Kritika Broj Europskoga Glasnika Je Vani

ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 5. travnja 2,,7., godište IX, broj 203 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

U očekivanju kulturne strategije Istre

Steve Himmer - Blogovi kao književnost

Praxis u Muzeju revolucije

Zašto činimo ono što činimo - J. Haidt i P. Zimbardo

cmyk 2 IX/203, 5. travnja 2,,7. info/najave Gdje je što? Novi zanimljiv temat, vašem kritičaru možda Info i najave 2 i najdraži, Princip sjećanja, na razmeđi esejistike i umjetničke memoaristike donosi obilje dobroga Satira štiva 9 proslavljenih autora. Vodeći se potrebom da Serijsko ubijanje i kloniranje The Onion 3 se prošlost, ma kako traumatična bila ipak ne zabo- Esej Tko će sve to stići ravlja, svoja su svjedočanstva ovdje prosuli i nama L.E.P.S.A. Igor Rajki i Boris Beck 4 prilično nepoznati Izraelac Aharon Appelfeld te Čeh Jan Zabrana, naši Daša Drndić, Rade Jarak, Ante U žarištu Ciliga ali i Bora Ćosić, ajatolah egzila čija je sva pro- Tragovi prošlosti Katarina Luketić 5 pročitati? za satkana od šamanizma sjećanja. Tu su Slovenac Razgovor s Danijelom Vitković i Morisom Hoblajem Osojnik, te Bruno Schulz - kao takav (znate ono: Suzana Marjanić 7 Zovem se Shulz. Bruno Shulz. I to je dovoljno). Temat Razgovor s Lepom Mlađenović Maja Hrgović 8-9 U očekivanju kulturne strategije Istre zaokružuje Paul Ricoeur teorijskim esejom o potrebi Nataša Petrinjak 10-11 Siniša Nikolić upravo takvog oživljavanja povijesti, u jednoj novoj dimenziji konkretnog postojanja detalja između ficti- Film ona i factiona. S ovakvim krajem vaše djelo nema nikakvog smisla Iduća dva temata, svaki na svoj način pridonose Viktor Zahtila 6 Novi broj Europskoga glasnika više je nego dobar, ocrtavanju našeg trenutačnog (a)kulturnog i (a)ci- Socijalna i kulturna antropologija štoviše odličan, sadržajan, aktualan. Premda se vilizacijskog krajolika. Kako stoje stvari s nepristoj- Dešifriranje vještičjeg sabata Carlo Ginzburg 12-13 nošću, pornografijom i svakovrsnom sablazni danas, može činiti da prečesto igra na sigurne karte, adute pišu između ostalih Jean Baudrillard, Zoran Roško, Esej provjerenih autora, pomniji pogled otkriva mnoštvo Boris Beck, Phillipe Sollers i možda reprezentativni Oslobođeni labirint Steve Himmer 14-16 Foulek Ringelheim u tekstu Zastarjelost opscenog. O Jelovnici: jezik i ukus Ines Sabotič 44-45 novih autora i tema za koje ne bismo saznali bez ljubavi, pak, smrti i s njome redovito (ne)povezanoj Glazba toga broja Glasnika besmrtnosti, u istoimenom tematu pišu podjedna- Trojedinstvo Života, Ljubavi i Smrti Trpimir Matasović 17 ko mrtvi-hladni i besmrtni (je li još i zaljubljeni?) Šum u komunikacijskom kanalu Trpimir Matasović 17 Vladimir Solovjov (u tekstu Smisao ljubavi), Patrick Zagreb u jazz orbiti Zvonimir Bajević 18 Europski glasnik br. 11., glavni urednik Dražen Süskind (O ljubavi i smrti), Jacques-Benigne Bousset Katunarić; Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2006. (Prodika o smrti) te već pomalo zaboravljeni Maurice Kazalište Maeterlinck (Besmrtnost). Rat i njegov fantomski prostor Nataša Govedić 31 Na kraju, ali ne i na posljednjemu mjestu (u ovom Dečki, najbolje da bežite! Suzana Marjanić 32-33 Fatalne strategije politike zavođenja Branko Cerovac 34 broju kao da takvoga ni nema) temat Poesis donosi ao što svi već vjerojatno znate novi, jedanaesti ponešto lijepe lirske riječi triju poetesa - Tee Benčić Kritika broj Europskoga glasnika je vani. Novih 1052 Rimay (poema u prozi Danijel), Božice Zoko i Željke Neizravna umjetnička strategija Silva Kalčić 35 stranice multipliciranog (bez)smisla na podru- Cvetković, dvojice poeta Korzikanca, Ghjacumua Godine i gitare koje su uzdrmale svijet Dario Grgić 36-37 čju svekolikih znanosti i umjetnosti stručnog zabu- Thiersa i Bosanca, Admirala Mahića, dok Zvonimir Neuvjerljive priče o uvjerljivim problemima Mrkonjić pridonosi esejom o pjesničkom opusu Maja Hrgović 37 šavanja u očekivanju Godota je pred nama. I što sad, Mitologije hrvatskog tranzitorija Srećko Horvat 38-39 čitati ili ne čitati, pitanje je sad? Ako ste se nekako Tonka Maroevića. Stupnjevi razlike a ne revolucija Steven Shaviro 40-41 domogli te pozamašne papirnate ciglice, možda će Kao što se može primijetiti, novi 11. broj vam ovaj tekst pomoći u (ne)snalaženju. Europskoga glasnika više je nego dobar, štoviše odli- Proza Elem daklem, čini se da je urednički dvojac čan, sadržajan, aktualan, i sve u tom smislu. Premda Debele žene lebde na nebu poput balona Katunarić/Paić ovim brojem nekako “ubo” zlatni rez se može činiti da prečesto igra na sigurne karte, adute Amanda Davis 43 časopisne optimalne forme, i nakon nešto lutanja provjerenih autora, pomniji pogled otkriva mnoštvo Riječi i stvari uravnotežio i učinio koliko toliko preglednim obilje novih autora i tema za koje ne bismo saznali bez Google Books i mali narodi Neven Jovanović 46-47d građe koju tako neštedimice rasipa, ne štedeći pa- toga broja Glasnika. Jedini bi, formalni prigovor mo- pira a ni još smrtne moguće i stvarne čitatelje. Iako gao biti što kod mnogih tekstova nije naveden izvor TEMA BROJA: Praxis u Muzeju revolucije ponekad dovodeći u pitanje onu pučku, da od viška odakle je preuzet, pa ne znamo kada su nastali i jesu Priredio Srećko Pulig glava ne boli (boli, boli, samo pitanje od čega), novi li samostalni eseji ili dijelovi knjiga itd. To tim više Trn u oku Milan Kangrga 19 se broj, unatoč obilju građe, čini sasvim zaokruženim smeta jer je kod nekih tekstova to učinjeno, pa nije Ekstenzija – medij – praksa Sead Alić 20-21 sasvim jasan razlog zašto ne kod svih. No dobro, u Mramor, kamen i željezo Borislav Mikulić 22-23 i preglednim. To treba zahvaliti, u prvome redu malom broju temata, tek šest, i Uvodu, općeg karaktera. odnosu na dobrobit samog donošenja teksta, to je TEMA BROJA: Zašto činimo ono što činimo Drugi je čimbenik tog očitog poboljšanja uredničke drugorazredan prigovor (ha, ono, moraš nešto). Sve Priredio Zoran Roško koncepcije (nazočne već i u prošlom, 10. broju) osla- u svemu OK, daj Bože da su svi časopisi te kvalite- Zašto dobri ljudi čine zla djela Philip Zimbardo 24-27 njanje na doista velike autorske face i njihove sasvim te. Ali avaj, Bože, tko bi to onda sve čitao. Ne, bolje Razgovor s Jonathanom Haidtom Tamler Sommers 28-30 nove ili pak reprezentativne radove. Treći je ključni je ovako, dosta nam je i jedan Glasnik, pa makar i Europski, europske kvalitete. Naslovnica: Juraj Dobrovic, Prostorna konstrukcija, 1966. moment izrazita aktualnost i intrigantnost promišlja- nja svijeta u kojemu, hm, pa eto, pomalo, je li, živimo. Tako već u uvodu imamo poker asova (Pamuk, Sloterdijk, Enzensberger, Havel) i dominantni Sloterdijkov integralni tekst Rasipanje gnjeva u eri sredine (48. str.). S obzirom na to da je riječ o možda i PRETPLATNI LISTIĆ - izrezati i poslati na adresu: dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja najzanimljivijem izvanakademskom suvremenom filo- zofu Njemačke s očitim nedostatkom prijevoda u nas, adresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb 10000 Zagreb, Vodnikova 17 to je doista značajan prilog praćenju njegovih poslje- Želim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120.00 kn telefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572 dnjih radova, čime se EG prometnuo u Sloterdijkova, e-mail: [email protected], web: www.zarez.hr na svu sreću revnog promicatelja. Upravo je njegov, s popustom 100.00 kn, 12 mjeseci 240.00 kn ovdje predstavljen tekst, možda najbolji prikaz teme s popustom 200.00 kn uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati broja - analize trenutačnog stanja stvari koje obilježa- Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studenti i nakladnik: Druga strana d.o.o. va “nedostatak sabirališta gnjeva sa svjetskom perspe- za nakladnika: Boris Maruna ktivom” i elaboracije tog problema. učenici mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85.00 kn, glavni urednik: Zoran Roško Opsežan dossier Intelektualci (na 300-tinjak strani- 12 mjeseci 170.00 kn zamjenice glavnog urednika: Nataša Govedić i Katarina Luketić ca) donosi promišljanje položaja čudne biljke nazvane Za Europu godišnja pretplata 50,00 EUR, Intelektualac, u suvremenome svijetu, nastavljajući se izvršna urednica: Lovorka Kozole za ostale kontinente 100,00 USD. poslovna tajnica: Dijana Cepić dakako na teme nabačene u Uvodu. U sagledavanju tog naizgled možda trivijalnog, a zapravo stvarno PODACI O NARUČITELJU uredništvo: Grozdana Cvitan, Rade Dragojević, Dario Grgić, veoma dubokog i ozbiljnog problema, uloge ali mo- Maja Hrgović Agata Juniku, Silva Kalčić, Trpimir Matasović, žda još i više uopće egzistencije intelektualaca danas Suzana Marjanić, Katarina Peović Vuković, Nataša Petrinjak, (zaboga, Intelektualac - što je to?, nadam se ne i tro- ime i prezime: Srećko Pulig, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar list veseljaka Maković-Zidić-Mandić), pomaže ravno adresa: 16 primjeraka istih, od kojih treba istaknuti one telefon/fax: grafičko oblikovanje: Studio Artless najpoznatije - Saida, Fukuyamu, Levyja, Brucknera, e-mail: lektura: Ivana Ujević Badioua, Paića i Sardara, ali i možda najcjelovitiji i priprema: Davor Milašinčić najinformativniji tekst temata - Intelektualci u doba vlastoručni potpis: tisak: Tiskara Zagreb d.o.o. iskušenja Ralfa Dahrendorfa. Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke: Proza u hlačama donosi ponešto lijepe prozne knji- 2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listiću Tiskanje ovog broja omogućili su: ževnosti (Le Clezio, Bajsić, Katunarić) ali i integralni tekst manje poznatog i ovdje prvi put prevedenog i obavezno poslati na adresu redakcije. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske francuskog suvremenog autora Renauda Camusa Ured za kulturu Grada Zagreba (rođenog 1946.) Život psa Horle. cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 3 satira

tom problemu zasigurno uspio podariti “Vrhunske firme koje lobiraju možda drukčije ljudsko lice.” imaju više gotovine i drukčije probleme, Znanstvenici priznaju izuzetnu ali čini se kako LMSCA bilježi stalan koordinaciju njihova vođe dr. Genea porast volontera.” Krupkauera, koji se proslavio kasnih se- Obraćajući se članovima LMSCA- damdesetih godina kao inovativan gene- a u Hotelu Renaissance Mayflower u Serijsko ubijanje i kloniranje tičar na institutu MIT, gdje je njegovo utorak, Krupkauer je pozvao Kongres rano istraživanje pokazalo sposobnost da “uzme u obzir želje 2,8 milijuna ljudi opsežnog kloniranja ljudi. Štićenik koji već podupiru to istraživanje i točno pokojnog dr. Genea Krupkauera, 5,62 milijuna koji će ga tek poduprijeti. Krupkauer, kazao je da su njegova Još postoji otpor prema kloniranju”, napredna proučavanja o ljudskom klo- izjavio je Krupkauer. “Ali to je nevažno. niranju pod nadzorom dr. Krupkauera Svijet koji mi zamišljamo toliko je ne- The Onion sljepilo i mentalna retardacija. No, čak izazvala golemo uzbuđenje javnosti i izbježan koliko je lijep – to je svijet od ni oni koji ne pripadaju identificiranim ukidanje novčanih sredstava za sveuči- kojega ćemo svi imati koristi. Ako ćete kategorijama ne bi trebali pretposta- lište. No, dvojac je, nepokoleban, ute- glasati za njega, recimo za 18 godina, vljati da su imuni, rekla je Gerberding: meljio Institut Krupkauer za genetsko imat ćemo samo jedan rezultat.” Serijski ubojica nadmašio smrtnost “Wayne Ray Thomas ne pravi razliku. istraživanje, a ubrzo im se pridružilo i Krupkauerovo svjedočenje pred srčanih bolesti a klonirani Taj nemilosrdni ubojica ne mari za 256 muških studenata jednake vanjštine. Povjerenstvom redovito je prekidao narodnost, niti odakle ste i koliko zara- Godine 2002. članovi Instituta gromoglasan, ritmički aplauz njego- znanstvenici podržavaju kloniranje đujete.” Krupkauer jednoglasno su imenovali vih pristaša. “Vjerujem da govorim i u Ima mnogo stvari koje ljudi mogu i odabrali Genea Krupkauera kako bi ime svojih kolega kad kažem da je dr. učiniti kako bi smanjili mogućnost da razvio i nadgledao skupinu koja zago- Krupkauer u svojem govoru kazao upra- postanu žrtve Wayna Raya Thomasa, vara kloniranje. “Kao razmjerno nova vo ono što svi mi mislimo”, kazao je dr. primjerice da ostanu u dobroj formi ustanova, LMSCA se uspio pretvoriti u Gene Krupkauer koji je bio u publici. kako bi vičući mogli trčati oko neko- snagu s kojom treba računati u lobiranju “Kad bi barem bilo više ljudi poput Čovjek s Floride nadmašio liko blokova zgrada. Nemasna ishrana za znanost i istraživanje”, rekla je Molly njega.” najvećeg američkog uzročnika također može pomoći dobrom funkci- van Steen, glavna znanstvenica u vo- smrti oniranju endokrinog sustava i urednoj šingtonskom Centru za javni integritet. S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich TLANTA – Centri za kontrolu i proizvodnji adrenalina, hormona koji je prevenciju bolesti (CDCP) u po- od bitne važnosti za efektivnu pripremu nedjeljak su najavili da je tijekom organizma za borbu ili bijeg od opasno- prva dva mjeseca u 2007. godini, četrde- sti te pravilna koordinacija ruku i oka setsedmogodišnji Wayne Ray Thomas iz pri rukovanju vatrenim oružjem. “Ako 8. KNJIŽEVNO-ZNANSTVENI SKUP Jupitera, u Floridi, nadmašio bolesti srca osjetite neke od tih simptoma, odmah koje su dosad u Americi bile uzročnik potražite liječničku ili policijsku pomoć. «FORUM TOMIZZA» smrti broj 1. “U velikoj smo nacionalnoj Imate šansu da preživite Waynea Raya zdravstvenoj krizi”, kazala je ravnateljica Thomasa, ali samo ako ih prepoznate na objavljuje CDCP-a, dr. Julie Gerberding. “Svake vrijeme. I ako ste sigurni da ste izloženi 22 minute, Wayne Ray Thomas nekome opasnosti nemojte se, za ime Božje, oduzme život, a do 2027. taj bi podmu- popeti na kat,” dodala je Gerberding. MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI NATJEČAJ kli ubojica mogao pogoditi jednog na 15 Amerikanaca.” Vojska identičnih LAPIS HISTRIAE Prema mišljenju službenika za zdra- znanstvenika zahtijeva vlje i zakone, postoji nekoliko znakova podršku za kloniranje u za kraće prozne oblike na temu: upozorenja prije napada Waynea Raya skladu s Ustavom Thomasa, uključujući intenzivnu tje- WASHINGTON, DC – Tisuće skobu, zadihanost i iznenadan gubitak identičnih znanstvenika otputovalo energije u žrtvinoj kući. Fizički simptomi je ovaj tjedan u glavni grad Amerike HIC SUNT LEONES! pravog napada uključuju neželjeno ste- kako bi požurili zakonodavce da ukinu ili zanje dišnih organa, probadajuće bolove restrikcije koje se odnose na klonira- u lijevoj i desnoj ruci, vratu i leđima. nje ljudske vrste i povećali materijalna Barbar na schengenskom graničnom prijelazu U naprednom stadiju, osobe pogođene sredstva za eksperimente kloniranja i bolešću pate od eksternog krvarenja, istraživanja. gubitka motoričkih funkcija, zatajivanja “Dame i gospodo kongresmeni, Pozivamo autore da pošalju svoje nove priče, oglede, putopise… organa i moždanog krvarenja. danas ujedinjeni stojimo pred vama Nije preživio nitko koga je dosad na- kako bismo vam se jednoglasno obra- pao Wayne Ray Thomas. “Razvoj može tili”, u utorak je na svjedočenju pred varirati na različite načine – većina Povjerenstvom za znanost kazao dr. KRITERIJI NATJEČAJA: umire unutar nekoliko minuta, no dok Gene Krupkauer, utemeljitelj lobirajuće ne nastupi smrt ponekad može proći skupine Znanstvenici-istomišljenici za tekst mora biti izvoran i neobjavljen i nekoliko dana u agoniji”, kazala je unapređivanje kloniranja (LMSCA). ne smije biti dulji od 15 kartica (21.750 znakova) Gerberding. “Jedini je univerzalni čim- “Preklinjemo Kongres da odobri nov- u obzir dolaze svi jezici naše regije benik te agonije, osim opadanja prsta čana sredstva za ovo važno istraživanje koji je postao posve ljubičast, da žrtva i da prizna rastuću potporu mnogih autori se natječu isključivo s jednim radom mora trpjeti veliku bol.” Podaci ukazuju koji dijele naše stavove.” Dobrobit ljud- najbolji rad bit će nagrađen simboličnim artefaktom LAPIS HISTRIAE, te na to da se ubojicu prvi put povezivalo skog kloniranja koju zagovara LMSCA novčanom nagradom u iznosu od 500,00 Eura s misterioznom smrću sisavaca kasnih uključuje transplantiranje organa i mo- stručni ocjenjivački odbor broji tri člana osamdesetih godina. Očito se do 1997. guću regeneraciju organa, masovnu tele- ocjenjivački odbor zadržava pravo ne dodijeliti nagradu ako tekstovi ne godine dogodio skok, kada je zabilje- patiju i koordinaciju identične braće. zadovolje kvalitetom ili uvjetima ženo nekoliko smrtnih slučajeva u gej Krupkauer i svjedočenja njegovih zajednici u Miamiju. Dosad istražitelji kolega iz te razmjerno nepoznate lo- rok predaje tekstova je: 20. 04. 2007. nisu uspjeli pronaći snažnu genetičku birajuće skupine i njihove ujedinjene tekstu treba priložiti osobne podatke (adresu, broj telefona, e-mail, kratku vezu između tih smrtnih slučajeva, iako izjave privukle su pozornost mnogih biografiju s godinom rođenja) postoje slučajevi cijelih obitelji koje zakonodavaca koji bi se inače politički radovi se šalju poštom na adresu: Gradska knjižnica Umag, Trgovačka 6, su izumrle u vrlo kratkom razdoblju. protivili njihovu cilju. Senator John 52470 Umag, Hrvatska, s naznakom za LAPIS HISTRIAE, otisnuti u 4 CDCP je objavio da su dokazi nejasni McCain rekao je kako je nakon sastanka primjerka i na CD ROM-u i nepotpuni, ujedno se pretpostavlja da s jednim od znanstvenika u ponedjeljak postoje nedokumentirani slučajevi, oso- ujutro, tog istog čovjeka susreo na šest autori ustupaju pravo na objavljivanje njihovog teksta Gradskoj knjižnici be koje se trenutačno nalaze pod tra- različitih mjesta u istome danu. McCain Umag; svi pristigli radovi koji zadovoljavaju osnovne kriterije bit će čnicama vlaka, u plitkim, neoznačenim je tog znanstvenika također vidio u objavljeni u Zborniku Lapis Histriae 2007. grobovima. okolici grada – jednom u maloj trgo- nagrađeni autor bit će počasni gost 8. književno-znanstvenog skupa U Amarillu, u okolini Texasa, iden- vini i dva puta u grill restoranu Chili’s. „Forum Tomizza“ (Trst, Kopar, Umag, 23.-26. 05. 2007.), gdje će mu tificirano je nekoliko visokorizičnih Dotični je čovjek svaki put pokušao nagrada biti svečano dodijeljena. skupina, poput male djece, gimnazijalki, razgovarati s McCainom nadajući se da muških i ženskih prostitutki i autosto- će dobiti njegovu podršku. “Takva pre- Dodatne informacije: Gradska knjižnica Umag ([email protected], pera. Dokazi su pojavljivanje Waynea danost privlači moju pozornost”, kazao www.gku-bcu.hr; 00385-52-721-561) Raya Thomasa također povezali s ranije McCain. “Još sam oprezan kad je riječ jim stanjima žrtava, kao što su paraliza, o ljudskom kloniranju, ali taj je čovjek

cmyk 4 IX/203, 5. travnja 2,,7. esej

Peta kolona Književni tekst zaposjeda prostor i ovisan je o njemu, a njegova medijska prezentacija prisiljava nas na gubitak sjećanja na to. Mediju tekst služi samo popuni okvira. Ne dati mu da prijeđe okvire, jedini je zadatak medijskog ukroćivanja prostora, čini se na prvi pogled. No nije tako jednostavno, to je rad na opetovanju vremena. L. E. P. S. A. I to potpuno podle angažiranosti s konceptom u kojem se dan, tjedan, mjesec više ne može zamisliti bez proizvodnje informacije koja je, ustvari, tek krama tijeka. A književni je tekst uvijek od prostorne osjećajnosti: putovanje, izlet, skok, pad, mimohod, marš, šetnja... i boli ga fusnota za vremensko određenje. Taj s vremenom radi Igor Rajki i Boris Beck u nelogičnost materijalnosti. Samo još prostor sadržava što god mu se prohtje. Svemogućje prostornosti zato i metafiziku; njena je objava moguća tek u knjiškom jest pod neprestanim napadom dresiratelja zbilje i infor- tekstu, jedinom preostalom prijenosnom prostoru, light mativnih medija. Oni ne znaju što bi sa slododarskim verziji apsoluta. No njegovo je otkrivanje teže uočljivo prostorom, misleći da se njime, ako ga ne prekriju, gube Postoji svijet i postoji tekst, a to se dvoje ne može jer postoji bez potrebe za isticanjem. u vremenu. Tako, čak i literarni tekstovi koji prizivaju svesti jedno na drugo. Svijet je u vlasti vremena, a u Neuredni platiše vrijeme, peta su kolona medija, upravo i žale za remake- tekstu postoji samo prostor om vremena, sentimentaliziraju ga. Prostor im je samo Kada se vrijeme, to jest entropija, uvodi u govor o kulisasta isprika za dekoraciju patetike, onog što je ne- tekstovima, riječ je o još jednoj metafori, a to se vidi po stalo. Oni su reminiscenti alfabetizma. Za njih je prostor tome da stalno mijenja značenja. Teorija informacija sadržan u vremenu; nikad obratno. Zato mora biti ili Uz Metalepsu Gerarda Genettea (prev. Ivana Franić, shvaća entropiju kao mjeru nereda, što znači da najje- Disput, Zagreb) nov ili rekonstruiran, a istodobno ignorira stvarni, po- dnostavnija i najjasnija obavijest ima najmanju entropi- stojeći prostor. Isti se odnos zauzima prema književnosti ju, a svaka zalihost ili pogreška nered samo povećava. U – u medijima je važnija njena proizvodna datiranost književnim tekstovima slučaj je obrnut: oni su upravo nego sadržajnost. onakvi kakvima ih je zamislio autor pa im je entropija U svijetu teksta nema ni protoka vremena, ni vjeroja- početku bijaše Riječ i ona bijaše od Boga, na nula, ma kako bili zamršeni i, sa stajališta standardnog tnosti, ni entropije na kakve smo navikli u životu. Zašto kraju bit će skeč i on će biti od bloga. U svojoj jezika, pogrešni (odatle mišljenja da se umjetnička djela putovanje kroz vrijeme nije moguće implicitno je poka- provokaciji, kada je časopisu Social Text podvalio ne lektoriraju te da književno-umjetnički stil nije uopće zao Eco u Otoku prethodnoga dana. Na temelju toga što i pseudoznanstveni članak samo da pokaže kako će ure- funkcionalni stil standardnog jezika). Nije neočekivano za najkišnijih dana ne napada kiše više od nekoliko deci- dnici bez provjeravanja objaviti bilo kakvu glupost koja da poruke sadržavaju entropiju (to jest vrijeme) jer one metara, mudrijaši iz romana izračunali su da za četrdeset odgovara njihovu svjetonazoru i ima pomodne citate, upravo i prenose značenje svijeta; nije neočekivano ni dana i noći nikako nije mogao nastati biblijski potop. fizičar Alan D. Sokal napisao je i da je fizikalna “stvar- da umjetnički tekstovi nemaju entropije – jer imaju Odakle je onda Bog skupio toliko vodurine da prekrije nost’’, ne manje nego društvena “stvarnost’’ na kraju samo prostor. planinske vrhunce? U prošlosti, zaključili su oni – Bog krajeva društveni i jezični konstrukt (šašavi navodnici Genette entropiju shvaća na treći način: ona je je- je, budući da je svemoguć, uzimao i vodu od kiša koje su dio su Sokalove sprdnje). Deset godina poslije prilično dnaka protoku vremena u tekstu, ili onome što se u padale u prošlosti i prenosio ih u budućnost. smiješno zvuče njegove tvrdnje da feminističke teoreti- fizici zove strelica vremena, a analepse i prolepse jesu čarke pridonose proučavanju turbulentnih fluida ili da književni postupci baš zato što tu strelicu remete. I Gaussova vizija kvantna mehanika potvrđuje Lacanove teorije i teško strelica vremena, dakako, ima metaforično značenje kad Kretanje kroz prostor razlikuje se bitno od kretanja je zamisliti da je netko to progutao (Frederick Jameson se primjenjuje na tekst jer postoje tekstovi koji se mogu kroz vrijeme – zbog entropije naš je rezervoar prazan bio je jedan od urednika tog broja Social Texta). Malo je čitati i prema naprijed i prema natrag (palindromi), nakon vožnje i tako znamo da je proteklo vrijeme. manje smiješno kad u tekstu objavljenu u Lingua fran- a naša stvarnost nam još ne omogućuje da se s posla Kad bismo imali vremeplov, krenuli bismo na put bez ca, u kojem je razotkrio prijevaru, Sokal kaže: “Stvarni vratimo u krevet, odjenemo pidžamu i nakon zvonja- benzina, a na odredište stigli puna spremnika. Eco je svijet postoji; njegova svojstva nisu samo društveni ve budilice zaspimo, nego uvijek mora biti obratno. točno zaključio da bi vremeplov bio ne samo perpetuum konstrukti; činjenice i dokazi nešto znače”. Da: broj pi Razlikovanje glavne misli od fabule ruskih formalista mobile, nego i stroj koji proizvodi nešto ni iz čega i koji uspješno opisuje i putanje kvazara i krugove od kišnih samo je jasno očitovanje izvornog svojstva i književno- bi, jednom pokrenut, prepunio stvarima cijeli svemir. kapljica u zagrebačkim lokvama te nije vjerojatno da će sti i govora o književnosti: književnost govori o svijetu, Pražnjenje benzinskog spremnika omogućuje kretanje ga redefinirati kulturalni studiji – prije da će biti obra- ali gospodari vremenom; književna teorija govori o svi- kroz prostor – kretanje kroz vrijeme jest upravo pražnje- tno. Drugim riječima, fizikalne implikacije književnih jetu književnosti kao da je to pravi svijet, ali to prikriva. nje rezervora, i zato se on prazni i kad auto stoji s upalje- teorija bolje je tražiti u knjigama nego u svijetu. Plaćamo danak modama: novorealisti tvrde da je tekst nim motorom. svijet (iako u njemu vremena ne može biti, pa proizvo- Čuda su moguća samo u prostoru Odakle onda analepse, prolepse i metalepse? Odatle de očajne stvarnosne romane koji negiraju prostor u što u tekstu postoji samo prostor pa se riječi mogu unu- Analepsa i prolepsa Gerarda Genettea – analepsa kojem jedino postoje), postmodernisti tvrde da je svijet tar njega premještati naprijed i natrag, gore i dolje – a kao flashback i prolepsa kao anticipacija događaja što tekst (i tako solipsistički isključuju vrijeme svemiru, kao ako je svijet tekst, onda se mogu premještati i izvan nje- tek slijede u tekstu – bile bi figure samo ako tekst ima HEP struju neurednim platišama). ga. Iluzija vremena daje iluziju narušavanja njegova pro- vremenski slijed. No vremenski slijed u tekstu nije isto Jezično zlo toka – što znači da su spomenute figure odraz poreme- što i vremenski slijed u svijetu: vremenski slijed u svije- ćene geometrije teksta. Od Euklida naovamo smatralo se tu istovjetan je entropiji i ne može se narušiti, postojan Metalepsa, kao označavanje književnog postupka da geometrija ne ovisi o svijetu, nego da se iz apstrakcije je i jednolik; vremenski slijed u tekstu može se ubrza- u kojem se prekoračuju granice između svijeta pripo- može ići u konkretno: svijet je u načelu ravni bijeli papir vati, usporavati, izvrtati, prekidati i kombinirati na sve vjedača i svijeta priče, opet rabi entropiju, ali sada u i ma koliko ga produžili, usporedni se pravci na njemu moguće načine. Vremenski slijed teksta tek je metafora četvrtom značenju. Dok fizikalna entropija govori da neće presjeći. C. F. Gauss jasno je shvatio da je pretpo- vremena svijeta – riječ je o fizikalnoj teoriji koja daje će se manje vjerojatni događaji zbivati rjeđe od više stavka apsurdna i da geometrija ovisi o svijetu – ako je više iluzija nego korisnih podataka o svojstvima teksta. vjerojatnih – te da će svatko tko prekorači Sokalovu svijet sferičan, pravci će se presjeći, a ako je hiperboličan, Stalno upiranje na vremenu i inzistiranje na njegovu prozorsku dasku na dvadeset prvom katu vjerojatnije razdvojiti. Da bi to utvrdilo, popeo se na tri udaljena protoku te žurnosti, usporenju ili ubrzavanju, čista je poginuti nego ostati lebdjeti u zraku – književnost planinska vrhunca i između njih izmjerio kutove znajući potvrda zaborava na vrijednost prostora te panične želje uzgaja baš najrjeđe biljke, a njih Genette pomno sku- da zbroj nikako neće biti 180 stupnjeva. I nije bio, ali da se on istisne iz pojavnosti. U tekstu, gdje je jedino plja: autor drame ulazi među svoje likove i priča s njima instrumenti mu nisu bili dovoljno precizni da to utvrdi moguć prostor, alibi je uvijek pomanjkanje vremena (kao de Sade s Maratom u djelu Petera Weissa) ili lik tako da se mrzovoljan spustio u nizine i slavu prepustio za njega. Iste su izlike i prema književnosti. Tisuću i silazi s filmskog ekrana i predstavlja se imenom glumca svojem asistentu Riemannu (koji ju je platio živčanim pol godina staro vrijeme Svetog Augustina posjeduje (kao Ralph Bellamy koji je glumio Brucea Baldwina u slomom i preranom smrću). I kao što je geometrija samo potpuno istu sadašnjost u tekstualnom prostoru. No Hawkseovu filmu Njegova djevojka Petko). Izlazak lika fizikalna teorija, tako će se pokazati i da geometrija tek- službujući određivatelji vrijednosti, opsjednuti sport- iz filma i ulazak pisca u predstavu mogući su u životu, sta, kad će jednom postojati, također ovisi o svijetu te da skim duhom mjerkanja stvarnosti; nasilni inženjeri ali nisu posebno vjerojatni; metalepsa tu fizikalnu teo- Lažna Entropija u Priči Skriva Amoralnost. vremeplovstva i lijeni konceptualisti žele spriječiti da riju primjenjuje na književnost i proglašava književnim se prostor usprotivi vremenu, kao što to i uvijek čini, postupkom. Sweet child in space baš kao i književnost. Ne plaše ga se, oni ga tek mrze! Metalepsa je, zapravo, metafora provale: kada knji- Postoji svijet i postoji tekst, a to se dvoje ne može sve- Čak su i od smrti učinili sprdnju. Godine ispisane na ževni svijet izlazi u stvarni, ostaje čudno plosnat i stati- sti jedno na drugo. Svijet je u vlasti vremena, a u tekstu nadgrobnim pločama samo odvraćaju pozornost od čan jer u tom prijelazu ne stječe postojanje u vremenu; postoji samo prostor. sadržajnosti rake i toga da je i za smrt potreban prostor. kada svijet ulazi u tekst, unosi u nj iluziju vremena, a Zbrkani, mi se neprestance nosimo s prostorom, a Kao i za rođenje. I to uzan prostor utrobe. A čuda se da je ona banalna, vidi se prema njezinim najtipični- želimo time zgrabiti vrijeme. Mi smo hard rock parafra- mogu doživjeti samo u prostoru: ukazanja, NLO-i i jim predstavnicima – vijesti, vicu i žanru. Bez iluzije za: sweet child in space, a težnja za komunikacijom otišla kvanti, izvedeni u vremenu, ne mogu se ozbiljno uzeti u vremena to troje ne postoji kao tekst – tko bi uopće je u pohlepu za posjedovanjem vremena u kojem je po- obzir! Oni su tek događaji, a događaji pripadaju vreme- gledao krimić ako zna tko je ubojica, slušao vic ako zna kušaj da se umanji prostor i oduzme mu svako značenje. nu, dok književni tekst ne ovisi od događajnosti. Njemu poentu, otvorio novine u kojima zna što piše? Vrhunac Pismenost od glinenih ploča Sumerana do displejića je milija življajnost. Pojmomori žele okrenuti jedine im samoskrivanja jezičnog zla upravo je medijska vještina mobitela samo dokazuje da to nije ipak izvedivo. Ne temelje: prostor je sadržaj, vrijeme je oblik. I nije para- nasljednika iluzije kontinuiteta vremena i okretanja postoji u tekstu: isteklo ti je vrijeme, nego: izgubio si doks, jer se logičnost apstrakcije nasilno, a lako, uvlači pojmovnog. prostor. cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 5 komentar

Tragovi prošlosti

Katarina Luketić uvijek iznova provjeriti u dokumentima, sjećanja... Knjiga je tako iznimno zani- knjigama i tuđem pamćenju. Rezultat tog mljiva i “poučna” ne samo povjesničarima, istraživanja i “provjeravanja sebe” iznimno svjedocima NDH-ova terora ili generacije bogata i dinamična književničko-hi- jama koje su se oblikovale u komunizmu; U Goldsteinovoj se knjizi sažima – na storiografska tekstura, u kojoj su osobna nego i onim mlađima koji sebe često fascinantno jednostavan i lucidan sjećanja popraćena i prepletena s tuđim uvjeravaju da nisu opterećeni demonima sjećanjima, svjedočanstvima ili istraživa- prošlosti i da su iza leđa, na smetlištu 20. način – golema građa o privatnoj njima. Mirjana Gross je na spomenutom stoljeća ostavili sablasti ustaša i partizana, povijesti jedne obitelji, javnom životu razgovoru o tome izjavila: “Svako sjećanje fašista i komunista, Jasenovca i Bleiburga. izvire iz osobnog doživljaja ili pričanja Kada knjigu definiram starinskom riječju grada Karlovca, vladavini NDH-a i o pojedinim povijesnim zbivanjima, no “poučna” ne mislim toliko na brojnost po- Drugom svjetskom ratu, stradanjima i slična iskustva izazivaju vrlo različita dataka i izvora o jednom vremenu, koliko sjećanja... Pamćenje je zapravo loš vodič u na osobiti diskurs autora koji nas upućuje logorima, te o mnogim poslijeratnim prošlost ako se ne suočava s profesional- na to kako se može govoriti o ratu i pro- događajima u kojima se ogledaju nim historijskim istraživanjem.” šlosti, o zločinima i žrtvama. Dodatne motive za pisanje zacijelo nističkim sudovima, ili su pak spretno Naime, naš je javni govor u velikoj recidivi prošlosti treba tražiti i u autorovoj želji da se ra- prekrojili svoje biografije prema novim mjeri opterećen pojednostavljivanjem zotkrije silina amnezije koja je potisnula pravilima. Upravo u opisima sudbina tih i banaliziranjem prošlosti, te njezinim Uz knjigu Slavka Goldsteina: 1941. – mnoge događaje i omogućila nakaradne ljudi ogleda se osobita autorova pozicija; tumačenjem isključivo kroz prizmu bi- kvazi historijske interpretacije tijekom naime, Goldstein ponajprije nastoji razu- narnosti. U različitim vremenima, ovisno Godina koja se vraća (Novi Liber, Zagreb, posljednjih petnaestak godina. Uz to, mjeti njihove postupke, ispričati njihovu već o tome tko drži moć, te binarnosti 2007.) i javni razgovor o istoj temi poticaj su vjerojatno bili i neznanje, neza- priču bez moralizacije, bez skliznuća se vrijednosno zamjenjuju, pa negativno održan 28. ožujka 2007. u Hrvatskom interesiranost i osjećaj “neodgovornosti” u govor mržnje i bez osvete. On jasno naslijeđe odjedanput postaje pozitivno, novinarskom domu u Zagrebu za zločine predaka koji danas kod mno- odvaja žrtve i zločince, upućuje na motive potisnuti identitet onaj koji vrijedi ista- gih prevladavaju. Govoreći o pogubnosti pojedinaca, pri čemu prikazi ljudi koji knuti i sl. Riječima Mirjane Gross: “U te kolektivne amnezije i prekrajanju su stali na stranu ustaškog režima pred- postkomunističkim zemljama proklinje povijesti u procesu oblikovanja identi- stavljaju svojevrsne studije mentaliteta se sve što je nekada bilo službena istina “ ada počinje 1941. godina? Koliko teta, Mirjana Gross ocrtala je europski i obrazaca kako se ponaša/prilagođava koja se sada smatra službenom neisti- dugo traje? Vraća li se stalno u kontekst i činjenice kako se u drugim opasnim vremenima. nom.” Tijekom devedesetih došlo je do našoj povijesti? Što ona znači za zemljama još dugo nakon rata zabora- Blagost i razumijevanje, a istodobna apologije ustaštva, i to dobrim dijelom kasnije godine, za 1945., 1948., 1971., vljala i prešućivala uloga domaćih vlasti i pravednost i osuda, vidljiva je primjerice pod pritiskom povratnika iz emigracije i 1991...?” To su ključna pitanja knjige stanovništva u fašističkoj okupaciji, njiho- kada piše o čovjeku koji je prije rata bio Tuđmanovom zaštitom. Vremena su se Slavka Goldsteina 1941. – Godina koja se va izravna kolaboracija ili pasivno preži- pomoćnik u knjižari njegova oca da bi ju ipak promijenila i više se javno ne oči- vraća kako ih je odredila Latinka Perović vljavanje, zaključujući provokativno da je zatim prisvojio iskoristivši njegov progon tuju veličanja zločinačkog endehaškog na javnom razgovoru organiziranom u “poslije rata Europa izgrađena na namjer- i protužidovsku politiku; ili o čovjeku koji režima; danas je pak, smatra Ivo Banac, povodu izlaska knjige u Hrvatskom no- noj amneziji” (u cijelosti tekst je objavljen se useljava u njihov stan u ljeto 1941.; ili “puno teže kritizirati komunizam negoli vinarskom društvu u Zagrebu. Ugledna u Jutarnjem listu, 29. ožujka 2007.). o visokom ustaškom službeniku Vinku ustaštvo”. beogradska političarka i povjesničarka Nikoliću. Posljednja epizoda izvrsno sasvim je imala pravo – u Goldsteinovoj Blagost i pravednost ocrtava autorov diskurs: naime, sređujući Kako pisati u traumi? se knjizi doista prelamaju i kristaliziraju Pišući o zatvaranju i stradanju oca u ostavštinu Vinka Nikolića koja je po- U iskonstruiranoj i na binarnoj podjeli najvažnija povijesna iskustva koja su u logoru Jadovno na Velebitu, o majčinu četkom devedesetih iz emigracije stigla temeljenoj povijesti, kada se kao idoli posljednjih sedamdesetak godina dubin- boravku u zatvoru, oduzimanju očeve u Hrvatsku, bibliotekar u Nacionalnoj i nacije smjenjuju antifašisti i ustaše, kada ski obilježila ova područja. Kroz priču o knjižare i iseljenju iz stana, sudbinama sveučilišnoj knjižnici je među gomilom se u kratkom vremenu poskidaju svi obitelji Goldstein i kroz mnogobrojne mnogih prijatelja i stanovnika grada..., prepiske i dokumenata pronašao i pismo spomenici starim herojima i postave oni pojedinosti o tadašnjim događajima, Goldstein je majstorski ocrtao atmosferu koje je Goldsteinov otac poslao sinu iz novima, stvarno iskustvo i traume koje iz autor sintetizira sve ono što je obilježilo vremena terora i prevrata. Teško je pro- logora. Premda su se poznavali i više puta njega proizlaze ostaju potisnute. Govoreći stvarnost ovih područja, počevši od stva- naći djelo u našoj suvremenoj publicistici susreli, Nikolić nikada Goldsteinu nije o ovoj knjizi Marko Grčić je istaknuo tu ranja NDH-a do devedesetih, ono što koje s historiografskom preciznošću i spomenuo da posjeduje pismo njegova našu “historizaciju intime” i “intimizaciju se tako često zaboravljalo, prešućivalo, književničkim erosom, toliko vjerodostoj- oca. I nakon svega, bolnog otkrića pisma historije”, ono u stvarnosti često i bolno falsificiralo..., i konačno ono što i danas no i toliko potresno – a opet bez patetike koje je do njega putovalo šezdesetak go- “spajanje proturječnih ideologija u jednoj – u vremenu “slatke” tranzicijske amnezije i banalizacije teme – ocrtava poliperspe- dina, Goldstein ne koristi teške riječi za jedinoj obitelji” čime se onda manipulira kada se želi vjerovati da je politika kona- ktivnu sliku jednoga vremena. Nikolića, tadašnjeg visokog dužnosnika prema potrebi vladajućih. čno sišla s pozornice – u bitnom određuje Kroz knjigu se nižu portreti i bra- za propagandu u NDH-a i tridesetak Goldstein se opire takvom pojedno- naše kretanje. vurozne mini-biografije o mnogim godina u emigraciji i od 1990. u Zagrebu stavljivanju prošlosti i zauzimanju čvrstih Karlovčanima, Židovima, obiteljskim urednika Hrvatske revije. U tom neoče- ideoloških stajališta; u tom smislu kroz Protiv amnezije prijateljima, mladim komunističkim kivano suzdržanom i slojevitom opisu knjigu se, osim snažne kritike ustaškog Goldsteinova knjiga istodobno je aktivistima, svima koji su pružali, riječima Nikolića prepoznaje se osebujni autorov pokreta, provlači i kritika komunističkog i autobiografija i obiteljska kronika, i francuskog teoretičara Certeaua, dra- glas koji se čuva nepromišljenih i isključi- jednoumlja, poslijeratnog razračunavanja svjedočanstvo i historiografska studija, i gocjene male otpore svakodnevici što je u vih tonova, i koji Ivan Lovrenović smatra s protivnicima ili nepromišljena revolu- dokument i književnost i znanost. U njoj konačnici rezultiralo slomom nakaradne “sjajnom spisateljskom demonstracijom cionarnog fanatizma. Jedino što autor se sažima – na fascinantno jednostavan i ideologije. Autor pomoću dokumenata i jedne potpune životne i intelektualne dosljedno kroz cijelu knjigu brani jesu lucidan način – golema građa o privatnoj sjećanja preživjelih nastoji rekonstruirati sabranosti”. temeljne ljudske vrijednosti koje su se povijesti jedne obitelji, o javnom životu i život u logorima i zatvorima u kojima je te 1941. godine nepovratno poremetile; grada Karlovca, o vladavini NDH-a i boravio njegov otac, pri čemu je osobito Binarne konstrukcije povijesti u vremenu – citirat će u knjizi više puta Drugom svjetskom ratu, o stradanjima izražena solidarnost zarobljenika, onaj Temeljita čitanja Goldsteinove knjige Andrića – “kada je neki ludi vjetar udario i logorima, te o mnogim poslijeratnim moralni život logoraša o čemu primjerice i interpretacija njezina naslova, vjerujem, u glave i u duše ljudi”. događajima u kojima se ogledaju recidivi govori nedavno objavljena istoimena tek slijede; prema reakcijama koje su Ukratko, Goldstein u 1941. – Godini prošlosti. Knjiga je nastala u želji da se knjiga Tzvetana Todorova ili opsežna se mogle čuti na spomenutom javnom koja se vraća pokazuje kako se može pisati trajno memorira tragedija jednog vreme- logoraška literatura. razgovoru od Mirjane Gross, Ive Banca, o traumi – i onoj privatnoj zbog stradanja na, i to pomoću vraćanja u vrijeme zloči- Osim toga, Goldstein portretira i Eugena Pusića, Latinke Perović, Marka oca, i onoj kolektivnoj zbog stradanja na, u središte društvene traume, te kroz mnoge sugrađane koji su stali uz ustašku Grčića, Miljenka Jergovića i Ivana Židova i svih protivnika režima NDH-a osobno iskustvo izravnije i vjerodostojnije vlast, provodili naređenja, prokazivali, Lovrenovića (čiji je tekst u njegovoj odsu- – kako se može upregnuti svoje sjećanje posvjedoči o svemu što se tih godina služili propagandi režima kao novinski tnosti pročitan) riječ je o jednom od onih ne zato da bi se osvetili, manipulirali ili događalo. Svjestan varljivosti sjećanja urednici ili pasivno promatrali zločine. prijelomnih djela što znatno mijenjaju sebe zavarali, nego zato da bi razumjeli i sam Goldstein na više mjesta u knjizi Nakon rata mnogi od njih su pobjegli naš odnos prema prošlosti i provociraju prepoznali što nam je činiti kada se takvo navodi kako je vlastita sjećanja nastojao u emigraciju, ili im je suđeno na komu- daljnje rasprave, daljnja istraživanja, tuđa što dogodi.

cmyk 6 IX/203, 5. travnja 2,,7. film

mortale, u kojemu scenarij ima dvije priče, jednu o snimanju filma Ženska francuskog poručnika, a druga je sam film. Interakcija obiju priča s istim likovima i različitim “S ovakvim krajem vaše djelo završecima iznimno je osvježavajuće pre- nijela Fowlesovu ideju i pritom uputila na to koliko je od viktorijanske Engleske do danas fatalizam postao banalan i smi- nema nikakvog smisla” ješan. Teror optimizma S druge strane, kako nas autori Otkucaja života uvjeravaju, roman Karen Viktor Zahtila nezanimljivu svakodnevicu (čime bi ona Eiffel ne da je remek djelo, nego je valjda trebala postati zanimljiva). Iako vredniji i od Haroldova života. U gorko- Harold na početku ignorira vanjsku na- slatkom fatalističkom monologu, iskreno raciju, te za potrebe humora bude javno dirnuti profesor književnosti (Dustin Konstrukcija priče toliko je štura i iziritiran njome, zaplet se pokreće kada Hoffman) objašnjava Haroldu kako je nepropusna, bez imalo pojedinosti, mu metaglas napomene da uskoro slijedi smrt neizbježna i da će ga, i ako izbjegne njegova neizbježna smrt. Ono što slijedi tu, sustići neka druga, ali ni jedna smrt da je jedina ispravna ideologija uobičajen je scenaristički obrazac: prota- koju bi mogao doživjeti u kasnim godi- koju Forster nudi slabašni gonist vodi život kojim je nezadovoljan, nama svog života neće biti ni blizu poeti- nastupa krizna situacija, tj. zaplet, u ra- nalizirano književno čudo, te o valjanoj čna i lijepa poput one koju mu je napisala humanistički jecaj koji opasno spletu se krizna situacija rješava, pri čemu prezentaciji tih istih dijelova, zacijelo nije Karen Eiffel. I s tim predivnim mono- graniči s najbanalnijim američkim protagonist iz korijena mijenja pogrešnu lak posao, ali mnogo je manji neuspjeh ne logom koji izvodi depresivno uvjerljivi životnu filozofiju, vođen jednim ili više uspjeti, nego nemati autorske hrabrosti za Dustin Hoffman, Marc Forster je mogao romantičnim komedijama trenutaka prosvjetljenja. pokušaj. prodati svoj mali film, pogotovo zato što Harold Crick mali je i jednostavan Ipak najveći faux pas scenarija je in- se radi o jednom od onih djela koje kraj Otkucaji života (Stranger than fiction), birokrat, blago nezadovoljan svojim živo- fantilan pokušaj humanizacije Harolda može iskupiti. Ili uništiti. tom, na točki malo ispod linije prosječno- Cricka kriznom situacijom, toliko jeftino S obzirom na to da mu je strana in- režija Mark Forster, scenarij Zack Helm, sti, tj. linije nule. Ispraznim sarkazmom manipulativan čin izazivanja prizemne tervencija do sada sve diktirala, jedini gl. uloge Will Ferrell, Emma Thompson, dalo bi se štošta reći o uvredljivoj men- empatije da bi se mogao usporediti s način kojim bi Harold Crick postigao Maggie Gyllenhaal, SAD, 2006. talnoj nepoduzetnosti Harolda Cricka, tragedijom o štencu s velikim sjetnim samoaktualizaciju jest kroz ideju koja nije no prave mane njegova lika su u tome da okama kojemu prijeti neizbježna po- nužno njegova, što nije ni važno, jer je ta on jednostavno nije uvjerljiv kao ljudsko gibelj od nehumanog automobilskog ideja veća od njega samoga. Na taj način biće. Scenaristički bi bilo mnogo hrabrije kotača, u spomenutome slučaju Emme možda ne bismo dobili remek djelo, Pirandellovu vrlo uspješnom meda je glavni lik realizirana osoba kojoj se Thompson. Velika je boljka i promašeni osobnu samoaktualizaciju likova, niti bi takazališnom pokusu šest likova nametne nepoželjna božanska interven- minimalizam priče koji je čini praznom kreativno razorna empatija moderne kino napustili su autora koji ih nikada cija, te promatrati razvoj događaja čiji poput Crickova sterilnog radnog mjesta, publike prema likovima sa sjetnim očima nije imao volje dovršiti i odlučili uzeti rezultat nije moraliziranje nego iskrena te drugih odlično vizualiziranih lokacija bila utažena, ali bi konačnu pobjedu nad dramaturgiju u svoje ruke - obaviti samo- ljudska drama. Umjesto toga, dobili smo (Forsterova ustaljenog i vrlo kvalitetnog prosječnošću odnijela umjetnost, mani- aktualizaciju kroz priču. Njihov je uspjeh lik isprazne karakterne gline čija su djela, snimatelja Roberta Schaefera). Estetika je festno ubijajući svog ispraznog glavnog u njihovoj pobuni, dok je Pirandellov u problemi i emocije isključivo oblikovani i najveća Forsterova prednost, pogotovo lika - protagonista koji, unatoč tome ingenioznoj realizaciji ljudskih bića oko- prema Forsterovoj romantiziranoj kič- u radu s bojama, gdje je Crickov ustaljeni što je kupio gitaru i spavao s Maggie vanih literarnom karakterizacijom u po- ideologiji. život koloristički ispijen do sterilno pla- Gylenhaal, nije uspio postati ljudsko biće. trazi za autorom koji će afirmirati njihove Na drugoj strani fatalističkog pera vičaste, a predmet njegova romantičnog U krajnjoj liniji, ako ne prihvati kraj koji egzistencije. Samoaktualizacija je u ko- imamo Karen Eiffel, uvjerljiv lik uvjerlji- interesa (Maggie Gyllenhaal) pametno mu je napisala Karen, u njegovu životu načnici temeljna sila pokretačica ljudskog va književnog imena u više nego uvjer- je smješten u slatku lokalnu pekaru koja više neće postojati narativna bolesnička bića. U potrazi za božanskom/autorskom ljivoj interpretaciji Emme Thompson. vrvi crvenkastom i zlatnom te zrači kon- štaka koja će mu pričati o njegovim intervencijom Pirandellova banda egzi- Pokretač njezine radnje predvidljiva je trastnom toplinom. Ferrel i Gyllenhaal željama i voditi ga prema sitnim živo- stencijalnih odmetnika na žalost nalijeće spisateljska blokada zbog koje Karen vrlo dobro funkcioniraju zajedno, više tnim uspjesima. Jedina realizacija koja na ljudske mediokritete koji svojim ne zna kako da ubije svog glavnog lika, zaslugom Forsterova osjećaja za stvaranje je Haroldu ostala jest smrt, a poetska netalentom i neshvaćanjem umjetnosti tj. Willa Ferrela. Trenutak u kojemu trenutka s jasnim emotivnim temeljom, smrt kakvu mu je napisala Karen za ne- pretvore njihovu metatekstualnu odiseju znamo da će Karenina sudbina biti kon- nego nekakve posebne kemije. Na žalost, postojećeg je birokrata sudbina o kojoj u tragediju neuspjeha, tragediju koju taminirana radioaktivnom banalnošću konstrukcija priče toliko je štura i nepro- je mogao samo sanjati, ako je san nešto shvaćaju samo likovi. Ono što bi trebao je kada se u priči pojavi lik njezine po- pusna, bez imalo pojedinosti, da nikakva što Haroldov um uopće ima sposobnost shvatiti krajnji gledatelj jest, ironično za moćnice, moralizirajuće i optimistične alternativna tumačenja nemaju izgleda, sintetizirati. Pirandellove likove, da propast (kao le- Afroamerikanke. Ono što je Will Smith a jedina ispravna ideologija koju Forster Na žalost, čitav film doživi nesreću gitiman kraj jednog pothvata) može biti bio Mattu Damonu u Legendi o Baggeru nudi je slabašni humanistički jecaj koji veću od Haroldove. Iako ga udari au- vrlo uspješna realizacija. Vanceu ili Don Cheadle Nicholasu Cageu opasno graniči s najbanalnijim ameri- tobus, zato jer je krivo namjestio svoj u Obiteljskom čovjeku, to je Queen Latifah čkim romantičnim komedijama. pouzdani sat, Harold preživi. Kako ne- Prazan lik nasuprot svjesno nesretnoj Emmi Thompson. Već je usta- I uz svu tu hermetičnost, scenarist zgrapno doznajemo, Karen Eiffel odlučila izabranoj tragediji ljena Hollywoodska praksa u ozbiljnim Zack Helm (ili Mark Forster?) odlučio se riješiti svojih podočnjaka i fatalizma, Skoro stoljeće poslije u ne toliko dramama tretirati crnce kao nekakve ho- je jednostavno ignorirati očita drama- prihvatiti veselu afroamerikansku pomo- drukčijem mediju redatelj Mark Forster dajuće bezumne riznice narodnih mudro- turška pitanja. Zašto Harold tek sada ćnicu i ostaviti svog protagonista na ži- postavio je svojeg protagonista Harolda sti čiji bi suvozački savjeti bijelog čovjeka čuje naraciju? Ne bi li ta naracija trebala votu. U susretu sa svojim obožavateljem, Cricka usred bezlične pustoši svijeta po- trebali usmjeriti na pravi put. Obratan promijeniti njegovu sudbinu, s obzirom Hoffmanovim profesorom književnosti, rezne uprave s nedostatkom motivacije bi slučaj naravno bio rasizam. Najveći na to da njegova literarna verzija ne do- ona mu objašnjava kako nas nekada za bilo što drugo nego obavljanje moto- problem je što veseli Afroamerikanci življava nikakvu intervenciju? Te očite mogu spasiti “mali trenuci”, poput zagr- ričkih (i financijskih) funkcija. Upravo ne poštuju temeljno ljudsko pravo sva- i nezgrapne mane čine sve nadrealne ljaja, smijeha ili onog malog pothvata koji je pomanjkanje motivacije, te gotovo kog tragičnog bijelog lika, a to je pravo trikove prizemno besmislenim i sinte- nikada nismo ostvarili. Taj teror opti- svakoga drugog ljudskog obilježja, nje- da bude nesretan. Ono što lik Emme tiziranim samo da bi se u priču mogle mizma kao da je skrojila probna publika gova glavna karakterna crta. A karakter Thompson i čini zanimljivim je šarman- usaditi nametljivo suptilne moralne pou- na ranim test-projekcijama. Karen je, mu je doista crta, jednodimenzionalna, tna besmislica svijeta koja se ocrtava u ke, dok zapletom upravlja metatekstualni doznajemo, odlučila poštedjeti Harolda, bezlična i ravna, preko mirovine do nei- njenim podočnjacima i izbor da živi svoje MacGuffin umjesto hrabre metatekstual- jer “osoba koja prihvati svoju smrt zaslu- zbježne, ali i ne previše uznemiravajuće, tragedije, umjesto da živi u zabludi. ne akrobacije. žuje živjeti”. Ono što Harold kontinu- smrti. Harold nema osjećaj za estetiku, U potonje su se odlučili u mnogoče- irano radi je – prihvaćanje. Nije se čak a primjer toga je njegova sterilno kon- Nezgrapne mane mu manjkavi ali i mnogo veći filmovi ni pobunio protiv vlastite smrti. Fiktivni struirana soba; njegov mozak je zapre- U krajnjoj liniji, fiktivni roman o ne- od Otkucaja života. Možda najuspjeliji i protagonist koji bi imao zbog čega i za pašćujuće matematički precizan, ali bez sretnoj sudbini Harolda Cricka mnogo najhrabriji metatekstualni pokus, Ženska što živjeti, ne bi nikada prihvatio nikakvu ikakve kreativnosti, pa čak ni uobičajene više intrige pobuđuje zbog svoje autorice, francuskog poručnika, film je koji ne poku- poetiku kao cijenu za svoj život. Čak i vrckavosti ili nekakve zabavne psihoze, nego zbog svojeg sadržaja. Najveća je šava biti mimikrija literarnog remek-djela ako do tada ne bi bio realiziran, realizirao imanentne filmskom stereotipu tihoga metatekstualna ironija, veća od one koju na kojem se temelji, nego uhvatiti se u bi se u svojoj pobuni poput Pirandellovih genijalca. Jedini odnos Harold ostvaruje su scenaristi Otkucaja života uporabili koštac s temeljnom idejom Fowlesova metatekstualnih argonauta. “Ali s takvim sa svojim satom, partnerom u obavljanju kao glavni pokretač radnje, činjenica da ti romana, a ta je kako autor u jednom tre- krajem vaše djelo nema nikakvog smisla”, kanona rutine, sve dok jednoga jutra ne isti scenaristi nisu imali hrabrosti napisati nutku više ne može upravljati sudbinama tužno napominje Dustin Hoffman pri čuje profinjenu britansku dikciju Emme odličan roman za svoj film. Odlučiti o likova, nego da oni stvaraju svoje sudbine. kraju trećeg čina, nesvjestan da je njegova Thompson, koja zbog nekog neobjašnji- ključnim dijelovima tog fiktivnog djela, Umjesto da stvori vjernu ekranizaciju, rečenica istinita na razini mnogo većoj od va razloga pripovijeda njegovu krajnje koje bi gledatelj pretvorio u poluperso- film je napravio postmodernistički salto fiktivnog romana Karen Eiffel. cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 7 razgovor Moris

Danijela Vitković i Hoblaj Cenzurirani biocentrizam ako ste i kada osnovali kršćani prehranjivali. Npr. Suzana Marjanić jene od države, ipak postoje de časopis ŽIVOTinja, a pri- udrugu Glas životinja? bizantski upravitelj Plinije jure i de facto povlaštene drža- mjerke toga časopisa dijelite Koliko mi je poznato, potvrđuje rimskom caru vne vjerske zajednice koje dr- besplatno. U sklopu spome- Udruga djeluje u sklopu udru- Trajanu u pismu (Ep. lib. X, S predsjednicom karlovačke žava na temelju, u doslovnom nutoga zanima me i s kojim ge građana Univerzalni život 96) sljedeće: “... kršćani se udruge Glas životinje te shvaćanju, protuustavnih kon- stranim udrugama za prava – prakršćani, a koji su poznati suzdržavaju mesne hrane”. U vencija i konkordata podupire životinja surađujete, osim i kao vjerska zajednica koja Bibliji kod proroka Izaije ubi- teologom i sociologom i financira, a druge ne, pa se onih u sklopu udruge građana promovira vegetarijanstvo/ janje je životinja izjednačeno razgovaramo o kršćanskom taj tretman, naravno, odražava Univerzalni život – prakr- veganstvo, i to iz etičkih ra- s ubijanjem ljudi iz kojega je i u medijima. Svojevrsna cen- šćani? zloga. jasno da su proroci govorili o specističkom svjetonazoru, zura koju spominjete i koja se Vitković: Jedna od naj- Vitković: Udruga Glas neklanju životinja i nejedenju o svojevrsnoj cenzuri nekih na jedan profinjeni način pro- većih poteškoća s kojom se životinja osnovana je u rujnu mesa: “Tko ubije vola isti je vodi u sklopu religijskoga pro- susrećemo je tradicionalni, 2002. inicijativom nekoliko onome koji je ubio čovjeka” vjerskih zajednica u sklopu grama na HTV-u bit će nam izričito neprijateljski odnos istomišljenika, među kojima (u prijevodu Biblije, što ga je religijskoga programa na razumljivija ako se spomene ljudi prema životinjama. Da sam i ja, a kojima je cilj bio objavila Kršćanska sadašnjost, činjenica da je za religijske bismo ipak ljudima omogućili ujediniti čovjeka, prirodu i stoji: “Ima ih koji kolju bika, HTV-u, o časopisu ŽIVOTinja programe država postavila i prijateljski pristup životinja- životinje, što je ujedno i cilj ali i ljude ubijaju”; Iz 66,3). i aktivnostima udruge Glas financira jednog katoličkog ma, počeli smo izdavati be- Udruge. Udruga ne djeluje u Jedan od najpoznatijih prvih profesionalnog teologa sve- splatan časopis koji financira- sklopu Univerzalnog života, kršćanskih pisaca Tertulijan životinja ćenika koji je vjeran svojem mo iz dobrovoljnih doprinosa ali promovira vegetarijan- oko 200. godine u svojim dogmatskom crkvenom vje- čitatelja i članova udruge. Od stvo/veganstvo isto kao i zapisima dijeli kršćane u dva rovanju a u kojem jasno stoji stranih udruga spomenuli Univerzalni život iz etičkih tabora: “u istinske kršćane da su sve religije koje su izvan bismo među ostalima Društvo razloga, zbog čega smo i po- koji ne jedu meso i na ‘tijela Katoličke crkve – krive religi- za osvoboditev živali in nji- vezani. bez duše’ koja jedu meso”. je, tj. đavolske. Njegov status hovi pravic iz Slovenije, Srce Riječ je o jednoj zanimljivoj na HTV-u omogućava mu de za životinje iz Makedonije, Animalna teologija podjeli iz koje je očito da je facto utjecaj na sve religijske Sloboda za životinje iz Andrew Linzey, anglikan- vegetarijanstvo bilo u to vri- programe na HTV-u koje je Srbije, Freiheit für Tiere iz ski svećenik, teolog, u knjizi jeme aktualno. Današnje slu- on i do sada iskoristio. U na- Njemačke, No alla caccia iz Animal Theology ističe kako žbeno stajalište Crkve, unatoč šem slučaju uvijek je do sada Italije i u mnogim segmenti- je prema esenskim evanđelji- spomenutim dokumentima, učinio sve da se nismo mogli ma s PETA-om. ma, koja su nepouzdana, Isus je sljedeće: “Ako netko mesnu pojaviti, onako kako nam je Krist vegetarijanac. Koje do- hranu, koju je Bog ljudima to Ustavom zajamčeno, u pro- Modni janjeći fetusi kaze ističu prakršćani u prilog dao na uživanje, drži i za ne- gramu HTV-a. Mi kao mala U broju 5 svoga časopisa tome da je Isus bio vegetari- čisto i... odriče se je, taj neka vjerska zajednica, na teme- donosite novinski podatak da janac? bude proklet”, tj. izopćen iz lju našeg iskustva, možemo su se i janjeći fetusi koristili na Hoblaj: Najpouzdaniji Crkve, kao što je navedeno ustvrditi da postoje vjerske Tjednu mode u Milanu 2005. dokumenti za povjesničare su u Buli pape Ivana III. (561.- zajednice u Hrvatskoj koje su godine. Naime, postoje dokazi antički dokumenti pojedinih 574.) koja je bila naviještena protuustavno povlastile države da se ovcama režu vratovi crkvenih i necrkvenih autora na 1. crkvenoj sinodi u Bragi institucije na štetu malih nekako bi se iz njihovih materni- koji su priznati kao autenti- (Portugal). To prokletstvo je povlaštenih vjerskih zajednica. ca izvukli fetusi jer imaju naj- čni. Najpoznatija je dijatri- do danas aktualno i vrijedi za Za nas bi bilo idealno onako mekše krzno. S kakvim se sve ba Adversus Jovinianum sv. sve kršćane vegetarijance jer kako stoji u Ustavu Republike strahotnim odnosima čovjeka Jeronima iz koje se može za- ne postoji nikakav dokument Hrvatske da je država odije- prema životinjama susrećete u ključiti da je sv. Jeronim u ono kojim bi bilo koji papa to pro- ljena od religija. svakodnevici? vrijeme imao na raspolaganju kletstvo opozvao. Napomena, Tragom spomenutoga, jesu Vitković: Nailazimo na sve postojeće zapise o učenju biti vegetarijanac u to vrijeme li Vas kontaktirali za emisiju različita brutalna postupa- Isusa Krista i zato se danas bilo je smrtno opasno, jer Ekumena i međureligijski nja prema životinjama, od opravdano pretpostavlja kako tada je crkveno prokletstvo dijalog, a koja je 26. veljače “najbezazlenijih” – korištenja je znao da je Isus učio ljude značilo istodobno i izopćenje ove godine bila posvećena temi životinja kao igračaka pa sve ljubavi prema životinjama i da iz Crkve, a što je onda bilo Religija i hrana. Naime, od do maltretiranja na različite je bio vegetarijanac. Citiram jednako smrtnoj kazni. Danijela Vitkovic predstavnika religija koja ne- načine – izgladnjivanja, isko- jedan pasus iz Jeronimovih gira jedenje životinjskih tijela rištavanja u različitim situa- spisa koji glasi: “Uživanje u Cenzura nekih vjerskih u studiju je bio samo budistički cijama i za različite potrebe, mesu je do općeg Potopa bilo zajednica na HTV-u učitelj. I jeste li ikada bili gosti napuštanja, odbacivanja... nepoznato, ali poslije Potopa Koliko sam mogla primije- u spomenutoj emisiji? Kako komentirate Vladinu utrpali su nam među zube titi, Univerzalni život nije baš Hoblaj: Ne, nisu nas zvali ciničnu odluku o zabrani vlakna i smrdljive sokove prisutan u religijskom progra- niti smo ikada bili kontaktira- uzgoja životinja za krzno koja životinjskog mesa isto onako mu na HTV-u. Naime, jedino ni, iako smo poznati kao vege- će stupiti na snagu tek 2017. kao što su to bacili prepelice sam imala više prilike saznati tarijanci i ljubitelji životinja. godine, i time će Hrvatska protestirajućem izabranom o njihovu, vašem animalisti- Činjenica da nismo bili kon- nastaviti bespoštedno, sra- narodu u pustinji. Isus Krist, čkom radu na OTV-u gdje su taktirani ili gosti na HTV-u motno ubijati životinja zbog koji se pojavio kad je došlo emitirani njihovi edukativni potvrđuje moju tvrdnju kako glamura? vrijeme, povezao je kraj s po- filmovi o projektu Miroljubiva postoji protuustavna i protu- Vitković: Nemamo uopće četkom, tako da nam sada nije zemlja – Gabrielinoj zakladi u zakonita cenzura religijskoga komentara, jer takva odluka više dopušteno jesti meso.” pokrajini u blizini Würzburga, programa koju je uveo i koju pokazuje kakva nam je tre- A na jednom drugom mje- koja je osnovana 2001. godine. Moris Hoblaj provodi akreditirani državni nutačno svijest, da mislimo stu piše: “Ja vam kažem: ako Može li se govoriti o svoje- činovnik na HTV-u – isuso- samo na sebe. Dana 15. hoćete biti savršeni, onda je vrsnoj cenzuri nekih vjerskih vac dr. Antun Trstenjak. svibnja 2006. predsjedniku važno... da ne jedete meso” zajednica u sklopu religijskoga Republike, predsjedniku (Adversus Jovinianum, Lib. programa na HTV-u? Časopis ŽIVOTinja Vlade i predsjedniku Sabora I.). Zatim bih naveo nekoliko Hoblaj: Mislim da se o Koji su osnovni problemi te svim zastupnicima poslali spisa drugih osoba i učitelja jednoj svojevrsnoj cezuri u na koje udruga Glas životinja smo Otvoreno pismo i apel da prvih kršćana te spise pro- Hrvatskoj ipak može govoriti nailazi? Ono što me posebno etički promisle o navedenom tivnika prvih kršćana koji jer unatoč Ustavu u kojemu iznenađuje, djelujete kao jedi- izglasavanju. Koliko ih je to govore o tome što je Isus učio stoji da su sve religije pred na udruga za prava životinja pismo “dirnulo”, pokazuje i kako su se apostoli i prvi zakonom ravnopravne i odvo- u Hrvatskoj koja izdaje svoj prihvaćeni Zakon.

cmyk 8 IX/203, 5. travnja 2,,7. razgovor a p e L Lepa MMlalađeenovinović S lezbijkama je u Srbiji isto kao i s Romkinjama epa Mlađenović, jedna događaj bio svojevrsna pre- Maja Hrgović neprekidne povijesti potpu- mu pričate, izgradnja mreže od osnivačica femi- kretnica u tadašnjem femini- nog prešućivanja lezbijske podrške i prijateljstva među nističkog i lezbijskog zmu na području Jugoslavije: žudnje, termometar je puko, ženama, stvaranje mega-se- pokreta u ex-Jugoslaviji, kolegice iz zapadnoeurop- Lezbijska feministička a živa se slijeva po mapama strinstva? održala je koncem ožujka skih zemalja i Amerike došle aktivistkinja koja je koje su odavno zastarjele, to - Radikalna feministkinja u zagrebačkom Centru za su na razgovor o odnosima kaže Adrienne Reich. Mape je ona koja je neprekidno ženske studije predavda- spolova, koji se onda gotovo sudjelovala u prijelomnim su ustvari uloge, rodne, obi- svjesna razlika u društvu i vanje na temu Feministički pretvorio u sukob s vlada- događajima povijesti teljske, koje nam ne znače koja imenuje, misli i bri- lezbijski aktivizam – odgovor jućim režimom. Ja sam na ništa jer se u njima ne može- ne se o svim kategorijama homofobiji, seksizmu, rasizmu. toj konferenciji pet dana feminističkog pokreta mo pronaći. Ipak, sama či- žena koje ovo društvo ima. Predavanje je ustvari bila slušala predavanja koja su u ex-Jugoslaviji i Srbiji njenica da smo javno iznijele Radikalne feministkinje dinamična radionica na kojoj me fascinirala time što netko svoju seksualnu orijentaciju, ulažu energiju na osnaži- je kojih petnaestak sudionica uopće uzima žene kao objekt govori o tome kako je bilo bila je velik politički čin i vanje svih žena, i domaćica promišljalo o svojim identi- svojih razmišljanja i svojih očitovati se kao lezbijka u naše privatno oslobađanje. i majki, mentalno i fizički tetima, odnosu aktivizma i istraživanja, zato je to bila Samoorganizacija nam je različitih, Romkinja, žena politike, hijerarhiji i moći u i velika prekretnica u mom Srbiji osamdesetih, kako je također išla teško, i to zbog drugih rasa… U tom smislu, heteronormativnom društvu, životu: puno sam razmišlja- bilo preživjeti rat, i što se u najbanalnijih stvari: nije može se reći da je mega-se- o ulozi žena u povijesti bor- la o onome što sam čula i bilo institucija koje bi nam strinstvo nekakav ideal. Ali, be za ljudska prava, o brizi počela potom čitati femini- susjednoj državi promijenilo dozvolile da održavamo od početka valja misliti na to koja oslobađa i onoj koja stičku literaturu. Narednih – nabolje i nagore – do sastanke u njihovim prosto- da različite žene imaju dru- ograničava patroniziranjem. devet godina bilo je razdo- danas rima, stalno su se ubacivale gačije definiranu egzistenciju Na razgovor koji je uslije- blje sazrijevanja, intenzivnog neke porno fantazije – da na koju treba s uvažavanjem dio nakon tog vrlo inspira- promišljanja ženske uloge u ko zna šta ćemo mi raditi u gledati, a ne s podozrenjem. tivnog događaja, a koji smo društvu. Sistem je bio vrlo njihovim prostorima, sigur- S druge strane, radikalne pred sam njezin povratak u nepovjerljiv, konferencija no nešto zarazno i prljavo. feministkinje vrše pritisak Beograd vodile u ne odvi- DRUG-ca je svojom smi- Zbog takvih homofobnih na društvo i državu stalnim še privlačnom kafiću blizu slenošću i velikim odjekom stavova lezbijski je pokret u imenovanjem i upozorava- Glavnog kolodvora, Lepa zatekla ljude na vlasti, no mi Jugoslaviji proživio osam- njem na nasilni heteroseksu- Mlađjenović došla je s ma- smo bile uzbuđene jer smo desetih godina svoje najteže alni patrijarhat, u kojemu ramom duginih boja – kara- namirisale oslobađanje. razdoblje. je seksualno nasilje oruđe kterističnim queer simbolom Prve aktivnosti koje su muške kontrole nad ženama – svezanom oko vrata. Za uslijedile u osamdesetima Tko je radikalna i iskaz njihove nadmoći. susjednim su stolovima sje- u jugoslavenskim urbanim feministkinja? Radikalnu feministkinju po- dili navijači: iščekivala se centrima od Ljubljane do U svojem ste predavanju kreće energija bijesa, ljutnje, neka važna nogometna uta- Beograda – poput osnutka opetovano ste naglašavali političkog otpora – koja se kmica. Iako bi zbog povišene organizacije Žene i društvo kako je sve što lezbijka govori transformira u radikalan rast razine testosterona, adre- ili Lilith LL ili Lila inici- i radi – politički čin. U čemu žena – kroz rad sa ženama. nalina i količine alkohola u jativa u Zagrebu i Ljubljani U heteroseksualnom se, u tom smislu, sastojao Vaš Takav je pristup bio najva- krvi mnogi vjerojatno stišali – bio je produkt činjenice da coming-out, odnosno što je žniji u vrijeme kad se nasilje glas i pokušali prigušiti be- smo zaista počele razmišljati patrijarhatu ženska političko u priznanju “Ja sam smatralo svakodnevicom i ogradski naglasak, naša je o tome kako to što smo žene lezbijka”? kad njegove svakodnevne va- sugovornica s uobičajenom utječe na naše živote od jutra žudnja ne postoji, - Sve je u toj tvrdnji po- rijante nisu bile osviještene. ležernošću otvoreno go- do navečer. Ta se, da kažem, litičko. Jezik je stvarnost, to vorila o tome kako je bilo prva faza pravog feminizma ona je obrisana, govore filozofi, a mi znamo Eufemizmi su očitovati se kao lezbijka u u Jugoslaviji završila 1987. negirana, poništena što nam tijelo govori o tome fašistički Srbiji osamdesetih, kako je godine velikim i jako uspje- kako je živjeti u homofobi- Kao na primjer u ratu? I bilo preživjeti rat, i što se u šnim feminističkim skupom – zato, kad žena u čnom i rasističkom svijetu u vi ste se kao aktivistkinja za susjednoj državi promijenilo u Ljubljani – ove ćemo go- kojemu i puko izgovaranje vrijeme rata preorijentirali – nabolje i nagore – do da- dine obilježiti 20. obljetnicu porniću kaže “ah”, određene riječi izaziva strah s insistiranja na lezbijskim nas. tog događaja. Broj aktivis- i drhtanje. Kad se riječ “le- pravima na pomoć ženama Lepa Mlađenović, dobi- tkinja koje su sudjelovale na to nije u trenutku zbijka” ne smije ni zamisliti, koje su ratom bile izravno tnica međunarodnih nagrada njemu bio je impozantan. a potrebno ju je izreći. Za pogođene, koje su pretrpjele za promicanje ženskih prava, Na konferenciji 1978. kad joj njezino tijelo nas, jezik je i stvarnost i pro- mučna iskustva i svakakve vodi organizaciju Labris koja godine nije još bilo riječi o nalaže da uzdahne ces. A proces mijenjanja sebe gubitke. radi na eliminaciji svih vrsta lezbijskim pravima. Kad su i ide, između ostalog, kroz - Da, rat je nas, lezbijske nasilja i diskriminacije nad kako ona došla u fokus zani- od sladostrašća, riječi: potrebno je mnogo aktivistkinje, zatekao s mno- lezbijkama i ženama druga- manja? uvida, razgovora, kretanja u go nedorečenih, otvorenih čije seksualne orijentacije od - U fokus nažalost nisu nego je to “ah” stvarnosti, da jednu patrijar- pitanja. Samo imenovanje heteroseksualne. Osnovno došla nikad. Ali na tom lju- hatom kontaminiranu ženu, lezbijskih prava postalo je joj je načelo da je pravo na bljanskom skupu ‘87., govo- – tamo gdje njemu sebe, preobrazim u neku problematično ranih deve- različito seksualno opredje- rilo se, srećom, i o njima, i to drugu čiju slobodu želim. desetih jer su se u to vrijeme ljenje jedno od osnovnih zato jer su neke od aktivis- treba. Pornografija Taj proces žene rijetko mogu nevladine organizacije bavile ljudskih prava. tkinja-sudionica bile i lezbij- proći same: zato, kad govo- najviše nacionalizmom, i oni ke. Među njima sam bila i ja. je brutalna rim, potrebno je da me čuje nisu imali pojma o čemu Prve aktivnosti Nije nam bilo nimalo lako falsifikacija ženskog druga koja je slična meni, mi pričamo. U to vrijeme, osamdesetih govoriti o tome, ni u kojem koja će me razumjeti, potvr- devedeset-i-neke, u Srbiji Poznati ste kao utemeljite- pogledu. Znakovit je u tom tijela, energija koja diti, čuti. Dakle, potrebno je nije bilo svijesti o tome da ljica feminističkog pokreta u smislu onaj citat Adrianne da neprekidno razgovaramo su ljudska prava nedjeljiva Srbiji. Kako je sve počelo? Reich koji kaže da lezbijke obnavlja i hrani jedna s drugom i vjerujemo i univerzalna, dakle da se - Presudna je bila ta da- nemaju svoj jezik, ne mogu u podršku, jer je nećemo ne može reći: prvo ćemo vna 1978. godina i sad već o svoj identitet zakačiti ništa mizoginiju, a ona je dobiti ni od koga drugog, riješiti nacionalizam, a onda legendarna konferencija što društvo prepoznaje, po- barem na početku. idu lezbijska prava, prava žena DRUG-ca, održana u država i potiče, nego moraju najveći neprijatelj Kažete za sebe da ste Romkinja, prava osoba s Beogradu, na kojoj su sudje- same iznova, iz ničega, izmi- ove civilizacije radikalna feministkinja. invaliditetom… Za vrijeme lovale i osviještene žene iz sliti načine da izraze sebe. Podrazumijeva li se time i to Miloševićeva režima posta- Zagreba i Ljubljane. Taj je Nakon tri hiljade godina žensko umrežavanje o koje- jalo je jasno: koju bi podršku cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 9 razgovor

pred hetero-svijetom, svojom susjedom – kao i ona Romkinja. UPITNIK ZA HETEROSEKSUALNE OSOBE Zato stalno ističem tu potrebu da se razgovara; mi – Iz brošure Pravo na lezbejsku egzistenciju u Srbiji, lezbijke stalno ponavljamo heteroseksualnim drugarica- ma: “Sigurno imate u svom koju je organizacija Labris tiskala 2006. godine okruženju neku lezbijku, otiđite do nje i pitajte je kako joj je, kako se osjeća”. To je dovoljno da ona više ta mislite da je prouzrokovalo vašu heteroseksualnost? ne bude sama, baš kao i ona Kada i kako ste prvi put odlučili da ste heteroseksualni? Romkinja koja čuva novo- Da li je moguće da je Vaša heteroseksualnost samo prolazna faza? rođenče od štakora – ni ona Da li je moguće da Vaša heteroseksualnost potiče iz neurotičnog straha od drugih osoba istog pola? neće u tom strahu više biti Zašto insistirate i razmećete se svojom heteroseksualnošću? Zar ne možete jednostavno da budete sama ako ima svjedokinje. To to što jeste i to zadržite za sebe? Lezbijke nemaju je jako važno. Ako nikada niste imali seksualni odnos s osobom istog pola i uživali u tome, da li je moguće da je ono što Vam ustvari nedostaje samo dobra ljubavnica? svoj jezik, ne mogu Pornografija je Zašto heteroseksualne osobe toliko stavljaju akcenat na seks? o svoj identitet brutalna falsifikacija Ako ograničite sebe na heteroseksualnost, da li ćete ikada biti potpuna ličnost? ženskog tijela Zašto ne pokušate da razvijete svoj prirodan, zdrav homoseksualni potencijal? zakačiti ništa što Govorite o seksualizaciji moći muškog roda nad žen- lezbijskim i gej pravima mo- Lezbijke i Romkinje i moga mjesta u odnosu na društvo prepoznaje, skim. Najočitiji izdanak te gla očekivati jedna lezbijka Izlažući na zagrebačkom tvoje, naših nesimetričnih pojave je pornograf ija. – Ili – ako je nacionalizam insti- predavanju kratku povi- odnosa. Ako se ja otvorim podržava i potiče, nije? (Neki u pornograf iji tucionaliziran, ako je nasilje jest feminističkog pokreta u prema tebi, da te čujem, onda nego moraju same vole vidjeti oslobađanje žen- legalni mehanizam komu- Americi, govorili ste o bijelim nisi više sama. S pet kila bra- ske seksualnosti, čin njihove nikacije, ako su oni koji su i crnim lezbijkama. Bijele su šna jesi. iznova, iz ničega, emancipacije.) drugačiji viđeni kao nepri- ustvari pripadnice povlašte- Iako se, kažete, tretman le- - Prave feministkinje jatelji, ako su homoseksualci ne rase, višeg srednjeg sloja, zbijki, gej i transrodnih osoba izmisliti načine drže pornografiju oblikom prijetnja sistemu? Bio je, obrazovane žene. One su tra- u Srbiji promijenio nabolje u muškog nasilja nad ženama. kažem, rat, i radile smo što žile ravnopravnost s bijelim protekla dva desetljeća, upra- da izraze sebe. U pornografiji, muškarac smo mogle: nismo znale što muškarcima, pripadnicima vo su žene Romkinje najbliži je subjekt svoje seksualne se točno događa vani, ja sam iste klase. Crne lezbijke, na- ekvivalent lezbijkama u još Nakon tri hiljade žudnje, a žena tek puko sred- cijeli rat proživjela s tranzi- protiv, nisu tražile ravnopra- rigidno hijerarhiziranom godina neprekidne stvo njezina zadovoljenja. U storom i Slobodnom Europom, vnost jer biti ravnopravna društvenom poretku. Što ih to heteroseksualnom patrijarha- ali cijelo smo vrijeme provo- heteroseksualnom muškarcu čini sličnima? povijesti potpunog tu ženska žudnja ne postoji, dile taj rad na sebi, promi- crncu na jugu Amerike – i - Strah. Duboko usađeni ona je obrisana, negirana, šljale o elementima fašizma nije bila neka sreća. Tu ste strah da će biti prozvane i prešućivanja poništena – zato, kad žena na svakodnevnoj razini, dualnost bijelih i crnih lezbij- prezrene. Mene se duboko u porniću kaže “ah”, to nije bavile smo se muškim nasi- ki ilustrativno prenijeli i na dojmio slučaj što nam ga je lezbijske žudnje, u trenutku kad joj njezino ljem nad ženama u obitelji i ovaj naš vremenoprostor. ispričala jedna Romkinja, tijelo nalaže da uzdahne od intenzivno radile sa ženama - Da, ja sam to osvijestila aktivistkinja koja je jedno termometar je sladostrašća, nego je to “ah” – žrtvama rata. kroz rad s Romkinjama u vrijeme radila u našem ure- – tamo gdje njemu treba. Primjećujem da dosljedno Srbiji. Spoznala sam da sam du u centru Beograda. To je puko, a živa se Pornografija je brutalna fal- govorite o “muškom nasilju ja, kao pripadnica nekakve jedna lijepa, velika zgrada. To slijeva po mapama sifikacija ženskog tijela: mi nad ženama u obitelji” i čini srednje klase, s određenim jutro, kao i inače, pozvonila znamo, opća je anatomska se da to nije slučajno. Je li obrazovanjem i riješenom je dolje na portafon. Uto je koje su odavno činjenica, da unutar vagine insistiranje na tako preci- egzistencijom, debelo po- iz zgrade izišao jedan fino ne postoji ni jedan jedini znom opisu onoga što obično vlaštena u odnosu na mladu odjeven muškarac i – ona se zastarjele. Te mape receptor za uživanje, nego se zovemo obiteljskim nasiljem Romkinju koja je rodila pred njim zastidjela, prepa- oni nalaze na klitorisu. A u također dio programa ra- dijete u baraci na periferiji, la. Pomislila je da bi je on su ustvari uloge, porno filmovima gotovo se dikalnog feminizma i one doslovce na podnožju brda mogao pitati što ona tu radi, uvijek radi samo o penetra- priče o jeziku kao generatoru smeća, i jedini joj je strah da prljava Ciganka, da joj tu rodne, obiteljske, ciji, ona stenje i svršava samo stvarnosti? joj štakor ne pojede bebu. nije mjesto. Eto, taj primjer kad joj u rodnicu ulazi penis - Jest. Termini moraju biti Vidjela sam taj prizor svojim ilustrativno pokazuje koliko koje nam ne znače ili čak komad plastike koji precizni, dati jasnu sliku o očima, i još mnogo sličnih, je internalizirana njezina ništa jer se u njima sliči na falus. To je tragedija, onome o čemu se radi. Ako kad sam s kolegicama odla- krivnja, posramljenost i osje- to je falsifikacija njena doži- se radi o muškom nasilju zila u romska naselja s ciljem ćaj manje vrijednosti pred ne možemo pronaći. vljaja, to je prelaženje preko nad ženama u obitelji – a da pomognemo tim ženama bijelim muškarcem, koji joj ženskog tijela kao trakto- upravo se o tome radi u 95 razgovorom, prijateljskom društvo neprestano usađuje. Ipak, sama činjenica rom. I filmovi s tobožnjim posto slučajeva (ostatak čine podrškom, a onda i na druge Šokiralo me to. Ja se nikad lezbijkama – to je užasno rijetki slučajevi u kojima su načine. U mom odnosu s ne bih u toj situaciji osjetila da smo javno iznijele nipodaštavanje žena; to nisu žene žrtve nasilja svojih maj- Romkinjama, osvijestila sam tako nemoćno, krhko – i to lezbijke nego dvije žene koje ki ili baka) – nije dovoljno da sam ja “bijela žena” i da je ono što mene kao bijelu svoju seksualnu su žrtve internalizacije mi- reći tek “obiteljsko nasilje” kao takva imam odgovornost ženu čini društveno moćni- zoginije, koje se “za njega”, ili, još gore, “domaće nasilje” da učinim nešto za svoju jom od nje, a moju povijest orijentaciju, bila je a ne radi svojega uživanja, što su neki ovdje pokušali “crnu” kolegicu. Mnogim poraza – koju kao i sve žene velik politički čin nabadaju na komade plastike uvesti. Što govori to “doma- ženama nije lako osvijestiti nosim sa sobom – manjom i, kao, svršavaju. To je horor a će nasilje”?! Ništa. Zvuči kao to: tisućljetna povijest ugnje- od njezine. i naše privatno ne emancipacija. “domaća salata”. tavanja i guranja na dno S lezbijkama je u Srbiji Feministkinje u Švedskoj U inicijalnim fazama, kad društvene hijerarhije, učinilo isto kao i s Romkinjama: je- oslobađanje su očajne, djevojke u napre- aktivizam tek počinje mije- je da žene naprosto ne mogu dnom smo u Labrisu provo- dnim europskim zemljama njati stanje u državi, uvijek prihvatiti da imaju veću moć dile anketu među lezbijkama su očajne – jer sa svojim de- ima tenzija, dilema i disku- od nekoga i da onda iz te o tome koliko njih normalno čkima ne mogu graditi nor- sija o tome kako što na- pozicije moći počnu djelo- komunicira sa susjedima. malne odnose kad je njihov zvati. Europski ženski lobi, vati. A upravo tako počinje Rezultati su bili zaprepa- doživljaj ženskog zatrovan, međunarodna institucija za izgradnja velikog sestrinstva šćujući. Ta je komunikacija izopačen, zato jer su svi nji- ženska prava, stalno insistira koje smo spomenuli. rudimentarna, sporadična i hovi dečki odrasli na porno- na jeziku. Važno je da nasilje Važno je da napomenem površna jer se lezbijke boje grafiji, ona je tamo dostupna nad ženama ne zovemo na da pomoći Romkinji – nije razgovarati sa susjedama! svima. Kod nas to nasreću još primjer rodno zasnovanim humanitarni čin, distribucija Boje se da ih ne bi prezreli, nije toliko prošireno, ali bit nasiljem jer je to eufemizam, pet kila brašna. To je moja one su zato učahurene u te će za kojih pet do deset go- zamućivanje onoga o čemu prilika da porastem, da po- svoje mikro-svjetove, često dina. Pornografija je energija se ustvari radi. Dosta nam je litički porastem, radim na izolirane, zgrčene i preplaše- koja obnavlja i hrani mizogi- takvih eufemizama, oni su u sebi. Ženska solidarnost je ne. I ja nekad u sebi prepo- niju, a ona je najveći neprija- svojoj osnovi fašistički. svjesna različitih hijerarhija znam taj strah i nesigurnost telj ove civilizacije.

cmyk 10 IX/203, 5. travnja 2,,7. komentar

Radikalnost i U očekivanju kulturne reformatorstvo danas su dužnost ne strategije Istre samo svojstvenim intelektualcima i umjetnicima, nego i Nataša Petrinjak Ivan Jakovčić strastveno intoniranim sve pogubnosti “Napretka”, ali izgleda govorom, kako i priliči poticanju radnog mi baš želimo sve probati na svojoj službenicima javnih elana i mobilizatorskom naumu. Sve re- koži. Nadalje, iz županova govora nije čeno se više-manje već mjesecima napi- se baš moglo shvatiti uključuje li vizija institucija. Ne i nužnost, Uz Prvi sabor kulture Istre, održan na sano nalazi u Regionalnom operativnom prostor Istarske županije ili su nekako u jer staviti se u službu Brijunima 23. i 24. ožujka planu (ROP-u) Istarske županije i ni za sve to uključeni i dijelovi izvan njegove koga od sudionika nije trebala biti no- ingerencije – ne samo onog slovenskog vost koja bi dopuštala nepripremljenost. dijela, nego i recimo opatijskog okružja transnacionalnog Prema tom planu, u djelu analize stanja gdje se, svim povinovanjima admini- kapitala legitimna je tako piše “Istarska županija definirana strativnim preustrojima, istarsko osjeća rihvaćajući Nietzscheovu misao je kao REGIJA KULTURE sa željom kao malo gdje. Uz to, naglašeno isticanje opcija, ali onda valja da su “ono historijsko i nehistorij- da postane EUROPSKA KULTURNA prvog mjesta, pa gledano čak i samo iz sko podjednako nužni za zdravlje METROPOLA. Definicija proizlazi pozicije vođenja predizborne kampanje podnijeti i kritiku pojedinca, naroda i kulture”, a da bi ipak iz političke volje koja se temelji na: prešlo je granicu “brandiranja” Istarske “opravdao” što, eto, piše povijesnu knjigu materijalnoj i nematerijalnoj kulturno- županije – Prvi sabor kulture Istre prvi poltronstva, a može biti i Darko Dukovski u uvodu je knjige Istra; spomeničkoj baštini, ljudskim resursima je susret praktičara politike i kulture kratka povijest dugog trajanja zapisao: – mnogobrojnim umjetničkim stvarao- samo unutar tog naziva, ali po svojoj na- gubitka na izborima “Istarske su povijesne i mentalne prije- cima koji žive i rade u Istri, manifestaci- mjeri – promišljanja kulture i kao umje- lomnice obilovale mogućnostima koje se jama – projektima i programima (udru- nisu ostvarile. Povijest onoga što se moglo ge, ustanove), koristima koje ti resursi dogoditi na prvi je pogled besmislena i donose – unapređivanju kvalitete života varljiva aporija stvarno nedogođenoga, stanovnika Istre, turističkom gospodar- no u glavama ljudi koji su – svatko na stvu, stvaranju slike o Županiji kao pri- svoj način – stvarali povijest egzistira vlačnom mjestu za život. U konačnici, kao postojeća ideja koja upija negativnu IŽ teži stvaranju dinamičnog društva Pula Kulturing kreativnu vrijednost poticatelja te potiče koje prihvaća promjene, ali i zadržava na djelovanje kako se nešto ne bi dogodi- tradicijske vrijednosti te to stapanje lo”. Uporaba tih riječi pulskog profesora postaje karakteristika regije u kojoj je povijesti kao uvod u tekst o događaju življenje ugodno stalnim i privremenim – Prvi saboru kulture Istre, održanom stanovnicima”. Nadalje se u tom doku- na Brijunima 23. i 24. ožujka – a s na- mentu, kao četvrti strateški cilj, navodi mjerom da se iskaže kako se (ispada, “prepoznatljivost istarskog identiteta” tradicionalno) nešto nije dogodilo, nije je- unutar kojeg se kulturi to nameće kao dnoznačna negativna kritika. Jer te riječi temeljna zadaća, a slijede iscrpan popis i u sebi sadržavaju i spoznaju da se moglo opis kako to kultura treba učiniti, visoko dogoditi nešto daleko lošije, groznije, rangirajući multikulturalizma i razvoj pogubnije, ali su kreativne energije to kulturno-umjetničkog turizma. Zato spriječile. Istarski sabor kulture tako jest Jakovčićeva govorna pitanja želimo li, bio jedna mogućnost, događaj na kojem hoćemo li, možemo li, te isticanje cilja da se Nešto, a što je trebalo, nije dogodilo, će Istra biti “regija kulture i znanja” nisu no to još ne znači nužno negativan kraj davala potrebnu uvjerljivost da se tu potaknutog. Premda je svima potpuno ikakav odgovor traži. Prvo jer je sve već jasno da je sazivanje tog sabora sastavni ionako zapisano, a zatim i jer se “uvela” dio predizborne kampanje, pojačano nepreciznost – što to Istra već jest, a zanimanje pa i ovaj tekst, proizlaze iz što to treba postati. U govoru je naime činjenica da se sve (ne)dogođeno može utvrđeno “da je Istra br. 1 u kulturi, jer lako primijeniti u bilo kojem gradu ili je vodila vlastitu kulturnu politiku”, Revitalizacija Završja, novi Etnografski muzej području Hrvatske, štoviše i šireg – no, kultura dakle ima ulogu pridonijeti dobro zaustavit ćemo se na europskom izgradnji “neizbrisivog” i “izvornog tlu, da iniciranje bliskog susreta politi- istarskog identiteta”, onog za koje su i Kulturing grada Pule čke i kulturne prakse nije a priori loš, pa “u posljednjih 15 godina najviše učinili čak i kada je poduzet da bi se osvojila političari”, pa u tom smislu (oni, mi- srca biračkog tijela i što potpisnica ovih sleći na upravni aparat) žele i sukreirati redaka cijeni uloženi trud. Jer, susret ostvarenje cilja. Zamki između perfekta rugog dana Sabora predstavljena su tri projekta triju različitih organizacij- uvijek prije nego odvajanje daje izglede i futura glagola imati & biti bilo je još skih struktura i različitog stupnja realizacije: prilično odmakla revitalizacija da riješimo neki problem, razmrsimo mnogo, no sasvim je očito da već uveliko mjesta Završja u kojem se prema zamisli Županije, a uz pomoć europskih neki neugodan čvor ili samo spoznamo domišljeni koncept čini trijada – kultu- fondova namjerava sačuvati osobita graditeljska baština, no i novom turističkom štogod (mračnim cinicima u inat), jer ra kao ideologija, multikulturalizam u ulogom, svojevrsnim mjestom-hotelom ponovo vratiti život. Nakon toga je marlji- malo što je danas aktualnija tema od službi liberalnog globalnog kapitalizma, va ravnateljica Etnografskog muzeja u Pazinu, Lidija Nikočević izložila koncepciju odnosa politike i kulture. pacificiranje kritičke misli. U skladu s novog postava koji napokon mijenja funkciju muzeja od crkvenog brata blizanca dominantnim procesima Europske za- unutar kojeg se u misnoj tišini tek okom smiju okrznuti sveti predmeti u interakti- Jakovčićevo želimo li, hoćemo jednice (nisam baš sigurna da tu treba vno učilište koje nesebično, otvoreno i pristupačno daruje znanje. Tek kao viziju, li, možemo li biti Europske zajednice, prije Europske veliku, zahtjevnu, opsežnu, ali nadasve i zanimljivu i atraktivnu iznijela je Gorka Kako se to već radi u predizbornim unije), no time ništa manje zastarjelog Ostojić Cvajner ideju Kulturinga grada Pule koji počinje kod pulske Arene, za- kampanjama, sabor je inicirala i provela i već tako obilato kritički analiziranog hvaća i Nimfej, i Forum i Komunalnu palaču, te tek planiranu Zbirku Azinović, Istarska županija, točnije njezin Upravni koncepta s kojim Europa izlazi na kraj podzemni grad, Pomorski muzej, Arheološki muzej i još neka mjesta doista izni- odjel za obrazovanje, kulturu i šport još samo snagom birokratskog aparata. mne kulturne baštine (još da je kako zaviriti i u brodogradilište) a koji završava na da bi se “analizirali dosadašnji dosezi Strah od dana kad će se zapadnjačke Kaštelu koji je prema toj zamisli dizalom povezan s još jednim dijelom podzemne i postignuća, raspravljalo o sadašnjem milosrdne smotre folklora raspasti u Pule. U tom krugu što zbog uzlazne konfiguracije terena podsjeća na spiralu ili stanju te predložile smjernice za daljnji daleko surovijoj varijanti od kritički ovojnicu bio bi se i Muzej suvremene umjetnosti, svakako jedan od, ma koliko razvitak istarske kulture” i u tu svrhu intoniranog teksta nije nihilizam zlogu- ambicioznih, predugo čekanih inicijativa upravo zbog brojnosti vizualnih umje- poziv je, kažu, poslan na 600 adresa i kih proroka, nego realnost koju sasvim tnika koji žive u Istri. Kao kuriozitet i odmak od hrvatske norme “kićenja tuđim preko medija “za slučaj da se koga zabo- jasno vidljivu žive zapadnoeuropske perjem”, izlaganje je završeno kratkim predstavljanjem svih onih koji su sudjelovali ravilo”. Okupljenima se, oko 170 njih, prijestolnice. Svojevrsno kaskanje za u kreiranju tog, za sada, vizionarskog začaravanja – Alma, Davor i Luka Mattichio nakon kratkog uvodnog pozdrava pro- tim razvijenim svijetom paradoksalno iz studija “AD arhitektura i dizajn”, Igor Stanisavljević iz studija “Parabureau”, čelnice Lucije Debeljuh obratio župan nam daje izgled da možda izbjegnemo Mladen Lučić, Robert Pauletta. cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 11 komentar

Deklaracija istarskih umjetnika

starski umjetnici, djelatnici u kulturi, predstavnici regionalne i lokalne sa- mouprave okupljeni na 1. Saboru kulture Istre održanom na Brijunima 23. i 24. ožujka 2007. godine svjesni izazova današnjeg trenutka Istre; u težnji da Istra postane europska kulturna regija te polazeći od činjenice da istarska kultura još traži svoju potpuniju deﬁniciju donose:

DEKLARACIJU kojom izražavaju spremnost u zajedništvu i uz međusobno poštovanje raditi na određivanju prioriteta, prepoznavanja i valorizacije vrijednosti, koje nastaju siner- gijom tradicionalnog i suvremenog, nematerijalne i materijalne baštine, ljudskih i prirodnih resursa, temeljem čega će istarska kultura i znanost biti glavni pokretači razvoja Istre.

DEKLARACIJU kojom prepoznaju multikulturalnost kao izvornu vrijednost, presudnu za odre- đenje istarskog identiteta, koju žele sačuvati, njegovati i razvijati kreacijom i eduka- cijom. svakako tražila više od dva sata na ra-

spolaganju. Jer, niti svi prijavljeni dobili DEKLARACIJU su tek pet svojih minuta, a tako potre- kojom ističu da istarski identitet stvaraju i umjetnici i kulturni djelatnici, poštu- MUZEJ SUVREMENE bna rasprava jednostavno je nestala kao jući tradicijske i urbane sastavnice istarske kulturne cjeline. mogućnost. Djelomično je “pokrpljena” UMJETNOSTI ISTRE popodnevnim radom po skupinama DEKLARACIJU koja slijede logiku pet kulturnih vijeća snažnog isticanja da se kultura Istre treba temeljiti u prvome redu na izvrsnosti i (Vijeće za glazbenu i scensku djela- vlastitoj vrijednosti koja će pridonijeti jačanju i afirmaciji istarskog kulturnog pro- VIZIJE tnost, Vijeće za književnost i izdavaštvo, izvoda. Vijeće za zaštitu kulturne baštine i mu- zeologiju, Vijeće za vizualne umjetnosti, Istarski umjetnici, djelatnici u kulturi, predstavnici regionalne i lokalne sa- Vijeće za nove medije), ali o sadržaju mouprave s obzirom na težnju k Istri kao europskoj kulturnoj regiji smatraju tih, kako kažu organizatori, iznimno potrebnim da Istarska županija u suradnji s Ministarstvom kulture RH, istarskim Vizije osmislili i izradili: radnih sastanaka javnost će zauvijek gradovima i općinama izradi prijedlog kulturne strategije Istre do 2. Sabora kulture Team AD : ostati uskraćena, jer za izvještavanje sva- – 2009. godine. Alma Cvitan Matticchio d.i.a. ka je redakcija trebala na nimalo jeftine Davor Matticchio d.i.a. Brijune poslati pet izvjestitelja. ponuđenom “odnosu prijateljstva”. Kada lošku analizu samo na temelju odjevnih Luka Matticchio d.i.a. Onih vidljivih dvosatnih “pet minu- dolazi s položaja usustavljene i akla- predmeta). Naime, radikalnost i refor- ta” iscrpljeno je u samopromociji lika mirane moći, naime, ona govori i da je matorstvo danas su dužnost ne samo tnosti i kao, za ovu prigodu daleko va- i djela s uobičajenom žalopojkom za moguće “zatvaranje”, i “neprijateljstvo”. za osebujne intelektualce i umjetnike, žnije, imanentno političkog čina – bilo više novca ili bolje plaćenim položajem, Nigdje radikalnog pitanja, prijedloga, nego i službenike javnih institucija. Ne i je mnogo. Čitajući znakove vremena, na brkanjem pojmova amaterizam/pro- obrata… Tek mali banalni primjer; nužnost, jer staviti se u službu transna- primjer, nakon deset godina pomalo već fesionalnost s diletantizam/stručnost, nitko nije doveo u pitanje potpuno cionalnog kapitala legitimna je opcija, ima obilježja kulturne baštine. Istarske. višestrukim ponavljanjem o potrebi bespredmetnu i time nefunkcionalnu ali onda valja podnijeti i kritiku poltron- obrazovanja za uspješno apliciranje za razdiobu na spomenutih pet vijeća (a stva, a može biti i gubitka na izborima. Bez kritika, samokritika i EU fondove. Izuzmemo li pitanje Igora koji izravno diktiraju raspodjelu našeg A da još nismo ni postavili pitanja, ako rasprava Gala što je uloženo u filmsku proizvo- novca!). Kultura mladih koja nedvojbe- upravni aparat ostane u sastavu kakav Postoje još neka obilježja, poput so- dnju u odnosu na uvoz i komercijalno no traži izdvojenu pozornost ne znači je danas, o dogovornosti za provedbu lidarnosti, brižnosti, moralnosti koje su prikazivanje stranih filmova, potpuno nužno povezanost s “novim medijima”, Deklaracije kojom je sabor završen; npr. neki drugi upravni odjeli u Hrvatskoj neočekivanog i jedinog uopće spomi- kao što ni alternativnost nije povlastica kojim će se kriterijem rukovoditi pri već istaknuli i primjenjuju, a u dva njanja “kulture kao sveukupnog načina samo onih mlađih 25 godina. Isto tako, izboru ljudi koji će kreirati Strategiju dana brijunskog druženja nisu se čula života”, Vita Dundara, jednog od naj- ako ćemo o tehnološkom pomaku, svi kulturnog razvitka (spomenimo tek da ni jednom. No, još spornijim pokazao starijih sudionika skupa, te nekoliko su umjetnički izrazi danas “novi medi- su u Partnerskom odboru ROP-a listom se nastavak skupa u kojem su mjesto disonantnih tonova o potrebi utvrđiva- ji”, ako bilo tko više informacijsku eru sve dužnosnici gradova i institucija, kao pred mikrofonom dobili najprije pred- nja kriterija i valorizacije – nigdje kriti- smatra “novom”. da samostalni kreativci i stručnjaci ma sjednici Kulturnih vijeća da bi ukratko ke, samokritike, propitivanja već uveliko kojeg zanimanja ne postoje). Sasvim iznijeli neka svoja razmatranja, a zatim zacrtanog. Treba li kultura uopće sudje- Reforme su dužnost javnih jasno iskazana kritika zapravo je svoje- umjetnici, pisci, organizatori, menadžeri lovati u izgradnji “izvornog istarskog institucija vrsno “povlačenje za rukav” da se bude ili svi oni koje objedinjujemo nazivom identiteta”, koja i kakva, što je svatko Ma koliko još u nas neobično bilo, pažljiv, brižan i neustrašivo (samo)kriti- djelatnika u kulturi (lošija je još samo osobno i na koji način učinio da kultura ali radikalno pitanje ili prijedlog očekuje čan. I ne samo u Istri. Vrlo raznovrsnih sintagma “kulturni djelatnici”). Prvo, bude, kako je rekao Milan Rakovac se s bilo koje strane (unatoč začudnoj temelja prošlosti i mogućnosti za budu- riječ je o organizacijskoj grešci – ako i izvor života i društvene kontrole? simbiozi i sljubljenosti sasvim su se ja- ćnost ima; ovisno o tome tko će, kako i se već, zbog nekog reda, išlo na prijave Nigdje bar tračka zazora pred deklama- sno vidjele dvije suprotstavljene strane; s kojim namjerama birati i davati imat govornika, tada je brojčanost nazočnih cijskim “otvaranjem politike kulturi” i kakva bi poslastica bila učiniti kulturo- ćemo Nešto – ili Ništa.

cmyk 12 IX/203, 5. travnja 2,,7. socijalna i kulturna antropologija

Dešifriranje vještičjeg sabata

Carlo Ginzburg vjerojatno se odnosio na predodžbu o dijaboličnom sabatu što se počinje oblikovati u Formicariusu, raspravi do- minikanca Johannesa Nidera, napisanoj Slika o sabatu pojavila se u Zapadnim 1437. godine tijekom koncila u Baselu, Alpama sredinom 14. stoljeća, i zasnovanoj na činjenicama koje se tiču suđenja vješticama o kojima su ga oba- pola stoljeća prije datuma koji su vijestili inkvizitor u Evianu i sudac iz znanstvenici tradicionalno prihvatili. Berna. Nider je izjavio da se u proteklih otprilike šezdeset godina pojavio novi No, još važnija od ranijeg datiranja oblik čarobnjaštva: sljedba u punom godine, rekle su inkvizitorima da su Analogija: benandanti i je gradacija “gubavci-Židovi- smislu riječi, s ritualom koji uključuje tijekom godine, kada su se bližili dani šamani obožavanje vraga i oskrvnuće Križa i posta, padali u neku vrstu transa. Neki Kada sam pisao gore navedeno, od njih, uglavnom muškarci, izjavili vještice” koja se pojavljuje iz naše sakramenata. Taj je kronološki dokaz ograničio sam se na iznošenje, bez ela- su kako su zatim odletjeli na udaljena poduprt s druge strane Alpa: početkom boracije, analogije između benandanata rekonstrukcije. mjesta, “u duhu” ili u snu, opremlje- 16. stoljeća inkvizitor dominikanac i šamana: udaljenost između Furlanije i ni stabljikama koromača; njihovi su Bernardo da Como piše da se iz zapisa Sibira sve u svemu činila se prevelikom. protivnici bili vještice i čarobnjaci, sa suđenja u arhivima lokalne inkvizi- No, danas smatram da zbunjujuća he- opremljeni stabljikama siraka (sijerka) cije čini kako je sljedba vještica potekla terogenost kulture, prostora i vremena i borili su se za plodnost polja. Drugi ema vještičarenja u Europi, neka- prije gotovo 150 godina. između tih stvarnosti može biti uspore- su, uglavnom žene, tvrdili da su, bilo “u da smatrana marginalnom pa čak Tako se slika o sabatu pojavila u đivana, morfološkim istraživanjem, čije duhu” bilo u snu, bili svjedoci procesija i neozbiljnom, od ranih sedam- Zapadnim Alpama sredinom 14. sto- posljedice mogu u budućnosti poslužiti mrtvih. Svi ispitani pripisivali su svoje desetih postala je predmetom međuna- ljeća, pola stoljeća prije datuma koji su kao upute za povijesnu rekonstrukciju. rodnih rasprava među povjesničarima. izvanredne moći činjenici da su rođeni Wittgenstein je, predloživši ideju znanstvenici tradicionalno prihvatili. u košuljici. Njihovi inkvizitori, kada su No, samo nekoliko od brojnih studija o “očitoj prezentaciji” kao alternativi No, još važnija od ranijeg datiranja je pobijedili svoje prvo iznenađenje, poku- posvetilo je više pozornosti sabatu Frazerovim genetskim objašnjenjima, gradacija “gubavci-Židovi-vještice” koja šali su prisiliti benandante da priznaju – noćnom sastajanju vještica i čarobnica istaknuo potrebu za pronalaženjem se pojavljuje iz naše rekonstrukcije. kako su čarobnjaci te da su sudjelovali u – iako je sabat očito od presudne va- “posredničkih veza”. U našem slučaju Stvaranje slike o sljedbi vještičarenja, vještičjem sabatu. Pod tim pritiskom be- žnosti u povijesti vještičarenja i lova na to upućuje na prihvaćanje čvrsto kom- osim one o izdvojenim vješticama i nandanti su izmijenili svoju priču toliko vještice. paratističkog stajališta. Kada je riječ o čarobnjacima, mora se promatrati kao da je na kraju – ali tek više od pedeset (...) “pogrebnim” benandantima koji u snu odvojeno poglavlje – predodređeno godina poslije – potvrđivala stereotip da bude najvažnije – o odvajanju ili sabata koji se prije toga nije pojavljivao svjedoče procesijama mrtvih, odmah Gradacija: “gubavci – Židovi isključivanju marginalnih skupina koje se nameću dvije sličnosti ili poveza- – vještice” u procesima furlanske inkvizicije. je obilježavalo europsko društvo od 14. Reakcija inkvizitora bila je vrlo ra- nosti. Kao prvo, s dokazom koji se Mogli bismo početi s glasinom koja stoljeća nadalje. To je poučan događaj zumljiva. Noćnim izletima benandanata tiče mita o “bijesnoj vojsci”, “divljem se širila Francuskom u ljeto 1321. go- i s teorijskoga gledišta. U početku je prethodila je neka vrsta transa koji je lovu” ili duhovima mrtvih, a kojim su dine, da su se gubavci urotili kako bi proizlazio iz promišljene političke na- ostavljao tijelo poput mrtvog, nakon obično upravljala muška božanstva otrovali izvore i rijeke. Ta je optužba mjere, ili čak urote, koja je osiguravala čega bi otišao duh, u obliku životinje poput Herlechinusa, Odina, Heroda gotovo odmah proširena na Židove uspjeh trenutačnom reakcijom naroda. (miša ili leptira) ili jašući na životinji ili Artura. Drugo, s pričama (osobito koji su optuženi da su huškali gubavce, No, sljedeće karike u tom lancu onemo- (zecu, psu, svinji ili slično). To je jasno poznatom Canon Episcopi) o ženama ponekad prema naredbi muslimanskih gućavaju da se govori o uroti. Shema o upućivalo na metamorfoze životinja koje sanjaju da noću lete, jašući na ži- vladara Granade i Tunisa. Na taj je neprijateljskoj skupini koja se urotila pripisivane vješticama na njihovu putu votinjama, u obliku Dijane ili drugih način već otprije postojeća predodžba protiv društva bila je progresivno obna- na sabat. Očita analogija može biti ženskih božanstava (Holda, Perchta, o unutarnjem neprijatelju, susudioniku vljana na svim razinama, no usmjerena protumačena s drukčijeg stajališta od Herodia itd.). Sve to predstavlja znatnu i instrumentu vanjskog neprijatelja, protiv meta koje nije bilo moguće inkvizitorovog. U knjizi I benandan- količinu podataka, u osnovi franko- dovela do strašnog pogubljenja koje predvidjeti. Golema trauma velike poti (1966.) istaknuo sam da u slučaju germanskih, ali s važnim širenjem na je bilo prve svoje vrste u europskoj gubnosti jačala je potragu za žrtvenim vještica jednako kao i u slučaju benan- dolinu rijeke Po. Izvorno je materijal povijesti. Pretraživanje kronika, ispovi- janjetom na kojemu se moglo “prazniti” danata “to stanje letargije – izazvano koji sam mogao prikupiti o temi borbe jesti iznuđenih mučenjem i namjerno strahove, mržnju i napetosti svih vrsta. primjenom masti koje potiču san ili za plodnost bio oskudan i raspršen. krivotvorenih dokaza vodi do sigurnog Pretpostavljena noćna sastajanja vještica katalepsom nepoznate prirode – bilo Kao usporedbu benandantima mogao zaključka da su te dvije urote “zaku- i čarobnjaka koji su dolazili leteći izda- traženo kao idealan način dosezanja sam pronaći samo dalmatinske kersnike hali” u Francuskoj u to vrijeme laici i leka da bi pripremali svoje dijabolične tajanstvenog, inače nedostižnog svije- (Maja Bošković-Stulli upozorila je da crkvene vlasti: jednu protiv gubavaca a planove, utjelovljivala su sliku orga- ta mrtvih, onih duhova koji su lutali je navedena sintagma netočna jer lika drugu, odmah nakon nje, protiv Židova. niziranog, sveprisutnog neprijatelja s iznad lica zemlje bez nade u smirenje”. s tim imenom u Dalmaciji nema; usp. Nakon spaljivanja na lomači i drugih nadljudskim moćima. Prema mojemu mišljenju, upravo tu članak “Tragom krsnika i benandantea” pokolja gubavci su odvojeni a Židovi trebali bismo tražiti temeljno jedin- u knjizi Od bugarštice do svakidašnji- protjerani. Obje je mjere zagovarao, Benandanti i vještice stvo mita o benandantima, gledajući ce, Zagreb, Konzor, 2005., op. prev.) nekoliko mjeseci prije otkrića navodne Kao što znamo, vještice i čarobnjaci dalje od agrarnih i posmrtnih inačica. i slučaj, koji se čini iznimnim, starog urote, u pismu naslovljenom francu- letjeli su na sabat, ponekad u životinj- Čarobnjaci koji su neprijatelji plodno- vukodlaka (čovjeka-vuka) dovedenog skom kralju Filipu V., konzul upravitelj- skom obliku ili jašući na životinjama. sti polja odraz su drevne predodžbe o pred lice pravde u Livoniji na kraju 17. stva Carcassonnea. Ta dva elementa letenja i metamorfoze nesmirenom mrtvacu; procesije mrtvih stoljeća. No, drugi skup podataka po- Godine 1347., u vrijeme dok je Crna nisu bila dio agresivnog stereotipa ve- već su dio kršćanske slike, slične onoj stupno se širi te uključuje mnoge likove smrt divljala po Europi, optužba slična zanih za sljedbe trovača izvora vode. duša u Čistilištu. U oba se slučaja be- duboko ukorijenjene u europski folklor. onoj iz 1321. ponovno je potekla iz Za njih se prvi put čulo 1428. godine, u nandanti, muškarci ili žene, pojavljuju To su balkanski (bosansko-hercego- Carcassonnea. Ovoga je puta, prema nekim suđenjima vješticama kod Siona kao profesionalni posrednici između vački i crnogorski, op. prev.) zduhači, mišljenju vlasti, samo jedan Židov u Valaisu i kod Todija (toj istodobnosti zajednice i carstva mrtvih. Moj je za- mađarski táltos, korzikanski mazzeri, otrovao vode da bi proširio kugu. Još vratit ćemo se poslije). Odavno se zna ključak da: “Takav fenomen kao što je osetski burkudzàutà, baltički vukodlaci, jedanput je urota otkrivena mučenjem da su te teme potekle u folkloru, no trans, putovanje na drugu stranu, jašući šamani iz Laponije (noai’di) i iz Sibira. a posljedica je bila progon židovskih znanstvenici nisu nikada otišli dalje od na životinjama ili u obliku životinja... Koje je zajedničko obilježje tih stvore- zajednica Dauphinéa i regija oko te očite činjenice. Određena narodna kako bi ponovno došli do sjemena žita nja (koja su ovdje namjerno spomenuta Ženevskog jezera. No, na istom podru- vjerovanja, koja su prethodila samom ili da bi osigurali plodnost zemlje, i... bez nekog određenog redoslijeda)? čju nekoliko desetljeća poslije, 1409. sabatu, ali povezana s njim na mnogo sudjelovanje u procesijama mrtvih (koji Za početak, oni su sigurno posredni- godine, inkvizicija je optužila židovske načine, osiguravaju nam trag. su osiguravali proročanske i vizionarske ci između svijeta živih i svijeta mrtvih, i kršćanske skupine zbog zajedničkog Najbolje dokumentiran je slučaj moći za benandante) oblikuju jedinstven za koji im je dan pristup u ekstatičnom prakticiranja obreda koji su bili “supro- furlanskih benandanata. Te osobe, koje i usklađen uzorak koji trenutačno evo- transu. No, odgovor te vrste može biti tni kršćanskoj vjeri”. Taj zagonetni opis su prokazali njihovi suseljani oko 1570. cira rituale šamana”. zavaravanje, osobito kada je riječ o cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 13 socijalna i kulturna antropologija uključivanju šamana u spomenuti ša- Ti istaknuti tragovi čine mitsku osetskih posuđenica u mađarskom da ta struktura podrazumijeva pri- rolik popis. Moglo bi se pomisliti da je kombinaciju koja je jasno prepozna- može upućivati na lanac koji se širi sutnost dviju funkcija koje se gotovo karika koja povezuje sve te figure čisto tljiva. (...) Kronologija (jedno od očiju od Kavkaza do Furlanije i sastoji od uvijek međusobno isključuju: (1) borba (i generički) tipološka: na kraju kraje- povijesti, da upotrijebimo drevnu sličnih morfoloških pojava kao što su s antagonistom i pobjeda nad njim; (2) va, posrednike između ovoga svijeta i metaforu) pokazuje se manje ili više furlanski benandanti, balkanski zduhači, težak zadatak i njegovo ispunjavanje. onog sljedećeg, ili “šamane” u maglovi- neupotrebljivom. Zato moramo imati mađarski táltos i osetski burkudzàuti. U nekoliko slučajeva bila su prisutna tom smislu, nalazimo u najrazličitijim uporište u drugom oku, zemljopisu, Na temelju takvog zaključivanja i vrije- oba, a (1) uvijek prethodi (2). Odatle kulturama. Sličnost koju sam istaknuo, osnaženom morfologijom. Drugim ri- dnih dokaza što ih osiguravaju lingvi- daljnja postavka: “Lako je moguće da s druge strane, je specifična, kao što je ječima, barem što se tiče mitske, pred- stičke posuđenice, možemo pokušati su povijesno postojala oba tipa, da je to i referencija na šamane Euroazije sabatske razine, povijesno istraživanje povezati, jednu po jednu, sve točke na svaki imao svoju vlastitu povijest i da – koja je, neka bude primijećeno, već mora nastojati smjestiti vremenski niz zemlji koje smo ukratko spomenuli su se u dalekoj prošlosti dvije tradicije predložena za nekoliko od spomenutih u prostornu raširenost podataka, uspo- (...). susrele i spojile”. No, u knjizi Povijesni figura, osobito za táltosa. To je sličnost ređujući ih najprije prema morfološkoj Iz svega rečenog jasno je da se hi- korijeni bajke Propp se posvetio gotovo koja čak ni ne isključuje stvarne i pre- povezanosti. poteza o širenju temelji na brojnim isključivo odnosu između bajke i ritua- cizne slojevitosti, ali se ne temelji na S obzirom na mitski kompleks činjenicama, ali i na jednako velikom la inicijacije (funkcija [2]). Istraživanja njima. Na primjer, činjenica da su u koji je ostavio tragove od Škotske do broju pretpostavki. Alternativna hipo- o sabatu, čiji su zaključci ovdje sažeti, Furlaniji pojedinci rođeni s košuljicom Kavkaza i od Mediterana do Sibira, teza o zajedničkom genetskom izvoru također bacaju nešto svjetla na mitsko- smatrani budućim benandantima i da bilo koji pokušaj tumačenja čini se zasigurno je ekonomična, ali uključuje religioznu jezgru prošlosti (borbe vođe- su u Juraka-Samojeda u Sibiru oni krajnje riskantnim. Možemo početi lingvističku bazu koja je očito više ne protiv duša mrtvih u stanju transa) smatrani budućim šamanima mogla bi navođenjem alternativa koje su teo- nagađanje. Lingvisti već dugo raspra- razrađenu u funkciji (1). Općenitije, to se protumačiti kao površinska slučaj- retski moguće. Analogije koje postoje vljaju u vezi s mogućnosti dokazivanja, istraživanje ilustrira presudnu važnost, nost. No, svoju punu vrijednost dobiva mogu se pripisati (1) slučajnosti; (2) usporedbom između indoeuropskih i koju se može pronaći kroz vrlo široko unutar dubokog izomorfizma koji nužnosti koju su nametnule mentalne uralskih jezika, o prethodnom postoja- kulturno područje slike putnika, mu- obuhvaća pojave raspršene po golemom strukture zajedničke cijelom ljudskom nju indo-uralske jezične zajednice, no škog ili ženskog, u transu, u svijet mr- zemljopisnom području, o čemu ima- rodu; (3) raširenosti ili (4) zajedničkom ta postavka izazvala je mnogo kritike tvih, za postanak i prijenos narativne mo podatke što potječu iz drevne stari- genetskom izvoru. Hipotezu (1) može- i daleko je od općeprihvaćene. Čak strukture – možda drevnije a zacijelo ne (već Herodot spominje vjerovanje u mo isključiti; podudarnosti su prebroj- i kada bi bila dokazana, to ne bi bio trajnije – što ju je razradila ljudska vr- vukodlake među Neurima). ne i presložene da bi bile svedene na dokaz podrijetla mitova šamanističke sta. Sve to omogućava da se strogo po- slučajnost. Također bih sa sigurnošću inspiracije, s kojima u vezi smo govorili vijesnim podacima dopune pretjerano Izomorfizam isključio hipotezu (2), u svim njezinim o kulturnom sloju koji prethodi dife- kruta evolucionistička tipologija koju je Ovdje ne možemo ići u detalje tog mogućim formulacijama. “Mentalne rencijaciji jezika iz Euroazije, iako bi skicirao Propp u knjizi Povijesni korije- izomorfizma, ali bit će dovoljno u strukture” mogu biti shvaćene kao takvo podrijetlo tada barem bilo povi- ni bajke. (...) Veza između morfologije i ovom trenutku istaknuti da postojanje nešto što znači psihološke arhetipove jesno vjerojatno. Kao i sve jednostavne povijesti koju Propp posebice predlaže duboko ukorijenjene veze omogućava ili odrednice formalnog karaktera. postavke, i ta je krajnje privlačna, ali je u tim dvama radovima primjer je neo- razmatranje inačica koje su očito razli- No, mitski kompleks o kojemu govo- za sada samo postavka i ništa više. dređeno goleme plodnosti. čite. Dakle, osobe koje su predodređene rimo uvodi previše inačica da bismo Razilaženje između dviju hipoteza da poduzmu ekstatično putovanje su ih identificirali s pretpostavljenim, ali povezuje se samo s načinom i vre- Stereotip o sabatu one rođene s nekom fizičkom osobi- nedokazivim arhetipovima, te previše menom procesa prijenosa koji se, u Dakle, stereotip o sabatu predsta- tošću (s košuljicom, kao što su benan- specifičnih slučajnosti da bismo ih hipotezi o širenju mogao nastaviti sve vlja spoj dviju različitih slika. Prva je danti, ili sa zubima, kao što su táltos), identificirali u smislu formalnog odre- do relativno novijih vremena. No, bez proizvod naučene kulture (suci, inkvi- u određeno doba godine (...); ili, pak, đenja. Ostaju nam, dakle, treća i četvrta obzira na to zagovaramo li širenje ili zitori, demonolozi), usredotočene na osobe koje su prošle određene inicija- mogućnost: širenje ili zajednički genet- zajednički izvor, podrijetlo tih mitova pretpostavljeno postojanje neprijatelj- cijske testove. One obično poduzimaju ski izvor. mora se u svoj vjerojatnosti spominjati ske sljedbe, nadahnute Vragom, čiji putovanja jašući na životinjama ili u Možemo odmah reći da ni jedno kao vrlo daleko, proto-historijsko ra- su se članovi morali odreći svoje vjere životinjskom obliku, ali ponekad i ja- ne možemo odmah odbaciti. Teorija o zdoblje. Tu starost čini se da potvrđuje i oskvrnuti Križ i sakramente. Druga šući na metlama (naravno) ili ostalim širenju nedvojbeno se temelji na lingvi- činjenica kako se podudaraju sa sredi- slika, ukorijenjena u narodnoj kulturi, načinima prijevoza kao što su klipovi stičkoj usporedbi, što znači činjenicu šnjom jezgrom žanra bajke. temeljila se na vjerovanju u izvanredne kukuruza, klupe ili stolice bez naslo- posuđivanja, u oba smjera, između in- moći određenih muškaraca i žena koji na (među kavkaskim Osetima ili u doeuropskih i ne-indoeuropskih jezika. Morfologija su – u stanju transa, a često u životinj- Mirandoli u blizini Modene). Tijekom Takvo posuđivanje, bilo u povijesnom Vladimir Propp, na kraju svoje skom obliku ili jašući na životinjama ekstaze bore se protiv stvorenja razli- bilo u pretpovijesnom razdoblju, knjige Morfologija bajke (1928.) posta- – putovali u carstvo mrtvih kako bi čitih naziva (gotovo uvijek čarobnjaka moglo je biti popraćeno prijenosom vlja pitanje bi li neočekivano otkriće donijeli napredak zajednici. Kako smo ili duhova mrtvih) u različite svrhe: da mitskih kompleksa poput onih koji nas temeljne strukture zajedničke svim vidjeli, ta druga slika bila je mnogo bi osigurali dobru žetvu, da bi pobije- zanimaju. Vrlo bliska sličnost izme- bajkama upućivalo na to da su proi- starija od prve i neusporedivo rašireni- dili bolest ili da bi vidjeli budućnost. đu furlanskih benandanata i osetskih zašle iz jednog izvora. Komentirao je: ja. Obje su nastale u zapadnim Alpama Njihove su moći poznate njihovoj braći burkudzàutà iznenađujuća je iz perspe- “Morfolog nije ovlašten odgovoriti ubrzo nakon 1350. godine. Vrlo je lako ljudima, ali, osim u slučaju šamana, ktive zemljopisne i kulturne udaljeno- na to pitanje. Svoje zaključke mora moguće da je približavanje između tih ekstatično putovanje obavlja se u priva- sti, iako oboje pripada indoeuropskom predati povjesničaru ili sam postati uvelike različitih kulturnih kompleksa tnosti a ne u javnosti. jezičnom području. No, postojanje povjesničar”. Propp će odabrati drugi bilo potpomognuto prisutnošću hereti- smjer. No, na posljednjim stranicama čkih valdenških skupina na istom po- Morfologije bajke već je predvidio smjer dručju u isto vrijeme. Izvorne doktrine kojim će krenuti njegovo istraživanje: tih skupina dugo su se miješale s lokal- “jedinstveni izvor” bajki ne treba tražiti nim narodnim tradicijama dualističkih u zemljopisnim ili psihološkim dome- vjerovanja katarskoga tipa iz istočne i nama, nego u središnjoj jezgri vjerskih srednje Europe koja su dopuštala da predstavljanja. Dodao je “mali primjer” budu tumačena kao obožavanje Vraga. usporedbe između bajke i vjerovanja: Intervencija inkvizitora sve je te raspr- “U pričama Ivana [to jest, junaka] šene elemente okupila do točke spaja- prenose kroz zrak tri osnovna tipa ja- nja i tako je rođen mit o sabatu. haćih životinja ili prijevoznog sredstva: Nakon spajanja – širenje. Osim in- letećeg konja, ptice ili letećeg broda. kvizitora, sudaca i demonologa, proces Bernard Zuber, Vještica jaše jarca Vještica Zuber, Bernard No, upravo su to ista ona koja prenose su pomagali propovjednici, osobito duše mrtvih – konj kao uobičajen kod sv. Bernardin da Siena. Njegove pro- pastira i poljoprivrednika, orao kod povijedi o “začaranima, vješticama i lovaca i brod kod stanovnika morske čarolijama” u Rimu su najprije naišle na obale.” nepovjerenje: kako je poslije sam rekao, To u stvari nije bio ni beznačajan “moje riječi navele su ih na pomisao da primjer a ni nasumičan jer će, vrlo brzo sanjam”. No, suđenja i spaljivanja vje- nakon toga, Propp oblikovati – iako još štica uslijedit će bez odgode. nužno nagađajući – glavnu tezu svog (...) rada u knjizi Povijesni korijeni bajke (1946.): “Može, dakle, biti prihvaćeno S engleskoga prevela Lovorka Kozole. da je jedan od najvažnijih elemenata u Tekst je pod naslovom Deciphering the bajkama, element čudesnog putovanja, Witches’ Sabbat objavljen u zborniku odraz vjerskog koncepta o dušama koje The Witchcraft Reader, ur. Darren putuju na drugi svijet”. Oldridge, Routledge, London, Osnovnu povijesnu jezgru strukture New York, 2001. nađene u bajkama treba tražiti ovdje. Oprema teksta redakcijska. Donosimo No, u Morfologiji bajke Propp otkriva skraćenu verziju članka.

cmyk 14 IX/203, 5. travnja 2,,7. blogovi kao književnost

taj novi literarni modus. To nije, kako nas Gallagher podsjeća u odnosu na roman, jednostavno pitanje suprotstavljenosti či- njenice i fikcije, ili istine i neistine. Blog je zapravo angažirana manifestacija lomova spomenutih distinkcija u kojoj personali- zirani sadržaj, jedinstven sustav tehničke izvedbe i osobit skup kodova kroz koji Oslobođeni labirint se autori i publika susreću te djeluju me- đusobno u smjeru stvaranja originalnog projekta. Otkrivanje autora Steve Himmer njegov autor kategoriziraju kao vrjedniji Jedan element toga projekta jest manje u kanonskom smislu od nekog drugog. definirana razlika između stvarnosti i fi- Upravo suprotno, moja je ideja da se svaki kcije, ili između priča i onih koji ih pričaju. blog može smatrati književnim utoliko Česta su i stalna pitanja o tome jesu li Svaki se blog može smatrati što privlači pozornost ne samo na ono virtualni glasovi “iskreni” ili “stvarni”, te književnim utoliko što privlači što čitamo, nego i na jedinstven način na predstavljaju li se blogeri u pravom svjetlu, koji to čitamo. Blog je (parafrazirat ću a zbog osobitih obilježja bloga takva su pozornost ne samo na ono što čitamo, Colina MacCabea), krajnji rezultat koda pitanja u mnogim slučajevima i te kako nego i na jedinstven način na koji to određenih tehnika, a ovaj je esej pokušaj relevantna. Od čitatelja pripovjedne proze isticanja glavnih značajki toga koda. Blog obično se traži da se identificiraju izričito čitamo ruši mnoge uobičajene pretpostavke o s pripovjedačem ili barem s narativnom tekstovima, budući da komplicira razliku prisutnošću, tako što će neizravno doživjeti između autora i publike kroz višeglasje zamišljene događaje zamišljenih života izravnog komentiranja, te čitateljsku spo- likova. S druge strane, kad čitamo novine nedjelju, 13. travnja 2003. godine, sobnost da preuredi naraciju na mnoštvo Cybertekst je umnogome ili akademski časopis, od nas se ne traži da Erika-Renee Lanier piše kratak esej načina. Zahvaljujući svome neprekinutom književnost mogućnosti. se identificiramo s narativnim ili autor- o suočavanju sa smrtnošću svoje stvaranju tijekom neodređenog razdoblja, skim glasom, nego da pri čitanju uopće ne majke i vlastitom neočekivanom zrelošću. blog postaje tekst koji se stalno povećava On “insistira na razlici posvećujemo pozornost glasu – činjenice i Svoje riječi stavlja na privatnu internetsku zahvaljujući doprinosu i čitatelja i pisaca. Ta mišljenja čitamo u zrakopraznom prostoru stranicu Snazzykat. Istoga dana, Mark odsutnost diskretnog, “završenog” proizvo- između “stvorenog “čiste” informacije. Tipičan blog nudi i Woods obilježava rođendan pokojne da čini blog formom otpornom na komer- činjenične informacije i interpretacije isto- Eudore Welty te nudi zbirku linkova i cijalizaciju sebe same i svih svojih mogućih stvaralaštva”… i dobno, čineći razliku između istine i fikcije literature povezane s njezinim opusom. Za interpretacija. nevažnom u korist razlike između vjerodo- to vrijeme, u nekom drugom kutku mreže, Spomenute značajke, prema mojemu “stvaralaštva koje stojnog i nevjerodostojnog. Joseph Duemer razmišlja o vizualnom mišljenju, karakteriziraju blog kao osobit Za razliku od romana, u kojemu se prikazu američkog rata u Vijetnamu. Ti literarni i kreativni modus, što je bogatiji stvara”… u korist ovog autorove interpretacije promatraju kroz primjeri on-line pisanja, a sve su to blogovi, i nijansiraniji pristup od onoga koji blog drugog: nije zaokupljen prizmu lika, ili tradicionalnog novinarstva u pokrivaju raspon tema golem i raznolik promatra jednostavno kao produkt skupa kojemu je autor namjerno nevidljiv, ono što koliko i njihovi autori. Lanier radi u urba- određenih alata ili formalne strukture. Tako književnim djelima, je napisano na blogu može se čitati jedino nom centru za tinejdžere u Massachusettsu literarnost te forme nije neka kvaliteta kroz filtar čitateljeva prethodnog znanja o i često piše o intimnim dijelovima svoga kojom se jedni blogovi ističu, a drugima nego postupcima i autoru. Budući da se postovi od jednoga života i rada. Duemer je pjesnik i profesor nedostaje. Nije to ni usko razgraničena dana nastavljaju na pitanja koja su otvorena engleskoga iz sjevernog dijela države New kategorija “koja se ne smije prijeći”, a koja strukturama koji su ih ili zanijekana u prethodnim postovima, York, a njegov se blog koncentrira na poli- služi da neke autore i projekte uključi, a čitatelji se moraju aktivno uključiti u proces tičke i kulturne zanimljivosti. Woods nudi druge isključi, u interesu precizno definira- sposobni proizvesti” “otkrivanja” autora i analize, dio po dio: tko enciklopedijske dnevne prikaze književnih i na žanra. Ta je literarna priroda bloga pak im govori, i zašto, i odakle, bilo geografski, kulturnih artefakata, a o svome životu izvan labav niz zajedničkih kriterija koji nam mentalno, politički ili u nekom drugom mreže otkriva jedino da piše iz Ontaria, iz ponajprije omogućuje da govorimo o plu- smislu. Kanade. Ostali su blogovi posvećeni svemu: ralnosti “blogova”, a koji isto tako toj formi se na buduće, umjesto da raspravu zaključe od evolucijske biologije i genetike, preko omogućuje daljnje širenje. unutar svojih granica: sve su to, ona i ja se Ostvarivanje potencijala fikcionaliziranog dnevnika Julija Cezara, slažemo, ključne sastavnice onoga što blog U svome djelu Cybertext: Perspectives on do suočavanja sa smrću virtualnog pozna- Definiranje književnog bloga čini blogom. Ergodic Literature, Aarseth kaže da cyber- nika. Svaki se od njih može klasificirati kao U srpnju 2002., u kolumni koja je odjek Ono u čemu se ne slažemo jest pitanje tekst po definiciji nije isključivo organski ni “blog”, a ipak se svaki znatno razlikuje od rasprava koje su joj prethodile te onih koje što je to što okuplja blogove i njihove au- anorganski, elektronički ni papirnati, nego ostalih. su slijedile (vidi Blood, Mead, Pyra), za- tore oko forme – tehnologija ili tehnika. je to prije svaka organizacija informacija četnica bloga Hourihan piše: “Udaljimo li Usredotočiti se isključivo na materijalnu koja uključuje povratnu spregu, a koja Pluralnost i širenje blogova se od sadržaja blogova, možemo sagledati proizvodnju bloga slično je kao tvrditi da je čitatelju daje mogućnost da utječe, ili čak Kako bismo razumjeli što tim i mnogim zajedničko polazište svih blogera – for- ono zbog čega pojedinačni romani pripada- orkestrira proizvodnju teksta kroz proces drugim autorima omogućuje pripadnost mat”, te dodaje: “Postovi blogova su kratki, ju vrsti romana – ili, zbog čega “roman” kao čitanja. Aarseth dodaje: jedinstvenoj kategoriji iako nude toliko neformalni, katkad kontroverzni, a katkad vrsta uopće postoji – to što se svi romani “Ideja cyberteksta usmjerava se na raznolik sadržaj, moramo prvo ispitati kako veoma osobni” i “mogu se okarakterizirati sastoje od tiskanih stranica u svezak uveza- mehaničku organizaciju teksta, tako što se magloviti pojam bloga definira, većinom svojim kontroverznim tonom”. Blogeri, ne pripovjedne proze. Ima nešto u tome, i zamršenost toga medija postulira kao inte- među onima koji ga prakticiraju. Dok blog, nastavlja ona, pišu o “sadržaju koji nama može se raditi daljnja diferencijacija izme- gralni dio književne razmjene. Ona također s jedne strane, teži ezoterično osobnom nešto znači… Ali budući da je to dnevnik đu romana kao uvezanih svezaka koji sadr- pozornost usredotočuje na konzumenta, to sadržaju, i često daje neki kontekstualni na internetskoj stranici... čitatelj može oče- žavaju jednu dugu priču, za razliku od zbir- jest korisnika teksta, kao figuru čiju integri- prikaz autorova života i aktivnosti, očite kivati da će se redovito ažurirati”. Hourihan ke od nekoliko priča, ali to i dalje zamućuje ranost ističe više negoli bilo koji teoretičar iznimke od toga pravila ne dopuštaju da se zaključuje kako “smo ujedinjeni alatima... esencijalnu zajedničkost u sferi romana, ili recepcije... Tijekom cybertekstualnog taj način pisanja shvati jednostavno kao on- Ti alati izbacuju naše raznolike sadržaje u blogova u ovom slučaju. Roman je, kako procesa, korisnik će ostvariti semiotički line dnevnik. Strukturalne i tehničke defi- jednakom formatu – arhivi, permalinkovi, tvrde Watt, Gallagher i ostali, definiran niz, a taj je selektivni pomak djelo fizičke nicije na koje se usredotočuju mnogi pripa- vremenske oznake datoteka i zaglavlja s načinom na koji su čitatelji naučeni da uđu konstrukcije koju ne objašnjavaju različite dnici blogerske zajednice jednako tako ne datumima”. Ta je definicija reprezentativna u njegove važeće kodove, te specifičnim koncepcije ‘čitanja’. “ opisuju adekvatno tu kompleksnu, ozbiljnu i tipična zbog svoga fokusa na stilističke i načinom na koji te kodove daje. Isto tako, Tako ergodička književnost, što je ter- i osebujnu literarnu formu. Drugi riječima, strukturalne aspekte prenošenja sadržaja, a blog se oslanja na specifične kodove koje min koji je Aarsteh izveo iz grčkih riječi za nije dovoljno baviti se blogom isključivo ne na sâm sadržaj (mada raznolikost toga propisuju i autor i čitatelji – čitatelji koji u “djelo, rad” i “put” (ergon, odnosno hodos), na razini sadržaja, kao što nije dovoljno sadržaja potvrđuje). Premda nastavlja u tome slučaju postaju sekundarni autori. zahtijeva bitan, angažiran napor čitatelja usredotočiti se isključivo na tehniku izno- smjeru svoje uglavnom tehničke definicije, Roman je prema mišljenju Henryja u konstrukciji teksta – napor veći od pre- šenja tog sadržaja. Umjesto toga, prikaz Hourihan također ističe mnoge aspekte Jamesa, kako nas Doody podsjeća, “raspu- lijetanja očima po riječima ili okretanja raznolikosti blogova i blogera, pri kojemu bloganja koji su ključni za literarno razumi- šteno nezgrapno čudovište”. A to je najviše stranica. Autor ergodičke književnosti, će se ipak zadržati okvirni smisao onoga što jevanje te forme. Poteškoće u razlikovanju zato što ne priznaje razliku između... radilo se o kineskom I Chingu, oulipijan- im je zajedničko, zahtijeva pomnu analizu i bloga od ostalih pisanih tekstova, važnost Forme i Sadržaja”. Blog jednako tako lomi skim djelima Raymonda Queneaua, ili onoga što blogovi čine i kako to čine, kako pronalaženja nečega što nisu specifičnosti formu i sadržaj, na način da ih je uopće pionirskoj predinternetskoj cybertekstual- za pisce, tako i za čitatelje. sadržaja kako bi se objedinila tako promje- moguće razumjeti jedino ako su skupa. noj fikciji Afternoon, daje parametre priče, Da bi se blog nazivao “književnim” ne njiva forma, mogućnost višestrukih autora Upravo ta sjecišta spomenutih višestrukih a čitatelj, unutar tih ograničenja, kroz njih mora nužno biti o književnosti niti imati i sudjelovanje čitatelja u proizvodnji teksta lomova, taj poseban skup mogućnosti i ucrtava vlastiti put. Ključna distinkcija, sadržaj koji teži postati književnost. Ovdje i česta ažuriranja, s postovima koji se na- problema koje blog prezentira kao tek- koju potvrđuju razni predstavljeni primjeri, nije riječ o pokušaju da se jedan blog i stavljaju na prethodne postove i pozivaju stualni ispušni ventil, najbolje definiraju jest da cybertekstualnost i/ili ergodizam cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 15 blogovi kao književnost nisu sami po sebi žanr ili stil, nego prije ski “slaže” sa svakim stihom svakog drugog pojedinačne unose – u svakoj točki duž me i uporabu, kad se djelo jednom objavi, strategija komunikacije i način proizvodnje soneta, postoji potencijal za proizvodnju i procesa njegove proizvodnje, od najstari- više nije u rukama autora: nema značajne – ergodizam se oslanja na tehniku, ne na čitanje 1014 (100.000.000.000.000) indi- jih, najranijih postova do onih najaktual- komunikacije, ako ikakve komunikaci- tehnologiju, te na proces više negoli na vidualnih pjesama. Prema Queneauovim nijih. je uopće ima, između pisca i čitatelja. proizvod (Aarseth). izračunima, čitatelju koji čita “jedan sonet Čitatelji mogu, u fukoovskom smislu, Nastavljajući se na dugu metaforičnu u minuti, osam sati na dan, dvjesto dana u Nepredvidivi razvoj naracije uključiti fantazam autora: niz asocijacija tradiciju, Aarseth istražuje ergodičku godini… trebalo bi više od milijun stoljeća Takve točke ulaza ne određuje autor, i značenja kulturom i komercijalizacijom književnost preko usporedbe s labirintom, da pročita tekst” (Motte). Sve su te moguće nego angažiranost čitatelja oko teksta/tek- pripisanih Jamesu Joyceu ili Emily Short, ističući izražene razlike u načinima na koje pjesme dostupne, bez obzira na to hoće li stova koje je autor proizveo. Čitatelj može kao osobama i figurama koje se tretiraju se model može primijeniti na ergodičke i ikada biti pročitane. do moga posta doći preko neke druge kao javno dobro, ali autor uglavnom nije u neergodičke tekstove. Dok se za čitatelje No, čak i kompleksna djela autora po- internetske stranice jedino ako je ta druga mogućnosti aktivno rekonstruirati djelo ili tradicionalnog teksta, čak i eksperimental- put Short i Queneaua ostaju ograničena internetska stranica (ili njezin autor) odlu- uključiti čitatelja. nog poput Uliksa Jamesa Joycea, može reći na načine koji ne predstavljaju problem čila ponuditi link na moj rad. Tako više- Shvatimo li blog u cjelini kao projekt da se probijaju kroz naraciju putom koji se za blog. Galatea je, bez obzira na sve svoje struki ulazi nisu samo dinamični, nego su i umjesto da svaki post promatramo kao postupno razvija, takva je usporedba uvelike mogućnosti i varijacije, već napisana. Mada potpuno izvan granica ili kontrole izvornog odvojenu jedinicu, razlika između formi neprecizna. Čak je i nasumična nelinear- se novi tekst, u gore pojašnjenom smislu, autora i izvornog teksta. Isto tako, slijedeći postaje jasna. Blog nije moguće završiti nost Uliksa zapravo linearna. Postoji samo proizvodi svakim sljedećim sukcesivnim početnu interakciju s ulaznim postom, – uvijek postoji mogućnost, a obično jedan smjer u kojemu se roman čita, od čitanjem, svi su unutarnji elementi nara- odgovornost za daljnji razvoj narativnog i implicitno obećanje koje spominje početka prema kraju, a tekst je završen kad cije uvijek već prisutni. Odigram li igru lanca isključivo je u čitateljevim rukama: Hourihan, da dolazi sljedeći post. Autor čitatelj od jedne korice dođe do druge. dvaput, upuštajući se u identične akcije, hoće li nastaviti kronološki, prema novi- onda aktivno poslije sklapa tekstove ne Nema sumnje da je ispričana samo jedna svaki ću put izazvati iste reakcije NPC-a. jem postu, ako takav postoji, ili se vraćati samo kao odgovor na ponovno promi- priča, bez obzira na to koliko je mnogo Mogu ih interpretirati drukčije s obzirom unatrag kroz one starije. Čitatelj se može šljanje svojih prijašnjih riječi, nego i kao puta reinterpretirana – događaji i redoslijed na promijenjene okolnosti i uvjete u vlasti- poslužiti internim tražilicama (mnogi ih reakciju na recepciju čitatelja, o kojoj događaja u danu Leopolda Blooma nikada tom životu i čitateljskom iskustvu, ali sam blogovi često imaju) u potrazi za određe- doznaje putem komentara na blogu, e- se ne mogu promijeniti, bez obzira na to rezultat – naracija – nikada se ne mijenja, nim temama ili pojmovima, pretraživati po maila ili odgovora koji su dani na ostalim koliko su puta ponovljeni. Čitatelji Uliksa samo moja recepcija. Dok su elementi kategoriji, mjesecu ili danu, a sve te mo- blogovima. To je luksuz – ili prokletstvo imaju dvije opcije: zatvoriti knjigu kad pro- vremena i promjene u vremenu relevantni gućnosti nude beskonačno mnogo putova – koje Joyce i Short ne uživaju. Iako se čitaju roman, ili zatvoriti knjigu negdje prije za položaj mene kao čitatelja, fizički tekst kroz narativni “prostor” bloga ili prema možda može pretpostaviti da se na kasnija kraja – ni jedno ni drugo neće promijeniti (znatno različit od interpretativnog teksta) drugim blogovima, člancima ili općenitim djela tih autora, bilo romane bilo intera- konačnost ni statičnost naracije kako je odolijeva prolasku vremena. Lik Galatee internetskim stranicama. Uz bezbroj točaka ktivnu fikciju, odražava utjecaj recepcije napisana. Kad sljedeći put otvorim roman, odgovara na moja pitanja danas jednako ulaza, postoje i višestruke točke izlaza, a njihova prijašnjeg opusa, to baš i nije ista neću naći novo poglavlje, lik ni fabularnu kao što će odgovarati za pedeset godina. svaka vodi do još jednog skupa mogućih stvar. Uliks i Galatea ostaju odijeljena, liniju koju je Joyce dodao od mog pretho- Interaktivna fikcija, u obliku cyberteksta ili putova i izlaza, a ti se mogući izlazi i dalje samodostatna, zaokružena djela – svaki dnog čitanja. Topologija teksta je definirana ergodičke književnosti, ostaje ograničena umnožavaju dugo nakon što je prvi post utjecaj ili recepcija doživjet će reakciju ili i ostaje nepromijenjena. svojom završenošću. Sve moguće intera- napisan i objavljen. postati vidljivi tek u kasnijim djelima, a ne S druge strane, ergodičko djelo ima kcije, sve moguće veze od jedne do druge Te su značajke bloga toliko uobičajene u djelu na koje se zapravo odnose. Blog strukturu labirinta, te nudi mnogostruke točke teksta moraju biti uprogramirane u da su njihova izvedba i mogućnost očite u nudi mogućnost razgovora između autora putanje za kretanje kroz tekst. Ne postoji tekst/igru prije nego što dospiju do čitate- doslovce svakom postu na svakom blogu... u stvarnom vremenu, kao primjerice kad jedna jedina narativna ruta, kao u Uliksu, lja. Kad se jednom objave, autor više nije Kao i u cybertekstualnim djelima o kosu u veljači i ožujku 2004. godine Shelley nego postoji niz mogućih kretanja od svake u mogućnosti dodavati ili prilagođavati te jima smo već raspravljali, nevažno je pitanje Powers, Loren Webster, Joseph Duemer i pojedinačne točke do neograničenog broja interakcije: može se jedino nekako prisjetiti odluta li većina čitatelja s pravocrtnih kro- ostali nekoliko tjedana na svojim blogovi- drugih točaka u djelu. Tekst se preslaguje svakog pojedinog postojećeg primjerka noloških putanja preko određenog bloga. ma raspravljali o Emily Dickinson. Toliko – a tako i preispisuje – interakcijom au- teksta i zamijeniti ga novijom verzijom, Nije važno niti iskoriste li čitatelji zapravo kompleksan razgovor ne bi se mogao ra- tora i čitatelja svakom svojom izvedbom. koja će opet sama po sebi biti ograničena ijednu ili sve od mogućnosti interakcije zviti kod autora knjiga, najprije zato što bi Primjerice, klasik interaktivne fikcije Emily specifičnim trenutkom svoje proizvodnje i koje su im ponuđene: važno je samo da je nužnost objavljivanja to privremeno one- Short, Galatea, ne nudi posebno zamjetan završetka. Ja mogu biti u mogućnosti, kao mogućnost proizvodnje tog beskonačnog mogućila, ali i zato što ta djela ne bi bila u “siže”, ali omogućuje mnoštvo potencijalnih čitatelj/igrač, prijeći labirint na broje načine broja tekstova dostupna na načine koji su mogućnosti uputiti na kasnije reakcije na razgovora između igrača/čitatelja i NPC-a bez prevelike preokupiranosti njegovim nemogući u drugim formama. način kako to mogu postovi na blogu. (Non-Player Character: sporedni lik, ili središtem ili izlazom, ali nikada ne mogu To što je blog uvijek u procesu nastaja- svaki lik koji ne vode igrači, op.prev.) u taj labirint povećati niti dodavati putove Vrijednost nediskretnosti nja i nikada nije završen može se shvatiti podlozi igre – u slučaju Galatee, NPC je koje nije izričito dopustio autor prije moje- Gornji kriteriji dovoljno razjašnjavaju kao njegova najveća prednost ili, drukčije žensko biće izloženo u prostoru koji sliči ga upuštanja u tekst. razliku između blogova te tradicionalnih gledano, slabost njega kao forme. Bürger muzeju. Moguće je igrati igru, ili, uključiti Suprotno tomu, u blogu su ta ograniče- narativnih oblika i drugih oblika cyber- smatra da je projekt avangarde rušenje se u tekst, tek nekoliko minuta prije negoli nja postavljena drukčije ili su irelevantna. teksta da pokažu jedinstvenu prirodu te razlike između umjetničkog objekta i pro- se stigne do jednoga od mogućih završeta- Blog svoj potencijal dijeli sa cybertek- forme. No, postoji dodatni element razlike cesa njegova stvaranja te da bi umjetnost (i ka, a moguće je i održavati interakciju sat stovima poput Joyceova teksta Afternoon, između bloga i ostalih modusa, onaj koji stvaranje umjetnosti) trebalo integrirati u vremena ili više, izazivajući različite reakcije Shortine Galatee, ili čak i Queneauovih razara preostale granice većine naracija: praksu svakodnevnog života. i dijaloge kao odgovor na pitanja koja po- pjesama, ali uzrokuje eksploziju te poten- vrijeme. Kako sam već spomenuo, i roman “Ono što se negira”, piše Bürger, “nije stavlja čitatelj te nikada ne doći do “kraja”. cijalnosti do njezinih najvećih ekstrema. i interaktivna fikcija sputani su u kona- raniji oblik umjetnosti (stil), nego umje- U usporedbi sa strogo ograničenom, pro- Točke ulaska na blog, bilo preko linka čnom trenutku svoje proizvodnje autoro- tnost kao institucija koja nije povezana sa gresivnom nelinearnošću Uliksa, Galatea na nekom drugom blogu, preko tražilice, vom odlukom da je djelo “završeno”. Djelo životnom praksom ljudi. Kad avangardisti nudi naraciju s manje restrikcija i sa širim novinskog članka ili e-maila, doslovce su je završeno i lansirano u svijet čitatelja, da zahtijevaju da umjetnost opet postane pra- parametrima. Umjesto da se usredotoči na bezbrojne. Drugim riječima, čitatelj može s njime ostvare interakciju, da ga interpre- ktična, ne misle pri tome da sadržaj umje- nužnost kretanja kroz tekstualni labirint, otvoriti i početi čitati tekst – a pri tome tiraju i reinterpretiraju. Iako se značenje/a tničkih djela treba biti društveno važan. Taj Galatea i ostali cybertekstovi upućuju na mislim na cijeli blog, a ne na specifične, teksta mijenjaju i prilagođavaju kroz vrije- se zahtjev ne postavlja na razini sadržaja mogućnost istraživanja tog labirinta neo- individualnih djela. Prije je usmjeren na dređeno dugo, bez fizičkog ili narativnog način na koji umjetnost funkcionira u druš- naglaska na zaključku kao u romanu. tvu, što je proces koji utječe na određenje učinaka koje djelo ima jednako koliko to Književnost mogućnosti čini i određeni sadržaj. Cybertekst je umnogome književnost Kad Adorno zagonetno tvrdi da su mogućnosti. On “insistira na razlici između “danas jedina djela koja doista nešto znače ‘stvorenog stvaralaštva’… i ‘stvaralaštva koje ona koja više uopće nisu djela”, lako je stvara’… u korist ovog drugog: nije zaoku- pretpostaviti da su “djela” na koja on upu- pljen književnim djelima, nego postupcima ćuje odijeljeni, obuhvaćeni i obuhvativi i strukturama koji su ih sposobni proizve- opredmećeni rezultati umjetničkog procesa sti” (Brotchie & Matthews). Drugim rije- – drugim riječima, objects d’art s komer- čima, cybertekst i interaktivna fikcija nude cijalnim potencijalom i komercijalizirani. mogućnost kreiranja niza različitih tek- Umjetnost koja je doista umjetnost, govori stualnih iskustava kroz osobitu narativnu nam Adorno, jest ona koja se ne može strukturu i postupke koji se nude. Uopće odijeliti od svoga konteksta, zapakirati i nije važno je li čitatelj doista stvara ili izvodi posjedovati – umjetnost koja u potpunosti ijedan od tih mogućih tekstova – potencijal ovisi o trenutku i modusu svoje proizvo- za njihovo stvaranje postoji. Primjerice, dnje/izvedbe i od nje se ne može tražiti, Cent Mille Milliards de poèmes Raymonda kao što se tražilo od Duchampova Pisoara Quenaueua kolekcija je od deset soneta u R. Mutta, da postane šifra za svoj povijesni kojoj je svaki pojedinačni stih svake pjesme trenutak stvaranja i život svoga stvaratelja, a tiskan na pojedinačnom komadiću papira. da istodobno bude istrgnuta iz specifičnog Budući da se svaki stih svakog soneta poet- konteksta proizvodnje.

cmyk 16 IX/203, 5. travnja 2,,7. blogovi kao književnost

Kolektivna proizvodnja u memoarima ili fikciji, donose se odluke o gije niti dominantnu moć svemogućega: se ne bi trebali opterećivati time blogaju li avangardi i na blogu tome što uključiti, a što isključiti. U tom se ruka stvaratelja uvijek je vidljiva, ali, osim doista ili pak ne. Blog se, mada ne univerzalno ni uvijek smislu bloger može doživljavati jednako ako autor/stvaratelj ne namjerava drukčije, Postoje, naravno, druge zapreke kojima namjerno, opire komercijalizaciji na mnogo fiktivno kao bilo koji lik, na jednake na- glorificira jedino sebe. treba posvetiti više pozornosti: zapreke u čine kao što to mogu biti Andy Rooney smislu financija te u pristupu tehnologiji, načina. Igra vremena i promjena u vremenu Sloboda bez posrednika nemogućim čine fiksiranje i obuhvaćanje ili James Joyce, promičući i dalje kolaps nedvojbeno povezane s rasom, staležom, bloga kao “završenog” djela – uvijek još između činjeničnog i fiktivnog, javnog i Čini se prigodnim završiti spomenom rodom i geografijom, zbog čega baš i nije nešto slijedi, tako da svaki pojedinačni dio privatnog te samosvojnih žanrova općenito. autorskih namjera, jer ma koliko različitosti prikladno blog proglasiti panaceom za istrgnut iz svog konteksta u svrhu komerci- Igra vremena u blogu dopušta prisutnost među blogovima bilo, u osnovi svima nji- sve koji žele postati pisci. Svejedno, mada jalizacije ili prikaza nužno i nepokolebljivo onoga što Walter Benjamin naziva “aura”, ma upravljaju te jedinstvene, pojedinačne upozorenja koja sam spomenuo, zajedno s upućuje na vlastitu nezavršenost, kroz a odnosi se na djelo i njegovu “prisutnost namjere: bez zapreka urednika, izdavača i mnogim drugima, zaslužuju (a nadam se linkove na prijašnje tekstove i druge in- u vremenu i prostoru, njegovo jedinstveno korporacija između pisaca i “objavljivanja” da će i dobiti) iscrpan pojedinačni tretman, ternetske stranice, ili upute na informacije postojanje na mjestu na kojem se nalazi. To u ovom ili onom obliku, autori blogova u blog i dalje obećava mnogo. To što obećava o temi ili autoru koje su sadržane u prija- jedinstveno postojanje umjetničkog djela mogućnosti su pisati točno ono što žele, lakše će progurati autori koji su voljni tu šnjem postu ili je obećano da će se pojaviti odredilo je povijest kojoj je bilo podređeno upravo na način koji im najviše odgovara. formu tretirati kao više od pukog zbroja u nekom sljedećem. Blog kao djelo, a zato tijekom vremena svoga postojanja”. Blog Nudeći ta opažanja u smjeru klasifikacije, njezinih dijelova i istraživati što čitatelji, i svaki pojedinačni post sadržan u njemu, – ili, bolje rečeno, blog kakav je bio u trenu- ne želim ograničiti ili sputati mogućnost jednako kao i autori, rade dok blogaju, a te i svaki link na bilo koji drugi blog, nei- tku prije najnovijeg dodavanja ili promjene bloga kao modusa ili forme. Upravo su- ne samo što pomoćni alati rade u njihovo zbježno su promijenjeni dodavanjem novog – nije moguće reproducirati: nerazdruživo protno, razrađujući definicije s određenim ime. posta i stvaranja novih mogućnosti za je vezan s trenutkom proizvodnje, a taj je odmakom od alata i struktura, blog bi se Odabrala i s engleskoga prevela prelaženje i interpretiranje labirinta djela. trenutak izgubljen čim novi trenutak dođe mogao razvijati na načine inače nemoguće, Anda Bukvić. Ta mogućnost i ustrajnost na izmjeni i na njegovo mjesto. a istodobno zadržati nešto od kohezije i Oprema teksta redakcijska. ponovnom stvaranju ne mogu biti sadržani jedinstva – baš kao što postoji širok raspon Uzdizanje običnoga Izvor: http://blog.lib.umn.edu/blogosphere/ u jednom, pojedinačnom dijelu izdvojenom onoga što određuje “roman”, jednaka bi labyrinth_unbound.html iz cjeline, što će vrlo brzo postati jasno Mada je moja postavka bila da je knji- širina trebala biti dopuštena i blogu; autori svakomu tko čita tipičan izdvojen post bez ževna priroda blogova inherentna ne toliko uvida u cjelinu bloga. njihovu sadržaju koliko kontekstu unutar Bürger u svojoj raspravi o avangardi kojeg ih čitamo, postoji jedan određeni ističe razliku između različitih modusa aspekt sadržaja koji bitno pridonosi otporu umjetničke proizvodnje: sakralnog, dvor- te forme komercijalizaciji, a time i cjelini Natječaj skog i buržoaskog. Avangarda, sugerira njezine jedinstvenosti (ili, u najmanju ruku, on, pokušava oponašati metode sakralne neuobičajenosti). Blog, što kritiziraju oni 5. FESTIVAL PRVIH umjetnosti koja se i proizvodi i konzumira koji ga kleveću, često karakterizira svje- kolektivno, ali bez postupka koji upućuje tovan, banalan, katkad neugodno osoban /DRUŠTVENA ODGOVORNOST KAPITALA na neko božanstvo ili višu silu – postupak sadržaj, koji se proteže od toga što je autor avangarde upućuje jedino na samoga sebe. ručao do specifičnih zdravstvenih problema i seksualnih pitanja. Štoviše, taj se osobni Umjetnička organizacija Studio Artless poziva Vas da se prijavite na Takvu je umjetnost, kroz njezin otvoren natječaj za peti međunarodni Festival prvih. pristup i mogućnosti, teško, ako ne i ne- sadržaj često isprepleće s komentarima na moguće, svesti na izdvojen dio. Blog, baš politiku i kulturu, čineći osobno, javno i poput uličnih performansa dadaista, otvara političko neodvojivima upravo na način Festival prvih (FP) smotra je dostignuća stvaratelja različitih umjetničkih mogućnost kolektivnoj proizvodnji. Baš na koji je to zahtijevala avangarda. Osim radoznalosti. FP raspisuje natječaj na zadanu temu, te zadržava kao što bi, u onim ranim performansima, toga, povezivanje različitih niti sadržaja pravo poziva odabranim umjetnicima za sudjelovanje u konkurenciji pojedini umjetnici utvrdili trenutak i pa- opire se fragmentaciji i separaciji, te zato i i izvan nje. rametre događaja i pozivali prolaznike da komercijalizaciji. Baš kao što čitatelji vre- se pridruže njihovoj proizvodnji, bloger menom otkrivaju autora i djelo, krećući se Na FP mogu se prijaviti umjetnici i građani bez obzira na starosnu dob u pravilu nudi mehanizam komentiranja od jednog do drugog posta u smjeru koji (uvjet je da rad kojeg prijavljuju po prvi puta izvode u određenom kao dio svoje stranice, ili poziva na slanje god odaberu, tako se i sadržaj otkriva u višestrukim putanjama, a privatno i politi- mediju / likovni umjetnik s prvom objavljenom knjigom/ filmski povratne informacije putem e-maila. Ti redatelj kao koreograf/ pirotehničar kao plesač ili performer itd.). komentari omogućuju čitateljima ne samo čko supostoje i međusobno se dopunjuju, da se svojim razmišljanjima i odgovorima budući da se blogeri ne bave politikom s nadovežu na naraciju koju autor nudi, nego velikom distancom tradicionalnih učenih Radovi odabrani na natječaju ulaze u konkurenciju te jednome/oj i da ugrade vlastite hiperlinkove i smjernice političkih komentatora, nego s pozicije od njih, po odluci stručnoga žirija, pripada nagrada u iznosu od u originalni post (ili u lako dostupan doda- velikog osobnog interesa. 7000 kuna. Umjetnici koji nisu debitanti, svoj rad, vezan uz temu tak), stvarajući opet dodatne mogućnosti i Često taj osobni sadržaj prelazi u ne- ovogodišnjeg FP, također mogu prijaviti u popratni program, izvan putove kroz labirint bloga. sporno sentimentalan – primjerice, foto- konkurencije. I sadržaj tipičnog bloga također se opire grafije mačića – i mirne duše bi se mogao komercijalizaciji, iako to ne znači da mnogi proglasiti kičem da nije njegove izrazito pisci nisu pokušali (ili da neće pokušati) ne-kičaste integracije u proizvodni proces. Tema 5. Festivala prvih je : pretvoriti svoje postupke i proizvodnju Eco piše: “Dok avangarda ističe važnost u robu i komercijalu, tražeći oglašivače i procesa koji vode k djelu i pretvara ih u DRUŠTVENA ODGOVORNOST KAPITALA sponzore za svoje internetske stranice... glavni objekt svoga diskursa, kič se usre- Općenito govoreći, sadržaj blogova aktivno dotočuje na reakcije koje bi djelo trebalo U Rječniku hrvatskoga jezika, autora Vladimira Anića čitamo: izazvati kod svoje publike i njih vidi kao razara mnoge distinkcije na koje se oslanja društv/o sr (gen. jd društva, gen. mn društava) 1. ukupnost odnosa tradicionalno komercijalno novinarstvo svoj osnovni raison d’etre”. Pri čitanju bloga, (to jest pripovjedna proza i memoari), pseudokičasti sadržaj, recimo, slika mačića, ljudi u organiziranoj zajednici ( s javnom i državnom vlašću, miješajući ono vrlo osobno s faktografskim može se čitati jedino preko uključivanja u proizvodnjom, kulturom i civilizacijom) 2. ideol. fil. pov. tip i interpretativnim. Dok spomenuti lom s proces proizvodnje – u središtu nije reakcija organizacije ljudske zajednice [feudalno ~o, građansko ~o ] vremenom daje mogućnost autorima da koju takav sadržaj izazove kod svoga čita- odgovornost ž (instr. jd odgovornosti/odgovornošću) 1. savjesno, razviju i prodube javnu osobu koju predsta- telja, nego je prije na tome da čitatelj shvati valjano obavljanje dužnosti vljaju kroz svoje djelo tako što uključuju sve reakciju pisca. Onda ima nade za apologiju 2. preuzimanje obaveze i dužnosti u obavljanju posla [~ liječnika, ~ više i više crta svoje osobnosti i začkoljica kiča: ono što se prije moglo svesti na gene- ministra] koje se u pravilu ne bi pojavile u objavlje- rički sadržaj s najnižim zajedničkim nazi- nom tekstu, ekvivalent Andyja Rooneya, vnikom postaje prožeto duboko osobnim kapital m [klas. evr.] (gen. jd kapitala) 1. vrijednosti koje služe za s druge strane, u uvodu u jedan od svojih namjerama. Bilo putem kolapsa i stapanja proizvodnju i stjecanje dobiti 2. velika svota novca, vrijednost koja nedjeljnih showova luta od nostalgije do privatnog/javnog sadržaja bilo kroz svoje se posjeduje čangrizavosti, spominjući koliko je popio često nedvosmisleno nekomercijalne ele- noć prije i koliko uživa u novom albumu mente vizualnog dizajna, blog pokazuje Prijavnice možete slati e-mailom ili poštom najkasnije do 1. maja White Stripesa. individualnu ruku stvaratelja, neprekidno 2007., a trebaju sadržavati opis projekta i tehničku listu, slikovni Sloboda koja blogerima omogućuje da i neizbježno. Kao oblik, on preuzima materijal, biografiju te kontakt autora. O rezultatima natječaja bit vremenom otkrivaju mnoge aspekte svoga Ruskinovu (1981.) uputu da: će obaviješteni autori koji prođu selekciju u roku od deset dana po života i osobnosti te da to čine u istom “Treba uvijek najprije tražiti stvaranje, a prostoru u kojemu se nude komentari na zatim izvedbu koja će stvaranje potaknuti, završetku natječaja. politiku i kulturu, to je luksuz koji nemaju i za koju je stvaratelj sposoban bez velika novinari, a čak ni romanopisci: diskretno truda, i ništa više. Nikako ne treba profinje- Studio Artless djelo s komercijalnim potencijalom nalaže nost izvedbe ako iza nje ne stoji misao, jer Prilaz sv. Josipa Radnika 16 svrhu, razlog ili u najmanju ruku izra- to je robovski posao, osuđen na propast.” 10 000 Zagreb žen fokus. To, pak, ne znači da je sebstvo No, za razliku od gotičke arhitekture gsm: 098 504 825 predstavljeno na blogu ono “potpuno” koju idealizira Ruskin, blog ne podupire e-mail: [email protected] ili čak ispravno: baš kao i u novinarstvu, inherentno apstraktne nacionalne mitolo- cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 17 glazba

složenu dramaturgiju plete oko kazatelj koliko Šparemblek ui- fragmenata glazbe Gustava stinu razumije glazbu majstora Mahlera. On tu glazbu, pak, bečke Moderne svakako treba vrlo rijetko ilustrira, a puno je uzeti različit pristup dvama Trojedinstvo Života, Ljubavi i Smrti češće tumači, ili je čak samo dijelovima predstave. Naime, u uzima kao poticaj za iznošenje prvom dijelu koreograf odabire ideja koje su u njoj samo im- skladateljeve ranije radove, obi- plicitno prisutne. lježene tipično mladenačkim Trpimir Matasović nastaju s onim oblicima umje- i dan-danas spominju. A, uz Pjesme ljubavi i smrti zato Weltschmerzom, a u nastavku, tničkog izraza koji se takvim niz antologijskih koreografija, su daleko više od pukog di- temeljnom na Mahlerovoj podjelama opiru, crpeći ele- u njih valja pribrojiti i njegov vertissementa na odabranu kasnoj Pjesmi o zemlji donosi mente iz obaju svjetova i ne osnutak lisabonskog Baleta glazbu. Naime, Mahlerovi lirsku, smirenu sliku oproštaja Likovi u ovoj predstavi nisu pristajući se smjestiti ni u jedan Zaklade Gulbenkian, danas su fragmenti tu uklopljeni od ovozemaljskog. samostalni protagonisti, od njih. jednog od ključnih ansambala u jedinstvenu dramaturšku U odnosu na prijašnju po- Konkretno, ovdje je riječ o posvećenih toj vrsti plesa. cjelinu, koja se bavi silnicama stavu Pjesama ljubavi i smrti nego višeznačni simboli, čija onome što se, u nedostatku bo- Poticaj iz implicitno unutar trojedinstva Života, s početka devedesetih, ova je brojna značenja moguće ljeg termina, naziva suvreme- Ljubavi i Smrti. Zato ni likovi najnovija razlikuje se tek u nim baletom, ili onim oblikom prisutnih ideja u toj predstavi nisu samostalni manjem broju pojedinosti, koji, pojmiti tek kroz njihove plesnog izraza u kojem klasični U prigodi dojmljive šezde- protagonisti, nego višeznačni pak, stvaraju znatno drukčiju složene međuodnose plesači svoj govor obogaćuju sete obljetnice Šparemblekova simboli, čija je brojna znače- opću sliku. Naglasak je tako elementima preuzetima iz su- umjetničkog djelovanja, nja moguće pojmiti tek kroz uspješno premješten s maso- vremenog plesa. Iako se suvre- Hrvatsko je narodno kazalište njihove složene međuodnose. vnih na komorne prizore, a Milko Šparemblek/Gustav menim baletom u nas s ne- odlučilo pružiti zagrebačkoj Naravno, mogli bismo reći mekšem ugođaju osobito su Mahler, Pjesme ljubavi i smrti, zanemarivim uspjehom bavi i publici još jednu prigodu za kako Šparemblekova Žena u pridonijeli i izvanredno poeti- Hrvatsko narodno kazalište, nekoliko mlađih koreografa, na upoznavanje s njegovim samo- Crvenom predstavlja sjedi- čni kostimi Dženise Pecotić. čelu sa Stašom Zurovcem, ipak svojnim plesnim, a, zapravo, Zagreb, 23. ožujka 2007. njenje arhetipskih koncepata Odabir solista nije išao na prvu nad svima njima i dalje lebdi sveumjetničkim svijetom. Izbor Erosa i Thanatosa, dok je loptu, no, i ovdje se Šparemblek neizbježna sjena doajena Milka je pao na njegove već mnogo Putnik simbol i Čovjeka i pokazao kao vješt znalac, koji Šparembleka. Jer, upravo je on puta u svijetu i dva puta u Čovječanstva, no to bi ipak podjednako dobro zna iskori- uveo suvremeni balet na hrvat- Zagrebu postavljene Pjesme bilo prejednostavno tumačenje, stiti kapacitete stare garde, po- tradicionalnoj klasifi- ske pozornice, a i u svjetskim ljubavi i smrti. Riječ je o ko- koje tek djelomice može poja- put Milke Hribar-Bartolović kaciji žanrova plesne se okvirima njegove zasluge još reografiji u kojoj Šparemblek sniti koreografove zamisli. i Ilira Kernija u glavnim umjetnosti uobičajila ulogama, te one mladih nada, Prizorište sveukupnosti se binarna podjela na klasični pri čemu su se posebno ista- balet i suvremeni ples. Takva svijeta knuli George Stanciu i Ovidiu razdioba, naravno, nije bez Kao umjetnik koji shvaća Muscalu. Sudeći pak prema određenih prednosti, jer, ako dubinsku ulogu teatra u obli- rasporedu za sljedeće izvedbe, ništa drugo, zna se tko koji od kovanju svijesti modernog ni reprizne postave ne bi treba- tih žanrova priprema i izvodi, čovjeka, Šparemblek pozornicu le biti ništa manje kvalitetne.

tko je čija publika i u kakvim foto: Saša Novković koristi kao prizorište sveuku- Ukratko, Pjesme ljubavi i smrti se kazališnim prostorima koja pnosti svijeta, na sličan način predstava su koju svakako tre- vrsta predstavlja. No, kao i kao što je i Gustav Mahler pri- ba pogledati, ponajprije zbog u svakoj umjetno stvorenoj stupao oblikovanju simfonijske Šparemblekove koreograﬁje, ali dijalektičkoj opreci, problemi forme. Kao osobito dobar po- nikako ne i samo zbog nje.

njoj jest blizak i, poslužimo li se nespretnim kultu- rološkim stereoti- Šum u komunikacijskom kanalu pom, usađen je u njezine afro-ame- ričke gene. No, taj je izraz ona, na Trpimir Matasović recimo, i Mozart i Beatlesi, jer dnosti i, što je najvažnije setom neki način, svoje riječ o glazbama koje dotiču kodova koji u svakoj od njih jim klasičarskim iste ili slične punktove u kole- potiču drukčije asocijacije. obrazovanjem i ktivnoj podsvijesti izgrađenoj u Diva na kliskom terenu kasnijom karije- Godine izražavanja drugim judeo-kršćanskom kulturnom rom zaboravila, pa glazbenim jezikom učinile krugu. No, tradicijska glazba, Kada se, dakle, dogodi sraz ga je, dakle, uvelike primjerice, Indije i Kine, koliko između, recimo, svijeta opere i trebala iznova uči- su Barbari Hendricks jazz god mu zanimljiva bila, ipak svijeta jazza, neizbježno je da ti. Za to je učenje tek drugim, nematerinjim neće u njegovoj svijesti odzvu- će nastati određeni nesporazu- ona pokazala velik čati na isti način kao i onima ma. Pritom, doduše, nipošto ne talent, no, godine idiomom, u kojem vjerojatno kojima je ta glazba integralni treba zanemariti ni plodotvor- izražavanja drugim nikad neće zvučati kao dio njihove civilizacije. Jer, sva- ne učinke međusobne komuni- glazbenim jezikom ka je glazba izgrađena od niza kacije, ali i dalje su takvi susreti izvorni govornik učinile su joj jazz kodova, koji u svakoj kulturi dvosjekli mač. Pokazao je to tek drugim, nema- dobivaju neko drukčije izvan- i koncert što su ga u Dvorani terinjim idiomom, Koncert Barbare Hendricks i glazbeno značenje, pa je, dakle, Lisinski održali sopranistica u kojem vjerojatno u susretima civilizacija i na gla- Barbara Hendricks i Kvartet Kvarteta Magnusa Lindberga, nikad neće zvučati zbenom području neizbježan Magnusa Lindberga. Ugledna kao izvorni govor- barem određen stupanj šuma u Koncertna dvorana Vatroslava operna diva tom je prigodom nik. Lisinskog, Zagreb, 24. ožujka komunikacijskom kanalu. odlučila zakoračiti na teren Taj šum je, naravno, puno jazza, konkretnije bluesa, a 2007. Strano tijelo u strano tijelo kad ga se smje- slabijeg intenziteta kad je riječ sastav ne manje poznatog jazz kontekstu jazza o različitim glazbenim tradici- saksofonista džentlmenski je sti u kontekst jazza. Barbara jama unutar okvira manje-više pružio svu potrebnu potporu u Ipak, mora se priznati da Hendricks nedvojbeno je istog kulturnog kruga. Zato, tom zanimljivom, premda ne je na razini pasivnog vlada- velika umjetnica, i takva je ako se često lakomisleno uostalom, i postoje razdiobe na u baš svim dijelovima posve nja tim jezikom spomenuta čak i kad pjeva jazz. Pa ipak, govori o glazbi kao o ozbiljnu i popularnu glazbu. Ta uspjelom glazbenom dijalogu. sopranistica gotovo posve čini se da je glazba velikana univerzalnom jeziku, ta podjela se u ovo naše post-pos- Kvartet u tom dijalogu nije suverena. Njezine izvedbe bluesa njenim izletom u inače je tvrdnja vrlo daleko od isti- tmoderno doba uvelike dovodi bio problematičan element – pokazuju tako da jezik Dukea joj strano područje, zapravo, ne. Jer, i ta umjetnost, koliko u pitanje, jer su kontakti, pa on u svom glazbovanju govori Ellingtona i Billie Holiday više izgubila nego dobila. god apstraktna bila, itekako i miješanja između tih dviju vlastitim jezikom, kojim vlada u potpunosti razumije. No, i Poslužimo li se naslovom svoja različita obličja duguje vrsta, zapravo, stari koliko i majstorski, i to na svim, recimo dalje ostaje problem aktivnog jednog jazz standarda, mogli kulturnom i civilizacijskom čovječanstvo. No, činjenicom to tako, sintaktičkim, leksičkim znanja. Konkretno, njezin više bismo se složiti da u ovom kontekstu iz kojeg je proizašla. ostaje da je i dalje riječ o gla- i retoričkim razinama. Barbara ne baš posve mlad glas, obilje- slučaju dama pjeva blues. Ali, Stanovniku zapadnih zemalja zbama obilježenima različitim Hendricks tu se, pak, našla na žen k tome i tipično opernim možda bi joj ipak bolje bilo da bit će tako koliko-toliko bliski, estetikama, sustavima vrije- kliskom terenu. Izričaj bluesa vibratom i dalje je jednostavno se i dalje drži opere.

cmyk 18 IX/203, 5. travnja 2,,7. glazba

ali i šire. Tako je gudačka sekcija “nadoknađivala” sve nedostatke u izostanku standardnijeg postava tradicionalne ritam sekcije. Zagreb u jazz orbiti Leong je na violončelu, koje je uz dodatne efekte sjajno zvučalo, često svirao basovsku dionicu, dok se Howes pokazao izvrsnim Zvonimir Bajević Camillo, Cassandra Wilson itd. poznavateljem “compina”. Uza Njegovu silnu zaposlenost mo- sve to, oba su glazbenika pokazali žemo ilustrirati podatkom da je iznimne solističke sposobnosti, odmah po završetku turneje s osobito Leong, koji je u nekim Zvuk Prietovog Kvinteta Michel Camillo triom po Južnoj pjesmama nadahnuto svirao ima svoje korijene u glazbi Koreji, krenuo na svoju prvu trombon. Jason Lindner je za europsku turneju s Absolute klavirom i klavijaturom iskazivao kakvu je slušao Prieto, a ona Quintetom, u okviru koje je u osobitu povezanost s glazbom je varirala između popularne nepunih deset dana održao osam koju je Kvintet izvodio, a za pre- koncerata, od Španjolske, Italije i tpostaviti je da je on, uz Prieta, glazbe iz Španjolske, Austrije sve do Zagreba, koji je i jedan od zaslužnijih u nastanku Francuske, Italije, preko svih bio posljednja postaja. skladbi za album. Yosvany Terry kubanskih glazbenih idioma Glas o zagrebačkoj publici kao impresionirao je zvukom na jednoj od najstrasnijih i najpre- saksofonima, te je izvrsno funkci- koja je najmlađa predavačica glas golemih mogućnosti u kom- i afričke glazbene kulture sve danijih u ovom dijelu Europe sve onirao u komornim dijelovima u povijesti uglednog Berklee binaciji sa suverenim sviranjem do klasične glazbe se više širi, pa je i Prieto nastup skladbi (na tragu klasike), gdje je koledža u Bostonu. Na zgreba- kontrabasa Esperanzu Spaulding svoga sastava otvorio u nadi da ostao samo s violinom i čelom. čkom koncertu s njom su u triju čini danas jednom od najvećih će i on doživjeti interakciju ka- Uz nevjerojatnu uigranost, nastupili argentinski klavirist jazz diva, koja tek počinje oboga- kvu su prije njega osjetili mnogi Absolute Quintet je pokazao rije- Leonardo Genovesse i bubnjar ćivati ovu vrstu glazbe. Rochelle veliki glazbenici. Članovi ovog tko viđenu duhovnu povezanost Lyndon Rochelle. Iako smo i Genovese, glazbenici isto tako oncertna ponuda jazz izvrsnog kvinteta, osim Pieta, su u glazbi koju su izvodili, a savršen očekivali skladbe s njenog prvog mlađe generacije, pokazali su se glazbe između 20. i 26. Christian Howes (violina), Dana okvir za to bila je raskošna glazba samostalnog albuma izdanog u idealnim sugovornicima i pose- ožujka može se slikovito Leong (violončelo i trombon), u briljantno upakirane aranžma- lipnju prošle godine, to se nije bno sretnima, jer doista je velika usporediti s iznimno bogatim Jason Lindner (klavir, klavijature) ne. Posebna je priča Prietovo dogodilo. Naime, Trio je, osim stvar surađivati s tom glazbeni- švedskim stolom. Naime, uz i Yosvany Terry (saksofoni i che- fascinantno sviranje, koje u moru nekoliko standarda, izvodio com. koncert Dafnis Prieto Absolute kere). Zvuk tog, na prvi pogled, različitih kompliciranih paterna nove kompozicije Esperanze Quinteta u okviru koncertne neobičnog sastava ima svoje i promjena mjera, ostaje toliko Spaulding, koja nam je tako Udarna snaga swinga jazz sezone Hrvatskog društva korijene u glazbi kakvu je slušao točno i mirno, graniči gotovo sa ukazala čast njihovim svjetskim Zatvaranje programski i gla- skladatelja i Jazz kluba Zagreb, u Prieto, a ona je varirala između savršenstvom. Oduševljenje nji- premijerama. zbeno raskošnog i vrlo uspjelog Zagrebačkom kazalištu mladih popularne glazbe iz Španjolske, hovim nastupom i već spome- festivala pripalo je zvuku jazz održano je drugo izdanje festivala Francuske, Italije, preko svih nuta predanost slušanju itekako orkestra, koji će, nadamo se, Jazzarella, a, uza sve to, u subotu kubanskih glazbenih idioma se osjetila u Maloj dvorani, koju dobiti zasluženo mjesto na jazz 24. ožujka u Velikoj dvorani i afričke glazbene kulture sve smo nakon nešto više od sat i festivalima u nas, a kakav je ne- Lisinski zagrebačkoj publici se u do klasične glazbe. Svi su se ti pol vremena napustili sretni, kada i imao. Riječ je o Diva jazz izvedbi jazz standarda predsta- elementi spojili u jedinstvenom kao rijetko do sada. orkestru, prisutnom već petnaest vila slavna operna diva Barbara glazbenom izričaju kakav može- godina na jazz sceni. U tom je Hendricks. Ne zaboravimo spo- mo susresti samo na Kubi, pa nije Karakter duginih boja vremenu ostvaren impresivan menuti da se prije i poslije toga u ni čudno da je Prietova glazba Da je jazz u Zagrebu sve broj nosača zvuka i nastupa širom legendarnom B. P. Clubu odvijao obilježena tolikim različitostima. više na dobru glasu, pokazuje orkestra, a njegove članice doka- tradicionalni Springtime Jazz Ipak, glavna nit svega je ritam, i drugo izdanje Jazzarelle, All zale su i dokazuju svoju prirodnu Fever, koji u svojoj ponudi uvijek koji uvijek, makar i latentno, Women Jazz Festivala, koje je pripadnost toj vrsti zvuka, koja se ima neku glazbenu poslasticu. zadržava svoj afro-kubanski ka- četiri večeri punilo ZKM, za često nepravedno pripisuje mu- Nažalost, autor teksta koji čitate rakter. Kada tome dodate i neke tu priliku ispunjen i dodatnim škom karakteru i aﬁnitetu. nije mogao pohoditi sve te za- primjese suvremene pop glazbe, tribinama. Mi ćemo se osvrnuti Na svom drugom zagre- nimljive događaje, pa ćete dobiti imate zagarantirano nesvakida- na prvu i posljednju večer, iako bačkom nastupu (prvi put su samo djelomičnu sliku doga- šnje glazbeno uzbuđenje. treba reći da su dvije večeri u nastupile u proljeće 2001. u đanja, koja su Zagreb lansirala sredini bile posebno zanimljive Lisinskom), međunarodni orke- visoko u orbitu mjesta koja rado Rijetko viđena duhovna i atraktivne, s imenima Roberte star (Amerika, Austrija, Japan, posjećuju velika glazbena imena. povezanost Gambarini i Regine Carter, dvi- Nizozemska) pod vodstvom Da je tome tako pokazao je Ključ uspjeha, osim Prietova ju velikih ženskih jazz zvijezda. energične bubnjarke Sherrie prvospomenuti koncert Dafnis genijalnog sviračkog umijeća Posebna čast na otvorenju U spektru karakterom, naj- Maricle predstavio se aranžma- Prieto Absolute Quinteta, koji je i glazbene inspiracije, leži i u posebnog festivala pripala je još bliže bismo asocirali, duginih nima skladbi koje predstavljaju u Malu dvoranu Lisinski privu- glazbenicima s kojima je snimio posebnijoj glazbenici, dvade- boja, njene kompozicije iskazuju povijest big band glazbe, te kao velik broj posjetitelja. Očito album. Riječ je o ljudima koji su, setdvogodišnjoj kontrabasistici, životni radost i energiju, koja time iskazao poštovanje njenim je stanka od nekoliko mjeseci, kao i Prieto, jedni od najtraženijih pjevačici i skladateljici Esperanzi glazbu i čini tako posebnom tvorcima (Count Casie, Duke koliko je proteklo od posljednjeg glazbenika njujorške jazz scene, Spalding rodom iz Portlanda, umjetnošću. Jedinstven i prelijep Ellington, Benny Goodman). U koncerta jazz sezone HDS-a, bila drugom dijelu jednoiposatnog ipak prevelika (bila bi manja da koncerta na sceni ZKM-a Diva bolest velikog pijanista McCoy orkestru se pridružio kanadski Tynera nije onemogućila u eu- pjevač mlađe generacije D. D. ropskoj turneji). Kvintet trideset- Ibomeka, koji je iskazao dobre trogodišnjeg kubanskog bubnjara glasovne mogućnosti i zanimljiv sa stalnom adresom u New scenski nastup. Instrumentalni Yorku danas predstavlja jedan od swing repertoar bio je udarna najuzbudljivijih i najkreativnijih snaga nastupa orkestra, u kojem sastava Velike jabuke. Njihov smo osjetili lijep zajednički zvuk prošlogodišnji album bio je no- ispleten homogenim i ujednače- miniran za diskografsku nagradu nim sekcijama, koje čine odreda Grammy u području latin jazza. izvrsne sviračice. Zapažena sola ostvarile su klarinetistica Ritam kao glavna nit Anat Cohen (svojim nastupom Prieto je s nepunih 25 godina u najboljoj maniri Bennyja 1999. emigrirao s Kube, a nakon Goodmana), altistica Karoline što se nastanio u New Yorku Strassmayer, kao i Sherrie postao je jedan od najtraženijih Maricle, no visok nivo slijedile su mladih glazbenika u gradu. i ostale članice. Na kraju, bogat Tome svjedoči i lista glazbenika tjedan, koji je kvalitetom ople- s kojima je do sada radio ili radi: menio glazbenu scenu Zagreba, Henry Treadgill, Eddie Palmieri, te tako obvezao organizatore na Chico i Arturo O’Farrill, Herbie još bolju ponudu u nadolazećim Hancock, Roy Hargrove, Michel glazbenim događanjima. cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 19 Praxis u Muzeju revolucije

Lik i djelo Gaje Petrovića bljetnica rođenja jednog filozofa (rođen je u Karlovcu 12. ožujka 1927, a umro je u Zagrebu 13. srpnja 1993.) prilika je za živo suočenje s njegovom Trn u oku mišlju, pa smo tako i mi shvatili i koncipirali i ovaj temat o Gaji Petroviću, Praxisu i posljedicama. Pred vama dakle nije reprezentativan odabir onoga što se moglo čuti na skupu Lik i djelo Gaje Petrovića, održanom u organizaciji Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 10. ožujka ove godine. Koga

80. g. od rođenja Gaje od rođenja Petrovića 80. g. zanima sve što se na tome skupu govorilo (a izlagalo je 19 diskutanata) moći će to pročitati u zborniku koji za nakladu FF-a priprema organizator, pročelnik Milan Kangrga odsjeka ﬁlozoﬁje Lino Veljak. Cijeli skup dostupan je i na DVD-u Gajo Petrović – Uz 80. godišnjicu rođenja; u produkciji kuće Phenomena.

Pogledi, u kojemu smo mogli objavljivati i djelatnosti “Korčulanske škole”, tako Praxis i “Korčulanska ljetna škola” članke. Časopis nije dugo izlazio, jer je da se u tom smislu može reći kako bez osvijetlili su lice naše zemlje i grada nakon dvije godine izlaženja bio zabra- njega ne bi sve tako dobro, ako bi i ina- njen (1954.). Dvije godine nakon toga, če, ustrajno funkcioniralo, jer je Gajo Zagreba, ali su kao takvi “stavljeni na Upravo sam ja odbio njegov prilog od skupina nas pokrenula je časopis Naše bio “prava duša” i istinski inicijator cije- margine” naše današnje kulture 22 stranice! Gajo je na to – uz začuđena teme, koji počinje izlaziti 1967. godine. log našeg pothvata. lica članova redakcije – sa zadivljujućom U njemu smo tada mogli objavljivati mirnoćom odgovorio da se slaže s mo- i filozofske priloge, što je trajalo sve S margine se bolje vidi jom kritičkom ocjenom, pa taj članak do šezdesetih godina, kad smo Gajo i A taj je pothvat i to naše zalaganje nije objavio nigdje drugdje. I ja sam, ja došli na ideju da se konačno osnuje u filozofijskoj i u društveno-političkoj elim evocirati neke uspomene doduše, jednom doživio isto od Rudija jedan uzoran filozofijski časopis, kakvog dimenziji bio stalno od samog početka i sjećanja na moje drugovanje Supeka, a tog smo se načela strogo dr- dotada nismo imali u zagrebačkoj sre- “trn u oku” konzervativnim i reakcio- i prijateljevanje, a ponajprije žali za sve naše i tekstove stranih autora. dini. narnim silama ovog društva i – nažalost na dugogodišnju suradnju s Gajom Gaju sam čak jednom privatno u Tako od početka 1962. godine poči- čak i naše kulturne sredine – najprije Petrovićem, pri čemu težište stavljam njegovoj radnoj sobi kod kuće kritizirao nje priprema o osnutku našeg časopisa, staljinističke, a onda ujedno i naciona- na naš zajednički osnutak i uređivanje zbog pretjerane radinosti i poslovne koja traje sve do jeseni 1964. godine lističke provenijencije, a to traje sve do časopisa Praxis (1964.-1974.). Zato nije temeljitosti, jer dok je cijelo naše praksi- kad izlazi prvi broj časopisa, kojemu danas. A “na tapeti” je stalno u prvom moja namjera govoriti ovdje o filozof- sovsko društvo svake nedjelje odlazilo su u mojoj odsutnosti – jer sam tada planu bio upravo Gajo Petrović, pa me skom djelu Gaje Petrovića, o čemu će na izlete u Samoborsko gorje ili na bio stipendist Humboldt-Stiftunga u je sve to uvijek iznova podsjećalo ne nešto reći ostali sudionici ovoga skupa, a Sljeme, on je kući radio i pripremao se Heidelbergu – kolege i prvi članovi toliko na onu već pomalo banalnu la- osim toga možda bi bilo i neprimjereno za opsežnu djelatnost u časopisu i radu redakcije dali ime – Praxis. Time po- tinsku Nemo propheta in patria!, koliko da upravo ja govorim sada o Petrovićevu za Jugoslavensko udruženje za filozofiju činje – može se bez pretjerivanja reći na sam duh ove naše sredine, kad na filozofskom djelu! kojemu je bio predsjednik. Tako da ga – najburnije i najplodnije razdoblje naše primjer naiđete na riječi Ljudevita Gaja Dakle, želim istaknuti, da je Gajo je sve to i mnoge druge obveze što ih je filozofije poslije Drugog svjetskog rata, iz 1830. godine: Petrović bio i ostao jedna od najvažnijih preuzimao na sebe iscrpljivalo do te- jer se iste godine, na inicijativu Rudija “Materinski jezik vu horvatski zemli, osoba i najsvjetlijih točaka ne samo u melja. Radio je doslovce do posljednjih Supeka i mene, utemeljuje rad na odr- ako baš za ništar i nemar nederži se, vu razvitku naše novije filozofije, nego i dana svoga života. žavanju međunarodne “Korčulanske nikakovem vendar poštenu nestoji izvi- jedan od najpoštenijih ljudi i intelektu- Ta Gajina neiscrpna energija zadi- ljetne škole”. Rad časopisa i Škole bio šen. – Mužev koji se za nega nekuliko alaca u našoj kulturnoj sredini druge vljivala je sve nas i bila veliki poticaj da je koordiniran i time što smo odmah trudili i starali jesu, plača bila je nužna polovice 20. stoljeća. Budući da sam bio ustrajemo na neposrednim zadacima počeli izdavati i međunarodno izdanje nezahvalnost, nekda pače sramota, ter jedan od onih – mogao bih čak reći: u ona nevremena kad je često bilo vrlo Praxisa u kojemu su bili ujedno obja- kaj više je, odurjevane i pregon!” rijetkih! – koji su bolje poznavali Gaju teško djelovati i opstati u neugodnom vljivani neki prilozi sa zasjedanja Škole, Praxis i “Korčulanska ljetna škola” i kao čovjeka i kao filozofa, a osobito okružju, uz napade s raznih strana, a i to na engleskom, njemačkom i fran- osvijetlili su lice naše zemlje i našega kao bliskog suradnika dugi niz godina osobito iz partijsko-ideoloških redova. cuskom jeziku. Redakcijski savjet toga grada Zagreba, ali su kao takvi – da se na zajedničkom zadatku našeg ne samo Zato se može reći da je zahvaljujući časopisa bio je doista reprezentativan, najblaže izrazim – “stavljeni na margi- filozofskog, nego i društvenog anga- Gajinoj upornosti i nepokolebivosti u jer su njegovi članovi bili najistaknutiji ne” naše današnje kulture. A da ovom žmana, mogu vjerodostojno svjedočiti vlastitu uvjerenju časopis preživio punih predstavnici europske i svjetske filozofi- zgodom navedem samo jedan podatak: ujedno o onom najboljem u životu Gaje deset godina, na čemu su nam zavidjeli je i sociologije, poput Blocha, Lukácsa, članovi redakcije Praxisa objavili su Petrovića. To ističem među ostalim i ponajprije kolege iz tzv. socijalističkih Marcusea, Habermasa, Finka, Kosika, zajedno 120 (stotinu i dvadeset) knjiga, zato što Gajo često nije bio shvaćen istočnoeuropskih zemalja. Tome su se Kolakowskoga i drugih. pa ako ništa drugo, bar četvrtina od toga čak ni u svojoj najbližoj sredini, pa ni na svoj način divili i inozemni suradnici Sve to, iako možda dovoljno pozna- svojom kvalitetom ulazi u tzv. kulturnu od onih kojima je činio najveće usluge, zapadnoeuropskih zemalja i svijeta te to, navodim kako bih istaknuo i ovom baštinu ove zemlje! pružao pomoć i davao potporu u odlu- nam odavali priznanje, a posebice za rad prigodom – uz proslavu osamdesete Da se ipak prisjetimo: dok je nekada čnim životnim situacijama. Koliko sam “Korčulanske ljetne škole”! godišnjice rođenja Gaje Petrovića – ne zbog nasilja i pljački baruna Trenka i to mogao prosuditi, mnoga su nerazu- samo najveću i odlučnu ulogu koju je njegovih pandura diljem Europe kolala mijevanja i nepoznavanja u odnosu na Utjecajni autori i inozemni on odigrao u časopisu i u radu Škole, i na ulaze u crkve bivala uklesana uzre- Gaju najčešće bila rezultat njegove tzv. odjeci nego gotovo besprimjernu energiju čica i opomena: “Čuvaj nas Bože kuge, “mučaljivosti”, jer je on bio dosta zatvo- A sad nekoliko riječi o našoj sura- toga krhkog čovjeka, koju je ulagao u rata, gladi i Hrvata!”, taj je isti Trenk rena priroda, te je na taj način stalno bio dnji: svu tu djelatnost: u uređivanju, organi- – kao “zaslužni Hrvat” – dobio jednu od svojevrsna “zagonetka” za svoju okolinu. U prvome redu valja podsjetiti, kako ziranju svih oblika rada, komunikaciji glavnih ulica u središtu Zagreba, ali je No, taj samozatajan, miran i tih čovjek kao mladi asistenti koji svoju filozofsku s domaćim i stranim suradnicima, ko- sve dosada nije na taj način dobio rođe- postajao je u odlučnim trenucima pravi i karijeru počinju najvećim djelom kao respondenciji s njima i pretplatnicima ni Zagrepčanin, jedan od rijetkih i istin- nepokolebivi borac za svoje ideje i uvje- samouci, bez velike filozofijske tradicije diljem Europe i svijeta (Imali smo 1850 skih intelektualaca i veliki književnik renja, te u obrani dostojanstva i integri- i kulture u našoj dosta zaostaloj kultur- pretplatnika inozemnog izdanja, pa golema opusa – Miroslav Krleža! teta svojih prijatelja i suradnika. noj, a osobito filozofijskoj historijskoj me je prijatelj u Freiburgu Eugen Fink Na kraju želim ovom skupu predlo- sredini, u kojoj nismo imali na raspola- zamolio da mu iz Zagreba donesem žiti da se službeno, možda ponajprije Recenzije vlastitog rada ganju ni osnovne filozofijske literature, imena i adrese pretplatnika za njegov ovaj Filozofski fakultet, pošalje zahtjev Gajo je bio izrazito tolerantan čo- a kamoli nekog časopisa da objavimo i Berlingerov časopis Philosophische našem gradskom poglavarstvu, da se vjek. Svakog je sugovornika otvoreno, s prve naše filozofske priloge, tek 1952. Perspektiven!). Gajo je bio doslovno jedna ulica u Zagrebu nazove – “Ulica razumijevanjem i poštovanjem slušao, godine, pod uredništvom Rudija Supeka neumoran u cjelokupnoj našoj djelatno- Gaje Petrovića”! On je čitavim svojim a osim toga imao je rijetku osobinu da pokrećemo prvi časopis pod imenom sti punih deset godina izlaženja Praxisa životom i djelom to zaslužio! uvijek prihvaća argumentiranu kritiku i na svoj račun, ako je uvidio i osjetio da je ona opravdana. To je nekad išlo tako daleko da je kod nazočnih izazivalo pravo iznenađenje. Tako smo, na primjer, odmah u početku izlaženja Praxisa uveli načelo da sve važnije pridošle tekstovi za objavljivanje recenziraju pismeno dvojica članova redakcije, pa ako je jedna bila pozitivna, a druga negativna, onda je treći donosio odluku. To se jednom dogodilo i s Gajinim tekstom.

cmyk 20 IX/203, 5. travnja 2,,7. Praxis u Muzeju revolucije

Da je kontekst gotovo identičan dalo bi se pokazati i na drugim primjerima. No za razliku od Marxova projekta pronalaženja naivnog tla, ugrađivanja misli u to naivno tlo, dokazivanja da pro- letarijatu nije učinjena nikakva posebna nepravda, te pravca koji želi političkom Ekstenzija – medij – praksa emancipacijom otvoriti put ljudskoj – avangardni umjetnici s početka 20. stoljeća stavljaju u pitanje sve, ali propitivanjem koje se ne zaustavlja na radika- liziranju političke situacije i općenitim ocjenama, nego koje je proizvod svoje- Sead Alić Njemačkoj koja se održavalo pod nazi- vrsnih medioloških istraživanja (samo- vom Re-reading McLuhan, International propitivanja vlastitog položaja, metode, Conference on media and Culture in the Raoul Hausmann: Mehanička glava (1919.) glava Raoul Hausmann: Mehanička medija i iskustva). 21st Century, (Thurnau, 14.-18. veljače Istina u vrijeme rata mora biti zašti- McLuhan u svjetlu pojma prakse Gaje 2007.) koja je pokazala da, barem s ta- ćena gomilom laži, govorio je Churchill. Petrovića kvim temama, multimedijska prezenta- Milijuni ljudi pobijeni su u ime takvih cija može sugerirati više dimenzija. laži, kojima se tobože štitila istina. Avangarda prvo stavlja u pitanje sebe, a Čovjek je ono bivstvujuće koje onda i takvu istinu. bivstvuje na način prakse Danas kada su korporacije zakupile z više razloga današnje predavanje S jednim bih mišljenjem s te kon- prava na mnoge riječi i sintagme, kada želim popratiti kadrovima teksto- ferencije i počeo. Ono kaže: budućnost od sebe i svijeta oko sebe. Kroz koju se kao krivolovci krećemo kroz šumu va, slika, plakata, instalacija, omota se dogodila, trebamo promisliti kakva to djelatnost čovjek čini najpotpunije? riječi u strahu da nećemo ubrati neku knjiga, letaka, i drugih uradaka avangar- je budućnost budućnosti. Zbog toga Petrović sugerira: “Čovjek je u svom zaštićenu biljku, postaje nam jasnija dne umjetnosti s početka 20. stoljeća: McLuhana ne treba samo ponovno čitati duhovnom stvaralaštvu možda stvarala- sumnja avangarde da će se riječima Riječ je o umjetničkoj orijentaciji koja i interpretirati. Njega treba ponovno čkiji nego bilo gdje drugdje. Proizvodi i pojmovima doći do neskrivenosti. je svojim djelima i manifestima temeljito – pisati. duhovnog stvaralaštva često su trajniji od Instrumentaliziran do krajnosti, jezik je prodrmala/promislila/stavila u pitanje Koliko god je paradoksalno, to staja- proizvoda čisto materijalne djelatnosti. postao manuelom za uporabu politika, područja refleksije o umjetnosti, knjiže- lište pokazuje najbolji put kada je riječ Eshilove i Sofoklove drame, Aristotelova vojnih i misaonih doktrina, korporacij- vnosti, filozofije, politike, morala, ekono- o našem odnosu prema ljudima koji su i Platonova djela, i danas su živi dok su skih osvajanja, hoolywoodskog poro- mije – sve do medija i propagande. nas zadužili (među njima su i Petrović i mnogi proizvodi antičke materijalne bljavanja, takozvanog europskog duha i Petrovićeva misao prakse i revolucije McLuhan). kulture nestali bez traga i glasa.” reperskoga guslanja… bitno je vezana za oslobađajuću dimen- Put u budućnost popločan je, dakle, Prisjetimo se i toga da Petrovićeva Povijesti pojedinih umjetnosti otkrile ziju umjetničkog stvaralaštva i to ne pitanjima na koja nismo dali odgovore praksa izrasta na tragu: Marxove kritike su dubioznost položaja tradicionalnog bilo kakvog umjetničkog stvaralaštva (ako ih je filozofija ikada i davala), mi- Hegelove filozofije, ili filozofije uopće; umjetnika i njegovu gotovo univerzal- (umjetnost često zna pokleknuti pred šljenjima koja su mogla dati više ali su kritike religije kao kritike društva koje nu ideologičnost. Avangarda stavlja ideologijama) – samo onog koje (kao ni bila ograničena vremenom i okolnosti- stvara potrebu za religijom; kritike fili- u pitanje moralnost takvog položaja, kod avangardne umjetnosti) ne želi biti ma, nedostatkom hrabrosti da se krene starske njemačke stvarnosti koja je ispod stavljajući u pitanje moral kao takav. u službi ideologija, lažnog morala, odr- stazama koje su se nadavale, ali koje, razine svog vremena (osobito francuskih Eksperimentirajući s medijem u kojemu žanja postojećeg, etabliranja lažnoga. naizgled, nisu obećavale. političkih iskustava); kritike malogra- stvara, avangardna je umjetnost izašla iz McLuhanova filozofija medija u Da ne bismo završili tamo gdje suge- đanskog morala; kritike proizvodnih područja umjetnosti – proširujući ga! umjetnicima i umjetnosti vidi preteče rira sintagma prošle rečenice, pokušat ću odnosa koji proizvode ovisnost proleta- Avangardni su umjetnici s početka svijesti o uplivima novih tehnologija na pokazati neiskorišteni horizont razumi- rijata, te uvida u neslobodu i otuđenost 20. stoljeća postali svjesni propagandne ljudsko iskustvo. Pritom nije zanemariva jevanja Petrovićeva određenja prakse, a kao proizvode tadašnje građanske stvar- dimenzije. Ironiziraju njezine oblike, ali činjenica da je na McLuhanovu misao koji u svjetlu novih medioloških spozna- nosti. je i koriste. Oblikuju se svojevrsne PR znatno utjecao Wyndham Lewis čiji ja iniciranih McLuhanom, sugerira pre- konferencije i igrani hepeninzi. Puno duhovni i umjetnički korijeni izrastaju nošenje pitanja Istine prema kontekstu Propitivanje je proizvod prije Jona McKenziea sugerirali su per- iz Pariza s početka 20. stoljeća, a čiji ozbiljenja umjetničkog. medioloških istraživanja formanse kao izvedbeni oblik. manifest virticizma (kojeg McLuhan U sudaru filozofije prakse/revolucije Upravo je to misaoni kontekst koji Razvija se svijest o konkretnom inkorporira u svoje djelo) nastaje nada- Gaje Petrovića (općenito doprinosa određuje i avangardu i njezinu umjetni- predmetu. Pisoar postaje prijelomnom hnut talijanskim futuristom Umbertom praksisove škole) i McLuhanova pro- čku praksu. točkom suvremene kulture (u teorijskim Boccionijem. mišljanja o ekstenzijama potaknutog Na otvorenju izložbe Kandinskog konzekvencama praktičnog čina jednog Nikada nijedno područje ljudske i nadahnutog artističkom praksom (i u Galeriji Dada, teoretičar i praktičar umjetnika). djelatnosti nije dosljednije izvelo takvu refleksijom) Lewisa, a kroz njega i futu- dade Hugo Ball, među ostalim kaže: Zbilja je tim činom zatražila i slu- “bespoštednu kritiku svega postojećeg”, rizma i avangarde s početka 20. stoljeća “Umjetnici ovoga vremena svijetu su- žbeno sudjelovanje u zajednici dizajni- takvu dekonstrukciju vlastite pozicije (te suvremenih medioloških istraživanja) protstavljaju vlastitu asketsku duhovnost. ranih i umjetnički oblikovanih danosti. – kako je to učinila avangardna umje- zbiva se uvid u nužnost pomicanja sre- Oni žive neko duboko, iščeznulo po- Duchampov pisoar izrazio je na svojevr- tnost futurizma, dadaizma, nadrealizma, dišta filozofijskog interesa prema trijadi: stojanje. Oni su proroci, preteče jednog stan način želju podizanja realiteta ali ne imažinizma… stavljajući ne samo sve u praksa-ekstenzija-medij. novog vremena. Njihova djela zvuče u na razinu pojma ili istine, nego na razinu pitanje, nego i sebe samu do razine sa- Koja su važna određenja Petrovićeva nekom samo njima znanom jeziku.” ljepote. Opet ne na razinu bilo kakve moukinuća. shvaćanja “prakse”? Čovjek je, kaže Tzara kao pisac prvog dadaističkog ljepote (kao paradigme spektakla zavo- Razgovarajući o umjetnosti često Petrović – prema Marxovu mišljenju manifesta piše protiv tradicionalnih đenja) nego ljepote oslobođene takvih odlutamo od snage i dubine pokuša- – ono bivstvujuće koje bivstvuje na način shvaćanja estetike (ljepota je mrtva); vrsta zavođenja. ja, izraza i dojmova koje u nama budi prakse”. Bit njegove slobode je u “razvi- protiv umjetnosti općenito (kao po- umjetnost. Suvremeno oko, “njegovano” janju… kreativnih moći, u proširivanju zlaćene močvare); protiv filozofije (čije Socijalistička atomska bomba na televizijskom spotu, rezu, pretapanju, i obogaćivanju ljudskosti.” Slobodno je su dvojbe poput odabira kolača poslije Avangarda uviđa promjenu recepcije 3 D animaciji, brzoj smjeni kadrova, ka- dakle ono djelovanje, ona praksa kojom večere): protiv dijalektike (kao oblika tadašnjeg promatrača umjetnosti. Time dro je i misliti dublje i punije. Konačno čovjek mijenja sebe i svijet. U takvoj posrednog nametanja vlastitog mišlje- izlazi ususret McLuhanovu mišljenju sve je to samo na tragu jedne avangardne praksi čovjek se razotuđuje i realizira kao nja), psihoanalize (kao bolesti koja siste- da se s električkom implozijom događa simultane pjesme, gdje se usporednim “univerzalno, slobodno, stvaralačko i sa- matizira buržoaziju), te morala name- promjena doživljaja svijeta oko nas, a pokazivanjem sadržaja postiže nova di- mostvaralačko bivstvovanje… povijesno tnutog od “trgovaca idejama sveučilišnih samim tim i recepcije umjetničkog. Još menzija prenošenja poruke. bivstvovanje ili bivstvovanje kroz budu- zelenaša”… Nisu bolje prošle niti Istina je važnije da nam ta spoznaja otvara put Poticaj za takvu prezentaciju do- ćnost”. Pojednostavljeno, čovjek je samo ni ideja napretka, a ni ostale u to doba na liniji ekstenzija – medij – praksa, gdje bio sam i na nedavnoj konferenciji u ono što djelatno u i kroz praksu učini aktualne ideje. se ta dimenzija uspostavlja kontrolnim

cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 21 Praxis u Muzeju revolucije kriterijem za svako (političko) agitiranje rob, nemoćan i zavisan”. Sve je u pitanju rimentirali na području na kojemu je od tehnoloških rezova može pružiti za promjenom. jer je rez kojeg je donijela nova tehnolo- McLuhan usidrio svoje teze. U čemu je imunitet. I umjesto da se oslonimo na McLuhan bi rekao: dogodila se gija iz temelja promijenio odnose među avangarda bila mcluhanovska? umjetnost, mi smo utočište našli, smatra implozija. Svijet elektrike, poslije elek- ekstenzijama. Umjetnici su prvi reagirali. Naglašavanjem značenja tehnologije; McLuhan, u produžecima/medijima koji tronike, postao je novom ekstenzijom, “U društvu iz kojeg su eksploatatori Sviješću o promjeni percepcije uslijed nam svakodnevno uzvraćaju narkotičkim novim pomagalom, produžetkom, eliminirani, čovjekovu slobodu ugroža- novih sredstava komunikacije; slikama. Umjesto da istražujemo dosege medijem, koje je tražilo, uvjetno reče- vaju sredstva pomoću kojih saobraća s Određenošću medijem kroz kojega se slobode koju su otkrivali avangardni no, prevrednovanje svih vrijednosti. Ta prirodom i s drugim ljudima (tehnika) govori (što rezultira bijegom u eksperi- umjetnici, dopustili smo da u ovo elek- McLuhanova ideja o utjecaju tehno- i društveni oblici u kojima se to sao- ment i atomiziranjem sredstava komu- tričko doba našim živčanim sustavom loških produžetaka na doživljaj, opće- braćanje vrši (društvene organizacije i nikacije); upravljaju privatne korporacije. nito recepciju svijeta ali i oblikovanje i institucije). Pitanje o slobodi pojavljuje Uviđanjem povezanosti tehnologije mijenjanje samog čovjeka ima upravo se danas prvenstveno kao pitanje o slo- i medija ili ekstenzija s važećim svje- Mišljenje revolucije završava u u avangardi krunski dokaz, ali se može bodi i socijalizmu i kao pitanje o slobodi tonazorom (što je umjetnike vodilo umjetničkoj praksi promisliti i u perspektivi Petrovićeve sa tehnikom”. U tom je Petrovićevu revolutivnom stavljanju u pitanje svega: Naizgled nespojivi pristupi i načini prakse kao načina uspostave horizonta mišljenju sadržano mnogo toga. Ovo je umjetnosti općenito, konkretnih umje- razmišljanja, pokazuju iznenađujuće ljudske slobode. mjesto gdje se priznaje primat odnosa tnosti, medija, sredstava, boja, glasa, sličnosti. Svima nam je poznata opsjednutost spram tehnike, tj. u temelj se stavlja pi- riječi, jezika, tona…) što je vodilo kritici Sredstva rada o kojima (o čijoj razvi- futurista novim tehnologijama: automo- tanje sredstava proizvodnje ili prijenosa, apologetske pozicije religije, filozofije, jenosti) ovisi oblik društvenih odnosa bilima, zrakoplovima, radijskim prija- njihove uporabe i posljedica uporabe tih morala, društva…. – u osnovi su McLuhanove ekstenzije mnicima koji su omogućavali da pjesni- ljudskih ekstenzija. S pravom se onda Avangarda želi osloboditi ono iraci- čovjeka čiji razvoj mijenja čovjeka i na čka riječ bude u trenutku dostupna veli- možemo pitati: ako je izum stvorio po- onalno i nesvjesno. McLuhan smatra da njega znatno utječe. kom broju ljudi. Poznata nam je također vlasticu i masu (s druge strane), onda se je Zapad pobrkao razum s pismenošću, Petrovićevo: Čovjek je biće prakse, opsjednutost avangarde tipografijom kao klasni odnos mora temeljitije promisliti te da je to bio osnovni razlog stvaranja kod McLuhana je: Čovjek je biće odre- i seciranjem svakog medija i sredstva u svjetlu novih spoznaja o proizvodnim nesvjesnog u čovjeku. Avangarda je đeno svojim ekstenzijama i bit će onoli- umjetničkog rada do najmanjih čestica. sredstvima kao ekstenzijama. željela istodobnost usporednih zbiva- ko slobodnije koliko je svjesnije njihova Istodobno, stalno treba podsjećati: pra- I sam Marx (mcluhanovski) u nja (primjerice govorenja pjesama). utjecaja. ksa avangardne umjetnosti kretala se u Kapitalu piše: “Na ovaj način pretvara on McLuhan smatra da je pismenost ra- Kad Petrović govori da nema slobode horizontu kritike građanske ideologije i (misli se na radnika) stvari date od pri- zvijala obrasce slijeda i neprekidnosti bez prakse niti prakse bez slobode… tražila je one oblike bivstvovanja koji: rode u organe svoje djelatnosti, u organe (poznata je njegova metafora o slovi- onda to u mcluhanovskoj terminologiji neće biti određeni ideološki; koje dodaje svojim sopstvenim tjelesnim ma/vojnicima). Avangarda je zagovarala znači da su samo umjetnici (dakle pra- neće predstavljati sredstvo u obrani organima, produžujući svoje prirodno prekid kontinuiteta i okretanje prema ktičari slobode) oni koji to mogu ranije postojećih neprihvatljivih odnosa; tijelo, usprkos Bibliji.” (Str. 164.) iskustvima Istoka. Zapad je, s pojavom osjetiti i vidjeti. neće robovati tradicionalnim mediji- Hibridizacija ekstenzija, smatra električke implozije, postao svijetom koji Slobodna stvaralačka praksa uporišno ma nego će baštiniti od novih tehnologi- McLuhan, oslobađa golemu energiju. se općenito stalno okreće Istoku. je mjesto Gajina suprotstavljanja tvrdom ja i novih spoznaja; Teško je u povijesti umjetnosti naći peri- U pismu je očito McLuhan vidio marksizmu, jer je takva praksa cilj i kri- ne zaustavlja se u području izolirano od u kojemu je oslobađanje energije bilo nazivnik za beskrajne (jezične, govor- terij, putokaz i pokazatelj realiziranosti. estetskog nego ulazi u život, uzima iz tako i toliko očito. ne, dijalektalne) razlike ljudi, gradova U čemu je praksa najslobodnija, najljud- života i uspostavlja različite relacije pre- Starim usmenim narodima koji su i pokrajina jedne zemlje. No sve su te skija? Koja je to praksa kroz koju će se ma životu. prelazili na pismenost dogodila se ne- razlike (prividno) nestajale uporabom čovjek najbolje realizirati? Koja je praksa Gajo Petrović, kritizirajući svoje kri- kada, “eksplozija oka”. Sve što se čulo, istih slova i istoga jezika. McLuhan s onu stranu otuđenja? Koja praksa tičare koji su tvrdili kako je tehnika in- vidjelo, doživjelo, osjetilo, sanjalo, slutilo, navodi de Tocquileovo zapažanje kako omogućuje rabljenje ekstenzija tako da strument koji za razliku od kapitalizma izmislilo… sve je završavalo u grama- je tiskana riječ bila učinila Francusku one ne stvaraju nove ovisnosti (nagomi- u socijalizmu postaje poslušnim – kaže: tički uređenim redovima vojnika/slova homogenom. Razlike starog feudalnog lani rad starim sredstvima proizvodnje)? “Atomska bomba neće početi da proi- koji su marširali noseći uvijek jednu usmenog društva kao da su izbrisane. Ako je to umjetnost pred nama je pi- zvodi jestive pečurke čim na nju nalijepi- poruku, jedan smisao, jednu dimenziju Revolucionarnost medija pisma poni- tanje: ne treba li središnjom kategorijom mo socijalističku etiketu”. (ako izuzmemo umjetničke otklone). štila je prividno razlike i ustanovila tu relevantnog filozofijskog pristupa biti McLuhan je uvijek zagovarao mi- Tehnologija elektronike donosi ne ek- jednoobraznost koja razlike gura pod odnos praksa – ekstenzija – medij? sao da tehnika nije neutralna. Štoviše sploziju nekog novog čula (premda će tepih svijesti. Tu vrstu revolucije teško je Ako ekstenzija proizvodi masu ne McLuhan je uvijek mislio i pokušavao McLuhan govoriti o revitalizaciji sluha) prepoznati. Premda je riječ o osnovama treba li misao slobode utemeljiti u teme- objasniti da svaka uporaba određenog nego snaženje ideje o istodobnom do- na kojima će se graditi suvremena za- ljitijem promišljanju ekstenzija, posebno medija ostavlja na čovjeku traga, to jest življavanju svijeta svim čulima. Dogodit padna civilizacija, upravo zato što sve to u svjetlu mogućeg oslobođenja? Ako je da je u rečenici medij je poruka, pojedno- će se svojevrsno oslobađanje upućenosti promatramo iznutra, često nećemo biti umjetnost praksa oslobađanja, a ona to stavljeno rečeno, subjekt medij i da je na na jedno dominantno osjetilo. Kolaži, svjesni dimenzija promjene. jest, onda bi cjelokupna struktura kritike njemu naglasak. Štoviše, McLuhan ismi- montaže, hepeninzi, ready-made, zaumni Avangardna umjetnost predsta- političke ekonomije trebala biti stru- java onu vrstu svijesti koja prekrivajući zvukovni izričaji, i mnogo toga još po- vlja krik zainteresiranih za nesvjesno. kturirana oko ekstenzija a ne oko rada oči rukama misli da će ostati zaštićena kazatelji su smjerova u kojima se slutilo Pozivanje na Freuda samo je dobrodošla (Rad može biti i stvaralački ali ekstenzija od tehnologije. Od naleta novih tehno- novom oslobađanju. pomoć u traganju za višedimenzional- proizvodne trake koja čovjeka pretvara logija, smatra McLuhan neće ostati za- U ideji da će umjetnici biti prvi koji nim predstavljanjem umjetničke kreati- u stroj – ne može stimulirati umjetni- štićena ni društva Istoka, a ni osobe koje će shvatiti probleme i utjecaje novih vne nakane u materijalu. Više nije bilo čko!). Baudrillardova slutnja išla je u tom izjavljuju kako “ne čitaju oglase” (danas ekstenzija/tehnologija/medija, te koji će dovoljno da skulptura progovori; avan- smjeru. bismo rekli: ne gledaju televiziju, ne slu- čovjeka prirediti za prihvaćanje tih novih gardna je umjetnost slutila da karte treba Ako je istina u praksi oslobađanja, že se internetom, ne šalju SMS poruke, “sredina” – implicite je sadržano staja- ponovno promiješati i spoznaju i umje- praksi uspostavljanja takvih uvjeta u nemaju blog, nisu na nekom od foruma, lište/prepoznavanje umjetničke prakse tnost posložiti prema drugim načelima. kojima će se čovjek realizirati kao stva- nisu priključeni…). kao slobodnog stvaralačkog i samosvje- Upravo onako kako su to, ne do kra- ralačko biće, onda tu praksu možemo snog bivstvovanja. No do toga se dolazi ja osviješteno i ponekada ne do kraja razumjeti kao nešto što ima više oblika Proizvodna sredstva kao mukotrpnim oslobađanjem percepcije, suvislo iskazivali avangardni umjetnici koji vode u jednom smjeru. Jedan od ekstenzije novim načinima gledanja, doživljavanja – umjetnost prva ulazi u područja koja najvažnijih je umjetnička praksa u naj- Čovjek je, smatra McLuhan, određen svijeta, novim pokušajima. će društvena zajednica mnogo godina širem smislu. Tako se na kraju čini logi- svojim ekstenzijama a da to uglavnom poslije, McLuhan kaže desetljećima čnim ono što je naizgled paradoksalno: i ne zamjećuje… stvara posrednike koji Šokovi novih tehnologija i poslije – osvijestiti. Petrovićeva filozofija prakse ili mišljenje posreduju tako da dodaju, određuju, umjetnost Živimo u svijetu šokova koje nam revolucije završava u vrlo široko shvaće- uvjetuju, prilagođavaju, interpretiraju… Ako imamo u vidu što su sve uči- svakodnevno pričinjaju nove tehnologije, noj estetici. Petrović kaže: “Tako ima mnogo oblika nili futuristi, dadaisti, nadrealisti… u šokova s kojima se može nositi upravo u kojima čovjek otuđuje proizvode svoje Rimu, Parizu, Ženevi, Moskvi, Berlinu, ona koja je na njih na vrijeme upozora- Mjestimično skraćena i za tisak vlastite djelatnosti od sebe i čini od njih Zagrebu, Beogradu… onda s punim vala – umjetnost. prilagođena verzija PowerPoint poseban, nezavisan i moćan svijet pre- pravom možemo reći da su oni antici- Umjetnik je prorok, čovjek integralne prezentacije Praksa avangarde i dmeta, prema kojima se onda odnosi kao pirali misao McLuhana, ili da su ekspe- svijesti, čovjek koji društvu oboljelom avangarda prakse

cmyk 22 IX/203, 5. travnja 2,,7. Praxis u Muzeju revolucije

Praxis na ekspoziciji1

Mramor, kamen i željezo

Borislav Mikulić ra u igri – autor teksta, autor fotografije i autor umjetničkog djela – stvarni autor je samo onaj istinski treći, duh urednika ili homunculus u medijskom Ono što proizvodi montažu i njezin aparatu vremena. efekt ne iscrpljuje se i ne može Super-realizam jedne se iscrpiti u subjektivnoj namjeri montaže jednog medijskog urednika nego Montaža nije izvedena tako da su njome ne-realistički ili nad-realistički u nečemu što bih ovdje tentativno objedinjeni različiti ili heterogeni di- nazvao dijaboličkim genijem vremena, jelovi stvarnosti (kako se to najčešće radi u satiričkim montažnim postupci- genijem koji ludički tjera stvar do ma) nego je, takoreći super-realistički, kraja ali umjesto kraja stvari iznova jedan mali isječak opširnog teksta, koji zauzima dvije stranice formata A 3, otvara prostor za rad interpretacije projiciran na fotografiju umjetničkog na znakovnom materijalu svoga rada; fotografija prikazuje mramornu vremena ploču ovješenu o zid sa zvijezdom pe- tokrakom na vrhu, ali je novinski otisak fotografije takav da tekst izgleda ugraviran u mramornu ploču, a ne tek prilijepljen na otisak fotografije “spo- iskirajući da ovaj prilog bude menika” u novinama. Ta stvarnosna na neki način impertinentan iluzija ima svoje pokriće: montažna s obzirom na povod, ovdje će intervencija urednika novina oponaša najprije biti riječ o grobu intelektualca rad umjetnika onako kako on inače u epohalnom smislu. Pri čemu mislim konstruira svoje radove od artefakata na figuru kraja herojstva kritičkog socijalizma različitog podrijetla i vrste, mišljenja koju je za naše doba, sredi- uključujući novine, slike i tekstove, nom osamdesetih, opisao predvodnik i upravo odatle proizlazi super-rea- postmoderne misli, Jean François listička snaga iluzije kao kod slavne Lyotard. Ipak da preciziram: umje- Zeuksisove muhe; artefakt je tako sto ocrtavanja općih epohalnih tema stvarno iluzoran da se ni tekst, kao ni “Naši filozofi koje tako gorljivo svojim priznanjima brani Gajo Petrović, a koji su počeli od – premda su upravo one odlučujuće za muha, ne može otjerati s podloge. ideje da moraju mijenjati svijet, doživjeli su sada strašan protuudarac od toga neumnog značenje Gaje Petrovića, kako to isitče Posvetimo li pozornost samom i neodgovornog svijeta koji se sam promijenio, ne pitajući ih što oni o tome misle.” i Jean-Luc Nancy u svome govoru komadu teksta (“Naši filozofi koje prilikom dodjele počasnog dokto- tako gorljivo svojim priznanjima brani Dijabolički genij vremena ne baš svakidašnji primjerak kreativne rata Gaji Petroviću na Sveučilištu u Gajo Petrović, a koji su počeli od ideje Premda se radi o vrlo sugestivnoj uredničke intervencije urednika (S. Strasbourgu 1990.2 – za ovu ću priliku da moraju mijenjati svijet, doživjeli montaži koja na prvi pogled “pokapa” Pogutz) izaziva prevrat značenja tek- suziti pogled na lokalnu dimenziju, su sada strašan protuudarac od toga Gaju Petrovića, tj. njegovo osobno sta na temelju doslovnog, materijalnog upravo na prizor groba intelektualca neumnog i neodgovornog svijeta koji i autorsko djelo i čitavo njegovo in- prijenosa označiteljskih tijela jednog koji se može materijalno dokumen- se sam promijenio, ne pitajući ih što telektualno nastojanje, to je plošno na drugo, i daje prizor međusobnog tirati a ne samo teorijski-diskurzivno oni o tome misle”), premda je izvu- čitanje koje robuje prisili konteksta. miješanja dviju osi jezika-i-govora: izlagati ili imaginarno konstruirati. čen iz integralnog teksta sa svrhom Umjesto kontekstualnog čitanja kroz vertikalne (paradigmatske, supstitu- Slika koju prilažem uz ovo izlaga- da ilustrira ili poentira cjelinu kojoj splet nad-objektnih okolnosti, objekt cijske, metaforičke) s horizontalnom nje, u obliku fotokopije, pokazuje da pripada, kako se to inače čini kod se mora takoreći de-kontekstualizi- (sintagmatskom, kontiguitetnom, je riječ o medijskom artefaktu koji je novinske opreme, ta autoreferencija rati prema unutra, prema doslovnosti metonimijskom). Otud se montirana “izvoran” u tom smislu da postoji samo teksta izvedena je ex alieno, parazitski njegovih elemenata. Tek ona daje da ilustracija može ujedno čitati i kao u tom obliku – odnosno u onoliko koristeći tijelo drugog, stranog ozna- se prepozna efekt intervencije uredni- metafora i kao metonimija i kao do- kopija koliko je postojalo primjeraka čitelja-nosača, što je metaforički prije- ka-montažera koji ne poseže samo za slovan iskaz; pri tome oni metaforički izdanja tjednih novina iz kojih potje- nos u najdoslovnijem smislu. Time se uobičajenom praksom opremanja no- efekti (muzealizacija, monumenta- če i, dodatno, u 40 kopija koliko sam dobiva posve nov tekst, upravo epitaf, vinskih priloga tako da dijelom teksta lizacija) postaju doslovni, a doslovni napravio nakon što sam prethodno u kojemu se, kao otisak u kamenu, ilustrira cijeli tekst. On posredstvom (pokapanje) postaju metaforički. skenirao ilustraciju iz novina; dakle, pojavljuje ime Gaje Petrovića. Ono je drugog, tuđeg artefakta (tj. fotografije Naime, ono što proizvodi monta- sa svim tehnološkim inačicama repro- tu materijalni sastojak jednog izoli- koja je i sama sekundarna u odnosu na žu i njezin efekt ne iscrpljuje se i ne dukcije ovoga semiotičkog predmeta, ranog, ali cjelovitog i prepoznatljivog umjetničko djelo koje je i sâmo se- može se iscrpiti u subjektivnoj namjeri kao da je riječ o jedinstvenom, origi- načina govora o filozofiji. Otud ime kundarno u odnosu na simbole kojima jednog medijskog urednika nego u nalnom artefaktu u ograničenoj seriji Gaje Petrovića predstavlja materijalni se koristi) transcendira specifičnu in- nečemu što bih ovdje tentativno na- numeriranih primjeraka. Točnije, riječ element artefakta i zapravo se tek ne- tenciju autora teksta dovodeći “stvar” zvao dijaboličkim genijem vremena, je o grafičkoj montaži koja se sastoji izravno odnosi na osobu, kao što isje- teksta do kraja koji više ne pripada genijem koji ludički tjera stvar do kraja od dijela novinskog teksta i fotografije čeni dio novinskog teksta transcendira ni tekstu ni umjetničkom djelu; on je ali umjesto kraja stvari iznova otvara umjetničkog rada uzete za novinsku i cijeli tekst autora i njegovu subjekti- efekt autonomnih procesa asocijati- prostor za rad interpretacije na znako- ilustraciju teksta.3 Premda su tri auto- vnu namjeru.4 vnosti i diferencijalnosti znakova. Taj vnom materijalu svoga vremena.

cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 23 Praxis u Muzeju revolucije

Drugim riječima, primarni efekt ta-otpadaka (a ne velikih povijesti) i munizma”. Taj trend je doduše počeo koja integrira i ono što se iznutra opi- montaže ne leži na razini sadržaja, njihovo antimuzejsko pohranjivanje u još kao čist politički čin, sa scenama re stavu muzealizacije. To je metafilo- to nije danas naprosto neukusna ili svome domu, kao da je “bogečki” akti- “spontane demontaže” Berlinskog zofski koncept “mišljenja revolucije” morbidna aluzija na tada skorašnju vist za predmete. No, dok je Trokut zida, koje su svojim entuzijazmom koji je kroz medijski artefakt učinjen smrt Gaje Petrovića koja je uslijedila umjetnički aktivist avangardističkog evocirale mit o čistom veselju nad kulturnom figurom, eksponatom za četiri mjeseca nakon objavljivanja trenda u socijalističko doba, “škart” se povijesnom otvorenošću, nad nedefini- nepostojeći muzej revolucije. njegova spomenutog polemičkog kao postmoderna gesta nastavlja npr. s ranošću trenutka, poput plesa naroda članka Priznajem i reakcije Branimira istoimenom beogradskom konceptual- na ruševinama Bastille ili su anticipi- Bilješke: Donata na taj članak. Ako se taj do- nom grupom koja u svojem muzičkom rale one rupe u zastavama iz kojih su 1 Tekst predstavlja modificirani uvodni dio jam ne može posve isključiti iz kasnije odvjetku Horkeškart nastupa na odla- u Bukureštu isijecani simboli upravo priloga za konferenciju. 2 perspektive, on je svakako kolateralan, galištima i smetlištima tranzicijskog srušenog režima.7 Ali gotovo u istom Tekst govora dostupan je zahvaljujući kakve god da su tada bile privatne vremena, poput zagrebačke tržnice okretu taj se spontanizam metaforičke ljubaznosti gospođe Asje Petrović na 5 web stranici Odsjeka za filozofiju, idiosinkrazije ili subjektivne intencije Dolac. demontaže političkog sistema pretvo- URL: http://www.ffzg.hr/filoz/article. urednika-montažera. Nadalje, efekt rio u prvi i najlogičniji “mali biznis” php?id_art=285, koja je postavljena u montaže nije na prvome mjestu, una- Anti-muzej revolucije brodolomnika post-blokovskog stanja, povodu konferencije. toč površinskim evidencijama sadržaja Otud, montaža ne ilustrira tekst u otvaranje “suvenirnica” od krhotina 3 Riječ je o polemičkom članku Branimira ili poruke, niti proglašenje “smrti” ili nego ga transcendira u posve drugom da bi uskoro postao i mala kulturna Donata pod naslovom Malo blaži kr- “kraja” filozofije u slijedu svih onih smjeru. Taj efekt je posve neovisan industrija novog doba i zavladao vi- vnik u Profilu Nedjeljne Dalmacije od proglašenja smrtî i krajevâ svih onih od svoga uzroka, iako je njegov uči- sokom institucionalnom umjetnošću 24. veljače 1993. (ur. Sandro Pogutz); velikih društvenih pričâ poput po- nak: namjera ilustracije teksta, koja upravo pod imenom “muzealizacije autor fotografije uzete za ilustraciju je vijesti, ideologije, emancipacije itd. komunizma”.8 Mio Vesović; autor umjetničkog ekspo- po definiciji pripada ulozi novinskog nata Mladen Stilinović. Primarni efekt montaže leži na razini urednika, ne može objasniti efekt koji 4 Epitaf za metafilozofski Za razumijevanje konteksta treba znati semiotičke tvari, u doslovnosti slike transcendira svjesnu svrhu ilustracije. da je citirani tekst Branimira Donata spomenika u koju je imaginarno, tj. Ako je riječ o svjesnim namjerama, koncept “mišljenja reakcija na prethodno objavljeni tekst opet slikovno, ugraviran tekst; riječ je efekt montaže koji ovdje želim prika- revolucije” Gaje Petrovića također u Profilu o petrifikaciji ili “marmorizaciji” imena zati predstavlja prije govor nesvjesnog; To je pozadina za koju mislim da Nedjeljne Dalmacije od 3. 2. 1993., pod Gaje Petrovića i onoga višeg (intele- rezultat jednog procesa koji – slijedeći daje ključ za razumijevanje interven- naslovom Priznajem (http://www.ffzg. ktualnog i kulturnog) sadržaja što ga logiku procedure (editiranja) – ide do cije urednika-montažera kojom se hr/filoz/article.php?id_art=286 ). I sam to ime simbolizira. kraja stvari koji subjektu nije samo namjera autora teksta da otpiše djelo taj tekst je reakcija-komentar na niz prethodno bio nepoznat nego mu Gaje Petrovića iz novog hrvatskog tekstova u istom tjedniku kao i u drugim novinama u kontekstu polemike Materijalni prizor je ostao nepoznat i nakon što ga je ideološkog univerzuma u jednom po- muzealizacije oko vrijednosti „praxisa“ kao intele- proizveo-saznao. Otud je montaža, tezu montaže pretvara ako ne u svoju ktualnog i kulturnog nasljeđa za novo To znači, protivno intenciji sa- iako se čini krajnje jednostavnom po suprotnost, onda u tendenciju vreme- hrvatsko doba. Upućujem također na mog polemičkog teksta, uperenog motivaciji (površina kamena = povr- na. Ona koristi, svjesno ili nesvjesno, zbirku svojih radio-priloga Filozofija na denuncijaciju dalje i neposredne šina za pisanje), krajnje “nelagodna” tradiciju u već spomenutim umjetni- u pretilo doba. Eseji o figurama repre- prošlosti Gaje Petrovića, intenciji za promatrača – ne znajući što ona čkim praksama između škartiranja i zentacije filozofije naspram politike, koja posve neprikriveno ne ide samo zapravo hoće, mi gubimo epistemičku konzervacije, recikliranja i muzeali- emitiranih na prijelazu 1992/93. u ad personam nego i ad hominem, koja orijentaciju o tome tko smo mi i što zacije, dakle postupcima re-kombina- emisiji Kronika devedesetih (ur. Kiril otpisuje i škartira Gaju Petrovića oso- mi hoćemo.6 cije dokumenata svoga vremena bez Miladinov), tiskano u: Treći program bno i sav njegov doprinos kroz praxis Ta implicitna i objektivna intencija izravne eksplikacije novog cilja, novih hrvatskog radija br. 40, 1993., str. 88- u recentnoj intelektualnoj povijesti i 117 (osob. esej III. Užitak istinstvo- izvedene montaže, koja se ostvaru- i ideološki mjerodavnih sadržaja. To vanja ili kraj ideologije u novohrvatskoj sadašnjosti hrvatskog društva, koja ga je kao “marmorizacija” imena Gaje su prakse koje takoreći drže rupe u filozofiji). doslovno egzekutira pod izlikom da je Petrovića i koja na taj način osobu i zastavama otvorenim i prije isijecanja 5 Ovu posljednje navedenu referencu du- samo prividno tek “malo blaži krvnik” djelo Gaje Petrovića čini artefaktom starih simbola i poslije ušivanja novih. gujem Srećku Puligu. od partijskog režima nad hrvatskim (ili dijelom jednog artefakta), akt je Utoliko, epitaf “filozofiji revoluci- 6 Sigmund Freud je u svojim narodom; protivno toj intenciji tek- muzealizacije onoga doprinosa praxisa je” Gaje Petrovića u montaži urednika Predavanjima za uvod u psihoanalizu sta, efekt same montaže koja koristi što ga Gajo Petrović u cijelom svome Profila, “magazina za predcivilno usporedio „rad sna“ upravo s postu- najapstraktniju (upravo “najfilozofi- filozofskom opusu naziva “mišljenje doba” – kako se zvao taj prilog neka- pkom novinskog urednika koji ilustrira čniju”) formulaciju teksta, usmjeren ad revolucije”. Da se radi o ambivalen- dašnje Nedjeljne Dalmacije koja je i tekst. No ovdje vidimo da je ta uspo- personam a ne ad hominem, tiče se sa- tnom aktu škartiranja-muzealizacije, sama umrla nedugo poslije u slijedu redba nesumljerljivih stvarnosti (govor dašnjosti (ili bolje rečeno: “tadašnjice”, nesvjesnog kroz san i svjesni postupak dakle o konzervatorskoj intervenciji nove hrvatske renesanse s kojom je i editiranja) koja kod Freuda ima ek- tj. 1993.). Ona se sastoji u materijalna jednom intelektualnom nasljeđu, djelo Gaje Petrovića proglašeno pro- splanatornu funkciju s obzirom na ka- nosti prizora muzealizacije, u samom potvrđuje sam postupak montaže u mašenim ili mrtvorođenim izrodom tegoriju nesvjesnog, potvrđena upravo činu montaže i njegovim sastojcima, svojim eksplicitnim momentima: to duha hrvatske kulture – u primarnom kroz moment koji premašuje racionalnu što je u odnosu na intenciju otpisiva- je prije svega upotreba, recikliranje, materijalnom smislu je artefakt koji motivaciju poput teorijske eksplanaci- nja i škartiranja “Gaje Petrovića” – tj. citat rada Mladena Stilinovića koji za svoju konstituciju koristi druge je: postupak novinskog editiranja nije filozofije koja hoće mijenjati svijet, a svojim radovima takoreći “deklasira” artefakte kao momente u novom samo kao postupak nesvjesnog u radu ne vidi da se svijet mijenja ne pitajući cijelo deklarativno nasljeđe jugosla- konstruktu. Ali na toj novoj razini, sna, on jest govor nesvjesnog. Urednik filozofiju za mišljenje – metonimijski je njegov namjesnik. venske revolucije upravo u instituciji artefakt stvoren od reciklaže, ujedno 7 povezan, ali vrijednosno različit po- pod (bivšim) imenom “Muzej revolu- je ideologem što ga proizvodni stroj Za tu tipično praxisovsku figuru „otvore- stupak. O toj bliskosti postupakâ, koja nosti povijesnog trenutka“ uz klasično cije”, koji se nalazio na “Trgu žrtava jednog medija poput tjednih novina pitanje „uloge intelektualca“ u navodno objašnjava logiku urednikova postu- fašizma”. Tko poznaje lokalnu topo- uspostavlja kao znak ili, točnije, medij postideološkim uvjetima borbe za ra- pka, rječito govori slučaj legendarnog grafiju i topologiju lokalne ideosfere, poruke svoga vremena; on je repre- dijske frekvencije upućujem na svoju zagrebačkog amaterskog umjetnika- razumjet će o kakvoj je koncentraciji zentant samorazumijevanja vremena analizu slučaja nacionalnog intelektu- klošara Vladimira Dodiga Trokuta historijskih zbivanja riječ kroz cijelo koje se uspostavlja upravo artefaktički, alca poput Vlade Gotovca† i već legen- koji u tom smislu nije samo apsolutno 20. stoljeće, napose u malom odsječku montažom ili recikliranjem kontrarnih dariziranog prosvjeda za Radio 101 u neuvjetovani, nesvjesni, anticipator od jednog desetljeća pod imenom “de- sastojaka u jednu cjelinu koja ipso facto tekstu Missing the Sublime, u: Arkzin 89 muzejsko-konceptualne prakse koja vedesete”, prepunom svjedočanstava donosi nov proces simboličke evalu- (25. 04. 1997.), str. 22-23. 8 će nastupiti s padom Berlinskog zida, borbe za pozicije u “posthistorijskom” acije sastojaka bez eksplicitnih vrije- Iako kod nas nema „Muzeja komunizma“ nego upravo instancija u kojoj je reci- vremenu. Nadalje, onaj tko poznaje dnosnih sudova. Riječ je o dekonstru- poput onog u Budimpešti, primjerak kliranje starudija za umjetnička djela „muzealizacije“ socijalističkog načina konceptualne trendove u umjetnosti iranom identitetu bez svojstava, aktu života u uvjetima kulturalizacije po- još od dadaizma do suvremenih kon- devedesetih godina 20. stoljeća, dakle samorazumijevanja koje se priopćava litičke svijesti predstavlja već poznati ceptualnih umjetnika Ivana Kožarića i u postkomunističko i “tranzicijsko” još jedino tako da se, uključujući sve Lexicon YU-mitologije, koji je konci- samog Mladena Stilinovića dovedeno doba, prepoznat će u ovome malom ideološke sadržaje, uzdiže iznad sva- piran nedugo prije stvarnog politi- do paroksizma u njegovu projektu primjerku montaže anticipaciju pos- kog partikularnog ideološkog identi- čkog kraja socijalizma (1989.), ali je Antimuzeja. Trokutovo umjetničko tpolitičkog trenda u institucionalnoj teta. Njegova genuina ideološka inter- realiziran tek puno kasnije (v. URL: djelo upravo je skupljanje artefaka- umjetnosti, trenda “muzealizacije ko- vencija upravo je sama muzealizacija http://www.leksikon-yu-mitologije.net; u knjižnom obliku, Beograd-Zagreb: Rende i Postscriptum, 2004.). Tome se može dodati i humanističko-znanstvene oblike „muzealizacije“, poput nedavno izašlog zbornika Devijacije i promašaji (ur. L. Čale Feldman i I. Prica), Zagreb: Institut za etnografiju i folkloristiku, 2006.

Temu priredio Srećko Pulig

cmyk 24 IX/203, 5. travnja 2,,7. zašto činimo ono što činimo

Zašto dobri ljudi čine zla djela

Philip Zimbardo Da bih to istražio proveo sam jedan pokus. Uzeli smo studentice s njujorškog sveučilišta i učinili ih anonimnima. Stavili smo im kukuljice, ostavili ih u mraku, oduzeli im imena, dali brojeve i svrstali ih Mi pripisujemo dobrotu i zlo ljudima. To je u male skupine. I naravno, za pola sata te su drage toliko usađeno u naš način razmišljanja, ali žene davale bolne električne šokove drugim ženama u pokusnom okružju. Taj smo pokus s deindividu- situacionistička perspektiva govori da trebamo alizacijom također ponovili s belgijskom vojskom, i priznati kako u danim okružjima mogu postojati to u različitim formatima s istim rezultatima. Svaka situacija koja čovjeka čini anonimnim i daje mu dopu- moćne, ali suptilne socijalne sile koje imaju štenje za agresiju probudit će zvijer u većini ljudi. Bio potencijalno transformirajuću moć nad nama je to početak mojega zanimanja za dokazivanje koliko je lako navesti dobre ljude da čine stvari za koje tvrde da ih nikad ne bi činili. Također sam proveo i istraživanje o vandalizmu. Dok sam bio profesor na njujorškom sveučilištu pri- eć sam godinama zainteresiran za fundamen- mijetio sam da postoje stotine i stotine vozila koja su talno pitanje koje se odnosi na ono što nazivam oštetili vandali diljem grada. Živio sam u Brooklynu i psihologijom zla: Zašto dobri ljudi čine zla putovao do NYU-a u Bronxu i vidio bih takav auto na djela? To me pitanje zanima još otkad sam bio klinac. ulici. Nazvao bih policiju i rekao: “Znate, na Aveniji Odrastajući u getu u Južnom Bronxu, imao sam mnogo Sedgwick je uništen auto. Je li to bila nesreća?” Kada prijatelja za koje sam mislio da su dobri klinci, ali iz mi je rekao da su to bili vandali, pitao sam: “Tko su jednog ili drugog razloga našli su se u ozbiljnim nevo- bili ti vandali? Rado bih ih intervjuirao.” Rekao mi je ljama. Otišli su u zatvor, uzimali droge ili činili užasne da je riječ o maloj crnačkoj i portorikanskoj djeci koja stvari drugim ljudima. Cijelo moje odrastanje bilo je izlaze iz kanalizacije, razbijaju sve, slikaju grafite po usmjereno na pokušaj razumijevanja onoga što ih je zidovima, razbiju prozore i onda nestaju. navelo da krenu krivim putem. I tako sam stvorio ono što bi etolozi nazvali “po- Kada odrastate u povlaštenoj okolini želite preuzeti ticaji za oslobađanje reakcije”. Kupovao sam rabljena zasluge za uspjeh koji vidite svuda oko sebe, i tako po- vozila, skidao pločice i ostavljao poklopac moto- stajete pristaša dispozicijskog pristupa. Oslanjate se na ra otvoren, a onda smo fotografirali što se događa. karakter, gene ili obiteljsko naslijeđe da biste objasnili Ispostavilo se da nisu bili krivi mali crni i portorikan- neke stvari, zato što želite reći da ako je vaš otac činio ski klinci, nego bijeli Amerikanci iz srednje klase, koji dobre stvari, vi ste činili dobre stvari i vaše će dijete su slučajno prolazili onuda. Postavili smo jedan auto- činiti dobre stvari. No, zanimljivo, ako odrastate u siro- mobil blizu sveučilišta u Bronxu. Unutar deset minuta maštvu skloni ste isticati vanjske situacijske čimbenike vozač prvog automobila koji je prošao podignuo ga kada pokušavate razumjeti neobično ponašanje. Kada je dizalicom i uzeo jednu gumu. Deset minuta poslije pogledate oko sebe i vidite da vam je otac nezaposlen ispraznili su prtljažnik, a klinac se pobrinuo za preti- i da imate prijatelje koji preprodaju drogu ili njihove nac. U 48 sati izbrojili smo dvadeset i tri destruktivna sestre koje se bave prostitucijom, ne želite reći kako kontakta. U samo jednom od njih u pitanju su bila Abu Ghraibu je bio primjer postoji nešto u njima što ih tjera da to čine, zato što je djeca. Napravili smo usporedbu, tako što smo postavili socijalnog modeliranja u kojem tada to na neki način i u vama. vozilo jedan blok od Palo Altoa, gdje je Sveučilište Psiholozi i sociolozi koji se usredotočuju na važnost Stanford. Automobil je bio vani cijeli tjedan, i nitko netko preuzima vodstvo u situacije vrlo često potječu iz razmjerno siromašnih, ga nije ni dotaknuo do posljednjeg dana kada je kišilo, imigrantskih obitelji. Odatle potječem i ja. pa je netko spustio haubu. Ne daj Bože da se motor onome što radi. Postojala je smoči. Probijanje granice Dobra i Zla To vam daje uvid u ono što je zajednica. Osjećaj dehumanizacija, označavanje Tijekom godina, to sam pitanje postavljao na sve zajednice znači da se ljudi brinu o svojemu vlasništvu istančanije načine. Počeo sam istraživati koje specifi- ili ljudima na svome terenu, zato što postoji osjećaj drugoga kao inferiornog i čne vrste situacijskih varijabli i procesa mogu nekoga recipročne brige. Kreće se od toga da se ja brinem zato bezvrijednog. Postojala je natjerati da prijeđe granicu između dobra i zla. Svi mi što ćeš se i ti brinuti o meni i mojemu vlasništvu. U želimo misliti da je ta granica neprobojna, da su ljudi anonimnoj okolini nitko ne zna tko sam ja i nikoga nije raspodjela odgovornosti tako da koji čine užasne stvari, poput ubojstva, izdaje ili otmice briga, a ja ne želim znati ni za koga drugoga. Okolina jednostavno s druge strane granice, te da mi nikada može dati anonimnost eksterno ili je se pak može sta- nitko nije osobno odgovoran ne bismo mogli tamo dospjeti. Želimo vjerovati da mi viti kao odjeću Ku Klux Klana. pripadamo dobrim ljudima. Svoj sam rad počeo tako što sam rekao: ne, tu je granicu moguće probiti. Razlog Okolina mijenja ljude - od pacifista do zašto su neki ljudi s dobre strane granice jest u tome mučitelja što zapravo nikad nisu stavljeni na kušnju. Oni nikada I tako smo ja i ostali kolege počeli istraživanje o nisu bili stavljeni u neobičnu situaciju u kojoj bi bili dehumanizaciji. Koji su to načini na koje, umjesto da namamljeni ili zavedeni da prijeđu tu granicu. U sklopu se promijeniš i postaneš napadač, postaje lakše biti mojega istraživanja tijekom posljednjih trideset godina neprijateljski raspoložen prema drugim ljudima tako stvarali smo situacije u laboratorijskom ili terenskom što promijeniš svoje psihološko viđenje o njima? okružju u kojima smo uzimali dobre, normalne, prosje- Razmišljaš o njima kao bezvrijednim životinjama. To čne, zdrave ljude – vrlo često zdrave studente – i izlaga- je ubojita moć stereotipa. li ih tim neobičnim okružjima. Sve sam to spojio s istraživanjem koje sam proveo Sjetite se, primjerice, Gospodara muha Williama prije trideset godina tijekom pokusa stanfordskog Goldinga, u kojem je ključna varijabla za transformaciju zatvora. Pitanje je tamo bilo, što se događa kada staviš Jacka Merridewa, dobrog ministranta, u klinca koji ne dobre ljude na zlo mjesto? Mi smo stavili dobre, obi- samo da je mogao ubijati svinje nego poslije i Gicka, čne studente u vrlo realistično, zatvoru slično okružje intelektualca, to što je promijenio vanjski izgled. On se u podrumu Katedre za psihologiju na Stanfordu. svlači, uzima bobice da bi se zamaskirao i tjera ostale Dehumanizirali smo zatvorenike, dali im brojeve i klince da učine isto. Zatim oni čine nešto što im je dotad oduzeli im identitet. Isto smo tako deindividualizirali zabranjeno; naime, ubijaju svinje koje su im potrebne za stražare, davši im naziv gospodin Zatvorski stražar, hranu. Jednom kada nestanu inhibicije o ubijanju, oni podijelili im stražarske odore i sunčane naočale sa imaju mogućnost slobodno ubijati. Je li to zamisao je- srebrnim odsjajem poput onih u filmu Hladnokrvni dnog književnika ili je psihološki valjan koncept? Luke. U osnovi, prebacili smo anonimnost Gospodara cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 25 zašto činimo ono što činimo muha u okružje gdje smo mogli točno promatrati što se Naši bi stražari zatvorenicima govorili stvari poput: Mi možemo razumjeti zašto su tako postupili, ne samo događalo iz trenutka u trenutak. “Ti si Frankenstein. Ti si gđa. Frankenstein. Hodaj kao primjenjujući osnovne socijalno-psihološke procese iz Ono što je zanimljivo u pokusu jest da je to zapravo Frankenstein. Zagrli je. Reci joj da je voliš.” I tada bi ih studije o stanfordskom zatvoru, nego i analizom onoga studija borbe između institucionalne moći i indivi- gurnuli jedno prema drugome. što je bilo jedinstveno za Abu Ghraib. dualne volje da joj se odupre. Popratni rad je studija Otkrili smo da je u pravim zatvorima jedna od stvari U vezi s tim postoji nekoliko važnih koncepata. Stanleya Milgrama, koji mi je bio razredni kolega u koje stražari pokušavaju učiniti, oslabiti muževnost Prvo, u oba slučaja postoji deindividualizacija, neki srednjoj školi Jamesa Monroa u Bronxu. Njegova je zatvorenika, zato što su zatvori prijetnja stražarevoj osjećaj anonimnosti. Agenti CIA-e, civilni istraživači, studija istraživala moć individualnog autoriteta: neki sigurnosti. I tako su u Stanfordu zatvorenici nosili kute nikad nisu nosili odore ili pokazivali osobne dokumen- tip u bijeloj laboratorijskoj kuti naređuje ti da nastaviš bez hlača, kao haljine. To smo učinili namjerno da bi- te. Na svim fotografijama vojnici u pravilu ne nose odo- davati šokove drugoj osobi, iako ona viče i plače. To je smo ih feminizirali. Stražari bi im rekli da se poredaju re. Često su bili i bez gornjega dijela. To je narušavanje jedan način na koji se zlo stvara zbog slijepe poslušno- kako bi se igrali trule kobile. To je samo jednostavna vojnog protokola, zato što čak i u zatvoru morate nositi sti autoritetima. Ali vrlo često nije ti potreban netko da igra, osim što kad preskačeš preko svakog zatvorenika, svoju odoru. U sedamdesetima to bi učinili policajci ti kaže da nešto učiniš. Jednostavno si u okružju gdje se tvoje genitalije lupnu o glavu svakog od njih. Onda bi tijekom studentskih prosvjeda protiv rata u Vijetnamu. osvrneš okolo i svi ostali to rade. Recimo da si stražar i im rekli: “Vi se sagnite naprijed, vi ste ženske deve.” I Skinuli bi svoje jakne s imenom i identifikacijskim ne želiš nauditi zatvorenicima – jer na nekoj razini znaš kada bi to učinili, vidjele bi im se stražnjice. A tada bi brojem. Jednom sam bio s policajcima na Sveučilištu da su oni samo studenti – ali druga dvojica stražara na rekli ostalima: “Vi ste muške deve. Poredajte se iza njih. Columbiji tijekom jedne demonstracije, a bio sam i na tvojoj smjeni rade užasne stvari. Oni ti daju socijalne OK, sad naskočite.” To je naravno smiješna igra riječi, Stanfordu tijekom prosvjeda i prva stvar koju su droto- modele koje moraš slijediti ako želiš biti timski igrač. ali natjerali su zatvorenike da simuliraju sodomiju. vi učinili bilo je da skinu sve što bi ih moglo otkriti ili U tom smo pokusu birali normalne, zdrave, dobre To su izravne usporedbe između onoga što se dogo- da stave plinske maske čak i kad nije prijetila opasnost klince koje smo našli preko oglasa u novinama. Oni dilo u tom podrumu u Stanfordu prije trideset godina od plina, samo zato da bi stvorili stanje anonimnosti. nisu bili studenti sa Stanforda nego klinci iz svih kra- i u Abu Ghraibu, gdje se vide slike zatvorenika skinu- Abu Ghraibu je bio primjer socijalnog modeliranja jeva zemlje, koji su u San Franciscu završavali ljetnu tih do gola, s kukuljicama ili maskama dok ih stražari u kojem netko preuzima vodstvo u onome što radi. školu. Prijavilo se stotinu klinaca, mi smo ih intervjui- tjeraju da simuliraju sodomiju. Pitanje je može li se Postojala je dehumanizacija, označavanje drugoga rali i dali im testove osobnosti. Odabrali smo dvadeset ono što smo naučili o psihološkim mehanizmima, koji kao inferiornog i bezvrijednog. Postojala je raspodjela i četiri sudionika koji su bili najnormalniji i najzdraviji. su naše dobre dragovoljce pretvarali u te kreativno zle odgovornosti tako da nitko nije osobno odgovoran. To je bilo 1971., tako da su to bili pacifisti, aktivisti stražare, primijeniti da bi se razumjela transformacija Studija o stanfordskom zatvoru otkrila je cijeli sklop za ljudska prava i protiv rata. To su bili hipiji s dugom dobrih rezervista američke vojske u ljude koje vidimo načela, od kojih su sva potpuno primjenjiva u ovom kosom. A za nekoliko dana, ako im je dodijeljena uloga na tim trofejnim fotografijama iz Abu Ghraiba. I moj okružju. stražara, postali bi nasilni, primitivni zatvorski stražari. je odgovor – da, postoje vrlo izravne usporedbe. Druga je stvar, naravno, da su to bili pripadnici pri- Svaki je dan razina neprijateljstva, zlostavljanja i Jedna od uznemiravajućih stvari o kojima sam prisi- čuvnog sastava nižega čina koji nisu prošli misiji pri- degradacije zatvorenika postajala sve gora i gora i gora. ljen razmišljati jest jesu li rezultate mojega istraživanja mjerenu obuku kako obavljati taj teški, novi posao. Bilo U prvih 36 sati prvi je zatvorenik doživio emocionalni o kojima sam opširno pisao, ljudi iz Pentagona uključili je malo ili nimalo nadzora nad njima, a noću i doslovno slom, plakao je, vrištao i počeo iracionalno razmišljati. u svoje različite programe. Ne želim misliti da je moje nije bilo odgovornosti. To je trajalo mjesecima, tijekom Morali smo ga osloboditi i svaki dan nakon toga morali istraživanje zapravo pridonijelo stvaranju tog zla, umje- kojih se zlostavljanje pogoršalo. To se dogodilo i u mo- smo puštati po jednog zatvorenika zbog ekstremne sto da jednostavno pomogne u njegovu objašnjenju. joj studiji. Svaki je dan postajalo sve gore i gore. reakcije na stres. Studija je trebala trajati dva tjedna, ali Ali situacija koju imamo sada jest da vojska, Pentagon ja sam je završio nakon šest dana zato što je doslovce i vlada pokušavaju opovrgnuti bilo kakav utjecaj na te Dosada izaziva nasilje izmaknula nadzoru. Klinci koje smo odabrali zbog toga stražare koje vidimo na “trofejnim slikama”. Jedno od Zatim postoji i skriveni čimbenik dosade. Jedan od što su bili normalni i zdravi slamali su se. Klinci koji su mnogih istraživanja tih zlostavljanja (Schlessingerovo glavnih doprinosa zlu, nasilju i neprijateljstvu u svim bili pacifisti ponašali su se sadistički, uživajući u dava- izvješće) izričito tvrdi da je pokus u stanfordskom za- zatvorima, a kojemu ne pridajemo dovoljnu važnost jest nju okrutnih, zlih kazni zatvorenicima. tvoru trebao služiti kao upozorenje onima koji vode čimbenik dosade. Zapravo, najgore stvari koje su se do- Ta studija i danas drži vodu, posebice zbog neda- zatvor Abu Ghraib o mogućim opasnostima od stra- gađale u našim zatvorima događale su se tijekom noćne vnog otkrića o zlostavljanjima u iračkom zatvoru Abu žarskih ispada u takvom okružju. smjene. Stražari bi došli u deset sati i morali bi nekako Ghraibu. Ali ta je studija bila popularna i prije toga “ubiti” osam sati kad se ništa ne događa. Oni bi zaku- zato što je na neki način bila preteča reality programa. Trofejne fotografije i nasilje na hali događaje time što su pretvarali zatvorenike u svoje Uzmeš hrpu mladića, staviš ih u neku situaciju i snimaš razglednicama igračke, ne zbog zlih motiva, nego zato što im je to bilo sat za satom. Imamo vizualne zabilješke dramatične Teško je razumjeti što su ti stražari mislili kada su dostupno za razbijanje dosade. Također, u Abu Ghraibu transformacije tih običnih klinaca u brutalna, sadistička snimali “trofejne fotografije” na kojima se vide oni sami, ulogu je odigrao i strah od stalnih granatiranja u kojima čudovišta ili patološke zombije – u DVD-u nazvanom uključeni u zlostavljanje. Ja ih zovem “trofejnim foto- su ginuli vojnici i zatvorenici, te od pokušaja bijega. Tihi bijes: pokus u stanfordskom zatvoru. Zatvorenici koji grafijama” jer su analogne lovcima na veliku divljač koji Dehumanizacija se javila i zato što za zatvorenike su ostali i koji se nisu slomili samo su dopuštali da im izlažu svoju pobjedu nad kopnenim i morskim zvije- često nije bilo zatvorske odjeće ili su pak bili prisiljeni stražari rade što god su željeli. To je uistinu više nalik rima. Ali još je snažnija usporedba s trofejnim slikama biti goli, budući da je to bila taktika poniženja koje je grčkoj tragediji nego pokusu, zato što je to ono što se s linčeva crnih muškaraca i žena tijekom desetljeća. provodila vojna policija ili neke više službe. Bilo ih je događa kada dobre ljude stavite na zlo mjesto. Hoće li Postoji sjajna knjiga pod naslovom No Sanctuary koja previše, za nekoliko mjeseci njihov se broj sa 400 po- pobijediti mjesto ili ljudi? Odgovor: mjesto. pokazuje da Amerikanci ne samo da su stotinu godina većao na više od tisuću. Nisu se redovito tuširali, nisu linčovali crnce na Jugu i Srednjem Zapadu, nego su to govorili engleski i smrdjeli su. U tim uvjetima stražari- Pokus u Stanfordu i zločini u Abu Ghraibu često i fotografirali, uključujući i sve sudionike. To nisu ma je postalo lako misliti o zatvorenicima kao o životi- Studiju smo učinili vrlo dramatičnom. Uhićenja je bile samo fotografije linča, nego i strašnog bičevanja, njama, i počeo je proces dehumanizacije. provela gradska policija u svojim ophodnim vozilima, a često su crnce i žive spalji- dok su zavijale policijske sirene. Pravi policajci doveli vali. Na nekim fotografijama su zatvorenike u policijsku postaju u lisičinama i sa- snimljena su mala djeca koja stavili zapisnik. Imali smo dane za roditeljski posjet. gledaju taj prizor. Da bi užas Imali smo katoličke svećenike i kapelane. Imali smo bio još gori, te su se fotogra- javne pravobranitelje. Iako je to bio pokus u podrumu fije stavljale na razglednice i Sveučilišta Stanford imali smo sve dijelove pravog za- ljudi bi ih slali jedni drugima tvora. Stvorili smo psihološki funkcionalan ekvivalent ili ih pak uokvirili i izlagali u osjećaja utamničenja. To je razlog zašto je imao tako svojim dnevnim sobama. E, velik utjecaj u tako kratkom vremenu. to je dehumanizacija! Samo Postoje zaprepašćujuće usporedbe između pokusa u linčovanje ili spaljivanje neko- stanfordskom zatvoru i onoga što se dogodilo u Abu ga dok je živ već je dovoljno Ghraibu, gdje neke od scena koje smo vidjeli uključuju užasno, ali da se to onda još stražare koji skidaju zatvorenike do gola, stavljaju im i snimi, fotografira, pa onda vreće preko glave, stavljaju ih u lance i tjeraju da su- pošalje svojoj majci s porukom djeluju u seksualno ponižavajućim činovima. I u oba “Ja sam treći s lijeva”, – to je zatvora najgore se zlostavljanje događalo tijekom noćne jednostavno zlo. smjene. Naši su stražari primjenjivali vrlo malo fizi- Ta užasna zlodjela čine čkog nasilja. Drugi je dan počela zatvorenička pobuna zanimljivu analogiju za i stražari su se poslužili fizičkim nasiljem, a ja, i kao Ameriku, zato što postoje dvi- nadzornik zatvora i kao glavni istraživač (moja velika je stvari koje silno želimo ra- pogreška, ne možeš igrati obje te uloge) stalno sam zumjeti o Abu Ghraibu. Prva, im govorio da se ne smiju služiti fizičkim nasiljem. kako su ti vojnici toliko izma- Ali tad su se potpuno oslonili na psihološku kontrolu knuli nadzoru? I druga, zašto i psihološku dominaciju. Postoji zanimljiva usporedba bi vojnici snimali slike samih s policijskim detektivima koji su se, nakon što su bili sebe u situacijama koje ih čine prisiljeni odreći se surova zlostavljanja trećeg stupnja zakonski odgovornima? Oni pri izvlačenju priznanja, prebacili na psihološku taktiku kojima se sada sudi oni su na – i bili podjednako učinkoviti u izvlačenju priznanja tim slikama, iako je očito da nakon ispitivanja, kao što je zabilježilo moje istraživa- ima još puno više ljudi koji su nje u šezdesetima. sudjelovali na različite načine.

cmyk 26 IX/203, 5. travnja 2,,7. zašto činimo ono što činimo

da kada bi se promatralo kulture koje su više kolekti- vističke, kulture koje su usredotočene na zajednicu ili skupinu kao jedinicu, a ne pojedinca, one bi možda bile spremnije prihvatiti situacionistički pristup. Druga je važna stvar promatrati to kao progresiju. Da se stanfordska studija nastavila još tri mjeseca pretpostavljam da bi se događao stalni porast razine dehumanizacije i degradacije koji bi se mogao usporediti sa zlostavljanjem u Abu Ghraibu. Zlo nedjelovanja Druga važna stvar u svemu tome jest “zlo nedjelovanja”. Ja sam se usredotočio na počinitelje, ali postoje dvije važne skupine na koje se želim usredo- točiti više u svojem istraživanju i budućem pisanju. Što je s onim ljudima koji su promatrali ono što se događalo i nisu ništa rekli? Tamo su bili liječnici, medicinske sestre i tehničari. Postoji slika na kojoj su dvojica vojnika poslagala zatvorenike u piramidu, a dvanaest drugih osoba stajalo je okolo i promatralo. Ako gledaš takav događaj i ne kažeš: “To je pogrešno! Prestanite! To je užasno!” prešutno daješ pristanak. Ti si tiha većina koja nešto čini prihvatljivim. Ako uđem u taksi u New Yorku i taksist mi počne pričati rasi- stički ili seksistički vic, a ja ga ne prekinem, to znači da će on poslije pričati taj vic uvijek iznova, misleći kako se sviđa njegovim putnicima. On će moju šutnju shvatiti kao odobravanje njegova rasizma. Ne postoji Kada spojiš taj skup užasnih radnih okolnosti s Unatoč mojem iscrpnom sudskom vještačenju o zlo nedjelovanja samo među svim tim ljudima u tom vanjskim čimbenicima, stvara se bačva zla. Ako staviš svim situacijskim i sistemskim silama koje su utjeca- zatvoru, nego i među ljudima u društvu općenito, koji doslovce bilo koga unutra, dobit ćeš tu vrstu zlog po- le na njegov iskrivljen grupni mentalitet, sudac ga je vide zlo i pomažu mu da se nastavi tako što mu se ne našanja. Pentagon i vojska tvrde da je skandal u Abu oštro kaznio, osuđujući ga na 8 godina zatvora i mnoge usprotive. Ghraibu rezultat nekoliko trulih jabuka u inače dobroj druge kazne. Odbio je uzeti u obzir ono što su mnoge U našoj zatvorskoj studiji upravo su “dobri stražari” bačvi. To je dispozicijska analiza. Socijalni psiholog u službene istrage jasno pokazivale, da se zlostavljanje u održavali zatvor. To su bili stražari u smjeni u kojoj meni i opće mišljenje mnogih mojih kolega u pokusnoj Abu Ghraibu moglo spriječiti ili kako se uopće ne bi se događalo najgore nasilje, no oni sami nikad nisu socijalnoj psihologiji kaže da je to pogrešna analiza. ni dogodilo da nije postojao “nedostatak ili pogreška u naudili zatvorenicima, ali ni jednom tijekom cijelog Nisu jabuke te koje su pokvarene, nego bačve, i te bačve vođenju”. Neka izvješća navode po imenu odgovorne tjedna nisu otišli nekome od zlih stražara i rekli: “Što kvare dobre ljude. Razumijevanje zlostavljanja u tom časnike i agencije, ali oni se vjerojatno nikad neće sma- to radite? Jednako smo plaćeni i ako se ne ubijamo od iračkom zatvoru počinje analizom situacijskih, i si- trati pokvarenim jabukama, nego samo čuvarima bačve posla.” Ili: “Hej, sjetite se da su to studenti, ne zatvo- stemskih sila koje djeluju na te vojnike koji rade noćnu koja je imala neke slabosti. Sudac i porota u nedavnim renici.” Ni jedan dobar stražar nije ni jedanput inter- smjenu u “maloj trgovini užasa”. vojnim suđenjima minimizirali su moćne situacijske i venirao da spriječi aktivnosti zlih stražara. Nijedan Ako staviš slatki krastavac u bačvu s octom, krastav- sistemske čimbenike koji su utjecali na te mlade mu- dobar stražar nije došao ni minutu kasnije, otišao ni čić bi mogao reći: “Ne, ja želim ostati sladak.” Ali to je škarce i žene, stražare u Abu Ghraibu. Pretpostavljalo minutu ranije, ili se potužio javno. Na neki je način beznadno. Bačva će pretvoriti slatki krastavčić u kiseli se da su njihova djela bila proizvodi slobodne volje, tada upravo dobar stražar taj koji dopušta da se takvo krastavac. Ne možeš biti slatki krastavčić u bačvi punoj racionalnog izbora i osobne odgovornosti. Ja tvrdim što događa. Upravo dobar roditelj dopušta supružniku octa. Ono što želim reći jest da kad imamo zlu bačvu da toga nema kad su na djelu deindividualizacija, sku- da zlostavlja njihovu djecu tako što mu se ne suprot- rata, i još dodamo tu zlu bačvu zatvora – pokazuje se da pno razmišljanje, te kombinacija stresa, iscrpljenosti, stavlja. To je nešto uistinu važno, o čemu moramo su se zapravo u svim vojnim zatvorima događale slične nedostatka sna i ostalih psiholoških stanja. Oni se tad razmisliti. vrste zlostavljanja – kao rezultat dobijemo kvarenje transformiraju, baš kao što se dobri anđeo, Lucifer, Druga važna skupina koju moramo prepoznati inače dobrih ljudi. pretvorio u vraga. Situacije imaju puno veću ulogu nego jesu junaci koji se nalaze među nama. Kada idete si- što većina ljudi shvaća ili može prihvatiti. tuacionističkim pristupom kažete da će većina ljudi u Stres, iscrpljenost, noćne smjene... takvom okružju ići do kraja i prijeći granicu. Budući Nedavno su me uzeli kao sudskog vještaka u obrani Situacionistička perspektiva - da je zlo toliko očaravajuće, mi smo dosad bili opsje- jednoga stražara iz noćne smjene u Abu Ghraibu na transformacije uslijed socijalnih sila dnuti promatranjem zlikovaca. A što je s onima koji suđenju pred vojnim sudom. Tako sam dobio pristup Već gotovo 50 godina predajem bistrim studentima, nisu išli do kraja? Mi ih ignoriramo, ali oni su, prema svim prizorima užasa koje su različiti vojnici snimili i teško ih je navesti da prihvate situacionističku analizu deﬁniciji, junaci. o svojim zloglasnim djelima u akciji, te većini izvje- zla, predrasuda ili bilo kojega drugog patološkog po- šća službene istrage, proveo sam dan s optuženikom našanja zato što je cijelo naše društvo toliko zagriženo Prešućivanje junaka ili očaranost zlom i njegovom suprugom, dogovarao da se obave razne dispozicijskom perspektivom: Dobri ljudi čine dobra Junak je netko tko na neki način ima unutar- psihološke procjene, te provjeravao njegove prethodne djela, a zli ljudi zla. To je dio našeg institucijskog ra- nje kvalitete, osobnost, snagu ili vrlinu – kako god prijestupe i dosje vojnog rezervista. zmišljanja. To je ono o čemu se radi u psihijatriji. To je to želite zvati iz perspektive pozitivne psihologije Osim što sam shvatio koliko je važno moje prijašnje ono o čemu se radi u medicini. To je ono o čemu se radi Martyja Seligmana – da se odupre tim situacijskim istraživanje u razumijevanju nekih sila koje su djelova- u zakonodavnom sustavu. I to je ono o čemu se radi pritiscima. A mi ne znamo ništa o tim ljudima. Nikad le na njega i ostale vojnike u noćnoj službi, postalo je u religijskom sustavu. Mi pripisujemo dobrotu i zlo nije postojala psihologija junaštva. Primjerice, nakon očito da je i on sam bio zlostavljan u situaciji koju mu ljudima. To je toliko usađeno u naš način razmišljanja, holokausta trebalo je trideset godina da se netko zapi- je nametnula vojska. Zamislite koliki se stres nakuplja ali situacionistička perspektiva govori da, iako to po- ta jednostavno pitanje: je li netko pomagao Židovima. kad radite 12-satne noćne smjene, sedam dana tjedno, nekad može biti istina, trebamo priznati kako u danim Bili smo toliko opsjednuti zlom nacista da nikad bez i jednog slobodnog dana tijekom 40 dana! Također okružjima mogu postojati moćne, ali suptilne socijalne nismo postavljali to pitanje. Kada je ono postavljeno, je redovito propuštao doručak i ručak zato što bi ih sile koje imaju potencijalno transformirajuću moć nad odgovor je bio: Da! U svakoj su zemlji postojali ljudi prespavao nakon završene smjene u 4 ujutro i zato što nama. koji su pomagali Židovima. Postojali su ljudi koji su je spavao u maloj ćeliji u drugom dijelu zatvora koju je To je razlog zašto je Gospodar muha imao tako sna- svoj život i možda živote cijelih svojih obitelji stavljali rijetko napuštao. Kada bi se žalio da su djeca pomiješa- žan učinak. Kako je moguće da te sama promjena vanj- na kocku kako bi skrili Židove u stajama ili na tava- na s odraslim zatvorenicima ili da su psihički bolesnici skog izgleda može potaknuti na ubijanje, kad ti je takva nima, iako bi, da su bili uhvaćeni, bili ubijeni. To su ili oni s tuberkulozom među ostalim zatvorenicima, aktivnost prije bila potpuno strana? Tu poruku i dalje junačka djela. Kada su godinama poslije ti ljudi inter- bio bi strogo ukoren, ali i nagrađen zbog toga što je je vrlo teško prenijeti drugima. Možete reći studentima vjuirani, obično bi rekli da to nije ništa posebno. Oni pomogao u dobivanju priznanja pomoću smekšavanja da je većina ispitanika u Milgramovu pokusu išla do nisu mogli razumjeti zašto to i ostali ljudi nisu radili. zatvorenika. Ni jedanput tijekom njegove noćne smjene kraja. Koliko je moguće da bi ti to učinio? “O ne, ja ni- Činilo se da su malo više vjerski nastrojeni, ali nema nije bilo službenog nadzora na koji bi se mogao osloni- sam takva osoba”, tvrde oni. Pa, većina stražara u mojoj istraživanja koje proučava trenutak odluke kada se ti. Postojao je nedovoljan broj stražara, osam na tisuću studiji činila je brutalne stvari. Da si ti stražar, što bi ti trebate uključiti u situaciju – pridružiti se ili odupri- zatvorenika i nijedan nije bio primjereno uvježban za učinio? “Ja bih bio dobar stražar”, odgovaraju oni. jeti, poslušati ili ne poslušati. To je vrsta psihološkog taj teški posao. Njegovo psihološko testiranje i moj To je djelomice sebična pristranost. Želimo vjerovati istraživanja kojim bi se bilo zanimljivo baviti. intervju otkrili su mi mladića koji nije imao nijedan da smo dobri, da smo drugačiji, bolji, da smo superi- Ono se nikad više ne može provesti jer se takvo simptom patologije koji je sa sobom donio u taj zatvor; orni. Ali sva ta sila socio-psihološkog istraživanja – a istraživanje sada smatra neetičkim, ali u slučaju Abu situacija je bila taj patološki sastojak koji je zarazio naravno postoji još mnogo pokusa uz moj i Milgramov Ghraiba ima junaka. Jedan rezervist, čovjek na nižoj njegov razum i moć prosudbe. Dapače, na mnogo je – pokazuje da se većina dobrih, običnih, normalnih razini, vidio je te slike na CD-u koji mu je dao nje- načina taj vojnik američki uzor dobroga supruga, oca, ljudi lako može navesti, namamiti ili pokrenuti da se gov prijatelj. Odmah je prepoznao da je nemoralno radnika, rodoljuba, vjernika, s mnogo prijatelja i dugom ponašaju na način za koji odbijaju da bi se ikad mogli i pogrešno. Najprije je CD sa slikama gurnuo pod povijesti življenja najnormalnijeg, moralnog života u tako ponašati. U 30 minuta, naveli smo ih da prijeđu vrata višeg časnika. A onda je, što je zanimljivo, idući malom gradu. preko te granice. Ja sam ne znam, ali mogu se kladiti dan priznao da je to učinio. Rekao je: “Ja sam taj koji cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 27 zašto činimo ono što činimo

je to tamo stavio. Mislim da je to pogrešno. Vi biste kakvu sličnost s mjestima za oporavak. Oni su mjesta trebali nešto poduzeti.” Razgovarao sam s nekim za kažnjavanje i zlostavljanje. vojnim osobama koje su rekle kako je trebala golema Društvo nikada nije stražarima ili zatvorskim unutarnja snaga da se tako nešto učini, jer si kao službenicima dalo dopuštenje da čine takve stvari. vojni rezervist u vojnoj policiji u tom okružju najniži Društvo kaže da ako netko prekrši zakon ono ga želi oblik živog bića u vojsci. Samo zahvaljujući tome što izdvojiti iz zajednice na određeno vrijeme, točka. To je on osobno pokazao te slike oni nisu uspjeli opo- je ono što je zatvorska kazna. Samo u najgorim slu- vrgnuti činjenicu da se zlostavljanje događa, iako su čajevima idemo korak dalje i ubijemo ga. Ne kažemo pokušali. da zatvorenici trebaju biti zlostavljani, ili da ih se Paradoks je da je on nevjerojatan junak koji se sada treba staviti na mjesta koja ih ponižavaju i dehuma- skriva. On je pod zaštitom i nadzorom. Vojnici iz niziraju, zato što želimo da oni iziđu i da se ne vra- njegova bataljuna kažu da ih je osramotio. Navodno, ćaju natrag. Činjenica da je razina povratka u većini dobio je i prijetnje smrću. Ali djelo tog cinkaroša zatvora 60 posto i viša, dokaz je da ovaj sustav nema prekinulo je zlostavljanja. Nije upitno da bi se ona učinka. Osim toga, drugi će prekršaj vjerojatno biti još nastavila. Samo zbog toga što postoje iscrpni vizualni ozbiljniji od prvoga. To znači da su zatvori mjesta na dokazi grozote tih djela, to je zlostavljanje prekinuto i kojima se stvaraju zločin i zlo. To nije ono što društvo otvoreno je šest istraga. I opet, imamo nekoga tko me želi. očarava, zato što je on ta rijetka osoba kakva svi mi Poanta svega jest da nikoga zapravo nije briga što volimo zamišljati da bi u takvom slučaju bili. se događa u zatvorima. Nitko ne želi znati. Zatvori Volimo misliti da smo dobri i duboko u sebi svi su zadana vrijednost svakog društva. Mi samo želi- bismo željeli reći: “Ja bih bio taj junak. Ja bih bio taj mo baciti osuđenike tamo, i ostaviti ih da se vrate i koji bi ih razotkrio.” Ograničenje situacionističkog budu dobri ljudi. Jedino nas je briga zbog silovatelja i pristupa vidljivo je kad vidimo te junake, zato što se zlostavljača djece, tako da ih želimo pratiti kad iziđu Sudac i porota u vojnim suđenjima čini da oni na neki način u sebi imaju nešto što većina van. Za sve ostale ne želimo znati. Pretpostavljamo da nema. Mi ne znamo koja je to posebna osobina. To odu u zatvor, želimo vjerovati da ih tamo osposobe za minimizirali su moćne situacijske je, svakako, nešto što bismo željeli proučavati. Želimo normalan život i kada se vrate natrag da rade u druš- biti u stanju to prepoznati tako da to možemo njego- tvu. Ali iz svega onog što ja znam, većina zatvora su i sistemske čimbenike koji su vati, da tome možemo poučavati svoju djecu i ostale u mjesta koja zlostavljaju zatvorenike i čine ih još gori- društvu. ma. Tjeraju ih da mrze, da se žele osvetiti za nepravdu utjecali na stražare u Abu koju su doživjeli. Ghraibu. Pretpostavljalo se da Zatvori nisu mjesta oporavka Za mene, kao nekoga tko je već dugo zainteresiran Ne želimo znati koliko je loše su njihova djela bila proizvodi za zatvore, vrlo je važno da uvidimo kako Abu Ghraib Svi su zatvori obavijeni velom tajni. Nitko ne zna nije neki egzotični zatvor na Srednjem istoku, koji je što se događa u zatvoru. A kada mislim da nitko izvan slobodne volje, racionalnog jedino mjesto na kojem se događaju te užasne stvari. zatvora ne zna, mislim da gradonačelnici ne znaju, Možda ne u tako ekstremnoj mjeri, ali strašne se stva- guverneri ne znaju, predsjednici ne znaju i pododbori izbora i osobne odgovornosti. Ja ri događaju i u zatvorima u našoj zemlji. Kongresa ne znaju. Zatvori su golema mjesta, i da se Sada se upravo provodi istraga o smrti američkih samo ušetaš, ne bi znao što vidjeti. Mogli bi te usmje- tvrdim da toga nema kad su na Indijanaca u zatvorima u indijanskim rezervatima. riti na jedini dio zatvora u kojem je sve čisto i ljupko i Postoji velik broj slučajeva koje mediji nazivaju “negdje zatvorenici tijekom tvojega posjeta jedu odrezak. djelu deindividualizacija, skupno običnim” okolnostima smrti. Vodi se još jedna istraga Zatvori moraju skinuti svoj veo tajni. Mediji i pravni- razmišljanje, te kombinacija u Kalifornijskom odjelu za mladež, koja se odnosi ci moraju imati pristup zatvorima. na adolescente koji su stavljani u životinjske kaveze Ništa od toga nije vrijedilo za Abu Ghraib. Nakon stresa, iscrpljenosti, pomanjkanja i drogirani tijekom dužeg razdoblja da bi ih straža- nekog vremena Crvenom je križu zabranjen ulaz, ri mogli lakše nadzirati. U Pelican Bayu, zatvoru s zato što je Crveni križ izdao izvješća mjesecima prije sna i ostalih psiholoških stanja. najstrožim osiguranjem u Kaliforniji, zatvorenike se bilo kojeg od spomenutih otkrića. Kada postoji zatvor stavlja u samice 23 1/2 sata na dan pet ili deset godi- obavijen tajnom, svatko u tom zatvoru zna da prema Oni se tad transformiraju, baš na, tijekom kojih nikad ne mogu vidjeti drugo ljudsko vanjskom svijetu nema nikakve odgovornosti. A onda biće. opet, kao što pokazuje moja studija vandalizma u kao što se dobri anđeo, Lucifer, Jedno od pitanja s kojima se naše društvo mora su- Bronxu, nikoga nije briga. Kad postoji takav menta- pretvorio u vraga očiti, ako ikada nekoga od tih ljudi pustimo van, jest litet stražara ili zatvorskog službenika kažete: “Nije hoće li oni biti više ili manje opasni za društvo nego nas zapravo briga što se događa u zatvoru, sve dok to kada su bili stavljeni unutra. Odgovor se nameće sam. ne ode predaleko. Ne želimo da se zatvorenike ubija. Ako djecu stavljate u životinjske kaveze i drogirate ih, Ne želimo da ih se ekstremno muči. I naravno da ne kada iziđu oni će biti sličniji životinjama. Ako ljude želimo da nam se slike toga nabiju u lice u večernjim stavljate u samice gdje nemaju nikakav dodir s drugim vijestima dok uživamo u večeri. Ali osim toga…” ljudima, kako će biti sposobni komunicirati na nekoj I to je istina. E sad, jedna od protureakcija na Abu normalnoj osnovi kad iziđu? Zatvori su izgubili bilo Ghraib jest da time što nas prisiljava da pogledamo te stvari, cinkaroš gotovo postaje zlikovac. Znali smo da se događaju mučenja na nekoj razini, i znali smo da je važno izvući informacije od tih loših ljudi, ali nismo željeli znati koliko je to loše, koliko su daleko vojnici otišli, i koliko su daleko prešli granicu. To je uistinu nešto o čemu bi svaki građanin Amerike trebao razmisliti. Zatvori su naše vlasništvo. Mi plaćamo za sve što je u tom zatvoru. Mi plaća- mo za plaće stražara, za plaću nadzornika, i za plaću upravitelja. Sve to dolazi od naših poreznih dolara i mora nam biti stalo. Ako novac ne ide za oporavak zatvorenika, to znači da će nas ti ljudi kad iziđu napa- dati, ubijati, pljačkati, činiti sve te užasne stvari uvijek iznova. Tko želi i dalje plaćati za to? Ne samo da se trebamo brinuti o tome što radimo u zatvorima u Americi, nego se trebamo brinuti i o onome što Amerikanci rade u zatvorima koje vode bilo gdje u svijetu, zato što time šaljemo ne samo političku, nego i moralnu poruku. Jedna od najgorih stvari s Abu Ghraibom jest ta da smo potpuno izgubili svaki osjećaj moralne nadmoći koji je Amerika ikada imala. Te će slike ostati u svijetu desetljećima koja dolaze. Možemo govoriti da donosimo slobodu i demokraciju u svijet, ali kad ljudi pogledaju te slike, reći će “Aha, i što nam još donosite?”

S engleskoga prevela Ksenija Švarc. Pod naslovom You Can’t Be a Sweet Cucumber in a Vinegar Barrel objavljeno na web-stranici www.edge.org/3rd_culture/zimbardo05/ zimbardo05_index.html

cmyk 28 IX/203, 5. travnja 2,,7. zašto činimo ono što činimo

Jonathan Haidt Razum samo opravdava ono što odluče emocije vo su vremena puna na drukčiju ulogu razmišljanja Tamler Sommers razlogom, i ostanu praznih kako ćete uvjeriti druge da se ogorčenosti. Čitajući od one koju možda očekujemo ruku, uđu u stanje koje mi na- slože s vama. Funkcionalno ta novine, razgovarajući ili joj se nadamo. Haidtov se zivamo “moralna zapanjenost”. dva pitanja možda nisu među- s prijateljima ili kolegama s model protivi nekim prevlada- Američki eksperimentalni Jer oni očekuju da će pronaći sobno povezana. Ako vjerujem posla čini se da često živimo u vajućim školama u moralnoj i psiholog govori da je razloge. Iznenađeni su kada ih da je pobačaj pogrešan, nema neprestanom moralnom bijesu. društvenoj psihologiji, posebice ne pronađu. I na nekim video- razloga ispričati ti svoju priču Mete naše ogorčenosti ovise teorijama dobro poznatih psi- donošenje moralnih sudova zapisima možete vidjeti kako kako sam došao do tog uvje- o određenoj skupini, vjeri i hologa Piageta i Kohlberga, vrlo slično donošenju se počinju smijati. Ali to nije renja, nego bih trebao smisliti političkoj stranci s kojom smo čiji su radovi podržavali raci- smijeh tipa “o kako je to smi- najbolje razloge kojih se mogu povezani. Ako vas slučaj Terry onalističke modele donošenja estetskih sudova. Naime, ješno”. To je više nervozno-ne- sjetiti i reći ti ih. Mislim da je Schiavo u to nije uvjerio, uzmite moralnih sudova (gdje razum kada donosimo moralne ugodni, zbunjeni smijeh. To je proces jako sličan onome što za primjer pitanje istospolnih igra primarnu uzročnu ulogu u kognitivno stanje kada “znate” tajnik za odnose s javnošću radi brakova. Konzervativci su bi- moralnom donošenju odluka). sudove, mislimo da smo da je nešto moralno pogrešno, na konferenciji za novinstvo. jesni jer ima izgleda da će se Ali kako je i sam Haidt primi- znanstvenici koji otkrivaju ali ne možete pronaći razloge za On će možda reći da trebamo homoseksualci i lezbijke moći jetio, njegov se rad može smje- opravdanje svojega vjerovanja. smanjiti poreze zbog recesije. vjenčati, a liberali su bijesni zato stiti unutar velike tradicije psi- istinu, ali zapravo smo Umjesto da se predomislite Zatim, ako novinar kaže da što su konzervativci bijesni. hologije i filozofije – riječ je o odvjetnici koji zagovaraju u vezi s time što je pogrešno, je prije šest mjeseci bio rekao Ali je li itko i na jednoj strani povratku naglašavanja važnosti vi samo kažete: “Ne znam, ne da trebamo smanjiti poreze ozbiljno i pomno razmotrio osjećaja, koje je punom snagom stajališta do kojih smo došli mogu to objasniti. Samo znam zbog viška, možete li zamisliti svoje stajalište? Koji je odgovor, počelo s teorijama škotskog drugim sredstvima. Kada da to nije u redu”. Činjenica da tajnika za odnose s javnošću na primjer, kada se konzer- filozofa Davida Humea. strasti uđu u igru, razum to stanje postoji pokazuje kako kako govori: “Oh, da, imate vativce pita zašto se zapravo ljudi drže svoja vjerovanja odvo- pravo. Bože, čini se da je ovo homoseksualcima i lezbijkama Razum je tajnik za ih prati. Emocije prethode jeno od obrazloženja koja daju, što govorim proturječno”. I ne bi smjela dopustiti ženi- odnose s javnošću razumu ili bez potrebe da ih podupiru zatim, možete li zamisliti da ta dba? “To je prijetnja instituciji Želim početi razgovorom o tim obrazloženjima. Drukčije proturječnost promijeni buduću braka.” OK. Kako? “Brak se fenomenu koji nazivate “mo- rečeno: znati da nešto nije u politiku? sklapa između muškarca i ralna zapanjenost”. Radite redu i objasniti zašto je tako dva Prilično teško. žene.” (Demokrati također daju pokus u kojem ispitanicima su potpuno odvojena procesa. – Tako je. Predsjednik otpra- taj odgovor). Dobro, ali zašto? predstavite pet scenarija i do- Jesu li ispitanici zadovoljni vi tajnika za odnose s javnošću, “To je neprirodno”. Nije li brak bijete njihovu reakciju. Jedan kada dosegnu stanje moralne i njegov je posao u osnovi da općenito neprirodan? “Pa... od tih scenarija opisuje brata zapanjenosti? Ili misle da je to laže... da izmisli neku priču. gle... mislim... to jednostavno i sestru, Julie i Marka, koji su nešto vrlo problematično? Posao tajnika za odnose s ja- nije u redu!” na odmoru na jugu Francuske. Za neke ljude to je proble- vnošću jest da bude odvjetnik. Ako vam je poznat rad Popiju malo vina i, malo po matično. Očito su zbunjeni, Da zagovara neko stajalište. I Jonathana Haidta, neće vas malo, odluče da žele imati spolni i očito pokušavaju razumjeti ne mora se savjetovati s predsje- iznenaditi što su naša mržnja, odnos. Upotrijebe dvije različite Ljudi drže svoja i izgledaju malo uzrujani. Ali dnikom o tome koji su bili pravi gađenje i pogrde rijetko po- vrste kontracepcije i uživaju, ali vjerovanja drugi su ljudi u stanju koje razlozi uvođenja određene po- praćene potpuno razrađenim odluče da to više nikada ponovno odvojeno Scott Murphy, koji je provodio litike. Oni nisu važni. On samo razlozima i promišljanjem. neće učiniti. Kako ljudi reagira- od obrazloženja pokus, naziva “ugodna zapanje- mora svoj slučaj predstaviti Psiholog na virdžinijskom sve- ju na to, i koje zaključke ste doni- nost”. Oni kažu potpuno stalo- najbolje što može. učilištu, Haidt je svoju karijeru jeli na osnovi njihovih reakcija? koja daju, ili bez ženo: “Ne znam; Ne mogu to posvetio proučavanju moralnih – Ljudi gotovo uvijek po- objasniti; to jednostavno nije u Evolucija i moralni sudova i donošenju odluka; čnu govoreći da to nije u redu. potrebe da ih redu”. Točka. Znamo da postoje intuitivni osjećaji rezultati njegovih istraživanja Onda počnu navoditi razloge. velike razlike među ljudima Tvrdite kako, kada se radi donose nova otkrića i nisu baš Uobičajeni razlozi koje spomi- podupiru tim na varijabli zvanoj “potreba za o donošenju moralnih sudova, ugodni. Obično mislimo da do nju su genetske abnormalnosti spoznajom”. Neki ljudi imaju mislimo da smo znanstvenici svojih moralnih sudova dolazi- ili da će to na neki način na- obrazloženjima. potrebu misliti o stvarima, ra- koji otkrivaju istinu, ali smo mo nakon mukotrpna racional- štetiti njihovu odnosu. Ali mi Drukčije rečeno: zumjeti ih, logično razmišljati o zapravo odvjetnici koji zago- na promišljanja, ili barem nakon u priči kažemo kako su upotri- njima. Mnogi od njih studiraju varaju stajališta do kojih smo neke vrste promišljanja u sva- jebili dva oblika kontracepcije znati da nešto nije filozofiju. Ali većinu ljudi, ako došli drugim sredstvima. Tako, kom slučaju. Prema Haidtovu i kažemo da su zadržali tu noć nemaju obrazloženja za svoje stavljajući na stranu nekoliko modelu – koji on naziva “mo- kao posebnu tajnu, te da ih je u redu i objasniti moralne sudove, to posebno ne filozofa, mislite li da je to način delom društvenog intuitivca” to učinilo bliskijima. Čini se da smeta. na koji funkcionira naš moralni – proces je upravo obrnut. Prvo ljudi žele zanemariti određene zašto je tako Znači vaš je zaključak da život? donosimo sud, a zatim logički činjenice iz priče. Kada osoba dok mi možda mislimo kako je – Za većinu ljudi, većinu razmišljamo. Pa, onda čemu koja vodi pokus istakne te činje- dva su potpuno razum, ili razumijevanje, ono vremena, da. Tu je pitanje logički razmišljati ako je sud nice i kaže “Pa, da, sigurno, ako odvojena procesa što ima veliku kauzalnu ulogu u onoga što bi se moglo nazvati već donesen? Da bismo uvjerili su namjeravali imati djecu, to tome kako dolazimo do moralnih ekološka raspodjela moralnih druge ljude (a i sebe) kako ima- bi uzrokovalo probleme, ali oni sudova, zapravo naša instinkti- sudova. Pod moralnim sudom mo pravo. su upotrijebili sredstva protiv vna poimanja – potpomognuta podrazumijevam stanje u ko- Kako bi potpomognuo svoj začeća, pa biste li onda rekli da osjećajima – čine najveći dio jemu ste svaki put kada imate model, Haidt je izmislio brojne je to bilo u redu?” I ljudi nikada posla. Vi u svojem eseju kažete osjećaj da je netko učinio nešto domišljate pokuse. On ljudima ne kažu “Oh, da, zaboravio sam da je razum tajnik za odnose s dobro ili loše. Razmislite koliko predstavlja scenarije napravljene na kontracepciju. Onda je to u javnošću osjećaja, ex post facto često imate taj osjećaj. Ako da izazovu snažne moralne re- redu.” Umjesto toga oni kažu, spin doctor. živite u gradu i vozite se, vje- akcije (tipa “to nije u redu!”) ali “Oh da. Ha. Pa, okej, dajte da – Da, tako je. rojatno imate taj osjećaj puno koje je teško logički opravdati. razmislim.” Što točno time mislite? puta tijekom dana. Kada čitam Primjeri uključuju: spolni odnos Ono što je zaista jasno, mo- – Razum je još dio procesa. novine, javljaju mi se misli koje s pilećim truplom koje se spre- žete to vidjeti na videosnimka- Samo nema ulogu koju mi mi- se ne mogu tiskati, misli bijesa. mate uskoro pojesti, brisanje ma pokusa, jest da ljudi navode slimo da ima. Služimo se razu- Mislim da je donošenje mo- zahoda nacionalnom zastavom, razlog. Kada im se taj razlog mom, primjerice, kako bismo ralnih sudova svakidašnje. Ne te incest između brata i sestre. oduzme, oni daju drugi razlog. uvjerili nekoga da dijeli naša tako svakidašnje kao donošenje Iako ciljevi tih pokusa variraju, Kada im se novi razlog također uvjerenja. Postoje različita pi- estetskih sudova. Dok hodamo svi rezultati upućuju na kauzal- oduzme, oni posegnu za još tanja: tu je i psihološko pitanje svijetom vidimo puno lijepih i nu važnost osjećaja i intuicija jednim. I tek kad posegnu du- kako ste došli do svojih uvjere- ružnih stvari. Ali ne razmišlja- u našem moralnom životu te boko u svoj džep za još jednim nja. A tu je i praktično pitanje mo o njima. Samo vidimo stvari cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 29 zašto činimo ono što činimo

luciji. Većina je ljudi zadovoljna tako ne misli. Ja o tome tako voli plavuše, muškarce, možda veći dio svijeta vjeruje kako su misleći o uporabi oruđa i jezika razmišljam. Jedan od mojih mrzi Australce ili bilo što. Ali razlike u ulogama spolova do- kao o takvim trenucima. Ali omiljenih citata jest onaj Maxa sada uzmite moralni sud poput bre, ispravne i primjerene, malo sposobnost igranja društvenih Webera: “Čovjek je životinja “nije u redu mučiti ljude”. Ako je vjerojatno da nemaju pravo, igara bez jasnih pobjednika i ulovljena u mreže značenja koje netko kaže, “ne, to uopće nije po- pod čime mislim kako je malo gubitnika bio je također jedan je sama isplela.” Mislim da je s grešno... to je zabavno, zapravo vjerojatno da su to nesuvisle i takav trenutak. Ono što nas je moralnošću to ovako: gradimo bismo to trebali pokušati”, vi ne- neispravne moralnosti. razdvojilo od većine ili od svih kule u zraku i onda živimo u ćete samo pomisliti: sto ljudi, sto Mi u Americi, osobito libe- ostalih hominidnih vrsta bila njima, ali to su stvarne kule. ćudi. Mislit ćete, on nema pravo, rali, služimo se samo dvama od je naša ultra-društvenost, naša One nemaju nikakve objektivne pogriješio je. I tu želite opravda- tih četiriju temelja. Liberali se sposobnost da budemo vrlo temelje izvan naše mašte, ali to nja – želite moći uvjeriti ljude koriste intuicijom o patnji (tj. kooperativni, čak i sa stran- je istina i u vezi s novcem; i s da nemaju pravo na način koji odbojnošću prema njoj) i intui- cima, ljudima s kojima uopće glazbom; to je istina za većinu nema nikakve veze s njihovim cijom o recipročnim odnosima, nismo povezani. Nešto u našim stvari do kojih nam je stalo. osobnim sklonostima. pravednosti i jednakosti. Ali po- umovima omogućilo nam je da Dajte mi primjer nekih eti- – Tako je, znači da trebamo stoje i dva druga temelja – in- igramo tu igru. Pojedinci koji su čkih istina u ograničenom smislu opravdanja za svoja moralna tuicija o hijerarhiji, poštovanju, je mogli igrati dobro uspijevali o kojem govorite. uvjerenja; ne trebamo ih za naša dužnosti, te intuicija o čistoći i su i ostavili su više potomaka. – Da vidimo... trebate cijeniti estetska uvjerenja. Možemo onečišćenju, koja stvara dalje in- Pojedinci koji nisu mogli sklo- i nagraditi one koji su dobri tolerirati veliku raznolikost u tuicije o čednosti i skromnosti. piti saveze, u prosjeku, umirali prema vama. Trebate čuvati i našim estetskim uvjerenjima, ali Većina ljudskih kultura služi se su ranije i ostavljali su manje brinuti se o onima kojima ste ne i u moralnim uvjerenjima. svim četirima temeljima kako bi djece iza sebe. I tako smo mi superiorni, ili prema kojima ste Skloni smo odvajanju i me- izgradila svoje moralne poglede kao lijepe ili ružne. Tvrdim da potomci uspješnih suradnika. u dominantnom položaju. Ne đusobnoj antipatiji. Nedavno na svijet. Mi na zapadu, pose- je donošenje moralnih sudova biste trebali povrijediti ljude sam napisao esej o moralnoj bice u moderno doba, do neke vrlo slično donošenju estetskih Gradimo kule u zraku i osim ako za to ne postoji vrlo raznolikosti, osvrćući se na smo mjere odbacili posljednja sudova. Zapravo, kadgod razgo- onda živimo u njima dobar razlog – pritom dobar činjenicu da mnogi ljudi, pose- dva temelja. Izgradili smo svoju varam s filozofima koji žele da Želio bih malo razgovarati o razlog znači moralni razlog, ne bice u intelektualnom okružju, moralnost posve na pitanjima objasnim što govorim, ako se filozofskim implikacijama vašeg samo razlog koji vama donosi misle da je raznolikost vrlina o ozljeđivanju (prvi temelj), te ikad osjećam zbunjeno, samo modela. Kada sam naišao na vaš prednost. sama po sebi. Raznolikost nije pravima i pravdi (drugi temelj). se vratim donošenju estetskih rad, mislio sam da on daje puno Pa uzmimo za primjer jedan vrlina. Raznolikost je dobra Naša je moralnost koherentna. sudova, i to me spasi. Mislim da potpore stajalištu koje možemo od tih: trebate se brinuti o lju- samo do mjere koliko unapre- Možemo kritizirati ljude koji je sve što vrijedi za donošenje opisati kao moralni skepticizam. dima koji su u podređenijemu đuje ostale vrline, pravednost ili čine stvari koje narušavaju mo- estetskih sudova vrijedi i za Posebno, smatrao sam da model položaju u odnosu prema vama- uključivanje drugih koji su prije ralnost unutar naše skupine. donošenje moralnih sudova, društvenog intuicionizma čini – Nad njima imate autori- bili isključeni. Ali ljudi nemaju Ne možemo kritizirati kulture osim što u našim moralnim uvjerljivom tvrdnju kako ne tet... pa biste se trebali brinuti pravo kada kažu da bi sve treba- koje se koriste svima četirima životima imamo potrebu za postoji objektivna moralna isti- o njima. lo biti raznolikije, čak, primjeri- temeljima moralnosti. Ali mo- opravdanjem, a s druge pak na, iako ljudska bića vjeruju da Po čemu je to istinito? ce, rock sastavi. To je pogreška, žemo kritizirati kulture čija je strane obično ne pitamo druge su neki njihovi moralni sudovi – Po čemu je to istinito... pretjerano poopćavanje. No, da praksa obična eksploatacija i da opravdaju svoje estetske objektivno istiniti. Ali vi ne po čemu je to istinito... sad se se vratim na vaše pitanje – to se brutalnost, kao što je aparthejd sudove. izvlačite skeptične zaključke iz osjećam kao da sam ispitanik u odnosi i na razliku između mo- u Južnoj Africi ili američki Otkuda dolaze ti moralni svojih spoznaja, zar ne? jednom od mojih pokusa. ralnog pluralizma i moralnog robovski jug. intuitivni osjećaji? Mislite li vi – Za mene se sve to vrti oko Pa, to se ja pitam. Zašto to relativizma. Ja potpisujem prvo, Dobro, ali zašto možemo kri- da su oni proizvod evolucije? razlike koju je David Wiggins nije jedan od tih slučajeva? a ne drugo. tizirati aparthejd Južne Afrike, – Da, mislim. Dolazimo na stvorio između antropocen- – Ništa ne čini istinitim to ali ne možemo kritizirati kul- ovaj svijet uz puno smjernica tričnih istina i ne-antropo- stajalište – riječ je samo o istini Četiri temelja moralnih turu koja prakticira sakaćenje kako da pronađemo svoj put. centričnih istina. Ako bilo tko koja izlazi iz onoga što jesmo... sustava genitalija jer se čednost i vjernost Naši jezici dolaze s različitim misli da će moralne istine biti to je ono što ga čini istinitim... Razgovarajmo o tome na žena smatra velikom vrlinom? receptorima koji nam omo- činjenice o svemiru, kojima će Znam da filozofi jako vole trenutak. U čemu je razlika? Zašto možemo jedno, a ne može- gućuju da dobro reagiramo na bilo koje racionalno biće na bilo objašnjenja, ali... ništa ga ne – Želim reći da postoje mo drugo? voće i meso. Naša su tijela tako kojem planetu biti obvezano, čini istinitim. Catherine Zeta- barem četiri temelja našeg osje- – Morate gledati svaku kul- napravljena da nam pružaju onda takve činjenice ne postoje. Jones je prekrasna – što to čini ćaja za moral, ali postoji puno turnu praksu u sklopu dobra zadovoljstvo kada pronađemo Mislim da su moralne istine istinitim? Hm, njezin... izgled, suvislih moralnih sustava koji kojemu teži. Stavljanje vela voće i meso. I da osjetimo ne- poput istina o ljepoti ili istina pretpostavljam. se mogu izgraditi na tim četi- ili držanje žena u kući obično ugodu od gorkih okusa. Naša o komediji. Neki su komičari Ali zar ljudi ne misle da po- rima temeljima. Ali ne može ima za cilj dobra čednosti i su tijela napravljena da budu u zaista smješniji od drugih. Neki stoji razlika između moralnih se izgraditi bilo što na njima. skromnosti. Nisu svi ljudski skladu sa stvarima iz stvarnog ljudi zaista jesu ljepši od drugih. istina i estetskih istina? Ako Vjerujem da nam evolucijski postupci usmjereni moralnim svijeta, stvarnog fizičkog svijeta Ali to je istina samo zbog toga netko ne smatra Catherinu pristup koji određuje temelj dobrima. Tvornice koje izra- – da primijete hranjive tvari i što smo mi takva vrsta bića; Zeta-Jones lijepom, iz bilo kojeg našeg osjećaja za moral može bljuju radnike, dječja porno- otrove. takvi su perceptivni organi koje razloga, ne mislite nužno da je to omogućiti da cijenimo hindu- grafija, ropstvo djece i ropstvo Slično tome, naši umovi do- imamo. Tako se i moralne činje- pogrešno, zar ne? ističke i muslimanske kulture, Afrikanaca na američkom jugu laze opremljeni da osjete zado- nice javljaju iz toga tko smo mi – Pa, zapravo bih mogao gdje su žene pokrivene velovima – ništa od toga nije usmjereno voljstvo i neugodu prema stru- u interakciji s drugim ljudima u misliti. i vode skučene živote. To nisu dobrima koja omogućuju bilo kturama u društvenom svijetu. našoj kulturi. Većina bi mislila da taj netko nužno ugnjetavačke i nemoral- koja od četiriju temelja. Radi Kada vidimo da netko nekoga Dakle, vi biste to nazvali samo ima drugačiji ukus. Možda ne kulture. S obzirom na to da se samo o ljudima koji nanose vara, osjećamo neugodu, odboj- istinama? Uzmite na primjer bol i izrabljuju druge za osobnu nost. I ta nam je odbojnost nekoga poput Drew Barrymore novčanu dobit. znak da trebamo izbjegavati tu – neki ljudi misle da je prilično Brinete li se ikada da čini- osobu, izbjegavati vjerovati joj i zgodna, dok drugi ne vide oko te ono što ispitanici u vašim surađivati s njom. Kada vidimo čega se stvara velika galama. pokusima čine – pokušavate neko hrabro djelo, ili požrtvo- Rekli biste da ima neke istine opravdati jaku intuiciju protiv vnost ili milosrđe, osjetimo s obzirom na njezinu stvarnu izrabljivanja ljudi, i onda po- ono što ja nazivam moralnim estetsku privlačnost? kušavate smisliti razlog zašto to uzdignućem. Osjetimo topao, – Pa, očito, ako postoji toliko nije u redu, dok se možda vaša vrlo ugodan osjećaj koji uklju- neslaganja u vezi s njom, onda intuicija ne javlja tako snažno čuje elemente ljubavi. Radije mora biti negdje u sredini. protiv stavljanja žena pod ćemo pomoći takvim ljudima, Puno je manje neslaganja u vela... možda ste na to posebno vjerovati im i željeti imati neku vezi s Catherinom Zeta-Jones osjetljivi. Kako biste odgovorili vezu s njima. Baš kao što nas i Georgom Clooneyjem. Znači na optužbu da samo pokušavate naši jezici vode do dobre hrane da su privlačniji od Drew smisliti razlog zašto je iskorišta- i dalje od loše hrane, naši nas Barrymore. vanje drugih rasa pogrešno, a umovi vode do dobrih ljudi i Znači, vi određujete je li nešto stavljanje vela ženama nije, a da dalje od loših. istina po tome koliko se ljudi s pritom ne dajete dovoljno osnove Imati te osjećaje bio je oblik time slaže? za takav sud? prilagodbe – oni su pridonijeli – To nije tako jednostavno. – To je izvrsno pitanje. većoj osobnoj sposobnosti – u Ali to su istine u kojima je Prema mojoj teoriji, moram reći vrijeme kada smo se najviše način na koji ljudi reagiraju da se nikada nisam zapitao bih razvijali? najvažniji dio dokaza. Nikada li mogao ne imati pravo u tom – Postoji nekoliko prijelo- ne biste mogli reći da je neka pogledu. Skloni smo misliti da mnih trenutaka u ljudskoj evo- osoba stvarno zgodna ako nitko imamo pravo, i nismo dobri u

cmyk 30 IX/203, 5. travnja 2,,7. zašto činimo ono što činimo pronalasku razloga zašto bismo Ne vanjsko opravdanje... u životu, to bi bilo da uvjerim mogli imati krivo. Tako je to čak unutarnje, ja samo tražim ljude kako su svi ljudi moralno izvrsno pitanje za razmišljanje. bilo kakvo opravdanje. motivirani – svi osim psihopata. Jesam li sklon ispričati se za – Pa, gledano iz igre, unutar Svi drugi su moralno motivi- neke postupke ili ih opravda- naše mreže značenja, pogrešno rani. Liberali moraju shvatiti ti, a druge ne. To ne znači da je ljudima nanositi bol. da su konzervativci motivirani imam takvih pobuda... moja drugim stvarima, a ne pohle- prva iskustva u muslimanskim Imaju li liberali pom i mržnjom. I Amerikanci ili hinduističkim kulturama osiromašen pogled na i George Bush posebno trebaju bila su emocionalno negativna, svijet? razumjeti da čak i teroristi idu kada sam vidio odnos prema Uzmimo konkretnije pita- za moralnim dobrima. Jedna ženama i tamošnju hijerarhiju. nje. Brak homoseksualaca. To od psihološki najglupljih stvari Trebalo mi je neko vrijeme da ste spomenuli u svojemu go- koju je itko ikada rekao bila je preko toga prijeđem. I da vidim voru u Dartmouthu i u onome da su teroristi napali 11. rujna kako ti postupci vrijeđaju moje koji sam slušao na sveučilištu zato što mrze našu slobodu. To američke osjećaje, ali bio sam Duke. Kažete da se konzerva- je jednostavno glupo. Nitko ne etnocentričan u tom pogledu. tivci u Americi koriste svima kaže: “Oni su tamo slobodni. Iako postoji raznolikost mišlje- četirima temeljima, a liberali Mrzim to. Želim ih ubiti.” Oni nja, većina žena s kojima sam samo dvama. Kažete da libe- su to učinili zato što nas mrze, razgovarao u Indiji ne gleda na rali imaju osiromašen moralni ljuti su na nas zbog mnogo to kao američke feministkinje; pogled na svijet, i da konzer- razloga, a terorizam i nasilje su ne gledaju na nošenje vela kao vativci imaju nekako bogatiji manskoj zemlji, ili u katoličkoj puno veća. Je li onda takav brak “moralne” radnje, pod čim ne na nešto što im je nametnuto moralni život. Pa, ne znam je li gdje je velik dio društvenog i pogrešan? Ili možda smatrate da mislim moralno ispravne, mi- kako bi ih se ugnjetavalo, kako to samo način da šokirate pripa- moralnog života bio uređen to nije primjereno pitanje. slim moralno motivirane. bi im se uskratila sloboda. dnike liberalne inteligencije... u skladu sa zakonima čistoće – Ne, mislim da je to vrlo A istodobno želite da li- Suprotno tome, većina crnih – Ne, stojim iza toga, iako i hijerarhije, tada bi bilo vrlo dobro pitanje. Šok i bijes bili berali razumiju kako nismo robova na američkom jugu mi ne smeta da ponekad malo razumno zabraniti homoseksu- bi puno veći nego što su sada. išli u Irak samo zbog nafte ili nije bila presretna zbog svojeg šokiram ljude. alne brakove. Ali mi nismo u Plus, tada nisu znali činjenice Halliburtona. položaja. I mnogi robovlasnici Rekli ste da smo mi kao libe- takvoj zemlji. Mi smo u zemlji o homoseksualnosti; nisu znali – Naravno da ne. Bush je su znali da je pogrešno to što rali srezali svoje moralne temelje gdje postoji opće mišljenje da da joj je uzrok hormonalno manihejac. On uistinu vjeruje rade, ili su barem bili podvojeni na dva sklopa – pravednost i jamčimo pravo na samoodre- stanje u maternici, da se ne radi da smo mi u borbi dobra protiv u vezi s time. Sada biste mogli nečinjenje zla – dok sasvim in- đenje osim ako se ne pronađe o izboru. Sada, kada znamo te zla. Mislim da nas je strateški reći: pa, možda je tim ženama teligentni konzervativci imaju ograničavajući razlog. Tako, u činjenice, u puno smo boljem odveo u katastrofu. Ali ni za ispran mozak? Tu su dva testa sva četiri sklopa. Pa ako uzmete spomenutome slučaju, mislim položaju nego što su oni bili trenutak nisam vjerovao da je to koja možete učiniti. Prvi je da homoseksualni brak, i recimo da da će konzervativci morati po- tada. Ne znam je li to odgovor sve bilo zbog nafte. pitate: prihvaćaju li ljudi, koji nismo u Massachusettsu, nego u pustiti. Ispravno je legalizirati na vaše pitanje. Kao promatrač sa strane, u izvana izgledaju kao žrtve, mo- Mississippiju, i imate ljude koji homoseksualne brakove. Pa možda i jest. Ispravite me tome se s vama potpuno slažem. ralne ciljeve određene prakse? imaju intuiciju da su homose- Želim biti siguran da sam ako griješim. Možda želite reći Budući da sam u intelektualnom Drugi je test: koliko je snažno ksualni brakovi zaista pogrešni, dobro shvatio. Da živimo u da bi tada takav brak bio vje- okružju, vrlo sam frustriran to podupiranje? Čak i kada da je to nešto nečisto. Jer oni 1930-tima – ne želim govoriti rojatno pogrešan. Možda biste time kako ljudi gledaju konzer- saznaju o drugim načinima u imaju sklop čistoće koji liberali u stereotipima, ali – u Alabami rekli svome sinu: ne, ne smiješ vativce kao moralna čudovišta drugim kulturama, podupiru nemaju. Želite li reći da je u toj su tada sklopovi čistoće i tradi- se oženiti s tim čovjekom, ili čak čiji je jedini cilj težnja zlu. To je li tu praksu i dalje? Pa iako ste kulturi homoseksualni brak zai- cije igrali veću ulogu nego što je imati vezu s njim. Ali s obzirom malo poput rasprave o pravu na mogli naći crne robove na Jugu sta pogrešan? imaju sada. Recimo da ste vi otac na to da sada ipak nismo u toj izbor i pravu na život, gdje fra- kojima je mozak bio toliko – Mislim da to ovisi o vrsti muškarca koji se želi oženiti dru- situaciji, to se promijenilo. Nije li kcija koja se zauzima za pravo ispran da su prihvaćali svoj po- društva. Drago mi je da imamo gim muškarcem. Lako biste rekli to točna analiza implikacija vaše na izbor gleda suprotnu stranu ložaj, vjerujem kako oni, da su različita društva na ovome svi- svome sinu da je to pogrešno... teorije? kao da oni samo žele ugnjetavati čuli za druge zemlje u kojima jetu. Neka društva primjerice – Smatram da su činjenice o – Da, mislim da jest. S žene - crnci nisu robovi, ne bi ustrajali izuzetno razviju sposobnost utjecaju homoseksualnosti i stu- obzirom na to da ne postoje – Tako je, tako je. To je tajnik na shvaćanju da crnce treba življenja pobožnosti, svetosti i pnju odbojnosti prema njoj va- objektivne (neantropocentri- za odnose s javnošću na djelu; porobljivati. božanstvenosti. Četiri sklopa žne. Trenutačno, pet posto ljudi čne) činjenice o toj stvari, ono to on radi. On ne predstavlja Dobro, znači to pratimo na- nisu vrline same po sebi. Vrline čine homoseksualci. To je puno što čini naš moralni život tako samo vaša djela u najboljem trag do tih četiriju sklopova ili proizlaze iz njih. U Americi je ljudi. I trenutačno odbojnost zanimljivim jest to što se svaki svjetlu. On oduzima protivniku temelja na kojima se zasnivaju vrlo važna individualna sreća, prema homoseksualnosti nije ni čin može opravdati ili mu se bilo kakvo moguću moralnu moralni sustavi. Jer tu ćemo pro- pravo na izražavanje, samoo- približno jaka kakva je nekada može suprotstaviti referencom motivaciju. To je ista stvar. naći svoja opravdanja, bilo da dređenje. U Americi morate bila. Mislim da smo sada dose- na drukčiji odnos tih četiriju Liberali žele vidjeti konzerva- osuđujemo druge kulture, ili ne upozoriti na zlo koje se nanosi gnuli točku kada bismo trebali sklopova, tih temeljnih intuicija tivce kao da su motivirani samo možemo osuđivati... žrtvama prije nego što ogra- legalizirati homoseksualne bra- – sve je zapravo stvar razgovora, pohlepom i rasizmom. Oni – Tako je, to su četiri temelja ničite nečija prava. Dok ne kove, i neki ljudi jednostavno javne rasprave, poticanja ljud- misle da konzervativci samo u zraku na kojima gradimo svo- postoji nužno objektivna istina neće biti sretni zbog toga. Ali skih intuicija i na jedan ili drugi žele povrijediti manjine i uzeti je kulturno-speciﬁčne moralne o tome jesu li homoseksualni sada pogledajte obrazloženje način kockice će se posložiti. novac. I to potpuno promašuje sustave. brakovi pogrešni ili ne, kada suca Scalije u slučaju Lawrence Ponekad, s vremenom, posložit smisao. Ta četiri temelja proizvod pogledate vrijednosti i vrline do protiv države Teksas. Scalijino će se na drugi način. Prije deset I koje bi bile posljedice da svi su evolucije. Kako odgovarate kojih držimo u Americi, i kada obrazloženje vrlo je zanimljivo. godina, ili čak prije tri godine, razumiju kako je druga strana na staro ﬁlozofsko pitanje da pogledate kome će to pomoći, a Ja mislim da je potpuno pogre- ne bismo nikada pomislili da moralno motivirana? Mislim da ne možete izvesti “trebalo bi” tko će biti povrijeđen legaliza- šno, ali pogrešno zbog empi- ćemo biti tako blizu homo- bi jednostavno mogli prijeći na iz”“jest”? Darvinizam nam cijom homoseksualnih brakova, rijskih razloga. Parafraziram: seksualnim brakovima – oni praktičnu stranu tog problema. daje deskriptivnu priču o tome ako počnete s utilitarističkom rekao je, “Ako legaliziramo zapravo već postoje. – Postali bi puno toleran- zašto bismo mogli podupirati analizom, puno će ljudi uživati sodomiju, sljedeći korak bit će tniji, i neki bi kompromisi bili stvari koje izlaze iz njih. Kako pogodnosti homoseksualnih incest i seks sa životinjama”. Ali Svi su ljudi moralno mogući, na primjer, o homo- vi dolazite do načela “čovjek bi se brakova, a nikome neće izravno ja ne mislim da bi to bio sljedeći motivirani seksualnim brakovima. Iako trebao odnositi prema ljudima naštetiti. To samo za sebe go- korak. Pet posto ljudi ne može Nastavimo s raspravom o bih ih osobno želio vidjeti ispod sebe s dobrotom” iz načela vori u prilog homoseksualnim živjeti potpune, sretne živote ratu kultura. Zvučite poprilično legalizirane u cijeloj zemlji, “nemojte ljudima nanositi bol”, brakovima. ako je homoseksualnost zabra- pesimistično kada govorite o sta- mislim da bi dobar kompromis koje je primjereno zbog svojega S druge strane, konzervati- njena. Ako pet posto ljudi ne bi nju u Americi. Kakvi su izgledi bio da svaka država odluči želi doprinosa biološkoj prilagodbi? vna moralnost ne gleda samo moglo živjeti potpune, sretne za razgovor između konzerva- li ih legalizirati, i da na nikoga To je zagonetka. Jer kada vi na učinke na pojedince, nego živote bez seksa s braćom i se- tivaca i liberala, s obzirom na Vrhovni sud ne čini pritisak na zauzmete stajalište i kažete da se i na stanje društvenog reda. strama ili s ovcama, onda bismo to da se konzervativci koriste bilo koji način. A homoseksual- kultura ne bi trebala ponašati na Činjenica da se tolerira odre- imali ozbiljan moralni problem. dvama sklopovima – čistoćom i ci koji žive u Alabami, ako bi se određeni način, kako dobijete ono đeno ponašanje koje se kosi s Ali ga nemamo. Jako malo ljudi hijerarhijom – za koje mi libe- željeli vjenčati, mogli bi otići u “treba” iz potpuno deskriptivne određenim dijelovima Biblije spada u tu kategoriju. Zato le- rali malo marimo? Govorimo li Masachusetts. priče o temeljima moralnosti koji uznemiruje konzervativce čak galizacija homoseksualnosti nije različitim jezicima? Kako mo- su nastali iz razloga koji nemaju iako ne mogu dokazati ikakvo prvi korak na skliskome putu žemo to prevladati? S engleskoga prevela veze s moralom (nego s evolucij- izravno zlo. Tako da razumijem prema legalizaciji svega. – Prvo, pomoglo bi kada bi Margareta Matijević Kunst. skom prilagodbom)? otkud potječe njihovo protivlje- Dobro, ali da se vratimo na liberali bolje razumjeli konzer- Objavljeno u časopisu The – Stalno od mene tražite da nje takvim brakovima. I to je moje pitanje – u Alabami smo vativce. Ako ja imam poslanje Believer, kolovoz 2005. vam dam neko vanjsko opra- težak slučaj, koji ne može za- 1930-tih. Pet posto ljudi i tada vdanje, da iziđem iz sustava. Ali vršiti dobro za sve. Netko mora su bili homoseksualci, pretpo- kada sam u igri - popustiti. Da živimo u musli- stavljam, ali je odbojnost bila Temat priredio Zoran Roško cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 31 kazalište

Rat i njegov fantomski prostor

Nataša Govedić s pravom dozom kapitalističke ironije prema postvarenju svakog gradskog pedlja, upisana i njezina procijenjena prodajna cijena. Zanimljivo je da iz SC-u tijekom Glumci su dakle imitatori glasova posljednjih godinu dana gotovo potpuno ubijenih lica, kao i glasova “neživih” nestaju predstave u kojima se izvođač publici obraća preko rampe postojeće pozor- likova, uhvaćeni u prostor veoma nice Teatra &TD: kao da je započet proces teške artikulacije krivnje preživjelih. kompleksnih dislokacija, u kojima se nova forma prvenstveno tiče neuobičajene spaci- Predstava je ujedno i osobiti traktat jalne organizacije. Još dramatičnije rečeno, o prirodi glumačke profesije: o umjetnici kao da koriste prostor koji nastoje i prevrednovati i preoblikovati, stalno hamletovskoj vokaciji prizivanja tražeći značenjski “nevino” ili atipično duhova ubijenih bližnjih, s kojima mjesto. S druge strane, sve ove seobe izvan Ukočeni “mir” te tobožnje ravnodušnosti prema ratu kazališne zgrade upućuju i na njezinu se nikako ne možemo “razračunati” tehničku te uopće stvaralačku neadekva- kao da paralizira protagoniste, iskrivljeno polegnute niti na način osvete, niti na način tnost, ispražnjenost: Teatar &TD doista zahtijeva radikalno renoviranje, redizajn, na zamišljenim ljesovima; kao da je svaka stepenica pomirdbe. Imitator je osuđen na ribanje i farbanje, pa čak i popravljanje imitaciju, ne i na “rasplet drame” napuklih prilaza. Radne akcije. jedan od mrtvaca s kojima aktualna kultura ne zna A baš je bio krasan dan... kamo, jer ih ne može ni objasniti ni “pospremiti”, a Uz predstavu Imitatori glasova Govoreći o arhitektonskoj mašti i Thomasa Bernharda u režiji Anice poetici prostora, usredotočiti nam se i na ponajmanje od svega heroizirati Tomić, premijerno igranu u MM-centru posebno zanimljivu predstavu recentnog premijernog datuma: klaustrofobične zagrebačkog Studentskog centra Imitatore glasova redateljice Anice Tomić i dramaturginje Jelene Kovačić. Autorice “Ravnodušnost” samo sklopka za “suzdržanu hladnoću” smještaju glumce na maleno stepenište Stanje koje glumci zavaljeni na dekici ili kipuće nasilje. Dean Krivačić s pravom Znamo da je čak i u vakuumu moguće pri ulazu u dvoranu MM-centra, u čijem pokušavaju simulirati jest jedna nemogu- primjesom i tragike i groteske utjelovljuje isplesti čvorove, krutine, pakete podnožju sjedi i publika (namijenjeno joj ća, apsolutno lažna, pa ipak “propisana” smoždenu igračku ideologije: on hoće u rat, valova, što god hoćete. je svega dvadesetak stolaca). S publikom ravnodušnost, ono što Bernhard imenuje on želi junaštvo, on vjeruje pamfletima, Jacques Lacan je dodatno sučeljena i redateljica, posje- kao “ljudi su previše zabrinuti za svoje on se srami svoje “zaštićenosti” od užasa dnuta u prazno gledalište koje se izdiže iza egzistencije da bi imali ikakav interes za i ponosito pjeva dječju brojalicu: Ja sam izvođača. Na crnim stepenicama uredno je druge”. Ukočeni “mir” te tobožnje ra- junak od boga, ne bojim se nikoga... Ove rasprostrta bijela pletena prostirka, s koša- vnodušnosti prema ratu kao da paralizira riječi preuzimaju svi izvođači, marširajući natoč tome što velikom broju rom za piknik na samome vrhu. Četvero protagoniste, iskrivljeno polegnute na frenetično, poput pomahnitalih mališana, predstava koje nastaju u okviru izvođača odjeveno je otmjeno (lanena zamišljenim lijesovima; kao da je svaka čije pjesmice ipak imaju maksimalno uža- Studentskog centra upraviteljice muška odijela, svilene ženske haljine), la- stepenica jedan od mrtvaca s kojima aktu- sne posljedice. Nataše Rajković prvenstveno nedostaje danjski; prostor ispunjavaju i zvukovi ptica. alna kultura ne zna kamo, jer ih ne može “vremena inkubacije”, zbog čega istraži- Ipak, pred nama nije arkadijska livadica ni objasniti ni “pospremiti”, a ponajmanje Bernhard to nikad nije napisao! vačko kazalište često upada u zamku nedo- gradskog parka ni šetalačka idila sunčane od svega heroizirati. Niz čitavu se predstavu provlači i jaz voljno istraženog materijala i nedostatnog nedjelje, već nelagodno uski prostor u ko- Glumački kvartet nesmiljeno dočara- između rata kao književnog opisa i rata broja proba (skiciranosti predstava), vreme- jem nijedan okret, nijedan dodir ne prolazi va licemjerje građanskog morala: Ivana kao nijemog, ali neposrednog iskustva. nom postaje razvidnim da već i sâm napor nezapaženo, još manje “opušteno”. Spore Krizmanić sjedi poput zamrznute dame Glumci tvrde da su pojedini prizori stigli umjetničke hiperprodukcije pokreće spe- kretnje izvođača (koreografija: Natalija nad čijim je tijelom tijekom rata vladala “iz Berharda”, ali i da “Bernhard tako cifično kreativni Schauplatz, u kojem svaki Manojlović) kao da nam predstavljaju računica dragovoljne, kao i prisilne pro- ne piše”. Istina je oboje: u ratnom se repertoarni naslov iznova problematizira likove koji boluju od veoma teške bolesti, stitucije. Nijedno protestno pismo, kojim svjedočanstvu dodiruju različite osobne, “načela” teatralnosti. Naročito definiciju čiji je sadržaj kasnije povezan s iskustvom su ispunjeni njezini svileni džepovi, nije književne i socijalne fikcije, zbog čega javnog prostora iz pera Vita Acconcija, preživljavanja rata. Tekst izvedbe poseže poslano. Oči Krizmanićeve potresno su svjedočanstvo katkad ni pravno nije do- prema kojemu je kazalište i napušteni i za zbirkom pripovijedaka Imitator glasova staklene, kao da gledamo plastičnu lutku, voljno za osudu ubojica. Za domaće prilike utopijski “dom”. Thomasa Bernharda, čiji se razgovori o niz čija će usta svakog trenutka kliznuti presude Srebrenici posebno je sablastan Drugom svjetskom ratu isprepliću s izmi- krv. Marija Tadić igra tmurno i “ponosito” Bernhardov tekst o oslobođenju egzeku- Respacijalizacija šljenim imenima žrtvi “našeg” posljednjeg majčinsko lice, nalik fizionomiji orlice koja tora za ratni zločin i to zbog “nedostatka Gotovo nema SC-ove predstave koja se veleubijališta. Glumci su dakle imitatori je spremna rastrgati svakoga tko se približi dokaza”. Čini se kao da smo gurnuti u far- ne bi potrudila iznaći vlastiti jezik organi- glasova nekih neodređenih (premda “ime- njezinoj djeci, pa tako ne pušta svog scen- su povijesnog imitatorstva, iz čije ubilačke zacije kazališnog prostora i vremena, zbog novanih”) ubijenih lica, kao i glasova “neži- skog sina u rat, zbog čega je sin duboko ravnodušnosti doista nema buđenja. Anica čega su prizorištima postali i studentska vih” likova, uhvaćeni u prostor veoma teške mrzi, grozi se njezina vlažnog stiska, na Tomić, Jelena Kovačić, Ivana Krizmanić, menza i Umjetnički paviljon i kafić SC-a artikulacije krivnje preživjelih. Predstava je kraju završivši slučajno razoren minom u Marija Tadić, Tvrtko Jurić i Dean Krivačić i prostor ispred kafića i godinama publici ujedno i osobiti traktat o prirodi glumačke vlastitoj vikendici. U prizorima u parku zajednički su napravili predstavu o nemoći zatvorene dvorane za probu i MM centar profesije: o hamletovskoj vokaciji prizi- između Ivane Krizmanić i Marije Tadić žrtve da progovori vlastitim glasom o i kazališna predvorja. Prostor ovih izvedbi vanja duhova ubijenih bližnjih, s kojima kao da se vodi i stalni rat oko zavođenja zločinu, samim time uzornom hrabrošću različitim strategijama ukazuje na poseza- se nikako ne možemo “razračunati” niti dvojice muškaraca, čija je trivijalna potka otvorivši fantomski prostor odgovornosti nje za “pronađenim materijalima”, odba- na način osvete, niti na način pomirdbe. suprotstavljena političkim razmjerima “eli- za rat. Intelektualna hladnoća predstave, čenim objektima, arhitektonski zanemare- Imitator je osuđen na imitaciju, ne i na minacije” nepoželjnih građana. Mala crna međutim, onemogućava pristup ratnoj nim zakutcima. Pojedine predstave, poput “rasplet drame”. Već je dovoljno uznemira- bilježnica u rukama izvana ležernog i srda- povredi kao emocionalno sedimentiranoj Memories are made of this Gorana Sergeja vajuće što duhove kao figure koje zahtije- čnog Tvrtka Jurića nije u skladu s naglim traumi, zbog čega Imitatori glasova spre- Pristaša i Ivane Ivković eksplicitno tema- vaju ponavljanje svoje sudbine nastavljamo provalama fizičke i psihičke surovosti nje- tno klize površinom šutnje o zločinu, no tiziraju “unutarnji” i “vanjski”, “sadašnji” susretati na mjestima koja izgledaju “si- gova lika: vremenom shvaćamo da taj “fini ne uspijevaju je razgrnuti. Ono po čemu i “budući”, “komercijalni” i “umjetnički” gurna” od najezde potisnutog pamćenja. Iz mladić” u bilježnicu tijekom čitavog rata ću pamtiti ovu predstavu prvenstveno je locus Studentskog centra, svjedočeći o tje- predstave: Danas mi se čini da sam vidjela uredno zapisuje imena ljudi koji završavaju njezina stilska dorađenost i koreografski skobi gledatelja i izvođača oko očekivanog jednu od onih žena koje su trpali u autobuse. u logorima. Jurić je glumački vjerodostojan precizna domišljenost, u čijim se pukotina- “kraja” čitave jedne umjetničke tradicije Ubijene. Silovane. Sjećam ih se. Sjećanje je, upravo u brzini kojom smiče masku prima povremeno doista nazire svakodnevlje smještene unutar i oko Teatra &TD. dapače, “stvarnije” od pečenog pileta na stojnosti i zamjenjuje je iskrivljenim licem fašizma, odnosno “običnost” pristanka uz Odnedavno je na samu zgradu kazališta, tanjurima protagonista. krvničke zapjenjenosti: nema prijelaza, ubijanje bližih nam i daljih susjeda.

cmyk 32 IX/203, 5. travnja 2,,7. kazalište

“Dečki, najbolje da bežite!” Traveleri

Suzana Marjanić začetke kontrakulturnog pokreta u hrvatskoj umjetnosti nalazi u 1921. godini kada izlazi prvi broj Micićeve revije Zenit, da bi 1922. u Zagrebu Dragan Teorijski performans označava Aleksić objavio i dadaistički časopis performativnu predavačku praksu Dada-Tank i antologiju Dada-Jazz, a Branko Ve Poljanski antidadaističku kojom se propituje status svijeta publikaciju Dada-Jok s naslovnim umjetnosti, a pritom strategije turcizmom. Naime, kako je to sažeto oblikovala Irina Subotić – u početnoj avangardnoga teorijskog fazi Zenit prati i tumači dadaističke performansa zahtijevaju i angažiranu događaje i objavljuje dadaističke tekstove, da bi već od kraja svibnja reakciju i akciju sâme publike 1922. godine, kroz svoju publikaciju Dada-Jok, s podnaslovom “40 milijuna O avangardnim performansama duševnosti za samo 4 dinara” Branka Ve Poljanskog, dadaističkim formama kao prvim hrvatskim teorijskim i rječnikom izrekla antidadaističko i performansama. U povodu izložbe adadaističko raspoloženje. Kolekcija Marinko Sudac – Rubne Inače, valja reći, a što je posebice riječima, Mikac je u spomenutim gra- posebnosti: Avangardna umjetnost u istaknuo Aleksandar Flaker, kako su dovima organizirao zenitističke večernje poticaji za revalorizaciju Zenita u hrvat- na kojima je posjetitelje obavještavao regiji (Muzej moderne i suvremene skoj kulturnoj sredini potekli iz kruga o Zenitu i problemima modernističke umjetnosti, Rijeka, 9. ožujka – 15. kunsthistorije, određenije, Vere Horvat- umjetnosti, a usput je na tim večernja- travnja 2007.) i izložbe Avangardne Pintarić koja je, istražujući aktivnost ma, matinejama i poslijepodnevnim Josipa Seissela ( Jo Klek), prevladala “happeninzima” prodavao zenitističke tendencije u hrvatskoj umjetnosti nacionalnu značajku zenitističkih ver- publikacije i Micićeve knjige. Naime, (Klovićevi dvori, Zagreb, 15. ožujka – 6. balnih i ikoničkih tekstova, uvodeći zenitističke večernje, kako je to zami- svibnja 2007.) pojam zagrebačka avangarda. Tu pone- jetio Boris Vrga, održavale su se kao kad nekima sumnjivu i isto tako nekima U sklopu postavke “provincijska varijanta europskih dadai- nepodobnu revalorizaciju Zenita u hrvat- stičkih istupa: smjese ironije, sardonike, skoj kulturnoj sredini sjajno je u eseju Anđelka Hundića drame i humora, koketiranje s jeftinim onceptom stiliziranja umjetnikove Prokleta avlija (Zarez, broj 151) po- prema kojoj zenitizam zanovijetanjima na samom rubu rugalice građanske biografije, primjerice, stavio Ivica Župan, a u povodu izložbe i provokacije, pri čemu je u prvom planu podsjetimo na poznatu performa- Rubne posebnosti – avangardna umjetnost određuje kao prvi ipak bila namjera razbiti šablonizirane tivnu košulju Vladimira Majakovskog u regiji 1915.-1989., Zbirka Marinka kulturološke nastupe, izazivati nelagodu ili nastup Huga Balla u kostimu biskupa Sudca – izložba 300 umjetnina darova- kontrakulturni pokret pa određeni ‘šok’ na horizontu očekiva- od kartona, možemo odrediti kako je nih Gradu Varaždinu iz 2005. godine: nja recipijenata”. ideja performansa začeta u futuristi- “Zašto su neki hrvatski pisci (...) poče- na ovim područjima, Jednu Mikčevu zenitističku večernju čkim i dadaističkim akcijama, kao što je tkom devedesetih poveli neviđenu hajku (usp. Mikčeva pisma od 3. i 6. rujna ustvrdila RoseLee Goldberg, a kod nas na Micića, pritom zlonamjerno ne lučeći zenitističke večernje i 1923.) izvjestitelj Hrvatske banovine je inicirana u dadaizmu i zenitizmu – ili dva razdoblja u Micićevu djelovanju dadaističke provokacije (8. rujna 1923.) ocijenio je ubojito ne- još preciznije u provokacijama zagre- – avangardističko i nacionalističko? Sve gativno. Pročitajmo dio spomenute bačke skupine gimnazijalaca okupljene što je u svezi s Micićem ti su naši pisci možemo promatrati kao kritike ispisane kritičkom oštricom: pod imenom Traveleri (prema eng. prozvali djelom ‘barbarogenija’. Micićev “Predavanje zvučilo je više čarobnjački, travelers) na samom početku dvadesetih kasniji uskogrudni srpski šovinizam prve hrvatske teorijske ili u pripov(i)jetkama kakove gatalice, godina prošloga stoljeća. Tako su na dobro je došao takvim piscima da preko koja u karte gledje. R(i)ječju, bez glave zagrebačkim ulicama skidanjem šešira njega transferiraju svoj gnjev prema performanse i repa”, u okviru čega autor – koji se Traveleri pozdravljali konje, a ne, dakle, zenitizmu, u čemu se, zapravo, makar i morfološki potpisao/prikrio sa -ić – za- kočijaše, i navedenu svakodnevnu gestu podsvjesno (?), krije morbidna potreba vršava novinski članak persuazivnom, provokacije Marijan Susovski odredio (ne samo) tih pisaca za obračunom sa uskličnom rečenicom: “Ne pohadjamo je upravo kao dadaističku. Ujedno, sku- svime što je u nas bilo avangardno.” ovakova predavanja i basta!”. pina Traveleri organizirala je i neobične U sklopu prije spomenute postavke No, u 25. broju Zenita iz 1924. sastanke i druženja u privatnim stanovi- Anđelka Hundića prema kojoj zeniti- godine Mikčeve zenitističke večernje ma, pozirajući za zajedničke fotografije zam određuje kao prvi kontrakulturni ocijenjene su kao izvedbeno uspješne, s u duhovitim kostimima. Uostalom, pokret na ovim područjima, zenitističke obzirom na to da su inducirale smijeh, RoseLee Goldberg u prvoj monografiji večernje i dadaističke provokacije po- ili prema spomenutom prikazu – “(…) povijesti performansa prvo poglavlje, kušat ću promatrati kao prve hrvatske zenitozofa Ljubomira Micića, za čije smeh na vagan(nj)e! Niko nije znao dakako nakon uvodnoga, posvećuje teorijske performanse. Naime, teorijski je objavljivanje zaslužna Vidosava zašto se smeje – to je glavno. Samo pre- futurističkim izvedbenim “pljuskama performans označava performativnu Golubović. U njima je, među ostalim, davač imao je o tome jasnu predodžbu.” društvenom ukusu”, ističući kako je rani predavačku praksu kojom se propituje Mikac opisao zenitističke večernje Spomenuta prepiska između futuristički performans bio više mani- status svijeta umjetnosti, a pritom strana kojima je posjetitelje izvještavao o Marijana Mikca i zenitozofa Ljubomira fest nego praksa i više propaganda nego tegije avangardnoga teorijskog perfor- zenitizmu te o vlastitoj produkciji iz Micića, s obzirom na to da svjedoči o stvarna produkcija. Naime, njezinom mansa zahtijevaju i angažiranu reakciju i zbirke Efekt na defektu, objavljene 1923. javnim Mikčevim nastupima na zeni- tvrdnjom, futuristički slikari okrenuli su akciju sâme publike, a što je, primjerice, godine, i o dijelovima iz tada neobjavlje- tističkim večernjama, kako objašnjava se performansu kao najizravnijem nači- vidljivo u zenitističkim propagandnim noga romana Fenomen majmun, inače, Vidosava Golubović, ima značaj do- nu prisiljavanja publike da uoči njihovu večernjama Marijana Mikca. Zadržimo objavljenoga 1925. godine, i to, dakle, kumenta: upućuje na manifestiranje ideju te su do sredine dvadesetih futuri- se ukratko na slučaju njegovih teorijskih usmenim putem, a ne inscenacijom u spomenutih večernji – vrijeme i mjesto sti performans uspostavili kao poseban performansa. obliku kolažnih dada-predstava koje su održavanja, sastav i broj publike, njezina umjetnički medij. se izvodile u Cabaretu Voltaire što ga reakcija, odnos predavača prema publici, Mikčeve zenitističke večernje je Hugo Ball otvorio u Spiegelgasseu u sadržaj večernje te ostale prateće akti- “Za samo 4 dinara” Zenitističke večernje Marijana Zürichu veljače 1916. godine. Ukratko: vnosti predavača vezane za propagandi Osim toga, Anđelko Hundić u ka- Mikca, koje je 1923. godine održavao predavanja Marijana Mikca, koja je or- rad. Osobito je vidljivo iz tih pisama da talogu izložbe Kontrakulturni pokret u u Sisku, Topuskom i Petrinji, možemo ganizirao u svrhu promocije zenitizma, je Mikca najviše zanimao rad s publi- hrvatskoj umjetnosti 1975.-1985.: situa- objasniti prema nedavno objavljenoj mogu se podvesti pod nazivnik zeniti- kom i pritom se nije potpuno mirio s cija Grupe šestorice autora (1975.-1978.) prepisci između Marijana Mikca i stički teorijski performans. Donatovim miroljubivim slušateljima, insistirajući cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 33 kazalište

Spomenimo samo da negativna kriti- ma već sljedećeg dana savjetovano da ka dadaističke matineje, a koju je u osje- školovanje završe negdje drugdje te je čkoj Straži 23. kolovoza 1922. objavio većina sudionika predstave školovanje Minimaks Erben, dadaističko shvaćanje morala završiti u Beogradu”. Dakle, drame ubojito ocjenjuje sljedećim iska- budući da su tu bili i profesori, ta prva zom: “I svoje shvatanje o drami iznesoše dada-predstava završila je, kako prenosi nam dadaisti. Prikazali su nam tri svoje Vera Hrovat-Pintarić, tako što je sutra- ‘drame’ i gledajući ih, mi smo se osetili dan direktor gimnazije mladom Seisselu Kako je moguće govoriti o hrvatskom avangardnom kao da smo u Stenjevcu.” i drugovima rekao: “Dečki, najbolje da bežite”. performansu, to podrazumijeva da začeci Traveleri, direktor gimnazije i Prema nepotpisanom članku magarac Zenitističko pozorište, objavljenom u 24. performansa u našemu kulturnom sferi nisu samo Kao primjer zenitističkoga kazališta broju Zenita 1923. godine, naknadno možemo uzeti predstavu I oni će doći, se donosi podatak o spomenutoj zeni- povezani s konceptualnom strategijom studentsko- koja je izvedena 16. prosinca 1922. u tističkoj točki, a pritom je zanimljivo da gimnastičkoj dvorani (gombaoni) Prve se uopće ne spominje scena s magarcem revolucionarnih šezdesetih te inovacijskih realne gimnazije u Zagrebu, a izvela ju koja je očito bila ključna za isključivanje sedamdesetih je spomenuta skupina Traveleri, koju spomenutih sudionika iz zagrebačke su činili slikar Josip Seissel (zeniti- gimnazije. I nadalje nepotpisani poklo- stički pseudonim: Jo Klek), Dragutin nik spomenute zenitističke točke bilježi: Herjanić, Vlado Pilar, Zvonimir Megler, “Nesumnjivo je bilo, da je do haosa Miho Šen, Dušan Plavšić ml., Čedomil moralo doći, ali on se baš publici najviše Plavšić, Miloš Somborski i Višnja sviđao i ona je burnim i urnebesnim Kranjčević. Vladimir Bužančić u mo- povlađivanjem i zviždanjem pratila tu nografiji o Josipu Seisselu spomenutu u Zagrebu neviđenu senzaciju. (…) predstavu naziva zenitističkom, za što Ustrajno i časno izvršili su započeto na aktivnoj suradnji s njima, iako sam bi se poslije suprotstavio Miciću kao Susovski ističe da nije nimalo uvjerljivo delo, koje je praćeno efektnim izmena- nije prihvaćao one koji su bili neskloni disident zenitizma. Istoga dana, kada je jer izvođači tada nisu bili povezani sa ma svetla, plesom, sviranjem vergla, har- zenitističkim idejama. održana osječka Dadaistička matineja, zenitizmom, “osim što su u sklop kolaža monike, glasovira i divljim udaranjem Tako, primjerice, u pismu iz Petrinje kako pokazuje Branka Brlenić-Vujić, predstave uzeli već objavljene tekstove u bubanj. (…) Naročito se mora istaći 23. kolovoza 1923. zapisuje kako su Aleksić šalje pismo Tristanu Tzari, opi- iz časopisa ‘Zenit’, koji im je u tom mladi Josip Klek, čiji vanredno efektni neki posjetitelji u Topuskom smatrali sujući Matineju, iz kojeg saznajemo da vremenu bio najdostupniji avangardni plakati, nacrt scene i izvedba kostima u da će zenitistička večernja biti koncert je Matineja održana u nedjelju u 10,30 časopis”. Nadalje Susovski upućuje na bojama od papira, zadiru mnogo dalje ili predstava, te kad je uslijedilo pre- h, a da su uz Aleksića sudjelovali još to kako je u prvom činu u kolaž drugih od običnih pokušaja koje druge vrste, a davanje, bili su razočarani. Ističemo njih osmorica ili kako ih naziva dada- tekstova uklopljena i Marinettijeva kamoli ove zenitističke. U ovom broju dio iz pisma: “Ja sam to video, i rugao zvijezde, a, među ostalim, ističe kako drama predmeta I oni će doći, te kako se donosimo reprodukcije dvaju zenitisti- se i grdio najbezobzirnije. Oni koji su su izveli “8 drama sa realtrikovima”. često spomenuta predstava određuje i čkih kostima (izrađenih po uputama Lj. izdržali do kraja bili su začuđeni – prvi Pritom, Tzari šalje i isječke novinskih kao dadaističko-futuristička, “što nikako Micića) i zavesu pozornice koju je uči- put u životu čuli su da postoji ‘nekakav’ prikaza Dadaističke matineje, od kojih tu predstavu ne može svrstati u futuri- nio taj mladi i veoma daroviti zenitista zenitizam. Dakle, jedna i ista večernja je jedan pozitivan, a drugi negativan. stički milje”. Susovski, dakle, zaključuje kome je tekar – 18 godina.” – u Sisku radostan smeh, u Topuskom Ovom prigodom zadržat ćemo se samo kako je najprikladnije navedenu pred- negodovanje i čuđenje.” na pozitivnoj kritici što ju je u osječkoj stavu označiti dadaističkom “jer je bila Zaključno ovom prigodom: ili Nadalje, u pismu iz Petrinje pod da- Hrvatskoj obrani 21. kolovoza 1922. zamišljena po principu dadaističkoga o sijalici i ribi tumom 28. rujna 1923. zapisuje sljedeće: objavio Ivan Flod, a koji, među ostalim, provokativnoga kolaža” te dadaističkih Navedenim prisjećanjem na zeniti- “Ja opet sebe veoma teško zamišljam u bilježi kako je Dragan Aleksić o dada- kabareta u kojima je pisac bio i glumac stičke večernje i Dadaističku matineju ‘pitomom’ položaju prema publici, koja izmu govorio vrlo opširno, ističući kako i redatelj. Inače, Marinettijeva drama nastojala sam pokazati tragom članka ne zaslužuje drugo nego da bude osve- je “glavna baza dadaizmu: motiv izne- predmeta I oni će doći objavljena je u 14. “Performans kao oblik komunikacije štena sa posprdama i porugom (naravno, nađenja i publika” te kako je najvažnije broju Zenita 1922. godine u Micićevu hrvatske dade i njenih inačica s javno- u zgodnoj formi, i da ja do maksimuma dadaistima da niječu logiku, a što je baš prijevodu, i pritom valja istaknuti kako šću” (Dani Hvarskog kazališta – hrvat- mogućnosti zadržim svoj mir).” Dakle, u publici izazvalo najviše smijeha, a to je je u slučaju spomenute izvedbe, koju su ska književnost, kazalište i avangarda očito je da se radi o uobičajenoj i provje- upravo za dadaiste najozbiljnije. Traveleri izveli neposredno prije mature, dvadesetih godina 20. stoljeća) iz 2004. renoj metodi avangarde, a koju Branimir Osim toga, dadaisti su se na osječkoj riječ o prvoj izvedbi Marinettijeve dra- Branimira Donata, prepiske između Donat, u kontekstu Mikčevih zenitisti- Dadaističkoj matineji, što se onodobnog me predmeta izvan Italije. Marijana Mikca i zenitozofa Ljubomira čkih večernji, naziva psovanjem publike. dramskog stvaralaštva tiče, usmjerili Jo Klek pritom je sastavio tekst za Micića, a za čije je objavljivanje zaslu- Ujedno, pisma Marijana Mikca na ekspresionističku dramu, kako je to predstavu, autor je scenografije i na- žna Vidosava Golubović u Ljetopisu poslana zenitozofu Ljubomiru Miciću u spomenutom prikazu istaknuo Ivan crta za kostime te pet plakata kojima Srpskog kulturnog društva Prosvjeta (u svjedoče i o tehnologiji i dramaturgiji Flod, a koristeći se pritom Aleksićevim je predstava oglašena. Naime, Jo Klek Zagrebu), članka “Dadaistička matineja nastupa. Naime, u pismu koje šalje iz citatom iz dada časopisa Dada-Tank. zagrebačke je gimnazijalce kostimirao u u Osijeku 1922. godine” (Komparativno Petrinje 23. kolovoza 1923. ističe kako Poslušajmo spomenutu dada-negaciju geometrijsku scensku odjeću, kako je bio proučavanje jugoslavenskih književnosti je uvijek predavao u odori, vjerojatno u ekspresionističke drame: “Što pre teba zamišljen i zastor pozornice; “crne geo- Zbornik IV.) iz 1991. godine Branke odori mornaričkog kadeta. Inače, sâm je razderati ograde gluposti starih pipavaca metrijske figure na višebojnoj osnovi… Brlenić-Vujić i, među ostalim, tragom Micić insistirao na navedenu Mikčevu kao i smešno romantičnih ekspresio- visoki neboderi u zelenom i crvenom, monografije o Josipu Seisselu, koju je odjevnom kodu, a vjerojatno je time, nista. Ekspresionisti su najgorje hulje, plavom i žutom, mijenjali su položaj na napisao Marijan Susovski, a gdje donosi kako otkriva Branimir Donat, nastojao čeljad, koja nema ni pojma o ničem sceni ritmom plesača, pa je tako kubi- i iznimno korisne stranice o zagreba- potencirati kontrast između društvene osim tobožnjem progresivnom menja- stičko načelo razmicanja, presijecanja, i čkoj skupini gimnazijalaca Traveleri, da uniformiranosti i zagovarane slobode nju. Drama ne sme imati njihove glupe preklapanja usporednih i raznosmjernih je jednako tako i avangarda naših kul- duha. slike, već pokret bez pauze, trzanje bez planova animirano u scenskom prosto- turnih područja ostavila iza sebe per- stanke.” ru, ali u duhu dade”. Uglavnom, spome- formanse, točnije teorijske performanse Dadaistička matineja u Inače, prema prisjećanju slikara nuta dadaistička predstava strukturirana dvadesetih godina prošloga stoljeća, te Osijeku Mihaila S. Petrova u programu su, osim je kao kolaž različitih tekstova objavlje- da isto tako možemo govoriti o hrvat- Isto tako u avangardni teorijski per- njega i Aleksića, sudjelovali Antun nih u Zenitu. Naime, kako bilježi Vera skom avangardnom performansu, što formans možemo ubrojiti i Dadaističku Milinković (Fer/Feri Mill), Slavko Horvat-Pintarić, izvedena je najprije znači da začeci performansa u našemu matineju koja je kao kolektivni nastup Stanić (Slavko Šlezinger/Schlesinger), Marinettijeva drama predmeta I oni kulturnom životu nisu samo povezani pjesničko-likovne skupine ostvarena koji je pronašao prostor za održavanje će doći, a slijedili su odlomci Micićeva s konceptualnim strategijama student- estetskom provokacijom 20. kolovoza matineje, Dragan Sremac i Zdenko Aeroplana bez motora te stihovi Branka sko-revolucionarnih šezdesetih te ino- 1922. u osječkom Royal-kinu. Riječ je o Reich – u to vrijeme srednjoškolci Ve Poljanskog i Iv(w)ana Golla. vacijskih sedamdesetih. prvoj dadaističkoj manifestaciji na ovim u osječkoj gimnaziji, ruski emigrant Marijan Susovski spomenutu izve- I završno: nakon dadaističkih anar- područjima koju je organizirao dada- Vido Lastov te trojica pjesnika koji dbu naziva našim prvim happeningom hoidnih strategija koje su, kako je istički vođa Dragan Aleksić. Naime, su se potpisivali Jim Rad, Nac Singer (pri čemu ipak odrednicu happening to Branka Brlenić-Vujić usustavila, Aleksić je u Vinkovcima okupio skupinu i Mee Tarr. Pritom nakon uvodnoga postavlja u navodnike) koji je završio umjesto teurga utemeljile cirkuskoga dadaista, koju su činili, primjerice, vin- predavanja Dragana Aleksića izvedena dovođenjem živog magarca na scenu “za klauna, uslijedilo je jedno novo poglavlje kovački pjesnik Antun Tuna Milinković je njegova drama, recitirane su pjesme kojeg je jedan od dvojice protagonista u avangardnoj protustruji ondašnjega (s dadaističkim pseudonimom Fer/Feri i izložene slike. Inače, Dadaističku mana pozornici pitao odakle je došao, dok duha epohe, a koju je David Hopkins Mill), Dragan Sremac, Slavko Stanić tineju najavili su ispisani šareni plakati je drugi odgovorio ‘iz gledališta’, nakon sjajno označio jednim nadrealističkim (a.k.a. Slavko Šlezinger/Schlesinger), kao oblik samoreklame te ironično čega je magarac odveden s pozornice pitanjem i odgovorom. Pa, pročitajmo ih Vido Lastov, a u Zagrebu, gdje je u naslovljeni članak “Jedna kretenska ma- kroz gledalište u kojem su sjedili profe- za sâm okvirni kraj ovoga teksta. Dakle: svojoj redakciji osnovao dadaistički tineja” Dragana Aleksića koji je tiskan u sori gimnazije. Scena s magarcem bila Pitanje: Koliko je nadrealista potrebno klub, surađivao je u časopisu Ljubomira osječkom Hrvatskom listu 19. kolovoza je za profesore vrhunac provokacije i da se zamijeni jedna sijalica? Micića Zenit, i to od 1. do 13. broja, da 1922. godine. đačkog ‘avangardizma’, te je izvođači- Odgovor: Jedna riba.

cmyk 34 IX/203, 5. travnja 2,,7. kazalište

Fatalne strategije politike zavođenja

Branko Cerovac PERFORMANCE SYNDICATE-a u Kočanima ili pak u famoznoj Guchi ranih 80-ih u Fatalnim strategijama. – prati na Korzu, u središtu grada, na (ibid. film Brede Beban!). Čarli, tako, Gard Apsoluta, apsolutne dominacije znakovitu večer (oko ponoći) glavnog, “diskretno”, neeksplicirano “ozbiljnim i kontrole, oličen u službenom držanju završnog dana Karnevala – u smjeru riječima” a opet poprilično izravno državetine U.S.A., nužno uspostavlja Uz performans/happening zgrade Poglavarstva Grada Rijeke i – daje “znak” lokalnoj polit-eliti da “kontrareakciju” u svakome “normal- Gradonačelnik, izveden 18. više od dvije do tri stotine što namjer- raspolaže popriličnom energijom i nom” stanovniku planeta – automatski no a što spontano okupljenih “prista- sposobnošću mobiliziranja “kritične proizvedenog u Terorista i – istodobno veljače 2007. na Korzu u smjeru ša”: potencijalnih glasača na uvijek mase” iz redova riječke populacije, a i – žrtvu tog Mega-Terora. Na zid iza zgrade Poglavarstva Grada Rijeke iznova – skorim Izborima. Time je šire – prema potrebi! A to na plesače, “otetih” talaca “terorista” projicira se Čarli kao uvijek kontraverzni “ali” i ka- pratnju, a ne manje i na publiku dok prvo bajna 3D animacija tropskih ma- i performans Džada, izveden 8. rizmatični “MMC d.o.o. – Poduzetnik gleda “nevjerojatan” prizor, djeluje po- rina kroz koje (kao u “Žalu” ili pak u ožujka 2007. u Galeriji O. K. (Rijeka) u u Kulturi” veoma zorno, spektakularno, put katarze, ne baš aristotelovske, ali Huellebecqovoj Platformi) bludi naš pa, paradoksalno? – i duhovito po- da “palachovske”! začarani turistički pogled. Ispod toga organizaciji MMC Palach kazao da je I ON dorastao političkoj svezani i folijom omotani otupjeli, “umjetnosti” zavođenja pučanstva u Mega-Teror državetine U.S.A. stondirani ili pak izluđeni “oteti” turisti svrhu pridobivanja “vox populi” (“la Džada je koncipirana i izvedena u – suočeni s veoma vjerojatnom i sko- voce del popolo”). Sve je gotovo “u Galeriji O.K. kao multimedijalni per- rom smrću – izvode svašta ili pak ništa rhunac ovogodišnjega Riječkog realnom vremenu” zabilježeno u obliku formans koji na (barem) dvije razine – zureći u publiku poleglu poput azi- karnevala – omiljene fešte svih jedva režiranog i montiranog video do- izvedbe i percepcije ujedno simulira i lanata u kakvom “Ježevu” po Galeriji pravih i “simuliranih” gradskih kumentarca Gradonačelnik – koji kao persiflira, karnevalizira već odavno ko- OK. “Izbezumljeni” Kovačiček, primje- otaca – te after-razdoblje između toga da se polako odvija “u jednom kadru”, dificirano i globalno medijsko posre- rice, psuje opako najgadnijim psovka- periodičnog polit-populističko-ugosti- pri čemu kao na ciganskom derneku na dovanje “terora” koji kako “Al Jazeera” ma “tehniku” da smjesta ugasi glazbu teljskog džumbusa i objave smrti Jeana Đurđevdan ili na karnevalskom popu- tako i CIA, CNN, te sve televizije i in- koja ga očito izbezumljuje do nepo- Baudrillarda, jest vrijeme najave i izve- lističkom “tulumu na otvorenom” po- ternet prakticiraju na svijesti čovječan- dnošljivosti. Nakon zavodljive, zanosne dbe dviju multimedijalnih “predstava” tmulo, ležerno, opojno raste intenzitet stva – već “uvježbanog”, naviknutog, reklamne turističke 3D animacije na u režiji riječkog MMC-a Palacha: transa i “prijeteće” neobuzdane veselo- putem stalnog drila, na TO o čemu zidu se pojavljuje “TV-screen”, to jest Džada i Gradonačelnik. Obje povezuje sti, poticane zvucima truba kao da smo je Baudrillard lucidno pisao “davnih” ekran s općepoznatim znacima “Al nešto što odlikuje “duh terorizma” ili Jazzere” na kojemu od “šefa” Čargonje ironični performersko-akcionistički (“Gradonačelnika” – Glavnog komentar “fatalne strategije” populisti- Terorista, povežemo li taj topos s onim čke ideologije, idiosinkrazije, hipokri- Gipsy King-happeningom!) koji de- zije prikazane u masovnim “zabavnim” klarativno izlaže fundamentalnu ide- spektaklima kojima se mobilizira “gla- ologiju, ciljeve i tako dalje cijele ope- sačko tijelo” financijskim sredstvima racije (kao, recimo, “Živjela Nezavisna regrediranoga građanstva iliti puka. Bosna”, Alah je velik, nije bitno “Fatalnom” igrom slučaja i sudbine u Izvedbe povezuje duh terorizma”, ironični točno “što” je posrijedi već je bitan tekst najave performansa Džada Krešo položaj i gard Terora, moći Izvršenja Kovačiček je na istaknuto mjesto sta- performersko-akcionistički komentar “fatalne “volje božje”, Pravde, Istine, Osvete, vio jedan citat iz Baudrillardova djela strategije” populističke ideologije kao hipokrizije Kazne, Naravoučenija, Univerzalnog Fatalne strategije – danima uoči dana Ćudoređa, Kategoričkog Imperativa i izvedbe najavljene Džade u Galeriji oličene u masovnim “zabavnim” spektaklima kojima svih takvih reperkusija nad “otetima”, O.K. kada se u medijima pojavila vijest taocima Tour-Terora ) – do posljednjeg dana za obožavatelje J.B-ove: UMRO se mobilizira “glasačko tijelo” financijskim sredstvima terorista i njihovih talaca – svaki ima JE BAUDRILLARD! A u Novom svojih “5-15 min” da kaže što “hoće” ili listu su se u povodu filozofove smr- regrediranog građanstva što je u stanju reći/izvesti u formi talk- ti spominjala i njegova djela, pa tako i show performansa. Na kraju priče, Fatalne strategije i esej Duh terorizma! Egzekutor Čarli upada u realni prostor “Viša sila” je zato, na neki način, pru- sa sputanim taocima izvodeći “stvarni” žila skrivenu “logističku potporu” tim brutalni čin “davljenja” tih nesretnika MMC-ovim akcionističkim ad hoc-uj- folijom, sve dok ne nastane strka i pa- durmama. A u slučaju Džade, u čijoj je nika među njima i publikom, te se svi pozadini “sigurno” Al Q..., pardon, napokon refleksno nastoje iskobeljati AL JEZEERA, jasno se za stvar i pobjeći od nastalog belaja (Džada!). zauzeo sam Allah (akbar!). Glavom Na plakatu – isprintanom, nehotice, je platio baš Baudrillard, mislitelj dan uoči još medijski neobjavljene simulacije i guru za tolike umjetnike Baudrillardove Smrti – publici i medi- – simulacioniste iz 80-ih i 90-ih. jima dan je sljedeći tekst, bez potpisa tekstopisca, anoniman: “Nekoliko Politička “umjetnost”

Džada, performans otetih osoba (glupi turisti npr.) zatiču zavođenja se u situaciji slanja posljednjih poruka U oba performansa ili happeninga za svoje bližnje ili nadležnima kako bi – u slučaju “Gipsy Kinga” Čarlija apelirali za svoje oslobođenje i ujedno kao “Gradonačelnika” – samozvanca služili kao PR za neimenovanu sku- – praćenog Kočani orkestrom i cije- pinu terorista i njihove ciljeve. Ipak, lom rijekom rasplesanih i nabrijanih nada se pojavljuje: samo će jedna osoba sljedbenika! – metoda SIMULACIJE biti pošteđena…” Već sasvim uobiča- preobraća se u metodu subverzije jeni scenarij iz života, ali i neodredive simulirane “stvarnosti” na temelju realnosti VJEŽBI SIMULIRANJA “prava” na građanski posluh ili ne- TALAČKIH KRIZA. Plus sljedeći posluh. Tako da se i ﬁgura Terorista citat iz Baudrillardova djela Fatalne i ﬁgura Gradonačelnika utjelovljena strategije: “Terorizam samo operira u istoj “personality” osobnosti mar- konceptom koji se negira u svojoj sa- kantnog riječkog “direktora-per- moj realizaciji – onom neograničenom, formera” Damira Čargonje, svima neodređenom odgovornošću (svatko je znanog pod nadimkom Čarli, a odgovoran za sve u bilo kojem trenu- kojega – osim plejade aktera iz RI tku ).” cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 35 kritika

Neizravna umjetnička strategija

Silva Kalčić umjetnosti ili pak proširenje pojma umjetnosti i otvaranje novih prostora i oblika umjetničkog izraza – Ende oder Wende? Vodeći nas kroz razne faze Kako i zašto umjetničkog Martinisova djelovanja, od prvih postupka intervencija u javnom prostoru i Vjerojatno je ponešto od gore gradskom tkivu, preko prihvaćanja izloženog, te činjenica njegova neprekidnog rada na vlastitoj tran- novih medija kao otvorenog, tada sformaciji i dokidanju pretpostavki još nezauzetog teritorija, pa uvjetno svoga djela, bilo i razlog zašto se starim pitanjima u novom kontekstu, monografija o Martinisu, unatoč autorica fenomenološki izdvaja one rečeno “ tehnološke faze”, do recentnih njegovoj 35 godišnjoj dojmljivoj konstante kojima se Martinis u svom radova gdje se on bavi nekim starim nazočnosti na domaćoj i među- stvaralaštvu rado i često vraća. narodnoj sceni, nije prije pojavila. Od postšezdesetosmaških pobuna i pitanjima u novom kontekstu, Iako bi se moglo reći da je izdavanje “posljednjih velikih priča” preko kraja autorica fenomenološki izdvaja one monografije u nečemu pokušaj zao- utopije i pobjede globalnog kapitala konstante kojima se umjetnik u svom kruženja jednog opusa, spomenuta – koji, kao što to umjetnik primje- knjiga to u svojoj namjeri ipak nije, ćuje …preko sponzoriranja suvremene stvaralaštvu rado i često vraća budući da je stvaralaštvo toga umje- umjetnosti, naročito kada ga ona pri- tnika promatrano kao i dalje otvoren, vidno dovodi u pitanje, stječe potrebnu nedovršen proces, obavijajući ga time Od postšezdesetosmaških društvenu legitimaciju – izlaganje nas Dalibor Martinis – Javne tajne = Public permanentnom aurom suvremenosti. logičnim slijedom vodi do kritičke secrets, Nada Beroš, na engleski preveo Rješavajući tu složenu zadaću, pobuna i “posljednjih participacije i (mogućnosti) mikro- Graham McMaster, Muzej suvremene autorica je odabrala hibridni pristup utopije, kao umjetnikova odgovora na izmijenjenu stvarnost. U vremenu umjetnosti Zagreb i Omnimedia, Zagreb, koji u sebi simbiotski sjedinjuje mo- velikih priča” preko nografski prikaz i knjigu umjetnika, koje sve mjeri novcem, novac je očito 2006. subjektivni ispovjedni i objektivni kraja utopije i pobjede onaj jezik koji svi razumiju. Zato je znanstveni, povjesničarsko-umje- razumljivo zašto Krajolik promjenlji- tnički izričaj, koji se u knjizi asoci- globalnog kapitala – koji, vog rizika, jedno od njegovih recen- jativno prepliću kao crveno i crno, kao što to umjetnik tnih djela, umjetnikovim riječima, isati o umjetnosti Dalibora elegantno premošćujući spomenute komunicira s publikom pomoću novca Martinisa, imajući u vidu teškoće. Glavnu pak os razmatranja primjećuje …preko i podjelom dividende promovira ih u strukturu njegova postupka te tvore radovi koji se bave prostorom aktivne sudionike, odnosno dioničare dubinu zahvata u različita podru- javnosti, a koji komuniciraju s gleda- sponzoriranja suvremene projekta. Pri čemu, kako on kaže, čja i konačno materijale i izražajna teljstvom (kodiranim) porukama te- …najveća moguća kritika novca i su- sredstva koja on pritom rabi, stavlja meljenim na sustavu kodnih znakova, umjetnosti, naročito stava temeljenog na njemu je da mu se autora pred delikatan i u određenom iziskujući pritom za svoje iščitavanje izmakne vlasnik. smislu interdisciplinaran zadatak. posebna stručna znanja ili pak do- kada ga ona prividno Poseban čar razmatranju daje ne Umjetnikov pristup problemima per- datan napor. Tako je dobivena neka samo uvid u ono kako nego i zašto cepcije vremena, prostora, gibanja i s vrsta dijakronijskog presjeka koji dovodi u pitanje, stječe umjetničkog postupka (Mene je jako njim svezane promjene, medija, inte- omogućuje uvid u razvoj umjetnika, potrebnu društvenu zanimala slika, ali me nije privlačilo rakcije, te (višeslojne i višesmjerne) a da se pritom nije izgubilo na pro- slikanje), koje čini jasnim naravnu komunikacije naslanja se u mnogo blemskom pristupu njegovu djelu. legitimaciju – izlaganje motivaciju za određene izbore i po- čemu na analitičko-sintetičke ele- Vodeći nas kroz razne faze umje- krenute sljedove događaja omoguća- mente znanstvene metode, a njegova tnikova djelovanja, od njegovih prvih nas logičnim slijedom vodi vajući time, na određen način, zain- usmjerenost na raznolike i višeznačne intervencija u javnom prostoru i teresiranom čitatelju “dekodiranje” fenomene našeg doba iziskuju samim gradskom tkivu, preko prihvaćanja do kritičke participacije stvaralačkog procesa i “razotkrivanje” time i presijecanje kategorijalnog novih medija kao otvorenog, tada Martinisa kao umjetnika neizravne aparata povijesti umjetnosti s rječni- još nezauzetog teritorija, pa uvjetno i (mogućnosti) strategije koji progovara o temama kom suvremene tehnologije te kriti- rečeno “ tehnološke faze”, do recen- mikroutopije, kao vremena i vremenu samom, opre- čkim rezultatima promišljanja unutar tnih radova gdje se on bavi nekim zno se kloneći, kako sam kaže, svega šireg područja društveno-humani- umjetnikova odgovora na univerzalnog i totalnog, a ostajući stičkih znanosti (semiotike, filozo- dosljedan načelu da propitivanjem fije, psihologije, teorije medija…) i izmijenjenu stvarnost fenomena svijeta u promjeni preo- područja politike i ekonomije. Takav bražava i samog sebe – na osobno umjetnički opus predstavlja ujedno zadovoljstvo. i jedan od mogućih odgovora na dvojbu o kojoj su podijeljena staja- lišta uglednih povjesničara i teore- tičara umjetnosti u svijetu ali i kod nas. U povjesničarsko-umjetničkim krugovima prijeporno je, naime, što je danas na stvari: nestanak (smrt)

uvodnom poglavlju knjige Javne tajne autorica Nada Beroš određuje njezin žanr nazivajući je “monografijom po ključu”. To je istodobno knjiga o autoru Daliboru Martinisu i knjiga samog autora. Nastajala je “četveroručno”, suradnjom povjesničarke umjetnosti i više kustosice Muzeja suvremene umjetnosti Nade Beroš i transmedijskog umjetnika Dalibora Martinisa. Umjetnikovi komentari, dopune i korekcije grafički su istaknuti u tekstu i sastavni su dio monografije kojom je autorica nastojala demistificirati posao pisanja umjetničkih monografija. Prateći Martinisov umjetnički iskaz od prvih nastupa krajem 1960-ih godina 20. st., autori su suradnjom nastojali istaknuti osnovne ideje i okosnicu suvremenog multimedijskog iskaza.

cmyk 36 IX/203, 5. travnja 2,,7. kritika

Godine i gitare koje su uzdrmale svijet

Dario Grgić stil odlično je utjelovljivao nade generacije koja se rodila oslobođena klasičnog obiteljskog opterećenja, a bitnički pokret kojemu je pripadao već je iza sebe imao Knjige o pop-političkom tremensu nekoliko knjiga koje su svijet zahvaća- i pomodnom nekonformizmu le s te nekonvencionalnije strane. Jack Kerouac naveliko se u svojim romanima kultne 1968. te o čudnoj gumenoj divio istočnim religijama - bilo je to prije sveprisutnoj soničnoj viziji svijeta od nego što su u modu ušli gurui poput Maharishija i Oshoa - a Ginsberg je samo dva i pol akorda, turbulentnoj već godinama vjerno slijedio budizam. Boba Dylana završila je u sjeni svemir- misi za smak svijeta na pet žica Doduše ne posve vjerno, jer je obilato skih istraživanja: jedna od posljednjih konzumirao droge i alkohol. Nirvana i zanimljivih stvari te godine bio je prije- Keitha Richardsa delirij tremens zajedno, ili pop verzija nos kruženja Apola 8 oko Mjeseca. Bio Maharishiyeve meditacije, instant po- je to u određenom smislu puni krug, koji Mark Kurlansky, 1968-godina koja je svećenje Bogu koje je svojom kratkoćom je počeo apoteozama slobode i završio davalo nadu modernom čovjeku da će pobjedom tehnologije. uzdrmala svijet, s engleskoga preveo dosegnuti mir i spasenje nizom medita- Damir Biličić; Naklada Ljevak, Zagreb, tivnih prečaca. Od klasičnog se pristupa 2007., koji je zahtijevao višegodišnje isposništvo Drogirani šaman ta “religijska” ponuda razlikovala kao što se pop pjesma razlikuje od ozbiljne Victor Bockris, Keith Richards, s glazbe. Ginsbergovo poetsko zaleđe vu- zanimljivoj studiji Lipstick Traces klo je znatan utjecaj od velikog pjesnika engleskoga preveli Lada Furlan... et al.; publicist Greil Marcus na jednom Ezre Pounda, dosta je dugovao Carlu Šareni dućan, Koprivnica, 2006. se mjestu prisjeća svojih tekstova o Sandbergu, Dylanu Thomasu, drugo- filmovima Elvisa Presleyja. Ti su filmovi vao je s Lawrenceom Ferlinghettijem i bili prema njegovu mišljenju toliko bez- Kerouacom, a sam je presudno utjecao na vrijedni da otjelotvoruju novu vrstu filma, Boba Dylana. William Burroughs, jedan emam ja problema s drogom, nego koja potpuno promašuje vlastitu bit: kada od boljih pisaca tog vremena, bio je eu- s policijom, kaže na jednome mje- Elvis svira na akustičnoj gitari iz zvu- foričan, mislio je da će te pobune mladih stu Keith Richards, čija je biogra- čnika se čuje električni solo, kada se vidi - a tu se u prvome redu misli na student- fija tako žestoka a tragovi načina života kako ga prate bas i gitara čuju se duhački ske nemire po brojnim učilištima diljem na njemu do te mjere vidljivi da je pro- instrumenti i tako unedogled. Jedino što svijeta - neopozivo obilježiti njihov život Ta turbulentna zvan “licem rock’n’ rolla”. Što god danas je u tim filmovima konstantno jest taj i da oni više nikada neće moći raditi po mislili o Stonesima, ostaje činjenica da raskorak između slike i tona. No, Marcus matrici koja je definirala život njihovih godina koja je počela je Richards jedan od najvažnijih instru- dalje ironizira stvari: pojavit će se uskoro roditelja. Jacques Lacan je mislio da mla- mentalista rocka. Što je samo naizgled teoretičari, vjerojatno u Francuskoj, koji di samo traže novoga gospodara, a Jean objavljivanjem Johna čudno: taj je ritam gitarista tako utjecajan će Elvisove filmove navoditi kao školske Paul Sartre čak je prodavao studentske da je u vrijeme kada je njegov sastav bio primjere cinema discrepanta, u pariškoj novine. Policija je dobro znala tko je on i Wesleyja Hardinga paradigmom loše strane rocka (snobovi), će se kinoteci održavati retrospektive tih nisu ga uhitili. bio metafora njegova pobunjeničkog filmskih promašaja uz koje će ići učeni Kurlansky je napisao iscrpnu knjigu Boba Dylana završila potencijala. Na Live Aidu Richards je komentari koji veličaju francusko otkri- koja prati pojedinosti političkih obrata te bio tako nevjerojatno omamljen - kao i će i s prezirom govore o nesposobnosti godine s jednakim intenzitetom s kojim je u sjeni svemirskih njegove „pratilje“ Dylan i Wood - da je Amerikanaca da cijene svoju kulturu. nas izvještava da je jedno od “ključnih istraživanja: jedna od koncert trebalo vidjeti samo zbog njihova Nešto slično, neku vrstu istovjetnog ne- pitanja 1968. glasilo jesu li suknje, koje šaranja po stageu. Izgledali su kao da slave sklada između šljašteće poruke pobunje- već nekoliko godina službeno stoje iznad posljednjih zanimljivih život koji je veliki godišnji odmor gdje se ničke 1968. i jezovitih podzemnih politi- koljena, spremne za poniranje od tride- ispijaju prekrasni kokteli! čkih događaja moguće je iščitati iz knjige setak centimetara, pa da tako dopru do stvari te godine bio je Potkraj osamdesetih objavio je solo uglednog američkog novinara i publicista potkoljenice. “ Stvar je u tome, smatra album Talk Is Cheap, a na naslovnici je on Marka Kurlanskoga 1968-godina koja taj autor, da je 1968. konformizam iza- prijenos kruženja Apola sa svojim prstenjem i izrazom lica kakvo je uzdrmala svijet. S jedne strane gotovo šao iz mode. Knjiga obiluje zanimljivim bi valjda jedino Louis-Ferdinand Celine stotinu godina od Pariške komune doga- anegdotama: Martin Luther King tako 8 oko Mjeseca. Bio je mogao opisati: “Odjednom se pojavio đa se njezina planetarna repriza. S druge je početkom šezdesetih naletio na vrlo to u određenom smislu među nama, bio je totalni odrpanac i strane političare ubijaju gotovo na cesti i lukavog zapovjednika policije u nekom najbolja prispodoba svega što u nama nije u tijeku je rat u Vijetnamu. Oslobađanje i gradiću u Georgiji. King je u taj gradić puni krug, započet valjalo”. Danas je jasno da je Richards represija idu ruku pod ruku. Od svega što došao sa svojim uobičajenim repertoarom utjecao na bendove kao što su Green On je obilježilo tu prijelomnu godinu (protu- koji je uključivao masovno okupljanje apoteozama slobode Reed ili Replacements - sastave koji so- ratni pokreti, Praško proljeće, studentski oko ideje nenasilnog otpora. Tada bi ciološki pripadaju suprotnom polu svega prosvjedi, avangardno kazalište itd.) lako obično uslijedila brojna uhićenja prosvje- i završen pobjedom što su Stonesi ikada radili. Middle tempo je moguće da je u kolektivnoj svijesti dnika, što bi medijski dobro odjeknulo, i kojim ti sastavi izvode većinu pjesama ponajbolje opstala izvrsna pop glazba redovito bi bilo intervencije s vrha vlasti tehnologije Richardsova je figura sile: lagani, odrješiti nastala te godine. Pop kultura koju Greil nakon koje bi King i njegovi suradnici riffovi, kratki i biserno jasni, bili su slika i Marcus definira kao “folk kulturu mo- bili, uz odličnu pokrivenost tiskom, pu- prilika onoga što je u glazbi radio Chuck dernih vremena”, koja je, kako on kaže, šteni iz pritvora. No, taj šerif nije bio na- Berry: jedan od Richardsovih ključnih “kultura trenutka, koja istodobno u sebi ivan: izjavio je da je proučio način na koji uzora nije uspio svladati gitaru, ostao je sadržava prošlost i budućnost te odbija se King služi nenasiljem, pa je odlučio tehnički inferioran blueserima koji su priznati istinitost i jednog i drugog”, poslužiti se istim metodama. Posljedica oblikovali povijest glazbe 20. stoljeća. nastala je dvadesetak godina prije 1968. i takva ponašanja bio je potpuni promašaj Chuck Berry je Afroamerikanac koji bila je posljedica ukinuća čitavog jednog Kingove nenasilne konvencije. Tada je je zvučao kao bijelac, jednako kao što sloja klasične patrijarhalne hijerarhije. shvatio da okupljanja mora dogovarati u je Richards bijelac čiji su riffovi imali Kurlansky o 1968. piše kao o godini u gradovima kojima “vladaju šefovi policije jezgrovitost Pattonovih gitarističkih pa- kojoj je poezija u Sjedinjenim Državama tankih živaca i bijesni, nestrpljivi grado- saža. doista nešto značila. Robert Lowell i načelnici”. Camille Paglia piše kako rock jede Allen Ginsberg bili su pjesnici trenutka, Ta turbulentna godina koja je počela svoju djecu. I dodaje kako su oni sla- Ginsbergov nekonvencionalni životni objavljivanjem Johna Wesleyja Hardinga bo iskorišteni prirodni resurs. Mračna cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 37 kritika poezija i dionizijski ritmovi definitivno su mijenjali svijest ovih vremena, kaže Paglia, a Richardsa ističe kao jednog od svojih idola. Svojedobno je Richards dao intervju koji je prenio časopis Džuboks. On je tamo opisan kao čovjek okružen hrpom piratskih kaseta s kojih novinaru Neuvjerljive priče o uvjerljivim non stop pušta glazbu. A Bockris citira njegovo mišljenje o preslušavanju tuđih radova: Keith kaže kako su to najkrea- tivniji trenutci njegova života. Čudno je problemima da su Stonesi danas do te mjere samo- parodija. Jagger je jedan tako naglašeno dosadan tip, i to samo zato što pokušava Maja Hrgović vaju “iste, same, narogušene, suprotsta- biti veći nego što jest: mislim, pa on je vljene”. Duboka apatija zato prožima Mick Jagger, i teško je biti veći od toga. sve stranice ove knjige. A njemu se da pokušavati biti nešto No nisu pripovjedačice srodne je- više. On je kao takva kopija sama sebe Zbirka priča u kojoj trinaest žena dino po “sadržaju”, po karakternim opisan već sredinom sedamdesetih, u progovara o svome iskustvu bivanja osobinama - one su identične i po “for- New Musicalovoj rock enciklopediji. No mi”: iznoseći svoje priče, one govore Richardsu se nitko nije rugao. Bockris ženom u našem vremenoprostoru. istim jezikom, koriste se istom sinta- opisuje cijenu takva ugleda: mreža pra- Sve su one zataškane, ušutkane, ksom, istim gramatičkim sklopovima. vnih velestručnjaka okruživala je tog tipa Obrazovana Saša, članica skupine čvrstog stajališta - na probama bi imao žene kojima manjka unutarnje “Žene za mir”, za vrijeme rata i nakon lajne kokaina i heroina povučene na po- čvrstine, odlučnosti, volje da se njega lešinarski gladno skuplja i zapi- jačalu svoje gitare - bilo bi to izloženo da suje prognaničke priče, predstavljajući se posluži ako ga zasvrbi - a po prostoriji nešto promijeni. No zbog težnje k to svoje neobično kolekcionarstvo bi gledao i govorio, ne približavajte se uopćavanju i zbog toga što autorica kao humanitarni čin, izraz dubokog meni i mome pojačalu, ja sam gitarist i priče izlaže sažimanjem duljih suosjećanja sa žrtvama. Neškolovana naštimavam se. Dragica je neželjeno dijete, supruga Bockris je dosta iscrpno prepričao razdoblja u linearne pripovjedne nasilnika, posuda samoprezira - tipičan turbulencije veze između njega i Anite cjeline, a ne kroz važne dijelove, luzer. Ipak, obje se jednako izražavaju; Pallenberg, u paketu sa silovanjem koje obje svoja po svemu različita iskustva je doživjela na Richardsovoj ljubljenoj s protagonisticama je nemoguće izražavaju istim rečeničnim konstrukci- Jamajci: bila je privedena, ali u ćeliji nije suosjećati jama. Saša: “Kao što su nekada tragači “Uloga domaćice zbog svoje neopho- bila sama... Richards je pokušao naručiti zlata dugotrajno i strpljivo u pijesku dnosti ostavlja dojam životne važnosti, ubojstvo šefa policije, no nije išlo, piše rijeka skupljali dragocjena zrnca - ja pa onda i tajanstvenosti”. Bockris. Svi su sudionici toga grupnog Jasenka Kodrnja, Trinaest razloga za sam skupljala sjećanja”. Dragica: “Riječi Upadljiva je i nezgrapnost dijalo- silovanja danas mrtvi, ipak. Stradali su šutnju, Stajergraf, 2006. – sjećanja djeluju jednako kao i udar- ga. Malo je upravnoga govora, ali i u prometnim nesrećama...Vozili su, ci sjećanja uporno - ponavljajuće”. tamo gdje neki lik zausti, to se doima što’no bi Richards rekao, prebrzo. No Trinaest priča trinaest žena ispripo- neuvjerljivo i umjetno. Tako u priči koliko god on bio bezobrazan u prvo- vijedano je na isti način; Kodrnja nije Mrzovolja (koja govori o netrpeljivosti me se redu radi o čovjeku s istaknutim provela jezičnu karakterizaciju likova u dugom braku, o suptilnim averzijama smislom za humor: kada su ga uhitili spješna simbioza angažmana niti je poradila na njihovu psihološkom između Ljiljane i Alberta - i koja je u Torontu 1977. rekao je da bi se puno i literature ostvariva je koliko profiliranju i to je upadljiv, uočljiv mi- možda najbolja priča u zbirci) Albert prije probudio da su policajci bili u odo- i sretna veza pudlice i doge. nus ove proze. predbacuje supruzi: “Nije mi važna rama. Richards je jednostavno imao sve: Angažirana književnost je oksimoron. Struktura tih cjelina i ritam pripo- večera, možemo jesti bilo što, možemo dosta novca da si kupuje najbolju drogu, Pokušaj ucjepljivanja angažmana u vijedanja, opisivanja - otežava njihovu također uopće ne jesti, ali važno mi je dovoljno dobar sluh da si može priuštiti književnost redovito završava iri- žanrovsku klasifikaciju. Kratkim priča- tvoje lice. Ono je tako mračno da ga je da puckanjem prsta procjenjuje akustiku tantnom patetikom, tendencioznim ma ih se može nazvati jedino paušalno, teško gledati. Više nalikuje morskom studija u kojemu bi Stonesi trebali sni- mudrovanjem, rogatim dokazivanjem u nedostatku preciznijeg termina, i to kamenu nego licu. Kamenu izvađenom mati sljedeći album, i, a to je najvažnije, tvrdnje, jeftinom pamfletizacijom. ponajprije zbog njihove duljine (radi se iz podmorja dubokom nekoliko tisuća jedan od najljepših udaraca po gitari iz Književnost zaslužuje bolje. o pričama dugim po nekoliko stranica). metara koji nikada nije bio u dodiru sa zgloba ikada - njegovi su riffovi temelj Jasenka Kodrnja je u knjizi Trinaest Tražeći odgovore na pitanja o uzrocima svjetlošću.” Nikada nisam čula nekoga zgrade koju je poslije nastavio graditi razloga za šutnju nastojala iz svojih ženske šutnje, autorica plete radnju da se u ozbiljnoj svađi razbacuje ta- Jimmy Pagge ili Steve Wynne... jedna “ženskih priča” (kako ih sama u pogo- iz najrazličitijih situacija - od onih iz kvom patetikom. čudna gumena sveprisutna sonična vizija voru naziva) ukloniti iritantnu pateti- ratne, podrumske svakodnevice, preko Toj prozi nedostaje mesa, anemična svijeta od samo dva i pol akorda, turbu- ku. Nije joj sasvim pošlo za rukom. živahnih snova protagonistica, do mu- je i razvodnjena. Zato priče gdjegdje lentna misa za smak svijeta na pet žica. čnih dogodovština na hitnom prijmu neodoljivo podsjećaju na zadaćnice On, naime, na toliko svira. Duboka apatija i u skloništu za zlostavljane obitelji. naprednije gimnazijalke, na maturant- Stoji vam usred ove knjige Keith Riječ je, dakle, o zbirci trinaest Kodrnja se ne zaustavlja previše na ske sastavke na zadanu temu, s predvi- Richards ispred svoje kuće i gleda prema kratkih priča u kojima iz prvog lica događajima, na konkretnome. Njezino dljivim radnjama, mnogo suvišnosti polju na kojemu je štala. Ponad polja lete progovaraju glasovi ušutka(va)nih žena. je pisanje deduktivno, ona kazuje a i nepotrebnog podebljavanja očitog. vrane. Prema Richardsovu mišljenju nji- Saša vodi dnevnik iz inata - piše o ne pokazuje, kreće se od općeg prema (Umberto Eco u Šest šetnji pripovje- hov je let disperzivan, “Srce mi se para”, ratu, zračnim uzbunama u Zagrebu i pojedinačnom, od zaključaka prema dnim šumama to rezolutno naziva pod- kaže on svom sugovorniku, “te su vrane o sebi. Spoznaje ne verbalizira ni pred izdvojenim događajima; s tim da je cjenjivanjem čitatelja.) razvaljenije od mene. Tamo sam negdje, najbližim prijateljicama. Sofija je na uvijek naglasak na općemu, na zaključ- Svi prigovori Kodrnjinoj prozi nisu naime, zakopao kilogram morfija i ne meti blagoglagoljivih nacionalista koji cima, generalizacijama. Zbog težnje ipak toliko ozbiljni da bismo je pro- mogu se sjetiti mjesta. Ali vrane su ga 1991. godine u nekom podrumu de- prema uopćavanju i zbog toga što priče glasili suvišnom. Ona je, kako je rekao izgleda našle. I sad lete ovako kako lete. moniziraju Srbe, a ona je preslaba da izlaže sažimanjem duljih razdoblja u Miljenko Jergović, važna jer ciljano, “ Zaboravite sve što ste ikada posljednjih im se suprotstavi, da na bilo koji način linearne pripovjedne cjeline, a ne kroz zaokruženo govori o višeslojnim pro- godina čuli o Stonesima i posvetite po- izrazi neslaganje. Ida se ne želi zama- važne dijelove (primjerice, priča Ubij blemima žena, u Hrvatskoj, danas. Ona zornost Richardsu - to je zaista najbolja rati izlažući prijateljici ateistici zasade me! o sustavno premlaćivanoj ženi na je tečna, lako čitljiva, pitka i pismena: gitara, najbolja njuška koju je ta vrsta svoje uvrnute, duboko osobne religije. samo pet stranica obuhvaća sažet ali lako štivo o teškim temama. Jasenku glazbe sačuvala. Lester Bangs, najbolji Dragica je žrtva agresivnih ispada cjelovit prikaz nekoliko godina njezina Kodrnju, kojoj pisanje nije glavni poziv američki pisac ikada, jednom je napisao svog muža, reprezentativnog izdanka mukotrpnog života, ispripovijedan uje- (zaposlena kao znanstvena suradnica - a, što nije nezanimljivo, nije na prvo militantnog patrijarhata, i šuti kad je dnačenim – uspavljujućim – ritmom, u Insitutu za društvena istraživanja u slušanje mogao prepoznati Exile on the u bolnici, pretučenu, pitaju odakle joj bez stvarnih zapleta) – s protagonisti- Zagrebu, nedavno je uredila zapaženu Main Street kao remek djelo - “Umjetnici modrice. Trinaest žena koje kroz priče cama tih priča nemoguće je suosjećati. studiju o rodno/spolnom bilježenju mogu urinirati po vašoj ženi, spaliti vaš progovaraju o svome iskustvu bivanja prostora i vremena u Hrvatskoj) ne bi apartman, prokockati sve vaše novce i ženom u ovome vremenoprostoru - a Proza bez mesa trebalo cjepidlačenjem obeshrabriti u nikome ništa. Upravo ta primitivna mit- ime svake od njih navedeno je u po- Ako je urodila čime vrijednim, daljem bavljenju književnošću nego je, ska predstava o drogiranim šamanima dnaslovu priče - ustvari su jednake: sve Kodrnjina ljubav prema uopćava- naprotiv, potaknuti da prevlada vlastite služi kao obrana od esencijalne kritičke su zataškane, ušutkane, žene kojima nju urodila je ponegdje učinkovitim razloge za šutnju i nastavi pisati, s više poruke koju umjetnost uvijek nosi. Evo manjka unutarnje čvrstine, odlučnosti, aforistističnim rečenicama, poput pomnje prema sadržaju i likovima, s jednadžbe – budući da umjetnost nije volje da se nešto promijeni. To su osobe “Beznačajnost svakodnevnog života manje poopćavanja i šabloniziranja. stvarna, zauzvrat neka umjetnici rade što u sjeni ženskog aktivizma, žene koje dopunjujemo bajkovitim snovima, Kodrnja-književnica, kao i njezine hoće. To je tako jadno. To je čisti strah. unatoč povremenom prkosnom izletu u košmari i bjegovi iz sna proizvode tije- junakinje, tek se treba osloboditi, osna- Čovječanstvo i dalje živi u paleolitu.” stvarnu emancipaciju, na kraju sve bi- kom dana strahove i dnevne more” ili žiti, emancipirati.

cmyk 38 IX/203, 5. travnja 2,,7. kritika

Mitologije hrvatskog tranzitorija

Srećko Horvat uvečer vodi tv-dnevnik, sutra će na istoj dolaskom EPH. Takvim zaključivanjem, televiziji ili u nekim novinama voditi Mikulić kao da je – između ostalog, osobni dnevnik o vođenju tv-dnevnika”. što ćemo još spomenuti u daljnjem U tom kontekstu moglo bi se tumačiti tekstu – predosjetio i navijestio “slučaj U ovoj zbirci novinskih tekstova riječ i Mikulićevo “oknjiženje”, no on je toga Katunarić”, kada je pjesniku, piscu i gla- je o fantazmi koju Europa predstavlja dakako svjestan te se s autoironijom vnom uredniku Europskoga glasnika na osvrće na magijski učinak knjige da proi- sramotan način onemogućen odgovor na za Hrvate ili kao što kaže autor Europa zvodi auru ili uzvišenje osobe. Jergovićeve insinuacije i uvrede u mediju je “ekskluzivna prečica kojom Hrvati kojim upravlja upravo EPH, za koji piše Moć medijskih kuća poznati književnik. jedino dolaze do samih sebe tako Kroatorij Europe moguće je uspo- da uvijek iznova ostaju prikraćeni rediti i s jednim drugim oknjiženjem, Mitologija književnosti a radi se o Rolandu Barthesu koji je u Osim pogovora za prethodno čitanje za svoju fantazmatsku bit”. Sadržaj svojim Mitologijama skupio tekstove i predgovora (prvom, internetskom izda- knjige je “visoka pop-kultura u svojoj koje je redovito objavljivao za francuske nju), Kroatorij Europe sastoji se od 50 novine. Kao što je Barthes demitoli- tekstova numeriranih kronološki una- sekvenci 2003.-04., od političke scene gizirao fenomene kulture poslijeratne traške, od zadnjeg po redu nastajanja do preko sporta, kulturne proizvodnje Francuske (Citroen, Einsteinov mozak, najranijeg. Tematski su oni veoma razli- igračke, vino itd.), tako Mikulić demisti- čiti, što ne treba zahvaliti samo činjenici u užem smislu (osobito književnog ficira fenomene poslijeratne Hrvatske. da su najprije nastali kao novinski članci, pogona) i klerikalizma sve do Kod Mikulića, dakako, ima mnogo nego ih valja razumjeti u kontekstu samih medija u njihovoj dvojnoj, više eksplicitno političkih tema, ali kao Mikulićeve definicije tranzitorija, ili što je nekad za Barthesa Greta Garbo kroatorija. Sadržaj knjige je zato “visoka pragmatičkoj i transcendentalnoj bila predmet analize i primjer mita, pop-kultura u svojoj sekvenci 2003.-04., ulozi” tako su danas to za Mikulića Severina od političke scene preko sporta, kultur- ili Cro Cop. Čini se da upravo u tom ne proizvodnje u užem smislu (osobito smislu materijalna forma knjige dobiva književnog pogona) i klerikalizma sve Borislav Mikulić, Kroatorij Europe, svoje opravdanje, a čak i tvrde korice do samih medija u njihovoj dvojnoj, Demetra, Zagreb, 2006. Demetrina izdanja koje neodoljivo aso- Mikulić napušta taj pragmatičkoj i transcendentalnoj ulo- ciraju na svojevrsno “usmrćenje” autora, zi”. Koliko god pojedina poglavlja bila kojemu je mjesto isključivo na policama, starinski mit o politici raznovrsna, tematski bismo ih mogli retroaktivno dobivaju značenje. podijeliti u tri cjeline – u svakoj od njih Premda se Mikulić u jednoj drugoj nadzora i svoju kritiku Mikuliću je do demistificiranja ključnih roatorij Europe zbirka je tekstova knjizi, koja je pod naslovom Scena či- usmjerava upravo na elemenata pojedinog mita: područje in- izvorno pisanih za tjedne priloge tanja i pjevanja izašla nedugo prije ove telektualaca i specifičnije pisaca, podru- Slobodne Dalmacije, u razdoblju i predstavlja mnogo teže štivo za širu same medijske kuće čje jugoslavenske, tuđmanovske i posttu- od 2003. do 2004. godine. Demetrino publiku, kritički osvrnuo na shvaćanje đmanovske politike, područje masovne izdanje ukupno predstavlja četvrti me- McLuhanova shvaćanja medija, ovdje se kao one koji vode i popularne kulture. Problematiziranje dijski oblik publikacije, budući da je posve ostvaruje poznata McLuhanova pozicije intelektualca u suvremenom autor – ako ubrojimo izvorni novinski postavka da je medij poruka. Tvrde riječ. Štoviše, simbol svijetu posredovanom medijima zapravo oblik – knjigu pod naslovom Tranzitorij korice i “usmrćenje” autora u smislu je konstanta u Mikulićevim opusu, a objavio 2005. na Internetu, a zatim na da ga se stavlja uz bok “velikih” ime- paradigmatskog svoje prvo oknjiženje zadobilo je u knjizi 3. programu Radija Beograd. U pogona (Nietzschea, Heideggera i druge dovršenja politike Scena pjevanja i čitanja s podnaslovom voru za prethodno čitanje, koji se nalazi Demetrine družbe) znači upravo to: Između Hesioda i FAK-a. Dva ogleda iz na samom početku knjige, dakle ispred Kroatorij Europe je za police. To dokazu- nadzora, kanalizacije epistemologije metaknjiževnog diskursa predgovora, Borislav Mikulić se osvrće je i činjenica da je prva ozbiljnija reakcija književnosti. Prvi dio knjige naizgled je na taj medijski nomadizam objašnja- na Mikulićev diskurs, ako na trenutak i izolacije “ne- posve nepovezan s drugim te se u njemu vajući ponajprije sam naslov i zamjenu previdimo otkaz suradnje uoči privatiza- pod zajedničkim naslovom Čavrljavo termina “tranzitorij” i “kroatorij”. Dok je cije Slobodne Dalmacije, došla ni manje ni konstruktivnih” vrsta srce istražuju zaziv Muza u arhajskom “tranzitorij” još odavao određeni stupanj više nego iz Beograda. Još jedne hrvatske epu, mit istine i postanak “filozofskog” otvorenosti i neodređenosti tranzicijskog fantazme. Vjerojatno “ fantazmatskije” kritičkog diskursa subjekta na građi Hesioda, Homera i procesa prema Europi, “kroatorij” je i od same Europe. Mikulićeva knjiga komičnog epa, a drugi dio pod naslovom ime za način tranzicije same Europe. U treba ostati na policama i skupljati pra- Mikulić vidi u širenju Glasovi, znoj i diskurs. FAK kao nulti Kroatoriju Europe riječ je dakle o fanta- šinu jer je on, kao i drugi u Demetrinoj koncerna EPH. Ne radi stupanj medija i povratak kulturne ugode zmi koju Europa predstavlja za Hrvate družbi, neka vrsta advocatus diaboli. Za stoji u neposrednoj vezi s Kroatorijem ili kao što kaže autor “Europa je the pas- razliku od većine kolumnista dnevnih i se o cenzuri nego o Europe. Tu je, zapravo, uz kritički aparat sage to Croatia, ekskluzivna prečica ko- tjednih novina, koji u svojim tekstovima i znanstveni diskurs problematizirana jom Hrvati jedino dolaze do samih sebe u najvećoj mjeri tematiziraju, a ponekad suspenziji čitavih sektora tema koja se u Mikulićevim novinskim tako da uvijek iznova ostaju prikraćeni i problematiziraju, dnevnopolitičke ili člancima mogla čitati tek u obliku neke za svoju fantazmatsku bit”. Prva fanta- naprosto estradne teme s presumpcijom i vrsta javnog diskursa, vrste popularno-semiološke analize. No zma na koju se Mikulić osvrće u svom da politički subjekti na vlasti zapravo di- za razliku od Scene pjevanja i čitanja i pogovoru izravna je elaboracija smisla ktitiraju medijsko izvještavanje, Mikulić a najbolji primjer je tamošnje tematizacije te struje hrvatske medijskog nomadizma, a ujedno i ono napušta taj starinski mit o politici nad- ukinuće tjednih priloga za književnosti kao ideološkog performa- što na neki način povezuje sve tekstove zora i svoju kritiku usmjerava upravo na tiva, Mikuliću je u Kroatoriju Europe u te naizgled difuzne i eklektične zbirke. same medijske kuće kao one koji vode kulturu u svim vodećim prvome redu do demistifikacije uloge To su sami mediji. Vlastito “oknjiženje” riječ. Štoviše, simbol paradigmatskog intelektualca. tekstova Mikuliću služi kao polazišna dovršenja politike nadzora, kanalizacije novinama u Hrvatskoj Uz sveprisutnog Jergovića i eki- točka za kritiku medijskog kroatorija u i izolacije “ne-konstruktivnih” vrsta kri- pu FAK-a, tu su i Miroslav Radman, kojemu se knjiga još percipira kao ono tičkog diskursa Mikulić vidi u širenju Vedrana Rudan, Dubravka Ugrešić, što nekog autora čini piscem. Ako se taj koncerna EPH. Ne radi se o cenzuri Borivoj Radaković itd. U jednom od kriterij uzme kao vrijedeći, u Hrvatskoj nego o suspenziji čitavih sektora i vrsta kronološki posljednjih tekstova tako se onda gotovo da više ne postoji netko tko javnog diskursa, a najbolji primjer je problematizira peticija 120 hrvatskih nije pisac: od televizijskih zvijezda do ukinuće tjednih priloga za kulturu u intelektualaca u povodu spomenika Mili kuhara i pjevačica, radi se o samoperpe- svim vodećim novinama u Hrvatskoj: Budaku i antipeticija četvorice pisaca u tuaciji postojećeg u kojoj mediji repro- najprije Jutarnji list, pa Večernji list, zatim kojem Mikulić nalazi ideološko samo- duciraju i geste svojih djelatnika: “ako Vjesnik i konačno Slobodna Dalmacija s pravdanje književnosti koje vrijedi i za cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 39 kritika

Budaka, i za Jergovića, da bi u sljedećem “velikih” događaja, naizgled nepovezanih kakva je književnost. Da je tako dokazu- crpi iz teorije lingvistike i semiologije, tekstu pod naslovom Znanstvenik, a a u biti identičnih postupaka koji slijede ju i tekstovi o Severini, Thompsonu, Cro Mikulić svoj zaključak duguje ponajprije ne heroj! – opravdavajući referenciju na istu logiku (bila ona logika kapitala, Copu, Zagreb film festivalu, Festivalu filozofijskom diskursu koji raskida s Barthesa u početku ovog teksta – istra- medija ili nacionalizma). svjetskog kazališta, fenomenu Nove tradicionalističkim shvaćanjem filozofije žio stvaranje novog hrvatskog državnog Prema uzoru na žižekijansku inter- godine i Božića, Melu Gibsonu itd. i na tragu recimo Derridaa (dakako, bez kulta znanosti s pripadnim mitom pretaciju mogli bismo reći da je Žižek Zaključak jednog od kronološki poslje- “strogih” analiza, koje su ipak ostavljene “Radman”. Na tom tragu je i tekst o kod Mikuća prisutan tako što ga je ne- dnjih, a u knjizi prvih članaka iz te cjeli- za neke druge spise i neku drugu publi- Dubravki Ugrešić koji njezin povratak u girao, a negacija se onda mora shvatiti ne o privatnom porno-videu slavne pje- ku) spaja dekonstruktivističko čitanje s posttuđmanovsku hrvatsku književnost kao jedini mogući način prisutnost stvari vačice pod naslovom Severina u poročnom filozofijom politike i studijima kulture. čita kao happy end stoljetne hrvatske koja nije naprosto preuzeta nego je stvo- krugu medija upravo raskrinkava mit Pisanje bez napomena, to jest karakteri- sapunice pod imenom Povratak Filipa ren drugačiji odnos s njome. Jasno obi- koji je zajednički i dnevno-političkim i stičan esejistički stil (koji nije naprosto Latinovicza. Kao i u slučaju Jergovića lježje koje Mikulić dijeli sa Žižekom jest “visoko”-kulturnim fenomenima. Kao “esejistički”, nego filozofijski utemeljen), i Radmana, i njezin disidentski status metodološko: ljubav prema paradoksu i što kaže Mikulić, “Severina je postala u tom smislu predstavlja odmak od kla- ništi se blještavilom ustanova novog prokazivanje skrivene ideologije koja na transhrvatska avangarda ‘od Vardara do sičnog filozofijskog pisanja koje preten- kulturnog novca – Profil Megastore, vidjelo izlazi dekonstrukcijom tih pa- Triglava’ zato što je konačno utjelovila dira na znanstveni diskurs – napomene Algoritam itd. radoksa. Metodološki aparat zato, osim smisao tranzicijske stvarnosti post-jugo- kao oblik referiranja na pojedine autore Upravo o tome govori i tekst koji nije političkih tema i primjera iz popularne slavenskih zemalja: granice privatnosti u se naprosto, bez referiranja, umeću u sam usmjeren na pojedinu ličnost, nego pod kulture, kao i Žižekov instrumentarij, transparentnom društvu, u kojemu se sve tekst, no bez pukog preuzimanja, nego naslovom Kovačnica književnih zvijezda često poseže za primjerima iz filmova ili zna ali ništa ne poduzima, ne postoje. kao dijalog s određenim autorima i živa istražuje fenomen popularizacije knjiže- se čak radi o opsežnijim analizama filma Nakon delirija nacionalizma, na čijoj rasprava u tekstu. vnosti. Navodeći basnoslovnu književnu (npr. Izgubljeni u prijevodu), pri čemu je pjeni jahala upravo Severina, nakon nagradu V.B.Z.-a od sto tisuća kuna, Mikulić ne nudi filmološki ili semantički svih snuff-porno bordela rata i etničkih Interferencija među Mikulić tvrdnjom da se radi o eklatan- osvrt, nego filozofsko tumačenje određe- silovanja ostalo je još samo golo među- tekstovima tnom nerazmjeru između visine nagrade nih aspekata filma koji se onda povezuju etničko i međuregionalno ‘trošenje’ ili Premda zbog odabira izdavača koji i nepotvrđene vrijednosti novog proizvo- s određenim političkim, društvenim ili apolitičko seksanje”. Da spomenuta pje- – kako kaže sam autor – ima najskuplje da zapravo anticipira gotovo isključivo filozofskim problemom. vačica nije simbol tranzitorija samo zbog knjige, Mikulićeva knjiga vjerojatno negativne i porazne kritike na račun Premda je knjiga već samim svo- pornografije, govori i tekst pod naslovom neće steći neku veću nakladu ili do- spisateljske kvalitete posljednjeg dobi- jim naslovom ponajprije usmjerena Severina always ultra s podnaslovom O spjeti na top-liste najčitanijih izdanja, tnika te nagrade, Hrvoja Šalkovića. na hrvatske prilike, ona nam isto tako seksualizaciji građanske povijesti u hrvat- to u krajnjoj konzekvenciji i nije važno, Estradizaciju književnosti Mikulić govori i o svijetu. U tekstu Bože, pravde skom nacionalnom kazalištu. jer se Kroatorij Europe svojom temati- je vjerojatno najbolje iskazao naslovom za Hrvate! tako se tematizira unošenje Premda je cijeli ovaj prikaz već dosta kom kao i pristupom izdvaja iz mora – veoma zamijećenog i uspješnog no- “tuđih” simbola u Hrvatsku, a radi se opterećen Barthesom, s čijim diskursom prolaznih bestselera. Naravno da svaki vinarskog uratka što se tiče recepcije dakako o onim fantazmatskim i srpskim. – osim jasno vidljiva užitka u vlastitom pristup, unatoč težnji da demistificira – Goli, čupavi i pisci za opis FAK-ovaca. Nažalost, Mikulić, premda je profesor na tekstu – Mikulić ne dijeli baš toliko neku ideologiju, i sam ostaje zatočeni- Ponavljajući prokušan Barthesov recept istom fakultetu, ne spominje slučaj kada mnogo, nemoguće je ne zamijetiti da kom vlastita diskursa, no Filosofistička koji je u mitologiji Pisac na odmoru su se u klubu studenata pojavili likovi poput teksta o piscima na odmoru i kronika druge hrvatske tranzicije u 42 inaugurirao takvu analizu, Mikulić je Marxa, Lenjina i Isusa, što je izazvalo tekst pod nazivom Kita za Cro Copa slike (kako glasi podnaslov s jasnom na metu uzeo FAK kao implicitni i ek- veliku buru u medijima, a što u načelu preuzima jednu zanimaciju francuskog ironijskom distancom i referencijom na splicitni performans književnosti: “sam ima velike veze s politikom uklanjanja prethodnika, a to je svijet sporta i bori- diskurs jednog od vodećih protagonista hvarski Festival A-književnosti postao i zaziranja od simbola. Mnogo veći in- lačkih vještina. No za razliku od njega, Demetrina izdavaštva) služi kao onaj je mali spektakl ugode za ljetne potrebe teres za autora, dakako, predstavljaju, Mikulić se analizom hrvatskog borca koji od same Hrvatske čini zatočenika jednog malog starog mista gdje pisci-u- glavni sudionici hrvatske politike. To ne usmjeruje na raskrinkavanje nekih u kritičkom osvrtu koji će nekim budu- prirodi ili gradskoj noći igraju za turiste je političko kumstvo hrvatskih Srba i univerzalnih vrijednosti (poput borbe ćim naraštajima pokazati kakve su bile ono što su u medijima za književnu hrvatskih branitelja u reformiranom dobra i zla), nego se, što je karakteristi- svakidašnje prilike u tranzitoriju koji još publiku: mali lokalni bogovi, demoni do- HDZ-u, politička reciklaža manjina i čno za sve tekstove, koncentrira na naše, nije bio dijelom Europske unije i kako maće ugode, prenosnici lokalnog zvuka, upotrebna vrijednost izdaje Hrvatske za hrvatsko područje: “Mišićavo i tusto – prema svemu sudeći – neke ideologije okusa, ozračja.” Naravno da je na takve Europu u tekstu pod naslovom Kinder- tijelo Mirka Filipovića, koje kipi preko poput velikog hrvatstva i nacionalizma, izjave bilo mnogo reakcija iz suprotnih Sanader, fenomen Gonga i “3. siječnja”, tijesnog šorca od laštika sa šahovnicom te medijske manipulacije i apsolutizacije tabora, a kako bi se stekao obuhvatniji sublimno dovršenje tajne o “mudracu i sprijeda i crnom zastavom otraga, samo medija zapravo samo prelaze s jednog na pogled i dodatno kontekstualizirala madracu” kroz raspuštanje Hrvatskog je javno obličje potopljene hrvatske drugi naraštaj tek prividno ili neznatno sama stvar Mikulić je između nekih državnog Sabora 17. listopada 2003., homoerotičke javne svijesti na čijem se mijenjajući svoj oblik. tekstova inkorporirao bonustrack u kojem ali i neke općenitije teme poput visokog sajmovima i politika i pleće slavonskih Treba istaknuti da između svakog od se nalazi odgovor na odgovor Nenada plasmana Karla Marxa i Stipe Šuvara svinja reklamiraju na isti način: zdravo, tekstova postoji velika interferencija, pa Rizvanovića, Borivoja Radakovića ili pak na top-listama najvažnijih Nijemaca i domaće, hrvatsko.” U promicanju erosa se tako, primjerice, tekstovi Znastvenik, a dosad neobjavljeni članci. Hrvata u anketama 2003/04. u tekstu rase ili onoga što Mikulić ovdje naziva ne heroj! i Kloniranje za politički orgazam pod naslovom Koliko komunizma? (kao “hrvatskim nacističkim sindromom” ulo- mogu i trebaju čitati zajedno: u prvom Mitologija politike jasna referencija na Močnikovo Koliko gu, dakako, ima i Thompson kod kojega se radi o mitu Miroslava Radmana, a Druga tematska cjelina je, kao što je fašizma?), zatim bonustrack o znanstve- je “riječ o veličanju zločina u njegovoj u drugom s podnaslovom Prilog psiho- navedeno, područje politike. Zajednička noj radionici genocida (kao odgovor posebnoj istinosnoj funkciji u političkom analizi hrvatske političke genetike s tim osobina između tog područja i podru- povjesničaru Vladimiru Geigeru), te procesu hrvatske javne svijesti, a to je se znanstvenikom uspoređuje ministar čja književnosti i intelektualnog rada, tekst o Prevođenju Europe ili diskursu stalno prizivanje fantoma kolektivne Primorac. Jednako je s tekstovima o ali i popularne kulture, sastoji se u administrativnog prevođenja kao temelj- krivice, njezino otvoreno ispovijedanje FAK-u, hrvatskim književnicima, te Mikulićevu insistiranju na ulozi medija nog procesa tranzicije i njegovoj “filadel- i priznavanje.” Štoviše, za Mikulića je Mikulićevim odgovorima (bonustrack) kao konstitucije i movensa svakodnevne fijskog alternativi”. U tu tematsku cjelinu Thompson “ime za otvorenog propa- na pojedine reakcije. Internetsko izdanje fenomenologije. Prvi takav, dosad neo- svakako spada i tekst Nepodnošljiva sreća gatora hrvatskog kolektivnog zla koje Kroatorija u tom je kontekstu mnogo bjavljeni, tekst je još jedan bonustrack koji studiranja, koji se osvrće na oktroirano je svoj prikriveni pozitivni izraz našlo u podatnije i lakše za čitanje, budući da u istražuje medijsko posredovanje dječje pripajanje veleučilišta u Splitu sveuči- suvremenoj relativizaciji NDH-a i usta- svakom tekstu postoji link za drugi tekst tragedije u Beslanu. Koliko god osnovni lištu, a još više tekst Igrale se delije, ili ške državotvorne ideologije zajedno s i ne postoji hijerarhija karakteristična za argument posezao za analogijom 11. ruj- hrvatski bog Moloh o samoubojstvima počinjenim zločinima. “ knjigu prema kojoj je prvi tekst u knjizi i na, autor ne zaboravlja spomenuti i spe- ročnih vojnika i silovanjima drškom Upravo u tom posljednjem citatu onaj od kojeg se treba početi s čitanjem. cifične hrvatske prilike, to jest činjenicu četke u hrvatskim vojarnama. Budući da vidimo da je naša početna kategori- Takvo konvencionalno čitanje Mikulić da je HTV tjedan dana nakon pokopa je kontinuirano pratio i reagirao na hr- zacija na tri tematske cjeline u načelu je nastojao razbiti simpatičnim nazivljem djece poslao svoju “specijalnu izvjesti- vatsku dnevnu politiku, Mikulić je u njoj proizvoljna i kako su svi tekstovi te i poretkom poglavlja, te potamnjenim ili teljicu” ali ne o Beslanu nego o posjetu pronalazio mitove koji su mnogo stariji zbirke posve isprepleteni i da je nemo- boldanim imenima unutar samih teksto- zagrebačke gradonačelnice. Slične “bal- od prolazne dnevne politike: mit srpstva, guće odvojiti jedan fenomen od nekog va koje se drži starog recepta iz uspješne kanalije” pronalazimo i u tekstu Cenzor mit komunizma, mit hrvatstva itd. No drugog. To je ujedno i opravdanje za Arkzinove kuhinje dizajna. bez škara, ili Daily Mirror na Prisavlju, slične, a ponekad i iste mitove nailazimo neologizam tranzitorij ili kroatorij koji Moguću pomoć u snalaženju među gdje je glavni protagonist upravo HTV i na području masovne i popularne kul- ne predstavlja samo kišobran razno- tim raznovrsnim štivom pruža i kazalo i intervencija Andrije Hebranga u “sre- ture, čime dolazimo do treće tematske vrsnih tematskih cjelina i fenomena, imena na kraju knjige, a argument koji dišnji dnevnik”. Jednako kao i u tekstu cjeline. nego ponajprije konglomerat fluida koji opravdava da je – unatoč napomenama o Beslanu, Mikulić povlači analogije sa se međusobno dopunjuju i potvrđuju, na početku ovog teksta – knjiga izdana Zapadom, pa se Hebrangov postupak Mitologija popularne kulture tvoreći tako jednu zajedničku i gotovo upravo u biblioteci Demetre uz “ozbilj- uspoređuje s profiterskim razotkrivanjem Koliko god da područje književnosti neoborivu mitologiju. Ono po čemu nu” i minucioznu strukturu poput kazala velike afere s perverznim mučenjem ira- ili politike bilo sveprisutno i ispunjeno se Mikulić razlikuje od spomenutih imena (koje, nažalost, još nije postalo čkih zatvorenika koje je poduzeo Daily mitovima najrazličitije provenijencije, mitologija jednog Rolanda Barthesa standard kod naših izdavača), razni su Mirror. Ono što nalazimo u cijelom polje na kojem se najučinkovitije uspi- u prvome je redu epistemološko po- dodaci na kraju knjige u kojima možemo Kroatoriju upravo je žižekijansko (ko- jevaju nataložiti mitovi zacijelo je ono drijetlo – naime, dok Barthes jasno naći navod izvornih i internetskih pu- liko god bi sam autor negodovao zbog koje na prvi pogled nema nikakve veze pripada (post)strukturalističkom krugu blikacija tekstova, te opsežnu bio-biblio- te karakterizacije) povezivanje “malih” i s politikom ili tzv. “visokom” kulturom koji svoj instrumentarij u prvome redu grafiju autora.

cmyk 40 IX/203, 5. travnja 2,,7. kritika

Stupnjevi razlike a ne revolucija

Steven Shaviro važno jest sama činjenica konceptualnog odbacio Deleuzeovu važnost za ijedan pronalaženja: činjenica da Kant, a zatim problem koji zanima samoga Hallwarda. i Bergson, pronalaze potpuno nove na- U tom smislu, Out of This World je u čine shvaćanja vremena i temporalnosti, konačnici pokušaj ubojstva: poput Jednostrana, promašena što vodi do novih načina distribucije, nedavnih knjiga Badioua i Žižeka o interpretacija Deleuzeova mišljenja klasifikacije i razumijevanja pojava, Deleuzeu, pokušava obaviti egzorcizam, novih perspektiva na Život i Bitak. pročistiti suvremenu teorijsku misao od koja je unatoč tome genijalna. Nastajanje novih koncepata znači da njegove prisutnosti. Hallward izvanredno sistematizira svijet vidimo na novi način kakav nam Ta polemička namjera stoji iza svake prije nije bio na raspolaganju. To je ono stranice Hallwardove knjige, iza njego- Deleuzea, izlučuje konzistentnost što Deleuze traži u povijesti filozofije i va vrlo specifičnog izbora i preobrazbe iz njegovih riječi i ideja, i pokazuje u tome leži razlog zašto (i kako) njega Deleuzea. Hallward se koristi sredstvima zaokuplja, ne ono što dani tekst “stvar- ispuštanja i odabira, svodeći Deleuzea nam koje je nove koncepte Deleuze no” znači, nego ono što se s njime može na samo jedan aspekt njegove misli i stvorio. No, samo kako bi ga proglasio učiniti, kako ga se može iskoristiti, koji djelujući kao da ostalo uopće ne po- drugi problemi i drugi tekstovi mogu stoji. Ponovno ističem da je to upravo beskorisnim, kako bi osporio da je biti dovedeni s njim u vezu. Deleuze Deleuzeova metoda djelovanja; u pitanju Deleuze imalo važan za rasprave piše o filozofima čije ideje može isko- nije to da se Deleuzea “točno” predstavi, ristiti, ili preoblikovati, da bi razriješio nego su to ciljevi Hallwardove selektivne o materijalnosti, subjektivnosti, probleme koji ga zanimaju. preobrazbe Deleuzea. Hallward nastoji afektivnosti i političkoj promjeni, te prikazati Deleuzea kao isključivo filozofa kako bi odbacio Deleuzeovu važnost Nevažan za materijalistički virtualnog, koji pokušava samo pobjeći od položaj stvarnog i uništiti ga. Dakle, zaključuje on za ijedan problem koji zanima Deleuzeova Nietzsche and Philosophy, pobjednički, Deleuze je čisti idealist i spi- samoga Hallwarda na primjer, sistematizira Nietzscheovu ritualist, u najboljem slučaju nezainteresi- misao do iznenađujućeg razmjera, raz- ran za stvari ovoga svijeta, a u najgorem, mjera koji ni sam Nietzsche nije nikada aktivno slavi dominaciju i opresiju. U Peter Hallward, Out of This Word: dosegnuo i najvjerojatnije bi ga ljutito jednom trenutku, povezujući Deleuzeove Deleuze and the Philosophy of Creation, prezreo. (“Volja za sustavom manjak komentare Spinozinih političkih teksto- Verso, 2006. je integriteta”.) Dakle, Deleuze ne do- va, on Deleuzea prikazuje kao, u stvari, nosi “točno” ili “potpuno” iščitavanje Staljina ili Hitlera virtualnosti: “nepo- Nietzschea, nego izabire iz Nietzschea sredna politička implikacija” Deleuzeove i preoblikuje Nietzschea; a, slijedom filozofije, piše on, “dovoljno je jasna: ... toga, da bi stvorio postmodernističkog Hallward nastoji prikazati što je vladareva moć apsolutnija, to su pravo sam pročitao Out of This i poststrukturalističkog Nietzschea, oni koji su joj podređeni ‘slobodniji’”. To Word: Deleuze and the Philosophy of Nietzschea koji je daleko korisniji za Deleuzea kao isključivo je prilično tendenciozno, i zaista kon- Creation, najnoviju knjigu Petera promišljanje problema kasnog dvadesetog zervativno čitanje Spinozine politike; ne Hallwarda iz 2006. godine o Deleuzeu. stoljeća (a sada i dvadeset i prvog) nego filozofa virtualnog, koji bih baš lako potpisao tako reduktivno Hallward dobro poznaje Deleuzeove što su Hedeggerov Nietzsche, Bataillov, čitanje Spinoze, a još manje Deleuzea. A tekstove. Njegovi su komentari prili- Derridin, Hitlerov ili Nietzsche Waltera pokušava samo pobjeći na samom kraju knjige, unatoč odricanju čno lucidni i dojmljivi, on sistematizira Kaufmanna ikada bili. (To ne znači da od stvarnog i uništiti ikakve političke namjere (“prije nego mi Deleuzea, ili pokazuje temeljno jedinstvo su ti drugi Nietzschei manje točni od proturječite s knjigom s kojom se vrijedi Deleuzeova filozofskog projekta na način Deleuzeova, ili manje održivi – samo nam ga. Deleuze je za njega ne slagati, morate joj se diviti i iznova na koji to većina Deleuzeovih tumača ne daju ista sredstva koja nudi Deleuzeov otkriti problem koji iznosi”), Hallward i sljedbenika nije sposobna učiniti. No, Nietzsche). čisti idealist i spiritualist, ipak potpuno odbacuje Deleuzeovu mi- Out of This World u osnovi je jednostrano Ovdje bih trebao reći nešto o sao primjedbom da će “oni među nama djelo, toliko da je na kraju potpuno zava- Deleuzeovoj knjizi o Kantu, jer je to bio u najboljem slučaju koji još pokušavaju promijeniti naš svijet i ravajuće. jedini put da je sam Deleuze izjavio da osnažiti njegove stanovnike morati potra- U određenom smislu, Hallward uzima piše knjigu o “neprijatelju”. No, u stvari nezainteresiran za žiti nadahnuće negdje drugdje, a ne kod Deleuzeovu metodologiju i okreće je je Deleuzeov odnos prema Kantu dvo- stvari ovoga svijeta, a u Deleuzea”. protiv njega. Deleuzeov tretman filo- značniji nego što takvo određenje podra- zofa o kojima piše je složen: takav koji zumijeva. Deleuzeov “transcendentalni najgorem, aktivno slavi Kontinuum, a ne dijalektička je više zamagljen nego što je objašnjen empirizam” mnogo duguje njegovu sele- borba Deleuzeovim neozbiljnim i zloglasnim ktivnom, transformativnom iščitavanju dominaciju i opresiju. Izvan konteksta te bi se primjedbe ve- komentarom o oplođivanju povijesnih Kantova “transcedentalnog idealizma”. ćini čitatelja koji imalo poznaju Deleuzea filozofa straga kako bi porodili čudovišno I u uvodu engleskoga prijevoda Kantove U jednom trenutku – a čak i onima koji nisu “delezijanci” potomstvo. Deleuze je uvijek vrlo oprezan knjige, unatoč tome što Kanta naziva i imaju svoje zadrške prema Deleuzeu prema riječima i konceptima filozofa o “neprijateljem”, Deleuze mu također pri- on Deleuzea prikazuje – mogle činiti pretjerano apsurdnima. kojima piše. Mnogo ih citira, i parafrazira pisuje četiri revolucionarne, poetske for- No, lukavost i genijalnost Hallwardova njihove zaključke koristeći se njihovim mule: to su načini na koje je Kant također kao Staljina ili Hitlera djela u tome je što on selektivno citira riječima. Istodobno, Deleuze nikada stvoritelj koncepata, takvih koje Deleuze virtualnosti Deleuzea (i o ostale) upravo kako bi ne tumači filozofa o kojima raspravlja; preuzima i preoblikuje, jednog po jednog. isforsirao taj zaključak. On će citirati, na nezainteresiran je za hermeneutiku, ne- Hallward izvanredno sistematizira primjer, neke od više “spritualističkih” zainteresiran da iščeprka dvoznačnosti i Deleuzea, izdvaja konzistentnost (kako izjava iz Bergsonove posljednje (i najma- proturječja, nezainteresiran da rekonstrui- Deleuze kaže da bi čitanje filozofa nje zanimljive) knjige, The Two Sources ra prijašnje filozofe ili da odredi načine na uvijek i trebalo činiti) iz Deleuzeovih of Morality and Religion, i pripisati ih koje bi mogli biti ušančeni u metafiziku. riječi i ideja, i pokazuje nam koje je nove izravno Deleuzeu, s alibijem da, premda Sve je to u skladu s Deleuzeovom filozo- koncepte Deleuze stvorio. No, s obzirom je “opis takva postupanja eksplicitno mi- fijom: njegova je pozornost usredotočena na to da Deleuze razvija taj pristup kako stičan kod Bergsona, a samo implicitno na invenciju, pronalaženje, na Novo, na bi prethodne filozofe učinio korisnima mističan kod Deleuzea”, ipak je ta “razlika “stvaranje koncepata”. i da bi razjasnio upravo vlastite proble- uglavnom nevažna”. Na taj način, knjiga Tu nije riječ o tome da se na pri- me, Hallward to čini kako bi proglasio odaje neku vrstu tužiteljske predanosti mjer kaže kako su Platon, Aristotel i Deleuzea beskorisnim, kako bi osporio pronalaženju i najmanjeg znaka mistici- Sv. Augustin griješili u vezi s prirodom da je Deleuze imalo važan za rasprave zma, esteticizma i ostalih “zločina” protiv vremena, a da su Kant i Bergson imali o materijalnosti, subjektivnosti, afekti- materijalizma, te držanju Deleuzea odgo- pravo. Umjesto toga, ono što je Deleuzeu vnosti i političkoj promjeni, te kako bi vornim za njih. cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 41 kritika

Hallwardova knjiga o Deleuzeu mno- Moram istaknuti da je to čitanje ideološke tvorbe podložne kritici). Ako aktualnog. Hallward to iščitava kao pa- go je lucidnija i pomno složenije napisana Deleuzea zaista jednako genijalno i postoji išta o čemu se Ljevica i Desnica ralizu bilo kakve mogućnosti djelovanja, od Žižekove knjige o Deleuzeu, no te oštroumno koliko je i nepravedno jedno- danas slažu, to je apsolutna neusklađenost no, za Deleuzea, to je prije nužni uvjet dvije knjige imaju slične ciljeve. Žižek strano. Deleuze zaista potvrđuje ontološki između estetskih i političkih vrijednosti. i generativni čimbenik u bilo kojoj vrsti predstavlja Deleuzea kao filozofskog prioritet procesa nad proizvodom, krea- Kako je rekao Marx “filozofi su samo istinski radikalnog djelovanja, bilo kojeg suradnika japijevske klasne povezanosti tivnosti nad objektivnosti, afirmacije nad tumačili svijet na različite načine; riječ je djelovanja koje ne samo da reproducira i multinacionalnog kapitalizma, tako kritičkom negacijom. Prepoznavanje da o tome da ga se promijeni”. Hallward, i potvrđuje poredak stvari kakve jesu. što Deleuzeovo nastojanje da analizira su snage virtualnog uvijek više od onoga kao i većina ljevičara koji drže do sebe, A “vječne istine” ili “vječni predmeti”, takve pojave (nešto što i sam Žižek čini, što proizvode ili aktualiziraju ključno apsolutno odbacuje svaki modus misli, istaknuti upravo u estetskoj kontempla- ali na nepovezan način, pretvaranjem je – Deleuzeov ključni potez je upravo kao što je Deleuzeov, koji očito vrednuje ciji, apsolutne su singularnosti, odnosi i društvenih i ekonomskih odrednica u insistirati na neadekvatnosti kao višku, “kontemplaciju” i estetsko iskustvo zbog kvalitete koji ne mogu biti uopćeni, nego psihološke) preobražava u podržavanje nasuprot lakanovskom stajalištu da je njih samih. No, upravo se to stajalište samo komunicirani u njihovu odbijanju tih pojava. Slično tome – ali možda još neadekvatnost manjak, nedosljednost, ili zrcali na desnici, u načinu na koji neo- da budu pacificirani i podređeni. A ako gore – Hallward iskorištava Deleuzeovo pukotina u Bitku. A ipak, a ipak... To sta- konzervativni umjetnički kritičari poput estetika nije podređena politici, to je zato zanimanje za kreativnost i Novo, te za jalište o neadekvatnosti kao afirmativnoj Hiltona Kramera i Rogera Kimballa što su oboje nužni, i oboje su nesvodivi. virtualno i načine na koje ono prekoračuje upravo je način kako Deleuze insistira na uzvisuju navodno transcendentne vri- Za objašnjenje svih tih tema bio bi stvarno, da bi ga pretvorio u religioznog razumijevanju i prihvaćanju aktualnog, jednosti umjetnosti, nasuprot bilo kojoj potreban čitav esej, zato ovdje samo želim i nazovi fašističkog estetu koji bi (u stva- kako bismo ga bolje preobrazili. Upravo vrsti politizacije (bilo umjetnosti bilo upozoriti na to da je Hallwardova nespo- ri) “doživio vlastito istrebljenje [ljudske taj posljednji aspekt delezovskog postu- iskustva u širem smislu). sobnost da zamisli bilo kakvo spajanje vrste] kao najviši estetski užitak” (da i ja, pka Hallward jasno i ponovno osporava. estetskog s političkim u temelju njegova sa svoje strane, budem malo nepravedan Hallward polemički odbacuje povezivanje Neosjetljivost za važnost odbacivanja Deleuzea. Dodat ću da, za citirajući Benjaminov opisa fašizma kao Deleuzeove misli s “tjelesnim materijali- estetskog mene, ono što zaista treba odbaciti nije da je riječ o Hallwardovu opisu Deleuzea zmom” i “složenim procesom materijal- Deleuze nam, a to je jedna od njegovih estetsko, nego onaj gotovo univerzalni – što mislim da je implicitno točno, nog pojavljivanja i tjelesne preobrazbe”, mnogih vrlina, pomaže pobjeći toj nedoli- moto trenutačnog akademskog i teorij- premda sam Hallward to nikada ne kaže baš kao što potpuno ignorira načine na čnoj podudarnosti Ljevice i Desnice. Zato skog diskursa - etičko. Hallward s pra- posve jasno). koje se Deleuze (i u knjigama u kojima što nema proturječja između Deleuzeova vom hvali Deleuzea jer potpuno odbacuje Sad, Deleuze često jest nazovi-du- je koautor s Guattarijem i u nekim od vrednovanja estetske kontemplacije i nje- “najdragocjeniju svetu kravu suvremene alističan ili dvostruk. Često zagovara svojih eseja, kao što je Postscript on the gova ustrajanja (s Guattarijem) na tome filozofije – Drugog”, jer “izbjegava svako “recipročno određenje” između različitih Societies of Control) izražajno koristi svo- da je Bitak uvijek, kao prvo, politički. Baš isprazno poštovanje Drugog, jednako razina stvarnosti, kao između virtualnog i jim konceptima preobrazbe da bi shvatio kao što nema proturječja (nego je prije kao i jastva”. Mislim da je u današnjim aktualnog (budući da je virtualno, preci- unutarnje funkcioniranje “kasnog” (ili riječ o uzajamnoj implikaciji) između teorijskim tekstovima upravo vrednovanje zno govoreći, “stvarno ali nije aktualno”). postfordovskog) kapitalizma. Deleuzova ustrajavanja da je sve povi- etičkoga ono što blokira ikakvo učinko- A Deleuze prividne suprotnosti često Reći ću to na drugi način. Deleuze jesno i slučajno, i njegova ustrajavanja vito razumijevanje politike; i da etičko prikazuje ne kao dijalektički suprotne, uvijek insistira na zahvaćanju virtualnog, na onome što naziva “vječnim istinama” mora biti razgrađeno na estetsko s jedne nego kao različite smjerove (tendencije kao da je ono “iza” aktualnog. Pokušava (ponavljajući Whiteheadove formulacije strane, i političko s druge. Hallward s ili vektore) duž kontinuuma. Dakle, popratiti načine na koje virtualno uključuje o “vječnim objektima”). Kontemplacija pravom cijeni političko (kako ga nalazi- stoji kontinuum između shizofreničnog ne samo kantovske “transdendentalne nije “interpretacija” koju je Marx kriti- mo, na primjer, kod Marxa) nasuprot eti- i paranoičnog pola iskustva pod kapitali- uvjete mogućnosti” za sve što postoji u zirao, nego upravo modus u kojemu je čkome (kako ga nalazimo kod Levinasa zmom, između molarnih i molekularnih aktualnosti. To je upravo ono što Deleuze filozofska interpretacija prekinuta. U i Derride); no, ne uspijeva shvatiti ulogu oblika organizacije, između rizomatskog podrazumijeva pod “transcendentalnim estetskome više ne poništavamo stvari estetskog i to je ono u čemu je njegov i stablastog itd. A djelovanje može biti empirizmom”. Filozofija je za Deleuzea objašnjavanjem, kako su filozofski pokaj- iskaz o Deleuzeu razočarao. više ili manje teritorijalizirajuće ili dete- nastojanje da shvatimo te stvarne uvjete nici često činili, nego smo umjesto toga ritorijalizirajuće (ili oboje, u drukčijem pojavljivanja – virtualno koje stvara aktu- prisiljeni osjećati nepodnošljivu silinu S engleskoga prevela Lovorka Kozole smislu), ovisno o situacijama i okolno- alno. U tom smislu Deleuze prilagođava stima. To je upravo ono što se Žižeku ne projekte Spinoze i Leibniza – njihove po- sviđa kod Deleuzea – nikada nema apso- kušaje da razumiju aktualno određenje ili lutne suprotnosti, nikada nema trenutka “dostatni razlog” postojanja pojava – pos- čiste negacije. Deleuze tvrdi da, u stvari, tkantovskom i neokantovskom okviru. uvijek postoje stupnjevi razlike, a ne (Mislim da je način na koji Deleuze apsolutni rascjepi, čak i između konzer- tako ostaje postkritički, postkantovski vativizma i reforme, ili između reforme filozof ključni aspekt njegove misli koji i revolucije. To mi se čini točnim – to često zanemaruju komentatori svih boja.) je izlaz iz apokaliptičnog postavljanja No, Hallward prikazuje to istraživanje alternative kojemu su i prečesto naklo- virtualnog, njegovih transcendentalnih njeni i “djetinjasti ljevičari” i reakcionarni uvjeta pojavljivanja a ne puke mogućno- paničari. sti, kao duhovnu potragu za potpunim bijegom od aktualnog, za rastakanjem Višak a ne manjak pojavnoga i uzdizanjem u potpuno No, Hallward protiv Deleuzea oda- nematerijalno, duhovno područje čiste bire znatno drukčiju metodu od Žižeka. kreativnosti. Mislim da je to kobni ne- Hallward (koji je na kraju odan, koliko sporazum (iako je on, ako ćemo pošteno, mogu odrediti, Badiouu a ne Lacanu) jednostavno zrcalna inverzija oduševlje- tvrdi da su Deleuzeove tvrdnje o dvoj- nih, neproblematiziranih poziva na “kon- nosti i recipročnom određenju zapravo struiranje Tijela bez Organa” koje tako uvijek jednostrane i neizravne. Deleuze olako čujemo od tobožnjih delezovaca). nam, kaže on, predstavlja “teoriju ‘uni- Hallward je zaista neumoran u tome da lateralne razlike’”. To znači da virtualno nedvojbeno prihvaća Deleuzeova upozo- stvara aktualno, a ne obrnuto; virtualne renja protiv uvođenja transcedencije (koje snage su kreativne, a aktualni su oblici tek imanentnost postajanja pretvara u odvo- stvoreni; “linija bijega” deteritorijalizacije jeno i transcedentno područje) i onda nije reakcija na teritorijalnost od koje ih izvrće u dodatni razlog da Deleuzea ona bježi, nego zapravo kreativna snaga prepoznamo kao filozofa koji prezire i koja uopće stvara tu teritorijalizaciju. odbacuje aktualno. Prema Hallwardovu Ničeanskim pojmovima rečeno, aktivne prikazu, ničeansko veličanje i potvrda snage uvijek imaju prednost u odnosu Života zapravo je samo još jedna verzija prema reaktivnim, premda sve naše religioznog i metafizičkog osporavanja konkretno, empirijsko iskustvo pripada Života koje je Nietzsche uvijek tako spre- tim reaktivnim snagama. Dakle, u svom man kritizirati; no to mi se čini valjanijim nastojanju da potvrdi aktivne snage, da kao kritika Nietzschea nego kao kritika probije slojevitosti i teritorijalizacije itd., Deleuzea. Deleuze nužno odbacuje sve što ne ide u Pravo je pitanje ovdje, mislim, korist čiste potencijalnosti (ili još točnije, Deleuzeov neskriveni esteticizam (sta- virtualnosti), koja je uvijek više od svojih jalište koje dijeli s nekima od svojih su- aktualizacija. Produktivan ili kreativan vremenika poput Foucaulta i Barthesa). proces uzdignut je spram bilo čega što je Hallward posvećuje čitavo poglavlje stvarno proizvedeno. Deleuze ne može Deleuzeovu poštovanju umjetnosti i knji- cijeniti ništa na svijetu zato što su iz nje- ževnosti, načinima na koje Deleuze hvali gove nesvjetovne perspektive sve svjeto- umjetnička djela kao izraze virtualnog, vne stvari kompromitirane. postajanja, preobrazbe (a ne vidi ih kao

cmyk 42 IX/203, 5. travnja 2,,7.

cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 43 proza Debele žene lebde na nebu poput balona

Amanda Davis sam da su mu riječi šuplje, šuplji oklopi kukaca koji su odavno odlutali, da su igra školjkicama koju sam uvijek gubila. Ipak sam mu dopustila da me dotakne. Polako sada, rekoh. ogodilo se to u godini u kojoj smo Imao je on svojih problema, a nestanak zaboravili svoje snove i probudili se, nije među njima bio ni najgori, kao ni smeteni i mrmljajući. Bilo je pro- nevolja nevinih debelih žena. Fred se nije ljeće kad sam ih ugledala kako se okreću znao obuzdati. Bio je, da se poslužim izra- nebom, amo-tamo, lagano plutajući na zom svoje kume Florence, baksuz. On je povjetarcu. Iz daljine je izgledalo privla- prava prirodna katastrofa, a ti si mu pri- čega su organizirali privatne projekcije. Tek sam kasnije shvatila koliko malo čno, ali ja sam nekako znala da je to loš kolica, zakreštala bi Florence pa povukla Kinooperater bi napustio zgradu i sjeo na razumije. znak. Moglo je značiti samo jedno: moj se još jedan dim cigarete. On je pravi svrab, pločnik. Ja sam odlazila po njega kako bi Fred mu se dakle nije dopadao. Ali bivši dečko vratio. potkožni prišt, zubobolja, a ti, mala moja, koji kolut završio. Fred se svima dopadao. Bio je to dio I naravno, u nastavku dana naletjela samo umrtvljuješ desni. Moraš iščupati Možete si dakle zamisliti što je zna- svemirskog mehanizma: ljudi bi upoznali sam na Freda Lucka. Vraćala sam se kući tog gada iz sebe i baciti ga. čilo naći muškarca kojem to ne smeta. Freda i on bi im se dopao. Tako je svijet s njegovanja pásā, kadli eto njega na klupi Ali ja ga volim, rekoh najnenapadnijim Kad sam se prvi put nasmijala u njegovu bio oblikovan. Ali ne i Steve Kobasa. Prvo kod gradskog trga. Gledao je kako se de- glasom koji su te riječi dopuštale. društvu – sjedili smo na mom trijemu kad što je, upoznavši se s Fredom, izustio bilo bele žene izvrću na nebu bez oblačka. Hej! O, mala moja, reče Florence, to i jest mi se oteo nervozan, zajapuren hihot koji je: On nije dobar čovjek. On nije muž za povikne i skoči. Volio je iznenađenja. ono najgore. sam si rukom pokušala ponovno utrpati, tebe. Puno je prošlo, odgovorih. Nisam sasuti niz grlo – naprosto mi je zataknuo Dobro, rekoh mu, ti si me unajmio. ga uspijevala pogledati pravo u oči. Kad smo se upoznali bila sam osoba pramen za uho i prošaptao: Tako si lijepa. Nestao je. To je samo moj opsceno savrše- Neprestance sam si ponavljala nemoj s više povjerenja. Netom sam bila počela Bila sam sva njegova. Nije mi čak sme- ni bivši dečko koji čudno djeluje na ljude. nemoj, ali nekako sam predosjećala da je njegovati pse i smatrala sam da je slatko talo ni što nam lončanice koje su na trije- Steve nije skopčao. On nije dobri, pro- samo pitanje vremena. Imao je likeraste što je Fred došao po mene. Toliko me mu tako spokojno počivale u našoj blizini mumljao je i zabuljio se u Freda. oči: sjajne i gorke. zanijela njegova seksepilnost da mu nisam lebde tik do naših glava. Nije mi smetalo Eloise! oglasi se opet Fred, iako se uda- ništa prigovorila kad je pred knjižnicom ni kad su se pri našem prvom poljupcu Moram priznati da Jack, rođenjem ljenost između nas mjerila već centimetri- Apesonovu pudlicu zavitlao navrh platane rasprsnule u komadiće. Važan je bio samo Fred, jest bio štošta, ali ne bi se baš moglo ma. Čekao sam da tuda prođeš! Pokušala ili kad je nekako podignuo Hendersonova Fred i način na koji me držao. Važna je reći da je bio i loša osoba. Mislim, u redu, sam kazati ne možeš jednostavno opet aﬀenpinschera pa ga ostavio da kruži bila samo pomisao da gledam ﬁlm s još ponašao se neodgovorno, ali općenito ušetati u nečiji život, ali ispalo je: Oh, Da, zrakom iznad krova štenare. Pomislih, nekim. govoreći smatrala sam da to čini zbog Dobro. Ostali smo nakratko stajati, među- no, neobičan je momak, umjetnička duša, nekog korisnog impulsa, ne jer je po nara- sobno se proučavajući, a oboje smo u ru- morat ću dotjerati neke sitnice i to je sve. U međuvremenu u kojem je Fred vi zloban. kavu imali svoje skrivene razloge. Zapravo, A onda je mačku Lorsinskog nabio na postao Jack ja sam se pak udala za mom- Ipak, negdje duboko u glavi osjećala moji i nisu bili bogzna kako skriveni. Kada uličnu svjetiljku, smjestio Lawsonova ka po imenu Steve. Naravno, dovela sam sam nešto, možda zaboravljene snove, je uspijevao naći vremena da se usredo- dalmatinera pod gradski autobus. Jacka kući da ga upozna. Steve i nije bilo prolazne misli, dojam da se preda mnom toči na mene, Fred je bio nevjerojatan Kako li je dovraga naučio te trikove? njegovo pravo ime – pravo mu je ime odmotava popis stvari koje gubim, stvari ljubavnik i ja sam se nakon njega osjećala upitala me tada Florence, povlačeći iz zvučalo poput nekakve kobasice – ali koje sam ostavila za sobom. Kad smo pomalo usamljeno. svoje cigarete i ovijena dimom. platio je silne novce da mu postanem izašli iz kuće, pogledala sam Freda, ali Fred, započeh. Ne znam, odgovorih joj, kovrčajući si žena i smatrao da zahvaljujući Steveu imao je ruke u džepovima i promatrao Sad sam Jack, reče, promijenio sam kosu. zvuči kao naturalizirani građanin. Nije, noćno nebo, debele žene koje su prekrivale ime. No, zašto ne prestane? doduše, volio kako se smijem, ali me ipak zvijezde poput crnih rupa, poput dahtaja, Jack Luck, upitah? Mislila sam na tje- Mislim da je već prekasno kad shvati unajmio da mu budem žena kako ga ne zaboravljenih oblaka. Odmahnuh glavom steninu. Mislila sam na umak od patke i što radi, odgovorih. Kroz prozor njezine bi deportirali u sivu, depresivnu zemlju pred tim svojim raspoloženjem, obuzeta bijelu rižu. kuće gledala sam kako po dvorištu skaku- koja ga je izrodila. Kad je Steve čuo za čežnjom da me dodirne. Bijes koji sam sve On kimnu. Mislim da više izgledam će Meyersonovo štene. Ne vjerujem da to Jacka, reklo bi se da ga je to uznemirilo, dotad pohranjivala sakrio se nekamo dale- kao Jack nego kao Fred, reče pa uvali ruke radi namjerno, rekoh, ali nisam bila sasvim premda mi njegov unutarnji život nije ko. Sačekao je da ga dostignem, a onda mi duboko u džepove. sigurna u to. uvijek bio jasan. Imali smo problema s prebacio ruku preko ramena, poljubio u Istina. Ispravno se ponio prema imenu komunikacijom. čelo i ja sam ga otpratila kući. Jack. Nešto sam izostavila. Vidite, druga je Ti i ja prisustvujemo, reče dok je Jack Ujutro smo doručkovali u zalogajnici Ipak, na svoje je upravo dolazila i realna stvar bio moj smijeh. Ja se grozno smi- bio u kupaonici. pokraj parka. Ja sam otpijala svoju kavu, a vrijednost Freda, zacrvenjeh. Nekako si je jem, cijeli svoj život, jadno i grozno. Kad Ti i ja predstavljamo, pokuša ponovno. Fred je grickao kolačić od banane. Osoblje otkupljivao. se ja smijem, iz grla mi izlaze zvuci koji Trgovci. nas je promatralo, zastrašeno – već su Hvala, reče i nasmiješi se. narušavaju ostatak svijeta. Moj smijeh Ne, rekoh, prelistavajući časopis blješta- vidjeli kakvu je štetu Fred u stanju učiniti. stvara štetu: u ljudima izaziva mučninu vih listova. Nisam ga ni pogledala. To vjerojatno i nije bogzna kakva ideja, Dotle je bilo jednostavno. Dovela sam ili ludilo. Prekini s tim strašnim zvukom, Posuđujemo, reče. Ponuđujemo. započeh u sebi, ali rekla sam zapravo: ga kući kad sam znala da neće biti nikog podvriskuju, trkom se udaljujući od mene, Popušujemo? pripomogoh. Uživala Lijep dan. pa sam skuhala večeru. Putem mi je re- ušiju zapušenih dlanovima. Tako je uža- sam ga frustrirati. Na radiju se potanko raspravljalo o kao koliko li je samo pogriješio kad me san da me nisu htjeli pustiti u kino. To Ne! Ti ne razumije. Ti i ja kao stablo, tome kako skinuti debele žene s neba. ostavio, koliko sam mu nedostajala. Znala je kršenje mojih prava, rekoh im, nakon pokuša. Danju su se veselo klatile, ali sad su već Srce? okrenuh stranicu. zacijelo bile gladne. petnaest kratkih priča zbirke Circling the Drain Amanda Davis hvata Ne! Pomislih, ipak, tako možda stvari evo- se ukoštac sa sirovim emocijama ljubavi i gubitka pa ih smješta u (Okrećem stranice) Suđe! luiraju, tako se svijet vrti. Možda to vrijedi nadrealističku perspektivu. Priče su katkad izrijekom fantastične i Jack posuđuje ženu, krenu on ispoče- i za debele žene – jednog je trenutka nešto snolike, primjerice romansa s “dječakom koji je lovio teretne vlakove” u tka, očajnički mašući rukama. Muž zabo- naranča, a već drugog breskva. I možda će priči Lov. Katkada se granice između zbilje i fantazije zamagljuju – tako se ravlja muž je zaboravljen. se, kako budu gubile težinu, početi u tišini srednjoškolska protagonistica iz priče “Vjera, ili savjeti za uspješnu mladu Kad je Jack ponovno ušao bacila sam spuštati sve dok se ne prizemlje tu kao i damu” druži s “debelom djevojkom” koju samo ona vidi, podrugljivim korom časopis i ustala s fotelje. Vidimo se poslije, mi ostali, iscrpljene, iznurene i bez snova, koji je tjera da se prisjeti traumatičnog događaja koji ju je nagnao na pokušaj rekoh. bez i traga nekoć veličanstvene zaoblje- samoubojstva. Nadrealističnost proizlazi pak katkada iz usporavanja nekog Eto, ljubav nije bila dio dogovora. nosti. “realističkog” trenutka kako bi se izbliza ispitale njegove sastavnice, kao što Znam da ljubav nikad nije itd., itd., ali je slučaj u priči Baš u trenutku kad samo što nisu, koja predstavlja dvoje očekivala sam više poštovanja. Bit ću ti S engleskoga preveo Igor Grbić. adolescenata neposredno prije njihova prvog poljupca. To složeno seciranje žena, rekla sam mu tada. Profesionalno. Pod naslovom Fat Ladies Floated In The senzualnog i emocionalnog registra trenutka izbija na vidjelo čak i u najizrazitije Kao posao, rekoh. Ti me unajmljuješ i to Sky Like Baloons objavljeno u časopisu naturalističkim od tih priča (Crvena svjetla poput smijeha, Posjet). Kao 32- je meni posao: žena. Ništa drugo. McSweeney’s www.mcsweeneys.net/ godišnjakinja Amanda je 14. ožujka 2003. poginula u avionskoj nesreći. Dobro, rekao je sav ozaren. Žena. archives/likeballoons.html

cmyk 44 IX/203, 5. travnja 2,,7. esej

Jelovnici: jezik i ukus

Ines Sabotič vlasti 29. listopada 1897. zabilježile odre- đeni broj problema. Čini se da su samo tri od jedanaest pregledanih lokala bili posve u redu. Objavljujemo ulomak iz knjige Naprotiv, čak ih je šest koji još uvijek posvećene kulturnoj urbanoj nemaju jelovnike na hrvatskom, nego samo na njemačkom ili možda dvoje- povijesti Zagreba, odnosno njezinim zične. Točnije, riječ je o gostioničarima poduzetničkim, ali istodobno i važnim Dragutinu Doljanu, Vinku Liebaldu, Gjuri Putareku, Juliju Wellischu i društvenim aspektima čiji su tragovi i Leopoldu Zivettiju. Lavoslav Schwarz utjecaji i danas nezanemariv element ima jedan, ali ga drži u ormaru. Zanimljivo je da su najproblematičniji gradskog tkiva. Knjiga Kavane i krčme lokali ujedno i najotmjeniji u gradu, što u Zagrebu na prijelazu stoljeća koja je još uočljivije ako se tomu doda da Breithut, Wellisch, Putarek, Liebald i uskoro izlazi u izdanju zagrebačkog Doljan nemaju cjenovnika u prostorijama Godine 1903. u zadružnom glasilu, Viestniku AGM-a i u prijevodu Vesne Lisičić ili ih nisu potvrdili u gradskoj vijećnici i hrvatskih konobara, gostioničara i kavanara, nalazimo bogato je opremljena onodobnim da Wellisch u svom svratištu ima natpise na njemačkome. prvi članak s temom jelovnika. Autor spominje jednu ilustracijama Budući da nisu slijedili upute gradskog poglavarstva, morat će platiti globu izložbu stručne ugostiteljske literature (o kojoj od 50 forinti, ili će ona narasti čak do 100 forinti. Zbog toga neočekivanog nemamo više podataka) i kaže: «Hrvatska izložba u akako, jelovnik se prije svega pove- troška svratištari su izrazili svoje neza- glavnom gradu, hrvatski gosti – njemački jestvenik!» zuje s gastronomskom problemati- dovoljstvo u prizivu (osim Liebalda) kom. U pariškim se gostionicama koji su se, ovaj put, potrudili napisati na pojavljuje 1840-ih godina, kad zamje- hrvatskome. njuje stare cjenovnike. Jelovnik je više od Zivetti objašnjava nepostojanje hrvat- običnog popisa jela jer, s jedne strane, skih jelovnika kašnjenjem u isporuci: «Ja mora podrobno i maštovito prikazati se dakle niesam opirao poglavarstvenom gdjegdje i po krivnji štamparija, koje ili, pak, da gostionica, koja ugošćava pre- jela, a s druge ih vizualno istaknuti. Ako nalogu, naručio sam odmah ali niesam naše naloge glede tiska hrvatskih napisa težno puk, nema potrebe za prijevodom, se tomu doda i pitanje jezika, jelovnik se još dobio, pa se toliko godina trpjelo za naša svratišta, osobito pako jestveni- budući da nudi hrvatsku kuhinju. Od posve uklapa u razmatranja o nacional- jestvenike sa samo njemačkim pismom ka nijesu, bilo hotice, bilo nehotice, za 24 gostionice samo su 3 imale jelovnike nom identitetu. držim da je globa za to, – što evo samo za vremena izveli.» Svratištari se pozivaju isključivo na njemačkom, što je malo, U mnogonarodnoj Austro-Ugarskoj nuždu hrvatski i njemački pisane jestve- na blagost poglavarstva, moleći da «sla- usporedi li se sa 6 od 11 svratišta. Monarhiji jezik je vrlo snažan element nike za njeko vrieme rabih, – odveć ve- vnoisti uvaži naš težak materijalni polo- To je pitanje 1898. godine ponovno identifikacije. No, premda je hrvatski u lika.» Wellisch, pak, niječe činjenice: «... žaj, očajnu upravo borbu za obstanak». pokrenuo gradski vijećnik Mosković koji Hrvatskoj ne samo većinski, nego prema jer ja držim u mojoj gostioni jur mnogo Nepostojanje hrvatskih jelovnika ne je primijetio da mnogobrojne gostionice Nagodbi i jezik državne uprave, ugosti- godina jestvenike u hrvatskim i njema- objašnjava se više samo nediscipliniranim u gradu još nemaju jelovnike na hrvat- telji i dalje pišu jelovnike uglavnom na čkim jeziku zastavljene». Schwarz drži da osobljem, greškom kontrolora ili neto- skom, unatoč intervenciji poglavarstva. njemačkome. Zapravo, za jelovnike su se se globa ne odnosi na njega: «Tu valja lu- čnom adresom, već nedostatkom hrvat- Kao što je gradonačelnik obećao, nova je zainteresirale najprije vlasti, a tek onda čiti svratištarski obrt od gostioničarskog skog jezika u gastronomiji. Izgleda da se inspekcija poslana u sve lokale 28. lipnja gostioničari. (restauracije). Prvi glasi na moje ime, a još uvijek jede «na njemačkom». 1898. potonji na ime g. Schwaba.» Naposljetku, Dana 4. prosinca 1897. inspekcija U 11 pregledanih svratišta (istih kao Zanimanje vlasti za jelovnike Doljan se ne smatra odgovornim «jer ja je ponovno provjerila neka svratišta. i 1897.), stanje se znatno poboljšalo. Prije 1900. godine jezik jelovnika nije sam svom osoblju dao nalog, da jestvenik Breithutovo i Kaufmanovo ovaj put nisu Gostionice nude jelovnike na njema- brinuo ugostitelje. Tim su se pitanjem mora biti hrvatski napisan, što je posve poštovala sve propise. Liebald je nabavio čkom, ali i na hrvatskom. Intervencija najprije pozabavile gradske vlasti, ne opravdano i naravno, no tomu nalogu jelovnike na hrvatskom. U ožujku 1898. poglavarstva bila je učinkovita. Samo zbog nacionalnog identiteta, nego zbog nije osoblje udovoljilo, a onaj dan kad je poglavarstvo je ipak odlučilo udovoljiti je jedan gazda tvrdokoran i morat će želje da se poštuje Statut krčmara, kava- komisija došla nisam slučajno kod kuće zahtjevima svratištara. Umjesto 50 fo- platiti 50 forinti, a to je Kaufman. U nara, gostioničara i svratištara iz 1887. bio”, tako da o tomu uopće nije bio oba- rinti, morat će platiti 10, što su i učinili u svom prizivu on, međutim, ne priznaje koji propisuje da jelovnici trebaju biti na viješten. travnju 1898. prekršaj i tvrdi da hrvatske jelovnike drži hrvatskom jeziku. Stoga su gradske vlasti Čini se da Doljan, Liebald, Putarek, Situacija s hrvatskim jelovnicima u od listopada 1897. Problem se pojavio jer u više navrata slale redarstvenike u inspe- Schwarz i Zivetti (kojemu se priključio gostionicama (koje nisu povezane sa «taj gospodin (izaslanik) niti meni a niti kciju raznih lokala u gradu, i to 1897., i Breithut) nisu imali povjerenja u svoje svratištem) nije nimalo bolja. Nakon in- mojemu zamjeniku prijavio nije, već je 1898, 1911. i 1913. godine. prizive jer su uputili i jedan zajednički. spekcije u studenome 1897. poglavarstvo ušao u lokal, tamo zatekao naučnike koji U listopadu 1897. iz gradskog je po- Priznaju da je odredba «doduše opra- je uputilo pismo na adrese 26 lokala koji su se vježbali u sastavljanju jestvenikah glavarstva upućena okružnica svratištari- vdana». Stoga «čim smo taj nalog sl. su imali jelovnike na njemačkom, i upo- i kako već nesreća hoće, slučajno su se u ma koji su ujedno i gostioničari, podsje- Poglavarstva primili, pobrinuli smo se, zorilo ih da poduzmu potrebne mjere u njemačkom jeziku vježbali». ćajući ih da jelovnici trebaju biti napisani da mu po mogućnosti u što kraćem roku roku od tri dana, ili će morati platiti glo- U gostionicama se stanje također na hrvatskom. Ako u roku od osam dana udovoljimo ali kod svakoga nas zapela bu od 25 forinti (što je upola manje nego promijenilo. Od 32 lokala jedna trećina policajci utvrde da se ta mjera ne poštuje, je stvar o nečemu a ponajviše o nestašici za svratištare). Nažalost, nema podataka još uvijek nema jelovnika na hrvatskom. gostioničar će morati platiti kaznu od 50 knjige, u kojoj bismo nalazili sve nazive o daljnjem slijedu događaja. Naprotiv, samo jedna gostionica ima forinti. Unatoč upozorenju gradske su potrebne za sastav hrvatskih jestvenika, Naprotiv, više znamo o sljedećoj kon- jelovnik isključivo na hrvatskom. Većina troli iz prosinca 1897. Tada su gradski ih ima na hrvatskom i na njemačkom. inspektori posjetili 42 gostionice, a zapisi Jedna, pak, gostionica ne poštuje sta- nes Sabotič rodila se i odrasla u Francuskoj postoje za 24. Od dvije trećine gostionica tut iz 1887, ona Ladislava Petrovića. On (Pariz). Doktorirala je, iz područja povijesti, koje su na stolovima imale jelovnike, čak kaže: «...da su u mojoj restauraciji jelo- na temu Les cafés de Zagreb de 1884 à ih je šest isključivo na hrvatskom (što vnici (cijenici) za podne napisani napose 1914: normes, sociabilités et identités (Zagrebački nije primijećeno u svratištima). Bolja u hrvatskom, napose u njemačkom a i ugostiteljski objekti od 1884. do 1914.: norme, zastupljenost hrvatskoga može se obja- magjarskom jeziku, dočim kod jelovnika društvenost i identiteti). Radi kao znanstvena sniti činjenicom da su gosti uglavnom iz za večeru dolaze isti jezici naporedo. Ovo suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. naroda i ne znaju nužno njemački, ili da da činim publike radi, jer su gosti u po- Urbana i kulturna povijest u središtu su njezina su se gostioničari (za razliku od svratišta- dne skoro isključivo stranci putnici, a na znanstvenog i stručnog zanimanja i rada. ra) potrudili naći odgovarajuće prijevode večeru da dolaze i Zagrepčani.» Ističe i cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 45 esej to da redarstvenik nije htio uzeti jelovnik piti vino, hrvatsko ili strano, šampanjac, tudji tekst i hrvatskim jezikom pisati ili rova, tjerajući hrvatskom gostu stid u lice. na hrvatskom, o čemu može posvjedočiti pivo, mineralne vode ili tople napitke. samo hrvatski.» Opisana situacija, na- Zagrebačka kultura nije stigla ni dotle da konobar. Petrović primjećuje da jelovnik Kad je riječ o pićima, Zeitlbergerova je žalost, odgovara stanju koje su utvrdile izradi na hrvatskom jeziku jelovnik od treba pisati ovisno o gostu, a ne prema vinska karta osobito bogata. Gosti mogu gradske vlasti 1897.: «Od ono doba, kojega vas već pri čitanju ne hvata grč ili odredbama statuta. Petrovićev je slučaj birati između hrvatskog, mađarskog, prošlo je mnogo godina, te bi svatko srdobolja kao od ‘naravnog’ – ili drugog osobito zanimljiv jer je on vlasnik velike austrijskog, francuskog, njemačkog i mislio, da se ta naredba konačno provela kojeg nenaravnog ‘odreska’.» gostionice koja se nalazi na Državnom španjolskog vina. Usto i Reisingerova i da je danas sve u redu – ili bar puno Kako bi se potvrdila objektivnost kolodvoru. Kako je to blizu Financijske i Petrovićeva gostionica nude i Abend- bolje». Dakako, sve je više hrvatskih je- Zadruge i Matoša, dovoljno je pogledati uprave i Uprave željeznica, nedvojbeno menu, pa čak i «Jela à la minute». lovnika, ali «samo onako, kao od straha dva gradska izvješća. Gradonačelnik je među njegovim gostima bilo mnogo U trećoj su skupini jelovnici dviju pred naredbom», a ne zbog nacionalnog Holjac 1911. godine šalje okružnicu svim Mađara koji su htjeli jelovnike na mađar- gostionica više klase, Schwartzove i osvješćivanja. Ako je udio hrvatskog ugostiteljima, podsjećajući ih da jelovnici skom. Uostalom, mjesto gostionice ima Kaufmannove. Oba jelovnika na prvoj jezika u jelovnicima i porastao, autor moraju biti na hrvatskom. Naime, uoči određenu simboliku. Kolodvor i željezni- stranici predstavljaju sam lokal. Crteži su se pita: «...ali kakvim jezikom? (...) A Prvoga svjetskog rata još su mnogobrojne ce neizravno predstavljaju mađarizaciju. svedeni na mnogo manju mjeru. Jedini u provinciji? Da te Bog sačuva! U gla- gostionice s jelovnicima na nekome stra- Iako mu je prvobitno određena globa od vizualni iskorak prikaz je zgrade na vnom gradu gdje se književni jezik toli- nom jeziku. No, ako hrvatski mora biti 50 forinti, Petrović je, u konačnici, morao Kaufmannovom jelovniku. Jednostavnost ko njeguje i usavršuje, nailazimo na čisto «na prvom i glavnom mjestu», tekst treba platiti samo 5. na prvoj, raskoš na sljedećim stranicama njemačke jestvenike te prevode, pune biti «na valjanoj hrvaštini, koja se neće Općenito gledano, hrvatski jelovnik koje se razmeću popisom brojnih jela. nesmislica i nerazumljivih kovanica (...) moći okrstiti nakaživanjem hrvatskog ne pojavljuje se sam od sebe, osobito u Osim već navedenih jela gosti mogu Smiješno, ružno ali istinito, a na žalost jezika». U protivnomu, gostioničar će biti boljim lokalima kao što su restorani većih naručiti «Jestvine à la minute» ili «Tjedni nitko se ne javlja, da takovom pisanju kažnjen globom od 100 kruna. hotela. Vrlo je važna bila uloga gradskih jestvenik» u hotelu Grand, «Delikatesse» i nagrdjivanju jezika na put stane. (...) Usporedno s djelovanjem gradskih vlasti koje su odredbama statuta iz 1887. u Imperialu. Kulinarski su nazivi posve Neznam za pravo, da bi li gdje na svietu vlasti, predsjednik Zadruge gostioničara, nametnule prvu kroatizaciju jelovnika. različiti. Umjesto opisa kao govedina na moguće i dozvoljeno bilo, kao kod nas svratištara, krčmara i kavanara grada žaru, pečena ili kuhana, ugostitelji preu- u Hrvatskoj, predložiti gostu jestvenik Zagreba Franjo Schmidt odlučio je uči- Izgled jelovnika zimaju posebnu terminologiju. U hotelu u tudjem jeziku ili u onako nakaženom niti nešto na tom planu. Najprije je or- Tijekom inspekcija vlasti su konfisci- Grand jela po narudžbi gotovo su isklju- puno pogrešaka, koje književni jezik ganizirao raspravu radi razmatranja pri- rale određeni broj jelovnika, pa ih tako čivo na francuskom, kao Oeufs à la Victor jako vriedjaju.» hvatljive strategije po kojoj bi se pronašla danas imamo na uvidu 14, uz onaj koji je Hugo (jaja na način Victora Hugoa) Autor navodi više krivaca za takvo sta- prikladna hrvatska gastronomska termi- sam Kaufmann poslao poglavarstvu. ili Croquettes de Gibier à la Chasseur nje. S jedne strane, optužuje struku. Od nologija. Taj plan nije lako ostvariti jer Suprotno primjedbama vlasti, hrvatski (kroketi od divljači na lovački način) ugostitelja ne očekuje bog zna što «jer su mnoge jestvine «nisu nastale u našem na- uopće nije isključen iz jelovnika. Oni su ili, pak, Entrecôte à la béarnaise (goveđa svi iz strane škole, pa je njima sve jedno rodu, već potječu od Francuza, Engleza, zapravo tiskani dvojezično, hrvatsko- pržolica na bearneški način), pa čak i na kako se piše jestvenik, ako samo posao Nijemaca itd. Svaka je takva priredba njemački, osim Petrovićeva restorana engleskom, kao Hamm-and-eggs (šunka njihov uspjeva». Najviše se okreće onima dobila i naziv prema duhu jezika naroda, gdje je jelovnik hrvatsko-mađarski. To, s jajima). Isto je i u Imperialu, gdje se «koji te jestvenike pišu, a to su njihovi u kom se rodila. Zato je teško naći u međutim, ne priječi gostioničara da ru- može naručiti Omelette aux fines herbes pomoćnici, tj. konobari». Međutim, «po- hrvatskom jeziku odgovarajuće nazive, kom dodaje razna jela i pića. A upravo (kajgana s mirodijama) ili Châteaubriant znato je, da hrvatskih konobara (ovdje jer mnoga jela, koja su danas vrlo raširena po tome gradski inspektori procjenjuju aux truffes (pečena govedina s jelen-glji- govorim samo o stručno školovanim i i obljubljena, narod nit ne poznaje. A kad je li jelovnik «njemački» ili «hrvatski». vama). Zanimljivo je što ni u jednom izučenim konobarima) gotovo i neima, ih ne poznaje, ne može ih ni krstiti.» Kao Karakterističan je slučaj Zimmermana slučaju nazivi jela nisu prevedeni na – a koliko ih ima, velikom su većinom jedinu utjehu, autor navodi da «nismo koji mora platiti kaznu jer je njegov njemački. Usto su brojne i zemljopisne na naobrazbi u inozemstvu, radi upravo samo mi Hrvati prisiljeni primiti i tudje jelovnik «njemački». A Zimmerman je referencije. U hotelu Grand svaki tjedni nesnosnih odnošaja u njihovoj domovini nazivlje za jela i priredbe. To čine i drugi zapravo na njemačkom napisao samo jelovnik poziva se na neki grad ili zemlju: iz kojega se više vratili nisu. Tako su na narodi...» pa tako «i naših ćemo nazivlja imena četiriju jela: Natur Schloigl, Wild Segedin, Klausenburg, Hamburg, Sasku, njihova mjesta došli amo stranci iz Beča, naći u njemačkoj kuhinji dosta često za Ente, Geflügel Leber i Ungarisches Gulasch. Mađarsku, Englesku. U Imperialu, pak, Graca, a najviše iz Ugarske, gdje ponajvi- ona jela, koja su skroz slavenska». Vlasti su doista bile stroge kad je riječ o valja spomenuti Jambon de Westphalie še bezposlenih konobara imade (...) bez U tom se smislu Zadruga obratila jeziku. (vestfalsku šunku), Jambon de Prague ikakve kvalifikacije... došli amo ‘trbuhom čitateljima: «Ako svi u tom smjeru s vo- Te danas dostupne jelovnike ugru- (prašku šunku), Pâté de Strasbourg (stras- za kruhom’... pa kad pomislimo, da ti ljom poradimo i uznastojimo prikupiti bo možemo podijeliti u tri skupine. buršku paštetu) ili Foie gras de Poméranie ljudi nisu kadri napisati jestvenika ni u narodne nazive, sigurni smo, da ćemo sa- U prvoj gostioničari (Zimmerman, (pomeranijsku gusju paštetu). U svakom svom materinskom jeziku, kamo li onda staviti jestvenik, koji će biti u narodnom Hochnjetz, Cvijanović, Skrbina, Kašner, slučaju gost mora imati veliku gastro- na stranom, naročito u hrvatskom jeziku, duhu, a kao takav i stalan.» Zadruga Höchstadter, Kramer) nisu pokazali ve- nomsku kulturu, u ovom slučaju francu- koji je svima gotovo mrzak. Istina, sve predlaže privremeni popis jela, dakako liku maštovitost kod izgleda jelovnika. sku. se dade naučiti, ima u nas konobara koji nesavršen, ali barem hrvatski, u očekiva- Uglavnom koriste gotove uzorke. Riječ je Naime, velika je kuhinja rođena u u 5-6 jezika jestvenik pisati umiju, ali to nju «da sastavimo hrvatsku nomenklatu- o listu papira s popisom jela, ukrašenom Francuskoj, o čemu svjedoči važnost ne možemo očekivati od konobara, da ru koja neće biti sramota za naš duševni zaglavljem. Ikonografija je posvuda ista, francuskog jezika u najboljim restora- stručne knjige i časopise, svoju naobrazbu napredak i narodnu svijest i ponos». Riječ vide se boce i razne čaše, vino, pivo, šam- nima u Zagrebu. A, uloga kuhinje nije traže po noćnim kavanama, kod kartama, je o dugotrajnom poslu, a 1913. gradske panjac, ali i zaimača, grožđe, meso, riba, samo nahraniti, kuhinja je i način afir- za igračim stolom ili u društvu ‘onih’ vlasti ponovno podsjećaju ugostitelje da zec, perad, jastog, šunka, pa čak i svinjska miranja određenog umijeća življenja i dama.» Stručni portret koji autor ocrtava jelovnici moraju biti na hrvatskom. glava. Ukratko, gostioničar pobuđuje određenih vrijednosti. Zato su ugostitelji upućuje na nedostatak stručnog i hrvat- Jezična bitka u zagrebačkim jelovni- okusnu maštu svojih gostiju, obećava im napustili opisne nazive jela i našli nova, skog kadra koji bi igrao ulogu lingvisti- cima zapravo otkriva položaj i poimanje pravu gozbu. No, riječ je samo o vizual- poetičnija imena. Uvođenje imena plemi- čkog posrednika između gastronomije i nacionalnosti. Francuski se povezuje s vi- nom poticaju jer gostionica zapravo ne ća i pisaca omogućilo je ne samo da jelo gosta. sokom gastronomijom, prestižan je, ali ne nudi toliko jela. Od 43 otisnuta jela od preraste razinu običnog i svakodnevnoga, No, ne proziva se samo ljude iz struke, osvajački, pa je stoga više egzotičan nego mesa Zimmerman poslužuje (odnosno nego i da se na neki način građanin ople- nego i zagrebačko pučanstvo: «Imademo opasan. Njemački je, naprotiv, dugo bio navodi cijene) samo 11, kojima je dodao meni (naročito nakon Francuske revo- gostiona, gdje je jestvenik u dobroj hrva- većinski jezik buržoazije, zbog čega je i još 4 (ona koja su mu priskrbila globu). lucije). Uvođenje zemljopisnih pojmova, štini napisan ali se gost na to ne obazire prisutan u jelovnicima (za razliku od ma- Zato je izbor priloga i salata bogatiji. pak, otvara vrata lutanjima i potvrđuje (...). Više puta dodju gosti, poznati kao đarskog koji se nametnuo samo u kolo- Kod Höchstadtera izbor je još siromašni- osvajanje gradova i pokrajina, barem u veliki rodoljubi, koji niti njemački ne dvorskoj gostionici). Na razmeđu stoljeća ji. Kod njega se može pojesti juha s jajem mašti. znadu, te se srde, ako ih konobar njema- njemački, kao i mađarski, doživljavaju se ili ujušak, govedina s ugarskim umakom i Kako je udio francuskog i njemačkog čki pozdravlja, ali da jelo hrvatski naruče, kao jezici dominacije koju valja otkloniti. leća ili krumpir. jezika u jelovnicima znatan, udio hrvat- to ne će ili ne znadu. A što radi naša Izbor jezika jelovnika ujedno je i potvrda U drugu se skupinu može svrstati šest skoga je neminovno skučen. U to vrije- akademska omladina, koja je u prvom o identitetu. jelovnika. Jelovnici Wellischa i Wolframa me nacionalizma Hrvati su se svakako redu pozvana, da pazi i čuva jezika naro- No, ulazak hrvatskog jezika u gastro- preuzimaju već opisanu ikonografiju, pozabavili tim problemom. To više i nije da, iz kojega je nikla i u kojem će raditi i nomski rječnik nije tekao lako, tim više Reisinger na svoj jelovnik ne stavlja pitanje poštivanja zakona nego pitanje djelovati? Ništa bolje ne čini.» Ne samo što su francuski i njemački tu već bili ni ukras, ni crtež, ni naslov. Naprotiv, nacionalnog identiteta koji uvelike uklju- da gastronomski hrvatski nije našao svoje duboko ukorijenjeni. Da bi postao «pri- Petrović, Pilaj i Zeitlberger im daju više čuje i jezik. mjesto u svakodnevnici, nego ni pučan- rodnim» jezikom zagrebačkih jelovnika, osobnosti tako da na prvoj stranici pred- stvo nema tu navadu. bio je potreban svjestan napor. On je stavljaju svoj lokal. Petrović ističe i zgra- Kroatizacija jezika jelovnika O tom stanju svjedoče i drugi izvori. najprije potekao od vlasti koje su bdjele du u kojoj je njegov restoran, odnosno Godine 1903. u zadružnom glasilu, Godine 1909. Antun Gustav Matoš piše: nad provođenjem jedne odredbe statuta. Državni kolodvor, i to ne s ukrasima pre- Viestniku hrvatskih konobara, gostioni- «U Zagrebu je lakše živjeti bez znanja Međutim, želja da se postupa u skladu hrambene prirode, nego s crtežom žene i čara i kavanara, nalazimo prvi članak s hrvatskog, no bez znanja njemačkog jezi- sa zakonom nije bila dovoljna u srazu anđelčića. Pilaj na prvu stranicu jelovnika temom jelovnika. Autor spominje jednu ka. U trgovinama je njemački jezik slu- s njemačkim identitetom ugostitelja, svoje gostionice K Frankopanu stavlja izložbu stručne ugostiteljske literature žben, kao i po nekim gostionama gdje se konobara i gostiju. Stoga je trebalo do- Frankopanov portret. Zeitlbergerov je, (o kojoj nemamo više podataka) i kaže: gosti za ljubav konobarima stide govoriti čekati da se u profesionalnim krugovima pak, posebno jednostavan. U tim go- «Hrvatska izložba u glavnom gradu, hr- hrvatski. Pogledajte samo naše jelovnike! probudi i razvije hrvatski identitet. Ta stionicama, osim jela s mesom, priloga, vatski gosti – njemački jestvenik! To se Samo njemački tekst pisan je za razumne je promjena postupno nastupila nakon juha, salata, predjela, sira, može se jesti nije smijelo trpiti, za to su oblasti izdale ljude, dok jela u hrvatskom tekstu nisu ni Huzjakovog dolaska 1903. i s razvojem i riba, slastice, voće, kompoti i, nadasve, nalog, da se imadu svuda jestvenici uz pečena, ni prismočena, ni kuhana, ni si- strukovne udruge.

cmyk 46 IX/203, 5. travnja 2,,7. kolumna

da je, kao jedan dokument s nizom izlista kao rezultate pretrage u mojoj slika možete je i preuzeti i snimiti zemlji nema, čak ni u zagrebačkoj Noga filologa na vlastiti kompjuter, ili je u cijelo- Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a sti možete listati putem interneta), ovako mogu barem odoka procijeniti do knjige kod koje možete pročitati isplati li se knjigu naručivati (preko nekoliko stranica u kontinuitetu, do međubibliotečne posudbe ili drugači- knjige kojoj vidite samo “snippets” je) ili ne. Drugo, bavim se disciplinom – Googleove “isječke”, digitalne sličice koja je donedavno imala vrlo čvrste nekoliko redaka s pojedinih stranica granice: ako filolozi još katkad i zađu koje sadržavaju vaš traženi pojam – ili na područje lingvista, književnih do knjige o kojoj ne znate ništa osim znanstvenika, povjesničara ili arhe- Google Books i mali narodi osnovnih bibliografskih podataka ologa, neće bez jakih razloga listati (takvu definitivno morate potražiti radove povjesničara umjestnosti, a amislite da možete, sjedeći pred u knjižnici). Google vas usput oba- pogotovo neće imati pregled nad svim kompjuterom, u manje od sekunde vještava i koje knjižnice imaju naslov tim (i bezbrojnim daljnjim) strukama pretražiti cjelovite tekstove svih koji gledate – i, dakako, kod kojeg u rasponu od 200-300 godina. Treće, knjiga koje su ikad napisane. Zamislite ga od velikih internetskih knjižara bavim se klasičnom filologijom: to povjesničara koji može u trenutku možete naručiti. U najnovije vrijeme znači da su za niz djela iz “zlatnog pronaći svaku knjigu koja spominje Googleovi su se inženjeri dalje igrali razdoblja” moje struke, iz doba kad je Granatiranje Alžira 1816. Zamislite s Book Searchom, pa katkad možete proučavanje antike, grčkog i latinskog srednjoškolca u Bangladešu kako nalazi naći i popis “ključnih riječi” iz knjige, bilo okosnica kulture, obrazovanja i djelo koje više nije u tisku, a čiji se pri- katkad čak i vidjeti na karti koja se sve znanosti, istekla sva moguća prava in- mjerak nalazi samo u knjižnici u Ann mjesta u knjizi spominju. telektualnog vlasništva, a da ih ja znam Arboru (Michigan, SAD). Zamislite go- Poetskoj prozi “korporativnih ko- čitati (između ostalog, i zato što ra- lemi elektronski kartični katalog u kojem munikacija” usprkos, Google Book zumijem latinski). Dati Google Book se uz malo tipkanja po tastaturi mogu Search nije dočekan s apsolutnim Search u ruke klasičnom filologu znači pronaći sve knjige svijeta – a da to može oduševljenjem. Izdavači i autori, pokloniti mu čitavu jednu radnu bi- Neven Jovanović činiti bilo tko, bilo gdje, bilo kada. koji u SAD žive od intelektualnih blioteku! Istina, u toj je biblioteci naj- filologanoga.blogspot. Ovim je dramatičnim uvodom prava na svoje proizvode, narogu- novija knjiga tiskana oko 1910. – ali, Eric Schmidt u Wall Street Journalu šili su se; Authors Guild (američko zato, kako se lako lista i pretražuje! com 18. listopada 2005. predstavio pro- Društvo književnika) i Association Kako malo mjesta zauzima! Kakve se jekt pokrenut 2004. Projekt se tada of American Publishers podnijeli nevjerojatne veze otkrivaju! zvao Google Print, a ubrzo će postati su tužbu protiv Googlea, tvrdeći da Google skenira milijune knjiga Google Book Search (a Eric Schmidt “snippets” prelaze granice onoga što Ur-ge-schichte i čini ih pretraživima na Mreži je Googleov CEO: predsjednik izvr- se u američkom autorskom pravu Exempli gratia. Pabirčenje po – Totalno luda stvar koja šnog odbora i glavni izvršni direktor). naziva “fair use” – odobrena upotreba Google Book Search otkriva da u Proklamirani je cilj ove dodatne sa- autorskim pravom zaštićenog teksta istraživanju hrvatske povijesti i hrvat- nas pretvara u internetske stavnice najpopularnijeg internetskog u književnoj kritici, komentiranju, ske književnosti postoje slojevi koje znanstvenike – Uvjet lagodne pretraživača “omogućiti da se sve novinarstvu, nastavi, znanstvenim gotovo da možemo nazvati arheolo- knjige na svijetu pronađu i pretražuju istraživanjima itd; kvaka je, naravno, u škima. Tijekom “progresa” u gornji sloj upotrebe: znati što više mrtvih online”. Godinu i pol nakon nastan- ovome “itd”. S druge strane, korisnici bivaju preuzeti samo neki rezultati i jezika – Arheološki slojevi ka, Google Book Search narastao su se ljutili na neujednačenu kvalitetu podaci iz donjega; idući pak gornji sloj je dovoljno da i jednoj marginalnoj snimaka knjiga – čini se da se knjige dalje filtrira znanje koje će preuzeti, hrvatske kulture – Zašto je evropskoj kulturi egzotičnog jezika za Google Book Search skeniraju ru- pri čemu dosta podataka preuzima i iz Michigan bliži od Trnja – Je li bolje nametne nova, neobična pitanja. čno, pri čemu ljudi nekad knjigu dignu druge ruke, od onih koji su ih i sami prerano, ili je loše postave, pa nastanu već preuzeli. To je i razumljivo i priro- biti lijen sada ili jadan kasnije? Sve knjige svijeta mutne ili nepotpune snimke. Javnost dno. Ljudi je malo, vremena, sredstava Na putu do “digitaliziranja svih brine općenita netransparentnost ci- i prilike malo, građe i problema puno; knjiga svijeta” Google je imao dvi- jeloga posla, te kulturalna hegemonija tko bi tu za sve našao vremena (a treba je zapreke. Prva, čisto fizička – “sve do koje Google Book Search projekt raditi još i Velike Sinteze)! knjige svijeta” treba skenirati i dati može dovesti, ili već dovodi, a i nein- Pošto je područje naraslo toliko da računalima da digitalne slike njihovih ventivna, konzervativna prezentacija jedan čovjek više nije mogao nad njim stranica “pročitaju” programom za knjiga u Google Book Search sučelju imati potpuni pregled – kad je trebalo OCR (optičko prepoznavanje zna- (drugim riječima: previše sliče papir- praviti selekciju onoga što ćemo čitati kova) – nije nerješiva kad raspolažete natim knjigama, kao što su rani au- i proučavati, kao što Google pravi Googleovim sredstvima i znanjima. tomobili previše sličili kočijama, rani selekciju onoga što će skenirati – lako Druga prepreka, pravna, bila je mnogo tipovi slova rukopisu). smo se odricali onih starijih, “zasta- ozbiljnija. “Sve knjige svijeta” nekome rjelih”, “staromodnih”. “Stari” su nam pripadaju. Kao predmeti, nalaze se u Internetski znanstvenici pritom i sami pomagali. Oni koji su knjižnicama i knjižarama; kao intele- Kao netko kome su knjige osno- stajali na počecima proučavanja dalje ktualni artefakti, vlasništvo su izdava- vni alat za rad, mogu vam reći da je hrvatske povijesti – oni koji su pisali, ča i autora. S ovom su se preprekom u Google Book Search totalno luda recimo, u drugoj polovici 19. stoljeća, Googleu suočili na dva načina. Prvo, stvar. Još radikalnije – Google Book svi ti velikani po kojima se danas zovu intelektualno vlasništvo nad izdanjem Search, zajedno s ostatkom Interneta, ulice – osim što su pisali pomalo anti- pojedinog djela (koje već jest u javnoj upravo preoblikuje način na koji se patično i pomalo arhaično, vrlo često domeni) prestaje – prema ameri- bavim znanošću, i to do te mjere da se ne bi više smogli, nakon svih svojih čkim zakonima – nakon 65 godina; mogu nazvati “internetskim znanstve- primarnih istraživanja, snage i sredsta- Google smije skenirati sve knjige nikom”. “Otkrića” do kojih dolazim i va da knjige opreme još i adekvatnim tiskane prije 1923. Da bi do njih do- koja objavljujem, “something new and kazalima i indeksima. I kako je vrije- šla, tvrtka je dosad sklopila ugovore something true” znanstvenoga rada, me odmicalo, njihovi radovi – odavna s tucet svjetskih knjižnica (osim trenutačno se velikim dijelom temelje nepretiskivani, višekratno reciklirani, knjižnica američkih sveučilišta poput na onome što pronalazim na Mreži. sve rjeđe citirani, pohranjeni u gotovo Harvarda, Oxforda, Stanforda, tu su “Internetski znanstvenik” može zvuča- anonimnim, jednoobraznim nizovima i Komplutsko sveučilište iz Madrida, ti glamurozno, ali i pogrdno; iza toga Radova, Arhiva, Listina, Građa – po- Nacionalna knjižnica Katalonije, i, stoji priznanje da ja – zajedno s mno- stajali su i sve teže dostupni (traganje od ovoga ožujka, Bavarska državna gim drugim kolegama iz generacije za starim knjigama u institucijama knjižnica). Što se novijih knjiga tiče, – svoj posao radim drugačije u odnosu “nacionalnog pamćenja” poput NSK izdavači i autori mogu se uključiti u na prethodne generacije. Da čitam Zagreb učas zna poprimiti karakter Google Books Partner Program, koji drugačije. To nije ni u kom slučaju ra- lova, s istom neizvjesnošću ishoda). pomaže prodaju knjiga čineći dostu- zlog za ponos i bahatost (prema “onim pnim određeni broj njihovih stranica starijima” prije osjećam stanovito di- Trnje via Michigan kao “preview”. vljenje). Dok su naše preteče pažljivo Sve ovo, dakako, ne može opravdati Kao i kod “običnog” Googlea, čiji čitale malu količinu tekstova, ja strojno znanstveničku lijenost; no, postoji pretraživač indeksira internetske stra- pretražujem čitav ocean. razlika između lijenosti i neznanja. nice, upišete u prozorčić jednu ili više Google Book Search postaje mi Postoji razlika između onoga kome riječi – i Google Book Search izlista važan oslonac u radu zbog prilično se ne da otići do knjižnice i naručiti popis knjiga koje tu riječ, ili riječi, osebujnog spleta okolnosti. Prvo, ži- npr. Arkiv za pověstnicu jugoslavensku, sadrže. Odande ponekad možete dalje vim u Hrvatskoj: to znači da većine knjiga I (ur. Ivan Kukuljević Sakcinski, – do knjige dostupne u cijelosti (bilo knjiga koje mi Google Book Search Zagreb 1851.), i onoga koji ne zna cmyk IX/203, 5. travnja 2,,7. 47 kolumna da se baš u toj knjizi nalazi nešto za- stanujemo u manje od stotinu metara promil skeniranog fonda, kojemu je nitko od nas ne traži da skeniramo nimljivo za temu koju istražuje – ne kvadratnih – ima kod kuće), a možda je čak i čitava Hrvatska tek pigmejsko Sve Knjige Svijeta. Zašto nismo zna, jer se taj rad prestao navoditi u edicija u koju bi trebalo gledati i ne- tržište – ako takav Google može sa- napravili popis svojih Najvažnijih citiranoj literaturi tri-četiri generacije dovršena (hrvatska je kulturna povijest vršeno ravnodušno poskenirati sloj Knjiga, i krenuli skenirati tih stotinu, ranije. (Pritom je Arkiv, hrvatska serij- puna takvih priča; dovoljno je spome- naše kulture tako dubok da ga većina tisuću, deset tisuća naslova? ska publikacija, još očekivano i logično nuti Hrvatsku enciklopediju, ugaslu sa nas nije imala priliku ni vidjeti; ako Google, koji ne želi reći koliko je mjesto potrage; što s austrijskim, tali- slomom NDH). “Ako građa koju ima- Google taj temeljni sloj, sve onako naslova dosad skenirao – očito ih je janskim, mađarskim, srpskim naslovi- mo nije pretraživa preko mreže, jedno- usput, povezuje s brdom drugih ono- prilično, kad su nakon ciglih godinu i ma, pritom monografijama?) ga je dana nitko neće čitati”, napome- dobnih izvora koji spominju Nas i pol i naši došli na red – planira digi- I sada nam Google Book Search nuo je jedan knjižničar na Sveučilištu Naše Teme (slutim da se na books. talizirati više milijuna knjiga, navodno poklanja slobodno pretraživanje – ka- Michigan komentirajući Google Book google.com krije građa za desetak u roku od pet godina. A mi smo se tkad i slobodno preuzimanje – dobrog Search. I bio je poprilično u pravu. finih doktorata na temu “percepcija – malo paranoje nikad ne škodi – do- dijela radova iz tih prvih, “herojskih” Hrvatske u svijetu”) – ako sve to može veli u nezavidnu situaciju. Pred nama slojeva proučavanja, ili zamišljanja, Teška pitanja i želi raditi Google, zašto ne možemo su tri varijante: ili ćemo objeručke hrvatske povijesti i kulture. Odjednom Eto nas na teškom pitanju. Ako i ne želimo mi? prihvatiti ono što nam Google nudi, su nam oni “uobičajeni sumnjivci” stvari idu u tom smjeru, zašto “mi” Spomenuo sam Hrvatski biografski bez puno pitanja i primjedaba (i još dostupni iz komocije vlastite sobe, a (ma tko bili) to svoje postojeće znanje leksikon; naravno da ga je Google ske- biti sretni što nam to daje “džaba”) usput i onih neuobičajenih otkrivamo (ma kakvo bilo) nismo već učinili do- nirao (prvi svezak je dostupan preko – ili ćemo moljakati Google za ono svu silu. Evo, recimo, rukoveti mojih stupnijim? “snippet view”) – zašto nismo mi? što nam pripada – ili ćemo lijepo radi- pabiraka iz Google Book Search (svi Ako Google – kojemu je do hrvat- Zašto nije Leksikografski zavod, zati ono što je netko već napravio. A ako se naslovi mogu na vlastito računalo ske kulturne baštine kao do lanjskog konski vlasnik tog izdanja? Hrvatska to nije otkrivanje tople vode, ne znam preuzeti u cijelosti): Spomenici sr- snijega, kojemu su naše knjige tek jest malena, ograničenih resursa; ali što jest. bski od 1395. do 1423., to est pisma pisana od Republike Dubrovačke, prir. knez Medo Pucić, Beograd 1858.; A Tour in Dalmatia, Albania, and Montenegro; with an Historical Foto natječaj Sketch of the Republic of Ragusa from the Earliest Times Down to Its Final Bernard Čović Fall, W. F. Wingfield, London 1859.; Abridged Political History of Rieka (Fiume), Ferdo Šišić, 1919.; Documenti Studio Artless i Galerija VN pozivaju sve fotografe; amatere i profesionalce iz Hrvatske i svijeta storici sull’Istria e la Dalmazia, Vicko da sudjeluju u Foto natječaju Bernard Čović . Svrha ovog natječaja je predstavljanje Solitro, Venezia 1844.; Geschichte des Illyrismus oder des Süd-slavischen najboljih radova i fotografskog mišljenja istoimenog autora o prirodi, kulturi i politici koje Antagonismus gegen die Magyaren, karakterizira današnji život u Hrvatskoj. Ocjena fotografija će se vršiti na osnovu njihove Wilhelm Wachsmuth, Leipzig 1849.; tehničke, umjetničke i estetske vrijednosti. Studio Artless očekuje da će prispjele fotografije Herzegovina; or, Omer pacha and the Christian rebels: with a brief account of opisati sve značajke našeg zajedničkog života u Hrvatskoj. Servia, its social, political, and financial condition, George Arbuthnot, London 1862.; Kolo. Članci za literaturu, Natjecateljske kategorije: umětnost i narodni život, ur. Andria Torkvato Brlić, knj. VIII, Zagreb 1851. (Napominjem: do ovih su me Kategorija 1: Ljudi naslova doveli moji uobičajeni upiti Fotografije koje prikazuju različite aktivnosti ljudi, a koje su povezane s njihovim – drugim riječima, u svim se ovim knjigama spominje barem ponešto od svakodnevnim problemima mojih uobičajenih tema i predmeta istraživanja.) – Skenirani se primjer- ci nalaze u knjižnicama sveučilišta Kategorija 2: Problemi Michigan, Oxford, Stanford; zahvalju- Fotografije koje prikazuju različite probleme koji se javljaju normalnim životom u jući sprezi interneta i Googlea, bliži su mi, i brže dostupni i bolje pretraživi, Hrvatskoj (korupcija, nepotizam, klijentelizam, zagađenje, i sl.) od primjeraka u NSK Zagreb (koja se nalazi tu, u Trnju, dvjesto metara od moga radnog mjesta). Kategorija 3: Priroda i društvo Topla voda Podkategorija1: Ljudi biljke Stručnjaku – osobito stručnjaku Podkategorija 2: Ljudi životinje s iskustvom, osobito specijalistu za Fotografije koje prikazuju prirodna staništa ljudi biljaka i ljudi životinja pojedina pitanja – jasno je da ja ovdje u velikoj mjeri otkrivam toplu vodu. Svaki povjesničar zna za Meda Pucića Za svaku kategoriju dodijelit će se 3 novčane nagrade. Za prvo mjesto 200 eura, za drugo i Vicka Solitra, dosta ih je nesumnjivo mjesto 150 eura i za treće mjesto 50 eura. U okviru podkategorija iz Prirode i društva, čulo za Arbuthnota (pustimo sad pitanje jesu li ih čitali). Ovo je znanje, na- nagrade će biti dodijeljene samo pobjednicima u iznosu od po 100 eura. dalje, zasigurno uredno zabilježeno u Prijavljene fotografije će biti selektirane za bilo koju od nagrada iz kategorija ili podkategorija specijaliziranim bibliografijama, u specijaliziranim pregledima, čak i u do- za koje su prijavljene. brim enciklopedijskim člancima (kao što su oni u Enciklopediji Jugoslavije Postoji mogućnost da se istovremeno pobijedi u kategoriji Ljudi, Problemi, Priroda i društvo i u ili Hrvatskom biografskom leksikonu). Primjećujete, međutim, koliko se uče- jednoj od potkategorija. stalo u gornjim rečenicama spominju “struka” i “specijalnost”. Google Book Ovaj natječaj je otvoren za sve stanovnike Republike Hrvatske, te zemalja koje se nalaze u Search omogućuje da “toplu vodu” – iz prve ruke – otkriju oni za koje to i nije sličnim situacijama. (Bosna i Hercegovina, Makedonija, Turska, Bugarska, Češka Republika, topla voda. Madžarska, Moldavija, Rumunjska, Srbija, Crna Gora, Slovačka, Slovenija, Ukrajina i Albanija). Uostalom, pa što onda ako je to znanje već registrirano negdje u hrvatskoj kulturi? Ako ja za tu registra- Fotografije treba slati na adresu [email protected] u formatu 300 dpi i 20 cm po duljoj stranici, ciju ne znam – to znači da ona nije jpeg format dovoljno dostupna (recimo, dragocjena Bibliografija rasprava i ćlanaka Leksikografskog zavoda, dosad izašla Organizatori natječaja neće vraćati radove i zadržavaju pravo korištenja radova za kataloge i u 17 svezaka od kojih je prvih 8 ra- druge publikacije. Natječaj je otvoren do 11. travnja 2007. sprodano, takvo je glomazno oruđe da je malo tko – barem među nama koji

cmyk c m y k

Igor Kuduz, ciklus Od želje do nesreće (From Wish To Misfortune)