177/178 Veljača 2013
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
GLAZBENA TRIBINA OPATIJA / SJEĆANJE NA BRUNU BJELINSKOG / GLAZBENI PROMOTORI / NOVA GLAZBA / HRVATSKA GLAZBA U SVIJETU / KONCERTI / OBLJETNICE / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 177/178 VELJAČA 2013. CIJENA 22 kn ISSN 1330–4747 DRAGO DIKLIĆ, DOBITNIK PRIZNANJA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA ŽIVOTNO DJELO »Opet si plakala« napisao sam misleći na Deana Martina Dragi Dikliću, glazbeniku, pjevaču, skladatelju i saksofonistu prošle je godine uručeno priznanje Hrvatskog društva skladatelja za životno djelo, Nagrada »Milivoj Körbler« za autorsko stvaralaštvo u području popularne glazbe. Uz diskografsku Nagradu Porin, također za životno djelo koja mu je dodijeljena 2011., to je još jedna potvrda njegove iznimne važnosti za hrvatsku zabavnu glazbu. Razgovarao: Milan Majerović Stilinović kladatelj i izvođač brojnih hr- Kao jedan od utemeljitelja i osniva- za direktora Televizije, ali uredni- Jesu li u tom nestajanju »Vaše« glaz- Koja je Vama uloga bila draža kroz sve Svatskih evergreena i sjajan in- ča HDS–a trebali ste na to utjecati ci koji su — ne znam iz kojih struk- be i autori i izvođači nešto propustili te godine — skladatelja ili pjevača? terpret američkih standarda, još je, ranije? tura — dolazili na Televiziju i Radio napraviti? poput Sinatrinih stihova, »mlad u — oni su se okrenuli jednoj drugači- Meni je oboje bilo drago. Ja sam Da, jesam. Dosta je love okrenuto i srcu«. Njegova karijera traje punih joj glazbi. Ovu moju treba znati slu- Nekad su festivali bili ogledalo glaz- kao pjevač postao skladatelj. Pi- na mojim tantijemima, nekaj je tre- 58 godina — raznolika i bogata vodi šati, to je glazba za koju treba malo be. Zagrebački festival počeo je sao sam kad mi je nešto palo na balo biti. Ali nije važno sad, ja ću to ga od vlastitog plesnog orkestra do više edukacije. Ali ja se ne dam — kao festival skladatelja, a ne pjeva- pamet, nisam bio profesionalni predložiti za buduće dobitnike — i interpretacija jazz glazbe u big ban- nedavno sam imao dva koncerta u ča. Dugi niz godina birala se pje- skladatelj nego all–around glaz- Porina i HDS–a. Mislim da bi se dovima Boška Petrovića i Damira Rijeci s Orkestrom HNK u dvorani sma, ona je bila važna. To je traja- benik — i svirač i pjevač i skla- novac za to morao naći. Dičića do zagrebačkog Festivala za- HNK, bio je to »Bijeli Božić«. I tamo lo dok diskografska mašinerija nije datelj. Skladateljski uspjeh do- sve preokrenula u propagandu pje- šao je s prvom nagradom struč- bavne glazbe kojega, kao ravnatelj, Koliko je glazba danas dio Vašega sam vidio puno mlade publike koja vača i tada se, naravno, počelo glasa- nog žirija novinara 1963. godine. vodi u tri navrata. života? je na prve taktove »Još samo večeras« ustala, počela pljeskati… to je lije- ti za pjevače. To je njima i diskogra- Ta je pjesma i tada bila malo pre- Uz sve to, Drago Diklić skladao je i Aktivan sam koliko god mogu biti. po priznanje. Dakle, mlada publika fima dobro došlo — i sve se okre- zahtjevna za publiku koja je nije objavio diskografska izdanja s broj- Ova »moja« glazba nije više toliko ipak zna što se zbivalo i to me vese- nulo. Prije nekoliko godina dao sam odabrala za finale, ali ju je struč- nim melodijama kojima usađuje popularna. Kod nas je sve drugači- li. Uostalom i glazba se okreće, kao upravo takav prijedlog, da se festival ni žiri, pod predsjedanjem moga osobni prepoznatljiv autorski i izvo- je nego u svijetu. U svijetu je ta vrsta moda. Nekad davno smo nosili špi- vrati na početak, da dva vrsna pje- dragog pokojnog kolege Nenada đački stil. Tek nekoliko naslova koje na pijedestalu još uvijek — kod nas cerice, pa su se sad opet vratile. Stva- vača otpjevaju po dvanaest pjesama i Turkalja, ipak prepoznao i stavio prepoznaju sve generacije: »Opro- ne. A za to da evergreena ima jako ri se vrte. Znam dobiti pisma obo- onda publika i žiri biraju između 24 je u finale. sti, volim te«, »Opet si plakala«, »Još malo, krivi su mediji i urednici u nji- žavatelja koji pišu otprilike: »Nekad pjesme — ponavljam pjesme — ali to samo večeras« i »Zagreb je najljep- ma. Možda će se to promijeniti sad Vas baš nismo voljeli, ali sad Vas vo- nije prihvaćeno. Mlađi ljudi imaju ši grad«. U njemu najdražem dijelu (Nastavak na stranici 3.) kad je Goran (Radman, op.p.) došao limo jer smo shvatili o čemu pjevate.« svoje ideje. Zagreba, Trnju, u njegovom omiljenom bistrou, za stolom za koji je vjernom gostu gos- Nekad su festivali bili ogledalo glazbe. Zagrebački festival počeo je kao festival skladatelja, a ne pjevača. Dugi niz godina birala se pjesma, ona je bila važna. To je trajalo dok diskografska mašinerija nije sve preokrenula u propagandu pjevača i tada se, naravno, počelo glasati za pjevače. pođa Milica i bez pitanja do- nijela »gemišt da bi posle bo- lje igral bridž«, popričali smo s legendarnim Fikom o nje- govoj bogatoj karijeri okru- njenoj najvišim glazbeničkim priznanjima. Prošle godine Porin za život- no djelo, ove godine Nagrada HDS–a, čestitamo! Hvala Vam, ali malo su se i moji HDS–ovci preračunali, ja nisam na odlasku nego tek na dolasku. I usput, kad smo kod računanja, kad sam dobil ovu Nagradu, pogledal sam u okvir, zgodna nagrada, s dva ina saksofona koji su moj instru- VRž ija ment, ali nisam našel tamo Z A zataknutu nikakvu koverticu. T nas A CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS Pa se mislim, kak’ to, trebalo CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS je bit bar nekaj… Drago Diklić 2 BROJ 177/178, VELJAČA 2013. BROJ 177/178, VELJAČA 2013. 3 DRAGO DIKLIĆ, DOBITNIK PRIZNANJA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA ŽIVOTNO DJELO Poštovani prijatelji glazbe, dopustite da vas na pozdravim u ime Uredništva, Lisinski — amater il vrhunski profesionalac? koje su činili Marina Ferić Jančić za teme vezane [uz jedan napis Mladena Tarbuka] »Opet si plakala« napisao sam misleći na Deana Martina uz ostvarivanje prava i glazbene industrije, neu- UVODNIK RAZGOVOR morni kroničar desetljeća hrvatske glazbe Siniša reagiranja Svaka neistina, ako se dovoljno dugo ponav- nosu na pisanu muzikološku riječ. Znanstve- čit ćemo bitan napredak skladatelja na područ- Razgovarao: Milan Majerović Stilinović Škarica i moja malenkost te da zahvalim muziko- lja, poprima privid istine. Zbog toga sam na i stručna literatura o Lisinskome, na teme- ju orkestralnog izričaja. Zato i ne treba bježati (Nastavak sa stranice 1.) loginji Mariji Saragi na pomoći u pripremi ovoga slobodna komentirati jednu nedavno napisanu lju studija dokumentacije, utvrdila je činjenice pred spoznajom da Lisinski u doba skladanja broja. Nadam se da ćemo opravdati ukazano po- i izrečenu neistinu koja se odnosi na hrvatsku koje gospodinu Tarbuku očito nisu poznate. »Ljubavi i zlobe« nije bio »vrhunski obrazovani vjerenje Hrvatskog društva skladatelja, zadrža- muzikologiju. Tu je prvenstveno monumentalna monografi- profesionalac«, kao što to tvrdi maestro Mla- ti visoke profesionalne standarde koje su postavi- ja o Lisinskome iz pera hrvatskog muzikolo- den Tarbuk. No ta se spoznaja srećom odnosi Uživa li pjevač više pjevajući pje- je zakonitost show–businessa u kome U programskoj knjižici koja je objavljena u po- li Davor Hrvoj i njegovi suradnici iz prethodnog ga Lovre Županovića koju je, zajedno s izda- samo na dio njegova opusa, jer je Lisinski nakon sme koje je sam skladao? se morate publici »preko rampe« uvu- vodu izvedbe koncerta »Od Ljubavi i zlobe do uredničkog sastava te da ćemo uspjeti zadovoljiti njem cjelokupnih skladateljevih djela objavio odlaska u Prag evoluirao u svakom pogledu, ći pod kožu, ne samo pjesmom nego i Maršala« (u okviru ciklusa »Lisinski subotom«, Meni je svejedno. Ja sam profe- vas, vjerne čitatelje Cantusa. 1969., uz popratni znanstveni skup, u ono vri- pa je ostvario niz profesionalnih i nadahnutih predstavom. Ljudi su došli slušati glaz- 24. studenoga 2012. u Koncertnoj dvorani Va- sionalac, vrlo rado pjevam i pje- jeme podvig dostojan štovanja. U Županoviće- skladbi. Hrvatska muzikologija nije željela Li- bu, ali i zabaviti se, čuti neki vic — to je troslava Lisinskog u Zagrebu) nalazi se u član- sme kolega skladatelja, imam i U novome broju donosimo razgovore s Dragom voj su knjizi objavljeni svi podaci o školovanju sinskoga olako i površno etiketirati kao amate- dio showa, to je takav posao. ku »Riječ dirigenta« neargumentirana tvrd- dvostruki CD na kojemu pje- Diklićem, Darkom Bakićem, Ivanom Josipom Lisinskoga i iznesene ocjene njegova stvaralaš- ra (kao što joj to imputira gospodin Tarbuk!), nja skladatelja, dirigenta i profesora Muzič- vam samo pjesme kolega — od I nastup je baš to — posao? Skenderom te Mirelom Ivičević i Gordanom Tu- tva koje djelomice čak predimenzioniraju nje- ali ni ocijeniti vrhunsko profesionalnima djela ke akademije Sveučilišta u Zagrebu Mladena Ivice Körblera do Borisa Soro- dorom. Osim izvještaja, komentara i informacija govo značenje u europskom kontekstu. koja to nisu, već je s punom sviješću o ovoj naj- Apsolutno, zahtjevan posao koji ima Tarbuka. kina, Nene Grčevića i drugih. o koncertima i festivalima koji su održani izme- snažnijoj stvaralačkoj osobnosti hrvatske glaz- svoja pravila. Recimo, na tim nedav- đu dva broja Cantusa (Glazbena tribina Opatija, Maestro Tarbuk tvrdi da je Lisinski bio »za Volim pjevati dobru glazbu, nije Citiram: be prve polovice XIX. stoljeća nastojala dife- nim koncertima u Rijeci, moji mlađi ono doba vrhunski obrazovani profesionalac«. mi važno čija je. Kao muzikant Chansonfest, Zagrebfest, Obljetnički koncert Jazz rencirano i argumentirano analizirati i vredno- kolege sjajno su pjevali, sve je to bilo u Za koje to »doba«? Zar za vrijeme u kojem je i zaljubljenik u glazbu shvaćam orkestra HRT-a, Dani Miroslava Miletića u Si- »Prvo, Lisinski nije bio talentirani skladatelj– vati svako pojedino djelo njegova u cjelini ne- redu ali ja sam došao s drukčijim pri- skladao »Ljubav i zlobu«? U to doba (1843.