Usporedba Djelovanja Modela Recipročnoga Odgovora I Dijakronijskoga Modela U Nastavi Glazbene Umjetnosti Na Oblikovanje Glazbenoga Ukusa Učenika
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Senjan USPOREDBA DJELOVANJA MODELA RECIPROČNOGA ODGOVORA I DIJAKRONIJSKOGA MODELA U NASTAVI GLAZBENE UMJETNOSTI NA OBLIKOVANJE GLAZBENOGA UKUSA UČENIKA DOKTORSKI RAD Zagreb, 2018. Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Senjan USPOREDBA DJELOVANJA MODELA RECIPROČNOGA ODGOVORA I DIJAKRONIJSKOGA MODELA U NASTAVI GLAZBENE UMJETNOSTI NA OBLIKOVANJE GLAZBENOGA UKUSA UČENIKA DOKTORSKI RAD Mentorica: izv. prof. dr. sc. Snježana Dobrota Zagreb, 2018. Faculty of Humanities and Social Sciences Ivana Senjan COMPARISON OF THE IMPACT OF THE RECIPROCAL FEEDBACK MODEL OF MUSICAL RESPONSE AND THE DIACHRONIC MODEL IN TEACHING MUSIC ART ON SHAPING MUSICAL TASTE OF SECONDARY SCHOOL STUDENTS DOCTORAL THESIS Supervisor: associate professor Snježana Dobrota, Ph.D. Zagreb, 2018. INFORMACIJE O MENTORICI Dr. sc. Snježana Dobrota izvanredni je profesor na Odsjeku za učiteljski studij Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Rođena je 25. listopada 1972. godine u Splitu. Osnovnu i srednju školu (Klasična gimnazija Natko Nodilo i Srednja glazbena škola Josip Hatze) završila je u Splitu. Godine 1994. diplomirala je na Fakultetu prirodoslovno- matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu, smjer Glazbena kultura, čime je stekla stručnu spremu sedmog (VII/1) stupnja i stručni naziv profesor glazbene kulture. Zahvaljujući visokom prosjeku ocjena bila je stipendistica Sveučilišta u Splitu, te dobitnica Rektorove nagrade. Akademske godine 1995./96. upisala je poslijediplomski znanstveni studij Glazbene pedagogije na Muzičkoj akademiji i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za pedagogiju. Magistrirala je 2000. godine s temom Utjecaj aktivnog slušanja glazbe na razvoj perceptivnih sposobnosti djece rane školske dobi (mentor prof. dr. sc. Pavel Rojko) te stekla akademski stupanj magistra znanosti iz područja društvenih znanosti, polja odgojnih znanosti, grane opća pedagogija – glazbena pedagogija. Dana 10. srpnja 2008. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za pedagogiju, obranila je doktorski rad pod nazivom Popularna glazba, glazbena nastava i glazbeni ukus mladih (mentorica prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš) te time stekla akademski stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti, polja pedagogije, grane opća pedagogija. Od 1994. do 1997. godine bila je zaposlena u Glazbenoj školi Jakova Gotovca u Sinju, gdje je obavljala poslove nastavnika solfeggia, a 1996. godine položila je i stručni ispit. Od 1997. godine zaposlena je na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu (današnji Odsjek za učiteljski studij Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu), u zvanju predavača, višeg predavača, docenta i izvanrednog profesora. Autorica je dvije knjige, velikog broja znanstvenih i stručnih radova te je sudjelovala na više znanstvenih i stručnih skupova i seminara u zemlji i inozemstvu. Suradnica je na znanstvenom projektu prof. dr. sc. Šime Pilića TITIUS: Porječje Krke – baština i sociokulturni razvoj (177-1300855-3326). Stalni je recenzent časopisa Školski vjesnik, Croatian Journal of Education te Zbornika Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru. Članica je Ispitnog povjerenstva za polaganje stručnih ispita za učitelje razredne nastave te aktivno sudjeluje kao predavač na seminarima u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje. SAŽETAK Cilj ovog istraživanja bio je usporediti djelovanje nastave Glazbene umjetnosti utemeljene na Modelu recipročnog odgovora (Hargreaves, MacDonald i Miell, 2005) s nastavom Glazbene umjetnosti utemeljene na tradicionalnom dijakronijskom modelu na oblikovanje glazbenog ukusa učenika. U teorijskom se dijelu disertacije ukazalo na značaj estetike za razvoj osobne kulture pojedinca i na specifičnosti estetskog odgoja u nastavi glazbe. Opisani su modeli glazbenih preferencija koji naglašavaju utjecajne čimbenike na glazbene preferencije, njihovu interakciju te odgovor slušatelja na glazbu. Također je prikazana retrospektiva nastave glazbe u hrvatskim općeobrazovnim srednjim školama i obilježja Glazbene umjetnosti s analizom postojećih modela poučavanja te mogućom perspektivom nastavnog predmeta. Za potrebe empirijskog istraživanja osmišljen je jednogodišnji eksperimentalni nastavni program u kojem su nastavne jedinice raspodijeljene u četiri tematske cjeline: Slušatelj, Situacije i konteksti slušanja glazbe, Glazba i Odgovor na glazbu, analogno koncepciji modela recipročnog odgovora. U istraživanju je primijenjen kvazieksperimentalni nacrt, a glavna metoda je bio eksperiment s usporednim skupinama (N=171) u dvjema općim gimnazijama s dvama različitim modelima poučavanja. Glazbeni ukus učenika promatran je s obzirom na situacije i kontekste slušanja glazbe, percepciju glazbe, preferencije glazbenih stilova, interkulturalne kompetencije i stavove prema nastavi glazbe. Rezultati istraživanja pokazali su da postoji statistički značajna razlika u korist eksperimentalnog modela poučavanja u različitim aspektima glazbenog znanja, percepciji glazbeno-izražajnih sastavnica, razvoju kritičkog mišljenja prema slušanoj glazbi, preferiranju stilova umjetničke, tradicijske i filmske glazbe te mjuzikla. Učenici su eksperimentalne skupine, za razliku od učenika kontrolne skupine, razvili pozitivniji stav prema nastavi i nastavniku glazbe, zalažu se za povećanje udjela glazbe s tradicijskim obilježjima različitih naroda u nastavi glazbe te smatraju da je nastava pozitivno djelovala na oblikovanje njihova glazbenog ukusa. Iako taj pomak nije vidljiv u svim elementima, za očekivati je da bi longitudinalno istraživanje ovoga modela poučavanja tijekom četiriju godina srednjoškolskog obrazovanja pokazalo intenzivniji učinak nastave glazbe na oblikovanje glazbenog ukusa učenika. Ključne riječi: estetski odgoj, Glazbena umjetnost, glazbene preferencije, glazbeni ukus, modeli poučavanja glazbe SUMMARY The ultimate goal of teaching Music Art in secondary schools is to develop students' music culture and shape their musical taste, namely, to educate critical and informed listeners and music connoisseurs who could competently participate in rich and heterogeneous music offer. In Croatia, the culturological problem of a large number of young people who have neither a shaped musical individuality nor a developed feeling for quality music has become more evident in the last twenty years. Under the influence of mass media and peer groups young people often prefer commercial music of questionable aesthetic value. Despite the suggestions of numerous music pedagogues regarding the possible improvements and modifications of the existing teaching approaches to achieve a more efficient aesthetic education, teaching Music Art in Croatia has kept the same Diachronic model based on the chronological study of music history since the school year 1954/1955, which brings the traditionally designed teaching model and contemporary educational efforts into conflict. Therefore, the goal of this thesis is to contribute to the improvement of music and aesthetic education of secondary school students with the aim of upgrading musical tastes, extending music preferences and developing the abilities to observe, experience and evaluate music to educate critical listeners sensitive about the quality of a piece of music or its performance, regardless of its style. The goal of this research was to compare the impact of a modern approach to teaching Music Art based on the Reciprocal feedback model of musical response (Hargreaves, MacDonald and Miell, 2005) and the traditional approach based on the Diachronic model on shaping musical taste of students. The structure of the doctoral dissertation is divided into seven sections: Introduction, Aesthetics, Music preferences and musical taste of the listeners, Teaching Music Art in Croatian general secondary education, Empiric research, Literature and Appendices. The chapter Aesthetics describes the historical development of Aesthetics as a scientific discipline that has, after formalist and idealistic starting points during the twentieth century, evolved into an interdisciplinary field due to psychological and psychologistic research in arts and the development of hermeneutics and experimental aesthetics. It points out the presence of contemporary aesthetic problems because of the pluralism of directions in art, but also because of the relativity of the contemporary system of values. The term aesthetic has spread to everyday life as well as trivialities and the process of artistic creation and experience is not reexamined any more, ethos and aspects of works of art are not judged, their idea and meaning are not demanded. The subchapter on aesthetic education points out its general-education quality and comprehensive cultural character, which enables its presence at all levels of general education. Since it is based on sensory perception, emotional experience, knowledge and the sense of values, the complexity of the field is best proven by the fact that aesthetic education comprises both rational and emotional components of an individual. That is why the subchapter on aesthetics of music, after considering various theoretical starting points about the perception of beauty in music, leads to the conclusion that the perception of a piece of music and the listener's response to art do not exclusively depend on the aesthetic and expressive quality of music, but also on the interaction of the senses with the aesthetic object and the spiritually- mental sphere of the listener (Thompson, 2014, 27). The chapter