DOBA POHODA DRUGI VATIKANSKI KONCIL

prof. dr. sc. Ivan Golub Sjećanja o 50. godišnjici otvaranja Koncila

Godine 1982. o 20. godišnjici otvaranja II. vatikanskog koncila predložio sam voditelji- ma Bogoslovske tribine u Zagrebu koju sam, kao i časopis Spectrum – Pokušaji i prinosi studenta teologije, tek što sam se 1964. vratio sa studija u Rimu, a još u vrijeme Koncila, utemeljio s nakanom da prenosi koncilske spoznaje i koncilski duh među duhovnom mladeži i inima – da predavanja na tribini u akademskoj 1982./83. godini posvete 20. godišnjici Koncila. Kada su od mene onda zatražili da održim predavanje o Ivanu XXI- II., prvome ocu Koncila, imao sam u svibnju 1982. na Bogoslovskoj tribini predavanje Ivan XXIII. – spomeni na papu Koncila. Pre- davanja su se održavala u drevnoj dvorani „Vijenac“ (u kojoj je nekada govorio i Ljude- vit Gaj) u Nadbiskupskome bogoslovskom sjemeništu, Kaptol 29. Predavanja su poslije izašla u knjizi Jeke jednoga koncila. Ove, 2012., godine mi je varaždinski bogo- slov Silvio Košćak, glavni i odgovorni ured- nik časopisa Spectrum, daleki dakle moj nasljednik, nakon svete mise u varaždinskoj katedrali 7. rujna, na dan bl. Marka Križev- Prije 50 godina papa bl. Ivan XXIII. otvo- čanina, zaštitnika Varaždinske biskupije, rio je II. vatikanski koncil. U vrijeme otva- rekao da će jedan broj Spectruma biti posve- ranja i dijelom održavanja Koncila bio ćen 50. godišnjici otvaranja II. vatikanskog sam u Rimu, ne kao koncilski otac nego koncila. Pohvalih s neskrivenom radošću kao običan čovjek, student, doktorand. S plemenitu namisao. Uskoro me je pozvao toga vidnog kuta pratio sam zbivanja u da za Spectrum napišem svoja sjećanja na vrijeme Koncila. Po povratku u Domovi- II. vatikanski koncil. Svetoj je misi pretho- nu uključio sam se u presađivanje slova dilo moje predavanje svećenstvu Varaždin- i duha Koncila na domovinsko i crkveno tlo. Donosim probrana sjećanja.

8 Spectrum Drugi vatikanski koncil DOBA POHODA

DRUGI VATIKANSKI KONCIL ske biskupije, na čelu s biskupom mons. kako veli: ‘To je, Svetosti, velika ideja.’ Da, Josipom Mrzljakom, vrlim mojim nekoć potreban je koncil. Navikao sam da slijedim učenikom i pitomim pitomcem, koji me je i u svoj jednostavnosti ono što mi se čini da je pozvao da održim o 50. godišnjici otvaranja Gospodinovo nadahnuće. Tako sam učinio i II. vatikanskog koncila svećenstvu/prezbi- ovoga puta. A što je bilo dalje to znate.“ teriju predavanje. Predavanju sam dao na- Ivan XXIII., kada mu je došla misao o sazivu slov Moj doživljaj II. vatikanskog koncila. ekumenskoga koncila, mogao ju je odmah potisnuti: što mi to pada na pamet; nepo- Prije 50 godina papa bl. Ivan XXIII. otvorio voljna su vremena, a tu je i moja visoka dob je II. vatikanski koncil. U vrijeme otvaranja i (izabran za papu sa 77 godina); čemu si re- dijelom održavanja Koncila bio sam u Rimu, metiti mir i naprtiti si ogroman posao; tu je ne kao koncilski otac nego kao običan čovjek, „hladni rat“, tu su politički blokovi, istočni i student, doktorand. S toga vidnog kuta pratio zapadni; a onaj I. vatikanski koncil se nasu- sam zbivanja u vrijeme Koncila. Po povratku kao na ratu, Koncil nije uspio ni završiti; kud u Domovinu uključio sam se u presađivanje sada sazivati nekakav koncil. Sve je to Ivan slova i duha Koncila na domovinsko i crkve- XXIII. mogao u sebi promišljati i uvažiti kao no tlo. Donosim probrana sjećanja. razloge protiv sazivanja ekumenskoga kon- cila. Ipak ne, bitno je bilo nadahnuće, bitan je Drugi vatikanski koncil bio je iznenađenje, bio glas odozgo. Sve je ovo drugotno. I tako a nekima možda i zaprepaštenje, kada ga je je na blagdan Obraćenja sv. Pavla, 25. siječ- papa, bl. Ivan XXIII., navijestio. Prvi koji je bio nja 1959., Ivan XXIII. obznanio urbi et orbi zatečen pomisli da se otvori ekumenski kon- naum da sazove ekumenski koncil. cil bio je sam najavitelj koncila Ivan XXIII. Biskup Albino Luciani, kasnije papa Ivan Pa- Svojevremeno sam imao na Katoličkome bo- vao I., zapisao je što mu je Ivan XXIII. pripo- goslovnom fakultetu u Zagrebu seminar o vijedao o misli da sazove ekumenski koncil: dnevniku Ivana XXIII. Il giornale del anima, „Jednoga jutra došao je k meni Tardini (kar- o Dnevniku duše Ivana XXIII. I tada smo dinal, državni tajnik) s uobičajenim svežnjem došli do zaključka, razglabajući njegove za- spisa. Pregledavamo ih i zatim raspravljamo pise, da je ona riječ iz grba Ivana XXIII. “Po- o prilikama u svijetu. ‘Toliki problemi, tolike slušnost i mir – Oboedientia et pax“, koju je teškoće!’ veli on. Govorimo što može učiniti preuzeo od povjesničara Crkve iz doba pro- Crkva da tome priskoči u pomoć. Nisam na tureformacije kardinala Baroniusa, značila to mislio, ali toga mi časa sine riječ i rekoh: ne tek disciplinsku poslušnost nego nadasve ‘Bio bi potreban ekumenski koncil.’ Izrekav- poslušnost Duhu Svetome. Poslušnost gla- ši to kao da sam se snebio što sam izgovorio. sovima Duha Božjega u čovjeku. I motrim Tardinija. On spusti spise na stol. Ivan XXIII. bio je čovjek sluha koji je svo- Gledao sam kako su mu zasjale oči ispod je uho imao okrenuto prema unutra i u debelih stakala kratkovidna čovjeka. I začuo isto vrijeme prema vani. Kako čovjek ima

ogledi i prinosi studenata teologije 9 Doba pohoda

dva uha, razvit ću ovu usporedbu do kra- 1961. bilo je pretkoncilsko ozračje. U Zavodu ja: jednim uhom slušao je Boga odozgo, a sv. Jeronima, gdje sam bio pitomac, boravili drugim uhom slušao je glasove svoga vre- su upravo članovi komisije koji su radili u mena odozdo. To je Ivan XXIII. U tome pretkoncilskim povjerenstvima. Tu je bio za- je možda i tajna njegova saziva Koncila. grebački nadbiskup, snažni Franjo Šeper, tu je bio i čuveni teolog, sijedi prof. dr. Dragutin Mi smo u Domovini bili iznenađeni i obrado- Kniewald, liturgičar, umirovljeni profesor Ka- vani najavom Koncila. Ja kao kapelan u Kra- toličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. pini. Nisam slutio budućnost. Znao ju je Bog i smijao se. Deus ridens. Jednoga dana naime Jedno usputno sjećanje. Kad je jedan kandi- dobio sam pismo Duhovnoga stola u Zagrebu. dat napisao radnju, na našemu Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu iz litur- Nadbiskup zagrebački Franjo Šeper mi piše: gike, mislim da je bila doktorska disertacija „Budući da Vas je Vijeće Katoličkoga bo- ili pak habilitacijska radnja, kako god bilo, goslovnog fakulteta predložilo za studij u i u njoj nije spomenuo djela Dragutina Kni- Rimu, izvadite putne dokumente. Studirat ewalda, radnja mu je vraćena. Ne može tako! ćete na Papinskom sveučilištu Gregoriani. Ne može tako da je nabrojio sve strance, do Boravit ćete kao pitomac u Zavodu sv. Jero- zadnjega „vrapčića“ – preuveličano rečeno nima, Piazza Augusto Imperatore 4, Roma.“ – a našijenca čuvenog učenjaka Kniewalda Kada sam mu javio da su mi vlasti odbile je zaboravio ili zaobišao. Ali to je sudbina molbu za izdavanje pasoša, rekao je: „Od- našega naroda. Juraj Križanić (Obrh, 1618. mah uložite žalbu.“ – Beč, 1683.) je napisao da je jedna od naj- većih pošasti Slavena pomama i ludovanje Kada sam ga obavijestio da su vlasti odbile za tuđim – ksenomanija, davanje prednosti žalbu, rekao je neka smjesta podnesem mol- tuđemu, a zapostavljanje vlastitoga, svojega. bu. I tako sam se nalizao biljega; molba, žalba, Ta zlokobna značajka naše ćudi nije iskorije- žalba, molba, kroz godinu i pol. Nakon što mi njena do danas. je osamnaest mjeseci svaka dva tjedna odbije- na molba, odnosno žalba za pasoš/putovni- Čekali smo kada će biti otvorenje II. vati- cu u Rim, na studij, napokon sam je dobio i 4. kanskog koncila. Došla mi je međutim jedna IV. 1961. otišao u Grad u koji vode svi putovi. misao, zapravo nadahnuće. Mojoj je majci bilo 75 godina. Neka dođe u Rim. I došla je. Smatram povlasticom da sam se mogao naći Odvažio sam se i napisao sam pismo papi u Rimu u vrijeme kada je kretao i krenuo Ivanu XXIII. Od dvije rečenice: Koncil. Ozračje je odisalo pripremama za „Sveti Oče, moja majka koja ima 75 godina do- Koncil. Sve je vrvjelo od teoloških stručnjaka lazi u Rim da pohodi mene, svoga sina, petna- (perita), od biskupa, članova pojedinih pret- estoga i najmlađega od svoje djece. Bila bi sret- koncilskih komisija. Doista, ozračje Rima te na kad bi smjela poljubiti ruku Vaše Svetosti.“

10 Spectrum Drugi vatikanski koncil

Pokazao sam pismo rektoru Zavoda sv. Jero- kao da ćemo kleknuti pred Svetoga Oca, do- nima, monsinjoru Đuri Kokši. A on mi veli: biti blagoslov i udaljiti se. Dobro. No otvori- „Landsmane, Papa ima važnijega posla nego la su se vrata i Ivan XXIII. ne ide da sjedne primati bake iz Podravine.“ tamo gdje je trebao sjesti, nego ide ravno k nama i u hodu govori mojoj majci: Ipak, zemljak Kokša je pod moje pismo pri- „Podsjećate me na moju majku.“ pisao da navodi odgovaraju istini. I dodao Poslije sam bio u Sotto il monte – hrvatski riječ: „Preporučam.“ Stavio svoj potpis i bi se reklo Podgora – rodnom mjestu Ivana udario žig Zavoda sv. Jeronima. Odnio sam XXIII. i vidio da se tamo žene nose ovako to na Portone del bronzo, uvjeren da od toga crno kao što je bila moja majka. nema ništa. I sâm sam se pomalo uvjerio da mons. Kokša ima pravo. Sve vrvi Rimom od Prišavši nam, Ivan XXIII. u razgovoru se sje- perita, stručnjaka, biskupa članova pretkon- tio svojega proputovanja kroz Zagreb, spo- cilskih komisija, svi hoće pomalo do Pape menuo se Đakova… Ja sam zaboravio pokle- i sad „đače“ iz Hrvatske s majkom hoće k knuti, poljubiti prsten. A „kriv“ je on. Nije Papi. Sad još ja kucam na Papina vrata. rekao nikakvu veliku riječ. A ipak je: „Moćna je molitva majke.“ Kad jednoga dana došao je Papin skoroteča/ Kad sam mu predstavljao majku, on joj je sti- kurir i donio kuvertu. Nisam mogao izdržati snuo ruku sa svoje obje ruke, čuvši da sam ja da dokučim nešto da je razrežem, nego sam je petnaesti i najmlađi, i rekao je riječ: poderao da vidim što je u njoj. I unutra stoji: „Velikodušnost, velikodušnost.“ I kad je već krenuo, najedanput se obazre i veli: „Sveti otac Ivan XXIII. primit će 30. lipnja „Molit ću za vas.“ Susret s Ivanom XXIII. du- 1962. godine svećenika Ivana Goluba i nje- boko se u mene upisao i ostao nezaboravan. govu majku Baru Golub…“ Nevjerojatno! Je li moguće! Idem tog dana, Na posljednji dan predavanja na Papinskome 30. lipnja 1962., po svoju majku koja je bila biblijskom institutu u Rimu, na kraju mojega smještena u nedalekom pansionu „San Car- naukovanja u Rimu 27. svibnja 1964., sanjao lo“. Njoj oči kao šake. sam Ivana XXIII.: stoji blizu mene, drži moju „Mamo, pa kaj vam je?“ upitah. (Mi smo go- ruku, onako kao kod one audijencije, i veli vorili roditeljima „vi“, a kad smo govorili o mi: “Figliolo / Sinko, izmolit ću ti razborito njima, govorili smo „oni“.) oko i jednostavno srce.“ „Kaj pitaš kaj je. Celu noč nesem joka stisnola. Pak k Papi idem“, odgovorila je uzbuđena. Probudio sam se, progledam, vidim strop u Uspinjali smo se stubama što ih je izgradio svojoj sobi u Zavodu sv. Jeronima. Osebujan Michelangelo, niskim, dugim da mogu pape san. A držim do snova. Kad god dođem u Rim, u dobi njima ići. Kad smo došli u određenu uvijek pohodim grob Ivana XXIII., a ponekad dvoranu, obredničar/ceremonijar nam je re- ga podsjetim na obećanje: „Molit ću za vas.“

ogledi i prinosi studenata teologije 11 Doba pohoda

Kako se to dogodilo da je papa Ivan XXIII. XXIII. I on je povezan s Kalinovcom. Primio ipak primio jednu baku i njezina sina, kako? je 30. lipnja 1962. u svom dvoru u Vatikanu Tu je morao imati prste njegov osobni tajnik u audijenciju dvoje Kalinovčana, oboje tu iz mons. Loris Francesco. Capovilla. I prola- obližnje ulice Kut, nadomak kapelice, moju zile su godine. Predstavljali su moju knjigu majku i mene. Dati na staklo preslikati pre- L’uomo di terra, Čovjek od zemlje, objavlje- krasnu sliku s fotografije audijencije. Bl. Ivan nu 1994. u Milanu. Predstavljana je i u Ber- XXIII. je svet, moja majka je bez proglašenja/ gamu. U Bergamu ju je predstavljao i Papin kanonizacije sveta. A ja sam s njima na slici. nekadašnji tajnik Loris Capovilla. I tada mi Upravo Ivanu XXIII. rukom pokazujem na je, koliko se sjećam, povjerio predmet audi- majku. A i ja sam po krštenju svet. Naslov- jencije moje majke i mene kod Ivana XXIII. nici Pavlovih pisama koje on zove svetima Da on kao osobni tajnik koji otvara Papinu nisu bili kanonizirani/proglašeni svetima, poštu nije predao Ivanu XXIII. moje pismo- ali bili su kršteni. A što će ljudi reći da na molbu za audijenciju, ne bi bilo ništa od su- prozoru u kapelici budu uz bl. Ivana XXIII. sreta s papom Ivanom XXIII. Shvatio sam „majka Golubova i nijov Ivica“. Neka kažu koliki je njegov udio. Tajnici čuvaju tajne i što hoće. U natpisu svakako navesti da je bl. čine dobra djela. Ivan XXIII. primio 30. lipnja 1962. u apostol- skoj palači, u svom domu, svećenika Ivana I kad sam pisao knjigu o Ivanu XXIII. Mje- Goluba i njegovu majku Baru Golub iz Ka- sec nad Tiberom, Zagreb, 1986., zamolio sam linovca. Majka je sa sinom, sa mnom bila mons. Capovillu da napiše predgovor. Kako hodočasnik u Rim iz Hrvatske, iz Kalinovca. je moja majka na samrti imala samo jednu Pohodila je namjesnika Kristova papu Ivana želju, da je pokopamo u opravi u kojoj je bila XXIII. On sada uzvraća pohod, dolazi u slici kod Pape, u knjizi sam, u zamišljenu pismu i ostaje oslikan na prozoru kapelice Srca Isu- papi Ivanu XXIII., upitao pokojnoga (1963.) sova u Kalinovcu. Što ću staviti uz svoje ime Papu je li moja pokojna (1966.) majka došla kao darovatelja prozora? Samo ime i prezi- tamo u onoj opravi u kojoj je bila u audijen- me? Ima i drugih tog imena i prezimena po- ciji kod njega onoga ljeta 1962. čam od mojeg prasinovca Ivana Goluba. Da Kod obnavljanja kapelice Srca Isusova u Ka- li staviti „monsinjor“? Tim me je naslovom linovcu, u predjelu sela zvanom Gorni kraj obdario daljnji nasljednik bl. Ivana XXIII., 2010. godine, naumio sam darovati oslikana sadanji papa Benedikt XVI. Da li staviti pro- dva prozora. Na sjeverni prozor staviti bla- fessor emeritus? To jesam. U nedoumici sam ženoga Alojzija Stepinca, kojega su upravo da li staviti akademik. To jesam kao akade- pred tom kapelicom 1934. godine, prije 75 mik Papinske akademije Tiberine u Rimu i godina, Kalinovčani kao mladog nadbiskup kao akademik Akademije Arkadije u Rimu. dočekali kad je došao dijeliti sakrament sve- Po tom trojemu sam udomljen u Rimu „ci- te potvrde. Ali što staviti na južni prozor vis Romanus“. Sjetih se kako mi je kalino- kapelice? Sinula mi misao: blaženoga Ivana vački zet dr. Zvonko Knežević, liječnik, koji

12 Spectrum Drugi vatikanski koncil

je uzeo susjedu iz Kuta u Kalinovcu Vlastu pred odlazak u Loreto. Eto. Danas je u Loreto Peić za ženu, rekao da trebam stavljati u Ka- hodočastio – 50 godina nakon – papa Bene- linovcu svoje naslove već radi Kalinovčana dikt XVI. prije nego o 50. godišnjici otvaranja kojima je to na ponos. Lažna poniznost je II. vatikanskog koncil otvori godinu vjere.“ gora od puste oholosti. I htjeti ispasti poni- zan da bi se time uzvisio zapravo je oholost Uoči otvaranja II. vatikanskog koncila Kon- prerušena u poniznost. Dana 8. listopada cila posjetila su me u Zavodu sv. Jeronima 2010. blagoslovljena je obnovljena kapelica dva školska druga/kolege Francuza, Guy Srca Isusova u Kalinovcu. I dva oslikana i Jean. Na odlasku u predvečerje čula su se prozora. Na sjevernom je bl. Alojzije Stepi- zvona. Sva su rimska zvona zvonila. nac. Na južnom bl. Ivan XXIII, s potpisom: „Zvona Koncila“, reče jedan od njih. „Papa bl. Ivan XXIII. primio je u audijenciju Nema izgleda da kao običan čovjek dobijem u Vatikanu / u Apostolskoj palači u subotu kartu/biglietto za otvaranje Koncila u bazili- / 30. lipnja 1962. svećenika Ivana Goluba / ci sv. Petra. Ali ima nešto drugo, postoji do- i njegovu majku Baru Golub iz Kalinovca. / mišljatost. I to uzeh kao Božje prosvjetljenje, 2010 / Darovao mons. akademik prof. eme- nadahnuće. I vođen tim nutarnjim poticajem ritus dr. Ivan Golub.“ rano ujutro, kad je odlazila noć i nadolazio dan, 11. listopada 1962. krenuo sam uz Tiber Prije otvaranja Koncila, 4. listopada 1962., na u baziliku sv. Petra. Prebacio sam preko ruke dan sv. Franje Asiškoga Ivan XXIII. hodoča- roketu, uzeo brevijar/časoslov, zvan totum, stio je u Loreto i u Asiz da se pomoli za pred- jer je časoslov za cijelu godinu u jednom sve- stojeći Koncil. Zapisao sam tada u bilježnicu: sku. U ono doba, kad nema terorizma, nije bilo kao kasnije pustih pregleda. Uputio sam „Rim 4. listopada 1962. Sv. Otac – motrih ga se na Portone del bronzo, uspeo se po stuba- na televiziji – putovao je danas u Loreto i u ma, još se požurio, i stražar Švicarac mi još Assisi. Toliko je ljudski, toliko je skroman taj salutirao. I ušao. Ušao sam u baziliku sv. Pe- koncilski papa.“ tra. Nisam bio baš skroman u smještaju, gle- A 50 godina poslije zabilježih u bilježnicu: dao sam se držati konfesije, glavnog oltara. „Zagreb, 4. listopada 2012., – sudeći po zori Još je bilo sve prazno, još nisu počeli pregle- bit će sunčan četvrtak, – Mallinova 24, sv. di ulaznica/biljeta. No došao je obredničar Franjo Asiški Na današnji dan prije 50 godi- monsinjor Dante, biskup. Ja sam malo gle- na papa bl. Ivan XXIII. hodočastio je u Loreto dao u brevijar, malo gledao na njega. I videći prije no što će otvoriti II. vatikanski koncil. mene, reče: „Via!“ Hodočašćem u Loreto otvorio je vrata odla- Otjerao me i maknuo sam se. Ali sam znao: ska pape iz Vatikana, vrata kroz koja će ići otići će on odande. I tako je bilo. Rekao sam sve češće, sve dulje njegovi nasljednici. No samo nedalekom, gorostasnom Papinum vrata je trebalo otvoriti. On ih je otvorio. – gardisti, Švicarcu: „Ja dolazim iz Chiesa del Kao da vidim Ivana XXIII. na prozoru vlaka silenzio, oltre cortina di ferro, iz Crkve šutnje,

ogledi i prinosi studenata teologije 13 Doba pohoda

iza željezne zavjese, dajte me ostavite da bu- dvoranu/aulu Koncila. Biskupi, koncilski oci su dem tu.“ „Može,“ kaže on, „samo budite tu.“ posjedali. Bila je misa Duha Svetoga, zaziv Duha I to mi je bilo važno. Imao sam zaleđe osi- Svetoga. A poslije toga počela je prva sjednica gurano. Uskoro je došao , tajnik Koncila. Uz rub knjižice sam napisao u koliko Koncila. Gora od čovjeka. Kao da je provje- sati: “11 sati i 4 minute.“ Ja sam bio na Koncilu, ravao svojim tvrdim korakom da li sve ći- bio sam na prvoj sjednici. Prva je naime sjednica limima pokrivene daske oko oltara dobro bila javna i svi mi koji smo tamo bili bili smo su- drže. Došli su i drugi. Trebalo je dočekati dionici prve sjednice. Prije pedeset godina. da počne Koncil. Čekajući namolio sam se Boga. Dakako, nisam vidio na Trgu sv. Petra Svaki je dan bila misa Duhu Svetomu, i tada je povorku, dvije i pol tisuće biskupa, i nešto poslije mise tajnik Koncila Pericle Felici obznanji- više. Nisam vidio sve ono vani, ali sam se vao: „Exeant omnes – Neka izađu svi“, oni nai- primaknuo dosta blizu konfesiji, glavnom me koji su bili s kadionicom, svijećama, koji su oltaru u samoj bazilici. asistirali kod mise. S tim u vezi oni koji su vidjeli kako teku stvari na Koncilu, kakvi se dokumenti I tu sam dobio knjižicu kao mali misal. Na stvaraju, oni koji su bili koncilska manjina koja je naslovnici ispod slike glavne lađe bazili- bila protiv nekih prinova stvorili su dosjetku: ke sv. Petra stoji naslov Deuxième Concile „Kad je tajnik koncila Pericle Felici rekao ‘Exeant oecumémenique du Vatican. / Céremonie omnes – Neka izađu svi’, izašao je i Duh Sveti pa solennelle d’ouverture en la Basilique Saint- imamo zato takve dokumente kakve imamo.“ Pierre Le 11 octobre 1962. Bila je to knjižica/ misal koju su imali i biskupi, koncilski oci. Svi smo čekali govor pape Ivana XXIII. Je- Sadrži obred Otvorenja II. vatikanskog kon- dan naš biskup, koji je bio u Zavodu sv. cila. Jezik u knjižici je latinski i francuski. Za- Jeronima, došavši sa susreta s Papom prije nimljivo, u to doba nije engleski. Zašto? Pa otvorenja Koncila, reče: svjetski jezik, otmjen jezik, jezik diplomacije „Ivan XXIII. mi je rekao da mora spremiti je tada još bio francuski. Nije još bilo poplave govorčić za otvaranje Koncila.“ engleštine, kao danas kod nas u Hrvatskoj Koncil je otvaranje epohe. A on govori o go- gdje vlada poplava anglizama u govoru. U vorčiću. knjižici sam na licu mjesta napisao: „Rim, Vatikan, bazilika sv. Petra, u blizini Čekali smo taj govor. Ivan XXIII. je, potresen, konfesije gdje je papin prijesto, 11. X. 1962., od kazivao govor kojim je otvorio II. vatikanski 7 do 13 sati.“ Sedam sati sam proveo u bazi- koncil: „ – Raduje se lici na dan otvaranja II. vatikanskog koncila. Majka Crkva.“ Bio sam dosta blizu pa sam mogao sve vidjeti i čuti: Uzbudljiv je bio trenutak kad je papa Ivan XXI- II. prošao koncilskom dvoranom, u stvari sred- „U svakodnevnom obavljanju naše dušo- njom lađom bazilike sv. Petra, preuređenom u brižničke službe katkada nam paraju uši

14 Spectrum Drugi vatikanski koncil

sumnjičenja što dolaze od duša koje su gor- samo čuvamo dragocjeno blago, to jest kato- ljive u revnosti, ali nemaju dovoljno osjećaja lički nauk, kao da se trebamo brinuti jedino za razbor i za pravu mjeru. Oni u suvreme- za starinu; već da se radosni i bez bojazni nim prilikama vide samo prijevaru i propast. dademo na posao što ga traži naše vrijeme Govore da je ovo naše vrijeme, u usporedbi s i tako proslijedimo putem kojim Crkva ide ostalim vremenima, gore… Ali nama se čini već dvadeset stoljeća. Punctum saliens ovo- da se moramo ograditi od tih zlogukih pro- ga sabora nije dakle rasprava o ovom ili roka koji vazda navješćuju propast kao da je onom članku temeljnog crkvenog nauka… na pomolu konac svijeta. U sadašnjem stanju Za to nije potreban koncil. Ali od obnovlje- svari dobra Providnost vodi nas novim me- na, vedra i mirna prihvaćanja cjelokupnog đuljudskim odnosima koji zalaganjem ljudi nauka Crkve… kršćanski, katolički i apostol- i iznad bilo kojeg njihova očekivanja vode ski duh cijeloga svijeta očekuje korak dalje u k ispunjenju još viših i neočekivanih nauma promicanju nauka i oblikovanju savjesti u Providnosti… XXI. ekumenski koncil želi što većoj vjernosti izvornom nauku, ali tako prenijeti čist i cjelovit nauk, bez ikakva okr- da on bude proučen i izložen u obliku koji odgovara istraživanju i književnom izričaju suvremene misli. Jedno je bit drevnoga nau- Uzbudljiv je bio trenutak kad je papa ka depositum fidei, a drugo je izričaj kojim Ivan XXIII. prošao koncilskom dvoranom, je taj nauk iznesen… Crkva se uvijek suprot- u stvari srednjom lađom bazilike sv. Pe- stavljala zabludama. Često ih je osuđivala tra, preuređenom u dvoranu/aulu Koncila. vrlo strogo. Ipak u današnje vrijeme Kristo- Biskupi, koncilski oci su posjedali. Bila va zaručnica radije želi posegnuti za lijekom je misa Duha Svetoga, zaziv Duha Sveto- milosrđa negoli strogosti; ona smatra da ga. A poslije toga počela je prva sjednica treba odgovoriti suvremenim potrebama ne osudama već vrijednošću svojega nauka… Koncila. Uz rub knjižice sam napisao u Katolička Crkva smatra svojom dužnošću da koliko sati: “11 sati i 4 minute.“ Ja sam se djelotvorno zauzme za ispunjenje velikog bio na Koncilu, bio sam na prvoj sjednici. otajstva jedinstva za koje je Isus Krist žar- Prva je naime sjednica bila javna i svi mi ko molio Oca nebeskoga uoči svoje žrtve“, koji smo tamo bili bili smo sudionici prve rekao je među inim u govoru Ivan XXIII. sjednice. Prije pedeset godina. Spominjao je Papa dakle zloguke proroke njivanja ili izobličenja, nauk koji je tijekom koji sve vide samo crno, koji svugdje vide 20 stoljeća, unatoč poteškoćama i protivno- samo zlo i samo zlokobna vremena; Crkva stima, postao zajedničkom baštinom ljudi, međutim dolazi s vedrinom i otvara novo baštinom koju, istina, nisu svi dobro primili, doba, proljeće Crkve. Crkva, veli Papa, nije no koja je ipak uvijek bila otvorena riznica muzej starina, no Crkva čuva svoj poklad, ali ljudima dobre volje. Nije naša zadaća da traži i nove oblike i nove govore, daje poklad

ogledi i prinosi studenata teologije 15 Doba pohoda

vjere u novom ruhu. To su sve bili novi glasi. otac. Sve skupa očinstvo i bratstvo, sve je Netko je rekao poslije da je ovim svojim go- Božja milost, sve, sve.“ I kazao je: „Kada do- vorom Ivan XXIII. prekrižio sve pripremlje- đete doma, pomilujte djecu i recite da je to ne koncilske sheme osim one o liturgiji. milovanje od Pape, carezza del papa.“ Poslije otvorenja Koncila otišao sam u Zavod sv. Jeronima, objedovao, odmorio se i nave- Prolomio se nezaustavljiv pljesak. Jedna gos- čer sam opet išao na Trg sv. Petra. Po uzoru pođa koja je stajala blizu, očito je imala kome na Efeški koncil, koji je proglasio bogomate- prenijeti to milovanje, toliko je pljeskala. Bio rinstvo Marijino, kada su Efežani koncilskim je to zaključan dan otvaranja II. vatikanskog ocima napravili bakljadu, Rimljani su napra- koncila. vili bakljadu za II. vatikanski koncil Ivanu XXIII. dana 11. listopada kad se slavi od Zaključujući 8. prosinca 1962. na blagdan Efeškoga koncila donesena dogma o Mariji Bezgrješnoga začeća Marijina prvo zasjeda- Majci Božjoj. Sav je trg bio pun. Sudionici su nje Koncila, koji je bio otvorio 11. listopada s bakljama dolazili tako da su trg pretvorili 1962. na blagdan Bogomaterinstva Marijina, u plamteći križ. Jedni s lijeva, jedni s desna, Ivan XXIII. je rekao: „Ovo će biti novi Duho- jedni odozgo, jedni odozdo. A u središtu vi, toliko očekivani.“ Njegova je riječ kojom je bio obelisk, što ga je davno bio postavio je označavao zadaću Koncila bila je također: Siksto V., papa hrvatskoga porijekla, jer mu „ – podanašnjenje.“ je otac došao s naše obale Jadrana u Italiju, oženio se Talijankom i imao sina Felicea, ka- Drugi dan, 12. listopada 1962., upisao sam se snijega Siksta V. za slušača na Papinskome biblijskom insti- tutu u Rimu. U isto vrijeme sam radio dok- Te se večeri pojavio na prozoru apostolske torsku disertaciju na Teološkome fakultetu palače papa Ivan XXIII. Bila je mjesečina, bio Papinskoga sveučilišta Gregoriana. Zašto je pun mjesec. Ja sam stajao, pamtim dobro sam se upisao na – kako se to skraćeno zvalo svoje mjesto, na desnoj strani na rubu ko- – „Biblicum“? Ja sam poslan u Rim s drugim lonada, ali tako da sam mogao gledati na zadatkom. Profesor Stjepan Bakšić mi je na- prozor. Ovo je velik dan, bit će velike riječi. kon polaganja licencijata/magisterija zna- Međutim, obične riječi, a najobičnija i najpo- nosti u zbornici Katoličkoga bogoslovnog tresnija je bila ova: fakulteta u Zagrebu kod vrata bio rekao: „Ja sam star i bolestan i htio bih da me ti na- „I ovaj mjesec je izišao da vidi ovaj čudesni slijediš.“ prizor (ovu bakljadu, ovaj trg).“ Ja sam se snebio. Rekao sam: To mi je dalo naslov knjizi Mjesec nad Tibe- „Presvijetli, hvala vam na povjerenju, nasto- rom, Zagreb, 1968. I bio je mjesec. Potom je jat ću da ga opravdam.“ Papa rekao: „Ja ne značim ništa, ja sam vaš A on veli: “A Bog dao da ja dugo gledam brat koji je po Božjem određenju postao vaš kako ti to opravdavaš.“

16 Spectrum Drugi vatikanski koncil

Ali Bog nije dao. Prije nego sam se vratio sa če predavanje: „Danas počinje rasprava na studija u Rimu, mons. prof. dr. Stjepan Bak- koncilu o Božjoj riječi. Sedes sapientiae.“ šić je iznenada u Budrovcu, gdje je dijelio sa- Odgovorismo: „Ora pro nobis.“ I zapljeska- krament svete potvrde, ispustio dušu. Toga smo. Kako su se odvijale rasprave na zasje- istog dana popodne trebao je dijeliti krizmu u danjima Koncila, tako su i profesori i stu- Kalinovcu, mojemu rodnom mjestu. denti kazivali što su gdje čuli i načuli. Došavši u Rim, dakle, radi dogmatike, ubr- zo sam zapazio da je na vrhuncu sraz izme- Pater profesor Max Zerwick bio je jedan od đu egzegeze i dogmatike. Spoznao sam: ako profesora kojemu je bila ukinuta venia do- hoću biti u dogmatici udomljen, moram moći cendi, dozvola za predavanja. No Zerwick izučavati lege artis Sveto pismo. Ovako ću je napisao gramatiku grčkoga jezika, biblij- biti vazda ovisan o tumačenju egzegeta koji skoga grčkog, i tu mu nema zamjene. I zato vrve svaki sa svojim tumačenjima i bit ću može predavati grčki jezik, ali ne može pre- jednostavno nesiguran. I stoga sam zamolio davati egzegezu ni uvode u Sveto pismo. svojega nadbiskupa Franju Šepera da bih Jednoga je dana profesor Zerwick, da nam studirao i Sveto pismo na Papinskome bi- protumači potencijalni optativ, oblik grčko- blijskom institutu u Rimu. Ali ne da budem ga jezika koji treba oprimjeriti nekom reče- „zaposlen“ kao bibličar, nego da kao dogma- nicom iz Novoga zavjeta, uzeo rečenicu Rim tičar budem „doma“ u biblijskoj znanosti, da 16,25 koja glasi: „Rimljani nemaju običaj ni- znam raditi taj „zanat“ i da ne moram ni o koga osuditi dok ga ne saslušaju i ne suoče komu slijepo ovisiti. On, koji je bio u pretkon- sa tužiteljima.“ cilskim komisijama, to je razumio, s time se I stane i veli: složio, a zemljak rektor Zavoda sv. Jeronima „Tako je bilo u staromu Rimu.“ mons. Đuro Kokša nije prigovorio da u to ime Da li je to slučajno uzeo? Mogao je zacijelo budem još u Zavodu sv. Jeronima. I tako sam i drugdje naći taj glagolski oblik. I onda je drugi dan po otvorenju Drugoga vatikanskog brže pogledom iznad očala zapriječio da ne koncila poduzeo jedan od najzahtjevnijih stu- počnemo pljeskati. dija, a to je studij Svetoga pisma. Profesor Zerwick je bio sveta duša, vazda Na Biblicumu je „odjekivao“ svaki dan Kon- blaga osmijeha. Zabrana predavanja nije cil. Svaki dan dolazili su studenti s raznim izbrisala osmijeh s njegova lica. K njemu su novostima iz rada Koncila. Osobito smo studenti dolazili na duhovne razgovore i na bili zauzeti oko koncilske rasprave o objavi, ispovijed. Ne dešava se baš da idu studenti o Božjoj riječi. Profesori su uznemireni, ra- k profesoru na ispovijed i na duhovni razgo- spravlja se o tome da li je jedan ili dva izvora vor. Božji čovjek. objave. Onako kroz predavanja ispuste koju riječ. Tako 15. studenog 1962. profesor bi- Kada je profesor E. Vogt, bacivši pogled na blijskoga grčkog jezika Max Zerwick zapo- papire s kojih nam je čitao predavanje, rekao

ogledi i prinosi studenata teologije 17 Doba pohoda

da se dalje nije spremio pa nam poklanja pre- je kako su profesori De la Potterie, Vanhoye ostalih deset minuta, osjetio sam osobito po- i McKenze teološki usmjereni u egzegezi. štovanje prema skromnome profesoru i rek- toru Papinskoga biblijskog instituta. Mogao Mi smo studenti donosili na predavanja s je tih 10 minuta naklapati i trabunjati, a on je raznih strana različite dosjetke koje su se ponizno priznao da nije pripremio do kraja pripovijedale u vezi s Koncilom. I samo što predavanje i zato nam to vrijeme poklanja. smo došli jutrom na predavanja, prepričava- A ja sam po nekom nadahnuću to vrijeme li bismo što je „procurilo“ iz koncilske dvo- upotrijebio da posjetim dekana. Profesor na rane. Osobito smo raspravljali o napetostima Papinskome biblijskom institutu Stanislas među koncilskim strujama. Lyonett bio je dekan. Posjetio sam Lyonetta, Kardinal Ernest Ruffini, rodom iz Mantove, svog dekana, jer sam htio da ga pozdravim odakle je i sv. Alojzije Gonzaga, nadbiskup i time iskažem počitanje. Bio je savjetnik ne- Palerma, bibličar po spremi, student (1910.– kih koncilskih otaca. Našao sam ga nagnuta 1913.) prvoga naraštaja netom osnovanoga nad tipkanim tekstom. Dugo smo razgova- Papinskog biblijskog instituta, koji je kao rali. Rekao je kako isusovci kandidate za kardinal, ali bez znakova kardinalske časti, profesore teologije šalju na Biblijski institut. sjećam se, kao i mi studenti skroman dola- Kazao je da je Pavlova Poslanica Rimljanima zio u knjižnicu Biblijskoga instituta, i kar- dogmatika, da je sv. Toma Akvinski izvrstan dinal , rođeni Rimljanin, egzeget i da valja za njegovim egzegetskim lica slična likovima rimskih careva na Fori spisima posizati dok mu je Summa uistinu imperiali u Rimu, bili su stjegonoše koncil- samo sumarij. Zapamtio sam: njegovu riječ ske manjine koja nije bila za velike reforme. o Tomi Akvinskomu: Švicarac iz Basela, laik Ivo Meier, sudrug na Papinskome biblijskom institutu, donio je „Tomina Summa theologica je samo summa dosjetku: Uzeli Ruffini i Ottaviani taksi da – sažetak. Teološki sažetak. Njegova tuma- idu na Koncil. I da ne bi taksist razumio o čenja Svetoga pisma su duboka i široka.“ čemu govore, ne razgovaraju talijanski nego U razgovoru je profesor Lyonett pohvalno latinski. Kad najedanput se taksist okrene i spomenuo jugoslavenske biskupe na Kon- ispravi im jedan konjuktiv u latinskom. Upi- cilu, posebno zagrebačkoga nadbiskupa. U ta ga kardinal Ruffini: tomu mi je spletu spomenuo da je biblijski „Odakle vi znadete latinski?“ i tradicijski da svećenik – kao savršenije, ne „Do jučer sam bio profesor na Papinskome kao obavezno – živi od rada svojih ruku. Po- biblijskom institutu“, odgovori taksist. čeo mi je u tom spletu čitati tekst za kojim sam ga našao kad sam ušao. U njemu navodi Samo smo čekali dolazeći na predavanja na biblijske i povijesne argumente. Još mi je spo- Biblicum tko će ispričati koju dosjetku. Evo menuo da će u sljedećem semestru predavati jedne o kardinalu Ottavianiju. Prefekt Sve- vjerojatno teologiju Novoga zavjeta. Istaknuo toga oficija kardinal Alfred Ottaviani bio je

18 Spectrum Drugi vatikanski koncil

poluslijep. Ja sam ga viđao kada je u bazilici To je svojstvo imao i Ivan XXIII., ali na svoj sv. Petra išao u povorci, kako se je hvatao za način. Evo primjer. U Rimu je bio i teolog drvene ograde/pregrade, a kad je došao do Karl Rahner, u to doba je to veliko ime. Jed- oltara, onda se hvatao za okolna užeta. Vrlo na koncilska struja, ona manjinska, obratila se teško kretao, stvarno poluslijep. I netko je se papi Ivanu XXIII. s molbom da potje- pripovijedao dosjetku o kardinalu Ottavia- ra Rahnera iz Rima jer da buni biskupe. A niju: „Bože, otvori mu oči ili zatvori.“ Ivan XXIII. je odgovorio: „Došli ste na kriva vrata, profesor Rahner nije moj teolog; on je Kardinal Ottaviani je bio na nišanu u to doba, teolog bečkoga nadbiskupa kardinala Köni- on je naime bio prefekt Svetoga oficija, u šali ga.“ Usput, kardinal Franz König studirao je rečeno „zvanični kočničar“ lađe/kočije sve- na Papinskome biblijskom institutu u Rimu te Crkve, budan čuvar poklada; on je tražio 1931.–1935. da se ostaje na ustaljenoj stazi. Dobrohotno. Kažu da je bio vrlo dobar čovjek – to sma- Ovo je samo jedan primjer kako Ivan XXIII. tram jako važnim – da je pomagao sirotinju, nije podlijegao prisili niti popuštao pritisci- da je dijelio šakom i kapom. Dobar, plemenit ma. Prisila se danas zove ljepšim nazivom čovjek. Njegov motto na biskupskom grbu pritisak, ali to dođe na isto. Svećenici, župni- bio je: „Semper idem – Uvijek isto.“ Kružila ci, gvardijani, provincijali, svjetovnjaci neri- je dosjetka o njemu. Kardinal Ottaviani uzi- jetko iskuse pritiske. Nema zapravo čovjeka mlje taksi i veli vozaču: „Na Koncil.“ A svi ni službe lišenih pritisaka. Bl. Ivan XXIII. i bl. su u Rimu znali, svi su taksisti znali, da je Ivan Pavao II. primjer su opiranja pritisku i Koncil i gdje je Koncil – u bazilici sv. Petra. odbijanja navale nasilnosti. Međutim, taksist vozi, vozi i vozi. Ottavia- ni, kako slabo vidi, ne vidi kud ga vozi. Na Dolazeći o podnevu s predavanja na Papin- kraju kaže taksistu: „Predugo me vozite. Pa skome biblijskom institutu stavio bih torbu u sam rekao: ‘Na Koncil.’“ „Pa ja vas vozim na sobu i pohrlio u čitaonicu Zavoda sv. Jeronima. Koncil. Vozim vas u Trento, na Trident.“ Uzeo bih u ruke L’Osservatore Romano – uko- liko me već netko nije pretekao – i čitao izvješće Mi studenti na Biblijskom institutu bili smo o događanju na Koncilu prethodnoga dana. u žiži s našim profesorima. Ubrzo sam odlučio pretplatiti se na vatikanski Nije bilo lako papi Ivanu XXIII. među kon- dnevnik L’Osservatore Romano. Tako mogu cilskim strujama. On je imao počitanje i za spokojno u odgovarajuće doba dana iz dana jedne i za druge. I to je njegova veličina. Ali u dan pratiti zbivanja na Koncilu i oko Konci- nije podlijegao pritiscima. Kardinal Stanislav la. L’Osservatore Romano sam poslije uvezao. Dziwisz, govoreći o bl. Ivanu Pavlu II., koje- Imam ga u svojoj osobnoj knjižnici. Pet golemih mu je bio osobni tajnik, kao jednu značajku svezaka. Trag II. vatikanskog koncila. Krasna Ivana Pavla II. naveo je: „Nije podnosio pri- uspomena. silu, nije trpio nasilnost.“

ogledi i prinosi studenata teologije 19 Doba pohoda

Prilika za saznanja o Koncilu bila je i što su poje- Teolog zagrebačkoga nadbiskupa Franje dini naši biskupi tada stanovali u Hrvatskome Šepera bio je prof. dr. Tomislav Šagi-Bunić. zavodu sv. Jeronima. Zavod sv. Jeronima nije Rekao je: mogao primiti sve biskupe. Rektor Zavoda, mons. Kokša, riješio je to pitanje salomonski. „Nadbiskup Franjo Šeper ide u pedeset kon- U Zavodu sv. Jeronima stanuju nadbiskupi, a cilskih otaca, ključnih i središnjih.“ od biskupa po dobi, počam od starijih, koliko Znamo da je koncilskih otaca bilo preko bude mjesta. Mi pitomci, studenti, imali smo 2500. Nije mala stvar biti jedan od vodeće svoj dugi stol, biskupi svoj dugi stol. Biskupi su pedesetorice. Na prvom zasjedanju, koliko znali da su vezani zakletvom na čuvanje tajne mi je u pameti ostalo, nadbiskup Šeper je o radu Koncila, a mi smo imali naoštrene uši samo šutio. Splitski nadbiskup Frane Fra- da slušamo dok oni raspravljaju što je bilo na nić je, koliko se sjećam, založeno govorio. Koncilu. I na sreću, neki su imali već „tvrđe“ uši Predložit će na Koncilu da biskupi polože pa su zato govorili glasnije. A mi, dakako, sve zavjet siromaštva. Nadbiskup Šeper je šutio hvatali kao antene. U vrijeme ispita molili smo i zacijelo gledao otkuda i kamo vjetar puše. rektora Kokšu da možemo otići ranije s objeda jer moramo učiti za ispite. Dobili smo odgovor: Mons. Đuro Kokša, rektor Zavoda sv. „Studirati u Rimu u vrijeme kad se održava je- Jeronima, kao pripjev je ponavljao našim dan ekumenski koncil je rijetka povlastica. Sve biskupima: „Naši biskupi su se čuli na ima svoju cijenu i prema tomu, dok zadnji bi- prijašnjim koncilima, neki su se prosla- skup ne završi blagovanje, trebate ostati sjediti u blagovaoni.“ Tako je i bilo. vili.“ Mislio je zacijelo na Draškovića na Tridentskom koncilu, mislio je na Stros- Jednoga dana dolazi biskup mostarski Pe- smayera na I. vatikanskom koncilu. Stal- tar Čule u blagovaonu. Biskupi mu plje- no je poticao hrvatske biskupe neka ih se šću. Novine pišu: „Za volju svoga prijatelja Papa promijenio misu.“ Naime, biskup Čule čuje na II. vatikanskom koncilu. je predložio da se u kanon unese sv. Josip. A onda kad se oglasio, pravo se oglasio go- I Ivan XXIII. je to prostodušno prihvatio i vorom o đakonatu, o liturgiji, o liturgijskoj unio. I zato mu plješću. naime obnovi. Mons. Đuro Kokša, rektor Zavoda sv. Jero- nima, kao pripjev je ponavljao našim bisku- Nadbiskup Šeper dolazi iz Crkve iza „želje- pima: „Naši biskupi su se čuli na prijašnjim zne zavjese“, on dolazi iz komunističkoga koncilima, neki su se proslavili.“ Mislio je za- sustava i ateističkoga uređenja. Očekivalo bi cijelo na Draškovića na Tridentskom koncilu, se da će u govoru o ateizmu sasuti „drvlje mislio je na Strossmayera na I. vatikanskom i kamenje“ na bezboštvo. Nadbiskup Šeper koncilu. Stalno je poticao hrvatske biskupe međutim predlaže da se u dokument u sple- neka ih se čuje na II. vatikanskom koncilu.

20 Spectrum Drugi vatikanski koncil

tu/kontekstu govora o korijenima i oblicima ce su nekad neke kao kraljice – revno baciti, ateizma stavi rečenica „da kršćani nekada kao što je, pretpostavljam, čistačica bacila s svojim životom Boga više zakrivaju nego mojega stola od sunca savinute papire – fo- otkrivaju“. I ta je Šeperova rečenica ušla u tokopije naime Križanićeva autografa Bibli- koncilsku konstituciju : otheca Schismaticorum Universa iz javnosti „Zato ne malu ulogu za postanak tog ate- nedostupna arhiva Svetoga oficija, koje mi izma mogu imati vjernici ukoliko zane- je velikodušno bio dao kardinal Šeper, kao marivanjem vjerskoga odgoja ili netočnim prefekt Svetoga oficija. i pogrešnim izlaganjem nauke ili također nedostatcima svoga religioznog, moralnog „Najradosnija sjednica Koncila! Danas (4. pro- i socijalnog života, pravo lice Boga i religije sinca 1963.) se potpisuje dokument o božanskoj prije zakrivaju nego otkrivaju“ (čl. 19). liturgiji“, kazuje ujutro sav u ushitu nadbiskup Šeper, moj nekadašnji rektor na Zagrebačkoj Srednja lađa bazilike sv. Petra služila je kao bogosloviji, koji nas je oduševljavao kao pitom- koncilska dvorana/aula. U pokrajnjim la- ce za svetu liturgiju, napose za liturgijsko koral- đama su bila dva bara za okrepu koncilskih no pjevanje. otaca u predahu. Bar u lijevoj pokrajnjoj lađi Podvečer pratio sam ga na Vatikanski radio, bio nazvali su u šali Bar Jona, a onaj u desnoj po- s njime dok je govorio za hrvatsku emisiju: krajnjoj lađi nazvali su Bar Aba. Iz jednoga „Današnja sjednica bila je najradosnija. Pot- od njih donio mi je zagrebački nadbiskup pisana je Konstitucija o liturgiji i o sredstvi- Franjo Šeper, kao jedinome pitomcu iz svoje ma društvenog saobraćanja.“ nadbiskupije u Zavodu sv. Jeronima, mali keramički vrč, oslikan, s natpisom „Monte Doista velik dan. Prekretnica u Crkvi. Nad- Senario. Gemma d’abeto. Firenze“, čvrsto biskupu Šeperu liturgija je bilo osobito na zapečaćen metalnim pečatom. Na licu vrča srcu. No liturgija je bila na srcu i krčkom nalazi se slika crkve i samostana utemelje- biskupu Karmelu Zazinoviću koji je na Kon- na 1234. godine od strane „sedam svetih cilu predlagao da se uvede lectio continua, utemeljitelja – slugu Marijinih“ u Toskani. dakle da se u misi u izboru pročita, više-ma- Propustio sam pitati nadbiskupa Šepera u nje, cijelo Sveto pismo kroz određeno vre- kojemu je baru u bazilici sv. Petra uzeo vr- mensko razdoblje. čić, da li u Bar Aba ili Bar Jona. Volio bih da ga je uzeo u Bar Jona jer Jona u hebrejskom Dubrovački biskup Pavao Butorac briljantno znači golub (golubica). Vrčić nikada nisam je umio latinski. Mi smo šetajući po terasi sv. otvorio. Kada ga stresem, čujem da je u nje- Jeronima latinski razgovarali. U Zavodu sv. mu tekućina. Liker zvan Gemma d’abete. Jeronima, kad god je hodnikom prolazio kraj I danas ga imam na ormaru u radnoj sobi. kapele, pokleknuo je prema kapeli i potom Kao osebujnu koncilsku uspomenu. I vazda nastavio hod. On nikada nije prošao kraj strepim ne će li mi ga koja čistačica – čistači- kapele da ne bi pokleknuo. Na oči biskupa,

ogledi i prinosi studenata teologije 21 Doba pohoda

studenata, posluge, gostiju, svih. Uvijek. postavši papa, nije ustručavao svoga vjekov- Rektor mons. Kokša je pozivao u Zavod go- nog prijatelja Testu postaviti kardinalom. ste i time nam je dao izvrsnu priliku da upo- Tako ljudski, tako plemenito! Tako smjelo znamo neke istaknute koncilske oce. Tako nasuprot mogućih prigovora! Kardinal Testa je bio na objedu kardinal Döpfner, jedan od mu je također ljudski i duhovito odgovorio, četvorice moderatora Koncila. Bio je jednom zahvalio svojim grbom, riječima grba. Kar- gost i poljski kardinal Wiszinski, nadbiskup dinal Gustavo Testa bio je studirao na netom varšavski, nježna rumenkasta lica. Kad je taj osnovanom Papinskom biblijskom institutu u zdravici otvorio usta! To je gromovnik. Što kao i kardinal 1910.–1913. je Ilija pred Wiszinskim! Da, i on Wiszinski će Dakako da smo mi pitomci, kao i ostali sta- kleknuti pred Wojtylom, izabranim za papu novnici zavoda sv. Jeronima, itekako, najve- Ivana Pavla II. i odgovoriti mu na njegovo ćma kod obroka, ozbiljno ili u pol šale u pol pitanje, dvojbu da li nešto može učiniti: „Sve zbilje raspravljali o Koncilu. Tako 6. stude- možeš, ti si papa.“ To jest: „Pusti sve obzire.“ nog 1963. kod večere. Zabrinut zbog kritika Rimske kurije koje se čuju na Koncilu don A jedan od gostiju kojega smo posebno za- Mario veli: kamo sreće da Koncil nije ni po- pamtili bio je kardinal Gustavo Testa, rodom čeo, veli da moli svakodnevno Boga da Kon- iz mjesta Boltiere u pokrajini Bergamo, ze- cil što prije završi. mljak i dugogodišnji prijatelj Ivana XXIII., naslovnik hrvatske crkve sv. Jeronima u „Otkako traje Koncil, sve više raste moja Rimu. Ivan XXIII. postavio ga je za kardina- vjera“, reče don Mario. „Onda bi trebalo da la 1959. godine i u naslov mu dao hrvatsku što dulje Koncil traje da vam krjepost vjere crkvu sv. Jeronima. S toga naslova nalazio se što više poraste“, našalio sam se. „Meni sva- njegov grb na pročelju crkve. Na grbu je pi- kodnevno raste nada“, reče Joakim. „Što s salo: Sola gratia tua / et patria / et cor. Ove ljubavlju?“ upitah. „Nju ostavimo za drugi riječi na grbu, pričao nam je kardinal Testa, svijet“, Karadjole će. A o Ivanu XXIII. nisu se teških očnih kapaka i jedva zamjetna osmi- prestale pripovijedati zgode, duhovite zgo- jeha, ne sadrže, kako se može činiti, visoku de. Profesor Maks Peloza ih je kod objeda (2. teologiju milosti de gratia, nego upućene lipnja 1964.) nekoliko ispripovjedio. Sve su su Ivanu XXIII: Da sam kardinal, to je samo mi već bile poznate. Osim ove. Ivan XXIII. tvoja milost – sola gratia tua, kardinal sam došao u posjet bolnici “Sveti Duh – Santo i jer smo zemljaci, jer nam je zajednički za- Spirito“ ,dakako, u Rimu, ne u Zagrebu gdje vičaj – et patria, i jer smo prijatelji – et cor. I postoji bolnica zvana također „Sveti Duh“. tako nam je kardinal Testa otkrio tajnu svoga Dotrči sva uzbuđena časna sestra nadstojni- grba. Duhovito, dovitljivo, iskreno i izvorno: ca i predstavlja se: Sola gratia tua et patria et cor, tvoja milost, „Ja sam nadstojnica Duha Svetoga – Io sono zavičajna povezanost i prijateljstvo. Nama, a la superiora dello Spirito Santo.“ Na to će ne samo nama, svidjelo se što se Ivan XXIII., Ivan XXIII. s osmijehom: „A ja sam samo na-

22 Spectrum Drugi vatikanski koncil

mjesnik Isusa Krista – Io son’ invece soltanto Petru s kojim smo uostalom dobro. Hoteći vicario di Gesù Cristo.“ Pater Stantić, kar- biti vjeran predaji, obavio sam obrede kod melićanin, kod objeda nam je u samostanu sv. Ivana. Zaključen je obred preuzimanja u Remetama među inim zgodama o Ivanu Lateranske bazilike, završeno preuzimanje XXIII. što ih čuo je za dugogodišnjega borav- rimske katedrale, obavljeno sve što prati ka u Rimu ispripovjedio i ovu: ustoličenje pape. Novinari su se razišli. Htio sam međutim učiniti gestu povezanu s mo- „Jedan prijatelj je nunciju Roncalliju, kasni- jom negdašnjom službom među Slavenima. jem papi Ivanu III., rekao. ‘Znaš da diplo- Gesta je međutim ostala nezapažena jer no- mati baš ne govore istinu, a ti govoriš istinu, vinari su s Laterana bili otišli. Dok smo nai- pa kako se snalaziš među diplomatima, kao me silazili od sv. Ivana Lateranskoga s kar- diplomat, kao nuncij?’ A on mu odgovorio: dinalom dekanom i… (Ovdje je Papa zastao ‘Ja govorim istinu, a oni uvjereni da lažem.’“ ne mogavši se sjetiti tko je još bio s njime. Brzo se pročulo da je sveti otac Ivan XXIII. Okrenuo se tajniku Capovilli: ‘Tko je bio, bolestan. Najprije se šaptalo, a onda se gla- monsinjore?’ ‘Kardinal Pizzardo’, odgovori sno kazivalo. Kad sam ga vidio zadnji put na tiho tajnik. Zvučnik je međutim prenosio taj prozoru apostolske palače prigodom molje- za ton niži razgovor Pape s tajnikom, čineći nja podnevnog pozdravljenja s hodočasnici- prisno ozračje još prisnijim.) „Dok smo da- ma okupljenim na Trgu sv. Petra, bio je sav kle silazili od sv. Ivana Lateranskoga s kar- oronuo. dinalom dekanom i kardinalom Pizzardom, zaustavili smo se na moju želju kod bazilike Možda tjedan dana prije Ivan XXIII. primio je sv. Klementa da se pomolimo na grobu sla- u audijenciju Slavene grada Rima jer su pro- venskoga apostola Ćirila; grob je doduše bio nađene moći svetog Ćirila, apostola Slavena. I prazan i nije se znalo gdje su svečeve kosti, a tom prigodom je Papa nakon pročitanoga go- to nije ni važno, duh je tamo...“ vora rekao nešto što nije bilo nigdje napisano: Pohod nije nitko zabilježio ni zapazio jer su „Ovo je bilo službeno. A sada bih vam ispri- se novinari razišli nakon svečanosti u Late- povjedio jednu zgodu svojega skromnoga ranskoj bazilici. No ja sam jednom o tome pontifikata koja mi dolazi ovom upravo pri- pisao (Ivan Golub, Mjesec na Tiberom. Moji likom na pamet, a znak je moje povezanosti spomeni na Papu Koncila, Zagreb, 1986., str. sa Slavenima.“ 75–76). Zvali su me s Hrvatske sekcije Vati- Prolomio se pljesak u iščekivanju najavljeno- kanskoga radija da bih to sjećanje ispripovje- ga kazivanja. dio, ali na talijanskom za talijansku emisiju. I “Izabran za papu, izabran za papu. Tijara, to sam učinio. Dobio sam poslije Glasilo Va- krunidba. Preuzimanje Lateranske bazili- tikanskoga radija gdje je objavljeno moje ka- ke sv. Ivana kao rimske katedrale u posjed. zivanje pod naslovom „Inedito – nepozna- Ondje kod sv. Ivana sve se obavlja, ne u sv. to o Ivanu XXIII.“. Tako je Hrvat obznanio

ogledi i prinosi studenata teologije 23 Doba pohoda

nepoznatu, a znakovitu gestu Ivana XXIII. Zaustavljamo se negdje tamo kod Anđeoske s početka pontifikata, koju je pred kraj svo- tvrđave. Umro papa Ivan XXIII. Ante Tama- jega pontifikata papa Ivan XXIII. povjerio rut, sudrug, pitomac Zavoda sv. Jeronima, okupljenim Slavenima Rima. Dakako da je kasnije biskup šibenski, a potom nadbiskup L’Osservatore Romano objavio govor Slave- riječki, s kojim sam išao, odmah se prekrižio nima što ga je papa Ivan XXIII. bio pročitao, i započeo Očenaš za dušu Ivana XXIII. Bilo je ali ne i njegovo osobno dodatno sjećanje. suza, ganuća i sjećanja. Moje je sjećanje išlo Govore koje je na audijencijama čitao mogli na onu audijenciju kada je papa Ivan XXIII. smo sutradan pročitati u L’Osservatore Ro- primio majku i mene. I na onu nezaboravnu mano. Ali njegova kazivanja nakon pročita- večer s plamtećim bakljama na Trgu sv. Petra noga govora mogli smo čuti samo uživo. Da- podno prozora apostolske palače na kojemu nas se, vidio sam kod posljednjega pohoda, se bio pojavio Ivan XXIII. na dan otvorenja u bazilici sv. Klementa nalazi spomen-ploča II. vatikanskog koncila. koja bilježi onaj pohod Ivana XXIII. Poslije sam pročitao i smjesta si prepisao Ta audijencija Ivana XXIII. za Slavene grada kako je mons. Loris Capovilla, osobni tajnik Rima zbila se 13. svibnja 1963., tri tjedna pri- pape Ivana XXIII., priopćio Papi da je kuc- je nego što će se zbiti njegov posljednji odla- nuo posljednji čas života. Ivan XXIII. kao zak. Toga dana, 3. lipnja 1963., išli smo, ne mladi svećenik Angelo Giuseppe Roncalli samo toga dana, pred baziliku sv. Petra. Si- bio je tajnik biskupa Giacoma Marije Radi- lan se je svijet sjatio. Kardinal Traglia, vikar ni-Tedeschija u Bergamu, koji je želio da mu grada Rima, služio je na Trgu sv. Petra misu tajnik u bolesti kaže kada je došao posljednji za umirućega Papu, za „sretan odlazak – pro čas. Taj je došao 22. kolovoza 1914. felici exitu“ po starom obredu, po kojemu je Osobni tajnik Loris Capovilla je rekao Ivanu misa završavala čitanjem proslova Evanđe- XXIII. u petak prije Duhova 1963: lja po Ivanu. I dok je misnik – kardinal Tra- „Svetosti, ja vam trebam reći ono što ste vi glia čitao riječi: „Bi poslan od Boga čovjek, meni govorili da ste trebali reći svome bi- kome bijaše ime Ivan“, nisam bio jedini koji skupu Radiniju, čiji ste bili tajnik: Došao je se okrenuo prema prozoru apostolske palače čas oproštaja.“ Ivan XXIII. je na to rekao: iza kojega je umirao Ivan XXIII. Poslije mise „Da čujemo još liječnike.“ Mons. Capovilla je vraćali smo se u Zavod sv. Jeronima. Probi- kazao: „Liječnici su mi rekli da vam kažem.“ jali se između automobila. Vozači nas kroz Došlo je do perforacije tumora i nikakav za- prozor auta pitaju kako je s Papom, što je s hvat više nije bio moguć i izdahnuće je bilo Papom. Iza nas je išao netko s tranzistorom, samo pitanje trenutka. Tada je Ivan XXIII. držao ga na uhu. Najedanput čujem riječ s rekao riječi svojemu tajniku koje je, na sreću, tranzistora: „Morto.“ on zapisao. Uhvatio je tajnika mons. Capovi- llu za ruku i kazao: „Radili smo, služili smo Crkvi. Nismo se zaustavljali da skupljamo

24 Spectrum Drugi vatikanski koncil

kamenje koje su s jedne i s druge strane ba- neponovljivosti. cali na nas. A mi ga nismo ni na koga bacili.“ Netko je rekao, možda i priželjkivao: A onda mu je još rekao: „Imamo mnogo pri- „Novi papa ne mora nastaviti Koncil.“ jatelja. Imat ćemo ih još više. Susrest ćemo se A neki su smatrali da, nakon što je proglaše- u raju.“ Do suza sam ganut. Bile su to opro- na na I. vatikanskom koncilu dogma o papi- štajne i proročke i poučne riječi. Velika je noj nepogrJešivosti, više nije uopće potrebno stvar moći na samrti reći: „Ni na koga nisam održavati ekumenske koncile. bacio kamen.“ Nisu bila prošla ni 24 sata od izbora za papu, Blaženi Ivan XXIII. nije tratio vrijeme na sabi- a Ivan XXIII. je, kako bilježi njegov osobni ranje kamenja! A koliko vremena ljudi potrate tajnik Loris Capovilla, načinio listu osoba na sabiranje kamenja. Pa se ogledavam kakvim koje će postaviti kardinalima. Na prvome me je kamenom tko ošinuo, pa ga opipavam, je mjestu bio milanski nadbiskup Giovanni pa ga pretvaram u izložak, pa o njemu pripo- Montini. Je li Ivan XXIII. slutio da će mu on vijedam… Ivan nije sabirao kamenje. biti nasljednik? Možda je to i priželjkivao. Novi papa Montini uzeo je ime Pavao VI. Knjigu o Ivanu XXIII. Ivan Golub Mjesec na Papa Pavao VI. je nastavio i završio II. vati- Tiberom. Moji spomeni na Papu Koncila, kanski koncil. Zagreb, 1986., preveli su na mađarski i obja- vili Ivan Golub, Holdéfeny a Tiberis főlőt, U nedjelju 29. rujna 1963. otvoreno je drugo Novi Sad, 1991. Na naslovnici, korici, slika zasjedanje II. vatikanskog koncila. U Zavodu je Ivana XXIII. i ulomak tiskanim slovima. sv. Jeronima sam na televiziji pratio svečan Kod potpisivanja indeksa na Katoličkome čin otvaranja. Govor pape Pavla VI. pratio bogoslovnom fakultetu u Zagrebu upitah sam na dah. Rekao je Pavao VI. da će Koncil studenta Mađara iz Vojvodine: što to tu piše. graditi most prema suvremenomu svijetu. Preveo mi je: „Radili smo, služili smo Crkvi. Govorio je i o pokojnomu papi Ivanu XXIII. Nismo se zaustavljali da skupljamo kamenje „Ne možemo, a da pri ovomu događaju otva- koje su s jedne i s druge strane bacali na nas. ranja drugoga zasjedanja Vatikanskoga kon- A mi ga nismo ni na koga bacili.“ Očito su cila ne spomenemo našega predšasnika, bla- urednik i nakladnik prosudili da je u toj re- ge i besmrtne uspomene, od nas ljubljenoga čenici Ivanov autoportret i zato su je stavili Ivana XXIII. Njegovo ime oživljuje u nama, uz slikani portret na korici. a zacijelo i u vama koji ste imali sreću vidje- ti ga na ovom istom našem mjestu, njegov Vrijeme pape Ivana XXIII. bilo je vrijeme Po- prijazni i svećenički lik kada je 11. listopada hoda. Bio je to pohod jednostavnosti i topli- prošle godine otvarao prvo zasjedanje ovog ne, pohod smjelosti i blizine, pohod svetosti i Drugoga vatikanskog ekumenskog koncila i vedrine, pojavljenje ljudskosti i duhovnosti, izrekao govor koji se Crkvi i svijetu učinio dobrohotnosti i jedincatosti, nesvedivosti i proročkim glasom za naše stoljeće, koji odje-

ogledi i prinosi studenata teologije 25 Doba pohoda

kuje u našem sjećanju i u našoj savjesti da menskih koncila; pozvao si braću, nasljedni- zacrtamo Koncilu put kojim treba proći i da ke apostolâ, ne samo da nastave prekinuti rad oslobodimo svoje duše od bilo kakve sum- i obustavljeno donošenje zakona, nego da se nje, bilo kakve klonulosti koja bi nas zatekla osjete sjedinjeni s papom. Ti si, postavljajući na poduzetom putu koji nije lagan.“ cilj Koncilu, svim drugim ciljevima pretpo- U nastavku govora Pavao VI. se dirljivo obra- stavio pastoralni cilj kao najhitniji i najspa- tio samome pokojnom papi Ivanu XXIII: sonosniji od svih ciljeva. Nećemo zaboraviti „O, dragi i velepoštovani papa Ivane, bila norme koje si ti, prvi otac ovoga Koncila, hvala, bila pohvala tebi koji si, uvjereni smo, mudro zacrtao i koje valja ovdje ponoviti: po Božjemu nadahnuću htio i sazvao ovaj ‘Nije naša zadaća da samo čuvamo drago- Koncil i time otvorio Crkvi nove putove, cjeno blago, to jest katolički nauk, kao da se učinio da su proključali na zemlji novi vrut- trebamo brinuti jedino za starinu, već da se ci zapretanih i svježih voda nauka i milosti radosni i bez bojazni dademo na posao što Krista Gospodina. Ti si, ne na poticaj nekoga ga traži naše vrijeme i tako proslijedimo pu- zemaljskog povoda, niti pod pritiskom neke tem kojim Crkva ide već dvadeset stoljeća.’ posebne okolnosti, već proničući nebeske I nećemo zaboraviti objedinjenje u jednom osnove te mračne i mučne potrebe suvreme- ovčinjaku onih koji vjeruju u Krista i teže da noga doba, dohvatio prekinutu nit I. vati- budu udovi njegove Crkve koju si ti, Ivane, označio kao kuću Očevu otvorenu svima.“ Šapnuh Marku Jozinoviću: „Ovo je himna Nije naša zadaća da samo čuvamo dra- papi Ivanu XXIII.“ Kada sam kod objeda čuo da je govor trajao jedan sat, nisam mogao gocjeno blago, to jest katolički nauk, kao vjerovati. Papa je govorio jasno, programski. da se trebamo brinuti jedino za starinu, već da se radosni i bez bojazni dademo na po- „Pavao VI. divno je orisao lik Ivana XXIII. sao što ga traži naše vrijeme i tako prosli- Upravo ga opjevao“, rekoh za stolom. jedimo putem kojim Crkva ide već dvadeset Za Ivana XXIII. održano je prvo zasjedanje stoljeća.’ I nećemo zaboraviti objedinjenje Koncila 1962., za Pavla VI. održano je dru- u jednom ovčinjaku onih koji vjeruju u Kri- go zasjedanje u jesen 1963., treće zasjedanje sta i teže da budu udovi njegove Crkve koju održano je u jesen 1964. i četvrto, posljednje, si ti, Ivane, označio kao kuću Očevu otvo- zasjedanje održano je u jesen 1965. Zaključu- renu svima. jući posljednje zasjedanje Koncila 7. prosinca 1965. papa Pavao VI. u završnomu je govoru kanskog koncila; tako si spontano razobličio kazao kako ovaj Koncil nije bio sukob, bitka, nepovjerenje što su ga neki nepravo izvodili anatema – što je mogao biti. Usporedio je rad iz toga kao da bi dostajala već vrhovna vlast Koncila s djelom milosrdnoga Samaritanca podijeljena od Krista rimskom prvosvećeni- nadvinuta s beskrajnom naklonošću nad čo- ku za upravljanje Crkvom bez pomoći eku- vjeka/čovječanstvo u potrebi, kojemu pritje-

26 Spectrum Drugi vatikanski koncil

če u pomoć. A dan potom na suncem obasja- diplomatskim korom i izabranim uzvanicima nu Trgu sv. Petra papa Pavao VI., razdragan, – svih ravno četiri stotine – papa Ivan Pavao uputio je srdačne poruke svijetu, vladarima, II. je točno u podne proglasio Katekizam učenjacima, umjetnicima, ženama, radni- Katoličke Crkve. Samo proglašenje nazvao cima, siromasima, bolesnicima, patnicima, je „jednim od najvećih događaja u novijoj mladeži: „Za Katoličku Crkvu nitko nije povijesti Crkve“ i zahvalio Bogu „što mu je stranac, nitko nije isključen, nitko nije dale- podario da skupa s nama doživi taj događaj ko“ (Paul card. Poupard, Il Concilio Vaticano neusporediva bogatstva i značenja“. Potresnim II. Una realtà sorprendente, u: Istituto Paolo je glasom Katekizam Katoličke Crkve nazvao VI, Notiziario, n. 63, Brescia 2012, str. 48–49). darom Crkve ukorijenjenim u prošlosti, Papa Ivan Pavao II., koji je uzeo ime po svo- podanim sadašnjosti, okrenutim budućnosti, jim prethodnicima Ivanu XXIII. i Pavlu VI., naslovljenim svima koji traže Boga. rekao je svete jubilejske 2000. godine u vezi s II. vatikanskim koncilom: „Ivan XXIII. Biskupska sinoda 1985., povodom 20. je otvorio novu stranicu povijesti Crkve.“ godišnjice zaključenja II. vatikanskog Koncila, bila je predložila da se načini Katekizam Ivan XXIII. je otvorio II. vatikanski Katoličke Crkve. Sljedeće 1986. godine Papa koncil. Pavao VI. je nastavio i zaključio je povjerio povjerenstvu dvanaestorice II. vatikanski koncil. Ivan Pavao II. je kardinala i biskupa, pod predsjedanjem dao koncilski Katekizam. Među nekoliko kard. Josepha Ratzingera (današnjega pape članova Međunarodne teološke komisije Benedikta XVI.), da pripravi nacrt Katekizma koji su bili na svečanosti proglašenja koji su tražili sinodalni oci. Povjerenstvo je Katekizma Katoličke Crkve bio sam i ja, član pratilo rad stvorenoga uredništava biskupa Međunarodne teološke komisije iz Hrvatske i stručnjaka. O nacrtu Katekizma su se (1992.–1997.). Biskup Christoph Schönborn, očitovali svi katolički biskupi, biskupske član Međunarodne teološke komisije, tajnik konferencije, Biskupska sinoda, kao i izdanja Katekizma Katoličke Crkve, kojemu teološka i katehetska učilišta: sam, u svoj jednostavnosti, izrazio želju da prisustvujem svečanu činu, predao mi je „S pravom možemo reći da je ovaj Katekizam pozivnicu da pribivam svečanosti u Sala plod suradnje cijeloga episkopata Katoličke Regia u Vatikanu i na misi zahvalnici u Crkve… Stjecaj tolikih glasova doista izražava bazilici Santa Maria Maggiore. ono što možemo nazvati ‘simfonijom’ vjere. Tako izrada ovoga Katekizma odražava Dana 7. prosinca 1992., na spomendan kolegijalnu narav episkopata: svjedoči o sv. Ambrozija, naučitelja Crkve i učitelja katoličanstvu Crkve“, riječi su rimskoga sv. Augustina, u Kraljevskoj dvorani biskupa pape Ivana Pavla II. napisane u Apostolskoga dvora, pred zborom kardinala, apostolskoj konstituciji Fidei depositum za predstavnika biskupskih konferencija, pred objavljivanje Katekizma Katoličke Crkve

ogledi i prinosi studenata teologije 27 Doba pohoda

prema Drugome vatikanskom saboru. se što mi je maestro rekao i da li mi je što rekao. Slušajući govore i gledajući prisutni Kardinal Ratzinger kao papa Benedikt XVI. zbor kardinala, predstavnike biskupskih učinit će maestra Bartoluccija kardinalom. konferencija, osjetio sam bilo biskupskoga Veliki učitelj – maestro, o čijoj je ravnateljskoj kolegija. Katekizam Katoličke Crkve je palici visila raspjevana „dječurlija“, razigrana Katekizam II. vatikanskog koncila i po tome „mladež“ i zrela muževnost – tom palicom će što je i u postanku in fieri i u opstanku in facto si otvoriti vrata raja. esse tvorba biskupskoga kolegija na čelu s rimskim biskupom papom, što je posebna Dan potom, 8. prosinca 1992., na svetkovinu stečevina II. vatikanskog koncila. Kako se Bezgrješnoga začeća Marijina, slušao sam i ne prisjetiti Marka Antuna de Dominisa gledao Ivana Pavla II., papu slavenske krvi, (Rab, 1560. – Rim, 1624.), nadbiskupa u bazilici Svete Marije Velike (Santa Maria splitskoga, primasa Hrvatske i Dalmacije, Maggiore) – u kojoj su ono pred više od jedno koji je u biskupskome kolegijalitetu vidio tisućljeće na oltar bili položili bogoslužne ključ jedinstva Crkava, uistinu preteče II. knjige na slavenskome jeziku slavenski vatikanskog koncila. apostoli Ćiril i Metod – kako Katekizam Katoličke Crkve i sve okupljene uspoređuje Kardinal Ratzinger je kod čina proglašenja s čudesnim suzvučjem-simfonijom i Katekizma Katoličke Crkve cvao. Osjetio se Katekizam naziva koncilskim katekizmom. ushit prisutnih. Kipovi što tvore vijenac što Gledajući, osjećajući ushit pape Ivana Pavla veže svod i zidove dvorane koja se ne zove II. u bazilici Svete Marije Velike u misi uzalud Kraljevskom kao da su ispružili još zahvalnici za ostvaren Katekizam Katoličke više glave i isturili koljena da vide događaj Crkve i dan prije u Kraljevskoj dvorani kakva nije bilo od 1566. kada je proglašen u Apostolskoj palači, u činu proglašenja Katekizam Tridentskoga koncila. Vrhovni je Katekizma Katoličke Crkve, osjetio sam svećenik, rimski biskup, papa Ivan Pavo II. kako Papa upisuje Katekizam krupnim u ushitu – davno ga ne vidjeh tako radosna slovima u svoje poslanje, u svoj život. Ivan – prošao raskriljenih ruku, kao na krilima, XXIII. je otvorio, Pavao VI. zaključio II. Kraljevskom dvoranom. vatikanski koncil, a Ivan Pavo II. podario je Crkvi i svijetu koncilski katekizam. I time se Kao posljednji, semplice prete, u zadnjem je uvrstio u koncilske pape. redu, dakle bit će kao 400. sudionik svečanosti našao sam se tik do zbora Capella Sistina. I ja sam imao razloga u bazilici Svete Mari- Njime je ravnao maestro Bartolucci. Bio sam je Velike – Santa Maria Maggiore zapjevati u prilici izraziti udivljenje njegovu zboru i „Te Deum laudamus – Tebe Boga hvalimo“ njegovoj ravnateljskoj palici. Nikada do sada jer mi je kao studentu/učeniku teologije nisam imao prigodu njima nešto reći nego ih bilo dano onoga 11. listopada 1962. prisu- samo ushitno, vazda ushitno čuti. Ne sjećam stvovati otvorenju II. vatikanskog koncila

28 Spectrum Drugi vatikanski koncil

i pribivati na prvoj sjednici Koncila i jer mi vac akademik Radoslav Katičić – prvi pravi je kao teologu Međunarodne teološke ko- rječnik hrvatskoga jezika Hrvata Jakova Mi- misije dano prisustvovati činu proglašenja kalje Blago Jezika Slovinskoga illi Slovnik u koncilskoga Katekizma Katoličke Crkve Komu izgovarajuse rijeci slovinske Latinski, što ga je potpisao svojom rukom papa Ivan i Diacki. – Thesaurus Linguae Illyricae sive Pavao II., koji nosi u svom imenu dvoji- Dictionarium Illyricum, in quo verba Illyrica cu koncilskih papa, s nadnevkom: „Dano Italicè, & Latinè redduntur. Labore P. Iacobi 11. listopada 1992., na tridesetu obljetnicu Micalia societ. Jesu collectum. Et sumptibus otvorenja Drugog vatikanskog općeg sabo- Sacrae Congregationes de Propaganda Fide ra, četrnaeste godine mojeg pontifikata.“ impressum. Laureti; Apud Paulum, & Io: Baptistam Seraphinum. 1649. Cum DDD. Na konzistoriju 2. veljače 1983., na Svijeć- Superiorum Permissu. Stranica 926. Isuso- nicu, Ivan Pavao II. učinio je zagrebačkoga vac Mikalja, objavljujući svoj hrvatsko-ta- nadbiskupa Franju Kuharića kardinalom. lijansko-latinski rječnik, nije mogao slutiti Nadbiskup me je pozvao da skupa s Vladom da će za 333 godine u Loretu hodočasnici iz Stankovićem budem njegov pratilac na kon- Hrvatske služiti svetu misu na jeziku, hrvat- zistorij. Kao novostvoreni (creatus) kardinal skome jeziku, kojega je on rječnik načinio. na povratku iz Rima hodočastio je u Loreto. Tu je u Loretu bio i Ilirski/Hrvatski zavod. S njime pomoćni biskup zagrebački mons. Koliki li su našijenci tu učili svetu teologiju! Đuro Kokša, Vladimir Stanković i ja. Obra- dovao sam se. Nikad nisam bio u Loretu. Li- Poslije mise su nas kapucini, opslužitelji sve- tanije lauretanske (loretske) idu u prve moli- tišta, poveli u obližnju odaju i ponudili nas tve što sam ih čuo pjevati. Kako smo ih samo čašicom amara, proizvodom njihove kuće i svake nedjelje na drugi način pjevali kod svježim pecivom. Netko je upitao za monsi- večernjice u Kalinovcu. Nestale su večernji- njora Capovillu. Uskoro se pojavio u suta- ce, izgubile se Litanije lauretanske, ostala je ni visok, debelih stakala na očima, prosjed samo sjetna uspomena. Putu u Loreto rado- mons. Loris Capovilla, nadbiskup i ravnatelj vao sam se i zato što ću ondje vidjeti mons. loretskoga svetišta. Dvadest je upravo godi- Lorisa Capovillu, nekoć osobnoga tajnika na kada je – vidio sam na televiziji – suznih pape Ivana XXIII., sada nadbiskupa i ravna- očiju utisnuo cjelov u mrtvo lice Ivana XXIII. telja lauretanskoga/loretskog svetišta. Pred Šutio je sjedeći s lijeva kardinalu Kuhariću, ulazom u svetište stoji brončani kip Ivana a onda je progovorio: „Otvaranje Crkve pre- XXIII., kao spomen na njegov pohod Lore- ma Istoku počelo je s vašim predšasnikom tu prije otvaranja II. vatikanskog koncila. U (nadbiskupom Franjom Šeperom). Onaj pro- svetištu smo imali misu u nazaretskoj kućici nicljiv govor pape Ivana XXIII. o smrti kardi- iz višejezičnoga misala u kojemu se je nalazi- nala Stepinca bio je početak.“ la i misa na hrvatskome in lingua slava. Tu je Uključio se s osmijehom mons. Kokša rije- 1649. u Loretu tiskan – kako kaže jezikoslo- čima: „Da, kada je Papa s pohvalom rekao

ogledi i prinosi studenata teologije 29 Doba pohoda

da je vlast dopustila kardinalov ukop (u za- da biskupija ima sjemenište, i treće, da bisku- grebačkoj katedrali) kao što je Pilat dopustio pi mogu saobraćati s Rimom. To je bilo ono Isusov ukop.“ „I onaj sudar što ga je imao osnovno, a drugo potom.“ Mons. Capovilla kardinal König idući na sprovod kardinalu naveo je riječi Ivana XXIII: „Crkva ima mnoge Stepincu doprinio je otvaranju. Bečki je kar- neprijatelje, no ona nikomu nije neprijatelj.“ dinal bio u bolnici, gdje ono?“ nastavio je mons. Capovilla. „U Varaždinu“, reče kar- Mons. Capovilla se sjetio i Ivanova načina: dinal Kuharić. „Bili su i liječnici i vlasti vrlo „Papa Ivan znao je i teške stvari reći na ot- pažljivi. Kardinal König je Papu izvijestio mjen (duhovit) način. Tako je rekao nekim kako su s njime ljubazno postupali i u bolni- (Židovima?): ‘Ja sam Josip, vaš brat.’ A zna ci i od strane (komunističke) vlasti.“ se kakva su bila Josipova braća.“ Pri opro- štaju rekoh nadbiskupu Capovilli: „Spre- Nadbiskup Capovilla je ispripovjedio kako mam knjigu o Ivanu XXIII.“ je uvjeravao papu Ivana XXIII. da pozove na II. vatikanski koncil i sporne biskupe iz Kine. I stisnuh kao relikviju ruku koja je ruku o Reče da je kleknuo pred Papu neka preko ruku pratila pontifikat Ivana XXIII., pape Kaira uputi poziv kineskim biskupima da Koncila. U Zagrebu sam napisao pismo nad- dođu na Koncil. Kardinali su međutim to biskupu Lorisu Capovilli u kojemu sam ga smatrali neprimjerenim. Na to je mons. Ca- prostodušno zamolio da napiše predgovor povilla uvjeravao Papu da ga jednodušnost mojoj knjizi o Ivanu XXIII. (Mjesec nad Tibe- odbijanja od strane kardinala ne pokoleba, rom. Moji spomeni na Papu Koncila, Zagreb, možda je to ipak stav samo jednoga od njih 1986.) I napisao je. koji je onda druge pridobio za svoje stano- vište. Dok je ovo govorio, nadbiskup Capo- Nadbiskup mons. Loris Capovilla dao je sasta- villa zamalo da nije zaplakao od tuge što je vak o Ivanu XXIII. kao papi tradicije i tranzicije jedna povijesna prilika propuštena. Na to je Venticinque anni dalla morte di Giovanni XXI- nadovezao: „I poslije Ivanove smrti smatrali II il Papa della Tradizione e della transizione s su da treba malo zaustaviti otvaranje prema nadnevkom „Sotto il Monte Giovanni XXIII, 28. Istoku (komunističkim zemljama) takozva- ottobre 1990“ za spomenicu/zbornik o mojoj nu istočnu politiku. Nakon dvije godine sret- šezdesetoj godini života Homo imago et ami- nem u Državnom tajništvu mons. Casarollija cus Dei, Miscellanea in honoreo Ioannis Golub. u clergymanu (kasnijega kardinala i držav- Curavit rditionem Ratko Perić. Pontificium Co- noga tajnika Vatikana). Pozdravim ga. ‘Ne llegium Croaticum sancti Hieronymi, Romae pitate me kamo idem?’ upita i odgovori: ‘U 1991 (str. 27–53). Na završetku povezuje zbor- Čehoslovačku. Dvije smo godine izgubili.’“ nik s četiri konstitucije II. vatikanskog koncila. Nadbiskup Capovilla spomenuo je nadalje S čestitkom „Alcarissimo fratello e amico Ivan oko čega je Ivan XXIII. osobito nastojao: Golub. Ad multos annos! – Predragom bratu i „Prvo da svaka biskupija ima biskupa; drugo, prijatelju Ivanu Golubu. Ad multos annos!“

30 Spectrum Drugi vatikanski koncil

Spomenut ću da sam Vijeću Katoličkoga fa- među slušačima imao jednoga Hrvata, Đuru kulteta u Zagrebu bio podnio prijedlog da Gračanina (mojega poslije profesora u Za- se podijeli počasni doktorat honoris causa grebu), a na posljednjoj godini profesure na osobnim tajnicima dvaju koncilskih papa, Gregoriani u Rimu imao je opet među sluša- zaslužnima za suradnju s povijesnim papa- čima jednoga Hrvata, Ivana Goluba, mene. ma, mons. Lorisu Capovilli, osobnome taj- Objavljivanje koncilskih dokumenata Doku- niku pape Ivana XXIII., i mons. Pasqualeu menti, njih šesnaest, jest događaj. Probrano Macchiju, tajniku pape Pavla VI. Nije bilo natuknjujem s rečenicom-dvije što je novost na Vijeću dovoljno glasova da se prijedlog dotičnoga dokumenta. usvoji. To me je rastužilo. Bilo bi to na čast dvojici počašćenih, a i na diku samome Te- Konstitucijom o svetoj liturgiji, Sacrosan- ološkom fakultetu u Zagrebu, u Hrvatskoj. ctum Concilium, uvodi se narodni jezik Međutim, nije tome tako davno, Ruska aka- u liturgiju. Kao primjer narodnoga jezika demija znanosti podijelila je počasni dokto- u liturgiji naši su biskupi jednoga dana na rat mons. Lorisu Capovilli iz područja po- Koncilu misu zaziva Duha Svetoga služili vijesti. Što nije učinila katolička Hrvatska, na staroslavenskome. Nije pitanje postojanja učinila je pravoslavna Rusija. narodnoga jezika u nekome istočnom kato- ličkom obredu. Nego je pitanje postoji li gdje Pratio sam unutar svojih mogućnosti i po- narodni jezik u rimskome obredu. Misom stojećih zadatosti koncilske rasprave o po- na staroslavenskome hrvatski su biskupi jedinim shemama, odnosno koncilskim koncilskim ocima zorno pokazali da u rim- dokumentima u nastajanju. Čitao sam sva- skome obredu postoji misa na narodnome kodnevna izvješća s Koncila u L’Osservatore jeziku. Na staroslavenskom. Kod uvođenja Romano. U to sam doba naime spremao toga jezika u liturgiju rimskoga obreda bio je doktorsku disertaciju na Gregoriani i poha- to živi jezik onoga doba. No jezik je antikvi- đao predavanja na Papinskome biblijskom ran ostao i tako se očuvao u liturgiji, ali je to institutu. No ta okolnost bila je ne samo ote- narodni jezik u rimskome obredu. To je bilo žavajuća, jer je studiranje tražilo gotovo sve važno. Veoma važno za uvođenje narodno- vrijeme, nego i pomagajuća. Svatko je nai- ga jezika, živoga jezika u liturgiju. me negdje nešto načuo o radu u koncilskoj dvorani i o tome pripovijedao u predasima Konstitucija o Crkvi, , doni- među satovima predavanja. Profesor Guy jela je ključnu postavku na početku. Crkva de Broglie, kod kojega sam slušao specijalna se je obično nazivala, definirala kao „societas predavanja o milosti na Gregoriani, koncilski perfecta – savršeno društvo“. Ne bezgrješ- stručnjak/ nekih koncilskih otaca/ no, nego savršeno, kao ustanova/struktura. biskupa, pripovijedao mi je o radu Koncila. Koncil ne ide tim utrtim putem. Otvara novu On je u prvoj godini svojega profesorskog stazu. Crkva se naziva/definira kao misterij. poziva na Katoličkome institutu u Parizu

ogledi i prinosi studenata teologije 31 Doba pohoda

Nadalje, Konstitucija o Crkvi u suvreme- Dekret o pastirskoj službi biskupa, Christus nom svijetu, Gaudium et spes, govori o po- Dominus, donosi novost da je biskupstvo vezanosti Crkve i svijeta: „Zajednica kršćana sveti red. Odonda se ne govori o konsekraci- povezana je s ljudskim rodom i s ljudskom ji biskupa nego o ređenju biskupa. Nadalje, poviješću“ (br. 1). i to je osobito važno, biskupi u jedinstvu s rimskim biskupom papom tvore biskupski I Konstitucija o božanskoj objavi Dei ver- kolegij, gdje je svaki biskup odgovaran i za- bum – o kojoj se vodila na Koncilu vatrena dužen za sveukupnu Crkvu i za svoju mje- rasprava, naime o izvorima objave, postoje snu Crkvu. Preteča te stečevine II. vatikan- li dva izvora predaja i Sveto pismo ili samo skog koncila bio je Marko Antun de Dominis jedan – Sveto pismo – donosi rješenje da (Rab, 1560. – Rim, 1624.), teolog i pobornik postoje dva izvora: “Sveta predaja i Sveto biskupskoga kolegijaliteta. Sjećam se razgo- pismo su međusobno povezani i združeni“ vora nas svetojeronimskih pitomaca s našim (br. 9), „sačinjavaju jedan sveti poklad Božje ondje stanujućim biskupima u vrijeme Kon- riječi koji je povjeren Crkvi“ (br. 10). Sveto cila. Biskupi su govorili da jedna od najve- pismo niče iz predaje; najprije se pripovije- ćih stvari što su naučili od II. vatikanskog da, a onda se piše. koncila jest spoznaja da je biskupstvo sveti red, da je biskup apostol s drugim aposto- Od dekreta treba spomenuti dekret o eku- lima, član apostolskoga/biskupskoga zbo- menizmu . Crkvenost ra, da biskupi nisu činovnici Rimske kurije. se proteže dotle dokle ide krštenje. Time Prije nisu bili svjesni svoje samostojnosti i za je priznata crkvenost svim kršćanima. Ali svaku sitnicu su se, kako je jedan koncilski puno zajedništvo je tek u euharistiji. Kršte- otac/biskup naglasio na Koncilu, obraćali njem se ostvaruje temeljna crkvenost (br. Rimskoj kuriji. 14–19). Juraj Križanić je 300 godina prije II. vatikanskog koncila rekao da je kijevska, „Kad ne bi bilo drugoga ploda,“ rekoh (6. moskovska pravoslavna zajednica Crkva studenoga 1963.) u razgovoru s Marijanom i zvao ju je Kijevska crkva, Moskovska cr- Valkovićem, „do toga da biskupi postanu kva. Prije Koncila, davno, on je kao katolik svjesni sebe, Koncil bi uspio. Glavno je da se te zajednice nazvao Crkvom. U tomu je smi- otvore vrata, a vrijeme će oblikovati stvari.“ slu preteča II. vatikanskog koncila. Preteče Dekret o životu i službi svećenika Presbyte- ekumenizma su našijenci Marko Antun de rorum ordinis kaže: „Služba prezbitera je po- Dominis, teolog pomirenja s kršćanskim vezana s biskupskim redom, učestvuje u auk- Zapadom, učenjem o biskupskome kolegi- toritetu kojim sam Krist svoje tijelo izgrađuje, jalitetu, i Juraj Križanić, teolog pomirenja s posvećuje i upravlja… Prezbiteri… se upri- kršćanskim Istokom, učenjem o osnovnoj cr- ličuju Kristu svećeniku da mogu djelovati u kvenosti pravoslavnih Crkava. ime Krista koji je Glava Crkve“ (br. 2).

32 Spectrum Drugi vatikanski koncil

S prethodnim je povezan Dekret o odgoju i izazvati ne mali otpor nekolicine i uz još obrazovanju svećenika . Tri- druge zamjerke Koncilu stvoriti otpad dentski je koncil uveo sjemeništa. 1500 go- nekih od crkvenoga zajedništva. Kao član dina nije bilo sjemeništa, a bilo je svećenika. Međunarodne teološke komisije u Vatikanu Drugi se vatikanski koncil nalazio pred odlu- (1992.–1997.) bio sam u potkomisiji koja je kom da li da ne bude ili da bude sjemeništa. spremala dokument Kršćanstvo i religije. Odluka je bila vrlo jednostavna: da se naime Dokument je objavljen. spoji staro i novo. Ostaju sjemeništa i uvode se novine: “Provode se vjekovima prokušani Vratio sam se u rujnu 1964. iz Rima, ovjenčan zakoni i uvode novine“ (Uvod). Uspostavlja doktoratom svete teologije, osposobljen se pastoralni lik sjemeništa: „Velika su sje- licencijatom/magisterijem biblijskih znanosti meništa neophodna za izobrazbu svećenika. i nadasve oduševljen Drugim vatikanskim Sav odgoj pitomaca u njima treba da ide za koncilom, koji će 1965. završiti. tim da se oni izgrade kao pravi pastiri duša po uzoru našega Gospodina Isusa Krista, Zanosna koncilska, i pokoncilska, povorka, Učitelja, Svećenika i Pastira“ (br. 4). kako ona koju sam ostavio u Rimu, tako i ona koju sam našao u Domovini, ako Novost je dekret se može uspoređivati malo s velikim, o apostolatu laika: „Laici mogu svoje apo- predstavljala je oduševljeni exodus, nošen stolsko djelovanje vršiti pojedinačno ili pak nadom i obećanjima danima na Sinaju koji okupljeni u različite zajednice ili udruženja“ se zove II. vatikanski koncil. Kakvo je to (br. 15). bilo doba? Govorim iz iskustva. Bilo je to vrijeme crkvenoga buđenja. Od dremljivosti, Dalekovidna je bila deklaracija Nostra od tromosti, od jednoobraznosti, vrijeme aetate o odnosu Crkve prema nekršćanskim očekivanja novoga doba, veće spremnosti za religijama. Ključan je stav: „Katolička Crkva neizvjesno. Doba veće otvorenosti za moguće ne odbacuje ništa što u tim religijama ima i buduće, doba izmirenja sa svijetom. Bilo istinita i sveta. S iskrenim poštovanjem je to kao proljetni zrak kada nadire toplina, promatra te načine djelovanja i življenja, kada sve pupa kao proljeće puno obećanja te zapovijedi i nauke, koje, premda se u i crkvenoga preporoda. Doba u kojemu se mnogome razlikuju od onoga što ona sama imalo puno povjerenja, kada se posebno drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju vjerovalo i u Boga i u ljude. Kada se strah stao zraku one istine koja prosvjetljuje sve ljude. zamjenjivati stvarnom ljubavi; bilo je to doba Ali ona bez prekida naviješta i dužna je dogovora i razgovora, traženja i nalaženje, naviještati Krista‚ koji je put, istina i život‘ uspjeha i grješaka, no vrijeme kada se imalo (Iv 14,6), u kome ljudi nalaze puninu strpljenja, gdje se nije trošilo glavninu crkvene, religioznoga života, u kome je Bog sve sa eklezijalne snage na grčevito pritezanje sobom pomirio“ (br. 2). Ova će deklaracija kočnica, ali se nije ni ispuštalo kočnice iz ruke.

ogledi i prinosi studenata teologije 33 Doba pohoda

To doba bilo je nalik na mladost ili pomlađenje neke ljudske radoznalosti, mi smo kršćani, Crkve, na svjež zrak u drevnim prostorijama, katolici, članovi Crkve koja je Kristovo otaj- na proljeće Crkve, na nove Duhove, kako je stveno tijelo. Svi zajedno s Kristom sačinja- to slikovito rekao začetnik Koncila blaženi vamo jedan nadnaravni organizam, stoga, Ivan XXIII. Rekao bih: bilo je to doba pohoda što god se u Crkvi događa, stvar je naša, tiče koje je brzo postalo prošlost. Bilo je to doba se sviju nas, i što netko življe i svjesnije suo- kao doba zaljubljenosti, nakon kojega slijedi sjeća s Crkvom to je na življi i savršeniji način doba ljubavi. Zanos zaljubljenosti splasne, a s Kristom vezan, to je potpuniji kršćanin.“ onda dolazi stvarnost ljubavi sa svim svojim Glas s Koncila preobrazit će se u Glas Koncila sastavnicama. Ja sam svjedok, iskusnik toga sa znakovitim sunaslovom Novo lice Crkve doba, doba zanosa i doba svakodnevnosti, izišavši knjigotiskom u 40.000 primjeraka, nezaboravna zanosa, no i svakodnevice s kao dvotjednik s nadnevkom 29. rujna 1963. oduševljenjem i s predanim radom, ali i sa Prijeći će s vremenom na tjednik, a naklada sporenjima i osporavanjima. Riječju: doba će mu doseći i nekad preteći oko 180.000 rasta sa svim zakonitostima svakoga rasta. primjeraka. Pojedinci bi ušli u crkvu toliko Još ću samo spomenuti kako je bilo s prije- koliko je trebalo da sa stolića kod vrata mom II. vatikanskog koncila ovdje kod nas. uzmu Glas Koncila i brže izađu da ih tko ne Najveća novost bila je misa na narodnome, opazi i ne prijavi komunističkim vlastima živom, hrvatskom jeziku. Nezaboravan mi je i stvori im neprilike na radnome javnom dan, zapravo jutro, kada sam prvi put služio mjestu. I Glasu Koncila je 50. godišnjica svetu misu na hrvatskome jeziku. U zagrebač- postojanja i djelovanja. Glas Koncila je koj katedrali, u kapelici bl. Augustina Kažoti- bio i jest promicatelj duha Koncila i čuvar ća, na dnu sjevernoga tornja. Misi je pribivala hrvatskoga jezika i u nesklonim vremenima. moja majka koja me je naučila hrvatski i zato Stalan sam suradnik Glasa Koncila člancima, je, kako se to kaže, materinski jezik hrvatski. S izvješćima, crticama… njom je bila i njezina sestra Hedviga Orač. Godinu dana poslije zaključenja II. Prvo pak što je izašlo u vezi s vatikanskim vatikanskog koncila 1966. dr. Tomislav Janko koncilom jest Glas s Koncila. Prvi broj nosi Šagi-Bunić, dr. Josip Turčinović i ja utemeljili nadnevak 4. listopada 1962. Izišao je da- smo ekumensko glasilo Poslušni Duhu. kle uoči otvaranja II. vatikanskog koncila u Bilten Glasa Koncila za ekumenska pitanja. skromnu ruhu, umnožen ciklostilom. Uvod Profesor Šagi-Bunić bio je glavni urednik, je napisao generalni vikar, prof. dr. Stjepan a dr. Turčinović i ja urednici. Poslušni Bakšić, nekoć urednik Katoličkoga lista, Duhu je jedan od plodova nadahnutih II. uvod dostojan teologa: vatikanskim koncilom, jedna od prvina II. vatikanskog koncila kod nas. Bio je kratka „Ne radi se tu o nekoj običnoj novinarskoj vijeka. Oživljen je kao Poslušni Duhu: publicistici, a još manje o zadovoljavanju Časopis Instituta za ekumensku teologiju i

34 Spectrum Drugi vatikanski koncil

dijalog Juraj Križanić. Kao jedini urednik iz poglavito pedagoška, psihološka i vremena nastanka Poslušni Duhu izabran antropološka djela. Prva u nizu je moja knjiga sam za glavnoga urednika u vrijeme – 1999. Na putu po bogoslovijama Evrope (Zagreb, – mnome pokrenuta „uskrišenja“ časopisa. 1971.). Knjiga o studijskome putu koji Za izvršnoga sam urednika predložio sam poduzeo kao rektor Nadbiskupskoga dr. Juru Zečevića, pročelnika Katedre bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu. ekumenske teologije. Poslušni Duhu treba napokon upravo o 50. godišnjici otvaranja U sklopu Spectrumovih djelatnosti utemeljio II. vatikanskog koncila nastaviti izlaziti. sam 1968. prvu sustavnu, stručnu teološku bibliografiju kod nas, Hrvatsku kršćansku Utemeljio sam već prve godine svojega rada bibliografiju s međašnim događajem na Katoličkome bogoslovnom fakultetu novije kršćanske povijesti, najavom naime 1964./65. časopis Spectrum – pokušaji i prino- II. vatikanskog koncila pape bl. Ivana si studenata bogoslovije. Bio sam prvi glavni XXIII. godine 1959. Pod mojim vodstvom i odgovorni urednik, dok časopis nije ojačao, bibliografiju su radili studenti teologije. tako da su uredništvo mogli preuzeti studen- Nastavili su je pod vodstvom profesora dr. ti. Prvi je broj izišao 1967. ciklostilom i izlazi Alde Starića, dr. Vlade Košića, a sada je rade do danas, dakle 40 godina, sada tiskom. pod vodstvom profesora dr. Petra Bašića. Prvi svezak za 1959. izašao je u Zagrebu 1977. Spectrum nastaje kada završava II. Rastom se Bibliografija 1981. preoblikovala vatikanski koncil. Predstavlja jedan od u Bibliographia Sacra Croatica pri časopisu prvih Koncilom nadahnutih pothvata u Bogoslovska smotra, kojoj je bio glavni Hrvatskoj. Spectrum je časopis svih, ne samo urednik neprežaljeni pokojni Marko Mišerda, zagrebačkih studenata teologije, ma gdje oni a sada se Bibliografija nalazi u sklopu Odjela bili u domovini ili u inozemstvu. Napisah za hrvatsku sakralnu bibliografiju Instituta u Uvodnoj riječi: „Svrha mu (Spectrumu) je za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj priopćivanje teoloških i književnih prvina, Križanić“ na čelu s prof. dr. Petrom Bašićem. gradnja mostova između katedre i ambona, između škole i života, između teorije i prakse.“ Spectrumu se pridružila 1968. Bogoslovska Spectrum je i neka vrsta uredničkoga i tribina, koja se odlikuje pluralnošću tema i spisateljskog vježbališta gdje se spremaju govornika. Osobito je bila nadahnuta duhom budući urednici i pisci. Tako je prečasni i slovom II. vatikanskog koncila. Izašao je i mons. Ivan Miklenić, danas glavni urednik zbornik održanih „koncilskih“ predavanja Glasa Koncila, bio glavni urednik Spectruma, na Bogoslovskoj tribini pod naslovom Jeke nakladnik Franjo Kiš također… jednoga Koncila.

Od 1971. izlazi i niz Biblioteka Spectrum u Gledao sam mlade ljude, studente, pune kojemu se objavljuju izvorna i prijevodna, snage. Nalikovali su mi onim radnicima iz

ogledi i prinosi studenata teologije 35 Doba pohoda

Evanđelja koji stoje pa ih gospodar vinograda kako se veli, „ni za lijek“. Promišljanja da pita što stoje besposleni, a oni odgovore: „Jer se tome doskoči bezizgledna su. I tada se nas nitko nije najmio.“ Bogoslovi ovi nisu događa čudo zvano Zagrebačka Biblija. stajali besposleni, no njihova mladenačka snaga mogla je obuhvatiti još nešto posla. Čudo je da 1968. kada vrije vrijeme od lijevih, Kojim su žarom i zanosom radili u svim vjeri nesklonih opredjeljenja, kada kod nas razgranatim Spectrumovim djelatnostima! vlada vlast koja sustavno potiskuje vjeru, po- Sjećam se i svoje majke koja mi je rekla: puštajući povremeno uzde, izlazi u Zagrebu, „Ti bi celomu selu našel posla.“ u Hrvatskoj, i Biblija. I to na pobudu tako- Uočavao sam za što je tko nadaren i u to ga zvanoga društvenog iliti državnoga izdavača uključivao. A darovi su različiti. Svoje prve Stvarnosti. To, kako bi se reklo, nitko nije mo- profesorske godine ugradio sam u temelje gao ni u snu pomisliti. Zagrebački nakladnik i rast Spectruma i njegovih djelatnosti Stvarnost krajem 1966. i početkom 1967. pozi- zahvaljujući suradljivosti studenata. Ne va bibličare Katoličkoga bogoslovnog fakul- žalim. Pače, ponosim se. A o Spectrumu – teta u Zagrebu da pripreme prijevod Biblije, govorim u intervjuu o 10. godišnjici časopisa onoga Fakulteta koji je prije 15 godina (1852. Časopis – to su ljudi, objavljenu u časopisu godine) de facto ne i de iure bio isključen iz Spectrum 11 (1977), br. 1, str. 37–40 i u Zagrebačkoga sveučilišta. Glavni urednici su intervjuu Ivan Golub, utemeljitelj prije 40 joj bibličar Bonaventura Duda i književnik godina, objavljenu u Spectrumu 40 (2008) br. Jure Kaštelan. Surađuju biblijskii književni 1–2, str. 156–168. I Spectrum ide k svojoj 50. stručnjaci. Biblija izlazi u Zagrebu kod na- godišnjici utemeljenja. kladnika Stvarnost 1968. Poslije prelazi k na- kladniku Kršćanska sadašnjost. Doprinosila U svrhu poznavanja misli II. vatikanskog je i doprinosi promicanju duha II. vatikan- koncila nadbiskup zagrebački Franjo skog koncila koji je rekao da je “Biblija duša Šeper, koncilski otac, utemeljuje u Zagrebu teologije”. I ne samo teologije. 1968. godine ustanovu, nakladničku kuću Sustav predavanja na Katoličkome bogo- Kršćanska sadašnjost. Centar za koncilska slovnom fakultetu u Zagrebu trebalo je istraživanja, dokumentaciju i informacije. preustrojiti od novoskolatičkoga ustrojstva Pokretači, vodeći djelatnici i urednici su u ustrojstvo u duhu Vatikanskoga koncila. profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Nije bilo priručnika. Latinski je jezik zami- Tomislav Šagi-Bunić, Josip Turčinović i jenjen živim narodnim jezikom. Pisao sam, Vjekoslav Bajsić. Kršćanska je sadašnjost prevodio. Slušači su bili predani suradnici i danas vodeća kršćanska nakladnička kuća. u prevođenju pod mojim vodstvom i u teh- Drugi vatikanski koncil, koji je zaklopio ničkom ciklostilskom izdavanju pomagala i vratnice u vatikanskoj bazilici 1965., zov priručnika, skripata. I tako smo hvatali korak je na povratak izvorima: Svetomu pismu i s poslijekoncilskim teološkim vremenom. crkvenoj predaji. A kod nas nema Biblije,

36 Spectrum Drugi vatikanski koncil

Od 1969. do 1972., ostajući profesorom, bio prijatelj Isusov“, a svećenik je „amicissimus sam – imenovan od biskupa Franje Kuharića Iesu – vrhunski prijatelj Isusov“. Također sam – rektor Nadbiskupskoga bogoslovskog se vodio riječima Poslanice Hebrejima da se sjemeništa u Zagrebu. Vicerektorom je svećenik „uzimlje od ljudi i postavlja za ljude imenovan Franjo Jurak, župnik župe bl. u odnosu prema Bogu“ (Hebr 5,1). Svećenik Marka Križevčanina na Trešnjevki u Zagrebu, se uzimlje od ljudi svojega vremena za ljude duhovnikom Nikola Stojanović, župnik župe svojega vremena. Što je sjemenište? Sjemenište sv. Terezije u Trnju u Zagrebu, ekonomom je danas za sutra. Josip Klarić, župnik župe sv. Jurja u Vrbovi. U duhu II. vatikanskog koncila, pastoralnoga Vodio sam se Svetim pismom i Dekretom II. koncila, uzeo sam za suradnike svećenike vatikanskog koncila o odgoju i obrazovanju pastoralce-dušobrižnike iz pastve. To doba svećenika Optatam totius. zvao bih: „Kad sam krotio mlade lavove.“ Pitomaca, bogoslova, bilo je u kući, u samom Radio sam svim snagama i žarom mlada sjemeništu, Zagreb, Kaptol 29, ravno 233, slo- čovjeka – imao sam 40 manje jednu godinu – vima dvije stotine i trideset i trojica. U vojsci ih sa suradnicima oko preustrojstva sjemeništa je još bilo, koliko se sjećam, oko 70. Svih dakle od lika tridentskoga sjemeništa, nalična oko 300. Nabijeni u stisnut prostor. Zajednič- samostanu, u lik vatikanskokoncilskoga ke učionice, zajedničke spavaonice, zajedničke sjemeništa, udomljena u mjesnoj Crkvi. umivaonice. Vlastitu su sobu imali samo mla- Tridentski je koncil osnovao sjemeništa. domisnici i, ako se ne varam, samo petotečajci, Drugi ih je vatikanski odlučio zadržati, koji se u petome tečaju rede za svećenike. Oni- ali i preobraziti. Svaka pregradnja zdanja ma koji su govorili neka otpuštam bogoslove uključuje prijelazno razdoblje stanovita iz bogoslovije, odnosno prigovarili što ih „ne nereda. S tim treba računati. S time smo bacam van“, odgovorio bih da će doći vrijeme računali mi, s time će, očekivali smo, kada će ih „sa svijećom tražiti“. I nije li došlo? računati i drugi. Vodio sam se riječima Napisao sam 1971. godine i objavio ciklosti- Evanđelja o pozivu apostola: „(Isus) lom knjigu/knjižicu Bogoslovsko sjemenište pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I Zagrebačke Crkve. Kao „koncilski rektor“ ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i bio sam na dužnosti do 1972. Završio sam da ih šalje propovijedati“ (Mk 3,13–14). U službu točno prije 40 godina. O toj godišnji- tomu sam smislu pitao svakoga pristupnika ci pripremio sam za knjigotisak spomenutu svećeničkome ređenju je li voljan „biti s ciklostilsku knjigu Bogoslovsko sjemenište uskrslim Isusom“, biti mu prijatelj i biti poslan Zagrebačke Crkve, onakvu kakva je izišla propovijedati. Svećenik je prijatelj Krista Isusa prije četrdesetak godina, proviđenu jedino na poseban način. U latinskome postoji izraz sadanjim predgovorom. „amicus – prijatelj“ i „amicissimus – vrhunski prijatelj“. Svaki je kršćanin „amicus Iesu – Spominjao sam nadbiskupa Lorisa Fran-

ogledi i prinosi studenata teologije 37 Doba pohoda

cesca Capovillu, nekoć osobnoga tajnika bl. Ivana XXIII. Jedna zanimljiva podudarnost! Ovo što nadbiskup mons. Capovilla kaže Dobio sam pismo od nadbiskupa Capovi- da treba otkrivati sjemenke Riječi posve je lle sada kada idemo ususret 50. godišnjici u suglasju s onim što kaže sadašnji papa otvaranja II. vatikanskog koncila, kada se Benedikt XVI., a to je nova evangelizacija. spominjem kako je Ivan XXIII. prije 50 godi- U raskršćanjenu Europu valja unositi pokr- na primio u audijenciju moju majku i mene. šćanjenje, otkrivati u kulturama, životima, Pismo, zapravo vlastoručno pisamce od ne- svagdje „sjemenke Riječi – semina Verbi“, koliko redaka, nosi nadnevak „L’Assunta, uočavati gdje su priključci, gdje je nešto Bož- Velika Gospa, 2012.“ Nadbiskup Capovilla je zasijano, što treba klijati, i na to naviješta- ima blizu 100 godina, točno 97 godina. Evo njem nadovezati. što piše: „Caro professore! Adesso poco lego e scrivo meno. Dragi profesore! Sada malo Kao čestitku o 45. godini biskupskoga ređe- čitam i manje pišem. Kako god bilo, spomi- nja poslao sam nadbiskupu Lorisu Frances- njem se, sjećam se, molim, ljubim, (daljnju cu Capovilli bibliofilsko izdanje svoje pjesme riječ ne mogu pročitati.). I Vaša mama je u Pristajanje u luku mira –Approdo nel porto mome srcu. Anche, mamma sua é nel mio di pace, prevedenu prof. dr. Tomislavom cuore. Srdačno + Loris Capovilla.“ Mrkonjićem, vrlim nekoć učenikom, ilustri- Podsjeća me to na nezaboravnu audijenciju ranu linorezom u boji akademskoga slikara kada je prije 50 godina bl. Ivan XXIII. primio Zdenke Pozaić. Primjerak je označen biblio- moju majku i mene. Te audijencije ne bi bilo filskim brojem 8/34. U popratnome pismu da nije bilo toga i takva tajnika. Nadbiskup velim da sam za nj odabrao taj broj jer je to Capovilla pismu je priložio odgovor sasta- broj Osam blaženstava. vak/tekst što ga je napisao u rodnome mjestu Ivana XXIII. u Sotto il monte – Giovanni XXI- Pristajanje u luku mira II. 16. srpnja 2012. na 45. godišnjicu svojega Approdo nel porto di pace biskupskog ređenja i poslao svećenstvu u Bar- celonu u Španjolsku, koje je tražilo od njega Gospodine moja barka mišljenje o II. vatikanskom koncilu. On kaže pristaje u luku mira da nije bio protagonist Koncila. A ja dodajem: Vadim vesla iz mora ali je bio tik kraj protagonista pape Ivana XXI- Polažem ih na rub broda II. Posebno je nadbiskup Capovilla istaknuo Klonule ruke spuštam uz tijelo naslovnicima/svećenicima da su sjemenke Razmišljam o prevaljenom putu Riječi, semina Verbi, prisutne u čitavu svijetu. Sanjam noći bez zvijezda Zadatak je kršćanina otkriti ih, poštivati i nje- Snatrim o mjesecu putniku bez štapa govati. Drugim riječima, kaže da je danas po Opraštam se od nujnog vala cijelome svijetu prisutna Verbum – Riječ koja od marnog mornara je tijelom postala, Isus Krist. Pozdravljam izlazeće Sunce

38 Spectrum Drugi vatikanski koncil

vjesnika novoga dana sničke riječi Ivana XXIII. o mjesecu nad Tibe- Iz lađe kročim (skačem) na kopno rom. Posvajajući, posuđujući riječ Ivana XXIII., Dosižem procvjetali štap papa Benedikt XVI. je večeras rekao s prozora Pjevam pjesme Gospodnje apostolske palače okupljenima na trgu neka ponesen krilima vjetra došavši doma poljube djecu i reknu im da je to Sam sam i pre-sam cjelov od Pape. Dirljivo! A Bog se smijao tada Gledam Gorući grm što ne izgara i sada. Deus ridens. Vidio je da jedan svećenik Izuvam sandale na svetu tlu teolog sred mnoštva koje je podno Papina pro- Kazujem tiho: zora pokrilo trg onoga 11. listopada 1962., za „Seul Dieu est grand, mes auditeurs“ 50 godina 11. listopada 2012. u večer, bit će na I još tiše: „Solo Dios basta.“ prozoru ponad trga kao Papa. Drhtim kao taknuta struna Strepim kao zalutala ptica Zahvalan sam Bogu što mi je dao sudjelova- Az „Ivan zlatnoga srca“. ti na otvorenju i prvoj sjednici II. vatikanskog U Kalinovcu, Kut 17, u rodnom domu, 4. koncila i dočekati proslavu 50. godišnjice otva- rujna 2007. Kišni utorak. (Ivan Golub, Na- ranja Koncila. O pedesetoj godišnjici otvorenja smijani Bog. Deus ridens. Društvo hrvat- II. vatikanskog koncila dijelim ovim retcima skih književnika, Zagreb, 2009., str. 36). svoju radost i svoja sjećanja kao svjedok iz Approdo nel porto di pace vremena Drugoga vatikanskog koncila, koje je Signore la mia barca počelo prije 50 godina i još traje. Sve su rjeđi i approda nel porto di pace… sve je manje svjedoka onoga što se dogodilo Danas, u četvrtak 11. listopada 2012., na spo- onoga 11. listopada 1962. u bazilici svetoga Pe- mendan bl. Ivana XXIII., papa Benedikt XVI. tra. I što se događalo susljednih vremenâ. na 50. godišnjicu otvaranja II. vatikanskog koncila i na 20. godišnjicu proglašenja kon- Moja sjećanja na Drugi vatikanski koncil cilskoga Katekizma Katoličke Crkve otvara traju 50 godina. Od 11. listopada 1962. do Godinu vjere. A neki dan, 7. listopada 2012., danas, kako se vidi iz traga koji sam uti- počela je u Rimu radom Biskupska sinoda po- snuo u ove stranice. svećena novoj evangelizaciji. U Zagrebu 11. listopada 2012. Spomendan bl. Ivana XXIII. Večeras, 11. listopada 2012., okupili se deset- 50. godišnjica otvaranja ci tisuća hodočasnika i Rimljana na Trgu sv. Drugoga vatikanskog koncila i Petra sa svijećama u ruci kao ono oni prije 50 20. godišnjica proglašenja koncilskoga godina s bakljama. Ganut, s istoga prozora s Katekizma Katoličke Crkve. kojega je prije 50 godina prisutnima govorio Dan proglašenja Godine vjere. bl. Ivan XXIII., rekao je sada papa Benedikt XVI. da je i on one večeri 11. listopada 1962. prije 50 godina bio na ovome trgu i čuo pje-

ogledi i prinosi studenata teologije 39