SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU I INSTITUT RUĐER BOŠKOVI Ć, ZAGREB
Poslijediplomski sveučilišni interdisciplinarni specijalisti čki studij
ZAŠTITA PRIRODE I OKOLIŠA
Ana Kurbalija
PREGLED ENTOMOFAUNE MOČVARNIH STANIŠTA OD
MEĐUNARODNOG ZNAČENJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Specijalistički rad
Osijek, 2012. TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Specijalistički rad Institit Ruđer Boškovi ć, Zagreb Poslijediplomski sveučilišni interdisciplinarni specijalisti čki studij zaštita prirode i okoliša
Znanstveno područje: Prirodne znanosti Znanstveno polje: Biologija
PREGLED ENTOMOFAUNE MOČVARNIH STANIŠTA OD ME ĐUNARODNOG
ZNAČENJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Ana Kurbalija
Rad je izrađen na Odjelu za biologiju, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Mentor: izv.prof. dr. sc. Stjepan Krčmar
U ovom radu je istražen kvalitativni sastav entomof aune na četiri močvarna staništa od me đunarodnog značenja u Republici Hrvatskoj. To su Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta rijeke Neretve i Crna Mlaka. Glavni cilj specijalističkog rada je objediniti sve objavljene i neobjavljene podatke o nalazima vrsta kukaca na ova četiri močvarna staništa te kvalitativno usporediti entomofau nu pomoću Sörensonovog indexa faunističke sličnosti. Na području Parka prirode Kopački rit utvrđeno je ukupno 866 vrsta kukaca razvrstanih u 84 porodice i 513 rodova. Na području Parka prirode Lonjsko polje utvrđeno je 513 vrsta kukaca razvrstanih u 24 porodice i 89 rodova. Na području delte rijeke Neretve utvrđeno je ukupno 348 vrsta kukaca razvrstanih u 89 porodica i 227 rodova. Za područje Crne Mlake nije bilo dostupne literature o nalazima kukaca. Velika vrijednost Sörensonovog indexa od 80,85% ukazuje na veliku faunističku sličnost između faune obada Kopačkoga rita i Lonjskoga polja. Najmanja sličnost u fauni obada utvrđena je između močvarnih staništa Lonjskog polja i delte rijeke Neretve, a iznosi 41,37%. Faunistička sličnost između zajednice obada na području delte rijeke Neretve i Kopačkog rita iznosi 47,61%. U fauni vretenaca (Odonata) najveća je faunistička sličnost između Kopačkog rita i delte rijeke Neretve i iznosi 72,91% a podjednaka je faunistička sličnost između Kopačkog rita i Lonjskog polja i iznosi 72,28%. Najmanja sličnost u fauni vretenaca utvrđena je između močvarnih staništa Lonjskog polja i delte rijeke Neret ve, a iznosi 65,06%. Vrlo je mala faunistička sličnost u fauni kornjaša (Coleoptera) izme đu tri močvarna staništa. Izme đu Kopačkog rita i Lonjskog polja iznosi 21,47%. Između Lonjskog polja i rijeke delte Neretve iznosi 11,65%, a između Kopačkog rita i delte rijeke Neretve iznosi svega 10,71%. Faunistička sličnost u fauni stjenica (Heteroptera) između Kopačkog rita i delte rijeke Neretve je vrlo mala jer je podudarnost u samo jednoj vrsti te iznosi svega 4%. Najveći broj zašti ćenih i ugroženih vrsta je utvrđen u redu vretenaca (Odonata) i danjih leptira (Lepidoptera, Rhopalocera).
Broj stranica: 129 Broj slika: 47 Broj tablica: 42 Broj literaturnih navoda: 83 Jezik izvornika: hrvatski
Ključne riječi: entomofauna, faunistička sličnost, rijetke vrste, ugrožene vrste, zašti ćene vrste
Datum obrane:
Stručno povjerenstvo za obranu:
1. Prof.dr.sc.Enrih Merdić, izvanredni profesor Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku,
2. Prof. dr. sc. Mladen Kerovec, redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
3. Prof. dr. sc. Stjepan Krčmar, izvanredni profesor Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku BASIC DOCUMENTATION CARD
University Josip Juraj Strossmayer Osijek Specialistic paper Institute Ruđer Boškovi ć, Zagreb
University postgraduate specialistic interdisciplinary study Environmental Protection and Nature Conservation
Scientific Area: Natural Science Scientific Field: Biology
WETLAND ENTOMOFAUNA OF INTERNATIONAL IMPORTANCE IN THE
REPUBLIC OF CROATIA
Ana Kurbalija
Thesis performed at the Department of biology, J.J. Strossmayer Univerity of Osijek Mentor: izv.prof. dr. sc. Stjepan Krčmar
This paper deals with entomofauna of four wetland areas in Croatia which are also the wetlands of international importance. The wetland areas discussed in the paper are: Kopački rit Nature park, Lonjsko polje Nature park, the Neretva River delta and Crna Mlaka. The aim of the paper was to consolidate data results on different insect species in above-mentioned wetlands. Also, the aim was to evaluate entomofauna in a qualitative way by using Sorensen similarity index. There are 866 insect species classified into 84 families and 513 genera in Kopački rit Nature park. In Lonjsko polje Nature park there are 513 insect species classified into 24 families and 89 genera. There are 348 insect species classified into 89 families and 227 genera in the Neretva River delta area. However, there isn't any data available on insect species in Crna Mlaka. High Sorensen similarity index of 80.85 % points to the high similarity of gadfly fauna between Nature park Kopački rit and Lonjsko polje. The lowest faunistic similarity of gadfly fauna was found between Lonjsko polje Nature park and the Neretva River delta and it was 41.37 %. The similarity index of gadfly fauna in the Neretva River delta and Kopački rit was 47.61%. The Neretva River delta and Kopački rit have the gadfly fauna similarity level of 47.61% . The highest dragon fly (Odonata) faunistic similarity level of 72.91% was found between Kopački rit and the River Neretva delta. Almost equal was the similarity of dragonfly fauna between Kopački rit and Lonjsko polje with the similarity level of 72.28%. The dragonfly fauna of Lonjsko polje and The River Neretva delta has the lowest level of similarity which was 65.06%. The beetle (Coleoptera) fauna of Kopački rit, Lonjsko polje and the Neretva River delta has a lower level of similarity: 21.47% between Kopački rit and Lonjsko polje, 11.65% between Lonjsko polje and The River Neretva delta and 10.71% between Kopački rit and The River Neretva delta. The bug (Heteroptera) fauna similarity level of Kopački rit and the Neretva River is only 4% since there is only one common species between the two wetlands. The highest number of protected and endangered species was established in dragonfly (Odonata) order as well as daily butterflies (Lepidoptera, Rhopalocera) order.
Number of pages: 129 Number of figures: 47 Number of tables: 42 Number of references: 83 Original in: Croatian
Key words: entomofauna, faunistic similarity, rare species, endangered species, protected species
Thesis defence date:
Reviewers:
1. Enrih Merdić, Associate Professor
2. Mladen Kerovec, Full Professor
3. Stjepan Krčmar, Associate Professor SADRŽAJ
1.UVOD ...... 1
1.1. Ramsarska konvencija ...... 2
1.1.1. Močvarna područja ...... 3
1.2. Cilj rada ...... 5
2. OPIS ISTRAŽIVANOG PODRU ČJA ...... 6
2.1. Močvarna područja od međunarodnog značaja u republici Hrvatskoj ...... 6
2.1.1. Park prirode Kopački rit ...... 7
2.1.2. Park prirode Lonjsko polje ...... 10
2.1.3. Delta Neretve ...... 12
2.1.4. Crna Mlaka ...... 15
3. MATERIJAL I METODE ...... 17
3.1. Prikupljanje i obrada podataka ...... 17
3.2. Sørensenov index faunisti čke sličnosti...... 17
4. REZULTATI ...... 19
4.1. Entomofauna Parka prirode Kopački rit ...... 19
4.1.1. Vretenca (Odonata) ...... 19
4.1.2. Leptiri (Lepidoptera) ...... 24
4.1.2.1. Danji leptiri (Rhopalocera) ...... 24
4.1.2.2. Noćni leptiri (Heterocera) ...... 28
4.1.3. Kornjaši (Coleoptera)...... 36
4.1.4. Komarci (Culicidae)...... 44
4.1.5. Obadi (Tabanidae) ...... 47
4.1.6. Ušare (Hippoboscidae) ...... 50
4.1.7. Braničevke (Simulidae) ...... 51
4.1.8. Osolike muhe (Syrphidae)...... 52
4.1.9. Ose biljarice (Symphita) ...... 54
4.1.10. Grizlice (Psocoptera) ...... 57
4.1.11. Raznokrilci (Heteroptera) ...... 59
4.1.12. Ravnokrilci (Orthoptera) ...... 61
4.2. Entomofauna Parka prirode Lonjsko Polje ...... 63
4.2.1. Vretenca (Odonata) ...... 63
4.2.2. Leptiri (Lepidoptera) ...... 66 4.2.3. Kornjaši (Coleoptera) ...... 68
4.2.4. Obadi (Tabanidae) ...... 73
4.3. Entomofauna Delte Neretve ...... 75
4.3.1. Vretenca (Odonata) ...... 75
4.3.2. Leptiri (Lepidoptera) ...... 78
4.3.3. Kornjaši (Coleptera)...... 79
4.3.4. Komarci (Culicidae)...... 82
4.3.5. Obadi (Tabanidae) ...... 82
4.3.6. Opnokrilci (Hymenoptera) ...... 85
4.3.7. Raznokrilci (Heteroptera) ...... 88
4.3.8. Ravnokrilci (Orthoptera) ...... 89
4.3.9. Jednakokrilci (Homoptera) ...... 90
4.3.10. Mrežokrilci (Neuroptera) ...... 91
4.3.11. Kljunarice (Mecoptera) ...... 92
4.3.12. Uholaže (Dermaptera) ...... 92
4.3.13. Žoharaši (Blattodea) ...... 93
4.3.14. Bogomoljke (Mantodea) ...... 94
4.3.15. Vodencvjetovi (Ephemeroptera) ...... 95
4.3.16. Skokunci (Collembola) ...... 95
4.3.17. Kudravci (Tysanura) ...... 96
4.4. Faunistička sličnost močvarnih staništa od me đunarodnog značenja u republici
Hrvatskoj ...... 97
5. RASPRAVA ...... 111
6. ZAKLJUČAK ...... 117
7. LITERATURA ...... 119
8. ŽIVOTOPIS ...... 128 1. UVOD
Kukci (Insecta) su najbrojnije životinje na svijetu . U njihovu razredu ima više vrsta nego u bilo kojem drugom: otkriveno je preko milijun vrsta, ali se smatra da je stvarni broj između 5 i 10 milijuna (Burnie, 2001). Kukci pripadaju člankonošcima (Arthropoda) šestonošcima jer svi imaju tri para nogu. Ve ćina ima krila, što ih čini jedinim člankonošcima koji mogu letjeti (Burnie, 2001). Nekoliko je razloga zašto su kukci tako uspješni. Mali su pa mogu zauzeti mikrostaništa koja su nedostupna drugi m životinjama. Op ćenito su vrlo plodni, brzo reagiraju na obilje dostupne hrane i mnogi su prilagođeni okolišu bojom i oblikom tijela (Burnie, 2001). Bez kukaca ne bi postojali ni mnogi drugi oblici života: ve ćina cvjetnica ovisi o njima zbog oprašivanja, a one su glavni dio prehrane mnogih drugih životinja (Durbeši ć i sur. 1998). Žive na tlu ili u zraku, a brojni s u i u vodama na kopnu. Vode na kopnu kao što su rijeke, jezera a posebno mo čvare sa svojom karakterističnom florom i vegetacijom pružaju povoljne životne uvjete raznovr snim predstavnicima beskralježnjaka pa tako i kukcima (Springer, 2003).
U Hrvatskoj postoje četiri močvarna staništa koja su od me đunarodnog značenja: Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta Neretve i Crna Mlaka. Ova područja pripadaju najvećim i najbolje očuvanim vlažnim staništima u Europi (Konvencija o močvarama, Ramsar, Iran 1971.) Međunarodna zaštita mo čvara i močvarnih biotopa ostvaruje se kroz pet međunarodnih sporazuma: Konvencija o biološkoj raznoli kosti (1992 g.), Bonska konvencija (1979 g.), Bernska konvencija (1979 g.), Washingtonska konvencija (1973 g.) i najvažniji me đunarodni sporazum o zaštiti mo čvara i ptica močvarica je Ramsarska konvencija (1971 g.) (http://narodne-novine.nn.hr). Kopački rit, Lonjsko polje, Delta Neretve i Crna Mlaka su uvrštena na tzv. Ramsarski popis od nosno „Popis mo čvara od međunarodne važnosti“ (Konvencija o mo čvarama, Ramsar, Iran 1971.). Ova područja su entomološki slabo istražena. Tako đer je mali broj radova koji govore o kukcima na tim područjima, a ako ih i ima onda su stari nekoliko desetljeća. Stoga je jedan od ciljeva u okviru izrade specijalističkog rada načiniti što detaljniji pregled entomofaune mo čvarnih staništa od međunarodnog značenja u Republici Hrvatskoj radi dobivanja kvalitetnije slike o rasprostranjenosti kukaca na tim područjima. Vrlo detaljnim pregledom literature doći će se do vrlo značajnih faunističkih spoznaja koje će ukazati na to na kojim područjima je fauna kukaca više a na kojima manje istražena. Tako đer će se vidjeti da još uvijek ima mnogo neistraženih skupina kukaca na ovim mo čvarnim područjima koja im pružaju idealne uvjete za razvoj i opstanak.
1 1.1. Ramsarska konvencija
U Iranskom gradu Ramsaru, na obalama Kaspijskog jezera 1975. godine potpisana je Ramsarska konvencija, jedan od najvažnijih me đunarodnih sporazuma o zaštiti mo čvarnih 1 staništa. Ova konvencija je pohranjena u UNESCO – u, a sjedište administracije joj je u 2 sjedištu IUCN – a. Ta konvencija nastala je kao posljedica borbe za zaštitu mo čvarnih staništa, a dan kada je proglašena, 2. velja če, proglašen je Me đunarodnim danom zaštite močvara (http://www.ramsar.org). S obzirom da na svijetu postoje mnogobrojna močvarna staništa koja trebaju zaštitu jer su ugrožena isuši vanjem, zatrpavanjem, zagađivanjem, preinačavanjem, prekomjernom eksploatacijom i unošenjem st ranih vrsta, ukazala se potreba za donošenjem me đunarodnog dogovora o zaštiti takvih podr čja. Na Ramsarskoj konvenciji donešeni su i neki konkretni zaklju čci. Ona bi trebala poboljšati suradnju sa lokalnim stanovništvom i sa me đunarodnim udrugama koje se bave zaštitom takvih sta ništa. Tako đer je iznešeno da je potrebno na činiti popis močvarnih područja u svakoj državi i nazna čiti osnovne hidrološke, biološke i ekološke posebnosti svakog p odručja. Također je zaključeno da popis močvarnih područja s vremenom treba proširivati. Mo čvarna područja danas čine 6 % površine Zemlje i u njima živi 40 % biljnih i život injskih vrsta. To je više od 1300 mo 2 čvarnih područja, a ukupna površina je ve ća od 1,110 000 km . Primjerice Kanada ima 130 2 500 km močvarnih staništa, a samo Velika Britanija ima 169 ra msarskih područja (http://www.ramsar.org).
Prednosti pristupanja konvenciji su od velike važ nosti. Prije svega to su djelotvorna zaštita mo čvarnih staništa i provedba odredbi na nacionalnoj r azini. Zatim, mogućnost pristupa informacijama i stručnim savjetima te naravno vrlo bitna stavka je međunardna suradnja što je dodatna promidžba za svaku zemlju p ristupnicu. Osim određenih privilegija, potpisivanjem ovog sporazuma, države potpisnice dob ile su i neke obveze. Prije svega dužne su pri prostornom planiranju uzimati u obzir zaštit u močvarnih područja, utvrditi zalihe močvarnih područja i konzultirati se s drugim ugovornim strankama o primjeni konvencije. Zaštita voda je glavni ekološki čimbenik koji uvjetuje nastanak i opstanak močvarnih staništa pa se poseban naglasak stavlja na tu sferu zaštite. Stranke koje su uvrštene u konvenciju obvezne su donijeti nacionalni program zaštite mo čvarnih staništa i uklju čiti mjere njihove zaštite i razumnog korištenja u svoje nacionalne pl anove uređenja i uporabe prostora. Također su obvezne štititi mo čvarna staništa stvaranjem prirodnih rezervata, od k ojih najmanje jedan koji zadovoljava kriterije za međunarodnu važnost mora biti predložen za upis u Rams arski
1 UNESCO - United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) 2 IUCN - International Union for Conservation of Nature (Međunarodni savez za očuvanje prirode) 2 popis. Uvrštavanjem u Ramsarski popis, takva podru čja dobivaju status prirodnog dobra koje predstavlja bogatstvo cjelokupnog čovječanstva. Do sada Konvencija ima 160 stranaka, uključujući i Republiku Hrvatsku, te su stranke Konvencije do sada upisale 1899 močvarnih područja u Ramsarski popis, čime je obuhvaćena ukupna površina od gotovo 186.549,792 ha (http://www.ramsar.org.).
1.1.1. Močvarna područja
Članak 1.1 Ramsarske konvencije određuje: „U smislu ove Konvencije mo čvarna staništa obuhvaćaju područja močvara, cretova, tresetišta ili vode, kako prirodna t ako i umjetna, stalna ili povremena, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom, bočatom ili slanom, uključujući područja morske vode duboke do šest metara za vrijeme ose ke“ (Konvencija o močvarama, Ramsar, Iran 1971.).
U močvarama je voda primarni faktor koji kontrolira okoliš i s njim povezan biljni i životinjski svijet. Mo čvarna područja su močvare, bare, rijeke, jezera, mangrove, koraljni grebeni, ribnjaci, uzgajališta rakova, pojilišta, n avodnjena zemljišta, šljun čane jame i kanali. Močvare se najčeš će nalaze u riječnim nizinama ili uz jezera, odnosno u reljefnim depresijama s intenzivnom vegetacijom. Važnost močvara se odražava u tome što su one kolijevka bioraznolikosti jer pružaju vodu zbog čega je omogućena primarna reprodukcija. U njima je sadržana velika koncentracija životinja te su velika skladišta biljnog genetskog materijala. Močvarna su staništa dio hidrogeološkog ciklusa (http: //www.ramsar.org). Neke države su se pokušavale riješiti mo čvara i pretvoriti ih u poljoprivredne površine koje su bile korisnije za okolno stanovništvo. Razlog tomu je št o se još donedavno na mo čvare gledalo, ne samo kao beskorisne površine, nego i štetne za čovjeka. U preinačavanju močvara u poljoprivredne površine prednja čile su bogate države jer su za takvo nešto imale na jbolje mogućnosti. Tako se sa sigurnoš ću može re ći da su bogate zemlje i na ovom području, na globalnoj razini, nanijele veliku biološku i ekološ ku štetu i ostalim državama, posebice najsiromašnijima. Najve ći borci za očuvanje takvih staništa bili su znanstvenici koji su imali najbolja saznanja o biološkoj vrijednosti mo čvarnih staništa. Kasnije se znanstvenicima pridružila i šira javnost, a to je ponukalo i političare na razmišljanje, jer oni širu javnost promatraju prvenstveno kao moguće birače. Močvarna područja imaju vrlo veliko ekološko značenje jer brojnim vodenim i močvarnim pticama služe kao stanište, odmorište ili
3 zimovalište (Slika 1). Tako đer su visokoproduktivni sustavi jer uvelike sudjeluju u primarnoj produkciji biomase.
Iz svih tih razloga postojala su nastojanja i želja za zaštitu mo čvara, a kao posljedica je nastala Ramsarska konvencija, donesena 1971. godine (http://www.ramsar.org.). Kako nisu sve močvare iste ekološke ili biološke vrijednosti tako ni su sve uvrštene u Ramsarski popis koji određuje njihovu zaštitu. U Ramsarskoj konvenciji razra đeni su kriteriji koje neko močvarno područje mora ispuniti da bi došlo na popis te Konvencije .
Slika 1. Močvarno područje (preuzeto s web stranice http://www.kopacki-rit.com/)
4 1.2. Cilj rada
Cilj ovog rada je objedinjavanje sve do sada objavljenih, kao i novijih, neobjavljenih podataka o nalazima vrsta kukaca na četiri močvarna područja od međunarodnog značaja u Hrvatskoj (Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta Neretve i Crna Mlaka) te usporedba faune pojedinih skupina kukaca na ova četiri močvarna staništa.
Na taj način će biti omogućen bolji uvid u praćenje stanja entomofaune na istraživanim područjima. Zbog toga će ovaj rad poslužiti kao osnovno polazište za daljn a istraživanja entomofaune na ovim područjima, tim više što su literaturni podaci o nekim sk upinama kukaca prilično skromni i starijeg datuma.
5 2. OPIS ISTRAŽIVANOG PODRU ČJA
2.1. Močvarna područja od međunarodnog značaja u Republici Hrvatskoj
Republika Hrvatska je bogata močvarnim staništima no dugo nije napravljen popis močvarnih područja. 2003. godine Državni zavod za zaštitu prirode p roveo je projekt „Inventarizacija mo čvarnih staništa“, koji je financiran od strane Rams arskog fonda za male grantove za zaštitu i razumno korištenje mo čvarnih staništa (http://www.dzzp.hr). Cilj projekta je bio izraditi što potpuniji popis mo čvarnih staništa u Hrvatskoj te usmjeravanje nacionalne politike na zaštitu tih podru čja. Time bi se dodatno vrednovala takva područja sa ciljem proglašenja novih Ramsarskih podru čja. Ovim projektom identificirano je i kartirano oko 3800 pojedinačnih lokaliteta i 8 velikih kompleksnih močvarnih područja (http://www.dzzp.hr) (DUZPO, 1999). Prema rezultatima projekta 6,9 % površine Hrvatske 3 pokriveno je močvarnim staništima. Svi podatci projekta svrstani su u jedinstvenu GIS bazu podataka koja se sastoji od karata i pridruženih at ributnih tablica s osnovnim podacima o svakom močvarnom staništu. U Hrvatskoj su četiri močvarna područja uvrštena u Ramsarski popis u površini od 86.579 ha. To su park prirode K opački rit (23.894 ha), park prirode Lonjsko polje (50.560 ha) planirani park prirode Delta Neretve (11.500 ha) i ornitološki rezervat ribnjaci Crna Mlaka (625 ha) (http://www.ramsar.org.). Iako na prostoru Hrvatske mnoga područja zadovoljavaju uvijete za uvrštenje na Ramsarski popis, za sada su samo ova četiri upisana (Slika 2).
Slika 2. Ramsarska područja u Hrvatskoj (preuzeto s web stranice: http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja-75.html, 15.7.2010.)
3 GIS – geografski informacijski sistem 6 2.1.1. Park prirode Kopački rit
Park prirode Kopački rit jedno je od najočuvanijih močvarnih staništa u ovom dijelu Europe i najveće mrijestilište riba dunavskoga toka nakon delte Du nava. Smješten je na sjeveroistoku Hrvatske, u Baranji, u kutu što ga čine rijeke Drava i Dunav (Slika 3). Ovalnog je oblika, dužine 8-10 km u smjeru zapad – istok, t e oko 7-9 km smjerom sjever- jug, s površinom 2 od oko 100 km (Bognar, 1990). To je i najniži dio Baranje, s nadm orskom visinom manjom od
82 m (Mihaljević i sur., 1999). Jedno od tumačenja po kojem je Kopački rit dobio svoje ime jest da potječe od mađarske riječi „kapocs“ što na hrvatskom zna či kopča. Kopča je po tome što su mostovi, kojima su mještani kom unicirali u Kopačkom ritu poput kopče, povezivali razne dijelove ovoga područja, i riječi „rét“ kojom se ozna čava močvarna livada. Po drugom tumačenju Kopački rit dobio je ime od slavenske riječi „kopa č“ i njema čke riječi „ried“, što zna či močvarno tlo (Springer, 2003). Zbog svoje iznimne ekološke vrijednosti i biološke raznolikosti Kopa čki rit je odlukom Sabora Republike Hrvatske 1967.godine zašti ćen statusom Upravljanog prirodnog rezervata na površini od 17 730 hektara (NN, 45/67). Uže podru čje rezervata od 7 220 ha proglašeno je Specijalnim zoološkim rezervatom, a šire podru čje od 10 510 ha Parkom prirode (NN, 54/76) (Mihaljević i sur., 1999). Godine 1993. Kopački rit je na Ramsarskoj konvenciji uvršten na popis međunarodno značajnih močvara, osobito kao stanište ptica mo čvarica („List of wetlands of International Importance“). Sabor Republike Hrvatske je 1999. god ine potvrdio zaštitu Zakonom o Parku prirode Kopački rit. Osnovno ekološko obilježje ovom prostoru da ju dinamika i intenzitet plavljenja. Karakteristično poplavno područje su formirala dva velika vodotoka, Drava i Dunav svojim akumulacijskim i erozijskim radom. Ovisno o količini nadošle vode, dijelovi rita, i kopno i vode mijenjaju svoju veličinu, oblik i funkciju. Njučestalije poplave pojavljuju se u kasno proljeće kada se počinju topiti velike količine snijega i leda u Alpama pa vodostaj rijeka raste. Na poplavljivanje Kopačkoga rita najviše utjecaja ima rijeka Dunav, a manj e rijeka Drava. Naime, kada Dunavski val, nastao topljenjem snijega, dođe do uš ća rijeke Drave u Dunav, korito Dunava ne može primiti te velike ko ličine vode, jer su tu već ranije nadošle dravske vode s povišenim vodostajem i Aljmaška plan ina, te se Dunav razlijeva u rit i uzrokuje poplave. Područja u Kopačkom ritu, koja su stalno ispunjena vodom su jezera (najveće je Kopačko jezero, a najdublje Sakadaško jezero), povremeno plavljene udubine su bare, a udubljenja kojima struji voda su tzv. kanali. Linearna, uska i duboka udubljenja koja su izravno povezana s Dravom i Dunavom su tzv. fokovi a žile su tako đer linearana udubljenja ali šira i pli ća. Najveći je dotok vode u rit Hulovskim kanalom iz Dunava, a manje vode dolazi Renovskim kanalom iz Drave. Iz tih dvaju glavnih kanala voda se dalje razlijeva
7 mrežom manjih kanala i fokova po ritu (Mihaljevi ć i sur., 1999). Posebni zoološki rezervat prosječno je 99 dana pod vodom, dok je 266 dana suho (Mikuska, 1979). Iako se poplave mogu pojaviti u bilo koje doba godine, visoki vodostaj je u pravilu od ožujka do kolovoza, a u razdoblju od rujna do veljače je niski. Još jedna specifi čnost Kopačkoga rita je izmjena tvari i energije u vidu izmjene kopnenih i vodenih organizama, a to mu daje redovito plavljenje, a zatim povlačenje vode. Naime, nailaskom vodenog vala ugibaju mnogi kopneni organizmi koji predstavljaju obilje hrane za mnogobrojne ribe i rakove kao i hranu za vodeno bilje u obliku organskih tvari. Plitka i topla voda te velika količina hrane idealni su uvjeti za mrijest ribe. Nakon poplava slijedi povlačenje vode u korito rijeka, zbog čega vodeni organizmi ostaju zarobljeni u malim baricama pa tako postaju hrana za mnogobrojne ptice i kopnene organizme. Isto tako počinje i značajna biljna produkcija (rast travnate vegetacije) bitna za ishranu biljojeda rita poput jelenske i srneće divljači. Velike količine ribe stvaraju idealne uvjete za gniježnenje ptica mo čvarica, kao i ptica selica koje Kopački rit koriste za svoju postaju, što Kopa čkom ritu daje njegovu osnovnu ekološku prepoznatlji vost. Zbog specifičnog mikroreljefa i plavljenja, na području rita razvija se specifična vegetacija U Kopačkom ritu tako postoje četrdesetak biljnih zajednica i preko četiri stotine biljnih vrsta (Mihaljević i sur., 1999). S jedne strane to su močvarne vegetacije, trš čaci i zajednice visokih šaševa, a s druge strane tu su poplavne šume. Najve ći dio prekrivaju zajednice šume bijele vrbe (Salix alba L.) koja može podnijeti visoke i dugotrajne poplave. Na nešto višim terenima gdje su poplave česte, ali nešto kratkotrajnije, razvija se zajednic a bijele vrbe i crne topole (Populus nigra L.). Na još višim gredama su hrastove šume. Na vlažnij im je dijelovima zajednica hrasta lužnjaka ( Quercus robur L.) i velike žutilovke ( Genista elata Wender.), a na sušim je podru čjima šuma hrasta lužnjaka i obi čnoga graba (Carpinus betulus, L.). Najveće površine unutar rita pokriva vodena i mo čvarna vegetacija s mnogobrojnim zajednicama. Tu rastu zajednice vodenih leća (Lemno – Spirodeletum polyrhizae, Koch 1954), zajednice mrijesnjaka (Potamogetonetum lucentis i Potamogetonetum graminei), zajednica krocnja i lokvanja (Myriophyllo – Nupharetum ). Najveće površine zauzima zajednica plavuna (Nymphoidetum peltatae). Trš čaci (Scirpo – Phragmitetum ) i zajednice visokih šaševa (Caricetum elatae, Caricatum versicariae, Caricetum gracilis) nalaze se na rubovima jezera i kanala dajući ritu specifičan izgled. Bogata vegetacija Kopačkoga rita pruža povoljne uvjete za razvoj brojnog i raznolikog životinjskog svijeta : od beskralježnjaka, riba, vodozemaca, gmazova, ptica močvarica do raznolike divljači. O Kopačkom ritu i njegovom živom svijetu rađene su brojne studije i do sada je izdano više od 5 00 znanstvenih i stručnih radova (Mihaljević i sur.,1999). Dobro su proučena područja ornitologije, ihtiologije, ekologije voda i drugih znanstvenih disciplina. Kopački rit je posebno poznat po fauni ptica koja već
8 stoljećima privlači znanstvenike, promatrače ptica i ljubitelje prirode na ovo područje. Do sada je zabilježena 291 vrsta ptica od kojih se 144 vrste redovito ili povremeno gnijezdi u ritu (Springer, 2003). Veliki je broj onih vrsta koje su zašti ćene na europskoj ili svjetskoj razini: crna roda (Ciconia nigra, L. 1758 ), orao štekavac ( Haliaeetus albicilla, L.1758), patka njorka (Aythya nyorca) i dr. Od ostalih kralježnjaka utvr đeno je 10 vrsta gmazova od kojih se posebno ističe barska kornjača (Emys orbicularis, L., 1758) i 5 vrsta zmija, 11 vrsta vodozemaca od kojih sedam vrsta žaba, 44 vrste riba i 55 vrsta sisavaca (Springer, 2003). Iako je Kopački rit poznat po kralježnjacima, uz njih u ritu živ i jedinstven i vrlo bogat svijet beskralježnjaka. Do sada je u ritu utvr đeno više od 600 vrsta beskralježnjaka, a s obzirom na nepotpuna istraživanja o čekuje se puno veći broj vrsta (Springer, 2003). Područje entomologije je slabo istraženo iako Kopa čki rit pruža idealne uvjete za razvoj kukaca. U entomofauni Kopačkog rita prevladavaju kukci čiji je život usko vezan za vodu, neovisno o tome služi li im ona za postavljanje legla ili kao pojilište, odnosno životni okoliš (Merdić,1991 a).
Kopački rit jedan je od posljednjih očuvanih ritova u Podunavlju i kao takav ekološki sustav ima veliku vrijednost, jer su gospodarskim razvojem u Europi gotovo uništeni takvi ili slični ekosustavi. Prisutnost rijetkih, ugroženih i zaš tićenih vrsta iz biljnog i životinjskog sviijeta čine ga još vrijednijim.
Slika 3. Smještaj Parka prirode Kopa čki rit (preuzeto s web stranice:
http://antun.biz/kopackirit/polozaj.asp, 15.7.2010.)
9 2.1.2. Park prirode Lonjsko polje
Park prirode Lonjsko polje jedno je od najugroženij ih močvarnih staništa na svijetu. To je najveće zašti ćeno močvarno područje ne samo u Hrvatskoj već u cijelom Dunavskom porječju. Park prirode obuhvaća Lonjsko i Mokro polje i ornitološki rezervat Krap je dol. Prostire se na 51.000 hektara poplavnih šuma hrasta i jasena, pašnjaka, livada i oranica, voda i naselja (Bilten Parka Prirode Lonjsko polje, 2004). 1990. godine proglašen je Parkom prirode (Narodne Novine br. 11/1990). Na taj način htjelo se i zakonski zaštiti to, u prirodnom pogledu, vrlo vrijedno područje. Zbog svog izuzetnog međunarodnog značaja Park prirode je uvršten u tzv. Ramsarski popis mo čvara koje su od međunarodnog značaja, osobito kao prebivalište ptica mo čvarica (http://www.pp-lonjsko-polje.hr.) Posebna vrijednost Parka prirode Lonjsko polje temelji se na poplavama koje se redovito odvijaju, na velikoj površini na kojoj se Park prirode prostire i na tradicionalnom načinu života pu čanstva na tom području. Rijeke Sava, Una, Kupa, Lonja i Strug susreću se upravo na području parka prirode (Slika 4). Zbog njihove vrlo složene dinamike, u ov om su području poplave nepredvidive pa se na njih mora računati u svako doba godine. Zanimljivo je da Lonjsko polje mijenja svoj izgled gotovo svakog tjedna. Tijekom zime i u rano proljeće nalikuje na jezero ili, za hladnih zima, na veliku ledenu ploču. Kasnije mijenja boju od zlatno žute cvjetova žab njaka, u proljeće, do ljubičaste mirisne metvice, u kasnu jesen. Brojni konji, krave i svinje, što slobodno pasu pašnjacima, i paleta zelenih boja šum a dopunjuju ovaj srednjovjekovni, jedinstveni krajolik .
Slika 4. Smještaj parka prirode Lonjsko polje ( pre uzeto s web stranice http://www.pp-
lonjsko-polje.hr, 15.7.2010.)
10 Biološka raznolikost i estetika krajobraza ovise o vodi i dinamici plavljenja. Tisućljetnim periodičkim plavljenjem i meandriranjem rijeka Sava je stvorila čitav niz različitih stanišnih tipova koji ovom kraju daju fascinan tnu vrijednost od nacionalnog i međunarodnog značaja. Oko 60% ili 30.600 ha površine Parka prirode čine šume koje uglavnom pripadaju nizinskom vegetacijskom pojasu nadmorske visine od 80-150 m (Bilten Parka Prirode Lonjsko polje, 2004). U sklopu te šume posebno treba spomenuti hrast lužn jak (Quercus robur, L.), kao jedno od najvrjednijih vrsta drveća na tom području, ali i poljski jasen (Fraxinus ornus, L.), čija je vrijednost također velika i u gospodarskom i u ekološkom smislu. Uz njih, kao nisko grmlje, česte su vrste lijeska (Corylus avellana, L.), bijela lipa (Tilia cordata, Mill.), divlja kruška ( Pyrus pyraster, L. 1758) i mnoge druge (Schneider
– Jacoby i Ern, 1993; Schneider – Jacoby, 1994 ). Znatan dio poplavnih površina koje nisu pokrivene šumom čine vlažne livade i pašnjaci, a zauzimaju površinu od 12.000 ha (Bilten Parka Prirode Lonjsko polje, 2004). Poplavne vode koje se zadržavaju čine temelj života u Lonjskom polju i razlog su bogatstva flore i faune. Posebno je ovdje bogata ornitofauna pa se tako na području Lonjskog polja nalaze se dva ornitološka rezerva ta. Krapje Đol je proglašen posebnim zoološkim (ornitološkim) rezervatom 1963. god., a rasprostranjen je na površini od 25 ha, Rakita sa svojih 430 ha proglašena je specij alnim ornitološkim rezervatom 1969. godine (http://www.pp-lonjsko-polje.hr.). Ptice poput štekavca ( Haliaeetus albicilla, L. 1758), žli čarke (Platalea leucorodia, L. 1758), crne rode (Ciconia nigra, L. 1758), bijele rode (Ciconia ciconia, L. 1758), orla kliktaša ( Aquilla pomarina; Brehm, 1831), močvarne patke
(Aythya nyroca; Güldenstädt, 1770), mogu se u polju promatrati kako love plijen ili traže hranu u plitkim vodama zaostalim nakon poplava. Sve su te vrste drugdje u Europi (neke i na svjetskoj razini) vrlo rijetke i mnogo napora se ulaže u njihovu zaštitu. U Lonjskom polju je zabilježeno oko 250 vrsta ptica od kojih se 170 vrs ta tu i gnijezdi (Bilten Parka Prirode Lonjsko polje, 2004). Posebno je poznata velika kolonija bijelih roda (Ciconia ciconia). U selu Čigoć koje se nalazi u okviru Parka prirode na velikoj većini kuća nalaze se gnijezda bijelih roda. Pučanstvo sela skladno živi s rodama, ne ruše njihova gnijezda, nego ih čekaju do njihova povratka, svakog proljeća s juga Afrike. To selo je proglašeno Europskim se lom roda. Ornitolozi procjenjuju da na području Parka prirode obitava oko 500 parova bijelih roda. Od ostalih kralježnjaka zabilježeno je 33 vrs te riba, 16 vrsta vodozemaca, 10 vrsta gmazova i 78 vrsta sisavaca (Bilten Parka Prirode Lonjsko polje, 2004).
Lonjsko polje je ipak carstvo beskralježnjaka o koj ima se nažalost zna jako malo.
Mnogi kukci, izumrli ili ugroženi drugdje u Europi, brojni su u staništima Lonjskog polja.
Lonjsko polje ima i vrlo značajnu ekološku vrijednost na regionalnoj, nacionalno j, pa čak i
11 na globalnoj razini. Ovdje se uzgaja blago, živo je šumarstvo, lov i ekoturizam, a ono čuva i kulturnu baštinu i služi kao odlagalište hranjivih tvari.
Unazad nekoliko godina Lonjsko polje je postalo izuzetno posjećeno turističko izletište koje plijeni svojim prirodnim ljepotama i bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta.
2.1.3. Delta Neretve
Neretva je jedina naša rijeka koja na svom utoku u more stvara deltu. Izvire jugoistočno od Zelengore (BIH) i nakon 218 km ulijeva se u Jadransko more kod Ploča. Delta je površine 20.000 ha, od čega je 12.000 ha u Hrvatskoj, a ostatak u Republici Bosni i Hercegovini (Durbeši ć i sur.,1998) Unutar granica Hrvatske deltasti prostor čine tri trokutasta proširenja (Slika 5). Prvo proširenje, V idovsko blato, prostire se s desne obale Neretve unutar trokuta Podgrede – Kula Norinska – G abela. Drugo proširenje delte je s lijeve strane Neretve unutar trokuta Metković – Opuzen – jezero Kuti. Tre će proširenje je unutar trokuta Ploče – Krvavac – Lovorje (Durbeši ć i sur.,1998)
Slika 5. Smještaj Delte Neretve (preuzeto s web str anice: http://www.metkovic.hr,
15. 7. 2010)
12 U davnoj prošlosti, našu najve ću deltu krasila je jedinstvena močvarna vegetacija. U doba Austro – Ugarske monarhije na čitavom su području obavljani intenzivni melioracijski zahvati koji su se nastavili i nakon Drugog svjetskog rata. Prvim melioracijama stvorila se obradiva zemlja, kopanjem kanala isušivalo se mo čvarno tlo, drastično se promijenio krajolik u poljoprivredno područje, pokrenule su se nove metode obrade zemlje i uvele nove kulture. Na tom prostoru nastale su brojne plantaže mandarin a, naranči, limuna, jabuka, šljiva, kivija te raznog povrća. Osim u melioraciji utjecaj čovjeka se osjeti i na prečestoj i nekontroliranoj uporabi pesticida što ugrožava raznolikost života b iljnih i životinjskih vrsta te remeti prirodnu ravnotežu (Durbeši ć i sur.,1998). Ipak, u posljednjih deset godina intenzitet poljoprivrede opada i mnoga meliorirana područja ponovno se pretvaraju u močvaru.
Najznačajnije obilježje ovog prostora je velika raznolikos t krajolika. Na relativno malom prostoru nalaze se mnogobrojne raznolike vodene površine (rijeke, jezera, izvori, močvare). Na području delte nalaze se neka od nekoliko preostalih europskih močvarnih područja uvrštenih u Ramsarska podru čja i Područja značajna za ptice, ali i Barcelonskom konvencijom posebno zašti ćena područja (lagune, jezera, plaže, rijeke, humke- vapnenast i brežuljci ). Na podru čju delte, na površini od ukupno 1620 ha nalaze se l okaliteti koji su zašti ćeni slijedećim kategorijama zaštite: ornitološki rezervati (Pod grede, Prud i Orepak), jedini ornitološko-ihtiološki rezervat u Hrvatskoj (Parila) i značajni krajolik Baćinska jezera i dio krajolika Modro oko. U budućnosti se predviđa zaštita cijelog ovog prostora kao parka prirode (http://www.neretva.info). Pojava vode, prisutne tijekom cijele godine rijetka je u kršu na našoj obali. Zbog stalno prisutne vode razvio se bujan biljni pokrov močvarne, livadne i šumske vegetacije što je omogu ćilo razvoj mnogim vrstama koje su u drugim dijelovima krša rijetke ili nisu prisutne. Na deltu utje če i morska voda koja se pretvara u bočatu vodu. Ona je značajna i za biološku raznolikost. Na delti Neretve ja ko je dobro izražena suprotnost krških biotopa i zelenih mo čvara. Upravo ta suprotnost daje veliko bogatstvo staništa i raznoliki biljni svijet. Može se uo čiti čitav niz raznolikih biotopa koje razlikujemo na osnovi biljnog svijeta (Durbeši ć i sur.,1998). Uz uš će, na mnogobrojnim pješ čanim sprudovima i otočićima koja su podložna utjecaju plime i oseke, razvij a se specifična vegetacija npr. sa tušnjem ( Obione portulacoides, L.) i pelinom (Artemisia caerulescens, L.; Artemisia absinthium, L. i dr.). Na pjeskovitim obalama sa stalnim zadržavanjem vode razvijaju se različite vrste sitova (Juncus maritimus, Lam.1789; J. actus, L. i dr.) i neke halofilne biljke poput sodne solnjače (Salsola soda, Weinm.), metlike (Tamarix spp., L.) i dr. (Durbeši ć i sur.1998).
Uz glavni tok Neretve i mnogobrojne rukavce i jezera razvijaju se trš čaci. Njihov je utjecaj u prirodi velik jer vežu ve će količine organskih čestica i zamočvaruju otvorene vodene 13 površine, upijaju vodu, zašti ćuju životinjski svijet i dr. Na površini staja čica ili vodotoka sa slabim protokom nalaze se plivajuće biljne vrste poput lopoča (Nymphaea alba, L.), lokvanja (Nuphar lutea, L.) , vodene leće (Lemna minor, L.) i dr. U samoj vodi razvija se tip vodene vegetacije s krocujem (Myriopilum verticillatum, L.) i mrijesnjakom (Potamogeton lucens, L.) gdje se zadržavaju razli čite životinje. Osim trš čaka, vlažna staništa obraštavaju rogozom (Typha latifolia, L. i T.angustifolia, L.) i šašem ( Carex elata, All.). U močvarnom dijelu Neretve razvijena je vegetacija šumaraka bijele vrb e (Salix alba, L.) a tu je često i crna topola (Populus nigra L. subsp. italica) (Durbeši ć i sur., 1998). Na sušijim podru čjima razvija se livadna vegetacija sa vrstama kao što su divlji tro skot (Paspalum distichum, L.), čestoslavica (Veronica sp.), djetelina (Trifolium sp.), milica (Gratiola officinalis, L.), menta (Mentha pulegium, L.), majčina dušica ( Thymus sp.) i dr. Područja krša i brdoviti predjeli oko Neretve obrašteni su jednim dijelom šumama alepskog bora ( Pinus halepensis, Mill.) i hrasta crnike (Quercus ilex, L), (Durbeši ć i sur.,1998).
Na takvom mozaičnom vegetacijskom području razvio se i raznolik i bogat životinjski svijet. U delti je zabilježeno 100 vrsta riba od čega je 30 slatkovodnih. Zabilježeno je i 7 vrsta vodozemaca i 16 vrsta gmazova (Durbeši ć i sur.,1998). Ovo područje je bilo važno odmorište i hranilište za ptice na proljetnim i jesenskim seo bama. Do sada je zabilježeno oko 400 vrsta ptica od kojih se tu neke gnjezde, a neke zimiju. Ribe i ptice ovdje su posebno ugrožene zbog isušivanja mo čvara i upotrebe pesticida te intenzivnog lova i ribolova. Prema brojnim literaturnim podatcima u delti Neretve obitava 50 vrsta sisavaca (Durbeši ć i sur.,1998).
Kao i u ostalim močvarnim područjima, beskralježnjaci, a me đu njima i kukci vrlo su slabo istraženi. Deltu Neretve možemo zvati „zeleni m biserom“ Jadrana jer novozasa đene kulture i ostaci močvarnih prostranstava daju tom prostoru dominantni zeleni vizualni identitet koji ga čini drugačijim od ostatka obale. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja donijelo je prijedlog o proglašenju delte Nere tve parkom prirode radi očuvanja biološke raznolikosti na tom podru čju.
14 2.1.4. Crna Mlaka
Crna Mlaka je posebni ornitološki rezervat koji se nalazi u središnjem dijelu močvarno-šumskog podru čja u dolini rijeke Kupe, jugoistočno od gradića Jastrebarsko, između Zagreba i Karlovca (Slika 6). Posebnim ornitološk im rezervatom proglašena je 1980. godine i nalazi se pod posebnom zaštitom. Rezervat je uvršten u popis Ramsarske konvencije i u projekt Ornitološki važnih podru čja u Europi IBA (http://www.crna-mlaka.htnet.hr).
Slika 6. Smještaj posebnog ornitološkog rezervata ( preuzeto sa web stranice:
http://www.crna-mlaka.htnet.hr, 25.7.2010)
Na dijelu neprekidno poplavljenog tla, površine 625 ha u slivovima rijeka: Okićnice, Brebernice i Volavčice, 1905. godine iskrčena je šuma i izgra đeni su ribnjaci. Ondje je reljef udubljen, pa to uzrokuje nakupljanje vode. Nakon uređenja i izgradnje ribnjaka, u središnjem dijelu Crne Mlake (kopno), površine približno 15 ha , uređen je vrlo lijepi park, s ukrasnim vrstama drveća i grmlja. Tlo je pretežito zamo čvareno, pod šumama i mo čvarnim travnjacima. Gotovo svi riječni tokovi s okolnog gorja natapaju i često plave središnji dio zavale - Crnu Mlaku (http://www.crna-mlaka.htnet.hr).
15 Floru Crne mlake sačinjava biljna zajednica močvara u kojima prevladavaju biljne vrste kao što su lopo č (Nymphaea alba, L.) i lokvanj (Nuphar lutea, L.), trska (Pharagimites communis) i rogoz (Typha latifolia, L.), busenasti šaš (Carex elata, L.) itd. Također je prisutna biljna zajednica šuma sa hrastom lužnjakom (Quercus robur, L.) i velikom žutolovkom ( Genista elata, Wender.), crnom johom (Alnus glutinosa, L.) te običnim grabom (Carpinus betulus, L.). Ovdje obitavaju i vrste cvijeća koje su inače karakteristične za brdovite predjele, kao npr. čemerika (Veratrum album, L.), jedić (Aconitum vulparia, Rchb.), crveni ljiljan (Lilium martagon, L.), obični jaglac (Primula vulgaris, Huds.), i dr. Ovdje je prisutna i biljna zajednica livada sa svojim karakterističnim vrstama (http://www.crna- mlaka.htnet.hr).
Ipak, najveća vrijednost Crne mlake nisu biljne, nego životinjs ke zajednice. Ovdje živi mnogo različitih životinjskih vrsta: od kukaca, preko riba i vo dozemaca do ptica i sisavaca. Tako je za sada uočeno 235 vrsta ptica (http://www.crna-mlaka.htnet.hr.) Neke rijetke ptice kao što su orao štekavac, orao kliktaš, crna roda, patka njorka, ovdje žive ili navra ćaju na putu za toplije krajeve. Ovo područje je najbogatije stanište vidre u Europi koja je u jedno najrjeđi i najugroženiji sisavac našeg podneblja. Crna Mlaka o biluje vodozemcima, osobito raznim vrstama žaba koje su važan dio hranidbenog lanca mn ogih životinja rezervata . Fauna beskralježnjaka nije istraživana i o tome nema pis anih podataka.
16 3. MATERIJAL I METODE
3.1.Prikupljanje i obrada podataka
Najzastupljenija metoda rada na ovom specijalističkom radu je rad na tekstu, sakupljanje i obrada podataka koji su objavljeni u raznim časopisima, knjigama i monografijama, te analiza i uspoređivanje dobivenih podataka. Knjige i monografije pregledavane su u knjižnicama Odjela za biologiju S veučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, knjižnici Filozofskog fakulteta u Osijeku te u Grad skoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Na zavodu za zoologiju odjela za biologiju, pregledavani su različiti znanstveni časopisi kao što su Entomologia Croatica, Natura Croatica, Priroda, Poljoprivreda, Ekološki glasnik i Periodicum biologorum. Zatim, pregledano je mnogo magistarskih i diplomskih radova te nekoliko doktorskih disertacija koji su izrađeni na Odjelu za biologiju a koji su tematski povezani s ovim radom (Merdić, 1991b; Bukvić,1998; Pulitika, 2000; Draganić, 2000; Bogdanović, 2001; Toth, 2006; Turić, 2007; Romanović, 2008; Domić, 2009; Vrućina, 2010).
Analizirani su i mnogi članci koji su objavljeni u različitim inozemnim znanstvenim časopisima kao što su Journal of Vector Ecology, Ent omologia Generalis, Fragmenta entomologica, Bulletin de la Societe Royale Belge d' Entomologie, Folia Entomologica Hungarica, Journal of the American Mosquito Control Association itd.
Drugi dio istraživanja odnosi se na detalj no i dugotrajno pretraživanje interneta u svrhu pronalaženja što više podataka o istraživanoj temi. Ovdje se došlo do novijih podataka o istraživanju entomofaune na mo čvarnim područjima od međunarodnog značaja, i u Hrvatskoj općenito. Prikupljeni podatci su analizirani, sistematizirani i uspoređeni međusobno pomoću Sorensenovog indexa faunističke sličnosti za skupine kukaca koje su prisutne na većini močvarnih staništa. Osim toga napravljena je i kategor izacija ugroženosti vrsta za koje postoje objavljene Crvene knjige.
3.2 Sørensenov index faunisti čke sličnosti
Utvrđivanje faunističke sličnosti među istraživanim podru čjima određeno je metodom danskog botaničara Sørensena. Sørensenova metoda temelji se na kvo cjentu faunističke sličnosti među istraživanim podru čjima (Bogdanović, 2001), a računa se prema izrazu:
QS= 100×2C/A+B
17 Gdje je:
QS (Quotient of similarity) – kvocijent sli čnosti A – broj vrsta ili skupina jednog staništa
B – broj vrsta ili skupina drugog staništa koji se uspoređuje s prvim staništem C - broj zajedničkih vrsta ili skupina
Tako definiran, Sørensenov index faunist ičke sličnosti uzima u obzir samo kvalitativnu zastupljenost vrsta, a ne i kvantitativnu. Veći ili manji broj istih vrsta u dva uspoređivana staništa ukazuje na ve ću ili manju sličnost među njima. Može poprimiti vrijednost od 0 do 100, a izražava se u postotcima. Što je index ve ći, to je struktura uspoređivanih populacija sličnija (Bogdanović, 2001). Dobiveni kvocjenti sličnosti unose se u tablice radi bolje preglednosti.
18 4. REZULTATI
4.1.Entomofauna Parka prirode Kopački rit
Iako Kopački rit pruža idealne uvjete za njihov razvoj, fauna kukaca (Insecta) Kopačkog rita vrlo je slabo istražena (Merdi ć i sur. 1991). Međutim, neke su skupine poput vretenaca (Odonata), komaraca (Culicidae), obada (Tabanidae), trčaka (Carabidae), leptira ( Lepidoptera), grizlica (Psocoptera) bolje istražene i podatci ukazuju da je fauna kukaca na tom području ipak izuzetno bogata.
Postoje i vrlo vrijedni podatci o manje poznatim skupinama kukaca kao što su stjenice (Heteroptera), osolike muhe (Syrphidae), ose biljarice (Symphita), braničevke (Simulidae) i ušare (Hippoboscidae).
4.1.1. Vretenca (Odonata)
Vretenca su kukci iz reda Odonata i njihovo je rasprostranjenje vezano za vodene biotope. Ličinke vretenaca (Anisoptera) razvijaju se i odrastaju u samoj vodi potoka, rijeke i jezera. Zato ih najčeš će viđamo u blizini slatkih voda ili iznad njih. Zbog svojih velikih očiju i odlične sposobnosti leta vrlo su uspješni zra čni grabežljivci (Burnie, 2001).
Vretenca su vrlo dobri pokazatelji očuvanosti vodenih i močvarnih staništa i na činom života povezuju kopnene i vodene ekosisteme. Uklju čeni su u hranidbene lance kao biološki regulatori populacija drugih vrsta (prirodni su neprijatelji komarcima i obadima). Hranidbeni odnosi u kojima vretenca sudjeluju čine da se u njihovim tijelima koncentriraju neka u okolišu stalno prisutna onečiš ćivala. Dakle, oni su kao organizmi gotovo savršeni pokazivači onečiš ćenja okoliša. Zato ih je i Ministarsko vije će Europske unije o zaštiti vretenaca i njihovih staništa preporu čilo kao bioindikatorske vrste vodenih ekosustava (Belančić i sur., 2008). Do sada je opisano oko 6000 vrsta u 30 porodica i rasprostranjeni su na svakom kontinentu osim na Antartiku (Burnie, 2001). Za faunu Europe zabilježeno je oko 160 vrsta raspodjeljenih u oko 46 rodova, što je vrlo mali br oj koji je nekadašnji ostatak vrlo bogate faune koja se razvijala na tim prostorima (Askew 1988). U današnjoj je fauni vretenaca Hrvatske zabilježeno 74 vrste vretenaca (Belan čić i sur., 2008).
Višegodišnja istraživanja (1997.-2001.) vretenaca n a području Kopačkog rita pokazuju veliku raznolikost. Do sada je evidentirano čak 48 vrsta u 24 roda, 8 porodica i 2 podreda vretenaca što predstavlja 73,85% ukupnog broja vret enaca Hrvatske (Bogdanović i sur., 2001; Bogdanović i sur., 2002), što pokazuje da je istraživano podr učje značajno za zaštitu
19 biodiverziteta faune vretenaca. Sistematski popis vrsta vretenaca utvrđenih na području Kopačkog rita prikazan je u tablici 1.
Tablica 1. Sistematski pregled vretenaca (Odonata) utvrđenih na području Parka prirode Kopački rit Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Aeshnidae Aeshna Aeshna affinis (Vander Linden, 1823) Bogdanović i sur., 2002 Aeshna mixta (Latreille, 1805) Anaciaeschna Anaciaeschna isosceles (Müller, 1767) Anax Anax imperator (Leach, 1815) Anax parthenope (Selys, 1839) Brachytron Brachytron pratense (Müller, 1764) Hemianax Hemianax ephippiger (Burmeister, 1839) Calopterygidae Calopteryx Calopteryx virgo (Linnaeus, 1758) Calopteryx splendens (Harris, 1782) Coenagrionidae Coenagrion Coenagrion ornatum (Selys, 1850) Coenagrion puella (Linnaeus, 1758) Coenagrion pulchellum (Vander Linden, 1825) Enallagma Enallagma cyathigerum (Charpentier, 1840) Erythromma Erythromma najas (Hansemann, 1823) Erythromma viridulum (Charpentier) Ischnura Ischnura elegans (Vander Linden, 1820) Ischnura pumilio (Charpentier, 1825) Corduliidae Cordulia Cordulia aenea (Linnaeus, 1758) Epitheca Epitheca bimaculata (Charpentier, 1825) Somatochlora Somatochlora metallica (Vander Linden, 1825) Somatochlora flavomaculata (Vander Linden, 1825) Gomphidae Gomphus Gomphus flavipes (Charpentier, 1825) Gomphus vulgatissimus (Linnaeus, 1758) Ophiogomphus Ophiogomphus cecilia (Fourcroy, 1785) Lestidae Chalcolestes Chalcolestes viridis (Vander Linden, 1825) Lestes Lestes barbarus (Fabricius, 1798) Lestes virens (Charpentier, 1825) Lestes macrostigma (Eversmann, 1836) Lestes sponsa (Hansemann, 1823) Lestes dryas (Kirby, 1890) Sympecma Sympecma fusca (Vander Linden, 1820) Libellulidae Crocothemis Crocothemis erythraea (Brulle, 1832) Leucorrhinia Leucorrhinia pectoralis (Charpentier, 1825)
20 Libellula Libellula quadrimaculata (Linnaeus, 1758) Libellula fulva (Müller, 1764) Libellula depressa (Linnaeus, 1758) Orthetrum Orthetrum cancellatum (Linnaeus, 1758) Orthetrum albistylum (Selys, 1848) Orthetrum coerulescens (Fabricius, 1798) Sympetrum Sympetrum striolatum (Charpentier, 1840) Sympetrum vulgatum (Linnaeus, 1758) Sympetrum meridionale (Selys, 1841) Sympetrum fonscolombii (Selys, 1840) Sympetrum flaveolum (Linnaeus, 1758) Sympetrum sanguineum (Müller, 1764) Sympetrum depressiusculum (Selys, 1841) Sympetrum danae (Sulzer, 1776) Platycnemididae Platycnemis Platycnemis pennipes (Pallas, 1771)
∑ 8 24 48
Rod Sympetrum je najbrojniji sa ukupno 8 vrsta vretenaca. Slijedi rod Lestes sa 5 vrsta, zatim rodovi Coenagrion, Libellula i Orthetrum sa 3 vrste, te Calopteryx, Erythromma, Aeshna, Anax, Gomphus i Somatochlora sa 2 vrste. Po jednu vrstu imaju rodovi Chalcolestes, Sympecma, Platycnemis, Enallagma, Ischnura, Anaciaeschna, Hemianax, Brachytron, Ophiogomphus, Cordulia, Epitheca, Crocothemis i Leucorrhinia.
Najveću frekvenciju susretanja (učestalost pojavljivanja) imale su vrste Aeshna mixta, Coenagrion puella, Ischnura elegans, Orthetrum albistylum i Sympetrum striolatum, a najmanju vrste Lestes macrostigma, Sympetrum danae, Sympetrum depressiusculum i Sympetrum fonscolombei. Kvantitativna analiza je pokazala da je najbrojnija vrsta u fauni vretenaca na području Kopačkog rita Coenagrion puella (Slika 7), a najrjeđe vrste su Lestes macrostigma (Slika 8), Sympetrum fonscolombei, Sympetrum depresiusculum i Sympetrum danae (Bogdanović i sur., 2002). U novijim istraživanjima te vrste nisu zabilježene pa ih se može smatrati kao vrlo ugrožene ili čak izumrlim vrstama. U Crvenoj knjizi vretenaca Hrvatske (Belančić i sur., 2008) navedeno je 8 kategorija ugroženosti vretenaca Hrvatske. U tablici 2 prikazan je popis vretenaca Parka prirode Kopački rit u pojedinim kategorijama ugroženosti. Navode se i neke svojte čiji su nalazi u Hrvatskoj barem djelomično pogrešni a navode se u literaturi. S područja Kopačkog rita (Tablica 1) to su: Somatochlora metallica, Orthetrum coerulescens i Sympetrum danae. Pet vrsta je tek nedavno zabilježeno u fauni
21 Kopačkog rita. To su Coenagrion ornatum, Hemianax ephippiger, Libellula fulva, Orthetrum coerulescens i Sympetrum flaveolum (Bogdanović i sur., 2001; Bogdanović, 2001).
Vretenca su posebna i važna skupina životinja, jer njihov osebujan životni put povezuje vodene i kopnene ekosustave (Horvatić i sur., 2002). Kopački rit obiluje vrstama, međutim one su ovdje u određenoj mjeri ipak ugrožene. Razlog tomu je smanjivanj e površina rita kao posljedica melioracije i pretvaranje u poljoprivredne površine. Kako se na taj na čin u bitnoj mjeri smanjuje površina staništa za razvoj li činki vretenaca kao i njihovo osiromašenje glede izbora i količine hrane, moguć je nestanak pojedinih vrsta vretenaca s područja parka prirode Kopački rit. Time bi nestala i njihova korisnost, kao bioloških regulatora u populacijama drugih vrsta, primjerice dvokrilaca (Diptera) i opnokrilaca (Hymenoptera), kao i njihov položaj u hranidbenim lancima.
Tablica 2. Vretenca Parka Prirode Kopački rit u pojedinoj kategoriji ugroženosti (Belan čić i sur., 2008)
Kategorije Vrste ugroženosti - EX
sjeverna zelenka (Somatochlora metallica) RE crni strijelac (Sympetrum danae)
velika zelendjevica (Lestes macrostigma) CR močvarni strijelac (Sympetrum depressiusculum)
proljetna narančica (Epitheca bimaculata) EN veliki tresetar (Leucorrhinia pectoralis)
mala zelendjevica (Lestes virens) grof skitnica (Hemianax ephippiger) VU rogati regoč (Ophiogomphus cecilia) jantarni strijelac (Sympetrum flaveolum)
sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus) sjeverna zelendjevica (Lestes sponsa) gorska zelendjevica (Lestes dryas) velika crvenookica (Erythromma najas) istočna vodendjevojčica (Coenagrion ornatum) NT ljupka vodendjevojčica (Coenagrion pulchellum) mali car (Anax parthenope) plitvička zelenka (Somatochlora flavomaculata) mali strijelac (Sympetrum vulgatum) južni strijelac ( Sympetrum fonscolombii)
LC -
DD zapadni vilenjak (Orthetrum coerulescens)
Kazalo: EX-izumrle svojte; RE-regionalno izumrle svojte; CR-kritično ugrožene svojte; EN-ugrožene svojte; VU-osjetljive svojte; NT-gotovo ugrožene svojte; L C-najmanje zabrinjavajuće svojte; DD-nedovoljno poznate svojte.
22
Slika 7. Coenagrion puella (Preuzeto sa web stranice http://www.warleyplace.org.uk 14.9.2010)
Slika 8. Lestes macrostigma (Preuzeto sa web stranice http://vazky.blogspot.com 11.3.2012)
23 4.1.2. Leptiri (Lepidoptera)
Leptiri (Lepidoptera) su red kukaca sa dva para krila obraslih ljuskastim dlačicama koje se prekrivaju poput crijepova. S više od 165 0 00 vrsta sa 127 porodica leptiri se ubrajaju u najraznolikije kukce na svijetu (Burnie, 2001). Nema potpuno jasne razlike između dnevnih i noćnih leptira, ali u pravilu danji leptiri (Rhopalocera) imaju kljačasta ticala, živih su boja i lete danju dok je većina noćnih leptira (Heterocera) tamne boje i aktivno noću (Burnie, 2001).
Prema drugoj podijeli, s obzirom na veličinu sisala te stupanj njegovog razvoja leptiri se dijele na velike leptire - Macrolepidoptera i male – Microlepidoptera.
U skupinu Macrolepidoptera spadaju sve vrste koje tvore grupu Rhopalocera i dvadesetak porodica iz skupine Heterocera.
Fauna Hrvatske još je uvijek relativno slabo pozna ta zbog malog intenziteta istraživanja i velike raznolikosti. Danji leptiri s u još i relativno dobro istraženi, dok no ćni nisu, jer su istraživanja zahtjevnija a i skupina j e puno brojnija vrstama.
4.1.2.1. Danji leptiri (Rhopalocera)
U Europi je do danas opisano oko 450 - 500 vrsta danjih leptira (Burnie, 2001). Na području Hrvatske istraživanja leptira zapo činju već početkom 19. stoljeća a nastavljaju se do danas. Rezultati faunističkih i ekoloških istraživanja leptira potvr đuju da najveći broj vrsta danjih leptira obitava u kopnenim tipovima staništa – šikare, šumske kr čevine, rubovi šuma, šumske prosjeke, ruderalne zajednice visokih zeleni i travnjačke površine. U Hrvatskoj je do sada zabilježeno oko 190 vrsta da njih leptira (Kučinić i Plavac, 2009). Danji leptiri zanimljivi su zbog morfoloških svojst ava koja ih svrstavaju među “najljepše” životinjske skupine, pa se ljudi za nji h zanimaju, na njima provode različita istraživanja, faunisti čka, ekološka, etološka, taksonomska, biogeografska, ali i konzervacijsko-biološka, ali i zauzimaju ći se za njihovu svrsishodnu i djelotvornu zaštitu. Osim toga, oni su predmet interesa brojnih entomologa amatera, kolekcionara, ali i mnogih ljubitelja prirode. U Hrvatskoj postoje područja koja su iz raznih razloga ostala neistražena, a među njima su i Baranja i Park prirode „Kopa čki rit“.
Istraživanjem faune danjih leptira na podru čju Baranje tijekom 1989. i 1990. utvrđeno je prisustvo 61 vrste danjih leptira (Krčmar i sur., 1996). Tada je na području Kopačkoga rita utvrđeno 35 danjih vrsta leptira. Tijekom faunističkih i ekoloških istraživanja obada na području Baranje u periodu od 1998. do 2002. sakupljeni su i brojni leptiri.
24 U tom uzorku danjih leptira nađene su vrste Limenitis reducta (Staudinger,1901) i Iolana iolas (Ochsenheimer, 1816), koje su bile nove za faunu Baranje. To znači da se broj danjih leptira na području hrvatskog dijela Baranje povećao na 63 vrste koje spadaju u 7 porodica (Krčmar, 2002).
Kasnije, tijekom 2004. pri uzorkovanju obada (Tabanidae) u hrastovoj šumi u Tikvešu na području Parka prirode Kopački rit slučajno je uzorkovano i nekoliko jedinki danjih leptira (Krčmar, 2004) . Pregledom tih jedinki ustanovljena je i vrsta Brintesia circe F. koja je bila nova u fauni Baranje. Kako su do tada u hrvatskom dijelu Baranje utvrđene 63 vrste danjih leptira (Krčmar, 2002), vrsta Brintesia circe F. je predstavljala 64. vrstu (Slika 9). U istom tom uzorku našle su se još i sljede će vrste leptira: Argynnis paphia L., Brenthis daphne D. i S., Polygonia calbum L., Nymphalis polychloros L., Maniola jurtina L. i Ochlodes venatus B. i G. Od tih navedenih vrsta, Argynnis paphia, Brenthis daphne i Nymphalis polychloros su bile nove vrste u fauni parka prirode Kopački rit. Na osnovi tih rezultata broj vrsta danjih leptira u fauni parka prirode Kopački rit povećan je sa prije utvrđenih 36 vrsta (Krčmar, 1998) na 40 vrsta. Predpostavlja se da to nije konačan broj vrsta s obzirom da se od 64 vrste danjih leptira otkrivenih na području hrvatskog dijela Baranje mnoge vrste očekuju i na području parka prirode Kopački rit.
Dakle, na području Parka prirode Kopački rit fauna danjih leptira (Rhopalocera) je bila zastupljena sa ukupno 40 vrsta svrstanih u porodice: Papilionidae, Pieridae, Nymphalidae, Satyridae, Riodinidae, Lycaenidae i Hesperiidae (Krčmar, 2004). Međutim, zahvaljujući istraživanjima provedenim tijekom 2003. godine, Erw in Reinstra navodi još 20 novih vrsta te je do sada na području Kopačkog rita utvrđeno 60 vrsta danjih leptira (Reinstra, 2004). Najveći broj utvrđenih vrsta danjih leptira pripada opće rasprostranjenim europskim vrstama koje se svojim ekološkim zahtjevima uklapaju u ovo područje. Sistematski popis vrsta danjih leptira na području Kopačkoga rita prikazan je u tablici 3. Pet vrsta od navedenih su rijetke i ugrožene: Papilio machaon (lastin rep) zašti ćena vrsta Zakonom o zaštiti prirode u Hrvatskoj, zatim Apatura metis, Aglais urticae, Lycaena dispar i Cupido alcetas. Vrste Apatura metis i Lycaena dispar uvrštene su u Popis strogo zašti ćenih životinjskih vrsta, navedenim u II. dodatku bernske konvencije o očuvanju europskoga divljeg života i prirodnih staniš ta (Horvatić i sur., 2002).
Uz brojne biotičke čimbenike, na prisutnost i rasprostranjenost danjih leptira, utječe i čovjekovo djelovanje. Danji leptiri (Rhopalocera) naseljavaju kopnena staništa i jednim dijelom svoga razvoja vezani su za tlo (jaja i kukuljice), a primjenom pesticida u poljoprivredi mijenjaju se pedološka svojstva tla, što uzrokuje v eliki pomor kukuljica i jaja. Posebice nepovoljno na raznolikost faune danjih leptira utječe smanjenje vlažnih podru čja uvjetovano
25 melioracijom poljoprivrednih površina. Rezultat tak vih aktivnosti je, osiromašenje staništa biljnim vrstama na kojima se hrane ličinke leptira (gusjenice), što izravno otvara mogu ćnost nestanka pojedinih vrsta. Iz svih tih razloga leptiri spadaju među najugroženije životinjske vrste. Zaštita vlažnih podru čja (livada, močvara) preduvjet je za očuvanje raznovrsnosti faune kukaca.
Slika 9. Britensia circe (Preuzeto sa web stranice http://www.lepidoptera.cz, 14.9.2010.)
Tablica 3. Sistematski pregled danjih leptira (Rhopalocera) na području Kopačkog rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Hesperiidae Carcharodus Carcharodus alceae (Esper, 1780) Reinstra, 2004 Heteropterus Heteropterus morpheus (Pallas, 1771) Ochlodes Ochlodes venatus (Bremer i Grey,1853) Horvatić i sur. 2002 Pyrgus Pyrgus malvae (Linnaeus., 1758) Spialia Spialia orbifer (Hübner, 1823) Reinstra, 2004 Lycaenidae Thymelicus Thymelicus sylvestris (Poda, 1761) Celastrina Celastrina argiolus (Linnaeus, 1758) Cupido Cupido argiades (Pallas, 1771) Horvatić i sur. 2002 Cupido alcetas (Hoffmannsegg, 1804) Lycaena Lycaena phlaeas (Linnaeus, 1761) Lycaena dispar (Haworth, 1803) Lycaena tityrus (Poda, 1761) Reinstra, 2004 Maculinea Maculinea arion ( Linnaeus, 1758) Neozephyrus Neozephyrus quercus (Linnaeus, 1758)
26 Plebeius Plebeius argus (Linnaeus, 1758) Horvatić i sur. 2002 Plebeius argyrognomon (Bergstrasser,1779) Polyommatus Polyommatus icarus (Rottemburg, 1775) Satyrium Satyrium w-album (Knoch, 1782) Reinstra, 2004 Satyrium pruni (Linnaeus, 1758) Nymphalidae Aglais Aglais urticae (L., 1758) Horvatić i sur. 2002 Apatura Apatura metis (Freyer, 1829) Araschinia Araschnia levana (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004 Argynnis Argynnis paphia (L. 1758) Argynnis adippe (Denis i Schiff., 1775) Boloria Boloria dia (Linnaeus, 1767) Brenthis Brenthis daphne (Bergsträsser, 1780) Euphydryas Euphydryas maturna (Linnaeus, 1758) Inachis Inachis io (L., 1758) Horvatić i sur.2002 Issoria Issoria lathonia (L., 1758) Maniola Maniola jurtina (L., 1758) Melanargia Melanargia galathea (L., 1758) Mellicta Mellicta athalia (Rottemburg, 1775) Neptis Neptis sappho (Pallas,1771) Reinstra, 2004 Nymphalis Nymphalis xanthomelas ( Schiff., 1775) Polygonia Polygonia c-album (L., 1758) Horvatić i sur.2002 Vanessa Vanessa atalanta (L., 1758) Vanessa cardui (L., 1758) Papilionidae Iphiclides Iphiclides podalirius (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004 Papilio Papilio machaon (L., 1758) Horvatić i sur. 2002 Pieridae Aporia Aporia crataegi (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004 Anthocharis Anthocharis cardamines (Linnaeus, 1758) Colias Colias myrmidone (Esper, 1781) Horvatić i sur. 2002 Colias crocae (Geoffroy et Fourcroy, 1758) Colias hyale (L., 1758) Colias alfacariensis (Berger, 1948) Gonepteryx Gonepteryx rhamni (L., 1758) Leptidea Leptidea sinapis (L., 1758) Pieris Pieris brassicae (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004 Pieris rapae (L.,1758) Horvatić i sur., 2002 Pieris napi (L., 1758) Pontia Pontia daplidice (L., 1758) Zerynthia Zerynthia polyxena (Denis i Schiff., 1775) Reinstra, 2004 Riodinidae Hamearis Hamearis lucina (L., 1758) Horvatić i sur., 2002 Satyridae Aphantopus Aphantopus hyperantus (L., 1758) Brintesia Brintesia circe ( F., 1775) Reinstra, 2004 Coenonympha Coenonympha pamphilus (L., 1758) Horvatić i sur., 2002 Coenonympha glycerion (Bork., 1788) Lasiommata Lasiommata megera (L., 1767) Lasiommata maera (L., 1758) Pararge Pararge aegeria (L., 1758)
∑ 7 46 60
27 4.1.2.2. Noćni leptiri (Heterocera)
Prva istraživanja leptira na ovim podru čjima, obavljana su 1943. godine u okolici Bilja (Szent – Ivany, 1944). Tada je utvr đeno 60 uglavnom noćnih leptira. To su bili jedini podaci o noćnim leptirima u tom stoljeću. Najnovija istraživanja no ćnih leptira na odručju Kopačkog rita obavljana su od svibnja 2008. do svibnja 2009. godine radi izrade popisa vrsta te utvrđivanja rijetkih i karakterističnih močvarnih vrsta noćnih leptira ovog područja. Tijekom tog istraživanja utvr đena je 201 vrsta (Vignjević i sur., 2010). Prema dostupnoj pregledanoj literaturi sveukupan broj do danas poznatih noćnih leptira na području Parka prirode Kopački rit je 292 vrste (Mihaljević i sur., 1999; Horvatić i sur., 2002; Pulitika, 2000; Draganić, 2000; Vignjević i sur., 2010). Istraživanja no ćnih leptira na području rita i dalje traju pa se na ovom području s pravom očekuje još vrsta. Porodica Noctuidae (sovice) je najbrojnija vrstama (110). U europskoj fauni ta porodica je zastupljena sa oko 1300 vrsta (Burnie, 2001). I porodica Geometridae (grbice) je dobro poznata u svim dijelovima Zemlje i vrlo brojna vrstama (71). Vrsta Laelia coenosa (Slika 10) je higrofilna i dosta rijetka, a vrlo rijetka vrsta na području Hrvatske je Phragmataecia castaneae (Slika 11) iz porodice Cossidae (Horvatić i sur., 2002). Vrsta karakteristične smaragdne boje, Thalera fimbrialis (Slika 12), u nekim je zemljama Europe na crvenoj listi (www.lepidoptera.pl). Hemistola chrysoprasaria je lokalno vrlo zastupljena vrsta, a ugrožena u nekim europski m zemljama. U tablici 4. slijedi sistematski pregled do sada utvrđenih noćnih leptira na području Parka prirode Kopački rit.
Tablica 4. Sistematski pregled noćnih leptira (Heterocera) utvrđenih na području Kopačkog rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Arctiidae Cybosia Cybosia mesomella Horvatić i sur. 2002 Diacrisia Diacrisia sannio (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010 Diaphora Diaphora mendica (Clerck, 1759) Eilema Eilema lurideola (Zincken, 1817) Eilema griseola Horvatić i sur. 2002 Eilema sororculum (Hufnagel, 1767) Euproctis Euproctis similis (Fuessly) Lithosia Lithosia quadra (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010 Miltochrista Miltochrista miniata (Forster, 1771) Pelosia Pelosia muscerda (Hufnagel, 1766) Horvatić i sur., 2002 Phragmatobia Phragmatobia fuliginosa (Linnaeus, 1758) Spilosoma Spilosoma luteum (Hufnagel, 1766) Spilosoma menthastri (Esper, 1786) Choreutidae Anthophila Anthophila fabriciana L. Mihaljević i sur. 1999 Cossidae Phragmataecia Phragmataecia castaneae (Hübner, 179 0) Horvatić i sur., 2002
28
Cossus Cossus cossus (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010 Zeuzera Zeuzera pyrina (Linnaeus, 1761) Crambidae Agriphila Agriphila tristella (Denis i Schiff.,1775) Pulitika, 2000 Anania Anania verbascalis (Denis i Schiff.,1775) Vignjević i sur.,2010 Calamotropha Calamotropha paludella (Hübner, 1824)
Chilo Chilo phragmitella (Hübner, 1805) Elophila Elophila nymphaeata (Linnaeus, 1758)
Eurrhypara Eurrhypara hortulata (Linnaeus, 1758) Evergestis Evergestis extimalis (Scopoli, 1763)
Evergestis pallidata (Hufnagel, 1767) Nascia Nascia cilialis (Hübner, 1796) Nomophila Nomophila noctuella (Denis i Schiff.,1775) Mihaljević i sur.,1999 Ostrinia Ostrinia nubilalis (Hübner, 1796) Vignjević i sur.,2010 Paratalanta Paratalanta hyalinalis (Hübner, 1796) Parapoynx Parapoynx stratiotata (Linnaeus, 1758) Pulitika, 2000 Pleuroptya Pleuroptya ruralis (Scopoli, 1763) Vignjević i sur.,2010 Pyrausta Pyrausta aurata (Scopoli, 1763)
Sitochroa Sitochroa palealis (Denis i Schiff.,1775) Sitochroa verticalis (Linnaeus, 1758)
Udea Udea ferrugalis (Hübner, 1796) Drepanidae Cilix Cilix glaucata (Scopoli, 1763)
Habrosyne Habrosyne pyritoides (Hufnagel, 1766) Tethea Tethea ocularis (Linnaeus, 1767) Thyatira Thyatira batis (Linnaeus, 1758)
Watsonalla Watsonalla binaria (Hufnagel, 1766) Watsonalla uncinula (Borkhausen, 1790) Gelechiidae Brachmia Brachmia triannulella (Herri.-Schaff.,1854) Mihaljević i sur. 1999 Geometridae Agriopis Agriopis aurantiaria (Hübner, 1799) Vignjević i sur., 2010 Agriopis leucophaearia (Denis i Schiff.,1775)
Agriopis marginaria (Fabricius, 1776) Alsophila Alsophila aescularia (Denis i Schiff., 1775) Angerona Angerona prunaria (Linnaeus, 1758)
Apeira Apeira syringaria (Linnaeus, 1758) Apocheima Apocheima hispidaria (Denis i Schiff., 1775)
Ascotis Ascotis selenaria (Denis i Schiff., 1775) Biston Biston strataria (Hufnagel, 1767) Boarmia Boarmia rhomboidaria (Schiff.) Horvatić i sur. 2002 Boarmia selenaria (Schiff.) Cabera Cabera exanthemata (Scopoli, 1763) Vignjević i sur., 2010 Cidaria Cidaria (Euphyia) polygrammaria (Bkh.) Mihaljević i sur. 1999 Colostygia Colostygia pectinataria (Knoch, 1781) Horvatić i sur. 2002 Colotois Colotois pennaria (Linnaeus, 1761) Vignjević i sur., 2010 Comibaena Comibaena bajularia (Denis i Schiff., 1775) Cosmorhoe Cosmorhoe ocellata (Linnaeus, 1758) Costaconvexa Costaconvexa polygrammata (Borkhausen, 1794) Crocallis Crocallis elinguaria (Linnaeus, 1758) Cyclophora Cyclophora punctaria (Linnaeus, 1758) Ecliptopera Ecliptopera silaceata (Denis i Schiff., 1775)
29 Ectropis Ectropis crepuscularia (Denis i Schiff., 1775) Eilicrinia Eilicrinia cordiaria (Hb.) Horvatić i sur.,2002 Ematurga Ematurga atomaria (Linnaeus, 1758.) Ennomos Ennomos alniaria (Linnaeus, 1758.) Vignjević i sur., 2010 Ennomos autumnaria (Werneburg, 1859)
Ennomos fuscantaria (Haworth, 1809) Epione Epione repandaria (Hufnagel, 1767.) Horvatić i sur.,2002 Epirrhoe Epirrhoe alternata (Müller, 1764.) Epirrita Epirrita christyi (Allen, 1906) Vignjević i sur., 2010 Epirrita dilutata (Denis i Schiff., 1775)
Erannis Erannis defoliaria (Clerck, 1759) Gandaritis Gandaritis pyraliata (Denis i Schiff., 1775)
Hemistola Hemistola chrysoprasaria (Esper, 1794) Hemistola biliosata (Vill.) Horvatić i sur., 2002 Hemithea Hemithea aestivaria (Hübner, 1799) Vignjević i sur., 2010 Horisme Horisme radicaria (La Harpe, 1855)
Horisme tersata (Denis i Schiff., 1775) Horisme vitalbata (Denis i Schiff., 1775) Horisme corticata (Treitschke, 1828.) Horvatić i sur. 2002 Hypomecis Hypomecis punctinalis (Scopoli, 176) Vignjević i sur., 2010 Hypomecis roboraria (Denis i Schiff., 1775) Idaea Idaea aversata (Linnaeus, 1758) Horvatić, i sur. 2002 Idaea biselata (Hufnagel, 1767.)
Idaea muricata (Hufnagel, 1767.) Idaea degeneraria (Hübner, 1799) Vignjević i sur. 2010 Idaea straminata (Borkhausen, 1794) Ligdia Ligdia adustata (Denis i Schiff., 1775) Horvatić, i sur. 2002 Lithria Lithria purpuraria (Linnaeus, 1758.) Mihaljević i sur. 1999 Lomaspilis Lomaspilis marginata (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur. 2010 Lomaspilis opis (Btl.) Horvatić, i sur. 2002 Lycia Lycia hirtaria (Clerck, 1759) Vignjević i sur. 2010 Macaria Macaria alternata (Denis i Schiff., 1775)
Operophtera Operophtera brumata (Linnaeus, 1758) Peribatodes Peribatodes rhomboidaria (Denis i Schiff.,
1775) Perizoma Perizoma lugdunaria (Herrich-Schäffer,1855)
Phigalia Phigalia pilosaria (Denis i Schiff., 1775) Rhodometra Rhodometra sacraria (Linnaeus, 1767) Scopula Scopula nigropunctata (Schrank, 1802.) Horvatić i sur., 2002 Scopula rubiginata (Hufnagel, 1767) Mihaljević i sur. 1999 Scopula ornata (Scopoli, 1763) Selenia Selenia dentaria (Fabricius, 1775) Vignjević i sur., 2010 Selenia lunularia (Hübner, 1788)
Selenia tetralunaria (Hufnagel 1767) Semiothisa Semiothisa alternaria (Hb.) Horvatić i sur., 2002 Semiothisa (Chiasma) clathrata (Linnaeus, Mihaljević i sur., 1999 1758) Sionia Sionia lineata (Scopoli, 1829) Horvatić i sur., 2002 Sterrha Sterrha dimidiata (Hufnagel,1767) Mihaljević i sur., 1999
30
Thalera Thalera fimbrialis (Scopoli, 1763) Vignjević i sur., 2010 Theria Theria rupicapraria (Denis& Schiff., 1775)
Hepialidae Timandra Timandra comae (Schmidt, 1931) Hepialus Hepialus sylvinus (Linnaeus, 1761) Mihaljević i sur.,1999 Lasciocampidae Triodia Triodia sylvina (Linnaeus, 1761) Vignjević i sur., 2010 Euthrix Euthrix potatoria(Linnaeus, 1758)
Lasiocampa Lasiocampa quercus (Linnaeus, 1758.) Gastropacha Gastropacha populifolia (Denis& Schiff.,
1775)
Gastropacha quercifolia (Linnaeus, 1758)
Odonestis Odonestis pruni (Linnaeus, 1758)
Limacodidae Poecilocampa Poecilocampa populi (Linnaeus, 1758) Lymantridae Apoda Apoda limacodes (Hufnagel, 1766)
Laelia Laelia coenosa (Hübner) Horvatić i sur., 2002 Arctornis Arctornis l-nigrum (Müller, 1764) Vignjević i sur.,2010 Calliteara Calliteara pudibunda (Linnaeus, 1758)
Euproctis Euproctis similis (Fuessly, 1775) Noctuidae Orgyia Orgyia antiqua (Linnaeus, 1758)
Acontia Acontia trabealis (Scopoli, 1763) Actinotia Actinotia polyodon (Clerck, 1759) Acronicta Acronicta rumicis (Linnaeus, 1758) Draganić, 2000 Aedia Aedia leucomelas (Linnaeus, 1758) Agrochola Agrochola litura (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur., 2010 Agrochola circellaris (Hufnagel, 1766)
Allophyes Allophyes oxyacanthae (Linnaeus, 1758) Agrotis Agrotis ypsilon (Rott.) Mihaljević i sur., 1999 Agrotis segetis (Hübner, 1803)
Amathes Amathes lucida (Hufngl.) Amphipyra Amphipyra tragopoginis (Clerck, 1759) Vignjević i sur., 2010 Amphipyra berbera svenssoni (Rungs, 1949)
Amphipyra livida (Denis & Schiffermüller, 1775)
Amphipyra pyramidea (Linnaeus, 1758) Apamea Apamea polyodon (Linnaeus, 1761) Autographa Autographa gamma (Linnaeus, 1758) Horvatić i sur., 2002 Axylia Axylia putris (Linnaeus, 1761.) Bena Bena prasinana L. Draganić, 2000 Brachionycha Brachionycha nubeculosa (Esper, 1785) Vignjević i sur., 2010 Calyptra Calyptra thalictri (Borkhausen, 1790)
Catocala Catocala nupta (Linnaeus, 1767) Catocala sponsa (Linnaeus, 1767) Catocala fraxini (Linnaeus, 1767) Mihaljević i sur., 1999 Charadryna Charadryna morpheus Horvatić i sur., 2000 Charanyca Charanyca trigrammica (Hufnagel, 1766)
Cheliotis Cheliotis peltigera (Schiff.) Chloridea Chloridea peltigera (Schiff.) Chortodes Chortodes elymi (Treitschke, 1825) Vignjević i sur., 2010 Colobochyla Colobochyla salicalis (Denis & Schiffermüler, 1775)
31 Colocasia Colocasia coryli (Linnaeus, 1758) Cologonia Cologonia virgo (Tr.) Horvatić i sur., 2002 Conistra Conistra ligula (Esper, 1791) Vignjević i sur. 2010 Conistra rubiginosa (Scopoli, 1763) Conistra vaccinii (L.) Mihaljević i sur., 1999 Cosmia Cosmia pyralina (Denis & Schiff., 1775) Vignjević i sur. 2010 Craniophora Craniophora ligustri (Denis & Schiff.,1775) Deltote Deltote pygarga (Hufnagel, 1776) Diachrysia Diachrysia chrysitis (Linnaeus, 1758) Draganić, 2000 Diachrysia tutti (Kostrowicki, 1961) Vignjević i sur.2010 Diarsia Diarsia xanthographa ab.obscura (Tutt.) Mihaljević i sur.,1999 Diloba Diloba caeruleocephala L. Draganić, 2000 Discestra Discestra trifolii (Hufn.) Horvatić i sur., 2002 Dysgonia Dysgonia algira (Linnaeus, 1767) Earias Earias chlorana (L.) Elaphria Elaphria (Paradrina) kadenii (Frr.) Mihaljević i sur.,1999 Elaphria venustula (Hübner, 1790) Vignjević i sur.2010 Eucarta Eucarta amethystina (Hübner, 1803) Euplexia Euplexia lucipara (Linnaeus, 1758) Eupsilia Eupsilia transversa (Hufnagel, 1766) Emmelia Emmelia trabealis (Scop.) Horvatić i sur,.2002 Gortyna Gortyna flavago (Denis & Schiff., 1775) Draganić, 2000 Hadna Hadna luteago (Hb.) Horvatić i sur.,2002 Hadena Hadena rivularis (Fabricius, 1775) Vignjević i sur.2010 Herminia Herminia tursicrinalis Horvatić i sur., 2002 Hoplodrina Hoplodrina ambigua (Denis & Schiff., 1775) Hoplodrina blanda (Schiff.) Hypenodes Hypenodes costaestrigalis (Sept.) Mihaljević i sur.,1999 Hypena Hypena rostralis (Linnaeus, 1761) Vignjević i sur.2010 Hyphilare Hyphilare L-album (L.1767.) Mihaljević i sur.,1999 Lacanobia Lacanobia oleracea (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.2010 Lacanobia w-latinum (Hufnagel, 1766) Laspeyria Laspeyria flexula (Denis & Schiff., 1775) Leucania Leucania obsolete (Hübner, 1803) Horvatić i sur., 2002 Lithophane Lithophane ornitopus (Hufnagel, 1766) Vignjević i sur.,2010 Lygephila Lygephila craccae (Denis & Schiff., 1775) Lygephila pastinum (Treitschke, 1826) Mamestra Mamestra brassicae (Linnaeus, 1758) Macdunnoughia Macdunnoughia confusa Horvatić i sur., 2002 Moma Moma alpium (Osbeck, 1778) Vignjević i sur.,2010 Mythimna Mythimna albipuncta (Schiff.) Horvatić i sur., 2002 Mythimna conigera (Denis & Schiff., 1775) Mythimna turca (Linnaeus, 1761) Mythimna vitellina (Hübner, 1808) Mythimna ferrago (Fabricius, 1787) Vignjević i sur.,2010 Mythimna pallens (Linnaeus, 1758) Noctua Noctua fimbriata (Schreber, 1759) Noctua janthina (Borkhausen, 1792)
32
Noctua pronuba (Linnaeus, 1758) Horvatić i sur., 2002 Nonagria Nonagria typhae (Thunberg, 1784) Vignjević i sur.,2010 Ochropleura Ochropleura plecta (Linnaeus, 1761)
Orthosia Orthosia cerasi (Fabricius, 1775) Orthosia populeti (Fabricius, 1781)
Orthosia incerta (Hufnagel, 1766) Orthosia gothica (Linnaeus, 1758) Panameria Panameria tenebrata Scop. Draganić, 2000 Phlogophora Phlogophora meticulosa (Linnaeus, 1758) Peridroma Peridroma saucia (Hübner, 1808) Vignjević i sur.,2010 Perigrapha Perigrapha munda (Denis & Schiff., 1775)
Phytometra Phytometra viridaria (Clerck, 1759) Polia Polia nebulosa (Hufnagel, 1766)
Pseudeustrotia Pseudeustrotia candidula (Denis & Schiff., 1775) Pyramidcampa Pyramidcampa pyramidea Horvatić i sur., 2002 Rhyacia Rhyacia (Agrotis)depuncta (L.) Mihaljević i sur., 1999 Rivula Rivula sericealis Scop. Draganić, 2000 Scoliopterix Scoliopterix libatrix (Linnaeus, 1758) Scotia Scotia Agrotis exclamationis (L.) Horvatić i sur., 2002 Scotia Agrotis segetum (Schiff.) Scotogramma Scotogramma trifolii (Rott.) Mihaljević i sur., 1999 Sideridis Sideridis pallens (L.) Sideridis rivularis (Fabricius, 1775) Vignjević i sur.,2010 Tephrina Tephrina arenacearia (D. & Y.) Horvatić i sur., 2002 Thalpophila Thalpophila matura (Hufnagel, 1766) Tiliacea Tiliacea aurago (Denis & Schiff., 1775) Vignjević i sur.,2010 Trachea Trachea atriplicis (Linnaeus, 1758) Tyta Tyta luctuosa (Esp.) Horvatić i sur., 2002 Valeria Valeria oleagina (Denis & Schiff., 1775) Vignjević i sur.,2010 Xanthia Xanthia icteritia (Hufnagel, 1766) Xestia Xestia (Megasema)c-nigrum L. Draganić, 2000 Zanclonghata Zanclonghata tarsirilinalis Horvatić i sur., 2002 Nolidae Zanclonghata tarsipennalis (Treitschke, Vignjević i sur.,2010 1825) Notodontidae Meganola Meganola albula (Denis & Schiff., 1775) Roeslia Roeslia albula Horvatić i sur., 2002. Clostera Clostera anastomosis (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010 Clostera curtula (Linnaeus, 1758) Horvatić i sur., 2002 Clostera pigra (Hufnagel, 1766) Furcula Furcula furcula (Clerck, 1759) Notodonta Notodonta ziczac (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010 Pheosia Pheosia tremula (Clerck, 1759)
Ptilodon Ptilodon capucina (Linnaeus, 1758) Ptilodon cucullina (Denis & Schiff., 1775)
Pterostoma Pterostoma palpinum (Clerck, 1759) Plutellidae Ptilophora Ptilophora plumigera (Denis & Schiff., 1775) Pterophoridae Stauropus Stauropus fagi (Linnaeus, 1758) Plutella Plutella maculipennis (Curt.) Mihaljević i sur.,1999
33 Pyralidae Emmelina Emmelina monodactyla (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010 Pterophorus Pterophorus pentadactyla (Linnaeus, 1758) Chrysoteuchia Chrysoteuchia culmella Horvatić i sur., 2002 Crambus Crambus uliginosellus Mihaljević i sur.,1999 Crambus geniculeus (Haw.) Crambus tristellus (S.) Crambus perlellus (Scopoli, 1763) Cataclysta Cataclysta lemnata (Linnaeus, 1758) Dioryctria Dioryctria simplicella (Heinemann, 1863) Vignjević i sur.,2010 Endotricha Endotricha flammealis(Denis & Schiff.,1775) Eurrhypia Eurrhypia ruralis Horvatić i sur., 2002 Eurrhypara Eurrhypara hortulata L. Pulitika, 2000 Hypsopygia Hypsopygia costalis (Fabricius,1775) Nascia Nascia cilialis Horvatić i sur. 2002 Nymphula Nymphula stagnata (Donovan, 1806) Onoccera Onoccera semirubella (Scopoli, 1763) Pulitika, 2000 Paraponyx Paraponyx stratiotatum (Linnaeus) Horvatić i sur. 2010 Pleuroptya Pleuroptya ruralis (Scopoli) Pyrausta Pyrausta nubilalis (Linnaeus) Pyrausta purpuralis L. Pyrausta cespitalis (Denis & Schiff., 1775.) Pulitika, 2010 Pyrausta aurata (Scopoli, 1763) Mihaljević i sur.,1999 Pyralis Pyralis farinalis L. Udea Udea ferrugalis Salebria Salebria semirubella (Scop.) Horvatić i sur. 2010 Sylepta Sylepta ruralis (Scop.) Mihaljević i sur.,1999 Saturnidae Sciota Sciota adelphella (Fischer von Röslerstam, Vignjević i sur.,2010 1836) Antheraea Antheraea yamamai (Guérin-Méneville, Vignjević i sur.,2010 1861) Sphingidae Saturnia Saturnia pyri (Denis &Scfiffermüller,1775) Agrius Agrius convolvuli (Linnaeus,1758) Deilephila Deilephila porcellus (L.) Horvatić, 2002 Laothoe Laothoe populi (Linnaeus, 1758) Mimas Mimas tiliae (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur., 2010 Smerinthus Smerinthus ocellata (Linnaeus, 1758) Horvatić, 2002 Sphinx Sphinx ligustri (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur., 2010 Tineidae Macroglossum Macroglossum stellatarum (Linnaeus,1775) Mihaljević i sur., 1999 Tortricidae Tachyptilia Tachyptilia populella (Clerck) Olethreutes Olethreutes lacunana (Freeman, 1941.) Pandemis Pandemis ribeana (Hübner, 1797) Yponomeutidae Cacoecia Cacoecia semialbana (Guenee, 1845) Yponomeuta Yponomeuta padella (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur., 2010
∑ 22 228 292
Predstavnici nekih rodova noćnih leptira nisu određeni do vrste. To su: Eucosoma sp.-
Tortricidae (Horvatić i sur. 2002), Abrostola sp.- Noctuidae (Vignjevići sur. 2009),
34 Hypomecis sp.- Geometridae (Horvatić i sur. 2002), Spilosoma sp. – Arctiidae ( Horvati ć i sur. 2002), Endotricha sp.- Pyrallidae (Horvatić i sur. 2002), Eurrhypara sp.- Pyrallidae (Horvatić i sur. 2002), Olethreutes sp. – Tortricidae (Horvati ć i sur. 2002), Operophtera sp. - Geometridae (Vignjević i sur. 2010).
Slika 10. Laelia coenosa (Preuzeto sa web stranice http://barry.fotopage.ru, 18.10.2010)
Slika 11. Phragmataecia castaneae (Preuzeto sa web stranice http://ukmoths.org.uk,
18.10.2010.)
Slika 12. Thalera fimbrialis (http://www.treknature.com/gallery/photo, 9.4.2011)
35 4.1.3. Kornjaši (Coleoptera)
Redu kornjaša (Coleoptera) pripada svaki tre ći danas živu ći kukac. Ovaj red sadrži oko 370 000 poznatih vrsta iz 166 porodica i uspješ no naseljavaju svaki tip staništa na kopnu i u vodama na kopnu (Burnie, 2001). Veličinom variraju od kukaca jedva vidljivih golim okom do tropskih vrsta dugih i do 18 cm većinom su biljojedi ali ima i grabežljivaca i strvina ra te nekoliko parazita. Zbog čvrstih prednjih krila koja prekrivaju stražnja opna sta krila lako su prepoznatljivi (Burnie, 2001).
Entomološka istraživanja kornjaša obavljana su na p odručju Kopačkog rita od 1983.- 1987. godine. Posebno su istraživani kornjaši koji žive u tlu, na šumskom drve ću i ostalom bilju. Do tada je ukupno je utvrđeno 85 vrsta kornjaša iz 15 porodica (Mihaljevi ć i sur., 1999). Noviji podatci su iz 2004. i 2005. godine kada su obavljena istraživanja faune vodenih kukaca iz redova Heteroptera i Coleoptera na dva tipa vodenih staništa u Kopa čkom ritu (Turić, 2007.). Zabilježeno je 73 vodene vrste iz reda Coleoptera (Kornjaši) svrstanih u 5 porodica: Haliplidae, Noteridae, Dytiscidae, Hydrophilidae i Spercheidae (Turić, 2007). Tada su zabillježene dvije vrste kornjaša nove za f aunu Hrvatske. To su vrste Enochrus affinis i Berosus geminus (Slika 13) (Turić i sur. 2005). Od prisutnih kornjaša 21 vrsta spada u skupinu rijetkih vrsta, a dvije u ugrožene vrste (T urić, 2007). Prema odredbama Ustava Republike Hrvatske (Članak 140) u dodatku koji obuhvaća strogo zašti ćene životinjske vrste navedena je vrsta Graphoderus bilineatus (Slika 14) (Turić, 2007). Prema raznim istraživanjima, najve ći broj vrsta kornjaša u Kopa čkom ritu utvrđen je iz porodice Carabidae (Trčci). Trčci su jedna od najbrojnijih porodica u razredu kukaca. Na svijetu postoji više od 40 000 vrsta trčaka. Dobro su poznati i u taksonomskom i u ekološko m smislu. To su grabežljivi kornjaši koji su na činom života najviše vezani za tlo. Široko su raspro stranjeni i nastanjuju sva staništa, osim najsuših dijelova pus tinja (Domić, 2009). Razni abiotički i biotički faktori utječu na prisutnost trčaka na nekom staništu. Na novonastale promjene u okolišu (sje ča šuma, cjepkanje staništa, prisutnost umjetnih gno jiva...) trčci brzo reagiraju mijenjajući prisutnost vrsta kao i brojnost jedinki (Domić, 2009). Sustavnim istraživanjem faune trčaka Kopačkog rita, od ožujka do kolovoza 2001. godine, zabil ježeno je 39 vrsta trčaka (Galović, 2001). Tijekom 2003. godine u svrhu utvrđivanja poplavljivanja na sastav i zajednice trčaka na području Kopačkog rita, provedeno je istraživanje na pet postaja. Tri su postaje u poplavnom dijelu rita (Hordovanj, Obala Sakadaš i otok Sakadaš), a dvije su izvan dohvata poplavnih voda (Livada Tikveš i šuma Tikveš ). Utvrđeno je 95 vrsta trčaka (Domić, 2009).
36 U tablici 5 prikazan je sistematski popis svih vrsta iz porodice trčaka (Carabidae) na području Kopačkog rita utvrđenih tijekom dugogodišnjih istraživanja (Mihaljevi ć i sur., 1991; Horvatić i sur. 2000; Galović, 2001; Domić, 2009; Turić, 2007).
Slika 13. Berosus geminus (Preuzeto sa web stranice http://vizibogarak.hu, 15.12.2010)
Slika 14. Graphoderus bilineatus (Preuzeto sa web stranice http://www.cittadella.cz,
15.12.2010.
37 Tablica 5. Sistematski pregled kornjaša (Coleoptera ) utvrđenih na području Kopačkog rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Agabidae Ilybius Ilybius fenestratus (Fabricius, 1781) Merdić i sur. 2005 Cantharidae Cantharis Cantharis fusca (Linnaeus, 1758) Mihaljević i sur.,1999 Cantharis livida (Linnaeus, 1758) Carabidae Abax Abax ater (Vill.) Mihaljević i sur.,1999 Abax parallelepipedus (Piller & Horvatić i sur., 2002 Mitterpacher, 1783) Abax paralellus (Duft.) Abax carinatus (Duftschmidt, 1812) Acupalpus Acupalpus (Acupalpus) parvulus (Sturm, Domić, 2009 1825) Agonum Agonum livens (Gyllenhal, 1810) Horvatić i sur., 2002 Agonum lugens (Duftschmidt, 1812) Agonum (Europhillus) thoreyi (Dejean, Domić, 2009 1828) Agonum versutum (Gyllenhal, 1827) Horvatić i sur., 2002 Agonum assimile (Paykull, 1790) Mihaljević i sur.,1999 Agonum (Agonothorax) permoestum (Puel, Domić, 2009 1938) Agonum (Agonum)hypocrita (Apfelbeck, 1904) Agonum (Agonum) longicorne (Chaudoir, 1846) Amara Amara ingenua (Duftschmidt, 1812) Horvatić i sur., 2002 Amara praetermissa (Sahlberg, 1827) Amara complanata (Dejean, 1828) Amara properans (Zimmerman, 1777) Amara aenea (De Geer) Mihaljević i sur.,1999 Amara (Amara)communis (Panzer, 1797) Domić, 2009 Amara (Amara)nitida (Sturm, 1825) Amara (Amara)ovata (Fabricius, 1792) Amara (Amara)saphyrea (Dejean, 1828) Amara (Amara)similata (Gyllenhal, 1810) Amara (Celia) bifrons (Gyllenhal, 1810) Anchomenus Anchomenus(Anchomenus) dorsalis (Pontoppidan, 1763) Anisodactylus Anisodactylus (Anisodactylus)bionotatus (Fabricius,1787) Anisodactylus (Pseudanisodactylus) signatus (Panzer, 1796) Asaphidion Asaphidion flavipes (L.) Mihaljević i sur.,1999 Atranus Atranus ruficollis (Gautier Des Cottes, Domić, 2009 1858) Badister Badister(Badister) unipustulatus (Bonelli, 1813) Badister (Baudia) dilatatus (Chaudoir, 1837)
38
Bembidion Bembidion (Metallina) lampros (Herbst, 1784) Mihaljević i sur.,1999
Bembidion minimum (F.) Domić, 2009 Bembidion(Bembidion)quadrimaculatum
(L.) Bembidion (Philochthus) biguttatum (F., 1779)
Bembidion (Eupetedromus) dentellum (Thun., 1787)
Bembidion (Metallina) properans (Stephens, 1828)
Bembidion (Trepanes) octomaculatum (Goeze, 1777) Horvatić i sur., 2002 Blemus discus (Fabricius, 1792) Blemus Domić, 2009 Brachinus Brachinus crepitans (Linnaeus, 1758)
Calathus Calathus (Calathus) fuscipes (Goeze, 1777)
Calathus (Neocalathus) melanocephalus (L., 1758) Calosoma (Acalosoma) Calosoma inquisitor (Linnaeus, 1758.) Carabus (Limnocarabus) clathratus (L., Carabus 1761)
Carabus ( Procrustes) coriaceus
(Linnaeus, 1758)
Carabus (Megodontus)violaceus
(Linnaeus, 1758) Carabus (Carabus) granulatus (Linnaeus,
1758) Carabus(Tachypus) cancellatus (Illiger,
1798) Horvatić i sur., 2002 Chlaenius Chlaenius (Chlaenites) spoliatus (Rossi,
1790.)
Chlaenius tristis (Schaller, 1783) Mihaljević i sur.,1999 Chlaenius nigricornis f. melanocornis
(Dejean, 1826) Domić, 2009 Cicindela Cicindela campestris (Linnaeus, 1758)
Clivina Clivina collaris (Herbst, 1784) Clivina fossor (L., 1758)
Clivina laevifrons (Chaudoir, 1842) Diachromus germanus (L., 1758) Diachromus Dicheirotrichus Dicheirotrichus (Trichocellus) placidus (Gyllenhal., 1827) Mihaljević i sur.,1999 Drypta dentata (Rossi.) Drypta Domić, 2009 Dyschirius Dyschirius (Eudyschirius)
globosus (Herbst, 1784) Elaphrus Elaphrus (Elaphroterus) aureus (Müller, 1821) Horvatić i sur., 2002 Harpalus Harpalus affinis (Schrank, 1781)
39 Harpalus modestus (Dejean, 1829) Harpalus serripes (Quensel, 1806) Harpalus rufitarsis (Duftschmidt, 1812) Domić, 2009 Harpalus (Pseudophonus) calceatus (Duft., 1812) Horvatić i sur., 2002 Harpalus parallelus (Dejean, 1829) Domić, 2009 Harpalus (Pseudophonus) griseus (Panzer, 1797) Horvatić i sur., 2002 Harpalus diffinis (Dejean, 1829)
Harpalus rufipes (Motschulsky, 1844) Harpalus atratus (Latreille, 1804)
Harpalus dimidiatus (Rossi) Harpalus azurens (F.) Harpalus aeneus (F.) Harpalus distinguendus (Duft.) Domić, 2009 Harpalus (Cryptophonus)melancholicus
(Dejean, 1829) Harpalus autumnalis (Duftschmid, 1812)
Harpalus flavicornis (Dejean, 1829) Harpalus rubripes (Duftschmid, 1812)
Harpalus saxicola (Dejean, 1829) Harpalus smaragdinus (Duftschmid, 1812) Harpalus servus (Duftschmid, 1812) Harpalus tardus (Panzer, 1796) Domić, 2009 Leistus Leistus (Pogonophorus)rufomarginatus
(Duftschmid.,1812) Leistus(Leistus) ferrugineus (L., 1758)
Microlestes Microlestes minutulus (Goeze, 1777) Nebria Nebria (Nebria) brevicollis (F., 1792)
Notiophilus Notiophilus palustris (Duftschmid, 1812) Oodes Oodes helopioides (Fabricius, 1792) Oxypselaphus Oxypselaphus obscurus (Herbst, 1784) Horvatić i sur., 2002 Panagaeus Panagaeus crux-major (L.) Domić, 2009 Paranchus Paranchus albipes (Fabricius, 1796) Parophonus Parophonus (Ophonimus) hirsutulus (Dejean, 1829.) Parophonus maculicornis (Duftschmid, 1812.) Patrobus Patrobus atrorufus (Stroem, 1768.) Platynus Platynus (Batenus) livens (Gyllenhal, 1810.) Platynus assimilis (Paykull, 1790) Poecilus Poecilus cupreus (Linnaeus, 1758) Poecilus cursorius (Dejean, 1828) Poecilus koyi (Germar,1824) Poecilus versicolor (Sturm, 1824) Pterostichus Pterostichus (Platysma) niger (Schaller, 1783) Pterostichus (Morphosoma) melanarius
40 (Illiger, 1798) Pterostichus (Feronidius) melas (Creutzer, 1799) Pterostichus (Pseudomaseus) anthracinus (Illiger, 1798) Pterostichus (Argutor)vernalis (Panzer, 1796) Pterostichus (Pedius) longicollis (Duftschmid, 1812) Pterostichus (Phonias) strenuus (Panzer, 1796) Pterostichus (Pseudomaseus) nigrita (Paykul, 1790) Stenolophus Stenolophus skrimshiranus (Stephens, 1828.) Domić, 2009 Syntomus Syntomus obscuroguttatus (Duftschmid, 1812.) Syntomus pallipes (Dejean, 1825.) Syntomus truncatellus (L., 1761.) Tachys Tachys (Paratachys) bistriatus (Duftschmid, 1812.) Tachys (Paratachys) fulvicollis (Dejean, 1831.) Tachys (Paratachys) micros (Dejean, 1831.) Trechus Trechus nigrinus (Putzeys, 1847.) Horvatić i sur., 2002 Trechus quadristriatus (Schrank.) Mihaljević i sur.,1999 Cerambicidae Cerambyx Cerambyx cerdo (Linnaeus, 1758.) Coccinellidae Coccinella Coccinela septempunctata (Linnaeus, 1758.) Curculionidae Baris Baris laticollis (Marsham, 1802.) Ceutorrhynchus Ceutorrhynchus napi (Gyllenhal) Cryptorrhynchus Cryptorrhynchus lapathi (L.) Phyllobius Phyllobius oblongus (Linnaeus, 1758.) Stereonychus Stereonychus fraxini (De Geer) Turić, 2007 Dytiscidae Agabus Agabus undulatus (Schrank, 1776.) Colymbetes Colymbetes fuscus (Linnaeus, 1758.) Cybister Cybister lateralimarginalis (De Geer, 1774.) Dytiscus Dytiscus dimidiatus (Bergstrasser, 1778.) Mihaljević i sur.,1999 Dytiscus marginalis (Linnaeus, 1758.) Turić, 2007 Graphoderus Graphoderus austriacus (Sturm, 1834.) Graphoderus bilineatus (De Geer, 1774.) Hydaticus Hydaticus transversalis (Pontoppidan, 1763.) Hydroglyphus Hydroglyphus geminus (Fabricius, 1792.) Hydroporus Hydroporus ferrugineus (Stephens, 1829.) Hydroporus angustatus (Sturm, 1835.) Hygrotus Hygrotus inaequalis (Fabricius, 1777.)
41 Hygrotus impressopunctatus (Schaller, 1783.) Hygrotus versicolor (Schaller, 1783.) Merdić i sur. 2005 Hygrotus parallelogrammus (Ahrens, 1812.) Turić, 2007 Hyphydrus Hyphydrus anatolicus (Guignot, 1957.) Turić, 2007 Ilybius Ilybius fenestratus (Fabricius, 1775.)
Laccophilus Laccophilus poecilus (Klug, 1834.) Laccophilus minutus (Linnaeus, 1758.) Merdić i sur. Porthydrus Porhydrus lineatus (Fabricius, 1775.) 2005 Turić, 2007. Rhantus Rhantus exoletus (Forster, 1771.) Rhantus latitans (Sharp, 1882.) Rhantus suturalis (MacLeay, 1825.) Mihaljević i sur.,1999 Elateridae Adelocera Adelocera murina (L.)
Adrastus Adrastus limbatus (Fabricius, 1776.) Adrastus rachifer (Fourcroy, 1785.)
Adrastus nitidulus (Marsham, 1802.) Agriotes Agriotes lineatus (Linnaeus, 1767.)
Agriotes sputator (L.) Agriotes brevis (Candeze)
Agriotes ustulatus (Schaller, 1783.) Athous Athous haemorrhoidalis (Fabricius, 1801.) Athous vittatus (Fabricius, 1793.)
Athous niger (Linnaeus, 1758.) Athous hirtus (Herbst, 1784.)
Cidnopus Cidnopus parvulus (Panzer 1799.) Cidnopus pilosus (Leske, 1758.)
Elater Elater ferugineus (L., 1758.) Melanotus Melanotus brunnipes (Germar, 1824.)
Melanotus rufipes (Herbst, 1784.) Melanotus niger (Fabricius, 1792.) Melanotus crassicollis (Erichson, 1841.) Synaptus Synaptus filiformis (Fabricius, 1781.) Turić, 2007 Haliplidae Haliplus Haliplus fluviatilis (Aube, 1836.)
Haliplus ruficollis (De Geer, 1774.) Haliplus immaculatus (Gerhardt, 1877.)
Haliplus variegates (Sturm, 1834.) Peltodytes Peltodytes caesus (Duftschmid, 1805.)
Hydrophilidae Berosus Berosus signaticollis (Charpentier, 1825.) Berosus frontifoveatus (Kuwert, 1888.) Berosus luridus (Linnaeus, 1761.) Berosus geminus (Reiche et Saulcy, 1856.) Merdić i sur. 2005 Coelostoma Coelostoma orbiculare (Fabricius, 1775.) Turić, 2007. Cymbiodyta Cymbiodyta marginella (Fabricius, 1792) Merdić i sur. 2005 Enochrus Enochrus ochropterus (Marsham, 1802)
Enochrus quadripunctatus (Herbst, 1797) Enochrus melanocephalus (Olivier, 1792) Enochrus bicolor (Fabricius, 1792.) Turić, 2007. Enochrus affinis (Thunberg, 1794.)
42 Enochrus fuscipennis (Thomson, 1884.) Enochrus testaceus (Fabricius, 1801.) Helochares Helochares obscurus (Müller, 1776.) Hydrochara Hydrochara caraboides (Linnaeus, 1758.) Hydrobius Hydrobius fuscipes (Linnaeus, 1758.) Hydrophilus Hydrophilus piceus (Linnaeus, 1758.) Merdić i sur. 2005 Hydrophilus aterrimus (Eschscholtz, Turić, 2007. 1822.) Hydrochus Hydrochus flavipennis (Küster, 1852.) Laccobius Laccobius minutus (Linnaeus, 1758.) Laccobius bipunctatus (Fabricius, 1775.) Lucanidae Limnoxenus Limnoxenus niger (Zschach, 1788) www.kopacki-rit.com Meloidae Lucanus Lucanus cervus (Linnaeus, 1758) Mihaljević i sur.,1999 Noteridae Lytta Lytta vesicatoria (Linnaeus, 1758.) Merdić i sur. 2005 Noterus Noterus crassicornis (O.F. Müller, 1776) Turić, 2007. Noterus clavicornis (De Geer, 1774) Mihaljević i sur.,1999 Scarabaeidae Anisoplia Anisoplia segetum (Herbst, 1783) Aphodius Aphodius fossor (Linnaeus, 1758) Aphodius luridus (Fabricius, 1775) Silphidae Blitophaga Blitophaga undata (Müller) Turić, 2007. Spercheidae Spercheus Spercheus emarginatus (Schaller, 1783) Mihaljević i sur.,1999 Staphylinidae Gabrius Gabrius nigritulus (Gravenhorst, 1802) Lathrobium Lathrobium filiforme (Gravenhorst, 1802) Lathrobium terminatum (Gravenhorst, 1802) Paederus Paederus fuscipes (Curtis, 1840) Paederus riparius (Linnaeus, 1758) Philonthus Philonthus fuscipennis (Mannh.) Philonthus quisquiliarius (Gyllenhal, 1810) Philonthus fulvipes (Fabricius, 1792) Staphylinus Staphylinus olens (Müller, 1764) Staphylinus ater (Gravenhorst, 1802) Stenus Stenus crassus (Stephens, 1833) Stenus bipunctatus (Erichson, 1839) Stenus palustris (Erichson, 1839) Stenus humilis (Erichson, 1839) Stenus ater (Mannerheim, 1830) Tachyporus Tachyporus hypnorum (Fabricius, 1775) Xantholinus Xantholinus linearis (Oliver, 1795) Tenebrionidae Blaps Blaps mortisaga (Linnaeus, 1761) Blaps lethifera (Marsham 1802) Omophlus Omophlus proteus (Kirsch, 1869) Opatrum Opatrum sabulosum (Linnaeus, 1761) Pedinus Pedinus femoralis (Linnaeus, 1767)
∑ 18 104 228
Predstavnci nekih rodova noćnih kornjaša nisu odre đeni do vrste. To su iz porodice Carabidae rodovi: Agonum sp., Amara sp. i Zabrus sp. (Domić, 2009).
43 4.1.4. Komarci (Culicidae)
Komarci (Culicidae) su vrlo brojni pripadnici reda Diptera (dvokrilci). Hrvatska je po svom zemljopisnom i klimatskom podneblju povoljan prostor za razvoj komaraca. Komarci su odavno problem posebno za žitelje Slavonije i Ba ranje, jer svojim letom i zujanjem komarci uznemiruju ljude i ometaju ih tijekom aktivnosti, boravka u prirodi i rekreaciji. Kako su to kukci kojima je za razvoj neophodna stajaća voda, plitke i kratkotrajne poplavne vode
Kopačkog rita, sa mnogo vegetacije i bez predatora idealne su za razmnožavanje i razvoj velikih populacija (Merdić, 1993). Da bi mogle razviti i položiti jaja te ta ko osigurati razvoj novih jedinki, ženke komaraca sišu krv. Pri sisanju krvi komarac u čovjeka unosi sekret koji često izaziva lokalnu kožnu alergijsku reakciju. Poz nato je da komarci mogu biti vrlo opasni, jer u tom sadržaju što ga ispuštaju u tijelo čovjeka ili životinje mogu biti uzro čnici mnogih bolesti (Merdić, 1991). Na svijetu živi oko 3.300 vrsta komaraca, dok je u Europi poznato oko 120 vrsta (Burnie, 2001). Svako područje u Hrvatskoj obiluje drugačijim vrstama komaraca te je do danas zabilježeno 52 vrste (Merdi ć i sur., 2004; Klobučar i sur., 2006; Žitko i Merdi ć, 2006) od kojih u Slavoniji i Baranji 32 vrste (Merdić i sur., 2004), što nije konačan broj.
Istraživanja komaraca na podru čju parka prirode Kopački rit započela su 1987. godine i traju sve do danas. U razdoblju od 1987. do 1990. godine obavljana su faunistička, ekološka i biometrijska istraživanja komaraca (Culicidae) na području Slavonije i Baranje pri čemu je posebna pozornost posvećena Parku Prirode Kopački rit. Tada je na području parka utvrđeno prisustvo 11 vrsta komaraca (Merdić, 1991), a onda su do 1997. istraživanja prekinuta zbog Domovinskog rata. Nažalost, i u samom ritu su obav ljane neke vojne operacije.
Proučavanja započeta 1990. nastavljena su u sezoni 1998. godine. Dobiveni rezultati su uspoređeni sa onima iz 1990. godine. Determinirano je 12 različitih vrsta (Merdić i Lovaković, 1999). Uspoređeni podatci pokazali su da je broj uhvaćenh komaraca iz 1990. bio oko 25 puta veći i da se razlikovala faunistička slika. Razlog tomu su ralzičiti ekološki uvjeti koji su tada vladali, a prije svega se misli na vodostaj u samom ritu koji je u 1990. puno bolje odgovarao razvoju velikih populacija komaraca dok je 1998. izostao proljetni val visoke vode u travnju. (Merdić i Lovaković, 1999). Godine 1999. vrsta Culex modestus je prvi put zabilježena u Kopa čkom ritu. Komarci se u Kopačkom ritu pojavljuju u velikom broju nakon poplava i njihova brojnost izravno ovisi o količini vode, odnosno o broju poplava godišnje. Pokazalo se i da postoje razlike u fauni komaraca u poplavnom i šumskom podru čju rita, odnosno da se komarci mogu podijeliti na vrste koje se razmnožavju u poplavnom dijelu rita i vrste koje se razmnožavaju u šumi (Merdi ć i Sudarić, 2003).
44 Također su utvrđeni i neki migracijski putevi komaraca unutar samog rita a i prema okolnim mjestima. Naime, komarci koji su se izlegli u Kopačkom ritu u etapama odlaze na udaljenija područja, primjerice u obližnje šume, koje im osiguravaju visoku relativnu vlažnost, zaštitu od vjetra i dovoljno hrane (Merdi ć, 1995). Prema Merdiću, 1995. jedna od mogućih trasa emigracije je iz rita prema sjeverozapadu (Kopački rit – Tikveš - Haljevo). Druga moguća migracijska trasa vodi od Kopačkog rita prema Osijeku (Merdić i Sudarić, 2003). Sva novija literatura ukazuje da je do sada na području Kopačkog rita utvrđeno 19 vrsta komaraca što je 36,53% od ukupne faune komara ca Hrvatske (Tablica 6). Međutim, Merdić na 10.-om hrvatskom biološkom kongresu u Osijeku 2 009. godine iznosi podatak o čak 20 vrsta komaraca (Merdić, 2009). Naime, tijekom istraživanja utjecaja priro dne i umjetne svjetlosti na ponašanje i aktivnost komarac a na urbanom i šumskom podru čju istočne Hrvatske, u šumi Tikveš (Kopa čki rit) pronađena je jedna vrsta koja do tada nije bila zabilježena na podru čju rita, a koja još nije determinirana (Vru ćina, 2010). Među komarcima na području Kopačkog rita nema ugroženih, zašti ćenih i nestalih vrsta. Neke su vrste komaraca rijetke.
Tablica 6. Sistematski pregled komaraca (Culicidae) na području Kopačkog rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Culicidae Aedes Aedes cinereus (Meigen, 1818) Vrućina, 2010 Aedes vexans (Meigen, 1830) Anopheles Anopheles claviger (Meigen, 1804) Anopheles hyrcanus (Pallas, 1771) Anopheles maculipennis k. (Meigen, 1818) Coquillettidia Anopheles plumbeus (Stephens, 1828) Coquillettidia richiardii (Ficalbi, 1889) Culex Culex modestus (Ficalbi 1889) Culex pipiens k.(Linaeus, 1758) Culex territans (Walker, 1856) Culiseta Culiseta annulata (Schrank, 1776) Ochlerotatus Ochlerotatus caspius (Pallas, 1771) Ochlerotatus cantans (Meigen, 1818) Ochlerotatus excrucians (Walker, 1856) Ochlerotatus flavescens (Müller, 1764) Ochlerotatus sticticus (Meigen, 1838) Ochlerotatus geniculatus (Olivier, 1791) Ochlerotatus cataphylla (Dyar, 1916) Uranotaenia Uranotaenia unguiculata (Edwards, 1913)
∑ 1 7 19
45 Na području Hrvatske zabilježena su dva kompleksa, Anopheles maculipennis kompleks i Culex pipiens kompleks. Prema različitim autorima kompleks obuhvaća nekoliko vrsta, podvrsta, formi, rasa, fizioloških varieteta ili biotipova (Vrućina, 2010). Nesređen status za ženke Cx.pipiens kompleksa, od kojeg su na našem podru čju zastupljeni Cx. pipiens molestus i Cx. pipiens pipiens (Merdić i sur., 2004) teško je razlikovati pa se naj ćeš će u radovima označava kao Cx.pipiens kompleks. Općenito je prihvaćeno da nekadašnji Cx. pipiens molestus nije odvojen od podvrste Cx. pipiens pipiens (Vrućina, 2010). Ipak, novija istraživanja pokazuju zna čajne genetičke razlike između ove dvije forme (Vrućina, 2010). U Tikvešu je vjerovatno prisutan Cx. p. pipiens biotip, no ne može se isklju čiti ni prisutnost biotipa Cx. p. molestus (Vrućina, 2010). Anopheles maculipennis kompleks obuhvaća „kompleks“ sestrinskih vrsta koje su se donedavno o dređivale na osnovi prisutnosti plovaka na jajima, njihove veličine, položaja, i strukture te strukture, veli čine i oblika horiona (Vrućina, 2010). Analizom DNA otkrilo se da u tom kompleksu ima 13 sestrinskih vrsta (Vrućina, 2010). U istraživanjima na ovom podru čju nisu se analizirala ni jaja ni DNA, pa su sve ženke ozna čene kao Anopheles maculipennis komplex.
Tri su rijetke vrste komaraca: Anopheles plumbeus, Ochlerotatus geniculatus i Uranotenia unguiculata (Horvatić i sur., 2002). Vrste roda Aedes su izrazite vrste poplavnih područja, koje svoja jaja legu na zemlju tamo gdje će poplava tek doći ( Merdić i Sudarić, 2003). Vrsta Aedes vexans (Slika 15) najdominantnija je na ovom području, s udjelom od oko 80% ukupne faune komaraca (Merdić, 1993). Populacija vrste Culex pipiens je brojna jedinkama vjerovatno zbog obilja hrane (ptice i vodozemci), jer ta vrsta nije osobito zahtjevna u izboru legla (Merdić, 1991). Kompeticija za hranu ovih dviju najbrojnijih vrsta je izbjegnuta njihovom sezonskom dinamikom populacija (Merdić, 1995).
Slika 15. Aedes vexans (Preuzeto sa web stranice http://blogs.chron.com, 14.9.2010)
46 4.1.5. Obadi (Tabanidae)
Obadi (Tabanidae) su pripadnici reda dvokrilaca (Diptera). To su uglavnom jake i snažne muhe koje obitavaju na razli čitim kopnenim staništima kao što su šume i šumarci, močvare i vode stajačice uključujući jezera, ribnjake, tresetišta, bare i lokve. Pojav ljuju se u proljeće, početkom svibnja, te su aktivni do sredine rujna (Durbeši ć, 1988; Burnie, 2001). Sa gledišta veterinarske i medicinske entomologije ist raživanja faune i biologije pojedinih vrsta obada vrlo su značajna jer su neke utvrđene vrste (Chrysops viduatus, Tabanus bromius, Tabanus sudeticus i Haematopota pluvalis ) poznati prenosioci različitih uzročnika bolesti (Mihaljević i sur., 1999). Naime, ženke svih utvr đenih vrsta obada osim vrste Chrysops rufipes hrane se krvlju toplokrvnih životinja, i radi toga se obadi svrstavaju u skupinu ektoparazita. Krvni obrok ženkama obada neophodan je u procesu dozrijevanja jaja, s obzirom da ženke obada polažu jaja uglavnom nakon u zimanja krvnog obroka (Krčmar, 1997).
U Republici Hrvatskoj ukupan broj vrsta porodice Tabanidae je porastao na 78 (Krčmar i Merdić, 2007). Istraživanjem obada na podru čju istočne Hrvatske devedesetih godina, utvrđeno je da fauna ovog dijela Hrvatske čini 59,21% ukupne faune obada u Hrvatskoj, a najučestalija vrsta u istočnom dijelu Hrvatske je Tabanus bromius (Krčmar, 2000). Obadi su najučestaliji ljeti od druge polovine svibnja do kraja kolovoza. Iako Kopački rit pruža idealne uvjete za njihov razvoj, jako je malo podataka o fauni dvokrilaca. Upravo iz tih razloga su inicirana mnoga faunistička i ekološka istraživanja kako bi se doprinjelo poznavanju bioraznolikosti faune kukaca u ovom dijelu Europe. Istraživanja faune i ekologije obada u Kopačkom ritu započinju 1988. godine i traju sve do danas.
Do sada je na području parka utvrđeno 26 vrsta obada što čini 33 % od ukupno poznatih vrsta u Hrvatskoj (Krčmar i Merdić 2007). Fauna obada Kopačkog rita uspoređena je s drugim sličnim područjima (Toth, 2006; Krčmar i Merdić 2007). Slijedi sistematski popis vrsta obada u Parku prirode Kopački rit (Tablica 7).
47 Tablica 7. Sistematski pregled obada (Tabanidae) utvrđenih na području Parka prirode Kopački rit
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Tabanidae Atylotus Atylotus loewianus (Villeneuve, 1920) Krčmar i sur., 2006 Atylotus rusticus (Linne, 1767) Chrysops Chrysops caecutiens (Linnaeus, 1758) Chrysops relictus (Meigen, 1820) Chrysops rufipes (Meigen, 1820) Chrysops viduatus (Fabricius, 1794) Haematopota Haematopota bigoti (Gobert, 1880) Haematopota italica (Meigen, 1804) Haematopota pandazisi (Kröber, 1936) Haematopota pluvialis (Linnaeus, 1758) Haematopota subcylindrica (Pandellé, 1883) Haematopota ocelligera (Kröber, 1992) Krčmar i Merdić, 2007 Heptatoma Heptatoma pellucens (Fabricius, 1776) Krčmar i sur., 2006 Hybomitra Hybomitra acuminata (Loew, 1858) Hybomitra bimaculata (Macquart, 1826) Hybomitra ciureai (Séguy, 1937) Hybomitra muehlfeldi (in Brauer and von Bergenstamm, 1880) Hybomitra solstitialis (Meigen, 1820) Hybomitra ukrainica (Olsufjev, 1952) Tabanus Tabanus autumnalis (Linnaeus, 1761) Tabanus bovinus (Linnaeus, 1758) Tabanus bromius (Linnaeus, 1758) Tabanus glaucopis (Meigen, 1820) Tabanus maculicornis (Zetterstedt, 1842) Tabanus sudeticus (Zeller, 1842) Tabanus tergestinus (Egger, 1859)
∑ 1 6 26
Analizirana fauna sadrži i nekoliko novijih vrsta o bada za faunu Hrvatske, čiji su nalazi nedavno publicirani u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima.
Vrste Hybomitra ukrainica i Haematopota bigoti tek su nedavno zabilježene u fauni Hrvatske (Krčmar i Majer, 1994; Krčmar i Mikuška, 1994, Kr čmar i sur. 2003).
Rod Tabanus je najzastupljeniji sa ukupno 7 vrsta obada. Slijede rodovi Haematopota i Hybomitra sa 6 vrsta, Chrysops sa 4, Atylotus sa 2 i Heptatoma sa jednom vrstom obada.
Najnovija istraživanja na podru čju Kopačkoga rita ne uključuju ranije zabilježene vrste Atylotus fulvus Meigen, Tabanus miki Brauer i Haematopota crassicornis Wahlberg. (Mihaljević i sur., 1999). Kasnijim pregledom utvrđeno je da su te vrste pogrešno determinirane i zabunom navedene na području Kopačkoga rita te se u svim daljnjim 48 radovima ne navode. Istraživanjem sezonske zastuplj enosti za 6 najučestalijih vrsta na području Parka prirode Kopački rit utvrđeno je da najučestalije vrste, Tabanus maculicornis Tabanus tergestinus i Haematopota pluvialis (Slika 16), koje dosešu vrhunac pojavljivanja u zadnjiem tjednu u mjeseca svibnja, Atylotus loewianus i Tabanus bromius (Slika 17) u prvom tjednu kolovoza, a Tabanus sudeticus je najzastupjeniji tijekom trećeg tjedna mjeseca srpnja (Krčmar, 2005). U porodici obada u Hrvatskoj nema endemičnih niti zakonom zašti ćenih vrsta.
Slika 16. Haematopota pluvialis (Preuzeto sa web stranice http://diptera.info 11.3.2012.)
Slika 17. Tabanus bromius (Preuzeto sa web stranice http://www.david.element.ukgateway.net 7.9.2010)
49 4.1.6. Ušare (Hippoboscidae)
Dvokrilci iz porodice Hippoboscidae, ušare, su zdepasti, tamnosme đi, plosnati i dlakavi nametnici na koži sisavaca i ptica, a hrane se njihovom krvlju. Dugi su od 4 do 7 mm, imaju kratko rilo i snažne noge s pan đicama kojima se mogu pridržavati za dlake ili perje . Neki imaju potpuno razvijena krila, kod nekih su ona reducirana ili potpuno nestala (Burnie, 2001). Faunističkim istraživanjem ušara posljednjih dvadeset godina , u Hrvatskoj je utvrđeno 11 vrsta (Trilar i Krčmar, 2005). Poznate su: konjska, ovčja, lastavičja i još neke ušare, a u našim krajevima česta je jelenja ušara, Lipoptena cervi (Slika 18). Ova muha parazitira na jelenu i srni, ali ako joj se pruži p rilika svoj će obrok potražiti i na čovjeku, i na psu. Na području Parka prirode Kopački rit istraživanja su obavljena 2003. godine i utv rđeno je 2 vrste ušara (Tablica, 8).
Tablica 8. Sistematski pregled ušara (Hippoboscidae ) utvrđenih na području Kopačkog rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Hippoboscidae Hippobosca Hippobosca equina (Linnaeus, Trilar i Krčmar, 2005 1758) Lipoptena Lipoptena cervi (Linnaeus, 1758)
∑ 1 2 2
Slika 18. Lipoptena cervi (Preuzeto s web stranice http://www.diptera.info, 21.1.2011.)
50 4.1.7. Braničevke (Simulidae)
Braničevke su pripadnice reda dvokrilaca (Diptera). Dugi su od 1 do 5 mm uglavnom crne, narančastocrvene ili temnosmeđe boje. Mužjaci piju nektar i vodu, a ženke se hran e krvlju kralježnjaka (Burnie, 2001). Kako je Kopa čki rit jedna velika poplavna ravnica čiji vodostaj utječe na prisutnost kako i komaraca tako i braničevki, postoji opasnost od narušavanja eturizma i ekonomije u regiji jer te sk upine kukaca uzrokuju nelagodu kod posjetitelja Parka. S ciljem utvrđivanja vrsta braničevki u Kopačkom ritu obavljena su uzorkovanja populacija odraslih jedinki na četiri postaje koje nisu direktno pod utjecajem poplava (Zbornik sažetaka 10. Hrvatskog biološkog k ongresa, Sudarić-Bogojević i sur., 2009). Utvrđena je prisutnost četiri vrste braničevki u Kopačkom ritu, koje se hrane krvlju sisavaca (Tablica 9).
Tablca 9. Sistematski pregled braničevki (Simulidae) utvrđenih na području Kopačkog rita Porodica Rod Vrsta Izvor podataka Simulidae Simulium Simulium balcanium (Enderlein, 1924) Sudarić – Bogojevi ć i sur. Simulium equinum (Linaeus, 1758) 2009 Simulium erytrocephalum (De Geer, 1776) Simulium reptans (Linaeus, 1758)
∑ 1 1 4
Simulium erytrocephalum i Simulium balcanium su dominantne vrste, a Simulium equinum i Simulium reptans su uhvaćene povremeno i u vrlo malom broju. Dugotrajni visoki vodostaj rijeka najčeš će u proljetnom razdoblju dovodi do povećanih populacija Simulium erytrocephalum i Simulium balcanium.
Slika 19. Simulium sp. (Preuzeto s web stranice http://commons.wikimedia.org/26.6.2011.)
51 4.1.8. Osolike muhe (Syrphidae)
Osolike muhe (lebdjelice, pršilice) iz p orodice Syrphidae, su kukci iz reda dvokrilaca (Diptera). Na svijetu je opisano više od 6 000 vr sta, a samo u Europi je zabilježeno više od 500 vrsta (Jeličić i sur., 2010). To su dosta velike muhe koje građom podsjećaju na opnokrilce. Neke imaju crne i žute pruge na zatku, pa sliče osama (Syrphus), a druge su po dlakavosti tijela i boji slične bumbarima (Volucella). Mnogi su znanstvenici proučavali Syrphidae na području Hrvatske: Strobl, Langhoffer, Marcuzzi, Coe, Glumac i Leclercq. U Hrvatskoj je do sada utvrđeno 230 vrsta osolikih muha. Taj se broj najviše o dnosi na faunu s područja Dalmacije, a samo nekoliko vrsta je iz ostalih dijelova Hrvatske (Jeličić i sur., 2010).
Prva entomološka istražvanja osolikih muh a na području Parka prirode Kopački rit obavljena su tijekom 2007. i 2008. godine. Uzorkovanja su obavljena entomološkom mrežicom na razli čitim tipovima staništa (poplavnom, šumskom, otvoren om i poljoprivrednom). Tim je istraživanjima determinira no 39 vrsta podjeljenih u 21 rod i dvije potporodice (Tablica 10). U potporodicu Eristalinae spadaju rodovi Eristalis, Helophilus, Callicera, Ferdinandea, Myolepta, Syrita, Temnostoma i Volucellini, a u potporodicu Syrphinae spadaju rodovi Chrysotoxum, Eupeodes, Epistrophe, Episyrphus, Melangynaaeva, Eriozona, Scaeva, Sphaerophoria, Syrphus, Xanthogramma, Melanostoma, Platycherius i Paragus. Najbrojniji vrstama je rod Chrysotoxum sa 4, a slijede ga rodovi Eristalis, Eupeodes, Scaeva i Syrphus sa 3 vrste. Šest je vrsta po prvi put zabilježeno na području Hrvatske: Callicera spinolae (Rondani, 1844) (slika 20), Xanthogramma laetum (Fabricius, 1794), Eupeodes lapponicus (Zetterstedt, 1838), Paragus pecchiolii (Rondani, 1857), Syrphus torvus (Osten Sacken, 1875), Chrysotoxum verralli (Collin, 1940).
Tablica 10. Sistematski pregled osolikih muha (Syrphidae) utvrđenih na području Kopačkog rita Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Syrphidae Callicera Callicera spinolae (Rondani, 1844) Jeličić i sur., 2010 Chrysotoxum Chrysotoxum bicinctum (Linaeus, 1758) Chrysotoxum elegans (Loew, 1841) Chrysotoxum vernale (Loew, 1841) Chrysotoxum verralli (Collin, 1940) Epistrophe Epistrophe eligans (Harris, 1780) Epistrophe melanostoma (Zetterstedt, 1838) Episyrphus Episyrphus balteatus (de Geer, 1776) Eriozona Eriozona erratica (Linaeus, 1758) Eristalis Eristalis arbustorum (Linaeus, 1758) Eristalis pertinax (Scopoli, 1763)
52 Eristalis tenax (Linaeus, 1758) Eupeodes Eupeodes corollae (Fabricius, 1794) Eupeodes lapponicus (Zetterstedt, 1838) Eupeodes luniger (Meigen, 1822) Ferdinandea Ferdinandea cuprea (Scopoli, 1763) Ferdinandea ruficornis (Fabricius, 1775) Helophilus Helophilus pendulus (Linaeus, 1758) Helophilus trivitattus (Fabricius, 1805) Melanostoma Melanostoma mellinum (Linaeus, 1758) Melanostoma scalare (Fabricius, 1794) Melangyna Meliscaeva auricollis (Meigen, 1822) Myolepta Myathropa florea (Linaeus, 1758) Paragus Paragus pecchiolii (Rondani, 1857) Platycheirus Platycheirus clypeatus (Meigen, 1822) Platycheirus fulviventris (Macquart, 1829) Scaeva Scaeva dignota (Rondani, 1857) Scaeva pyrastiri (Linaeus, 1758) Scaeva selenitica (Meigen, 1822) Sphaerophoria Sphaerophoria scripta (Linaeus, 1758) Syritta Syritta pipiens (Linaeus, 1758) Syrphus Syrphus ribesii (Linaeus, 1758) Syrphus torvus(Osten Sacken, 1875) Syrphus vitripennis (Meigen, 1822) Temnostoma Temnostoma vespiforme (Linaeus, 1758) Volucella Volucella pellucens (Linaeus, 1758) Volucella zonaria (Poda, 1761) Xanthogramma Xanthogramma laetum (Fabricius, 1794) Xanthogramma pedissequum (Harris, 1780)
∑ 1 21 39
Slika 20. Callicera spinolae (Preuzeto sa web stranice http://www.galerie-
insecte.org/galerie/ref-24853.htm, 5.3.2011.)
53 4.1.9. Symphyta (Ose biljarice)
Ose biljarice sistematski pripadaju redu Hymenoptera (Opnokrilci) u koji spada veliki broj štetnih i korisnih kukaca na šumskom drve ću. Symphyta nemaju jasno odvojen thorax od abdomena, imaju dva para prozirnih, opnenastih krila razvijene nervature. Ličinke pored tri para prsnih mogu imati i veći broj trbušnih nogu, čime sliče na gusjenice, pa se nazivaju pagusjenicama. U ovaj podred spadaju porodice Pamphidiidae (ose predivice), Tentreniidae (ose listarice), Siricidae (ose drvarice), Cephidae (ose vlatarice) i Oryssidae (http://www.sumfak.hr.).
Ose biljarice su tijekom cijelog ili dijelom svog ž ivota vezane za poplavne biljke i fauna osa biljarica diktirana je sastavom takvih biljaka (Perović i sur., 2006). Na području Parka Prirode Kopački rit, entomološka istraživanja osa biljarica (Sym phyta) su obavljena tijekom 2003. godine u sklopu projekta Entomofauna Kopačkog rita, uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Minis tarstva kulture. Uzorkovanje je obavljeno na ukupno osam postaja na poplavnom, šumskom i otvo renom prostoru. Zabiljženo je 73 vrste osa biljarica koje spadaju u četiri porodice: Pamphiliidae, Cephidae, Argidae i Tenthredinidae (Perović i sur., 2006). Porodica Tenthredinidae najbrojnija je vrstama (60). Slijedi Cephidae sa 7 vrsta, Argidae sa 4 vrste i Pamphiliidae sa 2 vrste. Ovim istraživanjem zabilježena je vrsta Trachelus tabidus (Slika 21), koja je bila nova za faunu Hrvatske. Sistematski popis vrsta osa biljarica zabilježenih u Kopačkom ritu prikazan je u tablici 11.
Najveći broj vrsta (35) je zabilježen u šumi Tikveš, a na jmanje na jezeru Sakadaš (4). Sjeverni dio Parka prirode Kopački rit znatno je bogatiji biljnim vrstama što je uz rok raznolikosti osa biljarica u tom dijelu rita. Južni , poplavni dio parka, znatno je siromašniji vrstama. Sedam vrsta: Arge enodis, Ametastegia glabrata, Birka cinereipes, Macrophya postica, Nematus bergmanni, N. hypoxanthus i Pristiphora aphantoneura su karakteristične samo za poplavna područja i u Europi su vrlo rijetke. Realno je očekivati da je na ovom području broj vrsta osa biljarica puno veći od 73. Razlog takvom očekivanju je što su u blizini Kopačkoga rita nađene neke vrste koje nisu još zabilježene u ritu ( Dolerus aeneus, D. anthracinus, D. nigratus, D. picipes, D. pratensis, D. puncticollis, D. gonager, Sciapteryx costalis i Nematus similator). Nadalje, ovim istraživanjem nije zabilježena vrsta Apethymus abdominalis koja je široko rasprostranjena u hrastovim šumama p a se može o čekivati i u hrastovim šumama Baranje, odnosno Kopa čkog rita (Perović i sur. 2006). Jedan predstavnik roda Athalia nije određen do vrste (Athalia sp., Perović i sur. 2006).
54
Slika 21. Trachelus tabidus (Preuzeto sa web stranice http://www.eol.org, 21.1.2011.)
Tablica 11. Sistematski pregled osa biljarica (Symphyta) utvrđenih na području Kopačkog rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Argidae Arge Arge cyanocrocea (Förster, 1771) Perović i sur. Arge enodis (Linnaeus, 1767.) 2006 Arge melanochroa (Gmelin, 1790.) Arge ochropus (= rosae)(Gmelin, 1790.) Cephidae Calameuta Calameuta filiformis (Eversmann, 1847) Calameuta haemorrhoidalis (Fabricius, 1781.) Cephus Cephus spinipes (Panzer, 1800.) Cephus nigrinus (Thomson, 1871.) Cephus pygmaeus (Linnaeus, 1767.) Hartigia Hartigia nigra (Harris,1776.) Trachelus Trachelus tabidus (L.) Pamphiliidae Pampilius Pampilius alternans (A. Costa, 1860.) Pampilius aurantiacus (Giraud, 1857.) Tenthredinidae Aglaostigma Aglaostigma aucupariae (Klug, 1817.) Aglaostigma fulvipes (Scopoli, 1763.) Allantus Allantus melanarius (Klug, 1818.) Allantus togatus (Panzer, 1801.) Ametastegia Ametastegia equiseti (Fallén, 1808.) Ametastegia glabrata (Fallén, 1808.) Ametastegia pallipes (Spinola, 1808) Athalia Athalia ancilla (Thomson, 1870.) (=A.glabricollis Thomson, 1871.) Athalia bicolor (Audinet-Serville, 1823.) Athalia circularis (Klug, 1815.) Athalia cordata (Audinet-Serville, 1823.) Athalia rosae (= colibri) (Linné, 1758.)
55 Athalia rufoscutellata (Mocsary, 1879.) Birka Birka cinereipes (Klug 1816.) Cladius Cladius difformis (Panzer, 1799.) Claremontia Claremontia brevicornis (Brischke, 1883.) Dolerus Dolerus eversmani (W.F.Kirby, 1882.) Dolerus vestigialis (Klug, 1818.) Dolerus gibbosus (Hatig, 1837.) Dolerus haematodes (Schrank, 1781.) Empria Empria tridens (Konow, 1896.) Eutomostethus Eutomostethus gagathinus (Klug, 1816) Macrophya Macrophya annulata (Geoffroy, 1785.) Macrophya albicincta (Schrank, 1776.) Macrophya blanda (Fabricius, 1775.) Macrophya diversipes (Schrank, 1782.) Macrophya duodecimpunctata(Linnaeus, 1758.) Macrophya militaris (Klug, 1817.) Macrophya montana (Scopoli, 1763.) Macrophya ribis (Schrank, 1781.) Macrophya postica (Brulle, 1832.) Metallus Metallus pumillus (Klug, 1816) Monophadnus Monophadnus spinolae (Klug, 1816.) Monophadnoides Monophadnoides ruficruris (Brulle, 1832.) Nematus Nematus bergmanni (Dahlbom, 1835.) Nematus hypoxanthus (Förster, 1854.) Nematus myosotidis (Fabricius, 1804.) Nematus wahlbergi (Thomson, 1871.) Nesoselandria Nesoselandria morio (Fabricius, 1781.) Pachyprotasis Pachyprotasis rapae (Linnaeus, 1767.) Phymatocera Phymatocera aterrima (Klug, 1816.) Pontania Pontania proxima (Serville, 1823.) Pontania viminalis (Linnaeus, 1758.) Pristiphora Pristiphora ruficornis (Olivier, 1811) Pristiphora aphantoneura (=fulvipes =vicina) (Förster, 1854.) Rhogogaster Rhogogaster viridis (Linnaeus, 1758.) Selandria Selandria serva (Fabricius, 1793.) Sterictiphora Sterictiphora furcata (Villers, 1789.) Taxonus Taxonus agrorum (Fallen, 1808.) Tenthredo Tenthredo atra scopoli (Lepeletier, 1823.) Tenthredo livida (Linnaeus, 1758.) Tenthredo bifasciata rossii (Panzer, 1804.) Tenthredo scrophulariae (Linnaeus, 1758.) Tenthredo temula (Scopoli, 1763.) Tenthredopsis Tenthredopsis friesei (Konow, 1884.) Tenthredopsis litterata (Geoffroy, 1785.) Tenthredopsis nassata (Linnaeus, 1758.) Tenthredopsis sordida (Klug, 1814.) Trichiocampus Trichiocampus ulmi (Linnaeus, 1758.)
∑ 4 33 72
56 4.1.10. Grizlice (Psocoptera)
Grizlice (Psocoptera) su mali kukci s usnim organima za grizenje. Ovom redu pripada 35 porodica i 3500 vrsta (Burnie, 2001). Ima vrsta koje imaju krila no ipak je većina vrsta beskrilna. Hrane se gljivama, lišajevima i mikroorg anizmima (gljivice i bakterije). Obično dolaze na biljkama, ali se zadržavaju i u pti čjim gnjezdima, ispod suha liš ća te u mahovini. Neke vrste žive na uskladištenom brašnu, žitaricama ili papiru (Burnie, 2001).
0 Visoka relativna vlažnost zraka (71-75%) i optimaln a temperatura od 22 do 28 C na suhozemnim i močvarnim staništima pogoduju razvoju reda Psocoptera (Kalinović i Gunther, 1984). Ovi ekološki čimbenici omogućuju razvoj određene mikroflore (gljive, alge i lišajevi) na liš ću i kori drveća u šumama i na grmolikoj vegetaciji, što grizlicam a služi kao glavni izvor hrane. Osim toga one preferiraju tamna, sjenovita mjesta, zašti ćena od direktnog sunčevog svjetla, kao i mirna mjesta, koja nisu uznemiravana utjecajem čovjeka, životinja i sl. pa su stoga i u najvećem broju vrsta i primjeraka nađene u šumskom pojasu Kopa čkog rita. Tijekom 1977. godine obavljana su faunistička istraživanja Psocoptera na suhozemnim i močvarnim dijelovima Kopačkog rita (Kalinović i sur., 1978). To su i prva istraživanja ove vrste kukaca na tom području. Tada je zabilježeno 7 vrsta iz 4 porodice ( Peripsocidae, Lachesillidae, Caecillidae i Psocidae). Vrsta Caecillius atricornis, tipična higrofilna vrsta močvarnih staništa, bila je nova za faunu Hrvatske, a vrsta Ectopsocopsis cryptomeriae (Slika
19) se tada pokazala kao najbrojnija. Istraživanj a su nastavljena i 1978. godine pri čemu je utvrđeno 20 vrsta Psocoptera, a Ectopsocopsis xerophyllus je otkrivena kao nova za faunu Hrvatske (Kalinović i sur., 1979). Istraživanja su nastavljena 1982. tijekom kojih je utvrđena prisutnost 24 vrste Psocoptera (Kalinović i Gunther, 1984). Do danas je na području Parka prirode Kopački rit zabilježeno ukupno 28 vrsta grizlica (Tablic a 12) iz 9 porodica (Kalinović i sur., 1996), što predstavlja 45,90% ukupne faune grizlica Hrvatske, koju čini 61 vrsta (Kalinović i Ivezić, 1997).
Tablica 12. Sistematski pregled grizlica (Psocoptera) utvrđenih na području Kopačkog rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Caecilidae Caecillus Caecilius fuscopterus (Latreille, 1799) Mihaljević i sur., Caecilius piceus (Kolbe, 1882) 1999 Caecilius flavidus (Stephens, 1836) Caecilius rhenanus (Tetens, 1891) Caecilius atricornis (McLachlan, 1869) Ectopsocidae Ectopsocus Ectopsocopsis cryptomeriae (Enderlein, 1907.)
57 Ectopsocus meridionalis (Ribaga, 1904) Lachesillidae Lachesilla Lachesilla quercus (Kolbe, 1880) Lachesilla bernardi (Badonnel, 1938) Lachesilla pedicularia (Linnaeus, 1758) Liposcelididae Liposcelis Liposcelis bostrichophila (Badonnel, 1931) Liposcelis decolor Pearman (1925) Liposcelis entomophila (Enderlein, 1907) Liposcelis silvarum (Kolbe, 1888) Liposcelis palatina (Roesler, 1954) Liposcelis pearmani (Pearman, 1951) Peripsocidae Peripsocus Peripsocus phaeopterus (Stephens, 1836) Peripsocus alboguttatus (Dalman, 1823) Peripsocus subfasciatus (Rambur, 1842) Peripsocus parvulus (Kolbe, 1880) Psocidae Metylophorus Metylophorus nebulosus (Stephens, 1836) Psococerastis Psococerastis gibbosa (Sulzer, 1776) Trichadenotecnum Trichadenotecnum majus (Kolbe, 1880) Trichadenotecnum sexpunctatum (Linnaeus, 1758) Psyllipsocidae Dorypteryx Dorypteryx domestica (Smithers, 1958) Stenopsocidae Stenopsocus Stenopsocus immaculatus (Stephens, 1836) Stenopsocus stigmaticus (Imhoff & Labram, 1842) Trogiidae Lepinotus Lepinotus inquillinus (Von Heyden,1850)
∑ 9 11 28
Predstavnci nekih rodova grizlica nisu određeni do vrste. To su: Ectopsopsis sp., (Kalinović i sur. 1979), Trichadenotecnum sp. (Kalinović i sur. 1979), Psococerastis sp. (Kalinović i sur. 1979), te Liposcelis sp. (Kalinović i Gunther, 1984).
Slika 22. Ectopsocopsis cryptomeriae (Preuzeto sa web stranice http://bugguide.net, 15.10.2010.)
58 4.1.11. Raznokrilci (Heteroptera)
Stjenice (Heteroptera) su krilati kukci koji pripadaju redu rilčara (Hemiptera). Imaju spljošteno tijelo sa nogama za hodanje, plivanje, v eslanje i hvatanje plijena. Na glavi imaju organe za bodenje i sisanje. Stjenice su prilagođene na različita staništa i na čine života pa se tako mogu naći na kopnu, u zemlji, na biljkama, u vodi ili samo na površini vode. Razli čita staništa zahtjevaju razli čite oblike prehrane pa je dio stjenica fitofagan, dio zoofagan, a ima i hematofagnih vrsta koje sišu krv ljudi i životinja (Burnie, 2001).
Fauna Heteroptera na području Parka prirode Kopački rit slabo je istražena. Vrlo je malo podataka o istraživanju Heteroptera na podru čju rita. Tek je tijekom 2004. i 2005. godine obavljeno istraživanje vodenih kukaca iz red a Heteroptera (Nepomorpha i Gerromorpha) koji su cijelim svojim životnim ciklusom vezani z a vodu (Turić, 2007). Istraživanje je obavljeno na dva tipa staništa, kan alima šireg podru čja Kopački rit i poplavnom području Posebnog zoološkog rezervata. Ukupno je ovim ist raživanjem odre đena 21 vrsta vodenih stjenica, a predpostavlja se da to nije konačan broj s obzirom da Kopački rit svojim položajem usred poplavne ravnice omogu ćuje specifične ekološke uvjete potrebne za život vodenih kukaca. Najbrojnije jedinkama bile su vrste Plea minutissima (Slika 23), Sigara nigrolineata i Ilyocoris cimicoides.
U Hrvatskoj je do sada zabilježeno 45 vrsta vodeni h kukaca iz reda Heteroptera (www. agr.hr/hed/). Sistematski popis vrsta vodenih porodica stjenica (Heteroptera) prikazan je u tablici 13.
Tablica 13. Sistematski pregled raznokrilaca (Heteroptera) utvrđenih na području Kopačkog rita.
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Corixidae Corixa Corixa punctata (Iliger, 1807) Turić, 2007 Cymatia Cymatia coleoptrata (Fabricius, 1777) Sigara Sigara striata (Linnaeus, 1758.) Sigara nigrolineata (Fieber, 1848.) Sigara falleni (Fieber, 1848.) Gerridae Aquarius Aquarius paludum (Fabricius, 1794.) Aquarius najas (De Geer, 1773.) Gerris Gerris lacustris (Linne, 1758.) Gerris odontogaster (Zettrrstedt, 1828.) Gerris asper (Fieber, 1860.) Hydrometridae Hydrometra Hydrometra stagnorum (Linnaeus,
59 1758.) Mesoveliidae Mesovelia Mesovelia furcata (Mulsant & Rey, 1852) Naucoridae Ilycoris Ilycoris cimicoides (Linnaeus, 1758.) Nepidae Renatra Renatra linearis (Linnaeus, 1758.) Nepa Nepa cinerea (Linnaeus, 1758.) Notonectidae Notonecta Notonecta viridis (Delcourt, 1909.) Notonecta maculata (Fabricius, 1794.) Notonecta glauca (Linnaeus, 1758.) Notonecta oblique (Thunberg, 1787.) Pleidae Plea Plea minutissima (Leach, 1817.) Veliidae Microvelia Microvelia reticulata (Burmeister, 1835.)
13 21
Slika 23. Plea minutissima (Preuzeto sa web stranice http://inslootenplas.nl, 15.12.2010.)
60 4.1.12. Ravnokrilci (Orthoptera)
Ravnokrilci su stara skupina kukaca otvorenih prostora i suhih i toplih krajeva. U našim šumskim zajednicama javljaju se naj češ će kao povremeni štetnici. Ravnokrilci obi čno obitavaju na tlu, gdje se djelomično hrane biljkama, a djelomično su grabežljivci te love druge kukce. Imaju dugačke i snažne stražnje noge za skakanje. Kada miruju uska prednja krila su im položena na zatku poput krova, a stražn ja su složena po duljini ispod prednjih. Najpoznatiji ravnokrilci su skakavci, rovci i šturc i. Poznato je preko 20 000 vrsta, a najviše ih živi u tropskim krajevima (Brunie, 2001). Istraživa nja ravnokrilaca u Kopačkom ritu, obavljena su davne 1943. godine, kada je utvrđeno ukupno 30 vrsta.
To predstavlja 17,75% ukupne faune ravnokrilaca Hrvatske. Nema novijih podataka o istraživanju Orthoptera na ovom podru čju. U tablici 10 navedene su do sada utvrđene vrste ravnokrilaca na području Kopačkog rita. Jedan predstavnik roda Oedipoda nije određen do vrste (Oedipoda sp., Mihaljević i sur. 1999).
Tablica 14. Sistematski pregled ravnokrilaca (Orthoptera) utvrđenih na području Kopačkog rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Acrididae Caloptenus Caloptenus italicus L. Mihaljević i sur. Chortippus Chortippus longicornis (Latreille) 1999 Chortippus elegans (Charpentier) Chortippus dorsatus (Zetterstedt, 1821.) Chrysochraon Chrysochraon brachypterus (Ocskay) Dociostaurus Dociostaurus brevicollis (Eversmann, 1848.) Epacromia Epacromia thalassina (Fabricius, 1781.) Gomphocerus Gomphocerus maculatus (Thunberg, 1815.) Gomphocerus rufus (Linnaeus, 1758.) Mecostethus Mecostethus grossus L. Oedaleus Oedaleus nigrofasciatus (De Geer, 1773.) Omocestus Omocestus viridulus (Linnaeus 1758.) Omocestus rufipes (Zetterstedt 1821.) Parapleurus Parapleurus alliaceus (Germar, 1817.) Platyphyma Platyphyma giornae (Rossi, 1794.) Stauroderus Stauroderus bicolor (Charp.) Stauroderus biguttulus (L.) Stenobothrus Stenobothrus lineatus (Panzer, 1796.) Xiphidium Xiphidium dorsale (L.) Tettigonidae Decticus Decticus verrucivorus (Linnaeus, 1758.) Locusta Locusta viridissima (L.) Phaneroptera Phaneroptera falcata (Poda, 1761.)
61 Pholidoptera Pholidoptera griseoaptera (De Geer 1773.) Platycleis Platycleis bicolor (Philippi) Poecilimon Poecilimon gracilis (Fieber, 1853) Tetrigidae Tetrix Tetrix subulatus (Linnaeus 1758.) Tetrix bipunctatus (Linnaeus 1758.)
∑ 3 21 27
Slika 24. Gomphocerus rufus (Preuzeto sa web stranice http://www.insects.at 20.1.2011.)
Slika 25. Locusta viridissima (Preuzeto sa web stranice http://www.insects.at 11.3.2012.)
62 4.2. Entomofauna Parka prirode Lonjsko Polje
Do sada na području Lonjskog Polja nisu provedena opsežnija sistemat ska istraživanja faune kukaca. Iz tog razloga se ovdje navedeni podatci temelje na malobrojnim literaturnim podacima, pojedinačnim neperiodičkim terenskim istraživanjima i podacima koji se nal aze pohranjeni u entomološkim zbirkama. Faunistički je prostor Lonjskog polja vrlo zanimljiv, budući su močvarni, ali i drugi biotopi (šuma, livada, košenica. ..) poznati kao staništa velikog broja kukaca (Insecta). Mnogi kukci, izumrli ili ugroženi drugdje u Europi, brojni su u staništima Lonjskog polja.
4.2.1. Vretenca (Odonata)
Početna istraživanja faune vretenaca Lonjskog polja (J elenković, 1983), otkrila su raznolikost i bogatstvo vrsta (Jelenković, 1983). Vodni režim ovog podru čja, klima i relativno mali utjecaj čovjeka su pružali idealne uvjete za razvoj ove skup ine kukaca. Fauna vretenaca je istraživana na 6 lokaliteta. Sakupljen i materijal je sadržavao samo odrasle jedinke. Utvrđena je 21 vrsta vretenaca. U razdoblju od svibnja do rujna 1997. godine zabilježeno je 25 vrsta vretenaca (Hill i Beinlich, 2000). Vrste roda Sympetrum (Slika 26) su dominirale i količinski činile 95% svih sakupljenih vrsta. Prema dostupnoj literaturi (Jelenković, 1983; Hill i Beinlich, 2000; Schneider-Jacoby i Ern, 1993; Durbeši ć i Vujčić- Karlo, 1993./94) do sada je na području Parka Prirode Lonjsko polje utvrđeno 35 vrsta vretenaca svrstanih u 8 porodica (Tablica 15).
Tablica 15. Sistematski pregled vretenaca (Odonata) utvrđenih na području Lonjskog polja
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Aeshnidae Aeshna Aeshna affinis (Vander Linden, 1823) Hill i Beinlich, 2000 Aeshna mixta (Latreille, 1805) Schneider-Jacoby i Ern, 1993 Anax Anax imperator (Leach, 1815) Hill i Beinlich, 2000 Brachytron Brachytron hafniese (Müller, 1764) Jelenković, 1983 Brachytron pratense (Müller, 1764) Schneider-Jacoby i Ern, 1993 Hemianax Hemianaxephippiger(Burmeister, Hill i Beinlich, 2000 1839) Agrionidae Agrion Agrion puella (Linnaeus, 1758)
63 Erythromma Erythromma viridulum (Charpenter, 1840) Ischnura Ischnura elegans (Van der Linden, 1820) Ischnura pumilio (Charpenter, 1825) Calopterygidae Calopteryx Calopteryx virgo (Linnaeus, 1758) Calopteryx splendens (Harris, 1780) Coenagrionidae Coenagrion Coenagrion puella (Linnaeus, 1758) Gomphidae Gomphus Gomphus flavipes (Charpentier, 1825) Lestidae Lestes Lestes barbarus (Fabricius, 1798) Lestes viridis (Van der Linden, 1825) Lestes sponsa (Hansemann, 1823) Lestes virens vestalis (Charpentier, Hill iBeinlich, 2000 1825) Durbeši ć i Vujčić-Karlo, Lestes dryas (Kirby, 1890) 1993/94 Sympecma Sympecma fusca (Van der Linden, Hill i Beinlich, 2000 1820) Libellulidae Crocothemis Crocothemis erythraea (Brulle, 1832) Leucorrhinia Leucorrhinia caudalis (Charpentier, 1840)
Libellula Libellula depressa (Linnaeus, 1758) Libellula quadrimaculata (Linnaeus, Jelenković, 1983 1758) Hill i Beinlich, 2000 Orthetrum Orthetrum coerulescens (Fabricius, 1798) Orthetrum brunneum (Fonscolombe, 1837) Orthetrum albistylum (Selys, 1848) Orthetrum cancellatum (Linnaeus, 1758) Sympetrum Sympetrum striolatum (Charpenter, 1840) Sympetrum meridionale (Selys, 1848) Sympetrum sanquineum (Müller, 1764) Sympetrum vulgatum (Linnaeus, 1758) Sympetrum fonscolombii (Selys, 1840) Sympetrum flaveolum (Linnaeus, 1758) Platycnemididae Platycnemis Platycnemis pennipes (Pallas, 1771)
∑ 8 18 35
U Crvenoj knjizi vretenaca Hrvatske (Belančić i sur., 2008) navedeno je 8 kategorija ugroženosti vretenaca. U tablici 16. prikazan je po pis vretenaca Parka Prirode Lonjsko polje u pojedinim kategorijama ugroženosti.
64 Tablica 16. Vretenca Lonjskog polja u pojedinim kategorijama ugroženosti (Belančić i sur.,
2008)
Kategorije Vrste ugroženosti EX -
RE -
CR crni tresetar (Leucorrhinia caudalis)
EN -
mala zelendjevica (Lestes virens) VU grof skitnica (Hemianax ephippiger) jantarni strijelac (Sympetrum flaveolum)
sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus) gorska zelendjevica (Lestes dryas) NT mali strijelac (Sympetrum vulgatum) žu ćkasti strijelac (Sympetrum fonscolombii) južni strijelac ( Sympetrum meridionale)
LC -
DD zapadni vilenjak (Orthetrum coerulescens)
Kazalo: EX-izumrle svojte; RE-regionalno izumrle svojte; CR-kritično ugrožene svojte; EN-ugrožene svojte; VU-osjetljive svojte; NT-gotovo ugrožene svojte; L C-najmanje zabrinjavajuće svojte; DD-nedovoljno poznate svojte.
Slika 26. Sympetrum meridionale (Preuzeto sa web stranice http://www.insects.at, 3.1.2012.)
65 4.2.2. Leptiri (Lepidoptera)
Na livadama Lonjskog polja obitava raznoliki svijet kukaca. Među njima su najuočljiviji leptiri, a ovdje ima i nekih vrsta koje su inače vrlo rijetke i ugrožene. Vrlo je malo pisanih podataka o leptirima ovog područja. Područje Lonjskog polja izuzetno je bogato i noćnim leptirima koji se noću skupljaju u velikim rojevima oko uličnih svjetiljki i slijeću na osvjetljene prozore kuća okolnih sela. Neke su vrste i unešene, primjerice japansko paunče – Antherea yamamai (Slika 28), koja se u Americi uzgaja radi dobivanja svile. Ustanovljeno je da im klima ovog područja odgovara, a ima dosta i hrastova liš ća za hranu. Sistematski pregled leptira utvrđenih na području Lonjskog polja prikazan je u tablici 17 i tablici 18.
Tablica 17. Sistematski pregled danjih leptira (Rhopalocera) utvrđenih na području Lonjskog polja
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Lycaenidae Lycaena Lycaena dispar (Haworth, 1803) Durbeši ć i Vujčić-Karlo, Nymphalidae Apatura Apatura iris (Linnaeus, 1758) 1993./94. Agynnis Agynnis paphia (Linnaeus, 1758) Inachis Inachis io (Linnaeus, 1758) Limentis Limenitis populi (Linnaeus, 1758) Vanessa Vanessa antiopa (Linnaeus, 1758) Papilionidae Zerynthia Zerynthia polyxena (Denis & Schiff., http://puo.mzopu.hr 1775)
∑ 3 7 7
Slika 27. Apatura iris ((Preuzeto s web stranice http://www.schmetterling-raupe.de
24.6.2011.)
66 Tablica 18. Sistematski pregled noćnih leptira (Heterocera) utvrđenih na području Lonjskog polja
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Arctiidae Syntomis Syntomis phegea (Linnaeus, 1758) Durbeši ć iVujčić-Karlo, Lymantriidae Limantria Limantria dispar (Linnaeus, 1758) 1993./94. Noctuidae Eustrotia Eustrotia uncula (Clerk, 1759) Kučinić, 1993./94. Gortyna Gortyna flavago (Denis & Schiff., Durbeši ć i Vujčić-Karlo, 1775) 1993./94. Plusia Plusia zosimi (Hübner, 1822) Plusia festucae (Linnaeus, 1758) Rhizdera Rhizedra lutosa (Hübner, 1800-1803) Pyralidae Cataclysta Cataclysta lemnata (Linnaeus, 1758) Elophyla Elophyla nymphaeata (Linnaeus, 1758) Kučinić, 1993./94. Nymphula Nymphula stagnata (Donovan, 1806) Parapoynx Parapoynx stratiotata (Linnaeus,1758) Saturniidae Antherea Antherea yamamai (Guérin-Méneville, Durbeši ć i Vujčić-Karlo, 1861) 1993./94. Saturnia Saturnia pyri (Denis & Schiffermüller, 1775)
∑ 5 12 13
Slika 28. Antherea yamamai
(Preuzeto s web stranice http://www.schmetterling-raupe.de 24.6.2011.)
67 4.2.3. Kornjaši (Coleoptera)
Na području Lonjskog polja od kukaca iz reda Coleoptera (kornjaši) posebno su istraživani tr čci (Carabidae) i vodeni kornjaši (Hydradephaga).
Fauna trčaka Hrvatske, a posebno kontinentalne, slabo je istražena. Iako su brojni entomolozi (Josip Schloser Klekovski, Antun Korlević, Viktor Apfelbeck, Franjo Koš čec) skupljali kornjaše po kontinentalnoj Hrvatskoj pa čak u naslijeđe ostavljali i velike zbirke, mali je broj pisanih radova o zapažanjima i nalazim a vrsta. Neke vrste koje žive kod nas su u nekim drugim europskim državama na listi ugroženih i zašti ćenih vrsta (Durbeši ć i sur., 2000). U Hrvatskoj je prema katalogu Drovenik i Peks, 1994. utvrđena 561 svojta trčaka (Brigić i sur., 2003), no uvidom u katalog i pregledom vrsta koje su nađene u susjednim državama može se pretpostaviti da je broj vrsta tr čaka u Hrvatskoj puno veći nego što je do sada poznato. Razlog tomu je što su dosadašnja istr aživanja tr čaka najviše bila usmjerena na krški dio Hrvatske gdje su se često otkrivale nove i endemične vrste. Zato je svako istraživanje u kontinentalnom dijelu Hrvatske dobro došlo jer pridonosi našim saznanjima o broju vrsta i njihovoj rasprostranjenosti.
Istraživanjem tr čaka u nekim šumskim zajednicama Lonjskog polja 1990 . godine utvrđeno je 18 vrsta (Durbeši ć i sur., 2000). Pokazalo se da područja sa starijom šumskom vegetacijom imaju bogatiju faunu trčaka od onih u kojima je razvijeno samo grmlje. Trčci su od velike važnosti za šumske zajednice. Prije svega oni su izvor hrane za mnoge kralježnjake kao što su ptice, mali kopneni sisavci i neke vrste šišmiša (Durbeši ć i sur. 2000). Također, neki šišmiši i ptice koje se hrane tr čcima na crvenoj su listi kod nas ali i drugdje u Europi. I na kraju, trčci su važni jer se hrane li činkama nekih kukaca koji nanose ekonomske štete u šumama ili na oranicama.
Tijekom 2000. i 2001. godine istraživana je fauna t rčaka s rubnih dijelova Krapje Đola na različitim staništima. Krapje Đol je stari rukavac smješten na lijevoj obali rijek e Save. Kao prvi ornitološki rezervat u Hrvatskoj i u Srednjoj Posavini, zašti ćen kao “Ornitološki rezervat” rješenjem 24/14 iz 1963 god., Zavoda za z aštitu prirode Republike Hrvatske, predstavlja začetak napora u zaštiti prirode koji je rezultirao us postavljanjem parka prirode Lonjsko polje (proglašen 1990 god.). Osim što je va žno gnjezdilište žli čarki i čaplji, važno je i kao stanište vodenog bilja, mnogih skupina člankonožaca i posebno zanimljive zajednice vodozemaca.
Izabrane su četiri međusobno vegetacijski različite postaje koje su smještene u neposrednoj blizini močvarnog područja, staroga rukavca rijeke Save. Utvrđeno je 61 vrsta
68 trčaka od čega je 55 vrsta određeno do vrste, a 6 do roda (Brigić i sur., 2003). Utvrđene vrste većinom pripadaju srednjoeuropskoj i istočnoeuropskoj fauni.
Osim higrofilnih vrsta koje su bile očekivane zbog blizine močvare, pronađene su i kserofilne i kseromorfne vrste. Kako je Lonjsko polje velikim dijelom prekriveno glinom tim vrstama je ovo područje pogodno za život za vrijeme ljetnih suša. Vrlo je vjerovatno da se u daljnjim istraživanjima na podru čju Lonjskog polja mogu očekivati nove vrste trčaka.
Prema dostupnoj literaturi, do sada je na području Lonjskog polja utvrđeno ukupno 70 vrsta trčaka (Carabidae) raspoređenih u 27 rodova (Tablica 19). Najbrojniji vrstama su rodovi Harpalus (15) i Pterostichus (12).
Što se ti če vodenih kornjaša (Hydradephaga), od svibnja do pr osinca 2004. godine provedeno je istraživanje na šest razli čitih privremenih lokava na području Parka prirode Lonjsko polje u svrhu utvrđivanja raznolikosti njihove faune (Temunović i sur., 2007). Utvrđeno je 29 vrsta Hydradephaga raspoređenih u 3 porodice (Dytiscidae, Haliplidae, Noteridae) i 16 rodova (Tablica 19). Istraživane lo kve su se razlikovale po veličini, zasjenjenosti okolnom vegetacijom i prisutnosti vode (hidroperiod). Utvrđeno je da vodeni kornjaši na istraživanom podru čju preferiraju trajnije lokve s duljim hidroperiodom te otvorena i nezasjenjena staništa. Utvr đena je i vrsta Hydroporus striola (Slika 29), nova za faunu Hrvatske. U biltenu parka prirode Lonjsko polje (Gugić, 2004) navedene su još neke vrste kornjaša iz porodica Cerambycidae, Lucanidae i Scarabaeidae, te su isto uvrštene u sistematski popis u tablici.
Prema sveukupnoj dostupnoj literaturi, do sada je na području parka prirode Lonjsko polje utvrđeno ukupno 98 vrsta kukaca iz reda Coleoptera (kornjaši).
Tablica 19. Sistematski pregled kornjaša (Coleopter a) utvrđenih na području Lonjskog Polja
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Carabidae Abax Abax carinatus (Duftschmid, 1812) Durbeši ć i sur. 2000 Acupalpus Acupalpus meridianus (Linnaeus, 1758) Brigić i sur. 2003 Agonum Agonum livens (Gyllenhal, 1810) Agonum marginatum (Linnaeus, 1758) Agonum viridicupreum (Goeze, 1777) Amara Amara aenea (De Geer, 1774) Amara aulica (Panzer, 1797) Amara eurynota (Panzer, 1797) Badister Badister bipustulatus (Fabricius, 1792) Badister sodalist (Duftschmid, 1812) Bembidion Bembidion properans (Stephens, 1828) Bembidion inoptatum (Schaum, 1857) Bembidion obliquum (Sturm, 1825)
69 Brachinus Brachinus crepitans (Linnaeus, 1758) Brachinus explodens (Duftschmid, 1812) Brachinus ganglbaueri (Apfelbeck, 1904) Callistus Callistus lunatus (Fabricius, 1775) Carabus Carabus cancellatus (Illiger, 1798) Carabus clathratus auraniensis (Linnaeus, 1761) Carabus granulatus (Linnaeus, 1758) Carabus (Procerus) gigas (Creutzer, 1799) Gugić, 2004 Chlaenius Chlaenius nigricornis (Fabricius, 1787) Cicindela Cicindela germanica (Linnaeus, 1758) Clivina Clivina fossor (Linnaeus, 1758) Harpalus Harpalus aenus (Fabricius, 1792) Harpalus cordatus (Duftschmid, 1812) Harpalus diffinis (Dejean, 1829) Harpalus dimidiatus (Rossi, 1790) Harpalus distinguendus (Duftschmid, 1812) Harpalus rufipes (De Geer, 1774) Harpalus luteicornis (Duftschmid, 1812) Harpalus neglectus (Serville, 1821) Harpalus oblitus (Dejean, 1829) Harpalus progrediens (Schauberger, 1929) Harpalus puncticollis (Paykull, 1798) Harpalus rupicola (Sturm, 1818) Harpalus smaragdinus (Duftschmid, 1812) Harpalus tardus (Panzer, 1797) Metabletus Metabletus obscuroguttatus (Duftschmid, 1812) Leistus Leistus ferrugineus (Linnaeus, 1758) Durbeši ć i sur. 2000 Loricera Loricera pilicornis (Fabricius 1775) Brigić i sur. 2003 Microlestes Microlestes fisuralis (Reitter, 1900) Microlestes minutulus (Goeze, 1777) Olistophus Olistophus rotundatus (Paykull, 1798) Durbeši ć i sur. 2000 Panageus Panageus crux-major (Linnaeus, 1758) Brigić i sur. 2003 Platynus Platynus dorsalis (Pontoppidan, 1763) Durbeši ć i sur. 2000 Platynus assimilis (Paykull) Brigić i sur. 2003 Poecilus Poecilus cupreus (Linnaeus, 1758) Poecils cursorius (Dejean, 1828) Pterostichus Pterostichus angustatus (Duftschmid, 1812) Pterostichus niger (Schaller, 1783) Pterostichus taksonyis (Csiki, 1930) Pterostichus melanarius (Illiger, 1798) Pterostichus melas (Creutzer, 1799) Pterostichus ovoideus (Sturm, 1824) Durbeši ć i sur. 2000 Pterostichus vernalis (Panzer, 1796) Pterostichus metallicus (Fabricius, 1792) Pterostichus cylindricus (Herbst, 1784) Pterostichus aterimus (Herbst, 1784) Pterostichus cursor (Dejean, 1828)
70 Pterostichus schaschli (Marseul 1880) Brigić i sur. 2003 Stenolophus Stenolophus teutonus (Schrank, 1781) Stomis Stomis pumicatus (Panzer, 1796) Trechus Trechus quadristriatus (Schrank, 1781) Dytiscidae Acilius Acilius sulcatus (Linnaeus, 1758) Temunović i sur. Agabus Agabus bipustulatus (Linnaeus, 1767) 2007 Agabus undulatus (Schrank, 1776) Bidessus Bisdessus nasutus (Sharp, 1887) Dytiscus Dytiscus marginalis (Linnaeus, 1758) Graptodytes Graptodytes bilineatus (Sturm, 1835) Graptodytes granularis (Linnaeus, 1767) Hydaticus Hydaticus transversalis (Pontoppidan, 1763) Hydroglyphus Hydroglyphus geminus (Fabricius, 1792) Hydroporus Hydroporus angustatus (Sturm, 1835) Hydroporus tristis (Paykull, 1798) Hydroporus striola (Gyllenhal, 1827) Hydroporus palustris (Linnaeus, 1761) Hydroporus planus (Fabricius, 1781) Hydroporus rufifrons (Duftschmid, 1805) Hygrotus Hygrotus decoratus (Gyllenhal, 1810) Hygrotus inaequalis (Fabricius, 1777) Hygrotus (Coelambus) impressopunctatus (Schaller, 1783) Hyphydrus Hyphydrus anatolicus (Guignot, 1957) Laccophylus Laccophylus minutus (Linnaeus, 1758) Liopterus Liopterus haemorrhoidalis (Fabricius, 1787) Porhydrus Porhydrus lineatus (Fabricius, 1775) Rhantus Rhantus bistriatus (Bergsträsser, 1778) Rhantus latitans (Sharp, 1882) Suphrodytes Suphrodytes dorsalis (Fabricius, 1787) Haliplidae Haliplus Haliplus ruficollis (Degeer, 1774) Haliplus heydeni (Wehncke, 1875) Peltodytes Peltodytes caesus (Duftschmid, 1805) Noteridae Noterus Noterus crassicornis (O.F. Müller, 1776) Cerambycidae Cerambyx Cerambyx scopoli (Fuesslins, 1775) Durbeši ć, Vujčić- Cerambyx cerdo (Linnaeus, 1758) Karlo, 93.-94. Rosalia Rosalia alpina (Linnaeus, 1758) Gugić, 2004 Lucanidae Lucanus Lucanus cervus (Linnaeus, 1758) Scarabaeidae Oryctes Oryctes nasicornis (Linnaeus, 1758)
∑ 7 47 98
Predstavnci nekih rodova kornjaša iz porodice Carab idae (trčci) nisu određeni do vrste. To su: Amara sp. (Durbeši ć i sur. 2000), Badister sp. (Brigić i sur. 2003), Bembidion sp. (Brigić i sur. 2003), Dyschirius sp. (Brigić i sur. 2003), Harpalus sp. (Brigić i sur. 2003) i Ophonus sp. (Durbeši ć i sur. 2000).
71
Slika 29. Hydroporus striola (Preuzeto s web stranice http://bugguide.net, 25.6.2011)
Slika 30. Lucanus cervus (Preuzeto s web stranice http://www.digitale-naturfotos.de, 25.6.2011)
72 4.2.4. Obadi (Tabanidae)
Faunistička istraživanja obada na na podru čju Parka Prirode Lonjsko polje obavljana su u svibnju od 1994. – 1997. , u lipnju 1994. i u kolovozu 1997. i 1998. Nekoliko je vrsta sakupljeno ranije, u svibnju i lipnju 1990. godine (Krčmar i Leclercq, 1999). Funa obada Lonjskog polja uspoređena je sa drugim sličnim močvarnim područjima (Toth, 2006; Krčmar i Merdić, 2007). Prema dostupnoj literaturi do sada je na području Parka prirode Lonjsko polje utvrđena ukupno 21 vrsta obada svrstana u pet rodova (Tablica 20). Rod Tabanus je najzastupljeniji vrstama (6). Slijedi rod Hybomitra sa 5 vrsta, Haematopota sa 4 vrste i rodovi Chrysops i Atylotus svaki po tri vrste.
Vrste Tabanus bromius i Tabanus maculicornis (Slika 31) su najučestalije jer su nađene na većini istraživanih postaja i čine 71,02% faune obada Lonjskog polja. Vrsta Tabanus bromius je također i u europskoj fauni obada najraširenija (Kr čmar i Leclercq, 1999)
. Među vrstama, zabilježene su i dvije vrste Atylottus flavoguttatus i Haematopota bigoti, koje su nedavno po prvi puta zabilježene u fauni H rvatske (Majer i sur., 1995; Krčmar i Mikuška, 1994). Zanimljivo je da su neke vrste kao što su Hybomitra ucrainica, Heptatoma pellucens (Slika 32) i Haematopota pandazisi bile očekivane na području Lonjskog polja, jer su već bile nađene na području istočne Hrvatske, međutim ovdje nisu zabilježene. Utvr đene vrste obada u parku čine 26,92 % faune obada Hrvatske, a 21 vrsta sigurno nije konačan broj obada u Lonjskom polju.
Tablica 20. Sistematski pregled obada (Tabanidae) utvrđenih na području Lonjskog Polja
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Tabanidae Atylotus Atylotus flavoguttatus (Szilády, 1915) Krčmar i Merić, 2007 Atylotus loewianus (Villeneuve, 1920) Atylotus rusticus (L., 1767) Chrysops Chrysops caecutiens ( L., 1758) Chrysops relictus (Meigen, 1820) Chrysops viduatus (Fabricius, 1794) Haematopota Haematopota bigoti (Gobert, 1880) Haematopota italica (Meigen, 1804) Haematopota pluvialis (L., 1758) Haematopota subcylindrica (Pandellé, 1883) Hybomitra Hybomitra bimaculata (Macquart, 1826) Hybomitra ciureai (Séguy, 1937) Hybomitra distinguenda (Verall, 1909)
73 Hybomitra muehlfeldi (Brauer, 1880) Hybomitra solstitialis (Meigen, 1820) Tabanus Tabanus autumnalis (L., 1761) Tabanus bovinus (L., 1758) Tabanus bromius (L., 1758) Tabanus maculicornis (Zetterstedt, 1842) Tabanus sudeticus (Zeller, 1842) Tabanus tergestinus (Egger, 1859)
∑ 1 5 21
Slika 31. Tabanus maculicornis (Preuzeto s web stranice http://commons.wikimedia.org/17.9.2010.)
Slika 32. Heptatoma pellucens (Preuzeto s web stranice (http://www.pbase.com 11.3.2012)
74 4.3. Entomofauna delte rijeke Neretve
4.3.1. Vretenca (Odonata)
Vrlo je malo objavljenih podataka o fauni vretenaca šireg podru čja Delte Neretve. U starim radovima navodi se tek mali broj vrsta, a mnoge od tih nalaza treba i potvrditi (Bogdanović i sur. 2008).
1997. godine grupa znanstvenika provela je istraži vanje u svrhu izrade Faunističko – ekološke studije člankonožaca (Arthropoda) slatkovodnog dijela uš ća Neretve (Durbeši ć i sur. 1998). Tada je zabilježeno 8 vrsta iz reda vretenac a (Odonata).
Bukvić, V. 1998. u sklopu izrade diplomskog rada objedinjuje do tada sve objavljene i neobjavljene podatke o fauni vretenaca delte rijekeNeretve i navodi 36 vrsta raspoređenih u 8 porodica i 32 roda. Saznanja o fauni vretenaca ovog područja ipak nisu zadovoljavajuća. Petina od utvrđenih vrsta je zabilježena samo jedan put, a nalazi su stari i često dvojbeni.
Od lipnja do rujna 2003., te do 2005. godine obavljana su prva sustavna istraživanja vretenaca donjega toka rijeke Neretve na 6 lokaliteta (Bogdanović i sur. 2008). Sakupljeni materijal sadržavao je jedinke razli čitih životnih stadija (li činke, svlakovi i odrasle jedinke). Utvrđeno je 48 vrsta, 24 roda i 8 porodica unutar reda Odonata (Tablica 21).
Podatci o četiri vrste (Lestes dryas, Coenagrion mercuriale, Libellula quadrimaculata i Sympetrum meridionale ) se smatraju dvojbenima. Potvrđena je prisutnost većeg broja (22) vrste, a 12 je novoutvrđenih vrsta za istraživano podru čje: Calopteryx virgo (Slika 33), Ceriagrion tenellum, Aeshna cyanea, Brachytron pratense, Onychogomphus forcipatus, Corulia aenea, Somatochlora flavomaculata, Somatochlora meridionalis, Orthetrum albystylum, Orthetrum coerulescens, Sympetrum flaveolum i Sympetrum fonscolombii.
U Crvenoj knjizi vretenaca Hrvatske (Belančić i sur., 2008) navedeno je 8 kategorija ugroženosti vretenaca Hrvatske. U tablici 22. prika zan je popis vretenaca Delte Neretve u pojedinim kategorijama ugroženosti.
Utvrđeni kvalitativni sastav faune vrtenaca donjega toka rijeke Neretve obuhvaća 65
% od ukupnog broja vrsta u Hrvatskoj, što dokazuje da je istraživano podru čje važno za zaštitu biološke raznolikosti faune vretenaca.
75 Tablica 21. Sistematski pregled vretenaca (Odonata) utvrđenih na području delte rijeke
Neretve
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Aeshnidae Aeshna Aeshna mixta (Latreille, 1805) Bogdanović i sur. Aeshna affinis (Vander Linden, 1820) 2008. Aeshna cyanea (Müller, 1764) Aeshna isosceles (Müller, 1767) Anax Anax imperator (Leach, 1815) Anax parthenope (Selys, 1839) Brachytron Brachytron pratense (Müller, 1764) Calopterygidae Calopteryx Calopteryx virgo (Linnaeus, 1758) Calopteryx splendens (Harris, 1782) Coenagrionidae Cercion Cercion lindenii (Selys, 1840) Ceriagrion Ceriagrion tenellum (de Villers, 1789) Coenagrion Coenagrion mercuriale (Charpentier, 1840) Coenagrion puella (Linnaeus, 1758) Coenagrion pulchellum (Vander Linden, 1825) Coenagrion scitulum (Rambur, 1842) Coenagrion ornatum (Selys, 1850) Enallagma Enallagma cyathigerum (Charpentier, 1840) Erythromma Erythromma viridulum (Charpentier, 1840) Ischnura Ischnura elegans (Vander Linden, 1820) Ischnura pumilio (Charpentier, 1825) Cordulidae Cordulia Cordulia aenea (Linnaeus, 1758) Somatochlora Somatochlora meridionalis (Nielsen, 1935) Somatochlora flavomaculata (Vander Linden, 1825) Gomphidae Gomphus Gomphus vulgatissimus (Linnaeus, 1758) Lindenia Lindenia tetraphylla (Vander Linden, 1825) Onychogomphus Onychogomphus forcipatus (Linnaeus, 1758) Lestidae Chalcolestes Chalcolestes viridis (Vander Linden, 1825) Lestes Lestes parvidens (Artobolevskii, 1929) Lestes barbarus (Fabricius, 1798) Lestes dryas (Kirby, 1890) Lestes virens (Charpentier, 1825) Sympecma Sympecma fusca (Vander Linden, 1820) Libellulidae Crocothemis Crocothemis erythraea (Brullé, 1832) Libellula Libellula quadrimaculata (Linnaeus, 1758) Libellula fulva (Müller, 1764) Libellula depressa Linnaeus, 1758 Orthetrum Orthetrum albistylum (Selys, 1848) Orthetrum brunneum (Fonscolombe, 1837) Orthetrum ramburi (Selys, 1848) Orthetrum cancellatum (Linnaeus, 1758)
76 Orthetrum coerulescens (Fabricius, 1798) Selysiothemis Selysiothemis nigra (Vander Linden, 1825) Sympetrum Sympetrum flaveolum (Linnaeus, 1758) Sympetrum fonscolombei (Selys, 1840) Sympetrum meridionale (Selys, 1841) Sympetrum sanguineum (Müller, 1764) Sympetrum striolatum (Charpentier, 1840) Platycnemididae Platycnemis Platycnemis pennipes (Pallas, 1771)
∑ 8 24 48
Tablica 22. Vretenca Delte Neretve u pojedinoj kategoriji ugroženosti (Belan čić i sur. 2008)
Kategorije Vrste ugroženosti EX - RE - CR - EN jezerski regoč (Lindenia tetraphylla) mala zelendjevica (Lestes virens) VU jantarni strijelac (Sympetrum flaveolum) sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus) gorska zelendjevica (Lestes dryas) istočna vodendjevojčica (Coenagrion ornatum) NT ljupka vodendjevojčica (Coenagrion pulchellum) mali car (Anax parthenope) južni strijelac ( Sympetrum fonscolombii) LC - zapadni vilenjak (Orthetrum coerulescens) DD istočni vilenjak ( Orthetrum ramburi)
Kazalo: EX-izumrle svojte; RE-regionalno izumrle svojte; CR-kritično ugrožene svojte; EN-ugrožene svojte; VU-osjetljive svojte; NT-gotovo ugrožene svojte; L C-najmanje zabrinjavajuće svojte; DD-nedovoljno poznate svojte.
Slika 33. Calopteryx virgo (Preuzeto sa web stranice http://www.soulpix.com, 24.6.2011.)
77 4.3.2. Leptiri (Lepidoptera)
Fauna leptira na području delte rijeke Neretve nije istražena i gotovo da i nema pisanih podataka o ovoj skupini kukaca. Tek postoji pokoji podatak o entomološkim istraživanjima na području Delte Neretve (Kučinić i sur., 1998), gdje je na području delte Neretve utvrđena vrsta Xylocampa areola (Esper, 1789), koja pripada porodici Noctuidae, a zabilježena je kao nova za faunu Hrvatske (Kučinić i sur., 1998). Tri primjerka vrste Danaus chrysippus (Linnaeus, 1758) ulovljena su 2004. godine na uš ću rijeke Neretve, blizu grada Ploče (Slika 34). To je ujedno i prvi nalaz ove migratorne vrste za Hrvatsku (Perković, 2006). Iako je ova vrsta zabilježena u državama koje su blizu južnom d ijelu Hrvatske, kod nas nije prije zabilježena u fauni delte rijeke Neretve.
Ova vrsta također nije zabilježena u katalogu hrvatskog nacionalno g muzeja u Zagrebu.
Sistematski pregled leptira utvrđenih na području delte rijeke Neretve prikazan je u tablici 23.
Tablica 23. Sistematski pregled leptira (Lepidoptera) utvrđenih na području Delte Neretve
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Noctuidae Xylocampa Xylocampa areola (Esper, 1789) Durbeši ć i sur. 1998 Nymphalidae Danaus Danaus chrysippus (Linnaeus, 1758) Perković, 2006
∑ 2 4 2
Slika 34. Danaus chrysippus (Preuzeto sa web stranice http://zsienvis.nic.in 24.6.2011)
78 4.3.3. Kornjaši (Coleoptera)
U donjem dijelu toka rijeke Neretve utvrđeno je 108 vrsta (Durbeši ć i sur. 1998) iz reda kornjaši (Coleoptera). Sistematski pregled utv rđenih vrsta prikazan je u tablici 24. Najveći broj vrsta (71) određen je iz porodice Carabidae (trčci).
Tablica 24. Sistematski pregled kornjaša (Coleopter a) utvrđenih na području Delte Neretve
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Anthicidae Notoxus Notoxus monoceros (Linnaeus, 1761) Durbeši ć i sur. Buprestidae Capnodis Capnodis tenebrionis (Linnaeus, 1758) 1998 Carabidae Acinopus Acinopus picipes (Olivier, 1795) Agonum Agonum dorsale (Pontoppidan, 1763) Agonum livens (Gyllenhal, 1810) Agonum ruficorne (Goeze, 1777)) Agonum lugens (Duftschmidt, 1812) Agonum viduum (Panzer, 1797) Anisodactylus Anisodactylus bionotatus (Fabricius,1787) Brachynus Brachynus scolopeta (Fabricius,1792) Brachynus crepitans (Linnaeus, 1758) Brachynus explodens (Duftschmidt, 1812) Brachynus ganglbaueri (Apfelbeck, 1904) Calathus Calathus melanocephalus (Linnaeus, 1758) Calathus fuscipes (Goeze, 1777.) Carabus Carabus granulatus (Linnaeus, 1758) Carabus hortensis (Linnaeus, 1758) Carabus caelatus sp. dalmatinus (Duft., 1812) Carterus Carterus dama (Rossi, 1792) Carterus tricuspidatus (Fabricius, 1792) Chlaenius Chlaenius decipiens (Dufour, 1820) Chlaenius nitidulus (Schrank, 1781) Chlaenius vestitus (Paykull, 1790) Chlaenius nigricornis (Fabricius,1787) Chlaenius tristis (Schaller, 1783) Clivinia Clivinia fossor (Linnaeus, 1758) Cicindela Cicindela campestris oliviera (Brulle, 1832) Demetrias Demetrias atricapillus (Linnaeus, 1758) Elaphrus Elaphrus riparius (Linnaeus, 1758) Harpalus Harpalus cordatus (Duftschmidt, 1812) Harpalus stictus (Stephens, 1828) Harpalus subquadratus (Dejean, 1829) Harpalus rupicola (Sturm, 1818) Harpalus griseus (Panzer, 1797) Harpalus distinguendus (Duftschmidt, 1812) Harpalus roubali (Schauberger, 1928) Harpalus hirtipes (Panzer, 1797)
79 Harpalus rufipes (De Geer, 1774) Harpalus rubripes (Duftschmidt, 1812) Harpalus rufibarbis (Redtenbacher, 1858) Harpalus anxius (Duftschmidt, 1812) Harpalus flavescens (Piller & Mitterpacher, 1783) Laemostenus Laemostenus dalmatinus (Dejean, 1828) Laemostenus elongatus (Dejean, 1828) Laemostenus terricola (Herbst, 1783) Laemostenus cavicola (Schaum, 1858) Leistus Leistus fulvibarbis (Dejean, 1826) Leistus ferrugineus (Linnaeus, 1758) Leistus spinibarbis (Fabricius, 1775) Leistus rufomarginatus (Duftschmidt, 1812) Licinus Licinus depressus (Paykull, 1790) Myas Myas chalybaeus (Palliardi, 1825) Nebria Nebria salina (Fairmaire & Laboulbéne, 1854) Nebria brevicollis (Fabricius, 1792) Parophonus Parophonus hirsutulus (Dejean, 1829) Poecilus Poecilus striatopunctatus (Duftschmidt, 1812) Poecilus cursorius (Dejean, 1828) Poecilus cupreus (Linnaeus, 1758) Polystichus Polystichus fasciolatus (Rossi, 1790) Pterostichus Pterostichus elongatus (Duftschmidt, 1812) Pterostichus melas (Creutzer, 1799) Pterostichus melanarius (Illiger, 1798) Pterostichus aterrimus (Herbst, 1794) Pterostichus nigrita (Paykull, 1790) Pterostichus niger (Schaller, 1783) Pterostichus angustatus (Duftschmidt, 1812) Pterostichus cursor (Dejean, 1828) Pterostichus macer (Marsham, 1802) Scarites Scarites terricola (Bonelli, 1813) Scybalicus Scybalicus oblongiusculus (Dejean, 1829) Stenolophus Stenolophus teutonus (Schrank, 1781) Trichotichnus Trichotichnus laevicolis (Duftschmidt, 1812) Zabrus Zabrus incrassatus (Ahrens, 1814) Cerambycidae Chlorophorus Chlorophorus figuratus (Scopoli, 1763) Rhagium Rhagium bifasciatum (Fabricius, 1775) Chrysomelidae Cassida Cassida vibex (Linnaeus, 1767) Cryptocephalus Cryptocephalus moraei (Linnaeus, 1758) Lochmaea Lochmaea caprea (Linnaeus, 1758) Coccinellidae Adonia Adonia variegata (Goeze, 1777) Coccinela Coccinela 11-punctata (Linnaeus, 1758) Coccinela 5 – punctata (Linnaeus, 1758) Propylaea Propylaea 14-punctata (Linnaeus, 1758) Curculionidae Larinus Larinus planus (Fabricius, 1792) Dryopidae Helmis Helmis maugei (Bedel, 1778) Elateridae Synaptus Synaptus filiformis (Fabricius, 1781.)
80 Haliplidae Haliplus Haliplus ruficollis (De Geer, 1774) Hydrophilidae Hydrophilus Hydrophilus caraboides (Linnaeus, 1758) Lathridiidae Cicones Cicones variegatus (Hellw, 1792) Lucanidae Ceruchus Ceruchus chrysomelinus (Hochenw., 1875) Dorcus Dorcus parallelopipedus (Linnaeus, 1758) Mordellidae Mordella Mordella aculeata (Linnaeus, 1758) Ptinidae Ptinus Ptinus variegatus (Rossi, 1794) Scarabaeidae Cetonia Cetonia aurata (Linnaeus, 1761) Copris Copris lunaris (Linnaeus, 1758) Geotrupes Geotrupes spiniger (Marscham, 1802) Geotrupes stercorosus (Scriba, 1791) Melolontha Melolontha melolontha (Linnaeus, 1758) Sisyphus Sisyphus schäfferi (Linnaeus, 1758) Tropinota Tropinota hirta (Poda, 1767) Trox Trox scaber (Linnaeus, 1767) Silphidae Necrophorus Necrophorus germanicus (Linnaeus, 1758) Necrophorus interuptus (Stephens, 1830) Silpha Silpha obscura (Linnaeus, 1758) Staphylinidae Parabemus Parabemus fossor (Scopoli, 1772) Staphylinus Staphylinus olens (Müller, 1764.) Staphylinus cesareus (Cederhj, 1898) Tachyporus Tachyporus solutus (Erichson, 1839) Tenebrionidae Crypticus Crypticus quisquilius (Linnaeus, 1761)
∑ 19 60 108
Predstavnici nekih rodova nisu određeni do vrste. To su Amara sp. i Dychirius sp. iz porodice
Carabidae (Durbeši ć i sur. 1998), Polydrosus sp. iz porodice Curculionidae te Timarcha sp. i
Lema sp. iz porodice Chrysomelidae (Durbeši ć i sur. 1998).
Slika 35. Acinopus picipes (Preuzeto sa web stranice http://www.insecte.org, 25.10.2010)
81 4.3.4. Komarci (Culicidae)
U Neretvanskoj dolini je 1997. godine provedeno faunističko – ekološko istraživanje člankonožaca (Durbeši ć i sur. 1998). Tom prilikom je utvrđeno 6 vrsta komaraca (Tablica 25). U razdoblju od 2001. do 2004. istrživane su st rukture komaraca u različitim tipovima staništa na podru čju Dalmacije u svrhu izrade doktorske disertacije (Romanović, 2008). Tada je na području Dubrovačko-neretvanske županije determinirano 17 vrsta i 2 kompleksa. Nažalost, podatci nisu bili iskoristivi za ovaj rad jer nije konkretiziran broj, a ni vrste komaraca za područje delte Neretve nego za cijelu županiju. Drugi ob javljeni podatci o faunističkim istraživanjima ove skupine kukaca na ovom podru čju, nisu pronađeni. S obzirom da je ovo močvarno područje koje obiluje vodom koja, je neophodna za razvoj komaraca, predpostavlja se da ima još više vrsta nego je zabi lježeno.
Tablica 25. Sistematski pregled komaraca (Culicidae) utvrđenih na području Delte Neretve
Porodica Rod Vrstaju Izvor podataka
Culicidae Aedes Aedes caspius (Pallas, 1771) Durbeši ć i sur. 1998 Anopheles Anopheles algeriensis (Theobald, 1903) Anopheles maculipenis k. (Meigen) Culex Culex territans (Walker, 1856) Culex pipiens (Linnaeus, 1758) Culiseta Culiseta subochrea (Edwards, 1921)
∑ 1 4 6
4.3.5. Obadi (Tabanidae)
Uzorkovanje obada na području delte rijeke Neretve obavljeno je tijekom 1995., 1996., 2001., 2002. i 2003. godine (Krčmar i Merdić, 2007). Na 12 postaja utvrđeno je 37 vrsta obada (Tablica 26). U sakupljenom uzorku najučestalija vrsta je bila Hybomitra muehlfeldi (Slika 36). Vrsta Tabanus darimonti je po prvi puta zabilježena za faunu obada Hrvatske. Rod Tabanus je najzastupljeniji sa 16 vrsta. S obzirom da je na ovom području visoka koncentracija soli, posebno ljeti kada je nivo vode nizak, na samom uš ću rijeke Neretve nađene su tri halofilne vrste Chrysops italicus, Hybomitra acuminata i Hybomitra expollicata (Slika 37). Brakična voda je vrlo povoljna za razvoj ličinačkog stadija halofilnih vrsta obada.
82 Tablica 26. Sistematski pregled obada (Tabanidae) utvrđenih na području delte rijeke Neretve
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Tabanidae Atylotus Atylotus loewianus (Villeneuve 1920) Krčmar i Merdić, 2007 Chrysops Chrysops caecutiens (Linnaeus 1758) Chrysops flavipes (Meigen, 1804) Chrysops italicus (Meigen, 1804) Chrysops viduatus (Fabricius, 1794) Dasyrhamphis Dasyrhamphis anthracinus (Meigen, 1820) Haematopota Dasyrhamphis ater (Rossi, 1790) Haematopota bigoti (Gobert, 1881) Haematopota grandis (Meigen, 1820) Haematopota italica (Meigen, 1804) Haematopota pandazisi (Kröber, 1936) Haematopota pluvialis (Linnaeus, 1758) Hybomitra Hybomitra acuminata (Loew, 1858) Hybomitra ciureai (Séguy, 1937) Hybomitra muehlfeldi (Brauer in Brauer and Berganstamm, 1880) Hybomitra pilosa (Loew, 1858) Hybomitra ukrainica (Olsufjev, 1952) Hybomitra expollicata (Pandellé, 1883) Philipomiya Philipomiya graeca (Fabricius) Tabanus Tabanus autumnalis (Linnaeus 1761) Tabanus bifarius (Loew, 1858) Tabanus bromius (Linnaeus 1758) Tabanus cordiger (Meigen, 1820) Tabanus darimonti (Leclercq, 1964) Tabanus eggeri (Schiner, 1868) Tabanus exclusus (Pandellé, 1883) Tabanus miki (Brauer, 1880) Tabanus obsolescens (Pandellé, 1883) Tabanus quatuornotatus (Meigen, 1820) Tabanus regularis (Jaennicke, 1866) Tabanus shannonellus (Kröber 1936) Tabanus spectabilis (Loew 1858) Tabanus spodopterus (Meigen, 1820) Tabanus sudeticus (Zeller, 1842) Tabanus tergestinus (Egger, 1859) Therioplectes Therioplectes gigas (Herbst, 1787) Therioplectes tunicatus (Szilády, 1927)
∑ 1 8 37
83
Slika 36. Hybomitra muehlfeldi (Preuzeto sa web stranice http://www.insects.pl, 18.9.2010.)
Slika 37. Hybomitra expollicata (Preuzeto sa web stranice http://diptera.info/forum, 18.9.2010.)
84 4.3.6. Opnokrilci (Hymenoptera)
Red opnokrilaca (Hymenoptera) je raznolika skupina kukaca koja sadrži minimalno 198 000 vrsta svrstanih u 91 porodicu (Burnie, 2001). Većina vrsta ima dva para opnastih krila koja su prilikom leta spojena nježnim kukicam a. Opnokrilci su od velike ekološke važnosti kao grabežljivci, paraziti, oprašiva či ili strvinari, a najnapredniji su kukci na svijetu (Burnie, 2001). Ovaj red je podjeljen na dva podreda: Symphyta (biljojedne drvarice) i Apocrita (ose, pčele i mravi). U podred Symphyta se ubrajaju porodice: Siricidae, Cephidae, Pamphiliidae, Argidae, Tenthredinidae i Cimbicidae, a u podred Apocrita se ubrajaju porodice: Pteromalidae, Ichneumonidae, Brachonidae, Tiphidae, Pompilidae, Mesaridae, Coletidae, Andrenidae, Halictidae, Megachilidae, Melitidae, Anthophoridae, Aphididae, Cynipidae, Chalcididae, Proctotrupidae, Apidae, Vespidae, Chrysididae, Scoliidae, Mutillidae, Psammocharidae, Sphecidae, Formicidae (http://wapedia.mobi). Na području delte rijeke Neretve utvrđeno je 72 vrste opnokrilaca, i to 65 vrsta iz podreda Apocrita i 7 vrsta iz podreda Symphyta (Tablica 27) (Durbeši ć i sur. 1998).
Tablica 27. Sistematski pregled opnokrilaca (Hymenoptera) utvrđenih na području Delte rijeke Neretve Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Andrenidae Andrena Andrena fulva (Müller, 1764) Durbeši ć i sur. Andrena pilipes (Fabricius, 1793) 1998 Anthophoridae Anthophora Anthophora plumipes (Pallas, 1773) Ceratina Ceratina cucurbitina (Rossi, 1790) Xylocopa Xylocopa violacea (Linnaeus, 1758) Xylocopa valga (Gerstaecker 1872) Xylocopa cyanescens (Brulle, 1832) Apidae Apis Apis mellifera (Linnaeus, 1758) Bombus Bombus hortorum (Linnaeus, 1758) Bombus terrestris (Linnaeus, 1758) Bombus lapidarius (Linnaeus, 1758) Bombus sylvarum (Linnaeus, 1758) Psytirus Psytirus vestalis (Geoffroy, 1758) Argidae Arge Arge ochropus (Gmelin, 1790) Braconidae Apanteles Apanteles glomeratus Chrysididae Elampus Elampus auratus (Linnaeus, 1758) Cimbicidae Pseudoclavellaria Pseudoclavellaria amerinae (Linnaeus,1758) Coletidae Hylaeus Hylaeus signatus (Panzer, 1798) Cynipidae Diplolepis Diplolepis rosae (Linnaeus, 1758) Formicidae Camponotus Camponotus vagus (Scopoli, 1763) Crematogaster Crematogaster scutellaris (Olivier, 1792) Lasius Lasius flavus (De Geer, 1771) Lasius marginatus (Olivier, 1791) Lasius niger (Linnaeus, 1758)
85 Messor Messor barbatus Myrmica Myrmica rubra (Curtis, 1885) Halictidae Halictus Halictus scabiosae (Rossi, 1798) Halictus tumulorum (Linnaeus, 1758) Sphecodes Sphecodes spinulosus (von Hagens) Ichneumonidae Amblyteles Amblyteles armatorius (Forster 1771) Protichneumon Protichneumon pisorius (Linnaeus, 1758) Masaridae Celonites Celonites abbreviatus (Villers, 1789) Megachilidae Anthidium Anthidium variegatum (Latreille, 1792) Anthidium manicatum (Linnaeus, 1758) Chalicodoma Chalicodoma parietina (Linnaeus, 1758) Chelostoma Chelostoma florisomne (Linnaeus, 1758) Osmia Osmia rufa (Linnaeus, 1758) Melitidae Coelioxys Coelioxys inermis (Kirby) Mutillidae Ctenotilla Ctenotilla caeca (Radoszkowski 1880) Dasylabris Dasylabris maura (Linnaeus, 1758) Krombeinella Krombeinella nigriceps (S. Saunders,1850) Myrmosa Myrmosa nigriceps (S. Saunders, 1850) Myrmilla Myrmilla erythrocephala (Latreille, 1792) Physetopoda Physetopoda subcomata (Wesmael, 1852) Ronisia Ronisia brutia (Petagna, 1787) Smicromyrme Smicromyrme ruficollis (Fabricius, 1793) Smicromyrme viduata (Pallas, 1773) Tropidotilla Tropidotilla litoralis (Petagna, 1787) Pompilidae Anoplius Anoplius viaticus (Linnaeus, 1758) Pteromalidae Pteromalus Pteromalus puparum (Linnaeus, 1758) Scolidae Ellis Ellis interrupta (Fabricius, 1793) Scolia Scolia hirta (Schrank, 1781) Triscolia Triscolia haemorhoidalis (Fabricius, 1793) Sphecidae Amophila Amophila sabulosa (Linnaeus, 1758) Astata Astata boops (Schrank, 1781) Bembix Bembix rostrata (Linnaeus, 1758) Chalibion Chalibion fermoratum (Fabricius, 1793) Philantus Philantus triangulum (Fabricius, 1793) Sceliphron Sceliphron destillatorium (Illiger, 1807) Sceliphron spirifex (Fabricius, 1793) Sceliphron tubifex (Latreille, 1792) Tenthredinidae Athalia Athalia cordata (Lepeletier, 1823) Athalia glabricollis (Thomson, 1870) Athalia rosae (Linnaeus, 1758) Blennocampa Blennocampa pussila (Kluius, 1814) Priophorus Priophorus brullei (Dahlbob, 1835) Tiphidae Methoca Methoca ichneumonides (Latreille, 1792) Tiphia femorata Tiphia femorata (Fabricius, 1793) Vespidae Dolichovespula Dolichovespula media (De Geer, 1771) Vespa Vespa crabro (Linnaeus, 1758) Vespa orientalis (Linnaeus, 1758) Vespula Vespula germanica (Fabricius, 1793)
∑ 23 56 72
86 Predstavnici nekih rodova opnokrilaca nisu određeni do vrste. To su: Thorimidae (Thorimus sp.), Encyrtidae (Encyrtus sp.), Elasmidae (Elasmus sp.), Chalcididae (Chalcis sp.), Icheumonidae (Icheumon sp., Ophion sp.), Braconidae (Microgaster sp., Helcon sp.), Aphidiidae (Praon sp., Incubus sp.), Proctotrupidae (Serphus sp., Helorus sp. Cinetus sp.), Bethylidae (Bethulus sp., Sclerodermus sp.), Sapigidae (Sapiga sp.), Sphecidae (Trypoxylon sp., Crabro sp., Mimesa sp.), Pompilidae (Ceropales sp. ), Vespidae (Odinerus sp.), Colletidae (Colletus sp.), Halictidae (Halictus sp.), Megachilidae (Megachile sp., Stelis sp.), Anthophoridae (Nomada sp.)
Slika 38. Xylocopa valga (Preuzeto sa web stranice http://fotki.yandex.ru, 10.10. 2011)
87 4.3.7. Raznokrilci (Heteroptera)
Na području delte rijeke Neretve utvrđeno je 29 vrsta, 29 rodova i 12 porodica iz reda Heteroptera (Durbeši ć i sur., 1998). Sistematski pregled utvrđenih vrsta prikazan je u tablici 28. Predstavnici nekih rodova nisu određeni do vrste. To su Orius sp., Miridae (Durbeši ć i sur. 1998) i Gerris sp., Gerridae (Durbeši ć i sur. 1998).
Tablica 28. Sistematski pregled stjenica (Heteroptera) utvrđenih na području delte rijeke Neretve
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Alydidae Camptopus Camptopus lateralis (Germar, 1817) Durbeši ć i sur. Coreidae Coreus Coreus marginatus (Linnaeus, 1758) 1998 Cydnidae Blacemana Blacemana sulphurella Centrocoris Centrocoris spiniger (Fabricius, 1781) Cydnus Cydnus aterrimus (Förster, 1771) Rhinocoris Rhinocoris rubricus (Germar, 1816) Lygaeidae Aphanus Aphanus rolandi (Linnaeus, 1758) Ischnodemus Ischnodemus sabuleti (Fallen, 1826) Lygaeus Lygaeus saxatilis (Scopoli, 1763) Geocoris Geocoris ater (Fabricius, 1787) Miridae Adelphocorus Adelphocorus lineolatus (Goeze, 1778) Amblytylus Amblytylus nasutus (Kirchbaum) Lygocoris Lygocoris pabulinus (Linnaeus) Notostira Notostira elongata (Geoffroy) Oncotylus Oncotylus punctipes (Reuter) Polymerus Polymerus microphthalmus (Wagner) Systellonotus Systellonotus triguttatus (Fabricius, 1767) Nabidae Nabis Nabis limbatus (Dahlbom, 1850) Naucoridae Naucoris Naucoris (Ilycoris)cimicoides(Linnaeus, 1758) Nepidae Nepa Nepa rubra (Linnaeus, 1758) Scutelleridae Eurygaster Eurygaster maura (Linnaeus, 1758) Pentatomidae Aelia Aelia rostrata (Boheman, 1852) Carpocoris Carpocoris fuscipinus (Boheman, 1850) Dolycoris Dolycoris baccarum (Linnaeus, 1758) Graphosoma Graphosoma semipunctatum (Fabricius, 1775) Nezara Nezara viridula (Linnaeus, 1758) Eurydema Eurydema ornatum (Linnaeus, 1758) Reduvidae Reduvius Reduvius iracundus (Poda) Rhopalidae Corizus Corizus hyoscyami (Linnaeus)
∑ 12 29 29
88 4.3.8. Ravnokrilci (Orthoptera)
Iz reda ravnokrilaca (Orthoptera), na području delte rijeke Neretve utvrđeno je 15 vrsta (Durbeši ć i sur. 1998). Sistematski popis vrsta prikazan je u tablici 29.
Tablica 29. Sistematski pregled ravnokrilaca (Orthoptera) utvrđenih na području delte rijeke Neretve
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Acrididae Acrida Acrida hungarica (Herbst, 1786) Durbeši ć i sur. Acrotylus Acrotylus insubricus (Scopoli, 1786) 1998. Anacridium Anacridium aegypticum (Linnaeus, 1764) Calliptamus Calliptamus italicus (Linnaeus, 1758) Oedipoda Oedipoda coerulescens (Linnaeus, 1758) Oedipoda germanica (Latreille, 1804) Omocestus Omocestus ventralis (Zetterstedt, 1821) Sphingonotus Sphingonotus coerulens (Linnaeus, 1767) Gryllidae Gryllomorpha Gryllomorpha dalmatina (Ocskay,1832) Tetigonidae Decticus Decticus albifrons (Fabricius, 1775) Merioptera Merioptera brachyptera (Linnaeus, 1758) Phaneroptera Phaneroptera falcata (Poda, 1761) Tetigonia Tetigonia viridissima (Linnaeus, 1758) Tylopsis Tylopsis lilifolia (Fabricius, 1793)
∑ 3 13 14
Slika 39. Grillomorpha dalmatina (Preuzeto sa web stranice http://fr.wikipedia.org, 25.10.2010.)
89 4.3.9. Jednakokrilci (Homoptera)
Do sada je na području delte rijeke Neretve određeno 16 vrsta, 16 rodova i 8 porodica iz podreda Homoptera (Durbeši ć i sur. 1998). Sistematski pregled utvrđenih vrsta prikazan je u tablici 30. Predstavnici nekih rodova nisu određeni do vrste. To su Cicadidae (Cicadetta sp.), Cixidae (Cixius sp.), Issidae (Hysteropterum sp.), Cicadellidae (Goniagnathus sp., Macrosteles sp., Alebra sp., Typhlocyba sp.), (Durbeši ć i sur. 1998).
Tablica 30. Sistematski pregled jednakokrilaca (Homoptera) utvrđenih na području delte rijeke Neretve Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Aphididae Baizongia Baizongia pistacie (Linnaeus) Durbeši ć i sur. 1998 Myzus Myzus persicae (Sulzer, 1776) Cercopidae Aphrphora Aphrphora alni (Fallen) Cercopis Cercopis vulnerata (Rossi, 1807) Philaenus Philaenus spumarius (Linnaeus) Cicadellidae Cicadella Cicadella viridis (Linnaeus) Elymana Elymana sulphurella (Zetterstedt) Opsius Opsius stactogalus (Fieber, 1866) Cicadidae Cicada Cicada orni (Linnaeus, 1758) Tibicens Tibicens plebejus (Scopoli, 1763) Membracidae Centrotus Centrotus cornutus (Linnaeus, 1758) Stictocephala Stictocephala bisonia (Kopp &Yonke) Pamphigidae Schizoneura Schizoneura lanuginosa (Geoffroy) Psyllidae Hematoma Hematoma ficus Linnavouriana Linnavouriana sexmaculata (Hardy) Tettigometridae Dictyophara Dictyophara europaea (Linnaeus)
∑ 8 16 16
Slika 39. Cicadella viridis (Preuzeto sa web stranice http://naturalhistory.museumwales.ac.uk,
26.10.2010.)
90 4.3.10. Mrežokrilci (Neuroptera)
Ovaj red sadrži 17 porodica i oko 400 0 vrsta (Brunie, 2001). Svima su svojstvene velike oči, usni organi za grizenje, duga ticala, predatorstvo i dva para prozirnih mrežastih krila koja su položena iznad tijela kada ne lete (B runie, 2000). U Hrvatskoj postoji 21 vrsta ovih kukaca, a u Europi oko 50 –ak (http://svartber g.org). Na području Delte Neretve do sada je utvrđeno 5 vrsta ove skupine kukaca (Durbeši ć i sur. 1998) raspoređenih u 3 porodice i 5 rodova (Tablica 31).
Tablica 31. Sistematski pregled mrežokrilaca (Neuro ptera) utvrđenih na području Delte rijeke Neretve
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Chrysopidae Chrysopa Chrysopa perla (Linnaeus, 1758) Durbeši ć i sur. 1998 Chrysoperla Chrysoperla carnea (Stephens, 1836) Hemerobidae Micromus Micromus variegatus (Fabricius, 1793) Macronemurus Macronemurus appendiculatus (Latreille, 1807) Myrmeleonidae Creoleon Creoleon lugdunensis (Villers, 1789) ∑ 3 5 5
Slika 40. Chrysoperla carnea (Preuzeto sa web stranice http://www.insektenmodelle.de, 26.10.2010.)
91 4.3.11. Kljunarice (Mecoptera)
Kljunarice (Mecoptera) su red malenih do srednje velikih kukaca male glave produljene dugačkim kljunom. Mužjaci nekih vrsta iz ovog reda imaju tanak zadak sličan zatku štipavca – zbog čega se u nekim jezicima i zovu letećim štipavcima. Ovaj red ima 9 porodica s otprilike 550 vrsta naseljenih po cijelome svijetu (Burnie, 2001). Na području delte rijeke Neretve utvrđena je jedna vrsta iz porodice Panorpidae (Durbeši ć i sur., 1998), Obična kljunarica, Panorpa communis (Linnaeus, 1758) (Slika 41).
Slika 41. Panorpa communis (Preuzeto sa web stranice www. jpgmag.com/people/caven, 24.2.2011.)
4.3.12. Uholaže (Dermaptera)
Ovaj red ima oko 1900 vrsta iz 10 porodica, strvinara ili biljojeda koji na kraju tjela imaju karakteristična „kliješta“, koja su ja ča kod mužjaka nego u ženki. Po danu se uglavnom skrivaju a po noći se hrane raznim biljem i uginulim kukcima (Burnie, 2001). Na području delte rijeke Neretve utvrđene su dvije vrste (Durbeši ć i sur., 1998.) iz porodica koje inače žive u Hrvatskoj (Tablica 32). Obična uholaža, Forficula auricularia (Slika 42), živi širom svijeta, štetnik je na povr ću, žitaricama, vo ću i cvijeću (Burnie, 2001).
Tablica 32. Sistematski pregled uholaža (Dermaptera ) utvrđenih na području delte rijeke Neretve
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Forficulidae Forficula Forficula auricularia (Linnaeus, Durbeši ć i sur., 1998 1758) Labiidae Labia Labia minor (Linnaeus, 1758)
∑ 2 2 2
92
Slika 42. Forficula auricularia (Preuzeto sa web stranice http://bugguide.net, 2.12.2010.)
4.3.13. Žoharaši (Blattodea)
Žoharaši (Blattodea) su kožasti kukci, ovalnoga i plosnatoga tjela, koje im omogućuje da se provlače kroz male prostore u potrazi za hranom ili u bijegu pred grabežljivcem. Ovaj red se sastoji od 6 porodica i 4 000 vrsta od kojih su manje od 1% šteto čine koji mogu bit i prenosioci uzročnika raznih bolesti a ostali su korisni strvinari u mnogim staništima (Burnie, 2001) Na podru čju delte rijeke Neretve utvrđene su dvije vrste iz dvije porodice (Tablica 33).
Tablica 33. Sistematski pregled žoharaša (Blattodea ) utvrđenih na području delte rijeke Neretve
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Blatellidae Loboptera Lobopteradecipiens(Germar, Durbeši ć i sur., 1998 1817) Ectobiidae Ectobius Ectobius pallidus (Olivier 1789)
∑ 2 2 2
93
Slika 43. Loboptera decipiens (Preuzeto sa web stranice http://www.entomart.be, 2.12.2010.)
4.3.14. Bogomoljke (Mantodea)
Bogomoljke (Mantodea) su relativno veliki kukci, rasprostranjeni u toplijim dijelovima Zemlje. Unutar ovog reda opisano je oko 2000 vrsta u 8 porodica (Burnie, 2001). U Europi žive tri porodice, a u Hrvatskoj ima 6 vrs ta bogomoljki u dvije porodice. Na području delte rijeke Neretve utvrđeno je tri vrste iz porodice Mantidae (Obične bogomoljke) (Tablica 34). Većina vrsta pripada ovoj porodici te je većina zelene ili smeđe boje i podsjećaju na liš će i grančice (Slika 44).
Tablica 34. Sistematski pregled bogomoljki (Mantodea) utvrđenih na području delte rijeke Neretve Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Mantidae Ameles Ameles decolor (Charpentier, 1823) Durbeši ć i sur., 1998 Ameles spallanzani (Finot, 1890) Mantis Mantis religiosa (Linnaeus, 1758)
∑ 1 2 3
Slika 44. Mantis religiosa (Preuzeto sa web stranice http://www.flickr.com, 24.2.2011.)
94 4.3.15. Vodencvjetovi (Ephemeroptera)
Vodencvjetovi (Ephemeroptera) su najprimitivniji krilati kukci koji se još jednom presvuku pošto im se krila potpuno razviju. Njihova ličinka živi u vodi 2-3 godine, a odrasli se ne hrane i često žive samo jedan dan. Ima oko 2500 vrsta iz 23 porodice (Burnie, 2001). Na području delte rijeke Neretve utvrđena je vrsta Ephemera danica (Müller, 1764) iz porodice Ephemeridae (Durbeši ć i sur., 1998). To su obični vodencvjetovi koji obitavaju po cijelom svijetu osim Australije. Ephemera danica (Slika 45) je velika i široko rasprostranjena europska vrsta koja se razmnožava u rijekama i jeze rima pješ čanoga i muljevitoga dna (Burnie, 2001).
Slika 45. Ephemera danica (Preuzeto sa web stranice http://www.biolib.cz, 2.12.2010.)
4.3.16. Skokunci (Collembola)
Skokunci (Collembola) su mali kukci iz podrazreda beskrilnih kukaca (Apterygota) veličine do 0.6 mm. Nalaze se na većini travnjaka, u listincu i tlu. Ima 18 porodica i 6 500 vrsta skokunaca (Burnie, 2001). Na području Delte Neretve utvrđena je vrsta Sminthurus viridis (Slika 46) iz porodice Sminthuridae (kuglasti skokunci) (Durbeši ć i sur., 1998), koja je biljožder i štetnik na žitaricama.
Slika 46. Sminthurus viridis (Preuzeto sa web stranice http://www.flickriver.com, 28.10.2010.)
95 4.3.11. Kudravci (Thysanura)
Kukci iz reda kudravci (Thysanura) pripadaju podrazredu beskrilnih kukaca (Apterygota). To su najprimitivniji kukci i niti u jednom stadiju razvoja nemaju krila. Većina živi u tlu i spada u mezofaunu tla te su indikatori plodnosti tla. Kudravci uglavnom obitavaju pod kamenjem, u truleži i drugim sli čnim mračnim mjestima. Ima oko 370 vrsta iz 4 porodice (Burnie, 2001). Na području delte rijeke Neretve utvrđena je poznatija vrsta, srebrna ribica - Lepisma saccharina (Linnaeus, 1758) iz porodice Lepismatidae (Durbeši ć i sur., 1998). Lepisma saccharina (Slika 47) izlazi samo noću, zadržava na vlažnim mjestima, hrani se otpacima, strvinama, papirom, tkaninom i sl. (Burnie, 2001)
Slika 47. Lepisma saccharina (Preuzeto sa web stranice http://www.biolib.cz, 27.10.2011)
96 4.4. Faunistička sličnost močvarnih staništa od me đunarodnog značenja u
republici Hrvatskoj
Radi bolje preglednosti, sve vrste utvrđene na tri močvarna staništa su unesene u tablice (Tablica 35, Tablica 36, Tablica 37 i Tablica 38). Na osnovi već spomenutog izraza obavljena je analiza rezultata te usporedba zajednica kukaca koje se pojavljuju na sva tri močvarna staništa ili barem na dva mo čvarna staništa. U obzir su uzimane zajednice kukaca za koje je zabilježeno više od petnaest jedinki. Vr ijednosti Sörensonovog indexa faunisti čke sličnosti su također radi bolje preglednosti unešene u tablice (Tabli ca 39., Tablica 40, Tablica 41 i Tablica 42) .
Tablica 35. Pregled utvrđenih vrsta obada (Tabanidae) na tri močvarna područja Hrvatske
Vrsta Kopački rit Lonjsko Delta polje Neretve Atylotus flavoguttatus (Szilády, 1915) - + - Atylotus loewianus (Villeneuve 1920) + + + Atylotus rusticus (Linne, 1767) + + - Chrysops caecutiens (Linnaeus 1758) + + + Chrysops flavipes (Meigen, 1804) - - + Chrysops italicus (Meigen, 1804) - - + Chrysops relictus (Meigen, 1820) + + - Chrysops rufipes (Meigen, 1820) + - - Chrysops viduatus (Fabricius, 1794) + + + Dasyrhamphis anthracinus (Meigen, 1820) - - + Dasyrhamphis ater (Rossi, 1790) - - + Haematopota bigoti (Gobert, 1881) + + + Haematopota grandis (Meigen, 1820) - - + Haematopota italica (Meigen, 1804) + + + Haematopota ocelligera (Kröber, 1992) + - - Haematopota pandazisi (Kröber, 1936) + - + Haematopota pluvialis (Linnaeus, 1758) + + + Haematopota subcylindrica (Pandelle, 1883) + + - Heptatoma pellucens (Fabricius, 1776) + - - Hybomitra acuminata (Loew, 1858) + - + Hybomitra bimaculata (Macquart, 1826) + + - Hybomitra ciureai (Séguy, 1937) + + + Hybomitra distinguenda (Verall, 1909) - + - Hybomitra expollicata (Pandellé, 1883) - - + Hybomitra muehlfeldi (Brauer & Berganstamm, 1880) + + + Hybomitra pilosa (Loew, 1858) - - + Hybomitra solstitialis (Meigen, 1820) + + - Hybomitra ucrainica (Olsufjev, 1952) + - +
97 Philipomya graeca (Fabricius) - - + Tabanus autumnalis (Linnaeus 1761) + + + Tabanus bifarius (Loew, 1858) - - + Tabanus bovinus (Linnaeus, 1758) + + - Tabanus bromius (Linnaeus 1758) + + + Tabanus cordiger (Meigen, 1820) - - + Tabanus darimonti (Leclercq, 1964) - - + Tabanus eggeri (Schiner, 1868) - - + Tabanus exclusus (Pandellé, 1883) - - + Tabanus glaucopis (Meigen, 1820) + - - Tabanus maculicornis (Zetterstedt, 1842) + + - Tabanus miki (Brauer, 1880) - - + Tabanus obsolescens (Pandellé, 1883) - - + Tabanus quatuornotatus (Meigen, 1820) - - + Tabanus regularis (Jaennicke, 1866) - - + Tabanus shannonellus (Kröber 1936) - - + Tabanus spectabilis (Loew 1858) - - + Tabanus spodopterus (Meigen, 1820) - - + Tabanus sudeticus (Zeller, 1842) + + + Tabanus tergestinus (Egger, 1859) + + + Therioplectes gigas (Herbst, 1787) - - + Therioplectes tunicatus (Szilády, 1927) - - +
Na području Parka prirode Kopački rit zabilježeno je 26 vrsta obada, na podru čju Parka prirode Lonjsko polje 21 vrsta, a na području delte rijeke Neretve 37 vrsta obada. Nadalje, 19 zajedničkih vrsta zabilježeno je na podru čju Kopačkog rita i Lonjskog polja, a 15 zajedničkih vrsta zabilježeno je u Kopa čkom ritu i na području delte Neretve dok je 12 zajedničkih vrsta zabilježeno na podru čju Lonjskog polja i delte Neretve. Na sva tri močvarna staništa zabilježeno je ukupno 12 zajedni čkih vrsta obada.
98 Tablica 36. Pregled utvrđenih vrsta vretenaca (Odonata) na tri močvarna područja Hrvatske
Delta Vrsta Kopački rit Lonjsko polje Neretve Aeshna affinis (Vander Linden, 1820) + + + Aeshna cyanea (Müller, 1764) - - + Aeshna isosceles (Müller, 1767) - - + Aeshna mixta (Latreille, 1805) + + + Agrion puella (Linnaeus, 1758) - + - Anaciaeschna isosceles (Müller, 1767) + - - Anax imperator (Leach, 1815) + + + Anax parthenope (Selys, 1839) + - + Brachytron hafniese (Müller, 1764) - + - Brachytron pratense (Müller, 1764) + + + Calopteryx splendens (Harris, 1780) + + + Calopteryx virgo (Linnaeus, 1758) + + + Cercion lindenii (Selys, 1840) - - + Ceriagrion tenellum (de Villers, 1789) - - + Chalcolestes viridis (Vander Linden, 1825) + - + Coenagrion mercuriale (Charpentier, 1840) - - + Coenagrion ornatum (Selys, 1850) + - + Coenagrion puella (Linnaeus, 1758) + + + Coenagrion pulchellum (Vander Linden, 1825) + - + Coenagrion scitulum (Rambur, 1842) - - + Cordulia aenea (Linnaeus, 1758) + - + Crocothemis erythraea (Brulle, 1832) + + + Enallagma cyathigerum (Charpentier, 1840) + - + Epitheca bimaculata (Charpentier, 1825) + - - Erythromma najas (Hansemann, 1823) + - - Erythromma viridulum (Charpenter, 1840) + + + Gomphus flavipes (Charpentier, 1825) + + - Gomphus vulgatissimus (Linnaeus, 1758) + - + Hemianax ephippiger (Burmeister, 1839) + + - Ischnura elegans (Van der Linden, 1820) + + + Ischnura pumilio (Charpenter, 1825) + + + Lestes barbarus (Fabricius, 1798) + + + Lestes dryas (Kirby, 1890) + + + Lestes macrostigma (Eversmann, 1836) + - - Lestes parvidens (Artobolevskii, 1929) - - + Lestes sponsa (Hansemann, 1823) + + - Lestes virens (Charpentier, 1825) + + + Lestes viridis (Van der Linden, 1825) - + - Leucorrhinia caudalis (Charpentier, 1840) - + - Leucorrhinia pectoralis (Charpentier, 1825) + - - Libellula depressa (Linnaeus, 1758) + + + Libellula fulva (Müller, 1764) + - + Libellula quadrimaculata (Linnaeus, 1758) + + + Lindenia tetraphylla (Vander Linden, 1825) - - + Onychogomphus forcipatus (Linnaeus, 1758) - - + Ophiogomphus cecilia (Fourcroy, 1785) + - -
99 Orthetrum brunneum (Fonscolombe, 1837) - + + Orthetrum albistylum (Selys, 1848) + + + Orthetrum cancellatum (Linnaeus, 1758) + + + Orthetrum coerulescens (Fabricius, 1798) + + + Orthetrum ramburi (Selys, 1848) - - + Platycnemis pennipes (Pallas, 1771) + + + Selysiothemis nigra (Vander Linden, 1825) - - + Somatochlora flavomaculata (Vander Linden, 1825) + - + Somatochlora meridionalis (Nielsen, 1935) - - + Somatochlora metallica (Vander Linden, 1825) + - - Sympecma fusca (Van der Linden, 1820) + + + Sympetrum flaveolum (Linnaeus, 1758) + + + Sympetrum danae (Sulzer, 1776) + - - Sympetrum depressiusculum (Selys, 1841) + - - Sympetrum fonscolombei (Selys, 1840) + + + Sympetrum meridionale (Selys, 1841) + + + Sympetrum sanguineum (Müller, 1764) + + + Sympetrum striolatum (Charpenter, 1840) + + + Sympetrum vulgatum (Linnaeus, 1758) + + -
Na području Parka prirode Kopački rit i na području delte rijeke Neretve zabilježeno je 48 vrsta vretenaca, a na području Parka prirode Lonjsko polje 35 vrsta. Na području
Kopačkog rita i Lonjskog polja zabilježeno je 30 zajedni čkih vrsta, a 34 zajedničkih vrsta zabilježeno je u Kopa čkom ritu i na području delte Neretve. Nadalje, 27 zajedničkih vrsta zabilježeno je na podru čju Lonjskog polja i delte Neretve, dok se 26 vrsta vretenaca pojavljuje se na sva tri močvarna staništa.
100
Tablica 37. Pregled utvrđenih vrsta kornjaša (Coleoptera) na tri mo čvarna područja Hrvatske
Kopački Lonjsko Delta Vrsta rit polje Neretve
Abax carinatus (Duftschmidt, 1812) + + - Abax ater (Vill.) + - - Abax paralellus (Duft.) + - - Abax parallelepipedus (Piller & Mitterpacher, 1783) + - - Acilius sulcatus (Linnaeus, 1758) - + - Acinopus picipes (Olivier, 1795) - - + Acupalpus (Acupalpus) parvulus (Sturm, 1825) + - - Acupalpus meridianus (Linnaeus, 1758) - + - Adelocera murina (L.) + - - Adonia variegata (Goeze, 1777) - - + Adrastus limbatus (Fabricius, 1776.) + - - Adrastus nitidulus (Marsham, 1802.) + - - Adrastus rachifer (Fourcroy, 1785.) + - - Agabus bipustulatus (Linnaeus, 1767) - + - Agabus undulatus (Schrank, 1776) + + - Agonum (Agonothorax) permoestum (Puel, 1938) + - - Agonum (Agonum) longicorne (Chaudoir, 1846) + - - Agonum (Agonum)hypocrita (Apfelbeck, 1904) + - - Agonum (Europhillus) thoreyi (Dejean, 1828) + - - Agonum assimile (Paykull, 1790) + - - Agonum dorsale (Pontoppidan, 1763) - - + Agonum livens (Gyllenhal, 1810) + + + Agonum lugens (Duftschmidt, 1812) + - + Agonum marginatum (Linnaeus, 1758) - + - Agonum ruficorne (Goeze, 1777)) - - + Agonum versutum (Gyllenhal, 1827) + - - Agonum viduum (Panzer, 1797) - - + Agonum viridicupreum (Goeze, 1777) - + - Agriotes brevis (Candeze) + - - Agriotes lineatus (Linnaeus, 1767.) + - - Agriotes sputator (L.) + - - Agriotes ustulatus (Schaller, 1783.) + - - Amara (Amara)communis (Panzer, 1797) + - - Amara (Amara)nitida (Sturm, 1825) + - - Amara (Amara)ovata (Fabricius, 1792) + - - Amara (Amara)saphyrea (Dejean, 1828) + - - Amara (Amara)similata (Gyllenhal, 1810) + - - Amara (Celia) bifrons (Gyllenhal, 1810) + - - Amara aenea (De Geer) + + - Amara aulica (Panzer, 1797) - + - Amara complanata (Dejean, 1828) + - - Amara eurynota (Panzer, 1797) - + - Amara ingenua (Duftschmidt, 1812) + - -
101 Amara praetermissa (Sahlberg, 1827) + - - Amara properans (Zimmerman, 1777) + - - Anchomenus(Anchomenus) dorsalis (Pontoppidan, 1763) + - - Anisodactylus (Anisodactylus)bionotatus (Fabricius,1787) + - + Anisodactylus (Pseudanisodactylus) signatus (Panzer, 1796) + - - Anisoplia segetum (Herbst, 1783) + - - Aphodius fossor (Linnaeus, 1758) + - - Aphodius luridus (Fabricius, 1775) + - - Asaphidion flavipes (L.) + - - Athous haemorrhoidalis (Fabricius, 1801.) + - - Athous hirtus (Herbst, 1784.) + - - Athous niger (Linnaeus, 1758.) + - - Athous vittatus (Fabricius, 1793.) + - - Atranus ruficollis (Gautier Des Cottes, 1858) + - - Badister (Baudia) dilatatus (Chaudoir, 1837) + - - Badister bipustulatus (Fabricius, 1792) - + - Badister sodalist (Duftschmid, 1812) - + - Badister(Badister) unipustulatus (Bonelli, 1813) + - - Baris laticollis (Marsham, 1802.) + - - Bembidion (Eupetedromus) dentellum (Thun., 1787) + - - Bembidion (Metallina) lampros (Herbst, 1784) + - - Bembidion (Metallina) properans (Stephens, 1828) + - - Bembidion (Philochthus) biguttatum (F., 1779) + - - Bembidion (Trepanes) octomaculatum (Goeze, 1777) + - - Bembidion inoptatum (Schaum, 1857) - + - Bembidion minimum (F.) + - - Bembidion obliquum (Sturm, 1825) - + - Bembidion properans (Stephens, 1828) - + - Bembidion(Bembidion)quadrimaculatum (L.) + - - Berosus frontifoveatus (Kuwert, 1888.) + - - Berosus geminus (Reiche et Saulcy, 1856.) + - - Berosus luridus (Linnaeus, 1761.) + - - Berosus signaticollis (Charpentier, 1825.) + - - Bisdessus nasutus (Sharp, 1887) - + - Blaps lethifera (Marsham 1802) + - - Blaps mortisaga (Linnaeus, 1761) + - - Blemus discus (Fabricius, 1792) + - - Blitophaga undata (Müller) + - - Brachinus crepitans (Linnaeus, 1758) + + + Brachinus explodens (Duftschmid, 1812) - + + Brachinus ganglbaueri (Apfelbeck, 1904) - + + Brachynus scolopeta (Fabricius,1792) - - + Calathus fuscipes (Goeze, 1777.) + - + Calathus melanocephalus (Linnaeus, 1758) + - + Callistus lunatus (Fabricius, 1775) - + - Calosoma (Acalosoma) inquisitor (Linnaeus, 1758.) + - - Cantharis fusca (Linnaeus, 1758) + - - Cantharis livida (Linnaeus, 1758) + - - Capnodis tenebrionis (Linnaeus, 1758) - - +
102 Carabus ( Procrustes) coriaceus (Linnaeus, 1758) + - - Carabus (Carabus) granulatus (Linnaeus, 1758) + - - Carabus (Limnocarabus) clathratus (L., 1761) + - - Carabus (Megodontus)violaceus (Linnaeus, 1758) + - - Carabus (Procerus) gigas (Creutzer, 1799) - + - Carabus caelatus sp. dalmatinus (Duft., 1812) - - + Carabus cancellatus (Illiger, 1798) + + - Carabus clathratus auraniensis (Linnaeus, 1761) - + - Carabus granulatus (Linnaeus, 1758) - + + Carabus hortensis (Linnaeus, 1758) - - + Carterus dama (Rossi, 1792) - - + Carterus tricuspidatus (Fabricius, 1792) - - + Cassida vibex (Linnaeus, 1767) - - + Cerambyx cerdo (Linnaeus, 1758) + + - Cerambyx scopoli (Fuesslins, 1775) - + - Ceruchus chrysomelinus (Hochenw., 1875) - - + Cetonia aurata (Linnaeus, 1761) - - + Ceutorrhynchus napi (Gyllenhal) + - - Chlaenius (Chlaenites) spoliatus (Rossi, 1790.) + - - Chlaenius decipiens (Dufour, 1820) - - + Chlaenius nigricornis (Fabricius, 1787) - + + Chlaenius nigricornis f. melanocornis (Dejean, 1826) + - - Chlaenius nitidulus (Schrank, 1781) - - + Chlaenius tristis (Schaller, 1783) + - + Chlaenius vestitus (Paykull, 1790) - - + Chlorophorus figuratus (Scopoli, 1763) - - + Cicindela campestris (Linnaeus, 1758) + - - Cicindela campestris oliviera (Brulle, 1832) - - + Cicindela germanica (Linnaeus, 1758) - + - Cicones variegatus (Hellw, 1792) - - + Cidnopus parvulus (Panzer 1799.) + - - Cidnopus pilosus (Leske, 1758.) + - - Clivina collaris (Herbst, 1784) + - - Clivinia fossor (Linnaeus, 1758) + + + Clivina laevifrons (Chaudoir, 1842) + - - Coccinela 11-punctata (Linnaeus, 1758) - - + Coccinela 5 – punctata (Linnaeus, 1758) - - + Coccinela septempunctata (Linnaeus, 1758.) + - - Coelostoma orbiculare (Fabricius, 1775.) + - - Colymbetes fuscus (Linnaeus, 1758.) + - - Copris lunaris (Linnaeus, 1758) - - + Crypticus quisquilius (Linnaeus, 1761) - - + Cryptocephalus moraei (Linnaeus, 1758) - - + Cryptorrhynchus lapathi (L.) + - - Cybister lateralimarginalis (De Geer, 1774.) + - - Cymbiodyta marginella (Fabricius, 1792) + - - Demetrias atricapillus (Linnaeus, 1758) - - + Diachromus germanus (L., 1758) + - - Dicheirotrichus (Trichocellus) placidus (Gyllenhal., 1827) + - -
103 Dorcus parallelopipedus (Linnaeus, 1758) - - + Drypta dentata (Rossi.) + - - Dyschirius (Eudyschirius) globosus (Herbst, 1784) + - - Dytiscus dimidiatus (Bergstrasser, 1778.) + - - Dytiscus marginalis (Linnaeus, 1758) + + - Elaphrus (Elaphroterus) aureus (Müller, 1821) + - - Elaphrus riparius (Linnaeus, 1758) - - + Elater ferugineus (L., 1758.) + - - Enochrus affinis (Thunberg, 1794.) + - - Enochrus bicolor (Fabricius, 1792.) + - - Enochrus fuscipennis (Thomson, 1884.) + - - Enochrus melanocephalus (Olivier, 1792) + - - Enochrus ochropterus (Marsham, 1802) + - - Enochrus quadripunctatus (Herbst, 1797) + - - Enochrus testaceus (Fabricius, 1801.) + - - Gabrius nigritulus (Gravenhorst, 1802) + - - Geotrupes spiniger (Marscham, 1802) - - + Geotrupes stercorosus (Scriba, 1791) - - + Graphoderus austriacus (Sturm, 1834.) + - - Graphoderus bilineatus (De Geer, 1774.) + - - Graptodytes bilineatus (Sturm, 1835) - + - Graptodytes granularis (Linnaeus, 1767) - + - Haliplus fluviatilis (Aube, 1836.) + - - Haliplus heydeni (Wehncke, 1875) - + - Haliplus immaculatus (Gerhardt, 1877.) + - - Haliplus ruficollis (De Geer, 1774.) + + - Haliplus variegates (Sturm, 1834.) + - - Harpalus saxicola (Dejean, 1829) + - - Harpalus (Cryptophonus)melancholicus (Dejean, 1829) + - - Harpalus (Pseudophonus) calceatus (Duft., 1812) + - - Harpalus (Pseudophonus) griseus (Panzer, 1797) + - - Harpalus aenus (Fabricius, 1792) + + - Harpalus affinis (Schrank, 1781) + - - Harpalus anxius (Duftschmidt, 1812) - - + Harpalus atratus (Latreille, 1804) + - - Harpalus autumnalis (Duftschmid, 1812) + - - Harpalus azurens (F.) + - - Harpalus cordatus (Duftschmid, 1812) - + + Harpalus diffinis (Dejean, 1829) + + - Harpalus dimidiatus (Rossi, 1790) + + - Harpalus distinguendus (Duftschmidt, 1812) + + + Harpalus flavescens (Piller & Mitterpacher, 1783) - - + Harpalus flavicornis (Dejean, 1829) + - - Harpalus griseus (Panzer, 1797) - - + Harpalus hirtipes (Panzer, 1797) - - + Harpalus luteicornis (Duftschmid, 1812) - + - Harpalus modestus (Dejean, 1829) + - - Harpalus neglectus (Serville, 1821) - + - Harpalus oblitus (Dejean, 1829) - + -
104 Harpalus parallelus (Dejean, 1829) + - - Harpalus progrediens (Schauberger, 1929) - + - Harpalus puncticollis (Paykull, 1798) - + - Harpalus roubali (Schauberger, 1928) - - + Harpalus rubripes (Duftschmid, 1812) + - + Harpalus rufibarbis (Redtenbacher, 1858) - - + Harpalus rufipes (De Geer, 1774) + + + Harpalus rufitarsis (Duftschmidt, 1812) + - - Harpalus rupicola (Sturm, 1818) - + + Harpalus serripes (Quensel, 1806) + - - Harpalus servus (Duftschmid, 1812) + - - Harpalus smaragdinus (Duftschmid, 1812) + + - Harpalus stictus (Stephens, 1828) - - + Harpalus subquadratus (Dejean, 1829) - - + Harpalus tardus (Panzer, 1796) + + - Helmis maugei (Bedel, 1778) - - + Helochares obscurus (Müller, 1776.) + - - Hhaliplus ruficollis (De Geer, 1774) - - + Hydaticus transversalis (Pontoppidan, 1763) + + - Hydrobius fuscipes (Linnaeus, 1758.) + - - Hydrochara caraboides (Linnaeus, 1758.) + - - Hydrochus flavipennis (Küster, 1852.) + - - Hydroglyphus geminus (Fabricius, 1792) - + - Hydroglyphus geminus (Fabricius, 1792.) + - - Hydrophilus aterrimus (Eschscholtz, 1822.) + - - Hydrophilus caraboides (Linnaeus, 1758) - - + Hydrophilus piceus (Linnaeus, 1758.) + - - Hydroporus angustatus (Sturm, 1835) + + - Hydroporus ferrugineus (Stephens, 1829.) + - - Hydroporus palustris (Linnaeus, 1761) - + - Hydroporus planus (Fabricius, 1781) - + - Hydroporus rufifrons (Duftschmid, 1805) - + - Hydroporus striola (Gyllenhal, 1827) - + - Hydroporus tristis (Paykull, 1798) - + - Hygrotus impressopunctatus (Schaller, 1783) + + - Hygrotus decoratus (Gyllenhal, 1810) - + - Hygrotus inaequalis (Fabricius, 1777) + + - Hygrotus parallelogrammus (Ahrens, 1812.) + - - Hygrotus versicolor (Schaller, 1783.) + - - Hyphydrus anatolicus (Guignot, 1957) + + - Ilybius fenestratus (Fabricius, 1775.) + - - Laccobius bipunctatus (Fabricius, 1775.) + - - Laccobius minutus (Linnaeus, 1758.) + - - Laccophilus minutus (Linnaeus, 1758.) + + - Laccophilus poecilus (Klug, 1834.) + - - Laemostenus cavicola (Schaum, 1858) - - + Laemostenus dalmatinus (Dejean, 1828) - - + Laemostenus elongatus (Dejean, 1828) - - + Laemostenus terricola (Herbst, 1783) - - +
105 Larinus planus (Fabricius, 1792) - - + Lathrobium filiforme (Gravenhorst, 1802) + - + Lathrobium terminatum (Gravenhorst, 1802) + - + Leistus (Pogonophorus)rufomarginatus (Duftschmid.,1812) + - + Leistus ferrugineus (Linnaeus, 1758) - + + Leistus fulvibarbis (Dejean, 1826) - - + Leistus spinibarbis (Fabricius, 1775) - - + Leistus(Leistus) ferrugineus (L., 1758) + - - Licinus depressus (Paykull, 1790) - - + Limnoxenus niger (Zschach, 1788) + - - Liopterus haemorrhoidalis (Fabricius, 1787) - + - Lochmaea caprea (Linnaeus, 1758) - - + Loricera pilicornis (Fabricius 1775) - + - Lucanus cervus (Linnaeus, 1758) + + - Lytta vesicatoria (Linnaeus, 1758.) + - - Melanotus brunnipes (Germar, 1824.) + - - Melanotus crassicollis (Erichson, 1841.) + - - Melanotus niger (Fabricius, 1792.) + - - Melanotus rufipes (Herbst, 1784.) + - - Melolontha melolontha (Linnaeus, 1758) - - + Metabletus obscuroguttatus (Duftschmid, 1812) - + - Microlestes fisuralis (Reitter, 1900) - + - Microlestes minutulus (Goeze, 1777) + + - Mordella aculeata (Linnaeus, 1758) - - + Myas chalybaeus (Palliardi, 1825) - - + Nebria brevicollis (Fabricius, 1792) + - + Nebria salina (Fairmaire & Laboulbéne, 1854) - - + Necrophorus germanicus (Linnaeus, 1758) - - + Necrophorus interuptus (Stephens, 1830) - - + Noterus clavicornis (De Geer, 1774) + - - Noterus crassicornis (O.F. Müller, 1776) + + - Notiophilus palustris (Duftschmid, 1812) + - - Notoxus monoceros (Linnaeus, 1761) - - + Olistophus rotundatus (Paykull, 1798) - + - Omophlus proteus (Kirsch, 1869) + - - Oodes helopioides (Fabricius, 1792) + - - Opatrum sabulosum (Linnaeus, 1761) + - - Oryctes nasicornis (Linnaeus, 1758) - + - Oxypselaphus obscurus (Herbst, 1784) + - + Paederus fuscipes (Curtis, 1840) + - + Paederus riparius (Linnaeus, 1758) + - + Panageus crux-major (Linnaeus, 1758) + + - Parabemus fossor (Scopoli, 1772) - - + Paranchus albipes (Fabricius, 1796) + - - Parophonus maculicornis (Duftschmid, 1812.) + - - Parophonus (Ophonimus) hirsutulus (Dejean, 1829.) + - + Patrobus atrorufus (Stroem, 1768.) + - - Pedinus femoralis (Linnaeus, 1767) + - - Peltodytes caesus (Duftschmid, 1805) + + -
106 Philonthus fulvipes (Fabricius, 1792) + - - Philonthus fuscipennis (Mannh.) + - - Philonthus quisquiliarius (Gyllenhal, 1810) + - - Phyllobius oblongus (Linnaeus, 1758.) + - - Platynus (Batenus) livens (Gyllenhal, 1810.) + - - Platynus assimilis (Paykull, 1790) + + - Platynus dorsalis (Pontoppidan, 1763) - + - Poecils cursorius (Dejean, 1828) + + + Poecilus cupreus (Linnaeus, 1758) + + + Poecilus koyi (Germar,1824) + - - Poecilus striatopunctatus (Duftschmidt, 1812) - - + Poecilus versicolor (Sturm, 1824) + - - Polystichus fasciolatus (Rossi, 1790) - - + Porhydrus lineatus (Fabricius, 1775) + + - Propylaea 14-punctata (Linnaeus, 1758) + - + Pterostichus (Argutor)vernalis (Panzer, 1796) + - - Pterostichus (Feronidius) melas (Creutzer, 1799) + - - Pterostichus (Morphosoma) melanarius (Illiger, 1798) + - - Pterostichus (Pedius) longicollis (Duftschmid, 1812) + - - Pterostichus (Phonias) strenuus (Panzer, 1796) + - - Pterostichus (Platysma) niger (Schaller, 1783) + - - Pterostichus (Pseudomaseus) anthracinus (Illiger, 1798) + - - Pterostichus (Pseudomaseus) nigrita (Paykul, 1790) + - - Pterostichus angustatus (Duftschmid, 1812) - + + Pterostichus aterimus (Herbst, 1784) - + + Pterostichus cursor (Dejean, 1828) - + + Pterostichus cylindricus (Herbst, 1784) - + - Pterostichus elongatus (Duftschmidt, 1812) - - + Pterostichus macer (Marsham, 1802) - - + Pterostichus melanarius (Illiger, 1798) - + + Pterostichus melas (Creutzer, 1799) - + + Pterostichus metallicus (Fabricius, 1792) - + - Pterostichus niger (Schaller, 1783) - + + Pterostichus nigrita (Paykull, 1790) - - + Pterostichus ovoideus (Sturm, 1824) - + - Pterostichus schaschli (Marseul 1880) - + - Pterostichus taksonyis (Csiki, 1930) - + - Pterostichus vernalis (Panzer, 1796) - + - Ptinus variegatus (Rossi, 1794) - - + Rhagium bifasciatum (Fabricius, 1775) - - + Rhantus bistriatus (Bergsträsser, 1778) - + - Rhantus exoletus (Forster, 1771.) + - - Rhantus latitans (Sharp, 1882) + + - Rhantus suturalis (MacLeay, 1825.) + - - Rosalia alpina (Linnaeus, 1758) - + - Scarites terricola (Bonelli, 1813) - - + Scybalicus oblongiusculus (Dejean, 1829) - - + Silpha obscura (Linnaeus, 1758) - - + Sisyphus schäfferi (Linnaeus, 1758) - - +
107 Spercheus emarginatus (Schaller, 1783) + - - Staphylinus ater (Gravenhorst, 1802) + - - Staphylinus cesareus (Cederhj, 1898) - - + Staphylinus olens (Müller, 1764) + - - Staphylinus olens (Müller, 1764.) - - + Stenolophus skrimshiranus (Stephens, 1828.) + - - Stenolophus teutonus (Schrank, 1781) - + + Stenus ater (Mannerheim, 1830) + - - Stenus bipunctatus (Erichson, 1839) + - - Stenus crassus (Stephens, 1833) + - - Stenus humilis (Erichson, 1839) + - - Stenus palustris (Erichson, 1839) + - - Stereonychus fraxini (De Geer) + - - Stomis pumicatus (Panzer, 1796) - + - Suphrodytes dorsalis (Fabricius, 1787) - + - Synaptus filiformis (Fabricius, 1781) + - + Syntomus obscuroguttatus (Duftschmid, 1812.) + - - Syntomus pallipes (Dejean, 1825.) + - - Syntomus truncatellus (L., 1761.) + - - Tachyporus hypnorum (Fabricius, 1775) + - - Tachyporus solutus (Erichson, 1839) - - + Tachys (Paratachys) bistriatus (Duftschmid, 1812.) + - - Tachys (Paratachys) fulvicollis (Dejean, 1831.) + - - Tachys (Paratachys) micros (Dejean, 1831.) + - - Trechus nigrinus (Putzeys, 1847.) + - - Trechus quadristriatus (Schrank, 1781) + + - Trichotichnus laevicolis (Duftschmidt, 1812) - - + Tropinota hirta (Poda, 1767) - - + Trox scaber (Linnaeus, 1767) - - + Xantholinus linearis (Oliver, 1795) + - - Zabrus incrassatus (Ahrens, 1814) - - +
Na području Parka prirode Kopački rit zabilježeno je 228 vrsta kornjaša, na podru čju Parka prirode Lonjsko polje 98 vrsta, a na području delte rijeke Neretve 108 vrsta. Na području Kopačkog rita i Lonjskog polja zabilježeno je 35 zajedni čkih vrsta. Nadalje, 18 zajedničkih vrsta zabilježeno je u Kopa čkom ritu i na području delte Neretve, a 12 zajedničkih vrsta zabilježeno je na podru čju Lonjskog polja i delte Neretve. Samo 7 vrsta kornjaša pojavljuje se na sva tri mo čvarna staništa.
108 Tablica 38. Pregled utvrđenih vrsta raznokrilaca (Heteroptera) na dva močvarna područja Hrvatske VRSTA Kopački rit Delta Neretve
Adelphocorus lineolatus (Goeze, 1778) - + Aelia rostrata (Boheman, 1852) - + Amblytylus nasutus (Kirchbaum) - + Aphanus rolandi (Linnaeus, 1758) - + Aquarius najas (De Geer, 1773.) + - Aquarius paludum (Fabricius, 1794.) + - Blacemana sulphurella - + Camptopus lateralis (Germar, 1817) - + Carpocoris fuscipinus (Boheman, 1850) - + Centrocoris spiniger (Fabricius, 1781) - + Coreus marginatus (Linnaeus, 1758) - + Corixa punctata (Iliger, 1807) + - Corizus hyoscyami (Linnaeus) - + Cydnus aterrimus (Förster, 1771) - + Cymatia coleoptrata (Fabricius, 1777) + - Dolycoris baccarum (Linnaeus, 1758) - + Eurydema ornatum (Linnaeus, 1758) - + Eurygaster maura (Linnaeus, 1758) - + Geocoris ater (Fabricius, 1787) - + Gerris asper (Fieber, 1860.) + - Gerris lacustris (Linne, 1758.) + - Gerris odontogaster (Zettrrstedt, 1828.) + - Graphosoma semipunctatum (Fabricius, 1775) - + Hydrometra stagnorum (Linnaeus, 1758.) + - Ilycoris cimicoides (Linnaeus, 1758.) + + Ischnodemus sabuleti (Fallen, 1826) - + Lygaeus saxatilis (Scopoli, 1763) - + Lygocoris pabulinus (Linnaeus) - + Mesovelia furcata (Mulsant & Rey, 1852) + - Microvelia reticulata (Burmeister, 1835.) + - Nabis limbatus (Dahlbom, 1850) - + Nepa cinerea (Linnaeus, 1758.) + - Nepa rubra (Linnaeus, 1758) - + Nezara viridula (Linnaeus, 1758) - + Notonecta glauca (Linnaeus, 1758.) + - Notonecta maculata (Fabricius, 1794.) + - Notonecta oblique (Thunberg, 1787.) + - Notonecta viridis (Delcourt, 1909.) + - Notostira elongata (Geoffroy) - + Oncotylus punctipes (Reuter) - + Plea minutissima (Leach, 1817.) + - Polymerus microphthalmus (Wagner) - + Reduvius iracundus (Poda) - + Renatra linearis (Linnaeus, 1758.) + - Rhinocoris rubricus (Germar, 1816) - + Sigara falleni (Fieber, 1848.) + - Sigara nigrolineata (Fieber, 1848.) + - Sigara striata (Linnaeus, 1758.) + - Systellonotus triguttatus (Fabricius, 1767) - +
Kopački rit i delta rijeke Neretve pokazuju sličnost u samo jednoj vrsti raznokrilaca, Ilycoris cimicoides (Linnaeus, 1758.) 109 Tablica 39. Vrijednosti Sørensenovog indexa sli čnosti za faunu obada (Tabanidae) na tri močvarna staništa Proučavano područje PP Kopački rit PP Lonjsko polje delta rijeke Neretve
PP Kopački rit - 80,85% 47,61 %
PP Lonjsko polje 80,85% - 41,38%
delta rijeke Neretve 47,62 % 41,37% -
Tablica 40. Vrijednosti Sørensenovog indexa sli čnosti za faunu vretenaca (Odonata) na tri močvarna staništa Proučavano područje PP Kopački rit PP Lonjsko polje delta rijeke Neretve
PP Kopački rit - 72,28% 72,91 %
PP Lonjsko polje 72,28% - 65,06%
delta rijeke Neretve 72,91% 65,06% -
Tablica 41. Vrijednosti Sørensenovog indexa sli čnosti za faunu kornjaša (Coleoptera) na tri močvarna staništa Proučavano područje PP Kopački rit PP Lonjsko polje delta rijeke Neretve
PP Kopački rit - 21,47% 10,71%
PP Lonjsko polje 21,47% - 11,65%
delta rijeke Neretve 10,71% 11,65% -
Tablica 42. Vrijednosti Sørensenovog indexa sli čnosti za faunu Heteroptera na dva močvarna staništa
Proučavano područje PP Kopački rit delta rijeke Neretve
PP Kopački rit - 4%
delta rijeke Neretve 4% -
110 5. RASPRAVA
U okviru izrade ovoga specijalističkog rada napravljen je detaljan pregled entomofaune močvarnih područja od međunarodnog značaja u republici Hrvatskoj (Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, dolina delte Neretve i posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka). Ta su područja uvrštena na tzv. Ramsarski popis odnosno „Popis močvara od međunarodne važnosti“. Pregledom dostupne literature, na području Parka prirode Kopački rit do sada je utvrđeno ukupno 866 vrsta kukaca. Od toga, 292 vrste noćnih leptira (Lepidoptera, Heterocera), 229 vrsta iz reda kornjaša (Coleoptera), 73 vrste osa biljarica (Symphita), 60 vrsta danjih leptira (Lepidoptera, Rhopalocera), 48 vrsta vretenaca (Odonata), 39 vrsta osolikih muha (Syrphidae), 28 vrsta grizlica (Psocoptera), 27 vrsta ravnokrilaca (Orthoptera), 26 vrsta obada (Tabanidae), 21 vrsta stjenica (Heteroptera), 19 vrsta komaraca (Culicidae), 4 vrste braničevki (Simulidae) i 2 vrste ušara (Hippoboscidae). Sve utvrđene vrste imaju svoje mjesto u ekološkom sustavu Ko pačkog rita, te doprinose biološkoj raznovrsnosti Kopa čkog rita. Međutim među ovim vrstama posebnu pozornost zahtijevaju vrste koje se nalaze na popisu zašti ćenih, rijetkih i ugroženih vrsta. U Kopa čkom ritu u kategoriju zašti ćenih vrsta i strogo zašti ćenih vrsta pripadaju kod danjih leptira lastin rep (Papilio machaon), prugasto jedarce (Iphilicides podalirius), preljevalica (Apatura metis), mali koprivić (Aglais urticae), mali vatreni plavac (Lycaena dispar) i Cupido alcetas. Kod noćnih leptira zašti ćena vrsta je samo veliko noćno paunče (Saturnia pyri), a u redu kornjaša posebno mjesto zauzima zašti ćena vrsta jelenka (Lucanus cervus) kojem su dom stara hrastova stabala u kompleksu šume hrasta u Tikvešu, gdje ličinke ove vrste prezimljuju u korjenovom sustavu starih oušenih stabala. Osim tog a u Parku prirode Kopački rit utvrđena je 21 rijetka vrsta kornjaša a posebno se isti če ugrožena vrsta Graphoderus bilineatus (Turić, 2007.). Najviše vrsta u razli čitim kategorijama zaštite nalazimo u redu vretenaca gdje su dvije vrste svrstane u kritično ugrožene svojte a to su velika zelendjevica ( Lestes macrostigma) i močvarni strijelac (Sympetrum depressiusculum) zatim u kategoriji ugroženih svojti nalazimo dvije vrste, a u kategoriji osjetljivih vrsta nalaze se 4 vrste, deset vrsta se nalazi u kategoriji gotovo ugroženih svojti, a jedna u kategoriji nedov oljno poznatih svojti (Belančić i sur., 2008). Iz ovoga je vidljivo da se najveći broj zašti ćenih vrsta nalazi u redu vretenaca, a to ne isključuje i mogućnost da se i u drugim skupinama kukaca kao što su l eptiri i kornjaši ne nalazi tako veliki broj vrsta koje zaslužuju zaštit u, međutim razlog za to nalazi se u činjenici da su vretenca u Hrvatskoj jedna od najbolje istraž enih skupina kukaca. Na području Parka prirode Kopački rit utvrđeno je 26 vrsta obada (Krčmar & Merdić 2007). Posebnost u fauni obada Parka prirode Kopački rit su vrste Hybomitra ukrainica i Haematopota bigoti (Krčmar
111 & Majer 1994, Krčmar & Mikuska 1994) koje su nedavno zabilježene prv i put u fauni Hrvatske. Zanimljiva je i vrsta Chrysops rufipes koja je jedina uzorkovana entomološkom mrežicom na razli čitim vrstama šaša uz obalu napuštenog ribnjaka u ne posrednoj blizini jezera Sakadaš. Sve ostale utvr đene vrste uzorkovane su klopkama Malaisovim i Manitoba klopkama opskrbljenim različitim sintetskim atraktantima (CO2, 1-octen-3-ol i aceton), te prirodnim atraktantima (konjski urin). Mali broj obada uzorkovan je i rukom u automobilu. Ova spoznaja da vrsta Chrysops rufipes nije uzorkovana klopkama uz uporabu različitih atraktanata upućuje na to da se možda radi o vrsti kojoj krvni obro k nije potreban za polaganje jaja, možda je to autogena vrsta. Za potv rdu ove činjenice potrebna su dalnja istraživanja. U parku prirode Kopa čki rit utvrđen je najveći broj kukaca, što dokazuje da je entomofauna u Kopačkom ritu od svih močvarnih područja najviše istraživana, djelomi čno zahvaljujući i projektima financiranim od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, a posebno zahvaljujući aktivnosti djelatnika Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u
Osijeku gdje su pojedini Zavodi u svom istraživa čkom radu isključivo usmjereni na istraživanje biološke raznolikosti Parka prirode Ko pački rit a tako i ovog čarobnog svijeta kukaca, koji zasigurno imaju jednu od najvećih važnosti u funkcioniranju ovoga poplavnog ekološkog sustava. Do ove spoznaje o broju kukaca z a područje Parka prirode Kopački rit došlo se pregledom mnogo znanstvenih članaka, diplomskih radova, magistarskih radova, doktorskih disertacija, knjiga, sektorskih studija i znanstveno popularnih članaka, te velikog broja elektronskih izvora. Svi gore navedeni izvori idu u prilog važnosti danjnjeg sustavnog istraživanja entomofaune Kopa čkog rita budući da osim domaćih istraživa ča, nije mali broj niti inozemnih istraživa ča koji su tijekom svojih posjeta istraživali neke s kupine kukaca pogotovo danje leptire koji svojom bojom krila privlače posebnu pozornost. Nadalje, na području Parka prirode Lonjsko polje utvrđeno je ukupno 174 vrste kukaca. Od toga je 98 vrsta iz reda kornjaša (Coleoptera - Carabidae, Hyd radephaga), 35 vrsta vretenaca (Odonata), 21 vrsta obada (Tabanidae), 13 vrsta noćnih leptira (Lepidoptera, Heterocera) i 7 vrsta danjih leptira (Lepidoptera, Rhopalocera). Uspoređujući ove podatke s podacima iz Kopačkog rita vidljiva je velika razlika o broju utvrđenih kukaca, a razlog za to nalazi se u slabijoj posjeti entomologa Parku prirode Lonjsko polje, jer zaigurno i ovo područje se odlikuje velikim bogatstvom i raznolikoš ću kukaca. Najvjerojatniji razlog za slabiju istraže nost faune kukaca na ovom močvarnom području nalazi se i u malo većoj udaljenosti od Osijeka s obzirom na blizinu Kopačkog rita, te u činjenici da su entomolozi s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i s Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba više angažirani na istraživanju entomofaune planinskih masiva Biokova, Velebita, te krškog podru čja uz obale Jadranskog mora. Međutim i dosadašnje spoznaje o entomofauni Parka prir ode Lonjsko polje ističu
112 nekoliko rijetkih, zašti ćenih i ugoženih vsrta koje su svakako vrijedne spom ena: kao vretenca; crni tresetar (Leucorrhinia caudalis) nalazi se u kategoriji kritično ugroženih svojti, zatim mala zelendjevica (Lestes virens), grof skitnica (Hemianax ephippiger), jantarni strijelac (Sympetrum flaveolum) koji se nalaze u kategoriji osjetljivih svojti, te vrste sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus), gorska zelendjevica (Lestes dryas), mali strijelac (Sympetrum vulgatum), žu ćkasti strijela (Sympetrum fonscolombii), južni strijelac ( Sympetrum meridionale), (Belančić i sur., 2008). Kod danjih leptira vrijedne spomena su: mali vatreni plavac (Lycaena dispar), velika modra preljevalica (Apatura iris), topolnjak (Limenitis populi), uskršnji leptir ( Zerynthia polyxena) koje se nalaze u kategoriji zašti ćenih vrsta, ne samo u Hrvatskoj već i na razini Europe (Durbeši ć i Vujčić-Karlo 1993./94.). Kod kornjaša u skupini zašti ćenih vrsta nalazi se jelenak (Lucanus cervus). U drugim skupinama nema zakonom zašti ćenih vrsta, što ne umanjuje njihovu ulogu i važnost u funkcioniranju ovoga močvarnog ekološkog sustava.
Na području delte rijeke Neretve utvrđeno je ukupno 348 vrsta kukaca. Od toga 108 vrsta iz reda kornjaša (Coleoptera), 72 vrste opnok rilaca (Hymenoptera), 48 vrsta vretenaca (Odonata), 37 vrsta obada (Tabanidae), 29 vrsta stjenica (Heteroptera), 16 vrsta jednakokrilaca (Homoptera), 14 vrsta ravnokrilaca (Orthoptera), 6 vrsta komaraca (Culicidae), 5 vrsta mrežokrilaca (Neuroptera), 3 v rste bogomoljki (Mantodea), po 2 vrste iz redova Dermaptera (uholaže), Blattodea (žoharaši) i Lepidoptera (leptiri), te po jedna vrsta iz redova Tysanura (kudravci), Collembola (skokunci), Ephemeroptera (vodencvjetovi) i Mecoptera (kljunarice). To zasigurno nije konačan broj uzorkovanih vrsta kukaca za područje Delte Neretve s obzirom da istraživanja kukaca ovo ga močvarnog područja osim domaćih obavljaju i inozemni entomolozi, te još mnogi podac i nisu publicirani. Jedan od najznačajnijih nalaza je nalaz vrste danjeg leptira Danaus chrysippus (Linnaeus, 1758) koji je nedavno 15. kolovoza 2004. godine uzorkovan na uš ću rijeke Neretve (Perković, 2006) koji predstavlja prvi nalaz ove migratorne vrste za Hrvatsku. Ova vrsta inače nastanjuje zemlje s područja Mediterana, za očekIvati je nalaz ove migratorne vrste leptira i sjevernije budući da je prisutno zatopljenje ovog dijela Europe posljedica klimatskih promjena. Najveći broj zašti ćenih vrsta nalazi se u porodici vretenaca, gdje se izdvajaju ugrožene vrste; jezerski rego č (Lindenia tetraphylla), osjetljive vrste; mala zelendjevica (Lestes virens), jantarni strijelac (Sympetrum flaveolum), gotovo ugrožene vrste; sredozemna zelendjevica ( Lestes barbarus), gorska zelendjevica (Lestes dryas), istočna vodendjevojčica (Coenagrion ornatum), ljupka vodendjevojčica (Coenagrion pulchelum), mali car (Anax parthenope) i južni strijelac (Sympetrum fonscolombii). Posebnost u fauni vretenaca predstavlja nova vrsta iz roda Lindenia koja je prvi puta spomenuta, te opisana kao nova vrsta za znanost (Bogdanović,
113 2006). Detaljni opis i objava ove vrste se očekuje. U drugim skupinama nema zakonom zašti ćenih vrsta, međutim to ne isključuje mogućnost da su neke vrste postale rijetke i zaslužuju zaštitu s obzirom da je Delta Neretve nak on provedene melioracije 1948. godine znatno promijenila svoj izgled. Razina močvarnog područja smanjila se čak i za 80% što je sigurno doprinjelo smanjenju biološke raznolikosti ovoga područja, budući da je močvarno područje pretvoreno u poljoprivredno zemljište koje se in tenzivno tretira s različitim pesticidima onečiš ćavajući tlo, vodu i zrak a sve to rezultira smanjenjem i nestankom vrsta s uskom ekološkom valencijom odnosno stenovalentnih v rsta Durbeši ć i sur. 1998). Na postajama u neposrednoj blizini uš ća rijeke Neretve uzorkovane su i tri halofilne vrste obada a to su: Chrysops italicus, Hybomitra acuminata i Hybomitra expollicata (Krčmar i Merdić, 2007). Faunističkim istraživanjem obada na ovom mo čvarnom području uzorkovane su i tri nove vrste obada za Hrvatsku a to su: Hybomitra expollicata, Tabanus regularis i Tabanus darimonti (Krčmar i Leclercq, 1997; Krčmar i Merdić, 2007). Zanimljivost predstavlja vrsta Tabanus darimonti koja je uzorkovana na uš ću rijeke Neretve u Jadransko more na istom lokalitetu kao i Danaus chrysippus nova vrsta danjeg leptira u fauni Hrvatske. Na tim postajama koncentracija klorida prilično je visoka i iznosi 1.400 mg/l (Glamuzina i sur., 2002). To je sigurno razlog za uzorkovanje halofilnih vrsta obada na tim postajama na uš ću rijeke Neretve, s obzirom da se ličinački stadiji gore navedenih halofilnih vrsta odvijaju isključivo u bočatim vodama ili u tlu s visokom koncentraciojom soli (Chvála i sur,. 1972). Međutim, možda je i razvojni ciklus ovoga leptira vez an za neke biljke halofilnih staništa tzv. halofita i radi toga su tri jedinke vrste Danaus chrysippus uzorkovane na uš ću rijeke Neretve. Osim mediteranskih vrsta obada što je i za o čekivati za područje Delte Neretve, najbrojnije vrste ovoga područja ipak pripadaju borealno – euroazijskom tipu faun e, što pokazuje da je ovo najvećim dijelom slatkovodna močvara koja jednako pogoduje razvoju ličinačkih stadija borealno – euroazijskih, mediteranskih i halofilnih vrsta posebice ove poslijednje spomenute skupine vezane za staništa s bo čatom vodom. Obale slatkovodnih jezera Delte Neretve obrasle vegetacijom trske i šaša, te vrbovim stabli ma vrlo su slična močvarnim staništima na području Parka prirode Kopački rit i Lonjsko polje što je rezultiralo utvr đivanjem 12 zajedničkih vrsta obada. Upravo sličnost stanišnih uvjeta razlogom je da su vrste: Chrysops viduatus, Hybomitra muehlfeldi, Tabanus bromius i Tabanus sudeticus najbrojnije vrste na sva tri močvarna područja. Na sva tri močvarna područja utvrđeno je ukupno 84 vrste obada ili 64,10% faune obada Hrvatske (Krčmar i Merdić, 2007.), što ukazuje na prili čno veliku biološku raznolikost unutar samo jedne istraživane porodice kukaca. To dokazuje da su močvare iznimno važne za o čuvanje bilološke raznolikosti cijeloga našeg planet a. Nažalost za druge skupine osim obada, vretenaca i kornjaša nisu obavljana istraživanja na sva tri najve ća
114 močvarna staništa u Hrvatskoj i radi toga vrlo je tešk o obaviti bilo kakvu međusobnu usporedbu. Uspoređujući faunu obada ova tri močvarna staništa moglo se uo čiti da su rodovi Tabanus, Hybomitra, Haematopota i Chrysops prisutni na sva tri staništa (Kr čmar i Leclercq, 1997, 1999; Krčmar i Merdić, 2007). Fauna obada Parka prirode Kopački rit i Parka prirode Lonjsko polje vrlo su slične, s obzirom na indeks faunističke sličnosti koji iznosi 80,85%. Posebnost je u fauni obada Lonjskog Polja vrsta Atylotus flavoguttatus nedavno opisana kao nova za faunu Hrvatske (Majer i sur., 1995). Kako su ova dva močvarna staništa geografski vrlo slična, bilo je i za očekivati veliku sličnost vrsta kukaca na ta dva područja. Osim toga, vrste Hybomitra ucrainica, Heptatoma pellucens, Haematopota italica i Haematopota pandazisi koje su prisutne u fauni obada Parka prirode Kopački rit utvrđene su i na mnogo postaja u istočnoj Hrvatskoj (Krčmar i Mikuška, 2001) te se zbog toga mogu o čekivati i na području močvarnih staništa Lonjskog Polja. Naj češ će vrste na oba kontinentalna močvarna staništa su Tabanus bromius, Tabanus maculicornis i Tabanus sudeticus. Buduća fauistička istraživanja će najvjerovatnije još pove ćati vrijednost Sorensonovog indeksa faunističke sličnosti s obzirom da se radi o vrlo sličnim močvarnim staništima. Najmanja je faunisti čka sličnost obada utvrđena između Lonjskog polja i Delte rijeke Neretve te iznosi 41,37% (Tablica 39). Uspoređujući faunu na sva tri močvarna staništa, jedino su na podru čju donjeg toka rijeke Neretve utvrđene mediteranske vrste. Sörensenov indeks faunisti čke sličnosti za vretenaca najveći je kada se usporede močvarna područja PP Kopački rit i Delta Neretve, te iznosi 72.91% a najmanja vrijednost je zabilježena pri usporedbi močvarnog područja Delte Neretve i Lonjskog polja, te iznosi 65.06% (Tablica 40). Ova analiza podataka pokazuje male razlike u fauni vretenaca sva tri močvarna staništa, te je razlika uglavnom uvjetovana n a osnovi slijedećih vrsta: Agrion puella, Brachytron hafniese, Hemianax ephippiger, Erytromma najas, Epitheca bimaculata, Somatochora metallica, Gonphus flavipes, Ophiogomphus cecilia, Lestes macrostygma, Lestes sponsa, Leucorrhinia caudalis, Leucorrhinia pectoralis, Sympetrum vulgatum, Sympetrum depressiusculum i Sympetrum danae zabilježenih na mo čvarnim staništima PP Kopa čki rit i PP Lonjsko polje. U fauni kornjaša najve ća faunistička sličnost utvrđena je analizom faune kornjaša izme đu PP Kopački rit i PP Lonjsko polje, te iznosi 21,47% a najmanja faunistička sličnost utvrđena u fauni kornjaša Delte Neretve i PP Kopa čki rit, 10,71% (Tablica 41). Usporedba faune Heteroptera močvarnih staništa PP Kopa čki rit i Delte Neretve je vrlo mala te iznosi samo 4 % (Tablica 42), ukazujući na veliku razliku u fauni oba istraživana podru čja. O močvarnom području Crne Mlake nije bilo dostupnih podataka pa se pretpostavlja da na tom području nisu do sada obavljena nikakva entomološka istraživanja, što mo že predstavljati izazov mladim budu ćim entomolozima da svojim radom i zalaganjem doprinesu boljem poznavanju biološke
115 raznolikosti ne samo Crne Mlake nego i ostalih močvarnih staništa Hrvatske. Može se uo čiti da je na sva tri močvarna staništa utvr đeno puno različitih skupina kukaca, no bez obzira na to vrlo se malo skupina moglo usporediti jer su malobrojne.
116 6. ZAKLJUČAK
U okviru ovog specijalističkog rada objedinjeni su svi do sada objavljeni, kao i noviji, neobjavljeni podatci o nalazima vrsta kukaca na četiri močvarna područja od međunarodnog značenja u Republici Hrvatskoj (Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, dolina delte Neretve i posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka) te analiza i usporedba faune pojedinih skupina kukaca na ova četiri močvarna staništa. Iz analize dobivenih rezultata mogu se izvući sljedeći zaključci:
o Pregledom dostupne literature, na području Parka prirode Kopački rit do sada je utvrđeno ukupno 866 vrsta kukaca razvrstanih u 84 porodice i 513 rodova. Zabilježeno je 292 vrste no ćnih leptira (Lepidoptera, Heterocera), 229 vrsta iz reda kornjaša (Coleoptera), 72 vrste osa biljarica (Symp hita), 60 vrsta danjih leptira (Lepidoptera, Rhopalocera), 48 vrsta vretenaca (Odonata), 39 vrsta osolikih muha (Syrphidae), 28 vrsta grizlica (Psocoptera), 27 vrsta ravnokrilaca (Orthoptera), 26
vrsta obada (Tabanidae), 21 vrsta raznokrilaca (Heteroptera), 19 vrsta komaraca (Culicidae), 4 vrste braničevki (Simulidae) i 2 vrste ušara (Hippoboscidae). o Na području Parka prirode Lonjsko polje utvrđeno je ukupno 513 vrsta kukaca
razvrstanih u 24 porodice i 89 rodova. Od toga je 98 vrsta iz reda kornjaša (Coleoptera - Carabidae, Hydradephaga), 35 vrsta vretenaca (Odonata), 21 vrsta obada (Tabanidae), 13 vrsta noćnih leptira leptira (Lepidoptera, Heterocera) i 7 vrsta danjih leptira (Lepidoptera, Rhopalocera).
o Na području delte rijeke Neretve utvrđeno je ukupno 348 vrsta kukaca razvrstanih u 89 porodica i 227 rodova. Od toga je 108 vrsta iz reda kornjaša (Coleoptera), 72 vrste opnokrilaca (Hymenoptera), 48 vrsta vretenaca (Odonata), 37 vrsta obada (Tabanidae), 29 vrsta raznokrilaca (Heteroptera), 16 vrsta jednakokrilaca (Homoptera), 14 vrsta ravnokrilaca (Orthoptera), 6 vrsta komaraca (Culicidae), 5 vrsta mrežokrilaca (Neuroptera), 3 vrste bogomoljki (Mant odea), po 2 vrste iz redova Dermaptera (uholaže), Blattodea (žoharaši) i Lepi doptera (leptiri), te po jedna vrsta iz
redova Tysanura (kudravci), Collembola (skokunci), Ephemeroptera (vodencvjetovi) i Mecoptera (kljunarice).
o Za područje Crne Mlake nema dostupnih podataka jer do sada na tom području nije bilo značajnijih entomoloških istraživanja.
117 o Faunistička sličnost je najveća u fauni obada (Tabanidae) između dvaju močvarnih
staništa u kontinentalnom dijelu Hrvatske, Lonjskog polja i Kopačkog rita, te iznosi 80,85%. o Najmanja sličnost u fauni obada utvrđena je između močvarnih staništa Lonjskog polja i delte rijeke Neretve, a iznosi 41,37%. o Faunistička sličnost između zajednice obada na području delte rijeke Neretve i Kopačkog rita iznosi 47,61%. o U fauni vretenaca (Odonata) najveća je faunistička sličnost između Kopačkog rita i delte rijeke Neretve i iznosi 72,91% a podjednaka je faunistička sličnost između
o Najmanja sličnost u fauni vretenaca utvrđena je između močvarnih staništa Lonjskog
polja i delte rijeke Neretve, a iznosi 65,06%. o Vrlo je mala faunistička sličnost u fauni kornjaša (Coleoptera) izme đu tri močvarna staništa. Izme đu Kopačkog rita i Lonjskog polja iznosi 21,47%. Između Lonjskog polja i delte rijeke Neretve iznosi 11,65%, a između Kopačkog rita i delte rijeke
o Faunistička sličnost u fauni raznokrilaca (Heteroptera) između Kopačkog rita i delte
rijeke Neretve je vrlo mala jer je podudarnost u samo jednoj vrsti te iznosi svega 4%. o Najveći broj zašti ćenih i ugroženih vrsta utvr đen je u redu vretenaca (Odonata) i danjih leptira (Lepidoptera, Rhopalocera).
118 7. LITERATURA
Askew, R.R. (1988): The Dragonflies of Europe. – Ha rley Books. Colchester. Essex.
Bogdanović, T. (2001). Fauna vretenaca (Odonata – Insecta) ri jeke Drave i Kopačkog rita, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno – matemati čki fakultet.
Bogdanović, T., Krčmar, S., Franković, M., (2001). Dragonfly Fauna of the Lower Drava River and Kopački Rit Wetlands, Societas Internationalis Entomofaunistica Europae Centralis, 17, 11.
Bogdanović, T., Durbeši ć, P., Mikuska, J. (2002). Dragonfly Fauna of the Kopački Rit Wetlands, Internat. Assoc. Danube Res. Proceedings 34,7: 41-749, Tulcea.
Bognar, A. (1990). Geomorfologija Baranje. Savez geografskih društava Hrvatske, Zagreb.
Belančić, A., Bogdanović, T., Franković, M., Ljuština, M., Mihokovi ć, N., Vitas, B. (2008).
Crvena knjiga vretenaca Hrvatske, Ministarstvo Kulture Republike Hrvatske, Zagreb.
Bogdanović, T., (2006). Ekološka, morfološka i citogeneti čka obilježja roda Lindenia (Insecta, Odonata, Gomphidae) u Hrvatskoj. Doktorska disertacija, Prirodoslovno – matematičkifakultet, Sveučilište u Zagrebu, 192 pp.
Bogdanović, T., Merdić, E., Mikuska, J. (†) (2008). Podatci o fauni vrete naca donjega toka rijeke Neretve. - Entomol. Croat., 12, 2: 51-65.
Brigić, A., Vujčić-Karlo, S., Stančić, Z. (2003). Fauna trčaka na različitim kopnenim staništima Krapje đola. Bilten parka prirode Lonjsko polje, 5,½: 13-26.
Bukvić, V. (1998). Fauna vretenca (Insecta, Odonata) Delte Neretve. Dip1omski rad. Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-Matematicki fakultet biološki odsjek
Burnie, D. (2001). Životinje, Velika ilustrirana e nciklopedija, Mozaik knjiga, Zagreb.
119 Chvála, M., Lyneborg, L., Moucha, J. (1972). The horse - flies of Europe (Diptera, Tabanidae). Entomol. Soc. Copenhague, Copenhague 498 pp.
Domić, D. (2009). Sezonska dinamika trčaka (Carabidae, Coleoptera) u Kopačkom ritu s posebnim osvrtom na vrste bioindikatore zagađenja. Magistarski rad, Poslijediplomski studij Zaštita prirode i okoliša, Osijek.
Draganić, R. (2000) Faunističke značajke noctuidae Kopačkog rita. Diplomski rad.
Sveučilište J.J.Strossmayera u Hrvatskoj.
Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. (1999) . Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim panovima zaštite. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. Zagreb.
Durbeši ć, P. (1988.). Upoznavanje i istraživanje kopnenih člankonožaca. Mala ekološka biblioteka. Zagreb, knjiga 4, 71 pp.
Durbeši ć, P., Vujčić – Karlo, S.,(1993./94). Kukci Lonjskog polja. Ekol oški glasnik, 3 (1-2):
31-36, Zagreb.
Durbeši ć P., Vujčić-Karlo S., Šeri ć, L. (2000): The Ground Beetles (Coleoptera, Carabidae) of some of the Forest Communities of Lonjsko polje. U: Horvatić, J. (ed.): Limnological th reports, Proceedings 33 Conference, Grafika, Osijek, 33, 151-156.
Durbeši ć, P., Krulik, I., Vujčić-Karlo, S., Gjurašin, B., Jalži ć, B., Perović, F., Krčmar, S., Merdić, E. (1998). Faunističko - ekološka studija člankonožaca (Arthropoda) slatkovodnog dijela uš ća Neretve. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb.
Galović, M. (2001). Fauna trčaka (Carabidae) Kopačkog rita. Diplomski rad. Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku. Hrvatska.
Glamuzina, M., Vidović, M., Graovac, V. (2002). The System of Waters in the Neretva Delta (Croatia) – Use, Pollution and Protection, 6th Inte rnational Symposium Littoral 2002, Porto, 22.-26. rujna 2002.
120 Gugić, G. (2004). Bilten Parka prirode Lonjsko polje, 6,1:1-35.
Hill, B.T., Beinlich, B., 2000: The dragonfly of a communal cattle pasture in the Sava floodplain (Croatia) with special reference to thr biology of Lestes barbarus (Fabricius, 1798) (Zygoptera: Lestidae) - Exuviae 7: 1-18.
Horvatić, J., Gucunski, D., Mrakovčić, M., Krčmar, S., Merdić, E., Lukač, G., Mišeti ć, S., Ozimec, S., Popović, Ž. (2002.). Park prirode Kopa čki rit. Plan upravljanja. Sektorska studija. Biodiverzitet.
Jelenkovic, V. (1983). Fauna Odonata Lonjskog polja. Diplomski rad, Sveucilište u Zagrebu, Prirodoslovno - matematicki fakultet, Biološki odsj ek.
Jeličić, Ž., Vuji ć, A., Vignjević, G., Merdić, E. (2010). Fauna osolikih muha (Diptera:
Syrphidae) Parka prirode Kopački rit, sjeveroistočna Hrvatska. Entomol.Croat., 14.,3-4:7-18.
Kalinović, I., Gunther, K. K., Pivar, G. (1984). Faunistička istraživanja Psocoptera u specijalnom zoološkom rezervatu „Kopa čki rit“ u Baranji. Zbornik radova Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Svezak 4.
Kalinović, I., Gunther, K. K., Pivar, G. (1979). Fauna Psocoptera na području Kopačkog rita (Insecta, Hemipteroidea). Zbornik radova Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Svezak 5.
Kalinović, I., Gunther, K. (1984). Istraživanje faune Psoco ptera (Insecta) područja Kopačkog rita. Znanost i praksa u poljoprivredi i prehrambenoj tehnologiji, 13,(4): 25-39.
Kalinović, I., Ivezić, M. (1996). Psocoptera fauna (Insecta) of east Slavonia and Baranya, Croatia. Nat. Croat., 5,4:291 – 297.
Kalinović, I., Ivezić, M. (1997). List of Psocoptera (Insecta) in Croatia. Entomol.Croat., 2,1- 2:11-16.
Klobučar, A., Merdić, E., Benić, N., Baklaić, Ž., Kr čmar, S. (2006). First record of Aedes albopictus in Croatia. Journal of the Am. Mosq. Cont. Assoc.,22,1: 147 – 148.
121 Krčmar, S. i Mikuska, J.(1994). Haematopota bigoti (Gobert, 1881) a newly recorded species of horse fly (Diptera, Tabanidae) in Croatia. Nat. Croat., 3,4 : 257-260.
Krčmar, S. i Majer, J. (1994). Hybomitra ucrainica (Olsufjev, 1952) a new species in the fauna of horse flies (Diptera, Tabanidae) in Croatia. Nat. Croat., 3,4 : 261-264.
Krčmar, S., Merdić, E., Vidović, S. (1996) : Danji leptiri Baranje (Lepidoptera,
Rhopalocera) - Prilog poznavanju danjih leptira Hrvatske. Poljorivreda 2,1-2: 33-40.
Krčmar, S. (1997). Biologija i ekologija obada (Tabanidae) u Hrvatskoj. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu.
Krčmar, S. (1998). Danji leptiri (Lepidoptera: Rhopalocera) - Prilog poznavanju biološke raznolikosti Kopačkog rita. Priroda 88, (852 -853): 19 -21.
Krčmar, S., Leclercq, M.(1997). Horse Flies (Diptera: Tabanidae) on the Lower Part of the
Neretva River in Southern Croatia. Bull. Annls. R. Belge. Entomol. 133: 267-274.
Krčmar, S., Leclercq, M.(1999). Horse flies (Tabanidae) a contribution to the knowledge about the biodiversity of Lonjsko Polje. Bull. Soc. belge Entomol., 135, 2: 209 – 213.
Krčmar, S. (2000) Contribution to the Knowledge on Horse Flies of Eastern Croatia (Diptera: Tabanidae). International Association for Danube Research, Limnological reports 33, Proceedings 33rd Conference, Osijek, Croatia, 165-169.
Krčmar, S., Mikuška, J.(2001). The horse flies of East ern Croatia (Diptera: Tabanidae).
HAZU, Anali zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 17, 91-146.
Krčmar, S. (2002). Data on the Butterfly Fauna of the Croatian part of Baranja (Lepidoptera, Rhopalocera). Bull. de la Soc. Royale Belge Entomol., 138, 2: 151 – 153.
Krčmar, S., Durbeši ć, P., Mikuska, J. (2003). New data on the distribution of Hybomitra ucrainica (Diptera, Tabanidae). Fragmenta entomol., Roma, 35, 1: 69-74.
122 Krčmar, S. (2004). Brintesia circe F. – nova vrsta danjeg leptira (Lepidoptera: Rhopa locera) u fauni hrvatskog dijela Baranje. Priroda 94, 929: 8-9.
Krčmar, S. (2005). Seasonal abundance of horse flies (Diptera: Tabanidae) from two locations in eastern Croatia. J. Vector Ecol, 30, 2: 316 – 32 1.
Krčmar, S. (2005). Danji leptiri u hrvatskom dijelu Baranje. EuroCity 13, (48): 84-86.
Krčmar, S., Mikuska, J., Durbeši ć, P. (2006). Ecological characteristics of certain species of horse flies (Diptera: Tabanidae) in Kopački rit Nature Park, Croatia. Period. biol.,108, 1: 11- 14.
Krčmar, S., Merdić, E. (2007). Comparison of the horse fly faunas of wetland areas in Croatia (Diptera: Tabanidae). Entomol. Gener. 30, 3: 235 – 244.
Kučinić, M., Jalzic, B., Pelic, D. (1998). Xylocampa areola (Esper, 1789), Eurois occulta (Linnaeus, 1758) and Euxoa decora (Denis & Schiffermüller, 1775), new elements in th e noctuid fauna (Insecta: Lepidoptera: Noctuidae) of Croatia. Nat. Croat., 7, 3: 213-226.
Kučinić, M. (1993./94) Higrofilne vrste najugroženija skup ina leptira. Ekološki glasnik 1- 2/93-94.
Kučinić, M. , Plavac, I. (2009). Danji leptiri – priru čnik za inventarizaciju i praćenje stanja.
Zagreb 2009.
Majer, J., Krčmar, S., Mikuska, J. (1995). Atylotus flavoguttatus (Szilády, 1915) a new species in the fauna of horse flies (Diptera, Tabanidae) in Croatia. Nat. Croat., 4, 2: 117 -119.
Merdić, E. (1991.a) Kopački rit, raj za brojne vrste komaraca u Hrvatskoj. Ekološki glasnik II 1-2:25-26.
Merdić, E. (1991b): Faunistička, ekološka i biometrijska istraživanja komaraca ( Diptera, Culicidae) u Slavoniji i Baranji. Disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
123 Merdić, E., Mikuska, J., Vidaković, J. (1991). Nedovoljno istraženi svijet beskraljež njaka u Kopačkom ritu. Ekološki glasnik II 1-2:23-24
Merdić, E. (1993). Komarci (Diptera, Culicidae) Specijalnog zoološkog rezervata Kopa čki rit.
Nat. Croat., 2, 1: 47-54.
Merdić, E. (1995). Distribution of mosquitoes in different forest communities. Nat. Croat., 4, 3:143-149.
Merdić, E., Lovaković, T.(1999). Usporedba faune komaraca Kopačkog rita u razdoblju 1990.–1998., Nat. Croat., 8, 4: 431–438.
Merdić, E. i Sudarić, M. (2003). Effects of prolonged high water level on the mosquito fauna in Kopački rit Nature Park. Period. biol. 105, 2:189-193.
Merdić, E., Sudarić M., Lovaković T., Boca, I., Merdić, S. (2004). Check list of mosquitoes (Diptera, Culicidae) of Croatia. European Mosq. Bull.,7:8-13.
Merdić, E., Keža, N., Csabai, Z.(2005). Vodeni kukci Park a prirode Kopački rit (Heteroptera: Nepomorpha, Gerromorpha i Coleoptera: Hydradephaga, Hydrophiloidea). Nat.Croat., 14, 4: 263–272.
Merdić, E. (2009.). Pregled entomoloških istraživanja na području Parka prirode Kopački rit od domovinskog rata. 10. Biološki kongres. Kongresn o priopćenje.
Mihaljević, M., Getz, D., Tadić, Z., Živanovi ć, B., Gucunski, D., Topić, J., Kalinović, I., Mikuška, J. (1999). Kopa čki rit : pregled istraživanja i bibliografija, Hrva tska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad, Zagreb - Osijek.
Mikuška, J. (1979). Ekološke osobine i zaštita Spec ijalnog zoološkog rezervata „Kopa čki rit“, s posebnim osvrtom na ekologiju kralježnjaka. Priro doslovno-matematički fakultet, Zagreb.
Perković, D. (2006). Danaus chrysippus (Linnaeus, 1758) (Lepidoptera, Nymphalidae, Danainae), nova vrsta u hrvatskoj fauni. Nat. Croat.,15, 1-2: 61-64.
124 Perović, F., Merdić, E., Perović, G.(2006). Ose biljarice (Hymenoptera, Symphyta) u biotopima Kopačkog rita. Nat. Croat.,15,4: 189–201.
Pulitika, T. (2000). Faunističke značajke noćnih leptira Kopačkog rita. Diplomski rad.
Sveučilište J.J.Strossmayera u Hrvatskoj.
Reinstra, E. (2004). Dagvlinders in Kopački rit. Vinders 2, 10-13.
Romanović, M. (2008). Struktura zajednica komaraca u različitim tipovima staništa na području Dalmacije. Doktorska disertacija. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matemati čki fakultet, Biološki odsjek.
Schneider –Jacoby, M., Ern, H. (1993). Park prirode Lonjsko polje. Vodič kroz jedno od najvećih europskih nizinskih poplavnih područja. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb.
Schneider-Jacoby, M. (1994): Sava and Drava - Ecological Value and Future of the Two
Main Rivers in Croatia. Period biol., 96, 4: 348-356.
Springer OP (ed.). (2003). Kopački rit Park prirode. Ekološki turisti čki vodič. „Barbat“ i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ure đenja republike Hrvatske, Zagreb.
Sudarić – Bogojevi ć, M., Ignjatović – Ćupina, A., Petrić, D., Merdić, E. (2009). Preliminarna istraživanja branive čki (Diptera: Simulidae) u Parku prirode Kopački rit. 10. Biološki kongres. Kongresno priopćenje.
Szent-Ivany, J. (1994). Lepidopterenfaunistiche und okologische Beobachtungen in der umgebung der Erzherzog Albrecht Biologischen Station des Ungarischen National – Museums. Albertina.
Temunović, M., Šeri ć Jelaska, L., Durbeši ć, P. (2007). Raznolikost faune vodenih kornjaša (Hydradephaga, Coleoptera) u privremenim lokvama u Parku prirode Lonjsko polje, Hrvatska: Entomol. Croat.,11., 1-2:13-24.
Toth, K. (2006). Analiza faune obada (Tabanidae) triju močvarnih staništa Hrvatske.
Diplomski rad. Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Odjel za biologi ju.
125
Trilar, T., Krčmar, S.(2005). Contribution to the knowledge of louse flies of Croatia (Diptera:
Hippoboscidae). Nat. Croat., 14, 2: 131- 140.
Turić, N. (2007). Vodeni kukci (Heteroptera, Coleoptera) Parka prirode Kopački rit s posebnim osvrtom na rijetke, zašti ćene i ugrožene vrste, Magistarski rad, Poslijediplo mski studij Zaštita prirode i okoliša, Osijek.
Turić, N., Merdić, E., Csabai, Z. (2005). Berosus geminus (Reiche et Saulcy, 1856) i Enochrus affinis (Thunberg, 1794) (Coleoptera: Hydrophilidae) nove vrste u hrvatskoj fauni. Entomol. Croat., 12., 2: 79-86.
Vignjević G., Zahirović, Ž., Merdi ć, E.(2009). Moths (Lepidoptera: Heterocera) of Kopački rit Nature park – results of preliminary research. Entomol. Croat., 14., 3-4:17-32.
Vignjević G., Zahirović, Ž., Turi ć, N., Merdić, E. (2010). Moths (Lepidoptera: Heterocera) of Kopački rit Nature park – results of preliminary researc h. Entomol. Croat., 14., 3-4:17-32.
Vrućina, I. (2010). Utjecaj prirodne i umjetne svjetlosti na ponašanje i aktivnost komaraca (Diptera, Culicidae) na urbanom i šumskom podru čju istočne hrvatske. Magistarski rad. Poslijediplomski sveučilišnom interdisciplinarnom znanstvenom studij „Zaš tita prirode i okoliša“, Osijek.
Žitko, T., i Merdi ć, E. (2006). Culex laticinctus Edwards, a mosquito species new to the Croatian fauna. European Mosq. Bull., 21:11-13.
126 Popis korištenih web stranica: http://narodne-novine.nn.hr http://www.ramsar.org http://www.dzzp.hr http://antun.biz http://www.pp-lonjsko-polje.hr http://metkovic.hr http://www.neretva.info http://www.crna-mlaka.htnet.hr http://www.warleyplace.org.uk www. lepidoptera.pl http://ukmoths.org.uk http://treknature.com http://bugguide.net www.kopacki-rit.com www.agr.hr/hed www. insects.at http://www.sumfak.hr http://diptera.info http://puo.mzopu.hr http://svartberg.org www. galerieinsecte.org http://schmetterling-raupe.de
127 8. ŽIVOTOPIS
Ana Kurbalija rođena je 10. rujna 1981. godine u Osijeku. Osnovnu šk olu „Mladost“ pohađala je također u Osijeku. Nakon osnovne škole upisuje se u II. Gimnaziju, Osijek (jezična gimnazija). Nakon završenog srednjoškolskog obra zovanja 2000. godine upisuje Studij Biologije i kemije na Pedagoškom fakultetu u Osijeku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Na istom je diplomirala 2006. godine kod prof.dr.sc. Jasenke Topić i stekla zvanje profesora biologije i kemije. Za vrijeme studija povremeno je radila u Parku prirode Kopački rit kao stručni vodič. Od travnja do srpnja 2006. godine pristupnica je zaposlena u Osnovnoj školi Ivan Goran Kova čić u Velikoj, a od rujna 2006. do prosinca 2007. bila je zaposlena u Osnovnoj školi Siniše Glavaševi ća u Vukovaru. Od travnja 2008. Godine zaposlena je u Gimnaziji Gaudeamus, prvoj privatnoj srednjoj školi u Osijeku s pravom javnosti.
Poslijediplomski sveučilišni interdisciplinarni specijalisti čki studij „ Zaštita prirode i okoliša“, koji je organiziran u suradnji Sveučilišta J.J.Strossmayera Osijek i Instituta Ru đer Boškovi ć Zagreb upisuje u akademskoj godini 2005./2006.
128