U Sridu: Sjećanje, Pamćenje I Život Alke Sjećanje, Pamćenje I Život Alke

U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke sjećanje, pamćenje i život Alke

U sridu:

Ana-Marija Vukušić

EVENTUALNE TEHNIKALIJE ISBN … bar-code IEF i još možda ponešto Ana-Marija Vukušić Ova e-knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske ISBN 978-953-8089-23-7 Ana-Marija Vukušić © 2018. Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska U SRIDU: SJEĆANJE, PAMĆENJE I ŽIVOT ALKE

Ana-Marija Vukušić U SRIDU: SJEĆANJE, PAMĆENJE I ŽIVOT ALKE Biblioteka: Nova etnografija (urednice: Ines Prica, Tea Škokić, Antonija Zaradija Kiš) Nakladnik: Institut za etnologiju i folkloristiku Za nakladnika: Tvrtko Zebec Recenzenti: Jadranka Grbić Nevena Škrbić Alempijević Oblikovanje i grafička priprema: Maša Hrvatin Oblikovanje naslovnice: Janko Belaj Fotografija na naslovnici: Alkar gađa Alku (Dječja Alka), Brnaze, 1965. (Ivan Ivančan, Dokumentacija Instituta za etnologiju i folkloristiku) Fotografije u knjizi: Arhiv Viteškog alkarskog društva Sinj Tisak: Denona d.o.o. Izdavanje knjige potpomogli su Ministarstvo kulture RH; Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH; Viteško alkarsko društvo Sinj ISBN 978-953-6020-73-7 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 833761 © 2013. Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska Sva prava pridržana Zagreb, veljača 2013. SADRŽAJ Viteštvo 85 Viteštvo i Alka/viteštvo i Statut Sinjske alke 90 Viteštvo Hrvatske devedesetih: vitezovi rata, vitezovi Alke 98 Viteštvo i politički kontekst Alke 100

ALKA: IZMEĐU SJEĆANJA I ŽIVOTA NA POČETKU 7 111 Sjećanje kao čimbenik identifikacije 121 ALKA: OSOBINE I PODRIJETLO 17 Sjećanje i Alka 126 Srednjovjekovne viteške igre i njihov odjek u domaćim krajevima 22 Život(i) Alke 141 Oslobođenje od osmanske vlasti i Alka 30 „Vučkovića dječja alka“ 141 ALKA U ODABRANIM PISANIM IZVORIMA 37 Miris Alke 148 Od najstarijih do zapisa o Alki ...konji i Alka, to mi je bio život 155 na hrvatskome jeziku 37 Alka je ljubav 163 Od prvih zapisa na hrvatskome jeziku 43 do sredine 20. stoljeća UMJESTO ZAKLJUČKA: Nije biće nije stvar… 173 Druga polovica 20. stoljeća 50 LITERATURA 199 ALKA I ETNOLOGIJA 57 SUMMARY 209 Značajke pristupa 62 O AUTORICI 223 TRADICIONALNA VITEŠKA IGRA 69 ZAHVALA 224 Tradicija, tradicionalno, tradicijsko 69 Igra vs. kultura? 80 NA POČETKU

U analogiji s naslovom knjige, prve ću njezine retke posvetiti prisjećanju na početke svoga zanimanja za Alku kojom se, ispreki- dano i različitim intenzitetom, bavim od 2001. godine. Odluka da se bavim Alkom nije posljedica nekog unaprijed osmišljenog plana zasnovanoga na dubljemu poznavanju te igre. Alka mi se, zapravo, kao istraživačka tema nametnula te je odluku o njenome izboru najbolje pojasniti djelovanjem međusobno prožetih osob- nih i stručnih čimbenika te društvenih i političkih, pa i kulturnih okolnosti trenutka u kojemu se taj izbor zbio. Naime, u trenutku kada sam razmišljala o temi magistarskog rada dogodio se, 2001. godine, skup potpore generalu Hrvatske vojske Mirku Norcu, tada aktualnom alkarskom vojvodi, koji je bio optužen za ratni zločin. Dogodila se, nekoliko mjeseci poslije toga, i Alka nakon koje je nakratko prekinuto tradicionalno predsjedničko pokroviteljstvo nad tom igrom, a dogodio se, kao posljedica toga, uvjetno rečeno, i raskol u alkarskoj zajednici. Ti su događaji – kojima se detaljnije bavim u četvrtome poglavlju knjige – zadobili iznimnu pozornost u javnom, medijskom, odnosno političkom i kulturnom diskursu Hrvatske (usp. Vuku- šić 2002). Unatoč izrazito oprečnim kvalifikacijama koje je Alka tada poprimala u javnosti, a koje su umnogome bile povezane, pa i uvjetovane političkim usmjerenjem osobe koja ih iznosi, odnosno grupe koju zastupa, količina medijskoga prostora koji je 8 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Na početku 9

Alka tada zauzimala nedvojbeno je svjedočila o njezinoj važnosti šavalo ranije, a televizor je bio rezerviran za gledanje prijenosa u lokalnim i nacionalnim okvirima. Taj je aspekt Alke ujedno bio Alke, pa stoga nisam mogla gledati filmove za djecu i mlade, koji i jedino prepoznatljivo mjesto susretanja i usuglašenosti među su se osamdesetih godina prošloga stoljeća redovito prikazivali spomenutim, inače – zbog odnosa prema pitanju (ne)opravdano- baš nedjeljom u poslijepodnevnim satima. Iako, ili baš zbog toga sti minulih događaja i njihovih posljedica – gotovo u potpunosti što moje rano iskustvo Alke nije bilo izravno natopljeno tom tra- suprotstavljenim gledištima na Alku. dicijom – u smislu življenja u alkarskoj zajednici – razmišljajući U kontekstu se toga i moje inicijalno zanimanje za Alku obli- o razmjerima reakcija na događaje iz 2001. godine nisam mogla kovalo ponajprije oko problema odnosa tradicije i suvremeno- zaobići dojam da je ona i prije toga bila važan dio svakodnevice sti, i to u svjetlu pitanja instrumentalizacije tradicije. Takva su i takozvanog običnog čovjeka i izvan užeg lokalnog područja. Je li njima slična pitanja zasnivala svoju znanstvenu relevantnost na to bilo zbog sportskih, natjecateljskih značajki Alke, ili pak zbog način da su se vezivala uz tada u domaćoj struci tek odškrinuto lokalne i nacionalne simbolike koja se uz nju možebitno veziva- područje političke antropologije, usredotočene na širi društveni, la, pitanje je posredstvom kojega se horizont moga zanimanja za politički i kulturni kontekst posljedica raspada Jugoslavije, odno- Alku proširio, te se u konačnici usmjerio prema pokušaju otkri- sno osnivanja samostalne države, rata, te gospodarske i društvene, vanja značajki gotovo trostoljetnoga života ove manifestacije, od- pa i kulturne tranzicije (usp. Rihtman-Auguštin 2000:6). nosno njezine opstojnosti u lokalnoj, sinjskoj i cetinskoj zajednici S druge pak strane, javno prepoznavanje važnosti Alke, koje se, koja ju „čuva“ i izvodi. kao „činjenica“, nametnulo iz spomenutih rasprava, potaknulo Dok su, dakle, odluku o početku bavljenja Alkom – uz, daka- je i neka moja, sasvim osobna, prošla „iskustva“ Alke. Ta su mi ko, relevantnost te teme za struku, osobito s obzirom na konkret- iskustva – koja se, u prostornom smislu, nisu oblikovala u alkar- na zbivanja, odnosno njihovu ukotvljenost u tada aktualni širi skom, cetinskom području, nego nekih četrdesetak kilometara društveni, politički i kulturni kontekst Hrvatske – u određenoj od njega – služila kao mjesta potvrde trajnosti širega značaja Alke. mjeri motivirala moja osobna, za Alku ustvari sasvim nevažna sje- Osim što sam se prisjetila da sam se i sama, kao dijete, više puta ćanja, odluka da u naslov ove knjige uključim pojmove sjećanja okušala u jednoj od varijanti te igre – kada smo štapovima od i pamćenja bila je motivirana završetkom istraživanja, odnosno metle trčeći nastojali pogoditi „alku“ (metu bez „sride“, naprav- spoznajama do kojih sam došla pišući magistarski rad, kao i oni- ljenu od žice ili metalnog koluta kojemu smo pregrade radili tako ma proizišlima iz terenskih istraživanja koja sam obavila u Sinju što smo štipaljkama za okvir pričvršćivali komade plastificiranog u studenome 2011. i svibnju 2012. godine. Drugačije govoreći, konopca za sušenje rublja te je onda vješali za granu nekog sta- etnološka analiza opstojnosti Sinjske alke1 dovela me do zaključka bla) – probudilo je to i neke, ne osobito pozitivne emocije vezane da fenomen sjećanja, odnosno pamćenja u tome procesu zauzi- uz Alku. Podsjetilo me to, naime, i na sve one vruće kolovoške ma iznimno važno mjesto. Dijelove šire teorijske rasprave o tome nedjelje moga djetinjstva koje su – zbog Alke – bile drugačije. Tih je nedjelja uživanje u morskim radostima, zbog Alke, zavr- 1 Magistarski rad pod tim naslovom obranila sam u prosincu 2004. godine na Filozof- skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 10 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Na početku 11 fenomenu koji su relevantni za istraživanje trajnosti, to jest život- okvire istraživanja postupno ukotvljavao. Naime, za razliku od nosti Alke donosim u petome poglavlju knjige. psihologije, kojoj je primarni interes (bio) usredotočen ponajpri- Ovdje, međutim, imajući na umu čitatelje izvan struke, sma- je na procese posredstvom kojih pojedinci usvajaju, zaboravljaju tram potrebnim tek se ukratko osvrnuti na ključne premise po- i obnavljaju informacije, a tek marginalno ili nikako na sadržaje sredstvom kojih je pojam sjećanja, kao predmet istraživanja, izišao tih informacija, zanimanje koje u ovo područje ulaže, primjerice, iz isključive domene područja psihologije – uz čiji se djelokrug antropologija, usmjereno je, među ostalim, baš prema načinima primarno, na asocijativnoj razini, i danas uglavnom svakodnev- prenošenja tih sadržaja s jednog na drugog pojedinca, odnosno no vezuje – te postao koncept prema kojemu svoju istraživač- s generacije na generaciju, kao i na ulogu tih sadržaja u životima ku pozornost, naročito od osamdesetih godina prošloga stoljeća, pojedinaca i zajednica (usp. Bloch 1998:114-116). usmjeravaju i druge društvene i humanističke znanosti. „Uzlet“ se Drugo mjesto mogućih nejasnoća na koje se ovdje želim osvr- tog koncepta ponajprije vezuje uz ime francuskog sociologa Ma- nuti odnosi se na uporabu termina sjećanje i pamćenje, koji su uricea Halbwachsa, koji je u svojoj znamenitoj studiji Društveni istaknuti i u naslovu knjige. Razlikovanje među tim pojmovima okviri pamćenja (Les cadres sociaux de la mémoire), prvi put objav- u svakodnevnome je jeziku gotovo jasno zadano: pamćenje se od- ljenoj 1925. godine, argumentirao zašto je pamćenje društveni nosi na čin, to jest proces „bilježenja“, usvajanja i zadržavanja a ne individualni fenomen. U fizičkom smislu, dakako, pamte informacija, dok sjećanje podrazumijeva aktivnost posredstvom pojedinci, no riječ je o procesu koji je, tvrdi Halbwachs, umno- koje se te informacije ponovno dovode u svijest, odnosno aktu- gome društveno uvjetovan. Pojedinci oblikuju svoja sjećanja u aliziraju. Ne ulazeći detaljnije u značajke različitih, te nerijetko interakciji s drugim ljudima, odnosno s društvenim okruženjem i međusobno isprepletenih kriterija koji se, da bi se razgraniči- u kojemu žive. Grupe kojima oni „pripadaju“ utječu i na izbor lo spomenute pojmove, javljaju u stručnome diskursu – poput, sadržaja i na način na koji će se ti sadržaji zapamtiti (Halbwachs primjerice, vrsta znanja koja se posredstvom njih oblikuju/pre- 1999). Revolucionarnost Halbwachsova gledišta na pamćenje nose, pitanja brojnosti individua koje u tome sudjeluju, suprot- prepoznaje se u činjenici da je naglasak s dotad prevladavajućeg stavljenosti zapisanog i „usmenog“ znanja, odnosno povijesti i biološkog diskursa premjestio na kulturni, čime je, posljedično, pamćenja, i tako dalje – u knjizi ću termine sjećanja i pamćenja utro put shvaćanjima da ono što pojedinca čini pripadnikom neke uglavnom koristiti na način usuglašen s definicijom koju su, u skupine, i kulture, nije isključiva posljedica filogenetske evolucije uvodnome tekstu zbornika Kultura pamćenja i historija, ponudile nego procesa njegove socijalizacije, to jest prihvaćanja normi i njegove urednice, Maja Brkljačić i Sandra Prlenda (2006). Usre- običaja okruženja u kojemu živi (usp. Assman i Czaplicka 1995). dotočujući pozornost na razlikovanja u značajkama procesa koji Iz navedenoga se donekle razaznaju i ključna mjesta razlikovanja se odvijaju pri aktivnostima pamćenja i sjećanja na individualnoj među poimanjima koncepta pamćenja u okvirima psihologij- i kolektivnoj razini, te autorice pod individualnim pamćenjem skoga i diskursa drugih disciplina, poput primjerice sociologije i podrazumijevaju psihološki proces usvajanja i zadržavanja novih antropologije, te povijesti, u čije se teorijske, odnosno analitičke sadržaja, dok sjećanje vide kao proces obnavljanja predodžbi o 12 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Na početku 13 prošlome, koje se na kolektivnoj razini razaznaje kao skup uspo- rima, članovima Viteškog alkarskog društva i udruge „Vučkovića mena koje dijeli određena zajednica. Kolektivno pamćenje, pak, dječja alka“, kao i osobama koje su uz Alku vezane poslovno ili podrazumijeva i rad na tim sadržajima te ga je stoga nužno, na- obiteljski – ispostavilo da većina mojih sugovornika i ja u nekom glašavaju one, odrediti i kao politički proces (Brkljačić i Prlenda hipotetskom pokušaju hijerarhizacije ključnih elemenata koji 2006:17). čine Alku ne bismo dijelili istu percepciju njihova poretka. Vi- Pamćenje i sjećanje, važno je dodati, međusobno su zapravo djelo se to već u načinu na koji je moj iznimno ljubazni alkarski neodvojivi, te ih je nužno promatrati zajedno, kao komplemen- domaćin – koji je organizirao i prisustvovao većini intervjua – tarne aspekte iste cjeline (usp. Assmann 1999). Slijedom toga, osobama s kojima je bio dogovoren razgovor, u najboljoj namjeri Alku u knjizi promatram kao međuigru pamćenja i sjećanja koja da terensku situaciju učini što ugodnijom, moj interes uvodno se očituje sad na individualnoj, sad na kolektivnoj razini. Alka pojašnjavao kao zanimanje za „stvari oko(lo) Alke“. Premda bi se je simbol, odnosno sustav simbola – kao svojevrsnih zapamće- takvom formulacijom moglo uputiti na cijeli dijapazon istraživa- nih sadržaja – koji su u najširem smislu „utjelovljeni“ u njezinoj nja vođenih zanimanjem za Alku, pa tako i moje, u konkretnome izvedbi. Prepoznajemo ih i u različitim drugim „materijalizaci- je slučaju, čini mi se, navedeni izbor riječi bio u funkciji naglaša- jama“ poput, primjerice, književnih djela, Statutâ, umjetničkih vanja svojevrsnoga otklona moga zanimanja od značajki pristu- slika, i slično, koje su posredstvom djelovanja povijesti, odnosno pa, odnosno izbora aspekata Alke koji su uobičajeno zaokupljali protoka vremena postale „mjesta pamćenja“ (Nora 2006:37), te u pozornost za tu igru koja je dolazila izvana. Naime, izuzmemo li procesima identifikacije zajednice predstavljaju neka od uporišta pitanja politizacije Alke, koja su bila osobito aktualna u prvim i potvrda njezina naslijeđa. godinama 2000-tih, tada ćemo iz većine dosadašnjih medijskih i, Pamćenje i sjećanje su, naime, od presudne važnosti za ideju u manjoj mjeri stručnih, etnoloških priloga – čijim se značajkama identiteta jer se upravo posredstvom tih procesa održava osjećaj bavim u trećem poglavlju – kao ključna mjesta zanimanja za Alku kontinuiteta kroz prostor i vrijeme, koji je u središtu svakoga indi- prepoznati: povijest igre, pravila po kojima se izvodi, statistike vidualnog ili grupnog identiteta (usp. Gillis 2006:171). Iz takvo- dosadašnjih natjecanja, opis povorke, izgled rekvizita, te odjeće, ga je poimanja međuodnosa i značajki spomenutih koncepata, a opreme i ukrasa sudionika i konja, i tome slično. u kontekstu činjenice da Alka uistinu predstavlja važan čimbenik Osim upute koju je o prirodi informacija koje me zanimaju identiteta koji se očituje i na individualnoj i na kolektivnoj razini, iznosio moj domaćin, i sama sam – kako bih dohvatila neke od izniknulo i moje zanimanje za značenja koja joj ljudi pridaju, što značajki isprepletenosti (individualnih) života s Alkom – pitanji- je u naslovu ove knjige izraženo formulacijom „u sridu“. ma i komentarima nastojala usmjeriti razgovore. Zanimala sam Što je više, a što manje važno ili, u kontekstu spomenutog dijela se, primjerice, za početke i razloge uključivanja pojedinca u Alku, naslova, što je srida a što ono oko nje, pitanje je, dakako, ovisno o za odnos i angažman obitelji u njegovoj alkarskoj „karijeri“, za poziciji promatrača. Tako se i tijekom mog terenskog istraživanja odnose s drugim alkarima, za doživljaje pobjede i poraza, za pi- u Sinju – koje je obuhvaćalo razgovore s aktualnim i bivšim alka- tanje percipiraju li Alku isključivo kao natjecanje ili joj pridaju 14 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Na početku 15 još kakve značajke, kao i utječe li činjenica da su alkari na dru- cionirala kao javni podsjetnik na podrijetlo, povijest i sav kolorit ge, nealkarske aspekte njihovih života, i tako dalje. Međutim, uz Alke, pri čemu je članovima alkarske, a donekle i šire cetinske kratke reference na spomenuta pitanja, razgovori su se uglavnom, zajednice služila kao način potvrđivanja i učvršćivanja njihova znatno opuštenije, vraćali analizi pravila Alke, njezinoj posebno- kolektivnoga ali i, za javnost nedovoljno relevantna, osobnoga sti na nacionalnoj, europskoj i svjetskoj razini, te opremi i oružju. identiteta „nositelja“ alkarske tradicije. Ipak, neki su od mojih sugovornika – čija kazivanja, potkrije- „Alka je vječna, mi smo prolazni“, rekao mi je jedan od sugo- pljena iskazima drugih Sinjana s kojima sam razgovarala, dono- vornika. Izrazio je time, čini se, misao da su pojedinci u Alki bitni sim u posljednjemu dijelu knjige – s lakoćom uspjeli predstavili ponajprije kao njezini održavatelji, pa su stoga i vrijedni spomena ukotvljenost Alke u svoje živote potvrđujući ono oko čega bi se, tek utoliko što – podvrgavanjem svojih fizičkih predispozicija i predmnijevam, složili svi, a što mi je na početku razgovora rekla uvježbanosti faktoru sreće – pridonose njezinoj prepoznatljivosti, jedna Sinjanka pokušavajući definirati Alku: „Ne znam kako da koja je, u konačnici, jamac njezine životnosti. to kažem. Nije biće, nije stvar, ne znam šta je, ali stalno je tu, Međutim, u cijelom kovitlacu niza različitih i međusobno stalno prisutna“. Iz prvoga se dijela njezine izjave donekle može isprepletenih čimbenika koji osiguravaju vječnost Alke iznimno nazrijeti razlog zbog kojega većini ljudi s kojima sam razgovara- važno mjesto pripada upravo pojedincu. U skladu s već dulje vrela nije bilo lako naglasak s općenitog i zajedničkog prebaciti na mena u etnologiji prisutnim gledištem da ljudi nisu tek nositelji, pojedinačno i osobno. Jedan Sinjanin, koji se slučajno pridružio nego graditelji kulture (usp. Frykman i Löfgren 1987) smatram alkaru s kojim sam počinjala razgovor taj je problem razriješio da pojedinci, možda baš potaknuti sviješću o vlastitoj prolaznosti riječima: „Alka je svetinja i točka! Nema se tu šta puno pričat“. i prolaznosti grupe kojoj pripadaju, aktivno sudjeluju u konstru- U nizu mogućih čimbenika koji su oblikovali karakteristike nji- iranju, tumačenju, i rekonstruiranju pojedinih značenjskih obra- hova kazivanja, među kojima je svakako i pitanje kvalitete moga zaca utkanih u simboliku kojom je Alka obavijena. pristupa sugovornicima, njihova percepcija etnologiji relevantnih Posredstvom takvoga djelovanja pojedinca i zajednice – na čije aspekata Alke, ali i neke osobne, ljudske karakteristike, ponajpri- se primjere osvrćem na nekoliko mjesta u knjizi – Alka je stal- je (ne)sklonost pripovijedanju, izdvojila bih njihovo već spome- no, u kontinuiranim mijenama niza prolaznostī, bivala natoplje- nuto dosadašnje iskustvo javne (verbalne) prezentacije Alke. Iz na aktualnošću, a time i životom. Zbog toga u knjizi Alka nije takvoga je iskustva – koje se umnogome oblikovalo posredstvom svedena na manifestaciju. Taj, oku vidljiv, izuzetno zanimljiv i u medijskog zanimanja, odnosno izvještavanja o Alki – izniknuo pojedinim aspektima jedinstven događaj tek je jedan segment, to i uvriježeni okvir njezinoga prezentiranja, koji bismo mogli na- jest izraz međuigre tradicije, sjećanja i predodžbi o Alki unutar zvati i kanonskim. O njemu možemo govoriti i kao o posljedici i izvan lokalne zajednice s jedne, te s druge strane stabilnosti i spontanoga čina učenja prezentacije i selekcije, odnosno biranja promjenjivosti njezinih normi i vrijednosti u različitim kulturno- i odvajanja relevantnog i nerelevantnog, a sve s gledišta nekog društvenim i povijesno-političkim kontekstima koje je ona nad- pitanja po čemu bi to Alka mogla ili trebala biti zanimljiva široj živjela. Ova je knjiga stoga posvećena Alki kao manifestaciji i kao javnosti. Tako nastala slika u svome je najčešćemu obliku funk- simbolu individualnih i kolektivnih identiteta. ALKA: OSOBINE I PODRIJETLO

Alka je natjecanje koje se svake godine, u nedjelju prve trećine mjeseca kolovoza, održava u Sinju. Osim za igru, alka je naziv i za metu koju se gađa u natjecanju. Riječ podrijetlo vuče iz turskoga jezika, te označava kariku, kolut, obruč (Škaljić 1965). Uraslost turcizama u alkarsku terminologiju – vidljiva, primjerice, u nazivima pojedinih alkarskih časnika, odnosno dijelova njihove odjeće, opreme i ukrasa (alaj-čauš, arambaša, čoja, ječerma, buzdovan, kubura) – ali i u lokalni dijalekt općenito, posljedica je jednoipolstoljetne osmanske vladavine cetinskim krajem. Alka (meta) se sastoji od dva koncentrična kruga međusobno spojena pomoću tri prečke koje prostor između manjeg i većeg koluta dijele na tri jednaka dijela. Ishod natjecanja ovisi o poziciji pogotka u metu: pogodak u sredinu, u manji, unutarnji krug (u sridu) donosi tri boda, u prostor iznad njega dva (u dva), odnosno po jedan bod (u jedan) za pogodak u jedno od donja dva polja. Ukoliko alkar u natjecanju ne dotakne metu, kaže se promašio, a kada metu dotakne a da pritom ne osvoji ni jedan bod kaže se u ništa. Svi natjecatelji metu gađaju dva puta, a u trećoj trci sudjeluju oni s najviše osvojenih bodova. Ako nakon treće trke jedan ili više alkara imaju isti broj bodova, nastavljaju se natjecati u pripetavanju sve dok jedan od njih ne pobijedi.2 Alka je ponajprije muška igra u kojoj natjecatelji, njih najmanje jedanaest, a najviše sedamnaest jašući, dakle, kopljem gađaju mali metalni kolut (alku) ovješen iznad trkališta. Izbor natjecate-

2 Detaljnije o pravilima natjecanja vidi npr. Jurić 1988. i www.alka.hr. 18 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: osobine i podrijetlo 19 lja uvjetovan je nizom manje ili više objektivnih, odnosno subjek- štaja do osmišljavanja i pripreme posebnog menija koji će toga tivnih čimbenika, od nacionalne i lokalne pripadnosti, članstva u dana blagovati ukućani i njihovi gosti. Okupljanje obitelji, rod- Viteškom alkarskom društvu,3 jahačke uvježbanosti, umješnosti u bine i šireg kruga prijatelja gotovo je dio tradicije proslave dana rukovanju kopljem, pa sve do naočita izgleda i junačkog držanja, Alke koji, zbog odmaka od svakodnevnog, uobičajenog načina odnosno držanja koje udovoljava očekivanjima naroda Cetinske života i ponašanja, funkcionira kao blagdan. Gostoprimstvo je krajine.4 jedna od bitnih značajki ovoga dana te se, uz spomenutu obitelj- Alkarsko je natjecanje svojevrsni završetak, ali i kulminacija sku, privatnu domenu, manifestira i na javnoj razini. Viteško al- višemjesečnih priprema za Alku koje se događaju na različitim ra- karsko društvo već je, naime, tradicionalno domaćin predstavni- zinama. Potencijalni se natjecatelji – alkari – za ovu manifestaciju cima državne, lokalne, vojne i crkvene vlasti, ali i brojnim drugim počinju pripremati već u mjesecu svibnju, a pripreme se, što je osobama iz javnoga života, diplomatskim predstavnicima, i tako datum održavanja bliži, sve više intenziviraju. U pripremama im dalje. Koliko se važnosti toga dana posvećuje gostima svjedoči i se vremenom pridružuju ostali sudionici povorke koju na dan na- izjava jednoga člana VAD-a s kojim sam razgovarala: „Alka nije za tjecanja možemo vidjeti na alkarskome trkalištu. Svečanost Alke Sinjane, ona je za goste, za Sinjane su Bara i Čoja“. ujedno je i dan kada završava niz aktivnosti koje, u nastojanju da Bara i Čoja natjecanja su koja se održavaju uoči Alke: Čoja cijela manifestacija protekne što bolje, a u skladu s propisanim jedan, a Bara dva dana prije nje. Što se pravila tiče, to su na- dužnostima, obavljaju određeni pojedinci i tijela Viteškoga alkar- tjecanja istovjetna Alki. Može ih se shvatiti i kao oblik završnih skoga društva. K tome, vrhunac je to i intenzivnih priprema koje priprema za Alku od koje se, na manifestacijskoj razini, razlikuju se povodom ovoga natjecanja odvijaju osobito u alkarskim, ali i ponajprije po „podrijetlu“ gledatelja (riječ je o uglavnom većoj drugim sinjskim i cetinskim domovima, od organiziranja smje- zastupljenosti lokalnoga stanovništva), ali i po donekle manjoj razini formalnosti, odnosno protokolarnosti u odnosu na svečano alkarsko natjecanje.5 3 U nastavku ću povremeno za Viteško alkarsko društvo koristiti kraticu VAD. 4 Poznato je da alkari moraju biti rođeni u Cetinskoj krajini. Međutim, u Alki smiju sudjelovati i oni koji su u tome kraju „zavičajni“. Prema trenutno važećim propisima 5 Bara je inače naziv za livadu u Sinjskome polju. Nekoć je pobjednik Bare dobivao iz Pravilnika o uvjetima i postupku za prijem članova VAD-a, koji je donesen 1992. go- pravo košnje te livade za svoju stoku. Čoja je naziv za finije sukno od valjane vune čiji dine, „zavičajnima“ se u Cetinskoj krajini smatraju „osobe hrvatske narodnosti čiji su je komad dobivao pobjednik istoimenoga natjecanja. Danas se pobjednika Bare daru- preci u prvoj liniji živjeli u tom kraju najmanje četiri generacije“ (čl. 12). Zanimljivo je je 200 cm dugačkim komadom zelenoga sukna, novčanom nagradom i brončanom napomenuti da se kategorija „zavičajnosti“ ne spominje u ranijim propisima, odnosno alkom, a pobjednika Čoje komadom od 311 cm crvene čoje, novčanom nagradom i dokumentima iz 20. stoljeća koji reguliraju pravo sudjelovanja u Alki (usp. Jurić 1988). srebrnom alkom. Osim po nagradi koju dobiva pobjednik – jer, slavodobitnik Alke No, da kriterij zavičajnosti ipak nije novitet Pravilnika iz 1992. godine svjedoči primjer osvaja, uz novčanu nagradu, zlatnu alku te mu vojvoda na koplje postavlja hrvatsku najtrofejnijeg alkara u povijesti, Nikole Cerinića. Naime, iako je po rođenju bio Brača- trobojnicu (plamenac) – ova se dva natjecanja od Alke razlikuju i po tome što natjeca- nin, Cerinić je mogućnost sudjelovanja u Alki dobio upravo prema načelu zavičajnosti, telji nisu odjeveni u svečane alkarske odore, što se u trećoj trci natječu svi, bez obzira na koja je pak u njegovo doba, odnosno u drugoj polovici 19. stoljeća, bila propisana broj osvojenih punata, i što ta natjecanja otvara alaj-čauš, a završava njegov zamjenik, kriterijem neprekidnoga dvadesetogodišnjega prebivanja u Cetinskoj krajini (isto:84). dok je u Alki obrnuto (usp. Statut i pravilnici, www.alka.hr). 20 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: osobine i podrijetlo 21

Ceremonijalnost Alke – čije bismo odlike mogli naći i u zada- maka branitelja Sinja.8 Potom se formira alkarska povorka koja, nostima koje karakteriziraju duže razdoblje prije njezina održava- krećući se točno određenom trasom, dolazi do alkarskoga trkali- nja – nije ograničena tek na samo natjecanje, nego ju prepozna- šta. Povorka se sastoji od vojvode (zapovjednik Alke), čete alkara jemo u nizu aktivnosti koje se izvode toga dana: točno je, naime, (alkari natjecatelji sa zapovjednikom alaj-čaušem), čete momaka utvrđeno što se u kojemu trenutku treba događati, tko u tome (alkarski momci na čelu s harambašom) i pratnje (alkari koji ne treba sudjelovati, na koji način, kako se pritom treba ponašati, i sudjeluju u natjecanju: barjaktar s pratiteljima i vojvodin ađu- tako dalje. Propisano je, primjerice, da se na dan održavanja Alke tant, dvojica alkarskih momaka koji vode konja edeka9, momak u ranu zoru s bedema Staroga grada6 pucanjem moraju oglasiti štitonoša i dvojica buzdovandžija te po tri bubnjara i trubača).10 mačkule7, a Gradska glazba po ulicama Sinja svira budnice. Bud- Alkari su odjeveni u odjeću koja se smatra starinskom, raskoš- nice danas služe i kao poziv građanima i gostima da se pridruže nom odorom negdašnjih viših društvenih slojeva. Odore vojvode procesiji – u kojoj sudjeluju i odabrani alkari i alkarski momci – i alaj-čauša drugačije su od alkarskih: vojvoda jedini ima sme- koja kreće prema Starome gradu gdje će se oko 7 sati ujutro odr- đu odoru koja je mnogo bogatija od ostalih („sav u zlatu“), dok žati misa s molitvom za uspješan i miran završetak alkarskih sve- je alaj-čauševa odjeća crne boje i djeluje vrlo otmjeno. Alkarski čanosti. Poslije mise obično se održava i „sat povijesti“ kojemu je momci obučeni su, kako se misli, po uzoru na starinsku noš- cilj podsjetiti na događaje iz prošlosti u spomen kojih se održava nju cetinskih seljaka koja, zajedno s oružjem kojega momci nose, Alka. Tijekom jutarnjih sati vojvodin pobočnik (ađutant) i nje- predstavlja „pravu ratnu odoru“ i „dočarava nekadašnje megdane gov momak, obučeni u svečane odore, u okićenoj kočiji posjeću- u Krajini“ (usp. Jurić 1965:68-69; Vidović-Begonja 1987). ju i pozivaju na Alku predstavnike gradske, vojne i crkvene vlasti, Način ponašanja alkara i ostalih članova u povorci tijekom sve- te na gradskome groblju polažu vijenac u znak sjećanja na umrle čanosti također je propisan, baš kao i trenutak i način darivanja i poginule članove VAD-a, ali i sve poginule sudionike Domovin- pobjednika i njegova pomoćnika. Osim toga, točno je određeno skoga rata. U ranim popodnevnim satima trubači i bubnjari po- kako će se i kada, nakon proglašenja pobjednika, ponovno for- zivaju alkare i alkarske momke da se potpuno opremljeni okupe kod alaj-čauša (vođa čete alkara) otkud, svrstani po propisanome 8 Usp. npr. „Vojvodina zapovid br. 297.“ Zapovijedi koje su izdavali različiti vojvode prije početka trodnevnih alkarskih svečanosti u ključnim se segmentima ne razlikuju. redu, kreću prema Alkarskim dvorima, prolazeći ulicama grada U doba socijalizma, što je razumljivo, sveta misa, kao i poziv predstavnicima crkvene Sinja praćeni zvucima bubnjeva i trubi. Nakon kratkoga predaha, vlasti da prisustvuju Alki nisu bili dio protokola, a postojale su i neke manje razlike u tijekom kojega su alkari i momci dužni pozdraviti pokrovitelja i postupcima okupljanja članova alkarske povorke (usp. Jurić 1988). druge okupljene goste, vojvoda izvršava smotru oružja, opreme i 9 Tur. yedek, konop, uže kojim se vodi konj; konj u povodu (Jurić 1988:330). ukrasa alkara te provjerava je li im držanje dostojno tradiciji poto- 10 Povorku predvodi četa momaka u dvoredu. Između prve dvojice momaka ide haram- baša, a između zadnje dvojice njegov zamjenik. Slijede bubnjari i trubači, a potom na konju jaše barjaktar (s barjakom Društva) i pratitelji s isukanim sabljama. Iza njih je 6 Srednjovjekovna utvrda na brdu iznad samog Sinja, na čijemu se vrhu nalazi zavjetna štitonoša s dvojicom buzdovandžija, pa dvojica momaka s edekom. Slijede ih, jašući na crkva. konju, vojvodin ađutant s isukanom sabljom iza kojega je vojvoda, te u dvoredu alkari 7 Mali top, mužar, prangija (Jurić 1988:332). koji u desnoj ruci uspravno drže koplje. Na začelju jaše alaj-čauš. 22 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: osobine i podrijetlo 23 mirati povorka te kojim će smjerom otići s trkališta, i kako će se cije turnira u različitim tipovima umjetničkih izričaja koji su, u na koncu raspustiti. Poštivanje ovih, ali i mnogih drugih pravila nastojanju da publici na što privlačniji način predstave pojedi- iznimno je važno jer se Alka upravo utemeljuje na kontinuitetu ne obrasce srednjovjekovlja, turnire odabirali zbog slojevitosti i pridržavanja „prastarih“ pravila, onih koje određuje Statut Vi- kolorita koji se uz njih vezuje – ta je vrsta natjecanja tek jedan u teškog alkarskog društva. Prvi poznati primjerak Statuta, pisan nizu različitih tipova viteških nadmetanja karakterističnih za ovo na talijanskome jeziku, potječe iz 1833. godine, i na njegovim se razdoblje. pravilima temelje svi kasnije nastali Statuti, odnosno Pravilnici, o Nejasnoća, odnosno proizvoljnost i nedosljednost u uporabi čemu će više riječi biti kasnije. naziva za različite tipove srednjovjekovnih viteških igara šezdese- Iz ovog kratkog opisa Alke, srednjovjekovne viteške igre, koja, tih je godina 20. stoljeća potaknula trojicu autora da – neovisno podsjetimo se, ima Statut čijih se pravila sudionici nastoje strogo jedan o drugome – na temelju vlastitih interesa, relevantne ar- pridržavati i koja u životu lokalnoga stanovništva ima blagdan- hivske građe te različitih priloga, ponajprije s područja povijesti ski karakter, nazire se njezina dugovječnost i važnost za sinjsku i i književnosti, pokušaju ustanoviti pregled, odnosno klasifikaciju cetinsku zajednicu. Tim se značajkama Alke bavim u ovoj knjizi srednjovjekovnih viteških igara (Jurić 1960; Kretzenbacher 1966; s različitih aspekata, no za početak, usredotočit ću se na onaj nji- Kuret 1963). Slijedom podataka koje ti autori donose moguće je, hov dio koji se odnosi na podrijetlo ove igre i poticaje zbog kojih vodeći se pitanjem je li meta u natjecanjima živa (čovjek) ili ne su žitelji ovoga kraja Alku prigrlili kao „svoju“ tradiciju. (predmet), odnosno je li riječ o međusobnom okršaju pojedinaca/ grupa ili o natjecanju pojedinaca u nekoj vještini, uočiti osnovne tipove igara i njihove značajke. Tako su međusobni okršaji dvo- Srednjovjekovne viteške igre i njihov odjek u jice pojedinaca koji su jedan drugoga, najčešće jašući, kopljem domaćim krajevima (buzdovanom, mačem, sjekirom ili nekim drugim rekvizitom) nastojali zbaciti sa sedla, uglavnom poznati pod nazivima b(o)- uhurt, giostra, joust ili tjost. Kada su u takvim i sličnim okršajima Alka po svome podrijetlu nije igra proizišla iz lokalnih okvira sudjelovale skupine jahača, govori se o turnirima. S druge strane, nego je svojevrsni produžetak, odnosno „konglomerat“ igara različita natjecanja čiji su se sudionici međusobno odmjeravali kakve su se tijekom srednjega vijeka igrale u različitim dijelovima u nekoj vještini najčešće se pojavljuju pod zajedničkim nazivom Europe, pa tako i u nekim našim krajevima. quintana12. Iako se danas vrlo često srednjovjekovne viteške igre poisto- 11 vjećuju s turnirima – što je, barem dijelom, posljedica domina- 12 Kuret (1963) i Kretzenbacher (1966) razlikuju nekoliko vrsta meta koje je označavao naziv quintana u različitim trenucima srednjega vijeka i različitim dijelovima Europe. Jurić (1960), pak, pod kvintanom podrazumijeva tek jedan tip natjecanja (giostra del 11 Popularnosti naziva svjedoče i „viteški turniri“ koji u Hrvatskoj bujaju posljednjih Saraceno), dok ostale oblike igara imenuje zajedničkim nazivom karusel, što se drugdje deset ili nešto više godina, te pokrivaju čitav niz toliko različitih aktivnosti da često i susreće kao naziv za te igre u razdoblju renesanse i baroka, koje je doba njihova vrhun- nije moguće shvatiti što se pod nazivom turnir u okviru njih podrazumijeva. ca, kada im je dominantno obilježje bila raskoš (kostimirani jahači, ukrašeni konji). 24 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: osobine i podrijetlo 25

Pišući o podrijetlu i razvoju srednjovjekovnih igara, Kuret Kao i turniri, i ova su se natjecanja organizirala u svečanim (1963) i Kretzenbacher (1966) smatraju da ih je moguće slijediti prigodama (blagdani, proslava pobjede, posjet nekog uvaženog još od rimskoga razdoblja, kada su bile vrsta vojničkoga, ratnič- gosta, i slično), a postupno su te igre „osvajali“ i tada podređeni koga uvježbavanja. Nakon toga su se, napominju autori, zbog društveni slojevi, tako da su se one paralelno održavale među pri- prilagodbi promjenama povijesnoga tijeka, mijenjale, da bi svoj padnicima različitih dijelova društvene ljestvice. Naročito je to puni procvat, kao i značenje koje se danas uz njih uobičajeno uzelo maha na područjima današnje Francuske i Njemačke, no i vezuje, zadobile u kasnome srednjemu vijeku. Tada su ih, kako bi dalje su te igre primarno, iako ne jedino, služile zabavi viših druš- pokazali svoju moć i sklopili političko i/ili obiteljsko savezništvo, tvenih slojeva koji su igre „seljaka“, kao izrazito komične predsta- najčešće na svojim dvorcima u različitim prigodama priređivali ve, uvrštavali u svoje svečanosti kako bi se nasmijali nespretnosti kraljevi ili krupni veleposjednici. Popularnost takvih natjecanja natjecatelja koji su im u svakome pogledu bili podređeni. O tome – koja su, unatoč činjenici da se u njima koristilo tupo oružje koliko je to zabavljalo više društvene slojeve svjedoče podaci da prilagođeno zabavi, a ne stvarnoj borbi, i dalje imala pogibelj- je u nekim dijelovima Francuske u 14. stoljeću podanik prilikom ne posljedice za natjecatelje – postupno je slabila približavanjem vjenčanja bio obavezan prirediti ovakva natjecanja kao i to da je, novoga vijeka. Sve omiljenijim načinima zabave tada postaju, di- koje stoljeće kasnije, odbijanje sudjelovanja u ovakvim igrama jelom oživljene, dijelom nanovo osmišljene igre u kojima se po- podrazumijevalo plaćanje globe (Kuret 1963:55-56). jedinci međusobno natječu u spretnosti i uvježbanosti određenih Vratimo se sada natjecanju u skidanju obruča, kao nekom vještina. Raniji oblik takvih natjecanja, napominju spomenuti mogućem „prototipu“ iz kojega se razvila Sinjska alka. Dok se u autori, podrazumijevao je gađanje štita, daske ili od pruća isple- pojedinim dijelovima Europe ovaj tip natjecanja od 15. stoljeća tenoga koša koji su imali ulogu mete, a bili su zakačeni na motku u nerazjašnjenim okolnostima spajao sa zabavnim vrtuljkom13 u visini konjanika, ili ih je netko pridržavao. Kasnije se meta an- i krenuo stranputicom (Kuret 1963:36), postavši sajamskom, a tropomorfizira te se javlja kao drvena lutka u prirodnoj veličini onda dječjom zabavom, podaci o toj igri u našim krajevima govo- ili u obliku i veličini ljudske glave, a simbolizira neprijatelja koji re da je ona, uz zabavni, zadržala i agonalni, natjecateljski karak- je u pravilu, u skladu s vremenom, bio „islamske vjeroispovije- ter, koji joj je davao manju ili veću dozu ozbiljnosti. Prvi podaci sti“ (Saracen, Moro, Turčin). Također, paralelno s ovim oblicima o ovakvome tipu natjecanja na našemu području, koji su nam mete, često se, da bi publici bilo što zabavnije, pred natjecatelja danas dostupni, sežu u petnaestostoljetni Dubrovnik, a imamo počinje stavljati teži zadatak: da jašući (ili rjeđe trčeći) na palicu, ih zahvaliti opisu dubrovačkih običaja i procesija što ih je zabi- odnosno na koplje, natakne obruč. Ne navodeći precizno trenu- lježio tadašnji rektor dubrovačke gradske škole, Filip de Diversis tak nastanka ovoga tipa natjecanja – kojemu Alka umnogome de Quartigianis (1973:50), kao i troškovnicima Kneževa dvora, nalikuje – Kuret (1963) ističe da se on, kao correr l´annello, razvio odnosno sačuvanim odlukama Maloga vijeća glede financiranja u Toscani i vrhunac popularnosti doživio u 17. stoljeću, kada je bio neizostavnim dijelom velikih igara koje su po svojim prije- 13 Riječ je o igri u kojoj su sudjelovali i muškarci i žene, a cilj je bio u kružnome kreta- nju pogoditi obruč. stolnicama priređivali vladari. 26 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: osobine i podrijetlo 27 natjecanja koja su se izvodila na blagdan Svetoga Vlaha ili u vrije- prestajale izvoditi te su do sredine 19. stoljeća potpuno iščezle. me Poklada. Natjecanja ovoga tipa u Dubrovniku su se održavala Opstala je – izuzmemo li barbansku trku na prstenac koja je, na- od prve polovice 15. stoljeća do godine 1667., kada je Dubrovnik kon što se u 18. stoljeća prestala izvoditi, ponovno obnovljena pogodio snažan potres nakon kojega su sa scene nestale mnoge 1976. godine15 – jedino Sinjska alka. javne predstave, pa tako i ova igra. Dok je u početku igru orga- Neki od mogućih razloga odumiranja viteških igara već su spo- nizirala i u njoj sudjelovala mlada vlastela, od 16. stoljeća u njoj menuti, kao što je primjerice njihovo pretpostavljeno „potonuće“ su počeli sudjelovati i drugi društveni slojevi, no i dalje se, kao od viših ka nižim društvenim slojevima koji su ih onda, sebi ih uostalom i u drugim sličnim nametanjima na našemu području, prilagođavajući, mijenjali te im „ukidali“ – ponajprije iz eko- ta igra primarno vezivala uz one boljega imovinskoga statusa, jer nomskih razloga, odnosno neimaštine – materijalna, pa i s njima je natjecanje zahtijevalo skupu opremu za natjecatelja i konja. U povezana društvena, odnosno duhovna obilježja viteštva. No, i dubrovačkoj su se igri vremenom izmijenila tri tipa mete: masivni takav je scenarij nestanka ovih igara dio šireg spleta promjena srebrni prsten koji je trebalo zahvatiti i zadržati na koplju ustu- društvenopolitičkih prilika, ponajprije vezanih uz propast feuda- pio je mjesto željeznoj ploči veličine tanjura s otvorom u sredini lizma kao društvenoga uređenja koje je ove oblike natjecanja ako u koji je trebalo prodrijeti, da bi se već početkom 16. stoljeća ne stvorilo, onda svakako „hranilo“ i dovelo do vrhunca njihova kao meta opet pojavio prsten. Natjecanje se nazivalo „trčanje na sjaja. Može se reći da se sličan proces, nešto kasnije, odvijao i u kolač/palij“, a katkad su se, da bi bilo zanimljivije, kao meta po- našim krajevima, gdje razloge odumiranja igara možemo traži- stavljala čak tri prstena koje je u igri trebalo nataknuti na koplje ti i u nedostatnim mogućnostima za brigu o konjima i skupoj (Šundrica 1981). opremi, ali i za dodjeljivanje nagrada nakon iscrpljujućeg ratova- U mnogim našim priobalnim i otočnim mjestima bili su po- nja s Osmanlijama.16 Osim Alke, takva su se natjecanja najduže pularni različiti oblici viteških igara, poput bacanja željezne ku- gle, kamena ili koplja, gađanja lukom i strijelom, gađanja Mora, uzeti s rezervom, budući da su prilozi o tim igrama uglavnom pisani tako da igre koje i tako dalje (Belas 1939; Berić 1948; Božić-Bužančić 1979; Klen tematiziraju izravno ili posredno uspoređuju sa Sinjskom alkom, pa je prevladavanje 1976). Osim u Dubrovniku, natjecanja slična današnjoj Sinjskoj naziva alka dijelom moguće razumjeti kao posljedicu terminološkoga ujednačavanja. U Zagrebu se koristio naziv prstenec, odnosno u istarskim mjestima trka na prstenac. alki održavala su se, primjerice, u Zadru, Makarskoj i Imotskom, Neki prilozi iz 19. stoljeća Sinjsku alku opisuju kao trku konjah, obično zvanu Alka te u istarskome Barbanu i Svetvinčentu, ali i u Splitu, Šibeniku (Milinović 1863), odnosno kao kopjoigru ili terčati na halku (Ljubić 1846; Vrdoljak i Skradinu gdje su natjecatelji metu umjesto jašući gađali trčeći 1846). Natjecanje ovoga tipa koje se izvodilo u Makarskoj bilo je poznato pod nazivom (Jurić 1965; Klen 1976; Kuret 1963; Milinović 1875). U 17. i striljanje alke. 15 Meta se u barbanskome natjecanju, kao i kod Alke, sastojala od dva međusobno početkom 18. stoljeća i u Zagrebu se u vrijeme Poklada izvodila spojena metalna kruga, no kod barbanske na način da su među njima ostajala četiri, a igra prstenec (Bonifačić Rožin 1972:66).14 Te su se igre postupno ne tri otvora jednake veličine: pogodak u sredinu donosio je tri boda, iznad nje dva, a ispod jedan, dok su pogoci lijevo i desno donosili po pola boda (Klen 1976:193). 14 Što se naziva tiče, čini se da se za većinu spomenutih natjecanja na području Dalma- 16 U knjizi ću koristiti (prijevodni) termin Osmanlije i njegove izvedenice uglavnom na cije, uz dubrovačko „trčanje na kolač“, koristio upravo naziv alka. To, međutim, treba onim mjestima gdje se referiram na historiografske izvore premda se i u njima uglav- 28 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: osobine i podrijetlo 29 održala u Imotskom (do 1840. godine) i Makarskoj (do 1832. točne godine kada je Alka uvedena u Sinj, kao i mjesta otkud je godine) (usp. npr. Jurić 1965; Milinović 1875). Činjenica da se dospjela, na koncu i nije od presudne važnosti. Mnogo je važnije Alka u Sinju uspjela održati unatoč propasti feudalizma i vrijed- to da se Alka tijekom gotovo trostoljetnoga razdoblja uspjela, uz nosnoga sustava kojemu su igre poput nje bile inherentne čini kratke prekide, održati do naših dana. Razlozi njezine održivo- je rijetkim i u mnogim aspektima, kako u domaćem, tako i u sti primarno su vezani, možemo pretpostaviti, uz simboliku koja europskome kontekstu, jedinstvenim oblikom viteškog natjeca- je, obavijajući je i stapajući se s njom, srednjovjekovnu vitešku nja. Razloge njezina opstanka do današnjih dana ponajprije treba igru snažno obojila lokalnošću pretvorivši je u Alku kakvu danas tražiti upravo u izmjeni spomenutoga vrijednosnoga sustava, od- poznajemo. Ta se simbolička dimenzija Alke, konstruirana kroz nosno u simbolici koju je ta igra vremenom poprimila, a na koju njezin oslonac i posvećenost pobjedi predaka nad osmanskim ne- upućuje i godina za koju se računa da predstavlja začetak njezina prijateljem godine 1715., eksplicitno izražava svake godine na izvođenja u Sinju. početku svečanosti, u govoru alkarskoga vojvode, kao što je, pri- Iako točna godina u kojoj se ova igra počela izvoditi u Sinju mjerice, ovaj: nije utvrđena, pretpostavlja se da se ona izvodi od godine 1715. […] Okupili smo se pod ovim barjakom sa likom Blažene Djevi- Neki autori smatraju da je te godine donesena odluka o njezi- ce Marije iz 1716. godine, spremni da obnovimo uspomenu na nu uvođenju, a da se s natjecanjem počelo dvije godine kasnije davnu 1715. godinu kad su naši pradjedovi izvojevali veličan- (Jurić 1965; Marković 1998). Postoje i mišljenja da se Alka u stvenu pobjedu nad moćnim hordama Serasker Mehmed Paše Sinju igrala i prije 1715. godine, no takvu pretpostavku ne prati Čelića, koji u namjeri da osvoji tadašnju Dalmaciju, namijeni ozbiljnija argumentacija (Kretzenbacher 1966; Nikolić 1964a, oganj našim domovima i našem imetku. Mač i sječu za stare i 1964b)17. Kao što godina uvođenja Alke u Sinj nije točno utvr- nemoćne, a ropstvo za sve mlado i životno. đena, ima i nejasnoća oko pitanja kako je, odnosno otkud Alka prispjela u Sinj. Pretpostavlja se, primjerice, da je zadarska alka Tih sudbonosnih dana pred čitavi zapadni svijet stadoše naši – koju su mogli upoznati (službeno) odlazeći u Zadar, s obzirom pradjedovi, pod vodstvom gvardijana fra Pavla Vučkovića, na da je Zadar bio administrativno središte mletačke Dalmacije – branik rodne grude u obrani slobode, časti i dostojanstva. Sinjanima poslužila kao predložak, odnosno motiv da takvu igru organiziraju i u svome kraju (Gunjača 1933; Jurić 1965). Pitanje U vremenu od 24. srpnja do 15. kolovoza, uslijedilo je 14 žesto- kih juriša ali napola razrušeni i zapaljeni grad, natopljen krvlju nom koristi naziv Turci. No, u dijelovima knjige gdje se referiram na tradiciju u etno- svojih branilaca nije se predavao. U zoru 15. kolovoza napusti loškome smislu služit ću se nazivom Turci jer je taj naziv dio tradicije. neprijatelj pitomu oazu Cetine, ostavljajući tisuće mrtvih, ogro- 17 Tezu da se Alka u Sinju igrala još koncem 17. stoljeća, točnije 1695. godine, Desanka man ratni plijen, oruđe i oružje, konje bez gospodara i gospo- Nikolić argumentira pozivajući se na memoare obitelji Milošević koje je, navodno, dare bez konja. proučavala u samostanskoj biblioteci u Sinju. Potaknut njezinim navodima, Šime Jurić (1965:56) je pretražio samostansku biblioteku, ali spomenuti rukopis nije uspio pronaći. 30 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: osobine i podrijetlo 31

U čast na tu veličanstvenu pobjedu, skupiše sinjski časnici zlato, iznimno malo. Djelomični povratak izbjegloga i dolazak novih okruniše svoju Gospu, otada poznatu kao – Čudotvorna Gospa skupina stanovnika vezuje se ponajprije uz posljedice završetka Sinjska – naša zaštitnica i utemeljiše trkanje Sinjske alke koja u Kandijskoga rata (1645-1669), odnosno uz djelomičnu ekonom- srcima Sinjana i Cetinjana izaziva plemeniti osjećaj pripadnosti sku stabilizaciju koja je u to doba nastupila (usp. Spaho 1989). 18 rodnom zavičaju i domovini Hrvatskoj. Pokušamo li sažeti zaključke odabranih historiografskih radova Slikovit prikaz povijesnoga događaja iz 1715. godine koji se svake koji nastoje prikazati „zbilju“ Cetinske krajine u vrijeme osman- godine, s vrlo sličnim motivima, priziva prigodom alkarskih ske vladavine, kao ključna će nam se značajka te „zbilje“ namet- svečanosti iziskuje da se osvrnemo i na neke historiografske nuti egzistencija pod snažnim utjecajem polarizacije, zasnovane podatke o razdoblju u kojemu se on odigrao. ponajprije na faktoru religioznosti. Saznat ćemo, primjerice, da je u gradu i njegovu bližemu okruženju živjelo pretežito stanov- ništvo islamske vjeroispovijesti, bilo da je riječ o doseljenome sta- Oslobođenje od osmanske vlasti i Alka novništvu ili o islamiziranim starosjediocima, dok je po selima, baveći se poljoprivredom i stočarstvom, opterećeno pristojbama i pljačkama različitih četa, živjelo kršćansko stanovništvo (usp. Iako se podaci o tome koje je godine Sinj prešao u ruke Os- Buzov 1989; Erceg 1989; Jurić 1965; Soldo 1965, 1989; Stulli manlija razlikuju, njihova je vladavina tim područjem trajala 1967). Takvi se uvjeti života, manje ili više eksplicitno, prepo- 19 najmanje 150 godina. Kako je Cetinska krajina bila smještena znaju i kao osnovni poticaj „buđenja“ krajišnika koji se, pogla- na graničnome području između Mlečana i Osmanskoga carst- vito nakon poraza Osmanlija kod Beča 1683. godine, sve više va, nesumnjivo je jedna od iznimno važnih značajki tadašnjega organizirano počinju buniti protiv osmanske vlasti. U nastojanju života njezina stanovništva bio osjećaj sveopće nesigurnosti. osiguravanja boljih životnih uvjeta, kako čitamo u spomenutim Pojedini historiografski radovi koji se bave područjem Cetinske radovima, krajišnici su od tada počeli sve češće upadati na livanj- krajine u vrijeme Osmanske vladavine navode kako je, upravo sko područje gdje su pljačkali i palili sela te oslobađali kršćansko zbog spomenutoga osjećaja nesigurnosti, migracija stanovništva stanovništvo. s ovoga prema bližim dalmatinskim područjima pod mletačkom Iz ovih, ali i niza drugih primjera prikazivanja načina i uvjeta ingerencijom u to vrijeme bila znatna. Saznajemo i kako je stalno života u Cetinskoj krajini u doba osmanske vladavine možemo naseljenoga stanovništva u podgrađu tvrđave – u kojoj su obi- prepoznati značajke takozvanog osmanofobnog metanarativa koji tavali isključivo muslimani – sve do sredine 17. stoljeća bilo se ponajprije odlikuje antiosvajačkim, oslobodilačkim gledištima. Riječ je o historiografskom diskursu o osmanskoj vladavini koji 18 Iz govora alkarskoga vojvode Nikole Tomaševića na Alki 1991. Usp. „Govori alkar- se snažno oslanja i proizlazi iz manihejske matrice znanja koja se skih vojvoda (1990-2009)”, I. dio. oblikuje i očituje karakterističnom selekcijom elemenata prošlo- 19 Navode se godine 1513. (Spaho 1989), 1522. (Goldstein 2001) i 1536. (Jurić sti i načinima njihove interpretacije. Drugačije govoreći, takav 1965). 32 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: osobine i podrijetlo 33 narativ snažno naglašava polarizaciju – koja bi se, pojednostavlje- pridobivanja za ostvarivanje vlastitih osvajačkih ciljeva: „Naglaša- no, mogla svesti na zle, nasilne i bogate Osmanlije te potlačene i vanje vjere i pretvaranje rata u sveti-vjerski rat bila je taktika Mle- siromašne kršćane – izostavljajući pritom one dijelove stvarnosti čana kojom su pridobivali naš narod protiv Turčina, njegovog koji bi, kako kaže Enver Kazaz (2011) – bosanski književni kri- nacionalnog i vjerskog neprijatelja“ (Soldo 1965:143). tičar i povjesničar književnosti koji je i osmislio pojam osmano- Za dalji je razvoj situacije na ovome području iznimno važ- fobnog (i osmanofilnog) metanarativa – remetili čistoću ideološki no doseljavanje stanovništva s bosanskoga područja. Najveća i konstruirane slike prošlosti. To, pored ostaloga, podrazumijeva najpoznatija organizirana seoba zbila se 1687. godine, kada su s i izostavljanje onih elemenata prošlosti koji se tiču ljudske sva- područja Rame, predvođene franjevcima, doselile brojne obitelji. kodnevice te bi, unatoč hijerarhijskoj nepobitnosti koja jest, po Slične su se migracije, ponajviše s područja livanjskog, duvanjskog zdravorazumskom prosuđivanju, sa sobom nosila različite oblike i područja oko Mostara, događale i tijekom narednih nekoliko marginalizacije i diskriminacije, svjedočili mnogostrukosti ljud- desetljeća, te je broj stanovnika u ratom opustjeloj Cetinskoj kra- skih iskustava smještenih u „sivilo“ između Dobra i Zla. jini prije službene objave rata koju je Osmansko carstvo uputilo Slične značajke odnosa prema Drugome djelomično možemo Mlečanima krajem 1714. godine, uvelike narastao. U kontekstu prepoznati i u kontekstu onih dijelova historiografskih radova koji spomena tih događaja dodatno se, izborom elemenata prošlosti, se usredotočuju na odnos lokalnoga stanovništva s Mlečanima, ocrtava slika Mlečana. Pojedini autori, naime, naglašavaju kako točnije na zasluge koje im se pripisuju u konačnome oslobođenju su Mlečani tada, odlučivši se za defenzivnu taktiku obrane, izdali Cetinske krajine od Osmanlija. Kao ključno mjesto razlikovanja proglas kojim je lokalnome stanovništvu upućena prijetnja da će između lokalnoga stanovništva, to jest krajišnika i Mlečana, koje im, ukoliko se odluče pobjeći, biti oduzeta sva zemlja i dodijelje- možemo iščitati iz prikaza borbi i osvajanja sinjske tvrđave 1686. na onima koji se pokažu osobito hrabrima u očekivanim nadola- godine, nameće se njihova različita motivacija. Za razliku od kra- zećim borbama (Pelidija 1989; Soldo 1965). jišnika koji su u tim događajima sudjelovali vođeni ponajprije eg- Događaji koji su uslijedili zauzimaju iznimno važno mjesto u zistencijalnim motivima, Mlečanima je cilj bio proširiti područje kulturnopovijesnome pamćenju lokalnoga stanovništva, te su se svoje vladavine. Pojašnjenje pitanja načina i razloga prihvaćanja utisnuli u različite tradicijske oblike, o čemu će više riječi biti u mletačkoga barjaka koje nudi fra Josip Soldo umnogome je obi- nastavku. lježeno njegovim svećeničkim pozivom. Taj franjevac, naime, kao Iz radova koji tematiziraju završni čin obrane sinjske tvrđave – bitnu značajku života lokalnoga stanovništva ističe religioznost. koju su, dakle, 1686. godine Osmanlije izgubili – saznajemo da U takvome su kontekstu, kaže on, „Turci bili smatrani stranim su osmanski pokušaji ponovnoga osvajanja ovoga područja bili zavojevačem čija para zaudara“ (1965:104), te je zajednički kr- kontinuirano, s manje ili više intenziteta, prisutni sve od početka šćanski supstrat bio gotovo ključnim razlogom prihvaćanja Mle- 1715. godine. čana. Mlečani su, pak, nastavlja Soldo, upravo važnost religijsko- Napad na sinjsku tvrđavu počeo je u kolovozu 1715. godine, ga momenta u životu Cetinjana, upotrijebili kao taktiku njihova a najžešći njegov dio odvio se između 8. i 15. dana toga mjeseca, 34 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: osobine i podrijetlo 35 kada su Osmanlije, najprije topovima, a onda svim snagama, že- usmene tradicije, ali i u Alku samu, u kontekstu koje se poveznica stoko napadale tvrđavu koju je, kako je zabilježeno, branila ma- pobjede pomoću nebeske zaštitnice iskazuje verbalno – u govoru lobrojna posada pretežno domaćih ljudi. Iako se podaci o omjeru alkarskoga vojvode – kao i činjenicom da se Alka jedno vrijeme obrambenih snaga i napadača koji su sudjelovali u tim borbama održavala upravo na blagdan Velike Gospe (Jurić 1965:59) te da razlikuju, nesumnjivo je da je osmanska vojska bila nadmoćni- njezin lik danas (opet) krasi barjak Viteškog alkarskog društva. ja. U nekim se procjenama taj omjer izražava brojkama od 600 Važno je, međutim, naglasiti da točan trenutak kada se Alka branitelja naspram čak 100 000 napadača, no takve su i njima vezala uz ovu pobjedu nije moguće utvrditi s potpunom sigur- slične procjene posljedica preuveličavanja u cilju postizanja zna- nošću. Naime, unatoč spominjanim godinama njezina uvođenja čaja te pobjede, odnosno veličine neprijateljskoga poraza kod po- u Sinj (1715. ili 1717), koje asociraju na tu pobjedu, u pisanim tomaka (Pelidija 1989). Opis borbi za sinjsku tvrđavu, koje su se izvorima prvi puta poveznica s njome naslućuje 1811., a izrav- kulminirale u noći s 14. na 15. kolovoza, sačuvao se iz dnevnika no spominje tek 1818. godine. Svjedoči tome molba za isplatom (Giornale del blocco ed assedio della fortezza di Sign) što ga je u to obećanih sredstava za Alku koju je tadašnji sinjski načelnik upu- doba vodio, pretpostavlja se, jedan mletački časnik koji se nalazio tio Franji I te ju potkrijepio podacima o pobjedi nad turskim među braniteljima.20 Nadmoć napadača, kaže autor toga dnev- neprijateljem i potrebi uvježbavanja lokalnoga stanovništva u ja- nika, nakon trosatne borbe za tvrđavu, naglo je popustila, te su hanju (Jurić 1988). Spomenutom su molbom, odnosno carevom se oni, bježeći preko rijeke Cetine, počeli povlačiti prema Bosni reakcijom na nju, riješeni višegodišnji problemi financiranja ove (prema Marković 1998:40). Nerazjašnjene okolnosti u kojima se manifestacije – koji su se, kako svjedoče dostupni arhivski doku- ta borba završila, imajući na umu osmansku nadmoć u vojsci i menti, pojavili pred kraj prve austrijske vladavine (1798-1805) i naoružanju, privukle su na sebe različita tumačenja, od onih koja nastavili u vrijeme francuske (1806-1813) – o kojima je, dakako, to objašnjavaju pobunom arnauta zbog toga jer su bili na prvoj ovisila i njezina izvedba. Prisustvujući alkarskoj svečanosti – koja liniji napada, do nepripremljenosti vojske za tako iscrpljujuće ra- mu se, čini se, svidjela – car je odlučio da se svake godine iz držav- tovanje (pomanjkanje hrane i vode, te municije) tijekom kojega ne blagajne izdvaja određena svota za održavanje te manifestacije je u njihove redove ušla i srdobolja (dizenterija), odnosno opće- (usp. Jurić 1988:17-18). Osim što su carev posjet i odluka bili nito loše organizacije ovoga napada (Jurić 1965; Pelidija 1989; iznimno važni za održavanje Alke, oni su nesumnjivo utjecali i Stulli 1967), pa sve do onih pojašnjenja po kojima je ključnu na njezinu širu popularnost, što se dijelom ogleda i u činjenici ulogu u tim borbama odigrala Blažena Djevica Marija koja je da Alka od tada postaje sve češći motiv pjesničkih i putopisnih „oživjela“ sa slike što su je ramski svećenici ponijeli iz samostana radova, o čemu dijelom govori sljedeće poglavlje. prilikom seobe 1687. godine i pomogla sinjskim braniteljima u najtežim trenucima borbi. Posljednje pojašnjenje dolazi iz puč- koga vjerovanja Cetinske krajine te je utisnuto u različite oblike

20 Prijevod dnevnika vidi u Marković 1998:35-41. ALKA U ODABRANIM PISANIM IZVORIMA

Od najstarijih do zapisa o Alki na hrvatskome jeziku

Najstariji dosad poznati spomen Sinjske alke seže u godinu 1784. i veže se uz pjesmu koju je, povodom svečanosti održavanja Alke te godine, napisao splitski polihistor Julije Bajamonti. Rukopis te pjesme – koju je za objavljivanje priredio, odnosno preveo i komentirao Tonko Maroević (2001) – otkrio je tek nedavno povjesničar i bibliotekar Arsen Duplančić. Iz teksta pjesme i Maroevićeva komentara saznajemo da je spjevana povodom alkarske svečanosti priređene u čast ozdravljenja tadašnjega providura za Dalmaciju, Francesca Faliera. Pjesma je, tumači Maroević, važna kako zbog fiksiranja datuma i bilježenja ranije pojave Alke, tako i zbog toga što svjedoči o društvenoj važnosti događaja, o ponosu lokalnoga stanovništva na tu igru, ali i o položaju koji su u kontekstu Alke imali tadašnji moćnici. Riječju, splet je to oda- vanja počasti generalnom i sinjskom providuru, ali i Veneciji, te isticanja hrabrosti, junaštva i spretnosti alkara, pri čemu je bitan naglasak stavljen na izniman značaj i slavu koju ova igra ima u Sinju. Posebnost ove manifestacije počiva i na činjenici da je bila jedan od rijetkih javnih događaja toga doba. Naime, s obzirom da je Cetinskom krajinom u dužemu razdoblju prije harala kuga, 38 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka u odabranim pisanim izvorima 39 opjevana je Alka iz 1784. godine predstavljala i svojevrstan znak Problemi financijske prirode vezani uz održavanje Alke, kako normalizacije života (usp. Maroević 2011). Spomenuta je alkar- svjedoče dokumenti objavljeni u spomenutoj knjizi, bili su oso- ska svečanost, kaže Bajamonti, bila izvedena po naređenju „Paola bito naglašeni tijekom razdoblja francuskog upravljanja ovim Emilia Canala[,] zapov. sinjske tvrđave i okružja, Voditelja natje- područjem (1806-1813), kada se Alka izvodila neredovito. Iz do- canja i Nagrađivača iste Alke“ (Bajamonti 2011:11). Iz toga se stupnih je dokumenata za to razdoblje moguće iščitati iznimnu dade iščitati providurova uloga pokrovitelja Alke, u svjetlu čega važnost Alke za Sinjane: primjerice, u molbi za financijsku potpo- se jasnije razumijeva i karakter dokumenta koji po dataciji slijedi ru iz 1809. godine navodi se da su prethodne godine, kada nisu ovu pjesmu. dobili očekivana sredstva, „alkarski rukovodioci (direttori della Riječ je o dijelu prepiske između kolunela Jakova Grabovca i giostra) bili prisiljeni da se sami zaduže kako bi mogli prirediti grofa Rajmunda Thurna iz 1798. godine koji govori o tome da je Alku“, te da su tekuće godine (1809), dok se s vlašću ne postigne Dvorska komisija odobrila održavanje Alke, odnosno dala prista- dogovor o financiranju, „glavari krajišnika, pod izgovorom da je nak za naknadu troškova njene izvedbe. Ovaj, ali i druge arhivske bilo nepogodno vrijeme, stišali […] uzbuđenje u narodu odgo- dokumente, Statute Viteškoga alkarskoga društva, kao i biblio- divši Alku za drugi dan Uskrsa“ (isto:13). grafske podatke o Alki do razdoblja osamdesetih godina prošloga Važno je također napomenuti kako se u dokumentu iz 1811. stoljeća sakupio je i obradio Šime Jurić u knjizi Dokumenti i knji- godine – posljednjemu iz razdoblja francuskog upravljanja ovim ževna građa o Sinjskoj alki (1988), koja predstavlja najvrjedniji područjem – koji je također popraćen izrazima divljenja i laska- doprinos dosadašnjemu istraživanju ove igre. Sljedeći dokument njem aktualnoj vlasti u cilju priskrbljivanja novčanih sredstava za što ga Jurić navodi iz iste je godine kao i prethodni, dakle 1798., održavanje Alke, među ostalim, navodi da je „prošlo već gotovo a odnosi se na iznimno pozitivnim impresijama o Alki obilježen stotinu godina otkako je oslobođen ovaj pogranični kraj (que- govor koji je, u svibnju mjesecu, prigodom Alke izvedene njemu sta frontiera) i otkako se uobičajilo izvođenje uređene Alke (una u čast, održao opunomoćeni dvorski komesar za Istru, Dalmaciju Giostra formale) na treći dan poklada (karnevala) svake godi- i Albaniju, Franjo Marija Cornea-Steffaneo. ne u ovom glavnom mjestu Sinju“ (isto:15). Taj je dokument, Pred sam kraj prve austrijske vladavine ovim područjem, naj- kao što je već rečeno, važan jer se iz njega razaznaje prvi spomen vjerojatnije godine 1805., spomenuta su dva dokumenta – kao poveznice Alke s pobjedom nad osmanskim neprijateljem, ali i dokazi o ranijemu financijskome odnosu ove, ali i mletačke vlasti postojanje usustavljenih pravila izvedbe, te uvriježenoga datuma prema održavanju Alke – bila priložena pismu koje su predstavni- njezina održavanja. Nekoliko godina kasnije, nakon već spome- ci Alke uputili vladi u Zadar kako bi negodovali jer im te godine nuta posjeta Franje I Sinju godine 1818., datum održavanja Alke nisu isplaćena sredstva za održavanje Alke, kao što je to ranije se izmijenio – ponajprije zbog careve odluke da se svake godine bilo uobičajeno. Pismo također slavi aktualnu vlast, ali i naglaša- iz državne blagajne redovito izdvaja svota za održavanje ove igre va ideju kako je Alka važna i za državu „jer osposobljava domaće – te se ona, caru u čast, od 1820. počela izvoditi na dan njegova ljude za obranu od neprijateljskih napada“ (Jurić 1988:8). 40 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka u odabranim pisanim izvorima 41 rođendana, 12. veljače.21 Duže vrijeme prevladavajući financijski stihovnim oblicima. Osim nejasnoće po pitanju određenih pravi- problemi tom su odlukom bili riješeni, te je ukinuta kontinuirana la natjecanja (Jurić 1981:195-196), iz pjesme nije moguće jasno neizvjesnost oko pitanja mogućnosti godišnjih izvedbi ove igre. razlučiti niti tko sve sudjeluje u alkarskoj povorci, koja je ulo- Simbolika datuma, kao i redovitost izvedbi Alke, umnogome ga pojedinih sudionika, i tome slično. Nepouzdanost podataka su utjecali i na prepoznatljivost, odnosno popularnost ove igre, naročito dolazi do izražaja ukoliko ih razmatramo u kontekstu što se odrazilo i na brojnost dokumenata o njoj u narednome dokumenta koji ovu pjesmu kronološki slijedi, Statuta Sinjske razdoblju. Svjedočanstva o Alki toga doba nude i godišnji izvje- alke iz godine 1833.23 štaji koje su alkari sada bili dužni slati vlastima u Zadru – iz kojih Riječ je o dokumentu kojim su regulirana pravila po kojima možemo iščitati kako je proteklo natjecanje određene godine, ko- se igra organizira i izvodi, a sastavila ga je skupina alkara s alaj- liko je bilo sudionika, tko je pobijedio, tko su bili časnici, i tome čaušem i vojvodom na čelu. Formalno organizirana udruga koja slično – ali i različiti putopisni i pjesnički izričaji kojima Alka brine o Alki – poput današnjega Viteškog alkarskog društva – u postupno postaje sve češćim motivom. tome se Statutu ne spominje, ali činjenica da je dokument potpi- U tom je kontekstu za početak važno spomenuti pjesmu koju som odobrilo četrdesetak osoba govori o postojanju neformalno je, spomenom na carev posjet Sinju, a povodom njegova rođen- organizirane zajednice koja je nastojala skrbiti o ovoj igri. Trenu- dana godine 1827. spjevao široj javnosti relativno nepoznati dal- tak u kojemu je vlast odobrila Statut može se smatrati i nefor- matinski pisac Leonardo Dudan.22 Pjesma može biti važna zato malnim priznavanjem Društva – službeno registriranoga sedam- što – unatoč prigodničarskome karakteru, kao i činjenici da joj desetih godina 19. stoljeća – kojemu je temeljna zadaća briga je težište na ljubavnoj priči o alkaru i nepoznatoj ljepotici, zbog o godišnjim pripremama i izvedbama Alke. Podloga su ovome čega samo natjecanje biva pomaknuto u drugi plan – predstavlja Statutu vjerojatno bili slični onodobni pravilnici, a pretpostavlja prvi širi opis ove manifestacije. U usporedbi sa starijom Bajamon- se da je i prije njega postojao kodificiran dokument o izvođenju tijevom, razvidno je da Dudanova pjesma nudi nešto širi spektar Alke (Jurić 1988:69). Bilo kako bilo, činjenica je da upravo na informacija vezanih uz održavanje Alke. No, unatoč spomenutoj pravilima ovoga Statuta počiva nekoliko do danas nastalih mu „informativnosti“, važno je naglasiti da većinu onoga što bismo o inačica, potaknutih ponajprije promjenama konteksta u kojemu Alki mogli saznati iz ove pjesme valja uzeti s rezervom. Riječ je, se održava Alka, a mnogo manje izmjenama u pravilima samoga naime, o tekstu kojim dominira težnja za pjesničkim dotjeriva- njem, odnosno napor da se sadržaj uskladi s rimama i osmercem, kao što je to, uostalom, slučaj i s mnogim drugim onodobnim 23 Najstariji dosad poznati primjerak Statuta potječe iz 1833, pisan je na talijanskome jeziku i pod nazivom Statuti della giostra Signana. Ristabilita nel` antico suo ordine e disciplina nell` anno 1833 objavljen 1870. godine u knjizi Memorie sulla Dalmazia, 21 Datum održavanja alke selio se kasnije i na rođendane drugih vladara: Ferdinanda V koju potpisuje Valentino Lago. Ovaj je Statut godine 1951. preveo Ante Sesardić (Jurić (19. travnja) te Franje Josipa I (18. kolovoza), a nerijetko su se uz redovitu Alku održa- 1988:81). Treba tek spomenuti da se u talijanskoj verziji Statuta ne pojavljuje riječ vala i natjecanja prigodom posjeta nekog predstavnika vlasti Sinju. alka. Igra se u njemu nazivom ne specificira; koristi se naziv „la giostra“, a za metu „l´ 22 Pjesmu je većim dijelom preveo i kratko komentirao Šime Jurić (1981). anello“. 42 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka u odabranim pisanim izvorima 43 natjecanja.24 Pored pravila o načinu na koji se odvija alkarsko i u svjetlu činjenice da su njoj slični oblici natjecanja u drugim natjecanje, ti dokumenti sadrže podatke o povijesti Alke i Cetin- našim krajevima zamrli – morao zastati i na Alki. ske krajine, te o izboru, obvezama i ulogama sudionika alkarske povorke, kao i o načinu uvježbavanja potrebnih vještina. K tome, donose i opis trkališta, mete, odjeće, opreme i konja, te podatke Od prvih zapisa na hrvatskome jeziku do sredine 20. o Društvu, njegovim ciljevima, zadacima, izboru i obvezama po- stoljeća jedinih članova, i tome slično. Statutu kronološki slijede opisi Alke upriličene prigodom po- Prvi osvrti domaćih autora na Alku, pisani na hrvatskome jeziku, sjeta saksonskoga kralja Fridriha Augusta II gradu Sinju godine javljaju se sredinom 19. stoljeća. U njima se, u usporedbi s pre- 1838. Riječ je o dijelovima dnevničkih zapisa dvojice kraljevih thodno navedenim radovima, snažnije osjeća težnja za isticanjem pratitelja, Bartolommea Biasolettoa i Jochanna Wilchelma Sarto- značenjske dimenzije ove igre, što je nesumnjivo, barem dijelom, rija. Oslonimo li se na hrvatski prijevod Sartorijeva dnevničkoga posljedica podrijetla autora, a onda i upućenosti u šire značajke zapisa, koji je objavljen u Danici ilirskoj (1838), uočit ćemo hva- Alke i njoj sličnih igara nekoć prisutnih na našemu području. Na- lospjev i divljenje Sinju i Alki: glasak na vezanost Alke uz pobjedu nad osmanskim neprijateljem Nije moguće opisati s kakovim velikolĕpjem i gizdostju svetkuju ovdje nije tek u funkciji održavanja uspomene na taj događaj Sinjani ovu svetkovinu, i kako se ona duboko utisne inostran- nego je i svojevrsni nagovještaj značenja što ga ta igra ima ili se cu u sarce, koi zaisto na to i nemisli, da će u srĕd Dalmacie, pretpostavlja da bi ga trebala imati za puk Cetinske krajine. jošte i dan današnji nakti one vitežke igre, poradi kojih dvor Zadarski književni časopis Zora dalmatinska objavio je godine Arturov i vrèmena Kunigunde toli glasovita postadoše (Sartori 1846. dva rada na temu kop(l)joigre (giostre) – Alke – a potpisuju 1838:143). ih književnik Jeronim Vrdoljak Imoćanin te arheolog i povjesni- Opisima alkarskih natjecanja upriličenih povodom posjeta pred- čar Šime Ljubić. stavnika vlasti gradu Sinju pridružuju se u narednome razdoblju Vrdoljak Alku motri u širem kontekstu sličnih igara, a osobi- i razni drugi izričaji – putopisni, pjesnički, novinski – koji, ne to onih u kojima je donedavna sudjelovalo i u njima uživalo i nužno vezani uz takve prigode, dijelom ili u potpunosti prenose stanovništvo niza dalmatinskih mjesta. Vrdoljakovo vrijednosno spoznaje ili impresije o Alki. Sve je to, dakako, u nekom uzročno- obojeno gledište na Alku najbolje se ogleda iz riječi: posljedičnom spletu, pridonosilo prepoznatljivosti ove manifes- Jednom u našoj deržavi Dalmatinskoj vladaše u više gradovah tacije. Tomu je dodatno pogodovao i romantičarski interes za ovi lĕpi običaj, t. j. terčati na halku, i biaše se tako udomovio da prošlo i „narodno“ koji je – zbog specifičnih obilježja ove igre, ali dojde kao najsvetii zavičaj medju pukom, i medju ostalim zaba- vam narodnim najponositii u svomu veličanstvu, promišljajući 24 U prošlosti je čitav skup pravila koji se tiču organizacije i izvedbe Alke bio reguli- hrabrenost naših izabranih vitezovah i poznanjstvo podpuno ran jednim dokumentom, dok se od početka 20. stoljeća počinju odvojeno oblikovati okretanja bojnoj kopja u desnici junačkoj (1846:199). Statut i Pravilnik (koji se može odnositi na cijelu ili na pojedine segmente Alke). 44 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka u odabranim pisanim izvorima 45

Odajući priznanje Sinjanima jer su očuvali ovu igru, Vrdoljak I sam se, baš kao i ranije spomenuti autori, divi Alki, naziva je izražava i žalost zbog njezina odumiranja u drugim našim „starinskom igrom naroda našega“, koja je u Sinj uvedena da bi mjestima, pogotovo Makarskoj, gdje se izvodila „dokno njezini podsjećala „unuke na slavna djela njihovih pradjedovah, i tako da verlih stanovnici dihau još duhom narodnosti više nego sada“, bi kroz viekove slava slavu dočekivala“ (Milinović 1863:132). Uz i rodnome mu Imotskome, prizivajući pritom potrebu njezina opis alkarske povorke i njezinih sudionika, pravila natjecanja, te obnavljanja „barem ako ne za drugo za prizovnut na pamet starih nekih ključnih trenutaka iz njezine povijesti, Milinović upućuje Imoćanah hrabrenstvo, sklad, ljubav i celovitoh prijateljstvo i na ulogu Blažene Djevice Marije u pobjedi nad Osmanlijama, koga su deržali medju sobom“ (isto:199-200). Alka kakvom za što je nesumnjivo zaslužan i njegov svećenički poziv. U dijelu je Vrdoljak prezentira metafora je morala, odnosno stanja o povijesti sinjske crkve on tako, među ostalim, opisujući njezinu u određenoj zajednici. Ona je medij posredstvom kojega se unutrašnjost, kaže: „najplemenitiji je oltar Bogorodice, na komu temeljne vrijednosti određene zajednice (junaštvo, sloga, bratstvo, stoji prilika čudotvorna, na postavu preizvrstno naslikovana, koju slavenstvo) najsigurnije prenose s jedne generacije na drugu. Ne fratri u biegu iz Rame bosanske ovdje god. 1687. kao svoju po- libi se stoga po važnosti je usporediti sa starogrčkim igrama – moćnicu donesoše. Čudesa koja je počinila nahode se ubilježena što su činili i neki drugi autori u ranijemu razdoblju, no vodeći u jednom rukopisu“. se uglavnom igraćim a tek rijetko i usput njezinim značenjskim Na važnost Blažene Djevice Marije u pobjedi nad osmanskim obilježjima – što, uostalom, u istome broju Zore Dalmatinske čini neprijateljem, ali i u svakodnevnome životu suvremenoga cetin- i Šime Ljubić. Iako se on, kao i Vrdoljak, divi Alki i hvali Sinjane skoga puka, još je snažnije uputio fra Ivan Marković u knjizi Sinj jer su je uspjeli održati, njegov izraz ipak ne ostavlja toliko snažan i njegovo slavlje god. 1887. Spomen knjiga ([1898] 1998). Riječ dojam s obzirom da u predstavljanju Alke uglavnom citira već je o obljetničkome izdanju nastalom povodom proslave dvje- objavljeni rad povjesničara Ivana Katalinića iz 1841. godine. stote godišnjice oslobođenja ovoga kraja od osmanske vladavine Drugu su polovicu 19. stoljeća, uz nekoliko radova koji se (1686), odnosno njegova naseljavanja stanovništvom prebjeglim međusobno razlikuju sadržajno, odnosno namjenom i žanrom, iz različitih dijelova Bosne. Marković sažeto, oslanjajući se na ra- a potpisuju ih mahom inozemni autori, osobito obilježili prilozi nije prikupljene povijesne podatke, opisuje povijest Cetinske kra- dvojice franjevaca: Šimuna Milinovića i Ivana Markovića. jine uvodeći čitatelja u pozadinu spomenutih migracija u kojima Kao profesor u sinjskoj Gimnaziji fra Šimun Milinović – au- je – kao svojevrsni pokretač mobilnosti širih razmjera – veliku tor najopsežnijeg pregleda dalmatinskih alki koji je objavljen u ulogu odigralo ramsko svećenstvo. Poseban naglasak autor pri- 19. stoljeću25 – imao je priliku upoznati ljude cetinskoga kraja tom stavlja na žrtvu koju je svećenstvo moralo podnijeti i dvojbe i njihove običaje prije negoli je postao barskim nadbiskupom. koje je imalo u donošenju odluke o migriranju, ali i na njihove zasluge za obnavljanje ukupnoga, a naročito duhovnoga života u 25 Spomenuti pregled bio je, pretpostavlja se, potaknut posjetom cara Franje Josipa cetinskome kraju. O važnosti slike Blažene Djevice Marije, koju I Sinju 1875. godine. Tim se povodom pojavilo više publikacija o Alki (usp. Jurić su svećenici sa sobom donijeli iz Rame – a koja je kasnije, kao 1988:271). 46 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka u odabranim pisanim izvorima 47

Gospa sinjska, postala zaštitnicom cetinskoga kraja – najbolje go- Šimunovićeva pripovijetka Alkar koja kroz nesretnu priču o vore dijelovi autorova predgovora ovome izdanju: ljubavnome rivalstvu oca i sina ocrtava svijet Alke, prvi je put objavljena 1908. godine. Prevedena je na više svjetskih jezika, jur od tog [je] časa ona postala svetinjom Sinja, Božjim amane- te je nesumnjivo služila i kao svojevrsno (pomoćno) sredstvo u tom našemu mjestu povjerenim. […] ona [će] uviek biti naša Gospa, i dok je Sinja da će ona biti najveće njegovo blago, nje- popularizaciji ove igre. gova vječita slava, njegov štit i utočište. – Nema nijednoga pra- Da je početkom 20. stoljeća Alka bila već dovoljno javno pre- vog Sinjanina, koji za nju ne bi svoju glavu pregorio (Marković poznatljiva, pa i kao ceremonija od kulturne i političke važnosti, 1998:V). svjedoči činjenica da su godine 1921. alkari bili pozvani doprini- jeti svečanosti vjenčanja kralja Aleksandra. Gostovanje alkara na Upravo je simbolika te slike, odnosno čudotvornost koja joj se kraljevskoj svadbi u Beogradu opisao je u knjižici Alkari na kra- pridaje, kako u pučkom, tako i u crkvenome vjerovanju, uve- ljevoj svadbi alkar i učitelj Josip Boko (1922).26 Ta je publikacija like utjecala na mogućnost da se proslava obljetnice kojoj je pub- važna jer, u usporedbi s većinom ranije spomenutih radova o Alki, likacija posvećena osmisli i ostvari tako da narodno slavlje bude na nešto drugačiji način naglašava njezinu pozicioniranost spram skopčano s crkvenom svečanošću (isto:93-94). Posljednjega je dana aktualne vlasti. Naime, dok se iz nekih ranije spomenutih doku- trodnevne proslave (16. kolovoza), tijekom kojega su članovi menata o Alki, primjerice pisama-zamolbi vladajućima da odobre halkarskoga Družtva sudjelovali kano počastna straža u procesiji njezino financiranje, isticanje privrženosti alkara aktualnoj vlasti s gospinom slikom, te je blagoslovljen novi alkarski barjak, u dade razumjeti kao jedan od mehanizama za dobivanje potrebnih popodnevnim satima održano alkarsko natjecanje. Iako Marković sredstava za izvođenje igre, Bokino djelo ocrtava uspostavu jedne konkretno natjecanje ne opisuje detaljno, njegovo je djelo važno nove dimenzije povezanosti Alke s vlašću. Ponos i zadovoljstvo zbog neposrednosti upućivanja na međuovisnost Alke, pobjede zbog mogućnosti sudjelovanja na svečanosti kraljevskoga vjenča- nad Osmanlijama i Čudotvorne Gospe Sinjske, koja se tek u nja izražava, pored ostaloga, i tako što slikovito iznosi gledište o jednome kasnijemu tekstu decidirano spominje (Gunjača 1933) prethodnoj i aktualnoj vlasti riječima da je „crne gavranove, crnu kao ključni čimbenik njezine održivosti u Sinju. Da bi što iscr- stražu i crve narodne zamijenilo dugo željkivano sunce jugosla- pnije prenio značajke cjelokupne svečanosti, Marković donosi i venstva i slobode“ (Boko 1922:35). Bokina percepcija aktualne isječke dvaju novinskih članaka koje potpisuju očevici događaja, vlasti doima se – u odnosu na njegove alkarske prethodnike, iz a među njihovim se opservacijama nalazi i nekoliko pohvalnih čijih pisama proizlazi da se odnos s vlašću iscrpljivao u polučiva- riječi o tada odigranoj Alki. Ti i drugi izvještaji i osvrti koji su nju dobrobiti obiju u njega uključenih strana, pri čemu su alkari povodom slavlja iz 1887. godine objavljeni u domaćemu tisku dobivali željena financijska sredstva, a vlast zadovoljstvo i veću svakako su dodatno pridonosili prepoznatljivosti Alke, koja je, dozu privrženosti lokalnoga stanovništva – stvarnom, iskrenom, pak, od početka 20. stoljeća kontinuirano prisutna tema novinskih, književnih, znanstvenih i drugih vrsta radova. 26 Sudjelovanje alkara na ovoj svečanosti bilo je povod i objavljivanju rada o povijesti Alke i načinu njezine izvedbe u beogradskome listu Vreme (Barač 1922). 48 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka u odabranim pisanim izvorima 49 u nekim segmentima čak i emotivno obojenom. Imamo li na Alke. Izražava to riječima: umu da je još krajem 18. stoljeća opunomoćeni dvorski komesar Razvijanje nacionalnog osjećaja i junačkih vrednota kod jednog za ovo područje Steffaneo prisustvujući Alki pobjednika nagradio naroda nimalo ne konvenira drugom neprijateljskom narodu carevom slikom i pozvao prisutne na odanost novome vladaru, nego isti nastoji da, služeći se dvjema suprotnim metodama, te ili primjerice, da je prilikom odobravanja Pravilnika koji su al- vrline dokine. Ukoliko nije u stanju da ih silom satre, taj pod- kari uredili početkom 20. stoljeća Pokrajinsko namjesništvo kao li neprijatelj ide drugim putem; potpomaže razvitak narodnog jednu od najvažnijih primjedbi naglasilo da treba jače istaknuti duha, a nastoji da moralnu i fizičku krijepost tog naroda upotri- da se Alka izvodi u duhu gesla „Za kralja i dom“ (Jurić 1988:69), jebi u svoju korist. Tako je bilo s Alkom (Baković 1939). isticanje odanosti aktualnoj vlasti uistinu možemo razumjeti kao način održavanja životnosti Alke. Možemo u tim i sličnim situa- Bakovićev prilog treba čitati u svjetlu razočaranja i otpora prema cijama prepoznati i začetke nastanka tradicije i danas evidentnog politici nacionalnog i ekonomskog izrabljivanja u doba Kraljevine pokroviteljstva Alke na najvišoj državnoj razini. Jugoslavije, odnosno jačanja Komunističke partije, ali i tada aktualnoga osnivanja Banovine Hrvatske (usp. Jurić 1987; Stulli Među nekolicinom pretežno novinskih radova o Alki, čija fre- 27 kventnost od tridesetih godina prošloga stoljeća postaje sve ve- 1967-68). ćom, valja – kao svojevrsni nastavak na Bokino djelo, ali sada Razvidno je, dakle, da se u prvoj polovici prošloga stoljeća u izmijenjenim povijesno-političkim okolnostima – spomenuti dogodio pomak u javnoj prezentaciji Alke, to jest da je njezino jedan od nekoliko članaka koje potpisuje Marko Baković (1939) simboličko „pražnjenje“ kroz percepciju slavljenja pobjede nad jednostavno ga naslovljujući „Sinjska alka“. Iako autor tu donosi osmanskim neprijateljem godine 1715. vremenom upilo i sim- kratki historijat Alke i pregled određenih dijelova Statuta, cjelina boliku nešto bližu aktualnome (povijesno-političkome) trenutku. teksta ostavlja dojam da mu naglasak nije na pukom upoznavanju Do sredine 20. stoljeća objavljeno je još nekoliko kraćih novin- potencijalnoga čitateljstva sa spomenutim domenama Alke nego skih članaka koji se pretežno osvrću na podrijetlo i povijest Alke na pokušaju prosvjetljivanja javnosti o pitanju njezine značenjske (npr. Belas 1939; Berić 1948). dimenzije. Revoltiran, kako kaže, karakterom dosadašnjih pisanja o Alki – čije primjere decidirano ne navodi – posredstvom kojih se ona prezentirala kao nekakva utakmica, zbog čega je u javnosti o njoj stvarana pogrešna predodžba, autor u članku nastoji 27 Zanimljivo je spomenuti i da je nekoliko godina ranije upravo alkarska svečanost bila istaknuti prešućivanu nacionalno-historijsku podlogu Alke. Razmi- „medij“ eskalacije sukoba između pristaša „Kralja i Jugoslavije“ te „Mačeka i Hrvatske“. šljajući o njoj u kontekstu različitih društveno-povijesnih prilika „Povod“ je bio tada aktualni alkarski vojvoda, „u selu i u gradu najomraženija ličnost“, koji je u govoru pokušao „komemorisati pokojnog kralja Aleksandra Karađorđevića“, kroz koja je prošla, takve karakterizacije Alke vidi kao posljedicu što je izazvalo burnu reakciju i skandiranje („Živeo Maček, živela Hrvatska, živela slo- lukavosti (stranih) vlastodržaca koji su svjesno pozornost s njezi- boda Hrvatske i živela Hrvatska zastava“) velikoga dijela okupljene mase, a došlo je i nih pravih odlika odmicali prema sebi prikladnijim značenjima do nereda većih razmjera u kojima je jedna osoba izgubila život, a više ih je ozlijeđeno (usp. Barić 2006). 50 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka u odabranim pisanim izvorima 51

Druga polovica 20. stoljeća ni vodič po Cetinskoj krajini, koju potpisuje Šime Jurić (1965), obrazlažući vlastitu spisateljsku motivaciju željom da turistima, Novinskim se člancima šezdesetih godina prošloga stoljeća ali i domaćim ljudima, na popularan i pristupačan način pred- pridružuju i donekle opsežniji te nešto više znanstveno-stručnim stavi ključne podatke o ovome kraju i njegovim zanimljivosti- instrumentarijem opskrbljeni radovi koji Alku razmatraju u širem ma. Publikacija donosi informacije o geografskome smještaju kontekstu viteških igara (Božić Bužančić 1979; Jurić 1960), a sve Sinja i Cetinske krajine, o nekim prirodnim zanimljivostima te ih više potpisuju i etnolozi (Nedeljković 1962; Nikolić 1964a, gospodarskim, demografskim, kulturnim i povijesno-političkim 1964b; Kretzenbacher 1966; Kuret 1963). značajkama ovoga područja. U sklopu tih dijelova Jurić ukratko U to se doba, također, javljaju i publikacije širega opsega, koje predstavlja i neke elemente tradicijske kulture (običaje, nošnju, pojedinačno razrađuju određene dijelove Alke te ih spajaju u cje- usmenu tradiciju, i slično) ovoga kraja, dok samoj Alki poklanja linu izdanja da bi stvorili što cjelovitiju sliku o toj manifestaciji, mnogo više pozornosti (podrijetlo, historijat, povorka, trkalište, ili da bi ih ukomponirali u tematski šire koncipirano izdanje, po- odjeća i oprema, pravila natjecanja) u zasebnome poglavlju, koje put primjerice monografija Cetinske krajine. predstavlja prvi sustavan, te znanstveno i stručno utemeljen pri- Povod je nekolicini izdanja objavljenih godine 1965. bila dvje- log o Alki. sto pedeseta obljetnica Alke. Objavljena je tada kronika proslave, Zanimljivo je, ali i razumljivo da je u Jurićevu radu, osobito te je pokrenut list Alkar, koji je povremeno izlazio sve do godi- imamo li na umu njegov opseg i koncepciju koja teži sveobuhvat- ne 1981. Riječ je o tiskovini koja je pretežno, u formi intervjua nosti, baš kao i u prije spomenutoj kronici – unatoč tomu što na- s ključnim ljudima Alke, objavljivala podatke o pripremama za glašavaju pobjedu iz 1715. kao izvorište Alke – izostavljena uloga nadolazeću Alku, odnosno izvještaje s prethodnoga natjecanja. Blažene Djevice Marije, inače već ranije eksplicitno ili implicitno Iz njih se posredno dade iščitati stanje u Alki, odnosno problemi utkana u promišljanja uvođenja i održivosti ove igre u Sinju (npr. s kojima se Viteško alkarsko društvo povremeno susretalo u or- Gunjača 1933; Marković 1998; Milinović 1975). To, naime, ne ganizaciji alkarskih svečanosti. Nezaobilazni su prilozi bila i sje- treba čuditi uzme li se u obzir tada važeći politički poredak, čija ćanja na žrtve Cetinske krajine u Drugome svjetskome ratu, kao je ideologija umnogome utjecala (i) na izbor istraživačkih tema, i isticanje zastupljenosti partizana u alkarskim redovima. Među osobito u područjima humanističkih i društvenih disciplina, kao podacima koji se tiču priprema za nadolazeću i izvještaja s prote- i na način njihove obrade, te je stoga „zaboravljanje“ ili prešući- kle Alke valja primijetiti kako je šezdesetih i sedamdesetih godina vanje u puku prihvaćene Marijine uloge u monografiji ovoga tipa 28 u tome listu posebno isticana potreba za snažnijom turističkom posve razumljivo. prezentacijom Alke, odnosno za osmišljavanjem načina da je se u 28 te svrhe dodatno popularizira. Spomen na ulogu Blažene Djevice Marije vidljiv je tek u fusnoti kojom se Jurić referira na bosančicom pisan ljetopis Nikole Lašvanina (Jurić 1965:41). Nespominja- Svijest o važnosti turističke promidžbe Alke i Cetinskoga kra- nje legende o Gospi Sinjskoj može se, međutim, promatrati i kao kombinacija gore ja općenito utkana je i u monografijuSinjska alka: informativ- spomenutih uvjeta i Jurićeve težnje za objektivnošću, koju spominje u nekoliko svojih radova podrazumijevajući njome možda i potpuno izostavljanje onih aspekata koji nisu „provjerljivi“. 52 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka u odabranim pisanim izvorima 53

Da se ravnoteža između inače u stvarnosti uvelike isprepletenog bave djelatnošću, pravilima i posebnim tijelima Viteškog alkar- svjetovnog i sakralnog aspekta ove obljetnice ipak postigne, po- skog društva, te alkarskim trkalištem (Jurić 1987a), a poseban brinuli su se svećenici sinjskoga samostana. Okupljeni radovima je prilog, koji potpisuje Bruno Vuletić, alkarski vojvoda s dva- pretežno religioznoga karaktera u Sinjskoj spomenici, koju su iste desetjednogodišnjim stažem (1964-1985), posvećen odnosu tada godine uredili fra Josip Soldo i Jeronim Šetka, dali su – osvrtom aktualnog predsjednika države Josipa Broza Tita s Alkom. na kult Gospe Sinjske nastao u okrilju pobjede iz 1715., povijest Valja primijetiti da znamenke godine u kojoj je objavljena ova svetišta i Cetinske krajine, osobito s gledišta uloge određenih fra- monografija asociraju na proslavu povodom koje je stoljeće ranije njevaca na njezin duhovni razvoj – svoj obol proslavi 250. obljet- Marković napisao Sinj i njegovo slavlje. Iako bismo Markovićevu nice Alke i pobjede nad osmanskim neprijateljem. nakanu da doseljenju Ramljana posveti knjigu mogli motriti i s Valja ovdje napomenuti kako u godinu 1965. pada i prvi tele- aspekta njegova svećeničkoga poziva – imamo li na umu ulogu vizijski prijenos Alke što je nesumnjivo pridonijelo još snažnijoj doseljenog stanovništva, osobito svećenstva, u ukupnoj naseljeno- prepoznatljivosti, odnosno popularizaciji Alke koja se ogleda i u sti ovoga kraja te u osnutku Svetišta – zanimljivo je napomenuti činjenici da godišnje pripreme i izvještaji s alkarskih natjecanja da nova monografija, izuzmemo li godinu objavljivanja, ničim postaju neizostavnim dijelom gotovo svih važnijih tiskanih medi- posebnim ne upućuje na tu obljetnicu. Podatke o tim migracija. Preskočimo li, dakle, te sadržajno uglavnom na konkretno na- jama možemo tek posredno iščitati iz Jurićeva priloga o povijesti tjecanje fokusirane priloge o Alki, sljedeća godina koja je važna, Cetinske krajine (Jurić 1987:26-27), dok je pitanje uloge Blažene što se njezina istraživanja tiče, jest 1987., kada je objavljena još Djevice Marije u raspletu bitke iz 1715. godine te u svakodnev- jedna njoj posvećena publikacija. Riječ je o slikovnim prilozima nome životu cetinskoga puka i ovaj put, baš kao i u monografiji bogato opremljenoj monografijiSinjska alka u kojoj već etabli- iz 1965., ostalo nezabilježeno. rani istraživač Alke Šime Jurić potpisuje priloge usredotočene na Nekoliko godina po objavljivanju te monografije raspala se povijest Alke, Sinja i Cetinske krajine, te na širi splet propisanih Jugoslavija. Kao posljedica toga su, između ostaloga, uslijedili i ili uvriježenih pravila održavanja alkarske svečanosti. Uz uvod- procesi revalorizacije, reafirmacije i transformacije pojedinih se- ni tekst Marka Grčića (1987) o Alki kao mitu koji se obnavlja, gmenata tradicijske kulture, dijelom i kroz ponovno „otkrivanje“ publikacija glavninom okuplja teme zastupljene i u monogra- njihovih religijskih slojeva, što je svoje odjeke našlo i u kontekstu fiji iz 1965. godine koje su ovdje autori pokušali nešto detalj- Alke. nije razraditi. Važno je napomenuti kako je podrobnija obrada Iz gotovo nebrojenog mnoštva pretežno novinskih radova o pojedinih tema (nošnja, oružje, konji i konjska oprema) koje se Alki, koji se razlikuju – nerijetko i osobinama tiskovina i autora uobičajeno vezuju uz polje etnološkoga zanimanja bila povjerena koji ih potpisuju – porukom koju odašilju, izrastaju dvije kon- upravo stručnjacima iz toga područja (Alaupović-Gjeldum 1987; cepcijski, sadržajno i namjenom suprotstavljene publikacije: Hr- Gamulin 1987; Vidović-Begonja 1987), o čemu će više riječi biti vatski duh alke Petra Vučića (1998) i (foto)monografijaAlka koju u nastavku. Uz spomenute, monografija okuplja i radove koji se je uredio Boris Ljubičić (2001). 54 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka u odabranim pisanim izvorima 55

Oslanjajući se na nekoliko važnijih interpretativnih pristupa aspekta poruke koju odašilje, usporedi s monografijomAlka iz simbolima, Petar Vučić nastoji predstaviti Alku kao masovni sim- 2001. godine. Naime, ova monografija, premda se pojavljuje u bol s kojim bi se svi Hrvati trebali identificirati jer je u njoj, kako sličnom društveno-političkom kontekstu, ne pretendira polučiti tvrdi, zgusnuta povijest hrvatskoga naroda. Tragajući za skrivenim dokaze o Alki kao nacionalnoj ili regionalnoj vrijednosti.30 Svje- značenjima koje, sad u pojedinim segmentima, sad u cjelini, Alka doči tomu već izbor naslova ove publikacije, u kojemu je, oči- utjelovljuje, Vučić nastoji naglasiti njezinu izvorno nacionalnu gledno, svjesno izostala geografska referenca koja bi implicirala i simboliku, koja je u lokalnim prilikama za to prikladnih značajki određena simbolička obilježja. Nasuprot tomu, način na koji je „hrvatskog dinarstva” tek našla sebi prilagođenu formu. Alka prezentirana u toj monografiji dozvoljava da je se istodobno Poimajući dinarstvo kao srž nacionalnoga bića koje je kao ta- motri i kao nacionalnu i kao regionalnu, odnosno lokalnu zna- kvo (lokalno) podređeno nacionalnome, Vučić zaključuje kako menitost, a uz to, što je posebno važno, i svjetsku. Monografija je percepcija Alke kao cetinske igre zapravo posljedica djelovanja ne obiluje tekstovima; sadrži tek osnovne podatke o povijesti kra- cenzora. Zbog toga se zalaže za ukidanje (i) Statutom definirane ja i Alke te o nekim (strancu) zanimljivim pratećim obilježjima. odredbe prema kojoj je sudjelovanje u Alki određeno kriterijem To joj, međutim, ne umanjuje vrijednost jer uspješno ispunjava lokalnosti, obrazlažući svoj „zahtjev“ primjedbom da takav kri- koncepciju prema kojoj bogata fotodokumentacija ima snagu go- terij i „vjekovnim hrvatskim neprijateljima“ omogućuje sudje- tovo istovjetnu riječi. Stoga, usporedi li se s Vučićevim djelom, lovanje u Alki te da ga stoga hitno treba zamijeniti kriterijem posebno u pogledu zadanoga cilja, valja primijetiti da ova mono- nacionaliteta.29 grafija mnogo više, iako to eksplicitno ne naglašava, ukazuje na Vučićeva je interpretacija i percepcija „značenjske ispravnosti“ mjesto Alke na lokalnoj i nacionalnoj kulturnoj pozornici, ali joj Alke, a onda i njezina funkcioniranja, osobito zanimljiva s gledi- istodobno i ocrtava smjer kojim bi, u svjetskim razmjerima i u šta cilja koji si je na početku knjige dao – pridonijeti shvaćanju kontekstu globalizacijskih procesa, mogla hoditi. važnosti uloge i mjesta Hrvata u europskoj civilizaciji, odnosno ukidanju percepcije koja se povremeno pojavljuje u javnosti, a tiče se smještanja Hrvata u balkanske okvire – ali i kada ju se, s

29 Međutim, kriterij „nacionaliteta“ već je i prije Vučićeva „zahtjeva“ bio utkan u pravila o izboru sudionika alkarske povorke. Naime, kao što je u knjizi već spomenuto, lokalnosti je, kao temeljnome kriteriju izbora sudionika Alke još od Statuta iz 1833. (osoba […] iz varoši ili njegova staroga teritorija), kao čimbenik „zavičajnosti“, godine 1992. dodan i kriterij nacionalne pripadnosti (čl. 12. Pravilnika o uvjetima i postupku 30 Treba ipak napomenuti da ti konteksti nisu bili u potpunosti jednaki jer je u deset- za prijem članova). Uvođenje ovoga kriterija možemo razumjeti kao odraz protkano- ljeću nakon osamostaljenja Republike Hrvatske na vlasti bila „desnija“ politička opcija sti različitih aspekata svakodnevice tada aktualnih zbivanjima, to jest Domovinskim (HDZ) koju je 2000. godine smijenila koalicija šest stranaka koje su se u odnosu na nju ratom, u kojemu su eskalirali nacionalni animoziteti na koje se Vučić (1998) u svome percipirale kao „lijevo“ orijentirane. Tu promjenu, međutim, ne smatram presudnom zagovoru djelomično oslanja. Spomenuti Pravilnik i danas je važeći. za koncepciju monografije iz 2001. ALKA I ETNOLOGIJA

U ukupnoj količini radova koji su nastali na temu Alke tek jedan njihov manji dio potpisuju etnolozi. Zašto je tome tako kada je evidentno da je riječ o iznimno prepoznatljivom elementu tradicijske kulture – koja se i danas u javnosti, a i u određenome dijelu struke, percipira kao ključno, katkad i kao jedino mjesto zanimanja etnologije, iako joj je područje znatno šire – bit će više riječi u nastavku, nakon kratkoga pregleda tih radova. Okvirno bismo dosad objavljene priloge o Alki koje potpisuju etnolozi mogli podijeliti u dvije grupe. Prvoj bi pripadalo nekoliko radova objavljenih šezdesetih godina prošloga stoljeća, koji su primarno fokusirani na podrijetlo Alke. Riječ je o opsežnim studijama usredotočenima na povijest, razvoj i inačice srednjovjekovnih viteških igara, među kojima je svoje mjesto našla i sama Alka, a potpisuju ih slovenski etnolog Niko Kuret (1963) i au- strijski mu kolega Leopold Kretzenbacher (1966). Činjenica da su ti radovi objavljeni na slovenskom, odnosno njemačkome jeziku, posebnu važnost daje članku koji je, posvećen također mjestu Alke u srednjovjekovnim viteškim igrama, nekoliko godina ranije napisao Šime Jurić (1960). Iako Jurićev rad s formalnoga aspekta ne možemo ubrojiti među etnološke, potrebno ga je spomenuti jer predstavlja prvi na hrvatskome jeziku stručno utemeljen prikaz gore spomenutih obilježja Alke te je, kao takav, vrijedan doprinos domaćoj strukovnoj, ali i široj zainteresiranoj javnosti. 58 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka i etnologija 59

Pitanje podrijetla, ali sada u službi naglašena zanimanja za pri- Desanka Nikolić objavila je dva priloga na temu Alke koji se hvaćenost i održivost Alke u Sinju ključno je mjesto istraživanja fokusom nadovezuju na spomenute Nedeljkovićeve zaključke. U i dvoje srpskih etnologa: Dušana Nedeljkovića i Desanke Niko- člancima „Prilog proučavanju Sinjske Alke“ (1964a) i „Alaj-čauš lić. Nedeljkovićev (1962) kratki prilog o Alki zapravo je osvrt u Sinjskoj alki“ (1964b) autorica također cilja uputiti na dublje na članak koji je u uglednom časopisu Folkore objavila britanska cetinsko podrijetlo ove igre, odnosno na njezinu „izvornu“ po- povjesničarka umjetnosti Marian Wenzel (1960). Nezadovoljna vezanost s nekim drugim lokalnim običajima posredstvom kojih pojašnjenjem o posvećenosti Alke pobjedi nad osmanskim ne- se u ranijoj fazi razvijala da bi – u doticaju s turskim utjecaji- prijateljem – ponajprije zbog činjenice da se na prostoru (bivše) ma – zadobila formu u kakvoj je danas poznajemo. Održivost Jugoslavije dogodio niz mnogo važnijih pobjeda na koje se sje- te, „naknadne“ forme igre, Nikolić povezuje s nastojanjima do- ćanje održalo isključivo u usmenoj, a ne u tradiciji poput Alke maćih vojnih starješina, odnosno serdara – koji su se posebno – Wenzelova nastoji uputiti na postojanje dubljega sloja ove igre iskazali u borbama s neprijateljem, te su stoga uživali povlastice u Cetinskoj krajini. Argumentaciju gradi pozivajući se na Šimu- dobivene od Mlečana – kao glavnih onodobnih sudionika Alke, novićeva Alkara, u kojemu je spomenuta bitka – u usporedbi s da se uvrste u red plemstva. Osobitu pozornost u razmišljanju odnosom između dvojice muškaraca i jedne žene – marginalnog o postupnome nastajanju Alke Nikolić pridaje figuri alaj-čauša, značaja. Motiv spomenutoga muško-ženskoga odnosa – koji smatrajući da njegov naziv i uloga nude svjedočanstvo da je Alka smatra karakterističnim za usmenu tradiciju jednoga dijela Bal- kakvu poznajemo nastala preplitanjem elemenata različite starine. kana – Wenzel povezuje i s navodnim ukrasom s jednoga stećka U kontekstu takva razmišljanja sam se alaj-čauš javlja kao arhaič- koji je pronađen tridesetak kilometara od Sinja, što joj služi kao ni element Alke – što autorica tumači povezivanjem njegova, te dodatni argument za tezu da se Alka na ovome području igrala i u naziva i uloge negdašnjih kumova u Alki s ulogama časnika istoga vrijeme podizanja stećaka.31 Ne umanjujući vrijednost ove studi- naziva i donekle slične funkcije u svadbenim običajima nekih dije – unatoč činjenici da crtež stećka na koji se Wenzelova referira jelova bivše Jugoslavije, pa i Cetinske krajine – čija se uloga, kao nije pronađen na mjestu naznačenome u tekstu – Nedeljković i karakter cijele ove igre, izmijenila zbog susreta s Turcima. Turski kao ključnu primjedbu ističe da je pitanje održivosti Alke, koje je utjecaj, smatra Nikolić, najvidljiviji u vojničkome biljegu koji je autorica otvorila, ostalo neriješeno. Stoga on, kao svojevrsni karakterizira suvremenu Alku. nastavak i nadopunu radu Wenzelove, naglašava da je aktualizaci- Da su se zabavni, vojni, „civilni“, agonalni i razni drugi aspekti ja, usvajanje i preobrazba ove srednjovjekovne igre u cetinskome viteških igara mijenjali tijekom Srednjega vijeka već je ovdje spo- kraju posljedica hajdučkoga i uskočkoga otpora turskoj najezdi, menuto u poglavlju o podrijetlu Alke. Hoćemo li prihvatiti po- odnosno da je riječ o igri koja predstavlja borbeno slobodarsko obi- stojanje „zajedničk[e] starin[e] […] svadbe i viteškog igranja, što lježje njihove etničke grupe (Nedeljković 1962:270). se vremenom može datirati pre prve pojave zvanične alke“ (Ni- kolić 1964b:326) stoga i nije odveć važno, a posebno zbog toga 31 Riječ je o prikazu dvojice muškaraca koji nose buzdovane i žene koja vodi konja bez što autorica samu Alku ne dovodi u vezu s drugim njoj sličnim jahača, što povezuje s konjem edekom iz alkarske povorke. 60 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka i etnologija 61 igrama u našim krajevima, ali i u Europi, te stoga ne uviđa ni po- potrebama i načinima izrade, ali i kulturnim strujanjima – što se stojanje sličnih uloga pojedinih sudionika u Alki i u drugim njoj odrazilo na izmiješanost ukrasa koji su u takvome obliku postali manje ili više sličnim igrama. Tezu ove autorice da se natjecanje „svojina naših naroda“ – autori pojašnjavaju da točno podrijetlo poput Alke održavalo u Sinju i prije njezina službenoga uvođenja niza ovih elementa najčešće nije moguće precizno utvrditi.32 uključio je u svoj prikaz te igre i folklorist Nikola Bonifačić Rožin Spomenuti etnološki radovi, bilo da je riječ o onima koji se (1965:558-567) smatrajući tu mogućnost jednim od pokazatelja bave pitanjima njezina podrijetla i odnosa prema drugim sred- prožimanja različitih oblika „narodnog stvaralaštva“ kojim se u njovjekovnim viteškim igrama ili pak o netom predstavljenim okviru različitih društvenih skupina slavilo konačno oslobođenje prilozima o odabranim segmentima materijalne kulture vezane od turske opsade. uz Alku, predstavljaju vrijedan doprinos boljemu poznavanju Drugoj bi skupini etnoloških radova koji se bave Alkom pripa- Alke, ali i poticaj za njezino dalje stručno istraživanje. dali prilozi usredotočeni na pojedine segmente takozvane materijalne kulture. Riječ je o radovima objavljenima u već spomenutoj monografijiSinjska alka iz 1987. godine, a potpisuju ih stručnja- ci iz splitskoga Etnografskoga muzeja. Ilda Vidović-Begonja tako detaljno opisuje pojedine dijelove alkarske odjeće i opreme, odnosno ukrasa koji – izgledom, načinom izrade, podrijetlom, od- 32 Uz spomenuti prilog o konjogojstvu valja primijetiti da Statut, među ostalim, propisuje i da: „Član VAD-a koji želi biti izabran za alkara mora njegovati ispravan odnosno pripadnošću određenim društvenim slojevima – karakteri- nos i brigu prema konju. U ovo spada ispravno jahanje, ispravno podešavanje konjske ziraju i međusobno razlikuju alkare i alkarske momke, odnosno opreme,timarenje i briga o zdravstvenom stanju konja“(čl. V, točka 2. Statuta iz 1997). ističu posebnost alaj-čauša i vojvode u odnosu na ostale sudioni- Međutim, da odnos prema konjima nerijetko umnogome nadilazi propisano, uvjerila sam se više puta tijekom terenskoga istraživanja u Sinju. Konji ne samo da u diskursu ke alkarske povorke. Na sličan način Jelena Gamulin predstavlja ljudi s kojima sam razgovarala ne figuriraju kao „grla“, nego se, štoviše, o njima govori različite vrste oružja koje nose pojedini sudionici Alke, navodeći kao o „osobama“ s vlastitim imenima. Da to nije novost, posvjedočila mi je žena koja im podrijetlo, tehnike izrade i ukrašavanja, i tome slično. U koje u „svijet Alke“ ušla udajom, prije nešto više od trideset godina. Tada je, kaže, tijekom neobaveznoga razgovora s jednim alkarom, otkrila da on svoj uspjeh na nadolazećemu autorstvu sa Stjepanom Batarelom, Dinka Alaupović Gjeldum natjecanju vezuje uz pitanje „hoće li s njim biti Lidija“. Na dan natjecanja znatiželjno je pozornost usmjerava ka povijesti i razvoju konjogojstva u Cetin- gledala kad će se pojaviti Lidija, no ispostavilo se da je to bila kobila u koju je natjecatelj skoj krajini, iznoseći i podatke o karakteristikama koje konj treba iznimno vjerovao. Kazivanje iste gospođe potvrđuje i da brižan odnos prema konju katkad nadilazi alkarevu skrb te da životinja postaje obiteljskim „dobrom“: „[…] volim te imati kako bi bio prikladan za alkarsko natjecanje. Naročit nagla- životinje i vežem se. Evo on je dosta godina jašio jednog konja Sebastjana i Slavu, jednu sak ovi autori stavljaju na raskošnu opremu i ukrase konja koji kobilu, i ja, ne samo [zato što] on jaši, baš me briga šta on jaši, i kad čujem da je boli… sudjeluju u natjecanju, posebno se pritom osvrćući i na konja bez I Sebastjana […] kad su odvozili, kad je bio gotov, na klaonicu, meni je takva muka bila da sam plakala, i znala bi isto tako otić na hipodrom odnit mrkve, odnit jabuke, jahača, edeka. Ističući kako je činjenica da su se konjima služili svi cukarina. […] I malom […] spremin uvik, dam mrku, jabuke i cukarine da ponesu društveni slojevi, prema svojim potrebama, utjecala na razvoj do- konju. I Slava kad je crkavala ja sam stalno nju išla gledat, odnosila, i ovom dečku bi maćih zanata čiji su majstori svoje proizvode prilagođavali novim koji dinar dala: daj molim te očisti ispod nje, [rekla bih mu], ne mogu vidit ono mokro ispod nje, ona jadna ima koliku i eto krepala“. 62 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka i etnologija 63

Značajke pristupa komparativnu građu pritom koriste povijesne, književne i druge dokumente. Alka nije ključna tema njihovih radova te joj pristu- Je li prije spomenuta predodžba o manjku etnoloških priloga o paju tek kao jednoj u nizu drugih, njoj manje ili više sličnih igara Alki ispravna ili ne, ovisi o tome promatramo li ih u kontekstu koje su se oblikovale u različitim isječcima susreta i prožimanja bibliografske ukupnosti radova o Alki – u kojoj je njihov broj vremenskih, kulturnih, povijesnih, geografskih i raznih drugih neznatan – ili ih gledamo zasebno, pa otkrivamo da je njiho- čimbenika. va brojčana i uža tematska specificiranost itekako relevantna za Za razliku od toga, Nedeljković (1962) i Nikolić (1964a, šire poznavanje fenomena Alke. Koju god perspektivu odabrali, 1964b), u radovima opsegom znatno kraćim od onih koje pot- važno je utvrditi da tematsku orijentaciju, karakter, pa i brojnost pisuju prethodno spomenuti autori, svoju istraživačku pozornost tih priloga valja razumjeti kao posljedicu niza međusobno ispre- fokusiraju isključivo na Alku. Srednjovjekovno podrijetlo ove igre pletenih čimbenika. ti etnolozi, dakako, ne poriču, no u nastojanju otkrivanja razloga S jedne strane tako valja primijetiti kako inicijative za istraživa- zbog kojih se ova igra u Sinju tako dugo održala naglašavaju važ- nje različitih dimenzija Alke nastaju relativno rano, a poticaji im nost ranijih, dubljih slojeva tradicije u kojima je srednjovjekovna najčešće dolaze iz lokalne zajednice, odnosno od strane stručno viteška igra našla plodno tlo i na njih se oslonivši održala više od osposobljenih pojedinaca koji su za Sinj i Cetinsku krajinu vezani dva stoljeća. Čak i ako pretpostavimo da su zaključci ovih autora podrijetlom ili dužim prebivanjem u tome kraju. Alka je u vrije- o postojanju igara sličnih Alki na području Cetinske krajine prije me kada nastaju prvi etnološki prilozi o njoj bila već relativno do- njezina službenoga uvođenja u drugome desetljeću 18. stoljeća bro istražen fenomen, dijelom i u onim segmentima koji su tada, točni – za što, međutim, autori ne nude dovoljno uvjerljivu argu- kao i u dužemu razdoblju koje je uslijedilo, bili ključni predmeti mentaciju – i dalje ostaje činjenica da nam oni ne donose osobito etnološkoga zanimanja. Riječ je, konkretno, o pitanjima podrije- relevantne spoznaje za ukupno razumijevanje Alke. tla ove igre te o određenim elementima materijalne kulture koji- U tim se radovima, međutim, djelomično zrcali onodobna ma je ona protkana, a koje je od početka šezdesetih godina počeo kulturnohistorijska paradigma etnologije koja je, naglašavajući otvarati i njima se ozbiljno baviti Šime Jurić (1960, 1965). narodnu (seljačku) kulturu i običaje kao jedina mjesta etnološko- Osvrnemo li se na etnološke radove koji problematiziraju po- ga zanimanja – što je zajedničko obilježje gotovo svih etnologija drijetlo Alke, valja primijetiti kako se oni međusobno razlikuju jugoistočne Europe sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća u zadanim ciljevima, što onda prati i različitost primijenjenih (Rihtman-Auguštin 2001:3) – pozornost primarno usmjeravala istraživačkih pristupa. U tim radovima, također, možemo pre- na prošle oblike te kulture, pri čemu se njihovu aktualnu pojav- poznati i odraze donekle različitih etnoloških tradicija u koje se nost vrednovalo tek kao „čuvara“ vlastitih prošlih oblika (Čapo autori smještaju. Kuret (1963) i Kretzenbacher (1966) pozornost Žmegač et.al. 2006:13). tako usredotočuju na širi kontekst nastajanja, mijena i raspro- Alku se, dakako, zbog njezine formalne „pripadnosti“ viteš- stranjenosti različitih tipova srednjovjekovnih viteških igara; kao kim igrama europskoga srednjovjekovlja, nije moglo pojmiti kao 64 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka i etnologija 65 izravnoga čuvara starijih oblika „narodne kulture“ koje spominje da je ipak od ostalih elemenata te kulture dovoljno različita da Nikolić (1964a, 1964b). Međutim, ideja o postojanju tih oblika, umiče tada uobičajenim etnološkim klasifikacijama, na kojima se kao preduvjeta njezine održivosti, išla je u prilog tada već uveli- temelji i spomenuta knjiga. Naime, iako u okviru pregleda ljetnih ke javno prihvaćenoj percepciji Alke kao simbola otpora prema običaja Gavazzi usput spominje i Alku, u uvodnome je dijelu neprijatelju, jer je služila kao potvrda da „borbeno slobodarsko knjige, kao i „druge narodne izvedbe, uobičajene na određene ob[i]lježje“ narodnih masa ovoga kraja kontinuitet vuče iz daleke datume“ odvaja i luči „od godišnjih običaja u pravom smislu“ prošlosti (Nedeljković 1962:271). To je, čini se, ujedno i kraj- (1988:111,10). nji doseg koji su etnološki radovi toga vremena mogli postići u Utjecaj teorijskih mijena – rezultat čega je, među ostalim, ši- bavljenju podrijetlom, odnosno „narodnim“ karakterom Alke. renje disciplinarnih horizonata i na područje suvremene, urbane S jedne je strane to posljedica tadašnjega etnološkoga poimanja i svakodnevne kulture, ali i pomicanje naglaska s popisivanja i vlastita predmeta, a s druge je, barem dijelom, u vezi i sa širim opisivanja elemenata tradicijske kulture na njihovu značenjsku pitanjem prihvatljivosti, odnosno (ne)poželjnosti određenih vr- dimenziju – koji se u domaćoj etnologiji javlja sedamdesetih gosta istraživanja u kontekstu socijalističkoga razdoblja. Dakle, u dina prošloga stoljeća nije se odveć odrazio na etnološko istraži- skladu s tada prevladavajućim etnološkim „kriterijima“ određi- vanje Alke. Izuzevši već spomenute radove o pojedinim aspek- vanja što će se smatrati običajem, a što ne, ključna je pretpostav- tima materijalne kulture (Alaupović-Gjeldum 1987; Gamulin ka bila uronjenost dotičnoga kulturnoga elementa u seljački sloj 1987; Vidović-Begonja 1987), koji su potvrdili važnost stručnih društva, a dodatnu mu je snagu davala mogućnost vezivanja uz kompetencija u istraživanju Alke te donijeli neke nove spoznaje pretkršćansko, odnosno praslavensko razdoblje (usp. Čapo Žme- u razmatranim segmentima, etnoloških radova na temu Alke u gač 1997). Unatoč „otkrićima“ starijih slojeva tradicije na koje zadnjemu kvartalu prošloga stoljeća nije ni bilo. Etnološko neza- upućuje Nikolić, Alku se pod fenomen običaja stoga nikako nije diranje u značenjske aspekte Alke moguće je, s jedne strane, ra- moglo podvesti jer je njezino uporište u srednjovjekovnim zapad- zumjeti kao posljedicu i dalje prisutnoga pozitivističkoga usmje- nim tradicijama, koje su gotovo isključivo njegovali viši društveni renja u jednome dijelu domaće etnologije, u skladu s čime bi se slojevi, bilo očigledno. Također, u skladu s prevladavajućim etno- pojašnjenje moglo naći u percepciji dovoljne istraženosti ovoga loškim podjelama (elemenata) tradicijske kulture, bilo da je riječ fenomena u svim ključnim segmentima. S druge je strane izosta- o onoj zasnovanoj na području u kojemu nastaje i manifestira se nak kulturne analize kojom bi se utvrdilo konstituiranje određene određeni kulturni oblik (materijalna i društvena/duhovna kultu- zajednice u sadašnjosti posredstvom tradicije koju njeguje (usp. ra) ili pitanju je li on vezan uz životni ili kalendarski ciklus običa- Čapo Žmegač 1997:18) razumljiv promatra li ga se u kontekstu ja, Alku je, ponajprije zbog njezinih formalnih obilježja, bilo vrlo tada aktualnoga političkoga sustava, karakteristika javne prezen- teško, pa gotovo i nemoguće, ukotviti u neku od tih klasifikacija. tacije Alke i njezina položaja u tome sustavu. Potvrdu tomu nalazimo i u Gavazzijevoj Godini dana hrvatskih Specifičan odnos između Alke i vlasti, kao što je poznato, po- narodnih običaja, gdje do izražaja dolazi prepoznavanje i potvrđi- čeo se oblikovati još u počecima njezina izvođenja u Sinju te je vanje činjenice da Alka jest neupitan dio tradicijske kulture, no vremenom, vođen različitim ciljevima u njega uključenih strana, 66 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka i etnologija 67 zadobivao posebna značenja i manifestacije. Taj je odnos, čini se bavi etnologija te, uz to, nije svediva na tada poželjne starije, se – dakako, iz današnje perspektive, odnosno relativne blizine praslavenske, odnosno balkanske kulturne slojeve. U nastavku se gledano – osobitu snagu i vidljivost poprimio u doba socijaliz- knjige posredno bavim baš tim pitanjima: teorijskim promišljanji- ma kada je, pored ostaloga, Josip Broz Tito proglašen najprije ma fenomena igre i njegova značenjskoga odnosa prema tradiciji počasnim građaninom grada Sinja (1954), potom (doživotnim) kao jednome od ključnih mjesta etnološkoga interesa; „izvornom“ pokroviteljem Alke (1965) i, na koncu, počasnim alkarskim voj- idejom viteštva i njezinim ukotvljavanjem u Alku te različitim zna- vodom (1978). Imamo li na umu ograničenja koja je socijali- čenjima koja je u kontekstu Alke poprimala; i konačno, činjeni- zam kao politički sustav nametao sveukupnom životu, a onda com da vremenska, prostorna i s aspekta društvene stratifikacije i znanstvenome istraživanju, tada etnološko nezadiranje u teme uvjetovana „pripadnost“ ove igre nije priječila njezinu lokalizaciju. poput Alke – ponajprije zbog njezine simboličke povezanosti s religijskim aspektima pobjede nad Osmanlijama, tada još uvijek u „narodu“ evidentno žive (Bonifačić Rožin 1956) – ne treba čuditi. Etnolozi su se u to doba, kaže Dunja Rihtman-Auguštin pišući o etnologiji iz razdoblja socijalizma, jednostavno „klonili onoga dijela ljudskih odnosa i kulture koji je inficiran politikom“ (Rihtman-Auguštin 2001:155-178), te je općenito vladao zazor prema temama nacionalnih i vjerskih simbola, takozvane pučke pobožnosti, odnosno istraživanjima dekristijanizacije narodne kulture. Perspektiva iz koje u ovoj knjizi pristupam Alki dijelom je oblikovana upravo iz prepoznavanja, uvjetno rečeno, nedosta- taka dosadašnjih etnoloških priloga na temu Alke. Uvjetno, jer ti nedostaci nisu posljedica svjesnog, ciljanog propusta ili izbora samih autora, nego su odraz vremena, dominantne etnološke paradigme i svekolikog konteksta u kojemu su ti radovi nastajali. Stoga je u nekom sumiranju premisa za koje je pretpostaviti da su oblikovale ranije etnološko bavljenje Alkom moguće izdvojiti nekoliko faktora: riječ je o pojavi koja po svojim formalnim obi- lježjima pripada području igara koje nije prepoznatljiv predmet etnološkoga istraživanja; „izvorna“ pripadnost višim društvenim slojevima također ju je odmicala od predmeta istraživanja kojima TRADICIONALNA VITEŠKA IGRA

Alku se u literaturi, u medijima, na internetskim portalima, pa i u svakodnevnome govoru, uobičajeno određuje kao tradicionalnu vitešku igru. Toj se osnovnoj definiciji Alke povremeno, ovisno o kontekstu, dodaju odrednice kojima je cilj prostorno ju smjestiti ili ograničiti na područje Cetinske krajine (češće) ili Hrvatske (rjeđe). Ostavljajući zasad po strani značajke koje Alku određuju prostorno, u ovome ću se dijelu knjige fokusirati na pojmove iz njezine osnovne definicije – tradicionalnost, viteštvo i igru – koje ću razmatrati ponajprije u svjetlu etnološkoga pristupa fenomenu Alke.

Tradicija, tradicionalno, tradicijsko

Posegnemo li u detektiranju značenja pojma tradicionalno za pojašnjenjem koje nude rječnici – primjerice Rječnik stranih riječi (1982) ili Hrvatski enciklopedijski rječnik (2002) – otkrit ćemo da je riječ o izvedenici iz pojma tradicija, u čijemu se pak tumačenju ključna uloga pridaje postupku prenošenja – znanja, spoznaja, vjerovanja, običaja, kulturnih vrijednosti, načina ponašanja, i slično – iz jedne generacije ili epohe u drugu, i to ponajprije usmenom ili pisanom predajom i odgojem. Slijedom toga, pod pojmom tradicionalnoga podrazumijeva se „ono što je došlo po predanju“, 70 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 71

što se „predaje od pokoljenja pokoljenju“ te je „uobičajeno od epohama – odiše u rječničkim pojašnjenjima. U posljednja se dva davnine“ (Klaić 1982:1363-4), odnosno ono što je oblikovano primjera tradicionalnosti, zbog drugoga dijela sintagmi u kojima „po tradiciji“, što je „tradicijsko“ (Anić et.al. 2002:1341). Vođeni se javlja, katkada „imputiraju“ i značajke koje vrijednosno nadi- tim pojašnjenjima, možemo zaključiti da se uz tradiciju i njezine laze puku ponovljivost. Ne ulazeći ovdje u pitanje opravdanosti izvedenice vezuju vrijednosno obilježene (znanje, kultura, odgoj kulturnih i životnih vrijednosti, kao i „iskonskosti“ iz koje bi te i slično) značajke različitih mogućih oblika njezine pojavnosti vrijednosti – naročito u kontekstu pozivanja na kuhinju naših u kojima se prošlost susreće sa sadašnjošću. Također, možemo baka ili prabaka, odnosno načina branja maslina naših djedova zaključiti, ponajprije iz posljednjega navedenoga pojašnjenja, da i pradjedova u turističke i reklamne svrhe – trebale proizlaziti, su pojmovi tradicionalno i tradicijsko istoznačnice. valja naglasiti da spomenuti i njima slični primjeri kontekstualno U svakodnevnome se govoru, međutim, uglavnom, pa i go- oblikovanih značajki tradicionalnosti prizivaju svojstva prenoše- tovo isključivo, susrećemo tek s pojmom tradicionalnoga. On nja znanja, kulture i odgoja između različitih generacija. U tim se pritom poprima iznimno širok dijapazon značenja, ponajprije aspektima, to jest svojevrsnoj dodatnoj vrijednosti u odnosu na ukoliko ga promatramo s gledišta prije spomenutih vrijednosnih puko ponavljanje, pojam tradicionalnoga iz posljednjih primjera značajki koje se u rječničkim pojašnjenjima uz njega posredno umnogome približava, pa i oslanja na određene značajke pojma vezuju. Značenjske oscilacije koje pojam tradicionalno zadobiva tradicijskoga koje su se oblikovale u okviru stručnog, etnološ- u različitim suvremenim uporabama očituju se, djelomice, već iz kog diskursa. Za razliku od sveprisutnosti pojma tradicionalnosti naziva u kojima se pojam javlja, poput tradicionalnoga okuplja- koji se javlja u različitim sferama svakodnevice te mu je značenje nja ljubitelja određene vrste automobila, tradicionalnoga susreta primarno fokusirano na ponovljivost, pojam tradicijsko gotovo hrvatske i slovenske policije, određene školske generacije, fanova je „rezerviran“ za područje etnološke discipline, u okviru kojega neke pjevačke zvijezde, ali i, primjerice, tradicionalnih jela odre- funkcionira kao izrazito vrijednosno obilježen predmet istraživa- đene regije, tradicionalnog branja maslina, i tome slično. Osim nja. po mjestu ili događaju posredstvom kojega se tradicija, uvjetno Mogli bismo reći da je pojam tradicije na neki latentan na- rečeno, ostvaruje, navedeni se primjeri razlikuju i po nosivim čin bio utkan i u sam proces formiranja etnološke discipline u značajkama koje pojam tradicionalnoga u okviru njih zadobiva. Hrvatskoj te je do danas ostao jedan od izrazito prepoznatlji- Slijedom toga, iz prvoga bismo dijela primjera kao ključnu zna- vih „simbola“ njezina djelovanja. Međutim, značajke toga poj- čajku tradicionalnosti mogli iščitati ponovljivost koja se temelji ma, kao i njegova uporaba, te važnost koja mu se pridavala u na činjenici da je riječ o događajima koji se ne odvijaju prvi put. različitim „fazama“ domaće etnologije odraz su šireg kompleksa Ta ponovljivost, međutim, ni u jednome od spomenutih primjera epistemoloških i metodoloških smjernica koje su implicitno ili ne podrazumijeva oslonac na neko stvarno ili imaginarno „davno eksplicitno proizlazile iz prevladavajućih etnoloških paradigmi. doba“, posredstvom kojega bi zadobila „snagu“ prenošenja ka- U nastavku ću ukratko predstaviti osnovne značajke pojma tra- kvom pojam tradicionalnoga – zbog naglaska na pokoljenjima i dicija u pojedinim razdobljima domaće etnologije, što će, među 72 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 73 ostalim, poslužiti i kao dodatno pojašnjenje karaktera etnoloških automatsko ponavljanje naslijeđenoga nego se mijenja u ovisnos- radova o Alki o kojima je bilo riječi u prethodnome dijelu knjige, ti o promjenjivome životnome kontekstu i ljudskoj kreativnosti, odnosno otvoriti mogućnost prepoznavanja raznolikosti čitanja Radić je pokazao da je itekako svjestan njezine dinamičnosti. oznake tradicionalnosti koja se javlja u „definiciji“ Alke. Štoviše, čini se da važnost koju pridaje procesu prenošenja kul- Kada je krajem 19. stoljeća Antun Radić utemeljio domaću ture proizlazi baš iz svijesti o neumitnosti kulturne mijene uvjeto- etnologiju, kao ključni predmet njezina istraživanja istaknuo je vane, pored ostaloga, interakcijama među različitim društvenim kulturu, koju je pritom shvaćao vrlo široko: kao ukupnost nači- grupama i različitim vremenskim trenucima. Prenošenjem kul- na života, razmišljanja, vjerovanja, ponašanja i djelovanja ljudi. ture iz prošlosti (djed, otac, majka) preko sadašnjosti u budućnost Radić je bio svjestan različitih vrsta i mjesta u kojima se kultura (djeca i daleki potomci) „pojedinac uči i održava određene mod- rađa, ostvaruje i biva čovjeku dostupna, pa je stoga etnologiji kao ele ponašanja i razmišljanja koje nudi određena kultura“ (Čapo istraživačko područje namijenio narodnu kulturu. Pojam naroda Žmegač 1998:15). Zahvaljujući činu tradiranja svaka se nova kod Radića ponekad označava nacionalnu kategoriju, no ipak je faza kulture – od prethodne uvijek donekle drugačija zbog svojst- češće riječ o kategoriji koja se oslanja na društvenu stratifikaciju, va mijene – u određenim elementima nadovezuje na prijašnje te stoga narodnu kulturu možemo poistovjetiti s kulturom seljaš- faze (usp. Čapo Žmegač 1998; Rihtman-Auguštin 2001:43-54). tva (usp. Čapo Žmegač 1997a; Rihtman-Auguštin 1997). Iako u Iako Radić ideju tradicije, kako je već napomenuto, eksplicitno Radićevoj definiciji kulture u etnološkome smislu pojam tradicije ne spominje, obrise toga pojma – koji će se, kao ključno mjesto nije izrijekom spomenut, da je proces prenošenja (tradiranja) kul- etnološkoga zanimanja, razviti tek kasnije – možemo donekle ture s jedne generacije na drugu smatrao iznimno važnim čimbe- razabrati iz važnosti koju pridaje faktoru prenošenja, odnosno nikom njezine postojanosti i održivosti potvrđuje se na mnogim osiguravanja kontinuiteta pojedinih oblika „narodne kulture“. mjestima u njegovu radu, primjerice: Radićevu je paradigmu otprilike tridesetih godina prošloga sto- ljeća snažno zasjenila kulturnopovijesna paradigma, koja je bila Pomislite samo, kako godi srcu, kad kažeš: tako su i naši stari dominantno usmjerenje domaće etnologije najveći dio prošloga radili. Tu se sjetiš svoga djeda, oca, majke, prijatelja, gostova! A nema kulture bez ćućenja veze, koja te veže s onima što su prije stoljeća. Značajke su te paradigme, pored ostaloga, umnogome tebe bili i za te radili. Tako samo ćuteći tu vezu pomišljaš na dje- utjecale i na (današnju) javnu percepciju etnologije i tradicijske cu svoju i daleke potomke. Ne živiš od danas do sutra, već radiš kulture kao njezina (jedinoga) predmeta zanimanja. i gradiš za vjekove (Radić 1936:49-50). Doajen kulturnopovijesnoga usmjerenja u hrvatskoj etnologiji, Milovan Gavazzi – čiji pozitivistički pristup umnogome od- Unatoč emotivnome naboju kojim odiše Radićevo viđenje naro- govara značajkama onodobnih svjetskih etnologija – istraživačku dne kulture, iz čega posredno slijedi i značaj njezina održavanja, je pozornost usmjeravao otkrivanju najstarijih slojeva određenih važno je naglasiti da je Radić, uz postojanost, prepoznavao i drugi kulturnih elemenata. Iz bogatog opusa ovoga etnologa valja ov- aspekt kulture. Naime, ističući da kultura nije puko oponašanje i dje, zbog naslova i mjesta objavljivanja, izdvojiti prilog „Narodna 74 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 75

(tradicijska) kultura“ koji je objavio u Enciklopediji Jugoslavije ključno i, do sedamdesetih godina prošloga stoljeća, jedino mjesto (1988a). Kakvo viđenje tradicije, odnosno tradicijske kulture, etnološkoga zanimanja. Osim činjenice da je seljaštvo društveni Gavazzi tu prenosi široj, ne-stručnoj čitalačkoj publici kakvoj sloj u kojemu se „ostvaruje“ kultura, Gavazzijevi su nasljednici su izdanja ovoga tipa primarno namijenjena? Prema već ranije zadržali i njegovu, to jest kulturnopovijesnoj paradigmi pripada- usustavljenoj praksi istraživanja u kojoj se pozornost usmjerava juću perspektivu istraživanja kojoj je cilj utvrditi najstarije slojeve pitanju ekoloških utjecaja na oblikovanje i prostornu raširenost određenoga kulturnoga elementa. Slijedom se toga i etnologiju određenih kulturnih elemenata (kulturnogeografska istraživanja) određivalo kao povijesnu znanost, suglasno određenju što ga je s jedne, te s druge strane pitanjima njihova nastanka, starosti i krajem 18. stoljeća, u po svoj prilici prvome spomenu etnologi- podrijetla s gledišta kulturnih strujanja koja su se odvijala u ra- je, utvrdio slovački isusovac Adam Franjo Kollar, istaknuvši joj zličitim povijesnim razdobljima (kulturnogenetska istraživanja), kao temeljni smisao i zadatak rekonstruiranje etničke povijesti Gavazzi ovdje donosi niz podataka o karakteristikama tzv. pa- posredstvom proučavanja odabranih elemenata kulture (usp. nonske, dinarske i jadranske kulturne zone (gospodarstvo, odi- Belaj 1989). Etnologiji inherentno područje istraživanja bila je, jevanje, prehrana, rukotvorstvo, običaji) koje potom razmatra i s dakle, seljačka kultura nekih ranijih razdoblja, kultura u čijem je aspekta njihove samoniklosti, odnosno pitanja prepoznatljivosti istraživanju sadašnjost zanimljiva tek ukoliko čuva neke starije određenih starijih kulturnih slojeva u njihovu oblikovanju (sta- kulturne oblike (Čapo Žmegač et.al. 2006:13). U tome se, kao i roslavenski, starobalkanski, staromediteranski, panonski, rimski, u ulozi koja se u predodžbi kulture i u njenu istraživanju pridaje alpski, apeninski, ugarski, turskoistočnjački). Iz naslova, kao i čovjeku, najjasnije zrcali razlika između ovoga i Radićeva, odno- sadržaja ovoga rada već je na prvi pogled razvidno da se pojam sno, kako će se kasnije vidjeti, suvremeni(ji)h etnoloških pristu- naroda, čija je kultura predmet etnološkoga interesa, zadržao u pa. Usredotočimo li se na sam pojam tradicija, uvidjet ćemo da istome značenju (seljaštvo) koje mu je dodijelio Radić kada je mu je značenje kod Radića obilježeno stanjem aktivnosti; njemu utemeljio tu disciplinu u Hrvatskoj. Istraživanje kulture seljaštva je, naime, u etnološkom pogledu zanimljiva upravo ona kultura kao „narodne“ kulture u Radićevo doba, pa i u prvim desetljeći- koja živi posredstvom prenošenja među ljudima u promjenjivim ma Gavazzijeva djelovanja, bilo je donekle razumljivo s obzirom uvjetima svijeta u kojemu žive. Za razliku od toga, kultura iz kul- na činjenicu da je upravo taj društveni sloj imao najveći udjel turnopovijesne vizure zaključana je u nekom prošlom razdoblju, u ukupnome broju stanovništva. Međutim, i u poslijeratnome ona je statično svjedočanstvo nekih ranijih povijesno-kulturnih je razdoblju – unatoč činjenici da je razvoj industrije potaknuo susreta i događaja. Slijedom se toga podrazumijeva i da je proces masovne migracije iz sela u grad, da su mehanizacija i nova teh- njezina oblikovanja posredstvom prenošenja (tradiranja) završio nološka dostignuća umnogome utjecala na starije načine rada i u nekom trenutku prošlosti, a u njezinoj se današnjoj pojavno- organizaciju života na selu, kao i da ljudi, pod utjecajem toga, sti ljudi poimaju tek pasivnim „nositeljima“, točnije „održavate- mijenjaju svoj odnos prema tradiciji (Rihtman-Auguštin 1988a) ljima“ tradicija svojih predaka, odnosno sjećanja na te tradicije. – seljaštvo, točnije kultura uz njega pretpostavljeno vezana, bilo Istraživanja vođena pod okriljem ove paradigme za cilj su imala 76 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 77 detektirati najstarije oblike elemenata seljačke kulture – kojoj, Tezom o konstruiranosti tradicije naročito se proslavio britan- kako se pretpostavljalo, prijeti opasnost od nestanka – i opisati ski povjesničar Eric Hobsbawm u svome znamenitome uvodu u ih. Kako je najplodonosnija istraživačka faza ove paradigme bila zbornik Izmišljanje tradicije – publikaciji inače u cijelosti posve- druga polovica prošloga stoljeća, a usredotočenost na isključivo ćenoj toj problematici – koji je prvi puta objavljen 1983. godine prošle oblike kulture podrazumijevala prikupljanje iskaza (sjeća- (Hobsbawm 2002; Hobsbawm i Ranger 2002). Pod izmišljenim nja) najstarijih žitelja nekoga mjesta, tako se podaci o različitim tradicijama taj autor podrazumijeva radnje simboličke ili ritual- elementima seljačke kulture zapravo odnose na njezino „stanje“ ne prirode koje se odvijaju prema određenim pravilima. Cilj im s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. Bogat korpus tako prije posredstvom ponavljanja učvrstiti određene vrijednosti i nor- kupljene građe te brojni popisi i opisi seljačke kulture iz njega me ponašanja, te na taj način uspostaviti kontinuitet s prošlošću nastali doveli su do toga se i danas često, kako u svakodnevnom koji onda služi kao sredstvo njihove legitimacije u sadašnjosti. tako i u stručnom diskursu, pri spomenu tradicijske kulture misli Referenca na često herojsku prošlost i ponavljanje najvažniji su zapravo na seljačku kulturu toga razdoblja. elementi takvih tradicija. Riječ je o procesima koji se, kako se ra- Ovoj su se istraživačkoj praksi domaće etnologije od sedamde- zaznaje iz Hobsbawmova rada, uglavnom događaju u kontekstu setih godina prošloga stoljeća, najprije pod utjecajem europskih takve transformacije društva u kojoj stare tradicije više nisu do- etnologija, a nešto kasnije i američke kulturne antropologije, na- statne, odnosno nisu prilagodljive novonastalim uvjetima. Proce- metnuli pristupi koji su umnogome proširili horizont domaćega si izmišljanja tradicija, odnosno prilagodbi povijesti – ponajprije etnološkoga zanimanja. Sažmemo li utjecaje tih teorijskih, i uz posredstvom djelovanja elita koje su u promjenjivim uvjetima njih vezanih epistemološko-metodoloških postavki na domaću nastojale održati svoju moć – naročito su (bili) prepoznatljivi u etnologiju, najznačajnije ćemo pomake prepoznati u činjenici da kontekstu konstruiranja modernih nacionalnih država. se ranije isključivoj istraživačkoj orijentiranosti na selo i njemu Izmišljanje, međutim, može navesti na trag da, s druge strane, pretpostavljeno inherentne kulturne oblike (iz prošlosti), kao postoje neke autentične tradicije, što je sporno, pa stoga na taj jednakovrijedno područje istraživanja pridružuje grad i urbana, pojam treba gledati kao na analitički konstrukt kojim se označuju odnosno općenito kultura svakodnevice, te da se, umjesto na po- transparentni primjeri konstruiranja tradicije. pisivanje i opisivanje elemenata kulture pozornost sada mnogo Gotovo istodobno s Hobsbawmovim razmatranjem procesa više usredotočuje na njezinu analizu, poglavito s aspekta znače- izmišljanja tradicija u kontekstu djelovanja elita, ideju o konstru- nja koja joj ljudi pridaju (usp. npr. Rihtman-Auguštin 1988). iranosti tradicije prepoznali su i istraživači koji su se statusom To je, dakako, rezultiralo i zaokretom u etnološkome poimanju tradicije bavili u kontekstu djelovanja ljudskih zajednica smješte- tradicije, koju se sada – umjesto kao nepromjenjivu, iz davnine nih izvan odnosa moći u političkome smislu. Posljednju spoznaju naslijeđenu kulturnu datost koju je potrebno otkriti i opisati – valja razumjeti u kontekstu šireg spleta promjena koje su se u to problematizira kao konstrukciju posredstvom koje se zajednica, doba, ili nešto ranije, događale u različitim humanističkim i druš- referirajući se na prošlost, legitimira u sadašnjosti. tvenim znanostima, među kojima je svakako i ona koja se odno- 78 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 79 si na percepciju (ne)homogenosti, (ne)moći, (ne)konfliktnosti, svjesnom, namjernom izboru elemenata koje će netko smatrati (ne)kreativnosti, individualne (ne)relevantnosti, (ne)političnosti, svojom tradicijom i kao takve ih iskazivati, uglavnom pristupa i u i drugih sličnih vrsta „negiranja“ ljudi, odnosno zajednica koje se teoretizacijama koje se bave odnosom pojedinca i tradicije. Tradi- istraživalo. cija se pritom javlja kao jedna od okosnica identiteta pojedinaca Analizirajući relevantne, ponajprije folklorističke, ali i njima ili kao potencijal na koji se pojedinac može, ali ne mora osloniti srodne radove koji se bave konstruiranošću tradicija Naila Ceri- u specifičnim situacijama; slijedom je toga, primjećuje Ceribašić, bašić (2009) je prepoznala tri ključna, te međusobno isprepletena umnogome različita od svoga osnovnoga značenja jer joj ni repe- motiva koja se pojavljuju kao argumenti takvih procesa: konti- titivnost niti dijeljeno iskustvo više nisu nužnim odrednicama. nuitet promjene, identifikacija zajednice i izvedba pojedinca. No, bez obzira na to je li tradicija nosivim ili usputnim, povre- Kontinuitet promjena podrazumijeva tradiciju u značenju vrlo menim identitetskim čimbenikom, uvijek je, kada je riječ o iz- bliskome njezinu osnovnome određenju kao procesu i rezultatu boru, obilježena pozitivnom emocionalnom vrijednošću, osobito međugeneracijskoga prenošenja; to, dakle, implicira postojanje stoga jer se javlja kao gotovo kao žudnja za iskustvima prošlosti svojevrsne zalihe znanja – koja kao nit povezuju prošlost sa sa- koju modernost kontinuirano nagriza. Da je tradicija spoznajno dašnjošću – čijih su vrijednosti i načina iskazivanja ljudi svje- iznimno tvrd orah možda se ipak najviše vidi iz teoretizacija o sni. Svako novo prizivanje i iskazivanje tih znanja zaseban je po- tradiciji kao izvedbi, koje težište stavljaju na odnos između tradi- stupak i uvijek, bilo zbog specifičnosti samoga iskaza, bilo zbog cije i kreativnosti. Tu se, naime, istodobno sukobljavaju i među- konteksta u kojemu se događa, nosi donekle drugačija obilježja sobno snažno podupiru tradicija kao svojevrsni kanon skupine, od onih prethodnih (promjena), iako je njihova veza s prošlošću to jest okvir koji pojedinačnome djelovanju postavlja granice i neprestano prisutna (kontinuitet). Tradicija kao izbor, a ne kao individualna kreativnost folklornog umjetnika koja je nužna za datost ključnom je pretpostavkom promišljanja uloge tradicije održavanje tradicije, ali je i neizbježno obilježena modifikacijama u (samo)definiranju zajednica i oblikovanju identiteta. Zajed- tradicije u kontinuiranome prenošenju iz prošlosti u sadašnjost nicama se – u kontekstu njihova nastojanja da, u procesima (Ceribašić 2009). sučeljavanja s drugim zajednicama, istaknu vlastitu posebnost Podsjetimo li se značajki Alke koje su iznesene u prvome dijelu – pristupa kao arbitrima vlastitih tradicija; iz riznice prošlosti knjige te ih, u kontekstu oznake tradicionalnosti iz njezina na- one odabiru one dijelove naslijeđa koji najbolje odgovaraju nji- ziva, dovedemo u vezu s predstavljenim odlikama koje je pojam hovim trenutnim interesima u aktualno važećem sustavu vri- tradicije poprimao u različitim vremenskim, paradigmatskim, pa jednosti. Izborom tradicije i njezinim iskazivanjem zajednica se i teorijskim sidrištima, kao jed(i)na zasad raspoloživa mogućnost legitimira u sadašnjosti, odnosno uspostavlja vlastitu posebnost, „pojašnjenja“ tradicionalnosti Alke ukazat će nam se činjenica to jest različitost u odnosu na razne druge zajednice. Tradicija se, njezine gotovo trostoljetne ponovljivosti, koja onda implicira i dakle, kao i zajednica, može definirati i kao simbolička konstruk- značajku prenošenja (tradiranja). Da se u Alki, međutim, sasvim cija (Cohen 1995). U takvome joj se značenju, prožetu idejom o jasno prepoznaju i one značajke tradicije koje se odnose na, naj- 80 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 81 jednostavnije govoreći, vrijednosti i značenja koja joj ljudi prida- različita pojašnjenja ovoga pojma izdvojiti njezin zabavni karak- ju, kao pojedinci i kao članovi zajednice, vidjet će se u nastavku, ter. Ta i njoj slične značajke koje se vezuju uz igru nisu poseb- poglavito u posljednjemu dijelu knjige. nost suvremenoga trenutka. Štoviše, upravo su interpretacije igre No, prije toga, kako se dade vidjeti i iz sažetoga prikaza nekih kao ne(o)zbiljne, te posljednje i gotovo ponižavajuće metamor- etnoloških poimanja tradicije, treba napomenuti da je predodžba foze neke prethodno ozbiljne i svrhovite aktivnosti, odnosno toga pojma umnogome oslonjena, pa gotovo i poistovjećena s kao vježbe samosvladavanja ili načina zadovoljenja strasti za vla- pripadajućim paradigmatski uvjetovanim gledištima na kulturu. danjem, i tome slično, još sredinom prošloga stoljeća potaknule Kao jedan od mogućih „problema“ ranijih etnoloških percipira- teorijska propitivanja iz kojih je fenomen igre izniknuo u bitno nja Alke, uz njezino „izvorno“ inozemno podrijetlo, nameće se i drugačijemu značenju. S periferije zanimanja društvenih znanosti pitanje oblika posredstvom kojega se ona manifestira. Je li igra – igru u središte proučavanja najprije dovodi nizozemski kulturni zbog natjecateljskih i zabavnih značajki koje se uz nju primarno povjesničar Johan Huizinga ([1939]1970), koji se osobito zani- vezuju u svakodnevnome diskursu – značenjski suprotstavljena mao za pitanja podrijetla kulture, te za odnos kulture, to jest zbilje i kulturi, pitanje je kojim se bavim u nastavku. igre, smatrajući da igra prožima čitav društveni život čovječanstva u tolikoj mjeri da čovjek zaslužuje atribut homo ludens. Igra je, prema Huizingi, slobodno djelovanje „za koje osjećamo da „nije Igra vs. kultura? tako zamišljeno“ i da je izvan običnog života te da usprkos tomu može igrača potpuno zaokupiti, […] „da protječe u vlastitom i Krenemo li u detektiranju značenja pojma igra već utabanim određenom vremenu i prostoru“ i da se „odvija po određenim putem rječničkih pojašnjenja otkrit ćemo, ili bolje rečeno pot- pravilima i oživotvoruje društvene veze“ te je, uz to, neizvjesna, vrditi, svu množinu značenja koja taj pojam zasebno ili kao dio napeta i ponovljiva (1970:24-25). Ključna je teza njegova djela različitih sintagmi poprima u svakodnevnome govoru, ovisno da igra ne samo da ne predstavlja degradaciju ranijih oblika kul- o kontekstu u kojemu se koristi. Pod igrom se, dakle, najčešće ture, kako se to ranije tvrdilo, nego da je upravo njome protkan podrazumijeva spontana tjelesna ili intelektualna aktivnost djete- korijen konvencija koje omogućuju razvoj kulture. Kako bi poka- ta koja je sastavni dio faze odrastanja i razvijanja ličnosti. Igra je zao da je u igri korijen konvencija koje omogućuju razvoj kul- i naziv za rekreaciju kojoj je jedini cilj da se osoba zabavi. Kat- ture, Huizinga agonalni princip pripisuje i nekim pojavama koje kad je ta aktivnost podvrgnuta sustavu pravila na temelju kojih naizgled s igrom nemaju nikakve veze. Primjerice, pravo i sud- se ostvaruje pobjeda ili poraz te je tada igra značenjski istovjetna ske postupke interpretira kao natjecanje kojemu je cilj retoričko pojmu natjecanja (Anić et.al. 2002:461-462). Unatoč posebnosti nadjačavanje. Odlike igre pronalazi i u pojedinim oblicima ra- ovih, ali i drugih, ovdje nenavedenih značenja pojma igra, što tovanja, u pjesništvu, glazbi i plesu te konačno iznosi i kratku uglavnom proizlaze iz ciljeva koje pojedinci sudjelovanjem u toj povijest čovječanstva, počevši od rimske civilizacije, detektirajući aktivnosti žele postići, mogli bismo kao nit koja međusobno spaja kulturotvornu ulogu agonalnog principa u svakome pojedinome 82 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 83 razdoblju te povijesti. Ukratko, kultura se razvija iz igre i kao igra, je – polazeći od premise da sve igre ne izražavaju identičan psiho- tvrdi Huizinga. Prevagu u njegovu zanimanju za igre nose takoz- loški stav i ne posjeduju jednake funkcije u različitim zajednicama vani „viši oblici“ te aktivnosti, to jest oni koji se odlikuju agonal- – Caillois odlučio učiniti korak više te je, među mnoštvom mo- nim, natjecateljskim karakterom, jer pred igrača stavljaju zahtjev gućih kriterija za klasifikaciju igara, odabrao poriv koji pojedinca za spretnošću, znanjem, vještinama, snagom, i slično. Ispunjenost navodi da se okuša u toj aktivnosti jer se iz toga zrcali, smatra Ca- tih zahtjeva u okviru igre i u interakciji s gledateljstvom, smatra illois, skrivena ljudska potreba kojoj se udovoljava uključivanjem Huizinga, stvara napetost, koja je svojevrsni preduvjet njezine u igru. Vođen tim kriterijem, sve je igre rasporedio unutar četi- kolektivne prihvaćenosti. Što je igra „podobnija da pojača nekom ri kategorije, ovisno o tome koji je princip – agon (natjecanje), pojedincu ili skupini intenzitet života, to se više uzdiže prema alea (slučaj), mimicry (gluma) ili ilinx (zanos) – za njih ključan. kulturi“, te pobjednik u takvim oblicima igara „stječe ugled, ob- Igre kojima ravna agonalni princip, koje se u donekle sličnome nosi čast, a ta čast i taj ugled redovito koriste čitavoj skupini kojoj značenju javljaju i kod Huizinge kao „viši oblici igara“, Caillois pripada pojedinac“ (Huizinga 1970:70,73). Slijedom navedenih smatra izuzetno progresivnim kulturnim elementima. Igre su to Huizinginih tvrdnji mogli bismo zaključiti i kako snaga igara da koje podrazumijevaju odmjeravanje natjecatelja u nekoj, najčešće postanu kulturotvornim elementom određene zajednice proizlazi posebnim treningom uvježbanoj vještini po jasno definiranim iz njihove kolektivne prihvaćenosti. pravilima natjecanja, pri čemu svaki od sudionika teži da mu se Još je veći naglasak od Huizinge – koji se primarno bavio po- prizna nadmoć u toj domeni što, vrlo često, dovodi i do njegove drijetlom kulture u igri te odnosom igre i zbilje – na pitanje na- afirmacije izvan samoga konteksta natjecanja, dakle, u „zbilji“. Za čina na koji se određeni principi igre manifestiraju u kulturi, kao razliku od toga, kod alee (lat. igra kockama) ishod nije posljedi- i njihove uloge u zajednici u kojoj su prihvaćeni, stavio u knjizi ca sposobnosti, nego slučajnosti. Igrač, drugačije govoreći, nema Igre i ljudi francuski sociolog Roger Caillois (1965). Cailloisovo utjecaja na ishod. Mimicry se pak odnosi na oponašanje nekog se djelo može shvatiti kao nastavak i kao nadopuna, ali i kritika drugog. Riječ je o igri čiji se sudionici ne pokoravaju pravilima pojedinih Huizinginih gledišta na fenomen igre. Prihvaća njego- (npr. dječje imitiranje odraslih), što je još naglašenije kod ilinxa, vu ozbiljnost pristupa igri, kao i važnost međudjelovanja igre i gdje je cilj izazivanje vrtoglavice, odnosno manjka stabilne per- kulture, no odbacuje, primjerice, Huizinginu ideju da se sav ko- cepcije (vrtuljak, bungy jumping). lektivni život i društvene institucije mogu opisati kao vrste igara Cailloisova je studija, međutim, obilježena nizom manjkavosti. tvrdeći, umjesto toga, da se određena kultura i povijesni periodi Njegov je model podjele igara poprilično krut te ponekad nije po- mogu okarakterizirati posredstvom njima pripadajućih igara. Ta- sve jasno zašto određeni tip igara smješta u pojedinu kategoriju. kođer, unatoč tomu što prihvaća Huizinginu definiciju igre kao Primjerice, iznenađujuće je da alpinizam smješta u ilinx, kada je slobodne, dobrovoljne, ograničene i neizvjesne, te po prirodi ne- riječ o sportu koji podrazumijeva trening i disciplinu te zahtijeva produktivne aktivnosti, manjkavošću njegova pristupa smatra to posebne vrste pripreme. Također, u daljoj razradi ovih kategorija što različite vrste igara smatra međusobno ravnopravnima. Stoga igara Caillois predstavlja dozvoljene, posebno pogodne i rušilač- 84 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 85 ke kombinacije, pri čemu pojedine kombinacije dodjeljuje odre- potrebno je, za početak, podsjetiti se da je riječ o igri koja svojim đenim vrstama društava, gdje osnovnu i jedinu (!) opreku tvore formalnim „podrijetlom“ ne proizlazi iz lokalnih okvira, na što tzv. „dar-mar“ društva – u koja svrstava, vodeći se antropološkom dijelom upućuje i viteška designacija u njenu nazivu. literaturom, australijska, afrička i američka – i „uređena društva s Igre, kaže Caillois „ne posjeduju nasljednu identičnost. […] kancelarijama, karijerama, zakonicima i računicama“, gdje smje- One primaju [tisuće] nejednako raspoređenih formi, kao i biljne šta društva Inki, Asiraca, Kineza i Rimljana (1965:118). Prema vrste, ali sa daleko većom sposobnošću da se srode; one sele i njegovu mišljenju, u „dar-mar“ društvima prevladava kombina- prilagođavaju se podjednako zbunjujućom brzinom i lakoćom“ cija mimicrya i ilinxa te vlada kaos koji se prevladava uvođenjem (1965:112). Kako se „inozemna“ igra prilagodila lokalnim prili- reda kroz proces civilizacije koju obilježava kombinacija agona kama u kontekstu Alke dijelom je vidljivo iz, primjerice, odjeće, i alee. Ovakvim viđenjem Caillois zapravo iskazuje mišljenje o nošnje natjecatelja i ostalih sudionika povorke, iz naziva igre, na- jednolinijskom razvoju, ali i izražava vrijednosni stav kakav je bio tjecatelja i pojedinih časnika, rekvizita, dijelova odjeće i opreme, prisutan (i) u ranijim antropološkim shvaćanjima, u kojima se i tako dalje. No što se dogodilo s pojmom viteštva? Činjenica da istraživalo „egzotičnog divljaka“ kojega je trebalo civilizirati pre- institucija viteštva na našemu području nije postojala u obliku i ma kriterijima vlastite, zapadnjačke kulture. Unatoč očigledno značenju kakvo se uglavnom vezuje uz njegove prepoznatljivije kolonizatorskom diskursu, odnosno evolucionističkom gledištu zapadnoeuropske inačice nameće pitanje „lokaliziranih“ značajki na kulturu, te nevidljivosti pojedinca u samo naizgled preciznim toga pojma, sadržanoga u nazivu igre i udruge koja o njoj skrbi. klasifikacijama i izborima igara koje će u njih biti smještene, zbog U nastavku, prije analize mjesta i načina na koje se pojam viteštva čega studiju Igre i ljudi treba čitati s oprezom, ona je ipak važ- ukotvio u Alku, ukratko ću se osvrnuti na neke značajke institu- na zbog toga što igru promatra kao imanentno ljudsku pojavu. cije viteštva u europskome kontekstu te, na kraju, istaknuti obi- Ukratko, tvrdnja Reci mi što igraš pa ću ti reći tko si sažima ovo lježja koja je taj pojam poprimio u jednom konkretnom slučaju djelo te igra iz njega izranja kao simbolički kulturni marker po- i u specifičnom kulturnome i političkome trenutku Hrvatske na sredstvom kojega se ostvaruje kohezija unutar određene zajedni- prijelazu 20. i 21. stoljeća. ce, ali i njezina distinkcija od drugih zajednica. Možemo li u Alki iščitati takva obilježja? Je li ona kulturni marker, individualno i kolektivno identitetsko uporište, te stoga i Viteštvo kohezivno sredstvo zajednice u kojoj se izvodi? Čini li ju takvom agonalni, natjecateljski princip – koji s gledišta kulturotvorne Ideji i inačicama institucije viteštva na europskome prostoru mo- uloge igara spominjani teoretičari iznimno vrednuju – ili (i) zna- gli bismo prići iz različitih disciplinarnih i analitičkih okulara. čenja koja prate njezina formalna obilježja? Da bismo utvrdili od- Detaljan prikaz i analiza viteštva, međutim, nadilaze fokus moga nos njezinih formalnih, evidentno agonalnih obilježja i značenja zanimanja u ovoj knjizi, te ću stoga u nastavku, referirajući se koja joj se pridaju, bilo u cjelini, bilo u pojedinim segmentima, ponajprije na uvide koje nude francuski povjesničari Marc Bloch 86 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 87

(2001) i Jacques le Goff (1998), iznijeti tek neke osnovne i za stoljeća, kad je njihov naziv vassus (kelt., vazal) zamijenjen s mi- ovaj rad relevantne značajke toga fenomena. Treba stoga naglasiti lles (lat., vojnik), odnosno chevalier (franc., vitez) u Francuskoj. da slika viteštva koja slijedi predstavlja sažetu, te stoga nužno i Vojnički se sloj uzdignuo na društvenoj ljestvici i sve više stapao donekle poopćenu verziju institucije koja je u svojim raznolikim s aristokracijom opskrbljujući se čašću, a već krajem 12. stoljeća manifestacijama – uvjetovanima ponajprije društvenim, pros- samo su plemići mogli postati dijelom toga, viteškoga sloja (Blo- tornim i vremenskim čimbenicima – izrazito heterogena. ch 2001; le Goff 1998). U osvrtu na već ranije u knjizi spomenutu nadmoć turnira u Osobite je značajke pojam viteštva zadobio u kontekstu kri- nekoj danas svakodnevnoj predodžbi viteških igara, mogli bismo žarskih ratova, koji se katkada ističu i kao zlatno doba viteštva, primijetiti i kako se uz pojam viteštva najčešće vezuju značajke u kojemu je stvoren obrazac savršenog viteza kojega karakterizi- kojima je ta institucija bila obilježena u jednoj svojoj, odnosno raju čast, slava, milosrđe, lojalnost, uglađenost i slične osobine. fazi kasnoga srednjega vijeka. No, taj sjaj i raskoš kojim je ideju Crkva je, koja nastanak viteštva vezuje ponajprije uz te ratove, viteštva obdarilo kasno europsko srednjovjekovlje, čini se, sasvim odnosno uz trenutak udjeljivanja religijsko-moralne dimenzije odudara od njegovih početnih odlika, budući da mu se „razvojna divljaštvu ratnika, križarima dodijelila određene svjetovne i du- nit“ može pratiti od podaničkih, vazalskih odnosa zasnovanih u hovne privilegije, poput opraštanja grijeha, oslobađanja od po- prvome redu na materijalnoj koristi koju su podređeni dobivali reza, i slično. Ta je religijsko-moralna dimenzija središnje mjesto služeći svomu gospodaru. Vazalski su odnosi, kako se razaznaje iz zanimanja Knjige viteškog reda – koja se doima kao vrsta pravil- spomenutih uvida, postojali na svim razinama društva: od kralja nika kojega se vitezovi moraju pridržavati da bi održali časnost koji je za podanike imao bogate zemljoposjednike, čiji su vazali svoga poziva – čije se autorstvo pripisuje srednjovjekovnom mi- opet imali sebi podređene, i tako redom sve do nadređenosti sa- sliocu Ramonu Llullu (1995). Llullov je vitez transcendentalan svim malom broju vazala. U nemirnim su uvjetima srednjovje- te se običnomu čovjeku ukazuje kao očitovanje božanske snage kovlja gospodari, pretpostavlja se, posebno nagrađivali one vazale koja se ne iscrpljuje u njegovoj ratničkoj i dvorskoj ulozi: on je koji su im služili kao privatna vojska, što je uvjetovalo postupno zapravo mrzitelj rata u koji ulazi samo po kraljevoj zapovijedi, bogaćenje tih vazala u odnosu na one s „nižim“ dužnostima. čuvar mira i plemeniti zaštitnik puka. Dana mu uloga „zaštitni- Mogućnost postanka ratnikom svakoga onoga tko ovlada oruž- ka puka“ podrazumijeva i sijanje straha kako bi kod toga istoga jem i potrebnim vještinama promijenila se uvođenjem posebnih, puka izazvao strahopoštovanje te tako spriječio pobune i ispravio skupih ratnih rekvizita (mač, štit, oklop, i slično) te se ograničila nepravde što haraju svijetom. Čini se da je to jedini odnos koji samo na one koji su si mogli pribaviti i održavati potrebnu opre- vitez mora imati prema puku, budući da kao najplemenitiji pred- mu, dakle na ljude višeg društvenog položaja ili vazale koje su stavnik ljudske vrste neprestano mora raditi na njegovanju finih oni novčano pomagali. Ta je promjena dodatno povećala potrebu manira i na uspostavi korisnih poznanstava, a to u puku neće razlikovanja vazala-ratnika od onih koji to nisu bili, a očitovala se naći. Premda po dužnostima prema svomu gospodaru nalikuje vjerojatno i u promjeni koja se zbila krajem 10. i početkom 11. na prije spomenutog siromašnog vazala ovisnoga o gospodaru, 88 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 89

Llullov je vitez po rođenju određen vitezom biti. Njemu je, kao nju povremenih međuviteških razmirica, bili su i inauguracijski predstavniku aristokratskoga roda, dana plemenita viteška zada- „medij“ jer su obuhvaćali svečanu prisegu novoga člana, kojom ća da uvede red u svijet napučen nepravdama, laži i nemilosrd- se mijenjao njegov status: iz paža je postajao vitezom, čime se nošću. Snažna hijerarhizacija društva ogleda se u Llullovu djelu obznanjivala njegova sposobnost za nošenje viteške titule i za ak- karakterističnim odnosima u koje je vitez uključen: njegov odnos tivno sudjelovanje u turnirima. Općenito, u novim je prilikama prema gospodaru ima paralelu u redu koji se ostvaruje božanskim viteštvo predstavljalo „naglašeno kultiviranje lijepog života u obli- upravljanjem planetima, a ljubav, požrtvovnost i povjerenje koje cima junačkog ideala“ (Huizinga 1964:39), a junački je ideal, baš vitez ulaže u taj odnos nadoknađuje zahtijevajući to isto od sebi kao i način njegova kultiviranja, proizlazio iz značajki srednjo- podređenih (Llull 1995). Llullov junak je predstavnik aristokra- vjekovnog društvenog poretka. Naime, u tadašnjoj je tripartitnoj cije koji vitešku titulu nasljeđuje, što, prisjetimo li se lanca razvo- podjeli društva na svećenstvo, plemstvo i „treći stalež“ (usp. le ja viteštva iz vazalskih odnosa, pripada njegovoj završnoj fazi, kad Goff 1998:342-415) posljednjemu bila namijenjena zadaća po- je ta institucija u najvećem dijelu Europe bila očišćena s obzirom niznosti, marljivosti i poslušnosti prema svomu gospodaru (usp. na podrijetlo svojih članova.33 Huizinga 1964:58). Prema takvomu bi određenju „treći stalež“, U takvom sastavu, a u vezi i s osnivanjem jedinstvenih kraljev- a da bi sustav pravilno funkcionirao, bio dužan ispunjavati svoje skih vojski od 13. stoljeća, te novim tehnikama ratovanja, viteštvo staleške obveze. To istodobno daje pravo njegovu nadređenom da je gubilo značajku vezanosti uz bojno polje sve se više stapajući sankcionira nepridržavanje zadanih obveza. U takvome bi poret- s posebnim oblicima života na dvoru. Upravo su karakterističan ku, istina propisanome od onih s vrha ljestvice – ali tada važećem stil toga života i oblici ponašanja postali temeljem „novog“ viteš- – ispravno i viteški bilo gušiti bune seljaka, pa i ubijati ih ako tva, postupno zamijenivši njegovo nestajuće ratničko poimanje. je počinjeni prijestup neoprostiv. Naravno, u sustavu današnjih, Proces promjene koji je najprije zahvatio instituciju vazalstva, a uvjetno rečeno naših vrijednosti, nastalih među ostalim i redefi- potom i viteštva, vidljiv je i u promjenama temeljnih vrijednosti niranjem sadržaja i opsega nekih pojmova obuhvaćenih i srednjo- koje se uz njega vezuju. Dotadašnja primarno ratnička funkcija vjekovnim idealom, to ne bi bilo ni ispravno ni viteški. viteštva nastavila je živjeti u svome posebnom obliku prilagođe- S obzirom da je glavninu tadašnjega stanovništva činio upra- nomu novom okruženju, a iskazivala se u mirnodopskom razvo sloj potlačenih, to jest onih sa znatno ograničenim pravima doblju viteškim turnirima. Osim što su služili zabavi i rješava- i djelatnim ovlastima, nameće se pitanje kako se ideal viteštva – budući da u tome sloju iz odbojnosti ne bi trebao naći svo- 33 Faze viteštva spominjem uvjetno, radi bolje preglednosti, jer se sama institucija, kako ga eventualnog prenositelja – premda u manje-više izmijenjenu je već spomenuto, različito razvijala u različitim dijelovima Europe. U prvoj bi fazi značenju, uspio održati i do naših dana. Odgovor je, čini se, u vitezovi bili vojnici koji su ovladali tehnikama ratovanja, a potječu najvećim dijelom iz nižih slojeva društva; oni, ako su se obogatili ili nečim zaslužili posebnu vladarevu općenitoj potrebi ljudskoga roda za uljepšavanjem svoga života i naklonost, ulaze u drugu fazu, kad im se sve više pridružuje aristokracija da bi u po- svijeta oko sebe, pa makar i lažnom slikom. Da je opće gospodar- sljednjoj fazi, sasvim u sferi viših slojeva, bilo gotovo nemoguće ući u viteški svijet osim sko-socijalno stanje srednjega vijeka bilo za to savršena podloga, po nasljednoj liniji. 90 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 91 potvrđuje i Huizinga: polju susrećemo vatreno oružje, njihova funkcija dokazivanja moći i razbibrige mnogo prihvatljivija negoli funkcija pripreme ...[moglo se] jadikovati nad izopačenošću svećenstva, nad propa- za ratovanje: umjesto da se uvježbavanjem potrebnih vještina šću viteških vrlina, a da se slika ideala niukoliko ne napušta; pa ako bi ljudski grijesi i spriječili ostvarenje toga ideala, ipak bi ta priprema za ratovanje, kasnosrednjovjekovni vitez koristi slična slika ideala ostala podlogom i putokazom društvenog mišljenja umijeća kako bi pokazao svoju moć, zadobio željenu naklonost (1964:56). neke dame, pobijedio i osramotio rivala i slično. Kako ćemo, tom logikom, pojasniti Alku, igru koja s formalnog aspekta, dakle po Različiti oblici natjecanja koji se uobičajeno vrlo široko definiraju svojim igraćim obilježjima, nije proizišla iz lokalnih okvira nego nazivom viteških igara nesumnjivo su, uz druge, kao istaknutu je i prostorno i vremenski udaljena od nekog pretpostavljenog funkciju imali zabavu, odnosno odmak od raznoraznih obveza i obrasca uz koji ju po tim karakteristikama vezujemo? Kako će u tegoba svakodnevnoga života posredstvom razonode. U nekom okviru Alke ideja viteštva – prisutna u njezinu i nazivu društva što klasifikacijski uglavnom neuhvatljivom uzročno-posljedičnom o njoj skrbi – nadići vremensku, prostornu, pa i kulturnu ukot- slijedu međudjelovanja prostornih, vremenskih i socijalnih vljenost u različite sfere života viših društvenih slojeva u europ- čimbenika izniknuo je i okvir igre kakvu danas podrazumijevamo skome srednjovjekovlju? Kakav su odjek ključne viteške osobine, pod Alkom. poput časti, lojalnosti (nekom višem cilju ili osobi) i junaštva, pronašle u kontekstu Alke i na koji su se način one značenjski Viteštvo i Alka/viteštvo i Statut Sinjske alke odnosile prema mijenama povijesnih i političkih prilika koje je Alka u svom trostoljetnom postojanju nadživjela? Najprikladni- jim se polazištem potrage za odgovorima na ova i slična pitanja Ako podržimo misao o izmijenjenosti, potonuću prvotnih ukazuju pojedini dijelovi Statutâ, naročito članak koji se odnosi funkcija viteških natjecanja i njihovoj prilagodbi zabavi mogli na svrhu djelovanja samoga Društva. bismo lako poskliznuti u suglasje s gledištima koja igru motre Statut VAD-a je, kako je već navedeno, dokument koji, naj- kao zadnju i ponižavajuću fazu određene aktivnosti koja je u „iz- općenitije govoreći, sadrži ključna pravila po kojima se Alka u vornome“ obliku imala bitnu ulogu u životima onih koji su ju najširem smislu organizira i izvodi. Neizostavan dio svih varijanti izvodili, a gubitkom se te funkcije smjestila u „sramotnu“ sferu Statutâ nastalih u razdoblju od 1833. godine – uz koju vezujemo zabave i neozbiljnosti. Međutim, tražimo li u promjeni funkcija i najstariju dosad poznatu verziju ovoga dokumenta – do danas, oblika određenih pojava, u ovome slučaju igre, načine prilagodbe uz podatke i pravila o načinu igre, izboru i obvezama članova povijesnim, socijalnim, kulturnim i drugim kontekstima, tada Društva te pojedinih njegovih tijela, kao i natjecatelja i drugih ćemo u procesima promjena prepoznati specifične načine udah- sudionika povorke, ali i o nošnji, opremi i oružju, čini uvod o njivanja vitalnosti tim pojavama. Promatramo li s tog gledišta, povijesti i nastanku Alke. Naglasak se tu stavlja na njezinu simbo- primjerice, turnire, tada je u trenutku u kojemu na bojnome ličku povezanost uz pobjedu lokalnoga stanovništva nad Turcima 92 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 93

1715. godine. Iz toga je dijela Statuta, također, zbog njegovih je Društva „da bude postrekom jačanju bratstva i jedinstva i pot- povremenih – i privremenih – nadopuna i preinaka, moguće išči- pune ravnopravnosti, kako svih Hrvata i Srba, tako i svih slaven- tati i podatke o izmjenama političkih sustava kao i o prilagodbi skih naroda“ (Jurić 1988:119). Jedan od mehanizama ostvariva- funkcija Društva aktualnim povijesnim i političkim prilikama. S nja bratstva i jedinstva, odnosno ravnopravnosti Hrvata i Srba obzirom da u vrijeme nastanka prvoga Statuta Društvo službeno možemo prepoznati i u činjenici da je člankom 10. toga istoga nije postojalo, iz tog dokumenta možemo tek posredno iščitati Pravilnika, propisano da „u alkarskom društvu kao izvršujući postojanje neformalno organizirane grupe ljudi koja je, u želji da član treba da bude najmanje jedan Srbin“ (Jurić 1988:121). U se sačuvaju „stari običaji“ konzultirala „mišljenja njihovih stari- Nacrtu Statuta Viteškog alkarskog društva u Sinju iz 1955., kao i jih“, te Statutom utvrdila „principe i pravila Alke, da se zauvijek Statutu Viteškog alkarskog društva iz 1965. godine, uz, dakako, sačuvaju jednaka i nepromjenjiva“ (Jurić 1988:82). Možda je baš uspomenu na godinu 1715., u ciljeve Društva ulaze razvoj pa- zbog činjenice da Društvo u formalnome smislu nije postojalo u triotizma i slobodarskog duha Cetinjana, koji se osobito iskazao vrijeme nastanka ovoga dokumenta, u njemu, kako u opisu igre, u Narodnooslobodilačkoj borbi te razvijanje osjećaja drugarstva tako i Društva, izostao viteški pridjev koji se, pak, u oba značenja među članovima, kao i gajenje ljubavi prema Cetinskome kraju prvi puta spominje u Pravilniku Vitežkog alkarskog društva u i cijeloj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Pored Sinju iz 1902. godine. Opis svrhe Društva, istovjetan i u Pravil- navedenoga, Statut Viteškog alkarskog društva iz 1983. godine niku Sinjskog Viteškog alkarskog društva u Sinju iz 1921. godi- pod ciljeve bilježi i pridonošenje razvitku socijalističkih demo- ne, kao temeljne pretpostavke njegova djelovanja navodi proslavu kratskih samoupravnih odnosa, ali i – što je pokazatelj svojevrsne obljetnice pobjede Sinjana nad Turcima 1715. godine, kako bi svijesti o važnosti tradicije u „etnološkom“ smislu – njegovanje se u potomaka pobudile uspomene na taj događaj te da bi se „u običaja, čuvanje izvorne starinske odjeće, opreme i oružja Sinjske istom potomstvu“ gajio „ratoborni duh Pradjedova“ i osnaživalo alke. Taj je zadatak VAD-a istaknut i u Statutima iz 1991. i 1997. „čuvstvo ljubavi i vjernosti naprama Narodu, Kralju i Domovini“ godine, iz kojih se tek donekle – izostankom spomena SRFJ – (Jurić 1988:111). Istovjetnost načina na koji se tekstualno pre- dade naslutiti promjena značenja pojma domoljublje, čije se pak zentiraju svrhe Društva u ova dva Pravilnika ne odgovara, kada razvijanje pojavljuje kao jedan od ciljeva Društva. govorimo o posljednjoj svrsi, porukama, odnosno značenjima Podsjetimo li se junaštva, časti i lojalnosti kao nekih od ključ- koja se njima odašilju, zbog činjenice da je, unatoč zadržavanju nih osobina viteštva i dovedemo li ih u vezu s navedenim cilje- političkoga sustava, riječ o različitim osobama Kralja, ali i različi- vima Društva koje skrbi o Alki, tada ćemo lokalizirane značajke tim Domovinama. junaštva i časti prepoznati u podsjećanju na slavnu pobjedu pre- Promjenu društveno-političkoga sustava koja se dogodila na- daka iz 1715. godine, te u nastojanju održavanja kontinuiteta tih kon Drugoga svjetskoga rata sljedeći je Pravilnik, onaj Sinjskog osobina i u djelovanju njihovih potomaka, što je svoje potvrde Narodnog alkarskog društva iz 1947. godine jasno zabilježio. nalazilo u nekim suvremenome trenutku bližim borbama. Uz Umjesto održavanja vjernosti, odnosno lojalnosti Kralju, svrha te je borbe, u nekom spletu odnosa, vezano i pitanje lojalnosti, 94 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Tradicionalna viteška igra 95 kao jedne od bitnih značajki viteštva. Osvrnemo li se na svečanu nim značajkama. Sličnost dvaju događaja možemo pak pronaći prisegu kojom novi član ulazi u Viteško alkarsko društvo uočit u činjenici da se od pristupnika očekuje psihofizička doraslost ćemo da su ključni pojmovi (hrabrost, junaštvo, viteštvo) u njoj novoj ulozi. I dok se u srednjemu vijeku, izuzmemo li dodjelji- sadržani u neraskidivoj vezi s temeljnim vrijednostima zajednice vanje titule po nasljednoj liniji, doraslost viteškoj ulozi stjecala kojoj članovi pripadaju, to jest s vlastitim krajem, domovinom i usvajanjem posebnih znanja i vještina životom na dvoru, ulazak precima: u VAD zadan je principom punoljetnosti, privrženosti lokal- nom kraju i voljom pridonošenja ostvarivanju ciljeva Društva. Ja ...... prisežem da ću se pridržavati Statuta Viteškog alkarskog Manifestacija viteških vrednota je u srednjemu vijeku podra- društva te da ću dosljedno ostvarivati ciljeve Društva, prisežem da ću ostati vjeran tradicijama cetinskih predaka, te da ću nepo- zumijevala cijeli dijapazon katkad i međusobno suprotstavljenih, kolebljivo čuvati i razvijati ljubav prema svom rodnom kraju, povijesno, odnosno kontekstualno uvjetovanih ponašanja. U gajiti hrabrost, čovječnost, domoljublje i junaštvo, vrline koje su dužnosti članova VAD-a ulazi i „viteško“ ponašanje, ali odlike od davnina resile ljude Cetinske krajine i domovine Hrvatske, toga ponašanja nisu Statutom preciznije pojašnjene. Međutim, da ću savjesno čuvati oružje, odjeću i opremu Viteškog alkarskog u domeni samog alkarskog natjecanja, način iskazivanja tih oso- društva koju nam pradjedovi u zavjet namrijese, da ću se časno, bina, kao i posljedice nepridržavanja pravila ponašanja, jasno su ljudski i viteški ponašati, kako dolikuje članovima Viteškog al- propisani još Statutom iz 1833. godine: karskog društva, da ću svoje obveze kao član Društva uredno izvršavati.34 Alkar mora pokazati ozbiljnost: zabranjeno mu je razgovarati se, smijati se, te činiti najmanje kretnje koje se ne slažu sa oz- Višedimenzionalnost, ali i svojevrsna bezvremenost kojom su biljnošću koja je svojstvena jednom oružanom vitezu, koji je obilježene spomenute vrijednosti omogućuju im trajnost naziva, izložen opažanjima gledalaca; naređena mu je poslušnost prema ali ih istodobno i oslobađaju u pogledu potencijalnih značenjskih vođi; poštovanje prema – sucima i pristojno vladanje sa svakim. mijena. Identificiranje s određenim krajem i domovinom, ali Tokom trke ne smije izustiti nikakav poklik, bilo veselja ili nego- i s precima, u ovako su sročenoj prisezi oslobođeni od aktual- dovanja. Kad jaše ispred Vođe i sudaca, te vlasti, ne smije razgo- noga konteksta, no istodobno mu se, pa makar samo na aso- varati ni s kim, pa ni ispod glasa, niti se smije pokazati rastrešen; cijativnoj razini, uvijek vraćaju. No, upravo ta bezvremenost naprotiv ima da umiljato i lagano sagne glavu i koplje, najprije odvaja citiranu prisegu od onih posredstvom kojih se – u kom- vođi i sucima, a zatim vlastima. Ko se ogriješi o koju od ovih dužnosti, bit će ukoren javno ili privatno od Vođe, i to prema binaciji s određenim simboličkim radnjama, osobom gospodara težini krivnje. Pri ponovljenim težim slučajevima krivci će biti i specifičnim obvezama – u srednjovjekovnome razdoblju ula- isključeni iz daljeg sudjelovanja u Alki.35 zilo u viteški red, što je u potpunosti bilo obilježeno tada aktualnim vremenom, odnosno njegovim socijalnim i vrijednos- Kada govorimo o određenosti ideje viteštva procesima društve-

34 Članak 17. Statuta iz 1991. godine. 35 Istaknula AMV. 96 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 97 ne stratifikacije, tada valja primijetiti da se i u kontekstu Alke – Osvrnemo li se još na religijski aspekt viteštva – naročito na- unatoč činjenici da se često ističe njezin svecetinski karakter – u glašen u Llullovoj (Llull 1995) prezentaciji ove institucije – tada njezinim ranijim „fazama“, također dadu uočiti potvrde lokal- ćemo mu lokalizirane naznake prepoznati u posebnome štovanju no oblikovanih obrazaca tako definiranoga viteštva. Iako Statut Blažene Djevice Marije. Legenda o Čudotvornoj Gospi Sinjskoj tome izravno ne svjedoči, iz pojedinih je njegovih dijelova mogu- koja je, kako se vjeruje, Sinjanima pomogla u najkritičnijem tre- će zaključiti da je za članstvo u VAD-u, a onda i za sudjelovanje nutku borbe protiv Turaka, danas je integralni dio poruke koja u Alki kriterij društvene pripadnosti uvijek bio važan. U Statutu se odašilje s godišnjih alkarskih svečanosti. Isticanje prožetosti iz 1833. godine tako ćemo, među ostalim uvjetima, pronaći i da Gospe Sinjske i Alke, kao ključni religijski aspekt „alkarskoga vi- u Alki ne smiju sudjelovati „cigani, mesari i krčmari, te sve osobe teštva“ tijekom povijesti je u javnome diskursu bilo uvjetovano koje su poznate radi rđava vladanja“ (gl. II. Statuta iz 1833); u političkim prilikama, odnosno vladajućim sustavom, čemu zorno Pravilniku iz 1921. godine spominje se da izvršujući član (alkar) svjedoči i činjenica da je lik Bogorodice u socijalističkome razdo- „može postati samo onaj koji potječe iz Sinjske porodice, a pripa- blju „nestao“ s alkarskoga barjaka da bi se početkom devedese- da boljem društvenom stališu“ (gl. III), a važno je napomenuti i tih godina prošloga stoljeća, proglašenjem neovisnosti Republike kako se alkarski momci, zajedno s njihovim vođom (arambašom) Hrvatske i uvođenjem demokratskoga sustava, na njega ponovno – koji u povorci predstavljaju cetinsko seljaštvo – kao ravnopravni „vratio“. Povijest bivanja, nestajanja i povratka Bogorodičinoga članovi Društva spominju tek u Pravilniku iz 1947. godine (Jurić lika na barjak možemo djelomično povezati, barem u završnoj 1988). Iz tih i njima sličnih pravila dade se zaključiti da su poželj- fazi toga procesa, i s povijesno promjenjivim društvenim statu- ne osobne karakteristike članova Društva gotovo sve do sredine som Crkve, odnosno njezinom ulogom u kreiranju javnoga mi- prošloga stoljeća – kada, vjerojatno i pod utjecajem tada vladaju- šljenja u hrvatskom, a onda i u alkarskom društvu. Percepcija ćeg sustava, odnosno njegove ideologije o besklasnome društvu, pojedinih (lokalnih) predstavnika Crkve o važnosti njezine uloge ekonomske prilike pojedinca prestaju biti toliko relevantnim kri- u Alki, odnosno o „ispravnosti“ viteških osobina koje su u tu igru terijem za ulazak u Društvo – umnogome odgovarale njihovom utkane i njome se prenose – što je zanimljivo, iako tek uvjetno imovinskom statusu. „Dobar glas i ponašanje“36, odnosno „druš- usporedivo, s obzirom na činjenicu da je Crkva u jednome dije- tveni ugled u narodu“37 do danas su ostali iznimno važni kriteriji lu Srednjega vijeka imala iznimno velik utjecaj na oblikovanje i ulaska u Društvo, no tumačenje ugleda sada se, umjesto klasnim podrijetlom, oblikuje posredstvom nekih drugih, kontekstom VAD-ovoj politici uključivanja novih članova razaznaje se iz jednog grafita:„ Jedino aktualnoga trenutka uvjetovanih društvenih vrijednosti.38 Chuck Norris ne triba vezu za upast u Alku“ (Blajić 2010). Također, krajem 2011. i početkom 2012. iznimno je aktualnom temom postala mogućnost uključivanja žena u VAD, a inicirale su je predstavnice lokalnog HSLS-a. Jedan od članova Društva rekao 36 Čl. 7. Pravilnika iz 1947. godine. mi je da ti „problemi“ proizlaze, s jedne strane, iz činjenice da je broj članova VAD-a 37 Glava II, čl. 9. Statuta iz 1955, 1983, 1991 i 1997. godine. naglo porastao i da Uprava smatra da taj broj nije dobro znatno povećavati, a s druge da 38 U posljednjih nekoliko godina tema mogućnosti ulaska u VAD, ali i sudjelovanja u je upisivanje Alke na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine alkarskome natjecanju i/ili povorci iznimno je aktualna. Odnos dijela Sinjana prema čovječanstva jako povećalo interes i pritisak na učlanjenje u Društvo. 98 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 99 iskazivanje viteških vrednota – došla je do izražaja i u kontekstu jedinstvo na nacionalnoj razini, on je razlikovao „od onih drugih, događaja koji su, početkom ovoga stoljeća, okupirali velik dio jer su oni po rastu manji od nas u prosjeku petnaest centimetara javnosti, a u njima su aktivno sudjelovali i alkari. O tim događa- i imaju šiljate glavice, a vjerojatno imaju i manji mozak“.39 Ne- jima, odnosno o značajkama koje je pojam viteštvo u Hrvatskoj dovoljno upućen, ili pak namjerno ignorirajući činjenicu da se poprimao od devedesetih godina prošloga stoljeća, te o odnosu takozvano područje rasprostiranja „dinarskoga mentaliteta“ (usp. tih značajki prema alkarskome viteštvu bit će riječi u poglavlju Cvijić 1987; Dvorniković 2000; Tomašić 1937) često smatra koje slijedi. mnogo širim od okvira koje je ovim govorom uspostavio te obu- hvaća i velik dio predjela koje nastanjuju pripadnici srpskog sta- novništva, na koje porukom cilja, aludirao je na epsku opjevanost Viteštvo Hrvatske devedesetih: vitezovi rata, vitezovi Alke „dinarskoga junaštva“ te je u znak odobravanja bio pozdravljen burnim aplauzom. U razdoblju prije Domovinskoga rata pojam viteštvo u kontekstu Nedugo nakon toga Hrvatska se našla u ratu za koji nije bila se Alke koristio primarno da bi opisao junaštvo predaka u bor- spremna, među ostalim i zbog toga što nije imala organiziranu bama protiv Turaka i da bi se održala uspomena na taj događaj. vojsku ni naoružanje. U takvim se uvjetima dragovoljno uklju- Vremenom se pojam značenjski punio te je obuhvaćao i neke ak- čivanje u obrambene snage poimalo kao iznimno hrabar i ča- tualnome trenutku bliže bitke (ponajprije NOB) koje su se pred- stan čin te je vremenom upravo pojam viteštva postao jedan od stavljale kao potvrde junaštva predaka u djelu njihovih potomaka. termina koji se koristio da bi se takvim postupcima odalo javno Prevladavao je u Alki, čini se, miran suživot sportskih, kulturnih priznanje. Slijedom toga, vitez je postao sinonim za branitelja, a i političkih značajki pojma viteštvo. O tome, dakako, možemo u prožetosti cijeloga kompleksa aktualnih društvenih vrijednosti govoriti tek s gledišta javne percepcije. Moramo, međutim, imati ratom, sam je pojam viteštva i u poslijeratnome razdoblju zadržao na umu da je taj harmoničan odnos mogao biti i posljedicom svoju simboličku snagu. No, dok je u kriznome, ratnome razdo- svojevrsne političke kontrole. blju pokrivao već spomenute odlike, u mirnodopskome se raz- Godine 1991., kada su predznaci rata sve više postajali znaci doblju – kao oznaka iznimnoga uspjeha u određenome području stvarnosti, na alkarskoj se svečanosti zbio događaj u kojemu bi- djelovanja – počeo povremeno koristiti i u drugim kontekstima: smo posljedično mogli prepoznati začetke širenja opsega pojma viteškim je pridjevom, primjerice, bilo imenovano osvajanje viteštvo. Riječ je o govoru koji je tom prigodom održao Šime brončane medalje Hrvatske nogometne reprezentacije na svjet- Đodan, izaslanik tadašnjega predsjednika Republike Hrvatske i skome prvenstvu 1998. godine. Viteštvo je, unatoč različitim aktualnoga pokrovitelja Alke, Franje Tuđmana. Tom se prilikom kontekstualizacijama njegove primjene, uglavnom upućivalo na on antropološki osvrnuo na značajke pripadnika srpske nacije kao pozitivne vrijednosti i iznimna dostignuća, te općenito načini i nadolazećega agresora. „Nas Dinarce“, misleći pritom možebitno i na cijelu hrvatsku naciju, jer je slutnja ratnih zbivanja nalagala 39 Izjava Šime Đodana na Alki godine 1991. godine, Latinica, HTV 1, Zagreb, 2001. 100 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 101 mjesta njegove uporabe nisu izazivali nikakva nesuglasja. Tako nosti.42 Nevidljivi je general, zamišljen kao subjekt skupa i prisu- je bilo sve do godine 2001., kada se baš pojam viteštva pokazao tan samo na nebrojivim transparentima, po njegovu završetku simbolički iznimno moćnim sredstvom mimoilaženja članova ocijenjen od vladajuće šestorke – riječima prosvjednika „komuni- dotad naizgled homogene alkarske zajednice. Velik dio članova sta“ i „crvenih štakora“ – objektom, odnosno „paravanom za for- Viteškog alkarskog društva sudjelovao je u Domovinskome ratu siranje prijevremenih izbora i redefiniranje političke scene u RH“ te je, stoga, posebnu snagu njihovu viteštvu davao spoj alkarskog (Malenica 2001). Uistinu, gotovo u svim izjavama toga skupa, i ratnog „puta“. Alku je tada, kao simbol junaštva i viteštva koji se prenesenima posredstvom brojnih medijskih priloga, očitovala potvrđuje i u kontekstu ratnih zbivanja, dodatno popularizirala se, manje ili više otvoreno, potreba za smjenom vlasti. U jednoj njezina opjevanost u tada sve slušanijim guslarskim pjesmama.40 je od njih misao o potrebi raspisivanja izbora i očekivanim re- Dvostruko viteštvo obilježavalo je i generala protiv kojega je optuž- zultatima bila izražena alkarskim terminima: narod je pozvan da nica za ratni zločin, koju je objavio Haaški sud, bila povod skupu se pripremi za „drugu utrku“ u kojoj treba „pogoditi u sridu“, protesta koji se, pod geslom „Svi smo mi Mirko Norac“, održao budući da je na prošloj „pogodio u ništa“. U ime je VAD-a nje- u veljači 2001. godine u Splitu.41 Spomenuti je skup organizi- gov predsjednik okupljenima poručio „kako slobodu i hrvatske rao Središnji stožer za zaštitu digniteta Domovinskog rata koji je, vitezove hrvatski narod ne da nikome“, a samome vojvodi i gen- kao i većina predstavnika oporbenih političkih stranaka koje su eralu: „Vojvodo, čekamo tvoju zapovijed za 286. alku!“ (Šetka sudjelovale na tome okupljanju, aktualnim političkim rječnikom et.al. 2001). Alkarsko je viteštvo, s obzirom da je o potrebi odbaci- govoreći, bio izrazito desne orijentacije. Dolaskom na skup i pot- vanja optužbe protiv generala i alkarskog vojvode svjedočilo „150 porom generalu i svome tadašnjemu vojvodi alkari su, svjesno ili tisuća hrvatskih domoljuba“ (isto), poprimilo obilježje naciona- ne, dali podršku i takvoj političkoj opciji. lnog viteštva. Viteška titula alkarskoga vojvode slijedom je toga, u kombinaciji s titulom generala, značenjski nadišla dotadašnje kulturne, sportske i povijesne vrijednosti simbolički ujedinjene Viteštvo i politički kontekst Alke Alkom, te je pojmu viteštva u domenu ušao i snažno je obilježio otpor prema politici vladajuće strukture zasnovan na percepciji o Spomenuti skup bio je tek jedan, doduše najglasniji i s najjasni- zapostavljanju temeljnih nacionalnih vrijednosti, odnosno Do- jom porukom, u nizu različitih načina iskazivanja nezadovoljstva movinskoga rata. prema politici tada aktualne vlasti u Hrvatskoj, ponajprije zbog O osnaženoj političkoj dimenziji viteštva svjedoči i uvjet koji percepcije njezina zapostavljanja temeljnih nacionalnih vrijed- je, pod dojmom skupa i pretpostavke da bi i te godine trebao

40 Npr. „Miro Laca, Davor, Branko Škara, vitezovi poput su alkara“, 42 „Vitezovi Gospića i Like poraziše krvave četnike“. (Krajina s.a.) Riječ je o koaliciji šest stranaka koja je, nakon desetogodišnje vladavine Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), 2000. godine pobijedila na izborima. U političkome 41 Generalu Norcu u međuvremenu se sudilo te je koncem 2011. završio s odsluženjem se diskursu ta koalicija opisuje kao opcija koja je, u odnosu na HDZ, orijentirana više zatvorske kazne. „lijevo“. 102 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 103 izvršiti tradicionalnu pokroviteljsku ulogu 286. Alke, VAD-u poručivši alkarima formulom „Gađajte u sridu“ da igru trebaju posredno uputio tadašnji Predsjednik države, Stjepan Mesić, re- izvesti u najboljem mogućem izdanju (Paštar 2001). Srida iz nje- kavši da „neće biti pokrovitelj [naredne, 286. Alke] ako alkari ne gove zapovijedi je pogođena jer je natjecanje ostalo zapamćeno budu vitezovi“, aludirajući očigledno, između ostaloga, na po- po uspješnosti igrača i napetosti igre do zadnjega trenutka, ali i trebu promjene odnosa prema vlasti i njemu kao Predsjedniku i po demonstraciji nezadovoljstva i uvredama upućenima cijelomu pokrovitelju (usp. Popović 2002). Međutim, kako je u novona- državnom vrhu. stalom određenju viteštva spomenuti otpor bio usmjeren upravo Pretpostavka da su alkari prihvaćanjem pokroviteljstva odluči- na aktualnu vlast države kojoj je on Predsjednik, alkari su se našli li udovoljiti Predsjednikovu zahtjevu da budu vitezovi u smislu u situaciji koja je zahtijevala odmjeravanje i izbor između u tome neiskazivanja bunta prema njemu i vlasti, počela se na 286. Alki trenutku suprotstavljenih doslovno tradicijskih i aktualnih vri- rasplinjati već od pozdravnoga govora novoizabranog alkarskog jednosti. Naime, pokroviteljstvo na najvišoj razini, premda nije vojvode, što je nastavljeno tijekom igre uvredljivim povicima regulirano ni izričito spominjano u Statutu – koji se često uzima iz publike, i konačno potvrđeno odbijanjem darova pokrovite- kao odrednica onoga što jest, a što nije alkarska tradicija – može lja koje je pokušao uručiti Predsjednikov izaslanik.43 U svome se smatrati integralnim dijelom alkarske tradicije, budući da su, je govoru novoizabrani alkarski vojvoda, uz već Statutom odre- kao što je već spomenuto u knjizi, gotovo od samoga početka đen dio kojim se evociraju uspomene na pobjedu Cetinjana nad igranja Alke u Sinju ulogu pokrovitelja često imali najistaknutiji mnogostruko nadmoćnijim turskim neprijateljem davne 1715. predstavnici vlasti. Podsjetimo se, još u doba mletačke vladavine godine, podsjetio na trenutke iz novije hrvatske povijesti, a pona Alki je prisustvovalo službeno predstavništvo lokalnih i drugih sebno je prigovorio odnosu aktualne vlasti prema Domovinskom vlasti koji su darivali pobjednike, a od 1818. godine se za odr- ratu i braniteljima, naglašavajući često upravo primjer pritvore- žavanje Alke dobivala pomoć iz državne blagajne. Vremenom se nog njemu prethodećeg vojvode. Obzorje časti i junaštva, u tro- tako ustalilo da pobjednika daruje pokrovitelj što je, dakako, u stoljetnom nasljedstvu Cetinjana prisutno zajedno s legendom o financijskome smislu bilo izuzetno pogodno za VAD, a ujedno je pomoći Čudotvorne Gospe Sinjske, u svome je govoru vojvoda pridonosilo i popularizaciji Alke. proširio s lokalne razine na nacionalnu. Vidljiva božanska pomoć Prihvaćanju pokroviteljstva presudila je u neriješenu glasovanju prisutna u borbi protiv Turaka i iskazana legendom o Čudotvor- Upravnog odbora VAD-a upravo intervencija tada već pritvore- noj Gospi Sinjskoj, u ratnim je prilikama devedesetih postala nog vojvode. Odluku o prihvaćanju pokroviteljstva objašnjava či- nevidljiva. Možda je u ponovljenom omjeru snaga, slabom na- njenica da je on, kao vrhovni alkarski zapovjednik, prema Statutu osobno odgovoran za ponašanje alkara i za uspjeh cijele Alke, a 43 Protivno alkarskim propisima predsjednik je VAD-a u trenutku kad je izaslanik Pred- shodno tomu su alkari, kao podređeni, dužni slušati sve njegove sjednika Republike trebao predati darove uzeo riječ: „Svi znamo da ove godine medu zapovijedi. Nakon što je na splitskome skupu od prosvjednika bio nama nema našeg alkarskog vojvode Mirka Norca. Zato na ovaj veliki i tužni dan u pozvan da dade zapovijed za početak 286. Alke, on je to i učinio ime puka Sinja, alkara, branitelja i stradalnika Domovinskog rata, ne možemo primiti darove sve dok je naš vojvoda zatočen“ (prema Paštar 2001a). 104 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 105 oružanju i nepripremljenosti na borbu proslijedila svoju snagu članovi VAD-a ponovno, unatoč minulim događajima, pozvali „suvremenim hrvatskim mučenicima“ – generalima kasnije op- Predsjednika, no on ih je odbio – isključeni oni njegovi članovi tuženima za ratni zločin – jer se „kao i 1715. godine, dogodilo koji su prekid predsjedničkog pokroviteljstva i sramotne događaje čudo“ (Paštar 2001b). što su mu prethodili ocijenili negativnima. Među njima se našao Poimanje povijesti kao cirkularnoga slijeda u kojemu su povi- i sam pobjednik neslavno završene 286. Alke, kao i nekoliko, po jesno zamjenjive uloge paradigmatskih neprijatelja u danome je rezultatima natjecanja u dužem razdoblju izvođenja Alke, poseb- trenutku – ako je suditi prema reakcijama publike, koja je svaki no zaslužnih alkara. Predsjednik i alkari izbačeni iz Društva nisu spomen Predsjednika ili kojega drugog nenazočnoga predstavni- bili osamljeni na pozicijama s kojih su motrili alkarsko viteštvo. ka vlasti popratila povicima, odnosno iskazivala podršku generalu Alka je svoje mjesto našla kao predmet sukobljavanja predstav- Norcu podižući transparente s njegovim likom – djelovalo mo- nika različitih političkih struja, koji su na vidjelo izlazili putem bilizirajuće i stvaralo je sliku jedinstva svih prisutnih. Doživljaj je mnoštva medijskih priloga, ne isključivo njoj posvećenih. Intere- jedinstva splasnuo po završetku svečanosti, a javnost se sa sukobi- santno je da su svi oni, izražavajući eksplicitno ili ne svoj stav o ma nastalima unutar VAD-a, ali i cijele Cetinske krajine, svakod- proteklim događajima, isticali žal zbog njezinoga pada iz simbo- nevno upoznavala putem brojnih medijskih priloga.44 Iz njih se like u politiku (Ivkošić 2002) i potrebu njezine depolitizacije, a dade zaključiti kako je svim članovima VAD-a i svim Cetinjanima istodobno su, svjesno ili ne, upravo svojim posezanjem za njome, podrška optuženomu generalu i stav da je on nevin, neupitna. O djelovali suprotno. tome svjedoči njihova zajednička odluka da pobjednici svih triju No ipak, uže su vodstvo VAD-a zbog minulih događaja osobito utrka (Bare, Čoje i Alke) svoje novčane nagrade daju za obranu osuđivali oni njegovi članovi koji su iz Društva, uslijed neslaganja optuženog vojvode, te da se 286. Alka, njemu posvećena, odigra sa završnicom Alke, bili isključeni. Ne mireći se sa situacijom u u „atmosferi dostojanstvene tuge“ (usp. Milanović Litre 2001; kojoj se našao, jedan je izopćeni član Časnog suda VAD-a, osu- Šilović 2001; Žigo 2001). Međutim, način na koji će se ostvariti đujući i smatrajući da su protekli događaji bili politički izrežira- predviđena atmosfera očigledno nije bio jednoznačno definiran, ni, ocijenio da ponašanje alkarskih čelnika nije bilo ni ljudsko, pa je izazvao sukobe unutar VAD-a. a „kamoli viteško“ (usp. Paštar 2001c, 2002). Očigledno aludi- U razdoblju do sljedeće alkarske svečanosti sukobi alkara – rajući na manjak dostojanstva, takvom je kvalifikacijom viteško uglavnom zapodjenuti oko pitanja (ne)pridržavanja pravila Sta- ponašanje uzdignuo u odnosu na uobičajeno te bi mu ljudsko u tuta u svjetlu problema vrijeđanja Predsjednika i odbijanja njego- vrijednosnom nizu prethodilo kao svakodnevno, normalno po- vih darova – bili su u središtu medijske pozornosti. Iz VAD-a su, našanje. U poruci neizrečena krajnja opreka viteškom ponašanju kao i s priprema za nadolazeću Alku – za čije su pokroviteljstvo zapravo je neljudsko, čime ljudsko u njoj nije podcijenjeno; ono samo svojom oslobođenošću od posebnih pravila i isključivom 44 Sve su dnevne novine i politički tjednici pisali o Alki. Nekoliko je puta u okviru odgovornošću pojedinca za vlastito ponašanje ima ulogu uputi- središnje HTV-ove informativne emisije Dnevnik bio prikazan prilog o alkarskim su- ti na posebno određena i ustaljena pravila viteškog ponašanja u kobima, a bila je i temom TV emisijama Latinica i U krupnom planu. 106 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 107

Alki. Naime, ako su gledišta o određenoj politici, čiji su se pred- razgovore objelodanjivali javnosti dade zaključiti kako je najveći stavnici tijekom stoljećâ izmjenjivali u svečanoj alkarskoj loži, bi- dio njih, baš kao i izopćenih alkara, bio složan u uvjerenju da vala zamrznuta u vrijeme igranja Alke, onda je to zatomljivanje njihov vojvoda i general uistinu nije kriv (usp. Blajić 2002; Blajić dio viteškog ponašanja. Konačno, ono je samoj igri i omogućilo i Vuković 2002; Šilović 2001; Tomić i Perić 2002). trajnost, budući da bi represivni politički sustavi kroz koje je i Situacija u kojoj se alkarska zajednica razjedinila unatoč zajed- Alka prolazila nesumnjivo sankcionirali bilo kakav oblik suprot- ničkom stavu o nevinosti svoga vojvode, ali različitome mišljenju stavljanja. o razini viteštva kojim se taj stav manifestirao na 286. Alki, po- Na spomenutu se izjavu bivšeg alkarskog dužnosnika nadove- novno nas vraća određenim značajkama srednjovjekovnog viteš- zao autor jednoga novinskoga članka, koji je, napisavši da „zlo- tva. Hijerarhizacija društva u okviru kojega je srednjovjekovni činci tamo su junaci i vitezovi, časni ljudi tamo su hulje“, osudio junak potvrđivao svoju vitešku titulu navodi da se u kontekstu čitav sustav vrijednosti koji je, prema njemu, karakterističan za događaja na 286. Alki i aktualnih društvenih normi zapitamo: Sinj (Šnajder 2002). Dvije se poruke preklapaju u osudi doga- treba li vitez poštivati zakone države u koju se zaklinje ili ne? K đaja, ali se bitno razlikuju u određenju grešnika koji bi za svoje tome, pitanje koje se nameće jest i je li se problem mogao druga- čine trebao odgovarati. Dok izopćeni dužnosnik krivca pronalazi čije „riješiti“, odnosno je li Časni sud VAD-a, pozvan prema čl. u VAD-u, točnije u njegovu čelništvu, druga se poruka doima 37. Statuta da „po svojem trezvenom rasuđivanju rješava razmi- kao vrsta formule na osnovi koje bi se stanovnici cijeloga sinjskog rice koje nastaju među članovima Društva“ ispunio zadanu mu kraja svojim odnosom prema optužnici protiv generala Norca ulogu? Čije je tumačenje Statuta bilo ispravno i je li Statut uop- deklarirali zločincima ili časnim ljudima. Karakterističan vrijed- će dokument mjerodavan za ovakvu situaciju? Upravo je izjava nosni sustav koji taj autor pripisuje cijelomu kraju očito proizlazi predsjednika VAD-a: „Kada bi se Časni sud striktno pridržavao iz izjava kojima su pojedini predstavnici VAD-a i braniteljskih pravila, morao bi zasjedati svaki dan i nitko u VAD-u ne bi ostao“ udruga opravdavali događaje s 286. Alke govoreći u ime cijele (prema Krželj 2002) dala naslutiti da je izostalo pridržavanje pra- nacije, regije i svih alkara.45 vila Statuta, na koje se u alkarskim sukobima i struja predsjednika O tome da su svi alkari bili složni u uvjerenju da je njihov voj- VAD-a pozivala. Isprika da pojedina djelovanja alkarskih dužno- voda nevin svjedoči činjenica da su sve novčane nagrade s 286. snika ne moraju nužno biti u skladu sa Statutom, što se iz ovako Alke unaprijed namijenili njegovoj obrani. Obični Sinjani, poma- sročene izjave dade iščitati, gotovo da stavlja taj dokument jedino knuti iz vrela alkarske afere, rijetko su pobuđivali zanimanje me- u poziciju svjedoka trajnosti igre i (promjena) njezinih pravila, a dija, ali se iz nekoliko priloga koji su njihove lokalno zatvorene njihovo bi poštivanje bilo ostavljeno slobodnom izboru. Je li onda Statutom moguće opravdati događaje na 286. Alki i 45 Takva je, primjerice, izjava nacionalnog dopredsjednika Udruge hrvatskih veterana one koji su joj prethodili? Ili ih, upravo suprotno, on delegitimi- Domovinskoga rata: „To smo mi, to je Hrvatska, to je Sinj, to je Alka. Najveće svetinje zira? Statut, čini se ipak, zbog svoga formaliziranoga jezika – koji postaju predmetom izrugivanja, a marginalci su u žarištu medijske pozornosti. Druš- omogućuje različita shvaćanja i tumačenja njegovih propisa – u tveni vrijednosni sustav potpuno je iskrivljen“ (prema Paštar 2002a). konkretnome slučaju uglavnom i nije mogao jednoznačno reći 108 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 109

što jest, a što nije tradicija. Činjenica da su isti kontekst i isti pridaju zajedničkome simbolu Društva, kraja, države i/ili naci- odnos prema optužnici protiv alkarskoga vojvode proizveli razli- je. Drugačije govoreći, utvrdit ćemo da značenja koja pojedinci čit stav o alkarskim vrijednostima, odnosno o omjeru u kojemu pridaju zajedničkome simbolu, u ovome slučaju Alki, proizlaze iz se tradicijske i aktualne vrijednosti trebaju Alkom manifestirati ostalih njihovih životnih opredjeljenja i vrijednosnih sustava koje kako bi istodobno prenijele uspomenu na prošlost i izrazile gle- ta opredjeljenja nameću. Izvrsno je ovaj odnos funkcioniranja dište o sadašnjosti, navodi na pitanje: postoji li jedna, zajednička simbola na javnoj i privatnoj razini, baveći se fenomenom zajed- alkarska tradicija ili svaki sudionik pojedinačno, odnosno u ma- nice, predstavio britanski antropolog Anthony P. Cohen (1995). loj grupici istomišljenika, stvara svoju vlastitu? Postoji li i gdje je U zajednici se, kaže on, pojedinac uči društvenosti, prihvaća usidren moćni regulator koji bi trebao biti u stanju „blagosloviti“ svoju kulturu i određene društvene vrijednosti, odnosno njezine ili odbiti omjer u kojemu se tradicijske i aktualne vrijednosti Al- simbole. Slijedom bismo toga zajednicu mogli odrediti i kao dio kom imaju manifestirati? i kao rezultat ljudskoga iskustva priklanjanja zajedničkome sk- Podsjetimo li se u knjizi već spomenutih definicija tradicije, ot- upu simbola. No, kako su simboli po svojoj definiciji mentalni krit ćemo da nam njezino osnovno, i u javnosti vjerojatno i danas konstrukti, značenje im nije statično, pa stoga ni jednoznačno najučestalije značenje – koje naglašava prenošenje – nije od velike određeno za sve članove neke zajednice. Drugačije govoreći, sim- koristi u promišljanju toga pitanja. Osvrnimo se, međutim, na boli članovima zajednice tek daju kapacitet da bi stvorili značenje, suvremenije teoretizacije ovoga pojma, kojima umnogome odgo- no ne govore im kakvo to značenje treba biti. Dijeljenje simbola, vara, donekle ih sažima i u istraživačkome pogledu rastvara gledi- ukratko, ne znači i nije isto što i dijeljenje značenja. šte Dunje Rihtman-Auguštin (1987:90): Cohen, međutim, u svojoj studiji uglavnom ne predviđa mo- gućnost sukobljavanja međusobno oprečnih značajki simbola, Stoga običaji, njihov vanjski, manifestacijski ili ceremonijalni kao što je to bio slučaj u kontekstu opisanih alkarskih događaja. dio, ne počivaju na vječnim normama ili vrednotama, nisu po- stojani i mijenjaju se ovisno o odnosima među različitim gru- Iako se u mnogim raspravama o fenomenu zajednice ističe da se pama (i vodećim i podređenim). U tim povijesnim zbivanjima konsenzus o njezinoj jedinstvenosti, složnosti i ulozi lakše postiže događaju se interakcije i sukobi vrednota, uobičajene radnje i ce- u kontekstu percipirane prijetnje, u konkretnoj je situaciji sama remonijalna i ritualna ponašanja, rađa se kreativnost. Zato i nije percepcija prijetnje, kao i njezinih uzroka i mogućih posljedica, lako interpretirati običaj: kakav je njegov odnos prema društve- upravo bila mjestom prijepora među njezinim članovima. Pitanje noj strukturi, postoji li neka „solidarnost“, kako bi rekao Cirese „točnosti“ jedne ili druge predodžbe, a onda i izbora načina iska- (1982), podržava li običaj društvenu strukturu ili je osporava, zivanja otpora prema prijetnji tada je uglavnom, a čini se da je razara li identitet pojedinca i zajednice ili ga stvara; obnavlja li tako bilo i u konkretnome slučaju, prepušteno (lokalnim) igrama tradiciju ili pod živopisnim „tekstom“ krije neki metatekst, neke društvene i političke moći. druge društvenokulturne ili povijesne sile. Ostavljajući sada razlikovanja u poimanjima Alke u kontekstu Tada će nam se, i kao povod i kao posljedica opisanih događaja, događanja s početka stoljeća, u zadnjemu ću dijelu knjige pozor- ukazati sva množina individualnih značenja koja pojedinci nost usredotočiti na one njezine aspekte koji je na poseban način 110 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke

čine sredstvom artikulacije i mehanizmom prenošenja sjećanja na događaje iz 1715. godine. Tome ću u nastavku, potkrjepljujući ideju o Alki kao simbolu čije se značajke ne moraju nužno podu- darati na razini pojedinca i zajednice, dodati i perspektivu njezine ukotvljenosti u individualne živote. ALKA: IZMEĐU SJEĆANJA I ŽIVOTA

Kada sam, tijekom terenskoga istraživanja u Sinju u studenome 2011. godine jednoga bivšega alkara zamolila da mi ispriča nešto o vlastitome iskustvu Alke, započeo je to ovim riječima: O Alci uglavnom puno se zna; zna se da je počela [tisuću] sedamsto petnaeste, […], da je bilo na području Dalmacije u nekoliko mista se trčala Alka: u Makarskoj, u Imotskome, u Sinju, u Splitu, u Zadru. Sve su te Alke propale. […] Sinjska alka nije propala jer je narod Cetinske krajine tu Alku prihvatio kao svoju, ajmo reć, narodnu igru. A još je više poticaja dala Venecija koja je poslije, ono kad su Turci otišli i to, i stimulirala alkare mlade s tim da se oni vježbaju za vojne… Njima nije bilo, Veneciji i Mlečanima, do toga da alkari budu, odnosno žitelji Cetinskoga kraja da budu izvježbani u konjaničkim vještinama, ali pošto su im bili naklonjeni, onda su računali: bit će naši borci. I Venecija nije imala mira dok nije žitelj iz ovde Bosne s fra Pavlom Vučko- vićem, s Filipom Grabovcom, dok nije dovela te, i u [toj] seobi pomogao je i Stojan Janković koji je u tim previranjima gori u Duvanjskom polju negdi i poginio. Venecija je držala Cetinsku krajinu s tim šta je ona bila na granici samoj Osmanskog carstva. E, kad je završilo sve to i kad su Turci nadirali na Sinj i pokorili ga, stâli su u Sinju […] sto i pedeset godina. Kad su se Sinjani od tog oslobodili, Turci su opet, posli petnaestak, dvadeset godina, pokušavali nekoliko puta napast na Sinj, ali nisu napadali, ne zna se zbog čega, već su skupili vojsku [tisuću] sedamsto i petnaeste i napali su Sinj sa puno jačim snagama neg šta je bila 112 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 113

obrana Sinja. I u toj sinjskoj obrani narod je vjerovao da je i ćena verzija povijesti Alke. Kao ključna mjesta njegova sažetoga Gospa učestvovala u tome i da je se ona ukazala gori i da su Turci prikaza možemo izdvojiti: da se Alku dade vezati uz igre koje su počeli bižat, i tako dalje, da je na Turke poslala, ovu, srdobolju, bile poznate i u drugim dalmatinskim mjestima (a i šire), ali da je i ti bolestî, a poznato je da je turska vojska, odnosno Osmansko ta vezanost formalne prirode, odnosno da proizlazi iz pravila na- carstvo bilo… nije se, nije se držalo nikakvih higijenskih uvjeta i tjecanja, a ne iz značenjske dimenzije koja se uz igre vezuje; da je to je tako došlo. E kad je došla ta bitka, kad su malobrojni Sinja- jedna takva igra postala „Sinjska alka“ jer ju je „narod prigrlio kao ni i Cetinjani obranili tvrđavu i obranili Sinj, oni su ustanovili u čast te bitke igru Alku. I, otada se Alka trče kontinuirano svake svoju“, za što je presudnu ulogu imao konkretan povijesni doga- godine. đaj – borba i pobjeda nad Turcima 1715. godine – te uz njega usko vezano vjerovanje da je obrambenim snagama u završnici te Potrebu alkara da u vlastito iskustvo Alke unese podatke iz pov- bitke pomoć udijelila Blažena Djevica Marija; da je za uvođenje ijesti te igre i za nju ključnoga dijela povijesti grada i kraja mogli Alke u širem smislu zaslužan i društveno-povijesni, odnosno po- bismo interpretirati na različite načine. Mogli bismo, primjerice, litički kontekst uoči, tijekom i nakon toga događaja: primjerice, iz načina i sadržaja njegove prezentacije iščitati potrebu uok- naseljavanje Cetinske krajine stanovništvom koje je, predvođeno virivanja osobnoga sjećanja „službenom“ poviješću, čime bismo, fra Pavlom Vučkovićem, došlo s područja Bosne, kao i odnos Ve- u podrobnijoj analizi, potvrdili i tezu o bliskosti autobiografskog necije, koja je tada vladala ovim područjem, prema toj igri. i semantičkog pamćenja;46 izbor „elemenata“ Alke mogao bi se Da je inozemno podrijetlo Alke – koje se ogleda u načinu na interpretirati i kao pokazatelj značajki njegove osobne identi- koji se izvodi, zajedno s pripadajućim agonalnim obilježjima, iz fikacije s tom igrom, gdje bi poznavanje faktografije imalo bitnu vojničkog karaktera, uloge pojedinih sudionika, viteške designa- ulogu i služilo kao svojevrsni „vodič“ prema drugim potencijal- cije u njezinu nazivu, i tako dalje – kao i činjenica da su se igre nim razinama identifikacije; ili bismo, pak, iz njegova diskursa, a poput nje igrale i u drugim našim krajevima, pa i šire, u lokalnoj u kontekstu njegove životne dobi te činjenice da više aktivno ne tradiciji uglavnom nevažno, uvjerila sam se i kroz razgovore s još sudjeluje u Alki, ali i raznorodnosti značenja koja Alka poprima u nekim alkarima, koji tom aspektu Alke uopće nisu poklanjali po- aktualnome kontekstu, mogli prepoznati način poistovjećivanja zornost. Podrijetlo Alke tek može svjedočiti trajnosti ove igre, od- s određenom „fazom“ Alke, odnosno s jednom u nizu njezinih nosno dijelu kulturnih strujanja koja su se zbivala na prijelazu iz značenjskih dimenzija, i tako dalje. srednjega u novi vijek. Može, također, biti podloga značenjskim No, usredotočimo li se ipak na sadržaj njegova iskaza, zanema- nadogradnjama, kao što je to, primjerice, bilo s pojmom viteštva, rujući pritom pitanje povijesne istinitosti, odnosno provjerljivo- o čemu je prethodno bilo riječi. No, i tada je, podsjetimo se, ideja sti, prepoznat ćemo da taj iskaz funkcionira kao svojevrsna skra- viteštva kao referentni okvir imala spomenutu pobjedu, odnosno junaštvo predaka, kao i njima pretpostavljeno inherentne mo- 46 Autobiografsko pamćenje je, najjednostavnije govoreći, vezano uz individualno život- ralne osobine koje su se manifestirale u tim borbama. Ukratko, no iskustvo pojedinca (na primjer, na događaj kad je naučili plivati), dok semantičko srednjovjekovna se viteška igra koju s današnjom Sinjskom al- upućuje na dekontekstualizirano znanje, koje možemo naučiti od drugih (na primjer, koji je glavni grad Danske) (usp. Assmann 1999; Bloch 1996, 1998:116). 114 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 115 kom vezuje gotovo istovjetan način izvedbe, u lokalnome okru- No, alkarski momci se izrijekom (Za momke primat će [uprava] ženju značenjski transformirala uslijed čega je borba i pobjeda samo ljude težačke ruke) spominju tek u Pravilniku iz 1902., iako nad Turcima postala njezino „novo“ ishodište i smisao. Je li se bismo ih, po propisanoj odjeći koju su nosili, a dijelom i po ulozi, poveznica Alke s povijesnim događajem zbila odmah, odnosno mogli poistovjetiti s „konjušnicima“ koji se spominju u Statutu iz nedugo po ostvarenju pobjede ili tek stoljeće kasnije – na što 1833. godine.48 Osim zadanoga socijalnoga podrijetla (seljaštvo), upućuju dostupni arhivski dokumenti, iz kojih je razvidno da se o izboru tih sudionika Alke spomenuti nam dokumenti ne nude ta poveznica naslućuje 1811., a decidirano spominje tek 1818. mnogo podataka, no ipak svjedoče da se onodobna društvena godine – pritom je sasvim nevažno. Važno je to da je podrijetlom stratifikacija nije svodila na isključivo dvije međusobno odijeljene i značenjem inozemna igra u Cetinskome kraju postala izrazito klase već je i unutar tih klasa postojala diferencijacija koja nije lokalno obilježena tradicija, jer je „narod“ u nju utkao elemente počivala jedino na ekonomskim prilikama nego i na „ugledu“ svoje (ponajprije) usmene tradicije. A kad već spominjemo na- pojedinih zanimanja; u Alki, primjerice, nipošto nisu smjeli su- rod, valja napomenuti da, kao i kod trenutka vezivanja Alke uz djelovati „cigani, krčmari i mesari“49. Kao svojevrsno pojašnjenje pobjedu nad Turcima, nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li izbora alkarskih momaka u starije doba, a nadovezujući na po- Alka od svojih početaka bila percipirana kao zajednička, dakle vijest Alke i druge njezine značajke u ranijim razdobljima, moj tradicija svih društvenih slojeva kojom se slavi pobjeda nad Tur- sugovornik je negdašnji izbor alkarskih momaka ovako opisao: cima ili samo, uvjetno rečeno, viših slojeva, to jest onoga dijela „momci su alkarski bili uglavnom sluge kod bogatijih obitelji u stanovništva koje je bilo u (ekonomskoj) mogućnosti participirati Sinju i onda iz tih obitelji, kako je trka alkar, onda je njemu nje- u natjecanju (odjeća, konji). Govoreći drugačije, nije posve jasno gov sluga bio momak. Jer, sluge, prije su se sluge zvali momci, je li „narod“ iz gore navedenoga citata bio lokalna ili socijalna kaže, imam momka, malog, momka, je li.“ kategorija, kao i je li participacija u Alki uvjetovala percepciju i Pitanje „trenutka“ kada je Alka zadobila obilježja tradicije podržavanje njezina spomeničkoga značaja. kojom žitelji Cetinske krajine, bez obzira na njihovo socijalno Činjenica jest da je transformacija srednjovjekovne viteške podrijetlo, slave pobjedu predaka nad neprijateljem, na koncu, igre u Alku vidljiva i iz toga da je Alka u svoje redove uvrstila i dakle, i nije presudno važno. Štoviše, o „trenutku“ u jednini ni predstavnika tadašnjega cetinskoga seljaštva – alkarskoga mom- ne možemo govoriti. Riječ je, naime, o procesima oblikovanja ka – čime je djelomično premošten jaz koji su i njoj slične igre tvorile u hijerarhiziranom društvu europskoga srednjovjekovlja.47 svjetskoga rata pridjev „viteško“ iz naziva Društva zamijenjen „narodnim“ te da se ono, kako svjedoči spomenuti Statut, tada zvalo „Sinjsko Narodno alkarsko društvo“ tako- đer možemo razumjeti kao posljedicu djelovanja ideologije o besklasnome društvu. 47 Treba ponoviti da se alkarski momci kao punopravni članovi VAD-a spominju tek u Pravilniku iz 1947. godine (usp. Jurić 1988:120) što je vjerojatno u vezi s tadašnjim 48 Iako je uz imenicu konjušnici (staffieri) u prijevodu Statuta iz 1833. godine (Sesardić političkim sustavom, odnosno ideologijom o društvenoj ravnopravnosti i besklasnome prema Jurić 1988:81-91) u zagradama dodan i naziv momci možemo pretpostaviti da se društvu. Uvrštenjem alkarskih momaka, dakako, nisu ukinuti hijerarhijski odnosi koji tu vjerojatno radi o pojašnjenju koje se oslanjalo na aktualnu alkarsku terminologiju. su gotovo integralni dio Alke i VAD-a, ali je taj postupak barem djelomično mogao 49 Glava 2. Statuta iz 1833. (Jurić 1988) utjecati na percepciju značaja njihove uloge u Alki. Činjenicu da je nakon Drugoga 116 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 117 značenja, o značenjskim kontinuitetima i diskontinuitetima koji Cetinsku krajinu.50 Iz Filipovićeva Raspisanja od čudnovate Pri- su, s istim ili drugačijim premisama, aktualni i danas. like Blažene Divice Marije (prema Šetka 1965) dade se zaključiti Ono što s nešto većom sigurnošću možemo istaknuti jest pret- da i čudotvorstvo koje se pripisuje Gospinoj slici u raspletu postavka da su spomenutu pobjedu iz 1715. godine „osjećali“ i borbi za sinjsku tvrđavu ima svoju povijest ili, bolje rečeno, na sebi prilagođene načine iskazivali i održavali mnogi stanovni- pretpovijest. Filipović, naime, navodi da je i u ramskome kraju ci Cetinske krajine. O tome ponajprije svjedoče različiti oblici ova slika bila predmet štovanja, osobito nakon što je potpuno usmene tradicije ovoga područja, u kojoj spomenuta pobjeda, neoštećena preživjela nekoliko pljački, paleži i rušenja samostana uokvirena različitim žanrovima, zauzima vrlo važno mjesto (usp. sv. Petra. Posebno je, pak, štovanje među redovnicima i pukom npr. Bošković-Stulli 1967/68). Potvrdu tomu nalazimo i u pri- slika zadobila nakon što je Gospa na neobičan način, kako se mjedbi povjesničara Bernarda Stullija koji je, baveći se (i) pita- vjeruje, pomogla jednome od njih da ostvari svoj san i postane njima društvene stratifikacije u Cetinskoj krajini 18. stoljeća, kao svećenik. Priča kaže da je on bio toliko niskoga rasta da mu niti jednu od značajki života „mase sitnog i srednjeg seljaštva“, naveo jedna redovnička halja nije odgovarala te su ga htjeli poslati kući. i sljedeće: Shrvan takvom odlukom, zbog snažne želje da postane redovnik, plakao je i molio Mariju da mu pomogne. Nedugo nakon toga on tradicijom, a ne novim životnim potrebama protkan je čitav je, nastavlja Filipović, narastao, obukao redovničku halju i postao njen materijalni i ostali život. Ona [masa seljaštva] održava živu uspomenu na „stara herojska vremena borbi s Turcima“, slavi fra Ivan. Također, navodi se i da je taj svećenik, kojemu je Majka u pjesmi i običajima svoje junake i megdandžije, pjeva pjesme učinila prvo čudo, dao u Mlecima napraviti okvir od pozlaćenoga (Stulli 1967/68:34). drveta (prema Šetka 1965:12-13). Motiv ovoga „čuda“ pojavljuje se i u dramskome tekstu Sestre Marije od Presvetog Srca Juriš na Posebno mjesto u toj tradiciji zauzima legenda o Gospi Sinjskoj. Sinjsku tvrđavu (1971) gdje se kao jedan od likova javlja upravo Legenda „službeno započinje“ godinom 1687., kada je svećenstvo spomenuti fra Ivan, koji je Gospinoj slici osobito odan. s područja Rame – zbog straha od turske odmazde uslijed sve Njezina čudotvorna moć nastavila se, kako opisuje fra Jeronim češćih upada krajišnika na bosansko područje – odlučilo napusti- Šetka, tijekom putovanja iz Rame u Sinj, kada je u teškim isku- ti samostan sv. Petra i uputiti se s mnogobrojnim žiteljima toga kraja prema Sinju, te sa sobom ponijeti sliku Gospe od Milos- ti, kao najveću dragocjenost koju posjeduju. Najstariji podaci 50 Motiv migracija ramskoga svećenstva i puka okosnica je i Araličina romana Put bez sna (1987). Osobit naglasak autor stavlja na životni put fra Pavla Vučkovića koji je, o tim migracijama, kao i o povijesti štovanja Blažene Djevice pretpostavlja se, imao iznimnu ulogu u obrani sinjske tvrđave 1715. godine, ali i u Marije potječu iz sredine 18. stoljeća, a imamo ih zahvaliti fra organizaciji duhovnoga života na području Cetinske krajine, gradnji crkve, i slično. Petru Filipoviću, koji je i sam, kako tvrdi Marković (1998:25), Aralica također dočarava situaciju u kojoj se ramsko svećenstvo našlo prilikom donoše- nja odluke o napuštanju samostana: odluka da se crkva zapali, kako je Turci ne bi ogadili određeno vrijeme živio sa svećenstvom u ramskome samostanu i duševno oboljenje gvardijana bila je, naime, obavijena pitanjem je li napuštanje Rame te su i njegovi roditelji sudjelovali u spomenutome prebjegu u put iz sna ili put bez sna, odnosno pitanjem ispravnosti donesene odluke, kao i straha od neprijatelja, od sebe samih, od (ne)prilagodbe novoj sredini, i tako dalje. 118 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 119

šenjima svećenstvu upravo slika Majke Božje bila jedina utjeha i Baveći se transformacijom legende o čudu Gospe Sinjske, Di- pomoć, te nakon dolaska u Split, gdje su se svećenici u početku vna Zečević (1989) je ustanovila da je ta legenda od svoga nas- – dok nije dovršena gradnja crkve sv. Franje u Sinju – smjestili tanka živjela dvostrukim životom: pisanim i usmenim. Legenda te brižno čuvali i skrivali sliku, a konačno i kada je prenesena u je potekla iz crkvenog kruga, zapisana je i objavljivana ali je, Sinj gdje je, kako navodi Filipović, Marija preko svoje slike stala naglašava autorica, posredstvom usmenog prenošenja došlo do dijeliti mnoge milosti te su je sve više štovali i kršćani iz drugih njezine transformacije u specifičan oblik nenarativne proze – u mjesta (Šetka 1965:13). predaju. Posredstvom usmenoga prenošenja proširilo se područje Žrtva se Ramljana na neki način isplatila: odluka da ponesu koje predaja obuhvaća: uz Sinj, uključeno je i čitavo područje Gospinu sliku pokazala se presudnom u ključnome trenutku Cetinske krajine, te Hercegovina i Bosna (1989:199). K tome, obrane Sinja jer je, kako je rašireno vjerovanje, Gospa sa slike proširilo se i područje djelovanja Gospinih čuda te joj se uloga oživjela i zauvijek zaustavila neprijateljske napade na taj grad.51 sadržajno prilagođavala različitim potrebama zagovornika njezi- Legenda o njezinim čudima, što ju je također zapisao fra Petar na milosrđa. Gospi su tako pridavane različite moći: posebnim Filipović, i sam nedvojbeno uvjeren u njezinu istinitost52, među je znacima upozoravala na nadolazeću nevolju, ozdravljala je ostalim, kaže: bolesne, odnosno općenito pomagala u svakom trenutku (usp. Bošković-Stulli 1967-68:312-313). Naime, moć iskazana ti- jer fratri, žene, dica, i ostala čeljad koja za boj ne bijahu, tada u jekom turskoga napada godine 1715. dopuštala je i „motivirala“ crkvi prid ovom Prilikom s plačem i suzam, prošahu milost, da ji ne pusti u ruke neprijatelja, i toliku kripost slavnomu oružju Cetinjane da u potrazi za utjehom njezinu pomoć zatraže i u ne- našega principa i taku jakost braniteljem, koji bijaše samo četiri kim, u odnosu na tu bitku, sasvim „običnim“ životnim nedaćama stotine, dade, u tri obilate ure juriša živim ognjem Turskom odo- (usp. Šetka 1965:17-21). liše i rabreno svu tursku silu otiskoše. [...Gospa] postavi u njiovo Nerazjašnjene su okolnosti prekida napada, kako se vjeruje, srce jedan strah, nesklad i neposlu, da udilj na buljuke vraćajući višestruko nadmoćnijeg neprijatelja i njegovo povlačenje prema se s juriša počeše tako bižat, da ji ne može niko uzbit ni ustavit Bosni, dakle, u cetinskoga puka pojašnjenje pronašle u čudotvor- (prema Zečević 1989:201). noj Gospinoj pomoći, koja se u nekim interpretacijama mani- festirala i zarazom turske vojske srdoboljom. O tome svjedoče i stihovi: „Na Turčina pade srdobolja, teška bolest i velika nevolja. 51 Uloga Gospe u raspletu borbi između kršćana i muslimana pojavljuje se u tradici- Biži Turčin iz Cetine ravne, uoči gospojine slavne“ što ih je sre- jama mnogih mjesta. Primjerice, u nekim mjestima na Siciliji se, u okviru dramske izvedbe koja uprizoruje pobjedu kršćana nad muslimanima, također u ključnome tre- dinom prošloga stoljeća zapisao Nikola Bonifačić Rožin (1958). nutku bitke, Gospa pojavljuje na konju i s isukanim mačem tjera „nevjernike“ (usp. Varijante tih stihova susrećemo u Cvitu razgovora naroda i jezika Bonanzinga 2001:144). iliričkoga aliti rvackoga fra Filipa Grabovca (1951:228) te u Ka- 52 Uvjerenje da je pobjeda postignuta baš po zagovoru Blažene Djevice Marije Filipović čićevu Razgovoru ugodnome naroda slovinskoga (2006:665).53 Na- izražava riječima: „Da je dakle ovo bilo njezino dobiće, sumlje ne ima; pak i Turci isti posli govorili su da su gledali svaku noć u vrime obsidnuća odit po zidu grada jednu ženu u velikoj svitlosti“ (prema Šetka 1965:14). 53 Slični su stihovi navodno zabilježeni i godine 2006. (usp. Dragić 2008:400) 120 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 121 glašavanje Gospine intervencije i njezina artikulacija u usmenoj mijenjati, odnosno prilagođavati potrebama aktualnoga trenut- tradiciji nesumnjivo je u vezi i sa činjenicom da u kontekstu kon- ka, ponajprije posredstvom predodžbe o generacijski utjelovlje- kretne pobjede ipak nije riječ samo o borbi za održavanje puke nome junaštvu, koje je onda svoj iskaz u različitim razdobljima egzistencije, nego i o borbi između kršćana i muslimana koja je i okolnostima nalazilo i u djelovanju potomaka. Posebno je to tada nosila obilježja borbe za duhovni identitet (usp. Zečević povezivanje junaštva predaka iz 1715. godine s njegovim suvre- 1989:202). S time je u skladu i podržavanje stereotipizirane slike menim potvrdama, dakako, bilo uočljivo tijekom ratnih zbivanja neprijatelja koje se, uokvireno i uvjerenjem o manjku higijenskih u kojima su sudjelovali i stanovnici ovoga kraja. navika, zadržalo sve do danas, što potvrđuje iskaz s početka ovo- Stoga su slike sadržane u predaji za Sinjane i Cetinjane – kao ga poglavlja. Istim se interpretacijskim smjerom može razumjeti svojevrsna mjesta pamćenja – stvarne, jer potvrđuju njihovu ver- i kontinuirano održavanje i naglašavanje nerazmjernoga odno- ziju prošlosti, odnosno onu verziju koju žele javno prikazati i s sa između snaga napada i obrane u tim borbama (usp. Pelidija njome se identificirati. 1989). Povijest će, međutim, iz svoga tumačenja, ne poričući hrabrost i odlučnost branitelja, izostaviti sakralni element pobjede te po- Sjećanje kao čimbenik identifikacije jašnjenje pronaći u iscrpljenosti i nepripremljenosti turske vojske za duže ratovanje, prije svega zbog nedostatka hrane i vode za Povijesna provjerljivost istinitosti nije, dakle, primarni kriterij vojsku i konje (Stulli 1967-68:30). No, otkrivanje ili potvrđiva- prema kojemu pristupam slikama prošlosti utisnutima u Sinjsku nje „povijesne istinitosti“ nije cilj ove knjige. Ono što je od toga alku, odnosno njihovim raznolikim aktualizacijama u specifičnim važnije, iz etnološke vizure, jest vjerovanje Sinjana i Cetinjana da povijesnim, političkim, društvenim i kulturnim trenucima razdo- je za pobjedu nad Turcima zaslužno junaštvo njihovih predaka, blja kroz koja je ta igra tijekom svoga trajanja prolazila. Uostalom, kojima je u ključnome trenutku borbi pomoć udijelila Čudotvor- već je odavno prepoznato da je klasično shvaćanje odnosa između na Gospa Sinjska, te da sjećanje na tu pobjedu evociraju svake sjećanja i (pisane) povijesti – u kojemu bi sjećanje bilo ono što godine izvođenjem Alke. se zaista dogodilo, a povijest čuvarica sjećanja na događaje od Alka je, tako, premda formalnim obilježjima nevezana uz lo- javnoga značaja – pojednostavljeno, te da u razmatranju njihova kalnu tradiciju, postala jednim od načina održavanja sjećanja odnosa na umu uvijek valja imati (ne)svjesne izbore i tumačenja, na slavnu pobjedu. Tomu posebno pogoduju njezini agonalni odnosno uobličavanja prošlosti vrijednostima i/ili potrebama tre- aspekti jer, udruženi s usmenom tradicijom, na poseban način nutka u kojemu se prošlost priziva, to jest u kojemu se oblikuje oživljuju junaštvo predaka u djelu njihovih potomaka, čime se slika o njoj (usp. Burke 1999; Davis i Starn 1989). Ti su procesi, stvara kontinuitet prošlosti i sadašnjosti. Dok su formalna obi- naime, gotovo uvijek društveno određeni. lježja, točnije njihova propisanost i nepromjenjivost jamčila igri Povezanost autobiografskog pamćenja s društvenom sredinom, trajnost, njezin se značenjski dio, zadržavajući okosnicu, mogao odnosno gledište da se individualno sjećanje javlja i kao refleksija 122 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 123 socijalnog okruženja u kojemu pojedinac živi, ključna je premisa za homogenizirajuće reprezentacije prošlosti koje se komunika- teorije o kolektivnome pamćenju (mémoire collective) koju je dva- cijom prenose – ili se vjeruje da se prenose – s jedne generaci- desetih godina prošloga stoljeća razvio francuski sociolog Mauri- je na drugu, kao svojevrsni mémoire collective (usp. npr. Bloch ce Halbwachs (1999). Pojedinac svoju pripadnost određenoj za- 1998:114-127; Lavabre s.a.). Mogli bismo, ipak, kao dva ključna jednici – lokalnoj, obiteljskoj, regionalnoj, religijskoj, i slično – i termina na koje se mémoire collective „rascijepio“, a oblikovala su kulturi ima zahvaliti procesu socijalizacije, smatra Halbwachs, te se u različitim istraživačkim tradicijama, ponajprije njemačkoj i pojedinci stoga stječu, lokaliziraju i prizivaju sjećanja upravo kroz francuskoj, spomenuti tzv. kulturno i društveno pamćenje. Prem- pripadnost određenoj zajednici. Zajednice, naime, određuju što da nije riječ o značenjski jasno odvojenim pojmovima već, napro- je vrijedno spomena, kao i načine na koje će se ti sadržaji održati tiv, pojmovima koji se u tome pogledu umnogome presijecaju, u sjećanju, to jest zapamtiti. Unatoč esencijalističkome poimanju kulturno pamćenje ipak češće upućuje na neku vrstu repertoara pripadnosti, odnosno identiteta, kojim odiše spomenuto motri- simbola, slika i stereotipa na koje se članovi određene zajednice šte, kao i činjenici da se i u mnogim drugim dijelovima Hal- oslanjaju kada je to potrebno, dok je kod društvenoga pamćenja, bwachsove teorije zrcali njegovo pozitivističko usmjerenje – kao u snažnijem osloncu na Halbwachsa, naglasak na svojevrsnim primjerice kada, razlikujući kolektivno pamćenje kao društvenu „uputama“ o tome što i kako treba pamtiti, koje pojedincu „daje“ konstrukciju od pisane povijesti, posljednju smatra objektivni- zajednica kojoj on na ovaj ili onaj način pripada (usp. Assmann jom54 – historijska uvjetovanost i polimorfnost sjećanja, koje je 1999; Burke 2010; Fentress i Wickham 1992). Društveno, odno- Halbwachs „otkrio“, ostali su do danas ključnim mjestima, dis- sno kulturno sjećanje umnogome nalikuje tradiciji; katkad ga je ciplinarno i užim teorijskim usmjerenjima, različitih rukavaca s njom, štoviše, moguće i poistovjetiti. No, ključna razlika među istraživanja ove vrste sjećanja (usp. Brkljačić i Prlenda 2006). Iako tim koncepcijama smještena je u području recepcije, te se odnosi se, pod utjecajem tih disciplinarnih – ponajprije antropoloških, na pitanje mogućnosti svjesnoga odnosa prema prošlosti, za koji socioloških i povijesnih – te teorijskih opredjeljenja i/ili zadanosti je tradicija, uvjetno rečeno, uglavnom zakinuta. Sjećanje je, kaže oblikuju različiti pristupi, gledišta, definicije, pa i nazivi predme- Assmann (2006), stvar afektivnog vezivanja, kulturnog oblikova- ta istraživanja (usp. Assmann 2010), ono u čemu bismo mogli nja i svjesnog odnosa prema prošlosti i upravo ga ti elementi čine prepoznati njihovu dodirnu točku zapravo je ključno: zanimanje različitim od pojma tradicije u osnovnome značenju. U višeznačnosti koncepta sjećanja pojedini su autori kao krite- 54 I kod pisane je povijesti, naime, baš kao i kod pamćenja, način prikazivanja prošlosti, rij njegove trajnosti uveli distinkciju između svakodnevnog (ko- odnosno izbor tema, događaja i ličnosti umnogome uvjetovan pozicijom onoga koji munikativnog) pamćenja i onoga kulturnoga, obrazlažući pritom zapisuje, odnosno gledištima grupe kojoj pripada. Inače, oprečnost pamćenja i povijesti na koji se način određeni sadržaji oblikuju u specifična sjećanja, iznimno je zastupljena i važna tema ovoga područja istraživanja. Za mnoge je studije koje se bave tim opozicijskim parom, pored ostaloga, svojstven izrazit emocionalni a potom i prenose s jedne generacije na drugu (Assmann 2006; naboj pod čijim se utjecajem opreka između povijesti i pamćenja, odnosno sjećanja Assman i Czaplicka 1995). U osnovi je razlikovanja tih dviju često svodi na binarne opozicije kao što su, primjerice, dobro-loše, prirodno-umjetno, vrsta sjećanja različita točka referiranja: svakodnevno je pamće- živo-mrtvo, i slično (usp. npr. Burke 1999; Erll 2008; Nora 2006). 124 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 125 nje nestrukturirano i nestabilno, nema čvrsto određenu točku u se, naime, načinom učenja i potvrđivanja granica zajednice (usp. prošlosti na koju bi se referiralo, dok se kulturno javlja nakon Burke 2010:106). procesa fiksacije takve točke, na temelju čega se evociraju točno Osobitu je pozornost prenošenju sjećanja posredstvom kome- određeni sadržaji. Što ne smijemo zaboraviti pitanje je koje, kako morativnih ceremonija u knjizi Kako se društva sjećaju posvetio to tvrdi Assmann (2006), manje ili više eksplicitno „postavlja“ socijalni antropolog Paul Connerton (2004). Obrazlažući sum- svaka zajednica, a od presudne je važnosti u procesima spome- nje na koje je u okviru psihoanalitičkog, sociološkog i povijesnog nute fiksacije. Riječ je, dakle, o činu selekcije. Stoga, da bismo promišljanja rituala ideja o važnosti komemorativnih ceremoni- osvijestili važnost nekog događaja iz prošlosti, odnosno da bismo ja u oblikovanju i prenošenju određenih vrsta sjećanja nailazila, ga rekonstruirali sjećanjem, moramo uspostaviti odnos prema Connerton upravo u sjecištu tih gledišta – poimanju rituala kao njemu: moramo „osjećati“ neke njegove posljedice kao „dokaze“ oblika simboličkog predstavljanja – pronalazi osnovu za drukčiji prošlih zbivanja, te moramo imati izgrađen stav o različitosti toga pristup, kojemu je u središtu mitsko-ritualni splet kao ključno događaja od naše svakodnevice. Često se stoga kao referentna obilježje komemoracije.55 Ritual, odnosno komemorativna cere- točka javlja upravo neki koban događaj iz prošlosti koji je od bit- monija, tvrdi Connerton, nije alternativan način izražavanja vri- nog značaja za određenu zajednicu. Kako važnost toga događaja jednosti i gledišta koja se jednako mogu iskazati i nekim drugim za zajednicu podrazumijeva i potrebu održavanja sjećanja, odno- medijem. Posebnost komemorativnih ceremonija, nastavlja ovaj sno kristalizaciju njegova značenja i njegove trajne dostupnosti, autor, proizlazi baš iz prožetosti performativnog56 i formalizira- to se uspomena na njega održava posredstvom različitih, njemu nog jezika, te po tome što one „kanoniziraju“ određeni događaj prilagođenih medija. Nazivajući ih „mehanizmima“, kao najčešće dajući mu obilježja svetoga, autentičnoga i historijskoga, čime vrste tih medija Burke (1999) navodi: usmene predaje, memoare zajednicu koja ih izvodi upućuju na njima vrlo važne osobe i do- i slične zapise (pri čijem čitanju moramo na umu imati da ne čita- gađaje. Kontinuitet s prošlošću, koji iz toga proizlazi, omogućuje mo uspomene nego njihovu transformaciju kroz pisanje), umjet- zajednici stvaranje i potvrđivanje vlastitoga identiteta. ničke slike, fotografije, spomenike, rituale (koji su važni ne samo Snaga komemorativnih ceremonija, među ostalim, proizlazi i kao činovi sjećanja, nego i stoga jer su odraz želje da se prošlost tumači na određeni način te da se tako oblikuje pamćenje) i, ko- 55 S psihoanalitičkog gledišta ritual bi bio oblik simboličkog predstavljanja pojedinca koji se objašnjava u okviru njegove životne priče; sociološko gledište ritual promatra načno, prostor, koji je još u Halbwachsovoj studiji, kroz isticanje kao prijenosnika zajedničkih vrijednosti, odnosno umanjivanja nesloge unutar zajedni- važnosti smještanja onih „prizora“ koje treba sačuvati u poseban ce, dok povijesni pristup naglašava povijesni kontekst rituala kako bi se bolje razumjelo prostor, imao značajku medija prenošenja uspomena. Važnost njegovo značenje, odnosno uputilo na promjenu (Connerton 2004:72-76). prostora kao medija prenošenja sjećanja potvrđuju i studije usre- 56 Performativne značajke načina na koji se povijest, sjećanje i identitet međusobno premrežavaju, odnosno „utjelovljuju“ u kulturne prakse pojedinaca i grupa danas su dotočene na razmatranje komemorativnih ceremonija kao osobi- prepoznatljiva mjesta istraživanja različitih disciplina. Performativnosti se tamo, među tih vrsta rituala posredstvom kojih zajednica upućuje na vlastitu ostalim, pristupa i kao mnemoničkome sredstvu i kao načinu na koji se sjećanja proživ- posebnost. Sudjelovanje u takvim izvedbenim oblicima smatra ljuju, oživljuju i preoblikuju, odnosno povezuju pojedinca sa zajednicom (usp. Tilmans et.al. 2010; Winter 2010). 126 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 127 iz načina na koji one rekonstruiraju povijest, odnosno „prisje- dine, vodio jedan mletački časnik. Zadnji je, presudni dan u tim ćaju“ se tako što fragmente prošlosti stavljaju u novi obrazac. događajima ovako opisan: Zbog toga ove vrste rituala predstavljaju zrcalnu sliku i „kroniku“ […] U praskozorje dana četrnaestoga navali na nas neizbrojeno povijesti odnosa pamćenja i identiteta, ali i načina i posljedica množtvo pješaka, a za plećima im bijahu konjici i čete od pri- koordiniranoga djelovanja individualnih i grupnih sjećanja što čuve da prilete gdje bi bila potreba. Najveća sila bješe naperena se u njima sad nadopunjuju i spajaju, sad sučeljavaju i odbijaju, suproć korlatu novom i staromu, i kroz malo časa neprijatelji se odnosno poništavaju (usp. Burke 2010; Gillis 2006). toliko naprieda pomakoše, te zasadiše svoje barjake blizu zidova novog korlata, i kukama se uhvatiše obkolja da gule koce. Mi medjutim ne stajasmo prekrštenih ruku, nego na nje oborismo Sjećanje i Alka živu vatru svake vrste, i množtvo ih se svaljivaše na zemlju, žrtve našeg gnjeva. Ovo silno jurišanje trajalo je više od tri sahata; ali je navalu uviek odbijala ova junačka posada, koju je kriepila Promatramo li spomenutu pobjedu nad Turcima iz 1715. go- božanstvena pomoć, a hrabrilo poticanje vitežkih zapovjednika. dine, kao i ulogu Blažene Djevice Marije u raspletu tih događaja Napokon Turci stanu bježati bez obzira, ne mogavši njihovi paše kao oblike zapamćenih sadržaja, kao „skraćenu verziju povijes- golim sabljama u ruci nagnati ih da napried srću na očitu pogi- ti“ oblikovanu prema potrebama tamošnjega stanovništva, tada bao; pa se ne htjedoše ni u logor povući, nego, na buljuke, pose Alka istodobno ukazuje kao način artikulacije tih uspomena bjegoše preko Cetine. Serašćer, obznanjen o neuspjehu, dade na i kao medij kojim se one prenose s jedne generacije na drugu. svu prešu bubnjati na izkup; i pošto bješe sabrao vojsku, mi vas Prisjetimo li se Burkeovih (1999) prijenosnika sjećanja, to jest cieli dan mišljasmo, da će nas iznova i žešće udariti. Ali u tome medija posredstvom kojih zajednica „pamti“ i čuva, odnosno se prevarismo; jer u noći izmedju 14 i 15, kad je osvićao dan naše Zaštitnice, na nebo uznesene, tiše tiše on diže svoje topove i iskazuje vezu s prošlošću te na taj način (re)kreira i održava vlas- vrati se sa svojom vojskom u Livno; a mi ostadosmo oslobodjeni titi identitet, uočit ćemo da je u kontekstu Alke moguće pre- od opsade: premda žalostni za gubitkom tolikih naših vriednih poznati prisutnost gotovo svih tih mehanizama. Neki su od njih častnika i vojnika (prema Marković 1998:39-40; usp. i Kržanić jasno uočljivi, a neki latentno prisutni, odnosno proizlaze iz šireg 1965:44-45). konteksta različitih oblika tradicije vezane uz razdoblje 17/18. stoljeća, odnosno borbi s Turcima. Iako je božanstvena pomoć – koja je, kako zapis navodi, krijepila Iako istinitost, odnosno mogućnost njezine provjere nije pre- junačku posadu – gotovo stalno mjesto u diskursima poput ovog, sudna za nastanak i održavanje tradicije, svojevrsnu potvrdu isti- u kontekstu važnosti koju pobjeda iz 1715. godine ima u loka- nitosti događaja na koje se Alka simbolički oslanja nudi zapis iz lnim okvirima, o spomenu te pomoći možemo razmišljati i kao dnevnika (Il Giornale del blocco de assedio della foretzza di Sign) o načinu, odnosno sredstvu potvrđivanja istinitosti uvjerenja da što ga je, pretpostavlja se, u doba najjačih borbi za Sinj 1715. go- je za rasplet borbi bilo presudno čudotvorno djelovanje Blažene Djevice Marije. Na sličan način, odnosno kao posljedicu Gospina 128 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 129 djelovanja, može se interpretirati i dio zapisa koji se odnosi na Motivi povijesne bitke i uloge Gospe Sinjske u njezinoj za- odluku zapovjednika turske vojske da se, unatoč nadmoći, u osvit vršnici u kontekstu su Alke „vidljivi“ i u slikama koje pobuđuje blagdana Velike Gospe, povuče prema bosanskome području. neizostavno verbalno podsjećanje na pobjedu iz 1715. godine u Legenda o Gospi Sinjskoj, o kojoj je već bilo riječi, sročena je prigodnome govoru alkarskoga vojvode, na početku svečanosti: tako da je pogodna vizualizaciji, odnosno imaginaciji u aktual- Za to vrime u polurazrušenoj tvrđavi obavijenom crnim dimom nom prostornom i vremenskom okruženju. Različiti oblici zahtje- i još crnjim slutnjama – žene, starci i nejač zazivali su u pomoć va za njezinom pomoći, utemeljeni na manje ili više „vidljivim“ Majku Božju koja usliši njihove molbe i vapaje, nadahnu junač- slikama iz legende kao polaznom točkom doveli su do njezine ke branitelje koji odbiše najžešći napad neprijatelja u prasko- transformacije u predaju (Šetka 1965; Zečević 1989), pri čemu je zorje 14. kolovoza, da bi neprijatelj u bijegu i neredu napustio osjećaj pomoći koju je Gospa udjeljivala povezivao prošlost i sa- ovu oazu slobode. U čast na tu veličanstvenu pobjedu, skupiše dašnjost, odnosno potvrđivao ideju o trajnoj ulozi Gospe kao za- sinjski časnici zlato, okruniše svoju Gospu, otada poznatu kao – štitnice cetinskoga puka. Mentalnim aspektima vizualizacije – jer Čudotvorna Gospa Sinjska – naša zaštitnica i utemeljiše trkanje slike sadržane u legendi mogu se shvatiti kao svojevrsni predložak Sinjske alke koja u srcima Sinjana i Cetinjana izaziva plemeniti za „ispravno“ iskanje božanske pomoći – dodatno pridonose i oni osjećaj pripadnosti rodnom zavičaju i domovini Hrvatskoj. materijalizirani u različitim umjetničkim djelima. Napomenuti treba da upravo posredstvom slika možemo djelomice utvrditi Od tada tutnji alkarsko kopito i zvone Gospina zvona pozivajući i da je vjerovanje u Gospinu pomoć iz 1715. godine, ali i vred- na naše fešte tisuće hodočasnika, pretvarajući slavnu prošlost u 58 novanje toga čina, nadišlo lokalne okvire. Naime, zabilježeno je simbol, simbol pobjede, časti i dostojanstva. da su slike Gospine pobjede nad Sinjem, kao i opsade Sinja bile Podsjetnik na vezanost Alke uz Gospu Sinjsku najneposrednije dijelom inventara crkve u Brelima te sakristije u omiškoj župnoj ipak proizlazi iz činjenice da Gospin lik krasi barjak Viteškog crkvi (Kržanić 1965:45). alkarskog društva koji je vrlo uočljiv rekvizit u alkarskoj povorci, Ključno mjesto, dakako, pripada upravo slici Čudotvorne te je stoga jedan od transparentnijih mehanizama prenošenja Gospe Sinjske koja se i danas nalazi na središnjemu mjestu sinj- sjećanja. Statut VAD-a iz 1997. godine ovako propisuje izgled 57 ske crkve koja je upravo njoj posvećena. Povezanosti s borbom barjaka: iz 1715. svjedoči reljef sinjske tvrđave na njezinoj poleđini, a još eksplicitnije na tadašnje događaje upućuju brončana ulazna vrata Barjak društva napravljen je od svile boje trule višnje na kojemu u crkvu s motivom same bitke, što ih je izradio akademski kipar je s jedne strane slika Gospe Sinjske iz 1716. godine i natpis Stipe Sikirica. „16. kolovoza 1715. Viteško alkarsko društvo Sinj“, a s druge 57 Gradnja crkve također je povezana uz širi kontekst borbi s Turcima. Crkva je, naime, građena početkom 18. stoljeća, a ključne zasluge za njezinu gradnju pripisuju se upravo 58 Iz govora alkarskoga vojvode Nikole Tomaševića na Alki 1991. i 1993. Usp. „Govori fra Pavlu Vučkoviću koji je, podsjetimo se, imao važnu ulogu i za doseljenje Ramljana alkarskih vojvoda (1990-2009)“, I. dio. u Cetinsku krajinu (usp. Kržanić 1965). 130 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 131

strane izvezen je alkar na konju s uperenim kopljem, kako je to i Gospa se na barjak – koji je kasnije, kako svjedoče Statuti iz 1965. na najstarijem pečatu Društva.59 i 1983. godine, bio nešto jednostavniji od prethodno opisanoga te je, uz lik alkara na konju s kopljem, sadržavao izvezenu siluetu Nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada je Gospin lik dospio na „Grada“ i natpis 1715. i 1941. (usp. Jurić 1988:160, 176) – pon- alkarski barjak, ali je jasno da na njemu nije bio kontinuirano ovno „vraća“ 1991. godine. prisutan. Naime, iako Statut iz 1833. i Pravilnik iz 1902. godine Bivanje, nestanak i ponovni povratak motiva Gospe na alkarski spominju barjak i njegovo mjesto u povorci, ne donose precizne barjak posljedica je, dakako, smjena političkih sustava i njima, podatke o njegovu izgledu. U Pravilniku iz 1921. godine propisan uvjetno rečeno, inherentnih gledišta na religijske aspekte života je izgled alkarskog barjaka te on umnogome nalikuje barjaku iz općenito, a onda i isticanja religijskih motiva u kontekstu javnih gore navedenoga opisa iz 1997. godine.60 S obzirom na činjenicu manifestacija poput Alke. O mijenama pojedinih, široko shva- da je nakon Pravilnika iz 1921. godine prvi sljedeći donesen tek ćenih aspekata Alke pod utjecajem smjena političkih sustava već 1947., nije moguće točno utvrditi kada je Gospin lik „nestao“ je bilo riječi. Dotaknut ćemo ih se ponovno u nastavku, no prije s barjaka. U novome Pravilniku, naime, stoji da je barjak u cr- toga, vratimo se mogućnostima poimanja Alke kao specifičnoga venoj, bijeloj i plavoj boji te da je na jednoj strani zastave lik oblika rituala, odnosno komemorativne ceremonije u kojoj pro- seljaka koji zahvaća sve tri boje. U ruci drži buzdovan. Pored stor igra iznimno važnu ulogu u procesu prenošenja sjećanja na njega je ogranak hrastovog stabla. U podnožju je klasje. Na crve- pobjedu predaka iz 1715. godine. nom polju je ispisano „Narodno alkarsko društvo“, a na plavom Možemo li u Alki prepoznati komemorativne značajke? Pod- polju – 16. VIII. 1715. – Na drugoj strani je petokraka zvijezda sjetimo se, Connerton (2004) u pojašnjavanju komemorativnih na bijelom polju oivičena zlatnom (žutom) ivicom. Na crvenom ceremonija naglašava da se one umnogome podudaraju s drugim polju je ispisano: „Smrt fašizmu – Sloboda narodu“. Na plavom vrstama rituala. Među tim podudarnostima od ključne je važno- polju je ispisano 14. VIII. 1941. (usp. Jurić 1988:122-123).61 sti prožetost performativnoga i formaliziranoga jezika. Performa- tivni jezik rituala njegovu radnju ne opisuje nego ju stvara, ali za to mu je, pojašnjava Connerton, uz propisan položaj i aktivno- 59 Glava I, članak 7. Statuta VAD-a iz 1997. godine. sti ljudskoga tijela, potreban i formaliziran jezik – uglavnom je 60 Barjak je nešto manji te se ne spominje izgled njegove druge strane. Alkar na konju s uperenim kopljem i natpis „Viteško alkarsko društvo Sinj 1715.“ tu se spominju u riječ o kratkim verbalnim iskazima (zapovijedima, zakletvama, opisu pečata Društva koji je napravljen, kako stoji, „po uzoru starinskog“ (usp. Jurić blagoslovima, i slično) – koji „pokreće“ tijelo, odnosno aktivira 1988:114). niz radnji čijim je propisanim, slijednim izvršavanjem određen 61 Datum 14. kolovoza 1941. godine u lokalnoj je povijesti (bio) važan jer su toga dana uspjeh rituala. Upravo se formalna priroda ritualnoga jezika – na području Cetinske krajine pale prve partizanske žrtve. Riječ je o članovima skupine splitskih prvoboraca koja je krenula pridružiti se pripadnicima tek oformljenog Sinj- koja se, dakle, ponajprije ogleda u ograničenom opsegu raspolo- skog partizanskog odreda ali je kod sela Košuta naišla na neprijateljsku zasjedu. Mnogi živih jezičnih izbora, utvrđenom nizu govornih činova, zadanoj od njih su tada poginuli, a preživjeli su, kako navodi Jurić, po nalogu ustaškog suda, glasnoći, ritmu, intonaciji, i tome slično – smatra osobito snaž- nekoliko dana kasnije bili strijeljani (1965:49). nim mnemoničkim sredstvom. 132 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 133

Iako s mnogim ritualima dijele obilježja performativnosti i upravo su njegove zapovijedi, kao svojevrsne formule, pokretač formaliziranosti, komemorativne se ceremonije od ostalih rituala pojedinih „činova“ Alke. Ceremonijalni aspekt Alke možemo razlikuju po tome što eksplicitno upućuju na prototipske osobe i prepoznati i u zadanostima niza drugih oblika široko shvaćenoga događaje. Upravo iz toga proizlazi druga njihova ključna značajka pojma komunikacije: u načinu na koji se alkari i alkarski momci – „ritualno odigravanje“ – koja je, smatra Connerton, presudno pogledom „obraćaju“ publici, predstavnicima vlasti i vojvodi, u važna za oblikovanje zajedničkoga pamćenja, jer karakterističan načinu na koji se obznanjuje broj punata koje je pojedini na- kontinuitet s prošlošću što iz toga proizlazi zajednici omogućuje tjecatelj osvojio, u oglašavanju limene glazbe i mačkula kod po- da samu sebe podsjeća na vlastiti identitet (2004:91). Komemo- gotka „u sridu“, u proglašenju pobjednika, i tako dalje. Također, rativne ceremonije, drugačije govoreći, ne oživljuju prošlost na- ceremonijalni aspekt Alke ogleda se donekle i u načinu, točnije rativno nego posredstvom radnji koje su snažno i nedvosmisleno mjestu koje na tribinama zauzimaju, s jedne strane, predstavnici vezane uz ključne događaje prošlosti; za njih je važno iskustvo tih alkarske „vlasti“ (vojvoda, njegov ađutant i Časni sud), a s druge događaja, a ne znanje o njima (usp. Eriksen 1997). predstavnici državne, lokalne, crkvene i vojne vlasti. Sagledamo li Alku kroz prizmu spomenutih značajki, uočit Treba, međutim, napomenuti da zadanost onih aspekata Alke ćemo već na prvi pogled da je prožetost performativnog i formali- koji su usko vezani uz samo natjecanje (primjerice brzina kojom ziranog jezika u njoj očigledna. O ceremonijalnosti cijeloga dana bi alkar trebao jahati prema meti, bodovanje pojedinoga pogotka, u kojemu se održava Alka bilo je već riječi na početnim stranicama način upravljanja kopljem, i slično) proizlazi ponajprije iz pravila ove knjige. Međutim, takozvani ritualni aspekti Alke još su evi- igre a ne, ili tek usput i uvjetno, iz njezinih ritualnih značajki. dentniji u užem, natjecateljskom smislu ove manifestacije. Svaki Međutim, propisanost ponašanja sudionika Alke, njihov među- je, uvjetno rečeno, „čin“ Alke strogo propisan. Točno se, naime, sobni, kao i odnos s publikom, ali i uloga predstavnika vlasti na zna redoslijed i način prisustvovanja pojedinih sudionika u alkar- alkarskoj svečanosti donekle podsjećaju na različite oblike kome- skoj povorci (hodanje ili jahanje, rekviziti, odjeća), kao i njihovo moracija kojima je cilj podsjećanje na neke, najčešće tragične do- ponašanje i uloga u natjecanju. Iz tih se zadanosti djelomično gađaje iz prošlosti, ali i iskazivanje poštovanja prema žrtvama tih zrcale i hijerarhijski odnosi među sudionicima. Ključnu ulogu događaja. Primjere takvih obilježavanja susrećemo po mnogim alkarskoga vojvode, osim po mjestu u povorci, odjeći i ukrasima, mjestima, pa tako i u Hrvatskoj. Ne ulazeći detaljnije u pojedine prepoznajemo i kada se usredotočimo na verbalne aspekte Alke. komemorativne skupove, ono što bismo mogli navesti kao nji- Alka je, naime, s gledišta uključenosti verbalnih iskaza, izrazito hova zajednička obilježja bilo bi održavanje na ključno važnim ograničena manifestacija. Izuzmemo li protokolarno zadan govor mjestima (za događaje iz prošlosti) kao i sudjelovanje preživjelih pokrovitelja Alke (predsjednik države ili njegov izaslanik), činje- svjedoka tih događaja. K tome, tipični dijelovi ovakvih skupova nica je da vojvoda – tematski i gotovo formulativno obilježenim vidljivi su i u govorima koji jasno upućuju na događaje koje se govorom kojim otvara svečanost, te zapovijedima o početku i za- komemorira, u polaganju vijenaca, nazočnosti predstavnika dr- vršetku svečanosti – dominira cijelom manifestacijom. Štoviše, žavne vlasti, katkad i vojne i/ili crkvene, ponekad i u otvaranju 134 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 135 spomenika, dodjeljivanju medalja, i tome slično. Izvedbom na viteška igra gotovo po svome „dolasku“ u Sinj borbu i pobjedu mjestima od ključne važnosti i prisutnošću onih pojedinaca i/ili nad Turcima uzela kao svoj motiv i smisao, odnosno svojevrsni grupa ljudi koje uz prošle događaje vezuje neposredno iskustvo simbolički obrazac, svjedoči o važnosti toga događaja za lokalno sudjelovanja, komemorativne se ceremonije ukazuju kao specifič- stanovništvo, pa joj to na određeni način daje komemorativni na vrsta prijenosnika sjećanja na prošlost jer one, uz opis prošlosti značaj. Čime, onda, osim prostorom, Alka svjedoči o prošlosti na (kroz prigodne govore), „živo sjećanje“ manifestiraju i na osjetil- koju se poziva kao na vlastito simboličko ishodište? no-iskustvenoj razini (usp. Eriksen 1997). Uz neizostavno i Statutom propisano kratko verbalno podsje- Vratimo se Alki. Možemo li u njoj, s obzirom na činjenicu ćanje na događaje iz 1715. godine prigodom godišnjih alkarskih da se poziva na događaje od prije gotovo tri stoljeća – te stoga izvedbi, u Alki se isprepleće nekoliko specifičnih elemenata koji nije u stanju uključiti živo iskustvo prošlosti – prepoznati kome- simbolički upućuju na te događaje. To se ogleda već iz naziva morativne značajke? Osim što prošlost ne može potvrditi živim igre i koluta koji se u igri gađa – alka – a povezuje ga se s uzen- svjedočanstvom sudionika, u kontekstu Alke ni uloga prostora gijom otetom turskomu konjaniku.62 Svjedoči tomu iskaz koji je također nema izravnu simboličku snagu kao što je to u slučaju sredinom prošloga stoljeća Nikoli Bonifačiću Rožinu (1966:57) komemorativnih ceremonija. Međutim, u kontekstu Alke važ- priopćio jedan mještanin sela Čitluk: „Alku su uzeli iz uzengije nost prostora, odnosno povezanost ove igre uz pobjedu predaka, turskog paše koga su zarobili. Pucali mu u nogu, kad je bježao, možemo prepoznati iz pretpostavki pojedinih autora da je upravo pa nije mogao udarati konja“.63 Ratni plijen predstavlja i konj ulica u kojoj se održava ovo natjecanje bila važno poprište borbi edek, kojega se prigodom svakog izvođenja Alke vodi u povorci. iz 1715. godine (usp. Jurić 1987a), ali i – što je možda još važ- Edek je, inače, pričuvni vojvodin konj, ali je u lokalnoj tradi- nije, s obzirom na vremenski odmak od događaja koji se Alkom ciji poprimio značajke simbola pobjede iz 1715. godine pred- „komemorira“ – činjenice da je Statutom, još od 1833. godine, stavljajući zarobljenog konja spomenutoga turskoga vojskovođe strogo propisano da u Alki smiju sudjelovati samo osobe „iz varo- koji je predvodio glavni napad na Sinj.64 Takvome viđenju edeka ši ili iz njegova staroga teritorija“. nesumnjivo pridonosi i činjenica da je on, u odnosu na ostale ko- Ipak, ključno mjesto razlikovanja Alke od manifestacija koje nje iz alkarske povorke, bogatije ukrašen, te da pojedini dijelovi se uobičajeno zovu komemorativnim ceremonijama proizlazi iz činjenice da ona ne „izvodi“, dakle eksplicitno ne svjedoči o do- 62 Uzengija (uzenđija), tur. üzengi – stremen u kojemu jahač drži nogu dok sjedi na gađajima iz 1715. godine. To joj ne dozvoljava njezina formalna konju (Jurić 1988:336). Na gazištu stremena i danas se nalazi oblik alke (Pravila o struktura kojom, umjesto prikazivanja prošlosti, dominira ago- Alki, gl. III, čl. 6). 63 Ovdje je proces „konstruiranja povijesti“ posredstvom usmene tradicije još vidljiviji. nalni, natjecateljski princip. Stoga se Alka, u strogome smislu, Da turski paša nije zarobljen razaznaje se iz već spomenutog dnevničkog zapisa gdje ne uklapa u Connertonovo (2004) određenje komemorativnih se, nakon opisa borbe iz 1715. godine, navodi i kako je dan poslije on odlučio povući ceremonija kao osobitih vrsta rituala kojima zajednica izvodi za snage prema Livnu (usp. i Bonifačić-Rožin 1967/68). sebe bitne događaje. Međutim, činjenica da je srednjovjekovna 64 Da je i u makarskoj alki zabilježena pojava konja koji umnogome nalikuje edeku svjedoči pjesma „Striljanje alke“ (usp. Kuret 1963:34-35). 136 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 137 njegove opreme – poput, primjerice, sedla i posedlice „turskoga Narode Sinja i junačke Cetinske krajine! porijekla“ i znaka alke na gazištu uzengije – mogu funkcionirati i kao „mnemonička sredstva“.65 Evo nas opet podno Starog grada i Kamička! Danas proslavljamo Vezanost uz specifičnu prošlost ogleda se i iz, u alkarskoj po- 287. godišnjicu pobjede malene čete kršćanskih junaka nad voj- vorci također istaknutih štita i buzdovana kao predmeta koji su u nicima Otomanskog carstva. Vraćajući se u povijest, pogledom tim bitkama zaplijenjeni neprijatelju. Na tursko podrijetlo, tako- na naše alkare i alkarske momke, konje, jatagane, buzdovane, đer, osim oružja koje nose sudionici povorke, upućuju i dijelovi kao da vidimo dio tadašnjih događaja, kao da se povijesno pre- odjeće, opreme i ukrasa, ali i nazivi pojedinih alkarskih časnika sudna bitka za Sinj desila danas. (arambaša, alaj-čauš). Uraslost turcizama u alkarsku terminologiju, ali i u mnoge aspekte svakodnevnoga života cetinskoga kra- Možete li zamisliti naše hrabre pretke, tvrde i opore, naviknute ja, kako je u knjizi već napomenuto, posljedica je dugotrajnosti na težak život, odlučne da brane i obrane ono što su i njihovi pradjedovi mukom branili stoljećima. osmanske vladavine tim područjem. No, prisutnost, pa i „pre- življavanje“ takvih naziva u kontekstu Alke, s obzirom da je ono na što se odnose u svakodnevici uglavnom izgubilo funkciju ili Možete li zamisliti tu silnu snagu u rukama, volju i želju da sa- smisao, otvara mogućnost da o njima razmišljamo i kao o svoje- čuvaju svoj ponos, svoje dostojanstvo i vjeru u Zaštitnicu roda hrvatskog – Čudotvornu Gospu Sinjsku. vrsnim mnemoničkim sredstvima. Sjećanja na prošli događaj prisutna su u Alki na simboličkoj razini. Međutim, Alka se ne može motriti kao alternativan oblik Strašna i silna je bitka to bila. Sudbina cijelog hrvatskog puka na ovim prostorima ovisila je o jednom porazu ili pobjedi. Ne ni jednoga od tih simbola. Slike iz legende, kao i ostalih oblika posustaše onda naši djedovi. Pokazaše vještinu i snagu u boju te usmene tradicije toga kraja koji tematiziraju događaje iz 1715. snagom ukazanja i zagovorom Velike Majke – Čudotvorne Gos- godine, te predmeti kojima se pripisuje podrijetlo od tada po- pe Sinjske poraziše otomansku silu, vrativši nadu i vjeru u bolju raženog neprijatelja, ne prenose pojedinačno ono što se Alkom budućnost cetinskog puka!66 izražava; ona, naime, na poseban način uprizoruje prošlost slažući mozaik od svih navedenih elemenata. Međutim, simbolika Alke ne zastaje na slavnoj prošlosti već je, „Pojašnjenje“ toga mozaika, koje ga značenjski snažno uokvi- posebno zahvaljujući privlačnosti agonalnog karaktera kojim je ruje te Alku dodatno legitimira kao način izražavanja i očuvanja predstavlja, kontinuirano dovodi u sadašnjost. Pobjeda predaka sjećanja na slavnu prošlost, sastavni je dio govora alkarskih vojvo- pritom se ukazuje kao svojevrsni obrazac čijim slijeđenjem suda koji se održavaju na početku svečanosti: vremene generacije vlastitim djelom potvrđuju junaštvo predaka:

66 Iz govora alkarskog vojvode Ante Kotromanovića 2002. godine. Usp. „Govori alkar- 65 Pravila o Alki, gl. III, čl. 6. skih vojvoda (1990-2009)“, III dio. 138 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 139

Blago onome koji zna na primjeru slavnog djela iz prošlosti gra- njihovu privrženost igri, no ne znamo je li i koliku je ulogu u diti svoju budućnost! U tom smislu jedna časna pobjeda postaje toj privrženosti imala simbolička poveznica s bitkom iz 1715. trajni izvor nadahnuća! Tako velika pobjeda nad Turcima 1715. godine. Ne možemo, naime, utvrditi je li ona bila „stvarna“ ili je godine uz pomoć naše Nebeske Majke, Čudotvorne Gospe Sinj- bila tek sredstvo za dobivanje financijskih sredstava za održava- ske, okuplja Cetinjane pod ove drevne zidine da evociraju uspo- nje nedvojbeno im važne Alke. Začetke povezanosti Alke i vlasti mene na tu, ali i na sve naše slavne pobjede tako da Alka u svojoj svakako treba tražiti u ekonomskim prilikama. No, čini se da je, duhovnoj i nacionalnoj dimenziji nadilazi sam znak spomena jednog povijesnog događaja, te u simboličnom smislu predstav- nakon što je Franjo I odlukom o kontinuiranom financiranju lja našu trajnu borbu za krst časni i slobodu zlatnu!67 Alke riješio problem njezine neizvjesnosti i ona se uskoro počela izvoditi na njegov rođendan, odnos Alke i vlasti počeo zadobivati Usmjerenost na kontinuitet prošlosti i sadašnjosti, zasnovan drugačije konture. Početkom 20. stoljeća vlast se Alki nametnula; ponajprije na lokalno utjelovljenome junaštvu, osobito je do vidimo to iz primjedbe koju je tadašnja austrijska vlast uputila na izražaja dolazila u situacijama koje su ozbiljnošću nalikovale bit- prijedlog Statuta iz 1901. godine: da „treba jače istaknuti da se ci iz 1715. godine. Na koji je način u ranijemu razdoblju Alke Alka izvodi u duhu gesla ‚Za kralja i dom‘“ (usp. Jurić 1988:69). junaštvo predaka simbolički spajalo prošlost i sadašnjost nije Ta je primjedba imala dalekosežne posljedice. Izmjenom subjek- moguće precizno utvrditi, ponajprije zbog vremenskoga odma- ta kojeg se veliča ušla je i u kasnije Statute i stvorila percepciju, ka i manjka „dokaza“ koji bi o tome svjedočili. Te aspekte Alke ali i postala jedan od pokazatelja identifikacije Alke i Sinjana s možemo tek posredno iščitavati iz pojedinih dijelova Statuta, no aktualnom vlašću. Znakovit je već prije u knjizi spomenut odnos s mnogo opreza, imajući uvijek na umu ponajprije pitanje je li prema toj vlasti nakon što ona više nije imala ingerenciju nad na- identifikacija Alke s vlastima – čija je smjena uvijek bila posljedi- šim područjem, a možemo ga iščitati iz knjižice nastale povodom ca ratnih zbivanja u kojima su, u manjem ili većem broju, sud- sudjelovanja alkara na svečanosti vjenčanja kralja Aleksandra u jelovali i žitelji Cetinskoga kraja – bila spontana, reakcija iznutra, Beogradu 1921. Dušmaninu goremu od Turčina, piše alkar Josip ili je bila potaknuta zahtjevima „odozgo“, ili je, pak, riječ o nekoj Boko, Alka se uspjela othrvati čekajući davno željkivano sunce – kombinaciji različitih motiva. Jugoslavenstva i slobode (Boko 1922:35). Primjerice, vratimo li se na početke „pisane“ povijesti Alke, U razdoblju socijalizma (1945-1990) Alka se snažno vezivala tada iz zamolbe koju su alkari uputili vlastima tražeći da finan- uz bratstvo i jedinstvo svih naroda i narodnosti Jugoslavije; mno- cijski pomognu održavanje natjecanja početkom 19. stoljeća – gi su njezini sudionici gotovo redovito bili i sudionici Narodno- gdje potpisnici, navodeći da igra „osposobljava domaće ljude za oslobodilačke borbe, a glavni časnici vojne ličnosti. Takav sastav obranu od neprijateljskih napadaja“ (Jurić 1988:8), ističu i vla- alkarske povorke nesumnjivo je osnaživao i potvrđivao poveznicu stitu ulogu u uspostavi vlasti kojoj se obraćaju – možemo iščitati prošlosti i sadašnjosti, odnosno junaštva predaka s tekovinama Narodnooslobodilačke borbe u kojoj su sudjelovali i brojni Si- 67 Iz govora alkarskoga vojvode Ivana Čikare 2006. Usp. „Govori alkarskih vojvoda njani i Cetinjani, u konkretnome slučaju predstavljeni članovima (1990-2009)“, V. dio. alkarske povorke. 140 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 141

Značenjska je domena Alke osobitu snagu doživjela početkom prestanka gotovo tri stoljeća, postaje jasnijom njezina važnost u devedesetih godina prošloga stoljeća, u kontekstu ratnih zbivanja životima lokalnoga stanovništva, a time i u oblikovanju i očuva- i uspostave samostalne države. Neki od aspekata povezivanja bor- nju identiteta na njoj zasnovanoga. bi iz 1715. godine s Domovinskim ratom već su spomenuti kod razmatranja ideje viteštva kao pojma koji natkriljuje te događaje i njihove sudionike. Zanimljivo je, međutim, spomenuti kako Život(i) Alke se na dan Alke u Sinju održava i sat povijesti koji je ponajprije zamišljen kao „turističko“ pomagalo, odnosno kao način da se „Vučkovića dječja alka“ turistima neupućenima u podlogu Alke ukratko iznesu crtice iz povijesti koje su ključne za Alku. Način na koji se pripovijeda o Ukotvljenosti Alke u cetinsku svakodnevicu svjedoče i natje- povijesnome događaju iz 1715. godine, kakav je primjerice ovaj: canja koja mahom, po sinjskim kalama i selima, organiziraju Pod Sinjem je poginulo otprilike toliko Osmanlija koliko u djeca izrađujući, postavljajući i igrajući Alku na različite, sebi i Krbavskoj bici Hrvata. A povjesničari vele mali rat. Bitku pod uvjetima (dostupni materijali, mjesto i način održavanja, dob, i Sigetom nitko neće zvati malim ratom. A opjevani je Siget pao. slično) prilagođene načine. Riječ je o spontanim te manje ili više ... Nažalost, to su naši porazi! [...] Za nas nema malih ratova u kreativnim dječjim aktivnostima kojima je krajnji cilj zabava. U kojima osvajač bježi i pada kao klasje pod hrvatskom kosom. njima, zbog načina na koji se oblikuju ideje o izvedbi, kao i zbog Obrana Sinja je veličanstvena pobjeda, baš kao i obrana Gospića karaktera samih izvedbi, ne možemo prepoznati svjesne načine u Domovinskom ratu, ili oslobađanje Konavala i Peruče. To su učenja povijesti, održavanja sjećanja, kreiranja identiteta i svega velike hrvatske pobjede i tako ih trebamo vrednovati (Borković onoga što nam se u kontekstu Alke ukazuje kao manje ili više 1996:9). očigledno. Unatoč tomu, ne možemo zanemariti činjenicu da one na poseban način naglašava njegovu važnost te ga, štoviše, posred- ipak jesu, u nekom uzročno-posljedičnome slijedu, povezane uz stvom nedvosmislenoga povezivanja sa sasvim svježim ratnim dijelove društvenoga sjećanja zajednice u kojoj njihovi akteri žive. događajima, vrijednosno uzdiže iznad lokalnih okvira. Ovakve dječje alke možemo stoga odrediti kao specifične načine Tako promatrana utkanost pobjede nad Turcima u Alku i u održavanja veze sa zajedničkim vrijednostima, koje se u ovom živote zajednice koja tu pobjedu slavi nalikuje lokalnoj varijanti slučaju, važno je naglasiti, mnogo više negoli na simboličku, Smithova (1999) zlatnoga doba, vrsti prošlosti koju krase heroi- odnose na njihovu fizičku manifestaciju, na Alku kao igru. zam, slava i stvaralaštvo prethodnih generacija, a koja kasnijim Kada su se počele izvoditi dječje alke, nije moguće sa sigur- generacijama služi kao uzor čijim će se pridržavanjem osigurati nošću utvrditi. Te su igre, naime, zbog njima pretpostavljenoga kontinuitet prošlosti i sadašnjosti. S time u skladu, a uzimajući obilježja „neozbiljnosti“, koje se izvodilo iz, primjerice, korište- u obzir i činjenicu da u Alki smiju sudjelovati samo pripadnici nih rekvizita i dobi natjecatelja, uvijek bile u sjeni „velike“ Alke lokalne zajednice, kao i to da se s kraćim prekidima izvodi bez te stoga nisu poticale šire zanimanje javnosti, pa o njima nemamo 142 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 143 mnogo podataka. Istražujući u nekoliko navrata sredinom proš- alka kojoj su pokrovitelji grad Sinj i Viteško alkarsko društvo, a loga stoljeća „narodne igre“ u Sinjskoj krajini, Nikola Bonifačić pripreme i izvještaji s te manifestacije redovito dobivaju dovoljno Rožin sakupio je i podatke na temelju kojih možemo zaključiti medijskoga prostora. Sve je to u vezi sa činjenicom da je riječ da su ove dječje igre tada već bile snažno urasle u svakodnevicu o institucionaliziranoj priredbi o kojoj skrbi udruga koja nosi mnogih mjesta Cetinske krajine. Djeca su alku gotovo u pravilu isto ime kao i manifestacija. U odnosu na druge dječje priredbe igrala nakon „prave“ Alke. Metu su gađali trčeći, a imali su svoga „Vučkovića dječju alku“ obilježava znatno veća razina formalizi- vojvodu i alajčauša. Pobjedniku je, kako su Bonifačiću Rožinu ranosti, što je umnogome posljedica svjesnog, ciljanog djelovanja saopćila trojica dječaka u dobi od deset do trinaest godina, op- spomenute udruge. Štoviše, upravo je usporedba ove s drugim ćina davala nagradu od „12 hiljada“, a vojvoda bi mu na koplje dječjim alkama jedna od „metoda“ posredstvom kojih spomenu- stavljao hrvatsku zastavu. Kao i kod „velike“ Alke, sudionici su ta udruga kontinuirano osvještava vrijednost „Vučkovića dječje išli kod pobjednika na večeru, gdje su blagovali ono što bi skupili alke“ i djeluje na njezinu održavanju. Jedan od čelnih ljudi udru- po gradu, primjerice jaja i dinje (Bonifačić Rožin 1966:29-30, ge u osobnoj mi je komunikaciji to opisao riječima: 1967/68:559-560). Osobito mjesto među dječjim alkama i tada A što se tiče ove Alke, ona, kao i velika, neće bit na nivou na je, čini se, pripadalo igri koja se izvodila u selu Brnaze, u zaseoku 68 kojem je mi sad držimo ako ne radiš cilu godinu. Čak na to Vučkovići. sve moramo imat sponzora da bi je održali. Jer, samo napravit U Brnazama kod Vučkovića je sablja Vučkovića Bože, koji se bo- onako, ne znam kako bi je nazva, tu seosku alku, to onda meni rio protiv Turaka, kad su Sinj opsjedali. Tu sablju ima Vučković ne sliči. Ja sam pobornik toga da se s Alkom ne triba rugat, da Jozo. Sada dica u svakom komšiluku prave alku. Jozova majka Alka bude da na nešto sliči a ne da se obuče da radi sprdačinu dade vojvodi, onom od dice, tu sablju, kada igraju alku. Dica od od te Alke. Zato ja […] te naše Alke obađen, sve te druge dječje papira naprave kape i pokriju magare ćilimom. To je kao Edek, a alke, da vidin na kojem su to nivou. […] jednostavno, ja nekad peku uzmu za štit. Oni alku na nogama trču. Ljudi im skupe za okrenem se i oden ća, kad vidim na koju je to… kad vidim to čokoladu. Dica skaču poslije prave alke u Sinju. Dobitniku kupe ruganje. [Odigravaju se] po gradskim ulicama, po kalama, po se- naliv pero. Samo muški trču, lima… Di dica organiziraju to je ništa, a di se koji stariji uključi ima nešto, ali isto to nije na nivou da bi držali tu Alku, ovaj, na ispričao je godine 1965. Bonifačiću Rožinu tada šezdesetogodišnji nivou ka šta je ova velika. Jer ako je velika ovako visoko, ne samo kazivač iz sela Čitluk (1966:56). što kotira u gradu, u Dalmaciji, u Hrvatskoj, nego evo sad i u Alka iz toga zaseoka danas je – pod nazivom „Vučkovića dječja Europi, […] moramo je i mi tako držat na nivou. alka“ – gotovo jedina u široj javnosti prepoznatljiva, a moglo bi Gledište na Alku kao iznimno ozbiljnu aktivnost kojoj stoga se reći i „vrednovana“ dječja alka. Jedina je, primjerice, dječja nije primjerena ni značajnija doza dječje spontanosti, jer ju vrijeđa, mogli bismo, dakle, navesti kao jednu od premisa djelo- 68 Na naslovnici knjige je fotografija dječje alke koja se 1965. godine održala u Brna- vanja udruge Vučkovića dječja alka. Osim po percipiranoj dozi zama. 144 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 145 ozbiljnosti kojom manifestacija treba zračiti, ova se dječja alka znači svak ko je Vučković, od našeg plemena, ne Vučković, šta ja na „pravu“ Alku nadovezuje i time što ima Statut umnogome znam, ima Vučkovića u Maljkovu […] sličan Statutu VAD-a. Slijedom toga, razni su aspekti ove dječje priredbe propisani: od početka priprema, preko izgleda povorke, A zamisli, svi ovi što se dosele, svi oni gledaju, igraju se, vježbaju, uloga sudionika, načina odijevanja, proglašavanja pobjednika, i ali kad dođe Alka, trču samo naši. tako dalje. U kratkim crticama ovu alku spomenuti sugovornik Jedno od iznimno važnih obilježja ove dječje manifestacije, ek- ovako opisuje: splicirano posljednjom rečenicom, jest, dakle, i svojevrsna dis- Sve je to legalno u nas ki i kod njih [VAD-a, op. AMV]. [Postoje kriminacija na temelju prezimena. U postupku isključivanja iz i] pripreme. […] Obučeni su ko pravi, sve imaju isto, samo što mogućnosti da sudjeluju u natjecanju one djece koja po ocu ne trče na nogama. […] Djeca imaju nadimke. [Obično] par starih nose prezime Vučković možemo jasno prepoznati elemente „igre“ ljudi sidi i gleda kako se dite ponaša, većinom ga nazovu po didu društvenim sjećanjem. Naime, „Vučkovića dječja alka“ se, baš ili, šta ja znam, ali ako ima neki poseban stil koji se primijeti na kao i velika Alka, simbolički oslanja na borbu i pobjedu predaka njemu on kaže: taj će se tako zvat. Bilo je nekakvih situacija da nad Turcima 1715. godine. No, dok je u kontekstu velike Alke su nadili dici imena neprimjerena, onda se roditelji bune i od- taj oslonac široko definiran i uključuje sjećanja na različite as- luče [o imenu]. Glavna nagrada je bicikla, prva i osnovna. Sve ostalo šta dobiješ, mobitel, novci… sve ostalo, da dođe i auto, pekte događaja, dječja je alka usredotočena na pojedine, kako se ništa! Bicikla je prva nagrada. Ima i simboličnih nagrada, 50 vjeruje, ključne aktere tih događaja koji su nosili upravo prezime eura najmlađem ili s najmanje bodova, i tako. Vučković. Uz već spomenutoga Božu Vučkovića, što ga navodi Bonifačić Rožin u zapisu iz sredine prošloga stoljeća, ključno Ipak, ključna mjesta razlikovanja između ovog i Statuta VAD-a mjesto pripada fra Pavlu Vučkoviću, kojemu se pripisuju brojne razaznaju se u dobnoj i lokalnoj pripadnosti natjecatelja: zasluge, počevši od doseljenja ramskoga stanovništva na ratom [Statut je] isti, prepisano, samo su naša prezimena, to smo stavili opustjelo područje Cetinske krajine, preko gradnje crkve i samo- da malo zaštitimo sebe, i dob, naravno. Piše u Statutu tri do stana te općenito duhovnoga razvoja kraja, do gotovo presudne deset [godina], ali ako mali je dvi, dvi i po [godine], može, želi uloge u završnici bitke, odnosno pobjedi iz 1715. godine.69 Pot- li, može. [Stariji od deset godina,] to ne može; preveliki su, lako poru (i potvrdu) sjećanjima na junaštvo njihovih prezimenjaka pobjede ove sitniše, iako su ovi…samo je [nedavno] dobio jedan nesumnjivo nudi i činjenica da su poimence uvršteni i u Kačićevu od 3 godine, prvi put trka, to se samo jednom dogodilo. pjesmu o događajima iz 1715. godine (Kačić 2006:646).

Samo Vučkovići; imamo registriranu udrugu, samo stanovnici 69 O tome kolika se važnost pridaje tadašnjim zaslugama fra Pavla Vučkovića, odnosno sela, samo Vučkovići. Mi izaberemo predstavnike, predsjednika, održavanju sjećanja na njegov lik i djelo svjedoči, primjerice, činjenica da po njemu tajnika, blagajnika, šta se bira, arambaša, vojvoda. […]Svi, bilo nazvana jedna osnovnoškolska ustanova u Sinju, ali i da mu je na istočnome ulazu u grad podignut spomenik visok 2,8 metara, koji je napravio akademski kipar Kuzma di da žive, od Amerike, Australije, Novog Zelanda, Njemačke, Kovačić. 146 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 147

Koliko je ova manifestacija važna potomcima „loze“ Vučković, Bez obzira na činjenicu što djeca ovoj igri pristupaju iz različitih točnije koliko im je važno u nju uključiti vlastitu djecu, razaznaje motiva, prilagođenih njihovoj dobi i interesima, sudjelovanjem se na nekoliko mjesta u kazivanju člana udruge: u dječjoj Alki oni posredno uče dijelove povijesti svoje obitelji i zaseoka, ali i širega zavičaja, što u konačnici, i u kontinuitetu sud- Kažem vam, ovi iz Njemačke dođu, uzimaju godišnji da bi im jelovanja, zasigurno ima utjecaja i na mogućnost da oni aspekti dite došlo trkat. […] njihova identiteta koji se odnose na lokalno okruženje vremenom postanu sve sličniji onima njihovih roditelja. Dođu i domaći, svi, jedino, kad [dijete] dođe tamo pa vidi [da] Osim što služi kao način zadovoljenja te, nazovimo je, „unu- ima puno svita, pa neće, pa plače pa triba mater s njim, obećaš mu da ćeš mu nešto kupit, onda on protrče. tarnje“ potrebe potvrđivanja nasljedstvom, to jest prezimenom zasnovane sličnosti sa slavnim precima, dječja je alka ujedno i Imamo li na umu nisku dobnu granicu sudionika ove priredbe, jedan od rijetkih medija posredstvom kojih se ova zajednica – tada ne treba mnogo da shvatimo da oni u „odluci“ da se natječu svojim poviješću „potkrijepljenim“ identitetom – u odnosu na možda uvijek i ne dijele motivaciju svojih roditelja: sve one s kojima ne dijeli te značajke, legitimira kao posebna. U tome je ključu moguće čitati i, primjerice, djelovanje udruge njih samo zanima… na Bari i Čoji svaki dobije kesu, u kesi soka, slatkiša, jedan sladoled, i oni to jedva čekaju, kad to završi trče na turističkoj promidžbi ove manifestacije, izvedbe dječje alke u ovome što dili te kese. zabavne i humanitarne svrhe po različitim mjestima Hrvatske, ali i nastojanje da se posredstvom dječje alke pokuša osigurati kon- Slijedom navedenoga mogli bismo zaključiti da je održavanje tinuirano sudjelovanje barem jednoga predstavnika „plemena“ „Vučkovića dječje alke“ ponajprije zabava odraslih te mehanizam Vučković u velikoj Alki: posredstvom kojega oni nastoje njegovati društveno sjećanje i tako održavati one aspekte vlastitoga identiteta koji se zasnivaju Eto ti naši Vučkovići, koliko se spominju u tim borbama protiv Turaka, da nas je svugdi bilo, a sad, ne daj Bože [moglo bi biti] na pripadnosti slavnoj „lozi“ Vučković. Međutim, iz drugih se di- da ne bude ni jednog. Znači jedno veliko prezime u toj silnoj jelova kazivanja jasno potvrđuje da mnogi sudionici „Vučkovića borbi da nema nijednog, o tom stalno razgovaramo, a ne može- dječje alke“, vjerojatno u nekoliko godina starijoj životnoj dobi mo ništa napravit… (školarci), uistinu „žive“ za ovu manifestaciju: U mnogim aspektima djelovanja udruge Vučkovića dječja alka Sad im je to zabavno, jedva čekaju da to završi, ta škola, i da poč- možemo prepoznati potvrdu prije spomenutih teorijskih gledišta ne […] Čim završi velika Alka, u ponediljak oko 8-8.30, na tr- koja ističu da društvena grupa određuje što je vrijedno spomena, kalište idemo, dica sva, po tribine […] jer mi posuđivamo stvari. Viteško društvo nama izlazi ususret, daju nam te tribine, palke, i kao i načine na koje će se tako odabrane uspomene na prošlost dica jedva čekaju. Svi nose, samo da jedva počnu vježbat. pamtiti (usp. npr. Assman 2006; Halbwachs 1999). „Vučkovića dječja alka“ stoga se ukazuje i kao osobit, igrom „zakamufliran“ 148 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 149 način odgoja posredstvom učenja dijela lokalne povijesti, a u cilju kad se konji vrate opet očistiti, i tako. […] A dogodovština s tim utiskivanja, održavanja i manifestiranja konkretnih sjećanja. konjima miljon. Primjere načina, kao i značajki kojima se Alka utiskuje u in- Odgovoran i požrtvovan odnos prema konjima još mu se u dividualne živote njezinih „izvođača“ pri čemu se na specifične dječačkome razdoblju nametnuo kao jedan od izrazito prih- načine prožimaju takozvana individualna i kolektivna sjećanja vatljivih načina zbližavanja (i) s alkarskim aspektima života oca vidjet ćemo iz dviju alkarskih priča koje slijede. i strica. O tome koliko mu je bilo važno očevo i stričevo odobra- vanje i priznavanje truda koji je ulagao brinući o konjima svjedoči Miris Alke niz primjera koje navodi u razgovoru. Jedna od opasnijih situacija u kojoj se kao dječak našao ali i, kako kaže, jedna od najljepših Prvi primjer značajki koje Alka poprima u pojedinačnim životima uspomena koje ga vezuju uz strica upravo je povezana uz brigu alkara proizišao je iz kazivanja jednog još uvijek aktivnog natje- o konju: catelja koji u igri sudjeluje već dvadeset godina. Uz Alku je, mogli bismo reći, vezan obiteljskim naslijeđem koje je nesumnjivo Najdraža mi je pohvala od strica bila: on dobio nekog konja utjecalo na njegovu odluku da i sam postane alkarom. Naslućuje […], velik bio, a ja bio sitan posve, i sad, on kaže, izjašili oni, se to već iz rečenice kojom je započeo razgovor: „Ja sam odrasta došli isprid štale, i kaže evo ti ga, ali nemoj da ti uteče. I on tu se uz ćaću i strica, vrsne alkare, i cili život za njima trča, oda, čuva propeo koliko je moga a ja ga nisam tio puštat i on je mene diga konje, živio sam s njima, je li, odrasta“. Odrastanje u takvome od zemlje i ja visin za to uzde i ovi mene udara kopitama a ja ne puštam. I doša stric, ja ne puštan, i kaže on bićeš pravi alkar. I okruženje utjecalo je, također, i na njegovu predodžbu Alke, koja poljubio me. To mi je bilo najdraže! A moga san izgubit glavu, se u različitim trenucima, odnosno dijelovima kazivanja, različito pâ konju između nogu. razotkrivala funkcionirajući istodobno, kako će se vidjeti u nastavku, i kao dio osobnoga, i obiteljskoga, i lokalnoga identiteta. Provođenje vremena s konjima te privrženost tim životinjama Najvećim dijelom njegova kazivanja dominira upravo prisjeća- kontinuirano je rasla i razvijala se paralelno s promjenama u dob- nje na dijelove vlastite prošlosti, ponajprije na razdoblje djetinj- no prihvatljivim oblicima skrbi o njima, što je dovelo do toga stva u kojemu se, uglavnom posredstvom povezanosti s ocem i da se želja za jahanjem u njemu razvila vrlo rano. Otac i stric, stricem, postupno počeo formirati njegov odnos prema Alki. U međutim, nisu pokazivali neku veću inicijativu da mu u tome po- tim sjećanjima na djetinjstvo naročito istaknuto mjesto zauzima- mognu. Instrukcije o jahanju dobio je tek na „teorijskoj“ razini: ju slike konja: […] nikad me nisu učili jašit konja. Ali, pokojni stric me je ka To je djetinjstvo bilo sritno. Konji, konji. dite naučio jašit na stolici. Definira mi je alkarski tip jašenja, što dan danas nitko nije definira tip alkarskog jašenja: on mene na- Ja sam njima [ocu i stricu] čuva konje u štali, […] na trkalištu. mistio na stolicu, reka mi položaj peta, bokova, laktova, ramena, Tribaš najprije u štali očistit, osedlat, pa dođete na trkalište, pa kako triba sidit… 150 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 151

Pretpostavljajući da ga otac i stric ne bi podržali u odluci da se pošto-poto mora održati i u vlastitoj obitelji: okuša u jahanju, odlučio je upustiti se u taj pothvat bez njihova oni dva su bili ko iskovani, znaš ono, starog kova ljudi, pošteno znanja. Tog, opet po život opasnoga događaja, prisjeća se gotovo i srčano prema Alci i prema ljudima, a nepravdu nisu podnosili. do detalja: […] A stric, on mi je samo govorija kakav čovik triban bit. I ćaća Taj [konj] je bio žestok, i sad, ja oću ga zajašit u štali, niko ne isto. Ne alkar, nego kakav čovik tribaš bit. gleda, znaš, nema kontrole i sad ću ja malo znaš. I sad su svi U prisjećanju na trenutak kada se uključio u Alku, prije dvadeset konji otišli, a ja nikako uzjašit, znaš, vrti se. I ja nekako skočio sa godina, ponovno ističe činjenicu da je presudnu ulogu u tomu zidića u sedlo, a on vidio utekli konji, on je mene povuka… Ja veze nisan ima s jašenjem, ja san između stabala punom brzinom odigrala njegova osobna odluka na koju otac nije imao izravnoga izletio kod semafora na asfalt. I čoviče, ja vidim konj kliže, lomi utjecaja: se, gotovo, i ja i on poginićemo! I ja skoči s njega, i on je mene I kažen van, nikad me nisu došli vidit. U srednjoj san ja počeo vuka jedno 50 metara. Ja nisam ga tio puštat, vuka me i zausta- aktivno jašit, nikad me nisu gledali. […] I tek kad san triba doć vio sam ga i onda san, ovaj, na ruke ga odveo u štalu. Ali to mi je u Alku, stari doša gori, kaže, znaš ti jašit. Ja kažen znan… bio prvi galop na konju. Dobro glavu nisam izgubio. Unatoč tomu što otac, kako uzastopno naglašava, nije neposred- Manjak očeva i stričeva angažmana da ga i samoga usmjere preno utjecao na njegov ulazak u svijet Alke, iz mnogih se dijelova ma Alki tijekom razgovora spomenuo je nekoliko puta. Treba, kazivanja razaznaje da je upravo život s ocem alkarom imao go- međutim, naglasiti da u njegovu kazivanju to niti malo nije tovo presudnu ulogu za njegov kasniji doživljaj igre u najširem obojeno kritičnošću. Štoviše, isticanje činjenice da mu otac i stric smislu. Utjecaj odrastanja u atmosferi neizvjesnosti oko očeva nisu izravno pomagali da postane alkar u funkciji je naglašavanja (ne)uspjeha u nadmetanju odrazio se djelomično i na njegovo njegove osobne odluke, odnosno odlučnosti i truda da samos- današnje gledište o prikladnim oblicima priprema za natjecanje. talno uđe u svijet Alke s jedne, a s druge strane, i s time posredno Podsjetimo li se već ranije u knjizi spomenutoga blagdanskoga u vezi, da dodatno potvrdi i „oprimjeri“ moralne osobine koje karaktera dana kada se održava Alka, kao i činjenice da mu je vezuje uz oca i strica, a vrednuje ih izrazito pozitivno. Možemo jedna od bitnih značajki okupljanje velikoga broja gostiju po u tome, također, prepoznati i jedan od načina oblikovanja i sinjskim, osobito alkarskim domovima, tada ćemo kroz dijelove učvršćivanja sjećanja na pokojne članove vlastite obitelji kojima prisjećanja ovoga alkara tek odškrinuti onaj aspekt toga „običaja“ su – sudimo li na temelju interpretacije koja se oblikovala u pro- koji proizlazi iz perspektive domaćina: cesu kazivanja – ljudske, moralne vrijednosti bile nadređene onim alkarskima. Tumačimo li njihovu „nezainteresiranost“ za potenci- I te pobjede su se događale, pritisci neki, nervoza u kući, mater jalnu alkarsku budućnost svoga sina/nećaka u tome ključu, tada nervozna, svi smo nervozni od te Alke. Mater nije volila Alku, možemo zaključiti da pretpostavljena ljubav tih alkara prema Alki zavolila je tek kasnije kad sam ja uša u Alku. Bilo je prestresno, nije podrazumijevala i nastojanje da se alkarska tradicija nužno i godinama je ona mrzila Alku. 152 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 153

To će nam ipak pomoći da razumijemo zašto bi ovaj alkar, iako i iz prethodne rečenice – iskrsava duhovna, ponajprije religijska je svjestan da je okupljanje velikoga broja ljudi po alkarskim dimenzija: domovima dio lokalne tradicije proslave Alke, taj dio „običaja“ Moja je baba govorila, dico moja, za Alku morate bit dobri cilu najradije zaobišao: godinu; za dobit Alku triba poštivat starije, triba bit vjernik. […] E sad, ja gledam to što skromnije… Bilo je godina da mi nije i meni prođe film kroz glavu, možda nisam bio dobar cilu go- bio nijedan gost. U mene je to uvik bilo skromno. Meni je žena dinu. drukčija, misli, ti otrči dobro ti je, gibaš se, znaš, i spremi ona to. Ali bilo je godina di sam zva ljude, di su otkazali, di sam bio Gledaj, mi smo svi bili vjernici išli smo u crkvu, ali stari nije sam u kući i to mi je bilo najveće zadovoljstvo. U miru se obuć, smio ić u crkvu [u vrijeme socijalizma] jer onda ne bi moga trčat. osjetit zadovoljstvo i ić, je li. Ali to je bio čovik koji je osjeća nešto. Uvik je osjećao. Neposredan utjecaj oca ogleda se u načinu na koji se nastoji pripremiti, točnije koncentrirati za natjecanje u najužem smislu: I onda se čovik okrene vjeri, molitvi, unutrašnjem svijetu i to upije […] I ja sam uvik molio za ćaću, za sve njegove sam pobje- Ja ti prije svake trke, ono što mi je ćaća govorio, isprazniš glavu, de ka klinac molio. ne misliš na ništa. Ja tako idem, ne mislin na ništa, samo konja pazim […] Ne smiš u glavi imat ništa jer ti odnese koncentra- Važnosti duhovne pripreme za natjecanje, naučene posredstvom ciju! življenja u alkarskoj obitelji, pridružuju se u njegovu gledištu na vrijednosne aspekte Alke i elementi sjećanja na slavnu pobjedu Najpoželjniju posljedicu spomenutih priprema – pogodak „u predaka. Stoga se način na koji je Alka upisana u život ovoga sridu“ – kao i osjećaj pobjede u natjecanju opisao je riječima: alkara najbolje prepoznaje kao posljedica međudjelovanja, to jest […] ja gađan, gledam u jednom trenutku poklopi mi koplje sri- prožimanja življene, obiteljske, i lokalne povijesti. du, ne vidin u šta gađan, neka milina, nešto prema toj sridi, […] Ja ne znam odakle meni tolika ljubav, al to jednostavno upali se to je tako lipo upalo, čisto[…] u čoviku ta ljubav. […] I nema ko nije ka dite razmišlja kako je ta bitka bila, kako ovo, kako ono, to je kod svih Sinjana, svi su Onda si u sedmom nebu. Gle, ja sam tu…neko kad pobjedi od- to proživljavali. Kaže meni jedan fratar da je to i inače kod sta- mah digne koplje, znaš, pozdravlja ljude. Ja kad sam je dobio, ja novnika marijanskih svetišta da se javlja razmišljanje kako je to sam spustio koplje nazad, a u sebi sam osjetio mir, zadovoljstvo bilo, a u Sinju pogotovo u svijesti svakoga postoji ta bitka. […] i odma sam reka Gospi Sinjskoj fala. Odma sam joj zahvalio. Ja oden u crkvu svaki dan prije Alke jedno vrime, jedan period I cviće. [Kad bi otac pobjedio, i] on bi odma doša, kaže, ja i ti molim se i proživljavam […] i lipo mi je tako proživit. idemo odnit cviće Gospi za zahvalu. Alku doživljava kao izrazito pozitivnu, gotovo katarzičnu mani- Kao iznimno važan aspekt priprema za natjecanje – ali i festaciju liminalnoga karaktera, posredstvom koje se ukidaju – ili općenito njegova poimanja Alke, naučen u obitelji, kako se vidi 154 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 155 barem privremeno zaboravljaju – napetosti, nesuglasice i nezado- Sad, uzeo sam malog […] kad je ima šest, sedam godina. […] voljstva: Doša mi i pita me, mogu li ti čuvat konja. […] Ja sam s [njim] džogira, trča maratone, i onda, konj trče za menon, on na nje- I onda, na dan Alke sve napetosti među ljudima nestaju. Taj dan mu, i onda mu ja pričam. […] On sad jaši moga konja. Sad ima nestaje svaka zloba i to se osjeti i među alkarima, momcima, [dovoljno] godina i ja se nadam da će upast u Alku bar dok sam ljudima, sve se patnje ljudi, ljudi zaborave taj dan sve, i da je bio ja tu, bar jednu godinu da ga naučim pa da onda nastavi dalje. izbačen, sve se zaboravi i sve to prođe mirno. Zadovoljan je, kaže, napretkom svoga „učenika“. No ipak, ističe Ali dan Alke pomiri sve, svi budu zadovoljni, mirni i to ko da da ga redovito, ponavljajući riječi svoga strica, podsjeća što je neka milost bude i onda se tu sve smiri. […] Svaki alkar kojemu najvažnije u životu i u Alki: bude napravljeno nešto krivo i oni momak kojemu bude naža reka san mu, možeš postat dobar alkar, možeš sve, ali ako te ni- napravljeno, on kaže, radi Alke zaboravlja sve taj dan. Radi Alke, sam naučio da postaneš dobar čovik, onda ne valja ništa. Alka je na prvom mistu! Osim kao način pridonošenja pozitivnome ozračju među ljudima ...konji i Alka, to mi je bio život u lokalnome kraju – što proizlazi iz prethodnoga citata – vlastitu participaciju u Alki povezuje i uz neke sasvim osobne, na Alkar čije iskustvo života s Alkom donosim u nastavku svoje je obiteljskome zajedništvu zasnovane potrebe: kazivanje započeo već prije citiranim, kratkim pregledom pov- Prije mi je Alka mirisala, sad mi je […] Ne osjećam više. Ali zvuk ijesti te igre u kojemu su navedeni za nju ključni podaci: sličnost mi je ko ono, Marcel Proust, miris kolača ga vraća u djetinjstvo, s drugim igrama koje su se nekoć igrale po Dalmaciji, te kon- tako meni dođe […], pa se naježiš[…] Sitiš se ditinjstva, njih tekst zbivanja na području Cetinske krajine krajem 17. i u prvoj dva, konja šta su prije bili, i tako, to je strašan događaj ovako polovici 18. stoljeća, s osobitim osloncem na bitku iz 1715. go- za nas. dine u čast koje se počela izvoditi Alka. Također, za razliku od oca i strica koji se, kako se može iščitati Nakon iznošenja podataka iz povijesti kraja i Alke, kao i nekih iz kazivanja, nisu osobito, barem u njegovu slučaju, zalagali za pravila natjecanja i izbora sudionika, a prije negoli je prešao na održavanje alkarske tradicije u obitelji, ovaj alkar iznimnu pozor- pripovijedanje o povijesti i značajkama vlastita odnosa s Alkom, nost poklanja nastojanju da, prije negoli se povuče iz natjecanja, ovaj je „umirovljeni“ alkar – sa stažem u toj igri duljim od trideset barem jednome predstavniku svoga „plemena“ osigura mjesto godina – kao na svojevrsnu poveznicu općenitog, javnog i osob- u alkarskoj povorci. Volio bi, kaže, da se u Alki održi prezime. nog, uputio na simboličke značajke Alke koje smatra presudnima Navodi kako već neko vrijeme podučava jednoga svoga prezi- za održivost i kontinuiranu privrženost lokalnoga stanovništva menjaka alkarskim vještinama nadajući se da će uskoro „upasti“ toj igri. Alka se, možemo iščitati iz njegovih riječi, nije održala u Alku. Na pitanje kako je „našao učenika“ odgovara: slučajno; za to je zaslužan „narod“ koji ju je „stvarao“, ponajpri- 156 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 157 je posredstvom značenja koja joj je pridavao. Činjenica da ju je Ja sam u Alku doša ka mladić od 17 godina, 1955. Doša sam u UNESCO uvrstio na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne Alku s razloga toga što sam ima veliku želju da budem alkar, ka i baštine čovječanstva ukazuje se, stoga, i kao svojevrsna nagrada i svi dječaci u Sinju i Cetinskoj krajini šta maštaju o tome da jed- priznanje uloženome trudu: nom postanu alkari. Ja sam ima tu sriću. Ja sam bio u Sinju tu, ja sam se Alke igra na pržini doli, na palkama, di smo bacali čičke narod je nju prigrlio, narod je nju stvarao i digla se je toliko na curicama u kosu, […] A ima sam i tu sriću šta su moji djedovi i taj pijedestal, sada znamo dokle se digla, zna je ne samo Sinj otac imali konje i tako da sam se ja za rane mladosti naučio jašit nego i čitavi svit, kad je, prošle godine, proglašena od UNES- na konju i kao momčić od 16-17 godina, pa i od 15, počeo sam CO-a [dijelom nematerijalne kulturne baštine čovječanstva]. trkat konjske trke u Sinju koje su bile. I onda je tadašnji zamje- Alka nosi poruku najprije ljudstva, slobodarstva, junaštva, a što nik alajčauša […] zva me da ja dođem, da pristupim u Alku. I ja je najvažnije, svojstva čovječnosti, ljudstva. I taki format ljudi je sam pristupio u Alku. se bira za Alku. U nastavku kazivanja otkrivamo kako je tekao razvoj njegova Uvrštenje Alke na spomenutu Listu utjecalo je, kaže ovaj alkar, odnosa s Alkom, u kojoj je počeo „sudjelovati“ tako što je jed- a potvrdili su to i neki čelni ljudi VAD-a, na porast zanimanja nome alkaru uvježbavao konja, da bi potom, kao punopravni za ovu, ionako već duže vrijeme javno prepoznatljivu manifest- član povorke, bio najprije pratitelj barjaka, potom alkar i vojvo- aciju. din ađutant te, naposljetku, alaj-čauš. Također, saznajemo i neke Kad dođu ljudi gledat Alku, svi se oni vesele kad alkar pogodi druge zanimljivosti vezane uz Alku: u sridu i svi oni plješću, tako isto plješću pobjedniku i raduju I te [tisuću devetsto] pedeset pete sam počeo provat na Alci. mu se, ali niko ne zna se radovat toj sridi i toj pobjedi ka narod Prova sam jednoga konja jednom starom alkaru, sada pokojno- ovoga kraja. Jer, narod je u tu Alku utka svoju dušu, svoje biće i, mu […] jer je on tada iša bio nešto u [inozemstvo], ja ne znam, može se reć, svoje tilo, i to je tako. i tako. Ja sam toga konja njegova prova i on je doša na Baru samu. Trka je Baru i dobio Baru, i on je meni zato što sam mu ja Iako to decidirano ne navodi, iz navedenih bismo riječi mogli trenira konja, valjda dobro, kupio cipele. Jer, onda je bio običaj iščitati pretpostavku o dvojakosti značenja koja Alka poprima na da slavodobitnik svome momku kupi postole. Sljedeće [tisuću lokalnoj i, uvjetno rečeno, „turističkoj“ razini, dvojakosti koja se devetsto] pedeset šeste godine sam upa u pratnju tako da sam temelji na, najopćenitije govoreći, prisustvu ili odsustvu spon- vam ja bio prve godine pratioc barjaka, ađutant barjaka, onda tane, životom oblikovane „uronjenosti“ u tu tradiciju. Jedan od sam poslije upa u Alku dalje trkat i tada sam trkao Alku. Bio sam „simptoma“ te uronjenosti prepoznaje se i u želji, kako kaže ovaj jedan od najmlađih alkara, a upa sam zato što je ova starija gene- alkar, svih sinjskih dječaka da jednom postanu alkari. Ispunjenje racija, mahom su bili oficiri i učesnici rata Drugoga svjetskoga. vlastitoga dječačkoga sna da uđe u alkarske redove vezuje uz fak- Oni su polako odlazili, a mi smo mlađi pomalo dolazili. I tako tor sreće, odnosnu uz činjenicu da je vrlo rano bio u mogućnosti sam ja upa u Alku i bio sam alkar nekoliko godina i onda me je naučiti za Alku ključnu vještinu, jahanje: vojvoda Vuletić Bruno… Kad je on bio prve godine vojvoda, ja 158 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 159

sam te godine dobio Alku. I onda je on mene dogodine odredio ovih gostiju od Alke što žele vidit kako se postrojavamo. I to se da ja trčem Alku i da budem njegov ađutant. Tako da sam ja u radilo slatkiše po 7 dana, mojoj ženi pomagali bi susjedi. Alki proša sve, od pratioca barjaka, od alkara, od ovog vojvodi- nog ađutanta i poslin, bila je neka kriza tamo šezdesetih godina Gošćenje, koje danas nerijetko nadmašuje ekonomske mogućnosti […], nije bilo mladih za u Alku, nisu znali jašit, nije se bilo još domaćinstva i tada je, kako se vidi iz navedenoga, bilo iznimno osnovalo Konjički klub, onda bi […] odredio vojvoda dva alkara važnim aspektom proslave dana Alke. Dakako, osobito je važno, da prate barjak sa kopljima, a ne sa isukanim sabljama. Prominio kao i danas, pa i kao svojevrsni dio tradicije, bilo čašćenje u sam četvoricu vojvoda, prominio sam alajčauša tri. I četvrti ja. obitelji alkarskoga slavodobitnika. Naročito je stoga u kazivanju Izabrali [su me] alkari za alajčauša i tu dužnost sam obnaša 3 ovoga alkara zanimljiv osvrt na situaciju kada je, šezdesetih go- godine, a izabran sam bio još za sljedeći mandat od četiri godine, dina prošloga stoljeća, osvojio Alku. Osjećaj sreće i ponosa zbog ali nisam više tio. Zahvalio sam se i tako je moja karijera, poslin postignuća bio je pomiješan s osjećajima brige i neizvjesnosti oko trideset i jedne godine na konju, 1986. godine završila šta se tiče toga kako, točnije čime počastiti goste, jer u to doba, podsjetimo učestvovanja i takmičenja u Alki. se, nije bilo cjelodnevno dostupnih trgovina, toliko raspoloživih Prisjeća se i osjećaja kada je ušao u Alku te atmosfere koja je prijevoznih sredstava, a uglavnom ni kućnih zaliha kojima bi se u dane Alke vladala u njegovoj obitelji. Osvrće se pritom i na mogao podmiriti nepredviđen broj gostiju. dužnosti pojedinih članova obitelji, ali i na neke oblike uzajamne, Kad sam dobio Alku[…] Odavde [od kuće] sam iša[…] bili su međususjedske pomoći: došli neki materini [rođaci, puno njih]. Svi su došli na dvorište A kako ja tu Alku doživljavam, […], niko sritniji od mene kad i počastili se šta je bilo u kući. […] ja sam zna kad sam iša [na sam uša u Alku. I u kući, kad se iđe na pripreme, sve je podređe- Alku] da nije ostalo u kući ništa. A ja iđen, i ja dobio Alku, i no Alki. Prije je bila mater, pa bi izglanjcala čizme, sumprešala meni govori moj ujac, materin brat, ako nisi siguran kući da vo- gaće, košulju, i tako. Poslije je došla žena. […] ta moja nervoza, din u njega [na čašćenje]. I mi smo došli tu di je vodoskok […] kad bi bila, prenosila je se i na kućnu ovu čeljad, ali oni su to sto- i pita mene [on] di ćemo, ja govorin, ne znam. Uto neki rođak jećki izdržali i ponosili se što imaju alkara. I ne samo moja poro- na bicikli, kaže, reka je ćaća da vodiš kući. Nisam bio svjestan dica nego i sve porodice, pa i čitavo selo, komšiluk. […] Žene, kako se to moglo stvorit! Poslije sam saznao da je stari otišao u cure alkara i majke, to je sve radilo što se ticalo Alke s ljubavlju. gostionu u park, još iz sela rođaci donili nekoliko pršuta, vina, [Od poslova je] prva bila stvar kad dođe odora iz Muzeja, onda neki ovo, neki ono, i eto, tako se stvorilo da sam moga počastit. je provjetrit od naftalina, očistit sve u amonijaku. To im ništa Svi alkari su došli, a nisu svi momci, svit koji se vraća s Alke a nije bilo teško za Alku radit, a posebice za goste dočekat. Jer, i iz grada su došli poznanici ćaće i moji prijatelji. I tako je bilo ko ima u kući alkara… svaki građanin Sinja u dane [blagdana do ponoći. Velike] Gospe i Alke ima goste, a ko ima alkara i duplo više. Nije Ovdje, ali i na nekoliko drugih mjesta, ovaj alkar naglašava razlike bilo nikakvih problema ni oko troška, nije se ljutilo. Kad sam u pojedinim aspektima, odnosno načinima proslave pobjede na bio alaj-čauš, morao sam čitavu Alku prihvatit […] i još sijaset Alki nekad i danas. Napominje kako je u njegovo doba čašćenje 160 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 161 općenito bilo skromnije nego danas, naročito kod proslave pob- emotivno i uz puno detalja, vlastita doživljaja vojvodine odluke jede na Bari ili Čoji. Prije bi se, kaže, „malo počastilo i išli bi ća. da ga, gotovo u zadnji tren, isključi iz alkarske povorke: A sad je to, dobio alkar Baru ili Čoju ili Alku, isto je to, po cilu Odredilo mene te godine da budem u pratnji, reklo mi di ću ić noć [se slavi]. Valja dizat kredite“. po konja u Veterinarsku [stanicu]. Uzeo sam robu, već prije nam Iako decidirano neizrečena, određena doza kritičnosti latentno je dalo robu. Roba kući, mater sumprešala, roba priko postelje je utkana u njegovo gledište o suvremenim, rastrošni(ji)m načini- stoji, moj momak dolazi na ručak, dolaze gosti, moji prijatelji, ma proslave pobjeda u trima natjecanjima. Ta kritičnost primar- konj je isprid kuće. I imamo ić taman ručat, pa se onda oblačilo. no, međutim, nije u funkciji pukoga naglašavanja mogućnosti Momak je doša obučen. I ćaća [kaže] ajmo u kuću da sidnemo proslave pobjede uz manje ekonomske izdatke, nego je primjer za stol, popit ćemo aperitiv, kad evo ti [namještača alke] s koni- svojevrsnoga vrijednosnoga sučeljavanja prošlosti i sadašnjosti, u strom. […] To je ona velika pletena košara, obično se roba sku- kontekstu čega iskrsavaju različite slike pojedinih dijelova Alke. pljala u nju kad bi se osušila. Šta je [pitam]? Kaže [on], mene su Svjestan je ovaj alkar, međutim, da razlike koje uočava između poslali da dadeš robu. Kakvu robu [pitam]? Kaže [on], alkarsku, nekadašnjih i današnjih navika široko vezanih uz Alku nisu stvar ja je imam odnit drugom, tome i tome. Mene su poslali i da ti trenutka ili svjesnoga nametanja nego su posljedica i dio druš- odvedeš konja tome i tome. tveno i kulturno uvjetovanih strujanja najšire vezanih uz protok vremena. Cilj mu stoga i nije istaknuti što je „ispravnije“, „bolje“ I šta ćeš?! Ništa. Spakovali robu tu, metnili [u košaru]. Ja vodim ili „statutarnije“, nego ponajprije legitimirati svoje mjesto u Alki, konja. Ne vodim ga kroz grad, vodim ga tamo kroz park. I meni došle suze od muke. I šta ću, kroz park, malo tu zaplaka i ništa. odnosno mjesto Alke u vlastitu životu, a posredstvom značajki Tamo kad se iziđe iz parka kod hotela, gori na jednome zidu one njezine faze u kojoj je aktivno participirao. bila je funtana, česma. Aj, tu se umio i otra konja. Ovi [koji je U tome ključu djelomično možemo čitati i jednu osobito za- preuzeo konja] još meni kaže, kad završi, dođi po konja i vodi nimljivu zgodu s početka njegove alkarske karijere. Govoreći s ga doli. Nije samo mi konja da nego i abaju da je mater suši od puno razumijevanja o dvojbama i lomovima koji se danas javlja- onoga znoja[…] ju među onim alkarima koji, unatoč snažnoj želji za sudjelovanjem u alkarskome nadmetanju, a zbog Statutom propisanoga, Na pitanje zašto se sve to dogodilo odgovara kratko: ograničenoga broja kopljanika, ne uspiju ući u vojvodin izbor A zašto? Zato što je neko drugi mora bit [pratitelj]. Vojvoda je natjecatelja, prisjeća se situacija iz prošlosti kada je Alka jedva neprikosnoven i kad vojvoda izda zapovijed, je, ti znaš da nije u uspijevala okupiti nužan broj kopljanika. Tada je, za razliku od redu, vjerojatno je ima neki razlog, ali moraš izdržat časno… danas, bilo manje uvjeta za svladavanje vještine jahanja, koja je ključna za participaciju u alkarskome nadmetanju, pa je stoga i Osvrćući se ponovno na činjenicu da je nekoć bilo mnogo lakše broj potencijalnih kandidata bio manji negoli je danas. Suosje- ući u Alku negoli je to danas, istaknut će da su, nasuprot tomu, ćajući na neki način s danas „odbacivanim“ alkarima, prisjeća se, uvjeti u kojima se nekad treniralo i natjecalo bili umnogome teži 162 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 163 negoli su danas, ali i da su odnosi među alkarima, možda baš Da njegova procjena vlastitoga fizičkoga stanja nužnoga za zbog razlike u brojnosti potencijalnih natjecatelja, a onda i, tomu participaciju u Alki ipak nije bila u suglasju s emocijama koje shodno, potencijalnog osjećaja rivalstva među njima, bili znatno je vezivao uz sudjelovanje u toj igri, a koje gotovo poprimaju kvalitetniji nego što su sada. značajke životne vodilje, svjedoči prisjećanje na stanje u kojemu je promatrao prvu Alku u kojoj nije aktivno sudjelovao: Sad je dobro, ja uvik kažen[…] sad su bolji konji, sad su dobri i ovi što jašu kad upadnu u Alku. Imaju sve, a mi nismo imali Ali, dogodine, kad je bila povorka, ja sam bio na tribini, mora čizme, sedla, konji bi došli dvadeset dana prije koji nisu ujašeni. sam uć ispod tribine. Toliko mi se je bilo skupilo, teško bilo. Nema sedla, traži di ćeš nać sedlo, pa potkuj, pa ujaši, a za petnaest dana sve mora bit dobro, a ne može. Onda, poteži, rasteži Zašto je tako emotivno proživio svoj, u odrasloj dobi, prvi konja, pričepiš ga, malo više radiš s njim neg šta može mladi doživljaj Alke s tribina pojašnjava rečenica: konj, pa se on protivi. ja sam svu mladost da Alci. Ja nikad nisam iša na godišnji odmor […], nikad nisam iša na kupanje ni u planine. Meni su bili konji Sad je dobro, sad je lipo, samo sada oni nemaju svoju klapu, oni i Alka, to mi je bio život. nisu klapa. Oni dođu doli, kad sjašu, štogod izidu i svaki iđe na svoju stranu. Oni nisu jedinstveni, oni nisu klapa. Kad je Alka, Da je Alka i danas, više od četvrt stoljeća nakon što je prestao kad su prove, mi bi do ujutro, to se je znalo, bili skupa. aktivno sudjelovati u njoj, iznimno važan aspekt njegova života, dovoljno svjedoči već način na koji o njoj pripovijeda, odnosno Razliku između negdašnjega i današnjega bivanja u Alki uočava prisjećanjem „uprisutnjuje“ iskustva vlastite alkarske prošlosti. i u činjenici da danas alkari, iako gotovo u pravilu iz Alke izlaze Tom aspektu njegova života, odnosno vitalnosti sjećanja na Alku, ranije negoli se to činilo prije, da bi mjesto prepustili mlađima, nesumnjivo pridonosi i činjenica da je alkarsko natjecanje sas- mnogo teže donose odluku o tome činu. Prisjećajući se vlastitoga tavni dio njegove svakodnevice: iskustva izlaska iz Alke, reći će: Osta sam uvik vezan uz Alku. Svake prove, svaki dan kad oni Ja sam, ovaj, se odlučio da iziđen i nije mi bilo teško. Jednin je imaju prove ja to odgledam… vezan sam dosta uz Alku, volio puno teško. Ja bi to vidio na treninzima prije neg na trkalištu. sam je, volim je i sad ka šta volim i Sinj, tako volim i Alku. Ide [alkar] kroz polje; kod njih vidiš, ne znoj, pina, teško mu je odradit to, a oće. A ja […] ne bi to da je meni tako… Ja iđen s veseljen iz kuće; kad bi ja iša tamo da ću se satrat, da ću […] šta Alka je ljubav bi iša?! I ja kad sam odjašio zadnju [Alku], mene su ka i svake godine završi Alka – najprije se otprati vojvodu, pa pobjednika, pa alajčauša – dopratili kući i ja sam im rekao da više nisam Na prethodnim stranicama predstavljena kazivanja prenose one aktivni trkač. dijelove individualnih životnih iskustava pojedinaca u kojima se Alka javlja kao središnje mjesto, odnosno kao okvir u kojemu se 164 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 165 susreću i isprepleću različite faze i dimenzije njihovih pojedinačnih Elemente slijeđenja obiteljske tradicije možemo prepoznati i života. Pozitivan i emocijama obojen odnos prema Alki susretište u priči drugoga alkara, koji činjenicu da je – zbog odrastanja u je dviju priča, koje se međusobno, ponajprije po izboru životnih i obitelji koja je posjedovala konje – vrlo rano naučio jahati smatra alkarskih dionica vlastite povijesti, kao i po načinu prezentiranja gotovo presudnom za osobni ulazak u Alku. U oba slučaja ula- ukotvljenosti Alke u njihove živote, ipak razlikuju. zak u Alku možemo prepoznati gotovo kao logičnu i očekivanu Ključno mjesto razlikovanja među ovim alkarima, čini se, po- posljedicu značajki njihovih ranijih života. Međutim, u prvome čiva u različitoj životnoj dobi iz koje oni činom kazivanja, odnose slučaju uzročno-posljedična veza pojedinih aspekata djetinj- sno prisjećanjem posežu u isječke vlastite povijesti. Uz životnu stva i ulaska u Alku razotkriva kao emocijama potaknuto, voljno se dob vezuje i druga ključna značajka njihova razlikovanja, a slijeđenje obiteljske tradicije Alke, dok je u drugome ta veza više to je aktualna (ne)aktivnost u alkarskome nadmetanju. Unatoč obojena, uvjetno rečeno, „funkcionalnošću“, te se razotkriva kao pretpostavci da bi trenutačna aktivnost u alkarskome natjecanju susretište dvaju svjetova kojima ovaj alkar, ponajprije zbog pozna- trebala utjecati i na značajke diskurzivnog oblikovanja u kojemu vanja jahanja i sklonosti prema tome sportu, paralelno pripada. bi samo natjecanje bilo dominantna okosnica iskaza, pokazalo se Vještina jahanja koju je umirovljeni alkar opisao kao “faktor gotovo suprotno: aktualni je alkar, u odnosu na umirovljenoga, sreće” za vlastiti ulazak u Alku, od šezdesetih je godina – kada je samome natjecanju posvetio mnogo manje pozornosti. Sličnost osnovan Konjički klub te, desetljeće kasnije, otvoren hipodrom – među ovim alkarima možemo vidjeti i u činjenici da je njihov postupno sve više postajala vještina dostupnija širem krugu ljudi vremenski odmak od situacija i događaja kojih se prisjećaju go- te je stoga i konkurencija za ulazak u Alku porasla. I ostali su al- tovo istovjetan. Umirovljeni alkar vlastiti doživljaj Alke iskazuje kari s kojima sam razgovarala svoj „alkarski put“ i priču o njemu retrospektivno se smještajući ponajprije u fazu života u kojoj je započinjali pozivajući se na participaciju u nekom od konjičkih aktivno participirao u toj igri, dok drugi, mlađi, aktualni alkar sportova, kao na svojevrsnu predfazu svoga ulaska u Alku. U kon- ključne pretpostavke vlastita odnosa prema Alki smješta u raz- tekstu njihovih iskaza želja za uključivanjem u Alku funkcionira doblje života kada nije niti mogao aktivno u njoj participirati, u kao gotovo prirodna ljudska potreba i nastavak jednoga započe- fazu svoga djetinjstva. toga smjera života što potvrđuje i način na koji mi ju je pojasnio Unatoč različitosti životnih faza na koje se u iskazima domi- jedan nedavno „umirovljeni“ alkar: nantno pozivaju, možemo primijetiti da je početni impuls nji- A zašto? Pa, svakom je Sinjaninu želja da postane alkar. Alka je hovu zanimanju za Alku nastao gotovo spontano, u oba slučaja ljubav. u djetinjstvu, odnosno ranoj mladosti. Oblikovao se umnogome posredstvom skrbi za konje koja je u slučaju prvoga, mlađega al- Nešto preciznije je „korijen“ vlastite želje o ulasku u Alku opisao kara, u začetku predstavljala jedan od načina iskazivanja privrže- drugi, također nedavno umirovljeni alkar, pozivajući se na slike nosti članovima vlastite obitelji, odnosno prihvaćanja alkarskih iz djetinjstva slične onima koje se pojavljuju u predstavljenim ka- aspekata njihovih života. zivanjima: 166 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 167

Sa osamnaest godina, kad sam postao punoljetan, dao sam za- prema je jahanje u polju, pa onda iza tog svaki dan na trkalištu, molbu [za ulazak u VAD], već tada razmišljajuć da jednoga dana pet dana tjedno, osim subote i nedilje. Može se reć skoro da smo trčem Alku. Jer, moja sjećanja tu negdi od desete godine, kad profesionalci. Od 15.5. počinje se trenirat dva puta tjedno do je Alka u pitanju, moguće i od devete, tu negdi, devete-desete 1.7. Od 1.7. se trenira svaki dan osim vikenda, subote i nedilje. […] se sićam alkara, koji su mi bili idoli. I zamišlja sam sebe da […] Dvadeset dana prije Alke trči se ki na Alki, tri puta. jednoga dana ja potrčem Alku. O tome koliko su Alka i alkari imponirali djeci, uz spomenuto, To je jedno veliko odricanje… Jer, u 37 godina ja sam tu da 37 godišnjih odmora u Alku. Nije to ni jednostavno trčat Alku… već „tradicionalno“ odmjeravanje u alkarskim vještinama posredstvom dječjih alki, svjedoči i prisjećanje jednoga člana VAD-a Ukidanje godišnjih odmora kao najvažniju izravnu posljedicu na ponos koji je osjećao kada je kao dječak, nekoliko godina na- sudjelovanja u Alki naveli su svi alkari s kojima sam razgovarala. kon završetka Drugoga svjetskoga rata, dobio zaduženje u „orga- To se, posljedično, kao najistaknutiji pokazatelj žrtve, odražava i nizacijskim“ poslovima Alke i tako „ušao“ u Alku: na kvalitetu njihova obiteljskoga, pa i poslovnoga života, kako je to decidirano naveo jedan od alkara: Vezan san za Alku od kad san rođen. Ja san […] doša stajat na alkarsko trkalište i onda san pomalo uša u Alku. Ispravlja sam Ja puno radin. […] Moji, liti, žena i mali idu na more, ja dođen brokve za tribine, za palke, što mi kažemo. Prije su se radile dr- u subotu i nedilju [k njima]. Ja ovde jašim, zapostavljam i posa, vene tribine, a brokava, čavala, nije bilo kupit ka sada. Kad bi se sve. tribine razmontirale, brokve su se vadile, ispravljale i spremale za dogodine. Osim „davanja“ godišnjih odmora Alki, iz priča pojedinih alkara otkrivamo i neke druge oblike žrtve koju su spremni podnijeti Drugi neizostavan aspekt pričanja o osobnome iskustvu Alke, kako bi u njoj mogli sudjelovati. Jedan se primjer toga razot- koji se u kazivanjima najčešće oslanja na dio predstavljanja načina kriva u podvrgavanju vlastitoga tijela posebnom režimu prehrane ulaska u Alku odnosi se na naglašavanje odricanja koje aktivna i vježbi: participacija u toj igri sobom nosi. Jahanje je, možemo reći, preduvjet postajanja alkarom, ali od- Ja smršam po petnaest kila za Alku. Počnem boksat, trenirat, da luka o ulasku u Alku sve je samo ne usputna i neozbiljna; ona za- budem što vitalniji. Moram bit što vitalniji, to je bitno. Treći, htijeva ozbiljnost i spremnost na žrtvovanje slobodnoga vremena. četvrti, peti misec radim dijetu, i trčanje, i boksanje, i sve, da bi Što to odricanje podrazumijeva proizlazi iz komentara jednoga skinio tih kila, da bi bio što bolji za Alku. alkara: Drugi nam primjer razotkriva Alku kao razlog odluke o promjeni Nama pripreme počinju 15.5. To sve skupa traje, u jeku sezone, već začete životne putanje. Jedan danas bivši alkar, koji je u tre- dva-tri miseca. Za trčat Alku, to je stvarno veliko odricanje. Tri- nutku vojvodine odluke da kao ađutant prvi put pristupi Alki ba bit velika ljubav da bi se to sve skupa [odradilo]. Prvi dio pri- živio i radio u inozemstvu, ovako je opisao taj događaj: 168 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 169

Ko sritniji od mene, kao da sam dobio u Holandiji mercedes ili radila, nisan za se, nego za Alku. Neka ima mista. Prije smo neko najskuplje auto… Već sljedeće godine […] sam bio koplja- imali manju kuću, […] rezervirali bi onda sobe u hotelu, nije nik. I, išle su Alke. Vratio sam se nazad u Holandiju, živio sam bilo mista […] Svak [od gostiju] ima svoj krevet, ja mogu i na i radio [još osam godina]. U međuvremenu […] donose odluku kamenu, baš me briga […] Gostima ne smi ništa falit, njima da oni alkar koji ne može bit na pripremama od početka petog mora bit dobro. mjeseca […], ne može bit u završnici. Ja sam naprasno, nisam sve ni podmirio, što se ono kaže, a u međuvremenu sam se i ože- Unatoč ili baš zahvaljujući brojnim obvezama koje pretpostav- nio, ja sam napušta Holandiju i vratio san se u Sinj. Vratio san lja ugošćavanje ljudi na alkarskome ručku, koji je, kako vidimo, se u Sinj samo zbog Alke. puno više od ručka, taj bismo običaj mogli promatrati i kao mehanizam umanjivanja napetosti u alkarskim obiteljima, ponajpri- Zaseban oblik odricanja, i to ne samo ekonomske prirode, je zbog nužnosti skretanja dijela pozornosti sa samoga alkara na možemo prepoznati i u „običaju“ čašćenja kao neizostavnome el- prisutne uzvanike. ementu alkarske proslave. U obvezi čašćenja, naročito povodom pobjede, prepoznajemo U predstavljenim kazivanjima alkari su vlastite i osjećaje što integrativnu funkciju običaja, koja se, pored ostaloga, manifestira prevladavaju u njihovim obiteljima neposredno prije alkarskoga kroz međusobno pomaganje njezinih članova. Koliko je pomoć natjecanja imenovali kao „stres“ i „nervozu“. Alkari su tada pri- obitelji, prijatelja i susjeda u prikupljanju i pripremi hrane i pića marno fokusirani na mentalne pripreme za nadolazeće natjecanje: za proslavu u obitelji slavodobitnika važna, uvjerili smo se iz ka- isprazniš glavu, ne misliš na ništa. Iako s njima suosjećaju i dijele zivanja umirovljenoga alkara začuđenoga nad pitanjem kako se napetost i članovi njihovih obitelji, oni su primarno orijentirani hrana u njegovu domu „stvorila“. Da je taj aspekt zajedništva prema tome da brojnim gostima boravak u njihovu domu učine ostao relevantan i u kasnijemu razdoblju, pa i danas, potvrđuje što ugodnijim. To, osim pripremanja hrane i pića za mnogobroj- prisjećanje ranije spomenute žene na jednu od pobjeda svoga su- ne goste, podrazumijeva i stvaranje dobroga, prijatnoga ugođaja, pruga: što u atmosferi spomenute napetosti, kao „nusproizvoda“ podrš- ke alkarskome predstavniku vlastite obitelji, zasigurno predstavlja te godine nije bilo pršuta u kući […] ne znam i jel bilo kilo, dva izniman napor. kruva […]. Al kad je on pobijedio […] to van je sa svi strana, to Koliko je u alkarskim obiteljima važno organiziranje alkarsko- su ljudi sa svi strana, ja san samo gledala […] i to je bilo, svega ga ručka, kao i ugošćavanje većega broja gostiju najbolje svjedoči je bilo, i kruva, i pršuta, i vina, i pića, i svega… izjava jedne gospođe koja je uz Alku vezana kao supruga bivšeg i Također, u ovome dijelu običaja možemo prepoznati i onu nje- majka jednog danas aktivnoga alkara: govu funkciju koja se odnosi na rješavanje sukoba unutar za- Više pažnje pridajem alkarskom ručku nego, ajmo reć, nekom, jednice. Pomalo apstraktnu izjavu alkara iz prve predstavljene ala krizma, vinčanje, ovo ono. I tu san kuću radila, kuću koju priče o tome da na dan Alke nestaju sve napetosti među ljudima san ja sad napravila, koja me ide, [kredit] me izio, opet san je djelomice pojašnjava primjedba jednoga drugoga člana VAD-a iz 170 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Alka: između sjećanja i života 171 koje međusobno pomaganje iskrsava kao oblik moralne obveze Važnost ovoga događaja u individualnim naracijama i pojedi- članova lokalne zajednice, koja značajem nadvladava svakodnev- načnim percepcijama Alke stoga nije jednoznačna. To nam, baš icu i nesuglasice koje ona perpetuira: kao i neki drugi primjeri – poput alkarskoga ručka i općenito važnosti društvene dimenzije proslave Alke, koja je također u trče se, niko ne zna ko će pobijedit. Pobjedi, dođe se kući, sve- predstavljenim kazivanjima potvrdila kvalitativnu različitost – ga! Tu su prijatelji, susjedi, znanci i rođaci. [Jedan alkar] kad je dobio, ali [ime čovjeka], ne govore [međusobno, u svađi su], iđe pokazuje višeznačje kojim je, na individualnoj razini, obilježen priko parka s pršuton i donio, i ode! fenomen Alke. Vratimo se, na koncu, pobjedi predaka nad Turcima 1715. godine koja je – kao neizostavan motiv javne prezentacije Alke – manje ili više naglašeno utkana i u individualne alkarske diskurse. Podsjetimo se, slavnu su bitku, kao simbolički oslonac Alke, u predstavljenim kazivanjima spomenula i dvojica alkara. U njihovim iskazima ta bitka, međutim, ima različitu funkciju. Unatoč tomu što drugi alkar spomenutoj bitci posvećuje više prostora pa se čini da joj poklanja i više pozornosti, njezina se simbolička ukotvljenost u osobnu percepciju Alke mnogo više razaznaje iz kazivanja prvoga alkara. Iako je spomen na tu bitku u njegovu iskazu uobličen tek uvjerenjem da nema ko nije ka dite razmišlja kakva je bila ta bitka, snaga mu proizlazi iz konteksta, odnosno uklopljenosti toga događaja u cjelokupan diskurs ovoga alkara. Njegovim iskazom dominira emotivan i gotovo produhovljen odnos prema Alki koji se razvijao kroz život u alkarskoj obitelji, odnosno kao posljedica njegovih spontano nastajućih i, mogli bismo reći „nesvjesnih“ interpretacija očevih, stričevih, pa i bakinih riječi u kojima je, čini se, povijesni događaj iz 1715. godine imao značajno mjesto. U kontekstu priče drugoga alkara ta se bitka razaznaje kao opće mjesto, kao neizostavni dio pripovijedanja o Alki posredstvom kojega se „stranca“ upućuje na podrijetlo te igre u Sinju. Na sličan su se način na tu bitku iskazima vezivali i drugi ljudi s kojima sam u Sinju razgovarala na temu Alke. UMJESTO ZAKLJUČKA: Nije biće nije stvar…

Ovim posljednjim osvrtom ukratko ću podsjetiti na pojedine dijelove knjige te pokušati sažeto predstaviti ključne spoznaje do kojih sam došla baveći se pitanjem životnosti Alke, odnosno različitim značajkama njezine usidrenosti u život lokalne zajednice. Knjigu sam započela predstavljanjem Alke kao igre. Uputila sam na pravila po kojima se izvodi, na njezino podrijetlo i odnos prema drugim viteškim igrama, ali i na simboličku vezanost te igre uz konačno oslobođenje Sinja od osmanske vlasti. Potom sam se bavila poviješću i značajkama njezine javne prepoznatljivosti koju možemo pratiti od konca 18. stoljeća. Od tada, naime, Alka postaje povod i motiv različitih književnih, ponajprije pjesničkih i putopisnih radova, a od 19. im se stoljeća pridružuju i medijski, novinski prilozi, čija se brojnost protokom vremena sve više intenzivirala. Značajke koje je Alka, kao fenomen prepoznatljiv izvan užih, lokalnih okvira, poprimala u različitim dijelovima, to jest fazama svoga života umnogome su bile obilježene povijesno- političkim, ali i društveno-kulturnim kontekstima te, uvjetno rečeno, vrijednosnim sustavima koje uz te kontekste možemo vezati. Donekle je sličnim smjerom moguće pojasniti i značajke dosadašnjih etnoloških pristupa Alki, koje valja promatrati kao posljedicu međudjelovanja širega konteksta u kojemu je Alka istraživana i dominantne paradigme, odnosno njoj inherentnog 174 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Umjesto zaključka 175 poimanja predmeta etnološkog istraživanja. Slijedom su se toga agonalnih značajki, bila izvrsno sredstvo artikulacije sjećanja na kao ključna mjesta koja su obilježila ranije etnološke priloge o pobjedu predaka, ali i mehanizam prenošenja – poglavito zbog Alki iskristalizirali problemi odnosa među pojmovima tradicije, udruženosti s (usmenom) tradicijom, te simbolikom koju su to jest kulture i igre, ali i pitanja prikladnosti Alke kao predmeta pojedini njezini elementi, ponajprije oni koji pripadaju područ- etnološkog zanimanja, ponajprije s obzirom na njezino „izvorno“ ju takozvane „materijalne kulture“ vremenom poprimili i tako povijesno-geografsko i uz njega usko vezano socijalno „podrijet- postali mjesta sjećanja – uspomena na slavnu pobjedu predaka. lo“. U knjizi sam se tim problemima bavila kontekstualizirajući Osim podsjećanja na konkretan povijesni događaj, Alka je služila ih ključnim pojmovima kojima se Alku uobičajeno određuje – i kao poseban medij iskazivanja i „potvrđivanja“ junaštva pre- tradicija, viteštvo, igra – kako bih uputila na raznolikost njihovih daka i u djelu njihovih potomaka što je, iz današnje perspektive mogućih čitanja, ali i na značajke ukotvljenosti tih pojmova u gledano, osobito došlo do izražaja u kontekstu Drugog svjetskog samu Alku. U osloncu na to, Alki sam pristupila kao fenomenu rata i Domovinskog rata. Na taj se način, vezivanjem uz male i u kojemu se i posredstvom kojega se kontinuirano prožimaju velike borbe, pobjede i poraze, ne uvijek nužno na „bojnome po- sjećanja i životi pojedinaca i zajednice, odnosno kao manifestaciji lju“ Alka kontinuirano aktualizirala. Vitalnost joj je neprekidno i simbolu individualnih i kolektivnih identiteta. udahnjivalo međudjelovanje društvenih, kulturnih, povijesnih i U pokušaju sumiranja spoznaja ove knjige istaknula bih, stoga, političkih čimbenika, u različitim kombinacijama i s različitim da Alka egzistira kao iznimno snažan simbol s kojim se članovi intenzitetom, te se ona, kako na lokalnoj, tako i na široj razini, lokalne zajednice identificiraju i time upućuju na svoju poseb- ponajprije kroz medijski posredovane predodžbe, prepoznavala nost. Ključna mjesta njezina značenja na toj se razini – koju bi- kao važan fenomen tradicijske kulture. U kontekstu suvremenog, smo mogli odrediti i kao „javnu“ – prepoznaju ponajprije u či- aktualno važećeg sustava vrednovanja nematerijalne kulture na njenici da je riječ o jedinstvenoj i s izvedbenoga gledišta napetoj, međunarodnoj razini, činjenica da je Alka, koncem 2010. godi- to jest igri s izrazito snažnim agonalnim značajkama koja svoju ne, uvrštena na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne lokalnost zasniva u osloncu na povijesni događaj iz 1715. godine. kulturne baštine čovječanstva u javnome se diskursu predstavlja Taj se događaj u lokalnim okvirima smatra povijesno presudnim gotovo kao kruna njezine važnosti, odnosno prepoznatljivosti te funkcionira kao „izvorište“ Alke. Pobjedu nad Osmanlijama (usp. npr. Milaković 2010; Šips 2010). I članovi su lokalne za- iz 1715. godine moguće je, štoviše, shvatiti i kao svojevrsnu va- jednice iznimno ponosni zbog upisa Alke na spomenutu listu. rijantu zlatnog doba (Smith 1999) u kojega su uronjene ponaj- U tome vide osobit znak uvažavanja na međunarodnoj razini. U prije moralne osobine prethodnih generacija. Heroizam, slava i javnom se diskursu, međutim, niti ne naziru „zamke“ (usp. npr. stvaralaštvo predaka – kao oblici i načini iskazivanja tih moral- Nikočević 2012; Noyes 2006; Tauschek 2009) koje to uvrštenje nih vrednota – pojavljuju se pritom kao modeli koji kasnijim posljedično može donijeti tradiciji koju danas mnogi Sinjani i generacijama služe kao uzor čijim će se pridržavanjem osigurati Cetinjani, kako smo vidjeli iz izjava navedenih u knjizi, uistinu kontinuitet prošlosti i sadašnjosti. Alka je, zbog prije spomenutih žive. 176 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke

S druge pak strane, Alka na poseban način egzistira u individu- aliziranim značenjima koja joj pridaju pojedinci međusobno ra- zličiti po nizu društvenih karakteristika. Sjećanja koja (ih) uz nju vezuju ovisna su o različitim drugim aspektima njihovih života, odnosno nizu njihovih različitih, katkad sasvim zasebnih, katkad preklapajućih, a katkad možebitno i konkurentnih pripadnosti različitim grupama – poput, primjerice, dobne, obiteljske, rodne, hobističke, poslovne, i njima sličnih – na različite načine. Obrisi tih pripadnosti manje ili više izrazito definiraju njihovu osobnu percepciju Alke, odnosno one njezine značajke s kojima se žele identificirati, kao i načine te identifikacije. Individualna se sje- ćanja pritom uvijek do neke mjere „hrane“ onima ukotvljenima u javnu prezentaciju Alke te se ta dva aspekta sjećanja – izuzev u posebno osjetljivim situacijama, kakva je bila ona razmatrana u kontekstu poimanja ideje viteštva – uglavnom međusobno podupiru. Štoviše, upravo u njihovu međusobnome djelovanju počiva snaga Alke kao simbola višestrukoga značenja posredstvom kojega se na posebne načine ostvaruje društvena komunikacija lokalne zajednice prema svijetu koji je okružuje s jedne, te s druge strane komunikacija među njezinim članovima. Hoćemo li je pritom zvati igrom, tradicijom ili manifestacijom sjećanja, svejedno je. Važno je to da ona uistinu predstavlja bitan segment svakodnevnog i kalendarskog te individualnog i kolektivnog života mnogih članova lokalne zajednice ili, riječima jedne sinjske gospođe: nije biće, nije stvar, ali stalno je tu, stalno prisutna.

Alka (meta) na alkarskom trkalištu Alka održana u Sinju u čast Franje Josipa I. 18.IV.1875. (foto Andrović-Goldstein)

Alajčauš Nikola Cerinić, alkarski vojvoda Toma Stuparić, barjaktar Ivan Penić i ađutant Jakov Dedić Lokma, 1898.

Alkarska povorka u gradu 18.IV.1875. (foto Andrović-Goldstein) Alkarska povorka u Solinu, na dočeku austrijskog cara Franje Josipa, kojega su otpratili do Splita, 1891.

Alkarska povorka u Brnaškoj ulici, na putu prema trkalištu, kraj 19. st.

Alajčauš Vice Grabovac (1900-1908) i alkari, povratak s trkališta nakon održane Alke Povorka alkara u Beču, 12.VI.1908. „Festzug 1848-1908“ Alkarsko trkalište (svečana i vojvodina loža), 1915. (60. obljetnica carevanja Franje Josipa I)

Alkari i alkarski momci u Beču, 12.VI.1908. „Festzug 1848-1908“ Alkari u Beogradu na vjenčanju kralja SHS Aleksandra Karađorđevića s rumunjskom (60. obljetnica carevanja Franje Josipa I) princezom Marijom, 7.VI.1922. Barjaktar Petar Milun s pratnjom Alkari i alkarski momci u Tripalovom dvorištu (danas VAD), 1929. (Nikola Jelinčić i Lucijan Lovrić) na trkalištu 1926.

Alkarski vojvoda Jerko Tripalo, barjaktar Petar Milun Alkarski vojvoda Vice Grabovac ispred svečane lože na trkalištu, 1933. i ađutant Tihomir Grabovac, 1928. Alkari u Beogradu na pogrebu kralja Aleksandra Karađorđevića, 1934.

Alajčauš Ante Bareza Anćona sa štitonošom Lukom Bijaderom i alkarskim momcima, 1938.

Alkari i alkarski momci u Zagrebu, 1946. Arambaša Mile Breko, 1944. Alkarski vojvoda Vice Buljan, 1961. Alkarski momak Gojko Kolak i arambaša Ante Strujić, 1961.

Štitonoša Luka Bijader, 1968.

250. Sinjska alka. Pokrovitelj Josip Broz Tito, predsjednik SFRJ, uručuje srebrni štit slavodobitniku jubilarne Alke, 1965. Doček Josipa Broza Tita u Trilju, na povratku iz Bugojna u Split, 1979. Alkari i alkarski momci s predsjednikom RH Franjom Tuđmanom, 1997.

Alkari u Alkarskim dvorima s izaslanikom pokrovitelja Alke Stipom Šuvarom, 1989. Alkari, alkarski momci i članovi uprave VAD-a s Papom Ivanom Pavlom II. Audijencija u bazilici sv. Petra, 1998. Alkarski momci na trkalištu, 2007. Predsjednik VAD-a, alkari i alkarski momci s predsjednikom RH Stjepanom Mesićem, premijerom Ivom Sanaderom i predsjednikom Sabora Vladimirom Šeksom, 2007.

Alkarski vojvoda obavlja smotru u Alkarskim dvorima prije polaska na trkalište, 2011. Predsjednik VAD-a, alkari i alkarski momci s predsjednikom RH Ivom Josipovićem, premijerkom Jadrankom Kosor i predsjednikom Sabora Lukom Bebićem, 2010. Alkar na Biljegu (mjestu otkud započinje trka), u pozadini spomenik alkaru akademskog kipara Stipe Sikirice, 2004.

Alkarski momci i alkari koji u procesiji na blagdan Velike Gospe nose sliku Čudotvorne Gospe Sinjske, 2006.

UNESCO-va Povelja o upisu Alke na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, 2010. (www.alka.hr) LITERATURA

Alaupović-Gjeldum, Dinka i Stjepan Batarelo. 1987. „Alkarski konji i konjska oprema“. U Sinjska alka. [Uređivački odbor Rajko Bobot…et.al]. Beograd: Jugoslavenska revija; Sinj: Viteško alkarsko društvo, str. 99-109. Alka. 2001. Boris Ljubičić, ur. Sinj: Viteško alkarsko društvo. Alkar: glasilo SSRN općine Sinj. 1965.-1981. Sinj: Narodno sveučilište. Anić, Vladimir [et.al.]. Hrvatski enciklopedijski rječnik. 2002. Zagreb: Novi liber. Aralica, Ivan. 1987. Put bez sna. Zagreb: Znanje. Assmann, Aleida. 2010. „Re-framing memory. Between individual and collective forms of constructing the past“. U Performing the past. Memory, history, and identity in modern Europe. Karin Tilmans, Frank van Vree i Jay Winter, ur. Amsterdam: University Press, str. 35-50. Assmann, Aleida [Asman, Alaida]. 1999. „O metaforici sećanja“. REČ: Časopis za književnost i kulturu, i društvena pitanja 56/2:121-135. Assmann, Jan. 2006. „Kultura sjećanja“. U Kultura pamćenja i historija. Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, ur. Zagreb: Golden marketing, Tehnička knjiga, str. 47-78. Assmann, Jan i John Czaplicka. 1995. „Collective memory and cultural identity“. New German Critique 65:125-133. Bajamonti, Julije. 2011. U čast alke 1784. Priredio i preveo Tonko Maroević. Sinj: Matica hrvatska, 2011. Pogodak u sridu, 2002. Baković, Marko. 1939. „ Sinjska alka“. Hrvatski glasnik 2, 188:10-11. Barač, Josip. 1922. „Alkar. Alkarske utakmice. Sinjska alka“. Vreme 2, 167:5. Barić, Nikica. 2006. „Neredi na Sinjskoj alci 1935. godine“. Časopis za suvremenu povijest 38/3:939-953. 200 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Literatura 201

Belaj, Vitomir. 1989. „Plaidoyer za etnologiju kao znanost o etničkim skupi- Božić-Bužančić, Danica. 1979. „Viteške igre i natjecanja snage i spretnosti nama“. Studia Ethnologica 1:9-13. u Splitu od XVII do polovice XIX stoljeća“. Povijest sporta 40:3404-3421. Belas, Ante. 1939. „Viteške igre u dalmatinskim gradovima u prošlosti.“ Hr- Brkljačić, Maja i Sandra Prlenda. 2006. „Zašto pamćenje i sjećanje?“. U vatski glasnik 2, 200:9-10. Kultura pamćenja i historija. Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, ur. Zagreb: Berić, Dušan. 1948. „Alka u prošlosti Dalmacije.“ Slobodna Dalmacija Golden marketing, Tehnička knjiga, str. 9-18. 15.III. Burke, Peter. 2010. „Co-memorations. Performing the Past“. U Performing Blajić, Jerko. 2010. „Jedino Chuck Norris ne triba vezu za upast u Alku“. the past. Memory, history, and identity in modern Europe. Karin Tilmans, http://www.dalmacijanews.com/Vijesti/View/tabid/74/ID/35111/Jedino- Frank van Vree i Jay Winter, ur. Amsterdam: University Press, str. 105- Chuck-Norris-ne-triba-vezu-za-upast-u-Alku.aspx1 118. Blajić, J. i S. Vuković. 2002. „Neka nam HTV reprizira humor s Pantovča- Burke, Peter [Berk, Piter]. 1999. „Istorija kao društveno pamćenje“. REČ: ka“. Večernji list, 11.VII. Časopis za književnost i kulturu, i društvena pitanja 56/2:83-92. Blajić, Jerko. 2002. „Neka darove za alkare kupi Mate Jukić od svoje plaće“. Buzov, Snježana. 1989. „Turska uprava i organizacija vlasti, te društveno- Večernji list, 15.VII. gospodarski odnosi u 16. i 17. st. u Cetinskoj krajini“. Zbornik Cetinske Bloch, Marc. 2001. Feudalno društvo. Zagreb: Golden marketing. krajine 4 (Sinj i Cetinska krajina u vrijeme osmanlijske vlasti):65-72. Bloch, Maurice. 1998. How we think they think. Anthropological approaches to Caillois, Roger [Kajoa, Rože]. 1965. Igre i ljudi. Beograd: Nolit. cognition, memory, and literacy. Boulder: Westview Press. Ceribašić, Naila. 2009. „Izazovi tradicije: Tradicijska glazba i hrvatska etno- Bloch, Maurice. 1996. „Memory“. U Encyclopedia of social and cultural an- muzikologija [The challenges of tradition: Traditional music and Croatian thropology. Alan Barnard and Jonathan Spencer, ur. London i New York: ethnomusicology]“. U Glazba prijelaza: Svečani zbornik za Evu Sedak/ Routledge, str. 361-363. Music of Transition: Essays in Honour of Eva Sedak. Nikša Gligo, Dalibor Boko, Josip. 1922. Alkari na kraljevoj svadbi. Split: Tisak Jugoslavenske Davidović i Nada Bezić, ur. Zagreb: ArTresor naklada – Hrvatska radiote- štamparije. levizija, Hrvatski radio, 69-78. Bonanzinga, Sergio. 2001. „Kršćani i Mauri u sicilijskoj tradiciji: Dramske, Cohen, Anthony P. 1995. The symbolic construction of community. London i plesne i glazbene izvedbe“. Narodna umjetnost 38/2:143-162. New York: Routledge. Bonifačić Rožin, Nikola. 1972. „Pokladne igre u starom Zagrebu“. Narodno Connerton, Paul. 2004. Kako se društva sjećaju. Zagreb: Antibarbarus. stvaralaštvo-folklor 41-43:61-68. Connerton, Paul. 1989. How societies remember. Cambridge: Univerity Bonifačić Rožin, Nikola. 1967/68. „Narodna drama i igre u Sinjskoj krajini“. press. Narodna umjetnost 5-6:517-578. Cvijić, Jovan. 1987. Balkansko poluostrvo. Beograd: Srpska akademija nauka Bonifačić Rožin, Nikola. 1966. Folklorna građa Sinja i okolice II. IEF rkp. i umetnosti. 757. Čapo Žmegač, Jasna, Valentina Gulin Zrnić i Goran Šantek. 2006. „Et- Bonifačić Rožin, Nikola. 1958. Folklorna građa Sinjske krajine. IEF rkp. nologija bliskoga: Poetika i politika suvremenih etnoloških istraživanja“. 328. U Etnologija bliskoga: Poetika i politika suvremenih etnoloških istraživanja. Jasna Čapo Žmegač, Valentina Gulin Zrnić i Goran Šantek, ur. Zagreb: Borković, Velimir. 1996. „Pet godina Alke u slobodnoj Hrvatskoj“. Cetinska Institut za etnologiju i folkloristiku, Jesenski i Turk, str. 7-52. vrila 1:5-9. Čapo Žmegač, Jasna. 1998. „Elementi hrvatske seljačke kulture u prostoru Bošković-Stulli, Maja. 1967/68. „Narodne pripovijetke i predaje Sinjske i vremenu“. U Etnografija: svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Jasna Čapo krajine“. Narodna umjetnost 5-6:303-429. Žmegač [et.al.]. Zagreb: Matica hrvatska, str. 9-22.

1 Sve internetske sadržaje na koje se referiram pregledala sam u veljači 2013. 202 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Literatura 203

Čapo Žmegač, Jasna. 1997. Hrvatski uskrsni običaji. Zagreb: Golden marke- Gillis, John R. 2006. „Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa“. U Kultu- ting, Tehnička knjiga. ra pamćenja i historija. Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, ur. Zagreb: Golden Čapo Žmegač, Jasna.1997a. „Antun Radić i suvremena etnološka istraživa- marketing, Tehnička knjiga, str. 169-216. nja“. Narodna umjetnost 34/2:9-33. Goldstein, Ivo. 2003. Hrvatska povijest. Zagreb: Novi liber. Davis, Natalie Zemon i Randolph Starn. 1989. „Introduction“. Representa- Govori alkarskih vojvoda (1990-2009): Ferata-feljton. I. dio: Nikola tion 26:1-6. Tomašević (1990-1993) http://tjednik.ferata.hr/ferata5/44-vojvode-alka- de Diversis de Quartigianis, Filip. 1973. „Opis položaja, zgrada, državnog ferata-feljton; III. dio: Ante Kotromanović (2001-2002) http://tjednik. uređenja i pohvalnih običaja slavnoga grada Dubrovnika“. [Preveo Ivan ferata.hr/ferata7/58-vojvode-govori-ferata-kotromanovic; V. dio: Ivan Božić]. Dubrovnik 3:15-74. Čikara (2003-2009) http://tjednik.ferata.hr/ferata9/73-vojvoda-cikara- Dragić, Marko. 2007/2008. Poetika i povijest hrvatske usmena književnosti. ferata. [Fakultetski udžbenik]. Split: Filozofski fakultet, www.ffst.hr. Grabovac, Filip. 1951. Cvit razgovora naroda i jezika Iliričkoga aliti Rvackoga. Dvorniković, Vladimir. 2000. Karakterologija Jugoslavena. Beograd: Prosveta. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Erceg, Ivan. 1989. „Turska osvajanja i organizacija proizvodnje u Dalmaciji i Grčić, Marko. 1987. „Mit koji se obnavlja“. U Sinjska alka. [Uređivački njihov odraz na privredni život Hrvatske“. Zbornik Cetinske krajine 4 (Sinj odbor Rajko Bobot…et.al.]. Beograd: Jugoslovenska revija; Sinj: Viteško i Cetinska krajina u vrijeme osmanlijske vlasti):9-54. alkarsko društvo, str. 15-18. Eriksen, Anne. 1992. „Memory, History, and National Identity“. Ethnologia Gunjača, Stjepan. 1933. „O dalmatinskim alkama“. Obzor 74, 179:2-3. Europaea 27/2:129-137. Halbwachs, Maurice [Albvaš, Moris]. 1999. „Kolektivno i istorijsko pamćenje”. Erll, Astrid. 2008. „Cultural Memory Studies: An Introduction“. U Cultural REČ: Časopis za književnost i kulturu, i društvena pitanja 56/2:63-82. memory studies: An international and interdisciplinary handbook. Astrid Hobsbawm, Eric. 2002. „Uvod: kako se tradicije izmišljaju“. U Izmišljanje Erll, Ansgar Nünning i Sara B. Young, ur. Berlin, New York: de Gruyter, tradicije. Eric Hobsbawm i Terence Ranger, ur. Beograd: Biblioteka XX str. 1-11. vek, str. 5-25. Fentress, James i Chris Wickham. 1992. Social memory. Oxford, Cambridge: Huizinga, Johan. 1970. Homo ludens: O podrijetlu kulture u igri. Zagreb: Blackwell. Matica hrvatska. Frykman, Jonas i Orvar Löfgren. 1987. Culture builders. A historical anthro- Huizinga, Johan. 1964. Jesen srednjeg vijeka, Zagreb: Matica hrvatska. pology of a middle-class life. New Brunswick, London: Rutgers University Ivkošić, Milan. 2002. „Može li viteški?“. Večernji list, 19.VII. Press. Jurić, Dušan. 1987a. „Alkarsko trkalište“. U Sinjska alka. [Uređivački odbor Gamulin, Jelena. 1987. „Alkarsko oružje“. U Sinjska alka. [Uređivački odbor Rajko Bobot…et.al.]. Beograd: Jugoslovenska revija; Sinj: Viteško alkar- Rajko Bobot…et.al]. Beograd: Jugoslavenska revija; Sinj: Viteško alkarsko sko društvo, str. 76-77. društvo, str. 92-98. Jurić, Šime. 1988. Dokumenti i književna građa o Sinjskoj alki. Split: Logos. Gavazzi, Milovan. 1988. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Zagreb: Jurić, Šime. 1987. „Iz povijesti Sinja i Cetinske krajine“. U Sinjska alka. Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske, Hrvatsko etnološko društvo; Varaž- [Uređivački odbor Rajko Bobot…et.al.]. Beograd: Jugoslovenska revija; din: NIŠRO. Sinj: Viteško alkarsko društvo, str. 19-57. Gavazzi, Milovan. 1988a. „Narodna (tradicijska) kultura“. U Enciklopedija Jurić, Šime. 1981. „Pjesma o Sinjskoj alci iz 1827. godine“. Zbornik Cetinske Jugoslavije 5:53-57. krajine 2:185-197. 204 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Literatura 205

Jurić, Šime. 1965. Sinjska alka: informativni vodič po Cetinskoj krajini. Sinj: Llull, Ramon. 1995. Knjiga viteškog reda. Zagreb: CID. Odbor za proslavu 250. godišnjice Sinjske alke. Ljubić, Šime. 1846. „Običaji kod Morlakah u Dalmaciji. XVIII. Tanci i igre“. Jurić, Šime. 1960. „Sinjska alka prema sredovječnim igrama“. Iseljenički ka- Zora Dalmatinska 3, 33:260-261. lendar 1960:188-193. Malenica, Anita. 2001. „Čelnici šestorke održali konferenciju za tisak u Splitu Kačić Miošić, Andrija. 2006. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Zagreb: – Deklaracija je poziv za stvaranje kaosa i izvanistitucionalnih oblika borbe Školska knjiga. za vlast“. Slobodna Dalmacija, 12.II. Kazaz, Enver. 2011. „Historiografski i kulturnopovijesni metanarativi o Marković, fra Ivan. 1998. Sinj i njegovo slavlje: god. 1887. Spomen knjiga su osmanskoj Bosni“. Sarajevske sveske 32/33:393-416. 11 slika. Sinj: Franjevački samostan, Poglavarstvo grada, Matica hrvatska. Klaić, Bratoljub. 1982. Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod MH. Maroević, Tonko. 2011. „Najstarija svjedočanstva o sinjskoj alki (1784)“. U Klen, Danilo. 1976. „Viteška natjecanja i trke na prstenac u Istri“. U Barban Julije Bajamonti: U čast Alke 1784. Priredio i preveo Tonko Maroević. Sinj, i Barbanština. Mario Kalčić, ur. Pula: Izdavačka zajednica Čakavskog sa- Matica hrvatska, str. 35-49. bora, str. 183-196. Milaković, Goran. 2011. „Naš delegat pred komisijom UNESCO-a u Nairo- Krajina, Mile. [s.a.] Dragovoljci brane Gospić. www.hrvatskiguslar.150.m.com/ biju ustao je i zaojkao. Nakon toga su rekli OK“. Jutarnji list, 18.XI. Krajina-Dragovoljci-brane-Gospic-html2 Milanović Litre, Ivan. 2001. „Kakvo je raspoloženje u Cetinskoj krajini pred Krajina, Mile. [s.a.] Oluja. www.hrvatskiguslar.150.m.com/Krajina-Oluja. ovogodišnju Sinjsku alku“. Hrvatsko slovo, 20.VII. html Milinović, Šimun. 1875. „Hrvatske uspomene iz Dalmacije“. Vienac 1/16; Kretzenbacher, Leopold. 1966. Ringreiten, Rolandspiel und Kufenstechen: 17; 18:257-260; 277; 292-295. Sportliches Reiterbrauchtum von heute als Erbe aus abenländischer Kulturges- Milinović, Šimun. 1863. „O Sinju u Dalmaciji i okolišnimi starinami“. Arkiv chichte. Klagenfurt: Verlag. za povjestnicu jugoslavensku 7:129-145. Kržanić, Krsto. 1965. „Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske“. U Sinjska spo- Nedeljković, Dušan. 1962. „Otkud i zašto Sinjska alka“. Narodno stvaralaštvo menica 1715-1965. Josip Soldo i Jeronim Šetka, ur. Sinj: Franjevački Pro- folklor 3-4:270-271. vincijalat Split, str. 39-60. Nikočević, Lidija. 2012. „Kultura ili baština? Problem nematerijalnosti“. Krželj, Zoran. 2002. „Norac i dalje vojvoda iz zatvora“. Novi list, 10.III. Etnološka tribina 35:7-20. Kuret, Niko. 1963. Ziljsko štehvanje in njegov evropski okvir. Ljubljana: Slo- Nikolić, Desanka. 1964a. „Prilog proučavanju Sinjske alke“. Narodno stvara- venska akademija znanosti in umetnosti. laštvo-folklor 11:807-813. Lavabre, Marie-Clare. [s.a.] „For a Sociology of collective memory“. Nikolić, Desanka. 1964b. „Alaj-čauš u Sinjskoj alki“. Rad X Kongresa Saveza www.cnrs.fr /cw/en/pres/ compress/memoire/lavabre.htm folklorista Jugoslavije. Cetinje: Savez udruženja folklorista Jugoslavije, str. le Goff, Jacques. 1998. Civilizacija srednjovjekovnog Zapada. Zagreb: Golden 323-237. marketing. Nora, Pierre. 2006. „Između pamćenja i historije. Problematika mjestâ“. U Kultura pamćenja i historija. Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, ur. Zagreb: Golden marketing, Tehnička knjiga, str. 23-43. 2 Internetsku stranicu www.hrvatski guslar.150.m.com pregledavala sam posljednji put Noyes, Dorothy. 2006. „The judgement of Solomon: Global protections for 2004. godine. Danas je stranica ugašena te nije moguće pristupiti citiranim sadržajima. Dio stihova iz gore navedenih pjesama moguće je vidjeti na: tradition and the problem of community ownership“. Cultural Analysis http://groups.google.com/group/soc.culture.croatia/tree/browse_frm/month/2000- 5:27-56. 10/d6b4b41a5d6a7fcb?rnum=61&_done=%2Fgroup%2Fsoc.culture. croatia%2Fbrowse_frm%2Fmonth%2F2000-10%3F. 206 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Literatura 207

Paštar, Toni. 2002. „VAD je bio spreman i Norca poslati u Haag“. [Razgovor Rihtman-Auguštin, Dunja. 1987. „Njemački pojmovi Sitte und Brauch i s generalom Petrom Šimcem]. Slobodna Dalmacija, 13.VII. poimanje običaja u našoj etnologiji“. Narodna umjetnost 24:83-92. Paštar Toni. 2002a. „Sinjani i ne pomišljaju da se Alka ne bi održala“. Slobodna [Sartori, J. Wilchem]. 1838. „Putovanje kralja Saksonskoga iz Tersta u Dalmacija, 23.VII. Dalmaciu“. Danica ilirska 36:141-148. Paštar, Toni. 2001. „Vojvoda Norac zapovidio: Gađajte u sridu!“. Slobodna Sestra Marija od Presvetog Srca (Anka Petričević). 1971. Juriš na Sinjsku Dalmacija, 1.VIII. tvrđavu, Split: Samostan Sv. Klare. Paštar, Toni. 2001a. „Završeno 286 alkarsko nadmetanje – Slavodobitnik Smith, Anthony [Smit Entoni]. 1999. „‚Zlatno doba‘ ili nacionalni preporod“. Ivica Perić“. Slobodna Dalmacija, 6.VIII. REČ: Časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja 56/2:93-110. Paštar, Toni. 2001b. „Alkarski vojvoda na otvorenju 286. Alke: ‚Hrvatski Soldo, fra Josip. 1989. „Etničke promjene i migracije stanovništva u Sinjskoj narode, zbij svoje redove‘“. Slobodna Dalmacija, 6.VIII. krajini krajem 17. i početkom 18. st.“ Zbornik Cetinske krajine 4 (Sinj i Paštar, Toni. 2001c. „Upravni odbor Viteškog alkarskog društva objavio odlu- Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti):81-144. ku – Kotromanović vojvoda-Norac bira kopljanike“. Slobodna Dalmacija, Soldo, fra Josip. 1965. „Prilozi za upoznavanje Sinja pod Venecijom“. U 28.VII. Sinjska spomenica 1715-1965. Josip Soldo i Jeronim Šetka, ur. Sinj: Pelidija, Enes. 1989. „Pokušaj osvajanja Sinja od strane osmanske vojske Franjevački Provincijalat, str. 103-176. 1715. godine“. Zbornik Cetinske krajine 4 (Sinj i Cetinska krajina u vrijeme Spaho, Fedžim. 1989. „Grad Sinj u turskoj vlasti“. Zbornik Cetinske krajine 4 osmanlijske vlasti):167-176. (Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti):55-64. Performing the past. Memory, history, and identity in modern Europe. Statut Viteškog alkarskog društva u Sinju. 1997. http://www.alka.hr/uplo- 2010. Karin Tilmans, Frank van Vree i Jay Winter, ur. Amsterdam: ad/ userfiles/files/ STATUT%20VITESKOGA%20ALKARSKOG%20 University Press. DRUSTVA%20SINJ.pdf Popović, Jasmina. 2002. „Mesić alkare gađao u sridu“. Večernji list, 10.VII. Statut Viteškog alkarskog društva u Sinju. 1991. http://free-st.htnet.hr/ Pravila o Alki. U Pravilnici Viteškog alkarskog društva Sinj. http://www.alka. Sinj/statut1991.html hr/upload/userfiles/files/PRAVILNICI%20VITESKOGA%20ALKAR- Statut i pravilnici. http://www.alka.hr/page.asp?pageID=12 SKOG%20DRUSTVA.pdf Stulli, Bernard. 1967-68. „Kroz historiju Sinjske krajine“. Narodna umjetnost Pravilnik o uvjetima i postupku za prijem članova VAD-a. http://www. 5-6:5-93. alka.hr/upload/userfiles/files/PRAVILNIK%20O%20UVJETIMA%20 Šetka, Jeronim. 1965. „Čudotvorna Gospa Sinjska“. U Sinjska spomenica I%20POSTUPKU%20ZA%20PRIJEM%20.pdf 1715-1965. Josip Soldo i Jeronim Šetka, ur. Sinj: Franjevački Provincija- Radić, Antun. 1936. Sabrana djela I, Zagreb: Seljačka sloga. lat, str. 9-38. Rihtman-Auguštin, Dunja. 2001. Etnologija i etnomit. Zagreb: ABS95. Šetka, Snježana, Zoran Šagolj i Mirjana Ljubić. 2001. „Split: 150 tisuća Rihtman-Auguštin, Dunja. 2000. Ulice moga grada. Beograd: Biblioteka XX puta ‚Svi smo mi Mirko Norac‘“. Slobodna Dalmacija, 12.II. vek. Šilović, Meri. 2001. „Bez osmijeha ispod dugačkih brkova“. Slobodna Dal- Rihtman-Auguštin, Dunja. 1997. „Hipoteza Antuna Radića o dvije kulture macija, 6.VIII. i hrvatska etnologija“. Narodna umjetnost 34/2:35-44. Šimunović, Dinko. 1964. Duga. Alkar. Zagreb: Školska knjiga. Rihtman-Auguštin, Dunja. 1988. Etnologija naše svakodnevice. Zagreb: Šips, Borut. 2010. „I UNESCO prepoznao Sinjsku alku“. http://www.tportal. Školska knjiga. hr/sport/ostalisportovi/96703/I-Unesco-prepoznao-Sinjsku-alku.html Rihtman-Auguštin, Dunja. 1988a. „Tradicijska kultura 80-ih godina“. Škaljić, Abdulah. 1965. Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku. Sarajevo: Svje- Enciklopedija Jugoslavije 5:57-58. tlost. 208 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke

Šnajder, Slobodan. 2002. „Čuvaj se sinjske ruke!“. Novi list, 15.VII. Šundrica, Zdravko. 1981. „O igri alke u starom Dubrovniku“. Dubrovnik 24, 1-2:31-46. Tauschek, Markus. 2009. „Cultural property as strategy: The carnival of Binche, the creation of cultural heritage and cultural property”. Ethnologia Europaea 39/2:67-80. SUMMARY Tomašić, Dinko. [1938]. Društveni razvitak Hrvata: rasprave i eseji. Zagreb: Hrvatska naklada. Tomić, Ante i Vito Perić. 2002. „Sinjanima je ponekad potrebno da više puta lupe glavom u zid“. Jutarnji list, 23.II. Alka, a competition that takes place every year on a Sunday in Vidović-Begonja, Ilda. 1987. „Alkarska nošnja“. U Sinjska alka. [Uređivački the first third of August in Sinj, a town at the basin of the River odbor Rajko Bobot…et.al.]. Beograd: Jugoslavenska revija, Sinj: Viteško Cetina, is a manly game. The participants, at least 11 and at most alkarsko društvo, str. 78-91. 17 of them, on horseback, using a lance, target a small metal ring Vojvodina zapovid br. 297. http://www.ferata.hr/teme/9287-297-alka-za- (alka), which is hung above the running course. The participants povijest-ponos-i-ast are picked on the ground by a number of more or less objec- Vrdoljak, Jeronim (Imoćanin). 1846. „Kopjoigra (Giostra)“. Zora dalmatinska 3/25, 26: 199-200, 206-207. tive or subjective criteria, such as national and local affiliation, Vučić Petar. 1998. Hrvatski duh Alke – Simbolika i filozofija hrvatske povijesti. membership in the Chivalric Society of Alka, riding skills and Zagreb: Consilium. ability at handling the lance, good looks, a heroic stance and their Vukušić, Ana-Marija. 2002. „Transformacija pojma viteštva u Sinjskoj alki“. attitude and whether they are able to please the expectations of Etnološka tribina 25:9-26. local folk. The word alka (link, ring), which denotes both the Vuletić, Bruno. 1987. „Tito i Sinjska alka“. U Sinjska alka. [Uređivački odbor tournament and the target, is of Turkish origin, as are the titles of Rajko Bobot…et.al.]. Beograd: Jugoslovenska revija; Sinj: Viteško alkarsko some of the Alka officers, parts of the clothing, equipment and društvo, str. 70-72. Wenzel, Marian. 1960. „Sinjska alka“. Folklore 71:228-233. ornamentation (for instance alaj-čauš, arambaša, čoja, buzdovan, Winter, Jay. 2010. „The performance oft he past: memory, history, identity“. kubura). Turkish words embedded in alka terminology and in U Performing the past. Memory, history, and identity in modern Europe. the local dialect in general are the consequence of a century and a Karin Tilmans, Frank van Vree i Jay Winter, ur. Amsterdam: University half of Ottoman Turkish rule in the region of Cetina. Press, str. 11-34. The Alka is an exceptionally formalized event. The rules of the Zečević, Divna. 1989. „Transformacija legende o čudu Gospe Sinjske iz 1715. competition are strict and the whole day is marked by protocol, godine u hrvatskoj usmenoj i pisanoj književnosti“. Zbornik Cetinske krajine 4 (Sinj i Cetinska krajina u vrijeme osmanlijske vlasti):199-217. even during a certain period before the Alka itself, when prepara- Žigo, Bože V. 2001. „Držanje je sve, i konju i čoviku“. Slobodna Dalmacija, tions for the actual competition are being made. Exactly what has 3.VIII. to be done in any given moment is known, who and in which way one must behave. Many of the rules are prescribed by the 210 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Summary 211

Statute of the Chivalric Society of Alka, the association whose contemporary historical-political or sociocultural moment. fundamental mission is to preserve and stage the Alka. The old- Ethnological works on the Alka started to be published from est version of the Statute, written in Italian, stems from 1833. the 1960s and were focused thematically either on the origin of The Alka is one of the most documented events of Croatian the Alka (Nedeljković 1962; Nikolić 1964a, 1964b; Kretzen- traditional culture. So far, the oldest known record of the Alka is bacher 1966; Kuret 1963) or on aspects of the material culture the song in honor of the restoration of the health of the Venetian related to it (Alaupović-Gjeldum and Batarelo 1987; Gamulin proveditor, Falieri, performed in Sinj in 1784 (Bajamonti 2011). 1987; Vidović Begonja 1987). The characteristic of ethnologi- Numerous (archival) documents follow (Jurić 1988), such as the cal works on the Alka up to the present, in not addressing as- applications for financial sponsorship for the staging of the com- pects of meaning of this phenomenon, is not the consequence petition, sent to the representatives of the various, ever-changing, of a conscious, intentional omission or the choice of the authors historic rulers of the Cetina region, testifying of the importan- themselves, but a reflection of the era, the dominant ethnological ce of the Alka for the local population. The visit of the Empe- paradigm and the complete context in which these works were ror Franz I to Sinj in 1818 and the Alka ceremony which was created. To summarize the premises which supposedly shaped arranged for him greatly contributed to the wider recognition these earlier ethnological works, we can stress a few key factors: It of the Alka in the 19th century. Impressed with what he saw, the is a phenomenon that belongs by its formal characteristics to the emperor brought the decision that every year a certain sum sho- sphere of play, although play was not a formally recognized sub- uld be allotted from the state budget for the observance of the ject of ethnological research. Moreover, its original “belonging” Alka. The Emperor’s visit and his decision not only “resolved” to the higher social strata also shifted it away from the subject the long standing uncertainty about the tournament’s future, but of ethnological research (rural environment, village folk) and, in also increased its popularity. The Alka became the all the more the end, because of its obvious West-European medieval “origin,” frequent theme of poems and travelogues, mostly motivated by it did not fit into one of the recognizable efforts of the cultural- visits of some high-positioned representatives of the state. Re- historian paradigm, which was researching, affirming and gather- ports by domestic authors, written in Croatian, began appearing ing those elements of the traditional culture in which the older, in the mid-19th century. Their earlier reports compared the Alka pre-Slavic, i.e., Balkan, cultural layers could be discerned. From with somewhat similar games which stopped being performed the 1970s, domestic ethnology, under the influence of theoreti- elsewhere and emphasized the symbolic link of the Sinjska Alka cal currents from abroad, was no longer oriented exclusively to with the victory over the Ottoman Turks. While in these earlier rural areas and the culture of village folk, but started researching reports the symbolism was recognized almost only in the memo- urban culture and the culture of everyday life as equally valuable rial character of the event alone, since the1920s the reports began subject matter. The absence of cultural analysis in the ethnologi- to link symbolically the past and the present in ways that were cal research of Alka, which might, for instance, have taken notice greatly shaped by the value patterns and other patterns of the of how a specific community was being constituted in the pres- 212 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Summary 213 ent through a given, cultivated tradition, should be understood and collective, or private and public, levels. Using the concept of as a consequence of the politics of the time, the way the Alka was memory, at these two levels, I address the issues of the localizati- publicly presented and its position in that system. The specific on – by time, space and social circumstances – of a “distant” and relationship between the Alka and temporal leaders started de- “foreign” game as an “original“ game, and to point to the charac- veloping almost at Alka’s inception, and through time, guided by teristics of the “transformation” of the game into a tradition. different goals of the parties involved, gained particular meanings and forms. This relationship became especially lively and visible during the socialist period when, among other developments, Jo- *** sip Broz Tito was proclaimed an honorable citizen of the city of Sinj in 1954, a (long-life) sponsor of the Alka in 1965, and The Alka did not originate within local confines, but is a con- finally, an Honorable Alka Duke in 1978. Bearing in mind the glomeration and extension of the chivalry games organized dur- constraints that socialism as a political system imposed on the ing the Middle Ages all over Europe and also in some areas that totality of the life in the country and, therefore, on scientific re- are today within present-day Croatia, especially along the coast search, the lack of ethnological involvement with topics such as and on the islands (Jurić 1965; Kretzenbacher 1966; Kuret 1963, the Alka should not be surprising, in the first place because of Milinović 1875). However, while different kinds of such games Alka’s symbolical relationship with religious aspects of the victory were being discontinued with the downfall of feudalism, the age over the Ottoman Turks. Dunja Rihtman Auguštin claimed, writ- that created them and whose social characteristics made an im- ing about ethnology during socialism (2001:155-178), that the pact on them, including their belonging to the “higher” (chiv- ethnologists of that time where “avoiding that part of the human alry) social strata, the Alka began to be performed at that time. relationship and culture that was infected by politics,” and that, Although opinions differ about when the Sinjska Alka started to in general, there existed an abhorrence towards themes involving be played, it most likely occurred in the second decade of the 18th national and religious symbols, folk religiousity or dechristianiza- century. The foreign origins of the Alka are reflected in the way tion of the folk culture. It is exactly with these themes that the in which it is performed, in its competitive and military charac- Alka is interwoven. teristics, in the role of certain participants and the designation of Time and distance from this paradigmatic situation of earlier chivalry in its name. This designation, in addition to pointing to ethnological research on the Alka, and also from the conditio- the spatial and temporal origins of the game – because chivalry ning of the political system, enable me to view the Alka in this as an institution does not have any “real” references in this area – book as a meeting point of play, competition and tradition, to re- is aligned quite well with the meaning that a game of this kind, consider the “original” idea of chivalry and to investigate its place the “race for the ring,” gained upon its introduction in Sinj. This and its moorings in the Alka, and also to look at the occasionally game, in its new environment, became tied strongly to a local contradictory meanings which chivalry adopted at the individual historical event – the battle and victory over the Ottoman Turks 214 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Summary 215 in 1715 – which it constantly stresses as its source and mean- of its original meaning, so was the game, bridging the gap typi- ing. Along with this, the idea of chivalry appeared quite fitting cal of games created in hierarchical medieval European societies, to describe the heroism of ancestors depicted in this combat. In by, among other ways, including in its ranks, as an indispensable addition to this, the “original” idea of chivalry was changed in member of the procession, a representative of the village folk of local circumstances and came to be founded on positive social the Cetina region – the Alka boy. The relationship of foreign and values such as sacrifice, courage, love towards one’s own land and local characteristics intertwined in the Alka is observable in the ancestors and heroism and morality, which would function in relation between the game and the customs. The game and the any context and situation. The way that the idea of chivalry was customs ought not be viewed as mutually contrasting or neces- adapted to historical circumstances, the political systems which sarily separate categories. In fact, if the conception of games as the Alka in its longevity has outlived, is best attested to by parts laid down by Huizinga (1970) and Caillois (1965) is accepted, of the Statute which elucidate the purpose of the existence of the game and customs almost coincide by their meanings. Games Alka Knights Tournament Society. The Statute, along with the according to these authors, are viewed as an activity in which par- continual need to preserve the memory of the victory of 1715, ticipants are free to take part, completely absorb the participants, memorializes the value systems inherent to the rulers and states are of uncertain outcomes, spatially and temporally limited and to which the idea of chivalry is tied, historically and politically are subjected to rules. However, certain kinds of games – those of updated for the times. In these superimposed meanings of the exceedingly competitive character, which require dexterity, skill term chivalry, we can see a certain creativity of the community, and strength – according to Huizinga (1970:70) occupy a special i.e., mechanisms of the maintenance of the tradition in change- place because they – possessing the capacity to increase the inten- able historical and political circumstances. It is important to sity of life for the individual and the group – rise towards culture. stress that the term chivalry, as the Alka itself, exists not only Caillois (1965:113) gives special attention to the connectedness at the official and, tentatively speaking, collective level, but as a between certain kinds of games, more precisely their rules, with common “good” and, as a symbol, exists also at the individual the spiritual and physical needs of the members of the commu- level. In this case, the characteristics of these symbols are firstly nity, by which he views the game as a kind of cultural marker. contingent on individual motivations and the values stemming In light of such considerations, the Alka, although by the origin from them (Cohen 1995). The Alka in particular showed, at the of its structural characteristics an imported cultural expression, turn of the millennium, a multitude of mutually competitive and shows to be an exceptionally local game, because the community contradictory individualized meanings of these symbols and the which is performing it consciously entwines into it the key ele- consequences of their coming face-to-face, shattering what had ments of its (oral) tradition. In this case, it is about the victory been, up until then, the seemingly untouchable “community” over the Ottoman Turks which was, as believed, won by the peas- based on tradition (Vukušić 2002). ants of the Cetina region with the help of the Our Lady of Sinj. Just as the idea of chivalry was freed in its local circumstances The fight against the Ottoman Turks already by the th18 century 216 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Summary 217 made up an essential segment of the oral tradition of the local ognizes the courage and strong will of the defenders. It also ex- population, according to records presented by some researchers plains the victory with the insufficient preparedness of the Otto- of the circumstances of the Cetina region of that time (Gunjača man army for extended warfare: In the first place the lack of food 1933; Stulli 1967-68). A special place in that tradition takes the and water for the soldiers and horses (Stulli 1967-68:30). How- legend of the Our Lady of Sinj, which “starts” in 1687 when the ever, for ethnological or folkloristic understanding of the Alka, clergy from Rama1 left their monastery and fled the Ottoman the “historical truth” is not conclusive; much more important is Turks towards Sinj, which by then had been freed. They brought the belief of the people of Cetina that for their victory over the with them a painting of the Madonna of Mercy as their most Ottoman Turks credit goes to the heroism of their ancestors who valuable possession. The sacrifice of the clergy from Rama paid were aided at the decisive moment in the fight by the Miracu- off in some ways: the decision to take with them the painting lous Our Lady of Sinj, and that they evoke the remembrance of of the Madonna showed decisive in the crucial moment of the that victory every year by participating in the Alka. Regardless of battle for Sinj because, as the people there believe, the Madonna whether the images are more or less true or completely invented, from the painting came to life and stopped the enemy’s attacks they are for the people of Sinj, embedded in the tradition – as a of the town. Although the legend of the Our Lady of Sinj was kind of memory – real, because they affirm and evoke a version of of the church’s provenience, among the people of Cetina, who the past, the version that they want to display publicly and with found solace from everyday hardships by submitting to God’s which they want to identify. will, the legend was transformed in its oral transmission, as Ma- In which ways are these memories etched into the Alka, how donna accommodating various needs of the supplicants of her are they manifested and actualized? To consider these questions mercy (compare Zečević 1989). Various powers were given to we turn to the many works which, arising from the work of the Madonna: she would issue warnings about oncoming adversities, 20th century French sociologist Maurice Halbwachs on the so- heal the ill and in general, help in almost every way (compare cial conditioning of the individual memory, problematize from Bošković-Stulli 1967-68:312-313). Specifically, Madonna’s pow- different standpoints the concept of memory, particularly those er, displayed during the attack of the Turks in 1715, allowed and which deal with the relationship between the so called communi- “motivated” the people of the Cetina region who, while looking cative and cultural memory (Assmann & Czaplicka 1995), with for solace, sought her help in some, quite mundane life troubles the mechanisms of memory transfer (Burke 1999), and comme- (compare Šetka 1965:17-22). While the folk of Cetina explained morative ceremony as a specific mechanism of memory transfer the end of the attacks by the many times stronger enemy and its (Connerton 1989). Assmann and Czaplicka (1995) introduced as withdrawal towards Bosnia with the miraculous power of Our the criterion of the durability of memory the distinction between Lady of Sinj, history omits the sacral element of victory, but rec- everyday (communicative) memory and cultural memory, explaining how certain contents are shaped into specific memories and then transmitted over generations. The differing point of refe- 1 The area situated near the river Rama, in the present-day Bosnia and Herzegovina. 218 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Summary 219 rence is basic for distinguishing these two kinds of memory, they ceremony itself towards the highly important people and events, believe: everyday memory is unstructured and unstable, without by which the significant continuity with the past enables the co- a firmly defined point in the past to which it can refer, whereas mmunity to create and reaffirm its own identity. cultural memory appears after such a point is fixed, on the basis If the abovementioned battle with and victory over the Otto- of which precisely defined contents will be evoked. These aut- man Turkish forces in 1715 and the role of the Our Lady of hors go one step further and define more closely the“ nature” of Sinj in the resolution of these events are viewed as some kind the reference point; some fateful event from the past connecting of remembered contents, as the “abbreviated version of history” to an essential meaning for the given community. As its impor- shaped in accordance to the need of the folk, the Alka is at the tance for the community presupposes the need for maintaining same time a way of articulating those memories and the medium the memory, i.e., crystalizing the meaning of that event and its by which they are transferred from one generation to the next. continual availability, the memory of it is maintained through Also, in the context of the Alka, Burke’s (1999) idea of tran- various mediums. Burke (1999) calls them “mechanisms,” with sferring elements of memory, i.e., the media through which the the most frequent kinds being oral histories, memoirs and similar community “remembers” the specific event from the past and records, fine art, photographs, monuments, rituals and, finally, thus creates and maintains its identity, we see the presence of space (also compare Assmann&Czaplicka 1995). Paul Conner- almost all mechanisms mentioned above. ton (1989) devoted special attention to the transfer of memory Although truthfulness, namely the possibility of its verifica- through bodily practices, more precisely rituals and commemo- tion, is not decisive for the creation and upkeep of the tradition, rative ceremonies as specific kinds of rituals. Explaining the do- confirmation of the truthfulness of the event in the context of ubts regarding the importance of commemorative ceremonies in the Alka is provided by its dating to the time of the battle itself shaping and transferring certain kinds of memories within the in the diary Il Giornale del blocco de assedio della fortezza di Sign, framework of psychoanalytical, sociological and historical thin- which was probably written during the battles for Sinj by one king about rituals, Connerton found in the intersection of such Venetian officer. The legend of the Our Lady of Sinj mentioned views – understanding the ritual as a kind of symbolic represen- earlier, is told such that it is easily visualized or imagined in the tation – the basis of a different approach, in which the key cha- actual spatial and temporal environment. To such mental aspects racteristic of the commemoration is the mythical-ritual web. Ri- of visualization – the images of the legend are a kind of tem- tual, i.e., commemorative ceremony, is not an alternative way of plate for the “correct” beseeching of God’s assistance – are added expressing values and views that can be equally expressed through the materialized aspects in paintings depicting the Virgin Mary’s some other medium. The peculiarity of the commemorative ce- crowned figure and the victory above Sinj. The different forms remony, concludes Connerton, is precisely the interfusion of the of supplication of God’s assistance, based on more or less vis- performative and formalized language; also, the attention of the ible images from the legend as the starting point, brought about community that is performing the ceremony is directed by the the transformation into oral history (Zečević 1989), at which the 220 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke Summary 221 feeling of the help that Mother Mary was providing connected How else in addition to the space it is being held does the Alka the past and the present, confirming in this way the belief in the testify to a past which stands out as its motivator and reason? permanent role of Mother Mary as the protectress of the people Along with the Statute’s sanctioned short verbal reminder about of Cetina. Sinj as the main sanctuary of the Our Lady of Sinj the events of 1715 uttered during the yearly Alka performances, (Croatian: Velika Gospa; the Great Mother Mary) and pilgrim- several specific elements are intertwined in the Alka that point age destination in Dalmatia contributes to this. In the context of symbolically to the past. It is reflected in the name of the game the Alka, the motif of Mother Mary is present in paintings that itself and the ring which is the target of the game – the Alka, and unavoidably evoke verbal mention of the events of the year 1715 in the term uzengija (stirrup, from Turkish üzengi) taken from an at every yearly festival of the Alka. Her figure adorned the flag of Ottoman Turkish soldier. One of the war spoils is also the horse the Alka Knights Tournament Society from 1921 to World War edek, which at every Alka contest, is walked in the procession, II, and again after the fall of socialism in 1991. Rituals and space symbolizing the captured horse of the Ottoman Turkish army as ways of articulating, transferring and protecting remembered leader who led the main attack on Sinj. A link to the specific past contents are part of the Alka too, if the Alka is viewed as a kind can also be seen in the Alka procession, by the exhibited shields of commemorative ceremony of which an integral part is that the and maces seized from the enemy, while some kinds of weapons, competition takes place in a precisely determined space: the Alka pieces of clothing, armaments and ornaments carried by the par- is being run on the road where the main Ottoman attack hap- ticipants in the procession, point to its Turkish origins; the names pened. In addition, it is also provisioned in the Statute that only for these obviously stem from Turkish, as do the names of the inhabitants from the town or its old territory may participate. particular Alka officersarambaša ( , alaj-čauš). In the strictly performative sense, the Alka is not tied to the Memories of the past event are present in the Alka at the sym- events of 1715. It does not attest explicitly to past events because bolic level, however not directly. The images from the legend and it belongs, by its performative characteristics, to the classification from other forms of the oral tradition of that area which tell of of medieval chivalry games. The Alka, therefore, by its formal the events of 1715, as well as the artifacts which are attributed structure does not attest to the event it celebrates, the competitive to the defeated enemy, do not transfer, each individually, what is dimension being strongly emphasized in it, so it cannot be fitted being expressed in the Alka; the Alka stages history in a peculiar into Connerton’s determination of commemorative ceremonies way, assembling a mosaic of all the elements listed here. as acts with which the community performs events that are essen- However, the Alka does not stay in the glorious past. It brings tial for itself. However, the fact that the medieval chivalry game the past continually into the present, especially by the attracti- upon it’s “arrival” to Sinj took the victory over Ottoman Turks as veness of the competitive character with which it presents the its motif and rationale , testifies to the importance of that event past, thereby instructing present generations to affirm with their for the people of Cetina, and hence it gives it in a certain way its own acts the heroism of their ancestors. This was expressed par- commemorative meaning. ticularly vividly during World War II and the Homeland War. 222 U sridu: sjećanje, pamćenje i život Alke

Such embedding of the victory over the Turks into the Alka and into the life of the community which celebrates that victory, re- sembles the local variant of Smith’s (1999) golden age, a kind of past which is ornate with heroism, glory and the creativity of the preceding generations, which serves as an ideal to later generati- O AUTORICI ons to be upheld and thus secures the continuity of the past and the present. Interpretations of heroism can, of course, differ, the manner in which the past is manifested in the present may differ greatly, depending on a number of factors, including as shown in the case of the Alka, the extremely important historical-political Ana-Marija Vukušić diplomirala je etnologiju i informacijske context within which that process unfolds. znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju magistrirala Still, it has to be mentioned that the role of the Alka as a wit- (2004) i doktorirala (2010). U Institutu za etnologiju i folkloristi- ness of the past exceeds local confines. While the Alka, at least ku zaposlila se 2001. godine kao znanstvena novakinja. 2010. go- partly, testifies through its peculiarities the experiences of battles dine izabrana je u zvanje znanstvene suradnice. U dosadašnjem se of Cetina people with Ottoman Turks, these experiences are not radu zanimala za različite vrste kontekstualizacija tradicijske kul- exclusive to the Cetina region, but can be found woven into vari- ture, za metodologiju i etiku suvremenih etnoloških istraživanja ous traditional forms in a number of other areas. In addition to te za pitanja pripadnosti u kontekstu unutarnjih migracija. Tre- this, as a specific form of the “survival” of the European Middle nutno se bavi različitim aspektima istraživanja nematerijalne Age, it testifies to the cultural currents at the turn of the 17th kulture. Povremeno kao predavačica gostuje u prijediplomskoj to the 18th century, and also to historical events in this part of i poslijediplomskoj nastavi na Sveučilištu u Zagrebu. Članica je Europe, because the changes of power are reflected in a specific Hrvatskog etnološkog društva. way in the Alka itself. In the end it has to be mentioned that by being enlisted on the “Representative List of the Intangible Cul- tural Heritage of Humanity,” the Alka entered in 2010 into a new phase of its life. How it will fare as heritage remains to be seen. ZAHVALA

Zahvaljujem se Viteškom alkarskom društvu na gostoprimstvu i suradnji, a svim svojim sinjskim sugovornicima na volji i vremenu koje su izdvojili kako bi sa mnom podijelili svoje doživljaje Alke. Osobitu zahvalnost dugujem Davoru Benji, koji mi je tijekom istraživanja, a i nakon njega, pomagao na raznorazne načine. Na iznimnoj susretljivosti i ljubaznosti zahvaljujem Duški Alebić i Ivu Dalbellu. Jadranki Grbić s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zahvaljujem na mentorstvu magistarskog rada iz kojega je proizišla ova knjiga, a na kolegijalnoj podršci tijekom njezina nastajanja Tvrtku Zebe- cu, voditelju projekta Hrvatska nematerijalna kulturna baština, društveni identiteti i vrijednosti, na kojemu trenutno surađujem. Ivi Pleše veliko hvala na iščitavanjima rukopisa i na dragocjenim komentarima koji su uvelike pridonijeli konačnom izgledu knjige. Na korisnim primjedbama zahvaljujem i Marijani Hameršak, a Janku Belaju na dizajniranju naslovnice. Konačno, posebnu zahvalu za strpljenje, ljubav i razumijevanje upućujem Jošku i Roku. Njima posvećujem ovu knjigu.