Hrvatski Planinar« - Èasopis Hrvatskog Planinarskog Saveza »Croatian Mountaineer« - Journal of the Croatian Mountaineering Association

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 20:10 Page 1

GODIŠTE 97 ÈASOPIS STUDENI HRVATSKOG 2005 ISSN 0354-0650 PLANINARSKOG SAVEZA 1111 HP 11-2005.qxp 21.4.2006 21:01 Page 4

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA »CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2005. godinu iznosi 120 kuna (za inozemstvo 32 eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog IZDAVAÈ saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, u rubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj. E-MAIL: [email protected] 1 2 http://hps.inet.hr TEL./FAX 01/48-24-142 PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO TEL. 01/48-23-624 ADRESA XXXXX NASELJE 1 2 UREDNIŠTVO

PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO [email protected] =120,00 ADRESA

XXXXX NASELJE PRETPLATNIK ADRESA PRETPLATNIKA, http://hps.inet.hr/hp XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ 2360000-1101495742 KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1) XXXXX UREDNIK otisnut je uz Vašu adresu, koja je 1 ALAN ÈAPLAR nalijepljena na omotnici za sla- PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB nje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o obavljenoj uplati. Tako možete E-MAIL: [email protected] provjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena i TEL: 091/51-41-740 evidentirana pri Hrvatskom planinarskom savezu (2). TEL./FAX: 01/48-17-314

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebaju UREDNIÈKI ODBOR se pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani- DAMIR BAJS narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu i DARKO BERLJAK brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa. VLADO BOŽIÆ FARUK ISLAMOVIÆ CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna. GORAN GABRIÆ ŽELJKA KASAPOVIÆ ZDENKO KRISTIJAN SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom. BRANKO MEŠTRIÆ Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan prethodnoga mjeseca (30 PROF. KRUNOSLAV MILAS dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i ured- PROF. DR. ŽELJKO POLJAK nièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljeni mate- ROBERT SMOLEC rijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija. Slike se mogu TISAK slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata). Podrobnije upute možete »EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O. potražiti na web-stranici HPS ili izravno kod urednika. DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650 HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:41 Page 367

11, 2005 367

SADRŽAJ

Godište Broj Volume 97Number 11 Studeni – November 2005

HRVATSKA PLANINARSKA KARTOGRAFIJA 368

ŽELJKO POLJAK

PO KORNATSKOM OTOÈJU I IŽU 372

DAMIR BAJS

DOBRA JAMA NA BRAÈU 375

368 KARTOGRAFIJA VLADO BOžIÆ

SLIÈICE IZ AMERIÈKOGA PODZEMLJA 377

ROBERT SMOLEC

PLANINA VRANICA U SREDNJOJ BOSNI 382

BERISLAV BANEK

GORSKI KOTAR NA SNIMKAMA IGORA POPOVIÆA 386

KORAB – OKRUTAN I BLAG ISTOVREMENO 388 372 KORNATI I IŽ JASNA ŽAGAR

PREKO MANGARTA I JALOVCA 391

BRANKO BALAŠKO

FOLLOW ME! 397

IVAN PONGRAC

PLANINARSKI TISAK 399

382 VRANICA PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 400 SPELEOLOGIJA 403

VIJESTI 404

KALENDAR AKCIJA 406

SLIKA NA NASLOVNICI: JESENSKI UGOÐAJ NA JANKOVCU, FOTO: GORDAN JERKIÆ 391 MANGART I JALOVEC HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 368

368 11, 2005

PLANINARSKA POVIJEST

HRVATSKA PLANINARSKA KARTOGRAFIJA

prof. dr. ŽELJKO POLJAK, Zagreb

U povijesti hrvatskog planinarstva jedna je od država nasljednica. Prema tome, ako pisac ili izda- važnih djelatnosti i planinarska kartografija, tj. vaè želi izbjeæi dugotrajan i nepredvljidiv postu- kartografska djelatnost planinara za planinarske pak oko pribavljanja dozvole za reprodukciju voj- potrebe jer je bez sumnje mnogo pridonijela planine specijalke ili njezinog dijela, još uvijek je naj- narenju po našim gorama. Ona do sada nije bila bolji naèin izrada vlastitog zemljovida. sustavno prikazana pa æe ovaj pokušaj svakako imati nedostatke pionirskog rada. Iako je planinarska kartografija uglavnom amaterska i neprofe- sionalna, dala je koristan doprinos poznavanju gorske Hrvatske jer je zabilježila brojne podatke kojih nema na drugim zemljovidima, a koji mogu biti od opæeg interesa, primjerice lokacije planinarskih kuæa i trase obilježenih staza. Mnoge su takve podatke iz planinarskog kartografskog fun- dusa preuzeli izdavaèi turistièkih zemljovida i vodièa, èime je unaprijeðeno opæe znanje o prirod- nom i društvenom blagu naše zemlje. Osim toga trajno pridonosi kartografskom opismenjivanju širokih slojeva graðanstva i njihovoj orijentaciji u prostoru, èime nadoknaðuje nedostatak našega školstva koje tome ne pridaje dovoljno pažnje. Prosjeèan se planinar teško snalazi na vojnoj specijalki zbog obilja pojedinosti koje mu nisu nužne, pa stoga planinarski kartografi najradije pribjegavaju crtanju tzv. grebenskih karata, na kojima je zemljišna plastika prikazana na shematski naèin. Takvim su zemljovidima sve do najnovijeg vremena opremani putopisi u raznim planinarskim èasopisima. Kartografsku polupismenost pro- sjeènih planinara donekle opravdava èinjenica da su im vojne specijalke kao »vojna tajna« dugo bile teško pristupaène. Premda je takva praksa danas znatno ublažena, planinarski pisci ni danas ne smiju bez posebne dozvole objaviti èak ni isjeèak

iz vojne specijalke, ni sadašnje ni bivše države, jer Prvi planinarski zemljovid – skica putova (u boji!) autorsko pravo po sada važeæem zakonu ima na Medvednici iz Spomenice HPD-a 1884. godine HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 369

11, 2005 369

Poèetak hrvatske planinarske kartografije mo- žemo toèno utvrditi: godine 1884. objavljen je kao prilog »Spomenici Hrvatskog planinskog družtva u Zagrebu« zemljovid pod naslovom Sljeme na Zagrebaèkoj gori. Tiskan je u zagrebaèkoj tiskari G. Albrecht litografskom tehnikom u mjerilu 1:75 000, a zemljišna plastika prikazana je stome- tarskim slojnicama. Posebnost je toga zemljovida što je tiskan èetverobojno, naime, svaki od èetiri prilaza vrhu oznaèen je drugom bojom: modrom, bijelom, žutom i crvenom. Danas ne znamo tko je kartu crtao, jedino nam je poznato da je staze mar- kirao Levin Schlosser (1853–1926), tajnik HPD-a i sin prvog predsjednika dr. Josipa Schlossera. Sljedeæi spomena vrijedan pothvat jest zemljovid Medvednice priložen planinarskom vodièu »Medvednica« (Zagreb, 1924) Branimira Gušiæa (1901–1975), a koji je izradio njegov prijatelj Dragutin Pauliæ (1891–1977) na tri lista: Centralni dio, Skupina Ponikava i Skupina Drenove. Naj- bolji je prvi list, tiskan dvobojno kao grebenska Detalj iz planinarske karte Samoborskog gorja karta u mjerilu 1:75 000, s obiljem toponima sabra- nih i provjerenih kod mještana u podnožju. Prema Drugi su vrijedan pothvat bila dva jednobojna tome, Dragutin Pauliæ je naš prvi poznati planinar- grebenska zemljovida, Južni Velebit i Sjeverni i ski kartograf. Spomenimo usput da je Ski Klub srednji Velebit 1:100 000 dr. Josipa Poljaka Zagreb nekoliko godina poslije ponovno tiskao (1882–1962), tiskani na posebnom kartografskom njegov zemljovid centralnog dijela Medvednice papiru i priloženi njegovom »Planinarskom vodièu pod naslovom »Zagrebaèka gora«, no iako je po Velebitu« (Zagreb, 1929). Planinarima su slu- crtana u veæem mjerilu (1:50 000), slabije je žili kao nezamjenjivo pomagalo gotovo èetrdeset kvalitete. godina, do izlaska iz tiska moje knjige »Velebit« Sudeæi po svemu, HPD nije bilo sklono ili nije (Zagreb, 1969) kojoj je priložen dvobojni greben- bilo doraslo izradi planinarskih zemljovida, pa je ski zemljovid 1:100 000. U meðuvremenu je tridesetih godina 20. stoljeæa trgovina cipela Planinarski savez Hrvatske tiskao 1954. greben- Frkoviæ iz Mesnièke ul. 5 u Zagrebu glad Za- sku »Planinarsku specijalnu kartu Sjeverni Vele- grepèana za izletnièkim kartama utažila tako da je bit« 1:25 000 Mirka Markoviæa, no zbog pogrešno objavila prilièno dobar višebojni zemljovid »Med- ucrtane Premužiæeve staze upravo na kljuènom vednica ili Zagrebaèka gora« u mjerilu 1:50 000. mjestu (u Rožanskim kukovima), ona nije postigla Risao ga je Franjo Peyer, a tiskala Litografija Za- punu svrhu, unatoè tome što je na veæini primje- klade Tiskare Narodnih novina u Zagrebu. Na raka naknadno bila rukom ucrtana njezina ispra- poleðini zemljovida tiskane su lijepe planinarske vna trasa. fotografije tada vodeæega zagrebaèkog fotografa Prvi poznati nam planinarski zemljovid Gor- Ljudevita Griesbacha, koji je vodio i Foto sekciju skoga kotara izdao je 1938. ili iduæe godine Jugo- HPD-a. Peyer je izradio i »Planinarsku kartu slavenski turing klub, podružnica Sušak, pod na- Samoborskog gorja sa okolicom«, koju je izdala slovom »Gorski kotar I. Planinarska turing karta podružnica HPD-a »Japetiæ« u Samoboru, takoðer Sušak – Delnice«. Bila je peterobojna u mjerilu u mjerilu 1:50 000. Za obje je znaèajno da su na 1:50 000 a tiskana je u suradnji s HPD-ovom po- njima planinarske staze oznaèene crvenom bojom družnicom »Velebit« na Sušaku, što se vidi iz ove i da nema godine izdanja. bilješke u lijevom gornjem kutu: 20% u korist HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 370

370 11, 2005

obilaznicama i transverzalama što su ih trasirala planinarska društva diljem Hrvatske, neke s više druge s manje ambicija, no veæinom od praktiène koristi. Iako se HPD nije istaknuo kartografskom dje- latnošæu, shvaæao je da su zemljovidi nužan dio planinarske opreme i stoga brižljivo vodio veliku kartografsku zbirku, u kojoj su mahom bile vojne specijalke Austro-Ugarske i Vojno-geografskog instituta Jugoslavije. HPD-ovu kartografsku zbirku naslijedio je PSH i dopunjavao je novim listo- vima. Zahvaljujuæi visokim oficirima JNA u svom vodstvu, PSH je razmjerno lako nabavljao vojne specijalke pa je tako jedan komplet Jugoslavije dao uvezati poput atlasa, koji je dugo vremena bio jedinstven primjerak u državi. Teško je objasniti zašto su planinarski kartografi nakon drugog svjetskog rata zanemarili Med- vednicu unatoè velike potražnje za zemljovidom najposjeæenije planine u državi. Nedostatak je pokušalo 1957. riješiti zagrebaèko poduzeæe »Uèila« tiskanjem zemljovida »Medvednica i dio Samo- borske gore. Zagreb i okolica« 1:50 000, tisak GZH. Urednik je bio geograf Zvonimir Dugaèki (1903–1974), a planinarske putove obradio je planinar Josip Plaèek (1897–1979). Ovdje treba spo- Planinarska turing karta Sušak – Delnice iz 1938. godine menuti i zemljovid »Vrh Medvednice« 1:15 000 (Zagreb, 1992) koji je izradio Paško Lovriæ ponovne izgradnje »Planinar. Doma« na Platku (1931–1997), profesor iz Zavoda za kartografiju (taj je dom sagradila podružnica »Velebit« 1935. Geodetskog fakulteta u Zagrebu. Lovriæ je zajedno a izgorio je 15. sijeènja 1938.). s planinarima provjeravao putove na terenu tako da su njegovi zemljovidi bili izvanredno toèni Poslije drugog svjetskog rata Hrvatski plani- (npr. izletnièka karta »Risnjak« 1:18 000, Zagreb, narski savez je 1952. objavio do tada najvrjednije 1990) i velika je šteta što je njegova smrt preki- kartografsko djelo – »Planinarsku kartu Gorski nula suradnju. kotar. Risnjak – Snježnik« 1:50 000, koju su pri- redili Pelcer, Matan i Bertoviæ i dodali joj prilog Pokazalo se da opremanje planinarskih vodièa dobrim zemljovidima praktièno nije moguæe bez u obliku ilustrirane brošure od 35 stranica o prirodi vojne kartografske osnove, a ta se kao povjerljiva Gorskoga kotara. Autori su postali dobri pozna- i kao vojna tajna nije mogla upotrijebiti u plani- vatelji podruèja kao suradnici prof. Ive Horvata narske svrhe. U prva tri izdanja mojeg vodièa (1897–1963) na kartiranju Gorskoga kotara i pri- »Planine Hrvatske« (Zagreb, 1974, 1981. i 1986) premi osnivanja Nacionalnog parka Risnjak. Prof. problem je riješen tako da je zemljovide izradio Horvat je bio èlan uprave HPD-a, a 1931. je u vojni kartograf Milan Ðekiæ stripingom u Hidro- »Hrvatskom planinaru« objavio prvi planinarski grafskom institutu u Splitu. Ðekiæ je bio vrstan zemljovid Dinare. planinar i dva puta predsjednik »Mosora« (1971–2. Svakako valja zabilježiti i velik broj zemljo- i 1982–3.), a izradio je i velik trobojni grebenski vida i topografskih skica koje su posljednjih pola zemljovid »Kozjak–Mosor–Biokovo« 1:50 000, stoljeæa priložene vodièima ili dnevnicima po tzv. koji je 1967. tiskalo PD »Mosor« (2. izdanje iza- HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 371

11, 2005 371

šlo je 1987. dopunjeno pod naslovom »Grebenska karta planina srednje Dalmacije«). U iduæa tri izdanja vodièa »Hrvatske planine« (1996, 1998. i 2001) planine su prikazane na isjeècima vojnih specijalka zahvaljujuæi susretljivosti Hrvatske vojske. Dapaèe, u izdanju iz 1998. zemljovidi su iz- dvojeni kao poseban prilog od 40 stranica, pod naslovom »Hrvatski planinarski atlas«. Zanimljivo je da su veæini èitatelja bile milije prijašnje she- matske grebenske karte nego »podacima pretr- pane« specijalke. Znatan napredak u kvaliteti planinarskih zemljovida valja zahvaliti pojavi orijentacijskog

sporta, koji se u našoj zemlji razvijao pod okriljem Planinarski kartograf Zlatko Smerke planinarske organizacije, a uz pomoæ inozemnih orijentacista, osobito iz Švedske. Zemljovidi za Može se reæi da najplodnija era planinarske orijentacijska natjecanja neobièno su precizni, ali kartografije poèinje zahvaljujuæi iskusnom ori- za ostale planinare nisu zanimljivi jer obièno pri- jentacistu koji se posvetio planinarskoj kartografiji kazuju samo usko podruèje, èesto na periferiji i posljednjih se tridesetak godina istaknuo kao naš planine. vodeæi planinarski kartograf. To je Zlatko Smerke, inaèe po struci inženjer strojarstva. Zapoèeo je 1977. zemljovidom »Hrvatsko zagorje«, vezanim uz Zagorski planinarski put, nastavio zemljovidom Bijelih stijena u istoimenoj knjizi (1980), Ivanèi- com (1982) i Velebitom (1982). Napokon je napu- stio svoju struku i Zagreb te osnovao privatno kartografsko poduzeæe sa sjedištem u varaždinskom predgraðu Vidovcu. Planski i sustavno, svojim je zemljovidima obuhvatio gotovo sve hrvatske planine s tridesetak listova u razlièitim mjerilima, od 1:5 000 do 1:50 000. Veæinu je zemljovida izdao sam, manje u suradnji s planinarskim društvima, HPS-om i drugim izdavaèima. Njegovim su se zemljovidima, poèevši od Velebita, Medvednice, Paklenice i Biokova pa do Dilja i Dinare, služile do danas na tisuæe planinara, a valja spomenuti da njegova izdavaèka djelatnost i dalje traje. Smerke- ovi zemljovidi obiluju raznim informativnim i ilustrativnim dodacima na poleðini i na rubovima, što je vrlo dobro prihvaæeno. Posebna im je odlika što autor osobno, zahvaljujuæi iskustvu steèenom u orijentacijskom sportu, provjerava na terenu novije staze i objekte prije unosa u zemljovid. U posljednje doba planinarske zemljovide sve èešæe objavljuju i drugi izdavaèi radi financijskog dobitka (npr. nekoliko zemljovida Samoborskog Naslovncia karte vrha Medvednice dr. Paška Lovrića gorja), no to prelazi okvir naše teme. HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 372

372 11, 2005

JADRANSKI OTOCI

PO KORNATSKOM OTOÈJU I IŽU

DAMIR BAJS, Zagreb

Kornatsko su otoèje planinari otkrili prije tri- su Muel, Makovac i Porovac. Svako od naselja desetak godina. Tada je uspostavljena zanimljiva nalazi se na padini svojeg brda, a u podnožju su planinarska obilaznica »Planinarski put Kornati«. brda uvale Knež i Komoševa. Danas obilaznica više nije aktivna, ali planinari i Smještamo se u privatnim apartmanima i dalje rado obilaze Kornate, a domaæini se još odmah kreæemo u pustolovine. S gojzericama na sjeæaju planinara koji su prije tridesetak godina nogama ukrcavamo se u èamac koji nas prebacuje prvi otkrili kornatske vrhove. Kornatski su vrhovi na obližnji otoèiæ Knežak. Prvu markaciju vidimo i danas izrazito zanimljivi jer nude idealan spoj veæ iz èamca, a nalazi se na molu, samo 20 cm iznad mora i planinarenja, uz osobite prirodne ljepote. morske površine. Domaæini kažu da markaciju ne Iz Zagreba do Zadra putujemo redovnom bismo vidjeli da je plima, veæ bismo je trebali autobusnom linijom. Dalje æemo brodom »Lara« tražiti maskom za ronjenje. do Malog Iža na otoku Ižu. Plovidba traje oko sat Za uspon na vrh otoka Knežaka (65 m) treba vremena i nama kontinentalcima predstavlja pravi dvadesetak minuta. S vrha je vidik na sve strane, užitak prije planinarskih uspona na kornatske dakako, ako je vrijeme lijepo. Nakon Knežaka, vrhove. èamcem produžujemo do otoka Rutnjaka, koji se Mali Iž se smjestio na jugoistoènoj strani nalazi ispred Velog Iža. Vrh Rutnjaka je bio kon- otoka Iža, a sastoji se od tri živopisna naselja. To trolna toèka planinarske obilaznice po Kornatima. To je zapravo stijena visoka desetak metara s natpisom i oznakom kote. Sutradan veæim brodom idemo na Kornate. Do Kor- nata imamo tri sata plovidbe po uzburkanom moru, pokraj mnogo otoka i otoèiæa. Neko- liko je otoèiæa posebno zanimljivo. Tanjuriæ je potpuno ravan, kao da je odrezan gole- mim nožem. Lijepi su i oto- èiæi Sestrice, posebno Velika Sestrica, s poznatim svjetioni- kom. Pozornost nam najviše privlaèi Veliki Kornat s Metli- nom (237 m), najvišim vrhom cijelog otoèja. Planinarska markacija na otočiću Knežaku foto: Damir Bajs HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 373

11, 2005 373

Duž obale se nanizalo nekoliko zaselaka. Jedna do dvije kuæe, pa ništa, pa opet kuæa-dvije. Samo ih je na jed- nome mjestu. Zaselci su na- stanjeni samo ljeti. Kornati nemaju stalnih stanovnika. Nekada su tu boravili pastiri i maslinari iz Murtera i drugih mjesta, a danas dolaze samo turisti željni mira i odmora, daleko od gradske vreve i buke. Promatramo i strukturu reljefa. Slojevi stijena pružaju se vodoravno ili koso, a pone- gdje i gotovo okomito. Tek- tonske igre bez granica! Magazinova ploča na Velikom Kornatu foto: Damir Bajs Pristajemo u uvali Kra- vljaèici i odmah kreæemo na znoj današnjega dana. vrh Metlinu, koji je vidljiv izdaleka. Staza je dobro oznaèena i uhodana. Oèigledno ima mnogo U povratku se zaustavljamo na otoku Levr- posjetitelja. Na vrh stižemo za nešto više od pola naki. Tu se nalazi zgodna konoba s dobrim crnim sata. Usput prolazimo pokraj maslinika i rijetkog vinom, kako i prilièi Dalmaciji. Osim konobe, naš drveæa, ispod kojeg je teško naæi hlada. je cilj najviši vrh otoka, Veli vrh (117 m), a nagra- dit æemo se i kupanjem u uvali Lojene, na jednoj Na vrhu Metlini je stup za potrebe mobilne od najljepših jadranskih plaža. Ona se nalazi s telefonije i betonski stup kao trigonometrijska puèinske strane otoka, koji je tu vrlo uzak, samo toèka s oznakom visine vrha. Vidici su odavde 200 m. Uvala i plaža poznati su po kristalno èis- upravo velièanstveni. Vide se gotovo svi otoci tom moru svjetloplave boje i izrazito bijelom Kornatskog otoèja i beskrajno plavo more. Èovjek pijesku, pa slièe na plaže egzotiènih mora. se jednostavno mora diviti nenadmašnoj inspiraciji Stvoritelja. S vrha otoka pružaju se divni vidici na otoke Mrtovac i njegov uski greben, o koji su udarali Od Metline nastavljamo dalje do velike kame- valovi juga i stvarali bijelu morsku èipku, te na ne ploèe na sjevernoj strani otoka, poznate pod Veliki Kornat, na otok Manu i bezbroj otoèiæa i nazivom Magazinova skrilja. To je mjesto na ko- hridi. Vrijeme odmièe, pa treba krenuti nazad pre- jem se golemi kameni blok otklizao nizbrdo i osta- ma Ižu. vio za sobom uglaðenu ravnu površinu, koja svojim izgledom plijeni poglede znatiželjnika. Mrak brzo pada i u daljini æe uskoro zatrepe- riti svjetla malih obalnih naselja Dugog otoka, Za povratak do pristaništa Kravljaèice biramo Lavdare, Ugljana i Pašmana. Jugo jaèa, a valovi sjeverozapadnu padinu Metline, pa smo veæ za su sve veæi. Iako ploveæi prema sjeverozapadu tridesetak minuta na poèetku staze, toènije kod ko- sustižemo valove, pramac našeg èamca èesto nobe »Andrija«, koja je sada zatvorena. Po broju »poklopi« neki veæi val. Ne izgleda obeæavajuæe vanjskih stolova zakljuèujemo da za vrijeme turis- za iduæi dan. tièke sezone ovdje ima mnogo gostiju. Objedu- jemo svoje lunch-pakete, tj. odliènu riblju paštetu Po noæi je puhalo i grmjelo, a poèelo je i kišiti. s maslinovim uljem i marinirane ribe. Neki su vri- Tako je bilo i ujutro, no to nas nije omelo da os- jeme odmora i okrjepe iskoristili da u moru speru tvarimo predviðeni obilazak otoka Iža. Od obalnog dijela naselja Malog Iža popeli smo se do staroga HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 374

374 11, 2005

dijela, koji se nalazi poviše luke. Izgledalo je kao Malo su nas èudno gledali dok smo prolazili mimo da u selu nema stanovnika. Vjerojatno je bilo tako njih. Vjerojatno im gojzerice nisu išle uz more i ili se poneki stariji stanovnik zatvorio u kuæu zbog palme na rivi. No, nismo se osvrtali na to veæ smo juga. Nekoliko je kuæa propalo i urušilo se pa produžili prema obližnjoj crkvici na zapadnoj cijelo selo izgleda danas prilièno sablasno. strani mjesta. Odatle se vidi naš današnji cilj, naj- Petstotinjak metara istoènije nalazi se mali viši vrh Iža, Korinjak (168 m). speleološki objekt, jama Jezero. Ulaz u jamu je Zanimljiva je staza od crkvice do vrha. Ide po širok taman toliko da se može provuæi èovjek i širokom suhozidu, gotovo ravno u smjeru jugo- dubok otprilike jedan metar. Jama se sastoji od zapada, ali prilièno strmo. Kao i svi otoèki vrhovi, jedne dvorane s mnogo špiljskog nakita, nažalost i Korinjak je odlièan vidikovac. Panoramski vidik ponešto i uništenog. Poznata je po prozirnom, obuhvaæa otoke Ugljan, Ravu, Dugi otok, Silbu i želatinoznom sloju algi, mjestimièno debelom i Olib. nekoliko centimetara. Buduæi da smo obilazili Vrijeme brzo prolazi, a naš posljednji dan planinarsku obilaznicu »Maslina«, sljedeæa je kon- izleta prelomilo je crkveno zvono toèno u podne. trolna toèka bila veliki maslinik na južnoj strani Valjalo se vratiti na ruèak. Poslije dobrog objeda Iža. Masline su ove godine dobro rodile i trebat æe spremili smo ruksake i uputili se prema brodu, koji puno raditi da bi se obrale. nas je, unatoè kašnjenju zbog velikih valova, si- U starom dijelu naselja zapoèinje uzdužna gurno vratio do Zadra. U autobusu na putu prema otoèna staza do Velog Iža. Oko graðene pješaèke Zagrebu brzo smo zadrijemali. Sjeæam se samo da staze rastu stabla maslina, badema i smokava, koje sam prije sna primijetio kako se naglo mijenja su – na našu veliku radost – upravo sada bogate vanjska temperatura. Na Ižu je bilo 24oC, u Zadru slatkim plodovima. 17oC, a u Lici kod Gospiæa 6oC. Zaista nagla pro- Nadomak Velom Ižu kiša prestaje. Èak se mjena, koja je nagovještavala da se vraæamo u nakratko promolilo sunce. Tih otoèni gradiæ bio je stvarnost i da treba zaboraviti tople ljetne dane. pust. Tek nekoliko starijih mještana provjeravalo Da, jesen je blizu. je vezove svojih brodica nakon sinoænjeg juga.

Vidik prema Velikom Kornatu s Velog vrha na otoku Levrnaki foto: Damir Bajs HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 375

11, 2005 375

SPELEOLOGIJA

DOBRA JAMA NA BRAÈU

VLADO BOŽIÆ, Zagreb

Zagrebaèki biospeleolozi koji su radi prouèa- vanja špiljske faune tijekom 2004. boravili na Braèu, preporuèili su mi da zbog velikog podzemnog prostora i lijepih siga posjetim meni dosad nepoznatu Dobru jamu. Savjetovali su mi da sa sobom svakako ponesem fotoaparat kako bih mogao zabilježiti ljepotu te jame. Bio je to za mene dovoljan motiv. Prilika za posjet pružila mi se 19. srpnja. Za vrijeme ljetova- nja u Puntinku na Braèu povezao sam se sa speleolozima udruge »Profunda« iz Selaca i dogovo- rio posjet. Podatke o jami, skicu terena i nacrt jame dao nam je Branko Jalžiæ, koji ih je dobio od èlanova SO HPD »Mosor« iz Splita. Jamu su 1971. prvi istražili èlanovi SO PD »Mosor« s fran- cuskim speleolozima, èlanovima društva »Cata- maran« iz gradiæa Montbéliarda. Nacrt su izradili Francuzi. O suradnji sa èlanovima »Catamarana«, od 1969. do 1971., pisao je u »Našim planinama«, br. 7-8/1973., na str. 180., Visko Dulèiæ, èlan SO PD »Mosor«. Zbog promjena na terenu (niska šikara pre- rasla je u gustu šumu, provedeni su novi putovi) Stalagmiti u južnom dijelu dvorane foto: Vlado Božić nismo uspjeli pronaæi jamu po položajnoj skici izraðenoj 1971., ali smo je uspjeli pronaæi po uputi sjever-jug iznosi sedamdesetak, a širina tridesetak domaæih ljudi. metara. Otvor je dug èetrdesetak, a širok 4–6 m. Jama se nalazi u središnjem dijelu otoka Silazak je najlakši s južnoga kraja, odakle se u Braèa, toèno 2,4 km južno od središta Nerežišæa, smjeru sjevera pruža strm sipar dug devedesetak oko 1,2 km zapadno od bivšeg odmarališta ili metara. Za silazak niz sipar treba sto metara užeta. hotela na Kneževravni, oko 300 m jugoistoèno od Na siparu ima nekoliko okomitih dijelova, visokih podruèja zvanog Zvirine stope, 150 m istoèno od 5-8 m. nove ceste za Blaca i pedesetak metara sjevero- Tlocrtna je dužina jame u smjeru sjevera 115 m. istoèno od Dobrog dolca, uz cestu za Blaca. Jama ima samo jednu, ali golemu dvoranu tro- Jama ima velik ljevkast otvor eliptiènog oblika, kutastog tlocrta. Najveæa dužina dvorane je gotovo s mostom u sredini. Dužina lijevka, u smjeru 90 m, širina je veæa od 40 m, a visina je oko 40 m. HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 376

376 11, 2005

Po rubu dvorane vidi se da se u njoj povremeno stvara veliko, ali plitko jezero, èija se voda gubi u pukotinskom sita- stom ponoru na krajnjem za- padu dvorane, na dubini od 72 metara od ulaza. Na 35 m dubine, na maloj zaravni ispod 5 m visoke oko- mice, u jugoistoènoj stijeni, meðu kamenim gromadama, nalazi se otvor jame duboke 46 m, s okomicama od 8 i 38 metara. To je uska pukotinska jama kojom se stiže do naj- dubljega dijela Dobre jame, 80 Kao nožem odrezani slojevi sjeverne stijene dvorane foto: Vlado Božić metara ispod ulaza. Sjeverna stijena dvorane doima se kao dio aktiv- Prema geološkoj karti Braèa, jama je nastala noga kamenoloma, jer su stijene na toj strani u lijepo uslojenim vapnencima gornjokredne starosti, ravne, glatke, kao isjeèene, za razliku od južne i na sjecištu triju izrazitih pukotina smjerova S-J, zapadne stijene koja je prekrivena šarenim salje- SI-JZ i SZ-JI. vima. Na tlu ispred južne stijene ima više skupina U jami smo pronašli tri odrasla æuka, dva na manjih i veæih bijelih stalagmita. Visoko gore na zaravni ispod otvora, a treæeg u blatu na kraju dvo- stropu vide se stalaktiti. Najniži dio jame prekri- rane, kojega smo prenijeli do prva dva u blizini ven je blatom (19. srpnja blato je još bilo vlažno). ulaza. HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 377

11, 2005 377

SPELEOLOGIJA

SLIÈICE IZ AMERIÈKOGA PODZEMLJA

ROBERT SMOLEC, Zagreb

Kad sam prije desetak godina u predvorju Iskreno uzevši, nisam siguran može li se takvo što provincijskog motela u zaleðu Washingtona, usred uopæe brojati! Istini za volju, ta samo 800 m du- mnoštva uredno poslaganog promidžbenog mate- gaèka špilja, kanalskoga tipa, uistinu je pretrpana rijala ugledao šarene prospekte s motivima iz svi- viseæim i stršeæim sigama, zavjesama, slapovima, jeta podzemlja, shvatio sam da o amerièkim špi- saljevima, stolnjacima, stupovima, nazubljenim ljama ne znam gotovo ništa. Posegnuo sam za pro- rubovima, tvorevinama nalik grozdovima, koki- spektima, a oni su uèinili ono èemu su namije- cama, cvjetaèi... njeni: pobudili su u meni želju da zavirim u barem Iako je za posjet ureðeno tek oko treæine jednu od ponuðenih špilja. ukupne duljine špilje, razgledavanje traje èak Turistièki ureðene špilje savezne države Vir- èetrdeset minuta. Staza koja vodi špiljom besprije- ginije bile su, na moju žalost, stotinjak milja pre- korno je ureðena. Za èitava obilaska treba samo daleko i zato izvan mojega domašaja. Odluèio sam jednom pogledati pod noge, i to na samom poèetku. se zato za posjet ne toliko udaljenoj Crystal Grot- Evo i zašto. U špilju se ulazi kroza zgradu gostio- toes Caverns. Tada još nisam znao da je to jedina nice. Jednostavno se spustite drvenim stubama u turistièki ureðena špilja u Marylandu i da drugog podrum i u špilji ste, a dok silazite, morate kojiput izbora nisam ni imao. pogledati pod noge. Prije toga ostavit æete na Špilja se nalazi u sjevernom dijelu Marylanda, neuglednom šanku nešto malo »zelembaæa« za nadomak Boonsboroa, jednog od mnogih sliènih ulazninu. gradiæa u toj pitomoj zelenoj državi. »Potegnete« Špiljom nas je proveo mlad i struèno potko- li dovde i imate dovoljno vremena, nemojte pro- van speleolog, zavidnoga šoumenskog dara. Ne pustiti posjetiti i neko od obližnjih mjesta znaèaj- pokazujuæi ni trunke nestrpljenja, upoznao nas je nih za amerièku povijest. Crystal Grottoes Caverns s najljepšim pojedinostima u špilji, njezinim na- udaljene su, primjerice, samo desetak kilometara stankom i poviješæu. Kroz igru pitanja i odgovora od Antietama, poprišta najteže bitke Amerièkoga usput je održao poèetni teèaj speleologije za strane graðanskog rata. Još itekako živi spomen na 17. turiste. U najprostranijoj dvorani, koja nije veæa rujna 1862., najkrvaviji dan u ratnoj povijesti od 6×10 m, nije propustio priliku neprimjetno SAD-a, kada je poginulo, nestalo ili ranjeno èak iskljuèiti rasvjetu i znaèajno objaviti da je nažalost 23.000 ljudi. došlo do kvara u napajanju, ali da æe nas on izba- Ako je vjerovati Amerikancima, svaka od viti jer napamet poznaje špilju. Želeæi nas opustiti turistièki ureðenih špilja toga dijela SAD-a nudi dok strepimo hoæemo li se spasiti, zamolio nas je neku osobitost, nešto jedinstveno ili bizarno. U da u potpunome mraku pokušamo vidjeti vlastiti Crystal Grottoes Caverns, toj prvorazrednoj pokaz- prst pred nosom. Zvuèao je vrlo zadovoljno kad noj špilji, kako za nju kažu marylandski špiljari, nam to nije uspjelo. Tama je oèito bila jednako ima više špiljskih formacija po jedinici površine gusta kao i prošli put. Svjetlo se nekim èudom nego u bilo kojoj èovjeku poznatoj špilji! Sliježete ubrzo pojavilo i špilja je ponovno zablistala poput li ramenima na takvu tvrdnju, pridružujem vam se. bogato ureðene trgovine kristalom. Poslije sam HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 378

378 11, 2005

doznao da naprasni nestanak svjetla nije rijedak dobrodošao kako bi upotpunio svoj dojmljiv dio programa obilaska u amerièkim špiljama. Ako nastup. ništa drugo, naš nas je vodiè barem poštedio Iz špilje smo izišli na drugi otvor, koji izgle- sablasnih prièica kakve su u sliènim prigodama dom podsjeæa na ulaz u rudarsko okno, i našli se primorani slušati posjetitelji nekih drugih špilja. u idiliènu šumarku, na korak-dva od mirnoga, go- Uistinu opèinjava virtuozno postavljena ra- tovo neèujnog potoka, po svoj prilici »krivca« za svjeta. Ne sjeæam se više podatka o broju radnih barem neku od ljepota u kojima smo netom uživali. sati koji je utrošen na njezino postavljanje, ali S druge strane opjevanih Blue Ridge Moun- znam da je rijeè o golemu broju. tains krivuda legendarna rijeka Shenandoah. Duž Od velikoga mnoštva špiljskih ukrasa obièno rijeène doline niže se osam turistièki ureðenih istièu zgurenu sigastu tvorevinu mistiènoga naziva špilja savezne države Virginije. Od Winchestera, »Old Father Time«. Starost joj procjenjuju na više na sjeveru, do Roanokea, 250 km jugozapadno, od sto milijuna godina. U tom gustišu siga, u ko- redaju se Crystal Caverns at Hupp's Hill, Skyline jem prevladavaju manji oblici, najviše su me se Caverns, Luray Caverns, Endless Caverns, Shenan- dojmili glamurozni èipkasti saljevi, sazdani od doah Caverns, Grand Caverns, Caverns of Natural šeæernobijelih iskrica prelivenih preko žutonaran- Bridge Village i Dixie Caverns. Neki izvori spo- èaste podloge. Špilja je nastala u takozvanim minju i devetu – Gap Cave. Atrakcija, vidjet æete, tomstownskim dolomitima, a za žute, naranèaste ima napretek. i crvene tonove, kojima je nahukana veæina siga, Na stropu špilje Skyline Caverns, primjerice, zaslužna je crvenkasta glina. rastu antoditi – zapanjujuæe lijepe kristalne tvore- Pred kraj obilaska, dok sam slušao završno vine zrakastoga oblika. Navodno ih nema nigdje vodièevo izlaganje, ramenom sam se ovlaš oslo- drugdje na svijetu. Doduše, istina o globalnoj nio o stijenu. Odjednom je nastao muk. Nisam jedinstvenosti antodita nije baš tako kristalno jasna odmah shvatio zašto. Zatim se zaèulo tiho: »Sir!« jer sliènih aragonitnih siga, možda ne tako spekta- i ponovno je nastupio muk. Tek kad je tišina po- kularnih, ima i drugdje, pa i u Hrvatskoj, ali do- trajala, sjetio sam se vodièeva upozorenja da ne bro zvuèi kad je nešto jedino na svijetu, zar ne? smijemo ništa dirati jer bismo mogli oštetiti špilj- Te »orhideje mineralnog carstva«, kako ih s pra- ske ukrase. Razumije se da ramenom nisam mo- vom nazivaju, naoko se opiru sili teži. Tanki gao srušiti stijenu, no vodièu je moj »izgred« oèito bjelièasti šiljci strše poput ježinèevih bodlji do- slovce u svim smjerovima. Skyline Caverns otkrio je 1937. Walter S. Amos pom- nim topografskim istraživa- njem terena. Jedina je to špilja, kaže promidžbeni letak, koja je otkrivena znanstve- nom analizom!? Hrabra kon- statacija, nema što. Kroz špi- lju danas teku tri podzemna vodotoka. Jedan od njih obru- šava se preko 11 metara visoke kaskade, tvoreæi slapove Rainbow Falls. Poslovièna maštovitost speleologa u da- vanju naziva špiljskim pros- torima i tvorevinama i ovdje Ulaz u špilju Crystal Grottoes Caverns – kroz gostionicu je došla do izražaja. Veæ i foto: Robert Smolec HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 379

11, 2005 379

prezentirano špiljsko jezero, koje neodoljivo pod- sjeæa na veliko zrcalo. Luray Caverns su poznate i po dva kurioziteta za koje nije zaslužna samo majka priroda. Najprije je 1901. pukovnik T. C. Northcott došao na zamisao da bi špiljski zrak mogao biti koristan u lije- èenju bolesti dišnih organa. Iznad špilje izgradio je ljeèilište koje je nazvao »Limair«. Probio je vertikalno okno u stropu špilje i postavio ventila- tor kojim je iz nje upuhivao zrak u ljeèilišnu zgradu. Stvorio je prvi pravi klimatski ureðaj koji je rabio kondicionirani zrak. Northcottov je sustav bio veoma uèinkovit: svake je èetiri minute za- mjenjivao cjelokupan zrak u zgradi. Svjež, prirodno proèišæen podzemni zrak, bez bakterija, prašine i peludi, pokazao se blagotvornim.

sami nazivi, poput The Capitol Dome, Rainbow Trail, The Painted Desert, The Wishing Wall, The Grotto of the Nativity, Cathedral Hall, Fairyland Lake i drugih, doèaravaju ljepotu podzemlja. Minijaturni vlak »Skyline Arrow«, izraðen u mjerilu 1:5, povest æe vas na desetminutno putovanje pola milje dugaèkom prugom, pri èemu æete doživjeti Horseshoe Curve, Apache Flats, Kissing Rock i Boot Hill Tunnel. Sustav rasvjete koji je postavljen u ovoj špilji smatra se oglednim pri- mjerom. Njegovi su tvorci za svoje djelo, štoviše, primili i posebnu nagradu. Od virdžinijskih su špilja najposjeæenije Luray Caverns. Godišnje ih razgleda pola milijuna posjetitelja. Otkrivene su 1878. godine i odmah su po- budile veliko zanimanje. Èak su ih proglasili otkri- æem stoljeæa. Veæ 1880. Smithsonian Institute odvažio se objaviti da vjerojatno nema špilje na svijetu koja je tako cjelovito i obilno ukrašena sigastim tvorevinama. Mnoge su od njih monu- mentalnih dimenzija. Od ukupno šezdesetak dvorana, veæina ih je prepuna divovskih stupova, zavjesa i jezeraca. Sige su raznovrsnih boja, od bijele, žute i naranèaste, do zelene, plave i crne. Jak dojam na posjetitelje redovito ostavlja vješto HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 380

380 11, 2005

No pravo je èudo kamen koji pjeva. Prije pe- mislili, najveæi glazbeni instrument na svijetu. Tu desetak godina matematièar i elektronièar Leland èinjenicu priznaje i Guinessova knjiga rekorda. W. Sprinkle ostvario je bizarnu ideju. Upregnuvši Shenandoah Caverns ukazala se bijelim ljudi- pomno odabrane stalaktite na površini od oko 1,4 ma 1884., prilikom gradnje željeznièke pruge. hektara, konstruirao je »Stalacpipe Organ«, jedine Prema predaji, Indijanci su poznavali špilju znatno špiljske orgulje na svijetu koje zvuk proizvode prije i koristili se njome. Za javnost je otvorena udaranjem gumiranih batiæa po sigama. Tri godine 1922. godine. Od morfoloških znamenitosti koje tražio je precizne tonove kako bi zvuk svojih orgu- špilja nudi vjerojatno su najglasovitije Bacon For- lja usavršio do kakvoæe koncertne razine. Sve je mations – velike sigaste tvorevine nalik slojevima batiæe elektronièkim putem povezao sa središnjom mesnate slanine. Posjet špilji promovira se kao konzolom i klavijaturom. Godinama je svirao po- neponovljivo životno iskustvo. Rasvjeta u špilji sjetiteljima na tim jedinstvenim orguljama, zvuk minuciozno je izvedena kako bi se u punoj mjeri kojih mnoge podsjeæa na zvuk ksilofona. Danas istaknulo sve bogatstvo oblika i boja. Neki kažu orgulje, pod ravnateljskom palicom elektronike, da joj meðu špiljama u dolini rijeke Shenandoah najèešæe automatski izvode svoje vapnenaèke me- nema premca u slikovitosti i velièanstvenosti. lodije, ali se prema potrebi i dalje odazivaju pritis- Grotto of the Gods, The Visia of Paradise, Dia- cima na bijele i crne tipke. Ah, da! Zaboravio sam mond Cascade, The Capitol Dome, Cathedral spomenuti da je Stalacpipe Organ, a što ste drugo Hall, Oriental Garden i Rainbow Lake još su neke od raskošnih vizura. Nogostup je po amerièkom obièaju izveden u skladu s najvišim normama i bez ijedne stube. Tu je i suvremeno dizalo, kojim se možete spustiti u špilju i izaæi nje. Grand Caverns prva je turistièki ureðena špilja u SAD-u. Posjetitelji su uživali u njezinim èarima još davne 1806. Cathedral Hall je najveæa dvorana u špilji. (Pitam se ima li svaka od spomenutih špilja po jednu dvoranu toga imena!) Dulja je od 80 metara, a visoka oko 20. Prema nekima, ljepša je i od Luray Caverns i od Shenandoah Caverns jer je nastala u okomito položenim slojevima vap- nenca, što dodatno pridonosi bogatstvu i varijabil- nosti špiljskih oblika. U toj se špilji može vidjeti velik broj tako- zvanih »štitova« – rijetkih sigastih tvorevina, sliè- nih velikim ljušturama školjaka, koje se samo dijelom oboda drže za stijenu. Ali nekima sve to, èini se, nije dovoljno. Da ne bi sve završilo tek na pukom razgledavanju prirodnih èudesa, domaæini su se pobrinuli za umjetnu »atrakciju«. Jednom godišnje špilju napune grozovitim kreaturama. Te statiène ili animirane lutke olièenja su jezivih biæa koja se mogu susresti u haloweenskoj noæi. Bro- jne obitelji navraæaju svake godine samo da bi se pošteno prestravile prolaskom kroz taj tunel užasa, a marljivi speleolutkari vode raèuna o tome da doza straha ne bude prevelika. HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 381

11, 2005 381

I za kraj nešto beskrajno: Endless Caverns! Špilju su 1879. izvukli »na svjetlo dana« dva djeèaka i njihov pas, progoneæi zeca. Otada brojne speleološke ekipe nastoje razmrsiti kompleksnu mrežu podzemnih prolaza i doprijeti do posljednjih tajni te špilje. Kako stvari stoje, još se ne nazire završetak istraživanja. Ukupna duljina poznatih špiljskih kanala trenutno premašuje 8 kilometara. S ponosom istièu da je špilja iluminirana bijelim svjetlom, što omoguæuje uživanje u njezinoj prirodnoj ljepoti. Jedan je iskusni speleoturist ovu špilju opisao kao bajkovit svijet rijetke i raznovrsne morfologije. Mlaða od ostalih opisanih špilja, Endless Caverns obiluje sitnim sigastim tvorevinama, ali i oblicima koji demonstriraju spregu sirove snage podzemne vode i neodoljive moæi kemije. Od tri poznate etaže, za obilazak su ureðene gornje dvije. Nakon pregršti superlativa prirodno je zapitati se ima li sjaj i svoje nalièje. Prièom o vodièu-šou- menu i prospektima prepunim naj-naj-primamlji- vosti želio sam veæ na poèetku potaknuti na raz- mišljanje o dobrim i lošim stranama komercijali- zacije špilja. U Americi se o tome mnogo raspra- vlja, ali posljednju rijeè imaju neprikosnoveni vlasnici špilja. Od oko 4.000 poznatih špilja u Vir- giniji, 95% ih je u privatnomu vlasništvu. S jedne me je strane oduševilo kvalitetno, zanimljivo i pro- fesionalno struèno vodstvo, organiziranost i do- mišljatost, a s druge sam ostao zateèen katkad ne- umjerenim zahvatima i aktivnostima u pojedinim špiljama. Važno je napraviti kvalitetne staze, ali je pitanje mora li se nužno ukloniti i najmanji ka- menèiæ ispod nogu i podloga izglaèati do takve mjere da nema razlike izmeðu boæališta i špilje? Od svijeta vjeèita spokoja napravili su tunele strave, Neæe li neèemu živom nedostajati grudica ljeplji- a sirotim šišmišima puštaju s orgulja zvukove voga špiljskog blata, ili tišina koja tu vlada još od neèuvenih frekvencija. prije pamtivijeka, ili pak tmina u kojoj se, kako Ima, na sreæu, i drukèijih primjera. Gap Cave, smo se uvjerili, ne vidi ni prst pred nosom? Nisu špiljski sustav bogate ratne prošlosti, mnogo je li se u nekima od tih stotinama milijuna godina toga prevalio preko svojih »leða« da bi u novije starih Zemljinih šupljina zbile ozbiljne promjene vrijeme doèekao renesansu. Prve je turiste primio otkako je èovjek poèeo na njima zaraðivati? još davne 1890. Izvorno su to dvije špilje. Susta- Veæina spomenutih špilja otvorena je za posjet ti- vom su postale prije sedamdesetak godina, kad je jekom èitave godine. U nekima od njih svjetlo gori prokopan vezni tunel izmeðu Soldiers Cave i King satima i danima ili je u njima uèinjeno previše Solomon's Cave. Èitavo stoljeæe turistièkoga milijuna koraka. Neki su se, eto, poèeli hvaliti i time »staža« ostavilo je ružne ožiljke u špilji i ona je što špilju nisu rasvijetlili svim duginim bojama. 1992. zatvorena za posjet. Marljivi se speleolozi, HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 382

382 11, 2005

meðutim, nisu mirili s neprihvatljivim stanjem u U raspoloživim promidžbenim materijalima koje je dovedena. Oèistili su špilju, obrisali grafite rijetko se može pronaæi podatak o ukupnoj duljini (a bilo ih je na svakom zidu!), izbacili dotrajale špiljskih prolaza i broju ulaza. Zanimljivo je da rukohvate i uklonili asfaltne dijelove nogostupa. gotovo sve opisane špilje u svojem imenu imaju Zanimljivo je da su demontirali èak i elektriènu rijeè u množini – caverns, ali se iz prospekata i rasvjetu, prvi put postavljenu još 1934., i zamije- drugih sliènih izvora obièno ne može zakljuèiti nili je prisnijim lanternama. Špilju æe ponovno radi li se o špiljskom sustavu. Prema više izvora, otvoriti za posjet, ako u meðuvremenu veæ nisu. Luray Caverns najveæi su špiljski sustav u istoè- Nanese li vas put u amerièku prijestolnicu, ili nom dijelu SAD-a, ali jedini brojèani podatak koji još dublje, kamo sreæe! Rezervirajte ulaznice s po- sam uspio pronaæi jest da se prostire na površini pustom! Da, i toga ima. Uštedjet æete dolar ili dva. od oko 26 hektara. U popisu špilja i špiljskih U meðuvremenu skoknite na internetske stranice. sustava Virginije, duljih od jedne milje, Endless Svaka špilja ima svoju. Tamo možete proèitati još Caverns su na 15., a Skyline Caverns na 59. mjestu. niz pojedinosti i pogledati slike. Kao najlogièniji Luray Caverns nisu navedene pa pretpostavljam poèetak nameæe se stranica www.goodearthgraph- da je to zapravo skupni naziv za nekoliko špilja ili ics.com/showcave.html, na kojoj æete pronaæi špiljskih sustava. Redovito se ne može naæi ni popis svih turistièki ureðenih špilja u SAD-u (The nacrt špilje. No, zato æete uvijek moæi proèitati United States Show Caves Directory), razvrstanih prièu o neèemu prvom, jedinstvenom i najveæem po saveznim državama. S nje se možete s lakoæom na svijetu ili barem u SAD-u, makar to i ne bila prebaciti na bilo koju pojedinaènu stranicu stopostotna istina. posveæenu nekoj stvarnoj špilji ili pak »posjetiti« U svakom sluèaju, vrijedi zaviriti u podzemlje virtualnu špilju, pouèni interaktivni prikaz špilj- toga dijela SAD-a i u mnoštvu zanimljivosti pro- skih pojava. naæi svoju vlastitu, još neviðenu.

BOSNA I HERCEGOVINA

PLANINA VRANICA U SREDNJOJ BOSNI

dr. BERISLAV BANEK, Zagreb

Vranica je planina ponad Fojnice, u srednjoj Samostan svojim položajem i velièinom dominira Bosni. Sama Fojnica, ishodišna toèka za uspon na nad cijelim mjestom. Poznat je i po bogatoj biblio- Vranicu, maleni je gradiæ smješten izmeðu strmih teci, muzejskoj zbirci i vrijednom arhivu. obronaka, na visini od otprilike 550 metara, uz Nakon razgledanja crkve, upuæujemo se prema istoimenu rjeèicu i obilje manjih vodotoka koji se Poljani na Vranici, gdje smo predvidjeli noæenje. slijevaju u dolinu. Krenuli smo odmah iza crkve ispod groblja, te ski- Prije polaska, radi ruèka, posjeæujemo ljeèili- jaškom livadom do ruba šume, gdje nas put vodi šte »Reumal« (degustacija specijaliteta fojnièkoga isprva šumom, pa nakratko livadama, da bi se kraja), a zatim franjevaèki samostan koje se spomi- staza izgubila na šumskoj cesti. Cestom kreæemo nje u dubrovaèkim spisima još davne 1442. godine. lijevo kojih stotinjak metara, prelazimo preko nje, HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 383

11, 2005 383

Prokoško jezero i Krstac foto: Berislav Banek

uspinjemo se grmljem i šumom, bez prave staze. Na Poljani su sagraðene brojne vikendice, a Staza se na kraju ipak pojavljuje i dovodi nas do ureðeno je i skijalište s nekoliko skijaških žièara. sedla pokraj Kozograda, koji nam je sa svojim Vikendice su veæinom u vlasništvu Hrvata, a na piramidalnim vrhom, na kojem se nalazi relej, našoj sutrašnjoj destinaciji, Prokoškom jezeru, služio kao orijentir. kuæe su veæinom u vlasništvu Bošnjaka. Kozograd (Kozov grad, Katarinenburg) spo- Sutradan rano ujutro bude nas sunce i vedro minje se 1434. godine, a služio je Dubrovèanima nebo. Užurbano ustajemo i kreæemo ka našem za sklanjanje pred Turcima. Spominje se i kao po- cilju – Prokoškom jezeru. Uspinjemo se prema sljednje boravište kraljice Katarine, žene bosan- vršnom grebenu zvanom Bandir. Neposredno pod skoga kralja Stjepana Tomaševiæa, prije njezina bi- njim završava skijaška žièara. jega u Dubrovnik. Od Kozograda do Poljane po- Nakon izlaska iz šume teren postaje isprva ka- trebno je dvadesetak minuta hoda. menit, a zatim se pretvara u prekrasne zelene Do Poljane stižemo u sumrak, no da postoji planinske kose, na kojima su nepregledna polja bilo kakva markacija, vrijeme potrebno za obila- borovnica i brusnica u punom cvatu. Sljedeæih sat zak bilo bi znaèajno kraæe. hoda uglavnom idemo grebenom ili izohipsom, Poljana je prije bila nazivana Kraljeve polja- bez puta. Prelazimo potok Bistricu, èiji se izvor ne, a danas je poznata i po nazivu Fratarski vidi stotinjak metara sjevernije. Lijevo u dubini stanovi. Nalazi se nadmorskoj visini oko 1500 m. vide se ljetni pastirski stanovi, ograðeni torovi i U davnini je služila kao vježbalište vojske bosan- obraðeni vrtovi. Ponad pastirskih stanova na južnoj skoga kraljevstva. Preko nje je prolazio i rimski strani strši planinski vrh Zeèja glava. Nastavljamo put, kojim je prolazila i kraljica Katarina sa svo- dalje i prolazimo ispod Vran kamena (1904 m), te jom svitom. Kažu da se još uvijek mogu nazrijeti se spuštamo niz gorsku kosu na prijevoj Lijevu ostaci rimske kaldrme. Narod je i danas naziva rijeku. Odatle kratkim oštrim usponom dolazimo Kraljièinom kaldrmom. na travnatu zaravan zvanu Derneèište, veliku kao HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 384

384 11, 2005

Detalj s uspona foto: BerislavBanek

nogometno igralište. Okolne gorske kose strmo se Na njihovu nepovjerljivost nije utjecala ni èoko- ruše ili završavaju uskim udolinama, a na dnu se lada koja se našla u mojem ruksaku. Škola im je sa svih strana naziru ljetni pastirski stanovi. završila i sada se moraju brinuti o ovcama umje- Vran kamen, kamena glavica uz koju smo sto odraslih. Posebno me se dojmio susret s osam- prošli, od davnine služi kao svetište. Jednom go- desetpetogodišnjim Ibrom iz, kako je rekao, sela dišnje ovdje se okuplja narod za sv. Iliju (doðe Merdžaniæa. Vitalan, zaogrnut u plavi šuškavac, katkad i tisuæu ljudi). Zanimljivo je da nikada nisu zapoèeo je razgovor nadmudrivanjem, svakom je izgradili kapelicu, veæ se oltar složi na kamenu. nešto dobacio, ali i zažalio što nije znao da æemo doæi jer bi nam donio sira i mlijeka. Zajedno s Pri usponu na Derneèište, niotkuda se pred poklonjenom kutijom cigareta nestao je u tren oka, nama pojavila planinarska markacija, te nas je gotovo bez pozdrava, i to u trenutku kada mu se uglavnom pratila cijelim putem sve do Prokoškog stado podosta udaljilo. Poslije je mahao s udaljene jezera, no obièno se gubila na mjestima gdje bi livade. svakako trebala biti vidljiva. Neposredno prije susreta s Ibrom, ispod vrha Derneèište je kao stvoreno za izležavanje. Kraljevo gumno (na topografskoj karti oznaèenog Iskoristili smo ga upravo za to, a usto uživali u kao Šæit), pojavila se èvrsta planinarska staza. Ona prekrasnoj prirodi. U jednom trenutku se na rubu dalje vodi uglavnom izohipsom, položena na proplanka odnekuda pojavilo stado ovaca. Oštar gorske kose na visini od 1800 do 1900 m. U na- kontrast ruba zaravni i plavoga neba, èiju meðu stavku nas put vodi ispod Sikire (vrh nalikuje na èine ovce, pokazao je planinu u njezinoj punoj lje- sjekiru), koju krasi prekrasna, vrlo dominantna poti. Odavde pa sve do Prokoškog jezera susretali gorska kosa. Potom slijedi i prolazak ispod Tikve smo doslovno na svakoj planinskoj kosi mno- (1978 m), ispod koje je gorske pašnjake poèela za- gobrojna stada ovaca. mjenjivati klekovina planinskoga bora. Susreti s pastirima željnih razgovora poseban Iako je lipanj, posvuda se osjeæa dah ranog su doživljaj. Jedan je, ugledavši nas, pojurio za- proljeæa. Snježnih otoèiæa ima posvuda, a planin- jedno sa svojim stadom i presjekao nam put samo ski pašnjaci prepuni su žutih žabnjaka i plavih zato da bi mogao nakratko porazgovarati. Na dru- encijana. Lijep je doživljaj osjetiti da planina goj planinskoj kosi, tri su djeèaka sjedila na trav- ovdje živi punim životom. Prisustvo ljudi daje joj natom šiljku i budno pazila svaki na svoje stado. HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 385

11, 2005 385

posebnu draž. Ne mogu se ne sjetiti našeg Velebita, èiji su tragovi ljudi i života ostali samo u zapisima pokojnog dr. Ante Rukavine ili u dnevniku prof. Sergeja Forenbachera, te mnogih drugih kronièara i velebitskih putnika. Vranica je planina s nekoliko vrhova viših od 2000 metara. Iza Deralskih vrata pred nama su se pojavila dva vrha: lijevo – Loèika (2107 m) i desno osjetno niži i položeniji – Treskavica (2023 m). Cilj nam je Loèika, na kojoj se nazire kameni stup. Do vrha nam treba pola sata. Neposredno prije vrha susreæemo skupinu planinara iz Gorn- jeg Vakufa (Uskoplja), od kojih doznajemo da na Vranici, iza najvišeg vrha Nadkrstaca, postoji planinarski dom i da je vikendom otvoren. S Loèike Kraj Prokoškog jezera foto: Berislav Banek se otvara pogled na Nadkrstac, najviši vrh Vrani- ce (2112 m), i nešto niži Krstac. To je jezero ledenjaèkog podrijetla, a nalazi se na Naš je krajnji cilj Prokoško jezero. Do njega visini od 1635 m, ispod padina kremenjaèkog vrha je orijentacija izvanredno laka, a staza dobra i mar- Krstaca. Dugaèko je više od 300, a široko oko 190 kirana. Uza samu stazu je obilježeno mjesto gdje m. Najveæa mu je dubina 13 m. Vodom se opskrb- je kasnih èetrdesetih godina prošloga stoljeæa ubi- ljuje iz tri izvora. Voda iz jezera otjeèe potokom jen švercer duhana (ograðeno je kamenom, a uz- Jezernicom u rijeku Fojnicu. Uz jezero su viken- glavlje i noge oznaèeni su slièno kao mirila na dice i ljetni pastirski stanovi. Svi objekti su iz- Velebitu). graðeni u izvornom planinskom stilu, a krovovi su Slijedeæi potok, kroz nevisok, ali poduži i dje- prekriveni drvenom šindrom. lomièno zasniježeni kameniti tjesnac, staza nas Slikamo se uz jezero u svim pozama, gostimo dovodi do mjesta gdje se otvara pogled na krovove peèenom janjetinom i zasluženo odmaramo u pre- planinskih kuæa uz Prokoško jezero. Samo jezero krasnoj planinskoj drvenoj kuæi. Kuæa se nalazi iz- se vidi tek po dolasku u njegovu neposrednu blizinu. nad jezera, a sagraðena je u klasi najkvalitetnijih planinarskih domova. Sutradan ujutro za doruèak dobivamo velik pladanj pite od ko- priva i naruèeni ovèji sir. Ruksaci su veæ na leðima i tada slijedi izne- naðenje. Odnekuda stižu tri teren- ska vozila, naruèena da nas odvezu do Fojnice. Malo smo protestirali, misleæi da bi možda ipak bilo bolje i ljepše otiæi pješice, no otrijeznilo nas je dvadeset i dva kilometra lošeg makadama, bez moguænosti prijeèenja. Sav naš prethodni bunt pretvorio se u radost, radost što smo posjetili Vranicu, planinu na koju je uvijek vrijedno doæi.

Katuni uz Prokoško jezero foto: Berislav Banek HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:45 Page 386

386 11, 2005

Vidik s vrha Kamenjaka prema Muhara »Grobničkim Alpama«

GGORSKIORSKI KOTARKOTAR NANA SNIMKAMASNIMKAMA IIGORAGORA PPOPOVIÆAOPOVIÆA

Planinarska markacija

Zima u Gorskom kotaru (Fužine)

Panorama sa Snježnika: Guslica, Planina i Mirnjak HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 387

11, 2005 387

Matić-poljana u Velikoj Kapeli Put (Matić-poljana)

Vrbovsko u magli

Slapovi na Iševnici HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 388

388 11, 2005

MAKEDONIJA

KORAB – OKRUTAN I BLAG ISTOVREMENO

JASNA ŽAGAR, Sesvete

Èetiri su sata. Gusta noæ- na tama još uvijek lebdi nad jezerom i zavija u crno oko- mite stijene što su oblikovale krajolik u neobièan, gotovo nestvaran kanjon. Tišina plovi srebrnom površinom lelujave vode i svojim laganim pro- zraènim velom obavija uspa- vanu Bogorodicu* i planinarski dom, u kojem još vlada san. Kroz tamu sobe oslušku- jem zvukove buðenja. Proma- tram kako sneni jutarnji glasovi i užurbano sudaranje u ti- jesnoj sobi odlaze u nepovrat, a smjenjuju ih oèekivanje i nemir što ih donosi pomisao na veliku, nepoznatu planinu. Tipičan krajolik na Korabu foto: Jasna Žagar Izlazim u noæ. Oštar zrak æam onaj slatki nemir uzbuðenog srca što oèekuje natopljen siæušnim kapljicama vlage dodiruje mi prvi susret s dragim prijateljem iz dalekoga južnog lice. Zvijezde trepere u tamnoj dubini neba. Zalu- kraja, èiji lik ne prepoznaje, a æud mu je nepoznata. tala zraka jutra nježno dotakne vrh nepomiène pla- Prijatelja, kojemu æe uskoro pružiti ruku i nikada nine pa se onda i ona izgubi u beskraju noæi. više jedno drugome neæe biti stranci. Gotovo da i Matka spava. Tek lagani žubor vode što se slijeva ne primijetih trenutak ulaska u Nacionalni park niz branu daje živost zaspalom kanjonu. Sinoæ su Mavrovo i jezero što plovi na maglovitom obzoru ovdje žuborile živahne rijeèi izreèene na svim tek razbuðenog jutra. Vidim samo planine što jezicima ovog dijela Europe, a sada tihe, bezglasne svakim metrom postaju sve surovije. U svakoj sjene lagano klize kroz noæ. tražim onu kojoj mi misli lete brže od autobusa što Budi se jutro. Nebo je sve svjetlije, a tople veæ stenje i cvili na uskoj makadamskoj cesti. U zrake sunca sve smjelije prodiru u unutrašnjost srcu parka žubori Radika i preskaèe stijene, sudara autobusa. Uljuljana u svoje uzburkane misli osje- se s obalom i širi oko sebe opojan miris svježine. Posve se prepustih trenutku, a i on mi uzvrati pot- punim prepuštanjem. Samo na trenutak izdigle su * Crkva svete Bogorodice u Matki (14. st.) HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 389

11, 2005 389

se na obzoru bijele stijene i oštrim vrho- vima rasparale glatku modru površinu neba. Pozdrav prijatelja razgali mi srce. Netremice promatram daljinu, ne bih li još jednom u njoj ugledala bijelu planinu. Kao da je netragom nestala u dubini ze- lenih valova što se ljuljaju oko mene. Štirovac. Brundanje motora utihnu. Žustrim korakom dotaknuh cestu uzbur- kavši pri tom prašinu što poskoèi u vis pa mi se potom neprimjetno spusti na ci- pele. Odsjaj sunca iznenadi mi oèi. Više nisam sigurna je li šuma oko mene zele- na, srebrna ili bijela. Neugodna hladnoæa nošena vjetrom odbija mi se od lica i golih ruku pa se onda u vrtlogu vrati planini. Zbunjeno gledam oko sebe. Kao Početak uspona na Golemi Korab foto: Jasminka Fabijančić da se planina sakrila pred mojim pogle- dom. Povukla se duboko u šumu i prepustila me Šarplaninke zbunjeno kruže kroz mnoštvo, nena- neizvjesnosti. Uzbuðeni glasovi trepere oko mene vikle metežu na inaèe tihoj planini. Ponekim lave- i miješaju se sa žustrim koracima što hrle na brijeg. žom izrazile bi svoje nezadovoljstvo zbog uljeza Ne èujem ih. U potpunoj samoæi dotièem kamen u svome dvorištu. što cvrèi pod mojim nogama. Pogledah planinu. Izaziva me. Doziva. Sakrila Kraj je šumskog puta. Padine Koraba prekrila je svoje tajne iza guste šume pa me zove i mami je gusta crnogorièna šuma, a u njezinoj sjeni u svoje okrilje. Žustro krenuh, a ona mi uzvrati zgurila se karaula graniène policije zvana Pobjeda. žestokim udarcem. Strma staza oduzima mi dah. Nekoliko mladiæa budno prati kretanje kolone, Upozorava me da ne žurim jer æe me slomiti kao spremno uvijek priskoèiti nevoljnome u pomoæ. što suhu granèicu lomi vjetar. Usporavam korak.

PLANINARSKI POHOD NA GOLEMI KORAB

HPD »Lipa« iz Sesveta s gostima iz HPD-a »Grafièar« sudjelovalo je na ovogodišnjem 14. meðunaro- dnom pohodu na Golem Korab, koji je održan 4. rujna. Taj se pohod održava povodom 8. rujna, Dana nezavis- nosti Makedonije. Izmeðu 1000 sudionika iz Makedonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, Bugarske, Maðarske, Èeške i Slovaèke, naša je skupina bila najbrojnija. Uspostavljene su vrijedne veze s planinarima iz drugih država, ali i s Varaždincima iz HPD-a »Ravna gora«, koji su takoðer sudjelovali u pohodu. Osim planinarskih, izlet je obuhvaæao i kulturno-povijesne sadržaje. Osim lokaliteta Matke, na kojem smo provodili romantiène veèeri i usnule noæi, posjetili smo i NP Mavrovo, manastir Svetog Jovana Bigorskog i manastir svetog Ðorða Pobedonosca u Debru ponad Debarskog jezera. U Skopju smo posjetili Kameni most na Vardaru, staru skopsku tvrðavu Kale, Mustafa-pašinu džamiju, Crkvu svetog Spasa i grob Goce Delèeva, Stari sajam, Muzej moderne umjetnosti (Daut-pašine kupke) i spomenik Majci Terezi. I što još reæi? Proveli smo nekoliko nezaboravnih dana u prelijepom kutku prijateljske nam Makedonije, svaki sa svojim željama i oèekivanjima, koje su naši domaæini svojim velikim prijateljskim srcem daleko nad- mašili. Svima veliko hvala: organizacijskom odboru i èlanovima PSD-a »Korab« na besprijekornoj organi- zaciji pohoda. Posebno hvala našim dragim prijateljima Bogoljubu Nikolovu na pomoæi u pripremi našeg dolaska u Makedoniju i Toniju Dimkovu na dirljivom ispraæaju. Planinarski pozdrav do sljedeæeg pohoda! HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 390

390 11, 2005

Moram izdržati. Moram svladati ovu poèetnu str- minu. Moram izaæi iz šume i dopustiti joj da za- bljesne pred mojim oèima u svoj raskoši svojih oblika i boja. U svoj svojoj smeðoj, zelenoj i pla- voj ljepoti. U idili planinskih pašnjaka otmjeno lelujaju žute divizme i stolisnici, bodljikavi èièci, mirisne kadulje. Ka nebu se otvaraju Velika korapska vrata, a pod njima Šarovo baèilo blista na suncu. Štirovica lagano skakuæe s kamena na kamen. Slušam je kako klokoèe bistra i svježa i kako bezbrižna odlazi Radiki u korito. Gotovo ni ne primijetih tragove medvjeda što su netom proše- tali stazom. Nitko se zbog njih ne uzbuðuje. Kao da je sasvim uobièajena stvar izmiješati svoje stope s medvjeðima u ovom nepreglednom ze- Na vrhu Golemog Koraba lenom prostranstvu. Srknuh gutljaj vode s gorskog izvora. Razbija njegove monumentalne tišine. Stado ovaca pase mi umor svježinom i bistrinom. Vraæa mi snagu na njegovim padinama. Izgledaju poput bijelih za let u beskrajnu zelenu daljinu. U bespuæe Gole- mrava što lijeno sabiru zimnicu. Rasule su se moga Koraba, kroz koje kroèim sasvim sama, spo- obronkom poput rasutog kamenja pa se èini da su rim, teškim koracima. U kojem se upoznajem s postale njegov nedjeljiv dio. njegovom prijeteæom æudi i raskošnom ljepotom Tamni oblaci prijeteæi su se navukli na nebo. Spuštaju se sve niže i niže pa mi se èini da æe uskoro i mene zaviti u svoje spužvasto tkanje. Leden vjetar huèi i zavija niz padinu, dok se sna- žna studen ovija oko mene. Ljupki zeleni Korab pretvara se u prijeteæega kamenog diva što izvlaèi iz mene posljednje ostatke snage i želje za jednim korakom više. Otvorili se preda mnom Kobilino polje i Duboka rijeka, Korab mijenja boju u smeðu. Mijenja oblike svojih stijena, pred kojima ostajem nepomièna i nijema. Mali Korab tone u sivilo, dok je Veliki davno nestao u oblaku. Vrijeme je povratku. Ponesena srcem punim planine ne osjeæam nikakvu težinu ni umor. Želja da još malo budem dio beskrajnog prostranstva što se otvara oko mene na sve strane, priljubila me je zemlji. Šare- nilo zvukova šuška proplankom, ali do mene dopire samo umilni huuu! huuu!, što ga vjetar donosi s planine. Vlati trave njišu se i trepere pa mi nošene zraènim strujama blago dotièu ruku kojom se oslanjam o planinu. Pitoma planina širi svoje obronke daleko u zelenu daljinu i još dalje od dubine moga pogleda. U njezinom toplom zagrljaju pronaðoh ljubav dragog prijatelja i mir. Takav je

Prostrane livade i sipari foto: Jasminka Fabijančić Korab. Okrutan i blag istovremeno. HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 391

11, 2005 391

SLOVENIJA

PREKO MANGARTA I JALOVCA

BRANKO BALAŠKO, Stubièke Toplice

U planinama postoje putovi i vrhovi koje simbola. Privlaènosti ovih stijena, osim njihove volimo – ili ne volimo – zbog nekih, na prvi po- monumentalnosti, pridonosi i velièanstveno okru- gled, nevažnih pojedinosti. No, bez obzira na poje- ženje s mnoštvom prelijepih vrhova, èarobnih dinosti, Alpe se ili voli ili ne voli. potoka, slapova, rijeka i jezera te nevjerojatno Obožavam Alpe. U slovenskim Alpama naj- raznoliko životinjsko i biljno bogatstvo. draže mi je podruèje Mangarta, na koji se naslanja Kranjska Gora doèekala me okupana u suncu velièanstvena stijena Jalovca. Na Jalovec sam se i prepuna graðevinara koji svakodnevno mijenjaju penjao nekoliko puta, a na Mangartu se osjeæam nekad miran planinarski raj. Nestala je moja omi- kao doma i kad poželim istinski uživati, upuæujem ljena zalogajnica u središtu mjesta i prepustila se onamo. Godinama sam želio prijeæi put od prostor još jednom u nizu supermarketa. Tako jedne do druge stijene, ali nikako mi se do ovoga nisam imao gdje pojesti enolonènicu pa sam brzo ljeta za to nisu stekli svi potrebni uvjeti. Neke krenuo prema Planici. Na ulazu u dolinu, iza Rate- stvari treba pustiti da dozriju i, ako je suðeno, do- èa, na tromeði Slovenije, Austrije i Italije, platio godit æe se. sam 500 tolara i ušao u dolinu Planice. Slikovita Jalovec je po visini šesti vrh u Sloveniji, a ledenjaèka dolina proteže se u smjeru sjever–jug, Mangart je na treæem mjestu, no po posjeæenosti u duljinu od 7 km i poput strelice se zabija u sti- su odmah iza Triglava, slovenskoga nacionalnog jene Mojstrovke, Travnika i Dnine, s jedne strane

Jalovec iz Tamara foto: Branko Balaško HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 392

392 11, 2005

Ponce s druge, te Jalovca s Ozebnikom u sredini. Gotovo pod samim stijenama, u zelenoj oazi Tamara, nalazi se Dom v Tamarju (1108 m), do kojega se od Planice stiže za sat hoda. Otvoren je cijele godine i dobra je polazna toèka za uspone na masiv Ponci (Srednja Ponca 3.30 h, zahtjevan put; Visoka Ponca 4.15 h, vrlo zahtjevan put; Jalovec 6 h, vrlo zahtevan put; Mangart 8 h, vrlo zahtjevan put). Uz stvarno dobru ponudu jela, u domu se lako naðe i smještaj. Nedaleko od doma doèekuje nas jak šum

vode. Voda Nadiže izvire na 1232 m i odmah pada Novi bivak na Kotovom sedlu foto: Branko Balaško u vidu desetak metara visokog slapa. Vrijedi se popeti desetak minuta do izvora u stijeni i popiti ulazi u dio stijene koji je obrastao travom i preko èašu ledene vode. Do slapa vodi dobro oznaèena Kotovog sedla vodi prema Jalovcu. Nastavljam staza, ali je šum vode najbolji vodiè. prema Kotovom sedlu stazom koja se vrtoglavo U toj dolini s brojnim nestalnim slapovima uspinje kroz zatravljenu stijenu, ali nije previše nalazi se još jedan atraktivan slap, nekoliko stotina tehnièki zahtjevna. Tu mi prve planinske pozdrave metara iznad doma. Potok koji izvire ispod Sleme- upuæuju cvjetovi runolista. Pred sam kraj uspona nove špice pada u brojnim kaskadama u kotlinu, ulazi se u nisku klekovinu, a onda se otvara pogled gdje i nestaje. Šum slapa Èrna voda, koji pada prema stijeni Jalovca, koji zaustavlja dah. sedamdesetak metara, dugo nas prati na putu prema Putem susreæem mnogo slovenskih planinara Jalovcu. i doznajem da je upravo sveèano otvoren novi Put prema Jalovcu najprije vodi kroz šumarak, bivak na Kotovom sedlu. Bivak zanimljiva izgleda a onda izbija na kamenjar pa u dugaèak sipar lukavo je smješten ispod velikoga kamena podno kojim se sve dublje ulazi meðu stijene i koji po- Kotove špice. Od doma u Tamaru do bivka trebala staje sve sitniji dio velièanstvene prirode. U siparu su mi tri i pol sata laganoga hoda. Upisao sam se se staza raèva u dva kraka; lijevi vodi dalje sipa- u knjigu kao 94. posjetitelj bivka. Bio sam prvi i rom prema Jalovcu kroz Jalovsku škrbinu, a desni jedini spavaè u njemu toga dana. Iako sam došao po sunèanom vremenu, za nepun se sat Jalovec omotao oblacima. Slijedio je red vjetra, red kiše, red tuèe i tako do dugo u noæ. Grmljavina je bila tako snažna da se bivak èesto tresao u njezinu ritmu. Sat poslije ponoæi probu- dilo me otvaranje vrata. Neki je èovjek ušao, pro- mrmljao nešto kao pozdrav, rekao da je vani ljepše, uzeo dva pokrivaèa i izašao. U rano jutro, kad još sunce nije ni izašlo, èo- vjek je još spavao na klupi pokraj bivka, a ja sam natovario stvari i krenuo na svoj, tada još neiz- vjesno dug put. Od bivka se put blago uspinje izmeðu Jalovca i Kotove špice i za pola sata stiže na sedlo. Na sedlu se raèvaju staza za Jalovec (2.30 h – vrlo zahtjevan put), za Mangart (5 h – vrlo zahtjevan put), a Jalovec iz Kotovog sedla foto: Branko Balaško ravno dalje staza prema vrhu Kotove špice. Zamo- HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 393

11, 2005 393

lio sam dobrog duha Jalovca da mi ne zamjeri što ovaj put samo prolazim pokraj stijene. Vratit æu joj se veæ sutra, a sada se moram spustiti u dolinu Koritnice. Staza je vjerojatno zanimljiva u usponu, kad stalno imaš ispred sebe Jalovèevu okomitu stijenu, koja te motivira. Sajla za osiguranje je na nekoliko mjesta potrgana i klinovi su izvuèeni iz stijene, ali se može proæi bez veæih opasnosti. Ima tu nekoliko zanimljivih provlaèenja; put nije za debele. U nizini se ulazi u suho korito Koritnice i tu nema nikakve markacije. Najbolje je smjer odrediti prema talijanskom bivku Tarvisio, visoko gore u stijeni. Naporno je prolaziti koritom jer je vrlo strmo i kamenje jednostavno klizi pod nogama. Mangartska stijena s Jalovca foto: Branko Balaško Pogled je cijelo vrijeme uperen u »vražièka« ispružena jezika koji se smiješi u stijeni. Slièan, ali s velièanstvenim vidikom. Staza vodi pred sam daleko poznatiji kameni lik Ajdovske deklice, na- vrh Malog Mangarta, gdje se otvaraju nezaboravni stao lomljenjem stijene, nalazi se na Vršièu i naj- vidici prema Italiji i Austriji, s Mangartskim jeze- bolje se vidi od Koèe na Gozdu. Prvo sam mislio rima u podnožju, i prema sjevernoj stijeni Ponci. da se lik smije mojim mukama s orijentacijom u Tek tu, gdje staza na trenutak prelazi s južne strane suhom koritu, poslije da se ruga mojoj, u jutarnjoj na sjevernu, susreo sam prve planinare, troje žurbi naopaèke obuèenoj majici. Tek kad sam se Slovenaca koji su išli suprotnim smjerom, spušta- popeo na travnati dio Malog Mangarta, shvatio juæi se u dolinu Koritnice. Zajedno smo uživali u sam da sam u koritu skrenuo krivo i da ga je vjero- ljepotama Mangartskih jezera, koja poput dva ze- jatno to razveselilo. lena oka, iz doline na 930 m, gledaju prema Jedna staza vodi ravno kroz korito prema sti- dušama u nebeskim visinama. jeni i onda se penje lijevo do bivka, a druga odmah Za mene je sad slijedilo vrtoglavo spuštanje skreæe lijevo i vodi na travnati dio Mangarta. Tako kako bih prošao usjek Hudi žleb izmeðu dva vrha je propao moj plan da idem do bivka i dalje na Mangarta, a naravno, onda opet uspon talijanskom Mali Mangart. Umjesto toga hodao sam vrlo str- stranom do vrha Mangarta (2679 m). Za dio puta mim travnatim padinama Malog Mangarta, meðu od Kotovog sedla do vrha Mangarta trebalo mi je cvijeæem svih moguæih vrsta, po vrlo teškoj stazi, malo više od 5 sati. A Mangart, kao pravo slovensko, talijansko i austrijsko izletište, bio je krcat ljudima. Ostao sam tek toliko da bih se slikao podno križa i krenuo u nizinu. Nikad, ni u najgorim nevremenima koja su me zadesila na vrhu, nisam bio kraæe na njemu. Jedno- stavno mi nije odgovaralo proštenjarsko okruženje. Na vrh Mangarta vodi nekoliko planinarskih staza. Najèešæe se koristi atraktivna cesta koja iz smjera Bovca preko Loga pod Mangartom vodi preko prijevoja Predela u Italiju. Malo prije granice nadesno se odvaja cesta kojom Jalovec i Mangart iz doline Koritnice foto: Branko Balaško HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 394

394 11, 2005

poèetka travnatim dijelom, a onda kroz šumu, u dolinu Koritnice. Ne preporuèujem je neiskusnima jer je orijentacija pri silasku zahtjevnija. Log pod Mangartom nalazi se u slikovitoj alp- skoj dolini, na nadmorskoj visini od oko 700 m. Ovo podruèje je 2000. godine gotovo potpuno pro- mijenilo izgled zbog velikog odrona zemlje što ga je pokrenuo Mangartski potok. Naselje se opo- ravlja od šteta, ali korito potoka, poznato po velikim kanjonima, još dugo neæe biti sigurno za atraktivna hodanja. Dio korita može se vidjeti s mosta na cesti za Mangart. Markacija koja vodi u dubinu Koritnice dobra je i prati bijelu cestu, koja pak slijedi rijeku. Pro- lazi se laganim usponom, uz šum vode, koji nakon dugotrajnog hodanja umara. Na kraju kotline izvire Loška Koritnica, koja ima više pritoka, s brojnim slapovima. Vrijedi posjetiti 50 m visok Predelski slap, 30 m visoki Zaro- èenec ili 20 m visok Poševni slap. Na svom rela- tivno kratkom putu potok preskakuæe tisuæu metara visinske razlike. Snažan šum padajuæih voda vjeran je pratitelj na putu do prijevoja ispod Velikog Ozebnika. Na kraju kotline, ali još nekoliko stotina metara ispod mjesta do kojeg sam se spuštao jutros, staza se raèva. Lijevi krak vodi prema Kotovom sedlu, a desni prema žlijebu Veli- kog Ozebnika. Uspon zapoèinje vrtoglavom fera- ticom, ne prateæi ni jedan naoko pogodan usjek u stijeni. I kad te ferata dotuèe, ulaziš u šumarak, Mangartska jezera foto: Branko Balaško slièan onima na Velebitu gdje zapoèinje opuštajuæi dio uspona. Nakon nekoliko stotina metara uspona se može doæi do Mangartske koèe (1906 m). Za drveæe postaje sve niže, a nisko raslinje i cvijeæe daljnji uspon koristi se ili slovenski ili talijanski sve više. Potom se dolazi na travnati teren s dosta smjer prema vrhu, a oba zahtijevaju oko 2 sata kamenja. Nije ostalo previše vremena za prepuš- hoda. Za uspon je atraktivniji slovenski smjer, a tanje užicima jer se sunce približavalo rubu ob- za silazak se koristi položeniji, talijanski smjer. Za zorja. Veæ u mraku, ciljao sam prijevoj izmeðu one koji vole ferate, svakako je jedna od najiza- Malog Ozebnika i Plešivca. zovnijih ova na Mangartu, na koju se dolazi iz podnožja na talijanskoj strani. S prijevoja sam kroz sumrak pokušavao ras- poznati naselja u dolini Soèe i na trenutak pomis- Za silazak s Mangarta, ako nisu došli automo- lio kako bi bilo najbolje tu pronaæi pogodno bilom, planinari se najèešæe koriste markiranom mjesto za noæenje. Skinem ruksak, otpijem neko- stazom koja dijelom vodi asfaltnom cestom ili je liko gutljaja vode i jednostavno produžim dalje presijeca. Da biste se spustili do Loga pod Man- južnim dijelom Pelca. Uskoro je trebalo upaliti i gartom trebat æe vam oko 3 sata. Neki se pak ko- svjetiljku. Pogibeljne dubine jednostavno su se riste dobrom nemarkiranom stazom koja zapoèinje gubile u mraku. Visinski adrenalin dao mi je novu na zavoju ceste ispod Rdeèe skale i spušta se is- HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 395

11, 2005 395

snagu i umor je nestao. Priuštio sam si pravo neæu stiæi ni na jotu, ni na pivo, ma kako Zavetišèe noæno penjanje, kakvo sam oduvijek priželjkivao bilo blizu. No, nije mi bilo žao. Do Zavetišèa pod – od markacije do markacije – jer bi improvi- Špièkom trebalo je još nekih èetiri stotine metara. ziranje moglo biti kobno. Nebo se posulo zvije- Ispod mene je bila tamna kotlina, iznad nebo po- zdama, mjesec je bio negdje drugdje, a mene su suto zvijezdama, oko mene dragi prijatelji, svi viši promatrale oèi gamsova, crvene od odsjaja moje od 2000 m, neki tek kao obrisi u daljini, a neki tik naglavne svjetiljke. do mene. Èim sam rasprostro vreæu, uvukao sam Stalno sam mislio kako æe mi u Zavetišèu pod se u nju i zaspao snom pravednika. Špièkom prijati topla jota i hladni »Zlatorog« Bio bi pravi grijeh ne otvoriti oèi s prvim svi- nakon toga, a spasonosno sklonište samo što nije tanjem, jer jutarnje buðenje dana bila je velièan- tu... vjerojatno odmah iznad one stijene. Tako je stvena predstava prirode u kojoj su nedostižni bilo sve do prijevoja na 2250 metara, gdje se is- akteri bili sunce i oblaci u nezaboravnoj scenogra- pod mene ispružio nepregledan sipar, lijevo stijena fiji alpskih vrhunaca. Sunce je poèinjalo grijati, a Malog Ozebnika, a desno stijena Pelca. Bila bi valovi oblaka su se mreškali nagovještavajuæi da prava ludost spuštati se u ovim uvjetima brzo niz æe uskoro i oblaci krenuti put vrhunaca, pa je tre- sipar na kojem nema markacije ni staze i koji jed- balo požuriti dalje. nostavno nisam mogao dovoljno dobro osvijetliti. Staza od Zavetišèa prema Jalovcu penje se na U takvim trenucima najbolje je zamoliti svojeg padine Velikog Ozebnika i vrlo je atraktivna, po- anðela da ima još malo strpljenja i da te vodi kroz gotovo u ovakvom okruženju, kad si iznad mora to kameno more. U normalnim uvjetima oboža- oblaka. Vjetar je sve više jaèao i nisam bio baš vam ovakve dugaèke sipare sitnog kamenja koji siguran kako æe proæi uspon na slavnu stijenu. omoguæavaju brz i razmjerno lagan silazak, ali Unatoè težini uspona, ili baš zbog toga, Jalovec sada sam napredovao vrlo sporo, mnogo sporije spada meðu najposjeæenije vrhove slovenskih nego na usponu kroz stijenu. Kad sam se napokon Alpa. Prvi se na Jalovec iz Koritnice popeo Karl spustio niz sipar, došao sam do kamena na kojem Wurmb s domaæim vodièima Èrnutom i Strgulcem je bila draga crvenobijela toèka. Znao sam da više 1875. godine, a iz Planice je to devet godina

Jutro nad alpskim vrhuncima foto: Branko Balaško HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 396

396 11, 2005

poslije uspjelo Juliusu Kugyju i Andreju Komcu. jena Triglava s èipkom vrhova oko sebe, južno je Nakon njih mnogo je planinara bilo na ovoj sti- dragi Bavški Grintovec, pa talijanski dio Alpa, a jeni, puno ih je odustajalo, a na žalost mnogi su tu leða ti se naslanjaju na stijenu Mangarta... ostavili i svoje živote. Za silazak sam izabrao stazu koja se odmah Oèekujuæi još jaèi vjetar, nisam se penjao na ispod vrha odvaja od ove kojom sam se penjao i vrh Ozebnika (2480 m), veæ sam pratio stazu vodi u smjeru Kotovog sedla. Isprva je na njoj prema Jalovcu. Putem su mi se pridružila dva Slo- puno sitnoga kamenja, a onda se dolazi u èvršæu venca koji su se sreli još niže na stazi iz doline stijenu. Vrtoglavo se spušta, ima nekoliko usjeka Trente. Lukavo sam ih pustio ispred sebe – ipak i uspona te cijelo vrijeme obilato nagraðuje vidicima. su to njihove Alpe, pa ako vjetar zapuhne... Meni je stoga atraktivnija od one kojom sam se Sam uspon nije previše naporan i kad ne bi penjao. Za nešto manje od sat i pol stiže se na bilo nekoliko težih detalja pred samim vrhom, Kotovo sedlo, a zatim slijedi rutinsko spuštanje do gdje treba prijeæi nekoliko desetaka metara po us- novog bivka te dalje u Tamar, odakle sam i krenuo. kom planinskom hrptu, uspon bi se mogao svrstati U dolini Tamar, tik do doma, nalazi se kapela u normalne alpske ture. Ovu moju ocjenu svakako Marija Pomagaj s prelijepim kamenim mozaicima treba shvatiti kao uvjetnu, jer Jalovec stvarno nije i ploèom na kojoj su ispisana imena onih koji su za neiskusne planinare. svoje živote poklonili stijenama što okružuju Na 2645 m visok vrh gotovo smo istovremeno kotlinu. Na malim metalnim ploèicama ispisana su stigli dvoje Slovenaca i ja. Ljepota vrha, zapravo 62 imena, meðu njima i èetvoro planinara iz ljepota vidika, brzo nadoknaðuje sav uloženi trud. Hrvatske. Siguran sam da smo na ovom putu bili Na sjeveru su šiljati vrhunci Poncâ, na istoku Moj- zajedno. I kad sam kretao iz doline kuæi, ljetno je strovka, iza koje se šepure Prisojnik, Razor, Špik nevrijeme, praæeno sve jaèim vjetrom, visoko gore i Škrlatica, nešto južnije je lako prepoznatljiva sti- ponovno zapoèelo svoj bal.

Jalovčevo sljeme foto: Branko Balaško HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 397

11, 2005 397

PLANINARSKI HUMOR

FOLLOW ME!

IVAN PONGRAC, Zagreb

Nedjelja 13. srpnja 97. godine. Izlet na Okiæ, blatu, primijetim da iz kuæe dolazi jedna znatiželj- preko Ruda i Sv. Leonarda (Lenarta). Vrijeme na vremešna žena, koja me zatim upita: vedro s nešto visokih oblaka. Toplo. Na autobus- – Gospon, trebate možda svježa jaja? Imamo nom kolodvoru smo Chiro, Miša, Ernest, Rudo, i domaæe piceke. Ak’ trebate, imamo i fini friški Ivana, Bartolomeo i ja. Autobus kreæe toèno u pola domaæi sir. devet. Na sljedeæoj stanici, kod Remize, ulaze – Hvala gospoðo. Neæu ništa kupiti. Mi se Ferry i voða puta Canta. U Samoboru smo oko de- samo interesiramo za put na Okiæ. vet sati i deset minuta, a oko deset u Rudama. Svi se dižemo na izlaz, kad se zaèuje Chirekov glas: – Je, onda niš – odvrati domaæica. – Ne izlazi! Idemo još jednu stanicu do Rudo, koji je za to vrijeme, udaljen od mene Braslovja. oko tri metra, pregledavao svoju nogu, a koja je bila na listu žarko crvena, vidjevši da ja nešto raz- – Dobro – veli Ernest – kad voða puta tako govaram s domaæicom, upita: kaže onda ostajemo. – Gospica, kaj mislite š èim bi se to dalo izli- Za nekoliko smo minuta u Braslovju. Kad je jeèiti? Bi li bila dobra kakva mast? autobus otišao, ustanovimo da u bližoj okolici nema nikakve markacije koja bi nas nekuda – Je, to jako ružno zgledi. Za to bi vam naj- odvela. Na neèije pitanje »Kuda dalje?«, voða puta bolše došel èaj od bazge i korena peršina. Treba je, praveæi se lud, nešto petljao po ruksaku. Kako probati. Nekak sliène èrljene fleke imala je i naša ni Chiro nije znao kamo bi krenuo, nije nam pre- Pikaèa. Ni veterinar joj nije pomogel. Onda je naša ostalo drugo nego da se sami snaðemo. Problem Baba rekla da joj skuhamo èaj od bazge i peršina. je prvi poèeo rješavati Ferry. On se zaputio prema I vidite kak se sad lepo kaljuža vu blatu. jednom seljaku koji nas je preko ograde svojeg Za to vrijeme, dok smo Rudo i ja slušali medi- dvorišta znatiželjno promatrao. Nakon nekoliko cinske savjete, preostalo je društvo krenulo ces- minuta Ferry se vrati i objavi da treba iæi desno uz tom prema jugozapadu. Nisam uspio utvrditi tko brdo i da æemo tako stiæi do sljedeæe markacije, a je bio inicijator kretanja tim smjerom. Jedino sam ta æe nas sigurno dovesti do Okiæa. Voða puta, par- vidio da su na mjestu odakle je grupa krenula don, Chiro, nije se složio s tom tvrdnjom, jer bi dalje, ostale dvije bakice i tri starija mještanina, nas to po njemu odvelo na Oštrc. Najsigurnije je koji su i dalje nešto živo raspravljali. da idemo ravno polulijevo, te æemo tako svakako Tako smo hodajuæi prema jugozapadu išli oko stiæi u Sv. Lenart. Canta, koji se sada primakao pola sata ili nešto više. Sunce je veæ dobrano palilo, grupi, bio je mišljenja da treba iæi natrag do te je znoj poèeo probijati kroz kožu. Ferry, koji je Samobora i odatle do Sv. Lenarta. Tim putem ne hodao na èelu kolone, odjednom stane i veli: možemo promašiti. Kako sam bio uz ogradu – Ljudi! Pa ovaj put vodi na Japetiæ, a ne na jednoga seoskog dvorišta, koje je bilo puno peradi, Okiæ. Evo, ovdje je tabla na kojoj jasno piše da je s jednim pajcekom koji se valjao u prekrasnom to put za Japetiæ. Moramo se vratiti! HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 398

398 11, 2005

– Jesam li ja lijepo rekao da se vratimo do Sada se svi jednoglasno složismo da je trebalo Samobora – veli Canta – samo što voðu puta nitko odmah iæi lijevo, kao što smo svi mislili i predla- ne sluša. gali, a ne slušati mještane, koji pojma nemaju o – Ma nema potrebe za vraæanjem – veli Chiro. zemljopisu. – Eno, vidite tamo u daljini prema Plešivici, zar – Evo, to je posljedica, kada se ne sluša voða ne vidite gdje prolaze automobili? Tamo je cesta puta – veli Canta. – Molim da se to upamti. za Sv. Lenart. Mi se moramo samo spustiti preko Poslije toga smo, vodeæi se zvonikom crkve ove livade, pa dolje preko potoka na cestu, a onda kao orijentirom, pregazili èetiri potoka, uspeli se smo cestom za oko dva sata u Sv. Lenartu. Ajde, preko èetiri brežuljka, te za oko sat i pol stigli u slijedite me i ne slušajte Cantu. Sv. Lenart. Tu nas je doèekalo iznenaðenje. Naime, – Najsigurnije je – veli Canta – vratiti se do taj dan se slavio mjesni svetac – Sv. Leonardo ili, one šume i onda onim šumskim putom iæi dolje, a kako ga mještani zovu, Sv. Lenart. Popili smo po odatle æe nas valjda neki šumski put odvesti do èašu ne baš kvalitetnog gvirca, kupili kod licitara onog sela na drugoj strani. Tamo æemo pitati za po koji suvenir, uglavnom licitarska srèeka, raz- put prema Sv. Lenartu. gledali prekrasnu unutrašnjost crkve, koja se još Ipak smo krenuli preko livada i potoka. Pre- obnavlja, pomolili se, te nastavili put Okiæa. skoèivši nakon pola sata hoda potok, ušli smo u Putem do Okiæa su Rudo i Canta zbog nepaž- šumu te smo se nekim šumskim puteljkom penjanje, a dijelom i zbog toga što su dobrano zaostali li uzbrdo do takozvane ceste. Hodajuæi tako uz- za glavninom, promašili put i otišli u krivom brdo došli smo nakon još kojih pola sata, ili više, smjeru. Dok su oni ispravljali put, mi smo veæ bili do nekakve šumske èistine. Tu smo utvrdili da u planinarskom domu pod Okiæem. Tu smo, pod smo veæ dobrano blizu polovice suprotnog brda i sjenom suncobrana, napravili poduži odmor radi da tu nema nikakve ceste koja bi nas dovela do Sv. odmora i jela. Canta se jadao da je umoran i da ga Lenarta. Sada je netko predložio da se krene desno bole noge. Èuvši Cantino jadanje Rudo primijeti: uzbrdo, jer da smo vjerojatno nehotice išli u lijevo – Ti si promašeni proizvod. Ti više nisi za i promašili smjer. Hodajuæi tako i znojeæi se, sti- ništ. Trebao bi iæi na remont. gosmo konaèno na vrh brijega. Odatle se širio vrlo – On nije promašeni proizvod – veli Ferry – lijep pogled na cijelu okolinu i dolinu. Utvrdili on je zastarjeli model. Više za njega nema ni smo da smo na sasvim krivoj strani našeg cilja. rezervnih dijelova. Pa taj se model ne proizvodi Dapaèe, s tog se mjesta sasvim lijepo preko èetiri više od pedeset godina. brda vidjela crkva i selo Sv. Lenart, ali sasvim na suprotnoj strani od nas. Ernest, koji je zbog fizio- Pošto smo završili s jelom i osvježili se s dvije loških potreba otišao u stranu, odjednom povièe: litre domaæeg jastrebarskog vina, koje je donio Ernest, odmarali smo se u toploj hladovini. Za to – Ljudi! Pa ovdje je putokaz na kojem piše: su se vrijeme Ivana i Bartolomeo popeli na stari Oštrc 30 minuta. grad. Nakon dva i pol sata odmora krenuli smo put U tom trenutku stazom do nas stigne skupina Galgova, odakle smo autobusom stigli u Zagreb od desetak planinara. Canta, koji je bio prvi do na Savski most. Tu smo za rastanak u »Baèvici« njih, upita prvoga: popili po kriglu crnog piva, a neki sok i gemišt. – Znate li možda kuda se ide do Sv. Lenarta? Kako Canta cijelo vrijeme puta nije popio ni jedno – Kako da ne, pa mi upravo idemo odande. Mi pivo, kao ni èašu vina, to Rudo predloži da Canta smo naime krenuli na Japetiæ, no negdje smo skre- ne može biti voða puta dok apstinira, odnosno dok nuli s puta i stigli u Sv. Lenart. Tamo smo dobili ima alkoholni »Ramazan«. Posljedica toga je, kao upute za dalje te, evo, stigli ovamo. Vi samo tre- što smo imali prilike doživjeti, sasvim smušen bate nastaviti stazom kojom smo mi došli. Kao plan puta. S time se svi složismo. Poslije toga smo orijentir neka vam bude onaj zvonik. Ne možete se ugodno umorni razišli kuæama. promašiti. HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 399

11, 2005 399

SPOMENICA HPD »DUGI VRH« Poèetkom listopada u Varaždinu iz tiska je, u povodu 30. obljetnice osnutka HPD »Dugi vrh«, izašla atraktivna knjiga o radu tog društva. Knjiga ima 136 stranica (B5), a ilustrirana je s više od 150 atraktivnih slika u boji iz hrvatskih i inozemnih planina. Tekstovi su podiljeljeni u tri cjeline: prva govori o razvitku i us- pjesima »Dugog vrha« tijekom proteklih 30 godina, u drugoj cjelini rijeè je prepuštena najmlaðima, a u treæoj su putopisi i najdraže uspomene iskusnijih èlanova i prijatelja društva. HPD »Dugi vrh« najpoznatije je po svojoj jedin- stvenoj planinarskoj kuæi »Vagon«, a treba istaknuti i to da je po radu s mladima veæ godinama bez premca u Hrvatskoj (društvo ima podružnice u èak èetiri osnovne

škole!). Takoðer, veæ dugi niz godina to društvo organizira u Varaždinu Planinarski tjedan, Božiæne susrete i druge akcije, a nedavno je trasiralo i otvorilo svoju prvu obilaznicu (Varaždinski planinarski put). Nakon dva sveska »Planinarskog zbornika« koje je uredio Tomislav Jagaèiæ, HPD »Dugi vrh« je izdavanjem ove spomenice nastavilo tradiciju izdavanja vrijednih planinarskih publikacija. Kao i »Planinarske zbornike«, ovu æe knjigu sa zanimanjem moæi èitati i oni koji o »Dugom vrhu« ne znaju ništa, jer su èlanci i drugi prilozi sami po sebi vrlo zanimljivi, a uz to su pažljivo oda- brani i uzorno ureðeni, što i nije neobièno ako se zna da je urednik knjige varaždinski planinarski doajen i dugo- godišnji prosvjetni djelatnik mr. Milivoj Rihtariæ. Doista, bez lažne skromnosti, HPD »Dugi vrh« može se pohva- liti da je ova knjiga dosad najbolja i najatraktivnija spomenica nekog planinarskog društva u Hrvatskoj. Zainteresirani planinari knjigu mogu naruèiti na adresi HPD »Dugi vrh« Varaždin, Kukuljeviæeva 3, 42000 Varaždin. Alan Èaplar HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 400

400 11, 2005

POÈETAK AKCIJE OBNOVE Najprije je 7 èlanova PD »Naftaplin«, vozaè SKLONIŠTA »ŠUGARSKA DULIBA« kamiona te po jednan èlan HPD »Prpa« i HPD »Visoèica« istovarila kamionèiæ (prijevoz je dona- PD »Naftaplin« zapoèelo je obnovu planinar- cija CROSCO-a) na Baškim Oštarijama. Na dan skog skloništa na Šugarskoj dulibi koje je zbog D (dan za iskrcavanje tereta u Šugarskoj dulibi) dotrajalosti u vrlo kritiènom stanju. šestero dobrovoljaca krenulo je po mraku na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje do- Šugarsku dulibu kako bi doèekali helikopter, a nirao je stare podne ploèe, stolarija Lackoviæ novi dvoje èlanova je ostalo na Oštarijama i pomoglo ormariæ i radnu snagu za izradu zahoda, a marom ekipi iz helikoptera zakvaèiti mrežu koju smo u naših èlanova i donacijama brojnih planinara osi- zadnji trenutak posudili od Luke Zadar. guran je novac za dodatni materijal. Po dopremi materijala, sve su stvari prenesene U okviru obnove skloništa, odluèili smo u kontejner, gdje æe prezimiti. Unatoè tome što se istodobno riješiti problem zahoda, kojeg do sada posada helikoptera trudila spustiti mrežu što bliže nije bilo. Nakon što smo skupili sav materijal, kos- kontejneru, to nije bilo moguæe, pa je trebalo mno- tur buduæeg zahoda, pokrivaèe i ormariæe, trebalo go truda da se dvije tone materijala stave pod krov. je prebaciti do skloništa. Upornošæu i dobrotom Zbog toga je trenutno jedan ležaj u skloništu van ljudi koji su nam mogli pomoæi oko toga, Hrvat- funkcije, na što trebaju raèunati posjetitelji južnog sko ratno zrakoplovstvo HV-a omoguæilo nam je Velebita. Za spavanje je sada raspoloživo 9 kreveta. helikopterski prijevoz materijala ukupne težine Druga faza obnove izvodit æe se sljedeæe go- 2000 kg. Zaista ne znamo kako bismo prebacili dine, kad se otopi snijeg i dani budu duži. O termi- sve što nam je potrebno za obnovu da smo ostali nu radova na vrijeme æemo sve planinare obavije- bez helikopterskog prijevoza. Hvala HV-u! stiti posredstvom web-stranica HPS. Višnja Hojaniæ

Uzlijetanje helikoptera s materijalom na Baškim Oštarijama HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 401

11, 2005 401

Gužva na vrhu Zira foto: Alan Čaplar

»LIÈKI GORSKI BISERI« – NOVA PLANINARSKA OBILAZNICA

U subotu 1. listopada sveèano je otvorena pla- Nova planinarska obilaznica ima 13 KT, a po- ninarska obilaznica »Lièki gorski biseri«. Domaæin- sebno treba istaknuti da meðu njima ima više atrak- sko društvo bilo je PD »Željeznièar« iz Gospiæa, a tivnih vrhova koji dosad nisu bili planinarski obra- suorganizator otvorenja Opæina Lovinac. Središnja je ðeni. Na taj je naèin Lika stekla uvjete da postane sveèanost održana u središtu Lovinca, gdje su oku- znaèajno planinarsko odredište. pljenih 300-tinjak planinara iz raznih planinarskih U dnevniku obilaznice, koji se od PD »Željez- društava, od Šibenika do Varaždina i Pule, pozdrav- nièar« može nabaviti za 30 kuna, nalaze se podaci o ili Tomislav Èaniæ u ime PD »Željeznièar«, naèel- svakom vrhu i opisi pristupnih putova sa skicama. nik Hrvoje Raèiæ u ime Opæine Lovinac i Alan Èa- Osim dnevnika, izraðena je i atraktivna znaèka u plar u ime HPS-a. Nakon otvorenja, veæina se plani- boji, koju dobiva svatko tko posjeti barem 10 od 13 nara uputila na vrh Oklinak na Tremzini (u blizini ponuðenih KT. Posebno treba èestitati predsjedniku Crnopca) i na Zir, a naveèer je u Lovincu bila pri- društva Tomislavu Èaniæu, koji je neumorna pokre- reðena veèera i planinarsko druženje. taèka snaga za niz pothvata što su ih posljednjih go- Sutradan, u nedjelju, planinari su išli na Crni vrh dina ostvarili gospiæki planinari, od uspona na Acon- i Oštri Kozjak u blizini Baških Oštarija, a dio ih se caguu i Kilimanjaro, preko ureðenja »Kugine kuæe« popeo i na vrh Ostrovicu iznad Pazarišta, na kojem i »Vile Velebita« do uspostave nove planinarske obi- su ostaci nekadašnje utvrde. Planinare su posebno laznice »Lièki gorski biseri«. oduševili vidici s vrha Ostrovice i sa Zira prema ne- Alan Èaplar dogledno dugom impresivnom zidu Velebita. HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 402

402 11, 2005

POSTAVLJEN ŽIG NA VRHU OTOKA VISA U akciji postavljanja metalnih žigova na kontrolne toèke Hrvatske planinarske obilaznice, došao je red i na otok Vis. Tom akcijom Komisija za planinarske putove HPS nastoji sve vrhove koji dosad nisu imali žiga ili su s njih žigovi èesto nestajali, opskrbiti metalnim žigovima. Žig na vrhu Humu na Visu postavljen je 24. rujna. S obzirom da je na samom vrhu Huma (585 m) vojni objekt pa je pristup civilnim osobama zabranjen, najpri- kladnije mjesto za postavljanje žiga je zid kapelice koja se nalazi u blizini. S tog su mjesta predivni vidici na grad Komižu, otoke Biševo, Svetac i Brusnik te na prekrasan krajolik otoka Visa. Planinari koji na vrh dolaze automobilom, mogu parkirati na proširenju ceste, prije oznake zabrane, te se odatle uputiti desno uhodanim putem stotinjak metara do same kapelice. Nadajmo se da meðu posjetiteljima neæe biti zlonamjernika te da æe novi žig ostati neošte- æen na zadovoljstvo kako planinara tako i izletnika koji Zvonimir Pavlenjak i nadstrešnica na Tromeđi æe tako njegov otisak ponijeti za uspomenu u svojim dnevnicima. a ujedno æe služiti i kao sastajalište lovaca i graðana Branko Ulipi Pakraca koji se ovim putom upute na Psunj. U blizini nadstrešnice je izvor pitke vode. Nadstrešnica je napravljena od drveta, a pokrivena je crijepom. Voditelj radova bio je iskusni gradjevinar i planinar Zvonko Pavlenjak, a dobrovoljnim radom u ostva- renju ove zamisli pomogli su mu planinari iz Pakraca i Lipika, a najviše Žarko, Vinko i Mladen. Mladen Pavkoviæ

SPP NA ZAPADNOM PAPUKU Èlanovi PD »Petrov vrh« iz Daruvara posjetili su tijekom ljeta Zveèevo, s namjerom da proðu trasom SPP- a od Zveèeva do Petrovog vrha. Tom su prilikom ostavili žig SPP-a u buffetu »Casablanca« u Zveèevu i izmijenili manji dio trase od Novog Zveèeva po cesti desno prema Ðedovici (oko 800 m, sa skretanjem lijevo prema Starom Zveèevu, na staru markaciju prema So- Kapelica na vrhu Humu (585 m) s uzidanim žigom foto: Branko Ulipi vjaku). Dalje je obnovljena stara markacija Sovjak – raskrižje za Ðedovicu – Ljutoè – Meða – Crni vrh. Ujedno obavješæujemo sve planinare da je na Crnom PLANINARSKA NADSTREŠNICA vrhu postavljen kontejner koji se može koristiti kao NA TROMEÐI NA PSUNJU sklonište. U njemu mogu prespavati 3 osobe, a tu se PD »Psunj« Pakrac i HPD »Lipa« Lipik podigli su nalaze žig i dnevnik. Markacija Crni vrh – Vrani kamen ovoga ljeta nadstrešnicu na pola planinarskog puta takoðer je obnovljena, a na Vranom kamenu je u stijenu izmeðu Pakraca i planinarskog doma »Omanovac«. Put ugraðen metalni žig. Èetvrti žig zapadne Slavonije Pakrac – Tromeða – Omanovac dug je 4 h hoda, pa æe nalazi se u planinarskom domu »Petrov vrh«. nadstrešnica služiti za odmor planinarima na pola puta, Slavko Sohr HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 403

11, 2005 403

»ZNANSTVENO-STRUÈNI Bila su prijavljena 22 referata, a njihovi su sažeci tiskani u posebnom izdanju i SKUP ISTRAŽIVAÈA KRŠA podijeljeni sudionicima s mnoštvom pri- ŽUMBERAÈKE GORE« godnog promidžbenog materijala. U Pod ovim su naslovom samobor- dvorani za prijem sudionika bila je po- ski speleolozi 15. listopada 2005., u stavljena izložba fotografija iz žumbe- Poduzetnièkom domu u Bregani, oku- raèkog podzemlja. Organizator æe usko- pili pedesetak ljudi koji istražuju ili ih ro objaviti zbornik radova. zanima istraživanje kraškog podruèja Na skupu je bilo obraðeno cijelo po- Žumberaèkog i Samoborskog gorja. Skup druèja Žumberaèkog i Samoborskog gorja, je organiziran povodom 20 godina rada Speleo- ukljuèujuæi i slovenski dio, koji Slovenci zovu loškog odsjeka HPD »Japetiæ« i 50 godina rada Speleo- Gorjanci. Opæenito je geološki, speleološki i biološki loškog kluba »Samobor«. Glavni organizator skupa bio obraðeno cijelo podruèje, a detaljnije samo neka podru- je SK »Samobor«, a suorganizatori Park prirode »Žum- èja. Najprije su predstavljeni osnovni podaci o PP berak – Samoborsko gorje« i Hrvatsko geografsko »Žumberak-Samoborsko gorje«, a zatim cjelovita geo- društvo iz Zadra. Pokrovitelj skupa, meðu ostalima, bila logija Žumberka i posebno geologija Krške doline i ka- je i Komisija za speleologiju HPS. njona Slapnice. Prikazane su geomorfološke znaèajke Okupljene su pozdravili zamjenica gradonaèelnika gorskog hrpta Drašæanskih brda, predstavljen arheološki grada Samobora Marica Jeleniæ i ravnatelj PP »Žumbe- potencijal žumberaèkih špilja i izneseni rezultati trasi- rak – Samoborsko gorje« Matija Frankoviæ, a nazoèan ranja ponora u Otruševcu. Takoðer, prikazane su špilje je bio i Vlado Novak, dopredsjednik HPS. u sedri, osobine kompleksnih speleoloških objekata, predstavljena povijest istraživanja Kostanjeviške špilje, ukazano je na osobitost pukotinskih jama Med- jame, prikazane su špilje s obram- benim zidovima i iznešeni prvi rezultati mjerenja prisutnosti redio- aktivnog elementa radona u špi- ljama. Biospeleolozi su dali pregled živog svijeta žumberaèkog podzemlja, posebno rasprostranjenosti podzemnih jednakonožnih rakova, jedne rijetke vrste podzemnog kukca i podzemnih puževa. Na posterima je prikazana geologija okolice Sošica i rasprostranjenost biljnih vrsta na ula- zima nekih špilja, prikazan sustav pukotinskih jama Medjame i eko- loško vrednovanje špilja na podruèju Parka prirode. Multimedijskom pre- zentacijom predstavljene su ljepote kraškog podzemlja Dolenjske. Svitanje u Žumberku (Mrzlo Polje) Vlado Božiæ HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 404

404 11, 2005

HPD BRŠLJAN-JANKOVAC PROSLAVILO 110. OBLJETNICU OSJEÈKOG PLANINARSTVA Prvoga vikenda u rujnu, kod nedavno obnov- ljenoga planinarskog dom na Jankovcu okupilo se 400-tinjak planinara iz Zagreba, Županje, Oraho- vice, Slavonskog Broda, Mrkoplja, Daruvara s namjerom da uvelièaju znaèajnu obljetnicu najsta- rijeg i najveæeg planinarskog društva u Slavoniji. Naime, 3. i 4. rujna Hrvatsko je planinarsko dru- štvo »Bršljan-Jankovac« slavilo 110. obljetnicu osnutka nekadašnje HPD-ove podružnice u Osije- ku, èije korijene vuèe današnje osjeèko društvo. Od ranog jutra na Jankovac je autobusima, automobilima, biciklima i pješice poèelo pristizati mnoštvo planinara. Najmlaðe je dostojno pred- stavljala petogodišnja Elena Atanasovska iz HPD »Bršljan-Jankovac«, a meðu veteranima se isticao 85-godišnji Branko Blaževiæ iz Mrkoplja, koji æe sljedeæe godine proslaviti 70 godina aktivnog planinarskog rada.

Plakat 30. planinarskog sleta Slavonije

Roðendansku proslavu otvorio je predsjednik društva Zdenko Fury prigodnim govorom u kojem je podsjetio na poèetke planinarskog rada u Osi- jeku davne 1895., na zaslužne èlanove, sadašnje aktivnosti društva i planove za buduænost. Prvi predsjednik HPD-ove podružnice »Jan- kovac« bio je ravnatelj osjeèke bolnice dr. Schwarz. Tijekom 19. stoljeæa podružnica je prestala s radom, a posljednji se put spominje 1898. godine. Za obnovu rada trebalo je prièekati 1925. godinu. Tada osjeèki pravnik, povjesnièar i zaljubljenik u planine dr. Kamilo Firinger ponovno osnovao društvo. Društvo je koncem tridesetih godina ima- Jankovac je opet ponos Slavonije foto: Gordan Jerkić HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:48 Page 405

11, 2005 405

lo 322 èlana, a zaslugom R. Kiralyja i mnogih entuzijasta toga vremena otvoren je i prvi planinarski dom u Slavoniji. Nakon II. svjetskog rata društvo se ponovno okupilo i posvetilo obnovi planinarskog doma (izmeðu 1950. i 1951.), osni- vanju Slavonske transverzale 1959. godine, orga- niziranja predavanja, teèaja, izložbi, sletova, mar- ševa i pohoda po cijeloj zemlji i inozemstvu. Ime »Bršljan-Jankovac« društvo je dobilo 1996. godine, a danas ima više od 300 èlanova. Meðu roðendanskim poklonima istaknuto mjesto zauzima posebno priznanje HPS koje je slavljenicima sveèano uruèio dopredsjednik HPS Vladimir Novak. U planinarskom dijelu proslave domaæini su organizirali tri pohoda na obližnje vrhove Ivaèku glavu (913 m), Èešljakovaèki vis Speleolozi HPK »Sveti Mihovil« istražuju jame (825 m) i Nevoljaš (740 m). Nakon ruèka, plani- u šibenskoj okolici i na Velebitu narskog graha i slavonskih kolaèa iz ruksaka, bila je prireðena »olimpijada« s natjecanjima u štafeti Društvo je svoje aktivnosti usmjerilo na visokogor- s loptom, prenošenju kuhanih jaja, skakanju u vre- sko planinarenje, speleologiju, nabavljanje opreme te æama i povlaèenju užeta. Mnoge je, a posebno školovanje èlanova. Meðu uspješnijim usponima bila su tri uspona na Mont Blanc, dva na Grossglockner, te po mlaðe planinare, privuklo penjanje uz umjetnu sti- jedan uspon na Kilimanjaro i Aconcaguu. Veæ tri godi- jenu. U ranim veèernjim satima na otvorenom je ne organizira se speleološka škola, a speleolozi HPK prireðena multimedijalna prezentacija o radu Dru- »Sveti Mihovil« istražuju i posjeæuju brojne jame (Pu- štva, planinarskom domu na Jankovcu i Parku pri- nar u Lici, Crikvenu, Munižabu i Nevidne vode). Naj- rode Papuk. Po dobrom planinarskom obièaju, za- znaèajniji uspjeh Kluba je pronalazak i samostalan rad bava se nastavila dugo u noæ uz logorsku vatru, u jami Kiti Gaæešini na Crnopcu, gdje se došlo do du- treperenje zvijezda i nezaobilazne slavonske tam- bine od 428 m. Ukupna duljina kanala je 1560 m, a buraše. Drugoga dana organiziran je pohod od istraživanje se nastavlja. Jankovca do Velike preko Lapjaka (667 m). Sedam èlanova je pohodilo ljetne i zimske teèaje Bila je to planinarska sveèanost za pamæenje, za planinarske vodièe, a neki su pohodili i teèaj za mar- èijem uspjehu su pored domaæina, svojom pjes- kaciste. Buduæi da je HPK »Sv. Mihovil« bio inicijator mom, plesom, smijehom i pozitivnim emocijama osnivanja šibenske stanice HGSS, velik broj naših èla- nova aktivirao se u radu HGSS-a, a novoj stanici daje- pridonijeli i svi nazoèni. mo podršku i pomažemo u školovanju i radu. O radu HPD »Bršljan-Jankovac« obavijesti Uz navedeno, u deset godina postojanja Kluba, do- daje predsjednik Zdenko Fury (098/252-110). bili smo klupski kombi, podigli smo planinarsko sklo- Ljerka Sedlan Konig nište »Zlatko Prgin«, a na vrhu Orlavaèi nedavno smo podigli i 9-metara visoki križ. Dva puta tjedno sasta- jemo se u prostorijama Kluba, gdje se dogovaramo za 10. GODIŠNJICA nove akcije i izlete, gledamo projekcije prošlih i upo- HPK »SV. MIHOVIL« znajemo se s novom opremom. Pokrenuli smo i tiskanje Krajem listopada 1995. skupina iskusnih šibenskih klupskog èasopisa, pod naslovom »Helop«. Ove godine planinara na èelu s pok. Zlatkom Prginom, poginulim Klubu je povodom Dana grada Šibenika uruèena nagra- na Aconcagui, osnovala je Hrvatski planinarski klub da za promicanje planinarskih i speleoloških aktivnosti »Sv. Mihovil«. Kako je vrijeme prolazilo, Klub se do- u našoj županiji i gradu, èime se jako ponosimo. Dosa- kazao radom i aktivnostima te postao udruga vrijedna dašnji rezulzati potièu nas na još aktivnije i bolje djelo- spomena. Treba istaknuti da HPK »Sveti Mihovil« oku- vanje našeg Mihovila. Mate Protega plja uglavnom mlade ljude. HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:48 Page 406

406 11, 2005

VIJESTI IZ PD »PETROV VRH« nuti planinarsku stazu koja je iz Ðulovca preko sela Puklice i kamenoloma Šandrovac vodila na Crni vrh. DARUVAR Ubuduæe æe se markirati samo staza preko Krivaje te Tradicionalna priredba daruvarskih planinara »Pe- Skoblara, kojom do Crnog vrha ima oko 3 sata. Tko ima trovo na Petrovom vrhu« održala se ove godine 25. lipnja. prijevoz, uspon može skratiti na samo sat i pol tako da Kao što je to uobièajeno, priredba je zapoèela pješaè- se doveze do lugarnice u Skoblaru. Pristup Crnom vrhu kom turom od željeznièke postaje u Daruvaru preko Jeè- moguæ je i od doma »Petrov vrh« (oko 4 sata), te sa pri- menica i Markovaèkih livada do planinarskog doma na jevoja Meðe na makadamskoj cesti Siraè – Voæin (oko Petrovom vrhu. Zbog èinjenice da se skup održavao baš 1 sat). na Dan državnosti, na izletu je bilo nešto manje planina- Narcis Smojver ra inaèe, no to nije pokvarilo ugoðaj, pa smo u društvu naših prijatelja iz Marije Bistrice, Virovitice, Bjelovara, Lipika, Pakraca, Mrkoplja za èetiri sata stigli do plani- HPD »PRPA« PRIPREMA SPOMENIK narskog doma, gdje su nam se pridružili i planinari iz PREMUŽIÆU NA NJEGOVOJ STAZI Slavonskog Broda, Zagreba i Kutine. HPD »Prpa« iz Baških Oštarija na Velebitu, planira Uz glazbu, odlièan grah i janjetinu te uz razgovor na proljeæe podignuti na Dabarskoj kosi spomenik o tome kamo iæi i gdje smo bili, vrlo je brzo došla veèer graditelju uzdužne velebitske staze ing. Anti Premužiæu i središnji dio proslave – paljenje krijesa. To je veæ po- (1889–1979). Radit æe ga u bronci zagrebaèki kipar stao zaštitni znak ove akcije, pa je parkiralište kod doma Stanko Janèiæ, a bit æe postavljen iznad Ravnog dabra, u trenutku kada se pali krijes premaleno za sve one na mjestu gdje se Premužiæeva staza križa s uzdužnom graðane Daruvara koji žele zajedno s planinarima uži- velebitskom cestom. Visina spomenika, zajedno s po- vati u ovom iznimnom dogaðaju. stoljem, bila bi oko dva i pol metra. Bit æe to drugo Ugodno druženje nastavljeno je još dugo u noæ, a spomen-obilježje našem planinarskom velikanu nakon sve koji su nas posjetili (a naravno i one koji nekom spomen-natpisa što ga je po uzoru na rimski Pisani ka- greškom nisu) pozivamo na zajednièko druženje i do- men kod izvora Begovaèe dao uz Premužiæevu stazu godine, 1. srpnja 2006. 1979. uklesati Planinarski savez Hrvatske u povodu 10. obljetnice Velebitskog planinarskog puta. Planinare koji obilaze Zapadni Papuk obavješæu- jemo da je Upravni odbor PD »Petrov vrh« odluèio uki- prof. dr. Željko Poljak

KRIŽ NA NAJVIŠEM VRHU HRVATSKE Èlanovi HPD »Sinjal 1831« iz Ki- jeva ovoga su ljeta na samome vrhu Dinare postavili pet metara visok križ i na taj naèin obilježili desetu obljetnicu oslobodilaèke akcije »Oluja«. Zamisao za postavljenje križa na vrhu Dinare dao je tajnik HPD »Sinjal 1831« Marko Go- jeviæ, inaèe ratni zapovjednik Kijevske satnije. Cilj ove akcije bilo je podsje- æanje planinara koji pohode najviši hrvatski planinski vrh na žrtve hrvatskih branitelja bez kojih bi najviši vrh Hrvat- ske bio nedostupan. Križ se nalazi na vršku koji je 50- ak metara udaljen od geodetskog stupa kojim je oznaèen vrh Dinare.

Nikola Gojeviæ Članovi HPD »Sinjal 1831« nakon postavljanja križa na Dinari HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:48 Page 407

SKUP VODIÈA DRUŠTVENIH tim je Komisija izvijestila o školovanju vodièa društve- nih izleta u razdoblju od 1984. do danas. Nakon rasprave IZLETA HPS U FRBEŽARIMA doneseni su zakljuèci koji æe unaprijediti vodièku dje- Komisija za vodièe HPS, u suradnji s domaæinom latnost u HPS. U poslijepodnevnim satima izvedena je PD »Kamenjak« iz Rijeke, održala je 24. i 25. rujna prvi prigodna vježba korištenja prsnog naveza i korištenja Skup vodièa društvenih izleta HPS. Skup je održan u rukohvata na terenu). U veèernjim satima prikazani su planinarskom domu »Frberžari« (824 m) u Tršæu. dijapozitivi s visokogorskog izleta na Grossglockner, a Domaæinsko PD »Kamenjak« na èelu s vrijednom zatim s ture po Durmitoru (PD »Vrapèe«, Zagreb). predsjednicom prof. Mirjanom Stojnoviæ priredilo je U nedjelju su domaæini goste proveli kraæom turom hranu i omoguæilo smještaj okupljenim vodièima iz po okolici. Skup je završio u poslijepodnevnim satima, Slavonskog Broda, Daruvara, Varaždina, Zaboka, Za- kada su sudionici krenuli svojim kuæama. greba, Karlovca i Rijeke. U subotnjem dijelu programa Darko Luš predstavljeni su vodièi po regijama i gradovima, a za- HP 11-2005.qxp 21.4.2006 21:01 Page 8