Zoran \eri}

SRPSKA KNJI@EVNOST NA KRAJU VEKA, IZ GENERACIJE U GENERACIJU

Ne ulaze}i u spekulacije o tome {ta je kraj na{eg veka (a mnogo ih je, ne samo me|u istori~arima i politi~arima, ve} i me|u filosofima i knji`evnim teoreti~arima), nastoja}e- mo da damo pregled najzna~ajnijih autora i naslova srpske knji`evnosti u poslednjih de- setak godina. U~ini}emo to, najpre, po `anrovima, hronolo{ki, a delimi~no i poeti~ki, kriti~ki vrednuju}i ono {to su srpska knji`evna kritika i razni `iriji za nagrade, ve} izdvo- jili. Bilo kako da izdvajamo, po svim kriterijumima, o~igledno je da su delatne razli~ite generacije, od najstarije do najmla|e, i da se iz godine u godinu pa`nja kritike i ~itala~- ke javnosti nepredvidljivo menja – biraju}i za predmet svojih interesovanja ~as zrelog pi- sca, pri kraju knji`evne karijere, ~as po~etnika, mladog, ili do tog trenutka nedovoljno zapa`enog, ili nerealizovanog starijeg pisca. Roman je, nesumnjivo, naj~itanija knji`evna forma, i u Srbiji i Crnoj Gori. Po razli~i- tim izve{tajima, od izdava~a, knji`evnih `irija, novina i ~asopisa, na srpskom jeziku se svake godine pojavi vi{e od 100 romana. Za poslednjih desetak godina, ta brojka prela- zi 1000. A ipak se govori o krizi romana, koja je, naravno, u vrednosnom smislu, jer se po kvantitetu srpska romaneskna produkcija mo`e meriti sa mnogim drugim velikim na- cionalnim knji`evnostima. NIN-ova nagrada za roman godine, koja se dodeljuje gotovo pola veka, dobar je pokazatelj de{avanja, pre svega, knji`evnog stanja, mo}i i nemo}i pojedinih autoriteta, izdava~kih ku}a, medija, ali i interesovanja javnosti za pojedinog pisca i njegovo, tako uo~eno, delo. Na dobro i zlo knji`evnosti, jer, ponekad, pojedinim delima se pridaje ve}i zna~aj, nego {to ga stvarno imaju, a, vrlo ~esto, neka dela ostaju u senci. Ne `ele}i da prestrogo sudimo o tome, tek predo~avaju}i sa ~im se, iz godine u godinu, susre}u, ne samo `iriji ove nagrade, autori romana, ve} i knji`evna javnost, da- jemo pregled dobitnika u poslednjoj deceniji.

1991. godine nagradu je dobio Milisav Savi}, za roman Hleb i strah. Ovaj, od samog po~etka, zapa`en pripoveda~ (Bugarska baraka, 1969), tek se u svom ~etvrtom romanu odvojio od tradicionalnog tipa tzv. stvarnosne proze i smelo zakora~io u fragmentarnu, postmodernisti~ku formu pripovedanja. Savi} (1945) je do kraja decenije objavio jo{ je- dan roman, O`iljci ti{ine, kojim je potvrdio svoju suverenost na visokom knji`evnom pi- jedestalu, ostavio je te godine bez nagrade pisce mla|e generacije, kao {to su Dragan Veliki} (1953), sa romanom Astragan, Vladan Dobrivojevi} (1968), koji je te godine ob- javio ~ak dva romana, Soba nadohvat vulkana i Legenda o zemlji zrikavaca, i Sr|an Valja- revi} (1976), koji je objavio svoj prvi roman, List na korici hleba. 1992. godine nagrada je, po drugi put, pripala @ivojinu Pavlovi}u (1933). Roman La- pot, o (navodnom) paganskom obi~aju ubijanja staraca kod Srba, svojom temom je, sko-

124 VREME

ro metafori~no presudio mla|oj konkurenciji, u kojoj su se, te godine, na{li Svetislav Ba- sara (1953), sa romanom Mongolski bedeker i \or|e Pisarev (1957), sa romanom Kov- ~eg. Vidosav Stevanovi} (1942) objavljuje roman Sneg u Atini, a (1937), koji je dugo bio jedan od naj~itanijih srpskih, pa i jugoslovenskih pisaca, neobi~an ro- man, kasnije }e se ispostaviti i kontroverzan (jer je napisan u saradnji sa Zukom D`um- hurom), Zelenu ~oju Montenegra. 1993. godine je nagra|en roman Sudbina i komentari, Radoslava Petkovi}a (1953). Iako je, po prvi put, nagra|en jedan od pisaca iz tzv. generacije mlade srpske proze, ra- ~uni sa generacijom jo{ dugo ne}e biti namireni. Re~ je o romanu koji na najbolji na~in spaja iskustva prethodnika (Andri}, Crnjanski), kroz nacionalnu istoriju, sa postmoderni- sti~kim postupcima sa`imanja, pripovedanja, oblikovanja. Iste godine Vidosav Stevano- vi} je objavio ~ak dve knjige: Ostrvo Balkan i Hristos i psi. (1964) objavljuje svoj prvenac – Linije `ivota. 1994. godina je bila godina velikog presedana i pobede najmla|ih. Izme|u Milovana \ilasa (1911, umire 1995), jednog od prvih srpskih disidenata, koji se javlja bujicom knjiga, kad mu je najzad ukinuta zabrana da objavljuje u zemlji, i Vuka Dra{kovi}a (1946), jednog od naj~itanijih proznih pisaca u Srbiji, tada i, jo{ uvek, lidera Srpskog po- kreta obnove, jake opozicione strane, `iri se opredelio za Vladimira Arsenijevi}a (1965) i njegovu prvu knjigu, roman nevelikog obima, U potpalublju. Ovaj potez se pokazao kao pogodak: aktuelan problem mlade generacije koja je uvu~ena u rat, urbana leksika, atmosfera, privukli su brojne ~itaoce ne samo kod nas, ve} i u celom svetu, gde je ubr- zo preveden. Knjigama koje su usledile, An|ela (1997) i Meksiko Siti (2000), Arsenijevi} se potvrdio, pre svega, kao pisac jedne urbane, rokerske generacije, buntovne s razlo- gom, koja traga za svojim identitetom u svetu kojim je vladala politi~ka diktatura. 1995. godine za najbolji roman je progla{eno Bezdno, Svetlane Velmar Jankovi} (1933). Iako je svoj prvi roman, O`iljak, napisala jo{ 1956. godine, ovaj vrsni beograd- ski pripoveda~ i esejist, imala je svoj pravi romaneskni nastup tek u poslednjoj deceniji na{eg veka. Najpre je 1990. godine objavila roman Lagum, a potom i roman Bezdno, koji predo~ava jedan autenti~an trenutak iz srpske istorije, ali predstavlja, nesumnjivo, i doga|aj u srpskoj knji`evnosti. 1996. godine nagradu dobija (1948), za roman Mamac. Pisac koji je kontinuirano prisutan u srpskoj knji`evnosti ve} tri decenije, objavljuju}i gotovo svake godine knjigu proze. Majstor kratke forme, zaslu`an za popularisanje tog `anra u mla|oj srpskoj knji`evnosti, po~eo je 1988. godine sa objavljivanjem kratkih romana. Takav je i roman Mamac, u kom je sudbina junakove umiru}e majke, isprepletena sa njegovom, kao dva potresna svedo~anstva, jedno sa magnetofonske trake, iz drugog vremena i pro- stora, a drugo iz stana u tu|ini, svom privremenom uto~i{tu. 1997. godine za najbolji roman je progla{en Oslobodioci i Izdajnici, Milovana Danoj- li}a (1937). Podjednako prisutan i kao pesnik i kao prozni pisac, Danojli} je ispri~ao jo{ jednu u nizu svojih malih, istovremeno i univerzalnih pri~a, o vremenu posle Drugog svetskog rata, nagla{eno kriti~ki, a ipak i lirski, s toplinom, ali i sa ironijom. Na tom tra- gu su i knjige koje su usledile: Balada o siroma{tvu (1999) i Pustolovina (2002). Te godi- ne nagrada je "izmakla" Goranu Petrovi}u (1961), koji je bio u naju`em izboru ve} i sa

125 svojim prvim romanom, Atlas opisan nebom (1993), ali je tek drugim romanom, Opsa- da crkve Svetog Spasa, napre~ac osvojio kako knji`evnu kritiku, tako i ~itaoce. Ove go- dine je objavio svoj novi roman, O`iljci ti{ine, Milisav Savi}, lauretat iz 1991. Nove ro- mane objavili su , Looney Tunes, Vojislav Despotov (1950), Jesen svakog drveta, Vladimir Arsenijevi}, An|ela, kao i Ljubica Arsi} (1955), ^uvari kaza~ke ivice. 1998. godine je nagra|en roman Fajront u Grgetegu, Danila Nikoli}a (1926). Ovaj, u osnovi realisti~ki pripoveda~, koji je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina objavio niz knjiga proze, tek je u devedesetim, romanima Vlasnici biv{e sre}e i Kraljica zabave, malim modernisti~kim zaokretima, ka ironiji i fragmentu, stekao {iri krug ~italaca i skre- nuo na sebe pa`nju. Roman Fajront u Grgetegu samo je potvrdio navedeno. U svakom slu~aju, jo{ jednom je pobedio pisac iz "stare garde", a u mla|oj se nalazio Vojislav De- spotov, sa izuzetnim romanom-utopijom, Evropa broj 2. 1999. godina je, tako|e, bila godina velikog iznena|enja. Za najbolji roman je pro- gla{en kratki roman sa temom iz Drugog svetskog rata, Karakteristika, koji je napisao Maks Erenrajh. Malo je ko bio tada ~uo za ovog pisca. Jedan od razloga je u ~injenici da je Maksimilijan Erenrajh (1921), knjige svojih ogleda o piscima objavljivao pod pseudo- nimom Karlo Ostoji}. Drugi razlog je njegov kasni prozni debi: 1992. godine, romanom Poslednji {abat. Ninova nagrada ipak nije doprinela ve}oj ~itanosti i afirmaciji ovog pi- sca. Mnogo ~itaniji i cenjeniji postao je roman Druid iz Sindiduna, Vladislava Bajca (1954). Iste godine je objavljen i roman Vojislava Despotova, Drvodelja iz Nabisala, po- slednji u nizu romana utopija, travestirane stvarnosti, osobene ironije pisca koji je napra- sno preminuo po~etkom 2000. godine. Paradoksalno, kao {to je to ~esto slu~aj, pove}a- na recepcija Despotovljevih romana usledila je posle njegove prerane smrti. 2000. godine ova nagrada je, kona~no, pripala Goranu Petrovi}u, za roman Sitni~ar- nica "Kod sre}ne ruke". Jo{ jednom je, po ko zna koji put izmakla Svetislavu Basari, koji se, iz polemi~kih sukoba sa knji`evnim establi{mentom, a potom i sa pripadnicima tra- dicionalne knji`evnosti, kao i sa ~lanovima Ninovog `irija, izvukao sa svojim knjigama, odrekao primanja nagrada unapred i jednom za svagda, i tako, jo{ vi{e u~vrstio svoj sta- tus kultnog pisca, izuzetno ~itanog u Srbiji i Crnoj Gori, a sve prevo|enijeg i u svetu. Ove godine objavio je svoj tre}i roman, Mrtva priroda sa satom, Laslo Bla{kovi} (1966), pe- snik koji je skrenuo pa`nju ve} svojim prvim romanom, Imenjak. 2001. je pobedio jo{ jedan mladi pisac, Zoran ]iri} (1962), romanom Hobo. Starto- vao kao pesnik, devedesetih, ]iri} je, najpre `estokim pri~ama, a potom i svojim roma- nima, uneo jedan novi senzibilitet, s njim i jezik, ogoljen, sirov, ulice i uli~nih junaka, bi- lo da su stvarni, ili izma{tani, oni odi{u na dim kafi}a, no}nih klubova, na alkohol i seks, na grubost i prostotu sredine koju predstavljaju, a sve u traganju za mrvicama smisla u besmislu njihovih malih, prolaznih `ivota. 2002. godina ponovo pripada staroj generaciji, koju ovog puta oli~ava Mladen Mar- kov (1934). Prisutan gotovo pola veka, sa brojnim knjigama proze i obimnim romanima, me|u kojima je najzna~ajniji Isterivanje boga (1984), krunisao je svoje pisanje Ninovom nagradom, koja mu je dodeljena za roman Ukop oca. Realisti~ka proza, tradicionalna u osnovi. A dodela nagrade upravo za takav literarni postupak ponovo je izazvala razli~ite reakcije u javnosti. Jedan od pisaca, Dobrilo Nenadi} (1940), kome je ova nagrada jo{

126 jednom izmakla, iz protesta, zabranio je pre{tampavanje svojih romana, tra`io da se svi postoje}i primerci njegovih knjiga spale, a sam je izjavio da }e uni{titi svoje rukopise. Re~ je o piscu koji je objavio ~itav niz romana, vrlo ~itanih u Srbiji, od Doroteja (iz 1977) do Sablje grofa Vronskog (2002). Iako dodela nagrade mo`e uticati na pove}anu ~ita- nost, da nije presudna svedo~i primer Ljiljane Habjanovi}-\urovi}, ~iji su romani naj~i- tanije knjige u Jugoslaviji, kao i sami romani Dobrila Nenadi}a, ranije ve} pomenutih Moma Kapora i Vuka Dra{kovi}a, kao i drugih pisaca koje nismo uvrstili u na{ pregled. U poslednjoj deceniji XX veka, pored navedenih romanopisaca, zapa`ene nove roma- ne objavili su pisci starije generacije: Antonije Isakovi} (1923, preminuo krajem 2002), Aleksandar Ti{ma (1924, preminuo po~etkom 2003), Pavle Ugrinov (1926), Radomir Konstantinovi} (1928), Ivan Ivanji (1929), Milorad Pavi} (1929), Dragoslav Mihailovi} (1930), Bora ]osi} (1932) i Slobodan Seleni} (1933, umire 1995); pripadnici, nazovimo je tako, srednje generacije: Ratko Adamovi} (1942), Miro Vuksanovi} (1944), Janko Vu- jinovi} (1945), Miroslav Josi} Vi{nji} (1946), Milica Mi}i} Dimovska (1947), Radovan Be- li Markovi} (1947), Radoslav Brati} (1948) i Zoran @ivkovi} (1948), Milorad Gruji} (1950) i Jovan Radulovi} (1951); a od mla|ih: Ljiljana Joki} Kaspar (1951), Labud Dra- gi} (1954), Franja Petrinovi} (1957), Gojko ^elebi} (1957), Vladan Mati} (1959), Vladi- mir Pi{talo (1960), Miodrag Kajtez (1962), Veselin Markovi} (1963), Milo{ Latinovi} (1963), Vladimir Tasi} (1964), Sa{a Radonji} (1964) i Mirko Demi} (1964). Nagrada "Me{a Selimovi}" se dodeljuje za knjigu godine u Jugoslaviji, tako da u kon- kurenciju ulaze, podjednako, romani, pesni~ke i prozne knjige, kao i esej. ^esto su se me|u nagra|enima na{li nekada{nji dobitnici Ninove nagrade, a ponekad je, da ka`e- mo tako, pojedinim nenagra|enim piscima nepravda ispravljana, jer ova nagrada se vre- menski dodeljuje neposredno za prethodnom, pa se u njoj, neretko, prona|e upravo knjiga pisca koji je bio u naju`em izboru za nagradu. Tako su, recimo, nosioci ove na- grade, Radovan Beli Markovi} (1947), za roman Limunacija u }elijama (2000). Beli Mar- kovi} je 2002. godine bio u konkurenciji za Ninovu nagradu sa romanom Knez Mi{kin u Belom Valjevu. Goran Petrovi} je dobio za roman Opsada crkve Svetog spasa, itd. Nagradu su dobila i tri pesnika: Ivan V. Lali}, Milosav Te{i} i Dragan Jovanovi} Dani- lov, koji su, svaki na svoj, specifi~an na~in, obele`ili srpsku poeziju poslednje decenije. Ivan V. Lali} (ro|. 1931, umro 1996) u~inio je to u svojoj poslednjoj, pokazalo se i `ivot- no, deceniji, kruni{u}i svoj opus knjigama Pismo (iz 1992) i ^etiri kanona (1996). U po- ~etku se govorilo o njegovom artizmu i klasicisti~kim idealima, a potom o zaokretu pre- ma postmodernizmu, sa sna`nom duhovnom ukorenjeno{}u. Na tom tragu je i Milosav Te{i} (1947), koji se u knji`evnosti pojavio u zrelim godinama, 1986. godine, zbirkom Kupinovo, za kojom su usledile: Klju~ od ku}e, Blago bo`ije, Prelest severa, Krug ra~an- ski, Dunavom i Sedmica, od 1991. do 1999. godine. Jezi~ko i semanti~ko obilje, do sa- vr{enstva dovedena forma i jedinstvena melodija njegovih pesama, svrstali su ga u sam vrh savremene srpske poezije, ali, na`alost, gotovo neprevodive pesnike. Poslednja de- cenija bila je presudna za pojavu, nagli uspon i afirmaciju D. J. Danilova (1960), koji je, po~ev od 1990, svake godine objavljivao po jednu pesni~ku knjigu, ponekad izbor. Me- |u njima se izdvajaju integralno izdanje Ku}a Bahove muzike (1998), sa nagla{enom ba- rokno{}u forme i izraza, prepuna metafora, i, za sada najnovija, Koncert za nikog (2001),

127 gde se njegov pesni~ki izraz pojednostavljuje, smiruje, akcenat preme{ta sa spolja{njeg na unutra{njeg, sa atmosfere na do`ivljaj. Knjige ova tri pesnika su, zaista i ~itane i na- gra|ivane do mere da to izgleda gotovo nestvarno, kad je poezija u pitanju. U poslednjoj deceniji sa novim pesni~kim knjigama podjednako su prisutni pesnici iz svih generacija, kako pripadnici starije, kao Miodrag Pavlovi} (1928), Stevan Rai~kovi} (1928), Srba Mitrovi} (1931), Dara Sekuli} (1931), Du{ko Trifunovi} (1933), Jovan Hri- sti} (1933), Borislav Radovi} (1935), Ljubomir Simovi} (1937), Ivan Ga|anski (1937), Branislav Petrovi} (1937-2002), Alek Vukadinovi} (1938) i Matija Be}kovi} (1939), po- tom pesnici srednje generacije: Milutin Petrovi} (1941), Vujica Re{in Tuci} (1941), Pre- drag ^udi} (1943), (1945), Nikola Strajni} (1945), Miroslav Maksimo- vi} (1946), Tanja Kragujevi} (1946), Simon Simonovi} (1946), Jovan Zivlak (1947), Ste- van Tonti} (1947), Milan Nenadi} (1947), Slobodan Zubanovi} (1947), Radmila Lazi} (1949) Novica Tadi} (1949), Vladimir Kopicl (1949), Miroslav Mandi} (1949) i Du{ko Novakovi} (1949), zatim i mla|e generacije: Zoran M. Mandi} (1950), Rajko Luka~ (1952), Selimir Radulovi} (1953), Neboj{a Vasovi} (1953), Milovan Mar~eti} (1953), \or|o Sladoje (1954), Nenad Gruji~i} (1954), Milan \or|evi} (1954), Radomir Uljare- vi} (1954), Neboj{a Devetak (1955), Simon Grabovac (1955), Miodrag Rai~evi} (1955), Nikola Vuj~i} (1956), Ivan Negri{orac (1956), \or|e Kuburi} (1958), Zvonko Karanovi} (1959), Danica Vuki}evi} (1959), Radivoj Stanivuk (1960), Zoran \eri} (1960), Vladimir Jagli~i} (1961), Sa{a Jelenkovi} (1964), Vojislav Karanovi} (1961), Dubravka \uri} (1961), Marija Kne`evi} (1963), Oto Horvat (1967), Boris Lazi} (1967), Ana Ristovi} (1972), Gojko Bo`ovi} (1972), Nenad Jovanovi} (1973). Koliko pesnika – toliko poetika. Iako nisu sve sa ovog spisa izraziti individualisti, neki od njih se vi{e priklanjaju uz modernisti~ke poetike, a pojedini uz tradicionalisti~ke. Kod pojedinih pesnika poeti~ka interesovanja su se menjala, ako ne iz knjige u knjigu, onda iz decenije u deceniju. Dok su drugi ostajali manje-vi{e dosledni jednom izna|enim po- eti~kim re{enjima. Iako je kritika, pa i ~itala~ka publika svoju pa`nju prebacila na roma- ne, ipak se pojedina pesni~ka dela ~itaju, do`ivljavaju vi{e izdanja, a vremenom se, bar za trenutak, zahvaljuju}i nekoj od brojnih pesni~kih nagrada, nalaze u centru intereso- vanja. Najzna~ajnije pesni~ke nagrade nose imena pesnika, Zmajeva (Jovana Jovanovi}a Zmaja), Popina (Vaska Pope), a tu su i Du~i}eva, [anti}eva, i brojne druge. U senci romanopisaca, ostaju pripoveda~i. Poslednje decenije objavili su vi{e izuzet- nih pripoveda~kih knjiga: Jovica A}in (1946), Miodrag Vukovi} (1947), Sava Damjanov (1956), Mihajlo Panti} (1957), Vule @uri} (1969), kao i neki od ve} pomenutih pesnika, odnosno romanopisaca. Primetno je da se sve vi{e pripoveda~i, pa i pesnici, upu{taju u pisanje romana. Da li je to zbog popularnosti `anra, ili su razlozi mnogo dublji, ostaje nam da se pitamo pri svakom od pojedinih slu~ajeva. Ovde nismo obuhvatili izuzetno plodnu dramsku knji`evnost. Samo da pomenemo da su devedesete obele`ila dramska dela mladih dramskih pisaca, poput Biljane Srblja- novi} (1970) i Neboj{e Rom~evi}a (1962), ali da su itekako bili prisutni: Vida Ognjeno- vi} (1941), Du{an Kova~evi} (1948), Miodrag Karad`i} (1950) i Stevan Koprivica (1959). [to se knji`evne kritike ti~e, ona je u knji`evnim ~asopisima prore|ena i oslabila, njen uticaj se preneo na dnevne novine i nedeljnike, koji su, tira`niji i medijski prodorniji, ali

128 i jedini koji kritici obezbe|uju neku egzistenciju. Stariji su i dalje prisutni: Slavko Leovac (1929-2000), Predrag Palavestra (1930), Svetozar Koljevi} (1930), Miroslav Egeri} (1934), Pavle Zori} (1934), Dra{ko Re|ep (1935), Bogdan A. Popovi} (1936); ali domi- niraju kriti~ari srednje: Slavko Gordi} (1941), Marko Nedi} (1943), Jovan Deli} (1949), Aleksandar Jovanovi} (1949), Petar Pijanovi} (1949), Radivoje Miki} (1950) i mla|e ge- neracije: Vasa Pavkovi} (1953), Milivoj Nenin (1956), @elidrag Nik~evi} (1956), Mihajlo Panti} (1957), Aleksandar Jerkov (1960), Bojana Stojanovi}-Pantovi} (1960), Tihomir Brajovi} (1962), Nenad [aponja (1964), a sve su prisutnija imena: Adrijana Mar~eti}, Slobodan Vladu{i}, \or|e Despi}, Alen Be{i}, Sla|ana Ili}, Hilda Uro{evi}, Vladimir Gvozden... Me|u njima su istori~ari i teoreti~ari knji`evnosti, ponekad i sami pisci poe- zije i proze, vrlo retko isklju~ivo knji`evno-kriti~ki prakti~ari. Na kraju, valja imati na umu, da je obele`avanje jedne generacije kao starije, srednje ili mla|e, uslovno, zasnovano na godini ro|enja. Pojedini iz starije generacije su se afirm- isali sa srednjom, ili, neki pripadnici tzv. srednje generacije su se pojavili sa predstavni- cima mla|e, a sada se sve vi{e mo`e govoriti i o najmla|oj generaciji, tako da se staro- sna granica pomera prema napred, ili prema nazad, ve} kako ko gleda i primenjuje ove vrlo rastegljive kriterijume. Da li je neko pripadnik jedne ili druge generacije, manje je bitno, a kritika vi{e i ne formira svoje sudove prema tome. Nisu vi{e presudna, o~igled- no, ni poeti~ka obele`ja, jer se u fokusu interesovanja kritike, pa i ~italaca, nalaze ne sa- mo pripadnici razli~itih generacije, ve} i pripadnici najrazli~itijih poetika. Nije lako uop- {tavati. Ne mo`e se uvek koristiti ni osnovna podela na tradicionalnu, odnosno moder- nu knji`evnost. Pa, recimo, me|u tradicionaliste svrstati sve one koji pi{u realisti~ki, a me|u postmoderniste one koji imaju izvestan otklon, kako prema tradiciji, tako i prema uobi~ajenom pripovedanju, odnosno pevanju. Po~etkom osamdesetih bila je sna`na po- java fantasti~ke knji`evnosti. Iz toga je, pored ostalog, proizi{la proza Milorada Pavi}a. U tom klju~u je, ~esto, ~itana proza Danila Ki{a (1935-1989), ali on se nije smatrao piscem fantastike. Posebna je, naravno, grana nau~ne fantastike, koju u srpskoj knji`evnosti naj- doslednije neguje Zoran @ivkovi} (1948). Jedno je samo sigurno: srpska knji`evnost je i u poslednjoj deceniji XX veka bila `an- rovski, tematski i poeti~ki bogata, iako obremenjena politi~kom i ekonomskom situaci- jom u zemlji, za vreme svetske izolacije, a potom i bombardovanja, 1999. godine. Sve to je moralo imati uticaj na njene tokove, kako one glavne, o kojima smo govorili, a ko- ji su je obele`ili zna~ajnim knji`evnim ostvarenjima, tako i one sporedne, koji su brojni- ji, a koji se vremenom gube ili utapaju u ne{to {to bi se metafori~ki moglo ozna~iti ak- tuelnim vidom savremene srpske knji`evnosti.

129