Europa I Enciklopedija: Kultura I Kodifikacija Pravni Fakultet Sveučilišta U Zagrebu Leksikografski Zavod Miroslav Krleža
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
EUROPA I ENCIKLOPEDIJA: KULTURA I KODIFIKACIJA PRAVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA Za nakladnike Hrvoje Sikirić dekan Bruno Kragić ravnatelj Recenzenti prof. dr. sc. Zoran Parać prof. dr. sc. Damir Boras Uredništvo Marko Baretić, Iva Klobučar Srbić, Petar Miladin, Tea Rogić Musa, Hrvoje Sikirić, Ksenija Grubišić Oblikovanje i prijelom Ivo Horvat CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000913631 ISBN 978-953-270-097-8 (PRAVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU) ISBN 978-953-268-033-1 (LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD MIROSLAV KRLEŽA) EUROPA I ENCIKLOPEDIJA: KULTURA I KODIFIKACIJA Zbornik radova Urednik Vlaho Bogišić ZAGREB MMXI – MMXV SADRŽAJ Jakša Barbić / O kodifikaciji i normi 7–10 Antun Vujić / Europa i enciklopedija: kodifikacija i 11–19 kultura Branko Smerdel / Hrvatska ustavnost u Europskoj 21–32 uniji: apel eurorealista Josip Kregar / Legitimnost prava 33–59 Hrvoje Sikirić / Međunarodno privatno pravo u 61–71 pravnoj enciklopedistici: Međunarodna enciklopedija poredbenog prava, Međunarodna pravna enciklopedija i Max Planck Enciklopedija europskog privatnog prava Marko Petrak / Bogišić kao anti-Jhering? Shvaćanja o 73–84 praizvoru prava i kodifikacija Petar Miladin, Henrik-Riko Held / Pokušaj 85–104 kodifikacije neopravdanog obogaćenja u Nacrtu Zajedničkog referentnog okvira (DCFR) Saša Nikšić / Pokušaj kodifikacija europskog 105–123 ugovornog prava Ivana Bajakić / Prekodifikacija: slučaj europske 125–135 regulative tržišta kapitala Hrvoje Markovinović / Harmonizacija sustava 137–155 mobilijarnoga osiguranja tražbina pod okriljem UNCITRAL-a: mogu li usvojena rješenja poslužiti kao predložak za reformu hrvatskoga prava? Marko Samardžija / Općeleksičko u enciklopedičkome 157–165 Drago Roksandić / Krležina Enciklopedija Jugoslavije 167–184 između euroskepticizma i euronormativizma Slaven Ravlić / Enciklopedija kao socijalna utopija 185–197 Nenad Prelog / Od tko i što do kako i zašto: budućnost 199–211 online enciklopedija Zdenko Jecić / Nadnacionalni karakter internetskih 213–226 enciklopedija Hilmo Neimarlija / Islam u leksikonskim prikazima 227–236 Nerkeza Smailagića i Sulejmana Mašovića Katarina Dalmatin / Renesansni »enciklopedijski« 237–248 projekt Giulija Camilla Delminija Tea Rogić Musa / Poredbenopovijesna metoda 249–263 Zagrebačke književnoznanstvene škole Maša Kolanović / »Naš« obračun sa socijalizmom: 265–281 postsocijalistička književna artikulacija (europskoga) socijalizma Anton Tamarut / Teme i odrednice suvremene 283–300 hrvatske teologije u ogledalu Bogoslovske smotre Goran Sunajko / Prilog razumijevanju Osnove 301–312 za utemeljenje narodne vojske u Trojednoj kraljevini hèrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj Milan Đurčinov / Mogući pozitivni kulturni 313–318 doprinos malih naroda u Evropi Dubravka Vrgoč / Kazališna sudbina Krležina 319–322 Kraljeva Bruno Kragić / Enciklopedijski duh u 323–326 imaginariju popularnih umjetnosti Vlaho Bogišić / Obitelj između ideje i priče 327–334 Znanstveni skup Europa i enciklopedija: kultura i 335–343 kodifikacija O kodifi kaciji i normi Jakša Barbić Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti U nazivu je naše konferencije pojam kodifikacija. Naravno, kodifikacija je pitanje i kulture društva, ali pod tim pojmom obično razumijevamo sustavno normiranje odnosa i institucija u nekom društvu1. Zašto kažem sustavno, ako je već riječ o kodi- fikaciji? Nekad je kodifikacija mogla biti, u samim početcima, jedan jedini akt. Justi- nijanov Corpus Iuris Civilis bio je integralan i rješavao je, praktički, čitavo prirodno pravo ondašnjega svijeta. Međutim, takvo što više nije moguće i kad govorimo o kodifikaciji, ne govorimo o jednom aktu, ne govorimo o jednom kodeksu ni o jed- nom zakoniku. Ne govorimo stoga o kodifikaciji kao o donošenju jednoga zakonika, već kao o cjelovitom normiranju društvenoga života, onoga što se u društvu događa. Tu ni propisi više nisu jedini element kodifikacije. Propisi su kodifikacija onoga što dolazi od strane države, što dolazi od strane zakonodavca koji nešto propisuje i zahtijeva da bude u skladu s tim propisom. Međutim, danas postoji sfera takozvanog mekoga prava, mi to zovemo soft law, koje ne potječe od zakonodavca, nego ga kreiraju oni koji sudjeluju u poslovnim odnosima. To je posebna domena trgovačkoga prava i međunarodnoga trgovačkoga prava, gdje postoji običaj uzance, formularni ugovori, razni dokumenti koji se izdaju, a nemaju snagu zakonodavca, nemaju snagu propisa, ali se primjenjuju. I to moramo smatrati kodifikacijom. Imate razne institucije i aso- cijacije širom svijeta koje donose nešto što nije propis, ali jest normalno, kao norma koja normira odnose, i to norma koja ima sankciju, jer sankcija nije samo platiti kaz- nu ili otići u zatvor. Sankcija je izgubiti pravo, izgubiti parnicu. Postavlja se onda pitanje čemu uopće treba nešto kodificirati. Zašto treba uop- će donositi neke regule i norme u društvu? Dok dva čovjeka budu živa na kugli ze- maljskoj, morat će postojati propisi. Jedan može raditi što hoće, ali dok su dva, to će biti tako. A rastemo, ima nas sve više. Temeljni je cilj postići pravnu sigurnost, koja daje sigurnost nekome da će ostvariti svoje pravo i da će zaštititi svoja prava. Prva 1 Tekst je priređen prema tonskom zapisu uvodnoga izlaganja na otvaranju konferencije »Eu- ropa i enciklopedija: kultura i kodifikacija«, u KBC-u Sestara milosrdnica u Zagrebu, 2011. 7 Jakša Barbić / O kodifikaciji i normi nevolja koja se pritom javlja odnosi se na to kakvi ti propisi moraju biti da bi uopće mogli biti sredstvo djelotvorne zaštite ili pravne sigurnosti. Obično se u teoriji kaže da je malen broj propisa koji se često ne mijenjaju. Dakle, protežu se do one mjere do koje je to potrebno da ne prekorače granicu i zakoče individualnost i slobodno kre- tanje. Danas je u svijetu sve tome suprotno. Propisi rastu stravičnom brzinom i eks- panzijom. Zadiru u sve moguće pore ljudskoga života i zapravo nam stvaraju teškoće i pretvaraju se u svoju suprotnost. Pravna sigurnost nije proporcionalna broju i veli- čini propisa. Preveliki broj propisa vodi u pravnu nesigurnost. Više se ne možete snalaziti, ne znate što vrijedi, niste sigurni. Ni stručnjaci za neko područje više nisu sigurni i vi se zapravo pri traženju zaštite upuštate u avanturu, koja možda i neće biti pružena. Europska unija u tome je postala šampion. Hrvatska je ugradila u svoj prav- ni sustav preko sto tisuća stranica razne regulative Europske unije na ono što je imala prije toga, pa se s pravom pitamo tko se tu može uopće snaći. U Jugoslaviji je bilo oko trinaest milijuna samoupravnih sporazuma. Proble- ma s prenormiranošću pritom nije bilo samo stoga što nitko po njima nije postupao. Ali kada suvremene institucije svaki čas moraju donositi nove pravilnike, to nosi konsekvencije. Ne postupa li se po njima, slijede vrlo visoke sankcije. Morate imati pravilnik o sigurnosti koji primjerice predviđa periodičko pregledavanje ispravnosti uređaja, što morate posebno platiti i normirati u vašem pravilniku. Prema tome, prva pretpostavka pravne sigurnosti ozbiljno je dovedena u pitanje brojem i rastom propisa i dinamikom njihove promjene. Mi svaki čas mijenjamo propise. Zapamtite, Europska unija će neprestance donositi nove smjernice, što znači i promjenu propisa gotovo svake godine, mijenjati propise i svi će se tome morati prilagođavati. To je veliki problem. Protumačio bih to na sljedeći način: kad okupite na jednom mjestu skupinu birokrata, oni moraju pokazati da imaju raison, da rade sve što treba i funkcioniraju. Najbolji povijesni primjer za to su Kruppove tvornice. Krupp je imao tvornice oruž- ja, ali imao je i zasebno funkcionalno operativno sjedište gdje su bili činovnici. Savez- nici su razbili sve tvornice, ništa se nije radilo, a petsto činovnika je funkcioniralo besprijekorno. Jer je to bio mehanizam koji je bio dobro postavljen i dobro je funkci- onirao. I Europska unija će, a ja ne osporavam njezine pretpostavke, morati krenuti prema racionalizaciji, jer njezin tempo vodi u pravnu nesigurnost, upravo suprotno od željene pravne sigurnosti. Druga stvar je vladavina prava. Dugoročno se vladavinu prava želi postići kodifikacijom, ali je kodifikacija samo pretpostavka za vladavinu prava, jer da bi vladavina prava funkcionirala, morate imati institucije koje funkcioniraju. Što to znači? Da se propisi i norme moraju bespogovorno i bez izuzetaka stalno primjenji- vati na svakoga. Kada postoji kampanja, to je najbolji znak da sustav ne funkcionira. Mi smo stalno u kampanji jer nam pravni sustav ne funkcionira. Kampanja protiv korupcije, recimo, potrebno je to raditi, ali da je sustav funkcionirao, ne bismo imali 8 kampanju. Stvari treba pojednostaviti i ubrzati, čim investitor osjeti kampanju odu- staje jer sustav ne funkcionira. Dakle, što prije moramo ući u redoviti ritam. Sustav mora funkcionirati uravnoteženo prema svima, bez iznimki. Treba biti takav da, ako je neko pravo povrijeđeno, treba znati što se može poduzeti, ali i znati što će se s tim postupkom na kraju dogoditi. To se u Hrvatskoj ne podrazumijeva. Onaj tko se upusti danas u sudsku ili neku drugu proceduru, nije siguran kako će se to i kada završiti. Daljnji element su savjesni suci, oni koji primjenjuju pravo i na koje ne smije biti utjecaja kada se vode postupci za ostvarenje nečijega prava ili za njegovu zaštitu. Pretpostavke za sve to su u kodifikaciji: propisi i sustav normi koji moraju biti uskla- đeni i među kojima se lako snalazimo moraju biti jasni. A ako je netko ugradio na brzinu sto tisuća stranica pravne stečevine, odmah