Sv. Venancije Prvi Biskup Solinski . I Mučenik Duvanjski
SV. VENANCIJE PRVI BISKUP SOLINSKI . I MUČENIK DUVANJSKI. i. Kada polovicom II. v. prije Kr., pri osvajalačkom prodiranju rimskih legija na istočnim obalama jadranskoga mora, ratna se sreća iznevjeri moćnim ilirskim plemenima, javlja se u srednjoj Dalmaciji jedno brojno, jako, ratoborno pleme: Ďal- matae ili Delmatae. Ovo je pleme bilo s početka u nekoj, ali slaboj, odvisnosti od kraljevstva Ardiejaca, ali iza smrti Pleurata otpadoše oni sasvijem od njegova na sljednika kralja Gencija i stvoriše neodvisnu, jaku, zavjerenu državu, koja otvori rat ne samo svojim susjednim ilirskim plemenima, pristašama Rima, nego i samome Rimu. Dalmatae nisu dotle imali primorja, nego kada oni razviše stijeg nafodne slobode, iz svojih zagorskih. obitavaHšta, s visočina okolo njihova glavnoga grada Delminiuma1 (današnjega Duvna), spustiše se niz dolinu Cetine i klanac Klisa iz svojih gustih šuma к moru te stadoše navaljivati na plemena Ardiejaca i Daorza, na rimske kopnene naseobine Isejaca (Issa, Vis.), Epetiuma (Stobreč) i Tragurium-a '(Trogir) pa kasnije i sjeverno na Liburne. Isejci i Daorzi obratiše se za pomoć u Rim, od koga su bili odvisni. Pri hvati ovu prigodu rimski Senat, da se umiješa u poslove ilirskih plemena na našoj obali, pa posla god. 158. pr. Kr. poslanstvo pod vodstvom Gaja Fanija, da se iz vijesti о odnošajima u Iliriku2. Dalmate odgovoriše, da oni nemaju nikakova posla s Rimljanima i ne dadoše ovom poslanstvu ni konaka, ni hrane, a tajni ih bijeg 1 Ovo mjesto dolazi i ovom grafijom pisano kod Alterthumswissenschaft s. v. Delminium, Dal raznih pisaca: Dalmion, Dalma, Delma, Delmis, matae, bilo se je počelo zapuštati. Ali eto opet Dalen (u Konstantina Porf irogeneta).
[Show full text]