Prezbiter – Svećenik U Hrvatskoj Pokoncilskoj Teološkoj Literaturi (1965.-2010.)
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET Danijel Crnić Prezbiter – svećenik u hrvatskoj pokoncilskoj teološkoj literaturi (1965.-2010.) Doktorski rad Mentor: prof. dr. sc. Josip Baloban Zagreb, 2013. Informacije o mentoru Josip Baloban rođen je 17. svibnja 1949. godine u Brebrovcu, župa Slavetić, Zagrebačka nadbiskupija. Osmogodišnju školu pohađao je u Slavetiću i Petrovini (1956.- 1964.). Klasičnu gimnaziju završio je na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu 1968. godine. Studij dvije godine filozofije i jednu godinu teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1968.-1971.). Studij teologije nastavio je na Ludwig-Maximilianovom sveučilištu u Münchenu, gdje je i diplomirao 1974. godine. 11. kolovoza 1974. godine zaređen je za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. 1976. godine tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić šalje ga na poslijediplomski i doktorandski studij u München, gdje je i doktorirao 1981. godine. Naslov disertacije bio je „Kirche in einer sozialistischen Gesellschaft. Analyse der gegenwärtigen pastoralen Situation in der Erzdiözese Zagreb (Nordkroatien) unter besonderer Berücksichtigung der distanzierten Kirchlichkeit“. Disertacija je objavljena na njemačkom jeziku 1982. godine u nizu Studien zur Praktischen Theologie, Band 24. 1981. godine vraća se u Hrvatsku, te biva imenovan subsidijarom u župi sv. Luke Travno-Zagreb (1981.-1984.), zatim u župi sv. Mateja u Dugavama-Zagreb (1984.-1986.). Od 1981. do danas predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (odsada KBF-u), najprije 1981. na Katehetskom institutu, a zatim od 1982. kao asistent na filozofsko-teološkom šestogodišnjem studiju. U prvih dvadeset godina predaje predmete iz teologije i katehetike. Na istom Fakultetu se habilitirao 1990. godine s knjigom “Hrvatska kršćanska obitelj na pragu XXI. st.”, koja je iste godine tiskana u Zagrebu. Iste godine izabran je za sveučilišnog docenta, 1994. godine za izvanrednog profesora, 2000. godine za redovitog profesora, a 2005. godine za redovitog profesora trajno. Od 1993. godine Pročelnik je Katedre pastoralne teologije, a od 1994. voditelj VI. specijalizacije na KBF-u, gdje vodi magistarske i doktorske radove. Na njegov prijedlog osnovana je Katedra religiozne pedagogije i katehetike na KBF-u 1996. godine. Bio je i njezin prvi Pročelnik od 1996. do 1998. godine. Voditelj je poslijediplomskoga specijalističkog studija «Management neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje»(2003.). Od 1993. do 2000. godine bio je Tajnik Teološko-pastoralnog tjedna za svećenike na KBF-u. Od 1996. do 1998. godine bio je član Matičnog povjerenstva za područje humanističkih znanosti, polje filozofije i teologije. U tri mandata bio je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2002.-2005. i 2007.-2008.). Bio je član Radne grupe Senata Sveučilišta u Zagrebu za izradu prijedloga Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti i visokom obrazovanju; član Odbora 1 za poslovanje Senata Sveučilišta u Zagrebu; član Radne skupine za pisanje Statuta Sveučilišta u Zagrebu; član Radne skupine za prosudbu i analizu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH-e. Još uvijek je član Odbora za Statutarna pitanja Sveučilišta u Zagrebu. Član je Odbora za podjelu državnih nagrada za znanost i istodobno je Predsjednik Stručnog povjerenstva za područje društvenih znanosti (2004.-). Član je Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje (2004.-). Bio je član različitih vijeća Biskupske konferencije i Zagrebačke nadbiskupije, a trenutno je član je Pripremnog Povjerenstva Druge sinode zagrebačke nadbiskupije u kojem je Voditelj Skupine Mjesto i zadaća župe u Crkvi i društvu za Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije, te član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije i član Poslovnog odbora Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije. Od 2001. dekretom nadbiskupa Josipa Bozanića imenovan je kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. 2007. godine izabran je za dekana Prvostolnog kaptola. Dekretom nadbiskupa Josipa kardinala Bozanića imenovan je 2008. arhiđakonom Karlovačko-goričkog arhiđakonata. Član je Konferencije pastoralnih teologa njemačkog govornog područja i član je Udruženja pastoralnih teologa Srednje i Istočne Europe. Svojim izlaganjima sudjelovao je na raznim znanstvenim teološkim skupovima u domovini i inozemstvu. U akad. god. zim. sem. 1992./1993. bio je gost profesor na Teološkoj fakulteti u Ljubljani i Mariboru (na poslijediplomskom studiju). Od 1997. do 2001. godine sudjelovao je u međunarodnom znanstvenom projektu “Pastoralna teologija u postkomunističkim zemljama Europe;” od 1997. do 2000. godine u multidisciplinarnom projektu “Aufbruch”; od 1998. do 2000. u projektu “Kako Hrvati žive i vjeruju?” 2000. godine, zajedno s prof. dr. sc. Perom Aračićem, bio je voditelj europskog istraživanja Priester-2000. Bio je voditelj za Hrvatsku međunarodnog znanstvenoistraživačkog projekta “European Values Study”- 1999.-2002. Zatim od 2003. do 2005. voditelj međunarodnog projekta «Komparativna europska studija vrednota: Hrvatska i Europa». Sudjelovao je u međunarodnom projektu «EU-Erweiterung. PosT-Forschungs- und Lernprojekt der mittel- und osteuropäischen Pastoraltheologinnen und Pastoraltheologen“. Sada je voditelj međunarodnog znanstvenog projekta „Europsko istraživanje vrednota: Hrvatska u Europi“ (2007.-) 2 SAŽETAK U prvome poglavlju doktorskog rada 1. Teologija prezbiterata prema Drugome vatikanskom koncilu, iščitava se i donosi teologija prezbiterata prema Drugom vatikanskom koncilu i tekstovima postkoncilskog učiteljstva. Zatim se pretresa postkoncilsko učenje o prezbiterima u Sinodama biskupâ, te u postkoncilskim dokumentima crkvenog Učiteljstva, u kojima se iznosi problematika prezbitera u poveznici sa koncilskim nacrtom teologije prezbiterata, uz naznačavanje pojedinih odmaka od koncilske misli. U drugome poglavlju 2. Raspravljanje i pisanje o prezbiteru – svećeniku u Hrvatskoj poslije Koncila, na temelju postkoncilske teološke literature u Hrvatskoj istražuje se i pokazuje da je Drugi vatikanski koncil uvelike oblikovao prezbitera u Hrvatskoj. Da bi ispunili očekivanja Drugoga vatikanskog koncila hrvatski su prezbiteri trebali izvršiti prementalizaciju svoga lika od posrednika i kultnog službenika u prezbitera služitelja zajednici, evangelizatora, sabiratelja, pratitelja i prijatelja, čemu je pridonijela hrvatska postkoncilska teološka periodika, a na poseban način Bogoslovska smotra. Katolički tjednik u Hrvatskoj Glas Koncila odigrao je veoma važnu ulogu u informiranju i formiranju crkvene javnosti, a napose prezbiterâ. Od svoga osnutka Kršćanska sadašnjost je uvelike utjecala na oblikovanje koncilskog lika prezbitera u Hrvatskoj. U trećem poglavlju doktorskog rada 3. Prezbiterov – svećenikov identitet na kušnji, najprije se obrađuje postkoncilska kriza u Crkvi, koja se uglavnom manifestirala u obliku krize identiteta te krize svećeničkog ministerija kod jednog dijela prezbitera. Zatim se obrađuje svećenička anketa (1971.) i druga istraživanja kojima je za cilj bilo pomoći prezbiterima snaći se u izmijenjenom crkveno-povijesnom i kulturološko-civilizacijskome kontekstu. U četvrtome poglavlju 4. Sadašnje stanje nedovršenosti koncilskog lika prezbitera u Hrvatskoj, analizom se pokazuje da se prema pisanju suvremenih hrvatskih teologa, kod jednog dijela hrvatskih prezbitera, primjećuje nedovršenost njihova lika kao navjestitelja Božje riječi, te kao slavitelja euharistije i djelitelja sakramenata. Nedovršenost lika kod hrvatskih prezbitera kao voditelja zajednice Božjega naroda hrvatski teolozi uočavaju kroz redukcionističko shvaćanje prezbiterske službe, zatim kroz opasnost funkcionalizma i individualizma u shvaćanju i življenju svoga poslanja. Autor se služi kritičko-analitičkom metodom, a dobivene spoznaje obrađuje metodom sinteze i komparacije. Znanstveni doprinos ovog doktorskog rada sastoji se u analizi i zaokruženom prikazu koncilske teologije prezbiterata u Hrvatskoj, njezinog ostvarivanja, te njezinih plodova u životu i poslanju hrvatskih prezbitera. 3 WIDENED SUMMARY PRESBYTER – PRIEST IN CROATIAN POSTCOUNCIL THEOLOGICAL LITERATURE (1965. – 2010.) In the first Chapter of the dissertation entitled The Theology of the Priesthood According to the Second Vatican Council and Texts of the Post-Council Teaching, the author primarily presents the Decree on the Ministry and Life of Priests (Presbyterorum ordinis) as the draft of the Council's theology of the priesthood, explaining, at the same time, previous drafts as well as reviews of the final document. By putting the ministry, instead of the priest's life, in the first place, Presbyterorum ordinis ceases the previous dichotomy between the sainthood of the priest's life and his work, which is a strongly present characteristic of the theology of the priesthood before the Council. In the key doctrinal elements that are important to the theology of the priesthood, The Decree on the Ministry and Life of Priests follows the dogmatic constitution of the church Lumen gentium. The first and pillar characteristic of the Council's theology of the priesthood is its Christocentricity, that puts the ministerial priesthood within the common framework of the universal priesthood, representing both; a major novum and, at the same time, a drift away from the theology of the priesthood before the Council. The author also recognizes the theocentric accent on the priest's existence within the Council's theology of the priesthood. In the context of