Subota, 9. ožujka 2013., 18 sati Foto: Metropolitan Richard Wagner PARSIFAL Subota, 9. ožujka 2013., 18 sati SNIMKA

THE MET: LIVE IN HD SERIES IS MADE POSSIBLE BY A GENEROUS GRANT FROM ITS FOUNDING SPONZOR Neubauer Family Foundation

GLOBAL CORPORATE SPONSORSHIP OF THE MET LIVE IN HD IS PROVIDED BY

THE HD BRODCASTS ARE SUPPORTED BY Richard Wagner PARSIFAL

Ein Bühnenweihfestspiel / Sveani posvetni prikaz u tri ina Libreto: Richard Wagner prema Wolframu von Eschenbachu

SUBOTA, 9. OŽUJKA 2013. POČETAK U 18 SATI.

Praizvedba: Bayreuth, 26. srpnja 1882. Prva hrvatska izvedba: Narodno kazalište u Zagrebu, 28. travnja 1922. Prva izvedba u Metropolitanu: 24. prosinca 1903. Prva izvedba ove produkcije: 15. veljače 2013.

PARSIFAL REDATELJ François Girard

KUNDRY Katarina Dalayman SCENOGRAF Michael Levine GURNEMANZ René Pape KOSTIMOGRAF Thibault AMFORTAS Peter Mattei Vancraenenbroeck KLINGSOR Evgenij Nikitin OBLIKOVATELJ RASVJETE David Finn TITUREL Rúni Brattaberg Solisti, Zbor i orkestar Metropolitana OBLIKOVATELJ VIDEA Peter Flaherty

ZBOROVOĐA Donald Palumbo KOREOGRAFKINJA Carolyn Choa DIRIGENT Daniele Gatti DRAMATURG Serge Lamothe Titlovi: engleski. Tekst: njemački. Svršetak oko23satai50minuta. Stanka poslijeprvogaidrugogačina. pomirenju svihaspektasvojeduhovnosti.Tojesvetodjelo upovijestiglazbe. Parsifal Radnja sedogađaudvorcuMontsalvatŠpanjolskoj srednjem vijeku. nijesamoopera- Parsifal jemisijaukojojWagner,većpotkrajživota,težio François Girard

Foto: Metropolitan opera Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

Sveti gral, posuda iz koje je Spasitelj pio na Nesvjestan ljudske slabosti, pao je pod utjecaj posljednjoj veeri, dan je na uvanje Titurelu Kundry i zaboravio svoje poslanstvo. Dopustio i njegovim kršanskim vitezovima. Njima je je da mu iz ruke ispadne sveto koplje koje je povjereno i oružje za obranu od bezbožnika prihvatio Klingsor kojega je došao ubiti. Sam - sveto koplje - kojim je rimski vojnik ranio Amfortas teško je ranjen pred vitezovima koji Spasitelja. Da bi što bolje uvao tu svetinju, su mu pritekli u pomo. Titurel, kralj nad zemljom gralskih vitezova, Amfortasovoj rani nema lijeka. Gubi snagu, dao je sagraditi dvorac Montsalvat, na visokoj a time slabi i mo vitezova. Ranu bi mogao hridi, okrenut arapskoj Španjolskoj. To je zacijeljeti samo dodir svetoga koplja koje je i simboliki odnos kršanstva prema poganskom zadalo ranu. svijetu, posebice prema arobnjaku Klingsoru, Jedan jedini stvor može koplje oteti Klingsoru. neprijatelju dobroga. Klingsoru s vremena To mora biti “nevin-lud“ mladi bez grijeha, na vrijeme uspijeva privui gralske vitezove u reiner Tor. On nee podlei aroliji Klingsorova svoj arobni vrt i oni ne mogu odoljeti arima vrta, odoljet e joj i, svjestan Amfortasove njegovih cvjetnih djevojaka i njihove glavne krivnje, iz sažaljenja prema njemu, smatrajui arobnice Kundry, žene jedinstvene ljepote. svojim spasom njegovo ozdravljenje, domoi e ak je i Amfortas, kojemu je ostarjeli Titurel se svetog koplja i zacijeljeti njime Amfortasovu povjerio uvanje grala, podlegao njihovim ranu. Gralski vitezovi oekuju tog istog arima. Željan poeti vladavinu uništenjem nepoznavatelja grijeha. Pobjeda Parsifala Klingsorova carstva, Amfortas je neoprezno nad Klingsorom pobjeda je kršanstva nad ušao u arobni vrt s namjerom da ga ubije. poganstvom.

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

PRVI IN od iste smrti. No mladi je ostavio majku i U šumi oko dvorca gdje borave, Gurnemanz krenuo u svijet, a ona je od tuge umrla. Kundry i gralski vitezovi pokušavaju izlijeiti je umorna i želi samo mir. Mladi je naivan Amfortasovu ranu. Pripremaju mu kupelj. i hrabar i Gurnemazu se uini da bi baš on Kundry je donijela poseban arapski balzam, mogao spasiti Amfortasa. Poziva ga da bude na ali Amfortas zna da mu može pomoi samo obredu grala (Du siehst, mein Sohn, zum Raum “samilošu prosvijetljen nevin-lud“ (Durch wird hier die Zeit - Vidiš, sine moj, tu vrijeme Mitleid wissend der reiner Tor). Gurnemanz postaje prostor). pria o Kundry, o tome kako uvijek pomaže Vitezovi se okupljaju (Zum letzten Liebesmahle vitezovima, a nikada ne traži zahvalnost. Možda - K zadnjoj ljubavnoj gozbi). Titurel traži od želi okajati neku prošlu kletvu? Gurnemanz Amfortasa da obavi obred i otkrije gral (Mein nastavlja priu o Amfortasu, arobnici i Sohn, Amfortas, bis du am Amt? - Amfortase, sine Klingsoru, gralu, svetom koplju. Na pozornicu moj, vršiš li službu?). Mladi prati obred, ali pada strelicom proboden labud. Ubio ga je ne uspijeva shvatiti njegovo znaenje i smisao. mladi. Gurnemanz ga prekorava i ispituje Gurnemanz je razoaran i šalje ga da nastavi odakle je, tko mu je otac, tko ga je poslao na svojim putem. put, kako se zove, ali mladi ništa ne zna. Zna jedino da mu se mati zvala Herzeleide i da su živjeli u divljini. Ali Kundry zna da mu je otac DRUGI IN Gamuret bio ratnik i da je poginuo u boju, a U svojem dvorcu, Klingsor budi usnulu majka ga je povela u divljinu želei ga spasiti Kundry koja zaziva utonue u dubok san i

7 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

smrt. Zahtijeva od nje da namami mladia koji Kundry, našto ga ona naziva okrutnikom - se približava dvorcu. To je, naravno, Parsifal. Grausamer! - koji nema milosti prema njoj, a Cvjetne djevojke okružuju ga i mame svojim i ona sama za njom vapi. Kad joj se on i dalje arima, ali on im odolijeva. No tad se pojavi vrsto odupire, proklinje ga i poziva Klingsora. Kundry i zazove ga imenom kojim ga je zvala Parsifal oduzima Klingsoru koplje kojim ga je mati - Parsifal. I nastaje prizor zavoenja koji on trebao ubiti. Tim svetim kopljem ini znak vješta Kundry izvodi upotrebljavajui svu svoju križa i arobnjakov se dvorac urušava. mo. Najprije mu kaže da ga je tim imenom u dalekoj Arabiji nazvao otac Gamuret dok je još bio u majinoj utrobi, a zatim mu pria o majci (Ich sah das Kind an seiner Mutter Brust - Vidjeh TREI IN dijete na majinim grudima). Majka nije željela Prošle su godine. Ostarjeli Gurnemanz da sin kroi oevim stopama i da ga stigne pronalazi obamrlu Kundry u gruboj skora smrt pa ga je odgajala u neznanju. Ali pokajnikoj halji slinoj onoj u prvome inu. jednoga dana on ju je napustio, krenuo u svijet Ona ga prepoznaje. Spremna je i dalje služiti, i nije se više vratio... i njezino je srce puklo ali nije više ista. Možda e i za nju doi dan od tuge. Kundry mu nudi utjehu i daje prvi spasenja - razmišlja sijedi starac. Približava poljubac ljubavi. Parsifal je zbunjen. No padne se vitez u oklopu sa štitom i kopljem, a mu na pamet Amfortas (Amfortas! - Die Wunde! Gurnemanz ga upozorava da oružju nema - Amfortas! Rana!) i shvaa smisao odricanja mjesta na dan Velikog petka. Naposljetku od putenih želja radi otkupljenja. Odbacuje ga prepoznaje. To je Parsifal, onaj koji e

8 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

svojim kopljem - a to je sveto koplje - donijeti spas Amfortasu i otkriti gral. Pozdravlja ga kao novog uvara grala. Kundry mu u znak poniznosti opere noge i posuši ih kosom. On je krsti vodom s izvora. Poinje ar Velikog petka. Gurnemanz i Kundry obaviju Parsifala

viteškim plaštem i Gurnemanz ga vodi u veliku opera Metropolitan Foto: dvoranu grala. Vitezovi pozivaju Amfortasa da otkrije gral, no on je nemoan i zaziva smrt. Vitezovi ne odustaju, ali on je uvjeren da ništa nee zacijeljeti njegovu ranu. No tada Parsifal koji se neprimjeen približio, pobjedonosno najavljuje da e jedno oružje valjati za tu svrhu - Ner eine Waffe taugt - sveto koplje u njegovoj ruci. Njime dotakne Amfortasovu ranu i Amfortas je spašen, a Parsifal od njega preuzima dužnost da otkrije gral. On to ini, blažena svjetlost obavija prisutne, Kundry lagano umire. Svi pjevaju Erlösung dem Erlöser! - Otkupitelju otkupljenje!

9 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto: opera Metropolitan Foto:

Jonas Kaufmann Réne Pape

VEČERAŠNJI INTERPRETI u Tosci i Tamina u Čarobnoj fruli i bliži se pedesetom nastupu. Profinjen je i koncertni Naslovnu ulogu pjeva velika operna zvijezda pjevač. Gurnemanz je njemački bas nazvan današnjice, njemački tenor Jonas Kaufmann bas crni dijamant, Réne Pape (1964.). Rođen (1969.), kojega pamtimo kao Siegmunda u Walküri u Met Live in HD pretprošle i Fausta u Dresdenu i školovan u glasovitom Dresdner prošle sezone. Nakon nastupa u manjim Kreuzchoru i na tamošnjem Konzervatoriju, ulogama još u vrijeme studija u Münchenu, debitirao je 1988. u berlinskoj Državnoj operi počeo je karijeru 1994. u Saarbrückenu kao i postao njezin član. Međunarodni ugled lirski mozartovski tenor, nastupima u Čarobnoj stekao je 1995. kad ga je sir Georg Solti fruli, Otmici iz saraja i u Titusu. Već je 1999. odabrao za Sarastra u Čarobnoj fruli. Iste je pjevao na Salzburškim svečanim igrama, a godine prvi put nastupio u Metropolitanu kao od 2001. član je Opere u Zürichu. Pažljivo Govornik u istoj operi. Od tada je stalno u njegujući svoj lijepi glas, doveo ga je do lirico- njemu, ostvario je dvadesetak velikih i glavnih spinto tenora, sjajnog Don Joséa na otvorenju uloga i više od 180 nastupa. Najčešće je sezone u Scali 2009. s Carmen, te Lohengrina pjevao Mefistofelea u Faustu, u kojoj smo ga na Bayreuthskim svečanim igrama 2010. i na ulozi gledali i slušali u Met Live in HD, Filipa otvorenju ove sezone u Scali. U Metropolitanu u Don Carlu, Leporella u Don Giovanniju, je prvi put nastupio 2006. kao Alfredo u Traviati Kralja Heinricha u Lohengrinu, Kralja Markea i tu je ulogu najčešće u njemu pjevao. U Metu u Tristanu i Izoldi, Pognera u Majstorima je još ostvario Don Joséa, Cavaradossija pjevačima i Rocca u Fideliju. Časopis Opera

10 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto: opera Metropolitan Foto:

Katarina Dalayman Evgenij Nikitin

News nazvao ga je najkarizmatičnijim svjetskim Faustu. Ostvarila je četrdesetak nastupa. basom, a njemačka kritika proglasila ga je Bariton Peter Mattei (1965.) ugled je stekao 2006. umjetnikom godine za kreaciju Borisa kao mozartovski pjevač. Nakon studija na Godunova, a u toj smo ga ulozi također Kraljevskoj švedskoj glazbenoj akademiji, doživjeli u Met Live in HD. U ulogama Kundry debitirao je 1990. u kazalištu u dvorcu i Amfortasa nastupa dvoje švedskih umjetnika: Drottningholmu u Stokholmu u Mozartovoj Katarina Dalayman i Peter Mattei. Dramski operi La finta giardiniera (Lažna vrtlarica). U sopran Katarina Dalayman (1963.) završila je Metropolitanu je prvi put nastupio 2002. kao Operni konzervatorij u Stockholmu i debitirala Grof Almaviva u Figarovu piru i tu je ulogu 1991. u Švedskoj kraljevskoj operi kao Amelija najčešće u njemu pjevao. Pjevao je još Figara u Simonu Boccanegri. Specijalizirala se za u Seviljskom brijaču, Marcella u La Bohème, djela Berga, Šostakoviča, Bartóka i, poglavito, Šiškova u Janáčekoj operi Iz mrtvog doma, Wagnera koji joj je najmiliji skladatelj. U Jeleckog u Pikovoj dami i Don Giovannija. Metropolitanu je prvi put nastupila 1999. kao Kao Don Giovanni nastupio je 2011. na Brangäna u Tristanu i Izoldi, pjevala je i Izoldu, otvorenju sezone u Scali. U Metu je ostvario ali samo prva dva čina. U Metu je otpjevala sedamdesetak nastupa. Klingsora pjeva ruski deset uloga, među njima Brünnhildu u cijelom bas-bariton iz Murmanska Evgenij Nikitin. Prstenu Nibelunga i Sieglindu u Walküri, Diplomirao je 1997. na petrogradskom Marie u Wozzecku, Lizu u Pikovoj dami i Konzervatoriju, a još kao student nastupao Vojvotkinju od Parme u Busonijevu Doktoru je u Marijinskom teatru. Ubrzo se otisnuo u

11 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. svijet i bio je u skupini ruskih pjevača koje je karijeru je počeo u Montrealu kao video Valerij Gergijev 2002. doveo u Metropolitan umjetnik. Prvi film, Cargo, režirao je 1990. za produkciju Rata i mira Sergeja Prokofjeva godine. Međunarodni ugled stekao je 1993. u kojoj je pjevao Dolohova. U Metu je još serijom vinjeta o glasovitom pijanistu Glennu nastupio kao Colline u La Bohème, Rangoni u Gouldu Thirty Two Short Films About Glenn Borisu Godunovu, u kojoj smo ga ulozi gledali Gould (Trideset dva kratkometražna filma o i slušali u Met Live in HD, Pogner u Majstorima Glennu Gouldu). Režirao je i druga umjetnička pjevačima, Orest u Straussovoj Elektri, djela, među njima i nagrađivani film The Red Kreont u Kralju Edipu Stravinskog i Fasolt u Violin (Crvena violina). Veliko zanimanje Rajninu zlatu. Ostvario je pedesetak nastupa. pobudila je njegova režija Parsifala u Operi u Godine 2008. dobio je naslov Časnog ruskog Lyonu u ožujku pošle godine. umjetnika. Izvedbom ravna Gabriele Gatti (1961.), jedan O SKLADATELJU od vodećih dirigenata današnjice. Rođen u Prije dvije stotine godina, 22. svibnja 1813., Milanu, diplomirao je kompoziciju i dirigiranje u Leipzigu je rođen Richard Wagner kao na Konzervatoriju . Od 1992. najmlađi od devetero djece policijskog do 1997. bio je glazbeni ravnatelj Accademie činovnika. Otac mu je umro šest mjeseci Nazionale di Santa Cecilia (Nacionalne nakon njegova rođenja. Majka se ubrzo akademije Svete Cecilije) u Rimu, od 1997. preudala za glumca, komediografa, pjesnika do 2007. Teatra Comunale u Bologni. Godine i slikara, Ludwiga Geyera (1770-1821), za 1994. dirigirao je Kraljevskim filharmonijskim kojega se govorilo da mu je otac. Obitelj se orkestrom u Londonu i odmah mu je ponuđeno da bude šef-dirigent. Ostao je to do 2009., a sad je počasni dirigent. Od 2008. muzički je ravnatelj Orchestre National de France (Francuskog nacionalnog orkestra), od 2009. do 2012. šef-dirigent Opere u Zürichu. Na Bayreuthskim svečanim igrama prvi put je dirigirao 2008., i to upravo Parsifalom, i tri je godine uzastopce njime ravnao. Ravnopravno dijeli opernu i simfonijsku djelatnost, dirigira vodećim svjetskim orkestrima, realizirao je nove produkcije u milanskoj Scali, Bečkoj državnoj operi, Covent Gardenu, Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, Zürichu, Salzburškim svečanim igrama. Ove ga godine očekuje veliko priznanje - ravnanje Traviatom na otvorenju sezone 2013./2014. u Scali, što će biti vrhunac milanske proslave Verdijeve godine. Zanimljivost ove nove produkcije je i François Girard (1963.), francusko-kanadski Richard Wagner filmski redatelj i scenarist. Rođen u Quebecu,

12 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. preselila u Dresden i ondje je Wagner stekao njegovi poklonici i protivnici, a on se počinje prve spoznaje o glazbi i književnosti, koje oblikovati u osebujnog i samosvojnog produbljuje kad se vraća u Leipzig i 1831. umjetnika. Ne zanimaju ga više samo nordijske upisuje na tamošnje sveučilište. Nakon prvih sage, okreće se srednjovjekovnim kršćanskim skladateljskih pokušaja - odlomaka opere Die legendama i germanskim mitovima. Počinje Hochzeit (Vjenčanje), Simfonije u C-duru i četiri se iskazivati i njegov pesimizam. uvertire - sklada prvu dovršenu operu, Die Pod utjecajem revolucionarnih ideja, Feen (Vile), praizvedenu tek nakon njegove Wagner aktivno sudjeluje u revoluciji 1848. smrti, 1888. u Münchenu, u kojoj se osjeća stil i u svibanjskom ustanku u Dresdenu 1849. rane njemačke romantične opere. Slijedi opera Za njim je izdana potjernica, i on uz Lisztovu Das Liebesverbot (Zabrana ljubavi) prema pomoć bježi najprije u Pariz pa u Švicarsku Shakespeareu, u kojoj je očit stil francuske i nastanjuje se u Zürichu. Piše umjetničke opére comique. spise u kojima obrazlaže svoje zamisli, viziju Godine 1836. Wagner se ženi poznatom opere kao Gesamtkunstwerka, sveukupnog glumicom Minnom Planer (1809-1866) i umjetničkog djela, u kojemu bi glazba, zajedno odlaze u Rigu. Nakon dvogodišnjeg pjev, ples, poezija, vizualne umjetnosti i boravka u Rigi, u velikim dugovima, pritisnut scenska igra bili spojeni u cjelinu. U tom je vjerovnicima, bježi sa suprugom u London. razdoblju nastala i njegova treća romantična Zatim dolaze u Pariz i u njemu borave od 1839. opera Lohengrin. Praizveden bez autorove do 1842. U Parizu Wagner sklada Rienzija u nazočnosti, ali pod genijalnim Lisztovim stilu francuske velike opere. Opera doživljava ravnanjem, 28. kolovoza 1850. u Weimaru, velik uspjeh na premijeri 1842. u Dresdenu, Lohengrin doživljava velik uspjeh i ostavlja u kojemu će Wagner ostati šest godina kao dubok dojam u europskim glazbenim kraljevski saski dvorski dirigent. Rienzi je krugovima. posljednja skladateljeva veza s prošlošću. Još prije nego što je 1849. napustio Dresden, Ni tri mjeseca ne dijele praizvedbu Rienzija Wagner je napravio prve skice za opus koji od praizvedbe Ukletog Holandeza (Der će se razviti u tetralogiju Prsten Nibelunga, fliegende Holländer), 2. siječnja 1843., također najdulje djelo u povijesti zapadne glazbe. u Dvorskoj operi u Dresdenu. Primljen je vrlo Rajnino zlato počeo je skladati u studenome mlako, kao početak novoga stila njemačke 1853., odmah je, 1854., slijedila Walküra. romantične opere. Onda je 1856. počeo raditi na trećoj operi - U njemu se već nazire budući Wagner. Siegfriedu. U međuvremenu je nastalo djelo Pojavljuje se autoru tako drag motiv iskupljenja, Tristan i Izolda (). tj. žrtvovanje žene za spas voljenog čovjeka. Godine 1852. Wagner je upoznao Mathildu Poslije Ukletog Holandeza, Wagnerova Wesendonck (1828-1902), suprugu bogatog umjetnička karijera krenula je vlastitim trgovca svilom i vatrenog obožavatelja putem. Skladatelj postaje vodeća ličnost njegove glazbe. Počeo je osjećati više od dresdenskoga glazbenog života. Upoznaje se obične naklonosti prema lijepoj ženi koja je s Franzom Lisztom (1811-1886) koji će postati uz to pisala i pjesme. Cijela je priča nadahnula i ostati najveći pobornik i zagovornik njegove skladatelja da ostavi Prsten Nibelunga, glazbe. Druga Wagnerova romantična opera, kojemu će se vratiti tek za dvanaest godina, Tannhäuser, praizvedena je 1845. Stvaraju se i prione na Tristana za koji izvor nalazi u

13 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. ljubavnoj priči iz doba kralja Arthura. Dok novčana sredstva kako bi ostvario svoje je radio na operi, skladao je ciklus od pet umjetničke planove. Nekadašnji revolucionar pjesama za glas i glasovir na Mathildine na barikadama postao je dvorski dirigent i stihove i nazvao ga Wesendonck Lieder obilno se koristio kraljevom naklonošću. (Pjesme Mathilde Wesendonck). Te 1864. počinje i Wagnerova ljubavna veza U listopadu 1854. upoznao je opus njemačkog s Lisztovom kćeri Cosimom (1837-1930), filozofa Arthura Schopenhauera (1788-1860), tada suprugom još jednog njegova vatrenog što je, prema skladateljevim riječima, bio poštovatelja, slavnog dirigenta i pijanista najvažniji događaj u njegovu životu. Do kraja Hansa von Bülowa (1830-1894). Sljedeće je ostao vjeran Schopenhauerovu učenju da je godine, u travnju, rađa se prva kći Wagnera glazba najveličanstvenija od svih umjetnosti, i Cosime i dobiva ime Izolda. Dvadeset četiri da je izravni izraz biti svijeta, iako to nije godine mlađa od Wagnera, izvanbračno bilo posve u skladu s njegovim prijašnjim dijete Franza Liszta i francuske grofice Marie pogledima, prema kojima je glazba u operi d’ Agoult (1805-1876), Cosima je odigrala trebala biti podređena drami. važnu ulogu u Wagnerovu životu. Liszt nije Ljubavna priča s Mathildom završila je odobravao Wagnerovu vezu sa svojom kćeri. 1858. kad je Minna pronašla njegovo pismo Nakon dugih i napornih pokusa, 10. lipnja Mathildi. Wagner je napustio Zürich i krenuo 1865. Bülow dirigira praizvedbom Tristana u Veneciju, a zatim u Pariz da bi nadgledao i Izolde u Dvorskoj operi u Münchenu. Ta pokuse za prerađenog Tannhäusera. No najveća apoteoza ljubavi na glazbenoj sceni, pariška izvedba 1861. doživljava neuspjeh. muzička drama u pravome smislu riječi, Nakon tri predstave, opera je skinuta s sadržava već sve odlike Wagnerova jezika repertoara. Otpor se stvorio i zato što su i stila. To je doista sveukupno umjetničko zbog zamršenosti partiture bila potrebna djelo - Gesamtkunstwerk - gdje se riječ i 164 pokusa. Opet je napustio Pariz, ali ne glazba stapaju u nedjeljivu cjelinu. To je mogavši natrag u Bavarsku, otišao je u Prusku neprekinuta beskrajna melodija. To je gust, i počeo raditi na Majstorima pjevačima (Die harmonijski do kraja razrađen orkestar, tu su Meistersinger von Nürnberg). čvrsto određeni provodni motivi - Leitmotivi. Iako je Tristana i Izoldu Wagner skladao u Tu je glasoviti Tristanakord koji će promijeniti jednom dahu, do praizvedbe nije došlo glazbena promišljanja, tu je motiv ljubav-smrt, lako. Između 1861. i 1864. pokušavao je koji će ga stalno pratiti i, naposljetku, tu je ishoditi premijeru Tristana u Beču, ali unatoč Wagnerov pesimizam - nemogućnost da se brojnim pokusima, djelo je označeno kao ostvari osobna sreća. “nemoguće“ i premijera nije održana. S Veza Wagnera i Cosime skandalizirala je cijeli Minnom se definitivno rastao 1862. München, uključujući i dvor, i u prosincu 1865. Wagnerov se život bitno promijenio kad Ludwig je bio prisiljen zamoliti skladatelja da je 1864. na bavarsko prijestolje stupio napusti grad. Priskrbio mu je vilu Tribschen na devetnaestogodišnji Ludwig II. (1845-1886). Luzernskom jezeru, i ondje su 1867. završeni Kao vatreni obožavatelj Wagnerove glazbe, Majstori pjevači. Praizvedeni su pod Bülowim Ludwig II. doveo je Wagnera u München ravnanjem 21. lipnja 1868. u Münchenu. i podmirio njegove ne baš male dugove. Hrvatska umjetnica - Zagrepčanka Matilda Stavio mu je na raspolaganje neograničena Malinger (1847-1920) - pjevala je Evu. U

14 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. priči o postolaru Hansu Sachsu (1494-1576), Götterdämmerung. Prvotno zamišljena kao majstoru-pjevaču koji je živio u 16. stoljeću, trijumf mladoga junaka Siegfrieda, tetralogija Wagner zalazi u njemačku povijest i u stvarni je Wagnerovim radom na njoj, koji je trajao svijet. “Čvrsto je stao na zemlju“ u toj muzičkoj dvadeset šest godina, i kao posljedica drami čiji je glazbeni jezik nakon kromatske urođenog pesimizma koji je pod utjecajem zasićenosti Tristana obogatio polifonom Schopenhauerove filozofije postao još jači, fakturom. dobila drukčiji završetak: Siegfried umire. U listopadu 1868. Cosima je napokon Jedno razdoblje u Wagnerovoj umjetnosti je uspjela privoljeti Bülowa na rastavu, ali do završeno. Više nije bio oduševljen filozofskim razvoda je došlo tek kad je Wagneru rodila idejama Friedricha Wilhelma Nietzschea još dvoje djece: kćerku Evu, koja je ime (1844-1900), kojega je upoznao još 1868. u dobila po glavnoj junakinji Majstora pjevača, Leipzigu i s kojim su on i Cosima u Baselu i sina Siegfrieda (1869-1930), po junaku blisko prijateljevali, i postaje mu protivnik. Prstena. Minna Wagner umrla je još 1866. i Vraća se u svijet kršćanskih legendi o gralskim zaljubljenicima više ništa nije stajalo na putu vitezovima i počinje raditi na Parsifalu. Bavi se da ozakone svoju vezu. Vjenčali su se 25. njime četiri godine, boraveći često u Italiji zbog kolovoza 1870. Za Božić, Cosimin rođendan, lošeg zdravlja. Njegov glazbeni jezik postaje Wagner je skladao Siegfried Idyll (Siegfriedovu pročišćeniji, ali u idejnom smislu taj, kako ga idilu), djelo za komorni orkestar koje sadrži je sam nazvao, “svečani posvetni prikaz“ - Ein neke motive iz Prstena, ali nije dio njega. Bühnenweihfestpiel - krajnji je izraz njegova Životno sređen, uz moćnoga i bogatog misticizma. I druge su svečane igre održane zaštitnika, Wagner je sve snage usmjerio na da bi na njima 26. srpnja 1882. bio praizveden Prsten Nibelunga. Rajnino zlato i Walküra bili Parsifal. Nakon završetka festivala, Wagnerovi su izvedeni u Münchenu 1869. i 1870., ali su otišli u Veneciju da ondje provedu zimu. skladatelj je želio da se tetralogija u cijelosti Nepunih godinu dana poslije praizvedbe izvede u posebnoj opernoj zgradi. Godine svojega posljednjeg djela, Wagner je umro 1871. izabrao je mjesto - mali bavarski grad 3. veljače 1883. godine od srčanog udara u Bayreuth, sljedeće godine preselio se u nj renesansnoj palači iz 16. stoljeća na Canalu s obitelji i tako je položen temeljni kamen grande, Ca’ Vendramin. Njegovi su posmrtni za Festspielhaus - Dvoranu svečanih igara. ostaci preneseni u Bayreuth i pokopani u vrtu Ludwig je uložio pozamašan novčani iznos vile Wahnfried. za njezinu gradnju. Wagnerovi su se uselili u Tako je u gradu na laguni završio život autora vilu koju je skladatelj nazvao Wahnfried (što kojemu su se za života strastveno divili ili ga bismo mogli prevesti kao nađeni mir poslije isto tako oštro kritizirali. Naravno, onih prvih razočaranja i ludovanja). Postigao je ono što bilo je više, mnogo više. Bilo ih je toliko da je je želio, dobio je svoj umjetnički hram. Prema nekoliko desetljeća Wagner bio na najvišem njegovim nacrtima sagrađeno ružno zdanje pijedestalu popularnosti. od opeka na zelenom brežuljku sa skrivenim orkestrom i sjajnom akustikom, naposljetku O DJELU je otvoreno 13. kolovoza 1876. Rajninim Prvi Wagnerov izvor za Parsifala bio je zlatom, predvečerjem Prstena Nibelunga. istoimeni ep Parzival njemačkog viteza Slijedila su tri dana: Walküra, Siegfried i i pjesnika, jednog od najvećih epskih

15 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. pjesnika svojega vremena, Wolframa von bit ću neizrecivo sretan. Za sada bih želio da Eschenbacha, koji je živio od oko 1170. do ostane samo spjev.“ oko 1220. godine. Kao Minnesänger, Wolfram U daljnjem radu Wagner se sve više udaljavao je napisao i neke od najljepših stranica lirske od Wolframa, uspostavljala se neraskidiva poezije. Wolframovo djelo obrađuje jednu veza koplja i grala, stvarao se lik Kundry, bretonsku legendu o kralju Arthuru gdje se tizijanske Venere, i uskoro nakon autorova spominje vitez Parzival. Poticaj za prizor s povratka iz Italije u Bayreuth i kratkog Blumenmädchen - cvjetnim djevojkama - prekida, u travnju 1877. dovršen je Parsifal Wagneru je dao ep Alexanderlied koji je o - spjev u dijalogiziranoj prozi. U usporedbi životu Aleksandra Velikog sastavio svećenik s ranijim majstorovim djelima, odlikuje se Lambrecht između 1150. i 1170. godine. jasnim pjesničkim jezikom. Od triju činova Ime Parsifal, pogrešno izvedeno iz arapskog različite duljine, prvi je najveći problem. Duga “falparsi“, u njemačkom prijevodu “reiner Gurnemanzova priča dovodi radnju gotovo Tor“, što bi se moglo prevesti i “siromašan do zastoja. Drugi čin zaoštrava sukob, a treći duhom“, ali se u našim tekstovima o djelu donosi odgovarajuće rješenje. upotrebljava u doslovnom prijevodu “nevin- Prošle su trideset dvije godine od prvog lud“ (a to može imati drukčije značenje), uzeo Wagnerova susreta s Parsifalom u Marienbadu, je iz jednog zapisa pisca i novinara Josepha spjev je bio dovršen i skladatelj je počeo Görresa (1776-1848). Wagner je nadahnuće za skicirati glazbu. Doduše, već za same izrade svoj spjev našao i u djelu Perceval le Gallois pjesničkog djela pronašao je neke glazbene ou Conte du Graal francuskog pjesnika i motive, primjerice glavnu temu predigre. trubadura Chrétiena de Troyesa iz godine Pisao je tada Ludwigu II.: “Ako mi zla sudbina 1190. te iz velškog manuskripta iz 14. stoljeća ostavi toliko vremena da dovršim Parsifala, bit Mabinogion. će to moja posljednja pobjeda nad životom.“ Wagner je prvi put u Lohengrinu govorio o Osnovu djela brzo je stvorio, a zatim je prišao “posudi čudesnog blagoslova“ i to ga je instrumentaciji u koju je uložio sve svoje potaknulo na razmišljanje o svetom gralu. snage i pomno pisao svaki takt. Naposljetku, Baveći se za progonstva u Zürichu planovima za u siječnju 1882. “svečani posvetni prikaz“ bio kršćansku dramu Isus Nazarećanin i budističku je gotov i nakon duljih pregovora izveden je Pobjednik (koje nikada nisu izvedene), dublje u Bayreuthu. se predao razmišljanjima. Već ćemo u prvom Wagnera je svakako osobito privukao lik nacrtu Tristana i Izolde naći Parsifala koji luta Kundry. I tu je napravio neke preinake u svijetom tražeći gral. “A zatim, jednoga dana,“ odnosu prema izvorima iz kojih je crpio. piše Wagner, “kućica se zazelenjela... ptice Najčudesniji proizvod Wagnerove mašte, ta propjevale... Ispunjen time, najednom rekoh “svjetski demonska žena“ između vatrene sam sebi da je danas Veliki petak. Od boravka čulnosti i duboke poniznosti, divlje mržnje u Marienbadu nisam se bavio tim spjevom, ali i hladnog asketizma, Venera je i Elizabeta sada je njegov sadržaj ovladao mnome te sam u istom liku. Prema Wagneru, osuđena je brzo koncipirao cijelu dramu, podijelio je u tri zato što se nasmijala pred licem Spasitelja čina i površnim potezima skicirao.“ Nekoliko dok je nosio križ. Ona traži oprost, služeći godina poslije pisao je Mathildi Wesendonck: gralskim vitezovima kao glasnica koja jaše na “Parsifal je dugo živio u meni. Kad sve sazrije, hitrom konju. Ali kletva koja joj prijeti vraća je

16 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. s vremena na vrijeme Klingsoru koji je pretvara - namijenjenog isključivo prikazivanju u u prekrasnu ženu i vodi u svoj vrt da bi mamila Bayreuthu bila je 26. srpnja 1882. Bavarski gralske vitezove i vodila ih u propast. Može je kralj dao je Wagneru na raspolaganje zbor osloboditi samo onaj tko odoli njezinoj kušnji. i orkestar svoje Dvorske opere u Münchenu, Na kraju, oslobodit će je Parsifal, neiskusno na čelu s velikim njemačko-židovskim dijete prirode, i ona će se krstiti. dirigentom Hermannom Levijem (1839- Jednostavnost, jasnoća i sažetost u izrazu 1900). U orkestru je bilo 107 svirača. Parsifala glavne su značajke Parsifala, odraz zrelosti i je pjevao njemački herojski tenor Hermann iskustva velikog majstora. Istodobno jasan i Winkelmann (1849-1912), Amfortasa tajanstven, transcendentalan, a u drugom činu njemački bas Theodor Reichmann (1849- poglavito senzualan, bogatog melodijskog 1903), Gurnemanza slovenski bas Emil Škarja, nadahnuća i pregledan, “svečani posvetni koji je svjetsku karijeru postigao kao Emil prikaz“ doseže vrhunac u trećem činu. Iz Scaria (1838-1886). Kundry je bila glasovita jednostavnih motiva izrasta zamamna čistoća austrijska sopranistica Amalie Materna prirode, i čar Velikog petka dobiva umjetnički (1844-1918), Titurel njemački bas-bariton odraz u orkestru jedinstvena nadahnuća. August Kindermann (1817-1891), a Klingsor Već prvi taktovi predigre otkrili su uzvišenu njemački bariton Karl Hill (1831-1893). Parsifal svečanost glazbe, a gotovo bestjelesni je tada izveden šesnaest puta. Na scenu ga je lebdeći motiv ljubavne gozbe dao joj je postavio sam Wagner, koji je na posljednjoj pečat i skladateljevu osobnu oznaku - ljubav, izvedbi 29. kolovoza ravnao posljednjim vjeru, nadu. “Vidiš, sine moj, tu vrijeme postaje prostor“, kaže Gurnemanz Parsifalu, a glazba potvrđuje njegove riječi tijekom svečane sakralnosti uzvišena širokog adagia, jedinstvenog u povijesti glazbe. Wagner je dao upute za izvedbu djela: “Najveću pozornost treba posvetiti jasnoći jezika. Strastvena fraza može djelovati zbunjujuće i odbojno, ako njezin sadržaj ostane neshvaćen. A da bi se taj logički sadržaj mogao shvatiti, mora i najmanji dio rečenice odmah biti jasan i razumljiv: ispušten prefiks, progutani sufiks, neki ispušten slog... odmah zamrse potrebnu jasnoću. To se prenosi i na melodiju u kojoj nestajanjem glazbenih dijelova preostaju samo pojedini akcenti. Što je strastvenija fraza, oni počinju djelovati sve čudnovatije i smješnije.“

PRAIZVEDBA Prva izvedba Wagnerova svečanoga Milka Trnina posvetnog prikaza - Ein Bühnenweihfestspiel

17 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. prizorom. Scenografi su bili Max Brückner i 31-godišnji ruski slikar Paul von Jovkovski, koji je pripadao najbližim Wagnerovim suradnicima. Sudeći prema nekim sjećanjima, najveći uspjeh na praizvedbi postigao je Scaria, koji je poslije, 1884., sudjelovao i na prvoj koncertnoj izvedbi odlomaka iz djela u Londonu. Godine 1893. Amfortasa je pjevao hrvatski bariton Josip Kašman, u svijetu poznat kao Giuseppe Kaschmann, a 1899. Kundry je na Bayreuthskim svečanim igrama bila velika Milka Trnina. “Für Dich - Za Tebe“, napisao je autor i posvetio svoje velebno djelo supruzi Cosimi. I ona je željela da ono zauvijek ostane u Bayreuthu. Wagner je, naime, dopustio da se koncertno izvedu neki odlomci iz prvog i trećeg čina, a izričito je zabranio da se u tom obliku izvede drugi čin. Tako je zabranio i izvedbu svojega svečanog posvetnog prikaza izvan Bayreutha barem trideset godina, do 1913. No on je ipak izveden 1903. u Metropolitanu. Godine 1913. Parsifal je dirigirati djelom u Metu. U naslovnoj ulozi izveden u Zürichu i pobudio je isto zanimanje nastupio je njemački tenor Alois Burgstaller i postigao isti velik uspjeh kao na praizvedbi. (1872-1945) kojega je upravo Cosima Wagner Naravno, nastavio se izvoditi u svim zemljama hrabrila da se posveti pjevanju. Nizozemski i gradovima, ali ne može se ne priznati kako bariton Anton van Rooy (1870-1932) pjevao je organski povezan s Bayreuthom. Zvuk iz je Amfortasa, a Kundry je bila velika hrvatska dubine, koji se u partituri traži, svjedoči da je umjetnica Milka T(e)rnina (1863-1941) zamišljen za izvedbu u njemu. koja je tu ulogu pjevala devet puta. Prema Cosiminoj naredbi, sve četvero prognano je PARSIFAL U METROPOLITANU iz Bayreutha. Gurnemanza je pjevao američki Unatoč zabrani Wagnerove udovice da se bas njemačkog podrijetla, Robert Blass Parsifal ne izvodi izvan Bayreutha, pritisak (1867-1930), a Klingsora njemački bariton javnosti da se djelo čuje i izvan autorova Otto Goritz (1873-1929). Obojica su u tim svetišta rezultirao je prvom izvedbom u ulogama i najviše nastupili u Metu: Blass Metropolitanu 24. prosinca 1903. Realizirala 52 puta, Goritz 78 puta. Poznati umjetnici, ga je skupina mladih tridesetogodišnjaka (i francuski bas Marcel Journet (1868-1933) i nešto više) i desetak godina starija Milka američka mezzosopranistica Louise Homer Terni na koji su se već potvrdili u Bayreuthu. (1871-1947) pjevali su Titurela, odnosno Dirigirao je njemački dirigent Alfred Hertz Glas. Nova produkcija svečanog posvetnog (1872-1942), koji će i najviše - 77 puta - prikaza bila je u veljači 1920. pod ravnanjem

18 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Arthura Bodanzkog i s velikom mađarskom Titurela je pjevao budući veliki Gurnemanz, mezzosopranisticom Margarete Matzenauer Josip Križaj. Slijedilo je, po običaju, nekoliko kao Kundry. Zanimljivo, ta je produkcija bila vrlo opširnih kritika. Književnik Milutin Cihlar u engleskom prijevodu. Godine 1922. vraćen Nehajev, u čijem je prijevodu djelo izvedeno, je izvorni jezik. Sljedeća nova produkcija, u napisao je u Jutarnjem listu između ostalog: ožujku 1959., bila je pod ravnanjem Fritza “Parsifal je jedan od onih blaženih, koji su Stiedryja, a Parsifala je pjevao još jedan siromašni duhom. Ganućem srca, samilošću, velikan, švedski tenor Set Svanholm. Novom taj ‘reiner Tor’ dolazi do saznanja, raskidavši produkcijom u studenome 1970. ravnao okove puti on može da izvrši obred Grala i je Leopold Ludwig, Kundry je bila Christa izliječi Amfortasa. U liku samoga Krista on Ludwig, a veliki Cesare Siepi pjevao je diže kalež i golubica silazi s neba na vitezove Gurnemanza. Pretposljednja nova produkcija Gralske. i 258. izvedba djela bila je 14. ožujka 1991. Ideja ovog svečanog prikazanja jest pod ravnanjem Jamesa Levinea u režiji Otta očišćenje vjerom - i sve ostalo filozofiranje o Schenka s Plácidom Domingom u naslovnoj misaonom sadržaju Parsifala zališno je, dok ulozi i Jessie Norman kao Kundry. Premijera djelo govori samo. Tko pozna dva pričanja ove nove podukcije bila je 290. izvedba Gurnemanzova (iz prvog i trećeg čina) ne Parsifala u Metropolitanu. Od solista koji su treba za shvaćanje Parsifala nikakvog drugog nastupili u djelu tijekom stoljeća spomenut tumača. Simbolika je u Parsifalu česta i na ćemo i znamenitog danskog tenora Lauritza mnogo mjesta personalna, ali taj mladji Melchiora koji je i najviše - 49 puta - pjevao Parsifala, Kundry je najviše - 50 puta - pjevala švedsko-američka umjetnica Olive Fremstad. Kundry su još pjevale i slavne Lilian Nordica, Kirsten Flagstad i Astrid Varnay, Parsifala Jon Vickers i Ramon Vinay, Amfortasa Pasquale Amato i George London, Gurnemanza Alexander Kipnis i Jerome Hines, a dirigirali su i Erich Leinsdorf, Georges Prêtre i Tullio Serafin.

PARSIFAL U HRVATSKOJ I HRVATSKI UMJETNICI U NJEMU Hrvatska premijera Parsifala bila je 28. travnja 1922. u Narodnom kazalištu u Zagrebu. Dirigirao je Milan Sachs, redatelj je bio dr. Branko Gavella. Nacrte za dekoraciju i kostime dao je Tomislav Krizman. Parsifal je bio češki tenor Zdeñek/Zdenko Knittl, Kundry poznata vagnerijanka Vika Engel, Amfortas Robert Primožič, Gurnemanz Milka Trnina Arnold Flögl, Klingsor Edudja Gormanov, a

19 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Josip Gostić brat Tannhausera, taj spasitelj Gralskog već mnogo dalje od njegove smirenosti - obreda, koji se odupire čarima nove Venere, on je u Parsifalu došao do saznanja, ali put Kundryje, nigdje ne zatajuje svoje čisto k saznanju u kojem tako važnu ulogu igra religiozno porijeklo. U slici, kad Kundry Kundry, za ovog, posljednjega Wagnera, bio poput Magdalene pomaže noge Parsifala- je daleko iza neposrednog osjećanja. Zato i Krista i otare ih svojom kosom, sintetizovana mi ćutimo, da je dramatični dio prikazanja u je sva Wagnerova idejna poruka. Parsifal je mnogom pogledu tek izvanjski, to je djelo djelo konačnog obraćenja, kojemu su i samu velikog majstora pozornice i orkestra, ali vanjsku sceneriju dale ritualne službe crkve, nije više izraz napastovanja puti onakav, a muzički dio nadahnuo koral vjerujućih. kakav ga osjeća još Tannhäuser. I Kundry se Pravjekovna borba izmedju tijela i duha obraća - ali i kao griješnica ona je u cijelom dala je sav kontrast posljednjem muzičkom svom demonstvu više princip nego li tip, djelu Wagnerovu, koje i po spoljašnjoj svojoj više misao nego li biće strasti. Zavodjenje strani koleba izmedju svjetske dramatičnosti puti tu je izmiješano u elementima magije, i uzvišenog mira molitve. i u muzičkom pogledu, rekli bismo, daleko Starac Wagner mogao je muzički izraziti zaostaje za onom veličajnošću, koju je ovo oduhovljenje, ovo uzdignuće duše Wagner znao osjetiti u koralu i koju je donio u kao konačni akord svih svojih duševnih dvije figure Gurnemanza i Parsifala. Možda će doživljaja. Strana senzualna bila je očito radi ove unutrašnje neujednačenosti problem

20 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. i drugi čin, a Miro Belamarić sa Zagrebačkim simfoničarima HRTV-a, bugarskim zborom “Svetoslav Obretenov“ i Djevojačkim zborom “Zvjezdice“ izveo je 31. ožujka 1991. sakralne prizore iz djela. Nova premijera Parsifala bila je 26. ožujka 2011. pod ravnanjem Nikše Bareze u režiji Kurta Josefa Schildknechta s Dubravkom Šeparović Mušović kao Kundry. Sljedeće godine Gurnemanza je pjevao Luciano Batinić. Svjetski najpoznatiji hrvatski umjetnik, točnije umjetnica, nakon Milke Trnine bila je Dunja Vejzović. Nakon što je 1977. Kundry uvrstila u repertoar, tri ju je sezone uzastopce pjevala na Bayreuthskim svečanim igrama, zatim na Uskrsnim svečanim igrama u Salzburgu i na mnogim drugim scenama, uključujući milansku Scalu, u kojoj joj je dirigent bio i Nikša Bareza. Godine 1979. proglašena je najboljom Kundry na svijetu, a to je njezino ostvarenje zabilježeno na kompletnoj snimci Dunja Vejzović djela za DGG pod ravnanjem Herberta von Karajana koja je dobila Grand prix du disque. prikazivanja Kundryje zato i ostati uvijek više Dunja Vejzović posljednji je put pjevala kazališni - ona i Klingsor su ipak više rekviziti Kundry 1992. u Houstonu u intrigantnoj izvrsnog inscenatora Wagnera, dok su režiji Roberta Wilsona. Osamdesetih naročito scene obreda onaj dio prikazanja, godina prošlog stoljeća bila je zacijelo po kojemu je Parsifal ne samo posljednja riječ vodeća svjetska interpretkinja toga lika. U Wagnerova, nego i njegova toliko vrijedna njemačkim kazalištima Kundry su pjevale baština iza smrti.“ i Đurđa (Georgine von) Milinković i Nada Parsifal je obnovljen 1932. pod ravnanjem Puttar-Gold. Tomislav Neralić pjevao je Krešimira Baranovića, poslije je njime Titurela, Amfortasa i Klingsora u Bečkoj dirigirao i Lovro Matačić. Među interpretima državnoj operi, Njemačkoj operi u Berlinu i su se istaknuli Josip Gostič u naslovnoj ulozi, na brojnim gostovanjima. Berislav Klobučar Ančica Mitrović kao Kundry, poslije ju je dirigirao je Parsifalom u Bečkoj državnoj pjevala i Marijana Radev, i Marko Rothmüller operi, Lovro Matačić u mnogim talijanskim kao Amfortas. U predstavi 3. travnja 1942. gradovima. Jedna od novijih hrvatskih kao jedna od čarobnica - cvjetnih djevojaka umjetnica u svijetu, Martina Tomčić pjevala - prvi put je stupila na scenu Sena Jurinac. je Kundry na Tirolskom festivalu u Erlu pod Poslije Drugoga svjetskog rata povremeno se ravnanjem Gustava Kuhna i ta je izvedba izvodio koji orkestralni odlomak, Nikša Bareza 2007. zabilježena na CD-u gramofonske tvrtke je s ansamblom Opere iz Graza izveo predigru col legno.

21 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2012./2013. Nakladnik Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Za nakladnika Dražen Siriševi, ravnatelj Producent programa Ivana Kosteši Urednica Ivana Kosteši Tekst Marija Barbieri Oblikovanje i grafika priprema Studio Stožer Lektorica Rosanda Tometi Tisak Intergrafika d.o.o. Naklada 500 kom. www.lisinski.hr Riccardo Zandonai FRANCESCA DA RIMINI Subota, 16. ožujka 2013. 18 sati NOVA PRODUKCIJA!

Nakon više od dvadeset pet godina u Metropolitan se vraća Zandonaijeva melodrama Francesca da Rimini u realističnoj i bogatoj režiji Piera Faggionija. Pod palicom Marca Armiliata gledat ćemo Evu-Mariju Westbroek u naslovnoj ulozi plemkinje koja prevarena stupa u brak s Gianciottom (Mark Delavan), dok njezino srce zapravo voli Paola (Marcello Giordani). Robert Brubaker pjeva ulogu zlog Malatestina. sponzor Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog: