Drakulić, Sanja skladateljica, pijanistica (Zagreb, 16. lipnja 1963.)

Studij klavira završila 1986. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. P. Gvozdić), a usavršavala se u inozemstvu (J.–M. Darré, S. Popovici, R. Kehrer). Kompoziciju je počela učiti na MA u Zagrebu kod prof. Stanka Horvata, a nastavila u Moskvi. Studij kompozicije s poslijediplomskom specijalizacijom završila je na Moskovskom državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski (A. Pirumov, J. Bucko), gdje je studirala i muzikologiju (E. Gordina) i orgulje (O. Jančenko) te bila asistent. Od 1995. radila je kao redovita profesorica na Visokoj školi za glazbenu umjetnost Ino Mirković u Lovranu, a potom je djelovala kao slobodna umjetnica. Od 2000. radi na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Održava međunarodne tečajeve i seminare iz kompozicije i teorije (Europa, Amerika, Japan). Angažirana je u žirijima međunarodnih natjecanja. Piše za Cantus i druge novine. Bila je voditeljica Međunarodne glazbene tribine u Puli. Djela joj izvode priznati svjetski i hrvatski solisti i sastavi na međunarodnim festivalima suvremene glazbe, u koncertnim dvoranama Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Rusije, Ukrajine, Italije, Njemačke, SAD–a i Japana. Kao pijanistica nastupa po Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Članica je Hrvatskog društva skladatelja, Saveza skladatelja Rusije i Britanske akademije skladatelja i pjesnika. Nagrade: Na Sveruskom natjecanju mladih kompozitora u Moskvi (1993.) osvojila je prvu nagradu s kompozicijom Pet intermezza za klavir solo. Dobitnica je Jeljcinove Predsjednikove stipendije za skladatelje i brojnih nagrada za skladbe: nagrade Ministarstva kulture Ruske Federacije, te hrvatske nagrade Ministarstva kulture RH za poticanje glazbenog stvaralaštva, Hrvatskog sabora kulture, festivala Naš kanat je lip, Matetićevi dani, Cro patria i drugih.

Đurović, Frano skladatelj (Dubrovnik, 25. lipnja 1971.)

Diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Frane Paraća. Osim orkestralnih i komornih skladbi, autor je velikog broja elektroničkih i elektroakustičkih djela, instalacija, multimedijalnih projekata, glazbe za teatar i televiziju. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je asistent od 2004., docent od 2007., izvanredni profesor od 2012. godine. Od 2010. do 2013. godine bio je umjetnički voditelj Glazbene tribine u Opatiji, od 2012. umjetnički je savjetnik Muzičkog biennala Zagreb. Nagrade: Nagrada rektora Sveučilišta u Zagrebu (2000.); Nagrada na Internationale Sommerakademie Reichenau — Meisterkurs für Kom-position u Austriji, za skladbuEine kleine Pivotmusik(2002.); Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski za skladbuDelta (2005.); Nagrada Fonda Stjepan Šulek za skladbu Delta (2006.); pobjednik Natječaja za MBZ–ovu web skladbu (2010.); Nagrada Marul za scensku glazbu (2013.).

Tarbuk Mladen skladatelj, dirigent (Sarajevo, BiH, 19. srpnja 1962.)

Na Prirodoslovno–matematičkom fakultetu u Zagrebu studirao je fiziku, a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kompoziciju u razredu Stanka Horvata te dirigiranje u razredu Igora Gjadrova. Studij dirigiranja nastavio je na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Grazu kod Milana Horvata. Na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču usavršavao se u kompoziciji kod Friedricha Cerhe i u dirigiranju kod Uroša Lajovica. Bio je korepetitor Slovenskoga narodnog gledališča u Mariboru (1987.–1989.), potom korepetitor i asistent dirigenta u Baletu i Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu (1989.– 1991.) Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu djeluje od 1990. kao predavač teorijskih predmeta, od 1998. je docent, od 2005. izvanredni, a od 2010. redovni profesor; predaje dirigiranje, kompoziciju, orkestar i muzičku teoriju. Glazbeni život Hrvatske je obilježio velikim opernim produkcijama Muzičke akademije, višegodišnjom suradnjom sa Simfonijskim orkestrom HRT, s kojim je snimio tisuće minuta pretežno hrvatske glazbe te osnivanjem Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske. Kao intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu uspio je intenzivirati program i ojačati međunarodnu suradnju, ne zanemarujući pritom postavljanje domaćeg repertoara. 2013.–14. vodio je glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara, a od 2014. je intendant festivala. Kao dirigent postigao je međunarodni ugled djelujući pet godina, 2004.–2009., kao stalni gost dirigent Njemačke opere na Rajni u Düsseldorfu te gostujući u raznim svjetskim opernim kućama i koncertnim dvoranama, surađujući pritom s brojnim uglednim simfonijskim orkestrima i opernim kućama (Kanada, Meksiko, Njemačka, Austrija, Italija, Češka, Mađarska…). Vrhunce njegove karijere predstavljaju otvorenje Festivala Bartok 2014. sa Simfonijskim orkestrom MAV iz Budimpešte te koncert s orkestrom Concert– Verein održan 2008. u bečkom Musikvereinu. Njegove su skladbe zaživjele na značajnim festivalima suvremene glazbe (Europamusicale München, Musicora i Le Temps de Soufle Paris, Trieste Prima, Svjetski dani glazbe Manchester 1997, World Saxophone Congress Glasgow, Musikprotokoll, Hörrohr i Erasmus u Grazu, Moskovska jesen, Muzički biennale Zagreb). Djela mu se pojavljuju na brojnim nosačima zvuka (HoneyRock, Orfej i Cantus). Za Hrvatsku je vrlo važan i njegov muzikološki i istraživački rad na značajnim djelima hrvatske simfonijske i operne baštine koje redigira, uređuje, priprema za objavu i prema potrebi rekonstruira. Tako je istražio i uredio prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba, Bersin diptih Sablasti sa Sunčanim poljima, vratio izvorno ruho Nikoli Šubiću Zrinjskom, rekonstruirao II čin Sunčanice, redigirao Simfoniju Dore Pejačević te brojne druge partiture. Nagrade: nagrada za najbolju izvedbu Janačekove Sinfoniette na Natjecanju dirigenataSmetana–Dvořák–Janaček u Olomoucu (1992.); počasna diploma na Natjecanju mladih dirigenata Carlo Zecchi u Rimu (1989.); Nagrada Dr. Ernst Vogel (Stockerau, 1993.); Nagrada Fonda Stjepan Šulek (Zagreb, 1994.); Diskografska nagrada Porin (1998., 2001.); Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski x4 (2002., 2010., 2013., 2015.); Nagrada Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2009).

Tanodi Zlatko skladatelj (Zagreb, 28. siječnja 1953.)

1978. diplomirao je kompoziciju kod Mila Cipre na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1978. samostalni umjetnik, od 1981. urednik–producent u Muzičkoj proizvodnji RTV Zagreb, a od prosinca 1996. godine zaposlenik je Muzičke akademije, gdje vodi studio za elektroničku glazbu i predaje teorijsko–glazbene predmete. Od 2000. pročelnik je Odsjeka za kompoziciju i glazbenu teoriju. Godine 1974. utemeljuje jazz–grupu Opus X s kojom nastupa u zemlji i inozemstvu. Više godina surađuje s ansamblom ACEZANTEZ. Kao solist na sintetizatoru snimao je u Londonu, Los Angelesu, Parizu, Baden–Badenu i dr. te nastupao uz brojne orkestre (Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT, Orkestar jugozapadno– njemačkog radija, Orkestar Eurosong festivala itd.).Većina skladateljskog opusa snimljena je ili pohranjena u fonoteci HRT–a, a neki su nosači zvuka objavljeni u inozemstvu (Journeys to Other Worlds — Amerika, Ambienta Croatica — Njemačka). DVD–Audio Recombinant Art 01 kanadskog izdavača sadrži i dvije Tanodijeve skladbe snimljene surround tehnikom: Anima– Animus i mo–RE. Autorski CD Electronica izdao je Cantus d.o.o. krajem 2011. godine. Kao skladatelj, aranžer i instrumentalist prisutan je na brojnim nosačima zvuka solista popularne glazbe. Skladbe Flagotiano i Klavirske etide predstavljene su i u obliku notnih izdanja (HDS — Ars Croatica, 2001. i Cantus, 2002.)

Szirovicza, Tibor skladatelj (24. listopada 1981.)

Diplomirao je 2009. godine kompoziciju i teoriju glazbe u razredu red. prof. Željka Brkanovića. Usavršavao se na seminarima u Szombathelyu u Mađarskoj kod prof. Johannesa Schöllhorna. Redovito je sudjelovao u projektima suradnje Muzičke akademije u Zagrebu s Akademijom za glasbo u Ljubljani. Kao skladatelj redovito surađuje na raznim multimedijalnim, filmskim, plesnim i kazališnim projektima (Udruga »Plesni solisti«, UPPU »Puls«, Multimedijalna koliba i drugi). 2010./2011. godine s akademskim kiparom Stipanom Kujundžićem surađivao je na projektu multimedijalnih instalacija Preslojavanje/Consuctio i Glazbala/Transphonia koje su predstavljene u Hrvatskoj i inozemstvu. Umjetnički je voditelj Festivala suvremene zborske glazbe u Zagrebu, čije je prvo izdanje održano 2014. godine. Redovni je član Hrvatskog društva skladatelja, a od 2013. godine i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Početkom 2011. godine njegovu kompoziciju Shaula za veliki simfonijski orkestar izvela je Zagrebačka filharmonija u KDVL pod ravnanjem dirigenta Aluna Francisa. 2012. godine kompozicija Birdsong za flautu i elektroniku praizveden je na Ascoli Piceno festivalu u Italiji (Sarah Rulli). 2014. godine surađuje s Cantus ansamblom i Dianom Tchobanovom — kompozicija In between za obou, komorni ansambl i elektroniku te kvartetom Tajj (Novi Sad) — kompozicija In Circles za gudački kvartet. Nagrade: Nagrada Fonda Rudolf i Margita Matz za mlade skladatelje (2011.).

Majurec, Sanda skladateljica, čembalistica (Mali Lošinj, 2. ožujka 1971.)

Diplomirala je kompoziciju (1997.) u razredu prof. Stanka Horvata i čembalo (1999.) u razredu prof. Višnje Mažuran. Usavršavala se u Semmeringu kod Ericha Urbannera i u Szombatelyju kod Michaela Jarrella. Pohađala je Ljetnu školu nove glazbe u Darmstadtu. Surađivala je sa skladateljem elektroničke glazbe Robertom Zanatom u stvaranju skladbi za akustične instrumente i elektroniku. 2006. godine boravila je u Centru za kompozitore u švedskom Visbyju, u sklopu kulturne suradnje između Hrvatske i Švedske. Još od studentskih dana surađuje s istaknutim umjetnicima i ansamblima, a njezine skladbe izvode se na koncertima i festivalima u zemlji i inozemstvu od kojih izdvaja Muzički biennale Zagreb, Glazbenu tribinu u Puli i Opatiji, Osorske glazbene večeri, Bartòk festival u Szombatelyju, Mali festival čembala i dr. Od značajnijih praizvedbi izdvaja balet Nychthemeron,. u suradnji s koreografom Stašom Zurovcem koji je nastao kao narudžba Muzičkog biennala Zagreb 2013. u koprodukciji sa Slovenskim narodnim gledališčem iz Maribora. Kao čembalistica usavršavala se na brojnim seminarima barokne glazbe i plesa Aestas musica u Varaždinu kod Laurencea Cummingsa. Izdvaja nastupe s Varaždinskim komornim orkestrom pod ravnanjem Catherine Macintosh, s Hrvatskim baroknim ansamblom pod ravnanjem Laurencea Cummingsa i Stefana Montanarija te na festivalu Esteban Salas u Havani, nastupe u Torontu i Buenos Airesu te izvedbe solističkih, dvostrukih i trostrukih koncerata J. S. Bacha na Malom festivalu čembala. Jedna je od utemeljitelja Malog festivala čembala i osnivača Hrvatske udruge čembalista Continuo. Niz godina bavila se razvojem glazbene kreativnosti na predmetu Vježbe iz kompozicije na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Dobitnica je raznih nagrada i priznanja.

Tutić, Zrinko skladatelj, kantautor, producent (Banja Luka, BiH, 2. ožujka 1955.)

Od 1973. živi i djeluje u Zagrebu, gdje započinje glazbenu karijeru. Bio je član pop grupe Selekcija u kojoj potpisuje kompozicije kao autor glazbe, stihova i aranžmana. Kao skladatelj prvi se put javlja na Festivalu Zagreb 1974. s pjesmom Doći će dan, a kao kantautor pojavljuje se prvi put 1977. sa skladbom Nepoznata, tako ću te zvati. Bio je to početak niza od četiri kantautorska albuma (Doris, Plavi leptir, Pola jabuke, Zrinko Tutić). Kao skladatelj i producent potpisao je velik broj visokotiražnih albuma; snimili su ih među ostalim Bebek, Davor Radolfi, Doris Dragović, Ivan Mikulić, Maja Blagdan, Massimo, Mate Mišo Kovač, Matteo, Sanja Doležal, Sergio Pavat, Severina, Miroslav Škoro, Tereza, Tajči i mnogi drugi. Vlasnik je i glavni producent producentske kućeTutico utemeljene 1992. Njegov golem skladateljski opus sadrži velik broj hitova i zabilježen je na više nosača zvuka. Osnivač je i član Upravnog odbora Diskografske nagrade Porin (od 1993.) te predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge (2000.–2004.), glavni tajnik i direktor nagrada Instituta hrvatske glazbene industrije, a od 2012. član Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge. Nagrade: brojne nagrade na festivalima zabavne glazbe u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji; Jugovizija 1986., 1990.; Zlatna arena za glazbu u filmu Putovanje tamnom polutkom(red. D. Žmegač), Film-ski festival, Pula (1995.) Zlatna arena za glazbu u filmu Kad mrtvi zapjevaju (red. K. Papić), Filmski festival, Pula (1998.); prvo mjesto na Dori, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom Sveta ljubav i 4. mjesto na Eurovizijskom natjecanju, Oslo (1996). Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi.

Buljan, Miro skladatelj (Zagreb, 12. svibnja 1966.)

Gitaru svira od djetinjstva, a već potkraj osnovne škole počinje svirati po grupama i pisati pjesme. S dvadesetak godina započinje rad u tonskom studiju, gdje pronalazi najbolji način kreativnog izraza. Slijede prvi profesionalni uspjesi, a s tridesetak godina života postaje jedan od najproduktivnijih hrvatskih skladatelja zabavne glazbe. Neki od izvođača s kojima je surađivao: Boris Novković, ET, Divas, Emilija Kokić, Nina Badrić, Sandi, Giuliano, Vlado Kalember, Ivan Mikulić, Mišo Kovač, Doris Dragović, Maja Šuput, Tony Cetinski, Toše Proeski, Neda Ukraden (Srbija), Tijana Dapčević (Srbija), Valerij Leontijev (Rusija). Prepjevi nekih njegovih pjesama našli su se na hit–tablicama Rusije, Rumunjske i zemalja Beneluxa, a pjesma Gdje god bio u izvedbi Nede Ukraden bila je veliki hit u Srbiji i Crnoj Gori. Član je Hrvatskog društva skladatelja od 2003. godine. Nagrade (izbor): Diskografska nagrada Porin za hit godine Da ti nisam bila dovoljna(1995.).

Suhodolčan, Rajko skladatelj, kantautor (Krapina, 26. veljače 1964.)

U Krapini je završio osnovnu i srednju školu odgojno–obrazovnog smjera, gdje i danas živi i radi kao profesionalni glazbenik i producent. Vlasnik audio–video izdavačke etikete SBS MUSIC, koja je za svoja izdanja dosad osvojila 12 nominacija za diskografsku nagradu Porin, a četiri su ostala u trajnom vlasništvu. Tekstopisac je i skladatelj. Piše stihove na hrvatskom standardnom jeziku i kajkavskom narječju, uglazbljuje ih i vokalno interpretira. Sudjeluje na brojnim glazbenim festivalima, surađuje i piše skladbe za višeglasne vokalne sastave poput Kvarteta Gubec, Fiola iz Gornje Stubice, klape Bistrica iz Marije Bistrice i Okteta Kaj iz Huma na Sutli. Kao autor teksta i glazbe surađuje sa mnogim glazbenim imenima hrvatske estrade. Autor je dvjestotinjak skladbi na vlastite i tuđe tekstove, koje se izvode na televizijskim i radijskim postajama diljem zemlje. Popularni je izvođač i producent brojnih sastava i solista. Jedan je od osnivača (ujedno i producent) legendarnog Kvarteta Gubec. Suhodolčan je samostalni umjetnik, član Hrvatske glazbene unije, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava. Nagrade: Status, zlatna plaketa Hrvatske glazbene unije Dobro jutro — Lepi cajti, najslušaniju kompoziciju Hrvatskog Zagorja (1999.); Diskografska nagrada Porin x 4: za najbolji album folklorne glazbe Ak sem ti srčeko ranil Kvarteta Gubec, kao izvođač i glazbeni producent (2007.), za najbolji album folklorne glazbe Oko jene hiže Kvarteta Gubec, kao izvođač i producent (2010.), za najbolju folklornu pjesmu Pod brajde, kao autor (2012.), za najbolji album folklorne glazbeŠuoštor, kao glazbeni producent (2014.); prva nagrada slušatelja i urednika 118 radio postaja za najslušaniju pjesmu zabavno–narodne glazbe Srce mi puno radosti, Hrvatski radijski festival, Hvar (2007.); Prva nagrada publike, Festival kajkavske popevke, Krapina, za skladbu Puca je bela (2007.); Srebrna ploča Hrvatske diskografske unije x 6: za srebrnu nakladu albuma Ak sem ti srčeko ranil u izvedbi Kvarteta Gubec (2008.), za srebrnu nakladu albuma Pod brajde u izvedbi R. S. i Okteta Kaj (2009.), za srebrnu nakladu albuma Oko jene hiže u izvedbi Kvarteta Gubec (2011.), za srebrnu nakladu albuma Gupci vu Lisinskom u izvedbi Kvarteta Gubec i Tamburaškog orkestra HRT (2012.), za srebrnu nakladu albuma Za srce i dušu u izvedbi Podvinčana (2012.); za srebrnu nakladu albuma Zagorje vu srcu u izvedbi R. S. (2013.)

Pecotić, Ante skladatelj, gitarist (Zagreb, 24. veljače 1970.)

Glazbom se bavi od osnovne škole svirajući bas gitaru u raznim demo bendovima, dok tekstove piše od najranijeg djetinjstva. Nakon godina sviranja u grupama kao što su Zvijezde, Film te Dino Dvornik i Songkillers, počinje se profesionalno baviti autorskim radom, u početku pišući samo tekstove, a kasnije i glazbu za razne izvođače. Nakon godina rada i uspješnih pjesama (Ako je vrijedilo išta, Daj mi jedan dobar razlog, Iz dana u dan (Prokleta bila), Vjerujem, Kosa, Stotinama godina, Kao da me nema, Ne govori da ne znaš,…) i danas se uspješno bavi komponiranjem, pisanjem tekstova, programiranjem aranžmana i produkcijom u vlastitom glazbenom studiju u Zagrebu. U travnju 2011. skladba Zavičaju, tebi za koju je napisao tekst i glazbu izabrana je na javnom natječaju za službenu himnu Primorsko goranske županije. Redovni je član Hrvatskog društva skladatelja od 2003. godine, a od 2012. i dopredsjednik. 2013. godine preuzeo je i funkciju umjetničkog direktora revitaliziranog Zagrebačkog festivala. Član je stručnog povjerenstva za zaštitu autorskog prava pri HDS–ZAMP–u, Upravnog odbora Diskografske nagrade Porin i Predsjedništva Instituta hrvatske glazbe (IHG), a sudjeluje i u radu mnogih drugih povjerenstava i komisija. Nagrade: 1. mjesto s pjesmom Daj mi jedan do-bar razlog, Zadarfest (1999.); 1. mjesto s pjesmom Pomozi mi sad, Zadarfest (2000.); nagrada za najcjelovitije djelo za pjesmu Ako je vrijedilo išta, Split, Festival zabavne glazbe (2000.); 1. mjesto s pjesmom Više nisi moj, Zadarfest (2001.); Grand prix za pjesmu Otisak prsta, Hrvatski radijski festival (2004.); 1. mjesto s pjesmom Sama, Zagrebfest (2009.); 1. mjesto s pjesmom Kada me ljubiš ovako, Zagrebfest (2010).

Mihaljević, Branimir skladatelj, aranžer, glazbeni producent (Zagreb, 8. travnja 1975.)

Glazbeno obrazovanje stekao je u srednjoj glazbenoj školi Vatroslava Lisinkog u Zagrebu, a paralelno već u tinejđerskim danima stječe iskustvo studijskih snimanja te već sa 16 godina aranžira prve albume koji se prodaju u zlatnim nakladama. Do danas njegov autorski rad broji stotine pjesama koje su otpjevali neki od najpopularnijih izvođača u regiji te neki inozemni izvođači među kojima su njemački superstar Jürgen Drews, bugarske dive Preslava i Ivana te talijanka Ana Oxa. S mnogima je surađivao i kao aranžer te glazbeni producent. Njegov je rad objavljen na više od dvije tisuće diskografskih izdanja. U razdoblju od 1996. do 2002. ostvario je i vlastitu pjevačku karijeru koja je rezultirala s tri samostalna albuma i brojnim nastupima, a najzapaženija pjesma iz tih godina je Daj, daj koja je nakon nastupa na Dori 1998. postala najizvođenija pjesma u radijskom eteru iste godine. 2010. godine s grupom Feminem predstavljao je Hrvatsku na Eurosongu. Skladao je glazbu za nekoliko igranih filmova, a njegov soundtrack za film Slučajni prolaznik osvojio je dvije nominacije za nagradu Porin. Skladao je i producirao glazbu za brojne hrvatske i međunarodne reklamne kampanje, špice i avizo glazbu za relevantne hrvatske medije te namjenske pjesme za brojne sportske i druge manifestacije. Suvlasnik je produkcijske i diskografske tvrtke Karpo Media. Redovni je član Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Dobitnik je mnogih nagrada, uključujući Zlatnu pticu za iznimnu nakladu te nekoliko festivalskih Grand Prixa.

Kabiljo, Alfi skladatelj, dirigent, aranžer, producent, autor tekstova, libretist (Zagreb, 22. prosinca 1935.)

Pohađao je privatnu glazbenu školu hrvatskog skladatelja i pedagoga Rudolfa Matza, završio je Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Kompoziciju je usavršavao u Parizu. Diplomirani je arhitekt. Skladatelj je međunarodne reputacije vrlo široka raspona stvaralaštva — piše glazbu za kazalište, film, TV, zabavne melodije, šansone, orkestralna, komorna i solistička djela. Svoje diskografske i filmske projekte snimao je u Barceloni, Beču, Londonu (Pinewood, Twickenham), Los Angelesu (Hollywood), Ljubljani, Madridu, Parizu, Tokyju, a najviše u Zagrebu. Napisao je glazbu za 50–ak filmova i oko 100– tinjak TV epizoda. Autor je brojnih popularnih pjesama i šansona te višestruki pobjednik i sudionik festivala popularne glazbe u domovini i inozemstvu (Zagreb, Split, Opatija, Krapina, Rio de Janeiro, Tokyo, Los Angeles, Tel Aviv, Malta, Seoul, Barcelona, Palma de Mallorca, Kairo, Alexandria, Atena, Caracas, Mexico City, Curaçao, itd.). Njegovi mjuzikli naizvođeniji su u Hrvatskoj (Jalta Jalta oko 1000 puta) i zato ga je tisak prozvao »kraljem hrvatskog mjuzikla«. Komična opera Casanova u Istri praizvedena 2009. u operi Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci polučila je veliki uspjeh. Na nekoliko zimskih Olimpijada najpoznatiji svjetski klizači klizali su na njegovu glazbu. Prigodom 250–te godišnjice smrti G. F. Haendela napisao je na narudžbu HRT–a za EBU simfonijski hommage Voda i vatra za G. F. Haendela. Bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja (1996. — 98.) i član je međunarodne organizacije FIDOF.

Nagrade (izbor): Nagrada Ivan pl. Zajc za mjuzikl Jalta, Jalta; Zlatna arena x3: za glazbu u filmu Seljačka buna 1573 redatelja V. Mimice (1975.), za glazbu u filmu Banović Strahinja redatelja V. Mimice (1981.), za glazbu u filmu Neka ostane među nama R. Grlića, Filmski festival, Pula (2010.); Vjesnikova nagrada Josip Slavenski (1986.); Diskografska nagrada Porin (5x,); Povelja Grada Zagreba za mjuzikl Tko pjeva zlo ne misli (1999.); Nagrada Milivoj Körbler Hrvatskoga društva skladatelja (2003.); Diskografska nagrada Porin za životno djelo (2004.); Nagrada Status Hrvatske glazbene unije (2004.); Kairos, nagrada za filmsku glazbu (2007.); Nagrada Hrvatskog društva skladatelja Boris Papandopulo za Koncert za flautu i simfonijski orkestar (2008.).

Vuković, Jelena muzikologinja (Studenci–Lovreć, 16. listopada 1973.)

Osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i Srednju glazbenu školu pohađa u Zagrebu. Diplomirala na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu 1998. godine (tema: Glazbeni život Zagreba od 1890. do 1920. u orisu recepcije na njemačkom jeziku). Od iste godine radi kao urednica u Muzičkom informativnom centru Koncertne direkcije Zagreb i jedan je od autora Središnjeg informacijskog sustava hrvatskog glazbenog života — Quercus. Od 1999. do 2004. voditeljica je međunarodnog projekta IAMIC — Annual List za International Association of Music Information Centres. Bavi se i prevoditeljstvom te je s njemačkog jezika pre-vela prvi svezak glazbenog priručnika dtv — Atlas zur Musik Ulricha Michelsa, a s poljskog jezika 13 knjižnih naslova vjerske tematike za nakladnike kao što su Nonnatus, Stella Maris, Verbum, Kršćanska sadašnjost i dr. Crkvenom glazbom bavi se kontinuirano od 1989., kao orguljašica i zborovođa (dječji zbor, zbor mladih i zbor odraslih), najprije u pastoralnom centru, a zatim u novoosnovanoj župi u Trnovčici (1993.). Za rad i doprinos na polju crkvene glazbe do sada je primila: Blagoslov svetoga oca Ivana Pavla II. (o 15. obljetnici djelovanja, 2004.), Zahvalu kardinala Josipa Bozanića (o 20. i 25. obljetnici, 2009. i 2014.) te Blagoslov svetoga oca Franje (o 25. obljetnici djelovanja, 2014.). Članica je Hrvatskog društva skladatelja od 2000. godine, u kojem je od 2009. članica Nadzornog odbora, a od 2012. članica Predsjedništva. Članica je i Hrvatskog muzikološkog društva. RADOVI: Opera u Zagrebu od 1890. do 1920. u orisu glazbene kritike na njemačkom jeziku, Arti musices, 31, 2000, 1 / 2, str. 3–95; Baza podataka Središnji informacijski sustav hrvatskog glazbenog života — Quercus (koautor); Atlas glazbe (prijevod s njemačkog), Zagreb, 2004.; članci u domaćim i inozemnim tiskanim i elektroničkim glasilima (Cantus, Culturenet, IAMIC Newsletter i dr.).

Haluza, Jana muzikologinja (Zagreb, 27. kolovoza 1974.)

Nakon diplome iz muzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1999.) pod mentorstvom akademika Nikše Gliga, zapošljava se u Redakciji ozbiljne glazbe Hrvatskoga radija kao urednica glazbeno–govornih emisija i glazbena producentica. Usporedo počinje objavljivati eseje i kritike u časopisima Cantus, Zarez iVijenac te kao autorica i komentatorica surađivati u emisiji Dobro ugođena večer Hrvatske televizije. Od 2002. na Trećem programu Hrvatskoga radija uređuje i vodi samostalni dvosatni ciklus Svijet glazbe na temu aktualne klasične i jazz glazbene scene u Hrvatskoj, a od 2011. kroniku klasičnoglazbenih zbivanjaKronotonika na Prvom programu Hrvatskoga radija. Uz redovne autorske emisije na Prvom i Trećem programu Hrvatskoga radija, kritikama i prikazima prati klasičnu glazbenu scenu za vijesti Medijskog informativnog servisa HR–a. Od 2012. stalno je angažirana kao scenaristica, autorica, urednica i voditeljica u emisijama na novoosnovanom Trećem programu Hrvatske televizije (Emisija, Trikultura i Međučin), kao i u televizijskim izravnim prijenosima koncerata, baleta i opera. Godine 2014. pokreće, uređuje i vodi samostalni ciklus televizijskih emisija Plodovi klasike u kojima predstavlja aktualne teme na području klasične glazbe u Hrvatskoj. Od 2007. do 2011. vodi Ured za medije Muzičkog biennala Zagreb. Od 2006. članica je uredništva časopisa Cantus zadužena za ozbiljnu glazbu, a od 2013. glavna urednica časopisa. Redovito objavljuje članke i eseje u glasilu Matice hrvatskeVijenac. Od 2008. članica je Predsjedništva HDS–a kao predstavnica muzikologa i glazbenih pisaca.

Fiamengo, Jakša pjesnik, novinar (Komiža, 26. studenoga 1946.)

Klasičnu gimnaziju polazio je u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1962. godine živi u Splitu, piše i objavljuje poeziju, eseje, kritike, scenarije. Radni vijek proveo je kao novinar i urednik u dnevniku Slobodna Dalmacija, a prvom zbirkom stihova javio se 1966. godine. »Fiamengo pripada krugu najistaknutijih recentnih hrvatskih pjesnika. Njegovu poeziju bitno određuje pripadnost mediteranskom prostornom i duhovnom ozračju. Za njegovo pjesništvo kritika ističe da se gotovo u cijelosti organizira u iščitavanju arhetipskih signala podneblja. U neprestanom kontaktu s krajolikom, u kojem je bitni znak more i njegovo mnogoznačje, pjesnik se iskazuje kao pažljivi motritelj i osluškivač njegovih vibracija, osobito onih duhovnih, temeljenih na nepresušnim tradicijskim izvorištima, trajnim inspiratorima Fiamengova poetskog iskaza. Njegova se poezija može označiti kao ustrajno ovremenjivanje prostora, odnosno oprostoravanje vremena u istoj svjetlosti mudre i tople ideje vječnog Sredozemlja.« (www.hr. wikipedia). Autor je više od trideset zbirki pjesma, a iznimno je popularan i znan kao autor šansona, balada i šlagera. Njegovi su stihovi dugi niz godina inspiracija hrvatskim skladateljima različitog opredjeljenja i stilske orijentacije. Član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine (član Upravnog odbora) i Hrvatskog društva skladatelja (član Upravnog odbora),. Od svibnja 2008. ima status člana suradnika HAZU a od svibnja 2014. redoviti je član HAZU. Nagrade i priznanja (izbor): Maslinov vijenac na manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču (1993.); Nagrada grada Splita (1997.); Nagrada grada Komiže (godišnja 1997., za životno djelo 2006.); Nagrada Vladimir Nazor za književnost (1998.); Plaketa Vladimir Nazor, Postire na Braču (1998.); Plaketa Hanibal Lucić na međunarodnim Sonetnim danima, Hvar (2001.); Diskografska nagrada Porin za najbolju folklornu pjesmu Neću ja u švore skladatelja B. Starca (2002.); Nagrada Županije splitsko-dalmatinske (2005.); Statua Mila Gojsalić, Dani Mile Gojsalić, Kostanje (2005.); Plaketa Festivala dalmatinskih klapa u Omišu (najviše festivalsko odličje, 2005.); Medalja grada Splita (2006.); PlaketaDobrojutro more, za izniman doprinos hrvatskoj književnosti, Podstrana kod Splita (2006.); Statua Šansonijer, za unapređenje dalmatinske šansone, Festival dalmatinske šansone, Šibenik (2006.); Diskografska nagrada Porin za najbolju folklornu pjesmu U zemlju latinsku (kad je parti dida) skladatelja K. Magdića u izvedbi Klape Dišpet (2007.); Nagrada Plavo pero za poticanje, jačanje i očuvanje svijesti o vrijednostima mora, hrvatskog Jadrana posebice (SSM Ltd, 2008.); Nagrada za izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi, direkcija Piano–Festival, Split (2008.); Nagrada Tin Ujević Društva hrvatskih književnika za Jeku, pjesničku knjigu godine (2010.); Nagrada Josip Sever,Jutra poezije, Zagreb (2010.); Povelja Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti, Drenovci (2012.); Nagrada Joško Kulušić Slobodne Dalmacije, za životno djelo u području novinarstva (2014.).Godine 2014. imenovan je počasnim građaninom općine Šolta – Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)

Madžar, Zlatko glazbeni pisac, novinar (Knin, 22. lipnja 1955.)

Na klavirskom odjelu Srednje muzičke škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu maturirao je u razredu prof. Mire Sakač, a glazbenu je teoriju nekoliko godina učio privatno kod skladatelja Branimira Sakača. Dvije godine predaje klavir na Osnovnoj muzičkoj školi u Krapini, a potom je osam godina nastavnik klavira i korepetitor na Školi za balet i ritmiku pri Malom kazalištu Trešnja u Zagrebu. Po završetku školovanja postaje stalnim glazbenim suradnikom na sva tri programa tadašnjeg Radio–Zagreba, gdje od 1975. do 1987. godine ostvaruje dvjestotinjak raznovrsnih autorskih emisija. 1985.–1987. uređuje emisije ozbiljne glazbe na zagrebačkom Radiju 101, a potom priređuje četrdesetak polusatnih emisija o hrvatskoj glazbi i glazbenicima za radijsku postaju Sender Freies Berlin (1987.–1990.). Od 1992. do 1994. godine uređuje i vodi oko 400 šestosatnih emisija Klasična noć zagrebačkih šišmiša na Radiju 1, a potom se ista emisija emitira na Radiju Velika Gorica (1994.–1995.), od 1995. godine na Obiteljskom radiju, a od 2012. na 3. programu Hrvatskog radija. Usporedo s radijskom djelatnošću cijelo je vrijeme aktivan i kao glazbeni publicist, pa je tako autor niza kritičkih prikaza, esejističkih tekstova i problemski fokusiranih intervjua objavljivanih u sljedećim časopisima i dnevnicima: 15 dana, Oko, Danas, Vjesnik, Nedjeljna Dalmacija, Zagreb exclusive, Vijenac, Cicero, Jutarnji list i Vam. U novije vrijeme redovito piše za časopis Cantus i putni časopis Croatia. Pored temeljne djelatnosti radijskog urednika i glazbenog pisca, sporadično se bavio i organiziranjem te opremanjem koncerata, pa je tako 1995. godine bio umjetnički voditelj koncertnog ciklusa GavelLaMusica u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, a od 1996. do 2000. godine djeluje kao umjetnički voditelj Koncertne agencije Aplauz za koju priređuje niz iscrpnih programskih brošura. U petnaestak je navrata sudjelovao u raznovrsnim kazališnim projektima, a u nekim glazbeno utemeljenim predstavama surađivao je i na koautorskoj razini: Zimska bajka i Mrvek i Crvek redatelja Renéa Medvešeka (ZKM, 1992. i 1995.), Prepoznavanje krajolika koreografa Juana Carlosa (ZKM, 1996.) i Suludo koreografkinje Barbare Novković–Novak (HNK, 2004.). Kao stalni suradnik zagrebačke producentske kuće Astarta sudjelovao je u oblikovanju audiovizualnih izdanja Secesija u Hrvatskoj (CD–Room), Kuća arhitekta Kovačića (CD–Room), Palača Gvozdanović (DVD), a trenutno je umjetnički direktor reprezentativnog DVD–projekta 35 godina Varaždinskih baroknih večeri. Autor je i urednik tonskog i literarnog izdanja Između trenutka i vječnosti posvećenog pjesniku Vladi Gotovcu, kojega je na dvije kompaktne ploče objavila etiketa Cantus 2001. godine.

Vojković, Sanda muzikologinja, povjesničarka umjetnosti (Zagreb, 28. srpnja 1963.)

Osnovno i srednje opće (MIOC) i glazbeno obrazovanje stekla je u Zagrebu; 1987. diplomirala je muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 1985. — 87. radi kao vanjski suradnik Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu; 1984. –93. kao asistent operne režije u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu surađuje — poglavito s redateljem Petrom Selemom — na postavi opera G. Verdija (Nabucco, Macbeth), R. Radice (Prazor) i V. Lisinskoga (Porin); 1988. — 91. zaposlena je u Hrvatskoj glazbenoj mladeži kao stručni suradnik za glazbenu i kazališnu djelatnost te suradnik u Međunarodnom centru HGM u Grožnjanu gdje pokreće mnoge nove inicijative temeljene na potrebi uključivanja aktivnosti mladih hrvatskih glazbenika u projekte međunarodnoga značaja; 1988. –91. djeluje kao glazbeni suradnik te scenarist u Obrazovnom programu Hrvatske televizije; od 1990. kao vanjski suradnik započinje s organizacijom koncerata i tribina za Hrvatsko društvo skladatelja; od 1991. je suradnik u biltenu HDS, od 1993. tehnički urednik novoimenovanog glasila HDS Cantus, a od 2001. član uredništva istoimenog časopisa pridonoseći mu i brojnim autorskim prilozima; 1991.— 95. je producent, a od 1999. do 2005. direktorica produkcije Muzičkog biennala Zagreb, međunarodnog festivala suvremene glazbe; od 1994. šefica je kabineta ministra u Ministarstvu kulture RH; od 1997. kao pomoćnica ravnatelja Koncertne direkcije Zagreb posebno djeluje na tematskoj profiliranosti pojedinih programa, osobito Zagrebačkog ljetnog festivala te na unapređivanju nakladničkih aktivnosti kuće. Od 2000. do 2006. direktorica je novo utemeljene nakladničke kuće Cantus d.o.o. unutar koje je razvila intenzivnu aktivnost promoviranja hrvatskoga glazbenog stvaralaštva podjednako na razini izvodilaštva kao i kroz brojne izdavačke oblike, posvećujući osobitu pozornost suvremenoj skladateljskoj tvorbi; od 2001. unutar Cantusa d.o.o. potiče, programira i realizira diskografsku produkciju tema koje su etablirale hrvatske autore, mlade hrvatske skladatelje i interprete, nastojeći i na taj način svratiti pozornost na autonomne hrvatske glazbeničke potencijale. Pokreće diskografsku ediciju skladateljskih portreta Hrvatski suvremeni skladatelji, a objavljuje i prva diskografska izdanja glazbenika kao što su, primjerice, Goran Karan i Maksim Mrvica. Pokreće niz tiskanih izdanja kojim oživljuje inače skromnu i malobrojnu muzikološku biblioteku hrvatskih autora, također posvećenu hrvatskoj glazbi. Podjednaku pozornost posvećuje i koncertnoj djelatnosti i pokreće ciklus Autorskih večeri — koncerata posvećenih obljetnicama skladatelja. U suradnji sa Zagrebačkim kvartetom po prvi puta je predstavljena cijela koncertna sezona posvećena skladbama hrvatskih autora pod nazivom Riznica hrvatske kvartetske glazbe da bi sljedeća sezona bila posvećena djelima Papandopula i Mozarta. 2004. u suradnji s Ministarstvom kulture RH i Gradskim uredom za kulturu Grada Zagreba pokreće nakladnički projekt Papandopulo sa ciljem okupljanja i sređivanja skladateljske ostavštine Borisa Papandopula te objavljivanjem kritičkih notnih izdanja te trajnim snimkama. 2003. prihvaća u djelokrug rada Cantusa d. o. o. i oživotvoruje ideju o Ljetnoj umjetničkoj akademiji za mlade glazbenike u Dubrovniku — LAUS, formirajući tu manifestaciju ne samo kao sustav pojedinačnih tečajeva za usavršavanje, nego kao strukturu u kojoj mladi mogu povezivanjem umjetnosti, kulture i turizma pronaći brojne sadržaje za aktivni ljetni boravak u Hrvatskoj. 2001. inicira osnivanje Ansambla Cantus zbog potrebe izvedbe i studijskih snimanja novih djela hrvatskih skladatelja. 2003. pokreće Cantusovu ljetnu radionicu na Visu, čiji je temelj Ansambl Cantus, sastavljen od pretežno mladih glazbenika, a smisao je povezati mlade skladatelje iz zemlje i inozemstva s mladim interpretima i osigurati tako ne samo produkciju mladih vezanu uz jedno izrazito ljetno turističko odredište, nego i međudržavnu razmjenu za hrvatske mlade glazbenike. 2006. prelazi u Glazbenu proizvodnju Hrvatske radiotelevizije na radno mjesto pomoćnika ravnatelja za program gdje se intenzivno bavi profiliranjem programa ansambala HRT–a. 2010. — 2012. obavlja funkciju ravnatelja Glazbene proizvodnje HRT–a za koje vrijeme stabilizira i osnažuje rad ansambala, profilira i posebnu pažnju usmjerava na izvedbu, snimanja i promociju hrvatske glazbene baštine kao i suvremenih skladbi te mladih izvođača. Za to vrijeme svi ansambli, a posebno Simfonijski orkestar HRT–a, bitno podižu kvalitetu izvedbe te zahvaljujući dugogodišnjim dobrim poslovnim odnosima s inozemnim partnerima postaje moguće predstavljanje ansambala i izvan granica Hrvatske i to u redovitim koncertnim ciklusima (Beč, Salzburg, Villach, Venecija). Također je realizirala projekt Europske komisije u suradnji Francuske, Italije, Češke i Hrvatske kao pridružene članice — Humanizam na granicama Europe kao jedini glazbeni projekt u kojem je sudjelovao ansambl HRT–a. Objavljuje monografije 7. desetljeća Tamburaškog orkestra HRT–a te 8 desetljeća Simfonijskog orkestra HRT–a uz nosače zvuka. 2013. postaje Savjetnik — mentor na HRT–u s posebnim odnosom prema glazbenom nakladništvu te promociji u inozemstvu. Pokreće Hrvatsko natjecanje mladih glazbenih umjetnikaPapandopulo u suradnji HRT–a i Instituta hrvatske glazbe.

Aquarius Music Publishing d.o.o.

Aquarius Music Publishing je licencni zastupnik najvećeg stranog autorskog kataloga na svijetu za Hrvatsku i Albaniju,Universal Music Publishing Grupe koja štiti i predstavlja neke od najpoznatijih svjetskih bendova (U2, Metallica, ABBA, The Killers, Beatsie Boys, Franz Ferdinand, The Cure, Royksopp…), izvođačica i izvođača (Mary J.Blige, 50 Cent, Dave Grohl, Mariah Carey, Bon Jovi, Diana Krall, Prince, Paul Simon, Van Morrisson, Mark Knopfler, Morrisey, Bjork…) te filmskih kompozitora i producenata (Henri Mancini, Angelo Badalamenti, David Lynch, Mark Batson, Dre & Vidal, Sturken & Rogers…). Uspjeh dugogodišnje suradnje Universal Grupe i Aquarius tima zasniva se na:

– dokazanom partnerskom povjerenju – vrhunskim rezultatima na polju zaštite autorskih prava – ostvarenim ciljevima pri odabiru glazbe za projekte klijenata.

Osim najvećeg stranog kataloga, Aquarius Music Publishing predstavlja i drugi po veličini domaći katalog za Hrvatsku i Svijet koji uključuje eminentne izvođače/autore kao što su: Goran Bregović, Nina Badrić, Kaliopi Bukle, Željko Banić, Detour, Aleksandra Milutinović (Toše, Nina Badrić, Vanna…), Krešimir Tomec, Shorty, Sett, 3Ki, Stampedo, Afion, Mandrill, Kopito, Igor Geržina, Suzana Horvat, Kristijan Beluhan, Ivana i Marija Husar, Olja Dešić i brojni drugi…Na polju licenciranja kataloga i odabira glazbenih podloga surađujemo s :

– TV kućama – marketinškim agencijama – produkcijskim kućama – radijskim stanicama – autorima na individualnim projektima

Aquarius tim čine mladi entuzijasti s jasnom vizijom budućnosti, brojni vanjski suradnici, glazbeni producenti te pravni stručnjaci.

Croatia Records Music Publishing d.o.o.

Croatia Records Music Publishing d.o.o. tvrtka je u vlasništvu Croatia Records d.d. specijalizirana za reguliranje uvjeta korištenja autorskih glazbenih djela i digitalnu distribuciju. Njihova djelatnost obuhvaća reguliranje uvjeta korištenja glazbe u medijima, reklamnim kampanjama, na filmu, u mobilnoj industriji, na internetu, pravnu zaštitu i promociju autorskog rada, suradnju s diskografima, udruženjima za kolektivnu zaštitu autorskih i srodnih prava, producentima, aranžerima i marketinškim agencijama.

Osnovan 1947. godine kao autorskopravni odjel nekadašnjeg Jugotona, od 1991. godine unutar najvećeg hrvatskog diskografa Croatia Records d.d., Croatia Records Music Publishing danas djeluje kao samostalna tvrtka. Croatia Records Music Publishing raspolaže najvećim katalogom hrvatskih pjesama najpoznatijih hrvatskih tekstopisaca i skladatelja, kao što su Arsen Dedić, Zrinko Tutić, Đorđe Novković, Karlo Metikoš, Nenad Ninčević, Zlatan Stipišić - Gibonni, Nenad Belan, Hari Rončević, Alka Vuica,... Croatia Records Music Publishing je započeo digitalizaciju glazbenih djela izdanih od strane Croatia Recordsa te se bavi suradnjom marketinških agencija i producentskih kuća prilikom reguliranja svih prava potrebnih za komercijalno korištenje glazbe.

Juranić Zoran skladatelj, dirigent (Rijeka, 25. lipnja 1947.)

Studij dirigiranja završio 1972. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; kompoziciju učio kod S. Šuleka. Od 1972. zborovođa je Zagrebačke opere u kojoj nastupa i kao dirigent. God. 1975.— 80. bio je i predavač na Muzičkoj akademiji. Od 1986. stalni dirigent Opere HNK u Zagrebu; 1988.–89. umjetnički ravnatelj Opere NK Ivan Zajc u Rijeci, od 1992.–95. te od 1999.–2002. ravnatelj Opere HNK u Osijeku. Od 2002.–05. ravnatelj Opere HNK u Zagrebu, zatim redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 2007. gost dirigent Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, a od 2010. i šef dirigent Društvenog orkestra HGZ–a. Bavi se i muzikološkim istraživanjima. U Italiji i Hrvatskoj tiskano je više njegovih muzikoloških radova. Od 2012. je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja , a od 2014. redoviti član HAZU. Nagrade: Nagrada Vladimir Nazor (1990.); Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski (1992., 2000.); Nagrada grada Zagreba (2000.); Nagrada HAZU (2001., 2014.); Povelja Grada Rijeke (2002.); Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja (2012.); Nagrada Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2014.). Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Popović, Jurica skladatelj, gitarist (Metković, 24. rujna 1958.)

Glazbom se profesionalno bavi od 1981. godine. Osnivač je grupa Trotakt projekt (1981.) i Gracia (1989.). Autor je (skladatelj, tekstopisac, aranžer i producent) nekoliko stotina pjesama koje su izvodile ove dvije grupe, a pojavljuje se i kao kantautor pod imenom DJ Pop. Tvorac je i lika za djecu Simpatico koji kroz pjesmu educira ljude o potrebi razvoja socijalne svijesti i pomaganja drugima. Stilski raspon njegovih djela seže od alter rocka (Trotakt projekt u osamdesetim), etno popa (Gracia u devedesetima), elektro popa (DJ Pop u 2000–im) do instrumentalne glazbe. Godine 1990. osniva svoj studio za snimanje i mijenja naziv grupe u Gracia u kojoj su uz Juricu ostali Matija Vuica i Jašar Murtezani. Vlastitu izdavačku kuću naziva Magic Music; iste godine Gracia objavljuje istoimeni album i kasetu. Sve daljnje planove oko stvaranja glazbene karijere prekida Domovinski rat u koji se Jurica Popović uključuje kao dragovoljac. Nakon demobilizacije 1992. godine, Gracia snima svoj drugi album Vrijeme snova i dalje niže albume. U 2013. godini producira za potrebe HTV–a dokumentarni film o multimedijalnom djelovanju Trotakt Projekta. U 2014. godini objavljuje autorsku zbirku pjesama iz osamdesetih Trčeći za dugom, spotičem se o kamenje. Kompletan opus se nalazi na 13 albuma.

Šerić, Aljoša skladatelj (Split, 18. svibnja 1976.)

Pohađao je gimnaziju u Zagrebu i diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2001. godine. Nakon diplome radio je kao odvjetnički vježbenik. Odvjetnikom postaje 2004. godine i od tada se pretežno bavi kaznenim pravom. Kao skladatelj i izvođač ima zapaženog uspjeha te 2012. godine postaje redovni član Hrvatskog društva skladatelja, a u Institutu hrvatske glazbe obnaša funkciju glavnog tajnika. Zbog povećanog angažmana unutar hrvatske glazbene industrije, kao pravnik širi svoje područje djelovanja i na problematiku autorskog prava u Hrvatskoj. Nagrade: Diskografska nagrada Porin za najbolji aranžman (s T. Šuškom) pjesme Čuvaj me (2014.).

Živanović, Ivan muzikolog (Vinkovci, 21. prosinca 1955.)

Osnovnu školu, gimnaziju i srednju muzičku školu pohađao u Zagrebu. Studirao povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a zatim muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirao 1984. Od 1975. do 1980. član je Ansambla ACEZANTEZ (Ansambl centra za nove tendencije Zagreb). Od 1980. do 1982. radi na mjestu pomoćnika voditelja Muzičkog salona Studentskog centra. Od 1984. zaposlen je kao urednik za notna izdanja u Muzičkom informativnom centru KDZ. Tijekom 1988. i 1989. urednik je izdanja Ars croatica HDS–a. U razdobljima od 1996. do 2001. i 2003. do 2005. voditelj je Muzičkog informativnog centra KDZ. Član je predsjedništva HDS–a od 2001. do 2004. Voditelj je manifestacije HDS–a Dani hrvatske glazbe u godištima 2002. i 2004. Koautor je (uz Jelenu Vuković i Maju Šojat Bikić) baze podataka Quercus — središnji informacijski sustav hrvatskoga glazbenog života. Zajedno s Elenom Ostleitner utemeljio je Projekt Dora Pejačević kojemu je svrha promicanje skladateljičina opusa u svijetu. U znanstvenom području bavi se muzikološkim djelovanjem Marijana Grgića i ostavštinom Božidara Kunca. Objavljuje članke u dnevnom tisku i časopisima, autor je radijskih emisija o suvremenim hrvatskim skladateljima.