»asopis za svjetsku knjiæevnost Godiπte LI / 2019 Broj 192 (2)
SADRÆAJ
Kanadska frankofonska knjiæevnost 87 Véronique Arseneau Razbiti prostor i vrijeme: ontoloπka poezija 3 Uvod zbirke Putnica (La Voyageuse) Andrée Lacelle Geneza i kretanja 7 Evaine Le Calvé IviËeviÊ Pripadanje i identitet Kronoloπki pregled kanadske frankofonske 95 Diana PopoviÊ knjiæevnosti: od poËetaka (1763) Prostor i konstrukcija identiteta u romanu do viπeglasja (1970) Lutalica (La Québécoite) Régine Robin 21 Dorothea Scholl 101 Eva Voldichová Beránková Nacija, domovina, religija, kultura: PreskakaËica granica: inuitska æena u franko-kanadska knjiæevnost pred izazovom kanadskoj frankofonskoj knjiæevnosti komparativne knjiæevnosti Prijevodi Povijest i sjeÊanje 109 Honoré Beaugrand 29 Sanja ©oπtariÊ LeteÊi kanu Maria Chapdelaine: o recepciji Hémonove pripovijesti iz francuske Kanade 113 Patrice Lacombe Na rodnoj grudi 41 Marija Papraπarovski Lepageova pri/povijest u scenskom tekstu 117 Jacques Ferron 887 Cadieu, PriËe iz neizvjesne zemlje 53 Mirna SindiËiÊ Sabljo 121 Marie-Claire Blais Povijest, sjeÊanje i pamÊenje u Rasjedima Jedno godiπnje doba u Emmanuelovu Nancy Huston æivotu 123 Antonine Maillet Prostor i unutarnji krajolik Pelagija od Kola 63 Rosemary Chapman 125 Madeleine Blais-Dahlem Frankofonski prostor u djelima Gabrielle Glas mog oca Roy radnjom smjeπtenim u Manitobi 129 Izbor pjesama: Louis Fréchette, Émile 73 Adina Balint Nelligan, Hector de Saint-Denys Garneau Poetika i imaginariji Montréala u suvremenoj kvebeËkoj knjiæevnosti 79 Petr Kylouπek O pravilnoj upotrebi distopijskih prostora: Catherine Mavrikakis, Christian Guay- Poliquin i David Calvo Savjet Ëasopisa Sonja BaπiÊ Jerzy Jarz‚bski (Uniwersytet Jagiello„ski, Krakov) Nikita Dimitrov Nankov (University of Puerto Rico, San Juan) Maxim D. Shrayer (Boston College, Chestnut Hill) Milivoj TeleÊan Andrea Zlatar Viktor ÆmegaË Uredniπtvo Knjiæevne smotre srdaËno zahvaljuje gi Jo Ann Uredniπtvo Lanneville na pristanku da se u ovom broju naπeg Ëasopisa i na Dalibor Blaæina njegovoj naslovnici objave reprodukcije nekoliko njezinih djela. Marijan Bobinac Jo Ann Lanneville djeluje kao likovna umjetnica od 1979. godine –urica »iliÊ ©keljo i aktivna je kulturna djelatnica. SuosnivaËica je Centra za pro- Nikica GiliÊ izvodnju i istraæivanje o suvremenom graviranju Atelier Presse Nenad IviÊ Papier, pokrenula je viπe likovnih manifestacija, meu kojima i Mislav JeæiÊ Meunarodni bijenale suvremene grafike Trois-Rivièresa (1998), Maπa KolanoviÊ kao kustosica postavila je nekoliko skupnih izloæbi i odræala viπe Ivan MatkoviÊ majstorskih radionica u Kanadi i inozemstvu. Izlagala je samostal- Ivana Peruπko VindakijeviÊ no svoje radove u viπe od deset zemalja svijeta. VeÊi broj djela Jo Jelena ©esniÊ Ann Lanneville pohranjeno je u galerijskim i muzejskim zbirkama Nikica Talan Kanade, SAD-a, Europe (Belgija, Danska, Francuska, Italija, Ma- Josip UæareviÊ arska, Portugal, Rumunjska, Srbija) i Indije. Tajnica uredniπtva Ivana Peruπko VindakijeviÊ Glavni i odgovorni urednik Za reprodukciju znanstvenih Ëlanaka suglasnost su ljubazno Dalibor Blaæina ustupili: dr. sc. Dorothea Scholl i Ëasopis Interlitteraria; dr. sc. Rosemary Chapman i Ëasopis Globe; dr. sc. Adina Balint i Ëasopis Urednice ovog broja Interfaces Brasil Canadá. Za objavu knjiæevnih tekstova i ulomaka Evaine Le Calvé IviËeviÊ suglasnost su ljubazno ustupili: g. Patrick Leimburger iz agencije Marija Papraπarovski John C. Goodwin & Associés i autorica ga Marie-Claire Blais; GrafiËka oprema ga Laura Ancé iz nakladniËke kuÊe Grasset & Fasquelle i autorica Ivan Picelj Antonine Maillet; ga Katarina Fasiangova iz nakladniËke kuÊe Les Éditions de la nouvelle plume i autorica Madeleine Blais- Lektura Dahlem. Dijana ∆urkoviÊ Naslovnica Jo Ann Lanneville, Paliti svoje æelje ‡ serigrafija, 2015. Priprema za tisak Marina ∆oriÊ Cijena ovomu broju 50 kuna Godiπnja pretplata (4 broja) 110 kuna, za inozemstvo dvostruko Æiro-raËun ZagrebaËka banka HR7423600001101551990 Hrvatsko filoloπko druπtvo ‡ s naznakom “za Knjiæevnu smotru” Narudæbe slati na Filozofski fakultet u Zagrebu, I. LuËiÊa 3, 10 000 Zagreb Arhiv e-mail: [email protected] Online izdanje Ëasopisa besplatno je dostupno na stranicama HFD-a IzdavaË (URL: http://www.hfiloloskod.hr/index.php/knjizevna-smotra), Hrvatsko filoloπko druπtvo te na portalu hrvatskih znanstvenih i struËnih Ëasopisa HrËak (URL: https://hrcak.srce.hr/knjizevna-smotra ) Adresa uredniπtva Filozofski fakultet, I. LuËiÊa 3, Zagreb Uredniπtvo prima stranke ponedjeljkom od 10 do 11 sati (u sobi B-225) i srijedom od 11 do 13 sati (u sobi B-221) tel.: 4092-119 i 4092-122, e-mail: [email protected] i [email protected]
Ovaj broj tiskan je uz novËanu pomoÊ Ministarstva kulture RH, Ministarstva znanosti i obrazovanja RH i Kanadskog veleposlanstva u Republici Hrvatskoj Tisak: Denona, Zagreb Kanadska frankofonska knjiæevnost
Kreπimir ©IMI∆ Izvorni znanstveni rad. Filozofski fakultet, Osijek PrihvaÊen za tisak 28. 9. 2018.
Uvod
Od svih knjiæevnosti na francuskom jeziku, ka- nutom mjestu uvrπtava Ëlanak5 koji se bavi dakako nadska je, unatoË demografskoj i kulturnoj vaænosti nezaobilaznim utjecajem Francuske na kvebeËku knji- zajednica iz kojih je proizaπla1 zacijelo najslabije æevnost, ali koji naæalost u odsustvu kontekstualizacije predstavljena na hrvatskoj knjiæevnoj sceni. Hrvatska naπoj publici pruæa donekle izobliËenu sliku knjiæev- javnost opÊenito slabo poznaje frankofonski kanadski nosti Québeca time πto naglasak stavlja samo i isklju- svijet, a knjiæevnost gotovo nimalo, πto zbog neupu- Ëivo na tu vezu a da pritom ne spominje nikakvu drugu Êenosti, πto zbog nezainteresiranosti naπih kulturnih dimenziju niti drugi izvor utjecaja. krugova. Zanimljivo je da su u zadnjih dvadeset pet Naposljetku, i unutar kanadskoga frankofonskog godina u Hrvatskoj objavljene dvije antologije2 kratkih kruga, zajednice izvan Québeca ostaju u sjeni te po- priËa koje se predstavljaju kao “kanadske”, a da pritom krajine, jedine u kojoj se veÊinski govori francuski6 i u njih nije uvrπten ni jedan tekst frankofonskog auto- koju se najËeπÊe u inozemstvu smatra jedinim fran- ra. OËito da je za sastavljaËe tih antologija, kao i za kofonskim kulturnim i knjiæevnim prostorom Kanade. prosjeËnoga graanina, Kanada prije svega (ako ne i Tako, trideset osam autora koje se spominje u Pro- iskljuËivo) anglofonska zemlja.3 leksis enciklopediji7 vezano uz temu “Kanadska knji- Osim toga, Ëini se da se predstavljanje kanadske æevnost na francuskom jeziku”, svi pripadaju kve- knjiæevnosti na francuskom jeziku u Hrvatskoj, kao i beËkoj knjiæevnosti,8 a da to nigdje izrijekom nije u mnogim drugim sredinama, pa i u samoj Kanadi, navedeno. Isto se ponavlja i u Hrvatskoj enciklopediji uvijek veæe uz Francusku. Tako katalog izloæbe Ka- u kojoj su zastupljena (samo) tri kvebeËka autora nadske knjige i kanadski pisci u Hrvatskoj,4 koja je (Anne Hébert,9 Réjean Ducharme i Victor-Lévy Beau- bila postavljena u Nacionalnoj i sveuËiliπnoj knjiænici u Zagrebu od 20. oæujka do 15. travnja 2003. u prikazu kvebeËke knjiæevnosti na francuskom jeziku na istak- 5 Allard, Jacques, 2003. “Uloga Francuske u fikcionalnoj knjiæevnosti Québeca”, izabrala, priredila i s francuskog prevela Ingrid ©afranek. U: Kanadske knjige i kanadski pisci u Hrvatskoj, Zagreb: Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, str. 81‡90. Tekst 1 Prema podacima zadnjeg popisa stanovniπtva (2011) oko objavljen pod naslovom “La France de la fiction”. U: Québec 2000: 10 milijuna graana Kanade vladaju francuskim jezikom. Danas annuaire politique, social, économique et culturel, Montréal: Fides, francuskim kao materinjim jezikom govori oko sedam i pol miliju- 2001, str. 599‡605. na stanovnika Kanade, odnosno oko 21,4% njenoga ukupnog sta- 6 Velika veÊina frankofonskog stanovniπtva Kanade (njih oko novniπtva. πest i pol milijuna) æivi u Québecu (i Ëine oko 78% stanovniπtva te 2 Gorjup, Branko i LovrinËeviÊ, Ljiljanka (ur.), 1991. Antolo- pokrajine), gdje je 1974. francuski jezik proglaπen jedinim sluæbe- gija kanadske pripovijetke, s predgovorom Franka Daveyja, Za- nim jezikom. Ostali Kanaani francuskoga govornog izriËaja pri- greb: Matica hrvatska. Primorac, Antonia (ur.), 2009. Æivot na padaju veÊim ili manjim zajednicama u ostalim dijelovima zemlje sjeveru: Antologija kanadske kratke priËe, Zagreb: Profil Interna- (najveÊa zajednica izvan Québeca je franko-ontarijska zajednica tional. koja broji oko 600.000 ljudi). 3 U antologiji Antuna ©oljana 100 najveÊih romana svjetske 7 Leksikografski zavod Miroslav Krleæa (LZMK). “Kanadska knjiæevnosti (Zagreb: Mladost, 1982) nije se naπlo ni jedno djelo knjiæevnost”. URL: http://proleksis.lzmk.hr/57194/. Pristup 17. ni iz anglofonske ni iz frankofonske kanadske knjiæevnosti. U srpnja 2019. kazalu Leksikona svjetske knjiæevnosti ‡ djela (Zagreb: ©kolska 8 SliËno, u Povijesti svjetske knjiæevnosti (Zagreb: Mladost, knjiga, 2004) na popisu nacionalnih knjiæevnosti uz “Kanadska 1982) u poglavlju “Ostale knjiæevnosti francuskog jeziËnog izraza” knjiæevnost” Ëitatelja se upuÊuje na popis autora i djela pod “En- (str. 741‡765) frankofonska kanadska knjiæevnost poistovjeÊuje gleska i anglofonska knjiæevnost”. Na popisu “Francuska i franko- se s “knjiæevnoπÊu Québeca”. fonske knjiæevnosti” nije uvrπteno ni jedno frankofonsko kanadsko 9 Autorici se k tome pogreπno pripisuje otac Francuz. Vidi: djelo. Leksikografski zavod Miroslav Krleæa (LZMK). “Hébert, Anne”. 4 LovrenËiÊ, Sanja (ur.), 2003. Kanadske knjige i kanadski URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=24695. pisci u Hrvatskoj, Zagreb: Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica. Pristup 17. srpnja 2019.
3 lieu) navedena samo kao “kanadski autori francuskoga odluËeno je da se ovaj prikaz zaustavi na razdoblju s govornog izriËaja”10. poËetka 1970-ih kada suvremena frankofonska knji- U takvom kontekstu minorna franko-kanadska æevnost ulazi u novo i veoma prosperitetno doba u knjiæevnost prikriva se trima pojmovima: “kanadska kojem dolazi do bujnog poleta avangarde, nakon Ëega knjiæevnost”, “knjiæevnost na francuskom jeziku” i ulazi u univerzalnost. U Ëlanku “Nacija, domovina, “kvebeËka knjiæevnost”. Ova potonja se u naπem kul- religija, kultura: franko-kanadska knjiæevnost pred turnom ozraËju, kao i u mnogim drugima, pojavljuje izazovom komparativne knjiæevnosti” Dorothea dvostruko marginalizirana svojim rubnim poloæajem, Scholl proπiruje i upotpunjuje shvaÊanje frankofonske kako unutar Kanade koju se predstavlja i doæivljava kanadske knjiæevnosti komparativnim pristupom ko- kao anglofonsku zemlju, tako i unutar sustava fran- jim su poljuljana uobiËajena tumaËenja. Tako njezina kofonske knjiæevnosti kojoj je u srediπtu francuska analiza pokazuje da se pitanja nacije, religije i domo- knjiæevnost. Ovaj zakljuËak potvruje veÊ spomenuti ljublja, koja kritika tradicionalno istiËe, moraju re- predgovor u katalogu izloæbe Kanadske knjige i ka- lativizirati, Ëime se omoguÊuje bolje vrednovanje nadski pisci u Hrvatskoj u kojem se konstatira da su etiËkih i estetskih doprinosa te knjiæevnosti, ne samo “u hrvatskoj prijevodnoj knjiæevnosti od kanadskih unutar kanadskog knjiæevnog prostora, nego i na svjet- autora zastupljeni uglavnom oni koji piπu engleskim skoj razini. jezikom, dok su oni koji piπu na francuskom gotovo Drugi dio posveÊen je povijesti i sjeÊanju, proπ- nepoznati” (2003: 9). »ini se stoga da je u Hrvatskoj, losti i pripovjednom tkivu koje od nje nastaje u kao i u susjednim zemljama srediπnje Europe, saËu- knjiæevnosti. Prvi Ëlanak posveÊen je romanu Maria vana “slika tradicionalnog modela frankofonskog Chapdelaine ‡ “O recepciji Hémonove pripovijesti prostora s Francuskom u srediπtu koji bi trebao do- iz francuske Kanade” ‡ u kojem Sanja ©oπtariÊ minirati nad rubnim frankofonskim prostorima: istraæuje odjeke najslavnijeg franko-kanadskog roma- europskim, ameriËkim ili afriËkim, i ta je slika duboko na o Québecu i otkriva ulogu Ivana Merza u recepciji usaena” u poimanju ljudi.11 tog djela u Hrvatskoj. U nastavku, i dalje tematski Odviπe Ëesto smatrana kao “ogranak” ili “izrasli- vezano uz Québec, ali ovaj put o tome kako se dio na” francuske knjiæevnosti, zatoËena u kategoriji njegove burne proπlosti prikazuje na pozornici, piπe “malih” rubnih knjiæevnosti, shvaÊena kao minorna, Marija Papraπarovski u radu “Lepageova pri/povijest iako je pisana na svjetskom jeziku, franko-kanadska u scenskom tekstu 887”. U njemu se razmatra pitanje knjiæevnost iznimno je slabo zastupljena kad je rijeË preobrazbe od osobne do povijesne i scensko-nara- o prevedenim djelima s francuskog jezika u Hrvatskoj tivne u predstavi koja spaja monoloπku formu i po- te je i dalje nepoznata u ovoj zemlji. Cilj ovog zbornika vijesnu grau da bi potaknula promiπljanja o obite- kojim se nastoji ispuniti ta praznina trostruk je: njime lji, identitetu, kulturi. U treÊem radu u ovom dijelu, se æeli informirati, pobuditi zanimanje za tu knji- “Povijest, sjeÊanje i pamÊenje u Rasjedima Nancy æevnost i potaknuti prevoenje djela na hrvatski jezik. Huston”, Mirna SindiËiÊ Sabljo bavi se frankofon- Radovi su podijeljeni u Ëetiri odjeljka Geneza i kre- skom knjiæevnoπÊu iz podruËja prerija. Analizira ro- tanja, Povijest i sjeÊanje, Prostor i unutarnji krajolik, man Rasjedi unutar teorijskog okvira knjiæevnih Pripadanje i identitet i popraÊeni su prijevodima iz studija pamÊenja, s naglaskom na reprezentaciji dosad u nas neobjavljenih djela. povijesti u romanu, odnosu pamÊenja i povijesti, U prvom dijelu cilj je pruæiti osnovne informacije meugeneracijskom prijenosu pamÊenja traumatiËnih kojima se omoguÊuje praÊenje franko-kanadske knji- dogaaja te vezi pamÊenja i oblikovanja individualnih æevnosti u vremenu da bi ju se lakπe moglo smjestiti i kolektivnih identiteta. u odnosu na velike knjiæevne pravce i da bi se shvatili Prostor i unutarnji krajolik tema je treÊeg dijela. glavni izazovi kojima je (bila) izloæena. Rad Evaine U radu “Frankofonski prostor u djelima Gabrielle Roy Le Calvé IviËeviÊ “Kronoloπki pregled: od poËetaka radnjom smjeπtenim u Manitobi” Rosemary Chapman (1763) do viπezvuËja (1970)” dijakronijski je prikaz analizira Ëetiri teksta ove autorice rodom iz Manitobe povijesno-knjiæevnih zbivanja popraÊen relevantnim koja je kvebeËku literaturu obogatila izuzetnim dje- izvanknjiæevnim informacijama, kao i imenima autora lima, meu kojima se izdvaja roman Polovna sreÊa i njihovih djela koja su znaËajna za tu knjiæevnost. (Bonheur d’occasion, 1945) prvi veliki urbani roman Zbog πirine teme i reduciranog prostora zbornika radnjom smjeπten u Montréalu. Rosemary Chapman ispituje na koji je naËin prikazan monitobanski prostor u ovim djelima, kako se odraæavaju suprotnosti iz- 10 Leksikografski zavod Miroslav Krleæa (LZMK). “Beaulieu, Victor-Lévy”. URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica. meu manjinske frankofonske i veÊinske anglofonske aspx?id=6477. Pristup 17. srpnja 2019. “Ducharme, Réjean”. URL: zajednice, te se bavi utjecajem iskustva seobe u kon- http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16456. Pristup 17. ceptualizaciji prostora u djelu G. Roy radnjom srpnja 2019. smjeπtenom u Manitobi. U nastavku prelazimo s ve- 11 Kylouπek, Petr, 2012. “La présence de la littérature cana- likih prostora u Manitobi u najveÊi kvebeËki grad dienne française et québécoise en milieu tchèque”, u: Kürtösy K. (ur.), Canada in eight tongues: translating Canada in Central Montréal. Adina Balint u Ëlanku “Poetika i imaginariji Europe = Le Canada en huit langues: traduire le Canada en Eu- Montréala u suvremenoj kvebeËkoj knjiæevnosti” rope centrale. Brno: Masaryk University, 37. predstavlja lica toga grada u djelima Lutalica (La
4 Québecoite) Régine Robin i Æena koja bjeæi (La femme bécoite) Régine Robin. U tom romanu autorica na qui fuit) Anaïs Barbeau-Lavalette. Frankofonski originalan naËin pristupa pisanju i promiπljanju o kanadski autori prisvojili su taj grad, kroËe njime i vlastitom identitetu useljenice i piπe roman koji i otkrivaju njegove tajne. Adina Balint podsjeÊa da, iako formom i sadræajem izraæava osjeÊaj patnje i/ili je tema seljenja u velikoj mjeri obraivana u kve- unutarnje nestabilnosti. U njezinu romanu rijeË je prije beËkoj knjiæevnosti poËevπi od 1980-ih, na poticaj svega o jeziku (jezicima) i pisanju, pri Ëemu se taj pisaca useljeniËkog podrijetla, danas seljenje nije viπe tematski krug πiri i na poimanje vremenskih i prostor- geokulturne, nego je simboliËke i ontoloπke naravi. nih odnosa, πto je osobito vaæno jer osjeÊaj (ne)pri- Petr Kylouπek razmatra uporabu distopijskih prostora padanja nekom druπtvenom prostoru rezultira (ne)mo- u suvremenoj franko-kanadskoj prozi, osobito u guÊnoπÊu poimanja vlastitog mjesta u svijetu. I romanima Oscar de Profundis Catherine Mavrikakis, naposljetku, Eva Voldichová Beránková u svom radu nekoj vrsti preispisivanja romana Uz dlaku (À rebours) “PreskakaËica granica: inuitska æena u kanadskoj Joris-Karla Huysmansa, Nit kilometara (Le Fil des frankofonskoj knjiæevnosti” prouËava prikaze auto- kilomètres) i Teret snijega (Le Poids de la neige) htone æene, s jedne strane, u prvim djelima u povijesti Christiana Guay-Poliquina, diptihu koji suprotstavlja inuitske knjiæevnosti ‡ u romanima LovËev harpun roman ceste i seoski roman te Toksoplazma (Toxo- (Harpoon of the Hunter) Markoosija Patsauqa i plasma) Davida Calva, cyberpunk distopiji na- Sanaaq Markoosija Patsauqa Nappaaluka, te s druge dahnutoj, meu ostalim, i filmovima Davida Cro- strane, u viπe romana kanadske frankofonske knji- nenberga. Estetizacija prostora kod Mavrikakisove, æevnosti ‡ Tayaout, Agagukov sin (Tayaout, fils mitologizacija Montreala kod Calva i teoloπka d’Agaguk) Yvesa Thériaulta. Neumorna rijeka (Ri- transcendencija krajolika i prirode kod Guy-Poliquina vière sans repos) Gabrielle Roy i Pjev bijele zemlje mogle bi predstavljati tri specifiËna aspekta kvebeËkih (Le Chant de la terre blanche) Jeana Bédarda. Nakon distopija. Rad Véronique Arseneau “Razbiti prostor i πto je utvrdila odreeni broj motivskih i strukturnih vrijeme: ontoloπka poezija zbirke Putnica (La Voya- paralela, autorica zakljuËuje da je inuitska æena bila geuse) Andrée Lacelle” vodi nas u Ontario. Franko- “preskakaËica granica” davno prije nego πto je ontarijska pjesnikinja Andrée Lacelle u svojoj zbirci Bernard Saladin d’Anglure formulirao pojam “treÊeg Putnica (1995) uprizoruje eponimski lik koji putuje spola”. izmeu vremena i prostora, u nekom ontoloπkom Kao πto je veÊ reËeno, kanadska knjiæevnost na prostoru te na jedinstven naËin poetizira svoje vienje francuskom jeziku nije u Hrvatskoj predstavljena Ontarija, sebe i pisanja. »lanak pregledom raznih znaËajnijim brojem prevedenih djela, pa je u ovaj konteksta pisanja i recepcije te autorice u franko- zbornik uvrπten i izbor uvjetovan objektivnim Ëim- -ontarijskoj sredini prouËava na koji naËin ta ontoloπka benicima cjelovitih tekstova ili ulomaka iz djela koji poezija uspijeva zaobiÊi, Ëak razbiti vremenske i su ovom prigodom prevedeni prvi put. prostorne granice te uvesti novo prostor-vrijeme. Nadamo se da Êe ovaj posebni tematski broj U posljednjem dijelu pod naslovom “Pripadanje Knjiæevne smotre u kojem su prikazani bogatstvo i i identitet” Diana PopoviÊ promiπlja o prostoru i raznolikost franko-kanadske knjiæevne produkcije konstrukciji identiteta u romanu Lutalica (La Qué- doprinijeti πirenju zanimanja za ovu knjiæevnost.
5 Jo Ann Lanneville, Kiπi stijenama ‡ bakropis, Chine-collé tehnika, 37 x 28 cm, 2017. Geneza i kretanja
Evaine LE CALVÉ IVI»EVI∆ Pregledni znanstveni rad. Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu PrihvaÊen za tisak 20. 9. 2019.
Kronoloπki pregled kanadske frankofonske knjiæevnosti: od poËetaka (1763) do viπeglasja (1970)
NA IZVORIMA PO»ECI
Francuski jezik svoju prisutnost u Kanadi duguje Uslijed britanskog osvajanja, frankofonski æitelji kolonijalnoj proπlosti koja seæe u doba prije 1760. uklonjeni su s visokih duænosti, liπeni ekonomske i godine. Time se kanadska frankofonija smjeπta u πiri druπtvene moÊi, podvrgnuti stranoj upravi koju sma- okvir “implantirane frankofonije” (francophonie traju okupacijskom vlaπÊu. U dolini Svetog Lovre d’implantation). Kroz dva stoljeÊa, koliko je otprilike vlada osjeÊaj nesigurnosti, potaknut sjeÊanjem na trajala Nova Francuska, francusko se stanovniπtvo sudbinu Akadije, u kojoj su nekadaπnji francuski nastanilo uglavnom u Akadiji (smjeπtenoj na teritoriju podanici 1755. pretrpjeli prisilno iseljavanje. Inicija- danaπnjih tzv. primorskih provincija Novi Brunswick, tiva za otvaranje prve tiskare i za pokretanje prvih Nova ©kotska i Otok Princa Edwarda) koja 1755. broji novina rodila se 1764. dolaskom u Québec dvojice oko 13.000 osoba, i Kanadi (koja se rasprostirala od tiskara iz Philadelphije Williama Browna (oko 1737‡ Velikih jezera do Zaljeva Svetog Lovre i do doline 1789) i Thomasa Gilmorea (oko 1741‡1773), koji Ohija, na teritoriju danaπnjeg Québeca i Ontarija) gdje osnivaju novine The Quebec Gazette/La Gazette de broj francuskih podanika doseæe 55.000, dok se u Québec, Ëiji prvi broj izlazi 21. lipnja 1764. Montréal prerije pa sve do Stjenjaka (na teritoriju danaπnje Êe pak morati priËekati do 1778. da dobije svoju prvu Manitobe) probijaju tek malobrojni useljenici. Nova tiskaru i novine na francuskom, La Gazette de Mont- Francuska nema imigracijski tip kretanja stanovniπtva, réal, i to zahvaljujuÊi poduzetnosti tiskara Fleuryja nego je prva frankofonska zajednica niknula kao Mespleta (1734‡1794), jednog od pokretaËa u stva- uglavnom izvorno stanovniπtvo u Americi. Time se ranju kanadske knjiæevnosti. vrlo rano u tom stanovniπtvu javlja osobit identitet, o Brownov i Gilmoreov rad ubrzo Êe pokrenuti nove Ëemu svjedoËi nastanak etnonima Canadien (Kana- inicijative. Prve kvebeËke tiskare objavljuju broπure, anin), snaæna zaviËajna privræenost i osjeÊaj pripad- almanahe, poboæne publikacije, politiËke eseje, udæbe- nosti tlu. nike i drugo, dok su knjige malobrojne. Naime, u Osim πto su uvelike odredili rasporeenost fran- zemlji u kojoj je veÊinski dio stanovniπtva ruralan i kofonskih zajednica na tlu Kanade, ti Êe elementi pru- nepismen te ne raspolaæe kulturnim strukturama kao æati osnovu za stvaranje mitologema, a taj Êe period πto su knjiænice ili Ëitaonice, Ëasopisi, revije i novine ostaviti potomcima francuskih kolonizatora u naslije- predstavljaju najjaËu granu izdavaËke djelatnosti i e dosta obilnu pisanu baπtinu, iz koje Êe moÊi crpiti najprikladniji su mediji za dopiranje do Ëitatelja. Prvi kanadska frankofonska knjiæevnost. Naime, od samih knjiæevni tekstovi stoga su djelo novinara ili imuÊnih poËetaka naseljavanja susret s Novim svijetom, grad- ljubitelja lijepe knjiæevnosti koji su za razonodu pisali nja prvih naseljenih mjesta, misijskih kuÊa i trgo- uglavnom zabavna djela kratkog formata. Jedan od vaËkih postaja te uspostavljanje kontakata s domo- prvih je Bretonac Joseph Quesnel (1746‡1809) koji rodaËkim nacijama povod su i tema mnogih pisanih potpisuje, meu ostalim, nekoliko komedija sastavlje- dokumenata. Ipak, francuski kolonizatorski projekt nih po francuskom ukusu, meu kojima je troËinka nije dopustio moguÊnost razvijanja izdavaËke djelat- Colas i Colinette (Colas et Colinette, 1788). Montrea- nosti u Novoj Francuskoj, tako da su se sve publikacije lac Michel Bibaud (1782‡1857) je pak autor prve kolonije tiskale u Francuskoj, preteæno u Parizu. zbirke poezije napisane i objavljene u Québecu, pod nazivom Pisma, satire, pjesme, epigrami i drugi stiho-
7 vi (Épîtres, satires, chansons, épigrammes et autres Le May pod naslovom Evangelina (Evangéline, pièces de vers, 1830). 1865). Sve do posljednje Ëetvrtine 19. stoljeÊa knjiæevno Ustanak je rezultirao izvjeπÊem koje je lord Dur- je stvaralaπtvo u francusko-kanadskom druπtvu joπ ham (1792‡1840) podnio 1839. a u kojem, meu osta- uvijek skromno, a vanjski su doprinosi slabi, πto zbog lim, piπe da su francuski Kanaani “narod koji nema udaljenosti Francuske odakle je slanje knjiga sloæeno ni povijest ni knjiæevnost”. Na te uvredljive tvrdnje i skupo, πto zbog otpora koji pruæaju crkvene vlasti, François-Xavier Garneau (1809‡1866) odgovara koje se sluæe cenzurom u borbi protiv ideoloπkih snaænim i utemeljiteljskim djelom Povijest Kanade protivnika. U tom kontekstu relativne izoliranosti od njezina otkriÊa do danas (Histoire du Canada domaÊe pripovijesti proizaπle iz usmenih tradicija depuis sa découverte jusqu’à nos jours, u tri sveska autorima pruæaju obilan izvor inspiracije. Okosnicu objavljena 1845‡1848) kojim po prvi put pruæa tuma- zapleta Ëesto Ëini nadnaravno, u okviru radnje koja Ëenje povijesti iz francusko-kanadske perspektive. nosi moralne pouke. Te se pripovijesti uklapaju u Dok nastaje Kanadska konfederacija (1867) koja Êe veliki pothvat stvaranja nacionalne knjiæevnosti za se uskoro proπiriti novim provincijama, prizivanje koji se zalaæe opat Casgrain (1831‡1904). Meu francusko-kanadske nacionalne proπlosti trajno zao- autorima puËkih pripovijesti nailazimo na velik broj kuplja veÊinu pisaca. Roman ovdje nije dobrodoπao najuglednijih imena francusko-kanadske knjiæevnosti jer predstavlja “kvarnu knjiæevnost koja pristiæe iz toga vremena, a okupljeni su uglavnom oko Ëasopisa Pariza kao rijeka kaljuæe” (Tardivel, Za domovinu). Les Soirées canadiennes. Tu su Joseph-Charles Taché Francusko-kanadska knjiæevnost druge polovine 19. (1820‡1894), Raymond Casgrain i Honoré Beaugrand stoljeÊa ne uspijeva pronaÊi vlastiti romantizam, a (1848‡1906), koji se u povijest upisao zbirkom LeteÊi realizam i naturalizam odbacuje kao bezboæne. Stoga kanu. Kanadske legende (La Chasse-galerie.1 Légen- se poezija i roman, osim prema prethodno spomenu- des canadiennes, 1900). Usmena predaja svoje je tim motivima folklora, okreÊu povijesnim i domaÊim mjesto takoer naπla u prvim romanima onoga vre- temama. mena, poËevπi s Utjecajem jedne knjige (L’Influence Najplodniji autor povijesnih romana jest Joseph d’un livre, 1837)2 Philippea Auberta de Gaspéa Marmette (1844‡1895), koji potpisuje Charles i Eva, mlaeg (1814‡1841). U poglavlju pod naslovom kanadski povijesni roman (Charles et Eva, roman “Stranac” (“L’Étranger”) javlja se poznati motiv avla historique canadien, koji izlazi kao podlistak u raz- na balu. SliËan prosede primijenio je Aubert de Gaspé doblju 1866‡1867) i mnoge druge, u kojima se ljubavi stariji (1786‡1871) koji u svoj povijesni roman Stari i pustolovine odvijaju uz opise temeljene na povijes- Kanaani (Les Anciens Canadiens, 1863) uvodi priËu nim dogaajima iz Nove Francuske. Napoléon Bou- o La Corriveau. rassa (1827‡1916) istom se inspiracijom koristi za Dok su Stari Kanaani postigli trenutaËan uspjeh, Jacques i Marie. Uspomene raseljenog naroda (Jac- objavljivanje Utjecaja jedne knjige zasjenjeno je ques et Marie. Souvenirs d’un peuple dispersé, ustankom koji su 1837. i 1838. u Donjoj Kanadi po- 1865‡1866), roman u kojem se (moæda i preoËito) digli Domoljubi (les Patriotes) predvoeni Louis- ponavlja tema sliËna onoj u Longfellowljevoj Evan- -Josephom Papineauom (1786‡1871). Za njihovim je gelini. Strukturom sloæenija melodrama Georgesa porazom ubrzo uslijedila nasilna represija, a stotinjak Bouchera de Bouchervillea (1822‡1915) Jedna Domoljuba biva uhiÊeno i protjerano. Ti su tragiËni izgubljena, dvije pronaene (Une de perdue, deux de dogaaji uprizoreni u petnaestak knjiæevnih djela. trouvées, 1874) dotiËe se Ustanka i Domoljuba. Posti- Meu njima istaknuti je doprinos dao Antoine Gérin- æuÊi golem uspjeh, jedno je od najboljih onodobnih Lajoie (1824‡1882) poemom Izgnanik (Le proscrit), djela tog æanra. Objavljen (u podlisku) od 1881. do koja Êe se proslaviti kao uglazbljena pjesma pod 1882, Angéline de Montbrun, psiholoπki roman u naslovom LutajuÊi Kanaanin (Un Canadien errant, kojem se oËituje intimistiËka analiza, epistolarna 1842),3 a osvanuti s naslovom LutajuÊi Akadijac (Un struktura i profinjena poetika, u potpunosti se razilazi Acadien errant) pod perom pokretaËa Akadijske s naslovima toga vremena kako formom, tako i sadr- renesanse. Jedan od temeljnih knjiæevnih mitova aka- æajem, nudeÊi nesretnoj junakinji samotan ali samo- dijskog identiteta pruæa ameriËki pjesnik Henry W. stalan æivot, s obzirom na to da ga ne provodi ni u Longfellow (1807‡1882) epskom pjesmom Evange- braku ni u samostanu. To djelo, koje potpisuje æena lina, priËa o Akadiji (Evangeline, A Tale of Acadie, pod pseudonimom Laure Conan, pravim imenom 1847) koju je na francuski jezik prepjevao Pamphile Félicité Angers (1845‡1924), ostaje jedno od najistak- nutijih u knjiæevnom stvaralaπtvu toga stoljeÊa. Poezija povijesnim temama pristupa rjeËitije. Meu autorima koji su prionuli toj zadaÊi nalazi se 1 Istoimena pripovijest posluæila je kao scenarij za kratki nekolicina Ëlanova malog kruæoka KvebeËke πkole, animirani film Roberta Douveta 1995. koji u knjiæari braÊe Josepha i Octavea Crémazieja 2 Ponovno je objavljeno pod naslovom Lovac na blago (Le Chercheur de trésors) u proËiπÊenoj verziji opata Casgraina. okuplja liËnosti kao πto su Garneau, Casgrain, Gérin- 3 Izveo ju je Leonard Cohen 1979. na svojem albumu Recent Lajoie, Larue, Aubert de Gaspé stariji, Taché, Ferland, songs. Le May, Parent, Chauveau i Fréchette. U tom pokretu
8 nastaju i dva Ëasopisa, Les Soirées canadiennes (1861) Pierrea J. O. Chauveaua (1820‡1890) nastaje iz istog te, nakon otcjepljivanja, Foyer canadien (1863), koji na-dahnuÊa. Djela Jean Rivard, krËitelj (Jean Rivard, predstavljaju “Knjiæevni pokret u Kanadi”, nazvan le défricheur, 1862) i Jean Rivard, gospodarstvenik prema naslovu slavnog Casgrainovog Ëlanka4 u kojem (Jean Rivard, économiste, 1876) Antoinea Gérin-La- skicira program koji preporuËuje za francusko-ka- joiea (1824‡1882) istinski su poticaji na kolonizaciju, nadsku knjiæevnost, a koji Êe joj biti smjernica gotovo a publika ih objeruËke prihvaÊa. Tu joπ valja navesti do poËetka Drugog svjetskog rata. manihejske romane Damasea Potvina (1882‡1964) Louis-Honoré Fréchette (1839‡1908) okuπao se Ostanimo na rodnoj grudi (Restons chez nous, 1908) u svim knjiæevnim vrstama. Za zbirke pjesama i Zov zemlje (L’Appel de la terre, 1919). O drugaËijoj, Sjeverno cvijeÊe (Les fleurs boréales) i Snjeæne ptice divljoj, prirodi sjevera “ljubiËastih noÊi” pjeva Albert (Les oiseaux de neige, 1879) dobije nagradu Fran- Ferland (1872‡1943) u zbirci Opjevana Kanada. cuske akademije, no proglaπen je “najveÊim lirskim Zemlja (Le Canada chanté. Le Terroir, 1909). Ipak, pjesnikom kojeg je Kanada dosad imala” (Nouvelles javljaju se i drugaËiji (da ne kaæemo diskordantni) soirées canadiennes, lipanj 1883) zbog povijesnih i glasovi. Tako Honoré Beaugrand u romanu Predilja domoljubnih pjesama zbirke Legenda o narodu (La Ivana (Jeanne la fileuse, 1878) nastoji pokazati da Légende d’un peuple, 1887). Nacionalni pjesnik Oc- poljoprivreda nije jedini moguÊi put za njegove tave Crémazie (1827‡1879) takoer se nadahnjuje frankofonske sunarodnjake. To je takoer poruka koju “slavnim vremenima” proπlosti, kao naprimjer u æeli prenijeti Errol Bouchette (1862‡1912) u pouËnoj epskoj pjesmi Zastava iz Carillona (Drapeau de noveli Robert Lozé (1903), fikcionalnim nastavkom Carillon, 1858). Sva ta djela promiËu mitologizaciju njegovog programatski naslovljenog eseja Domog- nacionalne proπlosti te s militantnim æarom nastoje nimo se industrije (Emparons-nous de l’industrie, ostvariti cilj izgradnje nacionalne knjiæevnosti kao 1901), odgovora na zapovijed kolonizatora koja je zalog legitimiteta postojanja onih koje se tada obiËno glasila “Domognimo se zemlje!” Potonji su naslovi nazivalo “francuskom rasom”, za koju se smatralo da hladno prihvaÊeni, no promjene koje najavljuju veÊ Êe izumrijeti. se dogaaju. Montréal postaje kanadska metropola, Postoji dakle velik otklon izmeu nacionalnih srediπte trgovaËke aktivnosti te industrijske proiz- junaka koje slave knjiæevnici i svakodnevnog æivota vodnje, ali i kulturno srediπte s frankofonskim veÊin- Ëitatelja. SuoËeni s vlastitom sumornom sadaπnjoπÊu skim stanovniπtvom. To razdoblje blagostanja i rasta i nesigurnom buduÊnoπÊu koja im se nagovijeπta, pogoduje razvoju izdavaπtva te se poveÊava broj knjiæ- mnogi francuski Kanaani napuπtaju svoja sela kako nica i kazaliπta, kinematografija uæiva velik uspjeh. bi okuπali sreÊu u gradu. Brojniji su oni, na tisuÊe Stoga ne Ëudi to πto se upravo u tom gradu okuplja njih, koji odabiru iseljavanje u Sjedinjene AmeriËke malena skupina knjiæevnika zasiÊenih bezliËnoπÊu Dræave, koje privlaËe svojim gospodarskim rastom. lokalnoga knjiæevnog krajobraza. Kako bi odgovorile na prenapuËenost doline Svetog Lovre i zaustavile demografski odljev, vlasti uz podr- πku Crkve promiËu kolonizaciju joπ uvijek neraskrËe- KRAJ STOLJE∆A I MODERNOST nih teritorija, prema sjeveru. Taj plan, iz kojeg Êe nastati mit, odgovara ideji da, s obzirom na to da je Da govorimo irokeπki ili huronski, naπa bi knjiæevnost politiËka moÊ i dalje u rukama Britanaca, frankofon- æivjela. Naæalost, govorimo i piπemo, doduπe priliËno skom stanovniπtvu ne preostaje drugo no da demograf- bijedno, na Bossuetovom i Racineovom jeziku. ©to god rekli i uËinili, s knjiæevnog Êemo stajaliπta zauvijek skim rastom osigura posjed nad teritorijem koji nasta- biti samo kolonija. (Octave Crémazie u pismu posla- njuje. Taj stav rezultira ideologijom oËuvanja koja nom iz Pariza opatu Casgrainu, 1867) odjek nalazi u knjiæevnosti pojavom struje karakte- ristiËne za Québec, odnosno regionalnog romana, U studenom 1895. nekolicina intelektualaca za- svojevrsnog nastavka domoljubne knjiæevnosti. Re- brinutih za stanje jezika, ali i πire pitanje intelektualne gionalisti se posveÊuju slavljenju katoliËkih vrijed- buduÊnosti zemlje, osniva Knjiæevnu πkolu u Mont- nosti i agrarnog æivota kao jamstva dostojanstva i réalu, πto obiljeæava prekretnicu u knjiæevnoj povijesti dobrobiti stanovniπtva vjernog vlastitim tradicijama Québeca. RijeË je o neformalnoj i heterogenoj skupini, i odanog svojoj zajednici. Taj æanr inaugurira Patrice u kojoj sudjeluju veÊ slavni autori kao πto je Louis Lacombe (1807‡1863) u kratkom romanu Na rodnoj Fréchette, pjesnici poËetnici (Louis Dantin, Albert grudi (La Terre paternelle, 1846), kojim uspostavlja Ferland) te posve mladi ljudi (Albert Lozeau, Jean viπe karakteristiËnih motiva: bez zadrπke na crno-bijeli Charbonneau, Louvigny de Montigny ili pak Paul de naËin suprotstavlja mirnu seosku æupu i iskvareni Martigny). Svi dijele neumjerenu strast za poezijom. grad, hrabre seljane i zle Engleze, poπteni rad u polju Za razliku od kvebeËke πkole koja zagovara domo- za koji se dobiva pravedna naknada i pustolovni duh ljubnu knjiæevnost i i regionalni roman, ova “πkola” koji je izvor tisuÊu nedaÊa. Charles Guérin (1853) ne slijedi nikakvu zapovijed i nema predvodnika: ona ne nastoji podrediti umjetnost nekom cilju, osim estetici. Razvoj Knjiæevne πkole u Montréalu do 4 Objavljeno u Le Foyer canadien, IV, 1866. gaπenja 1935. proæet je ideoloπkim razmimoilaæe-
9 njima, ali i snaænim trenucima. U tom je pogledu 1899. (Les Phases, 1910) koja zapanjuje originalnoπÊu. bila najintenzivnija godina, obiljeæena vrhuncem stva- Delahaye joπ viπe zaËuuje zbirkom Mila, poimo ralaπtva Emilea Nelligana. vidjeti je li ruæa ova… bez trnja (Mignonne allons LiËnost Emilea Nelligana (1879‡1941) dominira voir si la rose... est sans épines, 1912), o kojoj Olivar tadaπnjim knjiæevnim krajolikom , u koji unosi novost Asselin u predgovoru potvruje da je rijeË o “djelu i stvaralaËki duh kroz djelo koje jest ostalo nedovr- koje je namjerno provokativno, groteskno”, a kao da πeno, ali koje ima utemeljiteljsko znaËenje i koje ga najavljuje dadaizam. Paul Morin (1889‡1963) pak Ëini prvim velikim francusko-kanadskim pjesnikom. svojom zbirkom pjesama Emajlirani paun (Le Paon Njegova je tragiËna sudbina sama po sebi dovoljna d’émail, 1911) briljantno ilustrira “egzotiËno” pisanje da ga pretvori u rimbaudovsku liËnost, savrπen primjer i njegovu inspiraciju koja je uglavnom parnasovska. prokletog pjesnika5: poËeo je sastavljati pjesme u IstanËanim leksikom, profinjenom gradnjom stiha, uz πesnaestoj godini, a u okupljanjima Knjiæevne πkole pregrπt orijentalnih prizora, frankofonskoj Kanadi u Montréalu pronaπao priliku da pokaæe svoj talent. pruæa posve novu poetiku, koja Êe nastavak dobiti s Osobito je ostala u sjeÊanju veËer 26. svibnja 1899. Pjesmama od pepela i zlata (Poèmes de cendre et d’or, tijekom koje je kazivao pjesmu Romansa vina (La 1923). René Chopin (1885‡1953) u Parizu objavljuje Romance du vin). No njegovo nestabilno psihiËko Srce u progonstvu (Le cœur en exil, 1913) za koje je zdravlje podriva njegov stvaralaËki polet te je 8. ko- inspiracija viπe univerzalistiËka. Marcel Dugas (1883‡ lovoza 1899. zatvoren u sanatorij u kojem Êe ostati 1947) potpisuje tekst u obranu simbolizma pod naslo- sve do smrti 1945. godine. Njegov prijatelj Louis vom Bengalske vatre u Ëast slavnom Verlaineu (Feux Dantin sabrao je njegove dotad rasute pjesme u zbirku, de Bengale à Verlaine glorieux, 1915), te objavljuje Ëije je prvo izdanje sa 107 pjesama objavljeno pod odvaænu zbirku u znaku moderniteta pod naslovom naslovom Emile Nelligan i njegovo djelo (Emile Psiha u kinematografu (Psyché au cinéma, 1916). Ti Nelligan et son œuvre, 1903). Zbirka otkriva djelo autori, uz nekolicinu drugih, okupit Êe se oko pusto- iznimne muzikalnosti, u velikoj mjeri nadahnuto lovine koju predstavlja “umjetniËka revija” Le Nigog. estetikom Parnasa, Baudelairea, Rimbauda, Verlainea Sam odabir te amerindijanske rijeËi za naslov publi- i simbolista. Nelligan oznaËava kraj jedne epohe: kacije najavljuje slobodu kojom se suprotstavljaju istinski je preteËa koji je utro put novoj poeziji, otvo- regionalistima. Umjetnici i intelektualci okupljeni oko renoj za svjetsku knjiæevnost. tog projekta dolaze iz razliËitih sredina te njeguju Tu poeziju nimalo ne cijene oni koji, na tragu razliËite estetike. Meutim, dijele namjeru da “πire regionalista, prije svega naginju “Nacionalizaciji umjetniËke ideje osloboene neznanja i gluposti”. Tu kanadske knjiæevnosti”, za koju se zalaæe Camille Roy se ushiÊeno raspravlja o arhitekturi i likovnoj umjet- a koja ide uz bok s odabirom druπtva koje odluËno nosti (Fernand Préfontaine), glazbi (Léo-Pol Morin), okreÊe lea napretku. Slavljenje “stvari koje su kao knjiæevnosti (Robert de Roquebrune), a divljenje koje æivo tkivo nacionalne povijesti i æivota” (Roy) rezul- se u reviji iskazuje prema Nelliganu od njega Ëini tira dugim nizom tekstova posveÊenih “starim stvari- preteËu nove poezije. Iako revija prestaje izlaziti na- ma” koje opisuju gotovo etnografskom preciznoπÊu kon godinu dana, uspjelo joj je uzdrmati tradiciona- te potkrepljuju osobnim sjeÊanjima. Sâm Camille Roy lizam. pruæa primjer takve knjiæevnosti dajuÊi rijeË Starom Robert Choquette (1905‡1991) svoju poeziju spremiπtu (Le vieux hangar, 1905). Vaæno je da “ne smjeπta drugdje: odbacujuÊi “simbolizam dekaden- treba skretati na strane teme ili kvariti naπu kanadsku cije”, u zbirci Kroz vjetrove (A travers les vents, 1925) knjiæevnost egzotiËnim postupcima” piπe Camille slavi “prirodu velikih zelenih oËiju, vjeËnu stvorite- Roy, aludirajuÊi na knjiæene protivnike, pogrdno ljicu”. Istim æarom oslikava fresku “Ëitave proπlosti nazivane “egzotiËarima”, pisce i umjetnike koji zastu- propalih carstava” koju doËarava u djelu Muzej Me- paju Ëisti estetski pristup u knjiæevnoj praksi i umjet- tropolitan (Metropolitan museum, 1931). Posve je nosti, pri Ëemu je apsolutni normativ Francuska (ovaj drugaËija poetika Alfreda DesRochersa (1901‡1978), put suvremena), u kojoj su uostalom svi boravili. Oni u intimistiËkoj Ærtvi ludim djevicama (Offrande aux pak staju u obranu moderne umjetnosti te se, vierges folles, 1928) te potom u njegovom glavnom iskazujuÊi odreeni prijezir prema nacionalnom djelu U sjeni Orforda (A l’ombre de l’Orford, 1929), knjiæevnom stvaralaπtvu, zalaæu za avangardni stav koje je svojim motivima usaeno u tematiku zemlje, na putu prema priznanju kulturne autonomije. U no liπeno afektirane glorifikacije, bez suviπne liriË- predratnim godinama objavljuje se nekoliko poetskih nosti, realistiËno. Tako se udaljava od tradicionalnog djela koja su meu najmodernijima onoga vremena. regionalizma i najavljuje generaciju “domaÊih pjes- Guy Delahaye (pseudonim Guillaumea Lahaisea, nika” iz πezdesetih godina 20. stoljeÊa. 1888‡1969) prvi objavljuje avangardnu zbirku Faze Prvi svjetski rat Êe produbiti jaz izmeu fran- cuskih Kanaana i njihovih anglofonskih sunarodnja- ka kroz krizu regrutiranja, u okolnostima koje su veÊ 5 O njemu je 1990. napisana opera (glazba André Gagnon, napete zbog duge i bezuspjeπne borbe za obrazovanje libreto Michel Tremblay, reæija André Brassard), a zatim mu je na francuskom. Kada izbije rat, svi Kanaani podupiru 1991. redatelj Robert Favreau posvetio biografski film. ratni napor. Ali usporedno s poveÊanjem tereta ærtve
10 koja se zahtijeva od Kanade, odreeni glasovi meu RAZDORI kojima je najsnaæniji onaj Henrija Bourasse (1868‡ 1952), osnivaËa lista Le Devoir (1910), utvruju vezu Kanada je osobito pogoena krizom koja zapo- izmeu pitanja πkola u Ontariju, poloæaja nejednakosti Ëinje 1929. Valja priËekati 1934. da federalna vlada frankofonskih Kanaana naspram anglofonskih unu- uspostavi program pomoÊi nezaposlenima, ali do- tar Konfederacije i kolonijalnog poloæaja Kanade. dijeljena pomoÊ nije dovoljna. U gradu se traæi i Anglofonski tisak francuske Kanaane optuæuje za prihvaÊa bilo kakav posao kako bi se preæivjelo. Vlasti izdaju i kukaviËluk; osjeÊaj gorËine i sumnje raste na otvaraju velika nacionalna gradiliπta na kojima nude obje strane. U proljeÊe 1918. u Québecu izbijaju po- taj teæak rad za mizernu naknadu, πto nalikuje na bune, vojnici pucaju na gomilu te viπe ljudi stradava. izrabljivanje. Manjak novca uniπtava æivot obiteljima Patnje koje proæivljava stanovniπtvo pridonose odræa- i pojedincima: uvjeti æivota i stanovanja se pogor- vanju francusko-kanadskog druπtva u “nacionalizmu πavaju, natalitet pada, ali i razina obrazovanja; javljaju preæivljavanja”. Stoga regionalisti nastavljaju uporno se ksenofobne ideje. Ideoloπki i moralni nadzor Crkve govoriti o “starim stvarima” kao da ne vide tragediju sve je stroæi te odræava klimu koja pomaæe Mauriceu zbog koje u Europi teËe krv a u zemlji nastaje razdor. Duplessisu da doe na vlast (1936). U tim sumornim SjeÊanja Adjutora Rivarda (1868‡1945) tom su æanru okolnostima kulturno stvaralaπtvo mora se prilagoditi posveÊena sa zbirkom Kod naπih ljudi (Chez nos gens, kako bi opstalo. Stoga se razvija urbana, popularna, 1918). Navedimo i Blanche Lamontagne-Beauregard konzumacijska kultura koja se ponovno oslanja na (1889‡1958), koja revno primjenjuje kanone æanra u novine kako bi doπla do svoje publike. Isto tako, kino zbirkama Naπim poljima i obalama (Par nos champs i kazaliπte Ëesto postaju pokretni, a Montréal unatoË et nos rives, 1917) te Stara kuÊa (La vieille maison, svemu uspijeva dobiti nacionalno kazaliπte (1936). 1920). Stranice Laurentijskih pripovijesti (Récits Radio zamjenjuje usmenu kulturu koja nestaje te se laurentiens, 1919) brata Marie-Victorina (Conrad nameÊe kao kljuËan okvir za razvoj kvebeËke kulture.6 Kirouac, 1885‡1944) pitkije se Ëitaju i sadræavaju Brojni radijski tekstovi koje potpisuje Emile Coderre dirljiva poglavlja. Utjecajan i vrlo produktivan Lionel (1873‡1970) dio su tog zamaha. Nakon Znakova u Groulx (1878‡1967) takoer piπe u tom æanru, koji pijesku (Les signes sur le sable, 1922), zbirke inti- najavljuje u podnaslovu svojeg slavnog djela Pabirci mistiËkih stihova, taj pjesnik preuzima jezik naroda (Stare stvari, stari ljudi) (Rapaillages [Vieilles choses, kako bi pod pseudonimom Jean Narrache opjevavao vieilles gens], 1916), mjeπavini pjesama i kratkih æivot siromaπnih. Njegove emocijama bogate zbirke tekstova. Meutim, svoje je vrijeme obiljeæio kontro- Kada govorim sam sa sobom (Quand j’parle tout seul, verznim romanom Zov rase (L’Appel de la race, 1922, 1932), Govorim kako bih govorio (J’parl’ pour parler, pod pseudonimom Alonié de Lestres), u kojemu 1939), najavljuju ulazak jouala u knjiæevnost i pisanje problematizira pitanje mjeπovitih brakova i piπe da Michela Tremblayja. se valja Ëuvati “druπtvenih odnosa sa strancem” jer Kontekst krize pogoduje povratku starih vrijed- dovode do “mijeπanja krvi, a to znaËi propadanje i nosti, ali i izbijanju razdora izmeu starog i novog. U kraj”. U pogledu Groulxa, koji je ureivao reviju Ac- naizgled klasiËnim tekstovima nameÊu se nove tion française (1920‡1928), osnovao Institut za po- perspektive. Prvi se na udaru promjena nalazi regio- vijest francuske Amerike (1946) i ureivao Revue nalni roman, koji napuπta idealizaciju ruralnog druπtva d’histoire de l’Amérique française (1947‡1967), bolje i poËinje pruæati njegovu surovu sliku. IroniËno, je zadræati se na njegovim povijesnim i programatskim knjigu za koju dræe da je remek-djelo tog æanra ne esejima kao πto su Smjernice (Directives, 1937) ili potpisuje Kanaanin nego Francuz, Louis Hémon Za izgradnju (Pour bâtir, 1953). (1880‡1913), pod naslovom Maria Chapdelaine Potaknut razvojem industrije, gospodarski opo- (Pripovijest iz francuske Kanade) (Maria Chap- ravak poËetkom dvadesetih godina 20. stoljeÊa dovodi delaine [Récit du Canada français])7. Motiv koji do smanjenja broja poljoprivrednih gospodarstava, a najbolje podræava tradicionalno tumaËenje ideoloπke tehnoloπki napredak smanjuje razlike izmeu ruralnog poruke tog romana Ëine tri glasa prirode, predaka i i urbanog svijeta. List La Presse 1922. pokreÊe rodne zemlje koji, prema kraju romana, pozivaju CKAC, prvi frankofonski radio u Sjevernoj Americi, Mariju da nastavi tradiciju, te Êe naposljetku mladu πto potiËe razvoj bujnog i raznovrsnog popularnog djevojku uvjeriti da prihvati sudbinu koju nije kulturnog stvaralaπtva. KvebeËko stanovniπtvo, koje priæeljkivala. Marijini glasovi odjekuju u romanu se u velikom broju iselilo prema gradovima, njeguje Félix-Antoinea Savarda (1896‡1982) Menaud, maj- nostalgiju za seoskim æivotom, πto ga ne spreËava u tome da rado prihvaÊa francuske pjesme i umjetnike, dok pritom jako cijeni uvelike amerikaniziranu popu- 6 Frankofonski stanovnici Prerija nemaju tu sreÊu: trebat Êe larnu razonodu. im gotovo dva desetljeÊa borbe kako bi ostvarili svoj projekt osnivanja radija (Radio-Ouest-Française). 7 Od tri filmske adaptacije Marije Chapdelaine (1934, 1950, 1983) prvi je film, redatelja Juliena Duviviera, predmet doku- mentarnog filma: Tragovima Marije Chapdelaine (Sur les traces de Maria Chapdelaine, 2015).
11 stor splavar (Menaud, maître draveur, 1937). Poruka u prostoru (Regards et jeux dans l’espace, 1937) no, romana je dvoznaËna jer Êe se stari Menaud, koji naiπavπi na oporu kritiku, knjigu povlaËi iz knjiæara. utjelovljuje privræenost zemlji, nakon sinove pogibije Potpuno se posveÊuju Êi potrazi za ljepotom i za apso- izgubiti u ludilu, progonjen “rijeËima knjige” (rijeË lutnim, nastavlja samotno slikati i pisati sve do smrti je naravno o Mariji Chapdelaine). S djelom La koja ga zatjeËe u 31. godini.10 Sastavljene u slobod- Scouine (1918) Albert Laberge (1871‡1960) doËarava nom stilu, pjesme iz zbirke Pogledi i igre u prostoru priliËno gnusnu sliku seoskog svijeta, uz prizore za obiljeæavaju novost u francusko-kanadskoj poeziji. U koje mons. Bruchési izjavljuje odnosno piπe da je rijeË toj zbirci, kojom okreÊe lea dotad uvrijeæenim pjes- o “ogavnoj pornografiji”. Isti taj Paul Bruchési niËkim konvencijama te otkriva ogoljeno pisanje, nekoliko je godina ranije uspio ishoditi zabranu nje- proËiπÊeni jezik s jednostavnim prizorima, uz bogatu govog πaljivog romana æivahnog stila Marie Calumet simboliku, pjesnik njeguje suzdræanu estetiku i nedo- (1904) Rodolphea Girarda (1879‡1956). Iz Ringueto- vrπenost. NemoguÊe je govoriti o Hectoru de Saint- va (pseudonim Philippea Pannetona, 1895‡1960) pera -Denys Garneauu a da se ne spomene i Anne Hébert æivot Eucharistea Moisana, srediπnjeg lika Trideset (1916‡2000), koja, pored obiteljskih veza, s njime jutara (Trente arpents, 1931) poËinje u skladu s idea- dijeli traganje za poetskim pisanjem. Estetika njezine lom regionalnog romana, a zavrπava bijedno, daleko poezije utvruje se djelom Grobnica kraljeva (Le od rodne grude. U romanu »ovjek i njegov grijeh (Un Tombeau des rois, 1953), njezinim najveÊim pjesniË- homme et son péché, 1933) Claude-Henri Grignon kim djelom. Anne Hébert Êe nakon Drugog svjetskog (1894‡1976) opisuje sramotna djela i smrt Séraphina, rata postati poznata i kao spisateljica romana (Ka- Ëovjeka kojeg je izjela vlastita πkrtost.8 Taj knjiæevni mouraska, Blune [Les Fous de Bassan]). Mnoπtvo æanr zavrπava s Germaine Guèvremont (1893‡1968) referenci na Sveto pismo zajedniËko je Anne Hébert i zadivljujuÊim kristoloπkim junakom romana Doπljak i Rini Lasnier (1910‡1997), Ëiji se tekstovi oslanjaju (Le Survenant, 1945),9 Ëiji dolazak kod Beauchemi- na duboku vjeru a koja pronalazi svoj pjesniËki glas, novih preokreÊe njihove æivote. Doπljak odlazi kada proæet muzikalnoπÊu i ritmom, osoban i sveËan, ali poËinje Marie-Didace (1947), roman u kojem se raa dosta hermetiËan, u zbirci Prisutnost odsutnosti (Pré- dugo æeljena Didaceova unuka, ali i gasi loza Beau- sence de l’absence, 1956). cheminovih. Zov tuine i kraj sjedilaËkog æivota Za razliku od svojih prethodnika, Alain Grandbois takoer tematizira Léo-Paul Desrosiers (1896‡1967) (1900‡1975) obiπao je svijet te se njegovo djelo Ëini u romanu Sjever-jug (Nord-Sud, 1931), Ëiji glavni lik neodvojivim od njegova iskustva putovanja. Njegovih radije odlazi u Kaliforniju nego da ostane na rodnoj Sedam Hankéouovih pjesama (Sept poèmes d’Han- grudi kraj voljene Josephte. kéou) sastavljenih u slobodnom stihu u kojima pjesnik, Dok se uruπavaju temelji tradicionalizma zbog utvrujuÊi da je jastvo osamljeni otok u noÊi ravno- gospodarske krize, mladi katoliËki intelektualci na duπnog svemira, ushiÊeno izraæava tjeskobnu potragu sveobuhvatni humanizam pozivaju u reviji La Relève za smislom postojanja. (1934), kasnije La nouvelle relève (1941‡1948), ko- jom se nastoje boriti za vraÊanje “prvenstva duhovnog u svijetu”. Mnogi iz te skupine prijatelja pozvani su DAH DRUGOG SVJETSKOG RATA odigrati znaËajne uloge u francusko-kanadskom kulturnom æivotu, kao πto su Paul Beaulieu, Robert Zanos prema priznanju posredstvom nacionalne Charbonneau, Claude Hurtubise, Jean Le Moyne ili knjiæevnosti dovodi do osnivanja Amérique française pak Robert Élie i Hector de Saint-Denys Garneau. (1941‡1960), prve kvebeËke revije koja se predstavlja »esto usporeivan s Nelliganom zbog mjesta koje kao “knjiæevna revija”, te pisanje vodi prema novim zauzima u pjesniËkoj umjetnosti, kao i svoje tragiËne motivima: roman prisvaja grad, otvara se skanda- sudbine, ali razliËit od svojeg Ëasnog prethodnika loznim likovima, uzdrmava druπtveni poredak te se jedinstvenoπÊu svojega izriËaja, Hector de Saint-De- gradi na Ëvrstoj psiholoπkoj potki. To se ne dogaa nys Garneau (1912‡1943) kvebeËku poeziju uvodi u bez otpora: Polucivilizirani (Les Demi-civilisés, 1934) modernost. SudjelujuÊi u pothvatu La Relève, u njoj Jean-Charlesa Harveyja (1891‡1967) izazivaju objavljuje pjesme i Ëlanke te, osim toga, izlaæe brojna skandal opisom domaÊe intelektualne elite koja je platna u Montréalu. Objavljuje zbirku Pogledi i igre ærtva “moralne kastracije”, obuzeta “nemoÊi” i “porocima”. Urbana i pitoreskna sredina radniËke Ëetvrti donjeg grada Québeca je u prvom planu djela 8 Uspjeh je bio takav da je »ovjek i njegov grijeh (Un homme U podnoæju blage padine (Au pied de la pente douce, et son péché) prilagoen za radio-dramu u nastavcima (1939‡ 1962), za film (1949, 1950), zatim bio je tema stripa: Ilustrirani Séraphin (Séraphin illustré, 1951‡1970), potom ponovno prila- 10 Njegov æivot i djelo preneseni su na filmsko platno u do- goen za film pod naslovom Séraphin: Ëovjek i njegov grijeh (Séra- kumentarnom filmu Saint-Denys Garneau redatelja Louisa phin: un homme et son péché, 2002). Portugaisa (1960), zatim u onom redatelja Jean-Philippea Dupuisa 9 Doπljak (Le Survenant) je redom bio prilagoen za radio- (2010) i u Ispovijestima Saint-Denysa Garneaua (Confessions de -roman (1952‡1955), televizijsku seriju (1954‡1960) te potom za Saint-Denys Garneau), kratkom filmu Sébastiena Corriveaua i film (1957, 2005). Frédérica B. Girarda iz 2014.
12 1944) Rogera Lemelina (1919‡1992). Vrlo dobar UZ TIHU REVOLUCIJU prijem tog prvog romana potvruje se s obiteljskom sagom Obitelj Plouffe (Les Plouffe, 1948),11 u kojoj Tihu revoluciju, koja je πezdesetih godina 20. ponovo susreÊemo neke od likova iz prethodnog ro- stoljeÊa dotaknula sve sfere kvebeËkog druπtva, uobi- mana u Ëetvrti Saint Sauveur izmeu 1938. i 1945. Ëajeno je prikazati kao naglu provalu energije i svjet- Gabrielle Roy (1909‡1983) pak odabire Montréal i losti nakon petnaest godina Duplessisove vlasti. siromaπnu Ëetvrt Saint-Henri kako bi u nju smjestila Takvo je vienje, meutim, shematsko te ne obuhvaÊa obitelj Lacasse iz realistiËnog romana Rabljena sreÊa otpore koji, na tragu “svae” iz Francuska i mi (La (Bonheur d’occasion, 1945).12 Nepravedno zaborav- France et nous), najavljuju i pripremaju velike pro- ljena od kritike, zbirka Crveni grad (Ville rouge, 1949) mjene. Prvi glasovi otpora diæu se iz podruËja umjet- Jean-Julesa Richarda (1911‡1975) puna je margina- nosti. U veljaËi 1948. objavljena je Prizma oËiju laca te najavljuje knjiæevnost otpora iz godina Tihe (Prisme d’yeux, 4. veljaËe 1948), manifest skupine revolucije. Napokon, u imaginarni grad Robert slikara i kipara, koji teæe slikarstvu osloboenom od Charbonneau (1911‡1967) smjestit Êe svoj roman “restriktivne ideologije te koje nastaje izvan bilo Posjedovat Êe zemlju (Ils posséderont la terre, 1941), kakvog utjecaja (...) πto moæe izopaËiti izraz i naruπiti u kojem opisuje buræoaziju kao zarobljenu u potiski- njegovu ËistoÊu”. Ta je skupina ubrzo raspuπtena, a vanju osjeÊaja. Robert Charbonneau je i kritiËar te njezin manifest zasjenjen je manifestom Automa- svoje teorijsko poimanje romana iznosi u Poznavanju tista.13 Potonji s Paul-Émileom Borduasom14 supotpi- lika (Connaissance du personnage, 1944), no jedan suju SveopÊe odbijanje (Refus global, kolovoz 1948), od njegovih najupeËatljivijih eseja je Francuska i mi zbirku nekoliko tekstova koja postavlja ozbiljnu pre- (La France et nous, 1947) u kojem razmatra “svau” kretnicu u kvebeËkom modernitetu proglaπavajuÊi koja je od 1946. do 1948. buktjela izmeu kvebeËkih “odbijanje svake NAMJERE, zlokobnog oruæja izdavaËa i dijela francuskih intelektualaca okupljenih RAZUMA.” Neposredna reakcija na objavljivanje oko revije Les Lettres françaises. Uvjeren da je ka- SveopÊeg odbijanja mjeπavina je ismijavanja i rav- nadska knjiæevnost na francuskom jeziku “uπla u noduπnosti, ali prepoznavanje tog teksta, kao i djela posljednju fazu, onu koja prethodi njezinom ulasku u Claudea Gauvreaua i Paul-Marieja Lapointea dvadeset svjetsku knjiæevnost”, smatra da se treba okrenuti od godina kasnije, Ëini ga æivim izvorom mlaoj gene- Francuske, Ëime dovodi u pitanje gravitacijske osi raciji pjesnika sedamdesetih godina 20. stoljeÊa. francusko-kanadskog druπtva. PlastiËno iskustvo SveopÊeg odbijanja svoj knji- Meutim, prije nego πto su nastupile promjene, æevni izraz nalazi u tekstovima pjesnika i dramaturga Québec proæivljava tijekom drugog mandata premije- Claudea Gauvreaua (1925‡1971). Njegova zbirka ra Mauricea Duplessisa (1944‡1959) dugo razdoblje Mjeπovita tezga (Étal mixte, 1968) obiljeæava vrhunac “velike tame”. U turobnom poslijeraÊu francuski njegova iskustva, koje automatsko pisanje dovodi do Kanaani ne dijele ushit pobjede πto ga doæivljavaju ponovnog izuma jezika za koji je primjer pjesma njihovi anglofonski sunarodnjaci. Taj je rat “rat dru- “crodziac dzégoum apir”.15 Claude Gauvreau i njegov gih” te ne stvara junake u frankofonskoj knjiæevnosti. brat Pierre, slikar, sudjelovat Êe u formiranju vrlo rano S Devet dana mrænje (Neuf jours de haine, 1948) Jean- stasalog pjesnika Paul-Marieja Lapointea (1929‡ -Jules Richard donosi izniman antiratni roman, koji 2011), jednog od najprepoznatljivijih predstavnika zapoËinje Iskrcavanjem (6. lipnja 1944). Napokon, nadrealizma u francusko-kanadskoj poeziji, koji je vojnika Corriveaua kuÊi donose u lijesu u djelu Rat, imao tek 19 godina kad je objavio zbirku pjesama u yes Sir! (La Guerre, yes Sir!, 1968), prvom romanu slobodnom stihu i u prozi Opoæareni djevac (Le Vierge Rocha Carriera (1937‡). Umjesto pobjedniËkim pono- incendié, 1948). Lapointe je slavan i po svojem Izboru som, ovaj je period obiljeæen konzervatizmom, kleri- pjesama: DrveÊe (Choix de poèmes: Arbres, 1960), kalizmom i represijom radniËkih otpora. RealistiËnu pjesniËkoj suiti sastavljenoj po uzoru na jazz glazbu. sliku sindikalne borbe toga vremena nalazimo u djelu ZaobilazeÊi bilo kakav ortodoksni pristup, kipar i Dim u azbestu (Le Feu dans l’amiante, 1956) Jean- pjesnik Roland Giguère (1929‡2003) takoer se -Julesa Richarda. Isto tako, Æivi, mrtvi i ostali (Les Vivants, les morts et les autres, 1959) Pierrea Gélinasa (1925‡2009) govori o ljudima odluËnima da se bore 13 Pokret nastao 1942. i koji je okupio plejadu intelektualaca za svoja radniËka prava, a protiv druπtvenog poretka iz razliËitih podruËja kao πto su likovna umjetnost te osobito slikarstvo (s Marcelom Barbeauom, Jean-Paulom Riopelleom, koji nad njima izvrπava represiju. Fernandom Leducom), kazaliπte i poezija (Claude Gauvreau, Thé- rèse Renaud), ples i drugo. 14 U kratkom filmu koji mu posveÊuje Paul-Émile Borduas (1905‡1960), Jacques Godbout donosi njegovu biografiju i razvoj njegove misli. 15 Lakπe je doæivjeti te tekstove sluπajuÊi kako ih iznosi njihov 11 Prilagoena u televizijsku seriju, zatim Êe biti tema filma autor, kao naprimjer u dokumentarnom filmu Jean-Claudea redatelja Gillesa Carlea 1981. Labrecquea i Jean-Pierrea Masséa kojem je tema NoÊ poezije 27. 12 Za film prilagodio Claude Fournier u produkciji Kanadskog oæujka 1970. (La nuit de la poésie 27 mars 1970, 1970). Claude nacionalnog ureda za film 1983. Gauvreau se u njemu pojavljuje u 25. minuti.
13 nadahnjuje nadrealizmom, Ëiji je najpoznatiji pred- Pierrea Vallièresa (1938‡1998) Bijeli crnci Amerike stavnik u Québecu, u pjesniËkoj praksi, kao i u skulp- (Nègres blancs d’Amérique, 1967). Osim gospodarske turi. Njegova retrospektivna zbirka Doba govora (ge i politiËke dimenzije rasprava koje su u sræi obli- de la parole, 1965) samim svojim naslovom postaje kovanja kvebeËkog identiteta, otvorena su i druga jedan od zaπtitnih znakova Tihe revolucije, a njegova podruËja borbe, meu kojima su jeziËna i knjiæevna. poezija obeÊava da Êe uspjeti spasiti od potiskivanja Pitanje poloæaja koloniziranih KvebeËana i njihovih one koji, kao i pjesnik, teæe usvajanju osloboene pisaca ponovno se vraÊa iz pera Paula Chamberlanda, rijeËi kako bi krenuli u novu buduÊnost. kao i Gastona Mirona u broju Parti pris iz sijeËnja PjesniËki krugovi πezdesetih godina 20. stoljeÊa 1965. pod naslovom “Za kvebeËku knjiæevnost” potaknuti su uzletom izdavaπtva, Ëiji je bitan sudionik (“Pour une littérature québécoise”) koji najavljuje nakladniËka kuÊa Éditions de l’Hexagone (naziv se raspad francuske Kanade. Na tragu tog promiπljanja ne referira na Francusku, veÊ na πest suosnivaËa), koju pristupa se i pitanju uporabe jouala16 u knjiæevnosti. su Gaston Miron te pet njegovih prijatelja osnovali Gaston Miron (1928‡1996), srediπnja liËnost 1953. Ona Êe predvoditi pokret koji dovodi do iden- L’Hexagone i lista Parti pris, priznati borac za druπ- titetskih i druπtvenih zahtjeva pisaca te borbe za slo- tvene ciljeve i zagovornike neovisnosti u Québecu, bodu koja svoj vrhunac doseæe u slavnoj “NoÊi veÊ je tada dominantno ime kvebeËke poezije i kulture. poezije” 1970. Djelatnost L’Hexagone zapoËinje zbir- Meutim, najvaæniji dio njegova stvaralaπtva bit Êe kom Dvije krvi (Deux sangs, 1953) koju supotpisuju sabran i objavljen tek 1970. s djelom NapabirËeni Gaston Miron (1928‡1996) i Olivier Marchand Ëovjek (L’homme rapaillé). Pisanje Gastona Mirona17 (1928‡). Potonji Êe sastaviti joπ nekoliko zbirki kao dio je njegovog projekta “dekolonizacije jezika” te je πto je Vikati da æivim (Crier que je vis, 1958), koja se proæeto brojnim kvebeËkim izrazima. Propitivanje naslovom i sadræajem sasvim uklapa u francusko- ameriËkog karaktera (américanité) zaviËaja prisutno -kanadski kontekst zahtijevanja punog postojanja. Na je u njegovoj poeziji, iz koje se iπËitava (izmeu osta- to se referira i Zemlja bez govora (Pays sans parole, loga jeziËno) otuenje francuskih Kanaana, liπenih 1967) Yvesa Préfontainea (1937‡2019). OdbacujuÊi instrumenata za vlastiti izriËaj. U pjesmi “DeliriËno mitove proπlosti, “poezija zaviËaja” nastoji ga pretoËiti otuenje (didaktiËka pomoÊ)” piπe: “Dugo sam vlasti- u rijeËi. Nakon zbirki DrveÊe (Arbres) Paul-Marieja to ime, i to πto jesam, poznavao samo izvana. Moje Lapointea i Borealan (Boréal, 1957) Yvesa Préfon- ime je ‘Pea Soup’ (...) Moje ime je ‘Damned Canuck’. tainea, Gatien Lapointe (1931‡1983) sastavlja Odu Moje ime je ‘speak white’”, referirajuÊi se na pjesmu Svetom Lovri (Ode au Saint-Laurent, 1963), u kojoj Michèle Lalonde (1937‡) Speak white (1968),18 svoje- na lirski naËin daje sliku epske velebnosti zemlje koju vrsni manifest koji za naslov uzima rasistiËku uvredu treba izgraditi, a kojoj izjaπnjava pripadnost. Paul koju su anglofonski stanovnici dobacivali onima koji Chamberland (1939‡) sudjeluje u toj tematskoj struji bi u njihovoj prisutnosti govorili francuski. sa zbirkom Zemlja Québec (Terre Québec, 1964), a Pobuna protiv osrednjosti postojanja, otpor prema nastavlja s viπe politiËkim i strastvenijim pristupom svevlasti katoliËke Crkve, ali Ëesto i nemoÊ, prisutni u djelu OglaπivaË izvikuje (L’Afficheur hurle, 1965), su i u proznim djelima, meu kojima je nekoliko u kojem iz svijeta reklama i oglaπavanja stvara poetski psiholoπkih romana, u kojima tematiziranje otuenja materijal. Takoer u okviru L’Hexagone, ali s druga- liËnosti odaje utjecaj sartreovske misli. Meu najzna- Ëijom tematikom, Jacques Brault (1933‡) potpisuje Ëajnim naslovima nalazimo Mathieu (1949) Françoise SjeÊanje (Mémoire, 1965), zbirku kojom dominira Loranger (1913‡1995), kratki roman Bujica (Le Tor- smrt ratnih ærtava, od Hiroπime do Dachaua. Kod rent, 1945) Anne Hébert, Novac je miris noÊi (L’Ar- Fernanda Ouellettea (1930‡) u zbirci Sunce pod smrti gent est odeur de nuit, 1961) Jeana Filiatraulta (Le Soleil sous la mort, 1965) smrt donosi bomba od (1919‡1982), mraËni roman koji pruæa snaænu kritiku “50 megatona”, dok za djelo U tami (Dans le som- bijede, materijalne ili osjetilne. Adrien Thério (1925‡ bre, 1967) pjesnik pak inspiraciju crpi iz erotike. Izniman polet, o kojem svjedoËe prethodno nave- deni tekstovi i pokreti, omoguÊit Êe Tihu revoluciju, 16 Joual: rijeË nastala narodnim izgovorom rijeËi cheval ‘konj’. odnosno desetljeÊe u povijesti Québeca u kojem dolazi Taj je izraz izmeu 1960. i 1975. oznaËavao francuski jezik kako do sekularizacije druπtva, usvajanja naËela socijalne se govori u Québecu, konkretnije montrealski puËki sociolekt koji dræave i sveopÊe emancipacije. Nekolicina kvebeËkih se od standardnog francuskog razlikuje po fonetskim, gramatiËkim i sintaktiËkim osobinama, kao i po anglizmima. intelektualaca svoje analize kvebeËke stvarnosti na- 17 Bolje se moæe doæivjeti sluπajuÊi samog autora u doku- dahnjuje idejama autora kao πto su Frantz Fanon, mentarnom filmu Claudea Labrecquea i Jean-Pierrea Masséa koji Albert Memmi ili Jacques Berque. Meu bitnijim svjedoËi o NoÊi poezije 27. oæujka 1970. (La nuit de la poésie 27 sudionicima otpora, revije La Revue socialiste (1959‡ mars 1970, 1970). Gaston Miron se u njemu pojavljuje na 45:30. 1965) i Parti pris (1963‡1968) najrelevantnije raz- 18 Autorica je Ëita u dokumentarnom filmu Jean-Claudea Labrecquea i Jean-Pierrea Masséa koji svjedoËi o NoÊi poezije 27. vijaju antikolonijalistiËka stajaliπta a iz promiπljanja oæujka 1970. (La nuit de la poésie 27 mars 1970, 1970). Michèle o kolektivnom identitetu francuskih Kanaana raa Lalonde se pojavljuje u 1:36:45. Ta je pjesma takoer tema kratkog se ideja da su kolonizirani narod, koju tematizira esej filma Pierrea Falargeaua i Jacquesa Poulina (1980).
14 2003) u kazaliπnom komadu Otpadnici (Les Renégats, u maestralnom romanu viπestrukih dimenzija Agaguk 1964) bavi se pobunom protiv roditeljskog autoriteta (1958).21 Inuitsku trilogiju dopunjuju Tayaout, Aga- i dominacije moÊnika. Obitelj ne nudi nikakvo utoËiπte gukov sin (Tayaout, fils d’Agaguk, 1969) i Agoak, protagonistima romana Loπ kruh (Le Mauvais pain, Agagukovo naslijee (Agoak, l’héritage d’Agaguk, 1956) i Ponori zore (Abîmes de l’aube, 1962) Jean- 1975). Paralelno, Thériault donosi amerindijanski Paula Pinsonneaulta (1923‡1978), sputanima u ne- ciklus, koji zapoËinje djelom Ashini (1961), trezveno moguÊnost komuniciranja, koji se susreÊu sa smrÊu i i upozoravajuÊe promiπljanje o ekoloπkom utjecaju samoubojstvom ili su primorani na bijeg. Louise Ma- modernog druπtva, u Ëemu je Thériault joπ jednom heux-Forcier (1929‡2015) izazvala je skandal dotiËuÊi ispred svojeg vremena. se teme lezbijstva u romanu S Amadouom (Avec Opus Gillesa Archambaulta (1933‡) takoer se Amadou, 1963). Kritika je takoer πokirana erotskim razlikuje svojom πirinom i kontinuitetom, uz intimi- elementima i vulgarnim rjeËnikom koje Roger Four- stiËko pisanje i eksperimentiranje s viπe pripovje- nier (1929‡2012) uvodi u svojim knjigama. Muπki daËkih tehnika. U romanu Vrhunska diskrecija (Une likovi u Kraju snova (La fin des songes, 1950) Roberta suprême discrétion, 1963), razoËaranje i nemoguÊnost Élieja (1915‡1973) rastrgani su izmeu svojih teænji hvatanja u koπtac sa æivotom dovode glavnog junaka i realnosti svojih blijedih æivota. André Giroux (1916‡ do samoubojstva. Slijede Æivot u troje (La vie à trois, 1977) isto tako oslikava kruto i licemjerno druπtvo, 1964), prikaz obitelji zatvorene u zajedniËku odboj- kojim se bavi u stilu policijskog romana u djelu Iza nost i nemoguÊnost komunikacije, PriËajmo o meni lica (Au-delà des visages, 1948), ili pak ironiËno i (Parlons de moi, 1970), ironiËni solilokvij te Cvijet karikaturalno u novelama UnatoË svemu, radost! meu zubima (La Fleur aux dents, 1971),22 u kojima (Malgré tout, la joie!, 1959). U svojem prvom romanu se Archambault dokazuje pisanjem koje opisuje kao To prokleto sunce (Ce maudit soleil, 1965), Marcel mezzo voce. Autor malobrojnih knjiga, danas slabo Godin (1932‡2008) radnju smjeπta na radiliπte na poznat Claude Mathieu (1930‡1985) nije niπta manje sjeveru kako bi opisao brutalnost æivota kroz pogled darovit pisac, kao πto dokazuje u Simone u bijegu mladog pripovjedaËa. Nasilje (druπtva, rata, ljubo- (Simone en déroute, 1963), ironiËnom tekstu o pod- more) prati pripovjedaËa u OmËi oko vrata (La Corde baËaju emancipacije jedne montrealske udovice. Nje- au cou, 1960)19 popularnog pisca Claudea Jasmina govo najvaænije djelo ostaje IstanËana smrt (La Mort (1930‡). Junak Gilberta Choquettea (1929‡) u Nauko- exquise, 1965), zbirka novela sastavljenih u duhu vanju (Apprentissage, 1966) izgubljen je, ogorËen borgezijanske fantastike. proturjeËnostima na putu koji ga vodi od obiteljskog PriËa je æanr u kojem se u potpunosti izraæava raskida do otkrivanja ljubavi, a zatim do razoËara- vrlo osoban imaginarij Jacquesa Ferrona (1921‡ vajuÊe spoznaje o beznaËajnosti vlastitog postojanja. 1985), prepun osebujnih likova i anegdota u koje se I prvi roman Andréa Langevina (1927‡2009) NoÊni rado uvlaËe nadnaravno i ironija. PriËe iz neizvjesne bjegunac (Évadé de la nuit, 1951) prikazuje antijunaka zemlje (Contes du pays incertain, 1962), za kojima koji niæe neuspjehe te na kraju poËini samoubojstvo. ubrzo slijede Engleske i druge priËe (Contes anglais Mnogo je zamrπeniji roman Praπina nad gradom et autres, 1964) donose mu slavu. Danaπnjem je (Poussière sur la ville, 1953)20 koji pruæa uvjerljivu Ëitatelju teπko Ëitljiv njegov ambiciozni roman s klju- psiholoπku, socijalnu, a i filozofsku dimenziju kroz Ëem KvebeËko nebo (Le Ciel de Québec, 1969) prepun pitanje slobode u apsurdnom svijetu, u kojem se nazire kulturnih i povijesnih referenci. Jacques Ferron piπe i Sartreov utjecaj. za kazaliπte, za koje Ëesto stvara barokni i satiriËni Nekoliko glasova odskaËe od dominantne struje svijet. Pravi uspjeh postigao je djelom Velika sunca psiholoπkih romana i romana obiËaja s naznakama (Les Grands soleils, 1958), u kojem se vraÊa temi egzistencijalizma. Meu njima navodimo Andrée Ustanka i liku Félixa Poutréa, a rekonstruira istinitost Maillet (1921‡1995), Ëiji je prvi i vrlo odvaæni ro- Ëinjenica prikazujuÊi Félixa Poutréa kao prepredenog man Profil kanadskog losa (Profil de l’orignal, 1952), seljaka, predstavnika Crkve kao proraËunljivca, a snaæno obiljeæen nadrealistiËkim pisanjem. Sasvim hrabrog lijeËnika Chéniera kao “veliko Sunce” domo- drugaËiji i jedinstveni put, koji prkosi strujama svojeg vine. Bez obzira na æanr u kojem piπe, Ferron ostaje vremena, nadahnjuje Yvesa Thériaulta (1915‡1983), vjeran klasiËnom jeziku te nije pristalica pisanja na plodnog autora raznorodnog pisanja u kojem je nasilje joualu, nego se zalaæe za jednojeziËnost te, prema konstanta. Ubojstvo i brutalnost proæimaju PriËe za tome, za neovisnost Québeca. usamljenog Ëovjeka (Contes pour un homme seul, 1944) i roman Ruæna djevojka (La Fille laide, 1950). Thériault pokreÊe razmiπljanje o sukobu generacija, o pitanju identiteta i o smislu tradicionalnog naslijea
19 Za filmsko platno prilagodio ga je Pierre Patry 1965. 21 Za filmsko platno prilagodio ga je Jacques Dorfmann 1992. 20 Za filmsko platno prilagodio ga je Arthur Lamothe 1968. 22 Za filmsko platno prilagodio ga je Thomas Vamos 1976.
15 SVA–A OKO JOUALA I DRUGI PREVRATI bi svjedoËio o praznini i beznau. S Ne plaËi, Ger- maine (Pleure pas, Germaine, 1965)23 Claude Jasmin Kada izbija “svaa oko jouala”, pitanje jezika na joualu pripovijeda o inicijacijskom putovanju uz kojim govore francuski Kanaani nije bilo novost. joπ jednog “golju”, Ëiji je cilj pronaÊi i ubiti navodnog Ovaj put, meutim, dobiva posebnu, viπestruku di- ubojicu svoje kÊeri. U podruËju poezije, nakon πto je menziju. Kao prvo, odnosi se samo na KvebeËane, s uπao u djela Gastona Mirona i Chamberlanda, joual obzirom na to da je joual lokaliziran u Montréalu te prodire u pjesme Géralda Godina (1938‡1994) se ta rasprava ne odnosi na druge frankofonske sabrane u zbirku Kantike: pjesme na πatrovaËkom, zajednice u Kanadi. Nadalje, jeziËni identitet se ovaj narodnom, i gdjekad francuskom jeziku (Les Cantou- put ne definira kroz opreku prema anglofonskim ques: poèmes en langue verte, populaire et quelque- Kanaanima, veÊ u odnosu na standardni francuski. fois française, 1967). Ali, kao πto Êemo kasnije vidjeti, Rasprava je popraÊena promiπljanjem o buduÊnosti tek se s kazaliπtem joual nameÊe s viπe odjeka, iz pera nacionalne knjiæevnosti u nastajanju, odnosno o mo- Michela Tremblaya. Napokon, izraz joual malo guÊnosti knjiæevnog stvaralaπtva za kvebeËke pisce pomalo Êe se napuπtati u korist banalnijih izraza, kao te o pisanom jeziku na kojem bi se to stvaralaπtvo πto je “kvebeËki francuski”, sve do sredine sedam- moglo razvijati. Zbog trenutka u kojem izbija, od- desetih godina 20. stoljeÊa kada rasprava prestaje biti nosno konteksta potrage za identitetom, pretvara se u relevantna. Esej Jeana Marcela (Jean-Marcel Paquette, nacionalnu bitku. Naime, osim jeziËnih i kulturnih 1941‡) naslovljen Trojanski joual (Le joual de Troie, aspekata, problematizira se kroz politiËku dimenziju 1973) na neki naËin obiljeæava kraj rasprave sa te se povezuje s onodobnim pokretom dekolonizacije. zakljuËkom: “ne radi se o tome da govorimo kao πto U “svai” se suprotstavljaju dva tabora, od kojih jedan govore Francuzi, nego o tome da francuski govorimo izraz joual upotrebljava kao pogrdu, dok ga drugi punom i potpunom uporabom svih njegovih moguÊ- koristi kao znamenje otpora. nosti.” Sjajan urednik i esejist, sudionik izbijanja Tihe ©ezdesetih godina 20. stoljeÊa stasaju pisci koji revolucije, André Laurendeau (1912‡1968) tom se Êe razdrmati jezik romana i prodrijeti u srediπte kve- pitanju posveÊuje veÊ 1959. godine, ali dogaaj koji beËke knjiæevnosti, kojoj Êe donijeti meunarodnu je pokrenuo raspravu jest esej o stanju jezika u publiku. Meu njima je Réjean Ducharme (1941‡). Québecu, koji je pod pseudonimom objavio redovnik- KljuËno djelo, Progutana progutanih (L’Avalée des -nastavnik pravog imena Jean-Paul Desbiens (1927‡ avalés, 1966), daje rijeË adolescenciji kroz lik Bé- 2006) pod naslovom Drskosti Brata tog i tog (Les rénice Einberg, koja prkosi konvencijama i jeziku Insolences du Frère Untel, 1960), a u kojem joual osmiπljavanjem vlastitog, “berenicijskog”, jezika. Na opisuje kao “odurnu stvar”, posljedicu i simptom istome su tragu Ducharmeovi sljedeÊi romani MorËina podbaËaja πkolskog sustava. Joual prema Desbiensu (L’Océantume, 1968) i Dvo s mislen (Le nez qui voque, odraæava nesposobnost KvebeËana da se potvrde, 1967)24. KÊi Kristofora Kolumba (La Fille de Christo- izraze, razmiπljaju i da pristupe osobnom razvoju. phe Colomb, 1969), burleskna epopeja u stihovima, Osim toga postavlja se pitanje meusobne razum- pripovijeda o pikarskim epizodama putovanja oko ljivosti s drugim govornicima francuskog, te pitanje svijeta istraæivaËeve kÊeri u druπtvu jedne kokoπi. utjecaja jeziËne situacije na knjiæevno stvaralaπtvo i Victor-Lévy Beaulieu (1945‡) u vrlo plodonosnom kreativnost pisaca u Québecu. stvaralaπtvu razvija neobiËno, rableovsko, bujno na- Meutim, iako je joual prikazan kao znak dege- dahnuÊe s Ëlanovima obitelji Beauchemin oko kojih neracije, Ëitava plejada autora, veÊinom okupljenih se odvija radnja romana Rasa ljudi (Race de monde, oko lista Parti pris, u njemu vidi upravo sredstvo 1969)25 koja se nastavlja nizom naslova koji Ëine izraæavanja, otpora, osloboenja, stvaranja nacionalne Pravu sagu o Beaucheminovima (La Vraie Saga des knjiæevnosti. To je stav Jacquesa Renauda (1943‡), Beauchemin). Jacques Godbout (1933‡) svoje prve koji potpisuje prvu knjigu napisanu na joualu: Goljo knjiæevne korake Ëini pjesmama u slobodnom stihu (Le Cassé, 1964). “Goljo”, glavna novela iz istoimene koje Ëesto doËaravaju kratke sainetes u duhu Pré- zbirke, slijedi lutanja Ti Jeana, grubog i bezizglednog vertove realistiËne poezije i najavljuju humor kojim mladiÊa koji zapeo u sustavu u kojem mu je jedina su proæeti njegovi romani. Na prozu prelazi s Akva- perspektiva nezaposlenost, zatoËenik neprijateljskog rijem (L’Aquarium, 1962) Ëija radnja, smjeπtena u grada (Montréal) u kojem vodi bijedan æivot. Ovdje Afriku, donosi nedaÊe mladog kooperanta u kolonizi- se joual ne javlja samo u dijalozima, veÊ je bitan dio ranoj zemlji. Zatim dolazi Noæ na stolu (Le Couteau pripovijedanja. Iste godine, André Major (1942‡) u romanu Bandoglav (Le Cabochon, 1964), takoer na joualu, opisuje put adolescenta koji kreÊe u potragu 23 Taj je roman bio predmet slobodne filmske adaptacije za samim sobom i za sredinom kojoj bi æelio pripadati. redatelja Alaina de Halleuxa, koji je radnju prenio u Europu izmeu Belgije i ©panjolske. Nehumani grad (La Ville inhumaine, 1964) Laurenta 24 Za filmsko platno ga je 1973. prilagodio Alain Périsson Girouarda (1931‡) heterogen je tekst u kojem se mije- pod naslovom Le Grand Sabordage πaju pjesme, fragmenti dnevnika, epistolarno pismo i 25 Autor Êe roman prilagoditi za televizijsku seriju koja se ideoloπka razmatranja te isto tako crpi u joualu kako prikazivala od listopada 1978. do lipnja 1981.
16 sur la table, 1965), “pripovijest o raskidu” u kojoj je ZapanjujuÊ je æivotni put produktivne spisateljice okvir ljubavne priËe jasno proæet nacionalistiËkom Marie-Claire Blais (1939‡), koja je s 15 godina postala tematikom. U Pozdravu Galarneauu (Salut Galar- radnica, a s 20 autorica uspjeπnog romana Lijepa zvijer neau, 1967), romanu koji Êe postiÊi velik uspjeh, (La belle bête, 1959).27 Utjecaj Anne Hébert zamjetan pripovjedaË François Galarneau, “kralj hot-dogova” je u tematici i poetici tog prvog teksta, koji donosi s mnogo humora i narodne æivosti izlaæe svoja pro- jeziv zatvoreni svijet jedne obitelji. PosveÊenje njenog miπljanja o druπtvu koje ga okruæuje te naposljetku talenta dolazi s romanom Sezona u Emmanuelovu oko sebe gradi zid kako bi se od njega zaπtitio, πto æivotu (Une saison dans la vie d’Emmanuel, 1965),28 predstavlja ironiËnu metaforu Québeca. Nakon prvog, na prvi pogled realistiËno djelo, sarkastiËna parodija priliËno konvencionalnog romana (Lorenzo, 1963), regionalnog romana, koji donosi isjeËke iz æivota u Jean Basile (Jean-Basile Bezroudnoff, 1932‡1992) kojem se u vrtoglavom crnilu isprepliÊu teπka bijeda, zapanjuje Mongolskom kobilom (La Jument des Mon- tuberkuloza i smrt. Rukopisi Pauline Archange (Les gols, 1964), prvim sveskom trilogije romana koju joπ manuscrits de Pauline Archange, 1968) nastavljaju Ëine Veliki Kan (Le grand Khan, 1967) i Putovanja istim putem u svijetu ruænoÊe, u kojem su i djeca Ëudo- na Irkutsk (Les voyages d’Irkoutsk, 1970). Tri lika, viπna jer ih je svijet uprljao. mladi i duboko narcisoidni Montrealci, organski su Dramsko pisanje nakon tridesetih godina 20. povezani s ulicom Main te u njoj æive kao “Mongoli”, stoljeÊa na radiju pronalazi izvanredan prostor za ne priznajuÊi druge zakone osim svojih. Jacques razvoj. Gratien Gélinas (1909‡1999), Ëesto nazivan Poulin (1937‡) krenuo je drugim putem i okrenuo se “ocem kvebeËkog kazaliπta”, prvu je profesionalnu prema minimalistiËkom romanu. Njegova prva djela ulogu dobio u radijskoj seriji Seoski æupnik (Curé de otkrivaju veÊ iznimno osoban ton, na marginama village) Roberta Choquettea. Nakon πto je osvojio dominantnog smjera nacionalnog romana, a na knji- 26 publiku likom drskog derana Fridolina u kazaliπnoj æevnoj sceni nameÊe se romanima Velike plime (Les reviji Fridolinons (1938‡1946), Gratien Gélinas Grandes marées, 1978) i Volkswagen blues (1984). posveÊuje se pisanju komada Tit-Coq (1948).29 Isto- Gérard Bessette (1920‡2005) u knjiæevnost ulazi imeni lik, antijunak, nezakonito dijete, vojnik kojeg djelom TuËnjava (La Bagarre, 1958), realistiËnim je izdala zaruËnica, smjelo prikazuje poslijeratnu tekstom koji je jezikom i druπtvenom problematikom klimu u francuskoj Kanadi te postiæe golem uspjeh. ukorijenjen u radniËki Montréal svoga vremena. U Bousille i pravednici (Bousille et les justes, 1959), Knjiæar (Le Libraire, 1960) se smatra jednim od glav- Gélinas progovara o iskoriπtavanju obespravljenih od nih romana Tihe revolucije, a u prvom licu i trezvenim strane licemjerne kaste novopeËenih bogataπa. Joπ tonom razotkriva tradicionalnu cenzuru i moralno jedno veliko ime kvebeËkog kazaliπta je Marcel Dubé licemjerje. Inkubacija (L’Incubation, 1965) donosi (1930‡2016), vrlo produktivan autor koji je takoer potpunu promjenu stila i tematike, izravno nadahnutu 30 novim romanom. Autor ide dalje u potrazi za novim bio prisutan na radiju i televiziji. Prva faza njegova formama u viπeglasnom romanu Ciklus (Le Cycle, djelovanja, posveÊena mladeæi i radniËkoj sredini, 1971), sastavljenom od sedam unutarnjih monologa zapoËinje Zonom (Zone, 1953) i njezinom malom koji se odvijaju oko jednog pokojnika. grupom adolescenata Ëije Êe se krijumËarenje cigareta “Nisam æelio biti pisac”, tvrdi Hubert Aquin pretvoriti u tragediju. Podrijetlom iz “proleterske Ëet- (1929‡1977). No nametnut Êe se kao jedna od najveÊih vrti u istoËnom dijelu Montréala” srediπnji lik Jedno- liËnosti kvebeËke knjiæevnosti. Aquin se aktivno bori stavnog vojnika (Un simple soldat, 1957) nakon za neovisnost te sudjeluje u intelektualnom æivotu sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu nema druge zemlje kao glavni urednik revije Liberté. UhiÊen zbog perspektive nego ponovo obuÊi uniformu i otiÊi u noπenja oruæja te potom smjeπten u psihijatrijsku Koreju. “Buræujska faza” opusa Marcela Dubéja ustanovu, tamo poËinje pisati roman SljedeÊa epizoda zapoËinje Povratkom bijelih gusaka (Au retour des (Prochain épisode, 1965), ujedno πpijunski i ljubavni oies blanches, 1966) u kojem otkrivanje obiteljskih roman, srodan novom romanu, a kroz koji se provlaËi tajni uniπtava privide kroz dijaloge pune cinizma. jasna politiËka poruka. ProblematizirajuÊi pitanje “kulturne amnezije” potlaËenog, Rupa u sjeÊanju (Trou de mémoire, 1968) nagraena je Nagradom 27 generalnog guvernera koju, vjeran svojim antifedera- Djelo Lijepa zvijer (La Belle Bête) je 1977. za balet prila- godio Kanadski nacionalni balet, a potom je za kazaliπte prilago- listiËkim naËelima, Aquin odbija. Njegov Ëetvrti ro- eno 1987. Redatelj Karim Hussain ga je 2006. prilagodio za film. man Crni snijeg (Neige noire, 1974) nastavlja s pot- 28 Taj je roman redatelj Claude Weisz 1972. prilagodio za hvatom razgraivanja romana zapoËetim u njegovim filmsko platno. prethodnim knjigama. Samoubojstvo Huberta Aquina 29 Za filmsko platno su ga 1953. prilagodili René Delacroix i 1977. pridonijelo je tome da postane mitska liËnost. Gratien Gélinas, koji igra ulogu Tit-Coqa. 30 Bio je scenarist u Nacionalnom uredu za film, a za Radio- Canadu je napisao nekoliko desetaka tekstova (radio-drama, TV- predstave, feljtoni itd.), meu kojima su vrlo slavna PjeπËana obala 26 Objavljeno na hrvatskom pod naslovom Velike plime, (La Côte de sable, 1960‡1962) te brojni skeËevi izmeu 1952. i prijevod Sanja LovrenËiÊ, Disput, Zagreb, 2009. 1972.
17 Lijepe nedjelje (Les Beaux Dimanches, 1968)31 daju niraju pozornicama tog vremena i koja potpisuju sliku druπtva ravnoduπnih u kojem se samo jedan Gélinas i Dubé, potresa tradiciju realizma i jeziËne mladi par zauzima za buduÊnost Québeca, dok Vir- konvencije. Sa ©urjakinjama (Les Belles-sœurs) ginie (1968)32 i Sirote ljubavi (Pauvre Amour, 1969), donosi pravu obnovu, u prvom redu uporabom jouala. tematiziraju temu nemoguÊe ljubavi. Jacques Langui- Taj komad, napisan 1965, do publike dolazi tek 1968. rand (1931‡2018) Êe se pak okrenuti prema temama u Théâtre du Rideau Vert te je objavljen nekoliko tjeskobe i apsurda. S NeobiËnima (Les Insolites, 1956) mjeseci kasnije, u reviji Théâtre vivant. Ta lakrdijaπka uvodi avangardno kazaliπte u Québec. U ciniËnoj farsi tragikomedija koja se oslanja na teatar apsurda punoj fantazije, Pijani kralj (Le Roi ivre, 1956) umre prikazivanjem 15 æena umornih od njihova “prokletog a vlast preuzima dvorska luda. Uslijedit Êe, meu bezliËnog æivota”, izaziva æestoke reakcije. Neki u ostalim, Jesenje violine (1960), u kojima su okupljene njoj vide samo vulgarnost, drugi u njoj prepoznaju sve Languirandu drage teme, ili pak Klondyke (1963), “remek-djelo”. Tremblayjev jezik je, naime, auten- u kojem surovost sjevera ogoljuje kukaviËluk i gram- tiËan te savrπeno usklaen sa stvarnoπÊu koja ga na- zivost ljudskih biÊa. Nakon uspjeha romana Mathieu dahnjuje. Minucioznim i maπtovitim transkribiranjem Françoise Loranger poËinje pisati fikcije za televiziju. jouala Michel Tremblay stvara plodonosan knjiæevni Autorica ostaje vjerna svojoj sklonosti ka psiholoπkoj jezik, koji upotrebljava s istim darom u svojem ro- analizi u svojim kazaliπnim komadima (Jedna kuÊa... manesknom opusu u naslovima koji, meu ostalim, jednog dana [Une maison... un jour], 1965; Joπ pet Ëine Kroniku Plateau Mont-Royala (Chronique du minuta [Encore cinq minutes], 1967). Claude Levac Plateau Mont-Royal). (1940‡) povezuje se s Françoise Loranger u pisanju djela Kraljev put (Le Chemin du Roy, napisano 1968, objavljeno 1969), Ëija je okosnica posjet generala de PRIZNAVANJE FRANKOFONSKE Gaullea 1967. i njegov slavni uzvik “Æivio slobodni KNJIÆEVNOSTI IZVAN QUÉBECA Québec!” Taj je kontroverzni dogaaj na scenu pre- nesen kao hokejaπka utakmica, “domoljubna kome- Tihu revoluciju, popraÊenu pojavom neonacio- dija” na tragu kvebeËke dramaturgije prema participa- nalistiËkog pokreta neovisnosti, prate dubinske pro- tivnom kazaliπtu i njegovu otvaranju prema govornom mjene koje redefiniraju identitetske i institucionalne jeziku. Revija Théâtre vivant, u svom prvom broju parametre kvebeËkog druπtva te rezultiraju raspadom objavljuju Lujdore (Les Louis d’or, 1966) Roberta francuske Kanade. Ta je povijesna prekretnica obilje- Gurika (1932‡), otprije poznatog po jednoËinskoj æena zakljuËcima OpÊe skupπtine francuske Kanade satiri Pjesnikov poj (Le Chant du poète, 1963). Pro- duktivan autor Ëije je stvaralaπtvo obiljeæeno druπ- (États généraux du Canada français), odnosno niza tvenim i politiËkim promiπljanjem, Gurik redom skupova koji su izmeu 1966. i 1969. u Montréalu potpisuje Vrata (Les portes, 1965) i Api 2967 (1967), okupljali stotine frankofonskih predstavnika iz civil- reinterpretaciju pripovijesti o Adamu i Evi smjeπtenu nog druπtva iz cijele Kanade. Osmiπljena kao platfor- u futuristiËki svijet. Ubrzo okrunjen uspjehom, Obje- ma za promiπljanje o buduÊnosti francuskih Kanaa- πeni (Le pendu, napisan 1967) govori o liku kojeg je na, OpÊa skupπtina potvrdila je raskid izmeu Québeca nadvladala vlastita igra te je bio primoran objesiti se i frankofonskih manjinskih zajednica. Stoga, dok su nakon πto se kladio u vjeπanje. Od tog autora svakako Québec i njegova knjiæevna produkcija izmakli sudbi- valja upamtiti Hamleta, princa Québeca (Hamlet, ni manjina, frankofonske knjiæevnosti izvan Québeca prince du Québec, napisan 1968, objavljen 1977), osuene su na “provincijalizaciju”. Prva posljedica politiËku alegoriju Québeca izmeu federalizma i te promjene je kovanje novih naziva kako bi se zamije- pokreta neovisnosti, napisanu po uzoru na Shake- nio stari pridjev “francusko-kanadski”. Tako se od spearov komad. Roger Dumas (1942‡) se za Miliju- tada govori o “akadijskoj”, “franko-ontarijskoj”, naπe (Les Millionnaires [Théâtre vivant], 1967) na- “franko-manitobanskoj”, “franko-saskatchewanskoj”, dahnjuje univerzalnijom inspiracijom kazaliπta “franko-albertskoj” i “franko-kolumbijskoj” knji- apsurda. Od djela Gillesa Deromea (1928‡) valja æevnosti, koje Ëine “frankofonske knjiæevnosti izvan upamtiti Tko je Dupressin? (Qui est Dupressin?, Québeca” ili “frankokanadske knjiæevnosti”. Potonje napisano 1961, objavljeno 1962), koje oznaËava pre- nemaju drugog izbora nego krenuti putem razlikova- kid s tradicijom realizma koja je bila vrlo popularna nja i samostalnosti u odnosu na kvebeËku knjiæevnost, u francuskoj Kanadi. πto prati raanje novih srediπta institucionalizacije Najistaknutiji autor kvebeËkog kazaliπta πezde- knjiæevnosti, kao πto su Moncton za Akadiju ili Sud- setih godina 20. stoljeÊa je Michel Tremblay (1942‡) bury za Ontario itd. Ipak, u prvo vrijeme nakon koji, nastavljajuÊi tragom velikih djela koja domi- raspada francuske Kanade ti centri nisu imali dovoljan kapacitet da isprave asimetriËan odnos periferija- -centar koji se neminovno uspostavio izmeu njih i Montréala. Trebat Êe priËekati viπe desetljeÊa prije 31 Za filmsko platno prilagodili Richard Martin i Marcel Dubé 1974. no πto ojaËaju te se meusobno umreæe. 32 Za televiziju prilagodio redatelj Louis-Georges Carrier Knjiæevnosti izvan Québeca puni su zamah do- 1968. æivjele sedamdesetih godina 20. stoljeÊa. Zajedno s
18 umjetnicima, knjiæevnici pjesnici, dramaturzi i roma- knjiæevne kritike u listu Le Devoir, kao i svojih eseja nopisci odgovorili su na krizu manjinskih franko- (Egzili [Exils], 1965; StraniËnici I i II [Signets I et fonskih zajednica baveÊi se njihovim novim identiteti- I]), 1967) prije nego se okrene fikciji s djelom koje je ma. Za veliki dio knjiæevne produkcije nastale izvan u potpunosti nepovezano s njegovim vremenom: Québeca tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina Mater Europa (1968), te potom poeziji (Azije [Asies], 20. stoljeÊa moæemo reÊi da se bavi identitetskim 1969). Nadalje, scenske umjetnosti zamah dobivaju propitivanjem, nadahnjujuÊi se zajedniËkom povijes- osnivanjem Zadruge umjetnika Novog Ontarija (Coo- nom i politiËkom svijeπÊu i nailazeÊi na odobravanje pérative des artistes du Nouvel-Ontario, CANO) te frankofonskih zajednica. Uz glazbenike se najprije kazaliπte zauzima vaæno mjesto u franko-ontarijskoj javljaju pjesnici i kazaliπni autori. Njihov je glas u knjiæevnoj produkciji, osobito od otvaranja Théâtre tom razdoblju posebno vaæan jer tada treba nanovo du Nouvel-Ontario (TNO) 1971. godine, te s autorima postiÊi povezanost zajednice poticanjem osvjeπÊivanja kao πto su André Paiement i Jean-Marc Dalpé. bitnih ishoda tog procesa afirmiranja lokalnih kultura. Za zajednice Manitobe, Saskatchewana i Alberte, Frankokanadske knjiæevnosti u nastanku pritom ne gubitak legitimiteta francuskog jezika u druπtvenom zanemaruju jeziËna pitanja jer, pored brige za oËu- prostoru od kraja 19. stoljeÊa potkopava institucio- vanje materinjeg jezika, ne mogu ignorirati svako- nalne strukture te frankofonsko stanovniπtvo prisiljava dnevnu jeziËnu praksu koja potiËe na dvojeziËnost u na stalan otpor. Obrazovanje na francuskom je prvi njihovim sredinama. cilj (zabranjeno je 1892. u Saskatchewanu, 1905. u Bogata povijeπÊu koja je oduvijek bila posebna, Alberti, 1916. u Manitobi) te dugo ostaje u srediπtu frankofonska zajednica u Akadiji iskovala je svoj iscrpljujuÊih borbi za oËuvanje zajednica. Treba priËe- identitet oko traume prisilnog iseljavanja i povezanosti kati πezdesete godine 20. stoljeÊa da neumorni napori sa svojom zemljom, vrlo prisutnoj u novom zamahu frankofonskog stanovniπtva konaËno urode nekim plo- njezine knjiæevnosti i romaneskne proze. Postaje poz- dom. Istodobno, teπko i sporo uvoenje frankofonskog nata s Antonine Maillet (1929‡), Ëije djelo pitoreskno radija ne ide u prilog pisanju radijskih tekstova. U slavi akadijski govor i baπtinu. Nakon πto je svoje takvom kontekstu, razumljivo je da je osnivanje knji- prve korake u pisanju napravila tekstovima za kaza- æevnih institucija gotovo nemoguÊa misija. Dugo je liπte (Opora kruπka [Poire-Acre], 1958), od svojeg jedina knjiæevna referenca na te regije bila Gabrielle prvog, u velikoj mjeri autobiografskog romana, Roy, koja je podrijetlom iz Ëetvrti Saint-Boniface33 u Pointe-aux-coques (1958) bavi se tematikom koja Êe Winnipegu, a Ëiji su tekstovi Ëesto smjeπteni u Mani- je proslaviti, odnosno uzdizanjem akadijske zemlje. tobu (Ulica Deschambault [Rue Deschambault], Vrt Kao dramska autorica potvruje se djelom Prljavci na kraju svijeta [Un jardin au bout du monde], Cesta (Les Crasseux, 1968) koje na pozornicu donosi aka- za Altamont [La Route d’Altamont]).34 Prva fran- dijski govoreni jezik. Slava dolazi sa slikovitim mono- kofonska izdavaËka kuÊa Manitobe, Éditions du Blé, lozima u La Sagouine (1971) te s romanom Pelagija osnovana je 1974, dok ju je Saskatchewan dobio tek od Kola (Pélagie-la-Charrette, 1979). 1979. (Éditions de la nouvelle plume), a Alberta je Franko-ontarijci zauzimaju posebno mjesto s joπ uvijek nema. Gilles Delaunière (pseudonim Rossel obzirom na to da Ëine najbrojniju frankofonsku zajed- Vien, 1929‡1992) je roeni KvebeËanin, meutim nicu izvan Québeca. Promjene do kojih dolazi po- povezan je s franko-manitobanskom knjiæevnoπÊu. Ëetkom sedamdesetih godina 20. stoljeÊa pridonose Usporedno s istraæivanjima i djelima posveÊenima izmjeπtanju kulturnog æivota u Sudbury, koji doæivlja- povijesnim temama, u knjiæevnosti se potvruje kao va pravi umjetniËki procvat uz, meu ostalim, veliki novelist djelom Tridesetogodiπnjak (Un homme de godiπnji dogaaj NoÊ na jezeru (la Nuit sur l’étang, trente ans, 1960) te dvjema novelama, PrenoÊiπte na prvo izdanje 1973), na kojem se tijekom jedne veËeri tri jezera (L’Auberge des trois lacs, 1961) i Putovanje predstavljaju franko-ontarijski glazbenici, glumci i bez nastavka (Voyage sans suite, 1964), za kojima je pjesnici. Franko-ontarijska knjiæevna produkcija ima uslijedila zbirka Te sveudilj bjeæati... (Et fuir encore..., skromnu, ali stvarnu tradiciju te zamah dobiva osni- 1972), u kojoj se snaænim pisanjem podsjeÊa na vanjem izdavaËke kuÊe Prise de parole, 1973. godine. obrazovanje u sjemeniπtu, koje autor mraËno opisuje. Jedan od njezinih osnivaËa je pjesnik Patrice Desbiens Prvi roman koji potpisuje u pravom smislu franko- (1948‡) koji poËinje objavljivati sedamdesetih godina -manitobanski autor jest Grobnica (Tombeau, 1968) 20. stoljeÊa (Ovdje [Ici], 1974; Posljedice æivota [Les Josepha Rogera Léveilléa (1945‡), poetska pripovijest conséquences de la vie] 1977; Prostor koji ostaje pod Rimbaudovim estetskim utjecajem, u kojem [L’Espace qui reste], 1979) te franko-ontarijskoj plaËljivi ljubavnik slavi uspomenu na mrtvu draganu. knjiæevnosti nudi utemeljiteljsko djelo Nevidljivi Ëovjek (L’Homme invisible/The Invisible Man, 1981), dvojeziËni tekst koji preko potrage za identitetom 33 Ondje je njezina rodna kuÊa, u kojoj je provela djetinjstvo njegova glavnog junaka odræava posebnost poloæaja i koju opisuje u, meu ostalim, Ulici Deschambault (Rue Deschambault), danas ureena kao muzej te otvorena za javnost. manjinske frankofonije u kojoj se nalazi franko-on- 34 Novelu Starac i dijete (Le vieillard et l’enfant) iz te zbirke tarijska zajednica. Prvotno esejist, Jean Ethier-Blais prilagodio je scenarist Clément Perron za istoimeni film redatelja (1925‡1995) svoje elegantno pisanje stavlja u sluæbu Claudea Greniera 1985.
19 Nakon perioda nadoknaivanja i uspona knji- Pratiques culturelles au Canada français. Actes du æevnosti prema samostalnosti, sedamdesete godine 20. quatorzième colloque du Centre d’études franco-cana- stoljeÊa predstavljaju se kao bujno razdoblje ospora- diennes de l’Ouest (CEFCO). 1996. Ur. Cadrin, G., Dubé, vanja, u kojem knjiæevnost doæivljava procvat pogo- P. i L. Godbout. Edmonton: Institut de recherche de la dan za svekolika iskustva i afirmiranje. KvebeËka Faculté Saint-Jean. knjiæevnost potvruje svoj ameriËki aspekt te se oslo- baa kolektivnih politiËkih i estetskih obaveza kako bi se otvorila prema individualnim estetskim traga- njima. Sedamdesete godine 20. stoljeÊa takoer su SUMMARY razdoblje redefiniranja imigracijske politike, πto se u knjiæevnosti odraæava otvaranjem migrantskoj knji- A CHRONOLOGICAL REVIEW OF CANADIAN æevnosti. Za knjiæevnosti izvan Québeca, neovisno o FRANCOPHONE LITERATURE: FROM BEGIN- tome je li rijeË o podruËju poezije, romana ili dramskih NINGS TO POLYPHONY (1763 ‡ 1970) tekstova, valja priËekati sredinu sedamdesetih godina kako bi se profilirali autori zahvaljujuÊi kojima su danas priznate. This article is dedicated to the presentation of the genesis and development of Canadian Francophone literature from the beginning of the British regime LITERATURA (1763) to the end of the 1960s. In order to highlight the particularities of the fate of the French-Canadian Anthologie de la littérature québécoise II. 1994. Ur. communities within Canada and the link between his- Marcotte, G., Montréal: L’Hexagone. torical circumstances and literary production in Biron, Michel, Dumont, François, i Elisabeth Nar- French, the chosen approach is chronological and in- dout-Lafarge. 2007. Histoire de la littérature québécoise. cludes brief overviews of major socio-political events. Montréal: Boréal. The second purpose of this article is to provide in- Cormier, Pénélope i Ariane Brun del Re. 2016. “Vers sight into the authors and works that characterize the une littérature franco-canadienne? Bases conceptuelles et various stages of the development of Canadian institutionnelles d’un nouvel espace littéraire”. U: Au-delà Francophone literature, and therefore list as many de l’exiguïté. Échos et convergences dans les littératures minoritaires. Ur. Thibeault J. et al. Moncton: Perce-Neige, relevant writers and titles as possible. After a brief 5375. description of the context of the arrival and settle- Dictionnaire des œuvres littéraires du Québec, tome ment of the French population in Canada, this review IV: 1960-1969. 1984. Ur. Lemire, M., Montréal: Fides. presents the beginnings of literary creation in French- Eddie, Christine. 2002. “Le 20esiècle de la culture Canadian society and the formation of a literary stream québécoise: la quête d’une identité”. U: Le Québec characteristic of Québec - the regionalist novel. The statistique. Edition 2002. Québec: Institut de la statistique third part covers the period from the very end of the du Québec, 85-114. 19th century, in which the Montréal Literary School Frenette, Yves. 2010. Brève histoire des Canadiens stood out, until the 1920s, during which regionalists français. Montréal: Boréal, 4. izdanje. continued to write about “old things.” The fourth part Kylouπek, Petr, Kolinská, Klára i Kateina Prjaznerová. begins with the crisis of 1929 and shows the divi- 2009. La quête de l’identité dans la littérature et le cinéma canadiens. Brno: Masarykova univerzita. sions that occur in the Franco-Canadian literary world. Littérature québécoise. Des origines à nos jours. Textes The next section deals with the period of World War et méthode. 1996. Ur. Weinmann, H. i R. Chamberland, II and the aftermath, when the gravitational axis of Ville La Salle: Hurtubise. French-Canadian society is questioned by the con- Le Calvé IviËeviÊ, Evaine. 2010-2011. “L’édition pé- testation of the influence of France. The sixth part is riodique en français au Québec à la lumière du bicultu- devoted to the great changes brought about by the ralisme de la Conquête au Dominion”. U: Implications Silent Revolution, while the issue of joual and other sociales et culturelles du multiculturalisme. Ur. Matas G. i upheavals that occur in Quebec literature is at the B. Kostadinov. Zagreb: HKAD, 145158. center of the reflection in the penultimate part. The Mailhot, Laurent. 2003. La littérature québécoise eighth and final part of this paper provides insight depuis ses origines. Montréal: Typo. Moss, Jane. 2005. “Après le Québec: d’autres litté- into the emergence and recognition of Francophone ratures francophones au Canada”. U: Canadian Literature literature outside of Québec. 187: 811. Pont-Humbert, Catherine. 1998. Littérature du Québec. Key words: Quebec literature, Franco-Canadian lit- Paris: Nathan. erature, French-Canadian society
20 Dorothea SCHOLL Izvorni znanstveni rad. SveuËiliπte u Kölnu PrihvaÊen za tisak 28. 9. 2018.
Nacija, domovina, religija, kultura: franko-kanadska knjiæevnost pred izazovom komparativne knjiæevnosti*
PriËajmo malo o Kanadi. Uloæimo neπto bijednog na- SuoËeni s iznimno zamrπenim sluËajem mno- pora. U suprotnom smjeru, poimo prema neistraæenim gobrojnih knjiæevnosti Kanade i njihova odnosa spram podruËjima ljudske aktivnosti. Krenimo prema religiji, koncepta jedne nacionalne knjiæevnosti, u ovom umjetnosti, poslu, rasizmu i patriljotizmu [sic]. O Ka- bismo Ëlanku ‡ prouËavajuÊi unutar okvira raznolikih nado, moja domovino, moji preci, tvoje grudi, tvoji knjiæevnosti Kanade polje kritike, prakse tvorbe ka- veliËanstveni cvjetovi! Kanada je golema prazna zemlja, zemlja bez kuÊa i bez ljudi, osim na jugu, osim nona i prinos komparativne knjiæevnosti ‡ prije æelje- duæ granice s Razjedinjenim Dræavama, osim ondje li postaviti problemska pitanja i naznaËiti moguÊe gdje su se prelili Amerikanci. Nema gradova u Kanadi, pristupe nego li ponuditi odgovore. nema niËeg osim jezera. U kritiËkom i historiografskom diskursu primje- (Ducharme 1967: 147‡148) Êujemo dubinsku nestabilnost odrednica koje se tiËu knjiæevnosti kojima se ovdje bavimo. Ta se nesta- Joπ od poznate dosjetke Lorda Durhama o Fran- bilnost ogleda i u naslovima od kojih boli glava kao ko-Kanaanima ‡ “oni su narod bez povijesti i bez πto su na primjer: Revija knjiæevne povijesti Québeca knjiæevnosti” ‡ neprestano se pitamo o podrijetlu, i francuske Kanade (Dionne 1987); Bibliografija genezi i vrijednosti takozvane franko-kanadske ili kritike kvebeËke knjiæevnosti u engleskoj Kanadi kvebeËke knjiæevnosti. Bilo da je rijeË o Nacionalnom (Dionne i Cantin 1994) ili Bibliografija kritike kve- zborniku (Répertoire national) Jamesa Hustona ili o beËke i kanadsko-francuske knjiæevnosti u kanadskim projektu “Arheologija knjiæevnog” koji je zapoËeo Ëasopisima (Beaudin i dr. 2004). VeÊ samim odabirom Bernard Andrès, to pitanje ostaje nepromjenjivim rijeËi, povjesniËari i kritiËari pretpostavljaju ili podiæu obiljeæjem velikog dijela knjiæevne kritike u Québecu granice. Termin “kvebeËka knjiæevnost”, nastao u koja pokuπava odrediti poloæaj i specifiËnosti svoje vrijeme Tihe revolucije, podrazumijeva frankofonsku knjiæevnosti u odnosu na okolne ili prevladavajuÊe knjiæevnost “kvebeËkog” izriËaja nasuprot knjiæev- silnice u svrhu reprezentacije kolektivnog identiteta. nosti “francuskog” izriËaja. Promatrana izvana, franko-kanadska knjiæevnost Taj termin ne oznaËava granicu samo u odnosu obuhvaÊa sve frankofonske knjiæevnosti na teritoriju spram stila “francuskog Francuske”, veÊ i u odnosu Kanade, ali ako polje knjiæevnosti i kritike u Kanadi spram drugih frankofonskih knjiæevnosti Kanade promotrimo iznutra, problematiËno je govoriti o fran- izvan Québeca kao πto su franko-ontarijanska, franko- ko-kanadskoj ili anglo-kanadskoj knjiæevnosti. Koje manitobanska ili akadijska knjiæevnost. Naposljetku, su to kanadske knjiæevnosti? Samo one “utemeljitelj- termin “kvebeËka knjiæevnost” oznaËava i granicu u skih”, anglofonskih i frankofonskih zajednica? ©to je odnosu spram anglofonskih knjiæevnosti Kanade. s autohtonim i migrantskim pismom? Treba li i njih “Ako postoji neka perspektiva kojoj se sama ideja uvrstiti u korpus “nacionalne” knjiæevnosti Kanade kvebeËke knjiæevnosti tvrdoglavo opire, to je zaista ili ih promatrati zasebno?1 Kakav je odnos izmeu eventualno ukljuËivanje u skup pod nazivom ‘kanad- tih knjiæevnosti? ska knjiæevnost’” ‡ tvrdi Réjean Beaudoin (2000: 70). Pretpostavljanje ili podizanje granica prijeËi opaæanje meukulturne i meuljudske razmjene. Knjiæevna kri- * Rad pod naslovom “Nation, patrie, religion, culture: la tika frankofonskog Québeca uglavnom preπuÊuje littérature franco-canadienne à l’épreuve de la littérature comparée” prisutnost anglofonske knjiæevnosti, a radovi koji vode objavljen na francuskom jeziku u INTERLITTERARIA (19/1, 2014: raËuna o mnogobrojnosti i raznovrsnosti kanadskih 54‡69. URL: http:// dx.doi.org/10.12697/IL.2014.19.I.4). knjiæevnosti vrlo su rijetki. 1 Gérard Bouchard ukazuje na to da se u Sjedinjenim Ame- Situacija je sliËna i u anglofonskim sredinama. riËkim Dræavama i u Québecu “Autohtone stanovnike [...] pre- poznaje kao starosjedioce, ali ne i kao utemeljitelje dræave (osim ©irenje znanja o franko-kanadskoj knjiæevnosti na nekih iznimaka), te Ëak nije jasno pripadaju li oni uopÊe narodu” sveuËiliπtima Ëesto ovisi o posebno angaæiranim po- (Bouchard 2001: 384). jedincima te se sukobljava s praksama zapoπljavanja,
21 kao i sa zapostavljanjem francuskog jezika.2 SuoËeni Predstavnici amerindijanskih “samo-povijesti” s takvim stanjem stvari, prisjeÊamo se romana Dvije kao πto su Bernard Assiniwi ili Georges Sioui koristili samoÊe (Two solitudes) Hugha MacLennana koji su priËe i izvjeπtaje o putovanjima prvih doseljenika i podjelu na Anglo- i Franko-Kanaane objaπnjava misionara ne samo kao dokumente upitne vjero- povijesnim, lingvistiËkim, druπtvenim, kulturalnim, dostojnosti koji izraæavaju kolonijalni mentalitet, veÊ vjerskim i etniËkim razlozima.3 Usprkos naporima i kao tekstove koji, kad ih se Ëita “naopako”, omo- Charlesa Taylora koji u Mirenju samoÊa: Eseji o guÊuju da se rekonstruira i zabiljeæi naËin æivota i kanadskom federalizmu i nacionalizmu (Reconciling vrijednosti predaka, pogotovo stoga πto se zbog po- the Solitudes: Essays on Canadian Federalism and litike asimilacije u Kanadi, provoene pod izlikom Nationalism, 1993) te u Multikulturalizmu (Multicul- civiliziranja, Amerindijance Ëesto otimalo i odvajalo turalism, 1994) zagovara prihvaÊanje i priznavanje od njihovih obitelji i kultura te su izgubili doticaj s razliËitosti Drugoga, knjiæevna kritika nije uvelike povijesnom tradicijom zajednica iz kojih su potekli i doprinijela pribliæavanju dviju samoÊa kojima se koje su povijesno pamÊenje prenosile usmenom pridruæuju joπ i druge (vidi Cameron 1997, treÊi dio tradicijom (vidi Scholl 2013: 242‡244 i Janßen 2013). “Dvije samoÊe, ili viπe njih?” ‡ “Two solitudes, or PomoÊu samo-povijesti, amerindijanski autori, more?”, str. 161‡203). dakle, promiËu knjiæevnost koja izraæava identitet i Problem nacionalnih knjiæevnosti i komparativ- vrijednosti ne samo u odnosu na druge, veÊ i za svoje nog prouËavanja knjiæevnosti u Kanadi postaje joπ vlastite zajednice kojima prijeti gubitak kulturnog zamrπeniji ako se pozabavimo zajednicama koje se pamÊenja te kriza morala i identiteta. U tom smislu, obiËno naziva “prvim narodima” (premières nations, amerindijanske samo-povijesti naπeg vremena odnosno first nations). Isprva se kolektivno pamÊenje moguÊe je usporediti s onime πto bismo mogli nazvati prvih naroda prenosilo usmenom kulturom i kulturnim franko-kanadskim samo-povijestima 19. stoljeÊa i s dogaanjima kao πto su slavlja, pjesme i plesovi. “kvebeËkim” samo-povijestima iz razdoblja Tihe Danas je autohtona usmena kultura preπla u pisani revolucije. Komparativno prouËavanje te prerade izraz, dok su autohtone knjiæevnosti postale vaæno proπlosti moglo bi zaista biti zanimljivo. Autori svaki sredstvo estetskog izraza, komunikacije, osporavanja put pokuπavaju (re)konstituirati kulturni kolektiv i borbe za identitet. pomoÊu knjiæevnosti koja im omoguÊava da prodube Iako se ideja o “prvim narodima” pojavila tek vlastiti identitet u njegovu odnosu spram povijesti i nedavno, vaæno je imati na umu da su veÊ za autore spram okolnog prostora sadaπnjosti. Autori svaki put iz razdoblja Nove Francuske razliËite amerindijanske iznova pokuπavaju “dekolonizirati” kolektivnu svijest zajednice tvorile “narode” koji su se jedni od drugih kako bi stvorili “nezavisan” identitet. uvelike razlikovali. Doduπe, nazivali su ih tada “div- ReagirajuÊi na politiku asimilacije koju je zago- ljaËkim narodima” nasuprot “krπÊanskim narodima” varao Lord Durham, odnoseÊi se pritom prema Fran- te su ih uglavnom opisivali stereotipno. Pa ipak, ova ko-Kanaanima kao prema divljacima koje bi trebalo opozicija moæe postati i funkcionalnom u svrhu civilizirati,4 autori 19. stoljeÊa okreÊu se svojim izvo- otkrivanja “vrlina” zapaæenih kod navodno “divljih” rima te u povijesti i kulturi traæe i pronalaze kolektivni naroda s ciljem navoenja Europljana na pozitivno identitet koji se odupire asimilaciji i protekcionizmu. druπtveno ponaπanje, kao πto je, na primjer, sluËaj s PolazeÊi od knjiæevne i usmene tradicije, obogaÊuju misionarom Gabrielom Sagardom koji je dugo vre- svoje podrijetlo (Lemire 1970: 75) te izgrauju velik mena æivio s Huronima. Isticanje tih pozitivnih oso- utemeljiteljski narativ koji im omoguÊuje da se ustroje bina u prikazu Amerindijanaca pridonijelo je u Europi kao simboliËna nacija. James Huston skuplja knji- stvaranju pojma “dobrog divljaka” (vidi Scholl 2009). æevne tekstove u novinama te ih od 1848. objavljuje u antologiji pod naslovom Narodni zbornik (Réper- toire national). François-Xavier Garneau piπe Povijest Kanade (Histoire du Canada). Drugi autori, kao na 2 Vidi Schwartzwald 1991. i Davey 1997. Davey na viπe primjer Philippe Aubert de Gaspé s romanom Stari mjesta naglaπava lingvistiËku nesposobnost kao jedan od glavnih problema koji stoje na putu komparativnom prouËavanju anglofon- Kanaani (Les Anciens Canadiens), skupljaju bajke ske i frankofonske kanadske knjiæevnosti. Davey smatra da je u i drevne legende te poËinju zapisivati usmenu tradi- Kanadi usvojeno nekoliko razliËitih modela razmatranja franko- ciju. Putem knjiæevnosti nastale iz æelje za ostvari- kanadske knjiæevnosti: neki je predstavljaju manjinskom i pripoje- vanjem nacionalnog epa stvaraju povijesno i kulturno nom; drugi je preπuÊuju kao opsegom zanemarivu; treÊa skupina pamÊenje koje nudi uporiπta za snalaæenje i identi- zagovara dvojeziËni i dvokulturni model; Ëetvrta skupina iskljuËuje frankofonske knjiæevnosti drugih kanadskih pokrajina i smatra fikaciju. U tekstovima tog razdoblja, francuski Kana- frankofonsku knjiæevnost Québeca ekvivalentnom anglofonskoj knjiæevnosti Kanade, πto se ogleda u opoziciji Canada and/et Québec (Kanada i Québec). O poËecima komparativne knjiæevnosti 4 “Teπko da se moæe zamisliti nacionalnost siromaπnija svime u Kanadi vidi i Giguère 1984: 1‡15. πto moæe probuditi i podiÊi narod od one koju predstavljaju potomci 3 “Ali dolje u kutu kod Montréala, [...] taj je osjeÊaj novog i Francuza u Donjoj Kanadi, zahvaljujuÊi njihovu Ëudnom jeziku i beskrajnog prostora slab. Dvije stare rase i religije ovdje se susreÊu obiËajima. RijeË je o narodu bez povijesti i knjiæevnosti [...] Æelim i æive svoje zasebne legende, jedna pokraj druge” (MacLennan Kanaanima dati engleski karakter kako bi ih izdigao iz njihove 1945: 2). inferiornosti” (Durham 1912 [1839]: II, 204).
22 ani Ëesto su predstavljeni kao dobri katolici na otkriva nam zajedniËke namjere u potrazi za iden- duhovnoj misiji usred pokvarenosti i raspadanja titetom i prihvaÊanju od strane Drugog. Nadalje, svijeta u kojem æive.5 Konzervativni, vezani uz zemlju otkriva nam da u susretu s amerindijanskim predstav- i vrijednosti svojih predaka, suprotstavljaju se anglo- ljanjima samih sebe, KvebeËani viπe nemaju iskljuËi- fonskom stanovniπtvu (Britancima, Kanaanima ili vo pravo na diskurs koji ih prikazuje kao ærtve.8 Amerikancima) koje se prikazuje kao materijaliste, Iako kvebeËko druπtvo u veÊoj mjeri pristaje uz rasipnike, “protivnike francuske rase”. »ini se da amerindijanska pitanja i pojavu autohtonih knjiæev- idealizirani opisi seoskih obiËaja prije odraæavaju nosti, iako se u zadnje vrijeme priznaje i prouËava snove nego stvarnost. Takvim se opisima pokuπava neke autohtone pisce Ëija su djela prevedena ili veliËati seoski æivot i sprijeËiti bijeg prema drugim objavljena na engleskom ili francuskom,9 poloæaj zemljama. U nedostatku naroda, stvara se i brani amerindijanskih knjiæevnosti na sveuËiliπtima i u πkol- “domovina”, o Ëemu svjedoËi i pjesma “Kolonizacija” skim programima i dalje je vrlo loπ. Kao πto je dobro (“Colonisation”, 1853) Octavea Crémaziea u kojoj je primijetila Isabelle Saint-Amand, u pogledu kompa- pojam kolonizacije vezan za preæivljavanje te se rativnih prouËavanja autohtonih i alohtonih knjiæev- suprotstavlja ideji poraæenog naroda koji su pokorili nosti u Kanadi, teoretski su pristupi razvijeniji u Englezi. anglofonskoj Kanadi nego u Québecu, ali primjena zapadnog teoretskog pristupa na autohtone knjiæev- Kojem treba pomoÊ, rodoljubni trudi. nosti stvara poteπkoÊe u razumijevanju takvih knji- Jezik vaπ i zakon, svjetlo religije, æevnosti i njihova odnosa s usmenom tradicijom I buduÊnost cijela francuskoga roda (Saint-Amand 2010). ©to preæivjet hoÊe tu gdje Englez hoda, ©to se tiËe komparativnog pristupa migrantskim Sve u rijeË tek stane: stvarat’ KOLONIJE pismima, Pierre Nepveu istiËe analogije izmeu onoga (Crémazie 1976: 263) πto proæivljavaju kvebeËki i imigrantski pisci, smjeπta- juÊi pritom takve analogije u ideoloπki i estetski Takva uprizorenja slike o sebi i Drugom pro- kontekst postmodernizma (Nepveu 1999: 197‡210). nalazimo i u razdoblju Tihe revolucije, kada pisci Pa ipak, problem izolacije i dalje postoji. Pisac kao putem knjiæevnosti namijenjene “dekolonizaciji” i πto je Alberto Kurapel, koji se pokuπava “ukorijeniti” “sekularizaciji” svijesti pokuπavaju stvoriti “kvebeËki u zemlju koja ga je prihvatila, “nije u Québecu pro- identitet”, oslobaajuÊi se pritom anglofonskog i kle- 6 naπao drugu domovinu [...] Njegov se diskurs sustavno rikalnog “dvojnika”. vraÊa sjeÊanjima na domovinu” (Krysinski 1993: 15). Pojava samo-precjenjivanja kao reakcija na pod- Kurapel govori o iskustvima iz kojih postaje jasno da cjenjivanje od strane Drugog te kao Ëin suprotstav- umjetnik u izgnanstvu lako moæe postati ærtvom ljanja stvarnim ili navodnim manama Drugog, pri- 7 stereotipne misli o svojoj kulturi, svedenoj na folklo- sutan je kako kod amerindijanskih samo-povijesti, ristiËki kliπe: tako i u drugim koloniziranim kulturama, na primjer kod autora pokreta négritude kao πto je Aimé Césaire, Ëiji je stvaralaËki i emancipacijski utjecaj na pjesnike Jednog smo dana zatraæili financijsko pokroviteljstvo jednog ministarstva. Primila nas je sluæbenica koja je Tihe revolucije istaknuo Max Dorsinville (1984). sa mnom razgovarala a da me nijedanput nije pogledala Uvijek je rijeË o Ëinu osvjeπtavanja te o moralnom u oËi, bruseÊi nokte, jednu straπno lijepu nogu prebacila i kulturnom vrednovanju svake zajednice pomoÊu je preko druge jednako lijepe. Nakon πto sam joj izloæio pisma koje se pokuπava osloboditi tradicije i otuu- svoj projekt, nasmijala se i rekla mi da su moji planovi juÊih ustaljenih postupaka kako bi se ponovno doπlo “kao i uvijek, preambiciozni za jednog migranta”. do ishodiπnih toËaka identiteta. Uvijek je rijeË o ‡ Prognanika ‡ ispravio sam je. Nije me Ëula. Nastavila svijesti koja se budi i pokuπava osloboditi nametnutih je rekavπi mi kako bih smjesta dobio potporu da sam identiteta i predstavljanja proπlosti, kako bi stvorila organizirao priredbe folklornih plesova s plesaËima noviju i autentiËniju sliku o sebi, donoseÊi drugo odjevenima u ponËose, “skeËevima latino-ameriËkog tumaËenje proπlosti utemeljeno na autonomnoj viziji. kazaliπta” i “tipiËnim jelima”. Poezija tako postaje sredstvom “povratka u domo- Ako æelimo saËuvati usmjerenja proizaπla iz naËina vinu”. Komparativno prouËavanje takvih postupaka æivota koji se ne prilagoava modelima koje nameÊe
5 Ovdje preuzimamo neka naπa ranija zapaæanja, vidi Scholl 8 “Dio naroda-klase, male pokorene nacije, Bijeli crnci Ame- 2007. rike, kvebeËko se druπtvo sastaje s istinskom buræoazijom, istin- 6 Vidi Bouthillette 1989. Kao Frantz Fanon u djelu Crna koæa, skim siromasima i s Amerindijancima koji mu osporavaju mjesto bijele maske (Peau noire, masques blancs, 1952), Bouthillette u u utemeljiteljskom mitu ovog mjesta” (Robin 1993: 302). knjizi Kanaanin i njegov dvojnik (Canadien et son double, 1971) 9 Vidi npr. Gatti i Dorais (2010); vidi takoer poseban broj provodi psihoanalizu kolonizirane svijesti. Bouthillette smatra da Ëasopisa Canadian Literature 215 (zima 2012, “Indgenous Fo- se nakon poraza franko-kanadski identitet otuio pod vlaπÊu anglo- cus”) i broj posveÊen autohtonoj tematici Ëasopisa Studies in Ca- fonskog super-ega. nadian Literature / Études en Littérature canadienne (broj 35/2, 7 Npr. Sioui 1989: 37‡38. O tome vidi Scholl 2009: 243. 2010).
23 potroπaËko druπtvo, iz toga odmah kao posljedica pro- Trgovac-avanturist s poËetka ustupit Êe mjesto izlazi marginalizacija, preobraæavajuÊi stvaratelja u mirnom seljaku, “jedaËu slanine” (Lemire 1993: 39). “marginalca”, a ne u onoga koji je na margini. (Kurapel Tako i Monique LaRue u arhetipovima mjernika i 1993: 39‡40) mornara traæi zajedniËki nazivnik specifiËnoga kve- U uvodnoj rijeËi popisa sto Najvaænijih kanadskih beËkog imaginarija i knjiæevnosti ‡ pritom ustvrujuÊi knjiga koji je sastavio Ëasopis Kanadska knjiæevna da ti arhetipi u pluralistiËkom svijetu viπe ne funkcio- kritika (Literary Review of Canada), Margaret Atwood niraju (LaRue 1996: 28). promiπlja o problemu nacionalnog kanona, objaπnja- No, jesu li svi ti arhetipovi uistinu specifiËni samo vajuÊi kategoriju najvaænijih knjiga u Kanadi nastan- za kvebeËku knjiæevnost? Moæemo li ih smatrati i kom nacionalnoga kolektivnog identiteta: arhetipovima “ameriËnosti” koju kvebeËki pisci i kri- tiËari Ëesto tumaËe kao vaænu sastavnicu kvebeËkog Moæda se ove knjige mogu promatrati kao one koje su identiteta, za razliku od Francuske?11 Studija Jeana nas uËinile time πto danas jesmo. (Atwood 2007: i) Montmorencya AmeriËki mit u fikcijama Amerike od Od tih sto knjiga, nijedno autohtono djelo. Ne- Washingtona Irvinga do Jacquesa Poulina (Le mythe dostaju i migrantska djela. Dvanaestak djela na fran- américain dans les fictions d’Amérique de Washing- cuskom10 opisano je i predstavljeno kao kanon za ton Irving à Jacques Poulin, 1994) pozdravljena je Ëitanje onima koji se æele upoznati s franko-kanad- kao “nov i radikalan zamah” u komparativnoj knji- skom knjiæevnoπÊu. Usmjerena na probleme izraæava- æevnosti u Québecu, jer “ameriËnost se ne svodi samo nja identiteta frankofonske kulture, sva ta djela ‡ osim na uopÊenog Kerouaca, na roman Na cesti (On the drame La Sagouine spisateljice Antonine Maillet koja Road); rijeË je i o prepoznavanju sliËnosti i razlika se bavi problemima Akadije ‡ anglofonski kritiËari izmeu knjiæevnosti viπe Amerika” (Lamonde 1995: tumaËe kao simbole frankofonskog Québeca koji se 161‡162). smatra “posebnim druπtvom”. Komparativno prouËavanje pokazuje i da se sve- Naravno, iz borbe Franko-Kanaana da ih se prisutna opsesija “preæivljavanjem” u franko-kanad- prizna kao “posebno druπtvo” unutar engleske Kanade skim tekstovima ne ograniËava samo na skupinu ‡ s obzirom na jezik, zakon, religiju i kulturu ‡ nastala KvebeËana i na njihovu knjiæevnost koja se sama je specifiËna knjiæevnost. Maurice Lemire, jedan od ustrojila kao “izraz preæivljavanja francuske rase u najveÊih poznavatelja i struËnjaka za franko-kanadsku Americi i svojevrsno sredstvo kojim ju se odræava” knjiæevnost, u svojim radovima o Velikim naciona- (Roy 1936: 170), veÊ da se ona tiËe imaginarija svih listiËkim temama povijesnog kanadsko-francuskog skupina u Kanadi. U knjizi Margaret Atwood Pre- romana (Les grands thèmes nationalistes du roman æivljavanje ‡ Tematski vodiË za kanadsku knjiæevnost historique canadien-français, 1970) i o Stvaranju kve- (Survival ‡ A Thematic Guide to Canadian Litera- beËkog knjiæevnog imaginarija (1764‡1867) (Forma- ture, 1972), tema preæivljavanja smatra se “nacio- tion de l’imaginaire littéraire québécois (1764‡1867), nalnim” simbolom Kanade. Taj simbol preæivljavanja 1993) prouËava viπe figura identifikacije: izmeu omoguÊuje da se unutar razliËitih kanadskih knji- ostalih, misionara, prvog doseljenika, istraæivaËa, æevnosti uoËi koherencija te da se okupi ono πto je zemljoradnika i trgovca. Prema njegovu miπljenju, rasprπeno (u etimoloπkom smislu simbola). Dodajmo imaginarij franko-kanadskih pisaca prije 1760. bio je i to da bi se analize Margaret Atwood mogle jednako proæet francuskim imaginarijem. Nakon engleskog primijeniti i na autohtone, mijeπane i migrantske preuzimanja vlasti nad kolonijom i prekida odnosa s knjiæevnosti. Zaokupljenost preæivljavanjem praktiËki Francuskom doπlo je do promjene u franko-kanad- je sveprisutna u svim kanadskim knjiæevnostima u skom imaginariju: kojima se pojavljuje u mnogobrojnim znaËenjima ‡ Roeni u toj zemlji bit Êe prisiljeni uvalu Svetog Lo- bioloπkim, psiholoπkim, druπtvenim, politiËkim, mate- vre koristiti kao obavezni izvor vlastitih opaæanja, te rijalnim, klimatskim itd. Preæivljavanje odraæava Êe se, na neki naËin, njihova imaginacija kanadizirati. stvarne ili izmiπljene prijetnje s kojima se susreÊe sva- (Lemire 1993: 10)
11 Ovdje mislimo na “ameriËnost” u sjevernoameriËkom 10 Jacques Cartier: Récits de voyage (1645), Louis Hémon: smislu. U Latinskoj Americi ta rijeË ima drugaËiji smisao te Maria Chapdelaine (1914), Félix-Antoine Savard: Menaud, maître zahvaljujem Ladislavu Franeku na zanimljivim opaskama o toj draveur (1937), Gabrielle Roy: Bonheur d’occasion (1945), Roger tematici. Tijekom rasprave o mom izlaganju istaknuo je da u Lemelin: Les Plouffe (1948), Paul-Émile Borduas: Refus Global Latinskoj Americi koncept ameriËnosti podrazumijeva odnos (1948), Hubert Aquin: Prochain épisode (1965), Marie-Claire prema GauËosima i domorocima te da se pisci kao πto je Borges Blais: Une saison dans la vie d’Emmanuel (1965), Michel Trem- oslanjaju na tu tradiciju. U Québecu, naime, tek treba istraæiti jesu blay: Les Belles-sœurs (1968), Pierre Vallières: Nègres blancs li pisci usvojili pripovjednu kulturu Autohtonih kako bi je litera- d’Amérique (1968), Antonine Maillet: La Sagouine (1971). Do- lizirali. Gérard Bouchard smatra da su Amerindijanci, iako su dajmo joπ da su prema statistici najËitaniji i najprouËavaniji franko- njihove kulturne prakse mogle sluæiti kao izvori akulturacije, joπ kanadski autori u engleskoj Kanadi Gabrielle Roy, Anne Hébert, u vrijeme Nove Francuske dræani na udaljenosti. Vidi Bouchard Marie-Claire Blais, Michel Tremblay, Hubert Aquin, Roch Car- 2001: 90‡91, 147, 179, 307, 325, 383, 392. Zahvaljujem i Jûriju rier, Saint-Denis Garneau i Jacques Ferron (Hayward et Lamon- Talvetu i Santiagu Isasiju na zanimljivim opaskama i relevantnim tagne 1999: 474). prijedlozima.
24 ko biÊe koje svoj æivot æivi na kanadskom tlu. Ta “Identitetske fikcije” (Kwaterko 2002), kao i egzistencijalna i arhetipska tema “preæivljavanja” “ostvarivanje u imaginariju”12 slike o sebi i Drugom, vezana je za jedno podruËje koje dijele razliËite etnije. osnovne su sastavnice kanadskih frankofonskih, Istovremeno, svaka je etnija upletena u odnos snaga anglofonskih, autohtonih, mjeπovitih i migrantskih unutar svoje politiËke i druπtvene strukture te u odnos knjiæevnosti. Te slike svjedoËe o samoÊi i nemoguÊ- s drugim skupinama, a svaki se pojedinac nalazi u nosti komunikacije. Ali ujedno nude i moguÊnosti. odnosu spram sila iz okruæenja i spram skupine. Prema Umjesto da stvara granice i prepreke, knjiæevna kritika miπljenju opata Casgraina, preæivljavanje naroda ovisi koja usvaja perspektivu meuljudskog i meukul- o preæivljavanju njegove knjiæevnosti: turnog doticaja moæe rasvijetliti pozitivne primjere suæivota i komunikacije. [...] naπa Êe biti teπka, meditativna, duhovna, religiozna, evaneoska kao naπi misionari, velikoduπna kao naπi Perspektiva “doticaja” naglaπava kako su subjekti muËenici, energiËna i Ëuvarica kao naπi prvi doselje- ustrojeni u i prema odnosu jednih spram drugih. Bavi nici; [...] kreposna i Ëista kao djeviËanski plaπt naπih se odnosom kolonizatora i koloniziranih, ili putnika i dugih zima. Ali viπe od svega, bit Êe prvenstveno vjer- “otpuÊenih”, ne u smislu odvojenosti ili apartheida, na, religiozna; takav Êe biti njen karakteristiËni oblik, nego u smislu zajedniËkog boravka na istom prostoru, njen izraz: u suprotnom neÊe æivjeti, sama Êe sebe ubiti. interakcije, zajedniËkih shvaÊanja i obiËaja, Ëesto To je jedini uvjet njena biÊa; ona nema drugog razloga izmeu radikalno asimetriËnih odnosa moÊi. (Pratt za postajanje; kao πto ni naπ narod nema temelj æivota 1992: 7) bez religije, bez vjere; onoga dana kad prestane vjero- vati, prestat Êe postojati. (Casgrain 1896: 368‡369) Usvajanjem takve perspektive, moæemo u pitanje dovesti ne samo zablude u shvaÊanju knjiæevnosti I kod Jacquesa Godbouta nailazimo na mit o Nove Francuske, veÊ i zablude o knjiæevnosti nakon preæivljavanju kad nezavisnost Québeca predstavlja tog razdoblja. Ukratko Êemo u tom svjetlu razmotriti kao pitanje æivota i smrti: roman Stari Kanaani (Les Anciens Canadiens, 1864) Philippea Auberta de Gaspea (oca). Taj se tekst Ëesto KvebeËki pisac ne moæe pokuπavati postojati izvan kvebeËkog teksta, nuæno je da sudjeluje u zajedniËkom prikazuje kao nostalgiËan tekst okrenut veliËanstvenoj pothvatu, suprotnost tome je niπtavilo. (Godbout 1971: povijesti Starog poretka u kojem su Kanaani Nove 140) Francuske joπ uvijek bili “sami svoji gospodari”. No, estetska, etiËka i intertekstualna orijentacija Starih Iz kanona su iskljuËeni oni koji odbijaju sudje- Kanaana otvara prostor drugim moguÊnostima. lovati u zajedniËkom pisanju “kvebeËkog teksta”. OznaËavajuÊi svoje heteroklitno djelo “stilski u pot- Godbout od knjiæevnosti zahtijeva potpunu identifi- punosti kanadskim” (Aubert de Gaspé 1994: 27), autor kaciju: Ëitatelj se mora ponovno pronaÊi pomoÊu naglaπava meuljudsku razinu u odnosima izmeu teksta, tekst mora biti identiËan Ëitatelju, njegovu likova koji pripadaju sukobljenim etnijama. Prikazuje govorenom jeziku, njegovu made in Québec imagi- komunikaciju izmeu razliËitih skupina, njihovu nariju. ljudsku razmjenu i suæivot. Nadalje, citira mnoπtvo Manitobanska spisateljica Gabrielle Roy iskazuje autora, izmeu ostalih, Shakespeara, Molièrea, Cha- drugaËiji stav. Raskinuvπi s “ideoloπkim prikazom” teaubrianda, Goethea i Heinricha Heinea. Djelo vrvi prostora, njeni romani i priËe “prije svjedoËe o novom referencama koje nadilaze franko-kanadski kontekst. tumaËenju simboliËkog odnosa prema prostoru, ne Usprkos prividnom “regionalizmu”, Stari Kana- viπe kolektivnog, veÊ individualnog”, kao πto primje- ani zapravo svjedoËe o tome da su kozmopolitizam Êuje Nora Doyon (2011: 248). Ponovno aktivirajuÊi ‡ s druge strane Ëesto opisan u negativnom smislu ‡ “odreeni broj utemeljiteljskih mitova ameriËkog prakticirali i vrednovali odreeni autori 19. stoljeÊa u imaginarija” (Doyon 2011: 249), potraga za identi- Kanadi kojima je pozivanje na druge nacionalne tetom kod Gabrielle Roy preispituje teret zajedniËkog knjiæevnosti ‡ makar i putem citiranja ‡ znaËilo upisati “mi” kojem se valja pokoriti. se u univerzalni svijet zajedniËkih vrijednosti. U Jednako tako i Régine Robin ustaje protiv pritiska predgovoru jednom novom izdanju engleskog prije- “kvebeËkog mi”. Ova “migrantska” spisateljica æidov- voda Starih Kanaana Clara Thomas pokazuje razu- skog podrijetla koja je prije Montréala dugo vremena mijevanje, pa Ëak i empatiju punu poπtovanja spram æivjela u Parizu u svom romanu La Québécoite (1983) “nacionalnih” interesa KvebeËana: prikazuje doseljeniËku profesoricu koja se u kve- beËkoj zajednici osjeÊa neugodno i strano. Domoljublje, odanost franko-kanadskom narodu, opravdan ponos rase i sjeÊanje puno ljubavi na roman- Kakva tjeskoba nekih popodneva ‡ kvebecitet ‡ kve- tiËnu junaËku povijest svog naroda ‡ to su dominantni beπtvo ‡ ja sam drugo. Ne pripadam tome Mi koje se tonovi koji se pojavljuju u priËi [...] Pobliæe razmatranje ovdje tako Ëesto koristi. [...] Moji preci nisu seoskog podrijetla. Nemam predaka koji su bili prvi trgovci u Kanadi [...] Nikad nisam molila krunicu s obitelji u 7 12 “NeÊe, stoga, biti dovoljno prouËiti ostvarivanje slike u naveËer. [...] Nisam odavde. Ne postaje se KvebeËa- tekstu; valjalo bi takoer ukljuËiti i ostvarivanje slike u imaginariju: ninom. (Robin 1982: 53‡54) formulacija nije tautoloπka” (Pageaux 1989: 155).
25 navodi nas na zakljuËak da je moæda ekstremizam na taj naËin postaje u veÊoj mjeri pluralistiËan kako kvebeËkog nacionalizma samo povrπinski sloj inaËe doprinosom autohtonih i migrantskih knjiæevnosti, dostojne odluËnosti da se jezik i institucije Francuske tako i ukljuËivanjem djela dosad iskljuËenih iz sluæ- Kanade oËuvaju netaknutima. (Thomas 1974: XV‡ benog kanona. XVI) Pod utjecajem prevladavajuÊih modela na dnev- »ini se da je empatija autorice predgovora poslje- nom redu, knjiæevna je kritika stvorila privid homo- dica Ëitanja romana Stari Kanaani koji humorom i genosti svevπi franko-kanadsku knjiæevnost na pitanje otvaranjem prema svijetu i Ëovjeku πiri vidike i kod nacije, religije i domoljublja. Za to je jednim dijelom Ëitatelja budi osjeÊaj simpatije. »ini se takoer da su odgovorna i sama knjiæevnost. No, ako je promotrimo sliËna vienja anglo-kanadskih kritiËara o franko- u cjelini i polazeÊi od razliËitih perspektiva, vidjet kanadskoj knjiæevnosti raπirenija u uvodima prijevoda Êemo da je franko-kanadska knjiæevnost i viπe od to- knjiga nego u teoretskim kritiËkim studijama, jer ga. Ona je izraz kulture u odnosu ili u sukobu s drugim predstavljanje knjige Ëitateljima zahtijeva drugaËiju kulturama te podrazumijeva ljudske odnose i raz- vrstu komunikacije i drugaËiji oblik “prijevoda” mjenu pamÊenja i imaginarija. Pred izazovom kom- kulture od kritiËkog akademskog diskursa. Stoga se parativne knjiæevnosti, ovi se odnosi i razmjene lakπe razmatranje predgovora i pogovora nalazi u srediπtu primjeÊuju te nam omoguÊuju da bolje vrednujemo interesa komparativnog pristupa. etiËke i estetiËke doprinose franko-kanadske knji- ImajuÊi na umu odnos snaga dvaju razliËitih æevnosti, ne samo u okvirima kanadskog knjiæevnog diskursa, patetiËna nacionalizacija franko-kanadske polja, nego i na svjetskoj razini. knjiæevnosti od strane kritike sprijeËila je prepozna- vanje humora, ironije i satire unutar same te knji- S francuskog preveo æevnosti. Sin Philippea Auberta de Gaspéa sa svojim Jakob FILI∆ romanom TragaË blaga (Le chercheur de trésorrs, 1837) i njegov prijatelj Napoléon Aubin sa svojim satiriËkim Ëlancima koje je objavljivao u novinama Le Fantasque s ironijom odbijaju idealiziran prikaz LITERATURA zajedniËkog identiteta. Tome bismo mogli dodati i druge primjere. U Originalima i luacima (Originaux Atwood, Margaret. 1972. Survival ‡ A Thematic Guide et détraqués, 1892), predstavljajuÊi groteskne tipove to Canadian Literature. Toronto: Anansi. kvebeËke regionalne povijesti, Louis Fréchette kao Atwood, Margaret. 2007. ” Uvod”, u: Literary Review da pokuπava obrnuti uzviπenost junaka nacionalne of Canada ‡ Canada’s Most Important Books 100. URL: povijesti iz Legende o jednom narodu (La légende http://archive.reviewcanada.ca/downloads/The_LRC_ 100_ d’un peuple, 1887). I Hubert LaRue s humorom ‡ i 2007.pdf. Aubert de Gaspé, Philippe (otac). 1994. Les Anciens Ëesto s ironijom ‡ usporeuje kvebeËko lokalno s Canadiens [1864]. Bibliothèque nationale du Québec: onime πto je vidio i proæivio na svojim putovanjima Fides. Europom; kvebeËkog se vozaËa zapreænih kola uspo- Aubert de Gaspé, Philippe (sin). 1974. Le Chercheur reuje s venecijanskim gondolijerom; kvebeËkog des trésors ou l’influence d’un livre. Le premier roman koËijaπa s onim iz Napulja, Pariza, Londona (LaRue québécois écrit en 1837. Priredio Léopold Leblanc. Mont- 1879: 23‡26). Takvi tekstovi koje kritika Ëesto smatra réal: éditions l’étincelle. nevaænim i beznaËajnim jer ne nude uporiπte konceptu Aubin, Napoléon. 1837‡1849. Le Fantasque. URL: “velikog nacionalnog teksta” u podjednakoj mjeri kao http://collections.banq.qc.ca/ark:/52327/ 1791823. Pristup: i drugi pripadaju “velikom utemeljiteljskom narativu” 11. 5. 2014). Franko-Kanaana. Autori u njima prepriËavaju aneg- Beaudoin, Réjean. 2000. “Comparer les littératures canadiennes, pour quoi faire?” U: Québec français, 117, dote, razgovore, zabavna zapaæanja, prikazujuÊi tako str. 68‡70. drugaËiju sliku Franko-Kanaana, sliku koja nije Beaudoin, Réjean, Hayward, Annette, Lamontagne, toliko junaËka, a simpatiËnija je od one koju propagira André. 2004. Bibliographie de la critique de la littérature nacionalistiËka historiografija. québécoise au Canada anglais (1939‡1989). Québec: Prestanemo li kvebeËku knjiæevnost smatrati Éditions Nota bene. posebnom knjiæevnoπÊu koja je preslika posebnog Bouchard, Gérard. 2001. Genèse des nations et cul- druπtva, vienje te knjiæevnosti i njene tradicije zna- tures du Nouveau Monde. Essai d’histoire comparée. Ëajno se obogaÊuje. Samo jedan pojedinac ne bi bio u Montréal: Boréal. stanju nju i njenu tradiciju vrednovati na svim razi- Bouthillette, Jean. 1989. Le Canadien français et son nama i u svom njezinom bogatstvu. Svojom meuljud- double [1971]. Montréal: L’Hexagone. Cameron, Elspeth. 1997. Canadian Culture: An Intro- skom i meukulturalnom otvorenoπÊu, komparativno ductory Reader. Toronto: Canadian Scholar’s Press. prouËavanje knjiæevnosti moæe utrti put boljem razu- Canadian Literature 215, zima 2012. “Indigenous mijevanju kvebeËke knjiæevnosti u odnosu prema Focus”. drugim knjiæevnostima, a vidjeli smo da viπe pristupa Casgrain, Henri-Raymond. 1896. Œuvres complètes; komparativne knjiæevnosti ide u tom smjeru. Tra- Svezak prvi: Légendes canadiennes et Variétés. Montréal: dicionalni kanon frankofonske kanadske knjiæevnosti C.-O. Beauchemin & Fils.
26 Crémazie, Octave. 1976. Œuvres. Ottawa: Éditions de LaRue, Monique. 1996. L’Arpenteur et le Navigateur. l’Univers. Montréal: Fides. Davey, Frank. 1997. “‘AND Quebec’: Canadian Lit- Lemire, Maurice. 1970. Les grands thèmes nationa- erature and its Quebec Questions”. U: Canadian Poetry, listes du roman historique canadien-français. Québec: 40, str. 6‡26. Presses de l’Université de Laval. Dionne, René. 1987. “La Revue d’histoire littéraire du Lemire, Maurice. 1993. Formation de l’imaginaire Québec et du Canada français.” U: Voix et Images, 12 (2), littéraire au Québec 1764‡1867. Ottawa: Essais littéraires str. 287‡294. l’Hexagone. Dionne, René, Cantin, Pierre. 1994. Bibliographie de Literary Review of Canada ‡ Canada’s Most Impor- la critique de la littérature québécoise et canadienne- tant Books 100. 2007. URL: http://archive.reviewcanada.ca/ française dans les revues canadiennes (1760‡1899). Ot- downloads/The_LRC_100_2007.pdf. Pristup 11. 5. 2014. tawa: Presses de l’Université d’Ottawa. MacLennan, Hugh. 1945. Two Solitudes. London: Dorsinville, Max. 1984. “L’Influence d’Aimé Césaire Macmillan. au Québec”. U: Soleil éclaté: Mélanges offerts à Aimé Morency, Jean. 1994. Le mythe américain dans les fic- Césaire à l’occasion de son soixante-dixième anniversaire tions d’Amérique de Washington Irving à Jacques Poulin. par une équipe internationale d’artistes et de chercheurs. Québec: Nuit blanche éditeur. Ur. Jacqueline Leiner. Tübingen: Narr, str. 115‡123. Nepveu, Pierre. 1999. L’Écologie du réel. Mort et Doyon, Nova. 2011. “Américanité et quête identitaire naissance de la littérature québécoise contemporaine. Essai. dans La montagne secrète de Gabrielle Roy: une Québec: Boréal. représentation renouvelée de l’imaginaire continental”. U: Pageaux, Daniel-Henri. 1989. “De l’imagerie culturelle Analyses, 6 (1), str. 247‡279. à l’imaginaire”, u: Précis de littérature comparée. Ur. P. Ducharme, Réjean. 1967. Le nez qui voque. Paris: Brunel, Y. Chevrel. Paris: PUF, str. 133‡162. Gallimard. Pratt, Mary Louise. 1992. Imperial Eyes: Travel Writ- Durham, John George Lambton. 1912. Report on the ing and Transculturation. London: Routledge. affairs of British North America from the Earl of Durham Robin, Régine. 1982. La Québécoite. Montréal: Typo. her Majesty’s High Commissioner [1839]. Oxford: Cla- Robin, Régine. 1993. “Un Québec pluriel”, u: La re- rendon Press. cherche littéraire. Objets et méthodes. Ur: C. Duchet, S. Fréchette, Louis. 1892. Originaux et Détraqués. Douze Vachon Montréal: XYZ éditeur, str. 301‡309. types québécois. Montréal: Patenaude. Roy, Camille. 1936. Études et croquis “Pour faire Garneau, François-Xavier. 1845‡1852. Histoire du mieux aimer la patrie”. Québec: Éditions de Robitaille [BeQ Canada depuis sa découverte à nos jours. Québec: Impri- broj 136, verzija 1]. merie de Napoléon Aubin. Saint-Amand, Isabelle. 2010. “Discours critiques pour Gatti, Maurizio, Dorais, Louis-Jacques, ur. 2010. l’étude de la littérature autochtone dans l’espace franco- Littératures autochtones. Montréal: Mémoire d’encrier. phone du Québec”, u: Studies in Canadian Literature / Giguère, Richard. 1984. Exil, révolte et dissidence. Études en Littérature canadienne, 35, broj 2, str. 30‡52. Étude comparée des poésies québécoise et canadienne Scholl, Dorothea. 2007. “‘Ce qu’il faut à notre pays, (1925‡1955). Québec: Presses de l’Université de Laval. c’est une littérature franchement, entièrement catholique’: Godbout, Jacques. 1971. “Écrire”. U: Liberté, 13, 4‡5 la conception d’une littérature canadienne-française (76‡77), str. 135‡137. nationale et catholique”, u: La Croix et la bannière. L’écri- Hayward, Annette, Lamontagne, André. 1999. “Le vain catholique en francophonie (XVIIe‡ XXIe siècles). Canada anglais: une invention québécoise?”. U: Voix et Ur. A. Dierkens, F. Gugelot, F. Preyat, C. VanderpelenDia- Images, 24, 3 (72), str. 460‡479. gre. Bruxelles: Éditions de l’Université de Bruxelles, str. Huston, James, izd. 1848‡1850. Le Répertoire na- 199‡215. tional. Montréal: Lovell et Gibson. 4 vol. Scholl, Dorothea. 2009. “Le baptême du ‘Bon Sauva- Janßen, Jessica. 2013. Le genre de l’autohistoire ge’”, u: “Ils l’appelaient Nouvelle-France...”. Ur. B. Emont. amérindienne: un moyen de l’autoreprésentation des Pre- Paris: le Bretteur, str. 221‡244. mières nations au Québec en vue de réaffirmer leur identité Schwartzwald, Robert. 1991. “Le rôle des universités collective. Magisterarbeit zur Erlangung des Grades eines américaines dans la diffusion de la culture francophone en Magister Artium (M.A.) der Philosophischen Fakultät der Amérique du Nord”, u: Langue, espace, société: les variétés Christian-Albrechts-Universität zu Kiel. du français en Amérique du Nord. Ur: C. Poirier. Québec: Krysinski, Wladimir. 1993. ” Predgovor”, u: A. Kura- Presses de l’Université de Laval, str. 111‡126. pel, le Guanaco gaucho ‡ Station artificielle. Québec: Sioui, Georges E. 1989. Pour une autohistoire amé- Humanitas, str. 15‡18. rindienne. Essai sur les fondements d’une morale sociale. Kurapel, Alberto. 1993. A. Kurapel, le Guanaco gau- Québec: Presses de l’Université de Laval. cho ‡ Station artificielle. Québec: Humanitas. Studies in Canadian Literature / Études en Littérature Kwaterko, Józef. 2002. “Les fictions identitaires des canadienne 2010. 35 (2). romanciers haïtiens du Québec”, u: Revue de Littérature Taylor, Charles. 1993. Reconciling the Solitudes: Es- Comparée, 302 (travanj‡lipanj), str. 212‡229. says on Canadian Federalism and Nationalism. Montreal Lamonde, Yvan. 1995. “Saæetak Jeana Morencya, Le and Kingston: McGill-Queen’s University Press. mythe américain dans les fictions d’Amérique de Wash- Taylor, Charles. 1994. Multiculturalism: Examining ington Irving à Jacques Poulin”, u: Tangence, 48, str. the Politics of Recognition. Princeton: Princeton Univer- 161‡163. sity Press. LaRue, Hubert. 1879. “Voyage sentimental sur la rue Thomas, Clara. 1974. “Uvod”, u: Philippe Aubert de Saint-Jean”. [BeQ] Coll. Littérature québécoise, 100. verzija Gaspé, Canadians of Old. Preveo Charles G. D. Roberts 1.1. (1890). Toronto: McClelland and Stewart Limited.
27 SUMMARY of its literature in correlation to the surrounding or determining forces in order to represent a collective NATION, HOMELAND, RELIGION, CULTURE: identity. In the present article, different critical atti- FRANCO-CANADIAN LITERATURE IN THE tudes towards the literary field of Québec with its long EXAMINATION OF COMPARATIVE history will be identified and analysed by taking into LITERATURE account different criteria of canonization. The per- ception by Québécois criticism of its own literature, Ever since Lord Durham’s infamous sentence its origins and evolution will be examined as well as concerning the French Canadians ‡ “They are people the perception of this literature by others. This will lead with no history and no literature” ‡ there has been a to a better understanding of the ideological, axiologi- never-ending questioning about the origin, the gen- cal and aesthetic presuppositions which underlie the esis and the value of literature called Franco-Cana- critical discourse in Québec and to a better understand- dian or Québécois. Be it James Huston’s Répertoire ing of the problematics of the concept of “national national or the project Archéologie du littéraire initi- literature” within the diversity of literatures in Canada. ated by Bernard Andrès ‡ this interrogation is a char- acteristic strain of the majority of literary criticism in Key words: nation, homeland, religion, culture, canon, Québec which seeks to define the place and specificity first nations, autohistory
Jo Ann Lanneville, Tetovaæa, pogaæene zakletve ‡ bakropis, suha igla, 76 x 56 cm, 2017.
28 Povijest i sjeÊanje
Sanja ©O©TARI∆ Izvorni znanstveni rad. Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu PrihvaÊen za tisak 21. 6. 2019.
Maria Chapdelaine: o recepciji Hémonove pripovijesti iz francuske Kanade
I. svjetsku slavu koju, meutim, nije doæivio: u srpnju 1913. poginuo je u naletu vlaka. “Klasicima kanadske knjiæevnosti na francuskom Po miπljenju Paula Bletona i Maria Poiriera, jeziku, u razdoblju izmeu 1760. i 1960, moæemo autora knjige Le vagabond stoïque (2004), æivot smatrati nekoliko desetaka djela ili (tek) nekoliko Louisa Hémona obiljeæio je konfliktan odnos s ocem, naslova, ovisno o definiciji kojom se vodimo. Imamo Ëija oËekivanja mladiÊ nije ispunio. O tome svjedoËi li u vidu ugled, jedino djelo koje je tijekom dva sto- i posljednje Louisovo pismo ocu (napisano 19. svibnja ljeÊa postalo meunarodni mit je Maria Chapdelaine. 1913), u Ëijim zavrπnim recima piπe: “Kako se roditelji (...) Druga su djela viπe-manje nepoznata izvan naπih i dijete loπe poznaju i razumiju! Ja Vama svakoga granica.” Navedenu je tvrdnju 1970-ih iznio Laurent trena zadajem muke, a Vi svakoga trena govorite ili Mailhot, kanadski povjesniËar knjiæevnosti i knjiæevni radite neπto πto me od Vas udaljava” (Lettres: 222). kritiËar (Mailhot 1977: 267). Kad je u pitanju πira Bleton i Poirier dræe, meutim, da je Hémonovo Ëitateljska publika u Hrvatskoj, Ëini se da joj je Ëak i udaljavanje od obitelji bilo samo geografsko jer je taj najpoznatiji kanadski roman ostao nepoznat. Stoga tijekom svojih putovanja i lutanja za nju ostao finan- je cilj ovoga rada predstaviti knjiæevnika Louisa cijski i emocionalno vezan. Hémona i njegov roman Maria Chapdelaine, pri Ëemu Iako je Ëesto putovao, Hémon nikada nije prestao Êe naglasak biti stavljen na recepciju toga djela u pisati. Tako je bilo i za vrijeme boravka u Québecu, Kanadi, Francuskoj i Hrvatskoj. gdje je proveo dvadesetak mjeseci: od 18. listopada Louis Hémon (1880‡1913) potjeËe iz ugledne 1911. do 8. srpnja 1913. U tom je razdoblju oko πest bretonske obitelji, koja se, kad je pisac imao dvije mjeseci boravio u selu Péribonka gdje je imao priliku godine, iz Bresta preselila u Pariz. Iako su roditelji promatrati dvije grupe francuskih kolonista suprot- polagali nade u njegovu karijeru u dræavnoj sluæbi, stavljenih svjetonazora o kojima Êe pisati u romanu Hémon 1902. odlazi u London gdje radi u Cityju kao Maria Chapdelaine: tajnik nekoliko burzovnih meπetara, a u slobodno vrijeme bavi se boksom i veslanjem te piπe Ëlanke za Radilo se o vjeËnom nesporazumu dviju rasa: pionirske pariπke sportske novine Le Vélo. Postupno se okreÊe i sjedilaËke, o seljacima pristiglima iz Francuske koji pisanju novela od kojih Êe samo dvije biti objavljene su na novom tlu nastavili slijediti ideal reda i nepomu- Êenog mira, i o onim drugim seljacima kod kojih je za njegova æivota: La Peur (1904) i Lizzie Blakeston prostrana divlja zemlja probudila davni atavizam luta- (1908). Tijekom boravka u Londonu Hémon je na- nja i pustolovine. (Maria Chapdelaine: 48‡49) pisao i tri romana ‡ Colin-Maillard, Battling Malone, pugiliste i Monsieur Ripois et la Némésis ‡ za koje Likovi Hémonova romana razvrstani su u te dvije francuski izdavaËi nisu pokazali zanimanje, pa su i ta skupine, a glavna junakinja ‡ Maria Chapdelaine ‡ djela objavljena posmrtno. U listopadu 1911. Hémon naπla se u procjepu izmeu njihovih svjetonazora. odlazi u Kanadu. U poËetku radi u osiguravajuÊem Njezina majka i susjed Eutrope Gagnon vezani su uz druπtvu u Montréalu, a zatim u srpnju 1912. odlazi u zemlju, a njezin otac Samuel te François Paradis i Péribonku, selo na obali jezera Saint-Jean. Iz pisama Lorenzo Surprenant nemirna su duha i ne æele pustiti koja πalje majci saznaje se da je prvo radio na farmi korijenje. Lorenzo zato odlazi u grad, a François Samuela Bédarda, a potom πest tjedana proveo u prodaje oËevu zemlju i radi kao lovac, vodiË, trgovac πumama na sjeveru s grupom geometara. Taj ga je krznom i prevoditelj. Samuela Chapdelainea pak vodi kraj nadahnuo za pisanje romana Maria Chapdelaine: samo jedna misao: krËiti πumu i stvarati oranice (faire récit du Canada français, zahvaljujuÊi kojem je stekao de la terre) i Ëim se u njegovu blizinu dosele drugi
29 ljudi, odlazi dalje na sjever i ponovno zapoËinje krËiti suprotstavlja grad kao mjesto izgubljenosti, poroka i πumu. iskvarenosti Ëiji su stanovnici osueni na neuspjeh Radnja se odvija kronoloπki, od jednog do drugog (Boivin 2006: 32). Nakon stotinjak godina dominacije, proljeÊa. Na poËetku romana osamnaestogodiπnja kanadski regionalni roman posustaje, pa se nakon Maria nakon nedjeljne mise susreÊe Françoisa Para- Drugog svjetskog rata roman sa sela premjeπta u grad, disa, mladiÊa koji je nekoliko mjeseci kasnije, prije a idealistiËki regionalni roman zamjenjuju realistiËki nego πto Êe otiÊi iz Péribonke, prosi. Iako Maria oËe- roman obiËaja i psiholoπki roman. kuje njegov povratak tek u proljeÊe, François se Navedena Boivinova analiza odnosa romanesknih odluËuje vratiti pred BoæiÊ, ali zbog nevremena zaluta æanrova potvruje relacijsku teoriju knjiæevnog polja i smrzne se. Dok Maria tuguje za njim, pojavljuju se koju je poËetkom 1990-ih oblikovao francuski socio- dva udvaraËa: Lorenzo Surprenant, koji velik dio log Pierre Bourdieu. Knjiæevno je polje definirao kao godine provodi u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, neovisno ‡ ima vlastite zakone i pravila druπtvene i susjed Eutrope Gagnon, poljoprivrednik. Premda je konsekracije, i dinamiËno ‡ mijenja se pod utjecajem sklonija Lorenzu i spremna otiÊi u grad, Maria nakon drugih polja i sukoba unutar sebe. Poloæaj svakog ele- majËine smrti bira Eutropea i ostaje æivjeti na selu. menta/æanra u polju te njegov simboliËki i ekonomski Svoju je junakinju Hémon zanimljivo oblikovao: kapital odreen je drugim elementima polja, pri Ëemu ta tiha, povuËena i Ëestita djevojka vrlo rijetko govori. vaænu ulogu imaju razne institucije (primjerice mediji, »ak i u trenucima kad joj izjavljuju ljubav ostaje knjiæevna kritika, sveuËiliπta, akademije) i mehanizmi smirena i nijema, πto njezinim udvaraËima ne smeta (bilo negativni ‡ poput sankcija i procesa, bilo pozi- jer ih kod nje ne privlaËi profinjen i umiljat govor tivni ‡ poput davanja potpora, renta, nagrada, poËasti nego lijepo i snaæno tijelo te Ëisto i poπteno srce i sl.) koji utjeËu na odnose unutar polja. (Maria Chapdelaine: 152). Marijin unutarnji svijet Zbog stalne dinamike elemenata analiza knjiæev- povezan je s prirodom: roman zapoËinje u proljeÊe, nog polja mora se svesti na ograniËeno vremensko buenjem prirode i Marijinih osjeÊaja prema Fran- razdoblje unutar neke nacionalne knjiæevnosti. Kad çoisu; ljeto obiljeæava berba borovnica tijekom koje je u pitanju Hémon, situacija se usloænjava zbog François prosi Mariju i dobiva njezin pristanak; zima njegove prisutnosti u dvjema povijesno, kulturno i donosi hladnoÊu i Françoisovu smrt; s ponovnim do- jeziËno povezanim knjiæevnostima ‡ francuskoj i laskom proljeÊa priroda se budi, a Maria prihvaÊa kanadskoj ‡ u kojima roman kao æanr nije isto pozi- Eutropeovu prosidbu. Radnja romana odvija se, dakle, cioniran. Naime, u Francuskoj je roman tijekom 19. u ritmu godiπnjih doba, a priroda u njemu igra tako stoljeÊa stekao znaËajan ekonomski i simboliËki kapi- vaænu ulogu da je neki knjiæevni kritiËari dræe glavnim tal. Na njegovo dobro pozicioniranje utjecao je cijeli likom (Deschamps 1968: 155). niz promjena na podruËju knjiæevne proizvodnje, Vaæna uloga prirode u skladu je sa æanrovskom distribucije i potroπnje: poveÊanje broja Ëitatelja pripadnoπÊu Hémonova romana koji se odreuje kao zahvaljujuÊi uvoenju obaveznog πkolstva i porastu tzv. roman du terroir.1 RijeË je o tipiËno kanadskom broja pismenih; skraÊenje radnog dana; inovacije u romanesknom æanru za koji Aurélien Boivin navodi i tiskarstvu, pojeftinjenje papira i sniæavanje cijene sinonimne nazive roman régionaliste, roman de knjige; πirenje knjiæarske mreæe i otvaranje brojnih mœurs paysannes, roman rustique. To je, uz povijesni Ëitaonica i knjiænica; brz i relativno jeftin prijevoz i avanturistiËki roman, jedan od dominantnih roma- tiskane grae zahvaljujuÊi razvoju æeljeznice itd. nesknih æanrova u kvebeËkoj knjiæevnosti. RijeË je o (©oπtariÊ 2017: 252‡254). O uspjehu romana svjedoËi romanu koji bira teme iz seoskog æivota, a selo pri- i Ëinjenica da su nakon 1850-ih mnogi romanopisci kazuje kao idealizirano mjesto koje jamËi sreÊu i primljeni u Francusku akademiju, jednu od najjaËih napredak ljudima koji u njemu odluËe æivjeti. Selu se instancija konsekracije u francuskoj knjiæevnosti. Iako roman poËetkom 20. stoljeÊa doæivljava neku vrstu krize (kritiËari ga opisuju kao potroπen i mrtav æanr u kojem se stalno ponavljaju iste teme ‡ brak, 1 Roman du terroir odluËila sam prevesti terminom regionalni razvod, miraz i sl.), moglo bi se reÊi da je rijeË o roman koji se upotrebljava u hrvatskoj literaturi, a znaËenjski je najbliæi tom kanadskom terminu. Regionalna knjiæevnost moæe se vremenu traganja za novim romanesknim likovima i definirati kao korpus knjiæevnih djela u kojima se opisuje odreena tehnikama koje Êe pred Prvi svjetski rat, te posebice oblast ili provincija, a cilj joj je prikazivanje karakteristiËnih osobi- izmeu dva rata, pronaÊi nova generacija romano- na nekog geografskog podruËja, njegove prirode i klime, kulture i pisaca na Ëelu s Proustom i Gideom. To je razdoblje povijesti te mentaliteta i identiteta njegovih stanovnika Ëiju psiho- u kojem je pariπki izdavaË Grasset objavio Hémonov logiju odreuje sredina u kojoj æive (PopoviÊ 2007: 607). U hrvat- skoj knjiæevnosti piscima regionalnih romana dræe se u prvom redu roman Maria Chapdelaine (1921). J. Kozarac i I. Kozarac, ali i KovaËiÊ, Gjalski, Leskovar, KumiËiÊ, U polju kanadske knjiæevnosti, meutim, roman Novak i ©imunoviÊ. Maurice Lemire ukazuje na razliËito shvaÊanje je znatno slabije pozicioniran. Toj je temi novinar i termina roman régionaliste, roman rustique, roman de la terre knjiæevni kritiËar Louvigny de Montigny posvetio koje neki teoretiËari dræe sinonimima, a drugi misle da je rijeË o razliËitim podæanrovima romana. Po njegovu miπljenju, Maria dobar dio predgovora prvom izdanju Hémonova Chapdelaine se i iz francuske i iz kanadske perspektive moæe odre- romana, objavljenom 1916. u Montréalu. Njegova bi diti kao regionalni roman (Lemire 1980: XXIII‡XXV). se razmatranja mogla svesti na tvrdnju da je Maria
30 Chapdelaine prvi kanadski umjetniËki roman. Mon- nekoliko bitnih elemenata ‡ vezanost za zemlju, tigny, naime, priznaje da Antoine Gérin-Lajoie i nje- obrana jezika i katoliËke vjere ‡ koji se mogu uoËiti i gov roman Jean Rivard zauzimaju poËasno mjesto u u knjiæevnim djelima. Navedeni elementi imaju vaænu kanadskoj knjiæevnosti, ali dræi da je prije rijeË o ulogu i u Hémonovu romanu te su u velikoj su mjeri “æivom i praktiËnom izlaganju teze iz druπtvene eko- utjecali na njegovu recepciju. nomije” nego o romanu. S druge strane, Hémon je æelio slikati, a ne propovijedati i uspio je “vjernim izraæavanjem osjeÊaja likova (...) otkriti dubinske II. razloge njihove vezanosti uz rodnu grudu”. Montigny takoer istiËe da knjiæevnik u (frankofonskoj) Kanadi Roman Maria Chapdelaine imao je neobiËnu nije zanimanje nego djelatnost kojom se pojedinci sudbinu. Kada je Hémon poËetkom 1913. godine teæak bave u slobodno vrijeme, ne gajeÊi nadu da Êe biti æivot u πumi odluËio zamijeniti uredskim poslom, nagraeni ili uspjeti. Moæe se, dakle, zakljuËiti da je poËeo je raditi u poduzeÊu Price Brothers koje se ekonomski i simboliËki kapital kanadskog romana bavilo proizvodnjom drvenjaËe, sirovine za proiz- zanemariv u usporedbi s kapitalom francuskog roma- vodnju papira. Tu je napisao roman Maria Chap- na u istom razdoblju. Montigny ipak dræi da roman delaine koji je pretipkao u dva primjerka po dolasku ima velik potencijal, ali ne uspijeva pobuditi znaËaj- u Montréal, gdje je radio kao prevoditelj za Lewis nije zanimanje Ëitatelja, dijelom i zato πto su u 19. i Brothers, trgovce na veliko. Rukopis je poslao na dvije na poËetku 20. stoljeÊa dobar dio frankofonske Kana- pariπke adrese: svojoj sestri i novinama Le Temps,3 u de Ëinili mahom nepismeni seljaci. To stanovniπtvo kojima je roman objavljen u nastavcima izmeu 27. nije imalo pristupa knjiæevnosti i nije moglo biti dio sijeËnja i 19. veljaËe 1914. Njegovo objavljivanje, kanadske kulturne elite. Osim toga, bilo je pod snaæ- meutim, nije pobudilo zanimanje francuskih knji- nim utjecajem Crkve koja je bila sumnjiËava prema æevnih kritiËara i izdavaËa. Na to je zasigurno utjecala (francuskom) romanu (Losique 1969: 742). Stoga je Ëinjenica da je rijeË o djelu debitanta koji je u me- roman “tapkao u mjestu i srameæljivo se afirmirao uvremenu preminuo. Osim toga, pet mjeseci kasnije, tek nakon 1916, odnosno kada je objavljena Maria Europu je zahvatio rat koji je promijenio njezin Chapdelaine” (ibid. 743). Zbog druπtvene strukture druπtveni i umjetniËki æivot. frankofonske zajednice i relativne izoliranosti Kanade knjiæevna je produkcija po mjestu koje u njoj zauzima II.1. roman tek sredinom 20. stoljeÊa dosegla Francusku, Englesku i SAD (Tougas 1974: 128). Dok se na europskom tlu vodio rat, u Kanadi je Razlikama u poloæaju romana u knjiæevnom polju objavljeno prvo izdanje Hémonova romana u obliku i statusu romanopisca u Francuskoj i Kanadi valja knjige: 1916. tiskao ga je montrealski izdavaË pridodati i razlike u statusu tih dviju knjiæevnosti u LeFebvre u nakladi od 1500 primjeraka. Za to su cjelini. Naime, dok francuski pisci pripadaju svjetskoj, izdanje u prvom redu zasluæni Hémonov otac Félix i dobro etabliranoj knjiæevnosti, kanadski se pisci na Louvigny de Montigny. Roman, meutim, nije odmah francuskom jeziku nalaze u procjepu izmeu pripad- izazvao paænju kanadske knjiæevne kritike, s izu- nosti velikoj francuskoj knjiæevnoj tradiciji (zbog svog zetkom Montignyja koji ga je popratio predgovorom jezika i podrijetla) i pripadnosti sjevernoameriËkom i bio njegov neumorni promotor. druπtvu i mentalitetu koji su sasvim drukËiji od fran- VeÊ se u Montignyjevu predgovoru, koji je ujedno cuskog (Losique 1969: 738). Osim u odnosu na fran- i prvi knjiæevnokritiËki tekst o Hémonu, mogu uoËiti cusku knjiæevnost,2 kanadska je frankofonska zajed- pitanja koja Êe biti kamen spoticanja u recepciji ro- nica u nepovoljnom poloæaju i u odnosu na kanadsku mana Maria Chapdelaine: je li æivot Kanaana fran- anglofonsku zajednicu koja je zbog povijesnih okol- cuskog podrijetla vjerodostojno prikazan te pripada nosti zauzela kljuËne pozicije u politiËkom, ekonom- li to djelo francuskoj ili kanadskoj knjiæevnosti. Mon- skom i druπtvenom æivotu. Zbog osjeÊaja ugroæenosti tigny roman dræi vjerodostojnim, uz odreena ogra- frankofonski su se Kanaani homogenizirali oko niËenja: objaπnjava da Hémon odrednicu pays de Québeckoristi u suæenom znaËenju te da Ëlanovi obitelji Chapdelaine ne predstavljaju ni sve Kanaane ni sve kanadske seljake, nego francusko-kanadske 2 Mlada frankofonska kanadska kultura vjerojatno se osjeÊala inferiornom u odnosu na viπestoljetnu francusku kulturu. Kao potvrda toj pretpostavci moæe posluæiti i podatak da je Montigny u prvom kanadskom izdanju Marije Chapdelaine intervenirao u 3 Po miπljenju Gabriela Boillata, Hémon se odluËio za Le Hémonov tekst: kanadizme, arhaizme i anglizme stavio je u navod- Temps jer su njegova pisma francuskim izdavaËima ostala bez nike te promijenio neke rijeËi kako bi bile razumljivije francuskim odgovora. Osim toga, te su pariπke novine u oæujku 1908. u Ëitateljima (primjerice, toué je zamijenjeno s toi, ouais s oui, nastavcima objavile njegovu novelu Lizzie Blakeston (Boillat 1974: ciboire! s vingt-gueux!, sa mère s la mère itd.). Te neopravdane i 223‡224). Rukopis koji je poslao sestri navodno se izgubio, pa je nedosljedne intervencije zatim su se ponavljale u brojnim kasnijim cijela obitelj bila iznenaena kada je nekoliko mjeseci nakon izdanjima. Tek je 1980. objavljeno kritiËko izdanje romana u kojem piπËeve smrti u novinama Le Temps Ëitala njegov roman (Bleton, je vjerno prenesen izvorni Hémonov rukopis. Poirier 2004: 46).
31 pionire koji krËe πume i koji imaju svoje obiËaje, jezik se joπ uvijek raspleÊu i zbog kojih se u analizama Ëesto i vrline. Po Montignyjevu miπljenju, rijeË je o kanad- spominje i rijeË “mit”. skom romanu koji moæe posluæiti kao model mladim kanadskim romanopiscima. Svoj izrazito pohvalan II.2. predgovor Montigny zavrπava nizom superlativa: Hé- monov roman, izmeu ostalog, naziva najpotpunijim, Za razliku od recepcije u frankofonskoj Kanadi, najistinitijim, najbolje napisanim i najknjiæevnijim u Francuskoj, Ëini se, nije bilo disonantnih miπljenja djelom koje je francuska Kanada nadahnula (Mon- o romanu Maria Chapdelaine. Zbog tragiËnih povijes- tigny 1916). nih okolnosti objavljivanje u novinama Le Temps Po istraæivanju Pierrea Pagéa i Auréliena Boivina, proπlo je nezapaæeno, ali kad se roman pojavio u kanadska knjiæevna kritika bila je podijeljena u ocjeni obliku knjige, privukao je veliku paænju knjiæevnih Hémonova romana: dok su jedni (poput Ubalda kritiËara. Zasluge za to treba u prvom redu pripisati Paquina) optuæivali Hémona da je nesposoban shvatiti izdavaËu Bernardu Grassetu5 koji je u travnju 1921. kanadsku duπu te da je dao iskrivljenu sliku Québeca, Hémonovim romanom otvorio svoju novu biblioteku odnosno da ga je ocrnio u inozemstvu prikazujuÊi ‡ Cahiers verts. Roman je tiskan u nakladi od 6000 njegove stanovnike kao nepismene, zaostale seljake i primjeraka, a prodavao se po cijeni od 6,50 franaka. robove nemilosrdne zemlje, drugi (Ernest Bilodeau, Grasset je mnogo uloæio u promidæbu: novinarima i Louvigny de Montigny, Damase Potvin) su mu se knjiæarima pismom je skrenuo paænju na Hémonovo divili jer je dobro razumio zemlju i njezine Ëestite i “prvorazredno djelo”, a nekima od njih je i poklonio slikovite stanovnike iako je bio stranac (Pagé 1969: primjerak romana; knjiæarama je dao popust; mnoge 747; Boivin 2013: 29). Na temelju iznesenih ocjena o je knjiæevnike potaknuo da piπu o romanu; lobirao je romanu dalo bi se zakljuËiti da su ga obje grupe u kod povjerenstava za dodjelu knjiæevnih nagrada; prvom redu analizirale kao povijesni dokument, od- poticao je adaptacije za kazaliπte, operu, film; slao je nosno da je naglasak stavljen na njegovu dokumen- pisma ravnateljima πkola, gimnazija, katoliËkih usta- tarnu, a ne na knjiæevnu vrijednost. nova, πkolskim inspektorima, a 1923. je za πkolarce Po miπljenju Normanda Villeneuvea, u kanadskoj objavio posebno ilustrirano izdanje romana; postupno recepciji romana Maria Chapdelaine postoje dva raz- je reklamu πirio na Kanadu, ©vicarsku i Belgiju. “U doblja: izmeu 1916. i 1921. roman je bio viπe napa- izlozima, na ulicama, na lecima, u dvadesetak novina, dan nego Ëitan, da bi nakon uspjeha francuskog izda- svatko je mogao pratiti kako napreduje prodaja Marije nja doæivio konsekraciju i u Kanadi (Bleton, Poirier Chapdelaine: do 12. kolovoza 1921. prodano je 50 2004: 112). Valja ipak napomenuti da je Hémon u tisuÊa primjeraka. Tri mjeseca kasnije, Grasset objav- Kanadi veÊ izmeu 1917. i 1920. dobio odreeno ljuje da je prodano 100 tisuÊa primjeraka.” U oæujku priznanje zahvaljujuÊi djelovanju nekoliko kvebeËkih 1922. hvali se da svakog dana 500 primjeraka romana druπtava (Société de Géographie, Société d’Arts, Sci- πalje u sve dijelove svijeta, a u sijeËnju 1923. veÊ se ences et Lettres, Société St Jean-Baptiste, Société des govori o 600 tisuÊa prodanih primjeraka6 (Boillat Amis de Maria Chapdelaine): preimenovanjem dvaju 1974: 238‡249). jezera Québec je dobio jezera Hémon i Chapdelaine, Mnoge poznate osobe iz politiËkih, vjerskih i u piπËevu Ëast otvoren je mauzolej, a na njegov grob vojnih krugova piπu o Hémonovu romanu (primjerice, postavljena je nadgrobna ploËa (Boillat 1974: 225). premijer Poincaré, kardinal Villeneuve, marπali Foch Osim toga, 1938. otvoren je Muzej Louis Hémon.4 i Joffre), a “meu velikim piscima tog vremena ne I pedeseta obljetnica nastanka romana (1963), kao postoji nitko tko u feljtonu, dnevniku, prepisci nije i piπËeve smrti (1964), bile su povod za odavanje govorio o romanu Maria Chapdelaine” (Boillat 1974: brojnih poËasti: na obali rijeke Péribonka otkriven je 236). Tisak o njemu piπe gotovo svakodnevno: izmeu spomenik piscu i njegovoj junakinji, organizirana je 1921. i 1925. u francuskim je novinama i Ëasopisima berba borovnica, a o piscu je objavljen niz pohvalnih objavljivano prosjeËno 300 Ëlanaka godiπnje o Mariji Ëlanaka. Prigodom stote obljetnice Hémonova roenja Chapdelaine, i to ne samo u knjiæevnim rubrikama (1980) otkriveno je njegovo bronËano poprsje i (Deschamps 1980). U promociji romana doπla je do otvorene su dvije velike izloæbe. ©est godina poslije, izraæaja Grassetova upornost i pronicavost: shvatio zapoËela je izgradnja novog muzeja Ëiji stalni postav Ëini izloæba Maria Chapdelaine, istine i laæi. Taj naziv ne Ëudi jer se oko romana isplelo mnogo priËa koje 5 Grassetu je pozornost na Hémonov roman skrenuo urednik Daniel Halévy, a njemu njegova majka (Boillat 1974: 226). Prije objavljivanja trebalo je rijeπiti pitanje autorskih prava s kanadskim 4 Musée Louis-Hémon smjestio se u kuÊi u kojoj je pisac æivio izdavaËem LeFebvreom i pariπkim Payotom s kojim je obitelj Hé- dok je radio za farmera Samuela Bédarda. Éva Bouchard, sestra mon bila dogovorila tiskanje. Grasset je s Payotom prvo dogovorio Samuelove æene, navodno je Hémona nadahnula za oblikovanje da Êe tiskati samo 6000 primjeraka, a potom je u svibnju 1921. za glavne junakinje romana. Iako to nije toËno (jedva su se poznavali 2000 franaka otkupio prava na roman. i nisu se dobro slagali), Éva se brzo u potpunosti uæivjela u ulogu 6 U pismu Hémonovoj sestri Grasset otkriva da su te brojke Marije Chapdelaine, pa je odræavala predavanja, odgovarala na napuhane, odnosno da “tisuÊa” predstavlja 250 primjeraka (Boillat pisma Ëitatelja, dijelila autograme itd. 1974: 245).
32 je da je konzervativno katoliËko seosko stanovniπtvo sjedilaËki, ali likove se ne dijeli na pozitivce i nega- njegova ciljana publika, ali publika koja nema naviku tivce, odnosno Ëitatelju se ne ukazuje koja je “dobra” Ëitati, pa je do nje dopro posredno, preko novina La interpretacija iznesene priËe. Sve to vodi nas do Croix i desno orijentiranih novinara te crkvenih dosto- zakljuËka da Maria Chapdelaine nije roman s tezom janstvenika i æupnika. i da se ne moæe tumaËiti iskljuËivo ideoloπki. Iako je NajveÊe su zanimanje za roman pokazali politiËki u Hémonovim zapisima o Québecu, kao i u romanu, desno orijentirani pisci i knjiæevni kritiËari (Daudet, vidljivo njegovo divljenje narodu (odnosno rasi, kako Doumic, Bordeaux, Le Goffic, Massis, Bazin i dr.), a se u romanu Ëesto ponavlja) koji se odræao zahva- za njegovu su recepciju bila posebno znaËajna tri Ëlan- ljujuÊi tradicionalnim vrijednostima, on sâm nije bio ka objavljena u utjecajnim publikacijama L’Action ni vjernik ni obiteljski Ëovjek9 pa se njegov svjeto- française, La Croix i Revue des Deux Mondes. Prvi nazor ne moæe dræati tradicionalistiËkim. dulji tekst o Hémonovu romanu napisao je Léon Daudet koji je ustvrdio da je Hémon uronio u dubine II.3. kanadske duπe i napisao odu Kanaanima te da mu je roman Maria Chapdelaine osigurao besmrtnost. Slije- Na temelju analize stajaliπta pripovjedaËa u Mariji dio je Ëlanak Henrija Massisa u kojem je roman oka- Chapdelaine (i nekih vidova Hémonova æivota), moæe rakteriziran kao katoliËko remek-djelo koje prikazuje se, dakle, zakljuËiti da nije rijeË o romanu s tezom “biÊa u kojima je vjera stvarna i joπ uvijek vrlo æiva”. nego o regionalnom romanu u kojem je prikazan æivot Dva mjeseca kasnije, etablirani romanopisac i odreenoga geografskog podruËja, njegova priroda i akademik René Bazin napisao je podulji Ëlanak u klima, mentalitet i obiËaji stanovnika Ëiju psihologiju kojem navodi da je Hémon “naπim roacima” u odreuje sredina u kojoj æive. Æanrovska pripadnost Kanadi priπao otvorene duπe i sve shvatio te istiËe da nekog djela vaæna je jer predstavlja podlogu za odre- je obitelj Chapdelaine skromna kad je u pitanju odjeÊa ivanje njegovog odnosa prema knjiæevnoj tradiciji, i jezik, ali je “veliËanstvena u svojoj vjeri, jedinstvu, odnosno za uoËavanje novine koju ono donosi u Ëestitosti i hrabrosti”. obzoru oËekivanja Ëitatelja u trenutku kad se po- Ideoloπko tumaËenje romana koje je vidljivo u javljuje (Jauss 1999: 257). U vrijeme kad je Grasset kritikama objavljenima tijekom 1920-ih ima jako tiskao Mariju Chapdelaine, regionalni roman nije bio uporiπte u njegovom zavrπetku: u 15. poglavlju po- novina u francuskoj knjiæevnosti: zahvaljujuÊi tradiciji javljuju se glasovi koji Mariji govore o draæima æivota pastoralnog romana (Sand) i realistiËkog romana s na zemlji, o stranim prostorima na kojima æivi druga temom seljaπtva i sela (Balzac), taj je æanr stekao rasa koja govori drugim jezikom, o ljepoti francuskog odreeni simboliËki kapital, a u razdoblju od kraja jezika, o drevnom korijenu koji je u novoj zemlji pro- 19. stoljeÊa do Drugog svjetskog rata doæivio je snaæan naπao svoju mladost, o nuænosti da se ostane i opstane zamah. Regionalni roman u to se vrijeme dobro pro- u Québecu u kojem se niπta nije promijenilo niti Êe se davao, dobivao ugledne nagrade (Goncourt, Femina, promijeniti.7 Desno orijentirana kritika dræala je da Renaudot itd.), a mnogi su naslovi doæivjeli nekoliko roman promovira tradicionalne krπÊanske vrijednosti izdanja. Postao je neka vrsta modela i uπao u antologije te povratak zemlji i odræavanje postojeÊeg druπtvenog koje su se koristile u πkolama. Meu mnogobrojnim poretka, a Mariju je predstavljala kao ideal kvebeËke piscima (Fabre, Le Roy, Guillaumin, Lemonnier, æene (Sagnes 2014: 588‡589). Po takvom tumaËenju, Bazin, Chateaubriant, Genevoix, Pourrat, Bachelin, Maria Chapdelaine bila bi roman s tezom. U prilog Silvestre i dr.) i djelima valja izdvojiti Renéa Bazina takvoj tvrdnji iπla bi Ëinjenica da se govor triju glasova i njegov roman La terre qui meurt (1898) koji se sma- i na jeziËnoj i na misaonoj razini sasvim razlikuje od tra najpoznatijim predstavnikom toga æanra. Marijinog jednostavnog govora i promiπljanja svijeta. Hémonov se roman oslanja na tu tradiciju, ali PripovjedaË se, dakle, postavlja kao nadreena instan- donosi i niz novih elemenata: u njemu se mijeπaju cija u odnosu na lik, πto je jedna od kljuËnih osobina egzotiËno i ruralno te nudi novi koncept kolonizacije romana s tezom.8 PripovjedaËevo se stajaliπte, meu- koja nije militaristiËka nego rustikalna. Osim toga, u tim, u ovom romanu ne prikazuje kao jedino valjano. vrijeme kada se Francuska oporavlja od trauma rata, U njemu se nude dva pogleda na svijet ‡ nomadski i prikaz seoskog æivota u udaljenom kutu svijeta Ëita- teljima djeluje idiliËno i budi nostalgiju za slavnim proπlim vremenima, kada je Francuska bila kolo- nijalna sila. Dok su prvi Ëitatelji u romanu vidjeli sliku 7 Nekoliko reËenica iz tog dijela romana vrlo se Ëesto citira: “Nous sommes venus il y a trois cents ans, et nous sommes restés”; zdrave i jake tradicionalne Francuske, a Hémona “Au pays de Québec rien n’a changé. Rien ne changera, parce dræali tradicionalistom, tijekom 1960-ih i 1970-ih, u que nous sommes un témoignage”; “Au pays de Québec rien ne skladu s antikolonijalistiËkom ideologijom, prikazuje doit mourir et rien ne doit changer” (Maria Chapdelaine: 193‡194). SliËna razmiπljanja Hémon iznosi i u svojim zapisima o Québecu. (v. Écrits: 44‡48) 9 O tome svjedoËi njegovo bjeæanje od obitelji: u Francuskoj 8 O osobinama romana s tezom v. Suleiman, Susan Robin ostavlja roditelje i sestru, a u Engleskoj Lydiju O’Kelly s kojom je 1983. Le Roman à thèse. Paris: PUF. bio u vezi, kao i kÊer koju su dobili 1909.
33 ga se kao odmetnika, avangardnoga politiËkog kriti- autor tog klasika kanadske frankofonske knjiæevnosti Ëara, hrabrog revolucionara. Hémon kao umjetnik- Francuz. Ne Ëudi, stoga, da su Lagarde i Michard aktivist ili pak kao nostalgiËni tragaË za iskonskom uvrstili Hémona u svoju povijest francuske knji- Francuskom ‡ to je tek jedan od paradoksa na koje æevnosti (Lagarde, Michard 1971: 217‡218),12 ali Ëudi ukazuju Bleton i Poirier.10 da ga Brunet u povijesti kanadsko-francuske knji- Tijekom 1980-ih zbog sekularizacije druπtva, æevnosti uopÊe nije spomenuo (Biron i dr. 2007: 201). odvajanja crkvenih i politiËkih vlasti, odbacivanja Zbunjuje i Ëinjenica da Tougas tvrdi da je Maria religije, uspona feminizma, afirmacije raznolikosti i Chapdelaine prvo romaneskno remek-djelo kanadske individualizma, roman Maria Chapdelaine naizgled knjiæevnosti (Tougas 1974: 129), a Laffont i Bompiani pada u zaborav. Po Pagéovu miπljenju, “rasprave o dræe da je rijeË o francuskom romanu koji je postao laænim problemima od njega su udaljile kvebeËku najreprezentativnije djelo kanadske knjiæevnosti publiku, a u prvom redu studentsku” koja roman dræi (Laffont, Bompiani 1986: 384). Usprkos ovim razmi- zastarjelim i nezanimljivim (Pagé 1969: 752). Ta je moilaæenjima u odreivanju Hémonove pripadnosti tvrdnja moæda pretjerana jer upravo je “rat interpre- jednoj nacionalnoj knjiæevnosti, nepobitna je Ëinjenica tacija” doveo Hémona i njegov roman do prestiænog da su zahvaljujuÊi njemu Francuska, a zatim i fran- statusa: naπao se u mnogim knjiæevnim leksikonima kofonski svijet upoznali Québec te da je roman Maria i enciklopedijama, bio je tema brojnih Ëlanaka, knjiga Chapdelaine uveo Kanadu u svjetsku knjiæevnost i disertacija. Kao poseban oblik konsekracije valja (Boivin 1998). navesti da su izmeu 1990. i 1995. objavljena Hémo- nova sabrana djela. Aurélien Boivin, urednik tog trosveπËanog izdanja, 1996. je ustvrdio da je Maria III. Chapdelaine vjerojatno najtiraænije i najuspjeπnije djelo napisano na francuskom jeziku. Imaju li se u U svjetskoj afirmaciji nekog autora vaænu ulogu vidu sva izdanja tog romana na francuskom jeziku i igra nekoliko Ëimbenika: prijevodi, novine, Ëasopisi svi prijevodi, lako se dolazi do brojke veÊe od Ëetiri i knjige te nastava (u prvom redu nastava knjiæevnosti milijuna primjeraka, navodi Boivin (2013: 11). O i stranih jezika). Kad su u pitanju prijevodi, Pierre kvantitativnim pokazateljima uspjeha piπe i Sylvie Bourdieu upozorava da djela (knjiæevna, filozofska i Sagnes koja navodi podatak da je do 2014. u Kanadi dr.) prilikom izmjeπtanja iz jednog polja u drugo, objavljeno tridesetak ponovnih izdanja Hémonova odnosno iz nacionalnog u internacionalno polje, sa romana, a u Francuskoj isto toliko te da je preveden sobom ne nose svoj originalni kontekst, πto moæe na Ëetrdesetak jezika (Sagnes 2014: 589). Maria dovesti do nesporazuma (Bourdieu 2002: 3‡8). Polje Chapdelaine doæivjela je i brojne adaptacije i ekrani- u koje se (prevedeno) djelo prenosi odreeno je cijelim zacije. Prvi se film, u reæiji Juliena Duviviera, pojavio nizom specifiËnih Ëimbenika i instancija koji utjeËu 1934, a ulogu Françoisa Paradisa odigrao je Jean na interpretaciju i recepciju. Gabin. Joπ su dva redatelja posegnula za Hémonovim Potrebno je, stoga, prouËiti polje hrvatske knji- romanom: Marc Allégret (1950) i Gilles Carle (1983). æevnosti u trenutku kada u nju ulazi Hémonov roman. Tome valja pridodati i brojne kazaliπne predstave, Na recepciju francuske (i frankofonske) knjiæevnosti strip, radio i TV-serije nastale po romanu (Bleton, kod nas u to su vrijeme, kao i tijekom druge polovice Poirier 2004: 137). 19. i na poËetku 20. stoljeÊa, utjecali i druπtveno-poli- U radovima o Mariji Chapdelaine Ëesto se istiËe tiËki Ëimbenici. Naime, bilo je to razdoblje borbe iznimna vaænost tog romana za kvebeËku kulturu i protiv dominacije njemaËkog jezika i kulture, pa je u druπtvo: tvrdi se da je presudan za odreivanje Ëasopisima vidljiv stalan rast zanimanja za francusku nacionalnog identiteta (Pagé 1969: 746) i da se prema knjiæevnost. Iako se u prvim desetljeÊima 20. stoljeÊa njemu mjeri cjelokupni romaneskni opus kanadske kod nas uglavnom pisalo o francuskim romanopiscima knjiæevnosti na francuskom jeziku (Biron i dr. 2007: starije generacije (Barrèsu, Franceu, Lotiju, Bour- 204).11 Joπ se ËeπÊe, meutim, istiËe Ëinjenica da je getu), pratila se i suvremena knjiæevna produkcija. Po mojem istraæivanju, Hémonov je roman prvi zapazio Ivan Merz (Banja Luka, 1896. ‡ Zagreb, 10 Po njihovu miπljenju, uz Hémona se veæe cijeli niz paradoksa: 1928). U svojoj je disertaciji ‡ naslovljenoj L’influen- zaËetnik je kvebeËkog regionalnog romana i zagovornik ostanka na ce de la liturgie sur les écrivains français: de Cha- rodnom tlu, a on sâm bio je vezan uz grad i vjeËiti putnik; istovremeno teaubriand à nos jours, obranjenoj na Filozofskom osjeÊa oËaranost i odbojnost prema ukorijenjenosti; odlazi u Ame- fakultetu u Zagrebu 9. svibnja 1923. ‡ u poglavlju o riku, ali tamo ne nalazi ameriËki modernitet kao buduÊnost Francuske ni neko epsko doba osvajanja Zapada, nego proπlost Francuske; ro- Henryju Bordeauxu i Renéu Bazinu, Merz napisao: man Maria Chapdelaine predstavlja temelj kvebeËke romaneskne knjiæevnosti, a napisao ga je Francuz itd. 11 Hémon je utjecao i na primarnu knjiæevnu produkciju: 12 U njihovom je prikazu u prvom planu, oËekivano, Maria kanadski romanopisci (Gourdeau, Sicard, Carrier, Potvin i dr.) piπu Chapdelaine (“knjiga kojoj [Hémon] duguje slavu”, “dirljiva neku vrstu nastavaka njegovoga najpoznatijeg romana ili romane priËa”), ali navode se i ostala Hémonova djela, pri Ëemu se posebno u kojima je jasno vidljiv Hémonov utjecaj, πto Bleton i Poirier istiËe πarm njegovih londonskih novela, iz kojih je izabran jedan nazivaju fetiπizacijom (Bleton, Poirier 2004: 111‡112; 138). ulomak.
34 “Gotovo da ne proe nijedan dan a da se ne pojavi ©ariÊev prijevod romana objavljen je 1936. i kao neki vrijedan roman kojem bi valjalo dati mjesta u knjiga, a izdavaË je bila Akademija Regina Aposto- naπoj studiji”, πto je zatim u biljeπci pojasnio: “Npr. lorum. RijeË je o svojevrsnom medijskom centru koji Roman Marie Chapdelaine L. Hémona (500.000 je krajem 1931. pokrenuo Vrhbosanski ordinarijat s prodanih primjeraka)” (Merz 1996: 241‡242). ciljem promicanja katoliËkog πtiva. U sijeËnju 1932. Prvi Hémonov prevoditelj na podruËju nekadaπnje pod okrilje Regine Apostolorum stavljen je i KatoliËki Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije nazvane tjednik. RijeË je o nakladniku koji je uglavnom Kraljevina Jugoslavija) bio je Drago ∆epuliÊ (Novi objavljivao teoloπku literaturu, a tiskao je i neπto poe- Vinodolski, 1893. ‡ Zagreb, 1976). ∆epuliÊ je s Iva- zije te nekoliko romana s vjerskom tematikom (pri- nom Merzom studirao romanistiku u BeËu i Parizu, mjerice, Wallaceova Bena Hura i Jammesova Gospo- bio je doktor filozofije te autor mnogih knjiga i dina ozeronskog æupnika). Ëlanaka o knjiæevnosti i filozofiji. Po zavrπetku studija, BuduÊi da je Hrvatska izmeu 1918. i Drugog radio je kao profesor u zagrebaËkoj Nadbiskupskoj svjetskog rata najveÊim dijelom bila dio juænosla- gimnaziji. Preveo je cjelovite romane nekoliko fran- venske zajednice (koja je dvaput mijenjala ime), valja cuskih romanopisaca (Jalouxa, Daudeta, Bourgeta), spomenuti i ostale prijevode Hémonova romana iz a za Vijenac je preveo prvih devet poglavlja (uz neka tog razdoblja. Naime, izmeu dva hrvatska prijevoda, manja kraÊenja) Hémonova romana koja su pod objavljeni su i prijevodi na slovenski i srpski jezik. naslovom Marija Chapdelaine: pripovijest iz fran- Slovensko izdanje pod naslovom Marija Koæuhova cuske Kanade 1923. tiskana u nastavcima od 1. do objavljeno je 1927. u Ljubljani u prijevodu Antona 16. broja Ëasopisa. Debeljaka, a 1931. u Beogradu je tiskana Marija S obzirom da su ∆epuliÊ i Merz bili kolege na ©apdelen u prijevodu Vladimira SpasojeviÊa, s po- studiju, a zatim i u gimnazijskoj zbornici, moglo bi govorom Henryja Bordeauxa. Roman je doæivio joπ se pretpostaviti da je Merz ∆epuliÊu skrenuo pozor- jedan prijevod na srpski jezik: 1984. u Beogradu je nost na Hémonov roman. Merza se moæe povezati i s objavljena Marija ©apdelen, ilustrirano izdanje u drugim hrvatskim prevoditeljem Hémonova romana prijevodu Jasne ToπiÊ. Ovome valja pridodati i prije- ‡ Slavkom ©ariÊem (Livno, 1907. ‡ Zagreb, 1984). vode drugih Hémonovih djela: Lizi Blekston i druge ©ariÊ je nakon mature u travniËkoj isusovaËkoj gim- pripovetke (Beograd, 1929), Lizzie Blakeston (Zagreb, naziji upisao studij francuskog jezika, arheologije i 1939), Gospodin Ripoa (Beograd, 1958). povijesti umjetnosti na zagrebaËkom Filozofskom Kad je u pitanju knjiæevna kritika, Ëini se da je fakultetu, a doktorat iz filozofije obranio je u istome prvi prikaz romana objavljen godinu dana nakon gradu na Bogoslovnom fakultetu. I on je, poput Merza ∆epuliÊeva prijevoda u Vijencu. RijeË je o tekstu i ∆epuliÊa, predavao u Nadbiskupskoj gimnaziji. tiskanom 1924. u Ëasopisu Jugoslavenska njiva Ëiji Cijeloga se æivota intenzivno bavio vjerskim radom, a je autor potpisan kao Sanjivin. Prikaz poËinje s posebno se angaæirao u postupku za proglaπenje bla- nekoliko reËenica o Hémonu: “Boleæljiva, osjetljiva æenim Ivana Merza, Ëiju je doktorsku disertaciju preveo narav. Umro je pred nekoliko mjeseci u Kanadi. s francuskog na hrvatski jezik (Nagy 1985: 1‡2). SamoÊa i povuËenost, kao da su zaoπtrili, pojaËali ©ariÊ je preveo cijeli Hémonov roman koji je u njegov dar opaæanja” (Sanjivin 1924: 73). U nastavku nastavcima (od 27. listopada 1935.13 do 3. sijeËnja teksta suprotstavlja se Hémonov jednoliËan i suh 1937) tiskan u sarajevskom KatoliËkom tjedniku. vanjski æivot sa stvaralaËkom i snovitom unutarnjom Kako je rijeË o hrvatskim tjednim novinama14 Ëije je snagom, a ta se suprotnost, piπe hrvatski knjiæevni osnivanje 1921. godine pokrenuo mons. Ivan ©ariÊ, kritiËar, uoËava i u romanu Maria Chapdelaine (“koji na njih se moæemo pozvati kad govorimo o hrvatskoj je do sada doæivio preko pet stotina izdanja”): buduÊi recepciji Hémonova romana. U prilog tome govori i da se zbog hladnoÊe ne moæe izlaziti iz kuÊe, “u najava Uredniπtva, objavljena 20. listopada 1935, da pomanjkanju izvanjskih doæivljaja, duπa se zanosi Êe se roman Ëitateljima izmeu ostalog svidjeti i “radi snovima i nadama, traæi sreÊu...” Autor prikaza lijepoga hrvatskog jezika”. ukratko prepriËava roman, Ëesto citirajuÊi pojedine dijelove i stavljajuÊi naglasak na nekoliko bitnih ele- menata: vaænu ulogu prirode, razliku izmeu “starih 13 Zanimljivo je da je u istom broju u rubrici Knjiæevnost tiskan naseljenika Kanade, koji su kao i uroenici primili i kratki prikaz romana Zemlja umire Renéa Bazina koji je te godine neki atavizam vjeËnoga nemira, seljenja, burnoga i objavljen u Zagrebu u prijevodu Vojmila Rabadana. promjenljivoga æivota (...) i izmeu tek iz Francuske 14 “Korijeni najdugovjeËnijeg katoliËkog tjednika u Bosni i nadoπlih iseljenika, koji su doπli ovamo da se smire i Hercegovini seæu u daleku 1922, a sloæenosti druπtveno-politiËkih gibanja proizvest Êe da bude dva puta zabranjivan i da izlazi pod da obraujuÊi muËno po koji komadiÊ zemlje nau tri razliËita imena: Nedjelja, Kriæ i KatoliËki tjednik.” Nakon zadovoljstvo i spokoj” (ibid. 74). cenzure, pljenidbe te zabrane tiskanja Nedjelje i Kriæa, 6. rujna Drugi se prikaz romana moæe naÊi u veÊ spo- 1925. te se novine pojavljuju pod naslovom KatoliËki tjednik i menutom tekstu uredniπtva KatoliËkog tjednika pod pod tim Êe imenom izlaziti do Uskrsa 1945, kada su komunistiËke vlasti zabranile njihovo tiskanje. KatoliËki tjednik ponovno je poËeo naslovom Naπ novi roman “Marija Chapdelaine”. Na izlaziti u studenom 2002. (URL: http://put-istina-zivot.com/ poËetku se iznose zapaæanja o recepciji romana u katolicki-tjednik/). Francuskoj i Kanadi (prvo nezapaæen, ali nakladnici
35 su brzo otkrili njegovu ljepotu i za njega su se jagmili; kupne kanadske knjiæevnosti na francuskom jeziku, “do danas je doæivio nebrojena izdanja, a broj na πto u svom Ëlanku ukazuju Évaine Le Calvé Ivi- πtampanih primjeraka veÊi je od jednog milijuna”; ËeviÊ i Maja GrgasoviÊ. Po njihovu miπljenju, kod dobio nagradu Francuske akademije; “filmovan”), a nas je ta knjiæevnost ostala na “perifernom” poloæaju, potom se roman odreuje kao katoliËko πtivo (“u u sjeni velike francuske knjiæevnosti. Odnos izdavaËa Francuskoj nema katoliËke kuÊe, koja u svojoj knjiæ- prema djelima iz kanadske knjiæevnosti na fran- nici nema toga romana”; “vjera je [likovima] glavni cuskom jeziku donekle se promijenio tijekom zadnja pomagaË u svim patnjama i tegobama æivota”; majka dva desetljeÊa, odnosno nakon osamostaljenja Hrvat- Chapdelaine djecu odgaja “u krπÊanskom duhu”; “za ske. Ponajviπe se, meutim, prevode suvremeni (mla- Marijinu sreÊu i smirenje zasluæan je i æupnik”; ro- di) autori, dobitnici nagrada, neπto ËeπÊe knjiæevnice man je preveo “Ëitateljima naπega lista dobro poznati nego knjiæevnici, ali uglavnom anglofonski pisci. Na vrsni prevodilac klasiËnih katoliËkih romana prof. temelju malog broja objavljenih prijevoda moglo bi Slavko ©ariÊ”). Osim toga, autor priloga ukratko je se zakljuËiti da ne postoji ni organizirana izdavaËka prepriËao sadræaj romana te istaknuo razloge zbog mreæa ni strategija prevoenja (Le Calvé IviËeviÊ, kojih bi se Ëitatelju mogao svidjeti: suvremene so- GrgasoviÊ 2017: 331). Osim toga, u samom procesu cijalne tendencije, klasiËna obradba, napet stil i lijep prevoenja javlja se dodatni problem: s jedne strane, hrvatski prijevod. prevoditelj je pod utjecajem znanja koja se temelje TreÊi je prikaz 1939. u Ëasopisu Hrvatska smotra na jeziku i knjiæevnosti Francuske, pa djelo shvaÊa s objavio Duπan Æanko, a povod mu je bilo sarajevsko francuskog i europskog glediπta, a s druge strane, izdanje Hémonova romana na koje se, kako autor i svjestan je geografske i kulturne udaljenosti koja sam priznaje, osvrÊe “u zakaπnjenju”. Roman je, prav- postoji kako izmeu hrvatske i francuske, tako i iz- da se Æanko, i u Francuskoj “prekasno zapaæen”: tek meu hrvatske i kvebeËke knjiæevnosti. Prevoditelj kad je objavljen kao knjiga Francuzi su “zapanjeni stoga mora razumjeti druπtvenu, kulturnu i jeziËnu otkrili ne samo jedno draæesno romaneskno djelo na klimu Québeca jer samo tako pri prevoenju moæe svome jeziku, nego jednu svoju sredinu, svoj komadiÊ izbjeÊi mnoge zamke, od nerazumijevanja do egzoti- narodne duπe prenesen uz velika jezera hladne Ka- zacije (ibid. 332‡333). nade” (Æanko 1939: 420). Po Æankovu miπljenju, Neki od problema s kojima se prevoditelji suoËa- Maria Chapdelaine ispunjava misiju dobrog umjet- vaju vidljivi su i u prijevodima Hémonova romana u niËkog djela koje “spaπava za vjeËnost duπe naroda, kojima se mogu naÊi mnogi arhaizmi, regionalizmi, duπu sredine, duπu grada, sela ili Ëovjeka” (ibid. 421). kanadizmi i anglizmi, πto je u skladu s realistiËkom Æanko navodi da je nakon objavljivanja u podlistku poetikom tog romanopisca. U originalnom tekstu KatoliËkog tjednika i potom u obliku knjige to djelo uoËava se razliËit pristup tim rijeËima. Primjerice, ne- “bez ikakova glasa i knjiæevne obavijesti otiπlo skoro ke kanadizme pripovjedaË objaπnjava, neki su mor- u zaborav (...) u knjiæevnom svijetu i u javnoj kritici foloπki sliËni rijeËima iz standardnoga francuskog jer se moæda shvatilo, da se radi o poboænoj lektiri jezika, a drugi razumljivi iz konteksta, pa francuski osrednje vrijednosti” (ibid.). RijeË je, meutim, o Ëitatelj nema (veÊih) problema u razumijevanju. Za “zlatnoj knjizi” u kojoj naπ kritiËar uoËava “radost hrvatskog prevoditelja, meutim, kanadizmi predstav- rada, poeziju stvaranja”, suprotstavljanje “sjedioca” ljaju znaËajan problem: treba ih prevesti tako da budu i pustolova, “red i neprestani mir”, tradicionalne razumljivi hrvatskim Ëitateljima, ali i naznaËiti da se francuske vrijednosti prenesene u Kanadu, patrijar- radi o rijeËima koje ne pripadaju standardnom fran- halno plemenitu obitelj, a posebno istiËe Mariju, cuskom jeziku. Kako je rijeË o zanimljivoj i sloæenoj “utjelovljeni lik metafiziËke misije æene”. temi o kojoj bi se mogao napisati zaseban Ëlanak, navest Êemo tek nekoliko prevoditeljskih rjeπenja. Poezija njezine ljubavi, ærtve i æenstva tvori najdublji Primjerice, kad su u pitanju regionalizmi i kanadizmi, Ëar ovoga romana, koji je u cjelini umjetniËka evolucija moæe se spomenuti da je imenica veilloches ispravno πutljivih energija jednoga staroga, velikoga, krπÊan- prevedena kao stog; sintagma eau frette kao svjeæa skoga naroda, koji æivi sa svojom strogoπÊu i moralnom osjetljivoπÊu svoga duha Ëak na granici civilizirana voda; godendard regionalizmom æaga itd. S druge svijeta i u pustoπi drugoga kontinenta (ibid.) strane, ima i loπih prevoditeljskih rjeπenja: imenicu boucane (dim) ∆epuliÊ je ostavio neprevedenu, a ©ariÊ ‡ piπe Æanko. Prikaz zavrπava konstatacijom da je je faire un règne pogreπno preveo sintagmom osnovati djelo solidno i Ëistim jezikom preveo Slavko ©ariÊ. carstvo umjesto provesti æivot itd. Posebno valja Osim ©ariÊeva potpunog i ∆epuliÊeva djelomiË- istaknuti problem koji predstavlja rijeË bleuets kojom nog prijevoda Marije Chapdelaine, u Hrvatskoj je se u Kanadi oznaËava borovnica, a u Francuskoj objavljena joπ samo novela Lizzie Blakeston u prije- razliËak. I Hémon je bio svjestan moguÊnosti zabune: vodu Jakπe Sedmaka. Malen broj prijevoda dijelom na kraju 4. poglavlja rijeË bleuets spominje bez objaπ- je rezultat Hémonova skromnoga knjiæevnog opusa, njenja, ali veÊ na poËetku 5. objaπnjava francuskom ali njihov slab odjek ukazuje na manjak zanimanja Ëitatelju: “le bleuet, qui est la luce ou myrtille de hrvatskih profesionalnih Ëitatelja za djela toga pisca. France” (Maria Chapdelaine: 65). ∆epuliÊ bleuets O tom se problemu moæe govoriti i na razini cjelo- prvo prevodi rijeËju razliËak, ali uvidjevπi (dijelom)
36 svoju pogreπku u 5. poglavlju piπe: razliËak, t. j. francuskom realistiËkom romanu i nezainteresiranom francuska borovnica. ©ariÊ je, meutim, shvatio da za knjiæevnu avangardu, a zatim u KatoliËkom tjedniku je rijeË o borovnici, pa je ispravno preveo rijeË bleuet. koji je crkveno glasilo. Osim toga, Hémonov je ro- I ovih nekoliko primjera ukazuje na odgovornost man u obliku knjige tiskala Akademija Regina Apost- prevoditelja kao posrednika izmeu dviju kultura i olorum, izdavaË koji je objavljivao naboæna djela. Svi potvruje vaænost (dobrog) prijevoda u recepciji prikupljeni podaci ukazuju na to da je roman Maria nekog knjiæevnika. Chapdelaine tijekom 1920-ih i 1930-ih kod nas, jed- Osim prijevoda, u recepciji i meunarodnoj nako kao i u Francuskoj, u prvom redu bio ideoloπki afirmaciji nekog autora vaænu ulogu igraju i povijesti tumaËen kao katoliËko πtivo. Osim toga, s poËetkom stranih knjiæevnosti koje su sastavni dio visoko- Drugog svjetskog rata kod nas se, a dobrim dijelom i πkolskog obrazovanja. Kad je u pitanju francuska u Francuskoj, ugasilo zanimanje za taj Hémonov ro- knjiæevnost, hrvatski Ëitatelji imaju na raspolaganju man. dvije povijesti knjiæevnosti: prva ‡ Ëiji je autor Petar Skok ‡ obuhvaÊa samo 19. i dio 20. stoljeÊa, a druga ‡ na kojoj su radili mnogi naπi romanisti ‡ prikazuje IV. cjelokupnu francusku knjiæevnost i dio je biblioteke Povijest svjetske knjiæevnosti. Skok Hémona spominje “Nije li reËeno sve, a Ëak i viπe od toga, o Hémonu samo u bibliografskom dodatku na kraju knjige: i o Mariji?” ‡ pitaju se krajem 1970-ih sastavljaËi navodi Ëetiri jedinice vezane uz prijevode njegovih jedne antologije kvebeËke knjiæevnosti (Marcotte djela. U novijoj povijesti francuske knjiæevnosti Pierre 1979: 172). Iz hrvatske perspektive gledano, na to se Calderon u poglavlju Kanada ‡ knjiæevnost Québeca pitanje mora odgovoriti nijeËno. Kod nas se, naime, Hémonu posveÊuje tek desetak redaka stavljajuÊi o Hémonovu najpoznatijem romanu vrlo malo pisalo. naglasak na Glasove koji Mariji govore o nuænosti Prikazi su malobrojni, a podaci o prijevodima netoËni ostanka i opstanka u surovoj zemlji. ili manjkavi.16 To pomalo Ëudi jer Maria Chapdelaine Na kraju poglavlja posveÊenog Hémonovoj re- je, u tome se knjiæevni kritiËari i povjesniËari knji- cepciji u Hrvatskoj moæe se zakljuËiti da analiza prije- æevnosti slaæu, najpoznatiji roman kanadske knjiæev- voda, prikaza i povijesti knjiæevnosti pokazuje da nosti na francuskom jeziku. Njegova je knjiæevna Maria Chapdelaine kod nas nije izazvala znaËajnije sudbina bila vrlo zanimljiva. Prvo objavljivanje u pa- zanimanje. Valja ipak istaknuti da je roman u cjelini riπkim novinama Le Temps (1914) proπlo je nezapa- ili dijelom doæivio Ëak tri objavljivanja u Hrvatskoj, æeno, a ni prvo kanadsko izdanje (1916) u poËetku jedno u Sloveniji i dva u Srbiji. U hrvatskom prijevodu nije izazvalo znaËajnije zanimanje Ëitatelja. Uspjeh pojavio se samo dvije godine nakon Grassetova iz- je doπao tek 1921, kada je roman objavio Bernard danja. RijeË je o jednom od prvih prijevoda Hémonova Grasset. ZahvaljujuÊi upornosti i pronicavosti toga romana u Europi:15 prethodili su mu njemaËki i danski pariπkog izdavaËa, Maria Chapdelaine je doprla kako prijevod iz 1922, a 1923. ‡ kada se pojavio prvi hrvat- do brojnih profesionalnih Ëitatelja koji su o romanu ski prijevod ‡ objavljeni su prijevodi na joπ pet jezika: Ëesto i pohvalno pisali, tako i do πire Ëitateljske Ëeπki, nizozemski, poljski, πvedski i πpanjolski. publike iz razliËitih slojeva francuskog druπtva. S Istraæivanje upuÊuje na pretpostavku da je u druge strane, kanadski Ëitatelji nisu bili jednoglasni u Hrvatskoj Hémonov roman prvi uoËio Ivan Merz, i ocjeni Hémonova romana: neki su ga prihvatili s to veÊ poËetkom 1920-ih, odnosno kada je u Fran- odobravanjem i divljenjem, a drugi su dræali da daje cuskoj objavljen u obliku knjige. Merz je radio kao iskrivljenu i ruænu sliku Québeca. Meutim, pod profesor francuskog i njemaËkog jezika u Nadbiskup- utjecajem uspjeha francuskog izdanja, roman je do- skoj gimnaziji, a slobodno je vrijeme posvetio odgoju æivio konsekraciju i u Kanadi. mladeæi u katoliËkoj organizaciji Hrvatski orlovski Na uspjeh Marije Chapdelaine povoljno je dje- savez. Drago ∆epuliÊ i Slavko ©ariÊ, prevoditelji Hé- lovalo i dobro pozicioniranje romana kao æanra u monova romana na hrvatski jezik, bili su katoliËki francuskom knjiæevnom polju te uzlet regionalnog intelektualci, Merzovi kolege sa studija i iz zbornice, romana. Neki knjiæevni kritiËari, meutim, nisu Ma- ali i prijatelji. Na temelju toga moæe se zakljuËiti da riju Chapdelaine vidjeli kao (iskljuËivo) regionalni je roman Maria Chapdelaine kod nas, jednako kao i u Francuskoj, u prvom redu bio zanimljiv desno orijentiranim, konzervativnim Ëitateljima. O dobroj 16 recepciji romana meu tradicionalno orijentiranom Jelena NovakoviÊ navodi da je prvi prijevod Marije Chapdelaine objavljen oko 1936. u Beogradu (v. Le Calvé IviËeviÊ, Ëitateljskom publikom svjedoËi i podatak da je ro- GrgasoviÊ 2017). Prema podacima iz kataloga Nacionalne i man prvo objavljen u Vijencu, Ëasopisu sklonom sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu, taj je prijevod objavljen 1931. Osim toga, u struËnoj literaturi dosad se nisu spominjala dva hrvatska prijevoda (∆epuliÊev, 1923. i ©ariÊev, 1935‡1937), kao ni slovenski prijevod (1927). Nijedan od tih prijevoda nije spome- 15 Godine 1921. u Kanadi je objavljen prijevod romana na nut ni u poduæem popisu prijevoda koji prati natuknicu Maria engleski jezik. Uslijedili su i engleski prijevodi u SAD-u i Velikoj Chapdelaine u leksikonu kanadske knjiæevnosti (v. Deschamps Britaniji. 1980).
37 roman, nego kao roman s tezom koji brani tradi- Boivin, Aurélien 2013. “Maria Chapdelaine ou L’éloge cionalne vrijednosti: vjeru, obitelj, druπtveni poredak. de la survivance française en Amérique”, u: Pour une lec- Tako se tijekom 1920-ih i 1930-ih u sva tri prouËavana ture du roman québécois, 11‡29. URL: http://banq. knjiæevna polja ‡ francuskom, kanadskom i hrvatskom pretnumerique.ca/resources/535ffb821dab10c29731c4c1. ‡ moæe uoËiti stajaliπte da je Hémon zagovornik Pristup: 20. 12. 2018. tradicionalnih vrijednosti i nostalgiËni tragaË za iskon- Boivin, Aurélien 2006. “Le roman du terroir”, u: Québec français, br. 143, 32‡37. skom Francuskom. Do promjene recepcije dolazi Bourdieu, Pierre 2002. “Les conditions sociales de la tijekom 1960-ih i 1970-ih, kada ga se prikazuje kao circulation internationale des idées”, u: Actes de la recher- avangardnoga politiËkog kritiËara i hrabrog revolu- che en sciences sociales, 45, br. 1, 3‡8. cionara. »ini se, stoga, da su Bleton i Poirier u pravu Bourdieu, Pierre 1998. Les Règles de l’art: genèse et kada tvrde da je paradoks kljuËna rijeË za razumije- structure du champ litéraire. Paris: Seuil. vanje Hémona i njegova opusa. Upravo su zato o Daudet, Léon 1921. “Maria Chapdelaine: un chef- Hémonu napisani mnogi Ëlanci, knjige i disertacije, a d’œuvre français sur le Canada”, u: L’Action française, 8. roman Maria Chapdelaine i danas je zanimljivo πtivo, lipnja. posebice za kanadske Ëitatelje. Imamo li u vidu brojna Deschamps, Nicole 1968. “Lecture de ‘Maria Chap- izdanja, adaptacije i prijevode te bogatu sekundarnu delaine’”, u: Études françaises, vol. 4, br. 2, 151‡167. literaturu, moramo se sloæiti sa Sylvie Sagnes da je Deschamps, Nicole 1980. “Maria Chapdelaine”, u: Dictionnaire des œuvres littéraires du Québec: t. 2: 1900 à Maria Chapdelaine dugovjeËna uspjeπnica (Sagnes 1939. Montréal: Fides, 663‡673. 2014: 589). Dr. Drago ∆epuliÊ. URL: http://ivanmerz.hr/staro/ glasilo/1976/1976-Drago_Cepulic.htm. Pristup: 15. 3. 2019. Études canadiennes / Canadian studies, 1981, br. 10. LITERATURA Jauss, Hans Robert 1999. “Povijest knjiæevnosti kao izazov znanosti o knjiæevnosti”, u: Suvremene knjiæevne PRIMARNA LITERATURA teorije. Miroslav Beker (ur.). Zagreb: Matica hrvatska, 253‡272. Hémon, Louis 1993. Écrits sur le Québec. Montréal: KatoliËki tjednik: od prvog lica 1922. do suvremene Boréal. katoliËke tiskovine. URL: http://put-istina-zivot.com/ Hémon, Louis 1980. Lettres à sa famille. Montréal: katolicki-tjednik/. Pristup: 15. 3. 2019. Boréal. KoπutiÊ-BrozoviÊ, Nevenka 1969. Francuske knjiæevne Hémon, Louis 1990. Maria Chapdelaine: récit du pobude u Ëasopisima hrvatske moderne. Zagreb: JAZU, Canada français. Montréal: Bibliothèque québécoise. Odjel za suvremenu knjiæevnost. Hémon, Louis 1923. “Marija Chapdelaine: pripovijest Laffont, Robert ‡ Valentino Bompiani 1986. Le Nou- iz francuske Kanade”, preveo Drago ∆epuliÊ, u: Vijenac, veau dictionnaire des œuvres: de tous les temps et de tous god. 1, knj. 1. les pays: t. IV. Paris: Robert Laffont. Hémon, Louis 1936. Marija Chapdelaine: pripovijest Lagarde, André ‡ Laurent Michard 1971. La Littérature iz francuske Kanade, preveo Slavko ©ariÊ. Sarajevo: Na- française: 4: Les Métamorphoses du XXe siècle. Paris: klada Akademije Regina Apostolorum. Bordas, Laffont. Le Calvé IviËeviÊ, Évaine ‡ Maja GrgasoviÊ 2017. “La francophonie québécoise à l’épreuve de la traduction”, u: SEKUNDARNA LITERATURA Annual Review of the Faculty of Philosophy. T. ValËiÊ BuliÊ (ur.). vol. XLI, br. 3, 321‡339. Bazin, René 1921. “Louis Hémon, l’auteur de Maria Lemire, Maurice 1980. “Introduction”, u: Dictionnaire Chapdelaine”, u: Revue des Deux Mondes, 1. listopada, des œuvres littéraires du Québec: t. 2: 1900 à 1939. Maurice 528‡554. Lemire (ur.). Montréal: Fidesu, IX‡LXIX. URL: http:// Biron, Michel ‡ François Dumont ‡ Élisabeth Nardout- services.banq.qc.ca/sdx/DOLQ/accueil.xsp?db=notice. Lafarge 2007. Histoire de la littérature Québécoise. Pristup: 15. 2. 2019. Montréal: Boréal. Losique, Serge 1969. “L’évolution du roman au Canada Blaæeni Ivan Merz. URL: http://ivanmerz.hr. Pristup: français: (1837‡1938)”, u: Revue d’histoire littéraire de la 15. 3. 2019. France, vol. 69, br. 5, 737‡745. Bleton, Paul ‡ Mario Poirier 2004. Le vagabond Louis Hémon: un voyage dans ses archives. URL: http:/ stoïque: Louis Hémon. Montréal: Les Presses de l’Uni- /www.archiv.umontreal.ca/exposition/louis_hemon/herit- versité de Montréal. age/heritage_page1.html. Pristup: 15. 2. 2019. Boillat, Gabriel 1974. “Comment on fabrique un Mailhot, Laurent 1977. “Classiques canadiens, succès: Maria Chapdelaine”, u: Revue d’histoire littéraire 1760‡1960”, u: Études françaises, vol. 13, br. 3-4, 263‡278. de la France, vol. 74, br. 2, 223‡253. Marcotte, Gilles (ur.) 1979. Vaisseau d’or et croix du Boivin, Aurélien 1980. “À la découverte de Louis chemin: vol. III: 1895‡1935. Montréal: La Presse. Hémon”, u: Québec français, br. 39, 57‡60. URL: http:// Massis, Henri 1921. “Maria Chapdelaine: un chef id.erudit.org/iderudit/57110ac. Pristup: 10. 1. 2019. d’œuvre catholique”, u: La Croix, 11. kolovoza. Boivin, Aurélien. 1998. “Hémon, Louis”, u: Dic- Merz, Ivan 1996. L’influence de la liturgie sur les tionnaire biographique du Canada: vol. XIV: 1911‡1920. écrivains français de Chateaubriand à nos jours. Zagreb: URL: http://www.biographi.ca/fr/bio/hemon_louis_14F. Faculté de philosophie de l’Université de Zagreb, Postula- html. Pristup: 15. 2. 2019. tion de la cause pour la canonisation d’Ivan Merz.
38 Montigny, Louvigny de 1916. “Préface canadienne”. SUMMARY Montréal: J.-A. LeFebvre, I‡XVI. URL: https://fr. wikisource.org/wiki/Maria_Chapdelaine/Pr%C3%A9 MARIA CHAPDELAINE: ON THE RECEPTION OF face_canadienne. Pristup: 10. 2. 2019. HÉMON’S TALE OF FRENCH CANADA Morel, Pierre 2007. “Maria Chapdelaine”, u: Parcours québécois: introduction à la littérature du Québec. Bu- The writer Louis Hémon (1880-1913) was born curesti: Cartier, 81‡90. Musée Louis-Hémon. URL: http://www.museelh.ca/. in a distinguished Breton family. When he was two Pristup: 15. 2. 2019. years old, the family moved to Paris. Although his Nagy, Boæidar 1985. “Dr. Slavko ©ariÊ ‡ uËenik i parents hoped he would build a career in civil serv- nasljednik Ivana Merza”, u: Ivan Merz. Glasilo postulature ice, Hémon went to London in 1902 and then to za beatifikaciju Ivana Merza, god. 11-13, br. 1-3, 1‡2. URL: Canada in 1911. A stay at Péribonka, a village on the http://ivanmerz.hr/staro/knjige_o/Bibliografija_C/1985/ shore of Lake Saint-Jean, inspired him to write a novel glasilo.htm. Pristup: 15. 3. 2019. Maria Chapdelaine: récit du Canada français (1913). “Naπ novi roman ‘Marija Chapdelaine’”, u: KatoliËki Although it is undoubtedly the most famous work of tjednik, br. 42, god. XI (XIV), 1935, 8. Canadian literature in French, this novel is unknown Pagé, Pierre 1969. “Maria Chapdelaine: Un problème to a wider Croatian public. Therefore, the aim of this franco-québécois d’histoire littéraire”, u: Revue d’histoire article is to present Louis Hémon and his novel Maria littéraire de la France, vol. 69, br. 5, 746‡762. Chapdelaine, with emphasis on its reception, in which PopoviÊ, Tanja 2007. ReËnik knjiæevnih termina. Beograd: Logos Art. the Parisian publisher Bernard Grasset played a deci- Raimond, Michel 1966. La Crise du roman: des sive role. After presenting the reception of the Hé- lendemains du Naturalisme aux années vingt. Paris: José mon’s novel in Canada and France, the article analyzes Corti. its reception in Croatia that has not been previously Sagnes, Sylvie 2014. “Maria Chapdelaine, les vies d’un examined.The research suggests that in Croatia the roman”, u: Ethnologie française, vol. 44, 587‡597. novel was discovered by the young Catholic intellec- Sanjivin 1924. “Louis Hémon”, u: Jugoslavenska njiva, tual and layman Ivan Merz in the early 1920s. Drago god. VIII, knj. II, 73‡76. ∆epuliÊ and Slavko ©ariÊ, translators of the Hémon’s Skok, Petar 1939. Francuska knjiæevnost XIX i XX novel in the Croatian language, were Merz’s col- vijeka: (predavanja). Zagreb: Naklada πkolskih knjiga i leagues and friends. It can therefore be concluded that tiskanica Banovine Hrvatske. in Croatia the novel Maria Chapdelaine was prima- Suleiman, Susan Robin 1983. Le Roman à thèse. Paris: PUF. rily of interest to conservative readers, just as was the ©imundæa, Drago 1993. Francuska knjiæevnost u case in France. The Croatian translation of the novel “Viencu”. Split: Knjiæevni krug. was first published in the literary review Vijenac ©oπtariÊ, Sanja 2017. Od slave do zaborava: recepcija (1923), then in the religious magazine KatoliËki knjiæevnokritiËkoga i romanesknoga opusa Paula Bourgeta. tjednik (1935-1937), and finally in the form of a book Zagreb: Ex Libris. by Akademija Regina Apostolorum, a publisher of re- Tougas, Gérard 1974. La littérature canadienne- ligious works. This indicates that during the 1920s française. Paris: Presses Universitaires de France. and 1930s in Croatia, Hémon’s Maria Chapdelaine Vidan, Gabrijela (ur.) 1982. Povijest svjetske knji- was primarily interpreted as a Catholic novel, as was æevnosti: knjiga 3. Zagreb: Mladost. initially the case also in France. Æanko, Duπan 1939. “Louis Hémon: Marija Chap- Hrvatska smotra delaine (izd. ARA, Sarajevo, 1936.)”, u: , Key words: Louis Hémon, Maria Chapdelaine, re- 7-8, 420‡421. ception, the regional novel, the Catholic novel
39 Jo Ann Lanneville, Panj plamen ‡ bakropis, suha igla, sjenilo za mezzotintu, 85 x 75 cm Marija PAPRA©AROVSKI Izvorni znanstveni rad. Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu PrihvaÊen za tisak 21. 6. 2019.
Lepageova (pri)povijest u scenskom tekstu 887*
This is a completely different way of approaching the svoje. Naime, nesposobnost izvoenja dramskih subject matter, which has pretty much become kind of prizora u maniri psiholoπkog realizma kako su to taboo. It doesn’t make for very elegant dinner conver- zahtijevale metode glumaËkog πkolovanja i reper- sation, if you go to Toronto and start talking about toarsko kazaliπte nije mu bila zapreka nego poticaj Quebec separatism in the ‘60s. But the show allows da se promijeni, okrene improvizaciji, pomijeπa sti- that: there’s something in it that’s a more human ex- perience and a more common experience. love, uporabi suvremene tehnologije, ukratko preo- 1 brazi kazaliπnu scenu u multimedijalni izvedbeni Robert Lepage dogaaj (DundjeroviÊ 2009: 9). Lepage se u proiz- vodnji iluzija, katkad poput cirkuskog maioniËara, ROBERT LEPAGE ILI PARADOKS katkad poput majstora za specijalne efekte, oslanja O SCENSKOM »AROBNJAKU (UVOD) na moÊ evociranja, drugim rijeËima, u njegovu umjet- niËkom sustavu naglasak je viπe na impresiji, a ne Bit scenskih umjetnosti, primijetio je Peter Brook, toliko na ideji (Fouquet 2005: 21), πto znaËi da krea- treba traæiti u krajnostima ‡ u stapanju suprotnosti ‡ tivnu energiju usmjerava da bi pomicao (i brisao) tako da je sve kontemplativno u sferi duha (propi- usvojene obrasce miπljenja koji poËivaju na naËelu tivanja vremena i svijesti, rituala ljubavi i smrti) ispravnog zakljuËivanja, zbog Ëega Lepage neprestano neminovno praÊeno i grubom materijalnom stranom zbunjuje. æivota i postojanja jer teatar je æeludac u kojem se Tako je, unatoË golemoj meunarodnoj reputaciji hrana razgrauje i naposljetku svodi na “izmet i i neprestanim gostovanjima na pozornicama diljem snove” (Brook 1992: 84). Suprotnosti se snaæno svijeta svoj istraæivaËki laboratorij (La Caserne) isprepleÊu i uzajamno privlaËe u kreativnom radu smjestio 1997. u rodnom gradu Québecu, ne samo Roberta Lepagea (1957), kanadskoga glumca, reda- daleko od svjetskih kulturnih metropola nego i kanad- telja, pisca, sineasta koji sebe doæivljava kao multi- ske, Montreala, poruËujuÊi time da se najglasnije disciplinarnog umjetnika (cf. Soloski 2017b), a u govori iz tiπine, da je srediπte najsvjetlije na rubu. domovini ga mnogi proglaπavaju najveÊim kojega je Upravo je taj rubni poloæaj omoguÊio Québecu, inaËe Québec ikada imao (Thibaud 2005: 71). Njegovi najstarijem gradu u Sjevernoj Americi, da postane odabiri nerijetko su u znaku paradoksa, kao da nepre- povlaπteno mjesto za nove umjetniËke oblike i prakse stano proturjeËi samome sebi i u tome pronalazi svoj koje se ne trude oponaπati repertoarsko institucionalno æivotni i umjetniËki kredo. I to od samog odabira kazaliπte, nego se viπe odluËuju na hrabro, provoka- profesije koja je prerasla u poziv: iako je bio intro- tivno istraæivanje (Lafon 1998: 82) jer, kako i sam vertan i srameæljiv, odluËio se baviti glumom. A nakon Lepage istiËe, upravo nedostatak kazaliπne tradicije zavrπenog konzervatorija, iako nije bio nadaren za zbog kulturne prevlasti Montréala velika je prednost interpretacije velikih klasiËnih uloga, nije ni potonuo grada Québeca u kojem se bez optereÊenja moæe u osrednjost, ni odustao od kazaliπta, nego je osmislio graditi neko novo izvedbeno iskustvo (Borello 1994: 86). No u Lepagea je toj spoznaji prethodilo vrijeme naukovanja, upoznavanja drugih kazaliπnih praksi pomoÊu kojih je kao mlad glumac i redatelj razvijao * Ovaj rad nastao je djelomice na temelju mojeg izlaganja svoje vienje scenske igre, najprije u Montréalu, a “Use of Memory in Robert Lepage’s 887” odræanog na 43. zatim uglavnom na europskim pozornicama. La Ca- godiπnjoj konferenciji Britanskog udruæenja za kanadske studije (BACS) 21. travnja 2018. na Londonskom sveuËiliπtu. serne djeluje poput zaπtiÊenog intimnog prostora, 1 Robert Lepage, u intervjuu povodom izvedbe komada 887 maternice u kojoj raste buduÊi veliki spektakl, mjesto u Vancouveru (Varty 2016): “Ovo je posve razliËit pristup ovom meusobnog nadopunjavanja umjetnika i majstora pitanju, koje je postalo popriliËan tabu. Ne bi pridonijelo nekom raznih profila, mjesto za promiπljanje, gotovo sveto, elegantnom razgovoru za veËerom, ako ste u Torontu i poËnete mjesto aktivne mirnoÊe u kojoj se priprema velik pro- govoriti o kvebeËkom separatizmu iz 1960-ih. No ova predstava dor u svijet. I ne Ëudi zato πto se njegovi sunarodnjaci to dopuπta: ima neπto u njoj πto upuÊuje viπe na opÊenito ljudsko i viπe na zajedniËko iskustvo” (prijevod ovog i drugih citata u tekstu: s ponosom pitaju: “Tko bi pomislio da je ‘mali deËko MP). iz Québeca’ i filozof?” (Lafon 1998: 82).
41 Ipak, unatoË potpunoj predanosti eksperimen- ÊujuÊi na Ëinjenicu da je veliko uvijek sadræano u tiranju i scenskim inovacijama, osobito tehnoloπke malom5. Koncepciji univerzalnog doprinosi i scenski naravi, unatoË zanosu studentskih druæina πto ga jezik koji ruπi jeziËne barijere6 jer se temelji na Lepage briæno njeguje unutar svog istraæivaËkog vizualnom, na pokretu, glazbi, filmu. Takvo multi- umjetniËkog tima, izvedbe njihovih djela ovise o jakoj disciplinarno scensko pismo ujedno je i interkul- meunarodnoj koproducentskoj potpori, pokoravaju turalno i internacionalno, neomeeno je, fluidno i, se intenzivnom ritmu gostovanja i sudjelovanja na unatoË Ëinjenici da nastaje intuitivno, spontano i festivalima pred meunarodnim gledaliπtem. Kon- subjektivno je obojeno, ostvaruje se u procesu grup- trasti (zatvoreno/otvoreno, intimno/javno, vidljivo/ nog stvaralaπtva, tako da i sam Lepage kad govori o nevidljivo...) uoËljivi u njegovu kombiniranju labora- svom radu upotrebljava prvo lice mnoæine ‡ mi torijskog rada i meunarodnog scenskog prostora, ali (DundjeroviÊ 2009: 26) bez obzira na to je li rijeË o i u umjetniËkom rukopisu, scenskom pismu, nado- solo izvedbama ili velikim spektaklima koji traju punjuju se u Lepageovu djelu koje se zbog svoje satima. kompleksnosti doima heterogeno i zasiÊeno pa Ludo- Pa ipak, unatoË svemu navedenom, malo je studija vic Fouquet usporeuje taj umjetniËki stil s baroknim i analitiËkih radova o jednoj od najveÊih liËnosti su- (Fouquet 2005: 296). A barokna virtuoznost2 ogleda vremenog postdramskog kazaliπta i njegovu opusu u se osobito u koriπtenju multimedijalnih sredstava koja koji, osim predstava osmiπljenih u laboratoriju La su, kako napominje Patrice Pavis, uvijek u sluæbi Caserne, treba ubrojiti i brojna gostovanja u insti- pripovijedanja, upotrijebljena kao glazba u filmu, tucionalnim kazaliπnim i opernim kuÊama diljem posve asimilirana u izvedbenom Ëinu tako da se upot- svijeta, reæije rock koncerata, autorskih igranih punjuju s izvoaËima, njihovim tjelesnim izriËajem i filmova te suradnju s druæinom Cirque du Soleil7. ostalim elementima predstave (Pavis 2007: 143, 207), Glavni razlog zacijelo valja traæiti u naravi Lepage- ukazujuÊi na to da stroj ne mora biti simbol otuenja ovih ostvarenja koja nikada nisu dovrπena, ostvaruju nego integralni dio suvremenog æivota i umjetnosti. se, mijenjaju i nadograuju tijekom turneja, a njihov Stoga se Lepageova poetika moæe saæeti metaforom umjetniËki izraz nastaje kao eklektiËki spoj raznih istaknutom u nazivu njegove druæine ‡ Ex Machina3. medija i izvedbenih praksi. Osim toga, to je djelo u Premda fragmentarni isprekidani ritam i hete- nastajanju, ono je proces a ne finalni proizvod8 pa se rogeni, odnosno hibridni karakter njihovih ostvarenja mogu moæda odviπe lako upuÊivati na prikaze iz- mrvljenosti naπeg postojanja, svojim multidiscipli- 2018. naiπao na oπtre reakcije i zabrane prikazivanja predstava narnim pristupom, zahtjevnim tehniËkim inovacijama Slav (o ropstvu) i Kanata (o povijesti Kanade) zbog protesta i iznimnom kreativnoπÊu kolektivnog izraza, u Le- crnaËkog i autohtonog stanovniπtva koji su se naπli pogoeni zbog pageovoj radionici La Caserne ostvaruju se izvedbe toga πto meu glumcima nisu bili zastupljeni predstavnici njihovih osebujnog izraza namijenjene i razumljive gleda- etniËkih skupina. Naposljetku se Lepage ispriËao, preradio Slav te teljima cijeloga svijeta. Okretanjem drugim kulturama se od sijeËnja 2019. prikazuje u Kanadi, a Kanata je (koju Lepage potpisuje samo kao redatelj) pod nazivom Epizoda 1: Kontroverza ‡ kineskoj (La Trilogie des dragons, 1985, 2003), nakon zabrane u lipnju 2018. vraÊena ponovno na repertoar druæine japanskoj (Les Sept Branches de la rivière Ota, 1994), Ariane Mnouchkine te je prikazana na Pariπkom jesenskom festi- talijanskoj renesansi (Vinci, 1986) ‡ ali i drugim valu, a od prosinca 2018. na repertoaru je u pariπkoj Cartoucherie. svjetovima: svijetu bajki (Projet Andersen, 2005) ili Primjer je to koji govori kako je u kazaliπtu cenzura neuniπtiva. svijetu halucinacija i ekstaze (Les Aiguilles et l’Opium, 5 Lepage je bio fasciniran neumornim istraæivaËkim duhom u πvedskom Dramatenu, duhom koji trajno odraæava polet glu- 1991, 2013) da bi u tim dodirima prepoznao neko uni- maËkih πkola i utjelovljuje se u malim dvoranama pred malobroj- verzalno svojstvo zahvaljujuÊi kojem se pojedinaËno nom publikom (Borello 1994: 84). moæe zrcaliti u opÊem, Lepage neprestano zapravo 6 Lepage je odrastao u bilingvalnom ozraËju svoje obitelji, govori o sebi i/ili o kvebeËkoj svakodnevici4, upu- svojevrsnom savrπenom kanadskom modelu: frankofonski roditelji koji su zbog radne sluæbe savrπeno vladali engleskim jezikom (otac je sluæio u Kraljevskoj mornarici, a majka mu je neko vrijeme æivjela u Engleskoj) usvajaju dvoje anglofonske djece koje odgajaju 2 Kako se barok kao stilski pravac nije posve udomaÊio u u skladu s njihovom tradicijom, tako da su Robert Lepage i njegova Francuskoj, dugo smatranoj rasadnikom utjecaja posebno na sestra iπli u francusku πkolu, a njihova polubraÊa u englesku. No frankofone umjetnike u drugim zemljama, moæda se i ovim stilskim taj model nije ni izdaleka Ëest, jer broj frankofonskih govornika u odabirom Lepage htio na neki naËin odvojiti od prvih osvajaËa i Kanadi se smanjuje pa je kultura na tom jeziku nuæno ograniËena graditelja Québeca i Kanade opÊenito, te pokazati razliËitost i na uski krug konzumenata. osebujnost sjevernoameriËke kulture na kojoj toliko inzistira 7 Cf. https://www.thecanadianencyclopedia.ca/fr/article/ (Fricker 2005: 128). robert-lepage. 3 Cf. https://lacaserne.net. 8 Tim viπe iznenauju reakcije na prva prikazivanja predstave 4 OsvrÊuÊi se na svoj projekt o Hiroshimi (Les Sept Branches Slav koja je i prije nego πto se uspjela razviti u uvjetno reËeno konaËnu de la rivière Ota) Lepage je rekao: “Govorimo naposljetku o po- verziju doËekana na noæ (cf. biljeπka br. 5). No negodovanje predstav- vijesti QuébeËana... Osim πto je kontekst japanski, Ëime se sve nika etniËkih manjina zaËuuje i stoga πto je bit Lepageove poetike mijenja” (Borello 1994: 85). RijeË je dakako o osobnom vienju bavljenje interkulturalnim razmjenama te je uvijek, baveÊi se drugima drugog svijeta i naËinu na koji se to drugo ne samo vidi, nego i i onim drugim, kombinirao osobne i kolektivne vizure, iznosio viπe odraæava u kvebeËkom kontekstu. No kad je jednom odluËio izrav- pogleda na neku temu ili fenomen, πto je nuæno za povezivanje i no progovoriti o vlastitom svijetu i vlastitoj kulturi, Lepage je tijekom suoËavanje raznih i razliËitih kultura (DundjeroviÊ 2009: 32).
42 tek nakon viπegodiπnjeg bruπenja na brojnim izved- 887: GENEZA I RECEPCIJA DJELA bama predstava primiËe svom uvjetno reËeno ko- naËnom obliku, a pojedine etape mogu se doæivjeti Prije poËetka predstave, koju je osmislio, reæirao kao otvorene probe, Ëime se joπ viπe istiËe ionako i izvodi Robert Lepage uz pomoÊ svoje druæine Ex efemerni karakter izvedbenih umjetnosti. No za Machina, na praznoj pozornici, umjetnik jednostavno razliku od Petera Brooka koji je s olakπanjem zaklju- odjeven u odijelo obraÊa se publici u osvijetljenoj Ëio da je dobro πto njihova umjetnost ne traje jer tako dvorani10, moli ih da ugase mobilne ureaje, upozo- barem neÊe opteretiti muzeje, ali da zato prihvatiti tu rava na trajanje predstave (dva sata bez stanke) i Ëinjenicu znaËi uvijek moÊi poËeti ni iz Ëega (Brook objaπnjava kako je doπlo do nastanka ovog djela o 1992: 84), Lepage, s dozom autoironije i ne bez sjeÊanju. Naime, povodom obiljeæavanja Ëetrdesete samodopadnosti, u predstavi 887 iz 2015. ogorËeno godiπnjice NoÊi poezije11 kulturnog dogaaja koji je reagira na unaprijed pripremljen, izrazito πtur osvrt prema Lepageovu sudu vjerojatno imao najviπe na umjetnikovu karijeru, oblik nekrologa popularno utjecaja na buenje druπtvene i politiËke svijesti u zvanog “hladno meso”, kakve njegov prijatelj novinar Québecu tijekom 1960-ih i 1970-ih (Lepage 2016: pohranjuje o poznatim liËnostima u sluËaju iznenadne 18) najpoznatiji scenski umjetnik Québeca pozvan je smrti. recitirati pjesmu Speak White Michèle Lalonde u kojoj kvebeËka pjesnikinja æestoko progovara o jeziËnom Bonjour Fred, c’est Robert à l’appareil. Je sais qu’il pokoravanju (speak white je pogrdni izraz izvorno n’y a pas beaucoup d’espace sur ton répondeur pour osmiπljen u doba ameriËkog robovlasniËkog sustava te laisser de longs messages mais c’est quand même koji su preuzeli anglofonski Kanaani da bi vrijeali pas mal plus de temps que ce que vous avez pris pour sve one koji na javnim mjestima nisu govorili engleski résumer ma carrière (...) trente-cinq ans de métier dans jezik), ali je to glas i opÊenito protiv opresije nad le théâtre, ça ne veut rien dire, ça? Est-ce que c’est parce que ça a jamais été enregistré sur un support manjinskim stanovniπtvom. No doajen kvebeËkog tea- électronique ou numérique que ça a jamais existé? tra nije mogao zapamtiti stihove, πto je pripisivao (Lepage 2016: 91)9 umoru, intelektualnoj lijenosti ili jednostavno zubu godina. IgrajuÊi se na pozornici pametnim mobitelom Jedan je to od niza fragmenata koje Lepage slaæe zakljuËuje da viπe niπta ne mora pamtiti jer sva je u kolaænu kompoziciju djela 887 promiπljajuÊi o memorija pohranjena u tom aparatu. Kako bi pobolj- smislu natpisa na automobilskim registracijskim πao pamÊenje, posluæio se starom mnemoniËkom tablicama: “Québec, je me souviens” (“Québec, tehnikom zvanom palaËa sjeÊanja kojom se mozak sjeÊam se”); da bi se naposljetku zapitao Ëega se potiËe da poveæe podatke s odreenim lokacijama ili zapravo sjeÊa: “Je me souviens de quoi au juste?!” okruæenjima u koje se ostavljaju dijelovi teksta koje (Lepage 2016: 102). treba zapamtiti. UËinilo mu se da bi njegova idealna U ovom radu rijeË je o tome kako Lepage pokreÊe palaËa bila stambena zgrada na broju 887 u kojoj je mehanizam sjeÊanja i kako prvi put otvoreno pripo- proveo djetinjstvo tijekom 1960-ih, u razdoblju koje vijeda svoju osobnu i nacionalnu (pri)povijest na odgovara poËetku Tihe revolucije do listopadske krize temelju vlastitih reminiscencija (djetinjstvo u obitelj- 1970. u Québecu. Jednostavnom rotacijom ekran na skom domu u zgradi na Murray aveniji br. 887 u gradu dnu pozornice koji je predstavljao displej njegova Québecu) te odraza kolektivnog pamÊenja (revo- mobitela pretvara se u Ëarobnu kutiju, poput lutkine lucionarne 1960-te) da bi izgradio krhku zgradu kuÊe, na kojoj su svi prozori zapravo minijaturni uspomena koja se kao kazaliπni rekvizit neprestano ekrani pomoÊu kojih Êe se osvjetljavati i pokretati mijenja i preobraæava na pozornici na kojoj je kon- stantno prisutan Lepage, ali Ëas kao djeËak Ëas kao slavni umjetnik, upuÊujuÊi time ne samo na su- 10 Rad je nastao na temelju mog osobnog dojma gledatelja postojanje viπe prostorno-vremenskih planova nego i predstave u rujnu 2015. u Parizu ‡ svjetske premijere na fran- cuskom jeziku ‡ ali kako i sam Lepage u ovom djelu to lijepo pri- na pojam preobrazbe, tog vitalnog procesa, kako u kazuje, pamÊenje je krhko i subjektivno, tako da Êu se u analizi kazaliπtu, tako i u æivotu. oslanjati na pisani trag (Lepage 2016). Za razliku od dramskog djela koje je poput partiture i koje tek treba ostvariti scenski oblik, zapis scenskog pisma nastaje nakon niza izvedaba i predstavlja zavrπnu fazu ostvarenja koja se i dalje obogaÊuje novim improviza- cijama pa taj zapis u konaËnici predstavlja samo jednu verziju uprizorenja. Na taj naËin didaskalije u tradicionalnom smislu kao upute glumcima i redatelju postaju opis zbivanja na pozornici. 11 Pred oko Ëetiri tisuÊe gledatelja, 27. 3. 1970. u teatru Gesù u Montéalu predstavilo se pedesetak pjesnika pretvorivπi taj do- 9 “Dobar dan Fred, Robert je. Znam da nema puno prostora gaaj u najveÊe slavlje francuske pjesniËke rijeËi u Québecu. Kultni na tvojoj sekretarici za duge poruke, ali ipak je to duæa minutaæa kulturni dogaaj, svojevrsni happening, u vremenu borbe za nego πto ste je vi odredili da biste saæeli moju karijeru (...) trideset neovisnost Québeca, o kojem su sineasti Jean-Claude Labrecque i pet godina rada u kazaliπtu, zar to nije niπta, ha? Ako neπto nije Jean-Pierre Masse snimili dokumentarni film prikazan 1971. Moæe elektroniËki ili digitalni zapis, znaËi da sve to uopÊe nije ni posto- ga se pogledati na internetskoj stranici: https://www.onf.ca/film/ jalo?” nuit_de_la_poesie_27_mars_1970/.
43 unutraπnjost stanova, a sama kutija poput Rubikove vlastitom narodu (Rioux 2015). IstraæujuÊi temu kocke nudi i niz drugih kombinacija i vremenskih sjeÊanja, pamÊenja i zaborava, Lepage kreÊe od vlasti- planova. Njezinim okretanjem pokreÊe se mehanizam te nesposobnosti memoriranja, ali i krhkog postojanja sjeÊanja i scensko æongliranje vremenom i prostorom kazaliπnog Ëina koji poËiva na sjeÊanju da bi preko koje na pozornicu dovodi djeliÊe minula æivota u motiva demencije od koje je patila njegova baka dopro procesu uËenja pjesme napamet, Ëime se sve viπe jaËa do sluæbenog gesla “Je me souviens”13 koje se pre- pamÊenje da bi na kraju Robert Lepage snaæno i tvorilo u puku frazu kojoj znaËenje QuébeËani viπe besprijekorno pred publikom recitirao Speak White. ne znaju te se Ëini da je rijeË o kolektivnoj amneziji, Predstava je imala svjetsku premijeru na engles- potpunom zaboravu proπlosti. Za francuski tisak Le- kom jeziku u srpnju 2015. u Torontu u okviru festivala page je izjavio: Pan Am Games PANAMANIA, a na francuskom u rujnu iste godine u Parizu i od tada se neprestano (...) iako je o tom joπ uvijek prisutna veoma æiva prikazuje na festivalima i posebnim gostovanjima rasprava, ljudi se ne sjeÊaju odakle sve to proizlazi. diljem svijeta12. Suverenisti su jer su frankofonski govornici, brane svoj jezik, ali povijesti, toga se ne sjeÊaju. (L’express 2015) Kritika je u Kanadi, i to podjednako anglofonska i frankofonska, kao i na svim gostovanjima, osobito UnatoË Ëinjenici da je Lepageova predstava na- francuska, britanska i ameriËka, oduπevljeno prihvatila topljena povijesnim dogaajima i liËnostima usko jednu od Lepageovih najboljih predstava (Vigeant vezanima uz Québec i njegovu povijest, kritika je 2016) u kojoj on temu sjeÊanja obrauje u multi- posebno hvalila stapanje osobnog i politiËkog, mije- medijalnom remek-djelu (Cottrill 2017) πto ga neki πanje ironiËnog, komiËnog, nostalgiËnog i pjesniËkog tumaËe i kao novo autorovo umjetniËko roenje (Cou- (Bonnay 2016) u kazivanju i prikazivanju koje potiËe ture 2016), a nakon prikazivanja na Edinburπkom promiπljanja o smislu obitelji, identiteta i kulture πto festivalu 2015. kazaliπna kritiËarka Guardiana kratko ih gledatelj poËinje doæivljavati kao vlastita (Oliver). je svoj dojam saæela pridjevima “dirljivo, osobno i Time se objaπnjava veliki uspjeh predstave u raznim snaæno” (Brennan 2015), dok je za njezinu kolegicu dijelovima svijeta i kao najveÊa odlika istiËe Lepa- to bio “pravi vizualni uæitak” (Gardner 2015). Iako geova vjeπtina da iz tako specifiËnih osobnih i po- su pohvale uglavnom upuÊene autoru i izvoaËu, vijesnih izvora izvuËe opÊe znaËenje razumljivo me- Robertu Lepageu, zapaæeno je i to da je tehniËka unarodnom gledaliπtu (Varty 2016), na πto i sam genijalnost druæine Ex Machina nedvojbeno glavni autor otvoreno upuÊuje referirajuÊi se na pjesmu Speak adut ovog djela (Cottrill 2017). PromatrajuÊi 887 u White: “c’est pas juste une réalité québécoise, c’est kontekstu Lepageova opusa kritiËari pak uoËavaju une réalité universelle” (Lepage 2016: 34).14 veliki zaokret, autorov povratak kuÊi (Soloski 2017a) odnosno izvorima (Lacroix 2016), πto je diskutabilno, odnosno tiËe se samo izravnog upuÊivanja na autobio- 887: SCENSKO (PRE)OBLIKOVANJE OSOBNE I grafske elemente (djetinjstvo, Québec) koji se, kako NACIONALNE (PRI)POVIJESTI istiËe i sam Lepage, u ovoj autofikciji reorganiziraju (Soloski 2017b). Valja naglasiti da je povezivanje Vjerojatno Lepageovovo ostvarenje ostavlja osobne pripovijesti i nacionalne povijesti, bavljenje dojam dosad najpotpunijeg i najboljeg djela zato πto malom i velikom povijeπÊu, kao πto to Ëini Georges je u njemu objedinio elemente svog scenskog, ali i Perec u romanu SjeÊam se (Je me souviens, 1978) filmskog izraza, koji je Aleksandar DundjeroviÊ sveo Lepage veÊ problematizirao u solo izvedbi Skrivena na zajedniËki nazivnik: “poetika sjeÊanja” (Dundje- strana mjeseca (La Face cachée de la Lune, 2000) u roviÊ 2003). OstajuÊi vjeran heterogenom i hibridnom kojoj pripovijest o dva sukobljena brata progovara stilu koji karakterizira kombiniranje i mijeπanje istodobno i o ameriËko-ruskom suparniπtvu u osva- pripovijesti iz raznih kulturnih sredina i geografskih janju svemira ali, kako istiËe kritiËar britanskog Inde- odrediπta, jezika, tradicija i izvedbenih praksi πto ih pendenta, iako to djelo ima izraæeniji metaforiËki vjeπto ugrauje u raskoπne vizualne i sonorne pro- karakter, 887 snaænije progovara o politiËkom gnjevu dukcije nastale zahvaljujuÊi sofisticiranim suvre- (Taylor 2017), najosobnije je, ali i najkritiËnije prema menim tehnologijama, Lepage je, za razliku od ranijih djela, ovdje sebe izveo na pozornicu kao otvoreno autobiografski subjekt i ponudio njegovu diskurzivnu
12 SpecifiËnost ovog umjetnika i njegove druæine je u tome πto se predstave izvode na gostovanjima u rasponu od nekoliko dana ili tjedana, i to dugi niz godina, a na repertoaru nude desetak 13 Natpis koji je dao uklesati ispod grba na glavnom ulazu u ili viπe komada. Predstavom 887 ostvarili su devet gostovanja 2015, kvebeËki parlament njegov arhitekt Eugène-Étienne Taché datira πest 2016, dvanaest 2017, pet 2018. U Kanadi se nakon svjetske iz 1883. a sluæbeno je uveden u opis novoga grba 1939. Na registar- premijere u Torontu 2015. najviπe prikazivala tijekom 2016, i to u skim tablicama je od 1978. Sam Taché nikada nije toËno objasnio Vancouveru, Ottawi, Montréalu i Québecu (13. IX. ‡ 8. X. 2016), Ëega se to treba sjeÊati, kolonizacije, Nove Francuske, britanske gdje je dakle prvi put igrana godinu dana nakon premijere u vladavine... Cf. https://www.thecanadianencyclopedia.ca/en/arti- Torontu. Cf. https://lacaserne.net/index2.php/tour/show/ cle/quebecs-motto. eight_eight_seven/. 14 “Nije to baπ kvebeËka zbilja, to je univerzalna zbilja.”
44 realizaciju prema naËelu asocijativnog povezivanja, Êenje, kako u Proustovo vrijeme tako i danas, usprkos u kojoj se tijelo teksta kao dio scenskog ludizma ne- i u prkos novim tehnologijama koje se nameÊu kao prestano i brzo miËe iz sadaπnjosti u proπlost i obrnuto tehnologije pamÊenja (pametni telefoni), limitirano kreirajuÊi priËu koja postupno oblikuje scensko-pri- je s jedne strane hirovitoπÊu asocijacija, a s druge povjedni identitet lika (cf. Ricoeur 1990: 175). Premda tehniËkom nedostatnoπÊu: s velikom dozom humora nesklon izravnoj refleksiji, Lepage se u svojim djelima Lepage primjeÊuje da se umjesto u glavu podaci sada bavi velikim filozofskim pitanjima (cf. DunjeroviÊ spremaju u pametne telefone koji javljaju da je me- 2003): odakle dolazim (u filmu Le Confessionnal); morija puna i da se moæe skladiπtiti samo ograniËena πto je istina (u drami i filmu Le Polygraph); kamo koliËina (Lepage 2016: 32). Sukladno logici asocija- idem (u filmu Nõ). U predstavi 887 postavlja, ako ne tivne memorije, pripovijedanje u predstavi 887 nije najvaænije, sigurno najintimnije pitanje: Tko sam ja? linearno nego se u valovima πiri u viπe vremenskih i Univerzalnost tog pitanja na koje svi traæimo odgovore prostornih razina: vrijeme sadaπnje ili pripovjedno/ djelovala je zacijelo na povratnu spregu izmeu djela izvedbeno vrijeme, vrijeme bliæe proπlosti ‡ kraj prvog i gledatelja, ali ne zato πto je “mali deËko iz Québeca desetljeÊa 21. stoljeÊa ‡ vrijeme u kojem slavni umjet- postao filozof” (cf. supra), nego zato πto i to pitanje nik muku muËi s pamÊenjem teksta i vrijeme dje- postavlja na sebi svojstven, scenski, intermedijalan tinjstva koje se otvara u bljeskovima sjeÊanja po- naËin tako da taknuto okidaËima na naËin kako djeluje i Proustova madeleine. Tako primjer modela djeËjeg autiÊa Lin- okom, uhom (pa i drugim tjelesnim osjetilima) [gle- coln asocira na ameriËkog predsjednika i ropstvo, na datelj zaprima] veoma razliËito organizirane signale i πto upuÊuje refren pjesme Speak White, pa zatim kao podraæaje. Tako [stupa] u dijalog s tradicijom opÊenito, ali i uæim te pojedinaËnim tradicijama u koje se neko sluæbeno vozilo ameriËkih predsjednika, na Johna djelo (...) htjelo, ili bez ikakve nakane uspjelo upisati. Kennedyja, na kraljicu Elizabetu, na demonstracije (GiliÊ 2018: 3) protiv britanske krune itd., a uza sve to veæu se osobne uspomene koje generiraju druge krugove sjeÊanja (isti A kazaliπte, kao πto je i sam Lepage istaknuo, autiÊ povezuje se na osobnom planu i s poklonom nije mjesto komunikacije nego dodira, susreta, prisne bogatog roaka koji u malog Lepagea potiËe æelju za veze (Varty 2016). Upravo taj aspekt pripovijedanja upisom u privatnu πkolu, πto mu je zbog niskih oËevih kojim se ostvaruje zbliæavanje s gledateljem a ne prihoda uskraÊeno i na taj naËin ta osobna remi- distanciranje kao u epskom kazaliπtu bitno je obiljeæje niscencija povlaËi pitanje socijalne nepravde). Tim postdramskog teatra (Lehmann 2002: 175). I zato nije vremenskim zonama odgovaraju prostori koji se vaæno znamo li πto je Tiha revolucija i FLQ15, svi smo aktiviraju pomoÊu ekrana (fotografije, isjeËci iz doku- u djetinjstvu osjetili i strah i zanos, svi smo maπtali, mentarnih filmova...), maketa (okretanjem zgrada svi smo promatrali djeËjim oËima svijet koji nam se postaje biblioteka, zalogajnica, garaæa, suvremena kao u Prousta retrospektivno vraÊa kao pronaeno autorova kuhinja ili se reducira na ekran), kazaliπnih vrijeme kada mu æelimo “dati, pretvarajuÊi ga u rekvizita, figura koje predstavljaju odreene likove umjetnost, opravdanje, oblik i svrhu” (©afranek 2013: iz proπlosti ukljuËujuÊi predsjednika de Gaullea i 205). Kao i u Prousta, asocijativnim sjeÊanjem ne samog Lepegea u djeËaËkoj dobi. Prijelazi se izvode ponire se samo u osobno nego se ispreplitanjem i promjenom veliËina (zgrada i figure stanara smanjuju umreæavanjem slika, misli i osjeÊaja oblikuje (ili se u odnosu na Lepagea ili se poveÊavaju). U toj di- izranja) i duh vremena. U primjerima koji slijede po- namici mijena Lepage kao pripovjedaË i lik ostaje kazat Êu da je i kod Lepagea “umjetnost ta kojoj Êe konstantom na pozornici kao pokretaË i kreator svega na kraju uspjeti ‘pronaÊi’ vrijeme, odnosno ‘poniπtiti zbivanja pa na taj naËin poniπtava i ponovno generira ga’ uspjeπnim prizivanjem u pamÊenju i rekreiranjem sav taj scenski vremensko-prostorni kontinuum koji pisma” (©afranek 2013: 209)16. No oslonac na pam- postoji samo kao projekcija (otud toliko ekrana na pozornici) autorove svijesti.
(...) une bibliothèque personnelle ça fonctionne un peu 15 Tihom revolucijom naziva se razdoblje brzih promjena i reformi u Québecu (1960‡1966) kad su na vlast doπli i kratko ostali comme la mémoire personnelle, on n’y classe pas les Liberali. Cf. https://www.thecanadianencyclopedia.ca/en/article/ choses par ordre alphabétique. Ça fonctionne par as- quiet-revolution. FLQ, Front de Libération du Québec, cf. biljeπka sociations. En principe, toute bibliothèque personnelle br. 21. doit refléter l’organisation mentale de son propriétaire 16 No osim ove nesumnjivo dubinske veze ne toliko s fran- cuskom knjiæevnom tradicijom koliko s onom u πirem smislu koja se tijekom cijelog proπlog stoljeÊa razvijala na prustovskim teme- ljima, ne vidim druge dodirne toËke s francuskim kulturnim biÊem. stavi suptilno upuÊuju reference na ameriËku kulturu (pjesma Bang Za razliku od nekih kritiËara (Soloski 2017a), kad je rijeË o pano- Bang Nancy Sinatre, model djeËjeg automobiliÊa Lincoln πto ramskom prikazu stambene zgrade i njezinih stanara, ne nalazim pokreÊe niz asocijacija i dr.). Osim toga, zanimljivo je napomenuti toliko poveznicu s romanom Georgesa Pereca Æivot, naËin uporabe da se Lepageov film Le Confessionnal otvoreno referira na Hitch- (La vie mode d’emploi, 1978) koliko s Hitchcockovim filmom cockov I confess pa dræim da je i 887 dijelom hommage Alfredu Pogled u dvoriπte (Rear Window, 1954), na πto u Lepageovoj pred- Hitchcocku.
45 non seulement par le choix des titres, mais aussi par skih kanala. Na sliËan naËin neutraliziraju se i druge tout le réseau complexe d’associations qui découle de oπtre podjele s naglaskom na to da ljudska dimenzija ces choix-là. (Lepage 2016: 34)17 osobne pripovijesti lakπe moæe ublaæiti razlike jer Lepage se podjednako kritiËki odnosi prema anglofon- Pozornica je tako mjesto na kojem se razlike skoj veÊini i prema frankofonskoj manjini kojoj pri- osvjeπtavaju, strukturiraju i relativiziraju jer sve funk- pada: kraljica Elizabeta “paradira” pred okupljenim cionira prema naËelu bipolarnosti πto ga Lepage mnoπtvom u Québecu, na πestotinjak demonstratora suËeljen s problemom sjeÊanja i pamÊenja, duboko protiv britanske vlasti okomilo se Ëetiri tisuÊe polica- uronjen u procese retrospekcije i introspekcije, jaca, nakon rasprava o zajedniËkoj zastavi na kanad- eksplicitno objaπnjava u prizoru naslovljenom: “Mo- skoj i dalje dominira tradicionalno “engleska” crvena zak” (Lepage 2016: 74‡76). Dvjema moædanim boja, kao djeËak bio je suËeljen s vojnom moÊi (scen- polutkama koje posve razliËito djeluju (opreka: ra- ski utjelovljenom u dvjema visokim vojniËkim Ëiz- zumno/intuitivno) asocijativno pridruæuje dvije obi- mama) u susretu sa saveznim policajcima nakon telji u zgradi: Lepageova obitelj kao sjediπte emocija uvoenja izvanrednog stanja 1970, πto u njega nije i kreativnosti (“mali” Lepage Ëesto svoja sjeÊanja izazvalo strah nego potisnuti bijes zbog nasilnog iznosi u rimovanim stihovima kao u djeËjim pjesmi- ponaπanja kanadske vlasti (uhiÊenja bez naloga, pre- cama) i susjedova kao sjediπte logiËnosti i racionalnog tresi stanova i sl.) i demonstracije sile pred dvanaesto- pogleda na svijet (susjed je zaposlen u Ministarstvu godiπnjakom koji bombe ne skriva u dæepovima nego financija). No, kao πto Êe to pokazati i u ostalim paro- u glavi: “Sont dans ma têt’ les bomb’, pas dans ma vima razlika, niπta nije posve Ëisto ni ujednaËeno: u poche, épais!” (Lepage 2016: 100)19. No zato proziva njegovoj obitelji dementna baka je nestabilni element, i QuébeËane jer ne samo da nisu reagirali na tero- kao i u obitelji Nolet mlada æena koja se osjeÊa kao ristiËke napade FLQ-a20, kao u primjeru ruπenja kipa zatoËenica u braku s matematiËki usmjerenim muæem kraljice Viktorije, Ëin πto ga novine i mediji nisu ni i naruπava savrπenu podjelu, ali kako joj on odbija zabiljeæili jer im je bilo bitnije baviti se priËom o dati razvod, osueni su, baπ kao i frankofonski i anglo- serijskom ubojici, pa QuébeËani danas viπe ni ne znaju fonski Kanaani (susjeda je k tome joπ i bivπa hippie da je u Québecu taj kip uopÊe i postojao, πto Lepage djevojka iz Londona), podnositi se, æivjeti pod istim prepoznaje kao sindrom disocijativne amnezije i krovom, zatvoreni u svoje “dvije samoÊe” (Lepage otvoreno naziva kolektivnom rupom u pamÊenju: 2016: 76). Tu zgradu, le building, kao rascjepkan i “C’est ce qui s’ap-pelle un trou de mémoire collectif” razdijeljen æivotni prostor, Lepage skicira kao mikro- (Lepage 2016: 55)21. U zaborav je pala i Ëinjenica da kozmos kvebeËkog druπtva iz 1960-ih: su kvebeËki nemiri u poËetku bili, kako to istiËe Lepage (L’express 2015), klasna borba jer je radnik Alors, comme vous pouvez le voir, le 887 de l’avenue govorio francuski, a gazda engleski, ali danaπnje je Murray était vraiment très représentatif du Québec de l’époque avec à peu près 80% de francophones, 20% kvebeËko druπtvo jednako raslojeno i to viπe nikoga d’anglophones, encore très peu d’immigrants, et autant ne brine, πtoviπe dræi se normalnim. U prizoru “Kon- de gens qui logent à droite que de gens qui logent à zervatorij”, nakon posjeta glumaËkoj akademiji ostaje gauche. (Lepage 2016: 24)18 zadivljen dikcijom danaπnjih studenata i evocira sje- Êanje na svoje glumaËke poËetke: Asocijativno povezivanje djeluje kao objedi- Dans mon temps on était incapables de dire les grands niteljska sila kojom se pojave i dogaaji iz “velike” textes. C’était la belle époque du théâtre politique alors povijesti odraæavaju na osobnu pripovijest ali tako probablement que les professeurs se sentaient obligés da se u umjetniËkoj pretvorbi, zahvaljujuÊi pogledu s de nous enseigner un théâtre beaucoup plus physique distance, suprotnosti ne briπu nego se uravnoteæuju. (...) à mieux faire passer notre message dans des Svrstavanjem stanovniπtva tijekom Tihe revolucije u endroits bruyants comme des usines, des parcs, des dva politiËka tabora, separatiste (u Lepageovih majka) places publiques. (Lepage 2016: 86‡87)22 i fedaraliste (u Lepageovih otac) premoπÊuje se u autorovoj obitelji gledanjem anglofonskih televizij- 19 “U glavi su mi bombe, ne u dæepu, tupane!” 20 Front de Libération du Québec, militantna separatistiËka organizacija osnovana 1963. u jeku borbe za nezavisnost Québeca. 17 “(...) osobna knjiænica funkcionira pomalo kao osobno Nakon πto su u listopadu 1970. oteli i ubili vladinog ministra, Ëemu pamÊenje, tu se ne pohranjuju stvari abecednim redom. To tu su prethodili i drugi teroristiËki napadi, doπlo je do ozbiljne poli- funkcionira asocijativno. U principu, svaka osobna knjiænica mora tiËke krize pa je tada prvi i jedini put u Kanadi uvedeno izvanredno odraæavati mentalnu organizaciju vlasnika ne samo prema odabiru stanje u mirnodobnim uvjetima. Cf. https://www.thecanadian naslova, nego i prema cijeloj sloæenoj mreæi asocijacija koje encyclopedia.ca/en/article/front-de-liberation-du-quebec. proizlaze iz tih izbora.” 21 “To je ono πto se zove kolektivna amnezija.” 18 “Dakle, kao πto moæete vidjeti, zgrada na broju 887 na 22 “U moje vrijeme nismo mogli izvoditi velike tekstove. Bilo Aveniji Murray bila je veoma reprezentativna za ondaπnji Québec je to sjajno doba politiËkog kazaliπta pa su se profesori vjerojatno s oko 80% frankofonskih, 20% anglofonskih stanara, s joπ uvijek osjeÊali duæni poduËavati viπe neki fiziËki kazaliπni izraz (...) da veoma malo imigranata, i s koliko god ljudi koji æive desno, s bismo bolje mogli prenijeti poruku na buËnim mjestima kao πto su toliko i onih koji æive lijevo.” tvornice, parkovi, trgovi.”
46 Polet i energija eksperimentalnog teatra za- cigarete sugerira prolaznost svega, i njezine mladosti, mijenjeni su elegancijom izraza repertoarskog kaza- i njezinih osjeÊaja, kojih se moæda jednoga dana viπe liπta, jer sadaπnji studenti koji dolaze iz viπih socijalnih neÊe ni sjeÊati. Taj prizor povezuje se s prizorom sredina imaju ne samo bolju dikciju, nego i sredstva “Taksi u noÊi 2”, u kojem Lepageov otac, taksist, za da plate upis na Konzervatorij, pa je rijetkost u toj πankom πutke puπi dok Ëeka muπterije. Poput dima πkoli vidjeti kandidate iz radniËkih obitelji. Ono πto cigarete, i pamÊenje je neuhvatljivo, podloæno indivi- Lepagea, zvijezdu kanadske i svjetske scene, πokira dualnom tumaËenju, nedokuËivo kao i oËeve misli, u razgovoru s direktorom glumaËke πkole, nije Ëinje- nema Ëvrstu konzistenciju, ali jednom pokrenut meha- nica da se borba za bolji socijalni status iz njegova nizam sjeÊanja ima transformacijsku moÊ. Ideja pre- djetinjstva nije mnogo promijenila u stvarnom æivotu obrazbe dominanta je u ovom djelu: preobrazba æi- QuébeËana (kao djeËak nije mogao upisati privatnu votne (povijesne i osobne) materije u scensko tkivo, πkolu zbog socijalnog statusa svojih roditelja), nego prema kratkoj, ali ne manje potpunoj definiciji umjet- je to bahati direktorov komentar da se siromaπni stu- nika: “Pisac je instrument transformacije” (Winterson denti rijetko javljaju jer ionako sebi to ne bi mogli 1995: 25), jer umjetnik ne reproducira nego redefinira priuπtiti. Udarivπi πakom u πaku Lepage na to odrjeπito sebe (ibid. 26) i svijet koji oblikuje, a istodobno je to kaæe suspreæuÊi bijes: “Il me dit ça comme ça!” (Le- i preobrazba sebe-umjetnika kao instrumenta preo- page 2016: 87)23. Ovaj prizor prethodi i sukladan je brazbe. U srediπtu tog umjetniËki oblikovanog osob- spomenutom prizoru susreta dvanaestogodiπnjeg nog iskustva, koje kao i svaka autofikcija poËiva na Lepagea sa saveznim vojnicima. Scenski su oba pri- potrazi za istinom koja je na granici zbilje i maπte kazana minimalistiËki: u prvom kamera prikazuje (Hubier 2003: 124), pojavljuje se lik oca u promije- uveÊano par vojniËkih Ëizama, a u drugom na praznoj njenoj ulozi, kako na planu osobnog tako i u kontekstu pozornici osvijetljen je samo Lepage. Na taj naËin suvremenog kvebeËkog teatra, kao πto Êe se to poka- oslobaa se mjesto emociji bijesa koja je sugerirana, zati u nastavku ove analize. ali verbalno neizraæena. Ponovno osvijeπten, taj bijes omoguÊava osvjeπtavanje proπlosti i sadaπnjosti u novom svjetlu, πto naposljetku dovodi do novih uvida 887: O»EVO NOVO RUHO i olakπava uËenje pjesme napamet (francuski par cœur). Lepage upuÊuje na doslovno znaËenje fran- Suvremeni scenski izraz na kvebeËkim pozorni- cuskog frazema prihvaÊajuÊi ozbiljno repetitorovu cama poËinje se razvijati tijekom 1980-ih kada se opasku da poeziju mora osjetiti u utrobi: “La poésie, nakon neuspjeha referenduma za odcjepljenje Qué- ça demande une mémoire viscérale. Faut que ça te beca (1980) stiπala socio-politiËka angaæiranost i vienne des tripes” (Lepage 2016: 48)24. Kad se jednom nacionalistiËka euforija kazaliπnih umjetnika (cf. pokrene taj mehanizam pamÊenja i sjeÊanja koji viπe Godin & Lafon 1999). Kako je primijetila dramati- ne prolazi samo kroz glavu, nego prodire do srca i Ëarka Carole Fréchette, tijekom 1970-ih u jeku afir- utrobe, zapoËinje proces dubinskog uranjanja u proπ- macije nacionalnog identiteta (québécitude), ideje lost i u sebe pa se mogu uravnoteæiti razlike intelek- nacije, kulture i materinjeg jezika najbolje su mogli tualno, emocionalno, podsvjesno. utjeloviti æenski likovi, ali nakon πto su se snovi sruπili, No najsuptilnije je to premoπÊivanje krajnosti i na pozornici se pojavljuju intimnije priËe o tjeskobi, nesvrstavanje ni uz jednu stranu, odnosno kritiËki raspadu obitelji i krhkosti sebstva u kojima se proble- odmak s dozom humora, Lepage prikazao u dvama matizira pitanje oËinske figure (Papraπarovski 2012: prizorima u kojima dominiraju æenski likovi (neskri- 106). No taj povratak oca na pozornicu povezan je s vena naklonost ipak desnoj moædanoj hemisferi, njegovom odsutnoπÊu ili distanciranoπÊu, pa je viπe zvanoj Ëesto i æenskoj): susjeda Nancy, Britanka koja rijeË o æudnji za ocem prema Lacanovom poimanju se nije snaπla ni u braku ni u frankofonskom Québecu, æudnje kao manjka ili fantazma (ibid.). Lucie Robert prikazana je u prizoru “Popodnevni Ëaj u dvorcu Fron- je prouËavajuÊi tekstove poznatih frankofonskih dra- tenac” kao konobarica na visini zadatka dok su kve- matiËarki s kraja dvadesetog stoljeÊa ukazala na uËe- beËke dame zakazale u tom otmjenom obredu koji stalost lika oca kao junaka melodrame, fiziËki odsut- nisu oËito usvojile (ubrusom briπu mrlju na bluzi, nog i prisutnog samo u muËnim sjeÊanjima (ibid. 107). aplaudiraju nakon glazbenog broja u salonu i sl.). U Nasuprot tome, kao πto se to vidi u usporednoj analizi prizoru “»istiliπte” autorova majka zauzima srediπnji (Papraπarovski 2012) drama Michela Trembleya (Le poloæaj izmeu dviju susjeda, jedne puritanke i druge vrai monde?, 1987) i Jeana Marca Dalpea (Le chien, libertinskog ponaπanja, i premda se ne priklanja ni 1988) jasno je da otac ne samo vlada scenom kao grub jednoj, i ni jednu ni ne osuuje, kao i Nancy, i ona je i omraæen gazda kuÊe, nego mu je istodobno pridru- “zapela u Ëistiliπtu” (Lepage 2016: 67), a dim njezine æena slika koju o njemu izgrauju sinovi (fiktivan dvojnik iz maπte) i u toj sloæenoj konfiguraciji odnosa otac je prikazan i kao model i kao prepreka (ibid. 23 “I on meni to kaæe tek tako!“ 107‡109). U predgovoru Lepageovu scenskom tekstu 24 “Za poeziju treba pamÊenje iz utrobe. Mora ti doÊi iz 887, kanadski redatelj Denys Arcand istaknuo je da trbuha.” oËevi opÊenito govoreÊi nisu imali lijepu ulogu u kve-
47 beËkoj knjiæevnosti i drami: odsutni su, bezvoljni, Mon pèr’ possède donc un mémoir d’éléphant, maloduπni, kad nisu pijani ili nasilni (Lepage 2016: Et connaît tous les noms des rues et des avenues, 9). Lepage uvodi novu sliku, novo promiπljanje o ocu Mais ignor’ total’ment ce que font ses enfants unutar obitelji, ali otvara i pitanje o ocu nacije. Isto- En rentrant de l’école, quand le soir est venu. dobno u predstavi pratimo osobnu pripovjedaËevu (Lepage 2016: 72)26 preobrazbu od bahatog narcisoidnog umjetnika koji, preko æudnje za ocem koje postaje svjestan tijekom Fragmentaran i eliptiËan izraz u koji se pretaËu introspektivnog i retrospektivnog iskustva, otkriva u bljeskovi sjeÊanja djeluje usredotoËen na “Ëisto struk- njemu i u sebi skromnost i poniznost kao poæeljne turalnu organizaciju”, kao niz informacija i zabiljeπki ljudske osobine. No nije rijeË o nekom novom psiho- i u potpunoj je suprotnosti s ispovjednim ili anali- loπkom portretu lika, identifikacija se odvija na pri- tiËkim stilom, prizori djeluju poput isjeËaka kadrova povjednom planu (scenskog) pisma, odnosno, kao πto koje sjeÊanje dokumentira i tek se njihovom pripo- je istaknuo Barthes, i kao πto to prikazuje Lepage, vjedno-scenskom dispozicijom uspostavlja prava sve je to “Ëisto strukturalna operacija” (Barthes 1977: konfiguracija odnosa meu likovima. Tako spome- 153), premda put od idealizacije, preko odbijanja i nutim prizorima prethodi posve suprotna slika i naposljetku pribliæavanja ocu dopuπta i psiholoπko sjeÊanje na oca koji funkcionira kao njegov antipod. tumaËenje. UlazeÊi u oËev taksi na kraju predstave Naime, na poËetku predstave Lepage, nakon πto je Lepage zapravo poruËuje: “ja sam onaj koji je na prvo predstavio stanare u svojoj zgradi u prvom planu, istome mjestu kao i ja” (ibid.). BaveÊi se pitanjem kamerom se udaljava i prikazuje cijelu gradsku Ëetvrt lika u suvremenom kazaliπtu, Jean-Pierre Ryngaert i tumaËeÊi na karti grada kako se njegova ulica Murray Julie Sermon naglaπavaju da nije nuæno graditi lik u (prezime prvoga guvernera u pokrajini Québec) nalazi njegovoj psiholoπkoj cjelovitosti da bi postojali afek- izmeu nekadaπnjih dvaju bojnih polja (na sjeveru tivni odnosi, moguÊ je izravan, Ëak nagao nastup kad Le parc des Braves i na jugu Les plaines d’Abraham) se “sve odvija kao da rijeË otprve pogaa bit stvari i na kojima su se odigrale znaËajne bitke u povijesti kao da se fokusira na bitno, osobito u monolozima u Kanade tijekom Sedmogodiπnjeg britansko-fran- kojima se izraæavaju priznanja, poteπkoÊe i otpori” cuskog rata u kolonijama (1756‡1763)27. No evocira- (Ryngaert & Sermon 2006: 138‡139). nje tih toponima u Lepagea izaziva najranija sjeÊanja Poput likova oËeva koji prevladavaju u kanadskoj na doseljenje njegove obitelji u tu Ëetvrt i na ponosnog knjiæevnosti i drami (cf. Jakubczuk 2017; Frechette oca, nekadaπnjeg vojnika kanadske mornarice u Dru- 1987) i Lepageov je πutljiv i odsutan, pa je scenski gom svjetskom ratu, koji je postao taksist i veseli se najËeπÊe prikazan nijem, s cigaretom u svom taksiju, novom poËetku daleko od siromaπnih Ëetvrti grada: u neverbalnim prizorima, viπe kao obris u noÊi (dva prizora naslovljena “Taksi u noÊi”), Ëime se naglaπava Quand je pense à ce jour, je revois sans problème nemoguÊnost bliskosti i sugerira emocionalna praz- La frêle silhouett’ de chacun des enfants nina koju ta fiziËka udaljenost pojaËava. Ovaj duboki Mon frère Dav’, mes sœurs Ann et Lynda et moi même poremeÊaj u obitelji Lepage skicira u stihovima djeËje Assis sur les épaul’ de mon pèr’ triomphant. pjesmice premjeπtajuÊi svu teæinu psiholoπkog stanja (Lepage 2016: 26)28 na razinu gledateljeva doæivljaja i tumaËenja kao u prizoru u kojem figura koja predstavlja majku na Jednako tako, na spomen Zatona Foulon (L’anse balkonu promatra dolazak susjedova ljubavnika: au Foulon), gdje su se bile iskrcale britanske trupe, Lepage pomiπlja na plaæu na kojoj je njegov otac u Ma mèr’, qui voyait tout, ne la condamnait pas. mladim danima radio kao kupaliπni spasilac. Taj Elle était à la fois offensée et jalouse, atletski graen mladiÊ, poput junaka iz filma o ame- Car de voir son mari rien qu’à l’heur’ des repas riËkom snu, zaraivao je veÊ s osam godina da bi La privait de remplir certains devoirs d’épouse. prehranio obitelj, zatim je nekoliko puta odlikovan (Lepage 2016: 66)25 kao marinac, da bi iako gotovo nepismen bio primljen kao taksist zbog savrπenog znanja engleskog jezika, Ovaj prizor nadopunjuje se i poklapa scenski s prizorom figure malog Lepagea na balkonu dok sluπa kako susjed svira Chopina i u tom prisjeÊanju uspo- 26 “Ko u slona pamÊenje je moga oca, / Imena baπ svih ulica reuje pamÊenje glazbenika i taksista πto ga navodi on dobro zna, / Ali pojma nema πto mu rade djeca / Kad vrate se iz na jednako odrjeπit i logiËan zakljuËak kao u pret- πkole, budni dokasna.” hodnom prizoru: 27 U prvoj bitci (1759) Britanci su pobijedili francuske trupe koje su branile Québec i time je zapoËelo britansko osvajanje Québeca. U drugoj (1760) francuske snage pobijedile su britansku vojsku u okolici Québeca i pokuπale ponovno zauzeti grad, ali Britancima je stiglo pojaËanje pa im to nije uspjelo. 25 “Moja majka sve je znala, sudila nije. / Bila je povrijeena, 28 “Kad mislim na taj dan, vidim sasvim jasno / Naπ krhki ljubomorna. / Viat muæa tek za stolom znaËilo je / OsjeÊat se obris dok bili smo joπ djeca: / Brat Dav’, sestre Ann i Lynda i ja, skroz zakinuto ko æena.” eno / Na ramenima svog ushiÊenog oca.”
48 πto je iskoristio za dodatnu zaradu radeÊi kao turistiËki razvojni proces u Kohutovoj terapiji, vidjeti svijet vodiË. Zaista pravi junak, i u fiziËkom i u moralnom tuim oËima i postavivπi se na oËevo mjesto otkriti pogledu u oËima mladog Lepagea: ne samo drukËijeg oca, nego i usmjeriti iz te per- spektive pogled na sebe i shvatiti πto nedostaje (najviπe Donc, pour moi, quand j’étais jeune, mon père avait od svega oËeva poniznost) da bi bio cjelovita liËnost. vraiment le profil du parfait super héros; un bel homme, fort, athlétique, qui avait sauvé plusieurs vies quand il était jeune, qui avait risque la sienne pendant la guerre et qui aujourd’hui était prêt à faire tous les POVRATAK IZVORIMA (ZAKLJU»AK) sacrifices nécessaires pour offrir à ses enfants le meilleur standard de vie possible. (Lepage 2016: 309)29 HoÊe li ovaj odmak od uËestale paradigme pri- kazivanja oËeva lika unutar lomljivih obiteljskih, ali Ta idealizirana slika relativizira se i uravnoteæuje i politiËkih struktura potaknuti neki novi val u kve- prikazima odsutnog oca i muæa, πutljivog i emo- beËkom (post)dramskom pismu, kao πto je nakon cionalno naizgled suzdræanog koji se oglaπava samo prvog Lepageova solilokvija Vinci (1985) pozorni- dvaput u predstavi i u sjeÊanjima svoga sina, po- cama zavladao “solo”, ostaje otvoreno pitanje. No stavljajuÊi se kao glas razuma u usplamtjelim povijes- nedvojbeno je da Lepage, ako ne kao otac suvremenog nim trenucima, ne povodeÊi se za nacionalistiËkom kazaliπnog izraza, zacijelo i dalje kao mentor, uzor i euforijom. Prvo trezveno reagira na ushiÊen govor nadahnuÊe pokreÊe i usmjerava zbivanja na kanad- francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea i njegov skim (i svjetskim) pozornicama. Predstava 887 poklik “Vive le Québec Libre!” (“Æivio slobodni dokazuje kako pripovjedno tkivo, i to ne samo kao Québec!”) koji doæivljava nepriliËnim za vojnog za- rijeË, nego i kao sklop sofisticirane pripovjedne povjednika njegova statusa, Ëime samo nepotrebno maπinerije koju podræavaju i omoguÊuju nove tehno- dolijeva ulje na vatru: “Le général de Gaulle aurait logije, ostaje moÊno scensko sredstvo. Subjektivno i mieux fait d’ se taire // Que de dir’ c’ qu’il a dit et fleksibilno, jednom obraeno i posloæeno u scenskom j’ter d’ l’huil’ sur le feu” (Lepage 2016: 81)30. Njegova uprizorenju tragova sjeÊanja u labavu ali koherentnu druga reakcija tiËe se teroristiËkih napada Fronte za cjelinu, pamÊenje se prikazuje kao osobno tumaËenje oslobaanje Québeca koje podræava u njihovim znakova proπlosti. Pa ipak, u Lepagea je taj osobni zahtjevima, ali ne odobrava njihove nasilne metode: pogled podvrgnut tehnici promatraËeve distance “Le pire dans tout ça, c’est que, les bâtards, ils ont (moæda tome pridonosi njegovo zanimanje za zen i/ raison. Mais, comprends-moi bien là, ils ont pas ili je samo pomni Proustov Ëitatelj), Ëime se nadilazi raison de faire ce qu’ils font” (Lepage 2016: 96)31. S dualistiËko poimanje i postiæe πiri kut promatranja te osjeÊajem da nije dostojan recitirati pjesmu Speak spaja naizgled nespojivo: nacionalna povijest i osobna White, kao πto to nisu ni okupljeni uzvanici u dvorani, pripovijest. Predstava 887 opovrgava tako Bartheso- jer im svima nedostaje poniznost kakvu osvjeπtava i vu tezu o dva strogo odvojena pristupa prikazivanja prepoznaje u oca, Lepage ipak, usprkos i u prkos tome zbilje: snaæno izvodi nastup, kao da to Ëini za oca kojemu se u posljednjem prizoru pribliæava i Ëini ono πto nije »ini se da se ovdje susreÊemo s problemom naπeg doba: uËinio kad je otac razoËaran i potresen teroristiËkim danas, bar zasad, moguÊ je samo jedan izbor, i taj se napadima izaπao iz kuÊe u noÊ: u gesti potpune su- izbor moæe jedino osloniti na dvije podjednako pretje- osjeÊajnosti nudi mu rupËiÊ da obriπe suze boli i rane metode: ili izloæiti posve propusnu zbilju povijesti, i ideologizirati; ili pak, naprotiv, izloæiti konaËno suzbijene ljutnje. Taj prizor nuæno priziva psiholoπko nepropusnu, neizmjenjivu, zbilju, i u tom sluËaju, poe- tumaËenje πto ga nalazim u teoriji narcizma Heinza tizirati. Jednom rijeËju, joπ ne vidim moguÊnost sinteze Kohuta (cf. MatijaπeviÊ 2016: 24‡28) koji predstavlja izmeu ideologije i poezije (pod poezijom podrazu- pomak od zrcalnog narcizma prema zdravom nar- mijevam, krajnje opÊenito, traganje za neotuivim cizmu, odnosno naglaπava cjelovitost sebstva. Lepage smislom stvari). (Barthes 1957: 233) prikazan u poËetku kao narcisoidna umjetniËka liËnost opsjednuta svojom slikom (poveznica s nezadovolj- U predstavi 887 Lepage ni ne ideologizira, ni ne stvom zbog nekrologa) uspijeva introspekcijom i poetizira, on jednostavno pripovijeda, dopiruÊi u empatijom, kao kljuËnom osobinom za samostalan i sjeÊanju ne samo do bliæe kvebeËke povijesti i svog djetinjstva, nego i mnogo dalje, sve do prapoËetaka kazaliπnog izraza. U prizoru “Krevet na kat” pred- 29 “Dakle, meni je, kad sam bio mlad, otac zaista izgledao stavlja sebe i mlau sestru kako se u sobi igraju kao savrπen super junak: lijep, snaæan muπkarac atletske grae pripovijedajuÊi priËe. Verbalno izrazito πtur prizor u koji je spasio viπe æivota kad je bio mlad, koji je svoj izloæio kojem na ekranu kao u kazaliπtu sjena dominiraju opasnosti za vrijeme rata i koji je danas bio spreman ærtvovati se obrisi djeËaka i djevojËice, koji se na kraju potuku koliko je potrebno da bi djeci omoguÊio najviπi moguÊi æivotni jastucima, svjedoËi o nagovjeπtajima autorove umjet- standard.” 30 “Generalu de Gaulleu bilo bi bolje da je πutio // Neg’ πto je niËke vokacije ali, kao πto i sam naglaπava, istodobno reko πto je reko i dolio ulje na vatru.” je to i asocijacija na raanje kazaliπne umjetnosti: 31 “Najgore u svem tom je to πto ti izrodi imaju pravo.”
49 Pour moi, le théâtre, ça commence ici: dans un lit à DunjeroviÊ, Saπa 2003. The Cinema of Robert Lepage: deux étages avec ma sœur Linda (...) Mais les origines the Poetics of Memory. London: Wallflowerpress. du théâtre lui-même sont beaucoup plus lointaines et DunjeroviÊ, Saπa 2009. Robert Lepage. London/New remontent à des temps immémoriaux. À une nuit où un York: Routledge. groupe d’hommes et de femmes s’étaient rassemblés Fouquet, Ludovic 2005. Robert Lepage, l’horizon en autour d’un feu dans une carrière quelque part, pour images. Québec: Éditions de l’Instant même. se réchauffer et se raconter des histoires. Quand, tout Frechette, Carole 1987. “Grandeur et misère. Le re- à coup, l’un d’eux eut l’idée d’utiliser son ombre pour tour du père sur la scène québécoise”, u: Jeu 45 (4): 16‡35. illustrer son histoire. (...) C’est ainsi que dans les jeux Fricker, Karen 2005. “Le Québec, ‘société d’Amé- d’ombres inoffensifs d’un enfant on peut retracer les rique’ selon Robert Lepage”, u: Jeu 114, 1: 127‡133. origines du théâtre. (Lepage 2016: 84‡85)32 Gardner, Lyn 2015. “Robert Lepage’s 887 at Edinburgh festival review ‡ a visual pleasure”, u: The Guardian. 14. Na taj naËin pripovijedanje ukazuje i na prve kolovoza 2015. URL:https://www.theguardian.com/stage/ Lepageove korake prema kazaliπtu, ali i na prve 2015/aug/14/robert-lepage-887-edinburgh-festival-review. korake kazaliπta kao umjetnosti koju Jean-Pierre Pristup: 30. oæujka 2018. Sarrazac povezuje s pojmom “rapsodija”, i u smislu GiliÊ, Nikica 2018. “Intermedijalnost”, u: Knjiæevna epske pjesme koju su recitirali rapsodi i u smislu smotra 190, 4: 3. glazbene kompozicije slobodne strukture (Sarrazac Godin, Jean Cléo i Lafon, Dominique 1999. Drama- 2012: 393‡395), na πto upuÊuju i sam Lepage, kao turgies québécoises des années quatre-vingt. Montéal: Leméac. neumoran putujuÊi recitator, i njegova predstava 887, Hubier, Sébastien 2003. Littératures intimes. Les ex- kao slobodna, ali i dalje ipak forma u kojoj su pressions du moi, de l’autobiographie à l’autofiction. Paris: orkestrirani naoko rasprπeni isjeËci ove (pri)povijesti. Armand Colin. Jakubczuk, Renata 2017. “Une Révolution tranquille: l’évolution de l’image du père dans la dramaturgie qué- bécoise”, u: Romanica Silesiana 12: 97‡109. LITERATURA Lacroix, Laurence 2016. “887, un retour aux sources”, u: Chez le fil rouge, 28. lipnja 2016. URL:https:// Barthes, Roland 1957. Mythologies. Paris: Seuil. chezlefilrouge.co/2016/06/28/887-un-retour-aux-sources/. Barthes, Roland 1977. Fragments d’un discours Pristup: 19. prosinca 2018. amoureux. Paris: Seuil. Lafon, Dominique 1998. “Robert Lepage. Le ‘solitaire’ Brennan, Clare 2015. “887 review ‡ touching, intimate, de Québec”, u: Jeu 86, 1: 77‡82. powerful”, u: The Guardian. 23. kolovoza 2015. URL: Lehmann, Hans-Thies 2002. Le Théâtre postdra- https://www.theguardian.com/stage/2015/aug/23/887-ex- matique [Postdramatisches Theater, 1999]. Prev. P.-H. machina-robert-lepage-edinburgh-observer-review. Pristup: Ledru, Paris: L’Arche. 30. oæujka 2018. “Le magicien du théâtre Robert Lepage se souvient de Bonnay (de), Lorène 2015. “’887', de Robert Lepage, son enfance dans le Québec en lutte”, u: L’express. 9. rujna Théâtre de la Ville à Paris”, u: Les Trois Coups. 12. rujna 2015. URL: https://www.nouvelobs.com/culture/ 2015. URL: https://lestroiscoups.fr/887-de-robert-lepage- 20150909.AFP9008/le-magicien-du-theatre-robert-lepage- theatre-de-la-ville-a-paris/. Pristup: 17. prosinca 2018. se-souvient-de-son-enfance-dans-le-quebec-en-lutte.html. Borello, Christine 1994. “Entretiens avec Gilles Maheu Pristup: 12. prosinca 2018. et Robert Lepage”, u: Théâtre/Public 117: 77‡86. Lepage, Robert 2016. 887. Montréal: L’instant même. Brook, Peter 1992. Points de suspension [The Shifting MatijaπeviÊ, Æeljka 2016. StoljeÊe krhkog sebstva. Point, 1987]. Prev. J.-C. Carrière i S. Reboud. Paris: Seuil. Zagreb: Disput. Cottrill, Jeff 2017. “Robert Lepage’s ‘887’ turns Oliver, Kathleen 2016. “Robert Lepage’s dazzling 887 memory into a multimedia masterpiece”, u: Digital Jour- is a show about memory you’ll never forget”, u: The Geor- nal. 8. travnja 2017. URL: http://www.digitaljournal.com/ gia Straight. 13. veljaËe 2016. URL: https://www.straight. entertainment/entertainment/review-robert-lepage-s-887- com/arts/637776/robert-lepages-dazzling-887-show-about- turns-memory-into-a-multimedia-masterpiece/article/ memory-youll-never-forget. Pristup: 12. travnja 2018. 489889. Pristup: 19. oæujka 2018. Papraπarovski, Marija 2012. “Pour en finir avec. Lec- Couture, Philippe 2016. “887: la renaissance de Robert ture des pièces Le vrai monde? de Michel Tremblay et Le Lepage”, u: Voir. 1. svibnja 2016. URL:https://voir.ca/ chien de Jean Marc Dalpé”, u: Central European Journal scene/2016/09/09/887-la-renaissance-de-robert-lepage-2/. of Canadian Studies 8: 103‡112. Pristup: 15. prosinca 2018. Pavis, Patrice 2007. La mise en scène contemporaine. Origines, tendances, perspectives. Paris: Armand Colin. Ricoeur, Paul 1990. Soi-même comme un autre. Paris: Seuil. 32 “Za mene, kazaliπte zapoËinje ovdje: u krevetu na kat sa Rioux, Christian 2015. “Lepage illumine la rentrée sestrom Lindom (...) No poËeci samog kazaliπta seæu daleko ranije parisienne”, u: Le Devoir. 10. rujna 2015. URL:https:// u proπlost, u prastara vremena. U jednoj noÊi kad se skupina muπka- raca i æena okupila oko vatre negdje u nekoj spilji da bi se ugrijali www.ledevoir.com/culture/theatre/449694/theatre-lepage- i priËali si priËe. Tad, iznenada, jednom od njih padne na pamet da illumine-la-rentree-parisienne. Pristup: 12. prosinca 2018. se posluæi svojom sjenom kako bi ilustrirao svoju priËu. (...) I tako Ryngaert, Jean-Pierre i Sermon, Julie 2006. Le Per- se pomoÊu bezazlenih igri sjena jednog djeteta mogu predoËiti sonnage théâtral contemporain: décomposition, recompo- poËeci kazaliπta.” sition. Paris: Éditions Théâtrales.
50 Sarrazac, Jean-Pierre 2012. Poétique du drame mo- SUMMARY derne. Paris: Seuil. Soloski, Alexis 2017a. “Robert Lepage Goes Home LEPAGE’S 887: HISTORY IS HIS STORY Again in ‘887’”, u: The New York Times, 17. oæujka 2017. URL:https://www.nytimes.com/2017/03/17/theater/re- This article examines how the theme of memory view-robert-lepage-goes-home-again-in-887.html. Pristup: 13. travnja 2018. is interpreted by one of the most eminent multidisci- Soloski, Alexis 2017b. “A Word with Robert Lepage plinary artists of our time, the French Canadian di- on Family, Francophone Separatism and 887”, u: The New rector, playwright and actor Robert Lepage, whose York Times, 20. travnja 2017. URL: https://www.nytimes. solo performance 887 (2015) about his childhood in com/2017/03/20/theater/robert-lepage-discusses-his-ori- 1960s Quebec City has won a warm reception not gins-and-the-autofiction-of-887.html. Pristup: 13. rujna only in Canada but in Europe as well. By telling us 2018. about a professional problem he experienced when ©afranek, Ingrid 2013. Bijela tinta. Zagreb: Litteris. he could not memorise an iconic poem for a public Taylor, Paul 2017. “887, Barbican Theatre, London, performance, the author introduces the concept of review: Robert Lepage’s beautiful solo show about child- “memory palace technique” that works by means of hood”, u: The Independent. 5. lipnja 2017. URL: https:// www.independent.co.uk/arts-entertainment/theatre-dance/ the use of visual associations. In this way, the artist reviews/887-review-barbican-theatre-london-canada- explores his past life and creates a dazzling theatrical quebec-one-man-show-autobigraphy-a7773331.html. illusion which is as instable as his fragmented recol- Pristup: 12. oæujka 2018. lections. Thus, he draws attention to our faulty memo- Thibaud, Frédéric 2005. “La mise en scène au Québec ries in order to make and remake our intimate and depuis 1980. Oscillation entre création et répertoire”, u: social histories. Specifically, the paper discusses the Jeu 116, 3: 64‡72. interplay between Lepage’s personal reminiscences Varty, Alexander 2016. “Robert Lepage looks back at (namely, of his family life at 887 Murray Avenue) personal and political memory with 887”, u: The Georgia and collective memory, especially regarding the Quiet Straight, 3. veljaËe 2016. URL: https://www.straight.com/ Revolution and the Separatist Movement in French arts/631196/robert-lepage-looks-back-personal-and-politi- Canada. In fact, this is how the central motif of trans- cal-memory-887. Pristup: 15. travnja 2018. Vigeant, Louise 2016. “887: Un spectacle majeur”, u: formation ‡ from personal to historical to narrative ‡ Jeu. 29. travnja 2016. URL:http://revuejeu.org/2016/04/ is used in this magic show which looks like a confes- 29/887-un-spectacle-majeur/. Pristup: 15. prosinca 2018. sional monologue and a history lesson blended to- Winterson, Jeanette 1995. Art objects. Essays on Ec- gether to provoke reflection on the nature of family, stasy and Effrontery. London: Vintage. identity and culture. The article concludes by focus- ing on the figure of the father that is not only impor- tant for the interpretation of this play but also for deep- ening our understanding of Québécois society and theatre.
Key words: personal and collective memory, visual associations, theatrical illusion, family, identity and culture
51 Jo Ann Lanneville, Te rijeËi koje nisu izgovorili ‡ litografija, bakropis, suha igla, sjenilo za mezzotintu, 85 x 75 cm Mirna SINDI»I∆ SABLJO Izvorni znanstveni rad. SveuËiliπte u Zadru PrihvaÊen za tisak 21. 6. 2019.
Povijest i pamÊenje u Rasjedima Nancy Huston
PRISTUP RASJEDIMA IZ O»I©TA KNJIÆEVNIH podupire i Ëinjenica da je Nancy Huston jedna od STUDIJA PAM∆ENJA potpisnica manifesta Pour une littérature-monde en français.5 Svoj prvi roman, Les variations de Goldberg, Dosad je o djelovanju Nancy Huston objavljena Nancy Huston, knjiæevnica kanadskoga podrijetla, jedna znanstvena monografija6 i niz znanstvenih i objavila je 1981. godine.1 Uslijedili su romani Histoire struËnih radova u kojima se analiziraju, prije svega, d’Omaya (1985), Trois fois septembre (1989), Can- pitanja autoriËina bilingvizma i autoprevoenja te tiques des Plaines (1993), La virevolte (1994), Instru- (ne)pripadnosti odreenoj nacionalnoj knjiæevnosti.7 ments des ténèbres (1996), L’empreinte de l’ange ZnaËajan broj do sada objavljenih studija posveÊen (1998), Prodige: Polyphonie (1999), Dolce Agonia je i analizi romana Nancy Huston kao primjera post- (2001), Une adoration (2003), Lignes de faille (Rasje- modernistiËke historiografske metafikcije.8 di, 2006), Infrarouge (2010), Danse noir (2013), Le U romanima, meu kojima su primjerice, Can- club des miracles relatifs (2016) i Lèvres de pierre tique des plaines, L’Instruments des ténèbres i L’em- (2018).2 Nancy Huston, anglofonskoj Kanaanki, ma- preinte de l’ange, naglaπenom autoreferencijalnoπÊu terinji jezik je engleski, no veÊinu knjiæevnih tekstova i izravnim obraÊanjima pripovjedaËa Ëitatelju pro- napisala je na francuskom, a potom ih je sama prevela pituje se odnos zbilje i knjiæevnosti. Spomenuti na engleski jezik (vidi: Wilhelm 2009; Sperti 2015). romani Nancy Huston problematiziraju odnos po- Odabirom francuskog jezika kao jezika umjetniËkog vijesti i fikcije, pri Ëemu povijest poimaju kao nara- izraza, uvrstila se u skupinu knjiæevnika koji piπu, ili tivnu konstrukciju. U romanima je odbaËen kronoloπki su pisali, na francuskom jeziku, iako im on nije mate- red izlaganja dogaaja, temporalnost je fragmentirana, rinji.3 Nancy Huston autorica je koja se, nakon selidbe a pripovijedanje je subjektivno i viπeglasno. Dovode- u Francusku i odabira francuskog jezika kao jezika na Êi, u sluæbenoj historiografiji, marginalizirane i utiπane kojem stvara, o Ëemu piπe u eseju Nord perdu (1999), glasove u poziciju subjekta, kao primjerice u Cantique pozicionira izmeu dva jezika, dva identiteta i dvije des plaines, inzistirajuÊi na “malim” priËama i pogle- nacionalne knjiæevne kulture (Balint-Babos 2012: 50). dima na proπlost koji su u raskoraku sa sluæbenim Tezu o transnacionalnom karakteru njene knjiæevnosti4 povijestima, Nancy Huston u svojim romanima dovo-
1 Nancy Huston roena je 1953. godine u Calgaryju. Godine 5 Manifest naslovljen Pour une littérature-monde en français 1968. s obitelji se preselila u Sjedinjene AmeriËke Dræave. Od objavljen je u Le Mondeu u listopadu 2007. godine, na inicijativu 1973. godine æivi u Parizu. U Pariz se preselila zbog studija na Jeana Rouauda i Michela Le Brisa. Potpisalo ga je Ëetrdeset i École de Hautes Etudes en Sciences Sociales gdje je, pod mentor- Ëetvero knjiæevnika, meu kojima su Tahar Ben Jelloun, Maryse stvom Rolanda Barthesa, napisala doktorski rad naslovljen Dire Condé, Dany Laferrière, Wajdi Mouawad, Grégoire Polet, Anna et interdire: Éléments de jurologie. Tijekom osamdesetih godina, Moï, Jean-Marie Gustav Le Clézio i brojni drugi. U svibnju iste kao Ëlanica razliËitih feministiËkih skupina, angaæirala se u borbi godine izdavaËka kuÊa Gallimard objavila je i knjigu istog naslova, za æenska prava. Suraivala je u brojnim Ëasopisima (Sorcières, koju su uredili J. Rouaud i M. Le Bris. Les Cahiers du GRIF, Les Temps modernes, Histoires d’Elles itd.), 6 Pod naslovom Vision/division: l’oeuvre de Nancy Huston napisala je niz knjiga za djecu, scenarija, kazaliπnih komada i eseja. sabrani su tekstovi izlaganja s meunarodnoga znanstvenog skupa 2 Za roman Cantique des pleines u Kanadi je 1993. godine odræanog 2001. godine na SveuËiliπtu Paris III-Sorbonne Nouvelle. dobila prestiænu Guvernerovu nagradu (Le Grand prix du gou- Znanstveni skup organiziran je u suradnji sa SveuËiliπtem Brock. verneur général), a u Francuskoj za roman L’instruments des 7 Meu njima su, primjerice: A. Balint-Babos 2012; J. Cal- ténèbres 1996. godine knjiæevnu nagradu Goncourt des Lycéens. derón 2007. “Où est l’Ouest dans Nord perdu de Nancy Huston?” Godine 2006. Lignes de faille (Rasjedi) nagraen je uglednom u: Cahiers franco-canadiens de l’Ouest, 191: 9‡25; C. Shread 2009. francuskom knjiæevnom nagradom Fémina, a bio je jedan od devet “Redefining Translation through Self-Translation: The Case of finalista za dodjelu nagrade Goncourt. Nancy Huston”, u: FLS, XXXVI: 51‡66; I. Chatzidimitriou 2009. 3 Meu njima su Samuel Beckett, Milan Kundera, Eugène “Self-Translation as Minorization Process: Nancy Huston’s Lim- Ionesco, Émile Cioran, Vassilis Alexakis, Eduardo Manet, Andreï bes/Limbo”, u: SubStance, 38, 2: 22‡42. Makine i mnogi drugi. 8 PostmodernistiËka historiografska metafikcija, za razliku 4 Kit Dobson tvrdi da se posljednjih desetljeÊa rasprπila ideja od tradicionalnoga povijesnog romana Scottova tipa, zaokupljena singularnoga kanadskog identiteta i da je kanadska knjiæevnost je odnosom istine i laæi u historiografskim zapisima i propitivanjem opÊenito postala transnacionalna (2009: 3‡5). Vidi i: Falceri 2014, sluæbenih verzija proπlosti. Koristi se metafikcionalnim tehnikama Kamboureli i Miki 2007. kako bi ukazala da je povijest konstrukcija (vidi: Hutcheon 1988).
53 di u pitanje objektivni karakter, totalitarnost i istinitost je dio dokumenata o Lebensbornu uniπten, a tijekom povijesti.9 desetljeÊa koja su uslijedila tema je uglavnom preπu- Iako Rasjede s prethodnim romanima Nancy Êivana.13 Huston povezuje niz formalnih i sadræajnih srodnosti, U romanu Rasjedi problematizira se niz razliËi- ovaj se roman ne bi mogao odrediti kao historio- tih tema, od preπuÊivanja traumatiËnih dogaaja iz grafska metafikcija na naËin na koji taj postmoder- osobne i kolektivne proπlosti, odnosa proπlosti i sa- nistiËki knjiæevni æanr definira Linda Hutcheon daπnjosti do meugeneracijskog prijenosa pamÊenja. (1988), prije svega zato πto u njemu nema ogoljavanja Posljednjih πest desetljeÊa suvremene povijesti repre- narativnih postupaka, autoreferencijalnih propitivanja, zentirano je kroz optiku obiteljske povijesti i svako- parodije æanrovskih konvencija niti ekstradijegetiËkog dnevicu Ëlanova obitelji Ëiji je æivot obiljeæen breme- pripovjedaËa koji najavljivanjem i komentiranjem nom proπlih dogaaja. U romanu se problematizira zbivanja, kao i izravnim obraÊanjima Ëitatelju, na- proces prijenosa pamÊenja te se pokazuje u kojoj je metljivo otkriva svoje prisustvo. mjeri pamÊenje presudno za konstrukciju individual- Roman Rasjedi10 pripovijeda o Ëetiri generacije nih i kolektivnih identiteta. Rasjedi, takoer, postav- jedne obitelji. Strukturiran je u Ëetiri dijela, od kojih ljaju pitanje kako se pamte povijesna zbivanja i u svaki ima drugog pripovjedaËa, pripadnika jedne od kakvoj su vezi pamÊenje i povijest. Ëetiri generacije iste obitelji. U romanu se postupno Rasjedi su se tijekom proπlih desetak godina naπli otkriva tajna Kristinina porijekla.11 Ona je prabaka u u fokusu zanimanja nekoliko istraæivaËa (Kolb 2010, prvom dijelu, baka u drugom, majka u treÊem i pri- Lepage 2010, Pick 2012, Collie 2018, Rice 2018), povjedaËica u Ëetvrtom dijelu romana. Kristina je bila koji su analizirali, primjerice, transnacionalni zaokret ærtva nacistiËkog programa Lebensborn (hrv. vrelo u poetici Nancy Huston, jezik u romanu i konstrukciju æivota), koji je Heinrich Himmler osmislio 1935. egzilantskih identiteta u romanu, oslanjajuÊi se na godine kako bi nadoknadio ljudske gubitke u ratnim radove Paula Ricoeura, Régine Robin, Gillesa De- sukobima. U sklopu programa razliËitim se mjerama leuza, Felixa Guattarija i mnogih drugih. U ovom Êe poticao natalitet. Primjerice, otvoreni su domovi za se radu razmatrati reprezentacija povijesti u knji- udane i neudane trudnice arijevskoga podrijetla, æevnom tekstu, u kakvom su odnosu pamÊenje i domovi za nezbrinutu izvanbraËnu djecu, domovi za povijest, postoji li meugeneracijski prijenos pamÊe- djecu poginulih njemaËkih vojnika, kao i domovi za nja traumatiËnih dogaaja te u kakvoj su vezi pam- djecu roenu na okupiranim podruËjima, a Ëiji su oËevi Êenje i oblikovanje individualnih i kolektivnih iden- 12 bili njemaËki vojnici. U sklopu Lebensborna djelo- titeta, unutar teorijskih parametara knjiæevnih studija vali su i programi posvajanja djece, kao i domovi u pamÊenja (Rigney 2008; Erll 2008, Erll 2011). Studiji kojima su bila smjeπtena djeca oteta na okupiranim pamÊenja, kao interdisciplinarno i heterogeno pod- podruËjima, potom podvrgnuta akulturaciji pa germa- ruËje istraæivanja koje se razvilo tijekom posljednja nizaciji te u konaËnici smjeπtana u njemaËke obitelji. Ëetiri desetljeÊa, posebno zanimanje pokazuju za pro- Na podruËjima koje je TreÊi Reich okupirao, u okviru uËavanje druπtvene dimenzije pamÊenja, dakle naËina programa Lebensborn, oteto je oko dvjesto tisuÊa dj- na koje pojedina druπtva, ili druπtvene skupine, kon- ece. Na samom kraju Drugoga svjetskog rata znaËajan struiraju svoja pamÊenja. S obzirom da se problematici pamÊenja pristupa iz razliËitih znanstvenih disciplina i razliËitih teorijskih polaziπta, nerijetki su metodo- 9 S. Bainbrigge 2014. “(Beyond) ‘Devoirs de mémoire’ in loπki i, posebice, terminoloπki problemi (Radstone i Nancy Huston’s L’Empreinte de l’ange (1998): Music, Trauma and Childhood”, u: Modern & Contemporary France, 22, 2: Schwartz 2010: 6, Saryusz-Wolska 2018: 245). Bez 193‡206; D. Powell 2001. “Dimensions narratives et temporelles obzira na odreene zamjerke upuÊene metodoloπkim du jeu musical dans trois romans de Nancy Huston”, u: Franco- i terminoloπkim nedosljednostima, studiji pamÊenja i phonies d’Amérique, 11: 49‡64; J. Gillet-Gelly 2011. “L’union knjiæevni studiji pamÊenja, a posebice radovi Mau- des voix féminines dans Cantique des plaines de Nancy Huston. ricea Halbwachsa, Jana Assmanna, Marianne Hirsch, Pour une déconstruction du métarécit historique”, u: Les pensées «post-»Féminismes, genres et narration. Ur. L. Saint-Martin et Haralda Welzera, Brigit Neumann i Astrid Erll mogu al. Montréal: UQÀM: 59‡76; A. Talahite-Moodley 2007. “Can- ponuditi koristan analitiËki okvir za interpretaciju tique du corps métis. La critique du mythe colonial dans Cantique romana Rasjedi.14 des plaines de Nancy Huston”, u: Canadian Cultural Exchange. Translation and Transculturation/Échanges culturels au Canada. Traduction et transculturation. Waterloo: Wilfrid Laurier Univer- sity Press: 159‡174. 13 Detaljnije o Lebensbornu u: G. Valderhaug 2011. “Memory, 10 Lignes de faille objavila je francuska izdavaËka kuÊa Actes justice and the public record”, u: Archival Science, 11, 1‡2: 13‡23; Sud 2006. godine, a Fault Lines Grove Press 2008. godine. Nancy L. V. Thompson. 1971. “Lebensborn and the Eugenics Policy of Huston roman je napisala na engleskom jeziku, a potom ga sama the Reichsführer-SS”, u: Central European History, 4, 1: 54‡77; prevela na francuski. C. Clay, M. Leapman 1995. Master Race: The Lebensborn Ex- 11 Kristina, pravim imenom Klarysa, svjetski poznata glaz- periment in Nazi Germany. London: Hodder and Stoughton; C. benica, koristi umjetniËko ime Erra, a odaziva se i na inicijale G. Henry, M. Hillel 1976. Of Pure Blood. New York: Pocket Books. G. 14 Knjiæevni studiji pamÊenja interdisciplinarno su podruËje 12 Domovi su postojali i na okupiranim podruËjima, primje- u kojem se povijest i teorija knjiæevnosti proæimaju s kulturalnim rice, u Nizozemskoj, Belgiji i Norveπkoj. studijima, psihologijom, sociologijom, antropologijom, filozofijom
54 NARATIVNE TEHNIKE odvija se u Torontu i New Yorku 1962. godine, u I PRIPOVJEDNA STRUKTURA RASJEDA vrijeme Hladnog rata, Kubanske krize i izgradnje Berlinskog zida. Sadie æivi u Torontu s djedom i Brigit Neumann pojaπnjava da tekstove Ëija su bakom, u stalnom iπËekivanju majËinih posjeta i bilo tema sjeÊanje i pamÊenje karakteriziraju odreeni kakvih znakova majËine privræenosti. Fascinirana je narativni postupci i strategije, koje ona naziva mime- majkom, umjetnicom koja se kreÊe u kontrakulturnim, zom pamÊenja: struktura vremena, vrsta pripovjedaËa boemskim krugovima, i koja ju nakon vjenËanja s i struktura perspektive (2008: 335‡337). Tekstove u Peterom odvodi u New York. U Ëetvrtom dijelu pitanju karakterizira viπevremenost, proæimanje vre- romana, Ëija je radnja smjeπtena u München 1944. i menski udaljenih razina priËe, Ëeste analepse i retro- 1945. godine, pripovjedaËica Kristina saznaje da je spekcije, proæimanje proπlosti i sadaπnjosti, kao i oteta u rodnoj Ukrajini i potom smjeπtena u njemaËku njihovo dijaloπko propitivanje. U tekstovima je Ëesto obitelj u kojoj je odrasla, nesvjesna istine o svom prisutan intradijegetski i homodijegetski pripovjedaË, porijeklu. u prvom licu, koji zauzima poziciju svjedoka doga- Dakle, roman Rasjedi, strukturiran je u Ëetiri dijela aja, ili izravno sudjeluje u njima (Neumann 2008: Ëija se radnja odvija u razliËitim vremenskim razdob- 336). Zbog selektivnosti njegova znanja i pamÊenja, ljima, u razliËitim prostorima i koji imaju razliËite, potiskivanja dogaaja i njihove pogreπne interpre- homodijegetske pripovjedaËe. Naracija je graena na tacije, pripovijedanje se moæe odrediti kao nepouz- analepsi. U romanu nijednom liku nije dana srediπnja dano. Mnogostruka fokalizacija omoguÊava su- pozicija niti njegova, ili njena, perspektiva dominira. postojanje viπe pripovjednih perspektiva, a upravo je Rasjedi su narativno graeni jukstaponiranjem razli- takva multiperspektivna naracija jedno od temeljnih Ëitih pripovjednih perspektiva. PripovjedaËi, koji su naratoloπkih obiljeæja proze pamÊenja (Neumann ujedno i fokalizatori zbivanja, djeca su u dobi od πest 2008: 338). godina. Njihova dob u znaËajnoj mjeri utjeËe na nji- PripovjedaË prvoga od Ëetiri podjednako duga hovu percepciju svijeta, ali i na (ne)pouzdanost, dijela romana Rasjedi, πestogodiπnji je Sol, drugoga ograniËenost i subjektivnost njihova pripovijedanja. njegov otac Randall, treÊega Solova baka i Randallova Primjer nepouzdanosti pripovijedanja Ëinjenica je da majka Sadie, a posljednjega, Solova prabaka, Ran- se informacije dane u jednom dijelu romana, u dallova baka i Sadiena majka Kristina. Radnja prvog sljedeÊima modificiraju i osporavaju.15 dijela romana odvija se u San Franciscu 2004. godine, »etiri dijela romana u pripovjednu su cjelinu u svijetu obiljeæenom posljedicama napada na Sje- povezana nizom sadræajnih paralelizama. Sva Ëetiri dinjene AmeriËke Dræave 11. rujna 2001. i ratom u pripovjedaËa iste su dobi, pripovijedaju o kljuËnim Iraku. Sol s roditeljima æivi u Kaliforniji, zaokupljen mjesecima svog djetinjstva tijekom kojih su proæivjeli je πkolom, odnosom s roditeljima, voajeristiËkim pro- selidbe, putovanja i otkrili zatajenu epizodu iz obi- matranjem ratnog nasilja na internetu i pokuπajem da teljske proπlosti, πto je njima bilo od izrazita forma- shvati prirodu kompleksnih odnosa oca, bake i pra- tivnog znaËaja. U pozadini svake od Ëetiriju priËa bake. Njegov otac Randall je informatiËar koji sura- odvija se povijesni sukob (rat u Iraku, rat u Libanonu, ujuÊi na izradi robota ‡ savrπenog ratnika neposredno Hladni rat, Drugi svjetski rat) koji kulminira huma- sudjeluje u ratu u Iraku. Randall je pripovjedaË nitarnom katastrofom (Abu Ghraib, masakr u Sabri i drugoga dijela romana, Ëija se radnja odvija u New ©atili, invazija u Zaljevu svinja, bombardiranje Dres- Yorku i Haifi 1982. godine, u vrijeme kad Randall s dena). roditeljima seli u Izrael, gdje njegova majka Sadie provodi istraæivanja za potrebe svoga znanstvenoga rada o Lebensbornu. Radnja treÊeg dijela romana POVIJEST U RASJEDIMA
Sve Ëetiri u romanu ispripovijedane epizode iz itd. PamÊenje, procesi prisjeÊanja, pojavnost proπlosti u sadaπnjosti, obiteljskog æivota odvijaju se u vrijeme nekog poli- naËini na koje se pojedinci i druπtvene skupine prisjeÊaju vlastite tiËkog i ratnog sukoba. PripovjedaËi, zbog svoje dobi, proπlosti te kako, na temelju prikupljenih sjeÊanja, konstruiraju ne mogu u potpunosti razumjeti prirodu, uzroke i vlastiti identitet oduvijek su bile vaæne knjiæevne teme (Neumann posljedice sukoba. Naprimjer, Kristina ne razumije 2008: 333). Astrid Erll razlikuje pet smjerova prouËavanja odnosa pamÊenja i knjiæevnosti: knjiæevnost kao umjetnost pamÊenja ulogu NjemaËke u ratu, zaπto je njen stariji brat Lothar (istraæivanje uloge knjiæevnosti u kulturnoj mnemotehnici), knji- poginuo, niti zaπto je otac na bojiπtu. PripovjedaËi æevno pamÊenje (istraæivanje intertekstualnosti i intermedijalnosti), zbivanja doæivljavaju posredstvom reakcija roditelja pamÊenje knjiæevnosti (istraæivanje knjiæevne historiografije i pro- i/ili baka i djedova te kroz odraz ratnih sukoba na cesa tvorbe knjiæevnog kanona), pamÊenje u knjiæevnosti (istraæuje umjetniËke reprezentacije pamÊenja) te knjiæevnost kao aktivni medij kulturnog pamÊenja (2011: 67‡68). PiπuÊi o odnosu knji- æevnosti i pamÊenja, Erll i Nüning razlikuju tri razine mimeze: 15 Primjerice, Sol, pripovjedaË prvog dijela romana, Randalla prva je razina izvantekstna dimenzija (iskustvena zbilja koja je percipira negativno, a Sadie pozitivno, dok se u drugom dijelu poticaj za stvaranje djela), druga je preoblikovanje iskustvene zbilje romana, Ëiji je pripovjedaË Randall, uz lik Sadie veæu negativne u knjiæevnu zbilju, a treÊa je razina aktualizacija Ëitanjem jer reci- konotacije. Potom, Randall Kristinu doæivljava kao briænu baku, pijent preuzima pamÊenje na sebe (2010: 281). a Sadie, u treÊem dijelu romana, kao odsutnu i nedostupnu majku.
55 njihovu svakodnevicu. Primjerice, Sol na internetu znanstveno-istraæivaËkom radu s ciljem otkrivanja nalazi uznemirujuÊe fotografije muËenja iraËkih voj- tajne majËina podrijetla. Sadiena opsesija proπloπÊu nika, Randall svjedoËi oËevu uæasu nakon saznanja izravno utjeËe na kvalitetu obiteljskoga æivota u sa- da je poËinjen masakr u Sabri i ©atili, a Kristina daπnjosti: djedovu nakon πto dobije vijest o razaranju Dresdena. Mama opet zove iz inozemstva i tata isprva, zaËuvπi Bez obzira πto se ratni i politiËki sukobi odvijaju na njezin glas, zvuËi veselo, a onda sve manje i manje periferiji svjetova Ëetiri pripovjedaËa, dan im je izrazit veselo. Kako to misliπ? Pita. Joπ malo sluπa i kima iako znaËaj time πto oni u velikoj mjeri utjeËu na svako- ga ne vidim i veli: nevjerojatno. Ukrajinka, ha? (...) dnevicu likova. U romanu se neposredno ne pripo- Da, toËno, moæda su tu i tamo imali kakav pogrom, vijeda o bitkama, ratnim sukobima, masakrima ili tek toliko, ali nisu to ljudi od konaËnog rjeπenja... donoπenju politiËkih odluka u visokim dræavnim kru- Sluπaj, Sadie, naravno da je sve to jako zanimljivo, ali govima, veÊ je prikazano kako se povijesni dogaaji ja se nisam oæenio tvojim precima, oæenio sam se reflektiraju na privatni æivot pojedinaca. Pripovije- tobom i zbilja bih ponekad htio malo biti s tobom. danje o pojedinim sukobima ili katastrofama frag- (2010: 93‡94). mentirano je i posredno. Primjerice, Janek, djeËak iz Povijest je, dakle, u Rasjedima reprezentirana Poljske koji je otet i smjeπten u njemaËku obitelj u kroz individualne sudbine, kroz oËiπte svakodnevice kojoj odrasta i Kristina, usput iznosi iskustva iz djeËjeg likova u pozadini Ëijih se æivota odvijaju razliËiti ratni doma u kojem je bio podvrgnut germanizaciji u okviru i politiËki sukobi. Povijesni su dogaaji reprezentirani Lebensborna. Povijesni su dogaaji reprezentirani iz perspektive koja je subjektivna, ograniËena i ne- fragmentarno i kroz subjektivne percepcije likova. pouzdana. Opis je fragmentiran, a perspektive na Naglasak je stavljen na neodvojivost politiËke i osobne zbivanja multiplicirane. Prikazivanjem svjetske po- povijesti i utjecaj prve na drugu. Æivot svakog lika na vijesti kroz individualne sudbine, umnaæanjem pripo- odreeni je naËin obiljeæen ratnim i politiËkim suko- vjedne perspektive i ukazivanjem na preπuÊeno i bima, bez obzira na Ëinjenicu da se sukobi odvijaju praznine u razumijevanju povijesnih zbivanja ospo- stotinama kilometara daleko. Sugerira da je rat sve- rava se iluzija moguÊnosti cjelovite rekonstrukcije prisutna povijesna pojava, neizostavan dio ljudskog povijesti. æivota, tijekom kojeg zloËine Ëine pripadnici svih sukobljenih strana. Osporavanju iluzije moguÊnosti cjelovite rekonstrukcije povijesti posebice pridonosi PAM∆ENJE U RASJEDIMA umnaæanje perspektiva na ratne i politiËke sukobe. Primjerice, u posljednjem dijelu romana uvodi se Francuski sociolog Maurice Halbwachs istraæivao perspektiva poraæenih u Drugom svjetskom ratu, u je druπtvenu konstrukciju individualnog pamÊenja i drugom Arapkinje koja æivi u Izraelu, a u treÊem Æido- razvoj kolektivnog pamÊenja u manjim skupinama, va koji æivi u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama na- poput obitelji ili druπtvenih i vjerskih zajednica poje- kon svrπetka Drugoga svjetskoga rata. Æidovi, ærtve dinaca (vidi: Marcel i Mucchielli 2008: 141‡149; Erll Drugog svjetskog rata, u treÊem se poglavlju, pretva- 2011: 14‡18; Whitehead 2009: 125‡131). Halbwachs raju u zloËince odgovorne za pokolje tijekom sukoba je o ovisnosti pamÊenja o druπtvenim strukturama na Bliskom istoku. Rasjedi povijest reprezentiraju na pisao u knjizi Les cadres sociaux de la mémoire kompleksan naËin stoga πto pripovijedaju o ratnim i (1925), a potom i u knjizi La Mémoire collective, koja politiËkim sukobima Ëije su ærtve likovi koji æive u je posthumno, u nedovrπenom obliku objavljena 1950. razliËitim povijesnim razdobljima, u razliËitim grado- godine. Kolektivno pamÊenje shvaÊa: a) kao organsko vima, dræavama i kontinentima te koji su razliËite pamÊenje pojedinca koje djeluje unutar okvira socio- etniËke, nacionalne i vjerske pripadnosti. RazliËite kulturne okoline te b) kao tvorbu dijeljene vizije perspektive u pripovijedanju povijesnih zbivanja proπlosti koja je rezultat interakcija i komunikacije dokidaju hegemonijske i jednoznaËne vizije proπlosti. unutar manjih druπtvena skupina, ali i veÊih kulturnih Osobnost svakog od pripovjedaËa oblikovana je zajednica (Erll 2011: 15). Halbwachs dræi da je nekim traumatiËnim dogaajima, bilo iz njegove pamÊenje, sposobnost duha da pohranjuje sjeÊanja kao sadaπnjosti, bilo iz obiteljske proπlosti. Proπlost, vlastito iskustvo, druπtveno uspostavljena sposobnost. traumatiËna i preπuÊivana posebice, prisutna je u Prema Halbwachsu, ono Ëega se pojedinac prisjeÊa sadaπnjosti i utjeËe na æivote iduÊih generacija, a ne uvijek je smjeπteno unutar mentalnih okvira koje samo na one koji su bili izravne ærtve traume. Pri- odreuje skupina kojoj pripada (1980: 45). SjeÊanje mjerice, Randalla njegov uËitelj hebrejskog jezika, je dio æivotne povijesti pojedinca, no svako sjeÊanje Æidov, prestane poduËavati nakon πto pogreπno nuæno stoji u vezi s Ëitavim skupom dojmova koje zakljuËi da je djeËak njemaËkoga podrijetla. Randall, posjeduju i drugi. Pojedinac pamÊenje stjeËe u procesu nakon masakra u Sabri i ©atili, gubi prijateljicu Nushu, socijalizacije, ono je dakle ovisno o komunikaciji i koja je arapskoga podrijetla i koja, odlazeÊi iz πkole socijalizaciji. Kolektiv odreuje pamÊenje svojih u Haifi izriËe kletvu za koju je Randall uvjeren da je Ëlanova (1980: 38). Kolektivno je pamÊenje druπtveno uzrokovala automobilsku nesreÊu u kojoj je stradala uokvireno s obzirom da druπtvene skupine odreuju njegova majka Sadie. Sadie je opsesivno posveÊena πto je vrijedno pamÊenja i na koji to naËin treba pam-
56 titi, a kolektivno je zamiπljena proπlost kljuËna za Sol, Randall i Sadie o Kristini, i traumi koja ju je jedinstvo i konstrukciju identiteta odreene druπ-tvene obiljeæila, znaju vrlo malo. Kristina zbog nesuoËa- skupine. vanja s traumom iz djetinjstva ne uspijeva æivotnu Halbwachsove teze razradio je Jan Assmann, koji priËu oblikovati u smislenu cjelinu, narativno kon- Halbwachsov pojam kolektivnog pamÊenja dræi nad- struirati vlastiti identitet i, potom ga, posredstvom reenim pojmom koji ukljuËuje komunikacijsko razliËitih tipova interakcija podijeliti s potomcima.16 (neformalno, nestrukturirano, neobvezujuÊe) i kultur- Kristinino autobiografsko pamÊenje nije sastavni dio no (formalno, obvezujuÊe) pamÊenje (Assmann 2005: obiteljske komunikacije, ne potiËe stvaranje zajed- 59). Komunikacijsko pamÊenje, prema Assmannu, niËke vizije proπlosti i, time, uËvrπÊivanje obiteljskoga odnosi se na nedavnu proπlost, vezano je uz æive zajedniπtva (Welzer 2008: 288). Izostankom druπtve- svjedoke i komunikacijske prakse, seæe do unatrag nih razmjena autobiografska pamÊenja potomaka stotinjak godina, tj. do tri ili Ëetiri generacije, ovisi o oteæano se stvaraju. Taj se oblik pamÊenja, koji odre- æivim svjedocima koji u neformalnom modusu s pri- uje jastvo, razvija u druπtvenom kontekstu (Welzer jateljima, Ëlanovima obitelji, pripadnicima iste gene- 2008: 290). Assmann pojaπnjava da se jastvo “izgra- racije dijele zajedniËka iskustva (2005: 59‡61). Ko- uje snagom svog udjela u interakcijskim i komunika- munikacijsko pamÊenje nestaje zajedno s njegovim cijskim obrascima grupe kojoj pripada, te snagom nositeljima. Kulturno pamÊenje je umjetno stvoreno, svojeg udjela u slici grupe o sebi. Kolektivni identitet institucionalizirano, sklono mitu i iskrivljavanju te grupe ima prednost nad osobnim identitetom indivi- usmjereno na fiksne toËke u proπlosti (2005: 61‡63). due, ili identitet je socijalni fenomen” (2005: 153). S Kao πto Harald Welzer pojaπnjava, komunika- obzirom da Kristina potomke nije upoznala sa svojom cijsko pamÊenje je kratkoroËno pamÊenje druπtva, æivotnom priËom, onemoguÊila je konstrukciju obi- interaktivna praksa koja proizlazi iz potrebe pojedinca teljskog, kolektivnog identiteta, koji se temelji na i grupe da se prisjeÊaju zajedniËke proπlosti. Ono zajedniËkoj viziji proπlosti i svijesti o pripadanju. predstavlja dogovor Ëlanova odreene skupine o tome Kristina Ëlanovima obitelji ne pripovijeda o svojim πto predstavlja njihovu dijeljenu proπlost te kakvo zna- uspomenama koje bi trebale postati zajedniËke i na Ëenje ima za njihove meusobne interakcije (Welzer kojima bi se trebao temeljiti obiteljski, kolektivni 2008: 285). Prema Welzeru, komunikacijsko pam- identitet. Êenje obuhvaÊa autobiografsko i druπtveno, spoj je Ishodiπte obiteljske identitetske nesigurnosti je osobnih sjeÊanja ovisnih o druπtvenom i kulturnom Kristina, Ukrajinka koju su oteli njemaËki okupatori kontekstu. Druπtveno pamÊenje je sve ono πto se i dali je na usvajanje njemaËkoj obitelji. Saznavπi da prenosi tradicijom, na neinstitucionalan naËin i πto nije Njemica, Kristina pomisli da je Poljakinja, kao i utjeËe na konstrukciju identiteta (2008: 285‡286). U Janek s kojim æivi u Münchenu: procesu druπtvenih razmjena formira se autobio- grafsko pamÊenje (2008: 290). NoÊu leæim budna i razmiπljam o svojoj poljskoj PripovjedaËi Rasjeda zbog svoje dobi nemaju obitelji. Po glavi mi skaËu pitanja kao buhe u cirkusu, djed mi je rekao da je jednom u Berlinu kad je bio formirana vlastita sjeÊanja. Pamte ono πto su im preci mlad vidio cirkus buha. Koliko imam braÊe i sestara? rekli, ili πto su sluËajno saznali. Sol i Randall pamte Jesu li me zaboravili? HoÊe li biti bolji prema meni od ono za πto im se Ëini da su Ëlanovi njihove obitelji Grete? Je li moj pravi ojciec joπ uvijek æiv? Ima li matka zainteresirani, iako u danom trenutku u potpunosti na tako dobro srce kao mama? HoÊu li je prepoznati? shvaÊaju o Ëemu se radi. Sol pamti dogaaje kojima (2010: 225) nije prisustvovao, primjerice, oËevo prijateljstvo s Nushom, pamti da je baka Sadie Ëesto bila odsutna Nakon rata nije vraÊena majci u Ukrajinu, veÊ je od kuÊe i da je Randall s ocem igrao softball. Svijest preseljena u Kanadu i smjeπtena u krπÊansku obitelj pripovjedaËa podijeljena je na percepciju i opis podra- ukrajinskog podrijetla. U zreloj dobi deklarira se kao æaja koje izazivaju zbivanja iz svakodnevice te na ateistkinja. Izdvojena je iz obiteljskog, nacionalnog, pamÊenje epizoda iz obiteljske povijesti, koje dijele s vjerskog i jeziËnog okruæenja, Ëime ostaje bez vlastite ostalim Ëlanovima obitelji. Halbwachs pojaπnjava da obiteljske i kulturne povijesti koju bi trebala prenijeti u trenutku u kojem dijete napuπta potpuno senzornu potomcima. dob i postaje zainteresirano za scene kojima svjedoËi, Sadie, odrasla u krπÊanskoj obitelji, u zreloj dobi te poËinje razmiπljati u suglasju s onima koji ga okru- preobratila se na æidovstvo. Uvjerena da je njemaËkog, æuju, njegova misao postaje podijeljena na tijek posve nacistiËkog, podrijetla i da u sebi nosi klicu zla, postala osobnih impresija i razliËitog sadræaja kolektivne misli je gorljiva braniteljica cionistiËkih stavova. Randall, (1980: 60). Prema Halbwachsu, dijete æivi u odreenoj koji je odgojen kao Æidov, u odrasloj dobi odluËi druπtvenoj sredini koja tvori okvir unutar kojeg se postati protestant. Solov identitet je identitet suvre- formiraju sjeÊanja. Kroz druπtvene interakcije dolazi u dodir s proπlosti. PamÊenje pojedinca poËiva na 16 Van der Kolk i Van der Hart, oslanjajuÊi se na istraæivanja pamÊenju onog πto su preci proæivjeli, u znaËajnijoj Janeta, Freuda i niza suvremenih autora, dolaze do zakljuËka da mjeri nego na sluæbenoj, zapisanoj povijesti (1980: narativno oblikovanje proæivljenog i integriranje te æivotne epizode 68‡69). u (auto)biografiju olakπava prevladavanje traume (1995: 175‡179).
57 menog Amerikanca nesvjesnog obiteljskog podrijetla. ona izostane dolazi do zaborava i nestanka pamÊenja Tek tijekom obiteljskog putovanja u NjemaËku, za- (Assmann 2005: 43). U Rasjedima je zbog Kristinine jedno s pripadnicima tri prethodne generacije svoje πutnje o proæivljenom oteæano komunikacijsko pam- obitelji, kroz suoËavanje s proπlosti koja je obiljeæila Êenje, πto za posljedicu ima identitetske probleme Kristinu, konstruira obiteljski identitet. likova, na individualnoj i kolektivnoj razini. Sadie Kulturna i identitetska kompleksnost likova usko tijekom odrastanja niπta ne zna o majËinoj proπlosti. je vezana uz njihovu obiteljsku povijest. Odnos Ëla- Istinu otkriva u odrasloj dobi, kad se upusti u potragu nova obitelji prema vlastitoj tradiciji uvjetuje kon- za osobama koje su Kristinu poznavale u djetinjstvu i strukciju njihovih individualnih, ali i kolektivnih u istraæivanje u povijesnim arhivima. Randall je identiteta, koji Assmann definira kao “sliku koju neka saznanja o bakinom djetinjstvu prikupio sluËajno, grupa gradi o sebi i s kojom se njezini Ëlanovi iden- prisluπkujuÊi i naËuvπi razgovore roditelja, primjerice, tificiraju” (2005: 155).17 Prema Assmannu, skupinu u automobilu nakon πto je s ocem doËekao majku na pojedinaca u mi, obitelj, pretvara struktura zajedniË- aerodromu: kog znanja i slike o sebi koje se oslanjaju na vezanost zajedniËkim pravilima te na sjeÊanje zajedniËki nasta- U autu mama govori uzbuenim glasom i nabraja πto njene proπlosti (2005: 19). SjeÊanjem i pamÊenjem je sve Ëula u Chicagu od te stare gospoe Mulyk koja stvara se osjeÊaj kontinuiteta i pripadnosti zajednici. je poslije rata radila u NjemaËkoj u agenciji za raseljene U Rasjedima razliËite generacije iste obitelji imaju osobe i onda je srela Erru. Tata tek tu i tamo kimne glavom i neπto proguna jer ne moæe doÊi do rijeËi. razliËit vjerski, kulturni i nacionalni identitet. Kon- Sjetim se kako Mercedes izgovara rijeË po rijeË, sjetim strukcija kolektivnog obiteljskog identiteta oteæana se njezina tri primjera i pokuπavam iz sve snage je stoga πto kroz meugeneracijske interakcije ne predoËiti vilinska krila duginih boja, ali mamine rijeËi dolazi do dijeljenja Kristininih sjeÊanja na proæivljeno. potpuno ispune i uskomeπaju sav izraz u autu. Neke se Zbog potiskivanja i preπuÊivanja traumatiËnog rijeËi stalno vraÊaju: vrelo æivota... nevjerojatno... dogaaja koji je obiljeæio Kristinin æivot, pamÊenje nacisti... uniπteni arhivi... vrelo æivota... nevjerojatno... na njega ne prenosi se s generacije na generaciju. krv... moja roena majka... vrelo æivota... Prema Assmannu, kolektivno pamÊenje ne rekon- “©to je to vrelo æivota, mama?” struira samo proπlost veÊ organizira i iskustvo sadaπ- Tajac na prednjem sjedalu. njosti i buduÊnosti zato πto grupa sjeÊanjem na svoju “Mama?” povijest tvori vlastiti identitet (2005: 49). Upravo iz tog razloga Sadie, Kristinina kÊerka, povjesniËarka, “Sadie”, uzdahne tata, “moæda bismo mogli malo priËekati s ovim razgovorom, πto misliπ?” (2010: 98) provodi sustavna znanstvena istraæivanja s ciljem otkrivanja istine o porijeklu svoje majke. Sadie je Roditelji Randalla odluËe ne upoznati s detaljima svjesna Ëinjenice da zatajena i zaboravljena proπlost o muËnoj epizodi iz bakina æivota, no on svejedno, oteæava identitetsko povezivanje obitelji i okretanje sluπajuÊi Sadiein i Aronov telefonski razgovor, sazna buduÊnosti pa stoga istraæivanjima pokuπava na da je dvjesto tisuÊa djece bilo oteto u IstoËnoj Europi svjetlo dana izvuÊi ono πto Kristina taji. NajavljujuÊi tijekom Drugog svjetskog rata (2010: 81). Detalje o Randallu odlazak u NjemaËku radi istraæivanja, po- Lebensbornu sazna prisluπkujuÊi razgovor roditelja jaπnjava mu zaπto su ona nuæna: nekoliko mjeseci kasnije u Haifi:
E pa, vrijeme je da nauËi gdje je NjemaËka jer u sebi Kad god misli da je ne Ëujem razgovara s tatom o tom ima njemaËke krvi! Jesi li to znao, Randalle? Jesi li svom vrelu æivota, ali teπko je ne Ëuti kad netko ima znao da ti je baka Erra roena u NjemaËkoj? glas kao moja majka. “Ta su mjesta bila nevjerojatna, Ne, proπapÊem. Mislio sam da se rodila u Kanadi. Arone”, veli. Nikad neπto takvo nije postojalo na kugli Odrasla je u Kanadi, veli mama, i nikad ne priËa o zemaljskoj. PalaËe plodnosti! Zemlje su bombardirali, prvim godinama svog æivota, ali Ëinjenica je da ih je ljudi su bili gladni i bolesni, samo su gledali kako onim provela u NjemaËkoj. Sluπaj, zlato, meni je vaæno da o kurvama dovoze Ëitave kamione pune blaga. One su tome neπto viπe saznamo. To je i zbog tebe. HoÊu reÊi, dobivale pravu kavu, svjeæe voÊe i povrÊe, zobene pa- kako moæemo graditi zajedniËku buduÊnost ako ne huljice, meso, riblje ulje, bombone, kekse, maslac, jaja znamo istinu o svojoj proπlosti, zar ne? (2010: 81‡82) i Ëokoladu, dok svi oko njih gladuju te trudne æene izleæavale su se kao princeze, sunËale se i besposliËarile Unutar obiteljskih zajednica pamÊenje proπlosti ËekajuÊi da rode. Nikakva vjenËanja, nikakva krπtenja, prenosi se s jedne generacije na drugu. U tom je pro- niπta osim ceremonije dobrodoπlice u Veliki Reich. cesu presudna komunikacija meu Ëlanovima, a kada (2010: 107) Sol od oca usput saznaje da je nekadaπnji prabakin suprug poËinio samoubojstvo (2010: 42), a prisluπku- 17 Assmann pojaπnjava: “Kolektivni identitet je pitanje identi- juÊi razgovor roditelja saznaje da se baka Sadie fikacije od sudioniËkih individua. On ne postoji po sebi, nego samo u onoj mjeri u kojoj odreene individue pristaju uz njega. On je udebljala nakon automobilske nesreÊe u kojoj joj je onoliko jak ili slab koliko je æiv u svijesti Ëlanova grupe i koliko je oπteÊena kraljeænica (2010: 47). Otvoreno i izravno u stanju motivirati njihovo miπljenje i djelovanje” (2005: 155). komuniciranje o dogaajima iz obiteljske proπlosti je
58 oteæano. Sol, pokuπavajuÊi od majke saznati kako je arhivskih istraæivanja, na snaæan i afektivan naËin. prabaka Kristina izgubila zube dobije odgovor: Takva sjeÊanja koja su naslijeena, a ne vlastita, Ma- rianne Hirsch naziva postmemorijom.18 Hirsch raz- Mislim da je to zato πto je kao dijete bila neishranjena. matra odnos koji djeca uspostavljaju s iskustvima Misliπ, roditelji je nisu dobro hranili? kulturalne ili kolektivne traume koju su roditelji do- Oh, to je duga priËa... Mislim da je bila u logoru za æivjeli. Pojaπnjava da druga generacija, iako nema izbjeglice, tako neπto... Baπ ne voli priËati o tome. direktno iskustvo, dogaaje iz proπlosti, koji su im (Huston 2010: 35‡36). preneseni druπtvenim interakcijama, moæe pamtiti na toliko snaæan naËin da se doimaju kao njihova vlastita Sol, dakle, o Kristininoj proπlosti zna vrlo malo, sjeÊanja. Pojam postmemorije odnosi se, dakle, na posjeduje samo rasute i usput prikupljene informacije meugeneracijski i transgeneracijski prijenos traumat- koje mu ne omoguÊavaju da shvati prabakino pona- skog iskustva te na odraæavajuÊe posljedice traume πanje tijekom obiteljskog puta u NjemaËku i susreta s (Hirsch 2013: 204‡205). Hirsch takoer ukazuje na Gretom, kÊerkom njemaËke obitelji u kojoj je odrasla opasnost odrastanja i æivota u proæimajuÊim sjeÊa- tijekom Drugog svjetskog rata: njima i dominaciji narativa o onome πto se dogodilo prije neËijeg roenja, ili razdoblja svjesnosti. U tom I ovo G. G. doËekuje s ledenom πutnjom. Zaπto je doπla sluËaju, pod teretom iskustva prethodne generacije, u NjemaËku? PoËinjem se pitati. Ako se nije htjela vidjeti sa sestrom i sjeÊati proπlosti, zaπto je uopÊe moæe nastupiti potiskivanje vlastite priËe i iskustva. doπla? »ini se da je ne zanima niπta πto Greta ima reÊi Hirsch dræi da je uloga rada postmemorije u tome da o njihovoj obitelji. (...) Napeto sluπam svaku rijeË πto reaktivira i da oblik druπtvenim/nacionalnim i arhiv- je izgovara ova debela ruæiËasta æena i paæljivo je skim/kulturnim strukturama pamÊenja povezujuÊi ih pohranjujem u kutak svoga mozga da se ubuduÊe mogu s individualnim i obiteljskim oblicima posredovanja njome sluæiti jer niπta ne smije promaknuti mome i estetskog izraza (2013: 210). poznavanju svijeta, ali zasad nemam pojma o Ëemu to ona govori dok je istovremeno osoba kojoj govori odnosno G. G. ignorira, zapravo radi neπto priliËno PREMA ZAKLJU»KU πokantno a to je da pripaljuje cigaru usred obroka, no Ëak ni mama ne moæe smoÊi toliko hrabrosti da joj Roman Rasjedi primjer je udaljavanja od tradi- kaæe da je ugasi jer to nije naπa kuÊa. (2010: 65‡66). cionalnog oblika povijesnog romana Scottova tipa, Sol, iako u potpunosti ne razumije ono Ëemu ali i postmodernoga romanesknog pripovijedanja o 19 svjedoËi, svjestan je znaËaja Kristinina susreta sa povijesti. Ovaj povijesni roman, Ëije je polaziπte 20 æenom za koju je mislila da joj je sestra, tj. sa svojom historiografska graa , na tragu Lyotardova (2005) (traumatiËnom) proπlosti. ZnaËaja proπlosti svjesna nepovjerenja u modernistiËke metapripovijesti, dokida je i Sadie koja se opsesivno posvetila potrazi za isti- totalizacijski diskurs, priËu pripovijeda u viπe glasova nom o porijeklu svoje majke i istraæivanju Lebens- te povijesti pristupa kroz vizuru individualne i obitelj- borna:
uskoro postaje prevruÊe na verandi pa se baka Sadie 18 O konceptu postmemorije Marianne Hirsch pisala je u: odveze u kuÊu i ponovno se upusti u razgovor s ma- 2014. “Postmémoire”, u: Témoigner. Entre histoire et mémoire, mom. Druga joj je omiljena stvar gnjaviti ljude s temom 118: 205‡206; 2008. “The generation of postmemory”, u: Poetics svoje knjige o Drugom svjetskom ratu. U stanju je cijeli Today, 29, 1: 103‡128; 1997. Family Frames: Photography, Nar- dan mojoj mami tupiti i laprdati sa statistikama o rative and Postmemory. Cambridge: Harvard University Press; stvarima koje spadaju tamo negdje u polovicu dvade- 2012. The Generation of Postmemory: Writing and Visual Cul- ture after the Holocaust. setog stoljeÊa. New York: Columbia University Press. 19 U francuskoj knjiæevnosti, nacionalnoj knjiæevnosti sredine Ne mogu to viπe izdræati, drhtavim glasom veli mama u kojoj Nancy Huston djeluje od sedamdesetih godina proπlog tati jedne noÊi, dok se spremaju u krevet. Zaπto jedno- stoljeÊa, zamjetan je izraziti porast zanimanja za povijest, i to po- stavno ne moæe pustiti tu temu na miru, zaπto mi stalno sebice za prijelomne dogaaje 20. stoljeÊa: Prvi i Drugi svjetski mora utuvljivati u glavu Ëinjenice iz davne povijesti? rat. U knjiæevnim tekstovima problematizira se preπuÊivanje kola- boracionistiËkih i antisemitistiËkih epizoda iz francuske povijesti. Kao i obiËno, tata se trudi najbolje πto moæe da popravi Knjiæevnici se u radu oslanjaju na arhivske materijale i razliËite i izgladi nesporazume izmeu tih dviju æena. To je dokumente. Povijesti pristupaju posredstvom materijalnih tragova njezina specijalnost, Tess, kaæe joj. Ona je jedan od te posredstvom individualnih i obiteljskih iskustava, ukazujuÊi na svjetskih autoriteta o otimanju djece u svrhu arijaniza- prisustvo sablasti iz proπlosti te na opasnost od zaborava (Viart i cije. Nama je to davna proπlost, ali ona to duboko Vercier 2008: 129‡131). proæivljava; za nju je to juËer; to je njezina majka. Mo- 20 Nancy Huston navela je da se tijekom pisanja romana ko- lim te, pokuπaj razumjeti... (2010: 49) ristila sljedeÊim izvorima: G. Sereny 2001. The German Trauma: Experiences and reflections 1938‡2001. London: Penguin; F. Vin- Sadien je æivot odreen traumatiËnim iskustvom cent. 1990. Hitler, tu connais? Besançon: L’Amitié par le livre; E. generacije koja je prethodila njenoj i prema kojoj Warchawiak 1999. Comment je suis devenue démocrate. Aigues- Vives: HB Editions; C. Henry i M. Hillel 1976. Of Pure Blood, razvija opsesivan odnos. SjeÊanja i iskustva nije joj New York: McGraw Hill; dokumentarni film Chantal Lasbat prenijela majka osobno, veÊ ih je prisvojila tijekom Lebensborn (1994) i brojne internetske stranice (2010: 244).
59 ske sudbine. Velika, sluæbena povijest postaje poza- koji prijeti. Protiv zaborava se bori Sadie, koja na sebe dina one individualne i obiteljske, koja se u nju upisuje preuzima obvezu pamÊenja i rekonstrukcije obiteljske i koja je o njoj ovisna. Osim πto se inzistira na singu- proπlosti, koja Êe postati temelj snaænijeg obiteljskog larnim povijestima umjesto na njenu totalitetu, u identiteta i buduÊnosti.22 Rasjedima se razobliËuje cirkularnost povijesti, kao i Knjiæevnost je medij koji sudjeluje u produkciji neraskidiva veza proπlosti i sadaπnjosti. Povijesni pamÊenja, koji oblikuje i diseminira kulturnu memo- dogaaji reprezentiraju se kroz prizmu intimnih sud- riju (Erll 2011: 164), bez obzira na Ëinjenicu da je bina i intimnih proæivljavanja. U romanu izostaju diskurzivna i reprezentacijska praksa.23 Prema Brigit izravni prikazi ratnih sukoba, kao i izravni opisi poje- Neumann, fikcionalni tekst, kao πto to Rasjedi Ëine, dinosti nacistiËkog programa Lebensborn. Sukobi se moæe progovarati o povijesnim traumama i prije- odvijaju u pozadini svakog od Ëetiri vremenski razli- porima o kojima se ne æeli govoriti (2008: 338‡339). Ëito situirana dijela romana i reprezentirani su na Ann Rigney razlikuje pet uloga u izvoenju pamÊenja neizravan naËin. Fragmentarno, filtrirani kroz svijest koje knjiæevni tekst moæe imati, a koje se ponekad πestogodiπnjeg djeteta nesvjesnog znaËenja onog πto mogu preplesti: stabilne postaje (relay stations), sta- se zbiva oko njega. Naglasak je stavljen na posljedice bilizatori (stabilizers), katalizatori (catalysts), objekti ratnih i politiËkih sukoba, na njihov utjecaj na indi- sjeÊanja (objects of recollection) i kalibratori (calli- vidualne sudbine, na traume koje su obiljeæile æivote brators) (2008: 350‡351). Rasjedi bi se mogli odrediti pojedinaca, ali i njihovih potomaka. kao katalizatori buduÊi da, kao fikcija, mogu privuÊi Kristina je bila ærtva nacistiËkog programa Le- paænju na teme, poput Lebensborna, koje su u kul- bensborn i njeno traumatiËno iskustvo, koje je preπu- turnom pamÊenju bile zanemarene. Takvi tekstovi Êeno, utjeËe na æivot njenih potomaka. ZajedniËki imaju moÊ odreenu temu nametnuti kao druπtveno dijeljena vizija proπlosti vaæna je za meusobne inte- relevantnu (Rigney 2008: 351). rakcije Ëlanova obitelji, za konstrukciju njihova auto- biografskog pamÊenja, ali i za stvaranje osjeÊaja pri- padnosti πiroj druπtvenoj skupini. PripovjedaËi romana su πestogodiπnjaci koji prolaze kroz proces shvaÊanja LITERATURA samoga sebe i konstitucije autobiografskog ja. BuduÊi da ne postoji pamÊenje obiteljske proπlosti, koja je Assmann, Jan 2005. Kulturno pamÊenje. Pismo, sje- zajedniËka svim Ëlanovima obitelji, obiteljska je pove- Êanje i politiËki identitet u ranim visokim kulturama. Prev. Vahidin PreljeviÊ. Zenica: Vrijeme. zanost, kao i vjerski i kulturni identitet likova, oslab- 21 Balint-Babos, Adina 2012. “Nancy Huston: penser ljen. l’identité multiple”, u: Cahiers francocanadiens de l’Ouest, Komunikacijsko pamÊenje, koje ovisi o æivuÊim 24, 1-2: 41‡55. nositeljima pamÊenja, prema Assmannu ne nadilazi Collie, Sara Elizabeth 2018. “‘Singing Through the tri ili Ëetiri generacije, nakon Ëega nastupa zaborav. Wilderness’: Exile, Nomadic Lines of Flight and Music in Kulturno je pamÊenje, za razliku od komunikacijskog, Nancy Huston’s Lignes de faille”, u: Nottingham French formalizirano i institucionalizirano. Nosioci kulturnog Studies, 57, 3: 236‡248. pamÊenja su πamani, bardi, sveÊenici, uËitelji, pisari Dobson, Kit 2009. Transnational Canadas: Anglo- i uËenjaci (Assmann 2005: 63). U romanu Rasjedi tu Canadian Literature and Globalization. Waterloo: Wilfrid ulogu preuzima povjesniËarka, znanstvenica i sve- Laurier University Press. Erll, Astrid 2008. “Literature, Film, and the Mediality uËiliπna profesorica Sadie, koja je profesionalno dje- of Cultural Memory”, u: Cultural Memory Studies. An In- lovanje posvetila prouËavanju Lebensborna. ternational and Interdisciplinary Handbook. Ur. Astrid Erll, Maurice Halbwachs razlikuje povijest i pamÊenje Ansgar Nünning. Berlin/New York: Walter de Gruyter: kao dva naËina referiranja na proπlost. Dræi da opÊa 389‡398. povijest, koja je univerzalna, poËinje u trenutku kad Erll, Astrid i Nünning, Ansgar 2010. “Where Litera- druπtveno, partikularno, pamÊenje poËinje blijediti i ture and Memory Meet: Towards a Systematic Approach nestajati (1980: 78). Povezivanjem povijesti i pam- to the Concepts of Memory Use in literary Studies”, u: Lit- Êenja u Rasjedima dokida se hegemonijski autoritet erature, Literary History, and Cultural Memory. Ur. Herbert povijesti kao naËina shvaÊanja proπlosti. U Rasjedima Grabes. Tübingen: Gunter Narr Verlag: 261‡294. je povijest uronjena u pamÊenje, a pamÊenje je æiva proπlost. PamÊenje je naËin na koji proπli dogaaji ostaju saËuvani u sadaπnjosti te naËin na koji se 22 Pierre Nora pojaπnjava, “atomizacija kolektivnog pamÊenja u privatno pamÊenje, kao zakon o pamÊenju, svakog pojedinca uspostavlja veza s proπlosti. Roman se temelji na plu- obvezuje da se sjeÊa putem snaæne unutarnje prisile, dok ponovno ralnosti sjeÊanja, na proæimanju sjeÊanja, na nizu otkrivanje pripadnosti postaje izvorom i skrovitim znaËenjem praznina koje u sjeÊanjima postoje, kao i na zaboravu identiteta. Pripadnost ga potom zaokuplja u cijelosti. BuduÊi da se pamÊenje viπe ne nalazi posvuda, u potpunosti bi nestalo da ga individualna svijest ne odluËi preuzeti na sebe. ©to je pamÊenje manje kolektivno proæivljeno, viπe mu trebaju pojedinaËni ljudi 21 U prvom dijelu romana Ëitatelj saznaje da se Kristina i koji postaju ljudi-pamÊenja” (2006: 33). Sadie nisu susrele petnaest godina. Randall s mukom podnosi maj- 23 Detaljnije o knjiæevnosti kao mediju pamÊenja u: Erll 2011: Ëine posjete Kaliforniji. 144‡171.
60 Erll, Astrid 2011. Memory in Culture. Prev. Sara B. Rice, Alison 2018. “Deferring the Familial Default: Young. New York: Palgrave Macmillan. The Transnational Turn in Nancy Huston’s Lignes de faille, Falceri, Giorgia 2014. “Nancy Huston, self-translation u: Nottingham French Studies, 57, 3: 286‡297. and a transnational poetics”, u: Ticontre. Teoria testo Sperti, Valeria 2015. “Vassilis Alexakis et Nancy traduzione, 2: 51‡65. Huston au miroir de l’autotraduction”, u: Interfrancopho- Field, Tiffany 1994. “The Effects of Mother’s Physi- nies, 6: 71 85. cal and Emotional Unavailability on Emotion Regulation”, Van der Kolk, Bessel, Van der Hart, Onno 1995. “The u: Monographs of the Society for Research in Child Devel- Intrusive Past: The Flexibility of Memory and the Engrav- opment, 59, 2-3: 208‡227. ing of Trauma”, u: Trauma: Explorations in memory. Ur. Halbwachs, Marcel 1980. The Collective Memory. New Cathy Caruth. Baltimore/London: John Hopkins Univer- York: Harper&Row. sity Press: 158‡182. Hirsch, Marianne 2013. “The Generation of Post- Viart, Dominique, Vercier, Bruno 2008. La littérature memory”, u: On Writing with Photography. Ur. Karen française au présent. Héritage, modernité, mutations. Paris: Beckman, Liliane Weissberg. Minneapolis: University of Bordas. Minnesota Press: 202‡230. Welzer, Harald 2008. “The Communicative Memory”, Huston, Nancy 2010. Rasjedi. Prev. Vjera Balen-Heidl. u: Cultural Memory Studies. An International and Inter- Zagreb: OceanMore. disciplinary Handbook. Ur. Astrid Erll, Ansgar Nünning. Hutcheon, Linda. 1988. A Poetics of Postmodernism. Berlin/New York: Walter de Gruyter: 285‡298. History, Theory, Fiction. New York/London: Routledge. Whitehead, Anne 2009. Memory. The New Critical Kamboureli, Smaro, Miki, Roy. 2007. Trans.Can.Lit.: Idiom. New York: Routledge. Resituating the Study of Canadian Literature. Waterloo: Wilhelm, Jane Elisabeth 2009. “Écrire entre les lan- Wilfrid Laurier University Press. gues: traduction et genre chez Nancy Huston”, u: Palimp- Kolb, Katherine 2010. “Fractures and Recastings in sestes, 22: 205‡224. Nancy Huston’s Lignes de faille”, u: Contemporary French and Francophone Studies, 14, 5: 525‡532. Lepage, Élise 2010. “Nancy Huston, empreintes et failles d’une mémoire sans frontières”, u: Francophonies d’Amérique, 29: 79‡95. Lyotard, Jean-Francois 2005. Postmoderno stanje: izvjeπtaj o znanju. Prev. Tatjana TadiÊ. Zagreb: Ibis grafika. SUMMARY Marcel, Jean-Christophe, Mucchielli, Laurent 2008. “Maurice Halbwachs’s mémoire collective”, u: Cultural HISTORY AND MEMORY Memory Studies. An International and Interdisciplinary IN NANCY HUSTON’S FAULT LINES Handbook. Ur. Astrid Erll, Ansgar Nünning. Berlin/New York: Walter de Gruyter: 141‡149. Fault Lines, a novel by Nancy Huston, narrates a Neumann, Brigit 2008. “The Literary Representation story about four generations of a family. The narrator of Memory”, u: Cultural Memory Studies. An International of the first part of the novel is Sol, of the second his and Interdisciplinary Handbook. Ur. Astrid Erll, Ansgar father Randall, of the third his grandmother Sadie, Nünning. Berlin/New York: Walter de Gruyter: 333‡343. Nora, Pierre 2006. “Izmeu pamÊenja i historije. and of the last his great-grandmother Christine, all of Problematika mjesta”, u: Kultura pamÊenja i historija. Ur. them at the age of six. The action of the first part of Maja BrkljaËiÊ, Sandra Prlenda. Zagreb: Golden market- the novel takes place in California in 2004, of the sec- ing/TehniËka knjiga: 23‡43. ond in Israel in 1982, of the third in Toronto and New Pick, Alice 2012. “La langue fantasmée dans L’Em- York in 1962 and of the last in Germany in 1944‡45. preinte de l’ange et Lignes de faille de Nancy Huston”, u: On the backdrop of the family story, the novel tells Exils, migrations, errances, écritures. Ur. Isabelle Keller- about the complex historical events that marked the Privat, Corinne Alexandre-Garner. Paris: Presses univer- second half of the 20th century, among which the key sitaires de Paris Ouest: 127‡137. place belongs to the Second World War and the Nazi Radstone, Susannah, Schwartz, Bill 2010. “Introduc- program Lebensborn. Fault Lines is a novel about tion: Mapping Memory”, u: Memory: Histories, Theories, Debates. Ur. Susannah Radstone, Bill Schwarz. New York: memory and a (new)historical novel that narrates his- Fordham University Press: 1‡14. torical events through the prism of personal and fam- Rigney, Ann 2008. “The Dynamics of Remembrance: ily history. The article analyses the novel Fault Lines Texts Between Monumentality and Morphing”, u: Cultural within the theoretical framework of literary memory Memory Studies. An International and Interdisciplinary studies, with emphasis on the representation of his- Handbook. Ur. Astrid Erll, Ansgar Nünning. Berlin/New tory in the novel, the relation of memory and history, York: Walter de Gruyter: 345‡353. the intergenerational transmission of memory of trau- Saryusz-Wolska, Magdalena 2018. “Onkraj studija matic events, and the connection of memory and the pamÊenja. Kriza istraæivaËke paradigme”, u: RijeËki filoloπki formation of individual and collective identities. dani. Zbornik radova s jedanaestoga znanstvenoga skupa s meunarodnim sudjelovanjem odræanoga u Rijeci od 24. Lebensborn do 26. studenog 2016. Ur. Lada Badurina, Nikolina PalaπiÊ. Key words: , Nancy Huston, Memory, Rijeka: SveuËiliπte u Rijeci: 243‡251. Postmemory, History, Fault Lines
61 Jo Ann Lanneville, Vrtovi arhive #3 ‡ litografija, bakropis, Chine-collé tehnika, 19,5 x 15 cm, 2017. Prostor i unutarnji krajolik
Rosemary CHAPMAN Izvorni znanstveni rad. SveuËiliπte u Nottinghamu, Engleska PrihvaÊen za tisak 28. 9. 2018.
Frankofonski prostor u djelima Gabrielle Roy radnjom smjeπtenima u Manitobi*
Æivot i djelo Gabrielle Roy obiljeæeni su sloæenim nedostajalo (Le temps qui m’a manqué), bogate pre- odnosima izmeu srediπta (bilo ono metropolsko, piske, joπ u velikoj mjeri neobjavljene, osim pisama urbano, anglofonsko, jeziËno, kulturno ili ekonomsko) sestri Bernadette (sestra Léon) i muæu, Marcelu i njegovih rubova. To srediπte, ovisno o sluËaju, moæe Carbotteu1, kao i novinskih Ëlanaka i eseja, od kojih biti Pariz, London, Montreal, Ottawa ili Winnipeg. su neki uvrπteni u zbirke poput Krhka svjetla zemlje Za frankofonsko stanovniπtvo Manitobe, manjinsko i (Fragiles lumières de la terre, 1978) i Zemlja Polovne marginalizirano u anglofonskoj pokrajini, svako sre- sreÊe (Le pays de Bonheur d’occasion, 2000). Tri djela diπte je relativno, promjenjivo i nestalno. Stoga su ti koja je Carol J. Harvey (1993) uvrstila u “ciklus o stanovnici francuskoga govornog izriËaja takoreÊi Manitobi” Ulica Deschambault (Rue Deschambault, dvostruko manjinski: “suoËeni ne samo s veÊinskom 1955), Cesta za Altamont (La route d’Altamont, 1966) anglofonskom zajednicom, nego i s prostornom i poli- i Ta djeca mog æivota (Ces enfants de ma vie, 1977) u tiËkom udaljenosti Québeca, srediπta frankofonske kojima se pripovjedaËicu Christine Ëesto tumaËi kao Kanade” (Harvey i MacDonell 1997: vi). Gabrielle autoriËin fiktivni alter ego pripadaju knjiæevnim Roy roena je 1909. u mjestu Saint-Boniface, u Mani- tekstovima radnjom smjeπtenima u Manitobi. OzraËje tobi gdje se i πkolovala. Napustila je rodni kraj 1937. Manitobe moæe se naÊi i u djelima Mala ptica moËva- i ondje viπe nikada nije æivjela. Nakon dva duga bo- rica (La petite poule d’eau, 1950), Ély! Ély! Ély! (tekst ravka u Europi, trajno se nastanila u Québecu i samo iz 1978‡1979 objavljen u Ëasopisu Liberté) te u nekim je rijetko posjeÊivala obitelj koja je ostala æivjeti na dijelovima romana Vrt na kraju svijeta (Un jardin au zapadu Kanade. Uzevπi u obzir napuπtanje rodnoga bout du monde, 1975) kao i u pripovijesti Za Ëim grada i pokrajine, ni Saint-Boniface ni Manitoba neÊe Ëezneπ, Éveline? (De quoi t’ennuies-tu, Éveline), viπe predstavljati geografsko “srediπte” u fiktivnom napisanoj 1960-ih, ali objavljenoj tek 1982. kad i Ély! svijetu Gabrielle Roy. Pa ipak, prostor Manitobe i Ély! Ély! (vidi Ricard 1996, Ricard i Everett 2000). neodreen poloæaj njezina frankofonska stanovniπtva Analiza koja slijedi temelji se naroËito na tom “ciklusu imaju kljuËnu ulogu u autoriËinu djelu. o Manitobi”, kao i na pripovijesti Za Ëim Ëezneπ, Éveline?2
DJELA GABRIELLE ROY RADNJOM SMJE©TENA U MANITOBI
Djela Gabrielle Roy radnjom smjeπtena u Ma- nitobi predstavljaju najveÊi dio njezina opusa koji 1 Moja sestrica. Pisma za Bernadette 1943‡1970, priredio obuhvaÊa tekstove raznih æanrova, objavljenih ili ne, François Ricard, 1988. Montréal: Borél; novo izdanje priredili ili posthumno izdanih. Royova je autorica autobio- François Ricard, Dominique Fortier i Jane Everett 1999. Montréal: Boréal; Moja draga velika luda... Pisma za Marcela Carbottea, grafskih tekstova, osobito romana OËaj i ushiÊenost priredila Sophie Marcotte 2001. Montréal: Boréal; In Translation: (La détresse et l’enchantement) i Vrijeme koje mi je The Gabrielle Roy-Joyce Marshall Correspondence, priredila Jane Everett 2006. Toronto: University of Toronto Press. 2 Djela Gabrielle Roy i kratice uz citate koriπtene u ovom Ëlanku: RD: Rue Deschambault 1993. Montréal: Boréal; RA: La * Rad pod naslovom “L’espace francophone dans l’oeuvre route d’Altamont 1993. Montréal: Boréal; EV: Ces enfants de ma manitobaine de Gabrielle Roy” objavljen na francuskom jeziku u vie 1994. Paris: Éditions du Fallois; DQ: De quoi t’ennuies-tu, Globe, 6, 1, 2003: 85‡105. URL: https:// doi.org/10.7202/100 Éveline? 1988. Montréal: Boréal; DE: La détresse et l’enchante- 0694ar. ment 1996. Montréal: Boréal.
63 PROSTOR U ROMANIMA GARIELLE ROY BITI FRANKOFON U MANITOBI RADNJOM SMJE©TENIMA U MONTREALU S pravom bi se moglo oËekivati da poloæaj ma- Ugled koji Gabrielle Roy uæiva, kako u inozem- njinskog frankofonskog stanovniπtva u Manitobi jas- stvu tako i u kanadskih Ëitatelja, velikim se dijelom nije i dublje odreuje podjelu izmeu frankofonskog oslanja na recepciju njezina prvog romana, Polovna i anglofonskog svijeta u djelu Gabrielle Roy. U tom sreÊa (Bonheur d’occasion, 1945) kojemu se radnja smislu, odnos frankofonskih likova prema prostoru odvija u Montrealu3. Kad poËne razmatrati djela bio bi izrazitije obiljeæen oprekama koje proizlaze iz Gabrielle Roy radnjom smjeπtena u Manitobi, Ëitatelj veza izmeu veÊinske i manjinske zajednice i, za koji poznaje romane Polovna sreÊa i Alexandre Che- poËetak, iz veza izmeu gradova Winnipega i Saint- nevert4 oËekivat Êe vjerojatno sustav binarnog pred- Bonifacea. Ovakvo stanje bilo je to vjerojatnije u doba stavljanja prostora koriπten u romanima radnjom u kojem (i o kojem) je Royova pisala ‡ zato πto je to smjeπtenima u Montrealu: kolonizator/koloniziran, doba u kojem je anglofona nadmoÊ bila upisana u anglofon/frankofon, buræuji/proleteri, osobni æivot/ ustav te pokrajine. Zakon iz 1890. bio je jedan od javni æivot, muπko/æensko, muπkarac/æena5. Ovi se odluËujuÊih Ëimbenika vezano uz ovu jeziËnu situa- sustavi postavljaju jedan na drugi reproducirajuÊi ciju: taj zakon opoziva Ëlanak 23 Statuta Manitobe i odnose izmeu dominirajuÊih i dominiranih. Upora- tvrdi da je engleski jezik sluæbeni jezik te pokrajine bom simbola kao πto su kavez, ograda, barijera ili zid uskraÊujuÊi tako frankofonskim govornicima iz Ma- naglaπavaju se te podjele unutar urbanog krajolika joπ nitobe njihova ustavom zajamËena prava (kojima se viπe oteæavajuÊi æeni vladanje urbanim prostorom (o do tada dopuπtala uporaba francuskog jezika u radu prostornim slikama vidi Paula Gilbert Lewis 1985). politiËkih i pravnih tijela, kao i tijekom obiljeæavanja Odnos æene prema prostoru u tim romanima svodi se franko-kanadskih vjerskih blagdana). Laurierovom i na odnos ærtve koja raspolaæe samo veoma ograniËe- Greenwayovom nagodbom (1897) uspostavljen je nom manevarskom zonom a kretanje joj je snaæno dvojeziËni program kojim se jamËe prava jeziËnoj odreeno poloæajem nemoÊi. Ni muπka pokretljivost manjini, ali 1916. Norrisova konzervativna vlada po- nije bez prisila jer ovisi o potrebama Britanskog novno ukida nastavu na francuskom jeziku (viπe o carstva: muπkarci mogu ili napustiti Montréal (i neza- ukidanju Ëlanka 23 vidi Blay 1987). Tek 1981, dvije poslenost) stupivπi u vojsku za obranu Engleske u godine prije smrti Gabrielle Roy, osnovan je Sekreta- Europi, ili pronaÊi posao u tvornicama oruæja koje rijat sluæbi na francuskom jeziku (SSLF) s ciljem da posvuda niËu u Kanadi. JeziËna podjela pojaËava savjetuje vladu pokrajine Manitoba o razvoju vladinih svijest o manjini u frankofonskih likova; prisutnost sluæbi i o politici sluæbi na francuskom jeziku opÊeni- engleskog istaknuta je u tekstu u dijelovima dijaloga, to, kao i da osigura vladine sluæbe na francuskom ali naroËito anglofonskim izgledom grada s imenima jeziku u zajednicama s najmanje 5% frankofonskog ulica, plakatima ili krilaticama na jeziku onog Drugog. Ako je urbani prostor u ova dva romana ispunjen stanovniπtva. OsvrÊuÊi se na rasprave o jeziËnim pra- iskazima dominantne moÊi, ni prikazivanje ruralnog vima frankofonskih i anglofonskih graana Manitobe kvebeËkog prostora nije nimalo pozitivno. Ruralna koje su bile aktualizirane tijekom 1983. i 1984. Gerald idila koju tako æarko priæeljkuju Alexandre Chene- Friesen, povjesniËar i struËnjak za Prerijske pokrajine, vert i Rose-Anna Lacasse, a koju su i jedno i drugo istiËe da je otvoreno neprijateljstvo prema francuskom osmislili kao majËinski prostor, neminovno se ruπi jeziku “zaista pokazalo kako, u Prerijskim pokrajina- Ëim san postaje javom. Njihov poloæaj u skupini koju ma, pojam kanadske narodnosti kao francusko-engles- ugnjetava kolonijalni sustav, tradicionalizam kve- ke ili dvojne narodnosti nije uopÊe bio prihvatljiv” beËkog katolicizma, zapadnjaËki kapitalizam i pa- (“did demonstrate that the interpretation of Canada trijarhat, neprestano iskrivljava njihov odnos prema as a French-English or dual nationality was simply prostoru koji ih okruæuje. not accepted in the prairie west”, Friesen 1987: 451). OsjeÊaje koje je u njoj izazivao inferioran poloæaj francuskog jezika i frankofonskog stanovniπtva Ga- 3 »injenica da je Ëasopis Guide Littéraire d’Amérique izabrao brielle Roy je snaæno izrazila u nebeletristiËkim taj roman 1947. za “knjigu mjeseca”, kao i prestiæna nagrada tekstovima. Vaæno mjesto koje takvo promiπljanje Fémina u Francuskoj uvelike su doprinijeli promidæbi ovog djela. zauzima na poËetku djela OËaj i ushiÊenost zacijelo 4 Ova analiza bavi se samo dvama urbanim romanima. No utjeËe na naËin na koji se tumaËi njezina autobio- postoje i druga djela ove autorice koja su radnjom smjeπtena u grafija: “Kada sam dakle prvi put postala svjesna da, Québecu, osobito Neumorna rijeka (La Rivière sans repos, 1970), u Ungavi i Ono raspjevano ljeto (Cet été qui chantait, 1972) u u svojoj zemlji, pripadam vrsti ljudi kojima je namije- Charlevoixu. njeno da se prema njima odnose kao prema inferior- 5 Za detaljniji prikaz tih dvaju romana, vidi Rosemary nim biÊima?” (DE 11). Jednako tako, u tekstu iz 1954, Chapman (2000, drugo poglavlje). Binarnom strukturom bavi se i iako se najprije sjeÊa djetinjstva kao “omotanog u Paul Socken koji dræi da se fiktivni svijet Gabrielle Roy zasniva duboku sigurnost”, autorica brzo ispravlja omaπku na opreËnim vrijednostima (kao spiritualnost/materijalnost; opti- mizam/pesimizam; superiornost/inferiornost). Prema Sockenovu spomenuvπi, veÊ u sljedeÊoj reËenici, neprestanu bor- sudu njezino djelo bavi se traganjem za pomirenjem nepomirljivog bu za obranu francuskog jezika: “zacijelo smo se mo- (vidi Paul Socken 1989: 433‡436). rali oboruæati dovitljivoπÊu da bismo saËuvali svoj
64 jezik ‡ kanadsko-francuske zajednice na Zapadu nisu fiktivne obitelji glavne junakinje Christine. Pripo- se odræale bez izazova i ærtvovanja” (Ricard et al. vijesti koje tvore roman predstavljaju kuÊu, ulicu i 2000: 13). Naglasak koji se ovdje stavlja na jezik kao Ëetvrt ne kao neku francusku enklavu, nego viπe u na glavno bojno polje u opreci je kako s tradicio- smislu etniËke raznolikosti. Naslovi triju pripovijesti nalnom trijadom u Québecu o naciji, jeziku i vjeri eksplicitno aludiraju na tu etniËku raznolikost. U tako i sa separatistiËkim teænjama kvebeËkog nacio- pripovijesti “Dva crnca”, dva glavna junaka su anglo- nalizma posljednjih desetljeÊa, a njime se istiËe fonski crnci, zaposleni su na æeljeznici Canadian-Pa- distinktivno obiljeæje odnosa koji Gabrielle Roy, kao cific i stanuju kod Christine i jedne susjede. Glavni frankofonsku graanku Manitobe, povezuje s Kana- junak pripovijesti “Wilhem” je holandski useljenik dom. Od poËetaka kolonizacije Zapada, frankofonski koji stanuje kod irskih prijatelja u blizini i postaje govornici predstavljali su samo mali udio ukupnog glavnim Christininim proscem. “Talijanka” je pripo- stanovniπtva.6 vijest o odnosima koji se razvijaju izmeu Christinine Gabrielle Roy bila je dvojeziËni govornik zbog obitelji i talijanskog para koji gradi ladanjsku kuÊicu potrebe7, kao i njezin otac koji se, nakon πto je neko- na susjednom zemljiπtu. U djelu Ulica Deschambault liko godina proveo u Sjedinjenim Dræavama, zaposlio tek se rijetko eksplicitno aludira na dvojeziËnu kulturu kao prevoditelj za nove doseljenike kojima je vlada Christine i njezinih bliænjih, ali ona jasno izbija iz dodjeljivala zemljiπte na cijelom kanadskom Zapadu. kratkih opaski susjede Irkinje, opisane u tekstu pod Na poËetku knjiæevne i novinarske karijere, Royova imenom Mrs O’Neal (moj kurziv), iz pisama na je objavljivala tekstove i na engleskom i na francus- engleskom koje Christine prima od svog holandskog kom prije nego πto se naposljetku odluËila za francuski prosca i djeliÊa dijaloga (naprimjer, razgovori izmeu tijekom boravka u Upshireu, u Engleskoj 1938. Njezin Christinine obitelji i podstanara crnca). Prisutnost odnos prema engleskom jeziku nadilazi okvire ove takvog kulturnog pluralizma u prikazu jednog mjesta analize. No oËito je da Êe taj odnos prema engleskom, (Saint-Boniface) koje bi moglo simbolizirati srediπte kao i pripadnost izrazito manjinskom frankofonskom frankofonske zajednice u Manitobi ukazuje na to da stanovniπtvu Manitobe, neosporno utjecati na naËin su crte razdvajanja izmeu frankofonskih govornika na koji je autoriËina rodna pokrajina prikazana u i drugih useljenika viπe pomiËne i nestalne. Naime, njezinu djelu. govoreÊi o Holananinu koji se odluËuje potraæiti posao u Manitobi, pripovjedaËica spominje izazove s kojima se useljenik mora suoËiti, a jedan od njih je i ANGLOFONSKI PROSTOR ‡ zahtjev da se “nauËi naπ jezik” (RD 199). Tek kasnije FRANKOFONSKI PROSTOR se otkriva da je taj jezik engleski. »injenica da se u tekstu relativno malo inzistira na frankofonskom iden- Slike mjesta i prostora koje su privukle pozornost titetu pripovjedaËice istiËe se i u prikazu mosta Pro- veÊine prvih kritiËara romana Gabrielle Roy radnjom vencher koji povezuje Saint-Boniface i Winnipeg smjeπtenih u Montréalu bile su slike neumoljive podje- preko rijeke Rouge. Da bi se dobro uoËila razlika iz- le izmeu anglofonskih i frankofonskih teritorija. meu autoriËinih autobiografskih i romanesknih Moæe li se isto reÊi za djela radnjom smjeπtena u tekstova, dovoljno je podsjetiti se poËetka djela OËaj Manitobi? Prikaz Winnipega i Saint-Bonifacea kao i ushiÊenost, u kojem prijelaz preko mosta Provencher binarne opreke anglofonskog i frankofonskog, poput za Gabrielle i njezinu majku tijekom redovnih ekspe- binoma Ottawa/Hull ili Westmout/Saint-Henri, dje- dicija radi odlaæenja u kupnju u “glavni grad” poprima lomice se potvruje u knjiæevnom djelu Gabrielle Roy, simboliËko znaËenje. Most postaje granica izmeu dva ali na ne tako oËit naËin kao πto je to u autobiografskim svijeta, jedan u kojem Gabrielle ima osjeÊaj da je “kod tekstovima8. Ulica Deschambault, naslov romana kuÊe” (DE 16), drugi u kojem se osjeÊa strankinjom, objavljenog 1955, upuÊuje ne samo na autoriËin poniæenom. Naprotiv, u djelu Ulica Deschambault obiteljski dom u Saint-Bonifaceu, nego i na dom najupadljivija slika mosta Provencher ne upuÊuje na prijelaz izmeu dva svijeta, nego na prizor galebova i s tim povezanu æelju za putovanjem: 6 Prema Friesenu, 1901. bilo je samo 23.000 frankofonskih govornika od ukupno 414.000 stanovnika na zapadu Kanade Vers le milieu du Pont Provencher, maman et moi (Friesen 1987: 259, 511). Prema popisu stanovniπtva iz 1996. fûmes environnées de mouettes; elles volaient bas au- suvremeno stanovniπtvo Manitobe broji 5% frankofonskih govor- dessus de la rivière Rouge. (...) Et tout à coup, sur le nika od ukupno 1.100.295 stanovnika). pont maman me dit qu’elle aimerait pouvoir aller où 7 Gabrielle Roy bila je izvrsna iz oba jezika u πkoli, πto joj je elle voudrait, quand elle voudrait. (RD 89)9 donijelo i niz nagrada; kasnije, na fakultetu u Winnipegu bila je daleko najbolja frankofonska studentica. Ricard spominje da je primljena kao trinaesta od sto dvadeset studentica, od kojih su samo pet imale francusko prezime (Ricard 1996: 123). 8 Tako, na poËetku djela OËaj i ushiÊenost Winnipeg je opisan 9 “Negdje oko sredine mosta Provencher, mamu i mene kao “glavni grad” (str. 11), “bogat susjedni grad” i “arogantan” okruæili su galebovi; letjeli su nisko iznad Crvene rijeke. (...) I (str. 12), dok je Saint-Boniface prikazan kao “naπ francuski gradiÊ” odjednom, na mostu, mama mi je rekla da bi voljela kad bi mogla (str. 11). otiÊi kamo poæeli, kada poæeli.”
65 Nedugo nakon tog prizora na mostu, pripo- ujedinjene i dvojeziËne Kanade izmeu dva oceana vjedaËica pripovijeda o posjetu Québecu i, paradok- kakvu je zastupao premijer Laurier, ali sada ga je salno, u tamoπnjim frankofonskim sredinama, kako pobijedila i njegov optimizam razorila nepomirljiva urbanim tako i ruralnim, osjeÊa se neslobodnijom. konzervativna administracija. Njegova nostalgija za Njezinu pripovijest karakteriziraju slike πto upuÊuju planiranom vizijom progresivne kolonizacije Prerij- na zatvaranje i prisilu te zato snaæno podsjeÊaju na skih pokrajina izraæava se uæitkom s kojim on pred roman Polovna sreÊa. Kod rodbine s majËine strane svojom kÊeri πiri zemljopisne karte velikog mjerila. u Montréalu, majka i kÊi osjeÊaju se “nezadovoljno, Kartografija tradicionalno sluæi kao orue kolonijalne takoreÊi kao zatoËenice (...) iznad ljekarne” (RD 106). moÊi kao i administrativnog autoriteta (vidi Harley Dok idu u posjet starijoj rodbini s oËeve strane, kreÊu 1988). Ministarstvu kolonizacije Manitoba je pred- se “niskim i mraËnim putom na kojem jedino lokve stavljala samo netaknut prostor za parceliziranje unose neπto svjetlosti pred nama” (RD 107). I selo i prema programu smjeπtaja novih useljenika (vidi kuÊa opisani su s naglaskom na njihovu mraËnost i Friesen 1987, 11. poglavlje). No u pripovijesti “Dan i skuËenost: “posve malo selo ‡ barem sam mislila da noÊ”, taj se posao kartografije humanizira. Iako je selo: snop slabih svjetala pojavio se iz grmlja” (RD Christinin otac sudjeluje u vladinoj ekspanzionistiËkoj 107); “mala prostorija niska stropa, izrazito slabo i nacionalistiËkoj politici, njegov doprinos motiviran osvijetljena uljanicom” (RD 107‡108). Boravak u je dobrom dozom humanizma kojim se pojaËava pa- Québecu zavrπava posjetom prijateljici iz djetinjstva ternalistiËki znaËaj njegovih radnji, ali i modificira Christinine majke koja se povukla u samostan. Iako na neki naËin njihova vrijednost: se susret njih dviju Ëini toplim, prizor zavrπava potres- Il disait: “Mes gens, mes colons”. Et aussi: “Mes im- nom slikom kad im redovnica ponavlja da je u sobu migrants”, en accentuant le possessif, en sorte que ce za posjete nisu zvali veÊ Ëetiri godine. Posljednjom mot: immigrant, plutôt que de signifier des étrangers, reËenicom u tom prizoru, dok ona stoji na vratima, prenait une curieuse valeur de parenté. “Ici, disait-il, naglaπava se zatoËeniËka narav samostanskog æivota: je leur ai trouvé une épaisse terre noire, le vrai gumbo, “Dugo, stojeÊi na ulazu u samostan, kao kakva dje- la terre par excellence, et elle leur a donné soixante vojËica mahala nam je rukom” (RD 116). minots à l’acre.” (RD 239)11 Njegov odnos prema prostoru pokazuje se pro- turjeËnim: podræavan u poËetku utopijskim snom o PROSTOR I SEKSUALIZACIJA posjedovanju tla postupno se uruπio pred grubom zbiljom, kako zbog poæara u prerijama tako i zbog Kao πto smo veÊ prije naglasili, odnosi prema promjena na vlasti. prostoru junaka romana Polovna sreÊa i Alexandre Odrasloj æeni, prema tradicionalno shvaÊenim Chenevert snaæno su odreeni i ograniËeni njihovim ulogama, mjesto je u kuÊi. U djelima radnjom smjeπte- spolom. UsredotoËujuÊi se sada na romane radnjom nima u Manitobi, Christinina majka je usko vezana smjeπtene u Manitobi, vidjet Êemo da su teænje koje uz dom, odgovorna je za kuÊanske poslove i finan- se u njima oËituju sloæenije. Analizirat Êemo najprije cijsko voenje kuÊanstva. U “Cesti za Altamont”, lik Christinina oca, potom majËinski lik Éveline, pripovijesti po kojoj je naslovljeno djelo iz 1966, Christinine majke, i naposljetku samu pripovjedaËicu/ Éveline pokuπava obuzdati kÊerinu æelju da napusti junakinju, Christine. dom kako bi putovala Europom i konaËno napustila OËinski lik koji prevladava u djelima Gabrielle obitelj. No Ëitanjem ostalih pripovijesti u toj zbirci Roy radnjom smjeπtenima u Manitobi je Christinin otkriva se konfliktna dispozicija prostora, napetost otac, vladin sluæbenik kao i Léon Roy, zaduæen za izmeu zahtjeva obiteljskog æivota, doæivljenog kao smjeπtaj novopridoπlih useljenika na Zapad. U teksto- prisilu, i duboke æelje za kretanjem i putovanjem. U vima je prikazan na dva razliËita naËina. Najprije kao pripovijesti “Preseljenje”, taj se konflikt iskazuje autor pripovijesti o kolonizaciji, uspjeπnih, ali i pro- proturjeËnim izjavama koje majka upuÊuje kÊeri kad maπenih pokuπaja, u kojima se iskazuje paternalistiËka ona æarko æeli provesti dan sa susjedom, koji tijekom privræenost prema kolonistima naglaπena uËestalom vikenda radi kao selilac u okolici Winnipega. Majka uporabom posvojnih zamjenica: “njegovi Doukho- joj opisuje preseljenje kao neπto nepoæeljno, nesta- borsovi” (RD 130), “njegovi dragi Ruthènesovi” (RD bilno: “ti ljudi sliËe nomadima, tim jadnim ljudima 28). U tom kontekstu, odnos izmeu vladina sluæbe- koji kliæu takoreÊi po povrπini æivota, i nigdje ne nika za kolonizaciju i kolonista razvija se kao veza puπtaju korijenje” (RD 96). No dalje u tekstu, majËina izmeu oca i sina, πto djetinja vizura pripovjedaËice i sjeÊanja na vlastitu seobu iz Québeca na Zapad, ruπe obraÊanje kolonista ‡ “Gospodine iz Vlade”, “Gospo- tu negativnu sliku nomadskog æivota: dine vladin izaslaniËe” (RD 129) ‡ samo joπ jaËe istiËu10. On je i otac obitelji, nekad idealist i odan viziji 11 “Govorio je: ‘Moji ljudi, moji kolonisti.’ I joπ: ‘Moji migranti’, naglaπavajuÊi posvojnu zamjenicu, tako da je ta rijeË ‡ migranti ‡ umjesto da se odnosi na strance, poprimala neobiËno 10 U pripovijesti “Dezerterke”, zbog njegova poloæaja vladina znaËenje srodstva. ‘Ovdje sam im’, govorio je, ‘pronaπao plodnu sluæbenika, za Christinina oca neki Ëlanovi njegove obitelji iz crnu zemlju, pravu gromadu, savrπenu zemlju, i dala im je πezdeset Québeca uvredljivo kaæu da je “prodan engleskom kralju” (RD 108). vagana po jutru.’”
66 J’étais attirée, avouait maman, penchant un peu la tête, pripovjedni odnos kao i u “ciklusu djela radnjom comme s’il y eût un peu de mal à cela, tout au moins smjeπtenima u Manitobi”. Éveline putuje iz Winni- trop d’étrangeté. Attirée par l’espace, le grand ciel pega sve do Kalifornije, potaknuta telegramom koji nu, le moindre petit arbre qui se voyait à des milles en joj πalje brat na umoru; on se iselio u Sjedinjene cette solitude. (...) Heureuse (...) par le simple fait d’être Dræave prije viπe godina. Dva aspekta privlaËe naπu en route, que la vie change, va changer, que tout se renouvelle. (RA 100)12 pozornost. Prvo, jasno je da je i majËina æelja za putovanjem jednako snaæna kao i bratova, ali da ju je Tako, naknadna kÊerina odluka da provede dan njezina obiteljska situacija uvijek u tome koËila: na teretnoj dvokolici predstavlja s jedne strane Ëin “Vodio je æivot kakav bi ona sama sebi poæeljela: otiÊi, neposluha i pobune, ali s druge odaje poËast majËinom upoznati πto je moguÊe viπe Ëuda ovog svijeta, provesti nomadskom æivotu. æivot putujuÊi” (DQ 11). Bratova molba predstavlja U “Dezerterkama” Éveline otvorenije pokazuje dakle posljednji poklon sestri kojim se on nada da Êe kivnost prema svojoj ulozi kuÊanice, ulozi odane æene. joj donijeti radost, a ne tugu. Drugi aspekt vezan uz Kratak uvid u slobodu steËen na mostu Provencher naπu analizu tiËe se Ëinjenice da se pripovijest o isto predstavlja trenutak pobune, πto osujeÊuje i plaπi putovanju i boravku u Kaliforniji sastoji od niza susre- pripovjedaËicu-djevojËicu: “©to Êe mami, upitala sam ta i uzajamne razmjene ideja izmeu Éveline i njezinih se, putno odijelo? Ni ja, ni otac, ni ostala djeca nikada suputnika (anglofonski Amerikanci, Francuzi, franko- je neÊemo pustiti da ode!” (RD 91). U sljedeÊem fonski Kanaani) te kasnije bratove obitelji u kojoj ulomku, retrospektivnijim pripovjednim tonom pojaπ- veÊina govori engleski. Kao i “Dezerterkama”, u pri- njava πto otac oËekuje od æene i djece i zakljuËuje: povijesti se stvara prisna veza izmeu Ëina putovanja “Bilo mu je i stalo do toga da mu govorimo samo i Ëina pripovijedanja. Putnici stupaju u kontakt jedni istinu (...) nije volio galamu i æelio je obroke posluæene s drugima zahvaljujuÊi duhovitim priËama koje na vrijeme, red u kuÊi, iste, uvijek iste stvari u isto pripovijedaju, jednako kao πto se i susret Éveline i doba, i to iz dana u dan...” (RD 91). Tako je putovanje novog ogranka obitelji ostvaruje putem uspomena i u Québec, na koje Éveline kreÊe s kÊeri, istodobno priËa. No za razliku od “Dezerterki”, ovdje nije rijeË Ëin afirmacije same sebe i Ëin izazivanja patrijarhalnog o povratku korijenima (gdje bi Québec preuzeo ulogu autoriteta. Razapeta izmeu potrebe da zadovolji svoj majËinske zemlje) nego je viπe rijeË o putovanju pre- nomadski duh i duænosti da se pokori tradicionalnoj ma naprijed, tijekom kojeg Éveline upoznaje i otkriva ulozi, majka je radosna kad putuje, susreÊe strance, drugu, razliËitu i anglo-ameriËku, obitelj13. Bilo bi upoznaje svijet, ali i pati od prolaznih napadaja pretjerano sugerirati da djelo Gabrielle Roy anticipira grizoduπja. Po povratku kuÊi, pretaËe svoje putovanje iskorijenjen, nomadski, postkolonijalni lik kakvog je u priËu kojom uspijeva umiriti muæa (posjetila je izmeu ostalih opisao Gayatri Chakravorty Spivak njegove stare roditelje) uljepπavajuÊi Ëinjenice. Tako (1990: 93). Pa ipak, povezivanje majke s putovanjem, za muæa prikazuje niz izmiπljenih prizora, krajolike i kad napuπta braËni æivot i svoju tradicionalnu ulogu, uspomene iz mitologiziranog Québeca koji nimalo ne u potrazi za novim kontaktima i nepoznatim krajoli- sliËi turobnim opaæanjima iz Christinine priËe. Po cima, upuÊuje na uzajamnu vezu izmeu kretanja i tome majËine izmiπljotine podsjeÊaju na spasonosni osobnog identiteta. Vratimo se naposljetku Christine, polet πto je pokretao galebove iznad mosta Proven- pripovjedaËici u veÊini ovih djela koja varira u rasponu cher: “Na njezinu licu, uspomene su bile kao ptice u od djetinje do odrasle dobi i koja ponovno oblikuje punom letu” (RD 121). odnos prema prostoru koji su uspostavili likovi rodi- Povezivanje Christinine majke s kretanjem i no- telja (vidi Crochet 1990‡1991: 93‡102). madskim æivotom javlja se i u drugim djelima, osobito u pripovijesti “Da bi se sprijeËilo jedno vjenËanje” (RD) u kojoj su majka i kÊi poslane u Saskatchewan PONOVNO OBLIKOVANJE MODELA da bi pokuπale stariju kÊer odvratiti od nerazborita KOLONIZACIJE I SEOBE vjenËanja, te u “Preseljenju” (RD) gdje majka pripo- vijeda kÊeri o svojoj seobi na Zapad. Slika majke koja U pripovijestima u kojima se prikazuju prizori iz putuje ponovno se pojavljuje u posljednjem autoriËi- djetinjstva, Christine svoj djetinji identitet povezuje nom tekstu objavljenom 1982, godinu dana prije s priznatim istraæivaËima u udæbenicima iz povijesti njezine smrti, Za Ëim Ëezneπ, Éveline? Iako pripo- Sjeverne Amerike. U pripovijesti “Starac i dijete” vjedaËica nikada nije imenovana, uporabom rijeËi (RD), Christine pripovijeda o tome kako se u igri “mama” za Éveline ostvaruje se u ovom tekstu isti pretvarala u istraæivaËa La Vérendryea, a da je ni
12 “Privukao me je, priznala bi mama, naginjuÊi blago glavu, kao da je u tom neπto loπe, barem neπto odveÊ strano. Privukao me 13 U tom smislu, zanimljivo je usporediti ovaj tekst s djelom je prostor, veliko Ëisto nebo, i najmanje stabalce koje se moglo Volkswagen Blues (1984) Jacquesa Poulina koji se moæe tumaËiti vidjeti miljama daleko u toj samoÊi. (...) Sretna (...) zbog same kao ponovno ispisivanje mitova o istraæivanju ameriËkog konti- Ëinjenice πto sam na cesti, πto se æivot mijenja, πto Êe se promijeniti, nenta, kako od strane Francuza tako i od strane Bijelaca opÊenito. πto se sve obnavlja.” Usp. Lavasseur 1991: 37‡46.
67 najmanje nije zbunjivalo poistovjeÊivanje s modelom vijestima u kojima se pripovijeda o razdoblju prove- muπkog junaka: denom u Saint-Bonifaceu, zamjetno je isto ponaπanje, ali u toj urbanoj sredini, etniËki sastav Christinina Je suis La Vérendrye (...) et je dois aller découvrir razreda je znatno raznolikiji. Posjet obitelji useljenika, toutes les terres à l’ouest jusqu’aux Montagnes Ro- Ëesto smjeπtenoj u baraci useljeniËkih naselja u okolici cheuses. (...) Si je ne suis pas tuée en route, avant ce soir j’aurai pris possession de l’Ouest pour le Roi de Winnipega prikazuje se u tekstu kao ulaz u pograniËnu France. (RA 41)14 zonu, πto se naglaπava raspadanjem urbanih struktura: U pripovijesti “Moj hripavac”, pripovjedaËica À quel moment exactement, je ne saurais dire, je sentis iznosi svoje otkriÊe izvora maπte dok se oporavljala que j’étais passée en territoire inconnu, que j’avais traversé une frontière. (...) Elles s’éparpillaient n’im- od hripavca. I opet se zamiπlja u ulozi istraæivaËa, porte où, n’importe comment, à travers champs, de najprije na putu prema juænim morima, potom, uvijek pauvres maisons à la porte si basse que l’on devait kao neki poznati muπkarac, nadahnuta lekcijama iz avoir à la franchir tête baissée. (EV 87)15 britanske povijesti: “Bez napora sam pronaπla ono πto sam bila nauËila u πkoli ili iz knjiga a πto sam mislila Moglo bi se dakako Christinin pogled na one koje da sam zaboravila ‡ barem ono πto mi se bilo svidjelo susreÊe tumaËiti kao na pogled “egzotizirane” zapad- ‡ Rt Dobre nade, Drake, Elizabethin zapovjednik... njaËke æene, ali niz elemenata u tekstu nastoje svrgnuti Sir Walter Raleigh!” (RD 74‡75). U drugim prili- dominantan poloæaj pripovjedaËice zahvaljujuÊi na- kama, njezina putovanja predstavljaju izazovni Ëin Ëinu na koji je taj posjet ispripovijedan. Christine se nalik na model kretanja njezine majke, s naglim eksplicitno prikazuje kao strankinja, izokrenuvπi tako odlascima i proturjeËnim osjeÊajima u kojima se odnos starosjedilac/useljenik: “Ovdje sam ja stranki- dotiËu krivnja i radost ‡ recimo njezin djetinji bijeg nja. Po πto je ovdje, u ovim ograenim zemljiπtima iz tetine kuÊe u pripovijesti “Moj ruæiËasti πeπir”, ili Poljske ili Rusije, doπla mlada Kanaanka i sama dan proveden vozeÊi se Winnipegom u susjedovoj strankinja?” (Ibid.) Iz tog susreta, kao i iz brojnih teretnoj dvokolici, u pripovijesti “Preseljenje”. drugih, proizlazi uvaæavanje i uzajamno razumije- U pripovijestima u kojima je Christine prikazana vanje. Kontakt ostvaren s roditeljima ograniËen je kao djevojka zamjeÊuje se sliËna podjela izmeu tih zbog nedostatka zajedniËkog jezika i uglavnom se dvaju modela kretanja. Katkad Christine ponavlja ili svodi na razmjenu pogleda, obostrano zadovoljstvo modificira odnos prema prostoru svog oca, vladina ili na posredovanje djece, bilo da je rijeË o nekoj ver- sluæbenika odana cilju kolonizacije Zapada; katkad balnoj komunikaciji ili o nekoj ispripovijedanoj priËi. je njezino putovanje radije posveÊeno traganju za Posjeti izvan uËionice predstavljali bi dakle neki mo- osobnom slobodom, πto na trenutke poprima trans- del interkulturalnih susreta, neki kontakt koji je moguÊ gresivno, Ëak anarhiËno obiljeæje. Njezin poloæaj izmeu Ëlanova razliËitih manjinskih skupina radije uËiteljice zaduæene za razred u koji se primaju mladi nego izmeu dominirajuÊih i dominiranih. useljenici tek pristigli u Manitobu u glavnim crtama I u drugim oblicima putovanja u djelima Gabrielle podsjeÊa na poloæaj njezina oca. Poput njega uklju- Roy radnjom smjeπtenima u Manitobi istiËu se Ëena je u proces akulturacije s ciljem da se useljenici povlaπteni trenuci susreta izmeu dviju osobnosti. prilagode kanadskom æivotu tako πto im se predstavlja Takvi trenuci Ëesto su naglaπeni u tekstu obostranim nacija, teritorij i kultura. Zastava (simbol Britanskog pogledom: kad majka i kÊi ugledaju planinu Pembina Carstva koja vijori iznad πkole) i jezik poduËavanja u pripovijesti “Cesta za Altamont” (RA); kad Éveline (veÊinom engleski) podsjeÊaju uËenike na njihovo i njezin mali neÊak oduπevljeno gledaju ocean u Kali- mjesto u svijetu a profesora na anglo-kanadski model forniji u djelu Za Ëim Ëezneπ, Éveline?; gotovo erotski dræavljanstva koji mora prenositi. uæitak dok Christine i mjeπanac Médéric s vrha brda- No, iako je Christinina profesionalna misija πaca Bancock gledaju krajolik Prerija (“Pastrva u usmjerena na asimiliranje uËenika u Kanadi i prema ledenoj vodi”, EV); mlada Christine i stari gospodin tome na stvaranje nacije, u odnosima koje s njima Saint-Hilaire dok zajedno promatraju jezero Winni- razvija osjeÊa se i neπto osobno. Izvan uËionice to peg (“Starac i dijete”, RA); Christine i njezina majka dolazi do izraæaja u nizu posjeta djeci u njihovim do- dok gledaju krajolike koji promiËu kad vlakom putuju movima, a svaki posjet prilika je i za susret, otkrivanje iz Manitobe u Québec (“Dezerterke”, RD) ili kroz jedne druge sredine i kulture, πto upuÊuje na uzajamno Manitobu prema Saskatchewana (“Da bi se sprijeËilo zanimanje. I sama strankinja u selu Cardinal u kojem jedno vjenËanje”, RD). Ti trenuci koji tijekom puto- poduËava godinu dana, obilazi viπe obitelji svojih vanja povezuju dvije junakinje obostranim i opÊenito uËenika od kojih su veÊinom novodoπli useljenici (viπe nijemim pogledom predstavljaju najvaænije obiljeæje njih iz Francuske) ili su katkad mjeπanci. U pripo-
15 “U kojem toËno trenutku, ne mogu reÊi, osjetila sam da 14 “Ja sam La Vérendrye (...) i moram poÊi i otkriti sve zemlje sam doπla na nepoznati teritorij, da sam preπla granicu. (...) Bile na zapadu do Stjenjaka (...) Ako me ne ubiju putem, do veËeri Êu su razbacane bilo gdje, bilo kako, preko polja, siromaπne kuÊe s osvojiti Zapad za francuskoga kralja.” tako niskim vratima da se moralo vjerojatno ulaziti sagnute glave.”
68 susreta izmeu sebe i onog drugog u djelu Gabrielle Michela de Certeaua tijekom jednog znanstvenog Roy. Iz toga proizlazi uruπavanje, ili barem pomicanje skupa o kulturnoj razliËitosti: “mi smo svi useljenici”. binarnih opreka izmeu frankofonskog i anglofonskog Ta postkolonijalna okolnost objaπnjava se na sljedeÊi svijeta, razlika u godinama i etniËkoj pripadnosti, naËin: tradicionalnih muπkih ili æenskih uloga. A pripo- vjedaËica i junakinja, Christine, prihvaÊajuÊi i mije- Socio-cultural voyageurs caught in situations of tran- njajuÊi materinsko i oËinsko ponaπanje u prostoru, kao sit in which real immigrants are the first victims, the da predstavlja neku prostornu konceptualizaciju u most lucid witnesses, the experimenters and inventors of solutions. From this point of view, immigrants are kojoj prvenstvo imaju kretanje, pokretljivost. the pioneers of a civilization founded on the mixing of cultures. (Woodhull 1993: 11)16 SEOBE I POKRETLJIVOST Woodhullova sama naglaπava potrebu za razli- kovanjem doslovnog i prenesenog smisla izraza use- Posljednja razlika izmeu poloæaja frankofonskog ljenje: manjinskog stanovniπtva na kanadskom Zapadu i veÊinskog frankofonskog stanovniπtva u Québecu In this way, the slogan “we are all immigrants” can proizlazi iz posve razliËita obiljeæja njihove povijesne bring together real and figurative immigrants without i geografske situacije. PoËevπi od kraja 19. stoljeÊa, collapsing the differences between them, and can thus zbog rastuÊe kolonizacije na Zapadu, Prerijske po- figure an effective collectivity rather than a monolithic subject of history. (Ibid.)17 krajine zapljusnuli su ponovni valovi seoba. Zahva- ljujuÊi Geraldu Friesenu (1987: 272) poznati su nam To πto je seoba jedan od glavnih oblika kretanja zapanjujuÊi statistiËki podaci: “ako je jedna od u djelima Gabrielle Roy radnjom smjeπtenima u procjena o seobi toËna, do 1931. od prvotnih dva mi- Manitobi nije dakako sluËajno. I premda se taj termin lijuna useljenika ostalo je samo 800.000” (“[if] one odnosi na posve osobit kontekst, kao i na osobite geo- estimate of this migration is accurate, as few as grafske, povijesne i kulturne referencije, pojam seobe 800,000 of the original 2 million immigrants [...] re- moæe se tumaËiti sa stanoviπta postkolonijalne kritike mained in the prairies by 1931”). Zbog tog ne- u smislu pokretljivosti, marginalnosti i uruπavanja prestanog procesa seobe preostalo je promjenjivo i krutih modela identiteta u korist identiteta vienog nestalno stanovniπtvo u Prerijskim pokrajinama gdje kao proces, kao fluid. U djelima Gabrielle Roy rad- su kolonisti nastavljali svojim putom dok su ih drugi njom smjeπtenima u Manitobi, ponaπanja i koncep- zamjenjivali. Seoba prema Zapadu privukla je tualizacija prostora ne reproduciraju binarne opreke raznolike etniËke skupine u daleko veÊem broju nego koje prevladavaju u romanima radnjom smjeπtenima πto je to bilo za kolonizacije starih pokrajina na istoku. u Montréalu. Prostor Manitobe predstavljen u njezi- Osim toga, geografska podjela razliËitih skupina nim tekstovima je viπe prostor koji nastanjuju i kojim useljenika, kao i njihove posebne kulturne tradicije prolaze Ëlanovi viπe manjinskih skupina. U modelima (kako u poljoprivrednom tako i intelektualnom smislu) nacionalnog identiteta koje smo odabrali za analizu poduprle su stvaranje etniËkih blokova, jeziËnih i Sjeverne Amerike opÊenito i Kanade posebno javljaju kulturnih (Islanani, Menoniti, Huteriti, Duhoborci, se modeli koji ilustriraju pojavu melting pota i mo- naprimjer). Prema Friesenu (1987: 273), do 1930-ih zaika. Zbog prizora kontakta, susreta i razmjene u bilo je uvijek ispravno reÊi da “etniËki identitet ostaje tekstovima koje analiziramo, ne vjerujemo da su ta stvarnim i vaænim Ëimbenikom u æivotu mnogih dva modela najpodobnija za prikaz kakav nam nude Kanaana u Prerijskim pokrajinama” (“ethnic iden- o viπekulturnoj Manitobi. U svojoj analizi socijalnog tity remained a real and important factor in the life i kulturnog sastava stanovniπtva u Prerijskim pokraji- of many prairie Canadians”). Povijest i geografija nama tijekom prvih desetljeÊa 20. stoljeÊa, Friesen seoba doprinose shvaÊanju djela Gabrielle Roy jer to iznosi sljedeÊu pretpostavku: iskustvo podrazumijeva konceptualizaciju prostora kakva se oËituje u ovom ciklusu djela. Knjiæevni Perhaps one should think in terms not of melting pots junaci imaju obiteljsku priËu o sebi koja nalikuje priËi or mosaics but of stews. Simmered long enough, the autoriËine obitelji. U pripovijesti “Preseljenje”, priËe ngredients might indeed assume a uniform consistency o seobi iz Québeca u Manitobu Christinine majke, as in a melting pot, but, in the period that concerns us, “ta priËa o velikom putovanju cijele njezine obitelji preko ravnice, u otvorenim kolima”, sluæe kao model æelji djevojËice da sama ponovno poduzme “to uzbud- 16 “Socio-kulturni putnici zateËeni u tranzitnoj situaciji u kojoj ljivo putovanje prema nepoznatom” (RA 99). Dok mi su pravi migranti prve ærtve, najlucidniji svjedoci, oni koji ekspe- rabimo izraz “seoba” u doslovnom smislu, taj pojam rimentiraju i smiπljaju rjeπenja. S tog motriπta, migranti su pioniri se dakako upotrebljava i u postkolonijalnoj kritici i nove civilizacije zasnovane na mijeπanju kultura.” 17 “Na taj naËin, slogan ‘svi smo mi migranti’ moæe povezati teoriji. prave migrante i one u figurativnom smislu a da se razlika meu PromiπljajuÊi o pojmovima progona, iseljenika i njima ne poniπti, i moæe tako predstavljati stvarnu zajednicu prije useljenika, Winifred Woofhull osvrÊe se na izjavu nego neki monolitni subjekt povijesti.”
69 between 1900 and the 1930s, that process had not oc- LITERATURA curred. (Friesen 1987: 271)18 Blay, Jacqueline 1987. L’article 23. Saint-Boniface: U postkolonijalnom promiπljanju o pitanjima Édition du Blé. identiteta i multikulturalizma, pojam ujuπka ponovno Chapman, Rosemary 2000. Siting the Quebec Novel. se javlja i prihvaÊa kao pozitivna alternativna pojave The Representation of Space in Francophone Writing in melting pota koja bi mogla ublaæiti razliku. GovoreÊi, Quebec, Berne: Peter Lang. tako, o afriËkom amerikanitetu Susan Stanford Fried- Crochet, Monique 1990‡1991. “Perspectives narra- man predlaæe: tologiques sur Rue Deschambault de Gabrielle Roy”. Québec Studies, 11, 93‡102. African Americanness is differentiated, heterogeneous, Friesen, Gerald 1987. The Canadian Prairies. A His- multicultural. No melting pot, its creolization is like tory, Toronto: University of Toronto Press. the gumbo the women make on the beach ‡ full of many Friedman, Stanford Susan 1998. Mappings. Feminism ingredients that blend and change each other without and the Cultural Geographies of Encounter, Princeton: losing some distinctiveness in the syncretist cookpot Princeton University Press. of cultural formation. (Friedman 1998:164)19 Carol J. Harvey i Alan MacDonell (ur.) 1997. La francophonie sur les marges. Actes du seizième colloque Moæda nam analiza konceptualizacije prostora u du Centre d’études franco-canadiennes de l’Ouest, tenu à djelima Gabrielle Roy radnjom smjeπtenima u Mani- l’Université de Winnipeg les 17, 18 et 19 octobre 1996, tobi dopuπta da navijestimo sastanak izmeu kolo- Winnipeg: Presses universitaires de Saint-Boniface. nijalnih i postkolonijalnih shvaÊanja fenomena seobe. Carol Harvey 1993. Le cycle manitobain de Gabrielle Roy, Saint-Boniface: Éditions des Plaines. Harley, J. B. 1988. “Maps, Knowledge and Power”, u: ZAKLJU»AK The Iconography of Landscape. Ur. Denis Cosgrove i Stephen Daniels, Cambridge: Cambridge University Press. Gilbert Lewis, Paula 1985. Traditionalism, National- ZakljuËno, Ëini nam se da se predstavljanje ism and Feminism. Women Writers of Quebec. Westport prostora Manitobe u djelu Gabrielle Roy razlikuje od (Connecticut): Greenwood Press. onog koji nalazimo u romanima radnjom smjeπtenima Levasseur, Jean 1991. “La quête des racines par l’exil. u Montréalu. Dobro je poznato koliko se opirala Une étude comparée de De quoi t’ennuies-tu, Éveline? de separatistiËkim aspiracijama kvebeËkih nacionalista. Gabrielle Roy et de Volkswagen Blues de Jacques Poulin”, Ovom kratkom analizom pretpostavlja se da je kon- u: Un pays, une voix, Gabrielle Roy. Ur. Marie-Lynne ceptualizacija prostora u djelima radnjom smjeπtenima Piccione. Bordeaux: Maison de l’Aquitaine. u Manitobi povezana s poloæajem manjinske franko- Ricard, François 1996. Gabrielle Roy, une vie, Mont- fonske zajednice u Manitobi. S jedne strane ove se réal: Boréal. Ricard, François i Everett, Jane (ur.) 2000. Gabrielle tekstove moæe tumaËiti kao potvrdu mjesta Manitobe Roy inédite, Québec: Éditions Nota Bene, collection “Sémi- unutar kanadske nacije, potvrdu koja bi podrazu- naires”. mijevala neku prilagodbu anglo-kanadskim intere- Ricard, François, Marcotte, Sophie i Everett, Jane (ur.) sima, bila ona motivirana neokolonijalistiËkim ili 2000. Gabrielle Roy, Le pays de Bonheur d’occasion et humanistiËkim uvjerenjima. No prikaz putovanja, autres récits autobiographiques épars et inédits, Montréal: seobe, susreta ili kulturne razliËitosti moæe se jednako Boréal. tako iπËitati iz postkolonijalne vizure s obzirom na Socken, Paul 1989. “L’enchantement dans la détresse. postnacionalne pojmove identiteta. Ambivalentni i L’irréconciliable réconcilié chez Gabrielle Roy”, Voix et katkad proturjeËni odnosi prema prostoru koje uoËa- Images, 42, 433‡436. vamo u tekstovima Gabrielle Roy dopuπtaju nam da Spivak, Gayatri Chavrakorty i Harasym, Sarah (ur.) njezino djelo tumaËimo, barem djelomiËno, kao istra- 1990. The Post-Colonial Critic. Interviews, Strategies, Dia- logue, London: Routledge. æivanje marginalnosti s glediπta margine, istraæivanje Woodhull, Winifred 1993. “Exile”, Yale French Stud- koje zauzvrat stvara prostor susreta i razmjene. ies, 82, 7‡24. S francuskog prevela Marija PAPRA©AROVSKI SUMMARY
18 “Moæda ne bi trebalo zamiπljati lonac za taljenje ni mozaike nego radije gulaπ. Ako se dovoljno dugo krËkaju, sastojci bi zaista FRANCOPHONE SPACE IN GABRIELLE ROY’S dobili ujednaËenu konzistenciju kao u loncu za taljenje, ali u raz- MANITOBAN WORKS doblju koje nas zanima, izmeu 1900. i 1930-ih, taj proces se joπ nije dogodio.” Gabrielle Roy’s life and work are marked by a 19 “AfriËka ameriËnost se razlikuje, heterogena je, multi- complex relationship between a center (metropolitan, kulturalna. Nema melting pota, njihova kreolizacija nalikuje urban, anglophone, linguistic, cultural or economic) povrtnom sloæencu koji æene spravljaju na plaæi ‡ pun sastojaka koji se mijeπaju i meusobno mijenjaju a da ne gube neko svoje and its margins. Born in Manitoba, Roy left the prov- razlikovno obiljeæje u sinkretiËnom loncu kulturne formacije.” ince in 1937 to end up finally in the province of Qué-
70 bec. Manitoba and minorities continue however to live terms of population) that inhabit the region? How has in Roy’s writing. Our article proposes a study of the migration as a personal experience marked the con- four of her texts: Street of Riches, The Road Past Alta- ceptualization of space portrayed in the novels? These mont, Children of My Heart and De quoi t’ennuies- are the questions that will be explored. tu, Éveline? To what extent is the Manitoban space that is presented in these novels representative of the Key words: space, center, margins, minority vs. ma- oppositions between a minority and a majority (in jority, migration
Jo Ann Lanneville, Zvijeæe s bananom ‡ serigrafija, 69,5 x 56 cm, 2015.
71 Conrad Poirier, Stara kuÊa, ulica sv. Augustina ‡ fotografija Adina BALINT Pregledni znanstveni rad. SveuËiliπte u Winnipegu PrihvaÊen za tisak 5. 7. 2018.
Poetika i imaginariji Montréala u suvremenoj kvebeËkoj knjiæevnosti*
UVOD (Lutalica), koji kritika smatra emblematskim ro- manom postmodernog pisma, koji obrauje teme Grad nadahnjuje imaginarij kvebeËke knjiæev- decentriranja, pitanja prilagodbe i suoËenja kultura. nosti od 1950-ih godina sve do danas, i to u svim Onodobno, kad je Robin putovala izmeu Pariza i æanrovima. PoËetkom 1950-ih godina prostor grada Montréala, tim je fikcijskim djelom nastojala upisati Ëesto se pojavljuje u romanu kao pozadina koja velegrad u knjiæevnost, velegrad koji otkriva kao pri- evocira beznae svijeta u kojem stari modeli postupno doπlica u Québec: joπ nije Kanaanka, nema glasaËko zastarijevaju, ili pak izraæava æelje za ideoloπkom i pravo, no zanima se za kvebeËki socijalni diskurs i politiËkom obnovom, kao πto vidimo u djelu Bonheur knjiæevnost Québeca; naime, 1977. godine emigrira d’occasion (Rabljena sreÊa) Gabrielle Roy ili Refus u Montréal, 1979. objavljuje Le Cheval blanc de global (SveopÊe odbijanje) skupine automatista. 1960- Lénine (Lenjinov bijeli konj) pri nakladniku XYZ ih i 1970-ih godina imaginarij grada prigrljuje na- éditeur. Prije svega zanima je Montréal, velegrad, cionalnu ideju, nadu zajednice i feministiËki zanos te kozmopolitski grad gdje joj se sve Ëini stranim, Ëud- se nudi kao prostor-potpora militantne politiËke, nim, novim i moguÊim. Grad novih poËetaka. Brojne socijalne i kulturne misli, na pozadini poniæavanja su knjige koje za predmet, tematiku uzimaju Montréal frankofonskog stanovniπtva, kao u djelu Pélagie-la- te se bave nekom Ëetvrti ili ulicom, kao πto su Quartier Charrette (Pelagija od Kola) Antonine Maillet i La Saint-Louis (»etvrt Saint-Louis) Roberta de Roque- Route d’Altamont (Cesta za Altamont) Gabrielle Roy. brunea (1966) i Rue Saint-Denis, contes fantastiques No grad moæe predstavljati i subverzivnu scenu obiË- (Ulica Saint-Denis, fantazijske priËe) Andréa Car- nog, to jest popularnog govora (montrealskoga puËkog pentiera (1978), meutim, Robin u njima ne pronalazi sociolekta joual ili akadijskog chiac), a potom, 1980- odjek fragmentacije i heterogenosti koje ju zapanjuju. ih i 1990-ih godina, znak otvaranja pluralnim iden- Ona nam u djelu La Québécoite (Lutalica) pokuπava titetima (France Daigle, Michel Tremblay, Régine prenijeti postmoderni Montréal: grad i pisanje grada Robin). Naposljetku, s novim stoljeÊem, prikaz grada koji valoriziraju pluralnost, hibridnost, fragment, mje- otvara se autorefleksiji subjekta, subjekta zahvaÊena πovitost, pa Ëak i rasprsnuÊe ‡ πto su ujedno i ciljevi u mnogim dimenzijama, psihiËkoj, socijalnoj, etiËkoj, kojima teæi i skupina intelektualaca, pisaca i mislioca kao primjerice u djelima L’énigme du retour (Zago- okupljenih oko Ëasopisa Vice Versa (1980‡1996). netka povratka) Danyja Laferrièrea, Quatre mille Grad Montréal oduπevljava i istraæivaËe huma- marches (»etiri tisuÊe stuba) Ying Chen i La femme nistiËkih znanosti, koji o njemu provode projekte, piπu qui fuit (Æena u bijegu) Anaïs Barbeau-Lavalette.1 knjige i Ëlanke te organiziraju konferencije. Inter- Od svih gradova Québeca, Montréal je oduvijek netska stranica Nacionalne knjiænice i arhiva Québeca, izuzetno prisutan u kvebeËkom imaginariju, sve od u sekciji Kultura, sadræi popis bibliografskih referenci temeljnih do suvremenih pripovjednih djela. Uzmimo na temu: “Écrire Montréal, la ville dans la littérature” 2 za primjer takozvanu “migrantsku” knjiæevnost: go- (“Pisati Montréal, grad u knjiæevnosti”). Ne zabo- dine 1983. Régine Robin pri nakladniËkoj kuÊi ravimo ni Laboratoire sur les Récits du soi mobile Québec Amérique objavljuje roman La Québécoite (Laboratorij narativa o pokretnom sebstvu) osnovan 2012. godine (http://www.lrsm.ca) pod vodstvom Simona Harela, s mreæom kulturnih i medijskih istra- æivaËa i partnera koji se bave pitanjima prostora, * Rad pod naslovom “Poétique et imaginaires de Montréal urbanosti, mobilnosti, pripovijesti, subjekta... dans la littérature québécoise contemporaine” objavljen na fran- cuskom jeziku u Interfaces Brasil-Canadá (17/3, 2017: 17‡30. Godine 1992. Pierre Nepveu i Gilles Marcotte URL: https://periodicos.ufpel.edu.br/ojs2/index.php/interfaces/ suuredili su kolektivno djelo naslova Montréal ima- article/view/12517). 1 O prikazu grada u knjiæevnosti vidi: Anne-Yvonne Julien (ur.), u suradnji s Andréom Magordom, Littératures québécoise 2 URL: http://www.banq.qc.ca/collections/collections_ et acadienne. Au prisme de la ville. Rennes, Presses Universitaires patrimoniales/bibliographies/lire_montreal/culture1.html. Pristup: de Rennes, 2014. 30. listopada 2017.
73 ginaire. Ville et littérature (Imaginarni Montréal. susreta i razliËitosti kod pisaca kao πto su, primjerice, Grad i knjiæevnost), objavljeno pri nakladniku Fides. Dany Laferrière u djelu Comment faire l’amour avec Djelo obuhvaÊa sedam studija s motriπta povijesne un nègre sans se fatiguer (Kako voditi ljubav s crncem cjeline te rasvjetljuje ambivalentnost kvebeËkih autora a da se ne umoriπ, 1985) i, u novije vrijeme, u Tout u odnosu na grad. Knjiga je podijeljena na nekoliko ce qu’on ne te dira pas (Sve πto ti se neÊe reÊi), Mongo dijelova: Nekoliko temeljnih pripovijesti iz Montréala, (2015), Sergio Kokis u Le pavillon des miroirs (Pa- Grad u puËkom romanu 19. stoljeÊa, Poezija i roman viljon zrcala, 1994), Ying Chen u Les lettres chinoises na prijelazu stoljeÊa, Montréal u narativnoj prozi u (Kineska pisma, 1993), Kim Thuy u Ru (2009) ili razdoblju izmeu 1934. i 1936. godine, AmeriËka pri- Mauricio Segura u Côte-des-Nègres (1998). sutnost u montrealskom romanu (1945‡1970), Mont- réal u suvremenoj kvebeËkoj poeziji, SamoÊi pre- puπtena rijeË migrantskog pisca. U uvodnom tekstu RAZNORODNE URBANE DINAMIKE U DJELU “Montréal, sa littérature” (“Montréal, njegova knji- LA QUÉBÉCOITE (LUTALICA) æevnost”) Nepveu i Marcotte piπu: Vratimo se djelu La Québécoite (Lutalica) Régine OËito je da bez Montréala kvebeËka knjiæevnost ne Robin. U poËetku pripovjedaËica prikazuje æenski lik, postoji. Montréal je sama knjiæevna institucija: in- doseljenicu pristiglu iz Pariza, spisateljiËinu dvojnicu, stance, izdavaπtvo, kritika, akademije, veÊina pisaca, no ne posve jer tekst ostaje fikcionalan. Taj se lik ali i sam izvor stanovite ideje knjiæevnosti. Québec, sukcesivno naseljava u trima Ëetvrtima Montréala, kao i drugi gradovi takoer imaju vaænu ulogu; πto bi gdje se nastanjuje s prijateljem. Svaka Ëetvrt simbo- bio opus jednog Jacquesa Poulina bez oËaravajuÊe mitologije Staroga Québeca? No Montréal se ne naziva lizira moguÊi tijek njezina montrealskog æivota: metropolom, majkom-gradom, “ville-marie”. Montréal Snowdon, Outremont i Jean-Talon. Pariz i Montréal nije sve; moæda je slika svega. odraæavaju jedan drugog. Robin namjerno upotreblja- KvebeËka knjiæevnost ne postoji bez Montréala; moæe va strukturu kolaæa, efekt popisa, inventar, opis, lu- li se reÊi da Montréal ne postoji bez knjiæevnosti? »ini tanje, najpogodnije oblike za prikaz stranosti Mont- se da je za ostale velegrade svijeta knjiæevni prikaz réala, njegova raznolikog znaËaja, fragmentacije i neophodan za potvrdu postojanja. Pariz je Balzac (i rascjepa. Grad je ovdje prostor oznaËivanja, prepozna- nekoliko drugih); London je Dickens; Berlin je Döblin; vanja, odgonetanja koji je Ëesto pruæao, kao otvorenu New York, Dos Passos; Dublin, Joyce i tako dalje. knjigu, æidovskim piscima ‡ Régine Robin jedan je Nijedno se ime pisca ne vezuje za Montréal tako nuæno, primjer potonjega, unatoË straπnom sjeÊanju na racije tako neposredno. Ni englesko niti francusko. Jer stvari i plinske komore, neprestanoj prepreci da se igdje nisu tako jednostavne: u Montréalu itekako postoje izgradi spokojan æivot. dvije knjiæevnosti, i premda je frankofonska brojnija, Lik pristigao iz Pariza upuÊuje se u otkrivanje nije sigurno da veÊi broj najsnaænijih slika metropole ne potjeËe s druge strane jeziËne barijere. Meutim, ni Montréala i stalno se gubi. Te su puteπestvije voene Gabrielle Roy, ni Hugh McLennan, ni Mordecai Rich- snaænom æeljom da se pripada gradu, da se pripada ler, ni Réjean Ducharme, da spomenemo samo ro- ovdje, πto u svom eseju Nous autres, les autres (Mi, manopisce, nisu stekli montrealsku etiketu. Oni prije ostali) iz 2011. godine naziva: “Postala sam odavde” posjeduju neke ulice, nekoliko ulica, neke Ëetvrti negoli (str. 270): sami grad. (...) Susret s gradom. »esto si se gubila, vraÊala se tisuÊu Grad postoji knjiæevno kada postane pitanjem, postane puta na isto mjesto, prepoznavala znakove, trgovine, upitnim. (7‡8) kakvoÊu zraka koji lebdi raskriæjima. Mjesec dana poslije poËetna kolebljiva, nespretna tumaranja zamije- Nepveu i Marcotte istiËu da je Montréal za knji- nile su poznate rute. Gradovi poprimaju boju u rano æevnost postao pitanjem tek πezdesetih godina, to jest jutro. Postoje i gradovi bez boje, nijansirani vodom i od onoga πto nazivamo Tihom revolucijom. NekoÊ snijegom. Gradovi magle i sirena, gradovi tvorniËkih jest postojao, no viπe kao simbol duhovnog i mate- dimnjaka, gradovi parkova, gradovi cvijeÊa. Voljela rijalnog napretka. si sve gradove, mahnito disanje ameriËkih gradova u Od 1980-ih godina to razmiπljanje o gradu obo- pogledu iz zraka, veËer kao nadzorna ploËa, elektro- gaÊeno je takozvanim migrantskim ili transmigrant- niËki pisaË ukrπtenih linija, svjetleÊe mreæe kao u noÊi. (17) skim pismima, koje Régine Robin definira na sljedeÊi naËin: “transmigrantsko pismo: kad se intertekstovi i Taj bogati prostor mogao bi podsjeÊati na kreo- kulturne referencije istinski izmjenjuju ili susreÊu, bilo lizaciju, koncepciju koju su zagovarali antilski mislio- to u nesporazumu ili dijalogizmu.”3 Raznorodne ur- ci poput Édouarda Glissanta, koji se donekle suprot- bane dinamike Montréala tako su zahvaÊene preko stavlja klasiËnim vrijednostima SAD-a i, osobito, istraæivanja identitetâ i jezikâ, nastanka manjine, takozvanom amerikanizacijom, koja pogaa naroËito kulturu medija i naËine æivota. Poæurivanje veza i razmjena meu kulturama u veoma kratku vremen- 3 Régine Robin, Nous autres, les autres, Montréal, Boréal, skom rasponu na neki naËin, prema Glissantu, dovodi 2011, str. 304. do toga da æivimo u “svijetu-kaosu”, ili “svijetu-sve-
74 mu“4, neprestano se suoËavajuÊi s nepredvidljivom Riopellea kada potpisuju manifest Refus Global novinom koju ideja zajedniπtva ne uspijeva odgo- (SveopÊe odbijanje). No ona ne potpisuje. S Bar- netnuti i shvatiti. beauom osniva obitelj. No veoma rano napuπta svoje Zapaæamo da æenski lik u djelu Robin traæi mjesto dvoje djece. Zauvijek. koje Êe doæivjeti kao svoj dom a da ne bude zatvoren Spisateljica Barbeau-Lavalette polazi ususret u teritorijalne ili identitetske okove. Ta æena utjelov- Suzanne Meloche-Barbeau, svojoj baki. Tako poku- ljuje ideje postmoderniteta i transkulture: æeli se πava ispuniti prazninu koju je ova ostavila napustivπi kretati, lebdjeti slobodno, ne æeli se povoditi za dræa- supruga i djecu. Taj povratak u proπlost, razdoblje od njem svakoga u njegovu getu i njegovoj specifiËnosti 1926. do 2009. godine, vodi nas na put u Québec, u ‡ odbija jednostavni tolerantni suæivot u sklopu Francusku, u Englesku i SAD. Suzanne je kao dijete multikulturalizma koji su Robin i intelektualci Vice upoznala gospodarsku krizu i prisile katoliËke Crkve Versa svojedobno smatrali “mozaiËkim rasporedom u Québecu. Kao adolescentica nastoji pobjeÊi od getoa bez ikakvih meusobnih veza”.5 Lik iz La sumorne sredine. Tako ju njezin govorniËki dar vodi Québécoite (Lutalica) teæi “ukrπtenim linijama”, na natjecanje u kojem sudjeluje Claude Gauvreau. istinskom kulturnom mijeπanju, impregnaciji kultura, Poslije se ona, nakon zavrπetka studija u Montréalu, procesu prijelaza, kretanja, preobrazbe. Otvorena je susreÊe s njim u druπtvu njegovih prijatelja automa- pluralnim identitetima i transkulturi kakvu definira tista. Lamberto Tassinari: “Trans (...) je oznaËavao prijelaz, Na taj naËin sveznajuÊa pripovjedaËica Æene u prolaz, stalnu preobrazbu identiteta, gubitak i dobitak bijegu izraæava neπto πto se promijenilo u njezinu liku bez prestanka, osmozu.”6 Ta sklonost kretanjima i nakon povratka iz metropole: rekontekstualizaciji pridruæuje se misli o transkul- turnome Patricka Imberta, koji istiËe dodanu vrijed- Pa se vraÊaπ [iz Montréala] kuÊi nemirna. Dani se nost umreæavanja jezika i diskursa”, “mijeπanja oblika vraÊaju u svoj ritam, no ti ih prolaziπ drukËije. Noπena i æanrova”.7 Naime, u pripovijesti La Québécoite strujom. Sada znaπ da imaπ neko drugdje. (Lutalica) dinamika geografskog, kao i simboliËnog Ono πto ne znaπ jest da Êeπ uvijek imati neko, ali nikada kretanja lika susreÊe se s temama razliËitosti, identiteta isto. To Êe biti tvoja tragedija. (87) i transkulture. To znaËajno iskustvo promjene, razlike, ima neπto tajnovito, stoga je liku potrebna kreativnost8 da bi SUVREMENI PRIKAZI MONTRÉALA: deπifrirao njegov smisao. Kreativnost je naroËito u OD LUTALICE DO ÆENE U BIJEGU ovom romanu simbol bijega kao osloboenja od svih prisila: bijeg iz Ottawe prema Montréalu, bijeg iz ©to se dogaa 2015. godine u pripovijesti Anaïs Montréala u Gaspésie i potom u Europu i New York... Barbeau-Lavalette, mlade kvebeËke autorice i filma- Odlasci i povraci kroz koje se lik preoblikuje, preo- πice koja objavljuje biografsku fikciju naslova La braæava, raste. Suzanne se udaje za Marcela Barbeaua. femme qui fuit (Æena u bijegu) pri nakladniku Mar- Dobivaju dvoje djece, Manon i Françoisa. Barbeauovi chand de feuilles? Knjigu je kritika primila izvrsno, i njihovi prijatelji nastanjuju se u Saint-Hilaireu, no tiskana je u 75.000 primjeraka i nagraena nizom Suzanne se sve viπe osjeÊa iskljuËenom iz zajednice. nagrada: Knjiæevnom nagradom France-Québec i RazoËarana neuspjehom slobodarske poruke mani- Nagradom knjiænica Québeca 2016. godine te Veli- festa Globalno odbijanje (1948), ona napuπta braËnu kom nagradom za knjigu Montréala. Izdana je i pri zajednicu i brigu o djeci prepuπta suprugu. francuskom nakladniku Le Livre de Proche. Postoji neπto slomljeno u duπi te æene, a njezina O Ëemu govori ta knjiga? PriËa je to o æeni ‡ emotivna i sentimentalna krhkost proganjat Êe je sve spisateljiËinoj baki koju nije upoznala ‡ u odnosu na do kraja æivota. Njezino neprepoznavanje vodi do grad Montréal. Ta se æena, baka, zove Suzanne Me- njezina neopredjeljenja unatoË privræenosti razliËitim loche. Godine 1948. ona je uz Borduasa, Gauvreaua i identitetskim ciljevima, izmeu ostalih i onaj koji brani antisegregacionistiËka skupina s Juga SAD-a. Kao kod Deleuzea, promjena se osjeÊa kao neπto oslobaajuÊe, no istodobno bolno: mislilo se da Êe 4 Édouard Glissant, Poétique de la relation, Paris, Gallimard, sve ostati isto, no sve se i dalje mijenja. Pripovijest 1990. tako potvruje delezovsku slutnju da je svaki trenutak 5 Régine Robin, Nous autres, les autres, nav. dj., str. 279. naπeg æivota posvema drukËiji od trenutaka koji mu 6 Lamberto Tassinari, “Sens de la tranculture”, u Anna Paola prethode. Svaki je trenutak nov poËetak. Mossetto (ur.), u suradnji s Jean-Françoisom Plamondonom, Le Projet transculturel de Vice Versa, Actes du séminaire interna- Na 263. stranici Æene u bijegu Ëitamo πto slijedi tional du CISQ à Rome, 25 novembre 2005, Bologne, Pendagron, prilikom novog povratka u Montréal: 2006, str. 81. 7 Patrick Imbert (ur.), Le transculturel et les littératures des Amériques, Ottawa: Éditions de la Chaire de recherche de l’Uni- versité d’Ottawa: Canada: enjeux sociaux et culturels dans une 8 Vidi Gilles Deleuze: Différence et répétition, Paris, Presses société du savoir, 2012, str. 11. universitaires de France, 1968.
75 Protekla je samo godina dana, a imaπ dojam da su proπle zitet trenutaka koji njime prolaze kao da je “prvi put”. godine. No evo te opet u tvom gradu i to te potresa. Ne Taj prvi put osjeÊamo u pripovjedaËkom glasu Æene voliπ ono πto je fiksno, zadaje ti vrtoglavicu. Toliko te u bijegu, za koju preobrazbe nutrine odjekuju s strah iznova pustiti korijenje. Kaæeπ Peteru da opet prostorom grada: “Montréal se nije promijenio. No odlaziπ. On ti odgovara da te slijedi. (248) nakon Londona, grad ti se Ëini pomlaenim. Djeti- (...) njastim, nedovrπenim. Ta ti nevinost Ëini dobro. Osje- Montréal se nije promijenio. No nakon Londona, grad Êaπ se i ti kao poËetnica” (263). Montréal ovdje nije ti se Ëini pomlaenim. Djetinjastim, nedovrπenim. Ta ni koπmar ni raj, veÊ grad izgubljenog i pronaenog ti nevinost Ëini dobro. OsjeÊaπ se i ti kao poËetnica. vremena, misao se u njemu gubi u tijeku prisjeÊanja, (263) kad se æena-lik zatekne izmeu dviju nemoguÊnosti: Na neki naËin te rijeËi rasvjetljuju misao da steÊi himeriËne pojave proπlosti i straha da se ne nae “pri- iskustvo novoga u onome osjetnom znaËi vidjeti da kovana” svojom proπloπÊu i korijenima, stoga je bijeg je æivot uvijek otvoren, da nikada nije zatvoren i posve spasonosan izlaz. Neudoban svijet-kaos. odreen. Niπta nije i nikada neÊe biti konaËno. U poredbenom motriπtu, pripovijest Robin i ona U poglavlju o razdoblju izmeu 1946. i 1952. Barbeau-Lavalette potvruju pojam “selilaËkog du- godine Ëitamo: ha”10 Pierrea Ouelleta, po kojem tematike migracije i geokulturnih te subjektivnih kretanja viπe ne istraæuju Montréal ima neπto tvoje. (97) (...) samo takozvani migrantski pisci, jer “migriranje nije Nastojiπ reÊi, nastojiπ uËiniti. OsjeÊaπ se djetetom u samo geokulturne naravi, vezano kretanjem s jednog preveliku planu. Koji te uzbuuje i straπi. podruËja na drugo; ono je i, moæda i ponajprije, onto- Vi [Claude i ti] se kreÊete gradom tramvajem, bez loπke i simboliËne naravi jer oznaËava upravo kretanje odreena cilja. Claude za tebe glumi turistiËkog vodiËa, Smisla i BiÊa u intimnom iskustvu razliËitosti.”11 glasno ti razotkriva svoj grad kao beskrajan poklon. Sama ta ideja nerazlikovanja tematika koje istraæuju SkaËete iz jednog tramvaja u drugi, provlaËiπ se meu pisci migracije i pisci iz Québeca javlja se i kod Maude neznanim tijelima, puπtaπ da te obuzme njihova bezi- Labelle, u Ëlanku o djelu Les lettres chinoises (Kineska mena prisutnost. (...) To je tvoj naËin da se ugradiπ u pisma) Ying Chen: neki novi krajolik. (98‡99) Pripovijest nije migrantska zbog podrijetla svog autora, Ovdje opaæamo lutanje, skitanje, pa Ëak i æelju veÊ zbog svoga diskurzivnog funkcioniranja koje iz- za otkrivanjem grada kao “nova krajolika”, kao kod vjeπÊuje o kretanjima i razlikama, koje ustraje na igri Régine Robin: sloboda i unutarnji preporod te buenje izmeu stranosti i poznatosti viπe nego na jednom ili u vanjskom svijetu. Istodobno, tijekom tog kretanja drugom. ZamuÊivanje granica, prije nego same granice, Montréalom iz njega izranja nova stvarnost. Na tom postaje toËkom susreta razliËitih praksi migrantskih putu simboliËno iskrsava ono neËujno, nepredvieno, pisaca, bili oni odavde ili ne.12 neoËekivano, neopaæeno, neka nova i neovisna pojava. To nas podsjeÊa na koncept transkulturacije Fer- Upravo to intimno iskustvo razliËitosti i diskur- nanda Ortiza, Kubanca koji je pokuπao opisati kom- zifikaciju razlike istraæuju likovi-pripovjedaËice u pleksnu mjeπovitost svojstvenu kubanskoj kulturi. djelima Robin i Barbeau-Lavalette: kako u odnosu Slijedom Ortiza, 1987. godine Jean Larose9 u Vice na grad Montréal, tako i kroz prihvaÊanje da se postane Versa piπe: nekim drugim. Tako se u tim djelima razliËitost po- javljuje kao oblik æivota, etos, naËin bivanja u svijetu, Transkulturacija je skup stalnih transmutacija: ona je u svijetu koji odmah zahtijeva priznavanje njegove stvaralaËka i nikada nije dovrπena. Uvijek je proces u sastavne razliËitosti. kojem se neπto daje istodobno kad se prima: time se Vratimo se na trenutak djelu La Québécoite dva dijela mijenjaju. Iz toga izranja nova stvarnost koja (Lutalica). U nekom trenutku isti lik u New Yorku nije mozaik karaktera, veÊ nova, izvorna i neovisna pojava. (19) susreÊe onoga tko Êe joj biti suprug, montrealskog intelektualca koji je doktorirao u New Yorku i kojeg Pismo preobrazbe Suzanne Meloche i kreativnost je otac, francuski doseljenik, poslao u englesku πkolu koju je provela u djelo tijekom razliËitih razdoblja kako bi, kako kaæe, “izbjegao popove” (46). Upoznaju æivota ‡ od prvog poglavlja naslova “1930.‡1946.” se. Ona ga upita: do posljednjega, “Danas” ‡ potvruju da je moguÊe stvoriti “novu stvarnost” poput dinamika transkul- turacije, a istodobno stvarajuÊi samoga sebe: od svog æivota stvoriti umjetniËko djelo, to jest ostati otvoren 10 Pierre Ouellet, L’esprit migrateur, Montréal, VLB éditeur, prema Ëinjenici da je svijet uvijek nov, cijeniti inten- 2005. 11 Isto, str. 12. 12 Maude Labelle, “Les lieux de l’écriture migrante. Territoire, mémoire et langue dans Les Lettres chinoises de Ying Chen”, 9 Jean Larose, “Transculturation: naissance d’un mot”, Vice Globe, Revue internationale d’études québécoises, vol. 10, br. 1, Versa, br. 21, studeni 1987, str. 19. 2007, str. 51.
76 Kako se Vi zapravo osjeÊate, Amerikancem, Kanaa- kultura prihvaÊaju i na koju su osjetljivi, kako to po- ninom, KvebeËaninom, Æidovom, Francuzom? »ini se kazuje Ëlanak Pierrea Andréa Normandina, objavljen da je to komplicirana priËa? u La Presse 29. travnja 2017. pod naslovom “Une ‡ Tako je. ‡ Odgovorio bi ozbiljna lica, poput Woodyja nouvelle publicité de Montréal retirée pour son man- Allena ‡ ne, nije komplicirano. que de diversité” (“Nova reklama za Montréal povu- OsjeÊam se Ëena zbog manjka raznolikosti”)17. pariπkim NjujorËaninom ili Montrealcem iz Shtetla, mogli bismo reÊi. (35) ZAKLJU»AK Kad je rijeË o identitetu, oËito je da se likovi, kao i pisci migracije, igraju s pluralnoπÊu i zamuÊuju Koje su dinamike knjiæevnih prikaza Montréala granice koje su sposobne nataloæiti jezike, kulture i u kvebeËkim tekstovima 21. stoljeÊa? S tematskog identitete. Tad Montréal postaje prostorom prihva- motriπta: one koje su otvorene prema kretanju, razlici, Êanja tih identiteta. Montréal je i sam viπestruk. transkulturi kao uzajamnim razmjenama iz kojih U pogovoru La Québécoite (Lutalica), u dæepnom izranja ono novo, izvorno ‡ predmeta koje istraæuju izdanju objavljenom 1993. godine, Robin sebe defini- 13 pisci iz Québeca i drugih krajeva. S motriπta æanra, u ra kao “alofonku francuskog podrijetla”. Dany La- 21. stoljeÊu svjedoËimo trijumfu dokumenta: istra- ferrière πaljivo se definirao kao “japanski pisac”: æivaËko pismo (biografska fikcija Barbeau-Lavalette), Na kojem Êete jeziku pisati svoje knjige? Ne na biografija i autobiografija, putopisi i drugi oblici frag- engleskom, kaæe mi frankofoni. Ne na francuskom, mentarnih pripovijesti, poput Ce qu’il reste de moi prigovori mi unaprijed kreolofoni. NeÊeπ naÊi Ëitatelja (Ono πto od mene ostaje) Monique Proulx, koji se ne na kreolskom, dobaci mi kolonizirani koji se smatra æele jednostavno nazvati romanima. Dakle, ta pisma realistom... Nitko mi ne savjetuje da jednostavno dam ne samo da osujeÊuju knjiæniËku klasifikaciju, nego i sve od sebe, kao sportaπima. A ja sam mislio da piπemo duboko mijenjaju knjiæevne kategorije te nameÊu upravo kako bi se izbrisale granice...14 vlastitu poetiku i imaginarije: primjerice, izlaganjem autora u pripovijesti, mnoæenjem pripovjedaËa, stva- Ono πto ti pisci zagovaraju jest pravo na taj ne- ranjem kratkih poglavlja koja se s komadima pisama izbor! Da se u pismu æivi razliËite imaginarne i stvarne i navoda mijeπaju u hibridne kompozicije, ta djela identitete bez hijerarhije, bez normativnog reda. suvremenog pisma koja pokreÊu veze izmeu fikcije Taj prikaz pluralnog identiteta pisca i njegova i povijesne realnosti zamuÊuju æanrove diskursa te dvojnika pripovjedaËa odjekuje s diskurzifikacijom nas vode do razmiπljanja o disciplinskim razlikama grada kao “potencijalna prostora”, da se posluæimo koja suprotstavljaju pisca s povjesniËarom, novinarom pojmom Simona Harela iz Les Passages obligés de i sociologom. l’écriture migrante (Nezaobilazni putovi migrantskog Na koncu, jesmo li preko raznih prikaza Mont- pisma). Taj je kompozitni grad: réala u djelima La Québécoite (Lutalica) i Æena u ... skulptura u pokretu, instalacija, mobil koji nam da- bijegu na tragu nove æelje za knjiæevnoπÊu svjedo- je moguÊnost zamiπljanja “potencijalna prostora”: Ëanstva, inventariziranja, informiranja ili dokumenti- prostora pregovaranja izmeu afirmacije pojedinaË- ranja, koja æeli nanovo izmisliti svoje oblike a isto- noga i zakona zajednice. Zapravo, situacija ne zna baπ dobno iskazati viπestruke ‡ krhke ili prirodne, banalne razluËiti lice i naliËje, nutrinu i vanjπtinu. Ona ne obli- ‡ odnose koje imamo sa svijetom? kuje stvarno staniπte, veÊ prije odgovara imaginarnom obitavaliπtu smisla.15 S francuskog prevela Lea KOVÁCS Dakle, grad Montréal: otvoren prema istinskoj raznolikosti ‡ koju je zamislio i Glissant, a ne razno- likosti u pogrdnom smislu16 ‡ koju ljudi razliËitih
13 SociolingvistiËki pojam alofon (kvebekizam) oznaËava stanovnike Ëiji materinji jezik nije nijedan od sluæbenih jezika podruËja na kojem æivi i najËeπÊe se odnosi na neautohtone sta- novnike Québeca, op. prev. 14 Dany Laferrière, “Est-il possible d’aller n’importe où, Lise?”, u Lise Gauvin (ur.), Les littératures de langue française à l’heure de la mondialisation, Montréal, Hurtubise HMH, 2010, da se nadahnjuju filozofijom autonomije, njihova koncepcija poje- str. 95‡96. dinca ostaje prebliska onoj koja je iznjedrila trgovaËki indivi- 15 Simon Harel, Les Passages obligés de l’écriture migrante, dualizam”, u: Fulvio Caccia (ur.), La Transculture et Vice Versa, Montréal, XYZ éditeur, 2005, str. 228. Montréal, Triptyque, 2010, str. 134. 16 Pojam je Ëesto devaloriziran. Lamberto Tassinari obezvrje- 17 URL: http://www.lapresse.ca/actualites/montreal/201704/ uje pojam na sljedeÊi naËin: “Mislim da je raznolikost koncept 28/01-5092788-une-nouvelle-publicite-de-montreal-retiree-pour- koji sami slobodari preËesto i pogreπno upotrebljavaju. Umjesto son-manque-de-diversite.php. Pristup: 30. listopada 2017.
77 LITERATURA Ouellet, Pierre, 2005. L’esprit migrateur. Montréal: VLB éditeur. “Écrire Montréal, la ville dans la littérature”. Banq Proulx, Monique, 2015. Ce qu’il reste de moi. Mont- Collections. URL: http://www.banq.qc.ca/collections/ réal: Boréal. collections_patrimoniales/bibliographies/lire_montreal/ Robin, Régine, 1979. Le Cheval blanc de Lénine. culture1.html. Pristup: 31. listopada 2017. Montréal: XYZ éditeur. Barbeau-Lavalette, Anaïs, 2015. La femme qui fuit. Robin, Régine, 2011. Nous autres, les autres. Montréal: Montréal: Marchand de feuilles. [Paris: Le Livre de Poche, Boréal. 2015] Robin, Régine, 1983. La Québécoite. Montréal: Qué- Borduas, Paul-Émile, 2010. Refus global et autres bec Amérique. écrits. Montréal: Typo. Roquebrune, Robert de, 1966. Quartier Saint-Louis. Caccia, Fulvio (ur.), 2010. La Transculture et Vice Montréal: Fides. Versa. Montréal: Triptyque. Roy, Gabrielle, 1966. La Route d’Altamont. Montréal: Carpentier, André, 1978. Rue Saint-Denis, contes Boréal. fantastiques. Montréal: HMH. Roy, Gabrielle, 2009. Bonheur d’occasion. Montréal: Chen, Ying, 1993. Les lettres chinoises. Montréal: Boréal. Boréal. Segura, Mauricio, 1998. Côte-des-Nègres. Montréal: Chen, Ying, 2004. Quatre mille marches. Montréal: Boréal. Boréal. Tassinari, Lamberto, 2006. “Sens de la transculture”, Deleuze, Gilles, 1968. Différence et répétition. Paris: u: Anna Paola Mossetto (ur.), u suradnji s Jean-Françoisom Presses universitaires de France. Plamondonom. Le Projet transculturel de Vice Versa. Actes Glissant, Édouard, 1990. Poétique de la relation. Paris: du séminaire international du CISQ à Rome, 25 novembre Gallimard. 2005. Bologne: Pendagron, str. 61‡83. Harel, Simon, 2005. Les Passages obligés de l’écriture Thúy, Kim, 2009. Ru. Montréal: Libre Expression. migrante. Montréal: XYZ éditeur. Imbert, Patrick (ur.), 2012. Le transculturel et les littératures des Amériques. Ottawa: Éditions de la Chaire de recherche de l’Université d’Ottawa: Canada: enjeux sociaux et culturels dans une société du savoir. Julien, Anne-Yvonne (ur.) 2014. Littératures québé- coise et acadienne. Au prisme de la ville, u suradnji s An- dréom Magordom. Rennes: Presses Universitaires de SUMMARY Rennes. Kokis, Serge, 1994. Le pavillon des miroirs. Montréal: POETICS AND IMAGINARIES OF MONTRÉAL Lévesque éditeur. IN CONTEMPORARY QUÉBÉCOIS LITERA- Labelle, Maude, 2007. “Les lieux de l’écriture migran- TURE te. Territoire, mémoire et langue dans Les Lettres chinoises de Ying Chen”, Globe, Revue internationale d’études qué- Contemporary narratives no longer display a sin- bécoises, vol. 10, br. 1, str. 43‡58. gular city but a palimpsest of cities. “L ’esprit migra- Laferrière, Dany, 2010. “Est-il possible d’aller n’im- teur” (Pierre Ouellet) and “la rencontre transcul- porte où, Lise?”, u: Lise Gauvin (ur.) Les littératures de turelle” (Patrick Imbert) inhabit the new literary langue française à l’heure de la mondialisation, Montréal: Hurtubise HMH, str. 95‡96. imaginary. What representations of Montréal do texts, Laferrière, Dany, 1985. Comment faire l’amour avec such as La Québécoite by Regine Robin and La femme un nègre sans se fatiguer. Montréal: VLB éditeur. qui fuit by Anaïs Barbeau-Lavalette present? How can Laferrière, Dany, 2015. Tout ce qu’on ne te dira pas, we describe the experience of wandering through the Mongo. Montréal: Mémoire d’encrier. city of Montréal? And what are its relationships with Laferrière, Dany, 2009. L’énigme du retour. Paris: transculturalism? If the topic of mobility has been Grasset. common in Québécois literature since the 1980s, Larose, Jean, 1987. “Transculturation: naissance d’un mainly in the works of migrant writers, mobility is mot”, Vice Versa, br. 21, studeni, str. 9‡20. nowadays not geocultural: it is rather symbolic and Maillet, Antonine, 1922. Pélagie-la-Charrette. Paris: ontological. Grasset. Nepveu, Pierre i Gilles Marcotte, (ur.), 1992. Montréal imaginaire. Ville et littérature. Montréal, Fides. Key words: Montréal , contemporary Québécois lit- Normandin, Pierre André, 2017. “Une nouvelle publi- erature, imaginary, Régine Robin, Anaïs Bar- cité de Montréal retirée pour son manque de diversité”. La beau-Lavalette Presse, 29. travnja. URL: http://www.lapresse.ca/actualites/ grand-montreal/201704/28/01-5092788-une-nouvelle- publicite-de-montreal-retiree-pour-son-manque-de- diversite.php. Pristup: 30. listopada 2017.
78 Petr KYLOU©EK Izvorni znanstveni rad. SveuËiliπte Masaryk u Brnu PrihvaÊen za tisak 7. 6. 2019.
O pravilnoj upotrebi distopijskih prostora: Catherine Mavrikakis, Christian Guay-Poliquin i David Calvo
Viπe je radova u okviru kvebeËke sveuËiliπne ciju ‡ raspadanje Europe, radikalizacija desnice u kritike posveÊeno apokaliptiËkoj tematici. Navedimo SAD-u itd. ‡ i iz izraËuna dobi odreenih likova koji barem dva: Krajevi i vremena. Granice imaginacije su, pretpostavlja se, proæivjeli 1950-e i 1960-e. Istu (Des fins des temps. Les limites de l’imaginaire, Chas- situaciju primjeÊujemo i u diptihu Christiana Guay- say i dr., 2015) i Derivati kraja. Znanosti, tijela i Poliquina Nit kilometara (Le Fil des kilomètres, 2013) gradovi (Dérives de la fin. Sciences, corps et villes, i Teret snijega (Le Poids de la neige, 2017) u kojem Chassay, 2008). Studije okupljene u ovim knjigama odsutnost bilo kakvih datuma i inzistiranje na sva- radove kvebeËkih autora (Gaétan Soucy, Normand kodnevnim predmetima od osnovne vaænosti upuÊuju Chaurette, Nicole Brossard) stavljaju u opÊi kontekst na neizbjeænost katastrofe. Sve Ëetiri pripovijesti (Graham Swift, Philip Roth, François Bon, Michel poπtuju nit dogaaja o kojima se pripovijeda bez Houellebecq, Antoine Volodine itd.) bez inzistiranja znaËajnijih pomaka ili prekida u vremenskom slijedu. na specifiËnostima ili uvjetima u kojima je nastao Jedino gustoÊa vremena u obliku kulture i kolektivnog kvebeËki imaginarij. Upravo smo taj aspekt pokuπali ili individualnog pamÊenja predstavlja zalog otpora s razjasniti u Ëlancima u kojima smo se bavili autorima kljuËnim izazovom kako prisvojiti ili ovladati prosto- kao πto su Marie-Claire Blais, Nicolas Dickner, Éric rom koji postaje opipljiv Ëuvar ljudske prisutnosti u Dupont i Jocelyne Saucier, ukazujuÊi posebice na kojem je pohranjeno obeÊanje jedne druge buduÊnosti. poveznice izmeu kolektivnog uvjetovanja i Kristove Joπ se dvama razlozima moæe opravdati davanje poruke u kvebeËkoj katoliËkoj tradiciji koje su sastav- prednosti prostornosti kao kriteriju usporedbe. Prvi ni dio apokaliptiËkog imaginarija (Kylouπek 2017a, proizlazi iz same rijeËi distopija: kao i utopija, rijeË Kylouπek 2017b). je o opisu nekog “drugog” mjesta u kojem se dalje razvijaju prostorna obiljeæja. Drugi se razlog oslanja »ini se da distopije predstavljaju drugi produæetak na autoritet dosadaπnje kritike koja prostornost vidi tog apokaliptiËkog imaginarija. Pa ipak, u kvebeËkoj kao jedno od dominantnih obiljeæja kvebeËke knji- knjiæevnosti, uloga kulturnog pamÊenja i funkcija æevnosti uopÊe. GovoreÊi o “navodnoj ameriËnosti “danaπnjeg svijeta” u distopijskim romanima razlikuje kvebeËke knjiæevnosti”, Robert Melançon ustvruje ih od apokaliptiËkog narativa koji se viπe fokusira na da je “rijeË o prostoru (materijalnom i kulturnom)” sadaπnjost ili proπlost, bez projiciranja u neko hipo- (Melançon 1990: 71). Naime, prostorno ustrojstvo na tetsko “drugdje”. Naime, distopijske su vizije karak- kojem se temelji pripovijedanje ponekad napreduje teristiËne upravo po projiciranju izvan danaπnjeg putem uspostavljenih, ponovljenih i izmijenjenih vremena, koliki god bio odmak. Tako se radnja roma- oblikovanja koja se razvijaju usporedno s knjiæevnom na Oscar de Profundis (2016) Catherine Mavrikakis, dinamikom. MoguÊe je Ëak i utvrditi dominantna djela koje na svojevrstan naËin preispisuje roman Uz prostorna obiljeæja nekolicine æanrova kao πto su dlaku (À rebours) Joris-Karla Huysmansa, odvija seoski roman i urbani roman. Isto vrijedi za specifiËne izmeu 14. i 18. studenog neke nejasne godine koja prostore kao πto je Montréal (Nepveu i Marcotte bi, s obzirom na odreene aluzije i iz njih izvedene 1992). Ponovno je prostornost sredstvo kojim se uka- zakljuËke, mogla biti 2084, kao odgovor na roman zuje na kolektivni identitet, kao πto to pokazuje 1984. Georgea Orwella. S druge strane, radnja Tok- tematiziranje “upitne zemlje” kod Jacquesa Ferrona soplazme (2017) Davida Calva1, cyberpunk distopije (Kylouπek 2005). Prostornost moæe ukazivati i na nadahnute, meu ostalim, i filmovima Davida Cro- dinamiku transformacije individualnog pisma kao u nenberga, smjeπtena je bliæe danaπnjem vremenu, kao sluËaju Marie-Claire Blais Ëiji prostorni imaginarij πto se moæe pretpostaviti iz aluzija na politiËku situa- prelazi iz parodije seoskog romana (Jedno godiπnje doba u Emmanuellovom æivotu / Une saison dans la vie d’Emanuel, 1965) u gradski roman (Rukopisi 1 Nakon objavljivanja romana, David Calvo promijenio je Pauline Archange / Manuscrits de Pauline Archange, ime te se sada zove Sabrina Calvo. 1968), amerikanizam (Pierre, 1986) i naposljetku u
79 globalnu prostornost ciklusa Æei (Soifs, 1995‡2018) Alberti i bivπeg rudarskog sela u blizini Zaljeva svetog u kojem Québec sjaji svojom odsutnoπÊu. Lovre lako je odgonetnuti jer je oznaËen uzastopnim Koji je poloæaj distopija ako ih promotrimo u tom etapama: rafinerije nafte na dalekom sjeveru, sela i svjetlu? Raznolikost odabranih romana zahtijeva da benzinske crpke uzduæ ceste, polja, πume, veliki grad naπ postupak istodobno bude opÊenit i prikladan sva- u ruπevinama koji moæemo prepoznati kao Montréal. kom djelu zasebno te da ga se ne ograniËi samo na Dok je prva knjiga napisana kao svojevrsni di- jedan tematski registar. U naπem Êe sluËaju glavno namiËni roman ceste (road novel), Teret snijega pitanje biti ono o znaËenju prostora i strukturirajuÊih iznenauje svojom statiËnoπÊu: pripovjedaË-lik koji sastavnica koje sudjeluju u aksiologiji post-apo- je preπao s jedne strane kontinenta na drugu, nalazi kaliptiËke distopije u kojoj civilizacijska katastrofa se nakon nesreÊe imobiliziran u osamljenoj kuÊi na otvara put obnovi ili nadi. Nije potrebno ni napome- rubu sela pogoenog zimom i snijegom koji ne nuti da je aksiologija uvjetovana subjektalnim polom prestaje padati. Ovaj su put poglavlja oznaËena bro- pripovijedanja, odnosno konfiguracijom likova i polo- jevima koji ponekad ostaju isti, a ponekad rastu, sve æajem pripovjedaËa. Upravo se u njihovoj interakciji do broja “Dvjesto sedamdeset tri” nakon kojeg se konkretan prostor obogaÊuje konotacijama koje brojevi poËinju smanjivati sve do zavrπnog poglavlja naposljetku tvore paralelnu pripovijest, svojevrsno “Sedam”. Malo je vjerojatno da je ovdje rijeË o mjer- prekoraËenje prvotne pripovijesti. Pokuπat Êemo, nim jedinicama vremena. Prihvatljivija je pretpostav- dakle, razrijeπiti pitanje prostornog ustrojstva i nje- ka o napadanom snijegu koji se kasnije topi i koji gove interpretacije. U naπim Êemo se analizama oznaËava simboliËku mjeru udaljenosti ili blizine od oslanjati na metodoloπke postavke Jurija Lotmana okonËanja Labirinta ili ponovnog pronalaska slobode. (1990). U analizi problematike knjiæevnog mita, glav- Izostavljanjem toponimskih oznaka prostornost ne su nam reference Philippe Sellier (1984) i Pierre dvaju romana nadaje se joπ prikladnijom za sistema- Brunel (2003). tiËno i usporedno upisivanje mitema Ëetiriju pripo- vijesti: dviju molskih, to jest parabole o Izgubljenom sinu i Dobrom Samaritancu, te dviju dominantnih, DISTOPIJA KAO PARABOLA I MIT nadahnutih mitovima o Labirintu i letu Dedala i Ikara. Raspodjela intertekstualnih aluzija u dvama romanima Radnja dvaju romana Christiana Guay-Poliquina je komplementarna te obrÊe ili putem odjeka modi- izgrauje se oko pripovjednog Ja koje predstavlja ficira znaËenje hipotekstova. Dok je u Niti kilometara srediπnju toËku pripovijedanja s unutarnjom fokali- povratak nezahvalnog sina motiviran skrblju koja je zacijom. To pripovjedno Ja promatra civilizaciju kako potrebna ostarjelom i amneziËnom ocu, Teret snijega, se raspada: svijet bez struje, bez goriva, bez telefon- u kojem prevladava oËinska figura Matthieua koji kao skih komunikacija, bez radija i televizije; zajednice i dobar Samaritanac njeguje pripovjedaËa za vrijeme grupe koje se, da bi preæivjele, organiziraju autarkiËno, oporavka, ponovno uvodi nerazrijeπen sukob oca i sina krae, pljaËke, grabeæ, samoproglaπene milicije, obi- iz prethodnog romana: pripovjedaË u drugaËijem obli- telji i prijateljstva koja propadaju, egoizam, bjeæanje, ku ponovno proæivljava edipovski konflikt kojeg se prebjezi. Oko usamljenog pripovjednog Ja usredo- oslobaa nudeÊi Matthieu, sada bez svake nade u po- toËuju se likovi i percepcija prostora. Nakon πto ga je vratak kuÊi, quad vozilo πto ga je Ëuvao za vlastito napustila djevojka, zabrinut isprekidanim telefonskim putovanje. Tema darivanja, eksplicitno spomenuta na razgovorima s ocem iz kojih svejedno nasluÊuje zavrπetku romana (excipit, Guay-Poliquin 2017: 240) poËetak katastrofe, pripovjedaË odluËuje da Êe se i pridruæena paraboli o Izgubljenom sinu, obrÊe kako vratiti u rodno selo kako bi se ponovno naπao s obitelji njezino, tako i znaËenje parabole o Dobrom Samari- i s ocem s kojim je prije deset godina prestao komu- tan-cu. nicirati. Putovanje kroz zemlju u punom jeku raspa- Jednaka komplementarna raspodjela odnosi se i danja, u stilu romana Cesta (The Road, Grenier, 2017) na dva grËka mita koji, oznaËeni kurzivom i paralelno Cormaca McCarthya, zavrπava nesreÊom koja zaklju- rasporeeni u zasebnim poglavljima, zajedno tvore Ëuje prvi roman, Nit kilometara (Le Fil des kilomè- pripovjednu cjelinu. Prvi se roman nalazi u znaku tres), te ujedno otvara radnju Tereta snijega (Le Poids Labirinta, a drugi u znaku Dedala i Ikara. Kao i u de la neige): zacjeljivanje teπkih lomova, oporavak i sluËaju biblijskih parabola, dvije grËke mitske pripo- mukotrpno ponovno uËenje hodanja koje fiziËki i vijesti upuÊuju jedna na drugu. Prostorni kontrast iz- simboliËki oznaËava poËetak novog æivotnog puta. meu mita i prostora romana vrlo je upadljiv: paradok- Diptih Christiana Guay-Poliquina moæe iznenaditi salno, labirint je smjeπten u otvoreni prostor, u prostor izostankom toponimskih referenci. Pa ipak, takva romana ceste, dok je let Dedala i Ikara naznaËen anonimnost ne spreËava lociranje. Prva knjiga, Nit priËom o bolesniku zatvorenom u osamljenoj kuÊi pod kilometara, sastoji se od poglavlja koja se kreÊu od teretom snijega pod kojim se naposljetku i uruπi. Efekt osam puta ponovljenih “0 kilometara” prije poËetka ovakvog kontrasta je dvojak: mitopoetska semioza putovanja pa do triput ponovljenih “4736 kilometara” romaneskne prostornosti zauzvrat preobraæava smisao koji oznaËavaju zavrπnu toËku na drugom kraju mitova tumaËeÊi ih na nov naËin. Za primjer Êe poslu- zemlje. Kanadski prostor izmeu naftnih polja u æiti mit o Labirintu i prikaz prostornosti labirinta:
80 To je mjesto prostranije od svakog ljudskog æivota. i koja ga u jednom trenu naizgled napuπta da bi mu se MoguÊe je ondje lutati godinama a da nijednom po- kasnije neoËekivano vratila (Guay-Poliquin 2013: novno ne kroËiπ na isto mjesto. To je mjesto u kojem 162), nakon tri dana nesanice preobraæava u ima- sve izmiËe rukama i pogledu. (...) To je mjesto neozna- ginarnu osobu. Putovanje zavrπava na kobnom zavoju Ëeno, zaborav vanjskog svijeta u njemu je snaæniji od na kojem je umrla majka i na kojem vozilo/Minotaur svakog pamÊenja. Hodnici, prostorije i raskriæja izgra- eni su tako da remete svaki osjeÊaj za orijentaciju. pokosi lutajuÊeg amneziËnog oca dok je Tezej kojeg Svaki je hodnik nezamjetno zakrivljen, a luk svih tih je udarilo vozilo/zvijer spaπen u zadnji tren, zdroblje- isprepletenih zidova prati zakrivljenost Zemlje. Onaj nih nogu. »etiri se mita sastaju u petom ‡ Tezej postaje tko misli da napreduje pravocrtno kreÊe se u velikim Edip oteËenih nogu. Njegov oporavak i ponovno koncentriËnim krugovima. Onaj tko se okrene natrag uËenje hodanja opisani su u Teretu snijega. nikad se ne vraÊa istim putem. (Guay-Polquin 2013: Taj drugi dio diptiha uvodi petnaestak likova Ëija 11; kurziv u tekstu romana) je vaænost naznaËena njihovim imenima: dok imena seljana koji Ëine zajednicu poËinju slovom j (Jude ‡ Teret snijega preuzima sve te karakteristike la- gradonaËelnik, Jacques ‡ poduzetnik, Joseph ‡ Ëuvar, birinta, ali pripovijest se usmjerava prema izlazu: Jean ‡ uËitelj itd.), glavni su likovi oznaËeni poËetnim “Nikakvo Ëudoviπte, nikakva gladna zvijer ne opsjeda slovom m: Marie, veterinarka koja kirurπkim zahva- ove labirinte. Ali unutra si uhvaÊen u zamku. Ili Ëekaπ tom spaπava pripovjedaËa te njegov njegovatelj, da te poraze dani i noÊi. Ili si izradiπ krila i pobjegneπ Matthias. Trokut u koji je, izmeu æenskog i muπkog vinuvπi se u zrak” (Guay-Poliquin 2017: 11; kurziv u pola, uhvaÊeno pripovjedno Ja, Ëini se analogan tekstu romana). Mitska pripovijest ispripovijedana onome iz prvog romana. Meutim, odnos oca i sina Dedalovim rijeËima u πest sekvenci oznaËava roman ponovno prevladava. Matthiasovo eksplicitno podsje- te, naposljetku, obrÊe odnos oca i sina, baπ kao i u Êanje na parabolu o razmetnom sinu (Guay-Poliquin sluËaju biblijske parabole o razmetnom sinu: 2017: 240) ne umanjuje vaænost teme dobrog Sama- ritanca ni dominantne mitoloπke paradigme Dedal/ Tamo gore, sve Êe biti jasnije, sve Êe biti ljepπe i napo- Ikar. Njihov je odnos konfliktan, veæe ih nuænost: kon Êu se moÊi prepustiti svjetlosti. Napokon, bit Êu “Dok Ëeka, Matthias me njeguje i hrani. Znam da osloboen mudrosti, mjere i duænosti. Za to vrijeme, sine moj, ti Êeπ mahati krilima. I kasnije, puno kasnije, zapravo nema izbora. Mi smo jedan drugome zaroblje- pogledat Êeπ za sobom. Srce Êe ti se sigurno stisnuti u nici” (Guay-Poliquin 2017: 64). Pripovjedno Ja ve- grudima. Koliko se god osvrtao, neÊeπ me naÊi. (Guay- zano je uz krevet dok je Matthias, koji je u trenutku Poliquin 2017: 205; kurziv u tekstu romana) katastrofe zaglavio u selu, prisiljen taj zadatak prihva- titi u zamjenu za obeÊano mjesto u konvoju koji Ikar je dakle taj Ëiji Êe æivot biti spaπen, a Dedal stanovnici sela pripremaju kako bi obnovili doticaje Êe pobjeÊi od egzistencijalnog labirinta, doduπe, u s ostatkom svijeta. Njihov se odnos razvija. Isprva, smrt. Matthias kao iskusan starac pun snage gospodari Meusobno se kombinirajuÊi, mitemi Ëetiriju situacijom: pun brige posveÊuje se pripovjedaËevoj pripovijesti pripadaju banalnosti svijeta koji se uru- rehabilitaciji i socijalizaciji ‡ razgovoru, igranju πaha, πava. Prikaæimo postupak nekolicinom primjera koji Ëitanju. Kasnije, sve loπije podnosi bolesnikovu se odnose na konfiguraciju likova. Pripovjedno Ja, samostalnost, gubitak autoriteta, Ëinjenicu da sada on odnosno Tezej, bori se protiv Minotaura koji je njemu duguje æivot. Ljubomora, sumnjiËavost, sukobi sastavni dio sjeÊanja oËinske linije utjelovljene u viπe ‡ sva ta napetost zavrπava sukobom koji se umalo za figura: bizon koji smrtno ranjava djeda i kojeg onda obojicu nije okonËao tragiËno: ostakljena veranda ubija sin (Guay-Poliquin 2013: 51), automobil koji u napuπtene vile u kojoj stanuju puca pod teretom na- nezgodi ubija pripovjedaËevu majku; smrt koju pak padanog snijega (Guay-Poliquin 2017: 167 i dalje). otac mehaniËar osveÊuje uniπtavanjem motora koji Prevladavanje sukoba i pomoÊ koju pripovjedaË pruæa ju je skrivio (Guay-Poliquin 2013: 83‡84). Minotaur Matthiasu suprotstavljeni su raspadanju seoske zajed- ‡ bizon/vozilo ‡ utjelovljuje se u vjernoj æivotinji/ nice u kojoj prevlada egoizam i u kojoj se æivot za- automobilu koja pripovjedaËa dovodi u rodno selo. ustavlja. Naime, Tezej i Minotaur zapravo su jedno: “Koliko Sukob je u romanu pojaËan prostornim ustroj- se god stvari odrekao, proπlost me progoni. Sa straπ- stvom. Za razliku od romana Nit kilometara koji se nom glavom, s rogovima i razjapljenih usta” (Guay- poigrava imaginarijem prostranosti otvorenog i ne- -Poliquin 2013: 40). DvosmislenoπÊu je takoer obi- ograniËenog kanadskog prostora proπaranog na- ljeæen i æenski, Arijadnin pol. Je li majËina smrt bila seljenim otoËiÊima, Teret snijega radnju smjeπta u nesreÊa ili samoubojstvo? Je li se odlazak pripovje- zatvoreni prostor strukturiran u obliku koncentriËnih daËeve djevojke uistinu dogodio? Ili je moæda rijeË o krugova: krevet, veranda, neposredno okruæenje vile, joπ jednom samoubojstvu (Guay-Poliquin 2013: selo, πuma, planine. Snijeg, koji istodobno predstavlja 66‡67)? Monopol pripovjednog Ja nad pripovijeda- proËiπÊavajuÊu bjelinu i teret kazne ili pokore, zatvara njem onemoguÊuje nam prosuditi o tome πto je istina. prostor odozgora, poput neba koje se osveÊuje, prije- Tim viπe πto se njegova anonimna “Arijadna”, koju teÊi nadvijen nad zemljom: pokupi na jednom stajaliπtu (Guay-Poliquin 2013: 85)
81 Vlast snijega je neograniËena. Vlada krajolikom, gazi rinta koja u Teretu snijega vodi u oslobaajuÊi let. planine. DrveÊe se klanja, svija prema tlu, iskrivljava Civilizacijska katastrofa pojedince stavlja na kuπnju kraljeænicu. Samo se velike smreke odbijaju sviti. One pred samima sobom te ih vodi prihvaÊanju i nadila- stoje, uspravne i crne. OznaËavaju kraj sela, poËetak æenju vlastite ljudskosti. πume. Blizu mog prozora dolaze i odlaze ptice, svaaju se i kljucaju. S vremena na vrijeme, poneka nemirnim ELEGI»NA DISTOPIJA okom promotri mirnoÊu kuÊe. (...) Matthias u snijeg zabija velik kolac. Gotovo kao jarbol. Samo bez jedra Dok toponimska neodreenost u romanima Guay- i zastave. (...) Poliquina naglaπava temu individualnog i egzisten- Dekor je bezizlazan. Planine zaklanjaju obzor, πuma cijalnog preporoda usred civilizacijske katastrofe, nas okruæuje sa svih strana, a snijeg bode oËi. (...) Toksoplazma Davida Calva i Oscar de Profundis ProuËavam dugi kolac koji je Matthias upravo postavio Catherine Mavrikakis naglaπavaju toponimske odred- na Ëistini. PrimjeÊujem da ga je paæljivo namjestio. nice s njihovim posljediËnim kulturnim pamÊenjem i To je mjeraË visine snijega, objavljuje pobjedonosno. kolektivnim angaæmanom. Razumijevanje ovih dvaju (...) Krasno, pomislim. MoÊi Êemo mjeriti svoj oËaj. romana pretpostavlja dobro poznavanje grada Mont- (Guay-Poliquin 2017: 13 i 18) réala pa autori snalaæenje olakπavaju preciznim ozna- Zacijelo ne treba previπe objaπnjavati sve simbo- Ëavanjem prostora, ulicu po ulicu, a David Calvo i liËke konotacije sadræane u ovom realistiËnom prikazu prikazom karte Otoka na poËetku romana s nazna- krajolika: antropomorfizacija drveÊa i ptice kao svje- Ëenim mjestima na kojima se odvija radnja (Calvo doci, metafora broda bez jedara, egzistencijalni zatvor, 2017: 8‡9). zraËni prostor i ptiËji let kao jedini izlaz. Prelazak iz Poznato je da je znaËenje prostornosti neodvojivo jednog u drugi krug, kao i svako prelaæenje znaËajnih od aksiologije koju autor putem likova ubacuje u tekst, prostornih granica, ne utjeËe samo na radnju i na stanje koristeÊi se vlastitim pripovjednim strategijama. Ova lika-pripovjedaËa, veÊ preobraæava i znaËenje samih su dva romana ispripovijedana u treÊem licu πto prostornih sekcija. Sve dok je pripovjedaË vezan za autorskom pripovjedaËu omoguÊava da, putem unu- krevet, nepristupaËan prostor ostatka kuÊe predstavlja tarnje fokalizacije, bude prisutan u svojim likovima. izvor mudrosti knjiga koje mu Matthias donosi iz Otud proizlazi vaænost njihove konfiguracije. knjiænice. Jednom kad stekne samostalnost u kretanju, Oscar de Profundis na aksioloπku πahovnicu postavlja dvije veÊe i dvije manje figure koje se meu- pripovjedaË s druge strane praga verande otkriva kuÊu- sobno nadopunjuju. Protagonist Oscar de Profundis labirint, skroviπta u kojima Matthias skuplja zalihe svjetski je poznat pjesnik i pjevaË, dekadent koji namirnica za svoj bijeg. Zbog tog otkriÊa dolazi i do putem umjetnosti i zahvaljujuÊi nevjerojatnom bogat- sukoba koji zavrπava uruπavanjem verande pod tere- stvu pokuπava spasiti kulturno blago u svijetu u kojem tom snijega. Od tog Êe trenutka njih dvojica biti pri- je svjetska vlada zabranila sve tiskane tekstove i sve siljeni na dijeljenje preostalog prostora kuÊe, paleÊi u kulturne reference. Oko Oscarovog lika niæu se aluzije kaminu sve pokuÊstvo, pa Ëak i biblioteku kako bi na Wagnerovog Parsifala, Oscara Wildea, Baude- preæivjeli. Kultura i civilizacija moraju popustiti pred lairea, Franka Lloyda Wrighta i filmografiju 20. stolje- preæivljavanjem. Istodobno, ovaj novi zajedniËki Êa. Usprkos zabranama, na svojim ameriËkim posje- prostor uspostavlja novi odnos pun suradnje i razu- dima on uspostavlja svjetsku knjiænicu i golemo mijevanja te preobraæava edipovski sukob izmeu oca groblje slavnih pojedinaca, dok se posvuda drugdje i sina. U πumi, drugom prostornom krugu, Ikar se mrtve pretvara u gnojivo, a groblja u njive. Kad za pokazuje vjeπtijim od Dedala. Takoer, od tog tre- mjesto odræavanja svog koncerta odabire centar Mont- nutka vanjski prostorni sektori prestaju suprotstavljati réala, to Ëini kako bi se suprotstavio “prokletom dvojicu likova te πuma od neprijateljske granice gradu” (Mavrikakis 2016: 158) u kojem se rodio kao postaje mjesto koje im omoguÊuje da se prehrane i Oscar Méthot-Ashland (nomen est omen), u kojem je koje, dolaskom proljeÊa, otvara moguÊnost odlaska. joπ kao djeËak izgubio mlaeg brata, u kojem je pro- Kao i u prethodno citiranom ulomku, opisana je æivio majËino ludilo. UmjetniËko ime koje je odabrao stvarnost nabijena simboliËkim konotacijama. Reπetke za svoju karijeru je znakovito, a reference na Oscara unutarnjeg zatvora padaju, labirint se otapa, let postaje Wildea i Baudelairea su oËite (Selao 2016). moguÊ. Dva se muπkarca rastaju. Dok se Dedal/ Cate Bérubé i njezini glavni pomagaËi ‡ Ëuvarica Matthieu s jedne strane pokuπava vratiti u grad ne bi muzeja Clarisse Bouthillette i posljednji knjiæniËar iz li ponovno pronaπao svoju æenu, koja je za vrijeme geta SveuËiliπta McGill, Adrian Monk ‡ pripadaju nereda prouzroËenih civilizacijskom katastrofom propadajuÊem svijetu Ëiju sunËanu stranu predstavlja zasigurno umrla, pripovjedaË s druge strane kreÊe put Oscar. Cate, bivπa lijeËnica, protiv svjetske vlade vodi πume gdje je, nada se, njegova obitelj preæivjela pro- oËajniËku pobunu za oËuvanje ljudskog dostojanstva past u obiteljskoj lovaËkoj kolibi. prosjaka koje se istrebljuje. Utjelovljeno u likovima Dvojaku poruku diptiha Guay-Poliquina moglo Clarisse i Adriana, kulturno pamÊenje sa svojim kono- bi se opisati ovako: otvorenost prostora koji je u Niti tacijama na univerzalnost pojavljuje se da bi poduprlo kilometara zamka za samog sebe i zatvorenost labi- i oplemenilo pothvat Cate Bérubé.
82 Glavni je izazov u romanu ËiπÊenje centra Mont- Ustvari, Ëetvoro najvaænijih likova, okupljeni u réala koji je u novom poretku svjetske vlade postao kuÊi Ormund, na kraju se romana nalaze na istoj valnoj geto okruæen snagama sigurnosti u koji su smjeπteni duljini: Oscar je pristao uz svoje otmiËare, Cate i svi druπtveni gubitnici: beskuÊnici, prosjaci, narko- njezini prijatelji svjesni su taπtine svoje pobune kao mani, bolesnici, ukratko, “pod-ljudi” (Mavrikakis πto je i pjesnik-pjevaË svjestan taπtine svoje umjet- 2016: 14). Kao πto je u drugim glavnim gradovima nosti. Ton romana je elegiËan, kao pjev civilizaciji veÊ uËinila, svjetska vlada æeli u Montréalu pomoÊu koja Êe usprkos ljepoti nestati jer joj je presudila epidemije istrijebiti prosjake kako bi se grad kasnije kozmiËka fatalnost, i sama prostorne naravi i antro- moglo ponovno naseliti. Radnja se odvija oko Oscara pomorfizirana. Jer se “Mjesec, debeo, blijed, joπ viπe de Profundisa kojeg su oteli pobunjenici predvoeni udaljio od Zemlje” (Mavrikakis 2016: 9), od Zemlje Cate Bérubé, u pobuni koja je osuena na propast, ali koju je “nebo napustilo” (Mavrikakis 2016: 10). Po- koja istovremeno predstavlja Ëastan posljednji otpor ruku se moæe iπËitati i u promatranju krajolika: i podsjetnik na ljudske vrijednosti koje pobunjenici æele pokazati medijima i svijetu. [Oscar] je ponovno promatrao rijeku [svetog Lovre] Prostornost je u romanu ustrojena u jasno raz- kod mjesta La Malbaie (...) Ondje, pred rijekom, (...) poæelio je nestati u vodi, postati jedno s njenim tokom. dvojenim zonama koje potiËu radnju: geto u centru Na trenutak je razmotrio vlastitu odsutnost (...) Da, joπ grada s otoËiÊima kulturnog i intelektualnog otpora u dok je bio djeËak znao je da kultura ne predstavlja niπta unutraπnjosti, krug koji tvore predgraa ‡ centri moÊi posebno pred snagom kozmosa koji Êe se naposljetku i represije ‡ te, naposljetku, kozmos koji izdaleka osloboditi s lanca, to je bilo jasno. (...) Iskusio je taπtinu zapeËaÊuje sudbinu civilizacije. postojanja, vlastitu konaËnost. (Mavrikakis 2016: 215 Promotrimo prostorne elemente kroz Oscarovu i 216) toËku glediπta:
Dok se auto kretao (...) od aerodroma do onoga πto je CYBERPUNK DISTOPIJA otac malenog Ashlanda uobiËavao nazivati downtown, Oscar je uvidio koliko se grad zapravo raspada. Ostajao Toksoplazma Davida Calva je roman manje re- je bez zuba, viπe nije mogao stajati. »inilo se kao da zigniranog, borbenijeg tona koji se otvara prema ga je vrijeme viπe puta napastovalo te je ondje leæao, uplaπen, poniæen. (...) Spomenici su popustili pod napa- transcendentalnom, mitoloπkom. RijeË je o potrazi za dima ptiËjeg i vjeveriËjeg izmeta, razliËitim oπteÊiva- kolektivnim otkupljenjem putem revolucije: iako njima i oskvrnuÊima (...). Vodoskoci, ispraænjeni prije Montrealska komuna naposljetku podlegne napadima dolaska zime, izgledali su oËajno. (...) I oni su se doi- represivnih snaga Kraljeve vojske, nije sve izgubljeno, mali kao da mole za dolazak snijega koji bi od grada jer je put prema slobodi i dalje moguÊ. skrio njegovu sramotu, koji bi mu naizgled vratio dobar Pitanje politiËke borbe izmeu liberalnog druπtva ugled. (Mavrikakis 2016: 28‡29) i autoritarnog reæima odvija se istodobno izmeu revolucionara i vojske, hakera i reæimskih informa- Antropomorfizacija prostora najavljuje radnju tiËara, nekonformista i tehnokrata. Tri se razliËita koja Êe se u njemu odviti. Poniæenost grada preobrazit prostora preklapaju: materijalni prostor grada, vir- Êe se u pobunu poniæenih, tim bolje i πto se u samom tualni prostor informatike i videoigara, mitoloπki srediπtu uniπtenja nalazi Ëudom oËuvana povijesna prostor skriven ispod grada Ville-Marie i brda Mont- kuÊa Ormund ‡ simbol ljepote usred propasti, slav- Royal. »voriπne su toËke precizno smjeπtene u prosto- ljenja kulturnog pamÊenja, istovremeno predmet æelja ru, opisi su ponekad detaljni, ali najvaænije je meu- i napada pobunjenika. Prostorno/aksioloπko razgra- sobno preplitanje triju prostora te njihovo moguÊe ili niËavanje prostora Ëini vrhunac radnje ‡ prestupanje provedeno stapanje. Ono se ostvaruje konfiguracijom granica. Sam Oscar daje znak za poËetak. Naime, ovaj likova, postupnim usustavljivanjem fragmentarnog dekadentni pjevaË odluËuje odsjesti u kuÊi Ormund pisma koje preslikava postupno zbliæavanje glavnih koju Ëuva gospoa Bouthillette. Takoer, upravo nje- likova te zajedniËkim zapletom koji se bavi rjeπava- gov, u centru grada organiziran koncert doprinosi pri- njem zagonetke. vremenom ukidanju granica meu zonama te sluæi Likovi se udruæuju u trijade koje se raspadaju i kao okidaË za pobunu, mijeπajuÊi do tog trenutka rekonfiguriraju kako bi se u trenutku zavrπne kata- odvojene prostore te budeÊi nadu koju su vladine strofe ujedinili u zajedniËkom i usklaenom naumu akcije brzo ponovno zatomile: pristupanja tajnom mjestu mitske πume Vimaire. PoËetak romana prikazuje suæivot triju æenskih likova Zaboravilo se na nijemo nasilje, svakodnevnu mrænju, ‡ Kim, disleksiËne Marokanke i vrhunske infor- neprestane udarce, krvavu represiju, æelju za osvetom i nagomilana ubojstva. Bogati i siromaπni iπli su matiËarke i igraËice videoigara; Nikki, podrijetlom zagrljeni ruku pod ruku, kao da granice izmeu dobro Francuskinje, koja slijedi tajanstvene tragove na zatvorenih svjetova predgraa i centra grada nikad nisu mjestima sadistiËkih ubojstava æivotinja i sanja ni postojale. (Mavrikakis 2016: 20‡21) neobiËne snove o tajanstvenoj πumi; te Mommy, bivπe medicinske sestre koja je prisustvovala parapsiho- loπkim iskustvima kod Indijanki, pogotovo kod onih
83 koje se nazivalo Trima Sestrama. Pucanje ove trijade mikropriËe, tako i na razini konstrukcije zapleta. O dovodi do stvaranja “Tritogenije” hakera koju Ëine tome svjedoËi i proroËanstvo koje Tritogenija traæi Kim, Indijanka Mei i de Jove. Cilj ove nove skupine od Pitije, smjeπtene u javnu praonicu rublja na peri- jest napad na srediπnjicu druπtva Vestacrom da bi se feriji Montréala: domogli tajnih informacija u njihovom vlasniπtvu koje su hakerima slobodnog svijeta potrebne kako bi ‡ Dolazim se savjetovati s ProroËicom. oËuvali svoju slobodu. S druge strane, Nikki otkriva ‡ Donijeli ste kolaËe s medom? vlastite sposobnosti trbuhozborstva koje manifestira ‡ Kim izvadi baklave kupljene u duÊanu blizu njezinog pomoÊu lutke-psa Finnegana te zahvaljujuÊi njemu i doma. (...) Mommy uspijeva deπifrirati joπ jedan dio tajne o ‡ Sve za nas, ali saËuvajte tri prinosa kod sebe u ruci. tajanstvenoj πumi. Napad Tritogenije propada, a voj- ‡ Stroj sedam, kaæe druga starica uruËivπi joj sjajni ska istodobno opsjeda Otok Montréal. Usred borbe, zlatni æeton. (...) Nikki gubi svog pratitelja Finnegana, ali ponovno Netko joj je bio rekao da je, pukom sluËajnoπÊu, arhi- pronalazi Mei dok Kim pak vraÊa Finnegana i Mom- tekt reproducirao toËan plan aditona, prostorije u kojoj my. Pod vodstvom Mommy, Mei provaljuje u Ravens- je Pitija iz Delfa donosila svoja proroËanstva, sjedeÊi crag, tajni laboratorij parapsiholoπkih pojava u bun- na golemom tronoπcu, iza zastora (...). U srediπtu udu- keru smjeπtenom u unutraπnjosti brda Mont-Royal. bine, tronoæac nasuprot oæiËenoj perilici rublja. Jedna Nikki i Mei pak uspijevaju deπifrirati tajne simbole crvenokosa u jednodijelnom sportskom kupaÊem kosti- te, prema uputama, poËinju slijediti totemske indijan- mu, s fluorescentnim japankama na nogama, zavrπava ske Arhonte ‡ sjevernoameriËke æabe bukaËe. Dok s punjenjem stroja besprijekorno bijelim plahtama. (...) se Montréal uruπava pod tenkovskom paljbom i nale- Kim sjedne na tronoæac i posljednji kolaË stavi na tima tornada, Mei i Kim uspostavljaju komunikaciju poklopac stroja. Ubaci æeton u otvor perilice i usipa pomoÊu tableta i mobitela te pokuπavaju prijeÊi pro- praπak u mali plastiËni spremnik. Svaki joj je pokret odmjeren, onako kako su je i nauËili za dugih seansi ziran zid koji ih razdvaja ‡ jednu u podnoæju brda drevnog Unixa kad su je poduËavali izvornoj matrici Mont-Royal, drugu na vrhu nebodera Ville-Marie ‡ svih komandnih linija (...). (Calvo 2017: 150‡151) kako bi zajedno sa spaπenim stanovnicima uπle u Izbrazdan razlomljenim vektorima, u vrtlogu se pojav- izvornu mitoloπku πumu Vimaire. Fonetska sliËnost ljuje hodnik. Kim napreduje pogledom, nesvjesna dvaju toponima pokazuje da je rijeË o dvjema varijan- svojega tijela. Pare sredstva za pranje je zaËaraju, spo- tama ‡ indijanskoj i krπÊanskoj ‡ izvornog imena sobna je vidjeti πto se zbiva u meu-svijetu (...). Oko Montréala. nje, praonica je nestala, ostao je samo zaslon bubnja i Trostrukoj raspodjeli prostora i likova odgovara neprestano pokretanje mjehuriÊa, bubrenje, senzualno trostruka diskursna raspodjela: romaneskno pripo- gibanje, neumoljivo okretanje. (Calvo 2017: 155) vijedanje, ubaËene oniriËne vizije pisane kurzivom te jezik blogova i informatiËarskih razgovora ‡ sve to Perilica za rublje stapa se sa zaslonom raËunala uokvireno jezikom politiËkih komentara slobodnog te se unaprijed pokazuje hodnik Ravenscraga koji Êe radija Komune. Kako Ëetvrti registar prema kraju Kim kasnije, kao voditeljica Tritogenije, u trenutku romana postupno nestaje, prva se tri meusobno voenja hakerskog napada protiv Vestacromovog va- pribliæavaju. trenog zida (Calvo 2017: 214 i dalje) vidjeti virtualno Da bismo prikazali stapanje mitologije, mate- te, joπ kasnije, kad Êe u stvarnosti otkriti trupla jedinice rijalnog i virtualnog prostora krenut Êemo od razine slobodnih snaga kojoj Êe pristup u laboratorij-bunker jezika. Uruπavanje interneta i vlast koja kontroli- prije toga otvoriti virtualno (Calvo 2017: 342 i dalje). ranjem informacija æeli osigurati svjetsku prevlast Na mjestu na kojem islandski komandosi nisu uspjeli, potiËu hakere iz cyberpunk zajednice na pruæanje Kim se probija prema tajni πume Vimaire, otvarajuÊi otpora “cyber opresiji” (Calvo 2017: 86) putem tako prvi pristupni put za materijalizaciju izvornog stvaranja slobodne mreæe koju nazivaju Reπetka. U mitskog prostora, dok Êe Nikki i Mei otvoriti drugi. æelji da se ujedine, hakeri usvajaju enohijski jezik temeljen na “drevnom Unixu” sa zajedniËkom termi- nologijom zasnovanom na grËkoj i rimskoj mitologiji: ZAKLJU»AK Apolon, Artemida, Hermes, Had, Tartar, daemon, Prorok, Tritogenija, Vesta itd. (Calvo 2017: 23 i dalje). Jedno od razlikovnih obiljeæja Ëetiriju ovdje ana- ©to se pak tiËe triju prostora ‡ stvarnog, virtualnog i liziranih distopija jest njihov potencijal da kanadski i mitoloπkog ‡ iz jednog u drugi prelazi se pomoÊu kvebeËki prostor predstave “drugaËije”, posebice u razliËitih sredstava i pomagala: tajanstvenih simbola odnosu na apokaliptiËke elemente nedavno objavlje- koje otkriva Nikki, pomoÊu njenih snova ili pak nih romana Marie-Claire Blais, Érica Duponta i pomoÊu omiljenog cyberpunk piÊa “trupac”, medo- Jocelyn Saucier, vezanih prvenstveno uz projekt krπ- vine napravljene od meda pËela iz πume podrijetla Êanske transcendencije u okviru “realistiËkog” pisma, Vimaire. Trupac stvara zajedniËku, instinktivnu svijest smjeπtenog u “danaπnji svijet”. kojoj maËja toksoplazmoza sluæi kao metafora. Poslje- Lako odredivi, ponekad i do najsitnijih detalja, diËno, isprepletenost vrsta javlja se kako na razini prostori odabranih distopijskih romana nadaju se
84 razliËitim naËinima obrade. SimboliËka transcenden- (Teret snijega), spaπavanjem kulturnog pamÊenja cija svaki put zahtijeva novi pristup. Christian Guay- usprkos svemu (Oscar de Profundis), ili angaæmanom Poliquin tako briπe toponimske oznake u korist pro- u korist kolektiva kod Calva ‡ jedno je od stalnih stornosti koju tvore opÊi toposi otvorenog/zatvorenog mjesta aksiologije kvebeËke knjiæevnosti. prostora, kojoj je usporedno pridruæena otvorena i zatvorena prostornost dvaju mitova ‡ onoga o Labi- S francuskog preveo rintu i onoga o Dedalu i Ikaru ‡ te koja putem likova Jakob FILI∆ obuhvaÊa i dvije biblijske parabole koje istodobno prikazuju ljubav prema bliænjemu i konflikt koji iz nje proizlazi. Edipov kompleks koji se na sve to nado- vezuje podcrtava dvojnost ljudskog ponaπanja dok LITERATURA pripovijedanje u prvom licu naglaπava spoznajni aspekt odnosa Ega i Drugoga. Diptih Christiana Guay- PRIMARNA Poliquina moæe se u jednom smislu shvatiti kao teoloπko propitivanje samoljublja i njegovih granica, Calvo, David, 2017. Toxoplasma. Clamart: La Volte. Guay-Poliquin, Christian, 2013. Le Fil des kilomètres. zatvora tijela i duha. Montréal: Éditions La Peuplade. Mapiranje Montréala u romanu Oscar de Pro- Guay-Poliquin, Christian, 2017. Le Poids de la neige. fundis tiËe se prvenstveno kulturnog pamÊenja. Grad Montréal: Éditions La Peuplade. je podsjetnik na vrijednosti koje suvremeni Ëitatelj Mavrikakis, Catherine, 2016. Oscar de Profundis. joπ uvijek posjeduje, ali koje su osuene na skori Montréal: Héliotrope. nestanak. U prikazima prostora koji su raspodijeljeni na likove i vezani poglavito uz Oscara i Cate, izmje- SEKUNDARNA njuju se ruænoÊa i ljepota. Takvo gotovo bodlerovsko izmjenjivanje popraÊeno je osjeÊajem neizbjeænog Brunel, Pierre, 2003. Le Mythe de la métamorphose. raspadanja koje ipak ne iskljuËuje dostojanstvo i, Paris: José Corti. usprkos svemu, poziv na akciju. Estetizacija prostora Chassay, Jean-François, Cliche, Anne Élaine i Gervais, tako poprima etiËku narav lucidne meditacije o ne- Bertrand (ur.), 2005. Des fins des temps. Les limites de minovnom kraju vremena. U tom smislu, opÊa slika l’imaginaire. Montréal: Université du Québec à Montréal. centra metropole usred raspadanja, ali u Ëijem se Chassay, Jean-François (ur.), 2008. Dérives de la fin. srediπtu joπ uvijek uspijeva odræati jedna referentna Sciences, corps et villes. Montréal: Le Quartanier. toËka ‡ kuÊa Ormund ‡ sama je po sebi vrlo znakovita. Grenier, Daniel, 2018. “Sous la neige et le bombes”. Glavno obiljeæje cyberpunk distopije Tokso- U: Voix & Images, 42 (2), str. 161‡167. pays incertain plazma je individualna i kolektivna nada. Kolektivni Kylouπek, Petr, 2005. “Le de Jacques Ferron”. U: Place and Memory in Canada: Global Per- aspekt zajednice moæe se objasniti usustavljivanjem spectives / Lieu et mémoire: perspectives globales. Kraków: koje se u pripovjednoj strukturi odvija na viπe razi- Polska Akademia Umiejtnoci, str. 249‡258. na: fragmentarna izmjena iskaza koja se postupno Kylouπek, Petr, 2017. “La tentation exemplaire de usustavljuje u funkciji zajedniËke teme, izmjena liko- Jocelyne Saucier”. U: Présences, résurgences et oublis du va koji teæe istim ciljevima unutar trijada te, pogotovo, religieux dans les littératures française et québécoise. Ur. integracija triju prostora ‡ materijalnog, virtualnog i Gilles Dupuis, Klaus-Dieter Ertler i Alessandra Ferraro. mitoloπkog. Mitoloπki prostor sluæi kao dobar inte- Frankfurt am Main: Peter Lang, str.177‡186. grator pogotovo zato πto se u njemu sastaju razliËite Kylouπek, Petr, 2017. “Apocalypses: entre Marie- kulture, stvarajuÊi tako novu sloæenu mitologiju Claire Blais, Éric Dupont et Nicolas Dickner”. U: Trans sastavljenu od Indijanskih i zapadnjaËkih, grËkih i Canadiana. Polish Journal of Canadian Studies / Revue Polonaise d’Études Canadiennes, 9 (1), str.365‡379. rimskih elemenata uËvrπÊenih modernitetom virtual- Leblanc, Julie, 1996. “La configuration spatiale de nog svijeta. Od Ëetiriju distopija, roman Davida Calva Maria Chapdelaine ou Louis Hémon et l’expression pokazuje se najkolektivistiËkijim te istodobno ludiË- française de l’américanité”. U: L’Ouest français et la kim do te mjere da odaje dojam videoigre u kojoj se francophonie nord-américaine. Ur. Cesbron, Georges. knjiæevna fikcija pribliæava virtualnosti paralelnih Angers: Presses universitaires d’Angers, str. 197‡207. svjetova. Lotman, Yuri M., 1990. Universe of the Mind: A Semi- Jedna od karakteristika kojoj se u ovom radu o otic Theory of Culture. Bloomington: Indiana University prostornosti nismo mogli posvetiti zajedniËka je apo- Press. kalipsama i distopijama. RijeË je o temi odgovornosti Melançon, Benoît, 1990. “La littérature québécoise de i otkupljenja koja se pojavljuje u liku pripovjednog l’Amérique. Prolégomènes et bibliographie”. U: Études françaises, 26 (2), str. 65‡108. Ja Christiana Guay-Poliquina, ali i u liku Oscara de Neveu, Pierre i Gilles Marcotte, 1992. Montréal ima- Profundisa, traumatiziranog bratovom smrÊu i osje- ginaire. Montréal: Fides. Êajem da je on trebao umrijeti mjesto njega. To se Sealo, Ching, 2016. “La fin du monde, la fin d’un odnosi i na Cate Bérubé u istom romanu, ili pak na monde”. U: Voix & Images, 42 (1), str. 121‡126. likove Mommy i Nikki u Toksoplazmi. Otkupljenje ‡ Sellier, Philippe, 1984. “Qu’est-ce qu’un mythe litté- bilo da je izraæeno nuænoπÊu darivanja i praπtanja raire?”. U: Littérature, 55, str. 112‡126.
85 SUMMARY (2017) by Christian Guay-Poliquin, a diptych oppos- ing the road novel to the roman du terroir; Toxo- HOW TO USE DYSTOPIAN SPACES: plasma (2017) by David Calvo, a cyberpunk dysto- CATHERINE MAVRIKAKIS, CHRISTIAN pia, inspired among others by David Cronenberg’s GUAY-POLIQUIN AND DAVID CALVO films. The comparison will focus on spatiality, which exploits the specifically Québécois and Canadian con- In Québécois literature, dystopias seem to be an notations and whose organization and meaning seem extension of apocalyptic narratives. Several common to outweigh temporality. Mavrikakis’s aestheticiz- points are noticeable: a vision of the end of time; an ation of Montréal space, Calvo’s mythologization of axiology that oscillates between evil, redemption and the city of Montréal and Guay-Poliquin’s theologiz- salvation; an inquiry about the relationship between ing transcendence of landscape and nature seem to the individual and the social. However, the function- offer three distinct aspects of the specificity of Québec ing of cultural memory and the role of the “actual dystopias. world” are different from apocalyptic narratives. The fact is indicated by several recent dystopian novels: Key words: Québécois literature, dystopian narratives, Oscar de Profundis (2016) by Catherine Mavrikakis, spatiality, Catherine Mavrikakis, Christian Guay- a kind of rewrite of Joris-Karl Huysmans’ Àrebours; Poliquin, David Calvo Le Fil des kilomètres (2013) and Le Poids de la neige
Jo Ann Lanneville, Tetovaæa, buntovni dah ‡ bakropis, suha igla, 76 x 56 cm, 2017.
86 Véronique ARSENEAU Izvorni znanstveni rad. SveuËiliπte u Ottawi PrihvaÊen za tisak 7. 6. 2019.
Razbiti prostor i vrijeme: ontoloπka poezija zbirke La Voyageuse (Putnica) Andrée Lacelle*
UVOD æevnost, pravi procvat doæivljava tek od 1970-ih godina. Tek nakon Tihe revolucije u Québecu i neuspjeha OpÊe U pjesniËkoj zbirci naslova La Voyageuse (Put- skupπtine francuske Kanade, “mjesta raskida” po Mar- nica), objavljenoj 1995. godine, franko-ontarijska celu Martelu (1997:148), frankofonsko stanovniπtvo autorica Andrée Lacelle prikazuje eponimski lik koji kanadskih pokrajina izvan Québeca odbacuje naziv ne putuje poznatim, opipljivim krajevima, veÊ unu- kanadsko-francuski i priklanja se dodavanju prefiksa tarnjim, ontoloπkim podruËjem. Laselovske pjesme “franko-” na naziv pokrajine svog podrijetla. Tako se, na osobit se naËin sluæe metaforama puta, putovanja i izmeu ostalog, poËinju javljati izrazi franko-ontarijski, kretanja kako bi ilustrirale putniËine unutarnje pute- franko-manitobski, fransaskois (franko-saskaËevanski), πestvije. Dok (franko-ontarijski i kanadski) suvreme- franko-albertski i franko-kolumbijski. Ta, istodobno nici Lacelle zagovaraju stvaran prostor, to jest onaj politiËka i kulturna, promjena imena podudara se i s njihove zajednice, Lacelle poetizira apstraktno unutar- uspostavom pokrajinskih i regionalnih knjiæevnih insti- nje podruËje, i to bez vanjskih referencija. Tako, bez tucija.1 Tako se pojavljuju izdavaËke kuÊe2, kulturni i identitetskih ili prostornih referencija, stvara intim- znanstveni Ëasopisi3, pa Ëak i akadijske, franko-onta- niju, ali i univerzalniju poeziju. Zbog tih su znaËajki rijske i franko-manitobske antologije kako bi fran- poeziju Lacelle kritiËari dugo opisivali kao “herme- kofonske zajednice stekle alate za promidæbu, pouËa- tiËnu” (Tessier2011: 92), πto znaËi da se Ëesto izdale- vanje i πirenje svoje kulture i knjiæevnosti. ka divimo estetskom radu pjesnikinje bez ikakve dubinske analize. Ovaj Ëlanak donosi temeljito Ëitanje Putnice, * »lanak je preraena verzija dijela istraæivanja koje sam onkraj njezina navodnog hermetizma. S jedne strane, provela za magistarski rad o trima franko-kanadskim pjesni- pokuπat Êemo to malo poznato djelo Andrée Lacelle kinjama, meu kojima je i Andrée Lacelle. Istraæivanje tog rada (a smjestiti u kontekst franko-ontarijske, kanadske i time i ovog Ëlanka) financiralo je VijeÊe za humanistiËko-znan- stvena istraæivanja Kanade 2016‡2017, na Ëemu ovdje izraæavam meunarodne recepcije te, s druge strane, prouËiti na zahvalnost. Za analizu kretanja i tranzita u poeziji Andrée Lacelle koji se naËin ta poezija intimnoga sluæi prostornim i (Ontario), Lise Gaboury-Diallo (Manitoba) i Sarah Marylou Bri- vremenskim referencama kako bi opisala putanju deau (Akadija) vidi Arseneau (2017). meuprostora (Sibony 1991), to jest na koji naËin 1 Svjesno se sluæim rijeËima regionalni i pokrajinski kako metafora ceste ili puta omoguÊuje eponimskom liku bih naglasila vaænost pokrajinskih knjiæevnih mreæa, ali i knjiæevnu institucionalizaciju triju velikih frankofonskih “regija” izvan istinsko otkrivanje sebe izvan granica πto ih Ëine Québeca: Zapadne Kanade (koja obuhvaÊa pokrajine Manitobe, vrijeme i prostor, kroz ono πto nazivam pjesniËkim Saskatchewana, Alberte i Britanske Kolumbije), frankofonskog tranzitom. U tu svrhu prouËit Êemo dvije serije pje- Ontarija i Akadije (koja obuhvaÊa pokrajine Novog Brunswicka, sama iz zbirke Putnica, “Le site insensé” (“Nerazumni Nove ©kotske, Otok Princa Edwarda te Newfoundlanda i Labra- predio”) i “Le temps profond” (“Duboko vrijeme”), dora). Vaæno je napomenuti da se od 2000-ih godina “ne govori o franko-kanadskim knjiæevnostima, veÊ o jednoj franko-kanadskoj kako bismo ilustrirali na koji naËin ta franko-kanadska knjiæevnosti. Franko-kanadske knjiæevnosti u posljednjih nekoliko spisateljica razbija ne samo identitetske referencije, godina sve se viπe povezuju. »ak i dijele odreene prostore, kao nego i one prostorne i vremenske. πto su Ëasopis za umjetnost Liaison (...) i zbirka ‘Bibliothèque canadienne-française’ (‘Kanadsko-francuska biblioteka’) Zajed- nice kanadsko-francuskih nakladnika (RÉCF), koja pod istim okri- ljem okuplja najvaænija djela Akadije, frankofonskog Ontarija i NEKOLIKO KONTEKSTUALNIH ELEMENATA: Zapadne Kanade” (Brun del Re2012: 14). FRANKO-ONTARIJSKA KNJIÆEVNOST 2 IzdavaËke kuÊe Éditions d’Acadie (Moncton, Novi Bruns- I ANDRÉE LACELLE wick), Prise de parole (Sudbury, Ontario) i Éditions du Blé (Saint- Boniface, Manitoba) osnovane su 1972, 1973. i 1974. godine. Frankofonska knjiæevnost Ontarija ima dugu i 3 Najpoznatiji Ëasopis nesumnjivo je Liaison (Veza), osnovan 1978. godine. Taj je franko-ontarijski Ëasopis za umjetnost 2005. bogatu povijest spisatelja i spisateljica sve od dolaska godine proπirio svoje podruËje djelovanja te pokriva nova franko- francuskih istraæivaËa na to podruËje u 17. stoljeÊu. Me- -kanadska umjetniËka izdanja. Naæalost, prestao je s radom u pro- utim, ona, kao i akadijska i franko-manitobska knji- ljeÊe 2018. godine.
87 Ta knjiæevna obnova u svojim poËecima pridaje RECEPCIJA OPUSA LACELLE vaæno mjesto pojmu prostora. Kako to naglaπava François Paré u svome nezaobilaznom eseju Les litté- Andrée Lacelle objavila je viπe od deset zbirki, ratures de l’exiguïté (Knjiæevnosti skuËenosti), “male no kritiËka recepcija njezina opusa nevelika je i ne- knjiæevnosti nastoje veliËati prostor” (1992: 84, istak- dovoljno dokumentirana. »ini se da je odsutnost nuo Paré). Osim toga, kako objaπnjava Lucie Hotte, stvarnih identitetskih ili geografskih referenci u nje- “[k]ad se na temu manjinskih knjiæevnosti mnogo zinim zbirkama svrstala Lacelle, kod kritiËke recep- govori o prostoru, to je uvijek vezano za stvarni cije, u red pjesnika intimnoga ili, kako to istiËe Jules prostor zajednice” (2005: 41), u neku, svjesnu ili ne- Tessier, “hermetiËne” poezije5. Ta pojava nije ni svjesnu, svrhu prikaza i vrednovanja prostora i, s tim beznaËajna niti jedinstvena. U svom Ëlanku o prvim u vezi, manjinske skupine koju predstavlja. Taj odnos izdanjima pjesnikinja Andrée Lacelle (Ontario), Hé- sa stvarnim u franko-kanadskim knjiæevnostima oso- lène Dorion (Québec) i Dyane Léger (Akadija), Élise bito je prisutan u djelima muπkih pisaca. Doista, Lepage opaæa kako su “[p]aradoksalno, [bile] toplo veÊinu tekstova koji odræavaju partikularistiËki odnos primljene od objavljivanja, premda tadaπnja kritika s podruËjem pisali su muπkarci, 1970-ih i 1980-ih nije mogla proizvesti diskurs koji zasluæuju” (2014: godina, i to naroËito u Ontariju, gdje su davali prednost saæetak) jer se njihovo pismo nije podudaralo s okvi- “sjevernjaπtvu” (Paré 1994: 32).4 rima toga doba. U sluËaju Lacelle ta je nemoguÊnost, Suprotno tomu, pismo Andrée Lacelle jedinstve- prema Tessieru, posljedica Ëinjenice da no je te se veÊ od pojave njezine prve zbirke pjesama 1979. godine, naslova Au soleil du souffle (Na suncu [k]ritiËari n[emaju] drugog izbora nego odbaciti daha), razlikuje od onoga pjesnikinja sa sjevera Onta- analitiËke okvire namijenjene angaæiranim tekstovima ili oËitoj identitetskoj funkciji, Ëesto povezanima s rija ne samo geografskom daljinom koja ih razdvaja, “malim knjiæevnostima”, te vrednovati poeziju Andrée nego i, naroËito, ideoloπkom daljinom. Dok su pjesnici Lacelle po njezinim estetskim znaËajkama, s formalnog 1970-ih i 1980-ih godina u veÊini sluËajeva smjeπteni motriπta.(2001:92) u Sudburyju, rudniËkom gradu sjevera, Lacelle, podrijetlom iz Hawkesburyja u istoËnom Ontariju, æivi Meutim, u razgovoru s Louise Leduc objavlje- u Ottawi, nacionalnoj prijestolnici, gdje je bila pre- nom u kvebeËkom listu Le Devoir Andrée Lacelle voditeljica i knjiæevna kritiËarka za nekoliko Ëasopisa, objaπnjava da je Putnica zbirka koja opisuje franko- pa i za Liaison, kulturni Ëasopis frankofonskog On- fonski Ontario: tarija. Lacelle u svojoj poeziji daje prednost prostoru U Putnici, svojoj najnovijoj zbirci, govorim o fran- koji teæi univerzalnomu i udaljava se od geografskih kofonskom Ontariju kao o zemlji bez zaklona, gdje su posebnosti svojstvenih istoËnom Ontariju. Ona, dakle, sva utoËiπta neizvjesna. Ovdje je potraga za identitetom u Putnici ne imenuje nikakvo stvarno mjesto, suprotno u znaku rasprπenosti, heterogenosti: poteπkoÊe sabi- svojim muπkim pandanima, koji u svojoj poeziji ranja su gigantske [u frankofonskom Ontariju]. (Le- mjesta prisvajaju kao lajtmotiv. duc1996: D7) Ova zbirka Lacelle ne odnosi se na neko “ovdje”. Putnica prije opisuje kretanje lirskoga æenskog lika Tako je, premda se ne dotiËe izravno franko- izmeu viπe ontoloπkih mjesta, a naroËito “trenutaka”. ontarijskog identiteta, potraga eponimskog lika u ZagovarajuÊi proËiπÊen stil, Lacelle se radije usredo- zbirci jednaka: “neizvjesna utoËiπta” koje Lacelle toËuje na kretanje u samome sebi. Tako Ëitatelj nikada evocira mogla bi predstavljati pravne borbe, jeziËna ne zna gdje se zapravo (ni u kojem trenutku) pjesme prava i ostale steËevine franko-Ontarijanaca. Odabi- odvijaju. Zbog odsutnosti identitetskih ili geografskih rom univerzalnije poezije, bez toponimskih navoda referencija u poeziji Lacelle njezine se pjesme Ëesto Ontarija, ta se poruka izgubila u kritiËkoj recepciji opisivalo kao “hermetiËn[e]” (Tessier2001:92), djela: dok se pozdravlja bogatstvo laselovskih stihova, toËnije, “uvuËene u same sebe” (Bouraoui1986: 61). previa se moguÊe veze koje bi mogle povezati zbirku Meutim, kako objaπnjava Élise Lepage, “osim rela- sa svojim mjestom proizvodnje i prikaza. Mogli bismo tivnog hermetizma na kojem se pjesme na prvi pogled ustvrditi da je to upravo dobro jer je nametanje “iden- temelje, poetika je Lacelle prvenstveno i prije svega titetskog” okvira odavna bilo predmetom opaski aka- doËekivanje i otvaranje prema ‘toliko putova za æivje- demskih kritiËara, koji su u prouËavanju te knjiæev- ti’” (2016: 41). nosti æeljeli prijeÊi na πtogod drugo (i to s pravom!)6. S druge strane, vjerojatno upravo zbog te originalnosti,
5 Za detaljniju analizu kritiËke recepcije Andrée Lacelle vidi Tessier (2001). 4 Pritom mislim, izmeu ostalog, na “tri D-a” franko-onta- 6 Od 1990-ih godina razna kolektivna djela, izlaganja i kritike rijske knjiæevnosti: Patricea Desbiensa, Roberta Dicksona i Jean- svjesno predlaæu brojne analitiËke putove osim identitetskih okvira, -Marca Dalpéa. joπ se viπe usredotoËujuÊi na estetizam tih djela (Hotte 2008).
88 kojom se Lacelle razlikuje od ostalih franko-onta- [m]jesto poredak (kakav god bio) po kojem su elementi rijskih pisaca, njezino djelo svojedobno nije dobilo rasporeeni u odnose supostojanja. Dakle, iskljuËena toliko pozornosti kritike ili medija. je moguÊnost da dvije stvari budu na istom mjestu. Tu To prouËava Lucie Hotte u svojoj studiji o re- vlada zakon “vlastitog”: promatrani su elementi jedni cepciji franko-ontarijskih djela od 1970. do 1985. pored drugih i svaki od njih smjeπten je na “vlastitom” i zasebnom mjestu koje definira. Mjesto je dakle tre- godine (2014). Hotte u svojoj analizi istiËe da kritiËka nutaËna situacija poloæajâ. Ono implicira ukazivanje recepcija tog doba daje prednost identitetskoj i teri- na stabilnost. (...) Prostor postoji Ëim uzmemo u obzir torijalnoj analizi franko-ontarijske knjiæevnosti, na vektore smjera, kvantitete brzine i varijablu vremena. okosnici zajednice i politike. No, Prostor je kriæanje pokretnih poËela. Na neki naËin po- kreÊe ga skup kretanja koja se u njemu odvijaju. (...) [k]oje mjesto zauzimaju æene u knjiæevnom sustavu Ukratko, prostor je mjesto u primjeni. (1990: 172‡173, koji daje prednost takvoj politiËkoj, nacionalistiËkoj istaknuo Certeau) koncepciji knjiæevnosti? Ne bi li se u tom vienju uloge pisca kao glasnogovornika svoje zajednice moglo S motriπta te koncepcije mjesta i prostora, jasno naslutiti “muπku” koncepciju knjiæevnog Ëina (...) jer je da predmetna zbirka predstavlja-prikazuje prostore, se æene a priori shvaÊa kao one koje su manje sklone latiti se politiËke knjiæevnosti i viπe se zanimaju za a ne mjesta, vjerojatno zbog brojnih (stvarnih ili osobnu knjiæevnost? Jesu li te predrasude utemeljene? zamiπljenih) kretanja koja se u njoj susreÊu. Ta kre- (2014: 146) tanja oblikuju ono πto nazivam tranzitom, to jest trenutkom u tekstu kad lirski lik (u ovom sluËaju put- U sluËaju Andrée Lacelle Ëinjenica da ne piπe nica) prelazi u meuprostor, u neizvjesno, to jest u politiËku i/ili identitetsku poeziju ponajprije je stavlja kretanje kojem je cilj neko viπe ili manje definirano u nezavidan poloæaj s obzirom na kritiku. Tessier u drugdje. Tom, katkad teπko odredivom, tranzicijom svom Ëlanku objaπnjava: Ëitatelj moæe bolje dokuËiti vaænost kretanja u pjes- mama, vidjeti svoju ulogu u ontoloπkoj preobrazbi U odsutnosti regionalistiËke raspodjele, kako na polju koja se uobliËava u doticaju s nekim drugdje, procije- osnove tako i forme, (...) i s obzirom na poneπto her- metiËan znaËaj te poezije liπene pripovjedne linearnosti, niti koliko je ta kretnja prema Ëemu drugom presudna, osjeÊa se [kod kritiËara] empatija divljenja koja se premda katkad nema toËno odreena cilja. Doista, katkad teπko moæe prevesti u strukturirano vredno- tranzit je Ëesto stalan, bez kraja, no gotovo uvijek stva- vanje, a koja se radije svodi na impresionistiËke ko- ra neki otklon. Zapravo, kako objaπnjava Daniel Sibo- mentare s nemalo ponavljanja. (2001: 92) ny u Entre-deux. L’origine en partage (Meuprostor. ZajedniËko podrijetlo), ©teta je πto neke pozitivne kritike laselovskog opusa nisu duboke te mu ne daju zasluæeno priznanje. kretati se, prolaziti meuprostorom, jest postiÊi u sebi Lacelle ipak uæiva nezanemarivo institucijsko priz- pokret prolaska; pristanak na proπlost; presudni Ëin nanje: dobila je mnoπtvo knjiæevnih nagrada, kao i prvog koraka. (...) Potreban je unutarnji prostor da se priznanja izvan franko-ontarijskih granica, u sklopu poduzme korak, da se malo nadie sebe, da se kreÊe sudjelovanja na viπe knjiæevnih i pjesniËkih inicijativa uz opasnost da se bude izmjeπten; otklon u vlastitom u drugim predjelima Kanade i svijeta (kao u Fran- identitetu. (1991: 228, istaknuo Sibony) cuskoj, Belgiji, Beninu...)7. Naposljetku, nedavno objavljivanje njezinih sabranih pjesniËkih djela pri Povrh toga, tranzitni prostor moæe se uobliËiti u nakladniËkoj kuÊi Éditions Prise de parole, pod samom diskursu, u pisanju. Doista, Maude Labelle u naslovom Sol Ciel Ciels Sols (Tlo Nebo Neba Tla) Ëlanku o migrantskom pisanju u djelu Les lettres (Lacelle 2015), omoguÊuje neupuÊenima prvo Ëitanje, chinoises (Kineska pisma) kinesko-kanadske spisa- kao i ponovno Ëitanje te ponovno otkrivanje laselov- teljice Ying Chen, napominje da “pripovijest nije mi- ske poezije. grantska zbog podrijetla svog autora, veÊ zbog svoga diskurzivnog funkcioniranja koje izvjeπÊuje o kreta- njima i razlikama, koje ustraje na igri izmeu stranosti TRANZIT I POJAM ME–UPROSTORA i poznatosti viπe nego na jednom ili drugom“(2007: 51). Takoer objaπnjava da “je meuprostor shvaÊen Prije nego πto prijeemo na prikaz laselovskog kao naËin nastanjivanja daljine i razlike“(2007: 44). prostora, moramo ispitati nekoliko prostornih pojmo- Kao πto Êu pokazati u ovom Ëlanku, upravo je o tome va, toËnije, pojmove mjesta i prostora. Tako je, po rijeË u Putnici. Michelu de Certeauu, Kako Michel de Certeau napominje, govoreÊi o kretanju “[u] okviru iskaza, hodaË [ili, u naπem slu- Ëaju, putnica] tvori, s obzirom na svoj poloæaj, bliskog i dalekog, ono ovdje i ono ondje“(1990: 149, istaknuo 7 Osim toga, ona je suurednica pjesniËke antologije u æenskom Certeau). Tako u svom kretanju putnica neprestance rodu, pod naslovom pas d’ici, pas d’ailleurs. Anthologie poétique francophone de voix féminines contemporaines (ne odavde, ne nanovo definira ono πto oblikuje njezino osobno ovdje odande. Frankofonska pjesniËka antologija suvremenih æenskih i ono πto Ëini njezino osobno drugdje. ©to se dogaa glasova) (Huynh et al. 2012). kad se ovdje i drugdje susretnu u tranzitnom prostoru?
89 Tranzitni prostor, u geografskom ili ontoloπkom kre- To podsjeÊa na autoriËin postupak s vremenom u tanju, postaje kljuËnim trenutkom u kojem je sve drugoj zbirci, naslova La lumière et l’heure (Svjetlost moguÊe, Ëak i povratak na poËetnu toËku. Trenutak i sat). Vrijeme, koje je isprva strano, za Lacelle postaje je to i u kojem se drugdje i ovdje susreÊu te mogu opsesijom: razmjenjivati. Takoer, dok pjesniËki tranzit dakako moæe biti premda vrijeme prodire u mene, i dalje mi je strano. mjestom susreta i otkriÊa, on moæe biti i trenutak Hodam pored vremena. O njemu govorim neprestance smetenosti i nesigurnosti. Putnica, zateËena izmeu jer mi izmiËe, dok prostor, posvuda oko mene, govori dvaju mjesta (to jest dvaju “trenutaka”), katkad mora sam za sebe. Moje ga rijeËi nastanjuju. Miluje me. I ja isto. Ja mu ne izmiËem. Ja volim prostor. (2004: 15) donijeti bolnu odluku odabira, okrenuti stranicu i iÊi dalje naprijed ili, pak, potonuti u proπlost i odbaciti U tom ulomku, Ëak i dok govori o vremenu, promjenu. Analiza pjesama u nastavku pokuπat Êe Lacelle se ne moæe oduprijeti tomu da evocira prostor, ilustrirati kako je taj tranzitni prostor prikazan i, kao da su ta dva koncepta u njezinu umu neodvojiva. naroËito, kako nastaju dihotomijske napetosti izmeu To je sluËaj u Putnici, gdje pjesniËki slijed “Duboko odlaska i dolaska, izmeu ovdje i drugdje te izmeu vrijeme” pokazuje kako se u oËima eponimskog lika prostora i vremena unutar pjesniËkog tranzita. vrijeme i prostor zdruæuju. Dvije se teme pribliæavaju, toËnije, mijeπaju na leksiËkoj razini: “vrijeme pretvara u prah prostor od juËer” (1995:34, istaknula autorica). DUBOKO VRIJEME Évelyne Voldeng u svom osvrtu na zbirku objaπnjava kako u Putnici U Putnici, serija pjesama “Duboko vrijeme” (Lacelle1995: 27‡37), druga po redu u zbirci, zapo- imamo putovanje u vremenu, geografiji, mentalno pu- Ëinje smjeπtanjem putnice u meuprostor o kojem tovanje æene koja kroËi u “meuprostoru” (...), æene govori Sibony (1991): nomada u uæarenoj pustinji, “hodoËasnice” koju proga- nja Sunce mistika. (...) [P]utnica piπe i njezine su pjes- Ona ide u meuprostoru me koraci prema mjestu mistiËne priËesti gdje se apsor- stapaju se sekvence doba budnosti biraju vrijeme i prostor. (1995: 42) kad daleko od izravnih putova u trenutku pogleda Naposljetku, pjesma koja zatvara taj dio zbirke sve se stvari razotkriju. evokacijske je naravi: (Lacelle1995:29, istaknula autorica) Na rubu vremena Ovdje, u tom prostoru izmeu, daleko od svega, rijeË stvara krajolik putnica (se) moæe bolje razumjeti. LeksiËko polje postavlja nadu odnosi se ne samo na vrijeme (doba, trenutak) nego i krik pronalazi zaklon na prostor, s navodom “daleko od izravnih putova”. to mjesto nije mjesto (Lacelle1995: 36) Povrh toga, uËinak daljine, koji podsjeÊa na svoje- vrsnu izolaciju, ovdje se doæivljava na pozitivan naËin, Ponajprije, moÊ dodijeljena pisanju i rijeËi, koja kao povlaËenje daleko od utjecaja drugih, zahvaljujuÊi “stvara krajolik”. Potom, posljednji stih koji podsjeÊa Ëemu putnica moæe obnoviti snagu, i gdje “sve se na definicije mjesta i prostora Michela de Certeaua stvari razotkriju”. Tu putniËinu potrebu za putovanjem (1990); opisano mjesto jasno je prostor koji se kreÊe, i samoÊom najavljuje jedan od dvaju navoda u u korelaciji s putnicom i njezinim stvaralaËkim rije- zaglavlju zbirke, autorice Hadewijch d’Anvers: “Valja Ëima. To mjesto koje nije mjesto na neki naËin postaje mi poÊi na put i hoditi sama za tragom slobodne trenutkom spoznaja, shvaÊanja, kako na to ukazuje ljubavi”8(1995: 10). stih “krik pronalazi zaklon”. RijeË je o trenutku povla- Kako joj ime i govori, serija “Duboko vrijeme” Ëenja za putnicu, Ëije se trajanje, kao ni prostor, ne sadræi viπe vremenskih referenci, jer se ne tranzitira moæe odrediti. Uostalom, kako napominje François nuæno prema nekom mjestu, nego i prema trenutku. Paré, “djelo Andrée Lacelle poziva nas (...) da prodre- Od druge pjesme te serije pojavljuje se “slomljeno”, mo u svemir bez apoteoze, blagoslovljen nedovrπe- “izgnano” i “nenaseljeno” vrijeme (1995: 30). Dalje noπÊu“(2015: 15). Ta ideja nedovrπenosti, kontinuiteta u pjesmi “vrijeme nestaje / neprestani otklon izmeu u djelu Lacelle iskazuje se u beskrajnoj potrazi prema svijeta i sebe” (1995:31). »ini se da Lacelle ovdje Istinitomu, Smislu, a ne u Ëisto identitetskoj potrazi odræava poseban odnos s vremenom, kao da joj stalno kao πto je opÊenito sluËaj s franko-kanadskom poe- izmiËe. zijom. Dakle, putnica iz zbirke Lacelle u stalnoj je potrazi, u stalnu kretanju.
8 Drugi navod u zaglavlju zbirke, autora Jeana de la Croixa, takoer evocira æelju za kretanjem i shvaÊanjem svijeta koju pronalazimo u Putnici:“Da poeπ kamo ne znaπ / Poi kuda ne znaπ” (1995: 10).
90 NERAZUMNI PREDIO Istodobno u srediπtu prostora, a daleko od svega, “Nerazumni predio” kod Lacelle tranzitni je prostor Zanimljivo je da posljednji stihovi serije “Duboko ne samo izmeu dvaju mjesta nego “izvan trajanja” vrijeme” najavljuju sljedeÊu: “Nerazumni predio”. (1995:50). Tako “tranzitirati” u laselovskom djelu Naime, dok prva serija najavljuje vremensku poeziju, znaËi “naÊi se na mjestima koja to nisu, mjestima gdje druga evocira prostor te se Ëini da kontaminira stihove je odsutan sam pojam povijesnoga i odnosnoga iden- susjedne serije. Kod Andrée Lacelle prisnost nije ni- titetskog mjesta“(Dalmolin2001: 172). Zapravo, malo prisutna u treÊoj seriji pjesama Putnice, gdje tranzitni prostor kod Lacelle prije odgovara nekom lirski lik opisuje novo mjesto “izvan trajanja” (La- prostoru, toËnije vremenu, “izmeu dvaju trenutaka”. celle1995:50). Taj slijed pjesama, naslova “Nera- ©toviπe, serija zavrπava objaπnjenjem ne o tome gdje, zumni predio” (1995:39‡50), zapoËinje dolaskom veÊ kada se “ukazuje nerazumni predio”: putnice, koja se viπe ne kreÊe “u meuprostoru” (1995: Svjetlost svjetlosti naveliko mete zrakom 29), veÊ ovog puta pristiæe “u srediπte svijeta” (1995:41), mjesto gdje u carstvu valova izvor potjeËe mijeπaju se blistave planine izvan trajanja ukazuje se nerazumni predio. i obuzme je opipljiv dojam sve daljih i daljih golemih ravni.(1995:41) (Lacelle1995:50, istaknula autorica)
Ovdje vidimo usporednost slika koje se mijeπaju Tih nekoliko stihova izvlaËe prostor iz vremena i udaljavaju. To ukazuje na putniËinu nemoguÊnost (i tako ih razdvajaju). Izvan temporalnosti, tranzitni poimanja onoga πto se oko nje dogaa u narednim prostor ovdje je na svom vrhuncu: daleko od svega, pjesmama. Zapravo, kao da joj vrijeme i prostor jedno- toËnije samoga sebe, moæe se pronaÊi “rjeπenje”, stavno izmiËu. Meutim, u tekstu ne pronalazimo odgovor na ono πto se traæi, πto podsjeÊa na neprestanu nikakav strah od nepoznatoga; putnica je “na svaki- potragu u srediπtu laselovskog djela, prema Paréu daπnjem podruËju” (1995:42). (2015: 15). Ta opsesija za vremenom vratit Êe se na U Ëlanku o laselovskom opusu Paul Savoie opaæa samom kraju zbirke; posljednji stih Putnice, kao odgo- kako je “Andrée Lacelle æena koja se ne boji upitati vor na prijeeno putovanje, razotkriva da “vrijeme se, ne boji se istraæivati i ne boji se odgovora koje Êe viπe ne postoji” (Lacelle1995:77). dobiti“(2005:82). Savoie u istom Ëlanku dodaje da Lacelle, u intervjuu koji mu je dala, objaπnjava kako vidi svoj proces pisanja: “Pisanje iziskuje da pogledam ZAKLJU»AK onkraj i s ovu stranu stvarnosti, da nadiem samu sebe, da se zaboravim, otrgnem samoj sebi, da se na neki ©to reÊi nakon svega tog prijeenog puta? Da, naËin poniπtim“(2005: 83). Tu ideju dekonstrukcije puta, jer kako objaπnjava François Paré u predgovoru sebe radi rekonstrukcije sebe pronalazimo u Putnici, zbirke Tlo Nebo Neba Tla, “[u] cjelokupnom opusu toËnije u “Nerazumnom predjelu”, gdje se putnica Andrée Lacelle nijedna metafora nije vaænija od one πeÊe “zavojima i stranputicama” i nazire “dekon- puta” (2015: 11). O tome svjedoËi prvi dio Putnice, struiran na nevjerojatnu terenu / fosilni grad [koji] naslova “Tout est chemin” (“Sve je put”). Takoer, pruæa svoju izgubljenu dimenziju” (Lacelle1995:43). Lacelle od prvih stihova zbirke tvrdi: Ta serija pjesama istodobno evocira uniπtenje i ob- novu; “[o]statci” (1995:43) “grada u nestajanju” Kad snaga æivota izmakne nepovjerenju (1995:42) mijeπaju se s bljeskovima nade evocirani- a neravnoteæa se potroπi ma pojavom “obrisa ptica / (...) koje odasvud prel[aze] nema ceste preko obliænjih stabala” (1995:46) i sa “zrakom sve je put. (Lacelle1995: 15, istaknula autorica) svjetlosti” (1995:48). Prema RjeËniku simbola (Dic- tionnaire des symboles), “ptica [je] simbol duπe [i] Ta potraga za putom, a ne cestom, znaËajna je u ima ulogu posrednika izmeu neba i zemlje” (Cheva- djelu Lacelle; dakle, u zbirci putnica ne ide stvarnom lier i Gheerbrant1969: 557, istaknula autorica). cestom; ona prije evocira unutarnju putanju. Taj put, Doista, prisutnost ptica koje nadlijeÊu grad u ostacima meutim, nije identitetski, kao πto sam pokazala. U ukazuje na duπu putnice koja se kreÊe “[u] ovoj zemlji biti, prema Paréu, “ovdje bi se jasno moglo evocirati bez imena” (Lacelle1995:49). Tako pojavom ptica, potragu æene koja traæi svoj identitet. Meutim, takvim simbola slobode i putovanja, te svjetlosti naznaËava se jednoznaËnim Ëitanjem nikako ne bi moglo shvatiti pozitivnu, premda teπku, putanju putnice na tom bitnu dinamiku paradoksa koji je temelj opusa Andrée mjestu “nakraj tisuÊu slijepih ulica” (1995:45). Lacelle“(2015: 13‡14). Istina je, doista, da se poezija PosredniËka uloga ptica ukazuje i na dinamiku meu- Lacelle ne odnosi toliko na identitet koliko na istinu, prostora prisutnu u pjesmi, u kojoj viπe oksimorona to jest na neprestanu potragu za nekim znanjem, danim koje Lacelle upotrebljava intenzivira opis toga istinski kao bitno. Nadalje, u jednom razgovoru Lacelle, uspo- “nerazumnog” predjela. reujuÊi svoj opus s onim pjesnika Patricea Desbiensa,
91 objaπnjava: “U osnovi govorimo o istim stvarima. (...) youtube.com/watch?v=QlftUMzJxwA. Pristup: 22. pro- Jednako nam je vaæno reÊi ono bitno“(CLFC2016, sinca 2018. istaknula autorica). de Certeau, Michel 1990. [1980]. L’invention du Analizom toga ontoloπkog putovanja prema ono- quotidien. Tome I: Arts de faire. Paris: Gallimard. mu bitnom, to jest toga pjesniËkog tranzita u Putnici, Dalmolin, Éliane 2001. “Transiter: une poésie du pas- sage”, u: Écritures contemporaines4. L’un et l’autre. Fig- moæe se bolje shvatiti nedovrπenu potragu eponim- ures du poème dans la poésie contemporaine de langue skog lika, ne identitetsku potragu (kao πto je to sluËaj française. Ur.Anne Struve-Debeaux. Paris/Caen:Lettres kod viπe franko-ontarijskih pjesnika), veÊ stalno kre- modernes Minard,165‡175. tanje prema intrinziËnu razumijevanju svijeta. Dvije Hotte, Lucie. 2014. “Être écrivaine en contexte mino- pjesniËke serije o kojima ovaj Ëlanak govori, “Duboko ritaire franco-canadien (1970‡1985)”, u: Regenerations: vrijeme” i “Nerazumni predio” pokazuju da je to Canadian Women’s Writing / Régénérations: Écriture des putovanje istodobno viπe nego prostorno i vremensko. femmes au Canada. Ur. Marie Carrière i Patricia Demers. Dok se svaki od analiziranih ulomaka dotiËe vremena Edmonton: University of Alberta Press, 141‡163. i prostora, naposljetku se referiraju, kao jeka, na temu Hotte, Lucie 2008. “Entre l’esthétique et l’identité: la création en contexte minoritaire”, u: L’espace francophone onoga drugog, jer su a priori neodvojivi. Tako “Du- en milieu minoritaire au Canada. Nouveaux enjeux, boko vrijeme” pokreÊe slikovito razmiπljanje o vre- nouvelles mobilisations. Ur. Joseph Yvon Thériault, Anne menu koje se, malo pomalo, kontaminira prostorom, Gilbert i Linda Cardinal. Montréal: Fides, 319‡350. “to mjesto [koje] nije mjesto” (1995: 36). Isto tako, u Hotte, Lucie 2005. “En quête d’espace: les figures de seriji “Nerazumno mjesto”, ponovno se pojavljuje l’enfermement dans Lavalléville, Le Chien et French temporalnost: to je ponajprije “ubrzano vrijeme” Town”, u: Thèmes et variations: regards sur la littérature (1995: 42), a potom, u serijama koje slijede one ana- franco-ontarienne. Ur. Lucie Hotte i Johanne Melançon. lizirane, vrijeme “pada” (1995: 59), postaje “burnim” Sudbury: Prise de parole, 41‡57. (1995: 67) pa “golemim” (1995: 74) da bi na koncu, Huynh, Sabine et al. 2012. pas d’ici, pas d’ailleurs. Anthologie poétique francophone de voix féminines con- na samom kraju zbirke nestalo: “jer vrijeme viπe ne temporaines, Montélimar: Voix d’encre. postoji” (1995: 77). Isprva razdvojeni, a potom sjedi- Labelle, Maude 2007. “Les lieux de l’écriture migrante: njeni, vrijeme i prostor sluæe kao tranzitni mehanizmi territoire, mémoire et langue dans Les lettres chinoises de u putniËinoj potrazi. Ipak, postaju zastarjelima kad Ying Chen”, u: Globe: revue internationale d’études qué- potraga putnice, taj nedovrπeni put, istodobno dosegne bécoises101, 37‡51. i prijee granice, kako to naznaËuje poleina zbirke: Lacelle, Andrée 2015. Sol Ciel Ciels Sols. Sudbury: Prise de parole. Ove su pjesme Lacelle, Andrée 2004. La lumière et l’heure. Poèmes pjev granici i et carnets. Ottawa:Vermillon. odsutnosti granice.(1995: poleina) Lacelle, Andrée 1995. La Voyageuse. Sudbury: Prise de parole. Leduc, Louise 1996. “À l’ouest de Montréal, point de S francuskog prevela salut?”u: Le Devoir, 26. oæujka, D7. Lea KOVÁCS Lepage, Élise 2016. “L’accueil, la confiance dans l’œuvre d’Andrée Lacelle”, u: La littérature franco- ontarienne depuis 1996. Nouveaux enjeux esthétiques. Ur. Lucie Hotte i François Ouellet. Sudbury: Prise de Parole, 39‡61. BIBLIOGRAFIJA Lepage, Élise 2014. “Coïncidence secrète: les premiers recueils d’Andrée Lacelle, d’Hélène Dorion et de Dyane Arseneau, Véronique 2017. Le déplacement au fé- Léger”, u: Francophonies d’Amérique38-39, 49‡77. minin: la poésie franco-canadienne en quête d’un soi et Martel, Marcel 1997. Le deuil d’un pays imaginé. d’un ailleurs. Thèse de maîtrise (magistarski rad). Ottawa: Rêves, luttes et déroute du Canada français. Les rapports SveuËiliπte u Ottawi. entre le Québec et la francophonie canadienne Bouraoui, Hédi 1986. “Coïncidences secrètes: un item (1867‡1975). Ottawa: Presses de l’Université d’Ottawa. de collection”, u: Liaison38, 61. Paré, François 2015. “Préface”, u: Andrée Lacelle. Sol Brun del Re, Ariane 2012. Portrait de villes littéraires: Ciel Ciels Sols. Sudbury: Prise de parole: 7‡15. Moncton et Ottawa. Mémoire de maîtrise (magistarski rad). Paré, François 1994. Théories de la fragilité. Ottawa: Montréal: SveuËiliπte McGill. Nordir. Chevalier, Jean i Alain Gheerbrant 1969. Dictionnaire Paré, François 1992. Les littératures de l’exiguïté. Ot- des symboles: mythes, rêves, coutumes, gestes, formes, fig- tawa: Nordir. ures, couleurs, nombres. Paris: Robert Laffont. (Hrvatski Savoie, Paul 2005. “Une femme au vif du monde: por- navod iz: Chevalier, Jean i Alain Gheerbrant 2007. RjeËnik trait d’Andrée Lacelle”, u: Liaison129,82‡85. simbola: mitovi, snovi, obiËaji, geste, oblici, likovi, boje, Sibony, Daniel 1991. Entre-deux. L’origine en partage. brojevi. Zagreb: Kulturno-informativni centar ‡ Naklada Paris: Seuil. Jesenski i Turk, op. prev.) Tessier, Jules 2001. “Andrée Lacelle et la critique”, u: Chaire de recherche sur les cultures et les littératures Francophonies d’Amérique11,91‡101. francophones du Canada, CLFC 2016. “Entretien avec Voldeng, Évelyne 1995. “Andrée Lacelle: une “péré- Andrée Lacelle ‡ extrait1”. YouTube. URL: https://www. grine” en quête d’Absolu”, u: Liaison83,42.
92 SUMMARY Andrée Lacelle uniquely poetizes her vision of On- tario, of the self and of writing. From an overview of SMASHING TIME AND SPACE: ONTOLOGICAL the writing and reception contexts of this author in POETRY IN THE COLLECTION LA VOYAGEUSE the Franco-Ontarian milieu, this article studies how BY ANDRÉE LACELLE this ontological poetry manages to circumvent or even dynamite the temporal and spatial limits and intro- duce a new space-time. Using Daniel Sibony’s con- In her poetry collection La Voyageuse, published cept of the in-between (1991) and Michel de Certeau’s in 1995, Franco-Ontarian author Andrée Lacelle theory of space, we analyse the Lacellian space as a presents an eponymous character who travels between “poetical transit”. time and space, in an ontological dimension. Several road metaphors are used by Lacelle to describe the Key words: Space, Time, In-between, Transit, Po- inner and intimate journey of the traveler. A little- etry, Franco-Canadian, Franco-Ontarian Lit- known author outside of French-speaking Ontario, erature, Andrée Lacelle
Jo Ann Lanneville, Pada crnilo ‡ bakropis, 69,5 x 56 cm, 2018.
93 Jo Ann Lanneville, Flying Meduza ‡ litografija, bakropis, Chine-collé tehnika, 37 x 28 cm, 2017. Pripadanje i identitet
Diana POPOVI∆ Pregledni znanstveni rad. Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu PrihvaÊen za tisak 7. 6. 2019.
Prostor i konstrukcija identiteta u romanu Lutalica (La Québécoite) Régine Robin
UVOD URBANI PROSTOR
Otkako je objavljen 1983. godine, roman Lutalica Spisateljica je priËu smjestila u velegrad u koji (La Québécoite) ne prestaje intrigirati. Autorica je u se i sama doselila, a koji Ëini paradigmu multina- njemu tretirala mnoπtvo tema i koristila inovativni cionalnog i multikonfesionalnog kanadskog prostora. knjiæevni postupak, koji i nakon tri i pol desetljeÊa RijeË je o Montréalu, koji se ovdje prouËava s kirur- ostaju podjednako aktualni i moderni. ©irina klasiËnog πkom preciznoπÊu, a njegovi dijelovi, toËnije prostorni obrazovanja koje je Régine Robin stekla u Francuskoj fragmenti, postaju odraz fragmenata (slojeva) osobnog omoguÊila joj je da na originalan naËin pristupi pisanju identiteta, koji tek u konaËnom zbroju daju njegovu i promiπljanju o vlastitom identitetu imigrantkinje i potpunu sliku. Odabrani prostor je, dakle, pogodan da napiπe roman koji i formom i sadræajem ispoljava za proces definiranja migrantskoga identiteta, kako osjeÊaj stalne patnje i/ili unutarnje nestabilnosti. To osobnog (u realnom æivotu Régine Robin), tako i je stanje svojstveno imigrantima nakon πto su se njezinih likova. izmjestili iz jedne sredine u drugu i doæivjeli kulturo- Montréal je velegrad hibridnoga karaktera. To je loπki πok. Autorica se napajala osobnim iskustvom, “hibrid oblikâ, izraza, zvukova, bogatstvo drugosti”1 koje je preoblikovala u fikciju, te se u romanu sreÊu (Robin 1993: 209), “kondenzat saËinjen od vremena mnogi autobiografski elementi, koji doprinose dojmu i prostora, svih zemalja, svih Historija, svih naroda” vjerodostojnosti teksta. Naime, autorica je Æidovka (isto: 66). Njega Ëini skup brojnih jeziËnih varijeteta, poljskog podrijetla, roena kao Rivka Ajzersztejn 1939. kulturâ, obiËaja ili, kako joπ spisateljica navodi, godine u Francuskoj, gdje se i πkolovala. Njezino “patchwork programa, kultura, jezika, informacija i odrastanje pratile su priËe o Holokaustu, koje je sluπala osobitih dezinformacija” (isto: 209). U tom multikul- na jidiπu. Profesorsku karijeru zapoËetu u Francuskoj turalnom amalgamu strancu je potrebno vrijeme da nastavila je i u Québecu u koji je imigrirala 1977. se prilagodi, da ga prihvati, a takoer i da bude godine. Na sveuËiliπtu u Montréalu, kao i na Harvardu, prihvaÊen. To je mjesto koje novopridoπlicu ostavlja predavala je sociologiju i povijest. Upravo socijalni u Ëudu, bez rijeËi, kao πto Ëini i pokrajina Québec, koncept prisutan je i u romanima koje piπe, po kojima koja je otvorena za strance, ali u isto vrijeme Ëvrsto se svrstala u red migrantskih autora koji se bave brani svoj francuski idiom i kulturni duh od neumitnih pitanjima jezika, socijalne integracije, krize identiteta. anglofonskih utjecaja. U romanu Lutalica rijeË je prije svega o jeziku Kada se nae u takvom hibridnom okruæenju, gdje (jezicima) i o pisanju, pri Ëemu se taj tematski krug usporedno postoje mnoge kulture, stranac pristigao s πiri i na poimanje vremenskih i prostornih odnosa. drugog kontinenta postavlja sebi pitanje kako da Ovi posljednji neobiËno su vaæni, jer osjeÊaj (ne)pripa- postane dio tog kvebeËkog svijeta, a da ne ostane samo danja nekom druπtvenom prostoru, odnosno sredini, stranac i da, isto tako, ne zaboravi odakle potjeËe? ima za posljedicu (ne)moguÊnost poimanja vlastitog Tada se javlja osjeÊaj zateËenosti, Ëak i nemoÊi. mjesta u svijetu. A ono je potreba svake individue. Autorica je to stanje iskazala samim naslovom romana ingeniozno spojivπi imenicu Québécoise, πto oznaËava KvebeËanku, i pridjev coi, coite u znaËenju biti izne-
1 U ovom radu sve citate s francuskog jezika prevela D. P.
95 naen, u stanju kada se ostane nijem, bez rijeËi. pak, a to je lutanje gradom.2 Dok je u naslovu knjige Upravo je u tom spoju potpuni smisao kovanice koja fokus na stanju koje osjeÊa imigrant, u romanu je taj je u naslovu. Naime, kada je Régine Robin iz Fran- osjeÊaj metaforiËno prikazan kroz neprekidno kretanje cuske doπla na kontinent gdje se takoer govori fran- kroz prostor, i to u razliËitim pravcima, “stazama koje cuski jezik, nikako nije oËekivala lingvistiËku barijeru, se raËvaju” (Robin 1993: 205). Lutanja u vanjskom te se naπla u Ëudu πto joj je i u tom pogledu potrebno svijetu tako postaju odraz traganja koje se odvija unu- prilagoavanje. Od toga momenta ona je u stalnoj tar vlastitoga biÊa. Ta kretanja su, dakle, svojevrsna potrazi da savlada prije svega jezik, kao i ostale datosti metafora kojom se oznaËava sva kompleksnost unu- kvebeËkoga kulturnog biÊa. Caroline Charbonneau tarnje potrage za identitetom. I tako, Montréal kao primjeÊuje da francuski naglasak junakinju “izdaje i multikulturalni prostor, adekvatan je ambijent za neprestano vraÊa na korijene” (Charbonneau 1997: istraæivanje unutarnjeg multikulturalnog biÊa. Caro- 64). Junakinja je u romanu predstavljena kao osoba line Charbonneau zapaæa da imigrantkinja zapoËinje koja je duboko svjesna da najviπi standardi dobrog svoje “lutanje kroz ulice grada, nadajuÊi se da Êe se francuskog jezika u novoj sredini znaËe samo jedno: prostorno pokoriti, prisvojiti svoje novo okruæenje, da je svrstavaju u isti koπ sa svim drugim, Ëak i ne- buduÊi da je to nuæan uvjet za pronalaæenje sebe” pismenim, strancima: (Charbonneau 1997: 41). U romanu pratimo prije svega dvije æenske oso- Trebala bi se natjerati da zaboravi svoju previπe vidljivu be3, pripovjedaËicu koja piπe roman i njezinu za- francuπtinu, naglasak iz kojega je neprimjetno izbijao miπljenu junakinju, imigrantkinju iz Francuske, koja neki nepoznati kulturni imperijalizam, godine prove- do kraja za Ëitatelje ostaje ona, dakle bez imena. Obje dene na Sorbonnei, École normale supérieure, godine potjeËu iz urbanih sredina. Junakinja se pokuπava malo previπe savrπenoga cursus honoruma, da zaboravi uklopiti u novi grad u kojem æeli pronaÊi svoj prostor, sve te pariπke izraze. (Robin 1993: 105) i u isto vrijeme piπe roman o æidovskoj povijesti i Ona svoje prilagoavanje i æudnju da postane dio dræi teËaj æidovske knjiæevnosti na sveuËiliπtu McGill. novog svijeta zapoËinje, ali ne uspijeva okonËati, nego Usporedno s tim dijelom priËe, pripovjedaËica uvijek iznova nastavlja taj proces, vraÊajuÊi se na æivot zapisuje svoja kritiËka zapaæanja u vezi Montréala, prije emigracije. I tako, dok ustrajno nastoji postati njegova izgleda i karaktera i svega πto joj se Ëini ne- Québécoise, ona ne uspijeva doseÊi taj ideal, nego obiËnim i stranim u njemu. PripovjedaËica se takoer postaje (i ostaje) Québécoite. Premda samo jedno prisjeÊa proπlosti i æivota u Parizu. Bez sumnje, pri- slovo pravi razliku, ona je ogromna i nepremostiva. povjedaËica i junakinja veoma su sliËne, imaju isto- Njeno pisanje o iskustvu egzila zapravo predstavlja vjetan æivotni put, poËevπi od istog podrijetla (æidov- vjeran odraz realnosti, odnosno “svjedoËi o njezinoj skog, europskog), jezikâ kojima se sluæe, do toga da dijele istu proπlost, istu profesiju i imaju isti plan ‡ [konstantnoj] izvanteritorijalnosti” (Harel 2005: 65), 4 kao i o “opsesiji prostorom koji joj neprestano izmiËe” napisati roman. Régine Robin svoj roman podijelila (Harel 1994: 165). je u cjeline, koje je naslovila prema gradskim Ëetvr- ©to, zapravo, znaËi postati KvebeËankom? Simon tima Montréala. Ova struktura je vaæna, jer pripo- Harel pojaπnjava da pripovjedaËica, buduÊi da je vjedaËica priËa zamiπljeni æivot svoje junakinje u tri doπljakinja, shvaÊa kako varijante, koje smjeπta u tri razliËita dijela grada. Æivot imaginarne junakinje u svakom se od tih dijelova prisvajanje kvebeËke kulture zahtijeva potpuno spa- razlikuje. To su zapravo tri hipotetiËke varijante nje- janje s domaÊim obiËajima i navikama i prema tome zina æivota. U svakom poglavlju ona ima i partnera, pretpostavlja poricanje kulturnoga naslijea koje se ali je on uvijek prikazan kao Ëovjek drugaËijeg pod- smatra potencijalno πtetnim za stabilnost autohtone kul- rijetla, obrazovanja, zanimanja i socijalnog statusa. ture. (Harel 1992: 418) Koncepcija Lutalice je da se prikaæu tri razliËita mjesta stanovanja, shodno tome i tri zamiπljena partnera, a A to je ono na πto Robin upozorava u romanu jer, ujedno i tri pokuπaja da se junakinja πto bolje prilagodi s jedne strane, ona se ne æeli stopiti s novim obiËajima novom socijalnom okruæenju. Ali, na kraju uviamo i navikama po cijenu poricanja vlastitih, a s druge da svi pokuπaji zavrπavaju neuspjehom i povratkom zapasti u zamku zatvorenih, getoiziranih grupacija. Potrebno je, dakle, pronaÊi pravu mjeru, kojom bi se postiglo to “spajanje s domaÊim obiËajima i navi- 2 Otuda prijevod naslova na engleski jezik, The Wanderer kama”, ali koje ne bi bilo πtetno za stabilnost autohtone (Robin 1997), πto znaËi lutalica. Time je izbjegnuta teπko prevodiva kulture. To je delikatan proces, koji pobuuje beskraj- igra rijeËima prisutna u francuskom originalu. U engleskom izdanju na unutarnja kolebanja. akcent je pomjeren ka relaciji s prostorom, koji je od velike vaænosti Proces uklapanja u novu sredinu u romanu pred- za roman u cjelini. stavljen je kroz istraæivanje multikulturalnoga urbanog 3 Pojavljuje se i profesor Mortre, koji predaje povijest i poku- πava napisati roman o laænom mesiji. Njegov rad omoguÊuje Ëita- prostora. Kako bi imigrantkinja πto bolje upoznala i telju da se detaljnije uputi u povijest Æidova. razumjela novi ambijent (velegrad) i spoznala sebe u 4 Postupak se moæe tumaËiti kao mise en abyme, jer autorica njemu, autorica je odabrala krajnje dinamiËan postu- Robin piπe roman o pisanju romana.
96 na poËetnu toËku, Pariz, πto implicira da njezina koji se ponavljaju u romanu6 pokazuje koliko je nji- potraga nije okonËana, nego da Êe se nastaviti. hovo zajedniËko klupko isprepleteno i koliko ga je Prvo poglavlje romana nosi naslov Snowdon, pre- nemoguÊe razmrsiti. To je upravo sluËaj i s osobnim ma Ëetvrti Montréala u kojoj se govori engleski jezik identitetom, koji je pun slojeva, ali i kljuËnih toËaka, i u kojoj su nastanjeni prvi æidovski imigranti iz na koje se Ëovjek uvijek vraÊa, a koje se tiËu, prije Srednje Europe. Junakinja je prikazana kako se po- svega, materinjeg jezika, proπlosti i tradicije. Pariz kuπava povezati sa svojim æidovskim korijenima. kao mjesto u koje se vraÊa jest (jedino) mjesto koje Udana je za Æidova francusko-poljskog podrijetla, ulijeva sigurnost, mjesto koje ona dobro poznaje i gdje profesora ekonomije na sveuËiliπtu Concordia, koji se najbolje osjeÊa. Jedino o tom gradu govori s emo- je obrazovanje stekao u engleskim πkolama, πto ga je cijom, a ona je tim izraæenija πto je vremenska i opredijelilo da æivi u anglofonskom dijelu grada. Ovo prostorna distanca veÊa. Tako uoËavamo da je idiliËna poglavlje sadræi mnoga razmiπljanja o Æidovima kroz slika rodnoga grada, koja je sada smjeπtena u sjeÊanje, stoljeÊa. Na kraju junakinja, imigrantkinja iz jedina prava toËka oslonca, jedini “pripitomljeni” Francuske, nakon uzaludnog pokuπaja da se prilagodi prostor. S druge strane, odabir Montréala kao kozmo- novoj sredini, odustaje od takvog æivota, sjeda na politskoga grada kao realnog prostora nije sluËajan. avion i vraÊa se u Pariz. Montréal je poput kaleidoskopa u kojem svaka boja Drugo poglavlje, naslovljeno Outremont, odigra- oznaËava drugi entitet sa svim svojim karakteristi- va se u bogataπkom predgrau u kojem se govori kama. Njegov urbani identitet je, dakle, izrazito francuski jezik. Ovoga puta, junakinja je prikazana sloæen, ali upravo zato i pogodan za one koji dolaze kao dama, supruga visokog dræavnog Ëinovnika s iz daleka. On je kompleksni model koji svjedoËi da kojim æivi u velebnoj kuÊi. Sada se pokuπava povezati je moguÊe i za jednu individuu da u sebi ima viπe sa svojim francuskim korijenima. UkljuËena je u razliËitih identitarnih slojeva. Robin te slojeve istra- dobrotvorni rad i interesira se za æidovsku sovjetsku æuje i nalazi da tu postoji i izvjesni meuprostor koji knjiæevnost iz perioda dvadesetih godina 20. stoljeÊa. je potrebno definirati. Njen osjeÊaj da je strankinja se ne mijenja, i poglavlje zavrπava na isti naËin, neuspjehom i povratkom avio- nom u Pariz. ME–UPROSTOR TreÊi dio romana pod nazivom Oko trænice Jean- Talon (Autour du marché Jean-Talon), odvija se u Kada je rijeË o migrantskom identitetu i pro- blizini trænice smjeπtene u imigrantskoj Ëetvrti na miπljanju prostornih odnosa, potrebno je imati svijest periferiji grada, poznatoj i kao Mala Italija. Sada da oni nisu odreeni samo geografski, nego i kultu- junakinja æivi s azilantom iz Paragvaja. Okruæenje roloπki. RijeË je o prostoru koji se ne bi mogao defi- saËinjeno od stranaca, azilanata, iskorijenjenih ljudi, nirati kao precizna toËka, niti kontura na nekoj mapi, tjera ju na razmiπljanje o tome u kojoj mjeri ona dijeli nego kao viπedimenzionalno polje æivota odreeno s njima istu ili sliËnu sudbinu i jesu li oni njen pravi kulturoloπkim datostima vezanima za odreeno pod- svijet. Ali, i ovaj pokuπaj prilagoavanja okonËava neblje, s kojima se Ëovjek susreÊe po roenju, a to su se na isti naËin kao i prethodna dva, povratkom u Pariz, materinji jezik, odgoj, tradicija i kolektivno pamÊenje, (opet) istim letom, avionom 747 kompanije Air- kao i sve ono πto je Ëovjeku u najranijem periodu France, s polaskom u 20:45 sati s istog aerodroma, odrastanja usaeno te se kasnije ne moæe izbrisati niti Mirabel. Takoer se ponavlja i uvijek ista voænja pla- zaboraviti. Imigrantska populacija suoËena je s posto- vom linijom pariπkog metroa, Ëije se linije 6, 8 i 10 (a janjem te mentalne prtljage koju sa sobom nose u to je teritorij koji predstavlja svijet sjeÊanja na dje- drugu dræavu, u kojoj su prisutna neka druga kultu- tinjstvo pripovjedaËice) sijeku na istoj stanici, Gre- roloπka naËela. Odnos koji se tada u novoj sredini nelle, koja ima povijesno znaËenje za napaÊeni ostvaruje, zapravo je obiljeæen dijalektikom, jer se æidovski æivalj i predstavlja temelj njihovoga kolek- Ëovjek susreÊe s realijama u Ëijoj izgradnji su sudje- tivnog sjeÊanja.5 To je joπ jedna metafora u nizu, lovali neki drugi ljudi, koji imaju svoju zajedniËku kojom se podvlaËi da se svako putovanje kroz realni povijest, dræavu, kulturu, a pojedinac koji nije iz tog prostor okonËava putovanjem kroz (kolektivnu) Po- okruæenja teæi tome da se integrira u druπtvo tako πto vijest. To je, dakle, potraga za korijenima, ali ne samo pokuπava balansirati izmeu prvog i drugog jezika, osobnim, nego i onima Ëitavoga jednog entiteta. prve i druge kulture, prve i druge tradicije, prve i druge Povratak na istu polaznu toËku u geografskom smislu (a to implicira i u povijesnom smislu) tako postaje lajtmotiv koji s drugim temama i motivima 6 Ponavljaju se, naprimjer, lik tete Mime Yente, maËora po imenu Bilou koji uæiva sluπati Chopina, stari klavir, knjiæevnost na jidiπu, æidovska povijest, pisanje romana o laænom mesiji, 5 Naime, 16. srpnja 1942. godine tijekom operacije Proljetni sjeÊanja na Pariz i period djetinjstva, i tako redom. U viπe navrata vjetar zatoËeno je 13.000 Æidova. Jedan dio njih zadræan je u logoru dijelovi teksta ispisani su kao stihovi, a pojavljuju se i razni popisi na keju Grenelle, da bi potom bili prebaËeni u Poljsku, u kon- i liste, kao oblik nabrajanja realija, πto je, inaËe, odlika postmoderne centracijske logore Treblinka i Auschwitz. knjiæevnosti.
97 inercije æivota i tako dalje. Upravo to su teme mi- πto se pokazalo kao varka (isto: 207). Robin se tako grantske knjiæevnosti (écriture migrante). Ona tretira usredotoËila na pisanje kojim napuπta ustaljene knji- pitanja prostora izmeu (onoga odakle potjeËemo i æevne staze i ide ka pustolovini, i po pitanju tematike onoga u koji smo doπli), jezika izmeu (materinjeg i i po pitanju forme romana. Ona i na taj naËin (ino- drugog ili pak viπe usvojenih jezika), sjeÊanjâ koja vativnim prosedeom) pokazuje da nije zatvorena u se pozicioniraju izmeu proπlosti vezane za drugu nekakvu ljuπturu, nego je otvorena za novo i neuobi- dræavu/dræave i neposredne sadaπnjosti vezane za tre- Ëajeno. Njezino pisanje izraz je potrebe za slobodom nutno mjesto boravka, pripadnosti izmeu dvije kul- kojom æeli nadiÊi taj duboki osjeÊaj da je strankinja, i ture, dvije ekonomski i politiËki razliËito ustrojene to neprestano osciliranje izmeu dva osobna prostora, dræave i tako redom. RijeË je, zapravo, o socijalnom jednog u proπlosti (koji je veza s materinjim jezikom konceptu, za koji Émile Ollivier kaæe da je neophodan i kolektivnim sjeÊanjima) i drugog u sadaπnjosti. To za pisanje knjiæevnih djela, jer “[o]no πto se deπava u osciliranje ne moæe se izbjeÊi jer, kako navodi Harel, knjiæevnosti replika je onoga πto se odigrava na πirem to je stanje kolebanja: “Junakinja postaje osuena planu: politiËkom” (Jonassaint 1986: 82). VladajuÊa istodobno biti i tamo i ovdje, ne znajuÊi gdje se moæe politika kanadskoga druπtva podrazumijeva odræa- razviti osjeÊaj pripadnosti” (Harel 1992: 382). San- vanje multikulturalizma u svakom smislu. Ali, multi- drina Joseph, pak, to osciliranje pojaπnjava poveza- kulturalizam je uvjetna kategorija, jer iako postoji noπÊu s procesom (de)konstrukcije identiteta: “Meu- suæivot viπe entiteta, njihov prostor je ipak vidno prostor, prostor koji prelazi Lutalica u neprestanom odvojen, naprimjer u Montréalu Bulevar St. Laurent odlasku i dolasku, jest teritorij nastao njezinim fiziËki odvaja anglofonski zapad od frankofonskog identitarnim razdvajanjem, teritorij koji preuzima istoka grada. Stoga Êe i Régine Robin smjeπtati svoju oblik trojstva grada, jezika i sjeÊanja” (Joseph 2001: junakinju u tri kulturoloπka prostora (anglofonski, 29). Upravo ova konstatacija sintetizira Ëitav roman. frankofonski, imigrantski), dajuÊi joj moguÊnost da A sva njegova dinamika leæi u tome πto se junakinja istraæi svoje mjesto u svakom od njih. kreÊe paralelno i kroz realni i kroz imaginarni prostor, Da bi se savladao taj prostor izmeu, potrebno je i u tom meuprostoru istraæuje slojeve svoga pojmiti koncept pluralizma i transkulture (Nepveu neuhvatljivog imigrantskog identiteta. 1989: 15‡31), πto nije lako, jer se takav socijalni diskurs teπko moæe sintetizirati (Bélair 2010: 8). Pisci imigranti, osjeÊajuÊi tu poteπkoÊu, nalaze svoj put tako REALNI I IMAGINARNI PROSTOR πto u novoj sredini poËinju pisati, jer pisanje je slo- I KONSTRUKCIJA IDENTITETA boda, ali i spas, buduÊi da nadilazi sve one granice koje se u realnosti nameÊu kao okidaËi krize identiteta. NajËeπÊi lajtmotiv u romanu je lutanje, a Æido- Otuda tolika raznovrsnost migrantske knjiæevnosti u vima je ono u krvi. Kao entitet oni su povezani okviru suvremene svjetske knjiæevne scene, kojoj zajedniËkim sjeÊanjem i zajedniËkom vjerom, ali ne i pripada i Régine Robin. Ona se bavi svojim korije- zajedniËkim tlom. Nepripadanje prostoru predstavlja nima, ali istiËe poziciju iseljenice u drugu zemlju. Iako dio njihovoga kolektivnog biÊa. Kako Caroline Char- djeluje paradoksalno, upravo s odlaskom iz jedne bonneau primjeÊuje, Æidovi, a to znaËi i autorica i zemlje, ona se u nju neprestano vraÊa. Njena “[e]mi- junakinja romana, “gotovo da preziru biÊa koja se gracija istodobno je pokuπaj vraÊanja korijenima (...) zadovoljavaju æivotom kamena” (Charbonneau 1997: Iseljeniπtvo, pisanje i æidovsko podrijetlo pojavljuju 30). Ta okamenjenost nije osobina njihovoga kolek- se kao tri istoznaËna pojma” (Sadkowski 2009: 200). tivnog identiteta, stoga Robin o svome nomadskom Régine Robin za ovo svoje djelo i kaæe da je “ro- narodu kaæe: “Oduvijek smo lutalice. Imigrolutalice” man o granicama” (Robin 1993: 224), kako realnim, (Robin 1993: 63). Njima je ukorijenjenost u prostor- tako i imaginarnim, a koje se u procesu pisanja rela- nom smislu naprosto nemoguÊa (Derrida 1967: 112). tiviziraju. Zato kaæe: “»ak i ovdje, u Montréalu, u Njihovi jedini korijeni su u imaginarnom prostoru, ovoj Americi delikatesa, crnoga kruha, korniπona, odnosno u njihovom zajedniËkom sjeÊanju (u Po- usoljenih haringi, Ëak i ovdje traæim Shtetl7, uzalud” vijesti Æidova), u njihovoj zajedniËkoj vjeri i jeziku. (isto: 68). Meutim, autorica se Ëvrsto opire upadanju u zamku Roman Lutalica osmiπljen je kao “knjiæevni i getoizacije i to je razlog zaπto æeli da se njezina socijalni pokus” (isto: 207), s ciljem da se opiπe “uzne- junakinja prilagodi novoj druπtvenoj sredini, te je mirujuÊa Ëudnovatost” koju stvara ogromni kultu- stavlja u tri razliËite æivotne situacije. Tim pokusima roloπki πok, utoliko veÊi πto je potjecao, kako je auto- ispitat Êe kakav bi mogao biti krajnji ishod. rica vjerovala, iz zajedniËkoga jezika (francuskog), a VeÊ u prvom poglavlju junakinja koja æeli postati KvebeËanka ne uspijeva u tome jer, kako kaæe, ne osjeÊa pripadnost njihovom mi (nous autres, vous autres), jer nema seljaËko podrijetlo (ljudi koji su 7 RijeË Shtetl (plural Shtetlekh) naziv je za gradiÊe u Srednjoj i IstoËnoj Europi u kojima su do poËetka Drugog svjetskog rata krËili πume), jer nespretno koraËa u krpljama, jer ne æivjeli Æidovi kao veÊinska populacija, u neæidovskom okruæenju, umije skuhati ragu od svinjskih nogica, jer nije kato- a govorili su jidiπ (Wallas 2015: 72). liËke vjere, jer se ne preziva Tremblay niti Gagnon.
98 Dodaje da Ëak i njezin francuski jezik odiπe dahom rijeËi ili cois (coites). U tom smislu, Robin je postigla druge zemlje (Robin 1993: 53‡54). Dakle, osjeÊaj da svoj cilj, da uvuËe Ëitatelje u svijet koji je stabilan je strankinja, imigrantkinja, duboko je u njoj i ne- jedino u svojoj nestabilnosti i da ih navede na raz- moguÊe joj je promijeniti ga. miπljanje. Kako Marion Couillard primjeÊuje: “Régi- Ipak, postoji i neπto πto junakinja moæe izmijeniti ne Robin uspjela nam je predstaviti ‘prvi francuski kod sebe, i to s radoπÊu Ëini. Naime, oduπevljena je grad u Americi’ u svoj svojoj multikulturalnosti, isto- slobodom koju æene imaju u Québecu te se i sama dobno preispitujuÊi naπ odnos prema imigrantima” zbog toga bolje osjeÊa u novoj kulturi. Ona primjeÊuje (Couillard 1983: 27). njihovo slobodno dræanje, drugaËiji odnos prema Lutalica je roman u kojem se prepliÊu fiziËki i svome tijelu, odsutnost osjeÊaja da moraju nalikovati imaginarni prostor do toËke njihovog sjedinjavanja. slikama iz modnih Ëasopisa. Voli njihovo samopouz- U posljednjoj reËenici pripovjedaËica kaæe da joj se danje, koje ona sama nikada nije osjeÊala u Francuskoj Ëini “da se trg Québeca nalazi na Saint-Germain-des- (isto: 138‡139). Ona, dakle, dopuπta izvjesne pro- Prés” (Robin 1993: 206) i time potvruje da je prostor mjene u svom ponaπanju i u izgledu i æeli njegovati u ovom romanu subjektivan. Njegove fiziËke granice osjeÊaj slobode, smatrajuÊi ga pozitivnim naËelom, pomjeraju se u svijesti migranata, πto utjeËe na na koje nije navikla dok je æivjela u Europi. To pri- (de)konstrukciju nekog od slojeva kompleksnoga mjeÊuje i Lucie Lequin: migrantskog identiteta.
PripovjedaËica-junakinja romana Lutalica raduje se ponovnom pronalaæenju svoga tijela. Ona, koja nikada ZAKLJU»AK nije bila lijepa prema kriterijima svojega okruæenja, u francuskoj intelektualnoj sredini imala je “dopuπtenje da se u ovom izvanrednom sluËaju prepusti brbljanju.” Podrijetlo Régine Robin ne dopuπta joj da se (Lequin 2009: 195) ukorijeni, ali joj dopuπta da istraæuje svoj imigrantski identitet. U dinamici prostornih odnosa, koji su u VeÊ na temelju ovih primjera moæe se zakljuËiti spletu s brojnim drugim slojevima priËe, spisateljica, da je ono πto je vezano za odnos prema kolektivnom kao i njezini likovi, grade odnose s kolektivom kojem identitetu veoma teπko promijeniti, jer je kolektivni duhovno pripadaju, s kolektivom u koji dolaze æivjeti, identitet konstanta, buduÊi da se odnosi na podrijetlo, sa samima sobom, kao i s vlastitom raslojenoπÊu na dok je osobni identitet donekle prilagodljiv æivotnim vremenskoj osi, i tako doprinose, svaki na svoj naËin, okolnostima i moguÊe ga je preoblikovati u izvjesnoj konstrukciji identiteta. To je vrlo kompleksna, ali i mjeri, ukoliko postoji osobna potreba za tim. Régine promjenjiva kategorija, koja diπe i æivi u svakom Robin je svojoj junakinji to pravo omoguÊila te se u prostoru, bilo da je realan ili imaginaran. S promjenom romanu pojavljuju scene u kojima se taj proces uoËa- prostora, identitarni slojevi koji se u Ëovjeku izgra- va. Dakle, fiziËka promjena prostora moæe utjecati uju, ili pak razgrauju, mijenjaju se u onoj mjeri u na konstrukciju identiteta, ali ipak ne u potpunosti. kojoj se prostor doæivljava kao osobni ili kao kolek- Za konstrukciju migrantskoga identiteta, koji je tivni. Potreba za definiranjem identiteta ustrajna je, oËigledno dinamiËna kategorija, spisateljica bira i baπ kao i potraga za njim, koja neumitno ide stazama postupak kojim se postiæe sliËan dojam dinamiËnosti, koje se “raËvaju” i idu i kroz prostor i kroz vrijeme. neuhvatljivosti. Naime, postupkom fragmentiranja Dinamika toga procesa je konstantna, poput dinamike fiziËkog prostora i fragmentiranja sekvenci iz proπlosti kojom Lutalica Régine Robin istraæuje svoje koordi- (flashback iz perioda djetinjstva, ali i iz povijesti Æi- nate meu prostranstvima realnoga urbanog okruæenja dova), postigla je utisak da postoji simultanost u Montréala u koji se doselila, kao i onih prostora koje poimanju prostora i vremena. Dakle, posluæila se (izmijenjene) nosi u sjeÊanju, zauvijek. kubistiËkim manirom prikazivanja stvarnosti. Na kubistiËkom platnu ili u simultanoj pjesmi kao vrsti Hrvatskom jeziku prilagodila koja slijedi kubistiËku estetiku, prostorni i vremenski Dijana ∆URKOVI∆ odnosi sjedinjuju se u istoj ravni. To je tehnika sliËna kolaæu, postupku koji spominje i sama spisateljica, a kojim se postiæe negacija prostora kao cjeline (postoje samo reprezentativni odlomci, fragmenti), ali i nega- cija protoka vremena u smislu njegove kronologije. Dakle, ono πto Robin naziva ne-prostorom (non-lieu ili hors lieu), postaje neobiËno vaæan Ëimbenik za razumijevanje ne samo teksta samog po sebi, nego i autoriËinoga neuhvatljivog imigrantskog biÊa. “Nema reda. Nema kronologije, logike, doma (...) Povijest u dijelovima” (Robin 1993: 15) i sliËne odredbe stoje na samom poËetku romana i predstavljaju misao vo- dilju za Ëitatelje koji, poput spisateljice, (p)ostaju bez
99 LITERATURA SUMMARY
Bélair, Karine, 2010. L’écriture migrante au Québéc: SPACE AND THE CONSTRUCTION OF IDEN- l’interculturalisme dans le discours littéraire et politique. TITY IN RÉGINE ROBIN’S NOVEL THE WAN- Montréal: Université McGill. URL: http://digitool.library. DERER (LA QUÉBÉCOITE) Mcgill.ca/R/?func=dbin-jump-full&object_id=94903& local_base=GEN01-MCG02. Pristup: 10. 12. 2018. Published in Québec in 1983, Régine Robin’s Charbonneau, Caroline, 1997. Exil et écriture migran- te: les écrivains néo-québécois. Montréal: Université novel The Wanderer (La Québécoite) quickly achieved McGill. URL: http://www.nlc-bnc.ca/obj/s4/f2/dsk2/ftp03/ immense success and was republished ten years later. MQ29486.pdf. Pristup: 10. 12. 2018. This novel with an intriguing title was often consid- Couillard, Marie, 1983. “Une parole qui dérange: La ered as “ethnic”, given the fact that it was written in Québécoite de Régine Robin”. U: Lettres québécoises 31: French by a writer who had a different mother tongue 26‡27. URL: http://id.erudit.org/iderudit/39961ac. Pristup: and was not originally from Québec. As an immi- 10. 12. 2018. grant, Régine Robin dealt with the subject that was Derrida, Jacques, 1967. L’écriture et la différence. close to her: cultural shock and difficulties a new- Paris: Seuil. comer faced in adapting to a new country. This is why Harel, Simon, 1992. “La parole orpheline de l’écrivain this novel became an emblematic cipher of “migrant Montréal imaginaire: Ville et littérature migrant”. U: . Ur. writing”. It represents an exceptionally fascinating Pierre Nepveu i Gilles Marcotte. Montréal: Fides, 373‡418. Harel, Simon, 2005. Les passages obligés de l’écriture work, not only from the point of view of its rich con- migrante. Montréal: XYZ. tent, but also of its fragmentary structure and innova- Harel, Simon, 1994. “Montréal: une ‘parole’ aban- tive literary process. The story is not linear and, in donnée. Gérard Étienne et Régine Robin”. U: Montréal the words of the author herself, was “an experiment 1642‡1992: Le Grand passage. Ur. Benoît Melançon i both in the literary and social sense”, which would be Pierre Popovic. Montréal: XYZ: 154‡172. difficult to grasp and define. It is a work where, ap- Jonassaint, Jean, 1986. Le pouvoir des mots‡ les maux parently, the author does not respect any order, either du pouvoir. Montréal: Presses de l’Université de Montréal. chronological, spatial or logical. Indeed, it is a text- Joseph, Sandrina, 2001. “‘Désormais le temp de l’entre- patchwork created with pieces arranged pell-mell, deux’. L’éclatement identitaire dans La Québécoite de where we can find accumulated fragments of the Régine Robin”. U: Globe 4, 1: 29‡51. URL: http://id.erudit. org/iderudit/10006à0ar. Pristup: 10. 12. 2018. present and the past; flashbacks of history (personal); Lequin, Lucie, 2009. “La représentation du corps dans History (collective); real spaces (ancient and contem- la littérature québécoise: de Medjé Vézina à Nelly Arcan”. porary); imaginary spaces; a whole diversity of cul- U: Intercâmbio 2, 2: 194‡215. URL: http://ler.letras.up.pt/ tures, traditions, languages and literatures; a plurality uploads/ficheiros/8700.pdf. Pristup: 10. 12. 2018. of narrative voices; probable stories; uncertain desti- Nepveu, Pierre, 1989. “Qu’est-ce que la transculture?”. nies and so on. Nevertheless, the reader should not U: Autrement, le Québec: conférences 1988‡1989. Ur. disregard the fact that there is a thread that holds to- André Brochu. Montréal: Université de Montréal, 15‡31. gether all these so-called disordered fragments, which Robin, Régine, 1993. La Québécoite. Montréal: XYZ. finally build a certain image (material and cultural) Robin, Régine, 1997. The Wanderer. Prev. Phyllis of the spaces evoked and give an idea of endless wan- Arnoff. Montréal: Alter Ego. Sadkowski, Piotr, 2009. “La quête des Ithaques ou la dering, since the story of each chapter ends at the same transgression du sens dans les récits odyséens: La Qué- place, only to start the story again in a different way. bécoite de Régine Robin”. U: Synergies Pologne 6, 1: All these probable stories and this (outer) movement 195‡202. URL: http://gerflint.fr/Base/Pologne6t1/piotr.pdf. in space symbolize a perpetual search and reflect the Pristup: 10. 12. 2018. internal instability of an immigrant. Indeed, in the Wallas, Armin A. 2015. Kleine Einführung in das course of the heroine’s constant displacement (both Judentum. Innsbruck/Wien/München/Bozen: Studien spatial and temporal wanderings) she “picks up” one Verlag. by one the pieces of her identity puzzle. The problem- atization of identity here presents itself as a very com- plex project where the notion of space (place and also non-place) announces other recurring themes from which it cannot be dissociated, such as personal ori- gins (of heroes, of the writer), the languages she speaks and the luggage of memory. All of this contributes to a dynamic vision of the space from which emerges the question of the role it assumes in the construction of identity.
Key words: space, identity, migrant writing, French- Canadian novel, Régine Robin, La Québécoite
100 Eva VOLDICHOVÁ BERÁNKOVÁ Izvorni znanstveni rad. Filozofski fakultet, Karlovo sveuËiliπte u Pragu PrihvaÊen za tisak 7. 6. 2019.
PreskakaËica granica: inuitska æena u kanadskoj frankofonskoj knjiæevnosti*
Kanadski antropolog Bernard Saladin d’Anglure PRIKAZ ÆENE 2002. godine predstavlja svoj poznati koncept “tre- U PRVIM INUITSKIM ROMANIMA Êega spola”, opisujuÊi tako razliËite vrste djeËjeg transvestizma koje su se prakticirale u tradicionalnim PoËevπi s romanom LovËev harpun (Harpoon of inuitskim zajednicama kako bi se rijeπilo probleme the Hunter, 1969) Markoosiea Patsauqa (roen 1941), demografske, ekonomske ili psiholoπke neravnoteæe. prvim romanom jednog inuitskog autora u Kanadi koji DjevojËice koje su odgajali kao djeËake postajale su je djelomiËno na francuski preveden 1970,7 mnogo- tako “biÊa izmeu”, simboliËne posrednice ne samo brojni prikazi snaæne i hrabre inuitske æene koja se ne izmeu muπkaraca i æena, veÊ i izmeu ljudi i bogova. boji nametnuti svoje miπljenje neoËekivano promiËu Na prvi pogled ova autohtona tradicionalna “insti- vrijednosti spolne ravnopravnosti. tucija” doima se izrazito neobiËnom. Pa ipak, prouËa- Ooramik, neobiËnim proroËanskim sposobnosti- vanje prikaza autohtone æene u prvim dvama djelima ma obdarena majka protagonista Kamika, promatra u povijesti inuitske knjiæevnosti (Markoosie Patsauq: muπkarce koji napuπtaju selo “kao da ih nikad viπe LovËev harpun ‡ Harpoon of the Hunter1 i Mitiarjuk neÊe vidjeti (...) predosjeÊala je da Êe njihov lov zavr- Attasie Nappaaluk: Sanaaq2) s jedne, i u viπe romana πiti uæasnim krvavim dogaajem” (Markoosie 2011: kanadske frankofonske knjiæevnosti (Yves Thériault: 45). Kasnije, Ooramik predvia zavrπni pokolj u Agaguk3, 1958 i Tayaout, Agagukov sin ‡ Tayaout, noÊnoj mori kad joj se svi lovci prikazuju mrtvima fils d’Agaguk4, 1969; Gabrielle Roy: Neumorna rijeka (Markoosie 2011: 67). Kad Markoosie æeli izraziti za ‡ Rivière sans repos5, 1970; Jean Bédard: Pjev bijele inuitski narod karakteristiËne dvojake odnose prema zemlje ‡ Le Chant de la terre blanche6, 2015) s druge prirodnim silama, ponovno koristi dijalog dviju æena, strane, omoguÊit Êe nam da izmeu njih utvrdimo Ooramik i Toogak. Te stare prijateljice nastavljaju odreeni broj motivskih i strukturnih paralela. »ini stalno kolebanje izmeu tvrdoglave borbe za preæiv- se da je inuitska æena bila “preskakaËica granica” ljavanje (imperativ bivanja “snaænijim od prirode”) i davno prije nego πto je Bernard Saladin d’Anglure umorne rezignacije (ne bi li bilo bolje biti mrtav?) formulirao svoj koncept “treÊega spola”. koja progoni stanovnike kanadskog Arktika (Mar- koosie 2011: 65‡66). LovËev harpun eksplicitno razbija tradicionalni stereotip inuitske æene podreene muæu i plemenskim pravilima. Kao prvo, u prizoru u kojem se Ooramik dobrovoljno javlja za odlazak u pomoÊ nestalim lov- * Ovaj je Ëlanak izraen u sklopu projekta Europskog fonda za regionalni razvoj “Kreativnost i prilagodljivost kao uvjeti za cima. Muπkarci, meu kojima je do tog trenutka uspjeh Europe u meusobno povezanom svijetu” (No. CZ.02.1.01/ vladala maloduπnost, poniæeni njezinom hrabroπÊu 0.0/0.0/16_019/0000734). mijenjaju miπljenje pa naposljetku odluËuju da Êe sami 1 Markoosie [Patsauq]. 2011. Le harpon du chasseur. Québec: Presses de l’Université du Québec. U ovom Êemo se radu sluæiti novijim prijevodom na francuski iz 2011. godine koji se pokazao mnogo preciznijim od onoga iz 1970. 7 2 Nappaaluk, Mitiarjuk Attasie, 2002. Sanaaq. Transliterirao U sklopu ovoga dvojeziËnog izdanja, francuski prijevod i preveo s inuktituta na francuski Bernard Saladin d’Anglure, Catherine Ego popraÊen je originalnim tekstom pisanim inuitskim predgovor i pogovor Bernard Saladin d’Anglure. Québec: Stanké. slogovnim pismom koji se ovdje tako prvi put pojavljuje u obliku RijeË je o jedinom prijevodu romana. cjelovite knjige. Autor romana je 1969. posluπao savjet Jamesa McNeilla, tadaπnjeg “struËnjaka za razvoj knjiæevnog stvaralaπtva” 3 Thériault, Yves. 2006. Agaguk. Montréal: Le dernier havre. regije, te je svoj tekst preveo na engleski i prije nego πto je pronaπao 4 Thériault, Yves. 1996. Tayaout, fils d’Agaguk. Montréal: izdavaËa. Njegov drugi roman Krila milosti (Wings of Mercy, Éditions TYPO. 1972‡1973), kao i zbirka πest kratkih priËa pod naslovom NeobiË- 5 Roy, Gabrielle. 1979. La Rivière sans repos. Montréal: ni dogaaji (Strange Happenings, 1971), napisani su izravno na Stanké. engleskom. Prvi je put tekst LovËeva harpuna (Le Harpon du 6 Bédard, Jean. 2015. Le Chant de la terre blanche. Montréal: chasseur) objavljen pisan inuitskim slogovnim pismom u nekoliko VLB éditeur. brojeva Ëasopisa Inuktitut izmeu 1969. i 1970. godine.
101 poÊi. “Bilo ih je sram, mislim” (Markoosie 2011: 59), Saladin d’Anglure posebno naglaπava zamrπen i zakljuËuje Ooramik, sretna πto je plemenske starjeπine paradoksalan sluËaj dugotrajnih transvestita (Sipiniit) uspjela navesti na donoπenje dobre odluke. koje bi tijekom puberteta muËile teπke krize identite- Kasnije u romanu svojim odluËnim feministiËkim ta i koje bi za cijeli æivot obiljeæio njihov prvi odgoj, tonom iznenauje i neobiËan monolog jedne od kÊeri kao i svojevrsno podvajanje uzrokovano brojnim poglavice sela Kikitajoak. prijestupima granice spolova. A istovremeno:
Zovem se Putooktee (...). Imam brata i sestru i ja sam To je preskakanje postalo sastavnim dijelom njihove najmlaa. Dok sam bila malena, nisam mogla mirno osobnosti te ih je svrstavalo u zasebnu kategoriju za sjediti. Viπe sam voljela muπke poslove od æenskih! S koju predlaæem naziv “treÊeg druπtvenog spola”. ocem sam se zaputila na put i mnogo sam toga nauËila Uglavnom su bili jako cijenjeni zbog svoje polivalent- o muπkarcima i njihovim poslovima. Mislim da Êu nosti i samostalnosti, ali i zbog posebne sposobnosti uvijek biti putnica. Ne vidim se kao nekoga tko Êe se posredovanja koja je do izraæaja naroËito dolazila na na dulje vrijeme zadræati na mjestu. Previπe volim podruËju religije. (Saladin d’Anglure 1992: 841) pustolovinu! (Markoosie 2011: 77) Ne samo da muπkarci iz njezina plemena ne Naime, ti su Sipiniiti, “biÊa izmeu”, simboliËni nalaze niπta πto bi joj prigovorili, veÊ hrabrost ove posrednici i posrednice izmeu muπkaraca i æena, ljepotice potiËe ljubav u Kamiku koji se po svaku sluæili i kao posredovatelji izmeu ljudi i bogova, cijenu æeli njome oæeniti, te budi divljenje drugih buduÊi da je simboliËni transvestizam predstavljao mladih muπkaraca (Issa) iz njezine okoline. jednu od neizostavnih sastavnica inuitskog πama- »ini se da isti duh tolerancije vlada i u prethodnoj nizma. Bio je predodreen za ulogu posrednika u generaciji, buduÊi da Putookteein otac Angootik i sam, svakom smislu te rijeËi: za jednog seoskog poglavicu, pokazuje neobiËnu Ako je u kozmogonijskoj inuitskoj misli, kao πto smo razinu poπtovanja prema æenama. Nimalo se ne protivi ranije vidjeli, razlikovanje spolova prvo razlikovanje, ideji o æenskom sudjelovanju u potrazi za nestalim ono koje sluæi promiπljanju drugih razlikovanja, tada lovcima (“svatko tko nam se æeli pridruæiti u ovoj pojedinac koji je od ranog djetinjstva odgajan u duhu potrazi je dobrodoπao”, Markoosie 2011: 82), a Ëak preskakanja te granice u odrasloj dobi postaje preska- se i odriËe tradicijskog prava koje mu omoguÊava da kaË granica, sposoban da ih sve preskoËi. To je ujedno utjeËe na izbor braËnog druga Ëlanova svoje obitelji. i definicija πamana koji mora znati preskoËiti ne samo Kad Netsiak od njega traæi Putookteeinu ruku, on mu granicu spolova, nego i granice sa æivotinjskim i s nad- odgovara: “Tu odluku prepuπtam svojoj kÊeri” (Mar- naravnim svijetom. (Saladin d’Anglure 1992: 841) koosie 2011: 105). Roman Sanaaq spisateljice Mitiarjuk Attasie Kao πto u predgovoru knjige istiËe Daniel Char- Nappaaluk predstavlja upravo takvu priËu o treÊem tier: spolu, izgraenu oko naslovne junakinje o Ëijem se prijelaz prema ravnopravnom druπtvu muπkaraca i æena svakodnevnom æivotu prije i nakon dolaska prvih u djelu je simboliziran premjeπtanjem Kamikova za- bijelaca na inuitske prostore pripovijeda. selka prema selu Kikitajoak s druge strane kanala, selu u kojem æive Putoktee i Angootik, likovi koji takvu ravnopravnost smatraju vrijednoπÊu. “PRESKAKA»ICE GRANICA” U KANADSKOJ Moderni prikaz odnosa izmeu spolova, koji je u FRANKOFONSKOJ KNJIÆEVNOSTI svom djelu skicirao Markoosie, dalje razvija Mitiarjuk Attasie Nappaaluk (1931‡2007) u drugom inuitskom Zanimljivo je primijetiti da su kanadski franko- romanu u povijesti Sanaaq, napisanom 1950-ih, fonski autori, iako nisu bili upoznati s ovom osobi- objavljenom 1983. i prevedenom na francuski 2002. toπÊu inuitske kulture (prijevodi priËa o Sipiniitima godine. Antropologu Bernardu Saladinu d’Anglureu na francuski objavljeni su kao knjige tek nakon 2000. (koji je napisao i predgovor knjizi) ovaj roman omo- godine), svejedno bili skloni prikazivanju inuitske guÊuje da izrazi ideju “treÊeg spola” koja je i nadah- æene kao svojevrsne “preskakaËice granica”. nula ovu studiju. Tradicionalne inuitske zajednice Prvi se u tu tradiciju upisao Yves Thériault prakticirale su brojne vrste djeËjeg transvestizma. (1915‡1983) svojim romanom Agaguk (1958). Nje- Naprimjer: gov se tekst otvara razliËitim naËinima Ëitanja ‡ moæe ga se Ëitati kao krimiÊ, epopeju o kanadskom Arktiku, u obiteljima sa samo muπkom ili samo æenskom dje- ljubavnu priËu, kroniku inuitskih obiËaja, ali i kao com, nerijetko bi jedno dijete oblaËili i odgajali kao da priËu o nevjerojatnoj emancipaciji. je suprotnog spola, oponaπajuÊi tako brata ili sestru Naime, lijepa Iriook, koju protagonist uzima za koje nisu imali. (...) Socijalizacija starije ili mlae kÊeri Ëesto bi se tako odvijala na obrnuti naËin sve do prve æenu, na poËetku priËe ima tek Ëetrnaest godina i svom menstruacije koju se slavilo kao da je djevojka ubila muæu upuÊuje “raznjeæen pogled, joπ podloæniji od veliku divlju æivotinju (dok bi se u normalnoj situaciji onog πto je oËekivao” (Thériault 2006: 2). Niπta ne slavilo kao da je rodila sina); od tog je dana morala upuÊuje na to da Êe njezina sudbina biti razliËita od nositi æensku odjeÊu. (Saladin d’Anglure 1992: 840) sudbine ostalih udanih æena Ëiji se æivot sastoji od
102 naizmjeniËnog odræavanja koliba i iglua, raanja, guk, Iriook i njihova djeca postupno prelazi na stranu ævakanja koæe i πutnje. No, kako napreduje radnja neinuitskog. romana, Iriook poËinje zadirkivati Agaguka zbog Isprva je rijeË o paru odvojenom od plemena koji, su- njegove hvalisavosti (14), uËi ciljati (85), prati muæa protno obiËajima, odnosno tradiciji, odluËuje æivjeti u lov na tuljane (128), preuzima inicijativu u krevetu sam u tundri. U tom individualistiËkom ponaπanju ima (137), razvija sofisticiranu strategiju argumentacije neËeg “bjelaËkog” te se Ëini da Agagukova ljubav kako bi muæa odgovorila od preopasnih aktivnosti kao prema Iriook poprima monogamni oblik koji je takoer πto je lov na plutajuÊim ledenjacima (141) te pokazuje u suprotnosti s naËinima i obiËajima. Ne bjeæi li ovo da je sposobna kilometrima hodati noseÊi koæu i meso dvoje mladih iz sela, daleko se pritom skrasivπi, upravo ubijenih æivotinja. Nakon ritualne borbe s Velikim kako bi se zaπtitili od nepoæeljnog promiskuiteta? Ne Bijelim Vukom, teπko ranjen i unakaæen Agaguk ne proizlazi li takvo ponaπanje iz svojevrsnog bivanja stra- moæe viπe izvrπavati tradicionalne muπke zadatke nim, stranom? (Brochu 2006: XVI) tijekom cijelog jednog mjeseca pa Iriook tako na sebe Iako se isprva Ëini da se Iriook podreuje muæevoj preuzima i izgradnju zimskog iglua i ruπenje ljetne volji, ona Agaguka postupno privodi osvjeπtavanju nastambe (232), malog Tayaouta na Ëuvanje povjerava vlastitih djela, u njemu budi osjeÊaj krivnje zbog njegovu ocu (236) kako bi mogla otiÊi u lov (238) i Brownovog ubojstva, te ga dovodi do prihvaÊanja na taj naËin omoguÊiti obitelji da preæivi. »ak i nakon spolne ravnopravnosti i otkrivanja vrijednosti tradicio- muæeva oporavka Iriook nastavlja prestupati granicu nalno shvaÊanih kao æenskih (sluπanje drugih, njeæ- spolova: preuzima glavnu rijeË u prisutnosti bijelog nost, milosre). Iz knjige se ne moæe sa sigurnoπÊu policajca kako bi zaπtitila Agaguka (269), ispravno zakljuËiti proizlazi li Iriookina moralna superiornost osumnjiËenog za ubojstvo trgovca Browna te napo- iz njezine bliskosti sa svijetom bijelaca (na kraju kra- sljetku od muæa uspijeva dobiti obeÊanje da nikad viπe jeva, stekla je osnovno obrazovanje od jednog misio- neÊe ubiti (284). nara) πto joj je u jednoj mjeri omoguÊilo da okusi Emancipacija te mlade æene svoj vrhunac doseæe slobodu i ravnopravnost (“Ne rasuuje li Iriook kao u zavrπnom poglavlju romana pod naslovom “N’akok- bjelkinja u eskimskoj koæi?” ‡ Brochu 2006: XXI), sanik” (“SreÊa”) u kojem se Iriook protivi Agagukovoj ili je Yves Thériault svoju junakinju zamislio kao namjeri da usmrti njihovu novoroenu kÊer, u skladu obdarenu odreenim krπÊanskim osobinama, buduÊi sa starim obiËajem prema kojem treba ostaviti samo da je bio odgojen u duhu tradicionalnog katoliËkog onoliko æena koliko je potrebno za reprodukciju ple- morala. mena i da se valja rijeπiti “nepotrebnih usta”. Iriook Neki prouËavatelji kao πto su Robert Major ili Ëetiri puta pokuπava muæa odgovoriti od Ëedomorstva. Alain Person smatraju da bi se Iriookina rastuÊa vaæ- Prvo mu prijeti puπkom. Potom ga namjerava napustiti nost, kao i umjereniji, liriËniji ton nekih prizora, mogli i sa sobom uzeti malenog Tayaouta. Zatim ga æeli barem djelomiËno pripisati sudjelovanju piπËeve æene uvjeriti predlaæuÊi simboliËnu zamjenu jednog odu- Michelle Thériault u pisanju Agaguka: zetog æivota (Brownovog, kojeg je Agaguk ubio) za poπtedu jednog drugog (onog njezine kÊeri). Na- Yves Thériault posjeduje imaginacija i stvaralaËka posljetku priprema vlastiti odlazak (odnosno vlastito moÊ, on je fabulator, pripovjedaË; Michelle Thériault nestajanje, ako taj dio teksta Ëitatelj shvaÊa kao eufe- je umjetnica razuma i osoba dobra ukusa koja spreËava da roman upadne u pretjerivanje i upitno samozado- mizam za samoubojstvo): voljstvo. (Major 2004: 24) ‡ Idi, ubij malenu ‡ rekla je hladno. ‡ Hajde. UËini Kako god bilo, prva Agagukova inicijacija (borba kako æeliπ. Ti si u pravu, ti si gospodar. ‡ Vratila se, s Velikim Bijelim Vukom) koja od njega Ëini velikog sjela na klupu od leda i viknula: ‡ No, hajde. Kad veÊ to æeliπ, hajde! Ja ti ne prijeËim. Ja Êu otiÊi. Ne trebaπ lovca i potpunog inuitskog muπkarca postupno vodi mi ni ti, niti Tayaout, niti kÊi. (358) do druge inicijacije koja junaka “civilizira”, moralizira i modernizira (prema miπljenju nekih suvremenih Postupno oslobodivπi Agaguka utjecaja starih Ëitatelja, moæda i izvan okvira vjerojatnog), otvarajuÊi obiËaja, Iriook ga na kraju uspijeva uvjeriti u neza- njegov duh humanistiËkim vrijednostima i ËineÊi od mislivo, to jest u to da mu je æenina prisutnost vaænija njega osjetljivije i samog sebe svjesnije biÊe. Divljak od prisutnosti muπkog djeteta te da bi, umjesto da koji je za vrijeme poroda tukao svoju æenu kako bi zapoËinje novi æivot gospodara s drugom mladom zaustavio njezino jaukanje postepeno se preobraæava pokornom Inuitkinjom, bolje bilo zadræati Iriook, “tu u uravnoteæenog i sretnog mladiÊa koji se “ne [æeli] æenu koja je pripadala samoj sebi i koja nije bila poput viπe boriti. Ne [æeli] viπe slijediti tradiciju” (Thériault drugih, koja je bila bolja od svih drugih i koja mu je 2006: 359). Ukratko, dok Iriook s jedne strane u sebi bila neprocjenjiva” (139). otkriva muπke kvalitete, Agaguk naposljetku bez Sve upuÊuje na to da Iriook nije samo preska- povrijeenog narcizma prihvaÊa vlastitu æenskost. Par kaËica granice spolova, nego i osoba koja se dubinski koji je proπao takvu inicijaciju na kraju prima zavrπni koleba izmeu inuitske tradicije i zapadnjaËkih vrijed- dar neba te postaje roditeljima blizanaca snaænog nosti. Kao πto André Brochu primjeÊuje u svom pred- simbolizma ‡ dugo odbijana djevojËica i joπ jedan govoru romanu, avantura uæe obitelji koju tvore Aga- djeËak. Na taj se naËin unutar obitelji obnavlja rav-
103 noteæa izmeu spolova te razdoblju “transvestizma”, nizirati, donijet Êe propise o tome kako obraivati prema miπljenju Bernarda Saladina d’Anglurea, moæe kamen. Mi Êemo postati obrtnici, a oni trgovci. U doÊi sretan kraj. velikim gradovima na jugu, u Montréalu, kako ga veÊ U nastavku romana koji se 1969. pojavio pod zovu, u Torontu, u Québecu, ljudi Êe prodavati naπe naslovom Tayaout, Agagukov sin (Tayaout, fils skulpture, iz njih izvlaËiti veliku zaradu, bit Êe bogati, okiÊeni najljepπim krznima, a mi Êemo za to vrijeme d’Agaguk), Iriook igra daleko manje vaænu ulogu. raditi za njih. I postat Êemo zauvijek njihovi robovi. Nadalje, kao da je autor poæalio πto ju je previπe NauËit Êe nas posjedovati stvari bez kojih smo se pribliæio bjelaËkom mentalitetu, njezin lik sada, para- tisuÊama godina snalazili i svi Êemo postati robovi doksalno, razvija u smjeru tradicionalnih vrijednosti. posjedovanja. Bijelci Êe biti posvuda, sve Êe odreivati, Kad polarni medvjed rani njezina sina Tayaouta, odluËivat Êe o naπim najmanjim postupcima, o najma- Iriook sanja proroËanske snove u kojima medvjed njim naπim djelima. Svi koje poznajeπ, Ayallik, svi uzima oblik muπkarca, ljutog pretka. ZahvaljujuÊi ostali, πto Êe oni raditi? Obraivat Êe taj kamen i to svom daru proricanja, Iriook “zna” da Êe se na kanad- viπe neÊe imati smisla, a muπkarci, æene, bijelci svih skom Arktiku dogoditi neπto kobno i da Êe ta nesreÊa vrsta, u gradovima na jugu, bit Êe naπi gospodari. doÊi po njezinoj obitelji. Osim toga, svog sina podr- Misionari Êe biti njihovi pomoÊnici, drugi bijelci tako- er, pogotovo oni iz vlade. S nama Êe biti gotovo. Sve æava u potrazi za magiËnom stijenom (zeleni steatit) zbog Agaguka. (...) No, hajde! Idi, ubij ga! (151‡152) koja inuitskim figuricama i amuletima pridaje magiË- nu moÊ. Paradoksalno, put Iriookine emancipacije na- Tayaout otkriva velike naslage te morske stijene posljetku dovodi do okretanja protiv bijelaca (Ëiju je na jednom otoku uz obalu Labradora te ga donosi vjeπtinu argumentiranja i rjeËitost ipak preuzela), inuitskom narodu kako bi od njega poËeli izraivati uËvrπÊivanja njezina konzervativnog poloæaja Ëuva- svete predmete i tako obnovili tradiciju svojih preda- rice tradicije predaka i okretanja protiv braËne ljubavi ka. Istovremeno, Agaguk je u iskuπenju da za dva koja je u prvom romanu bila njezina glavna osobina i dolara po komadu figurice proda nekom Ronu Jonesu snaga. Nova je Iriook nesumnjivo u pravu iz toËke koji bi ih na jugu prodao bijelcima, ljubiteljima egzo- glediπta inuitske logike (koju je inaËe cijeli æivot tiËnih predmeta. Uzalud ga njegova æena pokuπava odbijala), ali prizor koji slijedi nakon πto Tayaout odgovoriti: smakne Agaguka pokazuje sav uæas nazadovanja mla- de æene po pitanju ljudskosti: Ne bi se smjelo to uËiniti, rekla je Iriook. Morska je stijena sveta, ponovno nam je dana, a po tvom sinu Iz svih je iglua iznenada izronila gomila Eskima s Tayaoutu djelovali su duhovi. Prodaja ovih predmeta Iriook na Ëelu i svi su urlali od uæasa, skakali praveÊi bijelcima uvrijedila bi naπe bogove, a Tayaout bi bio luaËke geste, valjajuÊi se po zemlji obuzeti nekon- ljut. (Thériault 1996: 114) troliranom masovnom histerijom. (155) Sve joj govori da Êe se dogoditi nesreÊa, ali sada se Ona koja je Agaguka privela ljudskosti, nakon osjeÊa potpuno nemoÊno: Agaguk je prodao obraene komade stijene. Djelo je poËinjeno. Zlo se ispunilo. nasilne muæeve smrti vraÊa se svojevrsnoj primitivnoj Nitko viπe ne moæe vratiti vrijeme. Treba pretrpjeti animalnosti, stapajuÊi se s ostatkom plemena koje kaznu, a ona Êe doÊi neizbjeæno kao πto dolaze godiπnja postupno desetkuje alkohol, rastakanje tradicionalnih doba ili promjene vremena. Agaguk je zgrijeπio protiv struktura i potpuna ovisnost o svijetu bijelaca. svih nepoznatih sila, a protiv svih nepoznatih sila, koli- Gabrielle Roy (1909‡1983) predlaæe vlastito vi- ko se god snaænim smatrao, niti on niti itko drugi tko enje prestupanja granice spolova u Rijeci bez odmora bi htio ne bi mogao niπta napraviti. (Thériault 1996: (La rivière sans repos, 1970), “kratkom romanu kojem 120) prethode tri eskimske pripovijesti”: Sateliti (Les Sat- ellites), Telefon (Le Téléphone) i Invalidska kolica Ista Iriook koja je u Agaguku πtitila muæa kakav (Le Fauteuil roulant). »etrdesetdvogodiπnju Deborah, god bio i koja ga je nastavljala voljeti usprkos nje- protagonisticu prve pripovijesti, pleme veÊ u toj dobi govom unakaæenom, u vuËjem napadu napola po- smatra “staricom” jer je oboljela od raka i viπe ne jedenom licu, ovdje ga naposljetku prijavljuje ple- moæe raditi. Ponovno se tradicionalni inuitski svijet menskom πamanu te u nekoliko navrata Tayaouta sudara s napretkom zapadne medicine koja odbija nagovara da ubije svog oca: prihvatiti smrt ako se ona smatra preuranjenom ili ako Onda je Iriook malo nakrivila glavu i πapnula: ‡ On ju je s odreenom koliËinom vjerojatnosti moguÊe mora umrijeti, svakako. ‡ Tayaout ju je zaprepaπteno izbjeÊi: gledao. Ponovila je, potpuno bezosjeÊajno: ‡ On mora umrijeti. A ti ga moraπ ubiti. (150) ... niπta viπe nije bilo kao prije. ‡ Prije ‡ rekao je [stari Isaac] ponosno ‡ ne bismo se toliko namuËili da sprije- Bio je tvoj otac. I dalje je, takva je priroda. Ali viπe to Ëimo smrt jedne æene kojoj je doπlo vrijeme. Niti ne zasluæuje biti. I ja ga se odriËem. (151) muπkarca, kad smo kod toga. ‡ Ima li smisla ‡ upitao je stari Eskim ‡ s toliko truda pokuπavati sprijeËiti smrt ShvaÊaπ li πto je uËinio? Naπa posljednja prilika, nekoga tko Êe ionako sutra umrijeti? (Roy 1979: 17) posljednja milost koju smo primili. Od sada nas bijelci dræe u πaci. Vidjet Êeπ kako Êe dotrËati. Sve Êe orga-
104 Kanadska vlada πalje hidroavion po Deborah u kupanja javne spektakle. Kako bi joj æivot πto je viπe njezino rodno selo kako bi je prebacili u bolnicu na moguÊe nalikovao æivotu bijelaca, mlada majka jugu. BolniËarke joj uzimaju stare pokrivaËe izjedene mijenja namjeπtaj u nastambi te svoje dijete obasipa moljcima i pokrivaju je “novim, bijelim i Ëistim” (25), darovima i oblaËi ga u najskuplju moguÊu odjeÊu. Za peru je, Ëeπljaju i ureuju (27) pa je posjedaju “mirno inuitsku tradiciju Elsa iskazuje iskljuËivo prezir. na oblake” (29) i vode na dugo putovanje u zemlju Situacija se iz temelja mijenja u drugom dijelu zelenila u kojoj se ljudi oblaËe lagano, okruæuju “tako knjige u kojem Elsa, zgroæena i dezorijentirana stal- mrπavim i krhkim” (32) kuÊnim ljubimcima te se nim depresijama bjelkinja koje ju zapoπljavaju, kreÊe uokolo kreÊu vlakovima i automobilima (35). Kao unazad, napuπta grad i vraÊa se æivotu na stari naËin, prva predstavnica svog sela koja je dospjela tako dale- usred leda, s novim partnerom i sinom koji sve viπe ko na jug, Deborah otkriva Ëari toplog tuπa (38), raste. Naime, πestogodiπnjeg Jimmija valja poslati u moderne Ëetke za kosu, cigareta (39) i egzotiËnog voÊa πkolu. Bijeg inuitske obitelji od dræavnih institucija i (41), a onda je napada zlo s kojim se nikad prije nije njihovih zahtijeva naposljetku ugroæava æivot male- upoznala ‡ do sada. Nakon operacije i oporavka nog djeËaka kojem su za preæivljavanje potrebni anti- puπtaju je dakle da se vrati svojima. No taj se povratak biotici. ispostavlja pogibeljnim, odnosno nemoguÊim. Debo- TreÊi pak dio romana donosi Elsin povratak rah se postupno naviknula na bjelaËki æivot u bolnici bjelaËkom æivotu nakon viπe godina atavistiËkog do te mjere da se viπe ne moæe vratiti svojim prethod- otpora. Kao i svaki put, Elsa ide do kraja vlastitih nim navikama: “jedva da je jela; sve joj je sada snaga, nedostaje joj mjere i pretjeruje u svakom donosilo bol u srcu” (46); “viπe nije razmiπljala sasvim smislu. Cijele dane i noÊi provodi πivajuÊi inuitske kao oni, Ëak se viπe nije moglo procijeniti o Ëemu je parke namijenjene trgovinama suvenira samo kako razmiπljala” (49). Deborah, ta æena izmeu dvaju bi svom sve razmaæenijem Jimmiju mogla priuπtiti vremena, izmeu æivota i smrti, postaje apatrid, nepri- bicikl (263), kaubojski kostim (265), opremu za lagoena kako kod svojih, tako i na jugu. Smrad i bejzbol (270) i za hokej (272) te ga naposljetku upisati kroniËni manjak zraka i slobodnog mjesta u muæevoj u prestiæne privatne πkole. Uπavπi u pubertet, taj djeËak nastambi muËe je toliko da se naposljetku baca prema koji je oduvijek bio loπ uËenik poËinje redovito bjeæati santi leda na kojoj su Inuiti tradicionalno napuπtali od kuÊe i iz πkole, a malo nakon πesnaestog roendana svoje “starce” kako bi po njih doπla smrt. odlazi zauvijek. PriËa se da se pridruæio ameriËkoj Deborina tragiËna sudbina slikovito predoËava vojsci, poput svog oca kojeg nije upoznao. sudbinu drugih Inuita koji se i sami nalaze zaglavljeni, Izgubivπi volju za æivotom, Elsa se vraÊa meu zarobljeni izmeu dvaju svjetova, izmeu tradicije Inuite i prepuπta propadanju. Sa svojih Ëetrdeset koja je znaËila smrt, odnosno njezino poæurivanje prije godina starosti, Elsa je stara zapuπtena æena. Jedina stvarnog gubitka snaga, i zapadne civilizacije sa nada koja je joπ dræi na æivotu vezuje se uz jedan svojim idejama zasluæene mirovine i zaπtite starijih. dogaaj, odnosno uz glasine o jednom dogaaju koji Uzalud se stari Isaac u svojoj nastambi vrti u krug u se navodno odvio na nebu iznad njezina sela. Jedan potrazi za neËime πto bi ga zaokupilo: je ameriËki pilot navodno na lokalnom radiju rekao:
Ali Ëime se baviti? Loviti? Viπe nije bilo sobova. Onda “Hell! Odakle se vraÊam? Iz Vijetnamskog rata u kojem moæda pecati? Da, ali od trena kad poËneπ primati sam odradio svoje, vjerujte mi. Kamo idem? Trenutno, mirovinu, kad dobijeπ ono nuæno i kad te niπta viπe ne na arktiËku misiju koja me dovela do prelijetanja vaπeg tjera da se trudiπ, Ëemu sva ta muka? Moæda se neπto u zanimljivog kraja” (...) Rekao je s pomalo podruglji- Ëovjeku slamalo kad je primao bez jednakog davanja vom njeænoπÊu: “Hello draga” pa su se dvije-tri rijeËi zauzvrat. (Roy 1979: 48) izgubile. Nekome se uËinilo da je rekao “draga mala majko...” Netko je drugi pak Ëuo “Vidjet Êu te jednog Dakle, da bi se izazvalo granice, viπe nije potrebno od ovih dana...” Otac Eugène je pak vjerovao da je iÊi na jug. Jug se veÊ zaputio prema sjeveru kako bi razabrao “Jednog Êeπ dana Ëuti novosti o meni.” U ga malo pomalo progutao, asimilirao i preoblikovao svakom sluËaju, bilo je gotovo. Ljudi koji su dotrËali na svoju sliku. Iako toga joπ nisu svjesni, svi Êe “stari” kako bi avion pratili pogledom veÊ ga gotovo nisu Inuiti prije ili kasnije zavrπiti na Deborinom putu, mogli razabrati. (Roy 1979: 308‡309) kolebajuÊi se izmeu okrutnih ali ponosnih tradicija i podmukle poniæavajuÊe milosti velikih bolnica koje Tako to dijete koje je “doπlo s neba” (312), od im nude bijelci. kojeg je i preuzelo boju oËiju, na kraju to isto nebo Tim temeljnim kolebanjem izmeu dva nekom- uzima natrag, a njegovoj jadnoj majci niπta od toga patibilna naËina æivota takoer je obiljeæen i roman nije jasno. ZaËet silovanjem, mali je Jimmi ispunio Neumorna rijeka kojem tri novele sluæe kao svoje- cijeli Elsin æivot, tjerajuÊi je naizmjence iz jedne u vrstan uvod. Na povratku iz kina, mladu inuitsku drugu krajnost, iz pokorne imitacije bijelaca u divlji i djevojku Elsu siluje jedan ameriËki vojnik. Devet otpoËetka na propast osueni otpor. Nakon 40 godina mjeseci kasnije, poraa plavokosog djeËaka plavih fiziËke i mentalne alijenacije, stara, bezuba i uπiËava oËiju. Oduπevljena tim Ëudom, Elsa ponosno pokazuje Inuitkinja obilazi obale rijeke Koksoak pretraæujuÊi svog Jimmija izvodeÊi od svakodnevnog djetetovog nebo i izmiπljajuÊi holivudske zaplete o tom tajan-
105 stvenom pilotu koji bi mogao biti njezin sin. Nije li dok Jensingoak od zajednice dobiva pristanak za æe- uËinila sve kako bi postao savrπenim bijelcem, sliËnim nidbu s Mary Butterworth. onima kojima se toliko divila? No, putem je zaboravila Tuglavina potom uzima druge æene te, isko- da Êe kad odraste to dijete ostaviti majku s druge strane riπtavajuÊi Ëinjenicu da je takav obiËaj suprotan granice koju je sama prestupala cijeloga æivota. Avioni krπÊanskom nauku, otjera Mikak. Jensingoak je spa- i radio-valovi koji prolaze nad glavom stare dementne πava od sigurne smrti postavπi njezinim ljubavnikom. Else simboliziraju konaËno razdvajanje dvaju svje- Ova apsurdna situacija ‡ jedan misionar ulazi u spolni tova. Prelazak preko granice bio je tek privid, isto- odnos s jednom Inuitkinjom kako bi je spasio od dobno oËajan i kiËast san, poput sanjarenja mlade smrzavanja nakon πto ju je muæ napustio zbog for- djevojke na kobnom povratku iz kina nasuprot ame- malnog shvaÊanja Deset boæjih zapovijedi ‡ dobar je riËke baze. pokazatelj toga da se “preskakaËi granica” nalaze s obje strane. Posljednji roman koji Êemo analizirati je Pjev Nakon Jensingoakova odlaska prema novim bijele zemlje (Le Chant de la terre blanche, 2015) zemljama misije na kanadskom Arktiku, Mikak si Jeana Bédarda. Stara Inuitkinja Mikak, pripovjedaËica izgrauje iglu za samu sebe, boravi u druπtvu samo u romanu, o svom æivotu priËa jednom ranjenom jednog psa, lovi i ribari poput muπkarca, æiveÊi u me- gavranu te se naposljetku prepuπta smrti na stari naËin, uprostoru, izvan svih pravila, na sablazan obiju za- ostavljena na santi leda. jednica: Njezina priËa simboliËno zapoËinje dolaskom jedrenjaka na kojem plovi istraæivaË Jean Haven, Moja je izolacija predstavljala ritualni Ëin. InaËe bi me kojeg Inuiti prozivaju Jensingoak, u pratnji izaslanstva moja obitelj doπla traæiti u duhu pomirenja, ili bi me Moravske braÊe8 koja na kanadskom Arktiku æele ostavili da umrem. Nijedna se druga obitelj nije trebala ustanoviti misiju. Iako je snaæno privlaËi Jensingoak, uplitati. Spasivπi me, Jensingoak je uvrijedio moju Mikak se podaje lokalnom muπkarcu te je prati uobi- obitelj. Trebao me je uzeti k sebi, ali nije to uËinio jer Ëajena sudbina mladih inuitskih æena: je odbijao imati dvije æene. Ja sam stoga bila prepuπtena samoj sebi. Osuenica. Prije nego πto je otiπao prema Nutarrak (...) je æelio mene kako bi nastavio svoj put. Okkaku, Jensingoak mi je dao alate za lov, æeljezne Nerkingoak, moj otac, dao je dopuπtenje. Nutarrak je vrhove, pa Ëak i sjekiru i noæ. To je ubrzalo njegov tada posadio svoje sjeme u moju utrobu æarom onoga odlazak, jer je u isto vrijeme napravio prijestup i prema koji je svjestan da je tek muπkarac koji se moæe nastaviti pravilu BraÊe i prema pravilu Inuita. Ja sam tako lovila, samo pomoÊu æene. IduÊeg proljeÊa, Tootak je pohlep- a oni su me odbacivali. Pa ipak, preæivljavala sam, a u no pio moje mlijeko, a Nutarrak je ponosno pred paak njihovim sam oËima prepoznavala strah. (Bédard, iglua bacao tuljanovo meso i ribu. Gledao me kako 2015: 185‡186) njegovo potomstvo vezujem sa svojim. Gledao me kako πijem koncem. Pazila sam da svoje snove ne ispre- Ubrzo potom, Mikakina sestriËna Nattoraliq pri- pletem sa svojim æivotom. (Bédard 2015: 53) druæuje se svojoj roakinji. Zajedno æive u slobodi, love tuljane i ruπe stabla, a noÊu se u igluu privijaju Tijekom jednog odlaska u lov, “kablunati” (europ- jedna uz drugu: ski doπljaci, uglavnom dobavljaËi) se zabavljaju ubija- njem inuitskih muπkaraca i otimanjem njihovih æena. Unutra je bilo toplo. Bile smo se napola svukle kako Mikak je oteta zajedno s nekim drugima te viπe godina bismo se osuπile. Promatrala sam Nattoraliq dok jede. provodi na bjelaËkim brodovima i u gradovima gdje Jela je na svoj naËin: uzimala je jedan kraj mesa u zube je nauËila Ëitati i svladala osnove engleskog. Po po- i, pridræavajuÊi ga ustima, rezala svojim uluom. Vatra vratku, pomaæe Jensingoaku i drugoj Moravskoj braÊi je njezine pokrete Ëinila krvavima. Njezine su usne na da se skrase i zapoËnu pokrπtavanje Inuita koji se tome mjestu komadanja sliËile joπ uvijek kucajuÊem srcu kanadske guske. Bio je to prvi put da sam jednu æenu ne protive, jer su u stalnoj prisutnosti BraÊe vidjeli promatrala onako kako muπkarac promatra æenu. Priπla najbolju zaπtitu protiv barbarstva bijelih dobavljaËa. sam joj... (Bédard 2015: 189) Oko kuÊe Moravske braÊe formira se zajednica dvade- set inuitskih obitelji te zapoËinje dugo razdoblje suæi- Od svih ovdje prikazanih autora, Jean Bédard vota s usponima i padovima. Mikak inuktitutu podu- prikazuje najveÊu razinu prijestupa, barem u druπtve- Ëava Sestre koje su se doπle pridruæiti misiji. Ona pak nom i seksualnom smislu. Kakve god naravi bili usavrπava engleski te napreduje u njemaËkom. Æivi s njihovi prijestupi, likovi u djelima Yvesa Thériaulta i jednim drugim Inuitom, nepovjerljivim Tuglavinom, Gabrielle Roy nikad ne razbijaju strukturu obitelji. Agaguk æivi u monogamnom odnosu s Iriook, De- borah s muæem takoer, a Elsa sa sinom predstavlja 8 Moravska braÊa su krπÊanska zajednica Ëiji korijeni seæu obitelj s jednim roditeljem. Dakako, u drugim se do reformatora Jana Husa. Nadahnuti su naukom velikog pedagoga romanima pojavljuju prijestupi granice spola buduÊi i filozofa univerzalne demokracije i pacifizma Comeniusa. BjeæeÊi da æene Ëesto obavljaju muπke zadatke (Iriook) i od okrutnih progona u Europi, kako od strane katolika, tako i od strane protestanata, Moravska braÊa uspostavila su brojne misije zamjenjuju oËeve (Elsa), ali heteroseksualnost ostaje u sjevernim krajevima, pogotovo na Grenlandu i Labradoru. princip koji se ne krπi.
106 ZajedniËki æivot lezbijskog para dviju Inuitkinja VeÊina protagonistica koristi πamanske tehnike, naposljetku biva prihvaÊen (“buduÊi da se kod nas od proroËanskih snova pa do gotovo ezoteriËnih me- uvijek poπtuje one koji preæive, zadobile smo poπto- dicinskih praksi sluæeÊi se svim vrstama vraËanja. vanje” ‡ Bédard 2015: 201), sve dok mu nakon neko- Njihove sposobnosti kao πto su vienje bliænjih na liko godina Tuglavina ne stane na kraj, otjeravπi daljinu, komunikacija sa svijetom bogova i demona Nattoraliq kao neËistu i ukrcavπi Mikak protiv njezine (koji se u oba sluËaja ne mogu odvojiti od umrlih volje na obiteljski brod kojim kreÊe u potragu za predaka), izvrπavanje nevjerojatnih ozdravljenja i novim teritorijima pogodnima za prodaju krzna predvianje buduÊnosti, predstavljaju neprocjenjiv (“trebao nam je vodiË i prevoditelj” ‡ Bédard 2015: pripovjedni pokretaË. 201). Prijestupi granice spola i prelaæenje granice Nakon novih zapleta, Nattoraliq od BraÊe dobiva izmeu ljudskog i æivotinjskog (Iriook i Mikak) malo ime Marije Magdalene te naposljetku poËne æivjeti u su rjei, ali stoga Ëitateljima joπ zanimljiviji, jer ih celibatu okruæena tuæno kreposnom Jensingoakovom pripovjedaËi eksplicitno naglaπavaju. OpÊenito, razina obitelji dok Mikak, ta “izgubljena kÊi” (219), zauvijek prijestupa puno je viπa kod muπkih autora nego kod ostaje nepodreena, ona koju se ne moæe asimilirati, Gabrielle Roy. “jedina koja nije krπtena” (220), ali i jedina na Ëija se Dok se djela Thériaulta i Roy javljaju u okvirima znanja BraÊa oslanjaju tijekom svojih ekspedicija na razdoblja 1950‡1970, koje je usko vezano uz kve- sjever. Ona je posrednica koja nigdje ne pripada: beËku nacionalnu emancipaciju, roman Jeana Bédarda i sam je odraz vremena u kojem je nastao ‡ toËnije, BraÊa imaju svoju priËu, Inuiti pak svoju, a moja bi mogla razvezati neke uzice koje su se dobro potrudili sadaπnjeg. Ustvari, na sve primjenjiva Mikakina sud- priËvrstiti. Zato me ne æele Ëuti! (Bédard 2015: 246) bina (iako se smatra da je radnja romana smjeπtena u 18. stoljeÊe) predstavlja svojevrsnu prefiguraciju Sama na santi leda, bez hrane tijekom zadnjih pet aktualnih pitanja postmoderne, migracije, roda, od- dana i bez drugih sugovornika, Mikak svoju æivotnu nosno transkulturalnog. priËu pripovijeda jednom starom gavranu prije nego πto umre pomirena s Prirodom. Yves Thériault i Gabrielle Roy nisu poznavali Prije zakljuËka, prikaæimo razliËite tipove prije- radove Markoosiea, kao ni Mitiarjuk Attasie Nappaa- stupa granica koje inuitske æene poduzimaju u fran- luk, te su se u svojim priËama vodili drugim logikama kofonskim romanima: i vrijednosnim sustavima. Pa ipak, ovih pet autora, dvoje Inuita i troje frankofonskih Kanaana slaæu se oko prikaza inuitskih æena kao svojevrsnog “treÊeg” muπkarci / Inuiti / æivi / mrtvi ljudi / identiteta (spolnog, nacionalnog, metafiziËkog, rod- æene bijelci (ukljuËujuÊi æivotinje nog), kao onih koje preskaËu sve moguÊe granice. U i πamanske prakse) tom bi se smislu izraz “drugaËija od ostalih”, koji isto- dobno zadivljen i uplaπen Agaguk viπe puta ponavlja Iriook X X X opisujuÊi Iriook, mogao primijeniti na sve junakinje (u Agaguku) ovdje analiziranih romana posveÊenih inuitskom na- Iriook X X rodu. (u Tayaoutu) Deborah X X S francuskog preveo Jakob FILI∆ Elsa X Mikak X X X X LITERATURA
Kao πto je vidljivo iz tablice, jedna od granica PRIMARNA koju se najËeπÊe prestupa je ona koja Inuite suprot- stavlja bijelcima. Autori koje smo prouËavali (od kojih Bédard, Jean, 2015. Le Chant de la terre blanche. ni jedan ne pripada Prvim narodima) pokazuju, dakle, Montréal: VLB éditeur. jasnu naklonjenost odabiru inuitskih æena kao glas- Markoosie [Patsauq], 2011. Le harpon du chasseur. nogovornica kako bi smanjili udaljenost izmeu dviju Québec: Presses de l’Université du Québec. zajednica. Iriook, barem u svjetlu u kojem se prikazuje Nappaaluk, Mitiarjuk Attasie, 2002. Sanaaq. Trans- u Agaguku, odraæava u odreenoj mjeri katoliËki literirao i preveo s inuktituta na francuski Bernard Saladin odgoj Yvesa Thériaulta, dok su Deborah i Elsa dje- d’Anglure, predgovor i pogovor Bernard Saladin d’Anglure. Québec: Stanké. lomiËno proizvod osobnih iskustava Gabrielle Roy Roy, Gabrielle, 1979. La Rivière sans repos. Montréal: (Roy 1979: 321). Zanimljivo je ustvrditi da je jedina Stanké. æenska pripovjedaËica koja pripovijeda u prvom licu Saladin d’Anglure, Bernard, 2006. Être et renaître inuit, ‡ velika prijestupnica Mikak ‡ lik kojeg je stvorio homme, femme ou chamane. Predgovor Claude Lévi- muπki autor, Jean Bédard. Strauss. Paris: Gallimard.
107 Thériault, Yves, 2006. Agaguk. Montréal: Le dernier SUMMARY havre. Thériault, Yves, 1996. Tayaout, fils d’Agaguk. Mont- A BORDER RIDER: INUIT WOMEN IN FRENCH réal: Éditions TYPO. CANADIAN LITERATURE
SEKUNDARNA From Markoosie Patsauq’s novel Harpoon of the Hunter (1969), unexpected values of equality between Biron, Michel, Dumont, François, Nardout-Lafarge, the two sexes are promoted thanks to numerous im- Élisabeth, 2007. Histoire de la littérature québécoise. ages of the Inuit woman, strong, courageous and not Montréal: Éditions du Boréal. hesitating to impose her point of view. Sanaaq (1983) Brochu, André, 2006. “Le roman du plus fort”. Pred- by Mitiarjuk Nappaaluk develops this representation govor. U: Agaguk. Montréal: Le dernier havre. Dorais, Louis-Jacques, 1996. La parole inuit. Langue, and allows the anthropologist Bernard Saladin culture et société dans l’Arctique nord-américain. Éditions d’Anglure to formulate his concept of the “third sex”: Peeters. traditional Inuit communities practised many types Major, Robert, 2004. “Éditer Agaguk”. U: Cahiers of cross-dressing of children to correct demographic, Yves Thériault, 1. Montréal: Le dernier havre, str. 13‡23. economic or psychological imbalances. Girls educated Martin, Keavy, 2010. “Arctic Solitude: Mitiarjuk’s as boys often became “creatures of the in-between”, Sanaaq and the Politics of Translation in Inuit Literature”. mediators not only between men and women, but also U: Studies in Canadian Literature (Indigeneity in Dialogue: between men and gods, since symbolic disguise rep- Indigenous Literary Expression Across Linguistic Divides), resented one of the most indispensable components XXXV, 2, str. 13‡29. of Inuit shamanism. This article examines the rela- Saladin d’Anglure, Bernard, 2006. Être et renaître inuit, tionship between this traditional Aboriginal “institu- homme, femme ou chamane. Predgovor Claudea Lévi- -Straussa. Paris: Gallimard. tion” and images of Inuit women in several novels of Saladin d’Anglure, Bernard, 1992. “Le ‘troisième French Canadian literature: Agaguk (1958) and Ta- sexe’”. U: La Recherche, 245, srpanj‡kolovoz: str. 836‡844. yaout, Son of Agaguk (1969) by Yves Thériault, Wind- flower (1970) by Gabrielle Roy and The Song of Innu Land (2015) by Jean Bédard.
Key words: French Canadian literature, the Inuit, third sex, anthropology, the contemporary novel
Jo Ann Lanneville, Crni oblak ‡ bakropis, suha igla, sjenilo za mezzotintu, 76 x 56 cm
108 Prijevodi
Honoré BEAUGRAND Izvorni znanstveni rad. PrihvaÊen za tisak 28. 9. 2018.
LeteÊi kanu*
Legenda koja slijedi veÊ je objavljena u listu La Gazda je, po obiËaju, naloæio da se sadræaj baËvice Patrie, prije desetak godina, a na engleskom jeziku u ruma podijeli meu drvosjeËama, a kuhar je na vrije- njujorπkom Century Magazine u kolovozu 1892. godi- me zavrπio pripreme za sutraπnji obrok, ragu od svinj- ne, s ilustracijama Henrija Juliena. Objavljena je i u skih papaka s tijestom. Javorov sirup krËkao je u veli- djelu U spomen Alphonseu Lusignanu! Hommage kom kotlu kako bi se zgusnuo do kraja veËeri. prijateljâ i braÊe, Montréal, Desaulniers et Leblanc, Svatko je napunio lulu dobrim kanadskim duha- 1892, str. 289‡312. Vidimo da nije od juËer. Sama nom pa je gust oblak sve viπe zamraËivao unutraπnjost pripovijest temelji se na puËkom vjerovanju iz doba kolibe, gdje je pucketava vatra ameriËkoga crvenog trapera i trgovaca krznima na Sjeverozapadu. Tra- bora, premda povremeno, isijavala crvenkaste od- diciju su nastavili drvosjeËe a te legende o leteÊem bljeske te Ëudesnim igrama svjetla i sjene osvjetljavala kanuu osobito su poznate u æupama na rijeci Sv. muπke likove tih grubih radnika iz dubokih πuma. Lovre. Susreo sam viπe starih trgovaca krznima koji Kuhar Joe bio je neugledan, nizak muπkarac kojeg tvrde da su vidjeli kako zrakom brode kanui od kore su uglavnom zvali grbavcem, πto im on nije zamjerao, drveta, prepuni opsjednutim muπkarcima koji pod i koji je barem 40 godina radio na πumskom radiliπtu. okriljem Belzebuba putuju k svojim draganama. A U svome burnom æivotu proπao je sito i reπeto i bilo za to πto sam bio primoran sluæiti se viπe ili manje je dovoljno dati mu malo jamajkanskog ruma da mu akademskim izrazima, molim, imajte na umu da prika- se jezik razveæe i ispripovijeda svoje podvige. zujem ljude Ëiji je govor onoliko grub koliko i njihovo mukotrpno zanimanje. H. B. II
I ‡ Govorio sam vam dakle ‡ nastavi on ‡ ako i jesam bio pomalo surov u mladosti, viπe se ne rugam Sada Êu vam ispriËati straπno dobru priËu, i to u stvarima religije. Redovito svake godine idem na detalje; no ima li meu vama veseljaka koji bi æeljeli ispovijed, a ono πto Êu vam sad ispriËat’ dogodilo se u mojim mladim danima, kad se nisam bojao ni Boga juriti na leteÊem kanuu ili za vukodlacima, upozo- ni vraga. Bilo je to jedne veËeri kao πto je ova, na ravam vas da vam je mudrije iziÊi i vidjeti jesu li se Staru godinu, ima tome 34 ili 35 godina. Sa svim sove uhvatile u vrzino kolo, jer Êu priËu zapoËeti tako svojim drugovima okupili smo se u kuhinjici i popili da se prekriæim i otjeram avla i njegove avolane. koju Ëaπicu; ali, kako mali potoci postanu velike rijeke, Tih sam se prokletnika bogme zasitio u mladosti. Ëaπice na kraju isprazne goleme vrËeve, a u ono vrije- »inilo se da nijedan od njih neÊe iziÊi; naprotiv, me pilo se viπe i ËeπÊe nego danas, i nije bila rijetkost svi su se pribliæili kuhinjici gdje je kuhar dovrπavao vidjeti kako slavlja zavrπe πakanjem i Ëupanjem ko- svoje uvodne rijeËi i pripremao se ispriËati zgodu. surina. Jamajkanski rum bio je dobar ‡ niπta bolji nego Bilo je to na Staru godinu 1858, usred netaknute veËeras ‡ ali bio je vraπki dobar, kunem vam se. Ja πume, na πumskim radiliπtima Rossa, ponad Gati- sam polokao desetak kupica i oko jedanaest sati, neaua. Godina je bila teπka i snijeg je veÊ sezao do iskreno vam priznajem, vrtjelo mi se u glavi pa sam krova kolibe. se sruπio na svoj pokrivaË za koËiju da ubijem oko dok Ëekam Ëas kad Êu skupljenih nogu preskoËiti poklopac baËve masti, iz stare godine u novu, kao πto * Beaugrand, Honoré 1989. [1900]. La Chasse-galerie et Êemo i veËeras u ponoÊ, prije nego πto odemo u po- autres récits, édition critique par François Ricard, Les Presses de tragu za siromasima i Ëestitamo Novu godinu mom- l’Université de Montréal, Montréal, str. 80‡95. cima sa susjednog radiliπta.
109 Spavao sam dakle veÊ dugo kad sam osjetio kako ‡ Ponavljajte za mnom! me grubo drma πef otkorivaËa trupaca, Baptiste Pa smo ponavljali: Durant, i kaæe mi: Sotono! Kralju pakla, obeÊajemo ti predati duπe ‡ Joe, otkucala je ponoÊ, a ti kasniπ na preskakanje ako u πest sati od sada izgovorimo ime tvog i naπeg baËve! Druπkani su otiπli u obilazak, a ja idem dragani gospodara, dragog Boga, i ako se dotaknemo kriæa u Lavaltrie. Æeliπ poÊi sa mnom? na putovanju. Pod tim uvjetom prenijet Êeπ nas zrakom ‡ U Lavaltrie! ‡ odgovorim. ‡ Jesi ti lud? Ima do na mjesto na koje æelimo iÊi i isto tako Êeπ nas vratiti tamo viπe od stotinu liga1, a uostalom i kad bi imao na radiliπte! dva mjeseca za putovanje, nema izlaza iz ovog snijega. Osim toga, πto je s poslom na drugi dan Nove godine? ‡ Skote jedan ‡ odgovori moj prijan, ne radi se o III tome! Putovat Êemo kanuom na vesla i do sutra ujutro u πest sati vratit Êemo se na radiliπte. Akabris! Akabras! Akabram! Shvatio sam. Prijan mi je predloæio da odjurim Povedi nas na put iznad planina! na leteÊem kanuu i ugrozim svoje vjeËno spasenje Tek πto smo izrekli posljednje rijeËi, osjetili smo zbog uæitka poljupca dragane, u selu. Bilo je to skroz kako se kanu diæe u zrak na visinu od pet ili πest stotina πaπavo! Istina je da sam bio pomalo pijanac i razvratan pedalja. »inilo mi se da sam lak kao perce i na i da se u to doba uopÊe nisam zamarao vjerom, ali Baptistov nalog poËeli smo veslati kao opsjednuti, dovesti se do toga da moram prodati duπu avlu, to kakvi smo bili. S prvim zaveslajima kanu se vinuo u mi je veÊ bilo previπe. zrak kao strijela, i kaæem vam, doslovno nas je nosio ‡ Trtaroπu jedan ‡ nastavi Baptiste ‡ dobro znaπ avao. Od toga nam se presjekao dah i najeæilo se da nema nikakve opasnosti! Treba samo otiÊi u La- krzno na naπim kapama od gorske kune. valtrie i vratiti se za πest sati. Dobro znaπ da se leteÊim Grabili smo bræe od vjetra. Otprilike Ëetvrt sata kanuom putuje barem 50 liga na sat kad se zna veslati plovili smo iznad πume, a nismo primijetili niπta osim kao πto mi znamo. Treba jednostavno paziti da se ne otokâ golemih crnih borova. Bila je sjajna noÊ, a izgovori ime dragoga Boga tijekom voænje i da se ne Mjesec je, pun, osvjetljavao nebeski svod kao lijepo zakaËimo na kriæeve zvonika na putu. To je lako, a podnevno Sunce. Bilo je uæasno hladno, brkovi su da bi se izbjegla svaka opasnost, mora se misliti na nam bili prekriveni injem, ali svejedno smo svi plivali ono πto se kaæe, dræati na oku put kojim se ide i ne u znoju. Nije ni Ëudo jer nas je vodio avao i kunem uzimati piÊe dok se putuje. Preπao sam to putovanje vam se, nije to bilo ni tako sporo. Uskoro smo ugledali veÊ pet puta, i vidiπ da me nikad nije snaπla nesreÊa. Ëistinu, bila je to rijeka Gatineau Ëija je zaleena i Hajdemo, stari moj, skupi hrabrost i ako to stvarno glatka povrπina svjetlucala pod nama kao golemo æeliπ, bit Êemo u Lavaltrieju za dva sata. Misli na malu zrcalo. A onda, malo-pomalo ugledali smo svjetla u Lizu Guimbette i uæitak dok je ljubiπ. VeÊ nas je kuÊama seljaka; pa onda crkvene zvonike koji su sedmorica spremno za put, ali mora nas biti dvojica, blistali kao vojniËke bajunete kad izvode vjeæbu na Ëetvorica, πestorica ili osmorica, pa Êeπ ti biti osmi. Marsovu polju u Montréalu. Prolazili smo kraj tih ‡ Da! Sve je to odliËno, ali mora se prisegnuti zvonika brzo kao πto se prolazi kraj telegrafskih stu- avlu, a on je skot koji nema smisla za humor kad se pova kad se putuje æeljeznicom. Grabili smo k’o da s njim spetljate. nas vragovi nose, prolazili iznad sela, πuma i rijeka i ‡ To je Ëista formalnost, moj Joe. Treba samo za sobom ostavljali neπto sliËno traku iskrica. Uprav- voditi raËuna o tome da se ne nacugamo i paziti na ljao je Baptiste, opsjednut, jer je poznavao put pa smo svoj jezik i svoje veslo. Pa nismo djeca, nego muπkar- uskoro stigli na rijeku Ottawu, koja nam je sluæila ci, kvragu! Doi, doi! Momci nas Ëekaju vani i veliki kao orijentir za spust do jezera Deux-Montagnes. kanu radiliπta spreman je za put. ‡ PriËekajte, uzvikne Baptiste. ProÊi Êemo iznad Pustio sam da me izvuËe iz kolibe, gdje sam doista Montréala i preplaπiti beÊare koji su joπ vani. Hej, vidio πestoricu naπih ljudi, koji su nas Ëekali s veslom Joe! Ti tamo, naprijed, proËisti grlo i zapjevaj nam u ruci. Veliki kanu bio je na snijegu na Ëistini, i prije pjesmu o veslu. nego πto sam stigao razmisliti, veÊ sam sjedio naprijed, I doista, veÊ smo uoËavali tisuÊe svjetala vele- s poloæenim veslom, i Ëekao znak za polazak. grada, a Baptiste nas je jednim zaveslajem spustio Priznajem da sam bio pomalo uznemiren, ali gotovo na visinu tornjeva crkve Naπe Gospe. Ispljunuo Baptiste, za koga se na radiliπtu govorilo da sedam sam svoj duhan da ga ne bih progutao, pa sam iz petnih godina nije iπao na ispovijed, nije mi dao vremena da æila zapjevao tu prigodnicu, koju su svi kanuaπi po- se snaem. Stajao je iza i dubokim nam glasom rekao: navljali u zboru: Otac me je, kÊi jedinu, O kanu πto leti sad, 1 Liga, jedinica za mjerenje udaljenosti koja se nekada uobi- Otposlao na puËinu: Ëajeno upotrebljavala u mnogim zemljama Europe i Amerike, a predstavlja udaljenost koju Ëovjek prijee za jedan sat hoda. Izno- Kanu koji leti, leti, sila je razliËito u raznim sustavima mjerenja. Engleskaliga iznosi O kanu πto leti sad! 3milje, to jest pribliæno 4828 m (op. prev.). Otposlao na puËinu,
110 O kanu πto leti sad, ‡ uzvikne opet Baptiste. I smjesta smo krenuli Mornar πto me prevaæao: prema Petite-Misère, ploveÊi zrakom kao odmetnici, Kanu koji leti, leti, kakvi smo svi i bili. U dva zaveslaja preπli smo rijeku O kanu πto leti sad! i stigli k Batissetteu Augéu, Ëija je kuÊa bila sva Mornar πto me prevaæao, osvijetljena. Izvana su se nejasno Ëuli zvuci violine i O kanu πto leti sad, prasci smijeha plesaËa, a kroz prozorska stakla pre- ReËe, ljepoto, ljubi me: krivena injem vidjeli smo kako im sjene poskakuju. Kanu koji leti, leti, Sakrili smo kanu iza hrpe stvrdnuta snijega uz rub O kanu πto leti sad! rijeke, jer je te godine sve zaledilo. ReËe, ljepoto, ljubi me, ‡ A sada, prijatelji, ponovi nam Baptiste, nikakvih O kanu πto leti sad, gluposti, i pazite na svoje rijeËi. Pleπimo kao da nema Gospodine, ne smijem, jao: sutra, ali da niste popili ni Ëaπe piva ili ruma, je li Kanu koji leti, leti, vam jasno?! I na moj prvi znak svi poite za mnom O kanu πto leti sad! jer moramo otiÊi a ne smijemo privuÊi pozornost. Pa Gospodine, ne smijem, jao, smo pokucali na vrata. O kanu πto leti sad, Kad bi to moj tata znao: Kanu koji leti, leti, IV O kanu πto leti sad! Kad bi to moj tata znao, Otvorio nam je sâm stari Batissette, a uzvanici, O kanu πto leti sad, od kojih smo gotovo sve poznavali, doËekali su nas Batina bi on mi dao: raπirenih ruku. Prvo su nas obasuli pitanjima: Kanu koji leti, leti, ‡ Odakle ste doπli? O kanu πto leti sad! ‡ Mislio sam da ste na radiliπtu! Iako je bilo skoro dva sata ujutro, vidjeli smo kako ‡ Baπ kasno dolazite! se grupe ljudi zaustavljaju na ulicama i gledaju kako ‡ Doite na kapljicu! prolazimo, ali smo tako brzo grabili da smo u tren Opet nas je Baptiste izvukao iz nevolje odgo- oka preπli Montréal i njegova predgraa, a onda sam vorom: poËeo brojiti zvonike: Longue-Pointe, Pointe-aux- ‡ Prvo nas pustite da se raskomotimo a onda da Trembles, Repentigny, Saint-Sulpice i na koncu dva pleπemo. Doπli smo baπ radi toga. Sutra ujutro odgo- srebrna tornja Lavaltrieja, koja su nadvisivala zelene vorit Êu vam na sva pitanja i ispriËat Êemo vam sve vrhove golemih borova u okolici. πto æelite. ‡ Pozor! Vi, dovikne nam Baptiste. Sletjet Êemo Ja sam pak veÊ ugledao Lizu Guimbette, koju je na ulazu u πumu, u polje moga kuma, Jean-Jeana oblijetao mali Boisjoli iz Lanoraiea. Priπao sam joj Gabriela, a onda Êemo pjeπke pa iznenaditi prijatelje da je pozdravim i rezerviram sljedeÊi ples, koji je bio za jelom ili u plesu u susjedstvu. ples reel u Ëetvero. Pristala je s osmijehom od kojeg ReËeno, uËinjeno, i pet minuta poslije naπ je kanu sam zaboravio da sam ugrozio spasenje svoje duπe leæao na snjeænom nanosu na ulazu u πumu Jean-Jeana da bih uæivao dok cupkam i poskakujem u njezinu Gabriela; i svi osmorica krenuli smo jedan za drugim druπtvu. Tijekom dva sata jedan je ples slijedio za u selo. Nije to bio maËji kaπalj jer nije bilo utabana drugim, i nije da se hvalim, ali u to vrijeme nije mi puta a snijeg nam je dosezao do prepona. Baptiste, bilo ravnog u krugu od deset liga kad se radi o plesu koji je bio hrabriji od ostalih, pokucao je na vrata kuÊe gigue ili voleuse. A moji su se drugovi zabavljali kao svoga kuma u kojoj se joπ nazirala svjetlost, no ondje pravi veseljaci, i samo Êu vam reÊi da smo veÊ dojadili je naπao samo jednu nadniËarku koja mu je obznanila momcima u kuÊi kad je zidni sat otkucao Ëetiri. UËi- da su starci na zalogaju kod starog Robillarda, ali nilo mi se da vidim Baptistea Duranda kako prilazi gotovo su svi hvalisavci i djevojke iz æupe kod Batis- kredencu, za kojim bi muπkarci trgnuli bijeli viski, settea Augéa, na Petite-Misère, ispod Contrecœura, povremeno, no bio sam toliko zaokupljen svojom s druge strane rijeke, gdje se odvijao ples za Staru druæicom da nisam obraÊao previπe pozornost. Ali sad, godinu. kad je stigao Ëas da se ukrcamo na kanu, jasno sam ‡ Hajdemo na ples kod Batissettea Augéa ‡ reËe vidio da je Baptiste popio Ëaπicu viπka i morao sam nam Baptiste, sigurno Êemo sresti svoje dragane. otiÊi do njega i povuÊi ga za ruku da izie sa mnom, ‡ Hajdemo kod Batissettea! ‡ Pa smo se vratili u te sam dao znak ostalima da se pripreme iziÊi za nama kanu, meusobno se upozoravajuÊi na opasnost od a da pritom ne privuku pozornost plesaËa. Tako smo izgovaranja odreenih rijeËi i pijenja Ëaπice viπka, jer iziπli jedan za drugim pretvarajuÊi se da se niπta ne smo se morali vratiti i stiÊi na radiliπta prije πest sati zbiva i pet minuta poslije ukrcali smo se u kanu, nakon ujutro, inaËe Êemo biti præeni kao piliÊi i avao Êe πto smo napustili bal kao divljaci, da se od nikoga nas povesti na dno pakla. nismo oprostili; Ëak ni od Lize, koju sam bio pozvao Akabris! Akabras! Akabram! da otpleπemo foin. Uvijek sam mislio da me baπ zbog Povedi nas na put iznad planina! toga odluËila zavarati i udati se za malog Boisjolija, i
111 nije me Ëak ni pozvala na vjenËanje, gadura jedna. Akabris! Akabras! Akabram! No da se vratim na naπ kanu, priznajem da smo bili ‡ krenuli smo gonjeni svim avlima jer smo imali priliËno zabrinuti kad smo vidjeli da je Baptiste samo sat vremena da se vratimo na radiliπte Gatineau. Durand popio, jer nas je on vozio i imali smo taman Ovog puta upravljao sam ja, i kunem vam se da sam toliko vremena da se vratimo na radiliπte do πest sati imao otvorene oËi i Ëvrstu ruku. S lakoÊom smo brodili ujutro, prije nego πto se probude momci, koji ne rade uzvodno nad rijekom Ottawom sve do Pointe à Ga- na dan Nove godine. Mjesec je nestao s neba i viπe tineau i odande se upravili na sjever prema radiliπtu. nije bilo svijetlo kao prije pa sam, ne bez straha, za- Bili smo tek na nekoliko liga kad eto tog skota od uzeo poloæaj na prednjoj strani kanua, odluËan da Baptistea, razveæe uæe kojim smo ga vezali, izvadi dræim na oku put koji moramo slijediti. Prije no πto krpu iz usta i ustane u kanuu i vikne psovku od koje Êemo se vinuti u zrak, okrenuo sam se i rekao Bap- mi se digla kosa na glavi. NemoguÊe je bilo boriti se tisteu: s njim u kanuu i ne dovesti se u opasnost da padnemo ‡ Pozor! Gle, stari moj. Vozi ravno na planinu s visine od dvije ili tri stotine pedalja, a skot je mla- Montréal Ëim je ugledaπ. tarao rukama kao da je opsjednut, svima nam prijeteÊi ‡ Ja znam svoja posla, na to Êe Baptiste, a ti gledaj svojim veslom koje je zgrabio i vrtio nad naπim gla- svoja! I prije nego πto sam uspio odgovoriti: vama kao Irac svoj borbeni πtap shilelagh. Akabris! Akabras! Akabram! Situacija je bila, kao πto i sami vidite, straπna. Povedi nas na put iznad planina! SreÊom, stigli smo, ali ja sam bio toliko uzbuen da je, zbog pokreta kojim sam izbjegao Baptisteovo veslo, kanu udario u vrh golema bora te smo se svi V strmoglavili, padajuÊi s grane na granu kao jarebice koje ubijamo u smrekama. Ne znam koliko sam dugo I krenuli smo punom brzinom. No ubrzo je postalo padao jer sam izgubio svijest prije nego πto smo jasno da naπ pilot viπe nema tako sigurnu ruku jer je dotakli tlo, a moje posljednje sjeÊanje bilo je kao kad kanu zabrinjavajuÊe plovio cik-cak. Proπli smo ni na sanjaπ da padaπ u bunar bez dna. stotinu pedalja od zvonika Contrecœura i umjesto da se upravimo na zapad, prema Montréalu, Baptiste nas je usmjerio prema rijeci Richelieu. Za nekoliko tre- VI nutaka proπli smo iznad planine Belœil i samo je deset pedalja falilo da se prednji dio kanua sudari s velikim Oko osam sati ujutro probudio sam se u svom kriæem umjerenosti koji je postavio kvebeËki biskup. krevetu u kolibi, kamo su nas prebacili drvosjeËe koji ‡ Nadesno! Baptiste, nadesno! Stari moj, poslat su nas naπli onesvijeπtene, utonule do vrata, u hrpi Êeπ nas ravno k avlu ako ne budeπ bolje upravljao! snijega u susjedstvu. SreÊom, nitko se nije razbio, ali I Baptiste je instinktivno okrenuo kanu nadesno ne moram vam ni reÊi da sam bio nabijen kao da sam u smjeru planine Montréal, koju smo veÊ nazirali u tjedan dana spavao na odronima, da ne govorimo o daljini. Priznajem da me veÊ poËeo hvatati strah jer, πljivi na oku i dvije-tri razderotine na rukama i licu. ako nas Baptiste i dalje vodi krivo, bit Êemo præeni Na kraju krajeva, bitno je da nas avao nije odnio, i kao odojci kad se okreÊu na vatri nakon klanja. I ne moram vam ni reÊi da se nisam baπ æurio opo- kunem vam se, nismo morali dugo Ëekati na pad jer u vrgnuti one koji su tvrdili da su me pronaπli, s Bap- trenutku kad smo prolazili iznad Montréala, Baptiste tisteom i ostalom πestoricom, oblokane kao smukovi, je naglo skrenuo, i prije nego πto sam se snaπao, kanu dok smo se trijeznili od jamajkanskog ruma na nanosu se zabio u hrpu snijega na nekoj Ëistini, na padini. snijega u okolici. To πto smo se doveli u opasnost da SreÊom, snijeg je bio mekan, nitko se nije ozlijedio i prodamo duπu avlu baπ i nije bila stvar za hvalisanje kanu se nije slomio. No tek πto smo iziπli iz snijega, pred drugovima; i tek sam godinama poslije ispriËao Baptiste je poËeo psovati kao da je opsjednut i izjavio priËu kako se i dogodila. da prije nego πto krenemo za Gatineau on æeli otiÊi Mogu vam reÊi samo to, prijatelji moji, da nije do grada na Ëaπicu. Pokuπao sam ga urazumiti, ali tako zabavno kako se misli poÊi na put u posjet dra- hajte vi urazumite pijanca koji si æeli podmazati grlo. gani, po ciËoj zimi, leteÊi u kanuu od kore drveta; Onda sam, dotjeran na kraj æivaca, jer radije ne bih pogotovo ako imate prokletog pijanca koji se petlja u predao naπe duπe avlu, koji se veÊ oblizivao kad nas voænju. Ako mi vjerujete, priËekat Êete sljedeÊe ljeto je vidio u nevolji, dobacio sam rijeË ostalim drugo- da poete poljubiti svoje ljubovce, bez opasnosti da vima, uplaπenima kao i ja, i svi smo se bacili na Bap- putujete na troπak avla. tistea, sruπili ga na pod bez ozljede, i smjestili ga u I kuhar Joe uroni kuhaËu u kljuËalu melasu zla- dnu kanua, nakon πto smo ga svezali kao kobasicu i Êana odsjaja i reËe da je sirup gotov i da ga samo tre- stavili mu krpu u usta da ne moæe izgovoriti opasne ba razvuÊi. rijeËi kad veÊ budemo u zraku. A onda: S francuskog prevela Lea KOVÁCS
112 Patrice LACOMBE
Na rodnoj grudi*
I i Ëistim zrakom koji se ovdje udiπe. Od svih imanja DIJETE ZAVI»AJA1 πto se pruæaju duæ obale otoka Montréal, jedno od njih plijeni poglede plodnoπÊu svojih oranica, ured- Od svih divota koje se pruæaju pred njegovim noπÊu i dopadljivom vanjπtinom kuÊe i raznih pri- oËima dok za lijepa vremena prolazi sjevernom stra- padajuÊih zgrada. nom otoka Montréal, putnik Êe se ‡ zateËen svjeæinom Obitelj koja je, ima tome nekoliko godina, posje- seoskoga podneblja i æivopisnim prizorom okolnoga dovala tu zemlju, bila je jedna od najstarijih u kraju. krajolika ‡ najradije zaustaviti na mjestu zvanom Gros Kako navode vlastelinski akti, Jean Chauvin, narednik Sault. u jednoj od prvih francuskih pukovnija poslanih u ove Pritoka rijeke Outaouais, koju u ovim krajevima krajeve, nakon otpusta iz sluæbe postao je 20. veljaËe zovu Rivière des Prairies, svojim dubokim æustrim 1670. njezin prvi posjednik. On ju je zatim ostavio tokom krËi put do samoga kraja otoka, gdje se sinu Leonardu, iz njegovih ruku preπla je pak u naslije- sljubljuje s vodama sv. Love. ©uma predivnih stabala, e Gabriela Chauvina, potom i njegova sina, Fran- πto su ih poπtedjeli zub vremena i oπtrica poljodjelËeve çoisa. Najzad, u vrijeme kada zapoËinje naπa pri- sjekire, pokriva poveÊi dio obale i priobalja. Neka od povijest, njezin je vlasnik bio Jean-Baptiste Chauvin, njih, djelomice iπËupana iz korijena od siline struje, koji ju je naslijedio od oca Françoisa, ne tako davno povijaju se nad rijekom, i kao da se ogledaju u kristal- preminulog pod teretom posla i godina. Chauvin je no bistroj vodi πto im natapa stopala. Pod stablima, rado govorio o toj neprekinutoj nasljednoj liniji svojih Ëija gusta kroπnja pruæa neprobojnu hladovinu od predaka, kojom se s pravom ponosio i koja mu je vreline sunca, poput prekrasna zelenog tepiha prostire vrijedila onoliko koliko nekima njihove plemiÊke se bujna tratina. titule. Oæenio se kÊeri nekog poljodjelca iz okolice. Ljudske su ruke nekada znale izvuÊi korist iz U tom se braku rodilo troje djece, dva djeËaka i kÊi. brzog toka rijeke, koja joπ i danas vodom hrani dva Najstariji je nosio oËevo ime, najmlai se zvao Char- mlina, jedan na otoku Montréal, nazvan Moulin du les, a kÊi Marguerite. Roditelji su, voeni prijekora Gros Sault, nekadaπnji posjed naπih gospodara; te vrijednim ravnoduπjem, posve zanemarili obrazovanje drugi, gotovo preko puta, na otoku Jésus, nazvan Mou- svojih djeËaka; jedino su bili obasipani paænjom lin du Crochet, u vlasniπtvu gospode iz kvebeËkog Ëestite i njeæne majke te savjetima i dobrim primjerom sjemeniπta. uzorita oca. Dakako, i to je bilo neπto, Ëak i mnogo; Potmuo i veliËanstven klokot vode; nenadana po- ali, sve je bilo u sluæbi srca, a niπta u sluæbi duha. java πiroke splavi koja natovarena drvima juri rijekom Marguerite je u tom smislu bila u prednosti pred uz radosne uzvike smionih splavara; farme koje, braÊom. Na neko su je vrijeme poslali u internat, gdje smjeπtene na dvama suprotnim obalama i gotovo pra- je u njoj proklijala klica bogom danih talenata; tako vilno razmaknute jedne od drugih, strπe iz tamnog bi svake veËeri poslije jela upravo njoj pripala zadaÊa zelenila stabala πto ih okruæuju; sve to tvori prizor u da Ëita Ëlanovima obitelji; sitne transakcije, bilance kojem promatraË pronalazi najveÊi uæitak. prihoda i rashoda, pisanje pisama i odgovaranje na To draæesno mjesto nije moglo ne privuÊi pozor- njih, za sve je to bila nadleæna ona i sve je to prolazilo nost zaljubljenika u prirodne ljepote; tako, svake kroz njezine ruke, a ona se u tome besprijekorno sna- godine za toplijih mjeseci, ono postaje okupljaliπtem lazila. brojnih stanovnika Montréala, koji ovamo dolaze ne A ipak, usprkos tome πto je glavama te obitelji bi li na nekoliko sati predahnuli od tjednoga posla i nedostajalo uËenosti, svi su njihovi poslovi cvjetali. zamijenili teπku, usijanu gradsku atmosferu svjeæim U toj su kuÊi vladali red i blagostanje. Svakog su dana, otac u polju, a majka u kuÊi, djecu pouËavali poslu, πtednji i radiπnosti, a ona su pomagala onako kako su najbolje znala. Briæno preorana i zasijana, zemlja je * Lacombre, Patrice. 1993. [1846]. La Terre paternelle, æurno vraÊala stostruko viπe od onoga πto bi se zasa- Bibliothèque québécoise, Montréal, str. 27‡38. dilo u njezinu utrobu. Uzgoj i tov domaÊih æivotinja, 1 Fr. enfant du sol ‡ naziv kojim su se nakon britanskog osvajanja kanadske pokrajine Nouvelle-France 1763. oznaËavali izrada raznih tkanina i drugih rukotvorina, bili su sva- potomci francuskih kolonizatora. kodnevni posao te obitelji. Blizina gradskih trænica
113 olakπavala je izvoz viπkova s imanja, pa bi majka put svrπio sretno, iako je potrajao. Ono πto je Chauvin Chauvin redovito ‡ jednom tjedno, petkom ‡ sjela na bio predvidio, to se i dogodilo; trænica je bila pusta, Ëelo zapreænih kola krcatih svakojakom æiveæi i s pa je stoga suviπno i spominjati koliko brzo se raz- Margueritom zauzela uobiËajeno mjesto na trænici. grabio sadræaj kola i koliko je prodaja bila unosnija Po povratku kuÊi, polagao se dnevni raËun. Chauvin nego inaËe. Kasnije toga dana, vjetar koji je izjutra je zbrajao dobit od prodanoga æita, krmiva i drva, bio utihnuo poËeo je joπ silovitije puhati, nedavni majka je pak brojala utræak s trænice. Sve bi se pomno tragovi zapreænih kola nestali su pod gustim snjeænim izraËunalo, a potom paæljivo zakljuËalo u staru πkrinju vrtlogom, pa se povratak Ëinio nemoguÊim. Majka koja, otkako je svijeta i vijeka, drugoj svrsi gotovo da Chauvin i sin odluËiπe stoga prenoÊiti u gradu te se i nije sluæila. smjestiπe u obliænjem konaËiπtu. Ta savjesna navika da se sve spremi u πkrinju a KonaËiπte je bilo u tom trenutku krcato ljudima da se u nju, osim u sluËaju prijeke potrebe za gospo- koje je nevrijeme natjeralo da se ondje sklone preko darstvo, nikada ne zagrabi, za posljedicu je, sasvim noÊi. U dnu zajedniËke prostorije, iza pulta, dvojica logiËno, imala znaËajan porast sredstava. Tako je otac mladiÊa revno su posluæivala brojne stalne muπterije Chauvin doπao na glas kao jedan od najimuÊnijih ljudi napicima svakakvih boja i vrsta. Sa svih strana dimile u kraju; Ëuvene lokalne vlasti procjenjivale su njegovo su se lule, stvarajuÊi tako maglenu zavjesu koja je bogatstvo na nekoliko tisuÊa livri, koje je on, kao pobjedonosno pobijala snop plinskog svjetla iznad mudar i dalekovidan otac, Ëuvao za buduÊnost svoje πanka. Iz odjeÊe namoËene znojem i rastopljenim djece. snijegom πirili su se zapasi, pronosila se vlaga poda, U toj su obitelji, dakle, vladali mir, sloga i obilje, miris duhana i smuÊkanih napitaka, a nasred prostorije i nijedna briga nije remetila njihovu sreÊu. Zadovoljni stajala je peÊ s dvama otvorima i grijala sve u πesnaest; jer u miru obrauju polje πto su ga njihovi preci sve Êe to pomoÊi Ëitateljima da zamisle atmosferu koja natapali znojem, dane su provodili spokojno i opuπte- je u tom trenutku vladala u konaËiπtu. no. Sretni li su! Oh, sretni li su ljudi na selu ako su U kutu je nekoliko mladiÊa vodilo vrlo æivahan spoznali sreÊu! razgovor. Nimalo ne mareÊi za razborite upute koje su velikim bijelim slovima bile ispisane na natpisu iznad ulaznih vrata: Razni napitci za trezvenjake, II veÊina ih je bila pijana, a prostorija je odzvanjala od POLAZAK njihovih povika. Bili su to mladiÊi koji su sa Sje- verozapadnom kompanijom dogovorili odlazak na Bila je veljaËa. »itav Ëetvrtak protekao je u Velika jezera, a u konaËiπtu im je sastanak zakazao uobiËajenim pripremama za sljedeÊi dan i odlazak na predstavnik kompanije kako bi s njima sutradan trænicu. Bila je kasna veËer i svi su se spremali zavrπiti potpisao ugovor i dao im predujam na plaÊu. Moæemo s poslom, kad je Chauvin po obiËaju izaπao van da otprilike pretpostaviti oko Ëega se vrtio razgovor tih prouËi nebo; vratio se vrlo brzo, i po nekim nepogre- mladiÊa; meu njima bijaπe onih kojima to nije bilo πivim znacima πto ih je nauËio od predaka, za sutraπnji prvo putovanje, pa ti preuzeπe brigu da upute novajlije dan najavio nevrijeme. Kako se moæe i naslutiti, Mar- u sve potankosti nove karijere kojom se spremaju guerite, koja je veÊ raËunala na zadovoljstvo odlaska zaploviti. PriËe o borbama prsa o prsa, snazi i neustra- u grad, nije dijelila oËev sud. Ipak bijaπe odluËeno da πivosti, brodolomima, dugim mukotrpnim pjeπaËe- Êe u sluËaju nevremena s majkom poÊi mladi Charles. njima uz strahovitu glad i hladnoÊu, ostavljale su bez A onda se svatko povukao na svoju stranu, otac ‡ daha publiku iz koje bi se povremeno prolomili usklici æeleÊi preduhitriti moguÊe protivljenje, a Marguerite veselja i divljenja. Razgovor, Ëesto zaËinjen energiË- ‡ svim srcem preklinjuÊi nebo da do oluje ne doe. nim psovkama, kojima neÊemo povrijediti osjetljive No Chauvinova je prognoza bila toËna. Tijekom prvog uπi naπih Ëitatelja, veÊ se bio otegnuo do kasno u veËer, dijela noÊi, snijeg je padao polagano i u velikim kad ga je prekinuo predstavnikov ulazak u prostoriju; pahuljama; potom je ojaËao vjetar, metuÊi snijeg pred prozivka mladiÊa ustanovila je da ima odsutnih ali, s sobom i gomilajuÊi ogromne nanose, toliko visoke potvrdom da Êe zakaπnjeli stiÊi veÊ iste noÊi, pred- da su ceste bile posve zakrËene; Ëak su i ulazi u kuÊe stavnik se oprosti od njih, savjetujuÊi im da sutradan bili do te mjere zatrpani da Chauvinu i sinovima svakako dou na vrijeme. sljedeÊeg jutra nije bilo druge nego da skoËe kroz Charles je dotad mirno promatrao taj prizor. prozor i raπËiste ulaz ne bi li oslobodili vrata. Stanje Naposlijetku su ga neki od njih, sinovi poljodjelaca na putovima nakratko je bacilo sumnju na izvjesnost iz njegova mjesta, prepoznali i predstavili veselom putovanja, no otac je mudro primijetio da se zbog druπtvu. A zatim su ga zduπno nagovarali da im se loπeg vremena poljodjelci zasigurno neÊe odvaæiti na pridruæi. Posezalo se tu za svakojakim argumentima put u grad, i da je sada trenutak da stisne zube i iskoristi ne bi li se slomio njegov otpor. Charles se nastavio priliku. Upregnuli su tako dva najbolja konja i krenuli, braniti kako je znao i umio, no napadi su se udvostru- s naporom krËeÊi cestu i ostavljajuÊi za sobom svu Ëili, po njemu su pljuπtale Ëak i poruge, i straπno silu brazdi i neravnina; konji su ponirali do iznad ranjavale njegovo samoljublje; moæda bi u tom tre- koljena, ali hrabre su se æivotinje vjeπto snaπle te se nutku bio i pokleknuo da mu u pomoÊ, vidjevπi ga
114 usred toga razularenoga druπtva, nije pritekla zabri- Dan rastanka bio je dan tuge i æalosti za cijelu nuta majka i, zgrabivπi ga pod ruku, povela dalje od obitelj. Otac i sin potiskivali su bol duboko u sebi. skupine. MladiÊima je potom priπao gazda konaËiπta, Majka i Marguerite davale su suzama na volju. dajuÊi im do znanja da je dobar dio ljudi veÊ legao te ‡ Jadno dijete ‡ govorila mu je majka ‡ odlaziπ ih je, ne bez napora, uvjerio da i oni urade isto. Jedni nam i tko zna hoÊemo li te ikada ponovno vidjeti. su se zatim izvalili na pod pokraj peÊi, a drugi uokolo Koliko ih je, poput tebe, otiπlo i nikad se viπe nisu po klupama, te su tako naπi mladiÊi napokon usnuli, a vratili. konaËiπte ponovo utonulo u tiπinu. A onda, skinuvπi s vrata starinski medaljon, koji Charles je pak bio druga priËa. »itavu noÊ nije je s jedne strane imao lik Djevice Marije i malenoga oka sklopio. Napadi koje je pretrpio i razgovori koje Isusa, a s druge svetu Anu, zaπtitnicu putnika, stavila je Ëuo ostavili su dubok dojam na njegov mladi um. ga je sinu oko vrata, govoreÊi: Ta putovanja u daleke krajeve iskrsavala su pred njim ‡ Evo ‡ sine moj ‡ neka uz tebe uvijek bude ovaj u svoj svojoj Ëaroliji. »esto bi Ëuo starije putnike kako medaljon, svaki put kad osjetiπ kako udara o tvoja sa sebi svojstvenim æarom i originalnoπÊu prepriËa- prsa, sjeti se Boga; nikada ga ne skidaj, obeÊavaπ li vaju svoje podvige i pustolovine; Ëak mu se Ëinilo da mi? ti ljudi uæivaju onu osobitu vrstu poπtovanja πto ga je MladiÊ je odgovorio samo jecajima. Spustio se Ëovjek uvijek spreman iskazati onima koji su se na koljena, od oca i majke primio blagoslov i zadnje izloæili najveÊim pogibeljima i suoËili s najveÊim zagrljaje, uzeo svoje prnje πto ih je Marguerite pret- opasnostima; naime, Ëovjek se, htio-ne htio, uvijek hodno briæno spremila, ovjesio ih o πtap i naprtivπi divi onome πto nadilazi uobiËajene granice ljudskih teret na ramena, iziπao iz roditeljskog doma u pratnji moguÊnosti. Uostalom, strast prema tim pustolovina- oca, brata i nekolicine susjeda, prijatelja koji su ga ma (koje su, nasreÊu, iz dana u dan sve rjee), nekoÊ ispratili dio puta. I onda je nastavio sam, povremeno je bila dio obiteljske tradicije, a seæe u vremena kada se osvrÊuÊi prema mjestu svoga djetinjstva, svjestan su se osnivale razne kompanije koje su se, poslije da ga joπ dugo neÊe vidjeti. otkriÊa zemlje, smjenjivale u trgovanju krznom. Takav Bio je veÊ odmakao kad ga je neki slabaπan zvuk vid trgovine vodio je kompanije u propast, a naæalost, naveo da pogleda iza sebe: slijedio ga je obiteljski ni sudbina radnika nije bila znatno sretnija od one pas. Oπtroumna æivotinja ugledala je mladoga gospo- njihovih nadreenih; a meu njima je bilo vrlo malo dara kako se udaljava pod neobiËnim okolnostima pa onih koji su, nakon viπe godina izbivanja, zahvaljujuÊi se samovoljno proglasila za njegova suputnika i zaπtit- πtednji, uspijevali od propasti spasiti neπto od teπko nika. uπteenog novca. Nakon πto bi na te daleke ekspedicije ‡ Pa to si ti, Oπtrozubi, siroti psu! potratili najljepπe godine svoje mladosti, a sve za crka- Nakon πto je vjernome prijatelju uzvratio njeæ- vicu od πesto franaka godiπnje, u rodni su se kraj vra- nost, pokuπao ga je poslati natrag. No, buduÊi da ga Êali iznureni, ostarjeli prije vremena, ne donoseÊi sa je pas i dalje ustrajno pratio, Charles je, ne bi li ga sobom niπta osim vulgarnih poroka πto su ih ondje zaplaπio, dograbio kamen, dugo mu njime prijetio, pokupili, a dobar dio njih nije bio sposoban obraivati pa ga na koncu zavitlao u njegovu smjeru; naæalost, tlo niti se posvetiti kakvom drugom sjedilaËkom hitac je bio odveÊ precizan i kamen je udario po πapi zanatu koji bi bio isplativ za njih i od koristi za njihove sirotu æivotinju koja je pobjegla hramajuÊi, prethodno sumjeπtane. bolno jauknuvπi i uputivπi gospodaru pogled kojim Charles je bio u godinama kada Ëovjek ne raz- mu je, Ëinilo se, predbacivala njegovu nezahvalnost. miπlja o takvim stvarima; u tim je putovanjima vidio Taj hitac odjeknuo je u njegovu srcu, ali Charles je samo privlaËnu stranu i ono πto se slagalo s njegovim odvratio pogled i hitrim koracima nastavio put do ukusima i sklonostima; pomisao da bi se napokon mo- Lachinea, zakazanog mjesta susreta na koje je dospio gao osloboditi oËinskoga autoriteta i iskusiti potpunu predveËer. Dobar dio putnika veÊ se bio okupio; ondje slobodu na koncu ga je ponukala na zavrπni Ëin; donio su bili i njegovi prijatelji iz konaËiπta. Zbog straha da je odluku. Preostajalo je samo da otac pristane. I tako ne izazovu nerede ili da od Ëitave stvari ne odustanu, se, tek nakon nekoliko dana i mnogo oklijevanja, najamnike su poslali da se preko noÊi utabore na otoku drhteÊi osmjelio izvijestiti ga o svojoj nakani. Kako Dorval, dalje od sela. Sutradan su ih vratili na kopno, se moæe i naslutiti, otac se ozlojedio, straπno zagrmio gdje je sve bilo spremno za polazak; kanui u kojima i htio ponovo uspostaviti oËinski autoritet koji je sve je, ne raËunajuÊi vlasnike i knjigovoe, bilo po Ëetr- dotad uspjeπno odræavao. Majka i Marguerite poloæile naestero ljudi, otisnuli su se od obale. U tom trenutku, su nade u moÊ svojih suza, no uzalud. Za pomoÊ su na zadani znak, neki je stari vodiË poveo veselu se obratili i prijateljima, ali bez veÊeg uspjeha. I tada pjesmu za odlazak: je otac, nakon πto je uËinio sve u svojoj moÊi da odvrati U nas doli drvo jabuke stoji: sina od njegova nauma, na kraju bio prisiljen dati svoj Evo nam bajna miseca maja: pristanak. I tako je potpisan ugovor za rad u trajanju Kad sve cvita, u zeleno se boji; od tri godine. BuduÊi da se pribliæavala sredina travnja Evo nam maja, Suncem nas poji, i da je dan polaska bio zakazan za prvi svibnja, svi su Evo nam bajna miseca maja. prionuli pripremama za polazak.
115 Vesla su ritmiËnim zamasima burkala vodu okolo dile, a od kanua su se nazirale samo crne toËkice na kanua koji su, u æelji da se meusobno prestignu, hitro obzoru... Mnoπtvo, koje je dotrËalo na obalu da po- sjekli povrπinu vode, ostavljajuÊi za sobom dugaËke svjedoËi polasku, u tiπini se raziπlo... brazde. Uskoro, pjesma je utihnula; brazde su se izgla- Neka Bog osvijetli put sirotim putnicima...
S francuskog preveo Tony ©ERCER
Jo Ann Lanneville, Kada poplavi Mjesec ‡ litografija, bakropis, Chine-collé tehnika, 27 x 25 cm, 2017.
116 Jacques FERRON
Cadieu*
KuÊa iz doba uroenika, izgraena od kamena trenutke nestrpljivosti. Nisam uopÊe shvaÊao taj njezin kako bi odbila palikuÊe, a koja je ipak izgorjela, ali pogled mlade djevojke, pitao sam se πto æeli. Napo- iznutra, kao πto Êemo vidjeti u ovoj priËi. Dom pre- slijetku, kada me je pitala o mojim planovima, odgo- daka, imovina mojeg oca, ondje sam roen. Od ima- vorio sam joj da od plaÊe namjeravam kupiti lijepo nja, prenesena sa zemljodjelca na nadniËara, ostale odijelo. Nakon toga nije se viπe prenavljala. su samo oronule graevine i u takvoj je bijedi kuÊa i Lijepo odijelo dalo mi je odreena prava na dalje stajala. Moj je otac bio krupan, samotan Ëovjek, putovima i ostalim javnim mjestima gdje ljudi prolaze stisnutih zubi, koji nije birao stranu, ali kada bi otvorio i susreÊu se. Mogao sam tako daleko dospjeti, ali usta, kakav glas! Pjevao je u crkvi, ujutro tijekom nisam uopÊe napredovao, nego sam u najboljem slu- sveËanih misa i zaraivao tako par centi. Danju je Ëaju subotom naveËer odlazio u seoski kviklanË- radio za zemljodjelce koji bi ga zadræali do zalaska restoran, gdje sam, sjedeÊi na klupici sa slamkom u Sunca. Ustajao je rano, lijegao kasno, tjednima ga ustima, lijep poput nekog insekta, pijuckao gaziranu nismo viali. Ponekad je bio bez posla; tada on nas vodu. Nisam bogznaπto usisao svojim rilcem od pet nije viao. Nas djece bilo je petero, sedmero, desetero. centi, ali me tako malo koπtalo da su mi se sredstva Bio sam najstariji, prvi na ljestvici. Otac je bio na poveÊala. Kada sam platio odijelo, dalje sam spremao vrhu. Svake godine, popeo bih se jedan korak, a da plaÊu. Uskoro sam imao dovoljno za malo jaËe piÊe. mu nisam uspio dosegnuti ni do gleænja. Iza mene Ja o tome niπta nisam znao, ali proËulo se i Thomette hvatala su moja braÊa i sestre, æeljno iπËekujuÊi da Damour je jedne lijepe subote, zaustavio svoj veliki odrastu. Iznimka su bili oni najmlai, u dvoriπtu s ko- crni taksi ispred kviklanË-restorana. “Hej, balavËe”, koπima i praπËiÊima, bezbriæni i sretni, na uæas naπe doviknuo mi je, “idem do Montmagnyja; kome je grlo jadne majke, koja ne bi imala mira dok oni ne bi suho nek upada!“ zauzeli svoje mjesto na suludoj ljestvici, dok se ne bi KuÊi sam se vratio kasno, pijan i bez prebijene pridruæili naπoj patetiËnoj druæbi. pare. Nije to proπlo bez galame. Stari je gunao. Ma! Prosjaci, koji su zamijenili uroenike, zaustavljali Zvao se Cadieu kao i ja. Nije mi zbog njega bilo teπko su se ponekad kod naπe kuÊe. “Za ljubav Boæju”, zaspati. Ipak, sutradan nisam bio tako gizdav. Kada govorili su, kao da u to vjeruju ili pak ne, ovisno o me njegova æena podsjetila da se, prije svega, zovem trenutnoj strategiji. Davali smo im nerado milostinju, Cadieu kao i on i da u takvom sluËaju, pogotovo kad jer smo bili vrlo siromaπni, samo da bismo ih se rijeπili, taj otac pjeva na latinskom u crkvi, treba obuzdati zbog straha koji je opsjedao i naπe pretke. Jedan od balavost svoje mladosti, sloæio sam se s tim, sloæio. njih dolazio je samo nakon roenja nekog djeteta, ali Mjesec dana poslije, joπ uvijek sam se slagao, ali stis- nije propuπtao nijedno. Zvao se Sauvageau1. Taj niπta nuo sam petlju. Pojavi se Thomette i stavi mi ruku na nije govorio, samo je pruæao ruku, uzimao ponueno bedro: “E moj Cadieu, pun si para!” i otiπao bez ikakve zahvale. Moj otac znao bi mu reÊi: ‡ S parama ili bez njih, viπe ne pijem. “Evo, ovo je zadnji put!” Time bi izrazio æelju svoje Ma tko govori o piÊu? Thomette samo ide u æene. Ali Sauvageau bi, gledajuÊi ga ptiËjim oËima, Berthier; æeli pozdraviti najboljeg prijatelja. Stvarno? samo slegnuo ramenima i moj otac bi shvatio da je (Onda je to neπto drugo.) Rado Êu mu praviti druπtvo. joπ uvijek bio divlji, i da Êe zauvijek to ostati, do pred- Stiæemo u Berthier, ali najbolji prijatelj nije kod kuÊe. zadnjeg puta. “Sigurno je na veËernici, idem pred njega.” I Thomette Kada sam imao petnaest godina, uspio sam naÊi me ostavi s kÊeri tog poboænog Ëovjeka, koja me upita: posao. Svi su bili oduπevljeni. Moja majka se Ëak i “Mogu li vam vjerovati?” prenemagala preda mnom. Bila je od mene starija. O ‡ Da. lijepim danima njezine proπlosti nisam baπ niπta znao, A onda me krene obasipati neoËekivanim njeæ- poznavao sam samo njezine sate ispunjene brigom, nostima. PoËinjem sumnjati u vlastito poπtenje. Ipak mogu samo jedno reÊi: neka nastavi! I nastavila je sve dok na kraju, gad kakav veÊ jesam, nisam natjerao * Ferron, Jacques 1993. [1968]. Contes, Bibliothèque na plaË, tu jadnu siroticu. Poslije viπe nisam znao kako québécoise, Montréal, str. 23‡33. bih je utjeπio. Dam joj jedan dolar, dva dolara. Ona 1 Od franc. sauvage ‡ divljak, uroenik (op. prev.). plaËe li plaËe. I dalje peljeπim samoga sebe, a ona ne
117 prestaje. Tek ju je moj zadnji dolar utjeπio. Uto se Samo ja nemam ni centa; stojim ukopan pred sluæ- vrati Thomette. Ponovno sam ostao bez para i bilo mi benikom u admiralskoj kapi koji pregledava karte. Na je svega dosta. “Nemoj mi reÊi da se æeliπ zarediti?” sebi je imao koπulju od domaÊeg sukna i pustene Odgovorio sam ni ne trepnuvπi: “Da, æelim se zare- hlaËe. Smrad mojih Ëizama viπe upuÊuje na staju nego diti.” na misu. ‡ Nema s tim πale. ‡ No, gdje ti je karta? Ni Thomette se nije πalio. S puno poπtovanja me Kopam po dæepovima: nemam je naravno. I kako je odveo kuÊi. Stari me Ëekao pokraj ceste. Thomette se ne mogu pozvati na svoje zvanje, osjeÊam kao da je rekao: “Moli za mene” i odvezao se u svojem veli- Êu umrijeti od stida. Putnici iza mene, sve redom dobro kom crnom taksiju. Ja sam ostao u mraku, pokraj odjeveni graani, pametnjakoviÊi dugih prstiju, poËnu staroga koji, stisnutih zubi, nije birao stranu. “OËe, se neki vrpoljiti, a drugi smijuljiti. Ipak, u grupi je æelim se zarediti.” Stari me uhvatio za ruku. Dok smo jedan Ëovjek crvena lica, odjeven poput mene, kojemu prolazili pokraj svinjca, otvorio je vrata i gurnuo me se ne svia prizor; uskoro mu je svega dosta, maknite unutra. Pao sam na lea meu svinje. “ZapoËni ovdje se pamatnjakoviÊi! I eto ga pred admiralom: “Evo ti svoj novicijat, vucibatino!” proklete karte!” Zatim me gurne na brod, nimalo Sutradan, moje lijepo odijelo izgubilo je sjaj. Ipak, zadovoljan; stao je na moju stranu, ali ne zato πto se postao sam muπkarac. Obukao sam odjeÊu za svaki slaæe sa mnom: tko to krene u grad, a nema ni centa? dan i, osnaæen svojim pozivom, napustio kuÊu, selo, Objaπnjavam mu svoju situaciju, on se smiri: dobro okrug Bellechasse, u potrazi za nekim drugim novi- sam uËinio, sad je jasno, πto sam napustio dom. No cijatom. Iπao sam pjeπice, i hodaj, daj hodaj. “Turistu, ne moæe me pratiti do kraja puta; njegov otac ne pjeva stani malo!” I tako se pokraj mene, bijedan, mrπav, na misi kao moj; njemu su ipak, kad je o zajednicama odrpaniji nego ikad prije, pojavi Sauvageau, s torbom rijeË, draæa gradiliπta od novicijata. na leima, daje sve od sebe da me dostigne. Nema ‡ Imaj na umu da nemam niπta protiv tvojeg po- snage za tako πto, uskoro mu ponestane daha. “»ekaj, ziva. Ëekaj!” Ja i dalje hodam. “Dobro, nosi se onda!“ ‡ Ne, naravno! No, nekako se dogodilo da sam Okrenem se: on stoji nasred ceste, s rukom na ga slijedio uz rijeku Gatineau. srcu, otvorenih usta, crnih usana. Upitam ga: “Jeste li Par mjeseci poslije, Crveni, najdobroÊudniji mo- bolesni?” Tad on, koji je veÊ bez daha, prestane disati mak na svijetu, postao je Êudljiv, svadljiv. Stari Jessé kako bi me promotrio svojim ptiËjim oËima, znati- Marlow, naπ gazda, poznati lukavac, nije ga ni poku- æeljno gledajuÊi Ëovjeka koji je postavio takvo pitanje. πao urazumiti; poslao ga je u Maniwaki kod jedne Kada ga je vidio, nije mu bilo lakπe i poËne ponovno æene po imenu Blanka, koja je vjeπto lijeËila momke. hvatati dah, uvlaËi i uvlaËi zrak dok ga napokon nije Nas dvojica bili smo nerazdvojni; krenuo sam tako uhvatio. Od toga nije æivnuo: tek πto se pomakne, opet na hodoËaπÊe. Po povratku u logor, bacili smo se opet se poËinje guπiti. Nudim mu pomoÊ; grad je blizu, ali na posao. Crveni se izlijeËio; viπe nije gubio æivce. pokazuje na obliænji πtagalj; odveo sam ga ondje. Za kratko vrijeme zaradili smo novac potroπen za Ispruæen u sijenu, izgleda kao da mu je udobnije. njegovo lijeËenje. U to vrijeme poËelo mi se neπto Treba li me joπ? Ako ne, nastavit Êu svojim putem. Ëudno dogaati: kada sam praznio mjehur, osjeÊao Mahne mi rukom da ostanem. “©to æeliπ da ti dam?” sam nelagodu, bilo mi je teπko; kako mi se to dogaalo Ne treba mi niπta; uostalom, πto bi mi on, obiËan sve ËeπÊe, postao sam jako nesretan. Crveni je vidio prosjak, mogao dati? na πto sliËim; Ëemu ta faca æelio je znati: “Ma! To je ‡ Djecu, hoÊeπ li ih? Koliko? Jedno, dvoje, petero, samo od napora!” Napor koji nije popuπtao i koji mi dvanaestero, samo reci: imat Êeπ ih. je sisao sræ iz kostiju. Nakon tjedan dana bio sam slab, Ne, hvala. Pilji u mene s: “Nijedno?” tako slab; sjekira mi je ispadala iz ruku. Crvenome ‡ Nijedno. nije bilo jasno: u Maniwakiju smo izaπli s istom cu- Izvukao je iz dæepa otrcanu lutku i πilo. rom, jednom i jedinom Blankom, gazdinom struËnja- ‡ Sigurno? kinjom. Njega je izlijeËila, a meni naπkodila. U Ëemu ‡ Sigurno. je razlika? Od starog Jesséja traæili smo savjet: “U Probode lutku. Nije me bilo briga; bio sam pre- tvojem pozivu”, odgovorio je. mlad da bih shvatio. “Zbogom”, rekao sam mu, “molit Nije mu bilo nimalo drago. Da je znao, ne bi me Êu za vas.” nikada bio zaposlio. Ono πto je Boæje, Boæje je, a ono ‡ Da? Odakle ti to pravo, mali? πto je njegovo, njegovo je. Gazde πtite jedni druge. U ‡ Idem se zarediti. svakom sluËaju, nije me htio zadræati ni trenutak dulje: Sauvageau se gotovo uguπio od smijeha, pa Êe: moje je mjesto u novicijatu. Istu veËer, krenuo sam ‡ PriËat Êemo o tome neki drugi put. vlakom za Montréal. “Ali viπe vas nikada neÊu vidjeti.” Vagon je bio prazan. Izmeu postaja, koËniËar ‡ Idi samo ‡ otpravi me dobrohotno. bi, vukuÊi svoju uznemirenu duπu u fenjeru, sjeo po- I tako sam nastavio. U Lévisu se zaustavim, kraj mene i zakaπljucao. Pretvarao sam se da spavam. zaËuen: na putu do Québeca isprijeËila mi se rijeka. I tako, jednom sam podigao kapak i nisam ga stigao “Prijeite je brodom”, rekoπe mi. Prava mudrost. spustiti: u tom me je djeliÊu trenutka πËepao, poËeo
118 priËati i viπe me nije puπtao. Uskoro je raspolagao sa Sutradan, neki je neznanac doπao i sjeo pokraj mnom. Ali tko sam ja zapravo bio? S francuskim mene. Neki ljigavac, sto posto. No, obratio mi se jasno Kanaanima nikad se ne zna; ponekad je dovoljno i brzo: “Znam da si samo prolaznik i da Êeπ uskoro razmijeniti ime i prezime da bismo se zvali roacima. otiÊi.” Shvatio sam tko je. Æivih oËiju, teπkih kapaka, ‡ Ha? kukasta nosa, s jednim bezbojnim pramenom, izgle- ‡ Kako se zovete? dao je poput klauna bez kostima na nekoj ozbiljnoj Zacrvenio sam se, a bolest mi se ipak nije vidjela duænosti, u teπkoj misiji, istovremeno neobiËnoj i na licu. odbojnoj. Pitao me kako se zovem. Zacrvenio sam ‡ Zovem se Dubois ‡ rekao sam ‡ Eugène Dubois. se. Bolest mi se ipak nije vidjela na licu. Rekao sam ‡ Ma nemoj! ‡ uzvikne koËniËar. ‡ Imam roake mu svoj pseudonim. koji se tako prezivaju.” ‡ Dubois, ime za registrirano grlo stoke. Eugène ‡ I ja ‡ rekao sam kako bih prekinuo razgovor ‡ mi bolje zvuËi. Ja se zovem Mitridat. Kralj sam Mosta. ali ih ne poznajem, jer sam bez majke i oca od malih Voda me ne zanima, ja prelazim preko kanala, moje nogu. Neki dobrostivi ljudi su me primili. Umirao sam piÊe je πpirit. Da bi Ëovjek æivio, mora osjeÊati kako od gladi i hladnoÊe na malom bolesniËkom leæaju. umire, trovati se kap po kap. Sve ostalo su samo sit- Spasili su mi æivot. Njihovo ime: Cadieu. Otac je do- nice. Znam o Ëemu govorim; imao sam prijaπnji æivot; brostojeÊi zemljodjelac, majka prava svetica. KuÊa zvao sam se drugim imenom koje nisam sam izabrao, im je najljepπa je u Bellechasseu, kao i gospodarske Ëasnim imenom proπlih i buduÊih generacija; putovao zgrade. U asfaltiranom dvoriπtu, djeca se u tiπini za- sam od potopa do Antikrista, meu kosturima i em- bavljaju meu otmjenim kokoπima i plahim svinjama. brijima; mislio sam da sanjam. SkoËio sam iz vlaka Gospodin Cadieu sjedi na stepenicama pred kuÊom s kako bih æivio. novoroenËetom na svakom koljenu i pjeva crkvene To je eto bio njegov govor. Nisam niπta shvaÊao, pjesme. Prolaznicima koji skidaju πeπir u znak poz- ali sam ipak bio polaskan πto sam ga Ëuo. Moja ga je drava on kimne glavom. mladost valjda inspirirala. Bio je osim toga poznata Ovoj slici koËniËar nije imao πto prigovoriti. Nije liËnost u Parku, neπto poput odvjetnika s kojim su se dobro odjeveni ljudi iz vanjskog svijeta dolazili katkad ipak mogao shvatiti zaπto me ta starozavjetna obitelj savjetovati; i agitator koji nikada nije mirovao, koji Cadieu nije zadræala. je iπao od jedne do druge grupe ljudi, ostavljao meteæ ‡ Pazite, probali su; odgurnuo sam ih od sebe, iza sebe; alkos koji nije volio alkohol, opijen nadasve nezahvalan, nevaljao, odan razvratu, pravi prasac u rijeËima. Uspio je sastaviti prosjaËko bratstvo; na tom lastaviËjem gnijezdu. Uzalud su lili suze; otiπao sam se temeljilo njegovo kraljevstvo. Ipak, nije moÊ volio sa psovkom na usnama i Ëuturicom od dva deci u viπe od πpirita; vladao je kako je i pio, iz poπtovanja straænjem desnom dæepu. prema svojem imenu i da bi, kako je govorio, opravdao Ni tu koËniËar nije imao πto prigovoriti. Uzme postojanje Akademije. Bio je straπno povrπan. fenjer, ljubazno me pozdravi i ode. Vlak cvileÊi vijuga Kako je vrijeme prolazilo, tako se sve viπe zbli- kroz noÊ. U Montreal stiæemo u zoru. O mojoj bolesti æavao sa mnom; uskoro me viπe nije ispuπtao iz vida. lijeËnik nije imao dvojbe: æelio me je ipak pregledati; Zamolio me da mu ispriËam svoju æivotnu priËu; godio posluπao me, ispipao, onjuπio; zavrπio s parama, od mu je seoski zrak. Ponaπanje mu se promijenilo. PoËeo Ëetiristo dolara uzeo mi je tristo osamdeset; jedno- je neumjereno piti. Postao je smeten, ravnoduπan, tih. mjeseËna terapija, vrlo povoljno; imao sam sreÊe. Od A onda, jednoga dana, on koji me do tada nije puπtao tog dana, svaki dan mu donosim bolest, njemu ho- u svoje kraljevstvo, pruæio mi je bocu. Potaknut zna- norar, meni slon; surlu surva u sok od cikle i potaπe, tiæeljom iskuπenika i da ga ne bih uvrijedio, potegnuo πto traje pet minuta i onda sam do sutradan slobodan sam par gutljaja. Bila je to vatra. Nasmijeπio sam mu raditi πto me volja, pod uvjetom da πto manje hodam. se suznih oËiju. Iz drveÊa je polako poËeo krvariti I tako mjesec dana, osamdeset centi na dan, juha iz klorofil. Netko me obgrlio, odvukli su me. Nakon puËke kuhinje, jeftina prenoÊiπta u ulici Main, bes- toga, Ëuo sam zvuk vode. To je sve Ëega se sjeÊam. ciljno motanje oko parka Viger. Sutradan sam se probudio pokraj kanala; brod s Veli- Sauvageau, prosjak crnih usana, iznenada se po- kih jezera prolazio je pokraj mene. Otiπao sam lijeË- javi preda mnom. Nisam bio iznenaen, kao ni on. niku da bih primio posljednju terapiju. Od svjeæeg ‡ A tvoj poziv? zraka mi se vrtjelo. Kada sam se vratio u park, prosjak ‡ Joπ uvijek mi je u mislima. crnih usana me Ëekao. Rekao mi je: “Mo’π otiÊ; tvoj ‡ U tom sluËaju, zaπto ne bi ovdje obavio svoj novicijat je zavrπen.” novicijat? Zadræao sam svoj pseudonim. OmoguÊio mi je Vidio sam u njegovim ptiËjim oËima da se ne πali. da uspjeπno poslujem. Nakon pet, πest godina pravi ‡ Ali samo je jedna religija! sam gospodin: rukavice, πeπir, i sve ostalo. Imam Ëak ‡ Naravno, ali moæeπ je shvatiti na dva naËina, s i prijatelje u vladi. Samo, joπ uvijek nosim ime koje prave strane, kao i svi drugi, ili s krive, kako se to upuÊuje na moju sramotu. Imenu svojih praotaca æelio ovdje radi. Poslat Êu ti Mitridata. On Êe ti objasniti. sam se vratiti, ponovno zasaditi obiteljsko stablo, imati Taj Ëovjek zna sve o svemu. kiπobran od koæe predaka tetovirane mikrofilmom,
119 krvavim srcem i heraldiËkim ljiljanom. Prvo me MaËiÊi naÊule uπi: ako kuÊa bude prodana, oni Êe morala priznati moja obitelj. I vratim se u Bellechasse. biti slobodni. Gluhi starac neπto guna. Stari je ogluπio, ali joπ uvijek preæiva svoju crkvenu ‡ Gospodin Dubois ima mnogo novca i prijatelje pjesmu. Moje sestrice su odrasle: ostalo ih je tri ili u vladi. Ako mu prodamo kuÊu, pronaÊi Êe ti posao Ëetiri. BraÊa su sva otiπla. noÊnog Ëuvara. ‡ Ja sam gospodin Dubois. ‡ A? ‡ Samo uite, gospodine Dubois. ‡ Posao noÊnog Ëuvara. Nitko me nije prepoznao; misle da sam prosjak. Dobio sam kuÊu za bagatelu, visoku i veliku kuÊu Sestrice, koje pristojno sjede, i imaju po jednog maËiÊa koja je, preπavπi sa zemljodjelca na nadniËara, izgubila na krilu. Æivotinjice se rasteæu, predu, zijevaju i poka- okolno imanje i sad je stajala zbijena pokraj ceste. zuju svoja ruæiËasta usta. Stara maËka se mota oko Da bih je oslobodio, zapalio sam je. Bio je to lijep stolaca. prizor. Cijela mu je æupa prisustvovala. Bio sam na ‡ Kojeg biste æeljeli, gospodine Dubois? odlasku kada sam spazio svojeg prosjaka crnih usana, I ja se poËinjem neugodno osjeÊati. ruku ispruæenih prema poæaru: ‡ Doπao sam kupiti kuÊu. ‡ Ma divno gori ‡ govorio je. ‡ Divno gori!
S francuskog prevela Maja GRGASOVI∆
Jo Ann Lanneville, Crash ‡ bakropis, suha igla, Chine-collé tehnika
120 Marie-Claire BLAIS
Jedno godiπnje doba u Emmanuelovu æivotu*
POGLAVLJE II ‡ Ne volim ih vidjeti zajedno ‡ govorila je baka Antoinette. ‡ Ne, ne svia mi se taj avolji savez! Tada je, teturajuÊi od vruÊice, no i dalje se smijuÊi, ‡ Ah! ‡ govorio je Sedmi, pijano teturajuÊi, nasla- Jean Mrπavi pruæao glavu na muËenje. Baka Antoi- njajuÊi se Jeanu Mrπavom na rame ‡ Ah! Da samo nette pobjedonosno je prinosila svjetiljku, pliticu, pa znaπ kako je toplo! Kako ti je dobro... brojila uπi πto su padale pod okrutnim Ëeπljem. ‡ Skini πeπir ‡ govorio je Jean Mrπavi ‡ jesi Ëuo, Njegove sestre (Malene A, Héléna, Maria), divljeg skini πeπir. Onda, malo peËe? pogleda i napuÊenih usana, prilazile su na vrhovima ‡ Ti imaπ sreÊe πto si tako mrπav! Tko bi te takvog prstiju. Stiskale su se jedna uz drugu, ili su Ëekale iπao tuÊi, ha? svoj red, πÊuÊurene uza zid. Bile su stidljive i igrale ‡ Nitko ‡ govorio je Jean Mrπavi, laæuÊi kao i se krajevima pletenica. “Previπe ih je, govorila je baka obiËno, i pomiπljajuÊi gordo na one goruÊe znakove Antoinette, ne æelim viπe vidjeti tu djecu oko sebe! O po tijelu, na tolike udarce πto ih je primio πutke, uz- Boæe, ne!“ dignute glave i laka srca. I kad bi ga odgurnuli, Jean Mrπavi veÊ je podig- ‡ Gle, ja sam u tvojoj dobi uvijek bio najbolji u nute gorde glave izmicao bakinim rukama, okretno πkoli! Ah! Stvarno se stidim zbog tebe ‡ reËe Jean poput lisice. Sedmi, kojeg viπe nisu oËekivali, za kojeg Mrπavi slijeæuÊi ramenima. su veÊ mislili da ga je zatrpao snijeg ili da su ga pojeli ‡ Laæljivci, barabe ‡ reËe baka Antoinette, kad je vukovi, taj Sedmi, u kojeg je kosa bila naranËasta, pred sobom ugledala klimav par πto se smijao dræeÊi ulazio je ljosnuvπi na pragu pod naletom Ëopora svoje se meusobno za vrat. ‡ Otac ti je u pravu, Jeane braÊe. Baka Antoinette ostavljala se posla, probijala Mrπavi, pokvaren si do sræi! kroza kor djevojËica. I stara æena nasumce je hvatala plavu pletenicu ‡ ©to je opet uËinio, ah! Sve znam! »udoviπte, jedne od djevojËica, koja, jecajuÊi na bakinim kolje- smrdi na piÊe! nima, nije znala zaπto joj se na bojaæljivo Ëelo obru- Majka bi ponekad izvela kakav pokret, nepri- πava odrjeπita i silovita πaka, odveÊ spretna u traæenju mjetan znak klonulosti ili bolne samilosti dok se uπi... Sedmi, bjeæeÊi od udaraca starije braÊe, bacao na (...) koljena pred ocem. “Nema oprosta veËeras”, govorila Hrane nije bilo puno, no otac i stariji sinovi imali je baka Antoinette. (Jean Mrπavi i djevojËice smijali su divljaËki tek, mrzak baki Antoinette koja je sjedila su se u polumraku.) Ne, sad je gotovo, ne æelim da na kraju stola, na svojoj previsokoj stolici. StrπeÊi mu se viπe praπta...” ondje kao gavran, usitno je, odrjeπito i ne odobravajuÊi Sedmi se pravio da se i sam zabavlja (najviπe se ispuπtala Ah! kad bi zetu iz lakomih usta iscurio tanak bojao kad bi otac skinuo remen a baka na svaki udarac mlaz slinave hrane. KunjajuÊi oko stola, πtiteÊi tanjur viknula: “Tako, tako, po guzici, djeËaËe moj!” Nakon kao blago, muπkarci i mladiÊi jeli su ne diæuÊi pogled. toga im je bilo bolje. Bilo je toplije i vrlo ugodan pla- IskoriπtavajuÊi πutnju tih πkrtica, Jean Mrπavi uπuljao men penjao se u grlu. Ovaj su me put istukli do krvi, bi se Ëetveronoπke pod stol, i sjedeÊi meu teπkim mislio je Sedmi ustajuÊi, ali je izgledao i kao da im klonulim nogama koje su se pruæale pred njim, bilo svima kaæe: “Hvala vam, dobro sam se zabavio.” Opet mu je kao da je usred polja gorkih stopala te je pro- je stavljao πeπir, rukavice s rupama). “Skini se, govo- matrao neobiËno micanje tih bosih nogu pod stolom. rila je baka Antoinette, sljedeÊi put Êu te izbaciti. Ne Izmeu oËevih nogu kao kroz tamnu ogradu kakva danas, sprema se oluja. Sutra!“ stubiπta, vidio je majku kako se vrzma s jelima, u ku- Sedmom se pod Ëizmama topio snijeg. Kapao je hinji. Uvijek je djelovala iscrpljeno i besciljna pogle- s njegove stvrdnute odjeÊe, s kose. Jean Mrπavi, odav- da. Lice joj je bilo zemljane boje. Gledao je kako no navikao na bratove hirove, brisao je za njim mokre spravlja tu teπku i masnu hranu koju su muπkarci s tragove, i meo snijeg koji mu se joπ lijepio za kaput. uobiËajenom lakomoπÊu proædirali Ëim bi je iznijela. Æalio ju je. Æalio je i onu teπku djecu koju je rastreseno nosila svake godine, mraËni teret na njezinu srcu. * Prijevod teksta: Blais, Marie-Claire 1996. [1965]. Une saison dans la vie d’Emmanuel, Boréal, Montréal, str. 21‡24, 26‡28, Dogaalo mu se i da potpuno zaboravi na majËinu 42‡43. prisutnost i da misli samo na svog druga, zatoËenog u
121 podrumu, s kojim Êe podijeliti veËernji obrok. Baka POGLAVLJE III Antoinette bila je sudionica njegovih misli. Spretno je krala sol, sir, sitnice koje bi tu i tamo hvatala ne- (...) ustraπivom πakom. Ali meso, ne! “Ako se nadaπ”, Sedmi je opet traæio oprost, ali baka ga je glatko mislila je, “da Êu ti dati mesa, za Sedmog, ne, neÊu odbila. popustiti!“ ‡ Imaπ sreÊe πto ti otac nije ovdje, da sam ga Jean Mrπavi πkakljao je bakin gleæanj, pod stolom. pustila da sie u podrum, guzica bi ti se toliko crve- “Ah! Kad bi barem poæivio do proljeÊa”, mislila je njela da nikad viπe ne bi mogao sjesti u πkolsku klupu. baka Antoinette, “prosinac, sijeËanj, veljaËa, kad bi Sedmom se ta slika nije svidjela, no tjeπila ga je poæivio do oæujka, Boæe moj, kad bi poæivio do ljeta... ideja da viπe neÊe sjediti u πkolskoj klupi. Pogreb je svima na smetnju!” Dok je baka Antoinette ‡ Bome imaπ sreÊe ‡ reËe baka Antoinette, jednom brojila mjesece πto su je dijelili od tragiËna kraja Jeana rukom dræeÊi Sedmom glavu pod vodom, a drugom Mrπavog, ovaj je sveudilj æivio kao sam vrag! Ipak se pokreÊuÊi pumpu. tegobno trudio da ne oda kratak kaπalj koji mu se ‡ Hladna voda moæe ti samo dobro doÊi. komeπao u grlu. Strahovao je da nenadano ne probudi DjevojËice su se smijale, pljeskale. tromu oËevu nasilnost. Baka je, pak, zamiπljala bogat ‡ Anita, Roberta ‡ reËe Baka Antoinette ‡ da ste objed πto Êe uslijediti nakon pogreba ‡ utjeπnu sliku mi ove vragove strpale u krevet! smrti, jer gospodin æupnik bio je tako velikoduπan Roberta, Anna i Anita pokrenule su se kao uspo- prema oæaloπÊenim obiteljima; veÊ ga je vidjela kako reno stado krava, a svaka je u zamaπnom naruËju jede i pije njoj zdesna, a slijeva, kao u raju, Jean Mrπa- dræala po jednu nestaπnu djevojËicu s pletenicama, vi, Ëist i lijepo poËeπljan, u snjeænobijelom odijelu. koja Êe im, za nekoliko godina, nalikovati i koja Êe, Bilo je toliko pogreba otkako je baka Antoinette vla- poput njih, upregnuta, neprijemËiva na ljubav, imati dala kuÊom, malih crnih smrti, zimâ, gubitaka djece, domaÊu ljepotu, mraËni ponos pripitomljene stoke. dojenËadi, koja su æivjela tek nekoliko mjeseci, tajan- ‡ A Sedmog, Sedmog stavite na tavan, ili veÊ stvenih gubitaka adolescenata s jeseni, s proljeÊa. negdje. Ne æelim ga viπe vidjeti. Baka Antoinette prepuπtala se ljuljuπkanju na valu Roberta, koja je bila teπke ruke, uhvati Sedmog smrti, odjednom ispunjena neobiËnom sreÊom. za kosu s koje se cijedilo, i odvuËe ga, malko guna- ‡ Bako ‡ preklinjao je Jean Mrπavi, pod stolom ‡ juÊi, prema njegovoj sobi. komadiÊak, mrvicu... ‡ Ah! Ovo stvarno nije pravedno ‡ reËe Sedmi Baka bi podigla kut stolnjaka i ugledala veliko uvlaËeÊi se pod jedinu deku, uz Jeana Mrπavog ‡ ovdje crno oko πto je sjalo u mraku. A ti si tu? Mislila je, su svi neraspoloæeni! Odlazim. Da, sutra ujutro. razoËarana πto ga vidi æivog kao i obiËno, kako pruæa ‡ Opet ti ‡ reËe Jean Mrπavi ‡ i joπ mokre kose! prema njoj ruku, kao pseÊu πapu. No unatoË svemu, Ne æelim te u svom krevetu. bio joj je draæi takav, draæi joj je od sjaja anela iskri- Ali u “njegovu” krevetu bili su veÊ Pomme i Ëava od ËistoÊe, na mrtvaËkom objedu ‡ bio taj skrom- Alexis, i Sedmi koji Êe zbog manjka prostora morati ni Jean Mrπavi u dronjcima pod stolom, dok je prosio spavati na boku. divlja Ëela uzdignuta prema njoj. ‡ Imat Êu mjesta za sebe ‡ reËe Sedmi ‡ o da, (...) imat Êu svoj krevet kad odeπ u novicijat... ‡ Ne Ëujem te ‡ reËe Jean Mrπavi ‡ spavam. I gurne laktom Pommea koji je Ëvrsto spavao na svom zaobljenom trbuhu, i Alexisa koji se, kao i obiËno, hrËuÊi otkotrlja na pod. ‡ Hladno mi je ‡ reËe Sedmi. ‡ I da me na koljenima moliπ ‡ reËe Jean Mrπavi ‡ neÊu te ugrijati. Uostalom, duboko spavam. Sanjam kako prelazim rijeku u klizaljkama. Rijeka je zaleena, ali bojim se da se odjednom ne otvori. Sve se viπe bojim. ViËem u pomoÊ! Ali ti me, stoko mala, ne Ëujeπ, iπ!
S francuskog prevela Marija SPAJI∆
122 Antonine MAILLET
Pelagija od Kola*
POGLAVLJE IX. Kad se odjednom i Cormierovi, Cormierovi koje nisi mogao smatrati plaËljivcima, oni koji su veÊ Stvarno, Pelagijo! Baπ si mogla uzeti vremena i pokopali jedno dijete i jednog pretka, izgubili sve πto prouËiti ruæu vjetrova. su imali i podnijeli viπe od svog dijela tereta pro- Eh, da! gonstva bez rijeËi, Ëak se i Cormierovi poËnu æalili Vjetrovi! Sjeverni vjetrovi, tramuntana, bura, na Pelagiju. Mala Virginie koju su muËili proljev i maestral, nije bilo prirodne sile koja bi zaustavila kolera ‡ mala kolera, baπ kao i trËkalica ‡ nisu si mogli Pelagiju na njezinom putu prema moru. BiËevala je priuπtiti joπ jednu smrt, ovu ne, Pelagijo, jer ova je svoje volove do krvi, ganjala koËijaπe Charlécoco, te Virginie prva od svog roda i mora svoje ime predati mlitavce koji nisu uspijevali uskladiti jarmove; derala Cormierovima koji Êe tek doÊi. se, vikala, nizala redom ala, πu, ala, πu, πu, naprid... Ovaj put Pelagija zaustavi volove. Dijete je dijete. Nije ju se viπe moglo prepoznati. Zbog djece se i borila sve te godine, ponovno se pri- A Bélonie je tresao glavom, amo-tamo! ... i hvatao hvatila svog jarma i zaputila na sjever. zrak koji je izlazio iz njegovih nosnica piπteÊi, pπt, ‡ Célina! pπt... Stvarno, Pelagijo! I Célina udvostruËi brigu oko Virginie koju je ‡ »a Êemo joπ Ëuda tako hodmti?1 Catoune dræala u naruËju i viπe je nije ispuπtala. Dan Pelagija naglo stane i zagleda se u oËi Jeanne i noÊ. Catoune je bdjela nad Virginie kao nad djetetom Aucouin. ©to? Ta æena koja je i uspravila prevrnutu koje, obogaljena u potpalubljima πkuna, nikada neÊe πalupu u ledenim vodama Francuskog zaljeva, i imati. Catoune i Virginie, dvije nevine duπe, koje æeliπ oæivljavala utopljenike, i skupljala sve ostale, i spasila oteti iskeπenom licu sudbine, vranim kobilama fan- pola muæeve obitelji Giroué, ona koja danas stoji tu, tomskih kola, da, Bélonie, pa makar pritom ostavio i uspravna i ponosna poput nasljednice, ona, Jeanne pola srca. Aucouin od junaËkih djela, odjednom se boji udahnuti I Pelagija zapovjedi odmor da bi se opskrbili malo morskog zraka? snagom i namirnicama. ‡ A Ëa je to Ëa vas straπi ali rabjRva? More, iz A bilo je i vrijeme. Svega je nedostajalo i sve se kega smo svi zaπli, svi do jenQga. I svako toliko ga raspadalo: iz slamarica je kroz velike rupe curila imamo potrmbu ponjuπiti i pluÊa si π njin napuniti. slama; volovi su sijali po πljunku svoje istroπene i ‡ Mi se parC da Êe nikm ponjuπiti svoju smrt ko ne iskrivljene potkove; desni su od skorbuta bile nagri- budemo hodmli po manje, ispravi ju Alban od Char- æene do krvi i Célina, ni uz pomoÊ svojeg vjernog lesovog Charlesa. Lude, nije uspijevala zaustaviti krvarenje. Bilo je Ali veÊ od prvog dana Pelagija je shvatila da su krajnje vrijeme da otpoËinu i kola, i æivotinje, i ljudi. Girouardovi lijenËine, i ne obrati paænju na njihove Jadna Pelagija! Kako da otpoËine njeno srce koje objede. Starci i djeca na kola, dobro dræeÊi na noge! I galopira prema moru i samo πto joj ne iskoËi iz grudi? da s tim zavrπimo. Nije bilo viπe poËinka za Pelagiju na tlu Virginije ili Sad se pak jave Bourgeoisovi. Ali Bourgeoisovi Marylanda sve do luke Baltimore. Zato je slala svoje su veÊ od Karoline govorili, a da niπta nisu rekli, to se sinove blizance i lijevo i desno da saznaju πtogod o znalo. Æalili su se i πtedjeli se u svemu. Kao i Allaino- glavnome gradu. Je li joπ daleko? Koliko milja? U vi, uostalom, i Babineauovi koji su veÊ od Marylanda koje doba u godini pristaju brodovi? A Ëetverojarbol- gledali kako se dokopati mjesta na kolima uz πto manji njaci? [...] Blizanci su se vraÊali s pregrπt neobiËnih i troπak. svakojakih informacija, o trenutaËnoj cijeni Ëaja, o Pelagijo, sad stvarno pretjerujeπ. mjeseËevim mijenama, dolasku divljih gusaka, prvim znakovima pobune kolonista u okolici Bostona, sla- bom ulovu bakalara, pristigloj poπiljci tkanina s Orijenta, o osnivanju glazbene akademije u nekom * Maillet, Antonine 2008. [1979]. Pélagie-la-Charrette, gradu negdje na sjeveru Ëije su ime zaboravili. Pa bi Bernard Grasset, Paris, str. 151‡157. se Pelagija ljutila i slala po novosti svoje najpouz- 1 U dijalozima je koriπteno Ëakavsko narjeËje Istre, jugozapadni istarski dijalekt (izvor: Marija Peruπko ” RjeËnik danije momke: Ludu i diva. Diva da im krËi put i πtiti medulinskog govora”). ljude; a Ludu da izvuËe informacije iz tvrdoglavih
123 naseljenika koji su posvuda vidjeli uhode. I onda stva, u vrijeme kad se ameriËko tlo trese pod kopitima jednog dana: borbenih konja, tko u ovom trenutku dræi u ruci ‡ Baltimore je niπto malo juænije; zaπli smo pri- kompas Ëija igla pokazuje sjever? Zar nije zasluæila visoko. pravo ni na jedan dan æivota, æivota za sebe, ona, Kao da je topovska kugla pala meu ljude Pelagija, nakon cijelog vijeka potpuno posveÊenog okupljene oko vatre. I vatra zapiπti pππt! I zaiskri. dobrobiti drugih? ‡ Da ne povmrujeπ! Da ne povmrujeπ da Êemo se Obriπe Ëelo i pogledom prijee preko drugih koja sada tornCti. ostahu jednako nabrana. Svaka bora bila je jedna rana A ti su prigovori, zamislite, dolazili iz usta ni i svaka iskra πto bi zasjala kroz trepavice bila je krik manje ni viπe nego Bourgeoisovih i Girouardovih upuÊen nebu. Svi su nosili svoj dio nesreÊe, baπ svi, zajedno, onih istih zbog kojih su kola morala skrenuti ali nisu zato odustajali od svog dijela nade. Danas je prema Port Royalu na jugu, tri godine ranije. Tek njihova nada usmjerena prema sjeveru, i baπ je ona, toliko, da! Pelagija, upalila tu nadu u dnu njihovih srdaca. Ne, Pelagijo, nisu Girouardovi, bulazniπ, dobro Obitelj Bourgeois nadala se pronaÊi svoje posjede znaπ da su oni bili smjeπteni u Beaufortu... πto su se prostirali treÊinom nizine oko Port Royala Pelagija ne odgovori ni na Bélonijevu primjedbu, gdje su tisuÊe napuπtenih stabala jabuka mogle od ni na zanovijetanja ostalih. Ako su se mogli vraÊati danas do sutra podivljati; Cormierovi su sanjali o jednom, mogu i opet. Nitko, nitko, razumijete li? zidinama Utvrde Beauséjour iza kojih su se odvijali Nitko je ovaj put neÊe prisiliti da nastavi prema sjeveru posljednji dani jedne Akadije prenute iza sna; Gi- kad ih njezin vlastiti sin, i sin Basquesovih, i pravi rouardovi su mislili na mrtve koje nisu ni stigli niti pravcati jedrenjak s Ëetiri jarbola Ëekaju malo dalje, imali pravo pokopati; obitelj Basques prizivala je u sasvim blizu, u Baltimoreu. sjeÊanje prostrane obale koje su se otvarale prema »etverojarbolnjak, da, a naroËito Ëetverojar- oceanu naËiËkanom joπ neistraæenim otocima; Alle- bolnjak i njegov kapetan Ëekali su ih u luci, pa nisu novi, Boudreauovi, Babineauovi, Landryjevi, svi su bili glupi. Petnaest obitelji prema jednom kapetanu imali oËi uprte prema toj obeÊanoj zemlji koja je stavila je Pelagija na vagu; tri godine nasuprot jednom skrivala moæda joπ pola obitelji nestalih u porazu. danu, svima je bilo jasno. Beausoleil je bio naoËit Pelagija pritisne sljepooËice objema rukama. A Ëovjek, i srËan, bez pogovora, ali... ona? Mislite li da je ona zaboravila taj raj pohranjen ‡ Ki je spasija vaπe, po cinu æivota. duboko u srcu i u njedrima gotovo pola svog æivota? Da, hrabar Ëovjek, nitko to ne poriËe, ali... Prema Ëemu je potjerala svoja kola i svoje volove, ‡ I ki joπ i sad vuËe po Atlantiku ont ki su ostCli ako ne prema svojoj Sjevernoj Akadiji? Onoj Akadiji od vaπih famQj. u kojoj je bila ostavila viπe nego svi ti cmizdravci Sve su mu to Bourgeoisovi, Allainovi, Girouéovi zajedno; ne zavaravajte se, bando brbljavaca i galam- priznavali, ali... dæija; dapaËe, æeljela ju je naÊi onakvom kakva je ‡ I tko je drugi ako ne on, svojim dvjema rukama nekoÊ bila, tu svoju Akadiju, sa æitom u æitnici, ja- slomio kormilo engleskog broda punog zarobljenika bukovaËom u podrumu, blagom u staji, vatrom na i tko ga se domogao da bi vas odvezao u domovinu? ognjiπtu, i s ljubavlju u grudima. Njena Êe djeca ‡ Beausoleil, Pelagijo, znamo, ma... odrasti... pogledajte samo Madeleinu, ondje, roenu ‡ Ma Ëa, tvrde glave? Van je srce palo u pete, za vrijeme Deportacije, ona veÊ dopuπta da joj prilaze svima? Ni van veÊ niπ ostClo od vaπih spomenih? sinovi lijepog gusana Charlesa-Augusta... Njezina Êe ‡ Ostala su nam prije svega djeca, javi se François se djeca okuÊiti i ponovno izgraditi zemlju svuda oko od Pierreovog Pierrea; a ona moraju spasiti glavu za nje, ali ona, Pelagija, Ëije æile joπ nisu presahnule, buduÊnost. A to znaËi, Pelagijo LeBlanc, da ih nikako koja joπ ima snage u kostima i æara u glasu, πto Êe ona ne bi trebalo izlagati opasnosti. s tom Akadijom, tko bi ju odvratio od sreÊe? Izlagati opasnosti, buduÊnost njihove djece, ona, ‡ Ala πu! ‡ poticala je volove. ‡ IÊi Êu na sjever, Pelagija, zvana Pelagija od Kola! A tko ih je sve, na ali ne prije nego πto se raspitam o naπima u Balti- kraju krajeva, izvukao iz njihove nesretne Georgije i moreu. Karoline? I tko je nabavio zapreæne volove i velika I prije nego πto su se Allainovi, Landryjevi, Gi- kola koja utiru brazde kotaËima drugih kola i malih rouévi, Cormierovi, pa i Bourgeoisovi imali vremena dvokolica? Ha? Joπ i danas, u trenutku kad se kolonije pobuniti, veÊ su se okrenuli i slijedeÊi kola Pelagijina poËinju buniti jedna za drugom i ratovati protiv Car- krenuli cestom prema jugu.
S francuskog prevela Tantjana BRODNJAK
124 Madeleine BLAIS-DAHLEM
Glas mog oca*
PROLJETNE IGRE Sestra Ukusna nije odustajala od planova da nas, htjeli-ne htjeli, odvuËe u 20. stoljeÊe i moderni æivot. Lipanj je konaËno stigao. Polja su bila njeæno Njezin najnoviji genijalni plan godine bio je “grupni zelena. Selo je bilo ispunjeno snaænim mirisom jor- rad”. Predloæila nam je πkolski piknik za nadolazeÊi govana. Bili su u punom cvatu, puπtajuÊi svoje teπke petak. Za planiranje su bili zaduæeni odbori, potpuno grozdove preko ograda i branika. Padali su nam u ruke, demokratski i moderan koncept. Postojao je odbor za purpurni, blijedoljubiËasti, bijeli, ranjivi, svesrdni. Bili hranu, odbor za igre, odbor za prijevoz, odbor za sve su topli i pitomi. Njihovi cvjetiÊi u obliku kriæa padali ostale detalje... U razredu je vladao izniman polet, su na tlo poput proljetnog snijega. KaËili smo ih o tako da smo Gilles i ja o tome priËali kod kuÊe. Gilles, kosu i na koπulje. koji je bio Ëlan odbora za prijevoz, trebao je moliti Tresla sam se od straha otkad me je majka, oca da posudi svoj sluæbeni kombi. Iako je ∆aÊa sada iznenadno i neprikladno, uvela u æenski æivot. Bojala hodao sa πtapom, iako mu je glas hroptao kao u bijesna sam se da Êu, najednom, u πkoli, u crkvi, bilo gdje u psa, joπ uvijek je bio gazda. javnosti, poËeti krvariti kao svinja i da Êe mi æivot ‡ Ne. Ma kopile jedno obiËno! ©ta sve pada na zauvijek biti uniπten. Jednom, tijekom folklornog ple- pamet toj vaπoj vraæjoj uËiteljici? ©kola je za uËenje. sa u sklopu kulturnog festivala, kÊi jednog od susjeda Ne za slavlje s malim mangupima iz sela. izgubila je gaÊice pleπuÊi. Godinama kasnije, ljudi su ‡ Sestra je rekla da je to novi naËin uËenja. je joπ uvijek zvali Bumbum. Ali, moja prva mjeseËnica ‡ Ne sumnjam. Joπ uvijek je na πtakama. A ti stigla je jednog vikenda dok mojih roditelja nije bilo. nemaπ vozaËku. NeÊete iÊ. Ni ti ni ona. Nije bilo tako straπno. To je bila moja tajna i saËuvala Eto. Niπta novo. Oca uopÊe nije bilo briga za naπ sam je. ugled u druπtvu. Gilles i ja bili smo jedini koji Êe se Zatim sam bila uæasnuta da Êu ostati trudna. Sada tog petka poslijepodne vratiti ravno kuÊi. Isto kao πto sam bila æena i, sudeÊi prema dokazima iz sela, ostati smo bili jedina obitelj koja se za NoÊ vjeπtica iπla trudna i nije bilo tako teπko. OdluËila sam dræati se ispovijedati u crkvu umjesto da od kuÊe do kuÊe ide podalje od svih momaka. Doslovce. Bez gurkanja lak- skupljati slatkiπe. tima. Bez fiziËkog kontakta. Bez pogledavanja. Bez Niπta se nije moglo uËiniti. I majka je mislila da neËistih misli. Pa ipak tijelo Luca Gravellea bilo mi je naπa jako moderna Sestra Ukusna dobrano fulala je neprestano u snovima: πirina njegovih ramena u ovaj put i odbila se zauzeti za nas kod oca. kariranoj koπulji, njegove duge noge, straænjica atlete, Tog petka poslijepodne, Gilles i ja bili smo isklju- zaobljena i miπiÊava. U snu, Ëesto sam sanjala isto. Ëeni iz iπËekivanog uæivanja. Bili smo predmetom Sanjala sam da smo zajedno iπli na æupni piknik. Tako laænih suosjeÊanja i skrivenog prijezira. U planu je je dobro bacao u turniru bejzbola da je njegova ekipa bila softball utakmica, wiener roasti logorska vatra. odnijela pobjedu. Pljeskala sam mu tijekom svake ‡ ©teta, VuËko. utakmice, a poslije bi me uhvatio za ruku kako bi To mi se Luc Gravelle obratio. pokazao da dijelimo pobjedu. Njegova ruka bila je ‡ Bila bi korisna na terenu. Stara Ëasna moæda topla i vlaæna, joπ uvijek proæeta mirisom koæe nje- Êe slomiti i drugu nogu. gove rukavice. OËi su mu bile vesele, njegove pjege U tom trenutku, bila bih sretna vidjeti tu staru su plesale. Sunce nam je pritiskalo ramena, zemlja je kvoËku u gipsu od glave do pete. Dovela me u situaciju isijavala toplinu ljeta. Zrak je bio prepun svakojakih koja me izbacivala iz igre, nijekala moje postojanje. mirisa i aroma piknika: Kool-Aida s viπnjama, vruÊih Bila sam razoËarana, ali na to sam veÊ bila navikla. hot dogova, senfa, kukuruza na maslacu, crvenog Gilles je bio bijesan. »ula sam kako ga JoJo zadirkuje. sladiÊa. Luc mi je kupio kokice s maslacem koje smo ‡ Pa Gilles, nadala sam se da Êeπ mi pomoÊi podijelili dok smo gledali muπke ekipe kako igraju pripremiti hot dog. za novËanu nagradu. Bio je to lijep san. Todd je dobacio. ‡ Ne brini, moæeπ pripremiti moj. Bili smo dvoje ljutih srednjoπkolaca koji su se * Blais-Dahlem, Madeleine 2015. La Voix de mon père, Edi- toga dana vratili kuÊi rintati. Kokoπi su uπutkali, a tions de la nouvelle plume, Regina, str. 80‡95. svinje su pretrpjele udarce Ëizmom u rebra.
125 Za veËerom, moj se otac pretvarao kao da je to Uvijek je mirisalo na zelene vrbe, a zrak je bio svjeæ jedan potpuno obiËan dan. Ne. Nije se pretvarao. Ëak i za vrijeme velikih vruÊina. Zaboravio je da je taj dan πkolski piknik. Uniπtio je Bila sam prestraπena kad se Gilles pribliæio vrhu naπa dva æivota bez kajanja. posljednjeg obronka, dok je mali Fordson stenjao u Promatrala sam ga za stolom. Mama mu je rezala najveÊoj brzini. Rukama sam sad obgrlila Gillesa oko meso i mazala maslac na kruh. Sluæio se priborom za pasa, stiπÊuÊi ga kao da mi æivot ovisi o tome. Znala jelo desnom rukom. Umak i slina kapali su mu niz sam da je moj poloæaj na traktoru nesiguran. Stajala bradu. Volio je piti Ëaj s tanjuriÊa i Ëaj mu je curio iz sam na metalnoj πipki πirokoj tri palca i dugoj jednu kutova usana. To je bio moj otac. stopu. Kad bi traktor udario o neki kamen ili korijen, Nikad mi samoj ne bi palo na pamet biti nepo- odvojila bih se od πipke i postala ptica. Gilles, uvijek sluπna, ali kad je Gilles to predloæio, nisam oklijevala. pomalo lud i trenutno iznimno uzbuen, odbijao je Kako bi nas jedan πepavac mogao sprijeËiti? usporiti. Prilika se ukazala kada je ∆aÊa napomenuo Sinku Naπ Fordson je poskakivao, skakutao, drmusao da bi volio obiÊi polja s mamom nakon veËere. To se. Ja sam vriπtala od straha, Gilles od sreÊe. Kakav mu je bila jedna od omiljenih aktivnosti. Naπ otac bio smo Ëudan prizor vjerojatno predstavljali: projektil je vlasnik Ëetiri Ëetvrtine raπtrkanih dijelova zemlje izvan kontrole, koji se kretao u nemoguÊim pravcima oko naπe farme. Kad bi stigao u polje, izaπao bi iz da bi se, u zadnji trenutak, smirio prije nego πto se auta. Polako je koraËao po svojoj zemlji, provjeravao potpuno zaustavio usred Ëistine. visinu mladica, pregledavao imaju li hru, pepelnicu Sluæbena πkolska zabava bila je gotova. VeÊina ili kakvog drugog nametnika. Provjeravao je je li uËenika, sestra Ukusna i g. Lavoie, koji ih je prevezao zemlja rahla. Nama djeci, bilo je pravo muËenje kad u svom velikom kamionu za æito, veÊ su bili otiπli. bi nas pozvali na te izlete. Ostao je samo odbor za pospremanje. Tu je bio Gerald, Dvije sekunde nakon πto je auto otiπao, Gilles je ljubimac sestre Ukusne, koji je osmi razred ponavljao doviknuo Gabeu da ide prevesti gnojivo u polje treÊi put, imao je veÊ dubok glas, vozaËku dozvolu i Fordsonom, naπim malim svenamjenskim traktorom. neku staru krntiju. S njim su bili Luc, Todd i JoJo. ‡ »ekaj me s druge strane æivice za pet minuta, Kako je JoJo izmaknula zadnjem brojanju uËenika, πapnuo mi je. ne bih znala reÊi. Gerald je bio uvjerio naπu mudru ‡ VuËko, doi obrisati sue. Odmah. uËiteljicu da netko treba ostati i provjeriti je li logorska Moja sestra mislila je da je glavna. vatra u potpunosti ugaπena. ‡ PriËekaj malo. Moram na ve-ce. Kada smo stigli, ti dobri Samaritanci smijali su Æivjeli smo u moderniziranoj kuÊi. Bili smo meu se lakovjernosti Ëasne sestre. Taj je odbor sebi zadao prvim obiteljima koji su ugradili πkoljku s vodo- drugi zadatak, o kojemu nije izvijestio Ëasnu sestru: kotliÊem i kadu. Ali kupalo se jednom tjedno ‡ subo- opskrba pivom. OËito jako uËinkovit odbor. tom uveËer ‡ a πkoljka s vodokotliÊem bila je rezer- Bila sam iznenaena, sablaænjena i veoma upla- virana za noÊ, zimu i prave hitne sluËajeve. InaËe, πena. Nakratko, ali intenzivno, pakleni plamen i bio je to trk do WC-a diskretno postavljenog iza garaæe zvonki glas oca Morrisseta preplavili su moj um. “Put na otprilike sto koraka od kuÊe. Bilo je to omiljeno do vjeËnog prokletstva poploËan je slovom P: puber- mjesto za meditaciju i izbjegavanje rintanja po kuÊi. tet, piÊe i poæuda.” OsjeÊala sam vruÊinu, pojaËano Pet minuta kasnije, Gilles i ja bili smo na putu znojenje i trnce u izmuËenim udovima. prema pustolovini. Gilles je vriπtao od sreÊe pritiπÊuÊi Luc mi je ponudio pivo. kvaËilo i mijenjajuÊi brzine. Ja sam pak stajala iza Prvi gutljaj bio je savrπen uæitak. Hladan. Peckav. njega na zaprezi, rukama se Ëvrsto dræeÊi za njegovo DeËki su uronili boce piva u rijeku Ëim su ih dopremili. sjedalo. Obgrljeni oblakom praπine i naletom dima, TekuÊina boje meda golicala mi je grlo glatko se letjeli smo prema zapadu, prema rijeci Bataille. Naπa spuπtajuÊi niza nj. I zato, nastavila sam ispirati grlo je destinacija bila jako poznato mjesto za provod u koje se putem nagutalo toliko praπine. Bila je to naπoj zajednici. Bilo je udaljeno Ëetiri-pet milja, preko samopomoÊ. Oko vatre, priËalo se o svemu i svaËemu. polja, jaraka i seoskih puteva. Na kraju je put vodio Luc se hvalio da ih je sve eliminirao dok su igrali uz ogradu, preko jednog polja niz padinu gdje je pelotu. DeËki su se pitali nose li sve redovnice ruæi- trebalo zaobiÊi πumu jasika i vrba i zaustaviti se na Ëaste pumperice ili je viπa »asna sestra nosila crne. maloj Ëistini sto koraka od rijeke. JoJo nije niπta govorila. Taj prostor zvao se Bill Smith’s, iako je Bill veÊ Cerekala sam se kao tuka. »inilo mi se kao da dugo bio mrtav. Njegova stara koliba joπ je uvijek uæivam. Gle ti mene, dio sam bande. Luc je sjedio bila ondje, napola skrivena u gustiπu. Na pocrnjelom pokraj mene, njegova ruka gotovo je dodirivala moju kamenju nazirali su se ostaci starih logorskih vatri. i nisam se bojala posljedica. Zabavljala sam se. Moje Dokaz njegove popularnosti meu odraslima oËitovao se tijelo naslaivalo. OsjeÊaji koji su mi πibali krv se u prisutnosti praznih boca piva u æbunju i u trstici svaki put kad bi mi se Luc obratio ili mi dotaknuo uz obalu rijeke koja je tekla u blizini. Na tom mjestu, koæu, dakle to je bila suπtina æivota. Iskra se upalila u struja je bila usporena, lijena. Dno je bilo pjeskovito. mojoj maloj blesavoj tintari. Jedna velika istina nam
126 je skrivena, izvor ljudskog uæitka. Evo zaπto su otac opasnim osjeÊajima na koje nas je upozorila sestra Morisset i redovnice toliko upozoravali na opasnosti Ukusna. “nezdravih prijateljstava”. Bili su ljubomorni! ‡ Æenska ljepota veliko je iskuπenje muπkarcima Ipak, neπto nije bilo u redu. PoËelo se smrkavati. svih dobi. Muæjak ima eksplozivne osjeÊaje kojima Zahladnjelo je, a Sunce na zapadu prekrili su crni ne moæe lako vladati. oblaci. Moja se zabrinutost rasprπila kad je Luc Stvorila sam priliku za grijeh. Po katoliËkom uljudno primijetio da drhtim. Dao mi je svoju jaknu i nauku, za sve sam ovo ja bila kriva. U tom trenutku, obgrlio mi ramena snaænim rukama bacaËa. Pribliæila nisam u to mogla vjerovati. Nisam znala kako se iz sam mu se, naslaujuÊi se toplinom njegova tijela. toga izvuÊi. Htjela sam biti drugdje. Razgovor oko vatre je zamro, kao i sama vatra. Mislila Snaæan udar groma odjeknuo je u blizini i vrata sam da nisam jedina kojoj je hladno. OsjeÊala sam se kolibe su se otvorila. Ondje, okruæen kiπom, osvijet- ukoËeno. ljen neprestanim bljeskovima, stajao je moj otac. Kapljica kiπe prekinula je ta filozofska promiπlja- Njegov stari kombinezon sjajio se na kiπi koja je curila nja. Druga kapljica vratila me u sadaπnjost. Bilo je niz njegovu fedoru, moËeÊi mu lice, vrat, tijelo. Iz- vruÊe, jako vruÊe tog dana. Oluja samo πto se nije bezumljeno nas je promatrao neko vrijeme. sruËila na nas. Prasak groma zazviædao nam je nad ‡ Gubi se, prokleta bitango. glavom i nebo se otvorilo. Teæina Lucova tijela isparila je u trenutku, kako ‡ Gilles! Gilles! Treba se vratiti! Vrijeme je da ga je otac zgrabio za potiljak i bacio u stranu. Ponovno poemo. sam sjela, popravljajuÊi odjeÊu, drhtavih ruku, po- PoskoËila sam. ToËnije, pokuπala sam. Nisam se sramljena ispred oca. ukoËila samo od hladnoÊe. Pivo kao da mi je oduzelo ‡ Hajde, ∆erce, zabava je gotova. noge. Koljena mi viπe nisu znala πto bi Ëinila i sudarala Ne znam baπ kako smo se uspjeli vratiti iz pakla su se. Traæila sam put prema Fordsonu. Traæila sam te veËeri. Znam da mi je on, moj πepavi, osakaÊeni brata. otac, na oluji pomogao hodati do auta. On nas je vozio Na Ëistini smo bili samo Luc i ja. svojom zdravom desnom rukom i zdravom desnom ‡ »ekaj, VuËko. Ne moæeπ se vratiti po kiπi ‡ nogom po seoskim putevima, masnim i skliskim od rekao je Luc. ‡ Poi sa mnom. nevremena. Gromovi su tutnjali i munje su sjekle Uhvatio me da ne padnem, pridræao i uputio mrak. prema staroj napuπtenoj kolibi Billa Smitha. Nije mi uputio ni jednu rijeË. Smrdjelo je unutra: po piπalini, plijesni i crvo- A Gillesa je tata ostavio da se snae. Morao je toËini. StraÊara je bila prekrivena ostacima boca i upravljati Fordsonom kako je najbolje znao u olujnoj zahralim konzervama graha. Ali imala je krov i stari pomutnji. Sutradan u zoru, Ëula sam oca kako ga budi. odvratni madrac zbijen u kutu. Luc me oslonio o zid Uz mamurluk i nalete muËnine koji su me muËili, Ëula dok je s madraca otresao paukove i ostale nametnike. sam: MuËnina mi se digla u nos. Svalila sam se na madrac. ‡ Ej, veseljaËe! Vrijeme je da se oËisti πtala. Luc je sjeo pokraj mene i zagrlio me snaænim rukama. To mi se uËinilo lijepo jer mi je bilo hladno i poËelo mi se spavati. Moj lijepi kavalir Êe me πtititi. ÆETVA Jedva sam ga raspoznavala. Njegove plave oËi bile su preblizu mom licu; nisam mogla izdræati njegov Moj otac je umro u podne toga dana. uporni pogled. Njegov dah na mojim obrazima bio je Devet krmaËa okotilo se u proljeÊe i dvoriπte je topao i mirisao na pivo. I onda ‡ mislim ‡ ljigav od vrvjelo svinjama. Patrijarh toga brojnog potomstva sline i piva: moj prvi poljubac. bio je veliki prasac kojeg je moj otac prozvao Posni- Navalio je na mene. Snaæne ruke kojima sam se kov. Nalazio je te nadimke u dnevnom biltenu lokalne toliko divila, koje su me trebale πtititi, okrenule su se bolnice koji je izvjeπtavao seoske obitelji o stanjima protiv mene. Ustrajno, trljale su mi ruke, lea, vrat, svojih pacijenata. Naπ Posnikov bio je agresivna zvijer grudi. Grabile su ispod moje odjeÊe, diæuÊi mi suknju, koja je dobro ispunila svoje duænosti, ali bilo je vrije- divljaËki mi otkopËavajuÊi gumbe s bluze. Bile su me da ode. grube i hladne. Htjela sam ga zaustaviti. Nisam mogla Susjed koji ga je kupio doπao je oko jedanaest niπta. Bila sam mali Ëamac na podivljalom moru. Moje sati ujutro. Parkirao je kamion na utovarnu rampu u tijelo, uzdrmano muËninom, treslo se od straha i toru iza πtale. Paklena kakofonija, urlici i neprestane hladnoÊe. Luc me okrenuo na lea. Gledala sam psovke Ëule su se sve do kuÊe dok su muπkarci nasto- netremice rupiËasti krov sa starim pocrnjelim gredama jali privezati to uznemireno Ëudoviπte i natjerati ga i kutovima koje su paukove mreæe zaoblile. Kad bi da se popne na rampu. treperava svjetlost munje na trenutak obasjala unu- Htjela sam to vidjeti. Spustila sam se u dvoriπte. traπnjost, uËinilo bi mi se da vidim sve vragove iz Remi, Jacquot i Raoul stajali su na toru poput vrabaca, pakla koji me πpijuniraju, lebdeÊi, æutih oËiju, crnih izvan opasnosti, i uπuljala sam se iza njih. krila nainanih kandæama. Gdje je bio moj aneo Moj otac, uvijek gazda, stajao je pri dnu rampe, Ëuvar? Je li me napustio? Luc je postao stroj pokrenut uhvativπi se oslabjelom lijevom rukom za neki kolac,
127 dok je desnom mahao svojim πtapom. Sinko i Gilles je moj otac pa sam tek mnogo kasnije pojmila vul- bili su iza Posnikova, gurajuÊi ga πtapovima i ‡ ku- garnost mnogih njegovih izraza. Njihova dvojeziËnost kavice ‡ skaËuÊi na tor svaki put kad bi prasac zarok- bila je iznenaujuÊa. Njegov jezik bio je prljav i tao. Odjednom, Posnikov je promijenio smjer na uskoj odraæavao je æivot farmera, stvarnost dvoriπta. Ni rampi unatoË zaprekama s obje strane i jurnuo ravno njegovo ponaπanje ni njegov rjeËnik nisu bili drugaËiji na mog oca koji je preuzeo njegov teret. u kuÊi. Nije imao njeæne rijeËi za svoju æenu, a kad je ∆aÊu je ovaj udarac prevrnuo. Leæao je, nepokre- o njoj govorio dok nije bila prisutna, nazivao ju je tan, u blatu, sijenu i gnojivu, rasparana kombinezona jednostavno “Ona”. Zaπto ne koristiti njeno ime? i lica krvava od udaraca oπtrih praπËevih papaka. Ostao Elise, lijepo je to ime. »ini se da je ∆aÊa imao pro- je tako leæeÊi. Nije to bio obiËan pad koji Êe postati blema s raspoznavanjem ljudi po imenu. ∆aÊa je bio smijeπna dogodovπtina koja Êe se prepriËavati u obite- odluËio da je njegov najstariji sin Sinko i da su tri lji. Neπto se dogodilo. mlaa malci. On me nazvao VuËkom. Kasnije smo saznali da je rijeË o krvarenju na Kad sam imala oko osam godina, moj je otac mozgu, napadaju koji mu je prijetio veÊ godinu dana. jednog popodneva najavio da Êe svratiti kod Zimea, Ali u tom trenutku, sve πto sam znala, sve πto Yoinog oca. Pitala sam smijem li poÊi s njim da smo moja braÊa i ja znali bilo je to da Êe ∆aÊa umrijeti. posjetim Yo dok on Ëini πto ima Ëiniti. Zbog nekog Gilles i Sinko pomogli su susjedu da ga ispruæe u razloga, rekao je ne. Bila sam iznenaena jer nam je prtljaænik kamiona zahvaljujuÊi kojem smo se trebali Ëesto dopuπtao da poemo s njim. Zato sam se sakrila otarasiti Posnikova, i popeli su se da podupru ∆aÊinu u prtljaænik kamiona. Kad smo stigli kod strica Zimea, glavu. Pratila sam ih pjeπice s troje male braÊe, suviπe pojavila sam se. Otac je slegao ramenima i otiπao pod utjecajem πoka da bih plakala. potraæiti brata. Ponosna na svoj pothvat, otiπla sam u Mati nas je Ëekala na prilazu kuÊi. Djelovala je kuÊu igrati se sa sestriËnom. Strina je tog popodneva mirno, ali opazila sam da su joj usne stegnute, Ëeljust πiπala kÊerima kosu i jednostavno je i mene ukljuËila stisnuta. Sinko, Gilles i susjed odnijeli su oca u kuhinju u tu aktivnost. Bila je to katastrofa. U tim godinama, i postavili ga na stol. Veoma njeæno, mati je odloæila kosa mi je bila jako tanka i gotovo bijela. Frizura u staru fedoru sa strane. Rekla je Sinku da mu izuje stilu Ivane Orleanske nije bila dobar izbor za mene. stare radne Ëizme. Oprezno su mu skinuli smrdljivi Ostatak ljeta izgledala sam poput rascvala maslaËka, kombinezon i pokrili ga plahtom. Svi smo bili oko ili prema oËevim rijeËima, poput vuËiÊa, s pohlepnim stola, ËekajuÊi. oËima i crvenim usnama. Mati je tupim glasom, ali bez oklijevanja, izgo- Nadimak je pojednostavljivanje. Nadimak pojed- vorila: nostavljuje æivot komplicirajuÊi ga. S trinaest godina, ‡ Ovdje Êemo bdjeti nad njim. Nikad nije htio iÊi bila sam viπe od VuËka. Bila sam bezbroj moguÊnosti. u bolnicu. To je grozno mjesto za umiranje. Kad me ∆aÊa doπao spasiti kod Billa Smitha, Oprala mu je lice i ruke mlakom i sapunastom nazvao me ∆erce, ne VuËko. To sam opazila Ëak i u vodom. Potom, oprala mu je noge. alkoholnoj magli. Nije to bilo moje ime, ali bilo je Bilo je to Ëudno, ali u tom beskrajno bolnom ono πto sam ja bila njemu. Da je otac Morrisset opisao trenutku, osjeÊala sam da smo ukljuËeni u neki teæak Dobrog Pastira odjevenog u stari kombinezon i s obiteljski posao s osjeÊajem pripadanja πto ga je to fedorom, bila bih ga ranije prepoznala. izazivalo u meni. Dræala sam jedno od malenih u I ∆aÊa je u mladosti dobio nadimak, ali njegova rukama u naruËju, rame uz rame sa starijom braÊom, suπtina nalazila se u njegovu pravom imenu. nasuprot moje sestre kojoj su suze u tiπini tekle niz Evarist. lijepo lice, i osjeÊala sam se okruæenom. Bila sam dio Bio je poput planine, ne zbog vanjπtine veÊ zbog te konstelacije. Svi Êemo izgubiti oca. Uvijek sam htje- svoje pojave i integriteta. Urlao je glasnije od oluja la biti viπe za njega. Na kraju, s joπ uvijek pobrkanim koje su kruæile planinskim vrhovima. Bio je uvredljiv, mislima od prethodne veËeri, dok je njegovo lice divlji i grub. Njegov æivot bio je pustolovina, izazov, poprimalo izgled nepomiËne maske, poËela sam borba, posveta njegovoj obitelji. Umrijeti u svom shvaÊati tko sam ja bila njemu. naslonjaËu ili na ljuljaËki pod javorima zasigurno bi »ula sam njegov osorni glas prozivajuÊi pripad- bilo dostojanstvenije, ali to nije bila stvarnost njegova nike njegova muπkog svijeta: braÊu, neÊake, sinove, æivota. Jurio je na prepreke, nije se niËega bojao. susjede. RijeËi su mu bjeæale iz usta zaËinjene bujicom NauËio nas je imena zvijezda i da, znao je tko sam ja. razdraæenih, ironiËnih i Ëesto komiËnih psovki. Bio S francuskog prevela Marijela OBRADOVI∆
128 Izbor pjesama
Louis Fréchette (1839‡1908)
NIAGARA ©UMA
Velebna struja polagano teËe Zamiπljeno hraπÊe, borovi tajnoviti, Potom, taj varavi mir napuπta iznenada, Stari trupci nad bujicama nagnuti, Bijesno, ko zapanjujuÊe buËna gromada, U svojim vjeËnim i gordim snovima, U ambis bez dna golema rijeka kreÊe. Maπtate li kad o davnim vremenima Kad stvarahu jeku kanadskom pustinjom Ruπi se! Od gromkoga zvuka ustraπene Samo Indijanci svojom divljom grajom »ak su lutajuÊe ptice, πto u jatu bjeæe Oni, ispod gustih grana gdje ima hlada, Od ponora silna gdje duga polaæe Spajahu ratni napjev i zvuk vodopada Svoj vatreni rubac na leæaj od pjene. Pod zvijezdama, kad oluje neprekidne Sve drhti; u trenu ta neizmjerna lavina Njiπu noÊu vaπe duge ruke sluene, Zelene vode postaje bijela isparina, Maπtate li o slavnom dobu kad preci naπi Divlja, mahnita, skaËe, huËe... U dnu spilja zasjaπe divljaπtvo ukrotivπi, Tad, s jednim ciljem, s jednom æeljom u srcu, A ipak, ta bujica koju stvaraπ, o Boæe, Pod sjenom vaπom govorahu: “To svia se Ocu!” Koja ruπi stijene, debla mrvi i diæe KrËahu πumu, graahu metropole, Poπtuje slamku koju nosi dok otjeËe! I naveËer, ispod vaπe πiroke kupole, Sve misleÊi na sto goruÊih poslova, Snjeæne ptice, 1879. ©irahu trubljom svojom duh vremena nova?
Da, sigurno: drugog doba svjedoci æivi, Preæivjeli ste sami brodolom jezivi Kad ljudi su hrpimice potonuli; I, ne æaleÊ slabe koji su se slomili, Vaπa kroπnja, udarcima stoljeÊa odolijeva, Svim vjetrima o naπoj epopeji pjeva!
Legenda o jednom narodu, 1887.
129 Émile Nelligan (1879‡1941)
ZIMSKA VE»ER OKRUTNA LJEPOTA
Ah, kako je snijeg snijeæio! Da, treba nam jedna ljubav na ovom svijetu, Prozor mi je vrt od inja. Jedna ljubav, jedina, kako god Êudljiva bila; Ah, kako je snijeg snijeæio! A ja koji je traæim, suptilnu i plemenitu, ©to je grË æivljenja Evo na srcu mi se duboka rana usjekla. Spram boli koju sam skrio, skrio! Ohola je i lijepa, ja ruæan i plah: Sva se voda smrznula, Mogu joj priÊi samo u magli snova. Duπa mi je crna: Gdje sam? Kamo sad? Jao meni! ©to sam bliæe, viπe se ona udaljava Sva se njena nada smrznula: I moje srce neÊe jer zbog drugog gubi dah. Ja sam novi polarni grad, Tu zlatna neba su nestala. Vidite, ipak, koliko nam je kob Ëudna! Kako bi nam samo ljubav bila bajna, PlaËi, o, ptico zimska, Da smo nas dvoje zamijenili lica! Straπan drhtaj svud se diæe PlaËi, o, ptico zimska, I kao lud bio bih iπao za njom IsplaËi mi suze, oplaËi mi ruæe, U zemlju magle, u kraj punom sunca, Niz oπtre grane smreka. Da me Bog uËinio lijepim, a nju ruænom!
Ah, kako je snijeg snijeæio! Sabrane pjesme, 1952. Prozor mi je vrt od inja. Ah, kako je snijeg snijeæio! ©to je grË æivljenja Spram jada koji sam skrio, skrio!
Sabrane pjesme, 1952.
130 Hector de Saint-Denys Garneau (1912‡1943)
AH! U KOJU PUSTINJU... IZME–U NEBA I VODE
Oni su me ubili Izmeu neba i vode, ja sam izmeu neba Pali na moja lea svojim oruæjem, ubili me Koje se juËer zaustavilo na plavetnilu proπlosti Pali na moje srce svojom mrænjom, ubili me Neba koje nije nepokretno nego ostaje Pali na moje æivce svojim krikom, ubili me Gotovo isto ‡ I vode buduÊnosti koja bijaπe uzburkana pa izaziva Oni su me poput lavine zdrobili vrtoglavicu, na kojoj se odsijeva juËeraπnje nebo Slomili praskom kao drvo sliËno, ali uopÊe ne na isti naËin Nestabilno, kao da kliæe, nesigurnim korakom Rastrgali mi æivce kao ËeliËni kabel Nemirno kao da stoji na nekoj lopti, ©to trga se glatko i sve æice u ludom struËku I zatim ovisno o valovitom gibanju ©iknu i opet se sviju, bolnih vrπaka Ipak promjenljivom, zagasitije ili svjetlije, Izduæeno na krajevima i skraÊeno na drugim Razmrvili mi utvrdu kao suhu koru Veoma nesigurno, zacijelo, veoma nesigurno Oljuπtili mi srce kao sredinu kruha I ja se dræim tako, izmeu neba i vode Rasprπili sve to u noÊi Sav naslonjen o nebo, ali ne prikrivam Svjetlost koju neopozivo stvaram Sve su zgazili a da nisu tako izgledali, Prema vodi, prema vodi nesigurnoj i punoj A da to nisu znali, htjeli, mogli, nepoznatog, oËaravajuÊoj katkad ili onoj koja plaπi A da na to nisu mislili, a da na to nisu pazili Ovisno o tom izduæuje li se ili se steæe neki odsjaj Svojom jedinom straπnom i Ëudnom tajnom Zauzima li sve mjesto ili ga prepuπta drugom Jer nisu meni doπli zagrliti me uvijek ovisno o valovitom gibanju.
Ah! U koju pustinju bi trebalo poÊi Pjesme. Pogledi i igre u prostoru. Da bi se samo od sebe mirno umrlo. SamoÊe, 1972.
Sabrane pjesme, 1949. S francuskog prevela Marija PAPRA©AROVSKI
I ONDJE BEZ OSLONCA
Nije mi nimalo udobno na ovom stolcu A moja najgora muka naslonjaË je za poËinak Neizbjeæno zadrijemam i umirem ondje.
No pustite me prijeÊi bujicu na stijenama PoskoËiti s jednoga na drugo mjesto Nalazim nezamislivu ravnoteæu izmeu toga dvoga I ondje bez oslonca odmaram se.
Pogledi i igre u prostoru, 1937.
131 Jo Ann Lanneville, Naopaka strana svijeta ‡ planigrafski tisak, bakropis, suha igla, 100 x 77 cm