PROSTOR 22 [2014] 1 [47]

ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

SVEUÈILIŠTE POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET Znanstveni prilozi Scientific Papers UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY 96-109 Dragan Damjanoviæ Neogotièka arhitektura Neo- OF ARCHITECTURE Josipa Vancaša of Josip Vancaš ISSN 1330-0652 u Bosni i Hercegovini in CODEN PORREV Pregledni znanstveni èlanak Subject Review UDK | UDC 71/72 UDK 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19” UDC 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19” 22 [2014] 1 [47] 1-158 1-6 [2014] Sl. 1. Katedrala u Sarajevu poèetkom 20. stoljeæa Fig. 1. Cathedral, early 20th century Znanstveni prilozi | Scientific Papers 22[2014] 1[47] PROSTOR 97

Dragan Damjanoviæ

Sveuèilište u Zagrebu University of Zagreb Filozofski fakultet Faculty of Humanities and Social Sciences Odsjek za povijest umjetnosti Department of Art History HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 [email protected] [email protected]

Pregledni znanstveni èlanak Subject Review UDK 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19” UDC 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture 2.01.04. - History and Theory of Architecture i zaštita graditeljskog naslijeða and Preservation of the Built Heritage Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti Humanities / Art History 6.05.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, 6.05.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, urbanizma i vizualnih komunikacija Urban Planning and Visual Communication Èlanak primljen / prihvaæen: 22. 4. 2014. / 10. 6. 2014. Article Received / Accepted: 22. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina

historicizam Historicism neogotika Neo-Gothic Sarajevo Sarajevo Vancaš, Josip Vancaš, Josip zaštita spomenika monument protection

U èlanku se obraðuje neogotièki segment opusa hrvatskog i bosanskoher- This paper analyzes the Neo-Gothic segment of Josip Vancaš’s architectural cegovaèkog arhitekta Josipa Vancaša. To su projekti nastali tijekom školovanja work. Some of his most important works are: the church tower in Eppan/Ap- u Beèu (toranj crkve u Eppanu/Appianu) te realizacije u Bosni i Hercegovini: piano (made during his academic studies in Vienna) and some built in Bosnia katedrala, rezidencija nadbiskupa i Prvostolnog kaptola Vrhbosanskog, fra- and Herzegovina: the cathedral, the ’s residence, the Franciscan njevaèka crkva u Sarajevu, zatim župne crkve u Žepèu, Tuzli, Vitezu i Podmi- church in Sarajevo, the parish churches in Žepèe, Tuzla, Vitez and Podmilaèje laèju kod Jajca. near Jajce. 98 PROSTOR 1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini Znanstveni prilozi | Scientific Papers

UVOD škole proistjeèu i dva najvažnija arhitekta neogotike u Hrvatskoj - Herman Bollé i Josip INTRODUCTION Vancaš.4 U Vancaševu sluèaju, uz Schmidtov, ne smije se zaobiæi ni utjecaj drugoga, tada najvažnijega beèkog neogotièara - Heinricha Ferstela, buduæi da se on školovao kod obo- jice - najprije na Visokoj tehnièkoj školi, a potom na Akademiji likovnih umjetnosti u Beèu. Vancaševo školovanje u Beèu izuzetno je dobro dokumentirano zahvaljujuæi saèuva- nim spisima obiju spomenutih institucija. Na Politehniku se upisao 1876. godine.5 Od poz- natijih profesora koji su mu predavali ponaj- prije treba istaknuti arhitekta Karla Königa, kod kojega je slušao arhitektonske oblike, arhitektonsko crtanje, kompoziciju, perspek- tivu i antièko graditeljstvo. Kod povjesnièa- ra arhitekture Carla von Lützowa slušao je 1878.-1879. Povijest antièke arhitekture6, a 1879.-1880. Povijest arhitekture srednjega i novog vijeka.7 Meðu profesorima kojih je ko- legije pohaðao treba istaknuti i arhitekta Franza Grubera, kod kojega je uèio crtanje or- namenata i glasovitoga beèkog arhitekton- skog skulptora Rudolfa von Weyra koji ga je poduèavao modeliranju.8 Najsnažniji je utje- caj na njega ipak izvršio Ferstel, koji mu je najprije držao predavanja iz predmeta sliè- noga onome koji je slušao kod Lützowa, Po- O pus Josipa Vancaša (Sopron, 1859. - Za- vijest arhitekture srednjega vijeka9, te u za- greb, 1932.), osobito njegovi radovi u Bosni i vršnoj godini studija 1880.-1881. kolegij Arhi- Hercegovini te Hrvatskoj, povjesnièari arhi- tektonski crtež.10 tekture istražuju veæ desetljeæima.1 Usprkos tomu još je uvijek mnogo nepoznatih epizoda Drugi državni ispit položio je Vancaš meðu iz njegova života i stvaralaštva, a to je i razum- prvim studentima beèke Politehnike uopæe, u ljivo jer rijeè je o arhitektu s više od dvije srpnju 1881. upravo kod Ferstela, i to s odli- stotine realizacija, meðu koje se ubraja 70 kovanjem.11 Što je radio sljedeæih godinu crkava, 10 graðevina za razne organe vlasti, dana, odaje nam njegova biografija: praktici- 12 školskih zgrada, 6 hotela i kavana, 110 rao je u atelijerima najprije zagrebaèkog arhi- Sl. 2. Josip Vancaš palaèa i najamnih zgrada, 10 banaka itd.2, (Sopron, 22.3.1859. - Zagreb, 15.12.1932.) koje je izgradio na širokom podruèju, kako je 1 Najznaèajniji tekst svakako je doktorat Jele Božiæ Fig. 2. Josip Vancaš [Božiæ, 1989.]. Od ostalih djela treba istaknuti: Pilar, (Sopron, 22 Mar 1859 - Zagreb, 15 Dec 1932) to slikovito 1933. opisao Stjepan Szavits- 3 1930: 80-81; Makanec, 1932: 2-4; Horvat, 1933: 193-195; -Nossan „od Triglava do Ivanplanine” , dakle Krzoviæ, 1987.; Božiæ, 1988: 379-390; Kurto, 1998: 369- na podruèju koje obuhvaæaju današnja Bosna 385 (iscrpan popis radova s bibliografijom); Donia, 2006: i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija. U dva æe 92-94; Juriæ, 2007: 516-523; Damjanoviæ, 2011: 26-31. se èlanka nastojati obraditi neogotièki dio 2 S., 1929: 1-3. Slièno, iako ne potpuno identièno i u: opusa ovoga arhitekta, zanimljiv s obzirom Horvat, 1933: 193-195; Božiæ, 1988: 379; Božiæ, 1989: 33. na velièinu i kvalitetu realiziranih graðevina, 3 Szavits-Nossan, 1933: 30 koji je dosad bio nesistematiziran, a dijelom i 4 Sisa, 2002: 170-187 nepoznat. U ovome tekstu bit æe više rijeèi o 5 TUWU, Post Nr. 1270., Matrikel Nr. 193/1876. Haupt- njegovim neogotièkim radovima nastalim -Katalog der ordentlichen und ausserordentlichen, sowie tijekom školovanja i na podruèju Bosne i Her- der Hörer der Bodencultur im Studienjahre 1876./1877., M-Z cegovine. 6 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausseror- dentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studien- ŠKOLOVANJE JOSIPA VANCAŠA jahre 1878./1879., N-Z I BUÐENJE INTERESA ZA GOTIKU 7 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausseror- dentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studien- JOSIP VANCAŠ’S EDUCATION AND HIS jahre 1879./1880., Mio bis Z GROWING INTEREST IN GOTHIC 8 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausseror- dentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studien- jahre 1879./1880., Mio bis Z Povijest neogotike krajem 19. stoljeæa u sred- 9 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausseror- njoj Europi obilježena je snažnim utjecajem dentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studien- beèkog arhitekta Friedricha Schmidta, iz èije jahre 1879./1880., Mio bis Z Znanstveni prilozi | Scientific Papers Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47] PROSTOR 99

tekta Janka (vjerojatno Nikole) Grahora, a noga gotièkog prozora na èetvrtom katu tor- potom u glasovitomu beèkom atelijeru Fell- nja u triforu s mrežištem. Na vrhu je, meðu- ner i Helmer.12 Obrazovanje zatim nastavlja tim, projektirao podizanje dodatnoga neogo- kod Friedricha Schmidta na Akademiji. Okol- tièkog kata i reprezentativne zidane kape nost da je pod Ferstelovim mentorstvom iz- umjesto postojeæeg renesansno-baroknoga radio projekt za gotièku katedralu13 i odabir završnog kata i lukovice. Kapa zatvorenog Schmidta za profesora, pokazuju njegov izra- tipa, rašèlanjena rakovicama, vrlo je slièna zit interes za gotiku u ranim fazama karijere. onima kakve je Schmidt projektirao za tor- Upisuje se u listopadu 1882., a studira samo njeve zagrebaèke katedrale18 i za župnu crkvu tri semestra: u zimskom i ljetnom semestru u Steyru u Gornjoj Austriji. Projekt je pred- 1882.-1883. te u zimskom semestru 1883.- viðao i podizanje novoga neogotièkog pred- 1884. Ispisnicu mu potpisuje Schmidt 3. ožuj- vorja pred glavnim portalom crkve, no èini se ka 1884. u trenutku kada je veæ angažiran na da njegovo rješenje nije Vancašev rad, veæ gradnji sarajevske katedrale.14 djelo njegova kolege sa studija Carla Wein- brennera.19 O školovanju na Akademiji svjedoèi nekoliko crteža sa studijskih putovanja objavljenih u Vancašev se projekt za Eppan/Appiano treba èasopisu „Wiener Bauhütte”15 i jedna studija promatrati u kontekstu Turmvollendunga, baldahina-piramide tornja katedrale u Kölnu, dovršavanja tornjeva srednjovjekovnih crka- koju je 1882., dakle neposredno nakon upisi- va na podruèju srednje Europe u 19. stoljeæu, vanja Akademije, izradio zajedno s Martinom kada su se barokne lukovice i slièni skromni Pilarom, još jednim hrvatskim uèenikom Frie- završetci tornjeva zamjenjivali stilski priklad- dricha Schmidta, koji se u to vrijeme školovao nijim neogotièkim kapama. S obzirom na na Akademiji (Sl. 4.).16 I ovaj je crtež svjedo- doba nastanka, vrlo je vjerojatno upravo ovaj èanstvo njegova interesa za gotiku, kao i dio projekt uvjerio Schmidta u Vancašev talent arhitektonskih crteža objavljenih u spome- za projektiranje u neogotièkom stilu pa je to nutom èasopisu „Wiener Bauhütte”, u kojem odigralo, uz, dakako, nacionalnost arhitekta, Vancaš publicira zapravo svoj prvi neogotièki odluèujuæu ulogu u odluci da ga se preporuèi restauratorski projekt - za izgradnju vrha tor- za projektiranje nove sarajevske katedrale. nja crkve svetog Pavla u Eppanu (tal. Appia- no) u Južnom Tirolu (danas u sastavu Italije; SARAJEVSKA KATEDRALA Sl. 3.).17 Projekt je izraðen, sudeæi prema nat- pisu, u Beèu 1. travnja 1883., a na osnovi crteža s putovanja iz prethodne, 1882. godi- ne. Nije realiziran, no vjerojatno nije ni bio Austrougarskom okupacijom Bosne i Herce- namijenjen za izvedbu, veæ se radilo o svoje- govine 1878. godine politièko ustrojstvo ove vrsnoj vježbi kakvu su i inaèe tijekom studija zemlje prolazi potpunu promjenu. Uspostav- izraðivali Schmidtovi uèenici. Donje dijelove ljanjem monarhijskog sustava upravljanja u tornja ove crkve Vancaš je arhitektonski okupirana podruèja dolazi cijeli niz arhite- pomnjivo snimio i na njima nije predvidio kata koji stilove karakteristiène za podruèje veæe intervencije osim pretvaranja jednostav- srednje Europe prenose u nekadašnju tursku pokrajinu. Jedan od najznaèajnijih od njih bez ikakve je sumnje bio upravo Josip Vancaš. 10 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausseror- dentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studien- Do Vancaševa dolaska u Bosnu, koliko se do- jahre 1880./1881., O bis W sad uspjelo ustanoviti, neogotika u arhitek- 11 TUWU, Gestions - Protokoll für die II. Staatsprüfung aus dem Hochbaufache, Pag. 2., Nr. 7., 22. Juni 1881. turu ove zemlje nije prodrla, èak ni u sluèaju 12 Makanec, 1932: 2-4 gradnji relativno brojnih katolièkih crkava u 13 Vancaš, 1930: 9; Božiæ, 1989: 31. Iako se katkad na- posljednjim desetljeæima turske uprave. Prva vodi da je projekt oblikovan po uzoru na Votivnu crkvu u sakralna graðevina koju Vancaš projektira, Beèu, u veæoj je mjeri nadahnut crkvom sv. Nikole u Ham- sarajevska katedrala (Sl. 1.), stoga predstav- burgu Georga Gilberta Scotta. Projektirao je, naime, jed- notoranjsku trobrodnu graðevinu. Projekt je publiciran u: lja svojevrsnu inauguraciju toga stila u Bosni Maruševski, 1988: 72. Nije navedeno gdje se èuva, tako i Hercegovini.20 Istodobno, rijeè je o znako- da ga se nije moglo pronaæi za ovaj rad. 14 AALUB. Za podatke o Vancašu iz arhiva Akademije Sl. 3. J. Vancaš: Projekt za restauriranje tornja zahvaljujem se g. Ferdinandu Gutschiju. i predvorja župne crkve svetog Pavla 15 Damjanoviæ, 2006: 235-236 u Eppanu/Appianu u Južnom Tirolu, Beè, 1.4.1883. 16 (snimljeno na studijskom putovanju s Friedrichom Crtež je saèuvan u NAZ, DM-ZGN, sign. VII-5. Schmidtom 1882.) 17 U èasopisu „Wiener Bauhütte” Vancaš je objavljivao i Fig. 3. J. Vancaš: St Paul’s parish church in Eppan/ crteže renesansnih graðevina. Appiano, South Tyrol, Vienna: restoration project 18 Kape tornjeva zagrebaèke katedrale naposljetku su for the tower and the vestibule, 1.4.1883 (photo realizirane po prilièno modificiranome Bolléovu projektu. taken on a study trip with Friedrich Schmidt, 1882) 19 Sudeæi po projektu objavljenom u istom broju èaso- pisa „Wiener Bauhütte” Carla Weinbrennera, Vorhalle der Sl. 4. J. Vancaš, M. Pilar: Studija baldahina - piramide Kirche zu St. Pauls in Tirol, Entwurf für den Ausbau. tornja katedrale u Kölnu, 1882. 20 U doba kada se pripremala gradnja katedrale podig- Fig. 4. J. Vancaš, M. Pilar: study of the baldachin nuta je 1883. jednostavna mala crkva sv. Vinka Sestara - pyramid of the Cologne cathedral church tower, milosrdnica u neogotièkom stilu. [Kurto, 1998: 24] 1882 100 PROSTOR 1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini Znanstveni prilozi | Scientific Papers

lièke katedrale, što je biskup objasnio èinje- nicom da je ipak rijeè o pravoslavcu. Niko- liæevu procjenu troškova gradnje na 80.000 forinta Strossmayer je ocijenio posve nereal- nom te je od Serafina Vannutellija, papinskog nuncija u Beèu, pokušao ishoditi državnu pomoæ od èak pola milijuna forinta.25 Sred- stva utrošena na katedralu, koja je uglavnom namaknuo nadbiskup Stadler, na kraju æe do- segnuti oko 260.000 forinta,26 daleko manje od Strossmayerovih nadanja, no i daleko više od prvotno predviðenih troškova. Nakon što je propalo angažiranje Bolléa, Fer- stela i Schmidta na projektiranju katedrale, Schmidtova preporuka Kallayu bila je dovolj- na za donošenje odluke da se angažira Van- caš, tada 24-godišnjak. Vrlo brzo nakon pre- uzimanja posla, u ljeto 1883., on potpuno sam dovršava projekt i izraðuje perspektivni nacrt27 koji kolorira arhitekt Andrija Nedelj- koviæ28 i koji potom donosi Schmidtu na pro- sudbu (Sl. 5.). Na osnovi Schmidtovih prepo- ruka mijenja rješenje tornjeva, koji su oci- jenjeni previtkima29, i pojedine elemente Sl. 5. J. Vancaš (kolorirao Andrija Nedeljkoviæ): vitom pokazatelju novoga položaja Katolièke Tlocrt sarajevske katedrale prema prvoj verziji glavnoga proèelja pa potom novu verziju projekta i perspektivni pogled, 1883. Crkve nakon austrougarske okupacije. Kato- projekta šalje u Sarajevo30, a nedugo zatim, u Fig. 5. J. Vancaš (coloured by Andrija Nedeljkoviæ): lici, najmalobrojnija etno-konfesionalna sku- ožujku sljedeæe, 1884. godine, definitivno se i Floor plan of Sarajevo Cathedral according to the pina u BiH kojoj turske vlasti nisu bile sklone, seli u ovaj grad kako bi radio ne samo na ka- first design version and the perspective view, 1883 nakon okupacije postaju jedno od uporišta tedrali veæ paralelno i zgradi Zemaljske vlade, nove uprave. Veæ 1881. obnavlja se redovita koju mu je takoðer povjerio Kallay.31 katolièka hijerarhija utemeljenjem Vrhbosan- ske nadbiskupije, i još triju biskupija (Banja- Radovi na izgradnji katedrale poèinju veæ 19. Sl. 6. J. Vancaš: Tlocrt katedrale u Sarajevu, kolovoza 1884. godine.32 Arhitektonski dio izvedena varijanta, 1889. luèke, Mostarske i Trebinjske), te se zapoèi- Fig. 6. J. Vancaš: Sarajevo Cathedral, floor-plan, nje s ulaganjem velikih sredstava u izgradnju crkve, s izuzetkom tornjeva, završen je za realized version, 1889 objekata Katolièke Crkve.21 nešto više od dvije godine - 13. rujna 1886.33 Nakon što su tornjevi gotovo u cijelosti Prema veæ èesto puta ponavljanoj povijesti sagraðeni do srpnja 1887., zapoèelo se 1888. sarajevske katedrale, tadašnji upravitelj BiH i s unutrašnjim ureðenjem graðevine, na ko- ministar financija Austro-Ugarske Benjamin jem se radilo i tijekom 1889. godine, kada je Kallay (Pešta, 22.12.1839. - Beè, 13.7.1903.; konaèno u cijelosti završena.34 upravitelj Bosne i Hercegovine 1882.-1903.) namjeravao je najprije angažirati na tome po- Sarajevska katedrala neogotièka je trobrodna slu beèke arhitekte Heinricha Ferstela, pa bazilika tlocrta latinskog križa s poligonal- Friedricha Schmidta - kao najslavnije neogo- nim svetištem i dvotoranjskim glavnim pro- tièare Monarhije i srednje Europe. Ferste- lov je projekt zbog skupoæe bio odbijen, a 21 Gavranoviæ, 1935.; Strukiæ, 1901: 182; Božiæ, 1989: Schmidt nije ni pristupio izradi svojega rje- 35; Baotiæ, 2011: 542-543; Baotiæ, 2012: 9-11 šenja, nego je, zbog zauzetosti brojnim po- 22 Jagatiæ, 1889: 4; Vancaš, 1894: 993; Makanec, 1932: slovima, preporuèio za taj posao jednoga od 2-4; Vancaš, 1927.a: 3; Vancaš, 1927.b: 7; S., 1929: 1-3; svojih najboljih studenata - Josipa Vancaša.22 Kruševac, 1960: 50; Krzoviæ, 1987: 14-15; Božiæ, 1988: 379-384; Božiæ, 1989: 157-164; Basler, 1989: 13; Mariæ, Izvori otkrivaju da se uz Ferstela i Schmidta, 2004: 320-327, 1194-1197; Juriæ, 2007: 518; Baotiæ, 2010: odnosno naposljetku Vancaša, planiralo an- 57-78; Baotiæ, 2011: 545-549; Baotiæ, 2012: 34-37, 60-61 23 gažirati i Hermana Bolléa na projektiranju Grijak, 2001: 150 24 Imenovan je u isto vrijeme za civilnog upravitelja kada sarajevske katedrale. Tadašnji vrhbosanski i Kallay za ministra financija. [Milankov, 2002: 95-112] nadbiskup , možda i na poticaj 25 Cepeliæ, 1906: 96; Balabaniæ, Kolanoviæ, 1999: 243- ðakovaèkog biskupa Josipa Jurja Strossmaye- 249, Josip Juraj Strossmayer Serafinu Vannutelliju, Ða- ra, s Bolléom je pregovarao o podizanju kate- kovo, 22.5.1883. drale poèetkom 1883. godine.23 Vjerojatno je 26 Jagatiæ, 1889: 9. Prema Vancašu troškovi su iznosili Bollé od toga posla odustao zbog nesuglasi- 244.400 for. [Vancaš, 1927.c: 5] ca s bosanskim vlastima, buduæi da se nešto 27 Rijeè je gotovo sigurno o perspektivnom crtežu objav- ljenom u: Kortz, 1888: 325. Projekt se spominje i u: Božiæ, kasnije potužio Strossmayeru kako mu se 1989: 159. Prvotni nacrt proèelja, presjek i tlocrt katedrale èini da tadašnji civilni upravitelj Bosne barun objavljeni su u: Basler, 1989: 14. Fedor Nikoliæ (Temišvar, 26.5.1836. - Rudna, 28 Èest suradnik èasopisa i udruženja Wiener Bauhütte. 27.2.1903.)24 nije previše sklon gradnji kato- 29 Vancaš, 1930: 9; Božiæ, 1989: 163; Baotiæ, 2010: 66 Znanstveni prilozi | Scientific Papers Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47] PROSTOR 101

èeljem (Sl. 6.). Odabir neogotike kao stila katedrale potpuno je razumljiv s obzirom na doba u kojem je sagraðena. Od sredine 1860-ih do poèetka 1890-ih neogotika je, nai- me, apsolutno dominantan stil katolièkoga i protestantskoga sakralnog graditeljstva u srednjoj Europi.35 Usto, kao potpuno zapad- noeuropski stil odabirom gotike upuæivalo se i na ulogu katedrale kao katolièke graðevine u gradu kojeg su vizurom u to doba posve do- minirali brojni minareti. Pri traženju moguæih smjerova utjecaja na Vancaša pri projektiranju sarajevske katedra- le mora se naglasiti kako se u doba njegova školovanja u Beèu Heinrich Ferstel veæ goto- vo u cijelosti okrenuo od neogotike prema neorenesansi (samo je još povremeno radio na izradi završnih projekata za opremu Votiv- ne crkve), pa je stoga zasigurno primarni ut- jecaj na Vancaševu neogotiku imao Schmidt (Sl. 7.).36 Dakako, tip neogotike kakav je Vancaš usvojio svojim školovanjem u Beèu nije karakteristièan samo za Schmidta - tipièan je za cijelo to razdoblje u povijesti hi- storicizma. Od sredine 1870-ih u neogotièkom slièna sarajevskoj katedrali.39 Sliènosti po- Sl. 7. Pogled na sarajevsku katedralu sa svetišne stoje i s crkvom opatije Maredsous u Belgiji strane graditeljstvu sve se èešæe dogaða odmak od Fig. 7. Sarajevo Cathedral, view from the sanctuary dotad dominantnog oslanjanja na visoku go- (Sl. 8.). Iako je podignuta po projektu vrlo side tiku i do sve uèestalijeg oslanjanja na ranu poznatoga belgijskog arhitekta Jean-Bapti- fazu toga stila. Najbolji primjer za taj proces stea Béthunea, vjerojatno nije utjecala na Sl. 8. Opatija u Maredsousu, podignuta nakon 1872. daje Schmidtova Crkva lazarista u beèkoj Vancaša, nego je rijeè o istovremenom do- Fig. 8. Maredsous Abbey, built after 1872 èetvrti Währing (1875.-1878.), s kojom sara- lasku do sliènih rješenja.40 jevska katedrala ima stanovite sliènosti pa se 37 U sluèaju Sarajeva okretanje ranoj gotici i ne može iskljuèiti da je utjecala na Vancaša. opæenito suzdržanost u rašèlanjivanju pro- Slièan æe stilski pristup usvojiti i cijeli niz Sch- èelja bilo je veæim dijelom uvjetovano lokal- midtovih uèenika, kako pokazuje crkva na nim prilikama, spomenutim nedostatkom Višehradima u Pragu (1888.-1893.) èeškog novca, odnosno željom, kako je Vancaš istak- Sl. 9. J. Vancaš: Popreèni presjek katedrale, arhitekta Josefa Mockera, koja pokazuje i nuo, da se ne krene s prevelikim ambicijama neke dodirne toèke s katedralom u Sarajevu, pogled prema svetištu, 1889. i zbog toga nikada ne završi graðevina, veæ Fig. 9. J. Vancaš: Cathedral cross-section, no zasigurno se ne radi o utjecaju na Vancaša, da se brzo dobije pogodan objekt.41 view of the sanctuary, 1889 buduæi da je projektirana nekoliko godina ka- snije.38 Iz ovoga konteksta proizlazi i Bolléo- Ono što predstavlja osobitu kvalitetu u arhi- va crkva u Franjindolu pokraj Zemuna (1886.- tektonskom rješenju sarajevske katedrale 1888.), po ustrojstvu glavnog proèelja vrlo nesumnjivo je materijal od kojeg je sagraðe- na. Posve u skladu s težnjama svoga uèitelja 30 Vancaš Schmidta o potrebi uvoðenja istinitosti u gra- , 1927.b: 6; S., 1929: 1-3 diteljstvo, u smislu isticanja na proèeljima od 31 Vancaš, 1927.b: 6; S., 1929: 1-3; Basler, 1989: 15 32 Jagatiæ kojeg je materijala graðevina sagraðena, , 1889: 5 Vancaš je odluèio ne žbukati proèelja, nego ih 33 Jagatiæ , 1889: 4; *** 1894.b: 994 u cijelosti sagraditi od kamena. Sokl kate- 34 Jagatiæ , 1889: 4-5 drale i stupovi u unutrašnjosti sagraðeni su 35 Tek poèetkom 1890-ih poèet æe se ponovno vraæati i drugi stilovi na velika vrata u sakralnu arhitekturu - ponaj- od obraðenoga bijelog vapnenca iz okolice prije neorenesansa i neoromanika, ali i neobarok. Sarajeva, okviri uglova, prozori, kontrafori, 36 Ferstel je, meðutim, snažno utjecao na Vancaša svo- vijenci, portali i lukovi od žuækastog pješ- jim neorenesansnim ostvarenjima, što se jasno vidi na jav- èenjaka iz Visokog i Vogošæe, a ostatak zida nim graðevinama ovoga arhitekta. od crvenkastog grubo obraðenog lomljenca 37 Sliènosti postoje i sa Schmidtovim nerealiziranim pro- iz sarajevske okolice.42 Upravo zbog izvedbe jektom za Lazaristièku crkvu u Beèu iz 1864., koji je objav- ljen u: Sisa, 2005: 27. proèelja u cijelosti od kamena, a osobito zbog 38 Zatloukal, 2001: 78-79; Baotiæ, 2010: 67 upotrebe lomljenca, katedrala je ostavljala, 39 Damjanoviæ, 2013: 434-438 kako je isticao Schmidt, ‘pravi’ dojam, odno- 40 O crkvi više u: Colman, 1989: 94-97, slika na str. 96. sno èinilo se da se radi o srednjovjekovnoj graðevini.43 41 *** 1894.a: 975 42 Jagatiæ, 1889: 4; *** 1894.b: 993-994 U Sarajevu se veæ mogu uoèiti brojni elemen- 43 *** 1894.b: 994 ti koji æe karakterizirati prostorno ustrojstvo 102 PROSTOR 1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Vancaševih neogotièkih graðevina gotovo likuju elementi karakteristièni za visoki histo- cijelo vrijeme. Slièno kao Schmidt (ili u Hrvat- ricizam, ponajprije težnja za jedinstvom i skoj Bollé), Vancaš teži dati gotovo svim èistoæom stila, koja dolazi do izražaja i u svojim crkvama tlocrt oblika latinskog križa. unutrašnjem ureðenju katedrale (Sl. 10.). Pri Kraæi kraci križa pritom su katkad transept, projektiranju opreme katedrale oèito je da je no vrlo èesto i razne prigradnje uza svetište na Vancaša snažno utjecao ponovno Sch- - sakristija ili kapele, kao i u Sarajevu. U ka- midt, i to osobito njegovi radovi u obližnjoj tedrali je, nadalje, glavni brod tek malo viši ðakovaèkoj katedrali, koje je Vancaš imao od boènih, a to æe ostati èesta odlika Van- priliku upoznati iz prve ruke 1887.-1888. kada caševih trobrodnih neogotièkih graðevina je radio na popravcima lanterne i krova kate- (Sl. 9.), dok æe se u gotovo svim kasnijim drale te srednjovjekovnih zidova u biskup- neogotièkim gradnjama ponavljati i poligo- skom sklopu u Ðakovu.46 Rješenje poboènih nalni oblik svetišta, tipovi svodova (križni oltara u sarajevskoj katedrali gotovo je svodovi u brodu i križno-rebrasti u svetištu) identièno Schmidtovim rješenjima za manje te uz glavni ulaz pravokutne prostorije koje poboène oltare ðakovaèke katedrale (svetih služe kao stubište i krstionica. Æirila i Metoda te svetog Ivana Nepomuka). Vancaš je samo goticizirao Schmidtovo rje- Sl. 10. Unutrašnjost katedrale u Sarajevu I u rašèlambi proèelja brojne motive koji se šenje izvedeno u romanièkom, odnosno mje- Fig. 10. Sarajevo Cathedral, interior pojavljuju u Sarajevu Vancaš æe poslije èesto šovitom romanièko-gotièkom stilu. Kao i u ponavljati, kao što je visoki zabat glavnog Ðakovu, u sarajevskoj je katedrali Vancaš proèelja rašèlanjen nišama i/ili otvoren pro- odluèio nepolikromirati opremu - oltare i zorima, ili stubišni toranj/tornjevi uza sve- propovjedaonicu, zbog èega su oni dolazili u tište, kao i oživljavanje krova višebojnim crje- veæoj mjeri do izražaja u bogato polikromira- povima. Na sarajevskoj katedrali krovovi su nom interijeru crkve.47 bili pokriveni dvobojnim crijepom44, i to tako da je dio crjepova bio umoèen u katran i Dekorativni oslik katedrale - poslije, naža- složen da oponaša motive sa sagova.45 S vre- lost, premazan, iako je izvorno imao izuzetno menom se katran potpuno skinuo pa se izgu- važnu ulogu u rašèlambi unutrašnjosti crkve48 bila ova efektna dekorativna igra, a 1980-ih je pa je stoga nedavno rekonstruiran - pokazuje crijep zamijenjen limom, što je uvelike naru- takoðer brojne sliènosti s rješenjima iz Ða- šilo prvotni izgled graðevine. Slièno situaciji kova, koje se vjerojatno ne mogu pripisati u Sarajevu Vancaš æe poslije rješavati pro- samo Vancašu veæ i okolnosti da dio ðako- zore svojih neogotièkih crkava - samo na vaèke katedralne radionice, nakon završetka Sl. 11. Glavni oltar i propovjedaonica sarajevske proèelja i katkad na tornjeve postavlja pro- radova na Strossmayerovoj stolnici, nastav- katedrale krajem 19. stoljeæa, objavljeni u publikaciji ljaju raditi u Sarajevu - izmeðu ostalih, deko- Arthura Rudolfa Hechta, Moderne kirchliche Kunst zore s mrežištima, dok na poboène brodove i in Österreich-Ungarn (Beè, 1910.-1914.) svetište postavlja gotovo iskljuèivo jedno- rativni slikari Josip Voltolini i Ivan Betizza, te Fig. 11. Sarajevo Cathedral, main altar and pulpit, stavne nerašèlanjene šiljatoluène prozore. figurativni slikari Alexander Maximillian i Lo- late 19th century, published in Hecht, A.R.: Moderne dovico Seitz. Naglašavanje rebara na svodu s kirchliche Kunst in Österreich-Ungarn (Vienna, Sarajevsku katedralu i veæinu Vancaševih ornamentalnim trakama te prekrivanje pre- 1910-1914) neogotièkih gradnji do kraja 19. stoljeæa od- ostale površine svodova plavim ‘nebom’ uk- rašenim zvjezdicama, kao i ornamentiranje donjih dijelova zidova oslikom koji oponaša gradnju u kamenu i naslikanim ‘zavjesama’ - vrlo su slièni u objema crkvama. I pojedini arhitektonski detalji poput korintizirajuæih ka- pitela stupova u brodu, pa i poploèenje, na- likuju na Schmidtova rješenja za Strossmaye- rovu stolnicu. Polikromija zidova i poda na- stavljala se na vitrajima izvedenim u tada vrlo cijenjenoj tvrtki Tiroler Glasmalerei u Inns- brucku prema Vancaševim projektima.49 Pojedina rješenja opreme katedrale ostat æe takoðer poslije karakteristièna za veæi dio Vancaševa opusa, primjerice, vrlo malen broj

44 Vancaš, 1927.b: 6 45 Jagatiæ, 1889: 5 46 Damjanoviæ, 2008: 174-188 47 Damjanoviæ, 2007: 586-588; Baotiæ, 2010: 75 48 O važnosti dekoracije u oživljavanju inaèe monotonih zidnih površina najjasnije govori crkva u Desiniæu, jedina Vancaševa neogotièka graðevina sa saèuvanom unutraš- njom dekoracijom. 49 Vancaš, 1927.b: 6; O osliku i u: Damjanoviæ, 2007: 587; Baotiæ, 2010: 70-71. Znanstveni prilozi | Scientific Papers Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47] PROSTOR 103

oltara. U katedralu Vancaš postavlja samo tri zirao je izvan ove zemlje. Za brojne crkve koje oltara (glavni, Srca Isusova, te boène svetih je gradio ili dograðivao u Bosni uglavnom je Æirila i Metoda te Blažene Djevice Marije; Sl. koristio druge stilove - talijansku, pa i nje- 11.).50 Rješenje glavnog oltara katedrale vari- maèku (!) neorenesansu (Bosanski Brod, Foj- rat æe takoðer bezbroj puta poslije. Arhitek- nica, Foèa, Kraljeva Sutjeska), neoromaniku tonski dio oltara koncipiran je tako da je iz- (Bijeljina, Gradaèac, Guèja Gora, Konjic), nad menze, u ravnini tabernakula, postavljen kombinacije ovih stilova, pa èak i neobarok horizontalni niz neogotièkih niša ispunjenih (crkva Kraljice Svete Krunice na Banjskom skulpturama. Na uglovima niše su okrunjene Brijegu u Sarajevu).54 Meðu relativno rijetke fijalama, a u sredini postamentom na koji je primjere njegovih važnijih neogotièkih reali- postavljen kip Srca Isusova. U sluèaju veæine zacija u Bosni nakon katedrale istièu se kasnijih njegovih neogotièkih crkava, za raz- palaèa nadbiskupa i kanonika, Zavod svetog liku od situacije u Sarajevu, Vancaš ipak neæe Augustina i franjevaèka crkva u Sarajevu te biti u prilici izvesti ovako reprezentativan župne crkve u Žepèu, Tuzli, Podmilaèju kod Gesamtkunstwerk , odnosno projektirati sve Jajca te donekle neoromanièko-neogotièka dijelove opreme. crkva u Vitezu. Na posvetu sarajevske katedrale, 14. rujna U vlastitom je tekstu iz 1898. istaknuo da je 1889., došlo je 12 biskupa i nadbiskupa te niz pri gradnji crkava u Bosni posebnu pozornost drugih visokih crkvenih velikodostojnika, ug- obraæao na to da arhitekturu graðevine što lavnom sa slavenskog juga51 pa je to snažno više prilagodi slici krajolika i situaciji te da utjecalo na Vancaševu reputaciju. Katedrala koristi dostupne i u kraju u kojem gradi uo- mu je donijela u veljaèi 1890. i vrlo bièajene materijale. Pritom je pobliže obja- odlikovanje - Viteški križ ordena Franje Josi- snio samo to što to znaèi u smislu oblikovanja pa I.52 Ne èudi stoga što æe u godinama koje volumena crkava: seoske je crkve tako pro- slijede razgranati svoju projektantsku djelat- jektirao da budu što slikovitije s tornjem sa nost ne samo po Bosni i Hercegovini veæ i Hr- strane glavnog proèelja, dok je jednoto- vatskoj, Kranjskoj, a pokušat æe se probiti èak ranjske crkve u mjestima koja su više gradska i u Italiju. Rijeè je o jedinome arhitektu hrvat- oblikovao sa simetriènim rješenjem, vjerojat- skog podrijetla toga doba èiji su projekti no kako bi se bolje prilagodio ortogonalnom uèestalo publicirani i u arhitektonskom tisku rasteru ulica.55 Stilski odabir, meðutim, uopæe srednje Europe, no to se, doduše, ne može ne tumaèi. Zašto, dakle, na veæini crkava, pripisati samo njihovoj kvaliteti veæ i interesu osobito samostanskih franjevaèkih, ali i žup- za zbivanja u arhitekturi egzotiènoga austrij- nih, koristi neorenesansu ili neoromaniku? skog orijenta. Moguæe je da se vodio istom logikom kao i Rad na katedrali donio mu je velik ugled po- Strossmayer pri biranju stila za ðakovaèku najprije kod nadbiskupa Stadlera koji Van- katedralu - možda je držao da je gotika caša postavlja za glavnoga dijecezanskog ekskluzivno zapadnjaèki stil, nepogodan za arhitekta, a time na prvo mjesto pri odluèi- ove krajnje istoène prostore zapadnog krš- vanju o gradnji crkava, što mu i omoguæuje æanstva. Još je veæa vjerojatnost da su gotièke stvaranje impresivnog opusa od sedamdese- gradnje naprosto bile preskupe zbog veæe tak sakralnih gradnji, veæina kojih je realizira- kolièine dekoracije. Graditeljska baština Bo- na u Bosni.53 sne, osim toga, ne obiluje gotièkim spomeni- cima (dakle, povijesnih razloga za korištenje OSTALE NEOGOTIÈKE CRKVE gotike nije bilo), a ovaj stil, nadalje, zbog vi- traja redovito stvara zamraèene unutrašnje JOSIPA VANCAŠA U BOSNI I HERCEGOVINI prostore, dok su neorenesansne crkve koje je OTHER NEO-GOTHIC CHURCHES Vancaš u to doba podizao prozraènije, znatno OF JOSIP VANCAŠ bogatije osvijetljene. IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Dok se u sluèaju crkava teško može ustano- viti što je bio razlog povremenog okretanja Najveæi je dio svojeg opusa Vancaš ostvario gotici, odabir stila nadbiskupske rezidencije i u Bosni i Hercegovini, no veæinu reprezenta- zgrade Stolnoga kaptola Vrhbosanske nad- tivnih sakralnih neogotièkih graðevina reali- biskupije u Sarajevu prilièno je razumljiv - nastavljanje na stil katedrale (Sl. 12.). Gotiku 50 Poslije su u katedrali podignuta još dva oltara. [Bao- kao stil zasigurno je odabrao nadbiskup Stad- tiæ, 2010: 76] ler. Spojene zgrade podignute su 1895. godi- 51 Jagatiæ Božiæ , 1889: 18; , 1988: 380 ne.56 Proèelje dijela zgrade namijenjenog za 52 *** 1890: 4; *** 1894.b: 995; S., 1929: 2 53 Božiæ Baotiæ nadbiskupsku palaèu osobito je reprezenta- , 1989: 37-38; , 2012: 29-30 tivno. U prizemlju je rašèlanjeno bunjatom, a 54 Popis Vancaševih crkava u Bosni pogledati u: Božiæ, 1989: 38. na katovima se otvara bogato dekoriranim 55 Vancaš, 1898: 33 biforama i triforama. Izvorno je zgrada bila 56 *** 1896: 249-250; Božiæ, 1989: 176-178 pokrivena polikromnim visokim krovom koji 57 Šariæ, 1901: 72 je uništen u kasnijim nadogradnjama.57 104 PROSTOR 1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Sl. 12. J. Vancaš: Projekt za glavno proèelje Nedaleko od katedrale dvije godine ranije, župnu crkvu u Žepèu, podignutu 1889., koja nadbiskupske rezidencije u Sarajevu, 1895. 1893., podignut je i neogotièki Zavod svetog pripada skupini ranijih realizacija te se svo- Fig. 12. J. Vancaš: Archbishop’s residence in Sarajevo, 58 front design, 1895 Augustina sestara Kæeri Božje Ljubavi , za- jom jednostavnošæu, pa i oslanjanjem na nimljiv zbog urbanistièkog rješenja, odnosno ranu gotiku, nadovezuje na stilsko rješenje Sl. 13. J. Vancaš: Zgrada Škole svetog Augustina, efektnog popunjavanja graðevne parcele ne- sarajevske katedrale (Sl. 15.). Jednobrodna Sarajevo, 1893. pravilnog oblika (Sl. 13.). graðevina - s tornjem smještenim uz pravo- Fig. 13. J. Vancaš: St Augustine’s school building, kutno svetište otvoreno velikom gotièkom Sarajevo, 1893 Obje ove graðevine pokazuju kako odmah monoforom - projektirana je, sudeæi po Van- nakon završetka gradnje katedrale Vancaš Sl. 14. J. Vancaš: Crkva u Podmilaèju kod Jajca caševu potpisu i navodima u Ljetopisu župe prije uništenja u posljednjem ratu odstupa od naèela istinitosti u upotrebi ma- Žepèe, 1886., a podignuta tijekom 1889. godi- Fig. 14. J. Vancaš: Church in Podmilaèje near Jajce terijala - proèelja žbuka, i to nesumnjivo ne, no 1961. najprije je dograðena, a potom before its demolition during the last war zbog materijalnih razloga, a slièno æe postu- 2000. potpuno srušena, tako da se danas o piti i kod veæine župnih crkava koje je u to njezinim izvornim kvalitetama može suditi doba gradio. Nikada mu se više nakon kate- drale neæe pružiti prilika sagraditi crkvu s proèeljima u cijelosti izvedenim od kamena. 58 Božiæ, 1989: 174-175; Mariæ, 2004: 1220 Spomenute graðevine ujedno su i jedini ne- 59 Božiæ, 1989: 133 sakralni objekti koje je Vancaš u Bosni realizi- 60 Mariæ, 2000: 75-106, 468-478; Mariæ, 2004: 722- 723.; Mariæ, 2007: 49-50, 106-117, 131-179; Mariæ, 2008: rao u neogotièkom stilu. Prije kraja 19. sto- 176-180, 406-408, 553-555. Crkvu u Žepèu kao Vancašev ljeæa ostale je javne graðevine, podizane za rad spominju i: Jagatiæ, 1889: 4; Božiæ, 1989: 38. razne vladine ustanove, redovito projektirao 61 Mariæ, 2004: 857 i 627 u neorenesansnom, odnosno nakon 1900. i u 62 *** 1910: 17; Blaževiæ, 1917: 64; Kujundžiæ, 1966: secesijskom stilu. Za spomenutu palaèu Ze- 369-375; Božiæ, 1989: 38; Kovaèiæ, Jarak, Vujica, 1990: maljske vlade predvidio je, doduše, i neo- 23-31; Mariæ, 2004: 482, 1152 gotièku varijantu proèelja, no ona je napo- 63 Citat u zagradi, kao i podatak o dataciji zvonika, preu- sljetku realizirana u stilu rane talijanske re- zet je iz: Vancaš, 1932: 4-5 (neobjavljeni rukopis). nesanse.59 Poput drugih generacijski bliskih 64 Kujundžiæ, 1966: 371 Schmidtovih uèenika - Imre Steindla, Richar- 65 http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1& da Jordana, Hermana Bolléa i drugih - Van- action=view&id=278 (4.1.2014.) caš je radio u nekoliko stilova, a odabir je 66 Kovaèiæ, Jarak, Vujica, 1990: 37 ovisio ponajprije o namjeni graðevine i že- 67 *** 1915: 105-106; Blaževiæ, 1917: 62-78; Vancaš, ljama naruèitelja. 1927.b: 6; Karamatiæ, Nikiæ, 1990: 74-80; Krzoviæ, 1987: 223; Božiæ, 1989: 172-174; Mariæ, 2004: 1188-1192; Neogotika æe biti, kao što je veæ i reèeno, re- Baotiæ, 2011: 555-556 lativno rijedak odabir i pri projektiranju seo- 68 Blaževiæ, 1917: 73; Karamatiæ, Nikiæ, 1990: 74 skih i gradskih crkava Bosne i Hercegovi- 69 Karamatiæ, Nikiæ, 1990: 74; Baotiæ, 2011: 556; Bao- ne. Od zanimljivijih primjera treba istaknuti tiæ, 2012: 37, 49-50 Znanstveni prilozi | Scientific Papers Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47] PROSTOR 105

samo na osnovi projekta i starih fotografija. muslimani.66 Brod i transept crkve otvarali su Nevelika crkva, dužine oko 21 i širine oko 10 se monumentalnim visokim neogotièkim tri- metara, sagraðena je s oko 5320 forinta od forama, èestim u Vancaševu stvaralaštvu na strane zagrebaèkog graditelja Franje Holza prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe. Proèelja tran- od opeke i kamena, koji je bio ugraðen u septa bila su zakljuèena trokutastim zabatom uglove zidova i kontrafore.60 Žepèanska crkva otvorenim nizom manjih prozora, kakve je on pripada skupini relativno malobrojnih Van- èesto postavljao u zabate glavnih ili boènih caševih crkvi i kapela s kontraforama kao ele- proèelja svojih crkvi. mentom rašèlambe. Ovaj konstruktivni ele- U doba kada radi u Podmilaèju, neposredno ment gotièke arhitekture, u 19. stoljeæu pri- mjenjivan uglavnom dekorativno, pojavljuje prije Prvoga svjetskog rata, Vancaš realizira i se, naime, vrlo rijetko kod Vancaša. Osim na svoju posljednju neogotièku graðevinu u Sa- rajevu te ujedno svoju jedinu samostansku objema svojim neogotièkim crkvama u Sara- - jevu i u Žepèu, rabi ga na ðakovaèkoj grobljan- franjevaèku neogotièku crkvu u Bosni crkvu skoj kapeli, krapinskoj crkvi i u Podmilaèju. svetoga Ante na Bistriku (Sl. 16.-19.). Sagra- ðena je 1911.-1914. na mjestu stare franjevaè- U sljedeæem desetljeæu podignute su župne ke crkve, potpuno uništene u požaru 1879. crkve u Tuzli (1893.) i Vitezu (1896.-1900.).61 godine, koja je prije uspostave austrougar- Sliènoga su prostornog ustrojstva - jedno- ske vlasti bila jedina katolièka crkva u Sara- brodne jednotoranjske graðevine s pravo- jevu.67 Odabir neogotike zasigurno se može kutnim svetištem i sliène jednostavne arhi- objasniti okolnošæu što je crkva graðena uza tektonske rašèlambe proèelja. Viteška crkva stariju samostansku zgradu, podignutu 1894. istièe se samo po tome što je, kako je spome- godine prema projektu arhitekta Carla Pa- nuto, podignuta u mješovitome romanièko- neka u neogotièkom stilu.68 -gotièkom stilu. Gotièki elementi prevladava- ju tek u rješenju glavnoga portala i donjih Jednobrodna graðevina izvana se doima kao dijelova glavnog proèelja te u unutrašnjosti. neogotièka trobrodna bazilika jer se na brod nadovezuju niže poboène kapele. Vancaš vrlo Posljednja spomenuta crkva, u Podmilaèju, vješto koristi relativno malen raspoloživi pro- selu nedaleko od Jajca, osobito je zanimljiv stor i stvara izrazito slikovitu graðevinu. Na primjer Vancaševe neogotièke realizacije u glavnom proèelju gradi samo jedan visoki Bosni (Sl. 14.). Staru gotièku crkvu, podignu- zvonik, a crkvu odmièe od samostanske zgra- tu vjerojatno u 15. stoljeæu, jedan od rijetkih de, s kojom je veže posebnim mostom. Pre- srednjovjekovnih saèuvanih spomenika ove ma projektu most je trebao stajati uz uliènu zemlje, ukorporirao je u novu prostranu neo- stranu crkve i samostana, no na kraju je po- gotièku graðevinu 1910.-1911. godine62, iako dignut u osi glavnog portala crkve, dublje u ju je još od 1892. godine nadbiskup Stadler dvorištu. planirao nadograditi. Uza sarajevsku katedralu i župnu crkvu u Na primjeru ove crkve jasno se može uoèiti Preèni u Sloveniji, franjevaèka crkva na Bi- kako Vancaš nije pod svaku cijenu èuvao sve striku najbogatije je rašèlanjena Vancaševa zateèene srednjovjekovne dijelove graðevina neogotièka graðevina. Osobito je reprezenta- koje je restaurirao. Iako je bio svjestan po- tivno glavno proèelje rastvoreno u gornjem vijesne vrijednosti podmilaèke crkve (arhi- dijelu nizom gotièkih monofora, te zvonik tektonsku plastiku portala, rozetona i prozo- kojem je u prizemlju glavni portal crkve. Sre- ra nazvao je „dobrom gotskom profilacijom”), dišnji kat zvonika rastvara se raskošnim neo- odluèio joj je ukloniti ne samo zvonik, za koji gotièkim triforama, od kojih je osobito zanim- je smatrao prema tada postojeæem natpisu ljiva ulièna, koje je središnji otvor zazidan da je iz 1879. godine63, veæ i cijelo glavno proèelje, a sudeæi po fotografijama crkve iz odnosno oblikovan kao konzola s baldahi- druge polovice 20. stoljeæa moguæe je da je nom za skulpturu svetoga Ante. Zvonik kruni time dobiveni materijal - kamen - upotrije- balkon s ogradom rašèlanjenom gotièkim èe- bio za podizanje kontrafora nove graðevine. tverolistovima i zakljuèen trokutastim zaba- Stari, vrlo reprezentativni gotièki portal tom tima (Sl. 17. i 18.). je prilikom prenesen u dvorište franjevaèkog Poput veæine Vancaševih crkava u Bosni ni samostana u Jajcu.64 ova nije saèuvala izvornu opremu. Naime, Nova jednobrodna crkva s transep tom i zvo- glavni i poboèni oltari, dijelom izvedeni kod nikom na proèelju pripadala je monumen- poznate Stuflesserove tvrtke u Grödenu u Ti- talnijim primjerima Vancaševih neogo tièkih rolu, te propovjedaonica, ispovjedaonice, kao i bogati oslik, uklonjeni su pri obnovi u drugoj gradnji, do potpunog uništenja u posljednjem 69 ratu.65 Prostranost crkve bila je uvjetovana polovici 20. stoljeæa. nesumnjivo željom da može primiti brojne Sl. 15. J. Vancaš: Projekt za glavno proèelje i tlocrt hodoèasnike koji su dolazili u ovo poznato župne crkve u Žepèu, 1886. bosansko proštenišno mjesto, u koje su na- Fig. 15. J. Vancaš: Parish church in Žepèe, front design vraæali ne samo katolici veæ i pravoslavni i and floor plan, 1886 106 PROSTOR 1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Sl. 16. J. Vancaš: Crkva sv. Ante na Bistriku ZAKLJUÈAK lizacije proistekle iz Schmidtove škole uopæe. u Sarajevu, 1911.-1914., izgled i presjeci Pri oblikovanju manjih neogotièkih graðevi- Fig. 16. J. Vancaš: St Anthony Church in Bistrik, CONCLUSION Sarajevo, 1911-1914, view and sections na, iako se primjeæuje ponavljanje pojedinih oblikovnih rješenja koja se mogu smatrati i Iako nije velik, Vancašev neogotièki opus, na- stanovitim potpisom arhitekta, takoðer se stao za njegova školovanja u Beèu te na po- uoèava Vancaševa kreativnost u uvjetima druèju Bosne i Hercegovine, odlikuje se izu- koji su materijalno bili prilièno oskudni.70 zetnom raznolikošæu. Od osobitoga je zna- èenja, dakako - na prvome mjestu, katedrala Srca Isusova u Sarajevu koja se može ubroji- 70 Vješto prilagoðavanje investitoru, odnosno lokalnim Sl. 17. J. Vancaš: Crkva sv. Ante na Bistriku prilikama, jasno æe se moæi uoèiti i na njegovim radovima u Sarajevu, 1911.-1914., perspektivni pogled i tlocrti ti, zahvaljujuæi korištenju lokalnih vrsta tek u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Ovi se radovi namjeravaju Fig. 17. J. Vancaš: St Anthony Church in Bistrik, dijelom obraðenoga kamena pri oblikovanju obraditi u sljedeæem tekstu o neogotici u arhitekturi Josipa Sarajevo, 1911-1914, perspective and floor plans proèelja, u najbolje sakralne neogotièke rea- Vancaša. Znanstveni prilozi | Scientific Papers Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47] PROSTOR 107

Literatura Bibliography

1. Balabaniæ, J.; Kolanoviæ, J. (1999.), Korespon- dencija Josip Juraj Strossmayer - Serafin Vannu- tell 1881-1887, Monumenta Vaticana Croatica, Posebna izdanja 1, Croatica Christiana - Fontes 14, Hrvatski državni arhiv, Kršæanska sadašnjost, Dom i svijet, Zagreb 2. Baotiæ, A. (2010.), Prvostolna crkva Srca Isuso- va - Sarajevska katedrala, „Radovi Hrvatskog društva za znanost i umjetnost”, 11: 57-78, Sa- rajevo 3. Baotiæ, A. (2011.), Historicizam u arhitekturi na primjeru katolièkih sakralnih objekata u Sara- jevu, 1878.-1918., „Meðunarodna konferencija Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878.-1918. održana u Sarajevu, 30.-31.3.2009.”, Filozofski fakultet, 537-559, Sarajevo 4. Baotiæ, A. (2012.), Sakralna skulptura i oltari- stika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji na prijelomu 19. i 20. stoljeæa, kvalificirajuæi rad na Poslijedi- plomskom doktorskom studiju Povijesti umjet- nosti, Filozofski fakultet, Zagreb 5. Basler, Ð. (1989.), Katedrala u Sarajevu, Nad- biskupski ordinarijat vrhbosanski, Sarajevo 6. Blaževiæ, F. M. (1917.), Crkva sv. Ante Padovan- skog u Sarajevu, Nakladom odbora za gradnju crkve, Sarajevo 7. Božiæ, J. (1988.), Arhitekt Josip pl. Vancaš, „Gra- ditelji Sarajeva”, Radio Sarajevo III. program, 379-390, Sarajevo 8. Božiæ, J. (1989.), Arhitekt Josip pl. Vancaš. Znaèaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske vladavine, disertacija, Arhitek- tonski fakultet, Sarajevo 9. C. W. (1919.), Zum 60. Geburtstag unseres o. M. Josef von Vancaš (22. März 1859), „Monatschrift Wiener Bauhütte”, 3: 42-43, Beè 10. Cepeliæ, M. (1906.), Strossmayer prema Stadle- ru, „Glasnik Biskupija bosanske i sriemske”, 12 (24.6.): 95-99, Ðakovo 11. Colman, P. (1989.), L’architecture néo-gothique en Wallonie et à Bruxelles, „Il Neogotico nel XIX e XX secolo, I, Mazzotta, 91-99, Milano 12. Damjanoviæ, D. (2006.), Radovi hrvatskih arhi- tekata u èasopisu Wiener Bauhütte, „Radovi In- stituta za povijest umjetnosti”, 30: 229-240, Zagreb 13. Damjanoviæ, D. (2007.), Ðakovaèka katedrala, disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb 14. Damjanoviæ, D. (2008.), Arhitekt Josip Vancaš i katedrala s biskupskim sklopom u Ðakovu, „Scrinia Slavonica, godišnjak Podružnice za po- vijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog in- stituta za povijest”, 8: 174-188, Slavonski Brod 15. Damjanoviæ, D. (2011.), Beèka Akademija likov- nih umjetnosti i hrvatska arhitektura historiciz- ma. Hrvatski uèenici Friedricha von Schmidta, Gliptoteka HAZU, Zagreb 16. Donia, R. J. (2006), Sarajevo: biografija grada, Institut za istoriju, Historijske monografije, knji- ga 3, Sarajevo 108 PROSTOR 1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini Znanstveni prilozi | Scientific Papers Izvori Sources

17. Gavranoviæ, B. (1935.), Uspostava redovite ka- 34. Mariæ, F. (2008.), Kronologija žepaèkoga kraja Arhivski izvori tolièke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. 1458.-2008. Povodom 550. obljetnice prvoga pi- Archive Sources godine (Prilog politièkoj historiji Austro-ugar- sanoga spomena Žepèa, Ekološki glasnik d.o.o., ske Monarhije na Balkanu), Izdanje seminara za Opæinsko vijeæe Žepèe, Zagreb, Žepèe - opæu historiju novog vijeka Filozofskog fakulte- Maruševski, O. 1. AALUB Arhiv Akademije likovnih umjetnosti u 35. (1988), Vancaš u Krapini, „Kaj. Beèu ta Univerziteta u Beogradu, Beograd Jezièni i umjetnièki izraz na kajkavskom tlu”, 18. Grijak, Z. (2001.), Politièka djelatnost vrhbo- XXI/I-II: 67-78, Zagreb 2. NAZ - Nadbiskupijski arhiv, Zagreb; DM-ZGN - - sanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Biblioteka 36. Milankov, V. (2002.), Baron Fedor Nikoliæ od Rud- Dijecezanski muzej Zbirka graðevnih nacrta Hrvatska povjesnica, Monografije i studije, ne, „Temišvarski zbornik”, 3: 95-112, Temišvar 3. NSK-GZ - Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, III/14, Hrvatski institut za povijest, Vrhbosanska 37. Pilar, M. (1930.), Josip Vancaš-Požeški, „Ljeto- Grafièka zbirka nadbiskupija Sarajevo, Dom i svijet, Zagreb pis JAZU za godinu 1928/29”, 42: 80-81, Zagreb - 19. Haiko, P. [ur.] (1991.), Friedrich von Schmidt 4. TUWU Technische Universität Wien, Universi- 38. S. (1929.), Unser jüngstes Ehren-Mitglied Ober- tätsarchiv (1825-1891): Ein gotischer Rationalist, Histori- baurat Josef von Vancaš, „Monatschrift Wiener - sches Museum der Stadt Wien, Beè Bauhütte”, 4-6: 1-3, Beè 5. HDA Hrvatski državni arhiv Horvat, R. 20. (1933.), †Arhitekt Josip pl. Vancaš, 39. Sisa J. (2002.), Neo-Gothic Architecture and Re- „Hrvatska revija”, 3: 193-195, Zagreb storation of Historic Buildings in Central Euro- 21. Jagatiæ, A. (1889.), Spomenica o posveti prvo- pe, Friedrich Schmidt and his School, „Journal Dokumentacijski izvor stolne crkve ‘Srca Isusova’ u Sarajevu èetrnae- of the Society of Architectural Historians”, 61/2: Document Source stoga i petnaestoga rujna 1889., Troškom Kap- 170-187, Chicago tola vrhbosanskoga, Sarajevo 40. Sisa J. (2005.), Steindl Imre, Az épitészet meste- 1. Vancaš, J. (1932.), Pedesetgodišnjica vrhbosan- Juriæ Z. 22. (2007.), Josip Vancaš, „Croatica ©HR, rei, Holnap Kiadó, Budimpešta ske nadbiskupije i katolièke crkve u Herceg- Hrvatski udio u svjetskoj baštini”, I., Profil inter- 41. Strukiæ, I. (1901.), Katolièka crkva u Bosni, -Bosni, neobjavljeni rukopis koji se èuva u arhivi national d.d., 516-523, Zagreb „Spomen knjiga iz Bosne”, Naklada Kaptola obitelji Junkoviæ u Zagrebu 23. Karamatiæ, M.; Nikiæ, A. (1990.), Blago franje- vrhbosanskoga, Sarajevo vaèkih samostana Bosne i Hercegovine, Biblio- 42. Szavits-Nossan, S. (1933.), Arhitekt Josip Van- teka Turistièke monografije, 26, Privredni vje- caš†, „Tehnièki list”, 2 (31.1.): 29-30, Zagreb Internetski izvor snik, Zagreb 43. Šariæ, I. [ur.] (1901.), Spomen knjiga iz Bosne, Internet Source 24. Kortz, P. (1888.), Bericht über die Studienreise Naklada Kaptola vrhbosanskoga, Sarajevo im Mai 1888, II, „Wochenschrift des österreichi- 44. Vancaš, J. (1898.), Dorfkirchen in Bosnien und schen Ingenieur- und Architekten- Vereins”, 36 1. http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lan der Herzegowina, „Zeitschrift des österreichi- (7.9.): 321-327, Beè g=1&action=view&id=278 (4.1.2014.) schen Ingenieur- und Architekten- Vereins”, 3 25. Kovaèiæ, S.; Jarak, V.; Vujica, B. (1990.), Pod- (21.1.): 33-34, Beè milaèje, Biblioteka Male turistièke monografije, 45. Vancaš, J. (1927.a), Stolna crkva u Sarajevu, I., 42, Župni ured sv. Ive, Podmilaèje, Zagreb Izvori ilustracija „Novosti”, 143 (25.5.): 3, Zagreb 26. Kruševac, T. (1960.), Sarajevo pod austro-ugar- 46. Vancaš, J. (1927.b), Stolna crkva u Sarajevu, II., Illustration Sources Sarajevo od najsta- skom upravom 1878-1918, „Novosti”, 144 (26.5.): 6, Zagreb rijih vremena do danas, knjiga II, Muzej grada Sl. 1. Vancaš, J. HDA, fond br. 804, OFIK, kut. 18, cjelina II, 3, Sarajeva, Sarajevo 47. (1927.c), Stolna crkva u Sarajevu, III., „Novosti”, 145 (27.5.): 5, Zagreb Razglednice i dopisnice 27. Krzoviæ, I. (1987.), Arhitektura Bosne i Herce- Vancaš, J. Sl. 2. Fotografija Ateliera Schädler, Sarajevo, govine 1878.-1918., Umjetnièka galerija Bosne i 48. (1930.), Kako sam kao arhitekt došao 1897., Zbirka obitelji Junkoviæ, Zagreb Hercegovine, Sarajevo u Bosnu; Uspomene g. Josipa pl. Vancaša, grad. Kujundžiæ, J. nadsavjetnika, „Veèernja pošta”, 2724 (12.7.): Sl. 3. VANCAŠ, 1883.? 28. (1966.), Crkva sv. Ive u Podmilaèju, 9, Sarajevo „Posebni otisak iz Dobrog pastira god. XV-XVI”, Sl. 4. Zatloukal, P. th NAZ, DM-ZGN, sign. VII-5 Sarajevo 49. (2001.), Architecture of the 19 Sl. 5. Kortz Kurto, N. Century, Prague Castle Administration, Dada, , 1888: 325. 29. (1998.), Arhitektura Bosne i Herce- Prague govine: razvoj bosanskog stila, Sarajevo Pu- Sl. 6. Jagatiæ, 1889: 5 50. *** (1889.), Prvostolna crkva ‘Srca Isusova’ u Sa- blishing, Meðunarodni centar za mir, Sarajevo Sl. 7. rajevu, „Vrhbosna”, 18 (15.9.): 291-301, Sarajevo Foto: D. Damjanoviæ, 15.5.2010. 30. Makanec, A. (1932.), †Josip pl. Vancaš Požeški, Sl. 8. Colman, 1989: 96 „Katolièki tjednik”, 52 (25.12.): 2-4, Sarajevo 51. *** (1890.), Josip pl. Vancaš, „Narodne novine”, 38 (15.2.): 4, Zagreb 31. Mariæ, F. (2000.), Ljetopis katolièke župe Žepèe Sl. 9. *** 1894.a: 977 52. *** (1894.a), Die Kathedrale in Sarajevo, I, „Der 1879.-1999., Biblioteka „Naši korijeni”, knjiga I, Sl. 10. Foto: D. Damjanoviæ, 15.5.2010. Hrvatski klub - Žepèe, Zagreb, Rimokatolièki Bautechniker”, 51 (21.12.): 975-977, Beè Sl. 11. župni ured, Žepèe 53. *** (1894.b), Die Kathedrale in Sarajevo, II, „Der NAZ, DM-ZGN, sign. VII-5 Bautechniker”, 52 (28.12.): 993-996, Beè 32. Mariæ, F. (2004.), Vrhbosanska nadbiskupija Sl. 12. *** 1896: 249 54. *** (1896.), Residenz des Erzbischofs und des poèetkom treæeg tisuæljeæa, Nadbiskupski ordi- Sl. 13. Zbirka razglednica NSK-GZ narijat vrhbosanski, Vikarijat za prognanike i Domcapitels in Sarajevo, „Der Bautechniker”, izbjeglice, Sarajevo/Zagreb 14 (3.4.): 249-250, Beè Sl. 14. Kovaèiæ, Jarak, Vujica, 1990: 26 33. Mariæ, F. (2007.), Kronološka povijest izgradnje 55. *** (1910.), Nova crkva u Podmilaèju, „Serafin- Sl. 15. Vancaš, 1898: Tafel V. žepaèkih katolièkih župnih crkava. Povodom ski perivoj”, 1 (15.1.): 17, Sarajevo Sl. 16. Foto: D. Damjanoviæ (14.5.2010.); *** 1915. posvete treæe župne crkve, Župa sv. Ante Pado- 56. *** (1915.), St. Antonius-Kirche in Sarajevo, vanskog, Žepèe „Der Bautechniker”, 14 (2.4.): 105-106, Beè Sl. 17. *** 1915.; NAZ, DM-ZGN, sign. IV-8 Znanstveni prilozi | Scientific Papers Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47] PROSTOR 109 Sažetak Summary

Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina

The work of Josip Vancaš (Sopron, 1859 - Zagreb, of effort in its construction. Vancaš thus became the tention to adjust the design to the orthogonal street 1932), especially his realized projects in Croatia main architect of his diocese. grid. He did not discuss the choice of style at all. and Bosnia and Herzegovina, has been the subject The Cathedral has numerous elements which were Why then most of his churches, in particular the of research interest in art history for decades. How- typical of Vancaš’s later Neo-Gothic churches. Franciscan monasteries but also the parish church- ever, much of his personal life and work still re- Much like Schmidt (or Herman Bollé in Croatia), es, were built in Neo-Renaissance or Neo-Roman- mains unknown. During his prolific career he de- Vancaš conceived all his churches in the form of a esque style? It seems possible that he saw Gothic signed and realized more than 200 buildings: 70 Latin cross. The shorter arms of the cross were as an exclusively Western style (as Josip Juraj churches, 10 governmental institutions, 12 school sometimes transepts, but very often served as ad- Strossmayer, the of Ðakovo did too) and buildings, 6 hotels and coffee bars, 110 palaces ditions - sacristies or chapels as in the Sarajevo therefore quite inappropriate for the easternmost and rentals, 10 banks etc., built over a wide area Cathedral. The nave is slightly taller than the aisles regions of Roman Christianity. It seems even more covering the present regions of Bosnia and Herze- and this remained a typical feature of Vancaš’s probable that building in Gothic style was simply govina, Croatia and Slovenia. This paper looks into three-nave Neo-Gothic structures. Likewise, all his too expensive due to lavish decoration. Besides, the Neo-Gothic segment of his work: the works he later Neo-Gothic structures had the same charac- the built heritage of Bosnia is not rich in Gothic realized during his academic studies in Vienna and teristics: the polygonal shape of the sanctuary, the monuments and so there was no historical reason the works built later in Bosnia and Herzegovina. types of vaults (cross vaults in the nave and groin to build in Gothic style. Moreover, stained glass Vancaš studied at the renowned Vienna institu- vaults in the sanctuary), and rectangular rooms windows render the interiors quite dark while the tions: the Polytechnic and the Academy of Fine serving as staircases and baptistries next to the Neo-Renaissance churches, designed by Vancaš at Arts. He was a student of the two most significant main entrance. the time, were much lighter and more airy. Neo-Gothic mid-European 19th century artists: Hein- The cathedral front features numerous motifs that The Neo-Gothic parish churches, that Vancaš de- rich Ferstel and Friedrich Schmidt. He showed keen were later repeated in Vancaš’s other works: the signed in villages and smaller towns of Bosnia and interest in Gothic in his early student days: his shapes of the window openings, the tall gable of Herzegovina, were mostly one-nave one-steeple graduation thesis at the Polytechnic was a Gothic the main front divided by niches and/or opened structures. cathedral project. During his studies at the Acade- windows, the staircase tower(s) next to the sanctu- The church in Podmilaèje, a village near a small my under the supervision of F. Schmidt he made a ary, and the colourful tile roofs. town Jajce, is an especially interesting example of project for the completion of the church tower in Although Vancaš built dozens of churches in Bosnia Vancaš’s Neo-Gothic buildings in Bosnia. An old Eppan/Appiano in South Tyrol. F. Schmidt noticed and Herzegovina, most of them were in Neo-Ro- 15th century Gothic church, one of the very few pre- his talent and in 1883 recommended him to Benja- manesque, Neo-Renaissance while one of them served monuments from the Middle Ages, was in- min Kallay, the Finance Minister of the Austro-Hun- was even in Neo-Baroque style. Among the Neo- corporated in his design into a new and spacious garian Monarchy and the Administrator of Bosnia. Gothic buildings in Bosnia, one can single out the Neo-Gothic structure in 1910-11. His attitude to Vancaš thus received a commission to design the Institute of St Augustine (1893), the archbishop’s renovation, i.e. the additions onto the medieval new cathedral in Sarajevo, the capital of Bosnia palace (1895) and the Franciscan church (1911-1914) monuments, will be the subject of the next paper and Herzegovina, which was occupied by the Aus- in Sarajevo, the parish churches in Žepèe (1889), on his work in Croatia. It is obvious that he made tro-Hungarian forces in 1878. Tuzla (1894), Vitez (1896-1900) and Podmilaèje near no attempt to preserve every single part of the old The cathedral, dedicated to the Heart of Jesus, was Jajce (1910-1911). In his own text from 1898 Vancaš church: the church tower and the front of the medi- built in early Gothic style between 1884 and 1889 as pointed out that his main concern while building eval building were demolished. As photographs of a three-nave two-steeple Neo-Gothic basilica. Its churches in Bosnia was to achieve the best possible the church from the second half of the 20th century monumentality is indicative of the new status of Ca- integration of the architecture and its environment show, it is possible that the salvaged material - tholicism in Bosnia. All parts of its interior equip- using locally available building materials. He ex- stone - was used for the buttresses of the new ment such as altars, the pulpit, confessionals, plained what he meant by that, however, only in building. The old remarkable Gothic portal was stained glass windows, and painted surfaces were respect of the design of the church volume: village then transferred into the courtyard of the Francis- made according to Vancaš’s design. Thus the cathe- churches were made to look as picturesque as pos- can monastery in Jajce. The new one-nave church dral had been Neo-Gothic Gesamtkunstwerk befo- sible with the tower designed on the front while with the transept and the church tower on its front re it was renovated during the 20th century. Josip one-steeple churches in more urban-like places was one of his truly monumental Neo-Gothic works. Stadler, the archbishop at the time, put a great deal were designed symetrically, probably with the in- It was completely demolished in the last war. DRAGAN DAMJANOVIÆ

Biografija Biography

Dr.sc. DRAGAN DAMJANOVIÆ roðen je 1978. godine u DRAGAN DAMJANOVIÆ, Ph.D. He graduated in history Osijeku. Završio je studij povijesti i povijesti umjet- and art history from the Faculty of Humanities and nosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje na Social Sciences in Zagreb. Since 2003 he has been Odsjeku za povijest umjetnosti radi od 2003. Magi- employed in the Department of Art History at the strirao je 2005. s temom „Arhitekt Fran Funtak”, a same faculty. He received his M.Sc. degree in 2005 doktorirao 2007. s temom „Ðakovaèka katedrala”. and his Ph.D. in 2007. He became assistant profes- Izabran je za docenta 2009., a izvanrednog profe- sor in 2009 and associate professor in 2014. His sora 2014. Glavni mu je interes vezan za povijest main research interests are the history of the 19th hrvatske arhitekture 19. i 20. stoljeæa. and 20th century Croatian architecture.