UDK ISSN 2459-5128 1/2 39 7/8 902/904 93/94 (05)
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U SPLITU
ZBORNIK RADOVA FILOZOFSKOG FAKULTETA U SPLITU
JOURNAL OF FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES IN SPLIT
Zb. rad. Filoz. fak. Splitu Broj 13 (2020) Str. 1-236 Split, 2020. ZBORNIK RADOVA FILOZOFSKOG FAKULTETA U SPLITU ISSN 1846-9426 (tisak / print)
DOI: 10.38003/zrffs ISSN 2459-5128 (mreža / online) Izdavač / Publisher
Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet / University of Split, Faculty of Humanities and Social Sciences, OdgovornaPoljička cesta urednica 35, 21000 / Chief Split
Glavna urednicaGloria Vickov/ Editor-in-Chief
UredništvoNikica / MihaljevićEditorial Board
Vedran Barbarić, Gordana Galić Kakkonen, Aleksandar Jakir, Tonći Kokić, MeđunarodniKatarina Lozić savjet Knezović, časopisa Nikica / International Mihaljević, Brian Advisory Daniel Committee Willems
Jason Blake (Ljubljana, SLO), Robert Bońkowski (Katowice, PL), Saša Brajović (Beograd, RS) Adnan Čirgić (Cetinje, ME), Laura Melosi (Macerata, IT), Zbigniew Nerczuk (Toruń, PL), Éva Pócs (Budapest, HU), Irena Prosenc (Ljubljana, SLO), Tennyson Samraj (Lacombe, CA), Oliver Jens Schmitt (Vienna, A), Maria PaolaTehnički Scialdone urednik (Macerata, / Copy IT), Editor Pavle Sekeruš (Novi Sad, RS)
TajnicaBrian uredništva Daniel Willems / Secretary
Pomoćnica glavneKatarina urednice Lozić / Editor-in-Chief's Knezović Assistant
Lektura i korektura / LanguagePetra Božanić Editors and Proofreaders:
Lektorica za hrvatski jezik / Croatian Language Editor and Proofreader: Sonja Žarko-Krvavica Lektor za engleski jezik / English Language Editor and Proofreader: Brian Daniel Willems Lektorica za talijanski jezik / Italian LanguageNaklada Editor / Edition and Proofreader: Ingrid Damiani Einwalter
Priprema50 primjeraka i tisak / Layout / 50 copies and Print
Adresa uredništvaDalmacija / Editorial papir, Split Board Address
Uredništvo „Zbornika radova Filozofskog fakulteta u Splitu“ Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet Poljička cesta 35 HR – 21000 Split tel: +385 (0)21 329 284 fax: +385 (0)21 329 288 e-adresa: [email protected] http://zbornik.ffst.unist.hr/
Časopis financira Filozofski fakultet u Splitu i objavljuje se prema odluci br. 701/06 donesenoj na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Splitu dana 8. ožujka 2006.
Godina postavljanja publikacije na mrežu: 2020. Učestalost osuvremenjivanja: jednom godišnje. SADRŽAJ / CONTENTS
1 UVODNIK
2 EDITORIAL ČLANCI / PAPERS
L’umorismo sovversivo di Eva in paradiso: l’altra storia della genesi raccontata 3 daMilagro Franca Martín Rame Clavijoe Dario Fo / Subversive Humor in Eva in Paradise: The Other Story of Genesis Told by Franca Rame and Dario Fo
Metodologija akustičkih snimanja / Methodology for Acoustic Recording 19 Iva Bašić, Zdravka Biočina
Jezična uporaba i stavovi hrvatskih imigranata u Irskoj / Language Use and 41 AttitudesSanja Škifić, among Katarina Croatian Grbas Immigrants in Ireland
Juxtaposing the Croatian Military Terminology of Two Ground-Breaking 65 19Bernardinath Century Petrović,Dictionaries Dalibor / Supostavljanje Vrgoč hrvatskoga vojnog nazivlja dvaju prijelomnih rječnika 19. stoljeća
Dragojla, Ivana, Mani – subverzija kao dijalog? / Dragojla, Ivana, Mani – 93 SubversionIvana Odža as Dialogue?
Ecological Systems Theory: (Re)Constructing Identity In Toni Morrison’s 111 Iva Donelli,Teorija Gordan ekoloških Matas sustava: (Re)konstrukcija identiteta u romanu Toni Morrison Beloved / Beloved Prilog jednoj kiparskoj ranoromaničkoj radionici u Splitu / A Contribution to 131 anDanijela Early RomanesqueMatetić Poljak Sculptue Workshop in Split
Posjeti stranih ratnih brodova Splitu tijekom 1970-ih i 1980-ih godina / Visits 151 ofNikica Foreign Barić Warships to Split During 1970s and 1980s
Bogdan Radica kao svjedok bijede (dijela) hrvatske političke emigracije / 171 BogdanStevo Đurašković Radica as a Witness of the Misery of (Part) of the Croatian Political Emigration L’uso dei proverbi nell’insegnamento della lingua italiana / The Use of Proverbs 185 inMarijana Teaching Alujević, Italian Mira Braović Plavša
PRIKAZI / REVIEWS
Kolendarski imaginarij preporodne Dalmacije. Katarina Ivon, Od Kačića do 201 Svačića.Miranda Imagologija Levanat-Peričić i ideologija zadarskih koledara. Zagreb: Jesenki i Turk, 2018.
Prikaz knjige Intenzifikacija u jeziku autorice Magdalene Nigoević 205 Anita Runjić-Stoilova
Asmosia XI Interdisciplinary Studies on Ancient Stone, Proceedings of the 207 XIVedran Asmosia Barbarić Conference D. Matetić Poljak, K. Marasović (ur.), Umjetnička akademija u Splitu, Fakultet građevine, arhitekture i geodezije, Split, 2018. ,
VIJESTI / NEWS
Petnaesta obljetnica utemeljenja Filozofskoga Fakulteta u Splitu 211 Petra Božanić
Prikaz konferencije XIV. Mediteranski korijeni filozofije 215 Anita Lunić
PUBMET 2020. (Zadar, 16. – 18. rujna 2020.) 219 Snježana Dimzov 223 Upute suradnicima
229 Guidelines for Authors UVODNIK
Zbornika radova PoštovaneFilozofskog čitateljice fakulteta i čitatelji, u Splitu posebna mi je čast i veselje istaknuti kako u ovogodišnjem broju donosimo vijest autorice Petre Božanić o petnaestoj obljetnici utemeljenja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Autorica nam, između ostaloga, donosi govor Dekanice iz kojeg su razvidna dosadašnja postignuća, ali i aktualni projekti djelatnika Filozofskog fakulteta u Splitu kao i važnost povijesnih trenutaka zasnivanja Fakulteta koji je danas postao jedna od vodećih sastavnica Sveučilišta u Splitu. Autorica nas također obavještava o nagradama i zahvalnicama koje su prilikom obilježavanja ove obljetniceZbornika dodijeljene zaslužnim znanstvenicima, nastavnicima, djelatnicima, studentima i suradnicima Filozofskog fakulteta u Splitu. U znanstvenom dijelu ove godine donosimo deset radova, od kojih čak devet znanstvenih i to iz znanstvenih grana filologije, povijesti umjetnosti i povijesti.Asmosia XI MeđuInterdisciplinary ostalim prilozima Studies uon Zborniku, Ancient Stone koji ne podliježu recenzentskom postupku, donosimo prikaz autora Vedrana Barbarića zbornika radova s međunarodne znanstvene konferencijeOd Kačića do Svačića (Imagologija i ideologija zadarskih koledara) koja je održana u Splitu u svibnju 2015. godine, a koji je tiskan krajem 2018., potom prikaz Mirande Levanat-Peričić monografije Intenzifikacija u jeziku (S primjerima iz hrvatskog i talijanskogautorice jezika) Katarine Ivon koja je objavljena 2018. godine, a čiji je izdavač Jesenski i Turk te prikaz Anite Runjić-Stoilove monografije autorice Magdalene Nigoević koja je objavljena 2020. godine u izdanju Filozofskog fakulteta u Splitu. U ovome broju našeg časopisa čitatelji se ponovno moguZbornika informirati o događanjima i aktivnostima pri FilozofskomXIV. fakultetu Mediteranski u Splitu, korijeniali i pri ostalim filozofije sveučilištima u Hrvatskoj. Tako, uz prethodno spomenute vijesti, u ovogodišnjem broju donosimo vijest autorice Anite Lunić o konferenciji koja je, unatoč nepovoljnim okolnostima, održana u rujnu 2020. godine u suorganizaciji Odsjeka zaPubMet filozofiju 2020. Filozofskog fakulteta u Splitu i Hrvatskog filozofskog društva.online Urednicima časopisa od posebnog interesa bit će vijest autorice Snježane Dimzov o 7. međunarodnoj konferenciji koja je, zbog pandemije, prvi put u cijelosti održana u rujnu 2020. u organizaciji Sveučilišta u Zadru, Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, Instituta RuđerEuropean Bošković Association i Hrvatske of Scienceudruge zaEditors znanstvenu komunikaciju. Konferencija je održana pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja, OpenAIRE, međunarodne udruge urednika časopisa (EASE) i SPARC Europe. Važnost ove konferencije, osim po brojnosti izlagača i sudjelovanja međunarodno cijenjenih pozvanih predavača, jest u tome što su tijekom konferencije predstavljeni inovativni pristupi i održane rasprave o tekućim i budućim izazovima u znanstvenoj komunikaciji te u objavljivanju i vrjednovanju znanstvenih radova. Premda je ova konferencija ponajprije namijenjena urednicima znanstvenih časopisa, knjižničarima, izdavačima i informacijskim stručnjacima, ove godine mogli smo zaključiti kako se povećao interes znanstvenika,Zbornika nastavnika, radova Filozofskogstručnjaka fakultetaza obrazovnu u Splitu politiku i komunikaciju i ostalih istraživača za tekuću problematiku, ali i za novosti u području znanstvenogPubMet izdavaštva. 2021. Kao glavnu urednicu ta me činjenica posebno raduje te s nestrpljenjem očekujem održavanje 8. međunarodne konferencije Zbornika radova Filozofskog fakulteta u Splitu dr. sc. Nikica Mihaljević, izv. prof. glavna urednica
1 EDITORIAL
Journal of Dearthe Faculty readers, of Humanities and Social Sciences in Split It is my special honor and pleasure to point out that in this year’s issue of the , we bring you the announcement of the author Petra Božanić about the fifteenth anniversary of the founding of the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split. The author, among other things, includes a speech by the Dean from which the faculty’s achievements up until now are evident, as well as current projects of the staff of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Split, as well as the importance of a number of historical moments regarding the founding of the Faculty, which today has become one of the leading components of the University of Split. The author also informs us about the awards and notices of thanks which were awarded to deserving academics during the celebration of this anniversary. Recipients included teachers, staff, studentsJournal and other associates of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Split. In the Journalacademic section of the this year we have ten papers, of which even nine are scientific ones from the branches of philology, art history,Asmosia and history. XI Interdisciplinary Among the other Studies articles on Ancientin the Stone, which are not subject to review, we present a review by Vedran Barbarić of the proceedings of the international scientific conference Intenzifikacija u jeziku (S primjerima iz , hrvatskogheld in Split i talijanskog in May 2015, jezika) and which were printed at the end of 2018, as well as Magdalena Nigoević’s review of Anita Runjić-Stoil’s monograph , which was published in 2020 by the Faculty of Humanities and Social Sciences in Split. In this issue of our journal, readers can once again learn about the events and activitiesJournal taking place at the Faculty of Humanities and Social SciencesXIV. Mediteranski in Split, as korijeni well as filozofijeat other universities in Croatia. Thus, in addition to the previously mentioned news, in this year’s issue of the we feature Anita Lunić’s report on the conference which, despite the unfavorable current circumstances, was held in September 2020 in co-organization with the Department of Philosophy, Faculty of HumanitiesPubMet and 2020 Social Sciences in Split and the Croatian Philosophical Society. The editors of the journal are particularly interested in the news by author DepartmentSnježana Dimzov about the 7th International conference which, due to the pandemic, was the first timefully held online in September 2020, and was organized by the University of Zadar, of Information Sciences, the University of Zagreb, Food and Biotechnology Faculty, the Ruđer Bošković Institute and the Croatian Association for Scientific Communication. The conference was held under the auspices of the Ministry of Education, OpenAIRE, the international association of editors of the European Association of Science Editors (EASE), and SPARC Europe. The importance of this conference, besides the number of presenters and the participation of the internationally respected invited lecturers, is that duringthe conference there were presentations of innovative approaches and discussions were held on current and futurechallenges in scientific communication and in publishing and evaluating scientific work. Although this conference was primarily intended for the editors of scientific journals, librarians, publishers, and information professionals, this year we could conclude that the interest of academics, teachers, and other expertsJournal has improved of the Facultyeducational of Humanities policy, and communication, Social Sciences andin Split other research areas regarding current issues, as well as providing news in the field of scientific publishing. As the editor-in-chief ofPubMet the 2021. , this fact makes me especially happy and I am anxiously looking forward to the forthcoming 8th International Conference Journal of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Split Associate Professor Nikica Mihaljević, PhD Editor-in-Chief of the Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
ČLANCI / PAPERS
UDK 821.131.1.09 Rame, F. 821.131.1.09 Fo, D. DOI:Izvorni 10.38003/zrffs.13.9 znanstveni rad Primljeno 27. ožujka 2019.
Milagro Martín Clavijo Universidad de Salamanca, Departamento de Filología Moderna ES–37008 Salamanca, Plaza de Anaya s/n [email protected]
L’UMORISMO SOVVERSIVO DI Eva in Paradiso: L’altra storia della Genesi RACCONTATA DA FRANCA RAME E DARIO FO
Riassunto Franca Rame e Dario Fo hanno creato numerosi spettacoli imperniati sulla donna del mito, del passato e del presente, rimaneggiando in continuazione i tradizionali modelli femminili tramandati nel corso del tempo. Eva, classico modello che incorpora il l ruolo della donna nella società, appare di frequente nel repertorioIl diario deidi Eva due eautori-attori. Adamo ed Eva Quest’articolo si basa sull’analisi di due spettacoli chenominatio vedono rerumEva protagonista assoluta di un’altra versione della creazioneGenesi del mondo: e si sofferma in particolare sul momento della . Con questi due testi Rame e Fo propongono un’altra che rompe una tradizione narrativa che per secoli ha condizionato il rapporto tra i generi. La storia della creazione viene raccontata da due punti di vista: da quello dell’essere umano in genere e da quello femminile in specifico, quest’ultimo, caratterizzato da umanità, comprensione e un’alta dose di umorismo. Sarà infatti proprio Eva, che ha il dono della parola, a dare vita al creato attraverso il linguaggio. Genesi Il diario di Eva Adamo ed Eva, Parole chiave: Dario Fo, Franca Rame, Eva, identità femminile, modelli femminili, , , umorismo sovversivo 1. Eva nella produzione drammaturgica di Dario Fo e Franca Rame
in toto Come è noto, Fo e Rame una volta scritti i testi, li rivedono di continuo: li traducono in italiano dal dialetto, li inseriscono in parte o in altri spettacoli, li riplasmano con altri titoli secondo leDiario necessità di Eva di eogni Adamo singolo ed Eva,spettacolo. Questo è il caso della storia di Eva che è al centro dello studio nel presente contributo. Si analizzerà in particolare due opere: Il Boccacciodue lavori riveduto caratterizzati e scorretto da molte parti comuni e complesse dal punto di vista testuale e drammaturgico. In realtà va segnalato ancheLa un Bibbia terzo dei testo, villani inserito ne (Fo 2011) che presenta corrispondenze con le parti conclusive degli altri due testi. In questo senso, Dario Fo segnala ne : «A proposito del primo incontro fra Adamo ed Eva e della scoperta del far l’amore, ci siamo ispirati, oltre che alla favola dei villani, a una 3 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
Poni el diavolo allo inferno 1 , La scelta di Eva2 famosa novella di Boccaccio, conosciuta come: » (Fo 1998: 45-46). Ci sarebbe anche un quarto testo del 2013, non ancora pubblicato. Dario Fo lo recita nell’orazione funebrelaudatio alla cerimonia laica per la moglie e segnala che Franca lo aveva portato sulla scena poche volte. Di questo testo ci è pervenuto soltanto un canovaccioAntico Testamento tratto dalla di Fo per Franca del 31 maggio 2013. Questo monologo, come afferma lo stesso Fo prima di recitarlo, è basato sui testi Apocrifi dell’ e ha come protagonista Eva.
C’è in particolare un lavoro o meglio, un monologo, che Franca ha recitato solo qualche volta quest’anno, e di cui bisogna che io vi parli perché è fortemente pertinente alla situazione a dir poco drammatica che io sto in questi giorni vivendo. Da tempo Franca aveva scoperto l’esistenza di alcuni testi apocrifi dell’Antico Testamento nei quali la Genesi è raccontata in termini e linguaggio molto diversi da quelli cosiddetti canonici. Attenti, non sto parlando dei Vangeli apocrifi, ma dell’Antico Testamento... apocrifo! Ebbene da uno di questi testi Franca ha tratto un racconto che vi voglio far conoscere, quasi in anteprima. Eccovelo! (Rame 2013: np).
Già da queste parole affiorano gli elementi comuni di questi quattro testi che vedono come protagonista assoluta Eva. In primo luogo, l’interesse per la religione, anche se la prospettiva di Franca e Dario non è certo quella canonica:
Dario, in particolare, soffermandosi sulle sue connessioni con le forme di Antico potere istituzionale; Franca, invece, concentrandosi sul suo profondo sessismo. Nuovo Testamento È in questa chiave che va letto il lavoro della coppia sulle narrazioni dell’ Mistero buffo e del e, in special modo, il recupero delle tradizioni popolari Adamo ed Eva in Sesso? Grazie, tanto per gradire! relative a quei racconti. Questo è il filo rosso che lega (1969) con La Bibbia dei villani la giullarata di (1994), fino a (1996) (Contu 2017: 487). Antico Testamento.3 Le sue posizioni critiche rispetto alla Bibbia partono da uno studio approfondito degli Apocrifi dell’ Infatti,
Il ricorso agli apocrifi è l’espediente con cui Franca costruisce una lettura libera e quanto meno eterodossa delle narrazioni bibliche e le permette di ricreare quelle vicende in base a una prospettiva nuova (femminile), con un forte intervento autoriale su di esse. La Rame, in questo modo, genera nuove narrazioni bibliche, nelle quali rovescia volutamente tutti gli elementi convenzionali e dà la luce a racconti costruiti su canoni letteralmente opposti a quelli tramandati dalla tradizione (Contu 2017: 487).
1 Per uno studio più approfondito di quest’operaI Vangeli apocrifi vedasi Cerrato 2017 e Galiero 2014. 2 Per un’accurata analisi di questo testo si veda Contu 2017. 3 Dario Fo ha scritto la prefazione de a cura di Marcello Craveri 2014. 4 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
Genesi Antico Testamento4 Così, in modo inequivocabile, in questi spettacoli, la Creazione, viene presentata una versione molto diversa da quella nella dell’ e nelle interpretazioni canoniche deiphysis Padri della Chiesa. In questi testi il corpo della donna è demonizzato e l’identità femminile è costruita imprigionando, come afferma Cagnolati (2016: 17-18), la femminile in una gabbia ontologica, che condanna la donna alla sfera del negativo, inferiore, impuro, istintivo, non razionale e la lega a tutto ciò che è profondamente incline al peccato, quando non è dovutamente diretta e controllata. Attraverso questi testi Fo e Rame lottano5 contro «una struttura culturale persistente, costantemente rinnovata e fortificata con il contributo di scrittori misogini, predicatori Il ampollosi diario di Eva e teologi6 ostili» (Cagnolati 2016: 18) e lo fanno proprio partendo dai testi religiosi esclusi dal canone ebraico e cristiano della Bibbia. L’atto unico è strutturato in un prologo che precede alcune scene di cui è protagonista Eva adulta, quando ormai è stata cacciata dal giardino dell’Eden. A distanza di tempo7 legge il diario da lei stessa redatto nei primi giorni della sua esistenza. Un coro. le fa da contrappunto invitandola a raccontare la sua storia sinora taciuta. Eva racconta le sensazioni provate nello scoprire la terra e le sue creature e parla in modo particolare dei rapporti con Adamo nei primi giorni della creazione, ma la lettura del diario viene interrotta tre volte da Caino e Abele che litigano tra loro:Il indiario questo di Eva modo ci rivela la sua maternità. Dopo la terza interruzione Eva racconterà del primo rapporto sessuale avvenuto sulla terra. Nel prologo de Fo segnala che la sua fonte di ispirazione è stata l’opera omonima pubblicata da Mark Twain nel 1905. È interessante come Fo riconosca un tributo allo scrittore statunitense con il quale ha molto in comune. In primo
4 In questa sede non c’è spazio per analizzare questo testo e le sue molteplici interpretazioni, ma si possono segnalare questi recenti studi centrati sulla figura della donna: Børresen 1995, Cagnolati 2011 e 2016, Giallongo 2013, Gómez Rodríguez 2004, Green 1992, Haziel 2008, Loewenthal 2005, Navarro 2009, Newson 1996, Schmitt 2002, Valentini 2011 e Valerio 2006, 2014.Il diario di Eva. Si tratta 5 La traduzione dallo spagnolo di tutte le citazioni è mia. 6 Sotto la data 1975 nell’archivio di Franca RameCoppia sono aperta conservati e Rientro diversi a casa copioni de in prevalenza di appunti manoscritti, folti di correzioni. Il 14 novembre del 1983 la stessa opera è inserita in uno spettacoloIl diario allestito di Eva dal Teatro Ciac in . Un anno dopo appare di nuovo un dattiloscritto con correzioni di pugno di Fo. Luciana D’Arcangeli afferma che due anni dopo Fo scriverà per Franca , opera che «non verrà mai rappresentata dall’attrice, ma da altre compagnie sia in Italia che all’estero» (D’Arcangeli 2009: 326). In questo stesso anno nell’archivio della Rame sono conservati diversi copioni dattiloscritti, con correzioni manoscritte di Fo e arricchiti da un suo disegno rivistasulla creazione Illustrazione di Adamo italiana ed Eva per il già menzionato atto unico. Del 1986 è il copione dattiloscritto attribuito a Fo, con correzioni e aggiunte manoscritte della Rame in occasione dell’edizione apparsa sulla . È da questa pubblicazione che trarrò alcune citazioni. 7 Il coro è importante anche in altri spettacoli del binomio Fo-Rame. In quest’opera in particolare esso rappresenta la collettività popolare e si rivolge a più riprese alla luna sottolineando il suo stretto rapporto con la donna: «Luna, luna, luna, de / maggio la luna piena / còntace una storia degna» (Fo 1986: 106, 110). Altre volte il coro parla in prima persona, come se ascoltassimo la stessa voce di Eva di cui vengono ripetute le parole, dando in questo modo eco a momenti che si vogliono evidenziare: a cominciare dall’innamoramento di Eva per Adamo di cui inizialmente ignora se sia un animale o un uomo, sa solo che le prende l’anima e le dà «crampi al / muscolo» (Fo 1986: 107). Ciò nonostante, non le piacciono le sue maniere e il suo modo di parlare. Il coro, in quest’ultimo caso, punta in maniera decisa sulla comicità del testo. In altre occasioni serve a sottolineare il discorso di Eva. Il coro scompare nella parte finale del testo, dedicata al racconto del primo rapporto sessuale avvenuto sulla terra che, pur essendo narrato dalla sola Eva, si configura come una polifonia vivace e rapida. 5 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
8 luogo, Twain, autore educato alla lettura della Bibbia, preserva un atteggiamento molto critico, anche se velato da un fine umorismo, soprattutto in riferimento alle interpretazioni della Bibbia che sono state trasmesse dalla chiesa e come Rame e Fo si presenta contro il «sequestro interpretativo»Genesi della BibbiaEve’s da diary parte delle chiese (Zappella 2013). Inoltre, come gli autori italiani, si mostra particolarmente interessato al racconto sulla creazione incluso nella . Così nel Twain decide di riscrivere la vita quotidiana di Adamo ed Eva nell’Eden, come si sentono, come scoprono il mondo circostante, qual è il loro rapporto con le altre creature e, in modo particolare, come si manifestano l’una all’altro, quali sono i loro sentimenti. Nella Bibbia non si danno risposte a questi interrogativi, perciò Twain, e insieme a lui, Fo e Rame si possono muovere con maggiore libertà nel colmare queste lacune del testo biblico. Twain sceglie la forma di scrittura più vicina alla sfera intima ossia Inil diario Adamo e edimmagina Eva,9 che tantoLa Adamo Bibbia come dei villani Eva ne scrivano uno proprio, per poi confrontare le due diverse versioni sulla Creazione e sulla cacciata dall’Eden. inserito ne , Fo mette in scena Eva nell’atto di raccontare la propria nascita e poi l’incontro-scontro con Adamo. Viene però introdotta una variante, vale a dire il dialogo di Eva con la Grande Madre nel quale, partendo dalle mestruazioni, si demistificano le bugie delle società patriarcali sulla presunta impuritàIl diario delle di Eva donne. nei giorni del ciclo e sulla loro subordinazione all’uomo. L’ultima parte, quella della scoperta dell’amore e del sesso, non si discosta 2.molto L’Eva dal di testoFo e Rame de e l’umorismo sovversivo
Nel portico della Bibbia troviamo una delle storie che supportano l’essenzialismo e il biologismo gerarchico tra i generi: il testo della creazione, inteso come una gerarchia tra maschio e femmina, e la comprensione che è la donna quella che altera con la sua trasgressione il paradiso idilliaco. Questa interpretazione dei testi ha dato origine alla presentazione di un’immagine della cosiddetta Eva sotto un’antropologia negativa e pessimistica che non corrisponde al racconto, e che ha causato molti danni alla coscienza, al concetto di sé e alla soggettivitàGenesi delle donne (Navarro 2006: 322). Il diario di Eva. L’idea che Fo si è fatto della non è molto lontana dalla riflessione di Navarro. Ciò si può riscontrare nel prologo a In questo senso, la nuova narrazione 9 Di Adamo ed Eva Sesso? Grazie, tanto per 8 Sulgradire rapporto tra Mark Twain e la Bibbia, si veda tra gli altri Ensor 1969 e BaetzholdLa Bibbia e McCaullough dei villani 1995. ci sono numerosi copioni. Nel 1995 viene incluso nel volume , pubblicato da Fabbri editore. L’anno successivo l’operaAdamo viene ed Evainserita. Il primo ne rapporto sessuale, come sulla terrasi legge nell’archivioLa Bibbia Franca dell’imperatore Rame, in cui troviamo e la Bibbia il testo dei villani dattiloscritto contenente numerose correzioni manoscritte. Di quell’anno è anche il Lacopione Bibbia intitolato dei villani , incluso ne . Luciana D’Arcangeli (2009: 329) precisa che il 1996 è la data in cui Fo compone . Sull’attribuzioneCoppia aperta di questo quasi pezzo, spalancata, come accade per altri testi della coppia italiana, è possibile avanzare diverse ipotesi. Firmata dal solo Fo, in un’intervista a cura di D’Arcangeli (2016: 102) Rame conferma, a proposito di 2016: che 33). il marito le aveva scritto un pezzo, quello di Adamo ed Eva. Ma anni dopo Fo reciterà il monologo sulla creazione di Adamo ed Eva al funerale di Franca affermando che era stato scritto da lei (D’Angeli Sull’attribuzione in generale dei testi di Rame e Fo, si veda Contu 2017. 6 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
10 11 della prima donna ricalca il percorso intrapreso dalla coppia Fo-Rame sulla dolorosa condizione femminile. In altri spettacoli i due scrittori parlano anche di amore e sesso, del bisogno di conoscere il proprio corpo, ma anche di paure, tabù e convenzioni sociali che favoriscono una metà dell’umanità condannando l’altra all’emarginazione. Quella Eva cheAdamo racconta ed la Eva sua storia è una donnaBibbia diversa dei villani,dall’immagine accreditata, è la prima donna le cui radici affondano nella cultura popolare, come appare evidente nell’ inserita nella e cioè quella fatta propria dal popolo minuto, che vieneBibbie tramandata dalla tradizione orale e scritta12 in molte regioni italiane. Una trasposizione dell’immagine di Eva che è in marcata opposizione a quella contenuta nelle ufficiali in quanto i villani vedono Dio e le altre creature da una prospettiva diametralmente opposta a quella ufficiale, cioè, dall’alto. Si tratta dunque di una versione che fa di Eva, ma anche della Madonna, l’Altro femminile, due figure contrastanti che danno forma, a livello etico e sociale, ai modelli del Dover essere e del Non-Dover essere per le donne come entità storiche,Genesi sociali e ontologiche (Phillips 1988: 32). Così attraverso queste due figure viene mantenuta la subordinazione del gruppo dominato al dominante. Con la si legittima un’ascendenza che proviene da un progenitore maschio e si svaluta simbolicamente la donna in rapporto con il divino (Guerra-Cunningham 1995: np). Questo è il punto di partenza dei testi creatiBibbia da Rame e Fo nei quali viene proposta una versione alternativa e, come contrappunto alla tragicità della condizione umana, è presente anche il lato comico. Un’altra necessaria perché, secondo Fo, era questa da considerare come vera
è un libro terribile, dove s’intona il canto della ferocia, si suonano i tamburi e le trombe della prevaricazione. Si parla di popolo eletto, cui tutto è concesso perché Dio è con loro, mentre tutti gli altri sono infami, infedeli da distruggere. E anche verso le donne quelle pagine non sono tenere: di loro si parla spesso Nuovo Testamento con disprezzo, come creature impure, fonte di infiniti guai. Meno male che poi con il si è corretto il tiro, perché altrimenti con quel Dio lì c’era da tremare (Manin cita Fo in quel libroBibbia 1996: 176).
La contestazione di ciò che sta scritto sulla porta Fo e Rame a criticare con forza il disprezzo di cui sono oggetto le donne e lo fanno mettendole al centro della scena e considerando in particolare l’aspetto sessuale che le vede condannate perché relegate all’unico ruolo positivo possibile e concesso: quello di madri. Nessun attenuante neppure per il piacereIl diario del di quale, Eva seppureLa Bibbia reciproco, dei villani, non viene tenuto alcun conto. In questa nuova versione de e de Eva non è più 10il simbolo del peccato, della lussuria, della mancanza di cervello: è presentata come Ci sono numerosi studi sulla condizione della donna nel teatro di Dario Fo e Franca Rame, tra i quali 11 vanno segnalatiSesso? l’opera Grazie, di D’Arcangeli tanto per 2009, gradire centrata e Tutta sui casa,personaggi letto efemminili, chiesa il volume collettivo a cura di Cerrato 2016, la monografia di Contu 2017 e l’articolo di Arriaga 2018. Due copioni, , illustrano in maniera 12 esemplare questo stretto rapporto tra amore e sesso. Pertanto, nonostante la tematica non sia nuova, l’approccio alla figura di Eva, insieme a quella di Adamo, è provocatorio. Infatti possono anche considerare che Dio sia una donna, come appunto lascia presagire in questo spettacolo l’apparizione della Grande Madre.
7 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
saggia, curiosa, affettuosa con tutti e profondamente empatica. Sarà lei a denominare il creato, a far scoprire l’amore ad Adamo, a trasmettere un messaggio di speranza agli umani loro discendenti.13 Per far tutto ciò Franca Rame e Dario Fo si servono dell’umorismo, un umorismo sovversivo14 a cui si avvicinano a partir dall’approccio del femminismo. Parliamo di umorismo sovversivo nel senso opposto a quello di cui si è servito il sistema patriarcale per neutralizzare le donne, anzi viene utilizzato come resistenza ai discorsi di dominio, come sfida alle costruzioni della cultura egemonica, agli stereotipi, ai miti e alle discriminazioni dominanti ancora oggi nella nostra società; l’umorismo, in tutta la varietà che esso presenta, 15 diventa veicolo di denuncia, critica e messa16 in dubbio di certezze ampiamente accettate da secoli. Si tratta di un umorismo avviato al cambiamento mentale e sociale che tiene in conto anche la solidarietà. Così l’umorismo femminista può essere considerato «rebellious and self-affirming», come sottolinea Merrill (1988: 279). In questi due testi trattatiGenesi con un fine umorismo, Rame e Fo si concentrano soprattutto su tre nuclei in cui presentano un chiaro rovesciamento della versione ufficiale narrata nella . Il punto di partenza è il racconto di Eva in prima persona, cioè, la sua prospettiva della Creazione. Così viene condotta17 quella che Derrida ha denominato “decostruzione del fallogocentrismo” che consiste nel districarsi tra gli strati della nostra cultura combinando gli elementi per capire come sono tenuti insieme e, in questo modo, riuscire ad aprire uno spazio che ci permetta di ricomporre il pensiero tradizionale chiuso. Sicchè, da una parte, sarà proprio Eva quella che fa esistere il creato attraverso il linguaggio, quella che ha il dono della parola (per motivi di spazio in questo articolo si annalizzerà solo questo aspetto). Dall’altra, si presenta in maniera molto diversa la questione della scoperta del corpo, del sesso ma anche dell’amore da parte dei primi esseri sulla terra; infine si assiste all’incontro di Eva con la Grande Madre. Attraverso questi assi tematici si mostra un’immagine inedita della prima donna e si mettono in dubbio i meccanismi soggiacenti al racconto biblico, si decostruisce il discorso tradizionale. Se a partire dalla creazione la figura della donna viene rappresentata diversamente, se non è più inferiore e perciò sottomessa, allora la storia dell’umanità potrebbe cambiare. Ma non è solo una questione di configurazione di una cultura, è anche, e non è poco, un messaggio di speranza 2.1.per ilIl futuro racconto perché di Evaè concepibile in prima un persona. modo diverso Umorismo di stare e pensiero al mondo creativo per le donne. in Eva
Genesi L’originalità di questo approccio alla figura della prima donna della Creazione sta tutto nel fatto che sia proprio lei a raccontare la storia della narrandoci come sono andate realmente le cose all’inizio dei tempi. Si presenta pertanto un’inconsueta 13creazione dell’essere umano proposta in un’ottica nuova perché raccontata da una 14 15 Sul binomio umorismo e femminismo cfr. Kaufman e Blakley 1980; Little 1983; Merrill 1988 e Walker 1991. 16 Sul concetto di umorismo sovversivoToward femminista Solidarity: vedasi Women’s Little Humor 1983. and Group Identity Sull’umorismo basato su visioni di cambiamento, vedasi Gloria Kaufman e Mary Kay Blakley 1980: 13. Nancy Walker (1991: 60) in segnala che l’umorismo creato dalle donne «funziona come un mezzo per stabilire e rappresentareLa una farmacia comunità di Platonedi preoccupazioni condivise sull’oppressione» . 17 Il termine fallogocentrismo è un neologismo coniato da Jacques Derrida e spiegato ne con il quale ci si riferisce al privilegio del maschile nella costruzione del significato. 8 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
prospettiva esclusivamente femminile. Per comprendere la centralità della figura di Eva bisogna considerare che solo lei ha le capacità per screditare le strutture sociali e infrangere le norme di socializzazione alle quali le donne sono obbligate - proponendo loro un ruolo del tutto nuovo - e sa esprimere sicurezza e fiducia in se stessa nel mostrare una variante della creazione dell’essere umano. Infatti, in nessun momento Eva mostra debolezza, fragilità; al contrario, è una donna sicura, decisa, volitiva e portata all’azione. Inoltre, è importante che lo faccia attraverso strumenti umoristici di cui ella si è appropriata con padronanza. In questi testi Fo e Rame parlano senza pudore della condizione della donna prendendo avvio dalla creazione del primo uomo e della prima donna, e sin da questi inizi, viene messo in dubbio, perché ritenuto inverosimile, il racconto tradizionale della creazione. Così nel prologo si mostra perplessità di fronte alla storia della mela come genesi del peccato originale che condannerà l’intera umanità:
Ma a che ce lo racconti che fu la causa un pomo di tuta ’sta tragedia per l’intera umanità, lo Padreterno en bestia che fa la gran sfuriata strappazza quattro angeli ordina la scacciata e urla a perdifiato Adamo, figlio engrato Eva si ’na malafemmena Iddio t’ha a castegà! De lavorà ‘na vita slengùirne de sudore figliare con fatica crepare con dolore e puzze più l’odore e tutto pe’’ na mela de media qualità! (Fo 1986: 106 e 110).
Così si vuole legittimare, attraverso l’umorismo, questa nuova versione della Creazione. In questo senso, Eva, come prima donna sulla terra, si presenta libera dalle leggi rigide del pensiero tuttora dominante e si mostra disposta a giocare con le nuove idee; con le parole di Ziv, «Humor gives temporary legitimation to thinking in impractical and illogical ways, releasing the “adventurous ideas” that are fundamental to creativity» (Ziv 1983: 69). Servendosi dell’umorismo gli autori creano una nuova realtà che prende il posto di un’altra, di un mondo esistente che gradualmente sta perdendo di senso perché non offre nessuna risposta alle richieste delle donne di oggi. L’Eva di Rame e Fo apre prospettive, delegittima l’autorevolezza del pensiero patriarcale e svela il sessismo intrinseco del racconto canonico; con lei si passa da un pensiero convergente, rigido, a uno creativo, libero dalle imposizioni 9 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
degli altri e perciò si aprono spazi mentali, si rompono le cornici di riferimento secolari. Questo dirompente pensiero creativo di Eva si confronta con quello radicato nella società e che ci orienta nel mondo, per questo, con parole di Mills,
it is a rare individual who can resist the inherited orientation. Once established in the social mind-set, its influence is difficult to escape, since it is not a matter of seeing the phenomenon with the concept discretely attached, but rather of seeing things through the concept itself (Mils 2007: 27).
Le complessità della realtà vengono semplificate e ottengono una legittimazione tale che difficilmente si riesce a vedere davvero quello che abbiamo davanti. Walter Lippmann lo spiega con molta chiarezza:
For the most part we do not first see, and then define, we define first and then see. In the great blooming, buzzing confusion of the outer world we pick out what our culture has already defined for us and we tend to perceive that which we have picked out in the form stereotyped for us by our culture (Lippmann 2009: 81).
Perciò quando si passa al pensiero creativo la prima consapevolezza è che ci si muova nel disordine, nella incongruenza delle presunzioni, in uno spazio non familiare in cui si presentano inevitabilmenteIl diario di Eva dissonanze e una delusione delle aspettative. È perciò necessario partire da una distanza spaziale, temporale e anche psicologica, come è evidente ne . In questo spettacolo Eva legge passi da un diario che credeva di avere perduto dopo la cacciata dall’Eden, da lei ritrovato per caso molti anni dopo, quando lei è adulta e i figli sono già grandi. Sulla scena Eva legge a voce alta quello che aveva scritto nei primi giorni della creazione; legge, non interpreta. Così mette in campo un’adeguata distanza conoscitiva da quello che Young (1990) ha definito come la “gabbia” e ci permette di osservarla da vicino e di riconoscere chi tira i fili che la tengono sospesa. In questo senso, si torna al meccanismo caratteristico dell’umorismo che funziona per avvicinarci alla realtà, per permetterci di contemplarla da tutte le angolazioni e di conoscerne gliIl diario aspetti di Eva che altrimenti passerebbero inosservati. Affrontiamo lo straniamento dalla realtà, partendo dalla consapevolezza che senza distanza non c’è rivelazioneNe , la protagonista stabilisce una distanza tra sé e la realtà: adesso Eva è già stata punita, cacciata dall’Eden, sposa di Adamo e madre di Caino e Abele. Il punto di partenza è allora proprio quello di una donna appartenente alla società patriarcale e a essa sottomessa. Ma non è sempre stato così. Il fondamento umoristico di quest’opera è nel rovesciamento dell’ordine stabilito e di ciò che viene accettato come normale, per accedere a un ordine del tutto nuovo. Quindi, da questa nuova rappresentazione della realtà, Eva ci costringe a un rapporto diverso con essa e prefigura immagini possibili di mondi diversi, si prende gioco delle certezze più salde e sconvolge le logiche comuni. È così che la voce autorevole che rappresenta la versione ufficiale, canonica della realtà, viene trattata in modo comico e in questo modo svalutata, svilita, trattata in modo che non possa essere più presa sul serio. Utilizzando le strategie dell’umorismo, Rame e Fo cercano di delegittimare i sistemi discriminatori smascherando le falsità che nascondono. 10 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
Mentre Adamo passeggia svagato nel Giardino dell’Eden, Eva ha scoperto la scrittura. All’inizio dello spettacolo viene presentata nell’atto di armeggiare con un lungo telo pieno di segni che solo lei è in grado di decifrare. Quello che le sta davanti è un telo che usa come diario, dove lascia memoria di tutto quello che le è successo in modo del tutto naturale, senza però un ordine prestabilito e senza interpretazioni a posteriori. In esso, Eva viene presentata com’era quando fu creata: una creatura innocente, ma nel contempo intelligente, piena di curiosità e di amore verso il creato. Il telo è la sua memoria, la sua identità, malauguratamente perso per tanto tempo. Per ricordarci con insistenza la situazione di Eva, ossia di una madre e sposa che armeggia esclusivamente nella sfera domestica, la lettura del diario è continuamente interrotta da Caino e Abele che litigano. Sarà compito del coro sollecitare Eva a riprendere il racconto,18 ogni volta che si interrompe. Ma qual è la vera storia di Eva? Come ha vissuto i primi giorni sulla terra? Perché non parla del frutto proibito né della cacciata dall’Eden? Eva medita quasi19 esclusivamente sul rapporto con Adamo e sulle differenze e analogie esistenti fra loro, a partire dal convincimento che entrambi siano stati creati per fare un esperimento e come tali siano costantemente spiati da un «occhio grande da dentro un treangolo» (Fo 1986: 106). È molto interessante che si usi precisamente la parola “esperimento”, una prova di cui l’esito non è certo; ciò significa che non c’è una verità fondamentale, un’idea cristallizzata fin dall’inizio. Se è così, le cose potrebbero essere andate diversamente, ci possono essere altre forme alternative dell’esistenza, si possono allora creare, inventare, immaginare realtà diverse. Tutto è aperto, niente è fossilizzato a priori, si aprono nuovi spazi mentali e nasce una nuova coscienza. Così attraverso questo umorismo sovversivo si costruiscono, anche per il pubblico/lettore, spazi mentali alternativi che possono servire a riconoscere e ammettere la situazione di20 discriminazione in cui si trova una donna. In questa condizione di esperimento e libera da ogni legame, Eva appare in primo luogo molto curiosa di tutto e tutti, ciononostante mantiene un occhio critico dubitando di quello che vede, soprattutto se non lo conosce e ignora ancora a cosa serva: una curiosità sana per tutto il creato, verso il quale mostra uno spiccato interesse. Ma, come è ovvio, questa curiosità, questo desiderio di andare oltre, non si rivela opportuno per le persone dogmatiche che trovano21 conforto in quello che gli è più familiare: un tessuto sociale limitato e ordito da pregiudizi e preconcetti. La curiosità, invece, motore eccezionale18 della conoscenza, amplia considerevolmente le opzioni.
Di questa vicenda parla già molto brevemente solo nella battuta del prologo, piena di ironia, poi quando afferma che questo fatto fu una tragedia perchè «lo diavolo ce se mise ammezzo... ce fu ’sta scorpacciata de mele / e la cacciata.../ ’Na famiglia rovinata!» (Fo 1986: 106) e quando introduce 19 una scenetta molto comica sul «chiàppolo», che in origine era senza spaccatura, ma che poi dopo la cacciata è stato diviso dall’angelo con una spada infuocata (Fo 1986: 107). Già Mark Twain nel suo diario avanza il sospetto che la propria Eva sia un esperimento di Dio: «Io mi sento come un esperimento, proprio come un esperimento; sarebbe impossibile per una persona sentirsi più simile di me ad un esperimento, così comincio a convincermi che sono un esperimento; sono un esperimento e niente altro. Ma se sono un esperimento sono tutto l’esperimento? No, credo 20 proprio di no. Ne sono la parte principale, ma penso che anche il resto abbia la sua importanza» (Twain 1993: 22). 21 La curiosità è propria dell’umorista: un desiderio di vedere, di sapere. Questo desiderioet al di conoscere è la base su cui si costruisce questa nuova Eva. L’umorismo serve anche per raggiungere la felicità, come sostengono Dixon (1986: 422), «[h]appiness and humor are also thought to be indicative of an individual’s degree of dogmatism. Dogmatic individuals limit their possibilities for happiness by allowing themselves fewer options. 11 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
Nello spettacolo di Rame e Fo è Eva quella a cui22 sta a cuore Adamo, che affascinata da lui lo vuole conoscere, dopo averne attentamente studiati i movimenti, i gesti e le parole, guidata dal preciso obiettivo di capirlo. Quell’uomo che le rassomiglia, ma che è diverso da lei, è pigro, intimorito, crudele con gli animali, rozzo, non gentile, di poche parole e sgarbato. Adamo si presenta agli occhi di Eva come un bambino che ha paura e che non sa fare altro che correre e arrampicarsi sugli alberi per evitarla. Il primo uomo non dimostra inizialmente curiosità per lei né per le altre creature. Invece Eva, integrata appieno nella creazione, si mette in relazione con tutto quello che le sta attorno, dall’inizio mostra una ferrea volontà di capire la complessità della realtà e vuole approfondirla a ogni costo. L’atto unico mostra la donna come un essere attivo e intraprendente, mentre Adamo segue le decisioni di Eva, incapace di prendere iniziative autonome. La figura alla ricerca della sapienza è pertanto la donna. Essa lo fa in diversi modi, ma sempre senza prepotenza, ogni volta con affetto verso l’uomo, sempre disposta a essergli utile. Il suo nome, come viene spiegato ad Adamo, in ebraico significa radice della vita, madre di tutti i viventi, lei è quella che garantisce l’inizio dell’umanità, nel bene 2.3.e nel Il male, dono dellaFo e Rameparola: lo un’Eva sottolineano giullaresca facendo apparire sulla scena Caino e Abele.
Un aspetto centrale nelGenesi racconto di Eva è il fatto chenominatio sia proprio rerum lei a :dare un nome a tutto quello che la circonda, in altre parole, è Eva a far esistere il creato attraverso il linguaggio. Nella 2, 18-20 troviamo la ed è invece Adamo a dare un nome agli animali e alle cose una volta che Dio ha condotto tutte le creature dinanzi a lui. In questo modo il primo uomo viene presentato come sapiente. Ricordiamo che nell’antichità il catalogo era uno dei metodi più importanti per la scienza giacché, dando la possibilità di sapere il nome di ogni cosa, si offriva l’opportunità di conoscerla. Chi dà il nome a tutto è superiore agli altri, ha maggior potere e li domina. In effetti, su questa capacità di nominare, e quindi di conoscere il mondo, concessa solo all’uomo, è fondata la giustificazione del suo dominio sul resto del creato, passando così dall’atto della definizione e della conoscenza a quello della sovranità. L’invenzione del linguaggio in quest’atto unico, essendo opera di Eva, viene collegato fin dal prologo all’organizzazione intellettuale della vita, come si riscontra in alcune società che precedono l’affermazione del patriarcato. È evidente che esso sia un aspetto ulteriore della superiorità della donna, per lo meno alle origini dell’umanità, come ci insegna l’antropologia. Nel prologo: «Eva ha coscienza della propria superiorità intellettuale, delle sue capacità creative, è lei che nomina cose ed animali sulla base di intuizioni immediate, utilizzando forme linguistiche onomatopeiche. Il risultato è la nomenclatura completa dell’universo» (Fo 1986: 107). A person with a ‘dogmatized guiding fiction’ [akin to Schopenhauer’s negative appraisal of abstract 22 maxims of the Rationalists] lacks flexibility and openmindedness, which are prerequisites for the consideration of alternatives». Infatti, Eva mostra sempre tolleranza, rispetto e una profonda empatia per tutto quello che la circonda, in nessun momento discrimina, rifiuta. L’umorismo allo stesso tempo favorisce l’apertura mentale aprendoci a molteplici prospettive e ci rende anche, come sottolinea Morreal (2009), più tolleranti nei confronti delle differenze fra le persone e più solidali. 12 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
È dunque Eva ad avere il dono della parola detta e scritta, come abbiamo già ricordato. Non a caso è lei a divertirsi dall’inizio a «spiccicà parole» (Fo 1986: 108) con allegria, anche se lo sente come un dovere che qualcuno deve pur fare. A lei piace talmente creare parole: «Formarle en la bocca, arrotarle co’ la lengua, omettarle de saliva, farle scevolare sullo palato... e po’ spotarle una a una a cascatella, a saltarella e a sproloquiata» (Fo 1986: 108-109). Eva veramente si rende conto dell’importanza della sua funzione di denominare il creato e ne va orgogliosa. Inoltre è proprio lei ad insegnare con affetto ad Adamo il nome delle cose. Eva quasi si comporta da madre con lui, vuole sempre essergli utile, così «pur de nun fargli pesare ’sta soa carenza», «per non far venire el sospetto che io so’ uno essere superiore» (Fo 1986: 109). Superiore sì, perché è cosciente che23 il linguaggio ha la capacità di riflettere la realtà e anche di aiutare a costruirla. Poiché Adamo è semplice, Eva si deve ogni volta inventare un nuovo modo di denominare. A quanto afferma con orgoglio, «me abbasta de scorgere un anemale che, zam! All’estante,Genesi me viene alla mente la parola giusta» (Fo 1986: 109). Ma come procede Eva per nominare il Creato? Nella stessa maniera di Adamo, così com’è affermato nella ? In questi versetti della Bibbia, come già segnala Eco, non è chiaro in base a che cosa Adamo abbia nominato gli animali: secondo φύσις o secondo λόγος, cioè, un nome in rapporto con la sua natura o per arbitrio (Eco 1993: 17-18). Rame e Fo non si pongono la questione dell’opposizione tra “naturalità” e “arbitrio” poiché deliberano chiaramente a favore della naturalità: Eva, costatando che Adamo non è proprio dotato per dare nome al creato, afferma che il nome deve avere affinità con l’oggetto, almeno quanto ne ha un’onomatopea: «Nun l’è capace de farse venire in la mente uno qualche termine razeonale che, almeno en lo suono onomatopeico ce dia de già la idea... l’emmagine dello soggetto en questione» (Fo 1986: 109) Il nome non può essere arbitriario, infatti, Eva parla di trovare «uno nome appropeato» servendosi di quello che lei chiama «el dono naturale de la nomenclatura» (Fo 1986: 109), un «sesto senso» che manca totalmente ad Adamo. Infatti, quando Eva deve spiegare ad Adamo perché ha dato un certo nome ad una creatura, per non farlo sentire male, inferiore, inventa – ecco cosa dice rispetto alla parola “giraffa”: «enventando tutt’embarazzata una spiegazione che gli possa soddisfare; nun hai notato come, co’ ’sto collo che s’arritròva, ’st’animale, se gira a ritòrcerse come ce pare... se gira e se arregìra... dunque... giraffa!» (Fo 1986: 109). Il coro poi amplifica le parole di Eva con questa poesia sul processo etimologico:
È così facile Gira e arraffa il processo etimologico:
per questo è la giraffa così che l’elefante è un fante che si leva e invece il pipistrello è uno strello che orina 23
Franca Rame e Dario Fo insistono sulla creatività, che Eva inventi e crei per prima volta, che sia lei l’origine del linguaggio, quella che modella la realtà. 13 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
e il vello del cammello che arriva camomilla così che il coccodrillo è il cocco del mandrillo lo zio dell’armadillo e il padre del mammuth. Così che il coccodrillo è il nonno del mammuth! (Fo 1986: 109).
A volte Eva lascia inventare24 ad Adamo un termine, anche se lo considera «’na schifezza!» (Fo 1986: 109). Inoltre per non offenderlo, non gli dice mai quello che veramente pensa di lui, come succede con la parola “stambecco” che erroneamente crea Adamo per lo “sganfàrro”. Eva si rende conto che lasciare questo nome è un errore che poi si trasmetterà per l’eternità: «gli omeni che avverranno, scorgendo ’st’anemale, diranno sempre: “Ecco uno stambecco!”, e a nisciuno ce verrà in la mente che en verità se tratta de Omaggiouno sganfàrro» alle donne (Fo 1986: 109), ma non può farne a meno, non vuole offendere l’unica persona con cui può conversare e a cui tiene. Osserva Fo nel prologo intitolato : Eva, amando profondamente Adamo, è portata a riconoscergli un’intelligenza che lei sa che non ha. In questo modo «di concessione in concessione Eva elargisce ad Adamo privilegi e potere» (Fo 1986: 107). Lei che è stata creata dopo, che viene chiamata con un nome che in ebraico è il femminile di uomo e che per queste ragioni è in assoluta parità con Adamo e non già subordinata a lui come le altre creature, sceglie, per amore, di condividere, di non mettersi al di sopra. Comunque, in questo atto unico si presenta, attraverso un umorismo evidente, una prospettiva diversa che ci permette di immaginare una rappresentazione della realtà agli antipodi di quella attuale. Se Eva è nomoteta, se ha quella capacità e quella sapienza, allora tutto quello che c’è stato trasmesso per secoli su di lei perde fondamento,25 decade, non è più autorevole26 né logico, non ha più potere. Se il linguaggio è la manifestazione di un ordine sociale ed espressione della concezione della realtà, se, come afferma Monique Wittig, il linguaggio è in grado di plasmare violentemente il corpo sociale, dunque è strumento di potere, veicolo dell’ideologia delle classi dominanti. Il fatto che sia una donna ad inventare il linguaggio all’inizio dell’universo ci permette di presentare un’immagine alternativa del mondo successivo, dove sicuramente la donna avrà un ruolo molto diverso da quello che le è stato consegnato dalla società patriarcale. La tenerezza e l’amore verso Adamo ci fanno sperare anche in un tipo di società più egualitaria. Negli spettacoli su Eva, Rame e Fo si pongono quindi due questioni importanti che 24 25trapelano dalla descrizioneCratilo dell’atto di nominare le cose e animali: l’autorità e la Questi due ultimi aspetti li riscontriamo già nell’opera di Twain 1993: 28. Già Platone nel segnalava che dietro le parole c’è una concreta visione delle cose, quella di coloro che danno i nomi alle cose. In questo senso il filosofo greco affemava la non corrispondenza 26 tra linguaggio e realtà: il linguaggio non rispecchia con obbiettività la natura delle cose, ma il giudizio soggettivo dei nomoteti, la loro forma di pensiero. «Language casts sheaves of reality upon the social body, stamping it and violently shaping it. […] For there is a plasticity of the real to language: language has a plastic action upon the real» (Wittig 1992: 78). 14 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
Mistero buffo creatività linguistica che passano ad essere generati dalla donna. Come il villano che ne “La nascita del giullare”, in di Dario Fo, subisce la prepotenza del potente a cui Cristo concede il dono della parola, così a Eva verrà concesso questo dono e potrà rientrare nel gruppo dei personaggi femminili della produzione di Fo-Rame che Luciana d’Arcangeli (2009: 192) ha definito «giullaresse», cioè donne che incarnano la figura del giullare, «dell’intellettuale attivo e militante». 3.E così,Per una da giullare, lettura diversa si rovesciano della Genesi le prospettive attraverso della l’umorismo società.
Franca Rame e Dario Fo hanno lottato, attraverso i loro spettacoli per oltre cinquant’anni, contro tutte le convenzioni sociali, culturali, politiche e sessuali che non permettono alla donna di vivere dignitosamente. Non è facile cambiare una Genesimentalità. consolidata nei secoli ed è ancora più difficile quando l’archetipo fondante è stato creato in narrazioni intrise di senso dell’autorità come quella offerta dalla
I testi nacquero nel Vicino Oriente antico, ma le società occidentali sono ancora oggi sotto l’enorme influenza dell’ermeneutica di questi testi maestri. Questa sopravvivenza dell’influsso conoscitivo e pratico rende necessaria la revisione dei testi e dell’ermeneutica femminista (Navarro 2006: 322).
È questo l’obiettivo primario dei due drammaturghi italiani, la revisioni di questi testi. In effetti entrambi sono impegnati in maniera determinata e coerente a denunciare i limiti e le storture della società patriarcale e ci riescono appieno ricorrendo spesso all’umorismo. Eva viene mostrata allo spettatore come una donna vicina a noi, cosciente dei propri meriti e della propria dignità, ma non per questo vuole essere superiore all’uomo. In altre parole, Adamo ed Eva sono posti sullo stesso livello, uguali, anche se allo stesso tempo diversi. Ad entrambi viene riconosciuto il diritto di amare senza porre limiti alla propria sessualità. Non solo: il Dio che ci descrivono non si erge solitario e dall’alto guarda e punisce, al contrario, è un dio umano, forse un po’ maschilista, ma che riconosce alla donna il ruolo essenziale di dare la vita e di nominare il creato. Attraverso le parole di questa nuova Eva, così impregnate di umorismo, ci si apre un nuovo spazio di enunciazione che rende le donne libere dai discorsi egemonici patriarcali.
15 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
Riferimenti bibliografici Una donna sola Querelle des Femmes Studia ArriagaRomanica Flórez, M. Posnaniensia 2018. “Loro parlano da sole. Silenzio, dialogo e polifonía in di Franca Rame come formaThe di Bible According to Mark”. Twain: Writings on Heaven, Eden, 45/3, and 25-34. the Flood Baetzhold, H. G.; McCullough, J. B. (eds.) 1995. A immagine di Dio: modelli di. Athensgenere nella (GA): tradizione The University giudaico- of cristianaGeorgia Press. Børresen, K. E. 2001. . Roma: Carocci. Progetto generazioni. I Cagnolati,giovani A. 2011. il mondo “Figlie l’educazione di Eva? Figli di Adamo? Una riflessione su corpi e identità”. In Michele Corsi; Giuseppe Spadafora (a cura di), La costilla de Adán. Mujeres, educación y escritura en el(pp. Renacimiento 91-98). Napoli: Tecnodid. Cagnolati, A. 2016. “LaFranca amiga pensaci de la serpiente”. tu. Studi Incritici Antonella su Franca Cagnolati Rame. (ed.), (pp. 15-31). Sevilla: Arcibel. Cerrato, D. 2016. Spunti e ricerche,Roma: Aracne. Dario Fo & Cerrato,Franca D. 2017. Rame “Il Beyond Boccaccio the Rulesriveduto e scorretto di Dario Fo e Franca Rae: uno sguardo Zona di genere Franca sui (Rame). personaggi femminili”. I vangeli ,apocrifi 31, 20-34. Contu, F. 2017. Tesi dottorale. Sevilla: UniversidadFranca, de Sevilla. pensaci Craveri,tu… M. Studi(a cura critici di) 2014. su Franca Rame . Torino: Einaudi. D’Angeli, C. 2016. “FrancaI personaggi Rame: l’ombra”. femminili In Daniele nel teatro Cerrato di (a Dario cura Fodi), e Franca Rame. (pp. 24-37). Roma: Aracne Editrice. D’Arcangeli, L. 2009. Firenze: Franco Cesati Editore. D’Arcangeli, Franca,L. 2016. pensaci“Conversazione tu… Studi con critici Franca su FrancaRame sui Rame personaggi femminili, la scrittura e la regia nel teatro Fo-Rame (12/6/99)”. In Daniele Cerrato (a cura di), (pp. 99-120). Roma: Aracne Editrice. The Journal of Individual Psychology, Dixon, Paul N. [etLa al.] ricerca 1986. della “Relating lingua Social perfetta Interest nella and cultura Dogmatism europea to Happiness and Sense of Humor”. 42, 421-427. Eco, U. 1993. Mark Twain and the Bible . Roma-Bari: Press.Laterza. Ensor, A. 1969.Il Boccaccio riveduto e scorretto. Lexington (KY): University of Kentucky Parole rubate. Rivista internazionale Fo, D. 2011.di studi sulla citazione . Parma: Guanda. Galiero, M. 2014. “LeLa ‘Décaméron’ mujer serpiente. de Dario Historias Fo”. de un enigma desde la antigüedad hasta el siglo XXI , 10, 77-121. Giallongo, A. 2015. La estirpe maldita. La construcción científica de lo femenino . Sevilla: Benilde. Gómez Rodríguez,Dal silencio A. 2004. alla parola. Storie di donne nella Bibbia . Madrid: MinervaLa mujer ediciones. fragmentada: historias de un signo Green, E. 1992. . Torino: Claudiana. Guerra-Cunningham,E Dio negòL. 1995. la donna . Santiago de Chile: Cuarto Propio. Haziel, V. 2008. . Milano: Sperling & Kupfer. 16 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
Public Opinion
Lippmann, W.Comedy 2009. and the Woman. Writer. New Brunswick and London: Transaction. Publishers. Eva e le altre: letture bibliche al femminile Little, J. 1983. Lincoln:Corriere University della sera of Nebraska Press Loewenthal, E. 2005.Feminist humor: rebellious and self-affirming . Milano: Bompiani. Manin,University. G. 1996. Fo: “Ecco Bibbia 2, la vendetta”. . 25 luglio. Merril, L. 1988. . Hempstead: Hofstra Race and Epistemologies of Ignorance (13-38). Mills, Ch. 2007. “WhiteComic Ignorance”. Relief: A Comprehensive In Shannon Sullivan; Philosophy Nancy of Humor. Tuana (eds.), New York: State University Press. Morreall, J. 2009. Malden MA: Wiley and Sons Ltd. Desde Andalucía: mujeres del Mediterráneo Navarro Puerto, M. 2006. “Sobre Eva, diosas y sabias: el buen “género” de Génesis 2-3”. In Mercedes Arriaga (a cura di), Gen (pp. 322-336). Sevilla: Arcibel. Navarro Puerto,La M. Torah 2009. “Ad immagine e somiglianza divina. Donna e uomo in 1-3 come sistema aperto”. In IrmtraudLa Fisher; Bibbia Mercedes delle donne. Navarro Un comentario Puerto (a. cura di), (pp. 189-239). Trapani: Il Pozzo di Giacobbe. Newson, C. A.; Ringe, S. H.Eva: (a cura la historia di) 1996. de una idea Torino: Claudiana. Phillips, John A. 1988. Ève et Pandora. La création de. México: la permière Fondo femme de Cultura. Paris: Económica. Schmitt, J.-C. (ed.)Il ldiario 2002. di Adamo ed Eva Gallimard. L’inquietante femminile. Da Lilith alla femme fatale. La stirpe della Twain,Grande M. 1993. Madre . Viterbo: Millelire stampa alternativa. Valentini, N. 2011.Donne e Bibbia. Storia ed esegesi Le ribelli. Mantova: di Dio. Sometti. Donnne e Bibbia tra mito e storia Valerio, A. 2006. Justice and the Politics of Difference. Bologna: EDB. Valerio,Press A. 2014. . Milano: Feltrinelli. Young, I. M. 1990. . Princeton: Princeton University Women’s Comic Visions Walker,University N. 1991. Press. “Toward Solidarity: Women’s Humor and Group Identity”. In June SochenThe (ed.), Straight Mind and Other Essays(pp. 57-81). Detroit: Wayne State Il mondo della Bibbia Wittig, M. 1992. . Boston: Beacon Press. Zappella, L. 2013. “Povero Adamo: la Bibbia di Mark Twain”. , Contemporary118 Giugno-Agosto. Educational Psychology Ziv, A. 1983. “The Influence of Humorous Atmosphere on Divergent Thinking”. Siti Internet , 8, 68-7 Illustrazione italiana 111. < disponibile da Fo, D. 1986. “Diario di Eva”. A cura di Franca Rame. , 27, 106- http://www.archivio.francarame.it/scheda.aspx?IDSched a=7153&IDImmagine=3&IDOpera=52>La (8/02/2018). bibbia dei villani Fo, D. 1998. “I doi amorosi antrocigà dentro li baccelli come fagioli/I disponibile due amorosi da intorcinati dentro i bacelli come fagioli”. . Copione di scena a cura di Franca Rame con la collaborazione di Marina De Juli 24-39. <
17 Martín Clavijo, M.: L’UMORISMO SOVVERSIVO DI EVA IN PARADISO: L’ALTRA STORIA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 3-18
http://bpfe.eclap.eu/eclap/axmedis/a/a11/00000-a113dfd2-0720-4a64-8101- 76769b337643/2/~saved-on-db-a113dfd2-0720-4a64-8101-76769b337643.Pulling our own strings: Feminist humor and satire.pdf> (8/02/2018). disponibile da Kaufman, G. J.; Blakley, M. K. 1980. Bloomington: Indiana University Press, < https://books. google.es/books?id=eyK52OvOMb0C&printsec=frontcover&hl=es&source=gLa scelta di Eva. < disponibile da bs_ViewAPI&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false>(8/02/2018). (4/12/2018). Rame, F. 2013. http://www.francarame.it/node/2089>
subversive humor in EVA IN PARADISE: THE OTHER STORY OF GENESIS TOLD BY FRANCA RAME E DARIO FO
Abstract Franca Rame and Dario Fo have created numerous plays centered on the woman – in myth, in the past, in the present time – and have reconsidered the traditional women’s models that have been passed down for centuries until today. Eve is a founding model of the role of women in society and she could not be missed in their repertoire. This article focuses on the analysis of two plays with Eve as the protagonist of another version of the world’s creation: Il diario di Eva and Adamo ed Eva and it is particularly concentrated at the time of the nominated rerum. With these two dramaturgical texts, Fo and Rame propose another Genesis and violate the narrative that for centuries has influenced the way we perceive the relationship between the sexes and female identity. This is the creation story told by the creatures, particularly from a female point of view, full of humanity, understanding and a high dose of humor: Eve is the one who makes creation exist through language, the one who has the gift of speech.
Key words: Dario Fo, Franca Rame, Eve, female identity, female models, Genesis, Il diario di Eva, Adamo ed Eva, Subversive Humor
18 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
UDK 001.8:534 DOI:Izvorni 10.38003/zrffs.13.10 znanstveni rad Primljeno 4. studenoga 2019.
Iva Bašić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu HR-10000 Zagreb, Ivana Lučića 3 [email protected]
Zdravka Biočina Zagrebačka škola ekonomije i managementa HR-10000 Zagreb, Jordanovac ul. 110 [email protected]
METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA
Sažetak S obzirom na to da različiti ciljevi istraživanja zahtijevaju i različite metodološke postavke, izuzetno je važno ispravno procijeniti koji su postupci nužni i dovoljni kako bi se valjano ispitala postavljena istraživačka pitanja. U ovome se radu istražio utjecaj uvjeta akustičkih snimanja na procjenu vrijednosti akustičkih parametara: formantske frekvencije vokala i osnovnoga tona glasa. Za potrebe istraživanja snimljeni su spontani govor i čitanje dvaju govornika (jedan muški i jedan ženski glas) u različitim uvjetima te su statistički testirane razlike izmjerenih akustičkih vrijednosti u odnosu na različite uvjete snimanja. Od mjera fundamentalne frekvencije najrobusnijima pokazale su se bazična vrijednost i medijan, a od formantskih frekvencija treći formant. Najznačajnije su razlike u vrijednostima u neoptimalnim udaljenostima govornika od mikrofona.
Ključne riječi: sociofonetika, akustička snimanja, metodologija, fundamentalna frekvencija, formantske frekvencije 1. Uvod
Sociofonetske studije koje proučavaju i bilježe fonetske varijacije i promjene u stvarnom vremenu oslanjanju se na akustičke analize zvučnih zapisa snimljenih u različito vrijeme, često koristeći različitu opremu i postupke snimanja. S druge strane, njihov je cilj smanjiti vanjske utjecaje na snimljeni govor kako bi otkrile postupne, potencijalno neznatne, fonetske promjene tijekom desetljeća (Rathcke i sur. 2017: 25). No, do danas se još uvijek malo zna o izvorima, vrstama i veličini tehničkih utjecaja na varijabilnost različitih akustičkih mjera. 1 S druge strane, u stvarnim forenzičnim slučajevima fonetičari pri analizi često raspolažu zvučnim materijalima upitne kvalitete, o čemu pišu brojni autori.
1 Baldwin i French 1990; Hollien 1990; Fraser 2014; 2017. itd. 19 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
U manjem broju akustičkih studija ispitani su i utjecaji različitih vrsta govornih stilova, upotrebe različite opreme za snimanje, položaja glave i sl., na vrijednosti različitih akustičkih parametara u engleskome jeziku, nizozemskome, srpskome itd. Unatoč slaboj istraženosti, Tillery i Bailey (2003) naglašavaju kako je u sociolingvistici velika potreba za ovakvim metodološkim istraživanjima. Upravo se doprinos ovoga rada ogleda u ispitivanju utjecaja uvjeta snimanja na procjenu 1.1.vrijednosti Metodologija formantskih sociolingvističkih, frekvencija sociofonetskih i fundamentalne i forenzičnih frekvencije. fonetskih istraživanja
U brojnim radovima naglašava se važnost postizanja optimalnih uvjeta snimanja kojima se pridonosi spontanosti govornika, posebice sa svrhom prikupljanja audiomaterijala organskih idioma. Optimalni uvjeti nužni su i za osiguravanje kvalitetnih2 zvučnih zapisa koji se kasnije mogu koristiti za daljnje akustičke3 analize i prepoznavanje govornika. Naime, osim što su kvalitetne snimke važne za akustičku 1.1.1.analizu, Govorni potrebne materijal su i za i stil uspješno istraživanje percepcije i prepoznavanje.
Prije samoga snimanja potrebno je odabrati vrstu diskursa, odnosno materijal za snimanje te odabrati govornike s obzirom na vrstu i ciljeve istraživanja. Prema Labovu (1972) temelj je sociolingvističkih istraživanja intervju, kojim se potiče spontani govor. U tradicionalnim dijalektalnim istraživanjima koriste se dijalektološki upitnici, a u novijim4 sociolingvističkim i sociofonetskim istraživanjima dijalekata u Hrvatskoj (Bašić 2012; Biočina 2019 itd.) primjenjuje se intervju čiji je cilj spontani govor na dijalektu. U akustičkim istraživanjima osim spontanoga govora, snima se i čitaći govorni stil na listama riječi i različitim tekstovima.long term average Primjerice, sound čitanje spectre nefrikativnoga teksta uobičajeni je govorni stil za potrebe procjene glasovne kvalitete na temelju dugotrajnoga prosječnoga spektra (eng. – LTASS). Za određivanje formantskih frekvencija Van Heuven i Cortés (2017) preporučuju govor pod nadzorom (čitanje određenoga teksta) zbog utjecaja lingvističkoga sadržaja na vrijednosti formanata što se često pojavljuje prilikom čitanja liste riječi ili rečenica zbog nabrajanja. U zadatcima čitanja važno je da se materijal čita neutralno, bez uzlazne rečenične intonacije. Ako se tijekom snimanja govornici počnu koristiti spomenutom vrstom uzlazne intonacije, može im se pomoći pokretom – silaznim spuštanjem dlana, kojim se oponaša silazna rečenična intonacija. Nadalje, govornicima valja napomenuti da materijal čitaju svojom prirodnom govornom brzinom jer su istraživanja pokazala da vremenski pritisak može dovesti do snažnih koartikulacijskih utjecaja na akustičke parametre (Farnetani 2013). Za fonetsko forenzična istraživanja, uz formu intervjua koja je karakteristična za stvarne forenzične slučajeve, poželjno je imati i zvučne baze govora snimljene u različitim uvjetima, poput govora u stresnim situacijama, govora
2 Fraser 2003; 2014; 2017; Rathcke i sur. 2017. itd. 3 Kösteret i sur. 1995; Köster i Schiller 1997; Rose 2002; Hollien 2002; Jessen 2008. 4 Zanimljivo je da je i Šimunović (2011: 31), premda dijalektolog, također smatrao da je korisno proučavati spontane realizacije dijalektalnih govora, jer iako spontani govor u svakodnevnoj komunikaciji pokazuje manje arhaizama, važan je za istraživanja jezičnih dodira, među dijalektima i između dijalekta i standarda. 20 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
jačega intenziteta, prikrivenim glasom itd. Vermeulen i Cambier-Langeveld (2017) napominju da je isto govorno ponašanje odnosno govorni stil optimalan za usporedbu govornika i akustičkihself-recordings vrijednosti.) Naime, Boyd i sur. (2015) usporedili su podatke dobivene klasičnim sociolingvističkim metodama intervjua s podatcima dobivenim samo-snimanjem (eng. te podatke dobivene različitim metodama poticanja spontanoga govora, koje se uobičajeno koriste u lingvističkim laboratorijima. Više fonetskih promjena uočeno je u govoru bez prisutnosti intervjuista, a utvrđeno je i nekoliko značajnih razlika između govora dobivenog intervjuom i zadatcima u laboratoriju (Boyd i sur. 2015). Stoga autori savjetuju da se sociolingvistika i posebice sociofonetika trebaju češće koristiti samo-snimanjem kao načinom prikupljanja podataka jer su rezultati pokazali da tako dobiven govor često rezultira izvornijom produkcijom od onoga dobivenog intervjuima. Iako je to pogodno za neke lingvističke analize, za akustička mjerenja vrlo je važno da se snimanje provodi: u tihoj sobi, da se kontrolira položaj glave u odnosu na mikrofon i sl., zbog utjecaja na akustičke mjere. Nadalje, i sami su autori svjesni da takva vrsta snimanja predstavlja značajan metodološki izazov zato što zahtijeva dodatnu pomoć sudionika koji moraju biti i uvježbani za snimanje zvuka. U radu problematiziraju i zadatke čitanja te zaključuju da često nisu idealan izbor na terenskim istraživanjima jer neki govornici mogu biti nepismeni, polupismeni ili slabijega vida (Boyd i sur. 2015). Vrsta govornoga stila važna je i stoga što vrijednosti nekih akustičnih mjera variraju 0 u različitim diskursima. Traunmüller i Eriksson (1995) utvrđuju da se standardna 0 devijacija (S. D.) F smanjuje s povećavanjem živosti diskursa, a u većini življih diskursa (kao npr. u glumačkome govoru) žene imaju veću S. D. F od muškaraca, dok je u manje živim tipovima diskursa niža nego kod muškaraca (kao npr. u čitanju tekstova za klinička ispitivanja glasa). I istraživanja s češkim (Skarnitzl i Vaňková 0 2016; 2017) te hrvatskim i srpskim muškim govornicima (Varošanec-Škarić i sur. 2016; Biočina i sur. 2016) pokazuju niže vrijednosti prosječne F za spontani govor 0 nego čitanje. Navedene razlike treba posebice uzeti u obzir kad se uspoređuju vrijednosti1.1.2. Izbor govornikaF dobivene u istraživanjima s različitim metodološkim postavkama.
Pri odabiru govornika važan je kriterij izvornosti govornika u odnosu na idiom koji se istražuje te se on smatra jednim od temeljnih kriterija za odabir govornika (Ladefoged 2003), posebice u sociolingvistici. S druge strane, tradicionalna dijalektološka istraživanja temelje se na idealnim govornicima, pobliže, starijim starosjediocima koji nisu geografski mobilni. Vrlo rijetko, a i tek odnedavno, u dijalektološke opise u Hrvatskoj uključuju se i mlađi govornici (vidi npr. Galović 2012; Šprljan 2015). Još jedna razlika među navedenim područjima odnosi se na broj ispitanika. Sociolingvistički opis uobičajeno se temelji na većem broju govornika (N = 20 – 30), dok se dijalektološki opisi temelje na tek nekoliko govornika. 5 U akustičkim fonetskim ispitivanjima uglavnom je važno da govornici imaju zdrav glas i uredan govorno-jezični status, posebice kad se mjere referentne vrijednosti. Podatke o govornicima (dob, spol, obrazovanje, podrijetlo roditelja,
5 Osim u ispitivanjima patoloških glasova. 21 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
mjesto rođenja, mjesto najdužeg boravka te datum snimanja) poželjno je zabilježiti sociodemografskim upitnikom. U dijalektološkim ispitivanjima treba pripaziti ako je upitnik na standardnome jeziku da ga se ponudi govornicima na ispunjavanje nakon snimanja1.1.3. Govorni ili prije i okogovorni ako je preveden uvjeti snimanja na dijalekt.
Nakon izbora materijala i govornika, može se započeti sa snimanjem. Labov (1984) nudi dvije upute za uspješan intervju: 1. ne treba inzistirati na zadanom redoslijedu tema i 2. ispitivač treba aktivno sudjelovati u intervjuu, to jest treba biti zainteresiran za sadržaj (Starčević 2016). Naime, Labov (1984) ističe kako sociolingvistički intervju nije uspješan ako govornik samo odgovara na zadana pitanja i ne skreće s teme jer upravo skretanja s teme mogu biti najvažniji dijelovi za istraživanje. Nadalje, tijekom intervjua poželjno je razgovarati na varijetetu govornika jer se tako smanjuje formalnost situacije i time ostvaruje spontanija komunikacija s govornicima (Hraste 1960; Bašić 2012; Starčević 2016). Sociolingvistička snimanja poželjno je napraviti u domovima govornika jer se smatra da je važno istraživanja provoditi u poznatoj i svakodnevnoj okolini za govornika (Bowern 2010: 341 prema Starčević 2016: 9), a prije početka intervjua može se uputiti govornike da govore kao da su u društvu obitelji ili prijatelja. Snimanja je važno provoditi u tihim prostorijama bez zamjetne izvanjske buke, posebice u akustičkim snimanjima. Za neke akustičke mjere snimanja je potrebno provoditi u visoko kontroliranim uvjetima, primjerice u akustičkome studiju. Visokokvalitetna oprema i prostorije snižene razine buke nužne su kako bi se osigurale kvalitetne snimke koje će se koristiti za akustičku i fonetsku analizu te prepoznavanje. No, u stvarnosti su audiosnimke kojima raspolaže forenzični fonetičar vrlo često u nekome dijelu signala maskirane pozadinskom bukom, različitim vrstama distorzije signala, interferirajućim zvukovima itd. (Maher 2009). Često se kao glavni problem osiguravanja kvalitetne snimke navodi eliminiranje pozadinske buke (Ladefoged 2003). Nolan (2005) navodi da je uglavnom riječ o buci javnoga prometa, govoru drugih sudionika razgovora ili pojedinaca koji se nalaze u blizini ciljanoga govornika. Osim spomenutih izvora buke u snimačkom radu autorica zamijećeni su još neki poput buke govornika i različitih uređaja. Pod potonjom podrazumijevamo buku koju proizvode klimatizacijski uređaji, ventilatori, mobilni uređaji, telefoni, računala te javni promet. Buka koju proizvode govornici može se umanjiti tako da im se savjetuje da ne odjenu šuštavu odjeću i nakit, da im se za vrijeme snimanje oduzmu kemijske olovke i papiri i sl. Istraživanja pokazuju da su u snimkama s puno buke povišene vrijednosti prvoga formanta svih vokala, a učinak je najsnažniji na otvorenim vokalima (Rathcke i sur. 2017). Nadalje, dobro je poznato da intenzitetske varijacije utječu na artikulacijsku i glotalnu konfiguraciju (Huber i sur. 1999). Kod glasnoga govora dolazi do kompenzacijskih pokreta (ponajprije se pokretima jezika kompenziraju veliki pokreti čeljusti, čime se postiže prikladna visina u izgovoru pojedinog vokala) (Schulman 1989), koji mogu utjecati na vrijednosti formanata (Huber i sur. 1999), a katkad i na fundamentalnu frekvenciju (Jessen i sur. 2003). Stoga valja govornike uputiti da budu umjereno glasni za vrijeme snimanja. Ako su govornici tiši ili glasniji od razine umjereno glasnoga govora i nakon uputa, na snimaču se može prilagoditi dinamički/ intenzitetski raspon prema karakteristikama svakoga govornika. Široki intenzitetski 22 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
rasponi uglavnom su češći za vrijeme spontanoga govora nego na primjer čitanja. Bolja kvaliteta akustičke opreme preporučuje se za sva akustička istraživanja, posebice u području forenzične fonetike, zbog toga što će snimka u većoj mjeri odgovarati originalnom govoru (Hayward 2000). Švec i Granqvist (2010) navode preporuke o poželjnim karakteristikama mikrofona, među kojima naglašavaju da frekvencijski raspon mikrofona treba biti ravan (varijacije manje od 2 dB) te unutar ispitivanoga frekvencijskoga područja (najniže i najviše očekivane osnovne frekvencije glasa). Nadalje, ističu kako omnidirekcionalni mikrofoni obično snime više pozadinske buke nego oni direkcionalno usmjereni, a verzije s malim vrhom snimaju posebno bučne snimke (Švec i Granqvist 2010). Osim vrste mikrofona, i različita udaljenost od mikrofona utječe na akustičke mjere pri analizi vokala te je tijekom snimanja potrebno paziti na to da govornik ne mijenja često položaj glave i udaljenost u odnosu na mikrofon (Vermeulen 2009). U istraživanju Jovanovića i Jovičića (2011) u kojem su analizirani formanti srpskoga jezika u trima govornim situacijama: šaptu, prilikom držanja mobitela između obraza i ramena te za vrijeme prikrivanja uređaja rukom, zabilježene su značajne promjene u vrijednostima prvih dvaju formanata. U nekim istraživanjima korpus je prikupljen u različitim uvjetima te su govornici snimani različitom opremom i u različitim studijskim uvjetima. Upravo je zbog te metodološke heterogenosti bilo otežano odrediti jesu li rezultati odraz lingvističke univerzalnosti ili su pak uzrokovane različitim metodološkim postavkama (Byrne i sur. 1994). Preporučuje se zadržavanje iste opreme i uvjeta snimanja tijekom čitavoga istraživanja te fotografiranje postavljene opreme za snimanje (Rathcke i sur. 2017). Iako je većina suvremenih sociolingvističkih istraživanja postavljena na metodološkim postulatima pionira sociolingvistike, u istraživanjima metodologije akustičkih snimanja postoje brojna neslaganja, a i broj radova te tematike vrlo je ograničen. Posljedično su izravni utjecaji uvjeta snimanja govornika na rezultate akustičkih istraživanja nedovoljno ispitani i opisani (npr. studijski i nestudijski uvjeti snimanja, korištenje različite opreme za audiosnimanje, otpornost različitih akustičkih parametara i mjera itd.). Također, valja napomenuti da utjecaji nekih uvjeta snimanja do sada nisu ispitani, 2.primjerice, Tradicionalni snimanje i suvremeni govornika pristupi u različito u analizi doba fundamentalne dana. frekvencije i formanata
0 6 Fundamentaln frekvencija (F ) već se dugo koristi u forenzičnoj fonetici kao robusna 0 mjera u različitim uvjetima snimanja te se pokazala kao najučinkovitiji kriterij za razlikovanje govornika (Nolan 1983: 129). F ispunjava i tri glavna uvjeta koja su, prema Nolanu (1983), važna u forenzičnom prepoznavanju govornika, a to su robusnost, mjerljivost i dostupnost. Također, neosjetljiva je na lingvistički sadržaj zvučnoga odsječka (Kinoshita i sur. 2009). Iako je pitanje dužine zvučnoga zapisa 0 vrlo važno u forenzičnoj fonetici, ne postoji dogovor među stručnjacima koliko je vremena potrebno da se F stabilizira. Vrijednosti variraju od jedne (Nolan 1983) do dvije minute (Baldwin i French 1990), a neka novija istraživanja bilježe stabilizaciju i 0 unutar 30 sekundi od početka snimke (Arantes i Eriksson 2014; Arantes i sur. 2017). Novija saznanja upućuju na brže vrijeme stabilizacije određenih mjera F , neovisno 6 Nolan 1983; Braun 1995; Traunmüller i Eriksson 1995; Rose 2002; Lindh 2006 itd. 23 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
o vrsti diskursa (Arantes i Eriksson 2014; Arantes i sur. 2017). Prema potonjima, 0 0 bazična se vrijednost (Fb) stabilizira u značajno kraćem vremenu (oko 5 s) od 0 prosječne F i medijana F (oko 10 s), u svim istraživanim jezicima. F se najčešće računa računalnim programima7 napravljenim za tu svrhu, stoga je 0 relativno jednostavna za mjerenje. Gold i French (2011) izračunali su učestalost 0 korištenja pojedinih mjera F u svijetu, a njihovi rezultati pokazuju kako se 94 % stručnjaka iz područja forenzične fonetike koristi prosječnom F , a samo 25 % 0 mjerom Fb. To iznenađuje s obzirom na to da je bazična vrijednost (Fb) robusnija mjera od F te bolje predstavlja individualne karakteristike govornika, što su već potvrdila brojna istraživanja (Traunmüller 1994; Traunmüller i Eriksson 1995; Lindh 2006; Arantes i Eriksson 2014; Varošanec-Škarić i sur. 2016; Biočina i sur. 2016; Varošanec-Škarić i sur. 2017; da Silva i sur. 2016; Arantes i sur. 2017; Biočina 0 2019). Nadalje, Fb je otpornija mjera i s obzirom na čimbenike kao što su govornikove 0 emocije i vokalni napor (Arantes i Eriksson 2014). Računa se iz prosječne F ili medijana F , a većina autora upozorava da je precizniji izračun iz medijana jer je 0 to robusnija mjera na čije vrijednosti manje utječu oktavna skakanja za razliku od prosječne F (Lindh 2006; Arantes i Eriksson 2014; da Silva i sur. 2016; Arantes i sur. 2017). Bazična vrijednost na temelju medijana pokazala se robusnijom i u 0 mjerenjima u spontanome dijalektalnom govoru u odnosu ne neke tradicionalne mjere poput minimalne i maksimalne F (Biočina 2019). U današnje vrijeme postoje brojne metode za procjenu formantskih frekvencija, a potreban alat dostupan je i u nekoliko besplatnih softvera za akustičku analizu govora (Bašić 2018). Prema Harrisonu (2013) najfrekventnije se koristi Praat (Boersma i Weenink 2015), uz koji se istraživači često koriste i WaveSurferom (Sjölanderlinear i Beskowpredictive 2017). coding Prema Harrisonu (2013) tri su najčešće korištene metode u mjerenju formantskih frekvencija: frekvencijski spektar, spektrogrami te LPC metoda (eng. ). Svaka od spomenutih metoda ima svoje prednosti i nedostatke, a uloga istraživača je da s obzirom na cilj rada i snimke kojima raspolaže, pronađe najbolju metodu koja će biti prikladna i čija će se primjena moći opravdati. Osim spomenutih metoda, vrlo se učestalo koriste statične metode mjerenja formanata te dugotrajne ili dinamičke. Za razliku od statičnih metoda, koje mjere formantske frekvencije long-term na kraćem formant govornom distribution materijalu (najčešće izoliranim riječima) i u jednoj do tri točke stabilnoga dijela vokala, dugotrajna formantska distribucija (LTFD za eng. ) daje nam jasne informacije o prosječnome ponašanju, tj. kretanju svakoga formanta kod pojedinoga govornika na duljim snimkama. LTFD metodom nastoje se zabilježiti opće (iz)govorne navike pojedinca koje se zadržavaju tijekom cjelokupnoga trajanja govornika, primjerice 3.labijaliziranje Istraživačka ili pitanja palataliziranje i hipoteze (Bašić 2018).
U ovome je radu postavljeno nekoliko istraživačkih pitanja: hoće li različit a) termin snimanja, b) uvjeti snimanja i c) udaljenost te položaj glave u odnosu na mikrofon, utjecati na vrijednosti formantskih frekvencija te fundamentalne frekvencije? Osim 7 Možda upravo to pridonosi činjenici da je prosječna fundamentalna frekvencija jedna od rijetkih mjera za koju postoji statistika za populaciju (Jessen 2008). 24 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
utjecaja spomenutih uvjeta na fundamentalnu frekvenciju i formantske frekvencije, u radu su ispitane i razlike u dugotrajnome prosječnome spektru (LTASS). S obzirom na dosadašnje radove u području forenzične i akustičke fonetike te neistraženosti pojedinih okogovornih uvjeta snimanja, postavljeno je pet hipoteza: H1: neće biti značajne razlike u vrijednostima formanata između snimanja u jutarnjim i popodnevnim satima H2: značajno će se razlikovati vrijednosti fundamentalne frekvencije između snimanja u jutarnjim i popodnevnim satima H3: neće biti značajne razlike u vrijednostima formanata i fundamentalne frekvencije između snimanja u studijskim uvjetima i u tihoj sobi sa sniženom razinom buke H4: različita udaljenost i položaj glave u odnosu na mikrofon značajno će utjecati na vrijednosti formanata i fundamentalne frekvencije te H5: svi će neoptimalni uvjeti snimanja u LTASS prikazima biti akustički osiromašeni 4.u određenimMetodologija dijelovima spektra u odnosu na optimalne uvjete.
4.1. Govornici
Za potrebe rada snimljena su dva izvorna govornika hrvatskoga jezika, jedan muški govornik i jedna ženska govornica, urednoga govorno-jezičnog statusa. S obzirom na prethodna istraživanja koja pokazuju varijabilnost akustičkih mjera među spolovima, u analizi su zastupljena oba spola. Izabrani govornici u dobi su od 30 (Ž) 4.2.i 40 Govorni(M) godina. materijal Izgovor i uvjeti obaju snimanja govornika procijenjen je kao neregionalan.
Prije početka snimanja govornicima su dane jasne i jednostavne upute o tijeku snimanja te o njihovima zadatcima. Sav govorni materijal dobili su na uvid i na jedno probno čitanje prije početka snimanja. Govorni materijal sastojao se od triju dijelova: u prvome dijelu govornici su čitali dvosložne riječi (ukupno 15 riječi za vokale [i], [a] i [u]), nakon čega su čitali nefrikativni tekst za procjenu timbralnih karakteristika glasa. U posljednjem dijelu snimanja prikupljen je spontani govor u trajanju od najmanje četiri minute. Sva tri govorna materijala snimana su u svim uvjetima: tihoj sobi, studiju, u jutarnjem (jedan sat nakon buđenja) i popodnevnom terminu (oko 14 h, odnosno otprilike šest sati nakon buđenja), preblizu mikrofonu (do pet cm udaljenost od mikrofona), predaleko od mikrofona (udaljenost od 30 cm od mikrofona) te s glavom u položaju od 90º u odnosu na mikrofon. Optimalni uvjeti snimanja, koji su bili referentni u analizi podataka i usporedbi različitih uvjeta snimanja, postignuti su snimanjem u studijskim uvjetima u popodnevnim satima, na optimalnoj udaljenosti od 10-ak cm od mikrofona te optimalnom položaju glave u odnosu na mikrofon (0 º, odnosno direktna usmjerenost usana govornika na mikrofon). Obama je govornicima rečeno da materijal čitaju neutralno te da ako pogriješe, ponove dio materijala u kojem su pogriješili. Također, u slučaju zamora čitanjem, imaju mogućnost stanke u snimanju kada im bude 25 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
potrebna. Za potrebe prikupljanja spontanoga govora, govornicima je dana uputa da govore na bilo koju temu što duže, a u slučaju da nije prikupljeno dovoljno materijala, predložene su im teme poput opisa njihova uobičajenoga radnog dana, 4.3.hobija, Akustičke omiljene metode knjige ili filma, neke igre iz djetinjstva, grada u kojem žive i sl.
U radu su korištene četiri akustičke metode: formantska analiza, tradicionalne i suvremene metode analiziranja fundamentalne frekvencije te dugotrajni prosječni spektar. Formantska analiza provedena je pomoću programa za akustičku obradu zvuka Praat (Boersma i Weenink 2015), u kojem su mjerene vrijednosti prvih triju formanata (F1, F2 i F3) u trima točkama središnjega stabilnog dijela vokala, gdje su formantske konture gotovo paralelno položene. Pri procjeni formantskih frekvencijskih vrijednosti posebna se pozornost usmjerila na formantsku integraciju (spajanje (najčešće) dvaju formanata u jedan) kod ženske govornice te kod obaju govornika pri izgovoru vokala [u] zbog frekvencijske blizine F1 i F2. Za razliku od formanata, fundamentalna frekvencija analizirana je automatski, uz pomoć skripte iz forenzične fonetike (Harrison 2013) na montiranim uzorcima spontanoga govora u trajanju od najmanje dvije minute. U prvome mjerenju određene su granične frekvencije od 65 Hz (donja granična frekvencija) i 350 Hz (gornja granična frekvencija) za ženski glas, prema preporukama Lindha (2006), Varošanec-Škarić i sur. (2016) te Biočina i sur. (2016). Međutim, zbog laringalizacije i oktavnih skakanja, donja je granična frekvencija povišena za 25 Hz (na 90 Hz), čime su dobiveni precizniji rezultati. Od mjera fundamentalne frekvencije, korištene su sljedeće: prosječna vrijednost, minimalna i maksimalna vrijednost, medijan, bazična i alternativna bazična vrijednost. Mogli bismo reći da su prosječna, minimalna i maksimalna vrijednost tradicionalne mjere fundamentalne frekvencije koje se najčešće koriste, dok su preostale mjere suvremenije i koriste se u posljednjih 15-ak godina, ponajviše u području forenzične fonetike. U radu su također urađeni LTASS prikazi za svakoga govornika u svim uvjetima snimanja. S LTASS prikazom optimalnoga uvjeta snimanja (u studijskim uvjetima u popodnevnim satima, na optimalnoj udaljenosti od mikrofona te optimalnom položaju glave u odnosu na mikrofon) uspoređen je svaki LTASS prikaz iz neoptimalnoga uvjeta snimanja, na temelju čega su utvrđene timbralne razlike kod 5.svakoga Rezultati govornika zasebno.
5.1. Rezultati formantske analize
Analizom formantskih frekvencija u različitim uvjetima snimanja nastojala se ispitati robusnost formanata, tj. odrediti stupanj varijabilnosti pojedinoga formanta (F1-F3). U tablici 1. prikazani su uvjeti snimanja u paru (primjerice jutro/popodne, optimalna/premala udaljenost od mikrofona itd.) između kojih je potvrđena značajnost razlike u frekvencijskim vrijednostima pojedinoga formanata. 26 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
Tablica 1. Prikaz statistički značajnih razlika u formantima između različitih uvjeta snimanja
UVJETI Ž M
jutro / popodne F2 F1 studio / tiha soba F2 i F3 F1 i F2 optimalna / premala udaljenost F2 i F3 F3- optimalna / prevelika udaljenost F1 optimalan / neoptimalan kut (90°) F2 F1
Rezultati analize pokazali su statistički značajne razlike na razini p<0,05, u najmanje jednom formantu u ispitivanim parovima uvjeta snimanja (osim kod muškoga govornika između optimalne i prevelike udaljenosti od mikrofona). Sagledamo li rezultate na razini spolova, možemo reći da je kod muškoga govornika najvarijabilniji (najmanje robustan) prvi formant te da su drugi i treći formant podjednako stabilniji od F1 (tri statistički značajne razlike za F1 i po jedna razlika za F2 i F3). S druge pak strane, za žensku je govornicu najrobusniji prvi formant (samo jedna statistički značajna razlika), nešto manje robustan F3 (dvije razlike), dok je drugi formant najvarijabilniji (čak četiri statistički značajne razlike – u gotovo svim ispitanim parovima uvjeta). Stupanj varijabilnosti prvih triju formanata ispitali su Jovičić i sur. (2015) analizirajući utjecaj različitih položaja u kojima se koristi mobilni uređaj na spektralne karakteristike govornoga signala. Rezultati provedenoga istraživanja pokazali su najveće distorzije kod F1 (30 %), nešto manje kod F2 (15 %) i najmanje kod F3 (5 %). Drugim riječima, kao najmanje stabilan i robustan pokazao se F1, a kao najrobusniji F3, isto kao i kod ženske govornice u ovome radu. O nestabilnosti prvog formanta pisali su i Harrison (2013), Zhang i sur. (2013), Byrne i Foulkes (2004) te Künzel (2001). Potonji je autor usporedbom frekvencijskih vrijednosti formanata iz snimke snimljene u studijskim uvjetima i snimke telekomunikacijskoga prijenosa utvrdio da se vrijednosti prvoga formanta statistički značajno povisuju za čak 29 %. U forenzičnoj fonetici ističe se da se vrijednosti formanata prikupljene iz različitih vrsta snimki ne bi smjele uspoređivati, posebice ako je riječ o snimkama visoke kvalitete zvuka i snimkama prikupljenima u telefonskoj i mobilnoj transmisiji (Nolan 2005). Problematika takvih analiza ogleda se u akustičkim artefaktima, tj. frekvencijskim izobličenjima propuštenoga zvuka (posebice kod formanata čije se frekvencijske vrijednosti nalazetelex blizu graničnih frekvencija propuštanja: oko 400 Hz i oko 3 400 Hz). Upravo iz tog razloga drugi formant pokazao se kao najrobusniji na uvjet prijenosa zvuka tzv. mrežom. U ovome se radu, na razini obaju analiziranih govornika, treći formant istaknuo kao najrobusniji s najmanjim brojem statistički značajnih razlika u ispitivanim parovima uvjeta snimanja, kao i kod Jovičića i sur. (2015). U forenzičnoj fonetici navodi se da F3 ima najveću diskriminatornu ulogu među formantima, u usporedbi više govornika. Razlog tomu vjerojatno je u činjenici da nam F3 istodobno daje lingvističke informacije (o vokalu koji je izgovoren) i ekstralingvističke informacije (o timbralnim karakteristikama govornika). O pripadnosti trećega formanta nižim formantima (uz F1 i F2) koji nam daju informacije o vokalskoj kvaliteti i o pripadnosti F3 višim formantima (F4 i F5) koji nam
27 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
5.2.daju Rezultati informacije mjerenja o vokalnoj fundamentalne kvaliteti (timbru) frekvencije postoje brojna neslaganja među autorima.
Osim rezultata formantske analize za potrebe rada analizirana je i fundamentalna frekvencija. Izračunane su prosječna vrijednost, minimalna i maksimalna vrijednost, medijan, bazična te alternativna bazična vrijednost (vidi tablicu 2.). Podebljanim 0 slovima otisnute su najviše i najniže vrijednosti, a podvučene su referentne vrijednostiTablica 2 F. Prikaz dobivene vrijednosti u optimalnim fundamentalne uvjetima frekvencije snimanja. u različitim uvjetima snimanja kod ženske govornice
spontani govor prosječna F0 medijan F0 min F0 maks F0 Alt Fb Fb tiha soba 329,42
ujutro 187,47 184,49 89,9589,93 156,33161,24 141,19
popodne 184,32 179,95 337,75 141,46
preblizu 181,79186,38 181,68178 89,9189,92 334,83 158,75 137,09140,75
predaleko 196,62 193,25 349,59349,6 162,55156,36 144,08
položaj glave (90º) 89,94
186,25 184,27 89,92 339,25 159,15 139,27
Na temelju akustičkih podataka prikazanih u tablici 2. možemo izvući nekoliko - 0 zanimljivih rezultata, koji će se u nastavku teksta protumačiti: najniže vrijednosti F u svim parametrima (osim u maksimalnoj i alternativnoj
- bazičnoj) utvrđene su0 prilikom snimanja na premaloj udaljenosti od mikrofona
najviše vrijednosti F u svim parametrima (osim u minimalnoj) utvrđene su
- prilikom snimanja na prevelikoj udaljenosti od mikrofona0
utvrđene minimalne i maksimalne vrijednosti F vrlo su blizu graničnih frekvencija
- primijenjene skripte (900 i 350 Hz)
0 najveća varijabilnost F između analiziranih uvjeta snimanja utvrđena je kod mjere
- maksimalne vrijednosti F0
0. najmanja varijabilnost F između analiziranih uvjeta snimanja utvrđena je kod mjere minimalne vrijednosti F
S obzirom na to da su u uvjetu snimanja na premaloj udaljenosti od mikrofona 0 utvrđene najniže vrijednosti fundamentalne frekvencije, možemo reći da snimanje 0 u tom uvjetu dovodi do snižavanja vrijednosti F u gotovo svim parametrima (osim u mjeri maksimalne F gdje je utvrđena vrijednost od 349,59 Hz i u alternativnoj 0 bazičnoj mjeri gdje je utvrđena vrijednost od 156,36 Hz). Ako usporedimo razliku u vrijednostima F u svim analiziranim parametrima između optimalne i prevelike udaljenosti te između optimalne i premale udaljenosti, možemo zaključiti da su veće 28 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
razlike kod prevelike udaljenosti od mikrofona. Rezultati su neočekivano pokazali da neoptimalan kut od 90º u odnosu na mikrofon ne donosi značajne promjene u većini 0 mjera fundamentalne frekvencije (gotovo podjednake vrijednosti za parametre prosječne i minimalne F , bazične i alternativne bazične vrijednosti te nešto više 0 vrijednosti za medijan (2,5 Hz) i maksimalnu vrijednost (4,4 Hz)). O nepouzdanosti minimalnih i maksimalnih vrijednosti F pisali su brojni autori, posebice u području akustičke i forenzične fonetike (Lindh 2006; Arantes i Eriksson 2014; Arantes, Eriksson i Gutzeit 2017; Skarnitzl i Vaňková 2017; Biočina 2019). Problematika njihova korištenja ogleda se u tome da program koji se koristi, odnosno skripta koja se primjenjuje, najčešće u spektru pronalaze (ne)opravdane tragove fundamentalne frekvencije u blizini graničnih frekvencija (u ovome radu za ženski 0 glas primijenjen je raspon od 90 Hz do 350 Hz). Tako će se primjerice registrirati glotalna prženja i laringalizacije na kraju rečenice kao minimalne vrijednosti F , kao što možemo vidjeti iz tablice 2. (minimalne vrijednosti fundamentalne frekvencije 0 iznose 89 Hz u svim analiziranim uvjetima). Izračunamo li standardnu devijaciju za minimalnu F u različitim uvjetima snimanja (0,04), mogli bismo pogrešno zaključiti da je taj parametar fundamentalne frekvencije vrlo robustan i otporan na uvjete snimanja, u odnosu na druge parametre. Međutim, ne-varijabilnost ovoga parametra 0 uzrokovana je očitavanjem neopravdanih tragova fundamentalne frekvencije u nižim dijelovima spektra, blizu granične frekvencije očitavanja F određene skriptom. 0 Također, maksimalne vrijednosti fundamentalne frekvencije zabilježit će snažnija 0 oktavna skakanja kao rezultat F , što je posebno istaknuto kod premale i prevelike udaljenosti od mikrofona. Nepouzdanost maksimalne vrijednosti F odražava se i u 0 stupnju varijabilnosti između analiziranih uvjeta snimanja, koja je najviša kod mjere 0 maksimalne F (S. D. = 8,1). Naposljetku, valjalo bi istaknuti da su se parametri bazične i alternativne bazične F pokazali kao najrobusniji i najotporniji na analizirane uvjete snimanja. Stabilnost tih i parametara ogleda se u vrlo maloj varijabilnosti (S. D. = 2,52 za Alt Fb i S.D. = 2,34 b b za F ) te u frekvencijskoj razlici između različitih uvjeta snimanja8 (6,22 Hz za Alt F 6,99 za Fb). O pouzdanosti i robusnosti ovih parametara na različite uvjete snimanja, 0 0 vokalni napor i vrstu govornih stilova pisali su brojni autori. Osim toga, rezultati su pokazali da su mjere prosječne F i medijana F dvostruko nestabilnije (S. D. = 5,06 za prosječnu vrijednost i S. D. = 5,34 za medijan; frekvencijska udaljenost od 14,83 Hz 5.3.za prosječnu Rezultati vrijednostdugotrajnih i 15,25prosječnih za medijan spektara u usporedbi različitih uvjeta snimanja).
U posljednjem dijelu rezultata ovoga istraživanja obradit će se dugotrajni prosječni spektri (LTASS-i) kod muškoga i ženskoga govornika te će se utvrditi razlike u timbralnim karakteristikama među ispitivanim uvjetima snimanja. Na slici 1. prikazana je razlika između optimalnih uvjeta snimanja (plava linija) i neoptimalnoga položaja glave, pod kutom od 90º u odnosu na mikrofon (crna linija).
8 Traumüller i Eriksson 1995; Lindh 2006; Arantes i Eriksson 2014 itd. 29 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
Slika 1. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim uvjetima snimanja i s neoptimalnim položajem glave
S obzirom na to da je na LTASS prikazima glas iste ženske osobe lijevo i iste muške osobe desno, u različitim uvjetima snimanja, može se očekivati da prikazane razlike nisu rezultat različitoga timbra, već neoptimalnih uvjeta u kojima su govornici snimljeni. Na LTASS prikazu lijevo možemo zamijetiti da je neoptimalan položaj glave doveo do manjega gubitka zvučne energije u području punoće (400 – 800 Hz) i srednjeosiromašeno velikoga gubitka u području zvonkosti (800 – 2 000 Hz), okruglosti (2 000 – 2 500 Hz) te pucketavosti (5 000 – 10 000 Hz). Kod muškoga glasa akustički je blago područje voluminoznosti (do 300 Hz), punoće (400 – 800 Hz) i okruglosti (2 000 – 2 500 Hz) te u nešto većoj mjeri u području zvonkosti (800 – 2 000 Hz). Na slici 2. prikazana je razlika između optimalnih uvjeta snimanja (plava linija) i neoptimalne udaljenosti od mikrofona (predaleko) (crna linija).
30 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
Slika 2. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim uvjetima snimanja i na neoptimalnoj udaljenosti od mikrofona (predaleko)
Usporedimo li LTASS prikaze za žensku osobu snimljenu u optimalnim uvjetima i predaleko od mikrofona, možemo zamijetiti manje razlike u raspodjeli zvučne energije. Naime, neoptimalna, prevelika udaljenost od mikrofona dovela je do blagoga pada u području punoće te srednjega pada zvučne energije u području zvonkosti. Kod muškoga govornika vidljivo je više padova u zvučnome spektru negoli kod ženskoga glasa: u području voluminoznosti i punoće blagoga intenziteta, u području zvonkosti, okruglosti te više blještavosti srednjega intenziteta. Kao što je već prethodno u radu napomenuto, ispitivan je i utjecaj premale udaljenosti govornika od mikrofona (do otprilike pet cm) na različite akustičke parametre. Na slici 3. prikazani su LTASS-i muškoga i ženskoga glasa u opisanome neoptimalnom uvjetu snimanja.
31 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
Slika 3. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim uvjetima snimanja i na neoptimalnoj udaljenosti od mikrofona (preblizu)
Na LTASS prikazima (slika 3. lijevo) na optimalnoj i premaloj udaljenosti od mikrofona vidljiv je rast zvučne energije u nižem području spektra, do 150 Hz (područje voluminoznosti i punoće) te nešto veći rast u višim dijelovima spektra u užem području pucketavosti (od 5 do 8 kHz). S druge pak strane, kod muškoga govornika zamijećena su manja odstupanja, i to u smjeru pada zvučne energije. Blaži su padovi zvučne energije zabilježeni u područjima voluminoznosti, zvonkosti te okruglosti. Na slici 4. prikazana je razlika u dvama uvjetima snimanja, u akustičkome studiju te u tihoj sobi sa sniženom razinom buke, kod ženskoga i muškoga govornika. Usporedbom linija na prikazima vidljive su veće timbralne razlike kod ženske govornice. Veća odstupanja primjetna su u području voluminoznosti (rast u neoptimalnim uvjetima, u tihoj sobi) te značajni padovi zvučne energije u područjima punoće, zvonkosti te okruglosti. Kod muškoga glasa primijećen je također porast energije u nižem dijelu spektra (voluminoznost) u uvjetima snimanja u tihoj sobi, ali u blažoj mjeri negoli kod ženske govornice. Veća je razlika prisutna u području zvonkosti (pad zvučne energije u neoptimalnome uvjetu snimanja), dok su u višim dijelovima spektra (blještavost i pucketavost) zamijećeni blaži padovi energije.
32 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
Slika 4. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim uvjetima snimanja u akustičkome studiju te u tihoj sobi sa smanjenom razinom buke
Posljednji ispitivani uvjet odnosi se na jutarnji i popodnevni termin snimanja. S obzirom na to da vokalna neaktivnost tijekom spavanja dovodi do jutarnje promuklosti i nepripremljenosti glasa na vokalnu aktivnost, pretpostavljalo se da će dugotrajni prosječni spektri glasa iskazati pad zvučne energije, posebice u nižim i višim dijelovima spektra, u usporedbi s prikazima glasa u popodnevnim satima (kada je govorni aparat već dovoljno ugrijan i uvježban). Na slici 5. prikazane su razlike u optimalnim popodnevnim i neoptimalnim jutarnjim uvjetima snimanja ženskoga i muškoga govornika.
33 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
Slika 5. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim uvjetima snimanja u popodnevnim satima te u jutarnjim satima
Rezultati kod ženske govornice pokazali su da u jutarnjim satima snimanja dolazi do blažega pada zvučne energije u spektralnim područjima punoće, zvonkosti i okruglosti, dok u drugim dijelovima spektra gotovo i nema razlike. Kod muškoga govornika zabilježen je veći pad zvučne energije i u više spektralnih područja: u području voluminoznosti, punoće, zvonkosti (veći pad zvučne energije) te blagi pad 6.u područjuZaključak niže blještavosti.
Akustička snimanja metodološki su postupak kojim se prikupljaju materijali u svrhu daljnje govorne i jezične analize u sociofonetici i sociolingvistici. Stalnim razvojem tehnologije izloženi smo brojnim uređajima za snimanje i obradu govornoga zvuka, koji su nam omogućili kvalitetnije snimke, jednostavnije provođenje analiza itd. Međutim, među istraživačima su i dalje ostala neodgovorena neka istraživačka metodološka pitanja, na koja se ovim radom nastojalo odgovoriti. U radu su se opisali uvijek prisutni unutarnji i vanjski čimbenici koji utječu na rezultate akustičkih analiza te su se iznijeli potrebni koraci kojima bi se broj i veličina učinka ometajućih čimbenika umanjili. Osim toga, u radu su ispitani neoptimalni uvjeti snimanja (položaj glave od 90º u odnosu na mikrofon, predaleko/preblizu od mikrofona, u tihoj sobi sa sniženom razinom buke te u ranijim jutarnjim satima) te se utvrdila razlika u vrijednostima akustičkih 34 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
parametara (osnovnoga tona i formanata) u odnosu na optimalne uvjete snimanja. Rezultati različitih mjera fundamentalne frekvencije pokazali su da su bazična i alternativna bazična vrijednost fundamentalne frekvencije najrobusnije, odnosno 0 da su najmanje podložne varijabilnosti zbog neoptimalnih uvjeta snimanja. S druge pak strane, minimalne i maksimalne vrijednosti F pokazale su se kao najmanje pouzdane, posebice zbog oktavnih skokova i glotalizacije na krajevima rečenice. Rezultati formantske analize pokazali su robusnost prvoga formanta kod ženske govornice, nešto manje robustan F3, dok je drugi formant najvarijabilniji, što je potvrđeno i kod Jovičića i sur. (2015). S druge pak strane, kod muškoga govornika najvarijabilniji je prvi formant, a drugi i treći formant podjednako su stabilniji od F1. Rezultati dugotrajnih prosječnih spektara pokazali su da u neoptimalnim uvjetima snimanja uglavnom dolazi do pada zvučne energije, posebice u nižim i srednjim dijelovima spektra. Do timbralnih promjena u višim dijelovima spektra došlo je kod premale udaljenosti od mikrofona, u snimkama iz tihe sobe te s neoptimalnim položajem glave. Rezultati ovoga rada pokazali su da uvjeti snimanja mogu značajno utjecati na rezultate akustičke analize pa tako i na interpretaciju rezultata. S obzirom na to, u sociofonetskim i sociolingvističkim istraživanjima valjalo bi u najvećoj mogućoj mjeri umanjiti utjecaje unutarnjih i vanjskih ometajućih čimbenika te kontrolirati snimanje (opremu, vlastito ponašanje i ponašanje govornika) za vrijeme cijeloga trajanja. Ovim je radom potvrđeno da idealni tehnički uvjeti za osiguravanje pouzdanoga akustičkog materijala uključuju snimanje govornika u studijskim uvjetima na udaljenosti od 10 do 15 cm od mikrofona i najranije nekoliko sati nakon buđenja govornika. Također, idealna pozicija za snimanje bilo bi sjedenje nasuprot govorniku (položaj lice prema licu), kako bi se u što većoj mjeri ograničilo i ublažilo okretanje glave govornika u odnosu na mikrofon. S obzirom na to da istraživački uvjeti snimanja katkad ne mogu zadovoljiti kriterije idealnoga, svakako bi bilo preporučljivo sve govornike snimati u identičnim uvjetima i tako bi svi nepovoljni uvjeti snimanja u jednakoj mjeri utjecali na kvalitetu govornih zapisa. Budući da su rezultati ovoga rada dobiveni na temelju govora dvaju govornika (jednog muškog i jednog ženskog), u budućnosti bi bilo korisno ispitati postavljene Literaturaistraživačke hipoteze na većem broju govornika.
Arantes,Proceedings P.; Eriksson, of the A. 7th 2014. International “Temporal Conference stability on of Speech long-term Prosody measures of fundamental frequency.“ U Nick Campbell, Dafydd Gibbon i Daniel Hirst (ur.), (str. 1149– 1152). Dublin: International Conference Proceedingson Speech Prosody. of INTERSPEECH Arantes, P.; Eriksson, A.; Gutzeit, S. 2017. “Effect of Language, Speaking Style and Speaker on Long-term ForensicF0 Estimation.“ Phonetics. U (3897– 3901). Stockholm: Interspeech. Baldwin, J.; French,Kvantitativna P. 1990. sociolingvistička London: analiza London crikveničkoga Pinter Publishers govora. Limited. Bašić, M. 2012. Doktorski rad. Zagreb: Filozofski fakultet. 35 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
Prepoznavanje i akustička analiza govora otoka Brača
Biočina, Z. 2019. . Doktorski 0 rad. Zagreb: Filozofski fakultet. 25th Annual Conference of the Biočina,International Z.; Varošanec-Škarić, Association G.; forBićanić, Forensic J. 2016. Phonetics “Comparison and Acoustics of F measures for male speakers of Croatian and Serbian.“ U (str. 79–80). York: IAFPA. Boyd, Z.; Elliott, Z.;The Fruehwald, 18th International J.; Hall-Lew, Conference L.; Lawrence, of the D. Phonetic2015. “An Sciences Evaluation (str. of Sociolinguistic Elicitation Methods.“ U The Scottish Consortium for ICPhS 2015 (ur.), 1–5). Glasgow: ICPhS. , Studies in forensic phonetics . Braun, A. 1995. “Fundamental frequency - How speaker-specific is it?.“ U Angelica Braun, Jens P Köster (ur.) (str. 9–23) Trier: Wissenschaftlicher Verlag Trier. The Journal Byrne, of D.; Acoustical Dillon, H.; Society Tran, of K.; America Arlinger, S.; Wilbraham, K.; Cox, R. i sur. 1994. “An International comparison of long-term average speech spectra.“ International Journal of Speech, , Language94(4), 2108–2120. and the Law Byrne, C.; Foulkes, P. 2004. “The ‘Mobile Phone Effect’ on vowel formants.“ Language, 11(1), 83–102. and Law Fraser, H. 2014. “Transcription of indistinct forensic recordings: Problems and solutions from the perspective of phonetic science.“ , 1(2), 5–21. Australian Journal of Fraser,Forensic H. 2017. Sciences “‘Assisting’ listeners to hear words that aren’t there: dangers in using police transcripts of indistinct covert recordings.“ Čakavska rič , 1–11. Galović, F. 2012. “Fonološke značajke govora Milne na otoku Braču.” , 40 (1-2), 87–100.International Journal of Speech, Language, and the Law Gold, E.; French, Peter J. 2011. “International practices in forensic speaker comparison.“ Making Accurate Formant Measurements: An Empirical, 18(2), Investigation293–307. of the Influence of the Measurement Tool, Analysis Settings and Harrison,Speaker P. T. on 2013. Formant Measurements Experimental Phonetics The Acoustics of Crime: The. Doktorski New Science rad. York:of Forensic Sveučilište Phonetics u Yorku. Hayward, K. 2000. . Harlow: Pearson Education Limited. Hollien, H. 1990. Forensic Voice Identification . New York: Plenum Press. Hollien, H. 2002. . London: Academic Press. The Huber, JournalJ. E.; Stathopoulos, of Acoustical E. Society T.; Curione, of America G. M.; Ash, T. A.; Johnson, K. 1999. “Formants of women, children and men: The effect of vocal intensity variation.“ , 106(3), 1532–1542. Hudson, T.; de Jong, G.; McDougall, K.; Harrison,16th P.; International Nolan, F. 2007. Congress “F0 statistics of Phonetic for Sciences100 young male speakers of standard Southern British English.“ U Jürgen Trouvain, William John Barry (ur.), (str. 1809–1812). Saarbrücken: ICPhS. Jessen, M.; Köster, O.; Gfroerer, S. 2003. “Effect of increased vocal effort on average and range of fundamental frequency in a sample of 100 German-speaking 36 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
5th International Congress of Phonetic Sciences male subjects.“ U Maria-Josep Sole, Daniel Recasens, Joaquin Romero (ur.), Language and Linguistics(str. 1623–1626). Compass Barcelona: Causal Productions. Jessen, M. 2008. “Forensic Phonetics.“ , 2(4), 671– 711. 19th Telecommunications forum TELFOR 2011 Jovanović, N. M.; Jovičić, S. T. 2011. „Uticaj načina upotrebe mobitelefona na formante srpskih vokala.“ U (str. 1083– 1086). Beograd: IEEE. The Jovičić,International S. T.; Jovanović, Journal N. of M.; Speech, Subotić, Language M.; Grozdić, and the Đ. Law 2015. “Impact of mobile phone usage on speech spectral features: some preliminary findings.“ , 22(1), 111–125. Köster,International O.; Schiller, Congress N.; Künzel, of Phonetic H. J. 1995. Sciences “The influence of native-language background on speaker recognition.“ U Kjell Elenius i Peter Branderud (ur.), Forensic Linguistics(str. 306–309). Stockholm: ICPhS. Köster, O.; Schiller, N. 1997. “Different influences of the native language of a listener on speaker recognition.“ , 4(1), 18–27. Forensic Künzel,Linguistics H. 2001. “Beware of the ‘telephone effect’: the influence of telephone transmissionSociolinguistic on the measurement Patterns of formant frequencies.“ , 8(1), 80–99. Labov, W. 1972. Phonetic Data Analysis.. Philadelphia: An introduction Philadelphia to Fieldwork University and of InstrumentalPennsylvania TechniquesPress. Ladefoged, P. 2003.Čakavian Prosody. The Accentual Patterns of the Čakavian Dialects of Croatian . Oxford: Blackwell Publishing. Langston, K. 2006. Working Papers. Bloomington, in Linguistics Indiana: Slavica. Lindh, J. 2006. “Preliminary Descriptive F0-statistics for Young Male Speakers.“ IEEE Signal Processing, 52, 89–92. Magazine Maher, R. C. 2009.The “Audio Phonetic Forensic Bases ofExamination Speaker Recognition - Authenticity, enhancement, and Universityinterpretation.“ Press. , 84, 84–94. Nolan, F. 1983. . Cambridge: Cambridge A Figure Nolan, of F. Speech:2005. “Forensic a Festschrift Speaker for John Identification Laver and the Phonetic Description of Voice Quality.“ U William J. Hardcastle, Janet Mackenzie Beck (ur.), (str. 385–411). New York, London: Routledge. Nolan, F.; McDougal,International K.; De Jong, Journal G.; Hudson, of Speech, T. 2009.Language “The and DyViS the database:Law style- controlled recordings of 100 homogeneous speakers for forensic phonetic research.“ , 16(1), 31– 57. Rathcke, T.; Stuart-Smith, J.; Torsney, B.; Harrington, J. 2017.Speech “The Communication beauty in a beast: Minimising the effects of diverse recording quality on vowel formant measurementsForensic inSpeaker sociophonetic Identification. real-time studies.“ , 86, 24–41. Journal of Rose, P. 2002. London, New York: Taylor & Francis. Schulman, R. 1989. “Articulatory dynamics of loud and normal speech.“
37 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
Acoustical Society of America
Acta Universitatis, 85(1), 295–312. Carolinae Philologica Skarnitzl, R.; Vaňková,Čakavska J. 2017. čitanka “Fundamental frequency statistics for male speakers of commonOpis Czech.“ govora Selaca na Braču s posebnim naglaskom, 3, na7–17. akcentuaciju Šimunović,(u usporedbi P. 2011. s okolnim mjestima). Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga. Šprljan, N. 2015. American . JournalDoktorski of rad. Speech-Language Zagreb: Filozofski Pathology fakultet. Švec, J. G.; Granqvist, S. 2010. “Guidelines for selecting microphones for human voice production research.“ , 19, World356–368. Englishes Tillery, J.; Bailey, G. 2003. “Approaches to real time in dialectology and sociolinguistics.“ , 22(4), 351–365. Phonetica Traunmüller, H. 1994. “Conventional, biological, and enviromental factors in speech communication: A modulation theory.“ he Journal, 51,of the 170–18Traunmüller, Acoustical Society H.; of AmericaEriksson, A. 1995. “The perceptual evaluation of F0-excursions in speech as evidenced in liveliness estimations.“ T 0 , 97(3), 1905–1915. Varošanec-Škarić, G.; Biočina,Istraživanja Z.; Bićanić, govora: J. Deveti 2016. znanstveni “Usporedba skup mjera s međunarodnim F muških sudjelovanjemgovornika hrvatskog jezika i srpskog jezika.“ U Nikolaj Lazić, Elenmari Pletikos Olof (ur.), 0 measures (str. 110–112). Zagreb: Hrvatsko filološko društvo. Varošanec-Škarić,CAPSS2017 Workshop G.; Biočina, on Z.;Challenges Kišiček, in G. Analysis 2017. and “Comparison Processing ofof Spontaneous F Speechfor male speakers of Croatian, Serbian and Slovenian.“ U Mária Gósy (ur.), Beware of the Distance: Evaluation of Spectral Measurements of Synthetic(str. 40–41). Vowels Budimpešta: Re-recorded atCAPSS. Different Distances Vermeulen, J. 2009. . Doktorski rad. York: Sveučilište u Yorku. Vermeulen, J.;26th Cambier-Langeveld, Annual Conference T. 2017. of the “Outstanding International cases: Association about case for Forensicreports Phoneticswith a ‘strong’ and Acousticsconclusion.“ U Gordana. Varošanec-Škarić, Anita Runjić Stoilova (ur.), (str. 31–33) Split: Hrvatsko filološko društvo. Zhang, C.; Morrison, G. S.; Enzinger,Speech E.; Ochoa,Communications E. 2013. “Effects of telephone transmission on the performance of formant-trajectory-based forensic voice Internetskicomparison izvori – Female voices.“ , 55, 796–813. Praat: doing phonetics by computer
Boersma, P.; Weenink, D. 2015. Wave Surfer (verzija 6.0.31). http://www.praat.org/. (13. 12. 2018.). Sjölander, K.; Beskow, J. 2017. . https://sourceforge.net/projects/ wavesurfer/. ( 6. 11. 2017.).
38 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
Prilozi
Popis slika
Slika 1. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim uvjetima snimanja i s neoptimalnim položajem glave Slika 2. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim uvjetima snimanja i na neoptimalnoj udaljenosti od mikrofona (predaleko) Slika 3. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim uvjetima snimanja i na neoptimalnoj udaljenosti od mikrofona (preblizu) Slika 4. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim uvjetima snimanja u akustičkome studiju te u tihoj sobi sa smanjenom razinom buke Slika 5. LTASS prikazi ženskoga (lijevo) i muškoga glasa (desno) u optimalnim Popis tablicauvjetima snimanja u popodnevnim satima te u jutarnjim satima
Tablica 1. Prikaz statistički značajnih razlika u formantima među različitim uvjetima snimanja Tablica 2. Prikaz vrijednosti fundamentalne frekvencije u različitim uvjetima snimanja kod ženske govornice
39 Bašić, I.; Biočina, Z.: METODOLOGIJA AKUSTIČKIH SNIMANJA Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 19-40
METHODOLOGY FOR ACOUSTIC RECORDING
Abstract Sociolinguistics and sociophonetics place the native speaker in the center of their research. Since different research goals demand a different methodological setting it is very important to assess which steps are necessary and sufficient to answer the research questions. Thus the authors of this paper recorded more than 300 speakers, which gave them ample methodological experience but also opened a lot of questions. In many previous studies, the importance of the optimal conditions of recording which contribute to a spontaneous spoken reaction of the speaker is emphasised, especially for the purpose of collecting audio material of dialect speech. The influences of different speaking styles, microphone distance (Vermeulen 2009; Fraser 2017) and head position (Jovičić et al. 2015) on acoustical parameters in English, Dutch, Serbian, etc. ware examined in a smaller number of acoustic studies. This paper will look into conditions of acoustic recording and their influence on different acoustic parameters (formant frequencies and fundamental frequency). For the purposes of this research two speakers (one male and one female voice) with a healthy voice and speech and language development were recorded. In the first part of the research, the speakers read a short text, while in the second part spontaneous speech was recorded. Both speakers were recorded in the morning and in the afternoon in two different settings: in a sound booth and in a room with a lower noise level, both with a high-quality recorder. The speakers were also recorded at a different distance from the microphone and with different head positions. Three research questions were formulated: will different a) terms of recording b) conditions of recording and c) distance and head position relative to the microphone influence the values of formant frequencies and the fundamental frequency? Apart from that, this paper will emphasize the methodological details that should be taken into consideration while collecting audio material for acoustic analysis purposes. From the fundamental frequency measurements, the basic value and median have been shown to be the most robust, and from the formant frequencies. the third formant. The most significant differences between values are in the non-optimal distance of the speaker from the microphone. This research aims to contribute to the clarification of specific acoustic issues and to facilitate future researchers to set up the necessary methodological settings in sociolinguistic, sociophonetic and phonetic- forensic studies due to their undoubted influence on data analysis and results.
Key words: sociolinguistics, acoustic recording, methodology, fundamental frequency, formant frequencies
40 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
UDK 81’272: 314.742(417=163.42) DOI:Izvorni 10.38003/zrffs.13.8 znanstveni rad Primljeno 27. prosinca 2019.
Sanja Škifić Sveučilište u Zadru, Odjel za anglistiku HR-23000 Zadar, Obala kralja Petra Krešimira IV/2 [email protected]
Katarina Grbas HR-23000 Zadar, Dubrovačka ulica 32A [email protected]
JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA U IRSKOJ
Sažetak Imigracija u Irskoj, uključujući imigraciju Hrvata u tu zemlju, u posljednje vrijeme u znatnom je porastu. Stoga Irska u posljednjih nekoliko godina nastoji pronaći načine na koje se imigrantima može osigurati odgovarajuća kulturna i jezična integracija u irsko društvo. Ovaj rad se bavi istraživanjem jezične uporabe i stavova hrvatskih imigranata u Irskoj. U istraživanju koje je provedeno od lipnja do kolovoza 2019. godine sudjelovala su 82 hrvatska imigranta u Irskoj. Za potrebe istraživanja korišten je upitnik koji se sastojao od četiriju dijelova i koji su ispitanici ispunjavali preko društvene mreže Facebook. Od ispitanika se tražilo da odgovore na pitanja vezana za vlastito iskustvo emigracije u Irsku, a većina jezičnih pitanja odnosila se na engleski, i to na pojedine aspekte učenja, razine poznavanja i uporabe engleskoga jezika u različitim kontekstima. Rezultati istraživanja pokazuju, između ostaloga, da većina ispitanika ima pozitivan stav prema boravku u Irskoj te engleskome jeziku. Većina njih procijenila je svoju trenutačnu razinu znanja engleskoga jezika mnogo boljom od prosjeka. Iako znanje engleskoga jezika većinom nije procijenjeno ključnim za pronalazak posla u Irskoj, ipak ga je značajan broj ispitanika procijenio bitnim prilikom njihova zaposlenja.
Ključne riječi: imigracijska politika, jezična politika, jezična uporaba, jezični stavovi, hrvatski imigranti, Irska, engleski jezik 1. Uvod
Sociolingvistički konteksti u kojima je engleski većinski jezik nerijetko su obilježeni specifičnim povijesnim prilikama, poput onih koje uključuju kolonizaciju i migraciju i koje su uzročno-posljedično vezane uz političko-ekonomske čimbenike. Jedno od obilježja višejezičnih država u kojima je engleski većinski jezik jest i značajan broj manjinskih zajednica i jezika. Pitanja vezana za status manjinskih jezika i njihovu uporabu svakim su danom sve relevantnija, posebice u odnosu na trenutačni status engleskoga jezika te ono što Maurais i Morris (2003: 1) opisuju koristeći izraz 41 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
1
„nadmetanje jezika.“ S obzirom na njegov status, uloga engleskoga jezika u posljednje vrijeme sve češće se razmatra u analizama jezičnih politika raznih zemalja te u odnosu na ekonomski razvoj, neoliberalizam te mogućnosti zapošljavanja (v. Ricento 2018). Analiza sprege između društveno-kulturološkoga te jezičnog aspekta u recentnim sociolingvističkim istraživanjima u značajnoj mjeri usmjerena je upravo na jezičnu uporabu i stavove pripadnika manjinskih zajednica koje su nastale kao posljedica raznih migracija. Ovaj se rad bavi istraživanjem jezične uporabe i stavova među hrvatskim imigrantima u Irskoj. Osnovni je cilj rada utvrditi u kojoj mjeri hrvatski imigranti rabe engleski jezik te istražiti njihove stavove prema engleskom i materinskom jeziku te boravku u Irskoj. S obzirom na činjenicu da stavovi prema jeziku imaju određenu ulogu u mjeri jezične uporabe, opažanje i tumačenje jezičnih stavova iznimno su važni u ovakvoj vrsti istraživanja. Povezanost jezičnih stavova i uporabe evidentna je u raspravama o ugroženim (autohtonim) jezicima, ali i u raspravama o drugim manjinskim jezicima čija se uporaba na nekom prostoru javlja kao posljedica različitih migracija. Važnost istraživanja migracijskih procesa sa sociolingvističkog stajališta potvrđuje činjenica da se, osim pomicanja nacionalnih granica, kretanja naroda smatraju jednim od najznačajnijih ishodišta tzv. društvene dvojezičnosti (v. Sebba 2011: 447–448). Kao mnogi drugi europski narodi, i Hrvati su u pojedinim povijesnim razdobljima emigrirali u značajnijem broju na razne kontinente i u različite države. Uzroci tome mogu se, kao i kod migracija ostalih naroda, tražiti u povijesnim, političkim i/ili ekonomskim čimbenicima. U radu koji se na temelju etnološke i kulturnoantropološke metodologije bavi određenim pitanjima suvremenog iseljavanja iz Hrvatske u Irsku s naglaskom na mlade iseljenike iz Slavonije, Rajković Iveta i Horvatin (2017: 248) kao polaznu točku navode zamjetnu medijsku pozornost posvećenu takvoj vrsti iseljavanja. Nadahnuće za ovaj rad djelomično je također povezano s različitim oblicima medijske prisutnosti navedene tematike. Međutim, temi se u ovome radu pristupa sa sociolingvističkog stajališta, pri čemu je naglasak stavljen ponajprije na jezičnu uporabu i stavove hrvatskih imigranata u Irskoj. S ciljem uspostave što jasnije korelacije između jezične uporabe i stavova među Hrvatima u Irskoj, u radu je dan osvrt na irsku imigracijsku politiku te na hrvatsku emigraciju u Irsku, koja je u posljednjih nekoliko godina u znatnom porastu. Analizi podataka prikupljenih tijekom istraživanja prethodi i uvid u irsku jezičnu politiku te 2.stavove Irska imigracijskaHrvata prema politika engleskome i hrvatska jeziku. emigracija u Irskoj
Imigracijske politike zemalja oblikovane su pod utjecajem različitih čimbenika, a dijakronijska analiza takvih politika otkriva da su podložne promjenama. Jačanje zahtjeva za priznavanje različitosti postaje izraženije s jačanjem globalizacijskih trendova (Zlatković Winter 2001: 41), i to u većini europskih i neeuropskih država, neovisno o povijesnom intenzitetu imigracije te sukladno sve bržim i učinkovitijim načinima komunikacije i kretanja ljudi. S obzirom na to da u posljednje vrijeme raste broj imigranata u Irskoj, postavlja se pitanje razvoja irske integracijske politike. language competition. U analizi poteškoća u integraciji te uvažavanju kulturoloških razlika manjinskih 1 Eng. 42 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
zajednica, Ross-Lonergan (2009: 338) navodi da je irska imigracijska politika određena tržištem rada, a zakonski okvir neodređen u definiranju konkretnih oblika pomoći koje bi imigranti trebali imati na raspolaganju. S. Garner (2004), autor jednog od ključnih radova za razumijevanje odnosa irskog identiteta te nacionalizma i rasizma, važnima u razumijevanju toga odnosa smatra iskustva vezana za Britansko Carstvo, ali i irsku imigraciju u 19. stoljeću. Na Garnera (2004) u tumačenju procesa prihvaćanja i razvoja ideje različitosti vezanog za suvremeni porast migranata u Irskoj referira se i Ross-Lonergan (2009: 337–338), i to u dijelu gdje Garner (2004: 208) povezuje stvaranje vizije moderne Irske s politikom nacionalizma, a sukladno viziji gelskog, ruralnog, katoličkog i sjedilačkog načina života. S druge, šire političke strane, u analizi prijelaza od nacionalizma do postnacionalizma, Böss (2010: 17–18) povezuje trenutačni identitet Irske s pojmom neutralnosti, a jačanje takve percepcije dovodi u vezu upravo sa slabljenjem vizije gelske i katoličke Irske početkom 1960-ih. U drugoj polovici 20. stoljeća za irski identitet bitan je i ulazak u Europsku uniju. Irska je postala članicom Europske unije 1973. godine, a Hayward (2009) ističe važnost ulaska Irske u Europsku uniju u analizi odnosa između irskog nacionalizma i europske integracije. S druge strane, sama integracija imigranata u Irskoj ovisi ponajprije o irskoj imigracijskoj i integracijskoj politici, pri čemu ne treba zanemariti stajališta i djelovanja samih imigranata. Različiti prilozi u Lentin i Moreo (2012) svjedoče upravo o pojedinim aspektima tzv. „migrantskog aktivizma“ u procesima integracije u Irskoj. Unatoč uočenim poteškoćama u osmišljavanju vizije integracije, u posljednjih nekoliko godina javljaju se konkretni okviri koji upućuju The na Migrant to da Irska Integration nastoji Strategyosmisliti način odgovarajuće integracije imigranata u svoje društvo. Naime, u veljači 2017. godine objavljena je Strategija integracije imigranata ( ) koja se odnosi na razdoblje od 2017. do 2020. godine. Strategija uključuje niz aktivnosti od kojih se sljedeće odnose na sve vladine sektore, a to su osiguravanje: informacija imigrantima u jezično-prikladnim formatima, trajne obuke službenika o interkulturnom osvješćivanju, znakovlja u javnim uredima2 koja upućuju na mjesta gdje se može dobiti usluga prevođenja te informacija o tome kako uložiti žalbu zbog rasističkog ponašanja službenika ili drugog klijenta (4). O imigracijskim i jezičnim politikama, osim u relevantnim znanstvenim publikacijama, može se saznatiIrish i uvidom Naturalisation u trenutačne and uvjeteImmigration koje država Service postavlja pred podnositelje zahtjeva za naturalizaciju. Na mrežnim stranicama Irske službe za naturalizaciju i imigraciju ⦋ (INIS)⦌ navedeni su uvjeti pod 3kojim osoba može podnijeti zahtjev za naturalizaciju, a iz kojih je vidljivo da, za razliku od niza drugih država (Usp. Škifić 2013.), i to ne samo dominantno anglofonih, Irska ne postavlja poznavanje jezika kao jedan od uvjeta za stjecanje državljanstva naturalizacijom. Povijesno gledano, Hrvati su, ovisno o razdoblju, emigrirali u razne europske i neeuropske države, a razloge tome treba tražiti u tipičnim razlozima većine 2 O jezičnim pitanjima u dokumentu će više riječi biti u dijelu rada koji se bavi irskom jezičnom politikom. 3 Primjerice, jezični preduvjet (poznavanje hrvatskoga jezika i latiničnoga pisma) postavlja se i pred osobe koje se prijavljuju za hrvatsko državljanstvo putem naturalizacije, odnosno prirođenja. V. čl. 8. st. 4. Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 1991. godine. 43 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
emigracija – ekonomskim, gospodarskim i/ili političkim čimbenicima. U posljednje vrijeme sve veća pozornost posvećuje se opisima imigracija Hrvata u europske zemlje, s posebnim osvrtom na migrantsku skupinu koja se naziva „odljevom mozgova“ i koja »predstavlja prema obujmu, a još više prema strukturalnim kvalitativnim značajkama, prevladavajuću mirnodopsku i gospodarsku emigraciju novijeg razdoblja« (Lajić 2004: 179). Navedeni trend bio je vidljiv u prvom, a nastavlja se i u drugom desetljeću 21. stoljeća. Hrvatska je postala članicom Europske unije u srpnju 2013. godine, što je, između ostaloga, doprinijelo većem kretanju hrvatskoga stanovništva u ostale države članice Europske unije. To potvrđuju i Rajković Iveta i Horvatin (2017: 255), koje na temelju podataka preuzetih sa službene mrežne stranice irskoga Vladina ureda za zapošljavanje i socijalnu zaštitu zaključuju »da se broj hrvatskih državljana koji su otišli živjeti u Irsku nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju (1. srpnja 2013.) u samo jednoj godini povećao četiri puta (2014.) i da od tada kontinuirano raste«. Autorice na temelju prikupljenih podataka identificiraju različite razloge emigracije mladih iz Hrvatske, od kojih su najistaknutiji ekonomski razlozi, te razloge emigracije mladih Hrvata upravo u Irsku, od kojih se ističu poznavanje engleskoga jezika, otvorenost tržišta rada, jednostavnost birokratskog sustava vezanoga za život i posao imigranata u Irskoj te prihvatljiva udaljenost (Rajković Iveta i Horvatin 2017: 264–268). U ovome radu usredotočit ćemo se upravo na jezični aspekt, odnosno na samu jezičnu uporabu i 3.stavove Irska jezičnahrvatskih politika imigranata u Irskoj.
Jezične politike nerijetko se grade, mijenjaju i, naposljetku, procjenjuju, ovisno o poimanju nacionalnosti u određenoj državi, odnosno na određenome prostoru. Kamusella (2018: 176) navodi da za razliku od situacije4 u središnjoj Europi, važnost jezika za pojedina nacionalna i državna pitanja u većini država zapadne Europe, za koje navodi da su dominantno neizomorfne, nije toliko velika. Iako je Irska dio zapadne Europe, postavlja se pitanje u kojoj ju je mjeri prema navedenome kriteriju moguće svrstati u većinu država zapadne Europe. I prije samoga uvida u aspekte irske jezične politike, na temelju dijakronijske analize razvoja same države, može se ustvrditi da su, između niza povijesnih događaja, ponajprije napetost i previranja u odnosima s Velikom Britanijom imali najveću ulogu u oblikovanju irske jezične politike. Pritom su povezanost nacionalnoga identiteta i irskog jezika te specifično viđenje engleskoga jezika njezina najbitnija obilježja. Crowley (2000: 1) uspoređuje povijesnu složenost odnosa Irske i Engleske sa složenosti odnosa dvaju5 glavnih jezika u Irskoj, a to i ilustrira navođenjem niza obilježja koja se pripisuju irskom i engleskom jeziku, od kojih su neka: irski – jezik duše, jamac „irskosti,“ jezik filozofije, jezik prošlosti, nacionalni jezik; engleski – kolonijalni jezik, jezik poezije, jezik suvremenosti, jezik svakodnevne trgovine, jedini jezik koji rabe irski emigranti. Određivanje engleskoga jezika kao jedinoga jezika koji rabe irski emigranti iznimno je bitno, a, iako Crowley (2000) ne navodi da je i kod
4 KamusellaIrishness (2018:. 173) raspravlja o normativnom izomorfizmu jezika, nacije i države, odnosno o uskom prostornom i ideološkom preklapanju navedenih triju elementa. 5 Eng. 44 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
imigracije u Irsku moguće identificirati isto obilježje engleskoga jezika, razvidno je da to vrijedi i u tome slučaju. Stoga se u ovome radu koji se bavi istraživanjem jezične uporabe i stavova hrvatskih imigranata u Irskoj usredotočujemo prije svega na engleski jezik, iako se daje osvrt i na hrvatski jezik. Razni pokušaji potiskivanja irskoga jezika te borbe za njegovo očuvanje također imaju dugu povijest. Stoga ne čudi zašto je veliki dio irske jezične politike usmjeren upravo na određivanje odnosa dvaju službenih jezika – irskog i engleskog. Moriarty (2015) raspravlja o važnosti uloge koju globalizacija ima u razvoju jezične politike i planiranja te, konkretno, u procesima revitalizacije jezika vezano uz određenje statusa irskoga jezika 6 između manjinskoga i ugroženoga jezika. Nakon analize povijesnoga konteksta obilježenog nastojanjima očuvanja irskoga jezika (s posebnim osvrtom na Gaeltacht), Mac Giolla Chríost (2008) navodi pozitivne7 inicijative u jezičnom planiranju irskoga na makrorazini početkom 21. stoljeća te ističe potrebu djelovanja na mikrorazini da bi očuvanje irskoga jezika bilo što učinkovitije. S obzirom na povijesni i politički kontekst unutar kojega se razvijala irska jezična politika, razumljivo je zašto je, u odnosu na već opisano, literatura o irskoj jezičnoj politici prema imigrantima znatno oskudnija. Stoga se u ovome dijelu rada oslanjamo ponajprije na relevantan dokument na temelju kojega je moguće donositi zaključke i o tome aspektu suvremene irske jezične politike. Strategija integracije imigranata (2017) sadrži niz jezično relevantnih okvira. U prethodnome dijelu rada izdvojene su aktivnosti navedene u Strategiji koje se odnose na sve vladine sektore i kod kojih je značajan naglasak stavljen na pružanje pomoći imigrantima u razumijevanju informacija. Osim tih, navodi se i niz konkretnih aktivnosti, od kojih je jezično relevantna sljedeća: uključivanje jezične komponente u programe obrazovanja i obuke za nezaposlene imigrante s lošim poznavanjem engleskoga jezika (5). U uvodnome dijelu Strategije navode se dosadašnji uspjesi, ali i pitanja koja su još uvijek prepreka integraciji, od kojih se prvi navedeni odnosi na ovladavanje jezikom, posebice za one koji su nedavno došli u Irsku (7). Vizija Strategije uključuje dvanaest točaka, od kojih se četvrta odnosi na jezične vještine koje će imigrantima osigurati sudjelovanje u ekonomskom životu i širem društvu (10). Unutar općih planiranih aktivnosti navodi se omogućivanje pristupa migranata dokumentima iz kojih mogu učiti o Irskoj, njezinoj povijesti, kulturi i sličnom, a koji će biti u prikladnom formatu i na različitim jezicima (21). U dijelu vezanome za državljanstvo, planirana aktivnost je i razmatranje uvođenja provjere znanja o građanskim pravima i dužnostima te provjere poznavanja engleskoga jezika (23). U dijelu osiguravanja pristupa javnim službama i društvene uključenosti opet se navodi pružanje informacija u lako dostupnim jezično prikladnim formatima te dostupnost tumačenja/prijevoda na različitim jezicima koja će biti oglašena u relevantnim javnim uredima (23–24). Najveći broj jezično relevantnih8 aktivnosti naveden je u području obrazovanja, primjerice: praćenje broja školske djece migranata koja ne govore engleski, razmatranje organiziranja ESOL obuke za odrasle pripadnike etničkih manjina, praćenje primjerenosti jezične potpore u školama za djecu Official Languages Act 6 Izraz “Gaeltacht“ označava irsko govorno područje. 87 EnglishIstiče se for tzv. Speakers of Other Languages iz 2003.. godine, zakonski okvir koji je vezan za poboljšavanje pružanja javnih usluga na irskome jeziku (Mac Giolla Chríost 2008: 83).
45 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
pripadnike etničkih manjina, njegovanje pozitivnih stavova prema različitosti koje će i dalje biti dio školskoga kurikula, organiziranje naknadnih ESOL programa za imigrante da bi ovladali naprednijim jezičnim vještinama i uspješnije se integrirali na radnome mjestu (25–26). Naglasak je na jezičnu komponentu stavljen i u dijelu aktivnosti vezanih za zapošljavanje imigranata, prije svega uključivanjem jezične komponente u određene programe obrazovanja ili obuke za migrante (27). Imigracijske politike u uskoj su vezi s jezičnim politikama, a uvid u jezične preduvjete koje pojedinci moraju ispuniti u procesima naturalizacije u određenoj zemlji otkrivaju obilježja njezine jezične politike. Za razliku od većine dominantno anglofonih zemalja poput SAD-a, Kanade, Australije i Novoga Zelanda, u kojima je u procesima naturalizacije na različite načine naglašeno poznavanje engleskoga jezika (Škifić 2013), pri podnošenju zahtjeva za stjecanje irskoga državljanstva na službenim stranicama INIS-a ne spominju se jezični preduvjeti. Međutim, u Strategiji integracije imigranata (2017) naznačena je mogućnost uvođenja provjere poznavanja engleskoga jezika u postupku stjecanja državljanstva, što također govori o postojanju naznaka mogućih 4.budućih Stavovi promjena Hrvata prema u irskoj engleskome imigracijskoj jeziku i jezičnoj politici.
Postoje različite vrste jezičnih stavova, a u središtu zanimanja ovoga rada dvije su vrste koje Baker i Prys Jones (1998) određuju kao stavove prema manjinskom ili većinskom jeziku te stavove prema učenju drugoga (stranoga) jezika. U potonjoj skupini možemo razlikovati integrativne (vezane uz želju za poistovjećivanjem s drugom jezičnom skupinom ili uklapanjem u drugu 9 jezičnu skupinu) te instrumentalne stavove (koji proizlaze iz praktičnih razloga poput onih vezanih za mogućnosti zaposlenja) (Baker i Prys Jones 1998: 174–178). S obzirom na to da u ovome radu istražujemo jezične stavove hrvatskih imigranata u Irskoj, ove se dvije skupine stavova u određenoj mjeri preklapaju. Engleski je većinski jezik u Irskoj, a većina ispitanika prije odlaska u Irsku učila ga je kao strani jezik. Dakako, samo istraživanje uključuje i stavove ispitanika prema svojemu materinskom jeziku, hrvatskome, koji je većinski jezik u državi iz koje su emigrirali. Jezični stavovi nerijetko se istražuju u odnosu na samu jezičnu uporabu, ali i jezičnu politiku. Iako stavovi prema irskome jeziku nisu u središtu zanimanja ovoga rada, ovdje se možemo kratko osvrnuti i na njih, s obzirom na osobit odnos takvih stavova i jezične uporabe. Naime, koraci koji su početkom 21. stoljeća poduzeti u očuvanju irskoga jezika na makrorazini mogu se usporediti i sa stavovima prema irskome jeziku i uporabi irskoga jezika. Upravo o tome raspravlja Ó Laoire (2007: 166–167) te navodi da se unatoč pozitivnim stavovima prema irskome jeziku ipak ne zamjećuju znatniji pomaci u njegovoj uporabi, tj. dvojezičnost u najbitnijoj domeni – onoj obiteljskoj. Kao ilustraciju činjenice da dvije od tri komponente stavova – kognitivna i afektivna – katkada nisu usklađene, Baker (1992: 12–13) daje primjer situacije u kojoj osoba može istovremeno imati pozitivne stavove prema irskome jeziku u
9 Baker (1992: 99–100) se referira na Katzovo (1960) razlikovanje četiriju funkcija stavova koje imaju ulogu u promjeni stavova, od kojih je jedna upravo instrumentalna. Druga funkcija je povezana s obranom ega, gdje se osjećaj anksioznosti ili nesigurnosti dovodi u spregu s promjenom stavova, a kako bi se smanjila anksioznost ili osjećaj nesigurnosti (Baker 1992: 100). 46 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
obrazovanju te negativne osjećaje (povezane s predrasudama, anksioznostima i strahovima) prema takvu obrazovanju. Treća komponenta stavova je spremnost na djelovanje, a Bakerlingua (1992: franca 13) upozorava na složenost odnosa stavova i samoga djelovanja. Engleski jezik kao proširio se svijetom, a s novim prostorima koje je osvajao, rastao je i broj domena u kojima se povećavala učestalost njegove uporabe u zemljama u kojima se smatra stranim jezikom. U istraživanju koje se bavi nenamjernim usvajanjem vokabulara engleskoga jezika, Mihaljević Djigunović i Geld (2002/2003: 337) raspravljaju o statusu engleskoga jezika u Hrvatskoj te navode da se on razlikuje od statusa ostalih jezika koji se u Hrvatskoj uče kao strani jezici, pri čemu se može promišljati o statusu engleskoga između drugog i stranog jezika. Na to se istraživanje, između ostalih, referiraju i Bogunović i Ćoso (2019: 6) kada zaključuju »da se u Hrvatskoj status engleskog kao stranog jezika mijenja te da je za mnoge postao drugi jezik«. U hrvatskoj znanstvenoj literaturi brojna su istraživanja koja u obzir uzimaju jezične stavove i motivaciju za učenje engleskoga jezika. Mihaljević Djigunović i Geld (2002/2003: 337) navode viđenje engleskoga kao sredstva za ostvarivanje bolje karijere i društvenoga položaja te roditeljski pritisak da se osigura rano učenje engleskoga na nacionalnoj razini, a, s druge strane, navode i stavove onih kojima smeta količina engleskoga kojemu su, prije svega u medijima, Hrvati izloženi. Rezultati istraživanja Mihaljević Djigunović i Bagarić (2007: 277) o stavovima i motivaciji hrvatskih učenika engleskoga i njemačkoga pokazuju da učenici engleskoga jezika imaju pozitivnije stavove prema engleskome jeziku od učenika njemačkoga prema njemačkome jeziku, a razlike se tumače ponajprije neposrednim okružjem u kojem se jezik uči, razlikama u statusu jezika te izloženosti jezicima izvan nastavnoga konteksta. Ispitivanje stavova prema učenju engleskoga, njemačkoga i španjolskog jezika kao stranog jezika i jezika struke upućuje na razlike u stavovima i uvjerenjima prema učenju njemačkoga i španjolskoga ovisno o spolu i dobi, ali ne i prema učenju engleskoga jezika, što se tumači s važnosti jezika u struci, ali i izloženosti engleskome jeziku unutar i izvan školskog konteksta (Didović Baranac i dr. 2016). Komunikacijski i profesionalni razlozi važnosti poznavanja engleskoga jezika utvrđeni su i u istraživanju gledišta studenata koji uče engleski kao stručni strani jezik (Kuna 2007), a u ispitivanju razloga zbog kojih studenti Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu biraju engleski kao nastavni kolegij, osim općeobrazovne, stručne, komunikativne, informativne i kulturološke orijentacije, navodi se i integrativna orijentacija vezana uz integraciju u jednu od zemalja engleskoga govornog područja (Štefić 1998). U istraživanju odnosa studenata prema engleskom jeziku struke koje su proveli Martinović i Poljaković (2010: 157) ističe se, između ostaloga, visoko vrednovanje engleskoga jezika za potrebe zaposlenja, 5.obrazovanja Istraživanje i komunikacijejezične uporabe na i svjetskojstavova hrvatskih razini. imigranata u Irskoj
U ovome dijelu rada izlažu se metodologija i rezultati provedenoga istraživanja, koji su podijeljeni prema četiri dijela upitnika korištenog u istraživanju. Nakon opisa metodologije i prikaza rezultata slijedi rasprava o analiziranim podatcima.
47 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
5.1. Metodologija
Istraživanje čija je svrha ispitati emigracijska i jezično povezana iskustva10 i stavove Hrvata u Irskoj provedeno je od lipnja do kolovoza 2019. godine upitnikom koji su hrvatski iseljenici u Irskoj ispunili putem društvene mreže Facebook. Za izradu upitnika koristio se Googleov obrazac za strukturiranje upitnika, a ispitanicima je objašnjena svrha istraživanja te im je osigurana potpuna anonimnost. U prvome dijelu upitnika od ispitanika se tražilo da navedu opće podatke o sebi te podatke o mjestu iz kojeg i u koje su migrirali, okolnostima u kojima su migrirali i trajanju boravka u Irskoj. U drugom dijelu upitnika ispitanicima su ponuđena pitanja vezana za stavove o Irskoj i Hrvatskoj, kao i uvodna pitanja o engleskom i hrvatskom jeziku. U trećem dijelu ispitanici su odgovarali na pitanja vezana za njihovo učenje, uporabu i poznavanje engleskog jezika te za pojedine aspekte socijalizacije u odnosu na jezik. Četvrti dio upitnika ispunjavali su samo ispitanici koji imaju djecu te se od njih 5.2.tražilo Ispitanici da iskažu stavove prema uporabi hrvatskoga i engleskoga jezika svoje djece.
11
U istraživanju su sudjelovala 82 ispitanika, od kojih 51 osoba ženskoga spola (62,2 % ispitanika) i 31 osoba muškoga spola (37,8 %12 ispitanika). Većina ispitanika (81,7 %) pripada ranoj odrasloj dobi, a manji dio (18,3 %) srednjoj odrasloj dobi. Nitko od ispitanika ne pripada kasnoj odrasloj dobi. Od 82 ispitanika, njih 2,4 % završilo je osnovnu školu, 47,6 % završilo je srednju školu, 20,7 % preddiplomski studij, 26,8 % diplomski studij, a 2,4 % doktorski studij. U odgovorima većine ispitanika (71,9 %) vidljivo je preklapanje grada ili mjesta podrijetla te grada ili mjesta koji su napustili dolaskom u Irsku. Najviše ispitanika ima podrijetlo u gradovima ili mjestima koja se nalaze u sljedećim hrvatskim županijama: Grad Zagreb (25,6 %), Primorsko-goranska županija (10,9 %), Osječko- baranjska (9,8 %) i Sisačko-moslavačka županija (6,09 %). Nadalje, odlaskom u Irsku najviše ih je napustilo gradove ili mjesta koja se nalaze u sljedećim županijama: Grad Zagreb (30,4 %), Primorsko-goranska županija (13,9 %), Osječko-baranjska županija (7,6 %), Varaždinska županija (5,06 %), Vukovarsko-srijemska županija (5,06 %) i Zadarska županija (5,06 %). Za većinu ispitanika (86,6 %) Irska je prva zemlja u koju su emigrirali. Jedanaest osoba (13,4 %) odgovorilo je da Irska nije prva zemlja u koju su emigrirali. Prije odlaska u Irsku emigrirali su, primjerice, u Njemačku, Češku, Švedsku i Škotsku. Duljina njihova boravka u drugim zemljama je od šest mjeseci do dvije godine. Kada je riječ o emigraciji u Irsku, najviše je ispitanika13 emigriralo u sljedeće irske gradove: Dublin (42,7 %), Cork (9,8 %) i Galway (8,5 %). Duljina njihova boravka u Irskoj je 10od dva mjeseca do četiri godine, a dominantno iskazano trajanje boravka u Irskoj 11 Upitnik se nalazi u prilogu ovoga rada. 12 Pojedini ispitanici nisu ponudili odgovore na sva pitanja u upitniku, što se uzima u obzir u analizi rezultata. Razvojna periodizacija prema Berk (2008: 8) uključuje, između ostalog, ranu odraslu dob (od 20 do 13 40 godina), srednju odraslu dob (od 40 do 60 godina) i kasnu odraslu dob (od 60 godina do kraja života). Dominantna vrijednost (mod) kao mjera središnje tendencije. 48 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
(19,5 %) iznosi tri godine. 51,2 % ispitanika u Irsku je došlo s obitelji, dok je njih 5.3.48,8 Stavovi % u Irsku o Irskoj došlo i Hrvatskoj samo. te uvodna pitanja o engleskom i hrvatskom jeziku
14
Većina ispitanika slaže se ili u potpunosti slaže (79,2 %) s tvrdnjom da su Irci gostoljubiv narod te se slaže ili u potpunosti slaže (78,1 %) da se u Irskoj dobro osjeća. Većina njih u potpunosti se slaže ili slaže (92,7 %) da želi dobro naučiti engleski jezik te se uopće ne slaže ili ne slaže (84,2 %) da je engleski jezik težak. Na upit nedostaje li im Hrvatska, relativno visok broj ispitanika niti se slaže, niti ne slaže (22 %). Međutim, ipak je veći udio onih koji se ne slažu ili uopće ne slažu (42,7 %) od onih koji se slažu ili u potpunosti slažu (35,3 %) da im nedostaje Hrvatska. Iako se ispitanici dominantno niti slažu, niti ne slažu da im nedostaje komunikacija na hrvatskom jeziku (30,5 %), ipak je veći udio onih koji se s tvrdnjom uopće ne slažu ili ne slažu (48,8 %) od onih koji se s njom slažu ili u potpunosti slažu (20,8 %). Iako se 20,7 % ispitanika niti slaže, niti ne slaže, većina se u potpunosti slaže ili slaže (58,5 %) da planira ostati u Irskoj, dok se njih 20,7 % uopće ne slaže ili ne slaže s navedenom tvrdnjom. Iako je i kod tvrdnje vezane za planirani povratak u Hrvatsku relativno visok udio onih koji se niti slažu, niti ne slažu (28 %), ipak je veći udio onih koji se s time uopće ne slažu ili ne slažu (52,4 %) od onih koji se s tvrdnjom u potpunosti slažu ili slažu (19,5 %). Distribucija odgovora na tvrdnje u ovom dijelu istraživanja prikazana je na slici 1.
Slika 1. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o Irskoj i Hrvatskoj te engleskom i hrvatskom jeziku
14
Navedeni postotak predstavlja zbroj postotaka onih koji seM slažu meani postotak onih koji se u potpunosti slažu s tvrdnjom. Na slici prikazanoj u nastavku vidljivo je koja je od dvije vrijednosti dominantna. Na slici su za svaku tvrdnju navedene i aritmetičke sredine ( (eng. )) odgovora ispitanika. 49 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
5.4. Učenje, uporaba i poznavanje engleskog jezika
U ovome dijelu izlažu se rezultati vezani za učenje engleskog jezika, njegovu uporabu u Hrvatskoj te znanje engleskoga jezika prije i nakon dolaska u Irsku. Tome slijede rezultati vezani za uporabu engleskog jezika na radnom mjestu i u društvenom 5.4.1.životu Učenje ispitanika engleskog, u Irskoj. njegova uporaba u Hrvatskoj te znanje prije i nakon dolaska u Irsku
15 Većina ispitanika (64,7 %) učila je engleski jezik u različitim trajanjima kraćim od 12 godina, njih 23,1 % 12 godina te njih 12,2 % u različitim trajanjima duljim od 12 godina. Većina ispitanika (52,4 %) učila je engleski u osnovnoj i srednjoj školi. Njih 36,6 % engleski je učilo u osnovnoj, srednjoj školi i na fakultetu, dok je jedna osoba (1,2 % ispitanika) učila engleski samo u osnovnoj školi. Manji udio ispitanika, njih 9,8 %, nikad nije učio engleski. Većina ispitanika (79,3 %) odgovorila je da se prije dolaska u Irsku koristila engleskim, dok je njih 20,7 % odgovorilo da se prije dolaska u Irsku nije koristilo engleskim. Oni koji su se koristili engleskim u Hrvatskoj u različitim omjerima, ovisno o kontekstu uporabe, složili su se ili u potpunosti složili da su se služili engleskim. Riječ je o sljedećim udjelima, počevši od najčešćega konteksta uporabe: na društvenim mrežama (86,3 %), u razgovoru sa strancima (84,9 %), u obrazovnim ustanovama (u školi ili na 2.fakultetu) (61,1 %), na radnom mjestu (45,8 %), u razgovoru s prijateljima (12,3 %) te u razgovoru s obitelji (2,9 %). Distribucija odgovora na ove tvrdnje prikazana je na slici
Slika 2. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o uporabi engleskoga jezika u Hrvatskoj
15
Dominantno iskazano trajanje. 50 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
Tek je 8,5 % ispitanika procijenilo svoje znanje engleskog jezika prije dolaska u Irsku mnogo lošijim ili lošijim od prosjeka, dok ga je njih 58,6 % procijenilo boljim ili mnogo boljim od prosjeka. S druge strane, nitko od ispitanika nije svoje trenutačno znanje engleskoga procijenio mnogo lošijim ili lošijim od prosjeka. Njih 87,8 % smatra da je njihovo trenutačno znanje engleskoga jezika bolje ili mnogo bolje od prosjeka. Distribucija odgovora na ove tvrdnje prikazana je na slici 3.
Slika 3. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o njihovu znanju engleskog jezika
Većina (86,6 %) ih je kazala da im prilikom dolaska u Irsku nije bila pružena pomoć s engleskim, dok je njih 11 (13,4 %) pomoć dobilo. Među njima je dvoje odgovorilo da im je pomoć bila sama pružena, a devetero da su pomoć potražili sami. Primjeri pomoći koja im je bila pružena osobna su pomoć Iraca, tečajevi ili pomoć prijatelja 5.4.2.Hrvata. Uporaba engleskog jezika na radnom mjestu i u društvenom životu u Irskoj
Većina ispitanika (86,1 %) odgovorila je da se vrlo često koristi engleskim jezikom na radnom mjestu. Značajan udio njih16 radi u uslužnim djelatnostima (31,7 %). Od ostalih navedenih radnih mjesta može se izdvojiti da 12,1 % ispitanika radi u zdravstvu, a njih 7,3 % u IT industriji. Relativno visok udio ispitanika (30,9 %) niti se slaže, niti ne slaže s tvrdnjom da je u Irskoj moguće naći posao bez ikakvog znanja engleskog jezika. Ipak, znatno je veći udio onih koji se s time u potpunosti slažu ili slažu (49,4 %) od onih koji se uopće ne slažu ili ne slažu (19,8 %). Iako se 21,8 % ispitanika niti slaže, niti ne slaže s time da je poslodavcu prilikom njihova zapošljavanja bilo bitno znanje engleskog jezika, ipak je znatno veći broj ispitanika koji se slažu ili u potpunosti slažu (61,6 %) u odnosu na one koji se ne slažu ili uopće ne slažu (16,6 %) s ispitivanom tvrdnjom. Nadalje, čak se 84,9 % ispitanika u potpunosti slaže ili slaže da je na radnom mjestu obvezno govoriti engleski jezik te njih 87,2 % da je na radnome mjestu unaprijedilo svoje 16znanje engleskoga jezika. Distribucija odgovora na ove tvrdnje prikazana je na slici 4. Odgovori ostalih ispitanika bili su raznovrsni zbog čega ih nije bilo moguće grupirati na sličan način. 51 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
Slika 4. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o uporabi engleskog jezika na radnom mjestu
Od 82 ispitanika, njih 43,2 % odgovorilo je da se najviše druži s Hrvatima. Među ostalima, 34,6 % najviše se druži s pripadnicima ostalih nacionalnosti, dok se njih 22,2 % najviše druži s Ircima. Najveći broj ispitanika koji se druže s pripadnicima ostalihNajviše senacionalnosti družim s Hrvatima (57,6 %)jer nenaveo znam je engleski da se najviše jezik druži s Poljacima. Većina ispitanika (94,3Najviše %) odgovorila se družim je s Hrvatimada se uopće jer sene sramim slaže ili svog ne slažeznanja s engleskogtvrdnjom jezika Jedino me Hrvati u potpunosti. Također, razumiju većina pa se seuopće zato ne s njima slaže iili najviše ne slaže družim s tvrdnjom Najviše se družim s Hrvatima jer mi njihov mentalitet najviše odgovara(96,1 %). I kod Najviše tvrdnji se družim s Hrvatima jer tako umanjujem svoju nostalgiju za domom i materinskim(86,6 %), jezikom (71,2 %) i (61,6 %) značajan je broj onih koji se s njima uopće ne slažu ili ne slažu. Međutim, uspoređujući odgovore na prve dvije tvrdnje s odgovorima na sljedeće tri, zamjećuje se porast broja ispitanika koji se s njima slažu ili u potpunosti slažu. Distribucija odgovora svih ispitanika na navedene tvrdnje nalazi se na slici 5.
52 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
Slika 5. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o uporabi engleskog jezika u društvenom životu
5.5. Jezična uporaba i stavovi – djeca ispitanika
Dvadeset dvoje ispitanika ima djecu. Većina (52,6 %) ima jedno dijete, a raspon dobi djece ispitanika je od tri mjeseca do šesnaest godina. Prema većini ispitanih (68,2 %) njihova se djeca najviše druže s Ircima, zatim s Hrvatima (22,7 %) te s pripadnicima drugih nacionalnosti (9,1 %). Većina njih (50 %) navela je Poljake kao pripadnike drugih nacionalnosti s kojim se njihova djeca najviše druže. Unatoč visoku udjelu ispitanika (34,8 %) koji se niti slažu, niti ne slažu da njihova djeca moraju znati hrvatski jezik, znatno je veći udio ispitanikaMoja (56,5 se djeca%) koji najviše se s družetime u s potpunostiHrvatima jer slažu tako ili rade slažu na od očuvanju onih koji hrvatskog se uopće jezika ne slažu ili ne slažu (8,6 %). Dok se 71,4 % ispitanika ne slaže ili uopće ne slaže s tvrdnjom Moja se djeca najviše druže s Hrvatima jer je, bitnonitko uod stranome njih nije svijetunaveo održavatida se s time veze slaže s ljudima ili u potpunosti iz svoje zemlje slaže. Čak se 42,9 % ispitanika niti slaže, niti ne slaže s tvrdnjom Moja djeca žele govoriti hrvatski jezik , a njih 57,1 % uopće se ne slaže ili ne slaže. Ispitanici se dominantno (47,6 %) niti slažu, niti ne slažu s tvrdnjom , iako je veći broj onih koji se s time slažu ili u potpunosti slažu (38 %) od onih koji se ne slažu ili uopće ne slažu (14,3 %). Većina ispitanika (52,4 %) uopće se ne slaže ili ne slaže da je njihovoj djeci hrvatski jezik teži od engleskoga, a 33,3 % njih se niti slaže, niti ne slaže. Ispitanici se dominantno (47,6 %) niti slažu, niti ne slažu da njihova djeca više vole engleski nego hrvatski, dok se njih 33,3 % ne slaže ili uopće ne slaže s navedenim. Ispitanici se također dominantno (38,1 %) niti 53 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
Potičem svoju djecu da se druže s Ircima jer će tako brže i bolje naučiti engleski jezik, slažu, niti ne slažu s tvrdnjom dok se njih 38 % slaže ili u potpunosti slaže s navedenim. Većina ispitanika (55 %) uopće se ne slaže ili ne slaže da im njihova djeca pomažu s engleskim, dok se njih 30 % niti slaže, niti ne slaže. Distribucija odgovora svih ispitanika na navedene tvrdnje prikazana je na slici 6.
Slika 6. Distribucija odgovora ispitanika s djecom na tvrdnje o jezičnim stavovima i jezičnoj uporabi njihove djece
5.6. Rasprava
U drugome dijelu upitnika ispitanici su izražavali opće stavove o Irskoj i Hrvatskoj te odgovarali na uvodna pitanja o jeziku. Rezultati ovoga dijela istraživanja pokazuju da ispitanici imaju pozitivne stavove prema boravku u Irskoj, što je potvrđeno dominantno iskazanom percepcijom Iraca kao gostoljubivog naroda te činjenicom da se većina ispitanika u Irskoj dobro osjeća. Ispitanici nisu iskazali izrazito nedostajanje rodne zemlje, kao ni planiranje povratka u Hrvatsku. Među ispitanicima postoji izrazita želja za dobrim ovladavanjem engleskim jezikom, koji većina ispitanika ne smatra teškim za učenje. Većina također nije iskazala izrazito nedostajanje komunikacije na hrvatskome jeziku. Treći je dio upitnika uključivao pitanja o učenju, uporabi i znanju engleskoga jezika. Većina ispitanika učila je engleski jezik manje od 12 godina, i to u osnovnoj i srednjoj školi. Samo manji udio ispitanika nije se koristio engleskim prije dolaska u Irsku. Oni koji su se koristili njime, činili su to u najvećoj mjeri na društvenim mrežama te u razgovoru sa strancima, u nešto manjoj mjeri u obrazovnim ustanovama te na radnome mjestu, a u najmanjoj mjeri u razgovoru s prijateljima i obitelji. Procjena vlastitoga znanja engleskoga jezika među ispitanicima pokazuje da se njihovo znanje nakon dolaska u Irsku poboljšalo, iako većina njih ni svoje znanje engleskoga prije dolaska u Irsku nije ocijenila lošim. Nadalje, većina nije imala pomoć s engleskim prilikom dolaska u Irsku, dok je manjem broju njih pomoć ili sama pružena ili su je tražili, i to od Iraca, putem tečajeva ili od drugih Hrvata. Engleskim jezikom na 54 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
radnome mjestu u Irskoj koristi se vrlo često, a velik dio ispitanika radi u uslužnim djelatnostima i nešto manji broj u zdravstvu i IT industriji te na raznim drugim mjestima. Velik broj ispitanika smatra da je u Irskoj moguće pronaći posao bez znanja engleskoga jezika. S druge strane, velik je i broj ispitanika koji tvrde da je poslodavcu bilo bitno njihovo poznavanje engleskoga jezika. Velika je većina ispitanika na radnome mjestu obvezna govoriti engleski jezik, na kojem su i unaprijedili svoje znanje engleskoga jezika. Gotovo nitko od ispitanika nije povezao druženje s Hrvatima s neznanjem engleskoga ili neugodom zbog vlastite razine znanja engleskoga jezika. Većina ne povezuje druženje s Hrvatima ni s međusobnim razumijevanjem, sličnim mentalitetom, kao ni umanjivanjem nostalgije za domom i materinskim jezikom, iako se kod ove tri poveznice zamjećuje blagi porast u broju onih koji utvrđuju takvu vezu. Četvrti dio upitnika ispunjavali su ispitanici koji imaju djecu. Znatan je dio ispitanika bio neodlučan u odgovorima na tvrdnje u ovome dijelu upitnika, što se može povezati s dobi njihove djece, koja je od tri mjeseca do šesnaest godina. Unatoč tome, značajan je broj ispitanika koji smatraju da njihova djeca moraju znati hrvatski jezik. Druženje djece s Hrvatima uglavnom se ne dovodi u vezu s očuvanjem hrvatskoga jezika ni s održavanjem veze s ljudima iz rodne zemlje. Iako je velik broj ispitanika neodlučan oko toga žele li njihova djeca govoriti hrvatski jezik, više je onih koji se slažu s time od onih koji se ne slažu. Velik broj ispitanika neodlučan je i oko toga je li djeci hrvatski teži od engleskog jezika te vole li djeca više engleski nego hrvatski, ali se više ne slažu nego slažu. Značajan dio ispitanika je neodlučan i oko toga potiču li djecu da se druže s Ircima jer će tako brže i bolje naučiti engleski jezik, iako se više njih slaže nego ne slaže. Ispitanici su neodlučni i oko toga pomažu li im djeca s 6.engleskim, Zaključak iako se više njih ne slaže nego slaže.
Značajke državnih jezičnih politika nerijetko ovise o različitim povijesnim, političkim i/ili ekonomskim čimbenicima. Utjecaj navedenih čimbenika vidljiv je, primjerice, u analizama jezičnih politika država čije su povijesti obilježene raznim previranjima i političkim tenzijama s drugim političkim entitetima. Složenost analize jezičnih politika postaje izraženija ako je riječ o tradicionalno imigracijskim državama, poput SAD-a ili Kanade, ali i ako su predmet analize jezične politike država koje su tek u posljednje vrijeme izraženije postale poželjna destinacija određenih skupina imigranata. Na irski identitet povijesno je značajno utjecao odnos s Engleskom, a u novije vrijeme ekonomski razvoj te uključivanje u Europsku uniju. Izraženiji interes pojedinih skupina imigranata za odlazak u Irsku potaknuo je nastojanja da se osmisli odgovarajuća strategija integracije imigranata. Strategija integracije imigranata (2017) bitan je dokument za analizu ne samo irske imigracijske politike nego i one jezične. Dokument otkriva važnost jezične komponente, odnosno iznalaženja načina na koje bi se imigrantima trebale pružiti informacije, ali i pomoć pri ovladavanju jezikom. Pritom je naglašena i sprega poznavanja engleskoga jezika i integracije na radnome mjestu. S druge strane, poznavanje engleskoga jezika trenutačno nije postavljeno kao preduvjet za stjecanje državljanstva, iako Strategija predviđa 55 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
razmatranje uvođenja provjere poznavanja engleskoga jezika. Razvidno je stoga da se, s porastom imigranata u Irskoj te promjenama u irskoj imigracijskoj politici, javljaju naznake promjena i u njezinoj jezičnoj politici. Znatna je pozornost posvećena opisu emigracije Hrvata u dominantno anglofone i tradicionalno imigracijske zemlje, a u posljednje vrijeme i opisu njihove emigracije u europske zemlje. Tome je svakako doprinijelo članstvo Hrvatske u Europskoj uniji. Irska je zbog niza čimbenika privlačna destinacija hrvatskim emigrantima, među kojima se ističe i poznavanje engleskoga jezika (Rajković Iveta i Horvatin 2017). Razlozi isticanja poznavanja engleskoga jezika kao relevantnog čimbenika za odabir Irske kao destinacije mogu se povezati ne samo s izloženosti jeziku formalnim obrazovanjem nego i izloženosti izvan obrazovnog konteksta. Takva izloženost svakako utječe na stvaranje pozitivnih stavova prema engleskome jeziku (Mihaljević Djigunović i Bagarić 2007), što opet doprinosi njegovoj češćoj uporabi. Istraživanje provedeno od lipnja do kolovoza 2019. godine među hrvatskim iseljenicima u Irskoj imalo je za svrhu istražiti emigracijska i jezično povezana iskustva i stavove Hrvata u Irskoj. Pozitivni stavovi prema životu u Irskoj mogu se u određenoj mjeri povezati sa stavovima prema engleskome jeziku i jezičnom uporabom. Takvi se rezultati vezani za pozitivne stavove prema engleskome jeziku mogu dovesti u vezu i s nizom prethodno provedenih istraživanja (od kojih su neka spomenuta u ovome radu) u neemigracijskim kontekstima, a koja također svjedoče o pozitivnim stavovima Hrvata prema engleskome jeziku. U migracijskom kontekstu razvidno je da se takvi stavovi odnose ponajprije na pragmatičnu funkciju, odnosno vrijednost engleskoga jezika. Stoga možemo govoriti o onome što Baker i Prys Jones (1998: 174–178) nazivaju instrumentalnim stavovima, odnosno o instrumentalnim razlozima zbog kojih su među hrvatskim imigrantima u Irskoj stavovi prema engleskome jeziku pozitivni. Time se može objasniti i činjenica da njima komunikacija na hrvatskome jeziku ne nedostaje u većoj mjeri. Iako su stavovi prema anglizmima u hrvatskome jeziku te oni prema učenju engleskoga jezika u hrvatskom kontekstu relativno dobro opisani, sa sociolingvističkoga stajališta u novije vrijeme osobito su zanimljiva istraživanja uporabe engleskoga jezika i stavova prema engleskome jeziku u imigrantskim kontekstima. U takvim je kontekstima pragmatična vrijednost jezika države domaćina najjasnija i u svezi je prije svega s ekonomskim čimbenicima. Emigracija Hrvata u Irsku je relativno nov fenomen, zbog čega je upitna mjera u kojoj se može smatrati trajnom. To je ujedno i razlog zašto su opisi stupnja i načina očuvanja hrvatskoga jezika među pripadnicima više generacija imigranata u ovome trenutku relativno ograničena. Ako se emigracija Hrvata u Irsku pokaže trajnom, buduća bi sociolingvistička istraživanja mogla pružiti Literaturaodgovor i na to pitanje. Attitudes and language. Encyclopedia of bilingualism and bilingual education. Baker, C. 1992. Clevedon: Multilingual Matters. Baker, C.; Prys Jones,Psihologija S. 1998. cjeloživotnog razvoja Clevedon: Multilingual Matters. Berk, L. E. 2008. . (ur. hrv. izd. Gordana Keresteš). Jastrebarsko: Naklada Slap. 56 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
Suvremena lingvistika Bogunović, I.; Ćoso, B. 2019. „Leksički pristup hrvatskih govornika engleskog s različitim razinama jezičnog znanja.“ Redefinitions, 45(87), of Irish 1–22. identity: Böss, M.A postnationalist 2010. “Irish neutrality: approach From nationalism to postnationalism.“ U Irene Gilsenan Nordin,The politicsCarmen ofZamorano language Llena in Ireland (ur.), 1366–1922: A sourcebook. (str. 17–36). Bern: Peter Lang. Crowley, T. 2000. London & New York: Routledge. Didović Baranac,Zbornik S; Falkoni-Mjehović; Sveučilišta u Dubrovniku D.; Vidak, N. 2016. „Ispitivanje stavova prema učenju engleskoga,Racism in njemačkogathe Irish experience i španjolskog jezika kao stranog jezika i jezika struke.“ Irish nationalism and European, 3, integration:11–30. The official redefinition Garner,of S. the 2004. island of Ireland. . London: Pluto Press. Hayward, K. 2009. Manchaster:The Oxford Manchaster Handbook University of Language Press. Policy and Kamusella,Planning T. 2018. “Nationalism and national languages.“ U James W. Tollefson, Miguel Pérez-Milans (ur.), (str. 163–182). New York:Život Oxford i škola: University časopis za Press. teoriju i praksu odgoja Kuna, i D. obrazovanja 2007. „Gledišta studenata Filozofskoga fakulteta u Osijeku o nastavi engleskoga kao stranoga jezika.“ , 53(1),Migracijske 28–36. i etničke teme Lajić, I. 2004. „Noviji razvoj stanovništvaMigrant Hrvatske activism – regularno and integration i neregularno from belowkretanje in stanovništva.“Ireland , 20(2–3), 171–185. Lentin, R.; Moreo, E. (ur.) 2012. . Basingstoke: Palgrave Macmillan.Language planning and policy: Language Mac Giollaplanning Chríost, in local D. 2008. contexts “Micro-level language planning in Ireland.“ U Anthony J. Liddicoat, Richard B. Jr. Baldauf (ur.), Fluminensia (str. 75–94). Clevedon: Multilingual Matters. Martinović A; Poljaković, I. 2010. “Attitudes towards ESP among university students.“ Languages, 22(2), in 145–161. a globalising world . Maurais, J; Morris, M. A. 2003. “Introduction.“ U Jacques Maurais, Michael A. Morris (ur.), Terminogramme. (str. 1–10) Cambridge: Cambridge University Press. Izvorno objavljeno na francuskome jeziku: “Géostratégies des langues.“ U Les Publications de Québec i Office de la langue française (2001). Studia Romanica et MihaljevićAnglica Djigunović, Zagrabiensia J.; Bagarić, V. 2007. “A comparative study of attitudes and motivation of Croatian learners of English and German.“ , 52, 259–281. Studia Romanica et MihaljevićAnglica Djigunović, Zagrabiensia J.; Geld, R. 2002./2003. “English in Croatia today: OpportunitiesGlobalizing for incidental language vocabulary policy acquisition.“ and planning: An Irish language perspective. , 47–48, 335–352. Moriarty, M. 2015. Basingstoke: Palgrave Macmillan.Multilingualism in European bilingual Ó Laoire,contexts: M. 2007. Language “Language use and use attitudes and language attitudes in Ireland.“ U David Lasagabaster, Ángel Huguet (ur.), (str. 164–183). Clevedon: Multilingual Matters.
57 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
Migracijske i etničke teme Rajković Iveta, M.; Horvatin, T. 2017. „Suvremeno iseljavanje iz Hrvatske u Irsku s posebnim osvrtom na mlade iz Slavonije.“ , 33(3), 247–274. The Oxford handbook of language policy Ricento,and T. 2018.planning “Globalization, language policy, and the role of English.“ U James W. Tollefson, Miguel Pérez-Milans (ur.), (str.The 221–235). SAGE handbook New York: of sociolinguistics Oxford University Press. Sebba, M. 2011. “Societal bilingualism.“ U Ruth Wodak, Barbara Johnstone, Paul Kerswill (ur.), (str. 445–459). London: SAGE. Škifić, S. 2013. “Citizenship as an instrument of inclusion andLengua exclusion y migración – A (comparativeLanguage and analysis Migration of language requirements in naturalization processes in the United States, Canada, Australia, and New Zealand.“ ), 5(1), 5–32. Acta Stomatologica Štefić, CroaticaL. 1998. „Razlozi zbog kojih studenti Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu odabiru engleski jezik kao nastavni kolegij.“ , 32(2),Revija 305–322. za sociologiju Zlatković Winter, J. 2001. „Državljanstvo, nacionalni identitet i migracije: europska Mrežniperspektiva.“ izvori , 32(1–2), 39–47. Irish Naturalisation and Immigration Service 2019.). (INIS). http://www.inis.gov.ie/. (20. 7.
Ross-Lonergan, K. 2009.Critical “Immigration Social Thinking: and Policy social and change Practice in contemporary society: An assessment of the process of integration and the ‘recognition’ of ethnic The Migrantminorities.“ Integration Strategy , 1, 333–344. https:// www.ucc.ie/en/appsoc/resconf/conf/cst/vol1/. (19. 7. 2019.). . 2017. Department of Justice and Equality. Office Zakon for o hrvatskom the Promotion državljanstvu of Migrant Integration. http://www.integration.ie/en/ isec/pages/migrant_integration_strategy. (20. 7. 2019.). 1991. Hrvatski sabor. Narodne novine broj 53/1991. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1991_10_53_1272. html (29. 8. 2019.).
58 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
Prilozi
Popis slika
Slika 1. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o Irskoj i Hrvatskoj te engleskom i hrvatskom jeziku Slika 2. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o uporabi engleskoga jezika u Hrvatskoj Slika 3. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o njihovu znanju engleskog jezika Slika 4. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o uporabi engleskog jezika na radnom mjestu Slika 5. Distribucija odgovora ispitanika na tvrdnje o uporabi engleskog jezika u društvenom životu Slika 6. Distribucija odgovora ispitanika s djecom na tvrdnje o jezičnim stavovima i jezičnoj uporabi njihove djece
59 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
Upitnik
Poštovani/a, pred Vama je anonimni upitnik čija je svrha istražiti emigracijska i jezično povezana iskustva i stavove Hrvata u Irskoj. Molimo Vas da na pitanja odgovorite iskreno. Zahvaljujemo Vam na strpljenju i suradnji. 1. Dob: 2. Spol: M/Ž 3. Razina završenog obrazovanja: a) osnovna škola b) srednja škola c) preddiplomski studij d) diplomski studij e) doktorski studij 4. Grad/mjesto porijekla: 5. Grad/mjesto koje ste napustili odlaskom u Irsku: 6. Je li Irska prva zemlja u koju ste emigrirali? DA/NE 7. Ako nije, molimo navedite zemlju/e u koju/e ste emigrirali prije dolaska u Irsku. Navedite i trajanje te/tih emigracija. 8. Grad/mjesto u koje ste emigrirali u Irskoj: 9. Koliko ste dugo u Irskoj? a) sam(a) 10. Jeste li u Irsku otišli sami ili s obitelji? b)II s obitelji
11. U kojoj se mjeri slažete s navedenim tvrdnjama: 1– Uopće se ne slažem. 2 - Ne slažem se. 3 - Niti se slažem, niti se ne slažem. 4 -Slažem se. 5 - U potpunosti se slažem. 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 1. Irci su gostoljubiv narod. 1 2 3 4 5 2. U Irskoj se dobro osjećam. 1 2 3 4 5 3. Želim dobro naučiti engleski jezik. 1 2 3 4 5 4. Engleski jezik je težak. 1 2 3 4 5 5. Nedostaje mi Hrvatska. 1 2 3 4 5 6. Nedostaje mi komunikacija na hrvatskom jeziku. 1 2 3 4 5 7. Planiram ostati u Irskoj. III 8. Planiram se vratiti u Hrvatsku.
12. Koliko godina formalno (u sklopu obrazovnih institucija) učite engleski jezik? 60 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
13. Molimo Vas da navedete u kojima ste od sljedećih obrazovnih institucija učili engleski jezik: a) u osnovnoj školi b) u srednjoj školi c) na fakultetu 14. Jeste li se prije odlaska u Irsku koristili engleskim jezikom? DA/NE 15. Ako je Vaš odgovor na prethodno pitanje potvrdan, molimo Vas da navedete u kojoj se mjeri slažete sa sljedećim tvrdnjama. 1 - Uopće se ne slažem. 2 - Ne slažem se. 3 - Niti se slažem, niti se ne slažem. 4 - Slažem se. 5 - U potpunosti se slažem. 1 2 3 4 5 1. U Hrvatskoj sam se engleskim najviše služio/ služila u razgovoru s prijateljima. 1 2 3 4 5 2. U Hrvatskoj sam se engleskim najviše služio/ služila u razgovoru s obitelji. 1 2 3 4 5 3. U Hrvatskoj sam se engleskim najviše služio/služila u obrazovnim ustanovama (u školi ili na fakultetu). 1 2 3 4 5 4. U Hrvatskoj sam se engleskim najviše služio/ služila na radnom mjestu. 1 2 3 4 5 5. U Hrvatskoj sam se engleskim najviše služio/ služila u razgovoru sa strancima. 1 2 3 4 5 6. U Hrvatskoj sam se engleskim najviše služio/ služila na društvenim mrežama. 16. Molimo Vas da procijenite svoje znanje engleskog jezika prije dolaska u Irsku. 1- mnogo lošije od prosjeka 2- lošije od prosjeka 3- prosječno 4- bolje od prosjeka 5- mnogo bolje od prosjeka 17. Je li Vam pružena pomoć s engleskim prilikom dolaska u Irsku? DA/NE 18. Jeste li sami tražili neku pomoć s engleskom jezikom ili Vam je pomoć sama pružena? a) Sam/a sam tražio/la pomoć. b) Pružili su mi pomoć s engleskim jezikom. 19. Ukoliko ste ju dobili, molimo Vas da navedete kakva Vam je točno pomoć bila pružena (npr. tečajevi, osobna pomoć prijatelja Iraca ili Hrvata): 20. Molimo Vas da procijenite svoje znanje engleskog jezika danas. 1- mnogo lošije od prosjeka 2- lošije od prosjeka 3- prosječno 4- bolje od prosjeka 5- mnogo bolje od prosjeka 61 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
21. Gdje radite? ______22. Molimo Vas da navedete u kojoj se mjeri slažete sa sljedećim tvrdnjama: 1– Uopće se ne slažem. 2 - Ne slažem se. 3 - Niti se slažem, niti se ne slažem. 4 - Slažem se. 5 - U potpunosti se slažem. 1 2 3 4 5 1. U Irskoj je moguće naći posao bez ikakvog znanja engleskog jezika. 1 2 3 4 5 2. Prilikom mog zapošljavanja poslodavcu je bilo bitno moje znanje engleskog jezika. 1 2 3 4 5 3. Na radnom sam mjestu obvezan govoriti engleski jezik. 1 2 3 4 5 4. Na radnom sam mjestu unaprijedio/unaprijedila znanje engleskog jezika. 23. U kojoj se mjeri koristite engleskim jezikom na radnom mjestu? 1-nikada, 2- rijetko, 3-povremeno, 4-često, 5-vrlo često 24. S kim se najviše družite u Irskoj? a) S Ircima. b) S Hrvatima. c) S pripadnicima drugih nacionalnosti. 25. Ako se družite s pripadnicima drugih nacionalnosti, navedite koje su: 26. Ako se najviše družite s Hrvatima, molimo Vas da odgovorite u kojoj se mjeri slažete s navedenim tvrdnjama: 1– Uopće se ne slažem. 2 - Ne slažem se. 3 - Niti se slažem, niti se ne slažem. 4 - Slažem se. 5 - U potpunosti se slažem. 1 2 3 4 5 1. Najviše se družim s Hrvatima jer ne znam engleski jezik. 1 2 3 4 5 2. Najviše se družim s Hrvatima jer se sramim svog znanja engleskog jezika. 1 2 3 4 5 3. Jedino me Hrvati u potpunosti razumiju pa se zato s njima i najviše družim. 1 2 3 4 5 4. Najviše se družim s Hrvatima jer mi njihov mentalitet najviše odgovara. 1 2 3 4 5 5. Najviše se družim s Hrvatima jer tako umanjujem svoju nostalgiju za domom i materinskim jezikom. IV Molimo da na sljedeća pitanja odgovorite samo ako imate djecu. 27. Koliko imate djece? Koliko imaju godina? 28. S kim se Vaša djeca najviše druže? a) S Ircima. b) S Hrvatima. c) S pripadnicima drugih nacionalnosti. 62 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
29. Ako se druže s pripadnicima drugih nacionalnosti, navedite koje su: 30. Molimo Vas da odgovorite u kojoj se mjeri slažete s navedenim tvrdnjama: 1– Uopće se ne slažem. 2 - Ne slažem se. 3 - Niti se slažem, niti se ne slažem. 4 - Slažem se. 5 - U potpunosti se slažem. 1 2 3 4 5
1. Moja djeca moraju znati hrvatski jezik. 1 2 3 4 5 2. Moja se djeca najviše druže s Hrvatima jer tako rade na očuvanju hrvatskog jezika. 1 2 3 4 5 3. Moja se djeca najviše druže s Hrvatima jer je bitno u stranome svijetu održavati veze s 1 2 3 4 5 ljudima iz svoje zemlje. 4. Moja djeca žele govoriti hrvatski jezik. 1 2 3 4 5 5. Mojoj je djeci hrvatski jezik teži od 1 2 3 4 5 engleskoga. 6. Moja djeca više vole engleski nego hrvatski 1 2 3 4 5 jezik. 7. Potičem svoju djecu da se druže s Ircima 1 2 3 4 5 jer će tako brže i bolje naučiti engleski jezik. 8. Moja mi djeca pomažu s engleskim jezikom.
63 Škifić, S. ; Grbas, K.: JEZIČNA UPORABA I STAVOVI HRVATSKIH IMIGRANATA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 41-64
LANGUAGE USE AND ATTITUDES AMONG CROATIAN IMMIGRANTS IN IRELAND
Abstract Immigration in Ireland, including the Croatian one, has risen significantly in recent times. That is why in the last several years Ireland has been trying to find ways of ensuring the adequate cultural and linguistic integration of immigrants into Irish society. This paper deals with the language use and attitudes among Croatian immigrants in Ireland. The research that was conducted in the period from June to August 2019 included 82 Croatian immigrants in Ireland. It included the application of a questionnaire that consisted of four parts and that was filled out by the participants through the Facebook social network. The participants were asked questions connected to their emigration to Ireland. Most of the language-related questions included a reference to the English language, with a focus on specific aspects related to the process of learning, knowledge and use of English in different contexts. The results of the research suggest, among other things, that most participants have a positive attitude towards residing in Ireland and towards the English language. Most of them evaluated their current knowledge of English as better than average. Although the knowledge of English was not predominantly evaluated as crucial for finding employment in Ireland, still a significant number of participants evaluated it as relevant for their employment.
Key words: immigration policy, language policy, language use, language attitudes, Croatian immigrants, Ireland, the English language
64 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
UDK 355/359:811.163.42 Izvorni znanstveni rad Primljeno 28. travnja 2020. DOI: 10.38003/zrffs.13.7
Bernardina Petrović Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu HR–10000 Zagreb, Ivana Lučića 3 [email protected]
Dalibor Vrgoč Hrvatsko vojno učilište „Dr. Franjo Tuđman“ HR–10000 Zagreb, Ilica 256b [email protected]
JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARYTH TERMINOLOGY OF TWO GROUND- BREAKING 19 CENTURY DICTIONARIES
Abstract German-Illyrian dictionary (Nĕmačko-ilirski slovar The aim of this paper was to revisit and shed new light on the generallyGerman-Croatian accepted viewdictionary that ( theNĕmačko-hrvatski impact of rĕčnik ) by Ivan Mažuranić and Jakov Užarević of 1842 on Bogoslav Šulek’s ) of 1860 was decisive and indispensable in many aspects, nothing if not a fundamental dictionary in Šulek’s work. This research was undertaken to put to the test this assertion by investigating more in depth the military subcorpora of both dictionaries, especially bearing in mind Šulek being the founding father of Croatian military terminology. The primary goal was to excerpt Croatian military terminology from both dictionaries in order for them to be mutually juxtaposed and made subject to a combination of quantitative and qualitative research. In terms of quantitative outcomes, we tried to detect and register German headwords and their corresponding Croatian equivalents to the most comprehensive extent possible, having produced two parallel subcorpora. The results of the correlational analysis prompted us to re-evaluate the proportions of Mažuranić and Užarević’s influence on Šulek. In terms of qualitative results, the research primarily outlined the spectrumGerman-Illyrian of word-formation dictionary methods in both dictionaries and linguistic purism tendencies. In the final analysis, it can be reasonably assumed that Šulek did resort to the as one of his valuable sources but in all likelihood as an auxiliary one, let alone a fundamental one.
Key words: Croatian military terminology, Ivan Mažuranić, Jakov Užarević, Bogoslav Šulek, German-Illyrian dictionary, German-Croatian dictionary 1. Introduction 19 th Nĕmačko- ilirski century slovar (CroatianGerman-Illyrian lexicography dictionary was marked by two pivotal and remarkable bilingual dictionaries issued in a time span of less than two decades – ) by Ivan Mažuranić and Jakov Užarević 65 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Nĕmačko-hrvatski rĕčnik (German-Croatian dictionary of 1842 and ) by Bogoslav Šulek of 1860. Their fates were mutually interwoven, especially having in mind that the Šulek’s two-volume dictionary is deemed in Croatian literature to be lexically and conceptually influenced by its 1842 predecessor (Dukat 1937: 132; Vince 1990: 536). Amid the ongoing Croatian national revival, the approaching apex of the standardization process of the Croatian language and the galloping industrial, technical, technological and scientific progress Europewide, these two dictionaries marked a major watershed in the Croatian language revival. However, more than anything else, they played a role in filling the resulting terminological vacuum. With this paper we seek to investigate the scale of the military terminology recorded in both of them and contrast these two subcorpora in terms of numbers, equivalence and word-formation. It is a widely held view that Mažuranić and Užarević’s dictionary (henceforth named ‘MUR’) had set the stage for Šulek’s dictionary. Dukat (1937: 132) was nothing short of explicit when he declared their dictionary as one of “underpinnings upon which Šulek’s dictionary rests”. However, we specifically wish to investigate Šulek’s reliance on Mažuranić and Užarević’s lexis and terminological innovations. It is noteworthy mentioning that unlike many other1 disciplines and their corresponding terminology, linguistic identity symbolism is an inherent feature of military terminology. In Katičić’s typology of terminologies, military terminology (together with legal and state administration terminology) enjoys a rather unique status. Katičić classifies it under ‘official’, state-regulated terminology, sensitive to regime changes and strictly dependent on prescription (Katičić 1999: 302). Bearing this in mind, we cannot emphasize enough the merit of these two trailblazing dictionaries in the full affirmation of the Croatian language, scientific terminology- wise in particular. Few studies have attempted (Bičanić 2018) to analyse the impact of MUR on Šulek’s terminological repertoire, and none have regarding military terminology. Bičanić, in her analysis of religious terminology in both dictionaries, challenges the general view of Šulek having principally replicated MUR’s solutions or utilised its models of word-formation (Samardžija 2004: 80). By the same token, the aim of our research is to broaden current insight into Šulek’s reliance on MUR by juxtaposing the 2.respective Two landmarks military of terminology the 19th century and Croatian drawing lexicography the appropriate – theoretical inferences. and historical background
2.1. The pre-Šulek Šulek Nemacsko-Ilirski Rukoslovnik
Despite not being the first German-Croatian dictionary – by Rudolf Fröhlich (Veselić) of 1840 officially bears that title, lexicography historians consider it mediocre, below par where even the author himself labels it in the
1 Katičić (1999: 302) differentiates three types of terminologies: 1. official (military, legal and state administration) terminology, 2. scientific terminology, and 3. “cerebral” terminology. Katičić (1995: 21) recalls stirring up considerable controversy when he opposed claims that there was no such thing as Croatian military terminology, having in mind the terminology established by Šulek. 66 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
2 introduction as “rudis indigestaque moles” – Mažuranić and Užarević’s dictionary is indisputably the very first modern dictionary in the history of Croatian lexicography (Dukat 1937: 97; Samardžija 2004). This is meant with respect to its conception, writing system, orthography, lexis and volume. In terms of its writing system MUR was publicized as “the first dictionary with organic orthography”. After decades, even centuries, of non-uniform and varying writing systems utilized in Croatian lexicography, today’s Croatian language – with minorIlirsko modifications-nĕmačko-talianski – inherits mali rĕčnikthe standards as established in MUR in 1842. There were two more dictionary Rĕčnikendeavours ilirskoga in years i nĕmačkoga just after jezika MUR. jezika Josip Drobnić’s of 1846/1849 and Fröhlich’s revised edition of his aforementioned dictionary of 1853/1854. However, none of them had the potential to outclass MUR (Putanec 1992: 13–14). MUR was authored byviceroy Ivan Mažuranić (1814 – 1890) – one of the most prominent protagonists of the Croatian3 national revival, a poet, linguist, lawyer, politician and Ban of Croatia ( ) – together with his best man Jakov Užarević (1810 – 1881), an Osijek-born doctor who never went into medical practice but primarily undertook journalistic, translation and linguistic ventures (Živančević 1979: 392). Despite being nominally co-authored, the role and commitment of Ivan Mažuranić in authoring the dictionary was crucial and prevailing (Dukat 1937: 132; Živančević 1979: 396; Vince 1990). MUR comprises over 40,000 German entries correspondingly4 solved by multiple Croatian equivalents that the authors excerpted from previously published dictionaries, other Slavic languages (predominantly Czech, Russian and Slovene) and by creating numerous neologisms. With respect to neologisms, Gostl (1992: 129) directly correlates them to the critically acclaimed “modernity” of the dictionary. Furthermore, in times when the literary, technical, scientific and, generally, civilizational Croatian terminology was still in its infancy, MUR was the pioneering lexicographic deed to have addressed this pressing need. It is not presumptuous to assert that Mažuranić and Užarević had to develop the vast scientific terminology more or less from scratch. Dukat (1937: 95) in his cutting-edge study on MUR strivesOst to und mitigate West a handful of criticisms directed at Mažuranić and Užarević’s endeavours (primarily expressed by Aleksandar Andrić under the pseudonym “Philoslav” in magazine). Dukat especially challenges the criticism that the authors had neglected developing scientific terminology. He underlines that up until then people had not had at their disposal any technical terms, apart from some reserved for the most primitive peasant skills and craft. Therefore, alongside the sizeable proportion of general language presented in the dictionary,Metamorphoses terminological breakthroughs in various Dissertatio inauguralis medico-practica: De ictero 2 “A rough and unordered mass” (Ovid’s 1,7). 3 Užarević’s doctoral thesis on jaundice specifies his origins as “Užarević J. Slavonita Essekinensis”. th 4 Ljudevit Jonke (1965: 151–163) in his study exploring 19 century bohemisms in the Croatian časopislanguagedosljedan differentiatesnaslov threenježan wavesobrazovati of Czech wordsobred loanedobzor intookolnost Croatian.opseg MUR’spokus bohemismspovod predmet pertain prevagato the firstpoprsje wave.podneblje Some of bohemismsskromnost stupanj Jonke listedučinak stilluspjeh in useustav in standardzavod zbirka Croatian language are: , , , , , , , , , , Slownik, česko-, nĕmecký, , , , , , , , , . MUR’s authors in the introduction precisely among Russian and Slovene dictionaries name influential (1835 – 1839) by Josef Jakub Jungmann as one of top three dictionaries consulted.
67 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
scientific disciplines are rather prominent. That very lexical diversification prompted Vladoje Dukat to label it as “our very first modern dictionary” (Samardžija 2006: 52). Irrespective of some of its drawbacksNĕmačko-hrvatski (e.g. some awkward rĕčnik – neologisms) and the fact that due to its hefty price it was literally unobtainable for the larger public, MUR – together with its successor, Šulek’s remains a hallmark of modern Croatian lexicography (Vince 2002: 584, Frančić and Petrović 2016: 98). Ultimately, the MUR’s reputation was recognized beyond the Croatian borders – predominantly in Slavic journals and magazines (Prag, Warsaw), but German as well (Leipzig) – and by prominent figures of the Slavistic world of the time, Pavol Jozef Šafárik and Vatroslav Jagić to name but a few. Undoubtedly, MUR was published as an answer to “the compelling need because many learned Croats knew German lexis better than Croatian” (Katičić 2015: 42). When it comes to scientific terminology Gostl reasserts that none of the predecessors could measure up to MUR, Karadžić’s dictionary included (Gostl 1992: 129). Perhaps in more figurative terms of Vladoje Dukat (1937: 15) when reflecting5 on pre-MUR dictionaries: “even though having been published after 1800 they still – with their lacking fund of words – actually belong to Middle Ages, while M. introduces us into a new era”. The coryphaeus of Slavic studies, Vatroslav Jagić, admits that MUR indebted Slavic philology with “such a useful handbook for that time like no other in Serbian and Croatian literature and which is much more critical and better than Stulli’s dictionary” (Živančević 1979: 399). Finally, Vince reiterates earlier eulogies on its modernity underlining that MUR is “our first specimen of modern lexicography that had already been perfectly developed in other nations, but had not reached us up to that time” (Vince 1990: 252). With this paper we seek to specifically scrutinize its military terminology and Nĕmačko-hrvatskished more light on rĕčnik its imminent evolution by juxtaposing it to the terminology of Bogoslav Šulek – the founding father of Croatian military terminology – in his Foreword . Bearing in mind that MUR’s lexis is deemed in literature to have in a large degree influenced Šulek’s dictionary (Šulek himself in the admits to have a long way back been enlarging Mažuranić and Užarević’s repertoire), contrasting corpora of both in the field of military terminology becomes furthermore purposeful. Therefore, a due insight into Šulek’s dictionary, its genesis and the profound impact it exerted on the Croatian lexicography needs to be further portrayed.
5 Dukat’s abbreviation for MUR. 68 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Image 1. Subscription call for the German- Image 2. Subscription call for the German- 10 April 1841 10 April 1841 (cont.)
Illyrian Dictionary Illyrian Dictionary 2.2. The founding father of Croatian military terminology
Bogoslav Šulek (1816 – 1895), a Slovak-born polymath, publicist, philologist and above all else lexicographer, remains a colossal figure in Croatian scientific terminology in general (Frančić, Petrovićth 2016). Šulek’s 6 terminologicalNĕmačko- oeuvre ishrvatski immense, rĕčnik unparalleled in the 19 century and the growing body of literature hasHrvatsko-njemačko-talijanski acknowledged this, particularly rječnik over znanstvenoga the last decades. nazivlja Apart I i II from (1860) Šulek authored two more impressive terminologicalJugoslavenski works imenik– bilja (1874/1875) (Croatian-German-Italian Dictionary of Scientific Terminology) and (1879) (Yugoslav Glossary of Plants). However, one of his hallmarks is his outstanding merit for founding Croatian military terminology (Pranjković 1999, Horvat i Mihaljević 2019: 47). Croatia ( 8 In 1841, as fate would have it, 7the very firstNĕmačko-ilirski public text that slovar Šulek authored, as a 25- year old pressman-apprentice in the periodical sehnlich erwartetecf. Image deutsch-ilirische 3), was about theWörterbuch upcoming Mažuranić and Užarević’s , no less. In the article, Šulek jumps on the MUR anticipation bandwagon ( ) by heralding and publicizing its importance and innovativeness in contrast to previous dictionaries e.g. Stulli, Jambrešić or Karadžić among others (Fruk Bohuslaw 86 IlirischeFor instance, Literatur see more in Moguš Croatia1998. 7 Šulek here used as his pen-name. . Bohuslaw. In: , 18 May 1841, III, no. 40. 69 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
mehr Provinzial als Nazional 1998: 68–69). He criticizes MUR’s predecessors and their repertoire for being “more provincially than nationally oriented” ( endlose ortographische) and Verwirrung not arising) from the contemporary state of affairs in the language. Finally, Šulek also ascribes their unfitness to the “endless orthographic disorder” ( 9 they display. Announcingelche die the berühmtesten novelty of the Philologen writing system (z. B. Rask, put to Safarik use in u. MUR, A.) für Šulek die Vollkommensteevokes famous aller philologists europäischen Rasmus Rechtschreibungen Rask and Pavol erklärten Jozef Šafárik). speaking highly of that spelling ( keine neugeschmiedete, nur ihren Urhebern verständlicheInterestingly enough, Šulek applauds MUR for not having any “newly forged words understandable only tooder their doch originators” in dem Munde ( des Volkes fortleben ) but only those scattered in the dictionaries of old or “living in the mouth of the people” ( ). However, Dukat (1937: 106) justly expresses doubts about this and rather convincingly contests Šulek’s claim by listing words coined according to Czech, Russian and German models, and the foreign dictionaries they reached for.
Image 3. Šulek’s article announcing Mažuranić and Užarević’s dictionary (1841)
ć č š ž ĕ 9 In 1847 Vjekoslav Babukić, in hisnajslavniji letter to jezikoslovci Vuk Stefanović Karadžić, dismissing Karadžić’s suggestion to substitute Latin letters , , , , with Cyrillic letters, listed “Rask, Bopp, Keppen and Šafarik” as the “most glorious linguists” ( ) to have approved the Illyrian writing system (Babukić 1847: 71).
70 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
naprečac)10 In turmoil of 1848 the Croatian language was granted ‘diplomatic’ (official) status by law and subsequently abruptly ( introduced in state institutions and all spheres of public life. Consequently, a critical need for a bewildering array of scientific terms that needed establishment emerged. As presented before, that vacuum was filled to a degree in 1842 by MUR beyond question. Still, owing to rapid developments in all areas of human activities over two decades, the ever-growing terminological needs required immediate addressing for the full affirmation of11 the Croatian language to come about. Thus, after ten years of arduous work, in 1860, Šulek stepped in and produced a 70,000+ word, two-volume, bilingual dictionary. As Samardžija (2004: 136) argues, in order to reach a full spectrum of multifunctionality the Croatian languageForeword needed to fill in evident void zones – primarily in terms of terminology – and here Šulek’s contribution was unprecedented. Right in the very Šulek pays due homage to MUR admitting thatprvi itpokus was znanstvenogahis principal point nazivlja of departure).12 in terms of lexicography. Still, later in the text he labels his own work as “the first experiment of scientific terminology” ( Šulek precisely states terminological reasons for the endeavour he undertook since nobody up to him took up the work to produce a dictionary that would comprise “official and scientific terminology”. Inevitably, such a large-scale terminological undertaking could not have been realized flawlessly. When criticized, this was regularly on account of his neologisms. Many of those were greeted with derision (dubbed “šulekisms”) and unjustifiably and beyond measure attributed to Šulek. In fact, Šulek’s methodology of word retrieval and word- formation was identical throughout13 all his dictionaries. Chief sources and methods in order of precedence were: Croatian supradialects, dialects and vernaculars thanks to a network of contributors, several Croatian dictionaries, loanwords adapted from different Slavic languages (primarily Czech and Slovak, followed by Slovene, Russian and Old Church Slavonic) and coinage (Samardžijautekoh se drugim 2006: slavenskim54). Interestingly, jezikom, Šulek gdĕ inje uvĕkno uncertain nadjoh). terms asserted that he could always resort to other Slavic languages where he always found a right word ( Nĕmačko- hrvatski rĕčnik If we argue further for the terminological prestige and uniqueness of his , it needs to be noted that Šulek explicitly listed nothing less than twenty-one scientific disciplines and professions in the dictionary’s subject labels 10 Foreword
Šulek’s famed wording in the . Up until then Latin had been the official language. For the 11 status of the Latin language and, subsequently, moreover of the German language see more in Barić (2015: 21, 24). Indeed, Šulek’s intention was to produce in a short time a small-scale dictionary for beginners based on MUR. However, the writing stretched over almost ten years and resulted in a huge, two-volume, 12 1,700+ page dictionary. MUR was being published in stages (booklets)Croatian-German-Italian from 1853 until Dictionary 1860 when of Scientificthe complete Terminology dictionary saw the light of day (Frančić and Petrović 2016:98). Srpski rječnik It bears mentioning that Jonke (1965:133) traces in Šulek’s 13 (1874/1875) numerous solutionsForeword probably taken from of Vuk Stefanović Karadžić. This still had not made it Šulek’s basis for lexis. Šulek explicitly expresses his appreciation in the to a network of contributors for their vocabulary/terminology contributions: protopriest Nikola Begović, philologist Adam Dragosavljević, Major Mijat Sabljar, ethnographer Mijat Stojanović, Captain Ivan Trnski and church historian Mane Sladović. Dukat (1943) wrote an exhaustive study on the impact of Ivan Trnski on Šulek’s dictionaries.
71 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
mil. (militäriſch 14 table, the ) label included (cf. Image 4). Let us add, parenthetically,mil that subject labels were not envisioned in MUR’s conception. Samardžija (2004: 109) identifies only forty lexemes Deckungin the dictionary to bemerk. attributed label mil.. However, he infers that this is in line with the conception where a label was introduced only in polysemic entries e.g. s.v. ‘pokrivanje; ( ) sĕgurnost; ( ) zaštita, zaklonba’. On the other hand, Samardžija detects around 550 more Croatian lexemes that could be deemed military likewise. The authors of this article challenge this estimate suggesting a more differentiated approach whereby the results are far higher, both as to German entries and corresponding Croatian equivalents.
Image 4. Subject labels in Šulek’s (1860)
German-Croatian Dictionary 14 anatomy arithmetic art (of painting) astronomy bill-of-exchange law chemistry economy forestry geology geometry grammar heraldry law mathematics metallurgy Subjectminerology labelsmilitary as listed:mythology shipbuilding, viticulture, weaving., , , , , , , , , , , , , , , , , ,
72 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Finally, Šulek was bestowed the title of the founding father of Croatian military terminology on account15 of his tremendous accomplishments in translating approximately twenty Hungarian military manuals saturated with terminology in the period 1870–1876. Had he only developed the terminology established in his 1860 dictionary, even so it would have sufficed for establishing nothing less than the fundamental Croatian military terminology. Having introduced these two titanic dictionaries and their authors, we will seek to examine and contrast the Croatian military terminology in both of them, drawing attention to the proportions of its evolution in 20-years’ time and aiming to address 3.dimensions Methodological of the widely approach held view of Šulek’s reliance on Mažuranić and Užarević’s lexis.
Nĕmačko-ilirski slovar Nĕmačko-hrvatski rĕčnik The primary goal of the study was to excerpt Croatian military terminology both from (1842) and (1860) in order for them to be mutually juxtaposed and made subject to a combination of quantitative and qualitative research. In terms of quantitative outcomes, we tried to detect and16 register German headwords and their corresponding Croatian equivalents to the most comprehensive extent possible, having produced two parallel subcorpora. It is important to underline that the focus was on headwords (entries) only, not subheadword entries such as collocations, idioms, multi-word units etc. Bearing in mind the fact that MUR served Šulek as a lexical and conceptional underpinning, we contrasted the reached numbers and appropriately interpreted them. The results of the correlational analysis shed light on the proportions of MUR’s presumed influence on Šulek. As a preliminary step, we put to the test the volume of military terminologyMilitär-Schematismus registered desin both Österreichischen dictionaries by Kaiserthumes trying to find Croatian equivalents for names of ranks, units and duties as found in the official Austro-Hungarian17 handbook , published in 1839. This preliminary stage proved indicative of the overall results. After producing two parallel subcorpora, we contrasted the sheer size of both, regarding the number of German headwords and the number of Croatian equivalents. We further explored different mutual ratios: the number of overlapping German headwords, absolute overlap of Croatian equivalents and absolute disparity. These measurable results raised the question of Šulek mirroring MUR, which was discussed later in the paper. In terms of qualitative results, the research primarily outlined the versatility of word-formation methods in both dictionaries and linguistic purism tendencies. For reasons of space, a full discussion of all linguistic levels are beyond the scope of this research. The paper is organized as follows: introductory outlines, theoretical and historical 15 framework ofb the conducted research, methodology applied, juxtaposition of the 16 Vrgoč (2020 ) explores other notable and official pre-Šulek translations of military manuals into Croatian as yet not investigated. The Schematismus measurable results obtained from the research do not aspire to be exhaustive and integral, especially having in mind the interdisciplinaritySchematismus inherent to military terminology. 17 The is a handbook of all units of the army. It was published once per year starting about 1830 up to the World War I. The lists the unit, the location of the unit and the officers in this unit.
73 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
4.subcorpora Juxtaposing and MUR’s discussion, and Šulek’s and conclusion.military terminology – results and discussion
4.1. Preliminary stage
With regard to terminology, this paper corroborates the thesis accepted by Croatian linguists that Mažuranić and Užarević – in addition to excerpting terminology from the treasure of centuries-old tradition of Croatian lexicography – created a wealth of new terminology that did not exist before. ToMilitär-Schematismus illustrate the terminological des Österreichischen leap forward Kaiserthumesundertaken in this dictionary, we will list ranks, duties and units from an official 1839 Austrian-HungarianTable 1. Terms publicationfrom ( and corresponding ) and corresponding equivalents traced in MUR (cf. Table 1): Croatian equivalents found in MUR Militär-Schematismus Militär-Schematismus (1839) Němačko-ilirski slovar (1842) Feldmarſchall
Feldzeugmeister feldmaršal General der Cavallerie generao od/ artilerie Feldmarschall-Lieutenant / General-Major
General generalmajor Divisionär generao,/ general Brigadier
Oberst brigadĕr Oberstlieutenant obarstar Major podobarstar Hauptmann kapetanmajor Hauptleute / Capitän-Lieutenant / Rittmeister
Oberlieutenant kapetan konjanički/ Unterlieutenant
Officier podlajtnant Regiment oficir, častnik Infanterie(-Regiment) regement, regementa Kürassier(-Regiment) infanteria, pĕšadia, pĕšci Dragoner(-Regiment) oklopnik Husaren(-Regiment) dragun Chevaux-Legers(-Regiment) husar/
74 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Uhlanen(-Regiment) / Artillerie(-Regiment)
Bombardier(-Corps) artileria, topničtvo, oganj velji Bataillon bumbardĕr Commandant bataliun Regiments-Adjutant komandant, zapovĕdnik,/ čeonik
In a terminological sense the reliance on German terms as lexical templates is noticeable. However,oganj this privodni researchpuškomet also demonstratesokres oružnica the effortslišalac of vojnički the authorsuhoda to developuhodnik Croatianmotarna equivalents vojska vojnik by resorting potajni tĕlesnik to Croatianokas languagevučac stĕnj material.dvoboj Thus,ranar we findvojnički in MURgradobrana e.g.: toparnica naboj, , , , , , , , , , , , , , , , , … Krieg However, as a step furtherKrieg this = paper investigates Šulek’s terminological interventions and innovations in relation to MUR. Suffice it to say that just s.v. and its associated derivatives ( ), Šulek lists over 160 (!) German entries. If we would include also subheadword phrases, collocations, idioms and multi-word unitsMilitär- in Schematismusgeneral, this number could easily reach several thousand German lexemes solved by even more CroatianTable equivalents.2. Terms from For the sake of illustration, and corresponding we will repeat the table, but this time with equivalents from both dictionaries (cf. Table 2): Croatian equivalents found both in MUR and Šulek Militär-Schematismus Militär-Schematismus Němačko-ilirski slovar Nĕmačko-hrvatski rĕčnik (1839) (1842) (1860) Feldmarſchall
Feldzeugmeister feldmaršal glava vojske, maršal General der Cavallerie generao od/ artilerie general topništva/ Feldmarschall-Lieutenant /
General-Major podmaršal; vojni doglavnik General generalmajor glavni četnik, generalmajor Divisionär generao,/ general glavnik, general, djenerao Brigadier divizioner Oberst brigadĕr brigadir Oberstlieutenant obarstar pukovnik, obrstar Major podobarstar podpukovnik Hauptmann kapetanmajor četnik, major Hauptleute / satnik, kapetan Capitän-Lieutenant / satnici, kapetani Rittmeister podsatnik Oberlieutenant kapetan konjanički/ konj(an)ički satnik, kapetan Unterlieutenant nadporučnik, obrlaćman podlajtnant podporučnik, untrlaćman
75 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Officier
Regiment oficir, častnik častnik pukovina, puk, regimenta, Infanterie(-Regiment) regement, regementa regementa pĕšadia; pĕšaci / pĕšačka Kürassier(-Regiment) infanteria, pĕšadia, pĕšci pukovina (regimenta) oklopnik / oklopnička pukovina Dragoner(-Regiment) oklopnik (regimenta) dragun / dragunska pukovina, Husaren(-Regiment) dragun regimenta Chevaux-Legers(-Regiment) husar/ husar / husarska pukovina Uhlanen(-Regiment) / brzo-konjanik Artillerie(-Regiment) ulan / ulanska pukovina Bombardier(-Corps) artileria, topničtvo, oganj velji topništvo / topnička pukovina Bataillon bumbardĕr kumbaraš, kumbaradžija Commandant bataliun četa, tisućina, bataliun komandant, zapovĕdnik, Regiments-Adjutant / zapovĕdnik čeonik pukovinski (regimentski) pobočnik First thing that is noticeable is Šulek having addressed the gaps with newly introduced terms. For every German entry, bar one, Šulek provided a Croatian equivalent. GeneralSecond, unlike MažuranićGeneral-Major and Užarević, Šulek almostUnterlieutenant strictly endeavoured to trace orChevaux-Leger coin a term relying on Croatian language material, alongside the loaned word: = glavnik, Divisionär = glavni četnik, Brigadier = = podporučnik,18 = brzo-konjanik. Seldom, he fell short and mirrored the German 4.2.model Quantitative in the transfer results only: of the juxtaposition = divizionar, brigadir.
As underlined before, the excerption focused both on German headwords and Croatian equivalents that the authors of both dictionaries provided (subheadword collocations, idioms, multiword units excluded). Even so, the reached numbers are quite impressive and indicative. In total, both dictionaries together, as excerpted, record 1,633 headwords related to military domain. Out of this, MUR records 504 headwords, whereas Šulek’s figures are over twice as high i.e. 1,129 (124% higher). The sheer volume of Šulek’s military terminology when compared to MUR would seem to suggest that Šulek did not merely reproduce Mažuranić and Užarević’s lexis (cf. Image 5).
18 dundarnik as a brigadir a). When establishing Croatian military terminology in early 1870’s, Šulek introduced substitute for but it did not take root (Vrgoč 2020
76 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Image 5. Military terminology in MUR and Šulek – quantitative data
The steps that followed targeted the issues of various overlapping. 1. When contrasted, Šulek comprises all of MUR’s German headwords, bar 31. In other words, 473 of MUR’s headwords can be located as headwords in Šulek’s dictionary as well. The remaining 656 headwords (out of 1,129) can be found in Šulek only. In terms of percentage, 93.8% of MUR’s military terminology is traceable in Šulek. However, as we will demonstrate, this still does not substantiate utterly the thesis of MUR’s decisive role in Šulek’s terminology, if at all (cf. Image 6).
Image 6. Overlap between MUR and Šulek
2. The subcorpus of 473 overlapping German headwords needs to be further explored. Since the centrepiece of the research was to investigate Šulek mirroring MUR’s lexis, the further scope of the research was twofold. First, the aim was to establish in the subcorpora of the overlapping German headwords number of those with absolute overlap of Croatian equivalents. More precisely, we wanted to observe
77 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
the absolute parity68 or mirroring of Croatian solutionsabsolute between theoverlap two dictionaries – neither a term less nor a term more (cf. Image 7 and Image 8). The results were the following: only German 14.3% headwords manifested an in terms of Croatian equivalents. In the context of 473 shared German headwords this means that Šulek had solved exactly the same as MUR did. Beforeparvi showing hitac/ prvi the listhitac in ordiaits entirety/ordija (cf.vojničtvo Table 3)/vojništvo it needs tovojska be clarified narodna that / narodna orthographic vojska and word- order discrepancies were disregardednasarnutje as a/ nasrtnon-overlapobsadstvo criteria/obsadnja (e.g. puška lovica/ (puška-lovnica, , , ), whereas word-formation approaches ( , , ) were treated as different terms in this research:
Image 7. Example from MUR and
Kriegsheer Kriegsheld
Image 8. Example from Šulek and
Table 3. Absolute overlap betweenKriegsheer MUR andKriegsheld Šulek
German headword Němačko-ilirski slovar (1842) Nĕmačko-hrvatski rĕčnik (1860) Abfeuerung Admiral okres, pucanje okres, pucanje Anführerin admiral, vojvoda pomorski pomorski vojvoda, admiral Anschuß vodja, čelovodja, zapovĕdnica, glava vodja, čelovodja, zapovĕdnica, glava Auskundschafter parvi hitac prvi hitac Befehlswort uhoda, uvoda, uhodnik uhoda (uvoda), uhodnik Baleſter zapovĕd zapovĕd Belagerte samostrĕl samostrĕl Belagerungsarmee obsĕdjenik, obsadjenik obsadjenik, obsĕdjenik Brigade obsadna vojska obsadna vojska Brigadier brigada brigada Büchſe brigadĕr brigadir Büchſenmacher puška puška Büchſenſchaft puškar puškar Büchſenſchuß kundak, okas okas, kundak Cadet hitac; puškomet hitac; puškomet Carabinier kadet kadet Degen karabinar karabinar Docht spada, vučac vučac, spada Dragoner stĕnj, fitilj stĕnj, fitilj Feldwebel dragun dragun Flinte stražmeštar stražmeštar puška puška
78 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Flintenſchuh Generalin tok (od puške) tok od puške Gewehr Flinte generalica generalica Gewehrhändler oružje, puška oružje; ( ) puška Heerpauke oružar oružar Heerſchaar talambas talambas Helmbinde četa četa Kanone sveza od kacige sveza od kacige Kanonieren top top Kriegend pucat iz topovah pucati iz topovah Kriegsgericht vojujuć, ratujuć ratujući, vojujući Kriegsheer vojni sud vojni sud Kriegsheld vojska, ordia vojska, ordija* Kundſchafter junak junak Küraſſier uhoda, špiun uhoda, špiun Landmilitz oklopnik oklopnik Obergewehr vojska narodna narodna vojska Panzer puška; kopje puška; koplje Parade (mil. pancier; oklop oklop, pancier Pickelhaube parada ) parada Rückzug (mil. kaciga kaciga Schlachtordnung uzmak; uzmicanje ) uzmak, uzmicanje Schrotbüchſe bojni red bojni red Soldatenweſen ptičarica (puška) (puška-)ptičarica Späher vojničtvo, vojačtvo vojništvo, vojaštvo Spion špia; spiun; uhoda, uhodnik uhoda, uhodnik, špiun, špia Spioniren špiun, špia, uhoda, uhodnik uhoda, uhodnik, špijun, špija Streifpartei špiuniti, špiati, uhoditi uhoditi, špijuniti, špijati Streitwagen četa četa Stück (Kanone bojna kola bojna kola Stückgießer ) top top Stückgießerei topar topar Stückpforte toparnica toparnica Stückwiſcher puškarica, puškarnica (od broda bojnoga) puškarica, puškarnica (u broda) Stürmer čistilica topovska čistilica topovska Sturmhaube jurišnik jurišnik Taktik kaciga kaciga Truppe (mil ratoznanstvo, taktika ratoznanstvo, taktika Unterfeldherr četa .) četa Wache (mil. podvojvoda podvojvoda Wachgeld straža ) straža Wachhaus stražarina stražarina Wachmeiſter stražara stražara Wächterin stražmeštar (u konjikah) stražmeštar Waffen stražarica, stražanka; čuvarica stražarica, stražanka; čuvarica Wehr, Wehre Waffen oružje oružje obrana, oružje obrana; ( ) oružje
The second point of consideration was to investigate the absolute disparity of
79 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Croatian solutions between the two dictionaries in the subcorpus of 473 overlapping German headwords. Let us illustrate this graphically with several examples from the following reproduction images (cf. Images 9–12):
Image 9. Example from MUR
Cadettenſchule
Image 10. Example from Šulek
Cadettenſchule
Image 11. Example from MUR Batterie
Image 12. Example from Šulek Batterie
absolute disparity Afterin 136 the excerption the results were the following: when the Croatian equivalents were contrasted to MUR’s Croatian solutions, an 28.7% was recorded Šulek’s Germanutterly headwordsdifferent (cf. Table 4). In other words, within the overall inamount its entirety: of 473 overlapping German headwords, of Šulek’s Croatian equivalents are Table 4. Absolute than disparity MUR’s between equivalents. MUR and HereŠulek we provide the list
Nĕmačko-hrvatski rĕčnik German headword Němačko-ilirski slovar (1842) (1860) Abkriegen Admiralsflagge ratom osvojiti, oteti, otimati izvojštiti Admiralſchiff stĕg admiralski pomorsko-vojvodska zastava Angriffskrieg brod, korablja admiralska vojvodski brod Angriffsweiſe udarni rat navalan rat Aushub udarno navalno, napadice Bannerherr popis, kupljenje (vojnikah) jedan stav vojnikah stĕgonoša; zastavnik, barjaktar stĕgovnik
80 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Kanonenreihe) niz electriſche Batterie topovnica; ( am Gewehr topovah; bojnica; ( –), bateria bojnica munjevna; ( ), Befeſtigung ognjilo,(mil kresalo, čarak, kašiluk, Bekrieger čakmak meteriz, šanac .) ogradba, obkop Belagerungsgeſshütz neprijatelj, protivnik, zavojštitelj vojštitelj obsadni, veliki topovi, obsadni, Belagerungswerke hrvajući topovi Birſchrohr velji oganj obsadne zabrane obsadni opkopi Bombarde puška lovica (puška-)lovnica, šešana, štuc Bombardier bumbarda kumbara, lubarda Bombardiren bumbardĕr kumbaraš, kumbaradžija Cadetenhaus bumbami pucati, biti, harvati pucarati, kumbarati, kumbarami (Cadetenſchule) bumbami paliti, bombardovati škola, škula, učionica, akademia Caliber kadetnica Calibermäßig vojnička kalibar ušće Calibriren kalibrovan prema ušću Centurie kalibrovati mĕriti zrna (taneta) stotina; centuria (u starih Contingent satnija Dürchſetzen Rimljanah) (mil pripadak, pripad dopadak, dotičak Ehrenwache proći, preći .) predrĕti Einbruch (der Decke straža od časti počastna straža Fahnenwache usarnutje, navala (neprijateljska) ) provala, prolom Fahnenjunker straža od tabora zastavna straža Feldartillerie podbarjaktar zastavnik; barjaktar Feldbäcker artileria, topničtvo taborsko bojno topništvo Feldbett pekar taborski vojnički pekar Feldgeräth (mil postelja taborska vojnička postelja Feldgeſchrei Losung) ratni znak pratež, partljaga vojnička .) bojna sprava, prtljaga Feldküche vika, buka vojnička bojna vika; ( Feldmarſchall kuhinja taborska bojna i. ratna kuhinja Feldprediger feldmaršal glava vojske, maršal Feldſcherer duhovnik taborski vojnički duhovnik Feldſstück (mil felćer, felčar, ranar vojnički vojnički vidar; vidar Feldwache top .) laki top, šiba Feldzeichen straža od tabora bojna i. taborska straža Feldzeugmeister znak, znamen vojnički bojni znak Feldzug generao od artilerie general topništva Feuerwerker (mil vojska, pohod vojnica, vojna Flaggenſschiff topnik; ognjanik .) ognjar Flügeladjutant brod barjaktarski brod-zastavnjak, stĕgonosni brod Freibataillon pomoćnik taborski pobočnik, priručnik Ganeralität / Generalat bataliun dobrovoljski dobrovoljačka, samovoljačka četa Garde (Š) generalstvo glavništvo, djeneralija, generalat Gardiſt Nationalgardiſt garda, gvardia straža Gewehrprobe gardista stražanin ſ. Hauptwall proba, provanje puške ogledanje, kušanje puške glavni šanac velik obkop 81 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Heerbann Heergeräth poziv na vojsku narodni ustanak Hinterglied (mil pratež, pàrtljaga vojnička vojna sprava Hornwerk (mil vàrsta zadnja .) stražnji niz Insurgent rogalj (na tvàrdji) .) rogovje Invalide insurgent buntovnik Invalidenhaus invalid, nemoćnik nemoćni vojnik, nemoćnjak Kanonenſchuß kuća invalidska vojnička nemoćnica Kreuzzug hitac od topa topomet Kriegscaſſe križoboj, kàrstoboj, vojna sveta vojnica za krst, križarska vojna Kriegserklärung kasa, hazna vojnička vojna pĕneznica Kriegsflotte objavljenje rata navĕštaj, objava rata Kriegsgebrauch flota vojna vojno brodovlje Kriegskunſt običaj vojni ratna poraba; ratni običaj vojna i ratnaratna nauka; varka nauka o Kriegsliſt nauka od rata, taktika Kriegsmacht ratovanju varka vojna Kriegsrüſtung priprava k ratu sila bojna vojna sila Kriegsſchiff sprema na rat; oružanje Kriegsſteuer bojni brod vojni, ratni brod, ladjabojnica Kriegszucht harač, namet bojni ratni porez, ratni namet Landsknecht nauka vojna; red vojnički ratni poredak, vojni zapt Landſturm (mil pĕšak, vojnik, soldat vojak Landwehr narodna insurekcia .) narodni ustanak Leitfeuer vojska narodna domobrana; domobranstvo Luftſchiffer trag od baruta; oganj privodni bĕgući oganj, pobula Marſch brodar povĕtarni zrakoplovac Marſchall marš, put (Haushofmeisterhodja, hoda ) domovnik, maršal Marſchfertig maršal Marſchiren spravan na marš spreman na pohod, put Miliƺ marširati, putovati, ići ići, hoditi, marširati Mitteltreffen vojska, vojstvo narodna vojska Oberoffizier srĕdnja vojska, sàrce od vojske srĕda Oberſtlieutenant viši oficir nadčastnik Panzerhemd podobàrstar podpukovnik Patrolle, Patrulle gvozdena, ljuskava košulja željezna košulja Piſtole patrola, straža obhodja, oblaz; oblaznica, patrola Placken (mil pistola mala puška, pištolja, pištolj Protznagel neuredno pucati, praskati .) pucarati Quartiermeiſter klin (u kolah topovskih) topovski svornjak Rebell meštar od kvartira stanoredja, kvartirmajstor Regimentsfeldſcheer odpadnik, puntar, bunovnik odmetnik pukovinski (regimentski) Regimentsquartiermeiſter felćer, felčar regementski stanoredja pukovinski (regimentski) Regimentstambour regementski meštar od kvartirah Reservecorps reserva stanoredja regementski bubnjar glavni bubnjar Rottenweiſe zastava, zapleće Rottmeiſter na čete četimice; na povorke kaplar, tĕlesnik desetnik 82 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Runde, Rundwache (bei den Soldaten (mil Schlachtpferd ) runda .) oblaz, okolka; dozor Schleuder (mil bojni konj, konj od boja konj od mejdana Schützenhaus praća .) samostrĕl Seeoffizier nišanište, strĕlište streljana Soldatenfrau pomorski oficir pomorski častnik vojnikovica; vojnikova, vojnička Soldatenleben soldačka žena Stabsoffizier žena život soldački vojnovanje, vojnikovanje Stabsquartier oficir od štapa, štapski oficir poglaviti(des Heeres častnik, štapski častnik Stellung štapski kvartir poglaviti stan; stol ( ) položaj; razpologa, Stellvertreter razredjenje; položenje; posada mil Streichlinie naredjaj; smĕštaj namĕstnik .) zamĕnik Streitart linia od obrane bočnica Stückgut sĕkira bojna braduša, nadžak* Stückjunker tuč (za topove) topovina Stückknecht pomoćnik od artilerie topnički kadet Stückpferd sluga, momak od artilerie vozač topa Sturmbock konj od artilerie topovski konj Sturmdach ovan (bojni) zidoder Tzako Unter Abfeuerung der kornjača (bojna) bojna željvina Kanonen čaka, klobuk (vojnički) čakov Unterlieutenant pri pucnjavi, gromu topovah uz grmljavinu topovah Urlaub podlajtnant podporučnik, untrlaćman Vorderglied (mil.) prva vrsta odpust dopust, dopustica Vortrab prednja vàrsta Wachparade prĕdnja straža prednja četa, predvoj Wachſchiff parada (stražna) ogled straže Wachtthurm stražni brod, brod od straže ladja-stražarica; brod-stražar Wächterhäuschen stražni turan, toranj od straže straževica, karaula* Waffenſchmied stražarnica stražnica, čuvarnica Waffenſchmiede kovač od oružja oružar Waffenſtillſtand kovačnica, viganj, fabrika od oružja oružarnica prestaja od oružja, sustava bojna, Waffenträger primirje, umir, uvĕrica, mirno Wehrgeräth premirje štitnik štitonoša Wehrſtand sprava od obrane branila Werbehaus stališ vojnički vojinstvo, vojništvo Werbekreis kuća od zapisivanja vojnikah snubionica Werbeplatz kotar od zapisivanja vojnikah snubilište; vojnički srez Werber (Soldaten mĕsto od zapisivanja vojnikah vojno kupilište Zeughaus zapisivalac (vojnikah) -) kupivojska oružnica; oružište oružana
Graphically illustrated, here are the proportions of overlaps between MUR and Šulek (Image 13):
83 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Image 13. Extended analysis of overlap between MUR and Šulek
4.3. Qualitative results of the juxtaposition – word-formation
Even though measurable results are rather indicative and revealing, the qualitative results can furthermore contribute to the overall picture of Šulek’s presumed dependence on MUR. As a result of research, we will give a general panorama of various word-formation hallmarks. The most striking observation to emerge from the general overview when comparing the two dictionaries is the profusion ofrifle Šulek’spušk lexis,: puška and (Schießgewehr) consequently thepušk abundancear (Schütze) of word-formationpuškara (Gewehrkammer) patterns. Sufficepušk toarica list all (Stückpforte) the terms registeredpuškarnica by Šulek(Schießfenſter, deriving from Schießſcharte) the Croatianpuško morphemebat (Stockflinte) for a , puškomet (Büchſenſchuß), puškonoša (Büchſenſpanner), puškovnica, (Gewehrſchrank) , puškovnik (Büchſenwärter) puškovrt (Büchſenbohrer), puška-krvnica, (Mordgewehr) puška-, ptičarica (Schrotbüchſe), 19 , , , , , etc. bateria meteriz šanac kalibarIndeed, Šulek,garda alongsidegvardia insurgent a plethora of Croatian solutions, registers internationalisms and loan-words as well, but not as nearly much as MUR does ( barut, džebana, , džida ,karaula , katana, konak…).mejdan Moreover,nadžak Šulek nišanoften signalsordija aspuščana less appropriate balota some loan-words – in most cases Turcisms – with an asterisk (e.g. *, *, 19 in extenso *, *, *, *, , *, *, *, *, Jonke (1965:143–150) elaborated on the productivity of Šulek’s affixes and his preferences thereof. 84 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92 tane ba ice 20 -ište je -met nad- pra- *). Beside various affixes that Šulek propagated (- , strĕlba; - , četimice; , snubilište; - , brodovlje; , topomet; , nadčastnik;linia od obrane, pravojvoda), bočnicahe also sparedbrodar no effort povĕtarni to synthetize azrakoplovac concept into a singlesprava word od obrane or at least into abranila closed or hitac hyphenated od topa compoundtopomet wheneverstražni possible: turan straževica (MUR) – soldačka (Š), žena vojnikovica (MUR) – bojni brod (Š), ladjabojnica (MUR)vojska – narodna (Š), domobrana (MUR)domobranstvo – (Š),. (MUR) – (Š), (MUR) – (Š), (MUR) – (Š), (MUR) – , Finally, all these results lend support to conclusions reached by Mihaljević (2015: 37) and Hudeček & Mihaljević (2019: 5) that Šulek was a modern lexicographer, an avant-garde scientist who first deliberated Croatianth scientific terminology and what were to become terminological principles in the 20 century. Beyond all doubt MUR was a trailblazing dictionaryZagreb in philologicalmany aspects, school particularly21 in terms of word-formation, neologisms and orthography. Both dictionaries are philologically deeply rooted in the tenets of the , which propagated unlocking and reinvigorating all the formation potentials of the Croatian language, among other things. This is also manifested in the purist leanings obvious in both dictionaries. On account of these two features Šulek’s workth provoked considerable academic controversy thatdvobojnik was protracted (Duellant intogradobrana the 20 century(Garniſon as motarnawell. In termsvojska of(Beobachtungsarmee addressing the terminologicalognjanik (Feuerwerker needs, MUR setpuškarac pioneering (Blänker and tĕlesnikcutting-edge (Corporal standardstoparnica for the time (Stückgießerei e.g. uhodnik (Spion), ), ), ), ), ), ), ). Still, Šulek in his dictionary exploits the formation potentials of the Croatian language to the utmost. When juxtaposed Tableto MUR’s 5. Word solutions formation (cf. in Table MUR and5), itŠulek is apparent juxtaposed that in many cases Šulek pursued his own word-formation preferences, innovations and ideas: German headword Němačko-ilirski slovar (1842) Nĕmačko-hrvatski rĕčnik (1860) Angriff nasrt
Arsenal nasrnutje Befeſtigung oružnica (mil oružana Belagerungskunſt meteriz, šanac .) ogradba, obkop Caliber obsadstvo obsadnja Feuerwerker kalibar (milušće Hinrichtung ognjanik .) ognjar Hornwerk pogubljenje (milpoguba Kanonenſchuß rogalj (na tvàrdji) .) rogovje Kriegsflotte hitac od topa topomet Kriegsweſen flota vojna vojno brodovlje rat, poslovi bojni vojništvo 20 -ice 21 Dukat (1943:25) in his exhaustive study on Ivan Trnski’sZagreb role philological in Šulek’s schoolwork .detects adverbial suffix as one of Trnski’s interventions. Šulek was one of the most prominent figures of the 85 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Landwehr
Luftſchiffer vojska narodna domobrana; domobranstvo Schießen brodar povĕtarni zrakoplovac Streichlinie strĕljanje strĕlba Stückgut linia od obrane bočnica Sturmbock tuč (za topove) topovina Truppweiſe ovan (bojni) zidoder Urlaub na čete četimice Wachſchiff odpust dopust, dopustica Waffenſchmied stražni brod, brod od straže ladja-stražarica; brod-stražar Waffenträger kovač od oružja oružar Wehrgeräth štitnik štitonoša Wehrſtand sprava od obrane branila Werbekreis stališ vojnički vojinstvo, vojništvo Werbeplatz kotar od zapisivanja vojnikah snubilište; vojnički srez Werber mĕsto od zapisivanja vojnikah (Soldatenvojno kupilište Zeughaus zapisivalac (vojnikah) -) kupivojska oružnica; oružište oružana Slovar. Taking all of this taken into account paints a broader portrait of Šulek presumably having only enlarged or updated Mažuranić and Užarević’s 4.4. Discussion
Nĕmačko-hrvatski rĕčnik The aim of this paper was to revisit the generally accepted view that MUR’s impact on Šulek’s was decisive and indispensable in many aspects, nothing short of a fundamental dictionary for Šulek. We undertook this research to put to the test this assertion by investigating it more in depth on the military subcorpora ofsine-qua-non both dictionaries. outnumbers MUR in The measurable results reached in this paper considerably call into question MUR enjoying the status for Šulek. First of all, Šulek so many respects. The sheer volume of his German headwords and corresponding Croatian equivalents in military domain (>2x) is indicative enough. Šulek records 1,129, while MUR recordsoverlap 504 German with MUR headwords only in with473 cases 1,683 and 896 Croatian 656equivalents, respectively. Theexclusively remarkable Šulek’s result is interventions that German headwords in Šulek (not Croatian equivalents) . The upshot is that German headwords are . If we would count subheadword entries – such as collocations, idioms and multi-word units – the numbers would reach several thousand solutions predominantly in Šulek’s favour. However, the most revealing results emerged when we looked into the Croatian equivalents.Nĕmačko-ilirski slovar Nĕmačko-hrvatski rĕčnik Bearing in mind the commonly assumed view, we had expected a manifold overlap between and , in the domain of military terminology as well. Yet contrary to expectations, this research traced 86 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92 only 68 absolute overlap 136 absolute disparity cases of when269 analysing Croatian equivalents of German partialheadwords. overlap Furthermore, we located German headwords with in Croatian equivalents. In German headwords, we registered a , that is Šulek alongside his own numerous equivalents listed terms that could be traced in MUR as well. Needless to say, Šulek frequently provided a myriad of solutions for a German headword, unlike MUR, which usually provided one or two equivalents. When discussing the lexis overlap between the two dictionaries it is absolutely impossible to infer whether Šulek almost twenty years later merely adopted MUR’s solutionsNĕmačko-ilirski or whether slovar these wereNĕmačko-hrvatski already fully rĕčnik fledged – words at the time Šulek documented them. Initial observations had suggested that there was a link between ratiosand percentages Šulek’sespecially prevailing in terms originalityof conception, orthography, openness to neologisms and word-formation patterns. Nonetheless, the mutual and suggested in compiling the dictionary, at least as far as military terminology is concerned. On the subject of terminology, it was interesting to investigate the range of neologisms, word-formation models, innovativeness and, subsequently, similitude between the two. The results collected from the subcorpora support the idea that Šulek exploited the word-formation potentials of the Croatian language to the utmost, even at the expense of acceptability of some of them. Finally, yet importantly, it must be borne in mind that Šulek undertook all of his terminological work racing against time trying to address immediate and immense terminological 5.demands Conclusion that could no longer be postponed (Jonke 1965: 146).
The purpose of thisNĕmačko-ilirski research was slovar principally (German-Illyrian twofold: Dictionary 1. To investigateNĕmačko-hrvatski and determine rĕčnik the (German-Croatian volume of military Dictionary terminology both in Mažuranić and Užarević’s ) and Bogoslav Šulek’s ) and, 2. To juxtapose the obtained subcorpora and, subsequently, given the quantitative and qualitative results to revisit the widely held view of Šulek’s considerable reliance on Mažuranić and Užarević’s dictionary. From a general vantage point Šulek was unquestionably inspired by Mažuranić and Užarević’s dictionary, whether in terms of conception, orthography, stance on neologisms, word-formation and linguistic purism. On top of that, Šulek himself admits to have been enlarging MUR for years (Šulek 1860: VII). Yet bearing in mind his monumental merit for Croatian scientific terminology, especially military terminology, we found it appropriate to investigate the dimensions of Šulek’s possible diverging from MUR’s solutions and word-formation models. The results reached 58% are more) cannot than be indicative found in and MUR convincing. Šulek’s repertoire outnumbers MUR in so many aspects. First, over half of Šulek’s German headwords related to military ( . Second, in the remaining segment overlappinga minor number with MUR, of absoluteCroatian overlapsequivalents (14.3% were of the chief concern in order to analyse the dimensions of Šulek replicating MUR’s solutions. The research reveals only ) and as much as double
87 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
absolute disparities (28.7% the number of Discussion ). The rest manifests a partial overlap, meaning that in the abundance of Šulek’s equivalents some of them are identical to those in MUR. As stated in the , it is hard to discern Šulek’s methodology in this case: whether he, almost twenty years later, merely adopted MUR’s solutions or whether these were already fully fledged words at the time Šulek documented them. To sum up, contraryqualitative to what resultswould generally be expected, thefurther correlated endorse numbers suggest a considerable discordance in the overlap between the twodid dictionaries. not simply Turningreplicate to and the upgrade of the research, they the standpoint according to which there is a good probability that Šulek MUR’s terminological solutions and innovations. In essence, the array of Šulek’s word-formation patterns and avant-garde terminological insights outperform MUR likewise. Taken together, this is in good agreement with Markus’s argument that Šulek “first intended to expand the dictionary of Mažuranić and Užarević, but eventually wrote a correlatenew, significantly favourably more extensive dictionary” (Markus 2008: 177). Furthermore, this research proved to with recent findings by Petra Bičanić (Bičanić 2018) who drew similar conclusions investigating religious terminology in both dictionaries. Thus, substantiated by our quantifiable data and qualitative juxtaposition results, we are of the opinion thatŠulek Šulek did had resort not tomerely MUR replicatedas one of his or valuableimproved sources Mažuranić and Užarević’s lexicalauxiliary repertoire, one nor did he just enlarge their dictionary. It can be reasonably assumed that but in all likelihood as an . Šulek’s well- fundamentallyarticulated and ramifiedproduced methodology a new dictionary of producing dictionaries and his reliance on manifold sources and contributors has further strengthened our conviction that he . Future studies on the current topic are therefore welcomed in order to establish a comprehensive outlook on Šulek relying on MUR. However, Mažuranić and Užarević’s dictionary undeniably remains a pioneering and trailblazing dictionary in the history of Croatian lexicography, especially considering its conception, approach to language planning and word-formation. These are the Referencesareas where it definitely parallels Šulek’s strategy of dictionary-making.
Kolo Babukić, V. 1847.Sakralno “Prijateljski nazivlje dopisi u dvojezičniku o pravopisu Deutsch-Illyrisches ćirilskimi i latinskimi Wörterbuch pismeni / Njěmačko-ilirskimedju Vukom Stefanov. slovar (1842)Karadžićem Ivana i MažuranićaVěkoslavom i Babukićem”. Jakova Užarevića , 4, 69–85. Bičanić, P. 2018. RAD JAZU . Master’s thesis. Zagreb: Faculty of humanities and social sciences. Ljetopis JAZU Dukat, V. 1937. “Rječnik Mažuranića i Užarevića”. , 115, 83–132. Dukat, V. 1938. “Crtice o Šulekovu njemačko-hrvatskomRAD HAZU rječniku”. , 52, 209–214. Dukat, V. 1943. “Ivan Trnski i Šulekovi rječnici”. , 277, 1–64. Bogoslav Frančić,Šulek: A.; Petrović,a jeho filologické B. 2016. dílo “Osobna = i njegov imena filološki u Nĕmačko-hrvatskomerad: kolektivní monografie rĕčniku (pp. (1860.) Bogoslava Šuleka”. In Pavel Krejči, Elena Krejčova (eds.),
88 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
95–106). Brno: Česká Zbornikasociace sa slavistů savjetovanja – Ústav o Bogoslavuslavistiky FFŠuleku MU. Fruk, M. 1998. “Bogoslav Šulek kao suradnik Županove CROATIJE (1839 – 1842)”. In Milan Moguš (ed.), (pp. 67–73). Zagreb: HAZU. Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža Gostl, I.134. 1992. “Istraživanja Vladoja Dukata na području hrvatske filologije, književne povijesti i anglistike”. Zadarska smotra:, 2, 99– Časopis za kulturu znanost i umjetnost Horvat, M.; Mihaljević, M. 2019. “Život i djelo Bogoslava Šuleka”. , LXVIII, 1–3, 46–62. Hudeček,Zbornik L.; Mihaljević, radova s međunarodnogaM. 2019. “Kako normativnu znanstvenog preporuku skupa Hrvatskoga donosi terminolog, društva za primijenjenua kako standardolog?” lingvistiku održanoga In Mihaela od Matešić, 3. do 5. svibnja Anastazija 2018. Vlastelić, Jezik i um (eds.), (pp.
Književni jezik u teoriji i praksi 3–30). Zagreb: Srednja Europa. Jezik Jonke, Lj. 1965. . Zagreb: Znanje. Katičić, R. 1995.Norme “Hrvatski i normiranje jezik u svijetu”. hrvatskoga standardnoga, 43, 1, 15–23. jezika Katičić, R. 1999. “Načela standardnosti hrvatskoga jezika”. In Marko Samardžija (ed.), (pp. 295–307). Zagreb: Matica hrvatska. Povijest Katičić,hrvatskoga R. 2015. “Hrvatski jezika. 4. knjiga:jezik od 19. narodnoga stoljeće preporoda do kraja 19. stoljeća”. In Ante Bičanić,Bogoslav Josip Lisac, Šulek Ivo (1816. Pranjković, – 1895.) Marko i njegovo Samardžija doba (eds.), . Zagreb: Croatica. Markus, T. 2008. . Zagreb: CroatianHrvatski jezikInstitute of History. Mihaljević, M. 2015. “TkoZbornik su sebirad,o Bogoslavu svjećanin, Šuleku: lakokrvnik zbornik radova i ljudomil?” sa znanstvenoga skupa, 2, održanoga 3, 34–37. u Zagrebu od 23. do 24. studenoga 1995. Moguš, M. (ed.) 1998. Kurelac, Fran & Šulek, Bogoslav Pacel, Vinko & Veber Tkalčević, Adolfo. Jezikoslovne Zagreb: rasprave HAZU. i članci. Pranjković, I. 1999. “Bogoslav Šulek”. In Ivo Pranjković (ed.), , Priručnik za proučavanje povijesti leksikografije Zagreb: Matica hrvatska. Enciklopedija Putanec,Jugoslavije V. 1992. . Zagreb: [umnoženo kao zasebni otisak;Iz triju prerađen stoljeća hrvatskogai dorađen članak standardnog Leksikografija jezika // , 1962, sv. 5]. Samardžija, M. 2004. Hrvatski kao povijesni jezik . Zagreb: Hrvatska sveučilišnaPutovima naklada. hrvatskoga književnog jezika. Lingvističko-kulturnopovijesni Samardžija,prikaz M. filoloških 2006. škola i njihovih izbora. Zaprešić: vlastito izdanje. Vince, Z. 1990. a . Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. Vrgoč, D. 2020 . “Hrvatsko vojno nazivljeZbornik uradova predšulekovskim sa Sedmoga hrvatskogvojnim priručnicima”. slavističkog Inkongresa Ivica Baković,(in press). Anđela Frančić, Marija Malnar Jurišić, Lana Molvarec, Bernardina Petrović (eds.), b Vrgoč, D. 2020 . “Tko je bio hrvatski krajiški časnik S. S. K.?”. In Drago Roksandić, 89 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
Vojna krajina u suvremenoj historiografiji
Vedran Muić (eds.), . Zagreb: Filozofski fakultetProza Sveučilišta / Ivan Ma zuurani Zagrebu,c Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije and FF press. (in press). Zivancevic, M. 1979. . Zagreb: Sveucilisna naklada Liber and SourcesNakladni zavod Matice hrvatske. Deutsch-illirisches Wörtetbuch –Němačko- ilirski slovar MUR = Mažuranić, I.; Užarević,Deutsch-Kroatisches J. 1842. Wörterbuch = Němačko-hrvatski rěčnik. . Zagreb: Ljudevit Gaj. Šulek = Šulek, B. 1860. AppendixAgram: Verlag der F. Suppan’schen Buchhandlung. Images
Image 1. Subscription call for the German-Illyrian Dictionary 10 April 1841 (Source: Zagreb City Library sign. R – 723 G.1841) Image 2. Subscription call for the German-Illyrian Dictionary 10 April 1841 (cont.) (Source: Zagreb City Library sign. R - 723 G.1841) Image 3. Šulek’s article announcing Mažuranić and Užarević’s dictionary (1841) (Source: screenshot taken on 07/04/2020 from https://books.google.hr/books?id=0o5bAAAAcAAJ&printsec=frontcover&soGerman-Croatian Dictionary urce=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false) Image 4. Subject labels in Šulek’s (1860) (Source: Šulek, 1860, p. V) Image 5. Military terminology inKriegsheer MUR and ŠulekKriegsheld – quantitative data Image 6. Overlap between MUR and Šulek Image 7. Example from MURKriegsheer andKriegsheld (Source: Mažuranić and Užarević, 1842, p. 237)Cadettenſchule Image 8. Example from Šulek Cadettenſchule and (Source: Šulek, 1860, p. 796) Image 9. Example from MUR Batterie (Source: Mažuranić and Užarević, 1842, p. 116) Image 10. Example from Šulek Batterie (Source: Šulek, 1860, p. 284) Image 11. Example from MUR (Source: Mažuranić and Užarević, 1842, p. 73) Image 12. Example from Šulek (Source: Šulek, 1860, p. 171) TablesImage 13. Extended analysis of overlap between MUR and Šulek Militär-Schematismus
Table 1. Terms from Militär-Schematismus and corresponding Croatian equivalents found in MUR Table 2. Terms from and corresponding Croatian equivalents found both in MUR and Šulek Table 3. Absolute overlap between MUR and Šulek Table 4. Absolute disparity between MUR and Šulek Table 5. Word formation in MUR and Šulek juxtaposed
90 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
SUPOSTAVLJANJE HRVATSKOGA VOJNOG NAZIVLJA DVAJU PRIJELOMNIH RJEČNIKA 19. STOLJEĆA
Sažetak Nĕmačko-ilirskoga slovara Cilj1842. je ovoga na Nĕmačko-hrvatski istraživanja preispitati rĕčnik i baciti novo svjetlo na prošireni stav u literaturi kako je utjecaj Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića iz Bogoslava Šuleka iz 1860. bio u mnogočemu presudan i neizostavan. Štoviše, da je bio temeljnim rječnikom Šulekova rada. Ovim se radom ta tvrdnja dublje istražuje na vojnom nazivlju obaju rječnika, a posebno imajući na umu kako se Bogoslava Šuleka smatra utemeljiteljem hrvatskog vojnog nazivlja. Primarni je cilj bio ekscerpirati vojno nazivlje obaju rječnika kako bi ga se međusobno supostavilo i podvrgnulo kombinaciji kvantitativne i kvalitativne raščlambe. U smislu kvantitativnih rezultata, nastojalo se u što iscrpnijoj mjeri pronaći i zabilježiti njemačke polazne natuknice i njihove hrvatske ekvivalente iz čega su proizišla dva paralelna potkorpusa. Rezultati suodnosne raščlambe znakovito su rasvijetlili dosege utjecaja Mažuranić-Užarevićeva rječnika na Šulekov rječnik. U smislu kvalitativnih rezultata, istraživanjem se izložila u glavnim crtama prije svega razrađenost tvorbenih obrazaca obaju rječnika i njihova puristička nastojanja. U konačnici, čini se opravdano pretpostaviti kako Šulek jest posezao za Mažuranić- Užarevićevim rječnikom kao jednom od svojih vrijednih izvora, no po svoj prilici kao pomoćnim rječnikom, a daleko od toga kao temeljem svojega rječnika.
Ključne riječi: hrvatsko vojno nazivlje, Ivan Mažuranić, Jakov Užarević, Bogoslav Šulek, Njemačko-ilirski slovar, Njemačko-hrvatski rječnik, Mažuranić-Užarevićev rječnik
91 Petrović, B.; Vrgoč, D.: JUXTAPOSING THE CROATIAN MILITARY TERMINOLOGY... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 65-92
92 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
UDK 821.163.42.09-055.2 DOI:Izvorni 10.38003/zrffs.13.6 znanstveni rad Primljeno 2. svibnja 2020.
Ivana Odža Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet HR-21000 Split, Poljička cesta 35 [email protected]
DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG?
Sažetak
FališU radu mi seu proljeću, razmatraju u jeseni, dnevnički u ljetu, zapisi u zimi dviju hrvatskih autorica, Dragojle Jarnević (1812. – 1875.) i Ivane Brlić-Mažuranić (1874. – 1938.) te autobiografski roman , Mani Gotovac (1939. – 2019.). Navedena djela svojim poetičkim obilježjima, u širokom smislu riječi, slijede matricu ženskog pisma, nerijetko obilježenog iskustvom traume. Trauma se često manifestira autodestruktivnošću književnog subjekta iskazanom na dvama načinima: specifičnom uporabom jezičnih elemenata i/ili, na sadržajnoj razini teksta, eksplicitnim govorom književnog subjekta o vlastitim autodestruktivnim porivima, potaknutima nemogućnošću uspostavljanja zadovoljavajućeg odnosa s važećim društvenim paradigmama – obuhvatit ćemo ih simbolično nazivom ‘autoriteti’. Uz pretežno subverzivan odnos prema autoritetima, što rezultira autodestruktivnošću književnog subjekta, uočljiv je u Jarnević i Brlić-Mažuranić, obrnuto recipročan odnos između dinamike izražavanja autodestruktivnog i uvažavanja metafizičkog kao jednog oblika autoriteta. Kod Gotovac je odnos prema metafizičkom drukčiji u odnosu na njezine prethodnice, riječ je o svojevrsnom modelu »doživljaja vjere u nevjeri« (Šimundža). Cilj je rada: (1) razmotriti različite manifestacije autodestruktivnoga u književnih subjekata, (2) razmotriti odnos autodestruktivnog i metafizičkog te (3) otvoriti mogućnost drukčijeg iščitavanja subverzivnog elementa ženskog pisma razmatranjem pitanja može li se subverzivan odnos prema autoritetima promatrati kao latentna tendencija prema uspostavljanju dijaloga s njima.
Ključne riječi: autodestruktivnost, autoritet, božansko, dijalog, Dragojla Jarnević, Ivana Brlić-Mažuranić, jezično oblikovanje stvarnosti, Mani Gotovac, subverzivnost, žensko pismo 1. Uvod
Fališ mi Razmatratu proljeću, će u jeseni,se dnevnički u ljetu, zapisi u zimi dviju hrvatskih autorica – Dragojle Jarnević (1812. – 1875.) i Ivane Brlić-Mažuranić (1874. – 1938.) te autobiografski roman , Mani Gotovac (1939. – 2019.). Ovakav odabir analiziranih djela motiviran je dvostrukim kriterijem: kronološkim i poetičkim. Poetički, u širokom smislu riječi možemo govoriti o ženskom pismu. Govorimo li o kronološkom kriteriju, riječ je, slikovito izrečeno, o ‘početku’ i ‘kraju’ hrvatskoga ženskog pisma. Iako je dnevnički i autobiografski izričaj trebao proći teži inicijacijski put u prostor književnosti, proces je u konačnici zaključen. Čini se da je opredjeljenje 93 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
Ivane Brlić-Mažuranić za izražavanjem u formi dnevnika imalo veze s doživljajem takve književne vrste kao prikladnog surogata za (zabranjeno) pisanje ‘prave’ književnosti – naime,1 sumnje u svoj spisateljski talent povjerava dnevniku kao knjizi intimnoga značenja koja, proizašlo bi iz toga, nema istinski književni, već ispovjedni karakter. Dvojbe koje su se javljale oko pozicioniranja dnevnika (i drugih autobiografskih oblika) unutar književnosti rasplinjavaju se konstatacijom koja bi donekle mogla poslužiti kao rezime rasprave – o »pretakanju faktografske zbilje u estetsku činjenicu« (Oraić Tolić 2005: 191). Autobiografska proza, kojoj se dnevnik priključuje kao jedan od izražajnih oblika (usp. Zlatar 1998), nije dakle, projiciranje gole stvarnosti, već svjesno isprovocirana potreba za stvaranjem privida stvarnosti, odnosno njezina književnog oblikovanja koji od toga trenutka postoji kao autentična tvorevina književnog subjekta, neovisna o osobi koja je piše. Subjekt (osoba) pretvara se u književni subjekt (lik) i jedino ga je takvim moguće promatrati, bez obzira na stupanj preklapanja spomenutih kategorija. Odgovara to općeprihvaćenim tezama o književnosti kao novooblikovanoj stvarnosti (usp. Solar 2004). Autobiografski diskurs najčešći je žanrovski odabir ženskog pisma pod čime vrlo općenito rečeno, podrazumijevamo ‘žensku senzibilnost’ iskazanu različitim vidovima introspekcije književnog subjekta, na što ćemo u nastavku detaljnije podsjetiti osvrtom na temeljne odrednice i prijepore ženskog pisma. Iskustvo traume jedno je od njegovih prepoznatljivih mjesta. U analiziranim primjerima, trauma je, među ostalim, iskazana autodestruktivnošću književnog subjekta koja se manifestira na dvama načinima: specifičnom uporabom jezičnih elemenata (razgradnjom književnog teksta ili uporabom jezičnog instrumentarija koji odražava unutarnja stanja književnog subjekta) i/ ili na sadržajnoj razini eksplicitnim govorom autorica o vlastitim autodestruktivnim porivima, potaknutima najčešće nemogućnošću uspostavljanja zadovoljavajućeg odnosa s važećim društvenim paradigmama – obuhvatit ćemo ih simbolično nazivom ‘autoriteti’. Zanimat će nas manifestacije autodestruktivnog u intimnom izričaju književnog subjekta te veza autodestruktivnosti i odnosa prema metafizičkom. Autodestruktivnost je prepoznatljivo obilježje ženskog pisma, a često proizlazi iz odnosa književnog subjekta prema autoritetu. Što je autoritet jači, otpor je (u vidu autodestruktivnosti), kao posljedica pobune protiv njega, izglednije opredjeljenje književnog subjekta. Obrnut reciprocitet primjetan je jedino u odnosu prema božanskom autoritetu. Zanimat će nas, nadalje, reciprocitet između očitovanja autodestruktivnosti autorskog subjekta i njegova odnosa prema onostranom, božanskom. Rad je, bez obzira na nepodudarnosti s numeričkim naznakama poglavlja, koncipiran kao trodijelna cjelina. U prvom dijelu teorijski prilično čvrsto utemeljena poetička paradigma ženskoga pisma usmjerava se prema elementima važnima za naznačenu temu, objedinjenima pojmovima autodestruktivnosti, traume i subverzije. U drugome dijelu izdvojeni elementi, osobito koncept subverzije, dovodi se u vezu s povijesnim, psihološko-filozofskim, teološkim i književnim aspektima poimanja božanskog i njegova (svevremenskog) značenja u životu 1 Podrobniju argumentaciju u obranu dnevnika i drugih autobiografskih oblika kao književnog žanra moguće vidjeti u Sablić Tomić 2002: 95–146., Zečević 1985. i Zlatar 1998. Zlatar upućuje na teorijske prijepore i poteškoće u definiranju i razgraničavanju autobiografskih formi, čega se ovdje nećemo značajnije doticati zato što nadilazi tematski okvir rada. Neupitna je, međutim, njihova ‘ženska’ obilježenost (usp. Protrka Štimec i Dakić 2019: 249–251). 94 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
pojedinca, što upućuje na nužnost (djelomičnog) interdisciplinarnog razmatranja, sa sviješću o važnosti neudaljavanja od početne pozicije – književne teorije. Završni dio rada konkretizacija je prethodnih dijelova – postavljene hipoteze razmatraju se na filološkim predlošcima. Cilj je rada filološkom analizom književnih predložaka razmotriti subverzivnost kao jednu od temeljnih značajki ženskog pisma u ponešto izmijenjenom ključu, postavljanjem ponešto proširenog pitanja iz naslova: Uspijeva li božanskom autoritetu usmjeriti subverzivnost književnog subjekta, autodestruktivno izraženu, prema suptilnom dijalogu? Može li se subverzivnost, uz 2.otpor, Od traume promatrati preko i kaosubverzivnosti mogućnost do dijalogiziranja autodestruktivnosti s autoritetima?
Kod analiziranih autorica kuriozitetan je slučajan detalj – godina smrti jedne autorice gotovo se podudara s godinom rođenja naredne. Uz generacijski presjek, možemo govoriti i o kontinuitetu u nadgradnji ženskog pisma – od djela Dragojle Jarnević kao svojevrsne rodonačelnice, preko dnevničkih zapisa Ivane Brlić-Mažuranić kojima je pokazala da je njezinoj ‘ženskoj književnosti’ prethodilo njezino ‘žensko pismo‘, do Mani Gotovac koja ga je ‘oslobodila’, u skladu sa suvremenim kretanjima unutar feminističke kritike. Sve tri autorice povezane su visokim stupnjem ženske emancipacije, primjereno vremenu u kojemu žive, često ga i nadilazeći. Pod time podrazumijevamo snažnu osviještenost u potrebi za (samo)realizacijom. Za sve tri to neizostavno uključuje izražen poriv za pisanjem te propitkivanje drugih područja ženskog identiteta, čime književnost, kako podsjećaju i noviji osvrti na problematiku ženskog pisma, postaje posrednik u iznošenju osobnog kao političkoga, a književni tekst ogleda se svojim aktivističkim potencijalom (usp. Protrka Štimec i Dakić 2019: 244). Teorija o ženskom pismu oblikovala se na temelju jasno uočljivih književnih praksi naslonjenih na francusku i anglosasku feminističku kritiku 70-ih godina 20. st., utemeljenu na radovima Hélène Cixous i Luce Irigaray (Usp. također Kuvač- Levačić i Alfirević 2017: 571, 572.). U nas na književnu scenu ulazi desetak godina kasnije zbirkom Slavenke Drakulić ‘Smrtni grijesi feminizma’, a u isto vrijeme u svijetu se već kreće prema rodnim teorijama Judith Butler koje inzistiraju na rodnom identitetu kao (kulturnom) konstruktu. Danas feministička kritika ide u smjeru razmatranja (i kritiziranja) složenog odnosa feminizma i popularne kulture (usp. Grdešić 2011) koja s jedne strane nastupa kao ‘feministički saveznik’, dok s druge degradira postignuća feminizma. Najavljujući u ‘Proslovu’ ključne pojmove (a jedan je od njih autodestrukcija) i naslovom jednog od poglavlja (‘Feminizam kao otpor’), Andrea Zlatar (2010: 97) sugerira da je subverzija u osnovi feminističke misli izrasle početkom 20. st., potaknute društvenim promjenama kojima žena u javnom diskursu zadobiva značajnije mjesto. Feministički otpor usmjeren je »na preoblikovanje postojećih odnosa moći u društvenoj podjeli, na podrivanje patrijarhalnih obrazaca i uvođenje različitih strategija otpora« (Zlatar 2010: 97). Ženska solidarnost izrasla iz takvoga pristupa nije bila poznata autoricama koje su se istom problematikom bavile ranije, ali je subverzivni karakter, usklađen s tadašnjim dominantnim društvenim diskursom, ostao poveznica između dvaju feminističkih svjetova, onoga 19. i onoga 20. st. Zlatar drugu polovicu 19. st. prepoznaje kao važnu kariku za »oblikovanje feminističkog aktiviteta« (Zlatar 2010: 95 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
2 99) preko prvih, doduše usko strukovno obilježenih udruženja (prve feministice bile su učiteljice) i prvog časopisa namijenjenog ženama. Iako je žensko pismo kao književno-teorijski pojam uobličeno tek u drugoj polovici 20. st., ono ne isključuje starije autorice, samo upućuje na činjenicu o njihovu prigušenom glasu, zbog čega ostaju neprepoznate kao značajnija književna novina sve do pojave umnoženih glasova njihovih nasljednica. Subverzivna orijentacija takve književnosti prema dominantnim (patrijarhalnim) kulturnim obrascima na polju reprezentacije rodnih uloga ogleda se u kritičnosti, polemičnosti, ironiji i humoru (usp. Protrka Štimec i Dakić 2019: 244, 245). Otpor izaziva traumu koja je polazište u pristupu konceptu autodestruktivnosti kao njezinoj posljedici. Usprkos tome, govor o ženskom pismu, uopće razdvajanje ‘ženske’ i ‘muške’ književne riječi još uvijek upućuje na sumnju u takav odnos prema književnosti, pozivajući se na obvezu književnosti da svoje određenje uvjetuje isključivo književno-estetskim kriterijima i liši ga bilo kakve izvanknjiževne dihotomije kakva je, u slučaju ženskog pisma, spolna određenost. Ipak, valja priznati da je takav naziv u vrijeme svoga oblikovanja skovan s razlogom i da ga, barem djelomično, i nakon zahtjeva drukčijih tendencija, u tom kontekstu valja promatrati. Jezgrovit prikaz o razvoju ženskog pisma nudi Dunja Detoni- Dujmić (1998: 5–8), a više od desetljeća ranije reprezentativne odrednice naznačila je Ingrid Šafranek uspostavljanjem terminološke razdjelnice između ‘ženske književnosti’, odnosno ženske književne produkcije i ‘ženskoga pisma’, odnosno specifične ženske poetike. Riječ je o djelima u kojima su »autorice više ili manje svjesne svoje – i to ne samo spolne – specifičnosti, gdje one doista upisuju vlastitu različitost i to ne samo na tematskoj, nego i na tekstualnoj razini, te nastoje oivičiti svoju poziciju žene-subjekta-koji-piše« (Šafranek 1983: 7). Precizira dalje: »žensko pisanje bi nekako bila općenito produkcija koja može biti ženska i ne mora, (…) gdje je rad na stilu daleko važniji i daleko bitniji« (Šafranek 1983: 15). Takvo ‘žensko izmještanje’ podrazumijeva odmak iz ženske svakodnevice; vrijeme za pisanje zahtijeva strogo razgraničavanje od privatnog vremena, a takva otrgnutost uzrokuje »trajnu nelagodu ženske književne prakse« (Dujić 2018: 54), usmjeravanje interesa na drukčije tematsko i emocionalno polje;
osjećamo instinktivno da se tu nešto zbiva, da je nešto drugačije i da je to iskazano drugačije, te da žene zaista imaju nešto drugo da kažu. Međutim, doista je teško artikulirati upravo te elemente. Teško je razriješiti dilemu postoji li zasebno žensko pismo ili ne postoji, ali možemo ustanoviti da su u svakom slučaju te komponente prepoznatljive kod izvjesnog broja autorica koje tretiraju jezik kao izražajnost, a nipošto kao neutralnost (Šafranek 1983: 11).
Žensko pismo nastaje i razvija se kao potreba govora o sebi, s izraženim specifičnim manifestacijama ženskog identiteta nerijetko postavljenog u opreku prema muškome. Stoga je teško ignorirati činjenicu da takva proza »progovara iz ženskog gledišta, prikazujući žene i njihove probleme iz još neviđene perspektive«, stvarajući »dotad neviđenu i nepoznatu narativnu, žensku ispovjednu prozu, takoreći novu 2 »Upravo na prijelazu tih dvaju stoljeća, 1900. godine, zagrebačke učiteljice, okupljene u Hrvatskom pedagoškom zboru, pokreću prvi časopis namijenjen ženama – ‘Domaće ognjište’« (Zlatar 2010: 99). ‘Domaće ognjište’ tako »postaje područje ženskog pisanja« (usp. Ivon i Blažinović 2016: 53). 96 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
vrstu autobiografije«, kako je uočeno analizom proze Irene Vrkljan (Kálecz-Simon prema Dobsai i Medve 2018: 326, 327). S obzirom na visok stupanj intimnosti koji podrazumijeva specifičan način govora o sebi, dnevnička i autobiografska forma čine se samorazumljivim izborom. Autobiografsko pisanje često odražava simbiozu ženske svakodnevice i istovremene potrebe za bijegom od nje. Takva ispovijest ponajbolje se izražava upravo u dnevniku kao »ženskom ispovjednom žanru«, »knjizi jada i mjestu otpora« (Dujić 2018: 57). Uvažavanjem paradigme o drukčijem, ‘ženskom’ senzibilitetu kao razlikovnom obilježju ženskog pisma, na razini književnog subjekta moguće je govoriti o unutarnjoj podvojenosti razvidnoj iz njegove potrebe za razobličavanjem i ponovnim uobličavanjem. Takve oscilacije, pretakanja iz unutarnje analitične razgradnje vlastitih misli i osjećaja u ponovnu izgradnju, na simboličkoj razini možemo promatrati kao autodestruktivnost. (Samo) otkrivanje tako postaje autodestruktivni proces koji razgrađuje, urušava, kako bi iznova izgradio, dekonstruirao. Gotovac će takvo stanje ilustrirati uspostavljanjem veze između teatra i autodestruktivnosti, kazavši kako »teatar nije neko idealno mjesto ako u sebi nemaš barem malu dozu samouništenja, neku nejasnu želju da umreš« (Gotovac 2013: 272). Žensko razotkrivanje autobiografskim pisanjem moguće je tako promatrati kao simbolični autodestruktivni proces vidljiv u rastvaranju vlastite cjeline na osjetljive, bolne, tajnovite dijelove koje je moguće izliječiti jedino analitičkom artikulacijom, pred sobom ili pred svijetom. Književna teorija autodestruktivnost u ‘ženskom književnom govoru’ prepoznaje kao posljedicu samoanalize iz koje je nemoguće isključiti suočavanje s boli, bila ona doslovna, fizička, ili metaforično proživljena krhkost, jezikom iskazana neukorijenjenost, proizašla iz traume. O autodestruktivnosti u tom smislu možemo govoriti kao o višeslojnoj imanentnosti ženskog pisma prisutnoj u unutarnjoj jezičnoj logici, u identitetskim potragama književnog subjekta, a često se sve zajedno reflektira u fizički opipljivim autodestruktivnim porivima, manifestiranima reakcijama književnog subjekta često usmjerenima prema svome tijelu. Teorijska razmatranja uočavaju da su identitetska traganja u uskoj vezi s tjelesnim:
Problem identiteta danas nigdje nije tako očit kao na području tijela, bilo kao teme u književnosti ili kao predmeta medijskih i bioloških manipulacija. Poruke tijela toliko su snažne da se stječe dojam kako se tisućljeće pred našim očima prelama na tijelu i tjelesnim problemima. (…) Možda su teme tijela i nasilja u umjetnosti na prijelomu tisućljeća upravo zato tako atraktivne jer omogućuju imaginiranje pitanja o identitetu u vrijeme pada svih supstancijalnih utemeljenja i ograda (Oraić Tolić 2005: 78, 79). teksta:Iznesena promišljanja sjedinjuju se u riječima H. Sablić Tomić koja autodestruktivnost prepoznaje i u čistim književnim slojevima, na razini oblikovanja autobiografskog
Autori mogu vrlo vješto koketirati narativnim strategijama autobiografskoga diskursa nastojeći što je moguće više približiti granice onoga što se stvarno dogodilo sa subjektivnim odnosom, stvarajući na nekim mjestima pukotinu visokog stupnja fikcionalizacije koja spomenute granice destruira dovodeći
97 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
2002: 21). potom i samoga autora do vlastite narativne autodestrukcije (Sablić Tomić
3. Žensko pismo i odnos prema božanskom – legitimacija ili subverzija?
Umjesto legitimaciji aksiomatski postavljenih koncepata, subverzivni karakter ženskog pisma usmjeren je prema njihovu propitkivanju, a posljedično najčešće i prema njihovu urušavanju. Odnos prema onostranome često se diskurzivno definira i nerijetko (maliciozno) povezuje s dominantnim ideološkim praksama, iako on to u svojoj prirodi nije. Očekivati je, stoga, da će se žensko pismo, subverzivno orijentirano, obračunati s religijskim kao s jednim od nametnutih obrazaca struktura moći. U novijoj povijesnoj paradigmi, zadnjih dvjestotinjak godina, uvriježena suprotnost transcendentalnom (nedokazivom) znanstveno je (dokazivo) koje se često nametalo kao jedino istinito, svodeći božansko na konstrukt, odričući mu time ontološki karakter. Potaknuta čestim isticanjem radikalnih suprotnosti između ‘nedokazivog’ Boga i ‘dokazivog’ znanja, pojavila su se i razmatanja koja upućuju na teološko- znanstvene komplementarnosti potvrđujući u povijesnom trajanju različite načine smjenjivanja razdoblja sukoba i izmirenja znanosti i teologije (usp. Govorko 2009). Učvršćena (ali ne u potpunosti i nužno točna) stajališta o jasnoj dihotomiji znanost – Bog, usmjerava suvremene teološke rasprave na razmatranje »tehničkog« odnosa prema prirodi i čovjeku (usp. Matulić 2005: 32, 33), ne propustivši uočiti da takav odnos rezultira istovremeno i sviješću o potiskivanju krucijalnih područja ljudskog života kao što je produbljivanje pitanja shvaćanja i razumijevanja ljudske biti, svrhe i odnosa s Bogom (usp. Oslić i Horvat 2017: 292). Na problematičnost simplificiranog odvajanja religije i znanosti upućuje i Manfred Lütz (2012) nudeći zanimljiv pregled razvoja teističke i ateističke misli odredivši (i dovoljno ga iscrpno argumentiravši) pitanje odnosa čovjeka i Boga, egzistencijalnim. Opredjeljuje se za – po njemu jedini mogući pristup – prihvaćanje onostranog kao aksioma. S druge strane ne negira mogućnost da je na isti način moguće prihvatiti i ateizam. Dakle, tamo gdje nema ‘znanstvenosti’, moguće je početi jedino iz one pozicije koja nam je prihvatljivija (usp. Lütz 2012: 26, 41):
Bog kao objekt čovjekovih čežnja i želja te Bog kao objekt čovjekovih agresivnosti i razočaranja – samo su dva moguća psihološka objašnjenja. Ona objašnjavaju zbog čega netko vjeruje u Boga, premda on ne postoji, ili obrnuto, zbog čega netko ne vjeruje u Boga, premda on postoji. O onome konačnom i presudnom pitanju – postoji li Bog ili ne postoji – ni jedno ni drugo objašnjenje ne kažu ništa (Lütz 2012: 52).
Lütz energično obrazlaže logičnost svog opredjeljenja, aksiomatskog prihvaćanja Boga s ciljem potkrjepljivanja stava o Bogu kao egzistencijalnom pitanju. Ta je pozicija za Lütza nedvojbeno afirmativna, a iscrpljuje se u složenoj argumentaciji od čega će se ovdje navesti tek okvir. Autorova razmatranja, usprkos ‘neznanstvenoj’ hipotezi, slijede znanstvenu metodologiju. Svjestan nedokazivosti Boga, Lütz argumentaciju traži u razmatranju odnosa različitih znanstvenih disciplina prema tom pitanju. 98 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
Analizirajući izmjenu povijesno-umjetničkih epoha, uočava razloge izmijenjena odnosa prema božanskom te različite koncepte religioznosti i ateizma. Razmatrajući sustav ljudskih znanja, uključujući i epohe koje značajno određuje odricanje od Boga, zaključuje da se ponajprije u umjetnosti, u odnosu na sva druga područja ljudske djelatnosti, otkriva kohezijski faktor u odnosu na božansko. Umjetnost razotkriva božansko bilo doslovnom konceptualizacijom motiva (iako takve reprezentacija ne moraju nužno podrazumijevati vjeru u Boga kako je to, primjerice, bilo u renesansi (usp. Lütz 2012: 21, 22)), bilo fenomenom izlaska čovjeka ‘iz sebe’, odnosno neobjašnjivom transmisijom prema nečemu izvan materijalnih čuvstava (usp. Lütz 2012: 36). Služeći se slikovitim iskazom, takvu ‘nadređenu’ poziciju umjetnosti Lütz na više mjesta slično opravdava:
Tvrditi kako je psihologija ipak kadra nešto reći o Bogu znači da bi se nešto moglo reći i o ‘Čarobnoj fruli’ nakon što se točno istraži cjelokupna kazališna mašinerija i nakon što se stekne potpun uvid u opremljenost čitave pozornice te kada se, povrh svega toga, dođe u posjed duševnoga nalaza svih pjevača. Što se time u biti znade o ‘Čarobnoj fruli’, o Mozartu, o čaroliji glazbe? Ne ćemo pretjerati ako odgovor sažmemo u jednu jedinu riječ: ništa! (usp. Lütz 2012: 36).
Dakle, prihvatimo li tezu o božanskom autoritetu kao o egzistencijalnom pitanju, »pitanju života i smrti« (usp. Lütz 2012: 7), valja uzeti u obzir i mogućnost drukčijeg odnosa pojedinca prema njemu, u odnosu na relaciju prema drugim oblicima autoriteta. Božanski se autoritet, smatra Lütz, svojom kategorijom tajne razlikuje od drugih autoriteta, stoga njegovo osporavanje ne može podlijegati istim modelima osporavanja koji vrijede za ovozemaljske autoritete. Pri analizi odnosa književnih subjekata prema božanskom nije nevažno podsjetiti na činjenicu da je feminizam 19. st., u odnosu na feminističku kritiku 20. st. i feminističke prijepore 21. st., obilježen proturječnostima (Usp. Badurina 2007.) pa su u 19. st. afirmativan odnos prema autoritetima, osobito prema božanskom autoritetu te istovremeno feministički otpor samorazumljive komplementarne pojave 4.(Usp. Dragojla, Kuvač-Levačić Ivana, Mani i Alfirević – božansko 2017: 572–577.).kao model otpora autodestruktivnom
Iz dnevničkih zapisa Dragojle Jarnević i Ivane Brlić-Mažuranić razvidan je dijaloški odnos prema Bogu. Osim što taj dijalog odgovara doslovno shvaćenom značenju riječi, eksplicitnom dijalogiziranju s Bogom, jezičnoj kategoriji utemeljenoj na (afirmativnoj) razmjeni mišljenja govornika, on odražava i teološku dimenziju dijaloga kao osnovnoga komunikacijskoga koda na relaciji Bog – čovjek; Bog se objavio čovjeku i očekuje put.od njega3 odgovor (usp. Kovač 2017: 533). Ivana Brlić-Mažuranić i Dragojla Jarnević Božju intervenciju prepoznaju u svemu što ih okružuje, uključujući i vlastiti životni Mani Gotovac se u točki osobnog dijalogiziranjaDnevniku s Bogom suprotstavlja svojim 3 Takav je svjetonazor vidljiv na brojnim mjestima u Dragojle Jarnević. Primjerice: »…ali Isus nam je liepe čudoredne zakone stvorio, naučio nas kako se imaju poželenja puti jakostju duha nadvladati, i obuzdati životinsku narav, spregnuti je u uzde duševne snage i tako se bližiti velikom tvoritelju iz koga proizlazi duša. Nikakvo umstvovanje na korist tjelesne snage neće me krenuti s moga puta. Osjećam da me oživljuje snažan, velik duh, kako bih inače mogla snašati tešku moju nevolju a ne posrnuti…?« (Jarnević 2000: 19); »Oh bože dobri ti me čuvav, budi mi milosrdan! Jači me, kriepi me, da me vrag napasti 99 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
prethodnicama, zadržavajući svoje viđenje transcendentalnog u konceptu ljubavi, ne povezujući ga isključivo s Bogom. Ljubav tako može biti i teatar (usp. Gotovac 2013: 395, 396), a ljudi se razlikuju jedino po tome jesu li živjeli u ljubavi ili bez nje (usp. Gotovac 2013: 442). Autodestruktivne porive autorice pokazuju na nekoliko razina koje je moguće objediniti predodžbom o mreži istovjetnih identitetskih previranja: vlastita identitetska uporišta dokumentirana kao fluidna slika o sebi sučeljavaju se s moralnim dilemama, pitanjem stvaralaštva te s rodnim identitetom (Zima 2019: 85). U sviju je autorica uočljiva autodestruktivnost na razini teksta, vidljiva u jezičnoj isprekidanosti misli i osjećaja. S druge strane, autodestruktivnost je prepoznatljiva i u psiho-fizičkom obliku, kao napad na tijelo ili svjesno uništavanje duha. Riječ je o nedvosmislenoj, jasno izrečenoj spoznaji književnog subjekta o nepodnošljivosti života te želji da ga se prekine. Trauma, kao jedan od koncepata ženskog pisma, najčešće se iskazuje kroz metaforu tijela. Tijelo je, s jedne strane tipično mjesto materijaliziranja žene, s druge ga je strane moguće shvatiti široko kao (pre)nositelja životnih ožiljaka, trauma (bolesti, starosti, nasilja) koje na koncu i same završavaju traumatičnim procesom autodestrukcije. Autodestruktivnost je tako istovremeno promišljanje autorskog subjekta o procesu fizičkog i psihičkog uništavanja, jezična artikulacija toga procesa, ali i pokušaj da se analitičko-subverzivnim pogledom na nespoznatljive i/ili neprihvatljive oblike stvarnosti književni subjekt procesom pisanja spasi od destrukcije. U trenutcima nepodnošljivoga, prisutnost božanskog postaje čvrsto uporište Dragojle Jarnević i Ivane Brlić-Mažuranić, dok kod Mani Gotovac božansko poprima obrise kozmičke (ne)ravnoteže. U trenutku smrti djeteta Gotovac ne prepoznaje Božju volju, već božanski gnjev, pitajući se: »Ako Božja ljubav nije imala prema mojoj djevojčici nikakve milosti, prema kome je može imati?« (Gotovac 2013: 234). U odnosu književnog subjekta prema božanskom odražava se društveni diskurs u okviru kojega djelo nastaje; građanski život 19. st. definiran je obiteljskom i društvenom odgovornošću što podrazumijeva upravljanje domaćinstvom, a u okviru javnog života kulturnu prezentaciju obitelji (Zima 2019: 38). Početkom 20. st., usporedo s probojem feminističkog pokreta razvija se i pokret hrvatske katoličke književnosti što pokazuje komplementarnost dvaju ideologema – feminističkog i kršćanskog (usp. Kuvač-Levačić i Alfirević 2017: 573 i dalje). Odnos Dragojle Jarnević i Ivane Brlić-Mažuranić prema božanskome intenzivan je, jasno artikuliran, gotovo4 prijateljski, osobito u Ivane Brlić-Mažuranić koja se Bogu obraća iskrenom molitvom, ravnopravnim sudioništvom; razvidno je to osobito iz ‘Bilježnice s molitvama’, ali je prisutno u cijelom dnevniku. Kod Dragojle Jarnević
nenavlada« (Jarnević 2000: 32); »Bože moj ako ne bude milosrdnosti tvoje ja propadoh!« (Jarnević 2000: 34); »Stvoritelju tebi se utičem, tebi, koji si stvorio čovječansko srce, po čijoj mudrosti su nesnosljive ove naredbe u ljudskih odnošajih postale, kojim se ipak ljudski duh pokoravati ima. Kažu, ti ravnaš udese pukova kao i udese pojedinaca, poravnaj i moj udes da mi ne bude buduć toli pun strahota, toli ih je prošlost i sadašnjost.« (Jarnević 2000: 35); »Ali kobilo me u tuđini i bilo još tako gorko, ja ću se junačiti i nositi, trpiti i bogu se moliti. A koj se moli bogu njega on neostavi! Zato ću hrabro gledati u budućnost i ne zdvojiti.« (Jarnević 2000: 114). Isto je i u Ivane Mažuranić: »Bog je sve, to je najbolje rečeno. Bog je bog, narav. Bog je sve što se na svietu sbija, jer je svuda ruka njegova, Bog sve ravna i drži kako kaže sveto pismo, Bogu se svi klanjaju i ljube ga a on ljubi sve.« (Mažuranić 2010: 6, 7). 4 U Ivane Mažuranić (2010: 144–155), izdvojen je dio naslovljen ‘Bilježnica s molitvama’, odnosno ‘Molitve’ (Brešić 2016: 41–53). Vrijeme nastanka podudara se s vremenom dnevničkog pisanja, izuzmemo li molitvu ‘Na Uzkrs’ iz 1895. (Brešić 2016: 51) te molitvu iz 1896. (Brešić 2016: 52, 53). 100 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
osobito, ali i kod Ivane Brlić-Mažuranić, možemo u određenim segmentima govoriti o tijesnoj vezi autodestruktivnosti i srama – srama zbog iznevjerenih očekivanja drugih, srama prema autoritetu (usp. Vučković 2016), ali i srama kao iznevjerenja vlastitih očekivanja, kao »neuspjeh da se živi prema očekivanjima same osobe« (Črpić i Novak 2016: 381). Sram uvijek uključuje dvostruki odnos – odnos osobe prema sebi i prema društvu (usp. Črpić i Novak 2016: 380, 381). Zbog autodestruktivnih poriva i Ivana Brlić-Mažuranić i Dragojla Jarnević osjećaju odgovornost pred božanskim autoritetom (što uključuje i određeni oblik srama), smatrajući ih izrazom nepovjerenja prema Njemu. Autodestruktivni poriv književnog subjekta u Dragojle Jarnević proizlazi iz egzistencijalne borbe, a suprotstavljanje društvenim konvencijama dovodi do brojnih razočaranja. Elementarne egzistencijalne probleme književni subjekt pokušava5 nadići angažmanom na tržištu rada čiju ponudu doživljava nedostojnom u odnosu na percepciju o vlastitim kompetencijama. Priznanje njezina pedagoškog rada dogodilo se kasno, nakon mukotrpnih samostalnih nastojanja – od posla guvernante u Mletcima, preko pokušaja osnivanja privatne škole, do samoorganiziranog poučavanja u nepovoljnim uvjetima. Turobnost takva položaja književni subjekt materijalizira kontinuiranim razmišljanjem o prekidu života, recipročno raspoloženjima koja, usprkos pozitivnim proplamsajima, zadržavaju u cijelom ‘Dnevniku’ izrazito melankoličan ton. Kada književni subjekt, međutim, preispituje svoj životni izbor, lirski intonirani prijekori, pitanja, sumnje i odobravanja koje si upućuje sadrže i svojevrsnu narativnu napetost – budući da nisu rijetki, čitatelj je u stalnom očekivanju prevrata. Čitajući dionice introspektivnog preispitivanja, čini se kako dnevnička književnost mjestimično poprima ulogu potpuno fiktivnog, ‘neistinitog’ žanra te da će iskazana žudnja, inhibirana htijenja (i prigušeno žaljenje za vlastitim odabirom) rezultirati autoričinom intervencijom prema sretnom završetku. Intenzivna potreba književnog subjekata za nezavisnošću pretvara se u nezadovoljstvo izraženo autodestruktivnim porivima, iskazanima na brojnim mjestima dnevničkih zapisa uvijek kao razmišljanja o prekidu života. Ono što takve autodestruktivne pokušaje sprječava, sraslo je na temeljima preporodnih ideja i kršćanske tradicije – kolektivni ideal, ostvarenje svrhe pojedinca djelovanjem za kolektiv, Bog kao smisao postojanja, gospodar i upravitelj života »Da kojemu neima je uljudsko mene suprotstavljanje besmisleno, a jedino je smisleno prihvatiti križ. Prva misao o ljepoti i olakšanju koje bi donijela smrt javlja se 2. listopada 1835: vjerozakona, pa da mi nije duh toli ponosit, odišla bih na kupski most, pa si prikratila život toli nesnosan…« (Jarnević 2000: 63). Ponavljat će se takva razmišljanja kao pokazatelj trajne krize književnog subjekta do kraja dnevničkog pisanja, nadvladane na više mjesta dijalogiziranjem s Bogom i prihvaćanjem božanskog autoriteta. Dnevnički autodestruktivni govor Dragojle Jarnević subverzivan je prema društvenim autoritetima, ali je submisivno prihvaćanje Božjeg, sazdano na temeljima kršćanske pomirljivosti i nade u iskupljenje nakon trpljenja, u okvirima metafizičkoga. Odnos prema božanskom u Dragojle Jarnević je korektiv koji sprječava književni subjekt u realizaciji autodestruktivnih poriva jer svoj život promatra kao Božju intervenciju u kojoj vidi ostvarenje svoje svrhe i kojoj se nema pravo suprotstavljati. Za razliku
5 U kontekstu pedagoškog rada Dragojle Jarnević (usp. Odža 2018) nužno se bilo dotaknuti i ovdje analizirane problematike. U radu je ponuđen i nešto širi pristup literaturi o Dragojli Jarnević. 101 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
od Dragojle Jarnević čiji je ‘Dnevnik’ odraz gotovo cjelokupnoga životnog iskustva i autobiografskog romana Mani Gotovac koji autorica piše izdvajajući njoj važne životne segmente i promatrajući ih naknadno, »prisjećajućim pripovijedanjem«, »sindromom naknadne pameti« (Sablić Tomić 2002: 20), što čini6 temeljnu razliku između dnevničke i autobiografske proze, valja uzeti u obzir činjenicu da je dnevnik Ivane Brlić-Mažuranić rezultat svega trogodišnjeg pisanja (1888. – 1891.), mladenačkog razdoblja zaključenog zarukama, kojemu tek slijedi iskustvo sazrijevanja. Retrospektivni osvrt zreloga književnog subjekta koji događaje pripovijeda iz perspektive proživljenoga, svjesno zaogrćući zbilju fikcijom, kako je to kod Mani Gotovac, nije stoga u ravnopravnoj poziciji u odnosu na stvarnost dnevničke proze Dragojle Jarnević ili Ivane Brlić-Mažuranić koje pišu ono što proživljavaju u trenutku pisanja. Kod Ivane Brlić-Mažuranić ishodište autodestruktivnosti ponešto je drukčije negoli u Dragojle Jarnević – privilegiran život književnog subjekta narušen je traumom od iznevjeravanja sebe zbog prihvaćanja društvenih uzusa. Dnevnički zapisi Ivane Brlić-Mažuranić oblikovani u zanimljivo štivo Sanje Lovrenčić (2013) pokazuju kako su temelji tihog trpljenja u analitičnom i introspektivnom pristupu književnog subjekta. Prvi poetski pokušaji interpolirani u dnevnik, otkrivaju kompleksan filozofski pogled na tijek i smisao života:
Sivi soko pod oblak se diže Crvić mali u prašini gmiže Poginu sokol, grom ga udari Mali crvić dalje životari (Mažuranić 2010: 48).
Nadalje su popraćeni i sličnim proznim produbljivanjem (usp. Mažuranić 2010: 40, 42). U dnevničkom pisanju, odrazu spisateljskog talenta i tipičnog poleta mladenačkih ljubavnih stremljenja, sadržani su i snažni tragovi autodestruktivnosti. Za razliku od izričaja Dragojle Jarnević, promišljanja književnog subjekta u Ivane Brlić-Mažuranić o završetku života ne proizlaze iz njegovih životnih teškoća, štoviše, na više je mjesta iskazana jasna svijest o blagodatima vlastitog položaja kao i zahvalnost za darovanu ljepotu. Autodestruktivni porivi vezani su za filozofsku dimenziju promišljanja o smislu života, oni su rezultat unutarnjeg sraza: živjeti puninom ili tek živjeti? U takvim promišljanjima Bog je temelj i okosnica čije je djelovanje nedokučivo. Svjestan svoga skoka iz prosječnosti u senzibilnom doživljaju života, književni subjekt Ivane Brlić-Mažuranić za partnera u razgovoru uvijek odabire Boga. Otvorenost, želja za iskrenim razgovorom uvjetuje da Boga doživljava »blisko, prostodušno, djetinje, kao da razgovara s najboljom prijateljicom« (Artuković 2016: 474):
Ja vidih prerano sviet; i drugi ga vide, ali ga ne razumiju. Nu meni je Bog užasnu sposobnost razuma prerano dao; ja ga vidih i progledah. (…) Bože, zašto moram misliti? Zašto ne imam manje karaktera pak da se skončam? Zašto nije sviet onakov kako mišljah da je? Kako bi mogao biti? Zašto, zašto to sad uvidjam? Što me k tomu navodi? Kakov uzrok? (…) i ja se vjeruj smijem sama sebi i mom ludom mišljenju. Ili poluditi ili se ubiti ili…biti čovjekom. Zaboga kako mi šumi u glavi zaboga ta ja ludujem (Mažuranić 2010: 35). 6 Valja napomenuti da memoarsko i dnevničko pisanje Ivane Brlić-Mažuranić izlazi iz okvira omeđenog navedenim trogodišnjim razdobljem (usp. Artuković 2016: 474) kojim se koristimo za potrebe ovoga rada. 102 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
U dvojbi biti ili tek životariti i teškoći uspostavljanja ravnoteže između životne praktičnosti i strasti prema životu, razmišljanje o smrti služi kao lijek, kao čitatelji nismo izloženi dojmu o mogućnosti da književni subjekt posegne za autodestruktivnim rješenjem, bez obzira na činjenicu što autodestruktivni govor nije rijedak. Jaka sumnja u vlastite mogućnosti, usprkos snažnoj želji za pisanjem (usp. Mažuranić 2010: 18), uvijek se izvrće u autoironiju, pri čemu se često zaziva Božja pomoć, a Boga se istovremeno stavlja u položaj ravnopravnog sugovornika i superiornog moćnog tvorca i upravitelja. Dnevnik Ivane Brlić-Mažuranić u cijelosti balansira između ambivalentnosti sreće zbog posjedovanja nepraktičnog životnog dara kakav je pisanje i nesreće koja proizlazi iz tereta toga istog blagoslova (usp. Mažuranić 2010: 31, 40, 42, 48). U Ivane Brlić-Mažuranić nema gorčine prema svijetu kao u Dragojle Jarnević, niti fizičke autodestruktivnosti kao u Gotovac, ali nije nezanemariv govor književnog subjekta o smrti pa i vlastitoj (usp. Mažuranić 2010: 34, 47), sadržan u dnevničkoj rečenici koja otkriva intimni svjetonazor, zapisanoj 19. srpnja 1889. »život je čeznja, čeznja je sav život«. Vrlo rano književni subjekt Ivane Brlić-Mažuranić uočava poveznicu između svoje naravi, vlastite sklonosti da svijet vidi očima umjetnika, i božanskoga. U težnji umjetnosti k savršenstvu prepoznaje poveznicu života s božanskim (usp. Mažuranić 2010: 116). Božja prisutnost u nje je oličenje dobra i nadahnuće za njezino stvaralaštvo, ali i blizina smrti, ne kao bijega od života ili autodestruktivnih misli, već slično kao i u Dragojle Jarnević,7 kao iskrene vjere u vječni život i spoj ovozemaljskog i metafizičkog. Molitve, osobito zapisi koji izlaze iz vremenskog okvira pisanja dnevnika (1895., 1896.) posebno iskazuju snagu njezine vjere. Bog postaje dnevnik – neupitan prostor povjeravanja. Taj odnos toliko postaje dublji koliko autorica priznaje nemogućnost njegova potpunog razumijevanja. Bog je ekvivalent pisanja, ‘ono nešto’ što se osjeća, a ne može se pojasniti izvan sfere osjećanja. Bog je u Ivane Brlić-Mažuranić, jednako kao i u Dragojle Jarnević, stvoritelj i gospodar njezina života koji djeluje kroz nju. Njezina je odgovornost u djelovanju, a djelovanje, osim o njoj, ovisi i o snazi koja je od Boga. Suočavanje s gubitkom djeteta koji će pokolebati autorski subjekt Mani Gotovac, u Ivane Brlić-Mažuranić liječi se vjerom u Boga:
Ti si, Bože, sina svoga dao da trpi za sve ljude – nisi li i nama sina – Tvoga dao da za nas trpi? Činilo mi se da to vidim u njegovom bistrom i razumnom pogledu koji je oživljavao cielo ono izmučeno lišce. Taj njegov bolni pogled kojim nas je i umirući pratio bio je kao pogled razumnog bića koje osjeća da trpi i znade da se nemože mukam oteti (…) Kako da posvetim uspomenu onoga dana kad smo ga sahranili? Kako da i drugi osjete blagohotnost njegovog života i da ja sama sebi kažem: ›nije badava trpio‹. – Ti ćeš mi dati snagu, Bože, da sama sebe savladam, i, Tebi, Bože, obećajem da ću tu snagu upotriebiti i nikada zaboraviti da si mi ju dao na moju molbu. Činit ću život onom koj mi je najbliži, tako sretnim koliko bude od mene ovisilo, svladat ću naglost i tvrdokornost moju koja je usljed slaboće moje duševne i tjelesne nastala – bit ću koliko god budem mogla pouzdana i neću klonuti kad me bolest i slaboća moja shvate. – Kad pofalim u ovom što sam Ti u srdcu obećala a ovdje ubilježila da mi i u pameti ostane –
7 Usp. bilješku 4. 103 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
molit ću Tebe i onog malog mučenika da mi oprosti što neštujem bolje njegove uspomene. Amen (Brešić 2016: 52, 53).
Kroz odnos prema božanskom, Ivane Brlić-Mažuranić odgovara na egzistencijalne tjeskobe, Bog je u nje u funkciji smisla i utjehe, upravo Lützovim riječima, egzistencijalno pitanje – u nemogućnosti da dosegne smisao u ovozemaljskom životu, Bog postaje dnevnički suputnik, gotovo kao dnevnik sam kojemu se autorica povjerava i koji joj pruža mogućnost, ako ne odgovora, onda barem razgovora o nedokučivim pitanjima. U odnosu na subverzivan odnos prema ovozemaljskim autoritetima, odnos je Ivane Brlić-Mažuranić i Dragojle Jarnević prema metafizičkom kao simbolu apsolutnog autoriteta afirmativan. Postavljanjem književnih subjekata predstavnica predfeminističkog vala u afirmativan odnos prema jednom od autoriteta – božanskom, autodestruktivno mijenja smjer. Uključivanjem onostranoga rušilačka snaga umanjuje svoj intenzitet. Dok društveni angažman u Dragojle Jarnević često uključuje prijezir prema nedostižnim elitnim krugovima hrvatskoga društvenog i kulturnog života, a za Ivanu Brlić-Mažuranić te iste strukture dio su odrastanja, Mani Gotovac se na sasvim drukčiji način suočava s njima, prikazujući ih kao lucidnu borbu, zadovoljavajući se i opcijom pada na tom putu, vođena mišlju o povijesti koja »nije samo sila, nego su i snovi i nade i čežnje« (Gotovac 2013: 20) i unutar koje je, u prostoru nade i čežnje, moguće naći mjesto za sebe. Autorski subjekt Mani Gotovac kroči samostalno, i tu je moguće uočiti sličnost s Dragojla Jarnević, boreći se ravnopravno nepravilnim izgovorom svoga ‘r’, ni manje ni više, za posao radijske voditeljice, raskida brak bez obzira na status nevjeste ugledne obitelji, zadržavajući tek prezime i ne pomišljajući na autodestruktivnost, usprkos poteškoćama koje nosi život samohrane majke. Život prihvaća kao mogućnost kojom upravlja, vjerujući u priču o jastogu; »kada mu padne ljuštura i ostane samo meso, ako tu noć tako preživi, ako ga ne pojedu druge ribe, sutradan će biti snažniji i veći…« (Gotovac 2013: 83). U usporedbi s njezinim prethodnicama, od kojih se jedna (Ivana Brlić- Mažuranić) tiše, a druga (Dragojla Jarnević) prilično dosljedno odupire društvenim autoritetima, može se reći da je subverzija u Mani Gotovac eksplicitna i glasna. Od početka svoga autobiografskog romana Gotovac svoj književni subjekt otkriva kao duhovit i (auto)ironičan karakter. Žeđ za (svjetovnim) životom otkriva se na svakoj stranici, između ostaloga, i aktivnim društvenim angažmanom. Književni subjekt sudjeluje u prijelomnim događajima hrvatske povijesti strastveno osluškujući i gradeći svoj put, izvodeći »u svojoj sveopćoj euforiji svakojaka ludila« (Gotovac 2013: 34), iskazujući eksplicitno subverzivnost vlastitog djelovanja. U skladu je to s vremenom nastanka njezine autobiografske proze, a takva polazišna točka određuje i znatno drukčiji odnos prema božanskom. U fokus privatnosti prodire »povijesno i ideologijsko iskustvo« kojim se »dešifriraju egzistencijalne potrebe« (Sablić Tomić 2002: 8) i onda kada ih autorica negira tvrdeći, primjerice, kako je nikada nije zanimala politika. Političnost, dakle, nije opredjeljenje, nego način života na koji je upućivalo žensko pismo u procesu svoga formiranja. Pismo Ivane Brlić-Mažuranić i Dragojla Jarnević na sličan način odražava društvene reperkusije svoga vremena, formiranje građanske klase obilježene »diskursom o dužnosti« (Zima 2019: 103) koji se očituje ponajprije u potenciranju figure majke i supruge. Iako se iz Ivanina i Dragojlina dnevničkog diskursa nazire politička osviještenost 104 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
književnoga subjekta, u društvenoj praksi 19. st. politika je uglavnom područje muškoga djelovanja. Društveno-kulturni angažman priznat je tek kao nadgradnja obiteljskom. Društveni diskurs nije nevažan refleks u povijesti pojedinca, intimno pismo svih triju autorica na različite ga načine odražava, štoviše, njegove granice često su i međe u identitetskoj realizaciji književnih subjekata, »personalnost« je tako »diskurzivno oblikovana«, »autor kao društvena funkcija postaje katalizator suvremene društvene zbilje i indikatorom povijesti pri čemu osobno vrijeme preuzima zalihu univerzalnoga, a tematizirana prošlost i sadašnjost postaju osobnim ulogom u budućnost« (Sablić Tomić 2002: 9, 12, 13). Upravo takva temporalna trijada prošlost-sadašnjost-budućnost zaključena nesigurnom budućnošću koja je uvijek u relaciji prema neperspektivnoj sadašnjosti, uzrokuje trusnost svih analiziranih autorskih subjekata, vidljivu u autodestruktivnim porivima. Mani Gotovac, međutim, takvu sadašnjost, prošlost i budućnost prihvaća kao svojinu bez preispitivanja udjela višega smisla u njihovoj kreaciji. Ona poseže za božanskim isključivo u trenutcima u kojima gubi kontrolu nad događajima ili pak kada su izvan njezine (ljudske) moći djelovanja. Autodestruktivnost književnog subjekta Mani Gotovac do vrhunca dovodi djetetova smrt, a pokreće je prvi intenzivniji sukob s ljubavnikom. Proživljavanje autodestruktivnih poriva najdestruktivniji je dio njezine. ispovijesti, destruktivan za čitatelja, traži povrat knjizi i strah od nje. Eksklamativnom agresivnošću njezin jezik razlikuje se od znatno pomirljivog tona prethodnica Mani Gotovac govori glasno, rečenice kao i postupci njezina književnog subjekta imaju odjek krika – spoznaja da je Gorki istovremeno s drugom ženom pokreće niz reakcija kojima se, manifestirajući ih glasno i vidljivo, brani od autodestrukcije, usmjeravajući se destruktivno prema drugima. Osjećajući latentni nesklad u vezi s Gorkim, bilježi: »Kući se nisam javljala da me što ne pitaju. Popila sam već dva meprobamata. Htjela sam zaspati, nije išlo. Onda sam počela piti travaricu«. Gorki 8razotkriva njezino fizičko stanje: »Ne tuširaš se, smrdljiva si, kakav je to smrad?« (Gotovac 2013: 57). Uhićenje Gorkog provocira autodestruktivno psiho-fizičko stanje koje kulminira kćerinom smrti. Gubitak posla opisuje »živčanom rastrojenosti« (Gotovac 2013: 104) u kojoj njezine pobune postaju javno dostupne, upravo teatralne. Saznanje o kćerinoj bolesti paralizira je, prebacuje je u bestežinsko, gotovo transcendentalno iskustvo:
Pala sam na pod. Nisam bila u nesvijesti, samo u potpunoj tmici. Htjela sam postavljati pitanja, ali nisam mogla otvoriti usta. Micala sam uporno čeljustima, nijedan zvuk nije izlazio iz mene. Grlo mi je suho, središte pustinje. Gube se boje, imena, oblici. Vidim tek jednog smrznutog slavuja. Onda počinjem razabirati sjene (Gotovac 2013: 145).
Zahvaljujući za »milost« (Gotovac 2013: 159), ona ne precizira o čijoj je milosti riječ. Njezin jezik jasnoćom, jednostavnošću i razumljivošću, ali i grubom simbolikom (kada, primjerice, sebe naziva kujom) upućuje na potrebu jasnog definiranja tereta kako bi ga lakše odbacila. Tragedija pokreće i jezični disbalans pa strepnju nad kćeri iskazuje rečenicama bez interpunkcije koje sugeriraju neizvjesnost, bol koju je jezikom nemoguće iskazati: »Anajeslijepagluhanijemanepomična« (Gotovac 2013: 158). Promišljanja Mani Gotovac sumnjičava su prema Bogu, neshvatljiva ravnoteža 8 Usp. Gotovac 2007: 94, 95. 105 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
Božjeg djelovanja za nju je projekcija neravnoteže i nepravde:
Kažu da se danima ispušta duša. Hoće li moja kćerka danima ispuštati dušu? Što ću joj šaputati tada? Da ide u nešto drugo, u nešto bolje? To bi značilo da taj njezin put ima smisla. Ali kojeg smisla, Bože moj? Kad bih mogla samo vjerovati kako će tamo biti netko tko će joj dati čašu toplog mlijeka (Gotovac 2013: 197).
Uzrok nepovjerenja književnog subjekta u Boga izostanak je Božje reakcije. Likovi »bogotražitelja« htjeli bi da im se Bog otkrije ako postoji – »zato ih iritira i egzistencijalno muči njegova šutnja« (usp. Špehar 2001: 143). Josip Bratulić ističe kako brojna književna djela podastiru implicitnu prisutnost Boga. Za Desničina ‘Proljeća Ivana Galeba’ konstatira kako se »na malo mjesta spominje Bog: ali on je tu često prisutan, i u umovanju i u mirenju, upravo u življenju umjetnika i boema koji se u knjizi opisuje« (Bratulić 2001: 169). Upućuje tako na »religioznu zaokupljenost« u hrvatskoj književnosti, bilo da je riječ o pozitivnoj ili negativnoj potvrdi teze. Slično se očituje i Drago Šimundža govoreći o različitim modifikacijama »paradoksalnih interferencija religioznih stanja i doživljaja koji se između sebe miješaju i suprotstavljaju u slojevitim, često suprotnim ili protuslovnim preklapanjima i suodnosima« (Šimundža 2001: 171), objedinjujući ih dvjema kategorijama: »religiozne bifurkacije i teističko-ateistički kompleksi«, objašnjavajući ih fenomenima od kojih je jedan, »doživljaj vjere u nevjeri«, prepoznatljiv u M. Gotovac kada se književni subjekt, izmučen djetetovom bolešću, obraća Bogu u kojega ne vjeruje. Navodeći niz primjera iz naše književnosti, Drago Šimundža zaključuje kako ovaj pristup religioznosti proizlazi iz straha provociranog postavljanjem književnog subjekta u granične situacije: »Kad se javi opasnost, bol, nevolja ili smrtna pogibelj, onda se (…) i u krajnjim indiferentistima ili, čak, ateistima ponekad događaju paradoksalne interferencije vjere i nevjere« (Šimundža 2001: 180). Odnos prema religioznome, dakle, katkad je teistički, katkad ateistički, a nerijetko »vrlo slojevito u međusobnim interferencijama i preklapanjima« (Šimundža 2001: 173), nerijetko protuslovno:
Javljaju se kompleksne situacije i neočekivana iznenađenja u kojima je Bog čovjeku istodobno blizak i dalek. S jedne strane ga intimno u sebi osjeća, „intimnije“ nego samoga sebe, ali ga egzistencijalno ne nalazi i ne prihvaća; s druge ga strane, u drugim odnosima, ponekad jednako tako ne čuje i ne vidi, zastaje pred ›njegovom šutnjom‹, a opet ga intuitivno naslućuje i na svoj način doživljava (Šimundža 2001: 174).
Takav odnos prema onostranom pokazuje izgradnja dvostrukog identiteta književnog subjekta: s jedne je strane Mani, fokusirana na prihvaćanje; s druge je pak ‘Đive od mora’, identitet rezerviran samo za umrlu djevojčicu koji provodi dane u razgovoru s njom na grobu, opažajući njezinu prisutnost oko sebe, u pojavnostima ovozemaljskog života. Rijetko se Mani Gotovac izravno obraća Bogu, a takav govor pun je gnjeva i sumnje u Njegov smisao:
Ako je to istina, nije li to onda fijasko Boga? Ili je to višak Božjeg sadizma? Ili njegov neproničan hir? Ili smo Ana i ja za njega obično smeće? Ako Božja ljubav nije mogla prema mojoj djevojčici imati milosti, prema kome je može imati? 106 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
(Gotovac 2013: 234)
U Mani Gotovac nema eksplicitno vođenog razgovora s Bogom, ali osvrti književnog subjekta na prošlost naznačuju da se božanskom pristupa kao uzročno-posljedičnoj vezi koja određuje životni tijek – svaki korak uzrok je sljedećem, a taj proces omogućava uočavanje vlastitih ispravnih i pogrešnih koraka s ciljem da se postane bolji čovjek, zahvaćen ljubavlju kao smislom koji povezuje ovostrano i onostrano. Na takav način promatra lanac koji je veže za njezine pretkinje, baku i majku. Kod Mani Gotovac iskazuje se drukčiji odnos prema božanskom negoli kod njezinih prethodnica. Dok je za njih Bog vrhovni gospodar zaslužan za sve što im se događa, kod Mani Gotovac je Bog izazov za promišljanje kojega ipak strogo distancira od vlastite volje i odluka koje donosi. Bez obzira na drukčiji odnos prema božanskome koji ide putem negiranja, preispitivanje onostranog i ovdje je prisutno kao pokazatelj čovjekove potrebe za konstruktivnim elementom sagledavanjem kojega se, bilo da je riječ o prihvaćanju ili odbacivanju, stvara mreža značenja nužnih kao oslonac. Takav pristup upućuje na otvorenost za prihvaćanje Lützove teze o Bogu kao egzistencijalnom pitanju iz čega proizlazi mogućnost promatranja subverzije kao 5.pokušaja Zaključak dijalogiziranja.
Žensko pisanje u cjelini pokušaj je eskapizma od traume, putem razotkrivanja i autodestruktivnosti književnog subjekta, vidljive na jezičnoj i sadržajnoj razini teksta, subverzivno usmjerene prema autoritetima. Odnos autorskog subjekta prema božanskom sličan je u dnevničkim zapisima Dragojle Jarnević i Ivane Brlić-Mažuranić. Dok je u Dragojle Jarnević Bog slamka spasa koji istovremeno autoricu izlaže jobovskim kušnjama da bi ojačao njezinu vjeru, u Ivane Brlić-Mažuranić on je radost, ljepota, život, početak i kraj, utočište i predmet zahvalnosti, smisao i cilj postojanja. Odnos književnog subjekta Mani Gotovac prema Bogu ne postoji na način na koji mu pristupaju njezine prethodnice. U skladu je to i s društvenim određenjem autoriteta. Dok je kod Ivane Brlić-Mažuranić subverzija prema društvenim autoritetima suptilna, kod Dragojle Jarnević prilično hrabra u odnosu na diskurs vremena u kojemu stvara, za obje je Bog neupitan autoritet, Lützovim riječima, egzistencijalno pitanje. Kod Mani Gotovac možemo govoriti o sekularizaciji Boga, o svojevrsnoj subverziji svih vrsta autoriteta, uključujući i božanski. Ona mu se stoga rijetko izravno obraća, ali ga nehotično priznaje kao prisutnost kojoj prkosi i protiv koje se bori, ali s kojom i opstaje. Božansko je za nju duhovnost koja kontrolom slučajnosti upravlja životima, stoga ga češće vidi kao besmisao. Autodestruktivni elementi prisutni su kod svih analiziranih autorica. Uz metaforičku kategoriju ženskoga unutarnjega svjesnog i nesvjesnog slamanja, podrazumijeva i stvarni, tjelesni autodestruktivni element, koji zbog psihičkog sloma teži i fizičkoj autodestrukciji, odnosno smrti. Autodestruktivnost književnog subjekta recipročna je odnosu (ne)povjerenja prema autoritetima – što je ogorčenje prema autoritetu jače, jači su i autodestruktivni porivi. Njegovanje odnosa povjerenja prema božanskom autoritetu u Ivane Brlić-Mažuranić i Dragojle Jarnević tako utječe na stabilizaciju autodestruktivnosti. Uporaba jezika kompatibilna je s naznačenim odnosom prema autodestruktivnom i božanskom. Rečenice Dragojle
107 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
Jarnević izmireno su ponavljanje autodestruktivnih namjera i utjecaja Bogu koji je u njima sprječava, izazivaju čitateljsku empatiju, ali ne ulijevaju strah u tragičan ishod. Jezik Ivane Brlić-Mažuranić obilježen je ushitom, egzaltacijom i čitateljskim strahom od zanesenjačke lucidnosti nepredvidivog ishoda. Stranice autobiografskog pisma Mani Gotovac u kojima opisuje svoj slom pune su bijesa, buke i borbe. U Mani Gotovac je subverzija prema društvenim autoritetima jednaka subverziji prema božanskom autoritetu. Iskustvo gubitka djeteta, međutim, književni subjekt upućuje na intenzivnije preispitivanje onostranoga. To rezultira otporom autorskog subjekta prema božanskom, ali neupitno i propitkivanju istoga, odnosno otvaranju dijaloga s božanskim, u konačnici postavljanjem prema božanskom kao egzistencijalnom pitanju. Zaključno, ponavljanjem pitanja iz početne hipoteze, je li u subverziji književnog subjekta ženskog pisma prema autoritetima (pri čemu je osobito ilustrativan božanski autoritet) vidljiv pokušaj dijalogiziranja s njima te, s tim u vezi, usmjeravanje ženske pobune na rješenja davno postavljenih, ali ne do kraja riješenih pitanja feminističke kritike, otvara se prostor za drukčiji pogled na subverzivni element ženskog pisma, što Literaturamože biti poticaj u analizi novijih ostvarenja na tom području književnosti.
Ivana Brlić-Mažuranić: Moji Artuković,zapisci M. Sabrana (pr.) 2016. djela „Dnevnički Ivane Brlić-Mažuranić i memoarski zapisi Ivane Brlić-Mažuranić“ (pogovor priređivača). U Vinko Brešić (ur.), , , Zarezsv. 1. (str. 441–475). Slavonski Brod: Ogranak Matice hrvatske. Badurina, N. 2007. Između stereotipa i subverzije. Religijske: dvotjednik teme u za književnosti: kulturna i zbornikdruštvena radova zbivanja, međunarodnog br. 220–221, simpozija 13. prosinca održanog 2007. u Zagrebu 9. prosinca 2000. Bratulić, J. 2001. „Govoriti drugačije“. U Ivan Šestak (ur.), Ivana Brlić-Mažuranić: Moji zapisci. Dnevnici, memoari, molitve, putni(str. 159–170). i drugi zapisi Zagreb:. Sabrana Filozofsko-teološki djela Ivane Brlić-Mažuranić institut Družbe Isusove.. Brešić, V. (ur.) 2016. Crkva u svijetu, sv. 1 Slavonski Brod: Ogranak Matice hrvatske.Ljepša polovica književnosti Črpić, G.; Novak, K. 2016. „(Be)sramna kultura“. , 51, 3, 379–395. Detoni-Dujmić, D. 1998. . Zagreb: Matica hrvatska. Dobsai, G.; Medve, Z. Zbornik 2018. „Recepcija radova Komparativna hrvatskog ženskogpovijest hrvatske pisma u književnosti. mađarskoj Književniknjiževnosti kanon (hrvatsko žensko pismo i mađarski književni kanon)“. U Ivo Babić i sur. (ur.), (str.Čudnovatim 322–329). zgodamaSplit: Književni šegrta krugHlapića Split, i Pričama Zagreb: iz Odsjek davnine za Librikomparativnu et liberi: časopis književnost za istraživanje Filozofskog dječje fakulteta književnosti Sveučilišta i kulture u Zagrebu. Dujić, L. 2018. „RadFališ i rod mi u u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi “. , 7, 1,Spectrum: 53–65. Gotovac,ogledi M. 2013. i prinosi studenata teologije . Zagreb: Profil Knjiga. Govorko, I. 2009. „Znanstveni divizam i divinizacija znanstvenog uma“. , 3–4, 28–38. Malleus Grdešić,maleficarum. M. 2011. „S Zagorka, onu stranu feminizam, ‘popularnog antifeminizam feminizma’: razvoj feminističkih kulturalnih studija početkom 2000-ih“ U Maša Grdešić (ur.), (str. 207–220). Zagreb: 108 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
Centar za ženske studije.Magistra Iadertina Ivon, K.; Blažinović,Dnevnik J. 2016. „Kako bih mogla da budem dobra ili o ženskom pismu Jagode Truhelke“. , 11, 1, 51–72. Jarnević, D. 2000. Jelenkor. Karlovac: Matica113. hrvatska. Kálecz-Simon, O. 2011. ,,Foltok (Irena Vrkljan: Selyem, olló – Marina, avagy az életrajzról)“.Bogoslovska smotra, 2011/1, 111– Kovač, V. N. 2017. „Dijaloška bit vjere u perspektivi odnosa Bog – čovjek – Crkva – svijet“. , 87, 3, 531–552. S Kuvač-Levačić,nasih njiva K.; Alfirević,Crkva J. 2017. u svijetu „Žensko pismo i ‘katolički angažman’ Side Košutić (na primjeruU potrazi konstrukcije za Ivanom protagonistkinja u romanesknoj trilogiji , 1944.)“. , 52, 4, 570–591. Lovrenčić, S. 2013.Bog. Mala povijest najvećega. Zagreb: Mala zvona. https://hrcak.srce. hr/192650. (24. 2. 2020.) Lütz, M. 2012. . Split: Verbum. Crkva u svijetu Matulić, T. 2005. „Bioetičko tematiziranje ljudskog umiranja: umiranje u procijepu medicinskog tehnicizmaDobro jutro, i svijete!“ontoantropološkog dnevnički zapisi 'personizma'“. 1888.–1891. , 40, 1, 29–62. Mažuranić, I. 2010. „ Zagreb:Dnevnika Mala Metodičkizvona. ogledi Odža, I. 2018. „PedagoškoMuška djelovanje moderna iDragojle ženska postmoderna. Jarnević u kontekstu Rođenje njezina virtualne kulture“.. , 25, 1, 87–117. Oraić Tolić, D. 2005. Zagreb: Naklada Ljevak. Riječki teološki časopis Oslić, J.; Horvat, S. 2017. „Kritička promišljanja Ante Matkovića o dijalogu neuroznanosti, teologije i filozofije po pitanju čovjeka“. , 48, 2, 289–307. Poznańskie Studia Slawistyczne, Protrka16 Štimec, M.; Dakić, M. 2019. „‘Tijelo pamćenja je pčela koja me bode.’ (14.Emancipatorske 4. 2020.) prakse ženskog pisma 80-ih“. , 243–255. https://pressto.amu.edu.pl/index.php/pss/article/view/19553.Intimno i javno. Suvremena hrvatska autobiografska proza.
Sablić Tomić, H.Ideja 2002. i priča Zagreb: Naklada Ljevak. Republika Solar, M. 2004. . Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. Šafranek, I. 1983. „‘Ženska književnost’ i ‘žensko pismo’“. , XXXIX, 11–12, Religijske7–28. teme u književnosti: zbornik radova međunarodnog simpozija održanog Šimundža,u Zagrebu D. 2001. 9. prosinca „Paradoksi 2000 vjere i nevjere u književnosti“. U Ivan Šestak (ur.),
. (str. 1711–96). Zagreb: Filozofsko-teološkiReligijske institut teme uDružbe književnosti: Isusove. zbornik radova međunarodnog simpozija održanog u Zagrebu Špehar,9. M. prosinca 2001. „Bog 2000 u djelima Miroslava Krleže“. U Ivan Šestak (ur.),
. (str. 135–149).Crkva u svijetu Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove. Dragojla Jarnević Vučković, A. 2016. „O sramu“. , 51, 3, 371–374. Zečević, D. 1985. . Zagreb: Zavod za znanost o književnosti, 109 Odža, I.: DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERZIJA KAO DIJALOG? Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 93-110
Praksa svijeta SveučilišnaAutobiografija naklada Liber. u Hrvatskoj: nacrt povijesti žanra i tipologija narativnih Zima, D.oblika 2019. . Zagreb: Naklada Ljevak. Zlatar, A. 1998. Rječnik tijela. Dodiri, otpor, žene . Zagreb: Matica hrvatska. Zlatar, A. 2010. . Zagreb: Naklada Ljevak d. o. o.
DRAGOJLA, IVANA, MANI – SUBVERSION AS DIALOGUE?
Abstract The paper analyses I theMiss diariesyou in Spring, of two in Autumn, Croatian in authors,Summer and Dragojla in Winter Jarnević (1812 – 1875) and Ivana Brlić Mažuranić (1874 –1938), and Mani Gotovac’s autobiographic prose . The poetic characteristics of said literary works follow the matrix of female literature, frequently marked by a traumatic experience. Trauma is manifested by the self- destructive tendencies of the literary subject presented in two ways: by the specific use of linguistic elements and/or, at the level of content, through the authors` explicit narrative about their self-destructive tendencies. These tendencies were motivated by the authors` inability to establish a satisfactory relationship with the existing societal paradigms – symbolically denominated as authorities in this paper. This predominantly subversive attitude towards authorities, which results in the self-destructive tendencies of the literary subject, is particularly discernible in Jarnević and Brlić Mažuranić. These authors also exhibit an inversely reciprocal relationship between their self-destructive tendencies and their acknowledgment of the metaphysical domain as a form of authority. Gotovac`s attitude towards the metaphysical domain is different than that of Jarnević and Brlić Mažuranić; it is a sort of “experience of faith through infidelity” (Šimundža). The aim of this paper is: 1) to explore different manifestations of self-destructive tendencies in literary subjects, 2) to explore the relationship between self-destructive tendencies and the metaphysical domain, and 3) to enable the possibility of a different interpretation of the subversive element of female literature by tackling the issue of whether a subversive attitude towards authorities may be perceived as a latent tendency towards opening a dialogue with them.
Key words: authority, dialogue, divine, Dragojla Jarnević, female literature, Ivana Brlić Mažuranić, linguistically-shaped reality, Mani Gotovac, self-destructive tendencies, subversiveness
110 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
UDK 821.111(73).09-31 DOI:Izvorni 10.38003/zrffs.13.5 znanstveni rad Primljeno 5. svibnja 2020.
Iva Donelli HR – 21000 Split, Vukovarska 127 [email protected]
Gordan Matas Filozofski fakultet u Splitu HR – 21000 Split, Poljička cesta 35 [email protected]
BELOVED ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY: (RE)CONSTRUCTING IDENTITY IN TONI MORRISON’S
BelovedAbstract In this paper, Toni Morrison’s novel (1987) will be considered from the point of view of developmental psychology. Morrison’s works can be seen as representing an intertwinement of social, historico-political and emotional themes which play a crucial role in the identity construction of the author’s characters. Therefore, the Ecological Systems Theory proposed by Urie Bronfenbrenner will be employed to closely examine how the identities of Morrison’s characters are being shaped in the novel. The usage of the five systems on which Bronfenbrenner’s bioecological model is based– chronosystem, macrosystem, exosystem, mesosystem and microsystem, will provide an often missing holistic approach necessary for better understanding of how and why Morrison’s characters are (un)able to complete their developmental journey of identity construction successfully.
Key words: Toni Morrison, Urie Bronfenbrenner, ecological systems theory, identity construction, holistic approach . “The Child is father of the Man” wrote English Romantic William Wordsworth in his 1802 poem “My Heart Leaps Up” While Wordsworth’s poem may be more than two centuries old, the importance of its message did not lose its value. On the contrary, the perception of childhood as a period that plays the central role in the development of an individual seems to have gained proper recognition only a few decades ago, peaking in the 20th century – now often called The Century of the Child. Before one deals with how this child “gives birth” to a man, the question is what, or who, the child itself is. Is it solely a product of nature – a combination of the gene pool inherited from their parents? A chance winner of the race within the reproductive system whose life, behavior and physical and mental state will depend merely on the aforementioned inherited gene combination? Or is it a product of nurture – a ‘’tabula rasa’’ incapable of proper thought before society instills in it laws, beliefs, culture – 111 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
transforming it, thus, from savage to human? Or is it perhaps that both nature and nurture are working together, joining their forces in this developmental journey of becoming not only human, but humane? If these questions are being posed to Urie Bronfenbrenner, Russian-born American developmental psychologist, it is safe to say that he would side with the third proposal. As it will be explained later in the paper, his Ecological Systems Theory which is also used today in modern developmental psychology, serves as a bridge connecting two opposing schools of psychology –one arguing for nature and the other advocating for nurture. In his description of the five systems – chrono, macro, exo, meso and microsystems, Bronfenbrenner showed how a child is the result of the joint work of both genetics and inherited characteristics. In addition, he also highlighted the role the environment plays in shaping an individual, saying ”how in order to develop normally, a child required progressively more complex joint activity with one or more adults (...) Somebody’s got to be crazy about that kid. That’s number one. First, last and always” (Allerd 2007: 51). When it comes to the Chicago School of Sociology, it seems to be sharing Bronfenbrenner’s point of view when it comes to this “nature-nurture” debate. Its systemic approach and holistic aspect align them with the ecological perspective that followed later. Transferring the latter issue to the context of 20th century America, they also add another important dimension into Bronfenbrenner’s model – the question of black identity formation. While studying black and white communities residing in Chicago, discoveries made by Chicago School sociologists opened additional questions, not only those that are in direct relation to Bronfenbrenner’s theory, but also those which are central part of what Toni Morrison explored in her writing. Namely, Morrison’s works not only can be perceived as a continuation, but also a literary exploration of both Bronfenbrenner’s and Chicago School sociologists’ work, since many of her characters, especially children, feel not only ashamed of their skin color, but also feel excluded from the white community. Consequently, the aforementioned spatial relations in her works indeed do become social relations, in which black individuals – as microsystems, actively engage in forming black meso, exo and macrosystems, with their own distinct values and beliefs, which exists both within but also outside the systems created by whites. What occurs when a child is not perceived as a child? Or as a human? What if a child is seen as nothing but a commodity to be used as one pleases from the day it is born? As it was mentioned earlier, these are some of the vital questions that not only the Chicago School of Sociology posed, but which were also tackled by the African-American writer Toni Morrison.Beloved, And The even Bluest though Eye it canSula. be said how every single piece of her writing deals with these issues, these themes perhaps seem to be the most prominent in her novels and The aforementioned works can be perceived as bildungsromane, tracing not only the development of individual African- American identities, but also how national and communal identities are being formed and transformed. Generally speaking, the bildungsroman is a novel that focuses on a person’s formative years and development. However, in an attempt to depict how racism has influenced African-Americans, Morrison has extended the African-American bildungsroman by transforming a traditionally personal and privatized genre into a 112 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
Beloved political and national one. In , we follow the progress of the girl called Beloved from childhood to womanhood and at the same time we witness her emancipation from servitude and the fate that was ascribed to her by the slave masters. In order to explain Morrison’s life-long dedication and investment in the topic of the black identity construction from one’s childhood to adulthood, author Timothy Powell (1990) uses a myth proposed by ancient Greek philosopher Plato. Namely, Plato in his metaphor of a soul imagined one’s soul as a white horse, “’a follower of true glory’” which has to overcome another part of the soul, black horse – forcing soul to do “’terrible and awful deeds’” (Powell 1990: 747). And it was this metaphor, this myth, that became a reality for African-Americans in America, a country in which slavery and segregation laws and practices lasted for centuries. In white ethnocentric America, African-Americans were perceived as “black horses” – both figuratively and literally, who had to be tamed, if the whites are to “live in the light always”. It is in this “symbology of light and dark” as Powell refers to it, in which “blackness becomes the archetype of absence, negation, (...) evil” (Powell, 1990: 747), that this idea of a child being father to the man becomes an issue. Bearing that in mind, it seems how both Morrison and the Chicago School of Sociology decided to pose a question – asking what kind of (hu)man will this child “give birth” to? Will the “newborn” man be a human or a closer to a beast? And is it even going to be possible for a black child to go through and to finish this developmental journey from, as Montaigne would say, a “noble savage” to a man successfully? (Powell 1990: 747). When it comes to the theme of this paper, perhaps the most important figure might be George Herbert Mead. Mead was a social psychologist, who collaborated with the Chicago School, not only directly but conceptually as well, since his definition of the “self” was the core of how the Chicago School sociologist understood the interactions (Wallace and Wolf 2005: 38). Mead’s concept of “self” becomes also important when it comes to the ways in which Morrison builds and sustains the identities of her characters. Namely, Meads believes that a person is not merely a passive entity being led by outer structures such as laws (macrosystem), but rather an active and creative agent which participates in the behaviors of others, and which provides a response according to perceived behaviors. It is a two-way process, through which an individual becomes both the subject and the object, making him/herself visible through the eyes of others (Wallace and Wolf 2005: 38). However, the reason why this paper will focus on this pedagogical approach is due to the fact that most when, researching Morrison’s work, usually decide to focus on three aspects, or common themes, often found in her novels: cross-cultural, historico-political and emotional. These themes are – in most cases, then analyzed separately from each other, without any serious attempt of finding common links between them. This lead some critics such as Furman (1996: 3) to believe that how while “Morrison creates extraordinary tales of human experience (...) enlightening her readers about themselves”, the author has no interest in “sociology, polemics, explanations”. However, looking more closely at Morrison’s writing, and looking at her writing in a deductive way, one can see how it represents an intertwinement of all of the previously mentioned themes: cross-cultural, historico-political and emotional, where one theme often overlaps with the others, or is in causal relation with them. In other words, Morrison’s works seem to represent a literary exploration of Bronfenbrenner’s Ecological Systems Theory, where the five systems mentioned earlier either enable or disable the healthy development of a person’s identity. 113 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
Therefore, the aforementioned statement of Furman’s (1996) seems to be far from the truth, since writing about one’s state of mind – whether that mind belongs to a child or an adult, the emotional state of the family as a microsystem, the state of the neighborhood (as a mesosystem), or the state of the community – both black and white (representing Bronfenbrenner’s exosystem), and even the state of the state (the country itself as a macrosystem), not only makes Morrison a ‘’politician’’, but it consequently makes her a historian, a sociologist, a psychologist and a teacher - an interpreter of meaning for all of 1.those Nature whose vs. mapNurture: of the The soul ‘’Millenia-Long was lost throughout Dialogue’’ the centuries of oppression.
What makes us human, humane? What are the variables that are crucial for the development of all those notions human beings come to embody? How does one acquire values, beliefs, behaviors? And how are these collective notions being transformed, transferred and integrated into an individual? Is an (id)entity the product of our genetics - the malleability of one’s genes, or are humans, as John Locke would say, merely a “tabula rasa” – nothing but a blank slate? These are some of the major questions that have been imposed upon psychology from its earliest beginnings back in the Ancient Greece and which seem to continue to puzzle even modern psychologists. And so, ever since its breakage from the scientific field of philosophy in the 1870s, establishing itself as an independent field of study, psychology found itself in the middle of, as Keating (2010: 4) calls it, the “nature vs. nurture” debate. After a so-called “millenia-long dialogue”, as Keating (2010: 7) calls it, all major schools of psychology – such as behaviorism, psychoanalysis, cognitive psychology and Gestalt, were deemed as lacking and inadequate when it came to explaining the development of humans and consequently their identities. Due to the latter, it seemed that this nature versus nurture discussion has been resolved for the time being, since “neither nature nor nurture alone provides the answer” (Keating 2010: 1). In other words, as both Guibernau (2013) and Keating (2010) concluded, the direction of an individual’s psychological development – and consequently the development of their identity along with the behavior they are going to display, does not depend solely on their “genetic” pool, nor does it entirely depend upon the surrounding environment. Namely, as Keating wrote, it is “both nature and nurture in concert that shape developmental pathways and outcomes, from health to behavior to competence” (2010: 1). However, it can be said how this very realization of the equal importance of one’s genes and the environment surrounding them led to another, more recent debate in psychology and that is this “fascinating terrain of how they interact over the course of development” (Keating 2010: 1). The ever growing progress in science and technology, accompanied by the new research tools – supported by the ever-growing accumulation of information collected from longitudinal studies, have allowed new psychological approaches when it comes to studying this “nature-nurture” interaction responsible for the formation of one’s identity. Perhaps one of the most prominent “nature-nurture” models was the one proposed by the Russian-born American developmental psychologist Urie Bronfenbrenner (1917-2005). Before one becomes acquainted with Bronfenbrenner’s Ecological Systems Theory and what role it has in explaining how identity is shaped, a definition of what identity is must be provided. 114 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
2. Defining (Id)Entity
When it comes to the question of what identity is, it can be said that answering the question is anything but simple. Namely, the concept of identity can be considered from several viewpoints. Starting with the “mother of all sciences” – philosophy, the focus there would be on whether identity is the same as the self, or whether it is something entirely different. On the other hand, the more recent scientific study of genes would concentrate more on the inborn, biological aspects of one’s identity, a “genetic identity”, such as the genetic genotype and phenotype in family history (Lange, 2003). However, for the purpose of this paper, only specific psychological explanations of identity will be provided, since they are most suitable for the theme of this paper – i.e. analyzing and (re)constructing the identities of the characters found in Toni Morrison’s novels. Turning back to interdisciplinary definitions of identity, one also detects that psychology provides numerous explanations. From the simple one given by Clayton and Opotow, who define identity as “a way of organizing information about the self”, to more complex ones which place emphasis on the collective, instead of individual identity, saying how “national identity is a collective sentiment based upon belief of belonging to the same nation” (Clayton and Opotow, 2003: 45; Guibernau 2003: 13). Although these two definitions may seem contradictory at first, looking at them more closely one can see how they both highlight, implicitly or explicitly, the sense of belonging or becoming a part of either oneself, or of the collective in which that individual is plunged. Or as, Grozdanovska puts it, “national identity relates to psychological well-being and adjusting”, stressing that “a strong sense of national identity” positively correlates with “enhanced levels of well-being” (2016: 93). In other words, society as a complex web of social relationships and social structures and processes that interact with each other provides a stable framework within which individuals make decisions and actions. The latter, then, determine not only as Shah (2008) says the direction of their own life, but also the direction of the life of an entire collective since society is formed by and consequently cannot exist without individuals. This paradigm which highlights the fact that society depends upon the individual and vice versa, plays a crucial part in Bronfenbrenner’s Ecological Systems theory. It provides a holistic approach to both matters in question – the development of one’s personal and, at the same time, national identity. And this also seems to be the case in Morrison’s works. Namely, the author’s works can be read as her attempt to illustrate how individual identity can be, and mostly is, molded from the broader, national identity. However, it must also be noted that Morrison perceives this “identity molding” as a two-way process, thus not failing to demonstrate how individuals with their identities can shape, or in some cases even change, the aforementioned national identity as well. Furthermore, Morrison transforms a traditionally personal and privatized genre into a national one, i.e. an African-American one, and provides a specific interpretation of the axiom “the personal is political.” In that respect Morrison equates personal identity with a national identity because she wants to give voice to African-Americans and to revise American history by telling the stories of numerous African-Americans who have been silenced for a long time. 115 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
3. A New Paradigm: Ecological Systems Theory
As it was mentioned earlier, most of the approaches that have dominated the field of psychology ever since its establishment as an independent scientific field have been thoroughly criticized as too simplistic. Developed by Skinner in the 1930s, behaviorism was critiqued for being too one-dimensional, ignoring “consciousness, feelings and states of mind”, it was charged for “not attempting to account for cognitive processes”, as well as for not being able to capture “the richness of human experience” (Thyer 2013: 211). In other words, behaviorism provided nothing but a glimpse when it comes to the richness of human experience, reducing the way humans operate to the simple “stimuli-reaction” model in which one’s consciousness, feelings and states of mind, were of little or no importance. Later, a similar critique was given to Freud’s psychoanalysis, often called out by the fast-growing number of “Anti-Freudians” who mocked his theory by saying how “God made man from dust, but psychoanalysis reduces him to it” – asking Freud to “absolve us all from analysis” (Szasz and Kraus 1990: 105). With Gestalt and cognitive psychology also being dubbed as too simplistic in explaining how the development of identity occurs, it was time for a new model to emerge. As the answer and as the solution to the drawbacks of the mentioned schools of psychology, Urie Bronfenbrenner proposed his “nature- nurture” model called Ecological Systems Theory. Also known as Human Ecology Theory, this approach was developed during the 1960s and 1970s by the American professor, educationalist and psychologist, was, unlike all previous psychological approaches, placing a focus on an active individual engaging in an active exchange with their active environment. In other words, as Bronfenbrenner himself states, his approach can be seen as a “contemporary scientific study of human development” which is “characterized by a commitment to the understanding of the dynamic relationship between the developing individual and the integrated, multilevel ecology of human development” (Bronfenbrenner 2005: 3). When it comes to these aforementioned factors, what is also peculiar is the fact that every single one of them is malleable and subjectable to various changes during one’s lifetime. Or to be more specific, Grozdanovska (2016) explained how the core of Bronfenbrenner’s model is based on the belief that the model itself is marked by “the theoretical focus on temporally (historically) embedded person-context relation process (...)” which is led by the notion that “individuals influence the people and institutions of their ecology as much as they are influenced by them” (Bronfenbrenner 2005: 3). Also, unlike other major psychologists such as Skinner or Pavlov who developed their theories after conducting experiments in artificially created environments and situations, this acknowledged psychologist argued how only “experiments created as real 3.1.are realThe in‘’Russian their consequences” Doll Model’’: (BronfenbrennerBronfenbrenner’s 2005: Five Systems4).
Taught by major drawbacks that marked previous psychological approaches to human development, Bronfenbrenner (2005) decided upon leaving behind artificial contexts that laboratory-conducted experiments provided, and instead opted to focus on natural, everyday environments that surrounded individuals. According to him, the environment, also called the natural ecology, is defined as “a set of nested structures, each inside the next, like a set of Russian dolls” – with “the developing individual being 116 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
at the center and embedded in several environmental settings”, each of the settings or levels being dynamic, interrelated or interconnected (Kail and Cavanaugh 2012: 17; cf. Shaffer and Kipp 2010: 64). And due to the very fact that these environmental settings include both studying and the knowledge of both individual as well as the society– its values, beliefs, political and social organizations which change with the passage of time, Bronfenbrenner saw his Ecological Systems Theory as representing an interdisciplinary and transdisciplinary approach. This led him to invite not only educators and psychologists, but also sociologists, anthropologists, historians and political scientists whom he ushered to simultaneously consider, as Shaffer and Kipp (2010) pointed out, the variety of different levels and environmental effects that could and do influence the shaping of one’s identity. In order to make his theory more systematic, Bronfenbrenner spent almost a decade on describing each of the five levels: microsystem, mesosystem, exosystem, macrosystem and chronosystem, as presented in the Chart 1 – a graphical explanation of his bioecological model. And these five layers, with their own peculiarities, constitute this “natural ecology” – being influenced by, while simultaneously having influence on, a developing persona.
Chart 1 – The bioecological model of development1
Introducing Bronfenbrenner: A Guide for Practitioners and Students in Early Years Education 1 Hayes, Noirin, O’Toole, Leah, Halpenny Ann Marie. 2017. . New York, London: Routledge. (rights to reproduction obtained).
117 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
3.1.1. Microsystem
As it is shown in Chart 1 above, at the very core of Bronfenbrenner’s “Russian doll” Ecological Systems Theory is the individual itself – the microsystem. As it was previously stated, Bronfenbrenner included multiple fields when creating his model– including biology and genetics. Thus, at the very center of an individual there lies a so-called “gene pool” – frequently perceived as the set of all genes, or a sum of a population’s genetic material at the given time. In other words, this “gene pool” refers to what that individual inherited from his ancestors, one’s genetic structure. Consequently, the combination of genes will later result in the biological characteristics (such as sex), but will also come to shape one’s physical characteristics – (cap)abilities, health and gender but also one’s temperament and habits (Bronfenbrenner 1979, Shaffer and Kipp, 2010). Adding the social variable into the equation, Bronfenbrenner also included one’s immediate surroundings, with family being the most prominent one during one’s early childhood. However, as the individual matures, the “social” aspect of this level becomes wider and more complex. To be more specific, during the process of maturation, one’s microsystem will now consist not only of their immediate family (i.e. parents, grandparents, siblings) but also of their “peers, neighborhood, school, religious or church contexts” in which a person acts as an “active agent” 3.1.2.(Bronfenbrenner Mesosystem 2005 qtd. in Erwin 2010: 112).
As the name itself proposes, the second environmental layer, the mesosystem, stands in the middle of two or more settings in which an individual actively participates; “the connections and interrelationships between among (...) microsystems such as homes, schools and peer groups” (Bronfenbrenner, 1979 qtd. in Erwin, 2010; Shaffer and Kipp, 2010: 64). What is peculiar for this layer is, as Erwin (2010) pointed out, the fact that it is not only constituted out of “formal and informal” modes of communication, from formal letters exchanged between parents and a child’s school to friendly “chit-chat” amongst friends. However, it is important to mention that the mesosystem also includes, or consists of, both explicit and implicit values. The latter includes not only opinions one’s parents have when it comes to that individual’s friends and peers, but also values being taught in school or church, or later in life, at one’s workplace (Bronfenbrenner 1979: 214). Or as author Erwin (2010: 64) while analyzing Bronfenbrenner’s theory concluded, these multiple interrelated webs constituting one’s mesosystem influence not only their perception of “their world”, their personal and collective (id)entity but also affect the rest of 3.1.3.their “developmentalExosystem journey”.
Unlike the previous two systems, the third, outer layer, is the one in which a developing individual does not have a “regular” active role. What is meant by that, as Couchenour and Chrisman stated, is that the exosystem “is a system removed from direct access of an individual and has an indirect, rather than a direct effect” 118 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
(2013: 10). Or as Bronfenbrenner (1979: 229) himself explained, the exosystem is the level of a developing person’s ecology that encompasses processes and linkages between at least one setting that contains that individual- microsystem and at least one setting that does not include that very individual. When it comes to these kinds of settings, examples are numerous. According to Bronfenbrenner’s theory, the third developmental layer includes the mass media to which an individual is exposed on a daily basis, social welfare and legal services, and it stretches all the way up to the parents' workplace, which may influence the quality of emotional relationships back home, to “a factory closing in the community that results in a decline in the school’s revenue” (Shaffer and Kipp 2010: 64). However, it is important to mention that even though the effects of the exosystem upon an individual are implicit, it affects an individual’s development as much as the micro and mesosystem do. In practice, that would mean if a child’s parents are unable to provide them with the basic needs – such as food or a “roof over their head”, that will have a negative effect upon the child’s overall experience in life. According to studies, the aforementioned circumstances will result in a child’s lower self-esteem, lower grades and deviant behavior (Ljubetić 2007: 49). Also according to Ljubetić (2007: 49), if a child’s parents have a stable working environment, which enables both their self-actualization but also allows them to provide their children food on the table and a home, this will positively correlate with that child’s well-being – their own desire to self-actualize, a higher self- 3.1.4.esteem, Macrosystem the establishment of positive social relations and high academic achievements.
Having studied cultural anthropology, Bronfenbrenner developed the fourth layer of his model. It can be perceived as the combination of values both explicit and implicit, cultural and subcultural beliefs, behaviors and the social class context in which all three systems– micro, exo and meso are built (Couchenour and Chrisman 2013: 8-10; Shaffer and Kipp 2010: 37-39). In other words, the macrosystem can be seen as representing the cultural context, or cultural environment, in which child resides and develops. What is also important to mention is that Bronfenbrenner (1979) perceived this layer as a blueprint containing both settings governed by laws, rules and regulations, but also thought of the macrosystem as sometimes being more informal, with customs developing as a part of everyday life. As for the aforementioned cultural context, what is interesting is that these socio-cultural notions mentioned above vary or differ from culture to culture. Namely, members of a certain social group are often seen as sharing not only common values, but also a common, national identity. For example, western societies can be considered to be more individualistic, while non-Western ones can be seen as placing emphasis upon the collective. This again, has and will have a major impact, direct or indirect, on the experience that the developing individual has in their home, neighborhood, school and workplace (Bronfenbrenner 1979: 111; Couchenour and Chrisman 2013: 29, 31; Erwin 2010: 54). To be more specific, just like the previous layers, all the components that constitute the macrosystem can be seen as (not) supporting a child’s optimal development. One interesting example is provided by the authors Hook, Watts and Cockroft (2002: 13), who tackle the issue of children with special needs and the society’s perception 119 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
of them. The authors talk about the laws encouraging the inclusion of handicapped children in mainstream school classes, which is likely to have a profound effect upon the social development of both children with special needs as well as those without special needs (Hook et al. 2002: 317). The same authors also mention how the failure or success of this attempt is likely to encourage or discourage later governmental efforts when it 3.1.5.comes Chronosystem to integration of these two groups (Hook et al. 2002: 317-318).
This fifth and final layer of Ecological Systems Theory was added by Bronfenbrenner almost a decade after creating its original version. Nevertheless, this temporal dimension is vital for the proper functioning of the model, since it represents the social and historical context or the era in which an individual lives and which affects their perception of self, as well as their development and behavior (Couchenour and Chrisman 2013: 12-13; Shaffer and Kipp 2010: 63). Furthermore, the chronosystem represents the time dimension which simultaneously stands for both change and constancy when it comes to the developing individual. Bronfenbrenner (1979) sees this final layer as having a fundamental effect upon the way this psychological development will occur. What is meant by that is that, as time goes by, social and historical contexts and subcontexts change, and alongside them individuals also change – their perceptions, values and behavior. Bronfenbrenner (1979) also distinguishes between two types of time: personal time (microsystem) and the time that belongs to a broader socio-cultural contextualization. Speaking of personal time, authors Watts, Cockroft and Duncan (2009) give an example of how a parents’ divorce influences a child’s development – effects are extremely severe during the first year following that event, but later decrease over time. The same authors also provide an example of the second type of time – social time, in which time “constitutes a very broad level of ecological influence” (Watts et. al. 2009: 507). There, they speak of an instance which had a major influence upon the development of women and which was optimized after the increase in culture of women’s rights– resulting in the fact that today, women are more likely to be encouraged to pursue their careers than they would have been three decades before (Watts et. al. 2009: 507). Having studied Bronfenbrenner’s bioecological model, it can be said that in his trans- and interdisciplinary approach to the development of human (id)entity, where experiments are conducted in the “natural environment”, Bronfenbrenner generalized and continued the path the Chicago School of Sociology paved throughout the 1920s and 1930s. Namely, while Urie Bronfenbrenner’s Ecological Systems Theory was primarily developed in order to explain how humans and their identities are being developed, and therefore it can be dubbed as universal, it did not particularly focus on the problem of black identities in the United States. However, due to the fact that Toni Morrison, who insisted on calling herself an African-American author, and whose works particularly focus on the aforementioned problem – that of a black identity – it is necessary to discuss the main postulates proposed by the Chicago School of Sociology in which sociologists dealt with the aforementioned “issue of blackness”. However, the reason for doing this is not to disprove Bronfenbrenner’s model, but to confirm it and widen it, or as Waters says, “add some color to it” (2009: 142). 120 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
4. Getting Closer to Morrison: Enriching the Ecological Macro-Micro Approach
Founded by a group of sociologists in Chicago during the 1920s and 1930s, the Chicago School of Sociology – also known as Chicago School of Thought, used the ecological approach in other to study the relationships different individuals have in a certain environment. Bronfenbrenner’s work seemed to be a continuation of what the Chicago School of Sociology started back in the 1920s, due to which his approach shares certain similarities with their “modus operandi”. First, both approaches dubbed the laboratory setting as an inappropriate context for studying the development of one’s identity and opted for “social settings (...) in which scientific studies intended to address human needs” (Andersen and Taylor 2007: 17). Another major connecting link between the two said approaches was the fact that the Chicago School and its sociologists were “interested in how society shaped the mind and identity of a person,” which was also the focus of Bronfenbrenner’s studies (Andersen and Taylor 2007: 17; cf. Waters: 2009). Even though the Chicago School consisted primarily of sociologists, while Bronfenbrenner’s model is mostly analyzed from the psychological point of view, Bronfenbrenner has also integrated sociological aspects in it (the “natural environment”). However, Bronfenbrenner decided to focus on the biological aspect of an individual (i.e. the “genetic pool”), while the Chicago School and its sociologists decided to “bypass” the genetic component, while placing more emphasis on “urban environments”, including those surrounding and shaping people of color in America. Another similarity that needs to be pointed out is that this approach also advocated the fact the identity is being built in that very interconnectedness between an individual and society, with both the individual and the environment being mutually sustainable, (inter)changeable and created. Addressing the works of Toni Morrison, this approach would then assume how her characters are not merely passive objects of the ecological systems, but that they are active agents who with theirThe thinking Philadelphia and their Negro doings actively affect the aforementioned processes, thus contributing to change in society. Continuing the work of W.E.B. Du Bois, who in (1899) gave the first systematic study of an African-American community, some of the most prominent sociologists of the Chicago School, such as Robert Park and Ernest Burgess, gave this “issue of space and race” a fundamental role in their research (Andersson and Massey 2001: 3; cf. Merriman 2015). Focusing on what in Bronfenbrenner’s theory would be the exosystem, the Chicago School designed the “concentric zone model” in order to explain the three concepts of locality influencing the development of an individual; ecological, institutional and perceptual (Merriman 2015: 5). If one looks at the definition of ecological space, they will see how the latter resembles Bronfenbrenner’s microsystem. However, the sociologists of the Chicago School decided to include and to place more emphasis on the racial factor as well. When it comes to the concept of institutional space, its definition seems to comprise Bronfenbrenner’s microsystem and mesosystem, since the Chicago School sociologists included “political organizations, gathering places such as cafes and studios, commercial institutions (...) and churches”, but also emphasized race-related aspects, such as “division into community areas” and “organization and control in the black community” (Merriman, 2015: 5). Finally, perceptual or subjective space is equivalent to the first four layers in 121 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
Ecological Systems Theory. What is meant by that is that it consists of a “set of shared beliefs (...) that have practical consequences for action”, which results in individuals “wishing to be around people with similar styles of life (...) and avoiding those with certain different styles”– creating separate communities such as “ghettos” (Merriman 2015: 5). And it was this confirmation of how “the sociology of race was thoroughly grounded in human ecology”, in which “social relations were spatial relations” that made American sociologists turn to “understanding how ecological factors shaped and constrained interpersonal behavior and social structure” (Andersson and Massey 2001: 3). Having analyzed racial stratifications, while including a detailed description of “the ecological configurations of class, race, and ethnicity” Chicago School sociologists presented how the intersection of these variables influenced the life chances and social worlds experienced by individuals (Andersson and Massey 2001: 3). By stressing racial factors and the ways they influence the construction of an individual, the Chicago School of Sociology, thus not only enriched the model proposed by Bronfenbrenner, but their conclusions seem to parallel those of Toni Morrison in her 5.own Toni writings. Morrison – Writer, Historian, “Social Scientist”
When asked in an interview whether she think of herself “as something of a social scientist” in the way in which she does her own writing, Upon answering the question regarding her ‘’social scientist’’ role, Toni Morrison replied how she is “totally the latter”. Breaking the dichotomy, she also added she does not “believe that good art can separate itself from the world in which it lives. And I don't even think the idea of the separation of art from politics is really worth discussing any more” (Frias, Pond, Harris and Morrison 1994: 266-267). This indeed seems to be true, because once a reader starts plunging into her novels, they discover the multiplicity of meanings, of layers, all interconnected and embedded into a single piece of work, just like the “Russian doll”. Moreover, believing that narrow mindsets led to the horrors of racism and slavery, Morrison became famous for leaving “space for readers” – encouraging them to open-up their minds and read between the lines in order to interpret and decipher her message from various perspectives (Gillespie 2008: 17). It seems that Morrison herself adhered to her own advice in her writing, since the works of this Nobel Prize- and Pulitzer Prize- winning novelist are, also a combination of various perspectives, including historical. “I was terribly indebted to historians” – Morrison said, while spending quite some time collecting “slave narratives, and the letters that were collected by other historians of the things that slaves had actually wrote and said” (Frias et al. 1994: 279). Hand in hand with this historical aspect is the social awareness and social activism found in her novels, since according to the words of this Ohio native: ”if you think about the world in which you live, and you try to transform some aspect of it into an art form, then it (...) can exist in its own context– its political and historical context, and have a kind of faithfulness to that” (Frias et. al. 1994: 227). Apart from focusing on what in Bronfenbrenner’s Ecological Systems theory would fall into the chrono, macro and exosystem in development of a particular character, Morrison also focused on the individuals, their homes, their families and their communities − domestic spaces, or the “colored” microsystems in 122 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
Bronfenbrenner’s terms. Despite her writings tackling different issues, and including a plethora of miscellaneous characters, all of Morrison’s works seem to be historical, social, psychological and literary “odes” and attempts to, as Gillespie said, “enter the consciousness of individuals who were enslaved and to animate the feelings that must have been associated with so much uncertainty, loss, and violation” (2008: 17). And due to this “multifaceted” nature of Morrison’s works, this paper will attempt to analyze the ways in which the writer (re)constructs the identity of her characters 6.from “To the Be” socio-psychological in Morrison’s Beloved aspect – Ecological Systems Theory.
“What does it mean to be human?” is the question Bronfenbrenner’s Ecological Systems Theory posed, while Morrison’s works challenged the mind of her readers even more by asking the sameBeloved, question – but with adding “when one’s primary humanity is denied?” (Gillespie 2008: 17). While reading Morrison’s novels, including her 1987 Pulitzer prize winner the reader comes to see how the novel is not merely focusing on the (in)ability to let go of the traumas or the spirits of the past and slavery. On the contrary, every single one of the novel’s characters – male or female, black or white, is confronted with the same question: that of how to “come to their own conclusions regarding the purpose of their own life” (Gillespie 2008: 29). When it comes to theBeloved’s problem of how to make sense of your own life, and whether making sense of it is possible at all, a reader can see that these are the questions that also concern central character– Sethe. This is the reason why in the following sections of the paper, Bronfenbrenner’s bioecological model will be used to analyze the microsystem that Sethe forms alongside her lover Paul D and her daughter Denver, while also analyzing her path to self-discovery.be Namely,to as love Gillespie after said, the story of this former slave, mother and “murderer” in the novel can also be read as her own “coming of age- learning how and learning how ”, having been denied of her own humanity (2008: 29). However, in order to discover how Sethe, Denver and Paul D came to be, the larger socio-historical context must 6.1.be dissected Chronosystem first.
As it was mentioned earlier in the paper, Toni Morrison was not exclusively aBeloved writer. In other words, her works do not belong to the “literature-only shelf”, but they also represent an embodiment of history and social critique. Similarly, her novel is not solely a work of fiction, since the author got the idea from the “historical narrative of Margaret Garner, a woman who in 1856 ran away from the farm where she was enslaved in Kentucky” (Gillespie 2008: 19). Placing her novel in the 19th century – in 1873 in Ohio, Morrison nudges her readers to go back to the time when slavery in the United States was still very muchBeloved present, despite the fact that the Civil War ended almost a decade previous. However, speaking of history and the chronosystem – the dimension of time that covers – both directly and indirectly – is the period from the 15th to the 19th century. Namely, by dedicating her novel to the “sixty million and more” who died during the Middle Passage from 123 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
Africa to North, but mostly South America, Morrison puts the actualBeloved timeline of the novel – that of the 19th century, into a larger chronological perspective when the issue of slavery is being discussed. Therefore, the story of Sethe in becomes the story of the sixty million and more “affected by the institution of slavery” (Marks 2002: 99). However, what is both interesting and frightening at the same time is the fact that – according to Bronfenbrenner’s model, as the chronosystem changes, the macrosystem changes as well, but during these four centuries not much has changed when it comes to the perception of African-Americans in the States. In the novel this temporalBeloved dimension is represented in the form of a female ghost named Beloved. Bringing together the dimension of time and the shaping of one’s identity, it seems that primarily focuses on tracing a connection between the personal- feminine and collective identity (Ayadi 2011: 263). It represents the trauma of history itself, through its female figures – Nan, Sethe, Denver and the ghost Beloved, who comes to serve as a “symbol for an interconnection between the past and the present”, the ”arche-phenomenon of memory” (Ayadi 2011: 265). Therefore, Beloved becomes a “mnemonic muse for Sethe, Paul D and Denver, (...) the representation of a larger pasts that persist in a forgotten archive” buried deep in their memory (Marks 2002: 80). Apart from representing the temporal dimension, Beloved within herself also comprises both individual and social identities, speaking on “two levels (...) the common individual experience of life in the womb–“ – which she describes as full of water and darkness, “and to the larger historical communal experience of black people in the Middle Passage” (Gibson and Gibson 1995: 97). The above described theoretical approaches, both individually and combined, open new possibilities of dealing with identity structures and at the same time reveal new readings of Morrison’s novel that have not been systematically examined in this 6.2.context. Macrosystem
Bronfenbrenner’s macrosystem consists of the cultural context and values incorporated in society. Throughout American history “hating Beloved on negroes” measures was part of the culture ever since the white conquerors brought them onto American soil. Similarly, as Matthewman pointed out, the schoolteacher in the skulls of black people trying to prove their connection to animals (2010: 20). And the result of such practices was the fact that many African-Americans not only internalized racism, but sometimes also participated in the oppression of their own people. Throughout the novel it can be seen how this internalized self-hatred comes in two forms. The first form is evident in the fact that most of the black characters in the novel equalize themselves with the animal – a practice learned from the white schoolteacher who once attempted to “write and read Sethe as a subhuman thing by listing her (...) animal characteristics alongside her human ones” (Andrews and McKay 1999: 57). Mirroring the schoolteacher’s behavior are also the white boys residing at the same plantation who were involved in Sethe’s brutal rape. What is interesting is that even when describing the rape scene, Sethe is portrayed as being reduced to the level of an animal yet again – being beaten and humiliated as they sucked the milk from her breasts; “They used cowhide on you? –And they took my 124 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
milk” (Morrison 1998: 17). Black men working on the farm received no different treatment than Sethe had. In fact, Morrison on numerous occasions in the novel portrays how males at Sweet Home were downgraded as well – highlighting their sexuality. Consequently, the majority of men working at Sweet Home - Paul D, Paul A and Paul F, are, as Bloom states, “sexually inadequate”, frequently presenting, “sadistic, sexual thoughts and practices that were born on a white man’s plantation” (2009: 97). Having no “real” name, Morrison (1998: 10-11) describes black males from Sweet Home as; “(...) all in their twenties, minus women, fucking cows, dreaming of rape, thrashing on pallets, rubbing their thighs (...) They were young and with the absence of women they had taken to calves”. Portraying them as frustrated animals who, having no other choice, reduced themselves to that same bestial behavior, black workers seemed not only to have confirmed the schoolteacher’s theory, but they also seem to have internalized it as a part of their own identity. On the other hand, Morrison also describes another type of culture, that of the black community, which is more nourishing than the one created by the white supremacists. Through the character of Baby Suggs, a former slave, Morrison provides a glimpse of this separate culture and its values which helped both Sethe and Denver find the way back to themselves. Baby Suggs is Sethe’s mother-in-law, who through ceremonies held in the Clearing, helped Sethe, Denver and the rest of former slaves in reinstalling a sense of self-worth. Unlike the white schoolteacher, the teachings of Baby Suggs have the purpose of re-instilling a sense of self-worth and self-love in the former slaves. For the first time in their existence, both Sethe and Denver are educated how to accept themselves - not only physically but mentally as well; “Here (...) in this here place, we celebrate the flesh; flesh that weeps, laughs; flash that dances on bare feet in grass. Love it. Love it hard” (Morrison 1998: 88). It is through these connections, through playing with her children, through conversations with other women, through song and dance, through developing friendships and relationships, that both Sethe and later Denver, are not only “allowed to be” – but also allowed to be themselves: as mothers, as daughters, as companions – as human beings (Gillespie 2008: 30). It is through this very “black culture” that Morrison seems to show that African-American identity could be reconstructed through its own cultural heritage 6.3.and Exosystemsocial structure. Beloved
Looking at the exosystem in , on can look at one particular example that Urie Bronfenbrenner provided when describing this layer, and that is the parents’ workplace. Sethe’s mother was a slave, the “status” of which majorly influenced her role as a mother – and consequently Sethe’s own mother. Being a slave, Sethe’s mother sacrificed her own maternal role due to the fact she did not actually “belong” to herself. Or, as Gillespie (2008: 2) stated, her own body was not her own, and her time was not really hers. Due to the nature of her job, Sethe’s mother rarely attended to her daughter’s needs, resulting in the fact that Sethe never experienced that mother-daughter bond. And so, when asked about her mother Sethe said; “I didn’t see her but a few times out in the field and once she was working in indigo. By the time I woke up in the morning, she was in line (...) She never fixed my hair 125 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
nor nothing” (Morrison 1998: 60). Later in life, upon arriving at Sweet Home, this sacrifice becomes prominent again. Spending most of her time attending the Garner family, the female protagonist sacrifices her role as a mother – mirroring, thus, her own mother’s behavior. This is perhaps most visible in the scene in which one of her sons – Howard, is injured, since Sethe appears to be lost and unable to attend to his needs – something a true mother would be able to do (Gillespie 2008: 2). Another similarity Sethe shares with her mother is related to “letting go” (to put it mildly) of their children – despite the reasons for these acts being different. To be more specific, the reason why Sethe’s mother got rid of the children she had before her was due to the fact she felt repulsed by them for being the product of rape – her own 6.4.inability Mesosystem to protect herself from the whites (Morrison 1998: 60). Beloved
When reading through the lens of Bronfenbrenner’s model, one can see how this mesosystem, or interactions between microsystems, plays a crucial role in formation of one’s identity. This layer is important since it seems to prove a belief of the Chicago School sociologists that claimed that people who share similar values and sets of beliefs form a community with people who have similar outlooks. In the novel this mesosystemic aspect consists of two distinct microsystems that are formed over time. The first one consists of the white men at Sweet Home - Mr. and Mrs. Garner and the schoolteacher with his three nephews, while the other one is formed by the black slaves working on the Sweet Home plantation. When it comes to this “white” microsystem, the values, opinions and “culture” that was prevalent in it was already described in the “macrosystem” section. Speaking about the Sweet Home “whites”, Morrison describes them as having “pretty manners, all of them. Talked soft and spit in handkerchiefs” (1998: 37). And despite being “gentle in a lot of ways”, the schoolteacher and his nephews came to embody the dehumanizing effects of slavery, considering slaves no different, if not worse than animals (Morrison 1998: 37). What is interesting is the fact that Morrison at first leads readers to believe that the Garners, the owners of Sweet Home, deviate from the usual perception of white slave owners. Morrison portrays Mr. and Mrs. Garner as parental figures to their slaves. However, asBeloved the novel progresses, this illusion slowly begins to fade – leading one to conclude that the Garner family is not as kind as readers are led to believe at the very beginning of . Namely, regardless Mr. Garner’s “paternalistic” behavior, both him and his wife Lillian Garner consider “blacks” their property – with Halle having to buy his mother’s freedom and Sethe attending Mrs. Gardner’s needs more 6.5.than Microsystem her children’s (Gillespie 2008: 38; Marks 2002: 30). Beloved,
As it was mentioned before, in the “narrowest” layer in Bronfenbrenner’s theory consists of the Sethe-Denver-Paul D triad. Speaking of the novel and its central characters, one can easily spot the triple burden Sethe has to carry – as a woman, as a slave and as a mother, having no control over her body, husband and children (Gillespie 2008; Zühlke 2003: 5). Connected with the latter, right at the beginning of Morrison’s novel the reader is introduced to Sethe and her role as a mother in her present 126 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
microsystem – or what is left of it. Namely, the author portrays Sethe and her daughter Denver as “victims” of the spirit of her dead child Beloved. Morrison then continues describing how the ghost of Beloved tore her family apart leaving “124 (...) full of a baby’s venom” making her two sons “Howard and Buglar (...) run away by the time they were thirteen years old” (Morrison 1998: 3). Apart from the concept of “victim” the reader also discovers how the concept of “sacrifice” plays an important role when portraying Sethe –as a woman, as a mother, as well as a lover. As it was mentioned earlier, just like her own mother, Sethe sacrificed her daughter to save her from her fate as a slave. Once her daughter is dead, Sethe sacrifices her own body to have the letters imprinted on her dead daughter’s tombstone. Thus, burying her Beloved also meant burying her dignity by “selling her body to another white exploiter” (McCarthy 1993: 226). As Gillespie has noticed, “after the misery (...) Sethe refuses to allow herself to be defined in anyway other than as a mother, (...) limiting her identity to motherhood”, Sethe is yet again unable to “fully explore the question of what it means to be Sethe” (2008: 30). Plunged into the past– into the spirit of her dead daughter, her love becomes all-consuming, excessive, or as Paul D says, “too thick” (Morrison 1998: 164). Sethe even sacrifices her role as a lover, not stopping Paul D when he decided to leave 124, since for her being a mother to Denver and Beloved is the ultimate and only priority; “The world is in this room. This here’s all there is and all their needs to be” (Morrison 1998: 183). However, this kind of excessive love or love without limits, as Morrison (1998) calls it, affects not only Sethe’s relationship with Paul D, but it also has a huge impact on her daughter, Denver. Looking back at the question posed in the introductory part of the paper – whether a “damaged” child can “give birth” to a man, whether it can finish its developmental journey successfully, one can see that the answer is anything but simple. Analyzing Morrison’s novels through Bronfenbrenner’s bioecological model seems to confirm the complexity on which one’s success, or failure, depends. However, looking at the journey of the author’s characters throughout the novel, one can draw a conclusion that Morrison perceives the microsystemBeloved and its mesosystemic relations with the exosystem as layers which play a crucial role for developing a healthy and stable identity. When it comes to , one can see how the three main characters– Sethe, Denver and Paul D have indeed finished their developmental journey successfully, despite the hardships in the environment they had to endure on their path to self-discovery. Starting with the broader socio-political context, in 19th-century Ohio where the novel takes place, slavery and enslavement practices were far from being abolished, and this is reflected not only on the macrosystem, but it also had a negative effect upon the remaining systems. The black community was often portrayed as shattered, with many individuals still bearing the scars of the past. Similarly, Sethe, Denver and Paul D did not seem to be doing much better at the beginning of the novel, with every character functioning as an independent, closed-off microsystem. However, as the novel progresses, readers come to see how the main protagonists of the novel slowly begin to construct themselves anew. This reinvention occurs first through this communal exosystem that soon transforms into the microsyste in which they are able to find meaning within themselves in times when all meaning seemed to be lost. Finally, Denver found meaning in saving her mother and seeking help within the
127 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
community. Paul D found meaning not only by retelling his story and ridding himself of his past traumas, but also through helping Sethe in finding the path to herself by communicating those same traumas with her. Having analyzed the complexity of Morrison’s characters through Bronfenbrenner’s bioecological model, which was enriched by the discoveries made by the Chicago School of Sociology, perhaps the best conclusion that reflects the ideas and thinking of the aforementioned models is summarized in one single statement from Bronfenbrenner (1979), emphasizing the role each of the five systems plays in shaping of a persona; “We as a nation need to be reeducated about the necessary and sufficient conditions for making human beings human. We need to be reeducated not as parents– but as workers, neighbors, and friends; and as members of the organizations (...) and the informal networks that control our social institutions and thereby determine the Referencesconditions of life for our families and their children” (qtd. in Sell 1995: 152). Piggyback Rides and Slippery Slides: How to Have Fun Raising First- Rate Children Allerd, L. 2007. Problem of the Century: Racial Stratification in the United States. Springville: Cedar Fort. Andersson, E. M.; Massey, D. S. 2001. Beloved’ . New York: Russell Sage Foundation.Toni Morrison’s Beloved": A Andrews,Casebook. W. L.; McKay, N. Y. 1999. ’’The Example of Toni Morrison’s ’. In: William L. Andrews and Nellie Y. McKay (eds.), NewBeloved’ York, Oxford:International Oxford Journal University of Humanities Press, Casebook and Social (pp 37-67). Science Ayadi, H. 2011. "Towards a Reconstruction of African American Identity in Toni Morrison’s ’. Toni Morrison’s, 1,"Beloved". 13, 263-270. Bloom, H. 2009. ‘’DerogatoryThe ImagesEcology ofof Sex’’.Human In: Development:Harold Bloom Experiments (ed.), by Nature and DesignNew York: Infobase Publishing. (pp. 93-109). Bronfenbrenner, U. 1979. . Cambridge, MassachusettsMaking and Human London: Beings Harvard Human: University Bioecological Press. Bronfenbrenner,Perspectives U. on 2005. Human ’’The Development. Bioecological Theory of Human Development’’. In Urie Bronfenbrenner (ed.), Thousand Oaks, London, New Delhi: SAGE Publications. Perspectives on HumanIdentity Development and the Natural (pp. 3-16). Environment. Clayton, S. D.; Opotow, S. 2003. ’’Experiencing Nature as Individuals’’. In Susan D. Clayton, Susan Opotow 2013. ‘’ (eds.), . In Families, Schools and CommunitiesCambridge: MIT: Together Press. Enviroment for Young Children (pp. 43-45). Couchenour, D.; Chrisman, K. Understanding Families’’ . (pp. 2-156) Belmont:. Wadsworth CengageA Critical Learning. Approach to Youth Culture: Its Influence and Implications for Erwin, Ministry P. J. 2010. ‘’The Influence on Culture and Experience’’ In Pamela J. Erwin (ed.), . (pp. 7-117) Michigan: Zondervan.. Atlantis Frias, M.; Pond, W.;Toni Trudier, Morrison’s H.; Morrison, Fiction. T. 1994. ‘’An Interview with Toni Morrison and a Commentary about Her Work’’ online, 16, 1/2, 273-283. Furman, J. 1999. Columbia: University of South Carolina Press. 128 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
Critical Companion to Toni Morrison: A Literary Reference to Her Life and Work. Gillespie, C. 2008. The Identity of NationsNew York: Infobase Publishing. Guibernau, M. 2013. ’’What is National Identity’’. In: Montserrat Guibernau (ed.), . (pp. 9-33) Denver, New Jersey, San Francisco, Toronto: John Wiley and Sons. Suvremena psihologija, Grozdanovska, E. 2016. ’’The RelationshipIntroducing Between NationalBronfenbrenner: Identity, A Subjective Guide for PractitionersWell-Being and and Meaning Students in Life’’. in Early Years Education vol. 19, no. 1, 91-99. Hayes, N., O’Toole, L., Halpenny, A. 2017. . New York, London: Routledge. Developmental Psychology. (pp. Hook, D.; Watts, J.; Cockroft, K. 2002. ’’Bronfenbrenner’s Ecological Theory’’. In: Derek Hook, Jacki Watts, Kate Cockroft (eds.), Beloved’’.312-325) Literature Cape Town: Interpretation UCT Press. Theory Holland, S. P. 1995. ‘’Bakulu Discourse: The Language of the Margin in Toni Morrison’sIn: Human Development, A Life-Span View. , 6, 1/2, 89-100. Kail, R. V.; Cavanaugh, J. C. 2012. ‘’The Study of Human Development’’. Nature and Nurture in Early Child Development. Belmont: Wadsworth Cengage Learning. Keating, D. P. 2010. ‘’Introduction’’. In Daniel P. Keating. (ed.), University Press. (pp. 1-7) Cambridge, New York, Michigan, Madrid, Cape Town, Sao Paolo, New Delhi, Dubai, Tokyo, Mexico City:Mathematical Cambridge and Statistical Methods for Genetic Analysis. Lange, K. 2003. ‘’GeneticBiti kompetentan Identity Coefficients’’. roditelj. In K. Dietz, M.Gail (eds.), Toni Morrison’s Beloved and Apotropaic(pp. 81-94) Imagination. Berlin: Springer. Ljubetić, M. 2007. Zagreb: Mali profesor. Marks, K. 2002. Teaching Secondary English as if the Planet Matters. Missouri: University of Missouri Press. Matthewman, S. 2010. Abingdon, New York: Routledge. Race, Identity and Representation in Education. (pp. McCarthy, C. 1993. ’’Toni Morrison: Teaching the Interminable’’. In Cameron McCarthy, Warren Crichlow (eds.), 220-236) New York, London: Routledge.. The American Sociologist, Merriman, B. 2015. Beloved.‘’Three Conceptions of Spatial Locality in Chicago School Sociology (and Their Significance Today)’’ 46, 269-287. Morrison, T. 1998. Black American New York Literature City: Penguin Forum, Putnam Inc. Powell, T. B. 1990. ‘’Toni Morrison: The Struggle to Depict the Black Family Figure Ministry on the White Page’’. . 24, 4, 747-760. Sell, C. M. 1995.Young ’’Some Disabled Overall Approaches’’. People: Aspirations, In Elizabeth Choices Yoder and (ed.), Constraints. (2nd Edition) (pp. 149-157) Michigan: Zonderwan. Shah, S. 2008. Surrey, Burlington:Developmental Ashgate Publishing Psychology: Limited. Childhood and Adolescence Shaffer, D. R.; Kipp, K. 2010. “Theories of Human Development”. In Jamie Perkins (ed.), Anti-Freud: Karl Kraus’s Criticism of Psychoanalysis. (pp. 41-77) and Psychiatry.Belmont: Wadsworth Cengage Learning. Szasz, T.; Kraus, K. 1990. New York: Syracuse University Press. 129 Donelli, I. ; Matas, G.: ECOLOGICAL SYSTEMS THEORY (RE)CONSTRUCTING... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 111-130
The Philosophical Legacy of Behaviorism Thyer, B. A. 1999. ‘’Some Criticisms of Behaviorism’’. In: Bruce, A. Thyer (ed.), Contemporary. (pp.Sociological 209-251) Theory: Dordrecht, Expanding Boston, the ClassicalLondon: KluwerTradition Academic (6th Edition) Publishers. Wallace, R. A.; Wolf,Black A. 2005.Identities. . EnglewoodDevelopmental Cliffs, Psychology. New Jersey: Prentice Hall. Waters,Press. M. C. 2009. Cambridge: Harvard University Press. Watts, J.; Cockroft, K.; Duncan, N. 2009. Cape Town: UCT Appendix
Chart 1 – Bioecological model of development
BELOVED TEORIJA EKOLOŠKIH SUSTAVA: (RE)KONSTRUKCIJA IDENTITETA U ROMANU TONI MORRISON
Beloved Sažetak U ovom radu roman (1987.) autorice Toni Morrison razmatrat će se sa stajališta razvojne psihologije. Djela autorice Morrison često su isprepletanje društvenih, povijesno-političkih i emocionalnih tema koje imaju ključnu ulogu u konstrukciji identiteta autoričinih likova. Iz tog razloga, teorija ekoloških sustava Urija Bronfenbrennera koristit će se u svrhu detaljne analize načina na koje Morrison (re)konstruira identitet likova u romanu. Korištenje pet sustava na kojima se temelji Bronfenbrennerov bioekološki model – krono, makro, egzo, mezo i mikrosustav omogućit će često zanemareni holistički pristup koji je potreban zbog boljeg razumijevanja načina i razloga koji o(ne)mogućuju likovima Toni Morrison da uspješno završe svoje razvojno putovanje izgradnje identiteta.
Ključne riječi: Toni Morrison, Urie Bronfenbrenner, teorija ekoloških sustava, konstrukcija identiteta, holistički pristup
130 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
UDK 73.033.4(497.5 Split) DOI:Izvorni 10.38003/zrffs.13.4 znanstveni rad Primljeno 8. svibnja 2020.
Daniela Matetić Poljak Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija HR-21000 Split, Fausta Vrančića 17a [email protected]
prilog jednoj kiparskoj ranoromaničkoj radionici u splitu
Sažetak U članku je provedena stilska i ikonografska analiza konzole s prikazom lava koja je kao spolij bila ugrađena na zabatu kuće Mangjer u Splitu. Kuća se nalazila na križanju Manđerove i Bribirske ulice. Nakon njezina rušenja, konzola je prenesena u Samostan sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog u Splitu, gdje se i danas čuva. Izvorni arhitektonski kontekst konzole nije poznat. Tipski i stilski srodan joj je par konzola na portalu crkve svetog Mikule (sv. Nikole) u Velom Varošu u Splitu. Autorica ih grupira u krug iste ranoromaničke radionice koja je djelovala koncem 11. i početkom 12. stoljeća. Konzola s kuće Mangjer nastaje nedugo nakon para konzola sa Svetog Mikule. Izradio ju je majstor koji dobro poznaje potonje konzole, vješto kopira njihovu kompoziciju i dimenzije. U oblikovanju zahtjevnijih dijelova (poput lavlje glave ili akantusova lista na konzolici pod lavljom figurom) otkriva nešto slabiji oblikovni kapacitet u odnosu na predložak.
Ključne riječi: arhitektonska skulptura, ranoromanička radionica, Split, lav, ikonografija 1. Uvod
Prve naznake romaničkog stila razaznaju se na djelima splitskih klesarskih radionica tijekom druge polovice 11. stoljeća. Nova stilska stremljenja razabiru se na1 crkvenom namještaju u plastičnijem oblikovanju motivâ predromaničkoga korpusa, obogaćivanju toga korpusa novim vegetabilnim shemama, uvođenju ljudskog lika. Novost predstavlja i afirmacija arhitektonske figurativne skulpture, čiji razvitak započinje uoči kraja stoljeća. Navedene značajke uklapaju se u opće pravce kojima se razvija skulptura na zapadu tijekom 11. i u prvoj četvrtini 12. stoljeća. Arhitektonska skulptura frons doživljava procvat, a princip eksteriornosti zamjetan u oblikovanju crkvenog zdanja, aplicira skulpturu na vanjskom oplošju zidova, prije svega na pročeljima ( ), na kojima portal, sukladno simboličkoj topografiji, postaje glavni nositelj sadržaja na vizualnoj i ikonografskoj razini (Jurković 1992; Goss 2012). Sve izraženiji 1 O ranoromaničkim skulpturama i radionicama u Splitu, Prijatelj 1954; Petricioli 1960; Petricioli 1983: 24–25; Burić 1992; Petricioli 1993; Burić 2002; Piteša 2007. O reljefu s prikazom vladara iz splitske krstionice iscrpnu bibliografiju donosi Fisković 2002. Nakon njega reljefom se pozabavio Babić 2010. 131 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
plasticitet skulpturâ postaje važan element monumentalizacije crkvenih pročelja. U ikonografskom pogledu, zamjetno je s jedne strane razvijanje narativnih shema, a s druge polisemantičkog sadržaja pojedinih prikaza i figura (čije preciznije značenje dijelom određuje njihova topografska pozicija na građevini, kao i mjesto u općem ikonografskom kontekstu). Mijene u domeni skulpture (koje predstavljaju tek segment sveukupnih promjena koje donosi rana romanika) zbivaju se u vremenskom okviru kojemu pečat daje crkveni reformski pokret, kojirevival u zadaći učvršćivanja crkvene hijerarhije, neovisnosti i obnove Crkve, proklamira povratak prvotnim kršćanskim vrijednostima. Razvijanje figurativnosti, pojedinih ranokršćanskih ikonografskih tema, narativnost ikonografije (i slikarskih i kiparskih djela), kao i sve izraženiji skulpturalni plasticitet tijekom 11. stoljeća, predstavlja se većinom kao vizualni ekvivalent proklamiranog povratka prvotnim kršćanskim vrijednostima koji se očituje u proučavanju i nadahnjivanju ranokršćanskom umjetnošću. No, rana romanika podjednako „otkriva“ i motive korpusa antičke arhitektonske dekoracije, kao i bizantske elemente i ikonografskerenovatio sheme. O pitanju kakvu su ulogu i u kojoj mjeri u širenju diljem zapada odigrale pape, papinski legati, biskupi,renovatia glavari samostana, zadužbinari, te treba li se taj gledati kao zasebni povijesno-umjetnički fenomen, ili kao tek jedan od niza ranokršćanskih srednjovjekovne umjetnosti na zapadu, ne postoji jedinstven stav. Istraživanje pojedinačnih spomenika tog razdoblja, njihovo sagledavanje u mikroregionalnom2 okruženju, dopunjavanje spoznaja analizom pojedinačnih primjera u svrhu otkrivanja šire slike, postavlja se kao preduvjet za traženje odgovora na tu dilemu. Proučavanje svakog spomenika na kojem se uočavaju nova strujanja u kontekstu splitske baštine, predstavlja važan korak u sagledavanju razvitka novog stila i u domeni likovnosti i u društveno-povijesnom okviru.3 Korpus splitske romaničke arhitektonske skulpture čine većinom spoliji ugrađeni na kućama u široj povijesnoj gradskoj jezgri, pokoji element pronađen tijekom arheoloških istraživanja te skulpture sa splitskog zvonika. Budući da niti jedno izvorno romaničko crkveno pročelje nije sačuvano, kao ni ranoromanički zvonici (uz iznimku zvonika sv. Teodora na kojem nema tragova figurativne arhitektonske skulpture), te da je reprezentativnija svjetovna arhitektura (na kojoj je takva skulptura bila moguća) preoblikovana ili rastočena kasnijim gradnjama i dogradnjama, izvorni kontekst većine djela nije poznat. Budući da je liniju romaničke splitske skulpture iz navedenih razloga teško pratiti, svaka mogućnost prepoznavanja i objedinjavanja djela oko pojedinih radionica predstavlja važan doprinos proučavanju teme. Konzola s prikazom lava, koja se danas čuva u Samostanu sestara milosrdnica 2 O utjecaju reformi na pojavu ranoromaničke umjetnosti i njezinim karakteristikama na istočnoj obali Jadrana vidi Jurković 1992; Goss 2012; Jurković 2016. O utjecaju crkvenoga reformskog pokreta tijekom 11. i u prvoj četvrtini 12. stoljeća na razvitak ranoromaničke umjetnosti u Europi vidipro etFranzé contra 2015: 1–14, koja donosi povijest proučavanja problematike s pregledom najvažnije literature. Rousso 2008, proučavadictusu papae utjecaj reformskih ideja na uvođenje skulpturalne figuracije. Argumente teorije o sustavno osmišljenom i provedenom programu reforme koji obuhvaća i likovnost (svojevrsnom koji se odnosi na prikaze) sažimaju Quintavalle 2015 (koji iznosi pledoaje toj teoriji) i Barall i Altet: 2015, koji upozorava na problematičnost te teorije u pojašnjavanju širenja novog stila diljem zapada. 3 Cvito Fisković zaslužan je za objavljivanje većine spolija, Fisković 1940; Fisković 1952; Fisković 1981. 132 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
sv. Vinka Paulskog u Splitu, predstavlja vrijedno djelo arhitektonske figurativne skulpture. Konzola je kao spolij bila ugrađena na kući Mangjer, koja se nalazila na uglu Manđerove i Bribirske ulice. Nakon njezina rušenja sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, konzola se čuva u Samostanu (Slika 1). Premda je njezinu fotografiju bez podrobnije analize objavio Fisković, ovo djelo začudo nije pobudilo veći interes (Fisković 1979: 305, sl. 8.). Tijekom 2018. godine konzola je pod vodstvom profesora Ive Donellija restaurirana na Odsjeku konzervacije-restauracije Umjetničke akademije u Splitu, što je bila prigoda za njezino podrobnije proučavanje. Nakon detaljnog opisa i formalno-stilske analize u članku će biti provedena komparacija sa srodnim skulpturama, predložena datacija, provedena ikonografska 2.analiza Formalno-stilska te određeno analiza mjesto i važnost u korpusu splitske romaničke skulpture.
Za izradu konzole (vapnenac, v. 34 cm, d. 54 cm, dužina vidljivog dijela konzole 27 cm, š. 16 cm; d. konzolice 22 cm; š. konzolice 16 cm) reutiliziran je antički ulomak. U širini tog elementa isklesana je frontalna strana konzole, dok su njegova prednja i stražnja stranica, postale bočne stranice konzole priklesane u trapezoidnoj formi. Na bočnim stranicama jasno se razlikuje dio koji je bio umetnut u zidnu masu, na kojem je sačuvana izvorna profilacija antičkog ulomka (dvije trake različite širine koje se spajaju pod pravim kutom uokvirujući izdubljenu površinu), od dijela koji je bio vidljiv izvan zidne mase. Lavlja figura prikazana je u sjedećem položaju, postavljena na malenu konzolu (u daljnjem tekstu konzolica). S gornje i stražnje strane figure izrađen je okvir u oblikucymu obrnutogreversu slova L, artikuliran jednostavnom profilacijom, sastavljenom od tanke trake, užljebom odijeljene od S profila (koji podsjeća na plastički reduciranu ). Trokutasti prostor između figure i okvira je perforiran (Slika 2). Glava je oblikovana poput mačje. Malene ušne školjke, zakrenute postrance, stilizirane su u obliku uglate spirale. „Čitljivost“ detalja obrade lica umanjuje erozija materijala. Na glavi se ističu širom otvorene bademaste oči pojednostavnjene modulacije (blago ispupčenoga gornjega kapka, linijom urezanim donjim kapkom, udubljenih kružnih zjenica). Nad urezanim lučnim obrvama, uzdiže se glatko čelo i glatka kalota glave. Zbog oštećenja njuške, razaznaje se tek tanak korijen nosa i dva udubljenja koja predstavljaju ostatke nozdrva. Zanimljiva je stilizacija usta: u uglovima usana nalaze se udubljenja, sredina usta naznačena je kružnicom udubljenog središta, a između nje i uglova usana alterniraju se udubljenja i ispupčenja koja su predstavljala zube. Lav je očigledno bio prikazan s iskešenim zubima, no zbog erozije kružno udubljenje po sredini usta danas licu daje određenu ljupkost. Nad usnama su bili oblikovani brkovi, no nije moguće iščitati detalje njihove izvedbe. Vrat je obuhvaćen ogrlicom sastavljenom od dvaju tankih obruča. Blago je ukošena pa izgleda kao da je njome lav privezan uz gornju stranicu okvira konzole. Griva – važan atribut koji ovu skulpturu vizualno označava lavljom – prekriva dio vrata ispod ogrlice, ramena i gornji dio leđa. Izrađena je u pramenovima čija stilizacija podsjeća na oblik kukâ na oltarnim ogradama iz druge polovice 11. stoljeća (Belamarić 1991; Petricioli 1993; Rapanić 1997: slika na stranici 298; Piteša 2007, sl. 1. i 3.). Pramenovi su izvedeni plitkim urezima (Slika 3). 133 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
Grudni koš naglašenog je volumena, ponešto povelik u odnosu na tijelo. Prednjim tankim, valjkastim nogama, lav se upire o pulvin konzolice. Prsti na šapama odijeljeni su urezima. Stražnje noge su savijene i slabije razvijene od ostatka tijela. Plošne su obrade. Prate zakrivljenost konzolice. Rep životinje pojavljuje se između stražnjih nogu, obavija polovicu struka na bočnoj stranici figure te završava zadebljanjem (pojednostavnjenom stilizacijom anatomskog čuperka repa ) položenim po sredini leđa. Na desnoj stranici konzole, iza vertikalne profilacije okvira, identitet životinje potvrđen je vertikalnim natpisom LEON, izvedenim kapitalom. Konzolica pod figurom lava pripada S tipu konzole s jednom volutom. Pulvin je gladak (prednja strana volutina svitka), obuhvaćen po sredini dvama prstenovima. Voluta završava glatkim plosnatim okulusom. Na donjoj stranici konzolice isklesan je akantusov list građen od širokoga središnjeg rebra, koji nadvisuje povijeni, plosnati vršak i dva para režnjeva (gornji sastavljen od dvaju listića, donji reduciran na jedan). Fond između akantusova lista i bočnih bridova stranice ispunjen je s po 3.jednim Srodni ukošenim primjerci listićem. Glatka trokutasta forma odvaja ga od lista (Slika 4a).
Par konzola koje podržavaju trokutasti zabat portala crkve sv. Mikule u Velom Varošu predstavlja bliske srodnike konzoli s kuće Mangjer. Premda ove konzole predstavljaju vrijedne spomenike, neizostavne u pregledima razvitka romaničke skulpture u Dalmaciji, zanimljivo je to da one do sada nisu detaljno opisane, niti podrobnije analizirane (Slika 5) (Fisković 1949; Belamarić 1990: 50; Fisković 2000: 642; Belamarić 2001: 20.). Konzole su izrađene od vapnenca (v. 32 cm, d. bočne stranice 34 cm, š. 18 cm; d. konzolice 20 cm, š. 17,5 cm). Prikaz i obrada detalja obiju konzola identični su, a jedinu razliku predstavlja zrcalna orijentacija lavlje figure na njihovim bočnim vanjskim stranicama. Tipski i kompozicijski ove konzole odgovaraju konzoli s Mangjerove kuće: ista je postavka lavlje figure, tip konzolice pod njom, tip okvira. Razlike se otkrivaju u oblikovanju pojedinih dijelova i detalja. Općenito uzevši, na paru konzola tektonika formi je čvršća, izvedba kvalitetnija (Slika 6). Lavlja glava je voluminoznija i šira. Unatoč eroziji kamena, vidljivo je da su očni kapci plastičnije definirani nego naen konzoliface s kuće Mangjer. Oči su imale udubljene zjenice koje se danas jedva primjećuju. Čelo iznad obrva je nabrano. Trokutaste, blago zaobljene uši, okrenute su , a unutrašnjost ušne školjke je glatka, obrubljena tankim kružnim urezom. Nos je tanak. Usta su blago otvorena. Sferična udubljenja u njihovim uglovima, obrubljena tankim urezom, zatvaraju iskešeni oštri očnjaci koji glavi daju ponešto zastrašujući izraz (Slika 7). Griva koja prekriva vrat pod ogrlicom, simetrično se spušta s obiju strana grudnog koša. Svaki njezin pramen uvija se prema leđima. Artikuliran je jednim ili dvama urezima i završava sitnim kružnim ispupčenjima. Kod konzole s kuće Mangjer pramenovi se uvijaju u suprotnom smjeru, plosnatije su izvedbe, stilizacijom podsjećaju na kuke s oltarnih ograda (Slika 8). Na paru konzola prostor koji omeđuju stranice okvira i leđa lava predstavlja glatki fond, na kojem je, na vanjskoj bočnoj stranici, oblikovan dugački rep naglašenog 134 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
čuperka. Na konzoli s kuće Mangjer taj prostor je perforiran, a rep slične stilizacije položen na leđima lava. Profilacija okvira na paru konzola jednostavnija je: horizontalna stranica podijeljena je u tri trake nejednake širine, vertikalna na dvije. Vizualno je čitljivija i strukturaliziranija od profilacije na konzoli s kuće Mangjer. U izvedbi konzolice pod lavom također postoje razlike. Na paru konzola presjek konzolice upisuje se u pravokutnik. Tijelo volute gotovo je vodoravno. Predstavlja traku koja se pod pravim kutom spaja s trakom na vertikalnoj stranici okvira. Sužavajući se, spaja se s okulusom. Pulvin je voluminozniji. List apliciran na donjoj strani gotovo je vodoravan. Građen je od plosnatog rebra, obrubljenog tankim urezom, koje se lagano širi prema vrhu i završava presavijenim plosnatim vrškom. S obiju strana rebra superponiraju se tri para listića postavljena na V. Gornji par lagano se svija prema dolje. Listići su različite4 dužine (donji par je najduži). Po sredini su artikulirani nervaturom. Struktura i stilizacija lista otkriva određeni stupanj inspiracije kasnoantičkim predlošcima. Između bočnog brida konzolice i lista akantusa ubačen je po jedan ukošeni listić. Shema i izvedba akantusova lista pokazuje koherentniju strukturu od lista s Mangjerove konzole (Slika 4b). Pišući o portalu Svetog Mikule, Fisković je zamijetio sličnost stilizacije listova s para konzola i listova na donjem vijencu kapitela kod stupova u unutrašnjosti crkve. Valja primijetiti da je akantusov list s Mangjerove konzole obradom bliži lišću s tih kapitela nego list na paru konzola (Slika 9). Do obnove crkve svetog Mikule 1949. godine po jedna konzola stajala je na uglovima baroknog5 pročelja crkve (Slika 10 i Slika 11). Tijekom obnove barokno je pročelje porušeno, a crkva vraćena na ranoromaničke gabarite.6 Tom prilikom izvedena je idejna rekompozicija portala u formi jednostavnoga zabatnog portala (protirona) čije bočne stranice podržava par konzola. Između njih postavljen je mramorni nadvratnik s natpisom donatora Johannesa i žene mu Tihe. Prema navodu C. Fiskovića, pri rekompoziciji portala konzervatori su se poveli za primjerom portala na crkvi svetog Petra u Supetarskoj Drazi na otoku Rabu, na kojem se, do prije nekoliko godina, nalazio par konzola s figurom grifona (Fisković 1949: 215). Taj se portal u vrijeme konzervatorskih radova na Svetom Mikuli smatrao koherentnim djelom iz druge polovice 11. stoljeća. Kasnija su istraživanja pomaknula dataciju portala u drugu polovicu 12. stoljeća. Konzole s grifonima (koje poput para konzola na Svetom Mikuli imaju s gornje strane horizontalnu stranicu okvira) podržavale su luk unutar zabata portala. Zbog predubokog umetanja u zidnu masu i nepodudaranja dimenzija prihvatne 4plohe Acanthus horizontalne spinosus stranice okvira i ležajne plohe luka nad njim, Ilić Olujić dovela reduciranog plasticiteta, sa širokim središnjim rebrom, plosnatim povijenim vrškom, nervaturama koje prolaze sredinom listića, u različitim je stilizacijama apliciran na kapitelima maloazijske (poglavito prokoneške) produkcije od kraja 3. do 5. stoljeća. Ti se produkti učestalo izvoze diljem Sredozemlja. Njihove tipološke i stilske varijacije donose Kautzsch 1936, Pensabene 1993 i Pensabene 2015. Primjere lokalne produkcije 5. i 6. stoljeća, koja se nadahnjuje pojedinim stilizacijama listova, no daje slobodniju interpretaciju njihove strukture, donosi Matetić Poljak 2017: 391–392, sl. 4 E, F. 5 Fisković 1949: 219, iznosi pretpostavku da se barokno proširenje crkve dogodilo koncem 17. stoljeća. 6 Ta se forma portala u hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji naziva i formom reduciranoga lombardskog protirona, Belamarić 2001: 50. 135 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
je u pitanje njihovu izvornu pripadnost toj fazi. Autorica drži da je portal iz druge polovice 12. stoljeća bio lišen elemenata figuracije. Prema tipskim odlikama dovodi ga u vezu sa zreloromaničkim portalima Svetog Krševana u Zadru, katedrale u Krku i katedrale svete Marije u Rabu, datiranim također u drugu polovicu 12. stoljeća. Širenje tog tipa zabatnog portala povezuje s teritorijem Zadarske nadbiskupije i njezinim utjecajem na sufraganske biskupije (Ilić Olujić 2007). Ilić Olujić, doduše, otvara mogućnost izvorne pripadnosti konzola s grifonima ranijoj fazi pročelja i ranoromaničkom portalu. Uzimajući kao argument činjenicu da glave grifonâ gledaju prema naprijed, dok na talijanskim primjerima životinje koje flankiraju otvore (portale ili prozore) učestalo imaju glave blago okrenute prema otvoru, iznosi tezu o njihovoj mogućoj drukčijoj izvornoj poziciji na crkvi ili na zvoniku sagrađenom pored nje. Iz istog razloga izražava sumnju u izvornu poziciju lavljih konzola na portalu Svetog Mikule. Mišljenja sam da zakrenutost glava životinja na konzolama ne bi trebalo uzdizati na razinu argumenta kojim se brani ili osporava njihova pozicija na portalima. Što se tiče para konzola sa Svetog Mikule, zrcalan prikaz lavljeg repa na bočnim vanjskim stranicama konzola, potvrđuje da su one u paru flankirale neki otvor na crkvi. U 4.konkretnom Datacija slučaju to je mogao biti jedino portal.
Par konzola sa Svetog Mikule i konzolu s kuće Mangjer povezao je C. Fisković objavivši njihove fotografije jednu pored druge (Fisković 1979). No, on se nije upuštao u podrobniju analizu njihovih odnosa. Konzole sa Svetog Mikule djelo su kvalitetne radionice. Stilizacija lavlje glave otkriva stupanj sličnosti s apulijskim primjerom stilizacije lavlje glave na štioniku propovjedaonice majstora Acceptusa (datiranog natpisom u 1041. godinu), koja je pohranjena u Museo Lapidario di Sanctuario di S. Michele archangelo u Monte Sant’Angelu (Belli D’Ellia 1987: 39; Belli D’Ellia 2003: 47–48, sl. 25). Premda je riječ o malim dimenzijama, poluotvorena usta, oblikovanje brkova, nosa, širom otvorenih očiju, obrva i naboranog čela, jasno upućuju na to7 da je splitski majstor poznavao srodne predloške koji su cirkulirali u toj pokrajni. Datacija para konzola sa Svetog Mikule polazište je za dataciju konzole s kuće Mangjer. O vremenu gradnje i slijedu intervencija na crkvi svetog Mikule razvilo se nekoliko teorija koje se, uz tipološku arhitektonsku analizu, stilsku analizu kapitela i oltarne8 ograde, uz epigrafsku analizu natpisa na crkvi, oslanjaju i na interpretaciju povijesnih podatka o donatorima crkve: supružnicima Johannesu i Tihi te Nemiri Messagalini. Potonja se spominje u darovnici dopisanoj na listini o osnutku samostana svetog Benedikta iz 1068. godine, u kojoj se navodi da je ona gradila crkvu svetog Nikole koju
7 Valja podsjetiti na još jedan ustanovljen utjecaj ranoromaničkih apulijskih stilizacija lavljih glava na splitske skulpture, Flèche Mourges i sur. 1993: 268; Piteša 2012: 64. Riječ je o reljefu s ranoromaničkog ambona splitske katedrale (iz 12. stoljeća) i vodorige u obliku lavlje glave, reutilizirane na pročelju hotela Central, čija je stilizacija bliska stilizaciji lavljih glava na jednom kapitelu iz kripte katedrale u Otrantu (datiranom u treću četvrtinu iz 11. stoljeća). Kapitel je objavila Belli d’Ellia 1987: 17. 8 Konzole se u tom kontekstu spominju tek kao ranoromanička djela. 136 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
9
10 poklanja samostanu. Ime supružnika Johannesa i Tihe spominje se na mramornom nadvratniku portala Svetog Mikule, a Johannesovo ime zapisano11 je i na trabeaciji oltarne ograde (na natpisu koji se poziva na natpis na portalu, u kojem se precizira da je crkvu sagradio s drugom ženom, ali imovinom12 prve). Zbog uništenog dijela natpisa koji slijedi na trabeaciji, postoje različiti prijedlozi njegove restitucije, koji posredno utječu i na samo datiranje gradnje crkve. Bez ulaženja u detalje, osvrnut ću se na slijed tih prijedloga koji su posljedično utjecali na identificiranje donatora. Prema Katićevoj13 restituciji, koju donosi Fisković, na natpisu se spominje i nezakonit sestre.porod 14 s kojim gradi crkvu i djeca koja, nakon Johannesove smrti, dovršavaju gradnju, dok prema Kravarovoj, crkvu nakon Johannesove smrti grade njegove
Datacija crkve, mogućih faza gradnje i intervencija na njoj, kao i angažmana navedenih donatora u pojedinim fazama, nije općeprihvaćena. Fisković crkvu drži djelom domaćih majstora koji povezuju predromanički i romanički stil. Smatra da crkvu podižu Johannes i njegova žena u prvoj polovici 12. stoljeća. Lavlje konzole i kapitele u unutrašnjosti crkve vidi kao djelo iste radionice, dok za ulomke trabeacije oltarne ograde drži da su nastali nakon njih. Odlučno odbija mogućnost povezivanja crkve koja se spominje u darovnici Nemire Messagaline s crkvom svetog Mikule (Fisković 1949: 218). Jakić-Cestarić, kao što je spomenuto, prihvaća identifikaciju crkve svetog Mikule s crkvom koja se navodi u darovnici Nemire Messagaline, no želeći zadržati Fiskovićevu dataciju crkve u 12. stoljeće, nastanak darovnice pomiče 9 CD I, 112. Isprava o osnivanju samostana datira se 1068. godine (u izdanjima Codex Diplomaticusa 10 koja su priredili Rački i Kukuljević datirana je 1069. godine). Crkvu iz Nemirine u darovnici sa Svetim Mikulom prvi povezuju Jelić, Bulić, Rutar 1894: 213. Natpis s nadvratnika glasi: +STATVIT HOC TEMPVUM CHR(IST)I DE MUNERE CELSUM ILLVSTRIS CLARVS D(OMI)NO DONANTE IONANNES CONIVGE CUM TICHA PRIMAM POST ALTERA DUCTA SCRIPTA SIT LAVS RARA…IE SERENA HIS REQEM POSCAT PLEBIS I…OSC U Baradinom prijevodu (Barada 1952: 182): „Pomoću Kristovom sagradi ovaj uzvišeni hram, darom Gospodnjim znameniti, slavni Ivan 11 sa ženom Tihom, koju drugu poslije prve oženi. Neka je zapisana slava izvrsna…“ Transkripcija prema Delonga 1997: 21: + HANC DOMV(m) VT IN SVPERIORI LIMINE HABETVR IOH(anne)S CV(m) SECVNDA VXORE C(on)QVESTV PRI [me]E SED MORTE P(rae) VEN[ta] CV(m) SVI(s) SORORIB(vs) STA[tvit…] 12 Prijevod koji donosi Delonga: „Ovu kuću (sc. crkvu), kako na gornjem pragu piše, Ivan sa drugom ženom, ali imovinom prve, koju smrt preteče, sa svojim sestrama sagradi…“ Pregled problematike restitucije teksta i njegova čitanja donose Jakić-Cestarić 1980: 179 i Rapanić 1997. Barada 1952: 181–182, prevodi samo čitljivi dio teksta ne ulazeći u restituciju dijela koji 13 nedostaje. Smatra da prema oblikovnim karakteristikama slova i formulacijama teksta natpis nastaje koncem 11. i početkom 12. stoljeća. Prema Katićevu prijedlogu restitucije tog dijela natpisa: „ cumque stupri sobole coepit sed morte 14 preventus non perfecit….N. N. (vjerojatno Ivanov sin) cum suis sororibus Stana et ….(druga Ivanova kći) perfecit opus“, Fisković 1949: 216. Kravar predlaže: „cumque stupri [sobol]e, sed morte pr[ae]ven[tus]…….. cum sui[s] sororibu[s] sta[tuit]“. Jakić-Cestarić 1980: 179 naglašava da su prema toj restituciji crkvu nakon Johannesove smrti nastavile graditi njegove sestre i u tom je pothvatu sudjelovao još netko, čiji se spomen nalazi na otučenom dijelu natpisa.
137 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
u razdoblje posljednjih petnaest godina 11. stoljeća. Donatora Johannesa povezuje s Johannesom Messagalinom, koji15 se u svojstvu svjedoka navodi u ispravi kojom nadbiskup Lovro, prigodom osnutka samostana sv. Benedikta, poklanja samostanu neke zemlje i crkvu sv. Marije. Prva prepoznaje rodbinski odnos brata i sestre između Nemire i Johannesa Messagaline. Početak gradnje, koju pripisuje Johannesu i njegovoj ženi, smješta u devedesete godine 11. stoljeća, a njezin dovršetak početkom 12. stoljeća pripisuje Johannesovim nasljednicima i sestrama. Što se tiče natpisa na portalu, mišljenja je da su ga nakon Johannesove smrti koncem 11. stoljeća postavili njegovi nasljednici, a izradu trabeacije oltarne ograde pripisuje drugoj generaciji Johannesovih nasljednika (primiceriusu Masiusu i bratu mu Iohannesu, koje spominje Toma Arhiđakon u vezi s jednim događajem iz 1136. godine). Smatra da se njihova intervencija zbila ranije spomenute godine (Jakić-Cestarić 1980: 182‒183). Marasović prema tipološkim i oblikovnim arhitektonskim odlikama razlikuje dvije faze gradnje crkve: predromaničku i romaničku. Predromaničku fazu povezuje s Nemirom Messagalinom i samom gradnjom crkve, koju datira oko 1068. godine (pribrojivši toj fazi oblikovanje stupova s kapitelima u interijeru, izradu prve faze oltarne ograde). Romaničku fazu povezuje s donatorima Johannesom Messagalinom i Tihom, obnovom crkve koncem 11. i početkom 12. stoljeća koja je obuhvatila gradnju portala, zamjenu kupole tornjem i izradu oltarne ograde. Za potonju precizira da je podignuta nakon portala (Marasović 1994: 214‒215; Marasović 2011: 362). Dvije faze odjeljuje i Goss: u arhitektonskom pogledu klasificira crkvu kao predromaničku, datirajući je u drugu polovicu 11. stoljeća,16 dok portal s konzolama lavova i oltarnu ogradu (koju vezuje za Johannesovu obnovu) pribraja romaničkom stilu i datira je u 12. stoljeće (Goss 1987: 142‒143). Nasuprot navedenim mišljenjima, Delonga crkvu smatra ranoromaničkom. Prema njezinu mišljenju gradnju započinje Johannes Messagalina sa ženom, a dovršava je njegova sestra Nemira. Oba natpisa datira krajem 11. i početkom 12. stoljeća (Delonga 1997: 5, 19, 21). Isto mišljenje dijeli i Rapanić koji drži da je crkva suvremena natpisu na portalu (Rapanić 1997: 333). Ranoromaničkom crkvu smatra i Jurković (Jurković 1992: 205; Jurković 1996: 334). U novijem članku pojašnjava da je crkva, koja se spominje u Nemirinoj darovnici, remodelirana krajem 11. i početkom 12. stoljeća (Jurković 2016: 260). Iz kratkog pregleda vidljivo je da se par konzola i nadvratnik s natpisom darovateljâ smatraju ranoromaničkim djelima, čija se datacija smješta krajem 11. ili početkom 12. stoljeća. Stupanj tipološke i stilske srodnosti upućuje na to da se par konzola sa Svetog Mikule i konzola s kuće Mangjer mogu pripisati krugu iste radionice. S obzirom na spomenute razlike u izvedbenim kvalitetama, smatram da je prvo nastao par konzola sa Svetog Mikule. Njihova izvedba djelo je kvalitetne radionice, koja u splitsku sredinu donosi suvremena kiparska strujanja i stilizacije u Apuliji. Majstor koji je izradio konzolu s kuće Mangjer dobro poznaje strukturu konzola sa Svetog Mikule, što potvrđuju gotovo identične dimenzije triju konzola, identična 15kompozicija elemenata na njima, postavka i sveukupni volumen lavlje figure. U CD I, 109. Jakić-Cestarić mišljenja je da se završni čin koji se navodi u ispravi o osnutku samostana – 16 podjela imuniteta samostanu, dogodio znatno kasnije od 1068. godine, negdje između 1080. i 1085. Jakić-Cestarić 1980, 180–181. U novijoj publikaciji crkvu datira u 11. st. i dalje, vidi Goss 2006: 229. 138 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
izradi zahtjevnijih dijelova (lavlje glave, akantusova lista), on se pokazuje oblikovno slabijim. No, uklanjanje fonda između okvira konzole i lavlje figure, oblikovanje repa položenog na lavljim leđima, S profilacija na okviru konzole, izvedbeno su zahtjevniji od rješenja na konzolama sa Svetog Mikule. U interpretaciji predloška, majstorovo iskustvo utječe na izvedbu: lavlju glavu oblikuje poput mačje (osim na konzolama sa Svetog Mikule, vjerojatno druge izvedbe lavljih glava i nije vidio), dok se kod oblikovanja pramenova grive približava stilizaciji kuka na ranoromaničkim trabeacijama oltarnih ograda u gradu (poput kuka s oltarne17 ograde priora Firmina koja nastaje krajem 11. stoljeća i početkom 12. stoljeća). Stupanj sličnosti koji se otkriva u izvedbi akantusova lista na konzoli i listova na kapitelima u interijeru Svetog Mikule, mogao bi upućivati na to da je majstor sudjelovao u njihovoj izradi (pogotovo ako se prihvati da portal i gradnja crkve pripadaju istoj fazi). Slova imenice LEON slična su slovima natpisa na nadvratniku crkve, no njihova izvedba nije podjednako kvalitetna. Majstor koji je izradio konzolu s kuće Mangjer pripada krugu radionice koja je izradila konzole Sv. Mikule. Bio je svakako manje kvalitetan kipar od glavnog majstora te radionice, navikao na izradu oblikovno manje zahtjevnih elemenata od 5.prikaza Podrijetlo životinjskih konzole figura.
18
Konzola je kao spolij bila ugrađena na istočnom zabatu kuće Mangjer (Slika 12). 19 U Kada je kuća sagrađena nije poznato, no ona je svakako starija od 1831. godine kada je u 20austrijskom katastru ucrtanacasa na d’abitar čestici poda due anagrafskim piani con corte brojem 1023. upisniku građevinskih čestica kao vlasnici navedeni su nasljednici trgovca Giovannija Mangera. Kuća je klasificirana kao . Budući da se na fotografiji njezina pročelja ne zamjećuju tragovi dogradnji, može se zaključiti da je konzola postavljena 21prilikom njezine gradnje. Sudeći prema stilskim odlikama, kuća je vjerojatno izgrađena krajem 18. stoljeća. U posjedu obitelji Mangjer kuća ostaje do 1917. godine. Nakon što je promijenila nekoliko vlasnika, kupoprodajnim ugovorom iz 1940. godine dolazi u posjed Splitske provincije Družbe sestara
17 Vidi Belamarić 1991; Delonga 1997: 11; Rapanić 1997. Slično se oblikovanje kuka nalazi i na zabatu 18 oltarne ograde crkve svetog Petra na Lučcu datiranom u posljednju četvrtinu 11. stoljeća, Delonga 1997: 8-9; Piteša 2012: 74–77. 19 Ovom prigodom zahvaljujem sestri Zdravki Spomenki Milić i sestri Andrijani Ani Mirčeti (provincijalnoj poglavarici) na angažmanu i ustupljenim fotografijama iz samostanskog arhiva. HR-DAST-152, AMID, Austrijski katastar, Protocolo delle particelle degli Edificj, K.O. Split – 595. U Alfabetičkom upisniku kuća obćine Spliet iz 1879. godine Matteo Manger naveden je kao vlasnik. Njegovo ime nalazi se i u Iskazu zemljišnih posjeda svih posjednika / Dimostrazione del posesso 20 fondaritario del comune di Spalato iz 1883. U austrijskoj izmjeri iz 1910. godine vlasnik je dr. Giovanni Manger. Obitelj Mangjer, čije se prezime u transkripciji javlja i kao Manger i Manđer, u Splitu se u dokumentima spominje od 1694. godine. Obitelj je naseljena u predgrađu Dobri (u kojem i danas postoji Manđerova ulica). vidi Kuzmanić 2008. Članovi obitelji: kanonik Petar Mangjer, dr. Ivan Mangjer (splitski 21 gradonačelnik), Dušan Mangjer (prosvjetar, publicist i knjižničar) imali su važnu ulogu u kulturnom i javnom životu grada Splita tijekom 19. i 20. stoljeća. Zemljišnoknjižni odjel Split, Izvadak iz Zemljišne knjige, Broj ZK uloška: 936, Povijesni prikaz vlastovnice Upis B, 471. 139 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
22 milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Splitu. Kuća je porušena radi izgradnje novoga samostanskoga kompleksa sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nije moguće utvrditi izvorni arhitektonski kontekst konzole. U razgovoru s gospođom Maricom Rismondo Berket i 23 gospodinom Mihovilom Rismondom, potomcima obitelji Mangjer, doznaje se da u obitelji nije bila sačuvana predaja kada je konzola donesena niti s kojeg je lokaliteta. Konzola je vjerojatno u paru flankirala ulaz neke crkve sagrađene ili obnovljene u ranoromaničkom stilu. Ta se intervencija zbila nakon izrade konzola sa Svetog Mikule (vjerojatno oko početka 12. stoljeća). Nažalost, nije moguće odrediti o kojoj je crkvi riječ. Zbog relativno malih dimenzija i težine od tridesetak kilograma, konzolu je bez većih napora bilo moguće donijeti s bilo kojeg lokaliteta uad gradu basilicas ili na pictas poluotoku. Ipak, zbog udaljenosti od oko 100 metara zračne linije od kuće Mangjer, valja spomenuti lokalitet 24 i crkvu svetog Andrije, koja se spominje na tom lokalitetu u darovnici iz 1119. godine (CD, II, 33), u kojoj je 1185. održala sinoda splitske crkve (CD II. Prema usmenoj predaji, koju je zabilježio D. Maršić obrađujući spolije na kući u Vukasovićevoj ulici na Manušu, stanovnici Manuša za gradnju kuća s tog su lokaliteta uzimali građevni materijal (Maršić 1995: 26). Zanimljivo jest i da je šira obitelj Mangjer u svojstvu kolona obrađivala parcele na dvama lokalitetima: na Brniku (gdje u blizini nema ostataka25 crkava, niti toponima koji bi upućivali na njihovo postojanje) i na Sukoišanu (čestica26 se nalazila na račvanju Ulice Ante Starčevića iznad današnje Školske poliklinike). Premda se predio naziva po6. Ikonografska crkvi svetog Kasijana,analiza crkva do sada ipak nije ubicirana.
Lav u arhitektonskoj skulpturi predstavlja jednu od najučestalije27 prikazivanih figura romaničkog bestijarija u europskoj i u splitskoj baštini. Srednjovjekovna misao uz lava i njegovu prirodu vezujepar excellence, dvojakost značenja. Na pravcima koje je trasiralo ranokršćanstvo, srednjovjekovna egzegeza, tu životinju s jedne strane uzdiže na razinu kristološkog simbola dok s druge, ona može biti sotonskim amblemom (Charbonneau-Lassay 2006: 35–53). Tijekom romaničkog razdoblja često se pored prikaza lavljeg lika ispisuju verseti kako bi potvrdili značenje u kojem se figura upotrebljava (Favrault 1991). Kristološka22 simbolika razvija se na latinskim prijevodima grčkog Physiologusa
23 Zemljišnoknjižni odjel Split, Izvadak iz Zemljišne knjige, Broj ZK uloška: 936, Povijesni prikaz vlastovnice Upis B, 472. 24 Gospođi Rismondo Berket i gospodinu Rismondo od srca zahvaljujemad basilias na pictas odvojenom vremenu i svesrdnoj pomoći. 25 O problematici titulara i sakronima koji se vezuju za lokalitet , Buškariol 1987; 26 Buškariol 1990; Marasović 2011: 397‒400. Austrijski katastar, Terreni Comune Censuario di Spalato, 1831. godine.ad basiclias pictas. Buškariol 1984: 81. Don Frane Bulić zabilježio je predaju o ostatcima crkve svetog Kasijana pronađene tijekom gradnje vile Bulat koja se nalazi jugozapadno od lokaliteta 27 Tijekom 12. i 13. stoljeća u obliku lavlje glave izrađena je konzola u Dioklecijanovoj ulici, vodorige na hotelu Central i na luku u Bajamontijevoj ulici (Fisković 1940, Fisković 1952); lavlje protome nalaze se na zvoniku katedrale (u dvjema varijantama: tri protome kandžama drže svitak, a jedna njima drži plijen); lavovi-stilofori flankiraju prolaz koji vodi kroz zvonik u katedralu (Jelić 1895; Kečkemet 1955; Babić 2007). 140 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
(Zucker 2005: 28–31), na osnovi triju svojstava koje lavu pridaje Physiologus: lav uvijek spava otvorenih28 očiju i njegova budnost ni tada ne popušta; lav pošteđuje život onima koje je pobijedio u borbi; lavica rađa mrtvi porod kojemu otac nakon tri dana udahnjuje život. Simboličko značenje koje nosi pojedina lavlja figura (u našem slučaju skulptura), u romanici se otkriva preko njezina oblikovanja (naglašenost pojedinih dijelova tijela) i konteksta u koji se figura smješta. Na našim konzolama lavlje su figure prikazane širom otvorenih očiju, u položaju koji insinuira spremnost životinje na djelovanje (u čučnju, prednjim nogama uprtim o pulvin konzole). Takav se prikaz odnosi na Kristovu vječitu budnost i pripravnost da djeluje i zaštiti kršćanske duše. Apotropejsko svojstvo naglašeno je i oblikovanjem njuške s iskešenim očnjacima. Kod oblikovanja tijela naglasak je stavljen na prednji dio (glava, prednje noge i izrazito naglašen volumen grudnoga koša), dok su stražnje noge nerazmjerno manje. Takva forma tijela alegorijski predstavlja dvojakost29 Kristove prirode: prednji, u obradi naglašeniji dio tijela, odnosi se na njegovu (Kristovu) božansku prirodu, dok se stražnji, manje razvijen, odnosi na ljudsku. Pozicija konzola na portalu Svetog Mikule zaokružuje simbolički sadržaj. U topografskoj simbolici crkvenog zdanja, ulaz u crkvu, osim što fizički predstavlja i granicu između profanog i sakralnog, simbolizira i granicu između zemaljskoga i nebeskoga, put30 kojim se preko Kristove žrtve otvara pristup nebeskom Jeruzalemu i Spasenju. Uz navedeno, ulaz se vezuje i uz poimanje Kristove i kršćanske pravednosti. U kontekstu privatne zavjetne crkve koju gradi Messagalina, lavovi na portalu imaju apotropejsku funkciju – simboliziraju Krista koji bdije nad zadužbinom i obitelji Messagalina, preko kojeg se otvara put spasenju njihovih duša. Moglo bi se reći da konzole s natpisom na nadvratniku predstavljaju svojevrsnu vizualnu zagovornu formulaciju. U tom pogledu valja sagledati i natpis LEON na konzoli s kuće Mangjer 7.koji Zaključak je ispisan da bi potvrdio identitet lava – kristološkog amblema.
Ranoromanička radionicaronde-bosse, koja izrađuje konzole sa Svetog Mikule (čijem krugu pripada i majstor konzole s kuće Mangjer), donosi prvi prodor romaničke skulpture visokoga, gotovo plasticiteta u lokalnu splitsku sredinu. Riječ je o radionici koja je upoznata sa suvremenim zbivanjima na Apeninskom poluotoku i predlošcima28 koji se razrađuju, kako smo zasad uspjeli utvrditi, na području Apulije. 29 O razvitku srednjovjekovne kristološke simbolike na osnovi različitih verzija Phyiologosa, Favreau 1991: 622–628. Sveti Irenej alegorijski povezuje prednji dio lavljeg tijela s nebeskim, a stražnji sa zemaljskim. Nekoliko decenija nakon nastanka splitskih konzola, Phillipe de Taun će u Bestijariju produbiti tu 30 alegoriju. Prema njegovu tekstu Božanska snaga nastanjuje lavlje grudi, dok Njegova Ljudskost obitava u slabijem, stražnjem dijelu, Charbonneau Lassay 2006: 40. Simbolika je razvijena na temelju biblijskih verseta: Iv, 10,9: „Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, bit će spašen; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti“; Iv, 14, 6: „Ja sam Put, i Istina, i Život – odgovori mu Isus - Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“; Otkrivenje 3, 19–20: „Evo, stojim pred vratima i kucam. Ako tko posluša moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njime, i on sa mnom.“; Ps, 118 (117), 19–20: „Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit! Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!“ Citate srednjovjekovnih teologa-simbolista vezane uz značenje portala donosi Götz 1971: 9–31. 141 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
Aktivnost radionice koju na ovom stupnju spoznaja možemo okvirno smjestiti u posljednji decenij 11. i početak 12. stoljeća, odvija se u razdoblju snažnog prosperiteta grada i njegova jačanja kao političkoga, crkvenoga i kulturnog središta, koje započinje šezdesetih godina 11. stoljeća. Nakon Bizanta, grad priznaje vlast hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. i Zvonimira. Nadbiskup Lovre dolazi na čelo splitske crkve, gorljivi je provoditelj smjernica crkvene reforme za čijeg se episkopata (1059 – 1099. godine) bilježi31 kulturni i graditeljski zamah grada. Lovre je promotor novih ideja te se uz njegovo posredno ili neposredno djelovanje mogu vezati i prvi prodori romaničkog stila. Graditeljski pothvat obitelji Messagalina predstavlja tek jedan u nizu pothvata koje tada, bilo na gradnji bilo na obnovi crkvenih zdanja, poduzimaju pripadnici splitskog patricijata. Zavjetnu obiteljsku crkvu ukrašavaju mramornim spolijima, što pokazuje ugled i moć koju su Messagaline imali u gradu. Patricij Johannes i sestra mu Nemira poznaju nadbiskupa (Johannes se javlja kao svjedok u fundacijskoj ispravi kojom Lovro osniva samostan sv. Benedikta, a Nemira samostanu daruje crkvu), upoznati su s njegovom misijom, stavovima, vjerojatno preko njega saznaju i o novim strujanjima i zadatcima likovnosti koje donosi reforma. Premda se tipološki njihova crkva nastavlja na predromaničku tradiciju, konzole na njezinu pročelju svjedoče o priklanjanju novim idejama. U razvitku romaničke skulpture u Splitu, ove konzole predstavljaju međaš – označavaju početak nove etape koja će se odvijati tijekom 12. stojeća, u kojoj se razvija arhitektonska skulptura visokog plasticiteta.32 Nažalost, budući da većina tog opusa skulpture te etape predstavlja spolije, ugrađene na kasnijim zdanjima u povijesnoj jezgri, nepoznavanje njihova izvornoga arhitektonskoga konteksta uvelike otežava istraživanje. Već pri prvom pokušaju sistematizacije dosadašnjih spoznaja i utvrđivanja osnovnih etapa razvitka tijekom 12. i 13. stoljeća, uočavaju se određene nelogičnosti u vidu „produkcijskih pauza“ i „stilsko-razvojnih nelogičnosti i/ili nedosljednosti“. Produkcijske pauze odgovaraju razdobljima tijekom kojih, prema današnjem stupnju spoznaja, nema datiranih elemenata, dok se pod „stilskim nelogičnostima“ podrazumijeva očita stilska retardacija kod pojedinih djela pripisanih 13. stoljeću, koja su poslužila za datiranje skulptura srodnih stilskih odlika. Problematika je dodatno otežana nemogućnošću odjeljivanja graditeljskih faza najreprezentativnijega romaničkog pothvata u gradu ‒ zvonika katedrale. Njegova gotovo faksimilna obnova krajem XIX. stoljeća, onemogućila je prepoznavanje slijeda terminusgraditeljskih post intervencija quem i njihovih datacija. Donedavno rasprostranjeno mišljenje, koje je ukotvilo33 početak njegove gradnje oko polovice 13. stoljeća i predstavljalo datacije svih romaničkih skulptura na zvoniku,34 unijelo je dodatnu zbrku. 31Nove teze gradnju prvog zvonika smještaju u predromaničko doba. Slijedom
32 O ulozi nadbiskupa Lovre u kulturnom procvatu grada i graditeljskim pothvatima u doba njegova 33 episkopata, Delonga 1997: 3–6; Jurković 2016. 34 Vidi fusnotu br. 3. O fazama gradnje zvonika vidi Jelić 1895, Babić 2007 donosi pregled. Gradnja prvoga predromaničkog zvonika prema Miloševiću odvija se u 8. stoljeću, Milošević, Peković 2009: 158‒163; Milošević 2011: 101‒102, sl. 105. Marasović 2011, 266‒267, sl. 352, objavljuje 142 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
kasnijih faza gradnje istraživanja se još nisu pozabavila. Nužna je stilska i datacijska revalorizacija skulptura sa zvonika. Naime, neka djela poput protoma lavova i sfingi koje se danas nalaze na 3. i 4. katu, mogla bi prema formalno-stilskim karakteristikama odgovarati opusu 12. stoljeća. Ako je tomu tako, vjerojatno su tijekom gradnje viših katova one bile premještene s nižih na te pozicije. Grupiranje djela koja pripadaju određenoj romaničkoj sekvenciji razvitka, kao i eventualno objedinjavanje djela do sada neprepoznatih radionica, zadaća je koja tek Literaturatreba uslijediti. Vjesnik za arheologiju u povijest dalmatinsku, Babić, I. 2007. „Zapažanja o zvoniku splitske katedrale“. Archaeologia 100, 145–200. Babić, I. 2010. „O reljefu s prikazom Starohrvatska kralja iz Splitske prosvjeta, krstionice“. Adriatica, IV, 203–215. Barada, M. 1952. „Notae epigraphicae“. III, 2, 179–182.Art et Barall réformei Altet, X. grégorienne, 2015. „Art monumentalXI e‒ XII e siècles, roman en France et réforme et dans grégorienne: la péninsule plaidoyer Ibérique contre une fiction historique très enracinnée“. U Barbara Franzé (ur.), Tisuću godina (str.hrvatskog 41–56). kiparstva Paris: Éditions A. et J. Picard. Belamarić, J. 1990.Gospe „Romaničko od zvonika kiparstvo“. u Splitu U Igor Fisković (ur.), Studije iz (str. srednjovjekovne 41‒75). Zagreb: i renesanse Muzejsko umjetnosti galerijski na centar. Jadranu Belamarić, J. 1991. . Zagreb: Društvo konzervatora Hrvatske. Belamarić, J. 2001. Alle sorgenti del romanico. Puglia XI secolo . Split: Književni krug.Puglia Romanica. Belli d’Elia, P. 1987. . Bari: Edizioni Dedalo. Belli d’Elia, P. 2003.Prilozi povijesti umjetnostiBrescia: u Dalmaciji Jaca Book. Burić, T. 1992. „Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. stoljeća“. Zbornik, 32, Tomislava 207‒219. Marasovića (str. Burić, T. 2002. „Pluteji oplate splitske krstionice – vrijeme i okolnosti postanka“. U Ivo Babić, Ante Milošević, Željko Rapanić (ur.), Kulturna baština 302‒327). Split: Sveučilište u Splitu, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Buškariol, F. 1984. „Prilozi arheološkoj topografiji Manuša“.Kulturna baština , 15, 75–86. Starohrvatska prosvjeta Buškariol, F. 1987. „MarginalijaLe uz bestiaire crkvu svetog du Christ Andrije“. , 17, 32–44. Codex DiplomaticusBuškariol, F. 1990. Regni „De Croatiae, ecllesiis Dalmatiae pictis“. et Slavoniae , III, 20, 289–300. Charbonneau Lassay,Romanički L. 2006. natpisi grada Splita , Paris: Albin Michel. , I, Zagreb 1967. Delonga, V. 1997. . Split: Muzej hrvatskih arheoloških Académiespomenika. des Inscriptions et Belles-Lettres, Comptes rendus des séances de Favreau,l'année R. 1991. 1991 „Le theme iconographique du lion dans les inscriptions médiévales“,
, 613‒636. pretpostavljeni izgled predromaničkog zvonika prema Jerku i Katji Marasović. Valja napomenuti da je Jerko Marasović izradio idejnu rekonstrukciju izgleda romaničkog zvonika vremena oko polovice 12. stoljeća koja, nažalost, još nije objavljena. 143 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
Serta Hoffileriana, Fisković, C. 1940. „Nekoliko neobjelodanjenih romaničkih skulptura u Splitu“. Historijski zbornik443‒452. 1‒4, Fisković, C. 1949. „Istraživanja u srednjovjekovnojStarohrvatska crkvi svetog prosvjeta, Nikole u Splitu“. 211‒220. Zbornik Narodnog muzeja u Fisković,Beogradu C. 1952. „Romaničke kuće u Splitu i Trogiru“. III, 2, 129‒178. Fisković, C. 1979. „Prilog za romaniku u Hvaru“. Bulletin razreda za likovne umjetnosti, IX‒X,JAZU 301‒306. Fisković, C. 1981. „U tragu za splitskom romanikom“. Hrvatska i Europa, kultura, znanost, umjetnost , 2 (50), 81‒106. Fisković, I. 2000. „Kiparstvo“. U E. Hercigonja (ur.), Reljef kralja, Svezak Petra II. KrešimiraSrednji vijek IV i renesansa (XIII‒XVI. stoljeće) (str. 641–661). Zagreb: Školska knjiga. Fisković, I. 2002. . Split: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Vjesnik za arheologiju i Flèche historiju Mourgues, dalmatinsku M.-P.; Chevalier, P.; Piteša, A. 1993. “Catalogue de sculpture du Haut MoyenArt âge et réformedu Musée grégorienne, Archéologique XIe‒ deXII Split“.e siècles, en France et dans la péninsule Ibérique. , 85, 207‒305. Franzé, B. 2015.Early Croatian Architecture PredromaničkaParis: arhitektura Éditions A. u et Hrvatskoj J. Picard. / Pre-romanesque architecture Goss, V.in P. Croatia. 1987. . London, Duckworth. Goss, V. P. 2006. Zagreb:th Art studio Anzinović. La Reliquia del Goss, V.Sangue P. 2012. di „The Cristo. 11 Mantova, Century l’ItaliaReform e andl’Europa the Visual al tempo Arts. di The Leone Eastern IX Adriatic Test Case“. U Glauco Maria Cantarella, Arturo Calzona (ur.), Die Bildprogramme der Kirchentüren des 11. und 12. Jahrhunderts (str. 573–. 590). Trento: Scripta Edizioni. Götz, U. 1971. Doktorska disertacija.Hortus Tübingen. artium medievalium Ilić Olujić, T. 2007. „Le portail à tympan de l`église Saint-Pierre de Supetarska Draga sur l`île de Rab“. , 13, 457‒464. Prilozi povijesti Jakić-Castarić,umjetnosti V. 1980. u Dalmaciji „O donatorima crkve svetog Nikole u Velom Varošu u Splitu i o crkvama tog sveca u splitskim izvorimaViestnik XI i XII Hrvatskoga stoljeća“. arheološkoga društva , 21, 1, 174–189. Jelić, L. 1895. „Zvonik spljetske stolne crkve“. , 1,Starohrvatska 29–95. prosvjeta Jurković, M. 1992. „Crkvena reforma i rano romanička arhitektura na istočnom Jadranu“. Starohrvatska, 20, 191‒213. spomenička baština. Rađanje prvog Jurković,hrvatskog M. 1996. kulturnog „Pojava romaničke pejzaža arhitekture u Hrvatskoj“. U Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić (ur.), (str. 325–338). Zagreb: Muzejsko-galerijski centar, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta, Nakladni zavod Matice hrvatske.e Jurković,Évêques M. 2016. et abbés „Un abbéà l’époque et un romane. archevêque Texte, - munuments protagonistes images de la et Réforme objets (str. de l’Église dans la Croatie du XI siècle“. U David Moret, Sébastien Frey (ur.),
144 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
Kapitellstudien. Beiträge zu einer Geschichte des spätantiker Kapitells253–268). im Aurillac: Osten vomÉditions vierten Abedia. bin ins siebten Jahrhundert. Kautzsch, R. 1936. Berlin, Leipzig: PriloziVerlag vonpovijesti Walter umjetnosti de Gruyter u Dalmaciji, & Co. Kečkemet, D. 1955. Splićani„Figuralna - obitelji skulptura i prezimena s romaničkog zvonika splitske katedrale“. Graditeljstvo starohrvatskog9, 91–135. doba u Dalmaciji Kuzmanić, N. 2008. . Split: Magistra. Marasović, T. 1994. Dalmatia praeromanica: ranosrednjovjekovno. Split: graditeljstvo Književni u krugDalmaciji. Split. 3. korpus arhitekture Srednja Dalmacija. Marasović, T. 2011. Split ‒ Zagreb: Književni krug Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Basilicae Pictae Kulturna Maršić,baština, D. 1995. „Tri ulomka kamene plastike iz Vukasovićeve ulice ‒ prilog poznavanju sakralnog kompleksa (Sv. Andrija)“. 19, 23‒28. Decor. Decorazione Matetiće Poljak, Architettura D. 2017. nel „Roman Mondo and romano. late antique Atti del spolia Convegno in the Internazionale, city of Trogir (Croatia)“. Roma, 21- U 24Patrizio maggio Pensabene, 2014 Marina Milella, Fancesca Caprioli (ur.), Predromanička crkva Svetoga Spasa u Cetini , Thiasos monografie, 9. Roma: Edizioni Quasar. Milošević, A.; Peković, Ž. 2009. . Dubrovnik ‒ Split: Omega Predromaničkiengineering d. o. zvonici o. Dubrovnik, u Dalmaciji Centar i ranosrednjovjekovnojStudia Mediterranea Hrvatskoj.Split. Milošević, A. 2011. Dubrovnik – Split: Omega engineering d. o. o. Dubrovnik, Studiae e Mediterranea – Filozofski FakultetArt u et Splitu. réforme grégorienne, XIe‒ XIIe siècles, en Quintavalle,France A. et dans C. 2015. la péninsule „La réforme Ibérique grégorienne: image et politique (XI ‒XII siècles)“. U BarbaraElementi Franzé architettonici (ur.), di Alessandria e di altri siti egiziani (str. 15–40). Paris: Éditions A. et J. Picard. Pensabene, P. 1993. . Roma su Roma. Reimpiego archtettonico, recupero dell’antico. Roma: „L’Erma“e trasformazioni di Bretschneider. urbani tra il III e il XIII secolo. Pensabene, P. 2015 Pojava romaničke skulpture u Dalmaciji Monumenti di antichità christiana, ser. II, vol XXII. Città del Vaticano: PIAC. Petricioli, I. 1960. Tragom srednjovjekovnih umjetnika. . Zagreb: Društvo historičara umjetnosti Hrvatske. Petricioli, I. 1983. Zagreb:Vjesnik Društvo za arheologijuhistoričara umjetnostii historiju dalmatinsku Hrvatske. Petricioli, I. 1993.Split „Na u traguArheološkom klesarske muzeju radionice iz 11. stoljeća“. Ranosrednjovjekovni, 86, 287–292. kameni spomenici u Arheološkome muzeju u Piteša A.Splitu 2007. . Split: Arheološki muzej u Splitu. Piteša, A. 2012. Starohrvatska prosvjeta. Split: Arheološki muzej u Splitu. Prijatelj, K. 1954. „Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog doba“. , IIl/3, 65‒91. 145 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, ‒344. Rapanić, Ž. 1997. „Oltarna ograda splitskog priora Furmina“. e e Bulletin du 35, centre 327 d’études médiévales d’Auxerre | BUCEMA Russo, D. 2008. „La réforme de l’Église et le moment figuratif dans l’art religieux (xi ‒ xii siècles)“. [En ligne], Hors-série n° 2 Guida| 2008, di misSpalato en ligne e Salona le 15 janvier 2009, consulté le 10 mars 2019. URL : http://journals.openedition.org/cem/9182. Rutar S.; Bulić F.; Jelić L.Physiologos: 1984. Le Bestiarie des Bestiaires,. Zara: Stabilimento Texte traduit tipografico du grec, diétabli S. Artale. et commenté par Arnauld Zucker Zucker, A. (ur.) 2005. Arhivski izvori . Grenoble: Éditon Jérôme Million.
HR-DAST-152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, Austrijski katastar, Protocolo delle particelle degli Edificj (Copia), K.O. Split – 595 PriloziZemljišnoknjižni odjel Split, Izvadak iz Zemljišne knjige, Broj ZK uloška: 936.
Slika 1. Konzola s prikazom lava s kuće Mangjer, desna bočna strana (fotografija: D. Matetić Poljak) Slika 2. Konzola s prikazom lava s kuće Mangjer, prednja strana (fotografija: D. Matetić Poljak) Slika 3. Konzola s prikazom lava s kuće Mangjer, lijeva bočna strana (fotografija: D. Matetić Poljak) Slika 4. a) Akantusov list, konzola s kuće Mangjer; b) akantusov list, konzola s portala Svetog Mikule (fotografija: D. Matetić Poljak) Slika 5. Portal Svetog Mikule (fotografija: D. Matetić Poljak) Slika 6. Konzola s portala Svetog Mikule, lijeva bočna strana (fotografija: D. Matetić Poljak) Slika 7. Konzola s portala Svetog Mikule, prednja strana (fotografija: D. Matetić Poljak) Slika 8. Konzola s portala Svetog Mikule, desna bočna strana (fotografija: D. Matetić Poljak) Slika 9. Kapitel iz Svetog Mikule (fotografija: autor nepoznat, Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu, Inv. Br. 132704) Slika 10. Barokno pročelje Svetog Mikule (fotografija: D. Stuhler, Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu, Inv. Br. 2786) Slika 11. Konzola na baroknom pročelju Svetog Mikule (fotografija: D. Stuhler, Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu, Inv. Br. 2718) Slika 12. Kuća Mangjer s konzolom na zabatu (fotografija: autor nepoznat, Arhiv Samostana sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Splitu)
146 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
Slika 1.
Slika 2.
Slika 3.
Slika 4. a) i b)
147 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
Slika 5. Slika 6.
Slika 7. Slika 8.
148 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
Slika 9. Slika 10.
Slika 11.
Slika 12.
149 Matetić Poljak, D.: PRILOG JEDNOJ KIPARSKOJ RANOROMANIČKOJ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 131-150
A CONTRIBUTION TO AN EARLY ROMANESQUE SCULPTUE WORKSHOP IN SPLIT
Abstract In this paper, the stylistic and iconographic analysis of a console with a depiction of a lion, which was installed as spolia on the gable of the Mangjer house in Split, was performed. The house was situated at the intersection of Manđerova Street and Bribirska Street. After its demolition, the console was transferred to the Monastery of the Sisters of Charity of St. Vincent de Paul in Split, where it is still kept today. The original architectural context of the console is unknown. In terms of type and style, this console is similar to a couple of consoles on the portal of the Church of St. Mikula (St. Nicholas) in Veli Varoš, Split. The author groups themth within the th same early Romanesque workshop circle which operated in the late 11 and early 12 centuries. The console from the Mangjer house was created shortly after the abovementioned consoles from Saint Mikula. It was made by a master craftsman who had good knowledge of the latter consoles, skilfully copying their composition and dimensions. The design of more complex parts (such as the lion’s head or the acanthus leaf on a small console under the lion’s figure), when compared to the original template, reveals a lesser design capacity.
Key words: Architectural Sculpture, Early Romanesque Workshop, Split, Lion, Iconography
150 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
UDK 94(497.1)“197/198“ 359(497.5 Split)“197/198“ DOI:Izvorni 10.38003/zrffs.13.3 znanstveni rad Primljeno 2. lipnja 2020.
Nikica Barić Hrvatski institut za povijest HR-10000 Zagreb, Opatička 10 [email protected]
* POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-ih i 1980-ih GODINA
Sažetak Na temelju dokumenata Službe državne sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske u prilogu su prikazani posjeti stranih ratnih brodova Splitu tijekom 1970-ih i 1980-ih godina. U tom razdoblju hladnoga rata i blokovske podjele, Jugoslavija je izvanblokovska zemlja i istaknuta članica Pokreta nesvrstanih. Navedeni izvori omogućuju prikazivanje kronologije posjeta ratnih brodova stranih mornarica Splitu koji su najviše posjećivali američki i sovjetski ratni brodovi. Također, navedeni izvori prikazuju kako je jugoslavenska strana nadzirala predstavnike stranih država i kako su ti predstavnici gledali na Jugoslaviju i na grad Split.
Ključne riječi: Split, hladni rat, ratne mornarice, Služba državne sigurnosti 1. Uvodne napomene
Kada je riječ o dokumentima Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske (SDS RSUP SR Hrvatske), u posljednje vrijeme istraživačima su dostupni izvori i informacije Centra SDS Split koje u kontinuitetu od 1970. godine do razdoblja višestranačkih izbora 1990. prikazuju rezultate (protu)obavještajnog djelovanja te službe na području Dalmacije. Među tim informacijama su i one o posjetima stranih ratnih brodova Splitu. Namjera je ovoga priloga prikazati kada su strani ratni brodovi posjećivali Split i koji su to bili brodovi te na temelju informacija SDS-a prikazati kako je jugoslavenska strana (protu)obavještajno pratila te posjete. Također je namjera prikazati jedan aspekt odnosa Jugoslavije, kao socijalističke i nesvrstane zemlje, sa Sovjetskim Savezom i Sjedinjenim Američkim Državama, suprotstavljenim hladnoratovskim supersilama, kao i jugoslavenske odnose s jadranskim susjedom Italijom čiji su ratni brodovi također često posjećivali Split. Budući da su brodovi drugih ratnih mornarica posjećivali Split puno rjeđe, ti posjeti spomenut će se krajnje sažeto. Pri svakom posjetu stranih ratnih brodova Splitu dočeku su nazočili diplomatski i konzularni predstavnici države čiji su brodovi boravili u posjetu. Tom prilikom predstavnici stranih mornarica često su obilazili različite ustanove u gradu, * Ovaj članak nastao je u sklopu projekta „Rat, žrtve, nasilje i granice slobode u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća (IP-2019-04-6673) Hrvatskoga instituta za povijest koji financira Hrvatska zaklada za znanost. 151 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
primjerice Mornarički školski centar (MŠC), Brodogradilište Split, Vojnopomorski muzej i splitske znamenitosti. Na temelju podataka iz informacija korištenih u prilogu može se zaključiti da je jugoslavenska strana na jednak način prikupljala obavještajne podatke o diplomatsko- konzularnim predstavnicima svih zemalja koji su tijekom posjeta brodova njihovih mornarica Splitu boravili u gradu. Ti strani predstavnici bili su smješteni u različitim splitskim hotelima („Marjan“, „Park“, kasnije „Bellevue“), a SDS je redovito u njihove hotelske sobe postavljao prisluškivače. Redovito je obavljan tajni pretres tih hotelskih soba i pritom su fotografirani obavještajno zanimljivi materijali, a strani predstavnici, kao i brodske posade, praćeni su i nadgledani i na druge načine. Centar SDS-a Split u ovom je nadzoru surađivao sa Službom bezbjednosti Jugoslavenske narodne armije (SB JNA), odnosno kasnije Kontraobavještajnom grupom Organa bezbjednosti Komande Vojnopomorske oblasti u Splitu (KOG OB KVPO), kao i sa Službom javne sigurnosti, protokolom Skupštine općine Split i Općinskim komitetom Saveza komunista Hrvatske. Osim toga, na službenim susretima koji su organizirani prilikom posjeta stranih ratnih brodova, SDS je među domaćim uzvanicima imao svoje „društvene veze“ od kojih je dobivao podatke o temama razgovora koji su tada vođeni. SDS je prije održavanja takvih susreta „instruirao“ jugoslavenske uzvanike kako trebaju komunicirati sa stranim gostima. Na isti je način, barem u nekim slučajevima, SDS i među građanima koji su posjećivali strane ratne brodove imao svoje „društvene veze“ i „instruirane“ građane. Kao što ću navesti u ovom prilogu, predstavnici nekih zapadnih zemalja tijekom posjeta Splitu isticali su razliku između Jugoslavije i zemalja komunističkog bloka, naglašujući da u Jugoslaviji nisu nadzirani i praćeni kao u spomenutim zemljama. No, bilo je i suprotnih primjera. Kada je u travnju 1974. Split posjetio britanski ratni brod, među britanskim diplomatskim osobljem bio je i narednik David Shubb. On se odvajao od ostalih britanskih predstavnika šetajući se po Splitu. SDS ga je počeo pratiti, ali je nakon dva dana praćenje prekinuto jer je SDS shvatio da se Shubb želio „igrati mačke i miša“ pri čemu je pokazao1 sve vještine bijega od pratitelja ili ih je otkrivao. Nakon što bi otkrio pratitelje, vraćao bi se u svoju hotelsku sobu, a zatim bi ponovno izlazio te se „igra nastavljala“. Nesumnjivo su i američki diplomatski predstavnici bili svjesni da se tijekom posjeta Splitu nalaze pod nadzorom Jugoslavena. Tako SDS tijekom posjeta američkih brodova Splitu u listopadu 1973. nije mogao tajno pretresti 2sobe u hotelu „Park“ u kojima su bili smješteni Amerikanci jer se netko od njih uvijek nalazio u sobi, a i vozač pomoćnika američkoga vojnog izaslanika čuvao je sobe. U prosincu 1986. SDS je primijetio da američki diplomatsko-konzularni predstavnici prilikom posjeta Splitu odsjedaju isključivo u hotelu „Bellevue“, što je objašnjeno praktičnim razlozima zbog toga što se taj hotel nalazio u središtu grada i bio je malen pa se u njemu moglo lako pratiti kretanje osoba, stoga je SDS-u bilo otežano primijeniti mjere nadzora. Također je SDS uočio da je tijekom te godine više puta3 zakazala oprema za prisluškivanje pa se sumnjalo da Amerikanci tu opremu ometaju, odnosno da su je pokušali pronaći u hotelskim sobama u kojima su bili smješteni. 1 HR-HDA-1561, Centar Split, 16. 5. 1974., Informacija broj 242. 2 HR-HDA-1561, Centar Split, 15. 10. 1973., Informacija broj 463. 3 HR-HDA-1561, Centar Split, 15. 12. 1986., Informacija broj 731. 152 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
2. Posjeti sovjetskih ratnih brodova
Odnosi Jugoslavije i Sovjetskog Saveza pogoršani su nakon sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj 1968., koju je Beograd osudio, nakon čega je početkom 1970-ih, u sklopu susreta predsjednika Tita i sovjetskog vođe Leonida Brežnjeva, došlo do njihova poboljšanja. No, Jugoslaveni su ocjenjivali da je konačan sovjetski cilj, posebno u razdoblju nakon Tita, koji je tada već bio u poodmakloj dobi, što više „privući“ Jugoslaviju sovjetskom bloku (Bogetić 2012: 247–283, 301–321, Bogetić 2014, Bogetić 2015: 82–97). Osim brojnih posjeta sovjetskih ratnih brodova Splitu, treba spomenuti da su u splitskom i trogirskom brodogradilištu boravili sovjetski predstavnici zaduženi4 za sovjetske brodove koji su se u tim brodogradilištima gradili ili su bili na remontu. Centar SDS Split pažljivo je pratio djelovanje tih sovjetskih predstavnika. Iako ovaj prilog pokriva razdoblje od 1970. godine, dostupni izvori omogućuju da se opiše i posjet sovjetskih brodova Splitu na samom kraju 1969. godine. Tako su od 25. do 29. prosinca 1969. u posjetu Splitu brodovi sovjetske Sredozemne eskadre: raketna krstarica „Admiral Golovko“, razarač „Krasni Kavkaz“ i jedna podmornica. Od sovjetskih predstavnika u Jugoslaviji brodove su dočekali pomoćnik sovjetskoga vojnog izaslanika kapetan bojnog broda Konstantin Rešetov i savjetnik sovjetskog veleposlanstva Viktor Orlov. Rešetov je tijekom posjeta imao istaknutu ulogu. Ponašao se „drsko“, s nizom „zajedljivih primjedbi i tendencioznih pitanja“, pokušavajući saznati što više o stanju u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici (JRM). Sovjetski predstavnici postavljali su i pitanja o odlasku radne snage iz Jugoslavije na rad u Saveznu Republiku Njemačku pitajući kako je moguće da se u Zapadnu Njemačku, koja je u Drugom svjetskom ratu bila najveći protivnik5 Jugoslavije, trenutačno šalje njezina radna snaga. Sovjeti su ocijenili da Nijemci tako u miru, gospodarskim sredstvima, ostvaruju ono što nisu postigli u ratu. Rešetov se jugoslavenskom časniku za vezu žalio na način pisanja jugoslavenskih novina o sovjetskoj intervenciji u Čehoslovačkoj prethodne6 godine. Iako mu je taj časnik odgovorio da su pojedini novinari zbog toga izvedeni pred sud, Rešetov je smatrao da bi takav način pisanja trebalo načelno zabraniti. Od 21. do 25. svibnja 1970. u posjetu Splitu su sovjetski razarač i dva stražarska broda. SDS je naveo da su tom prilikom Sovjeti razvili svoju uobičajenu propagandnu aktivnost. Na brodovima su istaknuti propagandni panoi. Tako su na jednom panou bile prikazane zemlje koje su Sovjeti oslobodili tijekom Drugoga svjetskoga rata, a među njima je bila i Jugoslavija. Sovjeti su građanima koji su posjetili njihove brodove dijelili značke, a na brodovima su prikazivali svoje filmove. Sovjetski7 mornari su se, „kao i uvijek“, po Splitu kretali u grupama koje su vodili časnici. Od 9. do 14. listopada 1970. u posjet Splitu ponovno su doplovili krstarica „Admiral Golovko“, jedan razarač i jedan stražarski brod. I tijekom toga posjeta SDS je posebno zapazio djelovanje Konstantina Rešetova. On je ponovno nastojao doći do podataka o JRM-u, a postavljao je i pitanja o političkom stanju u Dalmaciji. Naime, bilo je to razdoblje
4 Primjerice vidi: HR-HDA-1561, Centar Split, 18. 11. 1970., Informacija broj 406. 5 HR-HDA-1561, Centar Split, 13. 1. 1970., Informacija broj 14. 6 HR-HDA-1561, Centar Split, 13. 1. 1970., Informacija broj 14. 7 HR-HDA-1561, Centar Split, 1. 6. 1970., Informacija broj 192. 153 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
reformskog i nacionalnog pokreta u Hrvatskoj, a nedugo prije posjeta sovjetskih brodova u Splitu je nakon nogometne utakmice „Hajduka“ s jednim beogradskim klubom došlo do nereda u kojem su automobili s beogradskim registarskim tablicama bacani u more. Rešetov se zanimao za taj incident, a jugoslavenskom potpukovniku Savi Saviću, koji je u Split doputovao iz Beograda, ironično8 je kazao da je dobro što nije doputovao automobilom jer bi i on završio u moru. Tijekom toga posjeta Sovjetima je omogućeno da u splitskom Domu JNA-e održe koncert. Sovjetski ratni brodovi ponovno su u posjetu Splitu od 3. do 8. ožujka 1972. godine. Riječ je o dvama raketnim razaračima i jednoj podmornici pod zapovjedništvom kontraadmirala Evgenija Volobueva. Držanje Sovjeta bilo je uglavnom korektno. Ipak, na ručku koji su Sovjeti priredili za Jugoslavene, jedan njihov časnik pitao je jugoslavenskog kolegu druže li se Jugoslaveni 9 na jednako prisan način i s Amerikancima kada oni dođu u posjet. Na to je jugoslavenski časnik oštro reagirao pa se sovjetski časnik ispričao zbog svoje primjedbe. Prilikom susreta sa Sovjetima Jakša Miličić, predsjednik Skupštine općine Split, izjavio je da jugoslavenski narodi razumiju potrebu prisutnosti sovjetske flote u Sredozemlju kao protuteže američkoj floti, ali je zaključio da bi najbolje bilo 10kada ni jedna od tih flota ne bi bila na tom moru. Kontraadmiral Volobuev je reagirao izjavivši da su Sovjeti prisutni na Sredozemlju u cilju obrane mira i socijalizma. Sovjeti su bili zainteresirani saznati prihvaćaju li građani bolje posjete američkih brodova ili njihovih, odnosno posjećuju li građani više američke ili njihove brodove. I tom prilikom Sovjeti su na svojim brodovima istaknuli panoe na kojima su bile fotografije prethodnih sovjetskih posjeta jugoslavenskim lukama uz parolu „Živjelo prijateljstvo Jugoslavije i SSSR, dobro nam došli“. Ponovno su dijeljene i brošure o uspjesima SSSR-a u izgradnji socijalizma i o razvoju sovjetsko-jugoslavenskog prijateljstva. Prema sovjetskim procjenama tijekom tog posjeta sovjetske brodove posjetilo je oko 4000 ljudi, a smatrali su da bi taj broj bio i veći da je bilo bolje vrijeme. SDS je ocijenio da su se Sovjeti tim posjetima koristili kao svojevrsnim ispitivanjem javnoga mnijenja pri čemu su željeli da se što više građana upiše u knjigu dojmova. To je najveći broj posjetitelja i učinio, zapisujući dojmove u kojima je izražavano poštovanje prema sovjetskoj mornarici, s pozivima da češće posjećuju jugoslavenske luke. Primjeri takvih komentara bili su, kako je zabilježio SDS:
„Oduševljen sam tehnikom, dođite opet“, „Visoka tehnika u slučaju rata vaši brodovi treba da brane i nas – Jugoslavene, a ne da nas tuku, jer smo se u
prošlom ratu11 borili zajedno“, „Živio SSSR i Crvena Armija koja je oslobodila čitav svijet“, „Vrlo dobra tehnika, disciplina i red, drago mi je što sam mogao da vas vidim. 12 SDS je došao do podatka da je Rešetov rekao Volobuevu da bi za Sovjete bilo dobro kada bi u Jugoslaviji imali svoju pomorsku bazu kao što Amerikanci imaju baze u Italiji.
108 HR-HDA-1561, Centar Split, 20. 10. 1970, Informacija broj 360. 119 HR-HDA-1561, Centar Split, 21. 3. 1972., Informacija broj 101. 12 HR-HDA-1561, Centar Split, 21. 3. 1972., Informacija broj 101. HR-HDA-1561, Centar Split, 21. 3. 1972., Informacija broj 101. HR-HDA-1561, Centar Split, 21. 3. 1972., Informacija broj 101. 154 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
U Split su 26. rujna 1973. uplovila tri razarača sovjetske Crnomorske flote: „Nikolajev“, „Smetljivij“, „Skorij“. Doplovili su iz Sevastopolja pod zapovjedništvom admirala Viktora Sisojeva, zapovjednika Crnomorske flote. U informaciji SDS-a navedeno je da je zapovjedni brod „Nikolajev“ proizveden 1971. godine i da je posjetom Splitu prvi put isplovio izvan Crnoga mora. Navedeno je nesumnjivo izazvalo pozornost vojnih izaslanika zapadnih zemalja jer su mnogi od njih iz Beograda došli u Split kako bi13 prikupili podatke o „Nikolajevu“. Zapadni vojni predstavnici detaljno su snimali i skicirali sovjetske brodove promatrajući ih s prozora svojih hotela ili s obale. Ovakva djelatnost zapadnih vojnih izaslanika ponavljala se i tijekom idućih posjeta sovjetskih brodova Splitu. SDS je primijetio i dva američka državljana koja su doputovala u Split. Ti Amerikanci su fotografirali sovjetske brodove i časnike na palubama. SDS je provjerom sa Službom bezbjednosti JNA-e ustanovio da je 14 riječ o američkim obavještajnim časnicima smještenima u Frankfurtu na Majni koji su i prije posjećivali Jugoslaviju kada bi u njezinim lukama bili sovjetski brodovi. Osim toga, SDS je na obali pred sovjetskim brodovima primijetio nekoliko građana koji su nakon sovjetsko-jugoslavenskog raskola 1948. ostali živjeti u Sovjetskom Savezu, a poslije su se vratili u Jugoslaviju. Svi su oni tijekom boravka u Sovjetskom Savezu bili časnici sovjetske15 armije, a nekima su supruge bile sovjetske državljanke. Te osobe su, koristeći poznavanje ruskoga jezika, razgovarale sa sovjetskim mornarima i časnicima. Sovjeti su tada tvrdili da je njihove brodove posjetilo više od 10 000 Splićana. Među ostalima posjetila ih je i momčad „Hajduka“. Ponovno su Sovjeti građanima dijelili niz propagandnih brošura na srpsko-hrvatskom, engleskom, njemačkom i ruskom jeziku. SDS je prikupljene primjerke brošura poslao u Beograd na daljnju analizu. Sovjeti su građanima dijelili značke, sovjetske kovanice, a održali su i dva koncerta u Splitu, što je SDS ocijenio kao16 „presedan“ jer to prije „nikome nije dozvoljeno“. Osim toga, umjetnička grupa sovjetske mornarice održala je i dva koncerta u Beogradu i po jedan u Sarajevu i Tuzli. Od 12. do 17. svibnja 1975. u posjetu Splitu su krstarica „Ždanov“, dva razarača i jedan pomoćni brod pod zapovjedništvom admirala Vladimira Akimova. Do posjeta je došlo u razdoblju jubilarne proslave 30. godišnjice pobjede nad fašizmom, što su Sovjeti, kako je ocijenio SDS, težili propagandno iskoristiti. Primijećeno je da su se Sovjeti za posjet vrlo dobro pripremili. Držanje njihovih posada bilo je besprijekorno, a raspolagali su i velikim količinama raznovrsnih propagandnih Slobodna brošura Dalmacija tiskanih. na srpsko-hrvatskom jeziku. SDS je naveo da u Splitu tom posjetu nije dan veći publicitet te su o njemu kratko izvijestile mjesne radiopostaje i Unatoč tome posjet građana sovjetskim brodovima bio je masovan i njih je u dva dana posjetilo oko 15 000 ljudi. SDS je zaključio da su Sovjeti ostvarili propagandni učinak jer je interes građana bio „velik“, a Sovjeti su bili „uporni“ u dijeljenju brošura i prvi put su građanima dopustili da na brodove donesu fotoaparate i snimaju bez ograničenja.13 Jedan sovjetski časnik izjavio je da im je od svih jugoslavenskih luka, 14 15 HR-HDA-1561, Centar Split, 12. 10. 1973., Informacija broj 460. 16 HR-HDA-1561, Centar Split, 12. 10. 1973., Informacija broj 460. HR-HDA-1561, Centar Split, 12. 10. 1973., Informacija broj 460. HR-HDA-1561, Centar Split, 12. 10. 1973., Informacija broj 460. 155 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
poput Dubrovnika i Rijeke, ipak najdraže doći u Split gdje su uvijek dobro primljeni. Zaista, kako je primijetio17 SDS, knjige dojmova na sovjetskim brodovima bile su pune pohvala građana. SDS je uspio prikupiti 17 različitih propagandnih brošura koje su dijelili Sovjeti. Ocijenjeno je da kvalitetom i opsegom te brošure nadmašuje one koje su Sovjeti dijelili tijekom prethodnih posjeta. Osnovni cilj tih materijala bio je pokazati visoki društveni standard, dostignuća i humanost Sovjetskog Saveza. SDS je primijetio da se u sovjetskim materijalima posebno18 ističe da u njihovoj državi nema nezaposlenosti i inflacije, što su problemi kapitalističkih društava, ali je ocijenjeno da je to mogla biti i sovjetska aluzija na Jugoslaviju. S druge strane, očito su Sovjetima u njihovoj domovini nedostajali određeni proizvodi široke potrošnje pa su za prethodnih posjeta Splitu u prodavaonicama masovno kupovali cipele i druge proizvode. No, za ovog posjeta sovjetski mornari i časnici19 dobili su manje dinara za kupovinu, a SDS je ocijenio da je to učinjeno upravo zato da bi se izbjegle „neukusne pojave“ da Sovjeti masovno kupuju različite proizvode. Kod službenih susreta Sovjeti su isticali tradicionalno prijateljstvo i dobre odnose svoje zemlje s Jugoslavijom, kao i slavensko zajedništvo, a sovjetski veleposlanik Vladimir Stjepakov istaknuo je da se od 1970. ni u jednoj sovjetskoj publikaciji ne mogu naći kritičke primjedbe o Jugoslaviji, a eventualne nesuglasice nevažne su nasuprot dogovoru Brežnjeva i Tita. Sovjeti 20su izrazili zadovoljstvo i remontom svojih brodova u Tivtu izjavivši da bi njihove ratne brodove trebalo primati na remont i u drugim jugoslavenskim brodogradilištima. Od 8. do 13. travnja 1976. u posjetu Splitu su sovjetska krstarica „Dzeržinski“, razarač „Rešiteljnij“ i podmornica „Komsomolec“. Sovjeti su tražili da njihov orkestar u splitskom Domu JNA-e održi koncert za jugoslavenske mornare i vojnike, da prilikom polaganja vijenca na Spomenik palim pomorcima sudjeluje sovjetska vojna glazba i počasne jedinice, kao i da nakon nogometne utakmice „Hajduka“ s „Radničkim“ iz Niša na nogometnom terenu uruče poklon najboljem igraču. Jugoslavenska strana odbila je sve te prijedloge. Posjet građana sovjetskim brodovima tijekom tog posjeta bio je osrednji. Budući da je nedugo prije Split posjetio američki nosač21 zrakoplova „Saratoga“, Sovjeti su pokušali doznati pojedinosti o tom posjetu, odnosno kakav je odnos Splićana prema američkim mornarima u usporedbi sa Sovjetima. Od 14. do 19. listopada 1976. u posjetu Splitu su krstarica „Lenjingrad“, razarač „Krasnij Krim“ i jedna podmornica. Jugoslavenska strana ponovno je odbila sovjetski zahtjev da njihov orkestar održi koncert u Splitu, kao i da Sovjeti održe konferenciju za novinare. Sovjeti su za posjet otvorili razarač „Krasnij Krim“ koji je u dva dana posjetilo oko 4000 građana. Inače su Sovjeti u službenim zdravicama hvalili predsjednika Tita kao „trenutno22 najzapaženiju ličnost u svijetu“, a sovjetski diplomati izjavljivali su da Sovjeti i Jugoslaveni u međusobnim odnosima ne trebaju biti „diplomati“, nego „drugovi“. 18 1917 HR-HDA-1561, Centar Split, 22. 5. 1975., Informacija broj 264. 20 HR-HDA-1561, Centar Split, 22. 5. 1975., Informacija broj 264. 21 HR-HDA-1561, Centar Split, 22. 5. 1975., Informacija broj 264. 22 HR-HDA-1561, Centar Split, 22. 5. 1975., Informacija broj 264. HR-HDA-1561, Centar Split, 4. 5. 1976., Informacija broj 189. HR-HDA-1561, Centar Split, 16. 11. 1976., Informacija broj 560. 156 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
Od 8. do 15. svibnja 1978. u posjetu Splitu su sovjetski razarač „Kerč“, patrolni brod „Raziteljni“, jedna podmornica i tanker „Ivan Bubnov“. Sovjetske brodove posjetilo je oko 1500 građana, a sovjetski mornari i časnici posjetili su osnovnu školu u Kaštel Lukšiću gdje su izrazili čuđenje što se od stranih jezika23 u njoj uči engleski, a ne ruski jezik. Jedan sovjetski časnik je na školskoj ploči napisao „Pozdrav od sovjetskih mornara“ uz primjedbu „Neka malo nauče i ruski“. No, osim ovih posjeta Splitu, određeni sovjetski postupci imali su bitno drukčiju intonaciju. Početkom svibnja 1979. u Trogiru su nekoliko dana boravila dva pomoćna broda sovjetske Sredozemne eskadre, tegljač SS-26 i tanker „Desna“. U trogirskom brodogradilištu „Mosor“ bio je izgrađen dok za potrebe sovjetske ratne mornarice te su navedeni brodovi doplovili s obrazloženjem da će čuvati dok do dolaska tegljača koji će ga odvesti u Sovjetski Savez. No, dolazak tih sovjetskih brodova nije bio najavljen i Sovjeti nisu željeli pokazati dozvolu za uplovljivanje iako su tvrdili da je posjeduju. SDS i Služba bezbjednosti JNA-e ocijenili su da su SS-26 i „Desna“ nesumnjivo brodovi sovjetske ratne mornarice, iako to pokušavaju prikriti te da su Sovjeti svojim uplovljivanjem obmanuli jugoslavenske vlasti, a prava svrha njihova dolaska bila je obavještajna zato što su 4. svibnja 1979. u posjet Splitu stigli američki ratni brodovi. Sa zabrinutošću je zaključeno da su ovim Sovjeti povrijedili suverenitet Jugoslavije te se u Trogiru u jednom trenutku nalazilo 230 do 250 Sovjeta, uglavnom pripadnika njihovih oružanih snaga, što se u sigurnosnom smislu nije smjelo zanemariti. Upozoreno24 je da se preko takvih sovjetskih postupaka ne smije „olako prelaziti“ jer će ih to potaknuti da i u budućnosti postupaju jednostrano i krše jugoslavenski suverenitet. Od 25. ožujka do 5. travnja 1980. u posjetu Splitu su sovjetski razarači „Blagorodni“ i „Smeljni“, jedna podmornica i tanker „Ivan Bubnov“. Tijekom posjeta Sovjeti su u službenim kontaktima ponovno isticali prijateljstvo dviju zemalja i potrebu razvijanja još boljih međusobnih odnosa, a do posjeta je došlo neposredno prije smrti predsjednika Tita, odnosno u vrijeme dok se on nalazio na liječenju u Ljubljani. Ipak, SDS je ocijenio25 „indikativnim“ da Sovjeti u službenim kontaktima nisu pokazali nikakav interes za Titovo zdravlje, a suzdržavali su se od komentara o trenutačnom stanju u Jugoslaviji. Tijekom toga posjeta sovjetske brodove posjetilo je oko 1800 građana, uglavnom djece i omladinaca, te je SDS ocijenio da je posjet bio slabiji nego kod prethodnih sovjetskih posjeta. Pojedini građani razgovarali su sa sovjetskim časnicima koji su bili raspoređeni na obali ispred brodova te su im pritom postavljali i provokativna pitanja, primjerice u vezi sa sovjetskom vojnom intervencijom u Afganistanu do koje je došlo nekoliko mjeseci prije. Sovjetski časnici odgovarali su da su morali pružiti „bratsku pomoć“ Afganistancima kako se u stanje u njihovoj26 zemlji ne bi umiješali Amerikanci, a također su kritički primjećivali da Jugoslavija nije socijalistička zemlja, nego u njoj vlada zapadna „demokracija“ i „liberalizam“. Kao i tijekom prethodnih posjeta Sovjeti su na brodovima istaknuli propagandne panoe,23 dijelili su brošure i nastojali su da se što više posjetitelja upiše u knjigu dojmova. 24 25 HR-HDA-1561, Centar Split, 20. 6. 1978., Informacija broj 299. 26 HR-HDA-1561, Centar Split, 5. 6. 1979., Informacija broj 342. HR-HDA-1561, Centar Split, 14. 4. 1980., Informacija broj 270. HR-HDA-1561, Centar Split, 14. 4. 1980., Informacija broj 270.
157 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
Prema podatcima SDS-a u knjizi dojmova neki su građani isticali nesvrstanost Jugoslavije u čije se poslove velike sile ne smiju upletati, a bilo je i uvredljivih komentara poput „idite kući“. Sovjeti su ocijenili da su negativne komentare napisali oni koje su „potplatili“ zapadni vojni izaslanici koji su se nalazili u Splitu.27 U knjizi dojmova bilo je i prosovjetskih komentara, ali je njihov broj bio neznatan. Od 10. do 17. prosinca 1980. u posjetu Splitu je odred sovjetskih brodova u čijem su sastavu bili razarač „Soznateljni“, podmornica 204 i tanker „Boris Čiligin“. Sovjetske brodove posjetilo je više od 1000 građana. SDS je ocijenio da Sovjeti navedenom posjetu nisu dali veću važnost, niti su pokazivali veći interes za stanje u Jugoslaviji. No, kako je u tom razdoblju stanje u Poljskoj postajalo sve složenije zbog djelovanja sindikata „Solidarnost“ suprotstavljenoga komunističkim vlastima (Paczkowski 2001: 373–385), jedna od tema razgovora bilo je stanje u toj zemlji. Boris Sviridov, sovjetski mornarički izaslanik u Jugoslaviji, izjavio je da se Moskva nada da će Poljaci sami riješiti svoje probleme dodavši da ne očekuje da će u njoj doći do promjene sustava zato što je Poljska okružena socijalističkim državama. No, nije isključio mogućnost28 sovjetske intervencije ako bi stanje u Poljskoj zapalo u anarhiju dodajući da su Poljaci „šverceri i neradnici“ koji kroz povijest nisu znali prepoznati istinske prijatelje. Od 23. do 30. prosinca 1981. u posjetu Splitu su dva sovjetska razarača i jedna podmornica. Taj put te brodove posjetilo je svega stotinjak ljudi, uglavnom djece. SDS je zabilježio da je u hotelu „Park“ došlo do razgovora pomoćnika sovjetskoga vojnog izaslanika Viktora Grigorenka s nekoliko građana. Grigorenko pod utjecajem alkohola „minimalizirao“ je ulogu Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskoga rata, zaključio je da je Jugoslaviju zapravo oslobodila Crvena armija. Isticao je da Staljin nije učinio štetu ni sovjetskom narodu ni razvoju socijalizma pri čemu je Staljin bio skroman vođa, nasuprot Titu koji je živio raskošno. Na tvrdnju navedenih građana da je Staljin bio represivan prema vlastitom stanovništvu, Grigorenko je odgovorio da Jugoslavija ima Goli otok. Na „činjenicu“ da je Jugoslavija tijekom Drugoga svjetskoga rata imala 1 700 000 žrtava, Grigorenko je odgovorio da je u borbi protiv fašizma palo 350 000 Jugoslavena dok su ostali bili žrtve međusobnih obračuna. Grigorenko je prigovorio da Jugoslaveni govore o svome jedinstvu iako je nedugo prije došlo do nemira albanskog stanovništva na Kosovu dodajući da su se Jugoslaveni borili protiv Nijemaca, a trenutačno29 služe njemačkim turistima ili kao radna snaga odlaze u Njemačku, pa je postavio pitanje kako se uopće može govoriti o socijalističkom uređenju u Jugoslaviji. Od 3. do 12. veljače 1983. u posjet Splitu stigli su sovjetski razarač „Krasnij Krim“, jedna podmornica i tanker. Tijekom posjeta svojim izjavama istaknuo se Aleksej Karpačov, sovjetski generalni konzul u Zagrebu. Rekao je da jugoslavenski tisak izjednačava zapadni i istočni blok iako su zapadne sile uvijek vodile agresivnu, a Sovjetski Savez miroljubivu politiku. Jugoslavenski predstavnici odgovorili su da je njihova zemlja načelno protiv blokovske podjele. Karpačov se ponovno vratio na razdoblje Drugoga svjetskoga rata tvrdeći da Jugoslaveni zanemaruju sudjelovale Crvene armije u 28oslobađanju njihove zemlje. Dodao je kako je kao sovjetski vojnik 1944. sudjelovao 2927 HR-HDA-1561, Centar Split, 14. 4. 1980., Informacija broj 270. HR-HDA-1561, Centar Split, 22. 12. 1980., Informacija broj 796. HR-HDA-1561, Centar Split, 27. 1. 1982., Informacija broj 32. 158 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
u borbama za Beograd, pa i iz osobnog primjera može reći da su Sovjeti oslobađali Jugoslaviju. Karpačov se osvrnuo i na sve izraženije gospodarske probleme Jugoslavije izjavivši da je Moskva za te probleme pokazala razumijevanja i nije smanjila opseg trgovinske razmjene s Jugoslavijom, iako su jugoslavenski proizvodi preskupi, a sovjetska strana pokazala je susretljivost i pri izvozu nafte u Jugoslaviju. Zaključio je da Moskva ne želi otežavati ionako nepovoljno stanje u Jugoslaviji, ali je izrazio nerazumijevanje za nova jugoslavenska zaduženja i činjenicu da Jugoslavija i dalje troši više nego što zarađuje. Inače je tijekom posjeta sovjetske brodove posjetilo oko 800 građana. Sovjeti su se žalili jugoslavenskim predstavnicima da građani prema njima, za razliku od prošlih posjeta, nisu bili prijateljski30 raspoloženi. Primjerice, dosta je omladinaca postavljalo Sovjetima provokativna pitanja zbog njihove intervencije u Afganistanu, kao i u vezi sa stanjem u Poljskoj. Od 12. do 20. prosinca 1983. u posjet Splitu stigao je sovjetski pomorski odred u kojem su bili jedan patrolni brod, jedna podmornica i jedan tanker. Zapravo je u Split trebala doploviti i sovjetska raketna krstarica, ali je morala otići na drugi zadatak. SDS je zaključio da su za kontakt s građanima Sovjeti taj put odredili određeni broj posebno pripremljenih časnika. Oni su građanima objašnjavali da je sovjetska intervencija u Afganistanu nužna kako bi socijalizam bio obranjen od imperijalista. Građanima koji su postavljali provokativna pitanja o niskom životnom standardu u Sovjetskom Savezu, ti su časnici odgovarali da se Jugoslavija nalazi u ozbiljnim problemima, da je zadužena kod zapadnih zemalja, da u njoj vlada nezaposlenost, da Jugoslaveni odlaze na rad izvan zemlje i da bi Jugoslavija mogla završiti slično kao i Poljska.31 Budući da su svi sovjetski časnici stalno ponavljali ovakve tvrdnje, SDS je ocijenio da navedeno zapravo predstavlja stvarno sovjetsko mišljenje o stanju u Jugoslaviji. Od 25. rujna do 6. listopada 1984. u posjetu Splitu32 su jedan sovjetski razarač i jedna podmornica. Sovjetske brodove posjetilo je oko 400 građana, ali je SDS ocijenio da taj posjet za Sovjete nije imao veće značenje. Od 1. do 9. ožujka 1985. u posjetu Splitu su raketni razarač „Savremenij“ i veliki protupodmornički brod „Strojnij“. Tijekom posjeta Sovjeti su, kako je primijetio SDS, izbjegavali teme na koje su Jugoslaveni tijekom prethodnih posjeta pokazali „osjetljivost“. Tako je, primjerice, pomoćnik sovjetskoga vojnog izaslanika za ratnu mornaricu tijekom razgovora o Drugom svjetskom ratu izjavio da je Crvena armija sudjelovala u oslobođenju Jugoslavije, ali se zatim „ispravio“ i objasnio da su Sovjeti oslobađali samo manji dio jugoslavenskog teritorija u skladu sa sporazumom Moskve s maršalom Titom. Također, za razliku od prethodnih posjeta Sovjeti se nisu u propagandne svrhe koristili činjenicom da je jugoslavensko gospodarstvo ovisilo o poslovanju sa Sovjetskim Savezom. Zapravo, u Split nije stigao33 Karpačov, sovjetski generalni konzul u Zagrebu koji je tijekom prethodnih posjeta sovjetske flote Splitu otvarao navedena pitanja i davao im „političku intonaciju“. Sovjetske brodove je tom prilikom posjetilo oko 1100 građana. SDS je primijetio da je nekoliko mlađih sovjetskih časnika i mornara, koji su poznavali neke od svjetskih jezika,30 organizirano pristupalo mladim Splićanima kako bi od njih prikupili što više 31 32 HR-HDA-1561, Centar Split, 1. 3. 1983., Informacija broj 67. 33 HR-HDA-1561, Centar Split, 10. 1. 1984., Informacija broj 3. HR-HDA-1561, Centar Split, 9. 10. 1984., Informacija broj 573. HR-HDA-1561, Centar Split, 20. 3. 1985., Informacija broj 174. 159 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
podataka o životu omladine. Iz tih razgovora stekao se dojam da Sovjeti nemaju dobro mišljenje o jugoslavenskoj omladini i smatraju da je ona pod utjecajem „zapadne ideologije“. Također je Sovjete zanimalo koliko se u školama uči ruski jezik u odnosu na druge strane jezike, zašto se u Jugoslaviji više gledaju zapadni filmovi, odnosno zašto se prikazuje malo34 sovjetskih filmova, kao i kakav je odnos Splićana prema posadama američkih brodova i druže li se i zabavljaju s omladinom američki mornari kada su u posjetu Splitu. Od 14. do 22. travnja 1986. u posjet Splitu doplovili su raketna krstarica „Maršal Vasiljevski“ i raketni razarač „Rjezvij“ pod zapovjedništvom kontraadmirala Vladimira Kalabina, zapovjednika sovjetske Sredozemne eskadre. Upravo tijekom posjeta Sjedinjene Američke Države napale su Libiju kao odgovor na različite terorističke napade koje je Libija pomagala, a u kojima su meta bili Amerikanci. No to među Sovjetima nije izazvalo iznenađenje ni zabrinutost te je SDS zaključio da su Amerikanci o napadu na Libiju unaprijed35 obavijestili Moskvu. Ipak, Sovjeti nisu propustili izjaviti da zbog prisutnosti sovjetske flote na Sredozemlju američki zrakoplovi ne mogu ugroziti Jugoslaviju. Prilikom posjeta Brodogradilištu Split sovjetski predstavnici izjavili su da je za njih važno da svoje trgovačke brodove grade u tom brodogradilištu, čime su sovjetska brodogradilište oslobođena za gradnju ratnih brodova. U vezi s tim SDS je zaključio da sovjetska strana „dobro osjeća“36 važnost sovjetskih narudžbi za splitsko brodogradilište, pa se tom izjavom koristi kako bi pokazala da je jugoslavenska brodogradnja ovisna o Sovjetskom Savezu. U okolnostima američke intervencije u Libiji posjet sovjetskih brodova Splitu izazvao je veliku pozornost. Uz to je krstarica „Maršal Vasiljevski“ bila jedna od najmodernijih sovjetskih ratnih brodova. Tako je sovjetske brodove, unatoč lošem vremenu, posjetilo oko 2500 građana kojima su Sovjeti podijelili 15 do 20 tisuća raznovrsnih37 propagandnih brošura na srpsko-hrvatskom, engleskom i francuskom jeziku. Sovjeti su posjetili Mornarički školski centar gdje im je prikazano kako Jugoslavija razmatra mogućnost da bude napadnuta i s istoka i sa zapada. Nakon toga kontraadmiral Kalabin je jugoslavenskom časniku za vezu, kao „drug-drugu“ i „komunista-komunisti“, izrazio nezadovoljstvo zaključivši da bi Jugoslaveni trebali znati da su im Sovjeti prijatelji i saveznici, a zapadne sile neprijatelji. Uz to je Kalabin, koji je posjetio Split 1975. godine,38 primijetio da je životni standard u međuvremenu znatno opao, kao i da je u Splitu na svakom koraku, od filmskih plakata do načina odijevanja, uočio zapadni utjecaj. Od 20. do 28. veljače 1987. u posjetu Splitu su nosač zrakoplova „Kijev“, raketna krstarica 672 i jedan remorker. Tijekom posjeta SDS je prvi put primijetio promjene do kojih je u Sovjetskom Savezu došlo nakon što je vodstvo njegove Komunističke partije preuzeo Mihail Gorbačov. Glavnu riječ tijekom posjeta imao je Viktor Neskubo, sovjetski generalni konzul u Zagrebu. On je istaknuo da isključivu odgovornost za raskol34 između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza do kojega je došlo 1948. snosi Moskva, 35 36 HR-HDA-1561, Centar Split, 20. 3. 1985., Informacija broj 174. HR-HDA-1561, Centar Split, 29. 4. 1986., Informacija broj 238. 38 HR-HDA-1561, Centar Split, 29. 4. 1986., Informacija broj 238. 37 HR-HDA-1561, Centar Split, 29. 4. 1986., Informacija broj 238. HR-HDA-1561, Centar Split, 29. 4. 1986., Informacija broj 238. 160 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
kao i da su Jugoslaveni u Drugom svjetskom ratu vlastitim snagama oslobodili svoju zemlju, dok je Crvena armije sudjelovala u oslobađanju Jugoslavije, ali na temelju sporazuma Tita i Moskve. Također je Neskubo sovjetskim časnicima istaknuo da se u Sovjetskom Savezu tek u posljednje vrijeme kreće putom koji su Jugoslaveni u svome razvoju socijalizma pokrenuli 30 godina prije, primjerice kada je riječ o samoupravljanju. Sovjeti su u istom duhu nastupali i u ostalim kontaktima s jugoslavenskim predstavnicima i građanima Splita, pri čemu su naglašavali promjene koje je donio 27. kongres Komunističke partije Sovjetskog Saveza održan početkom 1986., na kojem je Gorbačov nastupio kao novi glavni tajnik Centralnog komiteta sovjetske partije. Zbog dubine gaza nosač zrakoplova „Kijev“ nije uplovio u splitsku luku, nego je ostao usidren ispred Splita. No, oko 4000 građana posjetilo je sovjetsku krstaricu pri čemu su im Sovjeti dijelili značke i oko 50 000 brošura na srpsko-hrvatskom i različitim stranim jezicima. Sve brošure tiskane su 1986. godine i popularizirale su odluke 27. kongresa i Mihaila Gorbačova. U tim propagandnim materijalima o socijalizmu se govorilo kao svjetskom procesu,39 ali se prvi put spominjala miroljubiva koegzistencija i nadmetanje s kapitalističkim državama ne sukobljavanjem, nego nadmetanjem u međusobnom razvoju. Od 26. do 30. listopada 1987. u posjetu Splitu su veliki protupodmornički brod „Komsomolec Ukraini“ i raketni razarač „Nahodčivij“. I tom prilikom Sovjeti su o Jugoslaviji govorili s najvećim poštovanjem zaključivši da ona ima golemu važnost i ugled u svijetu kao socijalistička i vodeća nesvrstana zemlja. Također su isticali da su glavni ciljevi Sovjetskog Saveza provođenje reformi, odnosno „perestrojke“, kao i obustava trke u naoružanju. Sovjetske brodove posjetilo je oko 1900 građana, 40te je SDS ocijenio da je riječ o znatnom broju ako se uzme u obzir da je do posjeta došlo tijekom radnih dana, kao i da nije bila riječ o modernim sovjetskim brodovima. Dakle, od 1970. do kraja 1980-ih sovjetski ratni brodovi su 18 puta posjetili Split, a na temelju informacije SDS-a s početka 1970. godine, opisao sam i posjet sovjetskih 3.ratnih Posjeti brodova američkih do kojega ratnih je brodova došlo u prosincu 1969. godine.
Unatoč nesuglasicama prisutnima između Beograda i Washingtona, primjerice u vezi s ratom u Vijetnamu, ipak su Amerikanci u razdoblju kojim se bavi ovaj prilog podržavali Jugoslaviju zbog njezina otklona od Moskve, odnosno komunističkog bloka. Istovremeno je Jugoslavija zapadala u neravnopravan položaj zbog zaduživanja kod američkih financijskih središta. I dok je Washington podržavao jedinstvenu i stabilnu Jugoslaviju pod Titovim vodstvom, u američkoj diplomaciji su se već tijekom 1970-ih postavljala pitanja o njezinoj budućnosti nakon Titove smrti (Bogetić 2012, Bogetić 2015). Od 1. do 4. lipnja 1971. u posjetu Splitu je krstarica „Springfield“, zapovjedni brod američke 6. flote, pa je u Split stigao i zapovjednik te flote viceadmiral Isaac Kidd Jr. Amerikanci su tražili da se u plan posjeta uvrsti i koncert brodskog orkestra za građane, da se u Splitu održi izložba slika o 6. floti, kao i da se na američkoj krstarici39 organiziraju dva ručka za splitske stručnjake, poslovne ljude i obrtnike. 40 HR-HDA-1561, Centar Split, 17. 3. 1987., Informacija broj 138. HR-HDA-1561, Centar, Split, 11. 11. 1987., Informacija broj 650. 161 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
No, jugoslavenska strana je, na američko nezadovoljstvo, odbila njihove zahtjeve. Viceadmiral Kidd je u svojim izjavama bio pun hvale za Jugoslaviju navodeći da se njezin narod iskazao tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i kada se 1948. suprotstavio Staljinovu Sovjetskom Savezu, kao i 1956. kada su Sovjeti41 intervenirali u Mađarskoj, i 1968. kada su Sovjeti intervenirali u Čehoslovačkoj. Također je Kidd istaknuo da je predsjednik Tito „velika ličnost u svakom pogledu“. Od 4. do 8. listopada 1973. u posjetu Splitu su američke topovnjače „Antelope“ i „Ready“. Jugoslavenska strana procjenjivala je da je glavni cilj posjeta američka težnja da navedeni tip topovnjača prodaju Jugoslaviji iako ona za to nije bila zainteresirana. Američke brodove posjetio je mali broj građana, a s obzirom na to da je upravo tih dana na Bliskom istoku izbio rat, odnosno42 egipatska i sirijska vojska napale su Izrael, domaćini su poduzeli i preventivne mjere ispred američkih topovnjača u slučaju protuameričkih „ispada“ građana. Očito se ta mogućnost nije odbacivala jer je Jugoslavija u navedenom ratu stajala na strani arapskih država (olakšavajući i Sovjetskom Savezu da Egiptu i Siriji zračnim putem šalje vojnu pomoć), dok su Amerikanci bili uz Izrael (Bogetić 2015: 69–81). Od 23. do 27. svibnja 1974. u posjetu Splitu je američka krstarica „Little Rock“ pod zapovjedništvom zapovjednika 6. flote admirala Daniela Murphyja. Budući da su nedugo prije na sjevernom Jadranu održane zajedničke vojne vježbe američke i talijanske mornarice, što je bilo povezano s krizom oko konačnoga određivanja jugoslavensko-talijanske granice na području nekadašnje Slobodne teritorije Trsta (Dota 2011), dolazak američke krstarice u Split naišao je na protuameričke komentare među građanima. Ipak, incidenata nije bilo, a krstarica nije pristala u luku, nego je bila usidrena u blizini. Krstaricu je posjetilo oko 300 ljudi koje su Amerikanci prevozili čamcima. Unatoč određenih napetosti, posjet je protekao „najmirnije“, a na američkoj krstarici je u povodu proslave rođendana predsjednika Tita istaknuta jugoslavenska zastava. Američki mornari u Splitu ponašali su se korektno, na primanjima koje su organizirali Amerikanci atmosfera je bila tolerantna, no dosta pozvanih nije se odazvalo na druženje s njima. Amerikanci su izjavili da su očekivali i prosvjede zbog njihova sudjelovanja u vježbi s Talijanima. Orme Wilson, američki generalni konzul u Zagrebu, koji je u Splitu dočekao američku krstaricu, tijekom boravka susreo se s dvojicom članova bejzbol-kluba „Salona“ iz Solina, koji je s američkim mornarima odigrao utakmicu. Iako je SDS43 ocijenio da su se ti građani najvjerojatnije susreli s američkim konzulom kako bi doznali neke stvari o bejzbolu, ipak je s njima odlučeno obaviti informativni44 razgovor. Od 3. do 7. veljače 1975. u posjetu Splitu je američki razarač „Coontz“, ali SDS o tom posjetu nije zabilježio važnije informacije. Od 29. ožujka do 3. travnja 1976. u posjet Splitu doplovili su nosač zrakoplova „Saratoga“, krstarica „Dale“ i fregata „Patterson“. Na tim je brodovima bilo oko 6000 članova posade. „Saratoga“ nije pristao u samoj luci, nego se usidrio ispred nje. Skupina jugoslavenskih časnika posjetila je nosač zrakoplova, ali im Amerikanci, unatoč41 obećanju, nisu omogućili da ga detaljnije obiđu. SDS je procijenio da su 42 43 HR-HDA-1561, Centar Split, 23. 6. 1971., Informacija broj 212. 44 HR-HDA-1561, Centar Split, 15. 10. 1973., Informacija broj 463. HR-HDA-1561, Centar Split, 30. 5. 1974., Informacija broj 280. HR-HDA-1561, Centar Split, 19. 2. 1975., Informacija broj 107. 162 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
Amerikanci dobro pripremili posjet. Za razliku od prethodnih posjeta, američki mornari su se u Splitu ponašali primjereno i bilo je malo izgreda, osim nekoliko slučajeva pijanstva. Dan uoči isplovljivanja njihovih brodova Amerikanci su kontaktirali sa svim splitskim hotelima kako bi provjerili je li tko od američkih mornara ostao dužan, ali toga nije bilo. Brojni su građani posjetili američke brodove, a za posjet „Saratogi“ dijeljene su propusnice posjetiteljima koji su čamcima odvoženi do nosača zrakoplova. Amerikanci su organizirali poseban posjet „Saratogi“ za stotinjak katoličkih svećenika, sjemeništaraca i bogoslova, a splitski nadbiskup Frane Franić je, na izričitu želju Amerikanaca, na tom brodu održao misu za američke mornare. SDS je naveo da su američki predstavnici bili posebno obradovani velikim posjetom građana brodovima, kao i srdačnošću kojom su primljeni, te je zaključeno da su svojim nosačem zrakoplova željeli impresionirati stanovništvo i pokazati svoju snagu, odnosno:
Kroz propagandu su pokazali neosporni45 američki standard (masovno dijeljenje benzinskih upaljača, kemijskih olovaka, žvaka, čašćenje pijanica po gradu, masovna posjeta robnim kućama itd.).
Od 5. do 10. siječnja 1977. u posjetu Splitu su tri američka broda: dva razarača i fregata iz sastava 6. flote. Amerikanci su opet postavili neke posebne zahtjeve, primjerice da u gradu održe koncert za građane, ali su domaćini to odbili. Tijekom posjeta Herbert Kaiser, američki generalni konzul u Zagrebu, izjavio je da su svi posjeti američkih brodova jugoslavenskim lukama protekli u najboljem redu, što je ocijenio razumljivim jer Amerikanci u Jugoslaviju dolaze kao prijatelji koji domaćinima ne postavljaju nikakve zahtjeve. SDS je ocijenio da je Kaiser svojom primjedbom želio podvući usporedbu s posjetima sovjetskih ratnih brodova i procijenio je da je posjet građana46 američkim brodovima bio „neznatan“, odnosno bilo je oko 2000 posjetitelja, iako su Amerikanci težili privući posjetitelje orkestrom koji je svirao na jednom brodu. Od 31. listopada do 4. studenoga 1978. u posjet Splitu doplovio je američki navigacijski brod „Compass Island“ opremljen elektroničkom opremom za upravljanje balističkim projektilima. Tijekom posjeta američki predstavnici izrazili su zadovoljstvo zbog toga što je nedugo prije u Tivtu uspješno dovršen remont njihova ratnog47 broda te su najavili da će u taj remontni zavod nastaviti slati svoje ratne brodove. Od 4. do 10. svibnja 1979. u posjetu Splitu su brodovi američke 6. flote, nosač zrakoplova „America“ s dvama razaračima. Amerikanci su težili da njihov posjet dobije što veći publicitet u jugoslavenskoj javnosti. PokušaliSlobodna su na Dalmacija nosač zrakoplova organizirati posjet novinara jugoslavenske informativne agencije „Tanjug“, kao i da o posjetu američkih brodova (opširnije) izvijeste i Radio- televizijski centar Split, no to im nije pošlo za rukom. Ipak je američke brodove posjetilo 2000 do 3000 građana, a SDS je ocijenio da je razlog tome zanimanje građana za nosač zrakoplova. Amerikanci su bili zadovoljni kako su primljeni, kao i posjetima građana, a također su primijetili da mnogi posjetitelji govore engleski jezik.45 Nakon isplovljivanja američkih brodova predstavnici američkog konzulata 46 HR-HDA-1561, Centar Split, 14. 4. 1976., Informacija broj 154. HR-HDA-1561, Centar Split, 25. 1. 1977., Informacija broj 27. 47 HR-HDA-1561, Centar Split, 22. 11. 1978., Informacija broj 617. 163 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
u Zagrebu obavijestili su Službu javne sigurnosti da je devet mornara ostalo u Splitu. Oni su ubrzo pronađeni i upućeni na najbliži granični prijelaz.48 Bila je riječ o mornarima koji su zalutali u splitsku okolicu ili su bili pod utjecajem alkohola ili droge te se zbog toga nisu prije isplovljivanja vratili na svoje brodove. Od 27. listopada do 3. studenoga 1980. u posjetu Splitu je američka raketna krstarica „Richmond K. Turner“. Tijekom toga posjeta, u odnosu na prethodne, američki je brod posjetilo znatno manje građana, a posjetitelji su uglavnom bili djeca i omladinci. Pojedini američki časnici49 su u razgovoru s jugoslavenskim predstavnicima isticali da su Sjedinjene Države iskren prijatelj Jugoslavije kojoj jedina stvarna opasnost prijeti od Sovjetskog Saveza. Od 4. do 8. prosinca 1980. u posjet Splitu stigao je američki brod „Orion“. Budući da su nedugo prije Split posjetili sovjetski ratni brodovi, zapovjednik „Oriona“ je od svoje posade zatražio da ostavi što bolji dojam. Zaista, po gradu su raspoređeni američki vojni policajci te je posjet protekao bez incidenata. Američki pomorski vojni izaslanik izjavio je Jugoslavenima da je sa suprugom posjetio Rumunjsku, u kojoj je, uz Jugoslaviju, također bio akreditiran, te je zaključio da u toj zemlji vlada „staljinizam“ u osobi predsjednika Nicolaea Ceaușescua, pa je supruga izaslanika nakon povratka iz Rumunjske u Jugoslaviju izjavila „konačno smo opet u slobodi“. Amerikanci su se interesirali za djelovanje kolektivnog Predsjedništva Jugoslavije, koje je nakon smrti predsjednika Tita50 preuzelo vođenje države. Kada im je to objašnjeno, izjavili su da je to „pravilno postavljeno“ i da s takvim sustavom ne može doći do eventualne uzurpacije vlasti. Od 12. do 15. ožujka 1982. u posjetu Splitu je američka raketna krstarica „Belknap“, a posjet je David Anderson, američki veleposlanik u Beogradu, iskoristio za brojne sastanke s predstavnicima vlasti i gospodarstva u Splitu. Pritom se razgovaralo o gospodarskoj suradnji, ali su u prvi plan došli jugoslavenski gospodarski problemi, zaduženost jugoslavenskih banaka kod američkih banaka, kao i upitnost daljnjih američkih kredita u okolnostima kada pojedine jugoslavenske banke nisu otplaćivale preuzete obaveze. Uz to je američko konzularno osoblje u hotelu „Bellevue“ primilo 66 osoba koje su željele riješiti različita pitanja, primjerice produžiti putovnice i vize ili pitanje američke mirovine. SDS je tonski snimao razgovore tih ljudi s američkim51 osobljem, a zatim je započelo utvrđivanje njihova identiteta i prikupljanje podataka o tim osobama kako bi se ustanovila vrsta njihovih veza s Amerikancima. Od 25. veljače do 1. ožujka 1983. u posjet Splitu stigla je američka fregata „Connole“. Prilikom uplovljivanja bila je raskošno osvijetljena, a SDS je zaključio da je to učinjeno radi propagandnog dojma. Među52 građanima je vladao „veliki interes“ za posjet fregati koju je, prema podatcima SDS, posjetilo oko 1500 osoba, dok su Amerikanci tvrdili da je bilo 2000 posjetitelja. Od 18. do 21. siječnja 1984. pred splitskom lukom ponovno su se usidrili američki ratni brodovi, a američki diplomatsko-konzularni predstavnici su to iskoristili kako bi48 u Splitu razgovarali o mogućnostima poslovne suradnje s Amerikom, uz izraženo 49 50 HR-HDA-1561, Centar Split, 22. 5. 1979., Informacija broj 297. 51 HR-HDA-1561, Centar Split, 12. 11. 1980., Informacija broj 728. 52 HR-HDA-1561, Centar Split, 9. 12. 1980., Informacija broj 771. HR-HDA-1561, Centar Split, 24. 3. 1982., Informacija broj 127. HR-HDA-1561, Centar Split, 16. 3. 1983., Informacija broj 89. 164 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
53 stajalište da Sjedinjenim Državama odgovara nesvrstana Jugoslavija koja drži otklon od Sovjetskog Saveza. Od 3. do 10. prosinca 1984. u posjetu Splitu je američki raketni razarač „Spruance“ na kojem je bio i zapovjednik američke 6. flote admiral54 Eduard Martin, koji je jugoslavenskim predstavnicima izrazio oduševljenje ljepotama zemlje najavivši da će svakako posjetiti Jugoslaviju tijekom godišnjeg odmora. 55 Od 12. do 18. rujna 1985. u posjet Splitu stigli su američki razarač „Garcia“ i fregata „Trippe“. O tom posjetu SDS u svojoj informaciji nije zabilježio zanimljivije događaje. Od 28. svibnja do 2. lipnja 1986. u Splitu je u posjetu američka raketna fregata „Halyburton“. Tom prilikom, za razliku od prethodnih, nije bilo moguće građanima posjetiti američki brod zbog američkih mjera zaštite od eventualnih terorističkih napada. Naime, nedugo prije Amerikanci su napali Libiju, pa su očito i zbog toga povisili svoje mjere sigurnosti. SDS je prisluškivao telefonsku vezu koja je uspostavljena kako bi članovi posade na brodu mogli telefonirati, čime se saznalo mišljenje američkih mornara o Jugoslaviji, odnosno Splitu:
Svi kažu da je Jugoslavija56 komunistička zemlja, ali da to nije Rusija, da su ljudi u Jugoslaviji vrlo pristupačni, veseli, lijepo odjeveni, sam grad Split ih se dojmio veoma lijepo i privlačno.
Od 4. do 8. prosinca 1986. u posjetu Splitu je ponovno raketna krstarica „Belknap“ na kojoj je bio zapovjednik američke 6. flote viceadmiral Kendall Moranville. Tijekom posjeta američki veleposlanik John Scanlan hvalio je program proizvodnje automobila „Yugo“ za američko tržište založivši se za daljnju američko-jugoslavensku poslovnu suradnju. Ni taj put američki brod nije uplovio u luku, a Amerikanci su Jugoslavenima kazali da se boje samoubilačkog terorističkih57 napada, odnosno mogućnost da se u brod zaleti kamion s eksplozivom. Tako su od 1970. do kraja 1980-ih američki ratni brodovi 17 puta posjetili Split, što 4.je Posjetibilo tek talijanskih nešto manje ratnih od broja brodova posjeta sovjetskih brodova u istom razdoblju.
Nakon oštrih nesuglasica zbog razgraničenja sredinom 1950-ih, odnosno „tršćanske krize“, Italija i Jugoslavija su tijekom 1960-ih unaprijedili međusobne odnose. Pritom je bila važna i činjenica da su te dvije države imale izuzetno veliku robnu razmjenu. U sklopu ovoga poboljšanja odnosa, 1968. dogovorena je i talijansko-jugoslavenska vojna suradnja, uključujući i međusobne posjete ratnih brodova (Portmann/Ruzicic- Kessler 2014). Od 17. do 21. rujna 1970. u posjetu Splitu su tri talijanske korvete: „De Cristofaro“, „Grosso“, „Todaro“. U Split je doputovao i talijanski veleposlanik Folco Trabalza koji je posjetio Oceanografski institut i Poduzeće za izgradnju autocesta Zagreb-Split. Trabalza53 je naglasio da Jadran ne razdvaja, nego spaja Italiju i Jugoslaviju te je u 54 55 HR-HDA-1561, Centar Split, 22. 4. 1984., Informacija broj 95. 56 HR-HDA-1561, Centar Split, 25. 12. 1984., Informacija broj 760. HR-HDA-1561, Centar Split, 25. 9. 1985., Informacija broj 587. HR-HDA-1561, Centar Split, 17. 6. 1986., Informacija broj 332. 57 HR-HDA-1561, Centar Split, 15. 12. 1986., Informacija broj 731. 165 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
razgovoru s Jakšom Miličićem, predsjednikom Skupštine općine Split, razgovarao o suradnji, primjerice pri istraživanju nafte u Jadranu. Talijanski vojni izaslanik, pukovnik Riccardo Bisogniero, u jednom je razgovoru kazao da ubrzo odlazi iz Jugoslavije o kojoj je stekao najpovoljnije dojmove. Prije dolaska58 u Jugoslaviju bio je pod utjecajem informacija o njezinoj zaostalosti, ali ona, izabravši socijalističko samoupravljanje i nesvrstanost, napreduje na svim poljima. Od 26. do 29. studenoga 1971. u posjetu Splitu su talijanska krstarica „Duilio“ i fregate „Bergamini“ i „Fasan“. Tijekom posjeta Talijani su predlagali59 da jugoslavenski ratni brodovi posjete talijanske luke, ali je SDS ocijenio da Talijani tako žele doći do podataka o brzim jedinicama JRM-a, posebno raketnim čamcima. Kako je prethodno spomenuto, tijekom 1974. došlo je do pogoršanja talijansko- jugoslavenskih odnosa zbog pitanja konačnog razgraničenja na području bivšeg Slobodnog teritorija Trsta. Ova kriza okončana je krajem 1975. godine potpisivanjem Osimskog ugovora, kojim je konačno utvrđena granica između dviju zemalja i dogovorena daljnja suradnja (Dota 2011, Portmann/Ruzicic-Kessler 2014). Ovo je otvorilo mogućnost novih posjeta talijanskih ratnih brodova Jugoslaviji. Tako su od 23. do 27. ožujka 1976. u posjetu Splitu razarač „Ardito“ i fregata „Carabiniere“. Prema ocjeni SDS-a Talijani su težili ostaviti povoljan dojam kako bi se potvrdila „dobra politička klima“ nakon potpisivanja Osimskog ugovora. Tako je talijanski zapovjednik, viceadmiral Giuliano Martinelli, izrazio žaljenje što je od prethodnog posjeta talijanskih brodova Splitu proteklo pet godina. Talijani su jugoslavenskim časnicima na razaraču „Ardito“ pokazali strojeve i brodski obavještajni sustav naglašujući da to prvi put pokazuju stranim predstavnicima. SDS je ocijenio da su pripadnici talijanske mornarice bili dobro pripremljeni za posjet te su vješto izbjegavali rasprave o političkim pitanjima ili su davali odgovore za koje su smatrali da će odgovarati jugoslavenskoj strani i pritom su o Osimskom ugovoruSlobodnoj govorili Dalmaciji kao o temelju dobrosusjedskih odnosa. Jedini ozbiljan incident napravio je Aldo Quellerba, talijanski vicekonzul u Splitu. On je zaobilazeći službeni protokol u objavio oglas u kojem je pozvao sve članove „talijanske zajednice“ u Dalmaciji da posjete talijanske brodove. Prema podatcima SDS-a pozivu se odazvalo 14 Talijana. U svojoj informaciji SDS je objasnio da u Dalmaciji ne postoji „talijanskaSlobodne zajednica“, Dalmacije te je navedeni oglas izazvao čuđenje među stanovništvom. Odmah je provjereno kako je došlo do objave oglasa te je ustanovljeno da osoba koja ga je na šalteru zaprimila 60nije uspjela procijeniti njegovu „političku dimenziju“, a dežurni urednik nije provjerio rubriku oglasa. Ipak je SDS namjeravao obaviti informativni razgovor s odgovornima. Od 16. do 19. svibnja 1978. u posjetu Splitu je školski brod talijanske ratne mornarice „Amerigo Vespucci“. Do posjeta je došlo u sklopu ekološke akcije „Godine mora“, koju je tijekom 1978. proglasio Svjetski fond za prirodu (World Wildlife Foundation). Na brodu se nalazila izložba posvećena zaštiti mora. SDS je zabilježio da je jedan talijanski novinar pitao jednog jugoslavenskog časnika kakva će biti sudbina61 Jugoslavije nakon smrti predsjednika Tita, hoće li doći do trzavica među jugoslavenskim republikama, ali58 mu je časnik odgovorio da je to unutarnje pitanje Jugoslavije. 59 60 HR-HDA-1561, Centar Split, 29. 9. 1970., Informacija broj 341. 61 HR-HDA-1561, Centar Split, 10. 12. 1971., Informacija broj 412. HR-HDA-1561, Centar Split, 12. 4. 1976., Informacija broj 152. HR-HDA-1561, Centar Split, 26. 5. 1978., Informacija broj 250. 166 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
Od 4. do 8. lipnja 1979. u posjet Splitu i Hidrografskom institutu JRM-a stigao je hidrografski brod talijanske ratne mornarice „Ammiraglio Magnaghi“. SDS je ocijenio da je talijanski cilj tijekom posjeta bio ostvariti što bolje odnose s JRM-om. Talijani su posebno isticali želju za zajedničkim talijansko-jugoslavenskim nadzorom Jadrana dogovorenog Osimskim ugovorom. Također su hvalili politiku62 i ugled Jugoslavije ističući da su one zasluga predsjednika Tita. Pokazali su i veliki interes za predstojeće Mediteranske igre u Splitu zanimajući se za njihove pripreme. Od 11. do 13. rujna 1979. u posjetu Splitu je helikopterska krstarica „Vittorio Veneto“. Do posjeta je došlo neposredno nakon što je u Jugoslaviji obilježena63 35. godišnjica osnutka JRM-a i pripojenja krajeva na Jadranu matici domovini. No, navedeno nije utjecalo na držanje Talijana koji su prema domaćinima bili srdačni. U sklopu svoga krstarenja od 12. do 15. rujna 1980. u posjetu Splitu je školska krstarica „Caio Duilio“ s pitomcima talijanskih mornaričkih škola. I tom prilikom držanje Talijana bilo je korektno, ali SDS nije propustio zabilježiti da Talijani tijekom neslužbenih razgovora spominju „našu Pulu, našu Istru“. Jedan talijanski časnik izjavio je da je prethodno posjetio Poljsku i Rumunjsku i tamo je, posebno u Rumunjskoj, primijetio da su bili „prisluškivani64 i ozvučeni“, dodavši da mu se sviđa socijalizam koji je u Jugoslaviji izgradio predsjednik Tito jer u njoj, u odnosu na druge socijalističke zemlje, vlada „puna demokratija“. Od 25. do 29. lipnja 1981. u posjetu Splitu je talijanski desantni brod „Grado“. Kako je naveo SDS, do posjeta je došlo neočekivano, iako iz izvora nije jasno o čemu je točno bila riječ. Jugoslavenska strana očekivala je obavještajnu djelatnost posade toga talijanskog broda zato što je do posjeta došlo u razdoblju nemira albanskog stanovništva na Kosovu. No, upravo suprotno. Talijani su pokazali 65 krajnju suzdržanost, te je SDS ocijenio da je talijanska posada primila upute da se ne upušta u političke rasprave, a nije zabilježena ni talijanska obavještajna djelatnost. Od 12. do 15. travnja 1983. u Splitu je ponovno u posjetu talijanski školski brod „Amerigo Vespucci“. Talijani su bili zadovoljni kako su primljeni, ali su izjavili da su očekivali da će njihov brod posjetiti više građana. Uložili su i velike napore na organizaciji koktela u hotelu „Marjan“ na koji su pozvali više od 300 časnika JRM-a i istaknutih građana Splita. Pozivu se odazvalo oko 200 osoba. SDS je ocijenio da su Talijani u razgovoru s jugoslavenskom stranom težili66 istaknuti da je Dalmacija, odnosno jadranski dio Jugoslavije, blizak Italiji po podneblju, kulturi i mentalitetu, a Jadransko more most koji povezuje Italiju i Jugoslaviju. Od 13. do 17. rujna 1986. u posjet Splitu ponovno je stigla školska krstarica „Caio Duilio“. SDS je u vezi s izjavama Talijana ocijenio da oni pažljivo prate stanje u Jugoslaviji i u interesu im je da ona bude stabilna države. Talijansku krstaricu posjetilo je oko 600 građana, a prof. Tomislav Marasović je na krstarici održao talijanskim67 časnicima i pitomcima predavanja o kulturnoj baštini kraja koji su posjetili. Od 19. do 22. svibnja 1987. u Splitu je još jednom u posjetu školski brod „Amerigo 62Vespucci“. Brod je bio u ekološkoj misiji u sklopu godine zaštite čovjekova okoliša koju je 63 64 HR-HDA-1561, Centar Split, 18. 6. 1979., Informacija broj 364. 65 HR-HDA-1561, Centar Split, 26. 9. 1978., Informacija broj 498. 66 HR-HDA-1561, Centar Split, 19. 9. 1980., Informacija broj 594. HR-HDA-1561, Centar Split, 6. 7. 1981., Informacija broj 315. HR-HDA-1561, Centar Split, 26. 4. 1983., Informacija broj 189. 67 HR-HDA-1561, Centar Split, 27. 10. 1986., Informacija broj 626.
167 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
proglasila Europska ekonomska zajednica. U vezi s vođenim razgovorima SDS je ocijenio da su talijanski predstavnici „preuveličavali“ ulogu Europske ekonomske zajednice u odnosima s Jugoslavijom, naglašujući važnost jugoslavenskog izvoza u zapadnoeuropske zemlje, kao i dolaska turista iz tih zemalja u Jugoslaviju. Također je primijećeno ono što je ocijenjeno kao talijanska težnja da se zaborave događaji iz Drugoga svjetskoga rata, a očito se mislilo na nasilja koja je tada počinila talijanska vojska68 u raznim dijelovima Jugoslavije. Na „Amerigu Vespucciju“ organizirana je i konferencija za novinare s temom zaštite čovjekova okoliša, ali je69 odaziv domaćih novinara bio slab. Od 8. do 11. lipnja 1988. u posjetu Splitu je talijanski školski brod „Palinuro“ koji je razgledalo oko 120 građana. Od 18. do 22. studenog 1988. u Splitu je u posjetu talijanska fregata „Orsa“ koju je razgledalo oko 100 građana. Tijekom razgovora Talijani su, očito imajući na umu i razlike u razvijenosti same Italije, ocijenili da se problemi Jugoslavije zapravo temelje na razlici između njezina (razvijenog) „sjevera“ i (nerazvijenog) „juga“. Talijani su izrazili nadu u uspjeh nedugo prije pokrenute reforme sustava u Jugoslaviji zaključivši da sami Jugoslaveni pesimističnije gledaju na stanje u svojoj zemlji nego što se ono čini iz talijanske perspektive. Tako je SDS ocijenio da su Talijani zainteresirani za stabilnost Jugoslavije i da su optimistični glede njezine sposobnosti da prevlada postojeće teškoće. Slično su i pojedini talijanski časnici izjavili da su informirani o problemima70 u Jugoslaviji, pa su bili „iznenađeni“ kada su vidjeli da u Splitu vlada mir i red. Tako su talijanski ratni brodovi od 1970. godine do kraja 1980-ih 13 puta posjetili Split. U nekim slučajevima bila je riječ o posjetima školskih brodova, jedrenjaka („Amerigo Vespucci“, „Palinuro“), a dva puta posjeti su bili povezani s provođenjem 5.ekoloških Završna akcijarazmatranja zaštite mora.
71 Split su u promatranom razdoblju posjetili i brodovi ratnih mornarica drugih zemlja. No, broj tih posjeta bio je puno manji u odnosu na posjete američkih, sovjetskih i talijanskih ratnih brodova. Izdvojit ću samo neke zanimljive izjave pripadnika drugih stranih ratnih mornarica tijekom posjeta Splitu. Kada su u svibnju 1980. u posjet stigli francuski brodovi, jedan francuski časnik primijetio je da Jugoslavija gradi podmornice iako je riječ o skupim i složenim plovilima koje zapravo nisu potrebne njezinoj ratnoj mornarici. Drugi francuski časnik izrazio je sumnju u opstanak72 Jugoslavije zbog mogućnosti da se pojedine republike izdvoje iz federacije. Kada su u listopadu 1983. Split posjetili nizozemski ratni brodovi, nizozemski časnici izjavili su da za opstanak Jugoslavije nisu ključni 73njezini gospodarski problemi, nego problem68 usklađenosti međunacionalnih odnosa. 69 HR-HDA-1561, Centar Split, 10. 6. 1987., Informacija broj 300. HR-HDA-1561, Centar Split, 21. 6. 1988., Informacija broj 368. 70 HR-HDA-1561, Centar Split, 6. 12. 1988., Informacija broj 641. 71 Bila je riječ o brodovima sljedećih država (u zagradama su navedene godine posjeta): Demokratska Republika Njemačka (1981.), Čile (1971.), Egipat (1987.), Francuska (1971., 1977., 1980., 1983., 1984., 1986.), Grčka (1972., 1986.), Nizozemska (1971., 1983.), Poljska (1973., 1986.), Savezna Republika Njemačka (1977., 1983.), Turska (1981.), Ujedinjeno Kraljevstvo (1974., 1978., 1980., 1982., 1985.). 72 HR-HDA-1561, Centar Split, 4. 6. 1980., Informacija broj 392. 73 HR-HDA-1561, Centar Split, 24. 10. 1983., Informacija broj 503. 168 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
U vezi s promatranim posjetima stranih ratnih brodova može se reći da je najviše napetosti bilo tijekom sovjetskih posjeta. Sovjeti su nerijetko prigovarali Jugoslavenima zbog, prema sovjetskom mišljenju, pretjerane otvorenosti i suradnje sa zapadnim silama, kao i jugoslavenske inačice socijalizma koja se razvijala samostalno od sovjetskog bloka. S druge strane, što je posebno vidljivo kada je riječ o nekim sovjetskim posjetima tijekom 1970-ih, Splićani su vrlo srdačno dočekali sovjetske brodove, koje su posjećivali u velikom broju. Dakle, ako su Sovjeti „sumnjičili“ Jugoslaviju zbog orijentacije i otvorenosti prema zapadu, što je u različitim aspektima i bilo stvarno stanje, ipak se može reći da je među znatnim brojem Splićana sovjetska mornarica, kao simbol Sovjetskoga Saveza, uživala znatan ugled. Tek nakon što je u Sovjetskom Savezu sredinom 1980-ih na vlast došao Mihail Gorbačov primjetno je da su sovjetski predstavnici tijekom posjeta Splitu potpuno prekinuli s prigovorima koje su prethodno znali upućivati Jugoslavenima u vezi sa sporovima između dviju država koji su začeti još 1948. nakon raskola između Staljina i Tita. Kada je riječ o posjetima američkih brodova, može se reći da su oni predstavljali oblik američke težnje za dobrim odnosima s Jugoslavijom kao socijalističkom državom koja nije u sastavu sovjetskog bloka i s Titom na čelu. Osim toga, otvorenost prema zapadu i njegovi utjecaji, koji su smetali Sovjetima, kod Amerikanaca, ali, kako je prikazano, i kod Talijana, nerijetko su smatrani pozitivnim odmakom u odnosu na stanje i način života u zemljama sovjetskog bloka. Kada je riječ o percepciji Hrvatske među pripadnicima stranih ratnih mornarica, ona nije bila izražena, ako je uopće i postojala. Strani mornari pohvalno su se izražavali o Splitu, o ljepotama jadranske obale, ali to nisu povezivali s Hrvatskom. Zanimljiva je pojedinost da je pomoćnik sovjetskoga vojnog izaslanika Rešetov tijekom sovjetskog posjeta u ožujku 1972. objašnjavao kontraadmiralu Volobuevu da većinu časničkog kadra u JRM-u čine74 Hrvati, što je „po tradiciji“, jer su „ovu obalu još odavnina držali hrvatski kraljevi“. Istina, predstavnici stranih mornarica bili su svjesni višenacionalnog sastava Jugoslavije, no to su uglavnom shvaćali kao mogući izvor teškoća pri održavanju njezine stabilnosti. Vidljiva je i razlika između posjeta tijekom 1970-ih i onih tijekom 1980-ih godina. U posjetima tijekom 1970-ih strani diplomatski i mornarički predstavnici – što iz diplomatskih, što iz iskrenih razloga – pokazivali su znatno poštovanje prema Jugoslaviji s Titom na čelu. Nakon Titove smrti i sve ozbiljnije gospodarske i društvene krize u Jugoslaviji tijekom 1980-ih, kod stranih posjetitelja prisutne su želje da Jugoslavija prebrodi krizu u kojoj se našla, ali isto tako oni, iako iz različitih perspektiva, uočavaju gospodarsku slabost Jugoslavije i probleme koji u njoj vladaju u međunacionalnim odnosima (Kosovo). Također su među stranim predstavnicima prisutne različite, nerijetko pesimistične, dvojbe i pretpostavke o budućnosti, pa i opstanku Jugoslavije, među kojima su neke, u svjetlu događaja iz 1990-ih, bile vrlo lucidne.
74 HR-HDA-1561, Centar Split, 21. 3. 1972., Informacija broj 101. 169 Barić, N.: POSJETI STRANIH RATNIH BRODOVA SPLITU TIJEKOM 1970-IH... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 151-170
Literatura
Arhivski izvori
Hrvatska, Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, Fond 1561, Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova Socijalističke Republike TiskaneHrvatske publikacije Jugoslovensko-američki odnosi 1961-1971
Bogetić, D. 2012, . Beograd: Institut za savremenuIstorija istoriju. 20. veka Bogetić, D. 2014. „SovjetskaJugoslovensko-američki politika prema odnosi Jugoslaviji u vreme tokom bipolarnog prve faze detanta bipolarnog 1972- 1975detanta“, , XXXII, 2/2014, 199–213. Bogetić, D. 2015. . Beograd:Historijski Zavod za udžbenike,zbornik Institut za savremenu istoriju. Dota, F. 2011. „U obraniPola granice: stoljeća jugoslavensko-talijanski povijesti Poljske: 1939.-1989. granični godinespor u proljeće 1974. godine“, , LXIV, 2/2011, 515–548. Paczkowski, A. 2001. , Zagreb: Profil, SrednjaZeitgeschichte Europa. Portmann, M./Ruzicic-Kessler, K. 2014. „Yugoslavia and Its Western Neighbours, 1945-1980“, , 41, 5/2014, 296–310.
VISITS OF FOREIGN WARSHIPS TO SPLIT DURING 1970S AND 1980S
Abstract The paper is based on the reports of the State Security of socialist Yugoslavia reporting on the visits of foreign warships to the coastal town of Split during the 1970s and 1980s. During this phase of the Cold War and bloc division, Yugoslavia was a non-bloc country and an important member of the Non-aligned movement. During the 1970s and 1980s American and Soviets warships visited Split most often. Italian warships also made numerous visits to Split, while visits of warships from other countries were less frequent. State security reports show how that service spied on foreign representatives during the visits of their warships to Split and how officers of foreign navies, according to the relations of their country toward Yugoslavia, communicated with their Yugoslav hosts and how they perceived Yugoslavia, as well as Split.
Key words: Town of Split, Cold War, Military Navies, Yugoslav State Security
170 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
UDK 314.15-054.7(=163.42) DOI:Prethodno 10.38003/zrffs.13.2 priopćenje Primljeno 9. listopada 2019.
Stevo Đurašković Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu HR-10000 Zagreb, Lepušićeva 6 [email protected]
BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE
Sažetak U članku se prikazuje kritika hrvatske političke emigracije od njezina sudionika Bogdana Radice. Polazeći od koncepta bijede malih istočnoeuropskih država poznatoga mađarskog povjesničara Istvána Bibόa, članak pokazuje kako je Radica bijedu (dijela) hrvatske političke emigracije detektirao u njezinu odbijanju integraciji u društva zapadne Europe i SAD-a zbog odbacivanja vrijednosti liberalne demokracije, stoga je emigracija, prema Radici, propustila ispuniti najvažnije zadaće: pokušati djelovati na javnost i društvene elite zapadnih zemalja u smjeru ostvarenja samostalne Hrvatske. Naposljetku, Radica analizira fenomen terorizma najmlađega emigrantskog vala 1970-ih godina preko koncepta dinarskog poluinteligenta izvedenog iz koncepta poluinteligencije Jósea Ortege Y Gasseta, kojim se Radica već koristio u opisivanju situacije u Hrvatskoj i Jugoslaviji 1945. godine.
Ključne riječi: Bogdan Radica, politička emigracija, liberalna demokracije, Hrvatska, dinarski poluinteligent Uvod
Bogdan je Radica »Hrvatsku predstavljao tamo gdje drugi nisu ni mogli ni htjeli.«
Riječi su to kojima je Ivo Banac odlično sažeo svu simboliku polustoljetne emigrantske aktivnosti Bogdana Radice (2002: 8) kao gotovo pa prirodnog nastavka Radičina predratnog »doista velikog uspjeha intelektualca iz male i nepoznate zemlje« (Banac 2006: 376). S obzirom na činjenicu kako »Nitko iz naše sredine nije u dvadesetom stoljeću komunicirao s tako elitnim ljudima Europe« (Banac 2006: 376; Đurašković 2016: 233), nije čudo da je upravo istančani građanski demokrat poput Radice ostavio jednu od ponajboljih analiza bijede (dijela) hrvatske političke emigracije. Koncept bijede preuzimam od pojma bijede istočnoeuropskih malih nacija koji je veliki mađarski povjesničar István Bibό definirao kao »uskogrudni i agresivni nacionalizam, mnoštvo teritorijalnih sporova, odsutnost demokratskog duha, naklonost političkom irealizmu, želja da žive više od pravdanja težnji, negoli od vlastitih dostignuća« (Bibό 1995: 65). Ovdje je važno upozoriti kako Bibό ne prilazi europskom istoku s prijezirom, već upozorava kako se uzrok bijede nalazi
171 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
u traumatičnoj povijesti srednje i istočne Europe zbog njihova bivanja u trima višenacionalnim carstvima koja su kočila razvoj i nacionalno-integracijskih i modernizacijskih društvenih procesa (Bibό 1995). Polazeći od Bibόova koncepta bijede, ovaj će rad prikazati kako je Radica emigracijsku bijedu detektirao u vidu nacionalističke emigracije, bilo ona endehaška ili mlada postproljećarska, koja eskapistički odbija vrijednosti zapadne liberalne demokracije te kako je dotičnu bijedu Radica smatrao fatalnom za buduću hrvatsku samostalnost, i to iz dvaju razloga. Prvi razlog krio se u činjenici da prijezir prema zapadnim vrijednostima nije omogućivao djelovanje u javnosti zapadnih društava kako bi ih senzibiliziralo za hrvatsku samostalnost. Drugi razlog je bio da odbijanje zapada ne omogućuje prenošenje vrijednosti liberalne demokracije u buduću samostalnu Hrvatsku, vrijednosti, prema Radici, nužno potrebnih za izgradnju željene moderne hrvatske države. Iako je Radica godinama bio »jedini publicist Hrvat u SAD-u, kojemu su bila širom otvorena vrata tamošnjih medija« (Meštrović 2003: 220), ekstremisti mu nisu opraštali »staž u kraljevskoj diplomaciji i protitovski stav za vrijeme rata«, iako je »ostatak života proveo u borbi protiv komunističkog režima na posve hrvatskim pozicijama.« (Banac 2002: 8). 1 Radičinim djelovanjem u emigraciji bavila se Jelena Šesnić i Maciej Czerwińsky (2014.), kao i ja ranije (2008.), Bogdan ali dotični Radica, članci život nisu i vrijeme obuhvatnije tematizirali Radičinu „pedagošku“ djelatnost prema samoj emigraciji. U rujnu 2019. godine izišao je u Splitu zbornik radova , nastao na osnovi istoimenog skupa održanog u rujnu 2017. godine. Za temu ovog rada svakako su važni sljedeći radovi objavljeni u zborniku: rad Ive Banca o odnosu Radice i postproljećarske emigracije, rad Alberta Binga koji generalno tematizira liberalne nazore Bogdana Radice te ih razmatra osobito u Radičinim novinskim analizama Tita, Đilasa i Krleže te naposljetku rad Stjepana Matkovića koji obrađuje zanimljiv odnos Bogdana Radice s dvama istaknutim hrvatskim liberalnim emigrantima: 2.Antom Problem Smithom br. 1 – Pavelićemintegracija i u Pavlom američko Ostovićem. društvo kao nužan uvjet prevladavanja bijede političke emigracije
2
Radičina transformacija od hrvatskog Jugoslavena do zagovornika hrvatske neovisnosti započela je dolaskom u SAD kasne 1940. godine na mjesto tajnika za tisak jugoslavenskog poslanstva u Washingtonu. Iako je gajio velike rezerve prema komunizmu, Radica je tijekom rata podupro Titov partizanski pokret vidjevši u njemu jedinu alternativu za Hrvatsku nasuprot ustaškom fašizmu i velikosrpskom četništvu. Ponesen nadama ostvarenja iznevjerenih jugoslavenskih ideala, Radica se 1945./'46. godine vraća u Jugoslaviju, ali uvidjevši totalitarne tendencije boljševičkog Od jugoslavenskog federalizma do hrvatskog independizma – misao hrvatske države u djelima Bogdana Radice 1 Moj rad iz 2008. godine predstavlja sažetu verziju mog diplomskog rada , obranjenog na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u listopadu 2005. godine (Mentor: prof. dr. sc. Tihomir Cipek). 2 Hrvatsko jugoslavenstvo nije negiralo hrvatski nacionalni identitet, već je vidjelo hrvatski narod u saveznoj južnoslavenskoj državi s drugim južnoslavenskim posebnim nacijama, za razliku od unitarnog jugoslavenstva. O tome više u Banac 1995.
172 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
Reader’s Digest.režima brže-bolje bježi u SAD te o svojim dojmovima objavljuje članak “Yugoslavia’s Tragic Lesson to the World“ u jednom od najtiražnijih američkih časopisa Članak je važan ne samo zato što je splitskog novinara lansirao u poznato ime tadašnje američke javnosti nego i zato što je Radičino oštroumno pero na hrvatskom/jugoslavenskom slučaju opisalo tendencije koje će Hannah Arendt kasnije kanonizirati kao ideal-tipske crte totalitarne vladavine. U poraću Radica postupno stječe dojam kako se i u socijalističkoj JugoslavijiHrvatskoj ponavlja reviji ista velikosrpska politika kao i u Kraljevskoj Jugoslaviji te negdje polovicom 1950-ih godina prelazi na „posve hrvatske pozicije“ započevši suradnju u Vinka NikolićaHrvatskoj (Đurašković reviji. Hrvatska2008: 310–317). revija U prikazu Radičinih pozicija prema nacionalističkoj emigraciji, rad će se fokusirati na brojne priloge poznatoga splitskog novinara u za Radicu je bila veoma važna jer je zamišljao kao »općenarodnu platformu« te kao medij koji može pomoći u odgajanju mlađe generacije emigranata u duhu liberalne demokracije i Hrvatsketako početi revije izvlačiti hrvatsko iseljeništvo iz začaranoga kruga zastarjelih formi, kako ističe Stjepan Matković (Matković 2019: 147). Budući da se dugogodišnji urednik Vinko Nikolić svojski trudio profilirati časopis kao forum za slobodno iznošenje svih političkih orijentacija u emigraciji uz poštovanje ‘kulture neslaganja’ koja bi izbjegla ‘nekulturu’ osobne kampanje i vrijeđanja (Bing 2019: 97–98), Radica je Hrvatskomupravo na stranicamarevijom Nikolićeva časopisa dobio najviše prostora za sveobuhvatanHrvatska revija prikaz stanja i problema hrvatske političke emigracije. Plodnost Radičine suradnje s , uz ostalo, proizlazila je iz praktičnog razloga da je »S obzirom na stigmu ustaškog režima… trebala intelektualce Radičina liberalno-demokratskog profila kako bi se legitimirala kao demokratski orijentirana publikacija.« (Bing 2009: 96). Radičina analiza bijede (dijela) hrvatske političke emigracije može se kronološki podijeliti u dvama razdobljima. Prvo se proteže od sredine 1950-ihHrvatskoj godina reviji do sloma hrvatskog proljeća, a drugo od sloma hrvatskog proljeća 1971. godine do Radičine smrti kasne 1993. godine. Prvo razdoblje Radičina pisanja u fokusirano je na uporno pokušavanje da se endehaška emigracija prilagodi načelima liberalne demokracije slobodnog svijeta. Drugo pak razdoblje Radičina djelovanja, uz očajnički pokušaj da i postproljećarske novopečene emigrantske mlade fanatike pouči vrijednostima liberalne demokracije, posvećeno je i analizi uzroka radikalizma najmlađeg vala emigracije. Kao potka cjelokupne Radičine poruke emigraciji može se uzeti misao kako smisao emigrantskog života u zapadnim demokracijama nije »... da se život provede po tamnicama, nego da se od iskustva u slobodi izgradi jednu snažniju viziju budućnosti za Hrvatsku« (Radica 1984: 555; Đurašković 2005: 36). Kako je dobro istaknula Jelena Šesnić, Radičina publicistika bila je dragocjena i zato što je rijetko koji emigrant analizirao hrvatsku stvar u trokutu domovinske i iseljene Hrvatske te »globalne realpolitike kojoj su ove dvije često bile podređene« (Šesnić 2014: 120). Tako se Radica opetovano u svojim člancima vraćao razlaganju srži američke demokracije »zasnovane na reformacijskim načelima snošljivosti i ravnopravnosti nacijafair play-a i rasa« (Radica 1955: 33). Načela američke demokracije trebaju se preslikati na emigraciju u smislu da »…već sada u izgnanstvu postignemo stanovite uslove , snošljivosti, nastojanja shvaćanja neprijateljskog i suprotnog gledanja i budemo pomalo stvarali klimu za opće ujedinjavanje hrvatskih
173 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
Demokracije u Americi, raznovrsnih snaga…« (Radica 1955: 39). Pritom Radica stalno upućuje na čitanje 3 kanonskog djela francuskog pisca Alexisa de Tocquevillea koje se drži klasikom za analizu američkoga političkog sustava i građanske političke kulture. Kako Radica naglašava, glavna svrha čitanja Tocquevillea je »...ne da bismo od ustanova, koje je ona (SAD- S. Đ.) sagradila, načinili servilnu neku kopiju, nego da bismo stekli jasniju sliku politike, koja bi za nas bila najbolja« (Radica 1984: 547; 39)Đurašković4 2005: 33). Nužan uvjet »…da izvedemo hrvatsku ladju u luku njene nezavisnosti« (Radica 1955: poznati splitski publicist vidi u odbacivanju „nacionalističkog historicizma“ i „ultranacionalističke frazeologije,“ ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što je »američki svijet ne trpi i odbija« (Radica 1955: 37) jer je »U Sjedinjenim američkim državama načelo nacionalnog samoopredjeljenja ostvarilo samostalnost pojedinca uz samostalnost narodne države« (Radica 1957: 188). Bivajući svjestan povijesnog razvoja ideje nacije – koje je Ivo Banac pregnantno opisao riječima kako »moderne ideologije liberalizma i nacionalizma, koje uglavnom idu ruku pod ruku od vremena preporoda, sve više se razdvajaju s početkom dvadesetog stoljeća« (Banac 2000: LVII) – Radica ističe kako je »...u svojem začetku ideja narodnosti bila konstruktivan i napredan pojam (…). Ali tokom vremena, posebno u prvim počecima našeg stoljeća i posebice između dva rata, ideja istinske nacionalnosti (...) ispreturila se u monstruozno negativnu i rušilačku snagu« (Radica 1957: 187). Stoga Radica poziva endehaške emigrante da se odreknu nasljeđa ustaškog režima koji je »(…) klanjem Srbatrampulin srozao Hrvate na najobičniji i najniži balkanski element« (Radica 1974:5 278; Đurašković 2008: 315; Đurašković 2005: 30), usto služeći kao »(…) odskočna daska ili , s koga komunisti skaču ravno – na vlast!« (Radica 1957: 188). Nakon što je 1950-ih godina postavio svoju viziju emigracijeContainmenta i njezina djelovanja, 1960- ih Radica se zaokuplja postavljanjem hrvatske stvari prema globalnoj realpolitici, ponajviše zbog nove američke vanjskopolitičke doktrine koja je Titovu režimu davala punu političku i ideološku podršku, ali i zbog paralelnih trendova liberalizacije jugoslavenskoga komunističkog režima te pojave reformskog pokreta u Hrvatskoj i u SKH-u i izvan njega (Đurašković 2005: 29–30). „Glavnoj utopiji američke vanjske politike“ – kako je Radica simbolički nazvao podršku zapadnih demokracija Titovu režimu – moguće je, prema splitskom novinaru, oponirati jedino praćenjem događanja u samoj Hrvatskoj »(…) i o tom, u najboljem slučaju, obavještavati vanjski svijet o tome, što on nije u stanju ni uočiti ni shvatiti« (Radica 1969: 415). Konkretno, kako američka liberalna inteligencija drži komunizam »neminovnim razvojem prilika u zemljama, gdje nije bilo ni demokratskog ni ekonomskog niti nacionalnog razvoja« (Radica 1959: 12), »američku javnost treba uporno obavještavati kako komunizam još nije riješio niti jedno pitanje i niti jednu kontradikciju, za koju je govorio da je postojala u kapitalističkom društvu. U prvom redu, on nije zadovoljio potražnju širokih masa… 3 O tome više u Offe 2004. 4 Jelena Šesnić navodi kako je do sloma hrvatskog proljeća Radica bio »(…) sklon razmotriti postojanje Hrvatske kao federalne jedinice u Jugoslaviji«. Usp. Šesnić 2014: 120. Što je po mome sudu pogrešno, kako se vidi iz navedenih citata.Hrvatske revije 5 U kontekstu aktualnih pokušaja revizije povijesnog lika Filipa Lukasa, značajna je polemika između njega i Radice na stranicama 1957. godine, u kojoj Radica između ostalog proziva Lukasa za pokušaj naknadnog „izbjeljivanja“ svojega predratnog i ratnoga fašističkog djelovanja. O tome više u Lukas 1957 i Radica 1957, kao i u Bing 2019: 100–101.
174 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
U međunarodnim odnosima, komunizam nije našao ni puta ni načina kako da riješi nacionalnaestablishment pitanja« (Radica 1963: 509). Što se tiče same Hrvatske, prema Radici, treba pokušati osvijestiti intelektualni i politički SAD-a kako je »Beogradski centralizam i u komunističkoj strukturi ostao jednak kao i u predratna vremena« (Radica 1967: 220); činjenicu koju je Radica imao prilike objašnjavati i mnogim pripadnicima političke i intelektualne elite SAD-a, između ostalog i Edwardu Novoj Kennedyju Hrvatskoj i Zbigniewu Brzezinskom (Radica 1984: 571). Potaknut pozitivnim trendovima razvoja politike u zemlji, Radica s Vinkom Nikolićem i Jakšom Kušanom u objavljuje „Poruku hrvatskim komunistima“ u kolovozu 1966. godine. Poruka poziva na daljnju liberalizaciju političkog sustava, borbu za nacionalni identitet, ali podvlači i kako »za obranu hrvatskih interesa nije potreban nikakvi nacionalni ekstremizam niti šovinizam« (Kušan 2000: 193). Kako se nešto kasnije Radica preciznije izrazio, buduću neovisnu Hrvatsku
mora se povesti na put velikodušnosti i plemenitosti u uspostavljanju novih odnosa s narodima, s kojima je Hrvatska zadnjih pet decenija morala živjeti. Uspostaviti stanje ravnopravnosti između susjeda i naših nacionalnih manjina mora također biti cilj svake naše misli i naše akcije (Radica 1969: 413; Đurašković 2005: 34; Đurašković 2008: 318).
Nadalje, Radica poručuje kako treba »(…) pripremiti narod kod kuće i medjunarodnu javnost u Evropi i na Atlantiku na to, da Hrvatska mora biti nezavisna u rastućoj evropskoj i atlantskoj međuzavisnosti (inter-dependence)« (Radica 1969: 413). Koncept „Europske i atlantske međuzavisnosti“ Radica ističe nasuprot autističnosti dijela endehaških emigrantskih krugova, ali i HSS-ovske anakrone ukopanosti u 1939. godinu s Mačekovim objašnjenjem »kako u Jugoslaviji svi su Hrvati zajedno, a izvan nje, ne znam gdje bi nas sve sjekli i trpali« (Radica 1984: 418; Đurašković 2005: 31). Obje pozicije, prema Radici, »(…) koče akciju u njenim suvremenim mogućnostima« (Radica 1969: 413). Vrlo vjerojatno stoga Radica kasnih 1960-ih godina opetovano i poručuje kako »se ključ našeg stanja nalazi kod kuće, u samoj zemlji«, tim više što su pokušaji organiziranja Hrvatskog narodnog vijeća kao krovne udruge djelovanja hrvatske6 emigracije u svijetu propadali zbog zloupotrebe „za usko stranačke svrhe“ od nekih istaknutih prvaka endehaške emigracije, kako je istaknuo Jakša Kušan (2001: 135). Ogorčenje koje tih godina kod Radice izaziva destruktivno djelovanje dijela endehaške emigracije najbolje se vidi iz jetkog komentara kako »(…) morali smo dočekati, da nam marksistička historiografija (…) dade pravog uvida u djelatnosti i uzroke hrvatskog nacionalizma, dok nam nacionalistička inteligencija 3.nije Problem još ništa br. uvjerljivo 2 – koncept kazala« (dinarskog) (Radica poluinteligenta 1970a: 1131). kao uzrok nove bijede emigracije
Brutalni slom hrvatskog proljeća te svi posljedični potresi koje je emigraciji donio postproljećarski val mlade emigracije »(…) vrlo prijemčive za ideje ustaških veterana o potrebi prelaska na terorističke metode političke borbe« (Žižić 2013: 63) kod Radice 6 Za detaljan prikaz svih teškoća nastanka i djelovanja Hrvatskog narodnog vijeća vidi Krašić 2019.
175 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
je – slobodno se može reći – izazvao vrlo sličanelita nove duhovni Hrvatske, lom kao i 1945. godina. Kako je to Radica nešto kasnije sumirao u svojim memoarima „godine ogromnih nada“ sasječene su u Karađorđevu sječom » koja je prošla kroz rat partizanstva« (Radica 1984: 631), nakon čega je nastupila nova tragika: »(...) bolest tipičnog našeg kroatitisa, poplave (…) tzv. revolucionarnih grupiranja«, zbog čijih terorističkih aktivnosti 1970-ih godina je „zapadni svijet uistinu vjerovao“ u komunističku propagandu kako je svako djelovanje za samostalnu hrvatsku izraz ekstremizma, ustaštva (Radica 1984: 630–639). Već u prvoj, emotivnoj reakciji na Karađorđevo 1971. godine, Radica lucidno prorokuje trendove budućeg nasilnog desetljeća: »Aleksandar je stvorio Pavelića i ustaštvo, Pavelić je stvorio Tita, i sada Tito vraća milo za drago, i opet od hrvatske mladosti stvara ustalce, ustanike i ustaše!« (Radica 1971: 395). To se zaista i ostvarilo zato što prema Mati Meštroviću »(…) mlade državotvorne Hrvate iz domovine, bez obzira na bitne ideološke razlike između njih, stari su ustaški izbjeglice objeručke prigrlili. Zato što su u njima prepoznali nasljednike u borbi za samostalnu hrvatsku državu« (Meštrović 2003: 228). Kako navodi Ivo Banac, Radica je privatno u pismima svojim bliskim suradnicima poput Jakše Kušana i Ante Smitha Pavelića žestoko kritizirao ponašanje mladih „Bušićevaca“, dok im je javno povlađivao (Banac 2019: 37–38). Drugim riječima, javno im je pokušavao pomoći da se uklope u svijet zapadnih demokracija u koji su izbjegli poslije sloma hrvatskog proljeća. Nošen svojom novinarsko-publicističkom strašću, Radica je pokušao dati cjelovit odgovor na uzroke terorističkog ponašanja mladih, njihova prijezira prema vrijednostima liberalne demokracije zapada te naposljetku pogubnoga političkog hazarda da se na navodno zategnutim odnosima Tita i Brežnjeva pokuša zaigrati na kartu Sovjetske Hrvatske. U objašnjenju tog fenomena Radica poseže za konceptom dinarskog poluniteligenta, konceptom koji je razvio prilikom Vertikalneopisa boljševičkog pobune periferije preuzimanja protiv vlasti centra 1945. godine u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Radica je nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države 1946. godine koncipirao svoju teoriju 7 kao glavne osobine komunističke revolucije u Jugoslaviji prema uzoru na poznatu teoriju pobune masa poznatoga španjolskog filozofa Joséa Ortege y Gasseta. Tako Radica opisuje partizanski rat kao ustanak periferije – Crne Gore, Like, Banije, Korduna, Dalmacije – protiv centra koji čine središnja Hrvatska i stara Srbija (Radica 1974: 55; Đurašković 2005: 25; Đurašković 2008: 313). Polazeći od definicije poluinteligencije Ortege y Gasseta kao sloja »(…) koji izvana donosi neprožvakano i neprodubljeno te smatra da je smjesta nužno da se cijela zemlja opredijeli za ono što je donijela i njezine polovične i sasvim površne doživljaje« (Radica 2006: 168; Đurašković 2005: 6), Radica konstruira koncept dinarskog poluinteligenta kao dominantnog karaktera „doba ekstrema“ u Hrvatskoj. Dotični se povijesno ostvario, prema poznatom splitskom novinaru, u dijakronijskom kontinuitetu Orjuna – ustaše – partizani sa zajedničkim »fanatizmom, mistikom, slijepim i neracionalnim slijeđenjem vodstva« koje proizlazi iz karaktera „promašena čovjeka“ punog »starih nezadovoljstava, bivših neuspjeha i nesretnog življenja na rubu života (...) koji (…) kao da bi htjeli da osvoje i prežive sve ono što su drugi morali postepeno da doživljavaju i žive« (Radica 1974: 83; Đurašković 2005: 27).
7 Više o Radičinoj konceptualizaciji 1945. godine u Hrvatskoj i Jugoslaviji kao vertikalnoj pobuni periferije protiv centra vidi Đurašković 2008: 312–313. O Radičinoj 1945. vidi također Milišić 2019.
176 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
Primjenjujući koncept dinarskog poluinteligenta na mladu generaciju emigracije predvođene Brunom Bušićem, Radica utvrđuje kako:
Taj najnoviji poluinteligent (…) je bistar, živ, dinamičan, posebno kad je iz dinarskih mediteranskih strana, smatra da sve shvaća i razumije, napose politiku (…). Komunizam mu nije neprijatelj (…). Neprijatelj mu je veliko- srpski hegemonizam i svaka ona sila, koja mu uskraćuje pravo na državu (…). Nažalost, malo je načitan (…) ne vjeruje u vrednote i ustanove demokracije, u kojima živi (…) Za razliku od starijih generacija, posebno onih predratnih, on smatra, da nema što naučiti od velikih demokracija (…) demokratski mu je pluralizam osnovan na lažima (…) (Radica 1978: 368).
Njihovu fanatičnu mržnju na Srbe i Jugoslaviju, njihovu nostalgiju za NDH-om kao samostalnom državom, za koju je prema Radičinim svjedočanstvima Bruno Bušić izjavio kako su »Tito i hrvatski komunisti pogriješili«, što nisu »pretvorili je u komunističku«, Radica lucidno sažima kako
Ta činjenica, da se jedna hrvatska država mogla ostvariti u naša vremena, lomi tu mladost, što je i shvatljivo, daleko snažnije (…) nego li je to slučaj nama, koji smo ideološki bili protiv iste. O toj su državi oni slušali iz usmenih predaja svojih roditelja i starijih ljudi. Kako je ogroman dio te mladosti (…) naklonjen i našoj epskoj tradiciji, to su mnogi kao ideali sanjali o Francetiću, Luburiću i Bobanu, da bi ih suprotstavili partizanskim „narodnim herojima,“ isto tako kao i četničkim „vojvodama“ Đujićima i Birčaninima (…). Kada bi čovjek nabasao u takav jedan krug, ispunjen našim dinarskim tipom uz točenje rakije, on je sasvim spontano osjetio: kuda sve u jednoj slobodnoj zemlji ta mladost može okrenuti (Radica 1984: 558–559).
Iako je Radica svojim pisanjima neumorno pokušavao okrenuti tu mladost na čitanje prije spomenutog djela Alexisa De Tocquevillea, konstatirao je, naposljetku, pomalo rezignirano kako ona »(...) nije nikako u stanju da se uključi u nov život demokracije i slobode« (Radica 1978: 371). Međutim, što je jako važno, Radica mlade nije osuđivao, već je našao odgovor na radikalizam „Titove djece“ – kako ih je sam zvao – u činjenici njihova odrastanja u bazi nasilnog „Titovog knuta“ i prema Radici destruktivnoj intelektualnoj nadgradnji Miroslava Krleže, koji je prema tadašnjem sudu poznatoga splitskog novinara »(…) podgrizavao sve tradicionalne osnove na8 koje se oslanjalo hrvatsko društvo (…) i tako uvlačio u čitav naš život onaj agresivni val Oktobarske revolucije, kao zakon novog vremena (…)« (Radica 1984: 555–556). Dotičan obzir prema „proljećarima“ vidio se i kod toga što je otmičare američkog putničkog zrakoplova TWA 355 u rujnu 1976. godine branio od kritika te čak dolazio na sudska ročišta Zvonku Bušiću i drugim izvođačima otmice (Banac 2019: 44–45).
8 Kako ističestatus Stipe quo Kljajić, »Radičin subjektivan pogled prema Miroslavu Krleži, osobito u njegovim zaključnim ocjenama, nesumnjivo je natopljen razočaranjem čitave njegove emigrantske generacije u Krležin Deklaracije.« (Kljajić o nazivu 2019: i176). položaju Naime, hrvatskog emigracija književnog se nadala jezika kako će Krleža javno ustati protiv gušenja hrvatskog proljeća i kasnijih represija te postati disident. Te nade podgrijavalo je Krležino potpisivanje 1967. godine (Kljajić 2019).
177 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
Zamjerkama građanskog dijela političkih emigranata kako terorizam mladih treba prestati jer tjera „vodu na mlin Beogradu,“ Radica suprotstavlja objašnjenje kako je »(…) politički naivno razmišljati, da se i kod Hrvata iz istih onih dinarskih regija ne bi pojavio „herojski čovjek“(…) Mi smo na jugoslavenskom pitanju već davno izbili iz racionalnog postupka« (Radica 1973: 218). U okviru tog iracionalnog, Radica mladima javnou samoj skreće zemlji pozornost kako »U svijetu, u kojem živimo, naši nas domaćini neprekidno upozoravaju na činjenicu, da bi se takve pojave „terorizma“ trebale pojavljivati , u Hrvatskoj« (Radica 1977: 605). Namjesto da svojim zanošenjem »(…)9 i s Moskvom i s komunizmom u svijetu (…) sebe i svoj narod izlažu težim i strašnijim pogibljima od ovih, pod kojima se Hrvati sada nalaze!« (Radica 1980: 296–297), Radica mladima kao primarnu zadaću ponavlja isto što je ranijih godina poručivao endehaškoj emigraciji: »Ugledajmo se u Poljake, i Čehe i Slovake, i Ukrajince, da ne govorimo o izbjeglicama Baltičkih naroda (…) Nama „hrvatsko proljeće“ nije dalo nikoga, tko bi bio izložio hrvatski slučaj na svjetskom planu« (Radica 1977: 605). Dok javno nastupa kao neka vrsta emigrantskog propovjednika koji mlade zabludjele emigrante želi prevesti na „pravu vjeru“ liberalne demokracije, Radica privatno daje oduška svojoj frustraciji. Pa tako u jednom pismu Anti Smithu Paveliću iz 1977. godine piše kako »Jedino što znamo raditi to je derati se da smo za državu, bacati bombe i uzimati avione. To je sve.« (Radica 1977. u Banac 2019: 46). Međutim, sve Radičine poruke i staroj endehaškoj emigraciji i mladim ekstremistima ostale su govor gluhima. Srećom, barem se glavna Radičina bojazan nije obistinila, tako da je potkraj svog života doživio samostalnu Hrvatsku. Međutim, živjeti – konačno doživjeti postala je neka vrsta „treće 1945. godine“ u njegovu životu. Nakon što je konačno dočekao Hrvatsku slobodnu »od svih tuđih, i beogradskih i ostalih raspeća« (Radica 1990: 594), tijekom posjeta Hrvatskoj u drugoj polovici 1990. godine Radica se, prema Mati Meštroviću, »razočarao u Franju Tuđmana i njegovu vladajuću garnituru«. Prema Meštroviću, Radičin susret s Tuđmanom razočarao je staroga splitskog novinara jer je bilo očito kako prvoga hrvatskog predsjednika nisu zanimale njegovi savjeti »kako da se postavi prema zapadu, a osobito prema Washingtonu« (Meštrović 2003: 223). Što uopće ne čudi jer su prema riječima Jakše Kušana »iz emigracije u pravilu dovedeni ekstremni elementi, kojima su dane visoke političke, vojne i policijske dužnosti« (Kušan 2000: 314). U takvoj atmosferi Radica se vratio u SAD i povukao u samoću sve do smrti 4.5. prosincaZaključna 1993. razmatranja godine u New Yorku (Meštrović 2003: 223–224).
U kontekstu uzaludne misije poučavanja dijela i „stare“ endehaške i mlade „bušićevske“ emigracije vrijednostima zapadne građanske demokracije, Radica se vrlo rano počeo pitati i zašto »Komunistički čovjek i njegovo društvo nije naišlo kod hrvatskog književnika na onu reakciju, na koju je naišlo kod stanovitih srpskih pisaca« (Radica 1960: 430). Ostavimo li ovdje srpske pisce postrani, ostaje pitanje zašto
9 Mlade radikale Radica upozorava i na pogubnost želje za prekrajanjem hrvatskih granica jer su Muslimani »(…) upozorili i katoličke Hrvate (…) da oni neće biti kusur u političkim računima hrvatskih odnosa sa Srbima (…) tek ostaje Srbima pravoslavcima i Hrvatima katolicima, da oni sve svoje brige posvete svojoj užoj domovini« (Radica 1972: 172). O tome više u Đurašković 2005: 36; Đurašković 2008: 320.
178 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
su nakon sloma praškog proljeća 1968. godine u emigraciju dospjeli intelektualci poput Milana Kundere i Josefa Škvoreckog, a nakon sloma hrvatskog proljeća nisu npr. Ivan Supek, Petar Šegedin, Vjekoslav Kaleb ili čak i sâm Miroslav Krleža? Vidljivo se mučeći tim pitanjem, Radica je izostanak domovinskih intelektualnih „kapitalaca“ u emigraciji protumačio konformizmom i poltronstvom te »(…) da je zatajio Krleža i, na taj način spriječio mladje, da se odreknu konformizma (…)« (Radica 1960: 430). Međutim, odakle konformizam i nedostatak želje za bijegom iz režima koji se sada interpretira kao »(…) najgori komunistički režim u Europi zbog prirode komunističke revolucije«, uz režim Sovjetskog Saveza (Marijan 2015: 3). Jesu li konformizam i poltronstvo hrvatskih disidenata bili mogući stoga što je jugoslavenski komunistički režim ipak bio manje autoritaran te osiguravao višu razinu životnog standarda u odnosu na režime iz sovjetskog bloka? Također, činjenica je i kako bi hrvatski disidenti-emigranti bili na zapadu vjerojatno slabije prihvaćeni od čeških,10 poljskih, pa i ruskih disidenata, što zbog Titovih dobrih odnosa sa zapadom, a što zbog međunarodne kompromitacije hrvatskog pitanja nasljeđem ustaškog režima. Je li očaj zbog nesklonosti zapada prema hrvatskoj neovisnosti okrenuo postproljećarsku emigraciju „pušci i bombi“, metodi političke borbe kojom se emigranti ni iz jedne komunističke11 zemlje nisu koristili? Međutim, odakle nasilje ako su represije nakon slamanja praškog proljeća bile daleko veće od represija nakon slamanja hrvatskog proljeća , a ta činjenica nije potaknula češku, pa ni slovačku emigraciju, na nasilan protuodgovor? Sigurno se dio odgovora na spiralu nasilja krije u ranije spomenutom Radičinu citatu kako »Aleksandar je stvorio Pavelića i ustaštvo, Pavelić je stvorio Tita, i sada Tito vraća milo za drago, i opet od hrvatske mladosti stvara ustalce, ustanike i ustaše!« (Radica 1971: 395). Međutim, činjenica je i da su žrtve komunističkih poslijeratnih represija bivale iz svih krajeva gdje žive Hrvati, a da su mladi postproljećarski teroristi većinom potjecali iz točno određenih (dinarskih) regija Hrvatske. Tako da spirali nasilja svakakoplemićko-vojnički podlogu daje kultura „dinarske hajdučije“ puno duljeg trajanja od komunizma.građanske A to je kultura koju veliki mađarski povjesničar István Bibό svrstava u »… (to jest10 gospodstveni, agresivni i reprezentativni) duh, u odnosu na (to jest Jedan od najvećih autoriteta za proučavanje fašizma, američki povjesničar Stanley G. Paine u svom radu o NDH-u u usporednoj perspektivi navodi kako »Pogubljenje ukupno oko 150.000 ljudi…predstavljalo je iznimno masovni zločin, koji je nerazmjerom nadmašio sve diktature na Balkanu, pa i u Europi, osim Hitlerova režima.« Obrazlažući posebnost masovnih zlodjela počinjenih od režima NDH-a, Payne dalje navodi kako »Iako se smatra da program istrebljenja nije isključivo hrvatskog ili jugoslavenskog porijekla, već da je bio inspiriran primjerima i patronatom Trećeg Reicha,Hrvatske cjelokupno revije je izvršavanje politike istrebljenja bilo djelo Ustaša« (Payne 2009: 25). Koliko su pojedinci iz poslijeratne emigracije postali svjesni tereta nasljeđa NDH-a, najbolje pokazuju riječi urednika Vinka Nikolića, 11 ranije člana ustaškog pokreta, kako je Jasenovac »…ipak hrvatska velika rana, i još veća sramota, i radi njega i danas duša nas boli i obrazi nam izgaraju od stida!« (Nikolić 1969 u Bing 2019: 102). Uzrok blaže represije u Jugoslaviji u odnosu na druge komunističke države u Europi Davor Marijan dobro je locirao u činjenici da »(…) se Titov režim počeo navikavati na materijalnu pomoć sa Zapada pa je bio prisiljen dozirati razinu represije (…)« (Marijan 2015: 3). Kako navodi poznati slovački povjesničar L’ubomír Lipták, u razdoblju 1968. – 1971. u masovnoj čistki KPČ-a isključeno je 21.7 % članova partije po cjelokupnoj vertikali, znači oko 200 000 ljudi. Isključenje je automatski vodilo i do izbacivanja iz javne i državne službe ako su isključeni članovi tamo radili. Usp. Lipták 2000: 291. S druge strane, prema podatcima koje donosi Zdenko Radelić, 1972. – 1973. godine oko 2000 osoba osuđeno je za kaznena djela protiv naroda i države, oko 5000 političkih i gospodarskih dužnosnika je smijenjeno, a oko 12 500 članova SKH-a izbrisano je iz evidencije članstva. Usp. Radelić 2006: 458–461.
179 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
uljuđenije, prisnije, miroljubive) osjećaje« (kurziv u originalu, S. Đ.) (Bibό 1995: 49). Čimbenik „agresivna duha“ temeljni je uzročnik razlika između hrvatske i češke ili poljske, pa čak i slovačke antikomunističke emigracije, koji opet svoje uporište ima i u činjenici da su pretkomunistička Češka, Poljska, pa i Slovačka, bile zemlje razvijenijeg građanskog društva u odnosu na pretkomunističku Hrvatsku. Naposljetku, Radičin prikaz bijede emigracije sugerira i odgovor na poznato pitanje Ive Banca zašto liberalna Hrvatska kasni, tj. zašto je liberalna Hrvatska i nakon pobjede u Domovinskom ratu 1995. godine nastavila kasniti u odnosu na druge postkomunističke zemlje. Također, Radičin prikaz i zašto je tuđmanizam kao sinteza našeg dvadesetog stoljeća koji je »ujedinio sve sastavnice hrvatskog protuliberalizma« (Banac 2000: LXV) postao dominantna politička snaga u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Na kraju, treba se upitati koliko je bijedi (dijela) hrvatske političke emigracije pridonijela činjenica »(…) da su ove zemlje (istočne Europe, S. Đ.) neljudski mnogo propatile« (Bibό 1995: 64), a koliko »(…) dobrim dijelom mi sami snosimo velik dio odgovornosti. Poput svih malih naroda, i mi patimo od sklopa svaljivanja krivice na druge (…)« (Radica 1970b: 514). Hrvatska je mnogo propatila tijekom II. svjetskog rata, ali su mnogo propatile i Češka i Poljska, te bi bilo krajnje neukusno licitirati čija je patnja veća. A posljednji citat iz pera poznatoga splitskog novinara vodi nas do činjenice kako je stupanj razvijenosti građanske političke kulture, koji koincidira12 sa stupnjem razvoja samoga građanskog društva, neraskidivo povezan sa stupnjem (samo)refleksije Literaturadruštva, tj. suočavanja s tamnim stranama vlastite prošlosti.
Objavljeni izvori Hrvatska revija
Lukas, F. 1957. „Bogdanu Radici.“ , god. VII., BuenosHrvatska Aires, revija sv. 1 (25), 87–96. Radica, B. 1955. „Hrvatska problematika u američkojHrvatska javnosti.“ revija , god. V., Buenos Aires, sv. 1 (17), 32–50. Radica, B. 1957. „Odgovor prof. Filipu Lukasu.“ , god. VII.,Hrvatska Buenos revijaAires, sv. 2 (26), 186–189. Radica, B. 1960. „Slovo o hrvatskom slovu: razmatranjaHrvatska krozRevija sjećanja.“ , god. X., Buenos Aires, sv. 4 (40), 420–434. Radica, B. 1963. „Svjetska revolucija i Amerika.“Hrvatska revija , god. XII., Buenos Aires, sv. 4 (52), 498–516. Radica, B. 1967. „Amerika, Evropa i mi Hrvati.“ , god. HrvatskaXVII., München, revija sv. 3–4 (67–68), 209–227. Radica, B. 1969. „Čovječanstvo prema Hrvatskamjesečevoj revija dolini smirenja.“ , god. XIX., München, sv. 4 (76), 400–430. Radica, B. 1970a. „Za hrvatsku stranu.“ Hrvatska revija , god. XX., München, sv. 4 (80), 1130–1133. Radica, B. 1970b. „Hrvatska 1970.“ , god. XX., München, sv. 4 (80), 12 514–530.
O povezanosti građanske političke kulture i procesa suočavanja s prošlošću na primjeru Njemačke vidi Assman 2011. 180 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
Hrvatska revija
Radica, B. 1971. „Hrvatska tragedija.“ , god. XXI.,Hrvatska München, revija sv. 4 (84), 393–396. Radica, B. 1972. „Titov nokturno – konac druge Jugoslavije.“ Hrvatska, god. revijaXXII., München, sv. 2–3 (86–87), 163–181. Radica, B. 1973.Hrvatska „Od jugoslavenskih 1945 utopija do hrvatskih alternativa.“ , god. XXII., München, sv. 2 (90), 213–225. Hrvatska revija Radica, B. 1974. . München – Barcelona: Knjižnica Hrvatske revije. Radica, B. 1977. „Hrvatska danasHrvatska u perspektivi revija svjetske krize.“ , god. sv.XXVII., 3 (111). München, sv. 4 (108). Radica, B. 1978. „Pogled na nas.“ , god. XXVIII., MünchenHrvatska – Barcelona, revija
Radica, B. 1980. „DaŽivjeti li pod – ‘Kozačko nedoživjeti: kopito’, Uspomene ili u slobodi hrvatskog zapada?“ intelektualca kroz, apokalipsugod. XXX., München Jugoslavije – Barcelona,knjiga druga sv. 2 (118), 296–299. Radica, B. 1984. , . MünchenHrvatska – Barcelona: revija Knjižnica hrvatske revije. Radica, B. 1990. „MučeniciAgonija Europe grade novu– razgovori Hrvatsku.“ i susreti , god. XL., München Disput.– Barcelona, sv. 3 (159), 593–595. Radica, B. 2006. , Josip Pandurić (ur.). Zagreb: Tiskane publikacije Duga senka prošlosti: kultura sećanja i politika povesti
Assman, A. 2011.Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika. Beograd: BibliotekaDurieux. XX. vek. Banac, I. 1995. . Zagreb:
Banac, I. 2000.Liberalna „Zašto misao liberalna u Hrvatskoj: hrvatska Prilozi kasni: povijesti Glavni pravci liberalizma hrvatske od kraja povijesti 18. do u sredinedvadesetom 20. stoljeća stoljeću.“ U Andrea Feldman, Vladimir Stipetić i Franjo Zenko (ur.), Bogdan Radica: Vječni Split (str. LV–LXVI). Zagreb: Friedrich – Naumann – Stiftung. Banac, I. 2002. „Bogdan Radica i njegov Split.“ U Jelena Hekman (ur.), Bogdan Radica: Agonija (str. Evrope:7–9). Split–Zagreb: razgovori i susretiEx Libris. Banac, I. 2006. „Bogdan Radica – agonija i borba.“ U Josip Pandurić (ur.), Bogdan Radica, život i vrijeme: (str. Zbornik 371–377). radova Zagreb: s međunarodnog Disput. Banac, znanstvenogI. 2019. „Bogdan skupa Radica održanog i proljećarska u Splitu emigracija.“ 25. rujna 2017. U Ivan Bošković i Marko Trogrlić (ur.), (str. 35–57). Split: KnjiževniBibό -krug, Huszár Odsjek - Szűcs: za Regije povijest evropske Filozofskog povijesti fakulteta Sveučilišta u Splitu. Bibό, I. 1995. „Bijeda istočnoevropskih malih država.“ U Igor Karaman i Drago RoksandićHrvatskoj reviji(ur.), Bogdan (str. 11–92). Radica, Zagreb: život iNaprijed. vrijeme: Bing, A.Zbornik 2019. „Bogdan radova sRadica međunarodnog i kultura neslaganja znanstvenog (osvrt skupa na djelovanje održanog uu Splitu 25. rujna).“ 2017. U Ivan Bošković i Marko Trogrlić (ur.),
(str. 93–111). Split: Književni krug, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. 181 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
Poznańskie Studia Slawistyczne
Czerwińsky, M. 2014. Od „Dysydent jugoslavenskog Bogdan federalizmaRadica.“ do hrvatskog independizma, –6/2014., misao hrvatske75–90. države u djelima Bogdana Radice Đurašković, S. 2005. . Diplomski rad. Zagreb: Fakultet političkih znanostiBogdan Sveučilišta Radica: Agonija u Zagrebu. Evrope: razgovori i susreti (str. Đurašković, S. 2006. „Bogdan Radica – nacionalist, liberal i kozmopolit istodobno.“ U Josip Pandurić (ur.), 379–398). Zagreb: Disput. Dijalog povjesničara-istoričara 10/1 (str. Đurašković, S. 2008. „Zaboravljeni hrvatski kozmopolit Bogdan Radica.“ U Hans- Georg Fleck i Igor Graovac (ur.), 307–327). Zagreb: Friedrich – Naumann – Stiftung. Split i Vladan Đurašković,Desnica S. 2016. 1918.–1945.: „Mediteranizam umjetničko Bogdana stvaralaštvo Radice izmeđukao suprotnost kulture totalitarnim i politike – zbornikdistopijama.“ radova U sDrago Desničinih Roksandić susreta i Ivana 2015 Cvijović-Javorina (ur.), „ Bogdan Radica, život i vrijeme: (str. Zbornik233–244). radova Zagreb: s međunarodnog FF Press. Kljajić,znanstvenog S. 2019. Bogdan skupa Radica održanog o Krleži u Splitu i krležijanstvu.“ 25. rujna 2017. U Ivan Bošković i Marko Trogrlić (ur.), „ (str. 163–179). Split: Književni krug, Odsjek za povijest FilozofskogBogdan Radica,fakulteta život Sveučilišta i vrijeme: u Splitu.Zbornik Krašić,radova W. 2019. s međunarodnogNastanak, rad znanstvenog i gašenje skupa prvog održanog Hrvatskog u Splitu narodnog 25. rujna vijeća.“ 2017. U Ivan Bošković i Marko Trogrlić (ur.),
(str. 113–136).Bitka za Split: Novu Književni Hrvatsku krug, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. A Concise Kušan, HistoryJ. 2000. of Slovakia . Rijeka: Otokar Keršovani. Lipták, L. 2000. „Slovakia in the 20th Century.“ U Elena MannováVijenac: et al. (ur.), književni list za umjetnost, kulturu (str. i znanost 241–305). Bratislava: AEP. Marijan, D. 2015. Mentalni „ izlaz iz komunizma. Čemu lustracija. , god. XXIII., br. 555, 11. lipnja 2015. Matković, S. (2019). BogdanIz emigrantske Radica, život korespondencije i vrijeme: Zbornik Bogdana radova Radice: s međunarodnog dopisivanje znanstvenogs Antom Smithom skupa Pavelićem održanog i u Pavlom Splitu 25.Ostovićem.“ rujna 2017. U Ivan Bošković i Marko Trogrlić (ur.), U vrtlogu hrvatske politike: kazivanje Peri (str. Zlataru137–161). Split: Književni krug, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Meštrović, M. 2003. . Zagreb: Golden marketing.Bogdan Radica, život i vrijeme: Zbornik radova s međunarodnog Milišić,znanstvenog Z. 2019. „Godina skupa 1945. održanog iz perspektive u Splitu 25. Bogdana rujna 2017. Radice.“ U Ivan Bošković i Marko Trogrlić (ur.), Tocqueville, Weber i Adorno u Americi (str. 21–33). Split: Književni krug, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Offe, C. 2004. . Zagreb: Fakultet političkih znanosti SveučilištaNezavisna u Zagrebu. Država Hrvatska 1941-1945 Payne, S. G.2009. „Nezavisna država Hrvatska u usporednoj perspektivi.“ U Sabrina P. Ramet (ur.), , (str. 21–28) Zagreb: Alinea. 182 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
Hrvatska u Jugoslaviji: 1945.–1991.:Od zajedništva do razlaza.
Radelić, Z. 2006. WorkingZagreb: Hrvatski Papers in institut American za povijest Studies, – Školska knjiga. Šesnić, J. 2014. „Bogdan Raditsa, the 1970s, and the QuestionPolitičke ofanalize: Croatian tromjesečnik Emigration.“ za analizu hrvatske i međunarodne politike1/2014., 115–130. Žižić, J. 2013. „Što je hrvatska politička emigracija.“ , IV/16, 61–64.
183 Đurašković, S.: BOGDAN RADICA KAO SVJEDOK BIJEDE (DIJELA) HRVATSKE.. Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 171-184
BOGDAN RADICA AS A WITNESS OF THE MISERY OF (PART) OF CROATIAN POLITICAL EMIGRATION
Abstract The article presents a critique of Croatian political emigration by its participant Bogdan Radica. Framing the article into the concept of The Miseries of East European Small States by the famous Hungarian historian István Bibό, the article exposes the Bogdan Radica narrative on the misery (of part) of the Croatian political emigration. This misery Radica first and foremost finds in the rejection of the integration into western European and the respective US societies due to a disdain for the values of liberal democracy widespread in emigre circles. In Radica’s opinion, the Croatian political emigration failed to fulfil its most important task: to spread the word on the righteousness of the demands for Croatian independence in Western European and the US public respectively. Eventually, Radica offers a subtle analysis of the terrorist inclinations of the youngest emigrant waves in the 1970s by using a concept of the “Dinaric semi-intellectual” appropriated from the concept of the semi-intelligent by famous Spanish philosopher Jóse Ortega Y Gasset; the concept which Radica already previously deployed in describing Croatia and Yugoslavia in the immediate aftermath of World War II.
Key words: Bogdan Radica, political emigration, liberal democracy, Croatia, “Dinaric semi-intellectual”
184 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
398.9 UDK 371.3:811
DOI: 10.38003/zrffs.13.1Stručni rad Primljeno 2. svibnja 2020.
Marijana Alujević Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu HR–21000 Split, Poljička cesta 35 [email protected]
Mira Braović Plavša Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Splitu HR–21000 Split, Ruđera Boškovića 32 [email protected]
L’USO DEI PROVERBI NELL’INSEGNAMENTO DELLA LINGUA ITALIANA
Riassunto I proverbi con la loro forma particolare, fissa e concisa, ritmicamente organizzata e stimolante adempiono un ruolo di trasferimento d’esperienze, sapere popolare e cognizioni essenziali per la sopravvivenza. Vengono considerati validi strumenti per raggiungere diversi obiettivi educativi e per chiarire il rapporto tra cultura e lingua. La complessità nel collocare e nell’analizzare la struttura dei proverbi spesso scoraggia i docenti ostacolando l᾽impiego didattico di questa inesauribile fonte di diverse sfaccettature didattiche. In questo contributo vengono proposti svariati usi dei proverbi nell’apprendimento dell’italiano come lingua straniera. Un᾽unità didattica, anche nelle sue fasi principali, offre molteplici possibilità di applicazione dei proverbi in tutti gli ambiti dell’insegnamento di base: lessicale, grammaticale, morfosintattico e fonologico. Contemporaneamente apre orizzonti di valore civico culturale. La padronanza dei proverbi in una lingua straniera è un indicatore valido e rilevante della competenza interculturale che fa parte integrante della competenza comunicativa. I proverbi sono nello stesso tempo un incentivo per gli insegnanti a inoltrarsi in significati linguistici non sempre espliciti, difficili da interpretare e dominare a pieno.
Parole chiave: proverbi, apprendimento, unità didattica, attività, lingua straniera 1. Introduzione
I proverbi sono espressioni tradizionali contenenti saggezza, verità e norme morali espresse in una forma metaforica, fissa e memorizzabile. Sono strumenti retoricamente efficaci per trasmettere ai posteri conoscenze ed esperienze raccolte e tramandate di generazione in generazione (Božanić 2018: 105). Tuttavia non si presta abbastanza attenzione al loro impiego nell’ambito dell’insegnamento delle lingue straniere. In questo articolo, ci occuperemo della funzione dei proverbi nel contesto didattico cercando di proporre e di presentare delle attività e degli spunti di riflessione su una potenziale implicazione del repertorio delle tecniche 185 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
glottodidattiche comuni per sviluppare un percorso orientato sul loro sfruttamento pedagogico all’interno di un’unità didattica. Gli esiti linguistico-comunicativi che si possono realizzare nell’ambito di un’unità didattica che si basa sull’impiego dei proverbi applicati secondo un approccio comunicativo e ludico, possono essere i seguenti: saper comprendere il significato di una metafora all’interno di una situazione reale, arricchire il vocabolario, saper riconoscere le strutture presenti nella costruzione dei proverbi e saper utilizzare il proverbio giusto nel contesto che lo richiede e permette. Le sfide con le quali deve mettersi a confronto il docente che, riconoscendo il valore pedagogico dell’impiego di queste microstrutture, decide di portarle in classe, si manifestano principalmente nella difficoltà di classificare la scelta del materiale. Materiale da adeguare alla capacità degli studenti ed essere applicato mediante un giusto metodo didattico che porti al raggiungimento dello scopo predisposto. Per aiutare a vincere tutte queste sfide e risolvere l᾽intricata complessità dell’argomento, ci soffermeremo dapprima sulla natura dei proverbi per passare poi agli esempi concreti e al modo che riteniamo più equo alla loro 2.implementazione. I proverbi I nostri vecchi istavan cent’anni col culo a la piova prima di fare un proverbio, Il vecchio proverbio italiano: spiega in miglior modo la funzione propria dei proverbi che fanno parte integrante della letteratura orale, e cioè quella di trasmettere le saggezze e le esperienze più o meno universalmente riconoscibili. Il definirli precisamente è un problema abbastanza complesso. Kekez (1984: 55) li vede come fissazioni pittoresche e precise che rilevano e caratterizzano vari fenomeni della vita, Mikić e Škara (1992: VIII) come opere in miniatura con le seguenti caratteristiche: uso frequente e struttura sintattica specifica. Secondo Bagić (2012: 261) il proverbio è un detto popolare che raffigura vividamente delle conoscenze generalmente accettate, un᾽espressione mnemonica che può essere utilizzata in molteplici situazioni testimoniando così lo spirito e la percezione del mondo della comunità da cui nasce. Menac e Menac- Mihalić (2014: 160) sostengono che i proverbi servano a insegnarci, mostrarci come vivere, creder in Dio, trattare i parenti, quali virtù coltivare e di quali vizi liberarsi; ci avvisano di fenomeni naturali, ci danno consigli su come vivere, riposare, lavorare e anche amare. Proprio perché sono saggezze appartenenti alle diverse culture (Ljubičić 2014), spesso sono sottoposti alle analisi contrastive tra lingue diverse, producendo così i dizionari comparativi (Visinko 2018: 16). Nelle raccolte o dizionari sono spesso classificati secondo la parola chiave o significato semantico del proverbio stesso che testimonia la vasta gamma degli argomenti trattati e messaggi che si vogliono trasmettere a seconda delle esigenze. La classificazione dei proverbi di Norrick (1985: 83) differenzia quelli letterali da quelli figurativi. Un proverbio di solito viene considerato letterale quando la lettura di esso, tramite meccanismo standard per l’interpretazione della struttura compositiva, risulta identica alla sua interpretazione proverbiale. Invece, è figurativo quando le due interpretazioni non sono identiche. Questa classificazione è utile poiché i bambini fino all’età di undici anni non possono facilmente apprendere il significato figurativo, ma solo quello letterale, bisogna quindi essere perspicaci 186 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
quando si decide tra la scelta del testo e il livello cioè le capacità degli studenti a cui l’attività verrà assegnata (Miklić 1991: 147). Quanto al significato figurativo, Norrick (1985: 109-136) distingue cinque tipi di proverbi: sineddoche, metaforici, metonimici, iperbolici e paradossali, tutti quanti contenenti un significato non esplicito che deve essere ricavato dal contesto o dai suggerimenti contestuali che prima vengono riconosciuti. Nonostante la loro diversità, quello che le lingue del mondo hanno in comune è la prevedibilità della struttura dei proverbi che facilita1 la pratica delle diverse forme grammaticali accettate dagli studenti come modelli riconoscibili, quelli di cui si ha già una certa padronanza almeno in lingua madre. Trattando gli aspetti strutturali, Mac Coinnigh (2015: 112-130) distingue due tipi di frasi che fungono dai proverbi; le frasi semplici (affermative o negative), e quelle complesse. Secondo la loro funzione, le frasi possono essere affermative (enunciative o interrogative) e comunicative (imperative o esclamative). Il parallelismo sia strutturale sia semantico, secondo Mac Coinnigh (2015: 112-130), è il marcatore strutturale più usato nei proverbi mentre la paratassi è la costruzionewellerismo sintattica più frequente. Dundes (1975: 27) nomina un altro tipo di proverbio detto usato per esprimere ironia o umorismo e che consiste di tre parti distintive: la dichiarazione (in questo caso un proverbio), il parlante e il contesto. Mieder (2005: 28) introduce il termine anti-proverbio per spiegare l’uso dei proverbi deformati per ottenere effetti comici o satirici. Sono usati comunemente nelle pubblicità e nel linguaggio giornalistico, tipo di materiale autentico spesso proposto in una classe di lingua per migliorare le competenze comunicative interculturali. Comunque, per avere un effetto pieno, cioè stimolante, deve essere basato su un 3.proverbio Come gestire ben noto l’impiego e conosciuto. dei proverbi all’interno dell’unità didattica
A causa della complessità e della diversità della struttura e dei significati che trasmettono, il ricorso ai proverbi è innanzitutto adatto al contesto dell’apprendimento del lessico a condizione che le attività didattiche conducenti alla scoperta induttiva del significato delle strutture lessicali siano adatte al raggiungimento degli obiettivi predisposti, come anche allo sviluppo dell’adeguato livello delle abilità primarie e integrate. Inoltre, le strutture grammaticali e lessicali devono corrispondere alle proposte del curricolo di educazione linguistica al livello nazionale e al livello del Quadro Comune Europeo di Riferimento per le lingue (QCER) a cui appartiene il pubblico a cui sono destinati i proverbi. Il documento suggerisce l’uso dei proverbi proprio nell’apprendimento del lessico (QCER 2001: 110), li ritiene inoltre forme adeguate per ottenere certe competenze sociolinguistiche (QCER 2001: 120). Trevini Bellini (2015), riconoscendo proprio l’interculturalità come scopo importante dell᾽insegnamento del proverbio in una classe di lingua, spiega:
...si può dire che la conoscenza dei proverbi rappresenti un buon modo per entrare in contatto con un popolo, proprio perché parla delle sue regole, delle 1 Cfr. Blagus Bartolec et al. 2014 e Matas et al. 2015
187 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
sue abitudini e speranze, delle criticità, usa vocaboli che presto ritorneranno all’orecchio attento dell’apprendente. L’arricchimento del vocabolario attraverso queste espressioni facilmente memorizzabili grazie alla loro musicalità, rappresenta un forte stimolo per la lezione. (Trevini Bellini 2015: 49)
Le attività didattiche che comprendono proverbi sono adatte agli studenti delle scuole medie, perché la capacità di pensare in astratto, in allegorie, si sviluppa solo all’età maggiore di dodici anni. A quest’età gli studenti conoscono molti proverbi in lingua madre e identificano più facilmente la loro forma. Proprio il Quadro comune di riferimento propone agli insegnanti di valutare, secondo una tavola di scala globale, quali proverbi possono essere utili o necessari per una comunicazione adeguata a livello sociale. Il docente in tal caso ricorre spesso alla traduzione. Questa traduzione non è di tipo letterale e a volte crea dei problemi di corrispondenza che al docente permette un confronto culturale inesauribile (Trevini Bellini 2015: 51). Vrhovec (1980) spiega che proverbi secondo la loro struttura o lessico possono essere identici, simili o completamente diversi da quelli della lingua madre e li considera le strutture appropriate per approfondire molti segmenti della competenza linguistica, come ortografia, lessico o morfosintassi. Kos (2003) trova il metodo di traduzione efficace per insegnare agli studenti come usare il dizionario. Coscienti che spesso non si può fare a meno di spiegare il contesto sociale e culturale dei proverbi e che le attività proposte da molti docenti sono basate proprio sulla traduzione o comparazione, il nostro obiettivo non è soltanto il loro apprendimento come strutture fisse con un potenziale semantico molto ampio, ma anche l᾽applicazione delle diverse strutture grammaticali e lessicali suggerite dal curricolo. Volendo dimostrare come i proverbi, offerti agli apprendenti in modo intuitivo e divertente, nonostante Grande dizionario il fatto che dei contenganoproverbi italiani concetti complessi, possono essere2 adatti anche ai principianti, abbiamo scelto un campione contenente i nomi di parentela dal (Guazzotti e Oddera 2018). Avendo in mente il fatto che un’unità didattica si articola in cinque fasi (Baldassarri, 2008) di cui la prima è dedicata alla motivazione e all’introduzione all’argomento, il docente può sfruttare una delle caratteristiche proprie dei proverbi – la presenza dell’umorismo verbale – che agirebbe da spinta motivazionale per suscitare l’interesse e la volontà degli studenti a partecipare. I proverbi spiritosi che producono allegria in seguito divertono, rappresentano davvero un campione adeguato da presentare in classe per abbassare il filtro affettivo. Le situazioni umoristiche tratte dalla vita reale servono come strumento valido ed efficace per assicurare e aiutare il processo di socializzazione, comprensione e tolleranza culturale. Le forme abbreviate e suggestive, oltre a far incuriosire e divertire, sollecitano gli studenti a reagire subito e spontaneamente con delle associazioni legate all’argomento introdotto attraverso il proverbio. Inoltre l’apparente semplicità grammaticale e la concisione del proverbio suscitano nel discente la sensazione di dover affrontare un compito semplice e di poca durata a differenza di un brano lungo di fronte a cui lo studente può sentirsi sovraccaricato. Quindi, anche se lo studente affronta un compito impegnativo come l᾽analisi dei proverbi, non percepisce il lavoro come una difficoltà insuperabile, anzi
2 Tutti gli esempi presi dal GDPI sono presentati alfabeticamente in allegato. 188 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
ciò aumenta la motivazione e l᾽autostima poiché si sente all᾽altezza del compito. Soprattutto, lo studente può sentirsi a suo agio e rilassato se gli viene data l’opportunità d’interagire e confrontarsi con gli altri, risolvendo i compiti assegnati in coppia o in gruppo. Inoltre se si vuole discutere su un tema controverso per far presentare delle osservazioni, ipotesi, dubbi, possibilità d’interpretazione del problema o per confrontare fatti, si può altrettanto partire dal proverbio. Uno dei compiti dell’insegnante che decide di monitorare tale lavoro, lasciando libertà agli studenti, è quello di assicurare e procurare dei materiali su YouTube, disegni e vignette che fanno 3.1.ricorso Impiego alle situazioni dei proverbi richiedenti nella fase impiego introduttiva del proverbio dell’unità in d’apprendimento questione.
Nella fase introduttiva in cui si introduce l’argomento con le tecniche come spremicervello, elicitazione o ricorso ai materiali visivi cartacei e video, si cerca di trasformare le idee, le associazioni e le ipotesi che emergono in una struttura concettuale, in una tabella, in una griglia o in una mappa mentale che in seguito darà coerenzaa) Attività al proposta discorso o (elicitazione; che servirà a sorreggeretranscodificazione) il testo di riferimento.:
Tale madre, tale figlia Iniziamo con l᾽usare il materiale autentico visivo in forma di una foto che serve a introdurre un proverbio come . Nell’attività proposta, la scelta del semplice proverbio è dovuta al fatto che l’esempio in questione può essere usato già al livello elementare (A2). Tale scelta stimola inoltre l’apprendimento del lessico legato all’apparenza, all’aspetto fisico, alle caratteristiche mentali o all’abbigliamento, tutto temi suggeriti dal curricolo. Questo livello (A2) presuppone che lo studente riesca a descrivere in termini semplici aspetti del proprio vissuto e del proprio ambiente ed elementi riferenti ai bisogni immediati (QCER 2001: 110), quindi le domande proposte durante l’elicitazione devono essere conforme al lessico da apprendere e agli obiettivi comunicativi. Al livello A2 ci soffermiamo sulle domande semplici come: Chi sono queste persone? Come sono vestite? Si assomigliano? Questo proverbio non solo ha una struttura semplice ma può anche essere capito letteralmente, ed è un’altra ragione per cui è adeguato all’uso degli studenti giovani (età tra gli 11 e 12 anni) che non hanno forse ancora sviluppato completamente la capacità di pensare in astratto. Il docente può procedere man mano con le domande più complesse che riguardano il rapporto fra le figure sulle foto, i loro stati d’animo o sentimenti in generale, adatte ai livelli più alti, B2 o C1. Una volta arrivati al concetto stesso del proverbio si può approfondire la discussione sul significato, che spesso viene usato in un quadro familiare, e di conseguenza stimola la confidenza negli studenti invogliando gli stessi a usare il proverbio in un contesto spontaneo al di fuori della classe, preferibilmente a contatto con i madrelingua italiani. Nella mancanza di materiale visivo, per un’attività più ludica con lavoro in gruppi, proponiamo il gioco ben conosciuto a tutti, quello dell’impiccato, sempre con l’obiettivo di scoprire il proverbio. L’obiettivo di queste attività non è solo linguistico- comunicativo, ma soprattutto pragmatico che mira a stimolare il desiderio e la motivazione degli studenti a giocare con i proverbi. 189 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
4.2. Impiego dei proverbi nella fase di analisi e sintesi della parte centrale dell’unità d’apprendimento
Per realizzare l’obiettivo del risveglio della curiosità e dell’interesse culturale, bisogna partire dalle ipotesi e aspettative degli studenti su certi comportamenti e relazioni presenti nella cultura bersaglio. Bisogna mettere a paragone gli stessi modelli di comportamento nelle due culture, la propria e quella della lingua bersaglio, ovvero di apprendimento. In seguito è necessario fare un’analisi contrastiva paragonando le strutture esistenti al livello del significato, cercare degli equivalenti, parafrasando e comparando i contesti in cui i proverbi vengono usati al di fuori dell’aula. Oltre all’analisi contrastiva rivolta al contenuto e la funzione dei proverbi, la comparazione si può fare al livello lessicale ogni volta che ce lo permette la trasparenza della lingua, nel nostro caso italiana (dovuta alla presenza delle parole dialettali italiane nella forma adeguata nelle parlate locali della Dalmazia). Riteniamo, inoltre, che l᾽uso dei proverbi a fine didattico sia possibile anche quando l’obiettivo della lezione è quello dia) riflettereAttività proposta sulle idee (traduzione)sbagliate e sugli: stereotipi.
Presentiamo ora un proverbio che ha l’equivalente in croato da rivelare a questo punto agli studenti stessi. Come esempi offriamo i seguenti, di cui uno (a) è la traduzione letterale di quello croato, e l’altro (b) comprende un lessico un po’diverso e perciò può essere tradotto con due proverbi croati lessicalmente diversi, ma semanticamentea) Accasa il figlio sempre quando uguali. vuoi e la figlia quando puoi. Ženi sina kad hoćeš, a kćer udaji kad možeš. ( ) Senza moglie a lato, l’uom non è beato. Gdje nema žene, nema ništa. Skarpa 2004: 317) Ženab drži tri ugla kuće, muž jedan. (Skarpa 2004: 315)
Tutti e due gli esempi introducono un’immagine stereotipata, che serve a provocare deliberatamente la discussione sui pregiudizi presentati. In questo tipo di discussione guidata, il ruolo dell’insegnate è quello di osservare con attenzione la comunicazione tra gli studenti, la loro capacità di assunzione dei ruoli e, se necessario, aiutare con delle modalità espressive. Si può anche intervenire per rafforzare il ruolo degli studenti che partecipano con minore interesse. I proverbi vengono scelti secondo il livello della classe, non minore di B2 standard, ma preferibilmente C1 quando studentib) Attività sono proposta capaci di (trova riconoscere l’intruso): i proverbi. (QCER 2001: 122)
Un semplice esercizio come la caccia all’intruso, può offrire enormi possibilità di paragone sulle relazioni in famiglia tra le due culture. La scelta dei proverbi è dovuta al significato che portano. Il numero tre, cioè l’intruso, serve a insegnare a essere imparziali con i propri figli, a differenza degli altri esempi. Lo studente deve essere in grado di riconoscere il significato del proverbio e non lasciarsi ingannare dalla parola genitori usata solo una volta. Attività è adatta al livello B2 o ai livelli avanzati siccome i proverbi sono lessicalmente complessi e per approfondire il discorso si può suscitare la discussione sul ruolo dei genitori nella vita. 190 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
Trova l’intruso tra questi proverbi. 1. I padri indolenti hanno figli pigri. 2. I genitori negligenti non allevano mai buoni figlioli. 3. Il padre deve fare la tavola tonda. 4. Se il padre va all’osteria il figlio va alla bettola. c) Attività5. Un padre proposta debole (completamento; cresce i figli testardi. produzione orale):
Questa attività è molto simile al precedente esempio, adatta allo stesso livello. Anche l’obiettivo linguistico-comunicativo è uguale per tutte e due le attività ed esso è saper comprendere il testo breve e discutere ilmarito suo significato.moglie
Inserisci nei proverbi che seguono la parola o e spiega oralmente la scelta. _____ e buoi dei paesi tuoi. (moglie) _____ e ronzino, pigliali dal vicino. (moglie) _____ vecchio, meglio che nulla. (marito) Mostrami _____, ti dirò che _____ ha. (la moglie / marito) Quandod) Attività _____ proposta fa terra, ______(abbinamento): fa carne. (il marito / la moglie)
Sempre appartenente alla fase di analisi è l’esercizio sulla equivalenza del significato dove possono essere usati gli esempi con lessico e strutture simili per facilitare il processo di riconoscenza (esempi 1. e 3.), adatti ai livelli intermedi (B1 e B2), o con strutture diverse per sviluppare le abilità di comprensione del linguaggio metaforico (esempio 2.), ai livelli avanzati (C1).
Collega i proverbi con lo stesso significato. 1. Dove il padre pianta un chiodo il a) Beata quella sposa che fa prima la figlio ci appende il cappello. tosa. (dial. ragazza) 2. Il padre che ha molti figli da nutrire b) Il vecchio pianta la vigna il giovane di rado ingrassa. la vendemmia. 3. Beata quella famiglia che ha per c) Chi ha figliuoli, tutti i bocconi non prima una figlia. sono suoi. 1.e) b)Attività proposta2. c) (lettura; individuazione):3. a)
Il miglior modo per far capire allo studente l’importanza di saper riconoscere un proverbio è quello di rivelargli quanto la comprensione dell’intero testo dipenda da questo processo. Viene utilizzata una breve lettura d’un testo strutturato, d’un articolo autentico o da un dialogo creato dal docente stesso (come nell’esempio che segue) contenete il proverbio.
Leggi il dialogo e decidi se le seguenti frasi sono vere o false. Antonio: Marco e suo fratello lavorano molto con il loro padre. 191 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
Bruno: A, sì? E che lavoro fa il vecchio? Antonio: È falegname. Bruno: Davvero, Marco! Il padre è sempre deve stato fare labravo tavola nel tonda costruire. oggetti. Antonio: Sì, ma purtroppo suo padre loda sempre suo fratello, non lui. Bruno: Non è giusto Antonio: Purtroppo a suo padre non piace la tonda.
1. In questa storia il padre ha chiesto a un figlio di fare insieme una tavola. V F 2. Bruno pensa che la tavola quadrata non sia la forma giusta. V F 3. Bruno pensa che il padre debba dare la stessa attenzione a tutti e due dei suoi figli. f) AttivitàV propostaF (ascolto):
L’attività adeguataTale padre, alla tale fase figlio di analisi del contenuto culturale è l’ascolto o la lettura di un testo comprendente il proverbio. L’attività proposta si basa sulla canzone intitolata . L᾽uso di questo materiale autentico per insegnare il proverbio rende la metodologia dell’insegnamento vicina agli interessi e le abitudini degli studenti. Nella fase di preascolto il docente distribuisce dei fogli contenenti il compito da eseguire durante ascolto attivo della canzone, semplicemente per verificare la comprensione globale. Questa tecnica di guida-verifica della comprensione si basa su una griglia su cui si pongono pochi elementi essenziali. Dopo l’ascolto (su https://www.hano.it/montenero-tale-padre-tale-figlio/) si può distribuire il testo, drammatizzare e organizzare la discussione attorno il rapporto descritto nella canzone o semplicemente chiedere agli studenti di trovare altri proverbi che trasmettano lo stesso messaggio sia in italiano sia in lingua madre. Se il docente decide di usare anche il video disponibile sullo stesso sito, si può facilitare la comprensione, essendo il video molto spassoso con dei disegni rappresentanti le immaginig) Attività chiave. proposta (selezione):
Siccome, oltre al contenuto culturale e alla saggezza popolare, i proverbi contengono strutture versatili, allora, in un’unità di apprendimento nella fase di analisi, si può lavorare sulla grammatica in modo induttivo, richiedendo agli studenti di osservare il campione proposto contenente i proverbi e arrivare alle conclusioni sul funzionamento della lingua. Utilizzando i proverbi al posto delle frasi comuni, lo studente acquisisce un repertorio lessicale più ricco ed evoluto e li memorizza come formule fisse pronte a essere usate instantemente. Quanto alle strutture grammaticali che si possono prendere in esame sull’esempio di proverbi appartenenti al campo semantico della famiglia e della parentela, riteniamo opportuno proporre questi esempi quando si vuole introdurre induttivamente il tempo presente al livello elementare (A2) o, per esempio l’imperativo, i modali o il repertorio dei pronomi ai livelli intermedi (B1 e B2). Leggendo i proverbi per verificare le scelte si pratica anche la pronuncia e il ritmo della frase. 192 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
Inserisci il verbo modale giusto al presente. Madre _____dire martire. (vuol) Il padre _____ fare la tavola tonda. (deve) Accasa il figlio quando _____ e la figlia quando _____. (vuoi/puoi) Quale figlia _____ tale moglie piglia. (vuoi) Chi _____ dare, sa comandare. (deve) Uno padre _____ per sette figli, ma sette figliuoli non _____ per un padre. (può/possono)
Con una piccola modifica all’attività si può praticare allo stesso tempo il lessico e le forme del presente regolare e irregolare. L’esercizio è sempre semplice, ma tranne l’uso della forma corrispondente del presente, richiede anche la scelta del verbo giusto praticando in tal modo anche le collocazioni (filare la tela, allevare i figli).
Metti il verbo giusto al presente scegliendo tra quelli del riquadro. filare fare allevare risparmiare offendere dare
_____ buona tela chi allatta il suo figliuolo. (fila) La buona moglie _____ il buon marito. (fa) Chi _____ l’amico non la _____ al fratello. (offende / risparmia) I genitori negligenti non ______mai buoni figlioli. (allevano) Ah) chi Attività Dio non proposta ______figli 1 (completamento)il diavolo _____ nipoti.: (dà / dà)
Per esecitare l᾽uso delle preposizioni mediante i proverbi, gli esercizi possono variare a seconda del livello. Ai livelli intermedi e avanzati si usano gli esercizi a completamento (attività 1), mentre ai livelli come A2 sono adatti gli esercizi di scelta multipla (attività 2). I proverbi rispondono favorevolmente a questo tipo di esercizi perché anche essendo brevi, hanno un significato completo, facilmente comprensibile, che è spesso la chiave per decidere se e quale preposizione usare.
Completa con la preposizione giusta semplice o articolata. 1. I figli prima pesano _____ grembo, poi _____ braccia e infine _____ cuore. (in/sulle/sul) 2. I figli vengono _____ cuore e il marito _____ porta. (dal/dalla) 3. Moglie e buoi _____ paesi tuoi. (dei) 4.Attività Il padre proposta che ha molti 2 (individuazione) figli _____ nutrire: _____ rado ingrassa. (da / di)
Scegli la preposizione giusta. 1. _____ chi figli _____ chi figliastri. a) di b) con c) a 2. Amicizia _____ genero solo _____ inverno. a) in b) di c) a 3. Tre figlie e una madre, quattro diavoli _____ un padre. a) da b) con c) per 4. _____ suocera e nuora non far parola! a) su b) a c) tra
193 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200 i) Attività proposta (lettura; osservazione):
Nella fase dell’analisi è sempre utile usare il metodo di deduzione. Qui proponiamo alcuni esempi con la forma dell’imperativo. Chiedendo agli studenti di capire il loro significato, si focalizza la loro attenzione sulle forme dell’imperativo, per essere precisi, sulla posizione del pronome diretto o indiretto nelle forme dell’imperativo o sulla forma negativa dell’imperativo. Con delle domande si cerca di arrivare a una regola precisa sugli usi e sulle forme. Questo metodo deduttivo è suggerito dal curricolo nazionale della lingua italiana LS per le scuole medie già dal secondo anno di studio.
Leggi attentamente le frasi e indica i verbi. Se vuoi comprar terra a buon mercato, comprala da uno spiantato, o da figliuol ch’abbia ereditato! Se vuoi che tuo figlio cresca, lavagli i piè e rapagli la testa! Mostrami la moglie ti dirò che marito ha! Tra moglie e marito non mettere il dito! Nonj) Attività dare i propostacalzoni alla (incastro moglie! di tre parole):
A quasi tutti i livelli l’esercizio efficace consiste nell’ordinare le parole messe in ordine sparso il che serve ad analizzare le strutture delle frasi. Questo tipo d’esercizio offre numerose possibilità d’uso da quelle frasi semplici già al livello A2, fino a quelle più complesse sia strutturalmente che lessicalmente, adeguate al livello B2, ma anche al livello C2, dove anche la punteggiatura può essere rovesciata. Forma delle frasi riordinando le parole.
1. è – il – padre – vizi – l’ozio – dei – . L’ozio è il padre dei vizi. (A2) 2. necessità – la – arti – madre – delle – è – la – . La necessità è la madre delle arti. (A2) 3. si fanno – con – generi – figliuola – generi – una – . Con una figliuola si fanno due generi. (B2) 4. non – offende – risparmia – la – chi – al – l’amico – fratello – . Chi offende l’amico non la risparmia al fratello. (B2) 5. la – padre – sono – quando – , – madre – quando – sono – il – piccoli – e – succhiano – i - grandi – figliuoli – . I figliuoli succhiano la madre quando sono piccoli, e il padre quando sono grandi. (C1) 6. pesci – ; – nuora – è – dopo – i – tre – suocera – come – a – casa – della – giorni – puzza – la – . 4.3.La suocera L’impiego è come dei proverbi i pesci; nellaa casa fase della di nuoraproduzione dopo oraletre giorni e scritta puzza. della (C1) parte centrale dell’unità d’apprendimento
Compiuta la fase di ricezione e osservazione, all’interno dell’unità d’apprendimento, il docente deve trovare dei modi per incoraggiare la produzione libera e spontanea 194 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
degli studenti, costringendoli a servirsi delle strutture appena analizzate e fissate. Agli studenti viene chiesto di raccontare per iscritto le situazioni ed esperienze private in cui hanno avuto bisogno di riferirsi a uno dei proverbi o di scrivere una breve composizione che inizia o finisce con il proverbio assegnato. Ai livelli intermedi e avanzati si propone agli studenti un proverbio al posto del titolo della composizione, la stesura della quale richiede dagli studenti un impegno cognitivo notevole con competenze linguistiche assai alte per poter usare una terminologia piuttosto specifica e per poter dare un contributo informativo che oltrepassi la pura osservazione e narrazione dei fatti. Quanto all’esposizione come tecnica libera di produzione orale, dagli studenti si può richiedere di pensare ad alta voce, cercando termini.di verbalizzare il proprio procedere nel comprendere il significato del proverbio, attraverso l’analisi del significato dei particolari termini e poi dell’insieme dei k) Attività proposta (associazioni; composizione descrittiva/espositiva/ argomentativa): Per tutto bene, ma in famiglia meglio Un suggerimento pratico è quello di scrivere alla lavagna il proverbio e cercare di elicitare il significato mediante le domande. È raccomandabile anche scrivere tutti i suggerimenti cercando di provocare una discussione. Una volta ottenuta la risposta esatta, essa serve come punto di partenza per diverse attività. Se si vuol fare una produzione scritta, il proverbio viene usato come titolo della composizione, dalla più semplice descrizione dei membri di famiglia al livello B1, alla composizione più complessa che richiede una riflessione sulle relazioni e possibili problemi in famiglia, o sulla violenza all’interno della famiglia (il tema ultimamente attuale), al livello C1. Per le composizioni complesse è 5.conveniente Conclusione dare anche delle linee guida.
In questo contributo si è cercato d’incoraggiare una strategia mirata all’uso dei proverbi nell’apprendimento dell’italiano come lingua straniera proponendo diverse attività dedicate a diverse fasi di unità didattica avendo notato il loro scarso uso (anche ai livelli avanzati), pur essendo il loro impiego raccomandato dal QCER. I proverbi, nonostante il lessico e le strutture grammaticali generalmente chiare, offrono un’ottima opportunità per organizzare delle attività didattiche di varie forme, dalle tecniche più semplici, ben strutturate e controllate, a quelle più elaborate, i cui esiti non sono prevedibili né per forma né per contenuto. Molte di esse possono essere rese più motivanti e quindi più efficaci in termini acquisizionali, se inserite in un contesto ludico, dove non si ha l’impressione di essere costretti a partecipare e dove gli studenti sono invitati ad acquisire delle norme di comportamento che richiedono un lavoro cooperativo. Per gli studenti rappresenta una sfida non solo conoscere il proverbio al livello ricettivo ma saperlo utilizzare in maniera creativa, trasferendone l’uso nei contesti spontanei, meno familiari e non controllati. Inserendo il repertorio dei proverbi gradualmente con l’avanzare delle conoscenze, si arricchisce il vocabolario degli apprendenti e si insegna loro a interpretare le intenzioni non esplicite degli 195 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
interlocutori, a negoziare i significati non espliciti e chiari e a scoprire riferimenti culturali e spazio-temporali insieme ai valori della cultura bersaglio. In fine, la padronanza dei proverbi in una lingua straniera è un indicatore rilevante della Riferimenticompetenza bibliografici interculturale che fa parte integrante della competenza comunicativa. Rječnik stilskih figura. Lavorare in classe, Tecniche e Attività nelle classi di Italiano Bagić, K.Seconda 2012. Lingua. Zagreb: Školska knjiga. Baldassarri, D. 2008. Perugia:Parémie Guerra národůEdizioni. slovanských VII Blagus Bartolec, G.; Matas Ivanković, I. 2014. „Predikat u hrvatskim poslovicama”. U: Eva Mrhačová (ur.) . Ostrava, Ostravská univerzita v Ostravě,Čakavska Filozofická rič fakulta, str. 331-338. Božanić, J. 2018. „Poslovice otoka Visa, paremiološke i stilističke interpretacije, korpus i leksikSouthern “. Folklore ,Quarterly 1-2, 5-157. Dundes, A. 1975.“ Slurs International:Il grande Folk dizionario Comparisons dei proverbiof Ethnicity italiani. and National Character“. , 39, 15-38. Guazzotti, P.; Oddera,Poslovice M. i njimaF. 2018. srodni oblici. Bologna: Zanichelli editore. Strani jezici Kekez, J. 1984. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti. Kos, M. 2003. „ Važnost poslovicaŽivotinje u nastavi u frazeološkom engleskog jezika.” ruhu , 32, 189-193. Ljubičić, M. 2014. „Leksem riba u frazeologiji hrvatskoga i drugih europskih jezika”. U Ivana Vidović Bolt (ur.) Introduction (str.1-18) to Zagreb: Paremiology: FF-press. A Mac Coinnigh,Comprehensive M. 2015. Guide „Structural to Proverb Aspects Studies of Proverbs“. U Hrisztalina Hrisztova- Gotthardt, Melita Aleksa Varga (ur.) Fluminensia, (str. 112-132) Berlin: De Gruyter Open. Matas Ivanković, I.; Blagus Bartolec,Frazemi G. 2015. i poslovice. „Subjekt u hrvatskim poslovicama.” Proverbs- 27, 2, 129-138. A Handbook. Menac, A.; Menac-Mihalić,Kontrastivni M. 2014. rječnik poslovica. Zagreb: Knjigra Mieder, W. 2004. Connecticut:Studia Greenwood etnologica, Press, Westport. Mikić, P.; Škara, D. 1992.How Proverbs Mean: Semantic StudiesZagreb: in English Školska Proverbs knjiga. Mikulić, G. 1991. „On understanding proverbs”. 3, 145-159. Norrick, N. R. 1985.Hrvatske narodne poslovice. . Berlin: Mouton Publishers.Zvona zvone jer su potezna. Skarpa, V. J. 2004. Zagreb:Strani Genesis. jezici Visinko, K. 2018. Zagreb: Profil Klett. Vrhovec, Y. 1980. „ Poslovice u nastavi stranih jezika.” , 3, 267-270.
196 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
Siti Internet 2001. Common European Framework of Reference for Languages: learning, teaching, assessment (CEFR) Councilna of Europe. Cambridge: Cambridge University Press https://rm.coe.int/1680459f97 (4.3.2020.) Kurikulum nastavnoga predmeta Talijanski jezik za osnovne i srednje škole. 2019.
197 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
Allegato 1.
A chi Dio non dà figli il diavolo dà nipoti. A chi figli a chi figliastri. A padre avaro figliuol prodigo. Accasa il figlio quando vuoi e la figlia quando puoi. All’uomo moglie, al putto verga. Alla prima moglie ci si mette del suo, alla seconda ci si sta in capitale, alla terza si guadagna. Alleva i tuoi figli poveretti, se tu li vuoi ricchi e benedetti. Amicizia di genero solo d’inverno. Anche questa è fatta disse quello che cavò gli occhi alla moglie. Beata quella famiglia che ha per prima una figlia. Beata quella sposa che fa prima la tosa. Cattivo amico, pessimo marito. Che colpa ci ha la gatta se la massaia e matta? Chi deve dare, sa comandare. Chi ha figliuoli, tutti i bocconi non sono suoi. Chi offende l˙amico non la risparmia al fratello. Chi vuole bella famiglia cominci dalla figlia. Con una figliuola si fanno due generi. Dove il padre pianta un chiodo il figlio ci appende il cappello. Figliuoli matti, uomini savi. Fila buona tela chi allatta il suo figliuolo I figli dei gatti prendono i topi. I figli prima pesano in grembo, poi sulle braccia e infine sul cuore. I figli vengono dal cuore e il marito dalla porta. I figliuoli succhiano la madre quando sono piccoli, e il padre quando sono grandi. I genitori negligenti non allevano mai buoni figlioli. I nostri vecchi istavan cent’anni col culo a la piova prima di fare un proverbio. I padri indolenti hanno figli pigri. I poveri non hanno parenti. Il padre che ha molti figli da nutrire di rado ingrassa. Il padre deve fare la tavola tonda. Il vecchio pianta la vigna il giovane la vendemmi. L’ozio è il padre dei vizi. La buona moglie fa il buon marito. La moglie degli altri piace a tutti. La necessità è la madre delle arti. La suocera è come i pesci; a casa della nuora dopo tre giorni puzza. Le mogli si tolgono a vita, non a prova! Marito vecchio, meglio che nulla. Marzo e aprile sono fratelli: ora brutti ora belli. Moglie e buoi dei paesi tuoi. Moglie e ronzino, pigliali dal vicino. 198 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
Mostrami la moglie ti dirò che marito ha! Mostrami la moglie, ti dirò che marito ha. Nel marito prudenza, nella moglie pazienza. Nemico diviso, mezzo vinto. Non dare i calzoni alla moglie! Non si può avere la botte piena e la moglie ubriaca. ParentiOgni figlio serpenti. pare bello alla mamma. Padre che ha figliuoli grandi, fuor’ li mandi.
Per tutto bene, ma in famiglia meglio. Quale figlia vuoi tale moglie piglia. Quando il marito fa terra, la moglie fa carne. Quando la fame entra dalla porta l’amore esce dalla finestra. Se il padre va all’osteria il figlio va alla bettola. Se vuoi che tuo figlio cresca, lavagli i piè e rapagli la testa! Se vuoi comprar terra a buon mercato, comprala da uno spiantato, o da figliuol ch’abbia ereditato! Senza moglie a lato, l’uom non è beato. Tale madre, tale figlia. Tale padre, tale figlio. Tra moglie e marito non metter il dito! Tra suocera e nuora non far parola! Tre figlie e una madre, quattro diavoli per un padre. Tutte le bocche son sorelle. VignaUn padre piantata debole da cresce me, moro i figli da testardi. mio padre, olivo da mio nonno. Uno padre può per sette figli, ma sette figliuoli non può per un padre. (70)
199 Alujević, M.; Braović Plavša, M.: L’USO DEI PROVERB NELL’INSEGNAMENTO… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 185-200
THE USE OF PROVERBS IN TEACHING ITALIAN LANGUAGE
Abstract Proverbs are an effective rhetorical means of transmitting accumulated knowledge and experiences in a metaphorical, fixed, and memorable form. However, they are rarely used as educational tools in foreign language teaching due to the complexity in defining and analyzing the structure of proverbs. This often discourages teachers and prevents their didactic exploitation as a source of teaching activities. This paper proposes different uses of proverbs in teaching Italian as a foreign language in relation appointed to different phases of the teaching unit. By inserting the repertoire of proverbs gradually with the advancement of knowledge, the learners’ vocabulary is enriched and in such a way they can interpret the an interlocutors’ implicit intentions, to negotiate the implied and ambiguous meanings and to discover cultural and spatio-temporal references along with the values of the target culture. Finally, the mastery of proverbs in a foreign language is a valid and relevant indicator of intercultural competence which is an integral part of communicative competence.
Key words: proverbs, learning, didactic unit, task, foreign language
200 Levanat-Peričić, M.: KOLEDARSKI IMAGINARIJ PREPORODNE DALMACIJE ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 201-204
PRIKAZI / REVIEWS
Miranda Levanat-Peričić Sveučilište u Zadru Obala kralja Petra Krešimira IV/2 [email protected]
OD KAČIĆA DO SVAČIĆA. IMAGOLOGIJA I IDEOLOGIJA ZADARSKIH KOLEDARSKI IMAGINARIJ PREPORODNE DALMACIJE KOLEDARA KATARINA IVON, . ZAGREB: JESENSKI I TURK, 2018. Od Kačića do Svačića
Knjiga KatarineNarodnom Ivon koledaru,zanimljiva naslova posvećena je dvjema kalendarskim publikacijama koje su objavljivane u Zadru u drugoj polovici 19. stoljeća – kojiSvačić, kao prvi zadarski pučki kalendar pisan hrvatskim jezikom počevši od 1836. godine kontinuirano izlazi trideset i osam godina u nakladi tisuću primjeraka, te kalendaru koji kao godišnja publikacija izlazi od 1904. do 1910. godine. Iako proizlazi zanimanjem za regionalnu, zadarsku temu, u središtu su ovog istraživanja specifičnostikoledari kulturnog imaginarija koji svoj diskurzivni trag ostavlja na vrijednosnim predodžbama zastupljenima u navedenim publikacijama. Kalendarske publikacije ili kao svojevrstan žanrovski hibrid knjiga, novina i časopisa, svojom usmjerenošću prema ciljanoj publici („socijalno i obrazovno (p)određenim čitateljima“), postaju platforme na kojima se tzv. „niska kultura“ i pučki književni kanon gradi u opreci prema estetskom, umjetničkom književnom kanonu. Također, s obzirom na to da su posve podređeni didaktičkoj i prosvjetiteljskoj funkciji, postaju pogodno tlo za artikulaciju političkih stavova i filtriranje dominantnih ideologema vremena u kojem nastaju. U tom smislu, iako na margini hrvatske književnosti, periodične publikacije odigrale su važnu ulogu u konstruiranju nacionalnih i regionalnih identiteta u preporodnom razdoblju te je istraživanje njihove imagologije i ideologije ne samo opravdano nego i važno. Knjiga je podijeljena na tri temeljna poglavlja. U uvodnom dijelu autorica ukratko definira predmet svojega interesa, a zatim uz pregled dosadašnjih istraživanja određuje metodološka i teorijska polazišta usmjeravajući se prema imagološkoj diskurzivnoj analizi kalendarskogNarodnom imaginarija, koledaru kao i prema propitivanju njegova ideološkog podteksta. U drugom poglavlju posvećenom nekoliko jeNarodnog tematskih koledara cjelina. U prvoj pratimo ulogu Matice dalmatinske u razdoblju od 1863. do 1900. godine. Naime, ovo razdoblje počinje godinom izdavanja prvog broja Glasnik, maticekoja je ujedno dalmatinske i godina u kojoj započinje djelatnost Matice dalmatinske,Koledara a završava godinom u kojoj kalendar prestaje izlaziti, a Matica pokreće časopis . Sustavan uvid u biografije i rad urednika uključuje Jovana Sundečića, Antuna Šimonića, Stjepana Buzolića, Kažimira Ljubića, Matu 201 Levanat-Peričić, M.: KOLEDARSKI IMAGINARIJ PREPORODNE DALMACIJE ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 201-204
Nekića i Nikolu Šimića. Biografski podatci koje autorica izdvaja pokazuju da su urednici većinom bili svećenici ili franjevci podrijetlom iz makarskog kraja. U tom prostornom i regionalnom pozicioniranju urednika autorica vidi političku pozadinu koju tumači u kontekstu regionalnog dualizma „dviju Dalmacija“ – priobalne i urbane sklone autonomaštvu i kopnene i ruralne, narodnjačke. Identitetske, političke i mentalitetske razlike među ovim dvjema Dalmacijama upisane su i u predodžbe koje njeguje publikacija. Poseban prostor u ovom poglavljuKoledaru posvećen je središnjoj osobi hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji, Mihovilu Pavlinoviću, njegovoj biografiji i političkim stavovima koje iznosi objavljujući u raznovrsne priloge, od ženskih narodnih pjesama, narodnih zagonetaka do pripovijedaka i povijesnih crtica. Pavlinovićev se identitet formira, kako to autorica zapaža, u složenom odnosu između kulturnog (etničkog) južnoslavenstva crvenkapei nacionalnog (političkog) hrvatstva. S obzirom na to da se poseban dio imaginarija u Pavlinovićevim tekstovima zapliće klobukoko slike kapa dalmatinske crvene kape ili , kojom se učestalo koristi kao simbolom dalmatinskog hrvatstva, zanimljivim osvrtom autorica je popratila opreku – . Tumači je kaoklobučara metonimiju vrijednosne ambivalencije urbane i ruralne Dalmacije, koja u Pavlinovićevoj perspektivi dobiva ideološku nadgradnju u konstrukciji opreke građanina ( ), izdajnika narodnog identiteta koji se dodvorava Mlečanima, Francuzima i Austrijancima i neiskvarenog „čovjeka iz naroda“ koji njeguje identitetsko hrvatstvo i kada ono ne donosi povlastice. Uz Pavlinovića, vremenaposebno jeNarodnog poglavlje koledara posvećeno Mihu Klaiću, dugogodišnjemslavodalmatinstva, predsjedniku Matice dalmatinske. Također, u analitičkom pristupu kulturnom imaginariju Dalmacije iz autorica izdvaja ideologemSvačić a kao najpoznatijeg predstavnika slavodalmatinskog identiteta vidi Nikolu Tommasea. Trećim je poglavljem knjige obuhvaćen koledar kojiGlasnik kao godišnjaMatice dalmatinske publikacija izlazi u Zadru od 1904. do 1910. godine, dakle sveukupno ima sedam brojeva. Godina u kojoj se pojavljuje ujedno je i godina kada prestaje izlaziti , Narodnia njegovu važnostkoledar autorica vidi upravo u prevladavajuće književnim sadržajima koji se u njemu pojavljuju, što je ujedno i temeljna razlika među dvjema publikacijamaSvačić – je , pod snažnim utjecajem preporodne ideologije vremena u kojem nastaje, ispunjavao zahtjeve pučkog kalendara regionalnog karaktera, a je ilustrirani kalendar modernističkog nadregionalnog karaktera. Ilustraciji na naslovnici kalendara koja prikazuje kralja Petra Svačića na bijelom konju s mačem u ruci, kao i narativu o Svačiću, autorica posvećuje iscrpnu uvodnu analizu da bi potom imagološkoj rekonstrukciji kalendarskog diskursa pristupila prateći prozne tekstove referencijalne prirode koje su objavljivali političari i pravaši Josip Smodlaka, Rudolf Horvat, Vinko Kisić, Zvonimir Butković Ilijin, Juraj Kapić, Janko Koharić, Tomo Matić i dr., a osvrćePosjet se apeninskim i na priloge Hrvatimavezane za književnu kritiku Pokoju Ravnim su objavljivali kotarima Milan Marjanović, Ante Petravić i Arsen Wenzelides. PosebanSvačića prostor interpretacije zauzimajuHrvatska dva putopisa, svijest u starih Zadrana, Josipa Smodlake i Ante Tresića Pavičića, oba objavljena u trećem broju (1906.), kao i tekst Tome Matića Svačiću objavljen u prvom broju (1904.). Nakon osvrta na imagotipske potencijale književne kritike autorica analizira diskurs onodobne suvremene hrvatske novele koje u objavljuju Vjenceslav Novak, Adela Milčinović, Niko Šimić, Ivan Cippico, Milka Pogačić, Joza Ivakić, Viktor Car Emin, Adam Kostelić i dr. 202 Levanat-Peričić, M.: KOLEDARSKI IMAGINARIJ PREPORODNE DALMACIJE ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 201-204
promatrane iU promatrajuće svojem zaključnom razmatranju autorica nekolikoNarodnom kategorijama koledaru iznosi temeljne razlike imaginarija o Drugima koji se oblikovao u interakciji dviju kultura ( Svačiću ) u dvjema publikacijama – u heteropredodžbe konstruirane su prizmom tradicionalne frakcije Narodne stranke, a u obilježene su političkom platformom „novoga kursa“ kao i modernističkim pokušajem europskog kontekstualiziranja hrvatske književnosti. Prva kategorijapromatrajuću predodžaba odnosi se na slike zemalja i kultura koje su u određenom povijesnom razdobljuNarodni koledarpolitički, teritorijalno i kulturno premoćne u odnosu na domaću, tzv. kulturu. U skladu s navedenim, sustav heteropredodožaba koje razvija u početku baštini Kačićeve negativne stereotipe Turaka kao Osmanlija da bi se promjenom političke klime u Dalmaciji i Hrvatskoj, odnosno nakon što pravaške ideje zamjenjuju narodnjačke, promijenilo vrjednovanje Turaka, koji se kasnije zamjenjuju pozitivnim slikama islamskog stanovništva Bosne i Hercegovine, kao i promijenjenom slikom Bosne. Predodžbe vezane za ItalijuKoledaru i talijansko stanovništvo proturječne su, odnosno afirmativne kada je u pitanju talijanska kultura, a negativne kada je riječ o Mletačkoj Republici. Predodžbe Francuza u autorica smatra očekivano negativnima s obzirom na to da su u uredništvu svećenici, pa se Francuzi koji u Dalmaciju donose liberalniji duh i ukidanje određenihNarodnom crkvenih koledaru povlastica, predstavljaju toposima „neznabošci Francuzi“ i „mrženi Jakobini“. Međutim, zanimljiva su zapažanja vezana za sliku Austrije u , u kojoj autorica vidi „otvoreno dodvoravanje“ austrijskom caru i narodnoj vlasti. Razloge za to nalazi u vladajućoj proaustrijskoj klimi u cijelom društvu osamdesetih godina, kao i činjenici da su franjevački urednici, uz pravaše, krajem 19. stoljeća iskazivali otvorenu potporu Monarhiji. Kada je u pitanju sustav predodžbi o slavenskim zemljama, kao zasebnoj kategoriji, prevladavajuća pozornost posvećuje se Rusima i ruskoj književnosti jer se Rusija percipira kao glavni pokretač i preporoditelj slavenstva, a od nje se očekuje i misija ujedinjenja Zapadne i Istočne crkve. U posebnim, odvojenim kategorijama autorica analizira ostale balkanske zemlje, Umeđu Svačićevu kojima uz Albaniju uvrštava i Crnu Goru s obzirom na njezino izdvajanje iz slavenskog svijeta u, preuzeto uzorom na Kačićeve predodžbe. Narodnog koledara, diskursu autorica vidi posve nove relacije matične kulture i predodžaba o Drugima koje, distancirane od ideološki obilježenih heteropredodžaba iz doživljavaju niz važnih transformacija. U kratkom razdoblju izlaženja ovog kalendara dalmatinski kulturni imaginarij, kako je to autorica pokazala, poprimio je „kozmopolitski karakter obilježen utopijskom slikom Zapada“. Razloge za to ona vidi u lošem gospodarskom stanju DalmacijeNarodnog koja koledara tada upire pogled prema Zapadu kao uzoru ekonomski i kulturno naprednog svijeta. Pritom Zapad obuhvaća i one zemlje koje su dotad u imaginariju bile negativno označene poput Italije, koja postaje ključna sastavnica u modernističkom konceptu Zapada i afirmativnihKoledaru predodžaba. No, iznad svega, bogate Sjedinjene Američke Države postaje mitski utopijski prostor, a slika Austrije, u odnosu prema atributima koje je imala u , preobražava se u negativnuNarodni i neprijateljsku. koledar Konačno, naslovom knjige obrubljeni imagemi i mitemi Kačića i Svačića mogu se protumačiti središnjom ulogom koju dodjeljuje Andriji Kačiću Miošiću kao paradigmatskom utjelovljenju narodnog pjesnika i konačno, kralju 203 Levanat-Peričić, M.: KOLEDARSKI IMAGINARIJ PREPORODNE DALMACIJE ... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 201-204
Petru Svačiću koji se na drugom kalendarskoj publikaciji pojavljuje i u imenu i na naslovnici, u ilustraciji kojom se evocira mit o nepotkupljivom hrvatskom junaku. Katarina Ivon u ovoj je knjizi predstavila bogatu, razvedenu sliku političkih i kulturnih prilika 19. stoljeća u Dalmaciji, posebno u Zadru koji je, kao onodobno kulturno i književno središte, ujedno i poligon sukobljavanja i prožimanja različitih nacionalnih identiteta i interesa. Ovo će zanimljivo štivo biti podjednako poticajno stručnjaku u potrazi za rafiniranim imagološkim analizama i čitatelju koji u potrazi za informacijama i povijesnim činjenicama želi produbiti spoznaje o kulturnom kontekstu preporodnih dalmatinskih prilika. No, prije svega, autorica je svojim čitanjem pokazala koliko se složenih pitanja filtrira naizgled perifernim publikacijama, a time i koliko je važno u znanosti ne zapostavljati fenomene koji su naizgled marginalni.
204 Runjić-Stoilova, A.: PRIKAZ KNJIGE INTENZIFIKACIJA U JEZIKU AUTORICE... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 205-206
PRIKAZI / REVIEWS
Anita Runjić-Stoilova Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet HR–21000 Split, Poljička cesta 35 [email protected]
INTENZIFIKACIJA U JEZIKU
PRIKAZ KNJIGE AUTORICE MAGDALENE NIGOEVIĆ Intenzifikacija u jeziku (S primjerima iz hrvatskog i talijanskog jezika).U lipnju 2020. godine u izdanju Filozofskog fakulteta u Splitu objavljena je knjiga Magdalene Nigoević Građa je iznesena na 190 stranica, ima popis od 202 referencije, kazalo sa 170 imena te sedam slika. Knjiga sadržava uvod, pet poglavlja s devet potpoglavlja i zaključak. Autorica pregledno i sustavno razrađuje u hrvatskom jezikoslovlju manje istražen fenomen jezične intenzifikacije kontrastivnim pristupom dvama tipološki različitim jezicima, hrvatskom i talijanskom. Knjiga„Određenje je pisana znanstvenim lingvističkog stilom, pojma intenzifikacije“jasnom rečenicom i logičnim rasporedom građe. U prvom poglavlju nakon uvoda, pod nazivom donosi se i definira osnovni pojam ‘intenzitet’ i njegove izvedenice u trima jezicima ̶ u hrvatskom i talijanskom, koji su predmet interesa knjige te u engleskom, kao najraširenijem jeziku u lingvističkim istraživanjima. Iznesene rječničke definicije na svim jezicima pokazuju da je namjera intenzifikacije privući i usmjeriti pozornost primatelja na iskaz koristeći se različitim strategijama poput npr. inzistiranja ili pretjerivanja. Pojam intenzifikacije u jeziku dalje se definira u užem i u širem smislu, a općenito se povezuje s odstupanjem od zamišljene norme. Uz koju se leksičku kategoriju intenzifikatori vezuju i jesu li ograničeni isključivo na leksičku razinu, kako se tradicionalno definiraju, koje vrste riječi imaju funkciju intenzifikatora, o uskoj povezanosti pojmova ‘intenziteta’ i ‘intenzifikacije s pojmovima ‘stupnja„Prethodna i stupnjevanja’ istraživanja“ te o odnosu subjektivizacije i intenzifikacije autorica govori u nastavku ovoga poglavlja. Drugo poglavlje vrlo je vrijedan dio knjige jer čitatelju na jednom mjestu daje pregled istraživanja na različitim jezicima: od anglosaskih studija koje su postavile temelje drugim istraživanjima, preko izabranih francuskih i španjolskih autora do hrvatske i talijanske literature, važne za predmet istraživanja. Pregled dosadašnjih istraživanja zaista donosi cijelu lepezu različitih promišljanja i pristupa intenzifikaciji u jeziku: čisto„Intenzifikacija semantički pristup,u jeziku –morfosintaktički, operativna shema“ leksičko- gramatički i sl. U trećem poglavlju, naslovljenom nakon najznačajnijih spoznaja proizašlih iz istraživanja intenzifikacije u jeziku, autorica se vraća temeljnom semantičko-funkcionalnom određenju pojma. Za potrebe rada koristi se širokom definicijom intenzifikacije koja obuhvaća klasične strategije intenzifikacije propozicijskog sadržaja (semantička kategorija) kao i strategije intenzifikacije povezane s ilokucijskim ili perlokucijskim činovima (pragmatičko- 205 Runjić-Stoilova, A.: PRIKAZ KNJIGE INTENZIFIKACIJA U JEZIKU AUTORICE... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 205-206
funkcionalna kategorija). Intenzifikacija kao semantičko-funkcionalni proces prikazana je zanimljivim grafičkim prikazom na kojem se vidi kako se ona ostvaruje na svim jezičnim razinama pomoću leksičko-gramatičkih intenzifikacijskih sredstava, tj. intenzifikatora i pomoću intenzifikacijskih strategija. Kako su intenzifikacijska sredstva„Intenzifikatori i strategije i strategije specifične intenzifikacije za svaki jezik, u hrvatskomnestalne su i talijanskomi promjenjive, jeziku“ kontekstualno su uvjetovane i ne mogu se potpuno opisati, autorica se u četvrtom poglavlju odlučuje prikazati i oprimjeriti najvažnija jezična sredstva koja se koriste u funkciji intenzifikacije dijela ili cijelog iskaza u spomenutim dvama jezicima. Primjeri su preuzeti iz različitih izvora, npr. Hrvatske jezične riznice (HRJ), Referentnog korpusa talijanskoga pisanog jezika CORIS, hrvatskoga mrežnog korpusa hrWAC i talijanskoga mrežnog korpusa itWAC. Jezični elementi i strategije intenzifikacije koji djeluju na planu jezičnog iskaza i mijenjaju propozicijski sadržaj podijeljeni su prema jezičnim razinama na grafijsko-fonijska sredstva, morfološka sredstva i strategije intenzifikacije (prefiksalnu i sufiksalnu tvorbu), najčešća sintaktička sredstva i strategije u funkciji intenzifikacije (modifikaciju dijelova iskaza, ponavljanje, eliptične konstrukcije, glagolska vremena, sintaktičke jedinice posljedična značenja i red riječi u rečenici), dok među semantičkim sredstvima i strategijama intenzifikacije autorica izdvaja figure u funkciji intenzifikacije (metaforu, poredbu, ironiju i hiperbolu). Intenzifikacija koja se očituje na planu govornog čina i ne mijenja propozicijsko značenje iskaza izražava se, prema autorici, emocionalnim stavom govornika i diskursnim oznakama koje su važne u smislu određenja i pojašnjenja govornikove komunikacijske namjere. Autorica ističe da se jezična sredstva i intenzifikacijske strategije ne mogu potpuno popisati, a i ne mogu se jednoznačno uvrstiti u neku skupinu. Samo se iz zadanoga konteksta i konkretne komunikacijske situacije može utvrditi funkcija intenzifikacije. Ovo je središnje poglavlje knjige koje donosi zaista bogat popis jezičnih elemenata u funkciji intenzifikacije i u tom smislu knjiga je vrijedan prinos hrvatskom i talijanskom jezikoslovlju. Konačno, ponovimo knjiga je vrijedno izvorno znanstveno djelo i dva su razloga zbog kojih se može izraziti zadovoljstvo njezinim objavljivanjem. Prvo, u njoj se sustavno pristupa manje istraženoj temi intenzifikacije u hrvatskome jeziku, i drugo, ustanovljuju se sličnosti i razlike između hrvatskog i talijanskog jezika, što se čini posebno važnim sa stajališta kontrastivnih pragmalingvističkih hrvatsko-talijanskih istraživanja. Sa sigurnošću se može očekivati da će knjiga Magdalene Nigoević imati velik broj čitatelja, i među znanstvenicima i među onima koji se to tek spremaju postati.
206 Barbarić, V.: ASMOSIA XI INTERDISCIPLINARY STUDIES ON ANCIENT STONE… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 207-210
Vedran Barbarić Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet HR-21000 Split, Poljička cesta 35 [email protected]
ASMOSIA XI INTERDISCIPLINARY STUDIES ON ANCIENT STONE, PROCEEDINGS OF THE XI ASMOSIA CONFERENCE
, D. MATETIĆ POLJAK, K. MARASOVIĆ (UR.), UMJETNIČKA AKADEMIJA U SPLITU, FAKULTET GRAĐEVINE, ARHITEKTURE I GEODEZIJE, SPLIT, 2018. Asmosia XI Interdisciplinary Studies on AncientU izdanju Stone dviju sastavnica Sveučilišta u Splitu objavljen je zbornik radova međunarodne znanstvene konferencije održane u Splitu od 18. do 22. svibnja 2015. ASMOSIA godine. Ovo(Association opsežno djelofor Marbles (1011 and stranica Other iStones više odin Antiquity 1300 slikovnih priloga u boji) objavljeno je na engleskom jeziku, službenom jeziku međunarodne udruge ). Zbornik sadrži 96 znanstvenih radova podvrgnutih međunarodnoj recenziji. Svoj prilog dalo je 176 autora, među kojima su i svjetski autoriteti u svojim poljima kao Donato Attanasio, Moche Fischer, John J. Herrmann, Guntram Koch, Lorenzo Lazzarini, Pilar Lapuente, Yannis Maniatis, Patrizio Pensabene, Scott H. Pike, Walter Prohaska, Annewies van der Hoek i drugi. Teme radova većinom pokrivaju prostor Mediterana i Europe, no pojedine teme odnose se i na šire geografsko područje. Posebno poglavlje u zborniku posvećeno je i istočnojadranskim temama. ASMOSIA Urednice su se u prologu osvrnule na održani skup i njegovu važnost, a nekrolog je, posvećen jednom od osnivača međunarodne udruge , Normanu Herzu, napisala Susan Kane. ASMOSIA. Applications toZbornik Specific je podijeljen Archeological u osam Questions poglavlja koja slijede ustaljenu podjelu prethodnih zbornika međunarodnih konferencija udruge Prvo poglavlje sadrži 15 radova koji se bave temama od interesa za arheološku i povijesnoumjetničku problematiku. Tako se obrađuju teme provenijencije i tehničkih aspekata proizvodnje skulpture, trgovine skulpturom na Mediteranu, ikonografije, različitih aspekata izvornogaProvenance korištenja Identification i reutilizacije I kameneMarble, građe te uže problematike vezane uz pojedine vrste antičkih mramora. U drugom, ujedno i najopsežnijem poglavlju naslovljenom – arheometrijskim metodama (na osnovi mineraloških, kemijskih, izotopskih analiza) određuju se vrste i podrijetlo mramora različitih artefakata. U pojedinim radovima obrađuju se određene vrste mramora s aspekta rezultata arheometrijskih analiza, utvrđuje se provenijencija materijala od kojih su izrađeni pojedini artefakti, istražuje se rasprostranjenost uporabe određenih vrsta mramora u pojedinim regijama antičkog svijeta i donose rezultati provenijencije mramora s povijesnih građevina unutar većeg broja lokaliteta i regija (Rim, Aeclanum, Kampanija, Felix
207 Barbarić, V.: ASMOSIA XI INTERDISCIPLINARY STUDIES ON ANCIENT STONE… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 207-210
Paul the Silentiary, Hagia Sophia, Onyx, Romuliana,Lydia, and BrecciaNeapolis, Corallina Iasos, Oplontis, Gortyna, Colonia Ulpia Traiana, Leptis Magna, Toledo). U tom svjetlu valja istaknuti rad , u kojem se provodi identifikacija mramora kojih u svojem opisu konstantinopolske crkve Hagia Sophia navodi Pavao Silentarije, a Provenanceproveli su je Identification na današnjoj II:građevini Other Stones) J. J. Herrmann i A. van den Hoek. Sličan pristup i raspon tema prisutan je i u radovima trećeg poglavlja s naslovom , gdje su predstavljena istraživanja vezana uz identifikaciju različitih vrsta kamena. Poglavlje sadrži sedam radova u kojima se obrađuje navedena problematikaAdvances na primjerima in Provenance s lokaliteta Techniques, Nysa, Methodologies Felix Romuliana, and Databases,Budakalasz, Carnuntum, Tarraco i pripadajućih regija. Četvrto poglavlje, naslovljeno donosiQuarries dvije studije and u Geology kojima se predstavlja primjena programskih podrška, geografskih informacijskih sustava i baza podataka u okviru predmetne teme. Peto poglavlje, , donosi radove vezane uz niz tema koje se odnose na Choria proces Considiana ekstrakcije Cuenca, materijala Barcelona, u kamenolomima, Troada, Larisa, geološka Jebel-El-Hairech, istraživanja, Thamugadi,etape izrade Docimeum,artefakata, trgovinuTarraco i distribuciju.Thassos. Tako se obrađuju primjeri s lokaliteta i iz regija , Labour Forces at Imperial Quarries Social Position Društvene of Craftsmen aspekte ekstrakcije inside the Stonemramora and Marbleistraživali Processing su Ben Trades Russell in u the radu Light of Diocletian’s Edict on Prices. te Krešimir Bosnić i Branko MatulićStone Properties, u radu Weathering Effects and Restauration, as Related to Diagnosis Problems, Matching of Stone Fragments and Authenticity, U šesto poglavlje, Pigments and uvršten Paintings je rad on Marble,koji se bavi komparacijom različitih materijala i tehnika uporabljenih u konsolidaciji penteličkog mramora. Sedmo poglavlje, naslovljeno sadrži četiri rada koji istražuju uporabu pigmenata na skulpturama, sarkofazima i arhitektonskoj dekoraciji. Za predstavljanje problematike importa mramoraThe i njihoveUse of Marble primjene, and Limestone ubikacije inantičkih the Adriatic kamenoloma Basin ini eksporta Antiquity. lokalnih vapnenaca na istočnoj jadranskoj obali i u zaleđu osobito je važno osmo poglavlje naslovljeno U osmom poglavlju, prvi put unutar nekog od zbornika konferencija udruge ASMOSIA, preko čitave lepeze tema, predstavljaju se istraživanja hrvatskihFunerary znanstvenika. Monuments and Quarry Management in Middle Dalmatia Dva rada istaknutih znanstvenika bave se tematikom funerarnih spomenika. Nenad Cambi u radu donosi pregled tipologije različitihMarble vrsta Sarcophagi funerarnih of Roman spomenika Dalmatia izrađenih Material od – Provenancelokalnog kamena – Workmanship na području srednje Dalmacije tijekom helenizma i u rimskom razdoblju. Rad Guntrama Kocha sistematizira sarkofage u Dalmaciji prema materijalu i radionicama. Na primjeru sarkofaga pronađenih u Saloni 2007. godine autor smatra kako su u tom gradu tijekom 2. i 3. stoljeća n. e. postojale radionice koje su prema zahtjevima bogate domaće klijentele mogle u prokoneškom mramoru izraditi mramorne sarkofage „miješanog stila“ visoke kvalitete. The Antičkim kamenolomima na istočnoj jadranskoj obali posvećeno je nekoliko članaka. Kamenolomima u Istri bave se Klara Buršić Matijašić i Robert Matijašić u radu 208 Barbarić, V.: ASMOSIA XI INTERDISCIPLINARY STUDIES ON ANCIENT STONE… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 207-210
Extraction and Use of Limestone in Istria in Antiquity Aurisina Limestone in the Roman Age: from Karst Quarries to the Cities of the Adriatic Basin , dok Caterina Previato u radu istražujeRoman Quarryeksport Klis Auristina Kosa near vapnenaca Salona) čiji se kamenolomi nalaze na područjuQuarries Akvileje, of the na Lumbarda području ArchipelagoSjeverne Italije i jadranskog bazena.Island O kamenolomima of Korčula – uImporter Dalmaciji and pišu Exporter Ivan Alduk of Stone( in Antiquity , Ivka Lipanović i Vinka Marinković ( villa rustica ). Mate Parica u radu preko ulomaka pronađenih na arheološkim lokalitetima istražuje izvoz kamena i mramora. Obrađuje i lokalneMarmore antičke Lavdata kamenolome Brattia Sutvara, Kamenjak i Vrnik iz kojih se vadio kvalitetan vapnenac upotrebljen u njihovoj izgradnji. Miona Miliša i Vinka Marinković u radu uz pregled antičkih, srednjovjekovnih, suvremenih kamenoloma i napuštenih kava na otoku Braču, donose i tablicuThe varijeteta Remains vapnenacaof Infrastructural iz bračkih Facilities kamenoloma. of the Ancient Autorice Quarries su predstavile on Zadar Islandsi alate koje (Croatia) se na otoku Braču tradicionalno upotrebljavaju za obradu kamena. Mate Parica u radu obrađuje ostatke infrastrukture koja je omogućavala transport kamenih blokova od kamenoloma do pristaništa (koridore izdubljene u stijenama, popločane rampeThe Use za transport of Limestone kamenih in the Roman blokova, Province pristanišne of Dalmatia instalacije za njihov utovar i transport) na otocima Molatu, Sestrunju i Dugom otoku. Edisa Lozić i Igor Rižnar u radu predstavljaju rezultate triju regionalnih studija slučaja kojima se nastojalo odrediti moguća područja s kojih potječe kamen upotrijebljen za izradu nadgrobnih spomenika u unutrašnjosti rimskeThe Impact provincije of Local Dalmacije. Geomorphological Istraživanje and locira Geological moguće Features postojanje of therimskih Area kamenoloma for the Construction u okolici ofBihaća, the Burnum Konjica Amphitheatre i Srebrenice. Miroslav Glavičić i Uroš Stepišnik u radu predstavljaju rezultate interdisciplinarnog istraživanja o utjecaju geomorfnih i geoloških karakteristika na izgradnju amfiteatra u Burnumu. Marble revetments of UporabomDiocletian’s iPalace identificiranjem različitih vrsta mramora i kamena u Dioklecijanovoj palači bave se Katja Marasović i Vinka Marinković koje u članku The Use of Limestones as Construction obrađuju Materials podne i forzidne the mramorne Mosaics of Diocletian’sobloge, vrste Palace mramora i motiva koje su tvorili. Branko Matulić, Domagoj Mudronja i Krešimir Bosnić u radutessera identificiraju kamenolome izRestoration kojih potječu of the pojedini Peristyle vapnenci of Diocletian’s upotrijebljeni Palace zain izraduSplit. podnih mozaika. O restauratorskim radovima na Peristilu, započetim 2003. godine, piše Goran Nikšić u radu Marble Slabs Used at the Archaeological Site of Sorna near Poreč Istria –O Croatia uporabi mramora u antici na području Istre nove spoznaje donosi ĐeniAncient Gobić MarblesBravar u from radu the Villa in Verige Bay, Brijuni Island, Croatia , a u koautorstvu s Mirom Pavletić i u drugom radu naslovljenom . Danijela Matetić Poljak s Gobić Bravar tragom zapisa trogirskog Thepovjesničara Marbles in Ivana the Chapel Lucića ofi Pavla the Blessed Andreisa John o ofnabavki Trogir materijala in the Cathedral za gradnju of St. baroknogLawrence atoltara Trogir blaženog. Ivana Trogirskog istražuje podrijetlo mramornihNotes spolija on Early u članku Christian Ambos and Altars in the Light of some Fragments from the Islands of Pag and Rab Mirja Jarak u radu obrađuje problematiku podrijetla 209 Barbarić, V.: ASMOSIA XI INTERDISCIPLINARY STUDIES ON ANCIENT STONE… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 207-210
radionica, datacije i novihFaux morfoloških Marbling dekorativnih Motifs in Early elemenata Christian na Frescoes ranokršćanskim in Central andambonima South Dalmatia: i oltarima Preliminary s otoka Paga Report i Raba, dok Tonči Borovac, Antonija Gluhan i Nikola Radošević u radu predstavljaju upotrebu mramorizacija u ranokršćanskom razdoblju na primjerima crkava na Braču: Sv. Ivana u Povljima, Sv. Ivana i Teodora u Bolu, bazilike u Lovrečini, u krstioničkom kompleksu Episkopalnog centra u Saloni i u crkvi svetog Vida u Naroni. Može se zaključiti kako ova publikacija predstavlja vrijedan doprinos multidisciplinarnosti istraživanja različitih aspekata vezanih uz proizvodnju, transport, uporabu, identifikaciju, restauraciju i konzervaciju mramora (u antičkom značenju tog pojma) te različitih vrsta kamena od antike do danas. Uz to, publikacija ima posebnu vrijednost za istraživače koji se bave istočnojadranskim temama jer na jednome mjestu okuplja aktualna saznanja široko povezna s temom kamena u antici.
210 Božanić, P.: PETNAESTA OBLJETNICA UTEMELJENJA FILOZOFSKOGA FAKULTETA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 211-214
VIJESTI / NEWS
Petra Božanić Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet HR-21000 Split, Poljička cesta 35 [email protected]
PETNAESTA OBLJETNICA UTEMELJENJA FILOZOFSKOGA FAKULTETA U SPLITU
Odluka Senata Sveučilišta u Splitu donesena 20. lipnja 2005. godine i spajanje Visoke učiteljske škole i Odjela za humanističke znanosti 6. listopada 2005. godine ključni su događaji osnutka Filozofskoga fakulteta u Splitu koji je kao sastavnica Sveučilišta u Splitu naslijedio tako prava Visoke pedagoške škole osnovane prije sedamdeset i pet godina. Unatoč izazovnim i nesigurnim vremenima, u restriktivnim okolnostima poštujući epidemiološke mjere, 23. rujna 2020. godine Filozofski fakultet u Splitu svečanom je sjednicom Fakultetskoga vijeća obilježio petnaestu godišnjicu utemeljenja. Svečanosti su nazočili i uvaženi gosti te su dodijeljene nagrade i zahvalnice istaknutim djelatnicima, studentima i suradnicima. Uzvanicima se prvo obratila dekanica Filozofskoga fakulteta u Splitu dr. sc. Gloria Vickov, izv. prof. izdvojivši povijesne trenutke zasnivanja Fakulteta ne skrivajući pritom zadovoljstvo što je ovo prvi jubilej koji se obilježio u jedinstvenoj fakultetskoj zgradi i ponos na protekle godine predanoga rada svih zaposlenika i suradnika. Iako Fakultet slavi petnaestu formalno-pravnu godišnjicu, dekanica Vickov podsjetila je na višestoljetnu tradiciju grada Splita kao humanističkoga središta koju su nesebično gradili i baštinili mnogobrojni intelektualci, kulturni i društveni djelatnici poput Tome Arhiđakona, Marka Marulića, Gaje Bulata, don Frane Bulića i Ante Trumbića. Posebno je zahvalila svima koji su svojim svesrdnim radom doprinijeli osnutku Fakulteta: tadašnjemu rektoru profesoru Ivanu Paviću, profesorima Josipu Milatu, Jošku Božaniću, Ivanu Mimici, Šimi Piliću, Slobodanu Uzelcu i pokojnomu profesoru Berislavu Žarniću te profesoru Pavi Barišiću, tadašnjemu pomoćniku ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Filozofski fakultet danas je jedna od vodećih sastavnica SveučilištaScopus iu WebSplitu, of Science,stoga je dekanica Vickov istaknula aktualne projekte i postignuća od kojih se mogu izdvojiti povećanaCross-Cultural znanstvena Studies produktivnost Review u časopisnim bazama osnivanje Centra za komparativne i korejske studije s kojim je pokrenut i noviEuropean časopis University of the Seas te Odsjeka za njemački jezik i književnost, jedanaestoga fakultetskog odsjeka, kao i sudjelovanje u projektu sveučilišne alijanse (SEA-EU). Sveučilište u Splitu u suradnji s Centrom za hrvatske studije u svijetu pokrenulo je program za učenje hrvatskoga jezika i kulture u svrhu njihove promocije i očuvanja, koji je obvezan za sve strane studente, što je prvi takav pothvat u Republici Hrvatskoj. Filozofski fakultet pokreće dva nova studija na engleskome jeziku, preddiplomski studij Psihologije te diplomski studij u svjetlu interdisciplinarnih međunarodnih studija u suradnji s izraelskim kolegama, čime bi trebali postati prvi takvi studiji u zemlji. Dekanica je govor završila zahvalama na 211 Božanić, P.: PETNAESTA OBLJETNICA UTEMELJENJA FILOZOFSKOGA FAKULTETA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 211-214
plodonosnoj suradnji rektoru Sveučilišta u Splitu dr. sc. Draganu Ljutiću, prof. i županu splitsko-dalmatinskome Blaženku Bobanu zaključivši kako je uspjeh Fakulteta rezultat zajedništva i suradnje svih bivših i sadašnjih djelatnika, studenata i prijatelja Fakulteta s uvjerenjem kako će vođen tim vrijednostima rasti i dalje. Govore su potom održali rektor dr. sc. Dragan Ljutić, prof. i župan Blaženko Boban. Rektor Ljutić čestitavši petnaestu obljetnicu osnutka Fakulteta, pohvalio je doprinos Filozofskoga fakulteta kao snažne sveučilišne sastavnice osvrnuvši se na veliku zainteresiranost za studij Psihologije u Splitu i značenje utemeljenja Filozofskoga fakulteta za Sveučilište i grad Split. Unatoč premoći STEM-područja u odnosu na ostala znanstvena područja, rektor Ljutić istaknuo je presudnu važnost humanističkih i društvenih znanosti s naglaskom na očuvanje hrvatskoga jezika i kulturne baštine. Zahvalio je na suradnji dekanici Vickov te obećao kako će se još u ovoj akademskoj godini Filozofski fakultet koristiti punim kapacitetom svoje zgrade kojim se trenutačno dijelom koriste rektoratske službe. Župan Boban čestitao je jubilej apostrofirajući pokretačku snagu i potencijal Filozofskoga fakulteta za djelovanje i razvoj Sveučilišta i Županije kao uzoran primjer sinergije lokalne i regionalne samouprave s akademskom zajednicom te najavio pokretanje budućih i ostvarivanje planiranih projekata u suradnji s Fakultetom. Uslijedila je dodjela nagrada laureatima Filozofskoga fakulteta u Splitu. Dekanica Vickov nagradu za životno djelo za izniman doprinos ustrojavanju, razvoju i djelovanju Fakulteta te promicanje njegova položaja i ugleda u Republici Hrvatskoj te inozemstvu uručila je dr. sc. Josipu Milatu, profesoru emeritusu, prvomu dekanu Fakulteta i jednomu od njegovih utemeljitelja, koji je u svojemu govoru zahvalio na nagradi istaknuvši kako mu je u bogatome nizu domaćih i međunarodnih nagrada ovu posebna čast primiti jer dolazi upravo od matične ustanove. Nagradu je posvetio svim fakultetskim djelatnicima i studentima u njihovoj volji za boljitak Fakulteta, akademske i šire zajednice. Prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju dr. sc. Ina Reić-Ercegovac, izv. prof. nagrade za izvrsnost u znanstveno-istraživačkom radu nastavnicima u znanstveno- nastavnim zvanjima za posebne uspjehe u znanstvenome radu uručila je dr. sc. Andreji Bubić, izv. prof. i dr. sc. Marku Trogrliću, prof. Prodekanica za nastavu i studentska pitanja dr. sc. Antonela Marić, izv. prof. uručila je nagradu za izvrsnost u nastavnome radu za posebno uspješan rad u nastavi i ostalim oblicima rada sa studentima dr. sc. Marku Dragiću, prof. s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost i dr. sc. Vesni Kostović Vranješ, izv. prof. s Odsjeka za učiteljski studij. Prodekanica Marić nagrade za poseban uspjeh u nastavnim te izvannastavnim aktivnostima u akademskoj godini 2018./2019. uručila je Miji Miošić, studentici preddiplomskoga sveučilišnog studija Engleskoga jezika i književnosti te preddiplomskoga sveučilišnog studija Povijesti umjetnosti, Ivani Bošnjak, studentici diplomskoga sveučilišnog studija Hrvatskoga jezika i književnosti te studentici diplomskoga sveučilišnog studija Povijesti umjetnosti, Josipu Radovanu, studentu diplomskoga sveučilišnog studija Hrvatskoga jezika i književnosti te diplomskoga sveučilišnog studija Anglistike i Davoru Gazdi, studentu poslijediplomskoga sveučilišnog studija Humanističke znanosti. Prodekan za financije i poslovanje dr. sc. Vedran Barbarić, doc. nagradu zaposlenicima stručnih službi za iznimno zalaganje u radu uručio je stručnoj referentici Jagodi 212 Božanić, P.: PETNAESTA OBLJETNICA UTEMELJENJA FILOZOFSKOGA FAKULTETA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 211-214
Ćurković. Dekanica Vickov uručila je zahvalnicu umirovljenim profesorima dr. sc. Ivanu Boškoviću, prof. u čije je ime nagradu primila dr. sc. Anita Runjić-Stoilova, izv. prof. i dr. sc. Mirku Jakiću, prof. u čije je ime nagradu primio dr. sc. Ljudevit Hanžek, doc. Dekanica je zahvalnicu uručila i vanjskim sudionicima za poseban doprinos Fakultetu i njegovu promidžbu: voditeljici Ureda za međunarodneSpinut odnose Sapir Academic CollegeaRadost u Izraelu dr.Popaj Ruth Eitan, mentoricama Maristeli Viličić Vušković iz I. gimnazije u Splitu, Dijani Dvornik iz OsnovneSpinut, škole i Ankici Mitrović iz DječjegaRadost Vrtića Popaj (Objekt ) u Splitu u čije je ime nagradu preuzela Gordana Krasnić te vježbaonicama Osnovnoj školi I. gimnaziji u Splitu i Dječjemu vrtiću (Objekt ) kao dugogodišnjim suradnicima. Svečanost je završila u prigodnome ozračju sa željom da Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, koji kao mladić stoji na ramenima velikana, živi još dugo potpomognut pulsirajućom iskrom svojih bivših, sadašnjih i budućih zaposlenika, studenata i suradnika.
213 Božanić, P.: PETNAESTA OBLJETNICA UTEMELJENJA FILOZOFSKOGA FAKULTETA... Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 211-214
214 Lunić, A.: PRIKAZ KONFERENCIJE XIV. MEDITERANSKI KORIJENI FILOLOZOFIJE… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 215-218
Anita Lunić Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet HR-21000 Split, Poljička cesta 35 [email protected]
XIV. MEDITERANSKI KORIJENI FILOZOFIJE
PRIKAZ KONFERENCIJE
U suorganizaciji Odsjeka XIV. za filozofiju Mediteranski Filozofskog korijeni fakulteta filozofije. u Splitu i Hrvatskog filozofskog društva, od 3. do 5. rujna 2020. godine održana je međunarodna znanstvena konferencija Unatoč nezahvalnim okolnostima, konferencija je okupila petnaest znanstvenika i istraživača iz Hrvatske i inozemstva. Sudionike simpozija su uvodno pozdravili predsjednik Organizacijskog odbora simpozija Mislav Kukoč, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva Bruno Ćurko, pročelnik Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Splitu Tonći Kokić, prodekanica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu Ina Reić-Ercegovac i prorektor Sveučilišta u Splitu Željko Radić. U pozdravnim je riječima naglašen značaj ove sada već tradicionalne međunarodne znanstvene konferencije. Konferencija je otvorena dvama izlaganjima o političkoj teoriji i praksi. U prvom izlaganju Marita Brčić Kuljiš (Split) je iz perspektive filozofije politike analizirala problem legalnih prava ilegalnih migranata. Pozivajući se na podatke Međunarodne organizacije za migracije (IOM) autorica je ukazala na problem zaštite i prakticiranja ljudskih prava osoba koje ilegalno borave na području određene države. Anđelko Milardović (Zagreb) je potom skicirao genealogiju mediteranskih korijena politologije. Slijedeći podjelu na normativno-ontološku, političko-instrumentalnu i empirijsko-analitičku školu mišljenja u i o politologiji, autor je ukazao na mediteranske utjecaje u razvoju politologije. Pritom je poseban naglasak stavljen na pozicioniranje hrvatske politologije kako u odnosu na predstavljenu podjelu, tako i u odnosu na opće značajke razvoja političke misli u Europi. Nakon uvodne sesije, uslijedila su izlaganja posvećena istraživanju antičke filozofije. Stjepan Marušić (Split) je u svome izlaganju ukazao na važnost i mjesto miletske škole u razvoju kritičkog i znanstvenog mišljenja. Autor je istaknuo kako postoje naznake da je Anaksimandar prvi proveo znanstvene pokuse u izračunavanju godine i godišnjih doba, a osim toga u prilog teze o epohalnom značaju Milećana za razvoj znanstvenog mišljenja istaknuta su i nastojanja oko razvoja racionalnih teorija o prirodi, spremnost na kritiku i sklonost propitivanju aktualnih paradigmi. Duje Drago Jurković (Split)self-help je, s druge strane, ukazao na okolnosti i potencijalne uzroke reaktualizacije (elemenata) filozofije Marka Aurelija čije se izreke, mišljenja i savjeti sve češće susreću u literaturi. Objašnjenja ovoga fenomena Jurković je potražio u sličnostima vremena Marka Aurelija i današnjice. Istraživanje antičke grčke filozofije zaokruženo je izlaganjem Slobodana Stamatovića (Split) o recentnim raspravama o periodizaciji antičke filozofije. Autor je predstavio argumente u prilog 215 Lunić, A.: PRIKAZ KONFERENCIJE XIV. MEDITERANSKI KORIJENI FILOLOZOFIJE… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 215-218
razlikovanjufuga triju Platonis petostoljetnih reddition razdoblja: ad ranoantičkePlatonem filozofije, srednjoantičke filozofije i kasnoantičke filozofije. Pritom je posebno istaknut značaj odnosa prema Platonu ( , odnosno ) u razumijevanju strukture antičke filozofije. Posljednje izlaganje prvoga dana održao je Hrvoje Relja (Split) o tomističkom poimanju čuda. Polazeći od ontologije i semiologije, a pri čemu su sistematično izložene osnovne značajke čuda, autor je izložio tomističku poziciju koja nudi plauzibilno objašnjenje ovih fenomena, uključujući i objašnjenje odnosa spoznaje i razuma u prepoznavanju čudnovatih događajaMediteranski kao armerunčuda. – jadranske letere i litrati Prvi je dan konferencije zaključen predstavljanjem triju publikacija vezanih uz filozofiju i kulturuFilozofija Mediterana. – ma što pak Knjigu je to? 13 priča o antičkim filozofima autora Bruna Ćurka i Stipe Suraća predstavili su autor i Mislav Kukoč. Filozofsku Znanjeslikovnicu o politici i hrvatska politologija u europskom kontekstu autora Bruna Ćurka i Matije Mate Škerbića predstavili su autor i Josip Guć. Konačno, monografiju autora Anđelka Milardovića predstavili su autor i Marita Brčić Kuljiš. Ova tri djela raznovrsna stila i tematike predstavljaju značajne doprinose mapiranju mediteranskog naslijeđa. Drugi dan konferencije započeo je sesijom na engleskom jeziku. U prvompro je izlaganjuet contra Tonći Kokić (Split), polazeći od znanstvenih podataka o porastu globalne srednje temperature i sudjelovanju čovjeka u ugljičnom ciklusu, izložio analizu argumenata o ljudskom utjecaju na globalno zagrijavanje i klimatske promjene. U drugom je izlaganju Bruno Ćurko (Split) predstavio rezultate istraživanja o odnosu mediteranskih naroda prema tuni, a pri čemu se oslanjao na spoznaje iz područja kulturne animalistike. U posljednjem izlaganju na engleskom jeziku, Barbora Baďurová (Banska Bystrica, Slovačka) analizirala je prisutnost elemenata koncepta prosocijalnosti u antičkoj grčkoj filozofiji, posebice kod Platona i Aristotela. Sljedeća je sesija započela izlaganjem Saše Mrduljaša (Split) o razvoju Crne Gore od prostora karakteriziranog politički motiviranim kulturnim i vjerskim previranjima (Huntingtonovim riječnikom, sukobom civilizacija) do prostora konstruktivnog multikulturalizma. Vladimir Rismondo (Osijek) je potom, posredstvom vizualno- spacijalne (prema G. Durandu) i temporalno-narativne (prema W. Labovu) analize mita o Medeji, ukazao na funkciju mita kao predfilozofijskog sredstva spoznaje. U izlaganju o sv. Bonaventuri Mile Marinčić (Ivanić-Grad) je stavio fokus na istraživanje mogućnosti pomirenja teologije i filozofije. Pritom je poseban naglasak stavljen na rješenja koja jeItinerarium u tom smislu mentis ponudio de Deum sv. Bonaventura. u okviru razlikovanja čovjeka kao slike Boga i svijeta kao Božjeg traga, kao i na vrednovanje suvremenog značaja njegova djela Nakon ovog niza izlaganja održan je sastanak Splitskog filozofskog kruga u okviru kojeg su raspravljeni prijedlozi i planovi aktivnosti u narednom razdoblju. Posebna pažnja je poklonjena planiranju obilježavanja Svjetskog dana filozofije, kao i održavanju radionica prigodom Platonova rođendana. Posljednja sesija ovogodišnje konferencije započeta je izlaganjem Marka Marine (Zagreb) o Galileu Galileiju. Analizirajući bitne čimbenike koji su utjecali na odnos Galileija i Crkve, Marina je ukazao na potrebu napuštanja dominantnih tumačenja ovoga odnosa koja polaze od teze o sprječavanju znanosti i od teze o zasluženoj 216 Lunić, A.: PRIKAZ KONFERENCIJE XIV. MEDITERANSKI KORIJENI FILOLOZOFIJE… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 215-218
kazni zbog nepoštivanja znanstvene metode. Zlatko Juras (Podstrana) je iznio rezultate recentnog istraživanja o odnosu atomistike Ruđera Boškovića i načela kvatne fizike. Poseban naglasak je stavljen na Boškovićev doprinos konceptu vjerojatnoće i neodređenosti mikrosvijeta. Posljednje izlaganje ovogodišnjeg skupa bilo je posvećeno mapiranju dubrovačkog republikanizma u XVIII. i XIX. stoljeću, a održao ga je Ivan Peović (Split). Fokus Peovićeva izlaganja bio je na Tomi Basiljeviću i Ivi Nataliju, diplomatima na različitim pozicijama dubrovačkog političkog spektra koji su značajno utjecali na razvoj republikanizma. XIV. UnatočMediteranski neugodnim korijeni okolnostima filozofije pandemije koronavirusa koja je prvo dovela do odgađanja, a potom i smanjenja opsega konferencije, možemo ustvrditi kako su uspješno održani. Raznolikost priloga još je jednom posvjedočila širini, plodnosti i bogatstvu mediteranske filozofije i kulture. A važnost njegovanja tradicije istraživanja mediteranskog naslijeđa, kao i osiguravanja prostora razmjene ideja i rezultata istraživanja dodatno je potvrđena plodnim raspravama koje su nerijetko prelazile predviđene vremenske okvire. Konferenciju je zaključio Mislav Kukoč, predsjednik Organizacijskog odbora, XV.čestitanjem Mediteranske sudionicima korijene na filozofije uspješnoj konferenciji te izražavanjem zahvalnosti zbog pridržavanja predviđenih epidemioloških mjera i nade da ćemo sljedeće, , moći održati u uobičajenim okolnostima, uz sudjelovanje svih kolega koji su ove godine, nažalost, bili spriječeni.
217 Lunić, A.: PRIKAZ KONFERENCIJE XIV. MEDITERANSKI KORIJENI FILOLOZOFIJE… Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 215-218
218 Dimzov, S.: PUBMET 2020. (ZADAR, 16. RUJNA – 18. RUJNA 2020.) Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 219-222
Snježana Dimzov Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet HR-21000 Split, Poljička cesta 35 [email protected]
PUBMET 2020.
(ZADAR, 16. – 18. RUJNA 2020.) PubMet 2020.
Sedma Međunarodna konferencija u organizaciji Sveučilišta u Zadru, Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, Instituta, OpenAIRE, Ruđer Bošković European i AssociationHrvatske udruge of Science za znanstvenu Editors komunikacijuSPARC Europe.održana je od 16. do 18. rujna 2020. pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja (EASE) i Održavanje konferencije planirano je u Zadru, ali je zbog epidemioloških razloga u cijelosti preseljena u virtualni prostor. Na konferenciji su predstavljeni inovativni pristupi i rasprave o praksi i budućim izazovima u znanstvenoj komunikaciji te objavljivanju i evaluaciji znanstvenih radova. Teme su namijenjene prije svega znanstvenicima iz različitih područja, informacijskim stručnjacima, knjižničarima, urednicima, izdavačima nastavnicima, studentima, stručnjacima za obrazovnu politiku i komunikaciju te menadžerima. Premda u znanosti postoje mnogobrojne inicijative otvorenog pristupa i raste broj otvorenih radova, s obzirom na sve složenije znanstveno istraživačke procese javlja se potreba za otvaranjem pristupa istraživačkim podatcima i drugim elementima radova poput objavljivanja recenzija i novih kriterija prosudbe kvalitete. Kao rješenje nudi se otvorena znanost (OS). Naglasak je na tome da podatci budu pronalažljivi, dostupni, interoperabilni i reproducibilni (FAIR). Na ovogodišnjoj konferenciji sudjelovala su četiri cijenjena pozvana predavača: Arianna Becerril García (The Universidad Autónoma del Estado de Morelos), Marin Dacos (Ministarstvo visokog obrazovanja, istraživanja i Shortinovacija, Talk Francuska), Session Lisa Janicke Hinchliffe (Sveučilište u Illinoisu), i Johan Rooryck (Sveučilište u Leidenu). Održane su mnogeNational sesije u Capacity organizaciji Building vodećih NI4OS institucija, Europe Training , dvije panel-diskusije o ulozi nacionalnih časopisa i politikama otvorene znanosti, jedan mrežni seminarPlumX Metrics i tri radionice o istraživačkim podatcima, dobrim praksama u akademskom pismu te istraživačkim podatcima i FAIR. Ove godine registracija je bila besplatna za sve sudionike.Good practices in Academic Writing U srijedu, 16. rujnaCheck održane influence su of radionice: your research with PlumX metrics Vladimir Mrša i DadoWhy Čakalo: should data be FAIR? How can data become FAIR? Kate Patyrak: Anne-Mette Somby: Moderatorice radionica bile su Ivana Hebrang Grgić,Open scholarlyJelena Viličić communication i Iva Grabarić in EuropeAndonovski. Organizator popodnevnog dijela sesije bio je (OPERAS). Moderatorica je bila Jadranka Stojanovski. 219 Dimzov, S.: PUBMET 2020. (ZADAR, 16. RUJNA – 18. RUJNA 2020.) Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 219-222
OPERAS: Scholarly Communication at the Heart of Research in Social Sciences and Humanities.Pierre Mounier, Maciej Maryl, Suzanne Dumouchel i Krešimir Zauder govorili su o The Case for an Inclusive Scholarly Communication Infrastructure for Social Science sand Humanities. Maciej Maryl održao je predavanjeSPARC Europe
U drugoj sesiji pod nazivom Highlights održana from su četiri SPARC predavanja. Europe i Priorities for theModeratorica path ahead je including bila Zrinka hints Pongrac on our Habdija. next 4 year strategy. Vanessa Proudman održala je izlaganje Open science and the new Directive on copyright in the internal market 2019/790., temiRomana Publisher Matanovac Copyright Vučković and Licensing održala jePolicies: izlaganje Findings. Work commissioned by SPARC Europe (an Open Discussion on Copyright and Licensinga Ignasi PolicyLabastida Recommendations). i Juan govorio je o The European Association of Science Editors Supporting the professional development of Editors withU sesiji EASE (EASE) kojou je moderirala Zrinka PUBMET2020Pongrac Habdija Short o temiTalk Session (peer reviewed govorio je Duncan Nicholas. Reinventing Scholarly Publishing bilo Uje sesijipet izlaganja: Reinventing Scientific) koju su moderiraliJournals: a LeaParadigm Škorić iShift; Krešimir Zauder u prvom dijeluInnovation pod naslovom in Scholarly Publishing: Case Studies; The MatheusModular PereiraPublishing Lobo: Unit: Why, How, and Potential; Recommendations Marta Błaszczyńska: for transparency and research integrity on preprint servers: Chris a cross-sectionalHartgerink: study across disciplines Editorial and Mario Peer Malički: Review Policy: Are the Things Really as Clear to Authors as Editors Think They Are? i NikicaSupporting Mihaljević: Open Science Is Your Metadata a Unicorn?; ImplementationU drugom dijelu of sesije E-learning pod naslovom in Croatian High Education Institutions: izlagala Content su tri Analysispredavača: of AcademicVanessa Fairhurst: Papers from 2007 to 2019 KsenijaDifferences Švenda-Radeljak: in openness and sharing of scientific papers – a case study of the University of Rijeka, Croatia. te Iva Vrkić:
Četvrtak, 17. rujna, započeo je komemoracijom za nedavnoPlan S: goals preminulog and policies, Jona Tennanta. Prvi pozvani predavač Johan RooryckThe Roleodržao of je Small/National izlaganje Publishers/Journals. nakon čega su slijedile panel-rasprave. Panel-rasprava pod naslovom održana je iz Zagreba s moderatorima Danijelom Namjesnikom i Ivom Grabarić Andonovski. Sudjelovalo je šest panelista: Jonatan Vinkler,Publication Neven Duić, Integrity: Daria Pašalić, Case AndrejaDiscussion Brajša-Žganec, Jadranka Stojanovski i Dalibor Jakus. U panel-raspravi održanoj u Splitu pod naslovom sudjelovali su Ana Marušić, Ksenija Baždarić i Vedran Katavi, a moderirala ju je Mirta EmpoweringMatošić, academy-owned non-APC Open Access publishing to achieve participatoryDrugi pozvana and predavačica sustainable scholarly Arianna Becerrilcommunications. García održala je predavanje pod naslovom Connecting National OA Publishing Platform With National (Data) Repository Platform Treća sesija pod naslovom uz moderiranje Draženka Celjaka sastojala se od četiriju 220 Dimzov, S.: PUBMET 2020. (ZADAR, 16. RUJNA – 18. RUJNA 2020.) Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 219-222
Biochemia Medica & Research Data; Infrastructure for Open Science: Research Data and Publications; predavanja:Research Data Daria Policies Pašalić: for Croatian Journals How toMiroslav Manage Milinović: Research Data. Palma Dizdarević: i Ljiljana Poljak: : Local to Global: Library Investment in Open Publishing Models. Treća pozvana predavačicaOpen Access bilato Scientific je Lisa JanickeResults Hinchliffeat University s izlaganjemof Novi Sad,
U četvrtoj sesiji koju je moderirala Iva Melinščak Zlodi sudjelovali su Mirjana Brković, Ljubomir Paskali i Branko MilosavljevićThe French iz National Novog Sada. Open Science Plan. A national contribution to an internationalPetak, 18. rujna, open započeo science vision. je s četvrtim pozvanim predavačem Marinom Dacosom i temom OS Policies, OS Evaluation and Assessment, Supporting OS Publishing, Moderirala je Jadranka Stojanovski. Petu sesiju koja se prenosila iz Zadra, moderirali su Vladimir Mrša i Franjo Pehar. U panel-diskusiji sudjelovali suSlovenian Irena MartinovićResearch Infrastructure Klarić, Ivan and Marić, Open Vladimir Science Bermanec,– New Challenges, Ivanka Stričević i Josip Faričić. Šesta sesija koju je moderirao Miro Pušnik prenosila se iz Ljubljane. Sudjelovali su Mojca Kotar, Janez Štebe, Dunja Legat i Peter Sterle. Sedma sesija održala se u Skopju pod nazivom Challenges to Open and Online Education in North Macedonia uz sudjelovanjeEthics, Integrity Zorana and Janevskog, Transparency: Seada ResearchDžigala i CollectionsGoce Arsovskog. and Sensitive Data, Osma sesija iz Sarajeva pod nazivom koju je moderirao Saša Madacki, imala je tri sudionika: Sašu Madackog, Marija HibertaPublishing i Lejlu Hajdarpašić. in Lockdown: Responses and Consequences Deveta sesija bila je posvećena sponzorima, a to su bili Elsevier i Clarivate. Deseta i posljednja sesija prenosila se iz Osijeka. Moderator je bio Krešimir Zauder, a predavači Miha Kovač i Zoran Velagić.
221 Dimzov, S.: PUBMET 2020. (ZADAR, 16. RUJNA – 18. RUJNA 2020.) Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 219-222
222 Upute suradnicima Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 223-228
UPUTE SURADNICIMA Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu
objavljuje znanstvene i stručne članke iz humanističkih znanosti; jezikoslovlja, znanosti o književnosti, povijesti, povijesti umjetnosti, znanosti o umjetnosti, filozofije, arheologije, teologije, etnologije i antropologije. Časopis objavljuje i ocjene, prikaze, osvrte na knjige i časopise, prijevode, nekrologe, vijesti kao i druge priloge od znanstvenog interesa. Ne prihvaćaju se već objavljeni članci (na istom i/ili na drugom jeziku) ili članci istodobno poslani na procjenu nekom drugom časopisu. Ne prihvaća se više od jednog rada autora za određeni broj. Časopis izlazi jednom godišnje, a prilozi se zaprimaju tijekom cijele godine. Za časopis u tekućoj godini, članci se zaprimaju do 1. travnja. Preporučeni je opseg članka minimalno jedan autorski arak (28 800 znakova), a maksimalno do dva autorska arka (57 600 znakova). Iznimno, uredništvo može prihvatiti i članke većeg opsega. Uredništvo pridržava pravo prilagoditi tekst propozicijama časopisa i hrvatskom pravopisu ili vratiti rad autoru na prilagodbu.
JEZIK Prihvaćaju se članci pisani na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku. Jedan od sažetaka u članku mora biti na engleskom jeziku. Članci moraju biti jezično uređeni.
FONT justify Članke treba pisati fontom Cambria, veličine 10, s proredom 1. Treba ih poravnati s obiju strana ( ) ne uvlačeći prvi redak odlomka. Ako se upotrebljavabold koji). poseban font, potrebno ga je priložiti, a u ispisu rukopisa takve znakove posebno obilježiti. Ako se u tekstu nešto posebno naglašava, treba to učiniti masnim slovima ( Autori su obvezani slijediti obrazac za izradu članka prilikom grafičkog oblikovanja teksta.
PRVA STRANICA RADA I NASLOV Na prvoj stranici u lijevome gornjem kutu iznad naslova navode se ime i prezime autora, ustanova, adresa ustanove (država, grad, ulica) i e-pošta autora (font Cambria, veličina 10). Kod dva ili više autora, e-pošta za svakog autora navodi se na kraju svih ostalih podataka, iza zemaljske adrese. Naslov članka treba napisati velikim slovima, centrirano. Naslove poglavlja i podnaslove, odnosno naslove potpoglavlja, treba pisati malim slovima u kurzivu, ne centrirano, font Cambria, veličina 10.
SAŽETAK Rukopisu se na jeziku članka ispod naslova prilaže sažetak koji treba sadržavati do 250 riječi, s do 10 ključnih riječi. Riječ „Sažetak“ treba napisati iznad teksta sažetka centrirano (ne masno). Tekst sažetka treba pisati fontom Cambria veličine 8 s proredom 1, uvučen u odnosu na lijevu i desnu marginu za jedan tabulator.Ključne riječi navode se na kraju sažetka, odvojene jednim retkom razmaka od teksta sažetka. Sažetak s ključnim riječima na jeziku članka treba stajati ispod naslova na početku članka, a sažetak s naslovom i ključnim riječima na engleskom, odnosno na hrvatskom ili talijanskom jeziku ukoliko je članak pisan na engleskom, treba stajati na kraju članka iza popisa literature. 223 Upute suradnicima Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 223-228
IZGLED ČLANKA Naslovi poglavlja (i potpoglavlja) označuju se redom arapskim brojkama. Kod članaka na hrvatskom jeziku, citate (kraće od tri retka) potrebno je označiti šiljastim navodnicima (»citat«), tekst unutar citata citatatnim navodnicima (›citat‹), neke pojmove navodnicima za preneseno značenje („tekst”), a značenja, naslov, ime ili navod u navodu polunavodnicima (‘značenje’). Ako je citat duži od tri retka, treba ga izdvojiti iz teksta članka na način da se jednim retkom razmaka odvoji od teksta koji slijedi te ga treba pisati fontom Cambria, veličine 9, s proredom 1 i uvući ga u odnosu na lijevu i desnu marginu za jedan tabulator. Takvi se citati ne označavaju navodnicima. Kod članaka koji su napisani na engleskom jeziku, sukladno pravopisu engleskoga jezika, citate (kraće od tri retka) potrebno je označiti gornjim navodnicimaznačenje (“citat”),). tekst unutar citat ili neke pojmove polunavodnicima (‘tekst’) a značenja koja su istaknuta ili označavaju strane ili posebno istaknute riječi i rečenice u kurzivu ( Kod članaka koji su napisani na talijanskom jeziku, sukladno pravopisu talijanskoga jezika, citate (kraće od tri retka) potrebno je navesti šiljastim navodnicima okrenutim prema van («citat»), tekst unutarznačenje citata). ili neke pojmove drugim oblikom navodnika (“tekst”) a značenja koja su naglašena ili označavaju strane ili posebno istaknute riječi ili rečenice u kurzivu ( Slike, tablice, grafikoni i sl. označuju se redom arapskim brojkama (npr. Slika 1.). Slike je potrebno dostaviti u odvojenom prilogu u digitalnome formatu jpg. Naslov tablice navodi se u fontu Cambria, veličina 10, centrirano. Svi prilozi u tekstu (Popisi, Tablice, itd.) navode se iza Literature, a prije Sažetka na drugom jeziku. Zakonom o autorskom Autoripravu i su srodnim obavezni pravima, priložiti potvrdu o poštivanju autorskih prava pri korištenju slika, fotografija i ostalih materijala čija su autorska prava zaštićena kojom ujedno preuzimaju odgovornost u slučaju mogućeg spora vezanih uz povredu autorskih prava. Kod navođenjaZborniku imena ispitanika koji su sudjelovali u provedenom istraživanju, autori su dužni dostaviti potvrdu o suglasnosti ispitanika da se njihova imena smiju objaviti u te da su bili suglasni sudjelovati u ispitivanju.
CITIRANJE Citiranje unutar teksta treba navoditi na sljedeći način: (Mihaljević 2014: 135). Citiranje u bilješkama treba navoditi na sljedeći način: O tome više u Mihaljević 2014: 135. et al. et al. Usp. Mihaljević 2014:ibid, op.cit. 135. U slučaju zajedničkog više autora koristi se oblik (Barić 1979: 202). Ne koriste se oblici poput i slično. Ukoliko se bilješke koriste, potrebno ih je navoditi iza interpunkcijskih znakova. Bilješke treba pisati fontom Cambria, veličine 8, s proredom 1.
LiteraturaLITERATURA References (za Jedinice literature korištene u članku, navodeRiferimenti se iza bibliografici teksta članka, pod nazivom (za članke pisane na hrvatskom jeziku), odnosno članke pisane na engleskom jeziku) ili (za članke pisane 224 Upute suradnicima Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 223-228
Internetski izvori (Online sources na talijanskom jeziku). U popisu literatureSiti Internet prvo se navode neobjavljeni izvori, objavljeni izvori, tiskane publikacije, a na kraju za članke pisane na engleskom jeziku; za članke pisane na talijanskom jeziku). U Internetskim izvorima navode se samo one internetske stranice koje ne sadrže imena i prezimena autora, odnosno naslove djela. Drugi redak svake jedinice navedene u popisu literature, treba biti uvučen za jedan tabulator. Jedinice literature navode se abecednim redom prema prezimenimaa autora, a radovi istoga autora kronološki, pri čemu se navedene jedinice istogab autorac s istom godinom izdanja obilježavaju brojevima (primjerice 2015 , 2015 , 2015 , itd.). Prilikom navođenja stranica u literaturi treba koristiti crticu, a ne spojnicu, bez razmaka (npr.: str. 23–35). Popis literature i izvora treba pisati abecednim redom na kraju članka, prije sažetka, usklađenTISKANE PUBLIKACIJEprema sljedećim primjerima:
Staroslavenska gramatika. Knjiga koja ima jednoga autora Hamm, J. 1974. Zagreb: Školska knjiga. “The centre cannot hold”: quattro scrittrici Knjiga kojamigranti ima dva interpretano ili tri autora i malanni moderni. Mihaljević, N.; Carić, S. 2018. O russkih familijah. Split: Filozofski fakultet. Superanskaja, A. V.; Suslova, A. V. 2008. Sankt Peterburg: Avalon – Azbuka-klassika. Hrvatski jezični savjetnik. Knjiga koja ima četiri i više autora Barić, E. [et al.]. 1999.Post Cinematic Realism. Zagreb: Institut za hrvatski Press.jezik i jezikoslovlje. Don, R. [et al.] 2020. New York: New York University 10 godina Filozofskog fakulteta u Splitu (2005.– Urednička2015.). knjiga Galić Kakkonen, G. (ur.) 2015.Gender (In)Equality: Literary, Linguistic, And Artistic Responses Split: to GenderedFilozofski Dominance. fakultet. Mihaljević, N. (ed.) 2017. Warsaw: URF Press. Osnoven sistem i terminologija na slovenskata onomastika. Knjiga koja nema podatak o autoru 1983. Skopje: MANU. Poglavlje u knjizi Mulc, I. 2004. „OGlagoljica pučkim i blagdanskim hrvatski glagolizam imenima u hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama“. U Marija-Ana Dürrigl, Milan Mihaljević, Franjo Velčić (ur.), (str. 637–646). Zagreb: Staroslavenski institut; Krk: Krčka biskupija. Mihaljević, N. 2018. „Gli atteggiamenti filogini? Le straordinarie raffigurazioni dei personaggiDebating femminili the nelle Querelle commedie des femmes. di Marin Literature, Držić“. U theatre Mercedes and Arriaga Florez, Diana Del Maestro, Milagro Martin Clavijo, Eva Maria Moreno Lago, 225 Upute suradnicima Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 223-228
education
(str. 283-296). Szczecin: Volumina.pl. Radovi Zavoda za Rad u časopisuslavensku filologiju, Moguš, M. 1971. „O jedinstvu čakavske akcentuacije“. Anglekai, 12, 7–12. Hester, H. 2019. “Sapience + Care: Reason and Responsibility in Posthuman Politics.” 24, 1, 67-80. Rječnik, leksikon i enciklopedija Hrvatski enciklopedijski rječnik. HER = Anić, V.; Brozović Rončević, D.; Goldstein, I.; Goldstein, S.; Jojić, Lj.; Matasović, R.; Pranjković, I. 2002. Zagreb: Novi Liber. Rječnik hrvatskoga jezika. Rječnik, leksikon i enciklopedija koji nemaju podatak o autoru RHJ = 2000. Jure Šonje (ur.). Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža – Školska knjiga. Hrvatska enciklopedija. Natuknica u enciklopediji Narječje // Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 1999, sv. 7. Školske novine, Članak u novinama Damjanović, S. 2015. Dopunska škola u župnome dvoru. br. 29, 29. rujna 2015. Matteo Sonzonio, Neobjavljeni rukopisi i arhivski izvori DAZD. SZN. sv. III, svešč. 3, 25. VIII. 1519. Council Conclusions of 13 July 2001 on Citiranje međunarodnihthe Follow-up of organizacija the Report on the Concrete Future Objectives of Education Counciland Trainingof the European Systems, Union. 2001.
1986. Project 2000: A new2001/C preparation 204/03. forBrussels: practice. European Council. United Kingdom Central Council for Nursing, Midwifery and Health Visiting. London: UKCC. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Zakoni Narodne novine broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 - OUSRH, 46/07, 45/09, 63/11, (4.94/13, 11. 2016.) 139/13, 101/14 - O, RUSRH i60/15 - OUSRH. Ako je preuzimano s interneta i: http://www.propisi.hr/print.php?id=5767 MREŽNA I ELEKTRONIČKA VRELA
Estudio de los apodos familiares de Blesa (Teruel). Tekst na mrežnoj stranici Lozano2012.) Allueva, F. J. 2012. http://www.blesa.info/cul_apodos_Blesa%28JLozano%29.pdf.The Rise and Fall of Suburbia. (21. 12.
Fishman, R. 2005. Chester: Castle Press.
226 Upute suradnicima Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 223-228
Hyeronimus, Rad u elektroničkome časopisu Vodanović, B. 2007. „Prezimena na otoku Pašmanu danas“. I, 157– 176. http://www.unizd.hr/Portals/43/broj_1_2007/Barbara_Vodanovic_ Prezimena_ na_otoku_Pasmanu_danas.pdf. (14. 5. 2013.) Rječnik hrvatskoga jezika. Elektronički medij (CD-ROM, DVD-ROM i sl.) Anić, V. 2007. (CD-ROM). Zagreb: Novi Liber – DIPLOMSKI,Europapress MAGISTARSKI holding. ILI DOKTORSKI RAD Četverolisne crkve u srednjoj Europi – problem tipologije sakralne arhitekture XVIII. stoljeća. Botica, D. 2007. Doktorski rad. Zagreb: Filozofski fakultet. Kada se citiraju izvori koji predstavljaju elektroničku inačicu tiskanih publikacija (npr. knjige ili članci u pdf formatu preuzeti s neke baze podataka poput Jstor-a ili s portala Hrčak), nije potrebno u bilješkama i popisu literature navoditi mrežno mjesto, već se radovi citiraju na isti način kao njihova tiskana verzija.
RECENZIRANJE
Uredništvo prihvaćenim radovima osigurava postupak dvije neovisne slijepe recenzije, pri čemu ni autoru nije poznat identitet recenzenta, niti recenzentu autora. Recenzent predlaže kategoriju članka, a konačnu odluku o tome donose glavni urednik zajedno s uredništvom. Recenziraniizvorni (znanstveni)članci kategoriziraju članak – seoriginal kao: (scientific) paper • sadrži do sada neobjavljivana izvorna istraživanja iskazana na objektivno provjerljivprethodno način priopćenje – preliminary note • sadrži nove rezultate znanstvenih istraživanja koji zahtijevaju brzo objavljivanje i nepregledni mora omogućiti članak – review provjeru iznijetih rezultata • originalan, sažet i kritički prikaz jednog područja ili njegova dijela u kojem autor i sam aktivno sudjeluje i u kojemu mora biti naglašen autorov izvorni doprinos u tomstručni području članak u –odnosu professional na već paper objavljene radove, kao i pregled tih radova • sadrži korisne priloge iz određene struke i ne mora predstavljati izvorna istraživanja Ispravljenu inačicu članka nakon recenzentskog postupka treba u digitalnom obliku dostaviti e-poštom na [email protected].
227 Upute suradnicima Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 223-228
DOSTAVLJANJE ČLANAKA
Zbornika.
Članci se dostavljaju u privitku e-pošte na adresu Dostavljeni se materijali ne vraćaju. Članci se ne honoriraju, a autor priloga koji podliježe recenzentskom postupku dobiva jedan primjerak časopisa. Zbornika radova Filozofskog fakulteta u Splitu Za ostale upite autori se mogu obratiti i na adresu: Uredništvo Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet Poljička cesta 35 HR-21000 Split e-adresa: [email protected]
228 Guidelines for authors Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 229-234
GUIDELINES FOR AUTHORS The Journal of Faculty of Humanities and Social Sciences
in Split publishes scientific and professional papers in the fields of humanities, such as linguistics, literature, history, art history, arts, philosophy, archaeology, theology, ethnology and anthropology. The journal also publishes opinion articles, perspective articles, book and journal reviews, translations, obituaries, news and other contributions of scientific interest. Articles that have already been published elsewhere (even if translated into another language) and articles that are simultaneously submitted to other journals are not accepted. Only one article per author may be accepted for publication in each issue. The journal is published once a year and manuscripts can be submitted at any time throughout the year. The submission deadline for an issue which is to be published in the current year is April 1. The recommended length for an article is at least 28,800 characters to a maximum of 57,600 characters. Exceptionally, the editorial board may accept longer articles.
LANGUAGE The journal accepts articles written in Croatian, English, and Italian. One abstract must be in English. Articles must be proofread before submitted. Articles and abstract may be written in either British or American English, but otherwise please follow the style guidelines below.
FONT Articles should be written in Cambria 10 point font, with 1.0 line spacing. They should be aligned on both sides (justified) without indenting the first line of a paragraph. If a particular font is used, it should be enclosed and such symbols should be marked in printed version of the article. For any special emphasis in the text, bold font style should be used. Authors are required to follow the guidelines below before submitting their article.
THE FIRST PAGE OF THE ARTICLE AND THE TITLE The author’s name and surname, name of institution, as well as the address of the institution (country, city, address) and the author’s e-mail address should be written on the first page, in the upper left corner above the title (Cambria 10 point font). The title of the article should be written in upper case letters and centred. Chapter titles and subtitles, i.e. subchapter titles, should be written in lower case letters and in italics, not centred, in Cambria 10 point font.
ABSTRACT Manuscripts are submitted together with an abstract written in the same language as the article. It should not be longer than 250 words, with no more than 10 key words. The word “Abstract” (or “Sažetak” for articles written in Croatian, or “Riassunto” for articles written in Italian) should be written above the text of the abstract, centred (not bolded). The text of the abstract should be written in Cambria 8 point font, with 1.0 line spacing, indented on both sides (from both the left and the right margin) by one tab. Key words are listed at the end of the abstract, separated from the text 229 Guidelines for authors Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 229-234
of the abstract by a line break. The abstract with key words in the language of the article should be below the title at the beginning of the article, and the abstract with the title and key words in English, or in Croatian or Italian (if the article is written in English), should be at the end of the article after the bibliographical references.
COMPOSITION OF THE ARTICLE Chapter titles (and subchapter titles) are sequentially numbered using Arabic numerals. For articles written in Croatian, in-text citations (fewer than three lines) should be enclosed within double angle quotation marks (»citation«), parts of text within citations or any other terms should be enclosed within different quotation marks („text”) and meanings that are emphasized or indicate specific words or phrases and foreign words should be enclosed in the following quotation marks: ‘značenje’. For the articles written in English, in-text citations (fewer than three lines) should be enclosed within double angle quotation marks (“citation”), parts of text within citations or any other terms should be enclosedmeaning within). different quotation marks (‘text’) and meanings that are emphasized or indicate specific words or phrases and foreign words should be enclosed in italics ( For the articles written in Italian, in-text citations (fewer than three lines) should be enclosed within double angle quotation marks («citation»), pieces of text within citations or any other terms shouldmeaning be enclosed). within different quotation marks (“text”) and meanings that are emphasized or indicate specific words or phrases and foreign words should be in italics ( Images, tables, figures etc. are sequentially numbered using Arabic numerals (e.g. Image 1). Images must be submitted as a separate attachment in jpg digital format. The titles of the tables should be written in Cambria 10 point font, centred. All appendices to the text (Lists, Tables etc.) are listed after References, before the Abstract in a foreign language. Berne Convention for the Protection Authorsof Literary are and obliged Artistic to Works,certify the protection of authors’ rights when using images, photographs and other materials protected by the an international agreement governing copyright. If listing the names of participants in a research project, the authors must enclose a signed confirmation which certifies the participants’ consent to having their names published in the journal and to having taken part in the research.
CITATIONS In-text citations should be formatted as follows: (Mihaljević 2014: 135). Citations in footnotes should be formatted as follows: More on this in Mihaljević 2014: 135. et al. et al. See Mihaljevićibid, op.cit. 2014: 135. If there are three or more authors, the form is used: (Barić 1979: 202). Forms such as and similar are not used. If the citation is longer than three lines, it should be placed in a free-standing block of text, i.e. separated from the text of the article by a line break, written in Cambria 9 point font, with 1.0 line spacing, indented on both sides (from both the left and the right margin) by one tab. For such citations, quotation marks are omitted. The use of footnotes is not recommended, unless to explain parts of the text or 230 Guidelines for authors Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 229-234
words in the text. In case footnotes are used, they are indicated in-text after the punctuation of the phrase or clause to which the note refers. Footnotes are written in Cambria 8 point font, with 1.0 line spacing.
REFERENCESReferences Literatura Bibliographical referencesRiferimenti used bibliografici in the article are listed after the text of the article, entitled (for articles written in English), i.e. (for articles written in Croatian)Online or sources (Internetski izvori (for articles written in Italian).Siti AuthorsInternet should first list unpublished sources, published sources, printed publications and, in the end, for articles written in Croatian, for articles written in Italian). Only such websites which do not contain the author’s name and surname, i.e. the title of the work, are listed as online sources. The second line of each reference list entry should be indented by one tab. Reference list entries should be listed alphabetically by the author’s last name, and more entries by the same author should be listed chronologically, whereby entries by the same author with the same year of publication are marked with numerals (e.g. 2015a, 2015b, 2015c, etc.). When citing page numbers in the reference list, en dashes are used, not hyphens, and there are no spaces (e.g. pp. 23–35). References and sources should be listed alphabetically, at the end of the article preceding the abstract and compiled as follow:
PRINTED PUBLICATIONSStaroslavenska gramatika. Book with one author Hamm, J. 1974. Zagreb: Školska knjiga. “The centre cannot hold”: quattro scrittrici Book withmigranti two or three interpretano authors i malanni moderni. Mihaljević, N.; Carić, S. 2018. O russkih familijah. Split: Filozofski fakultet. Superanskaja, A. V.; Suslova, A. V. 2008. Sankt Peterburg: Avalon – Azbuka-klassika. Hrvatski jezični savjetnik. Book with four and more authors Barić, E. [et al.]. 1999.Post Cinematic Realism. Zagreb: Institut za hrvatski Press.jezik i jezikoslovlje. Don, R. [et al.] 2020. New York: New York University 10 godina Filozofskog fakulteta u Splitu (2005.– Edited book2015.). Galić Kakkonen, G. (ur.) 2015.Gender (In)Equality: Literary, Linguistic, And Artistic Responses Split: to GenderedFilozofski Dominance. fakultet. Mihaljević, N. (ed.) 2017. Warsaw: URF Press. Osnoven sistem i terminologija na slovenskata onomastika. Book with no author 1983. Skopje: MANU. Chapter of a book Mulc, I. 2004. „O pučkim blagdanskim imenima u hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama“. U Marija-Ana Dürrigl, Milan Mihaljević, Franjo 231 Guidelines for authors Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 229-234
Glagoljica i hrvatski glagolizam
Velčić (ur.), (str. 637–646). Zagreb: Staroslavenski institut; Krk: Krčka biskupija. Mihaljević, N. 2018. „Gli atteggiamenti filogini? Le straordinarie raffigurazioni dei personaggiDebating femminili the nelle Querelle commedie des femmes. di Marin Literature, Držić“. U theatre Mercedes and educationArriaga Florez, Diana Del Maestro, Milagro Martin Clavijo, Eva Maria Moreno Lago, (str. 283-296). Szczecin: Volumina.pl. Radovi Zavoda za Article in aslavensku scholarly filologiju, journal Moguš, M. 1971. „O jedinstvu čakavske akcentuacije“. Anglekai, 12, 7–12. Hester, H. 2019. “Sapience + Care: Reason and Responsibility in Posthuman Politics.” 24, 1, 67-80. Dictionary, lexicon and encyclopedia Hrvatski enciklopedijski rječnik. HER = Anić, V.; Brozović Rončević, D.; Goldstein, I.; Goldstein, S.; Jojić, Lj.; Matasović, R.; Pranjković, I. 2002. Zagreb: Novi Liber. Rječnik hrvatskoga jezika. Dictionary, lexicon and encyclopedia with no author information RHJ = 2000. Jure Šonje (ur.). Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža – Školska knjiga. Hrvatska enciklopedija. An entry in an encyclopaedia Narječje // Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 1999, sv. 7. Školske novine, Newspaper Article Damjanović, S. 2015. Dopunska škola u župnome dvoru. br. 29, 29. rujna 2015. Matteo Sonzonio, Unpublished Manuscript from Archival Sources DAZD. SZN. sv. III, svešč. 3, 25. VIII. 1519. Council Conclusions of 13 July 2001 on the PublicationsFollow-up by international of the Report organizations on the Concrete Future Objectives of Education and CouncilTraining of the Systems, European Union. 2001.
1986. Project 2000: 2001/C A new 204/03.preparation Brussels: for practice. European Council. United Kingdom Central Council for Nursing, Midwifery and Health Visiting. London: UKCC. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Legal materials Narodne novine broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 - OUSRH, 46/07, 45/09, 63/11, (04/11/2016)94/13, 139/13, 101/14 - O, RUSRH i60/15 - OUSRH. If accessed online also: http://www.propisi.hr/print.php?id=5767
232 Guidelines for authors Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 229-234
INTERNET AND ELECTRONIC SOURCESEstudio de los apodos familiares de Blesa (Teruel). Text on a web page Lozano Allueva, F. J. 2012.The Rise and Fall of Suburbia. http:// www.blesa.info/cul_apodos_Blesa%28JLozano%29.pdf. (21. 12. 2012.) Fishman, R. 2005. Chester: Castle Press.
PEER REVIEW PROCESS
The selected articles undergo an obligatory procedure of two independent peer reviews and, if necessary, up to three or four peer reviews. The editorial board ensures that the standard peer review procedure is followed - a double-blind peer review, wherein both the author and the reviewer are anonymous. The reviewer proposes a category of the article and the final decision is made by the editor in chief together with members of the editorial board. Authors are obliged to correct their article in accordance with eventual instructions provided by reviewers, as well as to control editorial corrections and to do a final proofreading. Original (scientific) paper Reviewed articles are categorized as: • contains so-far unpublished original research presented in an objectively verifiablePreliminary way; note • contains new results of scientific research that require rapid publication and doesReview not have to provide verification of the results presented in the article; • original, concise and critical review of a field or its part in which the author also actively participates, and in which the author’s original contribution to the field 233 Guidelines for authors Zb. rad. Filoz. fak. Splitu, 13 (2020), 229-234
is emphasized, in relation to already published works, as well as a review of those works;Professional paper • contains useful contributions from a specific profession and does not have to present an original research. After the review process, the corrected version of the article should be sent in digital form by e-mail to [email protected].
ARTICLE SUBMISSION
Articles are submitted as e-mail attachments to [email protected]. Articles that are not written according to the technical specifications and instructions for the compilation of reference lists will not be considered for publication. Submitted materials are not returned. Authors do not get paid, but authors of contributions which go through peer review process get a free copy of the journal. Zbornika radova Filozofskog fakulteta u Splitu For any other inquiries, authors may write to: Uredništvo Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet Poljička cesta 35 HR-21000 Split e-mail: [email protected]
234 Časopis izlazi jednom godišnje i objavljuje ga Filozofski fakultet u Splitu, Poljička cesta 35, 21000 Split, Hrvatska. Cijena primjerka: 90,00 kn. Žiro račun: Filozofski fakultet Split IBAN: HR5124070001100571320 (s naznakom: za Zb. rad. Filoz. fak. Splitu)
Pitanja o pretplatiZbornika i sva radova ostala Filozofskog pitanja upućuju fakulteta se nau Splitu adresu: Uredništvo Filozofski fakultet u Splitu Poljička cesta 35 HR-21000 Split e-mail: [email protected]
The journal is published once a year by Filozofski fakultet u Splitu, Poljička cesta 35, 21000 Split, Croatia. One issue price is 90,00 kn, or the corresponding amount in other currencies. Currency account: Filozofski fakultet Split IBAN: HR5124070001100571320 SWIFT: OTPVHR2X (addressed to: za Zb. rad. Filoz. fak. Splitu)
SubscriptionZbornika inquiries radova and all Filozofskog other correspondance fakulteta u Splitu should be sent to: Uredništvo Filozofski fakultet u Splitu Poljička cesta 35 HR-21000 Split e-mail: [email protected]
235 236