Jerolim Miše, Naprijed, Zagreb 1987, Str
Jerolim MI©E (Split 1890 - Split 1970) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 20 oæujka / marzo / march 18 svibnja / maggio / may 2008 1 Mise.indd 1 3/15/08 7:01:07 AM 2 Mise.indd 2 3/15/08 7:01:09 AM JEROLIM MI©E Igor ZidiÊ U vidokrug hrvatske kritike ulazi mladi, buntovni Miše već 1911, kao dvadeset-jednogodišnjak, i to spomenom velikog Tina Ujevića u tekstu S mora, tiskanom u zadarskom Novom listu.1 Zatim će – između 1914. i 1919 – u ciglih pet godina, njegova djela, zahvaljujući izložbama u Splitu (1914, 1916) i Zagrebu (1916), privući pozornost niza uglednih hrvatskih likovnih pisaca i kritičara – kako starih, tako i mladih – uključivši Isidora Kršnjavoga, Vladimira Lunačeka, Milutina Cihlara Nehajeva, Ivu Delallu, Petra Knolla, Kostu Strajnića, Ljudevita Karu, Gustava Krkleca, ali i perjanice naših avangardi poput Ulderika Donadinija i Antuna Branka Šimića. Nisu svi, namah, osvojeni, ali ga zamjećuju: to je prvi znak individualnosti. Među onima, koji mu poravnavaju put, i prostim je okom lako zamijetiti organiziranu «piemontešku» ili projugoslavensku mladež (s Dimitrijem Mitrinovićem iza kulisa). Avangarde, kao što je poznato nisu tražile uporišta u vlastitoj tradiciji, pa ni onoj modernoj; njihovo je geslo: Raskid! – kako na političkom tako i na kulturalnom polju, raskid sa svime što ih vezuje s domovinskim tlom: s umjetnošću, kulturom, jezikom, vjerom, institucijama; sa sustavom građanskih vrijednosti, s parlamentarnom demokracijom, s modernim republikanstvom. Na sva je pitanja, koja su se oko ideje Raskida neizbježno postavljala, bio samo jedan odgovor, a to je nužnost revolucionarne prakse. Svakako, «Pijemontu» pripada slava jedinstvenoga paradoksa: na ovim su prostorima revolucionarne metode prvi počeli širiti Karađorđevićevi kraljevi agenti! Naporedo s našom avangardom rasli su i naši atentatori – svidjela se ili ne svidjela ta konstatacija «nepolitičnim istraživačima» avangardnih pokreta u nas.
[Show full text]