MURTIĆ (Velika Pisanica 1921 - Zagreb 2005)
Edo_korice.fh11 5/30/08 1:54 PM Page 1 C M Y CM MY CY CMY K Edo MURTIĆ (Velika Pisanica 1921 - Zagreb 2005) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 06 lipnja / giugno / june 01 kolovoza / agosto / august 2008 naslovnica / copertina / cover Autoportret (detalj) Autoritratto (particolare) Self-Portrait (detail) 1941 EKSPRESIJA I GESTA U SLIKARSTVU EDE MURTIĆA Igor Zidić Od rane mladosti, kad je na zagrebačkoj likovnoj pozornici osvanuo kao „čudo od djeteta“, do kasnih dana kad nas je zapanjivao silovitom gestom (rukom!), što je ostavljala moćne tragove na golemim platnima, Edo Murtić nije prestajao biti enfant terrible hrvatskog slikarstva. Kao samurajski mač: što se duže kovao u vatri udaraca, napadan s lijeva i s desna, od avangardista i konzervativaca, on je bivao sve otporniji, elastičniji i sve opasniji za svoje takmace, konkurente, oponente, protivnike. Moglo bi se reći: pisac je, već na početku, opteretio tekst preteškim pohvalama; dok dođe do sredine mogla bi se ta konstrukcija od komplimenata i lauda izvrnuti na bok, urušiti do temelja. Za to, ipak, ne brinem. Murtića ne hvalim, nego opisujem. Jednu sam tajnu, u vezi s njegovim bićem, spoznao kasno, na kraju, možda i u pravi čas. Moglo je biti dvije godine prije njegove smrti, dakle 2003, u ljeto ili u ranu jesen. Slikao je, s ljestava na koje se uspeo, veliko platno, okačeno na istočni zid atelijera; kad sam ušao praštali su zadnji potezi: žestoki, široki, moćni; osjećalo se, da je u njih uložena iznimna manuelna snaga. Snaga jedne ruke, dakako, ali skupljana kroz desetljeća vježbe. Misao, koja mi je prostrujala glavom: Tko bi to mogao snažnije, koji mladić? Iznenadila me ta demonstracija moći, ta slika snage čovjeka koga nikad nisam doživio kao starca, no koji je tada ipak imao osamdeset i dvije godine.
[Show full text]