Socijalna istorija jugoslovenskog rokenrola

Aleksandar Raković, Rokenrol u Jugoslaviji 1956-1968 (Izazov socijalističkom društvu), Beograd: Arhipelag, 2012.

Ratovi devedesetih i krvavi raspad SFRJ da je reč o pionirskom poduhvatu, jer je po učinili su da na tom prostoru društvena misao na prvi put, temeljno, srpska naučna istoriografija duže vreme bude fokusirana samo na ratne teme. posvećena rokenrolu i njegovim uticajima na Na taj način potisnuta je, i gotovo oterana u jugoslovensko društvo. Inače, studija koja je pred potpuni zaborav, svest o kulturnim pregnućima i nama ima 640 stranica i sadrži odgovarajuće dostignućima mladih ljudi koji su dotad mislili da fotografije najpoznatijih ličnosti i jugo bendova, rat može postojati samo u istorijskim čitankama i među kojima su , , Zlatni dečaci, na nekim drugim geografskim prostorima, jako , Crveni koralji, Grupa 220, Roboti, udaljenim od ovog na kome su oni živeli. Kameleoni. Od izvora na koje se autor ove Zaboravljeno je vreme rokenrola i užitaka (ne obimne, značajne i nadasve zanimljive knjige samo muzičkih) koje je on u Jugoslaviju donosio oslanjao takođe treba izdvojiti arhivsku građu, od sredine pedesetih i tokom šezdesetih na koja svedoči o tome kako su se državni i partijski talasima zapadne kulture. Čak i neposredno posle organi, analitičke službe i naučne ustanove ratne oluje promišljanje toga vremena je odnosile prema rokenrolu i njegovom uticaju na odloženo jer su kulturni život zapljusnuli neki jugoslovensku omladinu (zato je podnaslov novi talasi, pre svega muzika, koja je eklektički Izazov socijalističkom društvu ništa manje bitan spajala nepomirljive pravce, a za koju je (budući nego sam naslov). Ne treba zanemariti ni da spada u tipičnu Lowbrow kulturu) sklepan svedočenja sudeonika toga vremena i aktera kolokvijalni naziv: turbofolk. rokenrola (ponajviše muzičara, ali i novinara, Prva decenija ovoga veka, međutim, unela je reditelja, šahista, rok kritičara i kolekcionara brojne novine. Ne samo u muzici rokenrola u ploča) koji su autoru bili važni sagovornici u bivšim jugoslovenskim republikama nego i u propitivanju mesta i značaja ove muzike u životu knjigama i člancima posvećenim njoj. je da mladih toga vremena. se u najvećem broju slučajeva radi o Budući da se koreni rok muzike nalaze u publicističkim radovima koji nemaju eksplicitno SAD, autor uvodna razmatranja posvećuje naučni karakter (deskriptivno istoriografskim i muzičkim pravcima belih i crnih Amerikanaca u muzikološkim napisima, enciklopedijama i prvoj polovini 20. veka. Treba reći da se radi o leksikonima, monografijama posvećenim razmatranjima koja su mnogo više od uvodnih određenim bendovima). Međutim i radovi takvog natuknica jer zahvataju 180 stranica. Ovde se profila pružaju građu za eventualne naučne rokenrol tretira kao muzički konglomerat. On pristupe (istorijske, sociološke, etnološko- nije monolitan jer obuhvata mnoge pravce i antropološke, kulturološke, estetičke), koji će se potpravce: od rokabilija, kantri i folk roka do art na višem nivou teorijske analize, zatim sintetički roka, esid roka, soula, ritma-i-bluza, disko roka, i komparativno, baviti fenomenom progresivnog roka, panka, hevi metala i fanka. jugoslovenskog, pa dakako i srpskog, roka. Nosioci rok zvuka nisu bili samo belci, već u Uostalom, zahvaljujući, između ostalog, i takvim velikoj meri crnci i žene, što govori o tome da je delima nastala je knjiga Rokenrol u Jugoslaviji rokenrol takva muzika koja ne priznaje nikakve 1956-1968 (Izazov socijalističkom društvu), barijere, te da je on „velika ujedinjujuća snaga“ istoričara Aleksandra Rakovića. Ona predstavlja (str. 36). Od „zvučnijih“ imena ranog rokenrola dopunjenu i obogaćenu verziju njegove istoimene kojima je u knjizi posvećena pažnja valja doktorske disertacije, odbranjene na Filozofskom pomenuti nekoliko: Bil Hejli (Haley), Elvis Presli fakultetu u Beogradu 2011. godine. Može se reći (Presley), Tomi Stil (Steele), Čak Beri (Berry), ————  Pripremljeno u okviru projekta Centra za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Nišu, Tradicija, modernizacija i nacionalni identitet u Srbiji i na Balkanu u procesu evropskih integracija (179074), koji finansira Ministarstvo za prosvetu i nauku Republike Srbije. 740 SOCIOLOGIJA, Vol. LIV (2012), N° 3

Badi Holi (Holly), Litl Ričard (Richard). veli Raković, sve jasnije su uočavana Nezaobilazni su bili i Sem Kuk (Cooke), Rej generacijska razilaženja starih i mladih Čarls (Charles), Džejms Braun (Brown), Vilson Jugoslovena. Socijalistička omladina govorila je Piket (Pickett). A onda slede kultni bendovi protiv deformacija u društvu, bunila se protiv britanske i američke rok scene, na čelu sa ignorantskog odnosa starijih i tražila je više Bitlsima (), Enimalsima (The slobode za svoje stvaralaštvo. Taj period (1961- Animals), Rolingstounsima (), 1968) u ovoj studiji je prepoznat kao „vreme Dorsima (The Doors), Hendriksom (Hendrix)... električarskog rokenrola“, a on se poklapa sa Krećući se „od pamučnih polja do rokenrol vremenom u kome dolazi do bunta mladih (str. revolucije“, Aleksandar Raković čitaoca lagano 325). Mladi su bili pod budnim okom Partije, pa i uvodi u milje jugoslovenskog društva. U njemu samog predesdnika Republike, koji su skupa identifikuje uticaje popularne kulture Zapada na dobro odmeravali poteze kojima će ih voditi u muziku, film, modu i zabavnu štampu. Iako se „lepšu budućnost“, a istovremeno im ne muzika u ovoj knjizi razumeva kao „neizbežna oduzimati mogućnosti sopstvenog izbora. osnova“, po autoru je ništa manje važna Prve nedelje juna 1968. došlo je do „nadgradnja kroz politički i društveni kontekst“ studentskih demonstracija u Jugoslaviji. One su koji će rokenrolu omogućiti „pravo građanstva“ bile posledica uticaja koji su stizali sa studentskih na ovom prostoru (str. 6). Ovde vidimo Rakovića protestnih okupljanja u svetu, ali ništa manje i kao teoretičara koji raspolaže i određenim ekonomske situacije u zemlji, nedostatka posla za sociološkim i političkim znanjima, zahvaljujući mlade, društvenih nejednakosti, svemoći čemu uspeva da problematiku o kojoj raspravlja birokratije, depersonalizacije odgovornosti. U zahvati u celosti, u kulturnosociološkom ovom delu knjige, Raković manirom dobrog kontekstu. Posmatrani period omeđen je istraživača i analitičara vrši sociološku analizu pedesetšestom i šezdesetosmom godinom, jer su stanja u zemlji, razapetoj između starog, se 1956. u jugoslovenskoj štampi pojavili prvi konzervativnog (socijalističkog) kulturnog članci o rokenrolu kao „nemoralnoj“ muzici na modela i novog, modernijeg kulturnog Zapadu, a 1968. jugoslovenski rokenrol postaje (građanskog) talasa koji pristiže sa Zapada. Sa nezaobilazni i integralni deo kulture mladih. pobunom mladih šezdesetosmaša zatvoreno je Glavna razmatranja u knjizi tiču se rokenrola jedno istorijsko poglavlje, a započeto je drugo. u Jugoslaviji, od momenata kada se on postulirao Država nije imala kud nego da prizna svoje kao kopija zapadnjačkih pravaca i muzičkih greške i dâ za pravo mladima. Ništa od onoga što bendova do vremena u kojima ju-rok postaje su mladi izborili (rokenrol, omladinska štampa, originalniji i samostalniji u estetskom izrazu i seksualne slobode), pod uslovom da se nije tematskim sadržajima. Raković izdvaja dva suprotstavljalo ideologiji, nije suzbijano. Nakon perioda. Jedan prepoznaje kao godine klasičnog junskih događaja 1968, Partija je uspostavila novi rokenrola (1956-1965), a na drugi (1961-1968) savez sa rokenrolom i popularnom kulturom, od gleda kao na vreme „električarskog“ rokenrola. kada je između njih započeo dvodecenijski sklad Elem, u prvom razdoblju omladina traga za (str. 341). To predstavlja klasični primer nemoći načinima opstajanja muzike koja, bar na početku, države da zaustavi globalizacijske promene. Tada odudara od vrednosti i ideologije socijalističkog država preuzima ideje mladih predstavljajući ih društva. Sociološki je relevantna činjenica da kao sopstvene ideje (déja vu), čime tupi „nezdrava podeljenost između radničke, seoske i potkulturnu oštricu, a samu potkulturu gradske omladine“, na koju su ukazivali vodeći (rokenrola) ubacuje u matricu vladajuće kulture. političari i CK SKJ, tokom šezdesetih jenjava i Naredne stranice ove knjige posvećene su bledi. Zaključak autora je da je u ukljanjanju jugoslovenskim pogledima na britanski i socijalnih podela među omladinom rokenrol italijanski bit (tako je šezdesetih godina imao važnu ulogu (str. 189). Kao i na Zapadu imenovana rok muzika). Posebna pažnja je (s toga vremena, sukob se sa klasnog prebacuje na pravom) posvećena Bitlsima i njihovoj generacijski teren. Sve je veći jaz između mladih popularnosti u Jugoslaviji. U okviru poglavlja o i njihovih roditelja, koje su deca krivila za „električarskoj eksploziji“ autor se temeljito bavi negativne podele u društvu (mito, korupcija, zagrebačkim i beogradskim VIS-ovima (vokalno- krađe, protekcija). Kako su šezdesete promicale, instrumentalnim sastavima), velikim Prikazi 741 beogradskim gitarijadama, muzikom, intelektualci, da su oni protiv materijalizma, da atmosferom na beogradskim igrankama, bit ruše sve granice, rasne i klasne barijere i da se modom, promenama seksualnih navika i ostalim najglasnije bore protiv nuklearnog naoružanja i novotarijama koje su krasile tadašnji život protiv rata u Vijetnamu. Analize i izveštaji mladih. U završnom delu slede poglavlja o univerzitetskih i partijskih stručnjaka i državnih bitnicima i hipicima, to jest o jugoslovenskim organa o novoj levici obuhvatale su i hipi pokret, pogledima na fenomene američkih bitnika pri čemu je sugerisano da bi sinergija političke (potkultura) i hipika (kontrakultura). Suština je u nove levice i hipi pokreta mogla da ima tome da su antisegregacionizam, pacifizam i revolucionarni potencijal, koji može biti važan za humanizam, kao obeležja bitničkog književnog „revolucionarni preobražaj“ zapadnih društava pokreta [Džek Keruak (Kerouac), Alen Ginzberg (str. 554). Na kraju, autor piše o hipicima u (Ginsberg) i drugi], s jugoslovenskog aspekta Jugoslaviji, o njihovim okupljanjima na prihvatljiva. Za razliku od toga, boemski život, stepeništima Beograda, večerima poezije, „hipi alkohol, droge, misticizam i prihvatanje budizma, seansi“ koju je priredila beogradska slikarka Olja nisu. Autor ističe posebnu naklonost Ivanjicki, o Dubrovniku kao „Hipivilu“, u kome jugoslovenskog establišmenta prema protestnim su se susretali „domaći“ i inostrani hipici i o pesmama kao nezaobilaznom antiratnom simbolu čuvenom hipi mjuziklu Kosa (Hair), održanom u šezdesetih. Njihovi autori i interpretatori, beogradskom Ateljeu 212, maja 1969, samo posebno Bob Dilan (Dylan) i Džoan Baez (Baez), godinu dana nakon premijere Kose u Njujorku, širili su svest o pacifizmu i slobodi, na velikoj brodvejskoj sceni (Biltmore Theatre). suprotstavljajući se imperijalizmu kao državnoj Poslednje poglavlje knjige Aleksandra Rakovića politici Sjedinjenih Američkih Država. Dvoje je neka vrsta apendiksa, u kome se govori o pomenutih kantautora bili su ljubimci sličnostima i razlikama rokenrola u Jugoslaviji i jugoslovenske štampe, koja nije štedela državama Istočnog bloka do 1969. godine. komplimente: dok je o Džoan Baez pisano kao o Rakovićevo delo o razvoju jugoslovenskog „madoni Bitnika“, Dilan je nazvan „Homerom rokenrola u celini pruža odličan uvid u našeg veka“ (str. 536)! Sa tim generalno dolazi evropeizaciju i modernizaciju jugoslovenskog, do promene odnosa prema dugokosim dakle i srpskog društva. Tih decenija se na mladićima, kada se u štampi navode mišljenja pozapadnjavanje nije gledalo sa prezirom i sociologa da je duga kosa tinejdžera reakcija na užasom kao danas, jer su gotovo svi želeli da militarizam, da ona nije više samo modna sopstveni životni standard približe onom ekstravagantnost već odraz duha pobune – izraz evropskom. Recimo, nedeljnik TV novosti 1967. otpora protiv ratne politike i segregacije. godine zaključuje da beogradske Elipse uspeh Jugoslovenska javnost je o hipicima i hipi duguju „permanentnoj želji“ Jugoslovena da žive pokretu u celini imala ambivalentan stav. Prve „evropejski“ (str. 417)! Muzika na taj način reakcije bile su negativne jer su oni shvatani kao postaje pokazateljem opštedruštvenih stremljenja. sekta koja uživa u LSD-u, marihuani i drugim Pažljivi sociolog će, takođe, u Rakovićevim opojnim drogama, da su opsednuti pilulama, analizama otkriti jednu veoma bitnu stvar koju seksom i rokenrolom i da je pod njihovim ovaj ne iznosi eksplicitno: da se srpska kulturna uticajem nastao takozvani psihedelični (esid) rok, tradicija ne iscrpljuje u nacionalnom folkloru, onaj koji se stvara, izvodi i sluša pod uticajem fruli, trubi, jeleku i opancima već da se sasvim narkotika. Međutim, niko nije osporavao zasnovano može govoriti i o srpskoj „gitarskoj“, vrednosti muzičkih bendova koji su na neki način rok tradiciji ponikloj u uslovima urbanizacije bili perjanice hipi pokreta: The Byrds, The jugoslovenskog društva; to društvo bilo je Mamas & the Papas, The Doors, Jefferson prepoznatljivo po urbanim rokerskim Airplane, Grateful Dead, Pink Floyd. Nakon potkulturama i subverzivnim stilovima, kao i članaka koji su izražavali sumnju u pokrete odgovarajućim identitetima. Potkulture iznikle na bitnika i hipika, koji su ocenjeni kao besmisleni i temeljima rokenrola bazirane su prevashodno na besciljni, pojavili su se prvi javni istupi i subverzivnim i rezistentnim strategijama. Njih partijska proučavanja iz kojih je proizlazilo da su karakteriše odbijanje da se podrede važećim hipici pripadnici studentske omladine koju procedurama u kulturi podređivanja, što je, ma podržavaju univerzitetski profesori i koliko se to tada činilo nevažnim, bilo od velike 742 SOCIOLOGIJA, Vol. LIV (2012), N° 3 važnosti za demokratizaciju jugoslovenskog ove muzike celokupnom razvoju kulture (mode, društva i političkog sistema. Zato je studija moralnih shvatanja, estetskog ukusa, načina Aleksandra Rakovića mnogo više do obična komuniciranja, plesa, slenga), a pank rok i istorija ili hronologija jugoslovenskog roka. takozvani novi talas u Jugoslaviji osamdesetih Njena vrednost utoliko je veća jer su svi događaji ostavili su dubok trag u muzičkim krugovima i propraćeni iz više naučnih uglova: istorijskog, izvan granica zemlje. Novonastale okolnosti sociološkog, politikološkog i kulturološkog. Tek (društvene, kulturne i tehnološke), tokom u takvom multiteorijskom diskursu moguće je sedamdesetih godina minulog veka do danas, videti „širu sliku“, u kojoj su beogradski, otvarale su nove puteve muzičkog izražavanja u zagrebački i ini rok muzičari ili bendovi samo okviru srpske rok muzike koja je, što se tiče uslovno razdvojeni. Njihova socio-kulturna odnosa sa svetom, bazirana na principima matrica je zajednička – jugoslovenska; oni uzimanja i davanja. Utoliko su očekivanja od proizlaze iz nje, delaju u okviru nje i uglavnom je narednih (od autora najavljenih) istraživanja obogaćuju, mada njihovi osnovni poticaji dolaze velika i opravdana. Naime, već ovom prvom iz zapadnog sveta. knjigom o jugoslovenskom rokenrolu Raković je U medijskim predstavljanjima svoje knjige, sebi postavio visoke teorijske standarde. On je Aleksandar Raković je iskazao nameru da nastavi takođe drugim mladim istraživačima dao istraživanja produkcije, difuzije i recepcije pop i podsticaj i teorijsku građu za otkrivanje novih rok muzike u Jugoslaviji i Srbiji. Istraživanje u dimenzija rokenrola u geokulturnom okviru ovoj knjizi zaustavlja se na šezdesetosmoj godini, regiona nastalog na razvalinama bivše nam ali otada do danas rokenrol je doživljavao i zajedničke države. preživljavao brojne faze, manje ili više kreativne. Nikola Božilović Sedamdesete su takođe važne u smislu doprinosa

Jedan istoriografski pogled na jugoslovenstvo i Jugoslaviju iz bošnjačke i bosansko-hercegovačke perspektive

Husnija Kamberović, Hod po trnju: Iz bosanskohercegovačke historije 20. stoljeća, : Institut za istoriju, 2011.

Husnija Kamberović (1963), upravnik „Stavovi rukovodstva komunističkog pokreta u Instituta za istoriju u Sarajevu, verovatno je Bosni i Hercegovini o sukobu sa Informbiroom najistaknutiji bosansko-hercegovački istoričar 1948. godine“; „Mostarsko savjetovanje 1966. srednje generacije. U predgovoru knjige autor godine“; „Stav političke elite o nacionalnom obaveštava čitaoca da je nudi u nedostatku jedne identitetu Muslimana u Bosni i Hercegovini istorije BiH u XX veku. Istovremeno, skreće sredinom 1960-ih godina“; „ i pažnju da to nije uistinu istorija BiH u XX nacionalni identitet Muslimana u Bosni i stoleću, već „više pregled onoga što sam ja pisao Hercegovini – dva viđenja“; „Konstruiranje o toj historiji“ (7). Sabrano je u ovoj knjizi 15 disidentske slike u komunističkom pokretu u priloga, objavljivanih između 1997. i 2010. Bosni i Hercegovini: Slučaj Avde Hume“; „Izbor godine, pod sledećim nazivima: Džemala Bijedića za predsjednika SIV-a 1971. „Projugoslavenska struja među muslimanskim godine“; „Suvremena bošnjačka elita: Između političarima 1918. godine“; „Politička djelatnost elite i marginalnih skupina“; „Krize – pregovori Mehmeda Spahe od 1929. do 1939. godine“; „O – rat u Bosni i Hercegovini“; „Neke napomene o nekim inicijativama za reviziju agrarne reforme u prethistoriji rata u Bosni i Hercegovini i građenju Bosni i Hercegovini 1941-1942“; „Najnoviji sjećanja na rat“. Pošto je nemoguće na skučenom pogledi na Drugi svjetski rat u Bosni i prostoru prikazati svaki od pomenutih tekstova, Hercegovini“; „Upotreba historijskih mitova: tematski će se za ovu priliku povezati oni koji su Drugi svjetski rat i balkanski ratovi koncem 20. najbliže povezani sa Jugoslavijom i stoljeća“; „Osnovna obilježja razvoja društva u jugoslovenstvom. Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine“;