EKSKLUZIVNA PREMIJERA NA PERUN.HR

OVU BESPLATNU E-KNJIGU POKLANJAM SVIM FANOVIMA GRUPE I LJUBITELJIMA GLAZBE OPĆENITO, KAO SVOJ MALI DOPRINOS DRUŠTVU U OVIM ČUDNIM VREMENIMA KADA SMO SVI PRISILJENI OSTATI U SVOJIM DOMOVIMA. ČUVAJTE SE! UP THE IRONS!

NAPOMENA (PROČITATI OBVEZATNO PRIJE ČITANJA KNJIGE)

OVU KNJIGU NISAM NIKAD NAMJERAVAO IZDATI NA HRVATSKOM JEZIKU. ONA JE SAMO IZVORNO I BEZ PRETJERANE PAŽNJE PISANA NA HRVATSKOM JEZIKU U 'RAW' OBLIKU I DA BI KASNIJE BILA PREVEDENA NA ENGLESKI. NEKE CITATE I IZJAVE RADI TOGA NISAM NI PREVODIO NA HRVATSKI, NEGO JE U KNJIZI OSTAVLJEN IZVORNI OBLIK. SAMO ZA OVU PRILIKU KNJIGA JE BRZINSKI ADAPTIRANA ZA HRVATSKU BESPLATNU E-BOOK VERZIJU, ŠTO ZNAČI DA NIJE ODRAĐENA PROFESIONALNA, VEĆ SAMO POLUOSNOVNA BRZINSKA LEKTURA. TAKOĐER, ISTA STVAR JE S 'TYPO' GREŠKAMA. MOLIM VAS ZA RAZUMIJEVANJE I OKO SITNIH GREŠKICA, JER U ENG. VERZIJI JE SVE ISPRAVLJENO. NEKE IZJAVE I DJELOVE INTERVJUA I SL. NAMJERNO SAM OSTAVIO NA IZVORNIKU, ENGLESKOM JEZIKU, JER TEK JEDNOM, AKO SE ODLUČIM NA OBJAVLJIVANJE KNJIGE NA HRVATSKOM JEZIKU, ONDA ĆE BITI NAPRAVLJEN CJELOKUPAN POSAO. OVAKO ĆETE IZRAVNIJE URONITI U SAMU SRŽ KNJIGE I DUŠU OVOG LEGENDARNOG ALBUMA. VJERUJEM DA VAM TO NEĆE PREDSTAVLJATI POTEŠKOĆE U ČITANJU. DO SADA SAM NAPISAO VEĆ 15 KNJIGA (OD 100, KOLIKO ĆE IH BITI U KONAČNICI) I NJIHOVI VLASNICI SU NA TISUĆE MAIDEN FANOVA NA SVIM KONTINENTIMA, A JEDNAKO TAKO U POSJEDU SU NEKOLIKO ČLANOVA GRUPE I NJIHOVOG MANAGERA. HVALA VAM NA DOWNLOADU. STJEPAN

CERTIFICATE

This book is unique, one of a kind and printed in one copy only! Proud owner is: Serial book number is written on rear cover:

Confirming this information with my signature:

STJEPAN JURAS

Stjepan Juras THE X FACTOR

Translation, adaptation and proof-reading Ana Marija Abramović

Cover design and illustration Violeta Juras /Marijan Čuklin

Layout Stjepan Juras

Print ITG d.o.o., Zagreb

Copyright © Stjepan Juras 2019 Published by Stjepan Juras. All Rights Reserved.

No part of this publication (pictures, photos illustrations and graphics are excluded) may be reproduced, stored in a retrieval system, or transmitted in any form or by any means, electronic, mechanical, photocopying, recording, or otherwise, without the prior written permission of the publisher.

Permissions may be sought directly from Stjepan Juras in his office in Zadar, Croatia: phone: 00385(0)99 4186 308, e-mail: [email protected]

Research Library of Zadar in Croatia Cataloguing-in-Publication Data Cataloguing-in-Publication data available in the Online Catalogue of the Research Library in Zadar under CIP record 160212019

ISBN 978-953-48280-1-4

For information on all Stjepan Juras publications please visit his website at www.maidencroatia.com

Printed in Croatia Zagreb, July 2019

STJEPAN JURAS

Zadar, July 2019

THERMO EDITION

TABLE OF CONTENTS

AFTER THE WAR 9

BLAZE OF GLORY 21

YOU ARE CORDIALLY INVITED 37

1994/1996 81

FRYING SOON 145

SIGN OF THE CROSS 167

HUGH SYME'S VISION 203

TOUR INTO THE UNKNOWN 213

EVIL VIRUS 219

IRON CHAIR (AND MORE...) 231

IRON MAIDEN CLASSIC 241

UNFINISHED STORY 252

PHOTO CREDITS 254

ACKNOWLEDGEMENTS 255

WARNING!

Fantastic Iron Maiden fan websites such as Ironmaidencommentary, Maidencroatia, Maidenlive, Maidenfans, Maidenrevelations, Ironmaiden-bg, ironmaiden666, Maidenthebeast, MaidenSpainFC various other fan websites and all their contributors deserve utmost hats down for all they did to preserve the great legacy of Iron Maiden for all future generations. Iron Maiden would have NEVER been so massive if there were no loyal fans willing to spend months and years exploring all aspects of this amazing band's history. As an author, they ALL have my immense gratitude for making it quite easy for me to find certain facts, old interviews, lost photographs and other bits and pieces all of which helped to make this book. However, 'The X Factor' is not, nor was it initially intended to become an official printed document which would unite all of this trivia and priceless knowledge. If that was the case, I could not nor would I want to call this book my original piece. This book is a series of exclusive observations, cross-references and brave speculations while delving into the most hidden secrets and motives behind Maiden's 'The X Factor', thoroughly discussed from all points of view, considering all the selected segments that could have affected the creation of the album. Given that more than twenty three years have passed since 'The X Factor' came out, I tried to give it a cool-headed evaluation it clearly deserved, while taking into consideration both its strengths and weaknesses. Here you will find a large number of new theses and speculations never heard before, sometimes even shocking conclusions, while some old puzzles will be uncovered for the very first time. I am convinced that this piece will be the harbinger of discussion and controversy, quite possibly dismissing some of the statements given in this book, but my answer to that is simple. I'm a fan, and this book is the content of my direct observations of the album. This is my tribute to it, for it introduced me to the epic world of Iron Maiden, a world without which my life would surely be dramatically different. So here's to a happy twenty-third birthday 'The X Factort'!

STJEPAN JURAS

HEAVY METAL'S QUASIMODO

When it comes to bands and performers, various book authors try hard to make their audience believe that while they aren't in possession of the official product, they are buying something equally legit. The use of misleading PR is common, trying to lure people into thinking they are actually paying for some of the exclusive and never before seen materials seeping with deep insider info about to shake the foundation of everything they believed they knew about their favorite band or performer.

But what if the book is about an album that was destined from its inception to be the underdog, the ugly duckling, or even better phrased – Quasimodo – in terms of both Iron Maiden’s opus and of heavy metal? An ominous, gloomy, depressive release on the outside, yet hiding a noble, aristocratic soul on the inside. If you don’t listen to it with an open heart and mind, ‘The X-Factor’ is everything the media and the “well informed” have told you it is. The truth, however, is something else: ‘The X-Factor’ is a classic Iron Maiden album and perhaps the breaking point of the entire genre of 90s heavy metal. It’s an album that gave heavy metal back its dark soul and saved it from the well-traveled paths of 90s mainstream glamour and dazzle. It is for this reason that I feel a responsibility to tell you the story of ‘The X-Factor’ in a way the album deserves for it to be told. The story even the band no longer tells, even though I’m not so old as to forget how staunchly they defended it then, as staunchly as I do now...

In the most sensitive period of my growing up, that of my teenage years and the cruel war ravaging my country, Iron Maiden and their songs gave me strength and showed me that I must fight and win in spite of heavy loss. That is why I’m proud to conclude: this is not an official book, nor is it intended to act as such, it does not feature insider info, and neither is it trying to pile up all of the available Wiki articles and Maiden-related fan sites info. It was not written encyclopedically, factually, statistically, it’s not trying to create a timeline of all the shows, bootlegs, various album editions, awards, interviews and everything else. This book is a piece of my soul, a story of an album whose tour was the first time I attended an Iron Maiden concert, and as such became permanently engraved in my most wonderful memories. Even now, almost a quarter of a century later, it elicits from me feelings of only the utmost respect.

To the fans by a fan

AFTER THE WAR

Ne želim biti taj koji će vam već u nekoliko knjiga pametovati o ratu koji je početkom devedesetih nametnut Hrvatskoj, jer svijet je velik i moje knjige čitaju se i u zemljama koje su trenutno zahvaćene strašnim ratovima, no odrastanje u svojim najboljim teenagerskim godinama u zemlji u koji je svaki odlazak u školu mogao biti ujedno i zadnji nije baš najidealnije odrastanje koje neko dijete može zamisliti. U trenucima kda je otišao iz benda i kada se u njega došao Blaze, moj rodni grad Zadar, star preko 3000 godina svakodnevno su zasipale granate, a mi djeca (jer djeca su takva) neoprezni i s 'glavom u torbi' tražili smo gelere netom rasprslih granata koje su do prije nekoliko trenutaka pale pored naših domova, pronalazili smrtonosne zvončiće kazetnih bombi, učili raspoznavati letove dolazećih i odlazećih MIG-ova i 'Galebova' u brišućem letu, brojali sekunde od svjetala detonacije do njihovog zvuka, kako bi izračunali koliko blizu je pala granata i neke slične stvari koje sada niti ne mogu zamisliti, a koje smo radili, mahom nesvjesno, a mahom da potisnemo da je ono što nam se tad događalo zbilja i da nam se to uistinu događa. Da, nevini ljudi su umirali, djeca su stradala, provodili smo zime s mjesecima bez struje, a Novu 1993. godinu dočekali smo napadnuti točno u ponoć. Sa sirenama zračne, a kasnije opće uzbune, kada se slavlje pretvorilo u pokolj. Da, to se događalo u srcu Europe i da, to je ta ista Europa dopustila. No, svakodnevno granatiranje moga grada, kao i ostalih gradova i svakodnevno pogibanje nevinih ljudi (jer granatiralo se sustavno i namjerno pune tržnice s ljudima kada su ujutro odlazili kupiti namirnice, crkve, bolnice, škole, sportske dovrane i sl.), nije još bila najgora stvar; u unutrašnjosti i malim gradićima i selima, stradalo je na tisuće ljudi, mučena i pogubljena su cijela sela i manji gradovi, a neki koji su čudom preživjeli, prognani su, a kuće su im ili zapaljene do temelja ili su preotete. Za veliki broj njih ni do dan danas nije se saznalo gdje su im grobovi, a na mnogim poljima i proplancima još i danas stoje zahrđani natpisi 'Oprez, minski nesigurno područje'.

I ta prelijepa zemlja, prepuna nacionalnih parkova, prekrasnih građevina starih civilizacija, s bajkovitim morem, plažama, čarobnim otocima, gordim i veličanstvenim planinama, koja je svijetu podarila velikane od Nikole

Kopernika do Nikole Tesle, od Slavoljuba Penkale do Marka Pola, bez koje moderan svijet kakvog poznamo nikad ne bi bio isti, danas je član Europske Unije i NATO pakta, no ponajmanje zbog toga jer nas netko voli i misili da nam je tu mjesto. Mi smo tu, ne zato jer sada mi trebamo njih, pa će nam ipak pomoći, već na neki način oni trebaju nas. Vječno na razmeđi istoka i zapada, sjevera i juga, poznati po tome da smo upravo mi na ovim prostorima pobijedili i natjerali na povlačenje nadolazeće tursko carstvo i da će se, prema svemu sudeći, povijest na sličan način ponoviti. U vremenu kada figure pomiču veliki, nevidljivi igrači i kada se s jedne strane događa Brexit, a najavljuju se mogući Frexit, Dexit i sl, upravo sada se gotovo bez kriterija u uniju uzimaju zemlje koje su se priješnjih godina svim silama odbijale, samo iz geopolitičkih razloga da, primjerice, ne potpadnu pod direktni utjecaj Rusije ili možebitno Turske i Erdogana, čemu stremi Bosna i Hercegovina.

U vrijeme, dakle, kada su poznanici, rodbina i prijatelji oko mene ginuli, bili ranjavani i kada su prognani iz spaljenih domova, naši glazbenici su u svijet slali poruke mira, a neprežaljeni pjevač Tomislav Ivčić, koji je na žalost poginuo, Europi je pjesmom poslao apel za mir u stihovima 'Stop The War in Croatia'. Stihovi su slijedeći:

Stop the war in the name of love Stop the war in the name of God Stop the war in the name of children Stop the war in Croatia

We want to share the European dream We want democracy and peace Let Croatia be one of Europe stars Europe you can stop the war

Iako su ovu pjesmu vrtile sve nacionalne radio i TV postaje u Europi i svijetu, Europa je ostala nijema i hladna, štoviše dodatno nam je nabijen i embargo, bez obzira što su se ljudi u obrani doma gotovo goloruki borili protiv tada treće najjače vojne sile u Europi. Prvi put ispjevana tad daleke 1991., rat se je nastavljao 1992., 1993., 1994., 1995. i da državu nije obranila vlastita, novoformirana vojska, ta ista Europa, koja nas je desetak godina kasnije sa

'oduševljenjem' primila, tih godina je, kao da se radi o nekoj njima dalekoj video igrici, gledala kako umiremo, kako se spaljuju kuće, škole, bolnice, sportske dvorane i kako se ruše stoljetni kameni gradovi kao Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar i kulturne, mirne oaze kao što je Vukovar. U susjednoj državi olimpijsko Sarajevo grcalo je u plamenovima, kao što su fanovi Maidena mogli vidjeti u nedavno objavljenom filmu 'Scream for Me Sarajevo' i osim smrti, stradavanja, silovanja, gladi, ranjavanja, straha, terora i mržnje, oni koji su tih godina trebali proživjeti svoje najbolje dane mladosti, radost, prve ljubavi, koncerte i putovanja, nijemo su gledali kako im mladost odlazi u nepovrat i više je nikad neće imati priliku preživjeti.

Pokušajte zamisliti kako je meni, tad petnaestogodišnjem Maiden fanu (koji je za razliku od nekih svojih vršnjaka još i dobro prošao, bez ranjavanja i smrti u obitelji), bilo gledati sve što se događa od 1991. do 1995. Oflazak Smitha, odlazak Dickinsona, simultani raspad kompletne heavy metal scene devedesetih i nemogućnost da više ikada pogledam legendarne metal postave. Proklinjao sam rat, jer kao djetetu nisu mi dali da usred ratnog vihora odem po poslijednji put vidjeti Maidene s Bruceom, s Kiskeom, Prieste s Halfordom, Pink Floyd na zadnjoj turneji i sl.

Moj grad je živio u izoliranom području, s odsječenim mostovima, neprijateljskom vojskom na brdima iznad nas udaljenom tek nekoliko kilometara, na dometu snajpera, a jedina stvar koju sam htio u životu je vidjeti Maidene s Dickinsonom. Kao dijete sam plakao, milijun puta preslušavajući 'Hallowed Be Thy Name' s 'Real Dead One' live albuma (snimljeno u Moskvi) znajući tad da je to nešto zadnje što su Maideni smimili s Dickinsonom i gotovo sam jecao kada bi čuo ono 'Maiden, Maiden' na kraju pjesme, skandiranje koje odlazi u fade out. Kao da se s time gasila moja mladost i kao da sam na brzinu odrastao, jer tada u tom trenutku mislio sam da Maidene s Dickinsonom i Smithom neću više nikada vidjeti.

Čudno je to; od svih stradanja, patnji i boli, gladi i hladnoće, ja sam mislio samo na glazbu općenito i na Maidene. U to vrijeme zime su bile duge, s presječenim žicama i srušenim dalekovodima, bez struje, bez TV-a, grijući se samo na drva. Sjećam se jednom, kada su nam najavili da struje uzastopce neće biti više od dva mjeseca, kako je djed otvorio veliku škrinju sa zalihama

mesa koje smo, kao i svi ostali kupili za potrebe, ako hrane nestane, pa smo tjedan dana svi, skupa s cijelom ulicom, kao sumanuto jeli velike količine mesa kako se ne bi pokvarilo, jer struje neće biti dugo. Ironično smo se tad smijali kako oko nas bijesni krvavi rat, a mi se gostimo kao da nema sutra. No... tako je bilo i to se moralo učiniti, jer slijedila je mučna, duga zima, a sve baterije u trgovinama su se rasprodale. Sjećam se kako su se radio kazetofoni palili samo i isključivo radi slušanja podnevnih i večernjih vijesti i prognoze vremena i kako se za živu glavu nisu smjeli dirati. Sjećam se kako to mene nije zanimalo i kako bih sačekao da svi odu van ili da zaspu i kako bi na slušalicama, da me nitko ne čuje, potajno slušao Maidene.

Mnoge od ovih stvari sam potisnuo i sjetio ih se tek sad kada vam ovo pišem, ali da... to je bila moja mladost i teenagerski dani. Pamtim još uvijek sa zebnjim trenutak kada je jedne noći avion iznad nas ispalio 'military parachute ikkumination flare', kako bi osvijetlio teren municijom napunjenim avionu koji je dolazio iza njega u niskome letu. Sjećam se kako smo panično bježali kao miševi i skakali iza zidova osijećajući da vide svaki naš, pa i najmanji pokret. Danas mi se sve to čini kao daleki san. Europa je tih godina samo okrenula glavu i zažmirila na oba oka.

https://youtu.be/jogRQF1DwYw

Na linku iznad je Dubrovnik, da prelijepi kameni grad u kojem se u većem dijelu snimaju Game of Thrones, u kojem su se snimali Star Wars i mnogi drugi filmski klasici, omiljena destinacija za ljetovanje elita. U to vrijeme ništa nije bilo elitno, vladala je samo smrt. No, cijeli ovaj ratni uvod ja vam pišem iz jedne pobude. Sjećate se onog trenutka u filmu 'Scream for Me Sarajevo', kad jedan sudionik iz Bosne kaže kako je u trenutku kada se najavio Bruceov koncert u opkoljenom Sarajevu, unatoč svemu što se kasnije izdogađalo još godinama, rat za njega završio i pojavila se svjetlost na kraju tunela. E, pa tako je i za mene završila sva noćna mora mojih teenagerskih dana kada sam našao sam sebe kako s prijateljem Igorom Tarašem prelazim pontonski most u Masliničkom Ždrijelu, koji je bio zamjenski pontonski most, napravljen umjesto srušenog velebnog masleničkog mosta i kako usprkos roditeljskim upozorenjima odlazim na svoj prvi koncert Maidena ikad. Okolnosti su se poklopile da to bude upravo 'X Factour 1995/1995' turneja, odnosno koncert

u Pragu. U tom trenutku za mene su prestali svi problemi, svi ratocvi, sve traume, sve ono što bi na iti jedan način na mene moglo utjecati negativno. Hej, pa ja idem na koncert Maidena. Spletom okolnosti na taj koncert nikad nisam došao (o tome kasnije), no zbilo se to koji tjedan kasnije u Italiji (Modena). To je bio taj trenutak pobjede, taj osjećaj kad glazba i ljubav prema njoj nadjača sve. Nikakvi ratovi, nikakva patnja i bol ne mogu zaustaviti tu radost i energiju, pa čak nije imalo ni veze što je taj album 'The X Factor' definitivno najmračniji album Maidena.

Na ovoj fotografiji je pontonski most koji je moj grad Zadar povezivao s kopnenom hrvatskom i sjeverom općenito, a postavljen na ja mjestu srušenog velikog mosta. Meni je u tom trenutku značio put u slobodu.

Sjećam se kako sam, prolazivši tim mostom, udaljenim samo pola sata vožnje od moga grada pomislio 'eto, to je to, nikad više rat, mržnja, patnja, bijeda, stradanje. Živjela glazba, živjela ljubav' i kako sam upijao slike tog oronulog i hrđavog prijelaza preko mora, ljude u uniformama, vozila maslinaste i sivo zelene boje. Sada, kada idem na koncert Masidena - napokon... bez obzira što rat u Hrvatskoj još nije bio konačno gotov, imao sam osjećaj da je sve zavšrilo i da se nikad neće ponoviti.

Sijećate se što sam napisao o bešćutnosti i nezainteresiranosti birokratske Europe, predvođene mahom Ujedinjenim Kraljevstvom i Francuskom (jer recimo Njemačka je, od tri te velike Europske sile u tim trenucima koliko toliko stala iza nas)? Da, doista... mi smo se svi osijećali izdano i ostavljeno i taj osjećaj je bio jako loš... međutim, meni, fanu Iron Maidena izlaskom 'The X Factor' albuma, doduše iako malo prekasno (ali nema veze), jedna pjesma je, ma koliko mračna i depresivna bila, odmah popravila raspoloženje.

Sometimes it makes me wonder Sometimes it makes me question Sometimes it makes me saddened Always it makes me angry but When you can see it happening The madness that's all around you Nobody seems to worry The World seems so powerless to act

Dijete, teenager, možda se nekom može činiti da ne razmišlja kao odrasli, da se njih takve stvari ne tiču, no svi mi, još djeca, u to vrijeme osijećali smo bespomoćnost s činjenicom da nitko u svijetu ne reagira na naše patnje, a onda, kada kao veliki fan ovog benda shvatiš da ipak na svijetu nisu svi baš tako bešćutni i da ima ljudi koji i misle i razmišljaju i koji vide što se događa, tada shvatiš da ipak nije sve crno bijelo i da ima onih koji vide sav taj horor, no da su na žalost kao pojedinci bespomoćni značajnije pomoći. Ova pjesma zasigurno je pisana oko 1993., no album je zbog nekoliko razloga (uključujući motociklističku nesreću -a) izašao tek na jesen 1995., kada je ratni vihor na Balkanu polako počeo jenjavati.

Another assassination The same day a new creation But what are they coming into Security of a world that brings One day another killing Somewhere there's someone starving Another a savage raping Meanwhile there's someone laughing at us

Steve Harris, koji je napisao stihove pjesme ‘Blood on the World’s Hands’ izjavio je kasnije kako je to jednostavno morao napraviti. Ljudi su danas previse zatvoreni u svoje čahure, bez emapatije i osjećaja da išta za ikog treba napraviti. Kad u Pakistanu, Siriji i sličnim zemljama, udaljenim na sigurnoj udaljenosti od ‘civilizirane’ Europe gotovo pa na tjednoj bazi neki terorist ubije na desetke, pa i stotine ljudi u bombaškom napadu, takva vijest zauzme svega nekoliko paragrafa kao sporedna vijest, no kada (primjerice) neki terorist izbode nožem nekoliko ljudi na ulicama Londona ili Pariza i sl., onda se od toga radi serija vijesti, kreiraju hashtagovi #prayfor….xy, LED svjetlima bojaju se glavne zgrade svijeta u boje države u kojoj su poginuli ljudi, na Facebooku svi stavljaju zastave te države. Koliko je danas vrijedan ljudski život i je li negdje više ili manje vrijedan? Je li vrijednost određuje teritorijalna ili nacionalna pripadnost, boja kože, vjera?

Brutality and aggression Tomorrow another lesson Expecting another air raid Praying for a ceasefire They say things are getting better No need to be complacent There's chaos across the border And one day it could be happening to us

Ovaj problem nije problem nekog tuđeg u kojeg smo mi, nekad potlačeni, tada mogli upirati prstom. Ovo je problem cijelog svijeta, svih nas. Nekad sam kao dijete živio u ratu, a danas lutam po shopping centrima, odlazim na koncerte i planiram put u Brazil na 'Rock in Rio' 2019. Što se događa u Siriji, Pakistanu, Jemenu, Izraelu, na Krimu, itd... zapravo baš me briga. Možda zvuči okrutno, ali je tako. Gledam te ljude, patim, suosijećam, užasno mi je to gledati, no nekako s druge strane uvijek si mislim kako je to daleko od nas, kako se to događa negdje tamo, nekim drugim ljudima. Naravno, kao i svi mi, niti sam bešćutan, niti sam ravnodušan, no osjećam se potpuno bespomoćan nešto napraviti, osim napisati ovu knjigu i možda na ovaj način nekome otvoriti oči. Brzo se čovjek navikne na dobro i zaboravi da je nekad mjesecima živio bez struje u skloništu i da mu je sakupljenje gelera bilo dječja igra. Danas sa 43 godine iz udobnosti svog kreveta surfam po Facebooku i smijem se nekim

potpuno nebitnim glupostima. Dakle ja... koji sam sve to prošao. Kako će se onda osijećati onaj koji rata nikad nije vidio osim u kompjuterskim igricama? Zbog čega bi nekom uopće trebalo stati do nečeg? Upravo zbog toga imao je potrebu naglasiti stih:

There's chaos across the border And one day it could be happening to us

Rat se nikada dovoljno daleko ne događa nekom drugome. Rat je užas i ne treba mu okretati leđa nikad, jer ni sami nismo svjesni koliko se krakovi njegovog plamena mogu brzo rasplamsati. Da, kaos je preko granice i da, jednog dana vrlo lako bi se mogao dogoditi i onome tko se osijeća najsigurnije. A počelo je... teror, ubojstva po ulicama, nasilne i iznenadne smrti gdje nikom ništa nije sveto. Kao što se pokolj u UK dogodio na koncertu Ariane Grande u isto vrijeme kada su i Maideni imali svoju UK turneju, na isti način se bez upozorenja mogao dogoditi i na koncertu Maidena i možda bi nekima ova snažna poruka tek tada doprijela malo više u glavu.

Out in the street somebody's crying, Out in the night the fires burn, Maybe tonight somebody's crying, Reached the point of no return

Oh, my eyes they see but I can't believe, Oh, my heart is heavy as I turn my back and leave

Maideni su liricistički sazrijevali korak po korak i svakim novim albumom njihovi stihovi dobivali su na težini. Tijekom osamdesetih jasno se moglo vidjeti kako im poruke postaju kompleksnije i dublje, a prve konkretnije naznake socijalnog promišljanja vidjeli smo u liricističkoj avanturi Adriana Smitha i njegovom nizu pjesama na 'Somewhere in Time' albumu. Jedna od njih je i 'Sea of Madness', (čiji početni stihovi su napisani iznad ovog paragrafa) pjesma koja upravo govori o otuđenosti današnjeg svijeta i na neki način preteča je onog što je Steve Harris napisao u 'Blood on the Worl's Hands', iako je njegova poruka vezana uz geopolitička i ratna zbivanja i nemogućnosti malog čovjeka da promijeni išta. Maideni su u osamdesetima sazrijevali,

početkom devedesetih na dva albuma 'No Prayer for the Dying' i 'Fear of the Dark' oslobodili su se utega žanrovske liricističke omeđenosti i počeli pisati izravno, direktno i otvoreno, po prvi puta se ozbiljnije dotaknuvši socijalnih tema ili kritiziravši tadašnja zbivanja u svijetu. Povijesne teme, mitovi, legende, pjesme nastale po knjigama i filmovima, sve manje su zauzimale postotak njihovog repertuara i bilo je pravo pitanje s čime će Maideni nakon za to vrijeme ogromne pauze od tri godine izaći? Ono s čime izađu u mnogome bi moglo ovisiti kakav će smijer poprimiti cjelokupni metal žanr u devedesetima i sve oči bile su tada širom otvorene...

It's out of control Blood on The World's hands Each day a new toll

It's out of control Blood on The World's hands Each day it goes on

It's out of control Blood in The World's hands It's our epitaph

It's out of control Someone should know Blood on The World's hands Someone should!

Nakon što je rat završio, ja sam izrastao u odraslog muškarca i bio sam prisiljen na brži i okrutniji način odrasti. Kada je pisao stihove pjesme, inspirirane ratom na Balkanu, konkretnije tih godina ratom u Hrvatskoj i u Bosni, Steve Harris je, potaknut i osobnim razlozima mračne zbilje koja je polako počela uzimati danak zvjezdanog života i konstantnog hvatanja zlatnog grala rock and rolla, i sâm iskusio mračne ponore depresije koji su uslijedili njegovim teškim razvodom sa ženom, koja mu je bila prva i jedina ljubav još iz školskih dana. U takvom okružju, koje je dodatno kontaminirano gorkim okusom odlaska prvo Adriana Smitha, a kasnije i Bruce Dickinsona iz benda, bilo je sasvim suludo

očekivati iole optimističan album, pun poleta i entuzijazma. 'The X Factor' era zbog toga je definitivno postalo razdoblje u kojem su Iron Maiden za sve što se u budućnosti desi odlučili odgovornost preuzeti na svoja leđa i samim time su kao bend definitivno odrasli. Bilo je to razoblje teškog odrastanja, praktički teenagerski dani benda, koji je rođen gotovo iste godine kao i ja i na neki način sa njime sam se u odrastanju u potpunosti mogao poistovijetiti.

„It still feels like us against the world...“ govorio je Steve Harris u tadašnjim izjavama jasno davajući do znanja kako se je u tom trenutku osijećao i kako je duboko vjerovao da su jedino Maideni, od svih sebi ravnih kolega ostali svjetlonoše istinsklog heavy metala u ta za heavy metal mračna vremena. U ovom trenutku naš zajednički put odrastanja počeo se razilaziti.... Meni je rat (o kojem sam vam pisao) upravo završavao, a njihov najteži tek je započeo.

After the war Left feeling no one has won After the war What does a soldier become

Jesu li ovi stihovi pjesme 'The Aftermath' bili samo metaforički prikaz onoga što je u razvodu Steve Harris proživljavao, teško je procijeniti, jer kao teenager, koji se pretvara u odraslog muškarca i koji je netom izašao iz domovinskog rata nisam se mogao potpuno poistovijetiti s temom i porukom pjesme, iako sam potpuno shvaćao što Harris njome želi reći. U ratu, u kojem neka država brani svoje, bez obzira na žrtve, pobjedu svi doživljavaju pobjedom. No kada nekog vojnika (kao što UK to često čine), pošalju u nepoznatu i daleku zemlju da gine za tuđe interese, osvakvo promišljanje sasvim je legitimno i mogu ga shvatiti, no ne i poistovijetiti se s njim. Na kraju krajeva i pjesma 'Aces High' u kojoj se prikazuje herojska zračna borba Velike Britanije protiv nacista, ton i poruka sasvim su drugačiji i to sasvim jasno pokazuje da se, u ovisnosti o stanju uma, o percpeciji i u ovisnosti o okolnostima o svemu može pisati na mnogo različitih načina.

Nije onda ni čudno da je ovaj album Maidena bio mračan i depresivan i da su se u stihovima pjesama mogla pronaći i promišljanja osobnog života metaforizirana ratnim tematikama. S druge strane, tada prisutni nemiri u zaljevu, silni ratovi, kaos i terori koje su izrodili svijet kakvog danas poznamo natjerali su prvenstveno Harrisa da skrene fokus sa legendarnih bitki iz prošlosti gdje se veliča pobjeda, hrabrost i žrtva i okrene se tmurnoj sadašnjosti gdje običan čovjek više ne zna za koga se bori i gdje rat više ni u kojem slučaju ne može biti plemenita tvar, već da je to poraz za cijeli svijet. 'After the war, what does a soldier become' pitanje je koje su Maideni ni ne znajući postavili sebi samima. Prežive li devedesete ... u što li će se pretvoriti? Stjepan Juras - The X Factor

20 Stjepan Juras - The X Factor

BLAZE OF GLORY

Rasčistimo jednom za svagda. Blaze Bayley (Bayley Cook) legitimni je član Maidena koji iza sebe ima dva albuma, no bez obzira na to dovoljan je broj pjesama koji je iza njega ostao i popriličan broj fanova kojima je razdoblje u kojem je on djelovao općenito najdraže razdoblje u karijeri Maidena. Jesu li Maideni u datom trenutku mogli izabrati boljeg pjevača? Očigledno nisu. Ako je suditi po službenim PR obavijestima i citatima članova u njima, na adresu Maidena pristiglo je preko dvije tisuće traka, od kojih je odabrano u prvom krugu tisuću, da bi se broj sveo na šesnaest onih koji su pozvani na audiciju. Je li Blaze bio jedan od tih šesnaestero pjevača ili je on to obavio odvojeno od svih, čime je daljnju audiciju napravio tek pro-formom za medije i fanove pitanje je koje se obzbiljno mora razmotriti.

Ako su PR obavijesti i izjave istinite znači li to da je Blaze Bayley bolji od svih 2000 pjevača širom svijeta i da baš on ima taj 'x factor' koji je potreban da bi netko postao pjevač grupe Iron Maiden? Znači li to da baš on ima bolje vokalne sposobnosti od svih 2000 pjevača, od svih zainteresiranih UK pjevača, da je bolji frontman od njih i da je jedini on mogao skočiti u vatru i zamijeniti Bruce Dickinsona? Znači li to možda da su i Maideni bili svjesni da bi netko tko bi imao visok registar i s lakoćom pjevao Dickinsonove pjesme bio ostao upamćen samo kao njegova loša zamjena (ma makar to bio i često spominjani Michael Kiske), kao što je Tim Ripper Owens najčešće smatran kao loša kopija Roba Halforda, iako se radi o izvrsnom pjevaču? Zamislimo na trenutak da su Judas Priest angažirali Petera Steela iz Type 0 Negative, tek tada bi se moglo reći da je zamjena drugačija i konkretnija i da je bend dobio nekog novog tko ima kapaciteta iza sebe ostaviti nešto upečatljivo i drugačije. Ovako smo samo dobili nabrijan rifoidni Judas Priest koji i nemaju baš veze s onim što je bend ranije radio, a i oni sami danas ignoriraju postojanje cijelog to razdoblja. Blaze Bayley je za Maidne bio upravo to; nešto potpuno drugačije, nešto divlje, nešto novo. Steve Harris je jako dobro znao kada ga je angažirao da Blaze nema kapaciteta potpuno točno i bez naprezanja otpjevati neke pjesme iz ere Dickinsona i da će set lista morati biti nategnuta sa što većim brojem pjesama s 'The X Factor' albuma, Di'Annovim pjesmama i manje zahtjevnim pjesama iz Dickinsonove ere poput 'Afraid to Shoot Strangers', '' i sl.

21 Stjepan Juras - The X Factor

No, Blaze Bayley donio je nešto novo i divlje. Donio je gnjev, borbu i želju za dokazivanjem u eri kada je metal glazbi bilo najteže. Nepravedno je optuživati Blaze-a za lošije naklade albuma Maidena, jer budimo si iskreni; 'Somewhere in Time' bio je komercijalni vrhunac Maidena, a sve nakon toga je bio pad ili napuhani balon. 'Seventh Son of a Seventh Son' album imao je prepolovljenu nakladu u USA, skraćenu turneju za razliku od planova, a visoke pozicije singlova i rekord posjete na 'Monsters of Rock' festivalu bili su samo radi nabrijane kampanje koja im je u konačnici donjela više štete nego koristi, a i dvije nepotrebne smrti fanova (što sam obrazložio u svojoj knjizi o tom albumu). 'No Prayer for the Dying' također je donio frizirani hit broj jedan, no naklada je drastično padala, a koncerti su bili mnogo manjih kapaciteta. 'Fear of the Dark' album donio je još veći podbačaj u USA, a Maidene je u to vrijeme dosta spašavao 'Monsters of Rock' festival i pripadajuća festivalska turneja. Na kraju krajeva, da nije tako, vjerujte, ne bi ni Bruce otišao iz benda, to je sigurno. Blaze je samo došao na trend pada i nije bio čovjek koji je čarobnjak i koji će od jednom preporoditi band, ali bio je taj koji će ga ustabiliti, ugraditi mu nove temelje i koji će zajedno s ostatkom benda pripremiti temelje za Maidene novog tisućljeća, bez obzira hoće li on biti dio njih.

22 Stjepan Juras - The X Factor

Pogledajte samo ovaj isječak iz magazina na prethodnoj stranici. Pogledajte taj gnjev i izražajnost na Blazeovom licu. U svim dotadašnjim live nastupima Brucea Dickinsona on je nudio magiju, teatralnost, teatar, mimiku, storytellerske vještine i Maideni su s njim bili (a i danas su to isto), jedan veliki koncertni teatar, bend koji nudi zabavu za sve. Sa Blazeom to nije tako i to je jedan od najvećih ključeva tadašnjih tiraža. Blaze je nudio borbu, gnjev, srdžbu, Blaze je donosio brutalno jasnu istinu, ma koliko ona bila bolna. On je živio pjesme i u njima su se mogle iščitati emocija, snaga, bijes i, vjerujte, takav metal nije bio za svakoga. Takav metal bio je samo za one koji su bili spremni pogledati malo dublje ispod blještavila svjetala mamećeg mainsteama.

Steve Harris je bio u prosincu 2018 gost na podcastu Chris Jericho-a 'Talk Is Jericho' i rekao je točno ovo o tom razdoblju s Blazeom. “I really like that album. It’s very personal to me. I remember saying at the time that those that we did with Blaze, that people would in the future come to appreciate them a lot more later on. And they are — they are starting to do that now. They definitely are appreciating them a lot more now. They were bloody good albums, in my opinion. It was just a point in time where, whatever we were going through at the time, I think it brought out some really good stuff.

“I really like that album, and that era as well,” he continued. “We were fighting — everyone was kind of fighting at the time, because everyone thought metal was going down and all this. And it was, to a certain degree — but it makes you fight, makes you change and fight harder. I like that. There’s an element to it, a fire in it, that’s very important. It’s an important part of our career. Every career has highs and lows and ups and downs, whether Bruce is in the band or not, and it is what it is. You just ride the waves, really. At the moment, we’re on the crest of a wave, which is fantastic. You take it all day long, but you never know what’s around the corner, really.“

Gino Micallef, moj prijatelj i suradnik, kao blizak prijatelj Steve Harrisa bio je na njegovom imanju kada su se održavale audicije za novog pjevača. Audicije su se održavale u istoj kolibi u kojoj je smješten studio gdje su Maideni devedesetih snimali svoje albume. Doduše, Gino ne zna je li bilo još audicija prije ili kasnije, no siguran je kada je on bio kod Stevea da su na imanju bila

23 Stjepan Juras - The X Factor dva pjevača; Blaze i još jedan nepoznati pjevač iz USA. Bilo je to na ljeto 1994 i Gino mi nije mogao decidirano tvrditi je li Blaze tu možda bio kao več izabrani pjevač (u glavi Steve Harrisa), a američki kandidat tek tako da se odradi pro- forma i pritisak drugih ljudi iz businessa, no potpuno je siguran iz razgovora sa Steveom i sa cijelim bendom da oni tada nisu htjeli nikog drugog, nego britanskog pjevača, a da su Blazea znali od prije (sa zajedničke turneje) i da su znali i kako pjeva i kakav je uživo. Pod takvim uvjetima, američki pjevač, ma koliko bio dobar i ma koliko god se trudio, zapravo nije već unaprijed imao šanse i upravo zbog toga spominjao sam pro-forma audiciju kao sasvim izglednu. Gino nikad nije pitao Stevea koliko su drugih pjevača zapravo audicirali, te sa sigurnošću može reći samo za ovog jednog. On toga dana jeste bio gost u Steveovoj kući i družio se sa njima, no kada je bila audicija u studiju je bio samo novi pjevač i bend. Po svemu što je imao prilike čuti, američki pjevač imao je ono što su Maideni u vokalnom smislu izgubili odlaskom dickinsona, no postojala je još jedna banalna, otegotna okolnost. Čovjek je jednostavno bio previsok i svi ostali (inače niski) članovi benda pored njega su izgledali kao patuljci, pa im takav vizual benda nije baš odgovarao. Svi čanovi benda i management željeli su da Maideni nastave kao band i da se dokažu iznova, no Gino, koji je duge i duge trenutke proveo pričajući sa Steveom, pogotovo u ta vremena, tvrdi mi kako je nakon Bruceovog odlaska iz benda Steve Harris razmišljao o završetku priče, odnosno prestanku Maidena. No, upravo je Blaze Bayley, a jednako tako i njegova želja i intuzjazam bio ključan moment u prelamanju odluke. Naravno, niti jednom drugom članu Maidena također nije padalo na pamet prestati s bendom, no Steve kao osnivač i (htjeli to priznati ili ne) šef benda, bio je taj čija bi se odluka morala poštovati. Također, Gino se prisjetio da je, dok je sjedio u pubu unutar Steveovog imanja i čekao da dečki završe s audiciojm, pijući Guinness, prepoznao kako iz kolibe dolaze mumljavi zvukove pjesme 'The Number of the Beast', tako da sa sigurnošću može reći da se ta pjesma svirala na audiciji.

Zanimljivo je što je o situaciji odabira novog pjevača rekao prvi predsjednik službenog Iron Maiden Fan Cluba, legendarni Keith Wilfort. On je, ekskluzivno za moju knjigu 'The Clairvoyant', o životu Steve Harrisa izjavio slijedeće: „We were one of the first bands in the world to have a website. It was Rod and Steve’s idea mainly; they were always a step ahead of everyone else. The website was already well-developed when Blaze came aboard, but his

24 Stjepan Juras - The X Factor enthusiasm for the Internet was a driving force as well. We were very active during the Blaze era. We tried to do the best to promote him as the new singer. Just like many others, I felt that Steve had lost his mind, and several people close to the band tried to talk him out of it. There were some very talented singers among the audition tapes that were sent in; the general impression was that Blaze was a great frontman, but his voice would be out of its depth with Maiden. I think Steve was more focused on the reaction Blaze was getting from live audiences with Wolfsbane rather than on his vocal prowess when the search for a new singer was on.

Rod, the rest of the band and a few close friends are the only persons in the world who really can tell Steve something like, “Look, this isn't right, do it like that,” and Steve will listen to them, but in the end he will do what he feels is right. Because Steve is the man who created his dream and realized it.“

Upravo ove riječi potvrđuju tezu da su Maideni napravili audiciju samo iz pro- forma razloga. Možda je Steve podlegao pod pritisak svojega vijernog tima (management i važni ljudi iz Killer Krew-a), pa im obećao da će ipak napraviti audiciju (iako je u glavi već znao ishod). Možda je je cijeli Maiden team fejkao audiciju da zadovolje ili label ili medije ili ulagače, jer kada se u PR vijestima govorilo o silnim tisućama pristiglih traka, tu se je opet na neki način dizala vrijednost Maidena i održavalo važno medijsko prisustvo za vrijeme dok ništa ne rade, a opet s druge strane time se 'kupovalo' i kasnije opravdanje za krajnje reakcije i medija i fanova, ma kakve god da bile, jer ako kažu da su izabrali između 2000, onda to valjda nešto i vrijedi. No, prema mom mišljenju (i činjenicama) istina je bila mnogo surovija i glasila je da je Blaze izabran i prije nego li je Bruce otišao iz benda.... barem u Stevovim mislima. Sjetite se samo Paulovog odlaska... Bruce je u Steveovim mislima bio mnogo, mnogo ranije i Paulovim odlaskom on je zapravo samo uskočio na to mjesto. Sjetimo se odlaska Clivea. Nije se dugo čekalo, Nicko je također bio gotovo član prije nego li je Clive otišao. Kada je odlazio , situacija je također bila slična. Već neko vrijeme naslućivalo se da će Adrian otići, a Janick je s Bruceom bio u punom zamahu na njegovom solo albumu. Izbor je bio prirodan i također je napravljen u rekordnom roku. Ista stvar je, vjerujem, bila i sa Blazeom, samo Bruce je Bruce i njega doista nije lako zamijeniti, pa je proces morao biti malo duži. U svojoj izjavi Keith Wilfort je rekao kako Steve uopće nije bio

25 Stjepan Juras - The X Factor fokusiran na to kakve su Blazeove vokalne sposobnosti, nego da mu je više u glavi bilo to kako publika uživo reagira na njega kao frontmana, a to nam govori samo jedno... Steve je imao Blazea na oku već od ranih devedesetih kada je sa svojim bendom Wolfsbane bio support Maidenima. Možda je jedinstvo i kompaktnost Maidena u tom trenutku bila kao neki privid i odavala savršene poglede i ponos novim materijalom, no itekako se dobro vidjelo već od tada da će negdje morati puknuti. Tek nakon 1993., kada je Bruce napokon otišao iz benda, počele su izjave koje su bile u suštoj suprotosti onog što su izjavljivali prije i o albumu i o pjesmama. Tada je ono što su svim silama branili i hvalili postalo nešto na što i nisu bili baš previše ponosni. Da jesu, zacjelo bi nastavili s time, a naravno, nisu. Ako se tako gleda na stvari, onda se može zaključiti da je s Blazeom Steve imao plan B i kada se malo bolje pogleda cijela karijera benda, plan B je uvijek postojao, uvijek.

Slušajte me sad pozorno, jer ovo vam pišem potpuno svjestan težine svojih riječi. Nekako je općenito vjerovanje da će u budućnosti Nicko McBrain (radi svojih godina i zahtjevne bubnjarske uloge) biti među prvima koji će morati napustiti Maidene (ako ne bude nepredviđenih okolnosti), a ja vam tvrdim da sam već potpuno siguran tko će biti njegova zamjena. Neće se raditi nikakve velike audicije, a ako se naprave također će radi medijskog cirkusa biti samo pro-forma. Novi bubnjar biti će mladi Joe Lazarus, koji je ujedno i sin sadašnjeg predsjednika fan cluba Maidena, nećak Steva Harrisa (njegova majka Linda je Steveova sestra) i kumče Nicka McBriana, čiju podršku u tome ima. Ako ne bude tako kako sam napisao, slobodno spalite sve moje knjige i kažite svima da ne valjaju. Da vam malo zagolicam maštu.... u slijedećim knjigama ja ću malo detaljnije i argumentiranije objasniti ovu svoju izjavu, no kao i vi ću se nadati da će Nicko ipak izdržati biti za bubnjevima sve dok cijeli bend skupa ne odluči da je kraj. No, vratimo se na ono o čemu sam ranije govorio. Evo još jedne PR izjave Steve-a Harrisa iz 1995. koja jasno govori da je Steve htio samo Blazea i nikoga više:

Ova izjava samo je preslika iz tadašnjeg PR materijala poslanog svim medijima i jasno pokazuje da se na Blazea računalo već otprije i da nije bilo sile koja bi

26 Stjepan Juras - The X Factor to mogla zaustaviti. Također, u nekoliko Press Release najava stoji jedna snažna misao koju je također izjavio Steve Harris, a odnosi se upravo na ono o čemu sam ranije pisao, odnosno na to da su Maideni htjeli nekog tko ne nudi teatralnost i magiju, odnosno preciznije, da više nisu htjeli takav pristup. Htjeli su nekog iskrenog, gnjevnog, borbenog frontmana koji nije to samo na pozornici, nego koji to doista i živi. A svi zamo, to doista i jeste Blaze.

Blaze je bio taj koji je Maidenima doista svojim izborom dao snagu da krenu dalje i koji im je sukladno svojemu imenu, odnosno nadimku, zapalio neki novi plamen. „All or Nothing“, točno kako je Steve rekao. „A real animal.“

Nakon izbora Blazea za pjevača možete primjetiti kako se u medijima na naslovnicama, u člancima i drugdje Blaze više na fotografijama i u emisijama pojavljivao sa Steveom, nego samostalno i sasvim se moglo primjetiti kako se u tom odnosu Steve odlučio ponašati zaštitnički od krvoločnih medija. Stvar je u tome da Steve nije komfliktna osoba i da ga mnogi respektiraju, pa je upravo on stajao iza Blazea (ujedno kontrolirao i njegove izjave) cijelo vrijeme i to je trajalo sve do zadnjeg trena, pa i onda kada su Blazea najviše napadali. Uvijek je bio iza njega sve do povratka Dickinsona i Smitha, koji su također bili dio unaprijed dogovorene priče, prije nego li je Blaze uopće otišao.

27 Stjepan Juras - The X Factor

28 Stjepan Juras - The X Factor

Iako je ova PR najava malo izblijedjela od protoka vremena, ipak ćete je uspjeti pročitati. Što smo, čitajući je naučili? Kako sam i ranije napisao, Blaze je prirodno, radi ranije nabrojenih stvari bio prva opcija koja je bendu, odnosno konkretnije Harrisu, padala na um. Zatim slijedi priča o poslanim trakama sa svih strana svijeta i to ni više, ni manje nego 2000. To je doista veliki broj i za današnje pojmove, no pišući ovo ja se pokušavam na sve načine prisjetiti jesu li Maideni javno oglasili audiciju i adresu na koju se trebaju slati trake. U današnje vrijeme interneta neki anonimni pjevač, da nije točno ojavljena adresa, teško da bi mogao traku poslati na pravu adresu, pošto je Maiden team podosta zatvoren za javno komuniciranje i do managementa, a posebice do benda jako se teško u tom smislu dolazi.

Za preslušati 2000 traka (a za pretpostaviti je da će svakoj traci dati barem nekoliko minuta), iziskuje barem 10 000 minuta preslušavanja (jer neke će slušat kraće, tek jednu ili pola pjesme, a neke sa zanimanjem dulje), što sve skupa iznosi minimalno nevjerojatnih 167 sati, a to je u principu cijeli jedan tjedan, ako se računa da su pjesme slušali svaki dan, 24 sata na dan bez odmora. Stavimo to u neke normalne okvire i zamislimo da su bili predani i radili dulje od uobičajenog, (što je u preslušavanjima i velikoj koncetraciji koje ona iziskuju jako teško, ako ne i nemoguće), to bi onda značilo da je bend u recimo, osmosatnoj seansi slušanja, bez dana odmora, proveo gotovo mjesec dana studiozno preslušavajući trake, pa onda odabrao šesnaest finalista, pa selektirao do samog kraja. Koliko je takva opcija izbora pjevača realna? Odgovor si dajte sami...

Svi mi znamo da nije pametno prekršiti ugovore o tajnosti nekih stvari, no jednako tako znamo da se nakon proteka nekih godina ljudi malo opuste, pa da se sve tajne kad tad doznaju. Kod nas u Hrvatskoj vrijedi poslovica 'zaklela se zemlja raju, da se sve tajne doznaju', pa se ja u tom duhu pitam kako je moguće i je li moguće da se u svih ovih gotovo 26 godina ama baš nitko nije izlajao da je bio na audiciji za pjevača Maidena (od tih 16 ljudi) i da, naravno, nije izabran? Čudno zar ne.... posebice sad kad se Bruce vratio, pa kad više nikog nije toliko ni briga tko je bio. Najdalje u svemu oko te priče išao je poznati i priznati glazbenik Toni Kakko iz grupe Sonata Arctica, koji je izjavio da je Marco Hietala iz grupe Nightwish bio izabran među zadnja tri kandidata za novog pjevača Maidena. Marco je uistinu bio jako aktivan u to vrijeme i

29 Stjepan Juras - The X Factor naravno da i ako se to desilo u javnost s time ne može izaći. Najbliže što je ikad rekao na tu temu bilo je intervjuu za YLE News u 2012, gdje je otkrio da da je on uistinu njima poslao trake sa svojim vokalima, ali da nikad nije dobio nikakav odgovor. S druge strane, moguće je da se pohvalio svom kolegi Toniju inkognito, jer on sam ne smije ništa javno govoriti, a s druge strane, da je i lagao, ne vidim razlog zbog čega bi Toni to učinio. U triviama o grupi tartot stoji ovakav podatak:

After Bruce Dickinson's departure from Maiden in 93, there was a rumor that vocalist Marco Hietala was among the people considered to replace him. In fact, Marco had sent the Iron Maiden camp a copy of To Live Forever but got no official response. According to some journalists who had interviewed the band Hietala was in the top 10. Hietala still considers these stories as rumors.

Marco je u to vrijeme imao 29 godina i bio je u naponu snage, kao i Michael Kiske koji je u to vrijeme napustio Helloween i kojeg su mnogi vidjeli kao prvu zamjenu. Štoviše, u to vrijeme Maiden management vodio je i njegov management. U glasinama spominje se da su na audiciji bili i Andre Matos (Angra), James LaBrie (), Doogie White (Rainbow) i Steve Grimmett (Grim Reaper). Chris Dale, kasnije poznatiji po suradnji na solo albumima Bruce Dickinsona u to vrijeme je bio skupa u bendu s Doogie White- om, te je u jednom intervjuu za portal Metaltalk izjavio:

"I don't know if you know but our singer, Doogie White was up for the Maiden job when Bruce left. He auditioned in this very room. Shit! He's played with Maiden in this very room. What songs did you do? I had to learn tons of them, he said. He laughed about how he messed up the beginning of Number of the Beast with them... in this very room! With Steve and Dave and Jannick and Nicko... in this very room!"

Još jedan zanimljiv podatak je i taj da engleski glazbenik također bio na audiciji i to ne na način da je išta poslao bendu, već da je njega pozvao management benda, o čemu postoje informacije čak i na Wikipedija stranici o tom glazbeniku. U globalu, jer slično je i sa Doogiem i Blazeom, nameće se modus operandi da je bilo sasvim suprotno od izjavljenoga... Maideni su birali one koje žele i sami ih zvali, bez ikakvih audicijskih traka.

30 Stjepan Juras - The X Factor

Zgodna podudarnost, ali na ovoj fotografiji, koju sam napravio 10 godina nakon te 1995., kada je izašao 'The X Factor' album, Marco Hietala je nastupao na Mystic Festivalu u poljskoj i to je jedini nastup grupe Nightwish skupa s Maidenima. Izs Marca možete vidjeti vizual grupe Iron Maiden za ' Rips Up' tour 2005. Nastup Nigtwish s Maidenima u Chorzowu na spomenutom festivalu bio je jedan od njihovih najboljih te godine.

31 Stjepan Juras - The X Factor

I Damian i Doogie kasnije su u neformalnim razgorovima mnogim fanovima potvrdili da se sve ovo zapravo zbilo, tako da prema danas poznatim podacima izbor možemo suziti na Blazea, Doogie-a, Damiana i još jednog neimenovanog pjevača iz USA kojeg spominje Gino Micallef.

Oko ove audicije se poteglo mnogo pitanja i mnogo je nepoznanica. Mnogi su polupoznati pjevači, da bi nabildali svoj portfolio govorili kako su bili u užem krugu izabranih znajući da to Maideni ni neće opovrgavati, a na taj način su sebi dizali popularnost i zanimaciju kod fanova. Istina će, kao i u mnogočemu u svezi Maidena biti između onog što su sami službeno izjavljivali, onog što su ljudi uključeni i neuključeni u projekt izjavljivali i naposlijetku onog što su fanovi, vječno gladni novih informacija, iskopali. Ako mene pitate, ja, prema svim dostupnim informacijama, mislim kako je Steveu Blaze oduvijek bio prva opcija, a kako su s drugih strana unutar benda došli pritisci da se bar nešto drugo proba i zbog toga je nekoliko ljudi pozvano na audiciju, Ne sumnjam da je bilo i nešto poslanih traka, no sve to je bilo uzalud, jer pjevač je bio prema mnogo spomenutih parametara predodređen.

Na kraju samog ovog, ranije predstavljenog PR dopisa o dolasku Blazea u bend, jasno se poručuje kako su svi od tih 16 kandidata bili vrhunski i kako je bend pomno i više puta preslušao sve, kako bi napokon ustvrdili tko je najbolji kandidat i kako su bez ikakve dvojbe odlučili da je to Blaze. Blazea izuzetno cijenim i kao pjevača i umjetnika i čovjeka i sam sam organizirao njegove koncerte više puta. Volim albume koje je snimo s Maidenima, ali ne mogu, nikako se ne mogu složiti s tvrdnjom da je na temelju slušanja audio traka svih šesnaest kandidata na kraju Blaze ispao najbolje rješenje. Blaze nedvojbeno ima svoj kvalitet, ali u kontekstu traženja pjevača za bend kao Iron Maiden i to nakon odlaska Bruce Dickinsona, ako je išta presuđivalo, onda je to vjerojatno ponajmanje bio Blazeov glas, jer ako je on bio vokalno superiorniji od ostalih šesnaest, kakvi su se to onda kandidati prijavili ili još bolje.... je li kandidata uopće bilo? Istina je da je Blaze pasao zbog svoga ogromnog entuzjazma, zbog energije koju je unosio u pomalo umorne Maidene, zbog tada još mladenačke zanesenosti, zbog toga jer su fanovi na njega reagirali, a i zbog toga jer je svojim afinitetima prema novim tehnologijama polako uveo Maidene u digitalno doba, ispiriravši ih da polako počnu razmišljati i o vlastitoj igrici, što se kasnije i realiziralo. Blaze je, upravo kako mu umjetničko ime

32 Stjepan Juras - The X Factor kaže, u Maidene opet unio plamen i upravo to je ono što je Harrisu trebalo. On je radije htio biti nekome mentor i učiti ga sve iznova, nego da mu u bend dođe gotova zvijezda. A da bi se nekad izdignuo mnogo više od onoga gdje si nekad najdalje doletio, moraš pasti jako duboko i uhvatiti zalet. S obzirom gdje su Maideni danas, jasno je kao dan da je misija bila uspješna. Valja se spomenuti i to da, kada je Bruce došao u bend, naslijedivši Di'Anna, on je došao u bend koji je ionako bio u usponu i trebao eksplodirati, dok je Blaze došao u bend koji je od 1987. bio u konstantnom nazadovanju i padu prodaje. Bilo je doista teško očekivati da će se išta trenutačno preokrenuti. Međutim, ono što je to tada Maidenima bilo katastrofalno stanje, Blazeu je to bilo san snova i on je to svugdje pokazivao. Harrisu umornom od razočaranja u stanje u kojem se zatekao bend, ali i ponora u privatnom životu, trebao je netko tko će ga dignuti, a to je upravo bio netko novi, lud za radom, netko tko će mu ponovno dati snage da se sa svime nosi, izdigne i krene dalje. Gino Micallef u našem razgovoru o ovom razoblju mi je to na neki način i potvrdio riječima:

“About the private conversations with Steve, I can tell you that he wasn't happy when Bruce left and wasn't sure if maiden goes on. I even met him once just after his wife left. I was at his house, just me and him and we talked about life and problems, but he came out the situation. It was hard divorce, his wife had a good lawyer and this make thing even worse. But, he was OK after sometime. He saw definitely something in Blaze, something what we didn't understand, but I felt he fully enjoy in his descision and for the long time i saw his happy again. Maybe Blaze didn't make Maiden big, but he definitely save Maiden on some way, because he brought again flame in Harris' heart and weel for further work.“

U svojoj knjizi Blaze je opisao kako je dobio telefonski poziv od basiste Steve Harrisa, dva dana prije Božića, koji mu je poručio da dođe do njegove kuće na razgovor. To je moglo značiti samo jedno... Bez okolišanja su mu priopćili odmah po dolasku da je novi pjevač Maidena, a on je, prema njegovom kazivanju, bio u potpunom šoku. Priopćeno mu je koliko će biti plaćen, koji su budući planovi i Blaze nije mogao poželjeti bolji Božić. Smiješna je stvar što je tog Božića Blaze još uvijek bio potpuno dekintiran (pošto Wolfsbane nisu donosili nikakav novac, a Maideni još nisu uplatili nikakav avans), ali je ipak sakupio sav svoj preostali novac i kupio karton Guiness pive. Njegova pomajka

33 Stjepan Juras - The X Factor upitala ga je jel lud i želi li potrošiti sve što ima na to, a on joj je odgovorio „It's alright Mum, I've got the job with Iron Maiden... I'll think we'll be alright.“ S druge strane članovi benda Wolfsbane tada su se smatrali izdanima, smatrajući Blazea neiskrenim. Nikada im nije rekao da je bio na ikakvoj audiciji za pjevača Maidena do tranutka kada je u siječnju 1994. najava postala službena. Jase Edwards slikovito je izjavio: „Maiden have dangled a carrot in front of him and he's gone for it.“

Maideni su u najavi nadobudno najavili novo izdanje već krajem 1994. godine, što je relativno dovoljan period da se novi član uhoda i da se snimi album, barem ako se pogleda tempo snimanja ranijih albuma. No, kako i sami znamo, za tako nešto moralo je proći gotovo dvije pune godine. Blaze im je vjerojatno bio mnogo teži zalogaj nego su to mislili da će biti, a s druge strane pokazao se kao dobar tekstopisac i Maideni su polako cijelim pristupom prema glazbi vjerojatno trajno i nepovratno izmjenili strukturalizaciju svojih pjesma i unjeli neke nove standarde u svoj zvuk i pristup komponiranju, koji se nije ni promijenio povratkom Brucea i Adriana. U zadnjoj rečenici dopisa medijima navode kako smatraju da je to početak neke nove ere za band i dobro su mislili.Nova era definitvno je započela.

Maideni su od samih svojih početaka vrlo brzo izrastali u superzvijezde i iako su se vještim managementom i aktivnim fan clubom prividno nalazili u jednom specifičnom kontaktu s Maidenima, bend se tijekom osamdesetih, ali i devedesetih zapravo poprilično distancirao od fanova u manirama superzvijezda. Takav odnos mogao se osjetiti čak i do samog završetka ere s Bruce Dickinsonom, no dolaskom Blazea sve se promijenilo. Mnogi fanovi su se na neki način počeli identificirati s njime. Mogli su čak pjevati registre koje je Blaze koristio i na taj način su se Maidenima dodatno približili, jer je Bruce bio svima nedostižan i sasvim polako Maideni su prestajali biti 'bogovi' i počeli su bivati gotovo pa prijateljima. Odjednom su nakon svakog koncerta bili dostupni gotovo svakom tko se iole malo potrudio sačekati ispred ulaza u backstage. Maideni su se počeli mijenjati, biti sve više 'down to earth', a Blaze se činio osobom kojem nije bilo teško popričati s fanovima. Uskoro je isti pricip počeo koristiti Steve Harris kojemu su silna tapšanja fanova i lijepe riječi bili neka vrst rehabilitiacije nakon razvoda. Maideni su, karikirano rečeno, odlučili 'sići među ljude' i biti onakav metal bend kakav je tad bio u modi.

34 Stjepan Juras - The X Factor

Je li to na neki način i značilo da su Maideni odlučili koristiti metodologiju thrash, death, black i sl. bendova, pa osim sličnog vizuala, koristiti i sličnu filozofiju? Usudio bih se to potvrditi. Oni su u to vrijeme doista, što namjerom, što li prilikom odlučili iznova zacementirati nove temelje, jer se metal tih godina drastično mijenjao. Već tada (što mi je s današnje perspektive nevjerojatno smiješno) mediji, pa čak i fanovi držali su ih metal dinosaurima i bendom koji bi se trebao razići, da bi preko dvadeset i pet godina kasnije isti bend izgledao mnogo svježije i modernije, nego što je to bio slučaj tada. Možda je upravo ovaj zaokret prema Blazeu, tadašnjem idolu alternativne mladosti bio pravi izbor da Maideni danas budu ovo štio jesu i možda je upravo Blaze na neki način 'žrtveno janje' benda i metal glazbe uopće.

Kazeta čiju sam fotografiju dobio od jednog kolekcionara koji želi ostati Anoniman, pokazuje točan mjesec i datum audicije Blaze Bayleya koja je uistinu održala i kojoj je Gino svjedočio. Datum s kazete poklapa se s njegovim sjećanjima, što govori da je Blaze na audiciju u Essex došao 17.09. 1993. i to na poziv Maidena. Na kazeti nigdje ne piše jesu li na njoj nasnimljena sva četiri pjevača za koja sigurno znako da su tamo bili ili je ovo samo traka s Blazeom. Prema meni dostupnim podacima ova traka je sa strane jednog 'fana' otuđena, da ne kažem ukradena od Maidena i kasnije za veliki novac nuđena raznim kolekcionarima. Iako sam vjerojatno došao do točne informacije tko ju je na kraju kupio, do sada snimku na žalost nisam čuo.

35 Stjepan Juras - The X Factor

36 Stjepan Juras - The X Factor

YOU ARE CORDIALLY INVITED

Mnogi koji su po prvi puta čuli za Blazea zapravo nikada prije nisu niti imali priliku poslušati njegov band Wolfsbame, a neki ni nakon gotovo 30 godina, otkad je izabran za vokala Maidena nisu ni pokušali to napraviti. Da jesu ili da su barem imali priliku vidjeti njegov bend uživo početkom devedesetih onda bi se zacjelo složili s novinarom Classic Rock Magazina Paulom Elliotom i njegovim stavovima iznesenim 2016. u broju iz mjeseca travnja:

„We go a long way back, Blaze Bayley and I. It was in 1987 that we first met, at a Wolfsbane gig at the famous old Marquee club in London. What I saw that night was the best unsigned rock band in Britain: four scruffy hooligans who came on like Tamworth’s answer to Van Halen. And in Blaze they had a hugely charismatic frontman, whose witty one-liners could win over any audience, and whose rough-edged good looks led Quireboys singer Spike to call him – after the star of various 70s soft porn flick The Stud – “the Oliver Tobias of rock’n’roll. For many years I remained close to the band – so much so that when Blaze joined Iron Maiden in 1994, spelling the end for Wolfsbane, I was one of the people that their drummer Steve ‘Danger’ Ellett turned to. He was in tears when he called me, but I had tell him straight: this was Blaze’s big chance; he had to go for it. I also witnessed Blaze’s first gig with Maiden, in Jerusalem in 1995. But as time went on, we lost touch.“

Blaze je s grupom Wolsbane doista imao ono nešto; korak po korak probijali su se na sceni i sasvim su zasluženo početkom devedesetih bili predgrupa Maidenima. Kao što sam to ranije napisao Steve je to vidio i to je cijelo vijeme nosio u glavi kao svoj plan B, jer kako je vijeme odmicalo, unatoč idiličnim tonovima, sve je bilo izglednije da će Bruce kad-tad otići iz benda, a pogotovo nakon što je to napravio Adrian, točno u vremenu nakon kojeg su Maideni imali prilike vidjeti Blazea.

Blaze, koji je u svojim teenagerskim danima volio slušati Sweet i Slade, vrlo brzo je prešao na žešću glazbu poput Zeppelina i Sabbatha, no Blazea je uz metal privlačio i punk. Sex pistolsi i Damned, koji su sve i započeli tada su bili

37 Stjepan Juras - The X Factor na top ljestvicama a Blaze je uvijek isticao kako ga je privlačila ta neopisiva energija koju je punk pružao i kako mu je davala ideju u kojem smijeru on treba ići, ako se priča o njegovim vokalnim i performerskim osobinama. Kad je zbog svoje glasnoće i srčanosti bio izbačen iz školskog zbora to je bio znak. Novo buntovno srce rocka je rođeno.

Pokušajte sada povući paralelu između njega i Paul Di'Anna pjevača na prva dva albuma Maidena i uvidjeti ćete da su u tom smislu bili podosta slični. Metal pjevači, pogonjeni strašću i silovitošću punka, dok je Bruce svojom vokalnom energijom i performerskim kvalitetama tu sirovu energiju kanalizirao u nešto konkretnije, što će privući velike mase, nešto što će ponuditi i glazbu i teatar i silnu energiju u jednom. Paul je bio potreban Maidenima kada su se probijale barijere i kada se u malim klubovima pisala povijest. Tada nije bilo velikih kulisa i trikova, samo pet ljudi između zida pojačala i publike. Tada su se dokazivali, borili s nazovimo to konkurencijom, a svi znamo da su pokušavali i uspijevali nadići i bendove kojima su bili support band. Tada su se doista stvarali mitovi. Nije ni čudno da su upravo 1990., pa na dalje Maideni pokušali napraviti upravo to isto; ogoliti se do kraja, svesti na minimum i kulise i backdrop platna i biti najbolji u onom što rade bez ikakvih drugih pomagala, jer dolazile su nove i mlade thrash, death ali i grunge snage kojima kulise nisu bile potrebne, a u tim godinama su se opasno približavale ili već nadilazile Maidene.

Na 'No Prayer on the Road' zamalo pa su i uspjeli u tome, no opasno su se približili granici parodiranja samih sebe, a isplativost turneje drastično se smanjila i već na idućem albumu Maideni nisu znali žele li nastaviti tim smijerom ili se trebaju vratiti na ono što ih je činilo Maidenima. Za to vrijeme Bruce se sve više lomio i pokazivao manjak interesa, tako da se njegove vokalne izvedbe na 'A Real Live Tour' smatraju jednima od najgorih u karijeri Maidena. Bruce iz Maidena nije izbačen, Bruce je otišao, što pokazuje da je u to vrijeme u njemu entuzijazam za time čime se bave Maideni totalno umro i da je jednostavno bio prazan, a samim time i u bend je unio takvu atmosferu, koju je pod hitno trebalo promijeniti. S druge strane, s Blazeom to nije bilo tako. Blaze je dolaskom u Maidene živio svoj san i uistinu donio energiju i sugestivnost, a band ne da nije htio imati kulise i biti 'stripped', nego su svirali u toliko malim dvoranama da ponekad nisu ni mogli unjeti sve kulise. Bili su

38 Stjepan Juras - The X Factor tad toliko mali, a opet ostali toliko veliki, da su bez obzira na sve zadržali svoj ugled i postojanost. Svo to vrijeme nisu htjeli biti support ni jednom tad velikom bendu, nego su još uvijek njima predgrupe bili poznati i u to vrijeme veliki metal bendovi kao Helloween, Skid Row, Motorhead, Fear Factory, Dio itd. Išli su na duge i zamorne turneje bez obzira na katastrofalne brojke prodaje ulaznica. S druge strane Bruce Dickinson sa svojim solo projektom bio je support nekim navedenim bendovima koji su kao predgrupe svirali Maidenima. To je zapravo jako zanimljivo, jer upravo početkom devedesetih godina Bruce je pomislio da su Maideni toliko veliki i važni da je počeo odbijati pjevanje u nekim manjim mjestima i dvoranama. Steve Harris se toga jako živo sjeća i na tu temu za Sumit Chandru izjavio je slijedeće:

"I´ve said this time and time again: as long as we´re still enjoying it as long as the people are still there. Bruce once said he didn´t want to play a gig at Guildford Civic Hall. Fuck it, I´ll play in Guildford Civic Hall. I´ll even play a pub in Guildford, it doesn´t bother me at all. As long as we´re playing to people, then I´ll okay. Obviously, the more people the better, but that´s not what really matters. It´s whether you´re enjoying yourself. I mean, how bad? Touring around the world, having a great time, playing to loads of people. It´s terrible, isn’t it! Well someone´s gotta do it!... We'll stop when we're not enjoying it anymore, but we're still enjoying it very much at the moment. It's hard to say, I suppose 2001 probably sounds like a good time to end, but I don't know, we might get to 2001 and think "No, we're not stopping yet". Who knows, it's hard to say.“

Maideni su s Blazeom dobili upravo ono što su imali s Paul Di'Annom i publika je to osijećala. Doduše, malobrojna, ali upravo ta publika do dana današnjeg ostala je vijerna i čini temeljnu bazu Maiden fanova. Slikovito rečeno Maideni su bili u stanju transformacije, kao kad crv postaje larva, pa na kraju leptir, a svaka ta promjena zahtijeva jednu određenu začahurenost i stagnaciju. Novinari su ih tada često pitali i forsirali s pitanjem kada će stati s radom, kao da su to nekako svi očekivali i Steve je morao dati forsirani odgovor. No, svi mi danas znamo da se to drastično promijenilo i da će nakon te projecirane 2001. proći barem još četvrt stoljeća prije nego Maideni zapravo stanu. No, da se vratim na temu. I kada je otišao Adrian i kada je otišao Bruce Iron Maiden ostali su Iron Maiden i dolaskom Blazea njihov renome nije pao.

39 Stjepan Juras - The X Factor

Ovime ne pokušavam nametnuti mišljenje da je Blaze super i najbolji, jer to niti jeste, niti nije. I oni koji Blazea smatraju lošim ili u krajnju ruku nedostatnim pjevačem za bend poput Maidena imaju jednako pravo kao i oni koji ga dižu u zvijezde. Naravno, pritom govorimo o vokalno, performerskim kvalitetama, jer ruku na srce Blaze je u više navrata znao pjevati totalno van tonaliteta, mučeći se otpjevati neke dionice, ali je s druge strane u neke pjesme, kao nitko drugi, prenio snagu, sugestivnost i emociju. Međutim, van toga, Blaze je u bend koji je bio u rasulu ponovno donio jedinstvo i glad za novim pobjedama i to je zapravo najvažniji dio koji je Blaze donio bendu. I naravno, pjesme koje je on napisao, odnosno bio suautor istih. I sâm je jednom izjavio „možda nisam bio dovoljno dobar pjevač za Maidene, no moje pjesme su dovoljno dobre za njih, jer činjenica je da se nalaze na njihovim albumima“. Blaze je sve, otkad je došao u bend gledao velikim očima. Najopskurniji dio njihove kerijere njemu je bio najveći na svijetu i ta iskrena dječačka radost motivirala je sve u bendu da se iznova nauče veseliti novim poglavljima karijere i sjete se ranih dana. Steve je to opisao ovako:

„The worst time was when we didn´t have a singer, when we were auditioning. It was weird, very strange. It wasn't a unit anymore. Then when Blaze joined it was like we were a band agin. Whenever we´ve had a changeover in the band it´s been very quick and non to painful. This was different and weird. It took me back to when it was just me and Dave and , and we had no singer and we were rehearsing.“

Blazeov dolazak upravo zato je bio značajan. Ma koliko netko volio ili ne volio njegov glas, pojavu, pjesme i live nastup, njegov entuzjazam za radom koji je iz njega ztačio bio je zarazan i bend je jednostavno opet postao jedna cjelina. No, preletimo na tren Blazeovu karijeru do Maidena. Prije grupe Wolfsbane, Blaze je svirao u samo jednom bendu, no kasnije je izjavio da je bio 'too full of fire for those guys'. Sredinom osamdesetih našao je srodne duše među glazbeniicima i oni su osnovali Wolfsbane. Bayley Cook na vokalima (danas ga znamo kao Blaze Bayley), Jase Edwards na gitari, Jeff Hatley na basu i Jon Buckingam na bubnjevima. Kako je sredinom osamdesetih rasla hair i glam metal scena, dečki su odlučili sukladno tadašnjoj modi nadjenurti sebi imena u skladu s popularnim žanrom. Upravo zbog toga Bayley Cook je danas znani Blaze Bayley, Jon je postao Stakk Smasher, a Jeff Slut Wrecker, da bi se kasnije preimenovao u Jeff D'Brini.

40 Stjepan Juras - The X Factor

Nakon dolaska Steve Dangera za bubnjeva i snimanja dema 'Wasted But Dangerous', njihova pričla se opasno zakontrljala. Kada su Blaze i Jeff 1987. došli u Marquee klub pogledati debut nastup Gunsa u UK (koji će već godinu poslije biti support Maidena na 'Seventh Tour of a Seventh Tour', pri susretu sa Slashom dali su mu taj demo. S druge strane, pročitavši review njihovog nastupa pred King Diamondom u Hammersmith Odeonu jedan od najmoćnijih ljudi u glazbenom biznisu Rick Rubin naložio je da mu se pribavi njihov demo. Pred grupom Wolfsbane bili su obećavajući dani i oni su samo morali pokupiti što je bilo prosuto pred njima. Čak je i Slash, kojeg su sreli kasnije u LA-u za vrijeme snimanja albuma , kad je vidio ponovno Blazea sa smješkom otpjevao uvodnu melodiju pjesme 'Loco', a Bruce Dickinson otišao je na njihov koncert, jer se i sâm želio osvjedočiti tko stoji iza benda od kojemu u UK odjednom svi pričaju.

No, suradnja s Rick Rubinom nije dugo trajala i možda je već tada on polako vidio da Wolfsbane nikad neće prijeći onaj milestone koji će im omogućiti da postanu superzvijezde. U UK se njihov pad još nije toliko nazirao. Cijelo to vrijeme Wolsbane su imali malo koncerata i bili praktički dekintirani i odlična prilika koja im se pružila da budu predgrupa Maidenima na 'No Prayer on the Road' bila im je vjerojatno zadnji vlak da naprave nešto veliko. Iako je to bio tek početak turneje, koja je, kako svi znamo, na samom početku bila po za Maidene prilično malim theatrima, Blaze je ipak ostavio dojam na cijeli bend, jer ih je UK publika super prihvatila i znao je iz njih izvući reakcije i emocije.

Steve Harris budno ga je držao na oku. Za vrijeme koncerta u Hammersmith Odeonu na neki način su se buduća događanja već počela pretskazivati, kada je Bruce, dok su Maideni svirali 'Bring Your Daughter... to the Slaughter', pozvao Blazea na stage da pjeva, dok je on skakao po pozornici i zabavljao publiku. Steve Harris, kasnije se prisjećajući tog trenutka i činjenice da su tada Bruce i Blaze čak fizički nalikovali jedno drugom, komentirao je:

"Oh yeah. I mean even when he jammed on one song on the 'No Prayer on the Road' our - all the joking about them looking a bit alike and stuff. It was all good fun and banter. Yeah, we were aware of it but we weren't going to let that put us off, because I don´t think he´s that much like Bruce. But second- wise and voice wise, they´re different."

41 Stjepan Juras - The X Factor

Wolfsbane 1993 i Blaze (lijevo), koji je doista ličio na Brucea tad.

Brzo nakon turneje s Maidenima Wolfsbane izdaju album 'Down Fall the Good Guys', od kojeg su očekivali mnogo, no njegovo ime pretskazalo je što će im se dogoditi. Tri godine kasnije su se mučili i bili su bez ikakvih prihoda. Njihov manager Gary Garner priznao je kako ih jednostavno nikom nije mogao prodati. Treći album 'Wolfsbane' izašao je 1994. godine, no Blaze je osjetio da se priča oko njih neće pretjerano dobro razvijati i da mora napraviti nešto, pa čak i promijeniti bend ako treba. U ovom slučaju radilo se o Maidenima. Svi su mjesecima znali da Bruce odlazi, a Blaze je osobno od Harris dobio poziv i poruku da razmisli. Čak mu je i manager Wolfsbanea dao savjet ako ima ikakvu šansu doći na audiciju neka to napravi. Blaze, znajući kako njegova glasovne sposobnosti odudaraju od onog što su oni radili s Bruceom, nije do tad aktivno razmišljao o tome da se prijavi, no što je češće o tome mislio shvatio je da se takva prilika pruža samo jednom u životu i da bi bio lud ako je ne prihvati. Na kraju krajeva, Englez je, nije poročan, voli sport i Iron Maiden već znaju kakav je na pozornici. Ako je već jednom slučajnio s njima bio na pozornici, nije li ta sitnica možda neki znak da se doista treba javiti? Kao i svima ostalima koji su došli na audiciju za novog pjevača i Blazeu je bilo zabranjeno ikom govoriti o

42 Stjepan Juras - The X Factor tome, a production manager Dickie Bell i band manager itekako su bili ozbiljni kada su svakom od pjevača izrekli zapovijed o šutnji. A oni su, kako znamo, ljudi s kojima se ne šali. Blaze je sve to morao držati u tajnosti od članova svoga benda i oni to, kad se sve obznanilo, baš i nisu dobro prihvatili, a i Blazeu je to bilo teško, jer su bili bliski i već dugo vremena skupa.

Za njega je to bilo gorko slatko iskustvo, no njegovi dečki kasnije su ga smatrali izdajnikom. Od audicije u rujnu prošlo je dosta vremena, jer rezultati su javljeni svim članovima tek dva dana prije Božića, pa tako i Blazeu. Kao i svima ostalima koji su bili na audiciji Blazeu se javio osobno Steve i rekao da je upravo on izabran. Njegova djevojka Beverly Owens, koja ga je vozila na audiciju, bila je prva koja je saznala tu vijest, a nakon nje Blazeov otac. Tri dana pijanstva koja su slijedila bili su onaj lakši dio posla, a teži je bio javiti svojim dečkima. Blaze se pravda kako se sve prebrzo zbilo i kako se vijest prebrzo proširila da ih nije ni stigao sresti, nego ih je nazvao telefonski. Naravno, i to su mu zamjerili, jer, osim što je krio da ide na audiciju, nije smogao snage im reći to u lice. I sam je izjavio da je to bilo jako teško i ujedno jako tužno. Blaze i dalje ne zna zbog čega je upravo on izabran. On je Jasonu Setnyku za theseeker.ca stranicu rekao slijedeće:

“I don’t think I was the best person at all. I think a lot of people there were better singers than me. It’s a complete mystery to me why they choose me. My voice is so different to Bruce Dickinson. I did love the band. I was a huge fan of the band before the audition. I knew all the songs, and I also knew all of the drum parts as well, and I could air guitar every single rift of every song, so I think perhaps that helped a little bit. For me, the most important thing about being in Iron Maiden was the music. It’s just fantastic. I loved singing that music, and learning the writing process, and working with Steve Harris, who was like a mentor to me. I really feel like I found my true voice in Iron Maiden, and I carried on with the lessons I learned about song writing and singing since then. That’s what I put into my own solo recordings,”

Steve Harris je s druge strane, dao svoje viđenje zbog čega je Blaze dobio šansu i je li on oduvijek bio favorit Maidena bez obzira tko se okušao. Jer, ne smijete smetnuti s uma da su u to vrijeme UK novinari mjesecima prije audicije već isticali Blaze-a kao favorita. Steve je rekao ovo:

43 Stjepan Juras - The X Factor

I"In my eyes I felt he would be the right man, but obviously we wanted to go through and have all the auditions and everything else because we had to get the right person. If Blaze was gonna get the job he was gonna get it on merit; he couldn´t just come in on the olds pals act. That´s worked before - when Nicko and Janick joined, we knew ´em and they came down and jammed and it was great. We could have done the same thing with Blaze, but we wanted to make sure we had the right person for the job. Not that we had any doubts about Blaze, but we had plenty of time and we had to make sure everyone was happy. And he got the job on merit."

Kada se govori o samoj audiciji Blaze je na tu temu imao poregršt izjava, čak i kontradiktornih. Jedna od djeljenijih nedavna je izjava u kojoj se vidi da je pomalo oubličio cijelu priču na jedan način koji njemu donosi benefit i koj će zadovoljiti široku paletu fanova Maidena. Sve donedavno nije baš tako odgovarao. Dakle, za Rockfield Publications Scotland Blaze je izjavio ovo:

“I think they had 1,500 demos that they had listened to, and then there were, like, the 12 disciples that were chosen for the audition. And I was lucky I was one of those 12. You went to the studio to sing live. There were 10 songs that were in the set at the time – 10 of the classics that you had to learn – and I went and I’d done my best. And I was very, very surprised that they chose me to be the singer because my voice is so different from Bruce. We did look a little bit alike, but our voices were radically different. But I think what it was they wanted a change, and the albums that I did, that was the real start of the progressive era of Iron Maiden, and I learned so much about songwriting and about my voice. “And it was an incredible, incredible experience. The music that we came up with was just fantastic, I think.”

Ono što je tu evidentno je to da se Blaze tu pokušao držati priče bliske PR-u Maidena. Tko bi danas uopće povjerovao da su Maideni poslušali i 1500, a kamo li 2000 ili više traka koliko su Maideni navodili? Također, kako vrijeme odmiče i njemu samom je postalo prirodno govoriti da možda doista njegov glas ni tada, a ni sada ne bi pasao Maidenima, osim činjenice da u oni htjeli nešto novo i drugačije i da je njegov dolazak doista pogodovao skretanju Maidena u progresivnije vode u kojima su i do dan danas. Blaze je nastavio govoriti za Rockfield Publcations Scotland što se dogodilo odmah nakon njegovog izbora.

44 Stjepan Juras - The X Factor

"They said at the start, 'There's nothing written for these albums, so it doesn't matter who writes it. It just has to be great.’ And that was it. So, you get to rehearsals and talk about your idea. 'Well, maybe that's not so good.' 'Oh, yeah, that's really good.' And if it was good, it went on the album, and it didn't matter. So, I had a few songs on the album. '' was something that I co-wrote with Janick Gers, and that went Top 10 around the world in the rock charts. It was a fantastic — absolutely fantastic — thing, with a big video and everything. It was unbelievable."

Ovo je samo pokazivalo koliko je Blaze bio zadivljen što je dobio ovakvu priliku. Rad s Maidenima doista ga je činio sretnim i svaki puta kada sam sa njim pričao o tome je govorio s ponosom. A tih trenutaka nije bilo malo. Podsjetimo se... Imao sam sreću biti na obije turneje dok je Blaze još bio na vokalima u Maidenima i na oba koncerta susresti band. Nekoliko godina kasnije imao sam priliku organizirati čak tri koncerta Blazea u Hrvatskoj i dva u Srbiji, s time da je jedan od tih koncerata bio u mom rodnom gradu Zadru. Blaze je tada tri dana bio sa mnom i mojim prijateljima, noćio kod nas, bio na ručku s mojim roditeljima, išao u moje kvatrovske metal barove i što je najbolje, s bendom koji sam managirao je imao večeru, roštilj i session u prostorijama za probe. Tih pijanih noći ispričane su mnoge priče i anegdote i neke stvari iz njegovog razdoblja u Maidenima dobile su potpuno novo svjetlo, što mi je i omogućilo i da ovu i iduću knjigu o albumu 'Virtual XI' napišem mnogo detaljnije.

Ipak, priču o audiciji u Iron Maiden ispričao mi je 2004. u Splitu, nakon jedne bizarne situacije koju ću pamtiti cijeli život. Nakon koncerta otišli smo u apartmane koji su se nalazili u mjestu Podstrana i idućeg dana nakon ručka otišli smo se odmoriti u svoje sobe. Pola sata nakon toga sve se počelo tresti i svi smo u panici polugoli istrčali na hodnike. Bio je to potres od 6 stupnjeva po Richteru, no srećom je trajao desetak sekundi i nitko nije izlijeđen. „Wow, proživio sam iskustvo potresa s Blaze Bayley-em“ - pomislio sam i pomislio kako je to cool. Čak mi je bilo i komično gledati ga kako istrčava na hodnik u potpunoj panici. Kasnije u baru svi smo se tome smijali, a ja sam bio jako znatiželjan i priča o audiciji za pjevača Maidena bilo je prvo što sam htio doznati od Blazea, sad kada je tako dobro raspoložen.

45 Stjepan Juras - The X Factor

Blaze Bayley u Splitu 2004. Foto sa Publikom, slikano s pozornice.

„Sjećam se toga kao da je bilo danas. Zazvonio mi je telefon i s druge strane mi se predstavio Steve, bez da mi je rekao prezime. U početku nisam ni znao s kim pričam, a kad sam shvatio sledio sam se. Nije puno okolišao, pitao me izravno želim li doći na audiciju za novog pjevača Maidena.“ - rekao mi je Blaze s neskrivenim ponosom u glasu. Steve doista nije puno dvojio, jer mu je Blaze već i prije nego što je Bruce otišao bio pričuvna opcija. Grupa Wolfsbane vrtoglavo se uzdizala na sceni, no ono što tada nitko nije ni mogao slutiti, to što su tada postigli zapravo je bio njihov maksimum, iako su svi, pa i Steve mislili da mogu mnogo više. Više puta ponovio je slično o Blazeu. „He was the one I had in mind to definitely try out. I always felt that Blaze could be the one.” Bayleyev tadašnji odgovor Harris nije očekivao:

“U to vrijeme smo izdali live album I bili koncertno aktivni I je sam pun ponosa brzo I nepromišljeno odgovorio kako će ipak radije ostati sa svojim dečkima I vidjeti kako to ide, no trebalo mi je jako malo vremena da požalim to što sam

46 Stjepan Juras - The X Factor rekao. Zapravo mi je trebalo nekoliko sekundi nakon što sam poklopio telefon da shvatim svoju budalaštinu. Pomislio sam ‘Hey dumb, you fucking idiot. That was Steve, Steve Harris from Iron Maiden on the phone and you refused him. Idiot!’ Dečki iz benda mogu se ljutiti na mene, no u mojoj odluci moralo je biti zrnce zdravog razuma. Snimali smo taj novi album, no ništa nije predskazivalo da će se raditi o nečem velikom. Non stop smo se svađali oko gazbenog smjera kojim bi trebali krenuti, ali taj ‘rat’ je trajao stalno. No, ovog puta glazba je iz sirovog i moćnog metala sve više naginjala ka komercijalnoj i popiziranoj verziji žestoke glazbe i ja sam doista bio nesretan takvim razvojem događaja. Ja sam živio metal i to jednostavno više nije pasalo mojemu glasu.“

Nakon toga Blaze mi je ispričao jednu verziju svoje priče koju je potvrdio i Lawrence Petterson u službenoj biografskoj knjizi Blaze Bayley-a, a koja se odnosi na ono što se događalo nakon njegove odbijenice Harrisu. „Grizlo me to svo vrijeme i već sam se spremao nazvati ih, kada me jednog dana nazvao Rod Smallwood, manager Maidena. Ovoga puta jako sam dobro znao što mi je raditi. Štoviše, da budem iskren malo me i iznenadio i preduhitrio njegov poziv, a kada sam čuo tko me zove znao sam da sam novi član Maidena. Iako još nisam ni odradio audiciju i iako sam cijelo vrijeme bio skeptičan da će me primiti, ako je jednom zove Steve, a onda Rod, onda je pravo čudo da ne prođeš, jer ako Steve nešto želi, a Rod to amenuje, to je u Maidenima onda gotova priča. No, to tada ja nisam znao kao danas, već, nakon što mi je Rod rekao da se predomislim, ja se nisam imao što predomišljati, već sam unaprijed znao da ću im doći na audiciju. Štoviše, i moj vlastiti manager nagovarao me da ako ikako ugrabim šansu biti tamo, da je ne propustim, jer za Wolfsbane nema nikakvog posebnog interesa. Mi smo se u javnosti pravili veliki i nadolazeći i možda je taj naš stav i dojam odavao viziju uspješnog benda, no u tom trenutku to je bilo daleko od toga..“

Ova Blazeova priča bi bila sasvim vjerodostojna da o istoj temi nije ispričao drugu priču, ovoj puta u službenoj Iron Maiden biografiji koju je napisao 'Mick Wall. Njemu je rekao da je, kad se ja napokon predomislio nazvao Harrisa i priupitao ga „Have you found anybody yet?“ I ova verzija je jako moguća kao i ona prva, no čak je i moguće da Blaze to nije tako ispričao, nego je ta verzija više odgovarala njima i za PR i čuvenje, jer bi možda ispalo malo glupo iz današnjeg gledišta da su ga morali dva puta moliti da dođe.

47 Stjepan Juras - The X Factor

Blaze nije bio iz Londona, trebalo se dovest iz Birminghama, odnosno od Smetwicka sve do Harrisovog imanja u Sheeringu, gdje je imao prostoriju za probe i ujedno Barnyard Studio. Tamo ga je dovezla njegova djevojka u staroj Ford Fiesti. Već na samom počeku svega Blaze je upao u drame, jer ga je oluja po putu spriječila da na audiciju dođe na vrijeme. Naravno, to nije bio problem za njih, pričekali su ga. Naravno, uz bend je bio i Rod Smallwood i production manager Dickie Bell, koji je ostale pjevače osobno doveo do imanja. Uza njih na audiciju su bila još dvijica važnih suradnika; Keith Wilfort, predsjednik službenog fan cluba, Michael Kenney, steveov bass tehničar i pomoćni član iliti klavijaturist benda, No, ovog puta je u gostima bio i Gino Micallef, Steveov prijatelj iz Njemačke, odnosno Malte. Svi su se oni srdačno upoznali i prije same audicije popili pokoje piće, no kada je došlo vrijeme za svirku, profesionalizam je bio na vrhu. Više nikom nije bilo do smijeha sve dok se ne odradi sve do kraja, jer ovdje se stvaral povijest.

„Malo me sve to na početku prestrašilo, jer Maideni su bili pred jednom od najvažnijih odluka u povijesti, a meni je o toj odluci definitivno ovisio život, Mogao je krenuti jednim ili drugim, sasvim suprotnim pravcem. Doduše, mogao sam se vratiti u Wolfsbane, jer dečki nisu znali da sam bio na audiciji, no svejedno, nije mi bilo baš do šale. Pripremio sam tih 10 pjesama iz svih razdoblja Maidena.“

„Otišao sam na tu audiciju jednako kao i svi koji su dobili tu priliku. Imao sam šansu kao i svi ostali, no doista nisam razmišljao o tome što ako to budem baš ja. Bez obzira što sam uvijek do kraja posvećen svemu što radim, teško je bilo razmišljati o budućnosti, jer to je bio san snova, a nekako smo naviknuti da nam se snovi baš ne ostvaruju tek tako. Kada se to napokon dogodilo kao da mi je spao kamen sa srca, doživio sam nevjeropjatno olakšanje, al još uvijek pomiješano s nevjericom i nekoliko puta sam Steve-a, kad me zvao, upitao je li siguran da sam izabran baš ja i je li nazvao pravu osobu, ha, ha. Istog popodneva kupio sam karton piva i jednostavno se opijao nekoliko dana dok mi nije došlo u glavu što sam upravo postigao.“

„Na početku sam sumnjao u sebi mogu li to uopće, jer sve se desilo nekako brzo za mene, a opet s druge strane cijelo vrijeme sam razmišljao o onome što su moji prethodnici u Maidenima ostavili za sobom. Bruce, svi znamo, imao je fantastični glas, raspom kojem su svi zavidili, a pjesme koje je pjevao

48 Stjepan Juras - The X Factor malo tko je mogao izvesti. No, ne zaboravimo ni Paul Di'Anna, koji je za vrijeme dok je bio dio Maidena utrao temelje Maidenima kakvi su danas, koji je s energijom spojio punk i hard rock i brendirao metal kakvog danas znamo. Znao sam da će biti teško 'skočiti u njihove čizme', no usprkos početnoj sumnji bio sam potpuno siguran u sebe i zato sam i sve prihvatio. Pritom sam možda u početku pogubio dio svog identiteta, jer... u svome bendu sam bio toliko dugo, a Maideni su imali Brucea koji nije bio običan vokal, on se premetnuo u glas Maidena i njihov trademark. Kad čuješ Brucea znaš da su to Maideni. Slično je, no u manjoj mjeri bilo sa mnom i sa Wofsbane. Brucea su tada doživljavali kao bivšeg pjevača Iron Maidena, a ne kao Brucea, a mene kao bivšeg pjevača grupe Wofsbane,a ne kao novog pjevača Maidena i na samom početku rada s Maidenima to je bilo baš frustrirajuće.“

„Na samoj audiciji, s Maidenima sam otpjevao devet ili deset pjesama, ne bih se sad mogao točno zakleti, no to su uglavnom bili klasici poput 'Iron Maiden', 'Wratchild', 'Hallowed Be Thy Name', 'The Number of the Beast', 'The Trooper', 'Heaven Can Wait', 'Clairvoyant', 'Afraid To Shoot Strangers', 'Fear of the Dark', tako da smo prošli gotovo cijeli presjek najboljih pjesma i opus oba prethodna pjevača. Možda je bila još jedna pjesma, ali se ne mogu sad sjetiti. Kada sam ušao u prostoriju s njima, stali su u krug oko mene i započeli smo. Imao sam osjećaj kao da se cijeli život znamo, jer već na početku smo se odlično zafrkavali i tih sat vremena bili su kao is zna. Sjećam se kako sam sam sebi govorio 'vidi me, ja sam pjevač Iron Maidena' i kako sam uživao u svakom trenu i bio fokusiran na to, jer sam doista bio uvjeren da je to ujedno i zadnji put što ću sa njima pjevati. Moj glas nije imao veze s onim što je Bruce prije radio, ali u tom trenu ja doista nisam znao što oni zapravo žele. Pomislio sam da me baš briga ako me ne izaberu, jer sada sam ovdje s njima i tu činjenicu da sam s njima pjevao 10 pjesama nikad nitko neće pobiti. I kada sam već došao do tu, idem se skroz opustiti, razvaliti do kraja koliko god mogu. Došao sam toliko daleko i doista više nemam oko ičeg brinuti, već samo trebam uživati u činjenici da upravo u ovom trenutku pjevam s Maidenima. Možda je upravo ta činjenica bila presudna, jer sam se opustio, krenuo sam se zezati s dečkima, izvukao sam iz sebe ono što ni nisam znao da imam i iz te točke gledišta stvari su se počele drastično mijenjati u moju korist. Nakon što smo odsvirali zadnju pripremljenu pjesmu u prostoriji je nastao muk, a mi smo se pogledavali u smisllu 'oćemo li odsvirati još koju i znam li pjevati još što' Znaš,

49 Stjepan Juras - The X Factor onaj trenutak, taj vibe u cijelog prostoriji kad se osjeti da smo se klikli i kad se svi zapitaju u sebi 'je li to to?' Rekao sam im, znajući da do tog trenutka nisam ništa zeznuo, da ipak je bih, jer sam se jako bojao da bih tih savršenih deset pjesama mogao na kraju nečim zeznuti. Ne mogu ti to opisati, ali kada sam izašao iz prostorije i kad su me vozili kući, meni je bilo sasvim svejedno. Čak i da me nisu izabrali bio sam puna srca, jer sam osjetio da sam tamo dao sve od sebe i da nisam ispraćen srdačno samo iz kurtoazije. Bilo bi glupo reći da nisam očekivao povratni poziv, no vjeruj, poziv na dodatnu audiciju još sam manje očekivao, a ona se na moje iznenađenje dogodila. Ovoga puta su me testirali u studiju, jer su htjeli biti sigurni da se snalaim i u tom dijelu posla. Mislim da se to dogodilo u 11 mjesecu, jer sam tek dva dana pred Božić dobio obavijest kako sam napokon novi pjevač Maidena.“

Steve Harris je često puta, kao što sam već pitao, a pogotovo nakon što je Blaze izabran ponavljao mantru kako oni nakon Bruceovog odlaska nisu htjeli izabrati nekog tko zvuči kao Bruce ili Paul, nego nekog tko ima svoj vlastiti, drugačiji glas, pa doista čudi to što su preostala tri kandidata uz Balzea slobodno mogli biti tzv, Bruceovi klonovi. Izjavio je ovo:

“There were other people that came along who were technically great singers, but they sounded like other people and you need someone that has their own sound. So, I think Blaze really suited most of the stuff. Maybe there’s a couple of songs he didn’t suit, but that would have been the same case with anybody.”

Priča se da je Steve na kraju pustio dvije finalne audio snimke na kojima su bili Blaze i Doggie White, a da je tijekom preslušavanja istih u prisutnosti cijelog benda Nicko McBrain reagirao emotivno i izjavio „Now, that's Iron Maiden, aint it?“, a da se Harris nadovezao na njegovu reakciju, a da je za njima istu odluku donio i cijeli bend. Sve bi to bilo super da u ovoj knjizi Doggie White nije izjavio u ekskluzivnom intervjuu, koji tek slijedi, kako se on ne sjeća da je ikada išta snimao s Maidenima, a ako jeste da su ga snimali da on ne zna.

Blaze, a to se zna i to su izjavili svi u timu Maidena nije izavran samo zbog svog vokala, čak on nije bio ni presudan. Štoviše iz Maiden teama su izjavljivali kada su ga izabrali da su znali da to neće biti dobro, da će Blaze imati velikih

50 Stjepan Juras - The X Factor problema sa starim katalogom pjesama i da ga mnogi fanovi neće podnositi odmah instant, no svejedno su se odlučili ući u to sve. Janick Gerrs to je pojasnio ovim riječima:

“He had so much enthusiasm for the music we were doing. When he was offered the job it was not just about the voice. There were others who could probably have hit Bruce’s parts more accurately, but they didn’t necessarily have the belief that Blaze showed.”

51 Stjepan Juras - The X Factor

Steve Harris upitan direktno je li Blaze bio oduvijek njegov favorit za pjevača Maidena, bez obzira na audiciju koja se dogodila odgovorio je izravno ne opovrgnuvši tu činjenicu, no dajući do znanja da je to što ga je on favorizirao bila prednost, no svakako ne ključna stvar. Blaze se, prema njegovim riječima, morao dokazati kao i svi ostali i zaslužiti to mjesto.

"In my eyes I felt he would be the right man, but obviously we wanted to go through and have all the auditions and everything else because we had to get the right person. If Blaze was gonna get the job he was gonna get it on merit; he couldn´t just come in on the olds pals act. That´s worked before - when Nicko and Janick joined, we knew ´em and they came down and jammed and it was great. We could have done the same thing with Blaze, but we wanted to make sure we had the right person for the job. Not that we had any doubts about Blaze, but we had plenty of time and we had to make sure everyone was happy. And he got the job on merit."

Međutim, problem u ovoj izjavi je taj, što su svi moji sugovornici redom rekli kako su tada mislili da je Steve sišao s uma, a i takav osjećaj mogao se naslutiti čak i sa strane nekih dugogodišnjih članova benda. Stječe se dojam da je Steve na neki način bio prisiljen napraviti audiciju. Ishod se znao, no to se jednostavno trebalo napraviti, jer nije da kvalitetnih pjevača nije bilo, već se htjelo ući upravo u to, a audicija s drugima mogla je poslužiti samo kao opravdanje da je ta ideja dobra. Blaze je nakon audicije i konačnog izbora za pjevača jako dobio na samopouzdanju, što se i u kasnijim izjavama vidjelo, jer ako se pogleda što su Paul i Bruce ostavili iza sebe, onda, usprkos neizbježnom kriticizmu za koji je znao da će uslijediti, izbor za pjevača Maidena nešto i znači. Najgore u svemu, po Blazea, bio je taj veliki vremenski rascjep od trenutka kada je izabran, pa do objavljivanja prvog singla s nadolazećeg albuma. Više od dvije godine prošlo je od prve audicije i iako Blaze smatra da su se odmah kliknuli i unatoč tome što je naposlijetku i izabran, bend nije radio ništa javno, nije bilo nikakvih planiranih promo koncerata, kao što je to bilo kada je Bruce došao u band, a snimanje albuma se jako oteglo. U tom trenutku to je bio nezamislivo dug period za standarde Maidena, što je samo povećavalo tenzije i očekivanja. Do sad su Maideni svakog člana zamjenjivali u hodu i nastavljali s radom jako brzo. To je na Blazeova leđa već na samom početku stavilo veliki križ kojeg je nosio čitavo vrijeme dok je bio s Maidenima.

52 Stjepan Juras - The X Factor

U tome smislu pjesma 'Sign of the Cross' koja je ujedno i opener s 'The X Factor' albuma imala je jako znakovit naziv.

„U to vrijeme postajao sam sve nervozniji, htio sam da se nešto dogodi, da napokon izađemo pred ljude – ispričao mi je Blaze. Srećom, ja u stvaralačkom dijelu nisam ostajao po strani. Čim sam se u kreativnom smislu spojio s Janickom ideje su počele prištati. Naravno da sam tada još pomalo sumnjao u sebe i pitao se hoće li ovo biti okej za Maidene, no sve moje sumnje u sebe samog bile su neopravdane. Na pisanju pjesama za novi album počeli smo raditi negdje oko dva mjeseca nakon što sam dobio posao. Jako me je hrabriro Steveov stav oko pisanja pjesama, jer mi je rekao kako njemu nije važno tko dolazi s pjesmom ili idejom, sve dok je pjesma odlična. To mu je bio jedini uvjet da se pjesma nađe na albumu. Rad sa Steveom je nešto što me je isprofiliralo i kao pjevača i kao autora pjesama. Način na koji on piše pjesme i stil kojim se slluži, to ja do tad nisam imao prilike vidjeti. Nevjerojatan je način na koji slaže svoje melodije i na koji spaja pjesme u cjelinu. Iz mene je izvukao neke note i načine pjevanja za koje sam siguran da ih ja sam nikad ne bi izvukao, a što je nagore, cijeli svoj život upravo to sam tražio, no bezuspješno. Zato su me najviše veselile pjesme koje je napisao Steve, jer je upravo on htio ići izvan okvira i istraživati sve mogućnosti mojega glasa, pogotovo one koje do sad uopće nisam koristio. Izuzetan je osjećaj kad shvatiš, odnosno re-otkriješ da možeš nešto za što, ne da nisi mislio da ne možeš, nego nisi ni razmišljao o tome, jer nisi ni znao da to u tebi čuči. Jednostavno, od tad sam promijenio sam pristup pjevanju i zahvaljujući Steveu danas sam drugačiji pjevač. Također, radeći skupa s njima na pjesmama i aranžmanima imao sam opipljiv osjećaj kako nešto novo, što nikad ranije nisam iskusio, izlazi iz mene, a to mi je davalo snagu da se guram sve dalje i dalje i da i sam počinjem istraživati gdje su mi granice. Rad s Maidenima totalno je drugačiji od svega što sam radio s Wolfsbane. S njima sam proveo gotovo deset godina i snimio pet albuma i cijelo to vrijeme nisam uspio pronaći pravoga sebe, onog pravog ja iza kojeg mogu stati. Zanimljivo, no prilikom pisanja pjesama sve je prvo urađeno samo akustično, a moj glas je uvijek bio najglasniji od svega i okosnica svake pjesme. Na taj smo se način mogli najbolje fokusirati i na melodije i na aranžmane. S druge strane, ja sam imao svojih tekstova napretek i nisam ih pisao specifično za pojedinu pjesmu. Praktički sam imao svoju teku s tekstovima i tekstove sam izabirao iz nje na način da podudaraju s tonom i

53 Stjepan Juras - The X Factor atmosferom pjesme. Tako su moje suradnje nastajale! Zanimljivo je to što sam ja očekivao kako ćemo mi snimati neka dema ili nešto što je uobičajeno za mnoge bendove prije nego li snime album, no mi smo svoje ideje snimali najsirovije moguče, putem diktafona, čisto da budu bilo kako snimane kao informacija. Nakon toga smo svi dobili u zadatak naučiti nove aranžmane i to je bilo to. Išli smo ravno u studio snimati. Na samom snimanju još bi nekoliko puta prošli sve skupa i tu i tamo dodali oduzeli pokoju melodiju, možda promijenili neki dio bubnja, štogod i onda bi to uvježbali na način da nam uđe u glavu i da ne zeznemo pri snimanju, jer uvijek bi tijekom procesa netko negdje pogriješio, tako da je to potrajalo. I tako se radilo; pjesma po pjesma. Čak mi je to nesnimanje dema počelo imati smisla. Kada ih snimiš ponekad izgubiš to uzbuđenje prvog snimka i sva ta energija zauvijek ostane u toj prvoj snimci koja se na žalost ne može koristiti za album, jer je demo. Ovako, ako to snimiš odmah za album i ako uspiješ uhvatiti taj poseban trenutak kad svi kažu da je to to, onda jednostavno taj način ima smisla. Ponekad, recimo, odmah nakon što bi nešto snimili znali bi da je super, a ponekad se ta kemija ne bi dogodila. Mislim, sve bi bilo super, perfektno odsvirano, bez greške, no jednostavno, znaš da to nije to i zapitaš se što je ovo? Čudne su i jako značajne sve te sitne nijanse koje su ponekad presudne za pjesmu. Ako se ne uhvati ta nevidljiva kičma, ta energija, pjesma se jednostavno raspada. A nekad, nekad se dogodi iz prve.“

Mediji su dolazak Blazea u band uglavnom popratili u nevjerici, iako je dobar dio njih svo vrijeme najavljivao i nagađao mogućnost da će se upravo to dogoditi. Sada su se odjednom svi 'pravili grbavi' kao da već unaprijed nisu znali što se događa u taboru Iron Maidena.

Blaze je ušavši u Maidene imao doista velike planove i to nije skrivao. Netko će reći da je bio optimističan bez pokrića, jer kada su stvari bile i evidentno loše on je uvijek bio pozitivan i govorio da je sve u najboljem redu. No, tko je Blazea nastavio pratiti svih ovih godina, taj sasvim dobro zna da je Blaze takav i ostao i da to nije optimizam bez pokrića, nego nevjerojatna pozitivnost kojom je zaračio i koja mu nije dala da potone ni u vrijeme najveće depresije, ni u vrijeme kada je zauvijek izgubio svoju ljubav. Kada ga je Sumit Chandra upitao gdje se vidi u 2000. godini, koja je tada već bila na vidiku, bez uzstezanja je odgovorio ovo:

54 Stjepan Juras - The X Factor

„In the year 2000, fashions will have changed so much, that we'll be on top of the charts across the world with some incredible heavy rock song that we've written. Heavy rock is slightly decadent, and because the end of the century always attracts decadence, no matter which century it is. It is ideally suited for Maiden, and the soundtrack for the next century, may as well be Iron Maiden to kick it off.“

Blaze je, može se reći, sve pogodio, samo ni u snu se nije nadao da u tom Iron Maidenu iz 2000., o kojem on priča neće biti njega, ni u tragovima. Ljudi su često bili ljuti na njega, kao da je on sam kriv što je zauzeo Bruceovi mjesto, no prava je istina da je Bruce otišao sâm i svojom voljom, jer je potpuno izgubio entuzjazam za bendom. Steve Harris je izjavio da je uvrnutije to što je on osijećao da bi Bruce mogao otići iz benda krajem osamdesetih i početkom devedesetih za vrijeme 'No prayer on the Road' turneje u vrijeme kada je izdao svoj prvi solo album. Tada je mislio da će otići i čak ga je jednom prilikom priupitao je li razmišlja o odlasku iz benda, na što je Bruce zanijekao. No Steve je tada doista to osijećao, pa ga čak ni Bruceov odgovor nije umirio. Vidio je to za vrijeme nastupa na turneji i osjećaj mu je stalno govorio da je Bruce jednom nogom van benda. Međutim s tad novim 'Fear of the Dark' albumom sve se promijenilo. Steve je tada ponovo osjetio glad i osjetio je da je Bruce mnogo više u svemu, da uživa i da mu odlazak iz benda nije na kraj pameti. Nije imao nikakvog razloga da u to posumnja i na temelju takvog osjećaja počeo je slagati planove za nadolazeće godine.

Upravo zbog toga Bruceova najava odlaska iz benda ga je šokirala i taj prijelomni trenutak dogodio se upravo u šestotjednoj pauzi turneje dok je Steve miksao materijale za live album. Nakon završetka drugog, planiranog dijela turneje bilo je u planu izdavanje live albuma, no tri tjedna prije nastavka turneje, kako već znamo, Bruce se oglasio i najavio svoj odlazak. Svi raniji planovi i rasporedi promijenjeni su i datum za izdavanje live albuma pomaknut je mnogo ranije. Bruceova odluka u potpuno pogrešnom trenutku prije nastavka turneje dovela je Maidene u nezavidan položaj i na neki način ispada kao da ih je Bruce mudro prisilio da odrade tu turneju s velikim predznakom njegovog odlaska, jer na taj način i stalnim pričanjem o tome Bruce je sebi osigurao ogromnu press pokrivenost i lansiranje svoje solo turneje, a Maideni su bili u opasnosti od visokih troškova i odšteta koje bi se

55 Stjepan Juras - The X Factor dogodile otkazivanjem već ugovorene turneje i festivala. U to vrijeme Rod Smallwood je izjavio potpuno smireno: “When he told me I didn’t argue that much. It was good for us. It refocused things.” Ja sam, stoga, sasvim siguran da je Bruce mogao reći da napušta band i nekoliko tjedana kasnije, nakon završetka turneje, jer nitko ga nije pritiskao i nikamo nije žurio, a da je baš htio otići i uopće ne nastaviti turneju, to bi onda napravio onda kada je najavio odlazak. Steve Harris je to prokomentirao ovako:

„It was very difficult to tour with Bruce on his ‘farewell tour’, because none of us really wanted to go and play on a tour with someone who didn´t want to be there. But then the ticket sales were great and we didn´t want to let the fans down, and we thought it was the best thing to do. He´d already said he´d go out with a bang. We knew it was going to be hard, we knew it wouldn´t be easy, but we said "Fuck it", we´ll just go out and try and enjoy it as best we can..“

Možda se Harris ovakvim razmišljanjem tješio i odavao dojam da bend ima sve pod kontrolom, no u tome trenutku Bruce je odigrao jako pametno i na neki način čak doveo bend u kojem je donedavno bio u nezavidno situaciju. Jedina stvar koja ga je, nakon Bruceovog odlaska mučila, bila je ta jer je Bruce u medijima izjavljivao mnoge negativne stvari o svojim zadnjim godinama u bendu, kada je nabrajao da nije bio sredan zbog mnogih stvari, a tijekom boravka u bendu nikada ih nije spomenuo pred članovima Maidena. „How can you do anything about anything if you don´t know about it? You can´t compromise with each other if you don´t know what those compromises are supposed to be?" - ispravno je rezonirao Harris, te je vrlo brzo i sam došao do zaključka da nema ništa od kukanja, nego da treba zasukati rukave i raditi: “It was a real downer when Bruce left. But then the attitude was: ‘Bollocks – we’ll pick ourselves up and get on with it’. That’s all you can do.”

No, ni u timu Maidena ntko nije stajao prekriženih ruku, jer je potraga za novim pjevačem praktički započela i prije nego li je Bruce najavio odlazak iz benda, a u Maiden teamu su već znali koga žele. Blaze je, naravno, bio jedan od njih, no, kako ćete pročitati u interviewu koji slijedi, i ostali kandidati koji su se poavili na audiciji vrlo brzo seu dobili pozive. Nekima od njih 'insideri' su dojavili što će se zbiti i savjetovali im da što prije pošalju demo i prijave se, dok su neki, poput Damiana Wilsona već istoga dana kada je u medijima izašla

56 Stjepan Juras - The X Factor vijest o odlasku Brucea iz benda dobili poziv od službenih osoba koje rade za Maidene da bi trebali razmisliti o novom poslu - postati pjevač u Maidenima.

Damian Wilson on stage with . Taken from his Facebook.

Danas, preko četvrt stoljeća od trenutka kada se Maideni tražili novog pjevača sa odmakom možemo reći što se dogodilo, u kojem smijeru je krenula čija karijera, no tada je kao i sada bila očita jedna stvar. Velika Britanija žudila je za frontmanom novog kova, nevezano je li to pjevač Maidena ili bilo tko drugi.

Na žalost, ta potraga traje još uvijek. Rob Halford se vratio u Judas Priest, Bruce se vratio u Maidene i oni su (uz još nekolicinu pjevačkih legendi; , Ian Gillan, David Coverdale, Joe Elliot itd. još uvijek ti koji vedre i oblače. Damian Wilson i Doogie White, koji su imali priliku doći na audiciju s Maidenima, usprkos zavidnoj karijeri, vrijeme je pokazalo, nisu bili te rock and roll legende na čijim će se leđima stvoriti nova generacija, a to, na kraju krajeva nije bio ni Blaze. No, je li moglo biti drugačije da su bili izabrani i koliko blizu su bili tome da im se ostvari san pročitajte u narednim intervjuima.

57 Stjepan Juras - The X Factor

58 Stjepan Juras - The X Factor

Službeni podaci kažu: Damian Wilson is an English musician, and vocalist who has appeared on over 70 separate album releases. Damian is mostly known in the rock genre, for bands and projects such as Headspace, Threshold, Star One, Ayreon, Praying Mantis and 's English Rock Ensemble. As a solo artist he has released 5 solo albums, a DVD and a retrospective compilation album. He also released 3 acoustic albums with Adam Wakeman as Wilson & Wakeman.

Maiden fanovima posebno je poznat po sudjelovanju u Maiden united projektu, a sve do nedavno o njegovoj priči s Maidenima u javnosti se malo znalo. No, Damian je napokon progovorio na radost svih fanova i otkrio jako zanimljive detalje, pa tako i za ovu knjigu. U našem razgovoru preskočio je jednu zanimljivu koincidenciju koja se dogodila tijekom 1993., a koja ga je povezala i s još jednim kandidatom za pjevača Doogie White-om, no Doogie nije zaboravio ispričati tu priču. Svoja sjećanja Damien je poslao i novinaru Dave Ling-u iz magazina Classic Rock, no na sreću samo mali dio je objavljen.

„My first contact with Maiden was being sent a letter via Sanctuary Management asking to get in touch. It was from Dick Bell, he'd found my home address through the PRS and a lot of ‘pre-internet’ detective skills. I remember reading about Bruce leaving Maiden when I picked up a tabloid paper on the tube in London as I was heading to a rehearsal with my then current band. At that time, I had a funny and strange feeling I'd be called up somehow.“

What was really strange was after that rehearsal I had an acoustic gig in Streatham, and at that show was Roland Hyams, who I had never met before. He was quoted in the paper about Bruce's departure I had read earlier that day, and was the PR man for Iron Maiden. When I came off stage he introduced himself to me and I mentioned I had read the announcement he put out that day. We spent some time chatting that evening and he suggested I'd be a great replacement for Bruce, he even pointed out the name Damien was an anagram of Maiden, saying our meeting was meant to be. Technically of course my name is spelt with an 'a', so that kind of ruins it, but as my mum always spelt my name with an 'e', I went along with it. As Roland helped me get my DAF variomatic motor going, which had broken down outside the venue, he said he'd put in a good word for me.

59 Stjepan Juras - The X Factor

When Maiden played Wembley Arena later that year (May 17th 1993). I had no tickets and no pass, but still managed to walk backstage and sit on a flight case right outside Bruce's dressing room door. Guess I just looked like one of them. He left it quite late to arrive and I wished him luck as he went on stage. A small part of me secretly thought, I could be running out with Iron Maiden next time they played Wembley. So a few months later I get a letter from Sanctuary Management to call them, I do, and leave a message and my number with a secretary. Not thinking a great deal of it, later that day Steve Leigh keyboard player from Landmarq (a band I was fronting at the time) calls me up saying he wants to get the band round his place in Dagenham to go through some songs. I hadn't had contact with Landmarq for some time and to be honest, it's quite a trek over to Dagenham (I was living in a graveyard at Brookwood Cemetery way over the other side of London and beyond), so perhaps I hadn't come across too eager. But of course we chatted and laughed and then as he started explaining how I was going to get to his place, I probably came over a little confused. I knew exactly how to get to Steve Leighs house - I'd been there hundreds of times? It was only as he was trying to be really helpful on helping me to get to his place. Then the penny dropped and I realised this wasn't Steve Leigh, but in fact Steve Harris from Iron Maiden.

I didn't let on, and we finished the conversation. Immediately I went into the kitchen to make a cup of tea, with a big smile on my face, thinking wow, that was Steve Harris on the phone asking me if I'd like to jam with Iron Maiden!

Then the phone rings again. I picked it up and on the other end I hear 'Hi Damian, this is Steve Harris... are you actually interested in joining Iron Maiden?' I'd obviously came across so blasé about getting together, I must have given the impression I wasn't keen? So I travelled to the Sanctuary Offices in Chiswick, near Hammersmith. Dickie's wife on reception introduced me to him. Dickie Bell drove me to Steve's place in Essex, following the line of 'Maiden' Jaguars up to his house.

I'd prepared a set of songs that was sent to me by Dickie. The looked like it had been made especially for the auditions, all neatly typed out and I'm sure other singers had received the same. There was a long list of songs, I can't remember them all; Hallowed be thy name, Iron Maiden,

60 Stjepan Juras - The X Factor

Wrathchild, Number of the beast and many more. I remember playing The Trooper with the band and asking them if we could do it again, just because it was such a blast to be singing 'The Trooper' with IRON MAIDEN!

Damian and Ronne James Dio. Taken from Damian's Facebook.

Everyone was so nice. Steve was lovely and I chatted with him. I had met Nicko a few months before in LA at the 'Foundation Forum' where I had played with my band. Kiss and the Scorpions were also there. I drinked with him and found myself chuckling at his rendition of events in LA. Than, he informed his boys why I looked so familiar to him. He told anecdotes about California where we had met, Dave grinned in the corner, and Steve said that the tracks he'd heard from Threshold's album 'Wounded Land' was 'what Iron Maiden are trying to do'. A huge compliment to a young band who'd recorded the album on an 8 track, 1/4 inch tape machine.

But Steve seemed like that, decent, generous and thoughtful. I was shown round his place; the famous pub in the front room, the football pitch etc. They were all very kind. Steve was private, and didn't want us speaking to the press at the time, which I didn't, and understood. So I kept as quiet as I could about the trip. But couldn't help myself when later that evening in a bikers pub, this

61 Stjepan Juras - The X Factor girl came all interested up to me, I told her I was exhausted, and she said, why what have you been doing all day. So I said, 'Singing with Iron Maiden'. She simply told me to F*** off not believing a word of it.

The day before the announcement about Blaze Bayley was made public, I was doing an acoustic show at the Mean Fiddler in Harlesden, London. The phone rang just as I was leaving and it was Steve. He said they had decided on a vocalist but that it wasn't me. I asked him who they'd chosen and he said he couldn't say. So I had to wait till the next day to hear Blaze was the new singer. At the time, Blaze was really something on stage. My band mates would go to Wolfsbane shows and would come back, blown away by how incredible he was. He'd toured with Maiden and although I may not be an authority, I believe Steve Harris wouldn't have looked anywhere else, had he thought that Blaze was up for it and available. I was very pleased to hear he got the job. At the time, they seemed a lot older than me. I thought they were playing out the end of their careers. How wrong I was. I didn't fancy just touring 'old catalogue'. I wanted to do something new, creative and original. I hated the thought of seeing myself playing past Maiden numbers night after night, whilst being compared against nostalgia. Strange how life is, because that is exactly what I did with Maiden United and I enjoyed every minute of it! Also, people forget how incredible Blaze was with Wolfsbane. To me it is like Paul Rogers standing in for Freddy Mercury with Queen. Paul is no Freddy, but no one can touch Paul as a front man and singer.

***

Upravo ove zadnje riječi Damiana Wilsona opisuju cijelo ozračje oko Maidena u to vrijeme koje je isijavalo iz oštrih pera novinara koji su ih pokušavali odgurati u ropotarnicu povijesti, ali i zbog nezdrave atmosfere u bendu i oni su pomalo tako i izgledali; prestari, oronuli i umorni, pa čak i bezidejni, iako je na sreću to bilo samo privremeno stanje. Tada su ih mnogi, pa i Damian doživljavali kao bend koji će samo živjeti na staroj slavi i glazbenom svijetu neće dati ništa novo, a oni su od tad izdali sedam novih albuma, od čega je jedan dvostruki, te odradili čitav niz svjetskih turneja koje su u financijskom smislu počele nadmašivati njihove najveće brojeve iz osamdesetih. Iron Maiden su po odlasku Brucea bili podcijenjeni, a i još dok je i on bio u bendu predviđao im se brzio kraj. I sam Wilson potvrdio je koliko su bili u zabludi.

62 Stjepan Juras - The X Factor

Danas svi znamo kako Damian pjeva, koliki mu je raspon glasa i na koji bi način tada zamijenio Dickinsona. Također, znamo i kako pjeva Doogie White i što bi se od njega moglo očekivati. Uz Blazea, njih dvojica su jedini doista potvrđeni kandidati koji su doista bili na audicijama, a ako tome pridodamo Jamesa Labrie-a (Dream Theatre), u glavama se stvara šira slika kakav profil pjevača su Maideni tražili. Kada to na kraju usporedimo sa izjavama koje su članovi Maidena i PR osobe kasnije plasirali, a koje su sve redom kazivale da su oni htjeli nešto drugačije, mračnije, nešto novo, da nisu htjeli Dickinsonovog klona i sl., upitamo se kako li je to moguće, ako osim Blazea ni jedan pjevač na 'most wanted listi' nije bio daleko od onog što je Bruce radio u Maidenima?

No Vratimo se trenu na Jamesa Labrie-a. Iako je rodom Kanađanin, no njegov band Dream Theatre je iz USA, nije li on možda onaj tajanstveni pjevač iz USA za kojeg je Gino Micallef rekao da je bio prisutan na audiciji na jesen 1993? Ako gledamo po opisu visine možda bi i odgovarao jer je visok 6' (1,83 m), ako gledamo po vokalnim mogućnostima vjerujem i da to odgovara opisu, pa čak i ako gledamo rubriku 'trivia' iz 2017. na službenoj web stranici grupe Dream Theater, datumi se pokloapaju, no jedan detalj je nejasan.

Screenshot about audition from official Dream Theatree website.

Iako su tijekom svih ovih godina i fanovi i novinari informaciju da je James bio pozvan od strane Maidena tretirali kao glasinu koja je možda, s polovičnim postotkom bila moguća, hrabriji su razvijali svakave teorije. Jedna od njih kaže da je James Labrie nakon ogromnog uspjeha s Dream Theater jednostavno smatrao da bi bio preveliki rizik otići u Maidene, za koje se tada smatralo da im vrijeme polako prolazi, a i ugovor s ATCO potpisan još 1992. za snimanje sedam albuma Dream Theater bio je nepremostiva otegotna okolnost. Sjetimo se; prije izdavanja albuma 'Images and Words' sredinom 1992. Dream Theater su odradili četiri koncerta uhodavanja tad novog pjevača Jamesa. Fnalni, četvrti koncert dogodio se 08. lipnja u New Yorku (Ritz Club) i bio je to njihov najvažniji koncert do tad. Pogađate, svirali su kao predgrupa Iron Maiden i James je odmah bio primjećen. Prema mnogima već krajem 1992. u

63 Stjepan Juras - The X Factor

Maiden timu su vidjeli kakav je uspjeh povukao album, a posebice single 'Pull Me Under' i lov na Jamesa je započeo. Međutim, istina je drugačija, pa čak i pomalo šokantna, a ispričao ju je osobno James Labrie, koji je tima samo otvorio novo poglavlje nagađanja što se u tim ranim devedesetima događalo.

„As for the Iron Maiden debate. We were just about to go into the studio to record ‘Images and Words’ and had a meeting with potential Management, Iron Maiden's Rod Smallwood and Merk Marcuriadis. When in convenient proximity they asked what I thought of possibly singing for Maiden. Without hesitation, I said 'Dream Theatre was where I belonged and I was not into filling the shoes of another singer, the definitive singer of Maiden'. Remember if you will. When I was 22 years old, I sang for a popular band in Canada 'Coney Hatch'. They had recorded 3 albums with their original singer. Kicked him out for creative differences and vocal limitations and asked me to join. I did and sang with them for a year. We were writing new material and were about to record when I knew this wasn't going anywhere, this could only exist or not as the original line-up. Not to mention the material was weak. Anyway, I moved on and was glad I did vowing to never sing in a band that had strongly established themselves with their current line-up or singer.“

***

BAAM! Ovo je doista zanimljiva informacija iz ustiju Jamesa labriea i nemojte je shvatiti tek tako olako. Ako malo pretražite povijest Dream Theater uvidjeti ćete da se njihov najuspješniji album 'Images and Words' počeo snimati u prosincu 1991., a da u to vrijeme Maideni još ni nisu izdali album 'Fear of the Dark'. U to vrijeme dakle Dream Theater nisu ni bili pretjerano popularni, a Maiden management iliti barem ključni dio, Rod Smallwood, bio je stada stacioniran u USA. Upravo tih dana, prije snimanja albuma Dream Theater band je došao kod njih ne bi li možda potpisali potencijalni management deal i već tada Rod i Merk mercuriadis, koji je tada uz Andy Taylora bio važan dio management teama, Jamesu su ponudili rolu u Maidenima. Znači li to da su Rod, Merk i Andy Bruceov odlazak naslućivali mnogo ranije od Harrisa koji je sve doznao zadnji ili da su možda odlazak čak i isprovocirali radeći Bruceu iza leđa i namjerno dopušajući da u međuvremenu on to i nasluti? Mnoge su opcije u ovoj knjizi spomenute, no priča se svela na tek nekolicinu. Ako James Labrie ne laže, a nema razloga lagati, onda potraga za novim pjevačem ima

64 Stjepan Juras - The X Factor sasvim novu dimenziju. S obzirom da je Bruce, kada je otišao, i dalje bio pod Maiden managementom (jedanko kao i Adrian Smith), te se vratio točno onda kada je i trebalo, dovevši pritom i Smitha natrag, teško se ne zapitati je li Maiden management nakon konstantnog pada benda još od 1988., pa na dalje i očitog zamora materijala isplanirao Brucea poslati na 'prisilan odmor od benda' dok se stvari na sceni ne srede i dok ne dođe savršeni tajming da Maideni opet preuzmu vodstvo? A to se dogodilo točno na početku novog tisućljeća kada su Maideni odlučili uzeti stijeg metala krilaticom 'Metal 2000'.

Dream Theatre and Iron Maiden together Ion 'Final Frontier Tour'.

Ako ćemo se voditi i ranije otkrivenom informacijom na službenoj Dream Theater stranici James je moguće pozvan još jednom da 1993. odradi audiciju i moguće je da ni tada nije došlo do nikakvog dogovora. U tome slučaju Ginova priča bila bi putpuna, a nedorečena priča o audicijama o kojima je ispričano toliko raznih priča, bila bi mnogo jasnija. Pogotovo ako uzmeno u obzir da je po prvi puta u karijeri svoju priču u potpunosti ispričao i Doogie White.

65 Stjepan Juras - The X Factor

Douglas White, bolje znan kao Doogie White bivši je pjevač bendova poput Tank i Rainbow, a jednako tako bio je vokal i na albumima svjetskih gitarskih virtuoza kao što su Yngwie J. Malmsteen i Michael Schenker. O svojim iskustvima s audicije za pjevača Maidena rijetko je govorio, a kada je to radio bio je općenit i površan, stoga je bilo teško procijeniti je li Doogie uopće želi da se zna da je zamalo postao pjevač Maidena. Bilo mi je teško doći do njega, ali uz pomoć nekoliko preporuka to se ipak dogodilo i zapravo ovaj intervju zaslužan je što je knjiga izašla kasnije od predviđanja. No, ovakvu prigodu bilo je prava šteta propusiti i knjigu ostaviti nedorečenom i nepotpunom. S Doogievim intevjuom zatvara se krug ljudi koji su u izboru za pjevača Maidena dogurali najdalje, a i postaje vidljivo da su svi pjevači na ovaj ili na onaj način već ranije bili povezani ili s Maidenima ili ljudima iz njihovog tima, tako i Doogie, koji je također bio regrutiran sa strane production managera Dickie Bell-a, a demo je poslao nakon insiderske informacije da to uradi.

Dickie Bell je bio težak čovjek, a mnogi su ga opisivali grubim i arogantnim. Ni ja ga ne sjećam po dobrome. No, Dickie, uza svu svoju arogantnost, grubost i težak karakter bio je odličan radnik u Maiden timu i jedan od zaslužnijih za njihov konstantni uspjeh. Dickie je umirovljen 2008., no i deset godina kasnije, 2018. vidio sam ga kako pomaže Rodu Smallwoodu u 02 areni za vrijeme dvostrukog koncertnog trijumfa Maidena na 'Legacy of the Beast' turneji. Dickie je pronašao i Doogie-a i uručio mu kazetu skupa sa stihovima pjesama. Doogie mi je rekao kako misli da je na kazeti bilo 18 pjesama i da su uglavnom tu bile pjesme sa tekućih 'A Real Live One' i 'A Real Dead One' albuma. Na audiciji su prošli pjesme kao što su '', 'From Here to Eternity', 0'an i Play With Madness', 'The Evil That Men Do', '', Iron Maiden' i mnoge druge klasike. Prilikom održavanja audicije Doogie je imao osjećaj kako je Steve cijelo vrijeme znao u kom smijeru želi ići s bendom i kada ga je nekoliko tjedana nakon druge audicije nazvao i priopćio da je posao dobio Blaze, Doogie nije nimalo bio razočaran izborom, kao ni Damien. I on je istog trena rekao „Blaze is Great. He is the hardest working man in rock and roll and he always delivers.“ No, znakovito je što je izjavio nakon toga: „Steve wanted something different for the band. The easy route for Steve would have been to go get a clone from a tribute band but Steve didn’t. He took a brave step and they did two great albums but really normal services have been resumed. Even if I got the gig, it would have ended up the same.”

66 Stjepan Juras - The X Factor

U Doogievom promišljanju možda leži odgovor na sva pitanja koja ovdje postavljamo, a to je da je na neki način možda sve bilo predestinirano. Bruceov odlazak ni u kojem slučaju nije bio fejkan, on se doista dogodio njegovom voljom, no je li pored Rod Smallwooda i Andy Taylora on ikad i ikako mogao otići? Isto pitanje odnosi se na Adriana Smitha. Otišli su, a da možda nisu ni znali da će se kad tad, pa čak i prije nego su mislili, morati vratiti. Gotovo da me podsijećaju na Brexit. Steve, je, kako kaže i Doogie, napravio hrabar potez ne posežući za Bruceovim klonom. Nekolicinu jeste isprobao no više da uvjeri sebe da ne griješi, nego da pronađe nešto novo. Zbog toga stoji ovo: „Even if I got the gig, it would have ended up the same.”

67 Stjepan Juras - The X Factor

Doggie je vrlo rado, jednako kao i Damien odlučio fanovima Maidena napokon otkriti kako je tekla cijela priča oko njegove regrutacije u Maidene i kako imamo prilike vidjeti u mnogome se poklapa s Demianovom.

I had been living in London for 4 years playing in a couple of bands with varying levels of “success”. But I was now in my early 30’s and Grunge was the flavour of the day. I was selling hotdogs and Pepsi at the Hammersmith Odeon 3 nights a week. It might soon be time to get a “proper” job. But I was still ever hopeful and trying to get my foot on a bigger monitor and finally a spotlight of my own.

Janick, Bruce and I used to meet up and have a beer in the local pub on the river near where we all lived. There was never any inkling that Bruce would leave the band.

It also never crossed my mind that I would audition for Maiden at any point during my career. It never crossed my mind that the vacancy for a new singer would be available. They were still the most successful metal band on the planet and had released the classic “Fear of the Dark” album.

At the time between selling hotdogs at Indian cinema nights at the Hammy O, I was recording an album in Belgium with a band called “La Salle”. It was just a few days after my 33rd birthday that I got a phone call from a friend “in the know” as they say, to say that Bruce had decided to quit Maiden and I should consider submitting a tape when it became official.

Of course, this caused huge problems with the recording project I was doing. I was not arrogant enough to think I would get an audition never mind get the gig but I was bright enough to know that the hurriedly arranged management contract and recording contract that was worked up, could cause me problems going forward if I got lucky. So, as I result, I did not sign the contract and they did not let me finish the album. The management and band were most pissed off and sent me home. But it was a hill I was prepared to die on. An interesting side note to the ‘La Salle’ Belgium saga is that Damian Wilson replaced me and played the ‘Concrete Foundation’ with them in LA where Nicko saw him, liked him and took his details. It was not until years later when

68 Stjepan Juras - The X Factor

Classic Rock interviewed us both that I knew Damian had auditioned as well. I had sent a tape with 4 songs from my back catalogue, my details and a picture into Sanctuary after the announcement was made that they were looking for a new singer. I never mentioned it to either Bruce nor Janick. I don’t think that is how these things work with Maiden. I also did not want to put anyone in an awkward or compromising position, including myself.

I don’t remember exactly when I auditioned. Probably the autumn of 93. It was Saturday night. I was preparing to go for a family visit to Scotland when my doorbell rang and it was Dickie Bell who asked me “what the hell I thought I was doing?” and when I explained he said that “I would not be going to bloody Scotland as I had an audition with Maiden on Monday at noon” and he would pick me up at 10 and I had better not be late.

Originalna kazeta koju je Dickie ostavio Doogie-u da nauči pjesme za audiciju.

69 Stjepan Juras - The X Factor

With that he handed me a cassette and a folder with lyrics, punched me on the arm and told me to learn them. I don’t think I slept for 3 days.

Maiden had two live albums out at the time “A Real Live One” and “A Real Dead One” so I think most of the songs were from those albums. Dickie picked me up as promised on the Monday and drove me to Steve’s place while asking me relevant questions about my life. Had I any criminal convictions, any contracts with anyone, drug issues, that kind of thing.

When I arrived, the band were all there. We exchanged pleasantries and they all had tea and Hobnobs. I went to the toilet. It must have been odd for them too to have someone else coming in to sing songs they had played with one man for over a decade.

For the audition they were set up in a circle which was I thought was odd. Makes sense now when I think about it. To get cues and so everyone has eye contact. Any band I had been in set up like a live show. Anyway, I had to stand in the middle, all eyes on me. I decided that I would stand with my back to Nicko as that felt the most natural position. We played a bunch of the songs then had a break for more tea and Hobnobs and Steve sat me down for a friendly chat. We found out my birthday is a day after his in March. We soon ran the rest of the set and re ran a couple of others for fun. Then it was over. As quick and effective as that. I had auditioned for Iron Maiden. Boom!! My head was exploding. I was thanked for coming, we shook hands and Dickie patted me on the back and drove me home. Back to the real world.

A week or two later I got another call from Dickie saying that the band really wanted me back in to re-audition as they felt I had done ‘quite well’ given that I had only 3 days’ notice before the audition. Even they found it unfair and said I would need a second chance, so I went back ten days late.

It was exactly the same procedure as before, only the biscuits this time were KitKat. Again, I excused myself and sought out refuge in the toilet. So, in the end I was first in and last in. I had never sung a Maiden song and here I was having just auditioned for them. The musical world is indeed full of surprises. What would happen next?

70 Stjepan Juras - The X Factor

Doogie White on stage. Taken from his Facebook site.

There was an urban myth going around that I was recorded at that second audition. If I was, I did not know about it and have never heard it. I think if they had wanted to record me, they could have done it over a backing track, but who knows? It was not until the September of 93 that I heard that I had not been successful. Steve called me up one night and thanked me for the work I’d put in, that I had done very well and everyone had like me, but I was not the voice he was looking for, going forward with Maiden and that they were going with Blaze Bailey and the announcement would be made in the next few days and would I mind not telling anyone about the new appointment until it was official. It was

71 Stjepan Juras - The X Factor certainly close to Christmas because they ruined my CHristmas when they gave the post to Blaze Bayley, haha... and if I had stayed with the post I would never have done something with Rainbow. Naturally I was disappointed, but I understood. Blaze was a great frontman with Wolfsbane and audiences in the UK loved him. I was unknown out with the Marquee and only Bruce had seen me do my thing. But it’s not a story to dine out on. I called Janick told him Steve had called and he took me for a beer as a consolation. We have never spoken about it again. Four Months later I had joined up with Ritchie Blackmore in Rainbow where I stayed for three and a half happy years. Other than my closest friends I never told anyone about the Maiden audition. It only came to light when Steve mentioned that I had auditioned in an Iron Maiden biog after I had joined Rainbow. You can draw your own conclusions as to why he did that.

72 Stjepan Juras - The X Factor

(Something else I have never mentioned, and they may not thank me for bringing it up here. But at the time of my joining Rainbow I was stoney broke and Bruce offered to pay for my lawyers to look over my contracts and said I could pay him back at a later date. Janick was always there at the end of the phone as a confidante when I was feeling out of my depth during the early days of my time with Ritchie).

But to be fair normal service resumed for Maiden in 1999. It would have made no difference who got the job. Bruce would always have come back. The sum of the whole is bigger than the sum of the parts and the band are bigger and more exciting live now than they have ever been. I catch them every tour depending on where I am in the world.

When I was touring with Yngwie Malmsteen around 2005 and we were on the same festival bill as Maiden, Dickie Bell saw me, punched me on the arm and dragged me to the middle of the stage gesticulated wildly with his arms and just said “Ah Doogie my lad, all this could have been yours.”

***

Priča Doogie Whita o čuvenoj audiciji završava ovdje, no godinama kasnije Doogie je live pjevao mnogo pjesama Maidena i mnogi se kunu da bi on i dana danas bio odličan kao frontman Maidena. Em što pazi na svoj izgled i image, njegov glas i dalje ga služi kao i uvijek. A nije ni za zanemariti njegovo škotsko podrijetlo, pa se mnogi pitaju kako bi pjesma 'Clansman' koju su snimili nekoliko godina kasnije s Blazeom bila otpjevana s njegove strane.

Steve Grimmet iz benda Grim Reaper također je često spominjan kao osoba koja je ušla na tu neku imaginarnu 'top 5' listu. On nije zanijekao da je poslao svoj demo Maiden managementu, čak je i ispričao neke detalje, te naveo da mu je Rod Smallwood osobno rekao da je bio u igri za dobiti posao u Maidenima. "When Bruce Dickinson left Iron Maiden I sent them a demo, but never got any response, then Blaze Bayley took the job. Sometime after Rod Smallwood told me that I was in their top five list." Uzmemo li ovu izjavu kao istinitu, onda bi se mogli zapitati; ako je on doista bio na top 5 listi, a ako nije bio na audiciji, koliko je onda zapravo pjevača uopće bilo na audiciji. Ovdje

73 Stjepan Juras - The X Factor smo dobili izjave trojice, a Gino Micallef nam je rekao da se on sjeća još jednog amerikanca i to visokog, koji je super pjevao. Tko je on, tko ga je preporučio i zbog čega je pozvan na audiciju vjerojatno će ostati tajna, a sve druge priče i sva druga imena ostati će samo na glasinama i na tadašnjim sanjarenjima spomenutih pjevača, a i njihovih fanova. Andre Matos, bivši pjevač najpopularnijeg brazilskog benda Angra često je spominjan kao čovjek s audicije, no on to osobno nikad nije ni potvrdio, ni opovrgnuo, nego je uvijek odgovarao zaobilazno, niti potvrđujući da su ga zvali, niti da je možda on sam poslao demo. Također, niti je rekao da su ga odbilil niti da je on odbio njih. . Štoviše, izjavio je ovo: "I thank God for not having been 'chosen' because I would not be here today; I actually do not know where I'd be, somewhere in the world, or even nowhere. It's very important to me, honestly speaking that it has not happened. I was not psychologically prepared for something like that... I would not have had time to be ready. I'm grateful that, because of that, I can walk around today as a human being and as a musician."

Andre Matos. Courtesy of www.smileflash.net

Osim Andre Matosa i svih ranije spomenutih pjevača, mnogi spominju da je izgledan kandidat za novog vokala Maidena bio i James Labrie, no mnogi

74 Stjepan Juras - The X Factor sumnjaju da je ikad došao na audiciju, jer pored tada jako uspješnih Dream Theater bio bi mu preveliki rizik upuštati se u nešto poprilično neizvjesno i nezahvalno, kada se vidi koga se treba zamijeniti. Rod Smallwood (priča se) Labrie-u je jednom i prišao i upitao ga želi li biti pjevač odmah (bez audicije), no dobio je odgovor da je James zauzet i da ne želi biti novi pjevač Maidena. Ako je ova priča donekle istinita i 'pije vodu', onda se nameće zaključak da možda Blaze nije bio prva opcija ili da su i on i James bili podjednako zanimljiva opcija za razmatranje. S obzirom da su Maideni već pod Blazeom skrenuli karijeru u progresivne vode, Jamesov angažman čini se kao prirodan slijed, stoga možda u tom trenutku Steve nije tražio točan tip vokala i možda to uopće i nije bio kriterij, koliko sklonost progresivnom promišljanu, što je glavna karekteristika Maidena od 1995., pa na dalje. Nadalje, moguće da je ideja vodilja pri pronalaženju novog pjevača bila popuniti rupu, a ne započinjati novu eru, a Blaze se u taj koncept dobro uklopio, jer iako je bio dovoljno poznat u metal krugovima, opet nije bio nikakav top pjevač koji bi usput nametnuo svoj branding, a sasvim je jasno da ni po stilu, ni po tonu, ni po boji glasa ne može biti novi Bruce, ali ni netko drugačiji čiji će stil bend odvesti na novi level. No, bio je Englez i volio je nogomet i to se već uklapalo u koncept, jer zamislite da su recimo agrutirali Angrinog pjevača Edu Falaschi, za kojeg se također priča da je poslao demo, odnosno je on sam to izjavio u jednom intervjuu. Nekako u tome ne vidim smisla.

Glynn Morgan iz grupe Mindfeed, Joey Belladona (Antrax), već spominjani Kiske, Hietala i mnogi drugi koji se spominju zapravo na samom startu nisu imali nikakve šanse, a vjerovali ili ne spominje se da je i sam Paul DiAnno poslao trake za audiciju. Fanovskih špekulacija uvijek je bilo, a neki pjevači su i sami pustili glasine, iako nisu ni primirisali audiciju. No, sve je to zapravo govorilo koliko su Maideni ipak veliki i koliko su se svi htjeli vidjeti na mjestu pjevača tog benda.

No, kako sam već ranije spominjao, britanski novinari od prvog trenutka kada je objavljeno da Bruce napušta bend favorizirali su Blazea i prije nego li je uopće izabran bacili su glasine da će to biti on. Je li Blaze u to vrijeme stvarno bio britanska vokalna uzdanica u koju su svi polagali nade ili je bend sam pustio glasine o tome da ga žele, samo da ga na to navuku, danas je teško procijeniti i svaki pokušaj nečeg takvog bilo bi teoretiziranje zavjere.

75 Stjepan Juras - The X Factor

Oni koji razmišljaju kako se Blaze nikada nije morao dogoditi i kako je Bruce morao biti zadržan pod bilo koju cijenu, morali bi sredinu devedesetih sagledati drugačije. Iz stvaralačke enerije i koncerata početkom devedesetih vidjelo se kako su Maideni željeli nešto, a ni sami nisu znali što. Odjednom je bilo u modi biti 'stripped down' i više brutalan, a oni su u želji da uhvate ono najbolje i od thrash i death i publike, ali i od grungea i new wave of punk glazbe sve više gubili same sebe i to se osijećalo. Kada su Adrian, a kasnije i Bruce poželjeli otići možda bi najgora stvar bila prisiliti ih da ostanu, jer vjerojatno bi upravo to izrodilo veće tenzije, pa možda baš i otvorenu netrpeljivost i vjerojatno bi došlo i do težih riječi, nakon kojih više ne bi bilo povratka. Možda bi to forsiranje na kraju čak i uništilo band.

Ovako je sve na vrijeme spriječeno. Iako su se Maideni s Bruceom razišli relativno civilizirano, čak i organiziravši njegov oproštajni koncert, kasnije su i sa strane benda i Brucea izgovorene neke stvari koje nisu morale biti izrečene, ali na svu sreću preko njih se upravo zbog ranog razlaza još i moglo proći. Razlaz s Adrianoim i Bruceom Maidene je doslovno pročistio vatrom dolazkom Janixcka i Blazea, a domino efektom nakon promjene pjevača dogodile su se ove stvari.

Bruce je ostvario poprilično zavidnu solo karijeru u kratkom vremenu snimivši čak šest studijskih i dva live albuma, okušavši se u mnogim žanrovima, a tu se pogotovo treba naglasiti da se to iskušavanje mora sagledati u svjetlu njegova bijega od heavy metala. I on i Adrian htjeli su raditi nešto novo i drugačije i našli su se među ostalim u AOR glazbi, dok je Bruce istraživao i hard rock, rap, komercijalni rock i grunge, da bi se ničim izazvan sam vratio onome što zna najbolje raditi - heavy metalu.

Time je natrag povukao i Smitha koji se također u onome što je u solo karijeri radio nije baš najbolje snašao, ali se izuzetno dobro snašao (poslušajte samo '' i 'Chemical Wedding' albume) u novoj i modernoj inačici metala koju Maideni do tad, a ni tada nisu svirali. Vrlo brzo su shvatili da to što su preferirali i dalje mogu raditi sebi za dušu s neobvezatnim side projektima, a da je ono što rade s Maidenima njihov kruh i njihov core business. Em što su zajedničkim sviranjem već mnogo ranije potaknuli fanove da maštaju o reunionu, ali da i preispitaju sami sebe jesu li udarna snaga zvuka

76 Stjepan Juras - The X Factor i indetiteta Maidena Dickinson/Smith ili Harris/Gers, Bruce i Adrian potaknuli su Maidene da im daju ponudu za povratak koju neće moći odbiti i ovlasti u upravljanju bendom koje do tada nisu imali, a što se kasnije odrazilo i u udjelu stvaranja na albumima i u samom zvuku Maidena. Povratak obojice metalu bio je prirodan i bez prisile. Jednostavno ih se pustilo da se okušaju u onom za što su govorili da bi u tome bili bolji i uspješniji i vrlo brzo su uvidjeli da su najbolji u onom od čega su cijelo vrijeme bježali. Povratkom u Maidene svi su na svoj način profitirali, pa čak i Blaze kojemu to mjesto po prirodi zapravo i nije suđeno, ali je došao, ostavio trag i pronašao glazbeni put kojeg i dan dans slijedi.

Dolaskom Blazea Maideni su razvili novi zvuk, koji od albuma 'The X Factor' nikada nije odbačen, nego je samo i dalje razvijan u tom smijeru, a govorimo o progresivnoj glazbi. Tko zna, možda je to smijer na kojeg su počeli sa zanimanjem gledati nakon uspjeha spominjanih Dream Theater, koji su progresivnim metalom napravili veliki proboj u vrijeme kada je heavy metal tonuo.

Neki fanovi možda si još uvijek to ne žele priznati, no Maideni su se promijenili i od njih se više ne može očekivati da snime novi 'Trooper' ili ''. Križanjem novog, progresivnog pogleda na glazbu s onim što su Bruce i Adrian donjeli 'u dotu' prilikom novog 'vjenčanja' rezultiralo je albumima kao što su 'Final Frontier' i 'Book of Souls', za koje su mnogi rekli da ponekad više liče na solo albume Dickinsona, nego na same Maidene. Činjenica da su ovih dana Maideni u koncertno komercijalnom smislu nikad veći, govori da je ta kombinacija ipak dobitna. Također, brojni Maiden fanovi danas prate i Blazea i uživaju u njegovim pjesmama i koncertima.

Blaze je, radeći s Maidenima razvio svoj novi stil, kako pisanja pjesama, tako i pjevanja i odjednom smo dobili autora i izvođača za kojeg je jako mali dio publike Maidena znaao, a sada ga prati barem polovina svih fanova Maidena. Razlaz Maidena tijekom devedesetih s Bruceom i Adrianom tako je donio desetak nenadanih albuma i pjesama koje danas znamo, ponovno pronalaženje dobitne formule stvaranja, vratio je glad publike za bendom, a svima u bendu i oko njega pomogao je da pročiste misli i shvate što su Iron Maiden i koliko su važni za povijest glazbene scene i fanove. Pjesma 'Virus'

77 Stjepan Juras - The X Factor odlično je to stihovima pretskazala i kada je pisana tko zna je li već tada reunion benda bio planira.

Blaze je pri kraju svoje epizode u Iron Maiden doslovno odbačen i taj osjećaj rada iza leđa i dogovaranja s Bruceom i Adrianom dok je Blaze punom parom pripremao pjesme za novi album, bilo je ono što je Blazea bacilo u tešku depresiju nakon odlaska iz benda, pogotovo činjenica da su njega odbacili a Janicka zadržali, a tijekom dvije tisućitih na webu su gotovo pa i izbrisali svaki spomen na njega. Srećom, u zadnjih nekoliko godina to su ipak ispravili i Blaze je sada sastavni dio povijesti benda.

Razlaz Maidena s Adrianom i Bruceom, s druge strane, donio je novu, pri povratku šesteročlanu postavu, koju uprotivnom nikad ne bi imali iprilike vidjeti i time su uspjeli stvoriti nešto čime su na početku novog tisućljeća iznova zapalili svijet. Blaze nije iz Maidena otišao 'suh', oni su ga dobro isplatili što je i sam priznao u nekoliko navrata, no novce je potrošio vrlo brzo za pokretanje svoje solo karijere, jer to je bilo nešto u što je definitivno morao uložiti. Njegov boravak u Maidenima pomogao mu je jako da se razvije kao autor i da danas postoje njegovi solo uratci koje volimo. Od Stevea je naučio mnogo kako stvoriti odličan, melodičan heavy metal sa snažnim vokalima koji su baš onakvi kakve ova glazba zahtjeva. Evidentno je da Blaze danas na svojim albumima pjeva bolje nego kada je bio u Maidenima.

Usprkos mnogim benefitima koje je era s Blazeom donjela, ona je bila mnogo puta, ne samo kritizirana, nego omalovažavana i bezrazložno mržena, a Blaze je stoički podnosio jako neugodne kritike. Danas s odmakom vremena sve više ljudi shvaća da je 'The X Factor' jedan od najboljih albuma Maidena, hrabar, drugačiji, mračan, inovativan i za standarde Maidena u ono vrijeme nevjerojatno svjež. Maideni su u to prijelomno vrijeme, kada su mogli krenuti putem Bon Jovija i sl., zapravo stali na stranu metala i time cijeli jedan žanr i dan danas održali relevantnim. Štoviše, tvrdnju da nisu više relevantni danas Steve Harris nazvao je 'bollocks'

U usporedbi s prethodna dva albuma 'X Factror' donio je pjesme koje su zvučale iskreno, neočekivano i koje svakom novom godinom pokazuju sve više svoju snagu. 'Sign of the Cross' primjerice na turneji 2018 mnogima je bila

78 Stjepan Juras - The X Factor higlight cijelog koncerta. Neforsiranje Blazea da bude nešto što nije stvorilo je jedinstvenu, mračnu atmosfeu koju Maideni, sve i da žele, danas ne bi mogli ponoviti.

Neki idu čak toliko daleko i tvrde da je 'The X Factor' album zadnji album Maidena u kojemu su oni donjeli nešto novo i u tesktovima i u konstrukciji pjesama, ali i u aranžmanima. Svi kasniji uratci na neki način su već prije viđeni i Maideni u tom smislu nisu više nikada ponudili toliku inovativnost i svježinu. Poglavlje o audicijama za novog pjevača i meni kao autoru bilo je komfuzno i na trenutke kontradiktorno, no to je samo rezultat različitih izjava raznih sudionika koji su u svemu sudjelovali, no svaki od njih imao je potpuno drugačiju priču. Kako bi se uhvatila prava istina trebalo ih je ispričati sve onako kako su u originalu kazane, a onda povezati dodirne točke i pravilno prosuditi što je zapravo prava istina. Upravo to je bila najteža stvar u ovoj knjizi, a izjave i intervjui svih pjevača koji su bili na audiciji stigli su naknadno i šteta je bilo izdati knjigu, a ne imati ih u njoj.

U slijedećem. Već standardnom poglavlju koji obuhvaća period snimanja, izdavanja i koncertnog promovira ja albuma nastojati ću potpuno objasniti što se u svijetu metala i glazbe općenito tih godina zbivalo i zašto je priča o 'X Factor' albumu ispala ovakva kakvu je znamo.

79 Stjepan Juras - The X Factor

80 Stjepan Juras - The X Factor

1994/96

Kada je Bruce Dickinson 1993. godine napustio Iron Maiden već tada je bilo jasno da se njegov odlazak dogodio u najgorem momentu, jer ako je bend imao zamjenu istog trena kada je otišao Adrian Smith, u slučaju Brucea to očito i nije. Ili je pak imao i jako su dobro znali što se događa, ali se ta izmjena nije obavila istoga trena. Razdoblje od kraja 1993., pa do izlaska 'The X Factor' albuma u listopadu 1995. u svijetu je donijelo mnoge velike promjene, posebice u glazbenoj industriji, a ako se uzme i 1996. godina, odnosno zaokruži kraj touring ciklusa za 'The X Facor' album, koji je trajao sve do sredine rujna 1996. godine, to je poprilično dugo razdoblje. Ma koliko mediji i biografi danas govorili da u tim godinama nije bilo mjesta za uspjeh, jer su vremena za metal glazbu bila loša, kao i za glazbenu industriju uopće, brojke koje ću navesti u ovom poglavlju ne idu u prilo toj tvrdnji. U ovoj godini su se, štoviše, obarali diskografski rekordi, a jednako tako, rodila se neka druga metal glazba koja će (vrijeme je pokazalo) danas početi dominirati svijetom. Pad koji se dogodio Maidenima sredinom devedesetih (govorim sada striktno o brojkama) ponekad mi se čini tako smislen, kao da ga je netko osmislio kao dio nekog većeg cilja ili poslovnog plana. U ovom osvrtu na 1994., 1995. i 1996., koji će biti ponešto duži nego u prethodnim knjigama, posebnu pažnju obratiti ću na glazbenu scenu i uloga 'The X Factor' albuma u svemu postati će vam mnogo jasnija.

U 1994., međunarodnoj godini obitelji, svijet je vidio mnoge promjene koje su obilježile jednu eru. Potpisan je The North American Free Trade Agreement (NAFTA). Za to vrijeme malo južnije u Meksiku, the Zappatistova Vojska Narodnog Oslobođenja započinju njihov rat u Chipasu. U Nigeriji broj stanovnika po prvi puta prelazi 100 milijuna, čime postaja prva afrička država s preko 100 milijuna ljudi. Iste godine magazin Nature izvijestio je o pronalasku prve sačuvane lubanje Australopithecusa u Etiopiji. Za to vrijeme astronaut Velery Polyakov s preko 347 dana u orbiti obara svjetski rekord. Ove godine Nobelovu nagradu za mir dobili su Yasser Arafat, Shimon Peres i Yitzhak Rabin, koji je ubijen samo godinu dana kasnije.

81 Stjepan Juras - The X Factor

Internet se razvijao velikom brzinom. Već u ožujku na internet se priključila i Kina, a u studenom 1994 WXYC, studentski radio sveučilišta North Carolina na Chapel Hill prvi na svijetu napravili su internetski radio prijenos. Online servis America Online ponudili su ulaz na World Wide Web po prvi puta. Ovaj potez je označio početak lake dostupnosti i širokog korištenja interneta za prosječnog Amerikanca. Negdje u slično vrijeme Apple Computer, Inc. Na tržište su izbacili prve Macintosh kompjutere koji su koristili nove Power PC Mikroprcesore.

U ovoj godini stanovnici Finske i Švedske na su putem referenduma izabrali da će pristupiti Europskoj Uniji, no stanovnici Norveške na referendumu to nisu podržali. Jednako tako u Švedskoj je te godine izglasana legalizirana civilna unija između ljudi istoga spola, a u UK The Church of ' dozovolili su prve ženske svećenike. S druge strane Papa Ivan Pavao II izdao je apostolsko pismo 'Ordination Sacerdotalis' u kojoj Katolička Crkva dozvoljava samo službu muških svećenika. Ove godine Woodstok festival su velikim koncertom odlučili obilježiti 25 godina kultnog festivala, a glazbeni svijet je zavijen u crno smrću Kurt Cobaina i Tupaca Shakura. Naravno, sportski svijet je doživio velikii udarac pogibjom neprežaljenog brazilskog trostrukog prvaka Formule 1, Ayrtona Senne točno na praznik rada 01. 05, na San Marino Grand Prix u talijsnskoj imoli. Imao sam 18 godina i još se sjećam točno tog kobnog trenuta, jer sam gledao televizijski prijenos te utrke.

82 Stjepan Juras - The X Factor

Godina 1994. bilježi nekoliko velikih nesreća. China Airlines, let 140 bio je koban za 264 ljudi prilikom slijetanja Airbusom u japansku Nagoyu, a let USAir 427 na Pitsburgh International Airport bio je koban za 132 putnika u Boeingu 737. Uz potonuće trajekta MS Estonia na baltičkom moru, gdje je poginulo 852 ljudi, broj mrtvih samo u ove tri nesreće doseže čak 1248 ljudi. Dodajmo tome Northridge potres u okolici Los Angelesa (s udarom IX po Merkalijevoj ljestvici), Uragan Gordon u Centralnoj Americi, Jamajci, Kubi, Bahamima, Haitiju i NA Sjeveroistoku USA i otrovnog oblaka vulkana Mount Merapi na Javi, broj poginulih civila, onda se broj poginulih civila udvostručuje.

Sportska 1994, osim Sennine smrti donosi nam mnoge zanimljive momente, no spomenuti ćemo samo nekoliko. U USA se ove godine održavalo svjetsko prvenstvo u nogometu, a iste godine su svi igrači Major League Baseball otišli u štrajk i to je bio najveći prestanak rada u povijesti sporta. Spomenuti ću još samo veliku pobjedu Georgea Foremana, koji je nokautiravši Michaela Moorera osvojio svjetsku titulu teškaša po WBA i IBF verziji i time postao najstariji heavyweight prvak u povijesti.

UK i Francuska su puštanjem Channel Tunnel (iliti tunela La Manche) napokon, nakog gotovo osam godina gradnje, napokon bili povezani sa željeznicom i to za samo 35 minuta, što je jako doprinjelo razvoju gospodarstva, a iste godine u Južnoafričkoj Republici Nelson Mandela je izglasan za prvog tamnoputog predsjednika. U isto vrijeme Provisional Irish Republican Army (IRA) najavili su kompletno obustavljanje ikakvih vojnih opercija. U ovoj godini Steven Spielberg je za dramu o holocaustu Schindler's List dobio sedam nagrada Oscar, a iste godine je u Buenos Airesu u terorističom napadu uništena zgrada u kojoj je djelovalo nekoliko židovskih organizacija. Osamdeset i pet ljudi je poginulo i mnogi su ozlijeđeni. Iste godine Izrael i Jordan su potpisali mirovni sporazum kojim formalno završava rat tih dviju nacija još od 1948. godine. US predsjednik Bill Clinton i ruski predsjednik Boris Yeltsin potpisali su sporazum u Kremlju s kojim prestaju s usmjeravanjem bojevih nuklearnih glava jedni prema drugima, a također su dogovorili i demontažu nuklearnog naoružanja u Ukrajini. Kasnije, iste godine, Rusija je potpisala i sličan sporazum o prestanku međusobnog usmeravanja bojevih glava i s Narodnom Republikom Kinom. Na Kubi su, nakon 1959., po prvi puta počeli javni protesti protiv vlade Fidela Castra, a krajem godine se počinje zahuktavati ruski rat s Čečenijom.

83 Stjepan Juras - The X Factor

Nemojmo ni zaboraviti posjet Bruce Dickinsona Sarajevu u trenucima kada je doista bilo opasno boraviti na tom mjestu. Zima 1995. godine na prelsku u 1995. na kraju je ostala ovjekovječena u filmu 'Scream for Me Sarajevo'.

Jeste li se ikada zapitali zbog čega 'The X Factor' album ima onakav vizualni koncept? Na prvu ruku, bez razmišljanja svima će se koncept učiniti prirodan i sukladan mračnom i depresivnom ozračju albuma koje više priliči doom bendovima, no ako pogledamo malo bolje, ni jedna pjesma s tog albuma ni u tragovima ne spominje mučenje, smrtne kazne ili lobotomiju. Da je ovo bio omot za '' album imao bi smisla, a ovako djeluje kao da konceptualno nije povezanm s 'The X Factor' albumom, osim što 'zamjenski omot albuma sadrži veliko slovo (iliti rimski broj) 'X' u sobi za egzekuciju. No, je li to baš tako? Znate li što se dogodilo 25. 03. 1995 u Vatikanu? Papa Ivan Pavao II objavio je encikliku 'Evangelium Vitae' (translated in English tou engleskom prijevodu ‘The Gospel of Life’)'. Taj crkveni dokument obrađuje ključna pitanja života i smrti poput smrtne kazne, pobačaja, eksperimentiranja nad ljudskim embrijima, eutanazije, samoubojstava, zakonodavstva u svezi tih pitanja i sl. Vrlo brzo taj dokument postao je jedan od najvažnijih dokumenata u novijoj kršćanskoj povijesti, ali jednako tako i uopće u povijesti i o njemu se te godine u svim medijima mnogo pričalo. Mlađe se generacije neće sjetiti, no proguglajte malo i vidjeti ćete koliko je to encikličko pismo zapravo bilo (i ostalo) bitno.

Beginning with an overview of threats to human life both past and present, the encyclical gives a brief history of the many Biblical prohibitions against killing. The encyclical then addresses specific actions in light of these passages, including abortion (quoting Tertullian, who called abortion "anticipated murder to prevent someone from being born"), euthanasia (which John Paul II calls "a disturbing perversion of mercy"), and the death penalty. According to John Paul II and the magisterium the only potentially acceptable use of the death penalty is when it would not otherwise be possible to defend society, a situation that is rare if not non-existent today. The purpose of punishment is "to redress the disorder caused by the offense." The nature and extent of the punishment must be carefully examined and should not go to the extreme except in cases in which it is required. The Catechism states "If bloodless means are sufficient to defend human lives against an aggressor and to protect public order and the safety of persons, public authority must limit itself to such means ...because they better

84 Stjepan Juras - The X Factor correspond to the concrete conditions of the common good and are more in conformity to the dignity of the human person."

Cijela marketinška kampanja albuma od promo plakata poput ovog iznad, pa do onih gdje se navodi 'Fried Soon' umjesto 'coming soon' ili 'smoking seats only', bila je bazirana na egzekuciji. Zanimljivo je primjetiti kako je ovo drugi studijski album nakon 'Piece of Mind' na kojem nema i istoimene pjesme, a i na omotima oba albuma je zastupljena lobotomija. Čak i na jednom od omota za single 'Virus', (vidi na slijedećoj stranici), Eddie, osim na neki zao virus podsjeća na neki mutirani, čudovišni embrij, što je također tema enciklike 'Evangelium Vitae'. Pitanje života i smrti svakako se provlačilo kao tema albuma (iako, ironično, Maideni kasnije izdaju i album s tim imenom) i to ne samo simbolično. Steve Harris je nedavno, kako smo već ranije napisali, izjavio slijedeće, a vezano uz 'The X Factor' album i godine s Blazeom. “We were fighting - everyone was kind of fighting at the time, because everyone thought metal was going down and all this. And it was, to a certain degree - but it makes you fight, makes you change and fight harder. I like that!“

85 Stjepan Juras - The X Factor

Inače, pročitao sam mnogo intervjua iz doba kada je ovaj album bio u opticaju i nakon njega i konkretno pitanje o ideji za koncept albuma nikada nije bilo postavljeno. Najbliže tome bile su izjave članova benda da su tada htjeli nešto sirovije, brutalnije i realističnije, u skladu s bujajućom death i black metal scenom, no nikada konkretno nisam naišao na odgovor zbog čega upravo koncept mučenja i smrtne kazne. Dakako, puno detaljniji osvrt na koncept albuma i sve vezano oko omota pročitati ćete u jednom od idućih poglavlja. Enciklika 'Evangelium Vitae' je bio jedan od najspominjanijih dokumenata u 1995. godini i izdana je u pravo vrijeme da stigne biti tema ovog albuma. Vjerski misticizam ('Sign of the Cross'), promišljanje života i smrti ('Judgment of Heaven), planiranje početka turneje u Svetoj zemlji, štoviše u Jeruzalemu, sve je to, ako se gleda piroka slika, imalo smisla i bilo savršena pozadina za ono što su Maideni te 1995, godine javnosti htjeli poručiti.

86 Stjepan Juras - The X Factor

Dopustite mi da u opisu ove godine iznesem i neke osobne stvari. Unatoč tome što je godina obilovala svjetskim katastrofama i što generalno nije bila dobra godina za metal glazbu, ja ću je se rado sjećati. Krajem godine bio sam dovoljno odrastao (19 godina) da svojim roditeljima kažem 'ne' i da unatoč ne baš bajnoj situaciji u Hrvatskoj po prvi puta odlučim otići na Maidene i to u Prag. No, sticajem okolnosti moj je prijatelj zadržan na granici zbog neke banalne sitnice s putovnicom i ja nisam imao drugog izbora nego se iskrcati s njime na slovačkoj granici (kako on ne bi ostao sam) i vratiti se natrag u Budimpeštu, pa nakon toga u Hrvatsku. Moj prvi odlazak na Maidene tako je postalo prvo veliko razočaranje koje nisam mislio da ću lako preboliti, jer sam skupljao dugo i novac i snagu da usprkos ratnoj situaciji kažem roditeljima kako idem sam u drugu državu. Što je najgore, pri povratku morao sam glumiti da sam bio na koncertu i da je bilo super kako mi se svi ne bi izrugivali. Na sreću, u to sam vrijeme kupio audio kazetu 'The X Factor' na kojoj su na naljepnici bili utisnuti tour datumi u Italiji, a kako tada još nisam ni mogao sanjati o internetu, ni članstvu u fan clubu, to je bio jedini izvor informacija.

87 Stjepan Juras - The X Factor

Nedugo nakon propalog putovanja u Prag otišao sam tako u talijansku Modenu i upravo je Modena bila mjesto gdje sam prvi puta uživo vidio Maidene. Ovo nije mjesto gdje bih mogao naširoko opisati osjećaje koje su me tad prepravili i ushićenje kad sam nakon koncerta upoznao Steve Harrisa, no, ako, čitajući ovu knjigu, ponekad uvidite da sam u njoj dodao malo više osobnih doživljaja, sigurno ćete shvatiti zbog čega je još tako. Od tada, posjetio sam sve turneje Maidena bez iznimke.

Još jedna velika stvar dogodila se te godine. Početkom kolovoza u Hrvatskoj je pokrenuta vojna operacija 'Oluja' u kojoj je došao kraj pobunjeničkoj pararepublici Srpska Krajina, koja se nalazila u zaleđu hrvatskog primorja iza gradova Zadar i Šibenik, sa sjedištem u gradiću Knin. Svi oni koji me znaju posvjedočiti će da nisam mrzitelj ičeg i ikog i da neka od najboljih prijateljstava imam upravo s ljudima iz Republike Srbije, no neću nijekati činjenicu da je njihova vlada dopustila da njihove vojne i paravojne postrojbe okupiraju hrvatske teritorije i pokušaju na silu stvoriti nepostojeće republike. Bio sam klinac kada je 1990. započeo rat, odnosno imao sam 13 godina, no bio sam dovoljno odrastao da se sjećam svih zvjerstava, ubojstava, masakara, skrivanja od avionskih bombi i raketa, spavanja u skloništima i sl. Jednom sam tako, hodajući u školu zamalo poginuo kada je školsko igralište granatirano nekih minutu prije nego li sam došao do njega. Najbolje godine mladosti proveo sam gledajući ratne strahote, vatre iz mog gorućeg rodnog rada, sakupljajući gelere, umjesto igranja, te mnoge druge mučne ratne stvari o kojima ni ne bi pisao. Kada sam bio dovoljno odrasato (16) čak sam, s ostalim školarcima angažiran da čuvam vojne straže kao prevenciju upada ronilaca komandosa na otok na kojem sam živio. Da, to je bila moja mladost i moje odrastanje i kada je pokrenuta akcija 'Oluja' kako bi se pararepublika Srpska Krajina unutar Republike Hrvatske konačno izbrisala, ja sam bio jako sretan, jer napokon sam vidio da ratu dolazi kraj. Ako mi je najgore razdoblje rata onemogućilo odlazak sa 16 godina na neki koncert s 'Fear of the Dark' turneje, ove godine me ništa nije moglo spriječiti. Iako pomalo prekasno, kada je rat polako već završio, pjesma koja upravo govori o ratovima na Balkanu, a koja se nalazi na 'The X Factor' albumu, govori točno ono što sam kao dijete sve ove godine proživljavao (mi svi smo se nadali da će Europa ili Amerika vidjeti što se događa i da će konkretno reagirati, jer jedna država s vojskom tada trećom po snazi u Europi, napadala je golobrade mladiće s lovačkim puškama, koji su se u međuvremenu nekako naoružali i u konačnici pobijedili.

88 Stjepan Juras - The X Factor

When you can see it happening The madness that's all around you Nobody seems to worry The World seems so powerless to act

Možda ne znate, no 1995. godina bila je godina u kojoj je Internet u cijelosti privatiziran i kada US vlada više nije nudila javno financiranje. America Online i Prodigy ponudili su pristup World Wide Web sistemu, ujedno i stvarajući browsere koji bi trebali pristup internetu što više olakšati javnosti. Nakon Švedske i Finske, ulasku u EU ove godine pridružila se i Austrija, a Quebec na referendumu nisu uspjeli izglasati nezavisnost od Kanade. USA i Vjetnam su dvadeset godina nakon rata u Vjetnamu uspostavili međusobne odnose, a u Somaliji napokon završava misija očuvanja mira sa strane Ujedinjenih Naroda. U istoj godini vlada Indije grad Bombay službeno je vratila na staro ime Mumbai. Mnoge države Europske Unije te godine potpisali su Schengen Agreement, s kojim su granice država postale otvorene, a koji je već danas poradi migrantske krize i ostalih geopolitičkih poteza postao upitan i na kraju krajeva doveo do Brexita. Jacques Chirac, koji je izglasan za predsjednika Francuske (iako je tijekom ove godine više od 170 zemalja odlučillo produljiti Nuclear Nonproliferation Treaty bezuvjetno i na neodređeno vrijeme) najavio je obnovu nuklearnih testiranja na Francuskoj Polineziji.

Za 1995. godinu mogi bi i reći da je godina užasa stradanja i smrti, što u prirodnim katastrofama, terorističkim napadima, paravojnim masakrima, što u masovnim prometnim nesrećama i stoga nas i ne čudi depresivan ton 'The X Factor' albuma, iako su na to utjecali i neki drugi, čak i osobni razlozi. Već početkom godine Great Hanshin potres pogađa južnu Hyōgo Prefekturu u Japanu i uzrokuje smrt preko 6000 ljudi i oko 300 000 ljudi ostavlja bez domova. Samo dva mjeseca kasnije, ponovno u Japanu dogodio se jedan od najpoznatijih terorističkih napada. U Tokijskoj podzemnoj željeznici članovi religijskog kulta Auma Shrinkyo-a isputili su plin sarin u pet podzemnih vlakova ubivši 13, a ozlijedivši preko 5500 ljudi. Jedanaest aktivista zbog tog čina obješeno je tek 2018 godine. Nekoliko dana nakon tog napada u Briselu se nedugo nakon polijetanja srušio Tamronov avion, gdje pogiba 60 ljudi. Nekoliko dana kasnije u Čečeniji ruske paramilitarne skupine rade masakr u Samaskiju, gjde pogiba najmanje 250 ljudi. S druge strane oceana, u američkom -u auto bomba ubija 168 ljudi, od čega 19-tero

89 Stjepan Juras - The X Factor djece. Gotovo 700 ljudi je ranjeno i do rušenja 'blizanaca' u New Yorku, ovo je bio najsmrtonosniji teroristički napad u USA. Također u travnju u Južnoj Koreji ekspolzija plina na gradilištu podzemne željeznice ubija 101 osobu, uglavnom školaraca. U Južnoafričkoj Republici u rudniku zlata u Orkneyu pogiba 104 ljudi, dok u Rusiji potres u Neftegorsku ubija oko 2000 ljudi. Još jedna nesreća, ovog puta požar u podzemnoj željeznici, dogodila se u Azerbejžanskom Baku, gdje pogiba oko 300 ljudi, čineći tu nesreću najgorom u povijesti podzemnih željeznica. U Filipinima i Vjetnamu tajfun Angela odnosi gotovo 900 života, a u kobnom 965 letu American Airlineaa, u Kolumbiji prilikom pada pogibaju 164 osobe, a četvero je preživjelo. Ako pridodamo tome masakr u Srebrenici (Bosna i Hercegovina), gdje je masakrirano preko 8000 ljudi sa strane pod vodstvom generala Ratka Mladića, te ostala stradanja u tom ratu, 1995. godina bila je doista grozna i puna smrti. Smrti filmskih velikana Eve Gabor i Dean Martina skoro da su ostale nezamijećene.

U 1995 je predstavljen i legendarni operativni sustav 'Windows 95. Znanost i ljudka dostignuća grabili su brzim koracima naprijed. Valeri Polyakov obara rekord boravka u svemiru sa 366 dana na svemirskoj stanici Mir i vraća se na Zemlju s finalnih 438 dana, dok američki astronaut Norman Thagard biva prvi koji je u svemir otišao iz Rusije s raketom Soyuz TM-21. Za to vrijeme Lisa Clayton završava svoje desetomjesečno solo putovanje kružno putovanje oko svijeta. Ona je prva britanska žena 'to sail single handed and non-stop around the world'. STS-71 Space Shuttle Atlantis priključio se na rusku svemirsku stanicu Mir po prvi puta i u tim godinama činilo se kako će tenzije tih dviju država biti iskorijenjene i kako će rad na zajedničkim projektima od važnosti za čovječanstvo napokon prevladati hladni rat i sve druge stvari koje su produkti politika, no to je, kako se čini danas, sve bio jedan kratkotrajni privid. Nije zanemarivo ni napomentu kako je te godine izašao film Toy Story, koji je bio prvi dugometražni kompjuterski animirani film, kao preteča svemu u produkciji kompjuterski animiranih filmova kojima danas svjedočimo.

Mjesec listopad, kada je izašao ‘The X Factor’ album bio je doista težak mjesec za promociju istog ako uzmete u obzir da su samo dan nakon izlaska albuma svi mediji bili preokupirani kontroverznom oslobađajućom presudom za čuvenog američkog sportaša O. J. Simpsona za dvostruko ubojstvo supruge Nicole Simpson i Ronalda Goldmana. Već dan nakon toga još jedna medijska bomba i tragedija. Izraelski premijer Yitzhak Rabin ubijen je na peace raly u

90 Stjepan Juras - The X Factor

Tel Avivu. Zanimljiva je činjenica da su Maideni odlučili upravo u Izraelu započeti svoju svjetsku turneju 1995. godine, gostujući u toj zemlji po prvi puta i da je ta turneja započela nekoliko dana prije izlaska albuma, odnosno prije ovoga ubojstva. Da se sve odigralo nakon izlaska albuma, odnosno tek par dana kasnije, ovih koncerata zasigurno ne bi bilo.

Krajem 1995. ludilo smrti u Bosni i Hercegovini polako je počelo pristizati kraju. Krvnici Radovan Karadžić i Ratko Mladić uz još 19 zapovjednika bosanskih Srba optuženi su na United Nations' International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia za genocid u i zločine protiv čovječnosti u ratu u Bosni i Hercegovini. Sporazum nazvan Dayton Agreement potpisan je u Wright-Patterson Air Force Base blizu Daytona u Ohiu, s čim je službeno završio rat u Bosni i Hercegovini, a NATO je započeo s procesom održavanja mira u toj regiji. Dva tjedna ranije službeno je završila i operacija 'Desert Storm' na bliskom istoku, u to je po mnogočemu mučnu 1995. godinu učinilo donekle boljom. Nedugo zatim Maideni su došli na ideju objaviti video 'Afraid to Shoot Strangers' video s Blaze Bayleyem na vokalima (live), gdje su se uz sekvence sa koncerta Maidena koristile i sekvence rata u Iraku.

Krajem godine, tijekom Prosinca, NASA-in satelit Galileo ušao je u Jupitrerovu atmosferu, a samo dan kasnije šestogodišnji Gedhun Chokeyi Nyima sa strane Dalai Lame službeno je postavljen kao jedanaesta reinkarnacija Panchen Lame u Tashilhunpo manastiru. Zanimljivo, ali te godine u UK je izmjerena najniža temperatura iliti −27.2 °C (−17.0 °F). Ja ću je svakako najviše pamtiti po tome što sam Maidene vidio u živo po prvi put u životu.

91 Stjepan Juras - The X Factor

Kada 1994., 1995. i 1996. godinu sagledamo u glazbenom kontekstu možda ćemo vrlo lako doći do zaključka zbog čega su u tom periodu Maideni polučili puno manji uspjeh nego li njihove kolege i kako je odluka da ostanu na strani heavy metala zauvijek utemeljila i promijenila povijest te glazbe za sve buduće naraštaje. Možda se nekome ova skraćena povijest popularne glazbe može činiti preširoka i nepotrebna, bo bez sagledavanja šire slike nikad se ne može vidjeti prava bit onoga na što smo fokusirani, a to je 'The X Factor album. Kada pročitate kratku povijest popularne, a zatim heavy metal glazbe u razdoblju od 1994. do 1996., odnosno perioda od kada je Blaze došao u band, pa do trenutka kada se počelo raditi na idućem albumu 'Virtual XI', sasvim ćete jasno vidjeti gdje se u svemu tome smjestio 'The X Factor', zbog čega je kultan, iako je jednako tako i osporavan. Iako je bio još rangiran i dobro, s obzirom na očekivanja, turneja za isti u brojkama je bila porazna, no svi oni koji su na toj turneji bili (uključujući i mene) kunu se da su to definitivno najbolji live momenti u povijesti Maidena. Svaku od ovih godina proletjeti ću ukratko kako biste se prisjetili trendova, zaboravljenih hitova, reuniona i raspada bendova, revivala zamalo nestalih žanrova ili rađanja potpuno novih. U ove tri godine glazbena se scena prevnula na glavačke. Internet ju još nije nimalo omeo u tradicionalnom poslovanju, no itekako se dalo naslutiti što nas u idućim godinama čeka. Gotovo da bismo mogli reći da je u ove tri godine došlo do labuđeg pjeva fizičkog izdavaštva, jer naklade brojnih albuma u ovom razoblju dostizale su čak i dijamantske naklade i to ne samo u US i UK. Organizirali su se mnogi eventi, mnogi društveni događaji, kreirale su se mnoge radio i TV emisije, filmovi i mnoge druge stvari čiji je dio tada bilo važno biti i na kojima su bili mnogi metal bendovi, no Maideni su u razdoblju od odlaska Brucea do izdavanja albuma s Blazeom biti hendikepirani u tom segmentu i praktički su porpustili mnoge važne stvari da se prebace u svijet moderne metal glazbe i time su postali instant staromodni, a u A ligi metala održalo ih je samo to što oni sami nisu dopustili biti nečiji support i što su vjerovali da korak, po korak sami mogu sa svojom produkcijom i showom opet nekako pohvatati konce. No, to se nije događalo ni s prvom, ni sa idućim albumom i svi oni kojima su Maideni tada bili tek jedan od bendova koji su slušali, okrenuli su im leđa. No, upravo to je rasčistilo fan bazu i pokazalo se koliko je zapravo istinskih Maiden fanova, a što je još i bolje, ovakvim vizualom i tonom, Maideni su ipak uspjeli privući neke nove mlade ljude iz mnogo ekstremnijih žanrova i danas su ti fanovi okosnica nove ere Maidena. Usudim se reći da to nije bio dugoročno

92 Stjepan Juras - The X Factor smišljen plan već slučajnost, ali da se Maidenima itekako dobro poklopilo. Preživjeti eksploziju grungea, veliki punk reviwal, poplavu indie muzike i britpopa, rođenje i uzdizanje nu metala, eksploziju i industrial scene, te Mainstream uspjeh nekad fan bazom ravnopravnih bendova kao Bon Jovi, Areosmith itd., a ne promijeniti se i ostati svoj, štoviše, pokazati svoju najmračniju stranu u trenucima kada su svi težili svjetlima mainstreama, to je doista bio poduhvat.

Grupa Magazin - Hrvatska

U Hrvatskoj, no za tržište cijelog teritorija bivše Jugoslavije, postoji jedan pop bend koji traje već preko četrdeset godina. Zove se Magazin i njegov zaštitni znak su bile mlade, lijepe, platinasto plave i krhke pjevačice svilenkastog glasa i zvonke, melodične i pijevne pjesme. Ta grupa je samo na prostoru Ex Yu u osamdesetima ostvarila bolju prodaju nego Maideni u cijelom svijetu. Čudno, ali istinito. Tijekom osamdesetih i devedesetih godina modus opernadi u grupi je bio isti. Kada jedna pjevačica ode iz benda i napravi također uspješnu solo karijeru, naslijedi je druga platinasta plavuša svilenkastog glasa i nevina izgleda i do sad je bend izmijenio šest pjevačica. No u jednom trenutku se morao dogoditi zamor materijala istom rutinom, pa je mastermind benda Tonči Huljiić morao napraviti drastičnu promjenu. Na iznenađenje svih nova pjevačica je imala tamnu kosu, duboki, baršunasti glas, mračnu prošlost liječene narkomanke, a njene pjesme bile su mračne, teške i obojane beznađem. Gotovo jednako poput Maidena, fanovi nisu baš najbolje prihvatili ovu promjenu, jer je takav tip jevačice za njih bio hereza na sve što su Magazin fanovima predtavljali, no s druge strane, skretanjem žanra s klasične pop

93 Stjepan Juras - The X Factor glazbe na neku vrstu istočnjačkog, kavanskog balkanskog melosa dobili su i neke nove fanove, a zadržali najvjernije stare i tako stvorili zalet za trenutni ponovni uzlet benda kada se vratio staroj rutini angažiranja platinastih mršavica. Kao da je i njima i Maidenima u tom smislu povijest bila ista i ja to razumijem, a sa svakom novom godinom sve više shvaćam da se upravo nešto ovakvo Maidenima moralo dogoditi da bi sada bilo kako jeste i da bi uopće ostali relevantni. Jer možda bi upravo ostanak i Dickinsona i Smitha u nerazjašnjenim i nedefiniranim ulogama u bendu i tenzijama oko autorstva i glazbenog smijera kojim se treba ići bio još pogubniji za sam bend i možda ne bi bilo ni snage, ni volje za ponovni veličanstveni povratak krajem devedesetih i sve što je kasnije slijedilo. Dok ovo pišem upravo sam se vratio iz kina gledajući film 'Bohemina Rhapsody' o životu Freddy Mercury-a i jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je onaj kada se Freddy nakon solo avanture vrati u bend i kaže kako je mislio da će tada, kada su svi radili samo kako on hoće, sve biti savršeno, no vrlo brzo je shvatio kako mu najviše fali otpor svojih glazbenih kolega na ideje ztapjesme i kritička razmišljanja kakva od drugih jednostavno nije mogao dobiti. Jednako tako Harris, iako je izvanredan autor pjesama, bez dva suatora bio je obezglavljen i pjesme su se polako počele svoditi na duge i sve duže s repetativnim introima i autroima, te ponavljajućim refrenima (pogledajte samo 'Don't Look To the Eyes of the Stranger'. Prvih minutu i pol (od preko osam minuta pjesme) čujemo tihi intro u pjesmu i dva puta ponavljani refren. U slijedećoj minuti ide glavna tema pjesme, koja je tekstualno ništa drugo nego nanovo prepravljena pjesma 'Killers', a zatim opet ponavljanje, odnosno dva puta refren i tema laganog uvoda pjesme. U iduće tri minute u u atmosferi skrivanja i prikradanja (sukladno tekstu), Blaze preko 66 puta ponovi 'Don't look to....', nakon čega slijedi brzi repetativni dio koji simbolizira paničan bijeg o potencijalnog ubojice, da bi se na kraju u zadnjoj minuti pjesma smirila i vratila opet na ponavljanje refrena i teme iz introa. Iako je generalno pjesma dobra i ima nevjerojatnno dobar atmosferični build up u sredini pjesme, to generalno nije bilo dovoljno da se zadovolji šira publika, pa je Blazeov vokalni performans možda i sasvim neporavedno kritiziran za izostanak komercijalnog uspjeha. Odlaskom dva klasična suautora (a dolaskom dva sasvim nova) Harrisu se napokon otvorila prilika biti glavni, no ta sloboda donjela mu je isti što i Freddy Mercuy-u. Čvrsti ostanak Maidena u heavy metalu sredinom devedesetih možda se može pripisati i inatu temeljenom na odlukama njihovih bivših kolega. Adrian Smith

94 Stjepan Juras - The X Factor je zaplovio prema AOR vodama, a Bruce je koketirao između mainstream rocka i grungea. Naravno i jedan i drugi imali su potpuno slobodu raditi što hoće (kao i Harris) i sva trojica su na kraju opet završila skupa, što je jako zanimljivo i nameće se odgovor da ti sloboda izbora zapravo otvara oči i pokazuje ti ono što si ti zapravo.

No, koliko se glazbeni svijet drastično promijenio u ove tri godine vidjet ćete iz primjera. Počnimo sa 1994. U ovoj godini u Rock and Roll Hall of Fame ušli su John Lennon, Elton John, Greatful Dead, The Band, Duane Eddy, Rod Stewart i The Animals, no to nije neke od njih opustilo i spriječilo i da u 1994. isporuče ogromne hitove. No, krenimo redom. Već početkom 1994. godine Bryan Adams je postao prva velika zapadna zvijezda koja je svirala u Vietnamu još od kraja vjetnamskog rata. Samo šest dana kasnije nekon toga, točnije 25.01. Alice in Chains su izdali EP 'Jar of Flies' koji je u US debitirao na broju 1 i time postao prvi EP kojem je to uspjelo. Već prvog dana u veljači Green Day su izdali kultni album 'Dookie', koji je sredinom devedesetih utrao stazu punk revivalu. Album je bio toliko uspješan da je polučio dijamantnu nakladu i prodao se u više od 10 milijuna kopija diljem svijeta, što je, samo za usporedbu, Maidenima pošlo za rukom tek nakon 15 godina postojanja. Istog mjeseca tri živuća člana grupe ujedinili su se potajno kako bi snimili snimili dodatnu glazbu na nekoliko nedovršenih demoa Johna Lennona. Pjesma 'Free as a Bird', kao rezultat toga izdana je godinu dana kasnije kao dio 'Beatles Anthology' projekta i popela se do broja 2 na britanskoj glazbenoj ljestvici, a na broj 6 u US. Selena, koja je kasnije tragično preminula postala je prvi tejano glazbenik koji je osvojio Grammy, a istog mjeseca grupa Nirvana su, a i da toga nisu bili svjesni, odsvirali svoj zadnji nastup u Minhenu. Već početkom ožujka Courtny Love zvala je policiju u strahu da bi se njen suprug Kurt Cobain mogao ubiti. Na žalost, mjesec dana to se i obistinilo i Kurt je nađen mrtav točno na dan 05.04, no unatoč svemu još je uvijek jako upitno je li se Kurt ubio ili je ubijen.

No, vratimo se u prethodni mjesec, ožujak, koji je poznat i po skandalu skraćivanja govora Franka Sinatre prilikom dobivanja nagrade 'Grammy Legend'. U ožujku su Nine Inch Nails izdali drugi album 'The Downward Spiral i s njime postigli nakladu od 4 milijuna prodanih primjeraka i time prenjeli industrial rock i metal u mainstream. U istom mjesecu Pink Floyd započeli su

95 Stjepan Juras - The X Factor posljednju turneju s kojom su promovirali album 'Division Bell'. Svirali su pred pet i pol milijuna ljudi u 68 gradova i uprihodili gotovo 200 milijuna dolara.

Kurt Cobain nije se još ni 'ohladio u grobu'. A grupa Offspring su na dan njegove smrti izbacili album 'Smash' koji je sa šesterostrukom platinastom tiražom postao najprodavaniji nezavisni album svih vremena i postao jedan od najutjecajnijih albuma u devedesetima. Time su potvrdili da ni punk, a ni rock ne umiru u najdoslovnijem mogućem smislu.

U 1994. grupa The Eagles započela je svoju reunion turneju 'Hell Freezes over' u Kaliforniji. U to vrijeme ostvarili su rekorndnu cijenu ulaznice i postali prvi band koji je naplatio više od 100 Dolara po koncertu, što je danas gotovo pa standard. Za to vrijeme Aerosmith su postali prvi veliki band koji je imao

96 Stjepan Juras - The X Factor internetsku premijeru svojeg novog singla. Pjesma 'Head First' tako je u osam dana, koliko je bila dostupna za download, skinuta preko 10 000 puta, što je za to vrijeme bio veliki uspjeh. U izostanku uspjeha većih metal bendova, osim Meadetha, Slayera i nekolicine bendova koji su tad na velika svjetla stupili iz sjene, tako je i bend Machine Head s prvim albumom 'Burn My Eyes, postao bend s najbolje prodavanijim debi albumom kuće Roadrunner Records. Za to vrijeme internet trgovina počela se razvijati, pa je Stingov album 'Ten Smmoner's Tales', izdan godinu ranije, bio prvi CD naručen preko interneta. U 1994. godini na ljeto održao se i Woodstock ’94 festival s velikim izvođačima bendovima kao , Aerosmith, Red Hot Chilli Peppers, Green Day, Bob Dylan, Peter Gabriel, Nine Inch Nails, Crosby, Still & Nash i mnogim drugima. Tijekom devedesetih, kako sam ranije elaborirao, Metallica su se kao band pojavljivali na gotovo svim takvim masovnim zbivanjima i sama prisutnost na takvim eventima generirala je horde novih fanova, koji su sezali sve do random mainstream ljudi. Maideni su, pogotovo nakon odlaska Dickinsona sve više i više bili 'passe', produkt prošlih vremena i njihova budućnost i status kakav ipak imajiu danas, u tom trenutku bili su veoma upitni.

U ovoj godini UK izbaciju u 'orbitu' možda jedan od posljednjih velikih bedndova. Grupa Oasis izdaju svoj debut album 'Definitely Maybe', koji je vrlo brzo poslao najprodavaniji debut album svih vremena u UK. Tek 12 godina kasnije uspjela ih je nadmašiti grupa Arctic Monkeys s albumom 'Whatever Pople Say I Am, That's What I'm Not'. S druge stane u US Korn izdaju istoimeni debut album koji je pokrenuo tzv. 'nu metal' scenu, a time su zauvijek promijenili povijest metal glazbe. Upravo u svim tim okolnostima Maideni su objavili u javnosti da je njihov novi pjevač relativno anonimni Blaze Bayley iz grupe Wolfsbane. Naravno, među metal fanovima u UIK on i nije bio toliko anoniman, no među svjetskim metal fanovima Blaze je zapravo bio (a nekima i ostao) velika nepoznanica, pogotovo ako se sagleda iz šireg plana. Mediji su htjeli nešto novo, nešto ludo, neko uzbuđenje i dramu, a dobili su Blazea i nisu znali što bi s njime. Usporediti ću to s AC/DC i traženjem novog pjevača. Bilo je mnogo kandidata za novog pjevača koji bi zamijenio Briana Johnsona, kao što je Marc Storace iz grupe Krokus (koji i glasom i stasom ne može biti bolji i kompletniji izbor), no je vrlo dobro znao da njima ne treba samo 'another good AC/DC singer' nijima je trebalo nešto više od toga i to su na kraju i dobili. Sjetite se samo velikih rasprava, otpora i jezika mržnje prema Axlu, no kada su se računi podvukli, bila je to jedna od najuspješnijih AC/DC

97 Stjepan Juras - The X Factor turneja u povijesti. Maiden su mogli otići tim putem, jer tada su bili još dovoljno veliki i izazovni da povuku nekog poznatijeg i medijima prihvatljivijeg pjevača, no oni su odlučili krenuti potpuno drugim putem i mimo svega ikad očekivanog. Mnogi su tad u Maidenima vidjeli Kiskea iz Helloweena, no zamislite koji bi tek potres na tržištu izazvao dolazak Rob Halforda. No, došao je i Ian Gillan iz u , al' bez nekog posebnog uspjeha.

Osim nabrojenih albuma s ogromnim tiražama, 1994. godina bila je doista godina čudovišno uspješnih albuma. Samo Throwing Cooper s albumom 'Live' dostigli su osmerostruko platinastu tiražu u US i sedmerostruko platinastu u Kanadi, Soundgarden su sa 'Superunknown' (sjetimo se samo hita 'Black Hole Sun') postigli peterostruku platinastu tiražu, a čak je i debut album američkog rock benda Weezer prodan postigao trostuku platinu u US i dvostruku u Kanadi, isto kao i Beastie Boys sa 'III Communication'. Jednako tako i u UK grupa Bush je izbacila debut album 'Sixteen Stone' i vrlo brzo u Americi postižu šesterostruku platinu. The Cramberries sa 'No Need to Argue' u US dostižu sedmerostruku, a u Kanadi i Europi peterostuku platinu, dok se Hootie & the Blowfish sa 'Cracked Rear View' penju na dijamantnu nakladu sa preko 10 milijuna prodanih nosača zvuka. Ipak, najveći rekorderi su TLC s albumom 'CrazySexyCool' koji se prodao u preko 25 milijuna kopija. Nadodajmo samo Jeff Buckly i 'Grace', zatim Portishead i 'Dummy', već spomenut Nirvanin 'Unplugged', album 'Parklife' grupe Blur, te Nas i 'IIImatic' i shvatit ćemo kakva je ovo bila godina za glazbenu industriju. 1994. godina bila je doista dobra za uspjeh i jako je zanimljivo razmišljati što bi se dogodilo da je Bruce i dalje ostao vokal u Maidenima, a da je bend nastavio kretati tim smijerom kuda je vodila naslovna pjesma albuma ili potencijalni stadionski hit 'From Here to Eternity'.

No, kako bi imali bolji uvid što je mainstreamu van metal glazbe u 1994. bilo zabavno, evo kratkog uvida. Pjesme koje su u 1994. definitivno bile najveći svjetski hitovi jesu ‘Streets of ’, koja je bruce Springsteenu donjela veliku popularnost nakon istoimenog fima, zatim, također potpomognuta filmom himnična ‘All For Love’, koju su snimili Bryan Adams, Rod Stewart i Sting. Grupa Rednex sa svojom zezantskom pjesmom 'Cotton Eye Joe' bila je pri samom vrhu najpopularnijih pjesama, no to je tako. Lude 90-te i čitava plejada švedskih bendova koji su zaludjeli svijet. Jer... nemojmo zaboraviti, iste godine svijetom su dominirali i Ace of Base s hitom 'All that she Wants', a kasnije i s 'Happy Nation'. Grupa All for One izdala je hit 'I Swear', a Mariah

98 Stjepan Juras - The X Factor

Carey svoju je karijeru zacementirala lansiraši kultnu pjesmu, konkretnije prepjev 'Without You' naravno, niz je nastavila i božićnim superhitom 'All I Want for Christmas is You'. U ovom šarenilu od bendova koji su nekad bok uz bok bili ravnopravni Maidenima na 'Monsters of Rock' festivalu neki su se snašli sasvim lijepo u mainstream vodama, pa je tako Bon Jovi s hitom 'Always' također obilježio 1994., a s pjesmama poput 'Crazy' to su uradili i Aerosmith. Naravno, smrt Kurta Cobaina polučila je povećanu popularnoist svih Nirvaninih pjesama, no tih je dana eterom dominirala pjesma 'About a Girl' s njihovog 'MTV unplugged' live albuma. Putujuća obitelj dugokosaca The Kelly Family imala je hit 'An Angel', a danas već nažalost pokojna Dolores O'Riordan tada je s grupom The Cranberries izdala čuveni superhit 'Zombie'. Žešću stranu mainstreama te godine su predstavljali Green Day s 'Backet Case', Soundgarden s 'Black Hole Sun', Offspring s 'Come out and play' i 'Gotta Get Away', kao i 'Beasty Boys' sa žestokom himnom 'Sabotage'. Sheril Crow dugo se vrtjela s hitom 'All I wanna Do', dok su Oasis pomalo podsjećali na The Beatles sa hitom 'Supersonic'. Naravno, pjesme koje nemaju nikakvu poveznicu s rockom, a još manje metalom, također su obilježile ovu godinu: East Seventeen 'Around the World' i 'Stay Another Day, zatim Roxette 'Sleeping in My Car', Elton John 'Can You Feel the Love Tonight' i snažna dance himna 'Unated' koju su izveli Prince Ital Joe i Marky Mark. Naravno, kako je te godine izašao i Lion King, Elton John i Tim Rice bili su posebno popularni. No, kamo bi sve moglo voditi (što se na kraju i dogodilo s glazbenom industrijom danas) pokazuje jednostavna činjenica da se ovo godina u kojoj je umro Kurt Cobain, a u gotovo vrijeme rodio se Justin Bieber.

99 Stjepan Juras - The X Factor

No došao je red na 1995., godinu izlaska 'The X Factor' albuma. Glazbena 1995. po svim rezultatima i analizama teško da bi se mogla usporediti s brojčano megauspješnom 1994. godinom, no svakako je pokazala neke smijernice i barem u metalu bilo je potpuno jasno što bi se trebalo uraditi kako bi veliki bend poostao još veći. Maideni nisu htjeli napraviti ništa od toga, štoviše, napravili su suprotno. Diskutabilno je danas potaviti pitanje jesu li to napravili duboko vjerujući (ili možda čak planirajući) da će se dogoditi sve što se nakon 1999. dogodilo ili su se polako od svega predali, jer su vidjeli da ipak nemaju dobrog konja za trku. Steve Harris je bio u teškim trenucima svog privatnog života i teško je s njim bilo komunicirati o smjelim poslovnim poduhvatima, kad su u managementu i sami bili uvjereni da vjerojatno u to vrijeme nisu bili bend tog kalibra, a sasvim je jasno svima, ma tko što govorio, da je Steve Harris jedan veliki i zapravo krucijalni dio Maidena, ma koliko god snagu ovog benda čini zajedništvo i značaj svih članova.

Godina 1995. u svim segmentima je za uspjeh u heavy metal svijetu bila povoljnija od prethodne i godine koja slijedi, jer kao da su se gotovo svi dogovorili da te godine ne izdaju značajan album, što je i pomoglo Maidenima da 'The X Factor' na tržištu prođe bolje. No o tome ćemo kasnije. Na općem glazbenom 'nebu' grunge je i dalje, unatoč Kutovoj smrti pokazivao da to nije bio tek prolazni trend. Već početkom godine Eddie Veder, pjevač grupe Pearl Jam kao vodielj emisije 'Self-Pollution Radio' napravio je gotovo petosatni radio prijednos s live nastupima grupi Pearl Jam, Soungarden, Mudhoney i mnogih drugih i bilo koja radio stanica s satelitskim prijemnikom mogla je preuzeti i dalje prenositi show. Bio je to odličan marketinški potez. Tada još živ Tupac Shakur osuđen je na zatvorsku kaznu zbog seksualnog iskorištavanja, a iste godine iz grupe Motley Crue oženio je Pamelu Anderson s kojom je kasnije bio u velikom skandalu oko objavljivanja sex vrpci. Tupac Shakur je već mjesec dana nakon odlaska u zatvor s albumom 'We Against the World' došao na prvo mjesto glazbene ljestvice i time postao prvi izvođač na svijetu s američkim brojem 1 koji je za to vrijeme bio u zatvoru.

Na početku godine svjedočili smo nestanku basiste grupe Iron Butterfly, koji je četiri godine kasnije pronađen mrtav, no dvojbeno je je li počinio suicid ili je na to prisiljen. Dvadesetak dana kasnije Ingo Schwichtenberg, bubnjar grupe Helloween počinio je suicid skočivši pod podzemnu željeznicu. No uz

100 Stjepan Juras - The X Factor ove dvije smrti svijet je najviše pogodilo ubojstvo mlade Tajano pjevačice Selene (23) koju je upucala Yolanda Saldivar, njena bivša asistentica i predsjednica fan kluba. Na sreću, još jedna smrt je izbjegnuta pravovremenom reakcijom osiguranja kada je za vrijeme nastupa u Aubum Hills, Michigan, USA, Jimmy Page izbjegao napad nožem i to na pozornici. Tijekom borbe i naguravanja član osiguranja je ozlijeđen. Naravno, vrlo brzo nakon Selenine smrti ona je postala prva hsipanic pjevačica koja je s debi albumom zasjella na broj jedan Billborardove liste i prva ikad čija su pet albuma istovremeno bila na Billboardovoj top 200 listi.

Kako su se Maideni povukli u rad na novom albumu, nisu koristili trendovske nastupe koji su nekima donjeli veliku popularnost, pa su tako MTV unplugged nastup iskoristili i KISS, koji su reunion nastupom i najavili reunion turneju. Bilo bi doista zanimljivo vidjeti rezultat da su se Maideni odlučili povesti za trendom i da su i sami nastupili u MTV Unplugged showu s Blazeom. Pokret novog vala punka je i dalje bujao. Uz Green Day i Offspring u priču su se priključili i Rancid, koji su trećim albumom '...And Out Come the Wolves' postigli platinastu nakladu i izdali jedan od najprodavanijih nezavisnih albuma svih vremena. Oasis također nisu stajali, već im je drugi album postao treći najprodavaniji svih vremena u UK, s mnogo hitova broj 1, od kojih svi najviše pamtimo 'Wonderwall'. Def Leppard u nedostatku boljih ideja odlučili su se u medije otići obaranjem rekorda za Guinnesa, pa su tako u jednom danu odvirali tri koncerta na tri kontinenta (Afrika, Europa i Sjeverna Amerika), odnosno Tangier (Morocco), London (England) i (Canada).

Mnogo ranije ustanovljena institucija Rock and Roll Hall of Fame ove je godine napokon u Clevelandu zaživjela kao muzej otvoren za javnost, a ove godine u nju su izabrani The Alman Brothers Band, Al Green, Janis Joplin, Led Zeppelin, Martha and the Vandellas, Neil Young i Frank Zappa. Danas velika pop zvijezda Robbie Williams te je godine odlučio napustiti boy band Take That, dok su kraj godine obilježili The Beatles, izdavši novi single nakon punih 20 godina.

Plejada hitova u 1995. bila je velika i žanrovski raznolika no prednjačili su ovi singlovi: Coolio ‘Gangsta’s Paradise’, Shaggy ‘Bombastic’, Take That ‘Bake for Good’, Michael Jackson ‘Your Are Not Alone’ i U2 ‘Hold Me, Thrill Me, Kiss Me, Kill Me’. Klupska scena najviše je slušala hitove Corona 'Baby Baby', DJ

101 Stjepan Juras - The X Factor

Bobo 'Love Is All Around', Los del Rio 'Macarena', Scooter 'Move Your Ass', Scatman John 'Scatman (Ski-Ba-Bop-Ba-Dop-Bop), N-Trance 'Set You Free' i Wrighfield 'Think of You', dok su se Rednex nakon ludog country hita dokazivali i laganicom 'Wish You Were Here'. The Cranberries su i dalje bili neumoljivi sa 'Zombie', a kao ispomoć u ženskim vokalima Gwen Stefany koja je s 'No Doubt' snimila himnu svih cura u devedesetima 'I'm Just a Girl', dok je islandska vrhunska artistica Bjork snimila čuveni single 'It's Oh So Quiet' i još čuveniji video za isti. Queen su, razumljvo imali uspjeh s pjesmom 'Heaven for Everyone', Seal je bio megauspješan s laganicom 'Kiss From a Rose', no također megauspješne laganice izdali su i Bryan Adams 'Have You Ever Really Loved a Woman', te Nick Cave, koji je u duetu s Kyline Minogue izdao najvjerojatnije svoju najpoznatiju pjesmu 'Where the Wild Roses Grow'. Još jedni australci AC/DC održavali su vatru velikog uspjeha s početka devedesetih još jednim singlom 'Hard as a Rock'.

Na top listama najboljih albuma u 1995 lako se moglo vidjeli da inde rock, alternativni rock i rock opet uzimaju primat u svijetu. Radiohead 'The Bends', ranije spomenuti Oasis '(What's the Story) Morning Glory?', The Smashing Pumpkins 'Mellon Collie and the Infinite Sadness', Alanis Morissette 'Jagged Little Pill', P.J Harvey 'To Bring You My Love', Pavement 'Wowee Zowee', Pulp 'Different Class', Eliott Smith 'Eliott Smith'... itd pokazali su što je, usprkos silnoj navali dance glazbe, housea i posebice rave pokreta još uvijek držalo rock daleko visoko ispred svih. Naravno, na listi su se nalazili i drugi artisti kao Björk s albumom 'Post' ili GZA s albumom 'Liquid Swords' i naravno mnogi ranije spomenuti glazbenici kao Michael Jackson koji je svojom dvostrukim albumom iliti kompilacijom i novim albumom polučio dvostruku dijamanstsku nakladu, te je taj album s 35 milijuna prodanih kopija postao najprodavaniji multiple-album svih vremena i jedan od sveukupno najprodavanijih. The Queen su s 'Made in Heaven' prošli osrednje u Americi, no u UK su ostvarili četverostruku platinu. Sveukupno album je bio jako uspješan i prodao se u preko 20 milijuna primjeraka. Iste godine Maideni se nisu ni približili brojci od milijun primjeraka i jedini certifikat koji su dobili bilo je srebro u UK iliti preko 60 000 prodanih primeraka. Jedina je iznimka bila Finska gdje su Maideni ostvarili broj dva na listi albuma, a prvi single 'Man on the Edge' je čak dospio na prvo mjesto. Doista je čudno kako su Maideni na turneji koja je slijedila u Finskoj odradili samo dva koncerta.

102 Stjepan Juras - The X Factor

The most popular albums in 1995.

Tek kada sam se ovako malo retrospektivno osvrnuo na ovo razdoblje uviđam da su nas gotovo svi glavni protagonisti tada najprodavanijih albuma napustili i da nisu među nama; Michael Jackson, Freddie Mercury, Dolores O'riordan, Kurt Cobain, Chris Cornell, Tupac Shakur, Selena, Lisa 'Left Eye' Lopes...

Siječanj u 1996. godini zamalo nam je donio i smrt Bono Voxa u Jamajci kada su Jamajčanske vlasti greškom pucale na avion, miseći da se radi o avionu s krijumčarima droge. Lisa Marie Presley se razvela od Michaela Jacksona, a Madonna dobila ulogu u čuvenom filmu Evita. U drevnoj Veneciji čuvena La Fenice Opera Hpuse je izgorila u požaru, a KISS su najavili su Reunion na American Music Awards i kasnije započeli turneju u Detroitu.

U veljači Tupac Shakur izdaje dvostruki album ‘All Eyez on Me’, jedan od najutjecajnijih u hip hop povijesti, koji je dobio polatinasti status u samo četiri sata od izlaska, što ga je automatski svrstalo i na broj jedan u US. U isto vrijeme Snoop Doog i njegov bodyguard optuženi su za umorstvo prvog stupnja. Nekoliko mjeseci kasnije, točnije 07.09. Tupac Shakur je upucan nekoliko puta u Las Vegasu, nekon čega šest dana kasnije i umire. U ožujku su Mariah Carey i Boyz II Men završili šesnaestotnjedno stajanje na broju 1 američke ljestvice. Pjesma 'One Sweet Day' je tako postala pjesma s najdužim uzastopnim broavkom na top listi u cjelokupnoj Bilboardovoj 'Hot 100'

103 Stjepan Juras - The X Factor povijesti. Ponukani revivalom glazbene scene, odličnih tiraža i dobro plaćenih nastupa Sex Pistols najavili su reunion i turneju za dvadesetu godišnjicu benda, a u isto vrijeme Phil Collins napustio je Genesis radi solo karijere, bend čija je rana glazba veoma inspirirala Steve Harrisa za ovo što su danas Maideni.

Sex Pistols – Tour poster

Nakon odlaska Sammy Hagara iz Van Halen, u bend se tri mjeseca kasnije vraća David Lee Roth, no i on brzo biva izbačen. Za to vrijeme dolaze i nove snage koje će godinama kasnije 'pokoriti' tržište kao Spice Girls, koje objavljuju debut single 'Wannabe', a on postaje broj 1 u čak 31 državi. S prvim albumom 'Infinite' dolazi i Eminem i to znakovito odmah nakon smrti Tupaca Shakura. Jednako tako, u eri procvata punk revivala kojemu nisu mogli ni odoliti Sex Pistols, grupa Ramones održava u kolovozu svoj poslijednji nastup. Dva dana nakon tog koncerta Oasis u Knebworth-u održavaju najvće free standing koncerte u Britanskoj povijesti. Skoro 3 milijuna ljudi je apliciralo za ulaznicu, no 350 000 ju je dobilo za dva koncerta po 175 000 ljudi. Michael Jackson u 1996. započinje svoju 'HiStory Worl Tour'.

104 Stjepan Juras - The X Factor

U rujnu 1996 godine single ‘Telling Lies’ kojeg izbacuje David Bowie postaje prva pjesma izdana kao digitalni single sa strane neke velike izdavačke kuće. Bowie launches the single by hosting an online chat in which he and two other people pretending to be him answer questions from the audience; Bowie tells the truth, while the other two are "telling lies".

Krajem 1996. godine pokrenuti su MTV2 i MTV India, što će desetak godina kasnije rezultirati otvorenjem ističnog tržišta i proširenjem koncertnih mapa. To su i Iron Maiden među prvima iskoristili već daleke 2008. godine. Slash je faksom odaslao medijima poruku da napušta Guns N’ Roses, a mjesec dana kasnije Sex Pistol završavaju reunion turneju na kojoj su poručili kako su oni ovdje samo radi para. Razilascima legendarnih postava kultnih bendova pridrušili su se i Sepultura, koji su sredinom prosinca objavili kako i Max Cavalera napušta bend. Taj razlaz brzo je rezultirao novim bendom .

U 1996. redali su se brojni superhitovi, no globalno su ostali u sjećanju Prodigy s 'Breathe' i 'Firestarter', Oasis s 'Wonderwall', zatim trance legenda Robert Miles sa 'Children', te Faithless s 'Insomnia' Crtani film je pomogao da R. Kelly i pjesma 'I Believe I can Fly' postanu legendarne, a u toj godini Metallica su donekle zagrizli u mainstream s 'Until It Sleeps'. Već ranije spomenute Spice Girls rušile su sve barijere singlovima, kao i Michael Jackson s primjerice 'They Don't Care About Us' i Garbage sa 'Stupid Girl. Pjesmuljci poput 'Macarena' (Los Del Rio) ili 'Coco Jumbo' (Mr. President), samo su se nastavljale na ranije hitove sličnog tipa kao 'Cotton Eye Joe ili 'Scatman', što bi se nerođenima u to vrijeme moglo usporediti s nečim kao što je danas 'Gangam Style'. Allanis Morrisette s pjesmom 'Ironic', ali i s mnogim drugima bila je najistaknutiji ženski izvođač, a The Cramberries su se trudili da ih ne zapamte smo po 'Zombie', pa su lansirali i 'Salvation'. U ovoj godini istaknuo bih Take That s 'How Deep Is Your Love', Fugees sa 'Killing Me Softly With His Song' i Blackstreets feat. Dr. Dree s 'No Diggity'. Napomenimo i to da su u 1996. u Rock and Roll Hall of Fame ušli David Bowie, Glady Knight Pips, Jefferson Airplane, Little Wile John, Pink Floyd, The Shirelles i The Velvet Underground.

Među albuma koje nisam spomenuo, a istaknuo bih ih, nalaze se Mariah Carey 'Daydream', Rage Against the Machine 'Evil Empire', Metallica 'Load', No Doubt 'Tragic Kingdom' i Celine Dion 'Falling Into You'.

105 Stjepan Juras - The X Factor

U metal glazbi razdoblje od 1994. do kraja 1996. bilo je turbulentno i naročito zanimljivo sa svih aspekata promatranja, pogotovo ako uzmemo u obzir da među ljubiteljima glazbe, novinarima i kroničarima vlada mišljenje kako je grunge glazba ubila metal glazbu, možda čak i zauvijek, što se eventualno može nazrijeti tek s današnjeg stajališta. No je li to baš tako? U poglavlju pod imenom 'End of an Era' u knjizi 'Fear of the Dark' pokušao sam objasniti tko je uistinu 'ubio' heavy metal i kako to nije nipošto bila grunge muzika. Štoviše, pokojni Kurt Cobain bio je kao teenager veliki fan Maidena, među ostalim. U ovom poglavlju prenijeti ću dio teksta tog poglavlja, kako bi još jednom skupa proučili materiju, na koju će se odmah nastaviti tradicionalno retrospketiva godina 1994, 1995 i 1996 u metal glazbi, gdje ćemo jasno steći dojam da stvari baš i nisu onakve kakvima su nam ih svih ovih godina prikazivali. Naučimo nešto novo...

106 Stjepan Juras - The X Factor

Nekako, svaki glazbeni pokret ima jednu svoju najupečatljiviju dekadu, a prije toga i nakon toga više nikada ne bude dominantan kao tada. No metal glazba imala je veliku priliku obilježiti i osamdesete i devedesete. No, zašto nije došlo do toga?

Iako je već na prijalazu desetljeća bilo potpuno jasno da će se glazbena industrija nepovratno promijeniti, još samo dvije godine prije izlaska 'Fear of the Dark' albuma mnogi su u to odbijali povjerovati. CD-i su bili na tržištu praktički od 1985, no nikad ranije vinilna kraljica, a također ni kazeta nisu se osijećali posebno ugroženim radi toga, a onda je sasvim odjednom došao taj trenutak kada je CD preuzeo tron.

Na nedovršenoj ilustraciji s prethodne stranice možete vidjeti još jedan, simbolično nedovršen i nikad objavljen rad čuvenog ilustratora Dereka Riggsa iz njegove 'crvene' (A Real Live/Death One) faze, koji je naručen sa strane Capitol Recordsa, no nije nikad dovršen ni javno objavljen. Danas se nalazi u privatnoj kolekciji Rasmusa Stavnsborga a prikazuje Eddiea kako gniječi zastarjelu kazetu, simbolizirajući njen odlazak, te pokazuje CD, kao novi medij za reproduciranje glazbe. Pogledate li malo bolje, uvidjeti ćete da se ova ilustracija, koja je još u početnoj fazi, nadovezuje na omot live albuma 'A Real Death One' i da je upravo ona na neki simboličan način oproštajna ilustracija Dereka za Maidene. Dakako, tijekom narednh godina Derek je još nekoliko puta surađivao s Maidenima, ali od tada, pa do danas više nikada nije bio autor naslovnice ni jednog studijskog albuma Maidena.

U to vrijeme, pomalo je bilo mučno sve to gledati, promatrati i biti sudionik toga. Bruce je s Maidenima bio na turneji, a već unaprijed se znalo da se na rad s bendom na novom albumu više neće vratiti. Za Dereka je još uvijek postojala nada da je 'Fear of the Dark' tek izlet Maiden managementa i da će ga možda opet angažirati na novom albumu, a prepuštanje kormila Harrisu sa strane producenta Martina Bircha bio je očiti znak da se legendarni producent pomalo umorio od svega i, kako se kasnije ispostavilo, mudro se povukao u zasluženu mirovinu.

CD, kao glazbeni medij brzo se nametnuo kao nešto što nailazi i čemu se ne nazire kraj, iako je (vrijeme je pokazalo) bio kraćeg vijeka nego gramofonske

107 Stjepan Juras - The X Factor ploče, koje ovih dana doživljavaju rast i revitalizaciju. Danas su se životne navike promijenile. Ljudi glazbu slušaju mahom na mobilnim aparatima, a oni pak nemaju mjesta za robusne CD-e (koji su nekada izgledali kao svojevrsni spas od glomaznog vinila). Mobilni uređaji su posvuda; toliko da se ni u automobilima više ne koriste USB stickovi i MP3 nasnimljeni na CD-e, nego žičani ili bežični priključci s mobilnih aparata. Danas se svi glazbeni mediji sve više kupuju u svrhu kolekcioniranja, a glazba se većinom sluša u neopipljivom obliku. Teško je zamisliti da iti jedna era u jeku tehnološkog razvoja može potrajati iole dulje, jer kraj se ne nazire. Mp3, flac, cloudovi, streaming servisi, bionički čipovi…. Mnogo novoga tek treba doći.

Sjetimo se; Iron Maidenu nije dugo trebalo da otvore svoju službenu web stranicu www.ironmaiden.co.uk (sada www.ironmaiden.com), da izdaju seriju digitalno remasteriziranih CD-a, pa čak i da izdaju kompjutersku igru '' već davne 1999. iliti prije 20 godina.

Jedan od prvih tekstova sa službene Iron Maiden stranice 1998.

108 Stjepan Juras - The X Factor

Službena web stranica, iako je u operativnom stanju bila od siječnja 1998., registrirana i pokrenuta je već 1996. U digitalizaciji i osuvremenjivanju Maidena dijelom je najzaslužniji i Blaze Bayley, pjevač koji je zamijenio Bruce Dickinsona i koji je kako svojim tekstovima pjesama, tako i navikama i stavovima utjecao da Maideni neke stvari imaju spremne na vrijeme i da na vrijeme zavladaju nekim novim svemirom. Sjetite se samo slogana i naziva europskog dijela turneje, kao 'Metal 2000' i objašnjenja istoga sa strane benda, kad su rekli kako upravo oni u novom tisućljeću žele biti izbavitelji metala iz krize u koju je zapao sredinom devedesetih i kako žele biti predvodnici svih bendova na tome putu.

Da, dizajn njihovih internet stranica nije bio tehnološko čudo ni na samom početku, niti je danas, da, njihova prva kompjuterska igrica je već kad je napravljena izgledala 'passe', druga 'Melt' nije ni ugledala svjetlo dana, a treća, free online igrica 'Legacy of the Beast' izgleda odlično, ali se tek mora dokazati i mora se još mnogo poraditi na njoj. Da, u besplatnom online kompilacijskom albumu 2009. nisu ponudili ništa što Maiden fanovi već odavno nemaju, niti su preseljenjem na kino ekrane ponudili nešto što u svojim kućnim videima već nisu. Maideni također nisu pioniri online free straminga novih videa, kao što se dogodilo s

109 Stjepan Juras - The X Factor

' - Live Chapter' videom, no kroza cjelokupni razvoj glazbene industrije u zadnjih 44 godinu, koliko bend postoji, Maideni su uvijek bili u korak s vremenom, no na svoj specifičan način. Uvijek su uspjevali ostajati svježi i relevantni, no to ne znači da su od sebe morali raditi cirkuse i PR eskapade koje uvelike odskaču od onoga što oni u biti jesu. Na njihovim koncertima nikad nismo vidjeli ogromne LED ekrane, velebne kranove, isturene pozornice itd, ali njihov basic Rock And Roll show i dalje je ostajao u samom vrhu svjetskih vrhunskih izvođača.

No vratimo se na razdoblje između 1992. i 1993. godine. Iako su na prethodnom albumu izgubili Adriana Smitha i bili na dobrom putu da izgube Bruce Dickinsona, Iron Maiden su s albumom 'Fear of the Dark' napravili mnogo više nego je itko očekivao, a tome je pripomogla i mašinerija 'Monsters of Rock' festivala, čiji su ljudi usko surađivali s Maiden managementom i koji su im mnogo puta kasnije uskočili i napravili ogromnu promociju kada je to bilo nužno.

110 Stjepan Juras - The X Factor

Činjenica da se festival iduće godine nije ni održao, zbog nemogućnosti pronalaska pravog headlinera mnogo govori o stanju u kojemu se metal zatekao sredinom devedesetih. No, ako čitamo mnoge časopise, knjige, biografije, recenzije, mišljenja i sl, zaključak za takvo stanje u metal glazbi pripisuje se uzletu grunge glazbe koji je 'ubio' metal, zatim navali elektronske, uglavnom dance, rave, kasnije trance, house itd. glazbe. No, je li to baš uistinu tako, je li popularnost metal glazbe pala zbog popularnosti nekog drugog glazbeng žanra ili je metal i hard rock glazba ubila namjerno ili nenamjerno sama sebe? Što se zapravo dogodilo u razdoblju od 1993., pa do kraja devedesetih? Pokušajmo napraviti jedan mali pregled.

Guns 'N' Roses su se nakon 1993. diskografski ugasili, Skid Row su nakon 1991. izdali još samo 'Subhuman Race' 1995., KISS su imali pauzu između 1992. i 1997., Van Halen između 1991. i 1995., Metallica između 1991. i 1996., AC/DC između 1990. i 1995., pa 2000., Def Leppard između 1992. i 1996., Judas Priest između 1990. i 1997., Deep Purple između 1993. i 1996., između 1989. i 1997., pa tek 2008., Motley Crue su izdali tek dva osrednja albuma, Aerosmith su nakon super albuma 'Get a Grip' iz 1993., u devedesetima izdali još samo 'Nine Lives' 1997., a Maideni su izdali dva albuma s Blaze Bayley-em, koja su komercijalno bila dva najneuspješnija albuma Maidena. Sveukupno, ako pogledamo studijska izdanja hard rock i metal giganata u devedesetima iza 1993., shvatiti ćemo da ne samo da su u preostalih sedam godina sveukupno svi bendovi izdali albuma kao ti isti u jednoj jedinoj godini osamdesetih, nego da su i ti albumi po značaju uglavnom među njihovim najlošijim albumima.

Pogledajmo malo bendove iz tadašnje 'druge lige'. Finci HIM s prvim su se albumom pojavili tek 1997., a drugi izdali 2000., dok su Šveđani Europe s 'Prisoner in Paradise' iz 1991. sve više upadali u diskorafsko sivilo i tek 2004. izdali su idući album. Destruction su prvi album u devedesetima objavili 1990., a drugi 1998., dok su Manowar, nakon 'Triumph of Steel' iz 1992. novi album 'Louder Than Hell' izbacili tek 1996., pa nakon toga tek 2002. Twister Sister nisu izbacili ništa nova, dok je Alice Cooper nakon uspješnog 'Hey Stoopid' iz 1991. izbacio mnogo manje zamjećeniji 'The Last Tamptation' 1994. i u devedesetima se više nije pojavljivao. Diskografska pauza u hard rock i metal glazbi bila je očita na svim razinama i na svim teritorijima.

111 Stjepan Juras - The X Factor

Oni rijetki bendovi koji su tijekom devedesetih, osim Maidena bili malo aktivniji su Motorhead, Running Wild, Paradise Lost, Kreator, Sodom, Queensryche, Scorpions, Helloween, Saxon, W.A.S.P., zatim Anthrax i , koji u to vrijeme nisu baš briljirali s albumima. Ako već spominjemo thrash metal, devedesete su najbolje iskoristili Megadeth sa uspješnim albumima i visokim pozicijama na ljestvicama s obje strane 'bare', a jednako tako i nadolazeći 'Pantera' i 'Sepultura', koji su odlično popunili mjesta i stvorili si zaleđe za sve iduće godine, u trenutcima u kojima su velikani mirovali. Black Sabbath su isto bili aktivni, no u svojoj najlošijoj fazi, a taj nesretni period odlaska ključnih članova, ponajviše kultnih pjevača pogodio je mnoge kao Iron Maiden, Helloween, Judas Priest, Anthrax, Guns 'N' Roses, Skid Row itd.

Tko zapravo može reći da su devedesete za metal i hard rock loše počele? Samo lud čovjek. Uz albume kao 'The Razors Edge', 'Crazy World', 'Metallica', 'Painkiller', 'Use Your Illusion I i II', '', 'Slave to the Grind', 'Seasons in the Abyss', 'Persistence of Time', '1916', 'Vulgar Display of Power', 'Revenge', 'Get a Grip', 'Keep the Faith', 'Hey Stoopid', 'Chaos A.D.', 'Countdown to Extinction', 'Empire', 'Coma of Souls', 'Blazon Stone' i mnoge druge, činilo se da će hard rock i metal u devedesetima ubaciti u još veću brzinu. Pjesma Maidena 'Fear of the Dark' tih se godina također nametnula u najprepoznatljiviju pjesmu benda i do dan danas ostala njihov trademark. O- da, rane devedesete su zapravo bile odlične godine za metal glazbu i samo svojom diskografskom nekativnošću hard rock i metal su se pokopali sami. Pogledajmo činjenice koje stoje pred nama… agresivna i alternativna strana metal glazbe preuzela je inicijativu dok su velike zvijezde mirovale ili se bavile odlascima ključnih članova, pa tako svjedočimo uzdizanju bendova kao što su Pantera, Sepultura, Korn te mnogih drugih bendova i black metal usmjerenja itd., dok su neke velike hard rock zvijezde odlučile koketirati s pop industijom i mainstreamom, pa smo tako dobili novog Bon Jovija iz devedesetih, također i Aerosmith itd. Međutim, ekstemniji žanrovi nisu bili ti koji su mogli 'voditi kolo', te su posustajali pred mainstreamu bliskijem grungeu i ostalim vrstama alternativnog rocka. Zapitajte se… što je trebalo Metallici da nakon prodanih skoro 20 000 000 albuma iz 1991., siljedeći novi izda tek 1996? Što je trebalo AC/DC da, nakon odličnog povratka 1990. i megauspješnog 'The Razors Edge', s preko 6 000 000 prodanih kopija slijedeći

112 Stjepan Juras - The X Factor album izda tek 1995? Što je trebalo Judas Priest da nakon vlastitog vrhunca s 'Painkiller' puste da ode Rob Halford? Ista stvar vrijedi i za Iron Maiden. U trenucima kada su ti bendovi trebali preuzeti na tanjuru ponuđeni svijet, svi su se odlučili za dugotrajne diskografske pauze ili promjene ključnih članova. Dogodilo im se isto što i njihovim kolegama sredinom sedamdesetih koji su prerasli svoje kapacitete i koji se nisu snašli živjeti s 'čudovištem' koji su sami stvorili. Tako su punk i NWOBHM pokopali ili barem prestigli velikane prve generacije hard rocka, te mnoge bendove poput ELP, Yes, The Who, Led Zeppelin itd. i ostavili ih da žive u prošlosti. Ista stvar se sad događala njima i postojala je bojazan da se neki bendovi više nikad neće vratiti na velika vrata, a to se zamalo dogodilo i Iron Maiden i Judas Priest i Whitesnake mnogima drugima. Devedesete su umalo postale njihov grob, a bendovi kao 'Nirvana', 'Pearl Jam', 'Ugly Kid Joe', 'Stone Temple Pilots', 'Soundguarden', 'Alice in Chains' itd. nisu bili bezazlena prijetnja. Svi ranije nabrojeni metal bendovi rasli su nemjerljivom brzinom, kao od šale prodavali milijune, managementi su ih crpili gotovo jednim albumom i jednom svjetskom turnejom godišnje i uslijed takvog luđačkog rasporeda nešto je moralo puknuti. No ponavljam… grunge tada nije uništio metal i hard rock glazbu, nego je ona iznutra pojela samu sebe i raspad sistema se morao dogoditi, kao i višegodišnje diskografske stanke ili razilaženje klasičnih postava. Tada su njihovi 'odmetnuti' članovi još naivno vjerovali u ponovni uspjeh, no nitko nije bio spreman za novo doba i ono što im novi nadolazeći milenij donosi. Metallica je tu igrala na pametnu kartu pa su se pojavili na Wembley stadionu 1992. na tribute koncrtu za Freddy Mercury-a i nekim mainstream eventima. Uspjeh slijedećeg albuma 'Load' čista je refleksija toga i još nekih PR poteza. Guns 'N' Roses su također iskoristili taj momentum i baš šteta što su se privremeno raspali nedugo kasnije, jer bi u suprotnom svijet doista bio njihov (pogledajte ih samo danas). Iako je album 'Fear of the Dark' u rangiranju fanova Maidena jedan od njihovih lošijih albuma, u toj 1992. godini Maideni su s odličnim live videom singla 'Fear of the Dark' napravili odličan posao i opasno se približili mainstreamu, pritom ne podilazeći istom i bez obzira naprethodni odlazak Adriana Smitha, da su izdržali bar još jedan studijski album, mišljenja sam da bi Maideni napravili posao desetljeća, ako ne i više. Cijela Rock 'N' roll priča na planeti Zemlji bila bi potpuno drugačija. U mnogim intervuima, ponavljam, pročitao sam izjave iz Maiden tabora kako devedesete nisu bile dobre za metal uslijed grunge ere, ali kako se krajem devedeseih metal vraća 'with veganence', nikad žešći i

113 Stjepan Juras - The X Factor nikad opasniji. Metal se zapravo nikad ni nije vratio; ostao je tu gdje je i bio, nego su se vratili stari igrači, shvaćajući da nema smisla tvrdoglavo 'tjerati vodu na svoj mlin'. Adrian, Bruce, Slash, Axl, David Lee Roth, Dee Snider, Ozzy, Plant, Page, Kiske i mnogi drugi koji su se vratili, pomirili ili će se tek pomiriti i vratiti. Klinci uvijek dolaze i uvijek se rađaju novi i oni u devesetima nisu imali vremena čekati da se neki članovi međusobno pomire ili da bend izda album nakon pet, šest godina. Netko drugi im je to priuštio, a oni su prihvatili. Eto, zbog toga su u devedesetima hard rock i metal glazba, poglavito heavy metal glazba spali na 'niske grane'..

Teoretičari zavjere uvijek će moći pomisliti kako su neke stvari unaprijed planirane, pa tako i odlazak Dickinsona iz benda u smislu „odi na par godina, a onda se vrati da pokorimo svijet“, jer u svakom slučaju sukladno pričama o svakom albumu ispada da su Maideni početkom devedesetih došli u neko stanje istrošenosti i zamora i da im je trebala naka promjena, pa čak i negativna, kako bi dali ljudima da predahnu i dobiju natrag ono za što su mislili da su zauvijek izgubili. Svi bendovi u metalu i hard rocku koji su to napravili vratili su se samo jači i veći. Pogledajte danas Judas Priest, pogledajte Guns 'N' Roses, pogledajte friško ujedinjeni Helloween!

114 Stjepan Juras - The X Factor

Zbog toga još i dan danas mnogi fanovi ne mogu dokučiti zbog čega je pored toliko izbora da Dickinsona zamijeni savršeni vokal sličan njegovom rangu glasa izabran Blaze Bayley. Iako me za Blazea veže i prijateljstvo i iako doista volim njegov vokal na albumima koje je otpjevao, te njegov autorski i kreativni doprinos bendu, ja sasvim objektivno moram reći da je angažman Blaze Bayleya, koji je uslijedio nakon odlaska Dickinsona, bio sve, samo ne komercijalan potez. I onda se teoretičari zavjere, koje sam na prethodnoj stranici spomenuo, s pravom mogu upitati „što ako je sve ovo s Dickinsonom bila jedna velika obmana, jedna predstava za narod i već unaprijed smišljena priča, čiji se završetak na samom kraju novog milenija već unaprijed znao?“

Rijetko kad se u povijesti metal glazbe, a i rock glazbe općenito možemo sjetiti da je neki bend organizirao oproštajni koncert za svojega pjevača i to na onoj razini na kojoj su to napravili Maideni na 'Rising Hell'. Također, imajući na umu da je nakon odlaska Dickinsona on još uvijek bio pod istim managementom i radio sa istim ljudima, s pravom će se mnogi upitati je li kriza devedesetih iscenirana kako bi se razbio zamor koji je početkom devedesetih uslijedio i stvorila glad koja će rezultirati upravo onim što su Iron Maiden danas, a danas su svjetski priznati kao jedan od najećih živućih bendova svih vremena.

Iako će rijetki o tome razmišljati na taj način, a još manje će se usuditi reći, Iron Maiden su se, kada se analizira njihov tadašnji PR i sve što se u tom razdoblju događalo htjeli 'jebati, a da im ne uđe'. Maideni se na ni jedan način jasno i vidljivo nisu htjeli približiti Mainstreamu i napraviti neke ustupke da im se to višesruko isplati, nego su cijelo vrijeme 'plesali po rubu', pa im zbog toga taj potez nije ni upalio kao recimo Metallici, no ipak s pjesmom 'Fear of the Dark' uspjeli su si priskrbiti veliku pažnju onih koji do tad za Maidene uopćenisu čuli. Sjetite se samo 'From Here to Eternity', pjesme kao da je pisana za velike stadionske koncerte u maniri AC/DC, sa strukturom predviđenom za interakciju s masovnom publikom, zatim 'Afraid to Shot Strangers' pjesme koja tematikom i strukturm kao da preispituje ima li na mainstream tržištu mjesta za još jednu 'One', kakvu je krajem osamdesetih lansirala Metallica i s kojom su priskrbili veći interes svjetske javnosti. U tom smislu slobodno možemo sagledati i '', prvu takvu pjesmu Maidena ikada napisanu, kao direktan odgovor na uspjeh 'Nothing Else Matters'. Budimo iskreni do kraja, pa to isto kažimo i za pjesmu, nositeljicu

115 Stjepan Juras - The X Factor albuma 'Fear of he Dark', koja također opisuje dječje strahove i ljudske fobije. Nije li 'Enter Sandman' također godinu ranije govorila o nečem sličnom? Nije li? Nije li upravo to možda razlog zbog čega je Maiden management odbacio prijedlog Dereka Riggsa kao prijedlog za omot albuma, jer upravo neodoljivo podsjeća na stihove pjesme 'Enter Sandman' i bez ikakvog problema mogao bi biti omot toga singla? Na idućoj stranici vidi se nedovršeni omot na kojem su samo osnovne crte ustrašenog djeteta u krevetu koji se pred svjim strahovima prekriva plahtom, što upravo vijerno ocrtava stihove 'Enter Sandman'.

Jeste li se ikad zapitali zbog čega Maideni na omotima singlova 'From Here to Eernity' i 'Wasting Love' nisu imali ilustraciju s Eddiem i to po prvi puta (ako izuzmemo live single '', gdje je Eddie također u pozadini)? Odgovor nema veze s nedostatkom autora koj bi omot naslikali. Pa je naslikao omot za 'Be Quick or Be Dead'! Iron Maiden u to vrijeme su bili na prekretnici što napraviti kako bi se još više, poput Metallice približili širem tržištu. Kompletno su promijenili image, tajice na nastupima je zamijenio crni jeans i koža, Eddie se pokušao što više anulirati, kako na stage kulisama, tako i na ilustracijama, te se za 'Live at Donington' naslovnicu pretvorio u nekog hibridnog šišmiša, vampirakoji je cool izgledao i onima koji nisu znali tko ili što je Eddie. Maideni su probali, pa ako prođe…

Koliko je tada tiha, ali sve očitija utrka s Metallicom (koja je godinu ranije naglo porasla), uzela maha vidi se i u pjesmi s B strane singla 'Be Quick, or Be Dead' pod imenom 'Space Station Number 5 (Montrose), gdje Bruce imitira TV komentatora na utrkama konja i spomnje bend Metallica u znakovitoj najavi koja se može mnogostruko protumačiti. „It's getting faster lads! Hurry up! Here comes Metallica in the rear-view mirror! And it's also a by ... At the finish it's prick... It's... And at the finish it's prick followed by the wanker, followed by cunt with arsehole finishing a close fourth“.

Mišljenja sam da su Iron Maiden početkom devedesetih željeli biti i malo jedno i malo drugo; ostati vijerni starim fanovima i tradiciji, no opet barem se donekle prepustiti struji i ući na još jednu veću razinu, koja nadilazi njihovu do tad standardnu razinu iliti vrh metal glazbe. U tome su se ipak malo pogubili, jer je teško sjediti na dvije stolice istovremeno.

116 Stjepan Juras - The X Factor

117 Stjepan Juras - The X Factor

Je li Blaze Bayley već bio izabran za pjevača Maidena dok ih je s grupom Wolsfbane supportirao na UK turneji 1990., gotovo tri godine prije Bruceovog odlaska? Jesu li Wolsfbane pozvani kao support band samo zato da se nad Blazeovim nastupima pred Maiden publikom vrši skauting i da se provjeri kako će Maiden fanovi na njega reagirati? Rekao bih da sumnjam, no kad se Maidena tiče svaki fan mora znati da s njima nikad ne znaš na čemu si. Činjenica je da Maidene odlazak gitariste i odličnog autora Adriana Smitha nije nimalo zabrinuo i da su gotovo istoga dana imali riješenu zamjenu. Isto tako nikakva drama nije se događala nakon odlaska Brucea. Audicija o kojoj fanovi govore doista se zbila i imamo sreću da je na njoj bio Gino Micallef, koji je u ovoj knjizi već ispričao neke zanimljive priče. Iako je veliki Harrisov prijatelj, odluka da Blaze Bayley bude slijedeći pjevač nakon Bruce Dickinsona nikako mu nije legla. On je imao svojega favorita, koji je na audiciju došao iz USA, no bend nekako nije bio sklon izabrati nikog izvan UK. Prisjetio se kako je na audiciji bilo vrhunskih pjevača sa svih strana svijeta koji su lako mogli biti više no odlična zamjena za Dickinsona i koji su po njegovom mišljenju bili bolji izbor za Blazea, no bend kao da je audiciju radio više radi pro forme i nije podlegao pritiscima labela i ostalih čimbenika koji su nametali neka svoja rješenja. Onda se polako vraćamo na tu suludu teoriju da je Blaze bez i da on sam to znade izabran mnogo ranije već tijekom 1990. godine i da je bilo samo pianje vremena kada će se u bendu pojaviti. I sada se više ta teorija ne čini toliko suluda. Naravno, ovdje ne mislim da je bio doslovno izabran, no sukladno tome da je Bruceov odlazak već tada polako sve više počeo biti izgledan iliti pitanje vremena, neke svari su se morale unaprijed pripremiti, kako se Maiden ne bi uhvatili nespremni…

118 Stjepan Juras - The X Factor

Na slici s prethodne strane, slučajno ili namjerno, već 1990. vidimo i Blazea i Dickinsona zagrljene na pozornici Maidena. Tada se to moglo činiti kao zgodna fora, a iz današnje perspektive ona je jako znakovita. Sada, kad imate priliku saznati više o Blaze Bayley eri, imate mnogo više za razmisliti. Odlazak Dickinsona nije ono glavno što ovaj period čni krajem jedne ere. Ovdje je u igri mnogo više čimbenika koje sam naveo pišući o tome kako, zašto i na koji način se glazba u metal svijetu u tom trenutku nepovratno promijenila. U toj tranziciji možda je odlazak producenta Martina Bircha i prestanak intezivne suradnje s ilustratorom Derekom Riggsom nešto što je Maidene i više promijenilo od odlaska kutnog pjevača. A kako bi sve skupa u devedesetima izgledalo da su oni ostali, to na žalost više nikada nećemo saznatii.

***

Zanimljiva je lista bendova koji su se oformili od 1994. do 1997., koji su tek nastali u godinama kada je metal scena bila na najnižem rangu od njenog postanka i eskapanzije; Amen, Ayreon, Destroyer 666, Hatebread, Lacuna Coil, Rammstein, Six Feet Under, Slash's Snakepit, Static-X, Strapping Young Lad, Symphony X. Svi ovi bendovi nastali su 1994. U 1995. nastali su Aborted, Aggaloch, Alien Ant Farm, Borknagar, Ensiferum, Evergrey, Evanescence, Godsmack, , Moonsorrow, Slipknot, Skyforger, System of a Down, dok su u 1996. nastali bendovi Arch Enemy, Decapitated, Disturbed (as Braw), God Forbid, Gojira, Lordi, Nightwhish, Sonata Arctica i Within Tamptation. Nadodamo li na ove nabrojane bendove još nekoliko poznatih bendova nastalih 1997., 1988. i 1999. kao što su Trivium, Mastodon, Sabaton, Primal Fear, Lamb of God, Avenged Sevenfold, , Rob Zombie, , Dragonforce, A Pefect Circle, Unearth, Dream Evil itd., bez problema moći ćemo ustvrditi da je druga polovica devedesetih iznjedrila bendove koji ovoga trenutka bez problema mogu nositi scenu. Smrt, pad, dekadencija ili kako god želite nazvati ono što se dogodilo metal bendovima osamdesetih u devedesetima ostavili su prostor da se rodi nešto novo, bez obzira sviđalo se to nama ili ne. Uvijek ima nekoga kome se to sviđa i tko puni koncete bendova kao što su Slipknot, System of a Down, Rammestein, Nightwhish, Sabaton, Trivium, Avenged Sevenfold itd. Pokušajmo sastaviti imaginarni Downoad Festival samo od ovih bendova i vidjeti ćete da biste, bez obzira što na njemu nema bendova kao Iron Maiden, Metallica, KISS, AC/DC,

119 Stjepan Juras - The X Factor

Judas Priest, Motorhead, Aerosmith, Van Halen, Bon Jovi, Whitesnake itd., možda čak i otišli.

120 Stjepan Juras - The X Factor

U 1994 je došlo do privremenog raspada bendova Atheist, Lost Horizon i Metal Church, a do privremenih ili potpunih razilaženja u 1995. i 1996. došli su bendovi kao Accept, Beowulf, The Cult, Kyuss, Living Colour, Pungent Stench, Saint Vitus, Suicidal Tendencies, Down, Extreme, Prong i Skid Row.

Godina 1994. u metal glazbu unosila je velike promjene. Kako su se bendovi osamdesetih na neki način pokušali priključiti trendu osuvremenjavanja zvuka, vizuala, ali i sadržaja pjesama, u što su se uključili i Iron Maiden sa ‘Fear of the Dark’, novi, mladi i nadolazeći bendovi niti su imali straha, niti respekta da žive na onome što su stvorili njihovi prethodnici. Tako je grupa Korn izdala istoimeni album koji je započeo cijelu jednu novu eru povijesti metal glazbe i time su utemeljili novi žanr 'nu metal'. S druge strane u Europi, grupa Oomph zaslužna je za uspostavljanje novog žanra 'Neue Deutsche Härte' s izdavanjem albuma 'Sperm'. Vrlo brzo priključili su im se novoosnovani Rammestein i ostali. Izostankom izdavačkog kontinuiteta bendova poput AC/DC, KISS, Metallica, Iron Maiden, Judas Priest itd, koji su nakon ranog i uspješnog početka u ranim devedesetih, prvu polovicu istih uglavnom prespavali, neki bendovi iskoristili su prazni prostor da učvrste svoje pozicije i čak postignu nenadani uspjeh. Tako je primjerice album 'Divine Intervention' grupe Slayer skočio na neočekivano osmo mjesto Billboardove ljestvice i prodao se u gotovo 100 000 primjeraka već u prvom tjednu prodaje. Iste godine certificiran je zlatom u USA i Kanadi. Da Slayer nisu iznimka u tome pokazali su to i Megadeth sa svojim ablumom 'Euthanasia' (o kojem će kasnije u ovoj knjizi biti još riječi). No, pogledajmo osnove: The album's title is a play on words, implying that society is euthanizing its youth. The cover art by Hugh Syme (he also designed Iron Maiden's 'The X Factor' album) features an elderly woman hanging babies by their feet on a seemingly endless clothesline; the artwork concept was directly inspired from a line of the title track.

‘Youthanasia’ received positive reviews upon its release. It was commercially successful, peaking at number 4 on the Billboard 200 chart with 143 000 units sold in its first week, and was certified platinum for shipping one million copies in the United States – a distinction achieved in 1995. The album also managed to enter into the top 10 in the United Kingdom and some other European

121 Stjepan Juras - The X Factor countries as well. It eventually received a platinum certification from Music Canada and a gold award from the British Phonographic Industry (BPI) for shipments of both 100,000 copies, respectively.

According to bassist David Ellefson, the artwork concept was directly inspired from a line of the title track, "We've been hung out to dry". He explained that the title track "was probably the strongest representation of how we feel about the young people who listen to our music and what their future holds for them. It's like you have a choice, you can become proactive or you can choose 'Youthanasia'."

Promotion included the first official website for a band, 'Megadeth, Arizona', described by its conceiver, Robin Sloan Bechtel, as “a virtual cybertown in cyberspace" where fans gathered in an online community that among other things offered news regarding Megadeth's new album.

Time su Megadeth postali prvil band u povijesti koji je aktivno počeo koristiti internet kao sredstvo promocije i ono što danas koriste svi bendovi. Dovoljno je reći da su to počeli raditi prije nego su Microsoft ili Yahoo pokrenuli vlastite stranice. Iron Maiden su, promjerice, to započeli tek 1996.

122 Stjepan Juras - The X Factor

No, tko je zapravo Robin Sloan Bechtel? Iako se ova priča ne veže direktno za Iron Maiden, smatram kako je jako zanimljvo za svakog da pročita njen skraćeni životopis i priču o nastanku web promotivnih stranica grupe Megadeth (podsjetimo, Maideni su također mnogo kasnije lansirali promotivnu stranicu za album 'A Matter of Life and Death', stvorivši imaginarnog čudaka s imenom Benjamin Breeg. Priča s njene službene stranice www.robinsloanbechtel.com ide ovako:

Robin Sloan Bechtel is a Grammy-nominated new media executive best known for discovering and pioneering the Internet starting in the early '90's at the web's infancy. For the past two decades, Robin’s built unprecedented strategic partnerships between the entertainment world and startups, fueling growth and mainstream success for tech companies. She is also credited for discovering, what were then unknown startups like YouTube, Facebook, Twitter and Spotify and being the first to partner them with entertainment and popular culture.

Starting the first new media division in the entertainment industry in 1993, Robin created music and tech history for the biggest bands, artists and celebrities in the world. She created the Internet's first website for Magadeth, a band which garnered global press coverage and won design awards. In 1997, she sold the music industry's first digital single, which Billboard named "one of the most significant milestones in the history of the music industry." Her controversial digital strategy for Radiohead included streaming a full album online for the first time. Global media coverage credited this as the reason that the band's album debuted at number one, which helped shift the industry's fear of sharing music online while giving the Internet credibility for the first time in the music industry that it could drive album sales.

As SVP of Digital and New Businesses at Warner Bros. Records, Robin built the music industry's first mobile, digital music and merchandising divisions which generated hundreds of millions in revenue to the label. She launched iTunes with Apple and discovered and partnered with YouTube, marking the entertainment industry's first partnership with the online video platform.

123 Stjepan Juras - The X Factor

Robin has been instrumental in creating the digital brands of top talent including Madonna, Radiohead, Britney Spears, Tom Petty, Red Hot Chili Peppers, Green Day, Josh Groban, Michael Buble and Coldplay. Robin is also a startup investor, named "a pioneering matchmaker of Silicon Valley and Hollywood" by the San Jose Mercury News. She has invested in top startups including Uber, Everlane and Philz Coffee with valuations of over $68B.

Robin's projects have been featured in The Wall St. Journal, New York Times, CNN, Bloomberg, Time, Wired, Fortune, LA Times, Tech Crunch, People and US Weekly. Her career has been profiled in two New York Times Bestsellers: The Long Tail and Appetite for Self-Destruction: The Crash Of The Record Industry. The Hollywood Reporter named Robin as one of the Most Powerful Women in Entertainment and one of Music's Top 100 Most Influential People.

Na stranici www.thehistoryoftheweb.com nastanak Megadeth stranice, koja je lasnirana točno 31.10. 1994 (Halloween), opisuje se detaljnije. Bechtel was working at Capitol Records when a cousin introduced her to the web via the Mosaic browser, complete with embedded, grainy grayscale images and single blobs of text scattered across the page. It was crude, but Bechtel didn’t care. She was instantly hooked. So when her bosses brought her in to help promote a new album from the metal band Megadeth, she saw the perfect opportunity. She was given $30,000 to make it happen, a goldmine for Bechtel and an unfathomable sum for most early webmasters.

Bechtel gathered together a group of like-minded folks from around the office, mostly designers that had never done anything on the web before, and began sketching out a concept. Megadeth was already an unlikely candidate for an early adopter of the web, but Bechtel saw through all the nerdy chatter and talk of Internet protocols and saw the human element behind it all. She realized it’s raw potential and saw it as a place for genuine connection and discussion.

While working on their latest album Youthanasia, the band had lived and recorded their songs in Arizona. Inspired by the location, Bechtel decided to create a fictional cybertown known as Megadeth, Arizona. The designers on her team mocked up a postcard aesthetic for the site, that took its cue from

124 Stjepan Juras - The X Factor old Western’s while still keeping to the limited color palettes and layout options of the early web.

Each stylized button on the site brought visitors to a new destination, named for a different part of town. So you could go to the “drive-in” and watch video clips of the band (albeit slow-loading and extremely short) or read the “newspaper” to get the band’s latest news. The biggest draw of Megadeth, Arizona, the page that kept people coming back for more, was the “Megadiner” a.k.a. the chat room. Fans could log on to the site at any time of the day and talk about the band, or life, or really whatever they wanted at the Megadiner. And every once in a while, a member of the band would drop by to say hi.

This was so surprising, and so unprecedented, that the first time it happened, members of the chat room couldn’t believe they were really talking to Dave Mustaine, the frontman of Megadeth. Like actually didn’t believe it. When he insisted that he really was who he said he was, a group of people got together and asked him a series of questions to try to suss out his true identity before finally being convinced. That’s how new all of this was. It was truly unbelievable.

Once the site had served its purpose, Capitol Records tried to take it down. After all, that’s what you normally did with promotional materials. You got rid of them. But Bechthel understood the importance of permanence on the web. She insisted that the site stay up, and had fans ready to back her up. So another tradition was born. Marketing sites that never go down.

It wouldn’t be until the end of 1994, shortly after the Megadeth site was launched, that the number of websites on the web would finally cross 10,000. One year later, it was 100,000. The web had assuredly arrived and soon it would become transformative across the glove. But let’s not forget the unlikely, creative, adventurous pioneers that made the web what it is today and showed us all what it could be.

Obavezno kliknite i pročitajte priču na ovom linku: www.medium.com/cuepoint/what-the-hell-was-megadeth-arizona- 3519a751149d

125 Stjepan Juras - The X Factor

Iz svega proizilazi da se ovdje ne radi samo o dva jaka thrash albuma koja su se slučajno poklopila iste godine. Ako ste pročitali cijeli članak sa linka na dnu prethodne onda ste zasigurno vidjeli koliko je sama izdavačka kuća u datom trenutku htjela uložiti da naprave nešto veliko, jer i oni su tada uvidjeli da su određeni veliki bendovi uzeli malu pauzu i da je takva situacija sada i za Megadeth i za Slayer i sve druge metal bendove 'B kategorije', koji su priliku strpljivo čekali u sjeni najvećih, bila više nego idealna. Sad ili nikad.

Od stare garde hard rock i metal bendova albume su izdali Alice Cooper ('The Last Temptation'), 'Black Sabbath ('Cross Purpose'), The Cult ('The Cult'), Dio ('Strange Highways'), Mötley Crüe ('Mötley Crüe') i ni jedan od tih albuma nije polučio nikakav značajniji uspjeh. No zato su bendovi kao Pantera s 'Far Beyond Driven', Amorphis s 'Tales From the Thousand Lakes', Machine Head s 'Burn My Eyes', Overkill s 'W.F.O.', Queensrÿche s 'Promise Land', 'Hellowen s 'Masters of the Rings', baš poput ranije nabrojenih Megadeth i Slayer iskoristili priliku i sasvim se solidno nametnuli na sceni.

Na Black Metal i sceni i srodnim podžanrovima bendovi poput Burzum ('Hvis lyset tar ass'), ('The Principle of Evil Made Flesh'), Dark Funeral ('Dark Funeral EP), Darkthrone ('Transilvania Hunger'), Dimmu Borgir 'For all tid'), Emperor ('In the Nightside Eclipse', Gorgoroth ('Pentagram'), Mayhem ('De Mysteriis Dom Sathanas'), ('Non Serviam'), Satyricon ('Dark Medival Times' and 'Shadowthrone'), Tiamat ('Wildhoney') etc. sve više su uzimali zamaha i sam broj nabrojenih izdanja samo u 1994 godini govorio je sam za sebe koliko se black metal scena razmahala.

Neki od kultnih black metal albuma iz 1994.

126 Stjepan Juras - The X Factor

Ni na Death Metal sceni nije bilo ništa manje zanimljivo. Novi bendovi i uspješna izdanja u okviru žanra sve više su uzimala prostor tradicionalnim metal žanrovima i u tome trenutku i Eddie, kao maskota Maidena u očima mlađih metal fanova sve više je postajao poput smiješnog strip čudovišta, dok su oni preferirali realističnije omote s krvlju, prosutim mozgovima, crvima, osakaćenim tijelima, pentagramima i svim vrstama nasilja. Jasno vam je onda zbog čega su Maideni morali reagirati i zbog čega više ni Derek Riggs, ni ostali ilustratori nisu bili pogodni kao rješenje za novi omot. On je morao biti brutalan, mračan, beznadan, tjeskoban, odvratan, sablažnjavajuć kako bi Maideni mogli iole parirati novim trendovima. To nam daje jasnu sliku kako u tome trenutku Maideni više nisu diktirali trendove, nego su ih slijedili, pritom ipak pazeći da ne iznevjere svoje tradicionalne fanove i ne odudaraju previše od nekih svojih standarada. Dakle, na ekstremnoj metal sceni redali su se brojni podžanrovi a bendovi koji su te godine izdali albume bili su Bathory 'Requiem', Bolt Throver '...For Victory', 'The Bleeding', Cryptopsy 'Blasphemy Made Flesh', Gorefest 'Erase', In Flames 'Lunar Strain', Obituary 'World Demise', Tiamat 'Wildhoney', Vader 'Sothis' EP... Budimo si jasni. Gotovo ni jedan od ovih bendova nije mogao ni sanjati o tiraži koju su postizali Maideni, čak i sa najslabije prodavanim albumom, stoga Maideni nisu trebali biti, niti su htjeli biti poput njih, no problem je nastao što se nekad ujedinjena metal scena, gdje su svi slušali i podržavali sve podžanrove sve više cjepkala i razjedinjavala, pa je tako jedan veliki dio fanova jednostavno okrenuo leđa tradicionalnim metal bendovima, štoviše, počela su i sve očitija dijeljenja, pa čak i netrpeljivosti među fanovima, a Maideni su htjeli tome doskočiti i biti prihvatljivi svim fanovima metala.

Iron Maiden morali su se uklopiti s vizualom ekstremnih bendova.

127 Stjepan Juras - The X Factor

Pripomenimo i to da je i Bruce Dickinson odlučio preduhitriti Maidene, pa je tako u 1994. izdao svoj solo album 'Balls to Picasso' s jednostavnim i minimalstičkim omotom, a jednako tako i sa jasnom porukom kako se mnoge stvari u životu mogu sagledavati i tumačiti s više kuteva i na više načina. Album je iznjedrio veliki hit 'Tears of the Dragon'.

U 1994. godini na 'zvjezdanom nebu' su se pojavile i neka imena koja će tek kasnije postati gotovo pa zaštitna lica ovog žanra u dvije tisućitima. Albumi koje su tada izdali bili su: 'Portrait of an American Family', Nine Inch Nails 'The Downward Spiral', P.O.D. 'Snuff the Punk' i Therapy? 'Troublegun'. Ovaj album grupe Therapy? magazin Kerrang proglasio je u

128 Stjepan Juras - The X Factor svojem jubilarnom, tisućitom broju za najbolji metal album u 1994., a na listi najboljih metal albuma svih vremena stavio ga je na trideset i prvo mjesto. Iste su godine Alice in Chains s 'Jar of Flies' EP i Soundgarden sa 'Superunknown' jako uspješno pomiješali i rock i grunge i prizvuke metal glazbe i sebi utrli put za ogroman uspjeh i karijere.

Heavy metal i općenito melodične i klasičnije metal vode s novim izdanjima u 1994 održavali su Corosion of Conformity 'Deliverance', Dream Theater s 'Awake', koji je u nedostaku prave konkurencije ujedno postao i njihov najprodavaniji album, zatim Fates Warning 'Inside Out', King's X 'Dogman', Merciful Fate 'Time', Tony McAlpine 'Prenotation', Yngwie Malmsteen 'The Seventh Sign', Rage ’10 Years in Rage', Runing Wild 'Back Hand Inn', Savatage 'Handfull of Rain', Stratovarius 'Dreamspace', Symphony X 'Symphony X' and Vanden Plas 'Colour Temple'.

Biohazard sa 'State of the World Address i Body Count' s 'Born Dead' uspješno su novim fanovima prenosili viziju fuzije rap glazbe i metala, dok su Converge s 'Halo in a Saystack', Suicidal Tendencies sa 'Suicidal for Life', Prong s 'Cleaning', Kyuss s 'Welcome to Sky Valley' i Rollins Band s 'Weight' pokazivali svu širinu žanra i ono u što se razvio. Tradicionalni thrash predstavnici kao Destruction s istoimenim EP-om, Forbidden s 'Distortion', Sodom s 'Get What You Deserved', Tankard s 'Two-Faced' i Testament s 'Low' nisu se uspjeli ukrcati u a ligu metala u koju su ove godine uskočili i Slayer i Megadeth.

Godina 1995. u metal glazbi donosi nam dvije smrti. Napustio su nas bubnjarar grupe Helloween Ingo Schwichtenberg i pjevač grupe S.O.B. Tottsuan. Nedugo potom u 1996. napušta nas i Beatmaster V iz grupe Bodycount koji umire od leukemije.

Kako je hard rock glazba u 1995. bila sve manje popularna i neki velikani koji su je oblikovali odlučili su potpuno promijeniti svoje glazbeno djelovanje. Tako je Richie Blackmore s grupom Rainbow snimio zadnji album ‘Strangers in Us All’, prije nego što je sa partnericom Candice Night krenuo u sasvim drugu glazbenu priču. Van Halen su također odlučili raskrstiti sa Sammy Hagarom nakon uspješne suradnje na četiri studio albuma taman kada se Hagar ustoličio i postao odlična zamjena nakon koje za David Lee Rotha nitko

129 Stjepan Juras - The X Factor više nije ni pitao. Štoviše, njihov deseti studijski album 'Balance' postigao je ogroman uspjeh i odličnu prodaju i zasjeo na je broj jedan billbordove liste, dobivši trostruki platinasti certifikat. Iako je priča oko vizuala njihovog albuma mnogo kompleksnija, s obzirom da je radno ime albuma bilo 'The Seventh Seal' prema istoimenom prvom singlu s albuma, ovdje je ne bih nepotrebno pojašnjavao, no povući ću neke zajedničke crte s 'the X Factor' albumom Iron Maidena. Oba albuma iz 1995. bili su deseto studijsko izdanje benda. Iako su blizanci na klackalici namješteni tako da tvore logotip benda Van Halen, cijeli prizor također pokazuje veliko slovo X, što rimskim brojem označava broj 10, jednako kao što su to i Maideni napravili 10 mjeseci kasnije.

130 Stjepan Juras - The X Factor

No to nije sve. Prva pjesma koja otvara album ‘The Seventh Seal’, koja je ujedno i najmračnija pjesma grupe Van Halen do tada (jednako kao i što je 'The X Factor' najmračniji album Maidena), započinje na koncepcijsko isti način kao i opener s ‘The X Factor’ albuma ‘Sign of the Cross’. Obije pjesme započinju s mističnim monk chant. Počnemo li 'kopati' dalje možemo čak i primjetiti kako su i vizuali samog albuma u nečemu slični. Van Halen su na svojemu disku koristili čuvenu ilustraciju Leonarda Davincija 'Vitruvian man', dok su Iron Maiden također na bookletu svojega albuma koristili leonardove crteže. Iako se u odnosu ova dva albuma ne radi o nikakvom kopiranju, sasvim je sigurno da podudarnosti ima i previše da se ne bi moglo reći kako je deseti album grupa Van Halen moguće mogao poslužiti kao inspiracije za koncept i vizual 'The X Factor' albuma. Uvjerite se i sami na slici:

131 Stjepan Juras - The X Factor

No, 1995. godina bila je godina death metal glazbe, uzmemo li u obzir da je te godine među ostalima zašao i legendarni album grupe Death 'Symbolic'. Cijela plejada bendova te godine izdala je više ili manje hvaljene death metal albume i time je ovaj žanr ostao zapečečen, a danas je vjerojatno i najrašireniji unutar metal žanra općenito. Kao što sam ranije pripomenuo, ni jedan od njih nije nikad postao globalno velik kao Maideni u njihovim najslabijim danima, no svejedno veliki dio kolača je odlazio njima, s scena se dobrano rascjepkala. Ova death metal i extreme metal izdanja uz 'Symbolic' izašla su u godini izdavanja albuma 'The X Factor'. At the Gates, ‘Slaughter of the Soul’, Behemoth ‘Sventevith’ (Storming Near the Baltic), Carcass, ‘Swansong’, Dark Tranquillity, The Gallery, Deicide, ‘Once Upon the Cross’, Dismember, ‘Massive Killing Capacity’, Dissection ‘Storm of the Light's Bane’, In Flames, ‘Subterranean’ (EP), Krisiun ‘Black Force Domain’, Malevolent Creation ‘Eternal’, Megadeth, ‘Hidden Treasures’ (EP), Meshuggah 'Destroy Erase Improve', Morbid Angel ‘Domination, Opeth, ‘Orchid, Sentenced’, ‘Amok’, Septicflesh, ‘’, Unleashed, ‘Victory’, Vader, ‘De Profundis’, Vital Remains, ‘Into Cold Darkness’… Pridodamo li tome i značajnije black metal albume kao Bal-Sagoth ‘A Black Moon Broods Over Lemuria’, Darkthrone, ‘Panzerfaust’, Immortal ‘Battles in the North’, Summoning, ‘Lugburz’ i ‘Minas Morgul’... uviđamo da se već radi o povećem broju izdanja koja nemaju ama baš ništa zajedničko s metal glazbom kakva je bila najčešća u osamdesetim godinama.

Doom, gothic i industrial scena (u kojoj su bendovi često puta i kombinirali ove žanrove) brzo je bujala i jačala, pa su u 1995. izašli albumi: Anathema, ‘The Silent Enigma’ Cathedral, ‘The Carnival Bizarre’, Clawfinger 'Use Your Brain', Crematory, ‘Illusions’, Fear Factory 'Demanufacture', Marilyn Manson ‘Smells Like Children’ (EP), 'Wolfheart', My Dying Bride ‘The Angel and the Dark River’, Oomp!, ‘Defekt’, Paradise Lost ‘Draconian Times’, Rammstein, ‘Herzeleid,’ Theatre of Tragedy, ‘Theatre of Tragedy’...

Od njih fanovima Maidena je možda i najzanimljiviji 'The Angel and the Dark River' grupe My Dying Bride, jer su upravo nju Iron Maiden poveli sa sobom na 'The X Factour' turneju. Naravno, tijekom turneje s Maidenima je sviralo najmanje petnaest bendova, no My dying Bride, The Almighty, Fear Factory i Dirty Deeds svirali su najdulje s njima i za svaki bend postojao je debeli i valjani razlog zbog čega su se na to odlučili. No o tome ćemo u 'tour poglavlju'.

132 Stjepan Juras - The X Factor

U thrash metal glazbi u izostanku albuma najvećih bendova opet su se brzinom hiperprodukcije iz osamdesetih dičili bendovi koji su još uvijek slijedili tempo izdavanja godinu za godinu. Tankard su tako izdali album, 'The Tankard', Sodom su izašli vani s albumom 'Maquerade in Blood', dok su Kreator, kao treći bend iz Njemačke na ovoj mini listi izdali album 'Cause for Conflict', pokušavajući njime eksperimentirati s industrial metal glazbom. Beowulf su izašli s albumom '2 Cents', Voivod s 'Negatron', a Skyclad, koji su kombinirali i heavy i thrash i folk metal izdali su album 'The Silent Whales of Lunar Sea'. Skyclad se smatraju jednim od pionira folk metal glazbe i cijele navale folk bendova koja je slijedila kada su se izredale i death i black i htrash

133 Stjepan Juras - The X Factor scena, kao i ostali dominantni žanrovi. Ako malo istražite što ljudi danas pišu o ovom bendu i ako malo poslušate ovaj album shvatiti ćete da se radi o jednom od najopodcjenjenijih bendova u metalu svih vremena, koji je otvorio vrata i dao ideju mnogim bendovima, no vjerojatno u to vrijeme metal scena nije bila spremna za miješanje folka i metala.

Od instrumentalista Joe Satriani je izdao istoimeni album, Tony McAlpine je izašao vani s albumom 'Evolution', s 'Alien Love Secrets' EP, a Yngwie Malmsteen s albumom 'Magnum Opus', tako da je ova godina imala što ponuditi ljubiteljima instrumentalne, mahom gitarističke glazbe u okviru metala i hard rocka. Na to su se nadovezali i bendovi koji su težili progresivnom zvuku, melodiji, simfoničnim pasažima i novom valu power metala, pa su ljubitelji melodija i harmonija mogli uživati u albumima Blind Guardian 'Imagination from other Side', Dream Theatre 'A Change of Seasons' EP, Edguy 'Savage Poetry', Gamma Ray 'Land of the Free', 'Burnt Offerings', King Diamond 'The Spider's Lullabye, Nevermore 'Nevermore', Rage '', Savatage 'Dead Winter Dead', Stratovarius 'Fourth Dimension', Symphony X 'The Damnation Game'...

Mekšu stranu metalu bliske glazbe koja koketira s rockom, grungeom i ostalim žanrovima također su u ovoj godini obogatili ovi izvođači: Alice in Chains ' Alice in Chains', Ayreon 'The Final Experiment', Quiet Riot 'Down to the Bone', Runing Wild 'Masquerade', Dokken 'Dysfunctional', Extreme 'Waiting for the Punchline', Faith No More 'King for a Day... Fool for a Lifetime', Skid Row 'Subhuman Race', Vince Neil 'Carved in Stone', Warrant 'Ultraphobic', White Zombie 'Astro Creep 2000'... Bruce Dickinson se već nakon prošlogodišnjeg albuma odlučio izdati live album 'Alive in Studio A'.

No čemu sve ovo nabrajanje na poslijednjih nekoliko stranica… Kada izuzmemo sve ove bendove i žanrove koji su podosta različiti od tradicionalnog heavy metala, možda ćemo se i upitati 'pa dobro, što je osim Maidena izašlo u 1995. godini, a da nisu novi i ekstremniji žanrovi, crossoveri ili razne namnožene podvrste? Kao nešto novo, što će tek kasnije igrati bitniju ulogu u metal glazbi moramo izdvojiti i slijedeće bendove: Crowbar je s 'Time Heals Nothing' bio odličan predstavnig sludge metala, jednako kao što su to već s prvim i jako uspješnim albumom 'NOLA' postali grupa Down, dok su

134 Stjepan Juras - The X Factor

Deftons sa svojim prvim albumom 'Andrenaline' tek počeli graditi reputaciju jednog od nositelja nu metal, post metala, post hard core-a uz razne ostale primjese art metala i eksperimentalne glazbe. Stoner band Full Manchu s albumom 'Daredevil' samo se nadovezao na sve to, jednako kao i Kyss koji su s albumom '...And the Circus Leaves Town' zapravo izdali odličan uradak, no zbog skorašnjeg raspada benda i loše promocije album nije dobio tretman koji je zaslužio. Incubus, koji su kombinirali alternativni metal i nu metal izričaj povezan s funkom i mnogočime još izdali su debi album koji nije prošao baš najbolje, a s novim albumima izašli su i Monster Magnet, koji su u glazzbi miješali hard rock, heavy metal, stoner rock, hardcore punk i čak psihodelični rock. Album 'Dopes to Infinity' prošao je osrednje, dok su rap metal i nu metal bend Stuck Mojo s demom albuma 'Snoppin Necks' zainteresirali kuću Century Media, koja im je odmah i izdala album. Therapy? koje je godinu ranije Kerrang! Magazine izglasao za album godine nastavili su sa svojim alternativnim metalom i punk rock izričjem, no s bitno promijenjenim stilom glazbe koja je više temeljena na punk rocku. Zbog toga su kod Metal Hammera dobili lošu ocjenu, dok su svi drugi mediji albumu dali vrlo visoku ocjenu. Kerrang! im je ponovno dao najvišu ocjenu. I na kraju, ono što je danas čuveni prošlo je kroz mnogo muke i albuma, a album 'Heavy as a Really Heay Thing' grupe Strapping Young Lads u kojoj je tada sviralo i koja je kombinirala mnoge žanrove kao death metal, black metal, trash metal, industrial metal i ostale, bila je prva stepenica na tom putu.

I napokon, nakon svih nabrojenih žanrova došli smo na tradicionalni heavy metal. Izuzmemo li nekoliko ranije nabrojenih bendova više sklonih hard rocku, nego tradicionalnom metalu poput Van Halen, legendarne hard rockere AC/DC i njihov album 'Ballbreaker', kao i Motorhead i 'Sacrifice' knjiga je na kraju spala na četiri slova. Iron Maiden sa 'The X Factor', Black Sabbath s 'Forbidden', Ozzy Osbourne sa 'Ozzmosis' i W.A.S.P. 'Still not Black Enough'. Prisjetite se svih mojih ranijih knjiga i pregleda kroz godine i ustvrditi ćemo da su se Iron Maiden sa svakim albumom morali boriti sa najmanje dvadeset antologijskih i izuzetno komercijalnih izdanja. Ovoga puta, kada se zbroje i sva prethodno nabrojena izdanja, izuzetno komercijalnih albuma koji su prešli jedan milijun prodanih albuma unutar svih žanrova srodnih metalu billo je jedva oko pet. Još jednom se nameće sam od sebe zaključak kako grunge nije 'ubio' heavy metal, niti je uopće imao 'prste' u tome. Kako oba žanra

135 Stjepan Juras - The X Factor koegzistiraju danas, tako su moglii onda. Niti kasnije nu metal, ni općepopularni nisu ubili tradicionalni metal, a niti danas ga ništa ne može zaustaviti. Mnogi bendovi koje u ovom nabrajanju spominjem danas su izuzetno veliki i mogu sami nastaviti bez i jednog od ovih velikana, kao što sam i pokazao na izmišljenom plakatu za . Mnogo gora je stvar ta što njih (kako stvari sada stoje) neće imati u tolikoj mjeri naslijediti itko čija je karijera počela unazad zadnjih 20 godina iliti od 1998., pa na dalje, jer ako izuzmemo bendove osnovane prije toga, rijetko koji od danas postojećih bendova mlađih od dvadeset godina mogu oopće napuniti neki klub srednje veličine.

'The X Factor' na taj način je na sreću Maidena upao u neku vrstu sigurne zone koja je Maidene očuvala kao headline band. Iako su na turneju slobodno mogli otići s nekim tada većim bandom kao što su recimo Van Halen i AC/DC, Maideni nisu odustali od svoje vlastite pozornice, scenografije, light showa, Eddie-a i svega onoga što su njihovi fanovi voljeli, jer tek da su to napravili počinili bi 'samoubojstvo'.

No, koliko god da je 1995. godina bila na neki način i laka da se Maideni nekako i provuku, sasvim dobro ispromoviraju album i čak, suprotno očekivanjima zasjednu na sasvim pristojne brojeve na ljestvicama, toliko je iduća 1996. godina, dok su Maideni tourirali po svijetu donjela noviteta u metal glazbi, ali i povratak velikana na scenu. U slučaju da je 'The X Factor' album izdan te godine, mogao bi biti u velikim problemima i oko promocije i oko prodaje istog. Krenimo odmah od najznačajniji albuma.

Metalica su izbacili 'Load', a Marilyn Manson kultni 'Antichrist Superstar', Amorphis su izdali hvaljeni 'Elegy', Sepultura su zaludili svijet s hipnotičim ritmom superhita 'Roots', po kojem su i nazvali novi album, a već s drugim albumom 'Evil Empire' Rage Against the Machine zasjeli su na Billboardov broj jedan i pomeli svu konkurenciju. Satyricon su na albumu 'Nemesis Divina' izdali jednu od najprepoznatljivijih black metal pjesama i neslužbnu himnu cijelog žanra 'Mother North', dok je s albumom 'The Jester Race' band In Flames definirao gothemburšu školu death metala.

136 Stjepan Juras - The X Factor

U godini kad su albume izdali mnogi klasični metal bendovi i velikani hard rock glazbe (Accept 'predator', Deep Purple 'Purpendicular', Def Leppard 'Slang', Dio 'Angry Machines', Helloween 'The Time of the Oath', King Diamond 'The Graveyard', Manowar 'Louder than Hell', Motorhead 'Overnight Sensation', Rush 'Test for Echo', Scorpions 'Pure Instict', Slayer 'Undisputed Attitude'...), Bruce Dickinson svim silama nastojao je pokazati kako postoji život izvan Maidena. Osim što je već treću godinu za redom bio aktivan sa vlastitim studijskim i live izdanjima, on je svojim glazbenim stilom i eksperimentiranjem, neočekivanim baš u tolikoj mjeri, pokazao da je spreman iznenaditi ama baš svakoga. Njegov solo album 'Skunkworks' ugledao je svjetlo dana u 1996. i da svojim alternativnim rockom bliskim grunge glazbi podijelio je mišljenja fanova. Nekima se cijeli njegov koncept svidio, a neki su mislili da je prolupao i zauvijek mu okrenuli leđa.

137 Stjepan Juras - The X Factor

Dok su Maideni bili na jednoj od najizazovnijih turneja u povijesti benda na kojoj su se iznova trebali dokazivati i to u svakom pojedinom gradu, neka nova vremena u metal glazbi počela su se sve nagovještavati. , novi koncept metal glazbe sa četiri, čela izdali su album 'Plays Metallica by Four Cellos'. Ovaj projekt u medijskom smislu koristio je i Metallici i Apocalyptici, koji su se preko njihovih leđa vinuli u zvjezdano nebo, dok su s druge strane novovjekim konzumentima pokazali kako Metallica može biti uzbudljiva u različitim oblicima. Odabir Metallice sa strane Apocaliptice (čije ime podjeća na ime Metallica) nije bio slučajan i napravljen samo na temelju glazbe. Bez obzira što je prošlo pet godina od izdavanja albuma 'Metallica' znanog kao 'Black' album, Metallica su u medijima pristupom, pojavljivanjem na eventima poput koncerta za Freddy-a na Wembleyu i sl. i suptilnim reklamiranjem putem kultnog crtića devedesetih Beavis and Buthead postali nešto što je među mainstreamom na neki način postalo stvar prestiža. Bilo je cool slušati Metallicu i to je nekim ljudima van metala postao portal za ulazak u alternativni svijet. S druge strane, mnogi stari fanovi su ih se odricali zbog odrješitog stava u borbi protiv piratiziranja glazbe i aktivnog doprinosa za uništenje Napstera. No, Metallica kao band su ustrajali u tome i ma što god da su radili, povijest je pokazala da je njihova fan baza stalno rasla. AC/DC i Guns 'N' roses završili su u filmovima 'Last Action Hero' i 'Terminator' i Hollywood je napravio svoje. Maideni su imali prilike koketirati s mainstreamom, masovnim eventima, uplivom u holywoodske filmove i svime što je nabrojene bendove napravilo multimilijunskim i danas nedohvativim u zaradi, no njihov izbor bio je da idu sami protiv svih, odnosno da ostanu doslijedni vrijednostima koje su gradili svih ovih godina. Ja sam uvjeren kako su svi oni u managementu jako dobro znali da će jednom doći kraj padu i manjoj potražnji i da će se metal, kao i Maideni opet izdignuti iz pepela. Oni su samo trebali ostati strpljivi i vijeni sami sebi. Dickinson se tako prisjetio proročanskih riječi managera Rod Smallwoda nakon odluke da ode u grunge vode s albumom Skunkworks.

"I had this argument with Rod Smallwood and he told me, 'You're a heavy metal singer. You can't change. You can try, but you're stuck with it.' I object to that… I don't mind being a heavy metal singer, but I object to anyone telling me I can't fucking change… Anyway, off we went into the Skunkworks thing… At the end of it all, I was gutted. I should have had a grunge career right then, because I was very angry, very disaffected and I was poor."

138 Stjepan Juras - The X Factor

Bendovi koji su danas okosnica moderne metal glazbe kao Arch Enemy, Behemoth, Cradle of Filth, Dimmu Borgir, Iced Earth, Korn, Slipknot, Tool u 1996. godini su se dokazivali fanovima, a mnogi od njih kasnije su im bili i predgrupa na turnejama. Pogledajte samo neka nasumično izabrana imena kao Anathema, Angra, Ayreon, Bathory, Biohazard, Canibal Corpse, Cathedral, Converge, Corosion of Conformity, Crowbar, Cryptopsy, Eyehategod, Forbidden, Fu Manchu. Svi su oni u 1996. izdali albume, a gotovo svi su bili žanrovski potpuno drugačiji.

139 Stjepan Juras - The X Factor

O Sharon Osborune kao osobi Iron Maiden fanovi mogu misliti što god žele, pogotovo nakon incidenta s Maidenima, no u poslovnom smislu sasvim je jasno vidljivo kako je ona uspjela iz dna izvući dezorjentiranog i gotovo propalog Ozzy-a, poamerikanizirati ga, napraviti od njega globalnu zvijezdu, bez obzira sluša li netko uopće metal. Upravo Sharon zaslužna je za pokretanje velikog touring festivala i to točno 1996., kada su uz Ozzy-a na njemu svirali bendovi kao Slayer, Danzing, Sepultura, Biohazard, Fear Factory, Neurosis, Coal Chamber i ostali. Inače, Ozzfest nastao je iz svojevrsnog inata i upravo to pokazuje kako mnoge nepredviđene stvari mogu dovesti do cjelokupne promjene u jednom žanru. Naime, Sharon je pokušala dogovoriti nastup Ozzy-a na čuvenom Lollapalooza festivalu, no bivala je stalno odbijena, pa je iz inata odlučila stvoriti svoj festival. U godinama koje su slijedile, metal podžanrovi koji su na festivalu bili najviše zastupljeni su alternative metal, thrash metal, industrial metal, metalcore, hardcore punk, deathcore, nu metal, death metal, post-hardcore, gothic metal i black metal. Inatom kojim je nastao Ozzfest na neki način je i nastala cijela scena koju danas poznamo, a kasnije se iz Ozzfesta izrodio i , još jedan veliki festival kojeg je pokrenula grupa Slipknot, koji veliki dio zasluga za svoju uspješnu karijeru moraju pripisati Ozzfestu. Ozzfest je također, ma koliko netko odbijao vjerovati u to, bio presudan činbenik u pomaganju Maidenima da povrate izgubljeno US tržište još s kraja osamdesetih godina i ključan čimbenik u njihovom ponovnom uzletu od sredine dvijetisućitih, pa na dalje. Njima je zapravo incident i sukob sa Sharon na zadnjem nastupu nešto najbolje što im se dogodilo i što im je i trebalo za dodatni boost i nije isključeno da je upravo zato i namjerno isceniran. Kako su upravo u ovom trenutku dok pišem knjigu i KISS (koji su se 1996. ponovno okupili u originalnom sastavu) najavili oproštajnu turneju u 2018., sasvim je jasno da će u narednih 10 godina takvih najava biti po nekoliko svake godine i da će nestati i KISS i Iron Maiden i Slayer i Judas Priest i AC/DC i mnogi drugi, a da će ostati upravo ovi bendovi koji su preferirani na Ozzfestu. Ma kakva bila budućnost i voljeli ili ne voljeli tradicionalni metal fanovi sve te bendove, to je ono što nam ostaje i za što je Ozzy-ev tim zaslužan. Kako je sa Black Sabbath zapravo stvarao metal glazbu, tako je Ozzy stvorio kostur za metal glazbu novog milenija i to mu se treba priznati. S druge strane Europski promotori i još dan danas 'muzu iscrpljenu kravu' ne dajući novom valu da prodiše.

140 Stjepan Juras - The X Factor

Godina 1996. donjela je i odlazak Slasha iz Guns 'N' Roses', također odlazak i Sammy Hagara iz Van Halen (koji su se kratkotrajno ponovno ujedinili s David Lee Rothom za nastup na MTV Video Awards, a mjesto Rob Hallforda, koji je 1993. naputio Judas Priest, napokon je popunio Tim 'Ripper' Owens.

Ako, popunjujući listu izdanja iz 1996., odaberemo ranije nespomenute izvođače i albume poput Hypocrisy 'Abducted', Katatonia 'Brave Murder Day', Tony McAlpine 'Violent Machine', Madball 'Demonstrating My Style', Ministry 'Filth Pig', Moonspell 'Irreligious', My Dying Bride 'Like Gods of the Sun', Napalm Death 'Diatribes'... uvidjeti ćemo da tu ima svega, samo ne klasičnog heavy metala. Kao podsjetnik da taj žanr ipak postoji i da će se kad tad vratiti na prijestolje dostojno su pokazali Nevermore s 'The Politics of Ecstasy' i Rage koji su napravili odličnu suradnju s praškim simfonijskim orkestrom izdavši album ''. Iste godine izbacili su još jedan album ''. Te godine i grupa Therion počela se značajnije probijati s albumom 'Theli', a svoj vrhunac popularnosti imali su tek desetak godina kasnije. Overkill i Xentrix izbacili su prosječne albume, s time da su se Overkill u 1996. malo odmakli od klasičnog thrasha više prema modernijem hard coreu. Medijski manje popraćena death i black metal idanja izdali su Sentenced, Rotting Christ, Summoning, dok je grupa Prong izdala album 'Rude Awakening', čije je ima 2002. iskoristila i grupa Megadeth za svoj prvi live album.

Soundguarden su za to vrijeme izdali album 'Down to the Upside', koji je prodan u ooko 2 milijuna primjeraka, došavši na drugo mjesto Billboardove liste. Vrlo brzo su se poradi tenzija u bendu razišli na dug period od 16 godina. Pantera su sa 'The Great southern trendkill' snimili još jedan odličan album, a Type 0 Negative s 'October Rust' također su se snažno nametnuli sceni. Jednako tako grupa Opeth s albumom 'Morningrise' izuzetno je dobro prihvaćena i od publike i od kritike i s tim, inače svojim drugim albumom, zapečatili su i svoj stil, ali i na neki način i karijeru. Statovatius su izdali album 'Epizode' i nametnuli se na finskoj sceni, dok su Ooomph! s albumom 'Wunschkind' samo nastavili ekspanziju žanra kojeg su pokrenuli. Theatre of Tragedy s albumom 'Velvet Darkness They Fear' nastavili stil s prvog albuma, gdje su kombinacijom muških grunt vokala i nježnih ženskih vokala uspostavili stil često nazivan 'Beauty and the Beast' stil, kasnije kopiran od mnogih bendova.

141 Stjepan Juras - The X Factor

Preostali albumi iz 1996. godine su P.O.D. 'Brown', Waeeant 'Belly to Belly', Steve Vai 'Fire Garden' i album kojeg ću posebno istaknuti 'Pigwalk' od grupe Stuck Mojo. Taj album mnogi kritičari nazivaj prekretnicom i velikim skokom naprijed u cijelom podžanru Rap Metal. Taj album je reizdan deset godina kasnije, a tada su se na njemu nalazile dvije, ranije neobjavljene obrade, odnosno 'Shout at the Devil' grupe Mötley Crüe i 'Wratchild' grupe Iron Maiden. 'Wratchild' u rap metal izdanju pravi je pokazatelj zbog čega je ta pjesma toliko popularna još od ranih osamdesetih i zbog čega je poprilično radiofonična. Ona ima odličan groove i beat i vokali u njoj kao da su stvoreni za rap obradu.

Mnogo smo naučili iz ovog osvrta i putovanja u prošlost; od same ideje zašto je Eddie na naslovnoj strani bio podvrgnut mučenju i torturi s električnom stolicom i kako je stara garda heavy metala počinia kolektivno samoubojstvo. Vrlo lako se može vidjeti kako su se od izlaska albuma 'Fear of the Dark' vremena drastično promijenila i kako su na globalnom planu isplivali neki novi, značajni igrači koji će diktirati i predvoditi glazbenu scenu kroz ostatak devedesetih i u novo tisućljeće. Pojavio se i Internet, no ne još u zabrinjavajućoj mjeri da bi ugrozio prodaju fizičkih nosača zvuka. No, međutim, fanovi nisu samo dobili digitalnu glazbu, već su napokon mogli upoznati neke nove fanove iz svih kutaka svijeta i vidjeti da nisu sami. Više nisu bili ograničeni na svoj kvart, selo ili grad, već su sada mogli chatati s istomišljenicima diljem zemlje i to iz zemalja za kojih se i nisu nadali da bi ikada netko tamo mogao slušati njihove zajedničke idole. Samim time pojavilo se i glazbeno kolekcionarstvo u većoj mjeri razmjenom različitih izdanja iz različitih zemalja za koja se do tad globalno nije ni znalo da postoje. Rodio se jedan cijeli novi stil i način života koji do tad nitko od nas nije mogao zamisliti. Jer danas, ne mogu zamisliti dan a da ne vidim što su na društvenim mrežama objavili Rob Festa u US, Rasmus Stawnsborg u Danskoj, Anastasio Guerero u Španjolskoj, Ricardo Lira u Brazilu, Alex Fontanini u Švicarskoj, Alex Yakovlev u Rusiji, Nathan Waters u New Zealandu, Dominik Fox u Njemačkoj, Phil Cole u UK, Yu Shimada u Japanu i mnogi, mnogi ostali prijatelji, koje danas više mogu zvati prijateljima (iako se s nekima nisam nikad vidio), nego neke koji su svaki dan u mome vidokrugu isamo se pretvaraju prijateljima. Ti nevidljivi prijatelji danas ti samo na bazi povjerenja kupe ulaznicu, event t-shirt i naprave usluge koje bi ti rijetko tko napravio u tzv 'realnom životu'. Internet

142 Stjepan Juras - The X Factor je stvorio tu zajednicu koja danas gaji ostavštinu benda kojeg svi volimo i koja će ostati živa dugo, dugo kad Iron Maidena kao aktivnog benda više ne bude. Sredinom devedesetih nam se zapravo u tom smislu otvorio čitav novi svijet i svatko tko kaže da je internet uništio glazbenu industriju vjerujem da je debelo pogriješio.

Iron Maiden su se u cijeloj toj tranziciji ponjeli kao kolektiv kojeg su sve te promjene iznenadile i koji kao lideri nekog prošlog poretka, barem što se tiče metal scene, nisu znali pravovaljano i pravovremeno odgovoriti na izazove novog doba, približivši se ozbiljno kompletnom razlazu. No, upravo je kolektiv ono što je ovaj bend spasilo od gore sudbine. Dokazali su da je snaga u zajedništvu i da ničiji odlazak ne bi smio uzdrmati temelje benda. Na kraju krajeva, Steve Harris veliki je borac i gorljivi zagovornik klasične rock and roll tradicije, bilo da se radi o pjesmama il o nastupima. Vjerujem da upravo zbog toga Maidene nismo viđali na eventima na kojima su smatrali da ne bi trebali pripadati, a jednako tako ni u medijima u kojima heavy metal nije dobrodošao u svojemu izvornom obliku. Upravo zato, kada su svi oni koji su mogli iskoristiti devedesete za skok u manstream ili bar vode bliske njemu to učinili, Iron Maiden su se ostali crniti između svih tih silnih bendova (AC/DC, Metallica, Aerosmith, Ozzy, Whitesnake... itd) i štoviše, postali su još crniji, mračniji, žešći, tjeskobniji, neugledniji, depresivniji staromodniji, brutalniji, nepoželjniji i omraženiji više nego su ikad do tada bili. Bilo da je to produkt Steveove tvrdoglavosti, upornosti i nastojanja da očuva pravo lice metala u trenucima kada su mnogi zastranili ili je to bila taktika managementa koji su namjernim srozavanjem (kao u slučaju grupe Magazin koji sam ranije napisao) htjeli odlazak Adriana, a kasnije i Brucea potencirati do ruba katastrofe, a onda ih od jednom trijumfalno vratiti, 'The X Factor' album odigrao je ulogu održavatelja ravnoteže između hard rocka i ekstremnijih metal žanrova, te je zapravo postao kičma heavy metala na koju su se objesile sve nevolje koje su taj žanr tada zadesile, no kasnije i svi uspjesi koji ovaj žanr danas čine jačim nego ikada. Upravo zbog toga ovaj album smatram klasičnim albumom Iron Maidena i klasikom metal glazbe. No, kako bismo upoznali sve čimbenike u procesu nastajanja, izdavanja i live promoviranja albuma, kao i njegovu ostavštinu za sva vremena, ovu knjigu ćemo skupa do kraja proći korak po korak i saznati mnoge, nikad ispričane stvari.

143 Stjepan Juras - The X Factor

144 Stjepan Juras - The X Factor

FRYING SOON

Bruce Dickinson se nakon izbora Blazea za novog vokala Maidena nije pretjerao oglašavao u medijima ako bi se trebao komentirati izbor Maidena, jer to tada ni ne bi bilo previše kolegijalno prema novom pjevaču. No oko 15 godina kasnije Bruce je izjavio da je izborom bio iznenađen, no da se njemu Blaze izuzetno sviđa, a naročito mu se sviđa kao divno ljudsko biće. No, ma koliko god da mu se sviđao i surađivao s njim u budućnosti, Bruce s marketinškog aspekta nikako nije mogao shvatiti potez Maidena, pa čak i uzevši u ozbzir da su htjeli postići nešto potpuno drugačije od onog štto je on radio s Maidenima. Bruce je to lijepo objasnio u nedavnom intervjuu kada ga je Mich Lafon odlučio upitati nešto na tu temu:

„I remember going to the management offices and there was a guy - he doesn’t work for management anymore - but he was telling me how great this whole thing was and how brilliant it was going to be. I said, ‘Look, he's got this great gig. Of course, he's going to take the job. He's been offered the job. Of course, he's going to take it. I said, ‘Has anybody given any thought to where he's going to go with the old stuff? Has anyone given any thought to how he is going to manage it? Not just singing, but how are you going to deal with the fan reaction?' Because I was surprised it was Blaze. I was delighted for Blaze, but there was a whole bunch of other really good singers out there. I thought. 'Wow, they could have picked somebody with a voice that could do what my voice did.' But they picked Blaze. Obviously, they picked somebody different, but that came with its own set of challenges. I just wondered whether anybody in the management was really giving anybody any serious words of truth on how hard this could be.”

No Blaze naravno na sve gleda drugačije. On vjeruje u to da se umjetnost koju neki ljudi skupa stvaraju treba cijeniti i da u svakom umjetničkom izričaju ima nešto dobro, odnosno da će netko s nečim rezonirati, a netko neće, pa tako navodi da to što okvirno rečeno polovica fanova voli razdoblje Maidena u kojem je on djelovao, a druga polovica ne voli, ne znači da je to djelo loše, već samo to da sa nečim takvim određeni ljudi mogu rezonirati i poistovijetiti se, a da su masovna kupovanja i komercijalni uspjeh više rezultat težnje za komercijalnim uspjehom, nego za umjetnošću u svoj njenoj suštini. Blaze je za

145 Stjepan Juras - The X Factor

TeamRock, potvrdivši svoju tezu, izjavio da on ne vjeruje u loše revjue. “You can’t help but take it personally, you’re human. As dumb as it sounds - I only believe the good reviews. Every bad review, I thought, it’s wrong. I put myself in that place, and that was how I survived. To join this legendary band, it was an incredible opportunity for me.”

Također, promjenu koja je uslijedila kada je došao u Maidene objasnio je veoma jasnim rječnikom: “I’ll use a football analogy. It is exactly the same game in the Sunday league, same rules, but in Maiden it felt like I’d been picked for England. The expectation – the level of intensity – was so high.“

Naravno, bio je potpuno u pravu. Trebalo se početi raditi na albumu i planova je bilo mnogo. Maideni su planirali izdati album i otići na turneju već u 1994., no cijela priča se otegla na pune dvije godine. Prve audicije su bile u rujnu 1993., a album je izašao u listopadu 1995. U raznim intervjuima s članovima benda davale su se razne i kontradiktorne izjave zašto se sve odužilo, no najpoštenije bi bilo reći da je u bend došao novi vokal i da ga baš i nije bilo lako snimiti onako kako su zamišljali i htjeli. Možda je čak 'zagrizen tvrđi kolač' nego što su mislili pri izboru pjevača i u nekoliko puta (prema izjavama insajdera) Maideni su čak i požalili što su brzali s izborom i službenom najavom novog vokala. No, kotač se je zakotrljao i nije bilo povratka. Blaze je na upit kako su odlučili da snime tako mračan album odgovorio izravno.

„It was a difficult time for everyone so I think it was a natural thing. Nothing is planned in Maiden, everything is done with emotions and passions. Nobody says we’re gonna write a happy or a dark album. With Bruce leaving, he said horrible things at the time at interview about the band, Steve and the fans and all magazines were calling out as we were making it so it was a difficult time for Steve Harris especially. I think the song “Sign of the Cross” is full of judgment. It was a change for my life too, from being to Wolfsbane to a legendary band. That reflected in the songs that I wrote. It was the start of a progressive Iron Maiden era, that’s not planned, that’s just a natural evolution. I don’t think Maiden are gonna write another ‘Wrathchild’ or ‘Trooper’ again, their newer albums are fantastic as well, ‘Paschendale’ or ‘Blood Brothers’ for example. And I think that in some years from now those songs are going to be as legendary and remembered as ‘Trooper’ or ‘Hallowed be thy Name’

146 Stjepan Juras - The X Factor

Kako vrijeme odmiče upravo ovo što je Blaze izjavio sve više postaje aktualnije. Još jednom potvrdio je kako je upravo pjesma ‘Sign of the Cross’ bila presudna da album skrene u mračnije nijanse, jer je Steve Harris u studio došao prvo s idejom za tu pjesmu, koja je bila ‘kičma’ oko koje su se kasnije povezale sve ostale pjesme koje su došle na album. Objasnio je i to zbog čega je ovo razdoblje bilo ujedno i mračno razdoblje za band.

“It was a dark time for Maiden because many people thought they would not survive after Bruce left. So, I think everyone in the band was nervous about the unknown, and that stretched them. I had never doubted that Maiden would survive, and when Steve Harris came into the studio with all of the music and lyrics for ‘Sign of the Cross’, I knew there was going to be something very special about the album. Perhaps not what people expected. For me it seemed like a natural idea for Eddie to go from an illustration to become a real-life character on the front cover, made from flesh and bone.“

Snimanje albuma ipak je bilo prožeto strahom od budućnosti i razvoja cjelokupne situacije. Blaze je u intervjuu s Davidom Stankovićem to jasno izrazio: „The first few times were pure fear, really. Because it's a huge, huge job and the fans of Iron Maiden are so loyal and so dedicated.“

No posstoji i jedna stvar koja je Blazeu i išla u prilog. Iron Maiden s njim na vokalu dobio je i nove fanove. Malobrojnije možda, no jako lojalne i jako širokog spektra, ako se priča o metal glazbi. Od jednom su Iron Maiden postali privlačniji određenoj grupaciji fanova koji su bili više u ekstremnoj metal sceni i u ostalim alternativnijim ženrovima. Oni su ipak bili u manjem broju od onih koji su Maidenima okrenuli leđa, no činjenica stoji da su upravo ti fanovi ostali lojalni bendu, ali i Blazeu sve do današnjih dana i na neki način očuvali su taj duh lojalnosti u vremenima kada su oni koji su se deklarirali kao fanovi Maidena ismijavali da slušaju bned koji je postao smiješan. Mnogi fanovi nisu htjeli i nisu prihvaćali promjene, no svoju ljutnju drastičnim promjenama kanalizirali su u krivom smjernu; ne ka onom tko ih je uzrokovao, nego prema onome tko je došao da spasi stvari. Pod sjenom toga Maideni su ušli u studio i snimanje albuma bio je poprilično zahtjevan zadatak. U ovakvoj situaciji se nikad prije nisu našli i pritisak koji su osjećali bio je sasvim druge vrste. Blaze je to prokomentirao na ovaj način.

147 Stjepan Juras - The X Factor

"Many, many fans just did not want that change from Bruce Dickinson. Bruce is the hallmark voice, he's the classic singer, one of the greatest singers ever in the history of heavy metal. Bruce's voice is distinctive, it's something that hundreds of metal singers have aspired to be - to sing as good as Bruce. So for the fans of Maiden to have this completely different voice and this different- sounding album with 'The X Factor' - I think it was difficult for many fans, but there were many fans that were, 'Okay, this is the new singer, let's give him a chance and see what he can do. There were 'fans' who were, 'I already hate this guy and I haven't heard him sing a note.' Those people are still out there, that hate me. And I think, 'Okay, if you hate what I do, that that means that it's worthy of some strong emotional reaction.' And for all the people that really hate me and can't stand me and hate what I did with Iron Maiden, there is another group of people that are completely opposite - they love my albums with Iron Maiden, 'The X Factor' is their favorite Iron Maiden album, and they love what I do now. So as long as people hate me - I'm glad. Because then I know people will also love me.“

Sa početkom snimanja novog albuma, odnosno već od samog rada na njemu Blaze je počeo osijećati da mu se život drastično promijenio i da je čak uhvatio sam sebe kako gleda po auto salonima da vidi koliko košta jedan Jaguar. Prije samog snimanja albuma i uvježbavanja Barnyard studiju, članovi benda su za razliku od nekih prethodnih slučajeva pjesme pisali odvojeno ili u malim skupinama. Harris je uglavnom u početku radio sâm, Nicko kao i uvijek nije aktivno sudjelovao, a ovaj puta ni Dave, što je izrodilo zanimljivm zaključkom: ovaj album napisali su Steve Harris plus dvojca došljaka koji su članovi benda tek od devedesetih. Zanimljivo je; oba člana i Gers i Bayley vrlo brzo su se adaptirala na rad u bendu i stvaranje pjesama i umnogome su i zaslužni za zvuk Maidena u devedesetima. Bayley i Gers kao tandem trebali su zamijeniti Brucea i Adriana, no je li to bilo moguće? Dva novopridošla člana brzo su se sprijateljila, a Gers je sigurno znao kako je Blazeu, jer i on je prošao isto mijenjajući Smitha. Štoviše, čak danas kada je Smith u bendu također, postoje fanovi koji i dan danas Janicka ne mogu smisliti. Blaze je dolazio do njegove preuređene garaže u londonskom Chiswicku i tamo su se stvarale pjesme, a jedna od njih je bila 'Man on the Edge, koja je nakadno izabrana za prvi single

148 Stjepan Juras - The X Factor s albuma. Nije ni čudno da je ova pjesma izašla iz njihove male tvornice ako uzmeno u obzir da je pjesma 'Loco' po kojoj su Wolfsbane zamalo postali jako slavni i po kojoj ih mnogi fanovi i dalje pamte izuzetno sična pjesmi 'Man on the Edge' i po introu i po konstrukciji i ritmu cijele pjesme. Poslušajte i usporedite, ako niste do sada čisto da imate sliku onog o čemu govorim.

Janick je izjavio kako mu je suradnja s Blazeom u njegovoj garaži uvijek bila zanimljiva i produktivna i da su našli neku nišu zajedničkog pisanja koje je teklo glatko i na obostrano zadovoljstvo. No, koliko je sve bilo glatko svjedoči činjenica da se ovaj album pisao, uvježbavao, snimao i miksao oko 18 mjeseci, što je bilo dulje od ičega što su ranije radili. Mnogo dulje. Blaze je do tad bio naviknut na rad u klasičnim, gradskim studijima, a dolazak na Harrisov posjed u ruralnom okruženju bio mu je kompletno novo iskustvo. No, ponekad je snimanje u iznajmljenom studiju s ograničenim periodom snimanja bolje za bend, jer ponekad baš pressing i ne previše razmišljanja budu preduvjeti za vrhunski album, a ovako, kada bend ima fore napraviti tisuću pogrešaka, tejkova i mijenjati pjesmu bezbroj puta, ponekad se sve odrazi i na dinamiku i na prpošnost pjesme i počinje se uranjati u prosječnost i beskrvnost. 'The X Factor' opasno je lutao na rubovima toga. Blaze doista nije bio pripremljen za dugotrajan i studiozni rad na razvoju albuma. On je tada prštao od energije.

149 Stjepan Juras - The X Factor

Mnogo godina kasnije Blaze je jednostavno objasnio kako je on 'working class man' i kako nije navikao na komoditet. On je više sretan kada ima neki rok u kojem se mora nešto napraviti i kada tiočno zna kada treba negdje doći, početi s radom i kada treba završiti, navodeći kako su Maideni radili potpuno drugačije od svega nabrojenog. No, kako znamo povijest Maidena jasno je da su do nedavno tako radili i Maideni i da su njihovi najpoznatiji albumi nastajali u najkraćem razdoblju. Prisjetimo se samo da je za kompletan 'The Number of the Beast' od pisanja pjesama do završetka miksanja trebalo samo nekoliko tjedana, malo više od mjesec dana. Blaze je prokomentirao snimanje:

“Maiden recorded in a very different way to how I knew, a really old-school fashion, actually a way that I would never choose to record at all. I felt that the recording of The X Factor took far too long, over a year, and it just didn’t need to at all. We’d got the songs done and then there were a lot of technical problems in the studio, and then we’d break for this and break for that, and then we’d do other stuff and it just took too long, with weekends off and all that. I think, with the greatest respect to Steve, that there was a lot of paranoia in the band … a new singer, a new album, the whole thing, getting it right and so on.”

No, kod nas u Hrvatskoj postoji jedna poslovica; 'rđavom kurcu i dlaka smeta', koja bi se vrlo lako mogla preslikati na ovu situaciju. Nije da Maideni nisu imali novaca ili mogućnosti unajmiti neki studio, nego je to bila stvar komoditeta. Harrisu više nije odgovaralo toliko dugo izbivati od kuće, svi su se u međuvremenu poženili, dobili djecu itd. i svaki puta je bilo sve teže odlaziti van države na writing session, zatim na snimanja i onda kasnije vrlo brzo na turneje koje bi znale potrajati cijelu godinu. Kućni studio nije došao kao nešto što je Maidenima namenutno, nego nešto što su htjeli (barem Harris, ako ne ostali) i što su u početku hvalili kao odličnu stvar. J kada su stvari krenule krivim putem onda su 'promijenili ploču' i počeli to nazivati otegotnom okolnošću. Činjenica je da su oni svi bili pod velikim pritiskom i da su se u tom vremenu sa njim znali mnogo teže nositi.

No, vratimo se malo na pisanje pjesama za album. Nakon što su Blaze i Gers dovršili svoje stvari, a Harris svoje pjesme, koje je napisao sam, Blaze i on, a kasnije i Gers započeli su međusobnu suradnju pri pisanju. Važno je napomenuti

150 Stjepan Juras - The X Factor da ni jedan član Maidena koji je došao u bend nakon prvog albuma nije sudjelovao na albumu koji je slijedio. Di'Anno se autorki pojavljuje tek na albumu 'Killers', Smith se pojavljuje tek na 'The Number of the Beast', Dickinson na 'Piece of Mind', a 'Janick Gers' na 'Fear of the Dark'. Blaze je bio prvi koji nije došao na gotovo, već je odmah ušao u vatru stvaranja i to u vrijeme kada su Maideni bili 'pod povećalom' javnosti i već unaprijed kritizirani, prije nego li je album izašao.

Blaze i Steve prilikom snimanja albuma 1994.

Blaze je pjesme na kojima je surađivao sa Steveom stvarao na njegovom imanju u Essexu. Pjesme su stvarali u Harrisovom dnevnom boravku sa stišanim instrumentima kako bi Blazeov glas došao do izražaja i kako bi se prvenstveno fokusirali na melodiju istog. S obzirom na to koliko snažan i upečatljiv glas je Blaze imao, Steve je odlučio eksperimentirati i odbaciti sve ono što su Maideni masovno koristili, a to su vokalne hermonije. Ako pažljivo poslušate u ni jednoj pjesmi na 'The X Factor' albumu nema vokalnih harmonija i one su se tek pojavile naknadno kada su Maideni godinu kasnije snimili single 'Virus', koji se našao na njihovoj prvoj službenoj kompilaciji 'Best of the Beast'. Tada se vokalna

151 Stjepan Juras - The X Factor harmonija po prvi puta pojavila sramežljivo na refrenu pjesme i mnogi su se iznenadili da čuju Blazea na način na koji su nekoć slušali Brucea. Osim ogoljavanja vokala ukidanjem harmonija Maideni su ogolili i svoju glazbu, pa su tako nestale i gitarske harmonije koje su bile još jedan trademark u njihovoj glazbi, a bass gitare i klavijature su još više došle u izražaj. Jedino na pjesmi 'Judgment of Heaven' pojavio se harmonijski gitarski tračak koji je vratio vjeru u Maidene da nisu zaboravili ili potpuno napustili taj način stvaranja glazbe.

Rad na stvaranju pjesma na Harrisovom imanju nije prošao bez mnogo anegdota. Blaze se sa smijehom prisjetio jedne, kada je, došavši u Harrisovo dvorište ugazio na govno jedne od njegovih velikih doga. Ni ne primjetivši ušao je unutar njegovog imanja ostavljajuć za sobom smradni trag sve do kauča. Kada je Steve na to ukazao Blazeu, bilo je prekasno, jer je čistačica već bila otišla, tako su na svom prvom sastanku radi pisanja pjesama za album obojica provela dobrih pola sata čisteći govna sa Harrisovih skupih tepiha i tepisona. Kad pogledam malo bolje, možda se upravo u cijelom tom događaju vidi jedna velika simbolika, jer su obojca morala čistiti i medijska i svaka druga govna taskođer prije nego li je album s Blazeom izdan.

Malo po malo u tom stvaralačkom zanosu stvorilo se čak 14 pjesama, što je bio apsolutni rekord svih dosadašnjih albuma. Ironično, prethodnom albumu 'Fear of the Dark' koji je dug skoro 58 minuta predbacivali su da je predug i da ima previše bespotrebnih pjesama, odnosno tzv. fillera. Ovaj album bio je više od 10 minuta dulji. Blaze je bio jako sretan što je imao prilike osobno raditi sa Steveom, a svoj dojam o njegovoj veličini opisao je na ovaj način:

“You’re sat in Steve Harris’ lounge and he’s a man of great pride, although he keeps it to himself. But his house is plastered in platinum and gold albums from every country of the world, and you’re sat in his lounge working with a guy who’s an absolute legend … The man that wrote The Number Of The Beast … A man of the highest possible calibre, surrounded by everything that says, ‘Yes, I’m good at what I do.’ To bring my ideas to that and have them accepted was incredible.”

Steve Harris je unatoč tome bio jako pažljiv i jako dobar mentor. Blazeu je mnogo izlazio u susret, podučavao ga i usmjeravako kako da radi i u kojem

152 Stjepan Juras - The X Factor pravcu da razmišlja. U trenutku i vremenu u kojem se nalazio bilo mu je mnogo lakše u timu imati nekog potpuno novog i nepripremljenog, nekog tko će biti odmah na početku svjestan da je Harris 'the boss'. Također, došlo je vrijeme da i on sam iskuša neke opcije u skladanju i da opipa bilo fanova kako je to kada napokon on sam ima završnu riječ. Njegovo viđenje o tome kako i kada nastaju pjesme za album i kada se i na koji način određuje tema albuma otkriva jednu stranu medalje cijele priče.

„When Blaze first joined, he asked us if there was any particular direction we wanted to go in. We said no, we never really have any direction, we just write the best songs we can at the time. When we started writing the songs, it was very natural, and we didn't really have any specific topics or anything. We never do. Whenever we do a new album, we really have no idea what we're going to write about. We have little bits of musical ideas that we stick on tape and then forget about, until we pull them out when it's time to do an album. When we're on the road, we don't get much of a chance to do anything, except for sleep on days off and things like that. We don't write on the road. So therefore, it's quite exciting when we do a new album, cause we never know what we're going to do. That's part of the fun of it. We don't know what the topics or the songs are going to be. It's very fresh and exciting, especially working with a new guy, and it worked so well, it was so natural writing songs with him. It was almost as if he'd been in the band for ages.“

No, druga strana medalje pokazuje kako je Blaze gledao na sve to. On je, pak, pointirao na to da su vanjski utjecaji tih dana oko njih zacjelo jako utjecali na atmosferu albuma i stvaranje mračnijih pjesama.

„I think it was what going on around all of us I suppose. There was a lot of changes for everybody in their lives and I think it was just coincidence that things worked out that way. Certainly, there was big change for me to go from Wolfesbane into a major band like Maiden and do an album that a lot of people were going to buy. Also, everybody was going through a bit of soul searching at the time, as far as what was happening in music, and what was going to happen to the band with a new singer, and how it was all going to work out. There was also a lot of things on the TV, like the war in the former Yugoslavia. It was a time when everybody felt that we were going to dig in

153 Stjepan Juras - The X Factor and make this record happen. I think we all drew on the dark sides within ourselves and the dark side of the human spirit, and used that dark energy in a positive way. In that way it's worked out really well. It is a record that takes a couple of listens really, you've got to give it time, because it's a long record, and it's a bit darker, which makes it a little bit more difficult to get into, rather than if there were a couple of lighter numbers to break things up. It's pretty intense and moody really for the most part.“

Blaze in Barnyard studio, 1994.

154 Stjepan Juras - The X Factor

Naravno i Blaze je potvrdio kako apsolutno ništa za ovaj album nije bilo napisano unaprijed i kako je jedan od razloga što se sve neplanirano odužilo i rad s novim producentom, odnosno koproducentom Nigelom Greenom.

„Nothing was written for the album before I joined the band. So one thing was we waited to write the material until I had joined the band, and we took our times and wrote the best songs we could. Then when we got to recording, we went for a vibe thing where we were trying to make sure that each track had a mood and feel of it's own, and we put in the time to insure that this happened. Another factor was that this was the first album Steve Harris had produced with Nigel Green. We also had some technical difficulties along the way that cost us a couple of weeks. Additionally, we recorded over 80 minutes of music for the album, and when you go through the mixing process, it adds additional time to the effort. Also, we had a new sound now with the new singer. Overall, it was the first album that we had done together as a band, and we wanted to take the time to make it as right as it could be. So we kept on pushing to make it the best we could, and we're all happy with the result.“

Producent legendarno je ime u hard rock i heavy metal povijesti i on ne samo da je bio producent Maidena od 1981. do 1993., već je i definirao njihov zvuk po kojem ih danas svi poznaju. Od 1998. do 1993. Maideni su tako ostali bez Adriana Smitha, Dereka Riggsa (ilustrator i tvorac Eddie-a), Bruce Dickinsona i Martina Bircha. Kada se općenito gleda onda danas ljudi svedu sve samo na Bruceov odlazak, no uza Dave Lights-a (light tehničar), koji je otišao 1988., Maideni su izgubili četri esencijalne točke koje su ih, među ostalima, činile najvećim bendom. Martin Birch je producent koji je odlučio ostati s Maidenima sve do kraja svoje karijere, ma kada god to bilo i 1993. on nije bio toliko star da više ne bi mogao raditi, nego više nije vidio svrhu rada s obzirom na studio na koji be bio 'osuđen' da u njemu radi i na radne uvjete. Najkonkretnije što je Martin izjavio, a da nije nikog okrivio za nešto bilo je: “It was more down to me than the band. I felt that, if I didn’t really want to go in the studio, then it wasn’t fair to them to do so. I wouldn’t want to be anything less than 100 per cent for Steve and Maiden.” Međutim, on to kao gentleman nikad javno neće reći, no otišao je malo ranije upravo zbog nemogućnosti da, skuladno uvjetima koji su mu ponuđeni dadne sto posto od sebe. Otišavši, za sobom je ostavio veličanstveni opus i svoju zadnju miksanu pjesmu 'Fear of

155 Stjepan Juras - The X Factor the Dark' kao vječiti podsjetnik na ono što je dao Maidenima. S obzirom da je već na prethodnom albumu Steve Harris imao svoje prste kao koproducent i da je producirao naredne live albume, nekako je bilo očekivano da će on preuzeti i rad na miksanju novog albuma. Steveu je to bila nova i lijepa igračka, pa i nije vidio da baš i nije tako dobar kako je mislio i da možda i nema svrhe da preuzme kontrolu nad svime, osim nad onim osnovnim, nad stvaranjem glazbe. Čak i Rod Smallwood, koji je uvijek držao Harrisovu stranu bio je sumnjičav prema njegovim producentskim ambicijama, te je postignut kompromis da kao koproducent u Barnyard studio dođe i Nigel Green. Nigel je kao pomoćnik Birchu radio na albumima 'Killers' i 'The Number of the Beast', pa je to davalo neku nadu da ipak zna kamo usmjeriti Maidene u zvukovnom smislu, a rad s bendovima poput Def Leppard, Dio, pa čak i s Dickinsonom na albumu Tattooed Millionaire ulijevao je nadu da cijeli projekt može biti zaista velik i novi zamah u karijeri Maidena. Nigel je ponovni rad s Maidenima prihvatio objeručke i davao optimistične izjave kako su svi u studiju osjetili da se Maideni razvijaju u pozitivnom smislu i da je dolazak Blazea u bend donio novi zvuk i pristup svemu, te da će novi album izroditi ekstra kvalitetu koja će u sebi imati onu magiju, onaj X factor koji je potreban da se nešto razlikuje od prosjeka. Rekao je da je na neki način taj 'The X Factor' termin potao i radni naslov albuma, koji im se na kraju svidio i kojeg su zadržali. Naravno to je i bila zgodna igra riječi pošto 'X' rimskim brojkama označava broj 10, odnosno njihov deseti studijski album.

U tijeku snimanja albuma najgora stvar za fanove bila je neizvjesnost. U tim godinama ja sam imao oko 17-18 godina, završavao srednju školu, a rat u Hrvatskoj bio je na završetku. No, poradi tadašnje situacije u mojoj zemlji informacije o tome što rade Maideni dobivao sam na kapaljsku. Samo sam znao da im treba beskonačno dugo da izdaju album i to me je radilo nervoznim. Da mi je netko tada rekao da ću u 2019. godini biti sretan ako Maideni izdaju album u roku 5 godina, prva stvar koju bi tada pomislio ne bi bila ta da će Maidenima tada toliko trebati, nego 'zar je moguće da će u 2019. još uvijek svirati? Pa već sada su pri kraju karijere i neće dočekati 2000'. U onoliko malo informacija koliko sam ih mogao dobiti činilo se kako Maideni i sami ne znaju kada će album izaći vani. Spomijala se rana 1995., pa izlazak tijekom ljeta iste godine, da bi se sve prebacilo na početak listopada 1995. Jedna od otegotnih stvari vezana uz snimanje bila je i nenadana motociklistička nesreća u kojoj je Blaze Bayley gadno ozlijedio koljeno i

156 Stjepan Juras - The X Factor zamalo poginuo. Ta nezgoda nije bila samo užasna za Maidene na način da se snimanje oduljilo, nego i za cijeli prvi dio turneje gdje je Blaze bio kompletno statičan sa jako rijetkim pomicanjem. Doduše, nije bio kao Axl Rose s AC/DC, ali za jedan bend koji napokon, nakon dugo vremena i odlaska Brucea želi izaći pred fanove i pokazati kako se to radi, imobiliziranost pjevača bio je užasan peh. A pehovi nikad ne dolaze sami, no o tome malo kasnije...

157 Stjepan Juras - The X Factor

Prisjetimo se... već pri dolasku na audiciju Blaze je zapeo u oluji i kasnio nekoliko sati, zatim pri prvom pisanju pjesama s Harrisom ugazio je u pseće govno i uprljao Steveove tapete, a sada i ova motociklistićka nesreća. Pehovi su se samo počeli množiti... A onda je došao još jedan – Bruce...

Kako se izdavanje albuma bližilo Bruce Dickinson je sa svojim bendom već bio na turneji, jer njegov 'Balls to Picasso' album izašao je već u lipnju 1994. Bruce nije gubio vrijeme i radio je intezivno na svojoj karijeri, no prilikom koncerata u nekim zemljama davao je izjave za koje je možda mislio da nikad neće izaći na svjetlo dana. Kasnije su one bile sve češće i sve vidljivije , tako da je i to bio jedan dodatan uteg na Maidenima, koji su u tom trenu bili u studiju i nisu imali namjeru izvoditi PR prepucavanja. Mnogo godina kasnije Dickinson je pokušao ublažiti sve što je rekao s izjavama da je prljavih jezika bilo s obije strane, no u današnjoj eri interneta jako je lako pronaći što je govorio on, a što je govorio itko iz Maidena. Još tada Steve Harris je na upite novinara izjavio da takvim izjavama Bruce nije sjebao Maidene, već sebe samog, jer sa svojim izjavama vrijeđa i Maiden fanove također. Ako je već toliko htio otići iz Maidena onda je taj bend trebao ostaviti u svojoj prošlosti. Blaze se također složio s Harrisom i rekao su svi oni dobili na uvid mnoga pljucanja po Maidenima koja su tih dana izašla u tisku i u kojima je govorio da su Maideni sranje, a Harrisa nazivao 'Seargent, Major' želeći naglasiti da je Harris taj koji je glumio vođu kojeg su svi morali slušati. Bayley je dobro zaključio: „Not just insulting Steve and the band, but also what Maiden meant to the fans, and I really felt that Bruce was a bit screwed up. That he thought that he could leave Maiden and then go and make it … where did he think his audience was gonna come from?“

Godine su prošle i to ne mnogo godina, a Bruce se u bend vratio skupa sa Smithom. Na prvoj povratničkoj fotki vidi se svih šestorica članova s osmjehom na usnama i s bocom pive u ruci. Godine liječe sve, no godina u ovom slučaju nije prošlo toliko puno da bi izliječile ovo što je Bruce pričao samo nekoliko godina ranije. Također, u to vrijeme Bruce je bio pod managementom Rod Smallwooda i njegove kompanije. Dovodim se u poziciju da moram dobro razmisliti kako su onda oni dopuštali da se takve izjave plasiraju u javnost ili, u najgoru ruku, ako je već nejgdje rekao nešto, kako to da ga nisu upozorili da to ne radi više, jel šteti bendu kojega zastupaju?

158 Stjepan Juras - The X Factor

Je li moguće da je u tom periodu Steve bio taj koji je zastranio i kojemu je manager (koji mu je uvijek bio odan) na lijepi i poučan način pokušao pokazati što će se dogoditi ako iz benda pusti ljude koji su ključni koliko i on i koji su također neopisivo važni za jedan biznis zvani Iron Maiden? Je li moguće da je sve smišljeno sa strane managementa, a da ni Steve, ni ostali nisu znali što se događa?

Ranije u knjizi spomenuo sam kako je James LaBrie (sukladno njegovoj izjavi) upitan bi li bio pjevač Maidena mnogo prije nego li je Bruce najavio odlazak, a da je Bruce (ako se pogleda logično), svoj odlazak potpuno nepotrebno najavio na pola turneje, dovodeći bend u jako ružnu poziciju da sviraju koncerte s nekim tko ne želi tu biti i tko je to jako očito pokazivao na pozornici. Zašto to nije napravio jednostavno nakon završetka turneje, osim ako silnom pompom nije htio već unaprijed ispromovirati solo karijeru, po naputku managera, naravno?

Sjetimo se također izjave Keith Wilforta, predsjednika fan cluba Maidena koji je izjavio da su svi u tom trenu (kad je Blaze izabran) mislili da je Steve Harris sišao s uma. Možda mu je doista 'netko' trebao smjestiti ovakav rasplet i reći da ne može sve sam i da on sam u ovom trenutku više nije Iron Maiden, nego da su to oni svi. Steve Harris je u više navrata tijekom karijere pokazao kako je pravi lider i čovjek od odluka i tkog god ga zna kaže da je Steve Harris u znaku jednakosti s Iron Maiden. No, kasnije, kada su se i ostali ustoličili, počelo je sa selekcijom pjesama i toga što hoće, a što neće biti na albumu što je ljutilo Brucea, ali je ostao. Nakon toga Harris je dobio fiks ideju studio preseliti na svoj posjed, što je na početku rezultiralo najmom Rolling Stone Mobile studija, a kasnije i izgradnjom njegovog vlastitog kućnog Barnyard studija u kolibi pored imanja, gdje su snimili iduća tri albuma.

U 1992. studiom nitko nije bio sretan, osim njega. Bruce je to kasnije jasno pokazao i govorio, a prva žrtva nezadovoljstva studijom i stripped down verzijom Maidena bio je Adrian Smith. Vrlo brzo nakon toga otišao je i Bruce, jer njemu se nije sviđalo ni to što se sve mora vrtiti oko Harrisova imanja i što se on mora petljati i u produkciju i u sve ostalo. Prilikom pisanja svojih knjiga ja često razgovaram sa svojim kupcima i Maiden fanovima da zajedno dođemo do nekog zaključka, a moj prijatelj i kupac Heiko Roedl bio je na tragu

159 Stjepan Juras - The X Factor onog što sam upravo sada obrazložio, te je skupa sa mnom otovrio još jednu jako bitnu temu da bi se shvatilo što se sve tih godina događalo.

„Maybe Steve realised his relationship with Lorraine goes out of his hands, so he wanted to control everything and than he didnt realise it will get worse... Bruce isnt someone who wants to be controled by anyone, so behind the scenes he clashed too often with Steve and he also saw what happened to the others like Derek Riggs, Dave Lights etc.. Rod is a wise man and maybe he didn't want to loose Bruce and he 'knew' he will come back one day after Steve become more 'calmed down'? I think the 'beer posing' picture should show they are again regular guys like in the old days. I think Steve 'learned' the hard way that not all his decisions and choices with studio etc. were the best for the band and Bruce wasn't always wrong. We all also made decisions in our lifes which wasnt the wisest and had to pay for it aswell - after all they are humans like us.“

Podjsetimo se. Zadnji album u Barnyard studiju snimili su i izdali 1997. / 1998. i nakon što su se Bruce i Adrian vratili u band, Maideni se više nikad nisu tamo vratili. Zašto, ako je Steve Harris govorio da mu je to nešto najbolje ikad i da ima komoditeta i raznih mogućnosti? Zašto su išli snimati u druge države, ako je ta odluka iz ranih devedesetih da se sagradi studio bila odlična? Zašto je Nigel Green uz Steve Harrisa ostao u kombinaciji za idući 'The Virtual XI' album, ako su review-i pokazali da produkcija albuma 'The X Factor' nije dobra? Naravno, ta kombinacija ostala je (dopušteno joj je da ostane) do reuniona 1999., kako bi se Steve konačno uvjerio da ga to ne vodi nigdje. Kako to da je tako lako pristao na reunion nakon onih Bruceovih riječi i jeste li i vi primjetili da od tada, pa na dalje Bruce ima mnogo bitniju ulogu u bendu.

Ed Force One = Bruce Dickinson Trooper Beer = Bruce Dickinson

Ovo su dvije najprepoznatljivije i najbrendiranije stvari po kojima se danas poznaju Iron Maiden. Htjeli to priznati ili ne, Maideni su zahvaljujući tome došli na neku još veću razinu blisku mainstream popularnosti i mitologiji, a Steve Haris je uvijek ostao isti; metal i nogomet, što je naravno samo po sebi dobro i što je za svaku pohvalu, ali u novo, digitalno dobra i u vrijeme

160 Stjepan Juras - The X Factor društvenih mreža to više nije bilo dovoljno da Maideni opstanu kao jedne od najvećih legendi u glazbi, što sada, zahvalujući svemu i jesu. Moj prijatelj Heiko na ovo se nadovezao riječima: „To be honest: I think Bruce has now a little more to say... probably that's why Steve has British lion, where it's more 'controled' and down to earth as it Steve likes.

No, vratimo se na snimanje albuma, odnosno na vrijeme kada su se stvari polako privršavale i kada je stvaralački zanos polako zamijenjen strepnjom kako će se sve završiti. Harris je javno isticao kako je bio uvijek nervozan oko toga kako će fanovi reagirati na njihove albume, no ovog puta taj strah je bio jako očit. Već prije izdavanja albuma unaprijed su se mogle pročitati kritike, zbog kojih je Harris bio pogođen, no i kada je album izašao niti su ga fanovi prihvatili u komercijalnom smislu, niti su ga kritičari mazili, osim nekolicine njih koji su im ionako bili odani novinari, pa su Maidenima mogli biti samo lažna utjeha. Oko ovog albuma Maideni su imali djelomično opravdanje kako metal, generalno gledajući, više nije bio u modi i kako je automatski bio loše ocjenjivan, što je samo djelimično bilo točno, no Maidenima je poredstavljalo kakvu, takvu utjehu. Kada su Steve Harris pitali brine li on kako će ljudi reagirati na album odgovorio je iskreno i iz srca, daleko od bahatih zvijezdi koji poslovično glume da ih baš briga za sve.

"I always worry about how people are going to react to our albums. Probably more so with this one than any of the others because it´s so important. But I always worry, always will do. The time that you get that big headed that you think "Oh we´re gonna sell so many albums" well that´s the time to give up, I suppose. You´ve always got to be worried. If someone writes some bullshit about you in the paper, slags your album off, which to be honest has never happened to us, we´ve always been pretty lucky with the press but nobody likes to be slagged off. You can say you don´t care, but you do really? Obviously, you want to be liked, and you spend a long time putting your heart and soul into an album and you want it to be appreciated. But then again you can´t expect everyone out there to like Iron Maiden. If everybody liked the same thing it´d be boring, wouldn´t it?"

161 Stjepan Juras - The X Factor

Bilo je sasvim očekivano da će se Harris prema albumu postaviti zasštitnički i ponekad čak i tvrdoglavno braniti neke stavove, jer ipak je utrošio veliki trud da sve nekako nakon osamnaest mjeseci dovede u red. No ipak, mnogi su s pravom davali određene kritike. Blazeu su mogli oprostiti pjevanje van tonalita na koncertima, jer se to ponekad znalo događati Bruceu. Pjevanje van tonaliteta na koncertima može biti uzrokovano zanosom i žarom izvedbe, trošenjem energije kretanjem, umorom, nepripremljenošću, napornim putovanjima i neispavanošću i mnogim drugim uzročnicima, no neoprostivo je da se na jednom studijskom albumu to događa, a dogodilo se ne jednom, ne dva puta. Odgovornost za tako nešto ne može i ne smije ići na Blazea koji je davao sve od sebe, već na Harrisa kao producenta skupa s Nigelom Gfreenom, koji ni nakon osamnaest mjeseci snimanja nisu uspjeli izvući iz Blazea da točno snimi predviđene tonove. Štoviše, ogolili su gitare koje su nekada znale itekako pokrivati Brucea, zatim inzistiralo se na potpuno ogoljenom vokalu bez harmonija, često jako glasnom uz samo akustične instrumente, a i tijekom cijelog albuma produkcija je išla u tom smijeru da naglasi bubanj, bas i vokale, a sve drugo utiša. Krajnje je nejasno što se tim forsiranjem i ogoljevanjem vokala pokušavalo postići, jer time su samo otkrili sve njegove slabosti koje su mogle biti zamaskirane.

Pjesme, o kojima ću u ovoj knjizi kasnije, umnogome su liricistički, a i atmosferom odražavale osjećaje Steve Harrisa pred jako teškom razvodom i bez sumnje taj album znači mu mnogo i dan danas, što je i sam više puta potvrdio. Rod Smallwood je vidio u kojem smijeru sve ide, no pustio je da se stvari razvijaju svojim tijekom i samo mudro šutio, pokušavši Maidene što pažljivije održavati na životu. Izjavio je kako je 'The X Factor' album pre mračan za ikakav konkretniji komercijalniji uspjeh na tragu prethodnih albuma. Čini se da je bio spreman na ono što dolazi. Steve Harris je potvrdio ono što su svi osijećali ovim riječima:

“I thought it was a special album. Like it or not, we had this extra pressure to succeed, ’cause we’d got this new singer, and so we really went out of our way to try and make it as strong as possible. I suppose it is quite a dark album, partly ’cause I was going through so much personal shit myself at the time, so some of that has come out lyrically, no doubt about it.”

162 Stjepan Juras - The X Factor

Lineup koji je 1995. snimio 'The X Factor' album u Barnyard studiju.

Kada je album napokon dovršen slijedile su standardne procedure promoviranja i PR najava uključujući release date i turneju koja slijedi. Iako su svi bili svjesni da album neće biti ni u tragovima isti kao bilo koji od prethodnika na neki bizaran način očekivalo se da će se možda dogoditi neko čudo i da će upravo tako mračan i depresivan na neki uvrnuti način postati zanimljiv. Kada su Blazea upitali što li misli o snazi Grunge i New Wave of Punk glazbe u vremenima kad metal više i nije toliko relevantan odgovorio je prilično duhovito da se Maideni danas suočavaju sa istim 'problemima' kojima su se suočvali na početku karijere. „U sedamdesetima bili su Sex Pistols, Damned i disco, a sada su tu Green Day, Offspring i rave. Ništa se nije promijenilo.“

Nakon što je album zgotovljen trebalo je odabrati singlove koji će nositi cijeli projekt i pjesme koje će se naći na albumu, odnosno koje na B side singlovima. Naime, prema onome što je danas poznato kao opće znanje Maideni su snimili svekupno 14 pjesama iliti oko 83 minute glazbe, što premašuje maksimalnu minuitažu compact disca. Kako nisu htjeli izdati dvostruki album odlučili su tri pjesme premjestiti na B strane singlova. No pročitajte ovo:

163 Stjepan Juras - The X Factor

164 Stjepan Juras - The X Factor

Prema onome što piše u ovoj press najavi Steve Harris je službeno izjavio kako su u studiju snimili oko 115 minuta materijala za novi album i da je to bilo dovoljno da izdaju dvostruki album. Ako pridodamo tome tri singla 'Judgment Day', 'Justice of the Peace' i 'I Live My Way', oni su ukupno dugački 11 minuta i 30 sekundi, što bi značilo da su Maideni povrh toga snimili sveukupno 30 minuta novih pjesama više nego što su službeno izdali. S obzirom kako su izjavljivali da su sve naknadne pjesme za 'Virtual XI album napisane i snimljene kasnije, postavlja se pitanje je li Harris govorio istinu, a ako jeste gdje su te pjesme i hoće li taj materijal ikad biti objavljen.

Također, kako si sve pjesme u ovom albumskom ciklusu bile koncipirane tako da ni vokali ni gitare nemaju za Maidene toliko tipične melodijske harmonije postavlja se pitanje je li i koliko je moguće da su ama baš sve pjesme, bez obzira je li ih napisao Blaze, Steve ili Janick bile sastavljene na identičan način, odnosno kako je moguće da su odjednom ama baš svi odlučili napisati mračno intonirane pjesme bez gitarskih i vokalnih harmonija, sa poprilično identičnim temama u tekstovima? I sami, kad razmislite i kad malo bolje pročitate ovo pitanje uvidjeti ćete da je gotovo pa nemoguće da se nešto tako dogodilo, a da se već unaprijed nisu zadale smijernice kakav album mora biti i o čemu će govoriti tekstovi. Onda vam na um počnu padati i neka nova pitanja o tome koliko je uopće 'The X Factor' album nastao spontano, kako su članovi benda to izjavljivali i koliko iz njega frca iskrenost, a koliko proračunatost? Kako je, prema svim službenim najavama, izlazak albuma bio predviđen za ljeto 1995., aktivnost na medijskom planu se puno ranije pojačala. Kako i sami znamo, izlazak se naknadno pomaknuo za oko pet mjeseci i ta odugovlačenja su polako počela ići u štetu Maidena. Hype su uspješno održavali svo vrijeme, no u jednom trenutku i fanovima i medijima to je postalo previše, što je samo izazvalo efekt prevelikih očekivanja, koji je ispolarizirao moguće rezultate prihvaćanja albuma. Ili mora biti remek djelo ili će ga pokopati do kraja. Sredine nije bilo.

Steve se, kao producent na ovom albumu, htio istaknuti kao čovjek iza kojega u kompletu može stajati cijelo ime Iron Maiden i tu odgovornost hrabro je preuzeo na svoja leđa. Na kraju krajeva i odluka da uzme Blazea za vokala bila je njegova, jednako kao što je to bilo i 1981 kada je bacio oko na Brucea. Posjedovanje vlastitog studija dalo mu je neku vrstu prividnog psjećaja kako sve napokon drži pod kontrolom i ovo je bio veliki test za njega je li to baš tako.

165 Stjepan Juras - The X Factor

166 Stjepan Juras - The X Factor

SIGN OF THE CROSS

18. 09. 1995., datum je koji je odabran za izlazak prvog singla Maidena. Uzmemo li u obzir da je na kazeti s audicije pisao datum 17.09. 1993, od početka istih, pa do izlaska prvog singla proteklo je pune dvije godine. U to vrijeme to je bilo nezamislivo duga za pojam Maidena. Kako se album u studiju razvijao, tako su fanovi na kapaljku dobivali razne izjave i fotografije sa snimanja. Oni koji su bili učlanjeni u fan club dobivali su FC magazine sa teaser slikama u kojima se moglo vidjeti da Steve koristi akustični bas i već tada se mogla stvarati predodžba o tome kakav će album biti.

Blaze Bayley je izjavio kako je stvaranje cijelog albuma bilo vezano uz 'Sign of the Cross', pjesmu koju je Steve Harris prvu napisao i predstavio bendu i kako je ta pjesma bila i smijernica za mračniju atmosfera albuma. Nigel Green je, s druge strane, izjavio kako je ime albuma 'The X Factor' došlo nekim prirodnim putem kada su tijekom snimanja svi uvidjeli kako ovaj album ima nešto specijalno u sebi, određeni x factor koji ga radi posebnim. Iskreno, nije bilo bolje ideje za promociju pošto se slovo X može vezati i uz označavanje desetog po redu studijskog albuma, a i X je sam po sebi misteriozan znak i dizajnerski jako zahvalan. No što ako je malo ranije u Steveovoj glavi sve bilo nešto drugačije? Naime, vrlo je lako zamisliti ideju da se album trebao zvati 'Sign of the Cross' i da je jedanaestominutni epski single trebao biti prvi, udarni single novoga albuma. Smjelo razmišljanje, teorije zavjere? Ne... pogledajte samo prethodnu stranicu i press najavu novog jedanaest minutnog singla Maidena.

U vrijeme kada je izašla pjesma 'Bonhemian Rhapsody' za tadašnje standarde smatrala se predugom za jedan single i diskografi su savjetovali da se s njom ne ide vani. Mnogo godina kasnije početkom devedesetih pjesma 'Innuendo' sa skoro 7 minuta zasjela je na prvo mjesto britanske top ljestvice, a 'November Rain' grupe Guns 'N' Roses sa svojih 9.16 minuta bez problema je dominirala cijelim svijetom. 'Sign of the Cross' nije bila najdulja pjesma koju je Harris napisao, no bila je preko 11 minuta duga i činilo se da je pravo vrijeme da se i Maideni ohrabre i gurnu jednu svoju epsku, dugu pjesmu kao prvi single. U nekim medijima ta ideja se već polako počela najavljivati, iako konačna odluka još nije bila donesena. Vjerujem da je kasnije presudila činjenica što je 'Man on the Edge' kraća, energičnija i brza (jedina takva na

167 Stjepan Juras - The X Factor albumu) i što je Blaze bio suautor, pa je imalo smisla predstaviti ga javnosti i na takav način. No pomislimo na tren, što bi bilo da je prvi single bio 'Sign of the Cross' i da su Maideni tako odlučili nazvati cijeli album? Nakon 'The Number of the Beast' ime novog, desetog albuma na kojem se opet iznova predstavlja novi pjevač bilo bi doista kontroverzno, jer Dickinson je došao uz 'The Number of the Beast', a Blaze bi debitirao uz 'Sign of the Cross'.

No, šalu na stranu... Ako zamislimo 'Sign of the Cross' prvim singlom za nadolazeći album, onda se prisjetimo pjesama poput 'Phantom of the Opera', 'Rime of the Ancient Mariner' ili pak 'Seventh Son of a Seventh Son', koji su komotno mogli biti singlovi na albumima na kojima su izašli, ali nisu. Epske, dugačke mid tempo pjesme na neki su način bile trademark Maidena, a nikada nisu stavljane u prvi plan kao prvi singlovi. Uvijek su to bili brzi openeri poput 'The Trooper', 'Aces High', 'Be Quick or be Dead' ili hitoidne pjesme kao 'Running Free', '', '' itd. Jedini dulji single blizak Maiden epskim pjesama do tad je bila live izvedba 'Fear of the Dark', što se pokazalo punim pogotkom, ako pogledamo koliko i kakvo je danas značenje te pjesme za ukupnu klarijeru Maidena i koliko je često ta pjesma sastavni i neizbježni dio svake set liste. Ako su u devedesetima mogli Queen, ako su mogli Gunsi, pa na kraju krajeva ako su mogli i Metaliica s 'One', zbog čega onda ne bi mogli i Maideni i zbog čega se ne bi mogli u prvi plan staviti kompozitorske i spisateljske vještine Steve-a Harrisa? Zar nije bilo vrijeme da svijet (izvan kruga Maiden fanova) dozna za njegov vrhunski talent?

Ako se ikada pitate zbog čega i zašto su Maideni odabrali Izrael kao zemlju iz koje će započeti svoju svjetsku turneju odgovor će biti da je to zbog toga što su oduvijek željeli širiti svoje granice, odlaziti na nove teritorije, osvajati nova tržišta i svakom novom turnejom ih jačati. Odgovor djelomično stoji, no onda se kasnije zapitamo zbog čega se tamo više nikada nisu vratili, a u ono vrijeme su imali ne jedan, nego čak tri koncerta? Pa i Južnoafrička Republika u kojoj su nakon toga bili po prvi puta na zadnjoj turneji opet je posjećena, Malta također. Maideni su i dalje širili nove granice i trudili se u te zemlje iznova vratiti ako je ikako bilo moguće. U Izrael se nikada nisu vratili unatoč tome što potražnja svakako postoji i što su u njemu godinama kasnije svirali veliki bendovi kao Metallica, Ozzy Osbourne i Megadeth recimo. Pa čak i u 2019. tamo su gostovali Bon Jovi, Slash, Manowar, Eppica, Annihilator, Ozzy, Alice in Chains i kontroverzna Madonna. No, ako se poveže ime potencijalnog prvog

168 Stjepan Juras - The X Factor singla i albuma 'Sign of the Cross' sa temom pjesme i sa prvim koncertom turneje u Jeruzalemu, onda cijeli koncept i singla i albuma poprima potpuno novu dimenziju i onda postaje jasno zbog čega su Maideni odlučili otvoriti svoju turneju s Blazeom upravo u Jeruzalemu. Sveta zemlja, znak križa, a s druge strane 'Lord of the Flies' koji je samo još jedno od imena đavla. Kako ne bi bili uvjereni da se autor članka o 11 minutnom singlu zabunio kada se priča objavljivala u medijima, evo i kratkog isječka razgovora s Harrisom.

169 Stjepan Juras - The X Factor

Ipak, u međuvremenu od koncepta da 'Sign of the Cross' bude prvi single i da se na cijeloj pjesmi gradi kičma promocije i vizuala odustalo se, iako su ranije ugovoreni datumi nastupa u Izraelu ostali, o čemu će detaljnije u rubrici koja opisuje turneju 1995. i 1996. 'Sign of the Cross' kao pjesma građena je veoma pametno i scenski smišljeno, tako da se tek na zadnjoj turneji 'Legacy of the Beast' moglo vidjeti kakav vizual ima backdrop i za kakve scenske finese je predviđena. Recimo, svijetleći križ i zakabuljani Bruce Dickinson na pozornici su bili jako sugestivni i dominantni, a na 6.37 minuti pjesme pirotehnika kojom se veličanstveno potvrđuje trijumf iste, slobodno se može usporediti s pirotehničkim momentom na 'Rime of the Anient Mariner' na 09.02. minuti nakon što Bruce ispusti krik 'Comes the rain'.

O 'Sign of the Cross' pjesmi ne možemo govoriti nikako drugačije nego kao o remek djelu i jednoj od najznačajnijih pjesama Maidena. Nije nepoznato da su Maideni već od kraja osamdesetih bili u svojevrsnoj stagnaciji, a kasnije i u konstantnom kreativnom padu, stoga je ova pjesma, kao uvodna na albumu bila odlično izabrani predstavnik cijelog albuma i danas je jako razvidno da bi ova pjesma, da je bila na iti jednom od albuma osamdesetih, bila možda čak i iznad čuvenja epske 'Hallowed Be Thy Name'. Naravno, Steve Harrisu ona je tada bila jako važna kao sredstvo dokazivanja tko je i što je, jer u tim godinama kroza sve krize koje je proživljavao bilo mu je jako važno dokazati da je on Iron Maiden i da još uvijek ima svježe vatre u njemu. No... proučimo malo konstrukciju ove pjesme...

Nakon neizvjesnog (svi su nestrpljivo čekali Blazeov debi) i pomalo jezivog uvoda u kojem The Expression Choir uz pozadinsko nerazumljivo i postepeno isčezavajuće mumljanje pjeva gregorijanski napjev s riječima 'Aeternus Halleluiah ('Praise the Eternal), pjesma već na samom početku zaokuplja svu pažnju slušatelja i uvodi ga u mračnu i zastrašujuću atmosferu, a cijeli preduvod s gregorijanskim napjevom traje čak minutu i 20 sekundi. Nakon toga, Blaze na 1.35 svoj vokalni debi na albumu započinje kratkim pjevanjem u šaptu, a istrumentalni dio do pravog vokalnog debija (koji podosta podsjeća na uvodnu temu pjesme 'Alexander the Great') se nastavlja sve do 2.48. Za usporedbu, klasični Maiden hit 'Wratchild' od početka do kraja dugačak je otprilike koliko je na ovoj pjesmi potrebno da Blaze zapjeva punim vokalom.

170 Stjepan Juras - The X Factor

Jedanaest minutna pjesma sa stihovima o 'eleven saintly shrouded men' i jednim (dvanaestim) koji ispred svih stoji s visoko uzdignutim križem 'one in front with a cross held high', pomalo podsjeća na stihove iz ranih dana grupe Genesis. Naime, Steve Harris upravo rane Genesis više puta je jasno navodio kao jedne od najvećih glazbenih uzora, a stihovi pjesme 'Supper's Ready' s albuma 'Foxtrot' iz 1972. govore: 'Six saintly shrouded men move across the lawn slowly, the seventh walks in front with a cross held high in hand'. Iako je u verziji Maidena par riječi izmjenjeno, jasno se vidi da je struktura rečenice i cjelokupne slike prizora ista. 'Supper's Ready' pjesma čak je dvostruko duža (preko 22 minute) i njena tematika potpuno je drugačija od pjesme Maidena.

Iako je pjesma 'Sign of the Cross' duga preko 11 minuta u njoj Blaze pjeva sveukupno manje od 2 i pol minute i u tekstu donosi zanimljivu priču ispričanu iz prvog lica jednine, kako to Steve Harris običava pisati. Kako se često služi znakovima, metaforama i asocijacijama, njegovi stihovi rijetko su direktni, kao recimo u pjesmi 'The Trooper', a u ovoj pjesmi jasno se mogu osjetiti previranja osobe koja je odlučila 'služiti Bogu', a koja se uslijed nepredviđenih događaja (i osjećaja) na koje ne može utjecati, počela predomišljati i preispitivati svoja uvjerenja. Strahovanja i dvojbe i neizbježnost onog što dolazi opisani su ovim stihovima

Feel the anxiety hold off the fear Some of the doubt in the things you believe Now that your faith will be put to the test Nothing to do but await what is coming

Protagonist se potom pita zašto ga Bog uopće više štiti, ako on svojim dvojbama i preispitivanjima to ne zaslužuje. Misleći da je blagoslovljen unutarnjom snagom samokontrole (koju neki zovu i pokora) zaključio je kako će se s ovim izazovom morati suočiti potpuno sam, te da ga molitva Bogu (koja se u svijetu religije nudi kao rješenje za sve) neće održati živim. Upravo zbog toga unutar sebe, zbog neumitnih događaja koji dolaze, osjeća sve veći strah, kao i strah od onog što ga slijedi kada to (što ne smije) napravi. A to o čemu se ovdje zapravo priča je grijeh požude, koja se s drugog gledišta može nazivati 'ljubav'. Naime, pjesma možda ne prenosi cijelu priču, no sasvim sigurno prati jedan segment čuvene knjige Umbera Eca 'The Name of the Rose' prema kojoj

171 Stjepan Juras - The X Factor je snimljen i istoimeni film sa legendarnim Seanom Connery-em u glavnoj ulozi. I u knjizi i u filmu mladi svećenik, narrator priče, stupi u seksualni odnos s mladom ženom (kasnije osuđenom za čarobnjaštvo). On se, bez obzira što ju je kasnije morao ostaviti, u nju zaljubio i nikada je više nije mogao zaboraviti. Ta ljubav natjerala ga je da prekrši svoje svećeničke zavjete o apstinenciji i samim time ga je natjerala na premišljanje i sumnje u snagu svoje vjere. Čak i u refrenu 'The sign of the cross, The name of the rose, A fire in the sky, The sign of the cross' jasno je dano do znanja da ova pjesma svakako ima tu dodirnu točku i s knjigom i s filmom, a mnogi će (iako Harris to nikada otvoreno nije rekao), povezati pojedine stihove pjesme sa opisivanjem nadolazeće inkvizitorske kazne za svoja djela požude i krivovjerja, te razmišljanja protagonista prije neumitnog kraja. U tom kontekstu stihovi mogu biti samo srednjovjekovna preslika stihova već viđenih u pjesmi 'Hallowed Be Thy Name'. Ako pogledate backdrop platno sa 'Legacy of the Beast' turneje koje je pratilo ovu pjesmu, jasno ćete s krajnje desne strane vidjeti čovjeka kako gori na lomači i zakarabuljene likove iz stihova, što potvrđuje ove ranije riječi. 'They'll be coming to bring the eternal flame / They'll be bringing us all immortality’, stihovi su koji govore kakvim su se opradanjem u inkviziciji služili opravdavajući svoj čin, dok su zadnje misli osuđenika (koje su ga u tom trenu jedine mogle utješiti) bile poput stihova iz pjesme 'Holding communion so the world be blessed / My creator my God'll lay my soul to rest’. Potvrđujući zbog čega se sve oko njega događa na opisan način narrator u zadnjim stihovima pjesme opisuje da je požuda (ljubav) prevagnula i da je izabrao taj put, a s druge strane zakarabuljeni likovi o kojima se govori na samom početku priče dolaze da (kroz vatru) isperu njegove grijehove.

Lost the love of heaven above Chose the lust of the earth below Eleven saintly shrouded men Came to wash my sins away

Svi oni koji nisu, a imali su namjeru pogledati film 'Name of the Rose' ili pročitati istoimenu knjigu, ja je toplo preporučam. Štoviše, ako je sama pjesma Maidena bila ta koja vas je ponukala da to napravite, onda su njeni značaj i posebnost još veći. Pjesme 'Sign of the Cross' možda je čak i zadnji klasični Maiden ep, prije dolaska nekog novog zvuka i nekih novih vremena.

172 Stjepan Juras - The X Factor

173 Stjepan Juras - The X Factor

Sa 'Sign of the Cross' je započela cijela priča koja je odredila i ton i temu i stil nadolazećeg albuma, no vizual križa, koji je možda mogao biti dominantna tema ovoga puta je izabrano slovo 'X' koje je uvijek misteriozno, a i označava broj 10. Od tog trenutka 'X' se kao vizual počeo pojavljivati u medijima, a vizualna tema albuma je bilo mučenje. Zanimljivo, iako se bend zove Iron Maiden, po srednjovjskovnoj spravi za mučenje, do tada u cjelokupnoj karijeri ni jedna ilustracija omota, singla, majice itd. ama baš nikad nije prikazivala mučenje. Možda čak ni ta tema ne bi bila toliko realistično prikazana da se slikalo u starom, stripovskom stilu. U vizualnom smislu 'X' kao znak bio je moćan i dizajnerski zanimljiv i mogao se koristiti jako uspješno i aplicirati na merchandise, označujući ujedno i deseti album benda. S druge strane, kako sam već ranije spomenuo, krajem trećeg mjeseca 1995. Papa Ivan Pavao II izdao je encikliku 'Evangelium Vitae' i tema mučenja i smrtnih kazni bila je jako aktualna. Izložiti Eddeia novom obliku torture na neki način je bilo ponovno rebrendiranje samog imena Iron Maiden (sprava za mučenje) i redefiniranje samih sebe kao nečeg ne tako slatkog i komercijalno upakiranog, nego kao lučonoše heavy metala u, za tu glazbu, mračnim devedesetima.

Kako se bližio izlazak albuma isti je trebalo i promovirati. Tijekom karijere Maideni su uvijek imali običaj napraviti niz intervjua diljem svijeta i predstaviti novinarima nadolazeća izdanja što detaljnije. Management je odredio da će ovog puta to napraviti Blaze Bayley i . Oni su bili određeni kao osobe koje će javnosti predstaviti neke nove Maidene na koje još nitko nije bio spreman. Obojica su prešla sve strane svijeta i u oko 30 gradova, na njima važnim područjima pričali su novinarima o novoj glazbi i Blazeovoj adaptaciji na rad s bendom. Blazea je, unatoč dugom procesu snimanja albuma čak i pomalo zatekla veličina posla kojeg su trebali obaviti. U Maiden relacijama to je zapravo bio mali posao, no s obzirom na njegovo ranije neiskustvo u tim stvarima Blaze je priznao da je na sve bio potpuno nepripremljen i da se pomalo pogubio. Dakle, još prije nego li je uopće stao na pozornicu, samo taj zadatak da pokaže svijetu što se može očekivati od Maidena Blazea je doveo na rub živčanog sloma. Pri kraju promo turneje, dok su bili u Japanu, Blaze je unatoč super tretmanu pokazivao znakove neurotičnosti, vikao na osoblje i prema vlastitom kazivanju ispijao sav alhohol iz mini bara hotelske sobe. Dugotrajno uzastopno putovanje učinilo je svoje i tek sad možete vidjeti kako se oksijećao Dickinson nakon 'World Slavery Tour' u 1985., nakon koje je

174 Stjepan Juras - The X Factor zamalo pukao. Čak se i Dave Murray složio da je ta promo turneja bila nešto najteže što je odradio za Maidene nakon spomenute turneje deset godina ranije. Po povratku u UK Maideni su krajem kolovoza organizirali uobičajeni release party za nadolazeći album koje je na rasporedu za izlazak bio oko četrdesetak dana kasnije. Premoreni Blaze od Stevea i Roda zatražio je nekoliko slobodnih dana koje je htio provesti s djevojkomm.

Kako se bližio dan izdavanja albuma mediji su bili zatrpani domišljatim promo posterima, koji su pomalo podsijećali na crnu komedijui Wesa Cravena Shocker iz 1989., gdje su u soundtracku briljirali Megadeth s obradom hita Alice Coopera 'No More Mr Nice Guy',Ono što je bilo vidljivo je to da su upravo Maideni bili ti koji su izabrali da će šokirati sve redom, bilo da je to izbor glazbenog žanra i pristup istome, bilo da je to izbor support bendova na nadolazećoj turneji i bilo da je to hiperrealistični vizual za kojeg su oni unaprejed sami znali da će biti cenzuriran, pa su se već unaprijed, predvidljivo osigurali obrnutno printanim unutrašnjim omotima koji su samo u sekundu, drugačiji posloženi, mogli glumiti alternativni omot albuma.

175 Stjepan Juras - The X Factor

176 Stjepan Juras - The X Factor

No, prije izlaska albuma na tržište je svakako morao izaći i prvi single, koji je nakon prvotnog, odbačenog izbora na kraju ipak postao 'Man on the Edge'. Single (CD 1) izašao je 18.09. 1995, a kao pjesma napisan je prema filmu 'Falling Down' u kojoj glavnu ulog ima Michael Douglas. Ova pjesma je bila ujedno i prva pjesma objavljena s Blazeom na vokalima.

Falling Down is a 1993 thriller film directed by Joel Schumacher and written by Ebbe Roe Smith. The film stars Michael Douglas in the lead role of William Foster, a divorced and unemployed former defense engineer. The film centers on Foster as he treks on foot across the city of , trying to reach the house of his estranged ex-wife in time for his daughter's birthday party. Along the way, a series of encounters, both trivial and provocative, causes him to react with increasing violence and make sardonic observations on life, poverty, the economy, and commercialism. Robert Duvall co-stars as Martin Prendergast, an aging Los Angeles Police Department sergeant on the day of his retirement, who faces his own frustrations, even as he tracks down Foster. S obzirom na situaciju oko teškog razvoda Steve Harrisa kroz kojeg je tih dana prolazio i smijeru u kojem se kretao rasplet i završetak ovog filma, iako je pjesmu tekstualno napisao Blaze, vjerujem kako je i sam Harris u tom trenu pristao da upravo to bude single, kao da je i on sam time nekome nešto htio poručiti. Kako je ova pjesma nastala tek nakon pjesme 'Sign of the Cross', koja je nastala prva, jako je moguće da se na taj način dogodio preokret.

Inače, u pjesmi se tekstualno prati ritam filma u osnovama, odnosno početna scena u koloni automobila, pa do nemogućnosti glavnog protagonista da uruči poklon svojoj kćerci, no naglasak se stavlja na socijalnu i kozmičku nepravdu koja se događa dobrim ljudima, koji su u nekom dijelu života, kad su bili korisni društvu bili cool, a kasnije su odbačeni kao zadnja smeća i proždrani od samog tog društva i dovedeni do ruba u kojem dožive blackout, nakon kojeg više nema povratka. 'Each step gets closer to losing his head.' Pjesma se u tome smislu potpuno nadovezuje na tekstove sve tri autorske B side pjesme ('Judgment Day', 'Justice of the Peace' i 'I Live My Way') koje su Maideni snimili, a nisu završile na albumu, iako su slobodno mogle. No, manager Rod Smallwood službeno je objasnio na bookletu kompilacije 'Best of the B'Sides' koja se nalazi unutar 'Eddie's Archive Box' da na CD može stati samo 74 minuta glazbe, a da album ima 71, pa da te pjesme nikako nisu mogle ući na CD iako su to htjeli i da su ih morali rasporediti na singlove. Iako je već tih godina

177 Stjepan Juras - The X Factor kapacitet CD-a bio 80 minuta i tehnički je bilo moguće uvrstiti sve pjesme, prethodni kapacitet CD-a od 74 minute, koji je bio optimalan na ranijim tipovima diska, izdavačke kuće tada koristile su radi optimalnih rezultata kako to ne bi utjecalo na kvalitetu zvuka i performansa. Također, Maideni su imali itekako razloga da te pjesme stave na singlove, no, o tome uskoro...

'Falling Down' movie poster

Okrutno moderno društvo ne brine se za svoje građane, odbacuje ih, ne zbrinjava nezaposlene koji žele raditi, ali su višak, progledava kroz prste kriminalcima i nasilnicima. Sa stihom 'nothing is fair, just look around' Blaze je htio napomenuti upravo to, no poruka filma nije utjecala samo na njega. Film 'Falling Down' su u svome singlu 16 godina kasnije interpretirali i Foo Fighters u pjesmi 'Walk'. Pjesmu 'Man on the Edge' Maideni su izvodili i s Bruceom na vokalima 1999. na kratkotrajnoj 'Ed Hunter' turneji, koja je promovirala njihovu tadašnju istoimenu PC igricu i ona je jedna od pet pjesama koju je Bruce izvodio na koncertima nakon odlaska Blazea iz benda. Uz nju je još, prisjetimo se, izvodio '', 'Clansman', 'Lord of the Files' i 'Sign of the

178 Stjepan Juras - The X Factor

Cross'. Štoviše 'Man on the Edge' izašla je i kao live izdanje u 2000. godini na singlu 'Wicker Man' i kao pjesma na kompilacijskom albumu 'From Fear to Eternity' iz 2011, također s Bruceom na vokalima. Maiden kolekcionari znaju da se nalazi i na kompilacijama 'Best of the Beast' i '', što zapravo govori kako je u povijesti Maidena ova pjesma dosta zastupljena. Postoje čak tri videa pjesme, iako fanovi najčešće znaju za dva. Prvi je klasični video, dok je drugi snimljen na Massadi u Izraelu, kojeg su posjetili na početku turneje. Treći se pak u obliku 'Easter Egg' videa (skrivenog videa unutar DVD- a za one mlađeg uzrasta kojima je taj pojam stran) našao na DVD-u 'Visions of the Beast', a radi se 'sneak peak' promo videu u kojemu možete vidjeti tzv. pratfalls klipove korištene u crno bijelim filmovima. Ovaj video korišten je je samo za promotivne svrhe prilikom izlaska ovog DVD-a i na YouTube-u ga se ne može pronaći. Za sve one koji su u to vrijeme uživali u brutalnoj igrici 'Karmageddon 2', koja je tada bila jako popularna, ova pjesma bila je dio njenog sountracka i mnoge tadašnje gamere 'navukla' je na Iron Maiden.

Na omotu prvog diska i ujedno boxa naslovna stranica singla prikazuje krupni kadar lobotomizirane glave iz drugačijeg kuta nego na omotu albuma, dok je omot drugog diska samo uvećani kadar s originalnoga albuma koji pokazuje Eddijevu glavu. Ovoga puta naglasak je bio na odvratnosti i hiperrealizmu u cilju postizanja kontroverzi i približavanju onome što su tad radili death i black metal bendovi, kako bi se i na taj način privukao dio žanrovski rascjepkanih fanova, u čemu su djelomično i uspjeli. Omot 12' picture diska je isti kao i boxa i prvog diska, no zakretanjem vinila u lijevu stranu fanovima je pružena mogućnost igranja, jer se slika tada pretvara u imaginarni 'X'.

179 Stjepan Juras - The X Factor

180 Stjepan Juras - The X Factor

Plan izdavanja singlova bio je slijedeći. Maideni su izdali prvi dio u CD box-u s pet razglednica i praznim mjestima za 5 CD-a, jer plan je bio izdati dvije verzije singla 'Man on the Edge' i dvije verzije 'Lord of the Flies', a peti utor služio je za CD s albumom. U boxu je bilo i pet razglednica s članovima benda na električnoj stolici. Prvi single 'Man on the Edge' završio je na osmom mjestu britanske ljestvice, što je bio pad, ali ne toliko veliki, no u USA nije bio ni blizu broju 100, što je bila katastrofa. Upravo zato je malčice modificirana ideja koju su Maideni već iskoristili lansirajući 'Bring Your Daughter' single, kojeg su time doveli do broja jedan na UK ljestvici. No ovoga puta težište je bilo na nečem drugom. Cilj je bilo kupnjom prvog singla i boxa natjerati fanove da se prime kolekcionarskog posla i ne dozvole da im box ostane prazan, već da, kad kupe prvi single, a kasnije i album, da kupe sve ostale. Na taj način bi svaki fan imao kupljene dvije verzije prvog singla, dvije verzije drugog, kao i album. Pametno, ali loše realizirano. Naime, i prvi i drugi CD 'Man on the Edge' singla kao drugu pjesmu s albuma ima 'Edge of the Darkness', što je nepotrebno i komercijalno nezanimljivo. Kada su već išli u taj projekt mogli si na dvije verzije istog singla staviti različitu pjesmu, te malo urediti intervju s Blazeom, na kojem govori o audiciji, pisanju i snimanju albuma. Intervju, koji je sniman nakon završetka

181 Stjepan Juras - The X Factor snimanja albuma, izgleda pomalo nedorečen, jer se stječe dojam da nije pušten od početka, iako je na CD-u bilo dovoljno prostora, Blaze je možda govorio nešto što ipak nije smjelo ići na CD. Kako je vrijeme odmicalo, Maideni su u 1996. godini objavili 'Lord of the Flies' single i to samo prvi dio, jer drugi dio zapravo nikada nije bio objavljen, tako da je ostalo jedno prazno mjesto za nikad objavljen single, kojeg su neki fanovi iskoristili stavljajući u njega single 'Virus', koji ne pripada ni 'The X Factor', a ni idućem 'Virtual XI' albumu. No, vratimo se još samo malo i ujedno zaključno na temu filma 'Falling Down'. Kad se pri kraju filma glavni lik zapita je li on sad zapravo bad guy i kako se sve to uopće dogodilo, odgovor na to je da nepravda, licejmjerje 'civiliziranog' svijeta i pomaknute vrijednosti od finih, obrazovanih i odgojenih ljudi rade divlje životinje, jednako kao i izostanak društvenih normi i da je potrebno samo malo da se neka osoba nepovratno gurne preko ruba.

'Judgment Day' izvrsna je pjesma brzog ritnma, jedina takva uz 'Man on the Edge' s ovog albumskog ciklusa, za koju su mnogi htjeli da je našla mjesto na albumu, a ne kao single. Napisali su je također Bayley i Gers kao što je to slučaj i sa singlom 'man on the Edge'. Govori o tome da izgled i ponašanje ne otkriva nužno, pa čak i nikada ljudski karakter, te zlo koje se nalazi u u srcima i mislima ljudi kojih smatramo 'predivnima'. U vrijeme kada je pjesma nastala Maideni su bili okruženi s mnogo prijetvornih ljudi koji su im radili iza leđa, pa nije ni čudo da su mnoge pjesme na albumu imale ovakve stihove...

There are no marks upon a man That can say he's good or bad No label and no tell tale sign That can show he's full of lies By your deeds you will be known Time will tell truth will show As we exhale every breath We all got closer to our death What will you say On judgement day

Zanimljivo je da su i Harris i Blaze u pjesmama posezali za ovakvim motivima gotovo u isto vrijeme i da su se obojci i da su razmišljanja u pjesmi uvijek bila isprepletena oko dvoličja, laži i zloće u ljudima iz perspektive moralnih osoba.

182 Stjepan Juras - The X Factor

When you look into their eyes You don't know what they hide No label and no tell tale sign That can show he's full of lies

Iron Maiden su od početka karijere svoje fanove učili na tekstove drugačijeg tipa, koji u sebi nisu imale ovakve brutalno istinite životne priče i promičljanja o životu na uvjetno rečeno 'jednostavan način', stoga je nekioma takav odmak bio neprihvatljiv i nisu se mogli više u tome vidjeti, što je još jedan od razloga pada interesa za band.

Ignorance is bliss is that the reason We can not read another's mind If we knew what thoughts were dancing Through each others heads Would we all be driven mad Would we all be dead

Na samom kraju pjesme Blaze zaključuje kako tuđe misli ne možemo čitati, a kako možda i ne bi bilo dobro da možemo. Moguće da bi poludjeli, ne uspijevajući se nositi sa svim tim mračnim informacijama ili bi uslijed međusobnih sukoba koje bi ta saznanja izazvala, svi odavno bili mrtvi. Ova nas pjesma također suptilno poziva i da preispitamo sebe same, kao i svoje najskrivenije misli, jer zapravo svi mi, bez obzira želimo li to ili ne, radimo isto i to je na nekii način iskonski obrazac i obilježje ponašanja ljudskog bića.

Na CD single-u 2, koji je izašao samo tjedan dana kasnije, odnosno 25.09. 1995., uz standardne 'Man on the Edge' i 'Edge of Darkness' fanovi mogu čuti drugi dio intervjua s Blazeom i tekstualno jako zanimljivu pjesmu 'Justice of the Peace', za koju su kreditirani Dave Murray i Steve Harris, a to je ujedno i jedini autorski su-uradak Murrya u ovom albumskom ciklusu. Pjesma na izvrstan način opisuje nova vremena koja dolaze i nesigurnost malog čovjeka koji je naučio živjeti u sigurnosti i svom lokalnom miru da se prilagodi nadolazećim brutalnim pravilima modernog svijeta. Govori također o porastu kriminala i nespremnosti pravnog sustava da se s njime adekvatno suoči, što je iz godine u godinu sve veći problem i sada je to već jako vidljivo.

183 Stjepan Juras - The X Factor

When I remember back the memories of yesterday With all the friends and all the times When people were carefree And walking down the street When everyone knew everyone And all the houses doors were open No had to care those days are gone Those days are gone

Tijekom povijesti u mnogim pjesmama i knjigama uvijek je postojao žal za starim vremenima, no međutim u devedesetim godinama način života drastično se počeo mijenjati i promjene ovakvog tipa o kojima se u pjesmu govori postale su evidentne. Sveopći nestanak empatije, ponor društava i međusobnih odnosa, sveopći osjećaj nesigurnosti i tjeskobe, pomiješani sa gotovo pa identičnom situacijom ui glazbemnom biznisu izrodili su jednu od najiskrenijih i najživotnijih pjesama Maidena za koju je prava šteta što nije izašla na albumu, nego samo na singlu.

I long for the times when you could Wander down the street unharmed When poeple didn't have much money But didn't seem to care It must be the cynic in me But I don't really like things now The violence, the attitudes Aggression that you see everyday A sick society looks the other way

Osim ovih stihova koje sam ranije opisao i s kojima se svatko mogao poistovijetiti pjesma upire i u još nešto, zapravo s tim riječima započinje. Društvo tada, a to vrijedi i za danas i to u još većoj mjeri, naprosto je nemoćno pred zlom koje se nameće. Nitko više nema ni vjere, ni hrabrosti da se suprotstavi. Poginju se glave i postajemo robovi, čekajući na pravdu da se riješi na miran način, što se nikad neće dogoditi. Pjesma je zapravo jako mračna i ne donosi nikakav, pa ni približan privid da se nešto može promijeniti i sama stvara osjećaj depresije i osjećaj da smo nešto trajno izgubili.

184 Stjepan Juras - The X Factor

Have you heard on the news Another let off madman Another screw on the loose Is it the judge or the badman What's the matter these days No one has the courage to put them away Nobody has any faith 'Cause there's a breakdown of justice and order Watiting for justice, waiting for justice of the peace

S druge strane, samo na 12' vinilu (picture disc) uz 'Man on the Edge' i 'The Edge of Darkness' koje su obje s 'The X Factor' albuma, kao treću pjesmu snimljenu prilikom snimanja albuma, a neuvrštenu na isti, Maideni su uvrstili 'I lLive My Way', koja možda na najbolji način tekstualno dočarava što je Steve Harris tih dana proživljavao i što u ovoj pjesmi kao tekstopisac želi poručiti. Ovo su bile teške godine za njega i sasvim je normalno da u takvi stihovi iz njega tada izlazili na svjetlo dana.

Sometimes when I feel the anger Sometimes when I'm all alone Sometimes when I feel surrounded Like all the doors are closed

I feel like I've been a prisoner I feel like I've been a tool Let people try to judge me When they're not in my shoes

Harris ovdje lijepo opisuje nemoć čovjeka kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu, gdje je okružen prijetnjama sa svih strana i gdje ljut i usamljen kuca na razna vrata koja mu se nikad neće otvoriti. Nije ni čudno da se Steve osjećao kao neka vrsta zatvorenika, kao netko s kime se upravlja, koji je dopuštao ljudima da ga sude i gaze, iako nikad nisu ni bili, niti će biti u poziciji i u situaciji u kojoj je on bio i kojoj je sada. Pjesma na iskren način govori o svemu tome, a onda počinje nagoviještavati promjene, a promjene, kako vidimo, već tri godine kasnije su se dogodile...

185 Stjepan Juras - The X Factor

I've lived on my knees Trying to please It's time to change

Some people are only happy When they can watch you fail And to them every day is Another coffin nail

Uz promjene koje je najavio sasvim otvoreno i iskreno, rekao je što ga muči, odnosno tko ga muči i kada malo bolje sve povežemo pjesma 'Virus' čini mi se kao savršeni nastavak ove pjesme. Pronalazak odgovora u pjesmi zapravo je jednostavan, samo je teško konačno se odlučiti i živjeti po tom postulatu. Osvrnemo li se na kompletnu situaciju u bendu tada, ali i sve ove godine nakon, Steve je dokazao da živi svoj život bez obzira na sve i da život, kojeg imamo jednog, jedinog, ne valja potratiti na ispunjavanje tuđih očekivanja.

I think that I've found the answer I think that at last I know We've only got one lifetime I'll make my life my own To live my own way

I live my way Living for today Don't care what they say

Možda upravo u ovoj pjesmi, koja je zapravo zadnja od svih navedenib, dodatno snimljenih pjesama, leži odgovor na događanja ne samo tada, nego na sveukupnu biografiju Maidena. Pjesma u konačnici poručuje kako bi svi trebali dati ono najbolje od sebe i ako uspijemo, trebali bi pružiti primjer onima koji nisu uspjeli. Ova je pjesma na neki zanimljiv način povezana i s porukom pjesme 'Judgment of Heaven', koja pak ima i poveznica s razmišljanjima iz pjesme 'Judgment Day', što se vidi i po samom imenu pjesme. Generalno gledajući u cijeloj ovoj transakciji oko odlaska Brucea, razvoda, dolaska Blazea, okretanja leđa dijela fanova i novinara Steve se

186 Stjepan Juras - The X Factor osobno osijećao kao čovjek koji je svoju partiju života odigrao ispravno i moralno, za razliku od nekih i njegova promišljanja o tome refletiraju se kroz većinu pjesama na albumu na kojima je on autor teksta. Moram napomenuti da se ovaj single (kao uostalom i svi drugi) može pronaći i na posebnom, dvostrukom izdanju CD-a (japanska edicija), na kojoj se nalaze sve pjesme i singlovi i koji je kolekcionarski raritet.

'Lord of th Flies' single izašao je u drugom mjesecu, no ni u jednoj formi mije izdan u UK osim dva bootleg 12' vinila (crni i ljubičasti), koji ni u kojem poglednu nisu službeni. Službeni single U Europi izdao je samo EMI Holand, a osim njega postoje izdanja iz Kanade, Australazije i Maksika s tom razlikom što je meskičko izdanje zapravo samo promo izdanje. CD disk se razlikuje od komercijalnog izdanja, jer na njemu je samo tamna pozadina i nazivi pjesama, za razliku od modifirane fotografije Eddiea na električnoj stolici, koja je na komercijalnim izdanjima. Svi CD singlovi ujedno su i slim jewel case izdanja i sadrže booklet sa tour fotografijama. Naslovnica singla nije pretjerano

187 Stjepan Juras - The X Factor inventivna i slijedi koncept ranijih izdanja s malom promjenom. Ovdje Eddie sjedi na električnoj stolici koja je u ovom slučaju tron i do koje vodi crveni tepih, a on je odjeven kao morarh (ili crkveni vjerodostojnik) kako bi se naglasilo da je 'lord' of the flies. S obije strane stolice stoje svije gigantske muhe kao podanici. Sam rad za Maiden standarde i ono na što su fanovi navikli potpuno je jeftin i čini se da je na brzinu odrađen uz pomoć alata poput Ronsovih gotovih Photosshop kistova ili layera u obliku muha na prozirnoj pozadini. Logotip benda koji je preuzet s omota albuma neprofesionalno je razvučen i djeluje kao da ge je radio netko neupućen u grafiku. Istao tako mogući mjesec na pozadinskom nebu više djeluje kao odbljesak photo rasvjete, nego li je to doista mjesec. Ova je ilustracija vjerojatno poslužila kao inspiracija za kasniji omot kompilacijskog albuma 'Edward the Great'.

No, recimo nekoliko riječi o naslovnoj pjesmi 'Lord of the Flies', koja je nastala prema istoimenoj knjizi Williama Goldinga i naknadno snimljenim filmovima na istu temu. Ova distopijska knjiga na površinu izvlači pitanja koja se tiču društva o svemu što lako može, naš svijet, pretvoriti u mnogo ružniju verziju istog. 'Gospodar muha' je alegorija, a glavna su tema konfliktini impulsi pojedinaca; dječaka, koji van civilizacijskih normi, postavljenih granica u kojima svi mirno živimo, promijene svoj karakter do neprepoznatljivosti. Leži li u svima nama zvijer, zlo, mrak? Želi li svaki čovjek vladati nekim ili nečim i je li borba za prevlast u svima nama? Ako nas se stavi u neprirodnu, nekontroliranu, anarhističku situaciju, u drugačiji okvir, hoće li u nama prevladati dobro ili zlo? Kako se sklop mijenja? Kakav je mentalitet grupe, a kakav pojedinca, a kakav odnos racionalnog i emocionalnog? Kako na ljude utječu okolnosti? Naslov knjige sugerira vraga, jer vrag je gospodar muha ili Belzebub na hebrejskom jeziku i taj termin dobro je poznat u judeo kršćanskim religijama. No, tko je u ovoj knjizi sotona?

U knjizi grupa engleskih dječaka preživi pad aviona kojim ih evakuiraju nakon izbijanja nuklearnog rata, ali zrakoplov doživi nesreću i padne na daleki, tropski i nenastanjen otok. Nakon pada aviona dječaci se, još odjeveni u školske uniforme, nađu na pustom otoku bez ijedne odrasle osobe i moraju se sami brinuti o sebi, organizirati sklonište, naći vodu, hranu, ali i odabrati vođe. Iako su to dobro obrazovani dječaci iz dobrih obitelji dogodi se regresija civilizacije. Postaju beskrupolozni, divlji, okrutni a ne prezaju ni od ubojstva ne bi li 'oni gore' zadržali vlast. U klasičnim pričama do tad brodolomci i sl.

188 Stjepan Juras - The X Factor pokušavali bi uz svoja znanja i sjećanja iz normalnog života uspostaviti ponovno civilizacijsko okružje u nametnutim okolnostima, no u ovoj priči sve kreće unatrag i vodi ka iskonskom primitivizmu. Roman je uznemiravajuć, mračan ali i zarazan. Već sam naslov daje nam do znanja kako je nešto mračno u njemu i doista, pokazuje ljudsku prirodu. Godinama je ovo jedna od najčešće propitivanih i kometiranih knjiga, o kojoj se raspravlja i nad kojom se zgražava. Maknemo li ljudski optimizam i idealizam moramo priznati da je rulja moćna stvar, da je anarhija opasna, a da su ljudske vrijednosti krhke i lomljive.

Samo u Velikoj Britaniji ova knjiga je prodana u preko 20 milijuna primjeraka, a Golding je najnagrađivaniji britanski pisac ikad. Godine 1963. snimljena je crno bijela filmska verzija knjige, a 1976. snimljena je još jedna, ovaj put u boji, te još dvije nakon. William Golding (1911 – 1993) nije doživio objavljivanje pjesme Maidena, jer je umro dvije godine ranije. Studirao je antropologiju, arheologiju i literaturu i postao učitelj u školi. Za vrijeme drugog svjetskog rata ušao je u mornaricu i sudjelovao na čuvenom iskrcavanju u Normaniji, poznatijem kao 'Dan D', o kojem su Maideni također napisali pjesmu. Deset godina prije svoje smrti osvojio je Nobelovu nagradu za književnost.

Golding u školi promatrao djecu i izučavao njihove obrasce ponašanja. U ratnoj mornarici bio na razaraču i svjedočio je potapanju njemačkog Bismarcka. U invaziji na Normandiju bio je zapovjednik amfibijskog broda koji je rešetao plaže projektilima. Rat, stradanja, smrti i nevjerojatne okrustnosti (u kojima je možda i sam sudjelovao) pokazale su mu u što se čovjek može pretvoriti i ispririrale ga za djela. Pišući o iskustvima iz rata Golding je rekao kako “čovjek proizvodi zlo kao što pčela proizvodi med“, a kada su ga pitali zašto je napisao knjigu s ovakvom temom rekao je: “Tema Gospodara muha je tuga, čista tuga, tuga, tuga.“ Ovaj roman i završava tugovanjem dječaka Ralpha nad neupitnim znakom zla na srcu svakog čovjeka za koje je samo sumnjao da postoji sve dok ga nije vidio među svojim kolegama i prijateljima.

'Lord of the Flies' je potresna je knjiga jer je riječ o djeci koju smatramo nevinima i neiskvarenima. Djeca su pod utjecajem odgoja, roditelja, škole, pravila, ali što kada sve to nestane i kada ih nema tko voditi? Djeca su sama po sebi dobra, i neopterećena ekonomijom, politikom ona mogu na tropskom otoku uspostaviti pravedno društvo, lijep život u okolnostima u kojima jesu.

189 Stjepan Juras - The X Factor

No, je li doista tako, može li se zlo u nekome nastaniti od ranih dana? Rađamo li se dobri ili zločesti ili oboje pa odgoj prevlada? Okolina? Način na koji odrastamo? Ili nas, ljude, neke stvari, ljudi i događaji mogu transformirati? Možda je strah taj koji ljude, male ili velike, svejedno, potakne da se priključe ideji, čovjeku, radnji koju ne odobravaju. Kako strah djeluje na osobu, a kako na grupu? Ta su pitanja vječna, o njima je napisano mnogo studija, provlači se kroz književnost. Samo… navikli smo, a i moramo vjerovati, da dobro uvijek pobijedi. Ako niste pročitali knjigu, pozivam vas da to uradite i da vidite je li pobijedilo dobro ili zlo.

Nisu Maideni jedini koji su ovu fantastičnu knjigu opisali u pjesmi. Veliki pisac Stephen King je često pokazivao u svojim djelima da je veliki fan knjige, može ju se primjetiti i u crtićima kao The Simpsons i Spongebob, a tvorci emisija 'Lost' i 'Survavor' izjavili su da su bili ispirirani urpavo ovom knjigom. Gibsonov film 'Apocalypto' završava na sličan način. Pjesme koje se referiraju i na 'Lord of the Flies' izdavali su i U2, Gatsby’s American Dream, Nine Inch Nails, Tori Amos, A.F.I., Buck 65, Bad Religion, Danielle Dax i mnogi drugi...

Knjiga, 'Lord of the Flies' izdana 1954. godine odbijena je 21 put prije izdavanja, da bi danas po izvatku American Library Asociation bila konstantno na listi 100 najposuđivanijih knjiga. No, kako je uopće došlo do nje? Na dan 18.09. 1940 (točno 55 godina prije objavljivanja prvog singla s 'The X Factor' albuma potonuo je parabrod SS City of Bernares, kojeg je pogodio torpedo s njemačke podmornice U-40. Za sobom je u Sjeverni Atlantik, 600 milja od Irske obale povukao gotovo osamdesetoro djece, koja su iz Liverpoola putovala u Quebec i .

U osvit atomskih prijetnji i strahota drugog svjetskog rata Britanci su bili u strahu od njemačke invazije i počeli su evaukirati djecu u druge zemlje. Ideja je bila da se evakuacijom sve djece očvrsti britanski otpor, jer bi tada odrasli bili mentalno i fizički mnogo bolje pripremljeni suočiti se s mogućom invazijom. Evakuacija djece započela je tri mjeseca prije ovog događaja, a plan je bio evakuirati više od 210 000 djece u Kanadu, Novi Zealand i Australiju. Tijekom drugog svjetskog rata oko 170 000 djece je evakuirano, no odmah nakon ove tragedije evakuacija se trajno obustavila. Golding, koji je tada imao 29 godina, svjedočeći toj tragediji dobio je ideju za priču o evakuiranoj djeci.

190 Stjepan Juras - The X Factor

Kasnije je izjavio: “It was simply what seemed sensible for me to write after the war, when everyone was thanking God they weren’t Nazis. I’d seen enough to realize that every single one of us could be Nazis.”

Nesretna djeca vesele se prije ukrcavanja na kobni brod.

U ovoj priči, koja je u pjesmi Maidena napisana s točke gledišta protagonista Jacka (koji predstavlja zlo, nasilje i tamnu stranu ljudske prirode) nameću se trojaki zaključci. Jedan je da su ljudi inherentno zli, pa da je zbog toga nužno da društvo uspostavi vladu i zakone kako bi se obuzdali naši zli instinkti. Drugi je zaključak da su ljudi inherentno dobri, rođeni su dobri, no korumpirani sa strane duštva, dok je treći zaključak da su ljudi inherentno neutralni i da naša iskustva određuju ravnotežu između dobrog i lošeg. Kroz Jackove oči u ovoj pjesmi glorificira se životinjska strana čovjeka koja čuči u svakom od nas.

Ova pjesma se stoga svojom tematikom savršeno uklapa u sve ranije opisane pjesme i na neki način kroza promišljenje jedne te iste teme iz mnogo aspekata ovaj album u tom smislu one rade konceptualnim. Dobro i zlo u ljudima, utjecaj društva i okolnosti na odluke i psihu. Brutalna istina!

191 Stjepan Juras - The X Factor

Smatrao sam jako važnim napisati cijelu ovu priču o nastanku ove knjige, a samim time, uzročno poslijedično i istoimene pjesme Maidena, jer nevjerojatno je kako je na ovom albumu sve nekako povezano. Tema koja je dominantna u ovoj pjesmi dominantna je i u 'Edge of Darkness', koja se nalazila na svim verzijama prvog singla 'Man on the Edge'. Odmetnuti ratnik u dubini džungle, oslobođen svih ograničavanja koje nameću društvene norme pretvara se u neopisivo surovo biće oslobođeno ljudskosti. Završni stihovi ove pjesme upravo me posijećaju na Williama Goldinga. Što bi bilo da je on, primjerice, poginuo pri iskrcavanju na Normandiju, kao što su mnogi? Bi li ikada znali da među krvoločnim i monstruoznim ratnicima imamo ovako blilijantnih pisca i da će se i zla izroditi ovakva umjetnost?

Now I stand alone in darkness With his blood upon my hands Where sat the warrior the poet Now lie the fragments of a man

Inače, pjesma 'Edge od Darkness' inspirirana filmom iz 1979. 'Apocalypse Now', koji je pak dijelom inspiriran po klasiku Josepha Conrada (1857 – 1924). 'Heart Of Darkness'. Istoimeni TV film izašao je 1994. i vjerojatno je bio okidač za pisanje ove pjesme. Stihovi pjesme u mnogim djelovima prikazuju dijaloge iz Coppolinog filma i pričaju nam o putovanju vojnika, u ovom slučaju i plaćenog ubojice rijekom u srce džungle za vrijeme vjetnamskog rata, u portezi za ludim genijem Kurtzom, koji je podlegao urođenom divljaštvu, a koje se nalazi u svima nama. Iako je radnja filma inspirirana knjigom 'Heart of Darkness', film nema puno poveznica s knjigom. Radnja romana, temeljena je na stvarnom Conradovom iskustvu, koji je bio kapetan parobroda u Africi i smještena je u Belgijski Kongo tijekom 19. stoljeća. Kurtz i Marlow (koji se u filmu zove Willard) rade za belgijsku trgovačku tvrtku koja brutalno eksploatira afričke domoroce koji rade za nju. Kad Marlow dolazi na Kurtzovu postaju, otkriva da je Kurtz poludio te da zapovijeda malim plemenom kao njihov bog. Roman završava Kurtzovom smrću, dok na povratku pripovjedač razmišlja o tami ljudske psihe: "srce beskrajne tame". Marlow je u romanu kapetan riječnog broda koji je poslan da natovari bjelokost sa Kurtzove postaje, ali postupno postaje zaluđen Kurtzom. Kad otkriva Kurtzovo teško zdravstveno stanje, Marlow ulaže veliki napor ne bi li ga vratio kući. U filmu,

192 Stjepan Juras - The X Factor

Willard je ubojica koji je poslan da ubije Kurtza. On je s druge strane, čvrsti, stari, ali odmetnuti zapovjednik američke vojske. Unatoč tome, prikaz Kurtza u filmu kao božanskog vođe plemena domorodaca i malarije od koje boluje, Kurtzov uzvik "Istrijebite zvijeri!" i njegove posljednje riječi "Užas! Užas!" uzeti su iz Conradova romana.

I u filmu i u romanu Kurtz je dobro školovan čovjek zapadnjačke kulture koji iskorištava moć na mjestima gdje vlada bezakonje. Horori kojima je svjedočio, pa i sudjelovao u njima za 'dobrobit' zapadne civilizacije odmakli su ga od svijeta kojem je nekad pripadao, ali i osnažili, no ta snaga se brzo premetnula u sirove, mračne instikte. Ponekad ekstremne situacije čak i najrazumnije i najsmirenije ljude prisile da rade nezamislive stvari radi preživljavanja i te ih stvari kasnije progone do kraja života. I Marlow i Willard na svom putovanju do 'edge of darkness' ulaze u same korjene ljudskog divljaštva, u samo srce njihove vlastite tame, mjesta koja moderna civilizacija ne želi istraživati, iz straha da možda ne otkijemo istinu o sebi samima. Vratili se jesu, no to iskustvo trajno ih je i nepovratno izmijenilo. Zanimljivo, no tek nekoliko mjeseci nakon izlaska 'The X Factor' albuma Bruce Dickinson je na solo albumu 'Skunkvorks' snimio pjesmu 'Back from the Edge', koja kao da je odgovor na spomenutu 'Edge of Darkness' i konstataciju da ako se jednom suočiš s 'heart of darkness' biti ćeš trajno izmjenjen, a to kaže i stih u pjesmi Maidena 'when you've faced the heart of darkness, even your soul begins to bend.'

Uza single 'Lord of the Flies' Maideni su odlučili snimit i rock himnu 60-tih, no još uvijek aktuelnu 'My Generation' grupe The Who'. Blaze, upitao zbog čega upravo ova pjesma odgovorio je: „I used to do "'My Generation' with Wolfesbane, so I knew that one which made it fairly easy. We just strolled through Steve's record collection, as the studio is on the side of his house, and just looked to see what we knew, and then took some time in the studio and knocked them out. So it was a bit of fun really. I don't know what we'll do next time, but I'll try to think of some interesting ones before we get there and see if we can have a go at them.

Ova je pjesma izdana na prvom albumu grupe The Who iz 1965. godine. Izrazito buntovna pjesma, ponešto isopred svog vremena ima majstorske bass dionice, a Steve Harris je kroza cijelu pjesmu pokazao da je na najbolji mogući

193 Stjepan Juras - The X Factor način dao tribute John Enstwistle-u. Rod Smallwod je izjavio kako su članovi benda veliki fanovi, bilo grupe The Who ili UFO, čiju su pjesmu također obradili, te se prisjetio kako su Maideni na svom prvom koncertu u LA supportirali upravo UFO u velebnoj Long Beeach Areni. Samo četiri godine kasnije bili su headlineri četiri noći za redom rasprodane iste dvorane, gdje su snimili jedan od najboljih live albuma u povijesti glazbe ''. Maideni su obradama na B sideovima singlova često odavali počast bendova kojima se dive i respektiraju ih.

Druga obrada na singlu je hit grupe UFO 'Doctor, Doctor iz 1974., a sa albuma 'Phenomenon'. Ova, na pjesma postala je najpoznatija neautroska Maiden pjesma svim Maiden fanovima, jer od tada, pa na dalje Maideni koriste live izvedbu UFO-ve pjesme kao službeni pred intro u sve svoje koncerte i ni jedan koncert Maidena ne počinje bez nje. Blaze Bayley je u ovoj pjesmi pružio sve najbolje od sebe i mnogi će se fanovi složiti da je u cijelom njegovom opusu s Maidenima ovo pjesma koju je najbolje i neponovljivo otpjevao.

Fotografija iz domovinskog rata u Hrvatskoj.

194 Stjepan Juras - The X Factor

Pokušamo li album opisati tako da razvrstamo pjesme po grupacijama, onda bi se jedan dio odnosio na ratnu tamatiku, a drugi na uglavnom introspektivne tekstove u kojima prevladava depresija, beznađe, srdžba i bijes. Pa čak i one koje za temu imaju rat, govore kroz oči protagonista ili tihog promatrača tih užasa. Pjesme 'Fortunes of War', 'The Aftermath' i 'Blood on the World's Hands' svrstale bi se u tu, nazovimo je, ratnu skupinu.

U 'Fortunes of War' protagonist se suočava s konstantnom patnjom i morama koje dolaze nakon proživljenih strahota. Netko to jednostavno uokviri pod nazivnik kao PTSP i tako označeni ljudi se svrstavaju u skupinu o kojoj znamo ništa više od te kratice. Međutim, kad rat završi i kad ti ljudi, pooput nekog istrošenog oruđa bivaju poslani domovima, rat, strahote, noćne more koje su proživljavali uživo i koje su cijelo vrijeme dok su bivali na terenu potiskivali, tek sad dolaze na naplatu i prate ih kroza cijeli život. Mnogi ljudi sa strane, kao što Harris piše savjetuju kako će sve biti u redu, da ne trebaju brinuti, jer vrijeme liječi sve, no zapravo, kako nikad nisu bili u tako ekstremnoj situaciji, ne shvaćaju da to neće proči nikad i da se može samo pogoršavati. Upravo zbog toga veliki broj veterana počinio je samoubojstva, a oni koji ih najbolje mogu razumijeti njihovi su suborci. Netko to ponosi bolje, netko teže, no druženje i skupne memorije podosta pomažu da se veterani osijećaju bolje.

Taj osjećaj neshvaćenosti i samoće u vlastitim mislima i proganjajućim morama, svakog tko je bio u ratu i doživio traume sve više odvajaju od 'normalnog' svijeta u civilu i za neke ljude nakon kraja rata, rat do kraja života u njihovim glavama nije prestao. Upravo zbog toga okruženost bivšim ratnim surugovima česta je potreba tih ljudi, jer jedino oni mogu shvatiti kroza što u svojim glavama prolaze. Pjesma 'Aftermath', koja se s ovom tematikom može povezati nadopunjuje ovu temu s promišljanjima o besmislenosti rata. Međutim, svatko od ovih ljudi ima vlastito kreairani 'atermath' i s njima se svakog dana iznova moraju suočavati potpuno sami, što je užasno. Nakon rata u mojoj državi u kojoj su golobrati mladići potpuno nespremni išli u rat i doživjeli najveće strahote viđene od drugog svjetskog rata (a koji su bili samo nekoliko godina stariji od mene), mnogo njih sada su samo olupine od ljudi zarobljeni u vlastitoj 'školjici' i paralelnom svijetu iz kojega nema izlaza. Gotovo svaki dan se susrećem s njima, a dvadeset i nešto godina nakon ratnih zbivanja (o kojima su Maideni pisali u pjesmi 'Blood on the World's Hands') neki novi klinci koji su se rodili jednostavno ne razumiju, niti žele razumieti te

195 Stjepan Juras - The X Factor ljude. Ratni veterani, koje u Hrvatskoj zovemo branitelji, stigmatizirani poradi ratnih profitera koji se pokušavaju nazivati istim imenom, sada su ismijavani, marginalizirani, karikizirani i prepušteni sami sebima. Zapravo su iskorišteni i odbačeni od strane onih koji sada kao državnici upravljaju našim životima. Kada je ovaj album izašao upravo te godine u mojoj zemlji završio je rat i veliki broj relativno mladih ljudi proživljavali su ovo. Zanimljivo ali Maideni u ovoj formaciji možda su upravo zbog toga jako omiljeni u mojoj zemlji.

Mnogi su kritičari Maidenima zamjerali da je od ovog albuma počela era izrazite repetativnosti, pogotovo u refrenima koji su ujedno i sami naslovi pjesme, no to je samo optička / slušna varka temeljena na tome što je Blaze imao glas koji više rezonira s našom percepcijom stvarnosti, pa nas automatski tjera na veću pozornost slušanja, a manju uživanja. No, Maideni su od početka karijere mnoge ključne pjesme gradili na tome. Sjetite se refrena 'Running Free'... Posluašjte 'Caught Somewhere in Time' ili 'Seventh Son of a Seventh Son'... Slušajući Brucea, zahvaljujući njegovoj teatralnosti u glasu i njegovim sposobnostima ljudi su slušali pjesme u transu i na drugi način, dok ih je Blaze prisiljavao da se spuste čvrsto na tlo i da kroza tumrne teme stihova slušajući pate skupa s njim. Maideni se nisu previše mijenjali, samo su se nadograđivali i širili svoje granice. Refren ove pjesme 'Fortunes of war, fortunes of war, fortunes of war, no pain anymore' nimalo se po konstrukciji ne razlikuje od recimo 'Heaven can wait, heaven can wait, heaven can wait, heaven can wait for antoher day', no razlika je ta da kad ga slušaš ne trebaš se pitati što li znači, već jako bolno istog trena osijećaš da je konačan prestanak boli o kojoj Blaze pjeva zapravo jednina preostala solucija - suicid. Upravo zbog toga što ovaj album ne donosi priče u celofanu već brutalno i društveno neprihvatljivu istinu, jako ga je teško prožvakati mnogima.

No, 'Fortunes of War' samo je jedan aspekt promišljanja rata i vremena nakon rata, na koji se preostale dvije pjesme prirodno nadovezuju. Među većinom fanova ova pjesma neće ostati nezaboravna, no doista je vrijedna slušanja. U netom spomenutoj pjesmi 'The Aftermath' proteže se pitanje o vrijednosti i nužnosti rata i ratovanja. To je teška pjesma za slušanje, bez obzira na siloviti i neumitni ritam, koji nakon tihog uvoda podsijeća na sporo stupanje vojske i koju ništa ne može zaustaviti. U jako slikovitim stihovima koji bez ikakve cenzure opisuju ratne strahote slušatelji i sami, bez da im pjesma to sugerira, vrlo brzu uvide svu besmislenost ratova i ratovanja.... Pogledajmo tri primjera:

196 Stjepan Juras - The X Factor

Toys of death are spitting lead Where boys that were our soldiers bled

Now bodies arms and legs are strewn Where mustard gas and barbwire bloom

Comrades dead or dying lie I'm left alone asking why

Ova pjesma tehnički može reflektirati mišljenje bilo kojeg vojnika, no neki motivi iz pjesme kao 'mud and rain', zatim mrtva tijela, odsječeni udovi, barbed wire i mustard gas sugeriraju da se radi od trećoj bitci za Ypres znanoj kao Paschendale. Štoviše, Iron Maiden su 2003. godine na albumu 'Dance of Death' izdali pjesmu 'Paschendale', koja tekstualno kao da se nastavlja na 'The Aftermath', odnosno ova kao da je napisana s gledišta preživjelog veterana, a 'Paschendale' iz gledišta ranjenog vojnika koji će uskoro umrijeti. Mustard Gas iliti Sulfur Mustard ili čak Yperite izuzetno je toksičan bojni otrov koji je (gle simbolike) međunarodnom konvencijom o kemijskom oružju iz 1993. (kad je Blaze došao u bend) u potpunosti zabranjen. Jedan od njegovih imena Yperit, sasvim jasno govori gdje se je masovno koristio i kako je Harris prilikom pisanja stihova najvjerojatnije na umu imao Paschendale i čuvenu bitku.

In the mud and rain, what are we fighting for Is it worth the pain is it worth dying for Who will take the blame, why did they make a war Questions that come again, hould we be fighting at all

Ako pogledate ove stihove slobodno mogu zapitati može li se što direktnije reći u svrhu prokazivanja uzaludnosti i besmislenosti ratovanja? Harris se u ovoj pjesmi možda naslonio i na mišljenje čuvenog ratnog pjesnika Siegfriend- a Sassona, koji je u pjesmi, također nazvanoj 'Aftermath' upravo na sličan način opisivao ratne strahote i poslijedice ratovanja, no u biti donosio je općenite zaključke koji sesvakom normalnom ljudskom biću nameću...

After the war, left feeling no one has won After the war, what does a soldier become?

197 Stjepan Juras - The X Factor

Kako netko tko sam prošao i proživio rat kao dijete, odnosno već teenager, ne mogu baš reći da se na iti jedan rat može gledati crno na bijelo, jer iako su općenito ratovi zlo, nekad su jednostavno nužnost, kao protuodgovor samoobrane i spašavanja vlastitih života. A što vojnik postane nakon rata...? Oni koji ne znaju, i bolje da ne znaju, pa neću pisati, no vrlo dobro znam.

Treća i zadnja pjesma iz te ratne triologije 'Blood on the World's Hands' svojevrsna je kritika na zapadnjački način života u tzv. mjehuru od sapunice, dok se nadomak njihovih 'zaštićenih' svjietova događaju tragedija; smrti, razaranja, silovanja, koncetracijski logori, genocidi, masovne grobnice i etnička čiščenja. Da, riječ je o ratovima na Balkanu s početka devedesetih koji su u to vrijeme najžešći bili na područjima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bilo bi bespotrebno raditi analizu stihova, kad sam u uvodu knjige iz prve ruke opisao kako je dijete tih godina doživljavalo ratna zbivanja i kako su ne tako davno mnogo veća zvjerstva počinjena na teritoriju Njemačke, Francuske, UK itd. Štoviše, klica zla ni u jednoj od tih zemalja nije do kraja zauzdana. No Harris kao da je u pjesmi htio naglasiti da su gledanja na svijet s uključenim predrasudama (prljavi, primitivni Balkanci, to su njihova posla, nas se to ne tiče itd.), tek privid koji je zapadni svijet stvorio sebi samima kako bi mislili da je to što se događa samo na TV i daleko od njihovih udobnih domova i da su nedodirljivi, sa civilizacijskim odskokom, koje 'manje vrijedni' ne mogu shvatiti. No dovoljan je tek tren, jedna mala šibica da se svijet pretvori u veliki kaos; London, Pariz, , Brisel, ... teroristički napadi, strah, bespomoćnost i nepredvidljivost. Uslijed toga kao prirodna rekacija dolazi buđenje ekstremnog nacionalizma (koji je uvijek u prikrajku tinjao), sve veće separacije ljudi, zveckanja oružjima, politička huškanja i odjednom se oaza mira i demokracije u tren promjeni u polja užasa i smrti. Možda se u tome trenu na zapadu doista mislilo da će mir i sigurnost potrajati dovijeka, no ova pjesma je predvidjela upravo ono što se danas događa. Opći rat kuca sve glasnije na mnoga vrata, a strah i neizvjesnost već su odavno stanovnici europskih velegrada i pomalo cijelog svijeta. Nemogućnost ili bolje rečeno nevoljkost da reagira i spriječi dok nevini ginu u udaljenim zemljama sada polako dolazi na naplatu... 'It's out of control' Upravo zbog toga u uvodu pjesme Steve Harris tehnikom fažoleta svira pozadinsku bas gitaru koja zvuči kao krv koja kapa iz ruku u veliku lokvu krvi. 'There's chaos across the border, and one day it could be happening to us!'

198 Stjepan Juras - The X Factor

'Look for the Truth' još je jedna u nizu iz skupine instrospektivnih pjesama s albuma, a govori o suočavanju sa svojim strahovima i eventualnoj pobjedi nad strahovima. Nakon 'Man on the Edge', 'Edge of Darkness' i 'Lord of the Flies', koje su propitivale tamnu vrstu ljudske psihe sa svih aspekata, ova pjesma govori kako je moguće suočiti se sa strahovima imračnim tajnama vlasite prošlosti i naposlijetku pobijediti. Blaze Bayley ovdje na odličan način interpretira vlastita mišljenja, a Maideni kao neku vrstu drugog refrena umnogome su koristili onaj svoj čuveni 'oooo' koji možete čuti u mnogim pjesmama poput 'Trooper', 'Seventh Son of a Seventh Son' itd. No, s ovom, već četvrtom pjesmom koja propituje mračnu stranu ljuske psihe, Maideni nisu završili s tom temom. Slijede čak tri pjesme koje tu temo jednako tako obrađuju i ovaj album čine gotovo pa konceptualnim.

Svatko u životu jednom dođe 'pred zid' i postavi si neizbježna pitanja o smislu postojanja i o ikakvom smislu ičega. Ovoga puta to je pitanje postavio Steve Harris gonjen privatnim problemima koji su ga u to vrijeme slamali. Neobičan i tih bass uvod 'Judgment of Heaven' vodi nas u punokrvnu Maiden pjesmu, koja samo slučajem nije postala još jedan hit s ovog albuma, ponajviše jer uopće nije uživo izvođena i to mi je najveća nepoznanica s njihove 'The X Factour 95/96'. Ovo je jedina pjesma koja ima konkretniju gitarsku harmoniju na cijelom albumu, što na neki način reflektira njene stihove. Iako je mračna i govori o trenucima kad čovjek dođe 'pred zid' i počnne promišljati o suicidu, ona već u idućim stihovima osuđuje taj čin kao jednostavan i sebičan i poručuje da je najteži dio ostati živ i nastaviti usprkos svemu. U pjesmi depresivan čovjek toliko pati da (iako je možda to ranije odbijao kao agnostik) sada čak potiho počinje moliti Boga i na bilo koji način pokušava naći izlaz, te propituje svoja vjerovanja i razmišljanja želeći doznati gdje na ovom svijetu njegovo mjesto, kakva mu je sudbina i hoće li ova patnja ikada proći. U drugom dijelu pjesme raspoloženje se mijenja i ovog puta protagonist propituje i sebe i druge što bi uradio da dobije drugu priliku; bi li mijenjao stvari ili ih ostavio istim? Također, pita ljude, a ujedno i sebe, kada se osvrne na svoj život, može li reći da je ponosan na ono što je napravio i je li bilo trenutaka kada svatko od nas vjeruje da je sve što je nekad mislio da je ispravno, zapravo velika pogreška. Uzevši u obzir što se sve izdogađalo u to vrijeme s Maidenima, te jako težak razvod sa ženom s kojom je hodao od školskih dana stihovi ove pjesme poprimaju novu dimenziju. S obzirom na

199 Stjepan Juras - The X Factor refren 'all of my life I have believed / Judgment of Heaven is waiting for me' i na ranija razmišljanja u stihovima, očigledno da da to više ne vjeruje i da mu i taj zadnji tračak nade za kozmičku (božju) pravdu isčezava.

Još jednu pjesmu iz tzv. depresivne skupine pjesama napisao je Blaze Bayley. Pjesma, jednostavno nazvana ‘2 A.M.’ u glazbenom je smislu preteča onoga što smo gotovo identično kasnije mogli vidjeti u pjesmi ‘Come Estais Amigos’ s 'Virtual XI' albuma. U načelu prelijepa pjesma još je jedna u nizu koja ima vrhunske stihove iz koji dolaze dubine duše, a govore o besmislenosti i uzaludnosti života. Napisana je na način da se svi koji je slušaju mogu vrlo lako pronaći u njoj. Smisao života su propitkivali mnogi, no u ovoj pjesmi niti se ni ne nazire realna mogućnost promjena. Blaze je izjavio kako je prije što je došao u Maidene bio upravo u takvoj situaciji da je noćima sam buljio u televizor razmišljajući što je sve do sad uradio i što će mu budućnost donijeti, a budućnost uopće nije video. Njegov kasniji vrtoglav uspjeh, odnosno pozicija pjevača Maidena sam se nameće kao odgovor na pitanja u ovoj pjesmi, dajući i nadu da se svakom može nešto neočekivano dobro dogoditi. S druge strane i Harris koji je do tada postigao nevjerojatne stvari i na čijem su mjestu mnogi htjeli biti, tih dana je neizrecivo patio. Ma koliko god netko pokušavao to trivijalizirati, nesretne ljubavi izazivaju užasno duboke emocije i osjećaje uzaludnosti svega i mogu jako pogubno djelovati na život pojedinca. Riječi 'I wish I could leave it all behind' lako se mogu shvatiti kao pomisao na suicid i nedovoljno hrabrosti da se to napravi, ali jednako tako i na drsastičnu promjenu k' izlasku is sjene vlastitog života. Sam ton pjesme i njen završetak ne daju nam neku nadu da se autor oduprijeo crnim mislima, a pitanje 'do you just let go or carry on and try to take the hurt' pitanje je na koji bi mnogi htjeli znati odgovor. Na neki način pjesma se može liricistički povezati s pjesmom 'Tears of the Clown' s 'Book of Sould' albuma, u smislu da i slavne osobe, za koje mislimo da imaju savršeni život i sa kojima bi se rado mijenjali, mogu u datom trenutku patiti više nego što smo mi ikad....

Zadnja pjesma na albumu ‘The Unbeliver’ ne govori, kako bi netko na prvu pomislio o bogu i religiji. Ovo je jedan od najmračnijih tekstova na albumu, no vrhunski napisan i govori o pomanjkanju vjere u sebe same. Introspektivni tekst koji svima nama zapravo postavlja jako teška pitanja na koje je još teže odgovoriti zaslužan je za to što mnogi

200 Stjepan Juras - The X Factor ovu pjesmu dugo ili nikako nisu mogli prožvakati. Naime, slušajući riječi mnogi su, a da nisu htjeli, pronašli sebe same, a istinu je teško prihvatiti, pa je brži način reći da pjesma ne valja i nikad više je poslušati. Glazbeno je jako zanimljiva, puna preokreta i snažnih rifova, a Steve Harris na basu naprosto briljira. Po mnogo čemu u glazbenom smislu je nestandardna, a Blaze Bayley je pjevanjem refrena u za njega najvećem mogućem registru doveden do ruba pucanja glasa, što je u jednu ruku čak i zanimljivo. Mnogi su za ovu pjesmu rekli da im je porasla u očima mnogo, mnogo godina kasnije kad su smogli hrabrosti istinski poslušati poruku autodestrukcije, beznađa, lutanja krivim smjerovima života i suočiti se sa svojim unutarnjim strahovima. Pjesma 'Judgment of Heaven' barem moralizira i usmjeruje prema tome da samoubojstvo nije rješenje i da je najteže ostati živ i ponijeti svoje breme, dok je ova puna opisa osjećaja teške depresije pomiješane sa osjećajima gađanje prema sebi samom, a stihovi 'Do you think you even like yourself / or really think you could be someone else' svako od nas se barem jednom u životu zapitao. Ipak, pri samom kraju pjesme Steve Harris koji je u svojim liricističkim izražajima sklon patroniziranju i davanjima ispravnih savjeta fanovima poručuje ovo:

Are you scared to look inside your mind Are you worried just at what you'll find Do you really want to face the truth Does it matter now, what have you got to lose Try release the anger from within Forgive yourself a few immortal sins Do you really care what people think Are you strong enough to release the guilt

Krajnje je zanimljivo da je jednako tako Harris ove stihove mogao kao kuraž upututi samom sebi, pogotovo ako se sagleda u širem kontekstu i ako se uzme u obzir sve do sad napisano u ovoj knjizi. Posljedna dva stiha posebno su naglašena i gotovo da nije bilo boljeg načina da se na ovako enigmatski način završi 'The X Factor album.

201 Stjepan Juras - The X Factor

202 Stjepan Juras - The X Factor

HUGH SYME'S VISION

Je li hiper realstični Eddie na naslovnici ‘The X Factor’ albuma bila vizija Hugh Syme-a, kanadskog umjetnika koji je poznat po tome što je, kao što je ilsutrator Derek Riggs sinonim za Maiden ilustratora, on illustrator za grupu Rush ili je to bila vizija Maiden managementa, nije teško pogoditi. Naime., osim za Rush, Hugh je tijekom osamdesetih radio omote za uglavnom manje poznate bendove (uz par iznimki kao Whitesnake priimjerice), no uoči izdavanja ‘The X Factor’ albuma Hugh je napravio naslovnice za najprodavanije albume bendova kojima ih je uradio. Aerosmith i ‘Get a Grip’, Megadeth ‘Conuntdown to Extinction’ I ‘Youthanasia’, Queensrÿche 'Promise Land', a grupa KISS je nakon 1979. godine i albuma 'Dynasty' s albumom 'Revange', koje je Hugh radio omot albuma ponovno došla na velika vrata scene. Iron Maiden managementu izbor je bio logičan. Megadeth su tijekom osamdesetih, jednako poput Maidena bili poznati po svojim živopisnim naslovnicama albuma, koje su, jednako kao i Maidenove bile ilustracije, a Megadeth su jednako tako razvili svoju maskotu Vic Rattlehead, koji je često puta u magazinima uz Eddiea i Motorheadovog Snaggletooth proglašavan jednoim od najznačajnijih ikona u metal glazbi. Ako su se Megadeth nakon izvrsnog 'Rust in Peace' albuma s još legendarnom ilustracijom, koja je po redu čuvenja ekvivalent Maidenove 'Somewhere in Time' mogli oprostiti s Vicom i s Hugh Syme-om krenuti u sasvim drugačijem, realističnije vizualnom smijeru i pritom izdati dva najuspješnija albuma benda za redom, zbog čega se onda Maideni ne bi oprostili s E....? Ne... Odmah ovdje Maideni su morali prekinuti svaku daljnju pomisao o radikalizaciji i odstranjivanju Eddiea, pa makar im netko obećavao milijune. Eddie je ipak postao toliko usko povezan uz Maidene i bitan za njihovo postojanje, da oni takav odmak ipak nisu mogli napraviti.

Hugh Syme (kojeg vidite na predhodnoj stranici na fotografiji J.K Armstronga) dobio je posao i uhvatio ga se. Znajući za njegov prethodni rad u Maiden managementu su i očekivali uradak na tragu onog što je radio grupi Megadeth, no sigurno nisu očekivali da će biti 'toliko na tragu'. No, da pojasnim... Iako je uvriježeno mišljenje da je naslovna stranica s Eddiem u nekoj odvratnoj sobi za mučenje, privezanom na električnu stolicu s velikim metalnim 'X' u pozadini samo zamjena za, u nekim zemljama cenzurirani omot

203 Stjepan Juras - The X Factor na kojem se Eddie prikazuje iz bliza i gdje se do u detalj vide scene lobotomiziranja, sjeckanja, mučenja i torture, dizajn naslovnice sa slovom 'X' bio je zapravo prvotno Hughovo rješenje za album. Usporedimo li ga malo s megadethovim omotom ‘Conuntdown to Extinction’, već na prvo gledanje uočiti ćemo neke bitne sličnosti.

Osim sličnog ugođaja i teme i (očigledno) lutke koja je kasnije samo malo preuređena da bude Eddie, ako malo bolje pogledate rešetke na podu (koje možda nećete uočiti ovdje, ali proguglajte si), one su u potpunosti identične. No, nisu te rešetke aplicirane samo ovdje. Pogledajte ovaj detalj. Upravo kako vidite, nalaze se i na ovom omotu.

204 Stjepan Juras - The X Factor

Nastavimo li kopati dalje (da, baš sam sitničav), dolazimo do neba u pozadini omota (koji je bio prestavljen kao prvo rješenje za album). Hugh je, kao i sa Megadethom, imao plan Maidene maknuti od Eddiea i upravo je zbog toga lutka (Eddie looks like) fotografirana s distance tako da uopće Eddie nije u prvom planu, nego veliki 'X'. Bilo bi nepotrebno da vam sad zumiram svaki detalj ovog neba, pa ću prikazati samo najosnovnije. Naime, Hugh, kao i mnogi drugi dizajneri koji su u devedesetima ušli u novu eru dizajna pojavom Photoshopa, labelima su prodavali danas poprilično jeftine trikove. Čak je svojevremeno i Derek Riggs zalutao u te vode i većina tih radova bila je grozna. Tek tada uvidjeli smo zapravo koliko su njegove prave, rukom crtane ilustracije bile superiorne. No vratimo se na nebo o kojem sam pričao...

Ako pogledate zaokružene detalje na omotima vidjeti ćete apsolutno identično nebo, samo što je zrcalno izokrenuto, koje je Hugh koristio za megadethov album Youthanasia', da bi ga, bez da je ikome išta rekao, aplicirao na omot albuma Iron Maiden. Razlika od Dereka Riggsa je ta što bi Derek Riggs ovakvo tmurno i oblačno nebo naslikao za nekoliko minuta a Hugh je morao koristiti već gotove predloške ili teksture kao što su Rons Brushes for Photoshop' i sl. Još veća tragedija je u tome što je Hugh ovo isto nebo koristio i na Nevermore 'This Godless Endevour' albumu, zatim na Queensryche 'Sign of the Time' albumu i mnogim drugim manje poznatim albumima i ilustracijama. Slobodno proguglajte. Iron Maiden su ipak preveliki bend da bi sebi smjeli dopuštati takve stvari, jer svakog artista honorirali su sasvim dobro za ono što su tražili. Ako je Hugh to već htio koristiti onda je to trebao i najaviti.

205 Stjepan Juras - The X Factor

Veličina Derek Riggsa bila je u širini koncepta. Njegove ilustracije nisu stale samo na omotu albuma i eventualno neke unutarnje ilustracije. Derek je ilustrirao niz najavnih ilustracija za tisak i reklame, omot albuma, unutarnje ilustracije, ilustracije singlova, ilustracije tourbookova, božićnih razglednica, specijalnih majici i ostalog mercha itd. Svaki album je za sobom ostavljao niz impresivnih uradaka i kada sad s distance gledamo njegov rad, on je radio enorman posao koji Maidenima nitko nikad neće napraviti za deset života, Upravo to nagnalo je fanove da kupuju još više, da budu kolekcionari i da urone u taj čudestan svijet Maidena. Što smo dobili s 'The X Factor'. Zapravo smo dobili niz jedne te iste lutke fotografirane iz raznih kuteva i s nekim brzinski dodanim elementima kao što su muhe i plašt i zastor na omotu za 'Lord of the Flies' omot singl.

206 Stjepan Juras - The X Factor

Upravo poradi monotonije u izradi t-shirtova i nedostatku vizualne maštovitosti neki kolekcionari prestali su s kolekcioniranjem majci i ostalog mercha, a Maideni su se to trudili nadomjetiti tiskajući razne formate i verzije singlova. Vrlo brzo kasnije, već sa omotom 'Best of the Beast' kompilacije Maideni su uvidjeli da je vrag odnio šalu i ovakvim eksperimentima nikad se više nisu vraćali. Hugh Syme je s omotom albuma napravio dobar posao i izvukao iz sebe samog više nego možda daje većini bendova, no kopirajući sam sebe i umetajući neke elemente svojih prijašnjih radova u radove Maidena diskreditirao je njih same i ono što oni jesu fanovima i na glazbenoj sceni. Također, nevezano je li to zbog glazbe, Blazea ili nečeg drugog, njegov angažman nije polučio rezultat kakvom su se nadali i kakav su imali albumi drugih bendova.

Hugh Syme s omotom albuma Maidena nije stao s podjelama elemenata i koncepta s drugim bendovima. Osim što je na albumu grupe Nevermore iz 2005., deset godina nakon Maidenovog 'X Factor' albuma ponovno replicirao pozadinsko nebo, čini se da je koncept albuma bazirao na svojoj viziji za jedan od tri omota singla 'Virus', koji je izašao ekskluzivno za kompilaciju 'Best of the Beast' i nije se našao na ni jednom albumu. Ista poziccija Eddiea koji zlokobno gleda prema kupcu singla, to sada na isti način radi djevojčica, a iza oboje stoje kolci s nabijenim lubanjama. Naravno, i taj album grupe Nevermore bio je njihov najuspješniji. Što se to onda dogodilo da ova priča nije funkcionirala; loš album, loš pjevač, loš vizual, loš koncept ili možda nešto drugo? Vratimo se nekoliko koraka unatrag i razmislimo malo o omotima albuma.

207 Stjepan Juras - The X Factor

Na gornjoj fotografiji vidimo tipični booklet 'The X Factor' albuma, odnosno njegovu prednju i stražnju stranu. Prednja strana sadržavala je nešto što danas nazivamo originalnim omotom, a stražnja strana, koja je bila obrnuto tiskana sadržavala je alternativni omot (koji je zapravo ponuđen kao prvo rješenje, ali je odbijen sa zahtjevom da se napravi novi omot s mnogo dominantnijim i prisutnijm Eddiem. Štoviše, razvila se ideja da bi taj omot mogao biti namjerno napravljen prebrutalno i preneprihvatljivo za mnoga mjesta na kojem su Maideni do sad redovito prodavali svoje albume, kako bi se iscenirala umjetno stvorena cenzura, a samim time i besplatni PR. Kada je neki album zbog bilo kojega razloga umjetno cenzuriran, onda originalni omot nema alternativu, odnosno ona se mora nadotiskati naknadno, što stvara velike dodatne troškove i šteti prodaji albuma. Međutim, Maideni su iscenirali i praktički iznudili cenzuru, pa čak je i sami reportali tamo gdje nije bilo, samo da mediji imaju o čemu pisati, a zapravo su već imali gotovo rješenje. Obrnuto otisnuta stranica bookleta unaprijed je osmišljena da se samo preokrene unutar kutije i nova, necenzurirana verzija omota pripremljena je bez ikakvog troška za svega nekoliko sekundi. Jeftini trik, no u ovom slučaju djelimično je i upalio.

Maideni su se tako svrstali u isti koš sa mnogobrutalnijim metal žanrovima, što im je dugoročno ipak donjelo neke koristi, jer su povukli zanimljivi broj fanova i skrenuli pažnju na sebe, pa više nisu bili percipirani kao pičkasti heavy metal bend koji je samo za neke geekove. Mnogi će se složiti da su Iron Maiden u svim segmentima s ovom albumom pokazali zrelost, odnosno da su odrasli, no

208 Stjepan Juras - The X Factor

pitanje je bilo je su li fanovi željeli odrasti i napustiti Maidene kakve su do sad znali zauvijek. Lutka koju se Syme napravio izgledala je izmučeno i u podređenoj ulozi, a fanovi su navikli na moćenog Eddiea koji vlada svijetom (i Svemirom).

Vizual za ovaj album ima još jednu zanimljivu stvar, a to je logotip benda. Otkad bend postoji ovaj logo je uvijek bio apliciran jednostavnim linijama koje bi bile popunjene bojom ili (kao u slučaju 'Somewhere in Time) bile prazne. Međutim, po prvi (i jedini put) logotip benda bio je umetnut kao tekstura, odnosno kao 3D prikaz logotipa urezanog u stijenu. Taj logo se nije samo aplicirao na album već se koristio i na posterima, promo materijalima, plakatima, singlovima, merchu, kalendaru i sl. i svugdje, osim na omotu albuma bio je pravilno apliciran. Naime, Hugh Syme prilikom kadriranja scene za omot albuma nije vodio računa da će na njega ići logo. Sklon sam čak i pomisliti kako klasičan Maiden logo uopće nije ni imao u planu, ali je kasnije bio prisiljen staviti ga pod pritiskom

209 Stjepan Juras - The X Factor managementa, labela ili benda. Zašto to mislim? Pogledajte samo omot albuma; na zamjenskom omotu je nezgrapno umetnut i točno se vidi da smeta fotografiji da bude potpuna i upečatljiva, a na glavnom omotu albuma logotip je razvučen kao da ga je aplicirao najgori amater u Photoshopu, a to je napravljeno samo zbog toga jer predviđeni prostor, koji je artist ostavio nije bio prazan i nije uopće pretpostavljao imanje loga, pa je logotip umetnut i neprirodno spljošten kako ne bi prekrio bitne djelove omota. Pogledajte...

Takve situacije u Maidenima se nisu nikad prije događale i sada su ostavljale gorak okus manjka profesionalnosti, a i otvorile su mnoga pitanja na koja nikad nećemo dobiti odgovor i možemo samo nagađati istinu. Još jedna stvar koja je zanimljiva u cijeloj ovoj prič jeste da su s ovim studijskim albumom Maideni napustili svoj svima dobro poznati logotip, te su s novim albumum, pa sve do 2016. za omote albuma koristili modificirani logo, prilagođen novom digitalnom dobu. Iako Derek Riggs već od prethodnog 'Fear of the Dark' albuma nije izabran kao autor omota, Maideni su ga uvijek držali sa strane kao jokera za krizne situacije, a očigledno da je do toga došlo. Već godinu dana kasnije, kako sam ranije pisao, izašao je međusingle 'Virus' koji se našao na kompilaciji 'Best of the Beast'. Još jednom Maideni su se poslužili trikom plasiranja čak tri verzije singla s tri omota, no ovoga puta u priču se ekspresno vratio Derek Riggs naslikavši svoju verziju 'Virus' singla, a ujedno i ilustraciju kompilacije 'Best of the Beast'. Kako sam i sâm bio svjedok tog doba sjećam se kako se kod mnogih fanova

210 Stjepan Juras - The X Factor vratila vjera da će se Derek vratiti. Zauvijek. S obzirom da se i glazba spomenutog singla približila klasičnom zvuku Maidena, cijelo razdoblje vezano uz 'Best of the Beast' fazu, iako je koncepcijski i vremenski vezano uz 'The X Factor' album, nekako se prirodnije veže uz nadolazeći 'Virtual XI' i o tom razoblju neke zanimljivosti pisati ću upravo u 'Virtual XI' knjizi. Govoreći o Hugh Syme-u smatram kako (iako je omot albuma dobar), nije ispunio očekivanja i kako se olako poigrao s kredibilitetom benda kopirajući sam sebe.

211 Stjepan Juras - The X Factor

212 Stjepan Juras - The X Factor

TOUR INTO THE UNKNOWN

Kako će se zvati turneja nakon ‘The X Factor’ albuma, s obzirom da Maideni uvijek naprave igru riječi s nazivom tekućeg albuma. Ovog puta je bilo logično – ‘X Factour’. Ova turneja po mnogočemu je posebna i čudna i mnogo stvari o njoj uopće se ne zna i kao da su isčezle iz kolektivnog sjećanja. Kada sam netom prije završetka ove knjige upitao fanove na Facebooku znaju li kada su Maideni prvi puta nastupili na Malti, gotovo svi su redom spomenuli 1998. godinu, a datum iz 1996. ne samo da nije naveden na službenim Iron Maiden web stranicama u popisu koncerata, nego nije ni naveden na ostalim, mnogo detaljnijim fanovskim stranicama poput www.ironmaidencommentary.com - zašto?

Krenimo redom. Za ‘The X Factour’ bukirano je preko 140 koncerata, a održano oko 130. U to se ubraja otkazani koncert u Lebanonu, osam otkazanih koncerta na US turneji zbog Blazeove infekcije grla radi alergijske reakcije na pelud i jedan otkazani concert u Brazilu. Taj broj koncerata uvelike premašuje koncerte na prethodnoj ‘Fear of the Dark’ turneji, kojih je sveukupno bilo 112 uz nekoliko otkazanih Ili odgođenih koncerata za druge datume. Na ‘No Prayer on the Road’ turneji bukirano je 113 koncerata, a otkazano čak 12, stoga je ‘X Factour’ turneja uspješnija za čak tridesetak održanih koncerata više. Ista je stvar, vjerovali ili ne, sa ‘Seventh Touir of a Seventh Tour’ sa oko 100 održanih koncerata, od kojih je 10 bilo u sklopu ‘Monsters of Rock’ festivala, a četiri koncerta su bili tzv ‘secret gigs’ u Njemačkoj (X 2), USA i UK, pred malim brojem ljudi i pod drugim imenom. Gledajući na taj način ‘The X Factour’ nije bila nimalo lošija od prethodne tri turneje, a Maideni su proširili popis zemalja u kojima su svirali na Rumunjsku, Bugarsku, Sloveniju (svirali su i ranije,a li u sastavu bivše Jugoslavije), Maltu, Chile, Južnoafričku Republiku i Izrael. Jasno se vidi kako je pad Maidena u brojkama prodanih CD-a i koncerata počeo odmah nakon 'Somewhere on Tour', a kako se vještiom PR-om to izbjegavalo spomenuti. Također, 'Monsters of Rock' Festival u dva navrata Maidene je spasio od mogućeg debakla. No, što se desilo s USA i Kanadom? Na 'Somewhere on Tour' samo u tim zemljama Maideni su svirali na gotovo osamdeset koncerata, da bi na 'Seventh Tour of a Seventh Tour' spali na pedesetak, na 'No Prayer of the Road' na četrdesetak, a na 'Fear of the Dark' turneji samo na 24. 'The X Factour' u USA je bukirana za čak 42 koncerta i samo zbog Blazeove alergijske reakcije na kraju je odrađeno

213 Stjepan Juras - The X Factor

34 koncerata, no svejedno, opet deset više od prethodne turneje. Sve ovo pišem iz razloga što su ovom albumu, ovoj turneji i posebice Blazeu na leđa stavljena sva zla, sve greške, svi krivi koraci benda i nekako ispada da su u očima i fanova i novinara i 'The X Factor' i posebice Bkaze bili krivci za sve što se u devedesetima loše događalo s Maidenima. Statistike pokazuju drugačije i govore da se pad počeo događati kontantno mnogo ranije i da se dolaskom Blazea čak malo ublažio, ako ne i zaustavio i krenuo ka pozitivi. Maideni su si otvorili live tržište u novih osam država, turnejom obuhvatili 32 države i u cijeloj godini non stop turiranja obuhvatili su gotovo cijeli svijet. Ovaj stastistički uvod jako je važan, kako bi se kasnije rasprava o turneji ovog albuma, značaju turneje za opstanak Maidena i njenoj kvaliteti mogla pravilno valorizirati. Nije nevažno ni pripomenuti da sam 1995. po prvi puta u životu vidio Maidene baš na ovoj turneji i da iz prve ruke mogu posvjedočiti kakvi su tada bili Maideni i kako su fanovi na njih reagirali.

No vratimo se na sam početak, još u 1994. godinu. Maideni su bili uvjereni da bi možda bilo dobro organizirati testnu turneju prije izdavanja albuma i to već pri samom početku snimanja albuma. Očigledno je da ni oni sami nisu bili sigurni kako će sve to izgledati, pa su za veljaču 1994. bukirali četiri koncerta, kao što to recimo radi Metallica sa svojim 'Escape from Studio' mini turnejama. Od te cijele promo turneje poznat je samo prvi datum u Pragu (Češka Republika), 02.02, jer su kolekcionari uspjeli sačuvati najavni flyer, kojeg možete vidjeti na narednoj stranici, kao i pročitati da se mini turneja zove 'Live on Stage' i da su uz ovaj koncert bila planirana dva koncerta u Mađarskoj i jedan u Rumunjskoj. Štoviše, već su preko sustava TicketPro puštene u prodaju ulaznice po cijeni od 300 čeških Kruna, što bi u današnjoj protuvrijednosti iznosilo cca 13 Eura. Kakve bi, za tu cijenu, bile kulise pozornice i jel' bi ih uopće bilo, nepoznat je podatak, no činjenica je da su Maideni htjeli testirati Blazea dalje od poprilično prodornih novinara iz UK-a. Jednako tako su testirali i Bruce-a u Italiji, a i testove za svoje najambicionzije turneje započinjali su u istočnoj Europi. Istočna Europa Maidenima je bila svojevrsni testni poligon i do sad se pokazala dobrim prorokom što će se s njihovom karijerom dalje događati. Međutim, poradi prometne nezgode u kojem je jedva izvukao živu glavu, Blaze Baykey je sam sebi 'hakirao' testnu turneju i prolongirao za je čak dvadesetak mjeseci. Nakon što je bilo jasno da koncernto neće moći biti aktivan neko dulje vrijeme, Maideni nisu imali druge, nego se spremati i snimati i turirati tek nakon izlaska albuma.

214 Stjepan Juras - The X Factor

215 Stjepan Juras - The X Factor

Setting za ‘The X Factour’ očekivano je sadržavao elemente mučionice s električnom stolicom s omota albuma, a također očekivano, veliki Eddie, koji se pojavljuje pri kraju svakog showa, spržen je na električnoj stolici za vrijeme izvođenja pjesme Iron Maiden. Međutim setting kulisa i cjelokupne produkcije jako je dobro osmišljen, kako bi u jednom trenutku mogao zadovoljiti klupske, a u jednom trenutku dvoranske, festivalske, pa čak i stadionske nastupe.

Prvi korak za konačno live predstavljanje Blazea bio je Izrael i to sa već ranije spomenta tri koncerta u Jeruzalemu, Haifi i Tel Avivu. S prvog koncerta postoji i video zapis, a cijela priča odlaska u Izrael jako je dobro medijski pokrivena. Prije turneje stizala su press priopćenja benda u kojem su najavljivali veličanstvenu turneju i posjetu mnogo većeg broja država, nego što su na kraju i posjetili. Steve se s Blazeom htio dokazati i pokriti apsolutno sve što je u tom trenu bilo moguće. U intervjuima je tako Harris davao brojne izjave o planovima, od čega se neke stvari nikad nisu ostvarile, pritom objašnjavajući kako, unatoč čežnji da se opet dignu na stare staze slave, ne žele pristajati na nikakve kompromise. Ovu izjavu dao je prije nego li je album s Blazeom izašao, što znači da se pad popularnosti koji spominje odnosi na zadnje godine s Dickinsonom.

„We don't look at it as a monetary thing. We come over here, and we want to be a popular band again over here, but not to the point we have to change anything. We're not going to compromise. It is hard to gain bigger attendance in clubs, because you need be 18 or 21 to get in and kid's can't see us easy. Hopefully we're going to be playing Hong Kong and Bangkok as well. I think Bangkok has just been confirmed as far as I know, which is great. Also, Japan, Australia, and New Zealand are already confirmed as well.“

Hong kong i po njegovim riječima potvrđeni Bangok na kraju ipak nisu svirali, kao ni Australiju i Novi Zealand, a Steve je u intervjuima spominjao Kinu i Indiu u kojima bi veoma želio svirati, no napomenuo je kako misli da za to te zemlje još uvijek nisu spremne. No, jesu li Maideni bili spremni?

Prema onome što je izjavio Blaze, on nikada nije dobio mogućnost odraditi pravu količinu predturnejskih probi koja je ranije bila dogovorena, tako da se dogovorenih četiri tjedna svelo na svega jedan, no jako intezivan i luđački pretrpani tjedan. To mu nije dalo dovoljno vremena ni da se valjano pripremi,

216 Stjepan Juras - The X Factor ni da stekne dovoljnu sigurnost, pa je to morao naučiti i razviti na najteži mogući način... uživo pred publikom. Srećom, na prvim koncertima bio je daleko od mass medija, no svejedno mu nije bilo lako...

“So rehearsal time got squeezed, and from that time on I felt that live I was always on the back foot, always trying to catch up. And we went into a really busy schedule with no chance to get ahead. That was the start of a series of things where I felt I was constantly playing with one arm tied behind my back.”

No, Blaze je morao znati da za svoju pripremu za turneju ne mora samo čekati na poteze Maidena, već je i sam mogao poduzeti neke korake da se bolje pripremi. Ipak je od njegovog izbora do početka turneje prošlo dvije godine, a znao je da mijenja Dickinsona i da će mu se na koncertima pratiti svaki sitni pokret, uzdah, šapat, krik, ponašanje i ophođenje s fanovima. Čudi pritom još više i činjenica kako su Maideni, znajući što ih čeka, sve to dopustili i pustili da sve polako ode u blagi kaos? Barem su oni morali znati da će Blazeu trebati vremena da 'uhvati korak' i barem nekako zamijeni Dickinsona. Ipak, nije ni Dickinson nakon dolaska u Maidene dobio mnogo vremena. Štoviše, album je snimio u roku odmah, a Blazeu su trebale dvije godine. Kako se vrijeme primicalo PR Iron Maidena u medije je slao veliki broj različitih priopćenja i svako je bilo drugačije. Evo jednog dijela priopćenja iz kolovoza 1995.

Prema ovom priopćenju vidi se da su dva mjeseca prije turneje Maideni imali sasvim drugačije planove za početak turneje ili da još nisu bili sigurni hoće li

217 Stjepan Juras - The X Factor dobiti dozvolu da nastupaju u Izraelu. Ipak, u Izraelu su snimili čuveni video na Masadi i video za 'Lord of the Flies' kao i za 'Afraid to Shoot Strangers', pa je vrlo vjerojatno moguće da do rujma 1995. nisu dobili dozvolu za nastup. Teško je povjerovati da su išli raditi last minute booking, jer to zahtijeva velike logističke troškove, neizvjesne bookinge aviona i sl. Nakon što su u osmom mjesecu najavili početak turneje u Južnoj Africi, već mjesec dana kasnije stiglo je novo priopćenje. Evo dijela istog:

Mjesec dana ranije, prije oba spomenuta priopćenja, Maideni su najavili nešto što je odmah napunilo stranice svih medija, a radilo se o koncertu u Libanonu. Beirut je u tom trenutku izgledao kao nemoguća misija i Maideni bi bili prvi bend koji je tako nešto uspio napraviti. Naravno, svi ti koncerti bi kvantitativno bili beznačajnii, možda bi se radilo od nekoliko tisuća ljudi uvrh glave, no u situaciji u kojoj je bio bend njima je trebao bilo kakav PR, a sviranje po mjestima na koje nitko ne želi ili ne može ili se boji doći, njima bi bio vrhunski marketinški pogodak. Na kraju krajeva, Bruce Dickinson je u međuvremenu svirao u opkoljenom Sarajevu i možda je Maidene pretekao u naumu da urade isto (sjetite se pjesme 'Blood on the World's Hands' koja govori o ratu u Ex Jugoslaviji), pa su morali naći dobar odogovor i napraviti nešto luđe, nešto još više divlje. 'Beirut? Idemo!'

S druge strane Bruce Dickinson se čak i odvažio i po Maidenima počeo polako bacati otrovne strelice. Te kritike su bile odmjerene i ne toliko šokantne, no malo, po malo su jačale da bi u travnju 1996. kulminirale izjavom:

“I think some of the best guitar Janick’s ever played is on Tattooed Millionaire. I don’t think anybody knows how to get the best out of Janick in the studio with Iron Maiden. […] The new Maiden record in North America has sold sixty, seventy thousand copies. In the same period of time the reissued Iron Maiden

218 Stjepan Juras - The X Factor back catalogue has sold four hundred thousand copies. […] The X Factor made it so easy for people to understand why I left. It’s completely clear. […] It’s a bit of a shame to see Maiden go down the tubes.”

Bruce je svjestan da se brojke mogu lako prikazati onako kako nekom paše, a ovakvo pokazivanje njemu je pasalo. No, vratimo se na stastističke podatke koje sam iznio na početku ovog poglavlja i jasno će se vidjeti sa kime je i koliko drastično započelo razdoblje pada. Pa samo je 'Seventh Son of a Seventh Son' u USA prodan duplo lošije nego prethodni 'Somewhere in Time', a o tome nije govorio. Za pad su bili krivi svi, pa i on. Na sva tri albuma na kojima se osjetio pad svi su skupa radili i oni nisu bili Harrisov projekt, a Dickinson to jako dobro znao. No, vratimo se priopćenju za Beirut iz Srpnja 1995.

219 Stjepan Juras - The X Factor

Iako je priopćenje, zbog boje papira malo nečitko, ipak se može jasno iščitati poruka i stav Maidena. Maideni su godinama nakon posjetili mnoge teritorije i njihova glad za istraživanjem još i danas ne jenjava, no put u Beirut te godine ipak je morao biti stopiran. Konkretnog službenog objašnjenja nije bilo, osim da unose previše opreme koja se ne može kontrolirati, no neslužbeno se doznaje da su mnogi pritisci u državi kumovali tome i da vlast nije željela okupljanje prevelikog broja ljudi na jednom mjestu. Velike najave pretvorule su se kasnije u veliko razočaranje za fanove, a Maideni su to vjerojatno i očekivali. Promotor koncerta Nagi Baz i danas je veliko ime u svijetu evenata na tim prostorima, stoga je sigurno bio kredibilan, no nekad se jednostavno protiv vlade ne može. Putovanje najhrabrijeg fana koje je organizirao magazin Kerrang na žalost je propalo.

Nagradna igra u Kerrang! Magazinu.

220 Stjepan Juras - The X Factor

Također, prema dostupnim t-shirt majicama i tour datumama može se vidjeti da je plan touriranja bio nešto drugačiji, da u Izraelu nije bila uključena Haifa, a da su se u Južnoafričkom Johanesburgu planirala čak 3 koncerta za redom. Ništa od toga se nije ostvarilo... Čak se i turneja nije svugdje zvala 'X Factour', nego je ponegdje imala i drugačije ime... Evo malog djelića majice.

Na ovaj turneji Maideni su svirali cca. 15, ponekad čak 19 pjesama i set lista je uglavnom bila ujednačena. Zabilježene su neke promjene u set listi i vjerojatno ih je bilo barem pet, šest, ali su trenutno poznate samo dvije. Redosljednom izvođenja one su: Intro, 'Man On The Edge', 'Wrathchild', 'Heaven Can Wait', 'Lord Of The Flies', 'Fortunes Of War', 'Blood On The World's Hands', 'Afraid To Shoot Strangers', 'The Evil That Men Do', 'The Aftermath', 'Sign Of The Cross', '', 'The Edge Of Darkness', 'Fear Of The Dark,' 'The Clairvoyant', 'Iron Maiden', 'The Number

221 Stjepan Juras - The X Factor

Of The Beast', 'Hallowed Be Thy Name', 'The Trooper' + tracks played on some venues. 'Running Free', 'Sanctuary'. Time se vidi da su Maideni s ovog albuma izvodili čak sedam pjesama i to čak preko sat vremena sveukupnog programa. Mnogi su pretpostavljali da će se Blaze, nakon izvođenja svojih pjesama više fokusirati na hitove Pali Dianna koje bi mu po boji glasa više odgovarale i ubaciti ih bar nekoliko više, no on je u standardnom setu pjevao samo dvije, odnosno 'Wratchild' i neizbježnu Iron Maiden, dok se s mnogim Dickinsonovim pjesmama mučio. Na to se osvrhuo i Steve Harris:

“It’s true that he had some problems sometimes on stage, but that’s partly our fault as we were asking him to sing in a higher register than what is natural for him. Blaze has a very distinctive voice and we perhaps needed him to stretch it into unnatural territory. Maiden tours can be nine or ten months long and it’s a punishing schedule for anybody, especially if you have to push your voice beyond its natural limits.”

Blaze se, s druge strane, još uvijek žalio na probleme koji su ga zatekli nakon vrlo kratkog uvježbavanja za turneju, a naknadno i s problemima oko određivanjem njegovog vlastitog minotoring mixa na pozornici i to je potrajalo neko vrijeme, sve dok Blaze nije dobio svoj vlastiti in-ear monitoring system za mnogo veću kontrolu mixa na pozornici.

“I felt robbed of three of those precious rehearsal weeks, plus, that was where a few problems popped up. I said to the monitor man that I would like some guitar in my wedges. But he said no. I was told ‘you can’t have any guitar in your wedges’. But fucking hell... they’re my wedges because that’s what’s right in front of me and the guitar is what I pitch to. But they said no. All I had was bass and vocals and that’s it.”

No, in-ear monitoring system bilo je samo gašenje vatre, jer su se problemi nastavljali kroz cijelu turneju. Blaze je pojasnio svoju statičnost na pozornici i svoj karakteristični poluraskorak dok mikrofon drži čvrsto s obije ruke ovim riječima: “I just struggled the whole tour to be in tune … in time. I didn’t move much on the tour because I was trying to listen to find out where I was.” No istina je bila između redaka. Ni vrlo kratko vrijeme za uvježbavanje, niti monitoring system nisu bili glavni čimbenici koji su uzrokovali sve ove

222 Stjepan Juras - The X Factor probleme. Blaze jednostavno nije bio osoba za mass medije, a u prilog mu nije išlo ni to što je sve što se tada događalo on smatrao velikim uspjehom i nečim fantastičnim. Lako je zaključiti da to doista tada i jeste bilo tako iz njegove perspektive, pa je za cijelo vrijeme turneje davao odgovore kako je sve fantastično i nikad bolje, a Steve Harris u tome mu je morao 'držati vodu', dijelom da ga ne diskreditira, a dijelom da opravda svoj izbor. U intervjuu koji je radio Sumit Chandra tako je rekao:

„Not to blow our own trumpet, but I don't think there's too many bands that could have survived the changes we've gone through. To come through as strong as we have, and it's proved on this tour, that throughout the world, the album sales, and the ticket sales, and the reactions to the album and the live shows, it's been fantastic. I'm really pleased and proud, because it's not an easy thing to go through changes like that. What's been fantastic is the support of the fans, they've been so loyal and so into it, and above all they've been so open-minded, which has been great. They've accepted Blaze, and acknowledged that there's been a change, but Maiden carries on and they're into it. It's great.“

U načelu Maideni su stvarno bili blagoslovljeni lojalnim fanovima koji su ostali. Od 1995, pa na ovamo ja sam bio na ama baš svakoj turneji i podturneji Maidena i ja osobno mogu posvjedočiti da su koncerti iz 1995. najintenzivniji koncerti kojima sam prisustvovao, s toliko energijom, žarom i nastojanjem da se live dokažu. Nikada kasnije nisam vidio Maidene u toj formi i s tolikim trudom da ljudima pokažu da su oni još uvijek oni isti Maideni koji su vladali svijetom. No, kada je vrijeme odmaklo i kada se na stvari sagledalo mnogo realnije, izjave kao ova Blazeova pokazale su pravo lice i naličje svega:

“I think that Steve, Dave and Nicko were actually gutted to be in smaller places. They’d been playing in the big league for so long now, that to take that perceived step down hurt a lot. Staying in a cheaper hotel, playing a smaller gig, I sensed they weren’t happy and were probably looking sideways at me as the new guy, but nobody ever said anything.”

No, Maideni su morali živjeti sa svojim izborom i iz svega izvući najbolje. Dok su bili u Izraelu čak su bacili okladu na kojem će mjestu završiti album i Steve

223 Stjepan Juras - The X Factor

Harris čak je pogodio. U početku možda sve to nije ni izgledalo toliko loše u brojkama, no vrlo brzo Maideni su uvidjeli da stvari neće biti baš najbolje po njih. Nakon početka turneje imali su nekoliko lokalnih support bendova, no kasnije su za stalne pratitelje uzeli bandove My Dying Bride i The Allmighty. Bio je to logičan izbor benda, koji je sada preuzeo ulogu onog koji se šlepa na tuđa imena. My Dying Bride u tom trenutku nisu bili ni veći, ni poznatiji, ni atraktivniji od Maidena, no njihova pozicija na samoj metal sceni, njihov tadašnji melankolični doom zvuk s violinom savršeno se uklapao u depresivan zvuk Maidena i bio je to odličan potez, pogotovo za britanske fanove. S druge strane, The Almighty s karizmatičnim Ricky Warwikom nisu baš toliko pripadali Maiden svijetu, ali za sve one koji znaju zbrojiti dva i dva bilo je potpuno jasno što su Maideni s takvim potezom željeli dobiti. Vanessa Warwick, legendarna voditeljica čuvene MTV-eve emisije '' bila je Ricky-eva žena i uzeti njenog muža na turneju bio je brilijantan potez kako dobiti MTV na svoju stranu. Osim nastupa na 'MTV Most Wanted' showu i pojačane rotacije spotova, MTV je u sklopu 'Headbangers Ball' emisije izbacio 'X Factour' special, što je super besplatna reklama.

224 Stjepan Juras - The X Factor

Iron Maiden su na ovoj turneji započeli i dugotrajnu suradnju s bendom Dirty Deeds, konkretnije s odličnim basistom Tony Newtonom, koji je postao Steveov prijatelj, toliko veliki da je čak za potrebe jednog televizijskog showa zamijenio bolesnog Janicka i na nekoliko minuta postao član Maidena. Tony je prešao u Woodo Six, a u međuvremenu je postao osoba koja stoji iza svih live snimaka benda s turneja. Harris je u ono vrijeme Dirty Deeds hvalio na sva usta i često je nosio t-shirte s njihovim logom. U USA je priča bila donekle drugačija. Fear Factory tada su doista bili netko i nešto i oni su bili doista odličan izbor; štoviše, ponekad su čak i spasili stvar, jer na nekim koncertima (kad je Blaze imao infekciju grla) svirali su samo oni, što doista govori o tome da u tom smislu nisu bili tek običan support band. Steve Harris za njih je rekao:

„Fear Factory is really an exciting kind of paradox because you have two bands who are both heavy, they're a bit sharper while Maiden is a bit more majestic. I think the two bands show well against each other, I think some things that Maiden have got, Fear Factory has got and vice versa, so it's a pretty good package with two different bands that makes for a good night out.“

Najveći podbačaj nije se dogodio ni u jednoj drugoj zemlji, koliko u UK. Gotovo je nevjerojatna činjenica da su UK Maideni imali samo šest koncerata (plus jedan u 1996.), a da ni jedan nije bio veći od theatre size prostora. Maideni samo šest koncerata u UK nisu imali nikad, osim ako rade ekskluzivu nekom festivalu i pauziraju namjerno sve koncerte prije. Ako se zbroji puni kapacitet svih koncerata u UK, konačna brojka je porazna i u UK leži najveći uzrok pada popularnosti Maidena. Maideni su u Europi, pogotovo Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Grčkoj itd. imali impozantan broj koncerata, no kad nisi prihvaćen doma, teško je očekivati da ćeš iole bolje biti prihvaćen igdje. Ipak, to pravilo nije baš uvijek točno. Srednja i Južna Amerika, odlično su odreagirale na Blazea, jer u to vrijeme oni su bili željni bilo čega i turneja je zato završila u dobroj atmosferi i na neki način stvorio se kredit za novi album, odnosno želja da se pokuša još jednom na temeljima već urađenog. Kad i na koji način su započeli dogovori s Bruceom i Adrianom do sada nije točno otkriveno, no jako je moguće da su uslijedili i ranije nego smo svjesni i da su već neko dulje vrijeme Maideni imali asa u rukavu, kojeg su čuvali za pravi trenutak. No, vratimo se na početak turneje. Sasvim je jasno zbog čega su Maideni htjeli ići u toliko zemalja po prvi puta. Ljudi su ih jedva čekali vidjeti i nije ih bilo briga tko pjeva. Dobra popunjenost dvorana bila je garantirana i

225 Stjepan Juras - The X Factor slike koje su odašiljali mediji nabrijavali su atmosferu pred UK. Nove zemlje i istočna Europa najpogodnije su tlo za to i upravo zbog toga Maideni su započeli turneju baš tamo. Tijekom boravka u Izraelu i snimanja spotova na Mount Masada, na Mrtvom Moru i po ostalim dijelovima zemlje, fanovima su pokazali dozu egzotičnosti i bajkovitosti turneja, a onda je slijedio spomenuti MTV special iz Južne Afrike i potom vijest o zabrani koncerta u Beirutu, što su Maideni dodatno iskoristili kao PR. Sredinom turneje Steve je izjavio:

„...After the US, we have a few days off, before we go to Japan, Australia, and New Zealand. And then we're looking at Hong Kong and Southeast Asia as well. We're also trying to get a gig in India, but that doesn't look like it'll work out on this tour. We wanna try to go everywhere. The only thing that stops us is the government not wanting Maiden, or if the promoters aren't really there. This is the first time that Maiden has been in Romania, Bulgaria, Israel, and South Africa. It doesn't look like India will work out on this tour, but perhaps on the next tour we can do India and China and places like that. We're also trying to get a concert in Hong Kong before 1997.“

226 Stjepan Juras - The X Factor

Ovim je dokazao kako im je na turneji cilji bio otići u što više 'egzotičnih' zemalja kako bi bili zanimljivi medijski, daleko od UK i povukli velik broj ljudi koji ih nikad nisu vidjeli. Kako znamo, u međuvremenu su najavljeni Australia, New Zealand, Hong Kong i zemlje jugozapadne Azije, vjerojatno zbog slabe potražnje otpali. Nabrajajući nove zemlje u kojima su bili, slučajno ili ne, Steve Harris zaboravio je napomenuti bivšu britanksu koloniju Maltu. Štoviše Maideni nisu svirali ni na glavnom otoku, nego otoku Gozo u malom klubu Thunder u još manjem gradiću Rabat koji danas broji oko 6500 stanovnika, a tada 1996. mnogo manje. Taj koncert je bio toliko mali (iako su i tamo bili po prvi puta) da je izbrisan i iz sjećanja i iz izjava iz tour datuma na webu, na majicama, pa čak i iz kolektivne memorije. No, koncert se dogodio; postoje brojne fotografije, novinski članci, plakati, ulaznice, koje sam skupio zahvaljujući prijateljima Paulu Calascione-u i velikom fanu s otoka Gozo Peter Paul Saidu i fanu kojeg znam pod FB imenom Scarf Maiden. Prema podacima na koncertu je bilo 1100 ljudi, band je noćio na najmanjem naseljenom malteškom otoćiću Comino, a nakon toga su krenuli prema Siciliji i zaboravili da su ikad tamo bili. Na prethodnom atenskom koncetu svirali su pred 7550 ljudi, iako su u PR priopćenjui navodili da ih je bilo 12 000.

227 Stjepan Juras - The X Factor

Maideni su vjerojatno mislili kad već idu iz Grčke na Siciliju, kako ne bi bilo loše usput stati na Maltu, pa što bude i vjerojatno je ta ideja došla usput, pa koncert nisu ni najavljivali, nadajući se da će možda ispasti dobra stvar. Brojne slike, plakate, ulaznice i novinske članke s ovog koncerta potražite na DVD-u koji dolazi skupa s ovom knjigom.

Na slici koju vidite iznad dio je s tzv. 'event majice' s koncerta koji se dogodio u Notthingamu, a to je onaj jedini koncert iz UK koji se dogodio u 1996., taman pred put u USA. Kada su Maideni s Blazeom svirali u Londonu 10.11. 1995., Bruce je napravio gestu koja je Blazea oduševila. Izjavio je: „I had support from Bruce Dickinson. He sent me a good-luck package full of beer with a nice card. He went to all the trouble of painting a brick yellow and sent it to me for my first big gig in London with Maiden, saying, 'I wish you the absolute very best with Maiden.“' Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije Bruce je počeo slati otrovne strelice, odnosno davati izjave o kojima sam već pisao, uvidjevši da grunge ipak nije pravo mjesto za njega i da nekako mora nametnuti svoj povratak. Što bi bilo bolje, nego snimiti punokrvni metal album i usput dovući Adriana u svoj band? A što li su već na polovici turneje Maideni mislili o tome? Na koncertu u Nottinghamu početkom veljače support je bio nitko drugi nego Adrian Smith sa svojim bendom Psychomotel. Maiden management jako je dobro znao što rade i to se nije desilo slučajno. Iako taj klub puni svega 2000 ljudi u tom trenu je i to Maidenima bilo teško popuniti, a pozivanje Adriana s bendom kao predgrupu natjeralo je Maiden fanove da se zapitaju hoće li se možda dogoditi čudo reuniona ili barem gostovanje kao na Doningtonu 1992?

228 Stjepan Juras - The X Factor

Činjenica da je Adrian već gostovao u Maidenima nakon odlaska, te da je izabran za ovaj event (a također i činjenica da je na to pristao), govori, što smo i ranije ustvrdili da on nije nikad bio daleko od benda. U Nottinghamu se bar naoko ništa značajnije nije dogodilo, no vrlo brzo kasnije Adrian je pristupio Bruceovom bendu, u 1997. snimili su bombastični 'Accident on the Birth' i povratak u Maidene, ma koliko se netko iznenadio, bilo je samo pitanje vremena. Kada su Maideni izdali 'Best of the Beast' kompilaciju i kada je Dickinson počeo izjavljivati ono što je izjavljivao, to je bio dovoljan signal. Maideni su za vrijeme turneje dolazili u stvarno čudne situacije, a jedan od mojih čitetelja i veliki fan iz Njemačke Martin Ach napisao je ovo:

„I will send you a scan of my original ticket of the 1995 gig! The special thing of the gig is: It NEVER played at the " The Docks" in Hamburg! It was happen at 'Altes Gaswerk' in Hamburg! It was so full of people. It was a small stage, so the great Eddie had to walk on a balcony up and down. So all Fans looked left above to the balcony, to see the great Eddie .....“

Maideni su na ovoj turneji svirali i na jednoj motorijadi, te čak i na jednom vinskom sajmu u Francuskoj, a prema pričanjima posjetitelja na koncertu u Cologneu, 22.12. prvih nekoliko sekundi uvodne pjesme su odsvirali u božićnim kapicama. Nikad prije, a ni nikad kasnije nisu bili prostupačniji fanovima, a to sam osjetio i sam, jer sam na svom prvom koncertu Maidenima ikad bez problema upoznao bend i družio se s njima nakon koncerta.

Tijekom 1996. godine nastupi na festivalima kao što su Graspop, Nummirock, Midifyn, Bospop, zatim nastupi na stadionima u Španjolskoj i open air svirke u Francuskoj, kao i sasvim dobro posjećeni nastupi od srednje prema južnoj Americi Maidenima su dali znak da možda još jednom probaju s Blazeom i da su možda na krivom tragu, no to je ipak bila 'duda varalica'. Ovaj album bio je 'one of kind' i da je ostao jedini takav danas bi bio mnogo legendarniji. Krajem 1996. Maideni su po prvi put posjetili Chile (o incidentu koji se dogodio tamo pisati ću kasnije. S obziron da su u istoj toj državi kasnije snimili live album 'En Vivo' na nacionalnom stadionu, slobodno se može reći da su Maideni u 1996. itekako utirali puteve koji su im nakon 1999. i povratka Adriana i Brucea bili potpuno raskrčeni. Ovaj bi album, ali i turneju trebalo doista cijeniti po onome što jesu i što su Maidenima donijeli, a ne po onom što nisu i što nikad nisu ni mogli biti. Jer, Maideni su definitivno i po godini osnutka 1996. postali punoljetni.

229 Stjepan Juras - The X Factor

230 Stjepan Juras - The X Factor

IRON CHAIR (AND MORE...)

Netko bi mogao krivo pomisliti kako je, iz razloga što su na ovom albumu Maideni bili ograničeni s različitim ilustracijama i vizualom, merch ovog albumskog ciklusa siromašan. Naprotiv, znajući već prvih mjeseci da s prodajom albuma i koncertima situacija i nije baš najbajnija, ljudi iz labela i managementa su se potrudili koliko god mogu zaokupiti fanove zanimljivim kreacijama, unikatnim i danas jako cijenjenim metalnim radovima, te brojnim dosjetkama. Kao i u svakoj knjizi o Maiden albumima, napraviti ćemo mali pregled svih zanimljivih merch materijala, s naglaskom da ću sve ‘Virus’ i ‘Beast of the Beast’ mercheve objaviti u slijedećoj ‘Virtual XI’ knjizi, pošto su nastali u međurazdoblju između dva albuma i pošto sam za ovu knjigu našao velik broj zanimljivog materijala moji premašuje limitarni broj stranica od 256 po knjizi. Iron Maiden električna stolica od metala, čiju fotografiju vidite na prethodnoj stranici, te još dvije iz drugog kuta na ovoj, raritetna je službena memorabilia iz 1995. godine i korištena je kao promo solid metal die-cast electric chair with slot at the top to hold a cigarette lighter. Izradila ju je kompanija Alchemy i trenuitno je top tri tražena memorabilia i postiže nevjerojatne cijene koje graniče s razumom (a nekad je bila tako jeftina). Stolicu u visokoj rezoluciji iz svih kuteva možete vidjeti na popratnom CD-u uz knjigu. No, nije to jedina promo stolica koja je tih godina bila na tržištu. Bilo je tu i kartonsko promo izdanje u realnoj veličini (vidi na idućoj stranici)

231 Stjepan Juras - The X Factor

Kako su koncerti na ovoj turneji bili mnogo slabije posjećeni nego u prethodnih mnogo godina, tako je bila i manja rotacija fanova koji su uspjeli kao memorabiliju užicati raznorazne akreditacije i passice. Pojavom Ebaya i raznih drugih kompanija za online aukcije cijene ovakvih memorabilija drastično su porasle i danas su mnogo skuplje nego gotovo bilo koja passica iz ere Dickinsona. Na idućoj stranici možete pogledati jako bogat, ali nepotpun izbor passica s turneje u kojih su najzanimljivije ona s prvog koncerta u svetom gradu Jeruzalemu i prva passica s lijeve strane u trećem redu, gdje se na istoj (a riječ je o passici s U.K turneje) napominje da je to passica novog pjevača. Osobno, nikada nisam vidio neku takvu drugu passicu kroz cijelu karijeru Maidena, no kako je Blaze bio relativno nepoznat, sasvim je moguće da bi ga netko od osiguranja mogao negdje zaustaviti i ne pustiti ga da prođe. To na neki način i opisuje zorno koliko je Blaze mnogima bio nepoznat i nebitan i koliko je dugo trebalo da ga Maideni izbrendiraju.

232 Stjepan Juras - The X Factor

Osim metalne električne stolice, odnosno jedne od najskupljih Maiden memorabilija, na cijeni su jako i ostale metalworks memorabilije. Alchemy su također izdali metalnu ogrlicu s logom i znakom 'X', a na tržište je također došla i Orionova ogrlica s logom benda koja je napravljena prema uzoru na u kamen utisnuti logo s omota 'X Factor albuma'.

Iako mi nije običaj u knjigu stavljati unofficial merch, raritetni vinil 'MTV most wanted' zaslužuje biti spomenut radi njegove maštovitosti, rijetkosti i izvedbe. Nalazi se na stranici knjige 235.

233 Stjepan Juras - The X Factor

Ove memorabilie još se uvijek mogu pronaći ponegdje na Internetu.

234 Stjepan Juras - The X Factor

Kolekcija fotografija ne bi bila moguća bez mojih vrijernih čitatelja i prijatelja koji mahom šalju fotografije vlastitih kolekcija, odnosno pravi su izvor informacija o realnoj vrijednosti i značaju svake memorabilije. Najveća ironija u paprenoj cijeni gotovo sve memorabilije iz ovih godina (uključujući i čuveni dvostruki proziirni vinil), te svih drugih nosača zvuka i sl. jeste što je u vrijeme nastanka istih cijena bila smiješno mala poradi navodnog srozavanja Maidena i odbijanja mnogih fanova da išta novo kupe. Danas, zahvaljujući tome, imamo sasvim zanimljive i nerealne cijenike i fanovi tih godina su 'na konju'.

235 Stjepan Juras - The X Factor

Staklena pivska čaša s logotipom Iron Maidena i imenom albuma s druge strane također je dio mercha iz tih godina, koji je u mnogim slučajevima bio više poromotivan, nego prodajni. U nastavku možete vidjeti čašu i kapu šiltericu. U to vrijeme je prodaja bila uglavnom fokusirana na različite nosače zvukova i izdanja albuma i singlova koji su dolazili u kombinacijama s posterima, u boksevima, s razgledicama, naljepnicama, različitim omotima i sl. Na idućoj stranici vidite originalnu ilustraciju za tour električnu sjedalicu na ppzornici na kojoj je spržen big Eddie. Ona se trenutno nalazi u posjedu Rasmusa Stawnsborga i vjerujem kako će tamo trajno ostati. Ista ova ilustracija iskorištena je i za naslovnu stranicu thermo izdanja ove knjige.

236 Stjepan Juras - The X Factor

U svijetu tour i promo majici iz 1995 i 1996 godine izbor je kratak, što je mnoge kolekcionare obeshrabrilo. Maideni su koristili omot albuma na prednjoj strani, u nekoliko obličja; krug, zaobljeni kvadrat i oblik slova 'X'. Na rijetkim drugačijim majicama s prednje strane je omot singla 'Man on the Edge (natrag logotip benda i ime singla) ili postava benda, što im je bilo važno u tom periodu radi brendiranja. Jedna od najrjeđih majici iz tog razdoblja je promo majica s prednjim natpisom 'Someone somewhere is frying tonight' i 'It could be you' na stražnoj strani, sa slikom električne stolice. Postoji i majica s poprilično zbunjujućim stražnjim natpisom '1995 – the year of the beast', dok je s prednje strane jedini uradak Dereka Riggsa vezan uz album; ripper Eddie s pijeskom vremena koji mu curi kroz prste. Majica je tiskana 1994. i vjerujem da je upravo zbog toga stražnji natpis na majici bio onako optimističan. Klasična majica je pak straga je imala naslov albuma napisan crvenim slovima, omeđen plavim kvadratom, a na nekim majicama s tour datumima (s imenima dvorana ili bez) vide se greške u datumima, kao recimo trostruki koncert u Johanessburgu i sl. Na žalost, sve stane na iduće dvije stranice.

237 Stjepan Juras - The X Factor

238 Stjepan Juras - The X Factor

239 Stjepan Juras - The X Factor

240 Stjepan Juras - The X Factor

IRON MAIDEN CLASSIC

Fotografija na promotivnom materijalu EMI-a, koji je napravio George Chin možda i nije tako veličanstvena kao piramide u Gizi s omota albuma ‘’, no jednako tako je moćna i govori mnogo sama za sebe. Na njoj vidite Maidene u ljetnjem, neustrašivom izdanju, taman neposredno pred završetak svih poslova vezano uz snimanje prvog albuma s Blazeom i pred pripremanje prve turneje u postavi s novim pjevačem. Iz svih PR najava može se vidjeti samo jedno. Iron Maiden su u potpunosti vjerovali u svoj proizvod, u potpunosti su stali iza albuma kojeg su u vrlo skoro vrijeme planirali izbaciti na tržište i bez ikakavog uzmaka ili pokušavanja traženja ikakvog opravdanja taj su isti album promovirali nemilosrdno Iibez ikakve rezerve. Oni su uistinu vjerovali da pred sobom imaju još jedan klasik i branili su njegovu čast svim silama.

Sjetite se samo incidenta u Kerrang Magazinu. Kerrang magazine je tiskovina koja je uvijek ‘držala leđa’ Maidenima i čak onda kada su drugi ostavljali loše revjue. Kerrang ih nije izdao nikad ili bolje rečeno gotovo nikad, jer nakon izlaska albuma njihov sada bivši novinar (pitam se zašto), usudio se album nazvati ne lošim, ne slabim, ne ispodprosječnim, ne bljedunjavim, ne zamornim, ne netipičnim, ne depresivnim, nego je napisao da je ‘The X Factor’ album ‘a comedy record’. Ono što je kasnije slijedilo, nije mogao ni zamisliti u svojoj najgoroj noćnoj mori. U Kerrang! Magazinu, broj 693, koji je izašao 31.03. 1998 stoji slijedeće:

Steve's patience snapped one day in the summer of 1995, when he saw a copy of Kerrang! In which Chris Watts, a former K! critic, branded Iron Maiden's 'The X Factor' album a comedy record. Steve showed up at the Kerrang! Office looking for Watts. He was fuming and full of the nervous edginess of a man about to punch someone's lights out. Watts was not be found and Steve eventually cooled off after a pint in Kerrang!'s local.

Upravo ova priča potvrđuje kako Iron Maiden nikad, ali nikad nisu dali da ih se gazi, da ih se ismijava i da se dovode u pitanje njihove odluke. Album, naravno, može dobiti lošu kritiku, ali ga neargumentirano vrijeđati pogrdnim 'epitetima' u Maiden taboru nije dozvoljeno, a Chris Watts nije bio jedini koji se tada odlučio sprdati s Maidenima. Bilo ih je mnogo više i svi su se gotovo

241 Stjepan Juras - The X Factor pa natjecali tko će napisai što pogrdnije. Što je najgore, nisu oni bili ni Bruceovi 'navijači', već su jednostavno osjetili moment kada su Maideni bili slabi i odlučili su ih zgaziti i otjerati u ropotarnicu heavy metal i rock povijesti. Ponekad se činilo da su zamalo i uspjeli, no nisu mogli vjerovati na koliki će otpor i inat naići. Štoviše, pomalo neobično za Maidene, no i oni su im na kraju servirali hladnu osvetu i to putem jedne pjesme, ranije spomenute 'Virus', koja je upravo govorila o dvoličnosti sedme sile koja im se ulizivala kad je trebalo, a gazila ih kad je došlo vrijeme. No, pišući tu pjesmu Steve je zasigurno već znao ono što ćemo mi znati dvije godine kasnije, odnosno da će se Maideni s Bruceom i Adrianom vratiti nikad veći i jači, pa je osveta bila još slađa. Oni koji su ih otpisali za sva vremena kasnije su ih opet kovali u zvijezde i pravili se kao da ranije nisu ništa rekli ili pisali. Samo nekoliko godina kasnije ovaj je album u očima i fanova i kritike počeo dobivati kultni status i sve bolje i bolje ocjene. Štoviše, svakom novom godinom (a od njegovog izdavanja prošlo je gotovo dvadeset i pet godina, ovaj album je u ušima i memoriji sve bolji i bolji, toliko da ga mnogi stavljaju na mjesto prva tri albuma Maidena, a neki ga čak smatraju najboljim u karijeri benda.

U podcastu novinara Chrisa Jericha, koji album ‘The X Factor’ s Blazeom smatra jednim od dva najjača albuma Maidena i osobnim favoritom, Steve Harris je još jednom potvrdio ono što je u medijima oduvijek govorio o tom albumu. Njegovo mišljenje nije se mijenjalo u ovih dvadeset i pet godina. Jasno je da mnogi glazbenici svaki svoj novi album smatraju i prezentiraju kao najboljeg, no ovdje se radi o nečem mnogo osobnijem i čvršćem. Steve je na tu temu izjavio:

"I really like that album. It's very personal to me. It was bolstered by two singles, 'Man on the Edge' and 'Lord of the Flies', both of which were more in line with material Maiden had released in the past, while the rest of the record honed in on plodding mid-tempos, daunting runtimes and a doomy atmosphere. I remember saying at the time that those albums that we did with Blaze, that people would in the future come to appreciate them a lot more later on. And they are - they are starting to do that now. They definitely are appreciating them a lot more now. They were bloody good albums, in my opinion. It was just a point in time where, whatever we were going through at the time, I think it brought out some really good stuff.“

242 Stjepan Juras - The X Factor

Osvrnuo se nakon toga i na ovo što Maideni rade danas, odnosno na to da su pjesme iz Blaze ere sve češće svirane uživo, odnosno da fanovi uživaju kada ih se svira na koncertima, pogotovo na zadnjoj 'Legacy of the Beast' turneji na kojoj je, recimo, 'Sign of the Cross' pjesma bila jedan od vrhunaca, ako ne i vrhunac cijelog koncerta. Usput je objasnio ono što se kroz cijelu ovu knjigu proteže, a to je grčevita borba koju su Maideni tada vodili oko opstojnosti metal glazbe općenito.

"I really like that album, and that era as well. We were fighting - everyone was kind of fighting at the time, because everyone thought metal was going down and all this. And it was, to a certain degree - but it makes you fight, makes you change and fight harder. I like that. "There's an element to it, a fire in it, that's very important. It's an important part of our career. Every career has highs and lows and ups and downs, whether Bruce Dickinson is in the band or not, and it is what it is. You just ride the waves, really. At the moment, we're on the crest of a wave, which is fantastic. You take it all day long, but you never know what's around the corner, really."

Na Blazeovu reakciju na ovo Steveovo kazivanje nije trebalo dugo čekati, pa je putem portala Blabbermouth odgovorio slijedeće:

"I'm very proud of them as well. It was a lot of work, and Steve and I worked very, very closely together. He taught me a lot about writing. Everything on 'Infinite Entanglement' (his solo album) and the way that it is - the arrangements that I've been able to do - it's a huge reflection of the work that I did with Steve Harris. Everything that I learned on the 'Silicon Messiah' album, I knew when I made that album because of working with Maiden and the way that they arranged things and did things, I knew I wanted a certain sound, and more than that, I think Steve Harris gave me the belief in myself that I could actually make the 'Silicon Messiah' album and I could achieve that and that I could make a good album. Before that time, it always felt as if I'd written a good song, I'd had good luck. After Iron Maiden, if I want a good song, it's a bit of inspiration and a lot of hard work, and it's crafted... On 'Infinite Entanglement,' I think all of that confidence, all of those lessons, everything came together to really show what I'm capable of. I think it's the

243 Stjepan Juras - The X Factor confidence that Steve Harris gave me writing with him specifically, and learning how to find these other parts of my singing voice."

Blaze je veoma ponosan na ovo što Maideni danas rade i na način kako se njegove pjesme tretiraju. Štoviše, svjestan je činjenice da ga određeni fanovi neće nikad probaviti, no naprosto je nemoguće svidjeti se svakome. Nekim fanovima sve što su Maideni radili dalje nakon njega također predstavlja veliko ništa, no to je tako i život ide dalje. Činjenica je da su se Maideni s Blazom spremno dočekali na noge nakon slobodnog pada koji je, budimo si iskreni', započeo mnogo ranije i činjenica je da su Maideni danas onddje gdje jesu, a to je da pune najveće arene i stadione. Blaze je o Bruceovom izvođenju njegovih pjesama, također u Blabbermouth-u rekao ovo:

"I'm so proud. Bruce is one of the hero singers of my generation and a hallmark voice in heavy metal - one of the legendary voices. For Bruce to sing those songs and do them so well, it's absolutely fantastic. It's nice to feel that my small part of the story of Maiden is a small but important part - it signifies a change as Maiden go then towards the more progressive side of songwriting and music. You can tell from the two albums I'm involved with that there's a change happening. I'm very proud of it... I know there are still a lot of people that absolutely hate me from that era, and I see that as a good thing because it's a strong emotional reaction. I'm an emotional singer - I sing with my heart and soul, and I put 100% of that into everything I do - so if some people hate me, it must mean that some people love me. I'm very, very lucky to be living my dream 25 years after I joined Iron Maiden. I'm a professional singer making my own records with my own tiny record company and doing my own thing. I'm an underground artist, and I manage to make a living with my music, my songwriting, and my singing. I'm very, very lucky. It's something that I'm very proud of, to be a part of that legacy with Iron Maiden."

Bruce Dickinson također nije mogao ne oglasiti se na sve češće upite novinara kako to da se odlučio pjevati pjesme iz Blaze ere, pored toliko velikih hitova iz razdoblja u kojem je on bio vokal Maidena. S obzirom kako se ne radi o nekoj klasičnoj turneji, nego o nečem što nosi ime 'Legacy of the Beast', sasvim je primjereno da se fanovima da uvid u sve što je bend svih ovih godina radio i stvarao, a Bruceov odgovor na Radio Talk With Mitch Lafon Podcast bio je:

244 Stjepan Juras - The X Factor

"Well, you know, life's too short to go around chucking your ego around like that. It's childish, it's stupid. And, actually, some of those songs kind of worked, some of them didn't, but you know what? They were all songs which a lot of Iron Maiden fans bought, and some of them, in particular 'The Clansman' and 'Sign of the Cross', I think we really nailed those songs and I thought it was great material. Blaze's voice, obviously, was quite different than mine, it was a slightly lower register, and, actually, I wasn't complaining, because I could use this kind of lower baritone tone and get quite kind of robust on it all. And I really enjoyed singing those songs. I have the utmost respect for Blaze, because he stepped into a situation that was extremely difficult for him. Because, manifestly, his voice was so different to mine and yet he had to try and sing some of those (early Iron Maiden) songs. He was in a difficult place. And he was a very, very nice guy, and still is a very nice guy, and I have a huge amount of respect for him."

Mogli ste primjetiti kako se svih ovih dana međusoban respekt izražen u javnim glasilima, ne samo sa strane Stevea, Blazea i Brucea, nego apsolutno svih članova benda, bilo onih najranijih, ili onih koji su sudjelovali na albumima. Bruce je surađivao s Blazom, Steve bi surađivao s Blazeom opet, a Blaze bi surađivao s Adrianom Smithom, te se sva tri pjevača (od kojih Blaze i Paul Di'Anno' povremeno surađuju na koncertima) opet spominju u kontekstu velike i divne obitelji. Pogledajte samo neke od navoda. Blaze je, recimo, za EMP España nedavno otkrio kako je Bruce uvijek bio tu da mu pruži podršku, pa i u najgorim momentima.

"Bruce and I have been friends before Maiden and Bruce was very supportive of me when I was in Iron Maiden and after Iron Maiden. Post-Maiden, we've met each other several times. When he had his own radio show, he ivited me on his show, helped me and played my music on his show. And my newest video, for 'Escape Velocity', was actually filmed at his aircraft simulator. He helped me out. using his simulators at his business - his aircraft pilot-training business, he let me make a video there. So, he has helped me a great deal."

No, nije sve ovo što se događa samo uljepšavanje priče koja se dogodila sredinom devedesetih i koju su svi zaboravili. Ovo jeste priča kjoja se proteže kroz cijelu karijeru Maidena i koja je ovih dana sve očitija. Stati ispred cijelog

245 Stjepan Juras - The X Factor benda i predstavljati ga po cijelom svijetu, pogotovo ako je to grupa Iron Maiden nije nimalo laka stvar i kada se danas sve zbroji i oduzme tadašnji izbor Blazea, koji je bio najviše Harrisova želja, možda uopće nije tako besmislen kakvim ga neki žele prikazati. Blaze je, što se tiče sva tri vokala Maidena možda rekao jednu veliku istinu:

"I think when you put Paul and Bruce and me together, we are three people in the world who know just how challenging that job is to be the frontman of Iron Maiden. There's just a knowing look between me and Bruce when we see each other. It's not easy - it's a huge, huge job. It's nice that we've been able to have that relationship. There's absolutely no animosity, and there never has been, between Bruce and me. There's never been any animosity between me and any of the members of Iron Maiden. Really, not a regret but a chance I wish I'd had, I would have loved to write a song with Adrian Smith. I wrote with Dave Murray and Janick Gers, and of course, a lot of work with Steve Harris, but I never had the opportunity to write with Adrian, because he was never in the band at the same time as me."

Adrian Smith se na ovaj izazov još nije oglasio, no ovih dana Steve Harris izjavio je nešto itekako zanimljivo za Eonmusic, vezano uz svoj side projekt British Lion i ostale planove van Maidena. Na temu, bi li svirao neke manje poznate iliti opskurnije pjesme Maidena sa svojim side projektom rekao je:

“No, I mean, I think it would be all too easy to do that, and maybe even songs from the Blaze years which may never see the light of day with Maiden again. People ask me that question, and yeah, on one hand, but I think, if I did that, I’d have to do a third project. I wouldn’t want to do it with this, because this is a totally different thing, and it’s more rock and roll than metal anyway, and I think those songs, if I did it, maybe I’d get Blaze or someone to do it with; I don’t know, it’s not something I particularly have the time to do, or have the inclination right now anyway! But if you’re thinking about it, I think that would be the way to go, rather than doing it with this, because this is a totally separate entity; I don’t think it really would be right to do it with this anyway.”

Savim je očigledno, kako godine idu dalje, da je kratkotrajna suradnja s Blazeom od 1994 pa do 1999, a koja je rezultirala s dva studio albuma i jednim

246 Stjepan Juras - The X Factor dodatnim van-albumskim singlom koji je naknadno bio objavljen kao dio kompilacijskog albuma, ostavila više traga nego to netko može navlaš zaključiti. Ljudi se sve više okreću Blazeu. Iz statusa luzera ispada heroj, jer Blaze to doista jeste. Tijekom svoje karijere nakon Maidena zadesilo ga je niz tragedija, od kojih je možda najveća bila smrt voljene supruge. No, on se iz svega uzdizao još jači i danas ponosno stoji iza nekolicine izvrsnih studio albuma i sviranje Maiden pjesama na koncertima zapravo mu više nije toliko ni potrebno, jer ljudi doista cijene njegov rad. Doduše, malo njih, al su pravi.

Na ovoj slici koju nam je početkom 2019. priuštio Steve Loopy Newhouse vidimo gotovo kompletnu prvu ikad postavu grupe Iron Maiden u dobrom i prijateljskom raspoloženju i gledajući je dođe nam da se zapitamo nisu li životni stil, filozofija i izbor Steve Harrisa, kao neupitnog lidera benda kroz cijelu povijest što se Maidena tiče bili nepogrješivi? Maideni su imali turbulentan put i uspona i padova, no vrijeme je pokazalo da je prava veličina benda u zajedništvu i međusobnom respektu svih članova, bez obzira kojoj generaciji pripadali. Normalno je da se tijekom karijere, koja će brzo doseći i pedeset godina, dogode kojekakve tenzije i sukobi mišljenja, no generalno

247 Stjepan Juras - The X Factor

Maideni su kroza sve godine postojanja uspjeli zadržati image velike obitelji koji se kasnije prenio i na sve fanove diljem svijeta, koji su u mnogim slučajevima jedna sporedna obitelj koja će nastaviti postojati mnogo desetljeća kada Maidena kao aktivnog benda više ne bude.

Steve Harris upitan u ono vrijeme što misli o metal glazbi izrekao je rečenicu koja se četvrt stoljeća kasnije sasvim jasno može odmjeriti i vidjeti koliko je zapravo bio u pravu. Prošlo je 25 godina, došli su novi bendovi, nova pravila, nova glazba, novi mediji, nova moda, a Maideni, Metallica, AC/DC, Judas Priest i sl. još su uvijek na vrhu samog poretka.

"Umm, well I think it´s obviously changing. There´s a lot of alternative stuff and this and the other, grunge and everything else... But the more different things there are happening is, I think, healthy. The only thing I found is that some of it is more vogue-based, in a sense that it´s become more of a fashion statement for bands, which I think is worrying. is about the music, and not a fashion statement. I´m not going to go out and wearing what people are wearing now, because it wouldn´t feel right. It´d feel stupid. Apart from a two year-period around 83/84, when maybe we were deemed as being cool, we´ve never been a cool, hip band, before or after that. We do what we do and you can take us or leave us."

.

248 Stjepan Juras - The X Factor

Blaze se mnogo godina kasnije osvrnuo na sve što je s Maidenima i u svojoj karijeri napravio, uopće se ne osvrćući s gorčinom na to kako Maideni danas pune stadione, a on se ponekad mora boriti hoće li mu na concert doći više od stotinjak ljudi. I sâm sam se uvjerio kako na koncertima daje sve od sebe i kako je glazba uistinu njegov život i san koji živi i dan danas.

„Maiden are where they should be and I am where I’m happy. The bottom line is, I feel incredibly proud that I was a part of that band. Music is my life. I put my heart and soul into it. My hero was Ronnie James Dio. He worked until he died. And that’s what I intend to do. All that matters now is that I just keep going. For me, that is the dream.“

Blaze je, kako je i sam rekao, u Maidenima ostavio i dušu i srce i upravo je to ono što fanovi cijene i zbog čega ga mnogi i dan danas aktivno prate. Metal kojeg su Maideni tad predstavili nakon dugog niza godina opet je bio gnjevan, buntovan, iskren i lišen sulude želje da se vrati korijenima i onom što su nekad bili. Od 1975 do 1995 Maideni su se nepovratno promijenili i pokušaji da se putem 'No prayer for the Dying' i 'Fear of the Dark' albuma predstave kao ponovno ogoljeni i socijalno osviješteni na neki način bila je obična farsa i nemušt pokušaj da uhvate korak s ostalim bendovima i temama pjesama tog vremena u kojem su se nalazili. Skidanje kulisa s pozornica, vraćanje na UK turneju po kazalištima i klubovima, ponovno oblačenja jeansa i kože, povratak snimanju u UK i odbacivanje kompleksnih i na neki način nadovezujućih omota albuma bili su tek kozmetika koju su Maideni mogli predstaviti kao 'back to the roots' filozofiju, no oni se ni u čemu nisu vratili korijenima u njihovim glavama, a još manje su u tome bili iskreni. S 'The X Factor' albumom Maideni su, ironično, pokušali prešutno približiti i svoj zvuk i image i vizual trendovima koji su tada bili aktualni, iako nisu pretjerano to naglašavali, no dogodilo se da su upravo tim albumom napokon polučili tu old school iskrenost, bijes i glad kojima su težili i da su upravo tim albumom, a da ni sami nisu znali, napokon sazrijeli i postali besmrtni. Nova klasika kod svakog je benda nešto što je teško dohvativo, no 'The X Factor' klasičan je album Maidena i vjerojatno zadnji na kojem su bili još uvijek nepredvidljivi. Bez obzira što je čudan, na mahove repetativan, ponegdje nekvalitetno i 'out of the tune otpjevan', nesavršeno isproduciran, za Maiden standarde sirovo aranžiran i neatraktivno oblikovan, on je u svim segmetnima točno 'pogodio u sridu' gdje je trebao i pokazao istinu, a istina nije bila lijepa... nimalo.

249 Stjepan Juras - The X Factor

Surfajući bespućima interneta, tražeći i prikupljajući material i podatke za ovu knjigu naišao sam na jedan iskreni review iz magazina Metal Hammer kojeg je napisala Pippa Lang i s čijim ću završnim riječima zatvoriti i ovo poglavlje, ali i ovu knjigu. Njene završene riječi impresionirale su me i jednostavno sam je morao potražiti i upoznati. Nedugo nakon toga našli smo se na friendly Facebook chatu i u razgovoru sam doznao da je Pippa čak bila djevojka Dave Murraya i da mi za moje nadolazeće knjige ima štošta zanimljivoga za ispričati.

U vremenu u kojem je Pippa pisala ovaj review bila je vidljiva tenzija mnogih da Maidene polako pošalju u mirovinu, no ona je hrabro stala iza svojih stavova. Na kompletnom review-u kojeg vidite na narednoj stranici, ona Maidene nije nimalo štedila, štoviše pronašla je mnoge zamjerke, no jednako tako smogla je hrabrosti da kaže nepobitnu istinu. Iron Maiden možda i nisu, a možda je jesu izdali najvažniji i najbolji album karijere, no ostali su vijerni sebi, ujedno napravivši hrabar korak naprijed i postavivši temelje za novu definiciju njihove klasike. Definitivno promijenivši pristup glazbi i stihovima, pionirski skrenuvši u vode interneta i video igara utrli su temelje za metal novog tisućljeća. Crna ovca heavy metala zapravo je isti žanr spasila od parodiranja samog sebe i redefinirala standarde metal glazbi, brišući granice žanrovskih obilježja. Pippine riječi u citatu ispod kristalno su jasna esencija snage i suštine Iron Maidena!

250 Stjepan Juras - The X Factor

251 Stjepan Juras - The X Factor

UNFINISHED STORY

Kada sam krenuo u projekt pisanja knjiga o svim Maiden albumima, jasno sam odredio duljinu svake knjige koja iznosi 256 stranica. Bilo je to sasvim dovoljno mjesta za opisati svaki album, sve stvari koje su prethodile i koje su se desile nakon njegovog islaska i popratne turneje. Kako su albumi s Blazeom uvijek nekako oskudijevali popratnim materijalom i provjerenim informacijama na početku knjige bojao sam se hoću li s njom uspjeti dostići željenih 256 stranica, a da to nije friziranje sadržaja i zakidanje čitatelja za kvalitetu iste?

I što se dogodilo? Pišući, malo po malo shvatio sam da se bližim kraju, a da neki od najdramatičnijih momenata u Maiden povijesti jednostavno u ovoj knjizi nisu našli mjesta. Na 'The X Factour' iz 1995/1996 dogodilo se mnogo stvari koje jednostavno trebaju biti spomenute, kao i čuvena Fan Club konvencija iz 1995. Mora se spomenuti odlazak Keith Wilforta i dolazak Steve Lazarusa na čelo Iron Maiden Fan Cluba. Treba se, također, spomenuti detalje oko početka rada službene Iron Maiden web stranice, te detalje oko ideje, razvoja i priče koja stoji oko prve verzije kompjuterske igrice Melt, koja je preteča igrama 'Ed Hunter' i današnjoj 'Legacy of the Beast'. Dakako, tu je kompletna priča o prvom kompilacijskom albumu 'Best of the Beast' i popratnom singlu 'Virus' čije značenje stihova morate znati, jednako kao i priču o snimanju videospota.

Kako bi' zaboravili čuveno predstavljanje albuma 'Best of the Beast' u eventu Tower Recordsa, koji se odigrao na Piccadilly Circusu i ulicama središnjeg Londona? A tu su i mnoge druge zanimljivosti i otkrića koja će vas u novoj knjizi dočekati kao iznenađenje. Iako su godine albumskog ciklusa albuma 'Virtual XI' 1997 i 1998, sve gore navedene teme, mahom iz 1996 godine nakon završene svjetske 'X Factour' turneje biti će dio te knjige koja će biti u pretprodaji pred kraj 2020 godine. Izuzetna mi je čast i ponosan sam što je, nakon ovoliko godina, netko napokon otvoreno progovorio o ovom razdoblju u karijeri Maidena i izvukao sve davno zaboravljene ili prešućene istine. Svi oni koji nikad nisu bili ljubiteli Blazea i Maidena iz tog razdoblja morali bi pročitati knjigu samo zato da saznaju zbog čega je uopće došlo do toga da Maideni krenu tim putem i na koji je to način pomoglo da Maideni danas budu ono što jesu. Knjige o svim albumima Maidena pronađite na www.maidencroatia.com. Hvala.

252 Stjepan Juras - The X Factor

253 Stjepan Juras - The X Factor

PHOTO AND LYRICS CREDITS

I have received some of the private photos (from shows, etc.) from the interviewees via e-mail, or have been given permission to download them from their Facebook pages and use them in this book. Although I have always insisted on getting the author's name, sometimes it was unclear who took the photo during a show or other occasion. In such cases, I have credited the owner of the photo in good faith, to the best extent of my knowledge. I always aimed in this book to respect the author's intellectual proprety and state a photo's true author.

Most of the images used in the book are from my private collection or courtesy of the people I’ve interviewed. All of them gave me permission to use some of the images originally posted on their personal Facebook or Twitter profiles or from their websites. I have asked for permission to use each of them and if the author should be mentioned. Also, most of the images are more of private than public character. Those which don’t have captions are explained in this list, sorted by page number:

Page 20 – Blaze Bayley from some (to me) unknown magazine. Page 58 – Damian Wilson from his Facebook page with his permission. Page 66 – Doogiw White from his Facebok page with his persmission. Page 202 – Hugh Syme 2015. Taken from Billboard magazine nr. 510. Page 240 – Iron Maiden promo card by George Chin

Large number of PR Photos together with press releases and press clippings for this book I received from Iron Maiden fans and collectors and my collaborators with their permission to use. Huge thank you to all of them. Posters, illustrations, visuals, postards, tour programmes, ad design, t-shirt and merchandise design courtesy of Iron Maiden and most of them I found in old newspapers or magazines, tour programms, or I've took screenshot from some unlisted, unknown old videos.

Fragments of Iron Maiden Lyrics - courtesy of Zomba Music Publishig Ltd.

254 Stjepan Juras - The X Factor

ACKNOWLEDGEMENTS

This book wouldn’t have seen the light of day, hadn’t it been for the immense and complete support from the members of both the Croatian Iron Maiden fan club and the Iron Maiden online club. I have created this book thanks in part to their advice, questions, suggestions and guidelines and I hope the final product will please them all.

I would like to thank every person whom I’ve interviewed, including those who decided not to extend me that courtesy. Thanks to my parents and my brother for their patience, Ana Marija Abramović for translating this book into English. A very special thank you to Fani Plosnić for huge 'last minute help' and sleepless nights. Thanks to Christian Sorkalla, Alex Yakovlev, Matthew Ward for all thoughts and advices and also thanks to Anastasio Guerero, Heiko Rödl and Rasmus Stawnsborg for their contribution with Maiden memorabilia pictures. I also owe my gratitude to Violeta Juras for her unbeliveable creative contribution in book design, layout job and packing. She is also my good spirit behind all orders and shipping activities. Thank you (last, but not least) to ITG stuff for for their very important help.

Finally, a big thank you to every member of Iron Maiden, past and present, and every person who ever worked for the band. Keep doing the greatest job in the world. We, the fans, will always support you!

255 Stjepan Juras - The X Factor

Croatian Iron Maiden fan club; www.maidencroatia.com

256