STJEPAN [ULEK (1914. – 1986.) sve ono{to namna{enemirnodoba uvelikeuskra}uje. nalaze}i u njoj ljepotu,mir, rediljudsko dostojanstvo, zbivanja u glazbi, svevi{eokre}emo svojelicepro{losti, zbunjivao, stare}i, i mi sami aktivni sudionici burnih pro{losti. Ako nas je kao mlade ljude takav stav ~udio i tako majstor[ulekusvojim partituramagovorioglazbi i kao{toBorgesEco pi{uoknjigamapro{lihvremena, danas ka‘e.Zaista,majstor [ulekjeautor"smemorijom" postmoderne ipojava autora"smemorijom",kakoseto literaturi i likovnim umjetnostima, o anticipaciji pojava cipaciji pojavakojih smodanassvjedoci,osobitou ja irazmatranja.Zamenetogovoriosvojevrsnoj anti- stvarala{tvu okre}epro{lostivrijednajeposebnih studi- vjeran. ^injenicadasejedanizuzetantalent usvom Beethovena, Brahmsa,Wagnera,... iostaoimzauvijek u~itelje kojejesambirao,aizabraonajve}e: Bacha, umije}a gotovo sâm, bez u~itelja, odnosno uz mnoge nicu da se maestro [ulek dovinuo do svog skladateljskog na dubokuljudskostitoplinunjegovogmuzi~kog izraza. postulata: majstorstvoiprofesionalizamnajvi{eg ranga,te rekao bih,su{tinskaelementanjegovih stvarala~kih poslijeratne hrvatskeglazbene kulture,ukazuju}i nadva, ostvarenja. Brojnanjegovadjelastojekaokameni me|a{i [ulek ostavljaizasebegolemopusvelikih glazbenih na~ela, kona~no,~ovjekizuzetnenadarenosti. Stjepan ~ovjek sjajnogznanja,humanist,~vrstih ‘ivotnih renesansnog tipa,~ovjeksvestranihinteresa iaktivnosti, preranim odlaskom kao da je oti{ao na{ posljednji majstor umjetni~ka pojava na ovim na{im prostorima. Njegovim jedinstvena neosporno jeizuzetnali~nost,{tovi{e, Stjepan [ulek–skladatelj,dirigent,violinist,pedagog de{palj pavle VELIKOG UMJETNIKA SJE STJEPAN [ULEK ^ini miseovdjeposebiceva‘nimistaknuti ~inje- {to jojjenedostajaloitimenaszauvijekzadu‘io. glazbe netomproteklogXX.stolje}a,kojojjepodariosve ga sesastrahopo{tovanjem. tovima i danas muukazujubezrezervnirespektisje}aju me|u njimakojisukasnijekrenuliposveopre~nimpu- predstavljao ~vrstoslonacsvojim|acima.^akioni je kao vrhunskiarbitar u glazbeno-estetskim pitanjima |a~ke umjetnosti.Biojetako|erisjajanpedagog,te komornog orkestra,ubrajajuseusâm vrhsvjetskeizvo- pretacije, posebnoonekaodirigentaZagreba~kog najve}ih interpretasvogavremena,anjegoveinter- za zvukiinterpretaciju.[ulekjeodistabiojedanod nepresu{ne glazbene invencije, teizvanrednog osje}aja svoje poslanstvoiumjetni~keideale,aliiznjegove kalnosti istvarala~keenergije,iz~vrstogvjerovanjau pozicijske tehnikeinenadma{an uinstrumentaciji. neoklasicizma ineoromantizma. Veliki jeznalac kom- skojomsjedinjujeielementeneobaroka, romantiku, impresivnom opusuoslanjaseponajvi{enakasnu violinskog virtuoza, posve se posvetio skladanju. U svom svestran umjetnik,nonapustiv{ive}vrloranokarijeru Veliki hrvatskiskladatelj Stjepan[ulekbiojenadasve Stjepan [ulekbiojeiostaoklju~nali~nosthrvatske [ulekova glazba izvire iz njegove ogromne muzi- ]

ANJA NA stanko (Z. Ba{i}, (Z. , ne samo Jugoton LSY 66050 Orfej / HRT CD 1003 ›

resumea  Jugoton / MIC LSY-66001 Jugoton / MIC LSY-66016 › › oblije}u nas krhotine iz "golemog strahopo{tovanja Jugoton / Matica hrvatska ULPSV-26 Jugoton / Matica hrvatska › HDS - MBZ / Fond [ulek MIC CD0195  flash-backu odjek "Larghetta" i zavr{no, sada doista codi – kao {to je napisao Stanko Horvat, u~enik kojemu u~enik Horvat, Stanko napisao je {to kao – guda~kih kvarteta "Moje djetinjstvo", koji nastaje u posljednje dvije godine skladateljeva ‘ivota. Spajaju}i po~etak s krajem, taj je kvartetski ciklus sve osim onoga {to od skladatelja bismo o~ekivali prema guda~kom kvartetu kao naj~i{}em muzi~kom obliku li{enom dekora i izvanjskog efekta, svedenog na muziku samu" po vokaciji i poziciji mo‘da najbolje pristaje naziv U~iteljeva sljedbenika. U [ulekovim kvartetima ima, naime, mnogo toga izvan "muzike same" i u tome je njihov (nesvjesni?) dosluh s vremenom u kojemu su nastajali. Promotrimo samo jedan od njih: trostava~ni (ili mo‘da dvostava~ni?, jednodijelni, ili ~ak peterodijelni?) "Peti "Moderato", stavku, ~ijem su prvom primjerice, u kvartet", mostovi izme|u tema du‘i i razra|eniji od provedbe, a ova sli~nija la‘noj reprizi nego sebi samoj, trodijelni 9/8-ski, nego bli‘i uvodu u zavr{ni "Vivace" malerijanski "Larghetto" slo‘en od naposljetku, a ovaj stavku, pravom samostalnom nekoliko raznorodnih etapa koje netransformirane navra}aju redoslijedom koji evocira jednostavnu trodijelnost s dvostrukim sredi{tem {to ga ~ini jedan bezazleni "Quasi Andantino" i jedan ~udesno instrumentirani "Tranquillo", da bi iz mosta-tampona, "Allegro giusto", uklije{tenog kao strani materijal me|u zglobove te troslo‘nosti, na njezinu kraju izrastao zavr{ni odlomak skladbe. Na njegovu po~etku pomi{ljamo na provedbu, da bismo vrlo brzo shvatili se nalazimo usred zaklju~ka, svojevrsnog ovog stavka, ne samo ove skladbe, ciklusa, nego cjelokupnog opusa majstora [uleka. Kao u fantazmagori~kom uvoda prvome stavku, njegova druga tema, odbljesak neke dramati~ni ne ostvaruje, mami ali se plesne fraze koja nove, "Adagio", atmosfere posu|ene od Schuberta, i recitativ, napokon u posljednje podsje}anje na energiju uzlaznih {esnaestinskih pasa‘a s po~etka prvoga stavka. Sav taj koloplet zna~enja, asocijacija, uspomena, aluzija, iluzija i otre‘njenja ~ak niti ne nastoji sugerirati organsko jedinstvo, jer mo‘e. Slike izranjaju i nestaju doista borghesovskom iznenadno{}u tajanstveno{}u, ovdje nema ni~eg od toliko hvaljene [ulekove logike oblika i ~vrsto}e arhitekture. Raspad forme tako harmonijskom, na kako pojednostavljenjima, je pra}en i melodijskom planu, te egzaltacijama na onome ekspresije. [ulek se opra{ta s osmjehom, ne stide}i sentimentalnosti znao danima mla|im u bi koje a rastanak, svaki prate {to prikriti ‘arom svoje latentne pobune. Sada ni nje vi{e nema. IZABRANA DISKOGRAFIJA: [esta simfonija (Zagreba~ki simfoni~ari, Stjepan [ulek) Krpan, Zag. filh., S. [ulek) koncert za glasovir i orkestar (V. Tre}i S. [ulek) Deti~ek, Zag. filh., Koncert za rog i orkestar (P. M. Horvat) HRT, Koncert za fagot i orkestar(@. Klepa~, SO Sonata za violinu i glasovir, Prva sonata u c-molu za glasovir, Drugi koncert i orkestar u cis-moluza glasovir De{palj) P. M. De{palj-Begovi}, Simfonijski orkestar HRT, Sonata za violon~eloDep{alj, i glasovir (Valter [ulek) Stjepan , tada oblik, ) nosi klicu svih ), koje nasuprot , upozorava i pita "pjevati kad je vrijeme das Werden das Gewordene Vi{eslojnost povijesnih kodova koja ostvaruje posebnu Vi{eslojnost Zvuk postaje mjestom fizi~kog u‘itka. Zametke tog "u prirodi ljudske percepcije sposobnost da sklop percepcije sposobnost ljudske "u prirodi pjevanja, umirati kad je vrijeme umiranja" tada sâm [ulek u svom autorskom komentaru. vrst [ulekove stilske polifonije, skladanje glazbe o glazbi i iz glazbe, vi{ezna~nost asocijativnih krugova koja razara skladbene organizme, podvojenost izme|u tehnike {to je uvjetuje materijal i izraza koji se njime nastoji posti}i. Svi ti novim svjetovima (samo prividno?) prema [uleku iskoraci mo‘da nigdje tako zorno ne izranjaju kao u ciklusu od pet mocartijanskom nastalom ( budu}ih propasti i pokre}e sve parametre [ulekove glazbene gra|evine za koju su, kao sve gra|evine, najva‘niji zakoni oblika shva}eni kao energija kretanja prostorom. Sve dok se unutar dualisti~kim (klasi~no- sonatnim) na~elom uvjetovanog kretanja ravnote‘a nazire kao cilj {to ga je mogu}e dosegnuti, u [ulekovu glazbenom zdanju vlada suglasje izme|u iskaza i kazivanja. Kada, primislima izbje}i bih (voljela zna~enje iskaz, me|utim, optere}enu rije~: poruka) nastoji nadglasati kazivanje, na poznato Nietzscheovo upozorenje da nadovezuju}i se je zvukova prihvati kao simbol ne~eg drugog razvijenija od sposobnosti da ga prihvati kao ~isto zvu~anje" kao energija, gubi ravnote‘u, neki njegovi dijelovi hipertrofiraju na ra~un drugih, vertikala gubi strogu motivi se na u pjev, prelazi iz teme funkciju, horizontala razloga, vidljiva bez predusre}u i mno‘e signala na~in zvuk postaje mjestom ~iste igre i fizi~kog u‘itka, glazba otvara sve pukotine i ponore svog bi}a. "^udovi{nog" rekao bi [ulekov u~enik . Profesionalni autoritet otkriva svoju ranjivu stranu, [ulek majstor ugiba se [uleku igra~u sposobnom ~ak i za iskorak u smjeru koji bi se unutar njegova svijeta mogao tuma~iti kao modernisti~ka pustolovina. Meni osobno najdra‘em [uleku. tipi~no kasnoromanti~nog osjetilnog hedonizma nalazimo gotovo nestvarnim, u ili glasovir" za preludija "Tri rana u ve} "Corale", stavka, prepletima drugog polifonim ligetijevskim "Drugog klasi~nog koncerta", da bismo njegovoj pravoj eksploziji prisustvovali u [ulekovu kasnijem klavirskom opusu, osobito u briljantnim girlandama "Koncertnih etuda". U posljednjoj od njih javlja se i karakteristi~ni "come Campanelli", kao zvukovnost i simbol {to istodobno na materijalnoj i zna~enjskoj razini naru{ava formalni predlo‘ak. Prvi su puta "[ulekova zvona" odjeknula u tre}em klavirskog koncerta", potom u prvoj i stavku "Tre}eg posljednjoj minijaturi njegova klavirskog ciklusa "Malo pa ni{ta" (1971.) – "Zvona" i "Opet zvona" njihovi su naslovi prvoga te u zavr{nim grupacijama ekspozicije i reprize stavka "Sedme simfonije" (1979.) nad kojom lebdi smisao jedne re~enice iz privatnog pisma: [ulekove glazbe taj idejni kontekst, dakako, nije mogu}e zanemariti, premda, istodobno, ne bi valjalo ba{ svaku pojedinost njezine strukture, bez obzira na primamljivost ozra~ju. njegovu u isklju~ivo tuma~iti analogija, mogu}ih No, istina jest da, za razliku od Papandopula, [uleka ne vode prvenstveno fraza, ritam i boja zvuka, nego ideja, kojoj se fraza, ritam i boja zvuka podvrgavaju u dramati~nom okr{aju stvaranja, ra|anja glazbe. To betovenijansko nastajanje ( ANTIPROGRESSIVE? , iz razgovora u "dana{nji svijet, tu u‘asnu tragediju Unamunovsko, na Schopenhauerovom metafizi~kom Schopenhauerovom na Unamunovsko, poslu‘iti kao potpora muzikolo{koj interpretaciji prema kojoj "neo" stilovi bolje uspijevaju upravo tamo gdje za mati~ne stilove nije bilo pravih uvjeta – {to donekle vrijedi za hrvatski glazbeni barok, u potpunosti gotovo klasiku, a u velikoj mjeri i nepostoje}u hrvatsku glazbenu za takozvanu kasnu romantiku, kojom se u nas i nadalje ranoromanti~nih izdanci zastarjeli etiketiraju pogre{no poku{aja. U takvom kontekstu [ulekova je sinteza mogla imati katalizatorsku funkciju, a jedna je od njezinih osnovnih zna~ajki posvema{nja otpornost prema razli~itim esteti~kim diktatima s kojima se [ulek za svog djelatnog osobito prema onome neo- vijeka susretao. Tako anga‘iranomnacionalnom, na folkloru izgra|enom u hrvatskoj glazbi nakon 1945., kao realizmu aktualnom i prema onome avangardnih tendencija koje su se u Hrvatskoj pojavile '60-ih godina pro{loga stolje}a. Ogradiv{i se, dakle, i od jednog drugog, [ulek je svoje veliko zanatsko majstorstvo stavio u slu‘bu skladateljstva unutar kojega je, unato~ stanovitim izra‘ajno-jezi~kim konstantama, mogu}e uo~iti razvoj od neobarokne i neoklasi~ne monumentalnosti do kasnoromanti~ne diskurzivnosti. Energija one prve najrazgovjetnije se o~ituje u skladbama izme|u 1942. i 1964. godine, dakle prve ~etiri simfonije, osobito "Drugoj" (1944.-1946.) i "^etvrtoj" (1954.), u prva tri klasi~na koncerta (1944., 1952., 1957.), u ve}ini solisti~kih koncerata, te obje, prema Shakespeareu koncipirane opere, "Koriolan" (1953.- i "Oluja" (1969.). Od "Pete simfonije" (1964.) 1957.) (1970.), koncerta" klavirskog "Tre}eg od osobito a nadalje, preko "Koncertnih etuda SOS za glasovir" (1971.) i orkestralnog "Epitafa" iz iste godine, ili "Koncerta za orgulje i orkestar" (1974.) mogu}e je pratiti otvaranje [ulekova kompaktnog orkestralnog sloga prema sve blje{tavijoj zvukovnosti Ravelova ili R. Straussovskog kova, kao i strogih klasi~nih i baroknih formalnih obrazaca prema rapsodi~nim, vrlo ~esto izvanglazbenim programom izvanglazbeni program, prisutan vo|enih oblika. Taj dodu{e i u [ulekovim ranijim skladbama, primjerice "Drugoj simfoniji" (pod nazivom "Eroica"), ili u "^etvrtoj" "Drugom u ili Spero"), Pacem, "Desperans motom (pod misli", i duha "Slobodi posve}enom koncertu" klasi~nom apokalipti~kim prema (1964.) Adam" "Zadnji kantati u ili stihovima S. Kranj~evi}a, uvijek u slu‘bi anga‘mana za pozitivni humanitet, u kasnijem stvarala{tvu poprima snagu poruke i upozorenja. pesimizmu i Spenglerovom "mra~nom predosje}aju filozofije vremena" odnjegovano "tragi~no osje}anje ‘ivota", ta "zebnja zbog svega da bude sve ostalo, nakon {to nitko nije uspio do kraja biti ono jest i nije, istodobno i zauvijek", u temeljima je [ulekova svjeto- ne- skladateljeve postoje tome O muzikabiliteta. i nazora dvosmislene izjave ( bol" fizi~ku kao osje}am roda, ljudskog zimi 1972.), a na to upu}uju i mnogi naslovi podnaslovi njegovih skladbi ("Epitaf, jednoj izgubljenoj iluziji", ili "SOS, koncertne etude" izgra|ene na jednom od [ulekovih lajtmotiva, ritmi~koj formuli proizi{loj iz Morzeova signala, koji se izme|u ostaloga javlja i u "Koncertu za orgulje motrenju Pri "Memento"). podnaslovom s orkestar" Papandopulov, Dev~i}ev, Ciprin, a nadasve [ulekov Dev~i}ev, Papandopulov,

U petnaest posljednjih godina pro{log stolje}a hrvatsku su skladateljsku scenu napustili redom neki od njezinih najzna~ajnijih predstavnika: Milo Cipra 1985., Stjepan [ulek 1986., Ivan Brkanovi} 1987., 1997. Premda 1992. i Natko Dev~i} 1991., se moglo u~initi prirodnim o~ekivati da }e njihovi odlasci pripadali su kojoj glazbi u generacija smjene tzv. slijedom pospje{iti promjene esteti~kih paradigmi, to se nije zato {to su Djelomice razloga. dogodilo iz nekoliko promjene nastupile ranije i neovisno o njihovoj prisutnosti, djelomice zato {to su neki od njih, poput Cipre i Dev~i}a, napokon, zato i, i sami u tim promjenama ‘ivo sudjelovali ih je gornja generacija {to su neke estetike paradigme se, uklopiv{i mijene, doba pre‘ivjele simbolizirala uspje{no mutirane i kamuflirane, u na{ esteti~ki polivalentni suvremenopostmoderni glazbeni krajolik, pridonose}i odatle prepoznatljivosti njegova mentaliteta, {to su po- se prije svega odnosi na neki nazivali tradicijom. To regenerativnu sposobnost Papandopulova neoklasici- [ulekove i strane jedne s rukopisa glazbenog sti~kog kasnoromanti~ne retori~ne sugestivnosti s druge, koja je, zaslugom {kole koju je ovaj posljednji predvodio, obilje‘ila se su {to obzira bez u~enika, u njegovih broja ve}eg djelo ovi u tehni~kom smislu deklarirali pripadnicima U~itelju me|utim, na posve stranih glazbenih svjetova. Teren, njezina barem ili generacije, gornje odlazak je kojemu ve}eg dijela, ostavio ponajvi{e traga, onaj je vrijednosnih sustava i kategorija. A unutar njega promjene su vi{estruke, uo~ljive i dugoro~ne. profesionalni autoritet proizlazio je, dakako, iz karizmati~nosti njihovih osobnosti, ali i iz iznimnosti i svjedoci naime, su, Bili pozicija. povijesnih njihovih sudionici presudnih promjena u glazbi svoga vremena, a istodobno i predstavnici takvoga (vremena), koje je glazbe pravilima prema mjerilo uvijek jo{ vrijednosti potpune sustavnosti. U nekim slu~ajevima u toj se poziciji na granici vidjelo mjesto prijelaza i mogu}nost susreta, u onima drugima – raskida. Stjepan [ulek definitivno pripada ovim potonjima. [tovi{e, ustrajnost kojom se desetlje}ima ponavljao (bez obzira koliko neupitan) stereotip o njegovoj profesionalnoj nedodirljivosti, uvijek kao svojevrsna i mogu}im pitanjima o estetici pred anticipirana obrana stilu, samo je produbila jaz izme|u njega i njegove u postepeno ga pretvaraju}i okoline, (glazbene?) mu~enika-izop}enika sa ~ijim se trajnim "izvan" i "protiv" identificirala negativna energija nekoliko glazbenom obzira koliko toj avangardom frustriranih nara{taja. I bez predod‘bi o sebi [ulek sâm pridonosio, a jest, danas nisam sigurna da je to bilo dobro. Ni za njegovu glazbu, ni njegovu (glazbenu?) okolinu. Op}enito prihva}ena i povijesno- [ulekove definicija ponavljana vi{estruko glazbene pozicije otprilike glasi: njegov prete‘no instrumentalni opus otkriva umjetnika izrazite sinteti~ke snage koji je barokno strukturiranom glazbenom gra|om, romanti~nom izra‘ajno{}u i klasi~nim poimanjem glazbenog oblika znao objediniti europsku glazbenu temeljima tim na istodobno te stolje}a, XIX. i XVIII. tradiciju kulturnog Unutar stil. individualni sugestivni izgraditi prostora na kojemu je djelovao takva formulacija mogla eva sedak eva STJEPAN [ULEK – THE – STJEPAN [ULEK -