MARIJA BARBIERI JOSIP KRIŽAJ UMJETNIK ISPRED SVOJEGA VREMENA KAZALO I. Hommage 4 II. UVOD 6 III. DJETINJSTVO I POČECI U LJUBLJANI 10 IV. ZAGREB od 1913. do 1919. 18 V. ZAGREB od 1919. do 1928. 38 VI. ZAGREB od 1929. do 1941. 56 VII. ZAGREB od 1941. do 1957. 82 VIII. 17. listopada 1953. 96 IX. ULOGE 104 SULEJMAN 106 MEFISTO 109 KECAL 112 VODENJAK 118 LINDORF / COPPELIUS / 120 DAPERTUTTO / DR. MIRACLE SVESLAV 124 BARUN OCHS 128 FIGARO 132 BAN LEGET 136 PAPAGENO – SARASTRO – LEPORELLO 138 BORIS GODUNOV 139 DOSIFEJ 140 WAGNER 148 GOLAUD 168 MEFISTOFELE 171 MARKO 175 FRANO DRAŽIĆ 179 X. PAULA 182 XI. POPIS ULOGA 188 XII. POPIS NASTUPA 202 XIII. POVZETEK 304 XIV. SUMMARY 308 XV. LITERATURA I IZVORI 314 XVI. ZAHVALE 315 XVII. O AUTORICI 316 XVIII. KAZALO IMENA 317 XIX. IMPRESSUM 324 Portret Josipa Križaja Autor: Tomislav Krizman (1882-1955) Vlasništvo obitelji Ceranić HOMMAGE 4 SJEĆANJE NA VELIKOG UMJETNIKA Rijetke su osobe o kojima sam slušao toliko mnogo i tako buljnom plesu“ Giuseppea Verdija – njihova prisutnost na dugo prije nego što sam ih upoznao! Naime, moji roditelji sceni uvijek je privlačila pozornost u reakcijama na prota- bili su redoviti posjetitelji koncerata i kazališnih predsta- goniste, a posebno su ta dva impozantna basa dala orgulj- va, a moj otac posebni ljubitelj ljudskog glasa, i to posebno sku boju ansamblima i velikim gradacijama. basova. Tako sam ja od najranije mladosti slušao o mnogim Posebno će ostati zapamćen jedan „Rigoletto“ u ljeto 1958. umjetnicima – posebno o basistu, prvaku zagrebačke Opere kada je Josip Križaj nakon dulje pauze (bio je već u mirovini) Josipu Križaju; štoviše, moj otac bio je i privatno uz Josipa toga poslijepodneva uskočio u ulogu Sparafucilea. Svi smo Križaja, jer je kao kemičar bio asistent prof. Frana Bubano- mi na đačkoj galeriji sa zanimanjem pratili izvedbu i ostali vića, često je bio uz prof. Bubanovića i Josipa Križaja poslije zapanjeni; Josip Križaj zvučao je sigurno i uvjerljivo, a po- predstava na susretima koji su ponekad trajali do kasno u sebno je impresivan bio završetak scene Rigoletta i Sparafu- noć! Međutim, poznato je bilo da je Josip Križaj unatoč sve- cilea koji završava tonom – veliki G. Zazvučao je impresivan mu bio uvijek točan na sutrašnjoj probi, uvijek elegantan – u tamni ton koji je trajao do njegova izlaska sa scene. Jasno, odijelu s prslukom i satom na lancu preko njega; poznato je prolomio se snažan aplauz, jer to prije i poslije više nikad bilo da Josip Križaj nikad nije markirao na probi! To je zaista nismo tako čuli. nevjerojatno, kad se zna da je pjevao velike uloge, iznimno teške i duge (Gurnemanz u „Parsifalu”, Kecal u „Prodanoj Sve uloge Josipa Križaja bile su iznimne: Ferrando u „Tru- nevjesti“...). baduru“, Ramfis i Kralj u „Aidi“, Gazda Marko u „Eri s onoga svijeta“, a posebno Kecal u „Prodanoj nevjesti“. To je uloga Sve sam to slušao, dok jednog dana 1947. nisam i uživo do- koja je do danas ostala nedostižnom nakon Josipa Križaja živio Josipa Križaja kao Sulejmana u Zajčevoj operi „Nikola na našim opernim daskama, kako u pjevačkom tako i u glu- Šubić Zrinjski“. Moji dojmovi su bili impresivni i potvrđivali mačkom pogledu. se u svakoj sljedećoj predstavi i ulozi. Josip Križaj imao je jedinstveno lijep i snažan bas, tamne boje s oblim tonom, Bez pretjerivanja mogu reći, slušajući mnoge pjevače, basi- koji je svojim fokusom uvijek bio prezentan u svim dinami- ste, da mi se uvijek nameće komparacija s Josipom Križa- kama! Nezaboravna mi je smrt Sulejmana kada moli „Alah, jem, koji i nakon tako velike distance od šezdesetak godina Alah“. Nitko nije mogao ostati ravnodušan; bio je to piani- otkako ga nema na opernoj sceni još uvijek traje! Vibran- ssimo koji je prodirao svojom tamnom bojom u svaki kutak tnost njegova iznimnoga glasa, sugestivnost scenskog na- kazališta. stupa, pojava i sigurnost, te posebno ljepota muzičke fraze i bogatstvo različitih boja vokalne linije, čine Josipa Križaja Sljedeća uloga bila je u jednoj od njegovih posljednjih pred- velikanom operne scene, jedinstvenim u povijesti zagrebač- stava –„Boris Godunov“. To je bio car i po glasu, stasu, dr- ke Opere. žanju, gesti i hodu!!! Posebno je bila impresivna scena „halucinacije“ – donesena uvjerljivo, ali bez histerije i pre- naglašene mimike i geste, bez patetike – duboko proživljena Vladimir Kranjčević tragedija vlastite krivnje koja muči dušu. Njegovo „viđenje“ nepostojećeg kad kaže: „Što je to tamo u kutu – ne, nisam ja ubica! O, Gospode, oslobodi me iskušenja.“ Od gromogla- snog urlika moćnika do potpuno skrhanog običnog smrtni- ka suočenog s istinom! Iz tih – naoko jednostavnih nota – izvirala je strahovita snaga, naprosto potresna scena! Slušao sam ga s Aleksandrom Griffom kao Urotnike u „Kra- HOMMAGE 5 JOSIP KRIŽAJ (Vevče pokraj Ljubljane, 5. ožujka 1887. – Zagreb, 30. srpnja 1968.) UVOD 6 UVOD Josip Križaj jedna je od najvećih umjetničkih ličnosti koje su u Porin u povodu 60. godišnjice smrti Vatroslava Lisinskog. Bio hrvatskoj operi djelovale u cijeloj njezinoj gotovo stoljeće i pol je to Križajev prvi susret s djelom hrvatskoga autora u Hrvat- dugoj povijesti. Kad je tadašnji bas zagrebačke Opere, Čeh Ru- skoj. A prvi njegov susret uopće s djelom hrvatskog autora bio dolf Kaulfus otišao na angažman u češku Operu u Prag, tra- je još 1908. u Slovenskom deželnom gledališču u Ljubljani u žio se novi prvi bas. Križaj je prvi put nastupio u Zagrebu 23. Nikoli Šubiću Zrinjskom Ivana pl. Zajca. Najprije je dva puta travnja 1913. u ulozi Mefistofelea u Faustu. Narodne novine otpjevao manju ulogu Alapića, a onda je pjevao sultana Sulej- pisale su sutradan: „Mefisto g. Križaja ‘venit, cantavit, vicit’.“ mana. Nije navršio ni 22 godine! U rujnu 1915. pjevao je Sulej- (Došao, pjevao, pobijedio, pr. a.) Novine Hrvatska napisale su mana i u Zagrebu, a 29. listopada bio je nositelj glavne uloge da je „djavolskim jurišem osvojio publiku“, a novine Pokret za- Stanca na praizvedbi opere Novela od Stanca Božidara Širole. ključile: „Takav pozorišni inteligent, koji se razvija i koji će se Josip Križaj još je u Ljubljani ostvario nekoliko svojih kapital- očito znatno razviti, mirne duše može da bude uvršten u naš nih uloga. U Zagrebu ih je nadograđivao. Kad je u Zagrebu operni ansambl.“ Križaj je odmah osvojio publiku i kritiku. Na pjevao četverostruku ulogu demona u Offenbachovim Hoff- zagrebačku opernu pozornicu zakoračila je iznimna pjevač- mannovim pričama i dao sjajnu kreaciju „istančanim promi- ko-scenska osobnost, umjetnik koji je u punoj mjeri imao sve šljenim i otmjenim pjevanjem, brižnom deklamacijom i na- što je takvom čini. Njegove kreacije ostale su uzorom koji je dasve prodahnutom karakterizacijom“, izvjestitelj Obzora bio teško doseći, ako je uopće i moguće. je sretan što je Križaj „najposlije kod pozvanih faktora naišao Josip Križaj rođen je 5. ožujka 1887. u Vevču pokraj Ljubljane na onu cijenu koja ga po njegovim umjetničkim kvalitetama i prema želji oca Antuna, predvoditelja posla u poznatoj tvor- ide“. Hrvatska je pisala da su se u toj ulozi istaknule „sve od- nici papira u Vevču, trebao je postati inženjer. No to ga nije like ovoga liepoga glasa u svim nijansama, u jačini i pianu, zanimalo, jer je od djetinjstva njegovao ljubav prema glazbi. u liepim prelazima“, a Jutarnji list dalekovidno zaključio da Prvu glazbenu naobrazbu stekao je u školi Glasbene matice „mu se može proreći izvanredna budućnost“. kod diplomanta bečkog Konzervatorija, dirigenta Mateja Hu- Prvi Križajev umjetnički vrhunac bio je barun Ochs na prvoj bada (1866-1937), a prva scenska iskustva u družini velikoga hrvatskoj izvedbi glazbene komedije Kavalir s ružom Richar- slovenskog dramskog umjetnika, glumca i redatelja Ignjata da Straussa, 29. travnja 1916. Jedva je navršio 29 godina, a Borštnika (1858-1919). Kazališnu karijeru nije počeo kao pje- tumačio je ulogu koje se obično prihvaćaju pjevači u punoj vač, nego kao glumac, u prosincu 1907. u Ljubljani ulogom stvaralačkoj zrelosti, pa i kasnije. „Iznenadjuje nas, kako se Hahna u igrokazu Roza Bernd njemačkoga dramskog i pro- taj mladi pjevač umije preobražavati, kao što iznenadjuje znog pisca Gerharta Hauptmanna (1862-1946) na proslavi 25. i njegova muzikalna sigurnost i izdrživost“, pisala je Hrvat- obljetnice Borštnikova umjetničkog rada i odmah postao član ska, a zanimljiva je opservacija Narodnih novina kako je posve Slovenskog deželnog gledališča. Nepunih mjesec dana posli- svladao sve poteškoće uloge „nekom posebnom umjetničkom je, 2. siječnja 1908., na predstavi opere Romeo i Julija Char- lakoćom“. Kad je Richard Strauss 11. listopada 1916. u Zagre- lesa Gounoda zamijenio je oboljeloga Rudolfa Bukšeka i po- bu sam dirigirao svojim djelom, izjavio je da Križaj „ima emi- stao član Opere. U njoj je ostao do odlaska u Zagreb. Njegovo nentnu glazbenu sigurnost da se može u labirintu te uloge djelovanje u Zagrebu od godine 1913. do odlaska u mirovinu slobodno kretati“. Rekao je da je „muzikalan i ritmički vrlo 1957., s kratkim prekidima od tri sezone – sezonu 1919./1920. siguran pjevač, kojega čeka lijepa budućnost“. Najzadovoljni- proveo je u Osijeku, 1927./1928. u Beogradu te 1929./1930. u ji je bio upravo Križajevom kreacijom baruna Ochsa. Sviđala Ljubljani – epoha je magistralnih basovskih kreacija. Pozivali mu se njegova mirna i staložena gluma, glas, čista intonacija, su ga u inozemstvo i nudili mu primamljive angažmane, ali muzikalnost, ritmička sigurnost i glazbeno korektno prostu- on je prihvaćao samo gostovanja. Zagreb je bio njegov grad, a dirana i u najmanjim pojedinostima donesena uloga, upravo zagrebačka Opera pozornica njegova života. Za sve koji su ga onako kako je sam zamislio Ochsa. Nije mogao vjerovati da je doživjeli, za mlade koji su uz njega stasali, bio je nedodirljiva tomu tako kompletnom umjetniku tek 29 godina! Kao barun veličina kojoj su se divili, poštovali ga i od njega učili. Ochs, Križaj je 15. prosinca 1932. proslavio 25. godišnjicu um- Visok umjetnički domet – a prema vlastitim riječima tajna jetničkoga rada.