Kulturni Krug
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
dr.sc. Marino Manin Radi se o ∑ za život, obrazovanje, rad i napose javno dr.sc. Milan Radošević istupanje ∑ iznimno teškom i opasnom vremenu, obilježenom dvama ratovima svjetskih razmjera (1914.- Andrej Bader mag.hist. 1918. i 1940./1941.-1945.), evakuacijom i internacijom civilnog pučanstva (1915.-1918.), poratnim diskriminacijama i progonima prema nacionalnom i ideološkom načelu. Možda su upravo te nepravde, KULTURNI okrutnosti i patnje bile povod i poticaj ovim našim znamenitim osobama iz naselja na području općine Medulin za zatomljavanje inače blagog i prilagodljivog KRUG istarskog duha, te za odigravanje svoje životne «role≈ pod svjetlima povijesti. Zacijelo postoje i neki preduvjeti koji su pogodovali i Veliki broj znamenitih i zaslužnih ljudi s prouzročili takav fenomen. Jedan od njih je svakako tako malog područja već na prvi pogled povoljan geografski smještaj općine Medulin. Tu izaziva divljenje mislimo prije svega na blizinu grada Pule, i to ne na njezino vojno-pomorsko značenje, nego na činjenicu da je ona u drugoj polovici XIX. stoljeća izrasla u vrlo moderan veliki grad, koji je između ostalog predstavljao Medulincima i stanovnicima okolnih naselja tržište za ovom ćemo poglavlju prikazati životopise plasiranje radne snage, ali i tržišnih viškova. Međutim, i djela šesnaest znamenitih ljudi s područja tom intenzivnom komunikacijom dolazili su u doticaj općine Medulin, koji su svojim profesionalnim u realnom vremenu i sa svim svjetskim tehnološkim, radom i javnim angažmanom, ne samo kulturnim i civilizacijskim dosezima. pronijeli glas o svom rodnom mjestu i zavičaju, Unego su svojim doprinosom obilježili i unaprijedili područja kojima su se bavili i tako obogatili hrvatski kulturni život. Podatak o tolikom broju znamenitih i zaslužnih ljudi s tako malog područja već na prvi pogled izaziva divljenje i upućuje na neke posebnosti, odnosno izvanredne okolnosti, koje su posebno pogodovale njihovom izbijanju u prvi plan tijekom relativno kratkog Veliki broj razdoblja od svega četiri ili pet desetljeća duboke društvene tranzicije: od razdoblja nacionalne integracije znamenitih i ili narodne borbe neposredno pred Prvi svjetski rat ∑ zaslužnih ljudi kada su počeli javno djelovati najstariji ∑ do nastupanja društva dobrobiti nakon Drugog svjetskog rata, u kojem s tako malog se afirmiralo potrošaštvo kao životni stil, a kada su iznikli i stupili na javnu scenu najmlađi pripadnici ove područja već skupine. Mario Rosanda na prvi pogled izaziva divljenje (Iz zbirke Marija Rosande) 392 Drugu značajnu sastavnicu od posebne važnosti za prednjačenje u poratnoj obnovi i reorganizaciji Istre. društvenu dinamiku ∑ koja je zadesila Medulince Pored činjenice što su ti ljudi svojim djelovanjem u dijelu XX. stoljeća tijekom kojeg su članovi zadužili svoje rodno mjesto, zavičaj, pa i domovinu, medulinskog kulturnog kruga stupili pred javnost njihovi životopisi mogu nam poslužiti kao primjeri ∑ predstavljao je hrvatski nacionalno-integracijski altruizma i humanizma. proces. Naime, za razliku od obližnje Pule, gdje je u jeziku, kulturi i širem društvenom životu *** grada prevladavao talijanski karakter, Albino Crnobori, pravnik i publicist, rođen je odnosno u vojnim i višim činovničkim 1. ožujka 1941. u Premanturi. Osnovnu školu krugovima onaj njemački, u Medulinu, i gimnaziju pohađao je u Puli, a diplomirao Premanturi, Pomeru, Banjolama i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu drugim naseljima su, na prevladavajuću 1975. hrvatsku etničku osnovicu, pravodobno, Od 1964. zaposlen je u Radio-stanici Pula tj. tijekom druge polovice XIX. i na početku kao novinar i direktor (1979.) a u ondašnjoj XX. stoljeća, odnosno u vrijeme nacionalno- Skupštini općine Pula kao predsjednik i tajnik Fonda integracijskih procesa u Istri, zaživjele za unapređivanje kulturnih djelatnosti nacionalno obojene institucije. Postojale i Zajednice za kulturu (1969.-1972.), su hrvatske čitaonice u Vinkuranu, kao tajnik u Općinskoj konferenciji Medulinu, Pomeru i Premanturi. SSRNH (1973.-1979.) i u Višoj To je područje bilo premreženo ekonomskoj školi kao direktor i hrvatskim školama, te tajnik (1983.-1985.). Godine uspostavom talijanske 1985. preselio se u Zagreb, okupacijske vlasti već gdje je radio od 1986. do tijekom prvih mjeseci 1988. kao rukovoditelj nakon Prvog svjetskog Radne zajednice rata dolazi do izražaja Kulturno-prosvjetnog antagonizam novih sabora Hrvatske (danas: vlasti u odnosu na Hrvatski sabor kulture, djelovanje hrvatskih krovna organizacija učitelja. I na kraju, Mario Rosanda kulturno amaterskih ali ne manje važno, po saveza udruga) i tajnik južnoj je Istri (između Instituta za javne ostalog u Ližnjanu i financije (1990.), a od Medulinu) službovao don 1993. do konca 2010. kao Luka Kirac, koji se bavio savjetnik potpredsjednika u proučavanjem glagoljice u Vladi Republike Hrvatske te u Istri i nazočnosti Hrvata na tom Hrvatskom saboru kao savjetnik prostoru kroz povijest, te koji je kao potpredsjednika, te savjetnik i tajnik domaći sin, svećenik i intelektualac morao Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. imati izniman utjecaj na svoje sumještane. (Iz zbirke Marija Rosande) Bio je među osnivačima Pododbora Matice Sve je to utjecalo na emigriranje u Zagreb većeg hrvatske u Puli (1964.) i član uredništva dijela skupine tih znamenitih ljudi s područja općine časopisa Istarski mozaik, te glavni tajnik Čakavskog Medulin (onih koji su bili u školskoj ili mladenačkoj sabora (1975.-1978.) i član uredništva edicije Istra dobi), na profesionalni i društveni angažman u prilog kroz stoljeća Čakavskog sabora, a obnašao je i političke svog zavičaja, te na uključivanje u NOP, kao i na funkcije u društveno-političkim organizacijama, 393 te upravnim i samoupravnim tijelima u kulturi talijanske osnovne škole na Bujštini (1949.-1953.), te (ustanovama i fondovima, odnosno u ondašnjim upravitelj osnovne škole s talijanskim nastavnim jezikom samoupravnim interesnim zajednicama u Puli i u Umagu (1953.-1956.). Nakon toga, obnašao je dužnost Zagrebu) tijekom 70-ih i 80-ih godina. U tom razdoblju inspektora za opće obrazovanje za škole s hrvatskim i bio je osam godina član muzejskog savjeta Hrvatske. talijanskim nastavnim jezikom u Puli (1956./1957.), pa Bio je član Literarnog kluba «Istarski borac≈ od 1954. dužnost načelnika Sekretarijata za prosvjetu i kulturu godine, a časopis Klub «Istarski borac≈ objavio je NO kotara Pula (1957.-1959.), te direktora Zavoda za njegovu zbirku proznih crtica pod naslovom Losture školstvo u Puli (1959.-1963.), dok je kasnije bio načelnik (1957.), u kojima, pored ostaloga, opisuje dječje Odjela za prosvjetu i kulturu i, do umirovljenja 1977. dogodovštine na nekim danas poznatim lokalitetima godine, direktor Centra za obrazovanje i kulturu rta Kamenjaka. Objavljivao je prozne i publicističke Skupštine općine Pula. radove u časopisima Istarski mozaik, Istra, Dometi, Od 60-ih godina na ovamo Tone Crnobori se kontinuirano u godišnjaku-kalendaru Jurina i Franina i časopisu bavi publicističkom i prevoditeljskom djelatnošću. Nova Istra. Nadalje, objavio je samostalne naslove Prvenstveno se zanimao za razvoj obrazovnog sustava Protiv kulturnih feuda (1981.) i knjigu esejističkih, u Istri (organizaciju obrazovanja u Istri tijekom Drugog publicističko-književnih, autobiografskih zapisa svjetskog rata, razvitka školstva u Peroju itd.), ali bavio se Pedeset pulastri: o naravi i sudbinama Istrana i poviješću socijalne borbe i napose radničkim pokretom (2006.), koji također posjeduju zavičajnu crtu. Bavio u Puli i južnoj Istri, te objavljuje svoje tekstove u gotovo se toponomastikom za područje Premanture i drugim svim znanstveno-popularnim časopisima, koji su se kulturno-povijesnim zavičajnim fenomenima. (MM) bavili Istrom tijekom proteklih pola stoljeća. Napisao je knjigu Borbena Pula: prilog građi za povijest radničkog Tone Crnobori, pedagog pokreta i NOB do rujna 1943. (1972.), a s talijanskog i publicist, rođen 24. je preveo knjigu Giacoma Scottija i Luciana Giuricina, rujna 1917. u Banjolama. Crvena zvijezda na kapi nam sja: borbeni put talijanskog Gimnaziju je pohađao bataljona «Pino Budicin≈ i Talijana Istre i Rijeke u u Puli i Zadru, te je Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (1979.). Tone 1936. završio talijansku Crnobori dobitnik je nagrade «Dr. Mijo Mirković≈ Učiteljsku školu u Zadru, (1970.) i godišnje Nagrade «Ivan Filipović≈ (1980.). Tone zatim Višu pedagošku Crnobori preminuo je 28. ožujka 2013. godine. (MM) školu u Zagrebu 1956., a 1966. na Filozofskom Blaž Cukon, profesor fakultetu Sveučilišta u književnosti i publicist, Zagrebu diplomirao je rođen 5. kolovoza 1905. talijanistiku, latinski jezik u Medulinu. Nakon (Iz zbirke Sonje Crnobori-Žerjav) i književnost. uključenja Italije u Prvi Kao učitelj službovao je u svjetski rat na strani sila Krapanu kod Labina (1937.), zatim u Svetoj Katarini Antante, evakuiran je iz kod Plomina i u Belom na Cresu. Odlazi na odsluženje rodnog kraja i boravio je vojnog roka u talijansku vojsku, a nakon kapitulacije nekoliko godina u mjestu Italije, priključuje se NOP-u u južnoj Istri. Bio je učitelj Hradec nad Svitavom u Banjolama i prosvjetni referent pri Kotarskom NOO-u u Češkoj, gdje je završio u Žminju, zatim nakon rata tumač i prevoditelj za pučku školu, a gimnazijsko talijanski jezik u Oblasnom NOO-u za Istru (1945.- je obrazovanje započeo 1946.), pa učitelj u hrvatskoj osnovnoj školi u Podlabinu stjecati na Hrvatskoj i u Medegiji (1946.-1949.), kao i školski inspektor za gimnaziji u Pazinu, a 394 nakon što su talijansko vojno-okupacijske vlasti profesor na Učiteljskoj školi u Mariboru