DOCSLIB.ORG

Slobodan VULIČEVIĆ 1 1945 Slobodan VULIČEVIĆ (Cetinje 1927 - Pula 2009)

Total Page：16

File Type：pdf, Size：1020Kb

Download full-text PDF Read full-text
Slobodan VULIČEVIĆ 1 1945 Slobodan VULIČEVIĆ (Cetinje 1927 - Pula 2009) Slobodan VULIČEVIĆ 1 1945 Slobodan VULIČEVIĆ (Cetinje 1927 - Pula 2009) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 25 lipnja / giugno / june 29 kolovoza / agosto / august 2010 1 2 SÂM, S KAPIMA KIŠE Igor Zidić Za sebe je rekao: “Slušam tišinu”.1 Ostajem u nedoumici: slušam kao osluškujem ili slušam kao podvrgavam se? Poznavajući čovjeka nedostatno, a slikara (i pisca) i duže i bolje, mogao bih reći: ako o dvostrukim sadržajima, ako o dvoznačnosti slike ili zapisa nije unaprijed mislio – pa ih nije ni planirao – ipak je učinio sve što je bilo potrebno da se oni dogode. Svaka tvrdnja, pače, svaka rečenica sužava svijet, ako ga svojim smislom barem ne udvostručuje, ako ga ne umnožava, ako ga ne širi. Dvostrukost je iskaza izraz dobrostive pažnje, uviđavnosti mudraca, izraz brige za ono drugo u motivu2, kako je govorio Marino Tartaglia, Vuličevićev učitelj. Tartaglia ja vjerovao da se do onog drugog dospijeva “likovnom kulturom oka”.3 Da o tome možemo Cvijeće / Fiori / Flowers upitati Vuličevića, koji učitelju, zacijelo, nešto 1950 i duguje, odgovor bi bio: “Sloboda je zaborav kulture, zaborav svega.”4 Ili: “Intuicija spaja stvari koje razum ne razumije (…).”5 Učenik je svatko do kraja života, a rijetki su među njima, još i Učitelji. Ono što je Vuličevića preporučalo za oba statusa – onaj učenika i onaj Učitelja – bila je težnja Slobodi. Samo je doista slobodan čovjek – a to je, uvijek, onaj koji se oslobađao i, na kraju, oslobodio (s iskustvom roba i slobodnjaka) – mogao reći da uči od trava, da je više dobio “od šetnje i posjete groblju, nego od mnogo dana rada u ateljeu”6, da život ima smisla jer je jednom “Vidio vodu, jedanput Čuo pticu, jednom Doživio nešto što ne znam što je”7, da “u samoći prestaje usamljenost”8… Vuličeviću je moralni imperativ odijeliti se od grupe, ne pripadati, biti svoj, dokazati da je Bog koji je stvorio Svijet – stvorio i njega, štoviše, da jest u njemu. Odatle mu spokoj iz kojega izgovara: “Tko nema vlastitog Boga, nema nikakvog.”9 3 Marino Tartaglia – portret / ritratto / portrait 1959 Shodno ljubavi koju osjeća – i poštovanju koje demonstrira – prema stablu, jutru, listu, mravu (u kojima, također, susreće i prepoznaje Boga), Vuličević je prvu svoju knjigu crteža i zapisa posvetio “kapima kiše”.10 Povezujem – a njegovi su tekstovi na to ovlastili pažljiva Čitača – kišu i tišinu; to su pojmovi velike, sublimirane energije i, analogno tome, nezanemarive važnosti u svijetu slikarovih poetičkih simbola. U prvi mah, čitajući slušno povezujemo kiš- i tiš- u spomenutim dvama pojmovima, potom -iš te -iš, -šu i -ši-, -šu i -nu, kišu i tiš(..)u. Iznenađuje velik broj istih, srodnih ili sličnih glasova, glasovnih skupina i slogova u dva, brojem slova oskudna uzorka. No njihova je (slovčana) “reduciranost” rezultat autorova izbora, pa i o tome valja povesti računa. Pitam se: povezujem li te dvije riječi, ali i njihove ulomke, sastavne čestice, samo po zvučnosti i zvučnim asocijacijama dok ih izgovaram i, odmah, mrvim ili dok slušam kako ih sriče netko drugi? Ne bih rekao. Dok sami izgovaramo ili dok slušamo čitača, nastaju, prema zakučastim psihološkim motivima, i množe se unedogled, i mnoge druge – nesvjesne i nesvjesno poticajne, eufonijske i 4 Sv. Franjo Asiški San Francesco d’Assisi St Francis of Assisi 1959 onomatopejske elaboracije: nizove, sveze i spojeve (kiš-iš, iš-ne, ne-kiš, iš-iš, tiš-ne, še-ši, nu- šu) – po zvučnosti svojevrsni akordi i disakordi, a pritom čitajući njegove zapise otkrivamo da autor ima sluha za tišinu, ali i da prima preporuke tišine i da ih je voljan slijediti; nije teško pretpostaviti da sluh upija (znakovitu) tišinu, da su te kapi kiše, koje slijeću svisoka i kojima zemni čovjek nešto posvećuje, zaista kiša samo dok se, u slobodnome padu, spuštaju k zemlji. Čim dotaknu zemlju nisu više kiša, nisu više kišne kapi, nego su kaplje vode, lokve, mlàke ili bàre. Kiša je pojava nebeska, zračna, nestalna i gibljiva, kratkotrajna, iščezavajuća i da bi se kapima kiše išta posvetilo, pa bila to i vodoranjiva knjiga, ona mora imati krila da bi mogla pratiti kišne kapi na njihovu nebeskom proputovanju. To je, naravno, metaforička posveta knjige (a, zapravo, života) kapima kiše – onoga koji je prolazan onome što je prolazno – ali i u tome kontekstu Vuličević raspoznaje iskru neuništiva života: “Mi smo u izgnanstvu, smrt je povratak.”11 Ili: “Naše tijelo odlazi, duh raste, Bog prilazi. Bližeći se svome kraju, bližimo se početku.”12 Ili: “Ono odakle smo došli, ovo gdje jesmo i ono gdje idemo jedno je te isto.”13 5 Cvijet u vazi Fiore nel vaso Flower in Vase 1958 Kad se kiša prizemlji njezina misija nije završila; kao sjeme Uranovo na moru tako i ona mora na zemlji oploditi život, potaknuti rast sjemena, najaviti žetvu: ne samo žita, nego i smisla. Dvije godine prije nego će prvu svoju knjigu zapisa (i crteža) posvetiti kapima kiše, Vuličević je napisao: “Cijeli svemir je u kapi kiše.”14 Misao sama nije osobito izvorna i predstavlja varijaciju prepoznatljivih sentencija klasičnih mislilaca (kozmogoničara, atomista, stoika) i mnogih potonjih; Heraklitova je opaska: “Ako poslušate ne mene, nego logos, mudro je priznavati da je sve jedno.” U Demokrita nalazim ovu inačicu: “Čovjek je mali uređeni svijet.”15 Za nas je, dakle, neovisno o stupnju izvornosti, važan Vuličevićev zapis o svemiru u kapi kiše, jer nam on, makar i neizravno, pokazuje na što je još – na što je drugo u motivu! – autor mislio spominjući kapi kiše. Ako se, naime, i u toj kapi ili u tim kapima zrcali cijeli Svemir, onda je i Vuličevićeva knjiga, posredstvom čednih kapi kiše bila, zapravo, posvećena Svemiru, tj. onome Svemiru koji jest i Jedno, pa ga kroz to oper raspoznajem u predočbama atomista i stoika. (U osnovi je slikareve formacije 6 Stari grad Città vecchia Old Town 1957 Kuće II Case II Houses II 1960 7 Kuća Casa House 1961 bio klasičan odgoj hrvatskih gimnazijalaca njegove mladosti. Nije na odmet ovdje podsjetiti da je Marijan Jevšovar bio rođen 1922, Vlado Kristl 1923, Julije Knifer i Josip Vaništa 1924, Ferdinand Kulmer, Ivo Kalina i Ljubo Ivančić 1925, Miljenko Stančić i Ivo Gattin 1926, Đuro Seder i Slobodan Vuličević 1927.) Knjiga posvećena kapima kiše,16 knjiga posvećena Svemiru, nije i ne može biti plitica u kojoj se skuplja kišnica (bivša kiša), nego mora, kako smo rekli, imati krila, uzgonsku moć da poleti do u izvor kiše, da bi s njom, zapis pa kap, zapis pa kap, krenula ususret žednome tlu. Sada već govorimo, u proširenoj metafori, o plodonosnoj funkciji misli u svijetu, o Vuličevićevu djelu u hrvatskome njegovu kontekstu. Knjiga – nipošto kao predmet, ne ni kao medij – nije samo knjiga, nego je Vuličević sâm; ona stoga ne pretpostavlja ni fikcionalnu, ni nefikcionalnu razinu govora, nego – gdjekad vrlo uspjelo, gdjekad manje sretno (kako to već biva) – prepoznavanje, naslućivanje ili intuiranje silâ kojima upravlja Božja volja. “Bog je u stvarnosti. Smisao je u stvarnosti, svako ozbiljno nastojanje je otkrivanje stvarnosti svijeta.”17 Odnosno: “Bez Boga, ostaje samo besmisao i strah.”18 8 Kuća Casa House 1962 *** Svijet koji je u Vuličeviću širio svoje grane od 1951. do 2003, kako svjedoče ovdje često citirane njegove rečenice iz Zapisa…, uobličio se iz potrebe čovjeka da objasni smisao svoga postojanja, da mu otkrije bit. Da bi do nje došao mora se riješiti svoje nezrelosti, mora preboljeti mnoge teške trenutke, podnijeti udarce, mora spoznati svoju slabost prije nego shvati da se u svoje rane može najbolje skriti. Godine, u kojima je počeo bilježiti misli – one ga koji put rasterećuju, gdjekad ga krijepe, a nerijetko ga i plaše, upućujući ga na raskorak između svijeta idealnog i svijeta realnog, između svijeta smisla (kojemu teži) i svijeta Pragme (koji živi) – nisu bile, za većinu građana, lake i sretne godine. Tko nije nosio, ovih ili onih, krvavih ožiljaka iz nedavnoga rata (1941-1945) pokušavao je, plivajući niz maticu, održati glavu nad vodom. No što se zbivalo s onima koji su otkrivali da je ta matica njihova anti-matica; da ih vuče u lažni aktivizam, u svijet bez dubljega smisla, bez Boga, bez vjere, da ih odvlači od njih samih, od njihove duboke osobne, a društveno tako skromne potrebe: da se izbore za zrno pijeska na koje će se osloniti lišeni obveza čovjeka-mase? To su, još i u godinama oko 1953, pa i poslije, svojevoljni ili prisilni izopćenici; to su oni koji ne slijede ideološke direktive 9 Figura Figura Figure 1961 Partije (tada svemoguće, represivne, autoritarne, inkvizitorski usredotočene na klerikalce, nezavisne, neposlušne, pripadnike ili potomke poraženih snaga, na nepouzdane, otpadnike iz vlastitih redova, kolebljivce, otvorene neprijatelje i neprijateljske plaćenike). Ni na jednu od tih diskvalifikacija nije bilo priziva: kadija je tužio, kadija je sudio. U bogatoj monografiji Ive Šimata Banova o slikaru Slobodanu Vuličeviću, što ju je 1998. tiskao Zavičajni muzej grada Rovinja, jedan je znakoviti snimak iz 1933: mali, šestogodišnji Slobodan, sin Ivana 10 Vuličevića i Ljubice Šoletić, gleda u nas pogledom ozbiljna, inteligentna djeteta, odjeven u franjevački habit. Uz donji rub slike piše: Slobodan Vuličević zavjet. Ne znam o kakvom je zavjetu bila riječ, ali mi se sviđa pomisao da je dječak zavjetovan Bogu i Istini, koje do smrti nije prestao tražiti. O toj je borbi, u teškim godinama, dramatično iskreno izvijestio: “Borba za samoodržanje, koja je stajala preda mnom, kao i pred svakim drugim čovjekom, bolila je kao rana, jer je imperativno tražila odricanje od svega što je za mene bilo najznačajnije. Tu bitku sam morao voditi cijeli život a sa ostacima svog bića opredjeljivao sam se za vrijednosti. Takav okrnjen, nastojao sam svim silama doseći ono zbog čega mi je život imao smisla.”19 Je li to i priznanje da je dio svojih snaga trošio mimo Sna i Zavjeta? Rekao bih: jest, upravo smo to mogli iščitati iz autorovih šturih redaka; oni, međutim, govore o njemu kao realnom čovjeku, koji nije mogao promijeniti svijet, ali se trudio da obrani sebe, odnosno – ako je nekome tako draže ili ako time pomažemo istini – najbolje dijelove samoga sebe.
Load more

Recommended publications
  • Zivot Umjetnosti, 7-8, 1968, Izdavac
    ivan picelj kompozicija 15/1, 1952./1956. 50 vlado kristl varijanta, 1958./1962. 51 igor zidić apstrahiranje predmetnosti i oblici apstrakcije u hrvatskom slikarstvu 1951/1968. bilješke aleksandar srnec kompozicija, 1956. 52 Opće je mjesto kritičke svijesti da pojam apstraktne umjetnosti ne znači više ono što je značio prije pola stoljeća, pa ni ono što je značio još prije dvadeset godina. Da je razvoj ove umjetnosti tada prestao, da se ona uslijed iscrpljenja urušila u se svejedno bi­ smo bili u prilici da zapazimo oscilacije značenja pojma. Domašaj svijesti u naporu da razumije i od­ redi pojavu ne može izbjeći ograničenjima same svi­ jesti. Zato se pred različitim očima svaka pojava raspada u toliko različitih pojavnosti koliko je razli­ čitih promatrača; ni jedan vid ne govori o gleda­ nome toliko koliko o viđenome — što će reći, da se, u svemu što gleda, oko i samo ogleda: vid je, tako­ đer, dio viđenoga. Ne treba, stoga, pomišljati da je 1918. ili 1948. po­ stojala apsolutna suglasnost o značenju pojma ap­ straktne umjetnosti ili pak, da će ikad i postojati. Ali činjenica da apstraktna umjetnost nije do sada »potrošila« oblike svog postojanja kaže nam da se pojam o njoj mora izmijeniti već i zbog toga što se ona mijenjala. Slikovito će nam otvoriti put razumijevanju naravi njezina početka jedan nedovoljno iskorišten aspekt predobro poznate priče o izvrnutoj slici u ateljeu Kandinskoga. Zatomimo li znatiželju povjesnika, koji u datumu događaja (1908.) vidi razlog pričanja, obratit ćemo pozornost okolnostima u kojima je vi­ đena pseudoprva pseudoapstraktna slika, u kojima je ta i takva slika — ni prva među apstraktnim, ni apstraktna među figurativnim — bila, dakle, pse- udoviđena.
    [Show full text]
  • Šime Perić U Dijecezanskom Muzeju Požeške Biskupije
    ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE Slike, skulpture i crteži BIBLIOTHECA ARS SACRA POSEGANA ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE – Slike, skulpture i crteži Nakladnik POŽEŠKA BISKUPIJA Za nakladnika IVICA ŽULJEVIĆ Urednici BISERKA RAUTER PLANČIĆ IVICA ŽULJEVIĆ Lektura MARIO BOŠNJAK Prijevod na engleski DAMIR LATIN Fotografije GORAN VRANIĆ DOKUMENTARNE FOTOGRAFIJE IZ SLIKAROVE OSTAVŠTINE Grafičko oblikovanje i priprema TOMISLAV KOŠĆAK Tisak DENONA d.o.o., Zagreb Požega, kolovoz 2020. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001070730. ISBN 978-953-7647-35-3 ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE Slike, skulpture i crteži POŽEGA, 2020. Slika je život sâm. Šime Perić u razgovoru s Marijom Grgičević za Večernji list, 4. V. 1960. (foto Branimir Baković) KAZALO Antun Škvorčević Proslov 7 Biserka Rauter Plančić Šime Perić – život i djelo 11 Reprodukcije 25 Summary 99 Katalog 103 Samostalne i skupne izložbe 115 Nagrade i odlikovanja 129 Literatura 131 6 PROSLOV ANTUN ŠKVORČEVIĆ požeški biskup UMJETNIK ŠIME PERIĆ sa suprugom Tonkom Perić Kaliterna darovao je Požeškoj biskupiji osamdesetak svojih djela te ona u Dijecezanskom muzeju u Požegi svjedoče o njegovu doprinosu hrvatskom duhovnom identitetu dvadesetog stoljeća. Želja nam je da tiska- njem knjige Šime Perić u Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije – Slike, skulpture i crteži te izložbom o stotoj obljetnici umjetnikova rođenja (10. ožujka 2020.) i prvoj godiš- njici smrti (14. kolovoza 2020.) upoznamo našu javnost sa spomenutim djelima, te i na taj način izrazimo duboku zahvalnost donatorima za povjerenje i velikodušnost koju su nam iskazali.
    [Show full text]
  • Conflicting Visions of Modernity and the Post-War Modern
    Socialism and Modernity Ljiljana Kolešnik 107 • • LjiLjana KoLešniK Conflicting Visions of Modernity and the Post-war Modern art Socialism and Modernity Ljiljana Kolešnik Conflicting Visions of Modernity and the Post-war Modern art 109 In the political and cultural sense, the period between the end of World War II and the early of the post-war Yugoslav society. In the mid-fifties this heroic role of the collective - seventies was undoubtedly one of the most dynamic and complex episodes in the recent as it was defined in the early post- war period - started to change and at the end of world history. Thanks to the general enthusiasm of the post-war modernisation and the decade it was openly challenged by re-evaluated notion of (creative) individuality. endless faith in science and technology, it generated the modern urban (post)industrial Heroism was now bestowed on the individual artistic gesture and a there emerged a society of the second half of the 20th century. Given the degree and scope of wartime completely different type of abstract art that which proved to be much closer to the destruction, positive impacts of the modernisation process, which truly began only after system of values of the consumer society. Almost mythical projection of individualism as Marshall’s plan was adopted in 1947, were most evident on the European continent. its mainstay and gestural abstraction offered the concept of art as an autonomous field of Due to hard work, creativity and readiness of all classes to contribute to building of reality framing the artist’s everyday 'struggle' to finding means of expression and design a new society in the early post-war period, the strenuous phase of reconstruction in methods that give the possibility of releasing profoundly unconscious, archetypal layers most European countries was over in the mid-fifties.
    [Show full text]
  • Nagrada Vladimir Nazor Za 2012. Godinu
    Nagrada Vladimir Nazor za 2012. godinu Vladimir Nazor Nagrada Godišnja nagrada Nagrada za KNJIŽEVNOST životno djelo TATJANA GROMAČA GLAZBA KNJIŽEVNOST MONIKA LESKOVAR LUKO PALJETAK LIKOVNE I PRIMIJENJENE UMJETNOSTI LIKOVNE I PRIMIJENJENE UMJETNOSTI IVAN MARUŠIĆ KLIF MARIJA UJEVIĆ GALETOVIĆ FILMSKA UMJETNOST FILMSKA UMJETNOST RENÉ BITORAJAC IVICA RAJKOVIĆ KAZALIŠNA UMJETNOST KAZALIŠNA UMJETNOST ZLATKO SVIBEN Nagrada Vladimir Nazor NENAD ŠEGVIĆ ARHITEKTURA I URBANIZAM ARHITEKTURA I URBANIZAM NENO KEZIĆ I EMIL ŠVERKO za 2012. godinu HILDEGARD AUF-FRANIĆ „Nagrada Vladimir Nazor“ za 2012. godinu SVEČANA DODJELA 19. LIPNJA 2013. GODINE „Nagradu Vladimir Nazor“ dodjeljuje Republika Hrvatska za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetno- sti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj. Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo. Godišnja nagrada dodjeljuje se umjetnicima za najbolja ostvarenja koja su bila objav- ljena, izložena, prikazana ili izvedena tijekom protekle godine, kao i grupi umjetnika za kolektivna umjetnička ostvarenja. Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknu- tim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji je stvaralački put zaokružen, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske. Nagradu dodjeljuje Odbor „Nagrade Vladimir Nazor“ na prijedlog komi- sija koje osniva za pojedina područja umjetnosti. Predsjednika i članove Odbora, na prijedlog ministra
    [Show full text]
  • Popis Radova Na Izložbi Nikola Reiser, Krbavsko Polje, 1947., Ulje
    Popis radova na izložbi Nikola Reiser, Krbavsko polje, 1947., ulje, platno, MMSU–5 Franjo Mraz, Šljunčara na autostradi, 1947., ulje, platno, MMSU–9 Miron Makanec, Istovar dasaka u Riječkoj luci, 1948. ulje, platno, MMSU–10 Jakov Smokvina, Miting, 1949., akvarel, papir, MMSU–15 Edo Murtic, Pejzaž, 1949., ulje, platno, MMSU–143 Edo Kovačević, Kovači, 1945. – 1949., ulje, šperploča, MMSU–152 Oton Gliha, Trebinjska brigada, 1946., ulje, platno, MMSU–173 Marijan Jevšovar, Omladinska pruga, 1945. – 1949., ulje, platno, MMSU–187 Frano Šimunović, Ribari, 1942. – 1943., ulje, platno, MMSU–804 Jakov Smokvina, Kompozicija u sivom, 1957., ulje, platno, MMSU–455 Vladimir Kristl, CH 17, 1958., ulje, platno, MMSU–645 Ferdinand Kulmer, Siva slika III, 1960., ulje, platno, MMSU–646 Boris Dogan, Crvena zemlja II, 1961., ulje, platno, MMSU–787 Ivan Picelj, Kompozicija LYX – II, 1960. – 1961., ulje, platno, MMSU–795 Ivo Gattin, Opora površina, 1959., pigment, pijesak, lak, juta, MMSU–1739 Vladimir Kristl, Kompozicija, 1954., tempera, platno, MMSU–1871 Aleksandar Srnec, Kompozicija U–P–1, 1951., ulje, platno, MMSU–1873 Oskar Herman, Nagovaranje, 1921., ulje, platno, MMSU–161 Predrag–Peda Milosavljević, Galski petao /Triumfalna kapija, 1952., ulje, platno, MMSU–372 Lazar Vozarević, Portret žene, 1953., ulje, platno, MMSU–373 Petar Lubarda, Krstac nad Kotorom / Pejzaž iz Crne Gore, 1952., ulje, platno, MMSU–426 Petar Omčikus, Kompozicija I, 1952., ulje, platno, MMSU–450 Bata Mihailović, Kompozicija, 1956., ulje, platno, MMSU–457 Petar Omčikus, Slika, 1956.,
    [Show full text]
  • 1 Muzej Moderne I Suvremene Umjetnosti Izvješće O Radu
    MUZEJ MODERNE I SUVREMENE UMJETNOSTI IZVJEŠĆE O RADU ZA 2018. GODINU 1. SKUPLJANJE GRAĐE 1.1. Kupnja (2 rada) Sebastijan Dračić, Minotaur 2, 2016., ulje, platno, 700 x 1000 mm Davor Sanvincenti, Udaljena intimnost, 2010. g.,audiovizualna instalacija, 10' (loop),1000 x 1000 x 1000 mm, MMSU-7115 1.3. Darovanje (25 radova) Juraj Dobrović, Skice za reljefe Polja, 1963. – 1964., papir, 6 x (355 x 255 mm) Juraj Dobrović, Crtež, 1964. - 1965., tuš, papir, 350 x 350 mm Juraj Dobrović, Crtež, 1964. - 1965., tuš, papir, 350 x 350 mm Juraj Dobrović, Crtež, 1964. - 1965., tuš, papir, 350 x 350 mm Juraj Dobrović, Polje, 1965., tuš, papir, 500 x 500 mm Juraj Dobrović, Polje, 1965., tuš, papir, 500 x 500 mm Juraj Dobrović, Polje, 1964., tuš, papir, 495 x 500 mm Juraj Dobrović, Crtež, 1964. – 1965., tuš, papir, 350 x 350 mm Juraj Dobrović, Crtež, 1964. – 1965., tuš, papir, 500 x 500 mm Juraj Dobrović, Geometrijsko tijelo, 1983., akril, platno, 600 x 600 mm Juraj Dobrović, Rezana kocka, 1979.- 1985., akril, platno, 600 x 600 mm Juraj Dobrović, Prema središtu IX., (1-3), 2001., akril, platno, 3 x (600 x 600 mm) Juraj Dobrović, Rezana prizma u kocku – crno, 1986. - 1999., akril, platno, 600 x 600 mm 1 Juraj Dobrović, Dijagonale, (1-4), 2004., akril, platno, 4 x (600 x 600 mm) Juraj Dobrović, Razdioba kocke II., 1992., akril, platno, 600 x 600 mm Goran Fruk, Slikanje, Crnoprozirno I, 1993., polikolor, platno, 1000 x 130 mm Goran Fruk, Slikanje, Crnoprozirno II, 1993., polikolor, platno, 2000 x 130 mm Goran Fruk, Slikanje, Crnoprozirno III, 1993., polikolor, platno, 2000 x 130 mm Goran Fruk, Bijelo, s ucrtanim kvadratom, ispunjen, 1993., akril, olovka, platno, 700 x 700 mm Goran Fruk, Rupa, 1992., akril, platno, 700 x 600 mm Goran Fruk, Bez naziva, 1992., akril, platno, 700 x 540 mm Aleksandar Garbin, Taiwantower, (Moje tijelo moj hram), instalacija; svjetlosna instalacija,2002.
    [Show full text]
  • U Povodu 90 Godina Poslovanja Medika Vam Daruje Remek-Djela Iz
    U povodu 90 godina poslovanja Medika vam daruje remek-djela iz fundusa Moderne galerije Život je umjetnost / Zdravlje je život Devedesetu godišnjicu rada Medika obilježava inven- ska izražajnost lika intelektualne napetosti i unutarnjeg grudi, nježno nalakćena ruka s zrcalom…, pažljivo se valoriziran član münchenskoga kruga, stvorio je opus tivnim kalendarom s djelima iz fundusa Moderne ga- nemira zrcali se u očima. Dok lijevo gleda postrance, uklapa u sažete detalje što pobuđuju erotsku draž. izvanserijske vrijednosti i ljepote, totalnu sliku jezika lerije. Vrednovanjem ponajboljeg iz hrvatske moderne obično i pomalo plaho, desno što frontalno prodire Mrtva priroda (1932) Antuna Motike naslikana je pro- konstruirana čistom vrijednošću boje i osobnog, du- kulturne baštine isprepleću se svjetovi dviju ustanova, kroz promatrača vražje je oko. Pogled psihološke na- zračno, gvašem koji omogućava prozirnost slojeva i bokog osjećanja svijeta; njegove potpune ekspresije. gospodarstvene i kulturne, u zajedničkom cilju pred- petosti svjedoči nutarnju kompleksnu narav slikara. U oblika. Motika je znan po kosim pogledima na pred- Iz mog vrta (1956) slika je koja odražava nekoliko kon- stavljanja vrhunskih djela hrvatske kulture. Umjetnost suprotnosti ozbiljnosti crnine odijela, slikarski je oslo- met i perspektivama iznad ili ispod očišta. Dvodimen- stanti u opusu Ljube Babića. Povišena perspektiva su- prožima sve segmente čovjekova bivanja. Umjetnost je bođen dodir ljudske ruke i mekoće psećega krzna naj- zionalnost prizora, težnja da se predmetni svijet pri- gerira popločenu terasu vrta što se blago uzdiže prema život / Zdravlje je život. Koliko umjetnost djeluje na du- slobodnijeg, najtoplijeg i najmekšeg dijela slike, ozna- kaže u realnim dimenzijama formata slike, obrnuta rubu mrke pozadine, pokrivenu raznobojnim lišćem.
    [Show full text]
  • 1 Muzej Suvremene Umjetnosti Izvješće O Radu Za 2017
    MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI IZVJEŠĆE O RADU ZA 2017. GODINU 1. SKUPLJANJE GRAĐE 1.1. Kupnja Tijekom 2017. godine za zbirke muzeja otkupljeno je 13 umjetnina: 1. Kristina Restović, Turisti u dubokom tisku, 2015., bakropis (na cinku) / papir, 40 x 60 cm otisak / 50 x 70 cm papir, inv. br. 7202 (1-3)-1 2. Kristina Restović, Turisti u dubokom tisku, 2015., bakropis (na cinku) / papir, 40 x 60 cm otisak / 50 x 70 cm papir, inv. br. 7202 (1-3)-2 3. Kristina Restović, Turisti u dubokom tisku, 2015., bakropis (na cinku) / papir, 40 x 60 cm otisak / 50 x 70 cm papir, inv. br. 7202 (1-3)-3 4. Ines Matijević Cakić, Portret s kosom, 2017., crtež / kosa, tkanina, tekst, print/papir, crtež: 150 x 110 cm; tekst: 55 x 36 cm, inv. br. 7206 (1-2) 5. Davor Sanvincenti, Nedefinirana divljina, 2014./2015., multimedijalna audiovizualna instalacija (16-milimetarski projektor, polaroidi, tekst na zidu, fotoobjekt), promjenjive dimenzije, inv. br. 7259 6. Ksenija Turčić, Ljubavnica, 2003., interaktivna videoinstalacija, promjenjive dimenzije, inv. br. 7260 7. Igor Grubić, Spomenik, 2015., film, t = 44 min, inv. br. 7261 8. Marina Mesar, Ne slijediti bijelog zeca, 2012., multimedijalna instalacija (crtež, video), promjenjive dimenzije, inv. br. 7262 9. Davor Sanvincenti, Sobni reljef, 2010., Betacam, t = 19 min 58 s, inv. br. 7272 10. Miljenko Horvat, Aran, 1965., c/b fotografija, 25,5 x 25,5 cm, inv. br. 7344 11. Miljenko Horvat, Aran, 1965., c/b fotografija, 21,5 x 27,5 cm, inv. br. 7345 12. Miljenko Horvat, Étretat, 1966., 30 x 30 cm, inv.
    [Show full text]
  • Jedno Svjedočenje O Kruni Prijatelju Kao Muzejskom Galeristi
    JEDNO SVJEDOČENJE O KRUNI PRIJATELJU KAO MUZEJSKOM GALERISTI Vlado Bužančić UDK 73n6(497.13) "19" :929 Prijatelj, K. Izvorni znanstveni rad Vlado Bužančić Zagreb, Hrgovići 61 Autor osvjetljava kronologiju prijateljskih i profesionalnih veza s akademikom Krunom Prija ­ teljem za vrijeme njegova rada u Galeriji umjetnina u Splitu. U ta dva desetljeća priređene su brojne izložbe vrsnih hrvatskih i drugih suvremenih um jetnika. U tek­ stu autor iznosi popis izložaba, koje je Kruno Prijatelj otvorio ili popratio svojim govorom ili tekstom. Povjesnika umjetnosti Krunu Prijatelja upoznao sam 1960. ili 1961. u predavaonici Seminara povijesti umjetnosti na zagrebačkom Gornjem gradu u Ćirilmetodskoj ulici br. 4. Do tada sam ga znao samo po čuvenju . Igor Zidić, s nemalom uvjerljivošću, diskretno mi je pohvalio izuzetnost ovog istraživača umjetnosti Dalmacije " ... od rane renesanse do nedavna" i uspješno je izazvao moju implicitnu radoznalost za njegovim fakultativnim pre­ davanjima. Održao je tada taj mladi privatni docent nekoliko za mene nezaboravnih preda­ vanja o Jurju Ćulinoviću (Giorgio Schiavone) i šibenskom slikarstvu u doba Jurja Dalmatinca, o Nikoli Ivanovu Firentincu, o Andriji Alešiju, o trogirskoj katedrali, o Blažu Jurjevu Trogiraninu, o Ivanu Duknoviću ... Vrednovao ih je kroz stotine komparacija, povezujući ih s izvorima, sljedbenicima, nastavljačima, nalazeći njihove osobitosti i osob­ nosti, analogijama s istovremenom umjetnošću Venecije, Dubrovnika, Padove, Firence, Splita, Ancone, Kotora, Zadra ... Bio je to zadivljujuće neumorni retorski i znanstvenički vatromet misli, determinanti i otkrivačkih činjenica . l Naše čvrsto i dugo prijateljstvo te bliska dinamična kolegijalna suradnja započinje prvih dana veljače 1969. godine. Neposredni razlog mog prvog, sasvim radno-studijskog Nimalo ne čudi da je takav - zanimljivo uvjerljiv i kompetencijom vrlo upečatljiv - izazvao ljubomoru i da je njezin posljedak ubrzo bio gašenje njegovih predavanja na katedri zagrebačke povijesti um je tn osti.
    [Show full text]
  • STALNI POSTAV MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI MAIN FEATURE (Koncept ∑ Finalna Verzija)
    IM 37 (1-4) 2006. RIJE» JE O... STALNI POSTAV MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI MAIN FEATURE (Koncept ∑ Finalna verzija) dr.sc. ZVONKO MAKOVI∆ Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Zagreb Pri izradi koncepta stalnog postava Muzeja suvremene grafiËkih listova i plakata. Fotografije su jedine zastu- umjetnosti polazilo se od dviju Ëinjenica koje su se pljene i u predloæenoj koncepciji sadaπnjega postava. morale poπtovati: od prostorne dispozicije nove zgrade Zamiπljeno je da posluæe bilo kao prateÊe referencije Muzeja i od raspoloæive grae odabrane za izlaganje. koje Êe bolje objasniti kontekst u kojemu su nastajala Prostor je rasporeen u nekoliko etaæa, ne razvija se u izloæena djela primarne grae, ili pak da same budu kontinuitetu, podijeljen je u viπe relativno samostalnih primarna graa, tj. punopravni izloπci koji definiraju jedinica koje variraju i kada im je veliËina povrπine u segment za koji su izabrane. pitanju, i kada je rijeË o upotrebljivoj visini. Vezano za ZahvaljujuÊi spomenutim zadanim i objektivnim raspoloæivu grau, moæe se reÊi da u njoj prevladavaju Ëiniteljima, koncept stalnoga postava MSU zasniva se slike, da je izrazit nedostatak skulpture, osobito one na fragmentarnoj prezentaciji grae. To znaËi da djela veÊih dimenzija, da izbor videoradova u vlasniπtvu MSU nisu grupirana kronoloπkim redom, ili po nekoj stilskoj ne odgovara proporcionalno znatno boljoj produkciji odnosno æanrovskoj srodnosti, veÊ su razvrstana u tijekom proteklih tridesetak godina, da je relativno 15 relativno samostalnih segmenata. Svaki od tih dobro zastupljena ambijentalna plastika, instalacije i segmenata zamiπljen je tako da svoj puni smisao dobije djela konceptualne umjetnosti, a da je najveÊi nedo- iz cjeline muzejskog postava. Na povrπini od statak recentnih djela.
    [Show full text]
  • Artisti Jugoslavi
    ARTISTI JUGOSLAVI 25 artisti jugoslavi Galleria dell'Opera Bevilacqua La Masa 1-20 Settembre 1962 COMUNE DI VENEZIA STAMPERIA DI VENEZIA - VENEZIA Questa mostra e stata organizzata dalla Galleria Nazionale d'Arte Contemporanea di Zagabria e dalla Galleria d'Arte Moderna di Belgrado con il concorso e l'aiuto prezioso del Comitato di Vigilanza dell'Opera Bevilacqua La Masa e della Direzione delle Belle Arti del Comune di Venezia neH'ambito e nello spirito di quei rapporti di reciproca colla- borazione che da tempo contraddistinguono nella maniera piu felice i contatti culturali tra l'ltalia e la Jugoslavia. Le Direzioni della Galleria d'Arte contemporanea di Zagabria e della Galleria d'Arte Moderna di Belgrado, esprimono al Comitato dell'Opera Bevilacqua La Masa, la loro particolare gratitudine per l'ospitalita offerta. PRESIDENTE DELLA MOSTRA Ing. GIOVANNI FAVRETTO FISCA Sindaco di Venezia VICE PRESIDENTE DELLA MOSTRA Prof. DIEGO VALERI Presidente del Comitato di Vigilanza dell'Opera Bevilacqua La Masa CO MIT AT 0 D' ON 0 RE JUGOSLAVIA Dr. VjECESLAV HOLJEVAC - Presidente del Comitato Popolare della Cittä di Zagabria Dr. MlLiAN NEORICIC - Presidente del Comitato Popolare della Cittä di Belgrado Dr. Ivo BojANlC - Presidente del Consiglio per la Cultura del C.P. della Cittä di Zagabria Dr. VOJISLAV DJURIC - Presidente del Consiglio per la Cultura del C.P. della Cittä di Belgrado Dr. RUDOLF JANHUBA - Console Generale a Trieste della Repub- blica Federativa Popolare di Jugoslavia ITALIA Ing. GIOVANNI FAVARETTO FISCA - Sindaco di Venezia Prof. DiEGO VALERI - Presidente del Comitato di Vigilanza dell'Ope- ra Bevilacqua La Masa Prof. MARIO DE BIASI - Assessore alle Belle Arti del Comune di Venezia Prof.
    [Show full text]
  • Automation, Cybernation and the Art of New Tendencies (1961-1973)
    Armin Medosch Automation, Cybernation and the Art of New Tendencies (1961-1973) This thesis is submitted to Goldsmiths, University of London, UK, as part of the requirements of the award of the PhD in Arts and Computational Technology 1 The work presented in this thesis is the candidate’s own. Armin Medosch 2 Acknowledgements I am grateful to my main supervisor Professor Janis Jefferies for her invaluable support throughout this undertaking. I would also like to thank my second supervisor, Professor Michael Keith. I am deeply indebted to Matko Meštrović for his continued and generous support; I am grateful for the continuing support of my friend and colleague Darko Fritz and the important supply of a Croatian perspective by Ljiljana Kolešnik. I would like to thank the people and institutions who supported my practice, Rasa Šmite, Raitis Šmits and the whole team of RIXC in Riga; and Inke Arns and Susanne Ackers and the team at HMKV Dortmund; the Austrian Cultural Forum London and Zagreb; the Austrian Embassy in Riga; Laboral, Centre for Art and Industrial Creation, Gijon, Asturias, Spain. I am grateful for the generous support of Museum of Contemporary Arts, Zagreb, its director, Snježana Pintarić, head of documentation, Jadranka Vinterhalter, and the late Marija Gattin, Ivna Jelčić, Jasna Jakšić, Lela Topić and Vesna Meštrić. I would like to thank the institutions that allowed me to access their archives and/or allowed me to use material in their possession, especially Branka Ćurčić, Zoran Pantelić of Kuda.org, and Kristian Lukić; Van Abbemuseum, Eindhoven; V&A Graphical Cabinet, London; Tate Gallery, London; Moderna Galerija, Ljubljana; Generali Foundation study room, Vienna; Collection Marinko Sudac, Avantgarde-Museum; and Neue Galerie, Graz.
    [Show full text]