Ferdinand KULMER (Cap Martin 1925 - Zagreb 1998)
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Ferdinand KULMER (Cap Martin 1925 - Zagreb 1998) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 28 rujna / settembre / september 10 studenog / novembre / november 2006 1 kulmer 1 25/09/2006, 02:23 2 kulmer 2 25/09/2006, 02:23 U MERKUROVIM SANDALAMA (ogled o Kulmeru) Igor ZidiÊ Omnia vertuntur... Propercije Ako iπta o Kulmeru nije sporno onda je to drevnost njegova plemenitaπkog roda: od XVII. st. πtajerski baruni, u XVIII. st. dolaze u Hrvatsku, gdje se poËinje granati njihova hrvatska obiteljska loza. Najznatniji i najutjecajniji od svih bio je pravnik i politiËar Franjo Kulmer. U godini osnutka Matice hrvatske 1842, sklon je Ilircima, od 1836. do 1844. na Saborima u Poæunu, odluËno se protivio uvoenju maarskog kao sluæbenog jezika u Hrvatskoj. Po politiËkom uvjerenju legitimist, neobjaπnjivo utjecajan na BeËkome dvoru, dao je poticaja ideji da se J.J. JelaËiÊ imenuje hrvatskim banom. General Miroslav Kulmer st., zapovjednik hrvatsko-slavonskog domobranstva, zasluæio je 1860. naslov grofa. Domovinska povijest pamti da je u domobranske jedinice uveo hrvatski jezik i hrvatsku zastavu. Njegov sin Milan bio je austrijski mornariËki Ëasnik, a sin Milanov i unuk Miroslava st., grof Aleksandar Kulmer, gospodar Cernika (kraj Nove Gradiπke) od 1918. do 1943. (kad ga je napustio, ogorËen njemaËkim zaposjedanjem dvorca) bio je otac Ferdinandu, potonjem znaËajnom hrvatskom slikaru. Sam Ferdinand Kulmer rodio se 1925. u Cap-Martineu ili Roquebrune-Cap-Martineu na francuskoj sredozemnoj obali, izmeu Monaca i Mentona. Roda kao da je htjela reÊi: Zaludu! Gospar je gospar!1 Ferdinandova je majka austrijska kontesa Edeltrud Bopp d’Oberstat. Æivi se izmeu Cernika i majËina imanja u »eπkoj (Brumov), Antonsthala i Omiπa (Mlinica), zimuje se u Nici i oko Nice; a od devete godine æivi Ferdo u obiteljskoj kuÊi u Budimpeπti. Osnovnu je πkolu uËio privatno u Cerniku, ispite polagao u Zagrebu. Potom je u Maarskoj zavrπio osnovno πkolovanje, s maarskim nastavnim jezikom, i krenuo u njemaËku gimnaziju u Peπti. Drugi i treÊi razred gimnazije zavrπio je u jezuitskom internatu (Kallesburg) kraj BeËa i nastavio na realci u Novoj Gradiπki. Roditelji se rastaju. U trinaestoj godini krstari s ocem po Mediteranu: od Dubrovnika do GrËke i obala sjeverne Afrike. U Ëetrnaestoj, na p/b Bremenu preplovi Atlantik na putu za SAD. Posjetio je tada New York, Chicago, Detroit, Washington, vidio brojne znamenite muzeje. Nekoliko mjeseci poslije proslikat Êe u svom prvom pravom atelijeru, u jednoj kuli cerniËkoga dvora. Maturirao je u Novoj Gradiπki, u ratnim danima, i ponovo krenuo u Budimpeπtu, na Akademiju. Otac napuπta Cernik, polazi za njim. Nedugo potom ameriËki bombarderi razaraju 3 kulmer 3 25/09/2006, 02:23 RuæiËasta kuÊa Casa rosa Pink House 1954 4 kulmer 4 25/09/2006, 02:23 Peπtu; iz ruπevina strπe i ostaci njihove kuÊe. ©kola (Akademija), uzbune, podrumi; kratko ali intenzivno proæivljeno vrijeme. VeÊ u sijeËnju 1945. Rusi ulaze u Budimpeπtu. OpÊem rasulu, gladi i nevolji, pridruæila se i spoznaja da se imperij Kulmerovih, svijet njihovih roakâ i prijateljâ raspao: u toj godini i kroz tri sljedeÊe ostat Êe bez svih svojih posjeda: dvoraca, zemljiπta, πuma, ribnjaka, loviπta, konja i automobila. Povukao se u Zagreb, u zadnje svoje utoËiπte na Gornjem gradu. Od palaËe na Katarinskom trgu ostao mu je stan u kojemu, tada kao student Akademije likovnih umjetnosti, i s pet ili πest jezika s kojima je æivio (uËio, komunicirao) otpoËinje svoj drugi æivot. Dvadeset mu je godina i moæe - “na krilima mladosti” - ono, πto njegovi stariji viπe lako ne mogu: prilagoditi se i “zaboraviti” velika dobra proπlosti i æivjeti zadovoljno, posveÊeni svome poslu, s korom kruha i Ëaπom vina kao novim blagom. Ljeti 1946. sudjeluje na “radnim akcijama” omladine u Bosni i Hercegovini: na izgradnji pruge BrËko-BanoviÊi, gdje vrijedno slika i crta. Netko bi uzdahnuo; za njega su to bile tek (neizbjeæne) akademske vjeæbe: anatomija tijela u pokretu. Jednom, pa deset i stotinu puta. MujadæiÊ, poslije i Tiljak, mogu biti zadovoljni. Dok se susreÊe s vrπnjacima i vrπnjakinjama ne pogaa ga njihova sirovost, nedostatak znanja, kulture ophoenja i njihovi uski vidici, provincijalnost njihova odgoja; naprotiv, privlaËi ga njihova neposrednost, snaga, vitalnost. Njihovi su nagoni æivi, njihovi miπiÊi snaæni, na njihovu nebu sunce na zalazi. Kulmer i od njih, anonimnih, uËi: od umjetnosti lagodna æivota veÊa je umjetnost punoga æivota. Gdjekad je, kaæe mudrac, Niπta kao sve, a Sve je kao Niπta. Split (...) KlasiËna gimnazija. U petnaestoj sam, na nekom satu povijesti. Rana jesen. PoËetak je πkolske godine. Kroz prozor, sunce prodire u uËionicu; pozlaÊuje mi ruku kojom neπto crtam. »ujem samo umoran, monoton glas koji govori: “Oni, koji su se, kroz cijelu historiju najustrajnije borili protiv bilo kakvih promjena bili su plemstvo i Crkva.” Banalna reËenica. Ipak: pamtim je. Zaπto? Nemam odgovora. Ne vjerujem, da sam je igda mislio citirati. Niπta mi ne otkriva. Dok se toga sjeÊam ne muËi me sama istinitost tvrdnje, nego njezina primjenjivost. Eto, Kulmer. Netko Êe reÊi da nije isto: jedan izdvojeni Ëovjek i cijela druπtvovna klasa kojoj je pripadao. Dobro razumijem razlike: pojedinac nije socijalni subjekt na onaj naËin na koji to klasa jest. Ali to me, ovdje, uopÊe na muËi; ja s tvrdnjom ne polemiziram, oko nje ne potiËem raspravu. Ona me, naprosto, potakla da mislim o slikaru i o svemu πto mu se, u mladosti, dogaalo. Nevolja je Kulmerovih (a s njima i BakaË-Erdödyjevih, i Bopp-d’Oberstadtovih, i Rákóczyjevih s kojima su u krvnome srodstvu ili æenidbenim vezama) u tome πto su im se golema dobra - mudro dislocirana na raznim stranama nekoÊ jedinstvene srednjoeuropske monarhije - odjednom naπla u tri dræave (Maarskoj, »ehoslovaËkoj i Jugoslaviji) koje su, sporazumom u Jalti ili ruskom agresijom, bile prepuπtene “sovjetizaciji”. Nakon πto su im Nijemci oteli Cernik, a savezniËki zrakoplovi razorili budimpeπtanski dom, konfiskacije su, nacionalizacije i poæari dokrajËili - “ u ime naroda” - njihovu propast. Preostalo je tek da im Rezolucija Informbiroa 1948 - kao jugoslavenskim graanima - zaplijeni sve πto je, u ruπevinama i drugdje, bilo preostalo. 5 kulmer 5 25/09/2006, 02:23 6 kulmer 6 25/09/2006, 02:23 Æena u interieuru Donna in un interno Woman in Interior 1955 Toga, jamaËno, nije bilo mnogo, ali su u tom - zadnjem udaru sudbine - nestala gotovo sva preostala rana slikarska djela Ferde Kulmera.2 Poruka, koja mu je time bila prenesena, kazivala je: Oproπtaj s proπlim neka bude potpun! Nikad neÊu znati je li ta urota siromaπnih protiv bogatih, i marginalaca protiv etabliranih, i novodoπlih protiv starosjedilaca, i divljih protiv pitomih, i Jankove grabe protiv Katarinskoga trga bila smiπljena protiv Kulmerovih ili, pak, za dobro Ferdino. U razigranom oproπtaju s majstorom, πto ga je pola stoljeÊa potom, napisao Tonko MaroeviÊ, koji Êe se nekima uËiniti neprimjerenim s obzirom na trenutak i svrhu - no koji bi se Kulmeru samom, da moæe suditi, zacijelo, veoma svidio - duhovita je poredba pogodila samu bit odnosa esencije i egzistencije: “Picasso je najprije dugo i uspjeπno slikao, pa je zatim poËeo kupovati dvorce. (...) Ferdinand Kulmer, naprotiv, najprije je imao dvorce pa je zatim poËeo slikati.”3 ©to tu - odgovoriti je, naizgled, lako - zapravo piπe? MaroeviÊ dugim i uspjeπnim Glava / Testa / Head 1954 Picassovim slikanjem diskretno upuÊuje na uzroËno-posljediËnu povezanost njegova rada i 7 kulmer 7 25/09/2006, 02:23 Interieur / Interno / Interior 1956 blagostanja. ©toviπe, dalo bi se zakljuËiti da je Picasso upravo kontinuirajuÊi svoje napore postigao “ugled, utjecajnost i bogatstvo.”4 Kulmerova je paradigma - paradigma antipoda. On je bio bogat, pa je poËeo slikati. No je li poËeo slikati zato πto je bio bogat? Nije, naravno. Iz takvog odgovora odmah slijedi drugo pitanje: Bi li, onda, poËeo slikati i da je bio siromah? ToËan i korektan odgovor morao bi glasiti: Tko zna? Kad bi, meutim, odgovorom iskazivao vjerojatnost, rekao bih: Mislim da bi. Siguran sam da bi. PrimjeÊujem, da se izmeu bogatstva i djela ne uspostavlja relacija meuovisnosti, i da se isto moæe reÊi i za drugi par: za siromaπtvo i djelo. Ako to prevedem, dobit Êu, usuprot onoj definiciji koja se pokazala valjanom za Picassov opus, drugu, posve razliËitu: izmeu esencijalne i egzistencijalne sfere nema u Kulmera níti koje iπta povezuju; jedno ne uzrokuje drugo, pa se ni kategorija kontinuiteta (Od nauma k cilju ili Radom k blagostanju) nikako ne uspostavlja. Kulmer, dakako, stalno slika: on je ozbiljan, neumoran radnik, ali se taj posao ne transferira prema ponovnom stjecanju Dvorca (da iskoristim kontekstualiziranu figuru). Bogatstvo je Kulmera, u ovome æivotu, bilo doËekalo. Kada je iπËezlo, Kulmer je bio osiromaπen i slobodan. Mogao bih, znajuÊi ga, reÊi da je svoj æivot uËinio instrumentom ispunjavanja te slobode i da je zato posljedica Djelo, a ne Dvorac. A on se iz svoje uvjetovanosti oslobaao neprestanim rezovima, nesvjesno progonjen idejom diskontinuiteta kao idejom spasa. ©to bi njemu, 1945. ili 1950. znaËila briga oko kontinuiteta? Sanjarenje o blagostanju kojega viπe nema? Obilazak imanja 8 kulmer 8 25/09/2006, 02:24 koja su otuena? “Stanovanje” u dvorcima koje su naselili drugi? On je, onkraj moguÊnosti bogatih snova (u konzekvenciji: snova o bogatstvu), izabrao æivot u siromaπtvu s drugima. Snovima se ne upravlja, pa je i on noÊu, zasigurno, Ëuo glasove djetinjstva, jahao tratinom kroz πestinsku djedovinu ili - zguren u peπtanskome podrumu - sluπao fijuk bombi, lom stakla i zia iznad glave. To ga nije oslabilo ni razoruæalo. Premda je samo on znao πto ga je koπtalo susprezanje i potiskivanje takvih slika, koje je memorija povremeno izbacivala na javu, u sebi je, od sredine Ëetrdesetih godina, gradio novu kovaËnicu tlapnji - mit o slikarstvu mimo svih spona i uvjetovanosti, mit o slikaru koji, u Merkurovim krilatim sandalama, nadlijeÊe zemaljske prepreke, granice i rovove. Tko bi mogao reÊi je li tu bila ili nije bila implicirana tehnika kompenzativnog namicanja izgubljene proπlosti? UnatoË izglednosti takvoga razrjeπenja, ne treba zanemariti ni druge moguÊnosti: da se, recimo, krilcima na svojim cipelama uzdizao s ovozemaljskoga prostora, zanemarujuÊi realitet, kauzalitet, kontinuitet, historiju.