Ferdinand KULMER (Cap Martin 1925 - Zagreb 1998)

Total Page:16

File Type:pdf, Size:1020Kb

Ferdinand KULMER (Cap Martin 1925 - Zagreb 1998) Ferdinand KULMER (Cap Martin 1925 - Zagreb 1998) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 28 rujna / settembre / september 10 studenog / novembre / november 2006 1 kulmer 1 25/09/2006, 02:23 2 kulmer 2 25/09/2006, 02:23 U MERKUROVIM SANDALAMA (ogled o Kulmeru) Igor ZidiÊ Omnia vertuntur... Propercije Ako iπta o Kulmeru nije sporno onda je to drevnost njegova plemenitaπkog roda: od XVII. st. πtajerski baruni, u XVIII. st. dolaze u Hrvatsku, gdje se poËinje granati njihova hrvatska obiteljska loza. Najznatniji i najutjecajniji od svih bio je pravnik i politiËar Franjo Kulmer. U godini osnutka Matice hrvatske 1842, sklon je Ilircima, od 1836. do 1844. na Saborima u Poæunu, odluËno se protivio uvoenju maarskog kao sluæbenog jezika u Hrvatskoj. Po politiËkom uvjerenju legitimist, neobjaπnjivo utjecajan na BeËkome dvoru, dao je poticaja ideji da se J.J. JelaËiÊ imenuje hrvatskim banom. General Miroslav Kulmer st., zapovjednik hrvatsko-slavonskog domobranstva, zasluæio je 1860. naslov grofa. Domovinska povijest pamti da je u domobranske jedinice uveo hrvatski jezik i hrvatsku zastavu. Njegov sin Milan bio je austrijski mornariËki Ëasnik, a sin Milanov i unuk Miroslava st., grof Aleksandar Kulmer, gospodar Cernika (kraj Nove Gradiπke) od 1918. do 1943. (kad ga je napustio, ogorËen njemaËkim zaposjedanjem dvorca) bio je otac Ferdinandu, potonjem znaËajnom hrvatskom slikaru. Sam Ferdinand Kulmer rodio se 1925. u Cap-Martineu ili Roquebrune-Cap-Martineu na francuskoj sredozemnoj obali, izmeu Monaca i Mentona. Roda kao da je htjela reÊi: Zaludu! Gospar je gospar!1 Ferdinandova je majka austrijska kontesa Edeltrud Bopp d’Oberstat. Æivi se izmeu Cernika i majËina imanja u »eπkoj (Brumov), Antonsthala i Omiπa (Mlinica), zimuje se u Nici i oko Nice; a od devete godine æivi Ferdo u obiteljskoj kuÊi u Budimpeπti. Osnovnu je πkolu uËio privatno u Cerniku, ispite polagao u Zagrebu. Potom je u Maarskoj zavrπio osnovno πkolovanje, s maarskim nastavnim jezikom, i krenuo u njemaËku gimnaziju u Peπti. Drugi i treÊi razred gimnazije zavrπio je u jezuitskom internatu (Kallesburg) kraj BeËa i nastavio na realci u Novoj Gradiπki. Roditelji se rastaju. U trinaestoj godini krstari s ocem po Mediteranu: od Dubrovnika do GrËke i obala sjeverne Afrike. U Ëetrnaestoj, na p/b Bremenu preplovi Atlantik na putu za SAD. Posjetio je tada New York, Chicago, Detroit, Washington, vidio brojne znamenite muzeje. Nekoliko mjeseci poslije proslikat Êe u svom prvom pravom atelijeru, u jednoj kuli cerniËkoga dvora. Maturirao je u Novoj Gradiπki, u ratnim danima, i ponovo krenuo u Budimpeπtu, na Akademiju. Otac napuπta Cernik, polazi za njim. Nedugo potom ameriËki bombarderi razaraju 3 kulmer 3 25/09/2006, 02:23 RuæiËasta kuÊa Casa rosa Pink House 1954 4 kulmer 4 25/09/2006, 02:23 Peπtu; iz ruπevina strπe i ostaci njihove kuÊe. ©kola (Akademija), uzbune, podrumi; kratko ali intenzivno proæivljeno vrijeme. VeÊ u sijeËnju 1945. Rusi ulaze u Budimpeπtu. OpÊem rasulu, gladi i nevolji, pridruæila se i spoznaja da se imperij Kulmerovih, svijet njihovih roakâ i prijateljâ raspao: u toj godini i kroz tri sljedeÊe ostat Êe bez svih svojih posjeda: dvoraca, zemljiπta, πuma, ribnjaka, loviπta, konja i automobila. Povukao se u Zagreb, u zadnje svoje utoËiπte na Gornjem gradu. Od palaËe na Katarinskom trgu ostao mu je stan u kojemu, tada kao student Akademije likovnih umjetnosti, i s pet ili πest jezika s kojima je æivio (uËio, komunicirao) otpoËinje svoj drugi æivot. Dvadeset mu je godina i moæe - “na krilima mladosti” - ono, πto njegovi stariji viπe lako ne mogu: prilagoditi se i “zaboraviti” velika dobra proπlosti i æivjeti zadovoljno, posveÊeni svome poslu, s korom kruha i Ëaπom vina kao novim blagom. Ljeti 1946. sudjeluje na “radnim akcijama” omladine u Bosni i Hercegovini: na izgradnji pruge BrËko-BanoviÊi, gdje vrijedno slika i crta. Netko bi uzdahnuo; za njega su to bile tek (neizbjeæne) akademske vjeæbe: anatomija tijela u pokretu. Jednom, pa deset i stotinu puta. MujadæiÊ, poslije i Tiljak, mogu biti zadovoljni. Dok se susreÊe s vrπnjacima i vrπnjakinjama ne pogaa ga njihova sirovost, nedostatak znanja, kulture ophoenja i njihovi uski vidici, provincijalnost njihova odgoja; naprotiv, privlaËi ga njihova neposrednost, snaga, vitalnost. Njihovi su nagoni æivi, njihovi miπiÊi snaæni, na njihovu nebu sunce na zalazi. Kulmer i od njih, anonimnih, uËi: od umjetnosti lagodna æivota veÊa je umjetnost punoga æivota. Gdjekad je, kaæe mudrac, Niπta kao sve, a Sve je kao Niπta. Split (...) KlasiËna gimnazija. U petnaestoj sam, na nekom satu povijesti. Rana jesen. PoËetak je πkolske godine. Kroz prozor, sunce prodire u uËionicu; pozlaÊuje mi ruku kojom neπto crtam. »ujem samo umoran, monoton glas koji govori: “Oni, koji su se, kroz cijelu historiju najustrajnije borili protiv bilo kakvih promjena bili su plemstvo i Crkva.” Banalna reËenica. Ipak: pamtim je. Zaπto? Nemam odgovora. Ne vjerujem, da sam je igda mislio citirati. Niπta mi ne otkriva. Dok se toga sjeÊam ne muËi me sama istinitost tvrdnje, nego njezina primjenjivost. Eto, Kulmer. Netko Êe reÊi da nije isto: jedan izdvojeni Ëovjek i cijela druπtvovna klasa kojoj je pripadao. Dobro razumijem razlike: pojedinac nije socijalni subjekt na onaj naËin na koji to klasa jest. Ali to me, ovdje, uopÊe na muËi; ja s tvrdnjom ne polemiziram, oko nje ne potiËem raspravu. Ona me, naprosto, potakla da mislim o slikaru i o svemu πto mu se, u mladosti, dogaalo. Nevolja je Kulmerovih (a s njima i BakaË-Erdödyjevih, i Bopp-d’Oberstadtovih, i Rákóczyjevih s kojima su u krvnome srodstvu ili æenidbenim vezama) u tome πto su im se golema dobra - mudro dislocirana na raznim stranama nekoÊ jedinstvene srednjoeuropske monarhije - odjednom naπla u tri dræave (Maarskoj, »ehoslovaËkoj i Jugoslaviji) koje su, sporazumom u Jalti ili ruskom agresijom, bile prepuπtene “sovjetizaciji”. Nakon πto su im Nijemci oteli Cernik, a savezniËki zrakoplovi razorili budimpeπtanski dom, konfiskacije su, nacionalizacije i poæari dokrajËili - “ u ime naroda” - njihovu propast. Preostalo je tek da im Rezolucija Informbiroa 1948 - kao jugoslavenskim graanima - zaplijeni sve πto je, u ruπevinama i drugdje, bilo preostalo. 5 kulmer 5 25/09/2006, 02:23 6 kulmer 6 25/09/2006, 02:23 Æena u interieuru Donna in un interno Woman in Interior 1955 Toga, jamaËno, nije bilo mnogo, ali su u tom - zadnjem udaru sudbine - nestala gotovo sva preostala rana slikarska djela Ferde Kulmera.2 Poruka, koja mu je time bila prenesena, kazivala je: Oproπtaj s proπlim neka bude potpun! Nikad neÊu znati je li ta urota siromaπnih protiv bogatih, i marginalaca protiv etabliranih, i novodoπlih protiv starosjedilaca, i divljih protiv pitomih, i Jankove grabe protiv Katarinskoga trga bila smiπljena protiv Kulmerovih ili, pak, za dobro Ferdino. U razigranom oproπtaju s majstorom, πto ga je pola stoljeÊa potom, napisao Tonko MaroeviÊ, koji Êe se nekima uËiniti neprimjerenim s obzirom na trenutak i svrhu - no koji bi se Kulmeru samom, da moæe suditi, zacijelo, veoma svidio - duhovita je poredba pogodila samu bit odnosa esencije i egzistencije: “Picasso je najprije dugo i uspjeπno slikao, pa je zatim poËeo kupovati dvorce. (...) Ferdinand Kulmer, naprotiv, najprije je imao dvorce pa je zatim poËeo slikati.”3 ©to tu - odgovoriti je, naizgled, lako - zapravo piπe? MaroeviÊ dugim i uspjeπnim Glava / Testa / Head 1954 Picassovim slikanjem diskretno upuÊuje na uzroËno-posljediËnu povezanost njegova rada i 7 kulmer 7 25/09/2006, 02:23 Interieur / Interno / Interior 1956 blagostanja. ©toviπe, dalo bi se zakljuËiti da je Picasso upravo kontinuirajuÊi svoje napore postigao “ugled, utjecajnost i bogatstvo.”4 Kulmerova je paradigma - paradigma antipoda. On je bio bogat, pa je poËeo slikati. No je li poËeo slikati zato πto je bio bogat? Nije, naravno. Iz takvog odgovora odmah slijedi drugo pitanje: Bi li, onda, poËeo slikati i da je bio siromah? ToËan i korektan odgovor morao bi glasiti: Tko zna? Kad bi, meutim, odgovorom iskazivao vjerojatnost, rekao bih: Mislim da bi. Siguran sam da bi. PrimjeÊujem, da se izmeu bogatstva i djela ne uspostavlja relacija meuovisnosti, i da se isto moæe reÊi i za drugi par: za siromaπtvo i djelo. Ako to prevedem, dobit Êu, usuprot onoj definiciji koja se pokazala valjanom za Picassov opus, drugu, posve razliËitu: izmeu esencijalne i egzistencijalne sfere nema u Kulmera níti koje iπta povezuju; jedno ne uzrokuje drugo, pa se ni kategorija kontinuiteta (Od nauma k cilju ili Radom k blagostanju) nikako ne uspostavlja. Kulmer, dakako, stalno slika: on je ozbiljan, neumoran radnik, ali se taj posao ne transferira prema ponovnom stjecanju Dvorca (da iskoristim kontekstualiziranu figuru). Bogatstvo je Kulmera, u ovome æivotu, bilo doËekalo. Kada je iπËezlo, Kulmer je bio osiromaπen i slobodan. Mogao bih, znajuÊi ga, reÊi da je svoj æivot uËinio instrumentom ispunjavanja te slobode i da je zato posljedica Djelo, a ne Dvorac. A on se iz svoje uvjetovanosti oslobaao neprestanim rezovima, nesvjesno progonjen idejom diskontinuiteta kao idejom spasa. ©to bi njemu, 1945. ili 1950. znaËila briga oko kontinuiteta? Sanjarenje o blagostanju kojega viπe nema? Obilazak imanja 8 kulmer 8 25/09/2006, 02:24 koja su otuena? “Stanovanje” u dvorcima koje su naselili drugi? On je, onkraj moguÊnosti bogatih snova (u konzekvenciji: snova o bogatstvu), izabrao æivot u siromaπtvu s drugima. Snovima se ne upravlja, pa je i on noÊu, zasigurno, Ëuo glasove djetinjstva, jahao tratinom kroz πestinsku djedovinu ili - zguren u peπtanskome podrumu - sluπao fijuk bombi, lom stakla i zia iznad glave. To ga nije oslabilo ni razoruæalo. Premda je samo on znao πto ga je koπtalo susprezanje i potiskivanje takvih slika, koje je memorija povremeno izbacivala na javu, u sebi je, od sredine Ëetrdesetih godina, gradio novu kovaËnicu tlapnji - mit o slikarstvu mimo svih spona i uvjetovanosti, mit o slikaru koji, u Merkurovim krilatim sandalama, nadlijeÊe zemaljske prepreke, granice i rovove. Tko bi mogao reÊi je li tu bila ili nije bila implicirana tehnika kompenzativnog namicanja izgubljene proπlosti? UnatoË izglednosti takvoga razrjeπenja, ne treba zanemariti ni druge moguÊnosti: da se, recimo, krilcima na svojim cipelama uzdizao s ovozemaljskoga prostora, zanemarujuÊi realitet, kauzalitet, kontinuitet, historiju.
Recommended publications
  • Zivot Umjetnosti, 7-8, 1968, Izdavac
    ivan picelj kompozicija 15/1, 1952./1956. 50 vlado kristl varijanta, 1958./1962. 51 igor zidić apstrahiranje predmetnosti i oblici apstrakcije u hrvatskom slikarstvu 1951/1968. bilješke aleksandar srnec kompozicija, 1956. 52 Opće je mjesto kritičke svijesti da pojam apstraktne umjetnosti ne znači više ono što je značio prije pola stoljeća, pa ni ono što je značio još prije dvadeset godina. Da je razvoj ove umjetnosti tada prestao, da se ona uslijed iscrpljenja urušila u se svejedno bi­ smo bili u prilici da zapazimo oscilacije značenja pojma. Domašaj svijesti u naporu da razumije i od­ redi pojavu ne može izbjeći ograničenjima same svi­ jesti. Zato se pred različitim očima svaka pojava raspada u toliko različitih pojavnosti koliko je razli­ čitih promatrača; ni jedan vid ne govori o gleda­ nome toliko koliko o viđenome — što će reći, da se, u svemu što gleda, oko i samo ogleda: vid je, tako­ đer, dio viđenoga. Ne treba, stoga, pomišljati da je 1918. ili 1948. po­ stojala apsolutna suglasnost o značenju pojma ap­ straktne umjetnosti ili pak, da će ikad i postojati. Ali činjenica da apstraktna umjetnost nije do sada »potrošila« oblike svog postojanja kaže nam da se pojam o njoj mora izmijeniti već i zbog toga što se ona mijenjala. Slikovito će nam otvoriti put razumijevanju naravi njezina početka jedan nedovoljno iskorišten aspekt predobro poznate priče o izvrnutoj slici u ateljeu Kandinskoga. Zatomimo li znatiželju povjesnika, koji u datumu događaja (1908.) vidi razlog pričanja, obratit ćemo pozornost okolnostima u kojima je vi­ đena pseudoprva pseudoapstraktna slika, u kojima je ta i takva slika — ni prva među apstraktnim, ni apstraktna među figurativnim — bila, dakle, pse- udoviđena.
    [Show full text]
  • Šime Perić U Dijecezanskom Muzeju Požeške Biskupije
    ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE Slike, skulpture i crteži BIBLIOTHECA ARS SACRA POSEGANA ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE – Slike, skulpture i crteži Nakladnik POŽEŠKA BISKUPIJA Za nakladnika IVICA ŽULJEVIĆ Urednici BISERKA RAUTER PLANČIĆ IVICA ŽULJEVIĆ Lektura MARIO BOŠNJAK Prijevod na engleski DAMIR LATIN Fotografije GORAN VRANIĆ DOKUMENTARNE FOTOGRAFIJE IZ SLIKAROVE OSTAVŠTINE Grafičko oblikovanje i priprema TOMISLAV KOŠĆAK Tisak DENONA d.o.o., Zagreb Požega, kolovoz 2020. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001070730. ISBN 978-953-7647-35-3 ŠIME PERIĆ U DIJECEZANSKOM MUZEJU POŽEŠKE BISKUPIJE Slike, skulpture i crteži POŽEGA, 2020. Slika je život sâm. Šime Perić u razgovoru s Marijom Grgičević za Večernji list, 4. V. 1960. (foto Branimir Baković) KAZALO Antun Škvorčević Proslov 7 Biserka Rauter Plančić Šime Perić – život i djelo 11 Reprodukcije 25 Summary 99 Katalog 103 Samostalne i skupne izložbe 115 Nagrade i odlikovanja 129 Literatura 131 6 PROSLOV ANTUN ŠKVORČEVIĆ požeški biskup UMJETNIK ŠIME PERIĆ sa suprugom Tonkom Perić Kaliterna darovao je Požeškoj biskupiji osamdesetak svojih djela te ona u Dijecezanskom muzeju u Požegi svjedoče o njegovu doprinosu hrvatskom duhovnom identitetu dvadesetog stoljeća. Želja nam je da tiska- njem knjige Šime Perić u Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije – Slike, skulpture i crteži te izložbom o stotoj obljetnici umjetnikova rođenja (10. ožujka 2020.) i prvoj godiš- njici smrti (14. kolovoza 2020.) upoznamo našu javnost sa spomenutim djelima, te i na taj način izrazimo duboku zahvalnost donatorima za povjerenje i velikodušnost koju su nam iskazali.
    [Show full text]
  • Conflicting Visions of Modernity and the Post-War Modern
    Socialism and Modernity Ljiljana Kolešnik 107 • • LjiLjana KoLešniK Conflicting Visions of Modernity and the Post-war Modern art Socialism and Modernity Ljiljana Kolešnik Conflicting Visions of Modernity and the Post-war Modern art 109 In the political and cultural sense, the period between the end of World War II and the early of the post-war Yugoslav society. In the mid-fifties this heroic role of the collective - seventies was undoubtedly one of the most dynamic and complex episodes in the recent as it was defined in the early post- war period - started to change and at the end of world history. Thanks to the general enthusiasm of the post-war modernisation and the decade it was openly challenged by re-evaluated notion of (creative) individuality. endless faith in science and technology, it generated the modern urban (post)industrial Heroism was now bestowed on the individual artistic gesture and a there emerged a society of the second half of the 20th century. Given the degree and scope of wartime completely different type of abstract art that which proved to be much closer to the destruction, positive impacts of the modernisation process, which truly began only after system of values of the consumer society. Almost mythical projection of individualism as Marshall’s plan was adopted in 1947, were most evident on the European continent. its mainstay and gestural abstraction offered the concept of art as an autonomous field of Due to hard work, creativity and readiness of all classes to contribute to building of reality framing the artist’s everyday 'struggle' to finding means of expression and design a new society in the early post-war period, the strenuous phase of reconstruction in methods that give the possibility of releasing profoundly unconscious, archetypal layers most European countries was over in the mid-fifties.
    [Show full text]
  • Nagrada Vladimir Nazor Za 2012. Godinu
    Nagrada Vladimir Nazor za 2012. godinu Vladimir Nazor Nagrada Godišnja nagrada Nagrada za KNJIŽEVNOST životno djelo TATJANA GROMAČA GLAZBA KNJIŽEVNOST MONIKA LESKOVAR LUKO PALJETAK LIKOVNE I PRIMIJENJENE UMJETNOSTI LIKOVNE I PRIMIJENJENE UMJETNOSTI IVAN MARUŠIĆ KLIF MARIJA UJEVIĆ GALETOVIĆ FILMSKA UMJETNOST FILMSKA UMJETNOST RENÉ BITORAJAC IVICA RAJKOVIĆ KAZALIŠNA UMJETNOST KAZALIŠNA UMJETNOST ZLATKO SVIBEN Nagrada Vladimir Nazor NENAD ŠEGVIĆ ARHITEKTURA I URBANIZAM ARHITEKTURA I URBANIZAM NENO KEZIĆ I EMIL ŠVERKO za 2012. godinu HILDEGARD AUF-FRANIĆ „Nagrada Vladimir Nazor“ za 2012. godinu SVEČANA DODJELA 19. LIPNJA 2013. GODINE „Nagradu Vladimir Nazor“ dodjeljuje Republika Hrvatska za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetno- sti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj. Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo. Godišnja nagrada dodjeljuje se umjetnicima za najbolja ostvarenja koja su bila objav- ljena, izložena, prikazana ili izvedena tijekom protekle godine, kao i grupi umjetnika za kolektivna umjetnička ostvarenja. Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknu- tim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji je stvaralački put zaokružen, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske. Nagradu dodjeljuje Odbor „Nagrade Vladimir Nazor“ na prijedlog komi- sija koje osniva za pojedina područja umjetnosti. Predsjednika i članove Odbora, na prijedlog ministra
    [Show full text]
  • Popis Radova Na Izložbi Nikola Reiser, Krbavsko Polje, 1947., Ulje
    Popis radova na izložbi Nikola Reiser, Krbavsko polje, 1947., ulje, platno, MMSU–5 Franjo Mraz, Šljunčara na autostradi, 1947., ulje, platno, MMSU–9 Miron Makanec, Istovar dasaka u Riječkoj luci, 1948. ulje, platno, MMSU–10 Jakov Smokvina, Miting, 1949., akvarel, papir, MMSU–15 Edo Murtic, Pejzaž, 1949., ulje, platno, MMSU–143 Edo Kovačević, Kovači, 1945. – 1949., ulje, šperploča, MMSU–152 Oton Gliha, Trebinjska brigada, 1946., ulje, platno, MMSU–173 Marijan Jevšovar, Omladinska pruga, 1945. – 1949., ulje, platno, MMSU–187 Frano Šimunović, Ribari, 1942. – 1943., ulje, platno, MMSU–804 Jakov Smokvina, Kompozicija u sivom, 1957., ulje, platno, MMSU–455 Vladimir Kristl, CH 17, 1958., ulje, platno, MMSU–645 Ferdinand Kulmer, Siva slika III, 1960., ulje, platno, MMSU–646 Boris Dogan, Crvena zemlja II, 1961., ulje, platno, MMSU–787 Ivan Picelj, Kompozicija LYX – II, 1960. – 1961., ulje, platno, MMSU–795 Ivo Gattin, Opora površina, 1959., pigment, pijesak, lak, juta, MMSU–1739 Vladimir Kristl, Kompozicija, 1954., tempera, platno, MMSU–1871 Aleksandar Srnec, Kompozicija U–P–1, 1951., ulje, platno, MMSU–1873 Oskar Herman, Nagovaranje, 1921., ulje, platno, MMSU–161 Predrag–Peda Milosavljević, Galski petao /Triumfalna kapija, 1952., ulje, platno, MMSU–372 Lazar Vozarević, Portret žene, 1953., ulje, platno, MMSU–373 Petar Lubarda, Krstac nad Kotorom / Pejzaž iz Crne Gore, 1952., ulje, platno, MMSU–426 Petar Omčikus, Kompozicija I, 1952., ulje, platno, MMSU–450 Bata Mihailović, Kompozicija, 1956., ulje, platno, MMSU–457 Petar Omčikus, Slika, 1956.,
    [Show full text]
  • 1 Muzej Moderne I Suvremene Umjetnosti Izvješće O Radu
    MUZEJ MODERNE I SUVREMENE UMJETNOSTI IZVJEŠĆE O RADU ZA 2018. GODINU 1. SKUPLJANJE GRAĐE 1.1. Kupnja (2 rada) Sebastijan Dračić, Minotaur 2, 2016., ulje, platno, 700 x 1000 mm Davor Sanvincenti, Udaljena intimnost, 2010. g.,audiovizualna instalacija, 10' (loop),1000 x 1000 x 1000 mm, MMSU-7115 1.3. Darovanje (25 radova) Juraj Dobrović, Skice za reljefe Polja, 1963. – 1964., papir, 6 x (355 x 255 mm) Juraj Dobrović, Crtež, 1964. - 1965., tuš, papir, 350 x 350 mm Juraj Dobrović, Crtež, 1964. - 1965., tuš, papir, 350 x 350 mm Juraj Dobrović, Crtež, 1964. - 1965., tuš, papir, 350 x 350 mm Juraj Dobrović, Polje, 1965., tuš, papir, 500 x 500 mm Juraj Dobrović, Polje, 1965., tuš, papir, 500 x 500 mm Juraj Dobrović, Polje, 1964., tuš, papir, 495 x 500 mm Juraj Dobrović, Crtež, 1964. – 1965., tuš, papir, 350 x 350 mm Juraj Dobrović, Crtež, 1964. – 1965., tuš, papir, 500 x 500 mm Juraj Dobrović, Geometrijsko tijelo, 1983., akril, platno, 600 x 600 mm Juraj Dobrović, Rezana kocka, 1979.- 1985., akril, platno, 600 x 600 mm Juraj Dobrović, Prema središtu IX., (1-3), 2001., akril, platno, 3 x (600 x 600 mm) Juraj Dobrović, Rezana prizma u kocku – crno, 1986. - 1999., akril, platno, 600 x 600 mm 1 Juraj Dobrović, Dijagonale, (1-4), 2004., akril, platno, 4 x (600 x 600 mm) Juraj Dobrović, Razdioba kocke II., 1992., akril, platno, 600 x 600 mm Goran Fruk, Slikanje, Crnoprozirno I, 1993., polikolor, platno, 1000 x 130 mm Goran Fruk, Slikanje, Crnoprozirno II, 1993., polikolor, platno, 2000 x 130 mm Goran Fruk, Slikanje, Crnoprozirno III, 1993., polikolor, platno, 2000 x 130 mm Goran Fruk, Bijelo, s ucrtanim kvadratom, ispunjen, 1993., akril, olovka, platno, 700 x 700 mm Goran Fruk, Rupa, 1992., akril, platno, 700 x 600 mm Goran Fruk, Bez naziva, 1992., akril, platno, 700 x 540 mm Aleksandar Garbin, Taiwantower, (Moje tijelo moj hram), instalacija; svjetlosna instalacija,2002.
    [Show full text]
  • U Povodu 90 Godina Poslovanja Medika Vam Daruje Remek-Djela Iz
    U povodu 90 godina poslovanja Medika vam daruje remek-djela iz fundusa Moderne galerije Život je umjetnost / Zdravlje je život Devedesetu godišnjicu rada Medika obilježava inven- ska izražajnost lika intelektualne napetosti i unutarnjeg grudi, nježno nalakćena ruka s zrcalom…, pažljivo se valoriziran član münchenskoga kruga, stvorio je opus tivnim kalendarom s djelima iz fundusa Moderne ga- nemira zrcali se u očima. Dok lijevo gleda postrance, uklapa u sažete detalje što pobuđuju erotsku draž. izvanserijske vrijednosti i ljepote, totalnu sliku jezika lerije. Vrednovanjem ponajboljeg iz hrvatske moderne obično i pomalo plaho, desno što frontalno prodire Mrtva priroda (1932) Antuna Motike naslikana je pro- konstruirana čistom vrijednošću boje i osobnog, du- kulturne baštine isprepleću se svjetovi dviju ustanova, kroz promatrača vražje je oko. Pogled psihološke na- zračno, gvašem koji omogućava prozirnost slojeva i bokog osjećanja svijeta; njegove potpune ekspresije. gospodarstvene i kulturne, u zajedničkom cilju pred- petosti svjedoči nutarnju kompleksnu narav slikara. U oblika. Motika je znan po kosim pogledima na pred- Iz mog vrta (1956) slika je koja odražava nekoliko kon- stavljanja vrhunskih djela hrvatske kulture. Umjetnost suprotnosti ozbiljnosti crnine odijela, slikarski je oslo- met i perspektivama iznad ili ispod očišta. Dvodimen- stanti u opusu Ljube Babića. Povišena perspektiva su- prožima sve segmente čovjekova bivanja. Umjetnost je bođen dodir ljudske ruke i mekoće psećega krzna naj- zionalnost prizora, težnja da se predmetni svijet pri- gerira popločenu terasu vrta što se blago uzdiže prema život / Zdravlje je život. Koliko umjetnost djeluje na du- slobodnijeg, najtoplijeg i najmekšeg dijela slike, ozna- kaže u realnim dimenzijama formata slike, obrnuta rubu mrke pozadine, pokrivenu raznobojnim lišćem.
    [Show full text]
  • 1 Muzej Suvremene Umjetnosti Izvješće O Radu Za 2017
    MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI IZVJEŠĆE O RADU ZA 2017. GODINU 1. SKUPLJANJE GRAĐE 1.1. Kupnja Tijekom 2017. godine za zbirke muzeja otkupljeno je 13 umjetnina: 1. Kristina Restović, Turisti u dubokom tisku, 2015., bakropis (na cinku) / papir, 40 x 60 cm otisak / 50 x 70 cm papir, inv. br. 7202 (1-3)-1 2. Kristina Restović, Turisti u dubokom tisku, 2015., bakropis (na cinku) / papir, 40 x 60 cm otisak / 50 x 70 cm papir, inv. br. 7202 (1-3)-2 3. Kristina Restović, Turisti u dubokom tisku, 2015., bakropis (na cinku) / papir, 40 x 60 cm otisak / 50 x 70 cm papir, inv. br. 7202 (1-3)-3 4. Ines Matijević Cakić, Portret s kosom, 2017., crtež / kosa, tkanina, tekst, print/papir, crtež: 150 x 110 cm; tekst: 55 x 36 cm, inv. br. 7206 (1-2) 5. Davor Sanvincenti, Nedefinirana divljina, 2014./2015., multimedijalna audiovizualna instalacija (16-milimetarski projektor, polaroidi, tekst na zidu, fotoobjekt), promjenjive dimenzije, inv. br. 7259 6. Ksenija Turčić, Ljubavnica, 2003., interaktivna videoinstalacija, promjenjive dimenzije, inv. br. 7260 7. Igor Grubić, Spomenik, 2015., film, t = 44 min, inv. br. 7261 8. Marina Mesar, Ne slijediti bijelog zeca, 2012., multimedijalna instalacija (crtež, video), promjenjive dimenzije, inv. br. 7262 9. Davor Sanvincenti, Sobni reljef, 2010., Betacam, t = 19 min 58 s, inv. br. 7272 10. Miljenko Horvat, Aran, 1965., c/b fotografija, 25,5 x 25,5 cm, inv. br. 7344 11. Miljenko Horvat, Aran, 1965., c/b fotografija, 21,5 x 27,5 cm, inv. br. 7345 12. Miljenko Horvat, Étretat, 1966., 30 x 30 cm, inv.
    [Show full text]
  • Jedno Svjedočenje O Kruni Prijatelju Kao Muzejskom Galeristi
    JEDNO SVJEDOČENJE O KRUNI PRIJATELJU KAO MUZEJSKOM GALERISTI Vlado Bužančić UDK 73n6(497.13) "19" :929 Prijatelj, K. Izvorni znanstveni rad Vlado Bužančić Zagreb, Hrgovići 61 Autor osvjetljava kronologiju prijateljskih i profesionalnih veza s akademikom Krunom Prija ­ teljem za vrijeme njegova rada u Galeriji umjetnina u Splitu. U ta dva desetljeća priređene su brojne izložbe vrsnih hrvatskih i drugih suvremenih um jetnika. U tek­ stu autor iznosi popis izložaba, koje je Kruno Prijatelj otvorio ili popratio svojim govorom ili tekstom. Povjesnika umjetnosti Krunu Prijatelja upoznao sam 1960. ili 1961. u predavaonici Seminara povijesti umjetnosti na zagrebačkom Gornjem gradu u Ćirilmetodskoj ulici br. 4. Do tada sam ga znao samo po čuvenju . Igor Zidić, s nemalom uvjerljivošću, diskretno mi je pohvalio izuzetnost ovog istraživača umjetnosti Dalmacije " ... od rane renesanse do nedavna" i uspješno je izazvao moju implicitnu radoznalost za njegovim fakultativnim pre­ davanjima. Održao je tada taj mladi privatni docent nekoliko za mene nezaboravnih preda­ vanja o Jurju Ćulinoviću (Giorgio Schiavone) i šibenskom slikarstvu u doba Jurja Dalmatinca, o Nikoli Ivanovu Firentincu, o Andriji Alešiju, o trogirskoj katedrali, o Blažu Jurjevu Trogiraninu, o Ivanu Duknoviću ... Vrednovao ih je kroz stotine komparacija, povezujući ih s izvorima, sljedbenicima, nastavljačima, nalazeći njihove osobitosti i osob­ nosti, analogijama s istovremenom umjetnošću Venecije, Dubrovnika, Padove, Firence, Splita, Ancone, Kotora, Zadra ... Bio je to zadivljujuće neumorni retorski i znanstvenički vatromet misli, determinanti i otkrivačkih činjenica . l Naše čvrsto i dugo prijateljstvo te bliska dinamična kolegijalna suradnja započinje prvih dana veljače 1969. godine. Neposredni razlog mog prvog, sasvim radno-studijskog Nimalo ne čudi da je takav - zanimljivo uvjerljiv i kompetencijom vrlo upečatljiv - izazvao ljubomoru i da je njezin posljedak ubrzo bio gašenje njegovih predavanja na katedri zagrebačke povijesti um je tn osti.
    [Show full text]
  • STALNI POSTAV MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI MAIN FEATURE (Koncept ∑ Finalna Verzija)
    IM 37 (1-4) 2006. RIJE» JE O... STALNI POSTAV MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI MAIN FEATURE (Koncept ∑ Finalna verzija) dr.sc. ZVONKO MAKOVI∆ Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Zagreb Pri izradi koncepta stalnog postava Muzeja suvremene grafiËkih listova i plakata. Fotografije su jedine zastu- umjetnosti polazilo se od dviju Ëinjenica koje su se pljene i u predloæenoj koncepciji sadaπnjega postava. morale poπtovati: od prostorne dispozicije nove zgrade Zamiπljeno je da posluæe bilo kao prateÊe referencije Muzeja i od raspoloæive grae odabrane za izlaganje. koje Êe bolje objasniti kontekst u kojemu su nastajala Prostor je rasporeen u nekoliko etaæa, ne razvija se u izloæena djela primarne grae, ili pak da same budu kontinuitetu, podijeljen je u viπe relativno samostalnih primarna graa, tj. punopravni izloπci koji definiraju jedinica koje variraju i kada im je veliËina povrπine u segment za koji su izabrane. pitanju, i kada je rijeË o upotrebljivoj visini. Vezano za ZahvaljujuÊi spomenutim zadanim i objektivnim raspoloæivu grau, moæe se reÊi da u njoj prevladavaju Ëiniteljima, koncept stalnoga postava MSU zasniva se slike, da je izrazit nedostatak skulpture, osobito one na fragmentarnoj prezentaciji grae. To znaËi da djela veÊih dimenzija, da izbor videoradova u vlasniπtvu MSU nisu grupirana kronoloπkim redom, ili po nekoj stilskoj ne odgovara proporcionalno znatno boljoj produkciji odnosno æanrovskoj srodnosti, veÊ su razvrstana u tijekom proteklih tridesetak godina, da je relativno 15 relativno samostalnih segmenata. Svaki od tih dobro zastupljena ambijentalna plastika, instalacije i segmenata zamiπljen je tako da svoj puni smisao dobije djela konceptualne umjetnosti, a da je najveÊi nedo- iz cjeline muzejskog postava. Na povrπini od statak recentnih djela.
    [Show full text]
  • Slobodan VULIČEVIĆ 1 1945 Slobodan VULIČEVIĆ (Cetinje 1927 - Pula 2009)
    Slobodan VULIČEVIĆ 1 1945 Slobodan VULIČEVIĆ (Cetinje 1927 - Pula 2009) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 25 lipnja / giugno / june 29 kolovoza / agosto / august 2010 1 2 SÂM, S KAPIMA KIŠE Igor Zidić Za sebe je rekao: “Slušam tišinu”.1 Ostajem u nedoumici: slušam kao osluškujem ili slušam kao podvrgavam se? Poznavajući čovjeka nedostatno, a slikara (i pisca) i duže i bolje, mogao bih reći: ako o dvostrukim sadržajima, ako o dvoznačnosti slike ili zapisa nije unaprijed mislio – pa ih nije ni planirao – ipak je učinio sve što je bilo potrebno da se oni dogode. Svaka tvrdnja, pače, svaka rečenica sužava svijet, ako ga svojim smislom barem ne udvostručuje, ako ga ne umnožava, ako ga ne širi. Dvostrukost je iskaza izraz dobrostive pažnje, uviđavnosti mudraca, izraz brige za ono drugo u motivu2, kako je govorio Marino Tartaglia, Vuličevićev učitelj. Tartaglia ja vjerovao da se do onog drugog dospijeva “likovnom kulturom oka”.3 Da o tome možemo Cvijeće / Fiori / Flowers upitati Vuličevića, koji učitelju, zacijelo, nešto 1950 i duguje, odgovor bi bio: “Sloboda je zaborav kulture, zaborav svega.”4 Ili: “Intuicija spaja stvari koje razum ne razumije (…).”5 Učenik je svatko do kraja života, a rijetki su među njima, još i Učitelji. Ono što je Vuličevića preporučalo za oba statusa – onaj učenika i onaj Učitelja – bila je težnja Slobodi. Samo je doista slobodan čovjek – a to je, uvijek, onaj koji se oslobađao i, na kraju, oslobodio (s iskustvom roba i slobodnjaka) – mogao reći da uči od trava, da je više dobio “od šetnje i posjete groblju, nego od mnogo dana rada u ateljeu”6, da život ima smisla jer je jednom “Vidio vodu, jedanput Čuo pticu, jednom Doživio nešto što ne znam što je”7, da “u samoći prestaje usamljenost”8… Vuličeviću je moralni imperativ odijeliti se od grupe, ne pripadati, biti svoj, dokazati da je Bog koji je stvorio Svijet – stvorio i njega, štoviše, da jest u njemu.
    [Show full text]
  • Artisti Jugoslavi
    ARTISTI JUGOSLAVI 25 artisti jugoslavi Galleria dell'Opera Bevilacqua La Masa 1-20 Settembre 1962 COMUNE DI VENEZIA STAMPERIA DI VENEZIA - VENEZIA Questa mostra e stata organizzata dalla Galleria Nazionale d'Arte Contemporanea di Zagabria e dalla Galleria d'Arte Moderna di Belgrado con il concorso e l'aiuto prezioso del Comitato di Vigilanza dell'Opera Bevilacqua La Masa e della Direzione delle Belle Arti del Comune di Venezia neH'ambito e nello spirito di quei rapporti di reciproca colla- borazione che da tempo contraddistinguono nella maniera piu felice i contatti culturali tra l'ltalia e la Jugoslavia. Le Direzioni della Galleria d'Arte contemporanea di Zagabria e della Galleria d'Arte Moderna di Belgrado, esprimono al Comitato dell'Opera Bevilacqua La Masa, la loro particolare gratitudine per l'ospitalita offerta. PRESIDENTE DELLA MOSTRA Ing. GIOVANNI FAVRETTO FISCA Sindaco di Venezia VICE PRESIDENTE DELLA MOSTRA Prof. DIEGO VALERI Presidente del Comitato di Vigilanza dell'Opera Bevilacqua La Masa CO MIT AT 0 D' ON 0 RE JUGOSLAVIA Dr. VjECESLAV HOLJEVAC - Presidente del Comitato Popolare della Cittä di Zagabria Dr. MlLiAN NEORICIC - Presidente del Comitato Popolare della Cittä di Belgrado Dr. Ivo BojANlC - Presidente del Consiglio per la Cultura del C.P. della Cittä di Zagabria Dr. VOJISLAV DJURIC - Presidente del Consiglio per la Cultura del C.P. della Cittä di Belgrado Dr. RUDOLF JANHUBA - Console Generale a Trieste della Repub- blica Federativa Popolare di Jugoslavia ITALIA Ing. GIOVANNI FAVARETTO FISCA - Sindaco di Venezia Prof. DiEGO VALERI - Presidente del Comitato di Vigilanza dell'Ope- ra Bevilacqua La Masa Prof. MARIO DE BIASI - Assessore alle Belle Arti del Comune di Venezia Prof.
    [Show full text]