Godišnjak Zaštite Spomenika Kulture Hrvatske

GODIŠNJAK ZAŠTITE SPOMENIKA KULTURE HRVATSKE

39 2015

Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 2 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39/2015. The Preservation of Cultural Heritage in Croatia Annual, 39/2015

Izdavač/ Ministarstvo kulture RH Uprava za zaštitu kulturne baštine Publisher/Ministry of Culture of the Republic of Croatia Directorate for the Protection of the Cultural heritage

Za izdavača/for the Publisher Nina Obuljen Koržinek

Uredništvo/Editorial Board Ivan Alduk, Biserka Dumbović Bilušić Marijan Bradanović, Anuška Deranja Crnokić Ivo Glavaš, Viki Jakaša Borić, Martina Juranović Tonejc, Vanja Kovačić, Zrinka Paladino, Petar Puhmajer

Glavni i odgovorni urednik/Editor-in-chief Franko Ćorić

Tajnica i izvršna urednica/Managing editor Gordana Jerabek

Lektura i korektura/Proofreading and Revision Silvija Brkić Midžić

Prijevod na engleski/English Translation Aida Njunjić

Grafičko oblikovanje/Graphic design Ivo Mađor, Kofein d.o.o., Zagreb

Adresa uredništva/Editorial address Ministarstvo kulture RH Uprava za zaštitu kulturne baštine HR – 10 000 Zagreb, Ulica Ivana Runjanina 2

Tisak/Printed by: Printera grupa d.o.o.

Tiskanje dovršeno/Printing completed: 2016.

UDK 7.025 ISSN 0350-2589 (Tiskano izdanje / Print edition) ISSN 2459-668X (Digitalno izdanje / Electronic edition) 3

UDK 7.025 ISSN 0350-2589 ISSN 2459-668X

Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske

39-2015. 4 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015 5

Sadržaj Table of contents

7 Denis Vokić: Novi prilozi raspravi o nazivu ukupnog predmeta interesa konzervatorsko-restauratorske i muzejske struke Contribution to the Debate on the Appropriate Term for the Totality of Subjects of Interest in Conservation-Restoration and Museum Profession

17 Anuška Deranja Crnokić, Ines Jelavić Livaković: Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju Legal Protection of Post-war Architecture from the Period 1945 - 1990 in the Republic of Croatia – Contribution to its Evaluation and Preservation

37 Krešimir Galović: Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice Antun Bauer Street in Zagreb – Urban and Architectural Development from a Medieval Road to a Modern Street

65 Branka Marciuš: Rimska cesta od sela Preseka do Svetog Martina na Muri u Međimurju Roman Road from the Village of Preseka to Sveti Martin na Muri in Međimurje

77 Ratko Ivanušec, Marija Mihaljević: Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) Crusader Fortress Sites Račeša, Cage – Lješnica, sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci)

95 Marija Mihaljević, Zorislav Horvat, Marina Matković: Arheološka istraživanja lokaliteta ,,Njive“ kod Ivandola 2013./2014. Archaeological Research of the Locality of ,,Njive“ near Ivandol in 2013/2014

105 Anita Gamulin: Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru Wooden Ceiling Constructions in the City of Hvar

125 Ivo Glavaš: Kaštel Andreis u Zamurvi (Jadrtovcu) u Morinjskom zaljevu kod Šibenika Andreis Castle in Zamurva (Jadrtovac) in the Morinj Bay near Šibenik 6 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

131 Ivo Glavaš: Marginalije o tvrđavi sv. Nikole kod Šibenika i Velikim kopnenim vratima Marginalia on the Fortress of St. Nicholas near Šibenik and on the Porta terraferma /Velika kopnena vrata/

141 Ivo Šprljan: Stari podovi u šibenskim interijerima Ancient Floors in Šibenik Interiors

161 Marko Rukavina, Ksenija Petrić, Mladen Obad Šćitaroci: Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesvete - prilog metodi analize i procjene u kontekstu integralne zaštite. Analysis and Assessment of the Status of Protection of Archaeological Sites Sesvete – Contribution to the Method of Analysis and Assessment in the Context of Integral Protection.

183 Ivo Šprljan: Obnova renesansnog pročelja u atriju benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku Restoration of Renaissance Frontispiece in the Benedictine Monastery of St. Luce in Šibenik

197 Jasminka Podgorski Konzervatorsko–restauratorska istraživanja i radovi na slici Čudesne zaruke sv. Katarine Conservation-Restoration Works on the Painting Mystic Engagement of St. Catherine

207 Sonja Jakšić Obnova Štefančeve mlinice u Rastokama Restoration of Štefanac's Mill in Rastoke

221 In memoriam 7

Denis Vokić Novi prilozi raspravi o nazivu ukupnog predmeta interesa konzervatorsko-restauratorske i muzejske struke

Denis Vokić UDK: 001.4:7.025 Sveučilište u Dubrovniku 001.4:069 HR – 20 000 Dubrovnik, Ćira Carića 4 Primljen/Received: 1. 3. 2016. Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper

Ključne riječi: konzerviranje i restauriranje, muzeologija, Nalaže se potreba da se ta rasprava upotpuni rezultatima spomenik kulture, kulturno dobro, baština, kultura istraživanja koje se prezentira u ovom članku, a koja bacaju Key words: conservation and restoration, museology, cultural novu svjetlost na postavljene probleme i na njihova mogu- monument, cultural property, heritage, culture ća rješenja. Cilj je rasprave na nacionalnoj razini pridonijeti smislenijem promišljanju buduće verzije europske norme Provedeno je istraživanje u cilju vrjednovanja pojmova kojima razni Očuvanje kulturnog dobra – Osnovno nazivlje i definicije kao pojedinci i zajednice označuju ukupnost predmeta interesa konzer- paneuropskoga terminološkog okvira za nazive, definicije i vatorsko-restauratorske i muzejske struke. Članak je prilog aktualnoj inteoperabilnost unutar struke i među raznim bazama poda- raspravi unutar strukovne zajednice u nas. U toj raspravi koriste se taka. U ovom trenutku Europska norma (CEN): Očuvanje kul- podatci za koje ovo istraživanje nalazi da nisu uvijek točni ili znan- turnog dobra – Osnovno nazivlje i definicije, EN 15898:2011 stveno argumentirani. Istražena je geneza nastanka pojma „kulturno (HRN EN 15898:2012) ne samo da nije zadovoljavajuća, nego dobro“ i kontekstualizirana u raspravu o pojmovima „spomenik kul- je potaknula i potiče nove nesuglasice i podjele. Ta je nor- ture“, „kulturno dobro“ i „kulturna baština“. Upozorava se na koliziju ma poticaj za više istraživanja. Ipak, može se reći da se ovaj značenja pojma „kulturna baština“ u nas sa značenjem koje je defi- članak prvenstveno bavi iznimno zanimljivom „hrvatskom“ nirao UNESCO 1982. godine, čime se otkriva da dio nesporazuma raspravom koja akademski i kuloarski ne prestaje biti aktual- u odnosu na dokumente UNESCO-a u nas potječe od te kolizije. Na na u struci već 25 godina, tj. otkada je jugoslavenski Zakon o temelju komparativnog istraživanja predlažu se moguće opcije za zaštiti „spomenika kulture“ zamijenjen hrvatskim Zakonom nadvladavanje uočenih problema. Ovo istraživanje je aktualno i u o zaštiti i očuvanju „kulturnih dobara“. kontekstu rasprave o „problematičnoj“ europskoj normi Očuvanje kulturnog dobra – Osnovno nazivlje i definicije EN 15898:2011 u smislu POVIJESNI KONTEKST DO 20. STOLJEĆA rasprave u cilju izrade poboljšane verzije norme. Gledano u povijesnom kontekstu, prvi predmeti kolek- cioniranja u srednjem vijeku nazivali su se: relikvije, na- UVOD kit, knjige, umjetnine i dokumenti. Nova se pomodnost Provedenim istraživanjima došlo se do spoznaja kojima se pojavila u Rimu dvadesetih godina 15. stoljeća.2 Ta je po- preispituje opravdanost polazišnih stajališta u nekim dosa- modnost nazvana „sakupljanje starina“ ili „kolekcioniranje dašnjim terminološkim znanstvenim raspravama u strukama antikviteta“. koje su bliske konzervatorsko-restauratorskoj, konkretno, U hrvatskim zemljama postojale su crkvene riznice, 1 povijesnoumjetničkoj, muzeološkoj i etnološkoj struci u nas. a počeli su se stvarati i privatni muzeji u domovima po- 3 1 Riječ je prvenstveno o znanstvenim raspravama koje su javno objavlje- jedinih plemića . Pojam muzej je do 19. stoljeća značio ne, primjerice: Maroević, I. (2007.): Spomenik kulture ili kulturno dobro. Što je primjerenije povijesti umjetnosti? Zbornik II. kongresa hrvatskih povjesni- čara umjetnosti, Zagreb: IPU. 15-20; i o članku Pruszynski J. P. (2005./2006.): 2 Koincidentno odmah nakon povratka pape iz Francuske u Rim što Spomenik kulture – uspomena ili kulturno dobro. Godišnjak zaštite spome- se dogodilo 1417. godine. nika kulture Hrvatske 29/30, Zagreb, 179-182. Istom pitanju, na malo druk- 3 Za više o ovoj temi izvrstan i sveobuhvatan pregled početaka ko- čiji način posvećen je i cijeli časopis Etnološka tribina: godišnjak Hrvatskog lekcioniranja u Hrvatskoj pruža knjiga Vujić, Ž. (2007.): Izvori muzeja u etnološkog društva 42, (2012). Zagreb: Hrvatsko etnološko društvo. Hrvatskoj. Zagreb: Kontura. 8 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

prostoriju za učenje opremljenu bibliotekom i raznim konzervatorsko-restauratorskog rada: riječ je o konceptu sabranim „prirodninama" i „umjetninama“ (naturalia i intencija12 i konceptu vrijednosti. Rieglova je sistematika artficialia).4 Uz minerale i slične prirodne posebnosti, spomenika i spomeničkih vrijednosti u Hrvatskoj naišla na sabiralo se antičke natpise, antičke skulpture i kamene plodno tlo. Osim što je svojim doprinosima trajno zadužio spomenike, prvenstveno na područjima Salone (Solina) povijest umjetnosti i konzervatorsko-restauratorsku stru- i Splita, te na području Epidaurusa (Cavtata). U kasnom ku, Riegl je osobito utjecajan u Hrvatskoj i zato što je 1903. 15. i ranom 16. stoljeću gotičko-renesansna palača Dmine postao glavni konzervator srednjovjekovnih i novodobnih Papalića udomila je oveću zbirku rimskih kamenih spome- spomenika carskog i kraljevskog Središnjeg povjerenstva nika nađenih u Saloni.5 Najveći dubrovački privatni muzej, za zaštitu spomenika, upravo u jeku jednoga od brojnih onaj obitelji Aletić nakon procvata u 18. stoljeću u kasnije sukoba tijekom restauriranja splitskog zvonika.13 doba potpuno je raznesen i izgubljen.6 Isto se dogodilo i sa zbirkom Nikole Zrinskoga, koja je svoj procvat imala SPOMENIK KULTURE ILI KULTURNO DOBRO u prvoj polovini i polovinom 17. stoljeća. Zbirke su često U doba između dva svjetska rata pojavljuje se naziv „kul- zadržavale ili ponavljale renesansnu shemu: naturalia i turno dobro“. Jan P. Pruszynski tvrdi da je Joseph Goebbels artficialia.7 autor tog pojma (Kulturgut), da ga je smislio prije 1933.14 Naziv „antikvitet“ preživio je do današnjega doba. U i da ga je prvi put upotrijebio u Reichskulturkammergesetz doba renesanse i baroka koristilo se i nazivom „monument“, objavljenim u Reichsgesetzblatt I:661, 22. prosinca 1933. ali iz izvora i literature ne stječe se dojam da je taj pojam godine.15 bio tako važan kako je postao u doba klasicizma. Pojam S druge strane, Giuseppe Angelini tvrdi da je talijanski „monument“ na hrvatskom jeziku definira već i Faust Vran- komunistički filozof Antonio Gramsci autor pojma „kultur- čić u svom Rječniku 1595.: monumentum – szpominyak.8 no dobro“ (beni kulturali).16 U razdoblju klasicizma pojavljuje se nova sintagma i Čini se, prema ovom istraživanju, da je u hrvatskom je- ona postaje dominantna. To je pojam „povijesni spome- ziku pojam „kulture“ povezan s pojmom „spomenici“ tek nik“, a čini se da ga prvi definira Aubin-Louis Millin 1790. 1941. godine. Tada je ta sintagma spomenuta u Zakonskoj godine.9 Naziv „spomenik prirode“ smislio je Alexander odredbi o zabrani otuđivanja, izvažanja starinskih umjet- von Humbolt 1810. godine.10 Fraza „povijesni i umjetnički ničkih, „kulturno-povijesnih spomenika“ na području NDH. spomenik“ postala je popularna i dominantna u razdoblju Iste godine donosi se još jedna zakonska odredba u kojoj se od klasicizma tijekom cijelog 19. stoljeća, barem u hrvat- spominje „kultura“ u kontekstu sa spomenicima: Zakon- skoj literaturi i izvorima. Koncept „spomenika“ nadalje skom odredbom o hrvatskim „kulturnim spomenicima“ je razvio Alois Riegl 1903. u djelu Moderni kult spomeni- proglašavaju se svi nepokretni kulturno-povijesni, etno- ka.11 Riegl, velik i važan predstavnik bečke škole povijesti grafski, umjetnički i prirodni spomenici narodnim spome- umjetnosti, prvi je ukazao na ključne koncepte da- nicima koji ne mogu biti predmet privatnog prometa17. Te našnje metodologije istražnog dokumentiranja te zakonske odredbe donesene su po uzoru na njemačke. Ista

12 Riegelov pojam Kunstwollen dugo se u nas prevodilo pojmom „umjet- 4 Pojavom pojma musaeum bavi se Vujić, Ž. u nav. dj. na str. 17-45. ničko htijenje“. Danas se radije služimo pojmom „intencije“ jer se etičkom, kulturološkom i kolekcionarskom diversifikacijom pokazalo neprimjere- 5 Danas je u toj palači smješten Muzej grada Splita. nim sva značenja pojma „intencije“ sužavati na „htijenje“, ili primjenjivati 6 Više o tome u Vujić, Ž. (2007.): nav. dj. samo na „umjetnička djela“. 7 Vujić, Ž. (2003.): Europskim putovima razasute baštine Nikole Zrinsko- 13 Više o tome: Čorić, F. i Špikić, M. (2011.): Izvješće Aloisa Riegla o Di- ga, Zrinski i Europa 2. Zagreb: Društvo mađarskih znanstvenika i umjet- oklecijanovoj palači iz 1903. godine. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalma- nika u Hrvatskoj. 22. ciji, Vol. 42 No. 1. Split: Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel - Split. 8 Vrančić, F. (1595.): Dictionarium quinque nobilissimarum Europae lin- 387-416. guarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae. Venecija. 14 Pruszynski, J. P. (2005./2006.): Nav. dj. 179.-182., a poglavito 181. gdje 9 Čini se da upravo Aubin-Louis Millin, definira koncept „povijesnog Pruzynski navodi: „Taj pojam ima svog autora, i to poznatog - ni više ni spomenika“ u prvom svesku Antiquités nationales, 1790. Podatak da manje no ministra propagande i informiranja Trećeg Reicha, Josepha Millin prvi definira pojam povijesnog spomenika navodi Réau, L. (1959.): Goebbelsa!“ Histoire du Vandalisme, Les monuments détruits de l’Art français, I-II, Pa- 15 Više o tome: Pruszynski, J. P. (1992.): Ochrona prawna zabytków w ris, 382., a taj podatak prenosi Jokilehto, J. (1986.): A History of Archi- Niemczech. Teksty i komentarze, Warszawa. tectural Conservation. Butterworth-Heinemann. 116., te brojna kasnija 16 Angelini, G. (1981.): L'idea di bene culturale e le questioni di principio literatura. sottese, in AA. VV., I beni culturali nello sviluppo e nelle attese della societ 10 Alexander von Humboldt je u djelu Atlas Pitoresque, objavljenom italiana. Atti del Convegno di studio promosso dalle Commissioni per 1810., prvi označio neobična ili povijesno značajna stabla pojmom Na- l'arte delle Diocesi lombarde, dall'Unione Giuristi Cattolici, e dalla rivista turdenkmal (spomenik prirode). Prije Humbolta se pojam spomenika Citt e Societ. Milano. 20-45. nikad nije odnosio na prirodne tvorevine. 17 Više o zakonskim regulativama u doba NDH u: Juranović-Tonejc, M. 11 Špikić, M. ur. (2006.): Alois Riegel, Moderni kult spomenika. Anatomija (2009./2010.): Zakonska regulativa u zaštiti pokretne baštine u doba Ne- povijesnog spomenika, IPU, Zagreb. Izvorno objavljeno: Riegel, A. (1903.) zavisne Države Hrvatske. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske Der moderne Denkmalkultus: sein Wesen, seine Entstehung. Vienna. 33/34. Zagreb: Ministarstvo kulture. 15-22. Novi prilozi raspravi o nazivu ukupnog predmeta interesa konzervatorsko-restauratorske i muzejske struke 9

sintagma obrnutog redosljeda riječi „spomenik kulture“ Pruszynski. Prije Goebbelsa ga je koristio, primjerice, i izgleda da u Hrvatskoj nije zapisana do 1945. godine. An- lingvist Roman Jakobson u Češkoj 1930. služeći se nje- đela Horvat 1944. objavljuje svoju knjigu Konzervatorski mačkim jezikom – „gehobenes Kulturgut vs. gesunkenes rad kod Hrvata i nijednom ne zapisuje pojam „spomenik Kultrugut“.21 kulture“. Ona se služi pojmom „spomenik“ uglavnom bez Na temelju tih otkrića čini se da „hajka“ dijela stručne apozicija „povijesni“ ili „umjetnički“, ali na dva mjesta za- zajednice u Hrvatskoj protiv uporabe pojma „kulturno do- pisuje i pojam „kulturno dobro“. bro“ ima dvostruki obrat. Naime, prvo se dio naše stručne Prema ovom istraživanju izgleda da je pojam „kultur- zajednice početkom devedesetih godina prošlog stoljeća no dobro“ u strukovnu literaturu u Hrvatskoj ušao prije posve neargumentirano i neutemeljeno obrušio na pojam pojma „spomenik kulture“. Ipak, u Hrvatskoj se uči upra- „kulturno dobro“ navodeći da je to „anglosaksonizam“. vo obratno na temelju dosad objavljene literature, te aka- Onda je u nas preveden članak Pruzynskog koji je odmah demskih i kuloarskih rasprava. Prema ovom istraživanju obavljen u Godišnjaku zaštite spomenika kulture Hrvatske. izgleda da pojam „spomenik kulture“ dominira tek nakon Članak je postao vrlo utjecajan, osobito u kuloarima. Kri- 1945. kad je izabran za naziv Zakona o zaštiti spomenika tičari uporabe pojma „kulturno dobro“ u Hrvatskoj odmah kulture i prirodnih rijetkosti Demokratske Federativne su „zaboravili“ da su se ranije tome pojmu protivili zato Jugoslavije18. Od 1945. sve do 1991. pojam „spomenik što je navodni anglosaksonizam… pa se od tada protive kulture“dominantan je u nas. jer je pojam „kulturno dobro“ navodno relikt „fašizma“. Pruszynski smatra da je Goebbels „izmislio“ naziv „kul- Tim se pojmom navodno želi izbrisati i „hrvatsku tradiciju“ turno dobro“ zato što je u korijenu latinske riječi monu- uporabe pojma „spomenik kulture“. A, što sad kad ima- mentum – „sjećanje“. Mnogi su europski jezici jednostavno mo dokaz da je znameniti lingvist Roman Jakobson, ruski posudili tu latinsku riječ (monument) i posvojili je. Drugi su emigrant židovskog podrijetla, koristio pojam Kulturgut je preveli čuvajući njezino značenje u smislu „pamćenje“, prije Goebbelsa? „spomen“, „sjećanje“: „ruski – pamiatnik, poljski – pomnik, Potrebno je istražiti još malo ranije u prošlost, i eto slovački – pomník, hrvatski – spomenik“… Podsjećajući nas na novom obratu. Pojmovima: Kultur, Volkskultur, na način kako su nacional-socijalisti dolazili do umjetnina Hochkultur, Primitive Gemeinschaftskultur, Kulturtheorie, i zbirki, Pruszynski zaključuje da je Goebbels želio izbje- primitives Gemeinschaftsgut, Volksgut, gesunkenen Kul- turgut, Kulturgut… koristi se Hans Naumann u knjizi ći pojmove „pamćenje, spomen i uspomenu“. Pruszynski Grundzüge der deutschen Volkskunde.22 Neke od tih poj- Goebbelsu pripisuje i autorstvo naziva “Kulturträger, Kul- mova upotrebljava Hans Naumann i ranije; tako se pojam turprogramm i Kulturkampf“.19 Kulturgut može naći i u Primitive Gemeinschaftskultur iz S obzirom na utjecajnost članka koji je objavio Pruszyn- 1921. godine.23 Smatra se da je Naumann taj naziv sko- ski u nas, provedeno je istraživanje je li Joseph Goebbels vao već početkom stoljeća24, čim je prihvatio dokaze da uistinu autor tih pojmova i je li on autor povezivanja pojma folklorne fabule ne potječu iz praiskonskih vremena, „kultura“ sa specifičnim djelatnostima koje i danas u sva- nego da su reinterpretacija „kulturnih“ izraza građan- kodnevnom govoru, u gospodarstvu, u politici i u stručnoj skih i plemićkih staleža, tj. da su iz „elitnih“ umjetničkih literaturi nazivamo „kulturom“? izraza „utonule“ u narodnu – tada još zvanu „primitivnu“ Izgleda da, ipak, nije. Naime, pojam Kulturkampf sigurno umjetnost. nije Gebbelsova izmišljotina, s obzirom na to da taj naziv U nas se pojam gesunkenes Kulturgut prevodi kao „uto- potječe iz sukoba Katoličke crkve i Pruske 1872., a 1877. taj nulo kulturno dobro“, ali se redovito u zagradama dopi- naziv ulazi u Meyers Konversations-Lexikon.20 Zna se i autor še izvorni pojam na njemačkom jeziku onako kako ga je toga pojma, i to je Rudolf Ludwig Karl Virchow. Meyersov leksikon, nažalost, ne obrađuje pojam Kul- turgut. Međutim, u literaturi koju su pisali folkloristi može se pronaći pojam Kulturgut i prije doba koje navodi 21 Zahvaljujem slovačkom publicisti u Juraju Alneru koji mi je skrenuo 18 Službeni list DFJ (1945): Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih pozornost na Romana Jakobsona u ovom kontekstu. O Jakobsonu je rijetkosti Demokratske Federativne Jugoslavije. Sl. list DFJ, br. 54. 2012. održana konferencija Katedra bohemistiky: Jakobson (1896.-1982.) ve struktuře (české) vědy. Sažeci prezentacija na konferenciji dostupni su 19 Pruszynski, J. P. (2005./2006.): Nav. dj.: 181. na http://www.kb.upol.cz/veda_a_vyzkum/konference/konference_ja- 20 U online verziji Meyersova leksikona može se naći brojne navode cobson/abstrakty.html (13. 8. 2014.). uporabe pojma Kulturkampf u razdoblju 1872. - 1902. Meyers Konver- 22 Naumann, H. (1922): Grundzüge der deutschen Volkskunde. Leipzig. sations-Lexikon - online verzija (2015.) Online verzija Meyersova leksikona dostupna je na: http://woerterbuchnetz.de/Meyers/?sigle=Mey 23 Naumann, H. (1921): Primitive Gemeinschaftskultur. Jena. 4. ers&mode=Vernetzung&lemid=IK10198#XIK10198 (22.4.2015.). Više 24 El-Shamy, H. (1997.): Gesunkenes Kulturgut. Objavljeno u ur. Green, o tome u Index librŏrum prohibitōrum: http://woerterbuchnetz.de/ T. A. (1997) Folklore: an encyclopedia of belifs, customs, tales, music, and Meyers/?bookref=6,790,4 (22.4.2015.). art. ABC-CLIO, Inc., Santa Barbara, California. 419. 10 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Neuspješna UNESCO-ova definicija kulturne baštine donesena 1972. u Parizu. Unsuccessful UNESCO definition of cultural heritage adopted in 1972 in Paris.

Hans Naumann uveo u znanost.25 James R. Dow nedavno je Pojavili su se znanstveni i drugi muzeji ili kolekcionari objavio članak kojim pokušava bolje osvijetliti djelo Hansa čije se zbirke nikako ne mogu nazvati zbirkama spomenika Naumanna čitateljima u engleskom jezičnom području i (monumenata). Uz etnografske predmete, neprimjereno je navodi: „Pojam gesunkenes Kulturgut se vrlo rijetko pre- nazivati spomenicima i sve fragmente koje muzeji sakuplja- vodi na engleski jezik jer je 'Hans Naumann neodvojiv od ju i čuvaju, posebno ako se u danom trenutku uopće ne zna tog pojma'“.26 na koga ili što bi oni trebali „spominjati“ dok se daljnjim Naravno, postoji i drugi kut gledanja od ideološke krivo- istraživanjem to ne rasvijetli na temelju konteksta. Mnoga tvorine koju konstruiraju Pruszynski i „neki“ u nas. Pojam djela suvremene umjetnosti, ili neke kolektibilije, ili mnogi „kulturno dobro“ obuhvaća širi koncept nego što ga obu- predmeti u tehničkim muzejima, ili prirodoslovnim muze- hvaća pojam „povijesni i umjetnički spomenik“. Upravo jima, ili predmeti koji imaju samo religijsku, ili samo znan- to i jest suština zbog koje je Hansu Naumannu i Romanu stvenu ili samo sentimentalnu vrijednost teško se mogu Jakobsonu bilo nelogično koristiti pojam „spomenik“ ili nazivati spomenicima (ili monumentima). Neobično je to „monument“ u kontekstu pisanja o folkloru i „narodnoj“ ili i za sve sitne predmete koji se mogu naći u muzejima. Na- „primitivnoj“ umjetnosti. S obzirom na selektivnost pojma ime, svi se ti predmeti mogu nazivati „spomenicima“ samo „spomenik“ (lat. monumentum; tal. monumento; fr. monu- u vrlo nategnutoj definiciji kakvom je Rieglova definicija ment; engl. monument), taj je pojam postao problematičan postala nakon diversifikacije kulturoloških i muzeoloških za označivanje sveukupnog korpusa predmeta djelovanja interesa i tehnoloških inovacija što su se u međuvremenu muzejske ili konzervatorsko-restauratorske struke. dogodile. S druge strane, naziv „kulturno dobro“ jednostavno je objedinio više toga što je predmet interesa muzejskog 25 Primjerice, online dostupna prezentacija Estele Banov, „Vatroslav Jagić sakupljanja ili konzervatorsko-restauratorske struke.27 o suodnosima usmene i pisane književnosti“ gdje se rad Vatroslava Jagića Osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća pojam kontekstualizira kao preteču Naumannovoj Theorie vom gesunkenen Kulturgut. Dostupno na: http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc= „kulturno dobro“ bio je dominantan i u Zapadnoj Europi s&source=web&cd=1&ved=0CBwQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww-ge i u Sjevernoj Americi. To je pojam koji koristi E.C.C.O.28 wi.uni-graz.at%2Fgralis%2F1.Grazer_Sprachwissenschaft%2FAktuelles% 2FBanov_%2520Vatroslav%2520Jagic.ppt&ei=M70AVInHK8T74QSP_oG oBA&usg=AFQjCNEIn5rOBdFzEVBratJwRZZ1jkjo1Q&sig2=lnE3OHaNvM 27 Pojam “spomenik kulture” prikladno je zadržati u nazivima institucija UQriDmktW6Pg&bvm=bv.74115972,d.bGE. (13. 8. 2014.). ili nazivima publikacija osnovanih u doba dominacije tog pojma jer bi to 26 Dow, J. R. (2014.): Hans Naumann's gesunkenes Kulturgut and primi- bio izraz kontinuiteta i tradicije. Ovaj članak pokušava ukazati da je za tive Gemeinschaftskultur, Journal of Folklore Research, Vol. 51, No. 1, 49. potrebe suvremenih legislativnih, ili stručno-tehničkih ili etičko-filozof- Dostupno na: http://www.jstor.org/discover/10.2979/jfolkrese.51.1.49? skih potreba naziv „spomenik kulture“ danas relikt prevladane i preuske uid=3738200&uid=2129&uid=2&uid=70&uid=4&sid=21104634953903 koncepcije baštine. (12. 8. 2014.). 28 European Confederation of Conservation-Restoration Organisations. Novi prilozi raspravi o nazivu ukupnog predmeta interesa konzervatorsko-restauratorske i muzejske struke 11

2 Druga UNESCO-ova definicija kulturne baštine donesena 1982. u Mexico Cityju. Second UNESCO definition of cultural heritage adopted in 1982 in Mexico City.

u svojim dokumentima do 2002. godine kao i ICOM-CC (dakle, neprihvatljivo za engleski jezik, francuski jezik, do danas. Pravnici u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi talijanski jezik…). preferiraju pojam „kulturno dobro“ (o tome više kasnije). Deset godina nakon toga UNESCO je prihvatio novu de- Pojam „kulturno dobro“ (cultural property) je 1954. izabran finiciju kulturne baštine i objavio je u Deklaraciji o kultur- u naslovu i tekstu Haške konvencije o zaštiti kulturnih noj politici donesenoj 1982. u Mexico Cityju.31 Tom se de- dobara u slučaju oružanog sukoba.29 S obzirom na rat u finicijom prepoznalo i obuhvatilo i nematerijalnu kulturnu Hrvatskoj i s obzirom na činjenicu da je Haška konvenci- baštinu. I ovu novu definiciju dosta se sporo prihvaća, kako ja o zaštiti kulturnih dobara svakodnevno spominjana na u struci tako i u legislativi. Čini se da se njezino prihvaćanje bezbrojnim vijestima svih medija 1991., ne treba čuditi da u struci nešto ubrzalo nakon 2002. kad je E.C.C.O. umjesto je naziv „kulturno dobro“ – „ušao u uho“ i postao dominan- pojma cultural property u temeljne dokumente struke uveo tan u Hrvatskoj tih dana kad se pisalo i izglasavalo zakon. pojam cultural heritage. Što se konzervatorsko-restauratorske struke tiče, sporo KULTURNA BAŠTINA prihvaćanje sveobuhvatnijeg pojma vjerojatno je posljedi- UNESCO 1972. definira pojam „kulturna baština“ (cul- ca inercije koja je po prirodi posla (očuvanje naslijeđenog) tural heritage) na Konvenciji o zaštiti svjetske kulturne imanentna većini konzervatora, restauratora i muzealaca. i prirodne baštine.30 Definicija je dosta kritizirana jer je Što se legislative tiče, očito je da pravnici izbjegavaju pokušala pomiriti Rieglovsku tradiciju sa suvremenim „nematerijalne“ vrijednosti kao i sve ono čemu se ne može potrebama, što se pokazalo nemogućim. Rezultiralo je to odrediti novčanu vrijednost. Vrijednosti mogu biti mate- s jedne strane preuskom definicijom u kojoj nema mjesta rijalne ili intelektualne ili duhovne, vlasništvo može biti za mnoge predmete kojima se bave muzeji, kolekcionari materijalno ili intelektualno, a dobro (property) može biti i konzervatori-restauratori. Ta je definicija bila preuska i samo materijalno. Što se tiče dionica, obveznica i patena- za onu baštinu koja je nematerijalna. Štoviše, ona je neta – tek materijaliziranjem u obliku nekog „papirnatog“ primjerena i svim onim jezicima koji ne mogu prihvatiti dokaza o vlasništvu postaju „dobrom“. Čini se da je pojam da se u monumente ubrajaju slike i sva umjetnička djela vlasništva i mogućnost financijske procjene pravnicima pre- uključujući i ona prenosiva, mala, ili crteži i fragmenti… sudan. Zato su oni doskočili nematerijalnom dijelu kulturne baštine diferencirajući ga od kulturnog dobra sljedećom definicijom: „Kulturna dobra su fizički dijelovi kulturne 29 UNESCO (1954) Convention for the Protection of Cultural Property baštine neke zajednice ili društva“32. in the Event of Armed Conflict with Regulations for the Execution of the Convention [online]. Dostupno na: http://portal.unesco.org/en/ev.php- 31 UNESCO (1982.) Mexico City Declaration on Cultural Policies, World URL_ID=13637&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html (2. 2. Conference on Cultural Policies, Mexico City [online]. Dostupno na: http:// 2012.). portal.unesco.org/pv_obj_cache/pv_obj_id_A274FC8367592F6CEED- 30 UNESCO (1972.) Convention Concerning the Protection of the World B92E91A93C7AC61740000/filename/mexico_en.pdf (2. 2. 2012.) Cultural and Natural Heritage, Pariz [online]. Dostupno na: http://whc. 32 Cultural Property. Wikipedia [online] dostupno na: http://en.wikipedia. unesco.org/en/conventiontext (2. 2. 2012.). org/wiki/Cultural_property (2.6.2014.). 12 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Ali, nažalost, kvalitetne definicije se ne koristi dosljedno. UNESCO-vom definicijom kulturne baštine 1982. te se tako Konvencija Vijeća Europe pod naslovom Council of Europe može reći da je pojam „kulturna baština“ najsveobuhvatniji Framework Convention on the Value of Cultural Heritage for zasad definirani pojam koji može označiti sve ono što može Society33 je potpisana u gradu Faro, 27. X. 2005., i poznatija biti predmet interesa muzejske i konzervatorsko-restau- je pod nazivom Faro Convention34. U Faro Convention defi- ratorske struke uključujući i nematerijalnu komponentu niran je na str. 2. pojam kulturne baštine na način koji je baštine. u koliziji s definicijom UNESCO-a iz 1982. jer, poput „na- Europska norma EN 15898:2011 Conservation of cultu- ših“ definicija promatra baštinu isključivo kao ostavštinu ral property – Main general terms and definitions prihvaćena iz prošlosti (o tome više riječi kasnije). kao hrvatska norma HRN EN 15898:2012 je, blago rečeno, I sâm UNESCO je s vremenom i kadrovskim promjenama sporna norma. Kako „sporna norma“ nije tema ovog članka, postao nedosljedan pa se tako mogu na njihovim web-stra- osvrnut ćemo se samo na definiciju „kulturne baštine“ u toj nicama naći i dokumenti gdje se ponegdje spominju ne- normi. Na stranici 5. piše da je pojam „kulturna baština“ materijalna kulturna dobra (intangible35 cultural property). izabran radije nego pojam „kulturno dobro“ zbog njego- Štoviše, i na web stranici „World Heritage List“ zbrojena vih uskih konotacija vezanih za vlasništvo38. Pojam „kul- je svjetska baština po kategorijama (prekogranična, obri- turna baština“ (cultural heritage) europska norma definira sana s liste, ugrožena, kulturna, prirodna, miješana) pod na sljedeći način: „materijalni ili nematerijalni entitet od nazivom properties.36 Tako je, nedosljednošću UNESCO-a, značaja sadašnjim i budućim naraštajima“. Treba primije- u „dobra“ ubrojena i nematerijalna kulturna baština. titi da je definicija nedomišljena i nedovoljno određujuća. Budući da sve materijalne stvari imaju nematerijalna Toj definiciji odgovara i „prirodna baština“. Ali ne samo značenja, značaj, intencije i vrijednosti – sva baština ima „prirodna baština“, toj definiciji odgovara i „zdrava hrana“, neku nematerijalnu „auru“. U svakom slučaju, kad se govori i „napredak znanosti“, i „istraživanje nafte u Jadranu“ i svi o nematerijalnoj baštini ili o nematerijalnoj „auri“ materi- ostali materijalni ili nematerijalni entiteti bitni sadašnjim i jalne baštine uvijek je primjerenije govoriti o nematerijalnoj budućim naraštajima od kojih se mnoge ne može percipirati kulturnoj baštini nego o nematerijalnim kulturnim dobri- kulturnom baštinom niti u vrlo, vrlo filozofskoj raspravi. ma ili, još gore, o nematerijalnim kulturnim spomenicima. Nikad i nigdje nije definirano „nematerijalno kulturno do- KULTURNA BAŠTINA ILI BAŠTINA bro“. Niti „nematerijalni spomenik“. Primjerice, za Riegla Očito je kako je UNESCO-ova definicija kulturne baštine su spomenici uvijek materijalni. Za Riegla je i glazba „pisani iz 1982. bolja od nedavne definicije objavljene u Europ- spomenik“. skoj normi. Ipak, suština znanosti je stalno propitivanje… Može se reći da je pojam „kulturno dobro“ zadovolja- To znači da treba raspravljati i o UNESCO-ovoj definiciji vajuće definiran u Haškoj konvenciji 1954. U toj definiciji uključivši, među ostalim, i teorijski diskurs koji je donekle nije prepoznato da kulturno dobro ima i nematerijalnu već postojao prije 1982., a osobito se razvio u posljednja „auru“. Pojam „dobro“ se na zahtjev pravnika vezuje samo tri desetljeća. Riječ je o raspravama o kontekstu i utjecaju za materijalnu komponentu baštine. Nematerijalna ba- konteksta na značenje i značaj predmeta ili objekta samog. ština je u međunarodnim37 dokumentima prepoznata tek Je li primjereno da renesansna shema: artficalia i naturalia živi i danas u UNESCO-ovoj podjeli – iako su se kolekci- 33 Okvirna konvencija Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za onarski i znanstveni interesi neslućeno proširili zadnjih društvo. 34 Faro Convention [online] dostupno na: https://rm.coe.int/CoERM- stotinjak godina? PublicCommonSearchServices/DisplayDCTMContent?document Problem je nastao tako što pojam „kulturna“, u ovom Id=0900001680083746 (10. 5. 14). slučaju, služi u dvije svrhe: 1. diferencira prirodnu bašti- 35 U hrvatskoj strukovnoj literaturi engleski pojam tangible cultural nu od one koju je izradila ili oplemenila ljudska ruka; 2. heritage uobičajeno je prevoditi pojmom materijalna kulturna baština, a intangible – nematerijalna, dok je doslovni prijevod (opipljiva ili neopiplji- indicira da je stručnom valorizacijom izdvojena „kultur- va kulturna baština) rijedak u literaturi… Pojam nematerijalna kulturna na“ baština koju se treba očuvati za razliku od „ukupne“ ili baština je kao takav ušao i u hrvatsku legislativu. Isto je i s njemačkim i francuskim jezikom gdje se engleski pojam tangible cultural heritage „ostale“ baštine (nasljeđa). Baština koju se prima i baština prevodi pojmovima patrimoine culturel matériel odnosno materielles Kul- koju se ostavlja može biti valorizirana i negativnom ili čak turerbe (između ostalog, to definira i europska norma EN 15898:2011., Conservation of cultural property – Main general terms and definitions, sramotnom. Apozicijom „kulturna“ može se diferencirati 3.1.2.). „pozitivnu“ od „negativne“. 36 UNESCO (2015.): World Heritage List [online]. Dostupno na: http:// Ipak, u modernoj konzervatorsko-restauratorskoj etici whc.unesco.org/en/list/ (30.1.2015.). „kontekst“ može igrati vitalnu ulogu u značenju i znača- 37 Japan je prije međunarodne zajednice prvi još 1950. zakonom zaštitio svoju nematerijalnu baštinu zajedno s onom materijalnom. UNESCO- ju predmeta ili objekta. Često kontekst kulturne baštine ova Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine ponuđena je na raspravu 2001. i usvojena 2003. O tome više [online] dostupno na: http:// 38 In this standard, “cultural heritage” has been chosen in preference to portal.unesco.org/en/, (11. 8. 2014.)). “cultural property”, with its narrower connotations of ownership. Novi prilozi raspravi o nazivu ukupnog predmeta interesa konzervatorsko-restauratorske i muzejske struke 13

daje odgovor na pitanje koje su vrijednosti baštine i koje ove latinske riječi. Više izvornih latinskih riječi ima korijen su (bile) intencije zbog kojih je izrađena. Jedan od „kon- od kojega se mogla razviti „kultura“. Najčešće se spominju teksta“ je i fizički, prirodni kontekst baštine. Zato se često cult ili cultus (štovanje ili obred) i colo ili colere (obrađivanje). prirodni kontekst baštine uopće ne smije izdvajati iz zaštite Nema konsenzusa niti oko prijevoda pojma „kultura“ na i očuvanja s obzirom na to da često tvore zajedničku cjelinu. hrvatski jezik: „uljudba“, „gojidba“, „obradba“… – samo su Nije to slučaj samo u pitanju ljetnikovaca ili urbanih cjelina neki od pokušaja. – fizički kontekst je često određujući čimbenik percepcije i Često se na temelju filozofskih razmišljanja raširenih razumijevanja baštine. Budući da se i prema modernoj stru- još u 18. i 19. stoljeću poistovjećuje civilizaciju i kulturu kovnoj etici, u skladu s prosudbom sačuvanih vrijednosti i suprotstavljajući ih divljaštvu i prirodi. Ladan pojašnjava intencija, kulturnoj baštini treba očuvati kontekst – nameće pojmove „civilizacija“, „uljudba“ i „kultura“ na gotovo 12 se pitanje: „Ima li opravdanja na semantičkoj razini odbaciti kartica argumentiranog i zgusnutog teksta. Ipak, bit pojma prirodnu baštinu iz konteksta kulturne baštine?“ „kultura“ Ladan je sažeo u dvije rečenice: „Ovo je jedna Pitanje dobiva na važnosti posebno onda kad se prebroji od onih riječi za koje smo toliko uvjereni da znamo što UNESCO-ova lista svjetske baštine. Lista broji kulturne znače, da se njome služimo kao da je posrijedi čista doma- baštine 779, prirodne baštine 197, a izmišljena je i tzv. ća, hrvatska riječ… Ali ustreba li odrediti je strukovno ili miješana baština koja broji nerealnih samo 31.39 Ako se čak stručno, stanemo odmah ćutjeti stanovitu nelagodu, izmjenom konteksta kulturnoj baštini može promijeniti jer je kultura toliko toga, pa više i nije jasno što je ona njezino značenje i značaj – zašto inzistirati na podjeli na zapravo…“43 kulturnu i prirodnu, čime se održava renesansna shema naturalia i artficialia – čime se isključuje kontekst? NETOČNA DEFINICIJA „KULTURNE BAŠTINE“ Čini se da bi podjela na „naslijeđenu baštinu“ i „bašti- U HRVATSKOM JEZIKU nu koju se ostavlja budućim naraštajima“, umjesto podjele Cilj uporabe pojma „kulturna baština“ (odnosno „bana „kulturnu i prirodnu“ bila smislenija – ako se baš mora ština“) jest u relativnoj jasnoći onoga što se tim pojmom nekako dijeliti. Vjerojatno bi nas podjela na „naslijeđenu i naziva i u relativnoj sveobuhvatnosti toga pojma s obzirom onu koju se ostavlja budućim naraštajima“ trebala ozbilj- na ono što se njime želi nazvati. Pojam „baština“ ne is- nije zabrinuti zbog relativnosti kriterija „filtracije“ i zbog ključuje valjanost drugih pojmova kojima se označuju neki spoznaje da je „očuvanje“ (conservation) ništa drugo doli od segmenata baštine: antikvitet, spomenik, knjiga, slika, kontrolirano mijenjanje i upravljanje baštinom u svrhu stup, običaji, vaza, folklor, živa tradicija, festa, fotografija, prijenosa njezina značenja i značaja budućim naraštajima. crkva, religija, muzej, rukotvorina (artefakt), umjetnina… Ovaj problem ukazuje na dvije činjenice: 1. pojam „kul- Ti su pojmovi, na neki način, određeniji (tj. uži) od pojma turna baština“, također, nije idealan; 2. u toj je sintagmi „baština“. Tek bi se pojam „kultura“ trebalo smatrati širim pojam „kulturna“ donekle problematičan jer se pojam od pojma baštine, ali bi ga istovremeno trebalo relativizirati „kulturna“ u ovom slučaju podrazumijeva u najmanje dva zbog raznolike ili nejasno određujuće definiranosti. Ipak, značenja. treba relativizirati i „primjerenu sveobuhvatnost“ pojma Dok bi se kulturnom baštinom trebale podrazumijevati „baština“ s obzirom na ono na što se odnosi. vrijednosti koje je definirao UNESCO 1982. što ih nara- Dva su razloga za relativnost navodne ili željene „pri- štaji (uključujući i naš i sve buduće naraštaje) ostavljaju mjerene sveobuhvatnosti“ pojma „baština“. Prvi je razlog budućim naraštajima, pojmom „kultura“ podrazumijeva se relativnosti što su neki definirali „baštinu“ tako da je nji- dosta toga. Definicije kulture su brojne i različite, a kad su hovim definicijama dio „baštine“ ostao neobuhvaćen defi- definicije brojne i različite, pitanje je postoji li „ono jedno“ nicijom u usporedbi s UNESCO-ovom definicijom. U nas se ili „pravo“ značenje. Dok Hrvatski jezični portal40 isto kao i u najutjecajnijoj stručnoj literaturi i udžbenicima percipira Anićev i Goldsteinov Rječnik stranih riječi41 pojam „kultura“ „baštinom“ samo ono što je sačuvano iz prošlosti44. Dakle, definiraju u svega pet značenja, Tomislav Ladan u knjizi Ži- po tim shvaćanjima da bi nešto bilo „baština“ mora biti iz 42 vot riječi za pojam „kultura“ donosi najmanje 15 značenja. 43 Ladan, T. Nav. dj.: 591. Riječ „kultura“ je udomaćena posuđenica latinskog podrije- 44 U tom smislu su definicije koje se kod nas percipiraju kao definicija tla. Ipak, nema međunarodnog konsenzusa oko podrijetla „kulturne baštine“ ključnim dijelom u koliziji s definicijom UNESCO-a iz 1982. godine. Primjerice, u koliziji su definicije navedene u: Hrvatski 39 UNESCO (2015.) World Heritage List [online]. Dostupno na: http://whc. jezični portal, Baština http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search. unesco.org/en/list/ (30.1.2015.). Također, Anić, V. i Goldstein, I. (2000): Rječnik stranih riječi. Zagreb: Novi 40 Kultura. Hrvatski jezični portal [online]. Dostupno na: http://hjp.novi- Liber. Također, Maroević, I. (2000./2001.): Nacionalno određenje kulturne liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=eldjWBE%3D&keyword=ku baštine, Godišnjak zaštite spomenika kulture 26/27. Zagreb: Ministarstvo ltura (19. 10. 2014). kulture. 7-9. Također, Maroević, I. (1993): Uvod u muzeologiju. Zagreb: Zavod za informacijske studije. 120. Također, Etnološka tribina: godišnjak 41 Anić, V. i Goldstein, I. (2000): Rječnik stranih riječi. Zagreb: Novi Liber. Hrvatskog etnološkog društva 42, (2012.): Zagreb: Hrvatsko etnološko 42 Ladan, T. (2009): Život riječi. Zagreb: Novela. društvo…. 14 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

prošlosti pa se u literaturi može pročitati i pitanje: „Koliko baštinu ne bi trebalo nazivati „baštinom“, nego „kulturom“. treba biti staro da bi bilo baština?“ Toj raspravi, za potpuniju sliku, trebalo bi pridonijeti dva Ipak, baština ne nastaje starenjem, nego ostavljanjem razmišljanja: prvo razmišljanje je na granici sitničarenja; budućem naraštaju. Baštinom vrijednom zaštite i očuvanja drugim razmišljanjem se upire u uzrok toga nesporazuma. postaje se (stručnom) valorizacijom (kulturna baština, pri- Prvo, pojmove kulture i civilizacije poistovjećuje se do rodna baština...); pri tome starost ili povijesna vrijednost te mjere da se, primjerice, i u Rječniku sinonima hrvatskoga mogu, ali ne moraju biti kriterij ili jedan od kriterija pri jezika47 na prvom mjestu sinonima pojmu „kultura“ navodi valorizaciji. pojam „civilizacija“48. Treba se pitati je li korijensko zna- Prema UNESCO-ovoj definiciji iz 1982. baštinom ne čenje pojma „civilizacija“, tj. civis (građanin), primjereno bi trebalo podrazumijevati samo ono što se prima od pre- kontekstu rasprave o folkloru? daka, nego bi baština bila i ono što se ostavlja iza sebe – Drugo razmišljanje koje treba uključiti u tu raspravu nasljednicima. Baštinom bi trebalo podrazumijevati one jest da umjesto odbacivanja pojma „baštine“, taj pojam vrijednosti definirane u definiciji UNESCO-a 1982. koje u nas treba ispravno definirati u skladu s UNESCO-ovom bilo koji naraštaji ostavljaju budućim naraštajima. Takvo definicijom iz 1982. Dakle, nije baština (samo) ono što je shvaćanje baštine je suština „relativne sveobuhvatnosti“ (jako) staro i što smo „mi“ naslijedili od predaka, baština pojma „baština“ jer se tako prepoznaje da i sadašnji naraštaj je: „Ono što naraštaji ostavljaju budućim naraštajima“. To može stvarati baštinu i „reoblikovati“ nasljeđenu baštinu znači da i sadašnji naraštaj stvara ili reinterpretira baštinu (estetski, podatkovno, značenjski i revaloriziranjem njezina dokazujući svoj vitalitet. Pojam „ostavljaju“ primjereniji značaja i značenja). je od pojma „prenose“ i zato jer se baštinu nekad nalazi u Relativnost koncepta „baštine“ počiva na relativnosti zanemarenom ili oskvrnutom stanju, ili neprepoznatu, ili „objektivnih“ kriterija kojima bi se nepogrešivo valoriziralo će tek arheološkim iskopavanjem biti otkrivena… što od suvremenih djela treba proglasiti baštinom vrijed- Pojam „kultura“ odnosi se na vrlo širok raspon onoga što nom zaštite i očuvanja. No, nije to problem samo našeg ljudi „štuju“, oko čega „mare“ ili što „stvaraju“, ali se tako- doba. Treba se samo podsjetiti romantičnih priča o umjet- đer odnosi i na vrste koje karakterizira isti obrazac izgleda, nicima koji neshvaćeni gladuju…, a poslije njihove smrti za osobina i ciklusa razmnažanja ili vegetacije. Od pristojnog njihovim se djelima otimaju muzeji i tržište. ponašanja i običaja, preko umjetnosti ili poljoprivrede do Još jedan problem postoji zbog nedovoljne definirano- uzgoja tkiva, gljivica, bakterija i slično. Pojmovi „kultura“ i sti objektivnih kriterija u valorizaciji nečega „kulturnom „baština“ u nekim okolnostima dolaze u sintagmi („kultur- baštinom“: „Primjerice, bi li trebalo u UNESCO-ovu listu na baština“), u drugima se dopunjuju („kulturna baština“ i zaštićene nematerijalne kulturne baštine ubrajati filozofske „njemačka kultura piva“49), u trećima nemaju nikakve jasne teorije, ljudska prava, jednakost pred zakonom…?“. Ako je veze („kulturna baština“ i „bakterijska kultura“), a u nekim odgovor „ne“ iz bilo kojeg razloga, onda je pitanje treba li značenjima mogu biti i istoznačnice („nematerijalna kul- UNESCO-ovu definiciju kulturne baštine iz 1982. redefini- turna baština“ i „nematerijalna kultura“). rati, i također, treba li redefinirati UNESCO-ovu Konvenciju Shvativši, u skladu s UNESCO-ovom definicijom iz o „čuvanju“ nematerijalne kulturne baštine?45 1982., da je kulturna baština ono što se ostavlja nasljednici- Aktualna je akademska i kuloarska rasprava potaknu- ma (budućim naraštajima), postaje neminovno još jednom ta od etnologa46 o tome da folklor i „(tzv.)“ nematerijalnu i na ovome mjestu ponoviti da se baštinu ne može „zamrznuti u vremenu“. Ni vrijeme se ne može „zamrznuti“. 45 UNESCO-ovu konvenciju o „čuvanju“ nematerijalne kulturne ba- štine definiranu 2003. je preveo i usvojio Hrvatski sabor 2005. Dostu- Konzerviranje i restauriranje baštine, kako „kulturne“ tako pno na: www.unesco.org/culture/ich/doc/src/00009-HR-PDF.pdf (17. i „prirodne“50, samo je „kontrolirano upravljanje promjena- 8. 2014.). Ta konvencija se svugdje u hrvatskoj literaturi spominje pod ma“. Tako je kad se govori o konzerviranju i restauriranju nazivom „Konvencija o „zaštiti“ nematerijalne kulturne baštine“. Ipak, u izvorniku se ne spominje pojam „zaštite“ (protection) nego „čuvanja slika, skulptura, knjiga, građevina, arheoloških lokalite- i održavanja": Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultu- ta, ali i kad se govori o čuvanju (ili zaštiti) i održavanju ral Heritage. Razlika između „zaštite“ i „čuvanja i održavanja“ osobito je bitna u području „čuvanja i održavanja tradicija“ koje imaju izražen 47 Šarić, Lj. i Wittschen, W. (2010): Rječnik sinonima hrvatskoga jezika. vitalitet, a treba prepoznati da je tradicija vitaliteta također tradicija koju Zagreb: Jesenski i Turk. treba čuvati (vitalitet je lijepa riječ za označavanje prilagodljivosti novim okolnostima). Muzeumifikacija vitaliteta pravnom „zaštitom“ i restrik- 48 Istina, Ladan se (nav. dj.) protivi poistovjećivanju pojmova „civiliza- tivnim mjerama može biti vrlo problematična ili čak pogubna u nekim cija“ i „kultura“ kao sinonima. slučajevima prijeteći pretvaranjem nematerijalne baštine u neku vrstu 49 Zbog najstarijeg zakona o čistoći nekog prehrambenog proizvoda „Disneylanda“, ili prijeteći osjećajem otimanja žive tradicije neke lokalne na svijetu (1519.) te zbog tradicije i kontinuiteta primjene tog zakona, zajednice – „podržavljenjem“. Nijemci s ponosom govore o vlastitoj kulturi piva suprotstavljajući je 46 Rasprava je potaknuta u časopisu Etnološka tribina: godišnjak Hrvat- patvorinama piva u drugim zemljama. skog etnološkog društva 42, (2012.). Zagreb: Hrvatsko etnološko druš- 50 Upiše li se u Google pretraživač pojam conservation, tek relativno tvo, a nastavljena je uglavnom po stručnim kuloarima konzervatora i malen broj rezultata dolazi iz područja „očuvanja kulturne baštine“, ve- muzealaca. ćina je iz „očuvanja prirodne baštine“. Novi prilozi raspravi o nazivu ukupnog predmeta interesa konzervatorsko-restauratorske i muzejske struke 15

nematerijalne baštine. Ono što se radi dok se čuvaju, odr- da bi označili ono što pojam „kulturna baština“ označuje. žavaju ili konzerviraju i restauriraju slike, skulpture ili bilo Ipak, to ne znači da je pojam „kulturna baština“ idealan. koja druga baština jest „kontrolirano upravljanje promje- Štoviše, u našoj literaturi i rječnicima, taj je pojam definiran nama“. Velika je i davno osporena zabluda da se vrijeme bitno uže od UNESCO-ove definicije iz 1982., što dokazano može poništiti i da je cilj konzervatorsko-restauratorske izaziva nesporazume. Zato, definiciju (kulturne) baštine struke „vraćanje predmeta u prvobitno stanje“. Sve su ak- treba u hrvatskim strukovnim udžbenicima i rječnicima tivnosti konzerviranja i restauriranja privremene i trebaju redefinirati kako bi se definiciju uskladilo s definicijom se ponavljati, kad-tad. UNESCO-a iz 1982. i kako bi se na taj način minimaliziralo daljnje nesporazume u tumačenju i primjeni međunarodnih ZAKLJUČAK dokumenata. Treba naglasiti da je (kulturna) baština ono Postoje brojni pojmovi kojima se označuje predmet dje- što naraštaji ostavljaju budućim naraštajima, a ne (samo) lovanja muzejske i konzervatorsko-restauratorske struke: ono što su naraštaji „naslijedili“ od prethodnih naraštaja. antikviteti, starine, knjige i dokumenti, relikvije, skulpture, U Europskoj normi EN 15898:2011 navedena je nova slike, rukotvorine (artefakti), umjetnine, povijesni i umjet- definicija kulturne baštine. Ta je definicija toliko neprecizna nički spomenici, spomenici kulture, spomenici, kulturna da se može odnositi i na prirodnu baštinu, ali i na mnoge dobra, spomenička baština, kulturni i povijesni spome- druge entitete poput zdrave hrane, istraživanja svemira nici, kulturni i umjetnički spomenici, kulturna baština… itd. Ispravak te definicije mora se uzeti u obzir pri pisanju Analiziramo li dominantne pojmove, jasno je da je naziv nove verzije norme. „antikvitet“ preuzak da bi označio sve, a ponajmanje suvremena djela. Pojam „povijesni spomenik“ sam je za sebe LITERATURA preuzak jednako kao i pojam „umjetnički spomenik“. O Angelini, G. (1981.): L'idea di bene culturale e le questio- „sveobuhvatnosti“ još užih kategorija ne treba ni govoriti, ni di principio sottese, in AA. VV., I beni culturali nello primjerice: slike, skulpture, knjige, rukotvorine (artefak- sviluppo e nelle attese della societ italiana. Atti del Convegno ti)… Sintagma „povijesni i umjetnički spomenik“ skraćena di studio promosso dalle Commissioni per l'arte delle Diocesi je tako što su „povijesni i umjetnički“ postali „kulturni“ pa lombarde, dall'Unione Giuristi Cattolici, e dalla rivista Citt se dobilo naziv „spomenik kulture“. e Societ. Milano. 20-45. Pojmovi „spomenička baština“, „kulturni i povijesni Anić, V. i Goldstein, I. (2000): Rječnik stranih riječi. Zagreb: spomenik“, ili „kulturni i umjetnički spomenik“ često se Novi Liber. susreću u publicistici, a u konzervatorsko-restauratorskoj Banov, E.: Vatroslav Jagić o suodnosima usmene i pisane struci nikad nisu zaživjeli. Za spomeničku baštinu kraće književnosti [online]. Dostupno na: http://www.google. se može reći „spomenici“ jer pojam „spomenik“ sužava hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ve pojam baštine samo na spomenike. Niti izrazi „kulturni i d=0CBwQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww-gewi.uni- povijesni“ ili „kulturni i umjetnički“ nisu sretno rješenje jer graz.at%2Fgralis%2F1.Grazer_Sprachwissenschaft% pojam kulture sjedinjuje i povijesne i umjetničke odrednice 2FAktuelles%2FBanov_%2520Vatroslav%2520Jagic. spomenika. ppt&ei=M70AVInHK8T74QSP_oGoBA&usg=AFQjCN Prema provedenom istraživanju izgleda da je pojam EIn5rOBdFzEVBratJwRZZ1jkjo1Q&sig2=lnE3OHaNv „kulturno dobro“ ne samo sveobuhvatniji od pojma „spo- MUQriDmktW6Pg&bvm=bv.74115972,d.bGE. (13. 8. menik kulture“, već se (na iznenađenje nekih!) pokazuje da 2014.). se pojmom „kulturno dobro“ nešto ranije koristilo u stru- Cultural Property. Wikipedia [online] dostupno na: http:// kovnoj literaturi u nas nego pojmom „spomenik kulture“. en.wikipedia.org/wiki/Cultural_property (2.6.2014.). Provedenim istraživanjem otkrivaju se spoznaje kojima se Čorić, F. i Špikić, M. (2011.): Izvješće Aloisa Riegla o Diokle- osporavaju navodi koje susrećemo u nas: a) dokazuje se da cijanovoj palači iz 1903. godine. Prilozi povijesti umjetno- pojam „kulturno dobro“ nije anglosaksonskog podrijetla; sti u Dalmaciji, Vol. 42 No. 1. Split: Ministarstvo kulture, b) osporava se i druga tvrdnja da je pojam „kulturno dobro“ Konzervatorski odjel – Split. 387-416. smislio Joseph Goebbels i da je to relikt nacional-socijaliz- Dow, J. R. (2014.): Hans Naumann's gesunkenes Kulturgut ma; c) dokazuje se da pojam „spomenik kulture“ nije hr- and primitive Gemeinschaftskultur, Journal of Folklo- vatska tradicija starija od četrdesetih godina dvadesetog re Research, Vol. 51, No. 1, 49. Također dostupno na: stoljeća; d) ukazuje se na to da se o pojmovima „spomenik http://www.jstor.org/discover/10.2979/jfolkrese.51.1. kulture“ i „kulturno dobro“ ne može raspravljati kao da su 49?uid=3738200&uid=2129&uid=2&uid=70&uid=4& to istoznačnice. sid=21104634953903 (12. 8. 2014.). U usporedbi s UNESCO-ovom definicijom kulturne ba- El-Shamy, H. (1997.): Gesunkenes Kulturgut. Objavljeno u štine iz 1982. svi su drugi dosad definirani pojmovi preuski ur. Green, T. A. (1997.) Folklore: an encyclopedia of belifs, 16 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

customs, tales, music, and art. ABC-CLIO, Inc., Santa Bar- objavljen: Pruszynski J. P. (1993.): Zabytek – Pamiątką bara, California. 419-421. czy dobro kultury? Warszawa: Ochrona zabytków. Etnološka tribina: godišnjak Hrvatskog etnološkog društva Šarić, Lj. i Wittschen, W. (2010.): Rječnik sinonima hrvat- 42, (2012.). Zagreb: Hrvatsko etnološko društvo. Ta- skoga jezika. Zagreb: Jesenski i Turk. kođer dostupno i [online] na: http://hrcak.srce.hr/index. Špikić, M. ur. (2006.): Alois Riegel, Moderni kult spomeni- php?show=toc&id_broj=7558 (2.3.2104.) ka. Anatomija povijesnog spomenika, IPU, Zagreb. Izvorno Europska norma (CEN): Očuvanje kulturnog dobra – objavljeno: Riegel, A. (1903.): Der moderne Denkmal- Osnovno nazivlje i definicije, EN 15898:2011 (HRN EN kultus: sein Wesen, seine Entstehung. Vienna. 15898:2012). UNESCO (1954.): Convention for the Protection of Cultural Jokilehto, J. (1986.): A History of Architectural Conservation. Property in the Event of Armed Conflict with Regulati- Butterworth-Heinemann. 116. ons for the Execution of the Convention [online]. Dostu- Juranović-Tonejc, M. (2009./2010.): Zakonska regulati- pno na: http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ va u zaštiti pokretne baštine u doba Nezavisne Države ID=13637&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201. Hrvatske. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske html (2. 2. 2012.). 33/34. Zagreb: Ministarstvo kulture. 15-22. UNESCO (1972.): Convention Concerning the Protection of Ladan, T. (2009.): Život riječi. Zagreb: Novela. the World Cultural and Natural Heritage, Pariz [online]. Maroević, I. (1993.): Uvod u muzeologiju. Zagreb: Zavod za Dostupno na: http://whc.unesco.org/en/conventiontext informacijske studije. 120. (2. 2. 2012.). Maroević, I. (2000./2001.): Nacionalno određenje kulturne UNESCO (1982.): Mexico City Declaration on Cultural Po- baštine, Godišnjak zaštite spomenika kulture 26/27. Za- licies, World Conference on Cultural Policies, Mexico City greb: Ministarstvo kulture. 7-9. [online]. Dostupno na: http://portal.unesco.org/pv_obj_ Maroević, I. (2007.): Spomenik kulture ili kulturno dobro. cache/pv_obj_id_A274FC8367592F6CEEDB92E91A- Što je primjerenije povijesti umjetnosti? Zbornik II. 93C7AC61740000/filename/mexico_en.pdf (2. 2. 2012.) kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti. Zagreb: IPU. UNESCO (2003.): Konvencija o čuvanju nematerijalne kultur- 15-20. ne baštine. Preveo i usvojio Hrvatski sabor 2005. [onli- Meyers Konversations-Lexikon – online verzija (2015.) Onli- ne]. Dostupno na: www.unesco.org/culture/ich/doc/ ne verzija Meyersova leksikona dostupna je na: http:// src/00009-HR-PDF.pdf (17. 8. 2014.) woerterbuchnetz.de/Meyers/?sigle=Meyers&mode=V UNESCO (2015.): World Heritage List [online]. Dostupno na: ernetzung&lemid=IK10198#XIK10198 (22.4.2015.). http://whc.unesco.org/en/list/ (30.1.2015.). Naumann, H. (1922.): Grundzüge der deutschen Volkskunde. Vrančić, F. (1595.): Dictionarium quinque nobilissimarum Eu- Leipzig. ropae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae Naumann, H. (1921.): Primitive Gemeinschaftskultur. Jena. 4. et Ungaricae. Venecija. Pruszynski, J. P. (1992.): Ochrona prawna zabytków w Ni- Vujić, Ž. (2003.): Europskim putovima razasute baštine emczech. Teksty i komentarze, Warszawa. Nikole Zrinskoga, Zrinski i Europa 2. Zagreb: Društvo Pruszynski J. P. (2005./2006.): Spomenik kulture – us- mađarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj. 22. pomena ili kulturno dobro. Godišnjak zaštite spomeni- Vujić, Ž. (2007.): Izvori muzeja u Hrvatskoj. Zagreb: ka kulture Hrvatske 29/30, Zagreb, 179.-182. Izvorno Kontura.

Summary

CONTRIBUTION TO THE DEBATE ON THE APPROPRIATE TERM FOR THE TOTALITY OF SUBJECTS OF INTEREST IN CONSERVATION-RESTORATION AND MUSEUM PROFESSION Research has been undertaken to evaluate terms used to denote terminological ambiguities are identified via the clarification of the the totality of subjects of interest of conservation-restoration and genesis of the term "cultural property" and the explanation of the dif- museum profession. The article is primarily a contribution to the ference between the terms "cultural monument", "cultural property", ongoing debates within the museum and conservation-restoration and "cultural heritage". It is observed that the term "cultural heritage" professions in Croatia, but in a broader sense it is timely in that it is defined differently in the Croatian professional literature and does places objections to the European standards for Conservation of not comply with the same term defined by UNESCO in 1982. Defini- cultural property - Basic terms and definitions EN 15898:2011. The tion of "cultural heritage" in Faro Convention has the same problem. discussion is complemented with the research and new findings are Arguments are also presented to redefine definition of the term "cul- presented therein. A series of constructive suggestions to overcome tural property" in the European standard EN 15898:2011. 17

Anuška Deranja Crnokić, Ines Jelavić Livaković Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju

Anuška Deranja Crnokić UDK: 72.025.3(497.5)“1945/1990“:34 Ines Jelavić Livaković Prethodno priopćenje/Preliminary Communication Ministarstvo kulture RH Primljen/Received: 31. 3. 2016. Uprava za zaštitu kulturne baštine HR – 10 000 Zagreb, Ulica Josipa Runjanina 2

Ključne riječi: poslijeratna arhitektura, spomenik kulture, kulturnih dobara i Listu preventivno zaštićenih dobara kulturno dobro, preventivno zaštićeno dobro, Registar kulturnih Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. U ovom dobara RH, pravna zaštita radu istražen je odnos konzervatorske službe prema ar- Key words: post-war architecture, cultural monument, cultural hitekturi iz vremena socijalizma kao manifestacije iden- property, preventively protected property, Register of Cultural titeta te provođenje postupka pravne zaštite poslijeratne Properties of the Republic of Croatia, legal protection arhitekture kao dijela kulturnog naslijeđa Hrvatske. Raz- matrana je i primjena vremenskog odmaka uvriježenog U radu se daje kronološki pregled pravne zaštite poslijeratne arhi- u konzervatorskoj praksi kao garancije za nepristranu i tekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području objektivnu valorizaciju. Istražen je povijesni pregled pravne Hrvatske, s katalogom koji broji 68 zaštićenih ostvarenja tridesetak zaštite poslijeratne arhitekture kao i današnje stanje koje renomiranih arhitekata, uz problemski uvid u pravno poimanje za- je potkrijepljeno katalogom, odnosno popisom zaštićenih štite u kontekstu političkih promjena. Provedenom analizom zašti- poslijeratnih arhitektonskih ostvarenja s osnovnim infor- ćenih poslijeratnih ostvarenja upisanih u Registar kulturnih dobara macijama i fotografijama. Kriterij odabira arhitektonskog RH istražena je zastupljenost autora, teritorijalna rasprostranjenost ostvarenja za katalog zadan je vremenskim okvirom i ne poslijeratne arhitekture te je zasebno analizirana zastupljenost po- uključuje stilske odlike arhitekture kao ni vrijeme nastanka jedinih vrsta prema klasifikaciji namjene. U radu se otvara i pitanje o idejnih rješenja po kojima su, u nekim slučajevima, projekti izazovima oko uspostave kriterija koji odražavaju suvremena shva- naknadno realizirani. Ovaj se rad temeljno bavi dinamikom ćanja važnosti novije kulturne baštine. Izneseni su specifični pro- donošenja rješenja o zaštiti arhitekture nastale poslije Dru- blemi do kojih dolazi kod izlučivanja primjera zaštićene poslijeratne gog svjetskog rata do 1990., s ciljem njezine afirmacije u izgradnje iz Registra kulturnih dobara, a nastalih zbog vremenski skladu s europskim trendovima. heterogenih arhitektonskih ostvarenja koja ponekad uključuju rad više arhitekata, te nemogućnosti izlučivanja točnog broja građevina PRAVNA ZAŠTITA POSLIJERATNE ARHITEKTURE U realiziranih u vremenski definiranom okviru. Naglašena je i afirma- RAZDOBLJU OD 1945. DO 1999. GODINE cija poslijeratne arhitekture u proteklih nekoliko godina potaknuta Nakon Drugoga svjetskoga rata uspostavlja se konzer- djelovanjem građanskih inicijativa na području europskih zemalja, vatorska služba temeljem Općeg zakona o zaštiti spome- pa i u Hrvatskoj, koja je pridonijela valorizaciji, zaštiti i očuvanju ove nika kulture i prirodnih rijetkosti FNRJ iz 1946. godine, arhitekture. Rad je poticaj za daljnje razrade i produbljenja meto- dok se nakon donošenja prvog Zakona o zaštiti spomenika dologije i kriterija zaštite te podizanje opće i stručne svijesti o vri- kulture i prirodnih rijetkosti (NN 84/1949) uređuje po- jednosti i važnosti poslijeratne arhitekture. stupak pravne zaštite kulturne baštine na razini tadašnje Narodne Republike Hrvatske. Svi spomenici stavljeni su UVOD pod zaštitu države, a spomenikom kulture se smatraju svi Doprinos vrjednovanju, očuvanju i zaštiti poslijeratne pokretni i nepokretni objekti ili skupine objekata kao i arhitekture u vremenskom razdoblju od 1945. do 1990. go- arhitektonske i urbanističke cjeline kulturno-historijskog, dine čini 68 kulturnih dobara upisanih na Listu zaštićenih historijskog, umjetničkog ili etnografskog karaktera ili 18 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

osobite nacionalne važnosti.1 Postupno nadležni zavodi nam je ostao značajan broj memorijalnih spomenika za odlučuju koji se predmeti smatraju spomenicima kultu- koje predstoji valorizacija njihova temeljnog fenome- re i donose rješenja o njihovoj zaštiti prema navedenom na zaštite memorije, ali i njihove estetsko-umjetničke, Zakonu2. arhitektonske i urbanističke vrijednosti koju pojedini Važno je naglasiti da je u prvim poslijeratnim godina- zasigurno i imaju.7 ma konzervatorska služba bila fokusirana prvenstveno Među prvim poslijeratnim značajnim arhitektonskim na obnovu spomenika3 koji su stradali tijekom rata, a čije ostvarenjima konzervatori Regionalnog zavoda za zaštitu je stanje bilo urgentno, kao i na sustavnu evidenciju svih spomenika kulture u Zagrebu prepoznali su Zgradu Auto- kulturno-povijesnih vrijednosti za koje se pretpostavljalo centra8, poznatu kao „Drveni neboder“ u Martićevoj ulici da imaju svojstva spomenika kulture. Zavodi izrađuju liste 9/Iblerov trg 7 arhitekta Drage Iblera, Zgradu Tehnološkog proglašenih spomenika kulture i svoje prijedloge za buduća fakulteta9 tada u Kačićevoj ulici, danas Rudarsko-geološ- proglašenja, što potkrjepljuju izvještaji iz 1955. godine.4 U ko-naftnog fakulteta u Pierottijevoj 6 arhitekta Alfreda isto vrijeme tadašnji urbanisti i arhitekti bili su fokusira- Albinija i Stambeni objekt u Ulici Proleterskih brigada 43- ni na izgradnju nove stambene arhitekture, industrijskih 43a10, danas u Ulici grada Vukovara 43-43a arhitekta Drage postrojenja i općenito na izgradnju nove prijeko potrebne Galića, za koje su već u siječnju 1969. godine donesena infrastrukture. rješenja o preventivnoj zaštiti. Tek Zakon o zaštiti spomenika kulture iz 1967. godine Drveni neboder ubraja se u ključna ostvarenja mo- uz rješenja o zaštiti unosi kategoriju preventivne zaštite, derne hrvatske arhitekture te se rješenje o preventivnoj za spomenike za koje se pretpostavlja da imaju svojstva zaštiti donosi samo deset godina nakon izgradnje 1956. spomenika kulture, u konzervatorsku praksu, koju teme- – 1958., što je potvrda prepoznavanja Drvenog nebo- ljem rješenja donose nadležni regionalni zavod, odnosno dera kao visoko vrijednog arhitektonskog ostvarenja.11 općinski zavod5. Rješenja o zaštiti kao i rješenja o preven- Gotovo u istom vremenu izgrađena je zgrada Tehnološ- tivnoj zaštiti koja danas čine više zbirki rješenja6 bila su kog fakulteta kao slobodnostojeća šesterokatna zgrada izvor za analizu dinamike zaštite poslijeratne arhitekture s visokim prizemljem i djelomično jednokatnim krilom, u razdoblju do 1999. godine, a ujedno i stručnog odnosa tadašnje konzervatorske službe. 7 Visokom umjetničkom vrijednošću izdvaja se spomenik Pobjeda s kriptom podignut u Batini 1947. godine, djelo akademskog kipara An- U poratnom razdoblju prvotno kotarski zavodi, potom tuna Augustinčića, zaštićen rješenjem Regionalnog zavoda u Osijeku regionalni zavodi Socijalističke Republike Hrvatske, uz 1971. godine. reprezentativne spomenike graditeljske baštine pretežno Nadalje, zanimljivo rješenje Svjetionik "Pomorac" i spomenik Neznanom pomorcu (Z-5686) prema projektu Ivana Carića, u suradnji s autorom sakralne i profane arhitekture ranijih stilskih razdoblja, konstrukcije Paškom Kuzmanićem podignuto je istočno od uvale Bačvice štite i velik broj memorijalnih područja i spomenika na Katalinića brijegu u Parku pomoraca 1957. - 1958. godine u Splitu. Uz svjetionik je grobnica Neznanom pomorcu, rad akademskog kipara vezanih za radnički pokret i razdoblje NOB-a nastalih Andrije Krstulovića. Jedno od najmonumentalnijih djela memorijalnog većinom u poraću. Budući da mnogi uvaženi arhitekti i karaktera su Galebova krila, rad kipara Rajka Radovića, izgrađen 1962. kipari toga vremena sudjeluju u uređenju memorijalnih godine u znak sjećanja na osnivanje Jugoslavenske ratne mornarice u Drugom svjetskom ratu, koji je zaštićen je od strane Regionalnog zavoda područja iz razdoblja NOB-a, kao i u osmišljavanju skulp Split 1974. godine. torskih rješenja u funkciji spomen-obilježja, u naslijeđe Po originalnosti izričaja i umjetničke kvalitete izdvaja se arhitektonsko ostvarenje skulpture Kameni cvijet arhitekta Bogdana Bogdanovića, izvedba Lavoslava Horvata, koja je postavljena u sklopu Spomen-područja Ja- 1 Članak 2. Zakona o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti senovac 1966. godine. Na samu skulpturu, kao i kasnije arhitektonsko (NN 84/1949). rješenje Memorijalnog muzeja i zgrade osnovne škole autora Petra Vovka 2 Članak 5. Zakona o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti odnose se odredbe zaštite temeljem rješenja od 13. 12. 1963. Kotarskog (NN 84/1949). zavoda u Sisku, kojim se štiti veći obuhvat spomen-područja i revidiranog 3 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz 1999. godine termin rješenja iz 2007. godine (Z-3411). spomenik kulture ili skraćeno spomenik zamjenjuje novim terminom kul- Među mnogobrojnim memorijalnim područjima ističe se Spomen-po- turno dobro. U ovom tekstu navedeni termini se koriste ovisno zakonskoj dručje Dotrščina, registrirano 1963. od strane Kotarskog zavoda prvim definiciji u pojedinim razdobljima. rješenjem KZ-KOT-Z 99, i kasnije rješenjem iz 1969. godine RZG099 1969. Ovaj spomenički kompleks šezdesetih godina prošlog stoljeća uredila 4 MK – UZKB – SA, Izvještaji Vijeću NR Hrvatske: 955-1955, 368-1955, je skupina umjetnika predvođena arhitektom Josipom Seisselom. Vojin 1875-1955, 1692-1955. Bakić, Branko Ružić, Stevan Luketić i Kosta Angeli Radovani izradili su 5 Zakon o zaštiti spomenika kulture (NN 7/67) članak 30. stavak 4.: Dok tada pet monumentalnih djela. Među zadnjim izgrađenim, ujedno i za- za predmet za koji se pretpostavlja da ima svojstvo spomenika kulture ne štićenim je Spomen-park Dudik (Z-4187), smješten uz naselje Mitnicu, donese rješenje o upisu u registar, odnosno dok se spomenik ne upiše u regi- otvoren za javnost 1980. godine, čije je idejno rješenje izradio također star, nadležni regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture može donijeti arhitekt Bogdan Bogdanović. rješenje o preventivnoj zaštiti tog predmeta odnosno spomenika. Ukoliko 8 RZG -02-13/120-1969. od 24. 1. 1969. na području određene općine postoji općinski zavod, rješenje o preventivnoj zaštiti donosi taj zavod. 9 RZG 02-13/115-1969. od 24. 1. 1969. 6 Zbirka rješenja registriranih nepokretnih spomenika kulture zaključno 10 RZG -02-13/14-1969. od 24. 1. 1969. s 2000. godinom broji 2802 rješenja, a Zbirka rješenja preventivno za- 11 Trajna zaštita donesena je temeljem rješenja od 18. 3. 2004. godine štićenih nepokretnih spomenika broji 3399 rješenja, MK – UZKB/SA. pod brojem Z-1472. Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju 19

preglednog funkcionalističkog prostornog koncepta i dogradnjom sjevernih tribina.19 Prvotni koncept stadiona naglašenog autorskog rukopisa, nagrađena Nagradom projektirao je Vladimir Turina, istočnu tribinu autorski tim Grada Zagreba 1963., te uvrštena u antologiju hrvatske Vladimir Turina, Franjo Neidhardt, Eugen Erlich i Boris arhitekture 1945. – 1985. godine.12 Slobodnostojeća Magaš, a južnu Božidar Tušek. Priznanje ovom arhitek- sedmerokatnica s uvučenim osmim katom u Ulici grada tonskom rješenju stiglo je već u kratkom vremenu nakon Vukovara 43-43a, izgrađena 1955. – 1957. prema pro- izgradnje opetovanim publiciranjem u stranim časopisima jektu Drage Galića, prepoznata je i preventivno zaštićena i knjigama.20 kao jedan od najboljih primjera hrvatske poratne sta- Prostor i zgrada Ekonomskog fakulteta omeđen Ulicom nogradnje, naglašenog autorskog rukopisa, inovativnog socijalističke revolucije, ulicom Gornje Svetice i ulicom D. prostornog rješenja stambenih jedinica, te kvalitetnih Budaka21 zaštićen je također 1985. godine kao urbanistič- građevnskih obilježja. ko-arhitektonski definiran i krajnje izbalansiran prostor Vrijedno arhitektonsko ostvarenje osmogodišnje škole s konkavno oblikovanim pročeljem zgrade Ekonomskog „Maršal Tito“13 na Visu danas Osnovna škola „Vis“ izgra- fakulteta, rad arhitekta Jurja Denzlera iz 1950. godine. đene 1963. – 1964. godine prema projektu arhitekta Neve- Provedenom analizom rješenja donesenih u razdoblju od na Šegvića, a zaštićene 1975. kao memorijalna građevina 1945. do 1990. godine uočeno je da su se trajnom zaštitom podignuta u spomen palim borcima i žrtvama fašističkog pretežno štitila urbanistička, arhitektonska i skulptorska 14 terora, uključena je u ovaj pregled zbog znalački ukloplje- rješenja memorijalnih obilježja, u koju kategoriju dijelom ne arhitekture u krajolik viškog zaljeva. Upravo će arhitek- spada i Osmogodišnja škola „Maršal Tito“ na Visu, dok su tonsko oblikovanje biti valorizacijskim temeljem budućeg se poslijeratna arhitektonska ostvarenja štitila isključivo 15 prijedloga revizije ovoga rješenja. donošenjem preventivnih rješenja, svega njih šest. Iz na- Nakon donošenja navedenih prvih triju preventivnih vedenoga možemo zaključiti da je tadašnja konzervatorska zaštita prošlo je gotovo 16 godina do donošenja novih pre- služba bila svjesna vrijednosti recentne arhitekture te da je ventivnih zaštita poslijeratne arhitekture. Godine 1985. unatoč prisutnom konsenzusu oko primjene vremenskog ista ustanova, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kul- odmaka radi nepristrane valorizacije u fokusu interesa ture u Zagrebu, donosi preventivno rješenje za Zgradu Rad- imala primarno njezino očuvanje. U to vrijeme propisi s ničkog i narodnog sveučilišta u Zagrebu, „Moše Pijade“16, područja zaštite kulturne baštine SRH nisu definirali ovu izgrađenu 1956. – 1961. godine. Zgrada je smještena u praksu, odnosno u njima se ne navodi da je nužan preduvjet nekadašnjoj Ulici proleterskih brigada 68, današnjoj Ulici za provedbu registracije nepokretnih spomenika kulture grada Vukovara 68, a projektirali su je nagrađeni arhitekti vremenski odmak od oko 50 godina. Ni u danas važećim Radovan Nikšić i Ninoslav Kučan, dok je interijer i opremu pravnim propisima RH nije definiran minimalni vremenski potpisao Bernardo Bernardi. Vrijednost zgrade prepoznata odmak, osim za propisane kategorije kulturnih predmeta je u razvedenosti i skladnoj povezanosti horizontalnih i koji se smatraju nacionalnim blagom država članica Europ- vertikalnih masa te u dinamičkoj ravnoteži i ritmiziranju ske unije22, iako je ukorijenjen u konzervatorskoj praksi vje- otvorenog i zatvorenog, punoga i praznog, te suvremenog rojatno još i prije formiranja konzervatorske službe kakvu doživljaja prostora i prostornog kontinuiteta.17 danas poznajemo23, a prisutan je u propisima nekih drugih Iste se godine donosi rješenje o preventivnoj zaštiti Stadiona Dinamo i sportsko–rekreacijskog parka Sveti- 18 19 Ivančević, R. (2003): Za Zagreb 2 (suprotiva mnogim), Zagreb, 249, ce , građenoga 1946. – 1962., zbog neospornih urbani- 250 stičko-arhitektonskih kvaliteta uklopljenih u urbano tkivo 20 Projekt je publiciran u časopisima Architectural Journal (Lon- grada, uzimajući pri tome i širi prostor tj. utjecaj obližnje don, 1948.), Architecture and Building (London, 1955.), L’Architecture d’aujourd’hui (Pariz, 1956.), Architectural Design (London, 1958.) te u Maksimirske šume, što je nažalost devedesetih negirano knjizi Contemporary Architecture of the World 1961 (Tokyo, 1961), izvor: Hrvatski bibliografski leksikon. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11906 12 Šegvić, N. (1986.): Stanje stvari, jedno viđenje 1945.-1985., Arhitektura (Ne postoji u tiskanom obliku). u Hrvatskoj 1945.-1985., Br. 196-199/86, Udruženje hrvatskih arhitekata, 21 RZG 03-UP/I-305/1 od 25. 4. 1985. Zagreb, 175. 22 Pravilnik o određivanju kulturnih predmeta koji se smatraju nacio- 13 RST-836, br. rješenja:24/5-75 od 17. 10. 1975. nalnim blagom država članica Europske unije (NN 38/04), čl. 2.: Bilo koji 14 Na pročelju škole podignuta je ploča s uklesanim imenima palih drugi antikni predmet koji nije uključen u kategorije 1. do 14., stariji od boraca, dok je u atriju izveden mural u tehnici majolike s prikazom otoka 50 godina. Visa za vrijeme NOB-a, rad više autora: Raoula Goldonija, Ive Šebalja i 23 Dakako, teško je odrediti vrijeme, koje mora proći da koji predmet Perošića. postane spomenikom. Prije se pomišljalo, da nakon dva ljudska vijeka 15 U tijeku je revizija predmetnog rješenja. (60 god.) predmet dobiva karakter spomenika, no u novije se vrijeme 16 RZG – 03-UP/1-927/1 odustalo od takvoga fiksiranja vremena, te se prepušta osjećaju, da se prema važnosti predmeta odluči, kada se nešto ima smatrati spomeni- 17 Ivančević, R. (2001.): Za Zagreb (suprotiva mnogim), Zagreb, 22-23. kom, pa tim u neku ruku postane dobrom cijeloga naroda. Szabo, Gj. 18 RZG – UP/I-404/1-85. od 25. 4. 1985. (1912.): 206. 20 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

država u okruženju.24 Već početkom 20. stoljeća renomirani jedno od najsuvremenijih konstruktivnih rješenja, daje konzervator Gjuro Szabo polemizira o odnosu konzervatora skulptorski karakter ovom vrijednom sklopu izgrađenom spram krutog vremenskog okvira od 60 godina te spominje između 1958. i 1973. temeljem javnog natječaja. već prisutnu praksu prepuštanja valorizacije nahođenju U tom, još uvijek Domovinskim ratom obilježenom stručnjaka o važnosti spomenika kao dominantnoj odred- razdoblju tadašnja Državna uprava za zaštitu kulturne i nici u određivanju statusa samog spomenika. prirodne baštine28 1996. godine stavlja pod preventivnu Donesena prva rješenja preventivnih zaštita prema zaštitu Hotel Plitvice na Plitvičkim jezerima29. Smješten članku 30. citiranog Zakona iz 1967., mada ne uključuju na povišenom platou uz rub šume, orijentiran glavnim detaljno obrazloženje, već akt u obliku formulara po kojem pročeljem na zapad prema jezerima, hotel se sastoji od se predmnijeva svojstvo spomenika kulture, uspostavila su triju krila arhitektonski povezanih u jednu cjelinu tvore- prvenstveno mehanizam kojim su se sprječavale nekon- ći tlocrt u obliku slova „T“. Hotel Plitvice projektiran je trolirane promjene na građevinama. Ovakvom primjenom 1953. – 1954. u arhitektonskom birou Haberle od strane instituta preventivne zaštite zaobišao se vremenski odmak autorskog tima: ing. Marijan Haberle i ing. Tanja Zdvoržak koji je smatran poželjnim kao preduvjet za valjano dono- kao autori arhitektonskog rješenja, ing. Eugen Erlich kon- šenje rješenja o trajnoj zaštiti spomenika, a ujedno su gra- struktivno rješenje, dok je ing. Minka Jurković autorica đevine ipak bile pod stručnim nadzorom temeljem Zakona rješenja namještaja. o zaštiti spomenika kulture i to na neodređeni vremenski Godine 1996. Gradski zavod za zaštitu i obnovu spo- rok nužan za donošenje rješenja o trajnoj zaštiti. menika kulture i prirode preventivno štiti i Robnu kuću Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske te donoše- „NaMa“30 izgrađenu 1964. – 1966. godine u Trnskom 29 nja Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90), koji u članku u Zagrebu. Zgrada se ubraja među kapitalna ostvarenja 52 jamči osobitu zaštitu kulturne baštine, i dalje ostaje na funkcionalističke arhitekture, kao i autorskog opusa Alek- snazi Zakon o zaštiti spomenika kulture iz 1967. godine, s sandra Dragomanovića, te je višestruko publicirana i među određenim izmjenama i dopunama. inim ostvarenjima uvrštena u antologiju 120 vrhunskih Temeljem izmijenjenog Zakona sada novooformljeni ostvarenja moderne hrvatske arhitekture.31 Tijekom vre- Gradski zavod za zaštitu i obnovu spomenika kulture i mena, građevina je bila izložena propadanju uslijed neo- prirode25 donosi 1993. godine rješenje o preventivnoj za- državanja i neprimjerene namjene, premda je preventivna štiti Kompleksa koncertne dvorane Vatroslav Lisinski26 u zaštita bila uspostavljena upravo s namjerom ublažavanja Zagrebu, autorskog djela arhitekata Marijana Haberlea, intervencija nastalih u razdoblju prije donošenja samog Minke Jurković i Tatjane Zdvoržak, s Eugenom Erlichom rješenja. kao autorom konstrukcije.27 Monolitna armiranobetonska Iste godine preventivno je zaštićen i Zakladni blok32 – skeletna konstrukcija cijelog kompleksa omogućila je čisto- arhitektonska cjelina urbanog bloka trgovačko-stambenih ću i jednostavnost arhitektonskog izraza, a krovna ljuska i poslovnih zgrada u Gajevoj 2, 2A i 2B, Bogovićevoj 1, 1A, iznad čelične rešetkaste konstrukcije velike dvorane, tada 1B, 2 i 4, Petrićevoj 1, 3, 5 i 7, te Ilici 1. Jedinstveno ostvarenje sa sudjelovanjem niza renomiranih autora prve 24 U susjednoj Italiji člankom 12.: Zakona o kulturnoj baštini i krajoliku Republike Italije određeno je da samo nekretnine i pokretnine, koji su polovine 20. stoljeća unutar kojega se ističe Ilički neboder djelo autora koji nije više među živima i čija izrada potječe od prije više čija je gradnja počela 1957. godine. Glavni arhitekti pro- od pedeset godina, mogu imati status kulturnog dobra. jekta nebodera, prve zgrade na području tadašnje Jugo- Codice dei beni culturali e del paesaggio 42/2004, Art. 12 Le cose immobili e mobili indicate all'articolo 10, comma 1, che siano opera di autore non più slavije s obješenom staklenom fasadom, vizualnog akcenta vivente e la cui esecuzione risalga ad oltre cinquanta anni, sono sottoposte Donjega grada, bili su Slobodan Jovičić, Josip Hitil i Ivan alle disposizioni del presente Titolo fino a quando non sia stata effettuata la verifica di cui al comma. (Kodeks kulturne baštine i krajolika 42/2004, Žuljević. Unutar istog bloka u Bogovićevoj ulici nalazi se članak 12, 1. Nepokretni i pokretni predmeti navedeni u članku 10, stavku poslovna zgrada Jugonafte, građena iste 1957. po projektu 1 koji su djelo autora koji nije više među živima i čija izrada potječe od Pavla Baranjaja i Milana Žerjavića, dok je Trgovački pasaž, prije više od pedeset godina, podliježu odredbama ovog Naslova dok nije izvršena provjera navedena u stavku 2.) građen 1964. – 1971. godine, autorstvo Slobodana Jovičića, http://www.comune.bologna.it/iperbole/minlap/Normativa/42_02. pješački povezivao okolne ulice prizemljem bloka. html#12, (20. 1. 2016.)

25 Gradski zavod za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode počeo 28 Temeljem Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih je s radom 1. siječnja 1991. godine temeljem Odluke o osnivanju Grad- upravnih organizacija NN 72/94, čl. 32 djelokrug poslova regionalnih skog zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode koju donosi zavoda prenosi na Državnu upravu za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Skupština Grada Zagreba, Službeni glasnik Grada Zagreba broj 39/1990. u sklopu državne uprave. 26 GZG 33/1-1993. od 30. 11. 1993. 29 Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, 612-08/96- 27 Obrazloženje rješenja detaljno opisuje historijat nastanka koncertne 01/235 od 19. 7. 1996. dvorane od raspisivanja natječaja, regulacijske osnove, ugovora Matice 30 GZG UP/I-612-08/96-01/12 od 20. 9. 1996. iseljenika Hrvatske i grada Zagreba o zajedničkoj izgradnji Doma Mati- ce iseljenika i koncertne dvorane te etape izgradnje od 1960. do 1973. 31 Šegvić, N. (1986.): nav. dj.: 186. godine. 32 GZG UP/I-612-08/96-01/2 od 26. 1. 1996. Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju 21

Zadnju zaštitu poslijeratne arhitekture prema Zakonu stupanja na snagu ovog Zakona, odnosno od 13. 7. 1999. iz 1967. donio je zagrebački Gradski zavod za zaštitu spo- do 13. 7. 2002. godine35. Nakon isteka ovoga roka stare menika kulture i prirode 1999. godine s preventivnom za- preventive su se automatski brisale iz Registra kulturnih štitom Poslovne zgrade Zagrebačke banke33 u Paromlinskoj dobara. Uvidom u pravni slijed zaštita poslijeratne arhi- 2 (nekadašnja Komunalna banka Zagreb), projektirane na tekture uočena je praksa ponavljanja postupka donošenja modernističkim načelima slobodnog plana s fleksibilnom preventivnih zaštita prema novim odredbama, a nakon ko- dispozicijom i volumetrijskom kompozicijom javnih i radnih jih su za većinu donosena rješenja o utvrđivanju svojstva prostora, profinjenog oblikovanja i plemenite završne obra- kulturnog dobra. de autora Kazimira Ostrogovića, izgrađene 1962. – 1964. Od ukupno 11 poslijeratnih arhitektonskih ostvarenja godine.34 zaštićenih preventivnom zaštitom po Zakonu iz 1967. g. tri Vidljiv je nastavak trenda donošenja preventivnih zaštita nisu prošla proceduru revalorizacije, odnosno utvrđivanja poslijeratne arhitekture i u razdoblju od osamostaljenja RH svojstva kulturnog dobra te upisa u Registar kulturnih do- do donošenja novog temeljnog Zakona 1999. godine u cilju bara RH, i to: Poslovna zgrada Zagrebačke banke, Prostor zaštite spomenika do donošenja rješenja o trajnoj zaštiti od i zgrada Ekonomskog fakulteta i Stadion Dinamo i sport- mogućih promjena. Izrijekom ova rješenja o preventivnoj sko – rekreacijski park Svetice, koji je usprkos zaštiti već zaštiti propisuju da sve radnje u prostoru i na objektu, koje ranije prepušten nekim novim inicijativama oko obnove i mogu prouzročiti promjene ili narušiti njihov integritet, ne uređenja.36 Ostala poslijeratna arhitektonska ostvarenja mogu biti poduzete bez odobrenja nadležnih tijela. u sljedećim godinama dobila su status kulturnog dobra, U desetogodišnjem razdoblju punom burnih izazova upisana su u Listu zaštićenih kulturnih dobara RH37, dobila za konzervatorsku službu, s obzirom na ratna zbivanja i su redni broj upisa, dok je kod nekih došlo tek do izmjena štete nastale na mnogim spomenicima kulture tijekom naziva samog dobra ili adresnih podataka. Domovinskog rata, doneseno je pet prethodno navedenih U razdoblju uspostave Zakonskih odredbi, osobito ti- preventivnih zaštita vrijedne arhitekture. jekom 2001. godine, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode donosi niz novih preventivnih zaštita za: PRAVNA ZAŠTITA POSLIJERATNE ARHITEKTURE U Graditeljski sklop Tehničkog muzeja38 u Savskoj 18, Stam- RAZDOBLJU OD 2000. GODINE DO DANAS benu zgradu39 u Laginjinovoj ulici 7-9, Stambenu zgradu40 Zaštita poslijeratne arhitekture intenzivnije se počinje u Ulici grada Vukovara 62a-d, Stambenu zgradu41 u Ulici provoditi donošenjem rješenja o trajnoj zaštiti, i to u prvom grada Vukovara 35-35a, Poslovnu zgradu42 u Boškovićevoj desetljeću ovog stoljeća nakon stupanja na snagu novog Za- ulici 5, Zgradu Gradske vijećnice43 na Trgu Stjepana Radića kona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, dana 18. lipnja 1, kojima se po isteku donose i rješenja o utvrđenju svojstva 1999. godine (NN 69/99). kulturnog dobra. Novi Zakon propisuje nužno usklađivanje, odnosno re- Uz veći broj preventivnih zaštita pojedinačnih građevi- viziju svih dotadašnjih rješenja o registraciji spomenika na isti Zavod donosi 2004. godine rješenja o preventivnoj kulture temeljem članka 120., stavka 1. Prema odredbama zaštiti kulturno-povijesnih cjelina intenzivne izgradnje novog Zakona novina je u odnosu na prethodni Zakon da u poslijeratnom razdoblju i to za Dio središnjeg prostora propisani rok preventivne zaštite ne može biti dulji od 3 godine, osim za arheološka i podvodna arheološka nalazi- 35 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara objavljen je u NN 69/99 šta, u slučaju kojih ne može biti dulji od 6 godina od dana 5. srpnja 1999., a stupio je na snagu osmi dan od dana objave, odnosno 13. srpnja 1999. donošenja rješenja. Ako se po isteku roka ne donese rješe- 36 Ivančević, R. (2003.): nav. dj.: 251-252. nje kojim se utvrđuje svojstvo kulturnoga dobra, rješenje 37 Zgrada Tehnološkog fakulteta u Pierottijevoj 6 (Z-666) od 31. 1. 2003., o preventivnoj zaštiti prestaje važiti. Stambeni blok u Ulici grada Vukovara 43 – 43a (Z – 675), 31. 01. 2003., Za preventivne zaštite koje su donesene prema starom Zgrada Radničkog sveučilišta „Moša Pijade“ u Ulici grada Vukovara 68 (Z – 676), 31. 01. 2003., Koncertna dvorana „Vatroslav Lisinski“ i dom Matice Zakonu iz 1967., budući da te nisu imale propisan rok, stu- iseljenika na Trgu Stjepana Radića 4 – Trnjanska bb (Z – 677), 31. 01. panjem na snagu novog Zakona počeo je teći novi vremen- 2003., Robna kuća „Na – Ma“ u Trnskom 29 (Z – 680) 31. 01. 2003., Iblerov neboder u Martićevoj 9/Iblerov trg 7 (Z – 1472), 18. 03. 2004., Zakladni ski rok njihovog trajanja koji se računao od osmog dana blok u Gajevoj 2, 2a, 2b, 2c, Bogovićevoj 1, 1a, 1b, 2 i 4, Petričevoj 1, 3, 5 i 7 i Ilici 1 i 1Zagrebu (Z – 1535), 26. 09. 2006. 33 GZG UP/I-612-08/99-01/6 od 12. 4. 1999. 38 UP/I-612-08/01-03/32, 15. 11. 2001. 34 Zgrada je opetovano publicirana u stručnom tisku: Ostrogović, K. 39 UP/I-612-08/01-03/39, 11. 10. 2001. (1964.): Komunalna banka u Zagrebu, Arhitektura i urbanizam, V /1964, 40 UP/I-612-08/2001-03/33, 11. 10. 2001. 27, 49, 53; Rakić, D. (1964.): Komunalna banka Zagreb, Čovjek i prostor 41 UP/I-612-08/2001-03/34, 11. 10. 2001. XI 1964, 132, 4-5; Kolacio, Z. (1965.): Kazimir Ostorgović, Arhitektura, XIX 1965, 84-90; Kolacio, Z. (1965.): In memoriam, Arhitektura i urbanizam, 42 UP/I-612-08/01-03/40, 11. 10. 2001. VI /1965, 35-36, 79 43 UP/I-612-08/01-03/38, 11. 10. 2001. 22 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Trnja južno od Ulice grada Vukovara, između Savske ceste Prve dvije kulturno-povijesne cjeline49, odnosno područ- na zapadu i Držićeve ulice na istoku44 i područje Povijesnog ja urbanistički i arhitektonski osmišljena i izgrađena kao pravca Savske ceste – prostor južno od Ulice grada Vukovara funkcionalne cjeline u poslijeratnom razdoblju zaštićene s podgradom Sava45. su 2005. godine: Kulturno-povijesna cjelina Pionirski grad Područje cjeline Trnja definirano je novim urbanističkim (Grad mladih), skupni rad više autora: arhitekata Josipa Se- konceptom temeljem regulatorne osnove u drugoj polovini issela, Ivana Vitića, Marijana Haberlea, Lavoslava Horvata i 20. stoljeća, kada su se intenzivno gradile javne i stambene Ive Bartolića te krajobraznih arhitekata Zvonimira Frölicha građevine kao simboli društvenog i političkog razvoja, antolo- i Pavla Ungara, izgrađen 1948. – 1953. godine kao jedin- gijski primjeri moderne eminentnih arhitekata tog vremena. stven očuvani primjer arhitekture javne namjene iz prvih Preventivnom zaštitom cjeline Savske ceste štitila se poslijeratnih godina u gradu Zagrebu namijenjen rekreaciji graditeljska slojevitost područja povijesnog pravca, no sa djece uz edukaciju50 i Kulturno-povijesna cjelina Brodarski značajnim arhitektonskim ostvarenjima iz druge polovine institut (Z-2284), Avenija Većeslava Holjevca 20. Kao jedini 20. stoljeća (zgrada Vjesnika, stambeni tornjevi u Veslačkoj primjer vrlo kvalitetne urbanističke i arhitektonske realiza- i dr.) koji čine vizualni identitet ove ulice. cije specifične namjene sklop je izgrađen od 1949. do 1959. Obuhvat ovih cjelina ujedno je bio uključen u prostorne u Zagrebu, rad arhitekata Marijana Haberlea, Krunoslava međe povijesne urbane cjeline Grada Zagreba46 zaštićene Tonkovića i Mire Halambek-Wenzler. Cjelovit arhitektonski 24. svibnja 2004. te nije bilo dodatne potrebe za utvrđiva- ansambl čine međusobno povezane zgrade, među kojima njem njihova svojstva kulturnog dobra nakon isteka pre- je one inovativnih konstrukcijskih rješenja kreirao prof. ventivnih zaštita. Kako je 2009. i 2010. godine došlo do Krunoslav Tonković. Autorica parkovnog uređenja tijekom smanjenja obuhvata cjeline Grada Zagreba47, oba područja, 60-ih godina bila je Mira Halambek-Wenzler. i Trnje i Savska ulica, našla su se izvan prostornih međa Već 2006. godine, kao vizualni reper urbanog krajolika zaštite te se danas na ovom području štite samo pojedi- grada Zagreba, po isteku preventivne zaštite iz 2003. godi- načne građevine. ne51 štiti se Poslovni toranj Zagrepčanka, Savska 41, Zagreb Tijekom prvih nekoliko godina nakon donošenja temelj- (Z-2800) sagrađen 1969. – 1976., ostvarenje arhitekata nog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, pristupilo Slavka Jelineka i Berislava Vinkovića. se uspostavi informacijskog sustava kulturne baštine Mi- Uspostavom konzervatorskog odjela u Gospiću52 2004. nistarstva kulture u sklopu kojega se razvio i informacij- godine pristupilo se intenzivnijem upisu u Registar kul- ski sustav Registara kulturnih dobara Republike Hrvatske. turnih dobara arhitektonskih poslijeratnih ostvarenja s Prema prvom Pravilniku o Registru kulturnih dobara RH područja Plitvičkih Jezera, tj. područja Nacionalnog parka (NN 37/01), čl. 5., uspostavljeno je Stručno povjerenstvo za Plitvička jezera53 koje je zbog svjetskih prirodnih vrijedno- utvrđivanje svojstva kulturnog dobra temeljem čije stručne sti bilo intrigantno tadašnjoj arhitektonskoj sceni. Rečeno odluke se donose prva rješenja o upisu na Listu zaštićenih potkrjepljuju brojni provedeni arhitektonski natječaji kao i kulturnih dobara Registra kulturnih dobara RH. Stoga se realizirana ostvarenja od kojih su u Registar upisana: Resto- svojstva kulturnog dobra u odnosu na izvornost, rijetkost, ran Kozjak (Z-3775), 1949., autorsko djelo Zdenka Strižića, reprezentativnost, raznolikost, cjelovitost, ambijentalnu Kompleks zgrada Vila Izvor (Z-1862), 1949. – 1953., rad i estetsko-umjetničku vrijednost48, utvrđuju i za vrijedna ostvarenja hrvatske poslijeratne arhitekture. 49 Klasifikacija kulturnih dobara na pojedinačna kulturna dobra i kul- Sljedećih godina glavnina zaštićene poslijeratne arhi- turno–povijesne cjeline preuzeta je iz rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra. U analizi je uočeno da problematika sklopa/kompleksa tekture upisana je u Registar kulturnih dobara RH te će u nije dosljedno sagledana te se isti ponekad uvrštavaju u pojedinačna daljnjem pregledu, za razliku od ranije detaljnije sagleda- kulturna dobra kao npr. kompleks zgrada Veterinarskog fakulteta, a ponekad u kulturno-povijesne cjeline kao npr. kompleks zgrada Brodarskog nih zaštita poslijeratne arhitekture, biti samo taksativno instituta. nabrojeni važniji primjeri, naznačeni važniji opusi ili pak 50 Urbanist Josip Seissel i arhitekt Ivan Vitić bili su nositelji izrade pro- apostrofiran pojačan intenzitet zaštita na nekom području grama i planiranja kompleksa. Unutar šumske površine smještajni su paviljoni za glazbu, kiparstvo, slikarstvo, kazalište, škola, gospodarski pa- s ciljem približavanja dinamike zaštite i odnosa konzerva- viljoni i drugi, koje je uz Vitića projektirao i Marijan Haberle. Hortikulturno tora prema ovoj vrsti baštine, a zbog oslobađanja teksta uređenje Pionirskog grada djelo je dvaju naših eminentnih krajobraznih arhitekata, Zvonimira Frölicha i Pavla Ungara. suvišnih informacija. 51 UP/I-612-08/2003-003/01, 17. 2. 2003. 52 Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva kulture (NN 16/04) 44 UP/I-612-08/04-03/3, 16. 2. 2004. uspostavljen je Konzervatorski odjel u Gospiću za područje Ličko-senjske 45 UP/I-612-08/04-03/4, 16. 2. 2004. županije. 46 UP/I-612-08/02-01/135, 24. 5. 2004. 53 Ovdje se prvi početci turizma bilježe krajem 19. st., a praćeni su i izgradnjom rezidencijalnih zgrada koje prepoznatim prirodnim vrijed- 47 UP/I-612-08/02-01/135, 18. 3. 2010. nostima dodaju i kulturne. Ovo područje je već 1949. godine proglašeno 48 Uputa o načinu utvrđivanja sustava mjera zaštite za nepokretna kul- nacionalnim parkom, a upisano je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine turna dobra (2004.). 1979. godine. Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju 23

Zvonimira Marohnića i Rikarda Marasovića, Zgrada druš- Od tih 68 kulturnih dobara poslijeratne arhitekture 11 je tvene prehrane (Z-3854), 1955., Zgrada poštanskog ureda preventivno zaštićenih: Spomen-galerija Ivana Meštrovića u (Z-3855), 1955., Četiri zgrade na Mukinjama (Z-1861), sve Vrpolju, autora Rudolfa Varge (P–4792), Zadružni i kulturni tri građevine autorska djela Lavoslava Horvata54 i Hotel Pli- dom u Lumbardi, Frane Kršinića (P-4925), Sportska dvora- tvice (Z-3857), 1954. – 1958. dio opusa arhitekta Marijana na u Karlovcu, autora Slavka Jelineka i suradnika (P-4787), Haberlea. Zgrada šumarije (Z-6128) Ivana Vitića iz 1955. Galerija naivne umjetnosti, Hlebine, Miroslava Begovića u Saborskom posljednja je u nizu zaštićenih građevina na (P-5286), Zgrada u Osijeku, Ulica kralja Zvonimira 1b (P- ovom prostoru; rješenje o zaštiti doneseno je od strane 5193), Stambena zgrada u Splitu na Trgu M. Pavlinovića 7, nadležnog Konzervatorskog odjela u Karlovcu. 8 i Bijankinijevoj 8, 10(P-4763), Stambena zgrada u Splitu u Sustavnim provođenjima pravne zaštite poslijeratne Bregovitoj 1, 2 i 3 (P-4986) i Zgrada Dalmacijavina u Splitu arhitekture, pretežito na području grada Zagreba i na Pli- (P–4947), Zgrada Vinarije u Starom Gradu (P-5163) Stanka tvičkim Jezerima, u posljednje dvije godine priključila se Fabrisa, Hotelski sklop „Bretanide“ na Bolu Dinka Kovačića nadležna konzervatorska služba za područje Splitsko-dal- (P-5221), te Zgrada nekadašnjeg đačkog doma, Novi dvori matinske županije koja je započela s intenzivnom valori- Zaprešić u Zaprešiću Vjenceslava Richtera (P-5227). zacijom, preventivnim i trajnim zaštitama djela značajnih Vjerojatno će se prije isteka navedenih preventivnih autora poput Stanka Fabrisa, Nevena Šegvića, Ivana Vitića, zaštita potvrditi i predmnijevanje o postojanju svojstva Rikarda Marasovića, Mladena Kauzlarića, Branka Bona i kulturnog dobra za većinu navedenih građevina te pokre- Borisa Magaša. nuti postupak trajne zaštite. Potrebno je istaknuti da je godine 2015. među posljed- Dakle, većinu zaštićene poslijeratne arhitekture čine po- njima upisan i Gradski stadion Poljud, Split, izgrađen 1979. jedinačna nepokretna kulturna dobra, njih 61. Od tog broja godine prema projektu Borisa Magaša, i da se ovom zašti- pojedini arhitektonski sklopovi u svom obuhvatu uključuju tom ne štiti samo vrijedno arhitektonsko i konstruktivno više građevina podređenih istoj funkciji (npr. Sklop gra- rješenje sportskog borilišta, već i urbani krajolik grada Spli- đevina Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Kompleks ta. Interes za ovo razdoblje pojavio se i na drugim područji- zgrada Veterinarskog fakulteta u Zagrebu), dok je sedam ma s većim urbanim središtima gdje se donose rješenja o za- kulturno-povijesnih cjelina poslijeratne arhitekture značaj- štiti pojedinih vrijednih ostvarenja poslijeratne arhitekture, nih urbanističko-arhitektonskih odlika upisano u Registar kao npr. Sportske dvorane u Karlovcu Slavka Jelineka, te i svih sedam se nalazi na području Grada Zagreba. dviju galerija, Spomen-galerije Ivana Meštrovića u Vrpolju Prema teritorijalnom županijskom ustroju u Registar Rudolfa Varge i Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama kulturnih dobara RH upisana su poslijeratna arhitekton- Miroslava Begovića i dr., što ukazuje na svojevrsni trend ska ostvarenja na području deset županija cjelokupnog akceptiranja ove arhitekture kao dijela cjelokupne kulturne teritorija Republike Hrvatske, a koja su u nadležnosti 11 baštine. konzervatorskih odjela. Najveći broj, njih 40, zaštićen je na Svi provedeni postupci zaštite visokovalorizirane posli- području Grada Zagreba na području Splitsko-dalmatinske jeratne arhitekture tijekom proteklih godina rezultirali su 12, Ličko-senjske županije 7 zaštita, po dvije na području današnjim stanjem u Registru kulturnih dobara RH. Dubrovačko-neretvanske i Karlovačke i po jedna na područ- ju Primorsko-goranske, Brodsko-posavske županije, Kopriv- DANAŠNJE STANJE ZAŠTIĆENE POSLIJERATNE ničko-križevačke, Osječko-baranjske i Zagrebačke županije. ARHITEKTURE U REGISTRU KULTURNIH DOBARA RH Razlog većem broju zaštita poslijeratne arhitekture na Konzervatorska služba, kao što je navedeno, već dugi niz području Grada Zagreba vjerojatno leži u činjenici što je godina kontinuirano radi na analizi, inventarizaciji i valo- poslijeratna urbanizacija i industrijalizacija prvenstveno za- rizaciji kulturne baštine, pa tako i poslijeratne arhitekture, hvatila Zagreb kao glavni grad Socijalističke Republike Hr- što je rezultiralo rješenjima o registraciji takvih kulturnih vatske. Međutim, velik doprinos ima i stručan te sustavan dobara, temeljem kojih su izvršeni upisi u Registar kultur- rad konzervatorske službe, odnosno prvotno Regionalnog nih dobara RH koji je od ožujka 2012. javno dostupan na zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu55 te kasnije web stranicama Ministarstva kulture. S danom 31. ožujka osnovanog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i 2016. godine u Registar je upisano 8597 kulturnih dobara, prirode na valorizaciji i zaštiti graditeljskog naslijeđa, kako od čega je 6303 nepokretnih kulturnih dobara. Od te je prve polovine tako i druge polovine 20. stoljeća. brojke 68 kulturnih dobara iz razdoblja od 1945. do 1990., Provedenom analizom opusa poslijeratne arhitekture odnosno 1,078 % udjela od ukupnog broja zaštićenih ne- na području Republike Hrvatske u bazi kulturnih doba- pokretnih dobara. ra do danas je uspostavljena zaštita nad arhitektonskim

55 Izrada prvih preventivnih zaštita poslijeratne arhitekture 1969. go- 54 Više u Paladino, Z. (2013.): 179-183. dine rezultat je rada arhitektice Nade Benić Hlebec. 24 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

ostvarenjima preko 30 renominiranih arhitekata druge osmerokatnici Vojne mornarice, 52 A – E Stanka Fabrisa polovine 20. stoljeća. Najzastupljeniji autori prema broju iz 1956. – 1957. godine (Z-5974). Ovom opusu zaštićenih zaštićenih autorskih djela su svakako Ivan Vitić s osam za- građevina stambene namjene treba pridodati kuću Bartu- štićenih kulturnih dobara, zatim ga slijedi Marijan Haberle nek u Dubrovniku, četiri stambene zgrade u Mukinjama, sa sedam. Lavoslav Horvat56 zastupljen je s pet zaštićenih Zgradu u Osijeku u Zvonimirovoj ulici, te stambene zgrade ostvarenja nastalih nakon 1945. godine, dok je od ukupno u Splitu na Obali kneza Domagoja 15 i Trgu M. Pavlinovića pet zaštićenih ostvarenja Stanka Fabrisa jedno trajno zašti- 7, 8 i Bijankinijevoj 8 i 10 kao prepoznate primjere ovog ćeno, a četiri su trenutno pod preventivnom zaštitom. Četi- tipa izvan Zagreba. ri građevine Slavka Jelineka upisane su u Registar kulturnih Uz poslijeratne građevine stambene i stambeno-poslov- dobara RH, od kojih je jedna na Listi preventivno zaštićenih ne namjene zaštićen je veći broj javnih građevina poput dobara. Arhitekti Neven Šegvić i Drago Galić podjednako upravnih zgrada, škola, fakulteta, instituta, muzeja, zdrav- su zastupljeni u Registru s po tri upisana kulturna dobra, stvenih ustanova, sportskih objekata i dr. Odnos politike dok je veliki broj autora zastupljen s po dva zaštićena dobra, prema društvu i pojedincu vidljiv je u pojačanoj izgradnji kao na primjer Božidar Rašica, Kazimir Ostrogović, Zlatko izuzetno reprezentativnih građevina. Od zaštićenih uprav- Neumann, Božidar Tušek, Ninoslav Kučan, Rikard Mara- nih zgrada možemo istaknuti Upravnu zgradu Vlade RH sović, Frano Kršinić. Čitav niz autora zastupljen je jednim poznatu kao„Kockica“ (Z-3677) autora Ivana Vitića, na zaštićenim ostvarenjem, nastalim samostalno ili u suradnji čijem su uređenju interijera sudjelovali mnogi eminentni s drugim autorima57 poput Radovana Nikšića, Zvonimira umjetnici toga vremena: Raoul Goldoni, Jagoda Buić, Du- Vrkljana, Zdenka Strižića, Alfreda Albinija, Drage Iblera, šan Džamonja, Stevan Luketić, Edo Murtić i Zlatko Prica, Josipa Seissela, Mladena Kauzlarića, Aleksandra Drago- te Zgradu Gradske vijećnice – Gradskog poglavarstva (Z- manovića, Ive Senegačnika, Branka Bona, Slavka Löwyja, 2141) na Trgu S. Radića 1, izgrađenu 1956. – 1958. pre- Zoje Dumengjić, Vladimira Turine, Ive Kordiša, Borisa ma projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića. U skupini Magaša, Dinka Kovačića, Zvonimira Marohnića, Rudolfa reprezentativnih javnih građevina namijenjenih kulturi Varge, Slobodana Jovičića, Milana Žerjavića, Josipa Hitila, neizostavno treba spomenuti Koncertnu dvoranu „Vatro- Ive Žuljevića, Pavla Baranjaja, Grozdana Kneževića, Eugena slav Lisinski“ (Z-677) izuzetne arhitektonske kvalitete. Dio Erlicha itd. javnih zaštićenih građevina u poslijeratnom razdoblju čini i veći broj građevina obrazovne namjene kao što su: Teh- ZASTUPLJENOST ZAŠTIĆENE POSLIJERATNE nološki fakultet u Zagrebu (Z-6666), Fakultet elektronike ARHITEKTURE PREMA VRSTI i računarstva u Zagrebu (Z-5675), Osnovna škola „Augusta U ukupnom opusu zaštićene poslijeratne arhitekture Cesarca“ (Z-4469), Osnovna škola „Dr. Ante Starčević“ (Z- prema klasifikaciji namjene nedvojbeno su najzastuplje- 4470) te Radničko sveučilište „Moša Pijade“ (Z-676). nije stambene i poslovno–stambene građevine. U Ulici Od reprezentativnih muzejskih ustanova zaštićeni su: grada Vukovara u Zagrebu, nekoć Ulici proleterskih bri- Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (Z-5207) gada, izgrađena su antologijska ostvarenja poslijeratne arhitekta Mladena Kauzlarića, Spomen-galerija Ivan Me- arhitekture među kojima se ističu upravo ona stambene štrović u Vrpolju (P-4792) autora Rudolfa Varge, Galerija namjene, od kojih neka rješenja predstavljaju stambenu naivne umjetnosti Hlebine (P-5286) Miroslava Begovića izgradnju novog doba; riječ je o Osmerokatnici na broju 62 te osobito Tehnički muzej u Zagrebu (Z- 2133) arhitek- a-d Božidara Rašice izgrađenoj u razdoblju 1953. – 1960. ta Marijana Haberlea izgrađen 1949. godine u Savskoj 25 (Z-2137), Višestambenoj zgradi Kruge na broju 222 i 224, kao dio tadašnjeg Zagrebačkog velesajma, prenamijenjen Ive Geršića i Nevena Šegvića iz 1953. – 1960. (Z-5975), u muzej 1959. – 1963. godine. Sklop, izveden u drvenoj Stambenom bloku Drage Galića na broju 43 – 43a iz 1955- skeletnoj konstrukciji s rešetkastim krovnim nosačima te 57. (Z-675), Stambenoj zgradi na broju 35 i 35 a, također zatvorenom drvenom oplatom, koji čini današnji Tehnički prema projektu Drage Galića (Z-2138), Višestambenoj zgra- muzej jedinstveni je dokaz visokih aspiracija te tehničkih i di, kbr. 238 Ive Geršića iz 1956. (Z-5899), te Višestambenoj oblikovnih mogućnosti vremena u kojem je nastao. Prvotna lokacija Zagrebačkog velesajma ranih se pe- 56 Uz navedena djela izgrađena poslije 1945. Lavoslav Horvat je u Re- desetih godina 20. stoljeća preselila na prekosavsko pod- gistru zastupljen s još 6 ostvarenja nastalih u međuratnom razdoblju, od kojih su dva ostvarena u suradnji s I. Meštrovićem, stoga je to jedan ručje. Prema urbanističkoj koncepciji aktivnog uklapanja od najznačajnijih zaštićenih segmenata opusa pojedinog arhitekta 20. Velesajama u prekosavski urbani prostor i s mogućnošću stoljeća. korištenja većeg broja velesajamskih građevina arhitekta 57 U timu često surađuje više autora temeljne arhitektonske struke kao i ostalih raznorodnih struka, kao npr. krajobrazni arhitekti, dizajneri in- Marijana Haberlea te prema urbanističkom rješenju Boži- terijera koji su navedeni u Registru kulturnih dobara: Zvonimir Fröhlich, dara Rašice, sklop je uključivao različita autorska rješenja. Pavao Ungar, Berislav Vinković, Raul Goldoni, Bernardo Bernardi, Minka Jurković, Tatjana Zdvoržak, Zvonimir Marohnić, i drugi. Urbanistička matrica Zagrebačkog Velesajma izuzetno je Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju 25

vrijedan primjer urbanizma sredine 20. stoljeća, unutar volumenom izdvaja Dječje odmaralište-lječilište u Krvavici kojeg je izgrađen niz uspješnih arhitektonskih realizacija. kraj Baške Vode zaštićeno 2014. godine pod brojem Z-6385. Neka od njih zasigurno kao npr. paviljon Mašinogradnje Izgrađeno 1963. – 1964. godine, usred borove šume, prema Božidara Rašice i Izložbeni paviljon Zapadne Njemačke Iva- projektu arhitekta Rikarda Marasovića, lječilište inventivne na Vitića, izgrađeni 1957., predstavljaju vrhunske domete kružne koncepcije koja omogućava prožimanje s okolnom arhitekture tog vremena te je naša obveza da ih kao takve prirodom jedinstveni je primjer moderne arhitekture u zaštitimo i očuvamo za buduće generacije. Hrvatskoj, a i šire. Poratna industrijalizacija u naslijeđe je ostavila mnoga Premda građevine sakralne namjene imaju visok udio u industrijska postrojenja smještena u urbanom tkivu58 od ukupnom broju zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara, kojih su trajno zaštićeni dijelovi sklopa Tvornice električ- niti jedna nastala u poslijeratnom razdoblju nije zaštićena. nih žarulja „TEŽ“59, Folnegovićeva 10, u Zagrebu, građene Svjesni činjenice da je u prvim poratnim godinama izgrad- od 1947. do 1953. godine. Najznačajnija intervencija na nja sakralnih građevina rijetka, kao i promjene trenda i po- tvornici je adaptacija glavne proizvodne hale i dogradnja kretanja izgradnje ove vrste arhitekture62, možemo reći da probnog tornja tvornice 1963. godine, kada Lavoslav Hor- određeni broj sakralnih građevina još nije konzervatorski vat tvornički sklop s juga dograđuje i drugim većim proi- valoriziran, što na svojevrstan način osiromašuje katalog zvodnim volumenima. „Horvatov probni toranj Tvornice poslijeratne arhitekture. električnih žarulja iz 1960-ih godina i danas predstavlja jedinstveno arhitektonsko rješenje koje je desetljećima IZAZOVI PRI IZRADI KATALOGA ZAŠTIĆENE ostalo prepoznatljivim obilježjem, ali i općeprihvaćenim POSLIJERATNE ARHITEKTURE svjetlećim simbolom Zagreba“60. Priloženi katalog prikazuje zaštićenu poslijeratnu arhi- Veći broj zaštićenih građevina turističke namjene ostva- tekturu, izgrađenu u razdoblju od 1945. do 1990. godine, renih od 1945. prezentira nam početke razvoja industrije štićenu, primarno, uslijed njezinog vrijednog arhitekton- turizma koje prati pojačana izgradnja hotela, osobito na skog oblikovanja. Pri budućim revalorizacijama zasigurno Plitvičkim Jezerima i na Jadranu. Među prvima je izgrađen će se opseg kataloga povećati dodatnim kulturnim dobrima, Graditeljsko-krajobrazni sklop hotela Jadran u Tučepima, vjerojatno i nekim prvotno zaštićenim kao memorijalna koji je pod zaštitom od 19. 4. 2013. (Z-5958). Hotel je sagra- građevina. đen 1948. – 1949. prema projektu arhitekta Branka Bona, Uspostavljanje zaštite nad pojedinačnim građevinama, a smješten je u izrazito vrijednom prirodnom okruženju. prepoznatim, valoriziranim, kategoriziranim, predstavlja Godine 1964. – 1965. sagrađen je motel Sljeme, smješten pokušaj da se vrijedni urbanistički i graditeljsko–oblikovni na kopnenome dijelu Trogira, sjeverozapadno od povijesne prostori sačuvaju, cjelovito štite i kontroliraju od mogućih jezgre, izgrađen od laganog materijala obloženog rustično devastacija u unutrašnjosti građevina i u njihovoj neposred- obrađenim kamenim pločama prema nacrtima Ivana Viti- noj okolini. Rečeno se primarno odnosi na zelene površine, ća. Motel je zaštićen 20. 11. 2013. (Z-6169), a sam proces kao pripadajuće planirane prilikom izgradnje zgrada, a koje zaštite medijski je potaknut od strane stručnih nevladinih se svakodnevno dokidaju ili ugrožavaju novom izgradnjom. organizacija.61 Još jedno zrelo djelo istog arhitekta je motel Izrada kataloga zaštićene poslijeratne arhitekture, uspr- Panorama u Rijeci, zaštićen 10. 4. 2015. (Z-6506). Sklop mo- kos doprinosima razvijene informatizacije, tj. uspostavlje- tela izgrađen 1965. godine čini više građevina paviljonskog nom informatičkom sustavu Registra kulturnih dobara, tipa razmještenih na padini iznad Preluka prema visoko- predstavlja stručni izazov. Informacijski sustav Registra kvalitetnom mikrourbanističkom rješenju, naglašavajući kulturnih dobara zamišljen je prvenstveno za upisivanje smještajem panoramski pogled na riječki zaljev kao glavnu postupaka registracija i bilježenje osnovnih podataka o zatečenu vrijednost prostora. kulturnom dobru i provedenom postupku te nije pogodan Uz turističke objekte grade se i odmarališta duž Ja- za detaljnije filtriranje, što će se uspostavom novoga infor- dranske obale od kojih se specifičnim kružnim lebdećim macijskog sustava kulturne baštine „Teuta“ svakako una- prijediti. Poteškoće su se ogledale kod izlučivanja primjera poslijeratne izgradnje unutar kronoloških izdiferenciranih 58 Lončar, J. (2008.): Industrijske, slobodne i poslovne zone – pojam, značenje i faktori lokacije, Geoadria 13/2 187-206. ostvarenja koja ponekad uključuju rad više arhitekata, pa je 59 Z-5809 od 2. 10. 2012. često bilo otežano doći do konačnog broja zastupljenih ar- 60 Više u Paladino, Z. (2012.): Zaštita zagrebačke industrijske baštine hitekata u Registru, kao i do broja građevina realiziranih u izradbom konzervatorskih elaborata Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, Godišnjak zaštite spomenika kulture 62 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća uslijed političkih promjena ipak se Hrvatske 33/34-2009./2010. grade crkvena zdanja od kojih možemo izdvojiti crkvu Uzvišenja sv. Križa 61 Prema članku 4. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara osim po u Sigetu, Zagreb, arhitekata M. Salaja i E. Seršića, crkvu Majke Božje Lurd- službenoj dužnosti i svi građani mogu prijaviti nadležnom tijelu dobro ske, Zvonimirova ulica, Zagreb, arhitekata Z. Vrkljana i V. Balley i mnoge za koje predmnijevaju da ima svojstvo kulturnoga dobra. ostale na području RH. 26 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

vremenskom okviru definiranom ovom temom. Ponegdje se Velik broj djela poslijeratne arhitekture, samostojećih zbog neujednačenosti podataka u informatičkom sustavu, građevina, dogradnji ili interpolacija, izgrađen je u gustom kao i u samim rješenjima o zaštiti, do konačnih podataka tkivu urbanih središta naselja koja se u praksi štite kao dolazilo uz pomoć dodatne stručne i znanstvene literature. kulturno-povijesne cjeline propisanim mjerama zaštite za Kod većeg broja zaštićenih pojedinačnih građevina na- režim A 65 ili B zone 66, rjeđe C zone67. Mjere zaštite unutar stalih i prije Drugoga svjetskog rata rješenjem o zaštiti obu- kulturno-povijesnih cjelina nužne su i doprinose očuvanju hvaćene su i kasnije interpolacije i dogradnje renominira- ove arhitekture, no za pojedina vrhunska djela nisu dostat- nih arhitekata druge polovine 20. stoljeća. Primjer sklopa ne jer ne uključuju provedbu zaštite konstrukcija i tlocrtnih stilski različitih, ali funkcionalno povezanih građevina je dispozicija građevina, niti njihova unutrašnjeg uređenja. Zgrada Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj 18, u Zagrebu Zbog velikih obuhvata i slojevitosti kulturno-povijesnih (Z-450). Slobodnostojeća dvokatna građevina poligonalnog cjelina naselja ili dijelova naselja nemoguće je izlučiti svu tlocrta, sagrađena 1909. godine po projektu Ignjata Fis- poslijeratnu arhitekturu te stoga ona nije obuhvaćena ovim chera, smještena je u dubini parcele i okružena zelenilom, pregledom, no svakako može biti predmetom nekog novog a prvu dogradnju dobiva 1956. godine izgradnjom zgrade istraživanja. Centra za zaštitu majke i djeteta prema projektu arhitekta Katalog daje pregled nedvojbeno priznatih i zaštićenih Vladimira Turine. Dio uz Prilaz Gjure Deželića dograđen je građevina ili urbanističko-arhitektonskih cjelina nastalih prema projektu arhitekta Jovičića, a 1978. glavna zgrada u zadanom okviru, a prepoznatih od strane konzervator- prema projektu arhitekta Mladena Vodičke. Ovom zaštitom ske službe, i kao takav katalog će se neprijeporno svakim uz visoko valoriziranu Fischerovu zgradu štite se i kasnije danom širiti. dogradnje i interpolacije, osobito visoko valorizirana dogradnja V. Turine, iz tog razloga uvrštena u katalog, što DOPRINOS AFIRMACIJI VRIJEDNE potvrđuje i njezino uvrštavanje u 120 antologijskih djela ARHITEKTONSKE BAŠTINE DRUGE POLOVINE Nevena Šegvića63. 20. STOLJEĆA Sličan primjer je Zakladni blok na zemljištu stare Za- Afirmaciji arhitekture druge polovine 20. stoljeća u Hr- kladne bolnice Milosrdne braće na zagrebačkom Trgu bana vatskoj doprinosi usvajanje dokumenta „Arhitektonske Josipa Jelačića. U vremenu od 1932. do 1937. nastao je politike Republike Hrvatske 2013. – 2020. – Nacionalne blok ujednačenog gabarita s dućanima u prizemlju, ure- smjernice za vrsnoću i kulturu građenja“68 (ApolitikA) koji dima u mezzaninu, te ozelenjenim krovnim terasama nad sagledava arhitekturu kao bitan dio kulturnog naslijeđa stambenim katovima. Jedinstveno je to ostvarenje sa su- sa snažnim utjecajem na kreiranje lokalnog i nacionalnog 64 djelovanjem niza renomiranih autora unutar kojeg su u identiteta69 te stoga dijelom javnog interesa. poslijeratnom razdoblju izgrađene zgrada Jugonafte, Trgo- Jedna od ključnih inicijativa Apolitike jest usposta- vački pasaž, te visinom istaknuti Ilički neboder pa je čitav va sustava evidentiranja, valorizacije i zaštite vrijedne arhitektonski sklop zaštićen 26. 9. 2006. godine (Z-1535). U pregled poslijeratne zaštićene arhitekture ubrojili smo 65 Kulturno-povijesne cjeline u režimu potpune zaštite, zone A, sadrže još tri primjera kod kojih je samo dio sklopa izgrađen nakon dobro očuvane i osobito vrijedne povijesne strukture te su mjere zaštite usmjerene na cjelovitu zaštitu i očuvanje kulturno-povijesnih vrijedno- 1945. godine: Urbano-arhitektonski ansambl – Pješački sti uz poštivanje tradicije i funkcioniranje prostora. Ovdje se izbjegava pasaž (Z-4753) spoja Masarykove 10 i Varšavske 3 – 5 unu- unošenje novih struktura i sadržaja neprikladnih za visoko valorizirane povijesne cjeline, a preporučene metode su sanacija, konzervacija, re- tar kojeg se nalazi poslovna zgrada „Poljoopskrba – Astra“ stauracija, konzervatorska rekonstrukcija i prezentacija. autora Božidara Tušeka sagrađena 1957., Sklop upravnih 66 Režim djelomične zaštite povijesnih struktura zone B obuhvaća mjere zgrada MUP –a RH (Z-5808), koji uključuje građevinu Ivana zaštite i očuvanja osnovnih elemenata planske matrice, karakterističnih građevina i sklopova i drugih kulturno-povijesnih vrijednosti koje prido- Zemljaka iz 1939. – 1940. godine u Savskoj 39 i uredsku nose vrijednosti. U ovoj zoni zaštite prihvatljive su prilagodbe funkcija zgradu u Vukovarskoj 33 sagrađenu 1955. prema projektu i sadržaja nastale kao odgovor na suvremene životne potrebe, no bez Lavoslava Horvata te Kompleks zgrada Veterinarskog fa- bitnih fizičkih izmjena povijesnih struktura. Prihvatljive metode zaštite uz one potpune zaštite su konzervacija, rekonstrukcija, interpolacija, kulteta (Z-5249) u Heinzelovoj 55 u Zagrebu, u kojem je rekompozicija i integracija povijesnih struktura s novim nužnim struk- glavna zgrada primjer međuratne arhitekture Zvonimira turama i sadržajima. 67 Prostor cjelina pod režimom zaštite zone C, odnosno ambijentalne Vrkljana, dok je čitav niz paviljonskih sklopova izgrađen zaštite ima prorijeđenu povijesnu strukturu ili nema značajnih primjera nakon 1945. godine te stoga uključen u naš pregled. graditeljske baštine, no zato sačuvani oblici i elementi kulturnog krajolika doprinose skladu cjeline ambijentalnog karaktera. U ovoj zoni dozvoljene su veće intervencije uz pridržavanje osnovnih postulata zaštite s ciljem očuvanja harmonične cjeline. 63 Šegvić, N. (1986): nav. dj.: 155. 68 Dokument Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013-2020, 64 Huga Ehrlicha, Stjepana Gomboša, Mladena Kauzlarića, Stanka Kli- ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja usvojen ske, Antuna Ulricha, Aleksandra Freudenreicha, Pavla Deutscha, Otta je na 64. sjednici Vlade održanoj 30. 11. 2012. godine. Goldscheidera, Slavka Löevyja, Stjepana Planića, Franje Gabrića, Franje 69 Više u: Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013. – 2020. 2013: Bahovca, Pavla Baranjaja, Milana Žerjavića, Milana Delenarda. 22, Zagreb. Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju 27

graditeljske baštine 20. i 21. stoljeća, bez obzira na pravni istražuju i promiču moderni pokret arhitekture, a jedna od status zaštite, osobito uvođenjem kategorije autorskog dje- njihovih aktivnosti je izrada nacionalnih registara „MOMO la hrvatske arhitekture. Ona nas ujedno potiče i na promi- spomenika“77. Toj inicijativi pridružile su se mnoge zemlje šljanje je li graditeljska baština druge polovine 20. stoljeća, s izradom nacionalnih popisa poslijeratne arhitekture kao kao i 21. stoljeća, u dovoljnoj mjeri zaštićena. npr. Italija ili Slovačka. Uključene zemlje pristupile su defi- Aktualizaciji percepcije poslijeratne arhitekture proteklih niciji intervencijskih strategija vezanih uz suvremenu arhi- nekoliko godina doprinijelo je i jačanje građanskih inicijativa tekturu, novim politikama, novim pristupima problemima s formiranjem više interesnih skupina s područja europskih s ciljem identifikacije bitne arhitekture izvrsnosti. Možda zemalja, pa i Hrvatske, koje putem kampanja potiču društve- je izrada kataloga zaštićene poslijeratne arhitekture poticaj nu participaciju u procesu valorizacije suvremenih ostvarenja ideji o pridruživanju Hrvatske inicijativi izrade cjelovitog i njihove zaštite, te u fokusu imaju proučavanje i prikupljanje kataloga arhitekture druge polovine 20. stoljeća. podatka i o građevinama nastalim nakon 1945. godine. U Na ovu inicijativu naslanja se i projekt Sveučilišta Bau- proces afirmacije i očuvanja vrijedne arhitektonske baštine i haus-University u Weimaru u Njemačkoj, od strane istra- brojnih izvrsnih djela hrvatske moderne arhitekture uključilo živačkog tima Institute for European Urban Studies, s se više građanskih inicijativa: Slobodne veze/ Loose Asso- ciljem analize u kolikoj je mjeri poslijeratna arhitektura ciations70, 1POSTOZAGRAD71, Kurziv72 i dr. Zahvaljujući prepoznata i kakav je odnos prema njoj s aspekta pravne stručnoj inicijativi Slobodnih veza – udruge za suvremene zaštite u matičnim zemljama Europe pa tako i na području umjetničke prakse iz Zagreba i projektu Motel Trogir73 te po- Republike Hrvatske. dršci Ministarstva kulture, motel Sljeme u Trogiru je 2013. godine upisan u Registar kulturnih dobara RH, dok je motel ZAKLJUČAK Panorama u Rijeci u Registar upisan 2015. godine. Na temelju provedene analize slijeda pravne zaštite po- Sudbina velikog broja napuštenih i ruševnih zgrada dru- slijeratne arhitekture može se zaključiti da se u razdoblju ge polovine 20. stoljeća iznimne arhitektonske vrijednosti od 1945. do 1999. godine za zaštitu suvremene arhitekture, u Hrvatskoj zaintrigirala je filmsku produkciju te postala sve do donošenja Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih do- temom serije dokumentarnih filmova Betonski spavači74. Se- bara 1999. godine, koristio pravni instrument preventivne rija je sastavljena od 4 tematska bloka od kojih se prvi bavi zaštite. Od tada je većina starih preventiva zamijenjena arhitekturom turističke namjene – hotelskim kompleksom rješenjima o trajnoj zaštiti, ali se intenzivnije provodi va- Haludovo na Krku arhitekta Borisa Magaša, drugi spomenič- lorizacija i utvrđivanje svojstva za nova kulturna dobra kom i komemorativnom baštinom modernističkih motela poslijeratne arhitekture. Ivana Vitića, treći post-industrijskim i post-vojnim okoli- Poželjni vremenski odmak u konzervatorskoj praksi, koji je za neke vrste kulturnih dobara nužan kao preduvjet za šem na primjeru Dječjeg odmarališta – lječilišta u Krvavici stručnu i nepristranu valorizaciju, uslijed razvijenog kri- arhitekta Rikarda Marasovića, a četvrti modernizacijskim tičkog odnosa i ocjene recentne arhitekture ovdje je do- projektima velikih hotela 1970-ih i 1980-ih godina.75 nekle zaobiđen. No, za brojna visokovrijedna arhitekton- Na europskoj razini djeluje međunarodna organizacija ska ostvarenja druge polovine prošlog stoljeća, obrađena DOCOMOMO76 pokrenuta 1988. godine u Nizozemskoj mnogim znanstvenoistraživačkim radovima, tek predstoji kao reakcija stručnjaka izazvana brzim razaranjima i ne- valorizacijski postupak. stankom brojnih suvremenih arhitektonskih remek-djela Slijedom rečenog, arhitektonsku baštinu Republike diljem svijeta, s ciljem istraživanja, dokumentiranja, pro- Hrvatske nastalu u razdoblju od 1945. do 1990. treba pri micanja i očuvanja modernog pokreta arhitekture. Danas valorizaciji i kategorizaciji razmatrati u povijesnom kontek- djeluje iz sjedišta u Barceloni i povezuje više od 55 nacio- stu nastanka te je zaštititi s ciljem očuvanja i zaustavljanja nalnih radnih skupina. Članovi radnih skupina (arhitekti, propadanja, te sprječavanja nekontroliranih arhitektonskih povjesničari umjetnosti, teoretičari i kritičari arhitekture) preinaka i devastacija koje ugrožavaju njezin idejni autorski koncept i oblikovanje. 70 https://slobodneveze.wordpress.com/ (18. 2. 2016.) 71 http://1postozagrad.tumblr.com/ (18. 2. 2016.) Pravna zaštita je nadalje jedan od osnovnih preduvjeta 72 http://www.kulturpunkt.hr/node/29 (18. 2. 2016.) za provođenje mjera zaštite i očuvanja ovog dijela kulturne 78 73 http://moteltrogir.tumblr.com/ (18. 2. 2016.) baštine za buduće naraštaje zbog identitetske vrijednosti 74 Više na stranicama: http://www.hulahop.hr/hr/projekti/filmska_i_ koju čini u prostoru. tv_produkcija/betonski_spavaci (29. 2. 2016.) 75 Više na stranicama: http://www.jutarnji.hr/lustracija-se-vec-dogodila- 77 http://www.docomomo.com/ (18. 2. 2016.) -lustrirali-smo-stvarnu--opipljivu-modernost/1529130/, posjećeno 29. 2. 78 Pravni status je preduvjet za natječaj temeljem nacionalnog progra- 2016. ma zaštite i očuvanja kulturnih dobara kao dijela Programa javnih potre- 76 Documentation and Conservation of Buildings, Sites and Neighbor- ba u kulturi Republike Hrvatske kojim se namjenski dodjeljuju sredstva hoods of the Modern Movement. iz državnog proračuna. 28 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Izneseni pregled pravne zaštite s katalogom koji broji dodatne metodologije i kriterija zaštite. Nadamo se i da 68 zaštićenih ostvarenja poslijeratne arhitekture, ostva- će ovaj maleni doprinos pridonijeti poboljšanju stručne i rene od tridesetak renominiranih arhitekata, poticaj je opće svijesti o vrijednosti i važnosti poslijeratne arhitek- za daljnje razrade i produbljenja strategije sustavne va- ture u kontekstu cjelokupne kulturne baštine Republike lorizacije poslijeratne arhitekture, kao i potrebe izrade Hrvatske.

KATALOG ZAŠTIĆENIH OSTVARENJA POSLIJERATNE ARHITEKTURE

BRODSKO–POSAVSKA ŽUPANIJA

1. Spomen-galerija Ivana Meštrovića, Vrpolje, Trg dr. Franje Tuđmana 12 P- 4792, datum upisa u Registar: 03. 06. 2014. 1969. – 1972., Rudolf Varga DUBROVAČKO – NERETVANSKA ŽUPANIJA

2. Kuća Bartunek, Dubrovnik, Ul. Petra 3. Zadružni i kulturni dom, Lumbarda Krešimira IV. br. 26 P – 4925, 1948. datum upisa u Registar: 20. Z – 2459, datum upisa u Registar: 20. 12. 2005. 08. 2014. 1954., Frano Kršinić 1951., Frano Kršinić GRAD ZAGREB

4. Klinika za dječje bolesti, Klaićeva 18, Zagreb 5. Zgrada Tehnološkog fakulteta, 6. Stambeni blok, Ulica grada Vukovara Z – 450, datum upisa u Registar: 21. 11. 2002. Pierottijeva 6 43 – 43a, Zagreb - Zgrada centra za zaštitu majke i djeteta, Z – 666, datum upisa u Registar: 31. 01. 2003. Z – 675, datum upisa u Registar: 31. 01. 2003. 1956., Vladimir Turina 1958. – 1963., Alfred Albini sa suradnicima 1955. – 1957., Drago Galić - dogradnja sa sjeverne strane parcele, 1964., (Dragomanović, Ložnik, Krstulović, Meniga, Slobodan Jovičić projektant konstrukcije Erlich) - dogradnja sa sjeverozapadne strane parcele, 1978., Mladen Vodička Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju 29

7. Zgrada Radničkog sveučilišta „Moša 8. Koncertna dvorana „Vatroslav Lisinski“ 9. Robna kuća „Na – Ma“ Trnsko, Trnsko Pijade“, Ulica grada Vukovara 68, Zagreb i dom Matice iseljenika, Trg Stjepana 29, Zagreb Radića 4 – Trnjanska bb, Zagreb Z – 676, datum upisa u Registar: 31. 01. 2003. Z – 680, datum upisa u Registar: 31. 01. 2003. Z – 677, datum upisa u Registar: 31. 01. 2003. 1956. – 1961., Ninoslav Kučan, Radovan 1960. – 1973., Marijan Haberle, Minka 1964. – 1966., Aleksandar Dragomanović Nikšić, interijer i oprema: Bernardo Bernardi Jurković, Tatjana Zdvoržak, projektant konstrukcije Eugen Erlich

10. Iblerov neboder, Martićeva 9/Iblerov 11. Arhitektonska cjelina „Zakladni 12. Tehnički muzej, Savska 18, Zagreb trg 7, Zagreb blok“, adresa: Ilica, Gajeva, Bogovićeva i Z – 2133, datum upisa u Registar: 28. 04. Z – 1472, datum upisa u Registar: 18. 03. Petrićeva ulica, Zagreb 2005. 2004. Z – 1535, datum upisa u Registar: 26. 09. 2006. 1949., Marijan Haberle 1956. – 1958., Drago Ibler 1932. – 1971, nakon 1945.: - Neboder – poslovni toranj „Ferimport“, Ilica 1, 1956. – 1959., Josip Hitil, Slobodan Jovičić, Ivo Žuljević; - Zgrada, Bogovićeva 1a, Poslovna zgrada Jugonafte, 1957., Pavle Baranjaj, Milan Žerjavić; - Trgovački passage, 1964. – 1971., Slobodan Jovičić

13. Stambena zgrada, Ulica grada 14. Stambena zgrada, Grada Vukovara 35 i 15. Zgrada Gradske vijećnice, Trg Vukovara 62 a – d, Zagreb 35 a, Ulica grada Vukovara 35 – 35a, Zagreb Stjepana Radića 1, Zagreb Z – 2137, datum upisa u Registar: 28. 04. 2005. Z – 2138, datum upisa u Registar: 28. 04. 2005. Z – 2141, datum upisa u Registar: 28. 04. 2005. 1953. – 1954., Božidar Rašica 1953. – 1958., Drago Galić 1956. – 1958., Kazimir Ostrogović

16. Stambena zgrada, Laginjina 7 – 9, Zagreb 17. Poslovna zgrada „Tempo“, Boškovićeva 18. Kulturno-povijesna cjelina Z – 2146, datum upisa u Registar: 28. 04. 2005. 5, Zagreb Brodarskog instituta, Avenija Većeslava Holjevca 20, Zagreb 1958. – 1962., Ivan Vitić Z – 2151, datum upisa u Registar: 28. 04. 2005. 1965., Ivo Senegačnik Z – 2284, datum upisa u Registar: 18. 07. 2005. 1949. – 1959., Marijan Haberle sa suradnicima (Krunoslav Tonković, Mira Halambek – Wenzler) 30 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

19. Kulturno-povijesna cjelina „Pionirski 20. Kulturno-povijesna cjelina Studenski 21. Kulturno-povijesna cjelina Građevinskog grad“ (Grad mladih) , Zagreb dom „Stjepan Radić“, Jarunska 2, Zagreb školskog centra, Avenija Većeslava Holjevca Z – 2285, datum upisa u Registar: 18. 07. 2005. Z – 2286, datum upisa u Registar: 18. 07. 2005. 3 – 17, Zagreb Z – 2287, datum upisa u Registar: 18. 07. 2005. 1948. – 1953., Ivan Vitić, Josip Seissel, Marijan 1961. – 1962., Slavko Löwy Haberle, Ivo Bartolić, krajobrazni arhitekti: 1959. – 1963., Ivo Kordiš i Grozdan Knežević, Zvonimir Fröhlich i Pavao Ungar Zvonimir Fröhlich – krajobrazno uređenje

22. Kulturno-povijesna cjelina Pupinovo 23. Zgrada Doma zdravlja Trnje, Kruge 44, 24. Poslovni toranj „Zagrepčanka“, Savska naselje, Prilaz Pavla Pavlovića 01 – 15 i 18, Zagreb cesta 41, Zagreb Zagreb Z – 2648, datum upisa u Registar: 23. 02. 2006. Z – 2800, datum upisa u Registar: 25. 05. 2006. Z – 2288, datum upisa u Registar: 18. 07. 2005. 1954. – 1961., Zoja Dumengjić 1969. – 1976., Slavko Jelinek i Berislav Vinković 1947., Kazimir Ostrogović

25. Kulturno-povijesna cjelina 26. Stambena zgrada, Zorkovačka 2 – 4, 27. Upravna zgrada Vlade RH, naziva Zagrebačkog Velesajma, Zagreb Zagreb „Kockica“, Prisavlje 14, Zagreb Z – 2951, datum upisa u Registar: 30. 10. 2006. Z – 3672, datum upisa u Registar: 14. 05. 2008. Z – 3677, datum upisa u Registar: 14. 05. 2008. 1951. – 1970., autori: Marijan Haberle, Božidar 1963. – 1964., Slavko Jelinek, Branko Raos 1963. – 1968., Ivan Vitić; interijer: Raoul Rašica (autori paviljona: Ivan Vitić, Božidar Goldoni, Jagoda Buić, Dušan Džamonja, Rašica, Marijan Haberle, Josef Hruby, R. Stevan Luketić, Edo Murtić, Zlatko Prica Contigiani, G. Sambito, Cheng Sung Mao, J. Abramov, P. Pixis, R. Paulick, Miroslav Begović...)

28. Stambeno-poslovna zgrada, Tratinska 29. Stambeno - poslovna zgrada, 30. Zgrada Osnovne škole Augusta 71 – 73, Zagreb Tratinska 77 – 79, Nova cesta 103, Zagreb Cesarca, Ferenščica II, 9a, Zagreb Z – 3678, datum upisa u Registar: 14. 05. 2008. Z – 3679, datum upisa u Registar: 14. 05. 2008. Z – 4469, datum upisa u Registar: 24. 02. 2010. 1965., Slavko Jelinek 1954., Zlatko Neumann 1962., Zlatko Neumann Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju 31

31. Zgrada Osnovne škole „Dr. Ante 32. Urbano–arhitektonski amsambl – 33. Kompleks zgrada Veterinarskog Starčević“, Sv. Leopolda Mandića 55, Pješački pasaž spoja Masarykove 10 i fakulteta, Heinzelova 55, Zagreb Zagreb Varšavske 3 – 5 Z – 5249, datum upisa u Registar: 03. 10. 2011. Z – 4470, datum upisa u Registar: 24. 02. 2010. Z – 4753, datum upisa u Registar: 16. 09. 2010. 1938. – 1952, Zvonimir Vrkljan, nakon 1945: 1960., Radovan Nikšić, Zavod za građevinske 1924. – 1957., nakon 1945.: - niz vezanih paviljona glavnog Teoretsko- konstrukcije Tehničkog fakulteta u Zagrebu - Poslovna zgrada „Poljoopskrba – Astra“, eksperimentalnog sklopa; Institut s klinikama za Varšavska 3 – 5, 1957., Božidar Tušek porodiljstvo i kirurgiju; Zavod za rendgenologiju; Zavod za bolesti peradi s klinikom

34. Zgrada „Kemikalija“, Svačićev trg 14, 35. Sklop građevina Fakulteta 36. Uredska zgrada, Vukovarska 56 – 60, Zagreb elektrotehnike i računalstva, Unska 3, Zagreb Z – 5537, datum upisa u Registar: 22. 02. 2012. Zagreb Z – 5767, datum upisa u Registar: 05. 09. 2012. 1953. – 1956., Drago Galić Z – 5675; datum upisa u Registar: 09. 07. 2012. 1947. – 1949., Neven Šegvić 1959. – 1965., Božidar Tušek

37. Uredska zgrada „Palača pravde“, Ulica 38. Sklop upravnih zgrada MUP-a RH, 39. Dijelovi sklopa Tvornice električnih grada Vukovara 84 i 86, Zagreb Savska cesta 39 i Ulica grada Vukovara 33, žarulja, Folnegovićeva 10, Zagreb Z – 5773, datum upisa u Registar: 06. 09. 2012. Zagreb Z – Z – 5809, datum upisa u Registar: 02. 10. 2012. 1962. – 1970., Ninoslav Kučan Z – 5808, datum upisa u Registar: 01. 10. 2012. 1947. – 1965., Lavoslav Horvat 1939. – 1955., nakon 1945.: Uredska zgrada u Vukovarskoj 33, 1953.-1955., Lavoslav Horvat

40. Višestambena zgrada, Ulica grada 41. Zgrada „Državnog osiguravajućeg 42. Višestambena osmerokatnica Vojne Vukovara 238, Zagreb zavoda“, Miramarska cesta 22, Zagreb mornarice, Ulica grada Vukovara 52 A, Z – 5899, datum upisa u Registar: 07. 02. 2013. Z – 5903, datum upisa u Registar: 19. 02. 2013. Zagreb 1953. – 1956., Ivo Geršić 1960. – 1962., Marijan Haberle Z – 5974, datum upisa u Registar: 24. 04. 2013. 1956. – 1960., Stanko Fabris 32 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

43. Višestambena zgrada „Kruge“, Ulica grada Vukovara 222 i 224, Zagreb Z – 5975, datum upisa u Registar: 25. 04. 2013. 1953. – 1960., Neven Šegvić, Ivo Geršić KARLOVAČKA ŽUPANIJA

44. Sportska dvorana, Karlovac, Rakovac 1 45. Zgrada šumarije, Saborsko, Čorkova P – 4787, datum upisa u Registar: 23. 07. 2014. uvala 1 1967., Slavko Jelinek (suradnici: Frane Dulčić, Z – 6128, datum upisa u Registar: 02. 10. 2013. Stjepan Krajač) 1955., Ivan Vitić KOPRIVNIČKO–KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA

46. Galerija naivne umjetnosti, Trg Ivana Generalića 14/15, Hlebine P – 5286, datum upisa u Registar: 02. 03. 2016. 1968. – 1985., Miroslav Begović LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA

47. Četiri stambene zgrade, Mukinje, 48. Kompleks zgrada Vila Izvor, Plitvička 49. Restoran „Kozjak“ u NP Plitvička Plitvička Jezera Jezera jezera, Plitvička Jezera Z – 1861, datum upisa u Registar: 17. 12. 2004. Z – 1862, datum upisa u Registar: 17. 12. 2004. Z – 3775, datum upisa u Registar: 30. 06. 2008. 1955. – 1960., Lavoslav Horvat 1949. – 1953., Zvonimir Marohnić i Rikard 1949., Zdenko Strižić Marasović Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju 33

50. Zgrada društvene prehrane, Mukinje, 51. Zgrada poštanskog ureda, Mukinje, 52. Hotel „Plitvice“, Plitvička Jezera Plitvička Jezera Plitvička Jezera Z – 3857, datum upisa u Registar: 10. 09. 2008. Z – 3854, datum upisa u Registar: 10. 09. 2008. Z – 3855, datum upisa u Registar: 10. 09. 2008. 1954. – 1958., Marijan Haberle 1955., Lavoslav Horvat 1955., Lavoslav Horvat

53. Zgrada lugarnice, Prijeboj Z – 6123, datum upisa u Registar: 01. 10. 2013. 1954., Ivan Vitić

OSJEČKO–BARANJSKA ŽUPANIJA

54. Zgrada, Osijek, Ul. kralja Zvonimira 1b P – 5193, datum upisa u Registar: 05. 11. 2015. 1949., ing. Šišlov, građevno poduzeće „Norma“, Silvana Seissel (parkovno uređenje)

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

55. Motel Panorama, Rijeka, Pavlovac bb Z – 6506, datum upisa u Registar: 10. 04. 2015. 1965., Ivan Vitić 34 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

SPLITSKO–DALMATINSKA ŽUPANIJA

56. Stambena zgrada, Split, Trg M. 57. Zgrada Dalmacijavina, Split, Obala 58. Stambena zgrada, Split, Bregovita 1, 2 i 3 Pavlinovića 7,8 i Bijankinijeva 8,10 kneza Domagoja 15 P – 4986, datum upisa u Registar: 17. 03. 2015. P – 4763, datum upisa u Registar: 30. 5. 2014. P – 4947, datum upisa u Registar: 06. 10. 2014. 1955. – 1957., Stanko Fabris 1953. – 1954., Stanko Fabris 1959., Stanko Fabris

59. Zgrada vinarije, Stari Grad 60. Hotelski sklop „Bretanide“, Bol 61. Osnovna škola „Maršal Tito“, danas O. P – 5163, datum upisa u Registar: 20. 07. 2015. P – 5221, datum upisa u Registar: 30. 09. 2015. Š. „Vis“, Vis 1949. – 1952., Stanko Fabris 1985., Dinko Kovačić RST – 0836- 1975, datum upisa u Registar: 17. 10. 1975. 1963. – 1964., Neven Šegvić

62. Zgrada Muzeja hrvatskih arheoloških 63. Graditeljsko–krajobrazni sklop hotela 64. Motel „Sljeme“, Trogir spomenika, Split, Stjepana Gunjače bb „Jadran“, Tučepi Z – 6169, datum upisa u Registar: 20. 11. 2013. Z – 5207, datum upisa u Registar: 24. 05. 2011. Z – 5958, datum upisa u Registar: 19. 04. 2013. 1964. – 1965., Ivan Vitić 1972. – 1976., Mladen Kauzlarić, završili 1948. – 1949., Branko Bon Zvonimir Vrkljan, Sena Gvozdanović

65. Dječje odmaralište – lječilište, Krvavica 66. Gradski stadion Poljud, Split 67. Kuća Šegvić na Peristilu, Split, Z – 6385, datum upisa u Registar: 02. 10. 2014. Z – 6644, datum upisa u Registar: 30. 11. 2015. Dioklecijanova 3 1963. – 1964., Rikard Marasović 1979., Boris Magaš Z –6699, datum upisa u Registar: 31. 03. 2016. 1962. - 1965., Neven Šegvić (suradnici D. Vrcan i I. Mrkonjić, J. Marasović – projekt rekonstrukcije i prezentacije antičkih nalaza) Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na području Republike Hrvatske – doprinos valorizaciji i očuvanju 35

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

68. Zgrada nekadašnjega đačkog doma, Novi dvori, Zaprešić P – 5227, datum upisa u Registar: 01. 12. 2015. 1960., Vjenceslav Richter

* Fotografije su preuzete iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske

LITERATURA: Paladino, Z. (2012.): Zaštita zagrebačke industrijske baštine Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013. – 2020., izradbom konzervatorskih elaborata Gradskog zavoda za ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, Godišnjak građenja zaštite spomenika kulture Hrvatske 33/34-2009./2010. Lončar, J. (2008.): Industrijske, slobodne i poslovne zone Paladino, Z. (2013.): Lavoslav Horvat, kontekstualni ambi- – pojam, značenje i faktori lokacije, Geoadria 13/2 jentalizam i moderna, Zagreb, str. 179-183 187-206. Premerl, T. (1986.): Tragovi moderne u poslijeratnoj arhi- Ivančević, R. (2001.): Za Zagreb (suprotiva mnogim), Zagreb, tekturi Hrvatske, Arhitektura u Hrvatskoj 1945.-1985., 22-23 Udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb, str. 14-21 Ivančević, R. (2003): Za Zagreb 2 (suprotiva mnogim), Zagreb, Szabo, Gj. (1912.): Izvještaj o radu zemaljskog povjerenstva 249-250 za očuvanje umjetnih i historicističkih spomenika u kra- Maroević, I. (2004.): Hrvatska arhitektura pedesetih, Život ljevini Hrvatskoj i Slavoniji u godini 1911. Vjesnik hrvat- umjetnosti 71/72-04, str: 141-145. skog arheološkog društva N. S. XII, Zagreb 1912: 201-295 Mohorovičić, A. (2012.): Tradicija povijesnog razvoja arhitek- Šegvić, N. (1986.): Stanje stvari, jedno viđenje, 1945-1985. ture na područja Hrvatske, Arhitektura u Hrvatskoj 1945.- u: Arhitektura u Hrvatskoj 1945.-1985., Br. 196-199/86, 1985., Udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb, str: 2-13. Udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb, str. 118-280 Odak, T. (2012.): Hrvatska arhitektonska alternativa 1945- 85, Arhitektura u Hrvatskoj 1945.-1985., Udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb, str: 31-101.

KRATICE MK – UZKB – SA – Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Središnji arhiv RZG – Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu RST – Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu GZG – Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode 36 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Summary

LEGAL PROTECTION OF POST-WAR ARCHITECTURE FROM THE PERIOD 1945 - 1990 IN THE REPUBLIC OF CROATIA – CONTRIBUTION TO ITS EVALUATION AND PRESERVATION The paper sets forth a chronological outline of the legal protection of encountered in singling out examples of protected post-war con- post-war architecture from the period 1945-1990 in the Republic of struction from the Register of Cultural Properties were highlighted. Croatia with a catalogue containing 68 protected works of about thir- They resulted from different periods the architectural works were ty renowned architects, with a problem-oriented insight into the legal executed and which at times included works of more than one archi- concept of protection in the context of political changes. Through tect and impossibility of singling out the precise number of buildings an analysis of the protected post-war achievements inscribed in the constructed in a defined timeframe. In addition, emphasis was laid Register of Cultural Properties of the Republic of Croatia, the repre- on the affirmation of post-war architecture in the last few years, insti- sentation of authors, territorial distribution of post-war architecture gated primarily by activities of civil initiatives in the European region, was researched while the representation of specific types according including Croatia which contributed to the evaluation, protection and to purpose classification was analyzed separately. The document preservation of this architecture. The work also serves as an impetus also poses the question of the challenges faced regarding the es- for the further elaboration and expansion of the methodology and tablishment of criteria which reflect contemporary conceptions of criteria of protection and raising general and professional awareness the relevance of more recent cultural heritage. Specific problems on the value and importance of post-war architecture. 37

Krešimir Galović Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice

Krešimir Galović UDK: 711.73(497.521.2)(091) 72(497.521.2)(091) Uprava za zaštitu kulturne baštine Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper Ministarstvo kulture Primljen/Received: 29. 3. 2016. RH – 10 000 Zagreb, Ulica Josipa Runjanina 2

Ključne riječi: povijesna prometnica, transformacija, regulacija, zagrebačka povijesna prometnica je Ilica, koja je nastala urbanizacija kao prirodna komunikacija slijedeći konfiguraciju najni- Key words: historic roads, transformation, regulation, žih jugozapadnih obronaka Medvednice. Kao prometnica urbanization korištena je već tijekom brončanog doba, a tijekom antike postaje sjevernim ogrankom rimske ceste koja je vodila od Ulica Antuna Bauera jedna je od najstarijih gradskih prometnica. Stenjevca prema Andautoniji (Šćitarjevu) i Sisciji (Sisku).2 Razvila se iz srednjovjekovnog puta na početku Laške Vesi koji je U srednjem vijeku njenom je trasom prolazila tzv. Velika vodio prema rijeci Savi. Krajem 18. stoljeća između Vlaške ulice i kraljevska cesta (Magna via regis). Na prostoru Trga bana potoka Medveščaka uz put prema Savi uređeni su biskupski vrtovi. Josipa Jelačića formiralo se veliko križište na kojemu je Transformacija puta prema Savi u gradsku prometnicu započela je jedan krak ovog puta skretao prema jugu, odnosno pre- tijekom druge polovine 19. stoljeća izgradnjom Gradske klaonice. ma rijeci Savi, a drugi je nastavljao Vlaškom ulicom prema Tada je ovaj put nazvan Klaoničkom cestom, koja je u to vrijeme prema istoku. Tijekom srednjeg vijeka upravo će se uz ove postala istočnom zagrebačkom periferijom. Iako je ovaj prostor komunikacije, podno Gradeca i Kaptola, početi formirati još dugo vremena bio neizgrađen, gradska je uprava vrlo ozbiljno najstarija gradska podgrađa: Laška Ves (Vicus Latinorum), pristupila promišljanju njegove urbanizacije. Prvi plan donosi se Šoštarska Ves (Vicus sutorum Theutonicorum) i Lončarska već 1878. godine, a nakon njega uslijedili su regulatorni planovi Ves (Vicus lutifigulorum).3 iz 1887. te 1905. godine. Početkom 20. stoljeća Klaonička cesta Uz ove velike cestovne pravce postojao je i čitav niz spo- glavni je nositelj urbanizacije ovog dijela grada oko kojega se for- rednih putova te poljskih staza i raznih prečaca koji su od miraju novi gradski blokovi i ulični potezi. Intenzivna izgradnja sredine 19. stoljeća regulirani u ulice i uklopljeni u gradsku stambenih objekata započela je nakon Prvog svjetskog rata. U to matricu, poput Puževe (Jurišićeve), Martićeve i Laginjine vrijeme ova se prigradska cesta počinje transformirati u modernu ulice. Jedan od povijesnih putova bila je i Ulica Antuna Ba- gradsku ulicu. uera. Njen razvoj usko je povezan uz povijest Vlaške ulice, odnosno srednjovjekovnog naselja Laške Vesi. U najranije PUT KOJI VODI NA SAVU vrijeme Bauerova ulica spominjala se kao „put koji vodi Za razumijevanje povijesnog razvoja grada Zagreba i na Savu“.4 Rudolf Strohal naziva ga kolnim putem koji je njegovih ulica jedno od ključnih polazišta je poznavanje vodio „na vlaškoulička polja i vrtove.“5 Ovaj je put ucrtan povijesnih prometnica i putova koji su prolazili njegovim na dva plana grada Zagreba s okolicom iz 18. stoljeća. Prvi područjem. Neki od njih, sudeći prema arheološkim nala- je nastao u sklopu tzv. „Prve zemaljske jozefinske izmjere“, zima, koristili su se kao važne prometnice već od bronča- nog doba, a u vrijeme antike postali su sastavnim dijelom 2 Rendić-Miočević, A. (uredio) (1994./5.): Zagreb prije Zagreba, katalog razgranatog sustava rimske cestovne mreže.1 Najstarija izložbe, Muzej grada Zagreba, 80. 3 Buntak, F. (1996.): Povijest Zagreba, NZMH, Zagreb, 62-66. 1 Gregl, Z. (1984.): Pokušaj rekonstrukcije antičke cestovne mreže na 4 Dobronić, L. (1991.): Biskupski i kaptolski Zagreb, Školska knjiga, Za- području Zagreba, Iz starog i novog Zagreba, br. VI., Muzej grada Zagreba, greb, 101. 7-16. 5 Strohal, R. (1933.): Vlaška ulica i župa sv. Petra u Zagrebu, Zagreb, 90. 38 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Prva zemaljska jozefinska izmjera 1: 28.000, 1783./4., (Österreichisches 2 Prva zemaljska jozefinska izmjera, detalj plana s izgrađenim objektima Staatsarchiv-Kriegsarchiv, Beč), detalj plana s Laškom Vesi, putom prema u istočnom dijelu Laške Vesi i prvim dijelom puta prema Savi Savi, potokom Medvešćakom i okolnim selištima First land Josephine survey, detail of map with built facilities in the First land Josephine survey 1: 28.000, 1783/4, (Österreichisches eastern part of Laška Ves and first section of the road to the Sava River Staatsarchiv-Kriegsarchiv, Vienna), detail of map with Laška Ves, road to the Sava River, Medveščak creek and surrounding villages

a drugi u sklopu vojne rukopisne topografske karte cara izvoru iz 1513. godine navodi se da se hospicij nalazio južno Franje Josipa II6 (sl. 1). Temeljem ovih dvaju planova mo- od „javnog puta nasuprot Savi“ (ab occidente via publica, guće je vrlo detaljno rekonstruirati njegovu trasu. Kretao que via tendit versus Zawam de sancto Petro).8 Temeljem se od nekadašnjeg naselja Laška Ves do nekadašnjeg selišta njega Rudolf Strohal zaključuje da se hospicij sv. Petra Dubrava, obuhvaćajući u širokom luku zemljišta koja su morao nalaziti „negdje na današnjoj Sigečici kraj Save.“9 od srednjeg vijeka uglavnom bila u vlasništvu zagrebač- Lelja Dobronić mnogo opreznije zaključuje da su se crkva kog Kaptola. Put se kretao prema rijeci Savi prateći jed- i hospicij gubavaca morali nalaziti izvan naselja na nekom nim dijelom korito nekadašnjeg potoka Medveščak. Kod osamljenom mjestu, odnosno da su se zemlje u vlasništvu lokaliteta Široko polje, u blizini savskog prijelaza Kraljev ovog hospicija nalazile južno od ceste na području Laške brod (Kirin Brodar), put se odvajao od Medveščaka prema Vesi, najvjerojatnije negdje na njenom istočnom kraju pred istoku, odnosno u smjeru potoka Blizneca (Bach Blisnicza). samim ulazom u naselje, odnosno u neposrednoj blizini da- Od potoka Blizneca put je zakretao prema sjeveroistoku našnje crkve sv. Petra10. Tijekom 16. stoljeća crkva sv. Petra prolazeći kroz selišta Vukomerec (D. Vukomerecz) i Trnavu postaje laškoveškom župnom crkvom. Kada se to dogodilo (D. Ternova), a završavao je u Dubravi. Čitavo ovo područje nije točno utvrđeno. No, u svakom slučaju do njena progla- bilo je poljoprivredno, osim istočnog dijela, odnosno pro- šenja moglo je doći tek nakon nestanka (rušenja) prvotne stora današnjeg Borongaja (Porongay), koji je bio prekriven laškoveške župne crkve sv. Antuna i njenog hospicija, čija je šumom (Wald Porongay). lokacija također nepoznata. Pretpostavlja se da je to moralo „Put koji vodi na Savu“ započinjao je na istočnoj peri- biti između 1519. i 1574. godine.11 Uspostavom župe sv. feriji Laške Vesi. Ovaj se dio Vlaške ulice počeo formirati Petra započinje širenje Laške Vesi prema istoku. Na samom tijekom 15. stoljeća. U arhivskim izvorima na ovom se pro- početku 17. stoljeća biskup Nikola Selnički dao je srušiti storu 1433. godine spominje „hospital sv. Petra“ za gubavce hospicij, koji je u to vrijeme već bio zapušten i ruševan. (pauperibus leprosis in hospitali S. Petri in suburbio Zagrabi- Prema opisu kanoničke vizitacije iz 1692. godine crkva sv. ensi) s istoimenom crkvom (kapelom), grobljem te vino- Petra izgledala je vrlo skromno.12 Glavni se ulaz nalazio na gradom i livadom na obližnjem brežuljku Lašćini.7 Točna zapadnoj strani, a ispred južnih vrata bio je otvoreni trijem lokacija crkve sv. Petra i hospicija je nepoznata. U pisanom s oltarom za služenje mise.13 Uz crkvu se nalazilo i groblje

8 Monumenta historica civitatis Zagrabiae, pripremio Ivan Krstitelj Tkal- 6 Prva zemaljska jozefinska izmjera 1: 28.000, 1783./4., Österreichisches čić, sv. XI., 1471.-1526., Zagreb, 1905., doc. (Anno) 1513. Inventarium Staatsarchiv-Kriegsarchiv, Beč. prebenda sancte Dorothee, str. 196. Rukopisna vojna topografska karta Hrvatske, 1: 57.600, 1783./4., 9 Strohal, R. (1933.): nav. dj.: 34. Österreichisches Staatsarchiv-Kriegsarchiv, Beč. 10 Dobronić, L. (1991.): nav. dj.: 84. 7 Monumenta historica civitatis Zagrabiae, pripremio Ivan Krstitelj Tkal- 11 Isto: 85. čić, sv. II., 1400.-1499., Zagreb, 1894., doc. 63, Anno 1433. 14. Marcii. Quinqueecclesiis, A Johanne Albe- 12 Strohal, R. (1933.): nav. dj.: 9. no, episc. zagrab. pia legata testamento relinquuntur, str. 73. 13 Isto: 9. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 39

3 Josip Reymund, Projekt biskupske vrtne kuće u Vlaškoj ulici 1790., 4 Joseph Szeman i Ferenc Karacs, Mappa Dioecenzis Zagrabiensis, list Nadbiskupski arhiv u Zagrebu 3, Budimpešta, 1822., (Uprava za zaštitu kulturne baštine) Josip Reymund, Project of bishop's garden house in Vlaška Street Joseph Szeman and Ferenc Karacs, Mappa Dioecenzis Zagrabiensis, 1790, Archiepiscopal Archives in Zagreb page 3, Budapest, 1822, (Directorate for Cultural Heritage Protection)

na kojemu su se pokapali ondašnji siromašni župljani. Pre- Do ključnog pomaka u urbanizaciji Laške Vesi dolazi ma kanonskoj vizitaciji iz 1750. godine crkva je bila vrlo krajem 18. stoljeća. Prema propisu biskupa Josipa Galjufa, trošna, zbog čega je biskup Franjo Thauszy odlučio da se stanovnici Laške Vesi su se tijekom 1777. godine ugovo- krene s njenom obnovom.14 No, na kraju je odlučeno da se rom obvezali da će svoje mahom drvene kuće zamijeniti izgradi nova crkva. Nova župna crkva izgrađena je 1770. onima čvrste građe, odnosno zidanima.16 Drugi važan po- godine. Njena izgradnja ključan je događaj u prostornom mak dolazi s biskupom Maksimilijanom Vrhovcem, koji oblikovanju Vlaške, a tako i okolnih ulica od kraja 18. stoje inicirao uređenje čitave Laške Vesi. On je 1827. godine ljeća do prvih desetljeća 20. stoljeća. osnovao i posebnu zakladu „za dobro općine Vlaška ulica“.17 Zakladom su upravljali zagrebački biskupi, a sve kamate POČETCI URBANIZACIJE od nje imale su se trošiti za „ukras Vlaške ulice i zajed- Prostor Bauerove ulice, odnosno „puta koji vodi na ničku korist.“18 Najznačajniji Vrhovčev zahvat u Vlaškoj Savu“ do kraja 18. stoljeća bio je okružen vrtovima, polji- ulici bilo je uređenje vrta (Hortus Episcopalis) na zapušte- ma i oranicama. Na planovima grada Zagreba s okolicom u nom biskupskom zemljištu uz „put koji vodi na Savu“.19 Za sklopu tzv. „Prve zemaljske jozefinske izmjere“ te vojne ru- izradu projekta Vrhovec je angažirao 1790. godine bečkog kopisne topografske karte cara Franje Josipa II., duž ovog graditelja Josipa Reymunda.20 On je izradio projekte za puta nije ucrtan niti jedan izgrađeni objekt (sl. 2). Južna vrtnu kuću, staklenike i gospodarske zgrade iza kojih su strana Laške Vesi izgrađena je do početka „puta prema se prema jugu uz „put prema Savi“ pružali uređeni vrtovi Savi“, a sjeverna do župne crkve sv. Petra. Na oba je plana (sl. 3). Ovom je vizurom, poput kakvog ladanjskog dvorca, jugoistočno od crkve sv. Petra, uz pravac današnje Vlaške dominirao izduženi kasnobarokno-klasicistički objekt s ulice, ucrtano groblje (Begrabnis), a s njegove zapadne istaknutim jednokatnim središnjim dijelom prekrivenim strane ograđeni prostor s četirima objektima nepoznate mansardnim krovištem (Vlaška ulica 70-72). Bočna krila namjene. Ovo je ujedno i najistočnija točka do koje je tada ovog objekta (nekadašnji staklenici) srušena su tijekom dopiralo ovo naselje.15 1926. godine za potrebe gradnje trgovačko-stambenog bloka Nadarbine Nadbiskupije zagrebačke. Uređenjem kom- 14 Isto: 9. pleksa biskupskih vrtova utvrđen je pravac buduće ulice koji 15 Ovo se groblje najvjerojatnije nalazilo na prostoru između današnje Vlaške ulice 90, te Derenčinove i Martićeve ulice. Strohal ga smješta nešto 16 Dobronić, L. (1991.): nav. dj.: 101. istočnije, odnosno na prostoru između Derenčinove ulice i Vlaške ulice 17 Isto: 108. 116, odnosno na mjestu gdje se nalaze stambeno-poslovni objekti indu- 18 Deželić, S. (1907.): Vrhovčeva zaklada za imovnu obćinu Vlaška ulica, strijalca Vladimira Arka. Ovo je groblje osnovano tijekom prve polovine Zagreb, 9. 17. stoljeća. Prema Strohalu, bilo je napušteno vrlo brzo „radi vlažnog tla“ ( Strohal, R. (1933.): nav. dj.: 14), a nakon čega je bilo „osnovano uz 19 Prvotno ovaj se vrt nalazio na zemljištu kasnijeg orfantorija u Vlaškoj crkvu, u koje su se pokapali mrtvaci sve do konca 18. vijeka.“ Planovi ulici 38, a koji je također izgrađen za Vrhovčeva života. grada Zagreba iz 1783./4. pobijaju ovu Strohalovu tvrdnju budući da uz 20 Dobronić, L. (1971.): Bartol Felbinger i zagrebački graditelji njegova crkvu nije ucrtavano groblje, već jugoistočno uz Vlašku ulicu. doba, Zagreb, 41-42. 40 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

5 Rukopisna karta karta Zagreba i okolice (Agram sammt Umgebung), 6 Rupert Melkus, Projekt adaptacije stambene kuće u Vlaškoj ulici 74 u 1: 14400, 1853./4., (Österreichisches Staatsarchiv- Kriegsarchiv, topničku vojarnu, 1873., (Državni arhiv u Zagrebu), pročelja i presjeci Beč), detalj s biskupskim vrtovima uz put prema Savi, potokom Rupert Melkus, Project of renovation of residential house in Vlaška Medvešćakom i okolnim poljima Street 74 into artillery barracks, 1873, (State Archives in Zagreb), Manuscript map of Zagreb and surroundings (Agram sammt facades and cross-sections Umgebung), 1: 14400, 1853/4, (Österreichisches Staatsarchiv- Kriegsarchiv, Vienna), detail with bishop's gardens along the way to the Sava River, Medveščak creek and surrounding fields

se uz neke manje korekcije neće znatnije mijenjati tijekom velika oranica, koja se tijekom 19. stoljeća nazivala „ispod kasnijih regulacija. vrtah“, „Blandička oranica“ te „Galiufovo zemljište“.27 Kompleks vrtova detaljno je opisao 1831. godine hor- Najraniji grafički prikaz biskupskih vrtova nalazi se na tikulturalni stručnjak Mihalj Kunić.21 Vrtna je kuća, piše veduti grada Zagreba iz mape zemljovida Zagrebačke bi- Kunić, uz Vlašku ulicu „velika i ugledna, po načinu grad- skupije (Mappa Dioecenzis Zagrabiensis) geometra Josepha nje slična kakvom ugarskom ladanjskom dvorcu, na uličnoj Szemana i ilustratora Ferenca Karacsa iz 1822. godine (sl. fronti s visokim prizemljem od sedamnaest prozora, ukras 4). Isti je kompleks prikazan i na planu grada Zagreba je ove duge i široke ulice.“22 Prema njegovom opisu vrt se Petra Haillera iz 1825. godine (Plan der K. Freystadt Agram pružao na deset jutara zemlje, bio je uređen prema „njemač- in Kroatien). Na oba je plana prikazan raskošno uređen bi- ko-francuskom ukusu“ s ravnim alejama koje su se sjekle skupski vrt koji se proteže duž puta prema Savi od Vlaške pod oštrim kutovima.23 Sve zgrade uz Vlašku ulicu služile ulice na sjeveru do potoka Medveščaka na jugu. su kao staklenici za uzgoj južnog bilja (naranče, limuni, Prema planovima izrađenim između 1825. i 1864. godi- granatne jabuke, oleandri, lovor, masline).24 Iza ovih zgrada ne okolni prostor „puta prema Savi“ i biskupskih vrtova još 28 nalazio se „prednji vrt“ (voćnjak) koji se protezao do prvog je neizgrađen (sl. 5). U potpunosti je prekriven vrtovima, kanala (otprilike pravcem Martićeve ulice).25 Iza prednjeg poljima i oranicama. Rubnim dijelovima vrtova u osi istok vrta slijedio je „srednji vrt“ (povrtnjak) koji se protezao do – zapad (između Draškovićeve i Bauerove ulice) prolazili su drugog kanala, iza koga je slijedio „stražnji vrt“ (voćnjak).26 kanal i put koji je početkom 20. stoljeća reguliran u produ- 29 Kompleks je završavao, prema Kunićevu opisu, s engleskim ljenu Jurišićevu, odnosno Martićevu ulicu. parkom u kojem su bile zasađene breze. Južna granica ovog Sredinom 19. stoljeća na „putu prema Savi“ formirala kompleksa dosezala je do potoka Medveščaka, odnosno kri- su se u smjeru istoka dva nova odvojka. Prvi se odvo- žanja Bauerove i Zvonimirove ulice. Uz jugoistočnu stranu jak nalazio uz „prednji“ nadbiskupski vrt, prateći južnu biskupskih vrtova, odnosno „puta prema Savi“, nalazila se

27 Ulčnik, I. (1942.): Vjekoslav Frigan odvjetnik i bivši načelnik grada Za- 21 Kunićev opis objavljen je u Allgemeine Deutsche Gartenzeitungu, 6. greba, Zagreb (revija), God. 10, br. 3-4, Zagreb, 79. III. 1831., Passau, str. 65-66. Njegov je opis objavila Dobronić, L. (1991.): 28 Plan grada Zagreba Petra Haillera, ces. i kralj. provincijala i otpremni- Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb. ka poštanskih kola u Zagrebu, 1825.; Rukopisna karta karta Zagreba i 22 Dobronić, L. (1991.): Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb, 105. okolice (Agram sammt Umgebung), 1: 14400, 1853./4., Österreichische 23 Isto: 105. Statsarchiv-Kriegsarchiv, Beč; Tiskana karta Zagreba i okolice (Agram sammt Umgebung), 1: 14400, 1853./4, Muzej grada Zagreba; Katastarski 24 Isto: 105. plan grada Zagreba (Prva katastarska izmjera), 1862./4. 1: 1.440, Muzej 25 Isto: 105. grada Zagreba. 26 Isto: 105. 29 Isto. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 41

ulicom.33 Ovaj odvojak u potpunosti nestaje tijekom 20. stoljeća izgradnjom Zvonimirove ulice i istočnih gradskih predjela. Početak buduće Bauerove ulice građevinski je definiran tijekom pedesetih godina 19. stoljeća. Prema katastarskim popisima kuća i popisu stanovništva iz 1857. godine, do- znajemo da je u to vrijeme na uglu Vlaške ulice (danas kbr. 74) i „puta prema Savi“ postojala kuća u vlasništvu Matheasa Lukšića.34 To je ujedno i najranije izgrađen objekt na prostoru Bauerove ulice. Prema svemu sudeći, ova je kuća bila izgrađena nešto ranije, budući da je ista ucrtana i na planovima grada iz 1853. godine.35 Kuća je ucrtana i na katastarskom planu iz 1864. godine.36 Kako je izvorno izgledala najbolje nam pokazuju njeni nacrti iz 1874. go- dine37 (sl. 6). Naime, 1873. godine ova je kuća kupljena za potrebe smještaja vojske. Tim povodom izrađen je projekt njene adaptacije i proširenja u topničku vojarnu.38 Iz pri- loženih nacrta vidimo da je ova uglovnica bila jednokatna s glavnim, sjevernim krilom orijentiranim prema Vlaškoj ulici te zapadnim prema Bauerovoj ulici39 (sl. 7). Nasuprot zapadnog krila uz Bauerovu ulicu nalazila se staja te s južne strane jedna pomoćna zgrada.40 Između njih formirano je poveće dvorište s bunarom i kolnim ulazom iz Bauerove ulice. 41 Projekt proširenja i prenamjene izveden je 1876. godine.42 Tada je za potrebe vojarne uz Bauerovu ulicu u osi sjever – jug (do današnje Laginjine ulice) izgrađeno ne- 7 Rupert Melkus, Projekt adaptacije stambene kuće u Vlaškoj ulici 74 u koliko gospodarskih objekata (štala, spremište, gnojnica), topničku vojarnu, 1873., (Državni arhiv u Zagrebu), situacija s ucrtanim 43 gospodarskim objektima uz put prema Savi između kojih se nalazilo jahalište (Reitplatz). Rupert Melkus, Project of renovation of residential house in Vlaška Street 74 into artillery barracks, 1873, (State Archives in Zagreb), layout KLAONIČKA CESTA with marked economic facilities along the way to the Sava River Tijekom druge polovine 19. stoljeća „put koji vodi na Savu“ počeo se transformirati u novu gradsku prometnicu. Prijelomni događaj bio je premještaj gradske klaonice granicu vlaškouličkih vrtova prema potoku Laščinšćaku.30 iz Puževe (Jurišićeve) ulice na novu lokaciju u današnjoj Njegov se pravac djelomično poklapao s Laginjinom ulicom, koja je sve do prvih desetljeća 20. stoljeća krivudala 33 Još tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća Klaonička cesta (Bauerova ulica) i ovaj odvojak administrativno su pripadali istoj poreznoj općini i poput poljskog puta između vlaškouličkih vrtova i indu- kotaru, zbog čega se i ovaj potez do Zavrtnice nazivao Klaoničkom ce- strijskih objekata južno od Međašnjeg (Kvaternikovog) stom. Vidi: Adresar sveopći obavjesnik slob. i kralj. grada Zagreba za 1921. trga do Sajmišne (Heinzelove) ulice.31 Pomicanjem regu- god., Zagreb, 1920. latornog pravca prema jugu ovaj je odvojak početkom 20. 34 Dobronić, L. (1959.): Stare numeracije kuća u Zagrebu, Zagreb, 203. 35 Rukopisna karta karta Zagreba i okolice (Agram sammt Umgebung), stoljeća reguliran u produljenu Martićevu ulicu, a tijekom 1: 14400, 1853./4., Österreichisches Staatsarchiv-Kriegsarchiv, Beč; Tiska- tridesetih godina započela je izgradnja stambenih obje- na karta Zagreba i okolice (Agram sammt Umgebung), 1: 14400, 1853./4, kata u Laginjinoj ulici. Muzej grada Zagreba. 36 Katastarski plan grada Zagreba (Prva katastarska izmjera), 1862./4. Drugi odvojak „puta prema Savi“ započinjao uz jugoi- 1: 1.440, Muzej grada Zagreba. stočnu granicu nadbiskupskih vrtova i vodio je prema Za- 37 Topnička kasarna, pročelja i presjeci, ožujak 1874., Državni arhiv u vrtnici.32 Jednim dijelom on se poklapao sa Zvonimirovom Zagrebu/GPZ; Topnička kasarna, nacrt položajni, ožujak 1874., Državni arhiv u Zagrebu/GPZ. 38 Isto. 30 Rukopisna karta karta Zagreba i okolice (Agram sammt Umgebung), 39 Isto. 1: 14400, 1853./4., Österreichisches Staatsarchiv-Kriegsarchiv, Beč; Tiska- na karta Zagreba i okolice (Agram sammt Umgebung), 1: 14400, 1853./4, 40 Isto. Muzej grada Zagreba. 41 Isto. 31 U to se vrijeme ova ulica nazivala Bačvarskom ulicom. 42 Isto. 32 Vidi bilješku 30. 43 Isto. 42 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Bauerovoj ulici.44 Vrijeme je to početka intenzivnog razvoja i industrijalizacije grada Zagreba. Ključan događaj u ovim promjenama jest teritorijalno ujedinjenje 7. travnja 1850. godine samostalnih gradskih općina: Gradec, Kap- tol, Nova Ves, Vlaška ulica i Horvati u jedinstveni grad Za- greb. Ujedinjenje gradskih općina omogućilo je pristupanju izradi važnih gradskih razvojnih dokumenata, na prvom mjestu generalnih regulatornih osnova. Prvom regulatornom osnovom iz 1865., a potom i drugom iz 1887. godine (prihvaćena 1888.) postavljene su osnovne odrednice prostornog razvoja grada Zagreba. Od 1898. godine započinje planiranje širenja grada prema njegovim rubnim dijelovima, što je kulminiralo osnovom iz 1905. koja je planski dosegnula krajnje točke tadašnje gradske periferije.45 Značajan događaj u razvoju istočne gradske periferije jest premještaj gradske klaonice na novu lokaciju u današ- 8 Nacrt Zagreba u izdanju Dragutina Albrechta, 1: 5.760, 1864., Muzej njoj Bauerovoj ulici.46 Tijekom 19. stoljeća klaonica je u grada Zagreba, detalj s biskupskim vrtovima, Klaoničkom cestom i nekoliko navrata mijenjala lokaciju. Početkom 19. stoljeća Gradskom klaonicom uz potok Medvešćak nalazila se na gradskom zemljištu na nekadašnjoj Harmici Blueprint of Zagreb in the edition of Dragutin Albrecht, 1: 5.760, 1864, Zagreb City Museum, detail with bishop's gardens, Slaughterhouse (Trg bana Jelačića 15-16). Nakon što je 1826. godine ovo road and City slaughterhouse along Medveščak creek zemljište prodano, grad je iznajmio biskupsku klaonicu na periferiji uz potok Medveščak na uglu Ružične (Kurelčeve) i Puževe (Jurišićeve) ulice.47 Kako se u to vrijeme grad sve više širio, tako se prostor periferije od sredine 19. stoljeća prema Savi“ na gradskoj oranici nazvanoj „Blandička“.52 počeo urbanizirati, a nova se granica grada pomakla prema Riječ je o velikom zemljištu, tada nazivanom i „ispod vrtah“, istoku. Zbog neodgovarajućih zdravstvenih i higijenskih koje se nalazilo uz jugoistočni dio vlaškouličkih biskup- uvjeta već je tijekom 1853. godine gradski fizik dr. Škender skih vrtova.53 Grad je ovo zemljište otkupio na dražbi 1860. Mraović predložio gradskoj upravi da se radi „boljeg reda godine za 5453 forinti.54 Kako je kupljeno zemljište bilo i čistoće uredi nova klaonica.“48 Tim je povodom gradska preveliko za klaonicu, dio je terena prodan novoveškom uprava povjerila dr. Mraoviću i gradskom senatoru Vrbani- mlinaru Ivanu Ponderku.55 ću da izrade osnovu nove klaonice s troškovnikom, kako bi Za smještaj klaonice određen je dio terena uz potok Med- se što prije prionulo na njenu gradnju.49 Zbog nedostatka veščak (stambeni blok Bauerova – Brešćenskoga – Vojno- novčanih sredstava od ove se gradnje odustalo. Kako bi vićeva – Zvomimirova), a njen je položaj bio već i rukom se prikupila sredstva za gradnju nove klaonice (ubionice), skicozno ucrtan i na planu prve katastarske izmjere gra- mesarskom je cehu uveden poseban namet.50 da iz 1862. – 1864. godine.56 U početku je bila planirana Nakon dugog vremena nova inicijativa za njenu gradnju izgradnja klaoničkog kompleksa s četiri zgrade. No, zbog pokrenuta je 1861. godine.51 No i tada je odgođen njen pre- stalnih financijskih problema odlučeno je da se prvo izgradi mještaj. Konačno je 19. siječnja 1863. godine gradsko za- samo glavna zgrada, dok bi se ostali objekti gradili tijekom stupstvo donijelo odluku da se nova klaonica gradi uz „put vremena. Za gradnju klaonice 23. veljače 1863. gradska je uprava prihvatila ponudu poduzetnika Franje Denka, koji

44 Ulčnik, I. (1942.): nav. dj.: 78-79. 52 Isto. 45 Franković, E. (1983.): Regulatorna osnova istočnih područja Zagreba, 53 Rukopisna karta karta Zagreba i okolice (Agram sammt Umgebung), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, JAZU, knj. 49, Zagreb, 1: 14400, 1853./4., Österreichisches Staatsarchiv-Kriegsarchiv, Beč; Tiska- 245-274.; Franković, E. (1988.): Lenucijeva era, Arhitektura, br. 204-207, na karta Zagreba i okolice (Agram sammt Umgebung), 1: 14400, 1853./4, Zagreb, 81-111. Muzej grada Zagreba. 46 Hudovski, A. (ur.) (1892.): Kažiput za urodjenike i strance, Zagreb, 84. 54 Kao vlasnika zemljišta Ulčnik u svom prikazu navodi samo prezime 47 Ulčnik, I. (1942.): Vjekoslav Frigan odvjetnik i bivši načelnik grada Galiuf bez dodatnih objašnjenja. U gradskim arhivskim dokumentima iz Zagreba, Zagreb (revija), God. 10, br. 3-4, Zagreb, 78-79; Strohal, R. (1933.): 18. i 19. st. često se pojavljuje prezime Gallyuf (Galliuf, Galyuf, Galljuf). Vlaška ulica i župa sv. Petra u Zagrebu, Zagreb, 90. (bilješka 5) Prema popisu stanovništva iz 1857. kao vlasnik zemljišta u Vlaškoj ulici 42/Draškovićeva 2 navodi se stanoviti Ziga Galyuf, a za Vlašku ulicu 64 48 Isto. samo se navodi da je Gallyufovo imanje (praedium Galljuf). 49 Isto. 55 Vidi bilješku 47. 50 Isto. 56 Katastarski plan grada Zagreba (Prva katastarska izmjera), 1862./4. 51 Isto. 1: 1.440, Muzej grada Zagreba. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 43

10 Fotografija kompleksa Gradske klaonice iz vremena neposredno prije njenog rušenja početkom tridesetih godina 20. stoljeća, Zbirka Ivana Ulčnika, (Državni arhiv u Zagrebu) Photograph of the City slaughterhouse complex from the time just before its demolition in the early thirties of the 20th century, Collection of Ivan Ulčnik, (State Archives in Zagreb)

9 Rekonstrukcija položaja biskupskih vrtova, Gradske klaonice i potoka neposredno pred njeno rušenje početkom tridesetih godi- Medvešćaka na suvremenoj zračnoj snimci pomoću preklapanja s 62 Albrechtovim nacrtom Zagreba iz 1864. na (sl. 10). Kompleks je s istoka zatvarala u osi sjever – jug Reconstruction of the position of bishop's gardens, City jednokatna zgrada na koju su se nadovezivala dva prizemna slaughterhouse and Medveščak creek in a contemporary air shot by bočna krila između kojih se nalazilo veliko dvorište. Ovo je means of overlap with Albrecht's blueprint dated 1864 dvorište sa zapadne strane duž Klaoničke ceste zatvarala jedna prizemnica uz koju se nalazio glavni ulaz u Klaonicu. Izgradnja klaoničkog kompleksa na istočnoj gradskoj periferiji označit će početak procesa urbanizacije ovog di- se obvezao da će glavnu zgradu izgraditi za 43.000 forinti.57 jela grada, a nekadašnji „put koji vodi na Savu“ nazvan je Kamen temeljac za novu klaonicu položen je 18. travnja Klaoničkom cestom. Kontinuirano ovaj se naziv pojavljuje 1863. godine uz prisutnost zagrebačkog načelnika Vjeko- na gradskim planovima i drugim pisanim dokumentima od slava Frigana i gradskih zastupnika.58 Klaonica je započela 1878. do 1938. godine, kada je cesta preimenovana u Uli- s radom 1. svibnja 1865. godine59 (sl. 8). cu Antuna Bauera. Administrativno, Klaonička cesta cesta Klaonički je kompleks prvi put točno ucrtan u planu gra- protezala se od Vlaške ulice na sjeveru do potoka Medveš- da iz 1864. godine u izdanju zagrebačkog tiskara Dragutina čaka (zapadni dio Zvonimirove ulice) na jugu.63 Kod potoka Albrechta60 (sl. 9). Vrlo detaljan opis klaonice nalazimo i u Medveščaka Klaonička se cesta račvala na dva puta. Prvi je vodiču grada Zagreba Adolfa Hudovskog iz 1892. godine put uz korito Medveščaka išao smjerom nekadašnjeg puta naslovljenog „Kažiput za urodjenike i strance.“ Prema nje- prema Savi. Tijekom vremena u više je navrata mijenjao govu opisu „ova klaonica ima potrebite zračne prostorije za naziv – produljena Klaonička cesta, Sajmište, a tijekom dva- klanje marve, krmadi, teladi i sitne stoke; staje za motrenje desetih godina 20. stoljeća nazvan je Lorkovićevom ulicom. marve, odredjene za klanje i stambenu sgradu i pisarnu za Drugi je put kod potoka Medveščaka skretao prema istoku upravitelja. Providjena je vodom i uzdržaje se u najboljem u smjeru Zavrtnice.64 Izgradnjom Zvonimirove i okolnih redu i uzornoj čistoći.“61 O samom izgledu Gradske klaonice ulica trasa ovog puta je nestala. najbolje svjedoči nekoliko fotografija načinjenih

57 Vidi bilješku 47. 62 Zbirke Ivana Ulčnika, Klaonica stara, Državni arhiv u Zagrebu. 58 Isto. 63 Nacrt grada Zagreba, Gradski gradjevni ured, 1: 11.520, 1878., Muzej grada Zagreba; Nacrt grada Zagreba, regulatorna osnova, Gradski gra- 59 Isto. djevni ured, 1: 11.520, 1889., Muzej grada Zagreba; Nacrt grada Zagreba, 60 Nacrt Zagreba Dragutina Albrechta, 1: 5.760, 1864., Muzej grada Gradski gradjevni ured, 1: 11.520, 1898., Muzej grada Zagreba. Zagreba. 64 Objekti koji su se nalazili uz ovaj put bili su adresirani na Klaoničku 61 Hudovski, A. (ur.), (1892.): nav. dj.: 84. Uz vodič je priložen i plan grada cestu. Tako je i Zagrebačka dionička tvornica papira na Zavrtnici još 1920. na kome je također ucrtan klaonički kompleks. imala adresu Klaonička cesta 19. 44 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

11 Nacrt grada Zagreba, 1: 11.520, Gradski gradjevni ured, 1878., Muzej grada Zagreba, detalj s vidljivom mrežom novih gradskih blokova i uličnih poteza Blueprint of the City of Zagreb, 1: 11.520, City Building Office, 1878, Zagreb City Museum, detail with visible network of new city blocks and street outlines

URBANIZACIJA ISTOČNE GRADSKE PERIFERIJE U prvo planom izgradnje kompleksa vojarni na tom prostoru, SKLOPU PRVIH REGULATORNIH OSNOVA a potom i tzv. „drugom regulatornom osnovom Zagreba“. Iako je prostor između Vlaške ulice i Klaoničke ceste Naime 1879. godine donesen je za čitavu Monarhiju Za- bio neizgrađen i mahom korišten u poljoprivredne svrhe, kon o nastanjivanju, odnosno o ukonačenju vojske s ciljem gradska je uprava tijekom druge polovine 19. stoljeća vrlo rješavanja gorućeg problema smještaja većeg broja vojnika ozbiljno pristupila promišljanju njegove urbanizacije. U na jednom mjestu te utvrđivanja građevnih standarda za tom je kontekstu važan „Nacrt grada Zagreba“, koji je 1878. gradnju vojarni.70 Temeljem ovog zakona gradska je uprava godine izradio Gradski građevni ured na čelu s inženjerom Ministarstvu rata odmah podnijela ponudu za izgradnju Rupertom Melkusom65 (sl. 11). Ovim je opsežnim nacrtom nekoliko vojarni – dviju pješačkih te topničke i konjaničke regulacije grada planirana i urbanizacija istočne gradske vojarne.71 S tim u skladu 1880. godine izrađen je detaljan periferije između Draškovićeve i Vlaške ulice te Klaoničke prostorni plan s razmještajem novih vojarni.72 Prema njemu ceste i potoka Medveščaka. Na ovom je potezu Melkus pla- određeno je nekoliko lokacija za njihov smještaj – pješačke nirao izgradnju u pravilnom rasteru šest velikih gradskih na početku Savske ceste, a topničke i konjaničke na neiz- blokova, zbog kojih u potpunosti nestaju nadbiskupski građenom prostoru između Draškovićeve i Klaoničke ceste. vrtovi duž Klaoničke ceste.66 Između njih od Vlaške ulice Ovaj je plan Ministarstvo odobrilo početkom 1881. godine do potoka Medveščaka planirana su u osi sjever – jug dva uz uvjet regulacije, odnosno prelaganja potoka Medvešča- ulična poteza, a od Draškovićeve ulice do Klaoničke ceste ka.73 Iako je plan bio odobren, rasprave o njegovoj realizaciji planirana je produljena Jurišićeva (Martićeva) ulica.67 Već trajale su više godina. je tada planiran i produžetak produljene Jurišićeve (Mar- Melkusov je plan osobito izmijenjen s tzv. drugom regu- tićeve) ulice istočno od Klaoničke ceste u smjeru gradske latornom osnovom Zagreba iz 1887. godine (sl. 12). Novom mitnice, odnosno budućeg Međašnog (Kvaternikovog) se osnovom obuhvat urbanizacije znatno pomiče prema za- trga.68 Usprkos ovim planovima, Martićeva ulica bit će u padnoj, južnoj i istočnoj gradskoj periferiji.74 Važan nagla- potpunosti izgrađena tek krajem 20. stoljeća.69 sak je na gradskim komunikacijama u smjeru sjever – jug te Ambiciozna Melkusova ideja urbanizacije i izgradnje istok – zapad. Planira se uređenje starih putova te uvođenje jugoistočne gradske periferije bit će vrlo brzo osujećena, novih. Osobito je važno nekoliko cestovnih komunikacija kojima se planiralo spajanje zapadnih gradskih predjela 65 Nacrt grada Zagreba, 1: 11.520, Gradski gradjevni ured, 1878., Muzej grada Zagreba. 70 Knežević, S. (2011.): Zagreb, art, memorija, poglavlje: K.U.K. vojar- 66 Isto. ne u Zagrebu, Meandar, Zagreb, 61. Vidi također: Knežević, S. (2007.): Zagrebačke planirane vojarne iz doba Habsburške monarhije, Zbornik II. 67 Isto. Kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti, IPU, Zagreb, 321-335. 68 Isto. 71 Knežević, S. (2011.): Nav. dj.: 63, 77, (bilješka 12) 69 Istočni nastavak Martićeve ulice početkom 20. stoljeća nazivao se 72 Isto. Bačvarskom ulicom i bio je usko povezan uz tvornicu bačava (danas Park Bartola Kašića), dijela tvorničkog kompleksa alkoholnih pića Arko. Regu- 73 Isto. (bilješka 14) lacija istočnog dijela Martićeve ulice započinje tek početkom tridesetih 74 Nacrt grada Zagreba, regulatorna osnova, Gradski gradjevni ured, 1: godina 20. stoljeća, kada se naziva i Produženom Martićevom ulicom. 11.520, 1889., Muzej grada Zagreba. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 45

12 Nacrt grada Zagreba, regulatorna osnova, Gradski gradjevni ured, 1: 11.520, 1889., (Muzej grada Zagreba) Blueprint of the City of Zagreb, regulatory basis, City Building Office, 1: 11.520, 1889, (Zagreb City Museum)

(Južni kolodvor, Ciglana) s novom istočnom gradskom pe- zapadnoj gradskoj periferiji kod Južnog kolodvora.82 Trasa riferijom koja je dosezala do potoka Laščinšćaka.75 Osobita ove prometnice odgovara Klaićevoj, Hebrangovoj i Boškovi- je pozornost posvećena neurbaniziranom istočnom dijelu ćevoj ulici.83 I uz južni obod trga planirana je nova ulica koja grada između Draškovićeve ulice i Svetica, na kojemu se se također trebala protezati od zapadne gradske periferije predlaže izgradnja trideset novih gradskih blokova s pro- prema istočnoj.84 Ova je prometnica započinjala na Ciglani, metnicama i dva trga – Trg D i Trg E.76 U predjelu između odnosno nekadašnjoj Vojničkoj cesti (Ulica Kršnjavog), a Draškovićeve i Klaoničke ceste, na kojemu je Melkus pred- prema istoku grada trebala se kretati smjerom Vukotinovi- ložio izgradnju šest gradskih blokova, slijedom plana raz- ćeve, Žerjavićeve, Trenkove i Solovjevljeve ulice.85 Južno od mještaja novih vojarni predviđena je gradnja dvaju velikih Trga D planirana je gradnja velikog kompleksa konjaničke vojnih kompleksa – topničke i konjaničke vojarne.77 Prema vojarne, koji je trebao dosezati do puta br. 13 uz Glavni novoj regulaciji na ovom je potezu, počevši od Vlaške ulice željeznički kolodvor, odnosno Trga F (Branimirova ulica).86 na sjeveru do željezničke pruge na jugu, planirana izgradnja S obzirom na to da je gradnja vojarni bila neposredno triju gradskih blokova južno od Vlaške ulice, ispod kojih je povezana uz planove o zajmu za realizaciju velikih grad- planiran kompleks zgrada topničke vojarne.78 Između ovih skih prioriteta (vodovod, kanalizacija, komunalno uređenje, blokova i topničke vojarne predviđeno je uređenje produlje- škole, etc.) koji nije realiziran, odustalo se od ideje da se ne Jurišićeve (Martićeve) ulice.79 Južno od vojarne planira- između Draškovićeve i Klaoničke ceste gradi vojni kom- na su tri gradska bloka, a između njih produljena Đorđićeva pleks.87 Od čitave zamisli realizirana je 1889. godine jedino ulica.80 Ispod ova tri bloka planirano je uređenje prostranog Topnička jašiona prema projektu Franza von Grubera i Carla trga – tzv. Trg D, koji je trebao obuhvaćati područje današ- Völcknera.88 Jašionica se nalazila između Draškovićeve ulice njeg Trga žrtava fašizma i gimnazije u Križanićevoj ulici.81 i Klaoničke ceste, a uz natkrivenu jašionicu obuhvaćala je Uz sjeverni obod trga trebala je prolaziti produljena Boško- i dvije otvorene jašionice, staju, kovačnicu i dvije barake.89 vićeva ulica, odnosno prometni pravac koji je započinjao na Do 1900. uz jašionicu je uređeno i veliko vježbalište (sl. 13).

82 Knežević, S. (2003.): Zagreb u središtu, poglavlje: Željeznička pruga omča Zagreba, Zagreb, 161-163. 75 Isto. 83 Isto: 161-163. 76 Isto. 84 Isto: 161-163. 77 Isto. 85 Isto: 161-163. 78 Isto. 86 Vidi bilješku 74. 79 Isto. 87 Knežević, S. (2011.): Nav. dj.: 63-64, 77. (bilješka 13) 80 Isto. 88 Isto: 86. 81 Isto. 89 Isto: 86. 46 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

13 Pogled s krova katedrale prema istočnoj gradskoj periferiji. Fotografiju je objavio Gjuro Szabo u Knjizi o starom Zagrebu (1930.). U komentaru uz fotografiju Szabo piše: „Zagreb sa tornja katedrale u gradnji. Na desno: izgrađena nova jašiona. Još stoje jablanovi na cesti u Maksimir. Mühlbauer.“ View from the roof of the cathedral towards the city eastern outskirts. Photograph published by Gjuro Szabo in the Book about old Zagreb / Knjiga o starom Zagrebu (1930)/. In the comment of the photograph Szabo writes: „Zagreb from the cathedral turret under construction. On the right: new riding arena built. Poplars are still standing on the road to Maksimir. Mühlbauer “

Značajan preduvjet urbanizaciji prostora između Draš- (Laginjinu) ulicu.93 Južno od ovog puta nalazilo se veliko kovićeve i Klaoničke ceste, bila je regulacija i preloženje neizgrađeno zemljište, čije su parcele na prijelazu stoljeća potoka Medveščaka u sklopu gradnje gradske kanalizacije, bile u privatnom i gradskom vlasništvu. Na njegovom juž- koja je provedena između 1896. i 1898. godine.90 Regula- nom dijelu nalazilo se kompleks Gradske klaonice. Kako je cija Medveščaka stvorila je preduvjete za uređenje velikog do kraja 19. stoljeća kapacitet klaonice, uslijed povećanja gradskog zemljišta od tzv. produljene Boškovićeve ulice broja stanovnika, uvelike nadmašio njene mogućnosti, već na sjeveru do današnje Ulice kneza Borne na jugu.91 Zbog se tada počelo razmišljati o gradnji novog kompleksa.94 blizine klaonice na ovaj je veliki prazan prostor iz gradskog Prvi objekti izgrađeni na Klaoničkoj cesti početkom 20. središta premješteno stočno sajmište.92 Drugi važan korak stoljeća pripadali su kompleksu Zagrebačke ledane d.d. (Ba- pri urbanizaciji istočne gradske periferije bilo je 1899. godi- uerova ulica 19) (sl. 14). Inicijativu za izgradnju „tvornice ne administrativno pripojenje općina Lašćine (s Maksimi- leda sa hladionicom mesa i jaja“ pokrenulo je tijekom 1904. rom) i Resnika teritoriju grada Zagreba. Ovime su stvoreni godine dioničko društvo „Zagrebačka ledana“, na čijem je osnovni preduvjeti za planiranje modernog Zagreba, čija se čelu bio poznati zagrebački poduzetnik i istaknuti pred- izgradnja intenzivirala nakon Prvog svjetskog rata. stavnik lokalne židovske zajednice Josip Siebenschein.95 Zemljište za gradnju tvornice leda kupljeno je od Marije POČETAK 20. STOLJEĆA I VELIKE URBANISTIČKE Neidhardt, a nalazilo se sjeverno od Gradske klaonice.96 Bli- VIZIJE MILANA LENUCIJA zina klaonice bila je odlučujuća pri odabiru njene lokacije. Do početka 20. stoljeća prostor uz Klaoničku cestu bio je neizgrađen. Sa zapadne strane ceste, između Vlaške i 93 Bačvarska ulica se protezala od Klaoničke ceste do Sajmnišne (Hein- Martićeve ulice, nalazio se ostatak nekadašnjeg kompleksa zelove) ulice. Kod Derenčinove ulice, zbog tvorničkog kompleksa Arko, zakretala je prema jugu te se nadalje nastavljala prema Sajmišnoj cesti nadbiskupskih vrtova (tzv. „kuhinjski vrt“) s objektima uz trasom koja danas odgovara istočnom dijelu Martićeve ulice. Naziv je Vlašku ulicu, a južno od njih Topnička jašiona. Uz istočnu dobila prema tvornici bačava u okviru kompleksa Arko, a nalazila se na stranu ceste nalazili su se gospodarski objekti te svrstalište i prostoru parka Bartola Kašića. vježbalište Topničke vojarne smještene na uglu Vlaške ulice 94 Prema dostupnim podatcima kapacitet klaonice 1864. godine bio je 150 komada rogate stoke i 80 komada svinja. 1884. kapacitet je bio 7414 i Klaoničke ceste. Uz južnu granicu ovog kompleksa i vlaš- komada rogate stoke i 7780 svinja. Neues Schlachthaus in Agram, Wiener koulične vrtove prolazio je prema istoku krivudavi poljski Bauindustrie-Zeitung, Wien, 23. 12. 1897., str. 144; Agram Erweiterung der Wasserletung-Schlachthausumbau, Wiener Bauindustrie-Zeitung, put koji će se početkom 20. stoljeća formirati u Bačvarsku Wien, 24. 8. 1899., str. 358; Agram, Bau eines neuen Schlachthauses in Agram, Wiener Bauindustrie-Zeitung, Wien, 25. 10. 1900., str. 21; Agram, Schlachthaus, Wiener Bauindustrie-Zeitung, Wien, 19. 12. 1901., str. 76; 90 Premerl, N. (2005.): Uz potok Medveščak od izvora do ušća, Potok u Agram, Schlachthausbau, Wiener Bauindustrie-Zeitung, Wien, 10. 4. 1902., srcu Zagreba, katalog izložbe, Muzej grada Zagreba, Zagreb. str. 199. 91 Nacrt grada Zagreba, Gradski gradjevni ured, 1: 11.520, 1898., Muzej 95 Zapisnik 2. sjednice ravnateljstva, 4. 1. 1905., Zagrebačka ledana d.d., grada Zagreba. Zapisnici sjednica ravnateljstva, 1904.-1944., knjiga 1, Državni arhiv u 92 Knežević, S. (1996.): Zagrebačka zelena potkova, poglavlje: Sajmište Zagrebu (HR-DAZG-291). osamdesetih godina, Školska knjiga, Zagreb, 97-99. 96 Isto. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 47

14 Zaglavlje memoranduma Zagrebačke ledane d.d. s prikazom tvorničkog kompleksa koji je 1905. izradio ilustrator i litograf Vladimir Rožankowski, (Državni arhiv u Zagrebu) Memorandum header of Zagreb Icehouse PLC /Zagrebačka ledana d.d./ showing the factory complex, made in 1905 by illustrator and lithographer Vladimir Rožankowski, (State Archives in Zagreb)

Projekt tvornice leda s pratećim objektima izradio je počet- temeljito argumentirajući svoje neslaganje.102 On je sma- kom 1905. godine arhitekt Janko Holjac, a tijekom mjeseca trao da se prvo trebaju regulirati i graditi predjeli prema lipnja iste godine tvornica je započela s radom.97 Činila su kojima se grad već počeo širiti, tim više budući da su ova ga tri objekta: glavna proizvodna zgrada s hladionicom, područja i „komunalno opremljena, pa se širenje grada na upravna zgrada sa stanovima za osoblje te staja sa stanom njima može prema potrebi redomice i nastaviti.“103 „Tek za konjušara.98 U to vrijeme prostor između klaonice i kada se popune gradnjom viši tereni“, smatrao je Lenuci, ledane nije bio izgrađen. Dijelilo ih je prazno zemljište u „trebat će misliti na južna područja“, no koja „prije pomisli vlasništvu Marije Neidhardt.99 Sjeverno od ledane tako- na uredjenje ulica i trgova“ treba također prvo komunalno đer se nalazilo neizgrađeno zemljište u vlasništvu gradske urediti.104 Temeljem Lenucijevih opaski vlada je do kraja općine.100 1904. godine donijela nalog da se izvede regulatorna os- U vrijeme izgradnje Zagrebačke ledane ponovno je po- nova istočnih dijelova Zagreba „između Vlaške ulice i Ba- krenuta problematika regulacije istočnih gradskih predjela, rošove (Branimirove) ceste, te između Draškovićeve ulice i odnosno prostora između Draškovićeve ulice i Klaoničke Klaoničke ceste.“105 Po vladinom nalogu gradski je građevni ceste. Neposredan povod inicijativi bio je nalog zemaljske ured predvođen Lenucijem izradio traženu osnovu do mje- vlade tijekom mjeseca travnja 1904. godine za izradu regu- seca ožujka 1905. godine, no znatno pomaknuvši istočnu latorne osnove južnih predjela Zagreba, između željezničke regulatornu granicu grada od Klaoničke ceste do Svetica106 pruge i rijeke Save.101 Ovoj se ideji otvoreno suprotstavio (sl. 15). Također Lenuci je tom prigodom pomaknuo i sje- gradski tehnički savjetnik Milan Lenuci. Tim je povodom vernu regulatornu granicu od Vlaške ulice prema Petrovoj Lenuci sastavio poduži odgovor usmjeren prema vladi ulici i Bukovačkoj cesti do Maksimira.107 Uspoređujući Lenucijevu regulatornu osnovu s onom iz 97 Die Agramer Eisfabrik, Agramer Zeitung, Zagreb, 21. 6. 1905., str. 5-6. 1889. godine, uviđa se bitna razlika u pristupu organiza- 98 Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrt i položajni nacrt, 1: 1440, 1: 100, J. Holjac, siječanj 1905., Državni arhiv u Zagrebu, GPZ; ciji prostora. Naime, novom osnovom Lenuci odustaje od Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, pročelja i presjeci, 1: 100, J. Holjac, 10. siječanj 1905., Državni arhiv u Zagrebu, GPZ; Gradnja tvornice 102 Isto. leda i hladiona u Zagrebu, zgrada uprave, pročelja i presjeci, 1: 100, J. Holjac, 10. siječanj 1905., Državni arhiv u Zagrebu, GPZ; Gradnja tvornice 103 Franković, E. (1983.): Nav. dj.: 248. leda i hladiona u Zagrebu, prosjek tla i kanala, 1: 60, 1: 200, J. Holjac, 10. 104 Isto: 248. siječanj 1905., Državni arhiv u Zagrebu, GPZ. 105 Isto: 249. 99 Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrt i položajni nacrt. 106 Regulatorna osnova grada Zagreba, dio od Draškovićeve ulice pra- 100 Isto. ma Maksimiru, Gradski gradjevni ured, 1: 2200, 101 Franković, E. (1983.): Regulatorna osnova istočnih područja Zagreba, 23. 8. 1905., Državni arhiv u Zagrebu, GPZ-GO. Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 49, JAZU, Zagreb, 246. 107 Isto. 48 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

15 Regulatorna osnova grada Zagreba, dio od Draškovićeve ulice prama Maksimiru, Gradski gradjevni ured, 1: 2200, 23. 8. 1905., (Državni arhiv u Zagrebu), GPZ-GO Regulatory basis of the City of Zagreb, section from Draškovićeva Street to Maksimir, City Building Office, 1: 2200, 23 August 1905, (State Archives in Zagreb), GPZ-GO

stroge ortogonalne sheme gradskih blokova, dajući nagla- koja će nakon Prvog svjetskog rata postati okosnicom iz- sak širokim gradskim avenijama između kojih se organički gradnje istočnog dijela grada, koji je tada nazvan „Novim formiraju novi stambeni predjeli.108 Vodeća ideja osnove Zagrebom“. bila je reprezentativna široka avenija koju Lenuci naziva Veliku pozornost u svojoj osnovi iz 1905. godine Lenu- „sjajnom ulicom“ (Prachtstrasse).109 Ova avenija u blagom ci daje i regulaciji prostora istočno od Draškovićeve ulice luku prolazi samim središtem novog gradskog predjela od između Vlaške ulice te Klaoničke i Baroševe ceste. Za ovaj Klaoničke ceste do maksimrskog perivoja, a oko nje su for- je potez Lenuci od 1905. do 1909. godine izradio nekoliko mirana nova rezidencijalna stambena područja. 110 „Sjajna varijanti115 (sl. 16). I na ovom dijelu on odustaje od stroge ulica“ bila je osmišljena i kao prometnica za „tramvajski i ortogonalne sheme gradskih blokova. Glavni je akcent na kolni promet“, ali i kao šetalište te jahačka staza.111 Prema dijagonalno postavljenoj aveniji (Radialna cesta) oko koje Lenucijevom opisu s obje su se strane ove avenije trebala su radijalno raspoređeni gradski blokovi, trgovi, manji peri- nalaziti po dva para drvoreda, „jedan da štiti od sunčane voji i drugi prostori za javne svrhe. Ova se avenija dijagonal- žege pješake, a drugi jahače.“112 U središnjem dijelu „sjajne no proteže od križanja Jurišićeve, Draškovićeve i Martićeve ulice“ trebao se nalaziti trg, koji okružuju „bogate palače ulice, trasom preloženog potoka Medveščak (ulice Račkog i sa predbaščama.“113 Zamišljeno je da ova avenija bude oslo- Kneza Višeslava) prema jugoistoku (Trg Petra Krešimira).116 bođena teretnog prometa, koji je usmjeren na produljenu U njenom središtu nalazi se trg (prostor današnjeg Trga

Baroševu (Branimirovu) s juga te sa sjeverne strane na 115 Regulatorna osnova sl. i kr. glavnog grada Zagreba, dio istočno od Maksimirsku cestu.114 Ovom zamisli o „sjajnoj cesti“ Lenuci Draškovićeve ulice između Vlaške ulice i kr. ug. željeznice, 1: 2880, Zagreb, je postavio idejni temelj budućoj Ulici kralja Zvonimira, veljača 1905., Gradski građevni ured, Lenuci, MK-UZKB-ZP/GZ; Regulator- na osnova sl. i kr. glavnog grada Zagreba, dio istočno od Draškovićeve ulice između Vlaške ulice i kr. ug. željeznice, 1: 2880, Zagreb, srpanj 1905., Gradski građevni ured, Lenuci, MK-UZKB-ZP/GZ; Regulatorna osnova sl. 108 Isto. i kr. glavnog grada Zagreba, dio istočno od Draškovićeve ulice između 109 Isto. Vlaške ulice i kr. ug. željeznice, 1: 2880, U Zagrebu, mjeseca siječnja 1909., 110 Isto. Gradski građevni ured, Milan Lenuci, MK-UZKB-ZP/GZ. 111 Franković, E.(1983.): Nav. dj.: 250. Kopije svih triju planova nalaze se u zbirci planova i karata grada Zagreba u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH. Varijanta 112 Isto. prijedloga iz 1905. godine iste je godine objavljena je u prilogu Viesti 113 Isto. hrvatskog društva inžinira i arhitekta. 114 Vidi bilješku 106. 116 Isto. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 49

16 Regulatorna osnova sl. i kr. glavnog grada Zagreba, dio istočno od Draškovićeve ulice između Vlaške ulice i kr. ug. željeznice, 1: 2880, Zagreb, veljača 1905., Gradski građevni ured, (Uprava za zaštitu kulturne baštine) Regulatory basis of the free and royal capital city of Zagreb, section east of Draškovićeva Street between Vlaška Street and the Royal Hungarian railway, 1: 2880, Zagreb, February 1905, City Building Office, (Directorate for Cultural Heritage Protection)

žrtava fašizma) u koga se radijalno slijeva nekoliko uličnih (Kvaternikovom) trgu, koja dijelom odgovara trasi Šubićeve poteza. Ujedno ovaj je trg i poveznica između zapadnog i ulice.119 istočnog gradskog predjela – sa zapada u njega utječe pro- Rješavajući prostor sjeverno od „dijagonalne avenije“ i duljena Boškovićeva ulica, a prema istočnim predjelima od „sjajne ulice“, između Draškovićeve i Vlaške ulice te Kla- njega započinje „sjajna ulica“.117 Na jugoistočnom završetku oničke ceste, Lenuci se djelomično prilagodio zatečenom ove avenije nalazi se trg s perivojem te veliki javni prostor stanju u prostoru. U tom su mu kontekstu glavni akcenti rezerviran za „tržni trijem“ (Branimirova tržnica).118 I u ovaj pri oblikovanju prostora nekadašnji nadbiskupski vrto- se trg radijalno slijeva više ulica, među inim i druga „radi- vi, topnička jašionica, Klaonička cesta, te novoosnovani alna ulica“ koja se proteže u dijagonali od Baroševe (Bra- pravac produljene Jurišićeve (Martićeve) ulice. No, i ovdje nimirove) ceste prema sjeveroistoku, odnosno Međašnjem Lenuci djelomično odstupa od vladina striktnog naloga regulacije „do Klaoničke ceste“, planirajući istočno od nje, u osi s crkvom sv. Petra u Vlaškoj ulici, novi ulični potez 117 Isto. 118 Isto. 119 Franković, E. (1983.): Nav. dj.: 251. 50 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

17 Pogled na izložbu Zagrebačkog zbora 1911. sa zgradom jašionice u pozadini View of the exhibition of Zagreb Fair /Zagrebački zbor/ in 1911 with riding arena in the background

(Vojnovićeva ulica) prema „sjajnoj ulici“.120 Između Draš- Lenuci se u više navrata vraćao regulaciji prostora iz- kovićeve, Vlaške, produljene Jurišićeve i „ulice osnovane među Draškovićeve ulice i Klaoničke ceste. Nakon što u osi Petrove crkve“ (Vojnovićeva), Lenuci zadržava ideju je 1906. godine na Črnomercu izgrađena nova topnička ranije regulatorne osnove te ovaj prostor dijeli na tri pravil- vojarna, grad se nastojao u potpunosti riješiti vojske iz na gradska bloka:121 dva veća između Draškovićeve i Vlaške njegova središta, pa tako i vojne jašionice uz Klaoničku ulice, te jedan manji između Klaoničke ceste, Vlaške ulice i cestu.128 Tim je povodom Lenuci 1906. godine izradio pro- „ulice u osi Petrove crkve“.122 Između ovih blokova Lenuci jekt prenamjene jašionice za središnju gradsku tržnicu.129 u potpunosti zadržava sklop nekadašnjih nadbiskupskih No, zahtjev za povrat zemljišta nije naišao na pozitivan vrtova uključujući i sve objekte iz 18. stoljeća u Vlaškoj uli- odgovor vojnih vlasti, koje 1908. godine jašionicu uređuju ci.123 Na ovaj je način Lenuci između Vlaške i buduće Mar- za potrebe ulanskog eskadrona.130 Iako je vojska zadržala tićeve ulice stvorio izrazito reprezentativan javni gradski na neodređeno vrijeme jašionicu, stara topnička vojarna na prostor s kasnobaroknom pozadinskom arhitektonskom uglu Vlaške ulice i Klaoničke ceste 1906. godine ustupljena scenografijom. je na korištenje gradskom redarstvu, a dvije godine poslije Južno od Martićeve ulice Lenuci je planirao četiri velika njene gospodarske zgrade uz Klaoničku cestu iznajmljene stambena bloka. Prvi je planiran između Klaoničke ceste su privatnoj osobi.131 Pitanje prenamjene prostora vojne i Vojnovićeve ulice.124 Iako je unutar ovog bloka ucrtana jašionice ponovno je aktualizirano tijekom 1909. godi- Gradska klaonica, već tada se razmišljalo o njenom pre- ne. U rujnu te godine zagrebački su gospodarstvenici na mještaju u novu industrijsku četvrt južno od željezničke poticaj gradonačelnika dr. Milana Amruša utemeljili Za- pruge.125 Ostala tri bloka planirana su na prostoru topnič- grebački zbor sa svrhom da priređivanjem izložbi i velikih ke jašionice, veći uz Klaoničku cestu te dva manja prema sajmova potpomognu razvoj svih grana domaće industri- Draškovićevoj ulici.126 Između njih Lenuci zadržava zgradu je i gospodarstva. Kako nekadašnje Sajmište na prostoru jašionice s manjim trgom orijentiranim prema Martićevoj Sveučilišnog trga (Trg maršala Tita) više nije odgovaralo ulici.127 svrsi, grad je odredio za održavanje godišnjih izložbi zbora lokaciju oko topničke jašionice.132 Prve izložbe organizirane 120 Vidi bilješku 115. su 1910., 1911. i 1913. godine (sl. 17). Za sajamske potre- 121 Isto. be tada se oko jašionice počinju podizati razni paviljonski 122 Isto. objekti koje projektiraju poznati arhitekti poput Dionisa 123 Isto. 124 Isto. 128 Knežević, S. (2011.): Zagreb, art, memorija, poglavlje: K.U.K. vojarne 125 Franković, E. (1983.): Nav. dj.: 264. u Zagrebu, 69. Vidi također: Knežević, S. (2003.): Zagreb u središtu, poglavlje: Željeznička pruga-omča Zagreba, 167-180. 129 Laslo, A. (2007.): Francuski paviljon, prvih 70 godina, Zagreb, 14. Knežević, S. (2011.): Zagreb, art, memorija, poglavlje: Lenuci onkraj pot- 130 Knežević, S. (2011.): K.U.K. vojarne u Zagrebu, 79. (bilješka 38) kove, 41-47. 131 Knežević, S. (2011.): K.U.K. vojarne u Zagrebu, 84. 126 Vidi bilješku 115. 132 Državni arhiv u Zagrebu, fond: Zagrebački zbor (Zagrebački vele- 127 Isto. sajam), 1906.-1946. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 51

Sunka, Rudolfa Lubynskog i Ede Schöna. Kako je tijekom dijelu najviše otkupljuju građevne parcele u Martićevoj ulici 1913. godine vojska u potpunosti napustila sve objekte na i na Pešćenici.140 prostoru između Martićeve ulice i Sajmišta, gradsko je po- Tijekom 1917. godine napokon je odobrena regulator- glavarstvo dodijelilo ovaj prostor Zagrebačkom zboru na na osnova gradskog građevnog ureda za Martićevu ulicu besplatnu uporabu tijekom tri godine.133 No, zbog početka do potoka Laščinšćaka, uz opasku, da je „izgradnja kuća Prvog svjetskog rata sve objekte Zagrebačkog zbora ubrzo na spojiti način“ (ugrađenih u nizu) i to „najmodernijih je opet preuzela vojska. dvokatnica.“141 Godinu dana kasnije odobrena je i regula- Nakon više godina, tijekom 1913. godine opet je aktu- torna osnova građevnog ureda „za predjel grada između alizirana problematika premještaja Gradske klaonice na Vlaške, Klaoničke i Martićeve ul., te potoka Laščinšćaka.“142 novu lokaciju. Te je godine nadležna zdravstvena oblast u U isto vrijeme odobrena je i osnova parcelizacije gradskog godišnjem izvještaju Gradskom poglavarstvu predložila „da zemljišta između potoka Laščinšćaka i Pešćenice. Odobre- se pristupi osnutku nove klaonice“.134 No, kako se navodi u njem ovih regulatornih osnova te uređenjem komunalne izvještaju, „unatoč trošnosti zgrada i primitivnog uređaja infrastrukture stvoreni su glavni uvjeti za početak inten- klaonice podržao se ipak u njoj potreban red i čistoća.“135 zivne izgradnje istočnih gradskih predjela, koja će doživjeti O potrebi izgradnje nove klaonice pisat će 1914. godine i zamah tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća. dnevni list Obzor. Tijekom mjeseca travnja 1914. objavljen je u Obzoru članak dramatičnog naslova: „Nesnosne prilike POČETAK GRAĐEVNE EKSPANZIJE I FORMIRANJE u zagrebačkoj klaonici.“136 No, zbog ratnih događanja grad- MODERNE ULICE ska uprava neće još neko vrijeme pokretati pitanje izgradnje Odmah nakon Prvog svjetskog rata zamjetan je po- nove klaonice, uz tek vrlo šture godišnje izvještaje da je rast prodaje gradskog zemljišta privatnim osobama za klaonica pod stalnim nadzorom i da je uvijek pronađena građevinske parcele na prostoru novih gradskih predjela, čistom. ponajviše na Kanalu, Borongaju i Sajmištu.143 Ovome je Do početka Prvog svjetskog rata na prostoru između pridonijelo nekoliko važnih odluka i odobrenja te nastavak Draškovićeve ulice i Klaoničke ceste nema značajnih građe- uređenja komunalne infrastrukture. Među inim, između vinskih zahvata, izuzev gradnje privremenih paviljonskih 1919. i 1923. godine odobrene su regulatorne osnove za objekata za potrebe Zagrebačkog zbora. No uslijed regu- Sajmište, Vlašku do Međašne (Domjanićeve) ulice, osnova latornih planova urbanizacije istočnih gradskih predjela između potoka Laščinšćaka i plinare te detaljna regulatorna te uvođenja komunalne infrastrukture (uređenje cesta i osnova „za predjel od grad. klaonice do tvornice papira i provađanje kanalizacije) dolazi do znatnog porasta interesa sjeverno od pruge državne željeznice do glavne Spojne ceste građana za kupnjom građevnih parcela na ovom području, od Sajmišta do Maksimira.“144 Od 1922. godine odobrene koje su većinom u vlasništvu grada.137 Jednako tako i grad su daljnje parcelacije gradskih zemljišta u svrhu izgrad- na tom prostoru otkupljuje od privatnih vlasnika pojedine nje stambenih kuća na Sajmištu te između Maksimirske parcele za potrebe otvaranja novih ulica i provođenja drugih i Borongajske ceste. Temeljem ovih odluka i regulatornih komunalnih zahvata.138 U tom se kontekstu od 1913. do planova objedinjenih 1923. godine u cjelinu napokon su 1918. primjerice spominju otkupi zemljišta za otvaranje stvoreni svi uvjeti za početak izgradnje istočnih gradskih novih ulica između Sajmišta i Baroševe (Branimirove) ulice, predjela. S tim u skladu tijekom 1924. godine prihvaćena je odnosno Vlaške i Martićeve ulice, te otkupi zemljišta radi i nadopunjena velika osnova za regulaciju prostora između uličnih proširenja u Petrovoj ulici te na Maksimirskoj i La- Maksimirske ceste i željezničke pruge te potoka Laščinšća- šćinskoj cesti.139 S druge strane, građani od Grada na ovom ka i Svetica, a 1925. godine odobrena je i parcelacija zemlji- šta zadruge Željezničarski dom na Maksimirskoj cesti.145 Plan iz 1923. godine nadograđuje se na ranije Lenucijeve 133 Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu 1913.-1918., Ukonača- planove. Klaonička cesta regulirana je u punoj dužini od vanje c. i kr. vojske i kr. domobranstva, str. 69; Izvještaji Gradskog pogla- Vlaške ulice do Trga D (Trg Petra Krešimira IV.). Također varstva u Zagrebu 1913.-1918., Izvanredni doprinosi, str. 31. 134 Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu 1913.-1918., Zdravstveni izvještaj godine 1913., str. 113. 140 Isto. 135 Isto. 141 Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu 1913.-1918., Odsjek gra- 136 ***(1914.): Nesnosne prilike u zagrebačkoj klaonici, Obzor, Zagreb, đevni, Arhitektonski dio, Općinske građevine i regulacija grada, str. 186. 8. 4. 1914, str. 3. 142 Isto. 137 Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu 1913.-1918., Općinske 143 Izvještaj Gradskog poglavarstva u Zagrebu za godinu 1919.-1925., građevine i regulacija grada, Kanalizacija (str. 186- 188), Uzdržavanje Nabava i otuđenje zemljišta, str. 52-65. cesta (str. 190-192). 144 Izvještaj Gradskog poglavarstva u Zagrebu za godinu 1919.-1925., 138 Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu 1913.-1918., Nabava i Odsjek građevni, Arhitektonski dio, Općinske građevine i regulacija gra- otkup nekretnina 1913.-1918., str. 26-30. da, str. 250-254. 139 Isto. 145 Isto. 52 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

18 Detalj plana Zagreba iz 1928. Na planu se vidi krivudava Bačvarska (Laginjina) ulica te ostatak odvojka Klaoničke ceste prema Zavrtnici, (Uprava za zaštitu kulturne baštine) Detail of map of Zagreb dated 1928. The map shows the meandering Bačvarska (Laginjina) Street and the rest of the Slaughterhouse road lane to Zavrtnica, (Directorate for Cultural Heritage Protection)

je definiran i pravac produljene Martićeve ulice. Umjesto suše“.147 U gradskim se izvještajima tijekom 1924. godine krivudavog odvojka tadašnje Bačvarske ulice, koja se pro- spominje i „novogradnja barake za deložirce“ na Klaonič- tezala od Klaoničke ceste do Međašnjeg (Kvaternikovog) koj cesti 5 s dvanaest jednosobnih stanova s kuhinjom.148 trga, nova je trasa ulice pomaknuta prema jugu. Ovim je Godinu dana poslije na Klaoničkoj cesti 3 preuređena je stvoren cjelovit potez Martićeve ulice od Draškovićeve ulice nekadašnja gradska staja u svrhu smještaja Zemaljske pot- na zapadu do tvorničkog kompleksa Arko na istoku. Dio kivačke škole.149 Tijekom 1923. godine gradska uprava je Bačvarske ulice tada je reguliran u novu – Laginjinu ulicu na Klaoničkoj cesti besplatno ustupila građevinsko zemlji- koja se protezala od Klaoničke ceste do Derenčinove ulice šte Društvu hrvatskih profesora, a godinu poslije jedno je (sl. 18). zemljište za gradnju prodala Udruzi javnih činovnika.150 Iako se izgradnja stambenih objekata na prostoru Saj- Na zračnim snimkama nastalim između 1925. i 1928. mišta od 1920. godine znatno intezivirala, izgradnja kuća godine vidi se da je gotovo čitav ovaj prostor još u potpu- duž Klaoničke ceste započet će nešto kasnije. Od stambenih nosti neizgrađen, tek s naznakama budućih uličnih poteza objekata 1921. godine u gradskim se izvještajima spominje i trgova (sl. 19). No već od 1929. godine počinju se jasno jedino da su tada na Klaoničkoj cesti za smještaj radnika razabirati ulični blokovi s novoizgrađenim zgradama. Do bile izgrađene dvije prizemne stambene barake s ukupno tada je izgrađena većina kuća u zapadnom dijelu Martićeve sedamnaest jednosobnih stanova s kuhinjom.146 Za prvu se

navodi da je izgrađena „na zapadnoj strani Klaoničke ceste 147 Vidi str. 146. odnosno na bivšem Sajmištu“, a za drugu da je smještena 148 Izvještaj Gradskog poglavarstva u Zagrebu za godinu 1919.-1925., „na istočnoj strani Klaoničke ceste“ i da je „adaptirana od Odsjek građevni, Arhitektonski dio, str. 249. Zgrada za deložirce izgrađena je 1924., a nalazi se u dvorištu Martićeve ulice 22-24. 149 Projekt adaptacije je izveden prema projektu kr. građevinskog savjetnika Galijana La Gastala. Bauerova 3 DAZ-GPZ. 146 Izvještaj Gradskog poglavarstva u Zagrebu za godinu 1919.-1925., 150 Izvještaj Gradskog poglavarstva u Zagrebu za godinu 1919.-1925., Odsjek građevni, Arhitektonski dio, str. 247. Nabava i otuđenje zemljišta, str. 59 i 62. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 53

19 Pogled iz zraka na istočni dio grada 1930. s novoizgrađenim 20 Ugao Ulice kralja Zvonimira 8 i Antuna Bauera 32 1930-ih, gradskim blokovima, uređenim Trgom Petra I. oslobodioca (Trg žrtava Ekonomska visoka škola (Prirodoslovno-matematički fakultet). Zgrada fašizma) i Zagrebačkim zborom je građena prema projektu Vjekoslava (Alojza) Bastla 1927./8. U Aerial view of the city eastern part in 1930 with newly built city blocks, pozadini se vidi Bastlova stambena zgrade Ekonomske visoke škole u landscaped Square of Peter I the Liberator /Trg Petra I. oslobodioca Bauerovoj ulici 34 (Sqaure of Victims of Fascism /Trg žrtava fašizma/)/and Zagreb Fair / Corner of King Zvonimir Street 8 /kralja Zvonimira/ and Antun Bauer Zagrebački zbor/ Street 32 in the 1930-ies, Higher School of Economics (Faculty of Sciences) /Ekonomska visoka škola (Prirodoslovno- matematički fakultet)/. The building was built according to the design of Vjekoslav (Alojz) Bastl in 1927/8. Bastl's apartment building of the Higher School of Economics in Bauerova Street 34 can be seen in the background ulice. Do 1927. godine definirano je njeno sjeverno proče- u izložbeni paviljon tijekom 1922. godine prema projek- lje (od današnjeg kućnog broja 27), koje se popunjavalo s tu građevnog poduzeća Josipa Dubskog. Orijentacija pa- kućama već od početka stoljeća te s južne strane blokovi viljona prema Martićevoj ulici odredila je i glavni ulaz u Martićeva, Tomašićeva, Trg žrtava fašizma, Smičiklasova Zagrebački zbor, koji se nalazio nasuprot nadbiskupskih ulica i dijelom blok Martićeva, Trg Burze (Hrvatskih veli- vrtova.154 Glavni ulaz u Zbor izgrađen je prema projektu kana), Račkoga, Smičiklasova ulica.151 građevnog poduzetnika Ignjata Fischera.155 Prostor Zbo- Više je razloga zašto je kasnila izgradnja stambenih ra bio je podijeljen na tri cjeline – industrijsku, trgovačku objekata uz Klaoničku cestu. Dugo se vremena čekalo na i ugostiteljsku. U zapadnom dijelu, između Tomašićeve, regulaciju dijela istočnog građevnog pravca ulice od Zagre- Martićeve i Lopašićeve ulice, nalazila se industrijska cje- bačke ledane do Zvonimirove ulice te premještaj Gradske lina s Industrijskom palačom okruženom Industrijskim klaonice, a znatan dio prostora zauzimao je i Zagrebački trijemom.156 Istočno od Industrijske palače, uz Klaoničku zbor. Naime, tijekom 1921. godine grad je na zamolbu „Za- cestu nalazila se trgovačka cjelina s paviljonima okruženim grebačkom zboru ustupio nekadašnju jašionu s okolnim Trgovačkim trijemom. Južni dio Zbora, uz Klaoničku cestu prostorom na deset godina.“152 Ustupljeno se zemljište pro- do Zvonimirove ulice, bio je namijenjen smještaju raznih tezalo od Tomašićeve ulice na zapadu i Klaoničke ceste na ugostiteljskih objekata.157 istoku, te Martićeve ulice sa sjeverne strane i Lopašićeve i Kako je Zagrebački zbor zauzimao središnji dio Klao- Zvonimirove ulice s južne. Budući da su objekti prijeratnog ničke ceste, a klaonica jugoistočni dio, gradnja je u to vri- Zbora zbog derutnosti bili neupotrebljivi, odlučeno je da jeme jedino bila moguća na njenim rubnim dijelovima – na se ide u izgradnju novog kompleksa.153 Prvi je zadatak bila prostoru nadbiskupskih vrtova te južno od Zvonimirove adaptacija jašionice u Industrijsku palaču, a potom izgrad- ulice na prostoru Sajmišta, odnosno produljene Klaoničke nja i ostalih paviljonskih objekata. Jašionica je preuređena ceste. Zapadna strana produljene Klaoničke ceste (Sajmišta) građevinski se formirala između 1926. i 1928. godine, kada 151 Izgradnja ovih blokova najbolje je vidljiva na perspektivnoj pano- je na tom potezu izgrađena većina stambenih, uglavnom rami grada Zagreba tiskanoj 1926. godine u Pragu. Objekti u Martićevoj 3, 5 i 7 bili su izgrađeni nešto ranije.

152 Izvještaj Gradskog poglavarstva u Zagrebu za godinu 1919.-1925., 154 Perspektivna panorama Zagreba, Prag 1926. Na panorami je zorno Rad gradskog zastupstva, Podupiranje obrta i industrije, str. 37. prikazano središte Zagreba, među inim i Zagrebačkog zbora. 153 Državni arhiv u Zagrebu, fond: Zagrebački zbor (Zagrebački vele- 155 Bagarić, M. (2010.): nav. dj.: 170. sajam), 1906.-1946. Također vidi: Bagarić, M. (2010.): Arhitektura Zagre- bačkog zbora od 1910. do 1935., Radovi IPU, br. 34, Zagreb, 156 ***(1922.): Dom i svijet, br. 14, Zagreb, 265. 165-180. 157 Isto. 54 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

21 Pogled iz zraka na kompleks Nadarbine zagrebačke nadbiskupije 22 Pogled na zgradu Majdak na uglu Ulice Antuna Bauera 7 i Ulice neposredno nakon izgradnje. Desno se vidi još neizgrađeni dio Matka Laginje na fotografiji objavljenoj 10. 2. 1931. u magazinu Svijet. Klaoničke (Bauerove) ulice te neregulirana Bačvarska (Laginjina) ulica. Uglovnica je izgrađena 1931. prema projektu Josipa Gereša. Aerial view of the Zagreb Archdiocese Nadarbine complex View of the Majdak building at the corner of Antun Bauer Street 7 and immediately after it was built. The still unbuilt section of Matko Laginja Street in a photograph published on 10 February 1931 Slaughterhouse (Bauerova) Street and the unregulated Bačvarska in the magazine Svijet. The corner building was built in 1931 according (Laginjina) Street can be seen on the right to the design of Josip Gereš.

trokatnih zgrada.158 Prva je bila izgrađena stambena tro- zagrebačke nadbiskupije, na prostoru nekadašnjih nadbi- katnica Majdak u Bauerovoj ulici 36 prema projektu Josipa skupskih vrtova. Kompleks Nadarbine obuhvatio je prostor Gereša (1927.). Zanimljivo je da su autori projekata većine između Vlaške, Bauerove i Martićeve ulice te Ratkajeva pro- kuća na ovom potezu istovremeno bili i njihovi investitori laza (sl. 21). Sastoji se od tri povezana stambena trakta sa poput građevnih poduzetnika Marina Bezića (Bauerova 38, stanovima i poslovnim prostorima. Zbog veličine kompleks 1927./8.) i Mirka Košutića (Bauerova 40, 1927.).159 Najzna- je građen u nekoliko faza. Prvo je izgrađen istočni trakt čajniji opus na ovom je potezu ostvario arhitekt Vjekoslav uz Bauerovu ulicu 2-8 (1926./8.). Nakon njega izgrađen je (Alojz) Bastl s realizacijom dvaju objekata. Prvo je na uglu zapadni trakt, Ratkajev prolaz (1927./9.) te naposljetku Zvonimirove ulice izgrađena zgrada Ekonomske visoke ško- središnji dio (1929./30).161 le (Ekonomski fakultet, Zvonimirova 8, 1927./8.), a potom Najintenzivnija izgradnja duž Klaoničke ulice trajala je i stambena četverokatna zgrada Ekonomske visoke škole u od 1929. do 1936. godine. Tada je duž ulice izgrađena ve- Bauerovoj ulici 34 (1930./1.)160 (sl. 20). Jugozapadni ugao ćina kuća. Među inim grade se i prepoznatljive uglovnice, ulice zaključuje stambena zgrada izgrađena prema projektu koje su ujedno otvorile nove ulične poteze uz Klaoničku Amadea Carneluttija (Bauerova 42/Višeslavova, 1930./1.). cestu: Laginjinu, produljenu Martićevu ulicu te Lopašićevu Tijekom 1928. godine produljena Klaonička cesta nazvan je i Brešćenskoga ulicu (sl. 22). Lorkovićevom ulicom, a protezala se od Zvonimirove ulice Nakon višegodišnjih pokušaja napokon je 1928. godine do Trga kralja Petra Krešimira IV. preseljena Gradska klaonica na novu lokaciju na Sajmiš- Izgradnja sjevernog i središnjeg dijela Klaoničke ceste, noj cesti (Heinzelova ulica). Rušenje klaoničkih objekata od Vlaške do Zvonimirove ulice, zbog Zagrebačkog zbo- omogućilo je izgradnju bloka Bauerova, Brešćenskoga, ra i Gradske klaonice odvijala se u nekoliko faza. Prvo je Vojnovićeva i Zvonimirova ulica, čime je arhitektonski de- započela izgradnja na sjeverozapadnom dijelu Klaoničke finirana jugoistočna strana Klaoničke ceste do Zvonimirove ceste gradnjom velikog stambenog kompleksa Nadarbine ulice. Tijekom 1936. godine preseljen je i Zagrebački zbor na novu lokaciju na Savskoj cesti. Preseljenje Zbora omo- 158 U građevnim i stambenim dozvolama za ove se zgrade navode gućilo je izgradnju stambenih blokova između Klaoničke istovremeno adrese produljene Klaoničke ceste i Sajmišta s oznakama katastarskih čestica, budući da ovaj dio ulice nije bio još numeriran. ceste i Tomašićeve ulice. Od 1936. do 1940. godine na ovom 159 Svi podatci koji se iznose u nastavku studije o izgradnji pojedinačnih prostoru izgrađena su dva bloka: Martićeva, Tomašićeva, objekata u Bauerovoj ulici preuzeti su iz građevnog arhiva Gradskog poglavarstva grada Zagreba pohranjenih u Državnom arhivu u Zagrebu u Opatičkoj ulici i to slijedećim redom: Baureova ulica DAZ-GPZ, Brešćen- skoga ulica DAZ-GPZ, Lopašićeva ulica DAZ-GPZ te uglovnice Bauerova, 161 U Ratkajevom prolazu ostale su neizgrađene dvije parcele koje su Brešćenskoga, Lopašićeva, Martićeva, Zvonimirova i Višeslavova ulica naknadno popunjene. Prvo je 1935. izgrađena prema projektu Aleksan- DAZ-GPZ. dra Freudenreicha stambena zgrada Schnittlinger (Ratkajev prolaz 6), a 160 Izgradnja obiju zgrada bila je financirana iz Zaklade kralja Aleksan- 1955./ 7. izgrađena je prema projektu Stjepana Planića zgrada Narodnih dra i kraljice Marije. novina. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 55

23 Pogled na Bauerovu ulicu uoči Drugog svjetskog rata. U prvom planu vidi se zgrada Janović-Šerka na uglu Bauerove ulice 10 i Martićeve ulice 14f. Zgrada je izgrađena 1937./8. prema projektu Antuna Ulricha. (Foto Tošo Dabac, Uprava za zaštitu kulturne baštine) View of Bauerova Street on the eve of World War II. In the foreground there is the Janović-Šerka building, at the corner of Bauerova Street 10 and Martićeva Street 14f. The building was built in 1937/8 according to the design of Antun Ulrich. (Photo Tošo Dabac, Directorate for Cultural Heritage Protection)

Bulićeva i Lopašićeva ulica te Martićeva, Bulićeva, Lopaši- ćeva i Bauerova ulica (sl. 23). Većina izgrađenih stambenih objekata u tom su vremenu četverokatnice. Investitori su uglavnom privatne osobe te razna udruženja i mirovinski zavodi, poput: Zagorske industrije glinenih proizvoda d.d. (Bauerova 5/Laginjina), Penzionog zavoda za općinske službenike (Bauerova 12- 14), Društva srednjoškolskih profesora (Bauerova 17), 24 Ulica Antuna Bauera 17, Stambena zgrada Društva srednjoškolskih Zagrebačke ledane d.d. (Bauerova 19) te Saveza grafičara profesora snimljena neposredno nakon gradnje. Zgrada je izgrađena (Bauerova 23/Brešćenskoga 4) (sl. 24). Najveći broj obje- prema projektu Freudenreicha i Deutscha 1930./1. kata projektirala su građevna poduzetništva i građevni Antun Bauer Street 17, apartment building of the Society of High School Professors /Društvo srednjoškolskih profesora/ shot right after poduzetnici poput graditelja: Erwina Weissa (Bauerova 5/ it was built. The building was built in 1930 according to the design of Laginjina, 1930./1), Josipa Gereša (Bauerova 7/Laginji- Freudenreich and Deutsch na 2, 1931.), Josipa Neumanna (Bauerova 16, 1937.) te poduzetništva: Hohnjac, Krušlin i Behrmann (Bauerova 15, 1929./30.), Braća Danilo i Eduard Žagar (Bauerova 25, Cote (Bauerova 27, 1938./9.) (sl. 25). Među autorima ta- 1933./4.) i Braća Carnelutti (Bauerova 26, 1935/6. i Bau- kođer treba izdvojiti i Ivu Marčelju, prema čijem je projektu erova 42, 1930./1.). Riječ je o tipičnoj arhitektonskoj pro- izvedena markantna uglovnica Bajok (Bauerova 11/Mar- dukciji tridesetih godina, koja je obilježila cjelokupan izgled tićeva, 1930.), koja svojim neohistorijskim eklekticizmom novoizgrađenih istočnih gradskih predjela tada nazvanih znatno odudara od okolnih kuća (sl. 26). „Novim Zagrebom.“ U ovoj stilski ujednačenoj produkciji U vrijeme građevinske ekspanzije duž Klaoničke ceste kvalitetom odskače nekoliko kuća – autorskih ostvarenja započelo je i definiranje istočnog dijela Lorkovićeve (Baue- poznatih arhitekata poput: uglovne kuće Massan Otona rove) ulice. Ovdje je početkom tridesetih godina planirana Goldscheidera (Bauerova 9/Martićeva, 1930.), stambene gradnja kompleksa trgovačko-obrtničkog društva Hrvatski zgrade Penzionog fonda za općinske službenike Zvonimi- Radiša.162 Zemljište za gradnju darovnicom je društvu dara Vrkljana (Bauerova 12-14, 1937./8), stambene zgrade rovao grad.163 Plan je bio vrlo ambiciozan i skup – izgraditi Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora Freudenreicha na prostoru koji se protezao duž Zvonimirove, između Lor- i Deutscha (Bauerova 17, 1930./1.), stambene zgrade Rösler kovićeve (Bauerove) i Stančićeve ulice, kompleks Radišinog Bogdana Petrovića (Bauerova 18/Lopašićeva, 1936./7.), doma. Prvu nagradu i izvedbu na natječaju koji je povodom stambene zgrade Zagrebačke ledane d.d. Stjepana Planića (Bauerova 19, 1931.) i stambene zgrade Paskiević Frane 162 Kolar, M. (2004.): Hrvatski Radiša, 1903.-1945./2003., Zagreb, 166. 163 Isto: 172. 56 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

25 Ulica Antuna Bauera 19, Stambena zgrada Zagrebačke ledane d.d. snimljena neposredno nakon gradnje. Zgrada je izgrađena prema projektu Stjepana Planića 1931. Antun Bauer Street 19, apartment building of the Zagreb Icehouse PLC /Zagrebačka ledana d.d. / shot right after it was built. The building was built in 1931 according to the design of Stjepan Planić

toga bio raspisam dobio je arhitekt Oswald Schindler, a treću Alfred Albini.164 Zbog veličine i skupoće gradnje, od- lučeno je da se kompleks gradi u nekoliko faza od 1931. do 1945. godine. Prvo je od 1931. do 1935. godine građen na uglu Lorkovićeve (Bauerove) i Zvonimirove ulice njen sjeverozapadni dio, tzv. Dom sjevernoameričkih Hrvata.165 Od 1939. do početka 1941. godine građeno je sjeverno krilo 26 Pogled na ugao Ulice Antuna Bauera 11 i Ulice fra Grge Martića 16 u vrijeme gradnje zgrade Bajok prema projektu Ive Marčelje 1930. kompleksa između Zvonimirove i Stančićeve ulice, a tije- View of the corner of Antun Bauer Street 11 and Fra Grga Martić Street 166 kom Drugog svjetskog rata i njegov istočni dio. 16 at the time of the Bajok building construction in 1930 according to S južne strane ovog velikog gradskog bloka, na trgu kra- the design of Ivo Marčelja. lja Petra Krešimira IV. tijekom 1936. godine započela je gradnja velikog kompleksa Trgovačke akademije i Državne ženske stručne škole prema projektu arhitekta Zvonimira na jugu, komunalno je uređena i asfaltirana. Tijekom 1942. Vrkljana. Ovaj je kompleks definirao južno pročelje trga s godine dovršena je gradnja stambene zgrade Crnić prema bočnim krilima u Lorkovićevoj (Bauerovoj) i Stančićevoj uli- projektu Zvonimira Vrkljana (Bauerova 21/Brešćenskoga, ci (sl. 27). Prostor između kompleksa Trgovačke akademije 1940./1.). (Sl. 28) Iste je godine nastavljena i gradnja veli- i Doma Hrvatskog Radiše bit će arhitektonski definiran kog kompleksa Hrvatskog Radiše. Između 1942. i 1945. go- nakon Drugog svjetskog rata. dine dovršavaju se krila ovog kompleksa u Stančićevoj (tada Tijekom 1938. godine Klaonička cesta preimenovana je Kvaternikovoj) ulici, a 1943. izrađen je i projekt izgradnje u Ulicu Antuna Bauera. Do početka Drugog svjetskog rata dvorišnog objekta s dvoranom za javna okupljanja.167 Bauerova ulica, uključujući Lorkovićevu, izgrađena je, izu- Nakon Drugog svjetskog rata Bauerova i Lorkovićeva uli- zev nekoliko neizgrađenih parcela, u cjelokupnom potezu ca objedinjene su u jednu ulicu, no tada dolazi do promjene od Vlaške ulice na sjeveru do Trga kralja Petra Krešimira IV. naziva u Ulicu narodnog heroja Josipa Kraša. U tadašnjoj Krašovoj ulici ostale su neizgrađene samo tri parcele, koje 164 U knjizi stratičkih proračuna Hrvatskog Radiše uz Schindlera pot- pisani su uz službene žigove arhitekt Vladimir Šterk te građevni inženjer će s vremenom također biti popunjene. Već 1945. nastav- Petar Krajčinović. Schindler u to vrijeme nije bio ovlašteni arhitekt, a radi ljaju se radovi na kompleksu Hrvatskog Radiše, koji je u to kao suradnik kod Šterka. Schindlerov je projekt predstavljen i u časopisu Hrvatski Radiša 15. 10. 1930. vrijeme nacionaliziran i predan na uporabu Jugoslavenskoj 165 Blagoslov Doma sjevernoameričkih Hrvata za Hrvatskog Radišu, narodnoj armiji. Tijekom 1946. godine započinju radovi na Hrvatski Radiša, br. 5, Zagreb, 11. 5. 1935., str. 1. 166 Radišino slavlje, Svečani blagoslov temeljnog kamena Stalnog pri- 167 Projekt krila u Stančićevoj 4 i dvorišni objekt s dvoranom potpisuje vredno-odgojnog zavoda Hrvatskog Radiše u Zagrebu, Hrvatski Radiša, arhitekt Milan Tomičić, a nadogradnju 1., 2. i 3. kata u Stančićevoj 2 Ivan br. 21-22, Zagreb, 1. 12. 1939., str. 1. Kurtović, ovlašteni građevinski inženjer. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 57

27 Pogled iz zraka na istočni dio Zagreba oko 1938. s novoizgrađenim gradskim blokovima i trgovima. U prvom planu nalazi se zgrada Klasične gimnazije, u desnom uglu Trgovačka akademija i Državna ženska stručna škola, a u pozadini istog bloka zgrada Hrvatskog Radiše Aerial view of eastern part of Zagreb around 1938 with newly built city blocks and squares. In the foreground there is the building of the Classical Grammar School /Klasična gimnazija/, in the right corner the Trade Academy /Trgovačka akademija/ and the National Women's Vocational School /Državna ženska stručna škola /, and in the background of the same block there is the Hrvatski Radiša building

28 Ulica Antuna Bauera 12-14, Stambene zgrade Penzionog zavoda za općinske službenike izgrađene prema projektu Zvonimira Vrkljana 1937./8. U pozadini se vidi gradnja Ulrichove zgrade na uglu Bauerove i Martićeve ulice 1938. Antun Bauer Street 12-14, apartment buildings of the Retirement Institute for Municipality Civil Servants /Penzioni zavod za općinske službenike/ built in 1937/8 according to the design of Zvonimir Vrkljan. The construction of Ulrich's building at the corner of Bauerova and Martićeva Streets in 1938 can be seen in the background. uređenju ovog kompleksa za Oficirski dom. Tijekom 1964. Kralj Zvonimir). Izgradnjom hotela konačno je u potpunosti godine na mjestu nekadašnje potkivačke škole u Krašovoj definiran blok Zvonimirova, Bauerova, Stančićeva ulica, Trg (Bauerovoj) ulici 3 izgrađena je stambeno-poslovna pete- kralja Petra Krešimira IV. Ovime je ujedno Kraševa (Baue- rokatnica Fonda za stambenu izgradnju NOO Medvešćak rova) ulica konačno bila u potpunosti izgrađena. Tijekom (projekt i izvedba Industrogradnja, glavni projekt N. Kr- 1990. godine ulici je vraćen prijašnji naziv Ulica Antuna neta, 1963./4.). Tijekom 1977. na nekadašnjem zemljištu Bauera, a tijekom proljeća i ljeta 2009. godine temeljito Hrvatskog Radiše u Bauerovoj ulici 33 izgrađen je prema je uređena. projektu arhitekta Drage Bradića vojni Hotel Kalnik (Hotel 58 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

KATALOG OBJEKATA

- Vlaška ulica 74/Ulica Antuna Bauera 1 (uglovnica) - Ulica Antuna Bauera 10/Ulica fra Grge Martića 14f Zgrada V. policijske uprave Zagreb (uglovnica) Nepoznati graditelj Stambena zgrada Janović-Šerka Godina izgradnje: oko 1850. Naručitelji: Marijan Janović i Mate Šerka Adaptacija: 1876. u topničku vojarnu (projekt Rupert Mel- Projekt: Antun Ulrich kius 1874./5.) Građevna dozvola: 25. 9. 1937. Uporabna dozvola: 9. 8. 1938. - Vlaška ulica 72/Ulica Antuna Bauera 2,4,6,8/Ulica fra Godina izgradnje: 1937.-1938. Grge Martića 35-37 Stambeni kompleks Nadarbine zagrebačke nadbiskupije - Ulica Antuna Bauera 11/Ulica fra Grge Martića 16 Naručitelj: Nadarbina zagrebačke nadbiskupije (uglovnica) Projekt: Hugo Ehrlich Stambena zgrada Bajok Godina izgradnje: 1926./8. Naručitelj: Ivan Vlah Bajok Projekt: Ivo Marčelja - Ulica Antuna Bauera 3 Građevna dozvola: 21. 3. 1930. Stambena zgrada Fonda za stambenu izgradnju Uporabna dozvola: 4. 11. 1930. Naručitelj: Fond za stambenu izgradnju NO Medvešćak Godina izgradnje: 1930. Projekt: N. Krneta za Industrogradnju Građevna dozvola: nije priložena - Ulica Antuna Bauera 12 Uporabna dozvola: nije priložena Stambena zgrada Penzionog fonda za općinske službenike Godina izgradnje: 1964. Naručitelj: Penzioni fond za općinske službenike Savske banovine - Ulica Antuna Bauera 5/Ulica Matka Laginje (uglovnica) Projekt: Zvonimir Vrkljan Stambena zgrada Zagorske industrije glinenih proizvoda Građevna dozvola: 3. 8. 1937. d.d. Uporabna dozvola: 9. 5. 1938. Naručitelj: Zagorska industrija glinenih proizvoda d.d. Godina izgradnje: 1937.-1938. Projekt: Ervin Weiss Građevna dozvola: 3. 2. 1931. - Ulica Antuna Bauera 13 Uporabna dozvola: 10. 12. 1931. Stambena zgrada Mohorovičić Godina izgradnje: 1931. Naručitelj: Božidar Mohorovičić Projekt: Ivo Marčelja - Ulica Antuna Bauera 7/ Ulica Matka Laginje (uglovnica) Građevna dozvola: 4. 3. 1930. Stambena zgrada Majdak Uporabna dozvola: 4. 11. 1930. Naručitelj: Pavao i Marija Majdak Godina izgradnje: 1930. Projekt: Josip Gereš Građevna dozvola: 1. 10. 1930. - Ulica Antuna Bauera 14 Uporabna dozvola: 24. 8. 1931. Stambena zgrada Penzionog fonda za općinske službenike Godina izgradnje: 1930.-1931. Naručitelj: Penzioni fond za općinske službenike Savske banovine - Ulica Antuna Bauera 9/Ulica fra Grge Martića (uglovnica) Projekt: Zvonimir Vrkljan Stambena zgrada Massan Građevna dozvola: 14. 6. 1937. Naručitelj: Stjepan Massan Uporabna dozvola: 9. 5. 1938. Projekt: Oton Goldscheider Godina izgradnje: 1937.-1938. Građevna dozvola: 9. 9. 1930. Uporabna dozvola: 13. 7. 1931. Godina izgradnje: 1930.-1931. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 59

- Ulica Antuna Bauera 15 - Ulica Antuna Bauera 19 Stambena zgrada Müller i Weinberger Stambena zgrada Zagrebačke ledane d.d. Naručitelji: Emil Müller i Gizela Weinberger Naručitelj: Zagrebačka ledana d.d. Projekt: građevno poduzeće Honjac, Krušlin i Behrmann Projekt: Stjepan Planić Građevna dozvola: 5. 9. 1929. Građevna dozvola: 11. 3. 1931. Uporabna dozvola: 30. 9. 1930 Uporabna dozvola: 14. 10. 1931. Godina izgradnje: 1929.-1930. Godina izgradnje: 1931.

- Ulica Antuna Bauera 19 (dvorište) - Ulica Antuna Bauera 15 (dvorište) Tvornički kompleks Zagrebačka ledana d.d. sa zgradom Stambena zgrada Müller i Weinberger uprave Naručitelji: Emil Müller i Gizela Weinberger Naručitelj: Zagrebačka ledana d.d. Projekt: Moses Lorber Projekt: Janko Holjac Građevna dozvola: 4. 11. 1930. Građevna dozvola: 24. 1. 1905. Uporabna dozvola: 19. 4. 1932. Uporabna dozvola: 5. 5. 1905. Godina izgradnje: 1931.-1932. Godina izgradnje: 1905. Dogradnje i veće adaptacije: 1921.-1922, 1925.-1926, - Ulica Antuna Bauera 16 1953.-1954. Stambena zgrada Bauer Naručitelj: Nally Bauer - Ulica Antuna Bauera/ Ulica Radoslava Lopašića 14 Projekt: Josip Neumann (uglovnica) Građevna dozvola: 2. 6. 1937. Stambena zgrada Heinzel i Dubsky Uporabna dozvola: 30. 12. 1937. Naručitelji: Berta Heinzel i Milka Dubsky Godina izgradnje: 1937. Projekt: Jaromir Dubsky Građevna dozvola: 24. 6. 1936. Uporabna dozvola: 2. 6. 1937. - Ulica Antuna Bauera 16 (dvorište) Godina izgradnje: 1936.-1937. Garaža

Naručitelj: Poduzeće Jugonafta - Ulica Antuna Bauera 21/Ulica Šandora Brešćenskoga 1 Projekt: Biro za građevinsko projektiranje Janžek (uglovnica) Građevna dozvola: 6. 4. 1960. Stambena zgrada Crnić Uporabna dozvola: 19. 8. 1960. Naručitelji: Mate Crnić, Josip Crnić i Nikola Crnić Godina izgradnje: 1960. Projekt: Zvonimir Vrkljan Građevna dozvola: 7. 11. 1940. - Ulica Antuna Bauera 17 Uporabna dozvola: 1. 12. 1942. Stambena zgrada Društva hrvatskih srednjoškolskih Godina izgradnje: 1941.-1942. profesora Naručitelj: Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora - Ulica Antuna Bauera 22 Projekt: Aleksandar Freudenreich i Julio Deutsch Stambena zgrada Schlesinger Građevna dozvola: 1. 8. 1930. Naručitelj: Jaques Schlesinger (podatak prema položajnom nacrtu iz 1938.) Uporabna dozvola: 1. 7. 1931. Projekt: nije pronađen podatak Godina izgradnje: 1930.-1931. Građevna dozvola: nije pronađen podatak Uporabna dozvola: nije pronađen podatak - Ulica Antuna Bauera 18/Ulica Radoslava Lopašića Godina izgradnje: nije pronađen podatak (uglovnica) Stambena zgrada Rösler - Ulica Antuna Bauera 23/Ulica Šandora Brešćenskoga 2-4 Naručitelj: Izidor Rösler (uglovnica) Projekt: Bogdan Petrović Stambena zgrada Saveza grafičkih radnika Građevna dozvola: 7. 11. 1936. Naručitelj: Savez grafičkih radnika Jugoslavije podružnica Uporabna dozvola: 16. 11. 1937. Zagreb Godina izgradnje: 1936.-1937. Projekt: Milan Delenardo Građevna dozvola: 7. 7. 1937. Uporabna dozvola: 27. 9. 1938. Godina izgradnje: 1937.-1938. 60 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

- Ulica Antuna Bauera 24 - Ulica Antuna Bauera/Ulica kralja Zvonimira 9 (uglovnica): Stambena zgrada Massan Stambena zgrada Pick Naručitelj: Zvonimir Massan Naručitelj: Berta Pick Projekt: Franjo Car Projekt: Bogdan Petrović Građevna dozvola: 12. 4. 1935. Građevna dozvola: 11. 5. 1935. Uporabna dozvola: 12. 8. 1935. Uporabna dozvola: 1. 11. 1935. Godina izgradnje: 1935. Godina izgradnje: 1935.

- Ulica Antuna Bauera 25 - Ulica Antuna Bauera 30 Stambena zgrada Cividini Stambena zgrada Cabas Naručitelji: Aleksander i Olga Cividini Naručitelj: Draga Cabas Klobučar Projekt: Danilo Žagar Projekt: Ilija Badovinac Građevna dozvola: 24. 8. 1933. Građevna dozvola: 3. 5. 1935. Uporabna dozvola: 26. 9. 1934. Uporabna dozvola: 5. 11. 1935. Godina izgradnje: 1933.-1934. Godina izgradnje: 1935.

- Ulica Antuna Bauera 26 - Ulica Antuna Bauera 31/Ulica kralja Zvonimira 12/Ulica Stambena zgrada Schlesinger Marka Stančića 2-4: Naručitelji: Jaques i Greta Schlesinger Dom Hrvatskog Radiše (Oficirski dom, Dom Jugoslavenske Projekt: Amadeo Carnelutti narodne armije, Dom hrvatske vojske) Građevna dozvola: 21. 5. 1936. Naručitelj: zaklada društva Hrvatski Radiša Uporabna dozvola: 24. 11. 1936. Projekt: Oswald Schindler Godina izgradnje: 1936. Građevna dozvola za čitav kompleks: 2. 7. 1931.

- Ulica Antuna Bauera 27 1. Ulica Antuna Bauera 31/Ulica kralja Zvonimira Stambena zgrada Paskiević Dom Hrvatskog Radiše (Dom sjevernoameričkih Hrvata) Naručitelj: Olga Paskiević-Čikara Naručitelj: zaklada društva Hrvatski Radiša Projekt: Frane Cota Građevna dozvola: 2. 7. 1931. Građevna dozvola (1. projekt): 26. 9. 1933. Uporabna dozvola: (djelomična 27. 11. 1934.) 21. 1. 1937. Građevna dozvola (2.projekt): 25. 4. 1938. Godina izgradnje: 1931.-1937. Uporabna dozvola: 23. 11. 1939. Godina izgradnje: 1938.-1939. 2. Ulica kralja Zvonimira 12/ Ulica Marka Staničića 2 Dom Hrvatskog Radiše - Ulica Antuna Bauera 28 Naručitelj: zaklada društva Hrvatski Radiša Stambena zgrada Massan Građevna dozvola 2. 7. 1931. Naručitelj: Zvonimir Massan Uporabna dozvola: 17. 3. 1945. Projekt: Franjo Car Godina izgradnje: 1938.-1945. Građevna dozvola: 7. 2. 1936. (Hrvatski Radiša: Staničićeva 2 nadogradnja 1.,2, i 3 kata Uporabna dozvola: 20. 7. 1936. 1942, Staničićeva 4 vrijeme gradnje: 1942.-1945.) Godina izgradnje: 1936. - Ulica Antuna Bauera 32/Ulica kralja Zvonimira 8 - Ulica Antuna Bauera 29/Ulica kralja Zvonimira 11 (uglovnica) (uglovnica) Zgrada ekonomske visoke škole (Prirodoslovno-matema- Stambena zgrada Kern tički fakultet) Naručitelj: Filip Kern Naručitelj (investitor): zaklada kralja Aleksandra i kraljice Projekt: Leo Neuberger Marije Građevna dozvola: 6. 6. 1933. Projekt: Vjekoslav (Alojz) Bastl Uporabna dozvola: 7. 6. 1934. Građevna dozvola: 25. 8. 1927. Godina izgradnje: 1936.-1934. Uporabna dozvola: 20. 11. 1928. Godina izgradnje: 1927.-1928. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 61

- Ulica Antuna Bauera 33 - Ulica Antuna Bauera 36 (dvorište) Hotel Kalnik (Hotel Zvonimir) Garaža Naručitelj: V. armijska oblast JNA Projekt: Ivo Marčelja Projekt: Drago Bradić Građevna dozvola: 23. 5. 1932. Građevna dozvola: Godina izgradnje: 1932. Uporabna dozvola: Godina izgradnje: 1977. - Ulica Antuna Bauera 38 Stambena zgrada Bezić - Ulica Antuna Bauera 34 Naručitelj: Marin Bezić Stambena zgrada Ekonomske visoke škole Projekt: Marin Bezić Naručitelj: Zaklada kralja Aleksandra i kraljice Marije Građevna dozvola: 17. 5. 1927. Projekt: Vjekoslav (Alojz) Bastl Uporabna dozvola: 5. 1. 1928. Građevna dozvola: 6. 11. 1930. Godina izgradnje: 1927.-1928. Uporabna dozvola: 1. 9. 1931. Godina izgradnje: 1931. - Ulica Antuna Bauera 40 Stambena zgrada Košutić - Ulica Antuna Bauera 35/Trg kralja Petra Krešimira/Ulica Naručitelj: Mirko Košutić Marka Stančića Projekt: Mirko Košutić Zgrada Trgovačke akademije i Državna ženska stručna Građevna dozvola: 28. 3. 1927. škola (Komanda V. armijske oblasti JNA, Ministarstvo Uporabna dozvola: 24. 9. 1927. obrane RH) Godina izgradnje: 1927. Naručitelj: Kraljevska banovska uprava Savske banovine Projekt: Zvonimir Vrkljan - Ulica Antuna Bauera 42/Ulica kneza Višeslava 13 Građevna dozvola: 1936. Stambena zgrada Carnelutti Uporabna dozvola: 1938. Naručitelji: Amadeo i Ubaldo Carnelutti Godina izgradnje: 1936.-1938. Projekt: Amadeo Carnelutti Građevna dozvola: 7. 10. 1930. - Ulica Antuna Bauera 36 Uporabna dozvola: 23. 7. 1931. Stambena zgrada Majdak Godina izgradnje: 1931. Naručitelji: Pavao i Manja Majdak Projekt: Josip Gereš Građevna dozvola: 30. 12. 1926. Uporabna dozvola: Nije pronađena Godina izgradnje: 1927.

LITERATURA Deželić, S. (1907.): Vrhovčeva zaklada za imovnu obćinu Vlaš- Aleksander, A. Š. (1929.): Zagrebački zbor u godini 1909- ka ulica, Zagreb 1919, Vjesnik Zagrebačkog zbora, Zagreb, 10-12 Dimitrijević- Kolar, M. (2004.): Hrvatski radiša 1903.- Bagarić, M. (2010.): Arhitektura Zagrebačkog zbora od 1945./2003., Zagreb 1910. do 1935., Radovi IPU, br.34, Zagreb, 170 Dobronić, L. (1951.): Topografija zemljišnih posjeda ze- Barišić, Z. (2002.): Trg kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu, mljišnih posjeda zagrebačkih biskupa prema ispravi Prostor, 1(23), Zagreb, 77-91 kralja Emerika iz god. 1201., Rad JAZU 283, 245-316, Buntak, F. (1974.): Izgled i razvitak središta Zagreba u dva Zagreb barokna stoljeća, Iz starog i novog Zagreba, br. V., Muzej Dobronić, L. (1959.): Stare numeracije kuća u Zagrebu, MGZ, grada Zagreba, 27-50 Zagreb Buntak, F. (1996.): Povijest Zagreba, NZMH, Zagreb Dobronić, L. (1971.): Bartol Felbinger i zagrebački graditelji Ćuk, J. (1942.): Zagrebačka županija oko XIII. stoljeća, njegova doba, Zagreb Zagreb Dobronić, L. (1991.): Biskupski i Kaptolski Zagreb, Školska knjiga, Zagreb 62 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Ehrlich, H. (1932.): Stambene kuće nadarbine nadbiskupije Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljiš- Zagrebačke, Arhitektura, br. 8, Ljubljana, 222-223 nim knjigama, katalog izložbe, uredio dr. Paško Lovrić, Franković, E. (1981.): Regulatorna osnova Zagreba iz 1865. Umjetnički paviljon, Zagreb, 1994. godine, Život umjetnosti, br. 32, IPU, Zagreb, 49 - 59 Zagreb prije Zagreba, katalog izložbe, uredio Ante Rendić- Franković, E. (1983.): Regulatorna osnova istočnih pod- Miočević, Muzej grada Zagreba, 1994./5. ručja Zagreba, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, JAZU, knj. 49, Zagreb, 245-274 NEPOTPISANI NOVINSKI ČLANCI Franković, E. (1988.): Lenucijeva era, Arhitektura, br. 204- Neues Schlachthaus in Agram, Wiener Bauindustrie-Zeitung, 207, Zagreb, 81-111 Wien, 23. 12. 1897., str. 144 Gregl, Z. (1984.): Pokušaj rekonstrukcije antičke cestovne Agram Erweiterung der Wasserletung-Schlachthausumbau, mreže na području Zagreba, Iz starog i novog Zagreba, br. Wiener Bauindustrie-Zeitung, Wien, 24. 8. 1899., str. 358 VI., Muzej grada Zagreba, 7-16 Agram, Bau eines neuen Schlachthauses in Agram, Wiener Hribar, S. (1929.): Razvitak grada Zagreba od 1919-1929, Bauindustrie-Zeitung, Wien, 25. 10. 1900., str. 21 Jugoslavija na tehničkom polju 1919-1929, Udruženje ju- Agram, Schlachthaus, Wiener Bauindustrie-Zeitung, Wien, goslavenskih inženjera i arhitekta, 239-245 19. 12. 1901., str. 76 Hudovski, A. (uredio), (1892.): Kažiput za urodjenike i stran- Agram, Schlachthausbau, Wiener Bauindustrie-Zeitung, ce, Zagreb Wien, 10. 4. 1902., str. 199 Klaić, N. (1982.): Zagreb u srednjem vijeku, SNL, Zagreb, 321 Zagrebačka ledana odpočeti će s raspačavanjem leda, Agra- Knežević, S. (2003.): Zagreb u središtu, Barbat, Zagreb mer Zeitung, Zagreb, 7.6. 1905, str. 8 Knežević, S. (2004.): Nadbiskupski/Langov trg: mijene i Die Agramer Eisfabrik, Agramer Zeitung, Zagreb, 21. 6. poništenje, Radovi IPU, God. 28, Zagreb, 251-268 1905., str. 5-6 Knežević, S. (2007.): Zagrebačke planirane vojarne iz doba Zagrebački zbor, Narodne novine, 19. 7. 1911. Habsburške monarhije, Zbornik II. kongresa hrvatskih po- Zagrebački zbor, Narodne novine, 22. 7. 1911. vjesničara umjetnosti, IPU, Zagreb, 321-335 Nesnosne prilike u zagrebačkoj klaonici, Obzor, Zagreb, 8. Knežević, S. (2011.): Zagreb, art, memorija, Meandar, Zagreb 4. 1914., str. 3 M. U., Zagrebački zbor rad u prošlosti i program u budućoj Nesnosne prilike u zagrebačkoj klaonici, (reagiranje), Obzor, godini, Zagreb (revija), 1939., br. 1-2, str. 29-32 Zagreb, 9. 4. 1914., str. 3 Potočnjak, V. (1939.): Arhitektura u Hrvatskoj 1888-1938, Blagoslov Doma sjevernoameričkih Hrvata za Hrvatskog Građevinski vjesnik, br. 4-5, Zagreb, str. 49-79 Radišu, Hrvatski Radiša, br. 5, Zagreb, 11. 5. 1935. Rendić-Miočević, A. (uredio) (1994./5.): Zagreb prije Zagre- Radišino slavlje, Svečani blagoslov temeljnog kamena Stal- ba, katalog izložbe, Muzej grada Zagreba, 80 nog privredno-odgojnog zavoda Hrvatskog radiše u Za- Sokolić, N., Jukić, T. (2010.): Zagrebačko naselje Stara Pe- grebu, Hrvatski Radiša, br. 22-21, Zagreb, 1. 12. 1939. ščenica : urbanistički aspekti razvoja, Prostor, Arhitek- tonski fakultet, br. 18 (2), Zagreb, 288-305 IZVORI Strohal, R. (1933.): Vlaška ulica i župa sv. Petra u Zagrebu, Monumenta historica civitatis Zagrabiae, pripremio Ivan Kr- Zagreb stitelj Tkalčić, sv. II., 1400.-1499., Zagreb, 1894. Ulčnik, I. (1942.): Vjekoslav Frigan odvjetnik i bivši načel- Monumenta historica civitatis Zagrabiae, pripremili Emilij nik grada Zagreba, Zagreb (revija), god. 10, br. 1-2: 5-19; Laszovski i Lelja Dobronić, sv. XX., 1701.-1742., Zagreb, br. 3-4: 69-97; br. 6-5: 122-132; br. 7:154-169, Zagreb 1971. Vrkljan, Z. (1995.): Sjećanja, Zagreb Monumenta historica civitatis Zagrabiae, pripremila Lelja Mnijenje strunoga odbora družtva inžinira i arhitekta u Za- Dobronić, sv. XXI., 1743.-1834., Zagreb, 1975. grebu ob osnovi gradjevnoga reda za slob. i kralj. glavni Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu 1913. – 1925., grad Zagreb sastavljenoj po gradskom viećniku gosp. Državni arhiv u Zagrebu, Zagreb, 2015. Adolfu Hudovskiju, Viesti družtva inžinira i arhitekta KARTE, PLANOVI I REGULATORNE OSNOVE (prilog), br. 5, 30. 09. 1894., Zagreb Prva zemaljska jozefinska izmjera 1: 28.000, 1783./4., Gradjevni propisi za slob. i kr. glavni grad Zagreb, Općina slob. Österreichisches Staatsarchiv- Kriegsarchiv, Beč i kr. glav. grada Zagreba, Zagreb, 1914. Rukopisna vojna topografska karta Hrvatske, 1: 57.600, Adresar sveopći obavjesnik slob. i kralj. grada Zagreba za 1921. 1783./4., Österreichisches Staatsarchiv-Kriegsarchiv, god., Zagreb, 1920. Beč Stari planovi Zagreba, Urbanistički zavod grada Zagreba, Plan grada Zagreba Petra Haillera, ces. i kralj. provincijala opis planova L. Dobronić, Zagreb, 1961. i otpremnika poštanskih kola u Zagrebu, 1825. Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od srednjovjekovnog puta do moderne ulice 63

Rukopisna karta karta Zagreba i okolice (Agram sammt Katastarska izmjera, 1915., Planoteka Uprave za zaštitu Umgebung), 1: 14400, 1853./4., Österreichisches Staat- kulturne baštine Ministarstva kulture RH sarchiv- Kriegsarchiv, Beč Nacrt Zagreba, 1: 10.000, Gradski građevni odsjek, 1923., Tiskana karta Zagreba i okolice (Agram sammt Umgebung), Muzej grada Zagreba 1: 14400, 1853./4, Muzej grada Zagreba Nacrt slob. i kr. grada Zagreba, 1: 10.000, Gradski mjernički Katastarski plan grada Zagreba (Prva katastarska izmjera), odsjek, 1932., Muzej grada Zagreba 1862./4. 1: 1.440, Muzej grada Zagreba Nacrt Zagreba, 1: 5000, Gradski mjernički odsjek, 1923., Nacrt Zagreba Dragutina Albrechta, 1: 5.760, 1864., Muzej Muzej grada Zagreba grada Zagreba Nacrt slob. i kr. grada Zagreba, 1: 5000, Gradski mjernič- Nacrt grada Zagreba, Gradski gradjevni ured, 1: 11.520, ki odsjek, 1928., Planoteka Uprava za zaštitu kulturne 1878., Muzej grada Zagreba baštine Ministarstva kulture RH Nacrt grada Zagreba, regulatorna osnova, Gradski gradjev- Nacrt Zagreba, 1: 5000, 1930., Planoteka Uprave za zaštitu ni ured, 1: 11.520, 1889., Muzej grada Zagreba kulturne baštine Ministarstva kulture RH Nacrt grada Zagreba, Gradski gradjevni ured, 1: 11.520, Nacrt grada Zagreba, 1: 5000, Gradski mjernički odsjek, 1898., Muzej grada Zagreba 1934-35. Katastarski plan grada Zagreba (Prva katastarska izmjera), Nacrt grada Zagreba, 1947., Planoteka Uprave za zaštitu 1862./4. 1: 1.440, Muzej grada Zagreba kulturne baštine Ministarstva kulture RH Regulatorna osnova grada Zagreba, dio od Draškovićeve ulice prama Maksimiru, Gradski gradjevni ured, 1: 2200, DOKUMENTACIJSKE ZBIRKE I ARHIVSKI FONDOVI 23. 8. 1905., Državni arhiv u Zagrebu, GPZ-GO Bauerova ulica, Državni arhiv u Zagrebu (HR-DAZ/GPZ) Regulatorna osnova sl. i kr. glavnog grada Zagreba, dio Brešćenskoga ulica, Državni arhiv u Zagrebu (HR-DAZ/ istočno od Draškovićeve ulice između Vlaške ulice i kr. GPZ) ug. željeznice, 1: 2880, Zagreb, veljača 1905., Gradski Bauerova ulica 19, predmet: Ledana, Državni arhiv u Za- građevni ured, Lenuci, Planoteka Uprave za zaštitu kul- grebu (HR-DAZ/GPZ) turne baštine Ministarstva kulture RH Bauerova 19, predmet: stambena zgrada Zagrebačka ledana Regulatorna osnova sl. i kr. glavnog grada Zagreba, dio d.d., Državni arhiv u Zagrebu (HR-DAZ/GPZ) istočno od Draškovićeve ulice između Vlaške ulice i kr. Laginjina ulica, Državni arhiv u Zagrebu (HR-DAZ/GPZ) ug. željeznice, 1: 2880, Zagreb, srpanj 1905., Gradski Lopašićeva ulica, Državni arhiv u Zagrebu (HR-DAZ/GPZ) građevni ured, Lenuci, Planoteka Uprave za zaštitu kul- Martićeva ulica, Državni arhiv u Zagrebu (HR-DAZ/GPZ) turne baštine Ministarstva kulture RH Zagrebački zbor (Zagrebački velesajam), Državni arhiv u Regulatorna osnova sl. i kr. glavnog grada Zagreba, dio Zagrebu (HR-DAZG-251) istočno od Draškovićeve ulice između Vlaške ulice i kr. Ostavština arhitekta Aleksandra Freudenreicha, Ministar- ug. željeznice, 1: 2880, U Zagrebu, mjeseca siječnja 1909., stvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine – pla- Gradski građevni ured, Milan Lenuci, Planoteka Uprave za noteka (MK-UZKB-OAF) zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH Zbirka starih karata i planova Zagreba i okolice, Ministar- Katastarska izmjera, 1909.-1913., nadopunjeno izdanje, stvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine – pla- Planoteka Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministar- noteka (MK-UZKB) stva kulture RH

Summary

ANTUN BAUER STREET IN ZAGREB – URBAN AND ARCHITECTURAL DEVELOPMENT FROM A MEDIEVAL ROAD TO A MODERN STREET The Antun Bauer Street is one of the oldest city roads. It developed this area remained unbuilt for a long time, the city administration was from a medieval road at the beginning of Laška Ves leading to the rethinking its urbanisation very seriously. The first plan was adopted Sava River. At the end of the 18th century, bishop's gardens have been already in 1878 and was followed by regulatory plans in 1887 and 1905. landscaped between Vlaška Street and Medveščak creek along the way In the early 20th century the Slaughterhouse road was the main axe of to the Sava River. The transformation of the road to the Sava River into urbanisation of this part of town around which new city blocks and a city street began in the second half of the 19th with the construction street outlines were being formed. Intensive construction of apart- of the City slaughterhouse. This road was then called the Slaughter- ment buildings started after World War I. At that time this suburban house road, becoming at the time Zagreb eastern outskirts. Although road starts transforming into a modern city street. 64 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015 65

Branka Marciuš Rimska cesta od sela Preseka do Svetog Martina na Muri u Međimurju

Branka Marciuš UDK: 904:711.73(497.524) Muzej Međimurja Čakovec Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper HR – 40 000 Čakovec, Trg Republike 5 Primljen/Received: 10. 3. 2016.

Ključne riječi: terenski pregled, rimska cesta, Jantarski put, Područje Međimurja omeđeno je rijekama Murom i Dra- Panonija, antika, Međimurje vom koje su još od prapovijesti bile sastavni dio razgranate Keywords: field survey, Roman road, Amber Road, Pannonia, riječne mreže komunikacija. Smješteno je na raskrižju ko- Antiquity, Međimurje pnenih putova između Zapada i Istoka, a Međimurjem je, pretpostavlja se, prolazio i dio važne prapovijesne komu- Krajem jeseni 2015. godine kustosica arheoloških zbirki Muzeja nikacije, tzv. Jantarski put. Tijekom rimske vlasti ta komu- Međimurja Čakovec provela je arheološki terenski pregled pretpo- nikacija koja je spajala baltičko područje bogato jantarom s stavljene trase rimske ceste na području od jugozapadne okolice Mediteranom postaje jedan od glavnih cestovnih pravaca sela Preseka do Svetog Martina na Muri u Međimurju. Program je Rimskog Carstva. obuhvaćao pregled oko 15 kilometara dugog pravca rimske ceste Interes Rima za panonski prostor započeo je najkasnije koji se nalazi na prostoru triju međimurskih općina. Radovi su obu- početkom 2. st. pr. Kr. potaknut ciljem stjecanja kontrole hvaćali pripremnu analizu izvora, terenske radove prilikom kojih nad prometom prema Istoku, a s njime i gospodarskih i je prehodan cjelokupni položaj trase, dokumentiranje podataka strateških pogodnosti. Ishodište za osvajanje buduće Pa- i anketiranje mještana čiji su pojedini iskazi dali nova saznanja o nonije, ali i robne razmjene sa širim podunavskim svijetom postojanju potencijalnih arheoloških nalazišta, nedaleko ili uz pra- bila je kolonija Akvileja (Aquileia) osnovana 181. g. pr. Kr.2 vac rimske ceste. Sve utvrđene lokacije iskazane su u geografskim Prvi poznati rat protiv Panonaca s ciljem osvajanja Se- koordinatama, dok su neke na kojima je potvrđeno postojanje po- gestike (Segestica), čiji je ishod, pretpostavlja se, bio nega- vršinskih ostataka ceste, geodetski izmjerene. tivan za Rimljane, datiran je u vrijeme oko 156. g. pr. Kr. Sljedeći povijesno potvrđen vojni pohod koji se ticao i pa- UVOD nonskog područja bio je onaj konzula Tiberija Sempronija Tijekom studenog i prosinca 2015. godine u organizaciji Tuditana 129. g. pr. Kr. kojim je postignuta kontrola nad Muzeja Međimurja Čakovec proveden je arheološki teren- liburnskim dijelom obale, a pretpostavlja se da je pohod ski pregled pretpostavljene trase rimske ceste na područ- rezultirao i stanovitim uspjesima u zemlji Tauriska. Ponov- 1 ju Međimurja. Područje pregleda obuhvaćalo je prostor ni pokušaj osvajanja Segestike s ishodom nepovoljnim za brežuljkastog zapadnog i sjeverozapadnog Međimurja, od Rim dogodio se 119. g. pr. Kr., a grad je konačno osvojen u sela Preseka do sela Sveti Martin na Muri. Prema admini- razdoblju od 35. do 33. g. pr. Kr. tijekom iliričkog pohoda strativno-teritorijalnoj podjeli to je područje općina Gornji Oktavijana. Tom su prilikom pod rimsku vlast potpali Tau- Mihaljevec, Štrigova i Sveti Martin na Muri, dok prema risci, Kolapijani, Latobici, Varcijani i Jasi. Preostali istočni katastarskoj podjeli područje obuhvaća šest katastarskih dio međuriječja Save, Drave i Dunava, te planinski prostor općina. Ukupna duljina pregledanog terena iznosila je oko između Save i dinarskog lanca osvojen je tijekom panon- 15 kilometara. skog rata između 12. i 11. g. pr. Kr. Nakon spomenutog

2 Domić Kunić, A. (2006.): Bellum Pannonicum (12.-11. pr. Kr). Posljed- 1 Stručni voditelj terenskog pregleda bila je Branka Marciuš, kustosica nja faza osvajanja Južne Panonije, u: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagre- arheoloških zbirki Muzeja Međimurja Čakovec. bu, 39, Zagreb, 85. 66 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

posljednjeg panonskog pohoda koji je uspješno dovršio DOSADAŠNJE SPOZNAJE O POSTOJANJU RIMSKIH Tiberije Klaudije Neron, započelo je razdoblje uređivanja CESTA NA PODRUČJU MEĐIMURJA proširenog Ilirika sa sjevernom granicom na rijeci Dravi.3 Na području Međimurja zasad se prema poznatim po- Posljednji povijesno zabilježeni pokušaj organiziranog vijesnim izvorima i rezultatima arheoloških istraživanja otpora autohtonog stanovništva rimskoj vlasti u Iliriku bio pretpostavlja postojanje samo jednog rimskog cestovnog je bellum Batonianum između 6. i 9. g. Nakon sloma ustan- pravca. Sumnja se da je navedeni pravac bio dio starog Jan- ka, započelo je rimsko osvajanje područja između Drave tarskog puta, koji je tijekom prve polovine 1. st. postao i srednjeg toka Dunava – uključujući i prostor današnjeg jednom od glavnih prometnica Rimskog Carstva, a spajao Međimurja – a trajalo je sporo i bez većih otpora do vlada- je Akvileju s dunavskim limesom.11 Pojedini autori pret- 4 vine cara Klaudija ili sredine 1. stoljeća. postavljaju postojanje i drugih rimskih cestovnih pravaca Autohtono stanovništvo koje su Rimljani zatekli na kroz Međimurje, međutim njihovi materijalni ostatci nisu području današnjeg Međimurja bile su panonsko-keltske pronađeni, a ne spominju ih niti zasada poznati povijesni 5 etničke zajednice. Prema Pliniju Starijem uz Dravu su od izvori, pa ih u ovom radu nećemo detaljnije spominjati.12 njezina izlaska iz Norika u Panoniju, što bi odgovaralo po- Najvažniji povijesni izvor koji opisuje mogući pravac dručju zapadno od Petovija (Poetovio), živjele zajednice rimske ceste na području zapadnog i sjeverozapadnog 6 Serećana, Serafilaca, Jasa i Andizeta. Mišljenja su podi- Međimurja jest Antoninov itinerar. Itinerar spominje dva jeljena oko pitanja koja je zajednica nastanjivala područje cestovna pravca, za koje analizom smještaja gradova i po- današnjeg Međimurja. Antun Mayer ime Sereta etimološki staja na trasi možemo pretpostaviti da su prolazili područ- povezuje s glagolom strujati, te ih naziva "Riječanima", s jem današnjeg sjeverozapadnog Međimurja. Prvi je pravac pretpostavkom da se radi o stanovnicima Međimurja,7 dok vodio od Vindobone (Vindobona) do Petovija, a ukupna je Ivica Degmedžić mišljenja kako ime Sereta i Serapila po- mu je dužina iznosila 184 rimske milje: Item a Vindobona tječe od riječi sirus, što znači "žitna jama".8 Sándor Soproni Poetovione mpm CLXXXIIII sic Vindobona XXVIII Aquis XXXI pak područje istočno od Petovija s gradom Halikanom (Ha- Scarabantia XXXIIII Sabaria XX Arrabone XL Alicano in me- licanum) pripisuje Serapilima.9 dio Curta XXXI Poetovione. Drugi pak je pravac vodio od Nakon 9. g. do sredine 1. st. uslijedila je organizacija pro- Petovija do Karnunta, s ukupnom dužinom od 164 rimske vincije, koja je između ostalog obuhvaćala i gradnju cesta. milje: Item a Poetovione Carnunto mpm CLXIIII sic Poetovione Pretpostavljamo da je tijekom spomenutog vremenskog XXXI Halicano XXX Salle XXXI Sabaria XXXIIII Scarabantia razdoblja trajala i izgradnja pretpostavljenog pravca rimske XXXVIII Carnunto.13 Pregledom smještaja gradova i postaja ceste na području Međimurja. Sjeverni dio Jantarskog puta između Petovija i Karnunta (Carnuntum) i pripadajući ce- na trasi, možemo zaključiti da se radi o dvama jednakim stovni ogranci tijekom 1. st. imali su status vojničkih cesta cestovnim pravcima na relaciji Petovij – Karnunt, od ko- (viae militares) koje je gradila vojska, te su korištene u vojne jih se jedan u Skarbantiji odvajao i vodio preko Akvisa do svrhe. Služile su za kretanje i opskrbu vojske, a kontrolu i Vindobone. Međutim, treba napomenuti kako se dužina sigurnost osiguravale su manje vojne postaje i augzilijarni relacije Petovij – Skarbantija kod spomenutih dvaju pravaca kašteli locirani uz cestu uglavnom pravilno, na primjerenoj razlikuje za jednu rimsku milju, za što pretpostavljamo da udaljenosti koja se mogla prijeći u jednom danu. O jakoj se radi o grešci prepisivača. prisutnosti vojske svjedoče epigrafski izvori te dijelovi i Jedina postaja koju spominje Antoninov itinerar, a za pribor vojne konjaničke opreme, pronađeni na nalazištima koju se pretpostavlja da se nalazila na području sjeveroza- vojnih postaja uzduž sjevernog dijela Jantarskog puta.10 padnog Međimurja, jest Halicanum ili Alicanum. O ubikaciji Halikana još od prve polovine prošlog stoljeća raspravljali 3 Domić Kunić, A. (2006.): nav. dj.: 85-113. su mnogi značajni autori, a povezivali su ga s lokacijama 4 Domić Kunić, A. (2006.): nav. dj.: 118. današnjega grada Mursko Središće i sela Sveti Martin na 5 Domić Kunić, A. (2003.): Plinijeva geografija i etnografija Ilirika (s oso- Muri u Međimurju, te s gradom Lendava i selom Dolga bitim obzirom na panonski dio iliričkog prostora), doktorska disertacija, Zagreb, 201. 6 Plinije Stariji, Nat. hist., 3.25, 147. 11 Gračanin, H. (2010.): Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantič- 7 Mayer, A. (1935.): nav. dj.: 72-73. koj Južnoj Panoniji, u: Scrinia Slavonica: godišnjak podružnice za povijest 8 Degmedžić, I. (1968.): Sjeverno i istočno područje Ilira, u: Vjesnik Ar- Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 10, Slavonski heološkog muzeja u Zagrebu, 3, Zagreb, 55. Brod, 40. 9 Soproni, S. (1979.): Municipium Halicanum, u: Folia archaeologica, 12 Tomičić, Ž. (1986.): Arheološka slika antike u Međimurju, u: Međimurje: 30, Budapest, 96. Časopis za društvena pitanja i kulturu, 9, Čakovec, 199-200.; Bunjac, B. et 10 Mráv, Z. (2010.-2013.): The Roman Army along the Amber Road al. (2003.): Pregled povijesti Međimurja, Čakovec, 29.; Vidović, J. (2003.): between Poetovio and Carnuntum in the 1st Century a.d. – Archaeo- Arheološki nalazi i nalazišta antiknog doba u Međimurju (katalog izložbe), logical Evidence. A Preliminary Research Report, Communicationes ar- Čakovec, 8. chaeologicae Hungariae, Budapest, 49-100; Móscy, A. (1962.): Pannonia, 13 Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, izd. G. Parthey – M. u: PWRE, Supl. IX, Stuttgart, col. 658-661. Pinder, Berlin, 1848, 122-123. Rimska cesta od sela Preseka do Svetog Martina na Muri u Međimurju 67

istraživanja. Radi se o nepokretnim nalazima naseobinskih objekata, keramičkih peći i korita za tiještenje gline, te o mnoštvu raznovrsnih pokretnih nalaza: keramičkom po- suđu, uljanicama, građevinskom materijalu, novcu, oružju, dijelovima nošnje, metalnim kućnim uporabnim predmetima, metalnim predmetima građevinske namjene i dr.17 Među pokretnim nalazima ističe se zavjetni žrtvenik konzularnog beneficijarija (beneficiarius consularis) po- svećen Jupiteru (sl. 1), otkriven 1977. godine prilikom arheoloških istraživanja u središtu sela, neposredno uz glavnu prometnicu.18 Iako rasprava o funkciji konzularnih beneficijarija još uvijek traje, epigrafski izvori sugeriraju pretpostavku kako se radi o legionarima, raspoređenima po beneficijarijskim postajama stationes( ) kroz razdoblje od šest mjeseci do više godina. Kao dio organiziranog sustava provincijalne administracije, u izravnom dodiru s lokalnim stanovništvom, obavljali su poslove u okviru ureda namje- snika provincije kao njegovi predstavnici. Beneficijarijske postaje od vremena vladavine cara Trajana bile su razmje- štene u gradovima, duž granica provincija, na važnim pro- metnim pravcima, raskrižjima i lukama, u blizini rudarskih centara, u kamenolomima i na carskim imanjima. U sklopu beneficijarijskih postaja nalazila su se svetišta u kojima su povodom dolaska ili napuštanja postaje postavljali zavjetne žrtvenike najčešće posvećene Jupiteru.19 1 Nalaz žrtvenika prilikom arh. istraživanja u selu Sveti Martin na Muri (Dokumentacija Arheološkog odjela, Muzeja Međimurja Čakovec) Temeljem navedenih spoznaja možemo pretpostaviti kako Altar found during archaeological research in the village of Sveti se na području današnjeg sela Sveti Martin na Muri nalazio Martin na Muri (documentation of the Archaeological Department of kompleks beneficijarijske postaje sa svetištem, te da je po- the Museum of Međimurje Čakovec) dručjem sela prolazio važan rimski cestovni pravac – pretpostavljamo onaj koji navodi Antoninov itinerar – od Petovija do Karnunta i Vindobone. U prilog našim pretpostavkama Vas u Prekmurju.14 Problem točne ubikacije uvjetovan je ide i činjenica da je na istoj trasi rimske ceste nalazima zavjet- i nedostatkom povijesnih izvora. Naime, jedini zasad po- nih žrtvenika konzularnih beneficijara potvrđeno postojanje znati povijesni izvor za koji se pretpostavlja da spominje beneficijarijskih postaja u Savariji20 i Skarabantiji.21 Halikan jest natpis sa sarkofaga pronađenog 1910. godine Drugi povijesni izvor koji opisuje mogući pravac rim- na području nekadašnjeg rimskog logora Akvinkuma.15 ske ceste na području sjeverozapadnog Međimurja jest, Prema Sándoru Soproniju natpis navodi ime municipija prema Sándoru Soproniju,22 Kozmografija Anonima Rave- Alikanuma (Alicanum), koji povezuje s postajama Halica- njanina. Naime, Kozmografija spominje postojanje rimske no i Alicano iz Antoninovog itinerara, a ubicira ga u Sveti ceste na relaciji Petovij – Savaria s postajama: Petaviona, Martin na Muri. Međutim, kako je natpis oštećen upravo na ključnom mjestu naziva grada, potrebno ga je interpretirati s oprezom.16 17 Tomičić, Ž. (1986.): nav. dj.: 183-218.; Vidović, J. (2003.): nav. dj.: 1-31.; Tomičić, Ž. (1979.): Zaštitna arheološka istraživanja u Martinu na Muri, u: Tragove naseljenosti područja današnjeg sela Sveti Mar- Muzejski vjesnik, 2, Koprivnica, 40-43.; Tomičić, Ž. (1984.): Sumarni osvrt tin na Muri u rimskom razdoblju potvrđuju i arheološki na rezultate arheoloških istraživanja područja Međimurja u razdoblju od nalazi otkriveni tijekom dosada provedenih arheoloških 1972-1982. godine (I), u: Muzejski vjesnik, 7, Čakovec, 62-63. 18 CBFIR 274; I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / T(itus) Caeser/nius Marcel/linus b(ene)f(iciarius) co(n)s(ularis) / v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito). Tomičić, 14 Gračanin, H. (2010.): nav. dj.: 40.; Kos, P., Šašel Kos, M. (2000.): Map Ž. (1979.): nav. dj.: 42. 20 Pannonia-Dalmatia, u: Barrington atlas oft he Greek and Roman world, Oxford, 291-292.; Laurent, P. E. (1830.): An introduction to the 19 Glavaš, I. (2013.): Zavjetni žrtvenici iz stanice konzularnih beneficijara Study of Ancient Geography, Oxford/London, 77.; Horvat-Šavel, I. (1985.): u Balinoj Glavici, u: Kultovi, mitovi i vjerovanja u Zagori, Split, 63-73.; Glavaš, Sondiranje rimske ceste od Kota do Dolge Vasi, Arheološki vestnik, 36, I. (2015.): Stanica beneficijarija u Novama, u: Istraživanja u Imotskoj krajini, Ljubljana, 173. 29, Zagreb, 27-37. 15 Ubi Erat Lupa, Sarkophag der Iulia Secundina, http://www.ubi-erat- 20 CBFIR 329, CBFIR 330, CBFIR 331, CBFIR 332, CBFIR 333. lupa.org/monument.php?id=2959 (stranica posjećena: 19. travnja 2016.). 21 CBFIR 315, CBFIR 316. 16 Soproni, S. (1979.): nav. dj.: 93-97. 22 Soproni, S. (1979.): nav. dj.: 93-94. 68 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

2 Archaeologische Karte von Jugoslavien: Blatt Ptuj, dio karte s ustanovljenom trasom rimske ceste od Ormoža do sela Preseka i Prhovec u Međimurju (Prema Klemenc, J.; Saria, B. [1936.]) Archaeologische Karte von Jugoslavien: Blatt Ptuj, part of the map with defined Roman road route from Ormož to the villages of Preseka and Prhovec in Međimurje (According to Klemenc, J.; Saria, B. (1936))

Vincensimo, Ligano, Salla, Aravona i Savaria.23 Kako Sándor okolice sela Preseka do sjevernog ruba sela Sveti Martin Soproni postaju Ligano poistovjećuje s Halicanum i Alica- na Muri. Radovi su rezultirali prvim važnim saznanjima o num, tako je trasa ceste koju navodi Kozmografija morala stanju i očuvanosti ostataka ceste, kao i novim spoznajama iz Ptuja, preko Veržeja nedaleko Murske Sobote, prolaziti o postojanju potencijalnih arheoloških nalazišta.26 kroz Sveti Martin na Muri, u Zalalövő, preko rijeke Rabe u Godine 1981. tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja Szombathely, dakle povezivati Petovij sa sjeveroistočnim rimskog groblja u selu Trnovčak, nedaleko Železne Gore, područjem, današnjeg Prekmurja, te se kod Halikana spa- provedena su prva pokusna istraživanja rimske ceste. Istra- jati na cestovni pravac u smjeru Sale i Savarije. žena je površina od oko 30 m², jugozapadno od položaja Međutim, priklonit ćemo se pretpostavci kako Kozmo- grobnih humaka,27 te su otkriveni ostatci ceste, točnije grafija donosi iskrivljenu verziju trase cestovnog pravca struktura od krupnijih valutica i sitnog šljunka (sl. 3).28 Petavione XX Ad Vicesimum XLIII Arrabone XX Sabaria, koji Iste je godine proveden terenski pregled područja južno spominje Tabula Peutingeriana. Za taj se pravac pretpo- od sela Brezovec i Sveti Martin na Muri, gdje su na polo- stavlja da je prolazio od Ptuja, preko Slovenskih gorica i žajima Gomila i Projnica locirani površinski ostatci ceste i Prekmurja, selima: Hlaponci, Polenšak, Sveti Tomaž, Ce- lokacija grobnog humka.29 Manji terenski pregled položaja zanjevci, Veržej, Dokležovje, Bratonci, Lipovci, Ivanci, Bo- rimske ceste organiziran je 1990. godine, prilikom kojega gojina i Motvarjevci.24 je pregledan položaj Krč jugozapadno od sela Prhovec.30 Postojanje pravca rimske ceste iz Petovija do Kurte, za- Tijekom jeseni 2014. godine vršena su pokusna arheo- tim njen nastavak u smjeru istoka, te prijelaz na područje loška istraživanja nalazišta Veliko Kamenje jugozapadno od današnjeg Međimurja kod sela Godeninci i Preseka već je Preseke, prilikom kojih su otkriveni i ostatci rimske ceste (sl. tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća potvrđen terenskim 4).31 Budući da su ostatci otkriveni na relativnoj dubini od 25 pregledima slovenskih arheologa (sl. 2).25 Za prve značajne spoznaje o postojanju nastavka spomenute rimske ceste 26 Fulir, M. (1969.): nav. dj.: 391-401.; Fulir, M. (1970.): Osvrt na položaj današnjeg Varaždina u nizu nekadašnjih rimskih postaja, u: Godišnjak područjem Međimurja zaslužan je Miroslav Fulir koji je Gradskog muzeja Varaždin, 4, Varaždin, 5-20. topografski locirao gotovo cijeli pravac od jugozapadne 27 Na katastarskoj čestici 408 (K. O. Železna Gora). 23 Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica, izd. M. 28 Tomičić, Ž. (1981.): Izvještaj o arheološkom istraživanju antičke nekro- Pinder - G. Parthey, Berlin, 1860, 216. pole kod sela Trnovčak u Međimurju 1981., Muzej Međimurja Čakovec. 24 Truhlar, F. (1975.): Stara pot ter poskus rekonstrukcije nekdanje pro- 29 Tomičić, Ž. (1982.): Rezultati arheoloških terenskih rekognosciranja metne mreže, u: Arheološka najdišča Slovenije, Ljubljana, 104. Međimurja u 1981. godini (antika i rani srednji vijek), u: Muzejski vjesnik, 5, 49-50. 25 Fulir, M. (1969.): Topografska istraživanja rimskih cesta na varaždin- skom i međimurskom području, u: Razprave Slovenske akademije znanosti 30 Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske (drugo in umetnosti VI, Ljubljana, 391-392.; Klemenc, J.; Saria, B. (1936.): Archae- dopunjeno izdanje), Bjelovar, 1997, 258. ologische Karte von Jugoslavien: Blatt Ptuj, Beograd-Zagreb. 31 Na katastarskoj čestici 114, (K. O. Preseka). Rimska cesta od sela Preseka do Svetog Martina na Muri u Međimurju 69

3 Pokusna arheološka istraživanja rimske ceste u selu Trnovčak, 1981. 4 Pokusna arheološka istraživanja nalazišta Veliko Kamenje kod (Dokumentacija Arheološkog odjela, Muzeja Međimurja Čakovec) Preseke (foto: B. Marciuš, 2015., Dokumentacija Arheološkog odjela, Trial archaeological research of the Roman road in the village of Muzeja Međimurja Čakovec) Trnovčak, 1981 (documentation of the Archaeological Department of Trial archaeological research of the site of Veliko Kamenje near Preseka the Museum of Međimurje Čakovec) (photo: B. Marciuš, 2015, documentation of the Archaeological Department of the Museum of Međimurje Čakovec) cm, očuvanost struktura bila je loša i uvjetovana učesta- trase rimske ceste ili nedaleko od nje. Sve utvrđene lokacije lim devastiranjem prilikom poljoprivrednog obrađivanja položaja ceste iskazane su u geografskim koordinatama, zemljišta. Na geološkoj podlozi od pjeskovite glinaste ilovače dok su neke na kojima je potvrđeno postojanje površinskih strukturu ceste činio je sloj sitnog šljunka sa slojem valutica ostataka ceste geodetski izmjerene. iznad njega. Dimenzije valutica su varirale od srednjih do Obrazac za unos podataka prikupljenih tijekom pregleda velikih, te nisu otkriveni tragovi veziva. Kako su otkriveni terena sadržavao je podatke o: broju katastarske čestice, ostatci devastacijom zemljišta "razvučeni", utvrđena ukupna katastarskoj općini, selu, gradu ili općini, mikrotoponimu, relativna širina ceste iznosila je 4,6 metara.32 geografske koordinate položaja trase, namjeni zemljišta, stupnju preglednosti površine terena, te okolnostima te- METODA TERENSKOG PREGLEDA meljem kojih je potvrđen položaj rimske ceste. Predmet terenskog pregleda provedenog krajem jeseni 2015. godine bio je položaj pretpostavljenog pravca rimske REZULTATI TERENSKOG PREGLEDA ceste Kurta – Halikan od jugozapadne okolice sela Preseka Terenski je pregled započet na području jugozapadne do sjevernog ruba sela Sveti Martin na Muri (sl. 5), te ga okolice sela Preseka, točnije kod tzv. Čulekovog Mlina (kč. prema cilju i pristupu možemo nazvati tematskim teren- br. 116), lokacije na kojoj je već ustanovljen prijelaz rimskim pregledom.33 Pripremni radovi obuhvaćali su pregled ske ceste iz slovenskog na hrvatski teritorij.34 To područje literature i kartografskih izvora, dok je terenski rad obu- obilježeno mikrotoponimom Kamen zbog loše površinske hvaćao hodanje cjelokupnim položajem trase u duljini od preglednosti terena nije pregledano, međutim, da je rimska oko 15 kilometara, te utvrđivanje i dokumentiranje: ra- cesta na ovom mjestu skretala sa slovenskog teritorija na sprostiranja površinskih nalaza ostataka ceste i pretpostav- hrvatski i nastavljala u smjeru sjevera, potvrđeno je po- ljenog položaja ceste, stanja i očuvanosti, te geografskih kusnim istraživanjima 2014. godine (na kč. br. 114) i pre- karakteristika terena. Provedeno je i anketiranje pojedinih gledom susjedne južne parcele, na kojoj nije ustanovljeno mještana, a analizom njihovih iskaza potvrđena su ili do- postojanje površinskih nalaza ostataka ceste (kč. br. 122). punjena saznanja o lokacijama trase dobivena pregledom Rimska cesta na oranicama sjeverno od Čulekovog Mli- terena. Pojedini iskazi kazivača dali su pak nova saznanja o na, prema južnom ulazu u selo Preseka, potvrđena je arhe- postojanju potencijalnih arheoloških nalazišta, uz položaj ološkim istraživanjima (kč. br. 114) i površinskim nalazima valutica (kč. br. 113, 112). Od južnog pak ulaza u selo cesta 35 32 Marciuš, B. (2015.): Izvješće o pokusnim arheološkim istraživanjima je prolazila područjem oko 40 m zapadno od seoske ceste, nalazišta Veliko Kamenje kod sela Preseka, Muzej Međimurja Čakovec. 33 Mihaljević, M.; Vrdoljak, S. (1997.): Projekt terenskog pregleda pod- 34 Fulir, M. (1969.): nav. dj.: 392. ručja grada Nove Gradiške, u: Opuscula Archaeologica, 21, Zagreb, 188. 35 Lokalna cesta 20059, Prhovec – granica Republike Slovenije. 70 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

5 Karta s označenom pretpostavljenom trasom rimske ceste kroz Međimurje (izradila: B. Marciuš) Map with marked assumed Roman road route across Međimurje (made by: B. Marciuš)

čiju je liniju kroz selo pratila u smjeru sjevera, te prelazila prelazeći potok Trnavu, te svoj pravac nastavljala poviše- seosku cestu (kč. br. 83, 17) zapadno od mjesne kapele. U nim područjem, oko 20 m zapadno od lokalne ceste, prateći nastavku cesta je prolazila područjem oko 35 m zapadno njenu liniju. Zbog loše preglednosti površine terena, spo- od seoske ceste, prateći njen smjer do ulaza u prostor kata- menuta pretpostavljena trasa rimske ceste nije potvrđena starske općine Prhovec. Spomenuta pretpostavljena trasa površinskim nalazima, već iskazima kazivača i analizom rimske ceste potvrđena je iskazima kazivača i površinskim konfiguracije terena.38 nalazima.36 Oko 100 m južno od raskrižja u zaseoku Hrje, rimska je Od ulaza na prostor katastarske općine Prhovec, rimska cesta skretala u pravcu sjeveroistoka, točnije prelazila lo- cesta je i dalje prolazila područjem oko 30 m zapadno od kalnu cestu (kod kč. br. 770 i 762), te nastavljala smjer oko linije seoske, a na mjestu spoja seoske s lokalnom cestom 30 m istočno od lokalne ceste za selo Prhovec. U nastavku Macinec – Sveti Urban37 skretala je u smjeru sjeverozapada kroz šumarak trasa pretpostavljene rimske ceste potvrđena je postojanjem zemljanog nasipa s većom koncentracijom 36 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđenih površinskim nalazima i iskazima kazivača su: N 46°25'5,57", E 16°16'33,15" (kč. br. 112), N 46°25'13,55", E 16°16'37,01" (kč. br. 92), N 46°25'20,46", E 38 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđe- 16°16'38,50" (kč. br. 10), K. O. Preseka. nih iskazima kazivača su: N 46°25'27,23", E 16°16'39,41" (kč. br. 823), N 37 Lokalna cesta 20005, Macinec – Sveti Urban. 46°25'35,75", E 16°16'35,44" (kč. br. 799), K. O. Prhovec. Rimska cesta od sela Preseka do Svetog Martina na Muri u Međimurju 71

6 Položaj označen toponimom Krč, jugozapadno od sela Prhovec, 7 Položaj označen toponimom Gornji Štuk u selu Prhovec s s površinskim nalazima rimske ceste (foto: B. Marciuš, 2015., površinskim nalazima rimske ceste (foto: B. Marciuš, 2015., Dokumentacija Arheološkog odjela, Muzeja Međimurja Čakovec) Dokumentacija Arheološkog odjela, Muzeja Međimurja Čakovec) Position marked by toponym Krč, south west of the village of Position marked by toponym Gornji Štuk in the village of Prhovec Prhovec with surface finds of Roman road (photo: B. Marciuš, 2015, with surface finds of Roman road (photo: B. Marciuš, 2015, documentation of the Archaeological Department of the Museum of documentation of the Archaeological Department of the Museum of Međimurje Čakovec) Međimurje Čakovec)

površinskih nalaza valutica, oko 15 m istočno od šumske tijekom terenskog pregleda zbog loše preglednosti površine ceste. Spomenuti zemljani nasip pratio je liniju šumske ce- terena nije bilo moguće locirati položaj rimske ceste, a an- ste u smjeru sjeveroistoka, a na udaljenosti oko 170 m od ketiranjem mještana također nisu prikupljene jasne infor- raskrižja položaj rimske ceste jednak je položaju šumske macije. Kako je preglednost površine terena 60-ih godina ceste u smjeru sela Prhovec. Na oko 30 m prije izlaska iz prošlog stoljeća, prema tvrdnjama Miroslava Fulira, bila šume (sjeverni dio kč. br. 441) rimska se cesta odvajala mnogo bolja, pouzdat ćemo se u njegove navode. On tvrdi od šumske i nastavljala u smjeru sjeveroistoka oranicama kako je pravac šumske ceste u smjeru sela Tupkovec jednak obilježenima toponimom Krč prema jugozapadnom dijelu položaju rimske ceste, te kako za razliku od naglog skre- sela Prhovec (sl. 6). Spomenuta gotovo cjelokupna pret- tanja seoske ceste u smjeru istoka rimska cesta nastavlja postavljena trasa rimske ceste potvrđena je površinskim nekoliko metara dalje u šumu, te u luku prati šumsku cestu i nalazima i iskazima kazivača.39 s njome se spaja u podnožju brežuljka.41 Dakle, na području Jugozapadno od sela Prhovec rimska je cesta prelazila šume sjeverno od sela Prhovec rimska je cesta naglo skreta- potok (između kč. br. 314/1 i 349), te nastavljala u smjeru la u smjeru istoka i prelazila potok Trnavu (kod kč. br. 861 sjeveroistoka, prelazeći seosku cestu u smjeru područja obi- i 862), te nastavljala u smjeru sjeveroistoka preko doline lježenog toponimom Gornji Štuk (sl. 7). Oko 150 m prije potoka.42 U nastavku je prelazila cestu za selo Tupkovec ulaska u sjeverni dio sela Prhovec (između kč. br. 173/2 (između kč. br. 860 i 864), te prešla na padinu brežuljka i 93/1) spaja se s položajem seoske ceste (sl. 8), te prati Kukulić, gdje se spajala s poljskim putom (kod kč. br. 869) njen pravac u smjeru sjeveroistoka prema šumi. Veći dio koji vodi prema vrhu brežuljka.43 spomenute pretpostavljene trase rimske ceste potvrđen je Analizom konfiguracije terena, iskazima kazivača i pre- 40 površinskim nalazima i iskazima kazivača. gledom površinskih nalaza, potvrđeno je da se rimska cesta Između sjevernog dijela sela Prhovec i brežuljka obilježe- nalazi na položaju gornjeg dijela poljskog puta na padini nog toponimom Kukulić nalazi se šuma, na području koje brežuljka Kukulić (sl. 9), šumskog puta prema vrhu bre- žuljka i puta koji prolazi tjemenom brežuljka do izlaska iz 39 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđe- nih površinskim nalazima i iskazima kazivača su: N 46°25'45,13", E sela Tupkovec, točnije do područja obilježenog toponimom 16°16'34,56" (kč. br. 770), N 46°25'50,27", E 16°16'36,55" (kč. br. 524), N 46°26'8,29", E 16°16'44,81" (kč. br. 294), N 46°26'12,38", E 16°16'51,42" (kč. br. 307), K. O. Prhovec. 41 Fulir, M. (1969.): nav. dj.: 395. 40 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđe- 42 Položaj rimske ceste u dolini, potvrđen je površinskim nalazima nih površinskim nalazima i iskazima kazivača su: N 46°26'15,10", E valutica. 16°16'55,83" (kč. br. 349), N 46°26'17,73", E 16°17'3,58" (kč. br. 323), N 43 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđenih 46°26'20,05", E 16°17'10,60" (kč. br. 225), N 46°26'23,44", E 16°17'21,55" površinskim nalazima su: N 46°26'40,19", E 16°17'52,75" (kč. br. 860), N (kč. br. 173/2), N 46°26'30,77", E 16°17'28,48" (kč. br. 92/1), K. O. Prhovec. 46°26'42,87", E 16°17'55,97" (kč. br. 864), K. O. Martinuševec. 72 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

8 Seoska cesta kroz selo Prhovec na položaju pretpostavljene trase 9 Poljski put na padini brežuljka Kukulić na položaju pretpostavljene rimske ceste (foto: B. Marciuš, 2015., Dokumentacija Arheološkog trase rimske ceste (foto: B. Marciuš, 2015., Dokumentacija Arheološkog odjela, Muzeja Međimurja Čakovec) odjela, Muzeja Međimurja Čakovec) Rural road through the village of Prhovec on the position of assumed Country road on the slope of the hill Kukulić on the position of assumed Roman road route (photo: B. Marciuš, 2015, documentation of the Roman road route (photo: B. Marciuš, 2015, documentation of the Archaeological Department of the Museum of Međimurje Čakovec) Archaeological Department of the Museum of Međimurje Čakovec)

Kukulićeva Graba.44 Anketiranjem mještana sela prikuplje- Gradiščak gdje se spajala s poljskim putom. Poljski put kroz ne su i informacije o lokaciji potencijalnog arheološkog na- dolinu potoka Gradiščak do cestovnog raskrižja nalazi se lazišta u dolini potoka Krompač, koju mještani nazivaju na položaju rimske ceste. Cjelokupna je spomenuta pretpo- Staro Groblje ili Grobljenke (na kat. česticama 1003/2, stavljena trasa rimske ceste potvrđena isključivo iskazima 1004 i 1005, K. O. Martinuševec). kazivača i analizom konfiguracije terena, jer zbog loše po- Od Kukulićevih Graba rimska je cesta prolazila tjeme- vršinske preglednosti nije bilo moguće potvrditi postojanje nom brežuljka, točnije oko 20 m zapadno od poljskog puta, površinskih nalaza.48 prateći njegovu liniju do ulaska u selo Železna Gora, što je Od raskrižja u dolini potoka Gradiščak rimska je cesta potvrđeno površinskim nalazima i analizom konfiguracije prolazila neposredno uz istočni rub seoske ceste kroz zase- terena. Položaj rimske ceste kroz selo potvrđen je iskazima lak Trnovčak,49 prateći njenu liniju u smjeru Toplica Sveti kazivača, a prolazila je povišenim dijelom, oko 20 metara Martin. Na položaju oko 200 m od raskrižja, između kč. br. zapadno od seoske ceste45 čiju je liniju pratila u smjeru sje- 737 i 755, prelazi na zapadnu stranu seoske ceste (sl. 10) te vera. U nastavku cesta je između kč. br. 2448/2 i 2433/5 u nastavku prati njenu liniju, sve do ulaska u selo Toplice prelazila seosku u smjeru sjeveroistoka, a u nastavku i dr- Sveti Martin. Cjelokupna spomenuta pretpostavljena trasa žavnu cestu46 kod kč. br. 2442 i 2380/1.47 rimske ceste potvrđena je površinskim nalazima, iskazima Nakon prelaska državne ceste, rimska cesta je skretala kazivača i arheološkim istraživanjima (na kč. br. 408).50 polukružno u smjeru sjeveroistoka do ruba šume obilježene Od ulaska u selo Toplice Sveti Martin, točnije od kč. br. toponimom Jagarica (kč. br. 2385), te se njenim zapad- 142 – gdje je iskazom kazivača potvrđen pronalazak šljunka nim rubom nastavljala u smjeru sjevera, do doline potoka prilikom iskopa zemlje uz zapadni rub seoske ceste – tragovi se rimske ceste gube. Zbog loše površinske preglednosti i 44 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđenih nedostatka korisnih iskaza kazivača, položaj je rimske ceste površinskim nalazima i iskazima kazivača po brežuljku Kukulić i kroz selo kroz selo Toplice Sveti Martin moguće pretpostaviti samo Tupkovec od smjera juga prema sjeveru su: N 46°26'50,66", E 16°17'59,08" (kč. br. 883), N 46°27'2,14", E 16°18'4,33" (kč. br. 924), N 46°27'21,24", E na temelju konfiguracije terena, a s jednakim okolnostima 16°18'28,40" (kč. br. 1034), N 46°27'34,43", E 16°18'35,15" (kč. br. 1028), K. O. Martinuševec. 48 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđenih 45 Lokalna cesta 20087, Martinuševec – Prekopa. iskazima kazivača su: N 46°28'36,86", E 16°19'13,42" (kč. br. 2398), N 46 Državna cesta D 227, Granica Republike Slovenije – Šenkovec. 46°28'50,90", E 16°19'21,65" (kč. br. 3594), K. O. Železna Gora. 47 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste kroz selo Že- 49 Lokalna cesta 20080, Železna Gora – Toplice Sveti Martin. lezna Gora potvrđenih površinskim nalazima i iskazima kazivača su: N 50 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđe- 46°28'6,68", E 16°18'52,43" (kč. br. 2629), N 46°28'9,46", E 16°18'53,05" (kč. nih površinskim nalazima i iskazima kazivača su: N 46°28'58,87", E br. 2626/2), N 46°28'17,97", E 16°18'55,39" (kč. br. 2448/1), N 46°28'22,96", 16°19'28,05" (kč. br. 736), N 46°29'11,62", E 16°19'39,07" (kč. br. 403), N E 16°18'58,51" (kč. br. 2434), N 46°28'29,95", E 16°19'2,75" (kč. br. 2442), 46°29'17,06", E 16°19'44,40" (kč. br. 173), N 46°29'26,70", E 16°19'53,23" K. O. Železna Gora. (kč. br. 142), K. O. Železna Gora. Rimska cesta od sela Preseka do Svetog Martina na Muri u Međimurju 73

10 Površinski ostatci rimske ceste na području zaseoka Trnovčak 11 Poljski put jugozapadno od sela Sveti Martin na Muri na (foto: B. Marciuš, 2015., Dokumentacija Arheološkog odjela, Muzeja položaju pretpostavljene trase rimske ceste (foto: B. Marciuš, 2015., Međimurja Čakovec) Dokumentacija Arheološkog odjela, Muzeja Međimurja Čakovec) Surface Roman road remains in the area of the hamlet of Trnovčak Country road south west of the village of Sveti Martin na Muri on (photo: B. Marciuš, 2015, documentation of the Archaeological the position of assumed Roman road route (photo: B. Marciuš, 2015, Department of the Museum of Međimurje Čakovec) documentation of the Archaeological Department of the Museum of Međimurje Čakovec)

susreo se i Miroslav Fulir tijekom već spomenutih topo- U nastavku rimska je cesta uglavnom pratila položaj ce- grafskih istraživanja.51 Stoga ćemo se prikloniti njegovom ste za selo Brezovec, koju prelazi kod kč. br. 1536 i nastavlja mišljenju i pretpostaviti kako je položaj današnje seoske u smjeru jugozapadnog dijela sela Sveti Martin na Muri, ceste52 do njenog naglog skretanja u smjeru istoka i pre- gdje se spajala s poljskim putom na kč. br. 2746 (sl. 11). laska potoka Gradiščak, jednak položaju pretpostavljene Položaj spomenutog puta je ujedno i položaj nekadašnje trase rimske ceste. A postoji i mogućnost da je rimska cesta rimske ceste. Površinski nalazi utvrđeni prilikom pregle- prolazila nešto zapadnije od današnje ceste. da terena potvrdili su gotovo cijelu pretpostavljenu trasu Tijekom terenskog pregleda područja kotline potoka spomenutog dijela rimske ceste.54 Gradiščak, položaj rimske ceste nije bilo moguće potvrditi Kroz selo Sveti Martin na Muri rimska cesta prelazi se- površinskim nalazima, zbog loše preglednosti terena. Me- osku55 kod kč. br. 1723/1, te nastavlja u smjeru sjeveroi- đutim iskazi kazivača govore u prilog pretpostavci kako se stoka, prelazeći Mursku ulicu (kč. br. 2806/1). U nastavku današnji šumski put uz podnožje brežuljka Jurovčak nalazi prolazila je područjem oko 50 m zapadno od Dunajske ulice na položaju rimske ceste. Tako su iskazi na području kč. (2803/1) čijom je linijom nastavljala u smjeru sjeveroistoka br. 491-500 potvrdili pronalazak šljunka prilikom iskopa (sl. 12). Sjeverni rub sela (kč. br. 1664) ujedno je i gornja zemlje i postojanje "starog kamena", a na sjeverozapadnom granica područja obuhvaćenog terenskim pregledom. Osim dijelu kotline potoka Gradiščaka53 postojanje lokacije pod nekoliko lokacija s utvrđenim površinskim nalazima, spo- nazivom Potonula Crkva (s pronalaskom šljunka prilikom menuta je pretpostavljena trasa rimske ceste uglavnom iskopa) koja sugerira na postojanje potencijalnog arheo- potvrđena iskazima kazivača.56 loškog nalazišta. Zbor loše površinske preglednosti i neprohodnosti te- Pretpostavljenu trasu rimske ceste nakon izlaska iz ko- rena područje neposredno uz rijeku Muru ovom prilikom tline u smjeru sjeveroistoka tijekom terenskog pregleda, nije istraženo, međutim iskazom kazivača pretpostavljen s obzirom na lošu površinsku preglednost terena, tako- đer nije bilo moguće potvrditi. Tako je na temelju iskaza 54 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđenih kazivača i analize konfiguracije terena pretpostavljeno da površinskim nalazima su: N 46°30'51,60", E 16°20'48,52" (kč. br. 1501), N se rimska cesta nalazila na mjestu današnjih cesta (kč. br. 46°31'0,95", E 16°21'6,09" (kč. br. 1877), N 46°31'8,27", E 16°21'17,61" (kč. br. 1545), N 46°31'16,88", E 16°21'29,81" (kč. br. 2746), K. O. Sveti Martin 5081 i 2769) koje iz kotline potoka Gradiščaka vode položa- na Muri. jem obilježenim toponimom Lisača u smjeru sjeveroistoka. 55 Županijska cesta 2003, Hodošan – Granični prijelaz Bukovje. 56 Geografske koordinate pojedinih lokacija rimske ceste potvrđe- 51 Fulir, M. (1969.): nav. dj.: 398. nih površinskim nalazima i iskazima kazivača su: N 46°31'27,49", E 16°21'35,64" (kč. br. 1718/1), N 46°31'28,68", E 16°21'36,00" (kč. br. 1710/1), 52 Županijska cesta 2004, Toplice Sveti Martin – Brezovec. N 46°31'31,62", E 16°21'38,75" (kč. br. 1611), N 46°31'41,48", E 16°21'45,13" 53 Na otprilike kat. česticama: 433-439, 558-564, K. O. Gradiščak. (kč. br. 664), K. O. Sveti Martin na Muri. 74 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

12 Površinski ostatci rimske ceste na području zapadnog dijela sela Sveti Martin na Muri (foto: B. Marciuš, 2015., Dokumentacija Arheološkog odjela, Muzeja Međimurja Čakovec). Surface Roman road remains in the area of south west part of the village of Sveti Martin na Muri (photo: B. Marciuš, 2015, documentation of the Archaeological Department of the Museum of Međimurje Čakovec)

je položaj prelaska rimske ceste preko područja obilježenog konjaničke opreme pronađeni na nalazištima vojnih postaja toponimima Martinske Gmajne i Trdovača.57 uzduž spomenute rimske ceste. Najvažniji povijesni izvor koji opisuje mogući pravac ZAKLJUČAK rimske ceste na području zapadnog i sjeverozapadnog Me- Tijekom jeseni 2015. godine proveden je arheološki đimurja jest Antoninov itinerar, koji spominje dva cestovna terenski pregled pretpostavljenog pravca rimske ceste na pravca za koje analizom smještaja gradova i postaja na trasi području zapadnog i sjeverozapadnog Međimurja, od sela možemo pretpostaviti da su prolazili područjem današnjeg Preseka do sela Sveti Martin na Muri. Ukupna duljina pre- sjeverozapadnog Međimurja. Jedina postaja koju spomi- gledanog terena iznosila je oko 15 kilometara. nje itinerar, a za koju se pretpostavlja da se nalazila na Područje Međimurja smješteno na raskrižju kopnenih području sjeverozapadnog Međimurja jest Halicanum ili putova između Zapada i Istoka bilo je još od prapovijesti Alicanum, o čijoj su ubikaciji još od prve polovine prošlog sastavni dio razgranate riječne mreže komunikacija, a pret- stoljeća raspravljali mnogi autori. Jedna od pretpostavlje- postavlja se da je Međimurjem prolazio i dio važne prapo- nih lokacija Halikana jest i selo Sveti Martin na Muri, na vijesne komunikacije tzv. Jantarski put. Tijekom rimske čijem su području i neposrednoj okolini tijekom prethodnih vlasti ta komunikacija koja je spajala baltičko područje i terenskog pregleda koji je predmet ovog rada otkriveni bogato jantarom s Mediteranom postaje jedan od glavnih pretpostavljeni ostatci rimske ceste. cestovnih pravaca Rimskog Carstva. Da je na području današnjeg sela Sveti Martin na Muri Nakon sloma posljednjeg povijesno zabilježenog poku- postojalo svojevrsno rimsko naselje potvrđuju rezultati ne- šaja organiziranog otpora autohtonog stanovništva rimskoj koliko provedenih arheoloških istraživanja, a značajan na- vlasti u Iliriku (bellum Batonianum) između 6. i 9. g., zapo- laz zavjetnog žrtvenika konzularnog beneficijarija upućuje čelo je rimsko osvajanje područja između Drave i srednjeg i na pretpostavku o postojanju kompleksa beneficijarijske toka Dunava – uključujući i prostor današnjeg Međimurja. postaje sa svetištem. Blizina riječnog prijelaza i prisutnost Uslijedila je organizacija provincije, koja je između ostalog konzularnog beneficijarija sugerira pak pretpostavku kako obuhvaćala i gradnju cesta. Pretpostavljamo da je tijekom je Međimurjem prolazio važan rimski cestovni pravac – spomenutog vremenskog razdoblja trajala i izgradnja pret- pretpostavljamo onaj koji navodi Antoninov itinerar – od postavljenog pravca rimske ceste na području Međimurja. Petovija do Karnunta i Vindobone. U prilog našim pret- Glavni cestovni pravac novoosvojenog teritorija, između postavkama ide i činjenica da je na istoj trasi rimske ce- Petovija i Karnunta (Carnuntum) i pripadajući ogranci ti- ste nalazima zavjetnih žrtvenika konzularnih beneficijara jekom 1. stoljeća imali su status vojničkih cesta (viae mili- potvrđeno postojanje beneficijarijskih postaja u Savariji i tares) koje je gradila vojska, te su korištene u vojne svrhe, Skarabantiji. o čemu svjedoče epigrafski izvori, te dijelovi i pribor vojne Predmet terenskog pregleda bio je, dakle, pretpostavljeni dio trase rimske ceste Petovij – Karnunt za koju se 57 Na položaju Trdovača kod rukavca rijeke Mure prema iskazu kazivača viđeni su drveni stupovi koje su mještani smatrali ostatcima rimskog temeljem poznatih povijesnih izvora i rezultata arheološ- mosta. kih istraživanja pretpostavlja da je postojala na području Rimska cesta od sela Preseka do Svetog Martina na Muri u Međimurju 75

zapadnog i sjeverozapadnog Međimurja. Tijekom terenskih "Kozmografija" Anonima Ravenjanina – Ravennatis Anonymi radova pregledano je područje dužine 15 km na kojem je Cosmographia et Guidonis Geographica, izd. M. Pinder - G. utvrđeno i dokumentirano: rasprostiranje površinskih na- Parthey, Berlin, 1860. laza ostataka ceste i pretpostavljenog položaja ceste, stanje Gaj Plinije Sekundo (Plinije Stariji), Naturalis historia – Pli- i očuvanost, te geografske karakteristike terena. Provedeno nije Stariji: Naturalis historia III, IV, V i VI knjiga, Split, je i anketiranje pojedinih mještana, a analizom njihovih 2004. iskaza potvrđena su ili dopunjena saznanja o lokacijama trase dobivena pregledom terena. Pojedini iskazi kazivača LITERATURA dali su nova saznanja o postojanju potencijalnih arheološ- Bunjac, B. et al. (2003.): Pregled povijesti Međimurja, kih nalazišta, uz ili nedaleko položaja trase rimske ceste. Čakovec. Sve utvrđene lokacije položaja ceste iskazane su u geograf- Degmedžić, I. (1968.): Sjeverno i istočno područje Ilira, skim koordinatama, dok su neke, na kojima je potvrđeno Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3, Zagreb, 55. postojanje površinskih ostataka ceste, geodetski izmjerene. Domić Kunić, A. (2003.): Plinijeva geografija i etnografija Ili- Analizom rezultata terenskih radova ustanovljen je rika (s osobitim obzirom na panonski dio iliričkog prostora), položaj pretpostavljenog rimskog cestovnog pravca koji doktorska disertacija, Zagreb. jugozapadno od sela Preseka ulazi iz teritorija Slovenije Domić Kunić, A. (2006.): Bellum Pannonicum (12.-11. pr. na hrvatski teritorij, te nastavlja kroz spomenuto selo u Kr). Posljednja faza osvajanja Južne Panonije, Vjesnik smjeru sjevera. Kod zaseoka Hrnje skreće u smjeru sjeve- Arheološkog muzeja u Zagrebu, 39, Zagreb, 85-118. roistoka do sela Prhovec, prolazi selom, te nastavlja u istom Fulir, M. (1969.): Topografska istraživanja rimskih cesta smjeru prelazeći potok Trnavu do brežuljka Kukulić. Prolazi na varaždinskom i međimurskom području, Razprave tjemenom spomenutog brežuljka u smjeru Železne Gore i Slovenske akademije znanosti in umetnosti VI, Ljubljana, Kukulićevih Graba, prelazi glavnu cestu, te se uz zapadni 391-401. rub šume Logovec spušta u dolinu potoka Gradiščak i za- Fulir, M. (1970.): Osvrt na položaj današnjeg Varaždina u selak Trnovčak. Nastavlja dolinom u smjeru sjeveroistoka nizu nekadašnjih rimskih postaja, Godišnjak Gradskog do sela Toplice Sveti Martin, prolazi istočnim podnožjem muzeja Varaždin, 4, Varaždin, 5-20. brežuljka Jurovčak u smjeru sela Sveti Martin na Muri. Glavaš, I. (2013.): Zavjetni žrtvenici iz stanice konzularnih Južno od sela prolazi područjem pod toponimom Projnica, beneficijara u Balinoj Glavici, Kultovi mitovi i vjerovanja te u smjeru sjeveroistoka ulazi u selo i nastavlja njegovim u Zagori, Split, 63-73. zapadnim rubom u smjeru rijeke Mure. Glavaš, I. (2015.): Stanica beneficijarija u Novama, Istraži- Dosadašnjim je arheološkim istraživanjima ustanovljeno vanja u Imotskoj krajini, 29, Zagreb, 27-37. kako pretpostavljenu rimsku cestu kroz Međimurje prema Gračanin, H. (2010.): Rimske prometnice i komunikacije načinu gradnje možemo svrstati u tzv. ceste sa šljunčanom u kasnoantičkoj Južnoj Panoniji, Scrinia Slavonica: go- podlogom (viae glareae stratae). To potvrđuju i jedini povr- dišnjak podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje šinski ostatci ceste utvrđeni tijekom terenskog pregleda: Hrvatskog instituta za povijest, 10, Slavonski Brod, 40. nalazi valutica, oko 15 m ˝razvučeni˝ uslijed poljoprivred- Horvat-Šavel, I. (1985.): Sondiranje rimske ceste od Kota nog obrađivanja zemljišta. U prilog pretpostavci da se radi do Dolge Vasi, Arheološki vestnik, 36, Ljubljana, 173. o rimskoj cesti ide i činjenica da je ustanovljena relativno Klemenc, J.; Saria, B. (1936.): Archaeologische Karte von ravna linija ceste, što je načelo rimskog trasiranja. Jugoslavien: Blatt Ptuj, Beograd-Zagreb. Kos, P., Šašel Kos, M. (2000.): Map 20 Pannonia-Dalmatia, KRATICE Barrington atlas oft he Greek and Roman world, Oxford, CBFIR – E. Schallmayer, K. Eibl, J. Ott, G. Preuss, E. Wit- 291-292. kopf, Der römische Weihebezirk von Osterburken I. Corpus Laurent, P. E. (1830.): An introduction to the Study of Ancient der griechischen und lateinischen Beheficiarier-Inschriften Geography, Oxford/London, 77. des Römischen Reiches, Stuttgart, 1990. Marciuš, B. (2015.): Izvješće o pokusnim arheološkim istraži- PWRE – Paulys Realencyclopädie der classischen vanjima nalazišta Veliko Kamenje kod sela Preseka, Muzej Altertumswissenschaft Međimurja Čakovec. Mayer, A. (1935.): Iasi, Vjesnik hrvatskog arheološkog druš- IZVORI tva, n. s. 16/1-2, Zagreb, 72-73. Antoninov itinerar - Itinerarium Antonini Augusti et Hiero- Mihaljević, M.; Vrdoljak, S. (1997.): Projekt terenskog pre- solymitanum, izd. G. Parthey - M. Pinder, Berlin, 1848. gleda područja grada Nove Gradiške, Opuscula Archaeo- logica, 21, Zagreb, 188. 76 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Móscy, A. (1962.): Pannonia, u: PWRE, Supl. IX, Stuttgart, Tomičić, Ž. (1982.): Rezultati arheoloških terenskih re- col. 658-661. kognosciranja Međimurja u 1981. godini (antika i rani Mráv, Z. (2010.-2013.): The Roman Army along the Am- srednji vijek), Muzejski vjesnik, 5, 49-50. ber Road between Poetovio and Carnuntum in the 1st Tomičić, Ž. (1984.): Sumarni osvrt na rezultate arheoloških Century a.d. – Archaeological Evidence. A Preliminary istraživanja područja Međimurja u razdoblju od 1972- Research Report., Communicationes archaeologicae Hun- 1982. godine (I), Muzejski vjesnik, 7, Čakovec, 62-63. gariae, Budapest, 49-100. Tomičić, Ž. (1986.): Arheološka slika antike u Međimurju, Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvat- Međimurje: Časopis za društvena pitanja i kulturu, 9, Ča- ske (drugo dopunjeno izdanje), Bjelovar, 1997. kovec, 183-218. Schallmayer, E. et. al. (1990.): Der römische Weihebezirk von Truhlar, F. (1975.): Stara pot ter poskus rekonstrukcije Osterburken I, Corpus der griechischen und lateinischen Be- nekdanje prometne mreže, Arheološka najdišča Sloveni- neficiarier-Inschriften des Römischen Reiches, Stuttgart. je, Ljubljana, 104. Soproni, S. (1979.): Municipium Halicanum, Folia archae- Ubi Erat Lupa, Sarkophag der Iulia Secundina, http://www. ologica, 30, Budapest, 91-98. ubi-erat-lupa.org/monument.php?id=2959 (stranica po- Tomičić, Ž. (1979.): Zaštitna arheološka istraživanja u sjećena: 19. travnja 2016.). Martinu na Muri, Muzejski vjesnik, 2, Koprivnica, 40-43. Vidović, J. (2003.): Arheološki nalazi i nalazišta antiknog doba Tomičić, Ž. (1981.): Izvještaj o arheološkom istraživanju antič- u Međimurju (katalog izložbe), Čakovec, 1-31. ke nekropole kod sela Trnovčak u Međimurju 1981., Muzej Međimurja Čakovec.

Summary

ROMAN ROAD FROM THE VILLAGE OF PRESEKA TO SVETI MARTIN NA MURI IN MEĐIMURJE In late autumn of 2015, the curator of the Museum of Čakovec ar- The works covered a preparatory source analysis, field works involv- chaeological collections conducted an archaeological field survey ing walking the entire position of the route, documenting data of an assumed Roman road route in the area from the south-west- and interviewing locals, some of whose statements provided new ern surroundings of the village of Preseka to Sveti Martin na Muri in information on the existence of potential archaeological sites not Međimurje. The programme included a survey of an approximately far from or along the Roman road route. All identified locations were 15 kilometres long Roman road route located in the area of three expressed in geographical coordinates, while the ones where the Međimurje municipalities. existence of surface road remains was confirmed were the subject of geodetic survey. 77

Ratko Ivanušec, Marija Mihaljević Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci)

Ratko Ivanušec UDK: 728.81(497.542G. Bogićevci):27-763 Ministarstvo kulture RH Prethodno priopćenje/Preliminary Communication Konzervatorski odjel Slavonski Brod Primljen/Received: 30. 3. 2016. HR-35000 Slavonski Brod, A. Starčevića 43 Marija Mihaljević Gradski muzej Nova Gradiška HR-35400 Nova Gradiška, Trg Kralja Tomislava 7

Ključne riječi: templari, ivanovci, utvrde, Račeša, Cage – Povijesni izvori navode početkom 13. i 14. stoljeća ve- Lješnica, Sv. Ivan Trnava, fortifikacijska arhitektura like posjede crkvenih viteških redova templara1 i ivano- Key words: Templars, Knights Hospitaller, fortresses, Račeša, vaca2 u jugozapadnom dijelu Požeške županije3: posjede Cage - Lješnica, sv. Ivan Trnava, fortification architecture Lješnica (Lessnissa), Račeša (Racessa) i Sv. Ivan Trnava (castrum sancti Johannis Tornow)4 (sl. 1). Stvaranje crkvenih U radu su predočeni dosadašnji rezultati rekognosciranja, arheo- (viteških) posjeda na granici s Bosnom bilo je vjerojatno loških i konzervatorskih istraživanja lokaliteta križarskih utvrda Ra- pored zaštite hodočasničkih puteva5 i u svezi prodiranja češa, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) koji su se bogumilstva iz Bosne u Slavoniju. Tu pretpostavku potvr- u kasnom srednjem vijeku nalazili u sastavu Požeške županije, a đuju izvori kada navode kako su požeški kanonici i crkveni danas na području općina Okučani i Gornji Bogićevci, u zapadnom viteški redovi u 14. i 15. stoljeću odigrali veliku ulogu u dijelu Brodsko-posavske županije. Rezultati trogodišnjih arheoloških i konzervatorskih istraživanja ukazuju da je riječ o vrijednim srednjovjekovnim lokalitetima fortifikacijske arhitekture iz 13. i 14. stoljeća koji su pripadali templarima i ivanovcima. Lokaliteti križarskih utvrda 1 Dobronić, L. (2002.) Templari i ivanovci u Hrvatskoj,11; Templari Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava – Gornji Bogićevci razlikuju su nazvani milites Templi (Salomonis, Jerosolimitani), vitezovi se po svom položaju u prostoru, veličini, morfološkim karakteristi- Hrama (dodano ponekad Salomonovog ili Jeruzalemskoga), zvali su se i fratres Militae templi (braća Vojske Hrama) te znatno manje kama i upotrebi materijala prilikom građenja. i cruciferi templi (križnici, križonoše Hrama). 2 Dobronić, L. (2002.) Templari i ivanovci u Hrvatskoj, 117; naziva- UVOD ni Vitezovi Hospitala Jeruzalemskog ili vitezovi Hospitala Svetog Terenska rekognosciranja i konzervatorsko-arheološ- Ivana Jeruzalemskog (ivanovci ili templari), po preseljenju na ka istraživanja lokaliteta zapadnog područja Brodsko-po- otok Rodos nazivani su Rodski vitezovi, a odlaskom na Maltu savske županije (šireg područja oko utvrda Račeša, Cage Malteški vitezovi. – Lješnica i Sv. Ivan Trnava) započela su 2011. u suradnji 3 Andrić, S. (1998.): Benediktinski samostan Sv. Mihovila Arkan- đela na Rudini, Zlatna dolina 4, 11-57; Andrić, S.(2005.): Područje Gradskog muzeja Nova Gradiška i Ministarstva kulture RH, požeške županije u srednjem vijeku, Raukarov zbornik (ur. Neven Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu u cilju pre- Budak, Zagreb, FF, Odsjek za povijest; Buturac, J. (2004.): Pisani gleda srednjovjekovnih fortifikacijskih lokaliteta, njihove spomenici Požege i okolice (1210.-1536.), 13-15. zaštite i pokretanja arheoloških istraživanja. Arheološka 4 Dobronić, L. (2002.): Templari i ivanovci u Hrvatskoj: 25, 35-75, istraživanja pokrenuta su na Račeši (2012. – 2015.) i. Sv. 117-142; Dobronić, L. (1984.): Viteški redovi – Templari i Ivanovci u Hrvatskoj, 15-57, 89-133. Ivanu Trnavi (2014./2015.), dok su na području Caga – 5 Matić, T. (2009.): Balkanski križonoše: ekonomska i politička Lješnice provedeni terenski pregled i zračna snimanja, a uloga templara na hrvatskom prostoru: 391, u sklopu Ugarsko-sla- lokalitet je u postupku zaštite i upisa u listu zaštićenih vonske provincije došli su isto radi zaštite hodočasničkih puteva kulturnih dobara RH. te su prve ispostave osnivali uz prometnice. 78 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Detalj interaktivne karte Slavonije (Engel, P. CD-ROM, 2001.) Detail of interactive map of Slavonia (Engel. P. CD-ROM, 2001)

iskorjenjivanju bogumilstva.6 Po ukinuću templarskog gubitka dijela arhiva o Ugarskom prioratu.8 Bela IV. potvr- reda njihovi posjedi dodijeljeni su ivanovačkom redu, za dio je 1238. ivanovcima među drugim zemljama i zemlju kojih Vrana tek dobiva na važnosti, što se ogleda i u na- Pakrac (Pekercz i sl.) izuzetu od Požeške županije, tako da slovu i u ispravama, a navođena je kao Vranski priorat od Pakrac postaje ivanovačko središte Vranskog priorata u sredine 14. stoljeća.7 No, pored znanih podataka od na- Slavoniji. Vranskom prioratu sa središtem u utvrđenom stanka Vranskog priorata, ima mnogo nepoznanica zbog Pakracu vjerojatno su pripadali grad Čaklovac (od kojeg je ostala branič-kula blizu sela Dragovića, a u selu su temelji nepoznate crkve)9 te posjedi Račeša, Lješnica i Trnava i 6 Dobronić, L. (2002.); CD III:264; Kralj Andrija II. zbog svojih 10 novčanih neprilika prodao je oko 1225. grad Požegu s pripada- prijelaz na Savi – Stara Gradiška. jućim posjedima i pravima kaločkom nadbiskupu Ugrinu. Razlog treba tražiti u suzbijanju patarenskog krivovjerja koje je iz Bosne PROSTORNA DISPOZICIJA prelazilo u Slavoniju i požeški kraj. Grad Požega postao je upori- Područje na kojemu se danas nalaze građevni ostaci šte protiv krivovjerja. Za života nadbiskupa i župana Ugrina oko templarsko-ivanovačkih utvrda Račeša, Lješnica te Sv. Ivan 1230. u blizini Požege osnovan je Zborni kaptol sv. Petra koji je preuzeo zadaću suzbijanja heretika. Oko 1226. kraljev mladji sin Koloman postaje hrvatski herceg i ratuje u Bosni te suzbija 8 Dobronić, L. (2002.): Bajulija je organizacijska jedinica još za oružjem heretike i učvršćuje vlast arpadovićke dinastije, Buturac, templara, a drugo je priorat Ugarske i Slavonije, čini se da se J (2004.): Pisani spomenici Požege i okolice (1210.-1536.),15-17., povremeno pojam vranskog priorata izjednačavao s onim za Klaić, N. (1989.) Srednjovjekovna Bosna, Mostar, 117-132. Ugarsku i Hrvatsku, 199-200. 7 Dobronić, L. (2002.): Vranu su templari dobili od rimskog pape 9 Szabo. Gj. (1920.); Dobronić, L. (2002.): 231. 1165. i 1169., kako je u njihovo vrijeme izgledala malo se zna, 10 Szabo, Gj. (1909.): Lijesnica, historijsko-geografska studija, no najveći dio povjesnice vezan je uz ivanovce, 82, 143-214; Do- Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, sv. X. 1908/9., Zagreb, bronić, L. (1984.): Viteški redovi – Templari i Ivanovci u Hrvatskoj, Ivanušec, R.(2013.): Neke utvrde Brodsko-posavske županije, Za- 110-145. greb (katalog izložbe). Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) 79

Trnava, pripada zapadnom dijelu Brodsko-posavske župa- da se radilo o seoskim imanjima na kojima su prevladavali nije. U zemljopisnom smislu taj prostor je dio zapadne Sla- gospodarski objekti potrebni za uzgoj stoke ili žitarica. vonije. Ključne prostorne odrednice koje ga karakteriziraju Tlocrti gospodarskih sklopova sastojali su se od građevina su planinska gorja Požeške gore i Psunja, koji se na svojim koje su tvorile četverokut s kapelom na jugu, blagovaoni- pitomim obroncima spajaju s plodnom ravni savske nizine. com na sjeveru i ostalim zgradama s izlazom na dvorište Prigorja planinskih sredogorja slikovito su raščlanjena ma- (npr. konjušnice). U drugom slučaju poljoprivredna imanja njim i većim riječnim tokovima: Sloboštinom na zapadu, imala su tlocrt koji su činile pravokutne zgrade s bočnom Orljavom koja protječe Požeškom kotlinom i rijekom Savom kulom na uglu i kapelom na južnoj strani. na jugu. Uz obilje šuma, voda, oranica i ostalih prirodnih U Svetoj zemlji i na Iberijskom poluotoku, zbog učesta- datosti te s povoljnim klimatskim uvjetima i smještajem lih borbi s Maurima, Saracenima i Mamelucima, grade se na pravcu pružanja najvažnijih komunikacija od davnina, moćne utvrde razvijenog sustava obrane. U treću skupinu koje se pružaju u pravcu sjever – jug i povezuju Posavinu graditeljstva svrstavaju se kapele i crkve, skromne i kraj- s Podravinom te longitudinalnog prometnog pravca koji nje jednostavne građevine pravokutnog tlocrta, natkrivene povezuje južnoalpsko područje s podunavskim11, ovi kra- križnim svodovima, koje završavaju uglavnom pravokut- jevi bili su razlogom nastanjivanja od prapovijesti, antike12, nim, a tek ponegdje polukružnim svetištem. Neke od crkava srednjeg i novog vijeka pa sve do danas. imale su i kružni tlocrt, za koje prevladava mišljenje da su građene više pod utjecajem anglo-normanske nego istoč- LOKALITETI KRIŽARSKIH UTVRDA RAČEŠA, njačke tradicije te po uzoru na tlocrt Salomonovog hrama CAGE – LJEŠNICA, SV. IVAN TRNAVA u Jeruzalemu.13 Dok su fortifikacije podizane u nemirnim Na našim prostorima križarske viteške redove izvori na- područjima, gospodarski objekti i imanja zastupljeni su vode u drugoj polovini 12. i u 13. stoljeću kada im kralj ili u unutrašnjosti zapadnoeuropskih zemalja, gdje im nije lokalno plemstvo darovnicama poklanjaju zemlju. Kada je prijetila opasnost od neprijatelja. riječ o vrsti i morfološkim karakteristikama njihove arhi- U našim krajevima ključni događaj za izgradnju snažnih tekture ranijeg razdoblja, uslijed slabe očuvanosti i neistra- utvrda od čvrstog materijala bila je provala Tatara 1241. – ženosti lokaliteta postoji mnogo nepoznanica i otvorenih 1242. godine. Možemo pretpostaviti da su pojedine utvrde pitanja. Nije nam poznato prevladavaju li u prvo vrijeme templara i ivanovaca podizane i nakon provale Tatara. Neke na posjedima križara manji gospodarski sklopovi, koji su su mogle biti podignute i ranije, a to je ovisilo o obram- ovisno od prijeteće opasnosti mogli biti utvrđeni, ili se po- benim potrebama, odnosno o tome je li se posjed nala- red njih grade i fortifikacije za obranu, ali sa sigurnošću zio u području u kojem su vođene borbe. Iako je osnovna možemo reći da su se u oba primjera unutar sklopova, ili funkcija križarskih viteških redova bila čuvanje i zaštita pored njih, nalazile crkve i kapele. O morfološkim karak- hodočasnika i hodačasničkih puteva, jedan od primarnih teristikama arhitekture odgovore nam mogu dati jedino razloga njihova osnivanja bila je borba protiv nevjernika. sustavna arheološka istraživanja lokaliteta i analiza forti- Informacije o tome zabilježene su u povijesnom izvoru, u fikacijske i sakralne arhitekture. darovnici kralja Andrije II. iz 1210. godine kojom templari Posljednjih nekoliko godina, sustavno rekognosciranje dobivaju zemlju Ljesnicu i susjednu zemlju Račeša.14 Upra- terena i rezultati arheoloških i konzervatorskih istraživanja vo na tome području otkrivena su tri lokaliteta križarskih lokaliteta križarskih viteških utvrda Račeša, Cage – Lješnica utvrda: Račeša, Cage – Lješnica i Sv. Ivan Trnava. i Sv. Ivan Trnava skroman su prilog o morfološkim karak- Osnovna karakteristika ovih utvrda jest mala i gotovo teristikama njihovog graditeljstva. Osim jednostavnosti identična međusobna udaljenost. Između utvrde Račeša i građevina, bitna morfološka odrednica koja je utjecala na utvrde Cage – Lješnica udaljenost iznosi 6,8 km, a od utvrde vrstu i tipologiju križarske arhitekture jest prostor, odno- Cage – Lješnica do utvrde Sv. Ivan Trnava 6,4 km15 (sl. 2). sno neposredno okuženje posjeda. Novija istraživanja kri- Mala udaljenost između ovih utvrda 6,7 – 11,5 km ukazuje žarskih posjeda u zapadnoj Europi donose nam informacije na izrazito nemirno područje uz rijeku Savu prema Bosni u prvoj polovini 13. stoljeća i kasnije nakon provale Tatara, 11 Nova Gradiška (1998.): U povodu 250. obljetnice osnivanja grada Nova Gradiška, Feletar, D.: Geografska osnovica i stanovništvo, 36; Gorenc, M. – Damevski, V. – Džajić, Z. (1975.): Antičko ladanje i 13 Pernoud, R. (2008): Templari, Split, 51-59. rimske vile u Benkovcu-Cagama, (katalog izložbe), Nova Gradiška. 14 Dobronić, Lj. (2002): Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb, 12 Gorenc, M. – Damevski, V. – Džajić, Z. (1975.): Antičko ladanje 39. i rimske vile u Benkovcu-Cagama, (katalog izložbe), Nova Gra- 15 Maksimalna udaljenost između križarskih utvrda iznosi 11,5 diška; Gračanin, H. (2010.): Rimske prometnice i komunikacije u km. Da se radi o pomno odabranim geostrateškim obrambe- kasnoantičkoj južnoj Panoniji, Scrinia Slavonica 10 (1); Čoralić. L. nim lokacijama, ukazuje i gotovo podjednaka udaljenost između (1977.): Put, putnici, putovanja, Ceste i putovi u srednjovjekovnim utvrde Račeša i utvrde Sv. Ivan Trnava koja iznosi 11,5 km, a od hrvatskim zemljama, Zagreb. utvrde Račeša do lokacije križarske utvrde Čaklovac 11 km. 80 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Pakrac, Čaklovac, Bedemgrad na Krndiji kod Našica, Karaše- vo (castrum Crasso) južno od Valpova.17 Većina tih križarskih utvrda danas su ruševni ostatci pojedinih fortifikacijskih sklopova (Bela, Čaklovac, Bedemgrad, Margečan) ili se naziru u arheološkom sloju (Karaševo kod Valpova). Neke od tih fortifikacija razorene su u ratovima u srednjem vijeku i nikada se nisu obnavljale. Pojedine utvrde, ukinućem vi- teških križarskih redova, kraljevskim darovnicama postaju vlasništvo plemstva. Obnavljaju se tijekom 15. stoljeća kada, prilagođavajući se novim zahtjevima obrane i stanovanja, mijenjaju svoj izvorni tlocrt (Bedemgrad,18 Pakrac). Promje- nom vlasništva i višestoljetnom nebrigom neke od utvrda, kao na primjer ivanovačka utvrda Pakrac (castrum s Joannis de Pucruch), s vremenom se u potpunosti urušavaju. Utvrda se u izvorima 13. i 14. stoljeća javlja pod različitim nazivina: Petriz, Pecrruch, Pekercz, Pucherts, Pukricz, Pekrech. Imala je tlocrtni oblik nepravilnog peterokuta, a 1864. godine imala je 7 okruglih kula na vanjskim zidinama i veliku branič-kulu kružnog tlocrta.19 Građevni ostatci ivanovačke utvrde bili su vidljivi sve do 50-ih godina 20. stoljeća. Na prostoru Slavonije najsačuvaniji dio križarske arhitekture jesu romaničke kapele i crkve. Neke su od njih u kasnijim graditeljskim zahvatima jednim dijelom sačuva- le izvorni oblik i arhitektonski volumen. Osim crkve sv. Martina u Martinu, na templarsko-ivanovačkom posjedu Našice, na ivanovačkim posjedima Dobsa – Dopsin kod Osi- jeka, Croac – Horvat, Magna villa – Veliko selo (Ivankovo) sačuvale su se još dvije crkve: Novi Mikanovci i Koprivna. Uokolo navedenih romaničkih sakralnih objekata danas nisu vidljivi nadzemni ostatci njihovih utvrda, međutim na terenu postoje neke naznake koje ukazuju da su se u njihovoj blizini nalazili križarski domusi – kuće.20

21 2 Detalj karte – prostorna dispozicija utvrda LOKALITET KRIŽARSKE UTVRDE RAČEŠA Detail of map – spatial disposition of fortresses Prvi spomen zemlje „Racesse, Rassa, Ratscha, Razosa“ veže se uz 1210. godinu, kada kralj Andrije II. daruje templarima zemlje Rašašku (Racessa) i Ljesnicu (Lesnissa) u gdje je vjerojatno trebalo iz obrambenih razloga izgraditi Požeškoj županiji.22 Posjed Račešu je prije templara posje- veći broj fortifikacija. Brojnost utvrda na malom prostoru dovao Petar, sin Tatarov, kojemu je kralj zbog počinjenih upućuje na zaključak da su templari u prvoj polovini 13. stoljeća bili uključeni u borbu protiv bosanskih heretika 17 Bösendorfer, J. (1910.): Crtice iz Slavonske povijesti., Osijek, (bogumila).16 Izgradnja fortifikacija na ovom području mo- 292. gla je biti potaknuta zbog zaštite hodočasničkih i trgovač- 18 Novija rekognosciranja i snimanja lokaliteta utvrde Bedem kih putova, kao i zbog opasnosti od eventualne ponovne grad od strane Z. Horvata i autora teksta ukazuju na kasniju dogradnju ugaonih baterijskih kula na vanjskim zidinama utvrde. U provale Tatara u drugoj polovini 13. stoljeća. pregradnji središnje jezgre utvrde zbog opasnosti od artiljerijske Svakako je potrebno spomenuti još neke lokalitete s vatre proširen je prostor utvrde. Pored zahvata na središnjoj jez- ostatcima križarske fortifikacijske arhitekture. Na područ- gri prokopan je još jedan obrambeni jarak na nižoj razini terena. ju Slavonije, koja je u srednjem vijeku obuhvaćala sjevernu 19 Szabo, Gj. (1920.): Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Hrvatsku i Slavoniju, nalazile su se utvrde Margečan, Bela, Zagreb, 114-115. 20 Dobronić, Lj. (2002): isto, 236. 16 Šanjek, F. (1975.): Bosanski–humski krstjani i katarsko-duali- 21 Za posjed Račeša koristi se i naziv Rašaška. stički pokret u srednjem vijeku, Zagreb; Buturac, J. (2004.): Pisani 22 CD III, 97-98; Dobronić, Lj. (2002.): Templari i ivanovci u Hrvat- spomenici Požege i okolice (1210.-1536.), 15-17 skoj, Zagreb, 39. Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) 81

zločina oduzeo zemlju.23 Posjed Račeša graničio je s posje- gorskih potoka koji raščlanjuju obronke Psunja. Osim poto- dom Lješnicom, a smjestio se istočno od posjeda Lješnice ka Rašaške, ostali vodotoci u blizini utvrde su Sloboština, te se prostirao i na obronke Psunja. U izvorima se navodi Rogoljica, Orišac i Točak. kako se granica protezala i cestom Ducauta koja je vodila Tek nakon uklanjanja visokog raslinja mogla se u cijelo- od Potuza (Psunja) do Rudine.24 Darovnicu kralja Andrije sti utvrditi veličina utvrde. Vidljivi ostatci utvrde zauzimaju II. na zemlje Lješnicu i Račešu potvrdio je kralj Ladislav prostor veličine otprilike 98 x 54 m. Građevna struktura 1272. godine.25 U povijesnim izvorima rijetko nailazimo utvrde nije se sačuvala.32 Utvrda se sastojala od ovalne sre- na podatke o povijesti ovog posjeda. Szabo je nije ubicirao, dišnje jezgre veličine 54 x 38 m, orijentacije zapad – istok, ali je spominje kao prioratska utvrda Racessa, u neposrednoj jednog većeg ovalnog odsječka, vjerojatno barbakana, ve- blizini utvrde Bijela Stijena.26 U popisu župa Zagrebačke ličine 40 x 14 m te vjerojatno od 3 obrambena jarka i nasi- biskupije 1501./1507. godine spominje se župa Rassa ple- pa koji se nisu sačuvali ni na sjeveroistočnoj, ni na južnoj bani, za koju Buturac kaže da je bila dio posjeda Vranskog strani, ni na zapadnoj strani. U pogledu vrste terena radi se priorata sa sjedištem u Pakracu te da je na tom posjedu bilo o kombiniranom tipu utvrde smještenom na 247 m n/v. Za i trgovište (oppidum). 27 Buturac spominje i brojne crkve u sustav obrane utvrde korištena je voda u obrambenim op- župi Svetačje pa tako i da se neke nalaze u blizini posjeda kopima iz potoka Rašaške. Ovakvi kombinirani tipovi utvr- Raše.28 Posjed Račeša (Razossya, Rassa) spominje se u poda koriste fortifikacijske elemente nizinskih utvrda (obrana pisima poreza 1495. i 1507. godine kao veliko vlastelinstvo vodom u opkopima) i visinskih utvrda (sustav pasivne obra- s trgovištem.29 U Rassi se 1519. godine nalazio ban Petar ne). Postoje neke naznake na terenu da voda, osim kada je Berislavić, a kasnije se spominje da je u vlasništvu plemića prijetila opasnost od neprijatelja, nije bila tijekom cijele Tahija i knezova Zrinskih.30 godine u grabama. Voda se propuštala zasebnim regulacijama, posebno za vrijeme proljetnih plavljenja uslijed velikih Morfološke, tipološke i strukturne odrednice kiša i novonastalih bujica potoka Rašaške.33 Ovdje treba Lokalitet utvrde Račeša otkriven je u sklopu sustavnog napomenuti da se voda, osim za obranu od neprijatelja, vje- rekognosciranja terena istočne i zapadne strane potoka Ra- rojatno koristila i za gospodarske svrhe, za poljodjelostvo šaške, čiji je vodotok obrastao visokim i niskim raslinjem. i za uzgoj stoke.34 Središnja jezgra utvrde ovalnog je oblika Raniju ubikaciju lokaliteta utvrde otežavala je vegetacija i veličine 54 x 38 m. Na jezgri se u šuti naziru obrisi urušenih nepristupačan teren koji je često plavljen bujicama potoka zidova veće pravokutne građevine veličine otprilike 36 x 18 Rašaške, kao i činjenica da je ovaj prostor bio zahvaćen m. Građevina je imala orijentaciju sjever – jug, prateći tako ratnim djelovanjima za vrijeme Domovinskog i Drugog dužim stranicama perimetralnih zidova oblik ovalne jezgre. svjetskog rata.31 Utvrda se nalazi na nekih 300 m južno Na istočnoj strani pretpostavljene pravokutne građevine, od naselja Bobare, na istočnoj strani u blizini potoka Ra- s njezine vanjske strane, naziru se ostatci zidova objek- šaške. Širi prostor na kojem je smještena utvrda okružuju ta veličine otprilike 10 x 10 m koji su rizalitno istaknuti zvjezdasto rasprostrte kose između kojih su usječene doline u odnosu na longitudinalni oblik pravokutne građevine. Ovalnu jezgru utvrde okružuje obrambeni jarak širine ot- 23 Kukuljevic Sakcinski, I. (1886.):17. prilike 13 – 14 m, dubine 2,5 – 3 m. Obrambeni jarak nije 24 ..via descendens de Potuz ducit rudinam et est pro meta..., CD se sačuvao na istočnoj strani, gdje je s vremenom zatrpan III. 97-99. i poravnat. Na zapadanoj strani nalazi se poveći odsječak 25 CD VI , 7; Dobronić, Lj. (2002.): Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb, 39. 26 Szabo, Gj. (1920): Sredovječni gradovi Hrvatske i Slavonije: Za- 32 Kao i kod mnogih srednjovjekovnih plemićkih gradova i utvr- greb, 116 -117. da, i ovdje je lokalno stanovništvo koje je živjelo u neposrednoj blizini koristilo građevinski materijal (kamen, opeke) s ruševina 27 Butorac, J. (1984):59. tih utvrda za izgradnju svojih stambenih i gospodarskih objekta. 28 Buturac, J. (1984.): Arhiđakonat Svetačje ( Zinche), Popis župa U selu Bobare, Donji Rogolji, u temeljima mnogobrojnim stam- zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine, Poseban otisak iz Sta- benih i gospodarskih objekata pronađen je veći broj klesarski rine Knjiga 59, Zagreb, 52-59. obrađenih kamenih blokova klesanaca. Jedan dio kamenog 29 Adamček-Kampuš i Adamček (1976.): Popisi i obračuni u XV i materijala koristio se za izgradnju mlinova nizvodno na potoku XVI stoljeću, Zagreb. Degmenčić, I. (1997.): Požega i požeška žu- Rašaška u 19. stoljeću. panija u srednjem vijeku, Požega 1227.-1977., 117. 33 I danas u rano proljeće često dolazi do izljevanja potoka Ra- 30 Szabo, Gj. (1909.): Lijesnica, historijsko-geografska studija, šaške nakon velikih kiša i otapanja snijega na obroncima Psunja. Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, sv.X. 1908/9., Zagreb, 45. 34 Istočno od fortifikacijskog sklopa utvrde Račeša, na prosto- 31 U razdoblju Drugog svjetskog rata obronci Psunja bili su obu- ru koji se i danas koristi kao livada za ispašu stoke, u zemlji se hvaćeni ratnim djelovanjem. Prema kazivanju starijh stanovnika, nazire dosta građevinskog materijala – kamenja. Riječ je o tvr- područje istočno od sela Bobare na obroncima Papuka i danas se dom terenu na kojem su se mogli nalaziti gospodarskii objekti vodi kao sumnjiv prostor koji je kontaminiran minama zaostalim (konjušnice) i drugi pomoćni gospodarski objekti koji su služili iz Drugoga svjetskog rata. za život templarima na ovom području. 82 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

veličine otprilike 40 x 14 m, blago skošenih bočnih stranica. Tlocrtni oblik odsječka i njegova pozicija na terenu ukazuju na mogućnost da je imao obrambenu funkciju zaštite zapadnog boka središnje jezgre utvrde. Odsječak okružuje graba širine otprilike 13 – 14 m te nasip debljine 3 – 4 m i visine 1,5 m. S obzirom na poziciju velikog ovalnog od- sječka te na nešto veći prostor na zapadnoj strani središnje jezgre, do početka obrambenog jarka, pretpostavka je da se na toj strani mogla nalaziti jedna ili dvije branič-kule. Nasip se nije sačuvao na sjevernoj, južnoj i istočnoj strani utvrde. Prema potoku utvrda je imala još jednu grabu širine 5 m te još jedan obrambeni nasip debljine otprilike 5 m, čiji su ostatci vidljivi samo na sjeverozapadnoj strani utvrde. Uslijed višestoljetnog plavljenja potoka Rašaške ovaj nasip je u potpunosti nestao (sl. 3, 4). Posebno značenje i vrijednost ovog križarskog lokaliteta proizlazi iz dosadašnjih rezultata arheoloških iskapanja u kampanji 2015. godine, koji nadmašuju sva očekivanja u pogledu građevne strukture i upotrebe materijala za građenje fortifikacije. Utvrda Račeša građena je u cijelosti od klesanih blokova kamena pješčenjaka. Klesar- ska obrada kamena, oblikovanje arhitektonskih detalja i upotrijebljenih profilacija ukazuju da je riječ vjerojatno o utvrdi iz prve polovine 13. stoljeća, kada se templari spominju kao vlasnici zemlje Račeša. Arheološkim iskapanjima tijekom 2015. godine, na sjeveroistočnoj strani 3 Situacija – templarska utvrda Račeša (crtež: R. Ivanušec, 2014.) ovalne jezgre utvrde, u sondi K.A 1 otkriveni su zidovi Layout – Templar fortress Račeša (drawing: R. Ivanušec, 2014) dviju prostorija koje pripadaju pravokutnoj građevini 38 x 16 m. Zapadna prostorija (P I) veličine je 5,70 x 4,75 m. Prostorija je zidana klesancima, klesarski kvalitetno Zeline,37 franjevačka crkva sv. Antuna Padovanskog u obrađenim blokovima od kamena pješčenjaka. Debljina Našicama).38 Budući da visina rebra iznosi 31,6 cm, ovo zida prostorije iznosila je od 106 do 112 cm. Vanjsko i nam ukazuje na to da je prilikom oblikovanja svodnog unutrašnje lice zida nije bilo završno žbukano. Zapadna rebra korištena bečka stopa39 (sl. 5, 7). kvadratična prostorija (P I) na svojim je uglovima bila Arheološkim iskapanjima istočno od ove prostorije ot- ojačana kontraforima dužine 125 cm, što ukazuje na to kriveni su djelomično očuvani zidovi još jedne prostorije da je prostorija bila presvođena križnim svodom. Tije- nešto većih tlocrtnih dimenzija: 7,60 x 4,90 m. Ova pra- kom istraživanja pronađena su dva ulomka dijagonalnog vokutna prostorija, osim po svojoj veličini u odnosu na svodnog rebra križnog svoda veličine 31,6 x 25 x 21 cm. prostoriju (P I), razlikuje se i po debljini zidova i drugačijoj Rebra su klesana vrlo kvalitetno i profilirana bademastom klesarskoj obradi kamena. Vanjsko lice kamenih blokova profilacijom sa skošenjima sa strane. Različite varijacije klesanaca bilo je klesano rustikalno tehnikom špičenja. bademastih profilacija sa zaliscima ili s bočnim skoše- Zidovi u objema prostorijama nisu bili ožbukani. Zidovi njima na svodnim rebrima prisutna su na crkvama koje pravokutne prostorije (P II) imaju debljinu od 112 do 135 su građene tijekom 13. stoljeća (dominikanska crkva u cm, što je debljina istočnog zida prostorije. Pravokutna Čazmi,35 cistercitska crkva u Topuskom,36 kapela sv. Filipa prostorija (P II) ima također na svojim uglovima kontra- i Jakova u Medvedgradu, franjevačka crkva sv. Duha u fore dužine od 155 do 165 cm, što dokazuje da je bila Požegi, dominikanska crkva sv. Lovre u Požegi, crkvica također presvođena križnim svodom sa svodnim rebrima u Golubiću kod Bihaća, sv. Petra u Novom Mjestu kod 37 Horvat, Z. (1992): Katalog gotičkih profilacija, Zagreb, 74. 38 Ivanušec, R. (2010): Franjevačka crkva sv. Antuna Padovasn- 35 Horvat, Z. (1980): Dominikanska crkva u Čazmi, Vijesti muze- kog u Našicama – konzervatorsko istraživanje i obnova, Našice, alaca i konzervatora, Zagreb, 2: 13-14. 73-74. 36 Horvat, Z. (1967/68): Topusko – pokušaj rekonstrukcije tlocrta, 39 Bečka stopa 1’ dijeli se na 12” palaca veličine 2,63 cm. Bečki Posebni otisak Zbornika Peristil , Zagreb10/11: 14. hvat 1° = 6’x31,6 cm = 189,6 cm. Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) 83

4. Zračna snimka utvrde Račeša (foto: M. Huculjak, 2014.) Air shot of the fortress Račeša (photo: M. Huculjak, 2014) koja su profilirana bademastom profilacijom. U sredini zastava s templarskim križem koji je prema tragovima boje prostorije pronađen je postament u obliku pravokutnika bio obojen crvenom bojom40 (sl. 6). veličine 224 x 146 cm, zidan klesancima završne rusti- Arheološkim istraživanjima središnje jezgre (2012. – kalne obrade. Postament se sačuvao u visini 120 – 130 2015.) u arheološkim cjelinama prikupljeni su mnogobrojni cm. Zidani postament postavljen je tako da svojim du- nalazi keramike, metala i kamena. Prikupljeni ulomci ke- žim stranicama prati tlocrtni oblik pravokutne prosto- ramike pripadaju uglavnom kuhinjskim posudama (lonci rije. Unutar nje, oko samog postamenta, otkriven je veći i zdjele) i stolnom posuđu (čaše, vrčevi i sl.). Na lokalitetu broj ukopnih mjesta. Na temelju rezultata dosadašnjih su pronađeni brojni metalni nalazi među kojima izdvaja- istraživanja i analize strukture zidova zaključeno je da je mo brončanu apliku (sl. 7a) s reljefnim prikazom grifona prostorija (P II) dograđena na zapadnu prostoriju (P I) u sredini. Bliže analogije aplici nalazimo među nalazima s vrlo rano, vjerojatno već u 13. stoljeću. U njoj je oko pra- Ružica grada.41 Pronađeni su i dijelovi obuće, noževa, razne vokutnog postamenta otkriveno 6 kosturnih ukopa koji karike – dijelovi nekog oruđa i alata, dijelovi konjske opre- se grupiraju oko postamenta, čime je zapravo uvjetovana i me (karike za pričvršćivanje sedla) i vojne opreme (strelice). orijentacija ukopa. Kosturni su ukopi bez tragova lijesova i s malo priloga. Samo u jednome od njih, GR-10, koji je le- 40 Simbolika kompozicije iščitava se u prikazu dvaju atributa, žao ispod nadgrobne stele, nađeno je nekoliko niti, možda zastave s templarskim križem koja simbolizira vjernost, odanost Bogu i strogim pravilima viteškog templarskog reda. Drugi sim- ostataka tkanine, i nekoliko metalnih kopčica s odjeće (sl. bol je plamteća baklja koja simbolizira svjetlo, snagu i moć te 6, 7). Osim ukopnih mjesta u prostoriji (P II) pronađena ustrajnost u borbi protiv nevjernika. Ispod ove ploče nalazio se je i templarska nadgrobna ploča s urisanim templarskim kosturni ukop G-10 položen u grobnu raku. Više saznanja o ko- (križarskim) simbolima. Nadgrobna ploča od pješčenjaka, sturnom ukopu saznat ćemo nakon analize metodom 14C. veličine 184 x 66 x 18 cm, otkrivena je s južne, uže strane 41 Radić, M. – Bojčić, Z. (2004.): Srednjovjekovni grad Ružica, Muzej Slavonije Osijek, Osijek; Smičiklas, T., Codex Diplomaticus postamenta. U gornjem dijelu nadgrobne ploče urisana je Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. III (1905), V (1907), IX ruka koja drži tordiranu baklju, a iznad ruke templarska (1911), XIII (1915), XIV (1916), JAZU, 70. 84 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

5 Kvadrangulacija dijagonalnog rebra križnog svoda, templarska 6 Dijagonalno rebro križnog svoda, templarska utvrda Račeša utvrda Račeša – prostorija P1 (crtež: R. Ivanušec, 2015.) – prostorija P I (foto: R. Ivanušec, 2015.) Quadrangulation of cross vault diagonal rib, Templar fortress Račeša - Cross of a vault diagonal rib, Templar fortress Račeša - room P I room P1 (drawing: R. Ivanušec, 2015) (photo: R. Ivanušec, 2015)

Keramički i metalni nalazi datiraju se u razdoblje između od mađarske historiografije.47 Izvori u više navrata navode 13. i 15. stoljeća.42 kako je tijekom srednjega vijeka činila i granicu između Križevačke i Požeške županije.48 Posjed Lješnica spominje LOKALITET TEMPLARSKE UTVRDE CAGE se i 1239. godine kada je pečujski biskup Bartol svjedo- – LJEŠNICA (LESNISSA, LESNYCZA) čio oko izmirenja hercega Kolomana i templarskog reda Povijesni izvori navode posjed Ljesnicu (Lesnissa, Le- u svezi desetine koja treba pripasti templarima ako se na snycza) 1210. godine, kada kralj Andrija II. daruje tem- tom posjedu pronađe zlato ili srebro.49 Ukidanjem templar- plarima zemlje Ljesnicu i Rašašku u Požeškoj županiji. skog reda 1312. godine, njihov posjed Ljesnica prelazi u Ljesnicu (Lesnissa) je templarima oporukom, uz odobre- ruke ivanovaca.50 Nešto kasnije vlastelinstvo Lješnica, pod nje kralja, ostavio palatin Chepano Bachiensi.43 Ljesnica je nazivom Lesnahegh, navodi se u popisima poreza 1495. i bila velik posjed koji se protezao od Psunjskog prigorja na 1507. godine.51 sjeveru do Save na jugu te na istok do Starče, a na zapadu mu je granicu činio potok Ljesnica (danas Sloboština).44 Morfološke, tipološke i strukturne odrednice Kroz srednji vijek Ljesnica je bila granica između Pečuj- Lokalitet križarske utvrde Cage – Lješnica nalazi se na ske i Zagrebačke biskupije,45 a utvrđena je ispravom kralja južnom nabrđu Psunjskog gorja, istočno od naselja Cage i Andrije II. iz 1235. godine.46 Szabo i Andrić su mišljenja prometnice Okučani – Pakrac. Utvrda se nalazi u šumi i bila kako je ta isprava vjerodostojna u opisu međa, za razliku je obrasla gustom šikarom, što je dodatno onemogućavalo

47 Szabo, Gj. (1909.): Lijesnica, historijsko-geografska studija, 42 Mihaljević, M. – Ivanušec, R. (2012.): Elaborat izvješće o arhe- Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, sv.X. 1908/9., Zagreb,45; ološko-konzervatorskim istraživanjima Rašaške (Dosje lokaliteta, Andrić, S. (1998.): Benediktinski samostan Sv. Mihovila Arkanđela KO.Slavonski Brod, AO. Gradski muzej Nova Gradiška). na Rudini, Zlatna dolina 4, 34-35. 43 CD III, 97-98. 48 Szabo, Gj. (1909.): 44; Andrić, S. (1998.): Benediktinski samo- 44 Szabo, Gj. (1909.): Lijesnica, historijsko-geografska studija, stan Sv. Mihovila Arkanđela na Rudini, Zlatna dolina 4. Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, sv. X. 1908/9., Zagreb; 49 CD IV, 80-81; Dobronić, Lj. CD III, 445. 50 Dobronić, Lj. (2002.): 131.; Marković, M. (2002.):405. 45 Klaić, N. (1990.):267 (karta). 51 Adamček, J. (1977.): Požega i požeška županija u srednjem vi- 46 CD III, 445. jeku, Monografija Požege:111-120, Slavonska Požega. Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) 85

7a Račeša, metalna aplika, 14. – 15. st. (foto: D. Doračić) Račeša, metal application, 14.-15.st. (photo: D. Doračić)

35 m, uz njezinu južnu stranu, naziru se ostatci zidova pravokutne građevine veličine otprilike 24 x 12 m. Gra- đevinu je okruživao obrambeni zid koji je po uzdužnoj osi dijelio središnju jezgru na dva dijela. Iz same projekcije tlocrta zidova ovog fortifikacijskog sklopa, pretpostavljamo da je građevina imala tlocrt „romaničkih kaštela“ čiji su tlocrtni oblici određeni osnovnim geometrijskim oblicima: pravokutnikom, kvadratom, rjeđe trokutom. Ovi kompaktni tlocrti, uglavnom s branič-kulama, često su korišteni u razdoblju 13. stoljeća.53 7 Nadgrobna templarska ploča – prostorija P II (crtež: R. Ivanušec, 2015.) Templar tombstone plate – room P II (drawing: R. Ivanušec, 2015) Kompaktnost tlocrta izražena je i pozicijom obrambenog zida koji se nalazi na otprilike 5 m od sjevernog zida pravokutne građevine. Ovaj odijeljeni prostor s uzdužnim zidom središnje jezgre i pravokutnom građevinom imao je ranije rekognosciranje i sagledavanje cjelovitog prostora i dimenzije otprilike 40 x 20 m (sl. 9). 52 konfiguracije terena. Lokalitet utvrde nalazi se na 267,5 Iako nisu provedena arheološka istraživanja, pretpostav- m n/v na grebenu duljine 140 m prosječne širine 50 m, koji ka je da je prilikom građenja križarske utvrde Cage – Lješ- je na tri mjesta presječen poprečnim obrambenim jarcima. nica korišten omjer M 1:2, koji je često u uporabi tijekom S obzirom na vrstu terena, radi se o gorskoj utvrdi koja 13. i 14. stoljeća na cistercitskoj sakralnoj arhitekturi, ali je bila branjena bočnim strmim bokovima i obrambenim i na drugim građevinama koje su podizane pod njihovim jarcima (sl. 8, 9). utjecajima, uobičajenim načinima građenja.54 Omjer M Sama duljina grebena ukazuje da se radi o izduljenom 1:2 vjerojatno je korišten i na templarskoj utvrdi Račeša položaju utvrde koji često susrećemo tijekom 13. i 14. u utvrđivanju tlocrta pravokutne građevine 36 x 18 m. S stoljeća (Gradišće kod Margečana, Grebengrad, Požega, obzirom na veličinu središnje jezgre, možemo pretpostaviti Stari grad kod Ružice, Steničnjak, Zrin, Medvedgrad, Jel- da je ona vjerojatno imala jednu branič-kulu, na istočnoj engrad, Ilok). Križarska utvrda Cage – Lješnica sastojala se od dviju jezgri i jednog manjeg odsječka na istočnoj strani 53 Horvat, Z. (2008.): Pozicije burgova tijekom 13.-15.st., Prostor, grebena. Na središnjoj jezgri ovalnog oblika veličine 40 x Zagreb, 1(35): 28. 54 Osim ovog omjera često se koristi i egipatski ili Pitagorin tro- 52 Na inicijativu Konzervatorskog odjela Slavonski Brod i Grad- kut stranica 3:4:5. Nakon izgradnje cistercitske opatije u Kutjevu skog muzeja Nove Gradiške, u 2015. općina Okučani prihvatila je 1232. na mnogim objektima Požeške kotline i šire koji su gra- zamolbu za raščišćavanje ovog lokaliteta od visokog raslinja kako đeni tijekom 13. i 14. st. primjetne su neke cistercitske značajke bi se mogla izraditi konzervatorska dokumentacija za njegovu regi- u jednostavnosti, odabiru tipa profilacija i primjeni određenih straciju odnosno pripremiti teren za buduća arheološka iskapanja. kompozicijskih postupaka. 86 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

8 Zračni snimak utvrde Cage – Lješnica (foto: M. Hucaljuk, 2015.) 9 Situacija – tlocrt utvrde Cage – Lješnica (crtež: R. Ivanušec, 2015.) Air shot of the fortress Cage – Lješnica (photo: M. Hucaljuk, 2015) Layout – ground plan of the fortress Cage – Lješnica (drawing: R. Ivanušec, 2015)

strani, u osi ovalnog manjeg odsječka.55 Zapadno od sre- ostatcima rimskih vila nalazi se na udaljenosti otprilike 1 dišnje jezgre nalazi se poveća zapadna jezgra utvrde kva- km sjeverozapadno od lokacije utvrde Cage – Lješnica.56 dratičnog tlocrtnog oblika zaobljenih uglova. Veličina te Korištenje građevinskog materijala s ruševina starijih gra- jezgre je otprilike 35 x 35 m. Na ovoj jezgri nema vidljivih đevina vrlo je čest slučaj u razdoblju srednjeg vijeka. Ono ostataka urušenih zidova, što upućuje na zaključak da su što je specifično za križarsku utvrdu Cage – Lješnica jest tu mogli biti smješteni gospodarski i pomoćni objekti. Na činjenica da se u njezinoj blizini nalazi srednjovjekovni njezinoj sjevernoj strani, uz vanjski rub, na polovini jezgre, lokalitet (gradište) s grobljem za koje se pretpostavlja da nalazi se ulegnuće polukružnog oblika širine otprilike 10 pripada viteškim križarskim redovima templarima i iva- m. Isto plitko ulegnuće veličine 15 m nalazi se u središnjem novcima. Lokacija srednjovjekovnog gradišta s grobljem dijelu jezgre i locirano je više prema središnjoj poprečnoj udaljena je 254 m sjeveroistočno od utvrde na kraju gre- grabi. Sustav obrane utvrde egzistirao je putem obrambenih bena do koje se lako dolazi stazom. Tlocrtni oblik groblja jaraka, odnosno poprečnih graba poprilične dubine. Najdu- je istostranični trokut stranica duljine otprilike 60 – 70 blja graba, dubine otprilike 8-10 m, odjeljuje dvije središnje m. Na prostoru groblja nakon uklanjanja visokog raslinja jezgre. Graba prema manjem istočnom odsječku ima dubinu otkriveno je ukupno 30 kamenih nadgrobnih spomenika od od nekih 5 do 7 m. Cjeloviti fortifikacijski sklop utvrde bio koji su neki u potpunosti utonuli u zemlju, dok su se neki je branjen okolnim vanjskim zidom koji je danas vidljiv u uspjeli očuvati. Nadgrobni spomenici različitog su oblika, visini od 2 do 3 m. Debljina tog zida nije na svim pozicijama pločastog, kvadratnog sa skošenim završecima, poneki s ista i kreće se od 2 do 4 m. Utvrda je mogla imati palisadni natpisima i prikazima templarskih i ivanovačkih križeva. zid od okomito postavljenih balvana koji je u donjoj zoni Neki od prikaza križeva urisani su u kamen, a neki su izve- postavljen u supstrukciju od nabijene zemlje i kamena. No, deni u formi plitkog reljefa (sl. 10). tek će arheološka iskopavanja potvrditi od kojih je materija- Istočno od groblja prostire se ovalna jezgra veličine 115 x la bila sačinjena vanjska obrambena zidina utvrde. U odno- 75 m koja je izdignuta 1 m u odnosu na nivo terena groblja. su na templarsku utvrdu Račeša, za koju se može već sada Ovalnu horizontalno poravnatu jezgru okružuju strmi boko- reći da je građena izrazito kvalitetno, s klesanim kamenim vi, poglavito na sjevernoj i istočnoj strani, što znači da se radi blokovima od kamena pješčenjaka, na prostoru križarske o pomno odabranoj obrambenoj lokaciji koja je bila branjena utvrde Cage nisu pronađeni takvi pomno i kvalitetno obra- prirodnom konfiguracijom terena. U povijesnim izvorima đeni klesanci od kamena pješčenjaka. Na prostoru utvrde spominje se lokacija neke utvrde u šumama Ljesnice.57 Vje- pronađeno je dosta heterogenog građevinskog materijala, rojatno kasnije, u drugoj polovini 13. stoljeća, izgradnjom riječnog zaobljenog kamena i ono što je karakteristično, utvrde Cage, ali i dalje tijekom 14. i 15 stoljeća ova se pozicija dosta rimskih opeka i tegula koje su vjerojatno preuzete mogla koristiti kao pomoćna fortifikacija, promatračnica, od- s antičkog lokaliteta Cage – Benkovac. Antički lokalitet s nosno pomoćno drveno utvrđenje pokraj kojeg je formirano

55 Branič-kula kod utvrda 13. i 14. stoljeća gradi se na najugro- 56 Gorenc, M., Damevski, V., Džajić, Z. (1985): Katalog izložbe, ženijem položaju otkud prijeti najveća opasnost od neprijatelja. Nova Gradiška, Džajić, Z. (1989): Novogradišćansko područje u S obrirom na tlocrt središnje jezgre, koja je najuža prema istoku predhistoriji i antici, Nova Gradiška (katalog izložbe). i manjem odsječku, te na plitki nagib grebena na istočnoj strani, 57 CD III; Dobronić, Lj. (2002.): Templari i ivanovci u Hrvatskoj, pretpostavka je da se ona nalazila uz istočni rub središnje jezgre. Zagreb, 39. Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) 87

11 Crtež gradišta s pozicijom groblja s ostatcima fortifikacije i groblja (crtež: R. Ivanušec, 2014.) Drawing of fortified settlement with the position of the cemetery and remains of the fortification and cemetery (drawing: R. Ivanušec, 2014)

ime potoka Rašaška (između Pakraca i Okučana). Važnost tog posjeda vidljiva je iz činjenice da je u njemu bilo sjedište jednoga od preceptora (mjesnih poglavara) ivanovačkog 10 Križarsko groblje (?) – nadgrobni templarski spomenik (crtež: R. reda. „Utvrda svetog Ivana“ (castrum sancti Johannis) na- Ivanušec, 2015.) lazila se na posjedu Trnavi, gdje su je ivanovci sagradili Crusaders’ cemetery (we assume) - Templar tombstone monument nakon razmjene posjeda 1328. godine. Kada se na početku (drawing: R. Ivanušec, 2015) 15. stoljeća tadašnji ivanovački prior Emerik Bebek svrstao među protivnike kralja Žigmunda Luksemburgovca, jedan njihovo groblje. U prilog toj pretpostavci svjedoče karakte- od kralju odanih velikaša, Ivan Morovićki, silom je 1403. za- ristična, još i danas vidljiva ulegnuća, na kojima su se mogli posjeo „utvrdu Trnavu“ (castrum Tornow vocatum) i istjerao nalaziti fortifikacijski objekti. Prvo je ulegnuće kružnog oblika iz nje priorovo ljudstvo. Pri opsadi utvrde sam je Morovićki promjera 8 – 9 m i nalazi se točno na sredini ovalne jezgre, bio teško ranjen strijelom u glavu, a poraženi kraljevi pro- 60 drugo ulegnuće je ustvari umjetno formirani rubni usjek, tivnici povukli su se u Bosnu. Nakon toga utvrda se više smješten na jugoistočnoj strani utvrde uz sam rub ovalne ne spominje, pa možemo pretpostaviti da je u tim borbama jezgre, veličine otprilike 35 x 12 m te dubine 2 m (sl. 11). vjerojatno bila razorena. Posjed Trnava ostao je u rukama ivanovaca te se potkraj srednjega vijeka spominje među LOKALITET UTVRDE SV. IVAN TRNAVA imanjima priorata, u poreznim popisima iz 1495. i 1507. (GORNJI BOGIĆEVCI) godine.61 Heller 1400. godine posjed Trnavu spominje pod Povijesni izvori iz 1328. godine navode kralja Karla I. nazivom Torna domus sancti Johannis.62 Anžuvinca koji je proveo razmjenu posjeda s priorom iva- novačkog reda Filipom de Gragnanom. Ivanovci su razmje- Morfološke, tipološke i strukturne odrednice nom dobili posjede Starču i Trnavu (Ztharcha et Thornowa) u Lokalitet utvrde Sv. Ivan Trnava (castrum sancti Johannis Požeškoj županiji za svoje posjede čičanskog preceptorata.58 Tornow) nalazi se jugoistočno od naselja Gornjih Bogićevaca Ivanovci su na tim posjedima sagradili utvrdu koja se 1361. 60 CD.VI, Butorac, J.(2004.): 79; Ivanušec, R. (2013.): Neke sred- spominje u jednoj povelji tadašnjeg priora. Među poglavari- njovjekovne utvrde Brodsko-posavske županije: (Petnja, Šagovina, ma u prioratu, spominje se i …brat Petar, naš kaštelan utvrde Bijela Stijena, ivanovačka utrda Sv. Ivan Trnava – Gornji Bogićevci, svetog Ivana i preceptor u Rasošju.59 Rasošje je bilo ivanovački kaštel Cernik, kaštel Podvrško): (katalog izložbe). posjed u istoj okolici, iz čijega je imena vjerojatno izvedeno 61 Adamček-Kampuš i Adamček (1976.): Popisi i obračuni u XV i XVI stoljeću, Zagreb. Požega i požeška županija u srednjem vijeku, 58 CD IX, 380; Matković, M. (2013.): Kasnosrednjovjekovne utvrde grupa autora (1977.), Požega 1227.-1977., 117. novogradiškog kraja, Diplomski rad, Zagreb. 62 Heller, G. (1975):74 u (vidi Monumenta Vaticana historiam re- 59 CD XIII, 153-154. gni Hungariae illustrantia. Serija I, sv.1-5, Budimpešta 1885.-1908). 88 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

12 Zračna snimka utvrde Sv. Ivan Trnava (foto: M. Hucaljuk, 2013.) Air shot of the circular fortress sv. Ivan Trnava (photo: M. Hucaljuk, 2013)

u nizinskom području nedaleko od potoka Starča. Građevni ostatci utvrde nisu se sačuvali tijekom proteklih stoljeća. S obzirom na položaj, riječ je o tipu nizinske utvrde koju je u srednjem vijeku vjerojatno okruživala močvara.63 Zemljano barsko gradište bilo je branjeno dvama masivnim koncen- 13 Situacija – tlocrt utvrde Sv. Ivan Trnava (crtež: R. Ivanušec, 2013.) tričnim nasipima i opkopima koji su bili ispunjeni vodom64 Layout – ground plan of the fortress sv. Ivan Trnava (drawing: R. Ivanušec, 2013) (sl. 12, 13). Kružna ili ovalna gradišta i utvrde kao tlocrtni oblik u građenju fortifikacija starijeg su podrijetla, čiji utjecaji sežu još od od ilirsko-keltskih vremena.65 Neka kružna barska gradišta imaju kontinuitet trajanja od prapovijesnih razdoblja – Radanovac, Podgorje) te na obroncima Psunja (Šagovina) 67 pa sve do srednjeg vijeka, prilagođavajući ih djelomično susta- (sl. 15) i Krndije (Crni potok – Gradište). vima obrane. Kružni ili koncentrični tlocrti barskih gradišta Osim u Slavoniji, gradišta kružnog tlocrta zastupljena na kojima su se nalazile utvrde nalazimo u nizinama Slavonije su i u Podravini (Gorbonok kod Kloštra Podravskog, Ko- 68 (Kolođvar, Levanjska Varoš odnosno Nevna kod Đakova) (sl. mornica i dr.) i na Bilogori (Stari grad – Čvrstec, Orlovac, 69 14). Neki od tih lokaliteta nizinskih utvrda i gradišta uništeni Međurača, Stara Ploščica – Grčina i dr.) Vanjski promjer su recentnim zahvatima obrađivanjem zemljišta (Krndija, križarske utvrde Sv. Ivan Trnava iznosio je 107,40 x 107,40 Gorjani, Podgorje).66 U zapadnom dijelu Slavonije u okolici metara. U pogledu prostornih dimenzija ova utvrda ubra- Nove Gradiške trajno su uništena neka nizinska kružna gra- ja se u skupinu većih koncentričnih gradišta i utvrda na dišta i utvrde kao što su Prvča i Jakuševa Gradina. Ove dvije području Slavonije. Središnja jezgra utvrde imala je čeve- utvrde bile su djelomično vidljive u svom tlocrtu sve do druge rokutni oblik blago zaobljenih uglova. Veličina središnje polovine 20. stoljeća. Kružne tlocrte gradišta i utvrda nalazi- jezgre iznosila je 38 x 24,20 m. Osim močvarnog i pod- mo i u zapadnom brdskom području Đakovštine (Ratkov Dol vodnog tla i vode u grabama, sustav obrane ovisio je i o

67 Ivanušec, R.(2010): Neke srednjovjekovne utvrde Brodsko- 63 Da se radi o izrazito podvodnom tlu, ukazuje konstantno posavske županije, Katalog izložbe ; Srednjovjekovno gorsko zadržavanje vode u glavnom opkopu tijekom čitave godine, ne- gradište Crni potok kružnog je tlocrta i nalazi se na 343 n/m, ovisno o izmjeni godišnjih doba i količini atmosferskih padalina. udaljeno 600 m od utvrde Bedemgrad. Kružna utvrda sastojala se 64 S obzirom na uobičajni tlocrtni oblik kružnih barskih utvrda s od tri koncentrična obrambena jarka. U središnjem dijelu utvrde jezgrama koje okružuju tri grabe, pretpostavljamo da je izvorno nalazila se kamenom zidana branič-kula kvadratnog tlocrta ve- ova utvrda mogla imati i treći obrambeni opkop i nasip koji je s ličine 10,5 x 10,5 m. Vanjski promjer utvrde iznosio je 51,5 x 50,5 vremenom poravnat prilikom obrađivanja okolnog zemljišta. m. Na lokalitetu utvrde pronađeni su ulomci srednjovjekovne i 65 Lovrenović, Ž., (1989): Srednjovjekovne gradine u Bilogori, prapovijesne keramike. ( MK-UZKB- Konzervatorski odjel Osijek, Arheološka istraživanja u Podravini i kalničko–bilogorskoj regiji, Odjel dokumentacije i arhive). Posebna Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Zagreb,14: 139. 68 Lovrenović, Ž. (1985): Srednjovjekovne gradine u podravskoj 66 Karač, Z. (2014) : Srednjovjekovne utvrde i gradišta na po- regiji, Podravski zbornik,Koprivnica: 168-199. dručju Đakovštine, rekognosciranje terena i topografija, Ascender 69 Lovrenović, Ž. (1989): isto:141-142, 143-144, 151, 156, 153, historim – Zbornik u čast Milana Kruheka, Zagreb: 394-424. 159. Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) 89

14 Zračna snimka kružne utvrde Kolođvar (foto: M. Topić, 2014.) Air shot of the circular fortress Kolođvar (photo: M. Topić, 2014)

jačini vanjskih obrambenih nasipa. Prvi masivni obrambeni nasip danas je većim dijelom deformiran i nejednake je debljine u rasponu od 6 do 7 m. Drugi nasip bio je upola tanji i debljina je iznosila otprilike 3 m. Dosadašnja arheo- loška istraživanja na četverokutnoj jezgri utvrde otkrila su 15 Situacija – kružni tlocrt utvrde Šagovina (crtež: R. Ivanušec, 2013.) značajniju količinu građevinskog materijala, manje količi- Layout – circular ground plan of the fortress Šagovina (drawing: R. Ivanušec, 2013) ne riječnog zaobljenog kamena, ulomaka rimskih opeka, tegula i srednjovjekovnih opeka. Od nalaza arheoloških istraživanja posebno se izdvaja rimska tegula s prikazom gradnja drvom bila je zastupljena do 14. stoljeća.72 Primjeri samostrijela (sl. 16). U istraženim arheološkim slojevima utvrda građenih od drva su Krndija, Ratkov Dol – Radano- pronađeno je vrlo malo srednjovjekovnih opeka, tek ne- vac, vjerojatno plemićki grad u Gorjanima i u najranijoj fazi koliko cjelovitih komada romaničkih dimenzija 22 x 9 x 5 Virovitica, Ilok i Valpovo.73 cm koje su karakteristične za razdoblje 13. stoljeća. Pored S obzirom na početne kampanje arheoloških istraživanja građevinskog materijala na jezgri utvrde i na obrambe- lokaliteta utvrde, za sada nemamo dovoljno podataka na nim nasipima, u okolici utvrde su pronađeni i mnogobrojni temelju kojih bismo sa sigurnošću mogli odrediti izgled tog ulomci srednjovjekovne keramike iz razdoblja 14. – 16. drvenog utvrđenja. Od tragova fortifikacija, prije početka stoljeća.70 Značajan je nalaz cjelovite keramičke čaše koja istraživanja, evindentirano je samo kružno ulegnuće u sje- pripada čašama konkavna oblika koja se širi prema otvoru vernom dijelu pravokutne jezgre, za koje se istraživanjem (sl. 17). Ukrašena je nizovima naglašenih rebara i oslikana potvrdilo da je cisterna za vodu. Središnja jezgra utvrde crvenom bojom. Takve čaše mogu se datirati u 14./15. st., vjerojatno je bila branjena jakim palisadama. S obzirom a primjeri takvih čaša pronađeni su na više kasnosrednjo- na blago povišenje terena u jugoistočnom uglu središnje vjekovnih lokaliteta u Hrvatskoj.71 U ovoj fazi arheološkog istraživanja utvrde, mala koli- 72 Tomičić, Ž. (2003): Na tragu srednjovjekovnog dvora knezova čina građe i izostanak tragova zidova na jezgri ukazuju na Iločkih (Újlaki), Prilozi Instituta za arheologiju, Zagreb, 20: 131-154. pretpostavku da je utvrda Sv. Ivan Trnava vjerojatno bila 73 Karač, Z. (1991) : Gradište Ratkov Dol-Radanovac, srednjovje- građena kombinacijom zemlje i drva. Na području Slavonije kovna utvrda kod Đakova, Obavijesti arheološkog društva, Zagreb, 1: 31-34; Karač, Z. (1991) Srednjovjekovna utvrda Krndija kod Đakova, Obavijesti arheološkog društva, Zagreb, 2:59-62; Regan, K. (2006): Gorjani – Srednjovjekovno sijelo plemićke obitelji 70 Prilikom rekognosciranja terena na parcelama južno od loka- Gorjanskih, Scrinia Slavonica, Godišnjak Podružnice za povijest cije utvrde pronađena je prapovijesna kasnobrončana keramika. Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 6: 132; Pored kasnobrončane keramike na nekih 1,5 km na lokaciji pod Sekulić-Gvozdanović, Sena (1984): Srednjovjekovni burg – jezgra nazivom Groblje pronađena je prapovijesna keramika starčevač- urbanizma kasnije Virovitice, Virovitički zbornik1234-1984, Viro- ke kulture. vitica: 339-343; Horvat, Z. (2012): Analiza srednjovjekovne faze 71 Sekelj, Ivan i Tkalčec,T. (2002.): Kasnosrednjovjekovna kera- gradnje dvorca Odeschalchi, nekadašnjeg palasa Nikole Iločkog, mika s nekih gradišta iz okolice Kutine i Garešnice, Prilozi Instituta kralja Bosne, Prilozi Instituta za arheologiju, Zagreb,vol/19, 2002.: za arheologiju u Zagrebu,19/2002,177 (T.5.5). 131-134. 90 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

16 Sv. Ivan Trnava, rimska tegula s crtežom samostrijela (foto: M. Mihaljević) Sv. Ivan Trnava, Roman tegula with drawing of crossbow (photo: M. Mihaljević)

jezgre, vjerojatno se radi o poziciji nekog fortifikacijskog objekta utvrde, branič-kule ili drvene promatračnice. De- bljina prvog nasipa 6 – 7 m ukazuje na to da se na njemu također nalazila palisada. Na drugom, tanjem obrambenom nasipu debljine 3 m vjerojatno su bile postavljene drvene zapreke od koso položenih zašiljenih drvenih kolaca. Utvrde koje su građene na podvodnim terenima i branjene močvarama imale su izrazitih problema s postavljanjem temelja, pa je kod njih veća primjena gradnje u drvu.74 Drugi građevinski materijali, kao što su kamen i opeka, vjerojat- 17 Sv. Ivan Trnava, keramička čaša, 14. – 15. st. (foto: M. Mihaljević) no su se koristili za dodatno učvršćivanje bočnih stranica Sv. Ivan Trnava, ceramic glass, 14th-15th century (photo: M. Mihaljević) središnje jezgre i obrambenih koncentričnih nasipa koji su bili izloženi vodi.

ZAKLJUČAK ivanovci koji za sjedište svog preceptorata odabiru Pakrac – Posljednjih nekoliko godina u suradnji Gradskog muzeja castrum s Joannis de Pucruch. Povijesni izvori iz 13. stoljeća Nova Gradiška i Konzervatorskog odjela u Slavonskom Bro- navode da su viteški križarski redovi uključeni u borbu s du započeto je sustavno rekognosciranje srednjovjekovnih bosanskim hereticima (bogumilima), što je uz obranu ho- gradišta zapadnog dijela Brodsko-posavske županije kojim dočasničkih puteva i prometnih koridora vjerojatno jedan je terenski pregledana većina do sada poznatih lokaliteta od razloga brojnosti njihovih utvrda na relativno malom srednjovjekovnih utvrda. Pored već poznatih lokaliteta prostoru. Međusobna udaljenost 5 lokaliteta križarskih srednjovjekovnih utvrda, rekognoscirana su neka područja viteških utvrda iznosi 6,4 – 11,5 km. za koja se pretpostavljalo da su moguće lokacije srednjo- Kako su arheološka istraživanja u početnoj fazi, za sada vjekovnih utvrda. Iz te skupine svojim se karakteristikama imamo samo preliminarnu sliku o morfološkim karakte- posebno izdvajaju lokaliteti utvrda križarskih viteških re- ristikama njihovih utvrda i fortifikacijskih građevina na dova templara i ivanovaca (Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan tim lokalitetima. Međutim, već dosadašnja arheološka i Trnava) koji su otkriveni u brdskom sjeveroistočnom dijelu konzervatorska istraživanja ukazuju na neke odrednice i općine Okučani, odnosno u ravničarskom dijelu susjedne specifičnosti zbog kojih utvrde Račeša i Cage – Lješnica mo- općine Gornji Bogićevci. žemo datirati u 13. stoljeće, a utvrdu Sv. Ivan Trnava u 14. Brojnost i rasprostranjenost lokaliteta križarskih viteš- stoljeće. Templarska utvrda Račeša mogla je biti građena i kih redova (Pakrac, Čaklovac, Račeša, Cage – Lješnica, Sv. ranije, u prvoj polovini 13. stoljeća, na što nam ukazuje nje- Ivan Trnava) ukazuje na izrazito geostrateško značenje zina vrlo rana obnova i pregradnja, koju možemo datirati u prostora južno od Psunja pa sve do rijeke Save u razdoblju drugu polovinu 13. stoljeća, a koja je morala biti poduzeta srednjeg vijeka. Prema povijesnim izvorima križarski viteš- nakon nekog većeg razaranja utvrde. ki redovi – templari na ove prostore dolaze već početkom U pogledu tipoloških odrednica lokalitet križarske utvr- 13. stoljeća. U isto vrijeme, ali i kasnije ovdje su prisutni i de Račeša pripada skupini kombiniranih utvrda koje su smještene na brdovitim područjima, u blizini vode. Ovakve 74 Horvat, Z. (2008.): isto, 31. Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) 91

utvrde koriste za sustav obrane fortifikacijske elemente jezgru, gospodarski objekti bili su vjerojatno smješteni nizinskih i gorskih utvrda. S obzirom na smještaj u blizi- istočno od lokacije same utvrde. Na utvrdi Cage – Lješnica ni potoka, središnja ovalna jezgra utvrde bila je branjena gospodarski objekti vjerojatno su se nalazili na kvadratičnoj obrambenim opkopima koji su danas u većem dijelu uni- jezgri zapadno od središnje ovalne jezgre. šteni, te masivnim ovalnim odsječkom na zapadnoj strani Strukturne odrednice, općenito građevinski materijali utvrde. Voda u obrambenim opkopima nije se nalazila svo primijenjeni u izgradnji ovih utvrda različiti su i variraju vrijeme, već se propuštala zasebnim regulacijama, ovisno o od izrazito kvalitetne građevne strukture zidova zidane prijetećoj opasnosti i izmjeni godišnjih doba. S druge stra- klesancima od kamena pješčenjaka (Račeša), do upotrebe ne, lokalitet križarske viteške utvrde Cage – Lješnica posje- u najvećoj mjeri koherentnog građevinskog materijala (ka- duje sve karakteristike gorske utvrde i položaja koji koriste mena i rimskih i srednjovjekovnih opeka) na lokalitetu kri- izduljene grebene koji su odijeljeni poprečnim grabama i žarske utvrde Cage – Lješnica. Kod treće križarske utvrde, branjeni na bočnim stranama strmim bokovima. Utvrda se Sv. Ivana Trnave kod Gornjih Bogićevaca, korišteno je drvo sastojala od ovalne i kvadratične jezgre i jednog manjeg od- koje se najvećim dijelom koristilo kao građevni materijal sječka. Izduljeni greben odjeljuju duboki poprečni obram- za izgradnju utvrda na nizinskim močvarnim i podvodnim beni opkopi. Fortifikacijski sklop okruživao je s vanjske terenima. strane obrambeni zid. U odnosu na lokalitete koje se nalaze Najznačajni nalaz arheološke kampanje 2015. jest ot- na brdovitom području (Račeša, Cage – Lješnica), lokalitet kriće zidova prostorija (P I i P II) pravokutne građevine križarske ivanovačke utvrde Sv. Ivan Trnava pripada tipu na lokalitetu templarske utvrde Račeša, koji su po načinu nizinskih utvrda koje su bile u srednjem vijeku okružene zidanja i klesarskoj obradi kamena jedinstven primjer u močvarom. Sustav obrane bio je zasnovan na dvostrukim ili građenju srednjovjekovnih fortifikacija na prostoru Slavo- trostrukim opkopima u kojima se nalazila voda. Kružna ili nije, ali i šire. Po svemu sudeći, riječ je o kvalitetnoj arhi- ovalna gradišta i utvrde kao tlocrtni oblici u građenju for- tekturi koju su vjerojatno gradili strani majstori i klesarske tifikacija starijeg su podrijetla i vuku svoje korijene još od radionice. Pored nalaza zidova fortifikacijske pravokutne ilirsko-keltskih vremena. Vanjski promjer gradišta iznosio građevine, pronađeni su i drugi vrijedni pokretni nalazi je 107,40 x 107,40 m te je ovo jedno od većih koncentričnih (dijagonalna svodna rebra profilirana bademastom profila- gradišta na području Slavonije. Nizinsko (barsko) zemljano cijom, templarska nadgrobna ploča, te mnogobrojni ulomci gradište sastoji se od četverokutne jezgre blago zaobljenih srednjovjekovne keramike, oružja, oruđa i sl.). Gledajući uglova veličine 38 x 24,20 m, koju okružuju dva masivna u cjelini unutar korpusa srednjovjekovne fortifikacijske koncentrična nasipa i opkopa. Budući da je podignuta na arhitekture Hrvatske, arheološki lokaliteti križarskih utvr- podvodnom močvarnom terenu, vjerojatno na suhoj gredi, da Račeša, Cage – Lješnica i Sv. Ivan Trnava kod Gornjih voda se nalazila u grabama očito tijekom cijele godine. Bogićevaca posjeduju izrazitu spomeničku vrijednost i Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja i tlocrtnoj arheološki potencijal za daljnje proučavanje i istraživanje projekciji urušenih zidova, u usporedbi lokaliteta križar- njihove fortifikacijske arhitekture. skih utvrda Račeša i Cage – Lješnica postoje neke sličnosti u primijenjenim tlocrtnim oblicima. Na jednoj i drugoj utvrdi, na njihovim jezgrama, bile su izgrađene pravokutne građevine omjera stranica M 1:2, na Račeši 36 x 18 m, na utvrdi Cage – Lješnica 24 x 12 m. Na pravokutnoj građevini utvrde Račeša, na njezinoj južnoj strani, nalazio se rizalitno istaknuti objekt veličine otprilike 10 x 10 m u odnosu na bočni zid građevine. Njegova veličina upućuje na pretpostavku da se vjerojatno radi o mogućoj poziciji branič-kule. Upotreba geometrijskog lika pravokutnika govori da su ove dvije utvrde vjerojatno imale „romanički kaštelni“ tip tlocrta kakve susrećemo tijekom 13. stoljeća. Takve utvrde najčešće su imale jednu ili dvije branič-kule. Veličina lokaliteta utvrda Račeša (98 x 54 m) i Cage – Lješnica (140 x 50 m) ukazuje na to da su se na prostoru utvrde ili u njihovoj blizini nalazili i gospodarski objekti (konjušnice i druge pomoćne zgrade). Na prostoru lokaliteta utvrde Ra- češa, zbog njezina smještaja u prostoru uz vodotok potoka Rašaške te zbog činjenice da je utvrda imala samo jednu 92 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

LITERATURA Ivanušec, R. (2013.): Neke utvrde Brodsko-posavske županije, Andrić, S. (1998.): Benediktinski samostan Sv. Mihovila Zagreb (katalog izložbe) Arkanđela na Rudini, Zlatna dolina 4, 11-57 Karač, Z. (1/1991.): Gradište Ratkov Dol-Radanovac, sred- Andrić, S. (2005.): Područje požeške županije u srednjem njovjekovna utvrda kod Đakova, Obavijesti arheološkog vijeku, Raukarov zbornik (ur. Neven Budak, Zagreb, FF, društva, Zagreb Odsjek za povijest Karač, Z. (2/1991.): Srednjovjekovna utvrda Krndija kod Adamček, J. (1977.): Požega i požeška županija u srednjem Đakova, Obavijesti arheološkog društva, Zagreb vijeku, Monografija Požege:111-120, Slavonska Požega Karač, Z. (2014.): Srednjovjekovne utvrde i gradišta na po- Bösendorfer, J. (1910.): Crtice iz Slavonske povijesti, Osijek dručju Đakovštine, rekognosciranje terena i topografija, Buturac, J. (1934.): Župe požeškog arhiđakonata g. 1332. – Ascender historim – Zbornik u čast Milana Kruheka, Za- 1335., Crtice, Bogoslovska smotra, Vol. 22, No. 1, Zagreb greb: 394-424. Buturac, J. (1984.): Arhiđakonat Svetačje (Zinche), Popis Karbić, M. (2005.): Posjedi plemićkog roda Borića bana do župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine, Poseban sredine XIV. stoljeća, Scrinia Slavonica 55: 48-61. otisak iz Starine, Knjiga 59:52-59, Zagreb Kempf, J. (1910.): Zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za Buturac, J (2004.): Pisani spomenici Požege i okolice (1210.- povijest slob. i kr. grada Požege i Požeške županije, Požega 1536.), Jastrebarsko Klaić, N. (1990.): Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Globus, Čoralić, L. (1997.): Put, putnici, putovanja – Ceste i putovi u Zagreb srednjovjekovnim hrvatskim zemljama, Zagreb Degmedžić, I. (1977.): Požega i okolica, Studije o razvoju Kukuljević, I. (1886.): Priorat vranski sa vitezi templari i hos- naselja, Monografija Požege, Slavonska Požega, 99-120 pitalci sv. Ivana u Hrvatskoj, Zagreb Dobronić, L. (1984.): Posjedi i sjedišta templara, ivanovaca i Lovrenović, Ž. (1985.): Srednjovjekovne gradine u podrav- sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad Jugoslavenske akademije skoj regiji, Podravski zbornik, Koprivnica: 168-199. znanosti i umjetnosti, Knjiga 406, Zagreb Lovrenović, Ž.(1989.): Srednjovjekovne gradine u Bilogori, Dobronić, L. (1984.): Viteški redovi – Templari i Ivanovci u Arheološka istraživanja u Podravini i kalničko–bilogor- Hrvatskoj, Zagreb skoj regiji, Posebna izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Dobronić, L. (2002.): Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb Zagreb, 14: 139. Džajić, Z. (1989.): Novogradiško područje u predhistoriji i Matić, T. (2009.): Balkanski križonoše: ekonomska i politička antici (katalog izložbe), Zavičajni muzej Nova Gradiška uloga templara na hrvatskom prostoru, Zavod za hrvatsku Engel, P. (2001.): Hungary in the Late Middle Ages, CD-ROM povijest, Vol. 41, Zagreb izdanje, Budimpešta Marković, M. (2002.): Slavonija – povijest naselja i podrijetlo Gorenc, M. – Damevski, V. – Džajić, Z. (1975.): Antičko la- stanovnika, Golden Marketing, 494-496, Zagreb danje i rimske vile u Benkovcu-Cagama, (katalog izložbe), Matković, M. (2013.): Kasnosrednjovjekovne utvrde novogra- Nova Gradiška diškog kraja, diplomski rad, Zagreb Gračanin, H. (2010.): Rimske prometnice i komunika- Mihaljević, M. – Ivanušec, R. (2013.): Konzervatorsko – ar- cije u kasnoantičkoj južnoj Panoniji, Scrinia Slavonica heološko istraživanje templarske utvrde Rašaška u 2012., 10/2010., 9-69 Izvješće, Gradski muzej Nova Gradiška i Konzervatorski Gračanin, H. (2010.): Rimske prometnice i komunikacije u odjel u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod kasnoantičkoj južnoj Panoniji, Scrinia Slavonica 10 (1), Nova Gradiška (1998.): U povodu 250. obljetnice osnivanja 9-69 grada (grupa autora), Nova Gradiška Heller, G. (1975.): Comitatus Poseganensis: 20, München Pernoud, R. (2008.): Templari – prava istina o tajnovitom Horvat, Z. (1967./68.): Topusko – pokušaj rekonstrukcije viteškom redu, Split tlocrta, posebni otisak Zbornika Peristil 10/11, Zagreb Radić, M. – Bojčić, Z. (2004.): Srednjovjekovni grad Ružica, Horvat, Z. (1980.): Dominikanska crkva u Čazmi, Vijesti Muzej Slavonije Osijek, Osijek muzealaca i konzervatora, Zagreb Regan, K. (2006.): Gorjani – Srednjovjekovno sijelo ple- Horvat, Z. (1992.): Katalog gotičkih profilacija, Zagreb Horvat, Z. (2012.): Analiza srednjovjekovne faze gradnje mićke obitelji Gorjanskih, Scrinia Slavonica, Godišnjak dvorca Odescalchi, nekadašnjeg palasa Nikole Iločkog, Podružnice za povijest Slavobije, Srijema i Baranje Hr- kralja Bosne, Prilozi Instituta za arheologiju, Zagreb, vatskog instituta za povijest, 6: 132. vol/19, 2002., 131-134. Sekulić-Gvozdanović, S. (1984.): Srednjovjekovni burg – Horvat, Z. (2008.): Pozicije burgova tijekom 13. – 15. st., jezgra urbanizma kasnije Virovitice, Virovitički zbornik Prostor, Zagreb, 1(35) 1234-1984, Virovitica: 339-343. Ivanušec, R. (2010.): Franjevačka crkva sv. Antuna Padovan- Smičiklas, T., Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalma- skog u Našicama – konzervatorsko istraživanje i obnova, tiae et Slavoniae, sv. III (1905), V (1907), IX (1911), XIII Našice (1915), XIV (1916), JAZU Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) 93

Szabo, Gj. (1909.): Lijesnica, historijsko-geografska studija, IZVORI I ILUSTRACIJE Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, sv. X. 1908/9., MKUZKB-KOSB-KOS Zagreb MKUZKB-KOSB-FF Szabo, Gj. (1920.): Sredovječni gradovi Hrvatske i Slavonije: Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu spomenika kul- 116-117, Zagreb ture, KO Slavonski Brod, Mihaljević, M. – Ivanušec, R. Šanjek, F. ( 1975.): Bosanski – humski krstjani i katarsko- (2012.): Elaborat izvješće o arheološko-konzervatorskim dualistički pokret u srednjem vijeku, Zagreb istraživanjima Rašaške Tomičić, Ž. (2003): Na tragu srednjovjekovnog dvora knezova Iločkih (Újlaki), Prilozi Instituta za arheologiju, Za- greb, 20: 131-154. Trošćan, Z. (2000.): Arheološka topografija općine Nova Gradiška, Godišnjak Matice hrvatske, Nova Gradiška

Summary

CRUSADER FORTRESS SITES RAČEŠA, CAGE – LJEŠNICA, SV. IVAN TRNAVA (GORNJI BOGIĆEVCI) The paper presents former results of reconnaissance, archaeological archaeological and conservation research indicate that those are val- and conservation research of crusader fortress sites Račeša, Cage – uable medieval fortification architecture sites dating back to the 13th Lješnica, and sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci), which in the late Mid- and 14th century, which belonged to the Templars and the Knights dle Ages were part of the Požega County, while today they are in the Hospitaller. The crusader fortress sites Račeša, Cage – Lješnica, and region of the Municipalities of Okučani and Gornji Bogićevci, in the sv. Ivan Trnava – Gornji Bogićevci differ in their position in the area, western part of the Brod-Posavina County. The results of three-year size, morphology and use of materials during construction. 94 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015 95

Marija Mihaljević, Zorislav Horvat, Marina Matković Arheološka istraživanja lokaliteta ,,Njive“ kod Ivandola 2013./2014.

Marija Mihaljević UDK: 902.2(497.541Ivandol)“2013/2014“ Gradski muzej Nova Gradiška Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper HR – 35 400 Nova Gradiška, Trg kralja Tomislava 7 Primljen/Received: 21.1. 2015. Zorislav Horvat HR – 10 340 Vrbovec, Zagrebačka 17 Marina Matković HR – 35 400 Nova Gradiška, Vinogradska 103

Ključne riječi: rotunda, srednji vijek, Odolja, ban Borić osiguralo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (sl. Key words: rotunda, Middle Ages, Odolja, Ban Borić 1, 2). Kao stručni suradnici sudjelovali su Dubravka Sokač Štimac, dipl. arheolog, prof. i dr. sc. Zorislav Horvat, dipl. U radu se predstavljaju rezultati prve i druge sezone sustavnog ar- ing. arh. koji je analizirao nepokretne nalaze i arhitekton- heološkog istraživanja lokaliteta Njive kod Ivandola. Iskopavanjima sku plastiku. je otkrivena rotunda građena od klesanaca, mnoštvo romaničke i gotičke kamene plastike te dječji grobovi ukopani uz vanjske zidove GEOGRAFSKI POLOŽAJ rotunde. Pretpostavlja se da je riječ o srednjovjekovnom posjedu Arheološki lokalitet „Njive“ – Ivandol nalazi se u Po- Odolja koji je pripadao rodu bana Borića. žeško–slavonskoj županiji oko 14 km zapadno od Požege, u blizini županijske ceste koja povezuje Požegu s Novom UVOD Gradiškom. Naselja Ivandol i Busnovi najbliža su naselje- Istraživanja lokaliteta „Njive“ – Ivandol započela su na mjesta; od sela Busnovi lokalitet se nalazi oko 2 km 1999. godine, kada je Gradski muzej Požega proveo probna jugozapadno, a od sela Ivandol oko 1,5 km južno. Lokalitet istraživanja, pod vodstvom arheologinje i tadašnje ravnate- je smješten na sjevernim padinama Požeške gore, koje su ljice muzeja Dubravke Sokač Štimac. Prilikom istraživanja pokrivene bjelogoričnom i mješovitom šumom. U blizini su otkriven je na južnom dijelu povišenog platoa polukruž- veća uzvišenja Smiljevača (486 m nv) oko 500 m jugozapadni zid u dužini od 7 m, debljine 0,90 m i visine do 1 m. no od lokaliteta i najviši vrh Požeške gore Kapavac (618 m Osim ovog zida, na istočnoj strani platoa pronađena su nv) oko 3 km jugoistočno od lokaliteta (sl. 3). tri kosturna ukopa, orijentirani sjever – jug, s glavama na U blizini su i vodotoci Bojana, Kosovac i Zagulin. Kršćan- jugu. Osim ovih ukopa, pronađeno je i dosta dislociranih sko groblje obližnjih naselja2 nalazi se u neposrednoj blizini kostiju. Od pokretnih nalaza pronađeno je dosta ulomaka lokaliteta, oko 10 m jugozapadno, na 356 m nv. Arheološki srednjovjekovne keramike, metalnih uporabnih predmeta lokalitet smješten je na izduženom grebenu sa središnjim (čavli, klinovi, kopče, karike itd.) te jedna metalna aplika uzvišenjem, orijentiranom u smjeru SZ – JI, azimut 315º s prikazom ljiljana.1 SZ. U proljeće 2013. godine ponovno se pristupilo istra- živanju lokaliteta, kada je obavljeno uklanjanje visokog i POVIJESNI PODATCI niskog raslinja te raščišćavanje lokaliteta kako bi se u ko- Prema dosadašnjim spoznajama, smatra se da se na pro- lovozu mogla obaviti konzervatorsko-arheološka istraživa- storu današnjeg naselja Ivandol u srednjem vijeku nalazio nja, ovaj put u suradnji Gradskog muzeja Nova Gradiška posjed Odolya (Odola/Odolja). Posjed se prvi put spominje i Konzervatorskog odjela u Požegi. Istraživanja je vodila u povelji iz 1210. godine kojom kralj Andrija II. potvrđu- dr. sc. Marija Mihaljević, a sredstva za obavljanje radova je templarskom redu više posjeda, između kojih i Odolin

1 Rezultati probnog istraživanja provedenog 1999. godine nisu objav- 2 Groblje katoličkog i pravoslavnog stanovništva naselja Busnovi i ljeni, stoga smo se poslužili terenskom dokumentacijom koju nam je Ivandol, danas postoji novo mjesno groblje u Ivandolu, dok se na ovom srdačno ustupila prof. Dubravka Sokač Štimac. groblju obavlja tek poneki ukop u već postojeća grobna mjesta. 96 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Zračna snimka rotunde na lokalitetu „Njive“ - Ivandol, uz staro 2 Istraživanja lokaliteta „Njive“ - Ivandol 2013. godine (foto: M. groblje (foto: M. Hucaljuk) Mihaljević) Air shot of the rotunda at the locality of „Njive“ - Ivandol, along the old Research of the locality of „Njive“ - Ivandol in 2013 (photo: M. graveyard (photo: M. Hucaljuk) Mihaljević)

posjed. Tom prilikom navodi se da Odola, unuk bana Bo- Odolja“11. Nadalje, u popisu vojvodstva Brestovac iz 1698. rića, daruje templarskom redu zemlje koje čine obrađeno godine navodi se da u selu Ivandol nema ostataka crkve ili i neobrađeno zemljište, šume, livade, vinogradi i ribnjaci, dvorca, da je naseljeno vojnicima katoličke vjere koji ne a navodi se i crkva sv. Marije osnovana u središtu posjeda znaju za kršćanskog zemljišnog gospodara, a pripadaju („...cum ecclesia sancte Maria in medio fundata...“).3 U sred- spahiji u Požegi12. Moguće je da je crkva sv. Marije potpu- njem vijeku ovaj je posjed graničio s posjedom Koprivna no uništena u naletu turskih osvajanja13, a stanovništvo (današnja Koprivna)4, čije su dijelove u 14. stoljeću posje- raseljeno ili ubijeno, čime je ostao prazan prostor i zaborav dovali Odolini unuci (1349. kao posjednici dijela posjeda nekoć važnog i velikog posjeda Odolje. Koprivna spominju se Nikola i Juraj, Odolini unuci)5, a pripadao je požeškoj županiji. Crkva sv. Marije ponovno ROTUNDA U početnim iskapanjima 2013. godine otkriveni su te- se spominje 1422. godine, kao ecclesia B. V. Marie de Odolya6, melji građevine kružnog tlocrta. Nije nam sasvim poznata a dolaskom Turaka na ove prostore posjed je napušten te namjena otkrivene rotunde, ali ona bi nam svakako mogla je pripao požeškim spahijama7. Neki autori mišljenja su pomoći u razumijevanju tlocrta, konstrukcije kao i razine da se posjed Odolya nalazio u Požeškoj županiji, upravo izvedbe rotunde (sl. 4, 5). U svakom slučaju nađeno ziđe zbog opisanih granica posjeda koje templari dobivaju (npr. od klesanaca govori o njezinoj značajnoj namjeni i važnosti Szabo8, Buturac9, Karbić10), a možda najuvjerljiviji poda- njezina graditelja (sl. 6). Pretpostavljamo da je ivandolsku tak o ubikaciji tog srednjovjekovnog posjeda donosi Nenad rotundu dao izgraditi ban Borić, možda kao grobnicu, ma- Moačanin u svome radu o turskim popisima u požeškom uzolej za sebe i svoje potomke. kraju, gdje se navodi podatak: „Ivan Dol, srednjovjekovna Vanjski promjer temelja rotunde iznosi 510 cm, a unu- trašnji 340 cm (debljina zida iznosi 98 cm, tj. 3 stope = 3', 3 Smičiklas, T. (1905.): Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et veličine 32,5 cm). Ispred kružnog dijela rotunde prizidan Slavoniae/Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, je pravokutni aneks, veličine 4,0/3,7 - 4,3 m, koji se može Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, sv. III, Zagreb, str. 98; Klaić, N. (1983.): Srednjovjekovna Bosna, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, str. 82-83. 11 Moačanin, N. (2003.): Požega i požeština u sklopu Osmanlijskog carstva 4 Heller, G. (1975.): Comitatus Poseganensis, München, str. 147. (1537.-1691.), Naklada Slap, Jastrebarsko, str. 45. 5 Karbić, M. (2005.): Posjedi plemićkog roda Borića bana do sredine 12 Sršan, S. (2000.): Naselja u istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. XIV. stoljeća, Scrinia Slavonica, vol. 5, 48–61, str. 59. stoljeća, Državni arhiv u Osijeku, Osijek, str. 287. Stanje koje je nastupilo 6 Heller, G. (1975.): nav. dj.: str. 147. u ovim krajevima prikazano je popisom koji navodi Sršan, a mogli bismo 7 Marković, M. (2002.): Slavonija – povijest naselja i podrijetlo stanovniš- reći da je to stanje tzv. pravnog dvovlašća kada kaže da je 1698. Ivandol tva, Golden Marketing, Zagreb, str. 456. naseljen vojnicima katoličke vjeroispovijesti, ali da oni još uvijek pravno pripadaju spahiluku u Požegi. Treba istaknuti da pridošli katolički vojnici 8 Szabo, Gj. (1908./1909.): Lijesnica. Historijsko-geografska studija, nisu morali znati za ostatke katoličkih crkava koje su porušene ratnim Vjesnik hrvatskog arheološkog društva X, Zagreb, 40–46, str. 46. djelovanjima. 9 Buturac, J. (2004.): Pisani spomenici Požege i okolice (1210.-1536.), 13 Međutim, i nakon oslobođenja Slavonije od Turaka, mnoge su ru- Naklada Slap, Jastrebarsko, str. 32. ševine starijih građevina korištene kao kamenolomi za gradnju seoskih 10 Karbić, M. (2005.): nav. dj.: str. 54. kuća – pa i Rudine. Arheološka istraživanja lokaliteta ,,Njive“ kod Ivandola 2013./2014. 97

3 Položaj lokaliteta „Njive“ - Ivandol na karti The position of the locality „Njive“ - Ivandol on the map

4 Tlocrt rotunde na lokalitetu „Njive“ - Ivandol: a) donja etaža, arhitektonska snimka (zanemarena su oštećenja, crtež: Z. Horvat); b) zračna snimka rotunde (foto: M. Hucaljuk) Layout of the rotunda at the locality of „Njive“ - Ivandol: a) lower floor, architectural shot (damages have been disregarded, drawing: Z. Horvat); b) air shot of the rotunda (photo: M. Hucaljuk)

smatrati pomoćnim prostorom. Uz aneks se nalazilo stu- U jugoistočnom kutu aneksa nađene su dvije spojene bište kojim se spuštalo u donji dio rotunde pa se odmah niše (sl. 9), koje po tragovima gorenja sugeriraju da je u može pretpostaviti i postojanje gornje etaže. njima bilo ognjište. Ipak, daljnja bi istraživanja trebala po- Nastavak iskopavanja 2014. godine dao je više podataka kazati nije li to tek sekundarna uporaba u nekim kasnijim za razumijevanje ove građevine: rotunda je imala i polu- razdobljima (ovakve spojene niše nalazimo npr. na kami- kružnu apsidu (sl. 7), što je određuje kao objekt sakralne nu u palasu burga Ružice). U aneksu nije sačuvan pod, no namjene. U rotundi je većim dijelom sačuvan prvotni pod ovdje se umjesto poda mogao nalaziti i estrih – zaravnata od jakih kamenih ploča (sl. 8), koje su u centralnom dijelu i zaglađena mješavina vapna i pijeska. bolje, a u apsidi slabije sačuvane. Aneks, približno pravo- Uz lijevu, zapadnu stranu aneksa izvedeno je stubište, kutna tlocrta, bio je zasebna prostorija, nekada odvojena ugrađeno u zid veće debljine: širina stubišta je jedva 63 vratima od centralnog prostora rotonde; širina vrata izno- cm. U donji dio stubišta, kojim se pristupalo u donju etažu sila je jedva 50 cm. rotunde i koje je najbolje sačuvano, ugrađene su dvije fino 98 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

5 Rotunda na lokalitetu „Njive“ - Ivandol, pogled s juga (foto: M. 8 Ulaz u aneks i popoločenje rotunde na lokalitetu „Njive“ - Ivandol, Mihaljević) pogled s jugozapada (foto: M. Hucaljuk) Rotunda at the locality of „Njive“ - Ivandol, view from the south (photo: Entrance to the annex and tiling of the rotunda at the locality of M. Mihaljević) „Njive“ - Ivandol, view from the south-west (photo: M. Hucaljuk)

6 Lokalitet „Njive“ - Ivandol: detalj klesanca (foto: M. Mihaljević) 9 Niše u južnom kutu aneksa rotunde na lokalitetu „Njive“ - Ivandol – Locality of „Njive“ - Ivandol: detail of ashlar (photo: M. Mihaljević) moguće ognjište (?) (foto: M. Mihaljević) Niches in the southern corner of the annex to the rotunda at the locality of „Njive“ - Ivandol – possibly a hearth (?) (photo: M. Mihaljević)

klesane stube, što govori o kvalitetno zamišljenom i izvedenom objektu. Sačuvane su u cijelosti tek dvije stube, koje su visinom od 26,5 cm za današnje pojmove vrlo visoke, budući da uobičajena visina iznosi 16 cm. Ispod stubišnog kraka izvedena je mala, plitka niša, koja je okrenuta prema prostoru aneksa. Lijeva, zapadna strana srednjeg dijela rotunde najbolje je sačuvano ziđe s fasadnim klesancima. Na istoj strani, na približno najvišem dijelu sačuvanog zida, klesanac ima blagu inklinaciju prema prostoru, što bi mogla biti peta kupole tj. svoda nad donjim dijelom rotunde.

7 Unutrašnjost apside rotunde na lokalitetu „Njive“ - Ivandol (foto: M. Mihaljević) FORTIFIKACIJA IZ KASNIJEG DOBA Interior of the rotunda apse at the locality of „Njive“ - Ivandol (photo: Uz rotundu je pronađen i ostatak podzida – zidine, oval- M. Mihaljević) na tlocrta (sl. 1), koji je izveden prilično velikim komadima Arheološka istraživanja lokaliteta ,,Njive“ kod Ivandola 2013./2014. 99

10 Ulomak nepoznate namjene nađen prilikom iskopavanja na 12 Ulomak tranzene prozora (?), pronađen na lokalitetu „Njive“ - lokalitetu „Njive“ - Ivandol: A) arhitektonska snimka: 1-pogled sprijeda, Ivandol: A) arhitektonska snimka: 1-pogled sprijeda, 2-pogled odozdo, 2-pogled sa strane, 3-poprečni presjek, 4-detalj profilacije (crtež: Z. 3-presjek (crtež: Z. Horvat); B) fotografija ulomka (foto: M. Mihaljević) Horvat); B) fotografija ulomka (foto: M. Mihaljević) Fragment of window transenna (?), found at the locality of „Njive“ Fragment of unknown purpose found during excavations at the - Ivandol: A) architectural shot: 1-front view, 2-view from below, locality of „Njive“ - Ivandol: A) architectural shot: 1-front view, 2-side 3-section (drawing: Z. Horvat); B) photograph of fragment (photo: M. view, 3-cross-section, 4-detail of profile (drawing: Z. Horvat); Mihaljević) B) photograph of fragment (photo: M. Mihaljević)

11 Ulomak bifore (?), pronađen na lokalitetu „Njive“ - Ivandol: A) 13 Ulomak malog luka (možda svetohraništa ili zidne niše), pronađen arhitektonska snimka: 1-pogled sprijeda, 2-pogled odozdo, 3-presjek, na lokalitetu „Njive“ - Ivandol: A) arhitektonska snimka: 1- pogled 4-detalj profilacije; C) pokušaj rekonstrukcije bifore (crtež: Z. Horvat); sprijeda, 2-pogled straga, 3- pogled odozdo, 4-presjek (crtež: Z. B) fotografija ulomka (foto: M. Mihaljević) Horvat); B) fotografija ulomka (foto: M. Mihaljević) Fragment of bifora (?), found at the locality of „Njive“ - Ivandol: A) Fragment of small arch (possibly of the tabernacle or wall niche), architectural shot: 1-front view, 2-view from below, 3-section, 4- detail found at the locality of „Njive“ - Ivandol: A) architectural shot: 1-front of profile; C) attempted reconstruction of bifora (drawing: Z. Horvat); view, 2-back view, 3-view from below, 4-section (drawing: Z. Horvat); B) photograph of fragment (photo: M. Mihaljević) B) photograph of fragment (photo: M. Mihaljević) kamena, pa i klesancima, očito spolijima. Najvjerojatnije ta pretpostavka tek treba biti potvrđena nekim budućim se radi o zidinama fortifikacijskog objekta podignutog uo- istraživanjima. kolo rotunde krajem 15. i početkom 16. stoljeća. Ugrađe- Također možemo pretpostaviti i da je sama rotunda u no kamenje zidina možda je uzeto s rotunde, no kako je predosmanlijskom razdoblju mogla biti pregrađena, ili bolje ona relativno mali objekt, možda kamenje potječe i s neke rečeno nadograđena u izviđačku kulu za potrebe obrane. hipotetske crkve ili nekog profanog objekta u blizini, ali Važno je spomenuti da je svetište crkve sv. Dimitrija u 100 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

15 Brončana aplika pronađena na lokalitetu „Njive“ - Ivandol (foto: D. Doračić) Bronze application found at the locality of „Njive“ - Ivandol (photo: D. Doračić)

koji je ugrađen na vanjsku stranu građevine, pa je tijekom vremena mogao stradati od atmosferilija. I kasnije rušenje građevine moglo je jednako tako pridonijeti stradavanju ploha kamena.

14 Grob 31, dvojni ukop na lokalitetu „Njive“ - Ivandol Na rotundi su prisutne tri vrste kamena: već spomenuti (foto: M. Mihaljević) krupnozrnati pješčenjak, zatim šupljikavi kamen koji pod- Grave 31, double burial at the locality of „Njive“ - Ivandol sjeća na kamen iz Bizeka (litotamnijski vapnenac), a koji (photo: M. Mihaljević) je korišten i za srednjovjekovno ziđe zagrebačke katedrale. Osim tih dviju vrsta kamena, na rotundi je pronađeno i nekoliko komada sedre, koja se vrlo često rabila za izvedbu svodova zbog svoje lakoće i zadovoljavajuće čvrstoće. Brodskom Drenovcu (južno od Požege) bilo nadograđeno Zanimljivo je da na samoj građevini nije nađen niti jedan kao kružna kula. Stoga ivandolska rotunda ne bi bila izu- izvorno ugrađeni profilirani kameni detalj, ali gornja, danas zetak takve prakse na ovom području. nama potpuno nepoznata etaža možebitne kapele morala je Budući da je ivandolska rotunda dimenzijama mali biti obilatije ukrašena profiliranim pojedinostima. Kvalitet- objekt, pretpostavljamo da je u bližoj ili daljoj okolici mo- no klesani detalji, kao i njihova brojnost ukazuju na to da rao postojati neki veći srednjovjekovni objekt, možda crkva, je rotunda nesumnjivo bila namijenjena nekom imućnom samostan, rezidencija bana Borića ili nešto slično. Položaj feudalcu, pretpostavljamo banu Boriću. Nađeni su ulomci hipotetske crkve mogao je biti više prema jugu, otprilike najvjerojatnije dijelovi okvira portala (sl. 10), jedne bifore na sredini groblja, a smjer njezina prostiranja zapad – istok (sl. 11), moguće i prozorske tranzene (sl. 12), a tu je i polu- ustvari bi bio okomit na smjer grebena, na kojem se nala- kružni nadvoj malog raspona, romaničkih značajki – možda zila i rotunda. Međutim, rotunda je imala nešto drukčiju dio okvira svetohraništa (sl. 13). orijentaciju (slika 1.). GROBOVI NALAZI ARHITEKTONSKE PLASTIKE Prilikom arheoloških istraživanja, uza zidove sakralnog Na lokalitetu je nađen veći broj malih ulomaka arhitek- objekta pronađeni su kosturni ukopi, sveukupno 36 gro- tonske plastike (sl. 10-13). Nađeni ulomci uglavnom su bova, većinom dječjih. Grobovi nisu ukopani u pravilnim dijelovi kvalitetno zamišljenih i klesanih arhitektonskih redovima, a i orijentacija grobova varira, iako prevladava elemenata. Iako su neki grublje izrade, treba biti oprezan u orijentacija jugozapad – sjeveroistok (glava na JZ). Važno donošenju zaključaka: možda je gruba površina nastala usli- je spomenuti da sama građevina nije orijentirana Z-I, kako jed slabije kvalitete materijala krupnozrnatog pješčenjaka bi se očekivalo od srednjovjekovnog sakralnog objekta, ali Arheološka istraživanja lokaliteta ,,Njive“ kod Ivandola 2013./2014. 101

16 Ulomci keramike pronađeni na lokalitetu „Njive“ - Ivandol 17 Ulomak keramičke čaše (PN=131) pronađen na lokalitetu „Njive“ - (foto: M. Mihaljević) Ivandol (foto: M. Matković) Fragments of ceramic found at the locality of „Njive“ - Ivandol Fragment of ceramic glass (PN=131) found at the locality of „Njive“ - (photo: M. Mihaljević) Ivandol (photo: M. Matković)

ipak postoji tendencija za takvom orijentacijom uz odre- gdje je obavljeno datiranje metodom 14C. Uzeti su uzorci đeno odstupanje. Razlog takvoj orijentaciji mogao bi ležati iz grobova G-2 (Z-5301), G-4 (Z-5300) i G-8 (Z-5302) koji u prirodnoj konfiguraciji terena i položaju na kojemu je su pokazali da su pokojnici iz grobova G-4 i G-8 pokopani objekt izgrađen, budući da se radi o izduženom zaravnatom u drugoj polovini 16. stoljeća, dok je pokojnik iz groba G-2 brežuljku. Zamijećeno je da se uz zidove rotunde pojavlju- pokopan u drugoj polovini 18. stoljeća. Svi ostali skeleti ju isključivo dječji ukopi, dok se grobovi mladih i odraslih istraženi u 2014. godini upućeni su na analizu, stoga će se osoba pojavljuju u širem pojasu u odnosu na rotundu. Po- više o pokojnicima moći reći nakon provedenih analiza. kojnici su položeni u prostu zemlju, u ispruženom položaju na leđima, s rukama prekriženim na trbuhu ili zdjelici ili POKRETNI NALAZI ispruženim uz tijelo. Jedan je pokojnik pokopan u drvenom Od pokretnih nalaza pronađenih tijekom istraživanja lijesu čiji su tragovi očuvani (GR-33), a u jednom grobu kao najbrojnija skupina izdvajaju se ulomci keramičkog položena su dva pokojnika – odrasla osoba i dijete polo- posuđa, koji su pronađeni u svim istraženim slojevima. ženo između nogu odrasle osobe, suprotnih orijentacija Među pronađenom keramikom razabiru se ulomci grublje, (GR-31) (sl. 14). Priloge su sadržavala samo 2 groba, a radi kuhinjske keramike, ali i finije, stolne keramike. Zbog velike se o metalnim kopčama s odjeće i brončanoj križnoj apli- fragmentiranosti nalaza nije moguće preciznije odrediti o ci (sl. 15). U zapunama pojedinih grobova pronađeni su kojim se posudama i u kojoj mjeri radi, ali poneki ulomci ulomci kasnosrednjovjekovne keramike, ali vjerojatno je pokazuju da su zastupljeni lonci, čaše, vrčevi i slično. (sl. da su tamo dospjeli slučajno prilikom iskopa grobne rake, a 16). Keramika pokazuje odlike kasnosrednjovjekovne ke- prilikom podizanja skeleta iz groba 32 pronađen je željezni ramike, kao što su pečenje u tamnosmeđoj do sivocrnoj vršak strjelice. boji sa sivim presjekom ili pečenje u svjetlijim, oker do na- Kosti iz dječjih grobova istraženih u 2013. godini po- rančastim tonovima uz primjese sitnog pijeska i kalcita, slane su na analizu u Institut Ruđer Bošković u Zagrebu, tzv. glimmera. Rubovi su jednostavni, koso prema unutra 102 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

18 Nalaz strelice (in situ) pronađen na lokalitetu „Njive“ - Ivandol (foto: M. Mihaljević) Arrowhead finds (in situ) found at the locality of „Njive“ - Ivandol (photo: M. Mihaljević)

ili ravno odsječeni, ali pokoji ulomak pokazuje i razvijenije Emilia-Romagna, a datiraju se od 15. do sredine 16. stolje- forme koje se javljaju na prijelazu srednjega u novi vijek.14 ća.15 Osim keramičkih ulomaka, na lokalitetu su pronađeni Ulomci pokazuju ukrašavanje plitkim horizontalnim lini- i metalni nalazi, od kojih su najbrojniji željezni kovani čavli, jama i snopovima horizontalnih linija, prisutno je i ukra- zatim nekoliko nalaza novca (kraj 15. i početak 16. stoljeća) šavanje valovnicom u jednom ili više nizova, koja se javlja i vrhova strjelica, koji svakako pripadaju razdoblju kasnog samostalno ili u kombinaciji s kotačićem. Kotačić se poka- srednjeg i novog vijeka (sl. 18). Metalni nalazi upućeni su zao vrlo čestim ukrasom na ovim ulomcima, a postoji ne- na konzervaciju u Arheološki muzej u Zagrebu, tako da koliko različitih varijanti, kao što je slučaj i s valovnicama, će se više podataka o dataciji tih predmeta moći donijeti a vrlo često se javljaju u kombinaciji. Na nekoliko ulomaka nakon čišćenja i konzervacije. prisutno je ukrašavanje bradavicom, koja je kombinirana s kotačićem. Među pronađenim keramičkim ulomcima isti- ZAKLJUČAK če se ulomak čaše (PN=131) pečen u tonovima sive boje, Kvalitetno izgrađeni zidovi od klesanaca, kao i kvalitetna tamnosivog do crnog presjeka. Rub čaše je jednostavan, obrada nađenih dijelova rotunde, ali prije svega projektirani blago izvijen prema van, a ulomak je ukrašen horizontal- tlocrt i usklađenost svih pojedinosti govore nam da su u nim linijama, valovnicama i žlijebljenjem (sl. 17). Budući njenoj izgradnji sudjelovali kvalitetan arhitekt i vješti kle- da su ulomci vrlo fragmentirani, teško je donijeti jasniju sari. Njih je mogla angažirati jedino neka imućna i važna dataciju ovog posuđa, ali prema načinu ukrašavanja i oblici- osoba, a s obzirom na vrijeme nastanka rotunde pretpo- ma rubova kojima raspolažemo svakako se može datirati u stavljamo da je to mogao biti ban Borić. razdoblje kasnoga srednjega vijeka i novoga vijeka, između U predmnijevano doba nastanka, u drugoj polovini 12. 13. i 16. stoljeća. Nešto pouzdaniju dataciju mogli bi pru- stoljeća, u tadašnjoj su Slavoniji zidani objekti bili rijetkost. žiti pronađeni ulomci majolike, bijelo glazirane s plavim Iz toga možemo zaključiti da su rotundu gradili majstori oslikom, koja pripada slikanoj majolici romanjolskog pod- koji su bili angažirani za gradnju nekog drugog, arhitek- ručja (Firenca) i ulomci majolike ukrašene u tehnici graffito tonski zahtjevnijeg i važnijeg objekta na nekom većem keramike koja potječe iz venetskog područja i pokrajine gradilištu. Primjena klesanaca za izgradnju arhitektonskih objekata rijetka je u Slavoniji i danas ih nalazimo tek na nekoliko srednjovjekovnih objekata. To su Zagrebačka 14 Tkalčec, T. (2010.): Burg Vrbovec u Klenovcu Humskome, deset sezona arheoloških istraživanja, Muzeji Hrvatskog zagorja, Institut za arheologiju, 15 Radić, M., Bojčić, Z. (2004.): Srednjovjekovni grad Ružica, Muzej Slavo- Zagreb, 64-67. nije Osijek, Osijek, 206-208. Arheološka istraživanja lokaliteta ,,Njive“ kod Ivandola 2013./2014. 103

katedrala (kraj 12. – 13. st.), ulazna kula Bedemgrada kraj Svega nekoliko kilometara sjeverozapadno od Ivandola Našica (oko 1300. godine), zvonik crkve sv. Jurja u Belcu (oko 7,5 km zračne linije), nalaze se ostatci benediktinskog (13. st.) i rudinska trobrodna benediktinska crkva (druga samostana Rudine, koji je osnovan vjerojatno tijekom dru- polovina 12. st.). ge polovine 12. stoljeća, a smatramo da bi mogao biti smjer- U kontinentalnom dijelu Hrvatske danas postoji manji nica u razrješavanju nastanka ivandolske rotunde. Osim što broj rotundi različitog stupnja očuvanosti. Neke znamo su objekti izgrađeni jedan blizu drugoga, vjerojatno u isto tek iz pisanih izvora. Sačuvane su npr. rotunde u Gojilu vrijeme za vladavine bana Borića, vežu ih i klesanci čija je kod Kutine, Otruševcu kraj Samobora, Orljavcu nedaleko površina tretirana i obrađena na jednak način. Požege (i Ivandola), nekoliko je njih ugrađeno u svetišta Već početni nalazi ivandolske rotunde govore o jednom barokiziranih crkava (npr. župna crkva u Samarici kraj izrazito značajnom arhitektonskom objektu na našem po- Čazme, sv. Martin u Brestovcu kod Požege16), nekoliko dručju, a ukazuju i na realnu mogućnost postojanja i drugih njih je u arheološkom sloju (Prelog u Međimurju17, Dolac građevina nastalih u 12. stoljeću u tom kraju. Uostalom, i kod Brestovca kod Požege, Kladeščica kod Zelingrada). Za povijesni izvori kao i benediktinski samostan na Rudini nekoliko rotundi znamo iz povijesnih zapisa i kanonskih govori o vjerojatnosti postojanja još nekih objekata, koje je vizitacija (Odra, Obrež – Črešnjevo, Brekinjska kod Pakraca mogao podići ban Borić ili netko od njegovih nasljednika, itd.)18. Možemo ih nabrojiti 18 do 20. Sve su one kružnih ili možda templari. Nađene pojedinosti potječu iz različitih tlocrta većeg ili manjeg promjera, sa sačuvanim polukruž- vremenskih razdoblja, počevši od rimskih opeka, objekata nim romaničkim apsidama ili bez njih. Nažalost, danas su razvijenog srednjega vijeka, doba osmanske vlasti pa goto- zanemarene od strane znanstvenih i stručnih krugova.19 vo do današnjih dana, potvrđujući dugi kontinuitet života Tijekom 12. i 13. stoljeća u zemljama Srednje Europe, koji se odvijao na ovim prostorima. u južnoj Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Mađarskoj i Sloveniji Pronađeni ukopi, kao i brojni pokretni arheološki na- izgrađen je velik broj rotundi. Među najpoznatijim primje- lazi, svjedoče o aktivnosti lokaliteta kroz duže vremensko rima romaničkih rotundi svakako je crkva sv. Nikole u Selu razdoblje, otprilike od 13. do 16. stoljeća, dok je jedan u Prekmurju u Sloveniji, zatim kapela s kosturnicom sv. ukop datiran i u 18. stoljeće. Svakako je potrebno nastavi- Mihaela u Gornjem Mokronogu, a brojni su primjeri oču- ti istraživanja lokaliteta ,,Njive“ kod Ivandola, kako bi se vani i na prostoru Mađarske: kapela sv. Nikole u Kallósdu mogla točnije odrediti funkcija rotunde te utvrditi radi li se (nalazi se na groblju) i sv. Pavla u Bagodvitenyédu, rotunda o slojevitom groblju ili su otkriveni grobovi prisutni samo u Őskű, zatim u arheološkom sloju očuvane rotunde sv. Jur- u jednoj fazi lokaliteta. ja u Veszprému, sv. Jakoba u Jáku i drugo. Gradnja takvih rotundi bila je vrlo raširena i na prostoru Karpatske kotline tijekom vladavine Arpadovića (vladaju ovim prostorima LITERATURA do 1301. godine). U Slovačkoj je također poznato nekoliko Buturac, J. (2004.): Pisani spomenici Požege i okolice (1210.- primjera, a najpoznatije su rotunda u Kostolcu, karner sv. 1536.), Naklada Slap, Jastrebarsko. Mihovila u Banskoj Štiavnici te crkva sv. Jurja u Skalici. Goos, V. P. (2010.): Četiri stoljeća europske umjetnosti. Pogled Imamo brojne primjere rotundi i u Austriji (npr. karneri s jugoistoka, Golden Marketing, Zagreb. u Glanscachu, Einersdorfu, Globasnitzu, Hadersdorfu i Goos, V. P. (2012.): Registar položaja i spomenika ranije sred- dr.), kao i u Češkoj (rotunda sv. Katarine u mjestu Češká njovjekovne umjetnosti u međuriječju Save i Drave, Institut Trěbová, rotunda sv. Petra i Pavla u mjestu Starý Plzenec, za povijest umjetnosti, Zagreb. rotunda sv. Martina u Pragu i dr.).20 Heller, G. (1975.): Comitatus Poseganensis, München. Karbić, M. (2005.): Posjedi plemićkog roda Borića bana do sredine XIV. stoljeća, Scrinia Slavonica, vol. 5, 48—61. 16 Goss, V. P. (2012.): Registar položaja i spomenika ranije srednjovjekovne umjetnosti u međuriječju Save i Drave, Institut za povijest umjetnosti, Klaić, N. (1989.): Srednjovjekovna Bosna, Grafički zavod Zagreb, 61. Hrvatske, Zagreb. 17 Korunek, M. (2014.): Utvrđivanje namjene građevine kružnog tlocrta Korunek, M. (2014.): Utvrđivanje namjene građevine kruž- u dvorištu župne crkve sv. Jakoba u Prelogu, Godišnjak zaštite spomenika nog tlocrta u dvorištu župne crkve sv. Jakoba u Prelo- kulture Hrvatske, vol. 36 (2012), 83–89. 18 Goss, V. P. (2012.): Registar položaja i spomenika ranije srednjovjekov- gu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, vol. 36 ne umjetnosti u međuriječju Save i Drave, Institut za povijest umjetnosti, (2012), 83–89. Zagreb, 61, 114. Marković, M. (2002.): Slavonija – povijest naselja i podrijetlo 19 O slavonskim rotundama ukratko je pisao Vladimir Peter Goss u knjizi Četiri stoljeća europske umjetnosti. Pogled s jugoistoka, Zagreb, 2010. stanovništva, Golden Marketing, Zagreb. 20 Matković, M. (2015.): Arheološka istraživanja lokaliteta Njive – Ivandol Matković, M. (2015.): Arheološka istraživanja lokaliteta Njive – prilog poznavanju srednjovjekovnih lokaliteta u Požeškoj županiji – stručni – Ivandol – prilog poznavanju srednjovjekovnih lokaliteta u rad (neobjavljeno), Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb. 104 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Požeškoj županiji – stručni rad (neobjavljeno), Muzejski Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Jugoslavenska akade- dokumentacijski centar, Zagreb. mija znanosti i umjetnosti, sv. III, Zagreb. Moačanin, N. (2003.): Požega i požeština u sklopu Osmanlij- Sršan, S. (2000.): Naselja u istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i skog carstva (1537.-1691.), Naklada Slap, Jastrebarsko. početkom 18. stoljeća, Državni arhiv u Osijeku, Osijek. Mohorovičić, A. (1960.): Problemi razvoja romaničke arhi- Szabo, Gj. (1908./1909.): Lijesnica. Historijsko-geografska tekture na tlu Hrvatske razmatran s osvrtom na ruševni studija, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva X, Zagreb, kompleks Rudina u Slavoniji, Ljetopis JAZU, 64/1960, 40–46. Zagreb, 417–431. Tkalčec, T. (2010.): Burg Vrbovec u Klenovcu Humskome, deset Radić, M., Bojčić, Z. (2004.): Srednjovjekovni grad Ružica, sezona arheoloških istraživanja, Muzeji Hrvatskog zagor- Muzej Slavonije Osijek, Osijek. ja, Institut za arheologiju, Zagreb. Sekelj Ivančan, T. (2010.): Podravina u ranom srednjem vije- Zadnikar, M. (1982.): Romanika v Sloveniji, Državna založba ku, Monografije Instituta za arheologiju 2, Zagreb. Slovenije, Ljubljana. Smičiklas, T. (1905.): Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae/Diplomatički zbornik Kraljevine

Summary

ARCHAEOLOGICAL RESEARCH OF THE LOCALITY OF ,,NJIVE“ NEAR IVANDOL IN 2013/2014 The locality of ,,Njive“ is located in the Požega-Slavonia County, on a larger extent those are children skeletons, buried immediately the northern slopes of Mount Požega, south of today's settlement along the outer walls of the rotunda. The deceased were laid in of Ivandol. According to current knowledge, it is believed that in an extended position on their back and oriented in the direction the Middle Ages the estate of Odolya (Odola/Odolja), which be- of the wall along which they were buried. Among movable finds longed to the lineage of Ban Borić, was located in the area of today’s discovered during research, fragments of ceramic ware, found in settlement of Ivandol. The first trial research was carried out by all researched layers, stand out as most numerous. Ceramics show the Požega City Museum in 1999. Archaeological research in 2013 features of late medieval pottery, with simple edges, sloping inward and 2014 revealed a rotunda at the locality around which skeletal or cut straight, while some fragments show even more developed burials were found. The layout is one of rotunda with an erected forms occurring at the turn of the Middle Ages to the Modern Age. rectangular annex of a 510 cm outer diameter and a 340 cm inner As the fragments are extremely fragmented, it is difficult to define diameter. The structure was built using high quality ashlars, best a more precise dating of this ware, but according to the mode of preserved in the northern part of the rotunda. Similar ashlars can decorating and the shapes of edges, it can certainly be dated in the be found in the nearby locality of Rudina, only a few kilometres period of late Middle Ages and Modern Age, between the 13th and north west (around 7,5 km in a beeline). The assumption of this the 16th century. Metal finds were also discovered at the locality, being a sacral structure is supported primarily by skeletal burials ar- the most numerous of which being wrought iron nails, followed ranged along the walls of the structure on all sides, the presence of by a few finds of coins and arrow tips, which certainly belong to a semi-circular apse, but also many fragments of architectural plastic the period of late Middle Ages and Modern Age. (fragments of rod profiles, fragments of blind arcades, fragments of The burials that were found, as well as numerous movable archaeo- bifora, etc.), which were obviously built in this structure, while by logical finds, testify to the activity of the locality over a longer period style they belong to the Romanesque and Gothic periods (13th – of time, from around the 13th century to the 16th century, and it is 15th century). For the time being, it is not yet clear whether this is a certainly necessary to continue researching the locality of ,,Njive“ crypt as a possible integral part to a larger church or a freestanding near Ivandol in order to define more exactly the function of the structure, such as a private burial chapel, crypt or something entirely rotunda and determine whether this was a layered graveyard or different. During the research, skeletal burials, a total of 36 graves, whether the discovered graves were present only in one phase were found along the walls of the sacral structure. Interestingly, to of the locality. 105

Anita Gamulin Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru

Anita Gamulin UDK: 72.04-035.3:624.074.3(497.583Hvar) Ministarstvo Kulture RH Prethodno priopćenje/ Preliminary Communication Uprava za zaštitu kulturne baštine Primljen/Received: 3. 3. 2016. Konzervatorski odjel u Splitu HR – 21 000 Split, Porinova 2

Ključne riječi: Hvar, drvene konstrukcije, gotika, barok, umeću se zaglavne daske. Nad gredama se ugrađuje sustav restauracija-konzervacija uzdužnih i poprečnih letvica koje su često bogato oslikane Key words: Hvar, wooden constructions, Gothic, Baroque, geometrijskim ili vegetabilnim motivima. Letvice čine ka- restoration-conservation setirana polja koja se ponekad oslikavaju (oslikava se donja strana podnih greda), a stropna konstrukcija se dodatno U tekstu se obrađuju do sada istražene drvene stropne konstrukcije obogaćuje i nizom dekorativno obrađenih letvica, koje se sačuvane u kulturno-povijesnoj cjelini grada Hvara, koji imaju stilske postavljaju kako bi prekrile tehničke nesavršenosti koje odlike od gotike do baroka, analizira se konstrukcija i dekoracija nastaju prilikom montaže stropa. stropova na do sada poznatim primjerima. Drveni grednjak, koji se uz osnovne elemente (kamena konzola, nazidnica, nosive grede i daščani pod) često sastoji Drvene međukatne konstrukcije sastavni su element i od navedenih dodatnih elemenata, ponekad ukrašenih re- povijesnog stambenog graditeljstva. U ranim razdobljima, ljefom i bojom, ipak u svakom svom segmentu zadržava pri- kao i u ruralnim prostorima, međukatne konstrukcije imaju marnu, konstruktivnu funkciju. Kod raskošnijih grednjaka prvenstveno utilitarnu namjenu, no kasnije grednjaci uz pod nazidnicama se umeću rezbareni imposti koji osim re- konstruktivnu funkciju dobivaju i dekorativne elemente prezentativnosti imaju i konstruktivnu funkciju rastere- kao odlike stila, bilo da su to rezbareni ukrasi ili oslici bo- ćivanja nazidne grede, koja nije opterećena „točkasto“, u jom. Dekoracije nalazimo na nazidnim gredama, osnovnom području oslanjanja na kamenu konzolu, već kontinuirano, grednjaku prostorije, kao i na potpornoj gredi ako postoji, duž drvenog umetka. Zaglavne daske, osim što pokrivaju a uz osnovne elemente konstrukcije uvode se i dodatni neobrađeni dio zida, uglavljuju se u utore načinjene na gre- elementi koji uz tehničku namjenu sve više preuzimaju dama, čime ravnomjerno fiksiraju međusobnu udaljenost i onu dekorativnu. U reprezentativnim prostorima nad greda, sprječavaju njihovu torziju i moguće deformacije, kamenim konzolama, a pod nazidnicama, često se umeću te doprinose krutosti čitavog konstruktivnog sustava. Za- drveni bogato rezbareni imposti1, a ukrašavaju se bojenjem ili rezbarenjem. Nad nazidnicom, u utore između greda, glavne daske često su dodatno ukrašene, bilo rezbarenjem (oblik jedne ili dvije trilobe, utori, niz dijamantnih šiljaka ili 1 Cvito Fisković drvene konzole opisuje ovako: na kamenim konzolama zubaca) ili bojom. U prostorijama većeg raspona pod osnov- stoje uzduž zidova duge i niske drvene konzole rezane u obliku zavijenih voluta, koje se prema kraju smanjuju. Niz takvih konzola, poznatih i čestih nim gredama, a u zoni najvećeg progiba (sredina raspona) u mletačkom i dalmatinskom graditeljstvu, čini ukras sličan lambrequinu., postavlja se potporna greda, koja se obično ističe većim vidi: Fisković, C. (1942.): Gotička drvena plastika u Trogiru, Rad hrvat- dimenzijama kako bi podnijela dodatno opterećenje stropa i ske akademije znanosti i umjetnosti 276, Zagreb, 128; Vanja Kovačić isti element opisuje kao rezbarene drvene podvlake, vidi: Kovačić, V. (2008): amortizirala veliki raspon – polaže se okomito na grednjak, Samostan sv. Križa na Čiovu, Dominikanci u Hrvatskoj, Katalog izložbe ugrađuje u poprečne zidove prostorije ili oslanja na kamene Dominikanci u Hrvatskoj (20. 12. 2007. – 30. 03. 2008.), Zagreb, 267. Navedeni se element u literaturi ponekad naziva papagajski kljun, vidi: konzole, te se redovito ukrašava rezbarenjem ili oslikom. Šprljan, I. (2011.): Gotički drveni stropovi u Šibeniku i okolici – katalog Uzdužne i poprečne letvice koje se oslanjaju na utore na- i obnove, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 31-32, Zagreb 2007. – 2008., Zagreb, 161-173. pravljene s gornje strane greda formiraju kasetirana polja 106 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

koja ukrašavaju čitav strop,2 ali imaju i tehničku ulogu HVAR, KUĆA BARTUČEVIĆ, k.č.zgr. 141 k.o. Hvar sakrivanja reški koje nastaju polaganjem daščanog poda. Izvorno gotička, a kasnije barokizirana građevina, iz- Upravo zbog ove funkcionalne uloge, već u renesansi, a građena u predjelu Groda, pripadala je obitelji hvarskih redovito u baroku, sustav letvica reducira se samo na letvice plemića Bartučevića, od kojih se posebno ističu renesan- koje se postavljaju okomito na grednjak, a montiraju se u sni pjesnici Jerolim i Hortenzije. Na prvom katu građevi- utore koji se pripremaju na gredama. Ove letvice sakrivaju ne sačuvan je salon s gotičkom drvenom konstrukcijom, sljubnice podnih dasaka. U bogatijim primjerima drvenih dimenzije prostorije 800 x 730 cm (sl. 1, 2). grednjaka ukrašava se i osnovna nosiva građa – nazidnice i U istočni i zapadni zid prostorije ugrađeno je po šest grede, bilo rezbarenjem (brojni primjeri s prostora Šibeni- kamenih konzola karakteristične gotičke profilacije, nad ka, u Hvaru palača Paladini)3 ili oslikom. Gotički grednjaci kojima su uz zid postavljeni drveni profilirani imposti5, u imaju na kontaktu greda i nazidnice ukrasne letvice koje osi ukrašeni rezbarenim zupcima, a nad njima drvena na- obrubljuju gabarit prostorije, često rezbarene motivom zidnica pravokutnog presjeka, dimenzija 17 x 15 cm. Nad tordiranog konopa, te druge profilirane letvice, ukraše- nazidnicama je 16 greda dimenzije 12 x 16 cm. Na gredama ne nizom triloba, dijamantnih šiljaka ili drugih ukrasa iz i na nazidnici tijekom istražnih restauratorskih radova nisu gotičkog stilskog repertoara. Ovakve letvice uz primarnu nađeni ostatci pigmenta (sl. 3). dekorativnu ulogu imaju i utilitarnu namjenu „sakrivanja“ Zbog dimenzije prostorije koja se za gotičku gradnju tesarskih nepravilnosti nastalih prilikom montaže čitavog ističe znatnom dubinom (oko 730 cm), a kako bi se izbje- drvenog sustava tavanice, a koji su najočitiji upravo uza gao veći progib greda, postavljena je pod gredama u zoni zidove, na sudaru greda i nazidnica. najvećeg progiba, u smjeru sjever-jug, potporna greda – tzv. 6 Kontinuirani konzervatorski rad na prostoru kultur- tramezal , dimenzija 18 x 24 cm. Potporna greda je duž no-povijesne cjeline grada Hvara ubicirao je više povije- donjih bridova ukrašena motivom dvostruko tordiranog snih grednjaka, sa stilskim odlikama od gotike do baroka. konopa, a u središtu i na krajevima bočnica ukrašena je Radovi koji su se odvijali na pojedinačno registriranim motivom cvijeta, na kojem su sačuvani ostatci crvene boje kulturnim dobrima uključili su istražne radove i izradu (sl. 4, 5). dokumentacije kao i izradu konzervatorsko-restaurator- Tijekom istražnih radova, u slojevima naknadno po- skih elaborata. Nadležna konzervatorska služba aktivno stavljene podne konstrukcije, kojima se sanirala već veoma trošna i nagnuta izvorna konstrukcija nad prvim katom sudjeluje u obnovi pojedinačno registriranih stambenih kuće, nađene su zaglavne daske, njih ukupno 5, dimenzija kuća u Hvaru, pa su neki do sada samo ubicirani stilski 40 x 20 x 3 cm, koje su ukrašene rezbarenjem i bojom. stropovi sada već dokumentirani, djelomično ili potpuno Središnja os zaglavne daske naglašena je dvama vertikal- istraženi, te je izrađena potrebna restauratorska i arhi- nim utorima, koji su dasku vizualno dijelili na dvije plohe, tektonska dokumentacija, a pojedine su konstrukcije u od kojih je svaka ukrašena rezbarenim motivom trilobe. potpunosti restaurirane i rekonstruirane. Sustavno istra- Istražnim restauratorskim radovima ustanovljeni su ostatci živanje drvenih grednjaka Konzervatorski odjel u Splitu crvene i plave boje, pa su zaglavne daske tako i restaurirane provodi od kraja 20. stoljeća. Čini nam se vrijednim o (sl. 6, 7). dosadašnjim rezultatima sustavno pisati, kako bi građa Ukrašavanje zaglavnih dasaka motivom trilobata re- poslužila daljnjim komparativnim analizama i potaknula lativno je često, bilo da ukras čine jedan ili dva trilobata svijest o značaju očuvanja ovog fragilnog elementa povi- (kuća Vidović u Šibeniku7), kao što je sačuvano u ovom jesnog graditeljstva.4 primjeru. Različit je nivo i kvaliteta obrade dekoracije, od jednostavnog reljefno obrađenog motiva trilobata (palača Draganić u Šibeniku8, palača Statileo u Trogiru, prostor 2 Grednjaci opremljeni letvicama u ugovorima koji su sklapani s dr- hospicija u samostanu sv. Križa na Čiovu9), preko primjera vodjelcima na dubrovačkom području u razdoblju od 1425. do 1435. godine nazivaju se cantinelle in quadro. U dokumentima o unutrašnjem koloriranja karakterističnom crvenom i plavom bojom, uređenju često se spominje i termin ghabia ili cabia, s dvojakim znače- koje osim kuće Bartučević nalazimo i na grednjaku velike njem, u vezi s posteljom, ali i kao drveni strop nad cijelom prostorijom. Vidi: Grujić, N. (2013.): Kuća u gradu, Dubrovnik, 107, 138. 5 Profilacije drvenih umetaka koji se na složenijim gotičkim tabularima 3 Šprljan, I. (2011.): nav. dj.: 161-173; Sava’, G. (2015.): Preliminarni resta- postavljaju pod nazidne grede Ivo Šprljan naziva papagajskim kljunovi- uratorsko-konzervatorski elaborat za arhitektonsku opremu palače Paladini ma. Ponovno se pojavljuje potreba ujednačavanja i definiranja stručne u Hvaru (krovište i s njim povezani dijelovi), Split. terminologije. 4 Pionirski rad na istraživanju drvenih tavanica na prostoru Splita i 6 Gamulin, A. (2009.-2010.): Gotičkobarokna kuća Bartučević u Hvaru, okolice započela je Mirjana Marasović, d.i.a. Vidi: Marasović, M. (1990.- Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 34, Zagreb, 88. 1992.): Srednjovjekovne drvene stropne konstrukcije u Splitu, Godišnjak 7 Šprljan, I. (2011.): nav. dj.: 170-171. zaštite spomenika kulture Hrvatske 16, Zagreb, 134-144. Znatan doprinos daljnjem istraživanju dali su kolege Ivana Svedružić Šeparović na područ- 8 Šprljan, I. (2011.): isto: 161-162. ju Splita i Ivo Šprljan na području Šibenika i okolice. 9 Kovačić, V. (2008.): nav. dj.: 268. Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru 107

1 Tlocrt drvene konstrukcije nad prvim katom, arhitektonski snimak postojećeg stanja (dokumentacija: Konzervatorski odjel u Splitu, 2003.) Layout of wooden structure above the first floor, architectural survey of current condition (documentation: Conservation Department in Split, 2003) 2 Presjek s pogledom na istok, arhitektonski snimak postojećeg stanja (dokumentacija: Konzervatorski odjel u Splitu, 2003.) Cross-section with a view to the east, architectural survey of current condition (documentation: Conservation Department in Split, 2003) palače Papalić u Splitu, do reprezentativnog primjera zaglavnih dasaka, koloriranih, reljefno obrađenih i ukraše- nih florealnim motivom (kapitularna dvorana samostana sv. Križa na Čiovu10). Motiv trilobata nalazimo i na bočnim stranicama nosivih greda, bilo da je riječ o reljefu (palača Berislavić u Trogiru)11 ili kolorističnoj obradi (kapitularna dvorana samostana sv. Križa na Čiovu) (sl. 8, 9). Tijekom istražnih radova pronađeni su manji ostatci oslikanih letvica, sekundarno upotrijebljeni tijekom

10 Fisković, C. (1942.): nav. dj.: 127-129 .; Kovačić, V. (2008.): nav. dj.: 267- 268. U dominikanskom samostanu na Čiovu sačuvana su tri tabulata, koje je opisala Vanja Kovačić u navedenom djelu, citiram: U dominikanskom samostanu na Čiovu djelomično je sačuvan tabulat nad prizemljem hospicija, sa oslikom na gredama, kvadratnim kasetama uokvirenim letvicama te zrcalima s izrezanim trilobama između krajeva greda. Na letvicama je motiv bijelih rombova na tamnoj podlozi ukrašenih crvenim točkama. Isti motivi pronađeni su na drvenu kasetiranom stropu zadarske katedrale koji se prema sačuvanom ugovoru datira u 1412. godinu. (...) Na stropu kapelice ili kapitularne dvorane je vrijedan drveni gotički tabulat, oslonjen na kamene konzole i rezbarene drvene podvlake. Grede porubljene tordiranim užetom su obojane izmjenično crvenom i zelenom bojom, oslikane bijelim viticama i cvijećem, a na sredini plavih stropnih kaseta je zvijezda. Na velikom nazidnicama i središnjoj gredi su medaljoni oslikani elegantnim ljudskim likovima u profilu, a na nekima od njih su simboli muke: bič, trnov vijenac, trska, križ, drvene ljestve, spužva i tri čavla. (...) istočni prolaz vodi izravno do 3 Rekonstrukcija izvornog stanja gotičke drvene konstrukcije – mora, iznimno visok kroz visinu prizemlja i polukata te pokriven kasetiranim prostorni prikaz (dokumentacija: G. Sava’, 2003.) oslikanim stropom. Reconstruction of the Gothic wooden structure original condition - 11 Na podataku zahvaljujem istraživaču i projektantu palače Berislavić spatial display (documentation: G. Sava’, 2003) u Trogiru, arhitektu Ivi Vojnoviću. 108 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

4 Detalj poduporne grede, ukrašene tordiranim konopom i stiliziranim cvijetom. Stanje prije restauracije (foto: G. Sava’, 2003.) Detail of supporting beam, decorated with twisted rope and stylized 6 Zaglavne ploče prije restauracije (foto: G. Sava’, 2003.) flower. Condition prior to restoration (photo: G. Sava’, 2003.) Wedging planks prior to restoration (photo: G. Sava, 2003.)

5 Stanje nakon restauracije (foto: A. Gamulin, 2004.) 7 Zaglavne ploče nakon restauracije (foto: G. Sava’, 2004.) Condition following restoration (photo: A. Gamulin, 2004.) Wedging planks following restoration (photo: G. Sava, 2004.)

kasnijih sanacija konstrukcije. Letvice su oslikane mo- u velikoj palači Papalić i samostanu sv. Ante na Poljudu13, tivom dijagonalno postavljenog hrastovog lista i stili- na stropovima samostana sv. Križa na otoku Krapnju14, ali ziranog cvijeta (grozda) koji se ritmički ponavljaju. Na i u Veneciji, gdje navodimo primjere stropova sa sjevernih letvicama se u potpunosti sačuvao oslik, stoga je bilo mo- prokuracija na Trgu sv. Marka i iz palače Bernardo, s trije- guće rekonstruirati dekoraciju plavo-bijelog hrastovog ma na prvom katu15, te u Dubrovniku u kući Caboga.16 Uz lista i stiliziranog plavo-žutog cvijeta (grozda) na crvenoj estetsko i dekorativno značenje, navedeni uzorak možemo podlozi (sl. 10). promatrati i ikonografski, pa tako motiv hrasta, preuzet Ovakav uzorak oslika čest je na letvicama gotičkih me- đukatnih konstrukcija, pa ga nalazimo i na drugim saču- 13 Đapić-Kranjac, M. (2010.): Gotičke drvene stropne konstrukcije na po- 12 dručju Dalmacije, Diplomski rad, Sveučilište u Splitu, Umjetnička akade- vanim primjerima od Venecije do Dubrovačke Republike . mija, Split, 54. Ovom prigodom navodimo najpoznatije primjere: u Splitu 14 Šprljan, I. (2011.): nav. dj.: 168-169. je sačuvan na dvjema konstrukcijama u palači Grisogono, 15 Menichelli, C., Scappin, L. (2011.): I solai lignei a Venezia, Venezia – forme della costruzione, forme del dissesto, Venezia, 118. 12 U Dubrovniku su sačuvani grednjaci s letvicama koje čine kasetirana 16 U kući Caboga u Pustijerni sačuvan je drveni grednjak na prvom katu polja na mnogim kućama iz 15. i 16. stoljeća; letvice oslikane hrastovim i u dvorani drugog kata. Na prvom katu letvice postavljene okomito na listovima nalazimo u objema prostorijama na drugom katu gotičko-re- grednjak oslikane su crno-bijelim motivom hrastovog lista i cvjetovima sa nesansne kuće Ragnina u Pustijerni u Ulici braće Andrijića 10, na dvjema šest žutih latica. Na drugom katu u srednjoj prostoriji sačuvane su letvice tavanicama u kući Luccari u Bandurevoj ulici 3, ali i u ljetnikovcima Tome s motivom hrastovih listova u crnoj, plavkastozelenoj, smeđoj i crvenoj i Vice Skočibuhe u Suđurđu na Šipanu. Vidi: Grujić, N. (2013.): nav. dj.: boji, dok južna prostorija ima letvice oslikane kao na prvom katu. Vidi: 207, 209, 354, 355.; Grujić, N. (1991.): Ladanjska arhitektura dubrovačkog Grujić, N. (2001.): Domus illorum de Caboga, Radovi Instituta za povijest područja, Zagreb, 190, 210. umjetnosti, 25, Zagreb, 111-113, 117. Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru 109

10 Rekonstrukcija grednjaka kuće Bartučević (dokumentacija: G. Sava’, 2004.) Reconstruction of architrave in the Bartučević House (documentation: G. Sava’, 2004)

8 Split, drvena konstrukcija dvorane u velikoj palači Papalić (foto: A. Gamulin, 2016.) Split, wooden construction in the grand Papalić Palace hall (photo: A. Gamulin, 2016)

11 Letvice oslikane uzorkom hrastovog lista i grozda – Venecija, Trg sv. Marka, sjeverne prokuracije; Split, palača Grisogono i palača Papalić (foto: A. Gamulin, 2002.) Moldings painted in oak leave and grape pattern - Venice, St. Marc square, northern procurations; Split, Grisogono Palace and Papalić Palace (photo: A. Gamulin, 2002)

navedenog motiva, koji je uz motiv pupoljka i cvijeta19 9 Čiovo, drvena konstrukcija kapitularne dvorane, detalj zaglavne najčešći florealni motiv na letvicama gotičkih konstruk- ploče (foto: A. Gamulin, 2006. ) cija, navodi nas na pretpostavku o postojanju radionica u Čiovo, wooden construction of capitular hall, detail of wedging plank kojima su se proizvodili i oslikavali dekorativni elemen- (photo: A. Gamulin, 2006) ti drvenih konstrukcija. U prilog ovoj tezi ide spoznaja da je gotovo identičan uzorak, kako predloškom, tako i kolorističkom obradom, rasprostranjen duž cijele obale, još iz predkršćanskih vjerovanja, u kršćanstvu postaje od Venecije do naših krajeva, kao i činjenica, potvrđena slikom Krista ili Djevice Marije, a zbog svoje čvrstoće i restauratorskim istraživanjima, da su letvice prvo osli- simbolom za snagu vjere i ustrajnost u teškoćama17. Motiv kavane, pa kasnije rezane i upasivane tijekom ugradnje, hrastovog lista, koloristički redovito interpretiran dvoboj- dakle mogle su biti proizvedene u nekoj bottegi, te kupljene no, ritmički se izmjenjuje s motivom stiliziranog „cvijeta“, ili naručene za ugradnju u pojedinu drvenu konstrukciju. koji se interpretira i kao grozd gledan odozdo, a što odgovara pogledu na plafon iz prostorije. Stilizirani motiv 19 Od florealnih oslika na letvicama, uz ranije opisan motiv hrastova lista i cvijeta najrasprostranjeniji je motiv pupoljka i cvijeta (samostan sv. grozda također ima ikonografsko uporište, s obzirom na Ante na Poljudu, kapitularna dvorana i hodnik uz klaustar dominikanskog to da grožđe, poput euharistijskog vina, predstavlja krv samostana sv. Križa na Čiovu, Ca d’Oro u Veneciji). Rjeđi su nalazi letvica Kristovu18. Učestalost i topografska rasprostranjenost oslikanih geometrijskim motivima s uzorcima stilizirane pletenice (kula Cega u Kaštel Starom) ili romboidnim ukrasima (katedrala sv. Stošije u Zadru, hospicij dominikanskog samostana sv. Križa na Čiovu, samostan sv. Križa na Krapnju). Vidi: Kovačić, V. (2008.): nav. dj.: 267.; Rekonstruk- 17 Badurina, A. i drugi (1985.): Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike cija drvenih tabulata u dominikanskom samostanu sv. Križa na Čiovu, zapadnog kršćanstva, Zagreb, 256-257. u hodniku prema moru i u hospiciju rezultat je konzervatorskih radova 18 Isto: 247. koje su vodili dr. sc. Radoslav Bužančić i dr. sc. Vanja Kovačić. 110 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

12-13 Izgled restaurirane i rekonstruirane drvene međukatne konstrukcije svečane dvorane (foto: A. Gamulin, 2006.) Appearance of restored and reconstructed wooden interfloor construction of the gala hall (photo: A. Gamulin, 2006)

Ovu bi temu bilo zanimljivo pobliže obraditi ako postoje PALAČA PALADINI, k.č.zgr. 110 k.o. Hvar, Z-6357 povijesni izvori20, te oslike i ukrase na gotičkim tavani- Nad južnim gradskim zidom sagrađena je reprezenta- cama povezati s radionicama, na način kako se povezuju tivna palača Paladini22. Palača koja ima dvije gotičke faze klesarske radionice i njihovi majstori21 (sl. 11). izgradnje, ranu i razvijenu, u interijeru ima više nalaza Nalazi izvornih letvica iz kuće Bartučević su restauri- drvenih gotičkih konstrukcija23, pa unatoč tomu što su rani i ugrađeni u cjelovitu rekonstrukciju stropa, koja je istražni radovi izvedeni tek djelomično, možemo tvrditi provedena u sklopu građevinsko-konstruktivne sanacije da su ovo najraskošniji drveni grednjaci u Hvaru, a nalaz kuće 2003. – 2006. godine. Restauratorske radove obavio profilirane i prepuštene drvene strehe unikatan je za cijeli je restaurator Giuseppe Sava’ iz Splita sa suradnicima, a prostor Dalmacije. Izgradnja palače može se datirati oko konstruktivnu sanaciju projektirala je tvrtka „Lokošek- 1424. godine.24 projekt“ iz Zagreba. U zatečenom stanju konstrukcije nije Tijekom 2015. godine provedeni su istražni radovi u bilo moguće ustanoviti izvoran položaj stuba, kakve su krovištu i tavanici trećeg kata palače, s obzirom na to da je zasigurno postojale unutar gabarita prostorije u gotičkoj strop trećeg kata konstruktivno povezan s konstrukcijom fazi gradnje kuće, kojoj je kasnije na jugu dograđen barokni dvostrešnog krovišta na takav način da stropne grede pre- aneks s altanom, unutar kojeg je smješteno drveno barokno uzimaju ulogu veznih greda krovišta, te čine prepuštenu stubište (sl. 12, 13). drvenu strehu na jugu.

Gotička drvena streha Palača Paladini odlikuje se longitudinalnom tlocrtnom

20 Tijekom 15. stoljeća u Hvaru je kroz arhivsku dokumentaciju eviden- dispozicijom dimenzija oko 6,7 x 19,7 metara. Natkrivena tirano djelovanje osam drvodjelaca (marangoni), od kojih bi neki mogli je simetričnim dvostrešnim krovom, koji na sjeveru ima biti izrađivači drvenih tabulata. Među drvodjelcima čak je 69% obrtnika kamenu gurlu na konzolama, dok na jugu ima drvenu pre- imalo kvalifikaciju majstora. Vidi: Petrić, M. (1996): Obrti, usluge i službe na Hvaru u 15. stoljeću, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 12, Split, 229- puštenu strehu. Strehu čini niz od 33 roga, a izvorno ih je 230, 259. vjerojatno bilo i više, s obzirom na to da je na jugoistoku 21 Dubrovačke drvodjelske majstore koji se spominju u ugovorima za palače naknadno izvedena dogradnja (sl. 14, 15). gradnju u razdoblju od 1425. do 1435. godine obradila je Nada Grujić. U navedenim ugovorima naručuje se tesana građa – međukatne konstrukcije i krovna konstrukcija, drvene stube s ogradama, stolarija – unutrašnje 22 Fisković, C. (1977.): Graditeljstvo grada Hvara u 16. stoljeću, Radovi i vanjske vratnice i prozorski kapci, drvene obloge u sobama, pregradni Instituta za hrvatsku povijest 10, Zagreb, 458. zidovi, fiksni namještaj – zidni ormari i police, nape i klupe, ali i pomični namještaj – kreveti, stolovi, pisaći stolovi. Drvodjelci su angažirani za sve 23 Petrić, N. (2015.): Gotičke palače grada Hvara, Zavičaju Hvaru, Split- radove u drvu, i to nakon što se završi kamena gradnja kuće. Vidi: Grujić, Hvar, 353-354. N. (2013): nav. dj.: 133-145. Autorica zaključuje da je o drvodjelskim rado- 24 Vlasnik palače F. Paladini godine 1524. kaže da su te gradnje naprav- vima malo pisano, a drvena je oprema u kućama slabo očuvana, budući ljene pred stotinjak godina i ukras su i ljepota grada. Vidi: Petrić, N. (2015.): da je stradavala od vatre i vlage. nav. dj.: 353. Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru 111

14 Izgled strehe na južnom pročelju (dokumentacija: restaurator G. Sava’, 2015.) Appearance of the eaves on the southern facade (documentation: restorer G. Sava’, 2015)

15 Južno pročelje palače Paladini, arhitektonski snimak postojećeg stanja (dokumentacija: „Geodata“ d.o.o., Split, 2003.) Southern facade of the Paladini Palace, architectural survey of current condition (documentation: „Geodata“ d.o.o. Split, 2003)

Podne grede potkrovlja, koje su ujedno i stropne gre- je li različita duljina zaglavne daske, odnosno je li time i de trećeg kata palače, konzolno izlaze na južno pročelje i razmak rogova-greda rezultat ritmizacije konstrukcije ili čine drvenu strehu koja je s gornje strane skošena kako bi nekih naknadnih popravaka. Širina greda također varira od prihvatila konstrukciju pokrova. Pod svakom gredom je 9 do 12 centimetara, što bi upućivalo na razne popravke i ugrađena profilirana drvena konzola. Između greda u razini izmjene dotrajale konstrukcije tijekom vremena, čemu se pročelja palače ugrađene su zaglavne daske. Na pročelju ih ne treba čuditi, budući da je riječ o drvenoj strehi koja odo- je danas sačuvano 5, ali nije isključeno da će biti još nalaza lijeva atmosferilijama već gotovo 600 godina (sl. 16, 17). pod pročelnom žbukom. Zaglavne daske ukrašene su rezba- Streha je u odnosu na liniju pročelja prepuštena za oko renim motivom trilobe, a jedna daska ima ukras dvostruke 85 centimetara, čime pruža zaštitu reprezentativnom bal- trilobe i dulja je od ostalih (prosječna duljina 34 – 41 cm), konu koji se nalazi na drugom katu palače. Valja još napo- te iznosi 56 cm. Daljnjim istraživanjem potrebno je utvrditi menuti da je konstrukcija krova sačuvala karakteristični 112 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

16-17 Južno pročelje palače – drveni rogovi i zaglavna daska (foto: G. Sava’, 2015.) Southern facade of the palace – wooden rafters and wedging plank (photo: G. Sava’, 2015)

18 Presjek konstrukcije krova i strehe (dokumentacija: G. Sava’, 2015.) Cross-section of the construction of the roof and eaves (documentation: G. Sava’, 2015)

detalj promjene nagiba s krovne konstrukcije, koja ima Za sada su provedena tek skromna sondiranja građe iz oštriji nagib, prema blažem nagibu na strehi, čime se do- prostora potkrovlja, dok je podgled drugog kata zatvoren datno osigurava odbacivanje oborinske vode od palače i žbukom na drvenoj podkonstrukciji (štukete). Ustanovljeno ožbukanog pročelja. Ovaj iskustveni detalj promjene nagiba je da su grede začađene i prebojene u više slojeva plave i krovnih ploha sačuvan je do danas, kako u tradicijskom bijele boje. Grede variraju i dimenzijama (oko 9 – 12 x 16 graditeljstvu, tako i na urbanoj arhitekturi Dalmacije (sl. cm), što upućuje na razne popravke tijekom vremena. U 18, 19). sjeveroistočnom dijelu potkrovlja pronađen je nalaz uto- ra na gornjoj strani greda, koji upućuje na sustav letvica Konstrukcija nad trećim katom palače postavljenih u utore okomito na grede, koji je pokrivao Stropna konstrukcija nad trećim katom palače Paladini sljubnicu podnih dasaka. Možemo zaključiti da je stropna ujedno je i podna konstrukcija krovnog prostora, koja s konstrukcija bila oblikovana kao „polukasetirani“ sustav, dvostrešnim krovom čini zajednički konstruktivni sustav, no istražne je radove svakako potrebno nastaviti, s ciljem jer su podne grede ujedno i vezne grede roženičkog krova. potvrde ovog za sada skromnog nalaza (sl. 20). Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru 113

19 Prostorni prikaz gotičke strehe (dokumentacija: G. Sava’, 2015.) 20 Prijedlog rekonstrukcije tavanice nad trećim katom palače Spatial display of the Gothic eaves (documentation: G. Sava’, 2015) (dokumentacija: G. Sava’, 2015.)

21 Tlocrt drugog kata palače – crvena linija označava zonu podvlaka i nazidnica koje su dostupne uviđaju (dokumentacija: G. Sava’, 2015.) Layout of the palace second floor – the red line marks the zone of girders and wall beams available for inspection (documentation: G. Sava’, 2015)

Konstrukcija nad drugim katom palače Na drugom katu palače Paladini, koji se nalazi u razini visine južnog obrambenog zida, nalazile su se reprezentativne prostorije palače koje su bile povezane s gotičkim balkonom na jugu, koji se pruža u duljini čitavog proče- lja i nadvija nad vrtove s agrumima. Ovaj se kat palače i danas koristi kao stambeni prostor, pa su vlasnici izveli montažni podgled kako bi spriječili osipanje trošne kon- 22-23 Izgled dostupnog dijela gotičke konstrukcije nad drugim katom strukcije. Uvid u sačuvanu konstrukciju stoga je ogra- palače (foto: G. Sava’, 2015.) ničen, opažamo sačuvane profilirane kamene konzole i Appearance of the accessible part of the Gothic construction above the palace second floor (photo: G. Sava’, 2015) rezbarene podvlake nad kojima su nazidne grede, dok je sam sustav nosivih greda i ostalih elemenata konstrukcije nedostupan (sl. 21). veoma vrijedna, a u nekim elementima i posve raritetna, Podvlake su naslonjene na profilirane kamene konzole, stoga bi trebalo što skorije omogućiti daljnja istraživanja rezbarene su, a središnji dio je ukrašen nizom dijamantnih te restauraciju nalaza. vršaka. Nazidnica je u donjem dijelu ukrašena plitko rezbarenim konopom, a ukrašeno je i lice nazidnice rezbare- HVAR, KUĆA GARGURIĆ, k.č.zgr. 296 k.o. Hvar, Z-6669 njem izduljenih pravokutnih polja u središtu kojih se nalaze Gotička dvokatnica izgrađena u predjelu Burak25 imala je stilizirani cvjetovi. Vidljivi dio konstrukcije premazan je s sve do 70-ih godina 20. stoljeća u interijeru prvog i drugog više slojeva uljne smeđe boje, a dio je premazan i vapnom. Dostupni elementi konstrukcije upućuju na postojanje 25 Palača Gargurić najraskošnija je gotička građevina hvarskog predjela bogato ukrašenog grednjaka, a postojanje oslika tek treba Burak, koji se sustavno izgrađivao u 15. stoljeću, kada je u razdoblju od istražiti (sl. 22, 23). 1431. do 1475. godine podijeljeno 170 parcela za izgradnju. U tom raz- Iz svega navedenog, unatoč samo sporadičnom istra- doblju treba pretpostaviti i izgradnju palače Gargurić. Vidi: Duboković, N. (1960.): O građevinskom razvoju grada Hvara polovinom 15. stoljeća, živanju, zaključujemo da je drvena građa palače Paladini Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 12, Split, 166-167. 114 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

24 Stanje konstrukcije drugog kata prije rekonstrukcije građevine (izvor: Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu, 1973.) 25 Hvar, gotička tavanica nakon uklanjanja plafona (foto: A. Gamulin, 2003.) Condition of the construction of the second floor prior to the reconstruction of the structure (photo: Photo Archives of the Hvar, Gothic plafond following the removal of the ceiling (photo: A. Conservation Department in Split, 1973) Gamulin, 2003)

kata sačuvane drvene konstrukcije iz vremena gradnje.26 Kuća je 80-ih godina 20. stoljeća temeljito rekonstruirana, kada su izvedene nove drvene konstrukcije, koje nisu pošti- vale izvornu dimenziju niti raspored građe27, no sačuvana je prostorija u svojoj izvornoj dispoziciji, bez pregrađivanja, kao i izvoran položaj stuba (sl. 24).

KUĆA NOVAK, k.č.zgr. 213 k.o. Hvar, Z-5153 Stambena uglovnica koja ima stilske odlike od romanike do renesanse28 na prvom katu i danas ima sačuvanu stilsku drvenu konstrukciju. Konstrukcija nije dostupna detaljni- jem uvidu, budući da je u potpunosti zatvorena recentnim 26 Rekonstrukcija (dokumentacija: G. Sava’, 2004.) podgledom29, stoga samo evidentiramo njeno postojanje Reconstruction (documentation: G. Sava’, 2004) nadajući se u budućnosti istraživanju i prezentaciji.

HVAR, KUĆA BRACANOVIĆ, k.č.zgr. 122 k.o. Hvar, RST-N-694 salon s plafonom „na gušu“. Tlocrtna dimenzija gabarita U gotičko-renesansnoj kući izgrađenoj u Grodi,30 na pr- kuće iznosi oko 300 x 840 cm, a užom je stranom orijenti- vom katu izvorno je postojala prostorija koja je namjenom rana ka sjeveru i glavnoj ulici u Grodi (sl. 25, 26). zasigurno odgovarala salonu s izlazom na reprezentativni Istražnim radovima, koji su provedeni 2001. – 2002. balkon. Kasnijim preinakama prostora, nastalim tijekom godine prilikom adaptacije kuće za privatnog investitora, 19. stoljeća, prostorija je podijeljena na takav način da je pod ožbukanom tavanicom iz 19. stoljeća otkriveni su ele- u sjevernom dijelu prostora izvedena manja soba s ožbu- menti gotičkog drvenog grednjaka oslonjenog na kamene kanom tavanicom, dok je u južnom dijelu kuće adaptiran konzole. U uzdužne zidove prostorije bilo je ugrađeno po 7 konzola gotičke profilacije, od kojih su mnoge bile otučene 26 Petrić, N. (2015.): nav. dj.: 353. jer su smetale kasnijoj izvedbi plafona na gušu (sl. 27, 28). 27 Uviđaj u stanje unutrašnjosti kuće obavljen je u jesen 2015. godine za potrebe postupka preregistracije kulturnog dobra. Razmak ugrađenih Izvorna drvena konstrukcija obuhvaćala je cijeli tlocrt greda znatno je veći nego je to vidljivo na priloženoj arhivskoj fotografiji, kuće, a kamene konzole gotičkog oblikovanja nosile su dr- prilikom rekonstrukcije nisu ugrađene letvice koje su u izvornom stanju venu nazidnicu, koja je na gornjem i donjem rubu ukrašena postojale, stoga zaključujem da rekonstrukcija nije provedena dosljedno. rezbarenim zupcima. Nazidnica je sastavljena od središnjeg 28 Petrić, N. (2015): nav. dj.: 353. 29 Na informaciji zahvaljujem konzervatoru dr. sc. Ambrozu Tudoru. dijela – grede dimenzija 12 x 14,5 cm, dok gornji i donji dio 30 Za graditeljstvo grada Hvara, a posebno za predio Grodu karakteristič- nazidnice čine daske ukrašene motivom denticule. Ovo je ne su kuće prijelaznog gotičko-renesansnog sloga, za koje je u nedostatku prvi dokumentirani primjer nazidnice koja nije izvedena iz arhivskih dokumenata teško utvrditi jesu li građene u drugoj polovini 15. ili u prvoj polovini 16. stoljeća. Vidi: Fisković, C. (1977.): nav. dj.: 460. cjelovite građe, već je kompozicija triju drvenih elemenata, Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru 115

27-28 Arhitektonski snimak zatečenog stanja drvene konstrukcije – tlocrt i presjek (dokumentacija: UMAS, 2002.) Architectural survey of the wooden structure current condition – layout and cross-section (documentation: UMAS, 2002)

29-30 Izgled nazidnice prije i nakon restauracije (foto: Anita Gamulin, 2005.) Appearance of the wall beam prior to and following restoration (photo: Anita Gamulin, 2005)

od kojih daščani imaju primarno dekorativnu ulogu.31 Na nazidnicama je postavljen niz greda, ukupno njih 18, od kojih je 11 greda dimenzija 8 x 15.5 cm pripadalo izvornoj gotičkoj konstrukciji. Letvice nisu sačuvane, kao ni izvoran daščani pod. Pretpostavljamo da je u 19. stoljeću, kada je konstrukcija značajnije preoblikovana, dio dotrajalih greda zamijenjen novim gredama drugačijih dimenzija, te su oblanjani „jastučići“ s gornje strane izvornih greda, izme- đu kojih se postavljao sustav letvica, sve kako bi se lakše postavio novi daščani pod. Tada je uza zid postavljena i drvena podkonstrukcija za izvedbu vijenca na gušu i izveden ožbukani podgled na rasteru drvenih letvica (na štukete). Između ležišta greda, a uz uzdužne zidove prostorije, sa- čuvano je ukupno 17 zaglavnih dasaka, bez dekoracija i oslika, dimenzija 42 x 14 x 2 cm, koje su određivale izvoran

31 Gotička tavanica tijekom montaže (foto: Anita Gamulin, 2005.) 31 Godine 2003. pronađen je isti tip kompozitne nazidnice u palači Jakša, a 2015. godine pronađena je trodijelna nazidnica drugačijeg rez- Gothic plafond during installation (photo: Anita Gamulin, 2005) barenog ukrasa u gotičkoj kući Domančić u Hvaru. 116 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

32 Tlocrt prvog kata kuće Domančić, postojeće stanje 2015. godine (dokumentacija: „Idea studio“ d.o.o., Zagreb, 2015.) Layout of the Domančić House first floor, current condition in 2015 (documentation: „Idea studio“ d.o.o., Zagreb, 2015)

Splita, Studija za konzervaciju i restauraciju, dok su radove restauracije i rekonstrukcije izveli restaurator Giuseppe Sava’ i suradnici iz Splita.

HVAR, KUĆA DOMANČIĆ, k.č.zgr. 96 k.o. Hvar, Z-6674 Gotička kuća Domančić stambena je dvokatnica s pot- krovljem, sagrađena sredinom 15. stoljeća kao uglovnica u Hvaru, u predgrađu Groda. U oblikovanju pročelja i kamenoj plastici sačuvala je do danas svoj izvoran izgled, dok su drvene međukatne konstrukcije u unutrašnjosti kuće tijekom vremena doživjele razne preinake. Tijekom 2015. – 2016. godine provedeni su istražni restauratorski radovi, kojima su nad prvim katom kuće ustanovljeni ostatci izvorne gotičke konstrukcije, postavljene na profiliranim kamenim konzolama. Iz sačuvane opreme kuće, bogato ukrašene bifore na 33 Zatečeno stanje grednjaka prije demontaže (foto: G. Sava’, 2015.) južnom pročelju, kamenog pila i sačuvanim tragovima izvor- Current condition of architrave prior to dismantling (photo: G. Sava’, 2015) nog komina u zapadnom zidu interijera zaključujemo da se prostor prvog kata kuće koristio kao piano nobile. Tlocrtni gabarit prostora izrazito je longitudinalan i iznosi oko 4 x 10 razmak greda, s obzirom na to da su se daske uglavljivale u metara, a duž duljih zidova ugrađeno je po 6 kamenih konzo- „V“ utore izvedene u bočnim stranama greda (sl. 29, 30, 31). la gotičke profilacije koje nose drvenu nazidnicu. Nazidnica Grednjak je rekonstruiran u izvornom gabaritu prosto- je komponibilna, te se sastoji od središnje grede dimenzije rije, dimenzija oko 3 x 8,40 metara. Izvorna građa zatečena 19 x 14 cm, koja s gornje i donje strane ima dasku debljine je u lošem stanju, napadnuta crvotočinom, vlagom i osipala oko 2,7 cm. Gornja daska ukrašena je motivom zubaca, a se, pa je nakon restauracije manji broj izvornih elemenata donja motivom tordiranog konopa. Trodijelna nazidnica je konstrukcije, a koji je zadovoljio potrebnu konstruktivnu konstrukcijom analogna onoj pronađenoj u kući Bracanović nosivost, ponovno ugrađen. Restaurirane su nazidnice, (k.č.zgr. 122 k.o. Hvar) i nalazu u palači Jakša (k.č.zgr. 120, manji broj zaglavnih dasaka i 4 izvorne grede, koje su kva- 121 k.o. Hvar), a uslijed oštećenja djelomično je bila prekri- litetom mogle zadovoljiti projektirano opterećenje, dok vena naknadno apliciranom daskom (sl. 32). su preostali elementi konstrukcije – letvice i podaskanje – Prostor prvog kata pregrađen je u dvije prostorije; sje- izvedeni prema tipologiji gotičke konstrukcije. Kako istraž- verna prostorija imala je ožbukani podgled, dok je u juž- ni radovi nisu pokazali tragove bojenja ili oslika, strop je noj prostoriji grednjak bio vidljiv. Uklanjanjem ožbukanog prezentiran monokromno, u boji drva. Istražne radove na podgleda u sjevernom dijelu kuće pronađen je niz od 8 konstrukciji izveli su apsolventi Umjetničke akademije iz izvornih gotičkih greda, dimenzija 10 x 18 cm, kao i otvor Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru 117

34 Rekonstrukcija grednjaka (dokumentacija: G. Sava’, 2016.) 35 Nalaz oslikane letvice – shema oslika (foto: G. Sava’, 2016.) Reconstruction of architrave (documentation: G. Sava’, 2016) Finding of painted molding – scheme of the painting (photo: G. Sava’, 2016) s mijenom u konstrukciji, koji je definirao izvoran položaj drvenih stuba u sjeveroistočnom uglu kuće. Međurazmak zatečenih greda varira od 35 do 45 cm, a zaglavne daske koje bi mogle definirati izvoran međurazmak greda nisu sačuvane. Sve izvorne grede smještene su u sjevernom dijelu prostorije, a imaju prema rubu grede utore u koje su zaglavne daske bile položene. U južnom dijelu kuće dimenzije greda nisu ujednačene, pa su one veće visine polože- ne ležeći, što svjedoči o naknadnim popravcima izvornog grednjaka.32 Sva je drvena građa trošna i jako začađena, napadnuta crvotočinom i gljivicama, u više navrata pre- mazana vapnom, te disperzivnim i uljanim bojama koje se ljušte. Od dekorativnih elementa konstrukcije sačuvan je 36 Palača Jakša – trodijelna nazidnica ukrašena zupcima (foto: I. Vojnović, 2003.) samo skroman nalaz oslikane letvice, u duljini od svega 10 The Jakša Palace – three-part wall beam decorated with dentals 33 cm, kao reutilizirani materijal. Na letvici uočavamo motiv (photo: I. Vojnović, 2003) stiliziranih bijelo-plavih cvjetova kao kontinuiranog uzorka na crvenoj podlozi, s ritmiziranim žutim točkama.34 Na gredama su s gornje strane sačuvani poprečni utori, čime PALAČA JAKŠA, k.č.zgr. 120, 121 k.o. Hvar, je određen ritam postavljanja oslikanih letvica okomito RST-N-482 na grednjak. Kasnogotička palača Jakša sagrađena je sredinom 15. Tijekom 2016. godine započet će sanacija kuće Do- stoljeća na položaju ranijih ranogotičkih kuća, južnim mančić, u sklopu koje će se izvesti restauratorski radovi pročeljem postavljena na gradski obrambeni zid. Pročelja i rekonstrukcija grednjaka nad prvim katom kuće prema palače ukrašena su gotičkom kamenom plastikom, od koje izrađenom projektu rekonstrukcije (sl. 33, 34, 35). posebno ističemo triforu na južnom pročelju i kameni sa- birnik koji je jedini sačuvani element gotičkog pila, u čijem oblikovanju nalazimo utjecaj Jurja Dalmatinca.35 Palača je 32 Sava’, G. (2015.): Restauratorsko-konzervatorski elaborat za arhitektonsku opremu kuće Domančić u Hvaru, Split, 12. doživjela preoblikovanja u renesansi i tijekom 19. stoljeća, 33 Iskustva iz dosadašnjih istražnih radova na primjerima kule Cega u kada je izmijenjena izvorna dispozicija prostora kao i izvor- Kaštel Starom i kuće Bartučević u Hvaru ukazuju na to da su se elementi izvorne konstrukcije nalazili kao reutilizirani sekundarni materijal u ne međukatne konstrukcije. Tijekom obnove palače 2003. drugim grednjacima, a kasnije se pokazali „karikom koja nedostaje“ pri rekonstrukciji izvornog stanja gotičkog grednjaka. Temeljem takvog isku- 35 Ambroz Tudor smatra da zbog očite perifernosti Hvara u odnosu na stva nadamo se dodatnim nalazima kada se cijeli grednjak demontira. glavna jadranska središta širenja kasnogotičke arhitektonske dekoracije, 34 Uzorak oslika može se usporediti s uzorkom oslika na letvici s gred- klesarski motivi lisnatih ukrasa i karakteristično povijeno lišće kakvo na- njaka kuće Luccari u Dubrovniku, Bandureva ulica 3; iako je dubrovački lazimo na arhitektonskoj plastici palače Jakša predstavlja odjek Jurjevih uzorak linearniji i stiliziraniji, koloristički se gotovo potpuno podudaraju. radova nastalih u Šibeniku i Splitu. Vidi: Tudor, A. (1998.): Prilog pozna- Vidi: Grujić, N. (2013.): nav. dj.: 207, 209, 355. vanju utjecaja Jurja Dalmatinca u Hvaru, Peristil 41, Zagreb, 52. 118 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

37 Izgled tabulara kapitularne dvorane nakon radova restauracije i 38 Detalj oslika greda i daščanog poda, pogled na strop (foto: rekonstrukcije oslika (foto: G. Sava’, 2000.) G. Sava’, 2000.) Appearance of the capitular hall tabular following restoration works Detail of beams and plank flooring paintings, view of the ceiling and reconstruction of the paintings (photo: G. Sava’, 2000) (photo: G. Sava’, 2000)

godine provedeni su istražni radovi, kada su pronađeni dvoranom smještena je samostanska knjižnica, a tijekom skromni ostatci drvenog gotičkog grednjaka u sekundarnoj opsežnih radova na sanaciji crkve i samostana tijekom upotrebi, nad prizemljem.36 Grede su imale karakterističan 70-ih godina 20. stoljeća nad ranije opisanom drvenom utor na gornjoj strani u koji se umetala drvena letvica koja konstrukcijom izvedena je armirano-betonska ploča na je pokrivala spoj podnih dasaka, a stropu je davala deko- takav način da su podne daske upotrijebljene kao „izgu- rativni, kasetirani izgled. Na navedenoj konstrukciji grede bljena oplata“. Ovako izvedena konstrukcija, koju smo su bile ugrađene sekundarno, u obrnutom položaju, kako zatekli 2000. godine prilikom zaštitnih radova, u prosto- bi se izravnao nastali progib i lakše ugradile podne daske, ru dvorane nije omogućila demontažu drvene građe, pa budući da su letvice već bile izgubljene.37 Trodijelna nazid- samim time niti potrebne istražne radove tijekom kojih na greda s gornje i donje strane ukrašena zupcima bila je bismo dobili uvid u izvornost zatečenog stanja konstruk- sačuvana in situ, ali grednjak nažalost nije restauriran niti cije. Kako je već navedeno, sačuvani su samo osnovni, rekonstruiran (sl. 36). konstruktivni elementi nosive međukatne konstrukcije, i to nazidnice na kamenim konzolama, ukupno 11 greda FRANJEVAČKI SAMOSTAN – KAPITULARNA postavljenih u smjeru istok – zapad i podne daske. Nije DVORANA, k.č.zgr. 485, 486 k.o. Hvar, Z-5091 bilo moguće ustanoviti jesu li tijekom vremena uklonjeni 38 U prizemlju istočnog krila franjevačkog samostana u neki dodatni elementi konstrukcije , jer se konstrukcija Hvaru, južno od sakristije, nalazi se kapitularna dvorana. nije mogla rastaviti i istražiti. Svi su navedeni elementi Dvorana ima sačuvanu drvenu stropnu konstrukciju, koja imali tragove polikromnog oslika koji je restauriran, te je izvedena restauratorska rekonstrukcija oslika tavanice u se sastoji od nazidnica na jednostavnim kamenim kon- punom opsegu, a u cilju cjelovite prezentacije prostora ka- zolama i drvenog grednjaka postavljenog u smjeru istok pitularne dvorane. Restauratorske radove izveo je resta- – zapad. Na nazidnicama, gredama i donjoj strani pod- urator Giusepe Sava’ iz Splita sa suradnicima (sl. 37, 38). nih dasaka uočeni su tragovi oslika. Nad kapitularnom Na čeonoj strani nazidnice sačuvan je oslik – geometrijski niz arkadica oslikan u žutoj i crvenoj boji, donji rubovi 36 Vojnović, I., Palača Jakša u Hvaru, članak predan za tisak u časopisu Prostor 2015. godine, zahvaljujem autoru na ustupljenom materijalu. greda su geometrijski obrubljeni, a donja strana podnih 37 Arhitekt Ivo Vojnović, projektant i voditelj istražnih radova na palači dasaka ukrašena je stiliziranim cvjetovima. Svi su oslici Jakša, uočio je opisane grede u stropu prizemlja palače, koje su tu postavljene prilikom obnove kuće u 19. stoljeću. Kako su kroz dugo vremensko razdoblje grede dobile progib, ondašnji graditelj, koji je obnovio palaču, 38 U situaciji koja omogućava pažljivu demontažu zatečene konstruk- postavio ih je u obrnuti položaj kako bi poništio utjecaj progiba. Utor za cije moguće je iz obrade pojedinih elemenata građe ustanoviti jesu li letvicu, koji je izvorno bio na gornjoj strani grede, tada je okretanjem gre- postojali i drugi, uobičajeni elementi konstrukcije, kao što su letvice de bio vidljiv s njezine donje strane. Ovakav način sekundarne uporabe koje oblikuju kasetirana ili polukasetirana polja te dekorativni elementi drvene građe učestala je pojava prilikom obnove povijesnih grednjaka, profiliranih letava. Prilikom demontaže uočavaju se i tragovi preinaka – osobito kada izostanu dekorativni elementi konstrukcije, pa tesani utori blanjanja gornjeg dijela grede, koje su izvorno izvedene s „jastučićima“ s gornje strane greda otežavaju postavljanje podnih dasaka. koji omogućavaju montažu letvica, ako ih je bilo. Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru 119

39 Tlocrt grednjaka nad prvim katom palače (dokumentacija: 40 Stanje konstrukcije nad prvim katom (foto: G. Sava’ 2010.) G. Sava’ 2010.) Condition of the construction above the first floor (photo: G. Sava’ 2010.) Layout of architrave above the palace first floor (documentation: G. Sava’ 2010)

izvedeni žutom i crvenom bojom. Prilikom oslikavanja podebljani su unutrašnji rubovi latica na cvjetovima, kao i unutrašnji rubovi na lukovima arkadica, čime je u prikazu postignuta plastičnost i dubina. Stilski oslike svrstavamo u renesansni slog, a vremenski u 16. stoljeće, iako detaljnih arhivskih podataka o radovima na kapitularnoj dvorani nema. Arhivski podaci navode da su na samostanu i crkvi poduzeti razni građevinski zahvati, posebno nakon provale Turaka 1571. godine, kada je samostan bio zapaljen 41 Prijedlog rekonstrukcije grednjaka nad prvim katom palače i opljačkan.39 (dokumentacija: G. Sava’ 2010.) Proposal of reconstruction of architrave above the palace first floor PALAČA RADOŠEVIĆ (VUKAŠINOVIĆ-DOJMI), (documentation: G. Sava’ 2010) k.č.zgr. 310 k.o. Hvar, Z-5144 Palača Radošević sagrađena je u razdoblju od 1670. do 1686. godine40 na sjevernom rubu predgrađa Burak, južno od gradskog trga; nastala je na mjestu prijašnjeg bloka kuća, Preliminarni istražni radovi obavljani su tijekom 2010. kada je srušena njihova gotičko-renesansna unutrašnjost i godine, a prethodili su izradi konzervatorsko-restaurator- podignuta današnja barokna na šest pilona.41 Palača je gra- skog elaborata43. Istražnim radovima uočeno je da je na đena kao jedinstven arhitektonski i stilski zahvat baroka, mnogim mjestima i danas sačuvana drvena građa među- tlocrtne „U“ dispozicije, s reprezentativnim pročeljem na katnih konstrukcija iz vremena gradnje palače. Sondira- sjeveru i ograđenim dvorištem na jugu. Izvorna tlocrtna nja su obavljena samo djelomično, i to po dvije sonde u dispozicija palače sačuvala se do 1808. – 1809. godine, kada svakoj prostoriji. Stropne konstrukcije nisu vidljive, jer palača prvi put postaje vojarna. Unatoč brojnim preinaka- su zatvorene recentnim podgledom, bilo da je to žbuka ma u 19. i 20. stoljeću, unutrašnja organizacija prostora na podkonstrukciji od drvenih letvica ili suvremeni me- većim je dijelom sačuvana, što je rijedak primjer u stam- talni montažni podgled (prostor knjižnice). Budući da je benoj arhitekturi Hvara.42 građevina u funkciji (u palači su smještene Gradska knjiž- nica Hvar te druge institucije i stranke), a do danas nije

39 Kovačić, J. (2009.): Franjevački samostan i crkva u Hvaru, Zagreb, 18. definirana buduća namjena palače, istraživanja su bila 40 Tudor, A. (1995.): Stambena arhitektura grada Hvara u 17. i 18. stoljeću, manjeg opsega. magistarski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 128. 41 Tudor, A. (2011.): Obitelj Radošević i njihova barokna palača u gradu Hvaru, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 35, Zagreb, 140. 43 Sava’, G. (2010.): Palača Vukašinović – Izvješće o konzervatorsko-resta- 42 Isto: 146. uratorskim radovima, Split. 120 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

42-43 Stanje grednjaka na drugom katu palače, zapadna i istočna sonda (foto: G. Sava’ 2010.) Condition of architrave on the palace second floor, western and eastern probe (photo: G. Sava’ 2010)

Konstrukcija nad prizemljem Jugoistočno krilo ima sačuvan grednjak koji s obzirom Grednjak nad prizemljem u zapadnom se dijelu sastoji na daske različitih širina, prevelik razmak greda i nedosta- se od 26 greda dimenzija 10 x 15 cm, postavljenim u smje- tak poprečnih letvica evidentno nije izvoran, već je tijekom ru sjever – jug. Grede su postavljene na nazidnici, koja je vremena preslagivan. oslonjena na kamene konzole. Između greda su zaglavne daske duljine 28 cm koje su samo prislonjene uza zid, a Konstrukcija nad drugim katom nisu uglavljene. Grednjak nad istočnim dijelom prizemlja Konstrukcija drugog kata nema kamenih konzola niti postavljen je na nazidnici koja je oslonjena na konzolama nazidnica, već su grede dimenzija 10 x 15 cm postavljene barokne profilacije. Ukupno su 32 grede profila 9 x 13 cm, a izravno u zid. U zapadnoj prostoriji su 32 grede sa svijetlim u međurazmaku su zaglavne daske duljine 28 cm. Grednjak razmakom od 32 cm, a u istočnoj prostoriji je 30 greda sa je začađen i stariji od zaglavnih dasaka. svijetlim razmakom od 30 cm. Oba stropa opremljena su letvicama koje su uglavljene u gornju stranu greda, dimenzija Konstrukcija nad prvim katom 4 x 0,8 cm, nad kojima su postavljene podne daske, a uza Sjeverozapadni dio palače ima niz kamenih konzola zid su postavljenje zaglavne daske. Grednjak je premazan barokne profilacije nad kojima je nazidnica koja nosi 25 s više slojeva uljnih lakova, u svijetlosivoj i plavoj boji (sl. greda dimenzija 10 x 15 cm, postavljenih u smjeru sjever – 42, 43, 44). jug. Među gredama su zaglavne daske duljine 30 cm, a nad U palači Radošević na tri etaže u velikoj je mjeri sačuvana gredama su u utore ugrađene poprečne letvice dimenzija 4 građa iz vremena gradnje palače, a tijekom budućih radova x 0,8 cm. Letvice su ugrađene u utore dubine 2 cm koji su sanacije palače očekuju se daljnji istražni radovi, te radovi restauracije drvenih konstrukcija. izvedeni u gornjem dijelu greda. Sjeveroistočna prostorija Ističemo da u gradu Hvaru postoje i dvije kasnorene- palače vjerojatno se izvorno koristila kao piano nobile u ko- sansne rezbarene, ovješene tavanice koje zbog različitog jemu je smješten salon, povezan s terasom nad ulicom. Nad sustava montaže (ovješeni horizontalni tabulari) nisu konzolama barokne profilacije i nazidnicom postavljen je predmet ovog razmatranja. Prva se konstrukcija nalazi u niz od 30 greda dimenzija 10 x 15 cm, sa svijetlim razma- brodu crkve sv. Kuzme i Damjana,44 a druga je sačuvana kom od 30 cm. Grednjak je opremljen zaglavnim daskama djelomično i 1924. godine prenesena iz palače Kačić-Dimitri i letvicama kao i prethodni, drvena građa je bez preslika, u na kat jugozapadnog ugla zgrade arsenala, u nekadašnju dobrom stanju, a oba su grednjaka iste starosti. Grednjak je premazan s više slojeva uljnih lakova u boji drva i u bijeloj boji (sl. 39, 40, 41). 44 Stropna konstrukcija crkve restaurirana je i rekonstruirana u sklopu zaštitnih radova na crkvi, koji su provedeni krajem 20. stoljeća. Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru 121

1 6 5 2 7

9 3

44 Prostorni prikaz montaže grednjaka drugog kata palače (dokumentacija: G. Sava’ 2010.) Spatial display of assembly of the palace second floor architrave (documentation: G. Sava’ 2010)

gradonačelnikovu sobu.45 Ova je konstrukcija sačuvana samo u fragmentima (naizmjenično postavljena kvadra- tična i poligonalna polja), tako da mnogi elementi konstrukcije nedostaju, kao i saznanja o izvornim dimenzijama prostorije za koju je bila izrađena. Međukatne drvene konstrukcije povijesnih građevina fragilni su konstruktivni element, kako zbog ograničene trajnosti drva kao materijala izrade, tako i radi odabira na- čina konstruktivne sanacije. Drvo tijekom vremena propada pod utjecajem vlage, te djelovanjem štetočina (crvotočine, gljivica i dr.), što tijekom sanacije dovodi do djelomične 8 ili potpune zamjene izvorne građe novom konstrukcijom. Tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća, kada je znanje i primjena restauratorskih iskustava na sanaciji i restauraciji povijesnih drvenih konstrukcija tek u začetku, preferira se sanacija suvremenim materijalima, pa se drvene konstrukcije redovito zamjenjuju armirano-betonskim. U tom su 45 Karta grada Hvara, legenda kuća s drvenim grednjacima: 1 Kuća razdoblju mnoge vrijedne tavanice nepovratno zamijenjene Bartučević, 2 Palača Paladini, 3 Palača Gargurić, 4 Kuća Novak, 5 Kuća Bracanović, 6 Kuća Domančić, 7 Palača Jakša, 8 Franjevački samostan - kapitularna dvorana, 9 Palača Radošević 45 Prilikom prijenosa stropa iz palače Kačić-Dimitri na kat zgrade arse- Map of the City of Hvar, Legend of houses with wooden arhitraves: 1 nala konzultiran je 1924. godine Konzervatorski zavod u Splitu i konzer- Bartučević House, 2 Paladini Palace, 3 Gargurić Palace, 4 Novak House, vator don Frane Bulić, koji temeljem usmenog dogovora piše Općini 30. 5 Bracanović House, 6 Domančić House, 7 Jakša Palace, 8 Franciscan lipnja 1924. godine da će drvodjelac Josip Asanović obaviti posao prijenosa monastery – capitulary hall, 9 Radošević Palace i smještaja stropa, koji se sastoji od devet kasetiranih drvenih polja, četiri pravokutna i pet oktogonalnih, uokvirenih visokim vijencima reljefne obrade u formi ovala, trostrukih ispupčenja i listova. U sredini polja postavljene su reljefne rozete koje je 1924. godine izradio Josip Asanović, suvremenim konstrukcijama. Iznimno je važno pravovre- a iz istog su razdoblja i daske koje nose kasete. Tijekom restauratorskih meno prepoznati postojanje izvorne građe u kući, koja je radova na demontaži plafona, provedenih 2014. godine, na poleđini jedne daske pronađen je natpis olovkom: Godina 1924., postavljeno gne redovito sačuvana samo djelomično ili kao sekundarno 31 Jula od majstora Vicka Vucetić Barata, a dignut plafon sa kuće Gazari u upotrijebljen materijal prilikom kasnijih popravaka. Preli- gradu, koji već ima nekoliko stoljeća. Vidi: Sava’, G., Sava’, Z. (2014.): Projekt adaptacije i restauracija drvenog kasetiranog stropa iz bivše načelnikove minarni istražni radovi redovito imaju manji obuhvat istra- sobe, Restauratorsko-konzervatorski izvještaj, Split, 10. živanja, jer se kuća aktivno koristi za stanovanje ili neku 122 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

drugu namjenu, te investitor nerado financira puni opseg Grujić, N. (1991.): Ladanjska arhitektura dubrovačkog istražnih radova. Istražni radovi u punom opsegu provode područja, Zagreb, 190, 210. se redovito tek kroz radove demontaže (prva faza radova Grujić, N. (2001.): Domus illorum de Caboga, Radovi Insti- sanacije građevine), kada je neophodno osigurati sudjelo- tuta za povijest umjetosti 25 : 101-118, Zagreb. vanje konzervatora i restauratora, kako bi se građa prije Grujić, N. (2013.): Kuća u gradu, Dubrovnik, 107, 138, 207, demontaže dokumentirala te dobio puni uvid u cjelovitu 209, 354-355. konstrukciju. Valja napomenuti da samo stručno oko izvjež- banog profesionalca na terenu može promptno detektirati Kovačić, J. (2009.): Franjevački samostan i crkva u Hvaru, sve elemente stilske konstrukcije neophodne u budućem Zagreb, 18. postupku restauracije i rekonstrukcije. Istovremeno s arhi- Kovačić, V. (2008.): Samostan sv. Križa na Čiovu, u: Domi- tektonskim projektiranjem potrebno je pripremati i restau- nikanci u Hrvatskoj, Katalog izložbe Dominikanci u Hr- ratorsku dokumentaciju, koja mora biti sastavni dio budu- vatskoj (20. 12. 2007. – 30. 03. 2008.):263-269, Zagreb. ćeg projekta, a arhitektonsko projektiranje interijera gra- Marasović, M. (1990.-1992.): Srednjovjekovne drvene stro- đevine mora respektirati prijedlog rekonstrukcije drvenih pne konstrukcije u Splitu, Godišnjak zaštite spomenika grednjaka, koji su sastavni dio cjelovite sanacije povijesne kulture Hrvatske 16 :133-144, Zagreb. građevine. Stilske stambene građevine danas su redovito u privatnom vlasništvu, pa je i sama obnova, bilo za stambenu Menichelli, C., Scappin L. (2011.): I solai lignei a Venezia, ili neku komercijalnu namjenu (turizam, poslovni prostori) Venezia – forme della costruzione, forme del dissesto :111- redovito prepuštena privatnoj inicijativi. Zahtjev za resta- 131, Venezia. uracijom i rekonstrukcijom drvenih stilskih konstrukcija Petriciolli, I. (1972.): Umjetnička obrada drveta u Zadru u od strane privatnih investitora redovito je ocijenjen kao doba gotike, Zagreb. prespor, financijski prezahtjevan i u budućoj organizaciji Petrić, M. (1996.): Obrti, usluge i službe na Hvaru u 15. prostora ograničavajući. Iznimno je važno status zaštite stoljeću, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 12 :213-280, građevina ojačavati pojedinačnom zaštitom, koja omogu- Split. ćava istraživanje i restauraciju interijera, pa prema tome Petrić, N. (2015.): Gotičke palače grada Hvara, Zavičaju i stilskih drvenih konstrukcija, a za najvrjednije primjere osigurati pravovremenu potporu iz državnih fondova kako Hvaru, (353-354):347-356, Split-Hvar. bi se osiguralo njihovo primjereno istraživanje, a potom i Petrić, N. (1977.): Sukobi plemića i pučana kroz izgradnju restauracija i rekonstrukcija (sl. 45). grada Hvara, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 10, 447-453, Zagreb. Sava’ G. (2010.): Palača Vukašinović – Izvješće o konzervator- LITERATURA sko-restauratorskim radovima, Split. Badurina, A. i drugi (1985.): Leksikon ikonografije, liturgike Sava’, G. (2015.): Preliminarni restauratorsko-konzervatorski i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 256-257. elaborat za arhitektonsku opremu palače Paladini u Hvaru Domančić, D. (1960.): Reljef Nikole Firentinca u Hvaru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 12, 172-179, Split. (krovište i s njim povezani dijelovi), Split. Duboković, N. (1960.): O građevinskom razvoju grada Sava’, G. (2015.): Restauratorsko-konzervatorski elaborat za Hvara sredinom 15. stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti arhitektonsku opremu kuće Domančić u Hvaru, Split, 12. u Dalmaciji 12 : 164-170, Split. Sava’, G., Sava’ Z. (2014.): Restauratorsko-konzervatorski Đapić-Kranjac, M. (2010.): Gotičke drvene stropne konstruk- izvještaj o izvedenim radovima – Projekt adaptacije i re- cije na području Dalmacije, diplomski rad, Sveučilište u stauracija drvenog kasetiranog stropa iz bivše načelnikove Splitu, Umjetnička akademija, Split, 54. sobe, Split, 10. Fabijanić, D., Grujić N. (2003.): Dubrovački ljetnikovac, Šprljan, I. (2011.): Gotički drveni stropovi u Šibeniku i Zagreb. Fisković, C. (1942.): Gotička drvena plastika u Trogiru, Rad okolici – katalog i obnove, Godišnjak zaštite spomenika hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 276 :127-129, kulture Hrvatske, 31-32/2007-2008, (161-162, 170-171): Zagreb. 161-173, Zagreb. Fisković, C. (1977.): Graditeljstvo grada Hvara u 16. sto- Tudor, A. (1995.): Stambena arhitektura grada Hvara u 17. ljeću, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 10 :455-470, i 18. stoljeću, magistarski rad, Filozofski fakultet Sveu- Zagreb. čilišta u Zagrebu, Zagreb, 128. Gamulin, A. (2005.): Kula Cega u Kaštel Starom – Konzer- Tudor, A. (1998.): Prilog poznavanju utjecaja Jurja Dalma- vatorska istraživanja i radovi, Godišnjak zaštite spomenika tinca u Hvaru, Peristil 41, (52):51-58, Zagreb. kulture Hrvatske 28, Zagreb. Tudor, A. (2011.): Obitelj Radošević i njihova barokna pala- Gamulin, A. (2009. – 2010.): Gotičko-barokna kuća Bartu- ča u gradu Hvaru, Radovi Instituta za povijest umjetnosti čević u Hvaru, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvat- 35, (140, 146):139-156, Zagreb. ske 34 :79-96, Zagreb. Drvene stropne konstrukcije u gradu Hvaru 123

Vojnović, I. (2002.): Kuća – palača Jakša u Hvaru, preda- Vojnović, I. (2015.): Palača Jakša u Hvaru, članak predan vanje održano na skupu Dani Cvita Fiskovića, Hvar, 30. za tisak u časopisu Prostor 2015., ustupio autor. rujna 2002.

Summary

WOODEN CEILING CONSTRUCTIONS IN THE CITY OF HVAR Systematic research of wooden inter-floor architraves in the City of wooden profiled eaves with wedging planks in the Paladini Palace, Hvar has been carried out as of the very end of the 20th century and the only one preserved on the territory of Dalmatia. All the other has so far resulted in a total of 8 researched structures. The examples elements reflect the usual typological construction elements, and given here show a diverse complexity of construction, depending since Gothic transits into Renaissance and later on into Baroque, on the range and representativeness of the premises. Structures of the system of semi coffered ceiling prevails, where a secondary a narrower range, up to 6 meters wide, bear the basic elements of construction retains only the moldings covering floorboard joints, beams (wall beam, beams, moldings, while the other decorative while transversal moldings shaping the coffered fields are lost. The elements have been preserved sporadically), while three structures majority of examples either do not present preserved remains of (Bracanović House, Jakša Palace and Domančić House) had a char- paintings or the beams are painted monochromatically and several acteristic composite wall beam made, on the upper and lower part, times over, requiring additional research. of planks with a decoration of dentals or twisted rope. Standing out Since restoration of historical structures from the 60-ies of the 20th with its decorated elements is the so far poorly researched tabular century was mainly done by installing a-b panels, we have wit- on the Paladini Palace first floor, while the most elaborate construc- nessed many lost examples of original style constructions, while tion is on the Bartučević House first floor, decorated with carvings systematic research, restoration and reconstruction of structures (wedging planks with the motive of trilobe, supporting beam with has only been carried out in the past twenty odd years. A particu- twisted rope and flower decorations) and coloristic interpretation lar difficulty as to restoration lies in the fact that the structure is of said elements as well as florally painted moldings. The ceiling mainly to be found in private residential houses, and therefore this of the capitular hall of the Franciscan monastery is also painted, demanding restoration, often including slow and costly restora- with the wall beam bearing stylized paintings in the form of small tion procedures, is borne by private investors, which represents an arcades, and floor planks bearing floral paintings. The most recent obstacle to quality restoration. Therefore we deem necessary for findings in the Domančić House indicate painted moldings with the highest quality wooden constructions to be financed through a stylized floral motive. Worth pointing out is the finding of the restoration programmes supported by state aid. 124 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015 125

Ivo Glavaš Kaštel Andreis u Zamurvi (Jadrtovcu) u Morinjskom zaljevu kod Šibenika

Ivo Glavaš UDK: 728.81(497.581.2Jadrtovac):929.52Andreis Ministarstvo kulture RH Izvorni znanstevni rad/Original Scientific Paper Uprava za zaštitu kulturne baštine Primljen: 17. 6. 2016. Konzervatorski odjel u Šibeniku HR - 22 000 Šibenik, Stube J. Ćulinovića 1/3

Ključne riječi: kaštel Andreis, Andreisi, Zamurva, Zaton, POVIJESNI PODATCI O KAŠTELU ANDREIS Jadrtovac, Morinjski zaljev Povijesni podatci o trogirskim Andreisima i njihovom Key words: Andreis Castle, Andreisi, Zamurva, Zaton, Jadrtovac, kaštelu u današnjem Jadrtovcu u šibenskom Morinjskom Morinj Bay zaljevu jako su rijetki. Prema Pavlu Andreisu, pripadnik trogirske plemićke obitelji Andreis – Jakov – imao je kuću Kaštel Andreis sagradila je istoimena trogirska plemićka obitelj vje- u Šibeniku 1497. godine.4 Galvani piše da su Andreisi pri- rojatno već početkom 16. stoljeća za zaštitu od osmanskih provala mljeni među šibensko plemstvo i očito su imali neke pona svoje posjede na šibenskom teritoriju. Nalazio se u povijesnom sjede na teritoriju Šibenika u Donjem polju.5 U notarskim naselju Zamurva, današnjem Jadrtovcu, na jugoistoku Morinjskog spisima 1528. godine spominje se njihova kuća (palatium) zaljeva. U Jadrtovcu su sačuvane dvije kule kaštela Andreis i dio u nekadašnjem selu Zaton u Morinjskom zaljevu: ˝in Zaton, glavnih ulaznih vrata, dok su obrambeni bedemi samo djelomično loco dicto Morigne, in campo inferiori, districtus Sibenici, apud vidljivi u zidovima postojećih objekata. Kaštel Andreis prestao je palatium illorum de Andreis.˝6 Povijesno selo Zaton nalazilo funkcionirati kao fortifikacija nakon Morejskog rata (1684. – 1699.) se na istočnoj obali današnjeg Morinjskog zaljeva.7 (sl. 1) između Venecije i Osmanske države, kad je definitivno prestala opa- Preko puta sela Zaton na jugoistoku Morinjskog zaljeva na- snost za taj dio šibenskog teritorija. Po fortifikacijskim rješenjima lazilo se povijesno selo Zamurva gdje su Andreisi sagradili Kaštel Andreis više je nalik srednjovjekovnoj nego novovjekovnoj svoj kaštel.8 Morlak Matej Hreljanović obvezuje se 1616. utvrdi. godine da će nakon ženidbe živjeti u Zamurvi u kaštelu Nakon pada Bosne u osmanske ruke 1463. godine dalmatinske braće Andreis kod svog tasta: ˝nel seraglio ouer castel delli komune pod vlašću Venecije postaju izložene naglim pljačkaškim signori fratelli Andreis in Zamurua.˝9 Na takva preseljenja upadima Osmanlija pa se teritoriji dalmatinskih komuna počinju Morlaka na teritorij šibenske komune između Ciparskog fortificirati.1 Od 70-ih godina 15. stoljeća šibenski distrikt se također (1570. – 1573.) i Kandijskog (1645. – 1669.) rata pod mle- brani nizom utvrda.2 Na njegovom istočnom dijelu u Donjem polju tačku upravu često se žale Šibenčani, a jednu takvu žalbu grade se dvije utvrde: kula Parisotto po sredini polja i kaštel Vrpolje iz rujna 1635. godine, kada se Šibenčani žale na braću An- na brdu sv. Ivana na istočnoj granici polja.3 Toj obrambenoj liniji na dreis koji dopuštaju Morlacima (koji čine štetu) da se u neki način pripada i kaštel Andreis u tadašnjem naselju Zamurva velikom broju nasele u kaštelu Andreis, prenosi Galvani.10 na jugoistočnoj obali Morinjskog zaljeva. Zanimljivo je da prije početka i prve polovine 17. stoljeća

1 Raukar, T. (1982): Komunalna društva u Dalmaciji u XV. st. i prvoj 4 Andreis, P. (1908): Storia della città di Traù, Split, 284. polovini XVI. stoljeća, Historijski zbornik, 35, Zagreb: 98. 5 Galvani, F. A. (1883): Il Re d´Armi di Sebenico, Venezia, vol. I, 68. 2 Kolanović, J. (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku, Zagreb, 59-62. 6 Galvani, F. A. (1883): nav. dj.: 68 i bilj. 1. 3 Prvi pouzdani arhivski podatak o gradnji kule Parisotto u Donjem 7 Stošić, K. (1941): nav. dj.: 64. polju odnosi se na 1503. godinu. Vidi o tome: Stošić, K. (1941): Sela ši- 8 Stošić, K. (1941): nav. dj.: 61. benskog kotara, Šibenik, 46-47. O važnosti kaštela Vrpolje kod: Novak, G. (1976): Šibenik u razdoblju mletačke vladavine, Šibenik spomen zbornik 9 Juran, K. (2015): Morlaci u Šibeniku između Ciparskog i Kandijskog o 900. obljetnici, Šibenik, 221. Općenito o sustavu utvrda kojim se štitio rata (1570. – 1645.), Povijesni prilozi, 49, Zagreb: 176. šibenski teritorij kod: Kolanović, J. (1995): n. dj.: 60-62. 10 Galvani, F. A. (1883): nav. dj.: 68 i bilj. 1. 126 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Morinjski zaljev na topografskoj karti s položajem Jadrtovca i Zatona 2 Merianov pretisak Kolunićeve karte s detaljem sela Zamurve Morinj Bay on the topographic map with the locations of Jadrtovac (preuzeto iz: Slukan Altić, M. (2007): 36-37) and Zaton Merian’s copy of Kolunić’s map with details of the village of Zamurve (taken from: Slukan Altić, M. (2007): 36-37)

nema arhivskih podataka o kaštelu Andreis, što se tek dje- ograđeni prostor.13 Početkom Kandijskog rata 1646. godine lomično slaže s grafičkim prikazima šibenskog teritorija iz kaštel Andreis u Zamurvi, kako to donosi šibenski povje- 16. stoljeća. Na pretisku Matthäusa Meriana iz 1652. godi- sničar Frane Divnić, spaljen je zajedno s crkvama u Donjem ne karte Šibenika Martina Kolunića Rote iz 1570. godine, polju.14 Daljnjih vijesti o kaštelu Andreis povezano s rato- što se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, na jugoistoku vima Mlečana s Osmanlijama nema, pa je moguće da je Morinjskog zaljeva Rota crta selo Zamurvu i dvije kule.11 fortifikacijski kaštel napušten nakon prestanka osmanske (sl. 2) Bez svake sumnje Rota prikazuje tada već postojeći opasnosti za taj dio šibenskog teritorija krajem Morejskog kaštel Andreis. Međutim, na prikazu Šibenika za vrijeme rata (1684. – 1699.), što se uostalom dogodilo i s kaštelom Ciparskog rata 1571. godine u izolariju Giovannija Fran- Vrpolje i kulom Parisotto.15 Osmanlije su tijekom Morej- cesca Camocija pod naslovom Isole famose, porti, fortezze, e skog rata brzo gubili položaje u Dalmaciji pa više nije bilo terre maritime sottoposte alla Ser.ma Signoria di Venetia, ad potrebe za održavanjem kaštela na teritoriju toliko u blizini altri Principi Christiani, et al Signor Turco.novamente poste grada Šibenika.16 To se podudara s arhivskim podatkom da in luce objavljenom u Veneciji 1574. godine vidi se puno je posljednji od loze Andreisa, Mihovil, oporukom od 11. značajnih detalja šibenskog teritorija, ali na području Mo- veljače 1656. godine ostavio svu svoju imovinu šibenskoj rinjskog zaljeva od naselja je zapisano samo selo Zaton i to komuni.17 Civilni dio naselja kaštel Andreis nastavlja život, na pogrešnoj, istočnoj strani zaljeva. (sl. 3) Camocio nije a na službenim kartama tek krajem 19. stoljeća dobiva svoje propustio u Morinju prikazati tako važan detalj kao što hrvatsko ime Jadrtovac.18 su solane, za koje postoji pouzdani podatak da su na tom mjestu radile do 1566. godine.12 Kako su kula Parisotto OSTATCI KAŠTELA ANDREIS U JADRTOVCU i kaštel Vrpolje u Donjem polju sagrađeni za obranu tog Stošić donosi podatak da je još 1758. godine kaštel po- dijela šibenskog teritorija već početkom 16. stoljeća, mo- stojao u cjelini, s dvjema kulama i zidinama do mora.19 U žemo pretpostaviti da su Andreisi svoj kaštel izgradili u to vrijeme ili nedugo zatim, jer su morali zaštititi kmetove koji 13 Vidi bilješku broj 9. rade na njihovim posjedima od osmanlijskih provala. Sudeći 14 Difnik, F. (1986): Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji, Split, 98. prema arhivskom podatku iz 1616. godine o selidbi Mor- 15 Posljednji put u povijesnim izvorima kaštel Vrpolje je spomenut u vezi s pokušajem obnove početkom Morejskog rata. Vidi o tome: Stošić, laka Mateja Hreljanovića kod žene u Zamurvu, taj kaštel K. (1941): nav. dj.: 69. imao je i ono što se u dokumentu naziva seraglio – zaštićeni 16 O tijeku Morejskog rata u Dalmaciji načelno kod: Mayhew, T. (2008): Dalmatia between Othoman and Venetian Rule. Contado di Zara 1645-1718, Roma, 67-75. 11 Merianov pretisak objavila je Mirela Slukan Altić. Vidi: Slukan Altić, 17 Galvani, F. A. (1883): nav. dj.: 68 i bilj. 2. M. (2007): Povijesna geografija rijeke Krke. Kartografska svjedočanstva, 18 Stošić ispravno uočava da današnje naselje Jadrtovac naziv baštini Šibenik, 36-37. izravno od Andreisa. Vidi: Stošić, K. (1941): nav. dj.: 61. 12 Kolanović, J. (1995): n. dj.: 200. 19 Stošić, K. (1941): nav. dj.: 62. Kaštel Andreis u Zamurvi (Jadrtovcu) u Morinjskom zaljevu kod Šibenika 127

3 Prikaz Morinjskog zaljeva iz izolarija Giovannija Francesca Camocija Isole famose, porti, fortezze, e terre maritime sottoposte alla Ser.ma Signoria di Venetia, ad altri Principi Christiani, et al Signor Turco.novamente poste in luce View of the Moring Bay from Giovanni Francesco Camoci’s Isole famose, port, fortezze, e terre maritime sotto postealla Se. Ma Signoria di Venetia, ad altri Principi Christianni, etal Signor Turco. Novamente poste in luce

5 Polukružna kula kod glavnog ulaza u kaštel Andreis (foto: I. Glavaš) Semi-circular tower by the main entrance to Andreis castle (photo: I. Glavaš)

su uglavnom netaknuti, iako se vidi da austrijski mjernici 4 Detalj Jadrtovca s pretpostavljenim prostorom pružanja kaštela Andreis na prvoj austrijskoj katastarskoj izmjeri 1825. godine nisu dobro odradili svoj posao, pogotovo kod proporcija Detail of Jadrtovac with the assumed space of the extension of glavne kule uz ulazna vrata u kaštel. Ta kula je imala tlocrt u Andreis castle in the first Austro-Hungarian cadastre measurements obliku odsječene polovice kruga. (sl. 5) Polukružni dio kule from 1825 okrenut je prema jugozapadu. Kula je zidana nepravilnim kamenjem povezanim vapnenim mortom. Najvjerojatnije svoje doba (prva polovina 20. stoljeća) Stošić je vidio bi- je skraćena pri vrhu kako bi se postavilo drveno krovište jedne ostatke zidina i jedne kule koja je, kako piše, potpu- pokriveno kupom kanalicom, što je sve posljedica prila- no izobličena.20 Terenski uvid danas je otežan jer se bivši gođavanja novoj gospodarskoj namjeni (staja) nakon što kaštel nalazi u centru naselja Jadrtovac, a prostor koji je utvrda više nije funkcionirala. Prilagodba se vjerojatno nije zauzimao prilično je izgrađen i preoblikovan u odnosu na dogodila prije 18. stoljeća i prestanka osmanske opasnosti prvu austrijsku katastarsku izmjeru iz 1825. godine. (sl. za taj dio šibenskog teritorija. Na jugozapadnoj obloj strani 4) Znatan dio obrambenog bedema (seraglio u izvorima) kule u visini prvog kata vidljiv je okrugli otvor za puškar- je porušen. Međutim, osnovni raspored i parcelacija ostali nicu koji iznutra ima skošene stranice što se šire prema unutrašnjosti kule. (sl. 6) Puškarnica je, uz obrambeni zid, 20 Stošić, K. (1941): nav. dj.: 62. 128 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

6 Pogled na puškarnicu iz unutrašnjosti polukružne kule (foto: Ž. 8 Glavna ulazna vrata u kaštel Andreis (foto: I. Glavaš) Stošić) Main entrance gate to the Andreis castle (photo: I. Glavaš) View of the embrasure from the interior of the semi-circular tower (photo: Ž. Stošić)

koji se čini da je naknadno probijen. Jesu li ulazna vrata u kulu bila upravo takvog izgleda ili drugačija (manja) danas je nemoguće zaključiti. Moguće je da su upravo otvori na tom ravnom dijelu kule znatno preoblikovani kad je kula dobila gospodarsku namjenu. Kula je zadržala svoj stari katastarski broj katastarske čestice zgrade 42 katastarske općine Jadrtovac iz prve austrijske izmjere. U smjeru sjevera na kulu se naslanja ostatak izvornog obrambenog zida debljine tek pola metra u kojem su se sačuvali tragovi ulaznih vrata (dovratnik) koja bi trebala biti glavna ulazna vrata u kaštel Andreis.21 (sl. 8) Pozicija vrata je dobro odabrana jer je štiti najjača kula (na dijelu u kojem je polukruž- na), a vrata su okrenuta ka zapadu, odakle se nije očekivao najjači napad neprijatelja. Kako se od izvornog dijela vrata sačuvao samo dio sjevernog dovratnika, ne znamo jesu li vrata bila nečim dodatno zaštićena (berteska). Nešto manje od 40 metara u ravnoj liniji istočno od te kule nalaze se ostatci druge manje kule pravokutnog tlocrta kojoj je duža stranica položena u smjeru istok – zapad. (sl. 9) Sačuvana u visini prvog kata, i ona je bila prilagođavana za novu gospodarsku namjenu. Ostatci kule su devastirani betonskom pločom koja služi kao krovište, za što je vjerojatno dobar dio kule u visinu trebalo porušiti. Na sjevernoj i istočnoj fasadi kule probijeni su recentni otvori, a zbog novije iz- 7 Pogled na sjeveroistočni dio polukružne kule s glavnim ulazom (foto: Ž. Stošić) gradnje, koja je sa sjevera naslonjena na kulu, nije moguće View of the north-east part of the semi-circular tower with the main pronaći izvorni ulaz koji je morao biti na toj strani. Kao i entrance (photo: Ž. Stošić) prethodno opisana kula, zidana je nepravilnim kamenjem povezanim vapnenim mortom. Na svim četirima zidovima kule nalazi se po jedna puškarnica oblikovno potpuno identična kao i puškarnica sačuvana na polukružnoj kuli. jedini preostali fortifikacijski element na kuli, a zbog skra- Kula se danas nalazi na katastarskoj čestici zgrade broj ćivanja kule po visini ne možemo znati je li postojalo kru- nište ili eventualno mašikuli. Glavni ulaz u kulu je prizemni 21 Za usporedbu, debljina obrambenog zida u utvrdi Kaštilac u Kaštel- pravokutni otvor na sjeveroistočnoj ravnoj plohi zida. (sl. Gomilici bila je 60 centimetara, a u visini kruništa tek 45 centimetara. Vidi o tome: Marasović, K. (1996): Kaštel-Gomilica, nova istraživanja i planovi 7) Iznad njega je u visini kata jednostavan kvadratni prozor uređenja, Kaštelanski zbornik, 5, Kaštela: 179. Kaštel Andreis u Zamurvi (Jadrtovcu) u Morinjskom zaljevu kod Šibenika 129

10 Maksimalno prostiranje kaštela Andreis na ortofoto snimci hrvatskog Geoportala (brojkom 1 označena je polukružna, a brojkom 2 pravokutna kula) The maximum extension of Andreis castle on the ortho-photo map of the Croatian Geoportal (number 1 marks the semi-circular and 2 the rectangular tower)

između dviju sačuvanih kula, a duljinu ostalih obrambenih zidova nije moguće potvrditi bez iskapanja. Stoga je površina kaštela mogla iznositi od minimalnih 1900 m2 do maksimalnih 2600 m2. 9 Ostatci kvadratne kule kaštela Andreis (strelicom označena Kaštel Andreis, sa stajališta obrane od artiljerijskog oru- puškarnica) (foto: M. Karabuva) đa, fortifikacijski je staromodna građevina.22 Niti jedna kula The remains of the square tower of the Andreis castle ( embrasure nema pokos u donjem dijelu, što je u vrijeme njene gradnje marked with an arrow) (photo: M. Karabuva) bilo već uobičajeno.23 Kaštel nije mogao izdržati ozbiljniji artiljerijski napad neprijatelja i doista je mogao poslužiti samo najnužnijoj obrani od naglih osmanskih pljačkaških 51 k.o. Jadrtovac. Od te kule izvorni je zid najvjerojatnije upada. Obrambeni zidovi nisu kvalitetno zidani i dojam skretao prema sjeveru i morskoj obali u pomalo izlomlje- je da utvrda više sliči nekadašnjim srednjovjekovnim noj, ali kontinuiranoj liniji koja čini vanjski zid današnjih fortifikacijama, zato je tijekom Kandijskog rata bila lako objekata na katastarskim česticama 81/4, 53/2 i 53/1, sve osvojena.24 k.o. Jadrtovac. Bez arheoloških iskopavanja nije moguće utvrditi gdje je nekada bio potez obale, a teren se od ravni- ZAKLJUČAK ne na kojoj su dvije kule prema moru spušta. Također nije Trogirski Andreisi, koji su na područje šibenske komune moguće bez iskapanja potvrditi je li se negdje na morskoj došli krajem 15. stoljeća, svoj kaštel u nekadašnjem selu Za- obali nalazila još neka kula ili su bile samo dvije, kako je pri- murva, a današnjem Jadrtovcu sagradili su vjerojatno već kazano na karti Martina Kolunića Rote. Sačuvane kule bile početkom 16. stoljeća. U to vrijeme, za zaštitu od sve češćih su smještene na povišenoj strani terena okrenutoj kopnu, odakle se najviše očekivao napad neprijatelja. Polukružna 22 Literaturu o dalmatinskim utvrdama između srednjeg i novog vijeka i njihovom izgledu pogledaj sumarno kod: Pelc, M. (2007): Renesansa, kula je na sjeveroistoku imala ravnu plohu zida jer je na Zagreb, 35-42. toj strani bila okrenuta prema unutrašnjosti kaštela, a to 23 Tako kula (tzv. Čorićev toranj) u Vodicama, koja je sagrađena otprilike nije posljedica nekakvih naknadnih pregradnji koje Stošić u istom vremenskom periodu, ima pokos, kordonski vijenac i otvore za tumači kao izobličenja. Na tom zidu nema tragova većih artiljerijska oruđa, što je braniteljima pružalo mogućnosti za bolju aktivnu obranu. O pretpostavljenom vremenu gradnje Čorićevog tornja strukturnih intervencija u odnosu na obli dio zida. Pozicija vidi: Stošić, K. (1941): nav. dj.: 125. Kako su primjerice izgledale kule u i orijentacija glavnih ulaznih vrata govori u prilog teze da Pučišćima na otoku Braču iz sličnog perioda vidi kod: Kovačić, V. (2010): Renesansne kule u Pučišćima na otoku Braču, Klesarstvo i graditeljstvo, je kaštel bio načelno trapezoidnog oblika. (sl. 10) Posve 21 (1-2), Pučišća: 49-67. smo sigurni jedino u duljinu južnog obrambenog bedema 24 Vidi bilješku broj 14. 130 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

osmanskih provala, već su sagrađene obrambene utvrde u Galvani, F. A. (1883): Il Re d´Armi di Sebenico, vol. 1, Venezia. šibenskom Donjem polju – kaštel Vrpolje i kula Parisotto. Juran, K. (2015): Morlaci u Šibeniku između Ciparskog Prestanak obrambene funkcije kaštela Andreis povezan i Kandijskog rata (1570. – 1645.), Povijesni prilozi, 49, je s prestankom osmanske opasnosti za taj dio šibenskog Zagreb: 163-210. teritorija krajem Morejskog rata. Od tada kaštel propada, Kolanović, J. (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku, dvije sačuvane kule mijenjaju namjenu, a širi se i stambena Zagreb. izgradnja nad obrambenim bedemima. Obrambeni bedemi Kovačić, V. (2010): Renesansne kule u Pučišćima na otoku kaštela Andreis uglavnom su porušeni prije prve austrij- Braču, Klesarstvo i graditeljstvo, 21 (1-2), Pučišća: 49-67. ske katastarske izmjere 1825. godine. Tek bi arheološkim Marasović, K. (1996): Kaštel-Gomilica, nova istraživa- iskapanjem i konzervatorskim istraživanjem na pozicijama nja i planovi uređenja, Kaštelanski zbornik, 5, Kaštela: postojećih kula bilo moguće utvrditi kako je obrambeni su- 173-192. stav funkcionirao i kako se uklapa u tipologiju istovrsnih Marasović, K. (2011): Kaštel Cipiko u Kaštel Starome, Pro- fortifikacijskih građevina iz tog perioda u Dalmaciji.25 Re- stor, 19(1), Zagreb: 31-41. konstrukcija dimenzija kaštela također nije moguća bez ar- Mayhew, T. (2008): Dalmatia Between Ottoman and Venetian heoloških iskapanja koja su otežana činjenicom da se radi o Rules. Contado di Zara 1645-1718, Roma. naseljenom mjestu. Prema postojećim podatcima, kaštel je Novak, G. (1976): Šibenik u razdoblju mletačke vladavine, vjerojatno bio trapezoidnog oblika. Njegove fortifikacijske Šibenik spomen zbornik o 900. obljetnici, Šibenik, 135-288. karakteristike nisu pružale mogućnosti za aktivnu obranu Pelc, M. (2007): Renesansa, Zagreb. protiv napada artiljerijskim oružjem i po svom izgledu više Raukar, T. (1982): Komunalna društva u Dalmaciji u XV. je bio srednjovjekovna nego novovjekovna utvrda. st. i prvoj polovini XVI. stoljeća, Historijski zbornik, 35, Zagreb: 43-118. LITERATURA Slukan Altić, M. (2007): Povijesna geografija rijeke Krke. Andreis, P. (1908): Storia della città di Traù, Split. Kartografska svjedočanstva, Šibenik. Difnik, F. (1986): Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji, Split. Stošić, K. (1941): Sela šibenskog kotara, Šibenik.

Summary

ANDREIS CASTLE IN ZAMURVA (JADRTOVAC) IN THE MORINJ BAY NEAR ŠIBENIK Andreis Castle was built by a noble family from Trogir of the same gate, while the defensive walls are only partly visible in the walls name, most probably as early as the 16th century for protection of the existing structures. Andreis castale ceased functioning as a from Ottoman raids on their estates in the Šibenik area. It was lo- fortification after the Morean War (1684-1699) between Venice and cated in the historic settlement of Zamurva, today’s Jadrtovac, in the the Ottoman state, when danger for that part of the Šibenik terri- south-east part of the Morinj Bay. Two towers of the Andreis castle tory definitely ceased to exist. By its fortification solutions Castello have been preserved in Jadrtovac and part of the main entrance Andreis is more similar to a medieval than a post-medieval fort.

25 O tipologiji kaštela na prostoru kaštelanskih naselja vidi kod: Mara- sović, K. (2011): Kaštel Cipiko u Kaštel Starome, Prostor, 19(1), Zagreb: 32. 131

Ivo Glavaš Marginalije o tvrđavi sv. Nikole kod Šibenika i Velikim kopnenim vratima

Ivo Glavaš UDK: 728.81(497.581.2Šibenik) Ministarstvo kulture Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper Uprava za zaštitu kulturne baštine Primljen/Received: 14. 09. 2015. Konzervatorski odjel u Šibeniku HR – 22 000 Šibenik, Stube J. Ćulinovića 1/3

Ključne riječi: tvrđava sv. Nikole, lav sv. Marka, Sanmicheli, U posljednje vrijeme, poslije prvih konzervatorskih istraži- kaštelan, providur Malipiero, Porta terraferma vanja, tvrđava ponovno privlači pozornost, nakon čega je Key words: Fortress of St. Nicholas, lion of St. Marc, Sanmicheli, uvrštena i u neka domaća i strana monografska izdanja.3 U castellan, providur Malipiero (from Venetian provedadore (high ovom radu bit će riječi o detaljima i problemima koji nisu ranking official of the Venetian Republic), Porta terraferma privukli pozornost istraživača ili neke već postojeće teze, po našem mišljenju, treba drugačije interpretirati. Gradnja tvrđave sv. Nikole na ulazu u šibenski kanal sv. Ante zapo- četa je na samom kraju tzv. trećeg mletačko-osmanski rata 1540. PRVI KAŠTELANI, TREĆI MLETAČKO-OSMANSKI godine kao odgovor Venecije na sve jaču osmansku pomorsku silu. Osim po arhivskim podatcima, to se prepoznaje i po dvama reljefi- RAT I VRIJEME DOVRŠENJA TVRĐAVE SV. NIKOLE ma krilatog lava sv. Marka koji se nalaze u metopama friza glavnog Na frizu glavnog portala u centralnim metopama nalaze ulaznog portala tvrđave. Golemu skulpturu krilatog lava sv. Marka, se reljefi dvaju lavova sv. Marka od kojih lijevi ima zatvore- koja je stajala iznad glavnog portala tvrđave, a bačena je za vrijeme nu knjigu, a desni otvorenu, sugerirajući da se tvrđava poče- francuske uprave u Dalmaciji, vratio je austrijski car Franjo I. na izvor- la graditi tijekom rata (sl. 1).4 Kako se prema samom Gian- no mjesto. Grafike i natpis na tvrđavi ukazuju i na učestale obnove girolamu Sanmicheliju tvrđava počela graditi 1540. godine, i ojačavanja tvrđave i u prvoj polovini 17. stoljeća. Moguće je da se može se raditi samo o tzv. trećem mletačko-osmanskom radi o obrambenom jačanju postojećih kliješta između polubastio- na tvrđave okrenutih kopnu. Šibenska Velika kopnena vrata (Porta 3 Ćuzela, J. (1992.): Pomorska utvrda sv. Nikole na ulazu u kanal sv. Ante kod Šibenika, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 33, Split: 51-76; Conci- terraferma) između nekadašnjeg bastiona Bernardi i današnje zgrade na, E. – Molteni, E. (2001.): La fabrica della fortezza. L´architettura militare di Kazališta predstavljala su složenu obrambenu arhitekturu na mjestu Venezia, Verona, 116-119; Žmegač, A. (2001.): Utvrda sv. Nikole pred Šibe- srednjovjekovnih vrata u kojima je bila smještena vojna posada. nikom, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 25, Zagreb: 91-100; Žmegač, A. (2005.): La fortezza di San Nicolò presso Sebenico. Un´opera importante di Giangirolamo Sanmicheli, Mitteilungen des Kunsthistorischen Institutes Tvrđava sv. Nikole na početku šibenskog kanala svetog sin Florenz, 49: 133-151; Žmegač, A. (2009.): Još jedan stari prikaz šibenske utvrde sv. Nikole, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 33, Zagreb: 77-82; Ante spada u spomenike mletačkog fortifikacijskog gradi- Žmegač, A. (2009.): Bastioni jadranske Hrvatske, Zagreb, 48-57. teljstva u Dalmaciji koji su do sada u znanstvenoj literaturi 4 Alacevich, koji prvi detaljnije opisuje tvrđavu, piše o dvama lavovima dostatno obrađeni. Početak znanstvenog interesa za tvrđa- u metopama, ali detaljnije samo o desnom – koji ima otvorenu knjigu – s obzirom na to da mu je taj podatak, kako ćemo kasnije vidjeti, odgovarao vu nalazimo u pionirskim radovima Angelica Alacevicha i oko teze o početku gradnje tvrđave sv. Nikole. Vidi: Alacevich, A. (1920.): nav. rukopisnoj ostavštini poznatog šibenskog svećenika i mu- dj.: 167 i bilj. 1. Rizzi u novije vrijeme upozorava na postojanje reljefa dvaju zealca don Krste Stošića.1 Radovima Ane Deanović tvrđava lavova na frizu glavnog portala, ali začudo misli da oba imaju zatvorenu knjigu. Vidi o tome: Rizzi, A. (2005.): I leoni di San Marco in Dalmazia, Vene- i njen graditelj Giangirolamo Sanmicheli stavljeni su u kon- zia, 201. O postojanju reljefa lavova, od kojih jedan ima zatvorenu knjigu, tekst onodobnog mletačkog fortifikacijskog graditeljstva.2 upoznao sam javnost tijekom diskusije o tvrđavi sv. Nikole na znanstveno- stručnom skupu ˝Dijalozi s baštinom˝ koji je održan na Filozofskom fakultetu u Rijeci17. travnja 2015. godine. Nedugo zatim (potpuno nezavisno od 1 Alacevich, A. (1920.): Pagine della storia di Sebenico, Šibenik, 163-171; autora ovog rada) Ana Šverko na međunarodnoj konferenciji ˝Discovering Stošić, K., Šibenske tvrđave (rukopis u Muzeju grada Šibenika). Dalmatia˝, održanoj u Splitu od 18. do 23. svibnja iste godine, u okviru 2 Deanović, A. (1968.): Il contributo dei Sanmicheli alla fortificazione priopćenja o rezultatima svog istraživanja pod naslovom ˝The Sanmichelis’ della Dalmazia, Castellum, 7: 37-56; Deanović, A. (1988.): Architetti ve- city gate in Zadar: necessity and art, tradition and innovation˝, izlagala je o neti del Cinquecento impegnati nella fortificazione della costa dalmata, postojanju dvaju reljefnih lavova na frizu glavnog portala tvrđave sv. Nikole. L’architettura militare veneta del Cinquecento, Venezia-Milano, 125-134. Svoju će tezu oko toga Šverko vjerojatno uskoro formulirati u radu. 132 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Lavovi u metopama na frizu glavnog portala tvrđave sv. Nikole (foto: I. Glavaš) Lions in the metopes on the frieze of the main portal of the Fortress of St. Nicholas (photo: I. Glavaš)

2 Grb u podgledu glavnog portala tvrđave sv. Nikole (foto: I. Glavaš) ratu 1537. – 1540. godine.5 Najvažnija epizoda rata, pomor- Coat of arms in the soffit of the main portal of the Fortress of St. ska bitka kod Preveze, odigrala se 27. rujna 1538. godine Nicholas (photo I. Glavaš) na ulazu u Ambrakijski zaljev (upravo na mjestu glasovite Akcijske bitke 31. godine pr. Kr. između Oktavijana s jedne i Antonija i Kleopatre s druge strane), kada je brojčano FRANCISCO COPPO PRESIDE CAP. URBIS slabija osmanska flota pod zapovjedništvom poznatog sje- ORSATO MANOLESSO PRIMO ARCIS PRAEFECTO vernoafričkog gusara Khayr al-Dina Barbarosse izvojevala IO.HIERONYMO.MICHAELIO.VERON.ARHITECTO. važnu pomorsku pobjedu nad kršćanskom koalicijom pod MDXXXXIII10 zapovjedništvom đenoveškog admirala Andree Dorije.6 Zbog svijesti o narasloj pomorskoj moći Turaka, Venecija tijekom rata poduzima grozničave napore kako bi utvrdila Kako se čita s natpisa, tvrđava je dovršena 1543. godine važne prostore na Levantu gdje krajem 1537. godine šalje za vrijeme mandata šibenskog kneza Franje Coppa i prvog Michelea Sanmichelija kako bi izgradio utvrde prvenstveno kaštelana Orsata Manolessa. Od te faze čini se da je preostao na Krfu i Kreti.7 Dio istih napora je i izgradnja utvrde sv. Ni- samo moguće Manolessov grb koji je uklesan u podgledu kole na ulazu u šibenski kanal sv. Ante povjerena njegovom ulaznih vrata (sl. 2). Neki autori mišljenja su da se radi o nećaku Giangirolamu Sanmicheliju.8 Dakle, nema nikakve grbu providura tvrđave Luke Zorzija koji se spominje u ar- 11 sumnje o tome kad su točno počeli radovi na tvrđavi sv. Ni- hivskim spisima. Specijalni providur za izgradnju tvrđave kole, jer nam to iskazuje graditelj Giangirolamo Sanmicheli Luka Zorzi spominje se u relaciji šibenskog kneza Jacoba 12 u svojoj relaciji (opisu radova) koju sastavlja 3. rujna 1540. Boldua podnesenoj 1542. godine na povratku u Veneciju. U na samoj tvrđavi sv. Nikole, što potvrđuje reljef lava sv. vrijeme Jacoba Boldua, koji je bio je šibenski knez od 1539. 13 Marka sa zatvorenom knjigom u metopi na frizu glavnog do 1541. godine, pada početak izgradnje tvrđava. Dana portala.9 Dovršetak prve faze gradnje obilježen je natpisom 22. listopada 1540. godine u njegovoj kancelariji sačinjen je na glavnom portalu koji je prema Alačeviću glasio: ugovor o izradi lava iznad glavnog portala s klesarom Duj- mom iz Splita.14 5 CRV, II, 150-152. 6 The Encyclopaedia of Islam, vol. 4, Leiden, 1997, 1157. O trećem mle- 10 Alacevich, A. (1920.): nav. dj.: 166. tačko-osmanskom ratu 1537. – 1540. vidi kod: Mallett, M. – Hale, J. (1984): 11 Alacevich, A. (1920.): nav. dj.: 167; Ćuzela, J. (1992.): nav. dj.: 65; Gal- The Military Organisation of a Renaisance State, Cambridge, 227-233. vani nudi različita rješenja za grb u podgledu glavnog portala tvrđave 7 Vasari, G. (1881.), Le Vite, vol. 6, Firenze, 346; Gerola, G. (1905.): Mo- sv. Nikole: Galvani, F. A. (1884): Il Re d´Armi di Sebenico, Venezia, vol. II, numenti Veneti nell´Isola di Creta, vol. 1., Venezia, 313; Ottersbach, C. 91. Međutim, grb venecijanske porodice Manolesso također bi odgova- (2005): Im Schutz des Markuslöwen. Die venezianischen Festungen auf rao opisu. Vidi grb plemićke obitelji Manolesso kod: Coronelli, V. (1706.): den ionischen Inseln und dem griechischen Festland, Festungsjournal, Blasone Veneto, Venezia, 62. 26: 16-18. 12 CRV, II, 157. 8 O samome ratu i njegovim učincima na područje Dalmacije te opa- 13 O šibenskom knezu Bolduu vidi kod: Novak, G. (1976.): Šibenik u snim provalama osmanskog brodovlja u Jadran vidi iz opisa Francesca razdoblju mletačke vladavine, Šibenik spomen zbornik o 900. obljetnici, Longa. (CRV, II, 113-136) Šibenik, 271. 9 CRV, II, 150-152. 14 O tome vidi kod: Stošić, K., nav. dj.: 7a. Marginalije o tvrđavi sv. Nikole kod Šibenika i Velikim kopnenim vratima 133

3 Grb kastelana Gaspara Mora u ulaznom holu tvrđave sv. Nikole (foto: I. Glavaš) Coat of arms of castellan Gasparo Moro in the entrance hall of the Fortress of St. Nicholas (photo: I. Glavaš)

Koliko je trajao mandat kaštelana na tvrđavi sv. Nikole ? U tome nam pomaže nacrt s tekstom o tvrđavi sv. Nikole 4 Arhivska fotografija lava nad glavnim portalom tvrđave sv. Nikole koji se nalazi u knjižnici Marciana u Veneciji u grafičkoj (preuzeto iz: Rizzi, A.: (2005), I leoni di San Marco in Dalmazia, Venezia, 206) mapi pod oznakom Ms. It. VII, 2453 (=10493)15 pod nazi- Archive photograph of the lion above the main portal of the Fortress 16 of St. Nicholas (from Rizzi, A.: (2005), I leoni di San Marco in Dalmazia, vom Fortezze della Repubblica di Venezia, sec. XVII-XVIII. Venice, 206) Ukupno su 54 grafička prikaza, a nakon većine grafika (koje se ne odnose samo na Dalmaciju) nalazi se tekst s opisom pojedine utvrde i legendom. Na karti 20 nalazi se tvrđava sv. Nikole s odgovarajućim tekstom (legendom) na sljedećoj LAV SV. MARKA IZNAD GLAVNOG PORTALA stranici. Autor grafičke mape je najvjerojatnije Vincenzo TVRĐAVE Coronelli ili netko iz njegove radionice, a u tekstualnom Iznad glavnog portala tvrđave nekada je stajala ko- dijelu nakon prikaza tvrđave sv. Nikole piše da je mandat losalna skulptura krilatog lava sv. Marka koju je prema kaštelana, koji je obvezno mletački plemić, na tvrđavi tra- zamisli Sanmichelija prema ugovoru 1540. godine počeo jao šesnaest mjeseci, što znači da su nam poznata imena klesati Dujam iz Splita. Taj lav bačen je s tvrđave za vrije- prve dvojice kaštelana Orsata Manolessa i Gaspara Mora, me francuske uprave u Dalmaciji, a austrijski car Franjo čiji grb se nalazi u ulaznom holu s uklesanom godinom I. na tvrđavu je postavio drugog lava sastavljenog od triju 1545 (sl. 3).17 odbačenih dijelova, kako piše Alacevich: L´Imperatore Francesco I. quando in uno suo viaggio intrapreso in Dal- mazia, ebbe a visitare anche la città di Sebenico, fece da 15 URL = http://geoweb.venezia.sbn.it/cms/images/stories/ tre grossi massi di pietra balzate fuori un´altro Leone; lo MsGeo/10493.pdf. (1. svibnja 2015.) inalzò al posto del primo….18 Međutim, kad se pažljivo 16 Grafička mapa na internetu se nalazi na adresi URL = http://iccu01e.caspur.it/ms/internetCulturale.php?id=mag_ pogleda fotografija lava, kojega je ponovno postavio car GEO0014751&teca=GeoWeb+-+Marciana. (1. svibnja 2015.). Franjo I. u vrijeme druge austrijske uprave u Dalmaciji, 17 Alacevich je usporedio mandat kaštelana s mandatom gradskog vide se tri pukotine koje spominje Alacevich, s tim da kneza koji bi po njemu na tvrđavi trajao dvije godine. Alacevich drži je indikativna ona na zadnjoj lijevoj šapi koja nije mo- da je prvi kaštelan tvrđave Gaspar Moro, iako donosi natpis s glavnog portala koji govori drugačije. Alacevichu je to tumačenje odgovaralo gla nastati kao posljedica skulptorske intervencije (sl. jer je tvrdio da je gradnja tvrđave započela tek 1543. godine, iako na 4). Stariji autori, kao što je Galvani, ne dvoje da se radi kraju donosi relaciju Giangirolama Sanmichelija iz 1540. (Alacevich, A. (1920.): nav. dj.: 165-166 i 170-171). Ipak, treba upozoriti da je podatak o mandatu kaštelana sv. Nikole, najvjerojatnije iz Coronellijeve grafičke mape, nastao više od stoljeća nakon gradnje tvrđave. 18 Alacevich, A. (1920.): nav. dj.: 166. 134 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

5 Skulptura krilatog lava sv. Marka koja je stajala iznad Porta Nuova u Veroni (preuzeto iz: Ronzani, F. – Luciolli, G. (1831): Le fabbriche civili, ecclesiastiche e militari di Michele Sanmicheli, vol. 3., Venezia, tab. VII) Sculpture of the winged lion of St. Marc that used to stand above the Porta Nuova in Verona (from Ronzani, F. – Luciolli, G. (1831): Le fabbriche civili, ecclesiastiche e militari di Michele Sanmicheli, volume 3, Venice, VII)

6 Grafika tvrđave sv. Nikole iz Coronellijevog izolarija Mari, Golfi, Isole… Graphics of the fortress of St. Nicholas from Coronelli’s Isolario Mari, Golfi, Isole… Marginalije o tvrđavi sv. Nikole kod Šibenika i Velikim kopnenim vratima 135

7 Bunarska kruna na terasi tvrđave sv. Nikole (foto: I. Glavaš) 8 Coronellijeva grafika obrambenih bedema Šibenika s Kopnenim Well crown on the terrace of the Fortress of St. Nicholas (photo: I. Glavaš) vratima Coronelli’s graphics of Šibenik ramparts with the Porta terraferma /Kopnena vrata/ o izvornom mletačkom lavu.19 Natpis na atici glavnog OBNOVA TVRĐAVE U PRVOJ POLOVINI portala također govori u prilog teze da je na vrh atike 17. STOLJEĆA vraćen izvorni mletački lav: Na Coronellijevoj grafici tvrđave sv. Nikole iz izolarija Mari, Golfi, Isole, Spiagge, Porti, Citta, Fortezze, della Dama- FRANCISCUS . I . AUSTRIAE. IMPERATOR zia, Ed Altri Luoghi Dell’Istria, Quarner, Dalmazia Albania Epi- ro, e Livadia (sl. 6).24 zabilježeno je da je grafika posvećena DALMATIA . PERLUSTRATA providuru Antoniju Civranu. Radi se o providuru mletačke LEONEM . HUNC . VENETUM Dalmacije i Albanije koji je obnašao tu čast od 1630. do 1632. GALLORUM . VI . PROSTRATUM godine. Nije nam, naravno, poznato zašto je Coronelli, čija je ARCI . INSTAURATAE . RESTITUIT grafika tvrđave sv. Nikole i cijeli izolarij nastao najvjerojatni- 20 ANNO . MDCCCXXIV. je između 1688. i 1694. godine, grafiku posvetio providuru koji je vladao više od pola stoljeća ranije, osim ako je on bio Kako sam car kaže na natpisu, mletačkog lava je postavio zaslužan za važne radove obnove ili ojačavanja same tvrđave. na obnovljenu utvrdu. Teza da se radi o austrijskoj kopiji Providur Antonio Civran u doba obnašanja dužnosti spo- mletačkog lava stekla je određenu popularnost zahvaljujući minje se kao osoba zaslužna za ojačavanje gradskih zidina i pogrešnoj pretpostavci kako Sanmicheli nisu nikada na Splita.25 U svom izvješću mletačkom senatu Civran se vrlo svoja vrata postavljali lavove sv. Marka kao simbole vlasti loše izjašnjava o stanju zidina dalmatinskih gradova pa i o sa- Serenissime u punoj plastici, nego samo u reljefima.21 Na moj tvrđavi sv. Nikole, a kako je nešto ranije bio na dužnosti Porta Nuova u Veroni, koja su djelo Michelea Sanmiche- zapovjednika mornarice (kapetan Kulfa), najviše povjerenja ima u mletačku mornaricu.26 Radovi za koje je zaslužan pro- lija, izvorno je stajao golemi krilati lav sv. Marka u punoj vidur Antonio Civran možda su povišene platforme poluba- plastici (sl. 5).22 stiona u kliještima tvrđave sv. Nikole, međusobno povezane Izvornog mletačkog lava, kojega je austrijski car Franjo hodnikom u kurtini, što se vidi na Coronellijevim nacrtima, I. dao postaviti iznad glavnih vrata obnovljene tvrđave sv. a spominje ih Ćuzela u svom opisu konzervatorskih istra- Nikole, vojnici Kraljevine Jugoslavije bacili su 1926. godine živanja na terasi tvrđave sv. Nikole.27 Završetak značajnih 23 u more. Iako se radi o lako pristupačnom mjestu, ostatci radova spominje se na natpisu iz godine 1637. koji je uklesan tako velike skulpture nisu nikada pronađeni. na bunarskoj kruni neposredno u kliještima tvrđave (sl. 7). Natpis je u lošem stanju, danas je čitljivo manje od polovine teksta, a prijepis natpisa donosi Alacevich:

19 Galvani, F. A. (1884.): nav. dj.: 43. 24 O tome vidi: Blaće, A. (2014.): Eastern Adriatic Forts in Vincenzo Maria 20 Rizzi, A. (2005.): nav. dj.: 207. Coronelli´s Isolario Mari, Golfi, Isole, Spiagge, Porti, Citta…, Annales, Series 21 Deanović, A. (1988.): nav. dj.: 130; Ćuzela, J. (1992): nav. dj.: 66. Historia et Sociologia, 24 (2), Koper: 240-241. 22 Ronzani, F. – Luciolli, G. (1831.): Le fabbriche civili, ecclesiastiche e mi- 25 Duplančić, A. (2007.): Splitske zidine u 17. i 18. stoljeću, Zagreb, 10. litari di Michele Sanmicheli, vol. 3., Venezia, 1831, 1, tab. VII. 26 CRV, VII, 48-49. 23 Stošić, K.: nav. dj.: 8. 27 Ćuzela, J. (1992.): nav. dj.: 68-69. 136 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

9 Mletačka karta Šibenika anonimnog autora iz 18. stoljeća iz zbirke muzeja Correr (preuzeto iz: Fortezze Veneziane nel Levante. Esempi di cartografia storica dalle collezioni del Museo Correr, Venezia, 1999., 18) Venetian map of Šibenik by anonymous author from the 18th century from the Correr Museum collection (from Fortezze Veneziane nel Levante. Esempi di cartografia storica dalle collezioni del Museo Correr, Venice, 1999, 18)

COLLAPSAM . A . FUNDAMENTIS . HIERONYMUS . obzirom na tekst natpisa sasvim sigurno to nema nikakve FOSCARENO . VRBIS . PRAETOR . RESTITUIT . veze s cisternom u kliještima. Istražni radovi koji na tvrđavi NICOLAVS . LONGO . ARCIS . PRAEFECTVUS . sv. Nikole traju s manjim ili većim prekidima već nekoliko ANNO . DOMINI . MDCXXXVII . desetljeća nisu do sada bili koncentrirani na podatke koji DIE . MENSIS . IVNII . XXVII .28 pružaju malobrojni, ali ipak značajni epigrafski i heraldički spomenici 16. i 17. stoljeća. Nama nepoznate dijelove tvrđave koji su, kako se čita na natpisu, srušeni do temelja, dao je obnoviti gradski knez VELIKA KOPNENA VRATA ŠIBENIKA Hieronymus Foscareno koji o potrebi kontinuiranog odr- Velika kopnena vrata spominju se već u vremenu razvi- 32 žavanja tvrđave piše u svojoj relaciji mletačkom Senatu.29 jenog srednjeg vijeka u šibenskom komunalnom Statutu. Čini se da knez tijekom iste godine uspijeva izvršiti nužne Prvi spomen odnosi se na 58. reformaciju Statuta iz 1390. 33 radove, o čemu pred sam kraj mandata postavlja natpis na godine. Reformacija 187. iz 1416. godine, kada je Šibenik bunarskoj kruni. Međutim, sudeći prema relaciji šibenskog bio već pod vlašću Venecije, jasno nam kazuje gdje se nalaze gradskog kneza Vincenza Ema, već su 1641. godine zidovi Velika kopnena vrata: …captum fuit quod sepulchra existentia tvrđave ponovno u vrlo lošem stanju.30 Kako pomalo pre- circa Ecclesiam sanctorum Cosmae et Damiani extra portas ma- 34 staje opasnost od osmanskih napada s morske strane, tako gnas. Dakle, prema povijesnim izvorima, Velika kopnena tvrđava sv. Nikole tijekom 17. stoljeća i 18. stoljeća gubi vrata nalazila su se preko puta groblja uz crkvu sv. Kuzme i na važnosti, da bi u drugoj polovini 19. stoljeća doživjela Damjana, koja je kasnije promijenila titulara i danas se zove potpunu transformaciju i prilagođavanje suvremenom au- strijskom obalnom topništvu.31 32 Literatura o šibenskim Velikim kopnenim vratima je skromna. O vra- Unatoč svemu, budući da nemamo dovoljno objavlje- tima piše Josip Ćuzela u monografiji o šibenskim fortifikacijama (Ćuzela, J. (2005.): Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, 62-63). Manje priloge do- nih konzervatorskih istražnih radova o kliještima tvrđave, nose Vincenzo Miagostovih i Federico Antonio Galvani. (Miagostovich, V. teško ćemo moći utvrditi o kojim se radovima obnove ili (1969.): La Città di Sebenico. Guida storico-artistica, Atti e memorie della Società Dalmata di storia patria, VI , Roma: 33-34; Galvani, F. A. (1884): nav. ojačavanja tvrđave u prvoj polovini 17. stoljeća radi, ali s dj.: 63). Preoblikovanja koja šibenski srednjovjekovni obrambeni bedemi dobivaju različitim učvršćivanjima i nasipavanjima, kako bi odgovorili zahtjevima obrane od topništva, nisu razmatrani, tako da to pitanje još 28 Alacevich, A. (1920.): nav. dj.: 169. čeka znanstvenu obradu. 29 CRV, VIII, 212. 33 Knjiga Statuta, zakona i reformacija grada Šibenika (dalje: Statut), 30 CRV, VIII, 246. Šibenik, 1982, 110. 31 Ćuzela, J. (1992.): nav. dj.: 71. 34 Statut, 139. Marginalije o tvrđavi sv. Nikole kod Šibenika i Velikim kopnenim vratima 137

10 Karta šibenskih utvrda Franje Zavorea iz 1798. godine s detaljem Kopnenih vrata (preuzeto iz: Ćuzela, J. (2005): Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik) Map of Šibenik fortifications of Franjo Zavore dated 1798 with a detail of the Porta terraferma /Kopnena vrata/ (from Ćuzela, J. (2005): Šibenik fortification system /Šibenski fortifikacijski sustav/, Šibenik)

Gospa van Grada.35 Crkva se nalazi točno nasuprot šibenske ALOYSII. MARIPETRO. CATHARINI. FILII. SENATUS. gradske Poljane. Kako pokazuju sve grafike, Kopnena vrata CONSULTO. URBEM. HANC. ET. FINES. PROVISORIS. smještena su između ostataka bastiona Bernardi i zgrade MUNERE. CRAETICO. PREMENTE. BELLO. EGREGIE. Kazališta. To se vidi već na Coronellijevoj grafici Šibenika TUENTIS. EXIMIA. CURA. CIVITATIS. FIDELISS. iz izolarija Mari, Golfi, Isole, Spiagge, Porti, Citta, Fortezze, GRATUITIS. IMPENSIS. PORTA. EXTRUCTA. della Damazia, ed Altri Luoghi Dell’Istria, Quarner, Dalmazia GENIA. CUM. PROPUGNACULIS. ET. POMERIIS. Albania Epiro, e Livadia (sl. 8), na mletačkoj karti Šibenika AUCTA. AC. UNDIQUE. VALID. INSTAURATA. anonimnog autora datiranoj u 18. stoljeće iz zbirke muzeja ANNO. SALUTIS. MDCXLVI.38 Correr (sl. 9),36 i na Zavoreovoj karti šibenskih fortifikacija iz 1798. godine (sl. 10).37 Na karti anonimnog autora iz mu- Obnova i ojačavanje Velikih kopnenih vrata u Šibeniku zeja Correr i na karti Franje Zavorea vrata se nazivaju Porta dio su obrambenih priprema Venecije na samom početku terraferma (Kopnena vrata). Ovdje je potrebno odgovoriti Kandijskog rata (1645. – 1669.) tijekom kojega su Turci na nekoliko pitanja koja do danas u znanstvenoj literaturi najopasnije i najduže prijetili mletačkim posjedima u Dal- nisu razmatrana: kako su otprilike izgledala Kopnena vrata maciji.39 Utvrđivanje Šibenika za vrijeme tog rata obilježile i jesu li se na tom mjestu oduvijek nalazila Kopnena vrata. su dvije jasno odvojene faze: grozničavi napori samih Ši- Na oba pitanja najbolje nam odgovore pruža analiza natpisa benčana na utvrđivanju grada i izgradnji utvrda sv. Ivana i koji je izvanredni providur Malipiero postavio 1646. godine Baronea na uzvisinama iznad Šibenika na samom početku početkom Kandijskog rata nakon što je obnovio vrata: rata i program generalnog providura Antonia Bernarda oko utvrđivanja dalmatinskih gradova u drugoj fazi rata.

35 Ćuzela, J. (2005.): nav. dj.: 63. 36 Fortezze Veneziane nel Levante. Esempi di cartografia storica dalle colle- 38 Natpis donosimo prema Galvaniju (Galvani, F. A. (1884.): nav. dj.: 63). zioni del Museo Correr, Venezia, 1999, 18. 39 O Kandijskom ratu na prostoru Dalmaciji vidi novije kod: Mayhew, T. 37 Zavoreovu kartu u detalju s kopnenim vratima pogledaj kod: Ćuzela, (2008.): Dalmatia Between Ottoman and Venetian Rules. Contado di Zara J. (2005.). 1645-1718, Roma, 29-48. 138 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

11 Reljefni lav sv. Marka koji je stajao na šibenskim Kopnenim vratima snimljen 1915. na Fondaku (preuzeto iz: Rizzi, A.: (2005), I leoni di San Marco in Dalmazia, Venezia, 198) St. Marc lion in relief that used to stand on the Porta terraferma /Kopnena vrata/ photographed in 1915 on the Fondak (from Rizzi, A.: (2005), I leoni di San Marco in Dalmazia, Venice, 198)

Iz teksta natpisa s Kopnenih vrata jasno je da se radi o ta, svjedoči natpis na otvorenoj knjizi koji je zbog njegove složenoj arhitekturi vrata koja su se sastojala od propugla- neuobičajenosti Miagostovich prepisao: culuma i pomeriuma (više njih, jer se natpis odnosi na mno- žinu), tj. unutrašnjih zaklonâ i predziđâ. Potvrde takve arhi- GAUDEO NIMIUM EDILITATE CIVIUM tekture vrata nalazimo na sačuvanim grafikama. Coronelli (lijeva strana otvorene knjige) na svojoj grafici iz izolarija Mari, Golfi, Isole... Kopnena VIRILITATE MILITUM RECTE MERENTIUM vrata prikazuje dosta shematski, ali se već na toj grafici (desna strana otvorene knjige) 41 vidi da se vrata sastoje od složene obrambene arhitekture, kako nam kazuje Malipierov natpis. Detaljnije informacije Preostaje nam odgovor na pitanje: jesu li na istom mjestu o elementima Kopnenih vrata pruža grafika anonimnog bila i srednjovjekovna velika Kopnena vrata koja se spominju autora iz muzeja Correr, načelno datirana u 18. stoljeće. Na u 58. Reformaciji šibenskog Statuta? I na to pitanje pruža grafici se vidi i u tekstualnoj legendi naznačuje obrambeni nam dovoljno informacija natpis koji je postavio izvanredni revelin ispred Kopnenih vrata u trokutastoj formi. Na Za- providur Malipiero nakon obnove vrata. On kaže da je resta- voreovoj karti Šibenika i njegovih utvrda iz 1798. godine urirao (znači: već na tom mjestu postojeća) stara vrata. To vidi se ponovno vanjski revelin i unutrašnja obrambena se slaže s povijesnim podatcima iz Statuta, a stara su vrata struktura, također u trokutastoj formi. U tako golemim najvjerojatnije arhitektonski uklopljena u nova, tako da od- Kopnenim vratima bilo je moguće smjestiti posadu, što je govor na pitanje kako su izgledala mogu dati samo arheološka bilo uobičajeno za ono vrijeme. Na karti anonimnog autora iskapanja. Na srednjovjekovnim (kasnosrednjovjekovnim) iz muzeja Correr iz Venecije s unutrašnje strane šibenskih Kopnenim vratima stajao je visoki reljef s likom sv. Mihovila, Kopnenih vrata nacrtani su objekti za smještaj vojne posa- zaštitnika grada Šibenika, za koji Petricioli drži da je rad Boni- de, a u tekstualnoj legendi je istaknuto da se radi o objektu na iz Milana, što znači da je taj reljef savim sigurno postavljen kojem je funkcija opisana kao quartieri e corpi di guardia. sredinom prve polovine 15. stoljeća kad je Bonino dokumen- Iznad natpisa Malipiero je postavio reljef krilatog lava tirano djelovao u Šibeniku, a Šibenik već neko vrijeme bio pod sv. Marka koji je darovan Gabrielleu D´Annunziju tijekom vlašću Venecije.42 Nakon rušenja Kopnenih vrata krajem 19. kratkotrajne talijanske okupacije Šibenika poslije Prvog 41 Miagostovich, V. (1969.): nav. dj.: 34. svjetskog rata i završio je na njegovom imanju u Gardo- 42 Petricioli, I. (1984.): Bilješka o Boninu u Šibeniku, Prilozi povijesti um- ne Rivieri kraj talijanske Brescie gdje se nalazi i danas (sl. jetnosti u Dalmaciji, 24, Split: 45-49. Boninov itinerar u Dalmaciji ukratko 11).40 Da se radi upravo o lavu sa šibenskih Kopnenih vra- vidi kod: Marković, P. (2005.): Bonino da Milano – primus magister ecclesie nove sancti Jacobi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39, Split: 208 i bilj. 1. Drugačijeg je mišljenja Ćuzela. Vidi o tome: Ćuzela, J. (2005.): nav. 40 Rizzi, A. (2005.): nav. dj.: 199. dj.: 63. Marginalije o tvrđavi sv. Nikole kod Šibenika i Velikim kopnenim vratima 139

12 Reljef sv. Mihovila s Kopnenih vrata (foto: I. Glavaš) Relief of St. Michael from the Porta terraferma /Kopnena vrata/ (photo: I. Glavaš)

stoljeća, reljef je premješten na ostatke obrambenog bedema koja nije bila poznata u literaturi.43 S druge strane, zanema- bastiona Bernardi gdje se nalazi i danas (sl. 12). rivanje poznatih epigrafskih spomenika, koji su povijesni Arheološka i konzervatorska istraživanja bastionskih izvori prvog reda i kao takvi najvažniji u potrazi za starijim slojevima ili građevinskim fazama, pokazuje određeno sustava i utvrda u Dalmaciji u posljednjih gotovo pola sto- nesnalaženje istraživača. Poseban metodološki problem ljeća jako su rijetka, a recentna istraživanja tvrđave sv. Ni- predstavlja slijepo vjerovanje različitim grafičkim prikazi- kole u kanalu sv. Ante kod Šibenika još nisu objavljena na ma mletačkih utvrda koji se uglavnom nalaze u fondovima zadovoljavajući način. Postavlja se pitanje kako je moguće mletačkih arhiva i knjižnica. Pokazuje se to i nakon početka da se istraživanja tako vrijednog spomenika ne objavljuju istraživanja na šibenskoj tvrđavi sv. Ivana, gdje se čini da redovito, nakon svake istraživačke kampanje. Možda bi su, nasuprot podatcima koje pružaju poznate i objavljene trebalo uvesti određene standarde u vidu pravilnika kojim grafičke mape, iznenađenja moguća. bi se propisala obveza objave konzervatorskih istraživa- nja, kao što je to praksa u arheološkoj struci. Zbog svega KRATICE smo u proučavanju bastionskih sustava mletačke Dalmacije CRV – Commissiones et relationes Venetae, Zagreb. okrenuti prije svega kabinetskoj kombinatorici s postojećim Statut – Knjiga Statuta, zakona i reformacija grada Šibe- arhivskim povijesnim izvorima (istraživanje kojih je jako nika, Šibenik, 1982. uznapredovalo u posljednje vrijeme) koje nerijetko nije mo- guće dovesti u vezu s nalazima na terenu. Najbolji primjer za to su najnovija arheološka i konzervatorska istraživanja na tvrđavi Barone iznad Šibenika, u kojima je sudjelovao i 43 Rezultati istraživanja na tvrđavi Barone bit će prezentirani na znan- stvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva u Šibeniku i vrlo skoro autor ovog rada, što su pokazala zasebnu stariju fazu utvrde u znanstvenoj publikaciji. 140 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

LITERATURA Marković, P. (2005.): Bonino da Milano – primus magister Alacevich, A. (1920.): Pagine della storia di Sebenico, Šibenik. ecclesie nove sancti Jacobi, Prilozi povijesti umjetnosti u Blaće, A. (2014.): Eastern Adriatic Forts in Vincenzo Ma- Dalmaciji, 39: 207-225, Split. ria Coronelli´s Isolario Mari, Golfi, Isole, Spiagge, Porti, Mayhew, T. (2008.): Dalmatia Between Ottoman and Vene- Citta…, Annales, Series Historia et Sociologia, 24 (2): 239- tian Rules. Contado di Zara 1645-1718, Roma. 252, Koper. Miagostovich, V. (1969.): La Città di Sebenico. Guida stori- Concina, E. – Molteni, E. (2001.): La fabrica della fortezza. co-artistica, Atti e memorie della Società Dalmata di storia Lárchitettura militare di Venezia, Verona. patria, 6: 3-89, Roma. Coronelli, V. (1706.): Blasone Veneto, Venezia. Novak, G. (1976.): Šibenik u razdoblju mletačke vladavine, Ćuzela, J. (1992.): Pomorska utvrda sv. Nikole na ulazu u Šibenik: spomen zbornik o 900. obljetnici, Šibenik, 135-288. kanal sv. Ante kod Šibenika, Prilozi povijesti umjetnosti Petricioli, I. (1984.): Bilješka o Boninu u Šibeniku, Prilozi u Dalmaciji, 33: 51-76, Split. povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 24: 45-50, Split. Ćuzela, J. (2005.): Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik. Ottersbach, C. (2005.): Im Schutz des Markuslöwen. Die Deanović, A. (1968.): Il contributo dei Sanmicheli alla for- venezianischen Festungen auf den ionischen Inseln und tificazione della Dalmazia, Castellum, 7: 37-56. dem griechischen Festland, Festungsjournal, 26. Deanović, A. (1988.): Architetti veneti del Cinquecen- Rizzi, A. (2005.): I leoni di San Marco in Dalmazia, Venezia. to impegnati nella fortificazione della costa dalmata, Ronzani, F. – Luciolli, G. (1831): Le fabbriche civili, eccle- Lárchitettura militare veneta del Cinquecento, Venezia- siastiche e militari di Michele Sanmicheli, vol. 3., Venezia. Milano, 125-134. Stošić, K.: Šibenske tvrđave (rukopis u Muzeju grada Duplančić, A. (2007.): Splitske zidine u 17. i 18. stoljeću, Šibenika). Zagreb. The Encyclopaedia of Islam, vol. 4, Leiden, 1997. Fortezze Veneziane nel Levante. Esempi di cartografia storica Vasari, G. (1881.): Le Vite, vol. 6, Firenze. dalle collezioni del Museo Correr, Venezia, 1999. Žmegač, A. (2001.): Utvrda sv. Nikole pred Šibenikom, Ra- Galvani, F. A. (1884.): Il Re dÁrmi di Sebenico, vol. 2, dovi Instituta za povijest umjetnosti, 25: 91-100, Zagreb. Venezia. Žmegač, A. (2005.): La fortezza di San Nicolò presso Sebe- Gerola, G. (1905.): Monumenti Veneti nellÍsola di Creta, vol. nico. Unópera importante di Giangirolamo Sanmicheli, 1., Venezia. Mitteilungen des Kunsthistorischen Institutes in Florenz, Knjiga Statuta, zakona i reformacija grada Šibenika, Šibenik, 49: 133-151. 1982. Žmegač, A. (2009.): Još jedan stari prikaz šibenske utvrde Mallett, M. – Hale, J. (1984.): The Military Organisation of sv. Nikole, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 33: 77- a Renaisance State, Cambridge. 82, Zagreb. Žmegač, A. (2009.): Bastioni jadranske Hrvatske, Zagreb.

Summary

MARGINALIA ON THE FORTRESS OF ST. NICHOLAS NEAR ŠIBENIK AND ON THE PORTA TERRAFERMA /VELIKA KOPNENA VRATA/ The building of the Fortress of St. Nicholas at the entrance into the lion above the main portal shows that it was made of three larger Šibenik canal of St. Ante started at the very end of the so called blocks, as mentioned by older authors. A freestanding lion above third Venetian-Turkish war in 1540 as the response of Venice to the the fortress portal is not an isolated phenomenon on portals built ever more powerful Turkish naval force. The beginning of the works by Sanmicheli; one such lion was located above the Porta Nuova on the Fortress in 1540, described by the builder himself, Giangi- in Verona. The graphics and the inscription on the Fortress also rolamo Sanmicheli, is confirmed by two reliefs of the winged lion indicate frequent restorations and reinforcements even in the first of St. Marc located in the metopes on the frieze of the main portal half of the 17th century. This is possibly a defence reinforcement of of the Fortress, of which the left one with a closed book indicates the existing pliers between the semi-bastions facing the mainland. that it is still the period of the Venetian-Turkish war. Given the in- The Šibenik Porta terraferma /Velika kopnena vrata/ in Šibenik be- scriptions and the length of the term of office of sixteen months, tween the then Bernardi bastion and today’s Theatre represented the first two castellans of the Fortress Orsat Manolesso and Gaspar a complex defence architecture which also accommodated the Moro are known. The huge original sculpture of the winged lion military. The gate was built on the site of the former medieval Porta of St. Marc, carved by Dujam from Split, and located above the terraferma /Kopnena vrata/ at the beginning of the Candian war Fortress main portal, was moved by Austrian Emperor Franz I to its under the supervision of the outstanding governor for the City of previous place on top of the main portal. An old photograph of the Šibenik, Alojzije Malipiero. 141

Ivo Šprljan Stari podovi u šibenskim interijerima

Ivo Šprljan UDK: 747:674.1(497.581.2Šibenik)(091) Ministarstvo kulture RH Pregledni rad/Subject Review Uprava za zaštitu kulturne baštine Primljen/Received: 20. 5. 2016. Konzervatorski odjel u Šibeniku HR – 22 000 Šibenik, Stube J. Ćulinovića 1/3

Ključne riječi: Šibenik, podovi, teraco, kamen, drvo, opeka veličinom materijala i uzoraka te različitih dekorativnih Key words: Šibenik, floors, terrazzo, stone, wood, brick oblika1. Rimski mozaik sastavljen je od usitnjenih kamenči- ća, a prvi mozaični podovi s većim komadima mramora, koji Autor donosi tipove podova u šibenskim interijerima analizirajući su najbliži opisanom baroknom teraco podu, pojavili su se povijesni i stilski kontekst njihove pojave u Šibeniku, Dalmaciji i Eu- već u kasnorimskim i ranosrednjovjekovnim građevinama2. ropi. U članku se iznose primjeri šibenskih podova otkriveni tijekom Tijekom baroka i 19. stoljeća u Veneciji su bili vrlo popu- istraživanja interijera u posljednjih 30 godina. larni upravo teraco podovi kojih je zasigurno bilo i u vrijeme renesanse. U ovakve mozaične podove ukladali su se koma- Podovi u šibenskim interijerima, u kontekstu arhitek- dići raznobojnog mramora uvezenog s Istoka kao i mramori tonskih detalja, bili su pod jakim utjecajem Venecije oda- iz kamenoloma iz okolice Verone, Istre te iz Carrare. Pod kle su pristizala pomodna strujanja koja su oplemenjivala je bio na kraju uglačan dobivši izniman izgled i sjaj koji se šibenske zgrade. I u Šibeniku, kao i drugdje u Dalmaciji i smanjivao hodanjem pa su se podovi održavali brisanjem šire, javna popločavanja su kasnila za privatnim. Privatni spužvom ili suknom, a mnogi su ih ukućani, zbog zaštite su prostori služili za rad i stalan boravak obitelji pa se po- sjaja, pokrivali platnom da se hodanjem ne zaprljaju3. sebna pažnja posvećivala izgledu poda u prostoriji u kojoj Teraco podove općenito je teško datirati jer su vrlo rijet- se boravilo tijekom dana. Pod je uvijek povezan s prezen- ko sačuvani arhivski spisi koji dokumentiraju postavljanje tacijom statusa vlasnika koji usmjerava izbor vrste poda te takvih podova. Ipak, ova vrsta podova izvodila se u Dubrov- bogatstvo dekorativnih oblika. Za razliku od popločenja u niku već u drugoj polovini 15. stoljeća4. U Gradu i okolici privatnim zgradama, javni pločnici su recesivniji u svom bili su posebni majstori („tarazarius“) vješti u izradi teraco likovnom i dekorativnom konceptu. U privatnim i javnim podova koje je trebalo izvoditi dobro zgusnute s dobro oda- zgradama tip poda često je povezan s namjenom prostorije, branim dekorativnim aplikacijama te dobro uglačane, bez a bogatstvo dekorativnih oblika usklađeno je sa stilskim razderotina i pukotina5. aktualnostima vremena u kojem su zgrade uređivane ili U vrijeme baroka u Dalmaciji često su dekorativni građene. motivi na podestima importiranih crkvenih mramornih oltara bili istovjetni onima na mozaičnim podovima u TERACO PODOVI Stavimo li teraco podove u kontekst baroka, onda govo- 1 Grupa autora (1964): Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski rimo o tipu mozaičnog poda sastavljenog od raznobojnih leksikografski zavod, 3, Zagreb: 692. kamenčića dužine 0,5 – 3 cm utopljenih u vapneni mort pri 2 Grupa autora (1964): nav. djelo: 692. 3 Molmenti Pompeo (1888.): Povijest Venecije u životu privatnom od čemu su se kamenčići završno zaglađivali. Ovdje se pojam njezina osnutka do propasti Republike (prijevod prof. Ivan Rabar), Senj: baroka povezuje s Venecijom i prostorom Republike, što 83., 154. uključuje i Dalmaciju. Teraco podovi, o kojima upravo govo- 4 Fisković, Cvito (1982.): Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu, Rad JAZU, rimo, imaju uporišta u graditeljstvu starog Rima koji je ra- knjiga 397, Zagreb: 34. 5 Grujić, Nada (1991.): Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, zvio visoku umjetnost izrade mozaičnih podova s različitom Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb: 209. 142 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Palača Draganić, presjek kroz teraco pod (arh. snimak: 2 Kuća na k. č. 5203, teraco pod (arh. snimak: I. Šprljan, 2000.) I. Šprljan, 1994.) House on cadastre lot 5203, terrazzo floor (arch. Image: I. Šprljan, 2000) Draganić palace, section of the terrazzo floor (arch. image: I. Šprljan, 1994)

dalmatinskim kućama6. U tom razdoblju ipak su bili popu- baroka i 19. stoljeća. Najjednostavniji teraco podovi nemaju larniji podovi od kamena, osobito u formi šahovnice, dok apliciranih dekoracija, već se zbijeno kolorirano kamenje su se u reprezentativnim prostorima teraco podovi rjeđe nalazi jednolično raspoređeno na čitavoj površini poda. Ta- izvodili, kao u slučaju dnevnog boravka u stanu generalnog kav pod je zatečen na drugom katu šibenske palače Draga- providura u Zadru7. Zbog težine teraco podova često su se nić, a isti tip poda je i na drugom katu palače Galbiani. Pod drvene međukatne konstrukcije morale ojačavati8. Teraco u palači Draganić izveden je od dva sloja morta, pri čemu podovi bili su popularni u dalmatinskim kućama i tijekom je donji čisti vapneni mort debljine 3 cm položen izravno 19. stoljeća, o čemu svjedoče tadašnji putopisi9. Zbog svog na daščanu podlogu (sl. 1)11. iznimnog kolorita i dekorativnosti teraco podovi su bili u Jedan stari teraco pod otkriven je na katu kuće u pre- širokoj primjeni, od stambenih i reprezentativnih prosto- djelu Dolac (č.zgr. 5203) na Obali palih omladinaca bb, ra palača i državnih zgrada do javnih kulturnih objekata u blizini bivše ribarnice. Krasi ga bordura sastavljena od poput teatara10. bijelih kamenčića te motiv višekrake i višebojne zvijezde U šibenskim interijerima sačuvano je više primjeraka u središtu poda (sl. 2). Pod čine kamenčići bijele, crvene, teraco podova koji se razlikuju u vrsti dekoracije, a prema crne, plave i žute boje12. U trenutku istraživanja pod je vremenu nastanka mogu se postaviti u razdoblje između bio oštećen pa je uzet uzorak temeljem kojega se može

6 Tomić, Radoslav (1995.): Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Matica rekonstruirati presjek kroz pod. Gornji sloj poda izveden hrvatska, Zagreb: 58-60. je u žbuci debljine 2,5 cm. Žbuka je sastavljena od vapna s 7 Bilić, Darka (2007.): Generalni inventar državnih građevina u Dal- dodatkom mljevene opeke pa joj je boja ružičasta. Vidljivi maciji, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 31, Zagreb: 181. su i veći komadi opeke u žbuci. Jasno se vidi da je gornja 8 Goja, Bojan (2007.): Clemente i Giacomo Somazzi i kuća kontea Nikole Portade u Zadru – arhivska istraživanja i doprinosi, Radovi instituta za površina kamenčića uglačana radi sjajnijeg izgleda (sl. 3). povijest umjetnosti, 31, Zagreb: 191. Temeljni sloj je bio vapneni mort debljine 4,5 cm, koji je 9 Pasini, Uroš; Muljačić, Slavko (1995.): Iz putopisa A. A. Patona, Kulturna svojom mekoćom amortizirao s jedne strane sile naprav- baština, 26-27, Split: 101-102. ljene pokretnim opterećenjem (hodanjem i pomicanjem 10 Teatro Nobile u Zadru (otvoreno 1783.) imalo je predvorje prekriveno venecijanskim teracom; Maštrović, T. (1985.): Hrvatsko kazalište u Zadru, namještaja) i elastičnu drvenu međukatnu konstrukciju Zagreb: 34; mnoštvo teraco podova iz 18. stoljeća sačuvano je u upravnoj zgradi nekadašnje šećerane u Rijeci, u: Majer, K.; Puhmajer, P. (2008.): Palača šećerane u Rijeci: konzervatorska i povijesna istraživanja, Grad 11 Dnevnik istražnih radova, 23. srpnja 1993. godine, dokumentacija Rijeka, Hrvatski restauratorski zavod, Rijeka. O šibenskim mozaičnim šibenskog Konzervatorskog odjela. Izradio I. Šprljan. podovima viditi u: Šprljan I. (2002.): Terazzo u šibenskim interijerima, 12 Šprljan, I. (2007.): Crtice o starinama Šibenika i okolice, Muzej grada Slobodna Dalmacija, Split: 17. listopada: 17. Šibenika, Šibenik: 114. Stari podovi u šibenskim interijerima 143

3 Kuća na k. č. 5203, ulomak teraco poda, stanje 2000. (foto: I. Šprljan) 4 Kuća na k. č. 5203, presjek kroz teraco pod (arh. snimak: I. Šprljan, 2000.) House on cadastre lot 5203, fragment of the terrazzo floor, state in House on cadastre lot 5203, cross-section of the terrazzo floor (arch. 2000 (photo: I. Šprljan) image: I. Šprljan, 2000)

s druge strane (sl. 4). Žbuka ružičaste boje u koju su se način prikazane su i sve zvijezde sa šibenskih podova. uvaljivali kamenčići ima stanovitu hidroizolacijsku ulogu. Simbol se provlači kroz različita stilska razdoblja poput Slična žbuka pronađena je na zidovima, podu i svodovima renesanse i baroka, kada ga nalazimo na podestima ba- srednjovjekovne cisterne četiriju bunara u Šibeniku. Na roknih mramornih oltara importiranih iz Venecije15. Na- takvim podovima očekivala se neprocjedivost u odnosu lazi se i u grobnoj simbolici srednjovjekovnih stećaka16. na donju etažu, prevenstveno zbog načina održavanja, ali U nepromijenjenoj formi simbol pristiže sve do razdoblja i korištenja prostorije u kojoj se često blagovalo te su se historicizma iz kojega izdvajamo jedan vrsni šibenski pri- unosila raznolika pića. mjerak iz prizemlja prijemne zgrade šibenske bolnice iz Jedan vrsni pod sa zvijezdom raspona 82 cm nalazi se 1883. godine. na podestu ulaznog prostora zgrade u Vodičkoj ulici br. 4 Istočno od šibenske Gradske vijećnice na Trgu republike (č. zgr. 5916). Njegov arhitektonski snimak pokazuje dio Hrvatske br. 4 nalazi se na uglu trokatnica baroknih stilskih bogatstva boja kojim su se ti stari podovi odlikovali (sl. oznaka koja završava velikom terasom (č.zgr. 5252/1). Eta- 5). Osmerokraka zvijezda nije rijedak dekorativni motiv ža ispod terase još uvijek ima teraco pod „alla veneziana“. na teraco podovima, ali i podovima drugog tipa o kojima Po obodu poda teče dekorativna bordura širine 50 – 60 će biti riječi u ovom radu. Motiv nosi izvjesnu simboliku. cm koja u uglovima ima po jedan kvadrat sastavljen od Osmerokraka zvijezda je krsna zvijezda. Osam je tradici- dvaju trokuta u crnoj i oker boji17. Tema bordure poda je onalno broj koji simbolizira regeneraciju (preporod). To je niz međusobno nasuprotnih ogrlica (sl. 6). Svaka ogrlica stoga što su mnoge krstionice redovito imale oktogonalno ima četiri elementa u plavoj, oker i tamnocrvenoj boji. U (osmerokutno) postolje13. gornjem dijelu ogrlica je u sredini spojena crnom okruglom Dekorativni motiv zvijezde moguće potječe od prikaza ruže vjetrova koja se još naziva i zvijezda vjetrova te može imati 8 krakova, tj. pravaca najčešćih vjetrova. Simbol je dugo prisutan u nautičkoj uporabi. Na jednoj portugal- 15 Tomić, Radoslav (1995.): nav. djelo: 58-60. skoj nautičkoj karti iz 1504. godine karakterističan krak 16 Alduk, I. (2011.): Kovač iz Gorske župe, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 42, Split: 174, 178. zvijezde prikazan je kao koplje podijeljeno po sredini na 17 Motiv dvaju sučeljenih trokuta u istoj boji unutar kvadratnog pol- dva dijela, kojem je svaki dio u drugoj boji14. Na identičan ja nalazimo na podestu glavnog oltara hvarske katedrale izvedenog između 1615. i 1636. godine. Na podestu pred menzom oltara motiv je izveden raznobojnim mramornim pločama. Vidi u: Tomić, Radoslav 13 Grupa autora (2016.): Kalendar sv. Ante, Svjetlo riječi, Sarajevo. (1995.): Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Matica Hrvatska, Zagreb: 14 Izvor: https://it.wikipedia.org/wiki/Rosa_dei_venti (15.04.2016.) 24, 25. 144 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

7 Pod u stubištu palače Tambača-Pelegrini, stanje 2015. (foto: I. Šprljan) Floor on the stairwell of the Tambača-Pelegrini palace, state in 2015 5 Kuća na k. č. 5916, teraco pod (arh. snimak: Z. Stošić, 1994.) (photo: I. Šprljan) House on cadastre lot 5916, terrazzo floor (arch. image: Z. Stošić, B. Arch., 2000)

dekorativno povezana s centralnim motivom poda koji je nažalost uništen. Na podestu stubišta palače Tambača-Pelegrini u ulici Mali prolaz 7 (č. zgr. 5244) nalazi se motiv dijagonalno posloženih trodimenzionalnih kocaka sa stranicama izvedenim od kamenčića crne, bijele i crvene boje (sl. 7). Ta- kav dekorativni detalj javlja se, primjerice, na baroknom namještaju u Europi19, a potječe još iz antike20. Koloristički i geometrijski poredak kockica u podu daje svojevrstan 6 Kuća na k. č. 5252/1, teraco pod (arh. snimak: I. Šprljan, 2014.) iluzionistički efekt reljefnosti poda. Iluzionistički efekti House on cadastre lot 5252/1, terrazzo floor (arch. image: I. Šprljan, 2014) poznati su već u antici, oživljeni u renesansi21, a osobito primjenjivani tijekom baroka. Na susjednom podestu istog stubišta u palači Tambača- Pelegrini nalaze se tri podne plohe u tehnici teraca na temu kopčom18. Na primjeru ovog mozaičnog šibenskog poda šaha (sl. 8). U centralnom polju izvedena je šahovska ploča, ogrlice su međusobno povezane također okruglom crnom „kopčom“. U konačnici bordura se nizanjem ogrlica i 19 Grupa autora (1979.): Stilovi, nameštaj, dekor od Luja XVI do danas, Beograd; izdavač originala: Librairie Larousse, Paris, 1972.: 20. sama pretvara u ogrlicu poda. Vjerojatno je ova tema bila 20 Gombrich, E. H. (1984.): Umetnost i iluzija, Beograd; mozaik iz Antio- hije: str. 234, sl. 222. 21 Na slici Posljednja večera iz prve polovine 16. stoljeća prikazan je pod 18 Tema okruglih formi u oslicima nerijetko je povezana s temom kopče s nizom šesterokuta koji su podijeljeni na tamnije i svjetlije trokute, čime koja kao funkcionalni detalj povezuje dekorativne elemente u cjelinu se postiže iluzionistički efekt reljefnosti poda. Isti iluzionistički efekt, ali s kao što, primjerice, povezuje djelove odjeće. Javlja se već na gotičkim trodimenzionalnim kockicama, postignut je na navedenom podestu od oslicima i portalima u Šibeniku i okolici. O temi kopče vidi u: Šprljan I. teraca u stubištu šibenske palače Tambača-Pelegrini; vidi u: Sterling Ch. (2007.-2008.): Gotički drveni stropovi u Šibeniku, Godišnjak zaštite spo- (1954.): Notes brèves sur quelques tableaux venitiens inconnus àdallas, menika kulture, 31-32, Zagreb. Arte veneta, Venezia: 267. Stari podovi u šibenskim interijerima 145

8 Pod u stubištu palače Tambača-Pelegrini, stanje 2015. (foto: I. Šprljan) 9 Kuća na k. č. 5912, pod od brušenog teraca iz 1906., današnje stanje Floor of the stairwell in the Tambača-Pelegrini palace, state in 2015 (foto: I. Šprljan) (photo: I. Šprljan) House on cadastre lot 5912, polished terrazzo floor from 1906, present state (photo: I. Šprljan)

a dvije susjedne plohe imaju nizove izmjeničnih figura u cr- 10). Jedan pod s pločicama od brušenog teraca sondiran je noj i crvenoj boji. Sve je povezano u jedinstvenu temu šaha nedavnim istražnim radovima u palači Divnić-Kečkemet. kao igre. Ovakvo tematsko objedinjavanje na istom podu Sonda je pokazala da su teraco-pločice debljine 1-2 cm po- nalazimo i na primjeru riječke vile Coculich na Pećinama ložene u sloj vapnenog morta jednake debljine koji se nalazi izgrađene 1892. godine22. neposredno na daščanoj podlozi23. Istaknuti primjer poda Tijekom 20. stoljeća razvila se proizvodnja strojno bru- s teraco pločicama u Šibeniku je onaj u sakristiji crkve sv. šenog teraca te podnih pločica koje su izvedene u tehnici Lovre (sl. 11). brušenog teraca. Ovakvih recentnih podova sačuvano je na Od zapaženijih primjera teraco podova izvan povijesne desetine u zgradama u okviru šibenske povijesne jezgre. jezgre Šibenika navest ću samo tri. U prizemlju zgrade Ove podove karakterizira usitnjenost i gustoća granulata Kuline u Mandalini (periferija Šibenika) nalazilo se sidro te potpuno glatka, ravna i sjajna ploha poda ili pločica. Iz- izvedeno u podu od raznobojnog teraca. Motiv je simbolički dvojit ću dva takva primjera u šibenskoj povijesnoj jezgri. povezan s namjenom bivše zgrade koja je bila sjedište aus- Oba su poda postavljena u ulaznom hodniku zgrade, a vri- trougarske mornarice u Šibeniku. U Mandalini je i zgrada jedni su zbog inicijala vlasnika i godine ugradnje. Prvi pod građena od 1908. do 1910. u duhu historicizma s elemen- nosi inicijale vlasnika velike šibenske građevinske tvrtke tima secesije. Isprva je bila radiopostaja austrougarske na prijelazu 19. u 20. stoljeće – Luigija Battigellija. U podu mornarice24. Na podestu stubišta drugog kata nalazi se te- je upisana 1906. godina (sl. 9), a nalazi se u ulici kralja raco izveden od raznobojnih kamenčića utopljenih u žbu- Tomislava 11 (č. zgr. 5912). Drugi pod, samo stotinjak ku, a potom zaglađen i brušen (teraco nema dekorativnih metara dalje u Kalelargi, na adresi kralja Tomislava 15 (č. motiva). Treći primjer je u Kninu, u stubištu kuće Slavić zgr. 5918/1), nosi inicijale NR te upisanu 1912. godinu (sl. (početak 20. stoljeća) u Ulici kralja Zvonimira bb, koje je

22 Duboki ulazni prostor vile koji vodi do stubišta ima pod od kvalitet- 23 Ajduković P., Doljanin A. (2015.): „Palača Divnić zatečeno stanje, istražni noga teraca s motivom sidra te rubno valova. To je primjer povezanosti radovi i prijedlog konzervatorsko-restauratorskih zahvata“, elaborat istraž- centralne i rubne dekoracije s istom temom mora; vidi u: Grupa autora nih radova, Split (u dokumentaciji KO Šibenik). (2001.): Arhitektura historicizma u Rijeci, Muzej moderne i suvremene 24 Grubač, J. (2006.): Šibenski arhiv dobio dom, Slobodna Dalmacija, 16. umjetnosti, Rijeka: 506, 537. listopad, Split. 146 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

10 Kuća na k. č. 5918/1, pod od brušenog teraca iz 1912., današnje stanje (foto: I. Šprljan) House on cadastre lot 5918/1 polished terrazzo floor from 1912, present state (photo: I. Šprljan)

12 Knin, kuća Slavić, stubište s teraco pločicama, stanje 2012. (foto: I. Šprljan) Knin, the Slavić house, stairwell with terrazzo tiles, state in 2012 (photo: I. Šprljan)

Hrvatskoj26. Ipak se prava uporaba parketa u nas raširila tek krajem 19. stoljeća, kada se razvila vrlo kvalitetna i u Europi afirmirana domaća industrijska proizvodnja27. 11 Pod od teraco pločica u sakristiji crkve sv. Lovre, stanje 1998. (foto: U Rijeci je 1901. godine proradila prva riječka industrija I. Šprljan) 28 Terrazo tile floor in the sacristy of the Church of St. Lovro, state in 1998 parketa . U Slavoniji je već krajem 19. stoljeća bila jaka (photo: I. Šprljan) industrija parketa29. Parketi se izrađuju od hrastovog, bu- kovog, jasenovog i brijestovog drva, različitih su dimenzija i oblika, a slagani su u obliku riblje kosti. Tako slagani našli još uvijek popločano originalnim stilskim teraco pločicama su se i u mnogim šibenskim interijerima javnih i privatnih u formi šahovnice s rubnom bordurom s crnim viticama zgrada (sl. 13). i cvjetovima u tonu okera (sl. 12). Ovaj primjer iz Knina Posebnu vrstu parketa čine furnirski parketi; izvode se ističem jer su pločice istovjetne onima na jednom od po- tako, da se na podlogu od meka drva slažu pločice od radova u sakristiji šibenske crkve sv. Lovre. znovrsnog i raznobojnog tvrdog drva u različitim oblicima (rozete, bordure, motivi šahovskih ploča i dr.). Furnirski PARKETI I INTARZIRANI PODOVI Parket u današnjem smislu „parketa na spajanje“ pojavio 26 Matasović, J. (1925.): Zagrebački kućni namještaj polovinom 18. se u europskim interijerima već u 14. stoljeću, tri stoljeća stoljeća, Narodna starina, IV, Zagreb: 67. prije masovne primjene keramičkih pločica. Ipak parket 27 Despot, M. (1959.): Umjetno-obrtna proizvodnja Hrvatske na izložbi dolazi u modu tek u 18. stoljeću u mnogim oblicima25, oso- u Trstu 1882. godine, Zbornik muzeja primenjene umetnosti, 5, Beograd: 155; Krešić, M. (1897.): Izvješće o milenijskoj izložbi kraljevine Ugarske i kod bito u formi mozaika, a u to vrijeme susrećemo ga već i u te prigode sudjelujuće Bosne i Hercegovine te kraljevine Hrvatske i Slavonije, Tisak Dioničke tiskare, Zagreb: 372. 28 Grupa autora (2001.): nav. djelo: 448. 25 Braudel, F. (1992.) Strukture svakidašnjice I, August Cesarec, Zagreb: 29 Grupa autora (2000.): Historicizam u Hrvatskoj, Muzej za umjetnost i 312. obrt, Zagreb: 343. Stari podovi u šibenskim interijerima 147

13 Šibenik, predio Varoš, kuća Matavulj sa sačuvanim interijerom s 14 Palača Divnić-Kečkemet, intarzirani pod (arh. snimak: I. Šprljan, 2001.) početka 20. stoljeća, stanje 2013. (foto: I. Šprljan) The Divnić-Kečkemet palace, floor with intarsia (arch. image: I. Šprljan, Šibenik, the Varoš district, Matavulj house with preserved interior from 2001) the early 20th century, state in 2013 (photo: I. Šprljan)

parketi primjenjivali su se za ukrašavanje poda u reprezen- zasigurno i u reprezentativnim šibenskim zgradama. Bili tativnim dvoranama u palačama i dvorcima počevši od ka- su poznati diljem Europe, a u raznim oblicima mogli su se sne renesanse30. Dekorativnost furnirskih parketa temelji tijekom 19. stoljeća nabavljati i putem kataloške ponude34. se na slaganju tankih komada tvrdog drva različitih oblika U Šibeniku sam tijekom istraživanja interijera otkrio (trokut, kvadrat, trapez) u geometrijske dekoracije. Prau- samo jedan pod ovog tipa i to na prvom katu (piano nobile) zor ovakvog ukrašavanja podova je u rimskoj umjetnosti palače Divnić, u tzv. glazbenom salonu. Izveden je u orto- tehnike sectile31 pri čemu su se različite dekoracije postizale gonalnoj mreži (jedno kvadratno polje = 31,5 x 31,5 cm) s tankim kamenim pločicama. gdje je svako polje sastavljeno od četiriju raznostraničnih Podovi od furnirskog parketa nazivaju se još i intarzira- trokuta i jednog romba (sl. 14). To su drvene lamele debele nim podovima. Kada govorimo o intarziranim podovima, tek 5 mm u dva osnovna tona: svijetlosmeđi i svijetli oker. treba razdvojiti dva osnovna tipa koji se razlikuju i u šiben- Lamele daju efektan dojam sučeljenih četverokrakih zvi- skim interijerima. Prvom tipu intarziranog poda pripada jezda. Drvene lamele točkasto su lijepljene na oblanjanu pod od furnirskog parketa koji prekriva čitavu površinu daščanu podlogu. Glazbeni salon je oslikan u drugoj polo- prostorije. Na takvom podu nižu se istovjetne dekorativne vini 19. stoljeća pa pretpostavljam da je to ujedno i datacija aplikacije u ortogonalnom ili dijagonalnom smjeru. Jedan ovog intarziranog poda. takav pod nalazi se i u Puttijevom slikovnom rječniku iz Drugi tip intarziranog poda je zapravo klasični daščani 1862. godine32. Pod je prikazan s nizom rombova poreda- pod u koji se umeću komadi drva koji se razlikuju po vrsti nih u horizontalne redove koji prekrivaju čitavu površinu drva i boji te posebnim rasporedom ispiljenih komadića poda. Putti je živio u Zadru i zasigurno je bio upućen u vrste čine dekorativne bordure i ukrase35. Dakle, kod ovog tipa podova u interijerima tadašnjih dalmatinskih kuća. Ovakvi poda intarzirane dekorativne plohe prekrivaju samo dio intarzirani podovi postojali su u Dalmaciji i tijekom baro- ukupne površine poda prostorije. U šibenskim interije- knog razdoblja, o čemu svjedoči i čuveni Memov generalni rima pronašao sam samo jedan primjer ovog tipa koji je inventar o stanju državnih zgrada Mletačke republike iz sačuvan u starom, otmjenom salonu palače Gogala (sl. 15). 1789. godine. U tom inventarskom izvještaju spominje se Tu je intarzija izvedena od dvije vrste drva u dvije boje i pod u stanu tajnika u Providurovoj palači u Zadru, u kojoj (svijetlosmeđa i tamnosmeđa). U pravokutnom okviru s je zatečen pod od drvenih crnih i bijelih kvadratnih eleme- dekorativnom bordurom s rombovima nalaze se dvije velike nata, očito intarzirani drveni pod33. Takvih je podova bilo višekrake zvijezde kojima je svaki krak izveden od dvaju komada drva u dvije boje (sl. 16). Inače, motiv zvijezde 30 Grupa autora (1964.): nav. djelo: 632. 31 Matulić, B. (2004.): Mozaički nalazi u perimetru Dioklecijanove palače, 34 Lang H. (1884.): Costruzioni in legno, Palermo – Catania, 1884., pre- Kulturna baština, 32, Split: 229, 245. vedeno djelo H. Langa, glavnog savjetnika na tadašnjoj Politehnici u 32 Putti, Antonio (1994.): Dizionario enciclopedico-intuitivo figurato (origi- Carlsruheu: tav. 83. nal: Zara, 1862.), Accademia della Crusca, Firenze: 349. 35 Intarzija = umetanje komada raznobojnog drva zbog dekoracije; 33 Bilić, Darka (2007.): nav. djelo: 181. Grupa autora (1964.): nav. djelo: 2. 148 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

15 Palača Gogala, intarzirani pod salona (arh. snimak: I. Šprljan, 1999.) 17 Kuća na k. č. 5262, daščani pod, stanje 2001. (foto: I. Šprljan) Gogala palace, salon floor with intarsia, (arch. image: I. Šprljan, 1999) House on cadastre lot 5262, wooden board floor, state in 2001 (photo: I. Šprljan)

najreprezentativnijim zgradama39. Zabilježeno je da su u 18. stoljeću daščane podove imali uredi, radne prostorije, kao i neki dnevni boravci u javnim državnim palačama40. Zbog svoje izdržljivosti ovi su podovi prisutni kroz povijest u fortifikacijskim objektima41, a zabilježeni su i početkom 19. stoljeća u nekim dalmatinskim vojarnama42. Zbog svoje otpornosti na habanje daščani podovi nalaze primjenu i u javnim objektima s velikom frekvencijom ljudi, kao što su teatri43. Zbog vrste materijala daščani podovi se izvode uvijek u prostorijama u kojima nema vlage pa ih u pra-

16 Palača Gogala, motiv zvijezde na intarziranom podu, stanje 2000. vilu nikada ne zatječemo u prizemljima starih povijesnih (foto: I. Katalinić) zgrada. U izvještajima i drugim povijesnim izvorima vrlo Gogala palace, the motif of the star on the intarsia floor, state in 2000 rijetko se govori o vrsti drva upotrijebljenog za daščane (photo: I. Katalinić) podove. Spominje se hrastovina44, ponekad borovina, a masivna bukovina u pravilu se navodi za neke druge utilitarne elemente kao što su stubišne ograde ili stubišna gazišta45. susrećemo na podovima ispred baroknih oltara36 i na in- Osim o vrsti drva, vodila se briga i o osušenosti dasaka, tarzijama starog namještaja37. Šibenski intarzirani pod iz primjerice kod ugradbe u privatnim zgradama46. palače Gogala možemo, sukladno neorenesansnim oslicima U starim šibenskim zgradama još uvijek ima mnogo saču- iz salona, datirati u drugu polovinu 19. stoljeća. vanih daščanih podova koje zapažamo u vrlo različitim pro- DRVENI DAŠČANI PODOVI storima (sl. 17). Najčešće su to podovi soba i dnevnih borava- Drveni daščani pod bio je jedan od najstarijih tipova ka u stanovima, ima ih često u hodnicima te u potkrovljima. podova za opremanje interijera u hrvatskim pokrajinama. Susrećemo ga kroz stoljeća od primorske38 do kontinental- 39 Maleković, Vladimir (1997): Bidermajer u Hrvatskoj – politička, gospodarska i kulturna osnovica (u: Bidermajer u Hrvatskoj, Zagreb, 1997.); ne Hrvatske. Iako skromnog izgleda, bio je u uporabi i u na str. 17 prikazana je soba dvorca Eltz u Vukovaru s daščanim podom. 40 Bilić, D. (2007.): nav. djelo: 181. 41 Beritić, Lukša (1955.): Utvrđenja grada Dubrovnika, JAZU, Zagreb: 141. 36 Tomić, R. (1995.): nav. djelo: 84, 92. 42 Pederin, Ivan (1983.): Car Franjo I o Šibeniku u svom putnom dnevni- 37 Foley, E. (1910.): The book of decorative furniture – its form, colour & ku iz 1818. godine, Radovi JAZU u Zadru, sv. XXIX-XXX, Zadar: 200. history: T. C. & E. C. Jack, London: na str. 241. ormar iz sredine 17. stoljeća 43 Državni arhiv Split, obiteljski arhiv Slade-Šilović, svežanj 87 B, s osmerokrakim intarziranim zvijezdama. troškovnik datiran 20. travnja 1865. i potpisan od strane Antonija Ferdi- 38 Stagličić, Marija (1993.): Prilog poznavanju državne izgradnje u nandija: prema troškovniku tijekom 1865. godine izvođeni su radovi na Pagu u 19. stoljeću, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 17, Zagreb: podovima u ložama i pristupnim hodnicima teatra u Šibeniku. Podovi na str. 81-82 podatci o podovima od ariša i jele u staroj paškoj Kneževoj su izvedeni od jelovih greda – mosnica s daščanim podom preko njih. palači prije njene obnove 1858. godine; Fisković, Cvito (1990.): Popravci 44 Beritić, L. (1955.): nav. djelo: 141. i nabavke umjetnina umjetničkog obrta u stolnoj crkvi u Hvaru u toku 16.-19. stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 29, Split: 196.; u 45 Goja, B. (2007.): nav. djelo: 191. sakristiji hvarske katedrale izvode se podovi od dasaka 1531. godine. 46 Goja, B. (2007.): nav. djelo: 190. Stari podovi u šibenskim interijerima 149

KAMENI PODOVI Podovi od nepravilnih kamenih ploča Podove od nepravilnih kamenih ploča često se povezuje s ruralnim karakterom arhitekture. Na taj karakter ukazao je još Alberto Fortis u svom putopisu iz 18. stoljeća47 opisuju- ći, između ostalog, i podove od nepravilnih kamenih ploča u dvorištima seoskih kuća na otočiću Rogoznici kod Šibenika. I danas je mnoštvo konoba u ruralnim kućama u Šibeniku i okolici popločano ovim tipom pločnika. Ipak ne treba zaboraviti ni zanimljivu povijesnu vrijednost ovog pločnika, jer nepravilne kamene ploče nalazimo već u interijerima vrlo starih srednjovjekovnih crkvica na prostoru Dalmacije48. Pločnik je imao i izvjestan urbani karakter jer ga nalazimo 18 Pod konobe u kući na k. č. 5011 u šibenskom predjelu Dolac, stanje 2007. (foto: I. Šprljan) u dvorištima i prolazima u prizemljima državnih zgrada u Cellar floor of the house on cadastre lot 5011 in the Dolac district of Dalmaciji tijekom 18. stoljeća49. Šibenik, state in 2007 (photo: I. Šprljan) Kada govorimo o podovima u seoskim kućama, tada su nepravilne ploče redovito polagane u sloj nabijene zemlje ili ilovače stvarajući prostoru konobe izolaciju od prodora vlage, što je i vino u bačvama činilo zdravijim i kvalitetnijim (sl. 18)50. Među šibenskim primjerima istaknuo bih jednu konobu u prizemlju palače Gogala u povijesnoj jezgri, gdje su nepravilne kamene ploče debljine oko 5,5 cm položene u sloj zbijene crvene zemlje (debljine 3 cm), a sve to leži na nasipu zbijene sive ilovače debljine 15 cm koja se u lokalnom žargonu naziva „gnjila“ (sl. 19).

Podovi od zbijenog oblutka Oblutak je manje kamenje jajastog oblika, glatke zao- bljene forme, često duljine 2-10 cm, koje se vadi iz korita 19 Palača Gogala, presjek kroz pod od nepravilnih kamenih ploča (arh. rijeka ili uzima s morskih plaža te kao takvo ugrađuje za snimak: I. Šprljan, 1999.) podove ulica ili zgrada, pri čemu se kamenje često slaže u Gogala palace, cross-section of the floor made of asymmetrical stone vrlo zgusnutom i nepravilnom rasporedu. Zasigurno ge- slates (arch. image: I. Šprljan, 1999) nerira iz duboke prošlosti jer pripada tipu popločenja koje je neobično otporno na habanje i stoga dugovječno. Stari, preživjeli pločnici od oblutaka redovito su ugrađeni u sloj Zanimljivo je da takav pod ne nalazimo na katovima „gnjile“ ili ilovače, dok se moderni podovi ovog tipa u pra- zgrada, jer imaju priličnu težinu te traže dublji sloj za vilu izvode u sloju cementnog morta jer je pritom otežano ugradnju, što nije preporučljivo za relativno lagane dr- vađenje pojedinih komada. vene međukatne konstrukcije u starim zgradama. Ovaj Ovi podovi imaju široki povijesni aspekt primjene, od pod ima mješoviti ruralno-urbani karakter pa ga jednako 51 eksterijernih popločenja ulica do popločenja dvorišta i često zatječemo unutar seoskih kao i gradskih cjelina. Pod prizemlja zgrada. Oblutak nalazimo i kao pločnik u rene- od oblutaka bio je tijekom povijesti u najširoj primjeni 52 sansnim vrtovima ljetnikovaca u dubrovačkoj okolici . prilikom popločanja seoskih i gradskih ulica upravo zbog navedene iznimne otpornosti i dugovječnosti. Iz istog 47 Fortis, Alberto (1984.): Put po Dalmaciji, Globus, Zagreb (prijevod razloga oblutcima se popločavaju i prolazi unutar dalma- originala iz 1774. god.): 114. tinskih utvrda tijekom 18. stoljeća53, a vjerojatno i ranije. 48 Petricioli, Ivo (1986.): Ecclesiae sanctorum Iohannes et Victoris Tilagi, Starohrvatska prosvjeta, 16, Split. U istom stoljeću zapaženo je da se oblutkom popločavaju 49 Bilić, D. (2007.): nav. djelo: 181. i dvorišta kao i prolazi u prizemlju državnih zgrada u po- 50 Ivanišević, Frano (1987.): Poljica – narodni život i običaji, Književni sjedu Mletačke republike54. krug, Split: 286. (reprint originalnog izdanja iz 1906.) 51 Vežić, Pavuša (1996.): Platea civitatis jadre – prostorni razvoj Narod- 53 Gamulin, Anita (1996.-1997.): Crkva Gospe od anđela na tvrđavi To- nog trga u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36, Split: 344. pani u Imotskom, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 22-23, 52 Šišić, Bruno (1981.): Obnova dubrovačkog renesansnog vrta, Izdavački Zagreb: 16. centar, Split: sl. 7. 54 Bilić, D. (2007.): nav. djelo: 181. 150 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

20 Pločnik atrija šibenskog kazališta, stanje 1970. (autor fotografije 21 Palača Gogala, pločnik od kvadratnih kamenih ploča, stanje 2000. nepoznat) (foto: I. Šprljan) Pavement of the Šibenik theatre atrium, state in 1970 (author of the Gogala palace, pavement made of square stone slates, state in 2000 photo unknown) (photo: I. Šprljan)

Nalazimo ga u konobama, u prizemljima gradskih i seo- Pod od pravokutnih kamenih ploča popularan je i kod skih kuća. Brojne su ulice u selu Betina na otoku Murteru, popločavanja vanjskih prostora dubrovačkih renesansnih u sastavu šibenskog arhipelaga, bile popločane zbijenim ljetnikovaca60. oblutkom. Šibenik je do velikih komunalnih uređenja na- U unutrašnjostima kuća vrlo je čest ovaj tip pločnika. kon Drugog svjetskog rata imao brojne ulice u gradskom Češći je u prizemnim prostorijama, rjeđi na katovima. Ipak povijesnom centru popločane zbijenim oblutkom55. Zani- su se kamenim pločama znale popločavati sobe za primanje mljivo je da sam prilikom istraživanja šibenskih interijera koje su se nalazile na višim katovima u šibenskim zgrada- starih zgrada naišao samo na jedan primjerak popločenja ma s početka 19. stoljeća61. Pravokutnim pločama manjeg oblutkom koji se nalazio na čitavoj površini prostorije u formata bio je popločan i ulazni atrij šibenskog kazališta iz prizemlju zgrade, svega nekoliko metara od crkve sv. Lovre. 1870. godine (sl. 20)62. Običaj da se reprezentativni, a oso- Kod drugog primjera oblutak je u kombinaciji s opekama bito ulazni prostori zgrade popločavaju kamenom poznat (prizemlje Stare preture), a češći je u takvoj kombinaciji na je od ranije u Dalmaciji63. Kamenom su se osobito često starim šibenskim ulicama56. popločavala predvorja, gdje se zbog čestog kretanja ljudi kamen pokazao vrlo otpornim na habanje64. Podovi od kamenih pravilnih ploča Prilikom istraživanja šibenskih interijera zapazio sam Pod od pravilnih kamenih ploča zahtjeva veće umije- pločnike od pravilnih pravokutnih kamenih ploča preteži- će slaganja, što je u povijesti utjecalo i na njegovu cijenu. to u prizemljima starih kuća, češće u stubišnim prolazima To je ravan pod, apsolutno siguran pri hodanju, pa ga u od ulaznih vrata do stuba. Kada su u višim katovima, ovi povijesti nalazimo već u interijerima ranosrednjovjekov- nih crkvica57. Tu pronalazimo uvijek bijele kamene ploče 60 Šišić, Bruno (1981.): nav. djelo: sl. 1. 61 Pederin, Ivan (1983.): nav. djelo: 196. redom pravokutnih oblika, ali različitih dimenzija, koje 58 62 Pravilnik pri izvađanju zabava i plesova u kazalištu Mazzoleni u Ši- priliježu jedna uz drugu uskim i pravilnim reškama . U beniku, Šibenik, 11. ožujka 1885. god.; paragraf 21. Kopija u Konzerva- zadarskoj romaničkoj krstionici katedrale ploče su, osim torskom odjelu u Šibeniku. pravokutnika, bile posložene i u trapezoidnoj formi, ali 63 Dubrovačke barokne palače bile su popločane kamenim pločama: Horvat-Levaj, Katarina (1995.): Barokna reprezentativna stambena arhi- uvijek s dosljednim i besprijekornim priljubljivanjem jedne tektura u Dubrovniku, disertacija, Zagreb: 401, 501. 59 ploče uz drugu . 64 Predvorja dviju kuća u sklopu hvarskog kazališta bila su 1712. godine popločana kamenom, u: Novak, Grga (1961.): Petar Semitecolo, posrednik u izmirivanju plemića i pučana i graditelj Arsenala, Belvedera i teatra u 55 Šprljan, Ivo (2007.): Crtice o starinama 383 – Sjećanje na ulice s oblut- Hvaru, Zbornik historijskog instituta Jugoslavenske akademije, Zagreb: 18; kom, Šibenski list, Šibenik: 38; Bilić D. (2007.): nav. djelo: 186. predvorja, dvorane i predsoblja dubrovačkih baroknih palača skoro redo- 56 Šprljan, Ivo (2000.): Stara šibenska popločenja, Klesarstvo i graditelj- vito su popločana kamenim pločama (Horvat-Levaj, K. (1995.): Dubrovačke stvo, br. 2, god. XI., Pučišća, o. Brač: 17-18. barokne palače izgorjele u napadu na grad 6. prosinca 1991. god., Radovi 57 Gunjača, Stipe (1955.): Starohrvatska crkva i kasnosrednjovjekovno instituta za povijest umjetnosti, 19, Zagreb: 73, 90; kamenim pločama bili su groblje u Brnazima kod Sinja, Starohrvatska prosvjeta, Split: 99. popločani podovi jednako u prizemlju kao i na katovima i tavanu splitske Kneževe palače porušene 20-ih godina 19. stoljeća, vidi u: Kečkemet, Duško 58 Fučić, Branko (1960.): Izvještaj o radovima u Jurandvoru kraj Baške (1993.): Vicko Andrić – arhitekt i konzervator 1793.-1866., Split: 32; i dalma- na otoku Krku, Ljetopis Jugoslavenske akademije, knjiga 64, Zagreb: 172. tinske crkve se krajem 19. st. popločavaju, primjerice bračkim kamenom 59 Vežić, Pavuša (1992.-1993.): Zdenac krstionice u Zadru, Peristil, 35.-36., (Kovačić, Joško (1994.): Nekoliko podataka o starogradskim spomenicima, Zagreb: 17, 20. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 34, Split: 362. Stari podovi u šibenskim interijerima 151

22 Palača Divnić, stubište, stanje 2016. (foto: I. Šprljan) 23 Crkva Gospe van grada, detalj poda od keramičkih pločica, stanje Divnić Palace, stairwell, state in 2016 (photo: I. Šprljan) 1997. (foto: I. Šprljan) Church of Our Lady Outside the Walls, detail of the floor from ceramic tiles, state in 1997 (photo: I. Šprljan) pločnici često pokrivaju samo manji dio prostorije i to u koloritu pločnika uvijek se upotpunjavala s mogućnošću pravilu prostor uz bunarsku krunu koja se koristila interno lokalne zajednice te blizinom kamenoloma odakle se crpio samo za potrebe stanara zgrade. Pločnici su ovdje, osim kolorirani kamen. Obojene kamene ploče bile su u povijesti funkcije izolacije od vode koja se crpila iz bunara, imali i vrlo popularne jer su prostoru davale posebnu dekorativ- određenu dekorativnu ulogu. nost i svečanost. Ružičasti kamen od rapske breče koristio se već na podu romaničke krstionice zadarske katedrale67. Podovi od kvadratnih kamenih ploča Blizina bokokotorskih kamenoloma s ružičastocrvenim Kada su kamene ploče kvadratne, tada se vrlo često kamenom omogućavala je dubrovačkim naručiteljima po- polažu u dijagonalnom smjeru. To najčešće označava ot- pločavanje prizemlja kuća i dijelova ulica tijekom 14. i 15. mjeniji način oblikovanja pločnika središnjih ili svečanijih stoljeća68. Stolna crkva u gradu Pagu bila je u 16. stoljeću prostora zgrada u Dalmaciji tijekom 18. i 19. stoljeća65. U prepuna bijelih i višebojnih kamenih ploča69. U to vrijeme šibenskim eksterijerima ovaj tip pločnika je češći, a izdva- dekorativnost podova postizala se posebnim slaganjem, a jamo pločnike ovog tipa u dvama atrijima samostana sv. izgleda da je najpopularniji bio tip poda složen od dvoboj- Luce koji imaju kasnorenesansne stilske karakteristike. U nih kamenih kvadratnih ploča u dijagonalnom vezu u mo- šibenskim interijerima zabilježeno je samo nekoliko prim- tivu šahovnice. Pod u formi šahovnice poznaje već europski jera. Uz ugao ulaznog prostora barokne palače Gogala još se srednji vijek70, a ovaj se tip poda definitivno afirmira u Dal- skriva lijepa kamena renesansna bunarska kruna s izliza- maciji već u 15. stoljeću, kada se crveno-bijelom šahovni- nim grbom i datacijom s rimskim brojevima iznad njega. Uz com prekriva pod krstionice trogirske katedrale71. Podovi kamenu bazu krune još uvijek postoji stari kameni pločnik u formi šahovnice toliko su omiljeni da postaju tema i na s pločama 33 x 33 cm posloženim dijagonalno, s uskom slikama dubrovačkih renesansnih majstora72. Dubrovačke kamenom bordurom koja rubi relativno malu površinu barokne palače, izgrađene tijekom 17. i 18. stoljeća nakon poda (sl. 21)66. velikog potresa, slijedit će ovu nit izvedbi popločenja pa će mnogi njihovi prostori, češće u prizemlju nego na katovima, Kolorirani kameni podovi biti prekriveni kamenim podom u formi šahovnice u kojoj Europski majstori vrlo su rano unosili kolorizam u podove s kamenim pločama. Kolorit poda je karakteristika antike koja se kao konstanta provlači srednjim vijekom, a u 67 Vežić, P. (1992.-1993.): nav. djelo: 17, 20. renesansi je ponovno afirmirana u polikromiji podova koja 68 Fisković, Cvito (1955.): Prvi poznati dubrovački graditelji, Historijski će svoje vrhunce dosegnuti tijekom baroka. U Dalmaciji institut JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik: 20. je slična situacija na tragu utjecaja pomodnih europskih 69 Ivančević, Radovan (1982.): Najstariji opis paške zborne crkve, Peristil, kretanja koji su u tragovima dolazili ili doplovljavali do ur- 25, Zagreb: 74, 84. banih dalmatinskih centara, a tako i do Šibenika. Težnja ka 70 Pignatti, Mazzariol (1967.): Storia dell’arte italiana, Verona: 66. 71 Ivančević, Radovan (1990.): Trogirska krstionica (1467.) i montažne konstrukcije dalmatinske graditeljske škole, Prilozi povijesti umjetnosti u 65 Fisković, Cvito (1992.): Župna crkva u Blatu na Korčuli, Radovi Instituta Dalmaciji, 30, Split: 146. za povijest umjetnosti, 16, Zagreb: 82, 88. 72 Prijatelj, Kruno (1983.): Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća, Grafički 66 Šprljan, I. (2007.): nav. djelo: 116. zavod Hrvatske, Zagreb: 32, sl. 88. 152 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

24 Palača Mattiazzi, stubište, stanje 2007. (foto: I. Šprljan) Mattiazzi palace, stairwell, state in 2007 (photo: I. Šprljan)

se koriste dvije boje: crna i siva73, a jednako bijela i crvena74. Ovakvim atraktivnim i dekorativnim podom prekrivale su se tijekom baroka reprezentativne prostorije namijenjene boravku javnih dužnosnika u javnim dalmatinskim zgradama u vlasništvu Mletačke republike75. Iako je koloriranim podovima od kamena u dalmatinskim interijerima ovdje posvećena posebna pažnja, zani- 25 Kuća Iljadica, stubište, stanje 2008. (foto: I. Šprljan) mljivo je da se u šibenskim interijerima, barem u dosa- Ilijadica house, stairwell, state in 2008 (photo: I. Šprljan) dašnjem višegodišnjem istraživanju, nije pronašao nijedan pod u formi šahovnice od dvobojnih kamenih ploča. Nema ni drugih sačuvanih podova od koloriranih kamenih plo- ča. Dvobojni podovi u formi šahovnice postoje u Šibeniku PODOVI OD KERAMIKE samo od kvadratnih opeka, ali o njima će biti riječi u po- Uporaba keramičkih pločica za podove bila je svestrana sebnom poglavlju. u Europi već u 17. stoljeću, kada su se keramički podovi nalazili čak i u skromnim kućama76. U nizu godina koje slijede Ostali kameni podovi vrhunac keramičke proizvodnje postignut je tek krajem 19. U skupinu ostalih kamenih podova ubrojio bih podove stoljeća, kada se ustalila tvornička proizvodnja keramičkih koji tipološki ne pripadaju nijednoj navedenoj grupi ka- pločica raznovrsnih oblika, boja i dekoracija pa se prodaja menih podova. Riječ je o podovima koji su zapravo podesti na širokom europskom tržištu obavljala i putem kataloške stubišta unutar starih zgrada u šibenskoj povijesnoj jezgri. ponude. Ovu iznimnu ekspanziju proizvodnje keramičkih Odlikuje ih zajedničko konstruktivno rješenje pri kojem pločica poticala je i secesija na prijelazu 19. u 20. stoljeće, se podovi podesta sastoje od monolitnih kamenih ploča stil kojem je jedan od osnovnih dekorativnih modula bila raspetih između dvaju nosivih zidova zgrade. Takvo rješe- primjena zidnih i podnih keramičkih pločica77. nje zamijetio sam prvenstveno u objektima renesansnih Primjena podnih keramičkih pločica u Šibeniku povezuje stilskih karakteristika. Primjer takvog rješenja nalazim na se isključivo s 19. stoljećem temeljem uvoza iz udaljenih stubištu renesansne palače Divnić pored Gradske vijećnice keramičkih tvornica. Izdvojio bih keramičke podove koji u Šibeniku (sl. 22). Istovjetno rješenje primijenjeno je na su tijekom druge polovine 19. stoljeća i cijeloga 20. stoljeća stubištu uz sjeverni atrij šibenskog benediktinskog samo- postojali u interijeru šibenske barokne crkve Gospe van stana sv. Luce. grada (sl. 23). Te su pločice nabavljene iz talijanske tvornice Loreggia, zanimljivo, iste one tvornice koja je 1865.

73 Horvat-Levaj, Katarina (1995.): Dubrovačke barokne palače izgorjele u napadu na Grad 6. prosinca 1991. godine, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 19, Zagreb: 78. 76 Braudel, F. (1992.): nav. djelo: 312. 74 Horvat-Levaj, K. (1995.): nav. djelo: 90. 77 Grupa autora (1997.): Arhitektura secesije u Rijeci, Moderna galerija 75 Bilić, D. (2007.): nav. djelo: 181. Rijeka, Rijeka: 88. Stari podovi u šibenskim interijerima 153

26 Keramički pod Šarine kuće na k. č. 5898, stanje 2007. (foto: I. 27 Keramički pod kuće na k. č. 5916, stanje 2006. (foto: I. Šprljan) Šprljan) Ceramic tile floor in the house on cadastre lot 5916, state in 2006 Ceramic tile floor in Šarina house on cadastre lot 5898, state in 2007 (photo: I. Šprljan) (photo: I. Šprljan) godine ukrasnim elementima od terakote opremila fasade 1911. godine. U kući Iljadica ove pločice prekrivaju stubište šibenskog teatra78. i ulazni prostor zgrade (sl. 25). Drugi objekt je palača Suda Na stubištu najveće šibenske historicističke palače (izgrađena 1896.) u kojoj su ove pločice ugrađene u hodnike Mattiazzi, koja je izgrađena 1884. godine, nalaze se cr- uz centralno stubište. vene i oker keramičke kvadratne pločice složene u motiv U jednom od stanova Šarine zgrade82 u ulici Zlarinski šahovnice (sl. 24). prolaz 1 (č. zgr. 5898), u koju se ulazi točno nasuprot šiben- S početka 20. stoljeća treba istaknuti ukrasne keramičke ske crkve sv. Nikole, nalazi se zanimljiv pod od keramičkih podove iz historicističke vile Dalle Feste (danas Moj mir) pločica. Pločice su izvedene u tonovima bijele, crne i sivo- koja se nalazi na ulazu u šibenski kanal. Podovi su doku- zelene boje (sl. 26). Dok se cvijetni uzorak može pripisati mentirani prije velike rekonstrukcije vile na početku 21. dekorativnoj bilježnici historicizma kasnog 19. stoljeća, stoljeća79. pločice na borduri poda već svojim vegetabilnim forma- Na širem šibenskom prostoru i danas je sačuvano na ma koketiraju sa secesijom. Pločice su proizvodi jedne od desetine starih podova izvedenih od keramičkih pločica keramičkih tvornica Austro-Ugarske Monarhije u Češkoj, u interijerima hodnika, stubišta i stambenih prostorija. Italiji ili Austriji. Prema svojim stilskim karakteristikama Jedan pod na podestu kamenog stubišta na prvom katu potječu s početka 20. stoljeća. samostana sv. Križa na otočiću Krapanj kod Šibenika ima Na primjeru objekta uz Vodičku ulicu vidi se postupnost označenu godinu izrade (1906.). Podrijetlo podne keramike dekoriranja poda hodnika. Dok je ploha hodnika prekrivena s Krapnja čak je ispisano na jednoj pločici gdje stoji naziv: pločicama u kombinaciji bijele i azurne boje, uz zidove hod- «Fabrik Wokowitz bei Prag L. P. Dietz»80. nika teče bordura s križolikim motivom u bordo boji. Pros- Na rubu šibenskog predgrađa Mandaline, skrivena tor između bordure i prve stepenice stubišta dekoriran je krošnjama, nalazi se zgrada koja je isprva bila radiopostaja trećom vrstom pločica s motivom velikih četverolatičnih austrougarske mornarice. Zgrada je građena od 1908. do cvjetova. To je rijedak primjer polikromatske raznovrsne 1910. godine u duhu historicizma. Od rijetke unutarnje upotrebe pločica u interijeru jedne prostorije (sl. 27). opreme ističu se keramičke pločice u zoni stubišta81. Za- nimljivo je da su potpuno istovjetne pločice ugrađene i u PODOVI OD OPEKA dva reprezentativna objekta u gradu. Prvi je secesijska kuća Tradicijska nit starih podova od opeke povezuje se već Iljadica na rubu šibenskog centralnog trga Poljana, na ad- s graditeljstvom starog Rima u kojem su postojali podovi resi Vladimira Nazora 1 (č. zgr. 2554/1) izvedena tijekom popločani različito pečenim opekama raznih veličina i po- laganih na različite načine83. Osobito je bio popularan vez 78 Šprljan, I. (2005.; 04. lipnja): Crtice o starinama 294 – Pločice iz Loreg- opeka na riblju kost, kakav se susreće na mnoštvu podova gia u Šibeniku, Šibenski list, Šibenik: 43. rimskih rustikalnih vila uzduž Dalmacije. Ove podove jed- 79 Šprljan, I. (2008.; 17. svibnja): Crtice o starinama 442 – Keramika jedne nostavne geometrijske podjele činile su opeke tople crvene vile, Šibenski list, Šibenik: 38. 80 Šprljan, I. (2007.): nav. djelo: 248. 81 Šprljan, I. (2007., 10. ožujka): Crtice o starinama 380 – Keramika iz 82 Prema elementima pročelja zgrada datira u prijelaz 19. u 20. stoljeće. 1910., Šibenski list, Šibenik: 38. 83 Grupa autora (1964.): nav. djelo: 692. 154 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

29 Presjek kroz pod od opeka u kući na k. č. 5919 (arh. snimak: I. Šprljan, 1991.) Cross-section of the brick floor in house on cadastre lot 5919 (arch. image: I. Šprljan, 1991

18. stoljeća opeka se upotrebljava za popločavanje konoba u ljetnikovcima i privatnim zgradama na području Splita90. U Splitu su u to vrijeme bile vrlo popularne ankonitanske opeke pristigle iz najbližeg prekojadranskog talijanskog grada91. Tijekom 18. stoljeća, a vjerojatno to vrijedi i za cijeli 28 Kuća na k. č. 5809, tlocrtni vez kvadratnih opeka (arh. snimak: I. Šprljan, 1995.) period baroka u Dalmaciji, opekom se popločavaju pro- House on cadastre lot 5809, square brick floor pattern (arch. image: I. storije u reprezentativnim državnim zgradama kao što su Šprljan, 1995) ribarnice, bolnice, skladišta, lazareti, odmorišta za kara- vane92. Podove od opeke u isto vrijeme imali su i uredi te radne prostorije i dnevni boravci javnih palača93. Pritom boje koje su često slagane okomito, „na nož“, povećavajući su se upotrebljavale opeke različitih dimenzija, ponekad tako trajnost popločenju. Osobito u razdoblju gotike ovakvi kvadratne, a vjerojatno se radilo i o podovima s opekama podovi bili su vrlo popularni na dubrovačkom području te u dvije boje94. su se koristili za popločavanje podova u interijerima jav- Osim povijesnih dokumenata, o podovima s opekama nih84 i privatnih zgrada85, ali i objekata ostalih namjena kao možemo saznati i iz pera putopisaca koji su obilazili dal- što su zgrade u sklopu fortifikacija86. Arhivski dokumenti, matinske gradove tijekom 19. stoljeća. Podove od opeka u ali i rezultati recentnih istražnih radova otkrivaju osobitu dalmatinskim zgradama tako spominje Franz Petter u svom popularnost ovih podova tijekom renesanse u Dalmaciji, putopisnom opisu Splita iz 1829. godine95 kao i putopisac kada se koriste za popločavanje prostorija u ljetnikovcima Andrew Archibald Paton u svom putopisu po Dalmaciji pu- Hvara87 i Dubrovnika88. U to vrijeme čak je i dio šetnica u bliciranom 1849. godine96. vrtovima ljetnikovaca dubrovačke okolice bio popločan ope- U Šibeniku je vrlo stara tradicija popločanja opekama. kom položenom pljoštimice poput parketa89. Tijekom 17. i Nedavnom obnovom platoa srednjovjekovne cisterne „4 bunara“ otkriveni su originalni pločnici od crvene opeke 84 Portolan, Edda (1985.): Izvještaj o nalazima pri obnovi Kneževog dvora u Dubrovniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 25. Split: 144. 90 Božić-Bužančić, Danica (1966.): Radovčićevi ljetnikovci u Splitu, Prilozi 85 Fisković, C. (1947.): Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku, povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 16, Split: 289. Matica hrvatska, Zagreb: 50. 91 Božić-Bužančić, Danica (1982.): Privatni i društveni život Splita u 18. 86 Beritić, Lukša (1962./63.): Tvrđava Sokol u Konavlima, Anali Histori- stoljeću, Školska knjiga, Zagreb: 27. jskog instituta JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik: 122. 92 Bilić, D. (2007.): nav. djelo: 181. 87 Fisković, C. (1960./61.): Ljetnikovac Hanibala u Hvaru, Anali Histori- jskog instituta JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik: 226. 93 Isto: 181. 88 Kesterčanek, Frano (1960./61.): Renesansni dvorci obitelji Stjepovića- 94 Isto: 186. Skočibuhe na Šipanu, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, Du- 95 Pederin, Ivan (1991.): Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemačkim brovnik: 149. putopisima, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb: 105. 89 Šišić, B. (1981.): nav. djelo: sl. 6. 96 Pasini, Uroš; Muljačić, Slavko (1995.): nav. djelo: 101, 102. Stari podovi u šibenskim interijerima 155

30 Popločenje opekom u potkrovlju šibenskog kazališta, stanje 1996. (foto: I. Šprljan) Brick flooring in the loft of the Šibenik theatre, state in 1996 (photo: I. Šprljan)

posložene „na nož“ u obliku riblje kosti koji potječu iz sredine 15. stoljeća97. U interijerima je sačuvano više primjeraka podova od opeke koji se razlikuju u načinu polaganja i bojama složene opeke. U zgradi baroknih stilskih karakteristika na prvom katu je pod od kvadratnih ploča crvene opeke dimenzija 30 x 30 cm, koje su složene dijagonalno s bordurom koju čine iste kvadratne opeke (sl. 28). Izvedba bordure koja optički „umekšava“ sudar popločenja sa zidovima poznata je i na mnogim dalmatinskim starijim primjerima, od kojih 31 Popločenje opekom u kući u Docu na k. č. 5224 (arh. snimak: I. bih istaknuo originalno popločenje saloče u Kneževom Šprljan, 2000.) 98 dvoru na Lopudu . I navedeni šibenski pločnik s platoa „4 Brick flooring in the Dolac house on cadastre lot 5224 (arch. image: I. bunara“ ima izvedene bordure od opeke postavljene pljo- Šprljan, 2000) štimice oko bunarskih kruna kako bi se „umekšao“ sudar s pločnikom na riblju kost. Inače, popločavanje kvadratnim, najčešće crvenim opekama bilo je poznato tijekom baroka 99 duž cijele Dalmacije sve do Boke Kotorske . požara100. U izvještaju je navedeno da šibenski teatar ima Na katu kuće uz Kalelargu je pod iz crvenih opeka u potkrovlju dvostruki pod („doppia impalcatura“). Prvi posloženih pljoštimice u smjeru dužeg zida prostorije. pod predstavljale su drvene daske nad kojima se nalazio Ovaj pod nema bordure. Opeke debljine 4 cm položene pod iz crvenih opeka („pavimento in pietre cotte“101) posu u vapneni mort debljine 2 cm, a sve stoji na daščanom loženih pljoštimice u usporednim redovima okomito na podu debljine 2 cm koji je oslonjen na grednike (sl. 29). duža pročelja (sl. 30). Podne opeke bile su dimenzija 25 Istovjetan pod nalazio se i u potkrovlju šibenskog teatra. x 12 cm te debljine 3 cm i postavljene u sloj od nekoliko Naime, u jednom dokumentu iz 1881. godine opisuje centimetara debelog vapnenog morta. Naime, u tadašnjim se stanje šibenskog teatra, a izvještaj je bio prilog ana- austrougarskim građevinskim pravilnicima smatralo se da lizi o opremljenosti kazališnih zgrada u svrhu zaštite od

100 Državni arhiv Zadar, miscellanea 106 C, pozicija 6, list 77, dokument datiran 05. rujna 1881. god. odnosi se na protokol o sigurnosti protiv 97 Šprljan, I.; Ćuzela, J. (2008.): Četiri bunara u renesansnom Šibeniku, požara na prostoru teatra Mazzoleni u Šibeniku, a pregled teatra izvršila Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 41, Split: 119, 120. je komisija pri austrougarskoj privrednoj komori formirana pod br. 6539 98 Grujić, Nada (2005.-2007.): Knežev dvor na Lopudu, Prilozi povijesti od 04. lipnja 1881. godine. umjetnosti u Dalmaciji, 41, Split: 237, 249, 252. 101 Da je izraz „pietre cotte“ sinonim za opeke, objasnio mi je veneci- 99 Zdravković, Ivan (1955.-56.): Bujovićeva palata u Perastu i njena res- janski povjesničar Alberto Rizzi za vrijeme svojega posjeta Šibeniku u tauracija, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku: 358. proljeće 2007. godine. 156 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

32 Stara pretura (sud), popločenje opekom i oblutkom u prizemlju na k. č. 5286 (arh. snimak: I. Šprljan, 1997.) Old Court, brick and pebble flooring on the ground floor of the house on cadastre lot 5286, arch. image: I. Šprljan, 1997)

šahovnice od kvadratnih opeka 20 x 20 cm u dvije boje, žutoj i crvenoj (sl. 31). Ovaj šibenski pod utemeljen je na tradiciji dvobojnih popločenja koja se u Dalmaciji provlače od 15. sve do 19. stoljeća103. Jedan od rijetkih sačuvanih takvih podova u šibenskoj okolici nalazi se na prvom katu stubišta palače Katunarić (crveno-žuta šahovnica), impo- zantne zgrade baroknih stilskih oznaka u naselju Tisno104. Jedan barokni primjer poda s opekama u formi crveno- žute šahovnice iz 18. stoljeća poznat je s Lastova, u naselju Grmica105.

KOMBINIRANI PODOVI To su podovi sastavljeni od dviju vrsta materijala. U

33 Mjedeni držač za tepih na stubištu kuće na k. č. 5867, stanje 2000. Šibeniku su to podovi od kamenih oblutaka i opeke. U ek- (foto: I. Šprljan) sterijeru grada su vrlo rijetki106, a u interijerima sačuvao Brass carpet holder on the stairwell of the house on cadastre lot 5867, se samo jedan pod u ovoj kombinaciji. U prizemlju zgra- state in 2000 (photo: I. Šprljan) de Stare preture, koja ima stilsku slojevitost od gotike do baroka, sačuvan je vrlo lijep pod s kvadratnim poljima107.

dva pločnika imaju nesagoriva svojstva: pod od kamena i 103 Šprljan, I. (2007.): nav. djelo: 121. opeke povezane vapnenim mortom102. 104 Šprljan, I. (2010., 04. prosinca): Crtice o starinama 575 – Šahovnica u Tisnom, Šibenski list, Šibenik. Prvi kat jedne kuće, u predjelu povijesne jezgre koji 105 Fisković, C. (1966.): Lastovski spomenici, Prilozi povijesti umjetnosti se zove Dolac, još je prekriven starim podom u formi u Dalmaciji, 16, Split: 113. 106 Šprljan, Ivo (2000.): nav. djelo: 16. 102 Prema Građevinskom pravilniku za Sarajevo, od 14. svibnja 1880., 107 Pod sam otkrio 31. kolovoza 1995. godine. Dijagonale i rubovi polja čl. 52.; u: Spasojević, Borislav (1999.): Arhitektura stambenih palata aus- pločnika doimali su se kao kameni jer su bili zaprljani, ali otucanjem trougarskog perioda u Sarajevu, Rabic, Sarajevo: 173. rubova ploča ustanovio sam da se radi o opekama žute oker boje. Stari podovi u šibenskim interijerima 157

34 Šibenik, povijesna jezgra, karta pozicija podova (brojevi odgovaraju brojevima slika u tekstu; izradio: I. Šprljan) Šibenik, historical centre, map of the flooring locations (numbers correspond to the picture numbers in the text; composed by I. Šprljan

Okvire polja i dijagonale čine žute opeke, a međuprostori ne mora značiti da ih nema još uvijek sačuvanih u objekti- su ispunjeni zbijenim kamenim oblutkom (sl. 32). Ova- ma koji nisu obuhvaćeni istraživanjem i dokumentiranjem. kav tip popločenja teško je datirati, ali zbog dominantnog U seoskim kućama obično se nabijao sloj ilovače ili pak baroknog karaktera zgrade ovakav pod može se datirati u sloj zemlje posebnog sastava. Naime, kvaliteta poda vjero- barokno razdoblje. jatno se određivala iskustveno, jer postojanost takvog poda Podovi u kombinaciji kamena i opeke imali su iznimno uvelike ovisi o vrsti odabrane zemlje kao i omjeru sasto- privlačan izgled, osobito zbog boja materijala koji se izmje- jaka. Kod takvih podova vrlo je važno da kod postupnog njivao u pločniku. Već u 15. stoljeću zadarski Narodni trg sušenja ne dođe do pojave pukotina, što uzrokuje stvaranje imao je pločnik koji je bio izveden od opeke položene na postupnih krhotina, tj. gubitak hodne površine. riblju kost te je uskim trakama od bijelog kamena bio po- Druga vrsta podova su podovi od žbuke. Oni su posto- dijeljen u kvadratna polja108. Bio je to zasigurno koloristički jali u graditeljstvu starog Rima te su ponovno reafirmirani vrlo lijep pločnik. u razdoblju renesanse jer, između ostalog, poznajemo žbukane podove izvedene u renesansnim ljetnikovcima OSTALI PODOVI dubrovačkog područja. Ti su podovi zahtijevali posebnu U ovu kategoriju ubrajamo podove koji su povijesno po- vještinu izvoditelja radova, a određene vrste poda nose na- stojali u dalmatinskim naseljima, a danas ih ima vrlo malo ziv „mramorin“ jer su strukturom i bojom izvrsno oponašali sačuvanih ili su potpuno nestali iz šibenskih interijera. Tu mramor. U dosadašnjim istraživanjima šibenskih interijera pripadaju tzv. podovi od nabijene zemlje, koji u povijesti nije otkriven niti jedan primjer žbukanog poda. Samo sam imaju pretežno ruralni kontekst pa ih češće susrećemo u jednom prigodom, u interijeru jedne stare šibenske kuće, ruralnim naseljima, ali su bili prisutni i u objektima ur- dokumentirao pod od cementne žbuke u koji je bila urezana banog karaktera, primjerice u fortifikacijama. Ovdje ne igra trilja za razbibrigu ukućana. Riječ je o podu iz prve treba isključiti napomenu da je jedan dio povijesne jezgre polovine 20. stoljeća109. Šibenika imao ruralni arhitektonski karakter izgradnje, što U kontekstu razvoja cementne industrije u Dalmaciji, se osobito odnosi na djelove jezgre pod nazivom Gorica i osobito splitske s prijelaza 19. u 20. stoljeće, treba pro- Dolac, gdje i danas ima relativno mnogo sačuvanih ruralnih matrati i pojavu podova od cementnih pločica kao produ- kuća. U dosad provedenim istraživanjima interijera šiben- kata ove industrije. Stoga su ovakvi podovi bili osobito skih kuća nisu pronađeni podovi od nabijene zemlje, ali to popularni u prvoj polovini 20. stoljeća, kada su se cementnim pločicama popločavali mnogi podovi unutar javnih, 108 Vežić, Pavuša (1996.): Platea civitatis jadre – prostorni razvoj Narodnog trga u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36, Split: 344. 109 Šprljan, Ivo (2007.): nav. djelo: 192. 158 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

profanih i sakralnih objekata. U duhu te mode, primjerice Foley, Edwin (1910.): The book of decorative furniture – its u šibenskom teatru tijekom 1934. godine, zatečeni daščani form, colour & history, London. podovi u hodnicima bili su prekriveni cementnim kvadrat- Fortis, Alberto (1984.): Put po Dalmaciji, Globus, Zagreb nim pločicama u formi šahovnice110. (prijevod originala iz 1774. god.) U grupi ostalih podova obradio bih još jednu vrstu Goja, Bojan (2007.): Clemente i Giacomo Somazzi i kuća koja više pripada podnoj oblozi nego fiksnom podu. Riječ kontea Nikole Portade u Zadru – arhivska istraživanja je o prekrivanju podova ukrasnim tepisima, tj. o temi o i doprinosi, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 31, kojoj je teško pisati jer su podne obloge izmjenjive i brzo Zagreb. nestaju iz starih interijera. Osim toga, vrlo je teško doka- Grujić, Nada (1991.): Ladanjska arhitektura dubrovačkog zati postojanje takvih podova u unutrašnjostima zgrada. područja, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb. Jedan od pokazatelja njihove povijesne prisutnosti su šuplji Grupa autora (1964.): Enciklopedija likovnih umjetnosti, Ju- mjedeni držači koji se ugrađuju u stepenice stubišta i kroz goslavenski leksikografski zavod, 3, Zagreb. koje su provlačene šipke radi učvršćenja tepiha (sl. 33). Grupa autora (1979.): Stilovi, nameštaj, dekor od Luja XVI Istraživanja šibenskih interijera pokazala su da su neka do danas, Beograd; izdavač originala: Librairie Larousse, stubišta šibenskih reprezentativnih zgrada s prijelaza 19. Paris, 1972. u 20. stoljeće imala ukrasne tepihe111. Iz nekih sačuvanih Grupa autora (2000.): Historicizam u Hrvatskoj, Muzej za arhivskih podataka mogu se iščitati podatci da su tepisi umjetnost i obrt, Zagreb. ukrašavali interijere javnih zgrada u Hrvatskoj tijekom 19. Grupa autora (2001.): Arhitektura historicizma u Rijeci, Mu- stoljeća112. zej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka. Horvat-Levaj, Katarina (1995.): Dubrovačke barokne palače ZAKLJUČAK izgorjele u napadu na Grad 6. prosinca 1991. godine, Šibenska popločenja, koja su otkrivena tijekom višego- Radovi instituta za povijest umjetnosti, 19, Zagreb. dišnjeg istraživanja, pokazuju svojom raznovrsnom tipo- Krešić, Milan (1897.): Izvješće o milenijskoj izložbi kraljevine logijom široku lepezu jednog značajnog oblika uređenja Ugarske i kod te prigode sudjelujuće Bosne i Hercegovine te interijera gradskih kuća iz kojih se čita nivo urbane kulture kraljevine Hrvatske i Slavonije, Tisak Dioničke tiskare, svake sredine (sl. 34). Raznovrsnost popločenja samo po- Zagreb. kazuje s kolikom se pažnjom kroz stoljeća ulagalo u izgled Majer, K.; Puhmajer, P. (2008.): Palača šećerane u Rijeci: kon- unutrašnjosti gradskih kuća i palača, pri čemu se obzirno zervatorska i povijesna istraživanja, Grad Rijeka, Hrvatski rješavao svaki detalj. Šibenski podovi bili su izraz visoke restauratorski zavod, Rijeka. kulture stanovanja, odraz profinjenog ukusa i iznimne Molmenti, Pompeo (1888.): Povijest Venecije u životu pri- elegancije. I danas kada hodamo tim još jedva vidljivim vatnom od njezina osnutka do propasti Republike (prijevod tragovima šibenske prošlosti, treba se prisjetiti da su nam ti prof. Ivan Rabar), Senj. isti stari podovi, sada izgubljenog sjaja, iskrzani nebrigom i Pasini, Uroš; Muljačić, Slavko (1995.): Iz putopisa A. A. vremenom, bili jedna od značajnih poveznica i istovjetnica Patona, Kulturna baština, 26-27, Split. s tadašnjom Europom. Pederin, Ivan (1983.): Car Franjo I o Šibeniku u svom putnom dnevniku iz 1818. godine, Radovi JAZU u Zadru, sv. XXIX-XXX, Zadar. LITERATURA I IZVORI Šišić, Bruno (1981.): Obnova dubrovačkog renesansnog vrta, Bilić, Darka (2007.): Generalni inventar državnih građevina Izdavački centar, Split. u Dalmaciji, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 31, Šprljan, Ivo (2000.): Stara šibenska popločenja, Klesarstvo Zagreb. i graditeljstvo, br. 2, god. XI., Pučišća, o. Brač. Braudel, Fernand (1992.) Strukture svakidašnjice I, August Šprljan, Ivo (2002.): Terazzo u šibenskim interijerima, Slo- Cesarec, Zagreb. bodna Dalmacija, Split: 17. listopada: 17. Fisković, Cvito (1982.): Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu, Šprljan, Ivo (2007.): Crtice o starinama Šibenika i okolice, Rad JAZU, knjiga 397, Zagreb. Muzej grada Šibenika, Šibenik. Tomić, Radoslav (1995.): Barokni oltari i skulptura u Dal- 110 Državni arhiv Šibenik, Kazalište i kino Mazzoleni II, korespondencija maciji, Matica Hrvatska, Zagreb. 1927.-1937., troškovnik za popločavanje od 17. srpnja 1934. godine. Novi pod je postavljen radi zaštite od vatre i veće otpornosti na habanje. Vežić, Pavuša (1992.-1993.): Zdenac krstionice u Zadru, 111 Šprljan, Ivo (2007.): nav. djelo: 119. Peristil, 35.-36., Zagreb. 112 Tako su tepisima od zelene čoje bile prekrite stube zagrebačke palače Narodnog doma pri otvorenju 1847. godine; vidi u: Dobronić, L. (1983.): Palača Narodni dom ili Dvorana, Zagreb, Opatička ulica 18, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knj. 49, Zagreb: 177. Stari podovi u šibenskim interijerima 159

Summary

ANCIENT FLOORS IN ŠIBENIK INTERIORS The floors in Šibenik interiors are part of the historic and stylistic in the flooring of the ground floor of the Old Court building in context of Europe from which they arrived, and especially from Šibenik (Pic. 32). Venice, as part of the fashionable trends of the times that also Among the floors with symmetrical stone slates the one inlayed embellished the buildings in Šibenik. The private spaces of build- in the atrium of the old theatre in Šibenik should be singled out ings served for work and living and the floorings that were laid in (Pic. 20). these spaces were at the same time a reflection of the power and When the stone slates are square, they are quite often inlayed in a affluence of the owner. The type of floor was linked to the purpose diagonal direction. This most frequently reflects a more stylish way of the room while the richness of decorative forms of the floors of shaping the pavement of central or ceremonial spaces of build- corresponded to the actualities of the period in which the building ings in Dalmatia in the 18th and 19th centuries. One of the examples were constructed or remodelled. of such floorings is in the Gogala palace along the Renaissance Among the most attractive old floors in Šibenik were certainly those well crown (Pic. 21). made of terrazzo and consisting of multicoloured small stone chips Coloured stone floors were most frequently made in the checker- measuring in length from 0.5 to 3 cm and dipped in lime mortar (Pic. board pattern with a combination of white and red stone slates. 3). To give them an even more attractive appearance, these floors Among the oldest examples of such a floor in Dalmatia is the one were additionally polished. They usually had a central motif in the in the baptistery of the Trogir cathedral from 1467. There are no shape of a star with accompanying trimmings which framed the floor preserved examples of this type in Šibenik. (Pic. 2). The flooring on the landing of the Tambača-Pelegrini palace The use of ceramic tiles for floors was widely spread in Europe executed with three-dimensional squares laid in an illusionistic man- as early as the 17th century when even modest homes had such ner is particularly attractive (Pic. 7). In the course of the 20th century floorings. The use of ceramic floor tiles in Šibenik is linked to the the production of machine ground terrazzo developed as well as 19th century and their import from the distant tile factories of the of floor tiles in the technique of ground terrazzo. Of the ground ter- Austrian Empire, I would like to single out the ceramic tile floors razzo floorings, I would single out the floor in the entrance hall to that existed in the second half of the 19th and throughout the 20th the Batigelli house by the Kalelarga Street in Šibenik, which has in century in the interior of the baroque church of Our Lady Outside addition to the initials of the owner the year of its construction (Pic. 9). the Walls in Šibenik. The tiles were acquired from the Italian factory There are a considerable number of preserved old floors in Šibenik Loreggia (Pic. 23). There is an attractive ceramic floor on the stairwell made of parquet in the fishbone pattern originating from the late of the Art Nouveau Iljadica house at the edge of the Poljana Square 19th and early 20th centuries. Namely, floors consisting of small in Šibenik, constructed in 1911 (Pic. 25). bound wooden pieces were known in Europe as early as the 14th The traditional thread of old brick floors goes back as far as the century. ancient Roman construction where floors existed that were paved A special type of parquets are veneer parquets consisting of piec- with bricks of various sizes, fired and inlayed in a variety of ways. The es of multicoloured wooden pieces that are 5mm thick and are preserved brick floors in Šibenik mostly date from the 19th century spot bonded on the board bedding creating various geometrical when bricks apart from being a decorative element also served to decorations. The first floor of the Divnić-Kečkemet palace has such protect against fire, as was done in the loft of the Šibenik theatre in flooring (Pic. 14). 1881. The particularly attractive floor was made from red and yellow Intarsiated wood floors are made by inlaying multi-coloured wood- square bricks laid in a checkerboard pattern on the first floor of a en pieces in the existing board flooring of the room. A very attrac- house in the Dolac district of Šibenik. (Pic. 31). tive floor with two eight-pointed stars from the second half of the Among the group of various other types of floor I would like to focus 19th century is found in the salon of the Gogala Palace opposite the on another kind which is more of a floor covering than a fixed floor. Šibenik cathedral (Pics. 15, 16). Namely, I have in mid the covering of floors with decorative carpets, There are numerous types of preserved stone floors. In Dalmatia, a topic that is difficult to write about because the floor coverings floors from irregular stone slates had a wide range of applications are exchangeable and disappeared quickly from ancient interiors. In throughout history, from rural to sacral and profane architecture, addition it is very difficult to prove the existence of such floorings in from the Middle Ages, throughout the Baroque up to the 19th cen- building interiors. The hollow brass holders fitted into the stairwell tury. (Pic. 18). stairs and through which rods were inserted for holding the carpet Pebble floors were made of small egg-shaped stones with a smooth in place is one of the indicators of their historical presence (Pic. 33). rounded form, often 2 to 10 cm long, taken out from rivers or sea The research of Šibenik interiors has shown that some stairwells in beaches and densely inlayed into street pavements or building representative buildings in the late 19th and early 20th centuries had floors. They were often combined with bricks, such as for example decorative carpets. It has been established from some preserved 160 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

archival data that carpets embellished the interiors of public build- goes to show the attention devoted throughout the centuries to ings in Croatia in the course of the 19th century. the appearance of the interiors of city houses and palaces and the The Šibenik floorings, preserved to date only in rare fragments, re- consideration given to every detail. The Šibenik floorings were an veal by their diverse typology a whole panoply of a significant form expression of a highly developed residential culture, refined taste of decorating the interiors of urban homes, reflecting thereby the and exceptional elegance, thereby undoubtedly placing the city level of urban culture of the city of Šibenik. The variety of floorings within the framework of European art history. 161

Marko Rukavina, Ksenija Petrić, Mladen Obad Šćitaroci Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesvete - prilog metodi analize i procjene u kontekstu integralne zaštite.

Ksenija Petrić UDK: 902.2(497.521.2):351.852(497.5) Ministarstvo kulture RH Prethodno priopćenje/Preliminary Communication Uprava za zaštitu kulturne baštine Primljen/Received: 11. 3. 2016. Konzervatorski odjel u Zagrebu HR – 10 000 Zagreb, Mesnička 49 Marko Rukavina Mladen Obad Šćitaroci Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR – 10 000 Zagreb, Kačićeva 26

Ključne riječi: arheološko naslijeđe, upravljanje arheološkim 1. UVOD naslijeđem, integralna zaštita, metoda analize i procjene, Sesvete Arheološko naslijeđe Sesveta bilo je predmet financira- Key words: archaeological heritage, archaeological heritage nja putem programa Europske unije IPA – 2007. – 2013. – management, integral protection, analyses and evaluation Komponenta 2 „Prekogranična suradnja“ u okviru projekta method „Ponovno probuđena arheološka nalazišta – suvremena interpretacija baštine kao temelj kulturnog turizma“ akro- U radu se prikazuje metoda analize i procjene stanja zaštite nepo- nima „Rođenje Europe“ završenog u rujnu 2015. godine. kretnog arheološkog naslijeđa Sesveta razvijena za potrebe izrade Ciljevi projekta bili su povezivanje muzejske i turističke dje- Studije zaštite i prezentacijskog potencijala arheološkog nalazišta latnosti, planiranje prepoznatljivih destinacija kulturnog Kuzelin i bliskih arheoloških nalazišta te se donose rezultati pro- turizma utemeljenih na arheološkom naslijeđu te skretanje cjene i analize stanja 50 do sada poznatih arheoloških nalazišta na pozornosti na važnost interpretacije u komunikaciji arhe- administrativnom području gradske četvrti Sesvete (Grad Zagreb). ološkog naslijeđa javnosti. U projektu je sudjelovalo pet U istraživanju se polazi sa stajališta da je arheološko naslijeđe razvojni resurs područja koji se prema načelima održivog upravljanja 1 IPA – Instrument pretpristupne pomoći europski je program na- treba uključiti u suvremeni razvoj. Analiza i procjena stanja zaštite mijenjen pružanju pomoći državama kandidatkinjama i potencijalnim arheološkog naslijeđa prva je etapa interdisciplinarnog procesa i kandidatkinjama za članstvo u EU. Program je trajao od 2007. do 2013., a Hrvatska ga je koristila do kraja lipnja 2013. godine kada je postala puno- preduvjet za definiranje postavki održivog upravljanja koje uključuje pravnom članicom EU. Sredstva su osiguravana za financiranje projekata zaštitu, očuvanje, prezentaciju, interpretaciju, planiranje, unaprjeđe- koji imaju cilj pomoći javnim tijelima, nevladinom i privatnom sektoru u nje i korištenje arheološkog naslijeđa. Rezultati istraživanja dobiveni prilagodbi zakonodavnog okvira pravnoj stečevini Europske unije, kao i pripremiti državu za korištenje strukturnih fondova. Program IPA se pro- primjenom metode na području Sesveta ukazuju na probleme u vodio uz financijsku pomoć iz EFRR fondova, a za sveukupnu koordinaciju zaštiti arheološkog naslijeđa, a metoda se smatra primjenjivom i na programa u RH zaduženo je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova ostala područja u Republici Hrvatskoj. Europske unije. http://www.eu-projekti.info/category/eu-fondovi-ipa (5. 2. 2016.) 2 Komponenta „Prekogranična suradnja“ ima za cilj poticanje suradnje među europskim regijama i smanjivanje neujednačenosti njihovog razvoja, kroz jačanje prekogranične suradnje i kvalitete života u graničnim područjima Europske unije. Aktivnosti financirane na projektu „Rođenje Europe“ pripadaju u teme: razvoj turističkih proizvoda, zaštita okoliša, socijalna kohezija i mreže, kulturna suradnja. http://www.eu-projekti. info/komponenta-ii (5. 2. 2016.) 162 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

partnera iz Hrvatske i Slovenije, a nositelj mnogobrojnih živog upravljanja naslijeđem, da dosadašnjim upravljanjem projektnih aktivnosti vezanih uz arheološko naslijeđe Se- nisu postignuti odgovarajući rezultati u provedbi zaštite i sveta bio je Muzej Prigorja. očuvanja arheološkog naslijeđa Sesveta te da je potrebno U radu se prikazuje metoda analize i procjene stanja za- ispitati/razviti nove metode u skladu sa suvremenom pa- štite nepokretnog arheološkog naslijeđa Sesveta razvijena radigmom zaštite naslijeđa koja se temelji na korištenju za potrebe Studije zaštite i prezentacijskog potencijala ar- naslijeđa, njegovom uključivanju u suvremeni razvoj te heološkog nalazišta Kuzelin i bliskih arheoloških nalazišta povezivanju s lokalnom zajednicom. koju je kao rezultat jedne od aktivnosti projekta „Rođenje Analiza i procjena stanja zaštite arheološkog naslijeđa Europe“ izradio Arhitektonski fakultet u Zagrebu, Katedra prva je etapa interdisciplinarnog procesa i preduvjet za za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu definiranje postavki održivog upravljanja koje uključuje u razdoblju lipanj – kolovoz 2015. godine. zaštitu, očuvanje, prezentaciju, interpretaciju, planiranje, Razvijena metoda kvalitativne analize i procjene stanja unaprjeđenje i korištenje arheološkog naslijeđa. Analizom arheološkog naslijeđa temelji se na interdisciplinarnom i procjenom stanja obuhvaćena su do danas utvrđena/po- pristupu unutar triju stručnih razina: arheološke, konzer- znata arheološka nalazišta i mjesta slučajnih nalaza na ad- vatorske i urbanističko-planerske, povezujući tri sektora ministrativnom području Gradske četvrti Sesvete, što čini uključena u zaštitu i upravljanje arheološkim naslijeđem u ukupno 50 arheoloških nalazišta. Hrvatskoj: muzejski, konzervatorski i prostorno-planerski. Rad je nastao u okviru istraživačkog projekta Urbanizam Metoda u jednom dijelu slijedi opću metodologiju koju ko- naslijeđa (HERU 2032) koji se provodi na Arhitektonskom risti konzervatorska struka u istraživanju naslijeđa u svrhu fakultetu u Zagrebu, a financira ga Hrvatska zaklada za inventarizacije, vrjednovanja i utvrđivanja mjera zaštite znanost (HRZZ). koja se dopunjuje i proširuje urbanističkim i prostorno- planskim motrištem/sagledavanjem. 2. PROSTORNO-RAZVOJNI KONTEKST/OKOLNOSTI Istraživanje provedeno u cilju unaprjeđenja upravljanja Administrativno područje Sesveta, najistočnije gradske arheološkim nalazištima temelji se na hipotezi da je inte- četvrti Zagreba, površine 165,25 km², zauzima četvrtinu gralni pristup zaštiti arheološkog naslijeđa preduvjet odr- ukupne površine Grada, a osim Sesveta, naselja gradskog karaktera, obuhvaća još 36 manjih prigradskih naselja. 3 Zavod za kulturo Slovenska Bistrica (vodeći partner), Razvojna agen- Prema popisu stanovništva 2011. godine u gradskoj četvrti cija Kozjansko, Zavod za kulturo šport, turizem i mladinske dejavnosti Sevnica, Muzej Prigorja Sesvete i Zavičajni muzej Varaždinske Toplice. Sesvete živi 70.009 stanovnika, koncentriranih u naselju Partneri su različitim aktivnostima povezali lokalno poznata arheološka Sesvete (54.085).�� Industrijalizacija i s njom povezano do- nalazišta smještena na prekograničnom području Slovenija – Hrvatska; seljavanje tisuća novih stanovnika već su sredinom šezde- na slovenskom području Ančikovo gradišče nad Jurišnjo Vaso na Pohorju, Rifnik kod Šentjurja, Ajdovski gradec nad Vranji kod Sevnice, a u Hrvatskoj setih godina prošloga stoljeća potaknuli brzu urbanizaciju Kuzelin iznad Donje Glavnice kod Sesveta i Aquae Iasae u Varaždinskim tada još manjeg naselja Sesvete i ostalih naselja duž ceste Toplicama. Zagreb – Dugo Selo, danas stopljenih u jedinstveno urbano 4 Ostvarene projektne aktivnosti Muzeja Prigorja bile su: arheološka iskopavanja nalazišta Kuzelin; 3D lasersko skeniranje i geofizičko istraži- područje. Sličan proces u zadnjih se petnaestak godina ubr- vanje na nalazištu Kuzelin; Izrada Studije zaštite i prezentacijskog poten- zano odvija i duž cesta Sesvete – Sv. Ivan Zelina i Sesvete cijala arheološkog nalazišta Kuzelin i bliskih arheoloških nalazišta za čije – Kašina. Zahvaljujući tim promjenama broj stanovnika potrebe su izvedena geofizička istraživanja lokaliteta Staro selo u Blaguši, geodetska izmjera i 3D lasersko skeniranje kaštela Blaguša, digitalizacija na prostoru Gradske četvrti utrostručio se tijekom manje postojećih nacrta i planova arheoloških lokaliteta i 3D model prostora od četiri desetljeća.�� i digitalni model reljefa (DMR) kulturnog krajolika oko Kuzelina; izložba prijedloga stalnog postava arheološke zbirke kastruma Kuzelin i kao Osnovno prostorno-povijesno obilježje Sesveta jest va- predradnje za planiranje stalnog postava izrada muzeološke koncepcije, žan prometni položaj. Područjem prolaze glavni prometni snimak postojećeg stanja muzejske zgrade, idejno rješenje adaptacije pravci u smjerovima sjever – jug i istok – zapad, što se odra- zgrade za potrebe stalnog postava te idejno rješenje stalnog postava arheološke zbirke kastruma Kuzelin; interaktivne doživljajne radionice zilo na povijesne oblike naseljavanja i građevnih struktura, na arheološkom lokalitetu Kuzelin; stručna predavanja o rezultatima vrste građevina, mrežu putova, utvrda i naselja. arheoloških istraživanja lokaliteta Kuzelin. http://rodenje-europe.com. hr/aktivnosti/zasebne/mps/ (5. 2. 2016.) Kao gradska periferija područje je u suvremenom raz- 5 Studija zaštite i prezentacijskog potencijala arheološkog nalazišta doblju izrazito izloženo pritisku urbanizacije. Na čitavom Kuzelin i bliskih arheoloških nalazišta (izabrani dijelovi teksta i grafičkih području prisutan je proces promjene krajolika povijesnih priloga) publicirana je u izdanju Muzeja Prigorja, dvojezično hrvatski – slovenski. Internetski dostupna na http://www.muzejprigorja.hr/izdanja/ ruralnih naselja, posebno izražen u podsljemenskim selima, Studija-Kuzelin-izabrani-dijelovi.pdf (20. 2. 2016.) 7 http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=352 (20. 2. 2016.) 6 Integralna/cjelovita zaštita podrazumijeva povećanje broja sudionika u procesu zaštite (prvenstveno urbanista i prostornih planera) čime zašti- 8 http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/ ta postaje izrazita multidisciplinarna djelatnost u kojoj uz konzervatorsku H01_01_01_cet/H01_01_01_zup21_cet.html (20. 2. 2016.) službu sudjeluju i stručnjaci iz drugih područja te šira javnost. Pojam je u http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_01/ području zaštite kulturnog naslijeđa u Hrvatskoj poznatiji pod nazivom h01_01_01_zup21.html (20. 2. 2016.) aktivna zaštita. 9 http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=352 (20. 2. 2016.) Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 163

sjedištima srednjovjekovnih župa, koja su doživjela pro- Muzeju Prigorja,12 podatci iz konzervatorskih podloga izra- stornu i demografsku preobrazbu te zapuštanje kulturnog đenih za potrebe prostorno-planskih dokumenata, podatci krajolika. iz prostornih i urbanističkih planova te drugih studija i Kulturni identitet današnjih Sesveta čini kombinacija elaborata koji dotiču zaštitu ili utječu na stanje i ugrože- kultura starosjedilačkog i novo doseljenog stanovništva nost arheoloških nalazišta. U nadležnim institucijama od- koncentriranog u novim stambenim predjelima nastalim govornim za zaštitu i upravljanje arheološkim naslijeđem širenjem građevnog područja uokolo Sesveta. Zbog izrazito utvrđeno je nepotpuno stanje informacija o arheološkim narušenog prostornog identiteta Sesvete u vrednovanju nalazištima te manjkavi podatci o provedenim istraživanji- kulturno-povijesnih prostornih sastavnica predstavljaju ma (dokumentacija istraživanja). područje slabog značaja. Pravno zaštićeno nepokretno graditeljsko naslijeđe Sesveta čine točkasto raspoređena Terenski obilazak/pregled arheoloških nalazišta kulturna dobra raspršena unutar promijenjenog kulturnog Tijekom terenskog pregleda obavljenog u suradnji s arhe- krajolika.�� olozima13 uspoređeni su za 30 nalazišta položaji na terenu u odnosu na prostorne međe ucrtane/određene u konzer- 3. METODA ANALIZE I PROCJENE STANJA vatorskim podlogama i prostornim/urbanističkim planovi- ARHEOLOŠKOG NASLIJEĐA SESVETA ma (revizija položaja). Ocijenjena je vidljivost arheoloških Razvijena metoda kvalitativne analize i procjene stanja nalaza/nalazišta14, analizirani su ostali elementi smješta- nepokretnog arheološkog naslijeđa temelji se na interdis- ja nalazišta s arheološkog, konzervatorskog, pejzažnog i ciplinarnom pristupu unutar triju stručnih razina: arheo- urbanističkog motrišta te je izrađena fotodokumentacija. loške, konzervatorske i planerske, povezujući tri sektora uključena u zaštitu i upravljanje arheološkim naslijeđem Razvrstaj arheoloških nalazišta u Hrvatskoj: muzejski, konzervatorski i prostorno-pla- Popisanih 50 arheoloških nalazišta – označenih AN1-50 nerski. Metoda slijedi u jednom dijelu opću metodologiju (sl. 1) – razvrstano je prema kriteriju vrijednosti, obimu koju koristi konzervatorska struka u istraživanju naslijeđa podataka i prezentacijskom potencijalu u četiri grupe: u svrhu inventarizacije, vrjednovanja i utvrđivanja mjera 1) AN1-20, arheološka nalazišta odabrana prema kriteri- zaštite, koja je dopunjena i proširena urbanističkim i pro- ju veće baštinske vrijednosti i pravnom statusu zaštićenog storno-planskim motrištem/sagledavanjem problematike kulturnog dobra te prezentacijskom potencijalu.15 upravljanja arheološkim naslijeđem. 2) AN21-37, arheološka nalazišta manje vrijedno- Istraživanje stanja arheoloških nalazišta (analiza i pro- sti ili nalazišta s nepotpunim podatcima za procjenu cjena) provedeno je prema sljedećim koracima: vrijednosti.16 3) AN38-42, nalazišta vezana uz povijesne građevine – Utvrđivanje popisa/inventara arheoloških nalazišta sakralne građevine (crkve i kapele) sa sačuvanim vidljivim – revizija arheološke topografije Preklapanjem postojećih podataka revidirani su i uspore-

đeni popisi do sada evidentiranih arheoloških nalazišta na 12 Dokumentacija koju je za potrebe izrade studije dostavio Muzej Pri- području Gradske četvrti Sesvete te je izrađen objedinjeni gorja prikupili/selektirali su arheolozi Damir Fofić, Vladimir Sokol i Irena popis/inventar od ukupno 50 arheoloških nalazišta.�� Vidošević. 13 Damir Fofić, dipl. arheolog i povjesničar i Morena Želja Želle, dipl. arheologinja, ravnateljica Muzeja Prigorja Sesvete. Prikupljanje dostupnih podataka o arheološkim 14 Ocjena vidljivosti ne odnosi se na mjesta slučajnih nalaza. nalazištima 15 Arheološka nalazišta: AN1 Blaguša – Gradišće; AN2 Blaguša – Staro Prikupljeni su i objedinjeni podatci/materijali iz litera- selo; AN3 Đurđekovec/Paruževina – Lušci; AN4 Glavnica Donja – Frtić; AN5 Glavnica Donja – Kuzelin; AN6 Markovo Polje – Svinjarevo; AN7 ture, podatci o zaštiti arheološkog naslijeđa službe zaštite Moravče – Draščica; AN8 Moravče - Rošnica; AN9 Moravče - Hrtić; AN10 kulturne baštine, muzejska dokumentacija u nadležnom Paruževina/Đurđekovec – Gradišće, AN11 Planina Donja – Gradec; AN12 Planina Donja / Kašina – Gradišće; AN13 Planina Gornja – Rog; AN14 10 Zaštićeno nepokretno graditeljsko naslijeđe čine: sakralne građevine Planina Gornja – Topla (Velika) Peć; AN15 Planina Gornja – Tepćina špica; (8), župne i nekadašnje kaptolske kurije (5), raspela (2), ljetnikovci (2), AN16 Sesvete – Dumovečki lug; AN17 Sesvete – trasa rimske ceste; AN18 zgrada stare škole (1), povijesna građevina (1), tradicijske građevine (11), Vugrovec Donji – Kamenica/Slatina; AN19 Vugrovec Gornji – Castrum kulturno-povijesne cjeline (6). Ministarstvo kulture, Registar kulturnih Vugra/Ugra; AN20 Vurnovec – Gradišće (Crkvišće). dobara RH. http://www.min-kulture.hr 16 Arheološka nalazišta: AN21 Belovar – Marof; AN22 Belovar/Žerjavinec 11 Za reviziju arheološke topografije Sesveta korišteni su službeni popisi – trag rimske ceste; AN23 Blaguša – Grohot; AN24 Blaguša – Kamenica; Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, Regi- AN25 Dumovec – Novi Dumovec (trag rimske ceste); AN26 Đurđekovec – star kulturnih dobara Republike Hrvatske, Popis Muzeja Prigorja koji kao Kuntašev breg; AN27 Glavnica donja – Centar; AN28 Glavničica – Črničevo; muzejska institucija na području svoje nadležnosti također vodi popis AN29 Jesenovec – Marofišće – Fonduš; AN30 Kašina – Klačice; AN31 Lužan arheoloških nalazišta; publicirani Registri arheoloških nalazišta – dva – Kamenica; AN32 Markovo Polje / Sesvete – Selčina (trag rimske ceste); izdanja Registra arheoloških nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, podatci AN33 Sesvete – Centar Brestje; AN34 Sesvete – Jelkovec; AN35 Sesvete – iz literature i ostali izvori. arheološko područje; AN36 Šašinovec – tumuli; AN36 Šimunčevec. 164 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Arheološka nalazišta:

01 BLAGUŠA – GRADIŠĆE 02 BLAGUŠA – STARO SELO 03 ĐURĐEKOVEC/PARUŽEVINA – LUŠCI 04 GLAVNICA DONJA – FRTIĆ 05 GLAVNICA DONJA – KUZELIN 06 MARKOVO POLJE – SVINJAREVO 07 MORAVČE – DRAŠČICA 08 MORAVČE – ROŠNICA 09 MORAVČE – HRTIĆ 10 PARUŽEVINA/ĐURĐEKOVEC – GRADIŠĆE 11 PLANINA DONJA – GRADEC 12 PLANINA DONJA / KAŠINA – GRADIŠĆE 13 PLANINA GORNJA – ROG 14 PLANINA GORNJA – TOPLA (VELIKA) PEĆ 15 PLANINA GORNJA – TEPČINA ŠPICA 16 SESVETE – DUMOVEČKI LUG 17 SESVETE – TRASA RIMSKE CESTE 18 VUGROVEC DONJI – KAMENICA/SLATINA 19 VUGROVEC GORNJI – CASTRUM VUGRA/UGRA 20 VURNOVEC – GRADIŠĆE (CRKVIŠĆE) 21 BELOVAR – MAROF 22 BELOVAR/ŽERJAVINEC – TRAG RIMSKE CESTE 23 BLAGUŠA – GROHOT 24 BLAGUŠA – KAMENICA 25 DUMOVEC – NOVI DUMOVEC 26 ĐURĐEKOVEC – KUNTAŠEV BREG 27 GLAVNICA DONJA – CENTAR 28 GLAVNIČICA – ČRNIČEVO 29 JESENOVEC – MAROFIŠĆE-FONDUŠ 30 KAŠINA – KLAČICE 31 LUŽAN – KAMENICA 32 MARKOVO POLJE / SESVETE – TRAG A. CESTE 33 SESVETE – STARO BRESTJE 34 SESVETE – JELKOVEC 35 SESVETE – ARHEOLOŠKO PODRUČJE 36 ŠAŠINOVEC – TUMUL 36 ŠIMUNČEVEC 38 KAŠINA – CRKVA SV. PETRA I PAVLA 39 MORAVČE – CRKVA PRESVETOG TROJSTVA 40 PLANINA DONJA – KAPELA SV. JURJA 41 VUGER SELO – CRKVA SV. MIHALJA 42 SESVETE – CRKVA SVIH SVETIH 43 GLAVNICA DONJA – RASPELO 44 KAŠINA – NALAZ KAMENE SJEKIRE 45 KAŠINA – NALAZ ANTIČKOG NOVCA 46 KAŠINA – KOBILJA PEĆINA / KOBILJAK 47 MARKOVO POLJE / SESVETE – SELČINA 48 SESVETE – SESVETSKI KRALJEVEC 49 VUGROVEC DONJI – KUĆA I. GORINCA 50 VUGROVEC GORNJI / VUGER SELO – GRADINA

1 Arheološka nalazišta na području Gradske četvrti Sesvete (AN1-50) Archaeological sites in the area of the city district of Sesvete (AN1-50) Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 165

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA, ANALIZE I PROCJENE POSTOJEĆEG STANJA ARHEOLOŠKIH NALAZIŠTA GRADSKE ČETVRTI SESVETE Podatci analize i procjene postojećeg stanja prema postavljenom upitniku/obrascu proširenog kataloga za prvu grupu arheoloških nalazišta (AN1-20) podijeljeni su u tri tematske cjeline: opće topografske i arheološke podatke, podatke konzervatorske razine i podatke vezane uz smje- štaj i prostorni aspekt zaštite.21 Za analizu i procjenu stanja arheoloških nalazišta Sesveta olakotna okolnost je obrađe- 2 Broj arheoloških nalazišta na području Gradske četvrti Sesvete nost i dostupnost brojnih prostornih podataka uvedenih u prema povijesnim razdobljima (AN1-50) GIS Grada Zagreba.22 Number of archaeological sites in the area of the city district of Sesvete according to historical periods (AN1 50) 4.1. Opći podatci Opći podatci o arheološkim nalazištima Sesveta sadrže: - prostorne i administrativne identifikacijske podat- 17 i mogućim arheološkim slojem – nalazi su sačuvani u gra- ke: naziv arheološkog nalazišta; administrativnu pripad- đevnoj strukturi / arhitekturi i/ili u neposrednom okolišu nost: naselje, gradsku četvrt, grad; katastarsku općinu i (mjesto starije crkve, groblja, cinkture, raniji temelji, ostatci katastarsku/e česticu/e; namjenu katastarske čestice/a pre- 18 utvrde i sl.). ma podacima iz katastra; nadmorsku visinu i opis položaja; 4) AN43-50, područja pojedinačnih arheoloških nalaza, - osnovne arheološke podatke i opis arheološkog na- mjesta slučajnih nalaza pokretnog arheološkog materijala lazišta: povijesno razdoblje – dataciju, vrstu arheološkog bez nalaza arhitektonskih i građevnih struktura – nemaju nalazišta, vrstu provedenih istraživanja, istraženu površi- 19 prostornu dimenziju. nu, dokumentaciju istraživanja, instituciju koja je provela istraživanje te kratki opis nalazišta. Izrada kataloga Metodološki postupak kvalitativne analize i procjene Povijesna razdoblja – datacija arheoloških nalazišta stanja zaštite arheoloških nalazišta proveden je obradom (za svih 50 nalazišta AN1-50) nalazišta prema točkama kataloških upitnika. Za svih 50 Arheološka nalazišta na području Gradske četvrti Sesve- nalazišta izrađen je pregledni katalog koji sadrži osnovne te kronološki pripadaju u razdoblja: prapovijest (11), antiku usporedne podatke te prijedlog mjera zaštite i prezentacije. (29) i srednji vijek (11). Od 50 analiziranih nalazišta jed- Odabranih 20 nalazišta veće baštinske vrijednosti i prezen- noslojnih je ukupno 40, višeslojnih 5, dok je za 5 nalazišta tacijskog potencijala grupe AN1-20 obrađeno je proširenim povijesno razdoblje nedeterminirano. Najzastupljeniji su 20 katalogom koji uključuje detaljnu razinu obrade. Detaljna arheološki nalazi iz antike otkriveni na 29 nalazišta (58%) analiza provedena na uzorku od 20 arheoloških nalazišta (sl. 2, 3). predstavlja 40% ukupno poznatih nalazišta Sesveta. Broj arheoloških nalazišta na području Gradske četvrti Sesvete prema povijesnim razdobljima (AN1-50). 17 Međunarodni standardi za inventarsku obradu arhitektonskog na- slijeđa (građevina i kompleksa) nalažu unošenje podataka o srodnim Arheološka nalazišta na području Gradske četvrti Sesve- informacijama vezanim uz građevinu ili kompleks koje među ostalim te prema povijesnim razdobljima (AN1-50). sadrže i evidenciju prisutnosti arheoloških nalaza. (2001.): Guidance on Inventory and Documentation of the Cultural Heritage [ur. Bold J., Cha- tenet M.], Council of Europe, Strasbourg, ISBN 92-871-4709-4. Vrste arheoloških nalazišta (za svih 50 nalazišta AN1-50) 18 Sakralne građevine: AN38 Kašina - župna crkva sv. Petra i Pavla; AN39 Razlikuju se sljedeće vrste arheoloških nalazišta: naselja, Moravče – crkva Presvetog Trojstva; AN40 Planina Donja – kapela sv. Jurja, fortifikacije, nekropole, prometna infrastruktura, sakralne AN41 Vuger Selo (Vugrovec Donji) – crkva sv. Mihalja, AN42 Sesvete – crkva Svih Svetih. građevine, pojedinačne/ostale građevine, slučajni nalazi i 19 Slučajni nalazi: AN43 Glavnica Donja - raspelo/poklonac (kamena dr. (tab. 1). sjekira); AN45 Kašina – nalaz kamene sjekire; AN44 Kašina – nalaz an- tičkog novca; AN46 Kašina – Kobilja pećina / Kobiljak (kamena sjekira); AN47 Markovo Polje / Sesvete – Selčina (nalaz koplja); AN48 Sesvete – 21 Za pojedine točke obrasca provedena je analiza i procjena stanja za Sesvetski Kraljevec (keramika); AN49 Vugrovec Donji – kuća I. Gorinca; svih 50 arheoloških nalazišta (datacija, vrsta nalazišta, vrsta istraživanja, AN50 Vugrovec Gornji / Vuger selo – Gradina (nalaz antičkog novca). pravni status zaštite i procjena zaštite, prostorne međe, mjere i procjena 20 Namjenski prošireni kataloški obrazac razrađen/podijeljen je u 5 gru- mjera zaštite, smještaj prema tipu krajolika, nadležni prostorni/urbani- pa podataka: opći podatci o arheološkom nalazištu, arheološki podatci i stički plan, prostorna ugroženost nalazišta i smještaja nalazišta). opis arheološkog nalazišta, postojeće stanje i procjena stanja arheološ- 22 Grad Zagreb prednjači u dostupnosti i obrađenosti prostornih po- kog nalazišta, vrednovanje arheološkog nalazišta te prijedlozi mjera/ dataka u odnosu na ostale administrativno-upravne jedinice Hrvatske. smjernica zaštite arheološkog nalazišta. https://geoportal.zagreb.hr/Karta 166 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Arheološka nalazišta:

3 Arheološka nalazišta na području Gradske četvrti Sesvete prema povijesnim razdobljima (AN1-50) Archaeological sites in the area of the city district of Sesvete according to historical periods (AN1-50) Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 167

Tablica 1. Vrste arheoloških nalazišta prema povijesnim razdobljima na području Gradske četvrti Sesvete (AN1-50) Types of archaeological sites according to historical periods in the area of the city district of Sesvete (AN1-50) Prapovijest Antika Srednji vijek gradinsko naselje naselje naselje uz utvrde AN5, AN13(?), AN23(?), AN24(?) (Vugrovec, Kašina, Glavnica Donja, Moravče) AN9, AN11(?) (?) povremeno pećinsko boravište građevina (villa rustica, mansio i dr.) AN14 AN2, AN4, AN7, AN8, AN10, AN18, AN20, AN33, AN34(?), AN37 nalaz građevnog materijala (kamen, opeka) AN26, AN30, AN31, refugij zemljano-drvena utvrda AN5 AN1, AN9, AN11, AN12, AN19 nekropola nekropola groblja uz sakralne građevine (pretpostavka) AN7 AN3, AN16, AN28, AN36 AN38(?), AN40(?), AN41(?), AN42(?) kameni humak pojedinačni grob AN8 AN4, AN5, AN6, AN20(?) prometna infrastruktura AN3, AN17, AN22, AN25, AN30, AN31, AN32 sakralna građevina (ostatci temelja ranijih crkvi, ostatci gotičke/romaničke strukture zidova i kamene plastike) AN15(?), AN38, AN39(?), AN40, AN41, AN42 slučajni nalaz (kamena sjekira, koplje) slučajni nalaz (keramika, novac) AN43, AN44, AN46, AN47 AN45, AN48, AN49, AN50 nedeterminirana vrsta nedeterminirana vrsta AN2, AN35 AN27

Vrste arheoloških istraživanja (za svih 50 nalazišta izgradnje obiteljskih kuća, recentne izgradnje javnih gra- AN1-50) đevina (knjižnica, groblje), izgradnje višestambenog naselja Provedene vrste istraživanja razvrstane su u dvije grupe: Sopnica-Jelkovec i sl.26 Sondažno/pokusno je iskopavano - pregled terena (rekognosciranje, reambulacija) i istra- 5 nalazišta,27 a slučajni nalazi pokretnog arheološkog ma- živanje nedestruktivnim metodama; terijala zabilježeni su na 8 lokacija (sl. 4). - arheološko iskopavanje: sustavno, zaštitno, sondažno, Arheološke metode istraživanja provođene su nesustav- pokusno. no i u nedovoljnom opsegu (nedostaju osnovne informacije Rekognoscirana23 su gotovo sva nalazišta (47) osim sa- o brojnim nalazištima). Zaštitna istraživanja su potpuno kralnih građevina (AN39, AN42) i vidljivih tragova rimske izostala iako je graditeljska aktivnost bila izražena u dijelu ceste na mjestu prema predaji (AN22). U tu skupinu ubraja područja izloženog urbanizaciji. se i nekoliko očevida arheologa prilikom izvođenja građev- nih radova. Nedestruktivne metode istraživanja recentno Istražena površina – istraženost arheoloških nalazišta su primijenjene na 4 nalazišta (3D snimanje, geofizička (za 20 nalazišta u Katalogu AN1-20) istraživanja).24 Za 13 nalazišta iskazane su veličine istraženih površi- Sustavna arheološka iskopavanja dijela nalazišta prona pri arheološkom iskopavanju (dostupni podatci) koje vedena su na 7 nalazišta25, dok zaštitna iskopavanja nisu se kreću u rasponu od 1-30 m², 150–750 m² i 7000-8750 provođena prilikom većih infrastrukturnih radova, m² te od 0,6 ha do 1,5 ha za istraživanja nedestruktivnim

23 Pregled terena i dokumentiranje svih nalazišta u Sesvetama prove- metodama. Površine iskopavanja su vrlo male i zahvaćaju deno je na razini neintenzivnog/nesustavnog rekognosciranja. Na nalazi- manji dio pretpostavljenog područja rasprostiranja nalaza štima nije primijenjena metoda intenzivnog/sustavnog rekognosciranja (iznimka Kuzelin). Istraženost područja arheološkim istra- koja propisuje korake terenskog rada i izradu dokumentacije pregleda terena prema točno određenom sadržaju tekstualnog i grafičkog dijela živanjem općenito se ocjenjuje kao slaba. s propisanim mjerilom prikaza na kartografskoj podlozi. (Pravilnik o ar- heološkim istraživanjima, NN 102/10, članak 18.) 24 AN10 Paruževina/Đurđekovec – Gradišće (2013.), AN1 Blaguša – Gra- 26 Stanje nalaza/nalazišta tijekom i nakon izvođenja ovih radova je dišće (2015. – IPA), AN2 Blaguša – Staro selo (2015. – IPA), AN5 Glavnica nepoznato. Zaštitna iskopavanja i arheološki nadzor nisu provedeni u Donja – Kuzelin (2015. – IPA). postupku izdavanja posebnih uvjeta i dozvola nadležnog tijela za zašti- 25 AN16 Sesvete – Dumovečki lug (1977. – 1979.), AN3 Đurđekovec – tu kulturne baštine. U usmenoj predaji poznat je podatak o uništenom Lušci (1979.), AN4 Glavnica Donja – Frtić (1976. – 1979.), AN5 Glavnica tumulu pri gradnji groblja Markovo polje. Donja – Kuzelin (s prekidima od 1981. do 2015.), AN7 Moravče – Draščica 27 AN6 Markovo Polje – Svinjarevo (1980.), AN9 Moravče – Hrtić (1985.), (1980. – 1981.), AN8 Moravče – Rošnica (1980.), AN20 Vurnovec – Gradišće AN14 Planina Gornja – Topla (Velika) peć (1961.), AN20 Vurnovec – Gra- (1979.). dišće (1990.), AN28 Glavničica – Črničevo (1983.). 168 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

4 Vrsta i broj arheoloških istraživanja na arheološkim nalazištima na području Gradske četvrti Sesvete (AN1-50) Type and number of archaeological research at the archaeological sites in the area of city district of Sesvete (AN1-50)

Dokumentacija arheoloških istraživanja (za 20 nala- arheoloških nalaza i procjena rizika, dosadašnje financira- zišta u Katalogu AN1-20) nje i procjena financiranja, izrada studija, programa i sl. te Dokumentacija dostupna u tijeku izrade Studije ocjenju- primijenjeni konzervatorski zahvati (metoda zaštite nalaza, je se kao manjkava, posebice dokumentacija nalaza arhi- dokumentacija, monitoring, prezentacija i dr.). tekture (opisi, grafička dokumentacija, fotografije i ostala prateća dokumentacija, dnevnici, zapisnici i sl.), dok za dio Razvrstaj nepokretnog arheološkog naslijeđa (arhe- nalazišta nije priložena nikakva dokumentacija. Dokumen- ološka područja/zone i nalazišta/lokaliteti) (za 20 nala- tacija o nalazištima izrađena u Muzeju Prigorja i izvještaji zišta u Katalogu AN1-20) arheoloških iskopavanja nisu redovito dostavljani nadlež- Nepokretno arheološko naslijeđe razvrstava se u skladu noj konzervatorskoj službi.28 Dosadašnja saznanja – obim sa zakonskim i podzakonskim odredbama na arheološka podataka i dokumentacija koji predstavljaju najvažniji izvor područja/zone (podvrsta kulturno-povijesnih cjelina), za ocjenu vrijednosti, procjenu prezentacijskog potencijala arheološka nalazišta/lokalitete (podvrsta pojedinačnog te općenito polazište upravljanja arheološkim nalazištima kulturnog dobra)30 te mjesta pojedinačnih/pojedinih ar- – vrlo su oskudna.29 heoloških nalaza.31 Službeni razvrstaj nalazišta na promatranom području Institucije koje su provodile arheološka istraživanja nesustavno je proveden i necjelovit. U konzervatorskim pod- Arheološka istraživanja na području Sesveta provodili logama za prostorne planove PPGZ i GUP Sesvete dane su su nekadašnji Narodni muzej (Zagreb), Arheološki muzej vlastite definicije arheoloških područja/zona i nalazišta/loka- u Zagrebu, JAZU (danas HAZU) i od 1976. godine Muzej liteta. Razlike u terminologiji i izostanak službene definicije Prigorja. Privatne tvrtke ovlaštene za arheološka istraživa- arheoloških nalazišta/lokaliteta i područja/zona u zakonu i nja provele su u organizaciji Muzeja Prigorja 4 istraživanja podzakonskim aktima generalno dovodi u pitanje ujednače- nedestruktivnim metodama. nost kriterija pri određenju podvrsta arheoloških nalazišta. Kao rezultat istraživanja u Studiji je dan novi prijedlog 4.2. Postojeće stanje i procjena stanja arheoloških razvrstaja za dvadeset nalazišta (AN1-20).32 nalazišta s konzervatorskog motrišta U ovoj grupi prikazani su rezultati konzervatorske analize i procjene stanja zaštite arheološkog naslijeđa Sesveta: 30 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara NN 69/99, 151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 152/14 i Pravilnik o obliku, sadržaju i razvrstaj nepokretnog arheološkog naslijeđa, status prav- načinu vođenja registra kulturnih dobara Republike Hrvatske NN 89/11, ne zaštite i procjena pravne zaštite, vlasništvo, prostorne NN 130/13 razlikuju arheološke lokalitete/nalazišta i arheološke zone/ međe područja/zone zaštite, mjere zaštite i procjena mjera područja (površinom šira područja). Zakonski dokumenti ne donose njihove definicije. Može se zaključiti da u praksi (Registar kulturnih dobara zaštite, fizičko stanje i procjena postojeće fizičke zaštite RH, konzervatorski elaborati i popisi, planska dokumentacija) u Hrvatskoj nepokretnih arheoloških nalaza, ugroženost nepokretnih taj razvrstaj nije sustavno i ujednačeno primjenjivan. 31 Prve dvije vrste propisane su Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih 28 Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu (danas dobara, dok treću vrstu područje pojedinih arheoloških nalaza dodaje Konzervatorski odjel u Zagrebu Ministarstva kulture) do 1991. i Gradski Pravilnik o arheološkim istraživanjima NN 102/10, članak 2. zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu nakon 1991. 32 - arheološka nalazišta: predloženo 14 (AN1, AN3, AN4, AN5, AN6, godine. AN7, AN10, AN11, AN12, AN15, AN16, ANN17, AN19, AN20) 29 Rezultati arheoloških istraživanja publicirani su (djelomično) za samo - arheološka područja: predložena 4 (Blaguša – Staro selo AN2, Arheološ- 4 nalazišta: Sesvete – Dumovečki lug, Kuzelin, Glavnica Donja – Frtić, ko područje Moravče (AN8, AN9), Arheološko područje Rog (AN13, AN14) Moravče – Draščica. i Arheološko područje Vugrovec Donji AN18, AN26, AN49). Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 169

5 Status zaštite arheološkog naslijeđa Gradske četvrti Sesvete (AN1-50) Status of archaeological heritage protection in the city district of Sesvete (AN1-50)

6 Arheološko nalazište AN1 Blaguša – Gradišće (drveno-zemljana kasnosrednjovjekovna fortifikacija) označena na: izrezu iz digitalnog modela reljefa DMR; izrezu iz orto-foto karte DOF; izrezu iz karte 1.A Korištenje i namjena prostora PPGZ 2014.; izrezu iz karte 3.A Uvjeti korištenja i zaštite prostora gdje je vidljiv izostanak / netočan položaj zone zaštite, PPGZ 2014. Archaeological site AN1 Blaguša – Gradišće (wooden and earthen late medieval fortification) marked on the cut-out from the digital relief model DMR; cut- out from the ortho-photo map; cut-out from the map 1.A Use and Purpose of the Space Zoning plan of the City of Zagreb (PPGZ) 2014; cut-out from the map 3.A Conditions of Land-use map where the lack/ incorrect position of the protection zone is visible, PPGZ 2014

Status pravne zaštite i procjena pravne zaštite (zašti- zaštićenog kulturnog dobra imalo je nalazište Sesvete – ćeno kulturno dobro, evidencija, zaštićeno prostornim trasa rimske ceste, no status nije revidiran nakon isteka međama drugog kulturnog dobra) (za svih 50 nalazišta važenja rješenja. Status evidentiranih arheoloških nala- AN1-50) zišta ima 19 arheoloških područja i 6 arheoloških loka- Na području Sesveta zaštićena su 4 arheološka nala- liteta. Dva nalazišta se nalaze unutar prostornih međa zišta koja imaju status kulturnog dobra: AN5 Glavnica zaštite drugog kulturnog dobra: AN18 Vugrovec Donji Donja – Kuzelin (Z-5251/2011.), AN10 Paruževina/ – Kamenica/Slatina (ostaci antičke građevine) unutar Đurđekovec – Gradišče (Z-5860/2012.), AN16 Sesvete kulturno- povijesne cjeline naselja Vugrovec i nalazište – Dumovečki lug (Z-5631/2012.) i AN18 Vugrovec Do- AN19 Castrum Vugra/Ugra (kasnosrednjovjekovna ze- nji – Kamenica (RZG-120/1964.).33 Status preventivno mljano-drvena utvrda) unutar područja zaštite kulturnog dobra ljetnikovca Thauszy (danas u funkciji planinarskog 33 Od toga su tri nalazišta proglašena kulturnim dobrima 2011. i 2012. doma) u Vugrovcu Gornjem. godine, dok je nalazište Kamenica u Vugrovcu Donjem jedino Rješenje o Posebnost su sakralne građevine (AN38-42) sa statusom zaštiti koje je proglasio Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu 1964. godine i nije revidirano u skladu sa zakonskim odredbama. zaštićenog kulturnog dobra za koje arheološka dimenzija 170 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

8 Procjena prostornih međa određenih arheoloških područja (AN1-50) Assessment of the spatial borders of specific archaeological areas (AN1-50)

7 Arheološko nalazište Blaguša – Gradišće (foto: T. Oberman) Archaeological site Blaguša – Gradišće (photo: T. Oberman)

kao srodna informacija zaštićenih građevina nije sustavno nalazišta.36 Provedenom revizijom položaja pokazalo su istaknuta i vrjednovana u Rješenjima o zaštiti.34 Od konač- da 9 zona nije ispravno uneseno/određeno.37 Prostorne nog popisa utvrđenog Studijom od 50 nalazišta njih 16 nije međe kod arheoloških nalazišta koja imaju status kulturnog evidentirano u popisima konzervatorske službe35 (sl. 5). dobra određene su Rješenjem o zaštiti, dok su ostale zone Pravna zaštita nije uspostavljena na većini nalazišta (od unesene u prostorno-planske dokumente bez sustavne 50 nalazišta zaštićena su 4 te se procjenjuje da su nalazi- procjene prostiranja nalaza te ih treba provjeriti/korigira- šta trenutačno nedovoljno pravno zaštićena. Sva zaštićena ti i ucrtati u konzervatorske elaborate i prostorno-planske nalazišta pripadaju razdoblju antike. dokumente u sljedećim etapama intenzivnog/sustavnog rekognosciranja i reambulacije (sl. 6-8). U službenim kon- Vlasništvo (za 20 nalazišta u Katalogu AN1-20) zervatorskim popisima nije evidentirano 16 nalazišta, od Zemljišta/parcele/katastarske čestice na kojima se nala- toga je za 9 nalazišta nepoznat točan položaj38 (od toga ze arheološka nalazišta većinom su u privatnom vlasništvu su 5 mjesta slučajnih nalaza). Nepoznat je položaj i za 3 fizičkih osoba (16 nalazišta), državnom vlasništvu Repu- nalazišta s popisa Gradskog zavoda za zaštitu spomenika blike Hrvatske: 4 (AN16; AN11; AN12, dio; AN20, dio), kulture i prirode u Zagrebu.39 javno dobro: 2 (AN20, dio; AN6, dio) te u vlasništvu pravne Kartiranje nalazišta u konzervatorskoj i prostorno-plan- osobe – tvrtke Hrvatski Telekom (AN19). skoj dokumentaciji je nedostatno, neprecizno, a informacija

Granice (prostorne međe) područja/zone zaštite (za 36 Standardi kartiranja u konzervatorskoj i prostorno-planskoj doku- svih 50 nalazišta AN1-50) mentaciji propisuju određenje međa arheoloških područja/zona (uklju- Prostorne međe arheoloških područja određene su i kar- čivo i evidentiranih), dok se arheološka nalazišta/lokaliteti u konzervator- tirane u Prostornom planu Grada Zagreba (PPGZ, 2014.) skim podlogama i prostorno-planskoj dokumentaciji označavaju karto- grafskim simbolom bez određivanja područja rasprostiranja i vrijede za za 19 evidentiranih arheoloških područja i 2 zaštićena sve razine planova. Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova NN 106/98, NN 39/04, NN 45/04, NN 163/04, NN 9/11. 34 Srednjovjekovna crkva sv. Jurja u Planini Donjoj i crkva sv. Mihalja u 37 AN1 Blaguša – Gradišće, AN2 Blaguša – Staro selo (dio), AN6 Marko- Vugrovcu uključene su u službeni popis arheoloških nalazišta Gradske vo Polje – Svinjarevo, AN7 Moravče – Draščica, AN8 Moravče – Rošnica četvrti Sesvete (GZZSKP – lipanj 2015.). (dio), AN13 Planina Gornja – Rog, AN14 Planina Gornja – Topla (Velika) peć, AN21 Belovar – Marof, AN27 Glavnica Donja – Centar (dio), AN29 35 AN4 Glavnica Donja – Frtić, AN12 Planina Donja / Kašina – Gradišće, Jesenovec – Marofišče Fonduš. AN20 Vurnovec – Gradišće, AN22 Belovar/Žerjavinec – trag rimske ceste, AN23 Blaguša – Grohot (?), AN24 Blaguša – Kamenica, AN25 Dumovec 38 AN22 Belovar/Žerjavinec – trag rimske ceste, AN23 Blaguša – Grohot – Novi Dumovec, AN31 Lužan – Kamenica, AN32 Markovo Polje / Se- (?), AN24 Blaguša – Kamenica, AN36 Šašinovec – tumuli, AN44 Kašina svete – Selčina trag antičke ceste, AN33 Sesvete – Centar Brestje, AN36 – kamena sjekira, AN45 Kašina – nalaz novca, AN47 Markovo Polje / Se- Šašinovec – tumuli, AN44 Kašina – kamena sjekira, AN45 Kašina – nalaz svete – Selčina – nalaz koplja, AN48 Sesvete – Sesvetski Kraljevec, AN50 novca, AN47 Markovo Polje / Sesvete – Selčina – nalaz koplja, AN48 Se- Vugrovec Gornji / Vuger Selo – nalaz novca i keramike. svete – Sesvetski Kraljevec, AN50 Vugrovec Gornji / Vuger Selo – nalaz 39 AN37 Šimunčevec, AN46 Kašina – Kobiljak, AN49 Vugrovec Gornji – novca i keramike. kuća I. Gorinca. Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 171

o točnom položaju evidentiranih nalazišta nije poznata. Ne- planova i specijalističkih konzervatorskih elaborata. Za sve preciznost položaja u dokumentima isključuje provođenje razine konzervatorskih podloga i prostornih planova mjere odgovarajućih mjera zaštite, planiranje, kontrolu izgradnje zaštite su iste, ne uzimaju u obzir mjerilo plana te namje- i zahvata na konkretnoj lokaciji. nu/svrhu/cilj konzervatorskog elaborata ili prostornog/ urbanističkog plana. Mjere zaštite i procjena mjera zaštite (za svih 50 na- lazišta AN1-50) Fizičko stanje i procjena postojeće fizičke zaštite ne- Mjere zaštite regulirane su u konzervatorskim podlo- pokretnih arheoloških nalaza (za 20 nalazišta AN 1-20) gama za prostorne/urbanističke planove40, odredbama u Sva su arheološka nalazišta u pravilu zapuštena i zane- prostornim/urbanističkim planovima41, općim odredbama marena, a fizičko stanje nepokretnih arheoloških nalaza ne Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Rješenjima zadovoljava ili je nepoznato (tab. 2). Prisutni su prirodni i o zaštiti kulturnog dobra, dozvolama za arheološko istra- ljudski čimbenici oštećenja. živanje i međunarodnim konvencijama koje je ratificirala Fizička zaštita nalazišta uvjetno zadovoljava. Zado- Republika Hrvatska42. voljavajuća fizička zaštita na većini nalazišta (nalazi pod Za zaštićena kulturna dobra (3) mjere su utvrđene Rje- zamljom) često je uvjetovana zadržavanjem postojećeg šenjem o zaštiti (osim nerevidiranog rješenja Vugrovec – korištenja zemljišta (livade košanice) ili kontrolom gos- Kamenica). Za nalazište Kuzelin mjere zaštite utvrđene podarskog iskorištavanja (šume). Ni jedno nalazište nema su i Rješenjem o dozvoli arheoloških istraživanja (2013., kontrolirane mjere fizičke zaštite nalaza. GZZSKP) gdje se podrobnije propisuju konzervatorske mjere zaštite. Tablica 2. Fizičko stanje arheoloških nalazišta (AN1-20) Propisane mjere zaštite arheološkog naslijeđa Gradske Physical status of the archaeological sites (AN1-20) četvrti Sesvete općeg su tipa: za arheološke lokalitete uvje- nepoznato: nalazi su u tlu, nema praćenja (monitoringa), tuju se arheološka istraživanja prije građevnih radova pre- nedostaje dokumentacija – pretpostavlja se različit stupanj očuvanosti (AN4, AN6, AN7, AN8, AN17, AN18) ma uvjetima i prethodnom odobrenju nadležnog tijela za lokalitet je izložen fizičkoj destrukciji korištenjem tla – zaštitu kulturne baštine; izdavanje prethodnog odobrenja izoravanje, iskop kamena (AN2, AN10) nadležnog tijela za zaštitu kulturne baštine za sve zahva- vidljivi arheološki ostatci i nalazi nisu konzervirani, mjestimično te unutar granica zaštićenog pojedinačnog arheološkog su oštećeni (AN1, AN3, AN5, AN9, AN11, AN12, AN16, AN19) lokaliteta; izrada plana istraživanja i zaštite arheološkog nalazište je obraslo/zaraslo visokim stablima i šikarom – područja, za arheološka područja propisan je arheološki negativan utjecaj korijenja vegetacije (AN1, AN3, AN5, AN11, AN12, AN13, AN15, AN16) nadzor, prekid radova u slučaju arheološkog nalaza i ob- oštećenje forme tumula arheološkim istraživanjem (AN3, AN16) veza obavještavanja nadležnog tijela, obveza provedbe ar- oštećenje ilegalnim iskopavanjem i vandalizmom (AN1, AN3, heoloških istraživanja u slučaju arheološkog nalaza; izrada AN12) sveobuhvatnog programa istražnih i zaštitnih radova na devastirano izgradnjom građevina (AN18, AN20) lokalitetima te sustavno provođenje arheoloških istraži- devastirano građevnim radovima na infrastrukturi – potok, vanja za arheološko naslijeđe u Parku prirode Medvednica. cesta (AN20) Mjere propisuju opći službeni / zakonom propisani postupak prilikom izvođenja radova i zahvata unutar pro- Ugroženost nepokretnih arheoloških nalaza i procje- stornih međa zaštite arheološkog nalazišta tj. u granicama na rizika (za 20 nalazišta u Katalogu AN1-20) arheoloških područja ucrtanih u konzervatorskim podloga- Od 20 arheoloških nalazišta 19 je potencijalno ugroženo ma i prostornim/urbanističkim planovima. Mjere ne daju neodgovarajućim korištenjem zemljišta (oranje), fizičkim smjernice i preporuke planeru: ne upućuju na mjere uprav- utjecajem vegetacije, ostalim prirodnim utjecajima, dru- ljanja, korištenja, prezentaciju i interpretaciju te na plani- gim ljudskim djelovanjem i općenito fizičkim promjenama ranje arheoloških resursa unutar prostornih ili razvojnih i aktivnostima u prostoru: širenjem građevnog područja, izgradnjom građevina i infrastrukture (usporediti točku 40 PPGZ, GUP Sesvete i PP PP Medvednica. Prostorna ugroženost nalazišta). Za dio nalaza pretpostav- 41 Mjere zaštite arheološkog naslijeđa određene su u prostornim/urba- lja se da mogu biti izloženi vandalizmu i ljudskoj destrukciji nističkim planovima: PP Grada Zagreba, GUP Sesvete i PP PP Medvednica te u detaljnijim planovima: UPU Gospodarska Zona Sesvete Jug, UPU (tab. 3). Gospodarska Zona Sesvete Sjever, DPU Sopnica-Jelkovec, UPU Sesvete Selčina sjever gdje se navode mjere zaštite za Sesvete – trasu rimske ceste. 42 Konvencija o zaštiti arhitektonskog blaga Europe, Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeđa (revidirana), Europska konvencija o krajoliku, Okvirna konvencija vijeća Europe o vrijednostima kulturnog naslijeđa za društvo. 172 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Tablica 3. Prisutni prirodni i ljudski čimbenici oštećenja dugogodišnjeg financiranja istraživanja jednog nalazišta Presence of natural and man-made damage factors (preko 40 godina kontinuiranog istraživanja Kuzelina) s Prirodni čimbenici oštećenja Antropogeni čimbenici vrlo malim sredstvima i mnogobrojnim kampanjama ne oštećenja pokazuje vidljivost rezultata i ne dovodi do mogućnosti utjecaj vegetacije neprovođenje zaštite i prezentacije. konzervatorskih zahvata nakon arheološkog iskopavanja Za prezentaciju nepokretnog arheološkog naslijeđa na mogućnost erozije tla, klizišta mogućnost vandalizma području Sesveta potpuno je izostala izrada programa, izloženost nalaza neodgovarajuća obrada tla studija i elaborata. Muzej Prigorja planira jedino nalazi- atmosferilijama (oranje) šte Kuzelin prezentirati i urediti kao arheološki park, dok neodgovarajuća promjena ostala nalazišta nemaju razrađene ideje i elaborate prezen- načina korištenja i obrade tacije. Za nalazište u Vurnovcu postojala je ideja prezenta- zemljišta, npr. iz livade u oranicu cije predložena 1990. godine povodom obilježavanja 900. 43 mogućnost nekontroliranog obljetnice Zagreba. gospodarskog iskorištavanja šume Konzervatorski zahvati (metoda, dokumentacija, mogućnost nove izgradnje u monitoring, prezentacija) (za 20 nalazišta u Katalogu građevnom području naselja (izgrađeni i neizgrađeni dio) AN1-20) planirano proširenje groblja i Nakon arheoloških iskopavanja uglavnom nije bilo kon- građevnih područja zervatorskih zahvata na nepokretnim nalazima ili su pro- izgradnja putova i cesta te vedeni u vrlo malom obimu. Pretežno se radi o osnovnom infrastrukturni radovi zahvatu – ponovnom zatrpavanju.44 Nakon iskopavanja ostala su nezatrpana 4 nalazišta Potencijalni rizik se pretpostavlja u slučaju izostanka (AN3, AN5, AN16 i AN20). Monitoring se ne provodi ni procjene utjecaja planiranih zahvata na arheološka nala- na jednom nalazištu. Javnosti nije prezentirano ni jedno zišta u fazi izrade prostornih i urbanističkih planova ili arheološko nalazište. njihovih izmjena i dopuna. Područje Sesveta izloženo je Razina konzervatorskih zahvata nakon iskopavanja snažnoj transformaciji i građevnim aktivnostima pod utje- ocjenjuje se nedostatnom, dok je prostorna prezentacija i cajem glavnog grada, što dodatno povećava opću ugrože- interpretacija potpuno izostala. nost nepokretnog arheološkog naslijeđa. 4.3 Postojeće stanje i procjena stanja arheoloških Dosadašnje financiranje i procjena financiranja, pro- nalazišta s prostornog motrišta (konzervatorsko, grami, studije, elaborati i sl. (za 20 nalazišta u Katalogu urbanističko i prostorno-planersko) AN1-20) Složenost i raznolikost problematike unaprjeđenja i Financiranje arheoloških istraživanja do sada je bilo upravljanja nepokretnim arheološkim naslijeđem na po- uglavnom iz fondova kulture na razini Grada Zagreba (ne- dručju Sesveta veže se uz smještaj arheoloških nalazišta u kada SIZ kulture, danas Gradski ured za kulturu) i lokalne predjelima različitih prostorno-razvojnih i funkcionalnih samouprave Sesveta (nekadašnji SIZ kulture SO Sesvete) obilježja: na predjelima izražene urbanizacije, unutar pla- putem redovitih godišnjih natječaja za programe u kulturi. niranih građevnih područja naselja, na potezima planiranih Sredstva za istraživanja izdvajali su nekadašnja Turistička prometnica i druge komunalne infrastrukture, na izgrađe- zajednica Sesveta, nekadašnja Vodna zajednica Zagreb, nim predjelima naselja, u ruralnom pejzažu/krajoliku, u mjesna zajednica Glavnica Donja i nekadašnja Jugosla- zaštićenom prirodnom području Parka prirode Medvednica venska akademija znanosti i umjetnosti (danas HAZU). i dr. Stoga je metoda analize i procjene postojećeg stanja Geofizička istraživanja na nalazištu AN10 Paruževina/ uključila: 1) analizu karakteristika smještaja45 i kontaktnih Đurđekovec – Gradišće financirao je Muzej Prigorja. Na zona46 te 2) ostale prostorne aspekte zaštite arheoloških Kuzelinu je manje iznose za istraživanje osiguralo u zadnjih 43 Izvještaj o radu muzeja u 1990. godini. nekoliko godina Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. 44 Dokumentacija o konzervatorskim zahvatima provedenim nakon Recentna istraživanja nedestruktivnim metodama na tri iskopavanja nije dostavljena na uvid tijekom izrade Studije. nalazišta (AN1, AN2, AN5) te sustavna arheološka isko- 45 Smještaj (setting). Neposredan i prošireni okoliš koji je dio kultur- pavanja na Kuzelinu provedena su sredstvima projekta OP noga dobra i doprinosi njegovom značaju i prepoznatljivom karakteru. (ICOMOS, Xi’an 2005.) IPA SI-HR 2007. – 2013. „Rođenje Europe“ 2015. godine. 46 Kontaktna zona/predio (buffer zone). Pojas izvan zaštićene površine, Financiranje se procjenjuje kao nedovoljno, prove- izvan granice zaštite, čija je uloga štititi vrijednosti zaštićenog predjela od deno na malom broju nalazišta i necjelovito. Model utjecaja iz okoline. Utjecaj može biti fizički, vizualni ili društveni. (ICOMOS, Valletta 2011.) Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 173

9 Smještaj arheoloških nalazišta AN1-50 prema tipovima krajolika Location of archaeological sites AN1-50 according to landscape types

nalazišta vezane uz konzervatorsko, urbanističko i pro- i pašnjaci, vinogradi, voćnjaci, vrtovi, lovišta – čeke, me- storno-planersko motrište, uzimajući u obzir planirane lioracijski kanali. razvojne aktivnosti i njihov utjecaj na zaštitu i očuvanje te U naseljima elemente smještaja čini stambena izgrad- mogućnost korištenja arheološkog naslijeđa – prezentaciju nja obiteljskih kuća i gospodarskih zgrada, suvremenih i i interpretaciju s ciljem održivog razvoja kulturnog turizma tradicijskih oblikovnih značajki, mostići, sakralna obiljež- i općeg unaprjeđenja teritorija. ja i drugo. Naseljena područja u pravilu obilježava nova, izrazito neatraktivna, neuklopljena, predimenzionirana 4.3.1. Analiza i procjena smještaja i izrazito loše oblikovana izgradnja. Nekadašnja slikovita Smještaj prema tipu krajolika (za svih 50 nalazišta povijesna naselja u podbrežju Medvednice potpuno su ili AN 1-50) u velikoj mjeri izgubila karakteristični tradicijski ambijent Arheološka nalazišta Sesveta razvrstana su prema obi- povijesnih sela/naselja i tradicijske elemente kulturnog kra- lježjima smještaja po sljedećim općim tipovima krajolika: jolika zbog smanjenja obrade zemljišta, posebno zapuštanja gorsko-brdski prirodni krajolik Medvednice (6 nalazišta), vinograda. Povijesna stambena arhitektura – tradicijske brežuljkasto-brdski ruralni krajolik Medvednice (26 nala- građevine drvene i zidane stambene i gospodarske arhitek- zišta), nizinski ruralni krajolik (10 nalazišta) s nizinskim ture vrlo su rijetke (pr. Moravče) i u lošem su građevnom urbanim krajolikom Sesveta (6 nalazišta) i nizinski riječni stanju. Poseban ambijentalni ugođaj nalazištima daju po- krajolik rijeke Save (2 nalazišta)47 (sl. 9). vijesne građevine, uglavnom crkve i kapele s pripadajućim Poseban razvrstaj prema kriteriju smještaja čine nalazi- povijesnim grobljima, koje istaknutim položajem formiraju šta smještena u šumskim predjelima gdje se razlikuju: brd- prostorni identitet kulturnog krajolika, a većina ima arhe- ske bjelogorične šume Medvednice (10 nalazišta), nizinske ološke elemente i u građevnoj strukturi. U manjoj mjeri u šume (3 nalazišta) i močvarne šume uz Savu (1 nalazište). ambijentu je prisutna povijesna sekularna izgradnja, među Ambijentalna obilježja i elementi smještaja (za 20 kojom se posebno ističe zaštićeno kulturno dobro ljetniko- nalazišta u Katalogu AN 1-20) vac Thauszy (19. st.), danas planinarski dom. Ambijentalna obilježja smještaja obuhvaćaju različite Sačuvani prirodni elementi krajolika doprinose ambi- sastavnice prirodnog i kulturnog krajolika koje se kombi- jentalnoj vrijednosti područja i arheoloških nalazišta smje- niraju i preklapaju (sl. 10). Prirodne elemente čine reljefna štenim u krajoliku, dok u naseljenim područjima, u velikoj geomorfološka obilježja, biljni pokrov i voda: vrhovi Med- mjeri degradiranim, arheološka nalazišta uvjetno (u sluča- vedničkog gorja, padine, nizine, bjelogorične šume (brd- ju prezentacije) mogu u kombinaciji s ostalim sačuvanim skog i nizinskog močvarnog tipa), potoci i doline potoka, graditeljskim naslijeđem doprinijeti kulturnoj vrijednosti živi izvori, stijene i pećine (Medvednica). Od elemenata područja. kulturnog krajolika prisutne su oranice, livade, košanice Analiza zaštite smještaja i kontaktnih zona u dokumentima 47 Korištene su opće krajolične cjeline utvrđene za Zagreb prema Dum- bović Bilušić, B., Koščak Miočić-Stošić, V., Kušan, V. (2011.) 174 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

10 Pogled prema nalazištima Planina Donja – Sv. Juraj, Planina Gornja – Rog i Planina Gornja – Tepčina špica, lipanj 2016. (foto: T. Oberman) View to the sites Planina Donja – Sv. Juraj, Planina Gornja – Rog and Planina Gornja – Tepčina špica, June 2016 (photo: T. Oberman)

11 Trasa rimske ceste na području naselja Sopnica-Jelkovec, lipanj 2016. (foto: T. Oberman) Route of the Roman road in the area of the residential neighbourhood Sopnica-Jelkovec, June 2016 (photo: T. Oberman)

U konzervatorskim podlogama izrađenim za potrebe Arheološka nalazišta posredno se koriste unutar drugih prostornih planova, kao i u urbanističkim i prostornim pla- sustava korištenja i gospodarenja prostorom. Ni jedno na- novima, nisu analizirana ili određena kontaktna/dodirna lazište nije u funkciji arheološke prezentacije i kulturnog područja arheoloških nalazišta, što rezultira izostankom turizma. mjera zaštite. Zauzetost izgradnjom (za 20 nalazišta u Katalogu 4.3.2 Urbanistička i prostorno-planerska analiza i AN1-20) procjena Nalazišta su većinom smještena u prirodnom i kultur- Korištenje prostora nalazišta (za 20 nalazišta u Ka- nom krajoliku i nisu zauzeta izgradnjom (16 nalazišta). talogu AN1-20) Područje 4 nalazišta djelomično je izgrađeno (AN8, AN17, Korištenje prostora nalazišta razvrstano je u dva oblika/ AN18, AN20). načina korištenja. Jedan se pojavljuje u šumskim predje- Na promatranom području nije izražen problem izgra- lima gdje nema izravnog korištenja tj. ono je posredno u đenosti arheoloških nalazišta. sustavu rekreacije (planinarske staze) i iskorištavanja šuma posebne ili gospodarske namjene (ukupno 9 nalazišta). Vidljivost/izloženost pogledu (za 20 nalazišta u Ka- Drugi je oblik intenzivnije korištenje prostora nalazi- talogu AN1-20) šta u sklopu ruralnog kulturnog krajolika i obrade zemlje Vidljiva arheološka nalazišta (ukupno 11) razdvojena iskazano kao oranice, livade sjenokoše, voćnjaci, vinogradi, su u dvije grupe: zapušteno i neobrađeno zemljište, izgrađeni prostor naselja 1. grupi pripadaju nalazišta vidljiva u obličju terena – kao što su okućnice, dvorišta, putovi te neizgrađeni dijelovi povezano uz funkcionalno-oblikovne elemente nalazišta građevnog područja naselja (ukupno 10 nalazišta). (sl. 12). Radi se o nalazima kasnosrednjovjekovnih drve- Iznimka je nalazište Sesvete – trasa rimske ceste smje- no-zemljanih utvrda – kaštela (AN1, AN9, AN11, AN12, šteno u urbaniziranom predjelu gdje se dio nalazišta koristi AN19) te o antičkim tumulima (AN3, AN16). Njihova izlo- kao perivoj naselja Sopnica-Jelkovec (sl. 11). ženost pogledu može biti vrlo slaba uslijed zaklonjenosti Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 175

12 Nalazište Đurđekovec – Lušci, tumul, antika (foto: T. Oberman) Site of Đurđekovec-Lušći, tumulus, Antiquity (photo: T. Oberman)

13 Vidljivost arheoloških nalazišta (AN1-20) 14 Pristupačnost arheoloških nalazišta (AN1-20) Visibility of archaeological sites (AN1-20) Accessibility of archaeological sites (AN1-20)

šumom ili drugim raslinjem tako da nisu vidljivi iz širih Problem pristupačnosti izražen je i uvjetovan vlasničkim vizura i neprepoznatljivi su nestručnoj osobi / običnom odnosima i korištenjem prostora. posjetitelju. 2. grupu čine nalazišta s istaknutim pejzažnim smješta- Prometna dostupnost (za 20 nalazišta u Katalogu jem na vrhovima Medvednice (AN5; AN13; AN14, uvjetno; AN1-20) AN15) koja su zbog vegetacije zaklonjena pogledu. U prometnoj dostupnosti analizirana je blizina asfal- Nalazišta bez vidljivosti (ukupno 9) su ona kod kojih su tiranih cesta različitih kategorija (državnih, županijskih nepokretni nalazi pod zemljom ili vrlo slabo uočljivi. i lokalnih) te javnog prijevoza (autobusne linije) i drugih Problem vidljivosti arheoloških nalazišta/nalaza na vrsta cesta i puteva koji vode do nalazišta (tab. 4). promatranom području je izražen, a vidljivost je dodatno Prometna dostupnost većine arheoloških nalazišta je smanjena rastom vegetacije (sl. 13). dobra, osim kod nalazišta smještenih u gorsko-brdskom krajoliku Medvednice. Tri nalazišta nemaju uređeni pristup Pristupačnost (za 20 nalazišta u Katalogu AN1-20) (AN3, AN8 – dio i AN12). U procjeni ovog kriterija analizirana je fizička pristupač- nost promatrana u odnosu na vlasništvo parcela/čestica/ Tablica 4. Prometna dostupnost arheoloških nalazišta (AN1-20) Traffic accessibility of archaeological sites (ANI-20) zemljišta. Razlučena su nalazišta: 1) s uvjetnom pristupač- nosti koja se odnosi na nalazišta na parcelama u privatnom na označenim planinarskim putovima (AN1, AN5, AN13, AN14, AN15, AN19) vlasništvu (na nalazište se može pristupiti, neograđene neposredno uz asfaltirane ceste (AN2, AN7, AN8 dio, AN17, privatne šume, oranice, livade), prisutna na ukupno 18 AN18, AN19, AN20) nalazišta; 2) nalazišta bez mogućnosti fizičkog pristupa uz neasfaltirane puteve i ceste (AN4, AN6, AN9, AN10, AN11, (ograđene parcele privatnih dvorišta na nalazištima AN8 – AN16) dio i AN20 – dio); 3) s kontroliranim pristupom koji ovisi o u blizini asfaltirane ceste i autobusnog stajališta (AN4, AN6, radnom vremenu (AN19) te 4) s neograničenim pristupom AN9, AN11) (AN6, javni put) (sl. 14). bez uređenog pristupnog puta (AN3, AN8 – dio, AN12) 176 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Planska namjena prostora (za 20 nalazišta u Katalogu AN1-20) Prostori nalazišta prema planskoj namjeni u urba- nističkim/prostornim planovima određeni su kao: gospodarske šume (AN1, AN3, AN5, AN11), šume posebne namjene (AN12, AN13, AN14, AN15, AN16), ostalo obradivo tlo (AN2, AN4, AN7, AN8 dio, AN9, AN20 dio), ostalo poljoprivredno tlo (AN10), građevno područje naselja (AN2, AN8 dio, AN18, AN20 dio), izdvojeno gra- đevno područje (groblje AN6, odmor i rekreacija AN19) 15 Razina uređenja arheoloških nalazišta (AN1-20) te mješovita, gospodarska te javna i društvena namjena Development level of archaeological sites (AN1-20) (AN17) (sl. 16).

Ni jedan od nadležnih prostorno-planskih dokumenata ne predviđa namjenu u skladu s očuvanjem i prezentacijom Razina uređenja prostora nalazišta (za 20 nalazišta arheološkog naslijeđa. Iznimku predstavlja DPU Sopnica- u Katalogu AN1-20) Prostori nalazišta, bez razlike u odnosu na namjenu i Jelkovec koji na prostoru rimske ceste planira uređenje korištenje, u pravilu su neuređeni i nemaju prostore za za- perivoja naselja poštujući memoriju prostora. državanje. Iznimka su nalazišta AN19 Vugrovec Gornji – Castrum Vugra uz povijesni ljetnikovac Thauszy koji je tek Važnost položaja u krajoliku/naselju/četvrti/gradu djelomično uređen kao izletište i vidikovac te dio nalazišta (za 20 nalazišta u Katalogu AN1-20) AN17 Sesvete – trasa rimske ceste u naselju Sopnica – Jel- Za promatrana nalazišta prepoznati su elementi važno- kovec koje je integrirano u urbanističko rješenje centralnih sti položaja (različite hijerarhije) za širi ili uži okoliš koji sadržaja i perivoj, ali nije provedena njegova prezentacija i doprinose povezanosti, prezentiranom ambijentu i umre- interpretacija (sl. 15). žavanju sadržaja (tab. 5). Kod dvaju nalazišta važnost po- ložaja nije izražena (AN3 i AN10). Nadležni prostorni/urbanistički plan (za 50 nalazišta AN1-50) Tablica 5. Elementi važnosti položaja arheoloških nalazišta Nadležni prostorni plan za sva nalazišta je Prostorni Elements of relevance of archaeological site locations plan Grada Zagreba (PPGZ). Na dijelu prostora nadležan je Prostorni plan Parka prirode Medvednica. Unutar obu- blizina naselja ili centra naselja hvata tog plana smještena su 4 arheološka nalazišta (AN11, smještaj u centru Sesveta AN13, AN14, AN15). Za područje Sesveta izrađeno je ne- smještaj u stambenom naselju koliko urbanističkih planova, od kojih najveći obuhvat ima blizina Gradskog groblja Markovo polje GUP Sesveta.48 Prostorni planovi (PPGZ i PPPPM) i GUP blizina trgovačkog centra/zone Sesvete imaju konzervatorske podloge/studije koje je izra- blizina Vinske ceste grada Zagreba dio Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u blizina planinarske kuće/doma Zagrebu. Ni jednim prostornim/ urbanističkim planom ar- blizina izletišta heološko naslijeđe nije prepoznato kao prostorno-razvojni blizina izvora termalne vode resurs. Nisu razrađene / ne postoje planerske mjere zaštite blizina zaštićenog povijesnog naselja ni planovi integracije, prezentacije ili korištenja arheološ- blizina drugog arheološkog nalazišta kog naslijeđa. blizina Parka prirode Medvednica Posebna kategorija plana obveznog za zaštićena područ- položaj u Parku prirode Medvednica ja je Plan upravljanja Parkom prirode Medvednica. Planom blizina zaštićenog ili evidentiranog prirodnog naslijeđa (značajni krajobraz, vrijedan krajolik) se predviđa prezentacija i uređenje arheoloških nalazišta i smještaj uz planinarski put akcijski plan pomoći u uređenju arheološkog parka Kuzelin. smještaj uz državnu cestu blizina županijske ceste za Mariju Bistricu (hodočasnički put)

48 GUP Sesvete obuhvaća prostor naselja Sesveta (uključeno 6 nalazi- blizina autobusnog stajališta šta); UPU Gospodarska zona Sesvete sjever (uključena 2 nalazišta); UPU smještaj uz planirane trase novih cesta Gospodarska zona Sesvete jug (uključeno 1 nalazište); UPU Selčina sjever (uključeno 1 nalazište); DPU Sopnica-Jelkovec (uključeno 1 nalazište); DPU Markovo Polje (uključeno 1 nalazište). Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 177

16 Planska namjena prostora arheoloških nalazišta AN1- 20 prema urbanističkim i prostornim planovima Planned use of the archaeological sites space AN1-20 according to urban and physical plans

Prostorna ugroženost nalazišta (za svih 50 nalazišta AN1-50) – procjena prema važećim prostorno-planskim dokumentima Odnosi se na procjenu ugroženosti prostora arheološkog nalazišta planskim rješenjima unutar granice rasprostiranja arheoloških ostataka gdje su arheološki nalazi izravno ugroženi planiranim zahvatima u prostoru. Nalazišta su prostorno ugrožena novom izgradnjom u građevnim 17 Procjena funkcionalnog suživota s naseobinskim/pejsažnim područjima naselja (izgrađeni i neizgrađeni dio), zatim kontekstom za nalazišta AN1-20 Assessment of the functional coexistence with the settlement/ alternativnim trasama novih prometnica, trasom 400 kV landscape context for the sites AN1-20 dalekovoda, izgradnjom retencija (?) te mogućom postavom stupova elektroničke komunikacije.49 Važeći prostorni i urbanistički planovi ne elaboriraju ovu Dovršenost predjela smještaja (za 20 nalazišta u Ka- problematiku u odnosu na očuvanje arheološkog naslijeđa. talogu AN1-20) – procjena prema važećim prostorno- planskim dokumentima Prostorna ugroženost smještaja nalazišta (za svih 50 Procjena ovog prostornog kriterija nije relevantna za nalazišta AN1-50) – procjena prema važećim prostorno- 12 nalazišta koja se nalaze u prirodnom okolišu ili poljo- planskim dokumentima djelskom predjelu te se ne planiraju i ne očekuju promjene Odnosi se na procjenu ugroženosti kontaktnog/dodir- smještajnih obilježja. U naseljima gdje postoji mogućnost nog predjela i ambijentalnih obilježja smještaja arheološ- nove gradnje ili uz rubove naselja predjel smještaja je kod kog nalazišta planskim rješenjima – ugrožene estetske i 7 nalazišta nedovršen ili djelomično dovršen (AN2, AN4, ambijentalne vrijednosti te smanjena mogućnost prezen- AN6, AN8, AN17, AN18, AN20). Predjel smještaja smatra tacije planiranim zahvatima u prostoru. Smještaj nalazi- se pretežno dovršenim samo kod nalazišta AN19. šta ugrožen je planiranim građevnim područjima naselja Funkcionalni suživot s naseobinskim/pejsažnim kon- (neizgrađeni dio), planiranim trasama novih prometnica, tekstom (za 20 nalazišta u Katalogu AN1-20) – procjena prema važećim prostorno-planskim dokumentima Za 12 nalazišta koja se nalaze u prirodnom okolišu ili 49 Ugroženo je 18 nalazišta: AN2 Blaguša – Staro selo, AN6 Markovo ruralnom kulturnom krajoliku tj. gdje se ne planiraju i ne Polje – Svinjarevo, AN7 Moravče – Draščica (retencija?), AN9 Moravče – Hrtić, AN8 Moravče – Rošnica, AN17 Sesvete – trasa rimske ceste, AN18 očekuju promjene smještajnih obilježja, postoji funkcional- Vugrovec Donji – Kamenica/Slatina, AN20 Vurnovec – Gradišće, AN21 ni suživot s prostornim kontekstom. Funkcionalni suživot Belovar – Marof, AN22 Belovar/Žerjavinec – trag rimske ceste, AN25 je ostvaren i na nalazištu AN19 Vugrovec Gornji – Castrum Dumovec – Novi Dumovec, AN26 Đurđekovec – Kuntašev breg, AN27 Glavnica Donja – Centar, AN30 Kašina – Klačice, AN33 Sesvete – Centar Vugra/Ugra kod planinarskog doma (zaštićeno kulturno Brestje, AN34 Sesvete – Jelkovec, AN35 Sesvete – arheološko područje, dobro ljetnikovac Thauszy). AN37 Šimunčevec. Funkcionalni suživot moguće je ostvariti/postići za 4 Visoka ugroženost procjenjuje se na 14 nalazišta: AN2 Blaguša – Staro selo, AN6 Markovo Polje – Svinjarevo, AN9 Moravče – Hrtić, AN17 Se- nalazišta (AN2, AN4, AN6, AN17), dok funkcionalni su- svete – trasa rimske ceste, AN18 Vugrovec Donji – Kamenica/Slatina, život ne postoji ili je uvjetno moguć uz mjere ambijental- AN20 Vurnovec – Gradišće, AN21 Belovar – Marof, AN26 Đurđekovec nog uređenja i poboljšanja standarda uređenja dvorišta i – Kuntašev breg, AN27 Glavnica Donja – Centar, AN30 Kašina – Klačice, AN33 Sesvete – Centar Brestje, AN34 Sesvete – Jelkovec, AN35 Sesvete gospodarstava na nalazištima AN8, AN18 i AN20 (sl. 17). – arheološko područje, AN37 Šimunčevec. 178 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

trasom 400 kV dalekovoda, izgradnjom retencija, mogućom Doprinos rada predstavlja utvrđivanje operativne me- postavom stupova elektroničke komunikacije.50 tode analize i procjene stanja nepokretnog arheološkog Važeći prostorni i urbanistički planovi ne elaboriraju ni naslijeđa koja unaprjeđuje objektivnost i kvalitativnu pro- ovu problematiku u odnosu na očuvanje smještaja arheo- sudbu u donošenju odluka (selekcija) o zaštiti i upravljanju. loškog naslijeđa. Metoda je primjenjiva na arheološko naslijeđe na ostalim administrativno-upravnim jedinicama Grada Zagreba i na 5. ZAKLJUČAK drugim područjima u Hrvatskoj u cilju određivanja polazi- Rezultat istraživanja je utvrđeni metodološki postupak šta za održivo upravljanje arheološkim naslijeđem odnosno preliminarne analize i procjene stanja zaštite arheoloških njegovo uključivanje u suvremeni život. nalazišta kojim se ispituje odnos između očuvanja arheo- loškog naslijeđa i planiranog razvoja. Obuhvaćeni elementi ZAHVALA kvalitativne interdisciplinarne analize i procjene postoje- Autori se zahvaljuju na doprinosu i suradnji prilikom ćeg stanja arheoloških nalazišta podijeljeni su u tri glavne izrade Studije dr. sc. Tinu Obermanu te dipl. arheolozima grupe podataka: 1) opće topografske i arheološke podatke, Damiru Fofiću i Moreni Želji Želle. 2) podatke konzervatorske razine i 3) podatke vezane uz smještaj i prostorni aspekt zaštite. LITERATURA Razvijena metoda uključila je analizu karakteristika (1986.): 40 godina arheoloških istraživanja u sjeverozapadnoj smještaja i kontaktnih zona te ostale prostorne aspekte Hrvatskoj, Muzejsko društvo sjeverozapadne Hrvatske zaštite arheoloških nalazišta vezane uz konzervatorsko, / Muzej Prigorja Sesvete / Zavičajni muzej Brdovec, Ar- urbanističko i prostorno-planersko motrište uzimajući u heološki muzej Zagreb / Centar za povijesne znanosti obzir planirane razvojne aktivnosti na području Sesveta i Sveučilišta u Zagrebu – Odjel za Arheologiju / Arheološki njihov utjecaj na zaštitu i očuvanje te mogućnost korištenja zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu arheološkog naslijeđa. Analiza i procjena stanja arheološ- (1990.): Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapad- kog naslijeđa provedena s prostornog motrišta kao dopuna ne Hrvatske, Muzejsko društvo sjeverozapadne Hrvatske konzervatorske metode uključuje analizu i procjenu: smje- Sekcija arheologa i preparatora, Varaždin štaja (tip krajolika, ambijentalna obilježja, kontaktne zone), (1994.): Zagreb prije Zagreba – arheološka baština Zagreba korištenja prostora, izgrađenosti, vidljivosti, pristupačno- od pretpovijesti do osnutka biskupije 1094. godine, Muzej sti, prometne dostupnosti, nadležnih prostorno-planskih grada Zagreba, Zagreb dokumenata, planske namjene, važnosti položaja, dovrše- (1997.): Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeveroza- nosti predjela smještaja, funkcionalnog suživota nalazišta s padne Hrvatske – drugo dopunjeno izdanje, Muzejsko kontekstom, prostorne ugroženosti nalazišta i ugroženosti društvo sjeverozapadne Hrvatske Sekcija arheologa i smještaja nalazišta. preparatora, Bjelovar Prvi put je provedeno cjelovito sagledavanje problema- (2001.): Report on the situation of urban archaeology in Eu- tike upravljanja arheološkim naslijeđem na određenom ad- rope, Council of Europe, Strasbourg ministrativno-upravnom području u Republici Hrvatskoj. (2001.a): Guidance on Inventory and Documentation of the Rezultati provedene analize i procjene stanja zaštite 50 do Cultural Heritage [ur. Bold J., Chatenet M.], Council of sada poznatih arheoloških nalazišta na administrativnom Europe, Strasbourg području gradske četvrti Sesvete ukazuju na probleme za- (2006.): Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Leksikograf- štite arheološkog naslijeđa Sesveta (istraženost, dokumen- ski zavod Miroslav Krleža, Zagreb tacija, pravna zaštita, kartiranje, vrjednovanje, mjere zašti- (2009.): Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća, te i dr.) te općenito na stanje sustava zaštite arheološkog Zagrebačka županija I. i II., Hrvatski institut za povijest, naslijeđa u Republici Hrvatskoj (izostanak i nereguliranost Zagreb suradnje između muzejskog, konzervatorskog i planerskog Adamček, J. (1980.): Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine sektora, neprepoznavanje arheološkog naslijeđa kao ra- XV do kraja XVII stoljeća, JAZU / Sveučilište u Zagrebu zvojnog resursa, izostanak suvremenog upravljanja i dr.). – Centar za povijesne znanosti Odjel za hrvatsku povijest, Zagreb Buchberger, M. (1998.): Tajna Tepčine špice na Medvednici, 50 Smještaj je ugrožen za barem 14 nalazišta: AN4 Glavnica Donja – Frtić, AN5 Glavica Donja – Kuzelin, AN6 Markovo Polje – Svinjarevo, AN7 Hrvatski planinar, (7-8): 210-213 Moravče – Draščica, AN8 Moravče – Rošnica, AN9 Moravče – Hrtić, AN10 Carman, J. (2002.): Archaeology & Heritage An Introduction, Paruževina/Đurđekovec – Gradišće, AN15 Planina Gornja – Tepčina špica, Continuum, London/New York AN16 Sesvete – Dumovečki lug, AN17 Sesvete – trasa rimske ceste, AN19 Vugrovec Gornji – Castrum Vugra/Ugra, AN24 Blaguša – Kamenica, AN28 Dobronić, L. (1979.): Po starom Moravču, Povijesni muzej Glavničica – Črničevo, AN34 Sesvete – Jelkovec. Ugroženost smještaja nije Hrvatske, Zagreb bilo moguće procijeniti za nalazišta čiji položaj u prostoru nije utvrđen. Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 179

Dobronić, L. (2003.): Stari „vijenac“ sela oko Zagreba, poseb- Nemeth-Ehrlich, D., Kušan Špalj, D. (2003.): Municipium no izdanje zbornika Muzeja grada Zagreba „Iz starog i Andautonia, Situla, (41): 107-129, Ljubljana novog Zagreba“, Muzej grada Zagreba, Zagreb Oštrić, V. (2001.): Stare gradine na Medvednici, Hrvatski Dumbović Bilušić, B., Koščak Miočić-Stošić, V., Kušan, planinar, (7-8): 204-208 V. (2011.): Krajobrazna osnova Grada Zagreba, 1.etapa Radovčić, J., Škoberne, Ž. (1989.), Zagreb prije početaka – strateške smjernice za zaštitu karaktera općih krajobraznih najstarija prošlost grada i okolice, Mladost, Zagreb tipova, Gradski zavod za strategijsko planiranje i razvoj Renfrew, C., Bahn, P. (2008.): Archaeology: Theories, Methods Grada Zagreba, Zagreb and Practice, Thames & Hudson, London Fehring, G. P. (2004.): Arheologija srednjeg vijeka, Scarabeus Rukavina, M. (2015.): Metoda integracije arheološkog nasli- naklada, Zagreb jeđa u urbanističkom planiranju, doktorska disertacija, Fofić, D. (2014.): Primjena digitalnog modela reljefa (DMR) u Arhitektonski fakultet Sveučilište u Zagrebu otkrivanju arheoloških lokaliteta, Info (31), Zagreb Rukavina, M., Obad Šćitaroci, M. (2015.): Upravljanje ar- Gračanin, H. (2010.): Zagrebačko područje u kasnoj antici i heološkim naslijeđem – proces povezan s urbanističkim ranom srednjovjekovlju, VAMZ, 43 (3): 143-151 i prostornim planiranjem, Prostor: znanstveni časopis za Gregl, Z. (1984.): Pokušaj rekonstrukcije antičke cestovne arhitekturu i urbanizam, 23 (1): 108-117, Zagreb mreže na području Zagreba, Iz starog i novog Zagreba, Rukavina, M., Obad Šćitaroci, M., Petrić, K. (2014.): Pro- (4): 7-18 storno-urbanistički aspekti zaštite nepokretnog arheo- Gregl, Z. (1991.): Rimljani u Zagrebu – Tragovi Rimskog car- loškog naslijeđa – Međunarodni i nacionalni dokumenti stva u gradu i okolici, Latina et Graeca / Mladost, Zagreb o zaštiti, Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urba- Heneberg, V. (1929.): Gradine i gradišta po Medvednici, nizam, 21 (2): 312-325, Zagreb Narodna starina, knjiga 8(20): 129-136, Zagreb Sokol, V. (1975.): Novi arheološki rezultati na području Opći- Hirc, D. (1905.): Prirodni zemljopis Hrvatske – Lice naše done Sesvete – mogućnosti privredne i turističke valorizacije, movine, knjiga prva, Zagreb neobjavljeni rad (dokumentacija MPS) Horvat, A. (1974.): U povodu dileme o crkvi u Sesvetama, Sokol, V. (1981.): Najnovija arheološka istraživanja u Prigorju, Iz starog i novog Zagreba, (5): 97-102 u: Izdanja HAD sv. 6, : 169-185 Klemenc, J. (1938.): Blatt Zagreb, Archeologische Karte von Sokol, V. (1987.): Iz arheološke i starije prošlosti Zagreba – Jugoslawien, Beograd Sesvetskog Prigorja, Zavičajni muzej Zelina / Muzej Pri- Klemenc, J. (1953.): Teodozijev pohod proti Maximusu gorja Sesvete iz Siscije do Petovija, Zgodovinski časopis, (6-7):78-88, Sokol, V. (1988.): Kelti na području Zagreba – Sesvetskog Pri- Ljubljana gorja, Muzej Prigorja Sesvete, Sesvete Leleković, T. (2012.): Cemeteries, u: The Archaeology of Ro- Sokol, V. (1989.): Grob br. 7 Kulture žarnih polja iz Moravča man Southern Pannonia – The state of research and selec- kod Sesveta (Zagreb), Arheološki vestnik, (39-40): 425- ted problems in the Croatian part of the Roman province of 435, Ljubljana Pannonia [ur. Migotti, B.], Archeopress: 313-357, Oxford Sokol, V. (1989.): Rimske rane nekropole u Sesvetskom Pri- Leleković, T., Rendić-Miočević, A. (2012.): Rural Settle- gorju, Muzej Prigorja, Sesvete ments, u: The Archaeology of Roman Southern Pannonia Sokol, V. (1994.): Keltski novci na području Zagreba – Se- – The state of research and selected problems in the Croatian svetskog Prigorja, Muzejski vjesnik, (17): 19-25, Križevci part of the Roman province of Pannonia [ur. Migotti, B.], Sokol, V. (1996.): Doba između antike i ranoga srednjeg Archeopress: 279-311, Oxford vijeka na području Zagreba, u: Starohrvatska spomenička Marković, M. (2006.): Zagrebačke starine – prilozi poznavanju baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža. Zbor- prošlosti grada Zagreba, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb nik radova znanstvenog skupa održanog 6.-8. listopada Mavar, Z. (2004.): Prijedlog sadržaja konzervatorskih pod- 1992. [ur. Jurković, M., Lukšić, T.], Muzejsko galerijski loga za planove prostornog uređenja, Godišnjak zaštite centar / Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fa- spomenika kulture Hrvatske, (28): 227-236 kulteta / Nakladni zavod Matice hrvatske: 43-49 Nadilo, B. (2009.): Stambeno naselje Sopnica – Jelkovec u Sokol, V. (1996.): Nekropola Kulture žarnih polja u Moravču Zagrebu, Građevinar, 61(7): 663-673, Zagreb kod Sesveta, Izdanja HAD, sv. 17, „Arheološka istraživa- Nadu, M. (1992., reprint 2006.): Obrisi jednog vremena – nja u Zagrebu i zagrebačkoj regiji“: 29-57 crtice iz povijesti Sesvetskog Prigorja od 13.-17. stoljeća, Sokol, V. (1998.): Rimski metal s Kuzelina (iskapanja 1990.- katalog izložbe, Muzej Prigorja Sesvete, Sesvete 1997.), Muzej Prigorja Sesvete, Zagreb Nemeth-Ehrlich, D., Kušan Špalj, D. (2007.): 2000 godina Sokol, V. (2003.): Arheološki lokaliteti na području Sesvetskog Andautonije – od rimskog grada do arheološkog parka, Ar- Prigorja, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog heološki muzej u Zagrebu, Zagreb 180 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

15. prosinca 2000. godine u Sv. Ivanu Zelini, HAZU / Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Grad Sveti Ivan Zelina: 199-210, Zagreb Zagrebu Sokol, V. (2012.): Kasnoantički deltoidni vrhovi strijela tip Veršić, S., Cvetnić Radić, S., Lonjak Zlopaša, B., Radolo- Kuzelin u varaždinskoj Podravini s posebnim osvrtom na vić, E. (2012.): GUP Sesvete – konzervatorska podloga, sjeverozapadnu Hrvatsku, Izdanja HAD sv. 28: 200-201 revizija 2010. – Izmjene i dopune 2012., Grad Zagreb, Zrnić, L. (2014.): Ostavština Većeslava Henneberga u ar- Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode hivima Ministarstva kulture RH, Godišnjak zaštite spo- u Zagrebu menika kulture Hrvatske, (36): 23-34 Zubčić, K., Meder, F. (2008.): Podvodni arheološki pregled područja izgradnje HE Podsused i HE Drenje za potrebu IZVORI izrade konzervatorske podloge Prostorni i urbanistički planovi Prostorni plan Grada Zagreba – izmjene i dopune, Zavod DOKUMENTACIJSKI IZVORI za prostorno uređenje Grada Zagreba, 2014. Popis arheologije Gradske četvrti Sesvete, Grad Zagreb – Prostorni plan Parka prirode Medvednica, Zavod za pro- Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u storno uređenje Grada Zagreba, 2014. Zagrebu, lipanj 2015. Generalni urbanistički plan Sesveta – izmjene i dopune, Službena bilješka, Grad Zagreb, Gradski zavod za zaštitu Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, 2013. spomenika kulture i prirode, klasa: 612-08/13-01/374 Detaljni plan uređenja proširenja groblja Markovo Polje, Ur. broj: 251-18-04-13-02 od 18. srpnja 2013., sastavila Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za Stela Cvetnić Radić urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, Službena bilješka, Grad Zagreb, Gradski zavod za zaštitu 2009. spomenika kulture i prirode Klasa: UP/I-612-08/13- Urbanistički plan uređenja Selčina – sjever, CPA d.o.o., Za- 15/03 Ur. broj: 251-18-04-13-03 od 19. studenog 2013., greb, 2008. sastavila Stela Cvetnić Radić Urbanistički plan uređenje Gospodarske zone Sesvete – sje- Dosje arheološkog nalazišta Kuzelin, Grad Zagreb, Gradski ver s izmjenama i dopunama, APE d.o.o., Zagreb, 2008. zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Izmjene i dopune Detaljnog plana uređenje stambenog na- Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, Lista zašti- selja na lokaciji Sopnica-Jelkovec, Arhitektonski fakultet ćenih kulturnih dobara i Lista preventivno zaštićenih Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za urbanizam, prostorno kulturnih dobara, zbirka isprava Rješenja o utvrđivanju planiranje i pejsažnu arhitekturu, 2007. svojstva kulturnog dobra, Ministarstvo kulture, Uprava Urbanistički plan uređenje Gospodarska zona Sesvete-jug, za zaštitu kulturne baštine Arhitektonski atelier deset d.o.o., Zagreb, 2006. Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog kori- štenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje KONZERVATORSKE PODLOGE I STUDIJE 2011. – 2015., Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, (2012.): Prostorni plan Grada Zagreba, Konzervatorska 2011. podloga – nepokretna kulturna dobra i zaštićena pri- Plan upravljanja Park prirode Medvednica, Javna ustanova rodna područja s mjerama zaštite – revizija, Zagreb, svi- „Park prirode Medvednica“, Zagreb, 2010. banj 2012., Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture Uputa o načinu utvrđivanja sustava mjera zaštite za ne- i prirode u Zagrebu pokretna kulturna dobra predložena za upis u Registar Benić Hlebec, N. (2003.): Konzervatorska studija za utvr- kulturnih dobara (Ministarstvo kulture, Uprava za za- đivanje svojstva nepokretnog kulturnog dobra Moravče štitu kulturna baštine, Klasa: 612-08/04-01-06/03, Ur. Fofić, D. (2014.): Konzervatorska studija za brzu cestu Po- broj: 532-10-1/8(JB)-3 od 31. 03. 2004.) povec – Marija Bistrica – Zabok; dionica Kašina – Zlatar Uputa za vrjednovanje kulturnih dobara predloženih za Bistrica upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske Petrić, K., Lolić, T. (2005.), Sveta Jelena u Šenkovcu kod (Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturna ba- Čakovca – konzervatorska studija za projekt prezentaci- štine, Klasa: 612-08/04-01-06/03, Ur. broj: 532-10- je lokaliteta, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 1/8(JB)-5 od 21. 05. 2004.), 2004. Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu IZVJEŠTAJI O ARHEOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA Veršić, S., Lonjak Zlopaša, B., Vranić, A. (2013.): Prostorni Sokol, V.: Izvještaj o zaštitno-istraživačkim radovima na plan područja posebnih obilježja Parka prirode Medved- lokalitetu Kuzelin u 1984., 1985., 1986., 1987., 1988., nica, Konzervatorska podloga – nepokretna kulturna do- 1989., 1990., 1994., 1995/96., 1997., 2005., 2006., bra za područje Grada Zagreba – revizija, svibanj 2013., 2008., 2009. i 2013. godini Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesveta – preduvjet održivog upravljanja 181

Sokol, V. (1978.): Izvještaj o iskopavanju antičkog lokaliteta INTERNETSKI IZVORI u D. Glavnici / Izvještaj o sondiranju lokaliteta „Tumuli“ http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/ u Dumovcu https://geoportal.zagreb.hr/Karta http://geoportal.dgu.hr/viewer/ IZVJEŠTAJI MUZEJA PRIGORJA www.zagreb.hr Izvještaj o radu Muzeja Prigorja u 1977., 1978., 1979., http://www.eu-projekti.info/category/eu-fondovi-ipa 1980., 1981., 1983., 1987., 1988., 1989., 1990., 1998., http://www.eu-projekti.info/komponenta-ii 1999., 2001. i 2003. godini http://rodenje-europe.com.hr/aktivnosti/zasebne/mps/ Izvješće o realizaciji programa „Karolinški horizont na ka- http://www.muzejprigorja.hr/izdanja/Studija-Kuzelin-iza- snoantičkim kastrumima – stvaranje Europe“ s rekapi- brani-dijelovi.pdf tulacijom troškova u 2000. godini, 2001. http://www.dzs.hr Izvješće o realizaciji programa „Karolinški horizont na ka- http://www.min-kulture.hr snoantičkim kastrumima – stvaranje Europe“ s rekapi- tulacijom troškova u 1998. godini, 1999. KORIŠTENE KRATICE DMR – digitalni model reljefa ZAKONI, PROPISI I PRAVILNICI DOF – digitalni orto-foto Zakon o muzejima NN 110/15 DPU – detaljni plan uređenja Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara NN 69/99, EFFR – Europski fond za regionalni razvoj 151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, GUP – generalni urbanistički plan 152/14. GIS – geografski informacijski sustav Zakon o potvrđivanju konvencije o europskim krajobrazima GZZSKP – Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i (2002.) prirode (Grada Zagreba) Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o zaštiti arheo- HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti loške baštine (revidirane) iz 1992. godine (2004.) ICOMOS - International Council of Monuments and Sites Zakon o potvrđivanju Europske konvencije Vijeća Europe o JAZU – Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti vrijednosti kulturne baštine za društvo (2007.) (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) Pravilnik o arheološkim istraživanjima NN 102/10 IPA – Instrument predpristupne pomoći Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja registra kultur- IPA SI-HR – Instrument predpristupne pomoći Slovenija nih dobara Republike Hrvatske NN 89/11, NN 130/13 – Hrvatska Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, ob- OP IPA SI-HR – Operativni program Instrument predpri- veznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata stupne pomoći Slovenija – Hrvatska prostornih planova NN 106/98, NN 39/04, NN 45/04, PPGZ – Prostorni plan Grada Zagreba NN 163/04, NN 9/11 PP – park prirode PP PP – prostorni plan parka prirode MEĐUNARODNI DOKUMENTI O ZAŠTITI RH – Republika Hrvatska Deklaracija o zaštiti smještaja povijesnih građevina, mjesta RZG – Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u i područja iz Xi'ana (ICOMOS, 2005.) Zagrebu Deklaracija o naslijeđu kao pokretaču razvoja iz Pariza SIZ (kulture) – Samoupravna interesna zajednica (ICOMOS, 2011.) SO – Skupština općine UPU – urbanistički plan uređenja 182 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Summary

ANALYSIS AND ASSESSMENT OF THE STATUS OF PROTECTION OF ARCHAEOLOGICAL SITES SESVETE – CONTRIBUTION TO THE METHOD OF ANALYSIS AND ASSESSMENT IN THE CONTEXT OF INTEGRAL PROTECTION The works outlines the determined analysis and evaluation The included elements of the qualitative analysis and evaluation of methods of the existing state of protection of the immovable ar- the existing state of protection of archaeological sites are divided chaeological heritage in Sesvete area developed for the prepara- into three major groups: 1) general topographic and archaeological tion of the Study of Protection and Presentation Potential of the data, 2) conservation level data and 3) data linked to the setting Archaeological Sites of Kuzelin and Nearby Archaeological Site, and spatial aspects of protection. The method developed includes elaborated by, as a result of one of the activities of the project “ an analysis of the setting characteristics connected with conserva- Revived Archaeological Sites – a contemporary interpretation of tion, urban and physical planning aspects taking into consideration heritage as the foundation of cultural tourism”- acronym “The Birth the planned development activities in the Sesveta area and their of Europe”(IPA – 2007 – 2013), the Faculty of Architecture in Zagreb, impact on protection and preservation including the possibility Department of Urban Planning, Physical Planning and Landscape of putting archaeological heritage to use. The analysis and evalu- Architecture in the period June – August 2015. The complexity and ation of the state of archaeological heritage implemented from diversity of the issues linked to the enhancement and manage- the spatial aspect as a supplement to the conservation method ment of immovable archaeological heritage in the area of Sesvete, includes analysis and evaluation: of the setting (type of landscape, which relate to the location of archaeological sites in areas with ambience characteristics, buffer zones), land-use, level of construc- different spatial and functional characteristics: in areas of rapid tion, visibility, approachability, road accessibility, relevant physical urbanization, within planned development areas, on routes of planning documents, planned land-use, significance of the loca- planned roads and other communal infrastructure, in the already tion, completion of setting, functional coexistence of the site with built areas, in the rural landscape, in the protected natural area the context, spatial endangerment of the site and endangerment of the Nature Park Medvednica, etc., required a holistic and inter- of the site setting. disciplinary approach to the issues of protection and preservation For the first time an integral consideration of the issue of archaeo- of archaeological heritage. The research conducted with a goal logical heritage management in a specific administrative area has of enhancing the management of archaeological sites is based been conducted in the Republic of Croatia. The results of the imple- on the hypothesis that an integral approach to the protection of mented analysis and evaluation of 50 archaeological sites known to archaeological heritage is a precondition of sustainable heritage date in the administrative area of the city district of Sesvete (City of management, that the hitherto management has not achieved the Zagreb) indicate the existence of problems regarding the protec- adequate results in the implementation of protection and pres- tion of the archaeological heritage of Sesvete (degree of research, ervation of the archaeological heritage of Sesvete, and that it is documentation, legal protection, mapping, evaluation, protection necessary to consider/develop new methods in accordance with measures, etc., and generally in the system of archaeological herit- the contemporary paradigm of heritage protection based on the age protection in the Republic of Croatia (lack and unregulated of use of heritage, its inclusion in contemporary development and cooperation between museum, conservation and planning sectors, linkage with the local community. non-recognition of archaeological heritage as a developmental The result of the research is the established methodological pro- resource, lack of contemporary heritage management, etc.). cedure of preliminary analysis and evaluation of the state of ar- The development of an operational method of analysis and evalu- chaeological sites which questions the relationship between pre- ation of the state of immovable archaeological heritage which pro- serving archaeological heritage and planned development. The motes objectivity and quality assessment in the decision-making pro- developed analysis and evaluation method of the existing state of cess (selection) on the protection and management of archaeologi- the protected immovable archaeological heritage connects three cal heritage is undoubtedly a contribution of the work. The method expert levels: archaeological, conservationist and urban planning is applicable to archaeological heritage in other administrative units within three sectors which in Croatia are included in the process of of the City of Zagreb and other regions in Croatia with a goal to es- protection/management of archaeological heritage; conservation, tablish preconditions for sustainable management of archaeological museum and physical planning. heritage, namely, its inclusion in contemporary life. 183

Ivo Šprljan Obnova renesansnog pročelja u atriju benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku

Ivo Šprljan UDK: 726.012.72.025.4:27-789.2(497.581.2Šibenik) Ministarstvo kulture RH Stručni rad/Professional Paper Uprava za zaštitu kulturne baštine Primljen/Received: 2. 11. 2015. Konzervatorski odjel u Šibeniku HR – 22 000 Šibenik, Stube Jurja Čulinovića 1/3

Ključne riječi: Šibenik, samostan sv. Luce, renesansno pročelje, Povijesni razvoj sklopa benediktinskog samostana obnova U 17. stoljeću utemeljen je u Šibeniku novi samostan Key words: Šibenik, monastery of St. Luce, renaissance sestara benediktinki. Utemeljitelj samostana bio je Nikola frontispiece, restauration Buronja (Burogna), ugledni šibenski trgovac i dobrotvor koji je nakon smrti sestrama benediktinkama oporučno Autor donosi valorizaciju renesansnog pročelja u sjevernom dvo- ostavio svoje nekretnine smještene na gradskom predjelu rištu samostanskog kompleksa sv. Luce u Šibeniku, kao i slijed nje- Gorica, u blizini male crkve sv. Vida i Modesta. Samostan gove obnove, koja je bila, po kompleksnosti izvedbe, jedan od naj- je po regulama reda sv. Benedikta započeo s radom 1639. zahtjevnijih realiziranih projekata posljednjih godina u nadležnosti godine i od tada do danas je u funkciji1. Buronjine nekret- Konzervatorskog odjela u Šibeniku. nine bile su dvije spomenute renesansno-barokne palače koje čine okosnicu samostanskog kompleksa. UVOD Prije utemeljenja samostana već je postojala malena Benediktinski samostan sv. Luce smjestio se u povije- crkvica sv. Vida i Modesta (sl. 3 VM). Između crkvice i sje- snoj jezgri Šibenika na predjelu zvanom Gorica (sl. 1-2). verne Buronjine palače (sl. 3 A) prolazila je srednjovjekovna Kompleks samostana sastoji se od nekoliko zgrada, dvaju ulica iz koje je vjerojatno bilo vidljivo renesansno proče- dvorišta i jednog vrta (sl. 3). Najznačajnije građevine kom- lje (sl. 3 a). U sjevernu Buronjinu palaču ulazilo se kroz pleksa čine dvije renesansno-barokne palače (tzv. sjeverna monumentalna kamena vrata na istočnoj strani. Vrata su i južna Buronjina palača). Za ovaj rad značajna je sjeverna, postavljena u osi dvorišta te se kroz prizemlje kuće prila- tzv. Buronjina palača koja je na slici označena slovom (A). zilo dvorištu. Bočni ulaz u tzv. sjevernu (Buronjinu) palaču Palača se sastoji od istočnog krila (A 1), zapadnog krila (A 3) može se opravdati običajem da se u bogatije dalmatinske te dvorišta (A 2). Na dvorište je orijentirano pročelje rene- palače nije ulazilo neposredno s ulice, već se, kao u veneci- sansnih stilskih obilježja (na slici oznaka a) čija je obnova janskim patricijskim kućama, naprije ulazilo u prekrivenu tema ovog rada. Slovo (B) označava južnu Buronjinu palaču; vežu, ili pak u otvoreno dvorište2. Ovdje imamo primjer slova (V M) označavaju pretpostavljenu poziciju nekadašnje ulaza kroz vežu koji povezuje prostor između sjevernog srednjovjekovne crkve sv. Vida i Modesta; (C) je današnja dvorišta i ulaza u palaču, a natkriven je drvenim stropom. barokna crkva sv. Luce; (D) su zgrade smještene zapadno Utemeljenjem samostana došlo je do novog arhitekton- od crkve odnosno sakristija, molitveni dio za redovnice, skog koncepta koji se temeljio na zatvorenosti prostora, ostave i drugo; (E) je zgrada uz vrt u kojoj su smještene sukladno regulama reda benediktinki. Koncept takvog pro- radionice u prizemlju te spavaonice na katu); (F) je samo- stora poništio je nekadašnju sjevernu srednjovjekovnu uli- stanski vrt; slovo (G) označava zgradu nekadašnje škole cu, što je ubrzalo uklanjanje stare crkvice sv. Vida i Modesta koja je povezana mostom s glavnim dijelom samostanskog kompleksa; slovom (H) označeno je dvorište sjeverno od zgrade nekadašnje škole. 1 Grupa autora (1939.): Benediktinski samostan Sv. Luce u Šibeniku o tristogodišnjici njegova opstanka 1639 - 1939, Šibenik: 11. 2 Karaman Lj. (1933.): Umjetnost u Dalmaciji XV i XVI vijek, MH, Zagreb: 125. 184 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Šibenik, povijesna jezgra, benediktinski samostan sv. Luce, šira situacija Šibenik, historical centre, Benedictine monastery of St. Luce, broader layout

3 Šibenik, benediktinski samostan sv. Luce, (A1, A2, A3) – sjeverna Buronjina palača; A –renesansno pročelje; B – južna Buronjina palača; VM – pretpostavljena pozicija srednjovjekovne crkve sv. Vida i Modesta; C – barokna crkva sv. Luce; D – zgrade zapadno od crkve (sakristija, molitveni dio za redovnice, ostave i dr.); E – zgrada uz vrt (radionice u prizemlju, spavaonice na katu); F – samostanski vrt; G – nekadašnja škola; H – dvorište (crtao I. Šprljan) Šibenik, Benedictine monastery of St. Luce, (A1, A2, A3) – northern Buronja Palace; a – Renaissance frontispiece; B – southern Buronja Palace; VM – assumed position of medieval church of St. Vid and Modest; C – Baroque church of St. Luce; D – structures west of the church (sacristy, prayer section for nuns, storage, etc.); E – structure 2 Šibenik, zračna snimka – situacija kompleksa benediktinskog along the garden (workshops on the ground floor, bedrooms on the samostana sv. Luce first floor); F – monastery garden; G – former school; H – courtyard Šibenik, air shot – layout of the comlex of Benedictine monastery of (drawn by I. Šprljan) St. Luce

te dovelo do izgradnje nove barokne crkve sv. Luce koja je uza sjeverni zid kuće (A), formira se i samostanski vrt (F). bila bolje povezana sa samostanskom jezgrom. Širenje prema sjeveru bilo je moguće dograđivanjem novih Izgradnjom nove crkve i poništenjem sjeverne srednjo- objekata uz sjeverni zid kuće A i crkvu. Objekti su građeni vjekovne ulice omogućeno je širenje samostanskog kom- najprije uz sjeverni zid objekta (A) u raznim vremenskim pleksa prema sjeveru (sl. 3). Uz dogradnje novih objekata razdobljima; neki su od njih iz 18. stoljeća. Samostanski vrt Obnova renesansnog pročelja u atriju benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku 185

4 Presjek kroz srednjovjekovnu ulicu (U1) i sjeverno dvorište palače (A2), pretpostavljeno stanje vizualne komunikacije ulica – renesansno pročelje; VM pretpostavljena pozicija crkve sv. Vida i Modesta; P – „lažni“ prozor na zidu sjevernog dvorišta s pravcima vizura (crtao I. Šprljan) Cross-section through the medieval street (U1) and palace northern courtyard (A2), assumed condition of visual communication between the street and the Renaissance frontispiece; VM assumed position of the church of St. Vid and Modest; P – „fake“ window on the northern courtyard wall with lines of vistas (drawn by I. Šprljan)

5 Pročelje, prizemlje, baza stupa, stanje prije radova (foto: I. Šprljan) 6 Pročelje, prizemlje, kapitel stupa, stanje prije radova (foto: I. Šprljan) Frontispiece, ground floor, pillar base, condition prior to works (photo: Frontispiece, ground floor, pillar capitel, condition prior to works I. Šprljan) (photo: I. Šprljan) 186 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

7 Pročelje, drugi kat, stanje stupova prije radova (foto: I. Šprljan) 9 Novoizvedeni stup u cisterni (foto: I. Šprljan) Frontispiece, 2nd floor, condition of pillars prior to works (photo: I. Newly executed pillar in the cistern (photo: I. Šprljan) Šprljan)

U 20. stoljeću samostan se širi i na zgradu (G) na suprot- noj strani današnje ulice sv. Luce. U zgradi je bila smještena škola, a sa samostanom ju je povezivao zatvoreni hodnik položen iznad ulice. Samostanske kuće se u više navrata rekonstruiraju, obnavljaju i dograđuju. Građevinski radovi velikog obima izvode se 1811. godine, a jednako opsežni radovi ponovno se izvode 1824. i 1825. godine.

O ARHITEKTURI RENESANSNOG PROČELJA SJEVERNE BURONJINE PALAČE Renesansno pročelje tzv. sjeverne Buronjine palače predstavlja tip višeetažnog dvorišnog balkona. Takvi su se dvorišni balkoni običavali podizati u dalmatinskim kućama od kraja 15. stoljeća. Isticali su unutarnju raskoš palača pa se po uzoru sredozemnih italskih „cortila“ ponavljaju u doba kasne renesanse, manirizma i baroka, tj. u vremenskom razdoblju od 16. do 18. stoljeća3. Šibensko dvorišno pročelje karakterizira niz stupova na koje je položena arhi- travna greda. Drugi tip renesansnih dvorišnih pročelja u Dalmaciji karakteriziraju stupovi koji nose lukove, kao što je to primjer renesansnog pročelja podignutog 1563. godine u dvorištu dvorca Vitturi u Kaštel Lukšiću4. Arhitektura talijanske renesanse temelji se ponekad na strogom simetričnom konceptu pročelja u koji se uvode 8 Izvedba stupova u cisterni, presjek i tlocrt (crtež: M. Miletić) izmjenični dekorativni elementi, kako po vertikali tako Execution of pillars in the cistern, cross-section and layout (drawing: M. Miletić) i po horizontali. Na simetričnom renesansnom pročelju samostana sv. Luce dekorativnost se mijenja po vertikali uporabom različitih arhitektonskih redova. Pročelje ima četiri etaže: u prizemlju su zastupljeni stupovi dorskog se uređuje 1857. godine donacijama koje su među ostalima dali i šibenski biskup Maupas te austrijski car Ferdinand 3 Fisković C. (1983): Iz Duknovićeva kruga u Trogiru i u Mađarskoj, I. Unutar novoformiranog vrta 1903. godine se gradi nova Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 23, Split: 193, 194. 4 Cicarelli, K. (1962.): Vitturijev utvrđeni dvorac u Kaštel Lukšiću, Prilozi zgrada. povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 14, Split,169. Obnova renesansnog pročelja u atriju benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku 187

10 Pogled na vanjsku drvenu skelu (crtež: M. Miletić) View of outer wooden scaffold (drawing: M. Miletić)

12 Presjek kroz renesansno pročelje s elementima vanjske i unutarnje potporne skele (crtež: M. Miletić) Cross-section through the Renaissance forntispiece with elements of outdoor and indoor supporting scaffold (drawing: M. Miletić)

kuće za stanovanje (sl. 3 A) i pretpostavljene crkvice sv. Vida i Modesta (V M). Zbog reprezentativnosti pročelja, kao i kvalitete arhitektonskih detalja, zaključujemo da je moralo biti vidljiva iz ove perspektive. Prolaznicima je vjerojatno bio omogućen pogled u dvorište kroz prozore u ogradnom zidu koji je dijelio ulicu od dvorišta (sl. 4). 11 Pogled na vanjsku skelu (foto: I. Šprljan) Primjere otvaranja takvih prozora koji nisu postavljeni na View of outer scaffold (photo: I. Šprljan) pročelju zgrade, već dijele dva vanjska prostora, često nalazimo u renesansi5. Arhitektura renesansnog pročelja sjeverne Buronjine stila visoki 254 cm, slijedi red stupova jonskog stila (visina palače valorizirana je u okviru povijesno-stilske analize u 134 cm) pa ponovno dorskog stila (visina 161 cm), dok su sklopu konzervatorskog elaborata koji je napravljen za cijeli u završnoj četvrtoj etaži izvedeni stupovi u korintskom kompleks benediktinskog samostana u Šibeniku6. Konzer- stilu visine 180 cm. Pored stupova i drugi detalji i elemen- vatorski elaborat napravljen je kao predfaza svih potrebnih ti preuzeti su iz leksika renesansne arhitekture, kao što 5 Šišić B. (1981.): Obnova dubrovačkog renesansnog vrta, Izdavački cen- su balustrade i razdjelni vijenci te završni krovni vijenac tar, Split, 30. Izvedba prozora u ogradnim zidovima koji su omogućavali pročelja. obostranu vizualnu komunikaciju bila je uobičajena u doba renesanse. I danas postoje u ogradnim zidovima vrtova renesansnih dubrovačkih Reprezentativno sjeverno dvorište danas je sa svih stra- ljetnikovaca sučuvani otvori koji su uokvirenim profiliranim kamenim na okruženo zgradama. U vrijeme gradnje Buronjine sje- pragovima hinili prozore. verne palače dvorište je vjerojatno bilo vidljivo sa sjeverne 6 Ćuzela J., Šprljan I. (2008.): Šibenik, benediktinski samostan sv. Luce – Konzervatorski elaborat, Konzervatorski odjel Šibenik, Šibenik. Iz elabo- strane, tj. iz srednjovjekovne ulice koja je prolazila između rata je korišten povijesni opis kao i opis razvoja samostanskog sklopa. 188 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

13 Čelična rešetka, pogled (crtež: M. Miletić) Steel grid, view (drawing: M. Miletić)

Uslijedili su istražni radovi kojima je trebalo utvrditi moguće kolorističke intervencije tijekom povijesti. Svi pro- nađeni slikani slojevi na kamenu bili su ostatci nekadaš- njih prebojavanja prozora ili unutarnjih zidova. Provedeni istražni radovi pokazali su da pročelje samostana izvorno nije nikada bilo koloristički tretirano7.

STATIČKA SANACIJA U konzervatorskom pristupu obnovi trebalo je najprije odabrati metodu statičke sanacije pročelja. Sve do 2013. godine postojala su dva osnovna pristupa statičkoj sanaciji. Prvi je podrazumijevao podupiranje pročelja, a zatim njegovu cjelovitu demontažu, dok bi se drugim pristupom

14 Montaža čelične rešetke (foto: I. Šprljan) napravilo podupiranje pročelja, te demontaža najoštećeni- Assembly of steel grid (photo: I. Šprljan) jih dijelova, čime bi se izbjegla potpuna demontaža. Oda- bran je drugi pristup radi očuvanja integriteta pročelja i mogućnosti korištenja komunikacije stubištem tijekom cijelog vremena izvođenja radova8. Smatralo se da bi ošte- radova na samostanu, u kojemu je istaknuta obnova rene- ćenja kamene plastike pri potpunoj demontaži bila znatno sansnog pročelja kao posebni prioritet ispred svih ostalih veća. Naime, kod potpune demontaže često se proširuje planiranih radova, zbog stanja kamena i statičke ugrože- opseg radova zbog tzv. skrivenih oštećenja kamena, kao nosti cijelog pročelja. npr. pukotina, koje prvim vizualnim pregledom nisu uoč- ljive. Osim demontaže pročelja bilo bi potrebno izvršiti i STANJE RENESANSNOG PROČELJA PRIJE OBNOVE demontažu stubišta koje je konstruktivno povezano s pro- Prvi nalazi na renesansnom pročelju površine 84,5 m² čeljem, a to bi iziskivalo dodatne troškove, kao i izvedba (6,5 x 13 m) bili su povezani sa stanjem statike cijelog privremenog stubišta. Sve bi to na kraju produžilo radove pročelja. Bila su vidljiva oštećenja baza, kapitela i tijela stupova u prizemlju i na drugom katu (sl. 5-7) koja su se te povećalo njihovu ukupnu cijenu. U odabiru pristupa postupno povećavala od prvog pregleda 2007. godine pa obnovi konzervatori su tijesno surađivali sa statičarima i sve do početka recentne obnove. Oštećenja su povezana sa korisnicama samostana. slijeganjem čitavog pročelja koje je oslonjeno na svodove cisterne ispod dvorišta u kojemu se pročelje nalazi. Stanje kamena na pročelju bilo je tada u drugom planu. Naime, 7 Istražne radove sprovela je Katarina Urem, dipl. restauratorica te konzervatorski pristup je obnovu podijelio u dva koraka: rezultate prikazala u Izvještaju o istražnim radovima na pročelju sjever- statičku obnovu pročelja koja je označena kao prioritet te nog atrija benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku, 5. veljače 2007., dokumentacija KO Šibenik. restauraciju kamena na pročelju koja je predviđena nakon 8 Stubište s dugim podestima priljubljeno je uz renesansno pročelje statičke sanacije. i koristi samostanu kao centralna komunikacija. Obnova renesansnog pročelja u atriju benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku 189

15 Demontaža stupa, izbijanje baze (foto: I. Šprljan) 17 Pogled na stupove prizemlja nakon montaže (foto: S. Pranjić) Dismantling of pillar, breaking out of the base (photo: I. Šprljan) View of ground floor pillars following assembly (photo: S. Pranjić)

16 Montaža desnog stupa prizemlja (foto: I. Šprljan) 18 Srednji stup prizemlja, crtež olovkom na kapitelu (foto: I. Šprljan) Assembly of ground floor right pillar (photo: I. Šprljan) Ground floor central pillar, pencil drawing on the capitel (photo: I. Šprljan)

Na statičkom dijelu projekta započelo se raditi u veljači cisterni morala se probiti podnica cisterne sve do živca 2013. godine9. Prvotno je trebalo riješiti problem oslanjanja kamena, a zatim je izveden temelj stupa od vodonepro- kamenog renesansnog pročelja jer se ispod fasade nalazi pusnog betona s dodatkom armaturne mreže. Na spoju cisterna s dva bačvasta svoda te je veći dio pročelja oslonjen stupa i svoda cisterne stavljeno je fleksi-ljepilo, a opeke su na tanke tjemene svodove koji su izvedeni iz opeke (sl. 8). U se priklesavale kako bi se uskladile sa zakrivljenjem svoda. cilju ojačanja temelja procijenjeno je da je potrebno unutar Svaki od dvaju stupova imao je poprečni presjek dimenzi- cisterne izvesti dva potporna stupa od opeke, jedan u osi ja 90 x 50 cm, a oslonjen je na armirano-betonski temelj lijevog, a drugi u osi desnog stupa prizemlja (sl. 9). Srednji dimenzija 120 x 120 x 40 cm. Nakon izvedbe stupova u stup, s obzirom na to da ima dobar oslonac na razdjelni zid cisterni pristupilo se izvedbi potporne skele. koji dijeli dva presvođena prostora cisterne, nije zahtijevao U cilju podupiranja pročelja izvedena je vanjska drvena dodatnu statičku intervenciju. skela (sl. 10, 11) i čelični nosači unutar hodnika stubišta. Zaštitni radovi započeli su ispumpavanjem vode iz stare Cilj statičkog projekta bio je poduprijeti kamene arhitravne cisterne, a zatim je uslijedila hidroizolacija poda, zidova grede koje počivaju na stupovima i to kroz sve etaže. Da bi i svodova cisterne. Prilikom izrade temelja za stupove u se to postiglo, trebalo je izvesti čelične podvlake (HEA 200) u obliku kratkih greda koje su se s vanjske strane oslanjale 9 Naslov projekta: DOM-Konzalting d.o.o., Sarajevska 3/P, Šibenik, Bene- diktinski samostan sv. Luce, Šibenik, sjeverni atrij, IZVEDBENI PROJEKT, na drvenu skelu, a s unutarnje strane na čelične nosače – TD: 276/2013, projektant Milivoj Miletić, dipl. inž. građ., Šibenik, 2013. rešetke (sl. 12). S unutarnje strane nije bilo moguće izve- Financiran u sklopu trogodišnjeg programa financiranja od strane Mi- sti drvenu skelu, budući da je istu trebalo osloniti na pod nistarstva kulture tijekom razdoblja 2013. – 2015. godine. 190 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

19 Željezni trn srednjeg stupa drugog kata (foto: I. Šprljan) 21 Injektiranje pukotina na arhitravnoj gredi viskoznom epoksidnom Iron thorn of the 2nd floor central pillar (photo: I. Šprljan) smolom (foto: Š. Glavan) Injecting fissures on the architrave beam with viscous epoxy resin (photo: Š. Glavan)

20 Zamjena starih, korodiranih klamfi novima od nehrđajućeg čelika 22 Čišćenje kamena metodom retuš-pjeskarenja pomoću staklenog (foto: S. Pranjić) pudera (foto: Š. Glavan) Replacement of old, corroded cramps with new stainless steel ones Stone cleaning by retouch-blasting method using glass powder (photo: S. Pranjić) (photo: Š. Glavan)

hodnika koji je popločan kamenim pločama debljine 10 cm, treba dopuniti kajlanje nosive skele hrastovim kajlama10 s jedne strane upetim u arhitravne grede pročelja, a s druge te izvršiti zamjenu većih kajli manjima. Kada je kajlanje za- strane ploče su usidrene u susjedno pročelje. Takvo osla- vršeno, pristupilo se demontaži srednjeg stupa. Prethodno njanje ocijenjeno je riskantnim pa se odlučilo upotrijebiti je srednji stup pripremljen za ovjes u zraku ručnom dizali- nosače dužine hodnika. Zbog velikog raspona korištena je com. Slijedilo je izbijanje baze srednjeg stupa pneumatskim čelična rešetka (sl. 13). Rešetke su s obje strane bile oslonje- čekićem (sl. 15). Izbijanjem baze srednjeg stupa završena ne na drvene stupove 20 x 20 cm, a isti su bili postavljeni je i prekinuta njegova statička funkcija nošenja, a težinu u vratima hodnika (sl. 14). Vanjska potporna drvena skela pripadajućeg dijela pročelja preuzela je potporna skela. bila je izvedena od jelovih greda i stupova 16 x 16 cm te

je bila dvostrano oslonjena na takav način da su vanjski 10 Kajle su manji komadi drva trokutnog presjeka koji se nabi- oslonci bili novi stupovi u cisterni kao i svod cisterne. jaju čekićem, npr. u procjepe ispod drvenih stupova skele kako bi se Posebno osjetljiv trenutak bila je demontaža dvaju omogućio kontinuitet prijenosa sile. Kajlanje se obavlja paralelno s dizanjem skele, ali kajle je dobro ponovno udarati neposredno prije stupova u prizemlju. Pregledom skele ustanovljeno je da demontaže. Naime, za burovitih dana drvo se osuši, smanji se volumen, pa kajle ne prenose silu u cijelosti. Obnova renesansnog pročelja u atriju benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku 191

23 Odsoljavanje kamenih stupova pomoću papirnate pulpe 25 Priprema kamena za tašeliranje „u suho“ (foto: S. Pranjić) natopljene destiliranom vodom (foto: S. Pranjić) Preparation of stone for patching „in the dry“ (photo: S. Pranjić) Desalinisation of stone pillars with paper pulp soaked in distilled water (photo: S. Pranjić)

samo baza (sl. 17). Zatim su slijedili radovi na manjim stupovima drugog kata. Na lijevom stupu zamijenjeno je tijelo i kapitel, a na srednjem stupu zamijenjeno je samo tijelo. Prilikom demontaže stupova pročelja primijećeni su detalji koji bi mogli unijeti više svjetla u statička rješenja sličnih arhitektonskih povijesnih konstrukcija. Pri de- montaži srednjeg stupa prizemlja zamijećene su slijedeće pojedinosti: stup nije imao željezne trnove koji su inače povezivali tijelo stupa s bazom i s kapitelom. Nije bilo niti trna između gornje plohe kapitela i kamene grede. Upravo na tom kontaktu gornje plohe kapitela i kamene grede za- mijećen je vrlo tanak sloj vapnenog morta, zapravo „ležaja“ na koji je položena kamena greda. Baza stupa bila je izravno položena na pločnik sjevernog atrija izrađen od dijagonalno složenih kvadratnih kamenih ploča te nije imala nikakvog zasebnog „temelja“ stupa. Ista situacija zamijećena je i na stupu desno od srednjeg (njegova je baza otkrhnuta pa je vidljivo da se pločnik proteže ispod baze). Opipavanjem donje plohe tijela stupa (na kontaktu s bazom) zamijećena 24 a Nanošenje tašela „na mokro“ (foto: S. Pranjić) i 24 b: završna je mala konkavna udubina promjera oko 3 cm u sredini i klesarska obrada tašela (zakrpe) „na mokro“ na resicama triglifa 12 arhitravne grede (foto: S. Pranjić) dubine oko 1 cm, ali bez trna . Application of patch „in the wet“ (photo: S. Pranjić) and 24 b: final Pregledom tijela starog demontiranog stupa dokumen- stone carving treatment of patch „in the wet“ on the tassels of the tirana je gornja površina tijela na kojem je vidljiv tanak sloj architrave beam triglyph (photo: S. Pranjić) vapnenog morta (debljine oko 2 mm) koji su stari majstori koristili pri montaži. Isti mort nije vidljiv na donjem dijelu tijela stupa. Na gornjoj plohi kapitela srednjeg stupa prize- Tada se pristupilo demontaži stupova.11 Najprije je de- mlja otkriven je crtež olovkom – kružnica unutar kvadrata 13 montiran i ponovno montiran srednji stup. Isto je učinjeno (sl. 18), koji je nacrtao majstor klesar . Riječ je o tzv. radi- s desnim stupom (sl. 16), dok se demontaža i montaža li- oničkim pomoćnim crtama. Naime, prije klesarske izrade jevog stupa odvijala na kraju. Na srednjem stupu zamije- na kamenoj kocki bi se pomoću šestara odredilo buduće njeno je sve osim kapitela. Desni stup zamijenjen je novim središte kapitela. Zatim bi se iscrtala upisana kružnica unu- elementima u cijelosti, a na lijevom stupu zamijenjena je tar kvadrata, te od središta povukle radijalne crte kojima

11 Redoslijed demontaže stupova usuglašen je s inž. Miletićem koji je 12 Promemorija s konzervatorskog nadzora 15. siječnja 2015. godine. ujedno vršio i građevinski nadzor nad radovima. 13 Promemorija s konzervatorskog nadzora 16. siječnja 2015. godine. 192 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

26 Obnova kamene plastike pročelja s vrstama radova: crveno – 27 Ostali restauratorski radovi po vrstama izvedenih radova: tamno kameni element zamijenjen u cijelosti; zeleno – izveden „tašel u suho“; plavo - uklanjanje betonskih zakrpa i cementnih korica; svijetlo plavo svijetloplavo – izveden „tašel na mokro“; tamnoplavo – konsolidirano - cjelovita sanacija kamene gurle; roza - uklanjanje morta na bazi injektiranjem (crtež: I. Šprljan) poliestera i epoksida (crtež: I. Šprljan) Restoration of the facade stone plastic with types of works: red Other restoration works per types of works executed dark blue – – stone element replaced in its entirety; green – „patch in the removal of concrete patches and cement sheath; light blue – complete dry“ applied; light blue – „patch in the wet“ applied; dark blue – rehabilitation of stone gutter; pink – removal of epoxy and polyester consolidated by injecting (drawing: I. Šprljan) based mortar (drawing: I. Šprljan)

bi se kvadrat razdijelio na manje segmente. Bočne strane elementima). Crtež na gornjoj strani našeg kapitela označa- su također iscrtavane, ali se klesanje profila kontroliralo va njegovo središte, ali i osi cijelog stupa. Pri montaži, stup šablonama. Zbog oblika, kapitel se uvijek klesao okrenut bi se pomicao kajlama sve dok se visak, postavljen visoko naopako, a kako je napredovao proces klesanja, stare crte iznad, ne bi poklopio sa središtem kružnice14. bi se brisale i ucrtavale nove. Ostajale su samo one na 14 Objašnjenje otkrivenog crteža dao je Silvije Pranjić, konzervator- nevidljivim dijelovima kapitela (dodirne plohe s drugim restaurator kamene plastike, djelatnik firme Travej d.o.o. iz Zadra koja je izvela radove. Obnova renesansnog pročelja u atriju benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku 193

željeza dugom 6,5 cm skoro kvadratnog presjeka širine 2 cm (sl. 19). Trnovi su korodirali i tako izazvali veća oštećenja na kapitelima15. Prilikom montaže stupova u prizemlju postignut je dogovor između nadzornog inženjera i konzervatora da se stupovi izravno postave na popločenje atrija kao što su bili postavljeni stari stupovi prije demontaže. U spojnim plohama tla i baze stupa, baze i tijela stupa te tijela stupa i kapitela postavljeno je porculansko ljepilo INOKOL s od- gođenim procesom stezanja16 i svijetlooker boje koja se sjedinjuje s bojom kamena. Spojna ploha kapitela i arhitravne grede obrađena je na takav način da se na rubovima plohe koristilo navedeno porculansko ljepilo, a u sredini plohe izvedeno je injektiranje dvokomponentnim epoksidnim smolama radi boljeg spoja. Gotovo istovjetan princip spajanja primijenjen je i na manjim stupovima drugog kata, s jedinom razlikom što je spojna ploha balustrade i baze stupa obrađena na isti način kao i spojna ploha kapitela i arhitravne grede, tj. u opisanoj kombinaciji porculanskog ljepila i epoksidnih smola. Nakon što je izvršena montaža manjih stupova na drugom katu, stvorili su se svi preduvjeti za demontažu potporne konstrukcije (drvene i čelične). Uklanjanjem skele stekli su se bolji uvjeti za život redovnica jer su se mogli ponovno montirati prozori i tako zaštititi ovaj centralni prostor samostana od studeni. Slijedila je montaža lake radne skele s dvorišne strane renesansnog pročelja s koje su obavljani završni restauratorski radovi u rujnu i listopadu 2015. godine.

KONZERVATORSKI RADOVI NA KAMENU Još tijekom 2014. godine vizualnim je pregledom utvr- đeno stanje kamena vapnenca od kojeg je pročelje u cijelosti isklesano. Gotovo sve površine bile su premazane višeslojnim vapnenim premazom. Uz vapnene premaze na spoju kamena i drvene stolarije kamen je bio premazan lakom i različitim bojama za drvo. Profilacije na vijencima arhitravnih greda bile su prekrivene kalcitnim ocjedinama 28 Čišćenje kamena s vrstama izvedenih radova: žuto – čišćenje i petrificiranim slojem crne skrame koja je bila sačinjena siga i patine; zeleno – tretman algi i lišajeva biocidima; plavo – odstranjivanje topivih soli desalinizacijom (crtež: I. Šprljan od prljavštine i izlučenog gipsa (kalcijev sulfat). Zbog tih Stone cleaning with types of works executed: yellow – cleaning of nakupina pojedini plastični detalji uopće nisu bili vidlji- speleothems and patina; green – treatment of algae and lichens with vi. Vijenci i arhitravne grede prizemlja i prvog kata bili su biocides; blue – removal of soluble salts by desalination (drawing: I. Šprljan) obrasli lišajevima i algama. Na pojedinim stupovima uočeno je uznapredovalo ljuskanje i osipanje kamene epiderme, što je upućivalo na prisutnost štetnih soli nitrata, klorida Pri radovima na drugom katu skinuta su dva stupa, prvi i sulfata. slijeva i srednji. Tijelo prvog slijeva kasnije je u cjelini za- Na kamenu su uočena brojna mehanička oštećenja, veće mijenjeno. Pri demontaži zamijećeno je da je na kontak- pukotine i manje naprsline. Na mjestima gdje je nekada tnim plohama stupa uvijek bio tanak sloj vapnenog morta. bila pričvršćena željezna ograda ostala su brojna željezna Međutim, u kontaktu tijela stupa i kapitela bio je dodan i 15 Promemorija s konzervatorskog nadzora 30. siječnja 2015. godine. željezni trn zaliven olovom. Dok je trn lijevog stupa bio vrlo 16 To je vrlo dragocjeno za restauratore koji mogu obavljati manje ko- oštećen, trn srednjeg stupa je sačuvan. Riječ je o komadu rekcije položaja dijelova stupa sve dok se ne postigne željena pozicija. 194 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

sidra fiksirana olovom. S vremenom je željezo korodiranjem Za nova dva stupića i tašele „na suho“ korišten je rudistni ekspandiralo i izazvalo pukotine, a mjestimice stvorilo ocje- vapnenac komercijalnog naziva Planit, jer je bojom i tekstu- dine koje su estetski nagrđivale kamen. Pojedine pukotine rom najsličniji izvorniku. Završna obrada tašela izvedena i rupe bile su nemarno zapunjene poliuretanskim kitom, je finom martelinom odnosno zubatkom. Sve sljubnice a kamen je nepotrebno zaprljan. Vezivni se vapneni mort između kamenih elemenata zapunjene su fleksibilnim, vi- između sljubnica ispiranjem gotovo u potpunosti osuo, što šeslojnim, toniranim mortom. je uzrokovalo prokišnjavanje u unutrašnjost samostana. U završnoj, četvrtoj fazi pročelje je više puta oprano i Posebice je završni vijenac, koji ujedno služi kao slivni žlijeb nakon sušenja višekratno premazano vodoodbojnom za- (gurla), zbog osipanja sljubnica propuštao kišnicu. Prokiš- štitom za kamen na bazi siloksana. Po završetku radova njavanje na vijencu između trećeg i drugog kata pokušalo skinuta je radna skela. Svi radovi su dokumentirani i po- se spriječiti izvođenjem neadekvatne okapnice. Zidana praćeni iscrpnom fotodokumentacijom (sl. 26-28)17. je punom opekom i ožbukana mortom na bazi portland cementa. Uslijed jake izloženosti vlazi i atmosferilijama ZAKLJUČAK okapnica je ispucala, počela se osipati i nije više sprječavala Odabir konzervatorskog pristupa obnovi renesansnog prokišnjavanje. pročelja, koji je od početka nastao u suglasju sa statičari- Radovi u rujnu i listopadu 2015. godine bili su podijelje- ma i korisnicima samostana, pokazao se dobrim. Odlučilo ni u četiri faze. U prvoj su fazi preciznim skalpelima meha- se krenuti u statičku sanaciju s parcijalnom demontažom nički uklonjeni višeslojni vapneni premazi. Tragovi cemen- pročelja nakon podupiranja, a ne u cjelovitu demontažu tnog šprica i tvrdokorne grozdaste nakupine crne skrame pročelja s ponovnom montažom. Pokazalo se da su radovi pažljivo su otučeni finim klesarskim dlijetima. Potom je ovim konzervatorskim pristupom izvedeni višekratno brže i sa znatnom uštedom sredstava. U cjelini su završeni svi svrdlima uklonjeno olovo iz rupa sa sidrima, pa su željezni planirani radovi koji su bili vrsno organizirani i pod stalnim trnovi povađeni bez oštećenja kamena. Korodirane željezne konzervatorskim nadzorom18. kopče (klamfe) koje spajaju dijelove vijenca između drugog i trećeg kata također su izvađene, a na njihovo mjesto su stavljene nove od nekorodirajućeg čelika (A4 inox) (sl. 20). Za fiksiranje je korišteno dvokomponentno Epoxy ljepilo za kamen. Žitkim epoksidom za injektiranje konsolidirane su otvorene pukotine (sl. 21). Manje naprsline sanirane su metodom podljepljivanja (Paraloid B-72). U drugoj fazi izvršeno je čišćenje. Površine obrasle algama i lišajevima tretirane su biocidnim sredstvima i potom obilno isprane vodom. Sve su površine isprane vodenim mlazom snage srednjeg tlaka. Retuš – pjeskarenje poliure- tanskog ljepila, tvrdokorne prljavštine i ostataka različitih premaza izvedeno je recikliranim staklenim puderom (sl. 22). Zbog izrazite mekoće puder ne oštećuje kamen, a tako je ujedno i sačuvana primarna patina kamena. Stu- povi zahvaćeni osipanjem, jonski na prvom i korintski na 17 Tekst o zatečenom stanju i završnim konzervatorskim radovima sas- trećem katu, višekratno su oblagani kašom od papirnate tavio je Silvije Pranjić, konzervator-restaurator kamene plastike, djelatnik pulpe i destilirane vode, čime se izvršilo odsoljavanje ka- tvrtke Travej d.o.o. iz Zadra. mena, tj. štetne soli su smanjenje na neškodljivu razinu 18 Iznimno važnu ulogu u obnovi renesansnog pročelja sjevernog atrija benediktinskog samostana imao je statičar Milivoj Miletić, koji se (sl. 23). već ranije iskazao na nizu zahtjevnih projekata obnove spomeničkih U trećoj fazi sanirana su mehanička oštećenja. Taše- objekata na području šibensko-kninske županije, a prvi mu je zadatak lima „na mokro“ sanirana su manja oštećenja. Elastični bila osjetljiva obnova renesansne Male lođe u povijesnoj jezgri Šibenika tijekom 1987. godine. Izvoditelj konzervatorsko-restauratorskih radova vapneno-cementni mort nanesen je na inoks armaturu. je zadarska restauratorska tvrtka Travej d.o.o., relativno mlada tvrtka s Po stvrdnjavanju tašel je završno obrađen klesarskim dli- već pozavidnim nizom obnova na području zadarske i šibensko-kninske županije. U šibenskoj povijesnoj jezgri najvažniju referencu su stekli jetima i martelinom (vrsta čekića), a bojom je usklađen zahtjevnom obnovom kamene plastike na baroknom zvoniku crkve s kamenom (sl. 24 a, b). Veći tašeli izvedeni su u suho, sv. Ivana. Pri obnovi u sjevernom atriju samostana imali su kooperanta tj. krpljenjem kamenim umetcima (sl. 25). Dva potpuno za izradu drvene i čelične potporne skele u šibenskoj tvrtki inž. Marija Jakelića. Vrlo važno je napomenuti uspješnu suradnju sa samostanom erodirana kvadratna stupića ograde (četvrti slijeva između sv. Luce. Uz časnu majku Gabrijelu Liović iznimno se istakla časna sestra prizemlja i prve etaže i četvrti slijeva između prvog i drugog Fortunata Spahija koja je tijekom cijelog vremena trogodišnje obnove bila iskren, drag i povjerljiv suradnik konzervatorima i izvoditeljima do- kata) uklonjena su i na njihova su mjesta postavljeni novi. kumentacije i radova. Obnova renesansnog pročelja u atriju benediktinskog samostana sv. Luce u Šibeniku 195

LITERATURA I IZVORI Karaman, Lj. (1933.): Umjetnost u Dalmaciji XV i XVI vijeka, Cicarelli, K. (1962.): Vitturijev utvrđeni dvorac u Kaštel MH, Zagreb Lukšiću, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 14, Split Šišić, B. (1981.): Obnova dubrovačkog renesansnog vrta, Iz- Ćuzela J., Šprljan I. (2008.): Šibenik, benediktinski samostan davački centar, Split sv. Luce – Konzervatorski elaborat, Konzervatorski odjel Šprljan, I. (1988./1989.): Rekonstrukcija Male lođe u Ši- Šibenik, Šibenik beniku, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, Grupa autora (1939.): Benediktinski samostan Sv. Luce u 14-15, Zagreb Šibeniku o tristogodišnjici njegova opstanka 1639 - 1939, Šibenik

Summary RESTORATION OF RENAISSANCE FRONTISPIECE IN THE BENEDICTINE MONASTERY OF ST. LUCE IN ŠIBENIK In the historic centre of Sibenik, a new monastery of Benedictine underatken in the northern courtyard cistern consisting of cistern nuns was founded in the 17th century. For the purpose of opening insulation and construction of two supporting brick pillars inside the new Benedictine monastery, founder and benefactor Nikola the cistern. Then a supporting scaffold was mounted, made of Buronja, trader from Šibenik, after his death left his real estate wood on the outside and of steel on the inside. Inside the halls, properties located near the small church of St. Vid and Modest in leaning on the Renaissance frontispiece, steel girders were in- the city area of Gorica to the Benedictines. The monastery start- stalled leaning on wooden pillars in hall doors (photo 13, 14). ed its work in 1639 under the regulations of St. Benedict. The The frontispiece was supported by short pieces of steel tucked monastery has been functioning uninterruptedly from the 17th under stone beams resting on the pillars. On the outside, the steel century to date. Before donating his real estate properties to the pieces were leaning on the wooden scaffold, while on the inside Benedictines, Buronja had two palaces in his possession (A and (in the halls) they were leaning on truss carriers (photo 12). Once B, photo 3). In the northern palace (A) there was a courtyard in the supporting scaffold was mounted, the pillars were disman- which a very nice frontispiece of Renaissance stylistic features was tled and assembled one by one (photo 16). On the ground floor, made probably on the turn of the 16th to the 17th century (photo 3 pillars were dismantled and partially replaced (photo 17), while 3, label a, photo 28), divided into four floors on which features of on the 2nd floor two smaller pillars were dismantled. Following Doric style (ground floor and nd2 floor), Ionian style (1st floor) and the dismantling and re-assembly, the wooden-steel scaffold was Corinthian style (3rd floor) alternate. An examination of the fron- dismantled and a light working scaffold mounted along the outer tispiece revealed that the stone plastic was in very poor condition panel of the Renaissance frontispiece. In September and October (photo 26), and that the entire frontispiece was statically unstable. 2015, final restoration works were undertaken on the Renaissance The restoration was done in the framework of a three-year work frontispiece, consisting of stone cleaning and desalinisation, re- programme (2013-2015) financed by the Ministry of Culture of moving of old iron wedges, injecting of fissures (photo 21), repair the Republic of Croatia. The author of the static reconstruction of damaged parts with stone inserts or inserts of restoration mor- project was Šibenik engineer Milivoj Miletić, while the contrac- tar (photo 24 a, b), and final washing and protection of stone on tor was Zadar restoration company TRAVEJ Ltd. First, works were the entire Renaissance frontispiece. 196 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015 197

Jasminka Podgorski Konzervatorsko–restauratorska istraživanja i radovi na slici Čudesne zaruke sv. Katarine

Jasminka Podgorski UDK: 75.025.4(497.521.2)“2012/2014“ Muzej za umjetnost i obrt 75.046.3:27-36“16/17“ HR – 10 000 Zagreb, Trg maršala Tita 10 Stručni rad/Proffesional paper Primljen/Received: 16. 6. 2015.

Ključne riječi: Čudesne zaruke sv. Katarine, Muzej za umjetnost i (Siena, Italija, 1347. – 1380.)3 koja je u mističnom zanosu obrt, Zagreb, slika na drvenom nosiocu, sjevernjačko slikarstvo, doživjela zaruke s Kristom postavši tako njegova zaručnica. konzervatorsko-restauratorski radovi, istraživanja Stilom i tehnikom slika predstavlja primjer sjevernjačkog Key words: Mystic Engagement of St. Catherine, Museum of slikarstva karakterističnog za razdoblje prijelaza 17. u 18. Arts and Crafts, Zagreb, painting on wood, northern painting, stoljeće odnosno baroka.4 Razvoj tehnike ulja u slikarstvu conservation-restoration works, research pripisuje se sjevernjačkim majstorima rane renesanse koji su miješali pigmente s uljem.5 Miješanjem pigmenata s Konzervatorsko-restauratorski radovi na slici Čudesne zaruke sv. Ka- različitim sušivim uljima počinje primjena novih tehnika tarine izvedeni su u restauratorskoj radionici Muzeja za umjetnost slikanja. Chiaroscuro postaje uobičajen način postizanja i obrt u Zagrebu u razdoblju od 2012. do 2014. godine. Opsežna trodimenzionalnih oblika, a boje se nanose ili tankim, la- prirodoslovna istraživanja, kao i strukturna istraživanja, rezultirala zurnim slojevima ili gustim, reljefnim impasto namazima. su uvidom u izvornu tehniku i tehnologiju slike nepoznatog sje- Kolorit je postao raznolikiji, odnosno topliji i svjetliji, s vernjačkog slikara koji je djelovao na prijelazu iz 17. u 18. stolje- brojnim prijelazima i bogatim nijansama. će, a proučavanje tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova rezultiralo je informacijama o provedenim zahvatima na slici od- STANJE PRIJE KONZERVATORSKO- nosno metodama primjenjivanim u konzervatorskoj proceduri u RESTAURATORSKIH RADOVA prošlosti (sl. 1). Slika Čudesne zaruke sv. Katarine izvedena je na drvenom nosiocu. Debljina nosioca iznosi pola centimetra, a pole- Slika Čudesne zaruke sv. Katarine pripada zbirci slikarstva đina je obojena crnom bojom. Sloj crne boje djelomično Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Izvedena je u teh- se oljuštio i na tim je mjestima vidljiva tekstura drva. Na nici ulja na drvu, nepoznatog slikara, a vrijeme nastanka nosiocu se nalazi drvena konstrukcija sastavljena od hori- datirano je prijelazom iz 17. u 18. stoljeće.1 Dimenzije slike zontalno zalijepljenih letvica u nizu. Kroz te fiksne letvice su 103 x 82 cm. Na slici su prikazani likovi svete Katarine, prolaze okomito postavljene klizne letvice. Drveni nosilac svetog Josipa2 (?) i Marije s Djetetom Isusom koji sjedi u je stabilan i nema oštećenja niti nedostataka. njenom krilu i stavlja prsten na ruku svetice, odnosno pred- Pregledom slike prije konzervatorsko-restauratorskih stavljen je prizor nastao prema predaji o Katarini Sienskoj zahvata bio je jasno vidljiv potamnjeli lak neravnomjerno

1 Atribucija i datacija ovog rada preuzeta je iz stručnog muzejskog 3 Grgić, M. (1985.): Katarina Sijenska, u: Leksikon ikonografije, liturgike i programa korištenog u Muzeju za umjetnost i obrt ArhivX u kojemu je simbolike zapadnog kršćanstva, (ur.) A. Badurina, Naklada Liber – Kršćan- zapis o slici Čudesne zaruke sv. Katarine izradio kustos u zbirci slikarstva ska sadašnjost, Zagreb, 325-326. Miroslav Gašparović. 4 Kraigher-Hozo, M. (1990.): Slikarstvo, metode slikanja i materijali, Svje- 2 Prikaz svetca u ovoj svetačkoj skupini ikonografski se nije mogao po- tlost, Sarajevo, 145. tvrditi zbog izostanka prepoznatljivog atributa ili nekog drugog simbola 5 Uvriježeno je mišljenje kako su za razvoj i širenje ove tehnike naj- kojim bi ga se moglo točno definirati. Iz ovoga razloga može se samo značajniji Flamanci: braća Hubert i Jan van Eyck (osobito mlađi brat Jan), pretpostaviti kako je riječ o sv. Josipu čiji prikaz je uobičajen za prizore Majstor iz Flemallea, Rogier van der Weyden, Hugo van der Goes i Talijan sv. Obitelji u kojima se pojavljuje Bogorodica s Djetetom Isusom. Domenico Ghirlandaio. 198 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Slika Čudesne zaruke sv. Katarine, stanje slike nakon završenih konzervatorsko- restauratorskih zahvata (foto: V. Benović, fototeka MUO) Painting Mystic engagement of St. Catherine, condition of the painting following completed conservation-restoration interventions (photo: V. Benović, photo archives of the Museum of Arts and Crafts)

2 Stanje slike prije zahvata (foto: V. Benović, fototeka MUO) Condition of the painting prior to interventions (photo: V. Benović, photo archives of the Museum of Arts and Crafts) Konzervatorsko–restauratorska istraživanja i radovi na slici Čudesne zaruke sv. Katarine 199

3 Snimka pod kosim svjetlom, detalj (foto: V. Benović, fototeka MUO) 4 UV snimka detalja na slici (foto: V. Benović, fototeka MUO) srednja srednja UV shot of detail on the painting (photo: V. Benović, photo archives of Shot under oblique light, detail (photo: V. Benović, photo archives of the Museum of Arts and Crafts) the Museum of Arts and Crafts)

6 PIXE spektar uzorka lab. broj 10297 – mikrokemijskom analizom utvrđeno je da se podloga sastoji od olovne bijele i kalcijeva karbonata (foto: M. Jakšić, fototeka HRZ) PIXE spectre of sample lab number 10297 – the micro-chemical analysis established that the wooden surface consists of lead white and calcium carbonate (photo: M. Jakšić, photo archives of the Croatian Conservation Institute)

nanesen na površinu slike (sl. 2). Mjestimice su uočene površine promijenjenog retuša, ispucalog sloja polikromije u vidu sitnih krakelira, odignutog od nosioca, te trusnih slojeva preparacije i boje, kao i manji nedostatci (sl. 3). U donjem desnom kutu slike vidljivo je nekoliko malih poteza nalik na signaturu koja je nečitka. Slika je smještena u 5 IC snimka detalja na slici (foto: V. Benović, fototeka MUO) bogato ukrašeni izrezbareni i pozlaćeni okvir na kojemu je Infrared shot of detail on the painting (photo: V. Benović, photo također vidljiva površinska nečistoća te brojna oštećenja archives of the Museum of Arts and Crafts) i nedostatci, kako u sloju drva, tako i u sloju preparacije i pozlate. fluorescencijom i infracrvenom reflektografijom, rendgen- 6 ISTRAŽIVANJA sko snimanje te prirodoslovna istraživanja. S ciljem jasnijeg sagledavanja stanja slike provedena su Snimka UV fluorescencije pokazala je neravnomjerno konzervatorsko-restauratorska istraživanja, strukturna naneseni lak na površini slike te mjesta retuša i oštećenja istraživanja koja su obuhvatila snimanje pod kosim svje- 6 Prirodoslovna istraživanja izvršena su u Prirodoslovnom laboratoriju tlom, mikroskopska snimanja, snimanja ultraljubičastom Hrvatskog restauratorskog zavoda. 200 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

7 Mikrofotografija poprečnog presjeka uzorka lab. broj 10297, 8 Mikrofotografija poprečnog presjeka uzorka lab. broj 10295, reflektirano svjetlo (foto: M. Fabečić, fototeka HRZ) reflektirano svjetlo (foto: M. Fabečić, fototeka HRZ) Micro photograph of cross-section of sample lab number 10297, Micro photograph of cross-section of sample lab number 10295, reflected light (photo. Fabečić, photo archives of the Croatian reflected light (photo: M. Fabečić, photo archives of the Croatian Conservation Institute) Conservation Institute)

uzrokovana starošću materijala. Sloj laka na cijeloj je po- vršini zelenožute fluorescencije, a mjestimice se razabiru različiti tonovi laka (sl. 4). Na zelenoj fluorescenciji vidljivi su dijelovi tamnosmeđe boje koja je nanesena potezima kistom u različitim smjerovima, što upućuje na drugi sloj laka ili lazure. Snimanje pod kosim svjetlom pokazalo je blago neravnu površinu drvenog nosioca te horizontalne spojeve drvenih dijelova od kojih je sastavljen nosilac slike, potamnjele ispune kitom i retuše. Mjestimice su vidljivi otoci posvijetljenog retuša7 te djelomično ljuštenje slikanog sloja po cijeloj površini slike. Snimanje nečitkih tragova signature pod UV svjetlom nije rezultiralo jasnijim očitavanjem. Snimanjem zatečenog stanja slike IC reflektografijom detektiran je crtež ispod slikanog sloja, točnije: na mjestu oslikane arhitekture u pozadini prizora, dok ispod slikanog sloja na licima svetaca crtež nije uočen. Signatura snimljena u IC dijelu spektra i dalje je ostala nečitka8 (sl. 5). Slika je također podvrgnuta rendgenskom snimanju koje nije rezultiralo novim podatcima. Na rendgenskoj snimci očitava se i vizualno potpuno dominira gusta drvena konstrukcija na poleđini slike, pri čemu je slikani sloj slabo vidljiv. Također se nisu mogli razabrati spojevi drvenog 9 Proba uklanjanja sloja laka i starih retuša (foto: V. Benović, fototeka MUO) nosioca.9 Vrsta drva od kojeg je izveden nosilac određena Trial removal of varnish layer and old retouches (photo: V. Benović, je vizualnim promatranjem nosioca pod povećanjem, koje photo archives of the Museum of Arts and Crafts)

7 Nije sigurno je li tijekom vremena retuš posvijetlio od vanjskih utje- je potvrdilo da se radi o hrastu.10 Radi provedbe laboratorij- caja ili je bio naknadno posvijetljen. skih analiza, uzeti su uzorci sa slike i analizirani su slojevi 8 Snimanje totala i detalja slike, snimanje pod kosim svjetlom te snimanja UV fluorescencije i IC reflektografije proveo je Vedran Benović, re- preparacije, polikromije i sloj laka. Analizom uzorka sloja stauratorska fotodokumentacija u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. 9 Rendgensko snimanje proveo je Mario Braun u Hrvatskom restau- 10 Determinaciju vrste drva – hrasta provela je dr. sc. Jelena Trajković, ratorskom zavodu u Zagrebu. Šumarski fakultet u Zagrebu. Konzervatorsko–restauratorska istraživanja i radovi na slici Čudesne zaruke sv. Katarine 201

10 Stanje slike nakon uklanjanja starih lakova i retuša (foto: V. Benović, fototeka MUO) Condition of the painting following removal of old varnishes and retouches (photo: V. Benović, photo archives of the Museum of Arts and Crafts)

preparacije utvrđen je sastav kalcijeva karbonata uz prisut- se olovno-kositrena žuta, olovna bijela te smeđi željezni nost veziva na bazi proteina, najvjerojatnije tutkala.11 Na oksid. Analizom uzorka naliča laka na površini utvrđena sloju preparacije detektiran je sloj olovne bijele boje (sl. 6). je prisutnost prirodnih terpenskih smola i ulja koja su Daljnjim laboratorijskim analizama određeni su pigmen- laboratorijski istražena te se pretpostavlja kako je riječ o ti.12 Mikrofotografija poprečnog presjeka uzorka uzetog na mastiksu.14 Sumiranjem rezultata analiza pokazalo se kako mjestu inkarnata likova otkriva postojanje olovne bijele i je slikar koristio vrlo malu paletu pigmenata pri slikanju: cinobera (sl. 7). Tonovi sive i plave boje13 kojom su oslika- olovnu bijelu, olovnu kositrenu žutu, cinober, zemljanu ne draperije likova sv. Marije i sv. Katarine sadrže olovnu smeđu umbru i organsku crnu. bijelu, organsku crnu, umbru i cinober u tragovima (sl. 8). Povijesnoumjetničkom analizom zaključeno je da je Crvena boja na haljini sv. Marije oslikana je cinoberom. slika nepoznatog autora nastala krajem 17. ili početkom Mikrofotografija poprečnog presjeka uzorka smeđe boje 18. stoljeća u nekoj od zemalja sjeverne Europe. Navedeni kojom je oslikana pozadina na slici pokazuje u sastavu že- rezultati konzervatorsko-restauratorskih istraživanja te ljezni oksid, najvjerojatnije umbru pomiješanu sa zrncima laboratorijskih analiza korištenih pigmenata potvrđuju da- cinobera i olovnom bijelom. Analiza uzorka uzetog s dijela taciju kao i regiju u kojoj je slika nastala. Hrast od kojeg je slike na kojemu je naslikana arhitektura otkriva postojanje izveden drveni nosilac također se najčešće koristio upravo organske crne i olovne bijele, dok su umbra i cinober prisut- u sjevernim regijama Njemačke, Francuske, Nizozemske, ni u tragovima. U sastavu žute boje na plaštu svetca nalazi Flandrije itd.15 Sloj preparacije kalcijeva karbonata nanesen na drveni nosilac karakterističan je za sjeverne regije 17. 11 Sastav podloge određen je metodom FT-IR spektroskopije. Sastav i 18. stoljeća. Na sloju preparacije detektiran je sloj olov- veziva određen je metodom tankoslojne kromatografije. Analize je pro- ne bijele, koji se koristio za sprječavanje upojnosti kredne vela Marija Bošnjak, Prirodoslovni laboratorij HRZ, Zagreb, 2010. preparacije. Možemo zaključiti da su tehnika slikanja od 12 Pigmenti su određeni stratigrafskom analizom presjeka, mikroskop- skom i PIXE spektroskopskom metodom te XRF spektometrijom. Analize su proveli Margareta Klofutar, Domagoj Mudronja, Marijana Fabečić i 14 Analiza laka određena je metodom tankoslojne kromatografije. Anali- Milko Jakšić, Prirodoslovni laboratorij HRZ, Zagreb, 2010. i 2012. zu je provela Marija Bošnjak, Prirodoslovni laboratorij HRZ, Zagreb, 2010. 13 U dva uzorka uzeta na mjestu plave boje detektirani su elementi 15 Wadum, J. (1995.): Historical Overview of Panel-Making Techniques organske crne, olovne bijele, umbra i cinober, što upućuje da je slikar in the Northern Countries, u: Dardes, K.; Rothe, A.: The Structural Conser- dobivao plave nijanse miješanjem navedenih pigmenata. Drugi pigment vation of Panel Paintings : Proceedings of a symposium at the J. Paul Getty plave boje, ukoliko postoji, nije detektiran. Museum, (ed.) The Getty Conservation Institute, Los Angeles, 150. 202 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

11 IC snimka totala slike snimljene nakon uklanjanja laka i starih retuša i preslika (foto: V. Benović, fototeka MUO) Infrared shot of the total painting following removal of varnish and old retouches and copies (photo: V. Benović, photo archives of the Museum of Arts and Crafts)

lazurnih glatkih površina do impasto slojeva kojima se na slici prikazuju osvjetljenja, kao i sastav i vrsta pigmenata prirodnog i umjetnog podrijetla16, uobičajeni za tehniku i tehnologiju primjenjivanu u sjevernjačkom slikarstvu 17. i 18. stoljeća.

KRATKI PREGLED KONZERVATORSKO- RESTAURATORSKIH RADOVA U dogovoru s kustosom zbirke slikarstva u Muzeju za umjetnost i obrt Miroslavom Gašparovićem odlučeno je da se uklone potamnjeli sloj laka i mogući zatečeni preslici kako bi se prezentirao izvorni izgled slike. Konzervator- sko-restauratorskim radovima sanirana su trusna područja preparacije i polikromije. Provedene su probe topljivosti laka otapalima (sl. 9).

12 Drveni nosilac Ispod sloja laka ukazali su se stari retuši, preslici i zakiti stanjen u prethodnom iz prethodno provedenih konzervatorsko-restauratorskih zahvatu na debljinu radova. Daljnjim postupkom uklonjen je potamnjeli lak s pola centimetra s 17 postavljenom drvenom cijele površine slike. U toku uklanjanja laka na mjestu na konstrukcijom na kojemu se nalazi signatura, uz korištenje mikroskopskog poleđini (foto: V. Benović, fototeka MUO) povećanja, postalo je jasno da se nečitka signatura nalazi Wooden surface slimmed in an earlier 16 Uobičajeno je pigmente dijeliti na one prirodnog podrijetla (dobi- intervention to half vene iz biljaka i minerala) od onih umjetnog (ili sintetskog) podrijetla. a centimetre with a 17 Trusni dijelovi slojeva podloge i polikromije podlijepljeni su 6-postot- wooden construction nom otopinom zečjeg tutkala pomoću tople špahtle. Uklanjanje slojeva on the back (photo: V. izvedeno je u nekoliko faza. Površinska nečistoća uklonjena je otpraši- Benović, photo archives vanjem i pomoću 5-postotne otopine ph 7 Triamonij citrata i destilirane of the Museum of Arts vode. Uklanjanje laka i preslika izvršeno je pomoću otapala (Propanol, and Crafts) Etanol, Shellsol-T). Konzervatorsko–restauratorska istraživanja i radovi na slici Čudesne zaruke sv. Katarine 203

14 Parketaža na poleđini slike La Kermesse, oko 1636. – 1638., slikara Petera Paula Rubensa. Parquetage on the back of the painting La Kermesse, ca. 1636-1638, by painter Peter Paul Rubens 13 Parketaža na poleđini nosioca slike izvedena u ranijem konzervatorskom postupku (foto: V. Benović, fototeka MUO) Parquetage on the back of the painting wooden surface made in an earlier conservation procedure (photo: V. Benović, photo archives of the Museum of Arts and Crafts)

na sloju laka, da je lako topiva i da ne pripada izvorniku. cm. Predzadnji drveni dio širine je 6 cm i zadnji 4 cm. Kao S obzirom na te činjenice, kao i na to da je nakon svih posljedica reakcije skupljanja i širenja drva s vremenom su provedenih snimanja trag signature i dalje ostao nečitak na mjestima spajanja nastala najveća oštećenja u sloju pod- i nejasan, te da ga nije bilo moguće ostaviti i integrirati loge i boje. Na tim mjestima nalazili su se najveći zakitani s puno svjetlijim tonovima izvornih slojeva polikromije, dijelovi, različitih boja i nejednake nivelacije, iz prijašnjeg ponovno je u dogovoru s kustosom odlučeno da se trago- restauratorskog postupka, koji su na pojedinim dijelovi- vi signature zajedno sa slojem potamnjelog laka uklone. ma prekrivali izvorne slojeve polikromije (sl. 10). Zakiti su Tijekom postupka uklanjanja laka na plaštu lika svetice uglavnom uklonjeni ili obrađeni u skladu s izvornikom. Na Katarine nalazio se zeleni lazurni sloj. Zelena lazura nije istim mjestima nastala su veća oštećenja u izvornom sloju bila postojana kao ostali izvorni slojevi polikromije na slici, preparacije i polikromije. U donjem dijelu slike izvorni sloj već je bila lako topiva. Radi jasnijeg uvida uzet je uzorak i polikromije mjestimično potpuno nedostaje u visini četiri podvrgnut analizi.18 Analizom sastava dokazan je pigment centimetara, a posebno velika oštećenja i nedostatci bili su litopon koji se koristio od kraja 19. stoljeća te pruskoplava, na sivoplavoj haljini i plaštu svetice Katarine. Na snimci UV vjerojatno pomiješana s kromnom žutom, dajući kromnu fluorescencije snimljenoj nakon uklanjanja laka i retuša zelenu koja se također koristila od 19. stoljeća. Bio je to uočljivo je da sloj crvene boje na haljini sv. Marije uz donji pokazatelj da je zelena boja nanesena naknadno i da ne rub slike ima tamniji crveni ton, ne odgovara ostatku izvor- pripada izvornoj polikromiji. Nakon što se u dogovoru s ne crvene te je moguće da se radi o sloju crvene nanesenom kustosom zelena boja uklonila, ukazali su se svijetli sivopla- u ranijoj konzervatorskoj intervenciji. Taj sloj crvene boje vi tonovi i raskošna građa majstorski oblikovane draperije u ovom slučaju nije u potpunosti uklonjen zato što je pod plašta. Nakon uklanjanja preslika i slojeva retuša i zakita prirodnim svjetlom tonski odgovarao ostatku izvorne crve- iz prijašnjeg restauratorskog postupka, pokazalo se da je ne. Snimka IC reflektografije totala slike snimljena nakon drveni nosilac sastavljen od sedam komada drva19, hori- uklanjanja starih preslika taj dio pokazuje u sivoj nijansi zontalno postavljenih u odnosu na smjer kretanja vlakna drugačijoj od izvorne polikromije (sl. 11). Mjesta ošteće- drva. Drveni dijelovi dužine 103 cm različitih su širina: nja u sloju podloge rekonstruirana su i podslikana gvašem, prvi gornji dio je širine 4 cm, sljedeći iznosi 17 cm, zatim hladnijim i svjetlijim tonovima te izolirana slojem laka. Na- onaj nakon njega 20 cm, dok su sljedeća dva dijela široka 15 pravljena je završna integracija retušem svih nedostataka i oštećenja u sloju polikromije i zatim zaštićena slojem laka.20 18 Zelena lazura na slici analizirana je metodom FT-IR spektroskopije koju je provela Marija Bošnjak i metodom XRF spektroskopije koju je 20 Oštećenja u sloju podloge rekonstruirana su smjesom Bolonjske krede proveo Domagoj Mudronja, Prirodoslovni laboratorij HRZ, Zagreb, 2010. i zečjeg tutkala. Obrađeni dijelovi su podslikani akvarel bojama Maimeri i 19 Ovaj zaključak proizišao je iz promatranja slike pod kosim osvjetlje- izolirani slojem Mastiks laka. Završno su integrirani u cjelinu pigmentima njem, no tek nakon skidanja slojeva retuša i zakita mogao se vidjeti točan u smolnom mediju (Maimeri – Restauro). Svi slojevi zaštićeni su završnim broj komada drva kao i njihova širina iz kojih je drveni nosilac sastavljen. slojem laka Mastiks. 204 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Zbog današnjeg stanja hrastova drvenog nosioca debljine sv. Katarine nosilac s postojećom parketažom je stabilan, ra- od samo nekoliko milimetara, kao i konstrukcije na poleđini van i cjelovit te nije bila potrebna dodatna intervencija. nosioca, morala su se učiniti određena istraživanja (sl. 12). Komparacijom podataka pronađenih u relevantnoj li- ZAKLJUČAK teraturi21 moglo se zaključiti kako je drveni nosilac slike Konzervatorsko-restauratorskim radovima otvaraju se izvorno bio debljine nekoliko centimetara. U ranijem kon- nove istraživačke mogućnosti na umjetničkom predme- zervatorskom zahvatu stanjen je na debljinu od samo neko- tu. Uz neizostavnu povijesno-umjetničku analizu, istra- liko milimetara (sl. 13). Ovakav način saniranja i sprječava- živanja koja se izvode tijekom radova na umjetnini često nja deformacija drvenih nosilaca predstavlja primjer starih rezultiraju novim otkrićima koja upotpunjuju sagledava- konzervatorskih pristupa. Na stanjeni nosilac običavala se nje umjetničkog djela. Tijekom restauratorskih radova i stavljati drvena konstrukcija koja je dijelom lijepljena, a di- istraživanja na slici Čudesne zaruke sv. Katarine otkriven jelom pomična. U ovom slučaju horizontalne letvice širine 6 je niz novih informacija o izvornom izgledu slike i o in- cm i 3 cm zalijepljene su i fiksirane. Razmak između njih je tervencijama koje je slika doživjela u prošlosti. Rezultati 5 cm u gornjem dijelu slike, a 2,5 do 3 cm u donjem dijelu. istraživanja potvrdili su kako slika, stilom i tehnikom, Okomito postavljene letvice širine 3,5 cm u razmacima od predstavlja primjer sjevernjačkog slikarstva karakteri- 5 cm prolaze kroz fiksne letvice i pomične su. Konstrukcije stičnog za razdoblje prijelaza 17. u 18. stoljeće, odnosno na poleđini izvođene su od meke vrste drva kakvu nalazimo baroka, o čemu je povijesnoumjetničko mišljenje dao i i na tretiranoj slici. Takav način učvršćenja drvenog nosioca kustos Miroslav Gašparović. Provedeni radovi predstavlja- predstavlja primjer tzv. parketaže, odnosno metode stabili- ju doprinos razmatranjima tehnika i tehnologija korište- ziranja drva s funkcijom fleksibilnog ojačanja koja održava nih u sjevernjačkom slikarstvu. Metode konzervatorske nosilac ravnim. Obje metode primjenjivane su u 19. i prvoj struke korištene kod ranijih učvršćivanja drvenog nosioca polovini 20. stoljeća. doprinijele su spoznajama o parketaži korištenoj na slici Nažalost, o navedenim zahvatima na tretiranoj slici do Čudesne zaruke sv. Katarine. sada nisu pronađeni sačuvani podatci koji bi upućivali na to gdje su i kada točno postupci izvedeni. Tip parketaže na slici odgovara primjeru parketaže LITERATURA koja se nalazi na poleđini slike La Kermesse (oko 1636. Dardes, K.; Rothe, A. (1995.): The Structural Conservation of – 1638.) slikara Petera Paula Rubensa22 (sl. 14). Na po- Panel Paintings : Proceedings of a symposium at the J. Paul leđini su također zalijepljene fiksne horizontale, dok su Getty Museum, (ed.) The Getty Conservation Institute, okomice pomične. Parketažu je izveo Jean-Louis Hacquin Los Angeles 1770. godine. Svrha pomične parketaže bila je održati dr- Grgić, M. (1985.): Katarina Sijenska, u: Leksikon ikonogra- veni nosilac ravnim te izbjeći oštećenja nastala reakcijom fije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, (ur.) A. Ba- drva pri sezonskim klimatskim promjenama. Takav sistem durina, Naklada Liber – Kršćanska sadašnjost, Zagreb, parketaže postavljao se na poleđinu stanjenog i izravnatog 325-326. drvenog nosioca.23 U konzervatorskoj struci parketaža J. Knut, N. (1998.): The Restoration of Paintings, Könemann, L. Hacqina smatrana je najvećim francuskim postignućem Köln u 18. stoljeću.24 Kraigher-Hozo, M. (1990.): Slikarstvo, metode slikanja i ma- Ovaj način učvršćenja drvenog nosioca danas nije prihvat- terijali, Svjetlost, Sarajevo ljiv, smatra se neprikladnim i pretjeranim u smislu zadiranja O’Neill, J. P. (1987.): Art and Autoradiography: Insighst into u izvornik odnosno prevelikih lijepljenih površina parketaže the Genesis of Paintings by Rembrandt, Van Dyck, and Ver- na poleđinu drvenog nosioca. U slučaju slike Čudesne zaruke mer, (ed.) The Metropolitan Museum of Art, New York Rivers, S., Umney, N. (2003.): Conservation of Furniture, 21 Npr. Dardes, K.; Rothe, A. (1995.): The Structural Conservation of Panel Butterworth-Heinewmann, Burlington Paintings : Proceedings of a symposium at the J. Paul Getty Museum, (ed.) The Getty Conservation Institute, Los Angeles. Unger, A., Schniewind, A.P., Unger , W. ( 2001.): Conser- 22 Izvornu parketažu na navedenoj Rubensovoj slici stavio je 1770. vation of Wood Artifact. Springer-Verlag, Berlin-Heidel- Jean-Louis Hacqin. Kasnije ju je obnovio njegov sin Francois- Toussaint berg-New York Hacqin 1825. godine. Ségolène Bergeon et al. (1995.): The Restoration of Wooden Painting Supports : Two Hundred Years of History in France, Wadum, J. (1995.): Historical Overview of Panel-Making u: Dardes, K.; Rothe, A.: The Structural Conservation of Panel Paintings : Techniques in the Northern Countries, u: Dardes, K.; Proceedings of a symposium at the J. Paul Getty Museum, (ed.) The Getty Conservation Institute, Los Angeles, 270. Rothe, A.: The Structural Conservation of Panel Paintings: 23 Jean –Louis Hacquin imao je vlastiti studio u Parizu. U arhivima Lou- Proceedings of a symposium at the J. Paul Getty Museum, vrea nalaze se pisani podatci o poslovima koje je radio za muzej. Poslove (ed.) The Getty Conservation Institute, Los Angeles, je nastavio njegov sin Francois-Toussaint Hacqin. 149-177 24 Ségolène Bergeon et al. (1995.): nav. dj.: 269. Konzervatorsko–restauratorska istraživanja i radovi na slici Čudesne zaruke sv. Katarine 205

Summary

CONSERVATION-RESTORATION WORKS ON THE and revealed new information about the life of the artwork in the PAINTING MYSTIC ENGAGEMENT OF ST. CATHERINE past. The painting had earlier undergone conservation-restoration During restoration works and research on the painting Mystic en- works on which no data have been preserved. Numerous copies, gagement of St. Catherine a series of new information was discov- retouches and putty fillings testify to that, especially at places of ered on the original appearance of the painting, as well as infor- junction of the wooden surface made of seven horizontal parts mation on interventions the painting has experienced in the past. and on which, due to the reaction of the wood, the biggest dam- The painting belongs to the collection of paintings of the Museum ages in the surface and polychrome layers occurred. One of the of Arts and Crafts in Zagreb. Of unknown author, it was painted at interventions on the painting and possibly the reflection of aes- the turn of the 17th into the 18th century, in the technique of oil on thetics of a certain period is a green translucent layer covering the wood. The results of research demonstrated the technique and grey-blue drapery of Saint Catherine’s cloak. The translucent layer technology characteristic of the time and northern region in which was removed in agreement with the collection curator, once the the painting was painted. The type of wood – oak, used as surface analysis revealed and confirmed that this was a pigment the use for the treated painting, was most often used as surface precisely of which in painting started only in the 19th century. The present in the northern regions of Germany, France, the Netherlands, Flan- condition of the wooden surface, only a few millimetres thick, and ders, etc. The layer of preparation on the wooden surface of calcium the wooden construction on the back, so called parquetage, testi- carbonate composition, as well as the layer of lead white on the fies to an earlier conservation intervention on the painting. Both preparation, is also characteristic of the painting technique in the interventions represent an example of conservation methods ap- northern regions. The painting technique ranges from translucent plied in straightening the wood and keeping it straight and stable in smooth surfaces to impasto layers showing light areas on the paint- the 19th and first half of the 20th century. After the intervention, the ing. The composition and type of pigment of natural or artificial original colour tones became brighter and appeared more similar origin are common to the technology applied in the 17th and 18th to the time in which the painting was painted. The works that were century painting, as the period of the painting dating. The sum- carried out represent a contribution to deliberations on techniques marising of analysis results showed that when painting, the painter and technologies used in northern painting. The methods of the used a very small palette of pigments: lead white, lead-tin yellow, conservation profession used in earlier wood firming contributed vermilion, earthen brown amber and organic black. The data were to knowledge on parquetage used on the painting Mystic engage- complemented during conservation and restoration interventions ment of St. Catherine. 206 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015 207

Sonja Jakšić Obnova Štefančeve mlinice u Rastokama

Sonja Jakšić UDK: 721.025.4:664.71(497.529Rastoke) Ministarstvo kulture RH Stručni rad/Professional Paper Uprava za zaštitu kulturne baštine Primljen/Received: 29. 2. 2016. Konzervatorski odjel u Karlovcu HR – 47 000 Karlovac, Vranyczanyeva 6

Ključne riječi: kulturna i prirodna baština, tradicijsko krajobraza zbog iznimne krajobrazne vrijednosti, a ruralna graditeljstvo, mlinovi žličari, ratna razaranja, obnova, cjelina Rastoke zbog osobitog arhitektonskog izgleda nase- konzervatorske smjernice, revitalizacija djelatnosti mlinarenja, lja mlinica i njihove funkcije zaštićena je 1969. godine kao turizam spomenik kulture i upisana u Registar nepokretnih spome- Key words: cultural and natural heritage, traditional architecture, nika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kul- spoon mills, ravages of war, restoration, conservation guidelines, ture u Zagrebu pod registarskim brojem RZG-181, a nakon revitalisation of milling activity, tourism provedenog ispitivanja i usklađivanja rješenja Rastoke su kao kulturno-povijesna ruralna cjelina upisane u Registar Članak je rezultat terenskog rada te istraživanja pisane, arhivske i kulturnih dobara Republike Hrvatske 2008. godine.1 fotodokumentacije u sklopu utvrđivanja konzervatorskih smjernica Rastoke su smještene uz državnu cestu broj 1, u centru i uvjeta radi obnove Štefančeve mlinice (Rastoke broj 8), u okviru Korduna, 110 km južno od Zagreba i 30 km sjeverno od programa zaštitnih radova Ministarstva kulture RH. Općeniti uvod Nacionalnog parka Plitvička jezera. Geomorfološki to je dio o Rastokama donosi povijesni razvoj prostora i osobitosti tradicijske tzv. „Slunjske ploče“, odnosno sedrene naslage trokutastog arhitekture uvjetovane prirodnim okruženjem, dok je glavnina rada oblika površine oko 5,5 ha, osobite po geološkom sastavu posvećena rekonstrukciji mlinice kao tipičnog primjera rastočke tla – kršu, sedri i specifičnoj vegetaciji. tradicijske arhitekture i karakterističnih mlinova žličara. Kroz pra- ćenje promjena na njenoj građevinskoj strukturi, prati se povijesni Povijesni razvoj Rastoka razvoj Rastoka tijekom dvjestotinjak godina. Nakon ratnih razaranja Rastoke su prvi put dokumentirane 1789. godine u djelu tijekom Domovinskog rata mlinica je u stanju ruševine, te zajed- Oryctographia Carniolica ili fizikalni opis zemlje Vojvodstva no s kompleksom Skukanovih kuća i mlinica na sjevernom ulazu Kranjske, Istre i dijela susjednih zemalja francuskog liječnika, u Rastoke postaje prioritetan cilj obnove Konzervatorskog odjela učitelja, etnografa i prirodoslovca Balthazara Hacqueta.2 u Karlovcu. Detaljno se analizira povijesna građevinska struktura, Radi se o bakropisu (sl. 1) na kojem je prikazan vrlo realan argumentira konzervatorski pristup obnovi te prezentira tijek gra- pogled s desne obale Korane na niz manjih mlinica od kojih đevinske rekonstrukcije. Zaključno, daje se osvrt na važnost budu- one u prvom planu na rubovima zemljišta koriste gotovo će restauracije mlinskog postrojenja i revitalizacije mlinarenja kao okomiti pad vode u nizu slapova. U drugom planu prika- djelatnosti. zana su još dva reda mlinica na manjim otocima, dok je u O RASTOKAMA OPĆENITO pozadini prikazana „Tvarghja“, odnosno jedinstven prikaz Rastoke, sjeverno predgrađe grada Slunja, razvile su se Starog grada Slunja s vrlo visokim tornjem uz sjeverne zina prostoru niza razvedenih sedrenih barijera preko kojih dine, te toranj crkve građansko-trgovačkog naselja Slunj s se rijeka Slunjčica ulijeva – rastače – u rijeku Koranu. Radi 1 Kulturno-povijesna ruralna cjelina Rastoke zaštićena je rješenjem se o slikovitom spoju tradicijske arhitekture i izuzetno ro- KLASA: UP/I-612-08/08-06/0512, URBROJ: 532-04-01-01/4-08-2 od 20. mantičnog krajobraza ispunjenog slapovima i brzacima. studenoga 2008. godine, a upisana je u Registar kulturnih dobara RH Naselje je kao cjelina zaštićeno iz dvije osnove: rijeka Slunj- pod brojem Z-3922. 2 Hacquet, B. (1778.-1789.): Oryctographia Carniolica, Leipzig, IV. svezak, čica je zaštićena još 1964. godine u kategoriji značajnog str. 2. 208 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

1 Rastoke krajem 18. stoljeća (Hacquet, B. (1778-1789.): bakropis, Oryctographia Carniolica, Leipzig, IV svezak, str. 4) Rastoke, end 18th century (Hacquet, B. (1778-1789): cooper etching, Oryctographia Carniolica, Leipzig, Volume IV, page 4)

lijeve obale Slunjčice. Ipak, vrlo je vjerojatno da je povijesni razvoj Rastoka započeo mnogo prije spomenutog slikovnog zapisa i da se djelatnost mlinarenja razvila vezano uz potrebe Starog grada Slunja, feudalne utvrde knezova Krčkih- Frankopana čiji prvi spomen seže u 12. stoljeće.3 U prvo vrijeme na prostoru Rastoka grade se samo mlinice, ne i stambene građevine, no takva se praksa mijenja tijekom razdoblja francuske uprave od 1809. do 1813. godine. Bez obzira na kratkotrajno razdoblje vladavine i bez obzira na to što je slunjsko područje bilo granični dio 2 Presjek kroz konstrukciju mlinskog postrojenja (Holjevac, M. carstva, Francuzi su razumnom politikom gospodarskih, (1988.): Konstrukcija i oprema mlinova žličara i vodnih postrojenja u Rastokama, Zagreb) prosvjetnih i socijalnih reformi dali najznačajniji poticaj Cross-section through the construction of the mill facility (Holjevac, M. razvoju slunjskog područja, a time i Rastoka, odnosno dje- (1988): Construction and equipment of spoon mills and water facilities latnosti mlinarenja. Izgrađen je veći broj dobro opremljenih in Rastoke /Konstrukcija i oprema mlinova žličara i vodnih postrojenja u Rastokama/, Zagreb) mlinica uz koje se počinju graditi i stambene građevine, a paralelno je izgrađen drveni most preko rijeke Korane, cesta kroz naselje prema jugoistoku do tadašnje granice s Tur- Najveća devastacija zbiva se tijekom okupacije od 1991. do skom, te skladište žita – današnji tzv. „Francuski magazin“. 1995. godine, kada su Rastoke opljačkane, demolirane, a Za daljnji razvoj Rastoka od posebne je važnosti gradnja neke kuće i potpuno spaljene. Nakon Domovinskog rata 4 prvog mosta preko rijeke Slunjčice 1825. godine, čime je kreće sustavna obnova, da bi danas Rastoke postale omi- cesta iz Karlovca, preko Slunja i dalje prema jugu poprimila ljeno odredište turista sa svih kontinenata. magistralni karakter, privlačeći nove stanovnike, a dotada zaobilaženo naselje mlinica postalo je važan mlinarski Osobitosti tradicijske arhitekture centar. Prirodno okruženje, odnosno površina i veličina otoka Tijekom 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća mlinovi osigu- uvjetuje oblik parcela, položaj i gabarite građevina. Položaj ravaju egzistenciju Rastočana, zahvaljujući tradicionalnoj mlina – prizemne građevine kvadratnog ili pravokutnog vrsti gospodarenja okolnog stanovništva, a njihov se broj tlocrta – uvjetovan je smjerom vodenog toka. Uz njega ili u povećavao i smanjivao ovisno o gospodarskim i političkim neposrednoj blizini gradi se kuća, najčešće katnica, redovito prilikama. Godine 1918. požar uništava veći dio građevina pravokutnog tlocrta, s karakterističnim ganjkom (drvenim Donjih Rastoka uz most na rijeci Korani, a nakon Drugog balkonom) uzduž bar jednog pročelja. Za potrebe djelatno- svjetskog rata proces elektrifikacije mlinova na susjednim sti mlinarenja na parceli je morala biti suša – nadstrešnica područjima sustavno smanjuje interes za rastočke mlinove. za smještaj kola, štala, te svinjci i kokošinjci. S obzirom na to da se svaki prostor nastojao potpuno iskoristiti, potkrov- 3 Kruhek, M., Horvat, Z. (1993.): Stari grad Slunj, Mala biblioteka godiš- njaka zaštite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb. lja mlinova koristila su se kao spremište za žito, a potkrov- 4 Današnji Most sv. Ivana Nepomuka. lja suša za držanje sijena – odnosno kao šajer. Obnova Štefančeve mlinice u Rastokama 209

5 Snimak Rastoka s označenom pozicijom Štefančeva mlina (preuzeto s: http://geoportal.dgu.hr/ (10. 02. 2016.)) Shot of Rastoke with marked position of Štefanac's mill (from: http:// geoportal.dgu.hr/ (10 February 2016)).

3 Crtež stupe kakva je vjerojatno korištena u Štefančevoj mlinici do 1943. godine (preuzeto iz: Žalac, T. (1990.): Rastoke na slapovima Slunjčice, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb, str. 103) Prirodno okruženje uvjetovalo je i obilježja arhitektu- Drawing of press /stupa/ as the one probably used in Štefanac's re, a prvenstveno materijale rastočkih građevina. Vodeni mill until 1943 (from: Žalac, T. (1990): Rastoke on the Slunjčica River waterfalls / Rastoke na slapovima Slunjčice /, Regional Institute for tokovi uvjetovali su karakterističan način gradnje temelja Protection of Cultural Monuments, Zagreb, page 103) i prizemlja od kamena ili tufa (sedre), a kata od drvenih hrastovih planjki spojenih na hrvatski ili njemački ugao. U početcima razvoja građevine su imale karakteristična šatorasta krovišta ili dvostrešna sa zabatnim skošenjima, pokrivena drvenom šindrom. Kasnije, osobito tijekom 20. stoljeća, krovišta se preoblikuju u dvostrešna i pokrivaju glinenim prešanim crijepom s utorima. Rastočke mlinice su karakteristične po tipu mlinova žli- čara koji su uobičajeni u brdskim područjima vapnenačkog krša. Podižu se na rubovima zemljišta gdje je pad vode najmanje 3 – 5 m, s kosinom skele za dovod vode od 35°. Svaka vodenica – mlinica obično ima tri ili više mlinskih kamenova, jedan za bijelu meljavu odnosno za bijelo brašno, te dva ili više za crnu meljavu odnosno za kukuruz, raž, ječam, proso i zob. Osnovni dijelovi mlinskog mehanizma mlina žličara su: koš, donji i gornji kamen, vreteno s trupinom i pogonskim vodnim kolom – žlicama, te niz ostalih drvenih elemenata i dodataka5 (sl. 2). Osim za pogon mlinskih postrojenja, vodena snaga u mlinicama koristila se i za obradu tekstila u stupama i ko- ševima (sl. 3, 4). Stupe su drvene naprave koje se koriste u prvom dijelu postupka prerade lana i konoplje, dok su koševi bačvasta korita za „valjanje“ – svojevrsni stroj za pranje rublja.

ŠTEFANČEVA MLINICA Položaj i povijesni razvoj parcele Štefančeva mlinica, odnosno mlinica s adresom Rastoke 8, smještena je s istočne strane mosta preko rijeke Korane

4 Koš uz mlinicu Rastoke 25 (foto: S. Jakšić) Basket /koš / along the Rastoke 25 mill (photo: S. Jakšić) 5 Holjevac, M. (1988.): Konstrukcija i oprema mlinova žličara i vodnih postrojenja u Rastokama, Zagreb. 210 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

6 Katastarska karta iz 1864. godine (Konzervatorski odjel Zagreb (1999.): Konzervatorska studija naselja Rastoke za urbanistički plan uređenja grada Slunja, Zagreb) Cadastre map dated 1864 (Conservation Department Zagreb (1999): Conservation study of the settlement of Rastoke for the City of Slunj urban development plan / Konzervatorska studija naselja Rastoke za urbanistički plan uređenja grada Slunja /, Zagreb

Sredinom 20. stoljeća dolazi do modifikacija koje se odnose na podjelu zajedničke kuće i parcele na manje vla- sničke dijelove, izgradnju nove, preoblikovanje ili proši- renje stare kuće. Današnja parcela s adresom Rastoke 8 karakterističnog je tlocrtnog L oblika, a uključuje kuću7, šajer i mlinicu (sl. 7). Štefančeva mlinica danas je u suvlasništvu Dijane Cin- drić i Nikole Štefanca iz Slunja, te Karmen Gagro i Nere Njirić iz Dubrovnika.

Povijesne i arhitektonske promjene Analizom arhivske građe, većinom slikovnih prikaza, 7 Situacija na parceli Rastoke 8 (Konzervatorski odjel Zagreb (2006.): utvrđene su mnogobrojne promjene građevinske strukture Konzervatorska studija naselja Rastoke za detaljni urbanistički plan Rastoka-dopuna, Zagreb) Štefančeve mlinice. Mogla bi se iskoristiti uvriježena fraza Layout on the plot Rastoke 8 (Conservation Department Zagreb (2006): da je ova građevina bila svjedok vremena tijekom dvjesto- Conservation study of the settlement of Rastoke for the City of Slunj tinjak godina, te da je na njenim temeljima ispisana lista detailed urban development plan - addendum / Konzervatorska studija naselja Rastoke za detaljni urbanistički plan Rastoka-dopuna /, Zagreb), nepovoljnih prilika i događanja. cooper etching of Jakob Alt dated 1823 (Croatian History Museum) Prvi trag Štefančevih mlinica ne može se naći na Hacqu- etovom bakropisu iz 1789. godine, jer kadar u lijevom uglu završava mostom. Međutim, na bakropisu Jakoba Alta iz 1823. godine8 (sl. 8), koji s istog stajališta i na vrlo sličan (sl. 5), na gusto izgrađenom i od strane Korane nedostu- način kao Hacquetov bakropis prikazuje prostor, vrlo do- pnom ulaznom dijelu Rastoka. bro su dokumentirane dvije mlinice s lijeve strane drvenog Izvorno je mlinica bila dio većeg gospodarstva, izgra- mosta preko rijeke Korane. đenog već sredinom 19. stoljeća i ucrtanog već na prvom Sljedeći i jedan od rijetkih pisanih tragova je tekst Iva- katastarskom planu 1864. godine (sl. 6), s jednom velikom na Trnskog iz 1870. godine, objavljen uz fotografiju Pad prizemnom građevinom, izduženog pravokutnog tlocrta, Slunjčice u Koranu kod Slunja, u djelu Ivana Standla Foto- kojoj su pripadale dvije mlinice6 i gospodarska zgrada. grafijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, u kojem se

6 Druga, manja mlinica izgrađena tek pet metara zapadnije na istom vodenom toku, bila je u funkciji do 70-ih godina 20. stoljeća, a nakon 7 Današnja kuća s adresom Rastoke 8 manji je dio starije, podijeljene devastacije u Domovinskom ratu obnovljena je i prenamijenjena u ugo- kuće, a cjelinu je činila s današnjom kućom na adresi Rastoke 7. stiteljski objekt. 8 Alt, J. (1823.), bakropis, Hrvatski povijesni muzej, inv. br. HPM101804 Obnova Štefančeve mlinice u Rastokama 211

8 Bakropis Jakoba Alta iz 1823. godine ( Hrvatski povijesni muzej) 10 Razglednica iz 1903. godine (Naklada Matice hrvatske Slunj (1999.), fototeka Konzervatorskog odjela u Karlovcu) Postcard dated 1903 (Edition of Matica hrvatska Slunj / Naklada Matice hrvatske Slunj / (1999), photo archives of the Conservation Department in Karlovac).

9 Fotografija Štefančevih mlinica iz druge polovine 19. stoljeća (izvor: 11 Razglednica iz 1911. godine (Naklada Matice hrvatske Slunj (1999.), Žalac, T. (1990.): nav. dj.: str. 85) fototeka KO u Karlovcu) Postcard dated 1911 (Edition of Matica hrvatska Slunj / Naklada Matice hrvatske Slunj / (1999), photo archives of the Conservation Department in Karlovac).

među ostalim navodi: „ ... među Štefančevim i Skukanovim Na razglednici iz 1903. godine (sl. 10) uočava se značaj- mlinom Koranski je most...“9. nija promjena građevinske strukture, odnosno dogradnja Iz istog je vremena, vjerojatno, prva fotografija mikrolo- istočnog krila mlinice, čime građevina dobiva L tlocrtni kacije građevina istočno od Koranskog mosta (sl. 9), o čemu oblik. Pod radne etaže, streha i sljeme dogradnje niži su svjedoči detalj ganjka s istočnog pročelja Štefančeve kuće, od starijeg dijela građevine, čime se vjerojatno, zbog značaj- koji se kao građevinski element ne nalazi na fotografijama nijeg pada terena, željelo smanjiti visinu vretena mlinskog s početka 20. stoljeća. Na navedenoj fotografiji Štefančeva postrojenja. Pravokutne niše za ležajeve drvenih podnih je mlinica pravokutnog tlocrtnog oblika izduženog u smjeru greda ove faze dokumentirane su i očuvane prilikom re- sjever – jug, kamenog podziđa, te prizemlja (radne etaže) centne obnove mlinice. Dogradnjom je stvoren prostor za izgrađene od drvenih hrastovih planjki spojenih na hrvat- još dva do tri mlinska kamena, čime je ova građevina zaslu- ski ugao, s karakterističnim šatorastim četverostrešnim žila naziv „velike“ Štefančeve mlinice. Podziđe dogradnje krovištem pokrivenim drvenom šindrom. Fotografija ne izvedeno je kamenom, s velikim otvorom na sjevernom daje informacije o unutarnjem rasporedu, ali s obzirom na pročelju; prizemlje je od hrastovih planjki, a krovište je širinu građevine i neizmijenjeni smjer vodenog toka može- dvostrešno, sa skošenjem na istočnom zabatu. mo pretpostaviti da je bilo mjesta za tri mlinska kamena. Na razglednici iz 1911. godine (sl. 11) vidi se manja promjena – krovište dogradnje sa skošenjem na istočnom

9 Standl, I. (1870.): Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zabatu preoblikovano je u pravilno dvostrešno krovište s (digitalno izdanje), Hrvatski državni arhiv, Zagreb. 212 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

12 Fotografija snimljena između 1918. i 1943. godine (izvor: http://tz- slunj.hr/wp-content/uploads/2013/02/Stari-most.jpg, (18. 01. 2016.)) Photograph taken between 1918 and 1943 (source: http://tz-slunj.hr/ wp-content/uploads/2013/02/Stari-most.jpg, (18 January 2016))

vertikalnim zabatom. O razlozima ovog zahvata moguće je samo nagađati. Najznačajnija promjena u građevinskom smislu posljedica je velikog požara 1918. godine, koji je uništio veći dio građevina Donjih Rastoka uz most na rijeci Korani, pa tako i Štefančevu mlinicu. U očiglednoj namjeri da se spriječi ponavljanje štete uzrokovane požarima, grade se kame- 13 Fotografija snimljena oko 1960. godine, nakon građenja ni zidovi prizemlja, izravnava se visina poda u prostoriji Tonkovićeva mosta preko rijeke Korane (izvor: Žalac, T. (1990.): nav. dj.: s mlinskim kamenovima, a krov pokriva jednostavnim str. 24) Photo from approximately 1960, after the construction of the Tonković dvostrešnim plohama bez zabatnih skošenja. O ovoj fazi bridge over the Korana River (source: Žalac, T, (1990): p. 24) svjedoči fotografija (sl. 12) snimljena između 1918. i 1943. godine.10 Prema kazivanju suvlasnika, u ovoj fazi unutar donjeg prostora sjeverne dogradnje bila je smještena stupa, pogonjena naljevnim oblikom vodeničkog kola koje se na fotografiji (sl. 13) snimljenoj oko 1958. godine u vrijeme nalazilo uz središnji uzdužni zid. Stupa je djelomično bila građenja Tonkovićeva mosta preko rijeke Korane. uronjena u vodu koja se kontrolirano ispuštala u prostoriju Isto je stanje dokumentirao Zorislav Horvat 1969. go- i iz nje kroz otvore u kamenom podzidu. (vidi sl. 3) dine, kada je izrađena detaljna snimka postojećeg stanja Godine 1943. iz Slunja se povlači partizanska vojska, mlinice i suše (sl. 14).11 U to vrijeme mlin je funkcionirao a miniranje mosta preko rijeke Korane uzrokuje značajna s tri mlinska kamena u zapadnom dijelu prostorije (dva oštećenja krovišta mlinice. Prema kazivanju suvlasnika, crna, jedan bijeli) i s jednim mlinskim kamenom (crnim) i do završetka obnove mosta s današnjom jednom babkom cirkularom u istočnom dijelu prostorije. Uz to su korištena (kamenim stubom) i novom čeličnom konstrukcijom, a za 3 koša. potrebe osiguravanja puta od privremeno postavljenog Vrijeme ratnih razaranja od 1991. do 1995. godine vri- pontonskog mosta, srušena je suša te probijen put preko jeme je devastacije ukupnog građevinskog fonda Rastoka, parcele. Suša je ponovno sazidana 1948. godine, a krovište većina kuća je opljačkana, demolirana ili do temelja spalje- mlinice je obnovljeno, ali ne više u istom obliku. Izvodi se na, a potpuno je uništen najvrjedniji kompleks Skukana sa dvostrešno krovište bez zabatnih skošenja i to samo nad zapadne strane mosta preko rijeke Korane. prostorijom s mlinskim postrojenjem, tako da Štefančeva Miniranje Tonkovićeva mosta u ljeto 1995. godine uzro- mlinica poprima pravokutni tlocrtni oblik izdužen u smjeru kovalo je uništenje kompletne krovne konstrukcije Štefan- istok – zapad. Sjeverno krilo, u kojem se na etaži prizemlja čeve mlinice i značajna statička oštećenja zidova. nekoć nalazila mlinareva soba, a unutar zidova podziđa bila (Shematski prikaz, sl. 15) smještena stupa, nije obnavljano. Opisano stanje vidljivo je

10 Razdoblje je definirano prema detalju mosta preko rijeke Korane koji 11 Horvat, Z. (1969.): Rastoke kraj Slunja Mlinice 7-8, snimka postoje- ima dva nosiva stuba i drveni rasponski sklop, a takav je oblik zadržao ćeg stanja, Katalog mikrofilmirane tehničke dokumentacije Karlovačke do rušenja 1943. godine. županije, arhiva Ministarstva kulture RH. Obnova Štefančeve mlinice u Rastokama 213

14 Snimka postojećeg stanja – tlocrt radne etaže ( Horvat, Z. (1969.): Rastoke kraj Slunja Mlinice 7-8, snimka postojećeg stanja, Katalog mikrofilmirane tehničke dokumentacije Karlovačke županije, arhiva KO u Karlovcu); Picture of the existing state – plan of the functional storey ( Horvat, Z. (1969):Rastoke near Slunja Watermills 7-8, picture of the existing state, Catalogue of microfilmed technical documentation of the Karlovac County, Archives of the Karlovac Municipality in Karlovac)

Prioriteti obnove Obnovu Rastoka 1995. godine preuzima Ministarstvo razvitka i obnove RH, uz stručno vodstvo i nadzor tadašnje Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine.12 O zatečenom stanju, načelima obnove i zaštite, konzervatorskim dvojbama i kriterijima za određivanje metode obnove u Rastokama detaljno je pisao Tomislav Petrinec u članku Rastoke – temeljne vrijednosti i osobitosti.13 No, u cilju što bržeg povratka raseljenog stanovništva, 15 Shematski prikaz građevinskih faza Štefančeve mlinice Ministarstvo obnove i razvitka RH prioritetno se bavilo ob- (crtež: S. Jakšić) novom isključivo stambenih građevina, dok je obnova osta- Schematic outline of the construction phases of Štefanćev's Watermill (drawing: S. Jakšić) lih građevina provođena naknadno, uglavnom sredstvima vlasnika. Pri tome su mlinice ostale potpuno zanemarene, tako da su od 22 mlina izbrojena u vrijeme pravne zaštite Rastoka 1969. godine, nakon Domovinskog rata u funkciji Kandidaturom Grada Slunja 2005. godine u program ostala tek 4 mlina.14 zaštitnih radova Ministarstva kulture RH, sredstvima dr- Konzervatorski se interes, stoga, usmjerava na obno- žavnog proračuna započela je obnova prije spomenutog vu uništenih mlinova, usporedo s restauracijom mlinskih kompleksa Skukana, odnosno kuće Rastoke 10, te mlinica postrojenja u cilju revitalizacije temeljene povijesne dje- Rastoke 5, Rastoke 11 i Rastoke 10, nakon čega na red za latnosti – mlinarenja. obnovu dolazi Štefančeva mlinica, koja tijekom poratnog razdoblja nije obnavljana niti sanirana. Projektna dokumentacija izrađivana je od veljače 2008. godine do siječnja 12 Današnji Konzervatorski odjel u Zagrebu. 2010. godine, a građevinski radovi su izvođeni od listopada 13 Petrinec, T. (1999.): Rastoke – temeljne vrijednosti i osobitosti, Go- dišnjak zaštite spomenika kulture 24/1998, 25/1999., str. 127-133. 2013. godine do prosinca 2015. godine. 14 Broj mlinica u Rastokama kroz povijest je varirao: od sredine 18. do Kompletan program vodio je Konzervatorski odjel u kraja 19. stoljeća povijesni natpisi spominju različiti broj mlinica – 30, Karlovcu (Sonja Jakšić). 40, 50 pa čak do 100. Ovaj posljednji podatak je svakako pretjeran, jer je za toliki broj jednostavno premala površina i broj lokacija pogodnih za mlinice. Osim toga, upitno je jesu li kroničari evidentirali samo mlinice ili Zatečeno stanje i konzervatorski pristup obnovi sve građevine na parcelama, te radi li se o točnom brojenju ili usputnom Prilikom utvrđivanja posebnih uvjeta 2009. godine zapažanju. Nakon Prvog svjetskog rata dokumentirane su 22 mlinice, uključujući dvije uzvodno na rijeci Slunjčici ispod Starog grada Slunja. Štefančeva mlinica je bila u stanju ruševine (sl. 16, 17). 214 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

16 Zatečeno stanje 2009. godine – pogled na sjeverno pročelje (foto: 17 Zatečeno stanje 2009. godine – unutrašnjost mlina (foto: S. Jakšić) S. Jakšić) Existing state in 2009 – interior of the watermill (photo: S. Jakšić) Existing state in 2009 – view of the north facade (photo: S. Jakšić)

Zatečen je L tlocrtni oblik građevine, ostatci bočnih zidova iznošenju praktičnih sugestija u određenim konzervator- nekadašnje prostorije mlina, te značajnije urušeni ostatci skim dvojbama.16 zidova nekadašnjeg sjevernog krila, odnosno mlinareve Prvi korak bio je pregled postojećeg stanja, pribavljanje sobe. Oštećenja kamenih zidova bila su u prvom redu po- stručnog mišljenja geotehničara konstruktora, detaljno sljedica rastresanja zbog detonacije, a uslijed višegodišnjeg istraživanje arhivske dokumentacije, a odmah zatim usli- djelovanja atmosferilija došlo je do djelomične razgradnje jedilo je donošenje odluke koja će se razvojna faza obnoviti. zidova, urušavanja pojedinih dijelova te ispiranja veziva na Iako je na prvi pogled najlogičnije bilo odabrati faksimilsku vrhovima zidova i dijelovima bočnih površina. Dodatnu šte- rekonstrukciju najstarije ili jedne od najstarijih dokumentu u temeljnoj zoni uzrokovalo je nekontrolirano raslinje, tiranih faza, konačna odluka je rezultirala zapravo šestom a u određenim intervalima djelovanje visokog i snažnog fazom, odnosno kombinacijom osnovnih grupa povijesnih vodostaja rijeke Korane. građevinskih konstrukcija. Na licu mjesta i u originalnoj poziciji zatečeni su truli Argumenti za takvu odluku su sljedeći: prva faza imala dijelovi drvenog grednika poda i stropa radne etaže, pa se je najmanju tlocrtnu površinu, oblik pravokutnika koji nije dokumentirano stanje tih detalja u kasnijoj fazi izrade pro- uključivao istočno krilo. S obzirom na zatečenu strukturu, jekta rekonstrukcije pokazalo vrlo korisnim u određivanju, bilo je logično da se rekonstrukcija izvede nad površinom odnosno potvrđivanju visine etaža. U podnožju unutrašnjo- L tlocrtnog oblika. Nadalje, statička ocjena stanja kamenih sti mlinice, osim urušenih klesanaca, zatečeno je 8 mlinskih zidova rezultirala je prijedlogom da se zatečene kamene kamenova, koji su pažljivo izvađeni i pohranjeni za buduću strukture saniraju prezidavanjem nestabilnih dijelova, ugradbu u mlinsko postrojenje. injektiranjem, a na nekim očuvanijim dijelovima samo Prilikom utvrđivanja posebnih uvjeta i kriterija, a u cilju fugiranjem, odnosno zapunjavanjem ispranih reški. Sli- provođenja što pravilnije i autentičnije obnove i prezen- jedom navedene relativno povoljne ocjene stanja kamene tacije mlinice, nekoliko je elemenata olakšavalo odluku. strukture, a s obzirom na to da su kameni zidovi bili oču- U prvom redu, obnova Štefančeve mlinice financirala se vani u svim tlocrtnim gabaritima i u izvornoj visini 4. faze, isključivo sredstvima Ministarstva kulture RH u okviru nije bilo osnove da se predvidi rušenje zidova radne etaže programa zaštitnih radova te stoga nisu postojali vanjski i izvođenje zidova od hrastovih planjki iz 2. faze. Stoga je utjecaji financijskog karaktera, samo strukovni kriteriji. predviđena sanacija i konsolidacija sve zatečene kamene Provođenje programa proteklo je u izrazito korektnoj su- strukture, uključujući pozicije i dimenzije zatečenih otvo- radnji s nositeljem programa Gradom Slunjem15, a suvla- ra. Visina poda radne etaže preuzeta je iz 4. faze, a odluka snici su bezrezervno prihvatili projekt, bez posebnih želja o izravnavanju poda donesena je na sugestiju suvlasnika i zahtjeva, dapače, uz angažman u organizaciji gradilišta i iz praktičnih razloga, jer bi uslijed visokog vodostaja slap

16 Zalaganje suvlasnika Nikole Štefanca bio je od izrazite važnosti u 15 Potrebno je istaknuti zalaganje tajnice Grada Slunja Zdenke Kovače- procesu gradnje, jer je kao vrsni poznavatelj i korisnik nekadašnje mli- vić koja je besprijekorno provodila program u pravnom, ekonomskom i nice davao mjerodavne i detaljne podatke o građevini, a pogotovo o organizacijskom pogledu. funkcioniranju mlinskog postrojenja. Obnova Štefančeve mlinice u Rastokama 215

18 Izvedeno stanje druge godine realizacije (foto: S. Jakšić) 19 Izvlačenje i ugradnja originalnih klesanaca – rujan 2015 ( foto: S. Existing state after the second year of realization (photo: S. Jakšić) Jakšić) Extraction and installation of original cut stones – September 2015 (photo: S. Jakšić)

„zalijevao“ niži dio radne etaže. Kao što je već napomenuto, U drugoj godini realizacije plan je bio sanirati svu ka- pravokutne niše za ležajeve drvenih podnih greda 2. faze, u menu strukturu, a zatim u trećoj godini realizacije izvesti kojoj je istočno krilo bilo niže, očuvane su prilikom obnove. krovište. Međutim, kontinuirano visoki i nepredvidljivi Za razliku od zatečene kamene zidane strukture koja vodostaj rijeke Korane u ljeto i jesen 2014. godine pore- je uvjetovala odluku o prezentaciji podziđa i radne etaže, metio je planove19, jer nije bilo moguće sanirati temeljnu pri donošenju odluke o obliku krovišta nije bilo osobitih zonu sjeverne dogradnje, a svako nastojanje da se postavi tehničkih ograničenja te je u cilju prezentacije izvornih obi- privremena brana ili bilo kakva skela na sjevernoj strani lježja arhitekture rastočkih građevina odabrana 2. faza, od- prema Korani – figurativno i doslovno – odnijela je voda. nosno šatorasto krovište pokriveno drvenom šindrom, ka- Nakon ekstremno visokih vrijednosti vodostaja sredinom rakteristično za kuće i mlinice u početcima razvoja Rastoka. rujna 2014. godine, odlučeno je da se privremeno odusta- Prema definiranim uvjetima, arhitektica Kristina Špigl- je od sanacije zidova sjeverne dogradnje, a umjesto toga Uhrl sa suradnicima17 izradila je Glavni projekt rekonstruk- da se nad pravokutnim prostorom mlina izvodi krovište. cije mlinice Rastoke br. 8 (Arhitektonski projekt, Projekt Postavljena je drvena konstrukcija, podaskana je, postav- konstrukcije s izvedbenim detaljima i Troškovnik građevin- ljena je folija i kontraletve, odnosno svi pripremni radovi za sko-obrtničkih radova) koji je ovjeren u siječnju 2010. godi- postavljanje tradicionalno proizvedene ručno kalane jelove ne, a njime je predviđena rekonstrukcija mlinice Rastoke br. šindre iz Saborskog (sl. 18). Iako se promjenom plana izašlo 8 u L tlocrtnom obliku, s pravokutnom prostorijom mlina iz financijskih okvira druge godine realizacije, forma trogo- izvedenom na uzdužnim kamenim zidovima u smjeru istok dišnjeg programa i ugovora omogućila je izvođaču radova – zapad i sjevernim krilom, mlinarevom sobom te šatora- koliko-toliko sigurnije uvjete, odnosno izvođenje dodatnih stim krovištem pokrivenim drvenom šindrom. radova u cilju zaokruživanja logične građevinske cjeline, čime je osigurana fizička zaštita izvedenih elemenata od Postupci obnove atmosferilija te su eliminirani troškovi privremene zaštite Nakon provođenja postupka javne nabave tijekom ljeta ili kasnijih popravaka. 2013. godine i odabira izvođača radova Građevinskog obrta U trećoj godini realizacije pristupilo se statičkoj sanaciji „Izgradnja Popovački“ iz Duge Rese, u jesen 2013. godine sjeverne dogradnje. Treba naglasiti da je tijekom svih rado- krenulo se s realizacijom trogodišnjeg programa zaštitnih va osobit problem predstavljala organizacija gradilišta jer je radova uz stručni građevinski nadzor ovlaštenog statičara predmetna lokacija potpuno nedostupna sa zapadne, sje- Jadranka Gojanovića, dipl. ing. građ.18 verne i istočne strane (odnosno od Korane), a jedini mogući U prvoj godini izvedeni su pripremni radovi, uključujući južni prilaz kroz dvorište otežan je zbog guste izgradnje. nabavu dijela materijala. 19 Prema podacima Hrvatskih voda – Vodnogospodarske ispostave za mali sliv „Kupa“ sa sjedištem u Karlovcu, odnosno iz aplikacije za praćenje vodostaja rijeke Korane na mjernoj poziciji kupališta uzvodno od mlinice, tijekom srpnja i kolovoza 2014. godine zabilježen je visok vodostaj, da 17 Ured ovlaštenog arhitekta Kristina Špigl-Uhrl, dipl. ing. arh. iz Ogulina. bi u prvoj polovini rujna 2014. godine poprimio ekstremne vrijednosti 18 Iz tvrtke ADF d.o.o. iz Karlovca. – gotovo 400 cm više od prosječnog vodostaja. 216 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

21 Pogled s Koranskog mosta (foto: S. Jakšić) View from the Korana bridge (photo: S. Jakšić)

dijelova, injektiranjem, a na nekim očuvanijim dijelovima samo fugiranjem, odnosno zapunjavanjem ispranih reški. Izveden je statičkim projektom predviđeni armiranobetonski horizontalni serklaž na vrhu zidova (širokih 58 cm), skriven u širini zida i obostrano obzidan kamenom (sl. 20). Zatečene korodirane čelične traverze nadvoja iznad 20 Završetak kamenarskih i zidarskih radova – sredina listopada 2015. ulaznih vrata i prozora zamijenjene su drvenim gredica- (foto: S. Jakšić) ma. Postavljene su poprečne hrastove grede međukatnih Completion of stone masonry and other construction works – mid- konstrukcija (16/22 i 18/24)20, odnosno poda prizemlja i October 2015 (photo: S. Jakšić) potkrovlja, te pod prizemlja od dasaka (5/20). Izvedene su stijenke od horizontalnih drvenih planjki (8/30) bočno učvršćene u poberuhe21 na utor i pero, te zabatne plohe od vertikalno postavljenih dasaka (20/3). Ugrađena je unutar- U trećoj godini realizacije organizacija gradilišta bila je još nja i vanjska stolarija, odnosno jednokrilna puna zaokretna složenija jer se materijal i alat morao nositi kroz mlin (u vrata i dvokrilni prozori ostakljeni običnim staklom i sta- kojem je, naravno, postavljen privremeni pod), a korištenje klarskim kitom. Izvedeno je roženičko višestrešno odnosno standardne mehanizacije uopće nije bilo moguće. Budući šatorasto krovište, s dvjema visinama sljemena i nagibom da zidovi sjeverne dogradnje nisu temeljito obnavljani još krovnih ploha od 45°do 55° (sl. 21, 22). Kako bi se produ- od 1943. godine, kada su stradali u miniranju Koranskog žio vijek trajanja drvene šindre u izrazito vlažnoj mikrokli- mosta, njihovo je građevinsko stanje bilo znatno lošije od mi, izvedeni su slojevi ventiliranog krovišta s ugradnjom zidova mlina, a sanacija je zahtijevala ozbiljniju stabilizaciju perforirane mrežice ispod strehe i uz posebno dizajnirane temeljne zone i obuhvaćala puno veću kubaturu zidova za metalne odzračnike pokrivene šindrom pod sljemenom. Na razgradnju i prezidavanje. Vještinu i snalažljivost izvođač zapadnoj, sjevernoj i istočnoj strani prema vodi izbjegnuta je pokazao korištenjem priručne elektromotorne dizalice je postava limarije, dok je na južnoj strani zbog potrebe na šinama (sl. 19) koja je odradila „nemoguću misiju“ iz- odvodnje oborinske vode iz dvorišta postavljen pocinča- vlačenja i ponovnog pozicioniranja originalnih uglovnjaka ni horizontalni viseći žlijeb te obložen drvenim koritom. – velikih kamenih blokova (prosječnih dimenzija 30 x 30 x Izvedena je osnovna nosiva konstrukcija drvenog ganjčeca 60 cm), koji su, nasreću, u većem broju pronađeni u unu- uz dio zapadnog pročelja, a izvedba ograde prepuštena je trašnjosti sjeverne dogradnje. suvlasnicima, budući da pozicioniranje tzv. šlajfova 22 ovisi Ostatak zidova izveden je slojevitim zidanjem, većinom o poziciji budućeg mlinskog postrojenja. zatečenim lomljenim kamenom. Izvedbom krovišta nad sjevernom dogradnjom radovi na rekonstrukciji Štefančeva 20 Dimenzija poprečnog presjeka drvenog elementa. mlina završeni su početkom prosinca 2015. godine. 21 Poberuh je bočni okomiti drveni stup s utorom koji spaja, tj. „pobire“ Sumarno, izvedeni su sljedeći radovi: sanirana je temeljna horizontalne planjke. 22 Šlajf je rastočki naziv za vertikalno pomičnu drvenu zapornicu kojom zona, postojeći zidovi sanirani su prezidavanjem nestabilnih se regulira količina protoka vode. Obnova Štefančeve mlinice u Rastokama 217

22 Pogled s desne obale Korane (foto: S. Jakšić) View from the right bank of the Korana River (photo: S. Jakšić)

ZAKLJUČAK Srećom, u slučaju Štefančeve mlinice, a s obzirom na Obnovom Štefančeve mlinice – Ministarstvo kulture fi- entuzijazam i planove suvlasnika Dijane Cindrić i Niko- nancijskim sredstvima i stručnim vodstvom, a Grad Slunj le Štefanca, možemo se nadati skoroj izradi i pokretanju, operativnim provođenjem programa – zaliječene su najvid- za početak, barem jednog mlinskog postrojenja, odnosno ljivije ratne rane jer, osim što se radi o osobitoj građevinskoj priželjkivanoj revitalizaciji djelatnosti mlinarenja. Time bi cjelini, Skukanov kompleks sa zapadne strane i Štefančev uložena financijska sredstva i gore opisani i uloženi trud s istočne strane Koranskog mosta međusobnim odnosom dobili smisao i svrhu. Jer sama obnova zgrade još nije do- zajednički čine dominantan okvir ulaza u Rastoke sa sje- voljna da se ponovno pokrene život – obnovljenom tijelu verne strane i najčešći motiv tipičnih rastočkih razglednica mlinice treba još udahnuti dušu. i vizura. Budući da su Rastoke zahvaljujući spoju slikovite tra- LITERATURA dicijske arhitekture i romantičnog krajolika danas izuzet- ADF d.o.o. Karlovac (2007.): Detaljni plan uređenja Rastoka, no atraktivna turistička destinacija, velike su mogućnosti Karlovac uključivanja Štefančeve mlinice u ruralni kulturni turizam. GEO-CAD d.o.o. Zagreb (2011.): Stari grad Slunj – geološka Pri tome treba voditi računa o kvalitetnoj prezentaciji mli- i inženjersko geološka podloga, Zagreb narenja kao djelatnosti u skladu s ruralnim identitetom i Hacquet, B. (1778.-1789.): Oryctographia Carniolica, duhom mjesta, bez podilaženja utjecaju globalizacije i osu- Leipzig, IV. svezak Holjevac, M. (1988.): Konstrukcija i oprema mlinova žličara vremenjivanja pod svaku cijenu. i vodnih postrojenja u Rastokama, Zagreb Istu priču zaslužuju i druge ratom uništene mlinice. No, Ministarstvo kulture (1969.): Katalog mikrofilmirane tehnič- glavna kočnica je pitanje njihove buduće funkcije, jer je fi- ke dokumentacije Karlovačke županije, Zagreb nancijska dobit od iznajmljivanja smještajnih kapaciteta Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, izrazito primamljiva za lokalno stanovništvo, a problem Konzervatorski odjel Zagreb (1999.): Konzervatorska u pronalaženju potrebne kvadrature vodi ka ideji prena- studija naselja Rastoke za urbanistički plan uređenja gra- mjene nekadašnjih mlinica u apartmane. Takav scenarij da Slunja, Zagreb potpuno je neprihvatljiv s konzervatorskog stajališta, jer je Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, u posvemašnjoj suprotnosti s ciljem revitalizacije temeljne Konzervatorski odjel Zagreb (2006.): Konzervatorska stu- povijesne djelatnosti – mlinarenja – po čemu se Rastoke dija naselja Rastoke za detaljni urbanistički plan Rastoka moraju identificirati i u budućnosti. – dopuna, Zagreb 218 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

Kruhek, M., Horvat, Z. (1993.): Stari grad Slunj, Mala bibli- Petrinec, T. (1999.): Rastoke – temeljne vrijednosti i oso- oteka godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske, bitosti, Godišnjak zaštite spomenika kulture, 24/1998, Zagreb 25/1999. Miletić, D., Valjato Fabris, M. (2001): Slunjski stari grad, Žalac, T. (1990.): Rastoke na slapovima Slunjčice, Regionalni Zagreb zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb Standl, I. (1870.): Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (digitalno izdanje), Hrvatski državni arhiv, Zagreb

Summary

RESTORATION OF ŠTEFANAC'S MILL IN RASTOKE Rastoke, a suburb north of the City of Slunj, has developed in the the mill facility, in fires and most often war operations. Following the area of a series of bifurcated travertine barriers over which the most dramatic war devastation during the Homeland War, Štefanac's Slunjčica River flows into the Korana River. It is a picturesque rural mill was a ruin, and together with the complex of Skukan's houses village, a blend of traditional architecture and exceptionally roman- and mills at the northern entrance into Rastoke, become a priority tic landscape full of waterfalls and rapids, protected in the category conservation interest. of significant landscape and as a historical and rural entity. Although The reconstruction of the mill is an example of a fully realised three- it has first been documented in 1789 on a cooper etching of French year programme of protection works financed exclusively by the doctor, teacher, ethnographer and natural scientist Balthazar Hac- Ministry of Culture of the Republic of Croatia in the period 2013 quet, the village of Rastoke most certainly ties its historical develop- – 2015 and implemented in cooperation with the City of Slunj as ment as a settlement of mills, to the needs of the Old City of Slunj, a programme holder and co-owners. feudal fortress of the princes Krčki-Frankopan, whose first mention The conservation approach to restoration was partially condi- dates back to the 12th century. The most important boost to the tioned by the volume and condition of the stone structure found development of the milling activity in Rastoke is given by the short on site and a relatively favourable assessment of geo-technicians period of French rule from 1809 to 1813, while the construction of constructors, and since the decision on the shape of the roof was the first bridge over the Slunjčica River in 1825 and of a main road under no specific technical restrictions, a polygonal roof covered is of particular importance for its further development. During the with wooden shingles was selected in the aim of presenting the 19th century and first half of the 20th century, milling was at the core original stylistic features of the architecture of the buildings in Ras- of existence of the inhabitants of Rastoke, but the 20th century faces toke. The applied facsimile reconstruction is therefore the result of a a series of adverse events: a big fire in 1918, the mill electrification combination of the main groups of historical construction elements. process in neighbouring areas after World War II and the biggest During the three years of realisation, made more difficult by the construction fund devastation during the 1991 – 1995 occupation. issue of construction site organisation due to inaccessibility of the Systematic restoration starts after the Homeland War, making Ras- location and the issue of continuously high water level of the Ko- toke a favourite destination for tourists from all continents. rana River throughout the second year, the following works have Štefanac's mill, located at the entrance into Rastoke, east of the been executed: the core zone has been rehabilitated, the existing bridge over the Korana River, is a typical example of the traditional stone walls have been rehabilitated and partially reconstructed, architecture of Rastoke and the characteristic spoon mills which, wooden inter-floor structures and side walls made of horizontal along with powering the milling facilities for white and black milling, planks have been installed, as well as internal and external joinery, use the water power for textile treatment in presses and baskets. the construction of the latticed polygonal roof, ventilated roof layers Tracking the changes on the construction structure of the mill re- and wooden shingle cover has been executed. flects the historical development of Rastoke over some two hundred With the reconstruction of Štefanac's mill, the most visible wounds years. The first trace of the mill, as part of a larger estate marked on of war in Rastoke have been healed, and the dominant frame of the first cadastre plan in 1864, can be found on the cooper etching the entrance into Rastoke form the North, as the most frequent of Jakob Alt dated 1823. Illustrations, photographs and postcards en- motive of Rastoke typical postcards and vistas, has been restored. able the tracking of changes in the ground plan form of the mill, in A key next step expected form the co-owners is the restoration of the materials of the work floor walls and the remodelling of the roof, the mill facility and a quality presentation of the milling activity, by all as a consequence of practical improvements in the functioning of which Rastoke should be identified in the future too.

In memoriam ANA BILOKAPIĆ 221

In memoriam Ana Bilokapić (1973. – 2012.)

Ana Bilokapić, draga kolegica, mentorica i prijateljica, duša, svjesno ili nesvjesno, u svoj je život utkala ovu misiju, preminula je 22. siječnja 2011. u Zagrebu. i takvo općeljudsko služenje. Ana Bilokapić rodila se 21. studenoga 1973. u Sinju. Kažu da postoje dva načina na koje ljudi vode život. Prvi Opću gimnaziju je završila u Sinju, povijest i arheologiju je kao da samo brinu za svoj životopis, svoj rezime, gradeći diplomirala je 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te priču osobnog profesionalnog uspjeha. Drugi je kao da se se 2000. godine zaposlila u Ministarstvu kulture. U početku spremaju za ovaj tužni trenutak i brinu za posmrtni govor je obavljala poslove vezane uz kabinet Ministarstva kulture, kojim će se obitelj i prijatelji oprostiti od njih. Prvi je usmje- zatim poslove iz područja muzejsko-galerijske struke, da ren na to što učiniti sa svojim životom, a drugi na to kako bi se kasnije počela baviti zaštitom kulturne baštine, kao živjeti. Prvi u fokus stavlja uspjeh, novac, slavu, ambiciju. prva pročelnica u Konzervatorskom odjelu u Imotskom, a Drugi je usmjeren na ljubav, pažnju i dobrotu koju ćemo potom i kao viša stručna savjetnica-konzervatorica unutar tijekom života podijeliti s drugima i na to kakvi ćemo ostati Ministarstva kulture. u njihovim sjećanjima. Anu sudbina nije mazila. Iskušenja koja je prošla dostaju Na kraju svega još se jednom pokazuje kako su oni koji i za mnogo duži ljudski vijek, a ono što zadivljuje i hrabri zaslužuju najviše superlativa baš oni koji te superlative jest postojanost i snaga kojom se s iskušenjima suočavala. najmanje priželjkuju. Služba kojoj je Ana posvetila najveći dio svog radnog vijeka Iznenadni odlazak drage kolegice i suradnice pogodio jest služba zaštite kulturne baštine i njenih spomenika. Taj nas je poput odlaska najbližih, zatekao nas nespremne. No, izraz „služba“ spaja naš svakodnevni posao sa svrhom ljud- iznad svega, nedostajat će svojoj obitelji, kojom se ponosila. skog postojanja uopće na ovom svijetu – služiti drugome. Netko je rekao da smrt zapravo ne postoji jer ljudi umiru I doista, čemu istraživati spomenike, čuvati ih i spašavati samo kad ih svi zaborave. Ti, Ane naša, ne moraš brinuti, od propasti, ako ne za drugoga, za one čije će vrijeme tek tvoji kolege, suradnici i prijatelji nikad te neće zaboraviti. doći? Sačuvati za koga, ako ne za njih, ono probrano od Zbogom, draga, draga Ane, u ime prijatelja i kolega Kon- kulturne baštine što su ljudske ruke i ljudski duh ovdje, zervatorskog odjela Imotski, Uprave za zaštitu kulturne oko nas, stvorili? Kome, ako ne drugome, pokazati ljepotu baštine, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, zbogom i vrijednost onoga što je silama vremena izgubilo prvotan od kolega – prijatelja. sjaj ili čak posve postalo sakriveno? Ana, velika i široka Ljiljana Sladonja

Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 37-2013 / 38-2014