Sredovječni Gradovi U Hrvatskoj I Slavoniji
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
PROF. GJURO SZABO SREDOVJEČNI GRADOVI u HRVATSKOJ I SLAVONIJI. IZVANREDNO IZDANJE MATICE HRVATSKE. U ZAGREBU. TISAK KR. ZEMALJSKE TISKARE 1920. Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. U našoj domovini Hrvatskoj i Slavoniji ima kojih dvjesta razvalina sredovječnih gradova (burga), a uz to ima i nekoliko još prilično saču vanih i znatan broj pregrađenih i dograđenih gradova. Istina, svi ti gra dovi i njihovi ostaci nisu još potanje ispitani, za to će trebati još kroz decenija rada, nu kako je ipak najveći dio ispitan, može se učiniti pri¬ kaz naših sredovječnih gradova. A to hoće da bude ovaj sastavak. Svrha je ovoj knjižici, pokazati, da razvaline naših gradova ne mogu biti samo objektom romantičnog snatrenja, već da se upozna zadatak ovih građevina, da se upozna, kako su ove gomile kamenja svjedoci ži¬ vota već davno minulih generacija, a bez rada ovih ne bi bilo ni našega sadašnjega kulturnoga stanja. A opet ne misli nitko, da u posmatrača ubije ono voljko osjećanje, koje misaonoga čovjeka snađe, kad ugleda koju razvalinu u romantičnom kraju: nasuprot ova će knjižica pokušati, da nauči vidjeti i one, koji su jedva vikli gledanju. Ona želi uputiti bez nasilnoga dociranja, da onaj golemi rad, onaj tegotni, često nevjerovatno tegotni rad, nije bio hir pojedinca, već da je taj rad prouzročen nuždom vremena, koje mi danas jedva tek kao kroz maglu razabiramo. Naše je doba spojilo nevjerovatno čvrsto i najudaljenije prostore našeg planeta i svezalo ih nerazrješivim vezom, ali ni ono nema sile, da spoji čvrsto ono, što je vremenom razdaleko: tu je svaki uspjeh tek teškim radom iznuđen. I nijemi kamen može mnogo pričati, ali će to razumjeti samo onaj, koji se potrudi, da taj govor i razumije, dok će svakomu drugom ostati kamen tek kamenom, a razvalina bit će mu pusta rpa kamenja. Nu to nije jedina zadaća, koju hoće ovaj spis da poluči. Za onoga, koji ne razumije govor prošlosti, što se čuje magički iz onog ziđa, za onoga je razvalina sve prije no zanimljiva: on se ne će žacati, da u zgod¬ nom času upotrebi ove ostatke kao građevni materijal ili izvrsno sredstvo za pošljunčenje cesta. Nu onaj to sigurno ne će učiniti, koji dobro znade, da su ti ostaci isto takovi, nerijetko i važniji dokumenti prošlosti od onih pisanih na pergameni, koji znade, da svaki narod, ako želi da bude smatran kulturnim narodom, mora imati i dokumente, da se je razvio od nižega do višega kulturnoga stepena: jer svako je kulturno stanje samo Prof. Gjuro Szabo: Sredovječni gradovi. 1 2 rezultanta svega dojakošnjega razvoja, a ovi su spomenici svjedoci, da je i naš narod prošao dugim fazama razvoja do sadašnjega stanja. Tko to spozna i osjeti, ne će nikada bez nužde uništavati tih razvalina, bilo da ih poruši, bilo da ih kakom glupom nazovi-restauracijom učini bez¬ vrijednima, da im oduzme moć tajanstvenoga govora, kojim nose glase iz dalekih stoljeća u naše dane. Jer u većini slučajeva ne možemo mi ništa drugo učiniti, već priječiti, da vandalizam neukih ljudi ne pospješi djelovanje vremena, koje kule niz kotare gradi, kule gradi pa ih razgra¬ đuje. Šta znade pastirče, da čini ludo, kad lomi gotsko kružište prozora propaloga grada, tko će ga pre- karati, kad i tobožnja inteligen¬ cija ne čini često ništa drugo, samo to krsti boljim nazivljem! Nu još je jedna svrha ovome djelu. Jedan ljudski vijek nije do¬ statan ni za to, da ispita samo nabrzo ni same naše gradine, a opet treba, da se upoznademo i sa tuđim spomenicima, koji su u mnogočem bili našim drevnim majstorima uzorom u radu. Zato bi ovo djelo bilo rado putokaz k daljem radu, ono bi htjelo stvo¬ riti nove ozbiljne saradnike i na tom polju. Ovdje je upotrebljen sav dojakošnji rad mnogih od mnogo godina, nu opet ostaje još mnogo i mnogo neriješenih problema, nameću se sve češće novi problemi, nova pitanja, a samo dalja istraživanja, koja se ne mogu zamisliti bez požrtvov¬ noga rada, unijet će u ovu tamu novog svijetla, riješit će mnogu SI. 1. Prosjek kroz branič kulu (berchfrit). Ulaz u I. spratu; u prizemlje (tamnicu) ulazi zagonetku i postaviti nove pro¬ se samo na otvor u stropu. bleme — koje mi danas ni na¬ slutiti ne možemo. Drugi, sretniji narodi imadu dosta djela ove vrsti, u nas je takovo djelo još sasvim manjkalo. Dakako, ti su sretniji narodi živjeli oduvijek u boljim životnim prilikama, pa kako su i brojem veći bili, našao se u njih i u drugim vremenima obilan broj radnika. I u nas je radnika bilo, pa ću im djela kasnije prikazati, nu svi su ti radovi nastali u novije vrijeme, dok je prošlost u tom za nas gotovo posvema izgubljena. Mi imademo samo neznatna pomagala iz prošlih vijekova, dok su n. pr. Nijemci imali 3 svoga Vischera, Meriana, Slovenci svoga Valvasora, koji su upravo ču desna golema djela stvorili, ma da i nisu njihovi bezbrojni bakrorezi ono, što mi danas tražimo od vjernoga prikaza grada. Pa opet je to naivno prikazivanje krajeva i pojedinih gradova često iznijelo baš ono, čega ne bi bilo bez one naivnosti. Ogledat ćemo ovdje malo potanje ona pomagala, što su nam ih osta vili pređi naši, da upoznademo barem nekako naše gradove i životne prilike, u kojima su oni nikli. Ne mislim ovdje upozoravati na brojne zbirke starih isprava, koje nam toliko dragocjenih bilježaka i prikaza iz¬ nose, već samo na onake izvore, koji se poglavito dotiču gradova i ure¬ đaja njihovih. Tekar je u XVI. vijeku postao tisak i drvorez općenim dobrom naroda, a kako su u borbi s Turcima postali i naši gradovi važniji, nije začudno, kad vidimo, kako brojni letači donose i slike i tek¬ stove, a to se u XVII. vijeku još sve više činilo. Vrlo lijepu zbirku ovakovih slika posjeduje zemalj. arkiv, a uz taj zavod i arkeološki odjel narodnoga muzeja u Zagrebu. Nu kud i kamo su važniji i brojniji origi¬ nalni nacrti, rasijani po svim većim knjižnicama i zbirkama Evrope, koje smo mi tekar u najnovije doba mogli tek dijelom upoznati, dok će naj¬ veći dio ostati za istraživanje možda sretnijih generacija. Baš u ovih zadnjih dvadesetak godina otkrilo se mnogo toga. Pred osam godina osnovan je u Zagrebu poseban institut za proučavanje i čuvanje tih spo¬ menika: zem. povjerenstvo za očuvanje spomenika umjetnosti i povijesti, pa kad ono jednom dovrši pretraživanje i ispitivanje zemlje, moći će kasniji radenici sabrani znatni materijal upotrebiti za dalje izučavanje. Ratovi su s Turcima primorali strani svijet, da se sebe samog radi zainteresuje za naše gradove. Pa dok su nam za poznavanje gradova u XVI. vijeku ipak najvažnija pomagala opširni izvještaji generala, naročito Lenkovića, to su u XVII. vijeku nastala divot-djela, koja i danas služe na čast onima, što su ih izrađivali. Ovdje ću spomenuti samo ponajglavnija. Od g. 1636. do 1639. prolazio je našim stranama vojni inžinir Ivan Pieroni, da po višem nalogu upozna stanje naših gradova. Veliko njegovo djelo »Relazioni di anno 1639." nalazi se danas u Ljubljanskom Rudol- finumu, a potanje ga je prikazao E. Laszowski u „Starinama" knj. 29. U to su vrijeme bili ponajviše važni krajevi od Karlovca do mora, pa je Pieroni ocrtao u svojim izvještajima isključivo te krajeve, dodavši i nacrte i tlocrte. Tu je prikazan Karlovac, pa gradovi od Karlovca do Senja, Senj s Nehajem, kraj od Senja do Rijeke, pa sama Rijeka. Izvještaji su kratki — tek o Karlovcu i Rijeci nešto su poveći — nu ipak donose mnogu značajnu crtu, a priloženi nacrti objašnjavaju te izvještaje vrlo dobro. Nekako u isto vrijeme (oko god. 1660.) dao je i knez Raymond Montecucculi sabrati i nacrtati sbirku prikaza starih naših gradova, pa se ta sbirka nalazi u bečkom ratnom arkivu pod napisom: Vierzig zwey saubre Abrisse verschiedener Granzfestungen, Schlofiern und Stadte. Ne znamo, 4 po kakovim su predlošcima narisani ovi prikazi — ima ih 29 na broj — nu svakako su gdjekoji iz znatno starijega vremena. Za nas vrijedi oso bito prikaz Čakovca, Legrada, Varaždina, Koprivnice i Zagreba (to je do sada poznata najstarija slika grada Zagreba), a da su učinjene po nekom predlošku, svjedoči i eksistencija analognih slika u drugim arkivima, n. pr. prikaz Varaždina u gen. arkivu u Karlsruhe. Najljepše je djelo ove vrsti iz XVII. vijeka veliki izvještaj inžinira Martina Stiera. To je djelo učinjeno u vrijeme od g. 1657. do g. 1660. u velikom folio formatu, a čuva se u rukopisu u bečkoj dvorskoj knjižnici pod br. 8608. I to je djelo potanje prikazao Laszowski u „Vjesniku zem. SI. 2. Utvrde oko stolne crkve zagrebačke. Rekonstrukcija: oko tornjeva graba, preko nje vodi most do vrata u Bakačevoj kuli, koja su do biskupa Vrhovca bila jedini ulaz do crkve. Zidovi imaju strijelnice, izmedju kula obram beni hodnici. arkiva" X. str. 197. a razdijeljeno je u dva dijela. U prvom su prikazani gradovi od Varaždina do Petrinje, a u drugom od Karlovca do Trsta, pa nekoliko istarskih gradova. Naslov je odugačak, nu priopćujem ga, jer je za ono doba značajan: „Abrisz und Relationen tiber die windische und Banatische Grantzen, wie sich solche anietzo befinden vor eines Feindes Gewalt in etwas verbessert undt dann Realiter konnten fortifiziert — werden mit der dartiber formirten Landtkarten und angehenckter Tabellen, dasz in jeden Orth vorhandenen Geschitz, Munition dess anderen Zeugss Requi- siten auch wass zu Ausstehung einer dreymonatlichen Belagerung noch 5 darinen zu verschaffen vonndten". Sličan je napis i pred drugim dijelom ogromnoga izvještaja. Stierove su bilješke dragocjene: on je kao stručnjak inžinir poslan u ove strane, ne samo da konstatuje sadašnje stanje utvrda, već da učini predloge za modernizovanje tada već zastarjelih utvrda. On je to i učinio: ostavio nam često izvrsne slike i tlocrte i opise, nu u koliko je mogao upotrebio je Pieronijeve nacrte, ne spomenuvši izvora.