Službeni Vjesnik Vojnog Ordinarijata : Broj 2. (85)

O MN AM IA A ORI D M I G L AIOREM DE

SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA

ISSN 2459-8941 GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. Svećeničko ređenje don Mate Mihaljevića Crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Zagreb, Dubrava 27. lipnja 2020. SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA

GODINA: XXIII  BROJ: 2 (85)  2020. SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA U REPUBLICI HRVATSKOJ Izdavač: Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj, Ksaverska cesta 12, 10000 ZAGREB tel: 01/4670-660; 01/4670-659; 01/3784-489 (MORH); faks: 01/4670-662 www.vojni-ordinarijat.hr; e-pošta: [email protected] Odgovara: Msgr. Jure Bogdan, vojni ordinarij

146 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA „Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom!“

Poslanica vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana povodom proslave Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta zaštitnice Vojnog ordinarijata, Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 25. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“

5. kolovoza 2020.

Draga braćo i sestre,

1. Molitveni zaziv u naslovu ove naše Po- slanice završni je dio Ispovijesti vjere Hrvata katolika. Doista, Blažena Djevica Marija, naša najvjernija Odvjetnica – fidelissima advocata Croatiae – ona kojoj je Bog povjerio na ču- vanje svoje najveće blago – svoga jedinoro- đenog Sina, na najbolji način može sačuvati našu svetu vjeru i sačuvati naš hrvatski dom. Taj nas zaziv u mislima prenosi u veliku De- vetnicu proslave jubileja „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ koja je započela Hrvat- skom marijanskom godinom sada već davne 1975., na spomen 1000. obljetnice našega prvog poznatog i najstarijega marijanskog sve- tišta, što ga je na Otoku u Solinu podignula hrvatska kraljica Jelena, († 8. listopada 976.).

Upravo tu, u Solinu, kulminirala je Hrvatska marijanska godina proslavom održanom 12. rujna 1976. Bio je to dan obnove našega krsnog zavjeta, zavjeta, naime, što ga divno sa- bire upravo spomenuta Ispovijest vjere Hrvata Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Pre- katolika: „Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i svete Bogorodice Marije.“1 Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pra- djedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjerno- 1 Ova Ispovijest vjere bila je sastavljena 1979. prilikom sti Katoličkoj Crkvi. proslave Branimirova Jubileja kada se slavila 1100. obljetnica prvoga međunarodnog priznanja Hrvatske od Pape Ivana VIII. 879. god. Hrvatski su biskupi pre- poručili svim hrvatskim vjernicima da je mole svakoga dana.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 147 Slobodno prihvaćajući svjetlo Evanđelja na Papa Hrvatima potvrđuje pravo na samo- početcima naše hrvatske kršćanske povije- stalnu državnost i na vlastite biskupe. Tu je sti, to su obećanja vjernosti Bogu i Katoličkoj prvi put izmoljena i ona draga nam molitva, crkvi na sebe preuzeli naši pradjedovi „kao taj „Ninski zavjet“, utisnuta i na zavjetni nin- navještaj slobode i nade“, pa je to „i ostalo ski križ, a koja nas i danas obvezuje: „Hrvat- tijekom dugih stoljeća kao neka unutarnja ska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom iskra u srcima sinova i kćeri našega naroda, slavi svetu misu.“ Konačno, slavlje „Trinaest te se nisu dali ni od koga do kraja pokoriti, stoljeća kršćanstva u Hrvata“, taj hod od na- jer se uvijek ponovno budila svijest da su za šega marijanskoga solinskog prasvetišta, do slobodu ne samo rođeni nego i kršteni“2. našega sadanjega nacionalnog svetišta u Ma- riji Bistrici, hod koji je veliki i sveti Ivan Pa- 2. Za spomenuto velebno solinsko slavlje, vao II., nazvao „velikom milošću i razlogom koje bijaše kruna zavjetne Marijanske godi- trajne zahvalnosti Božanskoj providnosti, ne, načinjen je odljev, u srebru i zlatu, Gos- koja je hrvatski narod – prvi od slavenskih pina lika iz bazilike našega hrvatskog kralja naroda – izvela iz tmina poganstva i prive- Zvonimira u Biskupiji kod Knina, dar svih la svjetlu prave vjere“4 , zaključen je 8. i 9. hrvatskih vjernika, koji će pod nazivom rujna 1984. Nacionalnim euharistijskim kon- Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavje- gresom Crkve u Hrvata, kao završnim činom ta, obići i čitavu Domovinu i svijet. Taj je lik jubilejskih slavlja. Marije, naše majke, pratio sva slavlja ove velike devetnice koja su zatim uslijedila: pro- 3. Nad svim tim bdio je svojim blagim po- slavu devetstote obljetnice Dmitra Zvonimi- gledom i svojim na molitvu uzdignutim ru- ra održanu 17. rujna godine 1978. upravo kama dragi lik naše Majke Gospe Velikoga iznad ruševina one crkve u Biskupiji kod Hrvatskoga Krsnog zavjeta. Njoj u čast, i kao Knina koju je ovaj hrvatski kralj i podigao trajni spomen na ove važne događaje, hr- kao katedralu „hrvatskoga biskupa“, a gdje vatski biskupi posvetili su prvu nedjelju koja je i pronađen taj dragi nam najstariji Marijin u mjesecu u rujnu slijedi poslije blagdana lik u hrvatskoj umjetnosti. Sljedeće je, 1979., njezina rođenja. Sve je to bio snažan i hra- „Branimirove godine“, pratio ovaj Gospin bar molitveni vapaj tada zarobljenoga i obe- lik i prvi susret Hrvata hodočasnika iz cijelo- spravljenoga naroda kojemu se odricalo ne ga svijeta s novoizabranim „Papom iz daleke samo pravo na temeljnu vjersku i nacionalnu zemlje“, s papom Slavenom, Ivanom Pavlom slobodu nego i pravo na vlastito ime, na ime II. koji nam je tada, 30. travnja, u Rimu, poru- njegova jezika..., uopće, pravo na njegovo čio: “Dragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vlastito mjesto pod ovim Božjim suncem. Bio vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja.”3 Bio je to duboki, Bogu upravljeni uzdah duše na- je to najljepši uvod u glavnu postaju jubileja roda okovanoga u ledenu šutnju, i to malo koja se 12. rujna te iste godine održala pokraj nakon kratkoga proplamsaja njegovih nada staroga hrvatskoga kraljevskog gradića Nina u „Hrvatskome proljeću“, nada, naime, za povodom obljetnice dragocjene izmjene pi- obnovom svojih nacionalnih prava i sloboda, sama iz 879. između pape Ivan VIII. i hrvat- skršenih zatim i zatočenih u brojnim tamni- skoga vladara Branimira, a u kojima ovaj cama bezbožnoga režima, zajedno s mnoš- tvom progonjenih njegovih sinova i kćeriju... 2 Biskupska poslanica Trinaest stoljeća kršćanstva u Hr- Taj vapaj i taj uzdah našega naroda, tada, u vata, Zagreb, 1976., str. 9. svakome smislu podjarmljenoga, ali snažno 3 „Govor pape Ivan Pavla II. hrvatskim hodočasnica u duhovno ujedinjenoga, čvrsto smo uvjere- Rimu“, 30. travnja 1979., u: Trinaest stoljeća kršćanstva ni, Gospodin je uslišio samo koje desetljeće u Hrvata/NEK 1984. (uredili: Eduard Peričić – Antun Škvorčević), Zagreb, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1986., str. 35. 4 Iz „Poruke papa Ivana Pavla II. za NEK“, u: Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata/NEK 1984., str. 242.

148 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Crkva Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu

kasnije, kada smo, s njegovom pomoći, izbo- nosti i Dan hrvatskih branitelja. Gospa Ve- rili i obranili slobodu i vlastitu samostalnu likoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta utisnuta državu, u velikoj zajedničkoj žrtvi koju smo je ne samo u naše znakovlje nego, još više, u podnijeli i svi mi u Domovini, i naša braća naša srca. Tako, svaki put kada se svojim po- i sestre diljem svijeta. Duh zajedništva veli- gledom ili svojom misli zustavimo kod toga ke jubilejske devetnice „Trinaest stoljeća kr- dragoga nam našega najstarijeg Gospina šćanstva u Hrvata“ koji nas je nadahnuo u lika, svaki put nam iz srca naviru riječi divne: onim teškim, u onim „olovnim“ godinama, „Najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj pripravio je, jednako smo tako čvrsto uvjere- našu svetu vjeru i hrvatski dom!“ Željeli bini, duh našega zajedništva i naše pobjede u smo da ova molitva postane svakodnevnim, Domovinskome ratu! čestim zazivom svakoga hrvatskog vojnika i svakoga pripadnika hrvatskih redarstvenih 4. Naša Vojno-redarstvena biskupija na po- službi, kao i svake osobe zaposlene u oruža- seban način je povezana s Gospom Velikoga nim snagama i redarstvenim službama Re- Hrvatskoga Krsnog Zavjeta: ona je njezina publike Hrvatske, te članova njihovih obitelji zaštitnica, njezin lik krasi kapelu u našem među kojima i za koje naša Vojno-redarstve- sjedištu u Zagrebu, njezin blagdan naša bi- na biskupija vrši svoje poslanje. Jednako tako skupija svake godine na poseban način slavi, željeli bismo da svi oni, da svi mi, izvršava- i to 5. kolovoza, kada sav hrvatski narod sla- mo naš „Ninski zavjet“: da dnevno molimo i vi i Dan pobjede i Dan Domovinske zahval- nedjeljom slavimo svetu misu.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 149 Nadgrobni natpis kraljice Jelene. Nastao je u Solinu 976. godine na vapnenačkoj ploči veličine 123×74-76×10 cm.

5. Draga braćo i sestre! Svi znamo: Ono što je no na krstionici kneza Višeslava,7 isto je ono dragocjeno, čuva se! Gospi smo povjerili ono koje je svatko od nas primio u krsnim zden- što nam je dragocjeno: našu svetu katoličku cima u trenutku krštenja. Isti je krst i ista je vjeru i naš hrvatski dom. I jedno i drugo su vjera u Krista Gospodina, isto je „spasono- nam neizrecivo dragocjeni i dragi. sno ispovijedanje vječnoga Trojstva“, ali je ista i obveza njihova svakodnevnoga osob- Po sv. krštenju smo od Crkve primili vjeru i nog i javnog, životnog svjedočenja kao i svje- novi život u Kristu.5 I baš tu vjeru, „što smo dočenja vjernosti Katoličkoj crkvi. To je naš je od Crkve primili, brižno čuvamo. Kao ka- prvi i temeljni izazov i obveza. kvo dragocjeno blago, zatvoreno u vrsnu po- sudu, vjera se po djelovanju Duha Božjega 7 Tekst na šesterostranome krsnom zdencu za uranja- neprestano pomlađuje te čini da se pomla- nje glasi: HEC FONS NE(M)PE SVMIT INFIRMOS VT 6 đuje i posuda koja ga drži“ – uči nas Crkva. REDDAT ILLVMINATOS, HIC EXPIANT SCELERA SVA QU(O)D [DE PRIMO] SVMPSERVNT PAREN- To naše blago, dragocjeno i uvijek jednako TE, VT EFFICIANTVR CHR(ISTI)COLE SALVBRI- mlado, isto je ono koje su naši pradjedovi TER CONFITENDO TRINV(M) P(ER)HENNE(M). primili u onome „vrelu koje prima nemoćne HOC IOH(ANNES) PR(ES)B(YTER) SVB TEMPO- da ih vrati prosvjetljene“, kako stoji napisa- RE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE CO(M) PSIT DEVOTE IN HONORE VIDELICET S(AN)C(T) I IOH(ANN)IS BAPTISTE VT INTERCEDAT P(RO) EO CLIENTVLOQVE SVO. – »Ovaj izvor naime prima nemoćne da ih vrati prosvijetljene. Ovdje čiste svoja zlodjela što su ih primili od prvog roditelja da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo je djelo vješto uresio svećenik Ivan u 5 Katekizma Katoličke crkve, br. 168. vrijeme kneza Višeslava naime na čast svetog Ivana 6 Katekizam Katoličke crkve, br. 175. Krstitelja, da posreduje za nj i njegova štićenika.«

150 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Upravo to smo povjerili Gospi, našoj naj- U tome će nam Blažena Djevica Marija biti si- vjernijoj odvjetnici i Majci našega Velikog gurno utočište i pomoć. Ona je, kako nam je Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Drugi je pak naš to papa Franjo ovih dana snažno posvijestio, temeljni izazov i obveza onaj što se odnosi i Majka milosrđa, i Majka nade i Utjeha se- na naš hrvatski dom. I njega smo povjerili lilaca.9 Da bismo kao putnici u svome hodu Gospi. Valja nam se osobno i zajednički skr- ovim vremenom i ovim prostorom vidali biti za taj dom, za našu lijepu domovinu Hr- rane koje nas i kao pojedince i kao društvo vatsku. duboko tište, itekako smo potrebni i milosr- đa i nade i utjehe! Ona će nam sve to najbolje Hrvatska danas, u trenutku golemih neizvje- izmoliti, najuspješnije posredovati. Molimo snosti koje zahvaćaju cijeli svijet i ulijevaju se zato njoj, našoj Majci, Gospi našega Veli- nam strah pred vrlo neizvjesnim sutra, čini koga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta: nam se, više nego ikada treba sklada i jedinstva. Baš danas nam s tim u vezi tako snaž- „Daj, Majko, milosti puna, da po Tvom zago- no odjekuju riječi sv. Ivana Pavla II. što ih je voru oživi Crkva i domovina. Daj da se sa- izrekao u svojoj Propovijedi na svečanoj sv. kupi sve što je rasuto, da se osvijesti sve što misi za obitelji u Rijeci, 8. lipnja 2003.: „Da- je zaboravljeno, da iz vjerne i teške prošlosti našnje je društvo dramatično rascjepkano i izraste vjernija i svjetlija budućnost. Bila si podijeljeno. Upravo je zato i tako očajno ne- majka naše Crkve i našeg naroda u stoljeći- zadovoljno. Ali kršćanin se ne miri s umo- ma kad smo se kao narod i kao Crkva rađali; rom i samim tijekom zbivanja. Budite narod bila si nam utočište u krvavim vremenima nade! Budite narod koji moli: “Od sva četi- kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg ri vjetra dođi, Duše, i dahni u ova trupla da naših pobjeda i stalan poticaj naših obnova. ožive” (Ez 37,9). Budite narod koji vjeruje u Majko naše prošlosti, budi i majkom naše sa- Riječ, koju nam je dao Bog i koja se je ostvari- dašnjosti i budućnosti. Amen.“10 la u Kristu: “I Duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim” (Ez 37,14).“8

6. Draga braćo i sestre, budimo narod nade, budimo narod koji moli, budimo narod koji vjeruje u Krista Gospodina, Riječ Božju koja je tijelom postala. Ne mirimo se s umorom i s predajom pred tijekom zbivanja... To je, 9 Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramena- uvjereni smo, lijek za našu rascjepkanost i ta, LITTERAE CIRCULARES AD PRAESIDES CON- podijeljenost, i za ono veliko nezadovolj- FERENTIARUM EPISCOPORUM DE INVOCATIO- stvo kojemu u našoj Domovini svakodnevno NIBUS «MATER MISERICORDIAE», «MATER SPEI» svjedočimo. ET «SOLACIUM MIGRANTIUM» IN LITANIAS LAU- RETANAS INSERENDIS, Rim, 20 lipnja 2020., dostupno na: http://press.vatican.va/content/salastam- pa/it/bollettino/pubblico/2020/06/20/0350/00805. html; Vidi također: Papa odlučio Lauretanskim litanijama dodati tri nova zaziva: https://ika.hkm.hr/ novosti/papa-odlucio-lauretanskim-litanijama-doda- 8 „Neka vas ispuni Duh Sveti kako biste bili znak ti-tri-nova-zaziva/ Božje ljubavi prema čovječanstvu“, Propovijed pape Ivana Pavla II. na svečanoj misi za obitelji, Rijeka, 8. 10 Molitva Gospi Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavje- lipnja 2003. Dostupno na: https://ika.hkm.hr/govo- ta, u: Molitvenik Vojnog Ordinarijata za vjernike katolike ri-pape-ivana-pavla-ii-hrvatima/govori-pape-ivana- u Oružanim snagama i policiji Republike Hrvatske, Za- pavla-ii-hrvatima-2003-godina/ greb, 2014., str. 129.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 151 Draga braćo svećenici, pomoćnici i djelatnici, štovani i dragi vjernici u mirovnim misijama koji ste u poslanju i službi Vojne biskupije, po svijetu, želim blagoslovljenu ovogodišnju svima vama, vama, poštovani i dragi djelat- proslavu Gospe Velikoga Hrvatskoga Kr- nici Ministarstva obrane i Ministarstva unu- snog Zavjeta, zaštitnice našega Vojnog ordi- tarnjih poslova Republike Hrvatske, vama, narijata! hrvatskim braniteljima, napose, vama, po-

Vaš biskup

✠ msgr. Jure Bogdan, Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj

152 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA SVETA STOLICA

PORUKA PAPE FRANJE ZA 106. SVJETSKI DAN SELILACA I IZBJEGLICA

27. rujna 2020.

Poput Isusa Krista, prisiljeni bježati. Prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati prognanike

Početkom ove godine u svom obraćanju čla- novima Diplomatskog zbora akreditiranog pri Svetoj Stolici ubrojio sam među izazove našeg suvremenog svijeta tragediju progna- nika (interno raseljenih osoba): »Uslijed sukoba i izvanrednih humanitarnih prilika, po- goršanih klimatskim promjenama, povećava se broj raseljenih osoba i to se odražava na osobe koje već ionako grcaju u teškom siro- maštvu. U mnogim zemljama u kojima vladaju takve prilike nedostaju odgovarajuće strukture koje omogućuju izaći ususret potrebama raseljenih osoba« (9. siječnja 2020.).

Zbog tih sam razloga odlučio posvetiti ovu Poruku drami prognanikâ, često nevidljivoj tragediji koju je globalna kriza izazvana pandemijom COVID-19 samo pogoršala. Zbog svoje siline, težine i geografske raširenosti ta je kriza, naime, utjecala na mnoge druge izvanredne humanitarne situacije kojima su pogođeni milijuni ljudi te se međunarodne inicijative i pomoć neophodni za spašavanje života svelo zapravo na nacionalne politič- ke planove. Ali »ovo nije vrijeme zaborava. stvo oskudice, napuštenosti, marginalizira- Kriza s kojom smo suočeni ne smije dovesti nosti i odbačenosti kao rezultat COVID-19. do toga da smetnemo s uma mnoge druge Želio bih krenuti od slike koja je nadahnu- izvanredne situacije koje povlače za sobom la papu Pija XII. pri sastavljanju apostolske patnje mnogih ljudi« (Poruka Urbi et Orbi, 12. konstitucije Exsul familia (1. kolovoza 1952.). travnja 2020.). Prilikom bijega u Egipat mali je Isus zajedno sa svojim roditeljima iskusio tragično stanje U svjetlu tragičnih zbivanja koja su obilježila prognanikâ i izbjeglicâ »označeno strahom, 2020. godinu, želio bih da ova Poruka, iako je nesigurnošću, nedaćama (usp. Mt 2, 13-15.19- posvećena prognanicima, dopre do svih onih 23). Nažalost i danas se milijuni obitelji mogu koji su prolazili i još uvijek prolaze kroz isku- prepoznati u toj tužnoj stvarnosti. Televizija

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 153 i radio nam gotovo svakodnevno donose vi- tomu nije tako. »Neki Samarijanac putujući jesti o izbjeglicama koje bježe od gladi, rato- dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pri- va i drugih velikih opasnosti, u potrazi za si- stupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. gurnošću i dostojanstvenim životom za sebe Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga i svoje obitelji« (Angelus, 29. prosinca 2013.). u gostinjac i pobrinu se za nj« (Lk 10, 33-34). U svakom od njih prisutan je Isus koji je pri- Strahovi i predrasude – tolike predrasude – siljen, kao u Herodovo vrijeme, bježati kako drže nas podalje od drugih i često nas pri- bi se spasio. Na njihovim smo licima pozva- ječe da im “budemo bližnji” i služimo im s ni prepoznati lice Krista gladna, žedna, gola, ljubavlju. Približiti se bližnjemu često znači bolesna, stranca i utamničena koji treba našu biti spremni izložiti se rizicima, kao što su pomoć (usp. Mt 25, 31-46). Ako ga prepozna- nas posljednjih mjeseci lijepo poučili mno- mo u tim licima moći ćemo mu zahvaliti što gi liječnici i medicinske sestre i tehničari. Ta smo ga uspjeli upoznati, ljubiti i služiti mu u spremnost da se približimo i služimo nadila- njima. zi puki osjećaj dužnosti. Najljepši primjer u tome dao nam je sâm Isus kad je oprao noge Raseljeni nam nude tu mogućnost da susret- učenicima: svukao je sa sebe haljine, kleknuo nemo Gospoda, »iako je našim očima teško i uprljao svoje ruke (usp. Iv 13, 1-15). prepoznati ga takva: u poderanoj odjeći, pr- ljavih stopala, nagrđena lica, izranjena tijela, Da bismo se jedni s drugima pomirili potreb- nesposobna služiti se našim jezikom« (Homi- no je slušati. Uči nas tome sâm Bog koji je, lija, 15. veljače 2019.). Na taj smo pastoralni poslavši svoga Sina u svijet, htio čuti bolne izazov pozvani odgovoriti sa četiri glagola uzdisaje čovječanstva ljudskim ušima: »Ui- koje sam naznačio u svojoj Poruci za ovaj stinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Dan 2018. godine: prihvatiti, zaštititi, promi- Sina Jedinorođenca […] da se svijet spasi po cati i integrirati. Njima bih sada želio dodati njemu« (Iv 3, 16-17). Ljubav koja pomiruje i još šest parova glagola koji odgovaraju vrlo spašava započinje slušanjem. U današnjem praktičnim radnjama međusobno povezani- se svijetu poruke množe, ali nestaje navike ma jednim uzročno-posljedičnim odnosom. slušanja. Ali samo poniznim i pažljivim slu- šanjem možemo prispjeti istinskom među- Potrebno je poznavati da bi se razumjelo. Zna- sobnom pomirenju. Godine 2020. na našim je nje je nužan korak prema razumijevanju ulicama tjednima vladala tišina. Dramatična drugih. Uči nas to sâm Isus u zgodi o učeni- i zabrinjavajuća tišina, ali tišina koja nam je cima iz Emausa: »I dok su tako razgovarali i pružila priliku da poslušamo vapaj ranjivih raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. osoba, raseljenih osoba i našeg teško bole- Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njiho- snog planeta. To slušanje nam daje priliku vim očima« (Lk 24, 15- 16). Kad govorimo o za pomiriti se sa svojim bližnjima, s mnogim migrantima i raseljenim osobama prečesto odbačenima, sa samima sobom i s Bogom, se zaustavljamo na statističkim podacima. koji se nikada ne umara nuditi nam svoje mi- Ali ne radi se o brojevima, nego o stvarnim losrđe. ljudima! Susret s njima pomoći će nam da ih upoznamo, a kad se upoznamo s njihovim Da bi se raslo, potrebno je dijeliti. Dijeljenje je pričama moći ćemo ih razumjeti. Moći ćemo, bilo od ključne važnosti u prvoj kršćanskoj na primjer, shvatiti da je nesigurnost koju zajednici. »U mnoštva onih što prigrliše vje- smo tako bolno iskusili uslijed ove pandemi- ru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan je konstantno prisutna u životima raseljenih od njih nije svojim zvao ništa od onoga što osoba. je imao, nego im sve bijaše zajedničko« (Dj 4, 32). Bog nije htio da resursi našeg plane- Potrebno je biti bližnji da bi se moglo služiti. ta budu na korist samo nekima. Ne, to nije To se može činiti samorazumljivim, ali često bila Gospodina volja! Moramo naučiti dijeliti

154 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA s drugima kako bismo rasli svi zajedno, bez više u skladu s Božjim izvornim planom mo- iznimke. Pandemija nas je podsjetila kako ramo se zalagati oko toga da se zajamči me- smo svi u istom čamcu. Ponovno otkrivena đunarodna suradnja, globalna solidarnost i svijest da imamo iste brige i strahove poka- založenost lokalne zajednice, ne isključujući zala nam je još jednom da se nitko ne spa- nikoga. šava sâm. Da bismo uistinu rasli moramo rasti zajedno, dijeleći ono što imamo, poput Zaključit ću molitvom nadahnutom primje- dječaka koji je Isusu ponudio pet ječmenovih rom svetog Josipa, osobito u trenutku kad je kruhova i dvije ribe... I bilo je to dovoljno za bio prisiljen pobjeći u Egipat kako bi spasio pet tisuća ljudi (usp. Iv 6, 1-15)! dijete Isusa.

Moramo uključivati da bismo promicali. Tako Oče, Ti si povjerio svetom Josipu ono što ti je je, naime, Isus učinio sa ženom Samarijan- bilo najdragocjenije: Dijete Isusa i njegovu majkom (usp. Iv 4, 1-30). Gospodin joj prilazi, ku kako bi ih zaštitio od opasnosti i prijetnji zlih sluša je, govori njezinu srcu, a zatim je vodi ljudi. do istine te ona postaje blagovjesnicom Ra- dosne vijesti: »Dođite da vidite čovjeka koji Daj i nama iskusiti njegovu zaštitu i pomoć. Neka mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije on, koji je i sam proživio patnje onih koji bježe Krist?« (r. 29). Kadikad nam polet za služenje zbog mržnje moćnih, utješi i zaštiti svu našu bra- drugima onemogućuje vidjeti njihova stvar- ću i sestre koje su rat, siromaštvo i nužda nagnali na bogatstva. Ako želimo uistinu promicati da napuste svoje domove i svoje zemlje te su se osobe kojima pružamo pomoć, moramo ih kao izbjeglice zaputili prema sigurnijim mjesti- uključiti i učiniti ih protagonistima vlastitog ma. otkupljenja. Pandemija nas je podsjetila na to koliko je suodgovornost bitna i da se samo s Pomozi im, po njegovu zagovoru, da smognu doprinosom sviju – pa i kategorija koje se če- snage ići dalje, naći utjehu u tuzi i hrabrost u toj sto podcjenjuje – možemo uhvatiti u koštac kušnji. s ovom krizom. Moramo pronaći »hrabrost da se otvore prostori u kojima će se svi moći Podari svima onima koji ih primaju nešto od njež- osjetiti pozvanima i omogući nove oblike go- nosti tog pravednog i mudrog oca koji je ljubio stoljubivosti, bratstva i solidarnosti« (Medita- Isusa kao pravog sina i podupirao Mariju na sva- cija na Trgu svetog Petra, 27. ožujka 2020.). kom koraku.

Da bi se gradilo potrebno je surađivati. To je Neka on, koji je zarađivao kruh radom svojih ono što Apostol Pavao poručuje korintskoj ruku, uzmogne osigurati onima kojima je oduze- zajednici: »Zaklinjem vas, braćo, imenom to sve u životu dostojanstvo rada i mir vlastitoga Gospodina našega Isusa Krista: svi budite doma. iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog To te molimo po Isusu Kristu, tvome Sinu, kojeg mišljenja« (1 Kor 1, 10). Izgrađivati Božje je sveti Josip spasio bijegom u Egipat i pouzdaju- Kraljevstvo zajednička je dužnost svih kršća- ći se u zagovor Djevice Marije koju je ljubio kao na i zato trebamo naučiti surađivati i pritom vjerni zaručnik u skladu s tvojom voljom. Amen. ne podleći napasti ljubomore, nesloge i podjela. I u sadašnjim prilikama treba ponovi- Rim, pri Svetomu Ivanu Lateranskom, 13. ti: »Ovo nije vrijeme egoizama, jer izazov s svibnja 2020., spomen Blažene Djevice Mari- kojim se suočavamo svima nam je zajednički je Fatimske. i ne razlikuje jedne od drugih« (Poruka Urbi i Orbi, 12. travnja 2020.). Da bismo sačuvali naš zajednički dom i postigli to da bude sve Franjo

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 155 Poruka pape Franje za Svjetski dan misija 2020.

18. listopada 2020.

»Evo me, mene pošalji!« (Iz 6, 8)

Želim izraziti svoju zahvalnost Bogu na shvatiti da ponovno pronalazimo same sebe predanosti kojom se u Crkvi diljem svijeta kad se darujemo drugima. u listopadu prošle godine živio Izvanredni misijski mjesec. Uvjeren sam da je pridonio U žrtvi križa, gdje se do kraja ispunjava Isu- poticanju misijskog obraćenja u mnogim sovo poslanje (usp. Iv 19, 28-30), Bog objav- zajednicama na putu naznačenom temom: ljuje da ljubi sve i svakog pojedinog (usp. Iv »Kršteni i poslani – Kristova Crkva u misiji 19, 26-27) i od svakoga od nas traži osobnu u svijetu«. raspoloživost da budemo poslani, jer On je Ljubav koja nikada ne miruje nego je uvi- U ovoj godini obilježenom patnjom i izazovi- jek “u poslanju”, uvijek izlazi iz sebe kako ma koje je sa sobom donijela pandemija Co- bi dala život. Iz ljubavi prema ljudima Bog vid-19 taj misijski hod čitave Crkve nastavlja Otac je poslao Sina Isusa (usp. Iv 3, 16). Isus je se u svjetlu riječi koju nalazimo u izvješću o Očev misionar: njegova Osoba i njegovo dje- pozivu proroka Izaije: »Evo me, mene polo su potpuna poslušnost Očevoj volji (usp. šalji!« (6, 8). To je uvijek novi odgovor na Iv 4, 34; 6, 38; 8, 12-30; Heb 10, 5-10). Isus, Gospodinovo pitanje: »Koga da pošaljem?« koji je raspet i uskrsnuo za nas, uključuje nas (ibid.). Taj poziv dolazi iz Božjega srca, od u svoje poslanje ljubavi i svojim Duhom, koji njegova milosrđa koje, u sadašnjoj svjetskoj oživljava Crkvu, čini nas svojim učenicima i krizi, predstavlja izazov na koji su Crkvu i šalje nas u misiju u svijet i među narode. čitav ljudski rod pozvani odgovoriti. »Poput učenikâ iz Evanđelja iznenada nas je zahva- »Misija, “Crkva koja izlazi”, nije neki pro- tila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo gram, nego naum koji se ostvaruje snagom da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezo- volje. Krist je taj koji daje Crkvi izići iz sebe rijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi same. U poslanju naviještanja evanđelja ti se pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe krećeš jer te Duh Sveti tjera i nosi« (Bez nje- drugoga. Na toj lađi… svi se nalazimo. Po- ga ne možemo ništa. Biti danas misionari u put tih učenika, koji jednoglasno i u tjeskobi svijetu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2020., kažu: “ginemo” (r. 38), tako smo i mi shvatili str. 14). Bog uvijek prvi ljubi nas i tom nas da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već ljubavlju susreće i poziva. Naš osobni poziv samo zajedno« (Meditacija na Trgu sv. Petra, plod je činjenice da smo sinovi i kćeri Božje 27. ožujka 2020). Doista smo prestrašeni, de- u Crkvi, njegova obitelj, braća i sestre u onoj zorijentirani i uplašeni. Bol i smrt daju nam ljubavi koju nam je Isus posvjedočio. Svi, iskusiti našu ljudsku krhkost, ali istodobno međutim, imaju ljudsko dostojanstvo uteme- uočavamo da svi imamo snažnu želju za ži- ljeno na Božjem pozivu da budu djeca Božja votom i oslobođenjem od zla. U tome smislu i da u sakramentu krštenja i slobodi vjere po- poziv na poslanje, poziv da iziđemo iz sebe stanu ono što su oduvijek bili u Božjem srcu. samih iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu pokazuje se kao prilika za solidarnost, služenje, Sama činjenica da smo besplatno primili posredovanje. Poslanje koje Bog povjera- život podrazumijeva poziv da uđemo u di- va svakome od nas pomaže nam osloboditi namiku sebedarja: to je sjeme koje će kod se straha i zaokupljenosti samima sobom i krštenika poprimiti zreli oblik kao odgovor

156 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA ljubavi u braku i u djevičanstvu za Kraljev- i ostati u kući pozvani smo ponovno otkriti stvo Božje. Ljudski se život rađa iz Božje lju- važnost društvenih odnosa kao i zajednički bavi, raste u ljubavi i stremi ljubavi. Nitko odnos s Bogom. Te okolnosti ne samo da ne nije isključen iz Božje ljubavi, a u svetoj žrtvi bi smjele dovesti do toga da u nama porastu Isusa Krista na križu Bog je pobijedio grijeh nepovjerenje i ravnodušnost nego bi nas tre- i smrt (usp. Rim 8, 31-39). Za Boga, zlo – pa bale navesti da posvećujemo još veću pažnju čak i grijeh – postaju izazov ljubiti i to ljubiti našemu odnosu prema drugima. A po mo- još većom ljubavlju (usp. Mt 5, 38-48; Lk 22, litvi, kojom Bog dotiče i pokreće naša srca, 33-34). Zato u pashalnom otajstvu Božje mi- postajemo otvoreni za potrebe naše braće i losrđe liječi praiskonsku ranu zadanu ljud- sestara za ljubavlju, za dostojanstvom i slo- skom rodu i izlijeva se na cio svemir. Crkva, bodom i ona u nama budi odgovornost za sveopći sakrament Božje ljubavi prema svije- sav stvoreni svijet. Nemogućnost da se kao tu, nastavlja Isusovo poslanje u povijesti i ša- Crkva okupljamo na slavlju euharistije dove- lje nas svukuda da bi Bog, po našem svjedo- la nas je u situaciju da smo dijelili iskustvo čenju vjere i naviještanju evanđelja, mogao brojnih kršćanskih zajednica koje ne mogu ponovno očitovati svoju ljubav i dotaknuti i svake nedjelje slaviti misu. U takvim okol- preobraziti srca, umove, tijela, društva i kul- nostima pitanje koje nam Bog postavlja glasi: ture na svakome mjestu i u svakome vreme- »Koga da pošaljem?« i od nas očekuje veli- nu. kodušan i uvjeren odgovor: »Evo me, mene pošalji!«. Bog nastavlja tražiti koga da po- Poslanje je slobodan i svjestan odgovor na šalje svijetu i narodima da svjedoči njegovu Božji poziv. No, taj poziv prepoznajemo ljubav, njegovo spasenje od grijeha i smrti, samo kad živimo osobni odnos s Isusom ži- njegovo oslobođenje od zla (usp. Mt 9, 35-38; vim u njegovoj Crkvi. Zapitajmo se: jesmo li Lk 10, 1-12). spremni prihvatiti prisutnost Duha Svetoga u svome životu, poslušati poziv na poslanje, Proslava Svjetskog dana misija ujedno nam bilo u životu u braku, bilo u posvećenom ili pruža priliku još jednom potvrditi kako su svećeničkom životu, u svojoj svakodnevi- molitva, promišljanje i materijalna pomoć ci? Jesmo li spremni biti poslani na bilo koje prigode za djelatno sudjelovanje u Isusovu mjesto kako bismo svjedočili svoju vjeru u poslanju u njegovoj Crkvi. Svrha je ljubavi Boga milosrdnog Oca, kako bismo navije- izražene u prilozima, koji se prikupljaju na štali Evanđelje spasenja Isusa Krista, kako liturgijskim slavljima na treću nedjelju u li- bismo dijelili božanski život Duha Svetoga stopadu, poduprijeti misijski rad koji u moje izgrađujući Crkvu? Jesmo li poput Marije, ime obavljaju Papinska misijska djela kako Isusove majke, spremni bespridržajno se sta- bismo izišli ususret duhovnim i materijalnim viti u službu Božje volje (usp. Lk 1, 18)? Ta potrebama narodâ i crkava u čitavome svije- je unutarnja raspoloživost veoma važna ako tu, za spas sviju. želimo reći Bogu: »Evo me, Gospodine, mene pošalji« (usp. Iz 6, 8). I to ne apstraktno, nego Neka nas Presveta Marija, Zvijezda evange- u ovom času Crkve i povijesti. lizacije i Utjeha žalosnih, misijska učenica svoga Sina Isusa, nastavi zagovarati i biti Shvatiti što nam Bog govori u ovim vremeni- nam na pomoć. ma pandemije predstavlja također izazov za poslanje Crkve. Bolest, patnja, strah i izolacija stavljaju pred nas određena pitanja. Siromaš- Rim, pri Svetomu Ivanu Lateranskom, 31. tvo onih koji umiru sami, koji su napušteni, svibnja 2020., svetkovina Duhova. koji su ostali bez posla i primanja, beskućni- ka i onih koji nemaju što jesti tjeraju nas na razmišljanje. Prisiljeni držati fizički razmak FRANJO

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 157 Poruka pape Franje za IV. svjetski dan siromaha

15. studenoga 2020.

“Pruži svoju ruku siromahu” (usp. Sir 7, 32)

“Pruži svoju ruku siromahu” (usp. Sir 7, 32). 2. Stranicu po stranicu otkrivamo dragocje- Drevna je mudrost postavila ove riječi kao nu zbirku savjeta o tome kako postupati u sveto pravilo kojeg se valja držati u životu. svjetlu prisnog odnosa s Bogom, tvorcem i Danas te riječi nisu izgubile ništa na svojoj ljubiteljem stvorenoga svijeta, pravednim i važnosti i značenju, pomažući nam usmjeriti brižnim prema svojoj djeci. Međutim, to stal- pogled na ono što je bitno i savladati barijere no upućivanje na Boga ne odvraća pogled ravnodušnosti. Siromaštvo poprima uvijek od konkretnog čovjeka. Naprotiv, to dvoje je različita lica koja zahtijevaju da se posveti usko povezano. pažnju svakoj pojedinoj situaciji. U svakoj od njih imamo priliku susresti se Gospodina Jasno to pokazuje ulomak iz kojeg je preuzet Isusa koji je objavio da je prisutan u najma- naslov ove Poruke (usp. 7, 29-36). Molitva njoj svojoj braći i sestrama (usp. Mt 25, 40). Bogu i solidarnost sa siromašnima i onima koji pate neraskidivo su povezani. Da bismo 1. Uzmimo u ruke Knjigu Sirahovu iz Staro- Gospodinu iskazali štovanje koje mu je milo ga zavjeta. U njoj nalazimo riječi učitelja mu- moramo prepoznati kako svaka osoba, pa i drosti koji je živio dvjestotinjak godina prije najsiromašnija i najprezrenija, nosi u sebi uti- Krista. On je tražio mudrost koja muškarce i snut Božji lik. Iz te svijesti proizlazi dar Bož- žene čini boljima i sposobnijima dublje sagle- jeg blagoslova koji se stječe velikodušnošću dati životne događaje. Učinio je to u vrijeme iskazanom siromašnima. Stoga, vrijeme po- teške kušnje za Izraelski narod, vrijeme pat- svećeno molitvi nikada ne može postati izgo- nje, tuge i bijede zbog dominacije stranih sila. vorom za zanemarivanje bližnjega u potrebi. Kao čovjek velike vjere, ukorijenjen u tradici- Sasvim suprotno: Gospodinov se blagoslov ji svojih pređa, prva mu je misao bila obratiti spušta na nas, a molitva postiže svoj cilj ako se Bogu i zamoliti ga za dar mudrosti. Gos- su praćeni služenjem siromašnima. podin mu nije uskratio svoju pomoć. 3. Kako je to drevno učenje aktualno također Od prvih stranica knjige Sirah iznosi svoje za nas! Naime, Božja riječ nadilazi prostor i savjete koji se tiču mnogih konkretnih život- vrijeme, religije i kulture. Velikodušnost ko- nih situacija, od kojih je jedna siromaštvo. On jom podupiremo slabe, tješimo ožalošćene, inzistira na tome da i usred nevolja moramo ublažavamo patnju i vraćamo dostojanstvo i dalje stavljati svoje pouzdanje u Boga: »Ne onima kojima je ono oduzeto, uvjet je za ljud- nagli kad napast dođe. Prioni uz Boga i ne ski život u punini. Odluka da posvetimo bri- odmeći se, da bi bio slavljen na svoj posljed- gu siromašnima, njihovim različitim potre- nji dan. Primi sve što te stigne i budi strpljiv u bama, ne može biti uvjetovana raspoloživim nestalnosti svoje bijede. Jer kao što se u vatri vremenom, privatnim interesima i jalovim kuša zlato, tako i odabranici u peći poniže- pastoralnim ili socijalnim projektima. Snagu nja. Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći, kroči Božje milosti ne smije se gušiti narcisoidnom pravom stazom i uzdaj se u njega. Vi što se težnjom da sebe uvijek stavljamo na prvo bojite Gospoda, očekujte njegovu milost i ne mjesto. skrećite s pravoga puta, da ne propadnete« (2, 2-7).

158 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Teško je držati svoj pogled usredotočen na svaki dan! Nažalost, sve se češće događa da siromahe, ali je to više no ikad nužno ako nas bjesomučni ritam života uvuče u vrtlog želimo dati pravi smjer našem osobnom i ravnodušnosti do te mjere da više ne znamo društvenom životu. Ne radi se o tome da na prepoznati ono dobro što se u tišini svakoga to trošimo mnogo riječi, nego radije o kon- dana i s velikom velikodušnošću čini svuda kretnom predanom zalaganju nadahnutom oko nas. Događa se tako da tek kad nešto po- Božjom ljubavlju. Svake godine, o Svjetskom remeti tijek našeg života, oči nam postanu danu siromaha, vraćam se na tu temeljnu sposobne vidjeti dobrotu svetaca “iz susjed- stvarnost za život Crkve, jer siromašni jesu stva”, »onih koji žive u našoj blizini i odraz i uvijek će biti s nama (usp. Iv 12, 8) da nam su Božje prisutnosti« (Apost. pob. Gaudete pomognu pronaći Kristovu prisutnost u et exsultate, 7), ali o kojima nitko ne govori. svom svakodnevnom životu. Novinski stupci, mrežne stranice i televizij- ski ekrani vrve lošim vijestima do te mjere da 4. Susret sa siromašnom osobom predstav- se čini da zlo suvereno vlada. No, tome nije lja za nas izazov i tjera nas na razmišljanje. tako. Zloće i nasilja, zlostavljanja i korupcije Kako možemo pridonijeti uklanjanju ili ba- zasigurno ne nedostaje, ali život je protkan rem ublažavanju njihove marginaliziranosti djelima poštivanja i velikodušnosti koji ne i patnje? Kako im možemo pomoći u njihovu samo da kompenziraju zlo, nego nas potiču duhovnom siromaštvu? Kršćanska je zajed- ići dalje kroz život i biti puni nade. nica pozvana uključiti se u to iskustvo dije- ljenja i svjesna je toga da tu zadaću ne može 6. Pružena ruka je znak koji izravno upućuje povjeriti nekom drugom da je namjesto nje na bliskost, solidarnost i ljubav. Ovih mjese- vrši. A da bismo pružili potporu siromaš- ci, kada čitav svijet kao da je pokorio virus nima od temeljne je važnosti osobno živjeti koji je donosio bol i smrt, očaj i izgubljenost, iskustvo evanđeoskog siromaštva. Ne mo- koliko smo samo ispruženih ruku mogli vi- žemo se osjećati “dobro” sve dok je bilo koji djeti! Pružena ruka liječnika koji se brine o član ljudske obitelji zapostavljen i postao sje- svakom pacijentu i pokušava pronaći pra- nom. Tihi krik brojnih siromaha treba naći vi lijek. Pružena ruka medicinskih sestara Božji narod spremnim i pripravnim, uvijek i i tehničara koji su i nakon radnog vremena posvuda, dati da se čuje njihov glas, zaštititi ostajali brinuti se o bolesnima. Pružena ruka ih i biti solidaran s njima kad se suočavaju s zaposlenih u administraciji koji su nabavljali tolikom prijetvornošću i tolikim neodržanim sredstva kako bi što više života bilo spašeno. obećanjima te ih pozvati da sudjeluju u živo- Pružena ruka ljekarnika pozvanoga odgovo- tu zajednice. riti na mnoge zahtjeve i izložena opasnosti izravnog kontakta s ljudima. Pružena ruka Točno je da Crkva nema sveobuhvatna rje- svećenika koji slomljena srca podjeljuje bla- šenja za ponuditi, ali Kristovom milošću ona goslov. Pružena ruka volontera koji poma- može ponuditi svoje svjedočenje i svoje geste že onima koji žive na ulici i onima koji, iako suradnje. Osjeća, usto, svojom dužnošću go- imaju krov nad glavom, nemaju što za jesti. voriti u ime onih koji nemaju ni ono osnovno Pružena ruka muškaraca i žena koji su radi- za život. Podsjećati sve na veliku vrijednost li na pružanju osnovnih usluga i sigurnosti. općega dobra za kršćanski narod predstavlja Mogli bismo navesti i druge pružene ruke i životni zadatak koji se izražava u nastojanju složiti lijepi rukovet dobrih djela. Sve te ruke da se ne zaboravi nikoga od onih čije se te- su prkosile zarazi i strahu samo kako bi pru- meljne ljudske potrebe ne poštuje. žile podršku i utjehu.

5. Pružanje ruke pomaže otkriti, prije svega 7. Ova pandemija stigla je iznenada i zate- onome koji to čini, da u nama postoji pri- kla nas nespremne, izazvavši snažan osjećaj rođena sposobnost činiti djela koja životu zbunjenosti i bespomoćnosti. No, siromaš- daju smisao. Koliko pruženih ruku viđamo nima se nikada nije prestalo pružati ruku.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 159 Time smo pružili svjedočanstvo kako smo drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj spremni prepoznati siromaha i pružiti mu jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga pomoć kad mu je potrebna. Sredstva za či- kao sebe samoga! […] Nosite jedni bremena njenje milosrđa ne mogu se improvizirati. drugih« (Gal 5, 13-14; 6, 2). Apostol uči da Potrebno se svakodnevno u tome vježbati sloboda koja nam je darovana smrću i uskr- polazeći od svijesti kako mi prvi trebamo snućem Isusa Krista predstavlja za svakog pruženu ruku drugoga. od nas odgovornost staviti se u službu drugih, prije svega najslabijih. To nije tek neo- Ovaj trenutak kroz koji prolazimo poljuljao bavezni poticaj, nego uvjet za autentičnost je mnoge naše sigurnosti. Osjećamo se siro- vjere koju ispovijedamo. mašnijima i slabijima jer smo iskusili osjećaj vlastite ograničenosti i doživjeli da nam se Tu nam je ponovno od pomoći Knjiga Sira- ograničavaju slobode. Gubitak posla, nemo- hova u kojoj se predlažu konkretni načini po- gućnost susretanja dragih nam osoba, kao i drške najugroženijima pribjegavajući pritom izostanak uobičajenih međuljudskih odnosa nekim sugestivnim slikama. Najprije proma- iznenada su nam otvorili oči za horizonte koje tra slabost onih koji su ožalošćeni: »Ne ukla- smo odavno prestali primjećivati uzimajući njaj se od onih koji plaču« (7, 34). Vrijeme ih zdravo za gotovo. Naša duhovna i mate- pandemije prisililo nas je na strogu izolaciju rijalna bogatstva dovedena su u pitanje i ot- onemogućivši nam čak tješiti i biti blizu pri- krili smo kako nas je obuzeo strah. Zatvoreni jatelja i poznanika ožalošćenih zbog gubitka u tišini svojih domova otkrili smo koliko je svojih dragih. Sveti pisac, nadalje, kaže: »Ne važna jednostavnost i držati pogled usredo- zaboravi posjetiti bolesnika« (7, 35). Nije nam točen na ono bitno. Shvatili smo koliko nam bilo moguće biti uz one koji trpe i istodobno treba novo bratstvo sposobno za međusobno smo postali svjesni krhkosti naše egzisten- pomaganje i uzajamno poštivanje. Ovo je po- cije. Ukratko, Božja nam riječ nikada ne da voljno vrijeme za »iznova osjetiti da trebamo mira, neprestano nas potiče činiti dobro. jedni druge, da imamo zajedničku odgovornost za druge i svijet […]. Već predugo gr- 9. “Pruži ruku siromahu” iznosi na vidjelo camo u moralnoj degradaciji izrugujući se s oprečan stav onih koji drže ruke u džepovi- etikom, dobrotom, vjerom i poštenjem […]. ma i ne dopuštaju da ih gane siromaštvo, za To rušenje samih temeljâ društvenog života koje su često i oni sami odgovorni. Ravno- na kraju može dovesti samo do toga da se dušnost i cinizam njihova su svakodnevna borimo jedni protiv drugih kako bismo obra- hrana. Kakve li razlike u odnosu na veliko- nili vlastite interese, do novih oblika nasilja dušne ruke koje smo opisali! Ima, naime, i okrutnosti, i zaprekâ rastu istinske kulture ruku koje se pružaju do računala da prebace brige za okoliš« (Enc. Laudato si’, 229). Ri- novčana sredstva s jednoga kraja svijeta na ječju, teške ekonomske, financijske i političke drugi, omogućujući bogaćenje uskim sku- krize neće prestati sve dok odgovornost koju pinama oligarha i gurajući u bijedu mnoge svaki od nas mora osjećati prema bližnjemu ljudi ili dovodeći time čak do propasti čitave i prema svakoj osobi bude tek mrtvo slovo narode. Ima ruku koje gomilaju novac prona papiru. dajom oružja koje će druge ruke, pa i dječje, koristiti da siju smrt i siromaštvo. Ima pru- 8. “Pruži ruku siromahu” je, dakle, poziv ženih ruku koje potajice pružaju smrtonosne na odgovornost i izravno predano zalaganje doze kako bi se obogatili i živjeli u raskoši i za svakog onoga koji osjeća da ga je zadesi- prolaznoj razuzdanosti. Ima i pruženih ruku la ista sudbina. To je poticaj da preuzmemo koje u lažnoj dobrohotnosti donose zakone na sebe breme najslabijih, kao što podsjeća koje oni sami ne poštuju. U takvim okol- sveti Pavao: »Doista vi ste, braćo, na slobo- nostima »isključeni i dalje čekaju. Da bi se du pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude podupro način života koji isključuje druge, izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni ili da bi se održalo oduševljenje i zanos za

160 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA taj egoistični ideal, razvila se globalizacija ženje, ali započinje otkrićem da smo mi prvi ravnodušnosti. Postajemo, a da toga nismo ljubljeni i probuđeni za ljubav. Taj se cilj jav- gotovo ni svjesni, neosjetljivi na bolni vapaj lja kad dijete upozna majčin osmijeh i osjeća siromašnih, ne plačemo više zbog boli i pat- se ljubljenim samo zato što postoji. I osmijeh nje koja je snašla druge i čak ne osjećamo ni koji dijelimo sa siromahom izvor je ljubavi i potrebu da im pomognemo, kao da je netko omogućuje živjeti u radosti. Pružena ruka se, drugi pozvan sve to činiti jer je to nešto što dakle, uvijek može obogatiti osmijehom ono- se nas ne dotiče. Kultura blagostanja čini nas ga koji ne ističe u prvi plan sebe i vrijednost neosjetljivima i uzbudimo se tek ako tržište pružene pomoći, nego jednostavno nalazi ponudi nešto što nismo još uvijek kupili, radost u tome da može živjeti kao Kristov dok nas sudbina onih koji žive u neimaštini učenik. zbog oskudnih mogućnosti ne može dirnuti u srce« (Apost. pob. Evangelii gaudium, 54). Na tom putu svakodnevnog susreta sa siro- Nećemo moći biti sretni dok ove ruke koje mašnima prati nas Majka Božja koja je, više siju smrt ne budu pretvorene u oruđa pravde od svih drugih majki, Majka siromaha. Dje- i mira za čitav svijet. vica Marija dobro poznaje teškoće i trpljenja onih koji su marginalizirani, jer se i sama 10. »U svim svojim djelima misli na svoj ko- nalazila u sličnoj situaciji kad je rodila Sina nac« (Sir 7, 36). Tom rečenicom Sirah zaklju- Božjega u staji. Zbog Herodovih prijetnji, čuje ovo svoje razmišljanje. Taj se tekst može ona je sa zaručnikom Josipom i malim Isu- dvojako tumačiti. Može se tumačiti u smislu som pobjegla u drugu zemlju i Sveta je obi- da trebamo biti svjesni toga da će našemu ži- telj nekoliko godina dijelila sudbinu izbjegli- votu prije ili kasnije doći kraj. Spominjati se ca. Neka molitva Majci siromaha ujedini tu naše zajedničke sudbine može nam pomoći njezinu ljubljenu djecu sa svima oni koji im da živimo svoj život u znaku brige za one služe u Kristovo ime. Neka molitva promije- koji su siromašniji od nas ili nisu imali iste ni pruženu ruku u zagrljaj dioništva i ponov- mogućnosti kao mi. Postoji i drugo tuma- no pronađenoga bratstva. čenje koje prije svega ističe cilj, svrhu kojoj svatko od nas teži. Cilj našeg života traži da imamo projekt koji treba provoditi u životu Rim, pri svetom Ivanu Lateranskom, 13. lip- i put koji ćemo neumorno slijediti. A svrha nja 2020., liturgijski spomen svetog Antuna svakog našeg djelovanja ne može biti dru- Padovanskog. go doli ljubav. To je cilj koji smo pred sebe stavili i ništa nas ne smije od toga odvratiti. Ta ljubav je sudjelovanje, posvećenost i slu- FRANJO

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 161 HRVATSKI BISKUPI

Pismo Hrvatske biskupske konferencije o 50. obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata1

3. svibnja 1995.

U mjesecu svibnju ove godine navršava se Na isti je način to očekivao i hrvatski narod. pola stoljeća od završetka Drugoga svjetskog To više što su se Hrvati u velikom broju borili rata. Među narodima Europe i svijeta koji na strani Saveznika. No mjesec svibanj 1945. komemoriraju tu obljetnicu i hrvatski narod godine u Hrvatskoj se posebno pamti kao oživljava povijesnu memoriju o značenju koji mjesec strašnih pokolja zarobljenih vojnika je za njega imao mjesec svibanj godine 1945. i civilnog pučanstva izručenih jugoslaven- Hrvatska biskupska konferencija odlučila je skoj vojsci od zapadnih Saveznika. Spomen pridružiti se tome povijesnom spomenu. tog stradanja vezan je posebno uz Bleiburg i uz “Križni put”. Još više, taj je svibanj – za No, Crkva će taj spomen obilježiti na sebi vla- razliku od drugih naroda kojima je vraćena stit način: spomen-činom Isusove muke, smr- sloboda i demokracija – dolaskom marksi- ti, uskrsnuća i slavnog uzašašća – prigodnim stičkoga totalitarnog sustava za nas značio misnim slavljem. U subotu 13. svibnja 1995. nov početak progona, zatvora, ubijanja nevi- godine u svim će našim katedralama mjesni nih ljudi. Mnogi su stradali samo zato što su biskupi zajedno sa svojim svećenicima i vjer- katolici, što su katolički svećenici, redovnici i nicima slaviti misu, prikazujući – sjedinjeni s redovnice, što su katolički biskupi. Taj mar- Kristovom žrtvom – sve radosti i nade, žalo- tirologij optužba je krvnika, ali on je još više sti i tjeskobe onog mjeseca svibnja 1945. go- – slava Kristove Crkve. dine. Poslijeratne su žrtve, međutim, samo nasta- Pamćenje ratnih stradanja vak stradanja koja su, posebno u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, obilježila ove prostore Prestanak oružanih sukoba, bombardiranja, od travnja 1941. do svibnja 1945. godine kada rušenja i umiranja, na frontama i u pozadini, je ovdje bjesnio drugi svjetski rat. Hrvatski se doživjeli su narodi Europe kao veliko olakša- narod u težnji za slobodom našao pod uda- nje, kao uspostavu mira i slobode. rom snaga koje su mu to poricale i okrutno ga uništavale provodeći velikosrpski politički program. Stradanje hrvatskog stanovništva, ______uništavanje čitavih naselja, mučenje i ubijanje civilnoga, nenaoružanoga naroda obilje- 1 Dana 3. svibnja 1995. godine, povodom 50. obljetni- žilo je te ratne godine zločinima i okrutnošću ce završetka Drugoga svjetskog rata, biskupi Hrvat- velikih razmjera. S druge su strane postupci ske biskupske konferencije uputili su Pismo crkvenoj režima u Hrvatskoj, osnovani na ideologi- i društvenoj javnosti. S obzirom na to da je 1. svibnja 1995. započela vojno-redarstvena operacija „Bljesak“, ji rasne i nacionalne isključivosti, provodili pismo je tada ostalo nezapaženo. Zbog njegove aktu- osvetu i prouzročili žrtve koje se ne mogu alnosti i snage objavljujemo ga povodom obilježava- opravdati obranom, već se moraju nazvati nja 75. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata. zločinima. Tako su oružani sukobi i zločini

162 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA ostavili velik broj žrtava i strašna razaranja. Mi ćemo stoga u ovoj obljetnici, ponizno Broj poginulih i ubijenih svih strana zahva- pred Bogom i iskreno pred ljudima, odati ćenih ratom penje se na više stotina tisuća, kršćansku počast svim žrtvama, u prvom kako iznose trijezni i objektivni proučavatelji redu žrtvama drugoga svjetskog rata, ali toga našeg tragičnog razdoblja, premda pri- i žrtvama današnjim, kao i onima koje su znaju da njihovo proučavanje još nije dovr- prethodile drugome svjetskom ratu na na- šeno. šim prostorima te ispunile krvlju i suzama gotovo čitavo naše dvadeseto stoljeće. Molit Nama se tek sada, u slobodi, nakon što je ćemo vječni mir svima nastradalima. Pravo prestao monopol nad povijesnom istinom, na život i dostojanstvo svake osobe pod Bož- otvara mogućnost odati dužnu počast svim jom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi žrtvama. Kroz prošlih pedesetak godina jav- dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može na se počast odavala samo žrtvama jedne biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfe- strane. Druge se žrtve nisu smjele spominja- sionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u ti; bilo je opasno i znati da su postojale. Mi dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same na- stoga danas javno molimo za te naše suna- ravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Bož- rodnjake, pripadnike hrvatskoga naroda, ju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije sinove i kćeri Katoličke Crkve. U mislima bez ikakva suda i dokaza krivnje uvijek su i obilazimo poznate i nepoznate masovne posvuda teški zločini pred Bogom i pred lju- grobnice, posijane širom domovine, i u duhu dima. kršćanske vjere molimo vječni pokoj svima nastradalima. Time ujedno smirujemo i duše Stoga ćemo se kod svetoga oltara spomenuti živih: rodbine, prijatelja, sunarodnjaka, svih žrtava hrvatskog naroda i Katoličke Crkve. poginulih. Božjim milosrđem liječimo duše Spomenut ćemo se žrtava srpske nacionalno- ranjene okrutnošću i , nepravdom koja im je sti i Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. nanesena da iz njihova srca ne bi izvirala mr- Spomenut ćemo se žrtava Židova, Roma i žnja i misao na osvetu. Vjera da su pokojni u svih kod nas ubijenih u drugome svjetskom Božjem miru, pomiruje i ljude međusobno. ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili drugoga poli- Suprotni stav prema žrtvama rata koji se kod tičkog uvjerenja. nas sustavno i službeno provodio kroz pedesetak godina, po kome su žrtve samo na jed- No, uz spomen žrtava nužno se povezuje i noj strani a krvnici samo na drugoj strani, ras- spomen krvnika, spomen krivaca za tako paljivao je osvetničke misli i nakane, o čemu brojne žrtve. Krivci imaju svoje ime i pre- tako tragično svjedoče i sadašnje žrtve rata zime pa je i njihova odgovornost u prvom nametnutog Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. redu osobna. Isprika da su samo izvršavali Tako naše ratno poglavlje nije završeno pred naređenja ne može ukinuti osobnu krivnju pedeset godina, kao kod drugih naroda. Du- neposrednih počinilaca zločina. No još je hovi se nisu razoružali. U povijesnom času, veća krivnja naredbodavaca, ideologa, tvo- kada je nakon komunizma trebalo poštovati raca sustava koji unaprijed planiraju krva- izrečenu volju naroda, pribjeglo se sili oružja vi obračun s neistomišljenicima. Krivnju ne da se zadrži dominacija. Krvoproliće je opet isključuje ni činjenica da se u svakom ratu buknulo da nas svojim posljedicama prati za počinjaju zločini. Zakonita obrana i zločin duge godine koje nadolaze, ako li se neprav- ne mogu se poistovjetiti. Krivci su na nade ne isprave i ako li se smisao života i smrti, šim prostorima bili pripadnici određenog krivnje i opravdanja ne potraži na Kristovu naroda, stranog (u drugome svjetskom ratu putu: u njegovoj osobi, u njegovu djelu, u posebno njemačkoga i talijanskoga) i doma- njegovoj riječi. ćeg – posebno srpskoga i hrvatskoga – čije su ime okaljali svojim nedjelima. Mnogi od

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 163 njih članovi su i određene Crkve ili vjerske Spomen na pedesetu obljetnicu od završetka zajednice. Ipak, da bi zakoniti sud bio pra- drugoga svjetskog rata uvodi nas u pripra- vedan, nužno je tražiti i poštovati istinu i o vu za veliki jubilej: 2.000 godina od rođenja žrtvama i o krvnicima. Uvećavanje broja žr- Isusa Krista. U svom apostolskom pismu o tava da bi se snažnije nametnuo žig krivnje pripravi na taj jubilej Sveti Otac nas podsjeća čitavom jednom narodu ili skupini, pogađa da je radost jubileja na poseban način radost nevine nepravdom koju ne može odobriti ni zbog otpuštanja grijeha, radost obraćenja. jedna iskrena savjest. “Pravo je stoga – nastavlja Sveti Otac – da Crkva postaje svjesna grijeha svojih sinova… Kajanje i pomirenje Crkva se, jer je sveta po svom pritjelovljenju Kristu, ne umara činiti pokoru: ona uvijek Nije glavna težina pitanja u tome kako žali- priznaje kao svoje, pred Bogom i pred ljudi- ti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati ma, grešne sinove’ (na navedenom mjestu, krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, kato- br. 33). Dosljedno tome, i Crkva Božja koja je lici i pravoslavni, muslimani i drugi pred te- u Hrvatskoj čini pokoru i poziva na pokoru žim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve zbog svojih sinova koji nisu svjedočili za Kri- druge zajednice, kako priznati krivnju u vla- sta, nego su bili na sablazan svojim načinom stitoj zajednici? A zatim: Kako okajati kriv- razmišljanja i djelovanja. Tako se odnosimo nju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, i prema počiniteljima zločina nad žrtvama mir savjesti i pomirenje medu ljudima i na- koje spominjemo a ponikli su iz katoličke rodima? Kako započeti novo doba osnova- sredine. no na pravednosti i istini? Ključ odgovora nalazimo u molitvi Gospodnjoj. Sve ljude, a U tom duhu ponavljamo riječi sluge Božjega posebno one koji se zajedno s nama obraća- kardinala Alojzija Stepinca, napisane 19. ve- ju Bogu kao Ocu, nazivamo braćom. Zajed- ljače 1943. kada je jasenovački logor nazvao no s njima molimo: “Otpusti nam duge naše “sramotnom ljagom” a za ubojice u njemu kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” U izjavio da su “najveća nesreća Hrvatske”. čežnji za Božjim oproštenjem i mi ljudi uza- Taj sud pastira Crkve nije izgubio na svojoj jamno opraštamo jedni drugima. Ono što snazi kroz ovih pedeset i više godina kako pohranjujemo u svojoj povijesnoj memoriji je izrečen. Željeli bismo se susresti i s dru- nisu nepodmireni računi koji rađaju namisli gim kršćanima koji će se na isti način odno- osvete. Pamtimo zlo koje se dogodilo a nije siti prema krvnicima iz svoje sredine. Željeli se smjelo dogoditi. Učimo kako ne ponavlja- bismo posebno da katolici i pravoslavni u ti grijeh i kako ustrajati u dobroj odluci. No, Hrvatskoj zauzmu zajednički kršćanski stav sadržaju našega povijesnog pamćenja pri- i prema žrtvama i prema krivnji za žrtve, pada i sve ono što su činili ljudi Crkve kada prema grijehu i prema pomirenju. Ako se u su osuđivali zločin te svesrdno zaštićivali i prošlosti manipuliralo s povijesnim činjeni- pomagali ugrožene u vrijeme dok je bjesnio cama, požurimo čas kad ćemo u slobodi i od- drugi svjetski rat. Ta kršćanska odlučnost i govornosti pred Bogom i pred ljudima javno požrtvovnost, posebno katoličkih biskupa u očitovati istovjetan kršćanski odnos i prema Hrvatskoj, nadahnuće su i poticaj današnjem žrtvama i prema krivcima. Molimo da to vri- naraštaju. Na ovom nas putu ostvarivanja jeme što prije sine! dobra te nastojanja oko praštanja i pomirenja utvrđuje i sveti otac Ivan Pavao II. koji Crkva oplakuje žrtve, Crkva oplakuje krvni- nam je u Zagrebu poručio: ‘Tražiti oprost i ke. Ona se bori protiv grijeha i vrši službu sam oprostiti tako bi mogla biti sažeta zada- pomirenja s Bogom i među ljudima. U vje- ća koja je pred svima, ako se žele postaviti ri i poniznosti liječi rane duše i tijela te tako čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i otvara čovječniju budućnost pojedincima i trajnog mira” (Homilija na misi Zagreb, 11. narodima. Crkva vjeruje u uskrsnuće tijela rujna 1994). i život vječni te konačni sud o stradanjima i

164 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA krivnjama prepušta Bogu koji je puna istina, i sadašnjeg rata i da zazivlju Božji mir našim savršena pravda i beskrajna ljubav. Naše sve- vremenima. ćenike i vjernike potičemo da u svojoj molitvi Gospodin neka primi molitvu i pokoru našu! i svetoj misi prikažu Bogu sve žrtve prošlog U Zagrebu, 1. svibnja 1995.

Franjo kard. Kuharić, nadbiskup zagrebački, Želimir Puljić, biskup dubrovački, v.r. predsjednik HBK, v.r. Ivan Prenđa, nadbiskup koadjutor zadarski, Srećko Badurina, biskup šibenski, potpredsje- v.r. dnik HBK, v.r. Đuro Kokša, pomoćni biskup zagrebački, v.r. Anton Tamarut, nadbiskup riječko-senjski, v.r. Marin Srakić, pomoćni biskup đakovačko- Ante Jurić, nadbiskup splitsko-makarski, v.r. srijemski, v.r. Marijan Oblak, nadbiskup zadarski, v.r. Juraj Jezerinac, pomoćni biskup zagrebački, Ćiril Kos, biskup đakovačko-srijemski, v.r. v.r. Slavomir Miklovš, vladika križevački, v.r. Marko Culej, pomoćni biskup zagrebački, Antun Bogetić, biskup porečki i pulski, v.r. v.r. Slobodan Štambuk, biskup hvarski, v.r. Marin Barišić, pomoćni biskup splitsko- ma- Josip Bozanić, biskup krčki, v.r. karski, v.r.

Pismo biskupa HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE svećenicima i vjernicima o slavljenju svetih misa u vrijeme epidemije COVID-19

Draga braćo svećenici i dragi vjernici! nici nismo umarali u raznim prigodama i na više načina upravljati svoje molitvene vapaje. Bolesti su uvijek bile i ostale sastavni dio Naše su molitve posebice upućene Isusovoj ljudskoga života. I tako će biti do konca svi- i našoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji, koja je jeta. Premda je napredak medicine i drugih Zdravlje bolesnih i „slika sigurne nade i utje- znanosti olakšao i ubrzao liječenje mnogih he“, kako molimo predslovljem svetkovine bolesti, svjedoci smo kako nedovoljno po- Velike Gospe. Obraćali smo se Njoj i drugim znati koronavirus stvara neizvjesnost i ne- nebeskim zaštitnicima da nas „oslobode od sigurnost u mukotrpnoj borbi za očuvanje opasnosti pandemije koronavirusa“. zdravlja. U toj borbi i brizi za zdravlje duše i tijela dužni smo koristiti raspoloživa narav- Potičemo vas, draga braćo i sestre, da na- na i nadnaravna sredstva. stavite s djelima pobožnosti i molimo naše nebeske zaštitnike neka nam pomognu biti Tako Crkva od svoga postojanja svjedoči postojani u vjeri i isprose nam mir duše i ti- brižnost za bolesne i potrebite; osniva zdrav- jela. Uz ovu duhovnu pomoć i potporu valja stvene ustanove, promiče karitativno djelo- se pridržavati i zdravstvenih mjera u vidu vanje, znanstvena istraživanja, ustrajno se i potrebite prevencije pred nepoznatim i opa- pouzdano obraćajući molitvom Gospodinu, snim virusom koji ugrožava zdravlje i živote u zahvalnosti za znakove njegove blizine. Na ljudi. Povežimo, dakle, molitvu s mudrim i tome tragu, ni mi se prošlih tjedana kao vjer- razboritim sprječavanjem obolijevanja.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 165 Dok zahvaljujemo svima koji su se brinuli i U vidu sprječavanja zaraze, opreza i zaštite koji se brinu o zdravlju građana, zahvalju- zdravlja ljudi, mi, biskupi Hrvatske biskup- jemo vama, dragi svećenici i vjernici, što ste ske konferencije, potičemo sve vas, draga odgovorno prihvatili i pridržavali se Odre- braćo svećenici i sve vas, dragi vjernici, da se daba Hrvatske biskupske konferencije od nastavite pridržavati preporuka Hrvatskoga 19. ožujka 2020. s obzirom na sprječavanje zavoda za javno zdravstvo o fizičkom distan- širenja bolesti COVID-19. Odredbe, koje smo ciranju, pojačanoj osobnoj higijeni, pojačanoj donijeli iz ljubavi i odgovornosti za život i higijeni prostora i praćenju zdravstvenog zdravlje sviju nas, nisu bile iznimka. Done- stanja koje će biti objavljene, a odnose se na sene su u zajedništvu sa Svetim Ocem, kao crkvene prostore i vjerska okupljanja. Riječ je što su to učinile i brojne Biskupske konferen- o stručnom mišljenju i preporukama, koje od cije prije ili poslije nas. Svojom disciplinom i svih nas traže da ih shvatimo ozbiljno, da ih žrtvom pokazali ste kršćansku odgovornost poštujemo te da ih se savjesno pridržavamo. za opće dobro, a to je pripomoglo da pandemija ne zahvati više stanovnika Hrvatske, Na temelju preporuka Hrvatskog zavoda za da zdravstveni sustav ne dovede u ozbiljne javno zdravstvo svaki će biskup za područ- poteškoće, te da ne bude uzrokom patnje i je svoje biskupije donijeti konkretne odred- umiranja u većim razmjerima, kao što je to be. Stupanjem na snagu novih odredaba po bio slučaj u nekim drugim zemljama. Hvala biskupijama opozivaju se odredbe HBK iz- svima na strpljenju i podnošenju prigovora dane 19. ožujka 2020. koje su se odnosile na zbog mjera koje su do sada bile na snazi. Dra- opasnost od zaraze koronavirusom. go nam je što sadašnje okolnosti omogućuju ublažavanje odredaba, a to u životu Crkve Dok u ovo uskrsno vrijeme razmatramo budi nadu za postupno vraćanje u redovitije otajstvo Kristove slavne pobjede nad smrću oblike liturgijskih i molitvenih okupljanja te i nad grijehom, usmjerimo svoju pozornost pastoralno-katehetskoga djelovanja. prema svima koji proživljavaju teške trenutke neizvjesnosti, straha i tjeskobe, pružajući Vlada Republike Hrvatske prihvatila je u čet- im molitvom i djelima ljubavi snagu Rado- vrtak 23. travnja 2020. zaključak o mjerama sne vijesti. za pokretanje gospodarskih i drugih aktivnosti u uvjetima proglašene epidemije bole- Sve vjernike i ljude dobre volje stavljamo sti COVID-19 kojima se propisuje postupno pod moćni zagovor naše nebeske Majke – popuštanje uvedenih mjera, te s tim u vezi Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, zaštitnika dopuštanje i vjerskih okupljanja od 2. svib- Crkve i naše Domovine, i svih svetih zaštit- nja 2020., čija je obustava bila donesena Od- nika naših biskupija. lukom Stožera civilne zaštite od 19. ožujka 2020.

166 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Priopćenje s 60. zasjedanja Sabora Hrvatske biskupske konferencije1

1 Pozdravljajući nazočne na početku zasje- izazove koji proizlaze iz virtualne stvarnosti, danja nadbiskup Puljić podsjetio je kako kao i traženje krivaca i kritike pojedinih mje- je pandemija Covida – 19 omela i odgodila ra za sprječavanje pandemije, predsjednik predviđene aktivnosti i događaje HBK poput HBK je posebno istaknuo važnost poruke redovitog zasjedanja HBK koje je trebalo biti pape Franje koju je uputio na ovogodišnju održano u travnju, susreta Hrvatske katolič- svetkovinu Duhova. Papa je tada poručio ke mladeži u svibnju, susret HBK i Hrvatske kako će nakon pandemije sve biti drukčije te redovničke konferencije te izvanredno zasjeda će svijet biti bolji ili gori te je ponudio i danje HBK početkom lipnja, kao i druge broj- određeno usmjerenje istaknuvši kako nam je ne pastoralne planove i programe ne samo potreban Duh Sveti koji će nam dati novi po- kod nas, već i diljem svijeta. gled na svijet i pomoći otvoriti um i srca da se suočimo sa sadašnjošću i budućnošću te Osvrnuo se i na razorni potres koji je pogo- kako smo iz iskustva s Covidom – 19 naučili dio Zagreb 22. ožujka, te izrazio kršćansku lekciju da je čovječanstvo jedna ljudska obi- solidarnost i bratsku blizinu zagrebačkom telj i da nikomu ne uspijeva sâm se spasiti. nadbiskupu i metropoliti kardinalu Josipu Papa je naglasio i činjenicu kako bi sve ove Bozaniću i apostolskom administratoru Kri- patnje bile uzaludne ako zajedno ne bi gradili ževačke eparhije mons. Milanu Stipiću, kao i pravednije društvo, te poželio da okončanje svim župama i redovničkim zajednicama u svjetske pandemije bude prigoda okončati i Zagrebu, koji su osjetili i pretrpjeli posljedice pandemiju siromaštva. potresa. Posebno je pozdravio nazočnog apostolskog nuncija u RH mons. GiorgiaLinguu U radnom dijelu zasjedanja najprije je pri- istaknuvši kako je u kratkom razdoblju svoje hvaćen zapisnik s prošlog zasjedanja. Potom službe u našoj zemlji obišao brojne naše bi- je sukladno smjernicama Svete Stolice za skupije i krajeve, predvodio više liturgijskih opću Crkvu osnovano Povjerenstvo za zašti- slavlja te se susreo s mnogim javnim službe- tu maloljetnika i ranjivih osoba te je usvojen nicima u našoj državi. Uputio mu je dobre Pravilnik o radu i ustroju toga Povjerenstva. želje za plodan i uspješan rad koji obavlja u Riječ je o specijaliziranom tijelu koje će omo- ime Svetoga Oca i Svete Stolice. gućiti i provoditi djelatnost zaštite maloljetnika i ranjivih osoba u ime HBK te će djelo- Osvrnuvši se podrobnije na pandemiju i ono vati kao kvalificirana podrška ustanovama što je uzrokovala nadbiskup Puljić je rekao posvećenog života i družbama apostolskog kako su nas koronavirus i potres učinili svje- života koje djeluju na području mjerodavno- snima da smo u bîti vrlo slabašni i nejaki te sti HBK, kao i udrugama i drugim crkvenim da je ta novonastala situacija ujedno iznjedri- pravnim osobama, te crkvenim pokretima i la velikodušne i požrtvovne pojedince i insti- stvarnostima na njezinu području. Za pred- tucije koji su posvjedočili snagu i osjetljivost sjednika Povjerenstva izabran je dubrovački za druge. Upozorivši na neke datosti koje je biskup Mate Uzinić. iznjedrila pandemija poput on-line nastave i Biskupi su, nakon izvješća i rasprave o vje- 1 Članovi Hrvatske biskupske konferencije održali su ronaučnim nastavnim materijalima, pripre- 60. plenarno zasjedanje Sabora HBK pod predsjeda- mljenima za upotrebu u novoj školskoj go- njem predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa Želi- dini 2020./2021., odobrili te materijale te su mira Puljića u Zagrebu 8. i 9. lipnja 2020.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 167 posebnu pozornost posvetili životu i radu nauka koji se, nakon što se izabere, ostvaruje vjeroučitelja laika, odnosno njihovoj zau- pod istim uvjetima pod kojima se izvodi sva- zetosti u životu Crkve. Iznova je potvrđena ki drugi predmet, napose s obzirom na polo- zahvalnost vjeroučiteljima, koji nesebičnim žaj vjeronauka unutar rasporeda sati. evangelizacijskim radom pridonose rastu vjere učenika u osnovnim i srednjim škola- Budući da je proteklih godina došlo do važ- ma. Biskupi su, također, svjesni odgovorne i nih promjena u nutarnjem teritorijalnom i nenadomjestive uloge vjeroučitelja te njihova pastoralnom ustrojstvu Crkve u Hrvatskoj, svjedočanstva vjere u životu župnih zajedni- predloženo je da se u Stalno vijeće HBK uz ca. Posebno je, međutim, istaknut angažman predsjednika i dopredsjednika Konferenci- onih, koji su za vrijeme pandemije uzroko- je izaberu tri dijecezanska biskupa, umjesto vane koronakrizom stvarali video materijale, dva, kako je do sada bilo određeno Statutom odnosno nastavne, ali i katehetske sadržaje, HBK iz 2000. godine. te time na izravan način posvjedočili svoju crkvenost. Primijećeno je kako se čitava Cr- Izražavajući solidarnost sa stradalima u po- kva može nadahnjivati na ostvarenjima koja tresu koji je pogodio Grad Zagreb i njegovu su proizašla iz stvarateljske sposobnosti te okolicu, biskupi su odlučili određenim nov- velikodušne predanosti pozivu vjeroučitelja. čanim sredstvima pomoći pogođene obitelji kao i nad/biskupije. Biskupi ističu da su video uratci, zajedno s drugim nastavnim, ali i evangelizacijskim Kako se nalazimo u jubilejskoj 1600. obljetni- materijalima, tek znak pronalaženja novoga ci smrti velikoga sveca i crkvenog naučitelja načina govora o Radosnoj vijesti. Crkva ra- svetoga Jeronima koji je rođen u našim kraje- čuna na snagu vjeroučitelja. Svjesni njihova vima, biskupi su dali poticaje da se ta obljet- poziva u nikada dovršenom projektu navi- nica i u našoj Crkvi obilježi na što dostojniji ještanja Kraljevstva Božjeg, biskupi će s po- način. Istaknuli su kako se njegova veličina sebnom ljubavlju i kršćanskom otvorenošću posebno očitovala u ljubavi prema Svetome osluškivati potrebe i govor vjeroučitelja. pismu.

Upućeni na činjenicu da se, povodom uvo- Biskupi su se osvrnuli i na Deveti pastoral- đenja informatike kao izbornoga predmeta no-katehetski kolokvij za svećenike na temu u razrednoj nastavi, iznova u školama dijele Katekumenat – nadahnuće za katehezu i upitnici kojima se sugerira ispis učenika iz evangelizaciju odraslih, koji su organizirali katoličkoga vjeronauka kao školskog pred- Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju meta, biskupi pozivaju na poštivanje me- i Vijeće za kler Hrvatske biskupske konfe- đunarodnih, ali i hrvatskih zakonodavnih rencije. Odobreno je tiskanje Zbornika s pri- akata, kojima je točno određen status kato- jašnjih dvaju kolokvija na temu Svećenik i ličkoga vjeronauka kao predmeta. Svjesni Nedjelja te Živjeti pomirenje (O sakramentu potrebe informatičkoga obrazovanja učenika pomirenja u župnoj zajednici). Za idući De- u osnovnim i srednjim školama, te u želji da seti pastoralno-katehetski kolokvij koji će se učenici prime vrijedne naglaske za cjeloviti održati 2. i 3. ožujka 2021. izabrana je tema odgojno-obrazovni proces, biskupi se nadaju Pastirska služba i skrb o kršćanskom navještaju u da će ravnatelji poštovati izbor i želju rodite- pluralnoj kulturi današnjice. lja učenika koji upisuju vjeronauk te se po- brinuti za njegovo kvalitetno i transparentno Predsjednici pojedinih tijela, Komisija, Vijeća ostvarenje. i Odbora HBK podnijeli su redovita izvješća o svojem djelokrugu djelovanja. Na zasjeda- Roditelje, pak, biskupi podržavaju u njiho- nju su donesene i odluke o pojedinim man- vim nastojanjima i izboru katoličkoga vjero- datima u tijelima HBK.

168 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Zbog novonastalih okolnosti uslijed pande- Na zasjedanju su odobrene i biskupske naka- mije Covida - 19 biskupi su odlučili odgoditi ne Apostolata molitve za 2021. godinu. Šesti hrvatski socijalni tjedan koji se trebao održati od 23. do 25. listopada ove godine. Novi termin održavanja Tjedna je od 22. do Tajništvo HRVATSKE BISKUPSKE 24. listopada 2021. KONFERENCIJE

Poruka biskupa Hrvatske biskupske konferencije za parlamentarne izbore 2020.

1. U povodu skorih parlamentarnih izbo- no upoznati kako pojedini kandidati ili poli- ra, raspisanih za 5. srpnja 2020. godine, mi, tičke stranke vide budućnost naše domovine katolički biskupi, želimo podsjetiti članove i što kane učiniti da ona postane mjestom do- Božjega naroda, ali i ljude dobre volje, kako broga i zdravoga življenja. Važno je provjeriti izbori zastupnika za Hrvatski sabor značajno i prosuditi kako kandidati namjeravaju jačati utječu na osobnu, obiteljsku, društveno-po- samostojnost države, promicati otvorenost litičku i gospodarsku stvarnost. Za nas vjer- i suradnju s drugim državama i narodima i nike, stoga, izaći na izbore i osobno preuzeti provoditi učinkovito gospodarske programe odgovornost za pravedniji i općedruštveni i agrarnu politiku, te kako i što žele učiniti da boljitak te daljnji razvoj demokracije u hrvat- javna uprava postane učinkovitija i na služ- skom društvu nije samo građanska dužnost, bu građanima. Posebice valja uočiti koje se nego i izričaj kršćanske odgovornosti i istin- mjere kane poduzeti da se zaustavi val ise- ske ljubavi prema domovini. ljavanja mladih ljudi i obitelji, stvore uvjeti za povratak hrvatskih iseljenika, spriječi so- Jasno je da se u ovoj prigodi pitamo komu od cijalno raslojavanje i osiromašenje građana te predloženih kandidata na izbornim listama promiču načela socijalne države. iskazati svoje povjerenje?! Proteklih mjeseci, zbog pandemije izazvane koronavirusom, Nadalje, potrebno je uočiti i kako pojedine morali smo se odreći mnogih ustaljenih navi- političke stranke ili nezavisne liste namjera- ka. Privremeno smo, iz brižnosti za zdravlje, vaju provesti daljnju demokratizaciju druš- bližnjih obustavili redovita liturgijska slavlja tva, ponajprije promjenom izbornoga zako- i odustali od društvenih okupljanja. To isku- na i razvojem civilnoga društva na načelima stvo pokazalo je koliko su važne stručne i pluralnosti i vjerske slobode. Važno je tako- mjerodavne osobe u javnim službama i u po- đer vidjeti kako kandidati gledaju na zločine litici. Naime, samo mudri i stručni, pošteni i svih ideologija u kojima su stradali članovi nesebični pojedinci mogu osigurati da druš- našega i drugih naroda tijekom i nakon II. tvo napreduje i raste. Epidemiološka je kriza svjetskoga rata. Posebice je važno kako se uz to pokazala koliko je važna samostalnost i odnose prema Domovinskom ratu i osuđu- neovisnost države, kako u donošenju vlasti- ju li sve oblike totalitarizma, rasne, vjerske i tih odluka i propisa tako i u gospodarskom druge netrpeljivosti. Konačno, bitno je da u smislu proizvodnje hrane, lijekova i drugih svom programu promiču pozitivan i zdrav potrepština. nacionalan osjećaj te traže cjelovitu i punu istinu o događajima iz prošlosti temeljem 2. Dobronamjerno, stoga, u ovom predizbor- koje će se moći uspostaviti kultura dijaloga, nom razdoblju podsjećamo da je veoma važ- nacionalnog pomirenja i zajedništva.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 169 3. Vjernici će svojom slobodnom odlukom 4. Ne smijemo dopustiti da nas zahvati duh glas povjerenja dati onima koji se zauzima- ravnodušnosti ili napast malodušja kako se ju za zaštitu braka kao zajednice muškarca i ništa ne može učiniti. Kad netko ostane kod žene, koji promiču kulturu života dugoroč- kuće i ne ide na biralište, čini grijeh propusta. nom pronatalitetnom politikom te se zalažu Bježeći od vlastite odgovornosti, prepušta za neradnu nedjelju kao dan obiteljskoga za- drugima da odlučuju i u njegovo ime. Među jedništva i dan Gospodnji. Važno je također osobama koje se kandidiraju za obnašanje znati kako namjeravaju provoditi obrazovnu službe narodnoga zastupnika ili zastupnice reformu koja bi uključivala odgojne dimen- u Hrvatskom saboru ima onih koji zaslužuju zije utemeljene na općeljudskim vrijedno- povjerenje. Izbor tzv. preferencijalnim gla- stima i u skladu s kršćanskim vrijednosnim som k tomu daje mogućnost izravno birati sustavom koji je utkan u identitet našega zastupnika ili zastupnicu za koje smo uvje- društva. Neizostavno je propitati na koji se reni da su sposobni suočiti se sa suvremenim način kandidati kane zalagati za ozdravljenje izazovima. Naime, sud savjesti nije kakav hrvatskoga društva od ideoloških raslojava- emotivan sud, nego proizlazi iz razborite nja, korupcije i različitih oblika pogodovanja prosudbe i odgovornosti te usvojenoga su- koja razaraju dobro i guše nadu. stava vrijednosti koji nadahnjuje naš kršćan- ski život. Pozivamo sve stranačke i neovisne kandi- date da u predizbornoj kampanji sačuvaju Predizbornu kampanju, kao i same izbore, osobno dostojanstvo i povjerenje građana preporučujemo zagovoru Blažene Djevice nastoje pridobiti snagom političkoga progra- Marije, koju vjekovima nazivamo Odvjetni- ma. Biti saborski zastupnik nije kakav poli- com našom, te zagovoru sv. Josipa, zaštitni- tički aktivizam kojim se zadovoljavaju osob- ka Hrvatske i Hrvatskoga sabora. Posebice ne ambicije, nego odgovorna služba u svrhu molimo zagovor i pomoć blaženoga Alojzija promicanja i ostvarenja općega dobra. Poti- Stepinca, koji je svoje služenje i život darovao čemo i sredstva društvenih komunikacija da Crkvi i svojemu narodu. Uz njihovu pomoć svoje poslanje ispune visokim standardima svi odgovorno i savjesno pristupimo skorim profesionalnosti te pruže dostatne i jasne parlamentarnim izborima. informacije o izbornim programima i kandi- datima za budući saziv Hrvatskoga sabora. Zaređene službenike pozivamo da crkvene Zagreb, 10. lipnja 2020., na dan kad je Hrvat- prostore čuvaju od bilo kakve predizborne ski sabor 1687. sv. Josipa proglasio zaštitni- aktivnosti i s vjernicima mole za blagoslov i kom Hrvatske napredak domovine.

170 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Poruka MSGR. Marina Barišića, splitsko-makarskog nadbiskupa I predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja

Nedjelja Dobrog Pastira 2020.

Draga braćo i sestre! Uz nedjelju Dobrog Pastira mislimo i molimo na svećenička i redovnička; muška i žen- Evo nas opet zajedno u našim crkvama, ne- ska zvanja; ali to se odnosi i na svaki poziv, gativni od virusa, a pozitivno zahvaćeni Kri- brak i obitelj. Svako zvanje i poziv, rađa se iz stovom ljubavlju. Slavimo Dobrog Pastira pogleda ljubavi kojim nam Gospodin dolazi koji nas poziva i dolazi nam ususret. Ovogo- ususret prateći nas na „drugu obalu“. Gos- dišnja prigodna poruka pape Franje: „Riječi podin „nas prati i pokazuje nam put, sprječa- zvanja“, vodič je našega susreta s Gospodi- va nas da se nasučemo na hridi neodlučnosti nom. Poruka izranja iz tame i oluje slikovitog i čak nam omogućuje – kao Petru – hodati i dramatičnog evanđeoskog događaja, dok po uzburkanim vodama“ (Poruka). Ponekad Petar i učenici na uzburkanom moru, u noći, nam se može činiti da je taj put „utvara“, ne- plove na drugu obalu (usp. Mt 14, 22 – 33). što što nije za nas, te nas zadržava na obali s koje bismo trebali krenuti, ali nas prati i nosi Ona je životno čitljiva, razumljiva, duboko Gospodinova riječ: „Hrabro samo! Ja sam! zahvaća i osvjetljava psihološku pozadinu Ne bojte se!“ (Mt 14, 27). „Riječ hrabrost je svakog poziva te vjerničku sigurnost koju riječ svakog zvanja!“ (Poruka) nam daje Gospodin. Svaki poziv je dramati- čan događaj poput prijelaza učenika na dru- Dragi prijatelji! Gospodinovo ohrabrenje gu obalu uz prijeteće valove, protivne vjetro- svima nam je potrebno, bilo da se radi o du- ve, osobne sumnje i neizbježne bojazni. hovnom zvanju, bilo o drugim staleškim po- zivima. Toliko protivnih vjetrova i nemirnih Iskustvo vlastite slabost, svoje ograničenosti, oluja, može nam danas odvratiti pogled od daje nam doživjeti da ne upadnemo u veću Gospodinova i dovesti nas u opasnost po- zabludu kako smo samodostatni ili da smo tonuća. U našim slabostima Krist je taj koji mi inicijatori svoga poziva. Naše slabosti nam pruža ruku da ne potonemo u vrtlozi- mogu nas otvoriti i približiti Gospodinu, a ma voda i vremena. On nam daje da u vjeri, navodne vrline potopiti i udaljiti od Njega. poput Petra, hodimo po vodi. S uskrslim Kri- stom u lađi, more se smiruje, vjetar presta- Iskustvo Gospodinove prisutnosti u lađi na- je, a naš život postaje jedna trajna pjesma na šega života smiruje oluje i utišava protivne hvalu i slavu Boga Oca. vjetrove. Njegova prisutnost postaje očitija, a naša zahvalnost iskrenija. Zahvalnost Gos- Braćo i sestre! Zahvaljujemo tolikim hrabrim podinu nezaobilazna je riječ svakog zvanja, svjedocima zvanja: našim svećenicima, re- naglašava papa Franjo, jer: „Ploviti u pravo- dovnicima i redovnicama. Ne zaboravljamo me smjeru nije zadaća povjerena isključivo ni tolike svjedoke poziva braka i obitelji. našim snagama niti ovisi isključivo o rutama kojim odlučimo putovati“(Poruka). Život Neka Dobri Pastir prati i sve nas, da moli- nije naša matematika, nego iznenađenje Bož- tvom i primjerom hrabrimo i pratimo naše jeg poziva. mladiće i djevojke u otkrivanju svog poziva.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 171 Budimo im ohrabrenje na njihovu putu živo- Pomozi nam da naše župne zajednice sada ta, da naš i njihov život bude na trajnu hvalu budu ljudski zrelije i duhovno svježije. i slavu Bogu u nesebičnom služenju braći i sestrama. Uskrsli Kriste, nakon „dugog po- ✠Marin Barišić sta“ zbog koronavirusa ohrabri i budi u svim splitsko-makarski nadbiskup, našim lađama: osobnoj, obiteljskoj i župnoj! predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja

Propovijed vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića na 75. obljetnicu stradanja na Bleiburškom polju1

1 Pozdravna riječ Propovijed

Na početku ove Svete Mise, koju danas pri- Draga braćo u Biskupstvu! kazujemo za sve bleiburške žrtve i za sve žr- Draga braćo misnici! tve rata i poraća, upućujem iskreni pozdrav Draga braćo i sestre! svima vama koji ste prisutni u katedrali Pre- svetog Srca Isusova u Sarajevu, kao i svima Biti prisutan i sudjelovati na ovoj Svetoj Misi vama koji s dužnim poštovanjem pratite ovo za žrtve Bleiburškog polja, i za sve žrtve mr- misno slavlje putem TV i radio kanala. žnje, ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi pošto- U ime svih katoličkih biskupa u hrvatskom vanje i osjećaj pouzdanja u Boga. To je temelj- narodu, a posebno u svoje osobno ime, upu- ni razlog zašto sam prihvatio u ime svih Bi- ćujem iskren pozdrav svima vama zajedno i skupa u hrvatskom narodu predslaviti Svetu svakom pojedinom od vas koji ste se uključi- Misu molitvenog i vjerničkog spomena na 75 li u našu zajedničku molitvu za tolike žrtve godina stradanja ovih žrtava našeg naroda i nasilja. drugih žrtava.

Ujedno upućujem pozdrav biskupu u Kla- U prvom redu želimo moliti, da nas molitva genfurtu i svim vjernicima njegove biskupije, pročisti od svih gorkih osjećaja i negativnih gdje se nalazi Bleiburško polje. naboja, koji se po ljudsku olako javljaju pri sjećanju na ova stradanja. Danas smo sabrani Zbog pandemije koronavirusa koja još uvijek u molitvi prikazujući najsvetiji čin da poka- nije potpuno prestala, ove se godine nismo žemo dužno poštovanje prema svim žrtva- mogli skupiti na Bleiburškom polju, gdje ma. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno smo se po tradiciji okupljali i molili za njiho- sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode, koju ve duše. mi danas živimo ili još bolje: izgrađujemo. Time ćemo obnoviti vrednovanje življene sadašnjosti, koja sve čini da gurne u stranu 1 Pozdravna riječ i propovijed vrhbosanskog nadbi- vrednote žrtava. U tome nas utvrđuju i riječi skupa kardinala Vinka Puljića na 75. obljetnicu stra- sv. Ivana Pavla II.: danja na Bleiburškom polju, u subotu 16. svibnja 2020. u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu.

172 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA “Očito je pak da je sudbina mira velikim di- jom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi jelom povjerena ne samo institucionalnim dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može formama, koje u svakom slučaju valja učin- biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfe- kovito podrediti u iskrenom dijalogu i u po- sionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u štivanju pravde. Sudbina mira ovisi ponaj- dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same na- više o ponovno nađenoj solidarnosti srdaca ravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Bož- koja, nakon toliko krvi i mržnje, pretpostav- ju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije lja hrabrost opraštanja. Potrebno je tražiti bez ikakva suda i dokaza krivnje uvijek su i oproštenje i oprostiti! To pak ne znači da i posvuda teški zločini pred Bogom i pred lju- ljudska pravda ne smije progoniti zločine to dima”. je dapače potrebno i nužno, ali pravda stoji daleko od svakog slijepog nagona za osve- Skinuti veo tajne tom, i daje se voditi jakim osjećajem općeg dobra koje teži za popravkom onoga koji je Duboko me potresa činjenica da tijekom svih zabludio” (Ivan Pavao II., Pripravljeni govor godina mojega dosadašnjega života – a ro- Svetog Oca u Predsjedništvu BiH za namje- đen sam u godini ove tragedije našega naro- ravani pohod Sarajevu 1994.) da – nije skinut veo tajne i nisu otkrivena sva grobišta gdje su masakrirani i pobijeni naši Poštivanje žrtava ljudi na tom putu i zakopani, bolje reći zatrpani, a negdje i zabetonirani. Kada sam se ro- Humana kultura, bila kršćanska ili pogan- dio tada se ta nemila sudbina izljeva mržnje ska, oduvijek je gajila posebno poštovanje pod krinkom pobjede događala bez suda i prema pokojnicima i njihovim grobovima. samovoljom onih koji su kipjeli od mržnje. Nažalost, tamo gdje je zavladala mržnja, Rastao sam u ozračju kada se o tome samo izgubio se taj osjećaj poštovanja. Mi ne mo- šaptalo, ali se nije smjelo naglas govoriti, niti žemo zaboraviti svoje pokojne, bilo da su bilo što zapisati. Tek bi se tu i tamo u svibnju prirodnom smrću umrli, a pogotovo ako ih i lipnju pojavile svijeće na njivama gdje se je mržnja ubila. Posebno ne možemo zabo- nalaze grobnice – ta stratišta gdje su se zlo- raviti one koji su završili svoj zemaljski ži- čini događali. Sada su pomrli skoro svi oni vot u tako teškim prilikama, bili mučeni, i koji to pamte, te nema više ni svijeća na nji- kojima je na nečovječan način oduzet život. vama i šumama na spomen žrtvama mržnje. Tko izgubi poštivanje prema takvim žrtva- Danas se spominjemo svih koji stradaše u ma, pitamo se koje i kakve vrijednosti u sebi logorima, planinama, dolinama i poljima od nosi? Bojim se živjeti s ljudima kojima ništa Bleiburškog polja preko Dravograda i Mari- nije sveto ili koji su sposobni gaziti po tuđim bora, Ogulina i Gospića, Jazovke i maceljskih svetinjama! šuma, Jasenovca i Gline, Kozare i Podgrada- ca, Križevaca i Bjelovara do Srijemske Mitro- U svom pismu o 50. obljetnici završetka Dru- vice i Sarajeva, Foče i Zenice, Širokog Brijega gog svjetskoga rata biskupi HBK su napisali: i Mostara. U svoju molitvu uključujemo i sve “Mi ćemo stoga u ovoj obljetnici, ponizno stradalnike iz drugih gradova i sela bilo da pred Bogom i iskreno pred ljudima, odati znamo ili ne znamo gdje počivaju njihovi po- kršćansku počast svim žrtvama, u prvom smrtni ostaci. Pitamo se kada će se dići šutnja redu žrtvama drugoga svjetskog rata, ali s tih grobova. To velikim dijelom ovisi i o da- i žrtvama današnjim, kao i onima koje su našnjim nositeljima vlasti! prethodile drugome svjetskom ratu na na- šim prostorima te ispunile krvlju i suzama „Istina će vas osloboditi“ gotovo čitavo naše dvadeseto stoljeće. Molit ćemo vječni mir svima nastradalima. Pravo Jasno je da treba stvarati klimu suživota, pra- na život i dostojanstvo svake osobe pod Bož- štanja, pomirenja i vraćanja povjerenja. Ali te

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 173 važne životne postavke izgradnje mira poči- gorčinu niti mržnju, pogotovo ne osvetu. Že- vaju na temeljima istine. Ne može se graditi lim, međutim, jasno reći da pravi dijalog koji proces pomirenja i povjerenja, bez nutarnje vodi pomirenju počiva na prihvaćanju istine. katarze, koja se oslanja na riječi iz Evanđe- O tome papa Benedikt XVI. ovako naučava: lja: «Istina će vas osloboditi» (Iv 8,32). Valja “Obrana istine, njezino ponizno i uvjereno ljudski i vjernički svaku stvar pravim ime- iznošenje te svjedočenje za nju vlastitim živo- nom nazvati i ukazati na činjenice koje se ne tom zahtjevni su i nezamjenjivi oblici ljubavi mogu i ne smiju zanijekati. Tek prihvaćajući koja se doista raduje istini (usp. 1 Kor 13,6)” istinu, koliko god ona može biti gorka, ona (Benedikt XVI., Caritas in veritate – Ljubav u oslobađa prostor za stvaranje povjerenja istini, br. 1). među ljudima. Tko ne želi istinu taj se stavlja iza zla kojeg brani i tako podržava negativni Povijest pisati na temelju činjenica, a ne na naboj među ljudima. Taj nije graditelj mira političkoj podobnosti nego širitelj zla. Sada se piše nekakva povijest u kojoj bi se re- Nijedan se zločin ne može braniti. Tko se od lativizirala stradanja, jer tobože treba graditi zločina ne distancira, taj postaje sudionik i povjerenje i stabilizaciju u regiji. Sjećanje na sukrivac zločina. To jednako vrijedi i za po- ove žrtve nije huškačka mašinerija, kakva je jedinca i za zajednicu. bila pred Domovinski rat iz ’90-tih godina, Zločinom se zločin ne liječi! U tom smislu, nego je čuvanje vlastitog dostojanstva koje kad je sv. Ivan Pavao II. 1997. godine bio ov- treba gajiti ljudsko i vjerničko poštivanje ne- dje u Sarajevu izgovorio je ove riječi: vinih žrtava. “Oproštenje je, u svojemu najistinskijemu i Želim, stoga, ponoviti: Nitko nema pravo najuzviše-nijemu obliku, čin čiste ljubavi”, zanemariti žrtve za koje danas molimo. Mi kao što je to bilo i pomirenje koje je Bog po- kršćani vjerujemo u život vječni i u uskrsnu- nudio čovjeku po križu i smrti svojega utje- će mrtvih, kao i u besmrtnost duše. Iz te vje- lovljenog Sina, jedinoga Pravednika. Sigur- re molimo i odajemo dužno poštovanje ze- no, “praštanje je daleko od toga da isključuje mnim ostacima svih žrtava. istinu; ono je traži”, jer “bitna pretpostavka praštanja i pomirenja jest pravda”. Trajna je Zahvaljujem svim istinskim istraživačima i pak istina da “tražiti oproštenje i oprostiti tragateljima za povijesnom istinom koji sku- jest put posve dostojan čovjeka” (Propovi- pljaju činjenice. Ne može se sotonizirati jed- jed na stadionu Koševo, nedjelja, 13. travnja no znakovlje pod kojim su se činili zločini a 1997.). drugo znakovlje pod kojim su ovi zločini uči- njeni veličati i nametati javnosti kao simbole. Nitko nema pravo zanemariti ove žrtve, za Danas, obilježavajući 75. obljetnicu bleibur- koje danas molimo. Mi kršćani vjerujemo u ških žrtava, koje su bile žrtve mržnje i nasilja, život vječni i u uskrsnuće mrtvih, kao i u be- želimo dići dostojanstveno glas poruke da se smrtnost duše. Iz te vjere molimo i odajemo zaustavi manipuliranje žrtvama. Povijest se dužno poštovanje zemnim ostacima svih žr- ne gradi politizacijom i manipulacijom, nego tava. Isto tako, nitko nema pravo dirati rane na temelju činjenica uvažavajući uzroke i po- boli onih koji pate radi gubitka, po ljudsku, sljedice. Želimo da se prestane s dvostrukim svojih najbližih. Nitko nema pravo vrijeđati mjerilima u poštivanju žrtava mržnje i ma- žrtve onih koji su dijelove svoga tijela ugra- sakra. Svaki pokojnik ima nekoga koji krvari dili u ovu grudu. Ta gruda koju Domovi- u srcu ne samo zato što pokojnika nema jer nom zovemo, jest posvećena tolikim žrtva- su mučeni i ubijeni, nego zato što se niječe ma. Ako to ne znamo poštivati, onda u nama povijesna istina u ime neke političke “istine”, nema ni ljudskog ni vjerničkog ni nacional- mitologije i moći koje se povode nekim dru- nog dostojanstva. Ovim ne želim izazivati gim interesima.

174 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Izgradnja civilizacije ljubavi štati, kršćani ulaze u treće tisućljeće kao vje- rodostojniji svjedoci nade. Nakon stoljeća Ulazeći u Jeruzalem i gledajući s maslinske označenih nasiljima i razaranjima i nakon Gore svoj voljeni grad Jeruzalem, Isus je nad posljednjeg stoljeća koje je bilo kao nikad njim zaplakao: “O kad bi ti znao što je za tvoj dramatično, Crkva nudi čovječanstvu koje je spas!” (usp. Lk 19,42). Kako ne bi zaplakao zakoračilo na prag trećega tisućljeća Evanđe- kada je njegov voljeni grad prezirao objavlje opraštanja i pomirenja kao pretpostavku ljenju i naviještenu mu Istinu. Poput Isusa, izgradnje istinskoga mira” (Ivan Pavao II., danas stojimo pred svojim narodom i uzvi- Nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji, ne- kujemo: Kad bi ti znao cijeniti žrtve svojih djelja, 12. ožujka 2000.). predaka, bio bi sposobniji graditi sadašnjicu i današnjicu. Budućnost naroda gradi tko ko- Ne može graditi civilizaciju ljubavi tko nije lijevku njiše. hrabar istinu prihvatiti i poći putem Kristo- va Križa koji moli za svoje neprijatelje i pra- Toliko čitamo Bibliju i od nje nismo naučili šta im. Mi želimo biti vrijedni potomci onih kako je Izabrani narod doživljavao svoju do- koji su nam u baštinu ostavili vjeru u Krista, movinu kao dar Božji. Ona je sveta jer ju je ljubav prema Crkvi i Domovini, te duboko Bog nama darovao, ona je sveta jer je nato- poštovanje prema svim ljudima, posebno pljena krvlju tolikih nevinih žrtava, tolikim prema svim nevinim žrtvama. Tu svetu ba- suzama i znojem naših predaka. štinu trebamo voljeti, za nju živjeti i mrijeti i Naši predci su nam namrli najsvetije: svetu u baštinu budućim pokoljenjima ostaviti. vjeru, kupelj krštenja, pobožnost prema Maj- ci Božjoj, znak našeg identiteta: Krst časni i Zaključujem s riječima pape Franje: slobodu zlatnu djece Božje, vjernost Petrovu nasljedniku. “Crkva ima zadatak naviještati Božje milosr- đe, to živo srce evanđelja, koje na svoj način Tijekom Velikog jubileja 2000. godine, Sveti mora doprijeti do srca i uma svake osobe” papa Ivan Pavao II. nas je hrabrio ovim ri- (Franjo, Misericordiae vultus – Lice milosr- ječima: “Primivši oproštenje i spremni opra- đa, br. 12).

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 175 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA ZA BLAGDAN SV. JURJA

Vojni ordinarijat u RH, 23. travnja 2020.

Mudr 3, 1-9; 2 Kor 4,7-15; Lk 9, 23-26

Draga braćo i sestre, tjeskobom, neizvjesnošću od nečeg što nam poštovani Poljičani, je nepoznato; dvoumimo jesmo li dobro od- štovatelji svetoga Jure, lučili, postupili, olako prihvatili sva ograni- čenja koja nam se nameću; progonjeni u smi- Čestitam Vam Jurjev danak, Vaš sastanak! slu odvojenosti i izoliranosti od donedavne redovitosti poslova, odnosa s drugima, slo- 1. „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne sa- bodnog kretanja; obarani vijestima i slikama moga sebe, neka danomice uzima križ svoj stradajućih, trpećih, umirućih. i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj 3. No, unatoč ovoj stvarnosti nismo priti- poradi mene, taj će ga spasiti.“ (Lk 9, 23-24). ješnjeni! Ne upadamo u zdvojnost! Nismo Naviještena Božja riječ iz Knjige Mudrosti, napušteni niti oboreni jer s pogledom u iz Druge poslanice Korinćanima i iz Lukina Uskrsloga znamo da Bog po svome Sinu sve evanđelja, uvodi nas u otajstvo života koji izvodi na dobro. Zato se kršćanin nikada ne se prima i predaje. Kakav je to život koji se prepušta strahu koji paralizira. On pronalazi spašavajući gubi, a gubeći spašava? Ovo pi- načine za pomoć bližnjima djelima ljubavi, tanje, naizgled zbunjujuće i neshvatljivo, ima riječima utjehe i molitve. Kršćanin ne zdva- za cilj osloboditi se ljudskih mjerila vrijedno- ja u ovakvim trenutcima, nego poniznom sti života i prihvatiti Božju logiku. Otajstvo odgovornošću i poslušnošću brine se za ljudskog života, dragovoljne žrtve i križa, najmanje i najugroženije. Kršćanin osnažen možemo proniknuti samo otajstvom života Kristovim uskrsnućem ne povlači se u svoju Isusa Krista raspetog i Uskrslog. U Isusu Kri- samodostatnost nego ide u susret drugima stu svijet i njegova zbivanja bivaju jasnim i iskazujući im blizinu koja ne mora biti nužno smislenim! fizička, nego i duhovna. Snagom vjere u po- bjedu života nad smrću, kršćanin uzdiže svoj 2. Sveti Pavao u poslanici Korinćanima uvo- pogled sa zemlje u križ Raspetoga i Uskr- di nas u taj misterij govorom o blagu u gline- sloga! Upravlja ga prema trpećem Kristu u nim posudama ukazujući nam s jedne strane bolesnima, patnicima, potrebitima. „Što god na krhkost i ranjivost života, njegovu izlože- učiniste jednome od ove moje najmanje braće nost i lomljivost, ali i vrijednost i neprocje- meni ste učinili“. njivost s druge strane. „Imamo blago u gli- nenim posudama, da izvanredna ona snaga 4. U ovakvoj životnoj realnosti otkriva se bude očito Božja, a ne od nas“ (2 Kor 4, 7). vrijednost života, svakog ljudskog života Život je to u kojem se očituje izvanredna Bož- mladog i starog, bolesnog i zdravog. Svjesni ja snaga: „U svemu pritisnuti, ali ne pritiješ- tog neizmjernog Božjeg dara mnoge osobe njeni, dvoumeći ali ne zdvajajući, progonjeni izlažu svoj život za život druge osobe. Tim ali ne napušteni, obarani ali ne oboreni” (2 brojnim požrtvovnim ljudima koji ovaj svi- Kor, 4, 8-10). Ove riječi toliko su aktualne u jet čine boljim i kojima dugujemo zahvalnost današnjoj situaciji u kojoj smo se tako neoče- što svakodnevno brinu za naše fizičko zdrav- kivano našli. Osjećamo se pritisnuti strahom, lje i život općenito, pridružujemo se i mi pod

176 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA ovom svetom misom, sa svojim molitvama Štovanje ovog sveca ujedinjuje i Istočnu i i zahvalnošću. Gledamo, mislimo i molimo Zapadnu Crkvu. U umjetnosti se prikazuje za naše obitelji, roditelje i djecu, naše pastire na konju s kopljem u ruci kojim ubija zma- i svećenike koji se također iz svojih domo- ja. I mi smo danas poput ovog sveca pozvani va svakodnevno brinu i mole za duhovnu prepoznati zlo koje treba uništiti ponajprije stvarnost. Svi smo tu ujedinjeni za dobro u nama samima. Zlo sebičnosti, gramzivosti, svijeta u kojem živimo. Radujemo se što su nebrige, neodgovornosti, prokazivanja i raz- se i kod nas stvorili uvjeti za donošenje mjera dijeljenosti. Snagom Kristova križa pobjeđu- za ponovno pokretanje gospodarskih i dru- jemo zmaja u sebi. Sveti Juraj uspio je nad- gih aktivnosti. Kolika je naša radost jer ćemo vladati smrtonosni žalac grijeha. Kao pravi uskoro opet moći dolaziti na misna i druga vojnik izvojevao je dobar boj za Krista ne slavlja, primati sakramente u svojim vjernič- pokleknuvši pred zlom koje je u to vrijeme kim zajednicama. Sasvim je razumljivo da tražilo da se zaniječe vjera apostola. ćemo se pridržavati pravila nadležnih ustanova, upravo jer jedni druge volimo, štitimo 7. Braćo i sestre, svako vrijeme ima svoje i poštujemo. A kao zajednica Kristovih vjer- prilike za ispovijest vjere i davanje svjedo- nika disat ćemo punim plućima. čanstva za Isusa raspetog i uskrslog. Danas je naša prilika. Danas u ovom vremenu i po- 5. Draga braćo i sestre, Isus i nama danas go- vijesnom trenutku dajmo svjedočanstvo za vori tako snažno „Hoće li tko za mnom, neka Evanđelje u koje smo ukorijenjeni po kojem se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj smo preporođeni za vječni život. Podajmo križ i neka ide za mnom”. Nasljedovanje Kri- svjedočanstvo nade i zajedništva koje se te- sta prihvaća se dragovoljno i u njega se ula- melji na ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Mo- zi cijelim bićem bez pridržaja. Ići za Isusom leći svakodnevno Boga u svojim obiteljima, znači ići za Bogom koji je uvijek išao prema našim kućnim Crkvama, ne zaboravimo na čovjeku i za čovjeka; koji je uvijek pronalazio druge koji su potrebni naše pažnje, vreme- načina da se približi čovjeku i iskaže mu svo- na i ljubavi. Dok ostajemo u svojim kućama ju blizinu i ljubav. Ne zaboravimo da je i sam imamo priliku čuti potrebe svojih bližnjih i Bog postao čovjekom u potpunosti! u duhu Evanđelja na njih odgovoriti. Imamo priliku, životnu i sudbonosnu, pomiriti se sa Po primjeru Isusa Krista čovjek se ostvaruje, svima koji naš oprost očekuju kao sudbono- samo onda kuša puninu života kada se pre- sni lijek od zaraze naših nesređenih odnosa. daje drugome i za drugoga. To je logika lju- Zar nije to i smisao pobjede uskrslog Krista bavi Isusa Krista: biti za drugoga do te mjere koji se ukazuje svojima i pozdravlja ih „Mir da se odriče samoga sebe i predaje svoj život vama“? Bez obzira na vrijeme, prilike i okol- za spas svakog čovjeka. „Tko izgubi život nosti, On naš Bog zna da nam je uvijek naj- svoj poradi mene, taj će ga spasiti”. Taj evan- potrebniji mir u nutrini i dubini našega bića. đeoski „spasonosni gubitak” želi nas oslo- Pobijediti „osobnog zmaja“ znači oprostiti, boditi od smrtonosne samodostatnosti kojoj dati i primiti mir! Svjesni smo da su ovo vri- smo svi podložni. Život koji se ne dariva iz- jeme i okolnosti u kojima se nalazimo, puni gubljen je život jer ne donosi ploda. opasnosti za širenje nemira i sijanje sjemena podjela čemu se želimo othrvati. Podignimo 6. Braćo i sestre, danas nam liturgija Crkve svoj pogled u Pobjednika nad smrću, Krista stavlja za uzor sv. Jurja, koji je za Ime Isu- uskrslog i „ne bojmo se”. Sveti Jure moli za sovo podnio mučeništvo u vrijeme Diokle- sve nas! cijanova progona 303. godine u Kapadociji.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 177 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA POVODOM 25. OBLJETNICE VRO „BLJESAK“

Zavjetna crkva u spomen palima za Domovinu Sv. Mati Slobode, Zagreb, 2. svibnja 2020.

Dj 9, 1-20; Iv 6, 52-59

Uvod u misu Propovijed

Braćo i sestre, Draga braćo i sestre,

Ljubav, zahvalnost i poštovanje okupili su 1. Četvrt stoljeća proteklo je od pobjedono- nas danas u crkvu Sveta mati slobode. U sne vojno-redarstvene akcije „Bljesak“ kojom ovoj svetoj misi molimo za poginule brani- su oslobođena okupirana područja Zapadne telje u vojno-redarstvenoj operaciji „Bljesak“ Slavonije. Radosno smo iščekivali svečanu prije dvadeset pet godina, u kojoj je oslobo- proslavu ove obljetnice s državnim i vojnim đeno područje Zapadne Slavonije. Molimo i programom te s molitvom i euharistijskim za žrtve raketiranja grada Zagreba i drugih slavljem. Danas se također navršava dvade- naselja 2. i 3. svibnja 1995. godine. S dubo- set devet godina od pogibije dvanaest hrvat- kim poštovanjem se spominjemo i molimo za skih redarstvenika stradalih u obrani Borova dvanaest hrvatskih redarstvenika poginulih Sela. u Borovu selu na današnji dan prije 29. godina. U našim srcima i mislima bude se bol- Međutim, ovogodišnje je obilježavanje naših na sjećanja na duboke rane i patnje koje smo obljetnica drugačije. Zbog sigurnosnih mjera proživjeli. zaštite od epidemije ne možemo se okupiti ni u velikom broju niti na način na koji smo Istovremeno u našem biću bude se osjećaji to činili dosadašnjih godina u Okučanima, poštovanja i zahvalnosti prema svim sudio- Borovu Selu, Vinkovcima, Zagrebu i drugim nicima i žrtvama iz Domovinskoga rata. Iz mjestima. Raduje nas činjenica što se u ovoj srca vjerničke duše uzdižemo svoje molitve situaciji nesigurnosti, neizvjesnosti zbog za sve pokojne branitelje, sve nestale i pogi- pandemije planetarnih razmjera, postupno nule u Domovinskom ratu, sve koji su pre- u našoj Domovini obnavlja naš društveni ži- minuli od posljedica rata, za njihove roditelje vot i aktivnosti, naša molitvena okupljanja, i obitelji, za sve koji su ranjeni na duši i tijelu. liturgijska slavlja, podjeljivanje sakramenata. Uskrsli Isus došao je svojim učenicima s po- No, unatoč tome što smo i nadalje mnogi fi- zdravom Mir Vama. Ovu svetu misu, kao i zički odijeljeni, ujedinjuje nas ista zahvalnost svaku misu želimo slaviti s mirom u srcu i i ljubav za naše hrvatske branitelje, vojnike duši, u miru s Bogom i ljudima. Molimo do- i redarstvenike, koji su hrabro izložili svoje broga Boga da nam oprosti naše grijehe. A zdravlje, pa i same živote, kako bismo mogli mi braćo i sestre oprostimo jedni drugima. živjeti u miru i slobodi. Zahvalnost dobroči- Mržnja razara, ubija, gore od koronavirusa niteljima spada u ljudske vrline, u kreposti. i bilo koje druge zaraze. Ljubav izgrađuje, Kao kršćani činu i osjećajima zahvalnosti do- oplemenjuje, ljubav ima budućnost. Raska- dajemo i naše molitve. jana, čista srca i mirne savjesti, pomireni sa svima, pristupimo oltaru Gospodnjem. Po- 2. Molitva za žive i mrtve spada u duhovna kajmo se za svoje grijehe. djela milosrđa. Stoga smo danas ujedinjeni u

178 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA molitvi za sve hrvatske vojnike i redarstve- Savle, zašto me progoniš?“ (Dj 9, 4). Isus po- nike koji su sudjelovali u oslobođenju naše stavi pitanje na koje Savao nemaše odgovora. zemlje. Spominjemo se naših poginulih, a i Ovdje nam se otkriva zanimljiva karakteristi- onih koji su od tada do danas preminuli, te ka zla koju susrećemo i u vlastitom iskustvu. ih preporučujemo Božjem milosrđu. Molimo Koliko god pred sobom samim ili drugima i za sve žive branitelje i njihove obitelji da pokušavali pravdati svoje poteze, zlo nikada budu hrabri u izazovima i iskušenjima kao nema opravdanja. Koliko god krivnju preba- što su bili hrabri u ratu. Godišnjice, obljetni- civali na drugoga, u svjetlu Istine sve maske ce poput ovih, potiču nas da budemo zahval- padaju, razotkrivaju se nakane i želje srdaca ni našim braniteljima te da tu zahvalnost po- i na vidjelo dolazi naša ljudska slabost i krh- kažemo ne samo riječima, nego prije svega kost. Pred uskrslim Kristom Savao ostaje bez djelima, bilo na društvenoj, bilo na osobnoj riječi, pred Uskrslim razotkriva se sljepoća razini. zla: „Savao otvorenih očiju nije ništa vidio“ (Dj 9, 8). Zar se ne događa i u našim među- 3. Radujemo se pobjedonosnim akcijama ljudskim odnosima da zašutimo, ne vidimo, Domovinskoga rata koje su dovele do ko- ne čujemo upravo tada kada bismo trebali načnoga oslobođenja naše domovine Hrvat- drugoga čuti, vidjeti, s njime porazgovarati? ske. Ali to ne znači da se radujemo ratovanju i krvoproliću, nego tomu da su opet uspo- 5. Budući je Savao na vlastitoj koži iskusio, stavljeni mir, sloboda, red i sigurnost. Stoga ne virtualno nego stvarno Isusa Boga živoga, u ovoj svetoj misi molimo i za svoje nepri- spoznao je da je grješnik i priznao da je potre- jatelje. Kao kršćani želimo „da se svi ljudi bit Božjega milosrđa. Evo pravog i dubokog spase i dođu do spoznanja istine“ (1 Tim razloga zašto mi kršćani u vrijeme pandemi- 2, 3). Budućnost Hrvatske, Europe i svijeta je trpimo na srcu i duši bez sakramenata, bez ne može se graditi na lažima i nepravdama, izravnog susreta sa Bogom živim. Provodi na izjednačavanju napadača i napadnutoga, tri dana u postu i molitvi. Pavao, po Ana- počinitelja i žrtve. Pomirenje i miran suživot nijinim rukama prima preobražavajuću mi- iziskuju priznanje istine, prihvaćanje krivi- lost svetoga krštenja. Da je Savao ostao pri ce i spremnost na praštanje. Ovu 25. obljet- svojim zlim namjerama, Ananija bi sigurno nicu slavimo ponosno i čiste savjesti – i u bio među prvim žrtvama progona. No, sada poniznosti, bez trijumfalizma i umišljenosti. Ananija nemoćnom Savlu naviješta Radosnu Ne dozvolimo da mržnja i želja za osvetom vijest: „Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti ovlada našim srcima. Radije se pokajmo za se ukaza na putu kojim si išao, posla me da svoje grijehe i propuste, a tuđe prepustimo progledaš i napuniš se Duha Svetoga“ (Dj 9, Božjem vječnom sudu. Nastojmo najprije ot- 17). I tako Savao postaje „Pavao, sluga Kri- kloniti kamen s našega srca, pa ćemo možda, sta Isusa“ (Rim 1, 1), „po Božjoj volji pozvan poput učenika na uskrsno jutro, vidjeti an- za apostola“ (1 Kor 1, 1). Od trenutka svo- đele, štoviše i samoga Gospodina Isusa (usp. ga krštenja Pavao može priznati: „S Kristom Grgur Nazijanski, Govor 45, 24; PG 36, 655). sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2, 19-20). 4. Prvo čitanje iz Djela apostolskih donosi nam primjer preobražavajuće snage susreta 6. Tako se na Pavlu ispunja obećanje koje je s uskrslim Kristom. Savao, „zadahnut prijet- Isus dao u Evanđelju: „Kao što je mene poslao njom i pokoljem prema učenicima Gospod- živi Otac, i ja živim po Ocu, tako i onaj koji njim“ (Dj 9, 1), zaputi se prema Damasku mene blaguje, živjet će po meni“ (Iv 6, 57). kako bi ovlašću velikoga svećenika pohap- Otajstvo je to presvete Euharistije, sakramen- sio sve koji ispovijedaju kršćansko ime. Na- ta ljubavi – ljubavi koja nije sebična pohlepa i domak cilju iznenada, poput bljeska, obasja prisvajanje, nego velikodušno darivanje. Isus ga svjetlost s neba i začu Isusov glas: „Savle, na križu daruje sebe samoga, sav svoj život,

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 179 te nam ostavlja trajni spomen i uprisutnjenje Alojzije Stepinac, blagopokojni kardinal Fra- svoje velikodušne ljubavi u sakramentu Eu- njo Kuharić te mnogi drugi znani i neznani haristije. Krštenjem postajemo djeca Božja i svjedoci Evanđelja koji su u jednostavnosti i dio Njegova naroda, potvrdom savršenije se poniznosti živjeli vjeru, a čija su imena upi- vežemo uz Crkvu i primamo sedmerostruki sana u Božjem srcu. dar Duha Svetoga, a Euharistijom duhovno se hranimo i rastemo kao udovi Crkve, otaj- 8. Draga braćo i sestre, uvjeren sam da i u stvenoga Tijela Kristova. Ovo uzvišeno otaj- ovom našem razdoblju povijesti u našem stvo naše vjere očituje se i potvrđuje iz dana društvu i u našoj Crkvi, ne manjka onih koji u dan u naoko sitnim i redovitim prilikama u ljubavi prema Bogu i bližnjemu svakod- života. Sve što nam se u životu dogodi, bilo nevno uzimaju svoj križ na se i idu Kristo- lijepo ili ružno, bilo ugodno ili bolno, sve vim stopama, stopama raspetoga i uskrsloga može postati prilika za rast u velikodušnoj Gospodina. Kao kršćani imamo potencijal ljubavi. „Zato ne malakšemo“, bodri nas sve- da budemo „sol zemlje“ (Mt 5, 13), to jest ti Pavao, „naprotiv, ako se naš izvanji čovjek da oplemenimo i prožmemo ljudskošću i i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. milosrđem raznolika područja ljudskoga ži- Ta ova malenkost naše časovite nevolje do- vota svojim društvenim i osobnim ulogama nosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne i dužnostima: kao očevi i majke u svojim obi- slave“ (2 Kor 4, 16-17). teljima; kao odgojitelji, učitelji i profesori u odgoju i školstvu; kao radnici, zaposlenici i 7. Na taj način naša ljudska povijest posta- poduzetnici u svijetu gospodarstva; kao voj- je povijest spasenja. Naša „časovita nevolja“ nici i redarstvenici na području javnoga reda, sastoji se u ovim tjednima i mjesecima od mira i sigurnosti, kao javni djelatnici na po- pandemije i svih posljedica na duhovnom, dručju društvenog života. „Vjernici se laici društvenom, političkom i gospodarskom po- nalaze na prvoj crti crkvenoga života“, kako dručju. Prije 25 godina bio je to Domovinski kaže Katekizam Katoličke Crkve, „po njima rat koji je, Bogu hvala, okončan uspješnim je Crkva životno počelo ljudskoga društva“ akcijama „Bljesak“ i „Oluja“. Vratimo li se (KKC 899). još 25 godina unazad, eto nas u doba Hrvat- skoga proljeća koje je nasilno ugušeno. A 25 9. U zahvalnosti se spominjemo 25. obljetni- godina prije toga nalazimo se u 1945. godini ce osloboditeljske akcije „Bljesak“, žrtve dva- koja je obilježena Bleiburgom i Križnim pu- naest redarstvenika u Borovu Selu, žrtava tem. I još 25 godina unazad, eto nas u vreme- granatiranja Zagreba. Neka se ta zahvalnost nu poslije Prvoga svjetskog rata kada smo se pretvori u djelotvornost, u spremnost na kao narod i Crkva našli u velikim nevoljama osobno zalaganje i žrtvu poradi općega do- i pred velikim izazovima. Svaka ova etapa bra. Crpeći snagu i nadahnuće iz zajedništva od 25 godina nosila je neke svoje izazove, s Kristom, možemo na mnogim područjima pitanja i tjeskobe. No, u svakom razdoblju svakodnevnoga života unijeti više bratske možemo prepoznati jednu konstantu – lju- ljubavi, jedinstva, iskrenosti, solidarnosti i de vjernike koji su nošeni krsnom milošću nade u ovaj svijet. Svijet to od nas očekuje, i hranjeni Euharistijom bili „svjetlo svijeta“ osobito u ovoj krizi i u razdoblju što slijedi. (Mt 5, 14), znak nade svojim suvremenici- Neka nam uskrsli Gospodin – živi Bog, po ma: blaženi Ivan Merz, blažena Marija od milosti krštenja i Euharistije bude svjetlo i Propetog Petković, blaženi Miroslav Bulešić, snaga na tom putu! Amen. službenica Božja Marica Stanković, blaženi

180 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA ZA 22. OBLJETNICU SMRTI MINISTRA OBRANE GOJKA ŠUŠKA

Crkva i samostan Bezgrješnog začeća BDM, Dubrava, 4. svibnja 2020.

Dj 11, 1-18; Ps 42, 2-3; 43, 3.4; Iv 10, 11-18

Draga braćo i sestre, prave i stručnosti, ali i svih liječnika i medi- cinskoga osoblja koji se nesebično i požrtvov- 1. Obilježavamo dvadeset drugu obljetnicu no stavljaju u službu oboljelima i suzbijaju smrti ministra Obrane RH Gojka Šuška. U tih širenje smrtonosnoga virusa, izlažući pritom dvadesetak godina svjedoci smo brzih i ve- sebe i svoje zdravlje. Znatna je također bila likih promjena, neslućenog razvoja tehnike i pomoć Hrvatske vojske i policije, Crvenoga tehnologije koji je omogućio znatan napredak križa i drugih službi koji su svoje znanje i na svim poljima ljudskoga djelovanja, osobi- sposobnosti usmjerili na opće dobro. Svi su, to u znanosti i medicini. Činilo se da će takav možemo s pravom reći, na svoj način, po- iskorak omogućiti rješenja za mnoge nevolje štujući propisane upute, pridonijeli ulasku koje stoljećima muče čovječanstvo. Međutim, u razdoblje postupnoga popuštanja mjera u daleko od ispunjenja prevelikih očekivanja kojemu se donekle normalizira život i omo- upali smo u stupicu vlastitih zabluda o tome gućava ono najvažnije. Zahvaljujući tomu, da će se iskorijeniti siromaštvo i glad, prona- nakon četrdesetak dana, istinske korizme i ći lijek za teške i neizlječive bolesti, pružiti odricanja, gorkoga iskustva hoda u pustinji siguran i spokojan život. Pandemija koju je i za vrijeme Uskrsa, vratili smo se redovitim izazvao koronavirus otprije nekoliko mjese- slavljima svetih misa s okupljenim vjernici raspršila je varljiv osjećaj sigurnosti i učas cima i podjeli svetih sakramenata. I danas, srušila tanašna uporišta ljudske genijalnosti. okupljeni na ovome euharistijskom slavlju, Pokazala je pandemija, s kojom se mnoge dr- doduše u posebno propisanim i ograničenim žave još grčevito bore, da je zamisao o čovje- uvjetima, iskazujemo tu radost i zahvalnost. kovoj neograničenoj moći, svemoći, zapravo samo utopija. Sitan i golomu oku nevidljiv Blagoslovljeni smo da, u istoj vjeri i s istim virus, za koji najsuvremenija medicina nema duhom, možemo biti dionici na gozbi Božje lijeka, zaustavio je i onemogućio uobičajeni ljubavi i zajedništva, slušati „riječi vječno- tijek života. Nezapamćen scenarij, cijeli je ga života“ i blagovati kruh koji je predokus svijet paraliziran. Strah i neizvjesnost proši- vječnosti. rili su se posvuda, razgolitivši nemoć čak i vodećih svjetskih sila. Stroge mjere u zaštiti 2. Pandemiji svjetskih razmjera, u jeku najja- od širenja ovoga virusa, sve do prisilne izola- čih udara, u Zagrebu se pridružio još jedan cije koja naglavce okreće svijet međuljudskih apokaliptični jahač, također nevidljiv, ali ite- odnosa, nameću se kao jedino razumno rje- kako moćan i poguban. U nedjeljno jutro, 22. šenje. Trebalo se preko noći prilagoditi novo- ožujka, ponovno smo iskusili ljudsku ogra- nastalim okolnostima. ničenost i krhkost. Snažan potres, najsnažni- ji u posljednjih sto četrdeset godina, koji je Unatoč svim nevoljama, zahvalni smo Bogu pratilo nekoliko slabijih, pokazao je razornu da se u Hrvatskoj uspijevamo nositi sa svim moć prirode i još jednom razgolitio ljudsku izazovima. Velike zasluge u tome pripadaju nemoć. Život djevojčice izvanredna pouzda- Stožeru Civilne zaštite zbog pravodobne pri- nja i svjedočanstva vjere koji se ugasio zbog

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 181 zadobivenih ozljeda toga jutra, tisuće ošte- apokaliptične dane koji su slijedili. Isto tako ćenih i urušenih građevina, prvostolnice i prisjetili smo se raketiranja Zagreba 2. i 3. brojnih crkava, bolnica, škola i raznih usta- svibnja 1995. godine. Večeras obilježavamo nova, stanova i obiteljskih domova izazvalo 22. obljetnicu ministra obrane RH Gojka Šuš- je nelagodu, nesigurnost, tjeskobu i strah. U ka, zahvalni za sve što je učinio u stvaranju desetak sekundi snažnoga potresa poljuljao drage nam i jedine Hrvatske, stavivši se bez se svijet koji se gradio naraštajima. Kao i ne- imalo premišljanja na raspolaganje prvomu brojeno puta do sada, unatoč grozničavim hrvatskom predsjedniku i vrhovnomu zapo- nastojanjima da dublje proniknemo u zako- vjedniku Hrvatske vojske dr. Franji Tuđma- nitosti prirode i njima ovladamo, gotovo da nu. Odlučan i spreman, bez suvišnih riječi, smo uvijek na početku. Možemo tek izmjeriti zapravo s vrlo malo riječi, svjestan da čovjek snagu potresa i sagledati posljedice, bez mo- inflacijom riječi može pobrkati planirano i gućnosti predviđanja i sprječavanja. umanjiti vrijednost učinjenoga. Spomen na pokojnoga ministra, prvoga predsjednika i Ali to je samo jedna strana, naličje. Pravo se na naše drage poginule branitelje otima za- lice pokazalo i zasjalo u svome punom sjaju. boravu uzvišena djela ljubavi prema svoje- Dobrota i solidarnost u tren su se oka pretvo- mu domu i rodu, prema Domovini. Trajna je rile u suglasje, simfoniju, harmoniju brige za to obveza. Živi smo svjedoci krvlju stečene druge, navlastito za one najranjivije. Prizor slobode i neovisnosti. Čuvamo od zaborava preseljenja trudnica i majki s novorođenom sve koji su svoje živote utkali u samostalnost djecom iz rodilišta u Petrovoj nije nešto što mile nam Hrvatske, a sebe nastojimo čuvati je tek načas izmamilo osmijeh na prestrašena od zaboravljivosti i nezahvalnosti. i zabrinuta lica, orosivši ga suzama radosni- cama, nego je vrelo ohrabrenja, pouzdanja, U ratnim neprilikama čeznuli smo za slo- vjere i nade. Hrvatska vojska i policija, brani- bodom, za običnim, redovitim životom bez telji, vatrogasci, službe spašavanja, navijači i opasnosti od pogibije. I danas čeznemo za veliko mnoštvo onih koji su priskočili u po- istim. Iako nam je pandemija raspršila du- moć, gotovo natječući se tko će više učiniti, gotrajne iluzije o sigurnosti i svemoći, ipak svjedoče o neuništivu duhu zajedništva i pri- ne može pokoriti i slomiti u nama ono naj- padnosti istomu kada je najpotrebnije. snažnije, dobrotu i potrebu za uzvišenim vrijednostima. Pandemija i potresi okrenuli 3. Slično smo doživljavali u Domovinskome su nas prema istinskim vrijednostima, tra- ratu. Posvuda duh zajedništva i iste misli, ženju smisla i odgovora na pitanja koja u želje i nadanja, molitve i zanosi, odricanje blagostanju ne stignemo postaviti. Kriza je i žrtva. Obljetnice stradanja kolektivni su vrijeme promišljanja, propitivanja i traženja podsjetnik i savjest našega hrvatskog naro- smislenih odgovora, daleko od površnosti da, sveta obveza koju nikada ne smijemo i naivnosti. U nevoljama se dobro razlikuje zaboraviti. Prije tri dana obilježili smo četvrt važno od nevažnoga. Što smo slabiji, krhkiji stoljeća Vojno-redarstvene akcije „Bljesak“ u i ranjiviji snažnije osjećamo potrebu za Bož- kojoj je život položio pedeset i jedan hrvat- jom svemoći i zaštitom. Bog je naša snaga i ski branitelj. Ovaj je događaj naznaka kraja čvrsta utvrda u nevoljama. neprijateljskom porobljavanju, pustošenju i ubijanju i početak potpunoga oslobađanja 4. Jučer smo proslavili nedjelju Dobroga pa- drage nam Domovine, kojim se uspostavio stira. U naviještenome evanđeoskom ulom- mir i vratila sigurnost u zapadnome dijelu ku čuli smo Isusove ohrabrujuće riječi: „Ja Slavonije. Dan kasnije, 2. svibnja, prisjeti- sam Pastir dobri. Pastir dobri život svoj poli smo se 29. obljetnice stradanja dvanaest laže za ovce.“ Jedna od najljepših metafora zvjerski mučenih i ubijenih hrvatskih re- koja zorno svjedoči o snažnoj životnoj pove- darstvenika u Borovu Selu, kao predigra za zanosti, jedinstvu Isusovu s onima koji u nj

182 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA vjeruju i usklađuju život po njegovim riječi- pomirnica za naše grijehe i grijehe cijeloga ma. Isus jest i ostaje zauvijek čvrsta stijena svijeta. Neprocjenjiv jamac spasenja i nedo- i jedini oslonac u koji se možemo pouzdati. kučiv dar. Toj žrtvi pridružujemo sve žrtve On je sigurnost i zaštita od svih opasnosti poginulih branitelja u stvaranju naše Domo- koje nam prijete, od svih lažnih pastira i na- vine i molimo Gospodina neka ih nagradi jamnika. Položio je život i prinio se kao žrtva vječnim životom u nebeskoj domovini.

PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA U GRAČANIMA KOD GROBNICE ESHUMIRANIH ŽRTAVA

Zagreb, (Gračani) Crkva svetog Mihaela Arkanđela, 17. svibnja 2020.

Dj 8, 5-8.14-17; 1 Pt 3, 15-18; Iv 14, 15-21

Draga braćo i sestre, suradnji Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane, Županijskog državnog 1. Svako euharistijsko slavlje navještaj je nade odvjetništva u Zagrebu, Hrvatskih šuma, koja je u nama kršćanima: „Krist jednom za Parka prirode Medvednica, mjesne zajednice grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da Gračani i udruge Falaček Prigorja, provelo je nas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, sustavna i stručna istraživanja masovnih po- ali oživljen u Duhu.“1 U Euharistiji dotičemo gubljenja na području Gračana. (Bez potpore otajstvo Božje ljubavi, ljubavi koja je spre- svih uključenih, napose suradnje s udrugama mna uzeti križ na se, poći križnim putem i ne bi bilo rezultata!). Obrađeno je sveukupno uspeti se na Golgotu radi nas ljudi i radi na- osam lokacija, većina se nalazi unutar Parka šega spasenja. Svjetskoj je logici to neshvatlji- prirode „Medvednica“ na vrlo nepristupač- vo ali mi kršćani iz perspektive Božje ljubavi nom terenu. Na tim je lokacijama pronađeno tumačimo tijek ljudske povijesti i dinamiku više od 60.000 koštanih fragmenata te velik ljudskoga života. U evanđeoskom duhu lju- broj čahura i snopova žice s kojima su očito bavi i istine želimo također iščitati događaje žrtve bile vezane. Antropološka obrada ek- iz svibnja 1945. godine, ali „blago i s pošto- shumiranih kostiju pokazala je da pripadaju vanjem, dobre savjesti“, kako nam savjetuje posmrtnim ostatcima 294 osobe, od kojih su sveti Petar u drugom čitanju, da oni koji nas 63 maloljetne. Strijelne rane na lubanjama, ozloglašuju, „upravo onim budu postiđeni uglavnom u „egzekucijskom stilu“, utvrđe- za što nas potvaraju“.2 ne su na 112 od 183 dobro očuvane lubanje. Istraživanja su pokazala da su žrtve civili te 2. Što se zbilo ovdje u Gračanima, u našem hrvatski i njemački vojnici, koji su smaknuti okruženju, u našoj Domovini prije 75 godi- bez suđenja i presude po ulasku komunistič- na? Mnoga se desetljeća o tome moralo šutje- kih postrojbi u Zagreb u svibnju 1945. godi- ti. Tijekom 2018. godine Ministarstvo hrvat- ne. Prošle godine, na Europski dan sjećanja skih branitelja, u zajedničkoj i profesionalnoj na žrtve svih totalitarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, 23. kolovoza, posmrt- ni su ostatci ubijenih pokopani ovdje u Gra- 1 Usp. 1 Pt 3, 18. čanima kraj crkve sv. Mihaela. 2 Usp. 1 Pt 3, 16.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 183 Gračani svjedoče o zločinima koji su se do- nije u potpunosti i konačno usvojena. Ipak, godili po završetku Drugoga svjetskog rata. ona ostaje i treba ostati kao opomena za na- Svjedoče o tome i mnoga druga mjesta, po- dolazeće tisućljeće.“5 staje Križnoga puta: Bleiburg, Kočevski Rog, Huda Jama, Tezno, Maceljska šuma, Jazov- 4. Danas, 25 godina nakon ove poruke sve- ka. Ovi zločini pokazuju da se oslobođenje tog Ivana Pavla II., kada smo ušli duboko u od jedne totalitarne ideologije ne može ponovo tisućljeće, pitamo se: Jesmo li u Hrvat- stići uvođenjem druge totalitarne ideologije. skoj naučili ovu lekciju Drugoga svjetskog Hrvatski se narod, kao i mnogi drugi narodi rata? Ako jesmo, otkuda glasovi koji niječu Srednje i Istočne Europe, našao između Sci- Bleiburg i Križni put? Kako to da u nekim le i Haribde, između komunizma, fašizma glavama još uvijek traju rat i njegove podje- i nacizma. Umjesto rasne ideologije i prava le? Odgovor na to glasi: Zato što ideologija u jačega, ratnih razaranja i teških krvoprolića, drugome vidi samo neprijatelja kojega treba došli su borbeni ateizam i diktatura proleta- „likvidirati“. Svaka ideologija zatvara čovje- rijata. ka u vrtlog zla i grijeha jer u drugome vidi samo zločinca i neprijatelja protiv kojega se 3. O poslijeratnim zločinima u Europi pro- treba boriti ne birajući sredstva. Čak i mr- govorio je i sveti Ivan Pavao II., koji je ro- tvoga neprijatelja ideologija želi lišiti dosto- đen na sutrašnji dan prije 100 godina. Papa janstva oduzimajući mu osnovno pravo na Poljak dobro je poznavao, a i na vlastitoj je dostojan ukop i grob. Totalitarizam dijeli lju- koži iskusio tri velika zla XX. stoljeća, naci- de na rase i klase, na podobne i nepodobne, zam, fašizam i komunizam. U svojoj poruci na vrijedne i bezvrijedne, čak i nakon smrti. povodom 50. obljetnice završetka Drugo- Pred Bogom postoji samo jedna rasa, a to je ga svjetskog rata veli ovako: „Nažalost, za- ljudsko biće stvoreno na sliku i priliku Božju. vršetak rata nije doveo do nestanka raznih Svaki čovjek ima svoje ljudsko dostojanstvo, politika i ideologija koje su prouzrokovale i jednako je vrijedan bez obzira na podrijetlo, rat ili mu pogodovale. Pod drugim su na- boju kože, kulturu, društveni položaj. zivnikom i dalje postojali totalitarni režimi, čak se i proširili, osobito u Istočnoj Europi. Kršćanski se pogled na čovjeka suprotstav- Nakon 8. svibnja na europskom je tlu ostao lja uskim i isključivim ideološkim shemama. otvoren popriličan broj koncentracijskih lo- Kršćanin u svakom čovjeku prepoznaje dijete gora, tolike su osobe i dalje bile zatvarane i Božje koje je obdareno neotuđivim dostojan- lišene najosnovnijih ljudskih prava.“3 Papa stvom, ali u njemu prepoznaje i grešnika koji napominje da za neke narode završetak rata je potreban Božjega milosrđa. Stoga se Crkva nije bio početak mira i demokracije nego no- moli za žive i mrtve. Spominjući se pokojnih, voga ropstva u okovima totalitarizma: „Po- mi kršćani preporučujemo dušu pokojnika kušavalo se ne samo uništiti vjerske tradicije Božjem milosrđu i Njegovu pravednu sudu. nego i povijesnu memoriju i svjetovne korije- Ukop preminulih i molitva za njih spada u ne njihove kulture. (…) Za te je narode Drugi djela milosrđa. Tim činom svjedočimo da je svjetski rat završio tek 1989. godine“4, to jest život svet i nepovrediv te da se mora pošti- padom komunizma. Stoga, Ivan Pavao II. vati svačije dostojanstvo. zaključuje: „Toliki nisu shvatili da se druš- tvo dostojno ljudske osobe ne može graditi 5. Kršćanski odnos prema drugom čovjeku uništavanjem, represijom i diskriminacijom. osobito nam može postati jasan u prvom či- Ova lekcija Drugoga svjetskog rata još uvijek tanju iz Djela apostolskih. Đakon Filip odlazi u Samariju propovijedati Evanđelje. Kako bismo shvatili značenje ovoga događaja, 3 Ivan Pavao II., Poruka o 50. obljetnici završetka Drugo ga svjetskog rata u Europi, 8. svibnja 1995., br. 7. 4 Br. 2. 5 Br. 7.

184 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA moramo znati da su Židovi i Samarijanci ne- očitovati.“7 Ljubav prema Bogu uvodi nas u prijatelji te da uopće nisu imali posla jedni s zajedništvo i dinamiku Presvetoga Trojstva. drugima. Evanđelist Luka zabilježio je kako U Kristu se prepoznajemo kao djeca Božja i je jednom Isus s apostolima prolazio kroz napunjamo se Duhom Istine i Ljubavi. Zato Samariju te kako ga nisu htjeli primiti u jed- kršćanska ljubav prema bližnjemu uključuje nom selu upravo zato što je putovao prema i ljubav prema neprijateljima, jer drugoga čo- Jeruzalemu. Nato su se Jakov i Ivan silno vjeka gledamo Božjim očima. razljutili zaželjevši da oganj siđe s neba i uni- šti Samarijance. No, Isus ih prekorava jer nije 7. Sedamdeset i pet godina nakon završetka došao na svijet da upropasti ljudski život, Drugoga svjetskog rata naše hrvatsko druš- nego da ga spasi.6 Sada, pak, đakon Filip od- tvo još uvijek stoji pred zadatkom da povu- lazi u Samariju među neprijatelje židovsko- če pouke iz ratnih i poratnih zbivanja. Pre- ga naroda i propovijeda uskrsnuloga Krista. dugo se instrumentaliziralo žrtve Drugog Samarijanci prihvaćaju Evanđelje i krste se. svjetskog rata. Predugo se prešućivalo žrtve Zatim dolaze apostoli Petar i Ivan iz Jeruza- komunizma. Potreban je zajednički napor lema i polažu na njih ruke da prime Duha političkih, znanstvenih i kulturnih čimbeni- Svetoga. Ljubav Krista uskrsnuloga postigla ka, bez ideologiziranja. Vodilja mora biti ljuje što je ideološki gledano bilo nemoguće. bav prema istini i prema čovjeku. Crkva će u tome i dalje davati svoj doprinos, na sebi 6. Međutim, nemojmo pomisliti i krivo za- svojstven način, ovdje u Gračanima i na to- ključiti da se kršćanska ljubav prema bli- likim drugim mjestima. Neka milosrdni Bog žnjemu može svesti na neku vrstu općega udijeli vječni pokoj svim žrtvama rata i pora- humanizma koji promiče bratstvo i slogu ća. A nama živima neka budu na razmatra- među ljudima. Ljubav prema bližnjemu nje riječi svetoga Ivana Pavla II.: „Nema mira mnogo je dublja jer proizlazi iz ljubavi pre- bez pravde, nema pravde bez oproštenja.“8 ma Bogu: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete Amen. moje čuvati. (…) A tko mene ljubi, njega će ljubiti moj Otac, i ja ću ljubiti njega i njemu se 7 Iv 14, 15.21. 8 Ivan Pavao II., Poruka za Svjetski dan mira, 1. siječnja 6 Usp. Lk 9, 51-56. 2002., br. 15.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 185 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA ZA DAN NEOVISNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE I SVEČANU PROMOCIJU POLAZNIKA VOJNIH ŠKOLA

Svetište sv. Antuna Padovanskog na Sv. Duhu u Zagrebu, 25. lipnja 2020.

2 Kr 24, 8-17; Mt 7, 21-29

Poštovani zapovjedniče HVU-a, Drugi događaj koji je bitno utjecao na naš nastavnici, profesori, djelatnici, život i rad je potres (5,5 stupnjeva) koji je u poštovani polaznici Vojnih škola, nedjelju 22. ožujka ujutro (6.24 sata) pogodio braćo svećenici, Zagreb i okolicu. Potres je ostavio razorne poštovani sudionici misnoga slavlja, posljedice, kako na zgradama gdje ljudi žive braćo i sestre, i rade, tako i na sakralnim objektima u kojima se Bogu mole i slave euharistiju. I pandemija 1. Sve vas od srca pozdravljam na kraju još i potres ostavili su duboke posljedice na psi- jedne akademske godine (2019./2020.) na hu mnogih pojedinaca, a poglavito ranjivih Hrvatskome vojnom učilištu, koja se odvija- skupina. A nama svima je nastaviti živjeti i s la u specifičnim uvjetima. Pandemija bolesti pandemijom i s potresom. COVID–19 zaustavila je i promijenila mnoge naše planove i programe, kod nas i diljem Ova dvostruka kriza je iznjedrila velikoduš- svijeta. Stanje Crkve i svijeta, svekolike ljud- ne i požrtvovne pojedince i institucije, zdrav- ske zajednice papa Franjo ilustrirao je još u stvene djelatnike, Caritasove volontere, ožujku ove godine ovim riječima: „Gusta se djelatnike Crvenoga križa. Uloga hrvatske tama nadvila nad naše trgove, ulice i grado- vojske, policije i vatrogasaca svakodnevno ve; zagospodarila je našim životima ispuniv- očituje prevažnu ulogu u životu naše druš- ši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i pra- tvene zajednice. Prigoda da naučimo biti do- zninom, koja paralizira sve na svom putu: to bri, brižljivi i solidarni sa svima u istoj barci, se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u ove godine je posebna. gestama, pogledi to govore. Uplašeni smo i izgubljeni. Poput učenika iz Evanđelja izne- 2. „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji nada nas je zahvatila neočekivana i žestoka mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na ne- lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno besima“ (Mt 7, 21). „Stoga, tko god sluša ove važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čo- svi potrebni utjehe drugoga. Na toj lađi svi se vjek koji sagradi kuću na stijeni“ (Mt 7, 24). nalazimo. Poput učenika, koji jednoglasno i Ove riječi iz Matejeva evanđelja uzete su iz u tjeskobi kažu ‘ginemo’ (Mk 4, 38), tako smo glasovitog Isusova Govora na gori. Evanđe- i mi shvatili da ne možemo ići dalje svatko za list Matej donosi cjeloviti Govor na gori u tri sebe, već samo zajedno“1 – kaže papa. Treba- poglavlja (Mt 5-7). Sam početak Govora na lo je samo malo da jedan sićušni virus baci na gori, Osam blaženstava je svojevrsna Magna koljena cijeli svijet i prouzrokuje višeslojnu carta kršćanstva. U Govoru na gori Isus obra- golemu krizu. I do kada? Nitko ne zna! đuje stare i uvijek nove teme čovjeka, kršćani- na, Isusova učenika: duh kršćanskoga zako- 1 Nagovor pape Franje uz blagoslov Urbi et Orbi 27. na u pluralitetu ideja, mišljenja, svjetonazora, ožujka 2020., Službeni Vjesnik Vojnog Ordinarijata, religijskih pogleda i stavova; Isus nadalje go- God. XXIII., br. 1(84), 2020., str. 41.

186 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA vori o duhu pravednosti, o srdžbi, preljubu, varski dječak, iz ozračja marijanskoga Alt rastavi, zakletvi, osveti, ljubavi prema nepri- őtinga, Jozef Ratzinger, ‘tihi i marljivi radnik jateljima, milostinji u skrovitosti, molitvi u u vinogradu Gospodnjem’, postao je prvi skrovitosti, pravoj – istinskoj molitvi, postu papa s njemačkog govornog područja nakon u skrovitosti, pouzdanju u Božju providnost, punih pet stoljeća. Inače je Seewald bio lje- poštovanju svetinja, uspješnosti molitve itd. vičar, sklon komunističkim idejama iz 1968., Ove Njegove poruke su temelj i smjerokaz istupio je iz Crkve, slovio je kao agnostik, za izgradnju ljudskog i kršćanskog identiteta što su bili mnogi drugi ‘šezdesetosmaši’, ali u svim životnim okolnostima, za izgradnju je nakon dugih razgovora s kardinalom Rat- kuće na čvrstoj litici, na stijeni. zingerom iznova pronašao Katoličku Crkvu te javno priznao: ‘Kako mogu, kako smijem Mudar čovjek iz evanđeoske parabole o ja uskratiti svojoj djeci ono što je obilježilo gradnji kuće na stijeni i kuće na pijesku, je Europu dva tisućljeća – a to je krštenje i kr- onaj prvi koji sluša riječ Božju i čuva ju u šćanstvo, Isus Krist?’“2. svome srcu. Gradi kuću na stijeni. Riječ Bož- ja je svakodnevno svjetiljka njegovim stopa- U ovoj velikoj biografiji, za koju se nadamo ma. Volja Božja je program njegovog života. da će uskoro biti prevedena i na hrvatski je- Ni kiša, ni vjetrovi, ni bujice ne ruše zgradu, zik, Benedikt je odgovorio Seewaldu na oko osobnost tog izgrađenog karakternog čovje- 2000 pitanja. Jedno od pitanja na kraju knjige ka. Drugi pak čovjek postupa površno, ne- je: „Jedna misao iz vaše nastupne propovije- razborito, neodgovorno. Čuje Božju riječ, ali di nakon izbora za papu ostaje trajno u sje- ju ne opslužuje. Ne uzima ga za ozbiljno. Tek ćanju: Molite za mene da strašljivo ne uzma- onako usput. Mi bismo rekli „na jedno uho knem pred vukovima. Jeste li predvidjeli što ušlo na drugo izašlo“. Dakako, rezultat je Vas čeka?“ onda loše utemeljena i slabo izgrađena kuća, na pijesku, kaže Isus. Iz toga proizlazi njego- Benedikt odgovara: „I tu moram reći da se va slabost, krhkost, lomljivost, i urušavanje preusko poima spektar svega onoga pred vlastite građevine. Kako je to teško susresti čime se jedan papa treba strašiti. Naravno da ljude razrušenih osobnosti! A ima ih u svim je bila istinska nevolja delikatna situacija oko uzrastima. Vjera bez djela je sterilna, mrtva ‘Vatileaks’. Međutim, prava ugroza Crkve, (usp. Jak 2, 17-20). a time i Petrove službe nije zapravo u tome, nego u globalnoj diktaturi prividno humanistič- 3. Ovih dana je papa Benedikt XVI. pobudio kih ideologija. Naime, protusloviti im znači veliki interes svojim iznenadnim putova- biti istodobno i ujedno izopćen, ekskomuni- njem iz Rima u rodnu Njemačku. Pohodio je ciran iz javnoga života i općeg društvenog teško bolesnoga brata svećenika, tri godine konsenzusa. starijega Georga Ratzingera. Prošlog pone- djeljka Benedikt XVI. se vratio u Vatikan. Prije stotinu godina svatko bi smatrao ap- Premda je odstupio s papinske stolice, sad surdnim bilo kakav spomen ili govor o ho- je papa u miru (to je presedan u Katoličkoj moseksualnim brakovima. Danas je druš- Crkvi) i u travnju je proslavio 93. rođendan. tveno izopćen tko se tome protivi. Slično je s Peter Seewald, njemački autor, objavio je 4. pobačajem, a isto vrijedi i za umjetnu oplod- svibnja o.g. opsežnu biografiju Benedikta nju (fertilisatio in vitro). XVI. na njemačkom jeziku (gotovo 1200 stranica).

„Knjiga djeluje kao protokol cijelog jednog stoljeća, u teološkom, biografskom, crkve- 2 Vidi Fra Tomislav Pervan, Benedikt XVI., Antikrist nom, ali i u političkome smislu. Naime, ba- je na djelu, Glasnik mira, God. XV., br. 6 lipanj 2020., str. 40-41.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 187 Suvremeno je društvo u procesu stvaranja Poštovani polaznici vojnih škola, poštova- protukršćanskoga vjerovanja (credo). Tko mu ni sudionici misnoga slavlja, braćo i sestre. se suprotstavi, biva kažnjen – sankcioniran Istinski Isusov učenik je mudar čovjek koji – društvenim izopćenjem. Strah od te du- kuću svoga svjetonazora, moralnih i etičkih hovne sile antikrista posve je naravan, i zbilja vrijednosti, svoj vrijednosni životni sustav, treba molitve u svakoj biskupiji ali i sveop- gradi na tvrdoj stijeni. Takva zgrada, kuća, ćoj Crkvi da se tome suprotstavimo“ 3, kaže izgrađena osobnost odolijeva jakim vjetrovi- papa emeritus. ma, kiši, bujicama. Ne mogu je srušiti. Česti- tam Vam na završetku još jedne akademske 3 Vidi Fra Tomislav Pervan, Benedikt XVI., - Antikrist godine. Čestitam Vam na Vašim uspjesima. je na djelu, Glasnik mira, God. XV., br. 6 – lipanj 2020., Čestitam Vam svima na promociji. str. 42.

PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA U GLINI

Gradski perivoj u Glini, 26. lipnja 2020.

2 Kr 25, 1-12; Mt 8, 1-4

Draga braćo i sestre, voljnim potezima, hirovitim postupcima ili autonomnom voljom koja vidi samo svoje 1. Srdačno pozdravljam sve Vas nazočne, vlastite, kratkoročne potrebe. Dapače, prava okupljene danas u Glini na ovome važno- sloboda zahtjeva odgovornost i zrelost, bilo me spomenu iz Domovinskoga rata, povo- u prosuđivanju osobne i zajedničke povijesti, dom 29. obljetnice početka oružanog otpo- bilo u pogledima na budućnost. Sloboda ni- ra agresoru na glinskome području. U ovoj kada nije privatna stvar, nego se uvijek tiče svetoj misi molimo za sve poginule, nestale pojedinca kao člana ljudske zajednice. Prava hrvatske branitelje i civile, sve koji su pre- sloboda izabire dobro, a odbacuje zlo. U ko- minuli od posljedica Domovinskog rata, da načnici, sloboda je Božji dar koji se u punini ih milosrdni Bog uvede u svoj vječni pokoj, ostvaruje u zajedništvu s Bogom i uz njegovu „u prostranstva svijetlosti i mira“. Zazivamo milost. Čini se da ovaj bitni značaj slobode nebeski blagoslov na sve žive branitelje, na pomalo gubimo iz vida. Zašto? njihove obitelji, na sve stanovnike naše Do- movine, noseći pred Boga sve njihove po- 2. „Stalna na tom svijetu samo mijena jest“1. trebe i poteškoće. Dakako, ova sveta misa u Današnji je svijet obilježen brzim promjena- kojoj slušamo Božju riječ i primamo presve- ma. Suvremena informativno-komunikacij- tu Euharistiju, povlašteni je trenutak za nas ska sredstva otvaraju nam do sada nepozna- same da iskreno i skrušeno stanemo pred te mogućnosti, ali stavljaju nas i pred nove Boga. izazove. Katkada imamo osjećaj da svjetski ekonomski razvoj i time povezana nova U ovom prigodnom slavlju razmišljamo, kao društvena gibanja nameću ritam kojega teš- pojedinci i narod, o oslobođenju domovine, ko pratimo, za kojim kaskamo. Zatrpani smo o slobodi u kojoj živimo, o slobodi koju želi- raznoraznim ponudama koje nas privlače i mo u svome ljudskome biću i u svome okru- ženju. Sloboda nema nikakve veze sa samo- 1 Petar Preradović, Mujezin

188 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA omamljuju većom slobodom, a zapravo nas čitavim svojim bićem, svim srcem svojim, sve više i više zarobljuju. U takvom je svijetu svom dušom svojom i svim umom svojim, či- od presudne važnosti za svakog pojedinca, tavim svojim životom pokazao što znači lju- imati jasnu viziju budućnosti i čvrsti oslonac biti Boga i ljubiti bližnjega. Živio je iskrenu, u vrjednotama: biti svjestan odakle dolazim nesebičnu i bezuvjetnu ljubav, ljubav koja ne i kamo idem. traži svoje, nego je spremna na žrtvu sve do smrti. Božja riječ, koju svakodnevno čitamo i o kojoj razmišljamo u svetoj misi daje nam potrebnu 4. Isusova smrt na križu bila je najveći iskaz orijentaciju i oslonac. Ona dotiče samu srž i Njegove žarke ljubavi prema čovjeku i pre- bit našega života i naših međuljudskih odno- ma Bogu. Međutim, na Golgoti ne susrećemo sa. Isus je sažeo u dvije kratke rečenice kako se samo s Božjom beskrajnom ljubavi, nego i svatko od nas može živjeti svoju ljudsku eg- s otajstvom zla. Promatrajući povijest čovje- zistenciju u punini, na osobnoj i na društve- čanstva, osobito ono što se događalo tijekom noj razini: „Ljubi Gospodina Boga svojega XX. stoljeća, možemo zapasti u beznađe i svim srcem svojim, i svom dušom svojom, očaj: tolike Golgote, toliki križni putovi, toli- i svim umom svojim. Ljubi svoga bližnjega ke patnje… Kamo nas je dovela naša ljudska kao sebe samoga“ (Mt 22, 37-38). sloboda? Gdje je ta ljubav prema bližnjemu?

Ove dvije temeljne Božje zapovijedi pruža- 5. U živom nam je sjećanju Domovinski rat, ju kršćaninu oslonac i orijentaciju. One ga svi oni strašni zločini od Vukovara do Du- oslobađaju od svake zle navezanosti i otva- brovnika. Kako je bilo moguće da se s toli- raju mu širinu i slobodu djelovanja. To znači ko agresivnosti i mržnje udari po hrvatskim u praksi da kršćanin kao pripadnik Crkve, gradovima i selima, po stanovnicima, da se i Crkva kao zajednica, u svojim konkretnim uništava i pljačka imovina u tuđoj zemlji? Pi- životnim okolnostima, nikada ne može od- sali su i govorili napadači da idu osloboditi vojiti naravnu od nadnaravne dimenzije, Vukovar, Karlovac, Sisak, Glinu, Škabrnju, međuljudske odnose od usmjerenosti prema Dubrovnik! Od koga?! Govorili su da su to Bogu. Jedno i drugo uvijek ide zajedno. njihovi gradovi, njihova kulturna baština, njihova svojina. Ali su je nemilosrdno rušili 3. Spajanje ovih dviju zapovijedi – Ljubi Gos- i palili! Što su ti ljudi doživljavali u svojim podina Boga svoga! Ljubi bližnjega svoga! – ima srcima i dušama dok su činili zlodjela? Njih dva duboka razloga. Prvi je činjenica da je je netko pripremio za to? Dobiva se dojam da Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. su to činili iz uvjerenja. Tu je temelj zla i ne- Ako preziremo čovjeka – sliku Božju, kako volje. Korijen zla je posijan u ljudskome srcu, ćemo ljubiti Onoga koga predstavlja ta slika? u laži, a ona proizlazi od oca laži, sotone. Gledajući drugoga čovjeka licem u lice, gledam Božju sliku, gledam nešto nedodirljivo Mi smo pred parlamentarnim izborima. Že- čime ne mogu i ne smijem raspolagati, nego lio bih sve nas podsjetiti na važnost sudje- u čiju se službu moram staviti. lovanja na izborima, na građansku svijest i kršćansku odgovornost kod izbora. Velika je Drugi je razlog spajanja ovih dviju zapovije- i prevelika odgovornost civilnih vlasti, i onih di utjelovljenje Druge Božanske Osobe. Isus koji donose zakone, koji pišu odgojne, škol- Krist je u svojoj osobi ujedinio božansku i ske i druge programe, da ih stvaraju i bdiju ljudsku narav, On je pravi Bog i pravi čovjek. nad njima u ljubavi prema istini, ne pod utje- Isus je Očeva slika i prilika u apsolutnome cajem ideologije i politike, nego – u službi smislu, na najsavršeniji način. Susrećući čo- istine. Ne može biti više istina, kako neki ne- vjeka Isusa iz Nazareta, gledajući Njegovo odgovorno tvrde. Istina je jedna. Usustavlje- sveto lice, susrećemo samoga Boga. Isus je na laž u društvenim, političkim i medijskim

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 189 strukturama odvela je mnoge u smrt. Ona to nas ne smije smesti na našem putu. Svaka sprječava istinske dobrosusjedske i među- laž, instrumentalizacija, teško se plaća i snosi državne veze i odnose. To je veliko zlo. Ne nepredvidive posljedice. trebamo se bojati sjesti za stol i znanstveno 6. Draga braćo i sestre. Danas iz Gline šalje- i objektivno proučavati povijest, radi sadaš- mo u Hrvatsku ovu radosnu poruku mira i njosti i još više radi budućnosti. Upravo u ljubavi, zahvalni za uzvišeni dar slobode i tome se pokazuje ljubav prema bližnjemu. stojeći čvrsto u istini. Žarka nam je želja da u Preopasne su politizacija i ideologiziranje našoj Hrvatskoj bude još više ljubavi prema koje nisu u službi istine. Prevedeno u sadaš- Bogu i bližnjemu, još više osjetljivosti za po- nji hrvatski kontekst: prevelika je odgovor- trebe maloga čovjeka, još više pravednosti i nost danas na onima koji provode kuriku- razbora u zakonima i odgojnim programima. larnu reformu. U ljubavi i istini i poštovanju Želja nam je da naši mladi u svojoj Domovi- prema čovjeku i Bogom zadanim datostima ni prepoznaju mjesto budućnosti i nade. Kao koje osjećamo i čitamo u prirodnim zako- kršćani, svjesni smo da ova preobrazba naše- nima, ne želimo biti instrument nijedne i ga društva počinje od nas samih, od našega nikoje ideologije ili centra moći, nego biti u osobnog svjedočenja Evanđelja. Kao Crkva, službi istine. Istina, čista istina o Bogu, čovje- želimo biti kvasac i duša ove zemlje. Dao ku, prirodi, vidljivome svijetu! To je trnovit Bog da bude tako. Amen. put, posut bodljama i mnogim otporima, ali

PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA NA MISI REĐENJA DON MATE MIHALJEVIĆA ZA PREZBITERA

Franjevačka crkva Bezgrešnog začeća BDM, Zagreb (Dubrava), 27. lipnja 2020.

Iz 61, 1-3a. 6a. 8b-9; Iv 10, 11-16

Oče biskupe, 2. Starozavjetni prorok Izaija bio je svjestan braćo svećenici, Božjeg zahvata i ulaska u njegov život: „Duh draga braćo i sestre, Gospodnji na meni je, jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, pro- 1. Radostan sam što mogu pozdraviti u ovom glasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, svečanom trenutku našeg ređenika don na slobodu pustiti potlačene, proglasiti go- Matu Mihaljevića, njegove roditelje, rodbinu dinu milosti Gospodnje“ (Vidi Lk, 4, 18-19). prijatelje, vojne i policijske kapelane i ostalu Izaija je svjestan da je Bog izabrao upravo braću svećenike i redovnike, pripadnike Hr- njega, pomazao njega i da je on oruđe u Bož- vatske vojske i policije, članove vojno-redar- jim rukama. Kamo će ga to odvesti ni sam ne stvene biskupije, hrvatske branitelje, sestre zna! „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se redovnice, bogoslove, sve Vas koji ste iz bliza ne bojim jer Ti si sa mnom“ reći će psalmista. i daleka došli na svećeničko ređenje. U ovo- „Tvoj štap i palica Tvoja utjeha su meni“ (Ps, me trenutku mnogi su s nama duhovno po- 23). Sluga Božji, osnažen i prosvijetljen vje- vezani te prinose molitve za našeg ređenika, rom, promatra svijet i čovjeka Božjim očima, za njegovu budućnost, za njegovo uspješno razmišlja Božjom logikom. On postaje glasni- djelovanje u Kristovoj Crkvi. kom nade i tamo gdje sve ide u prilog očaju.

190 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA U tami donosi svjetlost, u sužanjstvu navije- je dao nadu da ćemo kao udovi njegova Ti- šta i vjeruje u slobodu, u žalosti otire suze i jela biti s njime u istoj slavi gdje je on, naša donosi utjehu, u pandemiji kuge i svake dru- Glava i prvijenac“1. On je savršen pastir, jer ge zarazne pošasti promiče optimizam i budi daje svoj život za ovce svoje. nadu, u ratu traži pravedan mir… U službi je Onoga koji „obnavlja sklad svijeta grijehom „On je svojim rođenjem obnovio staroga čo- narušen, a zalutalog čovjeka poziva u Božje vjeka, svojom mukom uništio naše grijehe, kraljevstvo“. Produžena je ruka nevidljivog uskrsnućem od mrtvih dao nam pristup u Boga ljubavi u mijenama i nestalnostima svi- vječni život a uzašašćem k Ocu otvorio nam jeta. Čovjek dubokog iskustva povezanosti s rajska vrata“2. Bogom, svjestan je svoje malenosti, ali i svoga izabranja i sigurnosti svojih koraka: „Do- Isus osobno na svoje izabranike prenosi pa- brota i milost pratit će mene sve dane života stirsku službu u Crkvi. Prezbiter – Kristov moga“ (Ps, 23). svećenik je pozvan formirati se kako bi njegovo srce i njegov život bili suobličeni Kri- Sveti Luka nas izvješćuje da je i sam Isus na stu Gospodinu Isusu tako da postane znak početku svoga javnog djelovanja u sinagogi Božje ljubavi prema svakom čovjeku. Dubo- u Nazaretu, pročitao tekst iz proroka Izaije ko sjedinjen s Kristom, on će moći naviještati „Duh Gospodnji na meni je“ (Lk 4,18-19) i ja- evanđelje i postati oruđe Božjega milosrđa; sno obznanio da se te riječi na Njega odnose voditi i ispravljati; zagovarati i brinuti se za i da se u Njemu i po Njemu ostvaruju (Lk 4, duhovni život vjernika koji su mu povjereni; 21). slušati i prihvaćati, odgovarajući na potrebe i duboka pitanja našega vremena”3. 3. Govoreći o cilju svoga poslanja i načinu djelovanja Isus kaže: „Ja dođoh da život 4. Dragi don Mate, ređeniče. Dugo si se pri- imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10, 10). I premao za ovaj dan. Nakon đakonskog re- odmah nastavlja: „Ja sam pastir dobri. Pastir đenja u listopadu prošle godine u crkvi sv. dobri život svoj polaže za ovce“ (Iv 10, 11). Franje na Ksaveru, đakonsku službu si vršio Slika Dobrog pastira koji brine za svoje sta- u Vojnome ordinarijatu. Nismo tada mogli do je česta biblijska slika. Kad je Isus izrekao predvidjeti ni pandemiju prouzrokovanu ove riječi njegova domovina je bila priklad- koronavirusom ni potres u Zagrebu koji će nija za uzgoj stada nego li za poljoprivredu znatno utjecati i na tvoj đakonski prakticum. ili industrijsku proizvodnju. Bila je puna pa- Vojni ordinarijat, vojno-redarstvena bisku- stira i blaga po svim krajevima Izraela. pija u Republici Hrvatskoj, kao u većini Za- padnih država duhovno skrbi o vojnicima i Isus se u svojim javnim nastupima služi sli- policajcima katolicima u našoj Domovini Hr- kama i usporedbama iz konkretnog života vatskoj. Bogu smo zahvalni da smo i mi u na- svojih suvremenika kako bi ga mogli lakše šoj Domovini, s demokratskim promjenama shvatiti i bolje razumjeti. On ostaje vjeran mogli uvesti dušobrižničku skrb za vojnike biblijskoj tradiciji i milosrdnu Božju brižnost i redarstvenike katolike i druge koji to žele. prikazuje u liku pastira koji ide tražiti izgu- Čeka Te veliko područje rada. bljenu ovcu. U Njegovoj se osobi ispunja oče- kivanje Dobrog pastira. On je jedini posrednik, vrata kroz koja se prolazi ovcama (Iv 10,7). Samo On daje život u punini. Samo On 1 Predslovlje Uzašašća Gospodnjega, I. je Gospodin, Kyrios. Samo On je Redemptor 2 Predslovlje nedjelja kroz godinu, IV. hominis, Otkupitelj čovjeka. „On, Posrednik 3 Vidi kod, Kongregacija za kler, Dar svećeničkog zva- Boga i ljudi, Sudac svijeta i Gospodar svega nja Ratio fundamentalis Institutionis Sacerdotalis Temelj- stvorenja“ koji „ nije nas napustio, nego nam ne odredbe o svećeničkome odgoju, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2017., br. 40.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 191 U ishodištu svakog svećeničkog poziva je spasenja „sve do nakraj zemlje” (Dj 1,8)5, dar Božje milosti, koji se oplemenjuje u sa- uvijek duhom spreman bilo gdje naviještati kramentalnom ređenju. Taj se dar izražava u evanđelje 6. vremenu posredovanjem Crkve, koja poziva i šalje u Božje ime. Draga braćo i sestre. Crkva i svijet su potrebni, danas više nego ikada autentičnih duhov- U skladu s tim, osobni se odgovor razvi- nih pastira, Božjih ljudi, apostola, u prvome ja tijekom procesa koji započinje sviješću o redu živih svjedoka evanđelja. U vaše moli- primljenom daru te postupno sazrijeva s po- tve preporučujem našeg ređenika don Matu moću svećeničke duhovnosti, sve dok se ne da to doista i bude. Preporučujem također oblikuje kao stalan oblik života, s nizom duž- vašim molitvama sve naše vojne i policijske nosti i prava, te točno određenom službom kapelane, naše vojnike i policajce, kao i sve koju preuzima kao zaređeni službenik 4. članove vojno-redarstvene biskupije u Repu- blici Hrvatskoj. Neka nam dobri Bog po za- Duhovni dar što ga primaš na ređenju, ne govoru Bezgrješne Djevice, Marije Majke mi- pripravlja Te za neko ograničeno i suženo losrđa i nade, Marije potpore selilaca, Gospe poslanje, nego za najšire i sveopće poslanje velikog hrvatskog krsnog zavjeta udijeli svima milost da se u nama i po nama uvijek slavi Bog. Amen. 4 Vidi kod, Kongregacija za kler, Dar svećeničkog zvanja Ratio fundamentalis Institutionis Sacerdotalis Temelj- 5 Usp. Presbyterorum ordinis, 10. ne odredbe o svećeničkome odgoju, Kršćanska sadašnjost, 6 Usp. Optatam totius 20. Zagreb 2017., br. 34.

192 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA PROMIŠLJANJA

JESMO LI SPREMNI NA ŽIVOT KOJI NAM NOSI NOVI KORONAVIRUS?

doc. dr. sc. prim. Rok ČIVLJAK1

Početkom 2020. godine svijetom se proširila ovog novog koronavirusa, a već 25. veljače vijest o pojavi bolesti uzrokovane novim ko- zabilježen je prvi slučaj bolesti i u Hrvatskoj. ronavirusom u Kini. Obzirom na težinu bolesti i visoku smrtnost koja se opisivala u prvim Danas, nepunih šest mjeseci od pojave prvih izvješćima o ovoj epidemiji, pojava nove bo- slučajeva ove bolesti u Europi u svijetu je za- lesti, uzrokovana virusom koji je privremeno bilježeno preko 13 milijuna oboljelih s preko nazvan 2019-nCoV, privukla je pozornost ne 500.000 smrtnih slučajeva, a zahvaćeno je samo kineskih i azijskih već i svih svjetskih preko 200 zemalja diljem svijeta. No uz veliki medija i javnozdravstvenih institucija. U Hr- broj oboljelih i umrlih, kao posljedica poja- vatskoj je u siječnju malotko očekivao pojavu ve pandemije novog koronavirusa nastupile ove bolesti i u Europi te ovakav razvoj doga- su velike društvene promjene koje bi mogle đaja. No već početkom veljače je bilo jasno obilježiti 21. stoljeće i iz korijena promijeniti da nas ova epidemija neće mimoići, pa su za- zapadnu civilizaciju kakvu mi poznajemo. počele intenzivne pripreme za borbu protiv Što su to koronavirusi?

______Koronavirusi su mali relativno bezazleni vi- 1 Doc. dr. sc. prim. Rok Čivljak, dr. med., rođen je rusi za koje je još od 1960.-ih godina poznato 1966. godine u Šibeniku gdje je završio osnovnu i da mogu uzrokovati bolest i u ljudi i u ži- srednju školu. Diplomirao je na Medicinskom fakul- votinja. Iako su izolirani u brojnih sisavaca tetu Sveučilišta u Zagrebu 1994. godine, a na istome je i ptica, primarni domaćin velikog broja ko- Fakultetu 2014. godine obranio doktorsku disertaciju. ronavirusa su šišmiši. U umjerenom klimat- Od 1997. zaposlenik je Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, a od 2010. nastav- skom pojasu cirkuliraju tijekom cijele godi- nik na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. ne, iako su najčešće aktivni tijekom zimskih Usavršavao se u području infektologije (specijalist mjeseci kada se bilježi najveći broj slučajeva infektologije i pedijatrijske infektologije), intenzivne bolesti uzrokovanih uobičajenim koronavi- medicine (specijalista iz uže specijalizacije intenzivne rusima. Postoji veliki broj do sada opisanih medicine), nefrologije (poslijediplomski tečaj iz dija- koronavirusa, a u ljudi su kao uobičajeni lize) u Hrvatskoj i inozemstvu (Rim, London, Barce- patogeni opisana četiri tipa (HCoV-229E, lona). HCoV-NL63, HCoV-OC43 i HCoV-HKU1) Od 2017. godine pročelnik je Zavoda za akutne res- koji su odgovorni za 1/3 izvanbolnički ste- piratorne infekcije Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” te docent na Katedri za infektologiju čenih akutnih respiratornih infekcija, uglav- Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pred- nom blažih oblika. Koronavirusi se najčešće sjednik je Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, opisuju kao uzročnici bolesti dišnog sustava, dopredsjednik Hrvatskog društva za biosigurnost i poput prehlade, angine, upale pluća, a rjeđe biozaštitu HLZ-a, član Nacionalnog povjerenstva za mogu uzrokovati i bolesti probavnog susta- sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija Ministarstva va. Rijetko se opisuju i teži oblici respirator- zdravstva te voditelj Referentnog centra za dijagnosti- nih infekcija u djece i odraslih, iznimno rijet- ku i liječenje infektivnih bolesti Ministarstva zdravstva ko sa smrtnim ishodom. Neki koronavirusi u Republike Hrvatske. Oženjen je i otac tri kćeri. djece uzrokuju i proljev, a opisani su i spora-

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 193 dični slučajevi infekcija središnjeg živčanog se 2002. godine u Kini kada je u pokrajini sustava u imunokompromitirane djece, iako Guangdond izbila epidemija u kojoj je obo- njihova uloga u infekcijama izvan respirator- ljelo više od 8000 ljudi od kojih je 774 umrlo. nog sustava nije u potpunosti razjašnjena. Bolest je nazvana SARS (od eng. Severe Acute Respiratory Syndrome) što bi u prijevodu na Ljudi se najčešće zaraze izravnim kontaktom hrvatski jezik značilo teška akutna respira- s oboljelim osobama, a virusi se najučinkovi- torna bolest. Kao uzročnik bolesti dokazan je tije šire kapljičnim putem (govorom, kašlja- novi koronavirus, nazvan SARS koronavirus njem i kihanjem). U bolničkoj sredini često (SARS-CoV) za koji se pretpostavlja da je su izvor zaraze zdravstveni djelatnici koji životinjskog podrijetla, najvjerojatnije od šiš- mogu imati blage oblike bolesti ili asimpto- miša, ali je prešao na čovjeka uz sposobnost matski oblik infekcije te širiti virus među bo- daljeg interhumanog prijenosa. Vjeruje se da lesnicima o kojima skrbe. Nerijetko je širenje su šišmiši najvjerojatniji rezervoar ovih koro- virusa među korisnicima ustanova za dugo- navirusa, ali nije jasno kako je virus nestao. trajno zbrinjavanje starijih osoba. Naime, epidemija ovim virusom spontano se Imunitet se razvija ubrzo nakon infekcije ugasila početkom ljeta 2003. godine i nije se koronavirusima, ali s vremenom postupno više nikada aktivirala. Doduše, tijekom 2004. opada zbog čega su vjerojatno moguće i re- godine opisane su tri manje epidemije u la- infekcije, dijelom i zbog antigenih varijacija boratorijskog osoblja koje je provodilo istra- unutar pojedinih vrsta koronavirusa. živanja s ovim koronavirusom, ali je oboljelo svega nekoliko djelatnika istraživačkog cen- Tri epidemije koronavirusa u trećem tra u Kini i njihovih bliskih kontakata, dok se tisućljeću infekcija nije više širila u populaciju.

Većina koronavirusa je adaptirana na svog Tijekom ove epidemije oko 25% oboljelih ra- domaćina, bilo da se radi o životinji (šišmi- zvilo je zatajenje organa, najčešće ARDS (teš- ši, ptice, deve i dr.) ili čovjeku. Opasnost za ki oblik zatajenja disanja) koji su zahtijevali ljude, pa i čovječanstvo u cijelosti, predstav- prijem u jedinice intenzivnog liječenja, a leta- ljaju koronavirusi koji su prešli sa životinje litet je iznosio oko 10%. No u osoba starije ži- na čovjeka i adaptirali se na čovjeka kao no- votne dobi (iznad 60 godina) letalitet je bio i vog domaćina što im omogućuje interhuma- preko 40%. Uz povezanost sa starijom život- ni prijenos. Ovakvi novi koronavirusi imaju nom dobi, lošiji ishod viđan je i u bolesnika veliki epidemijski potencijal, a mogli bi biti s određenim komorbiditetima, poput dijabe- uzrok velikih epidemija, pa čak i pandemi- tičara, bolesnika s kroničnim hepatitisom B i ja, jer su novi i nepoznati za čovjeka i njegov drugim kroničnim bolestima. imunološki sustav zbog čega u kratkom vremenu mogu zaraziti veliki broj ljudi i uzro- U ljeto 2012. godine na Bliskom Istoku (Ka- kovati osobite teške kliničke oblike bolesti s tar, Saudijska Arabija, Jordan) pojavila se još posljedično velikom smrtnošću. jedna epidemija uzrokovana novim koronavirusom koja se očitovala zatajenjem disanja U protekla dva desetljeća, na samom počet- i zatajenjem bubrega, a nazvana je MERS (od ku trećeg tisućljeća, suočili smo se s tri takve eng. Middle East Respiratory Syndrome), dok je epidemije koronavirusa: prva se dogodila ovaj novi koronavirus nazvan Middle East res- 2002./2003. godine, druga je započela 2012. piratory syndrome koronavirus (MERS-CoV). godine, a treća i najpogubnija je izbila kon- Ovaj koronavirus nije srodan koronavirusi- cem 2019. godine i traje još i danas. ma koji su do tada bili opisani kao uzročnici bolesti u ljudi, ali je veoma srodan korona- Prvi slučaj nove bolesti uzrokovane novim ko- virusima izoliranim u jednogrbih deva, zbog ronavirusom epidemijskih razmjera dogodio

194 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA čega se smatra da su one primarni rezervoar smrtnosti (u početku se ona procjenjivala na virusa, ali ne i jedini. oko 10-15%), Svjetska zdravstvena organiza- cija (SZO) je 30. siječnja 2020. ovu epidemiju Nakon prvih slučajeva bolesti 2012. godine proglasila javnozdravstvenom prijetnjom od ovaj virus nije iščezao poput prethodnog međunarodnog značaja, a kada je broj regi- SARS-CoV-a, već je nastavio tinjati blažim striranih slučajeva premašio brojku od 100 intenzitetom na Bliskom Istoku. Do sada 000, SZO je i službeno proglasila pandemiju. je opisano preko 2400 dokazanih slučajeva Zbog svoje srodnosti s prethodnim korona- MERS-a, zadnji u prosincu 2019. u Kataru. virusom uzročnikom SARS-a uzročnik ove Najveći broj oboljelih, osobito s težim klinič- nove bolesti klasificiran je i dobio novi naziv kim oblikom, su osobe starije životne dobi, severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 dijabetičari i bolesnici s kroničnim bolestima (SARS-CoV-2), a bolest je i službeno dobila srca, pluća i bubrega. Potrebu za liječenjem novo ime: COVID-19 (od eng. COrona VIrus u jedinici intenzivnog liječenja imalo je više Disease i broja 19, kao asocijacije na 2019. go- od 80% bolesnika, a najčešće komplikacije dinu kada se bolest pojavila po prvi puta). su bile razvoj ARDS-a, zatajenje disanja i potreba za mehaničkom ventilacijom, akutno Što je to COVID-19? oštećenje bubrega i šok. Letalitet iznosi oko 35%, a u osoba iznad 60 godina starosti čak COVID-19 je službeni naziv nove bolesti do 75%. uzrokovane novim koronavirusom (SARS- CoV-2) za koju se početkom 2020. godine Dva desetljeća od pojave SARS-a, a manje od mislilo da uzrokuje samo teške i smrtonosne desetljeća od prve pojave MERS-a, ponovo oblike bolesti zbog čega je ova bolest i iza- u Kini, u gradu Wuhanu, izbila je sredinom zvala ovako veliki interes javnosti i medicin- prosinca 2019. godine epidemija težeg oblika ske struke. Danas, nakon nešto više od šest respiratorne bolesti za koju se ispostavilo da mjeseci iskustva s ovom novom bolešću moje također uzrokovana novim koronavirusom žemo reći da COVID-19 spada u respiratorne - 2019-nCoV. U iduća dva mjeseca epidemi- bolesti koje se u većine oboljelih očituju kao ja se proširila Kinom s preko 80.000 oboljelih blaže respiratorne bolesti, a samo u manjeg i preko 2.000 smrtnih ishoda. Prijavljeni su i broja oboljelih izaziva teški oblik bolesti s eksportirani slučajevi u 25 zemalja diljem svi- mogućim smrtnim ishodom. jeta. Zbor brzog širenja bolesti i visoke stope

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 195 Tablica 1. Klinički oblici i najčešći simptomi COVID-19

Klinički oblik Najčešći simptomi Učestalost (%)

Asimptomatska infekcija Vrućica 40–90 % Nekomplicirana akutna Glavobolja 20–40 % respiratorna bolest Pneumonija (upala pluća) Bolovi u tijelu 30–40 %

Teška pneumonija Curenje nosa 5–10 %

ARDS Grlobolja 20 %

Kašalj 50–60 %

Nedostatak zraka 30 %

Mučnina/povraćanje/proljev 5–20 %

Poremećaj osjeta mirisa ili 10 % okusa

Pneumonija (upala pluća) je najčešća ozbiljna Svaka zaražena osoba može razviti i blagi i manifestacija COVID-19, a karakterizirana je teški oblik bolesti. No ipak su osobe starije prvenstveno vrućicom, kašljem, otežanim životne dobi, osobe s kroničnim bolestima disanjem i obostranim promjenama na RTG srca i pluća te dijabetičari u većem riziku za snimci pluća. Međutim, druge su značajke, razvoj ozbiljnijih komplikacija i težih oblika uključujući simptome gornjih dišnih putova bolesti COVID-19. (curenje nosa, grlobolja), bolovi u mišićima, proljev i poremećaj osjeta mirisa ili okusa, Infekcija SARS-CoV-2 virusom može proći također česte manifestacije ove bolesti. Iako kao asimptomatska infekcija, bez kliničkih su neke kliničke značajke (posebice poreme- očitovanja simptoma i znakova bolesti. A u ćaj osjeta mirisa ili okusa) češći s COVID-19 slučaju razvoja bolesti koju nazivamo CO- nego s ostalim virusnim respiratornim in- VID-19, moguć je razvoj blagih slučajeva bo- fekcijama, ne postoje specifični simptomi lesti koji ne zahtijevaju hospitalizaciju, što se ili znakovi koji pouzdano mogu razlikovati dešava u oko 80% slučajeva, pa sve do težih COVID-19 od drugih infekcija dišnog susta- slučajeva koji zahtijevaju hospitalizaciju, li- va. Međutim, razvoj otežanog disanja otpri- ječenje u jedinicama intenzivnog liječenja pa like tjedan dana nakon pojave prvih simpto- sve do smrtnog ishoda. ma respiratorne bolesti može sugerirati da se radi o bolesti COVID-19.

196 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Hrvatski model borbe protiv COVID-19 javnih medija pratiti svakodnevno situaciju na terenu, broj novoregistriranih slučajeva, Danas, ni pola godine od pojave epidemije sve novouvedene zaštitne mjere i dobiti na COVID-19 u Hrvatskoj možemo biti zado- najbrži način sve relevantne činjenice koje su voljni i ponosni što su ljudi u Hrvatskoj po- pučanstvu omogućavale da dobiju informa- kazali svoje najbolje lice: zdravstveni djelat- cije iz prve ruke. To je vjerojatno pridonijelo nici svoju zavidnu profesionalnost, državne tako dobrom i odgovornom ponašanju gra- službe dobru organiziranost, a građani veliki đana, u početku ostankom kod kuće kako bi stupanj odgovornog ponašanja. Sve to rezul- se čim prije prekinulo širenje i cirkuliranje vi- tiralo je malim brojem zaraženih, oboljelih i rusa u populaciji, a kasnije provođenjem pre- umrlih u Hrvatskoj što nas stavlja u sam eu- ventivnih mjera koje su se pokazale najučin- ropski i svjetski vrh po kvaliteti odgovora na kovitijima u javnom životu: nošenje maski, pandemiju COVID-19. Neki to pripisuju slu- higijena i pranje ruku te držanje međusobne čaju, no ja sam uvjeren da se radi o promišlje- udaljenosti od 1-2 metra kako bi se spriječio nom i odgovornom ponašanju svih dijelova prijenos virusa sa potencijalno zaraženih društva u jednom od najizazovnijih trenuta- osoba na izložene i nezaražene. ka današnjice, a možda i povijesti. Hrvatska stoga mora biti ponosna na svoje ljude, ali i Uz ostale javne službe, ubrzo su mobilizira- nastaviti dalje još većim i odgovornijim anga- ne sve zdravstvene ustanove u borbi protiv žmanom do boljitka svojih građana i države. epidemije COVID-19, a među njima vodeću ulogu ima Klinika za infektivne bolesti “Dr. Jedna od posebnosti borbe protiv COVID-19 Fran Mihaljević” u Zagrebu, u kojoj je najpri- u Hrvatskoj, zbog čega na neki način moje osnovana karantena za smještaj građana žemo govoriti i o tzv. hrvatskom modelu pridošlih iz ugroženih zemalja, a pojavom borbe protiv COVID-19, jest to da su se dr- prvih slučajeva bolesti i u Hrvatskoj progla- žavne službe na najvišoj razini zajedničkim šena je nacionalnom bolnicom za COVID-19 snagama udružile u borbi protiv ove poša- u kojoj je zbrinut najveći broj hrvatskih gra- sti. Hrvatska Vlada je osnovala Nacionalni đana sa sumnjom ili dokazanom infekcijom stožer civilne zaštite radi podizanja stupnja novim koronavirusom SARS-CoV-2. pripravnosti svih nadležnih tijela i zaštite zdravlja hrvatskih građana te koordinacije CroVID-20 – hrvatsko iskustvo borbe pro- svih službi u borbi protiv epidemije SARS- tiv COVID-19 za vrijeme potresa CoV-2 u Hrvatskoj. Za načelnika Stožera imenovan je potpredsjednik Vlade i ministar I kada se činilo da smo iskusili ono „najgo- unutarnjih poslova, a za njegove članove mi- re“, građane grada Zagreba, glavnog grada nistar zdravstva, ravnatelj Hrvatskog zavoda Hrvatske u kojemu živi i kojemu gravitira za javno zdravstvo, ravnateljica Hrvatskog za- četvrtina hrvatskog stanovništva, 22. ožujka voda za hitnu medicinu te ravnateljica Klinike 2020. godine u 6:24 sati probudio je potres ja- za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ čine 5,5 stupnjeva po Richteru, a nakon njega kao predstavnica kliničara-infektologa, ali i je u iduća 24 sata zabilježeno još 57 manjih kao predsjednica Hrvatskog društva za bi- potresa na području grada Zagreba. Uz broj- osigurnost i biozaštitu HLZ-a. Uvedene su ne materijalne štete oštećeno je i evakuirano svakodnevne sjednice Stožera civilne zaštite nekoliko bolnica, pa čak i Klinika za infektiv- Republike Hrvatske nakon kojih se izdaju ne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu u priopćenja za javnost i tiskovne konferencije kojoj se u tom trenutku liječilo 74 bolesnika koje prenose svi mediji. Nigdje u svijetu čla- s COVID-19, od kojih 18 životno ugroženih novi stožera nisu na ovakav način dnevno u jedinici intenzivnog liječenja. Ova dodatna komunicirali i surađivali s medijima i javno- nesreća ugrozila je sigurnost sviju nas, a oso- šću, a građani Hrvatske imali priliku putem bito najvulnerabilnijih članova našega druš-

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 197 tva: djecu, starce i bolesnike. U Zagrebu je smo i u ovim vremenima pokazali i dokazali ozlijeđeno ukupno 27 ljudi, dok je jedna oso- da jedni bez drugih ne možemo: liječnici bez ba umrla od zadobivenih ozljeda, na žalost medicinskih sestara, bolesnici bez zdravstve- djevojčica u dobi od 15 godina. nih djelatnika, zdravstveni djelatnici bez ne- medicinskog i pomoćnog osoblja, osoblje bez Od nas zdravstvenih djelatnika očekivalo se duhovnika, duhovnici bez puka, mladi bez i tada da ostanemo trezveni, saberemo sve starih, stari bez mladih, roditelji bez djece, a svoje snage, znanje i umijeće, te pružimo djeca bez roditelja. našim bolesnicima najbolje od mogućega, a ponekad i nemoguće. Prisjećam se scena Uz zbrajanje materijalnih šteta, u velikoj smo iz kruga naše Klinike gdje su stari i mladi, strepnji nakon potresa iščekivali hoće li se osoblje i bolesnici, korona-pozitivni i nega- pojava potresa negativno odraziti i na brže tivni, raštrkani po travi i parkingu, promrzli širenje epidemije COVID-19 u Hrvatskoj. od zime i straha, iščekivali iduće minute i sa No i danas je u Hrvatskoj registrirano manje strahom u očima tražili pomoć jedni od dru- oboljelih i umrlih u usporedbi sa susjednim i gih, ne usuđujući se to niti izgovoriti. I pri- drugim europskim zemljama, što Hrvatsku sjetili se Njegovih riječi: Bože moj, Bože moj, čini zemljom s jednom od najmanjih stopa zašto si me ostavio? zaraze SARS-CoV-2 virusom u Europi.

No, i to smo preživjeli. I živjet ćemo i dalje, čak pritisnuti i većim i težim izazovima, jer

198 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Tablica 2. Broj prijavljenih slučajeva COVID-19 u Hrvatskoj u usporedbi s nekim drugim susjednim i europskim zemljama (broj slučajeva/milijun stanovnika)

Zemlja Broj Broj (redosljed prema Broj umrlih obavljenih Broj slučajeva Broj Populacija broju slučajeva (na milijun testova slučajeva (na milijun umrlih (milijuna) na milijun stanovnika) (na milijun stanovnika) stanovnika) stanovnika)

1. San Marino 699 20 599 42 1 238 160 828 0,03

2. Vatikan 12 14 981 – – – 0,0008

5. Švedska 75 826 7 506 5.536 548 67 497 10,1

7. Španjolska 303 003 6 481 28 406 608 128 893 46.7

12. Rusija 739 947 5 070 11 614 80 160 999 145,9 14. Portugal 46 818 4 592 1 662 163 133 408 10,2 15. Velika 290 133 4 273 44 830 660 178 630 67.9 Britanija 16. Italija 243 230 4 023 34 967 578 98 626 60.5 17. Sjeverna 8 332 3 999 389 187 38 107 2,0 Makedonija 22. Nizozemska 51 146 2 985 6 135 358 44 588 17,1

24. Francuska 172 377 2 641 30 029 460 38 133 65.2

25. Njemačka 200 451 2 392 9 139 109 76 092 83.8

28. Srbija 18 983 2 173 418 48 58 036 8.7 29. Bosna i 6 981 2 128 226 69 34 005 3.3 Hercegovina 30. Austrija 19 021 2 112 709 79 78 609 9.0

39. Češka 13 238 1 236 353 33 55 897 10,7

42. Hrvatska 3 827 932 120 29 23 371 4.1

43. Slovenija 1 859 894 111 53 56 394 2.1

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 199 Dio ljudi koji danas sudjeluje u borbi protiv ološka mjera samoizolacije kao i nadziranje epidemije COVID-19 bio je radno aktivan i pridržavanja protuepidemijskih mjera od 1991.–1995. godine. Sigurno da su se ti ljudi strane osoba zaraženih SARS-CoV-2 viru- lakše snašli u novonastaloj situaciji i iskori- som što je od vitalne važnosti za držanje epi- stili svoje iskustvo i znanje iz Domovinskog demije pod kontrolom. rata kako se snalaziti u posve novim i izvan- rednim okolnostima. No veliki dio osoblja No u vrijeme epidemije koronavirusom, a koje je ove godine iznijelo najveći teret bor- osobito kada je Zagreb zadesio snažan potres be protiv pandemije uzrokovane novim ko- 22. ožujka 2020. godine, i Hrvatska vojska se ronavirusom 1991. godine nije bio još rođen uključila u rješavanje problema i zbrinjava- ili je još pohađao osnovnu školu. Po mom nja oboljelih, pa je među prvima priskočila iskustvu i te su generacije pokazale zavid- u pomoć našoj Klinici, podigla u rekordnom nu spremnost i umješnost brzog prilagođa- roku dva velika šatora na prostoru parkinga vanja novim i nepredvidivim izazovima što i omogućila zbrinjavanje bolesnika kada su sve daje još veći značaj našem uspjehu. Kao i ostali bez krova nad glavom. Na sreću, ugro- 1991. godine kada je velik broj branitelja bio za je brzo prošla, mi smo se vratili u svoje tek izašao iz školskih klupa i izvojevao po- prostore, a šatori još uvijek stoje na parkingu bjedu u Domovinskom ratu, tako su i danas i stajati će dok god ne budemo sigurni da je 2020. godine mladi liječnici i medicinske se- opasnost uistinu iza nas. stre, ali i nezdravstveno osoblje, dokazali da možemo više i bolje od drugih kada to stvar- Pogled na svijet iz perspektive jednog no i hoćemo. infektologa

Sigurnosni aspekt pandemije COVID-19 Baviti se infektologijom u ovim vremenima veliki je izazov za nas koji smo i inače sen- COVID-19 nije samo jedna u nizu zaraznih zibilizirani za nepredvidivost infektivnih bolesti koja pogađa samo pojedince koji od (zaraznih) bolesti, a osobito novih s kojima nje obole već je ona primjer bolesti koja može se do sada nismo susreli. Tako je u posljed- utjecati na cijeli društveni sustav, pa i njegov njim desetljećima bio izazov susresti se s sigurnosni aspekt. Još iz daleke povijesti po- HIV/AIDS-om, ebolom, virusom hepatitisa stoje primjeri uporabe uzročnika zaraznih C, Zika virusom, virusom Zapadnog Nila i bolesti kao sredstava biološkog ratovanja i u mnogim drugim uzročnicima i bolestima s bioterorističke svrhe, poput kuge, kolere, ve- kojima se do sada nismo ili smo se vrlo rijet- likih boginja, antraksa i dr. No i svaka druga ko susretali. zarazna bolest, ako se poput COVID-19 pro- širi cijelim svijetom i od nje oboli veliki broj S druge strane, mi liječnici smo istovremeno osoba, može predstavljati i sigurnosni pro- i građani, vjernici, očevi, i proživljavamo ova blem. Zbog toga nije ni čudno što se uz cijelu vremena i kao društvena bića. Nisam očeki- Vladu Republike Hrvatske u borbu protiv vao, pa sam stoga iznenađen, opsegom utje- epidemije koronavirusa uključilo i Ministar- caja COVID-19 na društvena zbivanja kojih stvo unutarnjih poslova (MUP), pa i Mini- smo svjedoci proteklih nekoliko mjeseci. Čak starstvo obrane. niti ratovi, a osobito neka zarazna bolest, nije izmijenila društveni život do te mjere da su Pandemija COVID-19 paralizirala je cijeli zatvorene tvornice, ukinut gradski prijevoz, gospodarski sustav, a i mnogi vitalni dijelovi otkazani avionski letovi, ograničeno kretanje društva poput zdravstva, školstva, prometa stanovništva, zatvorena vrata svih škola i vi- bili su ugroženi novonastalom izvanrednom sokih učilišta, a neko vrijeme čak i vrata crka- situacijom. Djelatnici MUP-a uključeni su i u va. Ukinuta su bila sva javna okupljanja, pa praćenje osoba kojima je određena epidemi- i ona vjerskog karaktera, što je dovelo i bi-

200 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA skupe i svećenike, a ne samo vjernike, pred Naime, pomalo se zanemaruju psihičke po- teška pitanja na koja nismo znali naći pravi sljedice, kao i negativan učinak na obitelj i odgovor. Brojni pojedinci, ali i mediji, po- širu zajednicu koju je ovo iskustvo s novim stavljaju pitanja jesu li bile opravdane tako koronavirusom izazvalo, uz medicinske i drastične mjere koje smo tijekom ožujka, zdravstvene aspekte pandemije. Vrijeme i travnja i svibnja bili uveli, te bi li se jednako buduća znanstvena istraživanja pokazati će uspješno obranili od ove nove pošasti da smo koliko će dalekosežne posljedice na pojedin- nastavili živjeti jednako kao i do tada. Teško ce i zajednicu imati iskustvo tzv. lock-downa, je reći „što bi bilo kad bi bilo“, no statistike a pitanje je kako će naše društvo izgledati u govore u prilog tome da se Hrvatska uspješ- budućnosti, već i za godinu dana, ukoliko ne no obranila od epidemije COVID-19 upravo uspijemo eliminirati koronavirus iz cirkula- i iz razloga što je na vrijeme i na odgovoran i cije. Je li ovo početak nekog „novog doba“ u profesionalan način vodila bitku protiv epi- kojem će normalnim postati nešto što smo do demije COVID-19, a što je podrazumijevalo i jučer smatrali abnormalnim ili ćemo uskoro sve gore navedene restriktivne mjere ograni- definirati neke nove normative normalnog i čenog socijalnog kontakta i uskraćivanja ne- društveno prihvatljivog? I hoćemo li u skla- kih prava nas kao pojedinaca i građana. du s tim promjenama morati redefinirati nove norme u vjerničkom životu? Možda su neki upravo htjeli iskusiti druga- čiji scenarij u kojem bi ograničenost kretanja Što možemo očekivati od budućnosti ukoliko i socijalnih kontakata bila minimalno ili ni- SARS-CoV-2 ne nestane? kako provedena, a posljedice drastičnije, što se dogodilo u nekim susjednim i europskim Sve ranije navedeno ukazuje na to da smo zemljama koje na vrijeme nisu prepoznale se u ovoj 2020. godini suočili s novim zdrav- važnost trenutka i odgovornog ponašanja. stvenim, društvenim, pa i sigurnosnim izazovom koji je potaknula epidemija jedne nove Iz sadašnje perspektive nakon što smo uspje- bolesti, koju smo doduše desetljećima očeki- li postići nula novih slučajeva zaraze dnev- vali i naslućivali, ali ju nismo dočekali posve no, ali ubrzo nakon toga doživjeli i drugi val spremni i odgovorni. Iako je u prvom valu epidemije, mogli bi reći da je razumno sjesti pandemije oboljelo preko 10 milijuna ljudi, za stol, sagledati sve činjenice, poglavito one a pola milijuna smrtno stradalo, trebali bi se stručne i znanstvene, te vidjeti kojim putem naučiti živjeti s novim koronavirusom i ne ići dalje, a manje se osvrtati na učinjeno i pro- dopustiti da nas ovo iskustvo posve obuzme pušteno. u negativnom kontekstu. Vrijeme je da dobro sagledamo sve učinjeno u proteklih nekoliko Vjerujem kako je moguće i uz cirkulaciju mjeseci, uvidimo dobre i loše korake, te po- SARS-CoV-2 virusa održavati nastavu, ra- gledamo u budućnost i odlučimo kako ćemo zvijati gospodarstvo, održavati javne susre- živjeti dalje. Nakon ovog koronavirusa doći te, pa i vjerske obrede, uz poštivanje svih će drugi virusi, drugi izazovi, a na nama je protuepidemijskih mjera i zakonskih propi- da poduzmemo sve kako bi pučanstvu po- sa, ali i poštujući potrebe pučanstva, pa i one kušali pomoći: spriječiti dalje širenje ovog i vjerske. Okupljanje u i oko svetišta na litur- drugih virusa i infektivnih bolesti, poduze- gijska slavlja i dijeljenje sakramenata poštu- ti sve da se bolesnicima s najtežim oblicima jući mjere propisanog distanciranja, higijene bolesti čim prije pomogne u odgovarajućim ruku i nošenja maski tamo gdje je potrebno zdravstvenim ustanovama i od strane dobro moguće je, dapače i poželjno, kako bi poslje- educiranog i osposobljenog zdravstvenog dice ove pandemije bile što manje. osoblja. Isto tako ne smijemo zanemariti niti psihičke i duhovne potrebe ljudi i usredotoči- ti se samo na tjelesno jer i duševno i duhovno

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 201 blagostanje je sastavni dio definicije zdravlja nosti europskom društvenom i kulturnom kako ga je definirala SZO. Vjerujem da će ge- miljeu, a nove znanstvene i stručne spozna- neracije koje dolaze preuzeti sve pozitivne je znati mudro implementirati u novonastali tekovine dosadašnjih generacija koje su bile kontekst ne remeteći naslijeđenu ravnotežu utemeljene na kršćanskoj tradiciji, pripad- koju su stekli.

Literatura

Chen N, Zhou M, Dong X, Qu J, Gong F, Han Peeri NC, Shrestha N, Rahman MS, Zaki R, Y, et al. Epidemiological and clinical charac- Tan Z, Bibi S, et al. The SARS, MERS and no- teristics of 99 cases of 2019 novel coronavirus vel coronavirus (COVID-19) epidemics, the pneumonia in Wuhan, China: a descriptive newest and biggest global health threats: what study. Lancet. 2020;395(10223):507-13. Do- lessons have we learned? Int J Epidemiol. stupno na: https://doi.org/10.1016/S0140- 2020. Epub ahead of print. doi: 10.1093/ije/ 6736(20)30211-7 dyaa033. Dostupno na: https://academic. oup.com/ije/advance-article/doi/10.1093/ Čivljak R, Markotić A, Kuzman I. The third ije/dyaa033/5748175 coronavirus epidemic in the third mille- nnium: what’s next? Croat Med J. 2020 Feb Petrosillo N, Čivljak R. Ebola Virus Disease: 29;61(1):1–4. A lesson in science and ethics. In: Koporc Z, editor. Ethics and integrity in health and life Čivljak R, Markotić A, Capak K. Earthqua- sciences research. Bingley: Emerald Publis- ke in the time of COVID-19: The story from hing Limited; 2019. p. 33-44. Croatia (CroVID-20). J Glob Health. 2020 Jun;10(1):010349. Puca E, Čivljak R, Arapović J, et al. Short epidemiological overview of the current situati- ECDC. Case definition for coronavirus di- on on COVID-19 pandemic in Southeast Eu- sease 2019 (COVID-19), as of 29 May 2020. ropean (SEE) countries. J Infect Dev Ctries. Dostupno na: https://www.ecdc.europa. 2020 May 31;14(5):433-437. eu/en/case-definition-and-european-surve- illance-human-infection-novel-coronavirus- WHO [Internet]. Pneumonia of unknown 2019-ncov cause – China (Disease outbreak news). Dostupno na: https://www.who.int/csr/ HZJZ [Internet]. Koronavirus – najnoviji po- don/05-january-2020-pneumonia-of-un- datci. [cited 2020 Feb 25]. Available from: kown-cause-china/en/ https://www.hzjz.hr/medunarodna-istra- zivanja/koronavirus-najnoviji-podatci/ WHO [Internet]. Severe Acute Respiratory Syndrome (SARS). Dostupno na: http:// Lu R, Zhao X, Li J, Niu P, Yang B, Wu H, et www.emro.who.int/health-topics/severe- al. Genomic characterisation and epidemio- acute-respiratory-syndrome/ logy of 2019 novel coronavirus: implications for virus origins and receptor binding. Lan- WHO [Internet]. Middle East respiratory cet. 2020;395(10224):565-74. Dostupno na: syndrome (MERS). Dostupno na: http:// https://www.thelancet.com/journals/lan- www.emro.who.int/health-topics/mers- cet/article/PIIS0140-6736%2820%2930251- cov/index.html 8/fulltext

202 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA WHO [Internet]. Clinical management of structure of the 2019-nCoV spike in the pre- COVID-19 – Interim guidance. Dostupno fusion conformation. Science. 2020. Epub na: https://www.who.int/publications/i/ ahead of print. [cited 2020 Feb 20]. Dostupno item/clinical-management-of-severe-acute- na: https://science.sciencemag.org/con- respiratory-infection-when-novel-coronavi- tent/early/2020/02/19/science.abb2507. rus-(ncov)-infection-is-suspected long

Worldometer. Coronavirus updates: Wu Z, McGoogan JM. Characteristics of and COVID-19 coronavirus pandemic. Dostupno important lessons from the coronavirus dina: https://www.worldometers.info/corona- sease 2019 (COVID-19) outbreak in China: virus/ summary of a report of 72 314 cases from the Chinese center for disease control and Wrapp D, Wang N, Corbett KS, Goldsmi- prevention. JAMA. 2020;323(13):1239-1242. th JA, Hsieh C-L, Abiona O, et al. Cryo-EM doi:10.1001/jama.2020.2648.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 203 „MALI PUT“ U „VELIKOM RATU“: SVETA TEREZIJA IZ LISIEUXA I FRANCUSKI VOJNICI U PRVOM SVJETSKOM RATU

Izv. prof. dr. sc. Edi MILOŠ1

1 „Najherojskija svetica naše rase, pravi mali francuski vitez“, tako je 1930-ih godina knji- ževnik Georges Bernanos nazivao Tereziju od malog Isusa i svetog Lica (sainte Thérèse de l’Enfant Jésus et de la Sainte Face), samo- zatajnu i rano preminulu karmelićanku iz Lisieuxa u Normandiji. Istinito utjelovljenje iščeznulih vrijednosti francuskog viteštva, prorok časti i sloboda, virtuoz pera kojemu nije bio nepoznat ni mač, beskompromisni domoljub te književni križar, Bernanos je smatrao nedavno kanoniziranu redovnicu novom Ivanom Orleanskom čiji je zemaljski život u 19. st. bio namijenjen spašavanju Francuske od same sebe te od kataklizmi i dekadencije koje će je zadesiti u 20. st. Što- više, „mala Terezija“ predstavljala je za njega jedini štit protiv svih zala 20. st.: „Poruka koju ta svetica donosi svijetu ipak je jedna od najmisterioznijih i najžurnijih koju je ikada dobio. Svijet umire od manjka djetinjstva, a upravo protiv toga totalitarni polubogovi guraju svoje tenkove.“ Zanimljivo je što Ber- nanos nije jedini među veteranima Prvoga svjetskog rata, svojim suborcima, tom „izda- nom djecom“ ukradene pobjede, tim „na svoj

1 Rođen 1977. u Parizu. Doktorat iz moderne i su- Sveta Terezija iz Lisieuxa vremene povijesti stekao je 2008. godine na Sorboni (Université de Paris-Sorbonne – Paris IV). U domovinu se kao znanstvenik-povratnik vratio 2008. godine. način svecima i herojima“ preživjelima iz pa- Zaposlen je u znanstveno-nastavnom zvanju izvan- kla, koji je pokazao duboko štovanje prema rednog profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog djevojci „nerazumljiva osmijeha“. Daleko od fakulteta u Splitu. Radove o hrvatskoj političkoj povijesti i francusko-hrvatskim odnosima objavljuje u raz- toga. nim hrvatskim i francuskim časopisima i zbornicima. Autor je među ostalim knjige Antun Radić (1868-1919). Sveta Terezija umrla je sedamnaest godina Homme de lettres engagé et théoricien du mouvement pay- prije negoli je usred Sarajeva srpski terorist san croate, Paris, Presses de l’université Paris-Sor- Gavrilo Princip gnusno ubio austrijskog bonne, 2018. prijestolonasljednika Franju Ferdinanda te

204 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA tako dao povod za dugo očekivanu svjet- ne kažemo bojište. Redovnici ne „bježe“ od sku klaonicu. Rođena je 1873. u Alençonu, svijeta kao u sigurno utočište, nego nasuprot kao deveto dijete Ljudevita (Louis) i Zelije tomu jurišaju prema prvoj crti obrane pro- (Zélie) Martin. Nakon majčine smrti, odseli- tiv sila zla da spase svijet, utabore se čak iza la se s obitelji u obližnji Lisieux, gdje će provesti neprijateljskih linija, kao što elitne jedinice cijeli svoj život. Odrasla je u ozračju duboke vojske privlače na se i dočekuju osvajače što pobožnosti koju je njezin „kralj“ otac Louis dalje od grada kojemu prijeti opkoljavanje i neumorno uzdržavao u svom domu. Ništa opsada. Redovnici se žrtvuju za svijet i čo- nije davalo naslutiti da je koliko vesela toliko vječanstvo, daruju im svoje živote, te se „ne- stidljiva djevojčica „pozvana“ da se uzdigne častivomu“ suprotstavljaju najučinkovitijim do neslućenih visina produhovljenosti. Ni- oružjem, molitvom, postom, poniznošću i šta, ako izuzmemo nekoliko crtica, nekoliko što savršenijim svakidašnjim životom, kao sitnih čuda, nezamjetnih milosti s kakvima što voda gasi vatru. se i najobičniji vjernik susreće barem jednom u životu, koje mu dušu udaraju kao munja te Tako je i mala Terezija postala Isusov „rat- ga zauvijek preobliče, iako za okolinu prola- nik“. U svojoj upornoj i neprekidnoj borbi ze sasvim neprimjetno. protiv grijeha, sama je uzimala službenicu Božju – kasnije kanoniziranu – Ivanu Orlean- Istina, Terezija je odjednom izliječena od sku za primjer. Neće biti pošteđena nijedne duge i opake bolesti kad joj se pokazao osmi- patnje koje ljudska duša može osjetiti i trpje- jeh na kipiću Nebeske Majke, smještenom u ti. Nemjerljivo teško podnosi bolne trenutke njezinoj sobi. Ne smiju se zanemariti ni nje- „suše“ duše i „Isusovih tišina“, kad se čovjek zine molitve za dušu zatvorenika Henrija suočava s vlastitom nemoći, kad ga zahvati Pranzinija, njoj potpuno nepoznata zločinca, vrtoglava praznina života bez Boga. No, da- za njegovo obraćenje i pokajanje, prije nego leko od toga da će klonuti duhom. Terezija se nad njim izvršila dosuđena smrtna kazna. će iz tih trenutaka beskrajna jada i slabosti Kad je u novinama pročitala da je taj tvrdo- izvući neslućenu snagu, nesavladivu snagu. korni i bezosjećajni ubojica, zaplakao i – ho- Shvatit će da Bog ima svoj plan za svakog čo- dajući prema giljotini – kleknuo pred raspe- vjeka, pa i za najbespomoćnijeg od njih. Sva- lom te ga poljubio, znala je da su joj molitve ki čovjek pozvan je da teži svetosti po svojim uslišane. Može li se tumačiti kao „čudo“ što mogućnostima. Svaki čovjek može i mora je u svojim naporima da prijevremeno bude pronaći svoj „put“ prema svjetlosti. primljena u postulaturu Karmela u Lisieu- xu došla po odobrenje do samog pape Lava Krhka zdravlja, krajnje ponizna i osjećajna, XIII.? No, svetost male Terezije ne prepozna- Terezija se uvjerava da joj nije suđeno da je se – barem za njezina života – po neka- bude nova Ivana Orleanska, da nije stvorena kvim „opipljivim“ nadnaravnim pojavama, – odnosno da je Bog nije stvorio – za spek- fizičkim fenomenima, masovnim ozdravlje- takularne podvige. Ali je u očima Božjim njima, raširenu glasu o savršenoj kreposti, jednakovrijedna kao slavna djevica iz Do- doprinosom razvoju Crkve itd. mremyja, jednakovrijedna kao i najizgublje- niji među njegovim izgubljenim sinovima, Postavši karmelićankom, Terezija je upravo jer Bog jednako voli svu svoju djecu, jer je odabrala „nevidljivost“. Odnosno, Bog ju je svakoj duši dao snagu da se uzdigne do nje- pozvao na „nevidljivost“. Pronašla je svoj gova vječnog zagrljaja. Terezija shvaća da od glas u tišini samostana, sebe u osami zajed- Ivane Orleanske može mnogo naučiti, kao nice. To nipošto ne znači da je tražila bijeg od što bi i potonja od nje mogla mnogo naučiti. vanjskog svijeta. Štoviše, samostan je mjesto A Bog valjda najbolje zna koliko su jedna i samo prividna mira, povučenosti i zabora- druga jednake i kao „ratnice“. Ustvari, lako va. Samostan je prije svega mjesto borbe, da bi se dalo zaključiti da su te dvije svetice do

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 205 potankosti slične, kako je na to mudro uka- Svoj život u karmelu Terezija je posvetila zao filozof Jean Guitton: „Ivana nam poma- svome upornom ratu za dobro, protiv zla. že da shvatimo herojstvo Terezije, a Terezija Grijeh je proganjala do krajnosti, a vragu do- jednostavnost Ivane“. slovno nije dala ni sekundu mira. Borila se do fizičke iznemoglosti, sve dok joj iscrplje- Rat protiv grijeha nema ni granica ni određe- no i pretijesno tijelo nije više moglo zadržati nih okvira i terena. Svaki je megdan dobro- njezinu pregolemu i neumornu dušu, koja došao te pridonosi konačnoj pobjedi dobra je odletjela u zagrljaj svomu Ocu 30. rujna nad zlom. Ako ljudi i narodi slave odabrane 1897. Poslije njezine smrti, njezina sestra Pa- junake vjere, a Crkva ih uzdiže na čast oltara, uline, također karmelićanka, odluči urediti i samo Bog u konačnici prepoznaje svoje, samo objaviti Terezijine rukopise u kojima opisuje Bog zna tko su mu najvjerniji i najučinkovitiji „povijest“ svoje duše. Knjiga ugleda svjetlo zemaljski „vojnici“. On najbolje zna da tajna dana 1898. te odjeknu kao grom u francuskoj molitva jedne djevojčice može dotući sile zla i svjetskoj katoličkoj javnosti. Godinama prije više nego sto križarskih ratova. On najbolje njezine kanonizacije, papa Pio X. ne ustruča- zna koliko je hrabrosti, muke, požrtvovnosti, va se Tereziju nazivati „najvećom sveticom iskustva i čistoće, ustrajnosti bez obzira na modernih vremena“. sve, potrebno za jednu jednostavnu pristoj- nu molitvu. Ne treba li ih više nego za tisuću juriša s isukanom sabljom? Samo Bog zna.

Terezija je dakle odabrala svoj put, takozva- ni „mali put“, doduše svima dostupan, no možda najuži, najteži, najtrnovitiji. To je put Božjega malog djeteta koje se potpuno pre- pušta volji Oca prepuna ljubavi i koje zna što je najbolje za njega. Odlučila je Isusu posvetiti doslovno svaki trenutak svoga zemaljskog života. Sve je za nju bilo prilika da se Isusu potpuno daruje, da mu se stavi na raspolaganje. I najbanalniji svakidašnji čin postao je povodom za duhovno usavršavanje. Po- stao je nekom vrstom molitve. Sva moguća iskušenja, boli, tuge, razočaranja, nepravde, strahove, „noći vjere“, slabosti, radosno je prihvaćala. Priželjkivala ih je čak sve više i više, vidjevši u njima mogućnost ispaštanja i najsitnijega nečijeg grijeha, kad je već Spasi- telj samoga sebe žrtvovao za iskupljenje svih grijeha cijeloga stvorenja, za iskorjenjivanje i zadnje mrvice grijeha na zemlji. Terezija je bila svjesna da i njezine najmanje patnje pri- premaju za one veće, da sve doprinose spa- šavanju duša, da će ih sve Isus pretvoriti u lavinu milosti. Znala je da su sve kušnje krat- kotrajne, jer je i sam život kratkotrajan, trajao on nepun dan ili cijelo stoljeće, bez obzira na ljudske varljive predodžbe o vremenu. Na- kon toga slijedi vječna radost u Očevu naruč- ju. Isplati se izdržati. Sveta Terezija iz Lisieuxa i Ivana Orleanska

206 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Prije nego što je posljednji put sklopila oči, nosi mnogo, a pojedinačna najmanja greška licem osvjetljenim svojim vječnim osmije- može izazvati katastrofu. Nije to bio rat za hom, Terezija je obećala da će svoj boravak smione vitezove, nego opća klaonica u kojoj na nebu iskoristiti da čini dobro na zemlji. su obični ljudi bili prisiljeni podnijeti pakle- Obećala je ljudima na zemlji „kišu ruža“, to na iskustva kakve svijet ne pamti, kojima bi jest milosti. To obećanje od tada ne presta- najrazvikaniji epski junak podlegao. Trebalo je niti će prestati održavati. A njezina „kiša je prvenstveno izvršavati naredbe, štedjeti ruža“ pokazat će se najboljim odgovorom na napore, čuvati glavu i paziti na svoju novu čelične tuče koje će zadesiti milijune francu- „obitelj“, svoje suborce, prijatelje, „braću“ skih mladića, golobradih momaka, bačenih u muci. Bio je to na svoj način „mali put“, u vrtlog i oganj Prvoga svjetskog rata. mali ratni put, odnosno „ručni rad“ – kako je napisao Bernanos – običnih ljudi, dojučeraš- Dok se na njih, iživljavajući se, svaljuje naj- njih seljaka, radnika, nastavnika, koji nauče strašnija destruktivna sila koju je čovje- zanat te savjesno obavljaju svoj posao kako čanstvo ikada proizvelo – do tada –, brojni bi u znoju lica jeli svoj kruh, koji ispunjavaju francuski borci – dakako među vjernicima svoje obveze iz dana u dan, koji strpljivo pre- i onima na putu obraćenja – traže zaštitu brode sve poteškoće. davno preminule krhke djevojke. Terezija je sveprisutna u rovovima preko svojih objav- Bio je to rat u kojemu je zajedno proživljena ljenih spisa, medalja, slika od kojih se vojni- kalvarija – zajedno nošeni križ – brzo gasila ci ne odvajaju. „Relikvije“ još neproglašene svaku „mržnju“ prema onima s druge stra- svetice čuvaju se kao zjenica oka. Priče o ne, onim jednakim jadnicima, koje je svaka- spašavanjima, ozdravljenjima, neočekivano ko povremeno trebalo probosti bajunetom, iscijeljenim ranama, obraćenjima, molitva- samo zato što je zapovjednik naredio napad ma uslišanima njezinim zagovorom, pa čak za nekoliko metara terena, zato što se u tom i o njezinim ukazanjima, ne prestaju se širiti trenutku smisao života svodi na najprimitiv- po bojištima. Karmel u Lisieuxu pretrpan je nije načelo preživljavanja: ubiti ili biti ubijen. darovima (od odličja do metaka i kaciga), za- U tomu strašnom ratu nije bilo dovoljno pre- molbama za mise i devetnice, pismima koja življavati neviđena krvoprolića. Na fronti se svjedoče o Terezijinim „djelima“ na fronti, i često vojnik bori protiv neprijatelja, uvijek to ne samo u korist njezinih francuskih što- se bori protiv samoga sebe, protiv vlastitih vatelja. Ako je samo Crkva pozvana da sudi slabosti. Mora ne samo nositi se sa strahom o „nadnaravnom“ karakteru, vjerodostojno- od pogibije i ranjavanja, granata, bombi, mi- sti i teološkoj „ispravnosti“ tih fenomena, traljeza, bojnih plinova, smrtonosnih juri- vojnici koji se pouzdaju u Tereziju ne dvoje ša koji god im bio smjer, nego i sa svim što da doživljavaju… čuda! Ne sumnjaju da ih čini život u rovu nepodnošljivim u beskraj- je njihova „sestra“ na nebu uzela pod svoju nim intervalima između razmjena vatre, kao zaštitom. Terezija ih čuva i tješi, sluša i čuje, što su opasne obveze vezane za opskrbu i ohrabruje i spašava. uzdržavanje obrambenog sustava, dosada, nesanica, glad, nepostojanje bilo kakve higi- Vojnici su prepoznali sebe u djevojci s ru- jene, opća nečistoća, smrad leševa, suživot žom u ruci, dječje i pjesničke duše, jer su sa štakorima i ušima, bolesti, hladnoća, vru- upravo bili „na svoj način sveci i heroji“, ne ćina, kiša, snijeg, blato, nepodnošljiva tišina na način Ivane Orleanske, nego na Terezijin. koja prethodi nepodnošljivoj buci, prizori Upravo zbog svoje kataklizmičke dimenzije, nedostižnih, osakaćenih trupala suboraca krajnje kompleksnosti te pretežne uloge teh- koji trule iza bodljikave žice dok ih izjedaju nike, nije na stratištima Velikog rata za po- crvi i kukci... Primoran je stalno prilagođa- jedinca bilo mnogo prostora za odlučujuće vati sebe samog nepoznatim stanjima duha, podvige niti za osobno isticanje na terenu. uzrokovanim iskustvima na koja ga ništa u U takvu sukobu osamljeni junački čin ne do- životu nije moglo pripremiti. Rov je mjesto

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 207 strave i užasa, straha, stresa i panike, očaja i na pobjede u ovom ratu, osobne i kolektivne tuge u kojemu vojnik unatoč svemu nastoji pobjede, u tomu da se izdrži? Samo da se iz- ostati čovjek, ostati „normalan“. drži… Nije li očekivano da će takav vojnik, ako mu zrno vjere tek dotakne dušu na čas, Francuski vojnik svom se silom trudi da nađe okrenuti se njemu toliko bliskoj i dostupnoj nekakav smisao u cijelom tom kaosu i ludi- „sestri“ na nebu, koja je upravo toliko toga… lu, kako ne bi posrnuo u bezumnost. Životno „izdržala“, a nadu nikada nije gubila? mu je važno čuvati ljudskost i dostojanstvo. Ne dopušta da ga, unatoč svemu, potpuno Prosječni vojnik zna da je teško ostati „čo- napusti ljubav prema domovini. Njegovo vjek“ u tim neljudskim okolnostima. A domoljublje gubi svaku vezu s histeričnim vjerniku, katoliku, iskrenom katoliku, nije nacionalizmom koji masno prodaju uhlje- dovoljno da ostane čovjekom. Vjerniku je bljeni huškači s udobne i sigurne pozadine. dužnost ostati kršćaninom, i to usred pakla, Domovina za koju se bori nipošto se ne po- gdje je duša izložena sveprisutnu zlu, gdje istovjećuje sa zlatnim – ili trobojnim – tele- je duša pod stalnim pritiskom, pod stalnom tom kojemu su klanja službena propaganda opsadom krajnje bolnih dvojba i napasti. Kao sa svojim nebulozama i apstrakcijama, niti i svi ostali njegovi suborci, vjernik mora ta- sa državnim aparatom koji ih je poslao u pa- kođer „izdržati“, ali na drugoj visini, na višoj kao, s državom i njezinom hrpom zakona i razini. Pozvan je da svakim danom ponov- poreza, njezinim simbolima, sakraliziranim no gradi što vrag noću ruši te ubrzo shvaća interesima, političkim režimom, ideologija- da – u tim okolnostima – taj izazov nadilazi ma, političarima te generalima. Domovina njegove snage i mogućnosti. Treba mu da- su prije svega za njega voljeni ljudi, njegova kle pomoć, nadljudska potpora, znak s neba. majka koja se neprekidno moli da ostane živ, Nema mu druge nego potpuno se prepustiti njegova supruga koja ga preklinje da pazi na Bogu koji će ga na bilo koji način, svakako se te mu šalje pisma puna ljubavi i ohrabre- na najbolji mogući način, izvući iz ponora. nja, ili pak njegova zaručnica koja ga nestr- Za kršćanina u rovu i ne postoji drugi nego pljivo i vjerno čeka, njegova djeca, braća i se- „mali put“, a boljeg uzora od Male Terezije stre, prijatelji, susjedi, sada i suborci za koje ne može ni odabrati. je spreman i život dati. Domovina je za njega selo ili grad, gdje god se nalazio, u kojemu Pokojna karmelićanka iz Lisieuxa koja je je odrastao i proveo najljepše trenutke svoje svoju jednu pjesmu potpisala kao „francuski mladosti, i koji upravo brani iz svoga izgu- vojnik, branitelj crkve, poklonik Ivane Orle- bljenog rova usred Champagne ili Lorene... anske“ doista se istaknula kao figura Prvoga Njegova domovina stvarna je zemlja njego- svjetskog rata. Postala je sveticom rovovskih vih predaka i djece, zemlja koju želi prenijeti vitezova, njihova „mala sestra“, „cvjetić“, u što boljem stanju svojoj djeci. To je zemlja „nebeska odvjetnica“. Riječ je o njihovoj su- sa svojim krajolicima, sa svojom materijal- narodnjakinji, Normandijki, koja je neizmjer- nom i duhovnom baštinom. Nadalje, to je no voljela domovinu koju su oni krvlju brani- „vječna“ Francuska sa svojim narodom koji li, domovinu nezamislivu, neprepoznatljivu, ju je stoljećima orao, kopao, branio, obliko- bez vjere njihovih otaca, nekad slavnu prvo- vao i krasio svojom marljivošću, kreativno- rođenu kćer Crkve koja je nažalost sve manje šću i genijem, koji je na njoj krvario i znojio ispunjavala obećanja svoga krštenja, koju je se, koju je krstio svojim jezikom, koji je na trebalo vratiti na „pravi put“. Zašto ne „ma- njoj gradio svoju civilizaciju, kulturu i poli- lim putem“? tičku tradiciju, koji ju je učinio jedinstvenom i nezamjenjivom pojavom na svijetu. Jednom Francuski vojnici Tereziju su odabrali ne riječju, domovina je za njega sve što mu daje samo za zaštitnicu, nego i kao uzor. Njezi- razlog da preživi, da… izdrži! A ne leži li taj- nom pomoći, njezinim zagovorom, nastojali

208 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA su isprobati njezin famozni „mali put“, „put jedništvu u istoj nadi. Svjedočanstva vojnika duhovnog djetinjstva“, najučinkovitiji put nedvojbeno su doprinijela – među ostalim prema pobjedi nad zlom, pobjedi nad ratom, – beatifikaciji (1923.), potom kanonizaciji možda pobjedi u ratu. „Put“ koji su slijedi- (1925.) sestre Terezije, pet godina nakon što la i mnoga njihova braća u vjeri pod drugim je i štovanje Ivane Orleanske, također omi- odorama, pa i na suprotnoj, „neprijateljskoj“ ljene na bojišnici, prošireno na univerzalnu strani, jer vodi prema miru, pomirenju i za- Crkvu.

Literatura:

Guy Gaucher, Sainte Thérèse de Lisieux (1873- Dominique de Courcelle, Ghislain Waterlot 1897), Paris, Cerf, 2010. (ur.), La Mystique face aux guerres mondiales, Paris, Presses universitaires de France, 2010., Régine Pernoud, Geneviève Baïlac, Guy str. 69-86. Gaucher, Jeanne et Thérèse, Paris, Seuil, 1984. Sébastien Vogt, La Dévotion des combattants à Antoinette Guise-Castelnuovo, „Entre catho- “la petite Sœur” Thérèse de Lisieux pendant la licisme et patriotisme: Thérèse de Lisieux, Première Guerre mondiale, diplomski rad, Uni- patronne des Poilus ou thaumaturge univer- versité de Strasbourg, 2012. selle?“, u: Xavier Boniface, Bruno Béthouart (ur.), Les Chrétiens, la guerre et la paix. De la Guy Gaucher, L’Expérience de Dieu avec Ber- paix de Dieu à l’esprit d’Assise, Rennes, Presses nanos, Saint-Laurent, Fides, 2001. universitaires de Rennes, 2012., str. 37-51. Georges Bernanos, Essais et écrits de combat, 2 Anthony Feneuil, „Thérèse de Lisieux: nou- sv., Paris, Gallimard, 1972., 1995. velle Jeanne d’Arc ou ‘Sainte des poilus’?“, u:

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 209 BLAŽENI MIROSLAV BULEŠIĆ, SVEĆENIK I MUČENIK

13.V.1920. – 24.VIII.2020.

Ilija JAKOVLJEVIĆ1

Uvod

Ove godine obilježavamo 100. godišnjicu rođenja bl. Miroslava Bulešića (13. svibnja), svećenika i mučenika 20. stoljeća. Odlukom vojnoga ordinarija u Republici Hrvatskoj mons. Jurja Jezerinca, od dana 26. listopada 2015., policijska kapelanija u Policijskoj upravi istarskoj posvećena je mjesnomu mučeni- ku bl. Miroslavu Bulešiću. Dan kapelanije slavi se kao dan posvete crkve bl. Miroslava Bulešića u Valbandonu, 6. studenoga.

Crkva bl. Miroslava Bulešića u Valbando- nu, zahvaljujući najprije vojnomu ordinariju mons. Jurju Jezerincu i sada mons. Juri Bog- danu, mjesto je većine duhovnih susreta u mjesnoj policijskoj kapelaniji, ali i šire. Mno- gi polaznici seminara, duhovnih vježbi, ljeto- vanja u policijskome odmaralištu Valbandon po ovoj crkvi upoznali su lik bl. Miroslava. Ova crkva postala je „rasadište“ pobožnosti bl. Miroslavu diljem Hrvatske. Tko je bl. Mi- roslav Bulešić?

Djetinjstvo i sjemenišno školovanje

U hrvatskoj, katoličkoj, narodnjačkoj obitelji bl. Miroslav Bulešić Mihe i Lucije rođ. Butković, u pitomome selu Čabrunići, župa Svetvinčenat, na blagdan ga u Juršićima, Miroslava je krstio vlč. Josip Gospe Fatimske, 13. svibnja 1920., rodio se Velikanje.2 Osnovnu školu na talijanskome Miroslav Bulešić, kao treće dijete. Deset dana jeziku, jer su talijanske vlasti dokinule školu kasnije, 23. svibnja, u crkvi sv. Franje Asiško- na hrvatskome jeziku, polazio je u Juršićima

1 Ilija Jakovljević, iz Donjega Bešpelja kod Jajca (Bosna 2 Krstio ga je kapelan kapelanije Juršići Josip Veli- i Hercegovina), svećenik je Porečke i Pulske biskupije. kanje kojega je porečki i pulski biskup Juraj Dobrila Na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu ma- 15. svibnja 1875. imenovao kapelanom ove zapuštene gistrirao je crkveno pravo 2006. godine. Župnik je u kapelanije. Nakon 1918. našao se na udaru talijanskih Fažani u Istri i kapelan u Policijskoj kapelaniji istar- vlasti na čije je traženje umirovljen 1921. godine i vra- skoj. Vicepostulator je kauze za proglašenje svetim bl. ćen u rodno mjesto Idriju gdje umire 29. listopada Miroslava Bulešića. 1921.

210 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA od 1926. do 1930. Najveće zasluge u duhov- Iz sjemenišnoga života u Kopru sačuvano je nome i intelektualnome oblikovanju identi- nekoliko Miroslavovih pisama. U pismu, kao teta dječaka Bulešića imao je njegov kateheta odgovor na pismo roditelja, dana 16. svibnja vlč. Ivan Pavić, koji ga je pripremio za pri- 1932., piše svojim roditeljima: „Vi ste mi pi- čest i krizmu (6. listopada 1928.) te poslao u sali da nećete moći za me plaćati jer da Vas sjemenište, a poslije u bogosloviju. Prve je je grad sve zatrja. Meni su došle suze kad molitve i istine katoličke vjere mali Miroslav sam pročitao one dve, tri crte i još to da ste učio iz molitvenika “Oče, budi volja tvoja”, bili na S. Maši u Vodnjanu i da si ti, o majko, koji je za duhovne potrebe hrvatskih vjerni- pred oltarom Svetoga Blaža klečala i molila ka u Istri u 19. stoljeću sastavio biskup Juraj se Bogu za me. Dragi roditelji, ja pensan da Dobrila. Taj je molitvenik uvijek nosio sa so- Vi ste svaki dan lačni i da za me patite već bom, pa i za mučeništva u Lanišću. ča morete. Nemojte to delati magari ću ja doj doma pakra ćemo svi skupa patiti. To ni lipo U malome sjemeništu u Kopru da san vode sit i kakav put lačan a Vi da ste svaki dan lačni i da patite glad.“3 Odrastajući u zdravoj nacionalnoj i duhov- noj sredini, u desetoj godini života, Bulešić On u svojim pismima potiče roditelje da se se opredjeljuje za svećeničko zvanje. Njego- mole za njega, da pođu na ispovijed i pri- va se majka Lucija zanimala u svoje rođaki- čest. U koparskome sjemeništu nastojalo se nje Foške Cukarić, čija su već dva sina bila u slavenske mladiće odgajati u talijanskome sjemeništu, a treći se spremao poći, kako bi i duhu. Miroslav se nije bojao reći da je Hrvat ona poslala svoga Miru. Foška ju je uputila i zajedno s drugim sjemeništarcima tražit će na svećenika Ivana Pavića, koji je Miroslava ravnopravnost hrvatskoga i slovenskoga je- Bulešića i Josipa Cukarića poslao u Gorici u zika s talijanskim. Ipak, cjelokupnu će inte- pripravnicu „Alojzjevišče“, budući da u Jur- lektualnu formaciju od Juršića do Rima proći šićima nije bilo pet (petog) razreda osnov- na talijanskome jeziku. U svim službenim ne škole, a potom u sjemenište u Kopru za dokumentima Miroslavovo prezime je bilo školsku godinu 1931./1932. U koparskome Bulessi, ali on se u pismima i knjigama pot- sjemeništu boravio je do 1939. godine, kada pisivao Bulešić. je, svršivši pet razreda gimnazije i tri razreda liceja, položio ispit zrelosti, veliku matu- Bogoslov u Gorici i Rimu ru. Nakon položene mature u koparskome sjemeništu, a na preporuku svećenika Ivana Mladoga sjemeništarca Miroslava možda Pavića koji je u svome dopisu porečkomu najbolje opisuje vlč. Ivan Pavić, koji mu je i pulskomu biskupu napisao za Bulešića: bio katehetom, kada ga preporučuje mons. “Radi se o odličnom mladiću, inteligentnom, Trifunu Pederzolliju, porečkomu i pulskomu otvorenom, pobožnom i dobrom”, njegov biskupu da ga pošalje u Rim na studij filozo- ga biskup upućuje na jesen 1939. na studij fije i teologije: u Rim. U sjemeništu u Kopru poglavari su Bulešića često isticali za primjer drugim pi- „Preuzvišeni gospodine! Toplo Vas molim da tomcima. Kao šesnaestogodišnjak u sjemeni- preporučite ravnatelju Sjemeništa Lombardo štu u Kopru, prigodom oblačenja talara, na u Rimu mog štićenika Miroslava Bulešića. spomendan sv. Lucije, djevice i mučenice, Radi se o odličnom mladiću, inteligentnom, 13. prosinca 1936., napisao je na spomen-sli- otvorenom, pobožnom i dobrom. Sin je ze- čici za tu prigodu: „Bog moj si Ti: u rukama mljoradnika. I ove godine (1939.) za vrijeme Tvojim je sudbina moja“ (Ps 30, 15). Već se ljetnih praznika nije zazirao od pluga i moti- ovdje vidi jasan stupanj duhovne zrelosti i spremnosti na ono što ga u budućnosti čeka. 3 Arhiva postulatura bl. Miroslava Bulešića (dalje: APMB).

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 211 ke. Od desetorice što sam ih poslao u sjeme- lešiću8, a poslije će se očitovati u otvaranju nište, on je treći koji ulazi u bogosloviju.“4 pazinskoga sjemeništa, 1945., te podupiranju istarskih svećenika da se Istra pripoji Matici Međutim ne ide sve po planu. Rimski zavod Hrvatskoj. Lombardo, gdje je Bulešić trebao boraviti, u jesen 1939. već je bio popunjen i Bulešić za- Miroslav je bio uzoran bogoslov. Prema svje- počinje teološku godinu u Gorici. Nekoliko dočanstvu vlč. Adriana Campitellija, rektor tjedana kasnije, 11. studenoga 1939., javlja Zavoda Lombardo je nakon ubojstva vlč. mu njegov biskup mons. Trifone Pederzo- Miroslava Bulešića na svome stolu držao lli da pođe u Rim u Francuski zavod (Via S. njegovu sliku sa svježim cvijećem. U nago- Chiara, 42) i upiše teologiju na papinskome vorima bogoslovima više je puta spominjao sveučilištu Gregoriani.5 Miroslav odmah Miroslava kao uzorna i pobožna bogoslova. kreće u Rim i javlja se pismom da je sretno Miroslav se ne žali na kušnje, dapače za nji- stigao i da je već posjetio Papinski hrvatski ma žudi kako bi svim srcem i svom dušom zavod sv. Jeronima gdje se susreo s pitom- mogao biti ono što čezne – Alter Christus. cima i poglavarima.6 Imao je mogućnost u Svaka nova kušnja za njega je bila stepenica Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima bliže Bogu. Svaki svoj korak, život, povjerava osjetiti dio Hrvatske, hrvatskoga identiteta, Gospi kao onoj koja je najbliža svomu Sinu. koji je njemu i istarskim Hrvatima nastojala „Sveta Majko, moja ljubezna Majko, zahvali izbrisati talijanska vlast u Istri. U Rimu mu se sa mnom Bogu za sva dobročinstva koja nitko nije dovodio u pitanje nacionalnu primi je podijelio. Moli se za me Njemu da mi padnost, dapače i Talijani, kao i Francuzi i pomogne da dobro vršim dužnosti kojima se drugi, oslovljavali su ga s hrvatskim imenom obvezujem. Majko moja, Ti me vodi putem i priznavali Hrvatom.7 spasenja i svetosti. Čuvaj me čista na duši i na tijelu. Daj, sačuvaj moje srce čisto za Boga. Odmah na početku studija u Rimu javljaju Sve neka bude za Boga. – Isuse, Tebi živim, se financijske poteškoće. Cjelokupni trošak Isuse, Tebi umirem, Isuse, Tvoj sam živ i mr- školovanja nije mu mogla podmiriti obitelj, tav. Amen.“9 ali Bog uvijek proviđa svojim miljenicima i šalje mu dobročinitelja. U pomoć mladomu Duhovna priprava za subđakonat i đakonat studentu Miroslavu, uz preporuku p. Stjepa- Miroslav se intenzivno kroz šestodnevne na Sakača DI, pritječe zagrebački nadbiskup duhovne vježbe, od 29. kolovoza do 4. rujna Alojzije Stepinac. Širina i ljubav zagrebačko- 1942., u benediktinskome hospiciju u Dajli ga nadbiskupa prema hrvatskoj Istri očituje kod Novigrada, priprema za red subđako- se u ovoj velikoj gesti prema bogoslovu Bu- nata koji će primiti u Poreču 6. rujna 1942. godine po rukama biskupa Raffaela Maria Radossia. U pismu vlč. Paviću iznosi s kojom radosti iščekuje ređenje, te mu se zahvaljuje 4 M. BARTOLIĆ, Miroslav Bulešić – Sluga Božji, sveće- za otkrivanje klice zvanja: „… Dao mi Bog nik – mučenik (1920.-1947.), III. izdanje, prošireno, Pa- – samo za to mu se molim - da bih postao zin, 2000., str. 23. vrijedan, vjeran i radin svećenik u vinogra- 5 Usp. Pismo biskupa T. Pederzollija od 11. studenoga du Gospodnjem. On neka se udostoji primiti 1939. Miroslavu Bulešiću, u: Dopisivanje M. Bulešića od djetinjstva do g. 1940., Arhivu Postulature Miroslava 8 Bulešić je, u veljači i travnju iste 1940. godine, pisme- Bulešića (dalje: APMB), sv. I., str. 37.- 38. no zahvalio nadbiskupu Stepincu na iskazanoj pomo- 6 Usp. Pismo Miroslava Bulešića od 21. studenoga ći. Bulešić sinovski zahvaljuje Stepincu te piše: „Mogu 1939. vlč. Ivanu Paviću, u: Dopisivanje M. Bulešića od sada na miru učiti, dok sam prije morao puno misliti kako i djetinjstva do g. 1940., APMB, Sv. I., str. 39 – 42. od kuda ću moći platiti zadnja ova tri mjeseca. Puno ste mi 7 Usp. Pismo Miroslava Bulešića od 15. siječnja 1940. dakle pomogli…“ vlč. Ivanu Paviću, u: isto. 9 Dnevnik II, str. 51.

212 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA i prihvatiti žrtvu, koju ću mu već u nedjelju na Njegovu čast i spas duše. Ganutim sam se prikazati. Tako Vam se preporučujem u mo- srcem približio oltaru Božjem i ondje posve- litvi i na žrtveniku Gospodnjem, na kojem tio svega sebe: svoje srce, svoju dušu. Nisam uzdignute sa Hostijom – Kristom i moj dar, htio pustiti ništa za se, već sam htio sve Tebi na onaj 6. septembra… Uvjerena sam da, da darovati, moj Bože!“13 mi nije Bog dao da se s Vama susretnem u mojem djetinjstvo, danas ne bih bio u prilika- U razdoblju od đakonskoga do svećeničkoga ma u kojima se nalazim. Ako postanem sve- ređenja Miroslav gotovo svaki svoj duhov- ćenik, moram Bogu najprije a za njim Vama ni zapis svršava obraćanjem Isusovoj Maj- prepisati [zahvaliti]. Hvala Vam dakle!“10 ci. „Sveta Marijo, majko moja nebeska, Tvoj sam. Drži me za ruku i vodi me čvrsto da Miroslav ulazi u duhovne vježbe s ciljem nikad ne zalutam.“14 Imao je čvrstu vjeru u oblikovanja vlastitoga duhovnog habitusa Gospin zagovor. kako bi kao klerik mogao živjeti identitet Isusa Krista. Ulazeći u duhovne vježbe za Svećeničko ređenje i Mlada misa subđakonat pred sebe stavlja konkretni cilj: „..upoznati samog sebe, popraviti mane, pri- Svećeničko ređenje i Mlada misa za klerika kazati se sav Bogu dušom i tijelom za Njego- su najveći događaj u životu. Crkva određuje vu službu.“11 Miroslav će se poslije kao kle- da se ređenik prije primanja sv. reda povuče rik često vraćati ovim redcima da „provjeri“ u kontemplaciju, da još jednom u duhovnim koliko živi dana obećanja. Svaku kušnju u vježbama sagleda svoj život, svoje vrline i svome životu doživljavao je kao poticaj za mane, te da u savjesti pristupi k ređenju te duhovno usavršavanje. Duhovni život bl. prihvati staleške dužnosti i obveze. Miroslav Miroslava može se sažeti riječima mudro- duhovne vježbe za svećeničko ređenje obav- ga Siraha: „Sine, ako želiš služiti Gospodu, lja pri bazilici sv. Pavla izvan zidina u Rimu pripravi dušu svoju na kušnju. Učvrsti svoje od 28. ožujka do 4. travnja 1943. srce i budi jak, i ne nagli kad napast dođe. Prioni uza nj i ne odmeći se, da bi bio slavljen Svećeničko ređenje primio je u župnoj crkvi na svoj posljednji dan. Primi sve što te stigne, u Svetvinčentu, 11. travnja 1943., a Mladu i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede. Jer u misu proslavio je na Vazmeni ponedjeljak, vatri se zlato kuša, a odabranici u peći poni- 26. travnja. Bilo je to veliko slavlje u rodno- ženja“ (Sir 2, 1 – 5). me mjestu Čabrunići i župi Svetvinčenat. Za mladomisničko geslo uzima zaziv iz moli- Duhovne vježbe za đakonsko ređenje imao tve „Oče naš“: „Dođi kraljevstvo tvoje! Budi je u samostanu sv. Franje u Puli od 9. do 12. volja Tvoja!“ Miroslav je svećeničko ređenje listopada 1942. Ove duhovne vježbe sinteti- opisao riječima: „Počeo je za me novi život: zirao je u rečenici: „Miro, spomeni se što si, svećenički život… Onda sam oćutio da ni- što postaješ, što ćeš postati. Sjeti se obećanja sam ni sam više svoj, onda sam osjetio da i dužnosti svojih i onda nećeš zalutati!“12 Sv. moje ruke nisu više moje, već da su Bogu da- red đakonata primio je po rukama biskupa rovane; onda sam opazio da moja usta nisu Radossija na nedjelju Krista Kralja u Svetvin- [više] usta moja; već Onoga u čije sam Tije- čentu, 25. listopada 1942. lo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino.“15 Događaj đakonskoga ređenja ređenik opisuje: „Prikazao sam se sasvim svojemu Bogu:

10 APMB, CP II., str. 24-25.. 13 Dnevnik II, str. 52. 11 Dnevnik II, str. 3. 14 Isto, str. 57. 12 Isto, str. 45. 15 Dnevnik II, str. 98.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 213 Na mjestu gdje je Miroslav sve to osjetio, se moram pomiriti sa sudbinom i da treba gdje je postao Kristov svećenik, u prezbiteri- vršiti volju Biskupovu. Već preko petnaest ju crkve, danas se, u misnome oltaru, nalaze dana upravljam i drugim župama. Jučer se njegove relikvije. Tako i danas hodočasnici na sreću vratio župnik jedne od njih, ostaju dolazeći upoznati lik bl. Miroslava i moliti se mi još tri..”16 pred njegovim relikvijama dolaze zapravo do žrtvenika na kojemu je Krist prinio svoju Klima na ovome području nije bila za pasto- žrtvu za spas svijeta. Miro i danas, na tako ralni rad, međutim, mladi župnik na rubove simboličan i izravan način, ne vodi ljude k svoje župe, u vrijeme rata, donosi evanđelje. sebi, već kada i „dođu“ k njemu, on ih usmje- Većina žitelja s radosti prihvaća vlč. Mirosla- ri na Krista. va kao župnika. Narodno oduševljenje neće se svidjeti komunističkoj vlasti koja u vrije- Nakon proslave svećeničkoga ređenja i Mla- me rata pokušava nametnuti svoju bezbožnu de mise vlč. Miroslav vraća se u Rim da do- ideologiju. Bl. Miroslav opisuje stanje u župi: vrši započetu akademsku godinu. Za vrijeme „Žalost je to velika za svećenika, jer vidi da ljetnih odmora, prije povrataka na dalji stu- župljani lutaju daleko od pravog puta. Sveće- dij u Rim, dolazi do kapitulacije Italije, te 13. nik mora šutjeti, jer kad i riječ izusti o pošte- rujna 1943., u Pazinu hrvatski narod u Istri nju, o potrebi poslušnosti, ta je njegova riječ proglašava odcjepljenja Istre od Italije i pri- slabo tumačena i on je smatran protivnikom ključenje ‘matici zemlji’, Hrvatskoj. Dolazi od nekojih. Tako da svaki njegov doticaj sa do ratnoga meteža te se ostatci talijanske voj- župljanima postaje sumnjičav. Njega se boj- ske povlače iz Istre, a s njima stanoviti broj i kotira na sve načine.“17 talijanskih svećenika, redovnika i redovnica. Tako odlazi i župnik iz Baderne don Giaco- Međutim, ratno vrijeme neće biti pogodan mo Filippi (1. rujna 1943.) i na njegovo mjesto trenutak da komunistički sustav, koji poku- dolazi vlč. Miroslav. Nakon nekoliko mjeseci šava zaživjeti u Istri, pokaže svu svoju nesno- djelovanja u Baderni komunističke vlasti mu šljivost prema Crkvi. Bit će dosta snošljlivi, šalju prijetnje i pokušavaju ga optužiti da do- ali će već pred kraj rata javno na skupovima voljno ne surađuje s Narodnooslobodilačim prozivati Crkvu, napadati svećenika, a neki- pokretom (NOP) te njegovo djelovanje svesti ma i prijetiti narodnim sudom – smrću. U tana crkvu i sakristiju. kvim se okolnostima našao Miroslav počet- kom 1944. u Baderni. „U ratnom se vrtlogu U pismu Ravnatelju sjemeništa Lombardo mladi župnik našao izravno na poprištu sil- od 20. studenoga 1943. vlč. Miroslav opisuje nica triju velikih ideologija: fašizma, nacizma trenutačno stanje na Župi i u društvu: „… Da i komunizma. Svima je jednako bio kriv jer znate kakvu sam pustoš našao: ljudi udalje- su ga svi htjeli za sebe a on je bio i ostao samo ni od crkve (samo promislite: na nedjeljnu je župnik dušobrižnik koji je svakodnevno pa- misu dolazilo 10, 15 ili 20 osoba, na ukupno storalno brodio kroz Scile i Haribde. Slijedio 1500 župljana); narod koji ne zna moliti, koji je samo jednu liniju – svoga božanskog učite- vrlo malo pozna našu vjeru. Prava nesreća. lja Isusa koji se bori za ljudske duše koje mu Naprosto sam klonuo. Htio sam otići. Pre- je providnost po Crkvi povjerila.“18 uzvišeni je uporno tražio da se dadem na posao i ja sam to učinio: sada idem, kao misionar, od kuće do kuće da pohodim ljude i 16 Izvornik je u arhivu Zavoda Lombardo; fotokopija pozovem ih u crkvu, da ih potaknem, da ih u: APMB; CP II, str. 63.-64. poučim... Toliko je posla! Nemam vremena 17 Kronika župe Baderna, fotokopija, u: APMB, CP da makar malo pogledam svoje knjige. Osje- VI, str. 5. ćam stalnu i jaku nostalgiju za Rimom, za 18 J. BOGDAN, „Miroslav Bulešić kao uzor i nadah- ‘Lombardom’ i Sveučilištem. No mislim da nuće za svećenike danas“, u: RTČ, god. 22 (2014.), br. 1. str. 47.-48.

214 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Ratno stanje neće biti stanje očaja za mlado- ovaj jadni mi narod. Moj Bože, opet Ti prika- ga svećenika Miroslava, već vrijeme snaž- zujem svoj život! Neka bude Tvoja volja.“ 20 noga duhovnog sazrijevanja. Kada se u srca mnogih ljudi uvukao strah, mržnja, želja za Svjestan što se može dogoditi, 23. travnja osvetom, vlč. Miroslav moli da ga Gospodin 1945., piše svoju duhovni oporuku u kojoj učini dostojnim mučeništva. „A mene, moj svojim mrziteljima poručuje Moja osveta je Bože, ako je Tvoja volja prištedi, da budem oprost!21 Bulešić prašta svojim progoniteljima u Tvojim rukama oruđe da se širi Tvoja lju- i ne osuđuje ih, već mu je duša žalosna zbog bav i nauka. Ako me hoćeš k sebi, evo me onoga što čine. Njemu je stalo više do spase- pripravna. Moj život Ti sasvim darujem za nja duše njegovih protivnika, grješnika, nego svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti uči- do vlastitoga života. On je bio spreman dati niš dostojnim ne bojim se mučeništva, već svoj život za Isusa Krista i u mučeništvu, jer ga žudim. Neka bude Tvoja volja…. Ako bi je sebe kao svećenika uistinu promatrao kao to morao biti moj zadnji spis: svima pitam alter Christusa – drugoga Krista. Ako si drugi oproštenje i svima opraštam. Želim umrijeti Krist po sakramentu sv. reda, onda si dru- samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i gi Krist i po mučeništvu. On je težio k tomu mojih vjernika.“19 idealu i cilju.

Župnik Bulešić nastojao je na svaki način Nije se dao zastrašiti i nakon svršetka 2. svjet- ublaživati boli i muke svojih župljana: zau- skog rata započinje pripremu župnih misija s zima se za utamničene, pomaže siročadi, po- ciljem da svaka rana koju je rat prouzročio sjećuje ranjene, tješi ožalošćene… Kada mu bude zavijena „bijeli omot ljubavi, jer mržnja partizani nisu mogli ništa prigovoriti u pa- uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane. storalnome djelovanju, lažno ga optužuju za Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je suradnju s Nijemcima, te da odvraća mlade, možemo širiti riječju a osobito djelo.“22 naročito djevojke, da se priključe njihovim postrojbama. Postaju sve učestalije prijetnje On je svojim životom bio znak Božje ljubavi i to smrću. u svojem vremenu i zacjeljivao ljudske rane Ljubavlju – Bogom. Međutim, odlukom bi- Na drugu godišnjicu svećeničkog ređenja skupa, u jesen 1945. vlč. Miroslav preuzima piše: „… Bogu na slavu neka bude moj ži- novu župu Kanfanar s dvije kapelanije Sošići vot i na spasenje mojih župljana. Hoću da i Bart. proslijedim u svagdanjoj žrtvi za moje stado. Bože, obrati srca i pameti župljana mojih, da „Dok je ovaj živ, narod neće ići za nama, niti oni Tebe spoznaju, slušaju i ljube. Koliko do- dolaziti na naše sastanke“ gađaja, povoljnih i nepovoljnih, u tim dvjema godinama svećeništva! Od prije Božića Miroslav dolazi u župu gdje su Nijemci, 9. protivnici su se digli protiv mene, smatra- veljače 1944., objesili mjesnoga župnika vlč. jući moje djelovanje u apostolatu kao neku Marka Zelca. Vjernici su se, što iz straha, politiku. A ja sam činio samo svoju dužnost: što zbog novonastalih političkih okolnosti, učio sam djecu kršćanski nauk, sve sam po- pomalo udaljili od Crkve. Vjerski je život u zivao na kršćanski život, na svetu misu, na župi dosta opao i u takve pastoralne okol- svete sakramente. S djecom sam napredovao nosti dolazi vlč. Miroslav 14. listopada 1945. puno u nauci katekizma; učinio sam, da djecu malo oživim, i predstavu za ‘pust’. Sve to nije bilo po volji protivnika. Ništa za to. Ja 20 Usp. Kopija izvornika u: APMB; CP II, str. 69.-70. sam učinio koliko sam mogao iz ljubavi za 21 Iz pisma vlč. Ivanu Paviću od 27. svibnja 1944., Izvornik u: APBM; CP II, str. 72. 22 Napovijedi u Kanfanaru, 22. listopada 1945., u: 19 Duhovni dnevnik, 22. ožujka 1944. APMB, str. 1.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 215 Nastanio se u trošnoj župnoj kući u kojoj su jatelji odmah u početku. Ja sam veselo njima po- nakon smrti vlč. Zelca boravili Nijemci, a ložio svu svoju pažnju i rad, jer sam bio uvjeren, poslije partizani. Bulešić, po naravi komuni- da ako njih odgojim, da ćemo imati dobre ljude i kativan, pastoralno angažiran, duhovno for- dobre žene.“� miran, okuplja djecu i mlade, oživljava po- božnosti u župi, te poziva ljude na pomirenje Potiče mladiće da žive čisto svoju mladost te u sakramentu sv. ispovijedi. Bilo je svega u naglašava: „Čist do oltara!“ Poziva djevojke ratu i duše su vapile za izmirenjem s Bogom. na čuvanje svoga dostojanstva. Nakon što je Narod je ubrzo prihvatio mladoga župnika, Miroslav sve ovo izrekao u crkvi u obavije- ali ne i komunističke vlasti. Postavlja si za stima te potaknuo na vjernički život, dana prvi zadatak upoznati svoje župljane. „Ići ću 13. siječnja [1946.], lokalni boljševici napali po selima da vas upoznam: ne uzmem ništa ni su svećenstvo, posebno kanfanarskoga sve- da jedem ni da pijem. Ako mi bude trebalo pitat ćenika. Govorili su: „popi razbijaju jedin- ću.“23 Nakon nekoliko mjeseci priprave mi- stvo…. ne slušajte popa!“26 Jedan je od ra- sije su se održale od 30. ožujka do 7. travnja zloga napada bio, kako Miroslav zapisuje: 1946. Piše kako su se vjernici rado odazva- „Nadalje čujem, da je nastala buna protiv li te na svršetku misija skupilo se oko 2000 mene u Kanfanaru! Uzrok tome – kako mi ljudi. Vlasti su pokušale ometati program u informiraju – bile bi moje propovijedi, u ko- vrijeme sv. misija.24 Pastoralna se angažira- jima sam ja istaknuo uzor – djevojku i uzor nost i razboritost vidi i u činjenici kako 1945. – mladića! Svima se nije to sviđalo, pa daj se godine nije bilo proviđeno četrnaest osoba, na kritiku!“27 Miroslav nije napao mladiće i a godinu kasnije samo jedna osoba nije bila djevojke, već je iznio nauk Crkve. To je ona proviđena prije smrti. Nije bilo lako to posti- vrijednost njegovih propovijedi. Ne stvarati ći, ali Miroslav nije imao straha doći u obitelj već i onako prevelike rane, već tim ranama posjetiti bolesnika, a bolesnika uvjeriti da se nuditi lijek: nauk Božji i ljubav Crkve. Mi- ispovijedi i pričesti. roslav nikada nije prozivao, osuđivao ljude, nego ih je nastojao dovesti do obraćenja. Sva- Najveći Miroslavov uspjeh u župi bit će u kako njegov pastoralni rad bio je prožet kari- radu s djecom i mladima. Komunističke vla- tativnom ljubavi. sti ometaju vjeronauk u školi, miču slike s religioznim motivima, pa i križ.25 Sve ga ovo U propovijedi u Kanfanaru jasno je rekao: „K nije obeshrabrilo te na odlasku iz župe kaže: meni može doći svatko, bez ikakva obzira, za „Između tolikog posla, najteži a i najuzvišeniji sve o čemu znate da vam mogu pomoći. Si- [posao] bilo je odgajanje djece. Postali smo pri- romah nek se ne boji prekoračiti moj prag. Dok imam ja nešto, imat će i on. Siromahe sam uvijek volio, volim ih i volit ću ih, i po- 23 Najveći otpor sv. misijama je bio u Baratu. „Treći moći ću im u mjeri mojih mogućnosti.“28 dan iz početka sv. misija nastala buna, neke djevojke i muškarci organizirali demonstracije protiv misija: izrugivali one koji su polazili, prijetili im, plesali pod Međutim, mladi svećenik Bulešić neće se lopicom… Na večer onog dana išao sam ja na lice mje- dugo zadržati u župi Kanfanar, na traženje sta, pa razgovarao se s vjernicima; zaključili smo žale- istarskih svećenika, uz prethodno dopušte- ći slučaj, da će se nastaviti sv. misije! Nastavile su se s nje njegova biskupa Rdossija, mons. Antonio većim uspjehom. U Baratu u subotu 6. 4. 1946. održala se pokorna procesija po cijeloj kapelaniji. Ja sam nosio drveni križ. Na koncu završila se posveta Prečistom Srcu Marijinu i zaključni moj govor o tome i naročito o pobožnosti prema Majci Božjoj. – Učestvovalo je dosta ljudi.“ Napovijedi u Kanfanaru, str. 31.-32. 26 Napovijedi u Kanfanaru, str. 19. 24 Isto, str. 15. 27 Isto, str. 19. 25 Isto, str. 128 – 129. 28 Isto, str. 51.

216 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Santin, tršćansko – koparski biskup imeno- Za vrijeme rata i nakon rata nije se slavila vat će ga, 28. listopada 1946., podravnate- sv. krizma po župama tršćansko-koparske ljem pazinskoga sjemeništa i profesorom. biskupije u Istri. U ljeto 1947. svećenici su Svjedoci toga vremena progovaraju o njemu u dogovoru s biskupom Santinom započeli kao blagu i uzornu profesoru i odgojitelju. pripremu djece za sv. krizmu. Masovni od- Nije se dao zastrašiti te je nakon incidenta u ziv roditelja, čak i onih koji su bili u parti- sjemeništu, kada je socijalistička mladež, 1. zanima, da krizmaju svoju djecu izazvat će ožujka 1947., poskidala sve križeve i slike u bijes nove vlasti. Doživjeli su podjeljivanje sjemeništu te veliki križ u predvorju sjeme- sv. krizme kao najveću pljusku svojemu bez- ništa bacila na neku klupu, vlč. Miroslav or- božnom sustavu u kojemu su željeli odgajati ganizirao pobožnosti i u procesiji vratio križ buduće naraštaje. Zbog sigurnosnih razloga na njegovo mjesto.29 Želio je da budući sve- sv. krizmu neće dijeliti biskup Santin, nego, u ćenici budu dobro intelektualno i duhovno dogovoru sa Svetom Stolicom, on šalje mons. formirani. Nije se štedio, niti je popuštao, že- Jakova Ukmara koji je trebao nakon stupanja lio je da katolički svećenik bude besprijeko- na snagu Pariške mirovne konferencije po- ran. Bulešić se, ipak, vidio samo kao župnik, stati administratorom jugoslavenskoga dijete piše vlč. Tomi Banku, predsjedniku Zbora la tršćansko-koparske biskupije. sv. Pavla za Istru, 18. srpnja 1947.: „Ja želim samo jednu stvar: ići raditi na župu.“30 Krizma se uredno odvijala po središnjoj Istri sve do 19. kolovoza kada su komunisti spri- Svećenici su cijenili i poštivali vlč. Miroslava ječili dolazak mons. Ukmara i vlč. Miroslava iako je bio samo nekoliko godina svećenik. Bulešića na krizmu u Tinjan. Veći incident Izabrali su ga za tajnika Zbora Svećenika sv. komunističke vlasti na Crkvu dogodio se 23. Pavla za Istru. Nakon rata nastojali su u pa- kolovoza u Buzetu kada je spriječena krizma. storalnim programima pomoći svećenicima, U pokušaju nasilnika da obeščaste prezbite- zauzimali se kod komunističkih vlasti za slo- rij i svetohranište ispriječio se vlč. Miroslav bodu vjerskoga djelovanja i bili spona komu- te im rekao: „Dalje ćete ići samo preko mene nikacije između vlasti i istarskih biskupa. Bi- mrtvoga!“ Nasilnici su mu odgovorili: „Ni- skup Radossi zbog svojih političkih stavova smo znali do sad, da si takav! Platit ćeš nam nije uspio uspostaviti niti minimalnu komu- to!“32 Svećenici su se povukli iz crkve te po- nikaciju s komunističkim vlastima pa ovla- podne pošli u susjednu kapelaniju Črnicu šćuje vlč. Miroslava da u njegovo ime s njima gdje je održana krizma, ali je milicija cijelo razgovara. Također ga ovlašćuje da razgova- vrijeme pratila kretanje svećenika, vjerni- ra sa svećenicima tršćansko-koparske bisku- ka te bila u dosluhu s organizatorima nere- pije koji bi bili voljni doći na službu u poreč- da, Dinom Zlatić.33 Antun Cerin – Pavizić, ku i pulsku biskupiju koja je za vrijeme rata, funkcioner u Buzetu došao je predvečer uoči a još više nakon rata, ostala bez većinskoga krizme u Lanišće i tjerao žene i djecu ispred talijanskog svećenstva i redovništva.31 crkve da se ne ispovijedaju i rekao: „Lijepo je bilo danas u Buzetu, sutra će krvavo kamenje padati u Lanišću!“34

29 Usp. V. MILOVAN, Miroslav Bulešić svjedok Kristov, str. 98.-99. Pismo ravnatelja Sjemeništa Leopolda Juri- 32 B. MILANOVIĆ, isto, str. 233. ce Oblasnom N.O-u za Istru, 02. ožujka 1947. godine; 33 Prema zapisima Bože Milanovića i drugih Dina u: Arhivu Bože Milanovića, Poreč. Zlatić mnoge je obitelji zavilo u crne te je odgovorna 30 Fotokopija pisma u: APMB, CP II, str. 101. za mnoga nasilja nad, napose vjernicima, u Istri. Usp. 31 Usp. I. JAKOVLJEVIĆ, „Blaženi Miroslav Bulešić: B. MILANOVIĆ, isto, str. 230., 238. čovjek Božji – svećenik Božji“, u: Duhovni Dnevnik bl. 34 S. CEK, Uspomene na svećeničke godine u Istri, 1937.- Miroslava Bulešića, Pazin 2018., str. 35. 1965., Zagreb, 2013., str. 30.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 217 Imajući iskustvo nereda u Buzetu svećenici sudac laniškoga zločina Ivan Motika priznao su predlagali mons. Ukmaru da se krizma u je da su presudu vlč. Ceku, vjernicima Lani- Lanišću održi noću, budući da je bilo najav- šća i ubojicama sastavile komunističke vlasti ljeno da će krvavo kamenje padati u Lanišću. u Zagrebu, po diktatu Vladimira Bagarića, te Organizatori prosvjeda na svojemu sastanku je on trebao samo formalno izreći – pročitati. su bili odlučili spriječiti krizmu u Lanišću, a Vlasti nisu dopustile da se Bulešićevo tijelo župnika vlč. Stjepana Ceka u crkvi „sasjeći na pokopa u rodnoj župi Svetvinčenat bojeći se komade.“35 Krizma se održala sat prije uz ve- da se cijela Istra ne digne na noge!38 Vlasti su like nerede ispred crkve koju su činili komu- imale medije u svojim rukama, ali nisu imali nistički aktivisti. Nisu spriječili održavanje istinu i nisu mogli spriječiti da odmah isto- krizme zahvaljujući hrabrim vjernicima La- ga dana narod počne častiti Miroslava kao nišća koji su čuvali djecu i svećenike. Kada je mučenika i sveca: „Drugi dan smo si mi sveće- sve bilo gotovo, krizma završena, a svećenici nici u Sjemeništu odrezali svaki po jedan koma- okupljeni u župnoj kući, dolazi milicija, ne dić Bulešićeve krvave košulje i spravili kao svetu da zavede javni red i mir, već da omogući uspomenu na našeg mučenika, koji je radi vjere nasilnicima da izvrše zadatak. Uspjeli su dje- izgubio život.“39 Tako je vlč. Ivan Krajcar uzeo lomično, Ukmara su premlatili misleći da je komad kolara vlč. Miroslava. Tko je bio vlč. mrtav, Bulešića zaklali nožem, a Ceka nisu Miroslav, možda najbolje opisuju riječi vlč. uspjeli naći da ga ubiju, jer ga je majka bila Ivana Pavića kada je odgovorio milicioneru sakrila.36 Miroslav je u času umiranja vapio: na ulazu u Lanišće kamo ide: „Idem pokopati „Isuse, primi dušu moju!“37 svećenika, koga sam odgojio kao antifašistu koji ljubi svoj narod!“40 Vlasti u Zagrebu pokušale su opravdati zlo- čin svojih drugova u Istri te nastojale u medi- Od dana mučeničke smrti njegova majka Lu- jima svećenike proglasiti krivim. Međutim, cija, barem jednom mjesečno, dolazila je na narod Istre znao je tko je krivac unatoč svim grob svoga sina i molila. Ona je bila prva ho- montiranim procesima i presudama. Budući dočasnica zajedno s vjernicima Lanišća koji da nisu uspjeli do kraja u svome zločinu, po- su potajno išli na njegov grob. Godinama je biti sve svećenike, posebno vlč. Ceka, poslije opetovano tražila da se zemni ostatci Buleši- će sud u Pazinu vlč. Stjepana Ceka osuditi na ća prenesu u Svetvinčenat, što će se dogoditi 6,5 godina stroge zatvorske kazne s prisilnim tek 13. svibnja 1958., na Bulešićev rođendan. radom koju je izdržao u Lepoglavi i Staroj Punih trideset šest godina nije se smjelo po- Gradiški, a počinitelja ubojstva Slavka San- staviti javno obilježje o mučeničkoj smrti Mi- kovića osuditi na pet mjeseci zatvora zbog roslava Bulešića. Prvi put bit će na njegovu remećenja javnoga reda i mira. Uz Sankovića nepoznatome grobu u Svetvinčentu postav- za zločin u župnoj kući osuđeni su još: Elvio ljen brončani medaljon s njegovim likom i Medica iz Račje Vasi, Josip Božić iz Raspora natpisom: „Svećenik Miroslav Bulešić, mu- i Srećko Brajković iz Brgudca na kaznu za- čenik 1920-1947. Ovaj medaljon je dao izra- tvora od tri mjeseca. Također je sud osudio diti vlč. Atilije Krajcar i sam uznik komuni- i sedam vjernika Lanišća koji su sprječavali stičkih zatvora i velik štovatelj bl. Miroslava zločin na kaznu zatvora od šest do deset mje- Bulešića. seci. Veće su kazne dobile žrtve nego ubojice. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj,

35 B. MILANOVIĆ, isto, str. 234. 38 Usp. S. CEK, isto, str. 35. 36 Usp. isto, str. 241. 39 B. MILANOVIĆ, isto, str. 237. 37 Usp. F. VERAJA, Miroslav Bulešić, svećenik i muče- 40 I. GRAH, Ratna mlada misa u Svetvinčentu, u: Vje- nik, znakoviti lik moderne povijesti Istre, Poreč, 2013., str. snik istarskog arhiva, God. 6-7 (1996. – 1997.), sv. 6-7, 75.; B. MALNOVIĆ, Istra u dvadesetom stoljeću, str. 236. str. 224.

218 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Sjećam se s kojim mi je oduševljenjem govo- stulatora bio imenovao p. De Rosu, a potom rio o bl. Miroslavu i poticao kao sjemeništar- na preporuku mons. Edwarda Nowaka, taj- ca da bolje upoznam njegov život.“41 nik te Kongregacije za kauze svetih, imenovao mons. Juru Bogdana, koji do danas vrši Svećenici su željeli nakon nekoliko godina tu službu.43 Mons. Bogdan je najprije pristu- da se javno obilježava godišnjica mučeničke pio proučavanju spisa i uz svesrdnu pomoć smrti Miroslava Bulešića, ali se čekalo malo mons. Fabijana Veraje, umirovljenoga pod- bolja vremena. Prvo veće obilježavanje bilo je tajnika Kongregacije za proglašanje svetim, 24. kolovoza 1987., a potom 1997. s dolaskom nastojao voditi rimski proces za proglašenje kard. Franje Kuharića u Svetvinčenat, kada Sluge Božjega Miroslava Bulešića blaženim. će u propovijedi izreći: „Čitajući na stranica- Na molbu mons. Bogdana poziciju je na tema Dnevnika Sluge Božjeg, njegova razmi- melju dokumenta i dostavljenih spisa Kon- šljanja, stavove, odluke… vidio sam: Pa to su gregaciji izradio mons. Veraja 2010. godine. ista razmišljanja, i stavovi kao kod kardinala Na temelju pozicije se pristupilo, u sukladu s Stepinca – ista vjera, isti duh.“ Propovjednik kanonskim odredbama, proučavanju kauze je potom nadodao: „ista zaljubljenost u Kri- Sluge Božjega Miroslava Bulešića. sta, ista vjernost, dosljednost, neustrašivost, i ustrajnost u služenju Bogu i narodu.“42 Kardinali i biskupi, na redovnoj sjednici od 20. studenoga 2012., kojom je predsjedao, Beatifikacija kardinal Angelo Amato, utvrdili su da je Slu- ga Božji ubijen zbog njegove vjernosti Kristu Mons. Dragutin Nežić, tadanji apostolski i Crkvi. upravitelj Porečke i Pulske biskupije, kao i hrvatskoga dijela Tršćansko-koparske bisku- Nakon što je svetomu ocu Benediktu XVI. pije (Pazinske administrature), pokrenuo je izneseno iscrpno izvješće kardinala prefekta službeni proces za kanonizaciju Sluge Bož- o svim fazama, Sveti je Otac, potvrđujući gla- jega Miroslava Bulešića, 24. travnja 1956. Bio sovanje Kongregacije za kauze svetaca, izja- je ovo prvi proces za jednu žrtvu komuni- vio: Utvrđuje se mučeništvo u slučaju sluge stičkoga režima u našoj Domovini. Proces Božjega Miroslava Bulešića, dijecezanskoga će ubrzo biti obustavljen zbog političkih ne- svećenika u predmetu i učinku o kojemu se prilika i drugih nesklonih okolnosti. Nakon raspravlja. Državno Tajništvo Svete Stolice, pada komunističkoga režima postupak je dopisom od 12. veljače 2013. godine, priop- ponovno obnovio mons. Ivan Milovan, po- ćilo je da je sveti otac Benedikt XVI. dopu- rečki i pulski biskup, te je za tri godine (2000. stio da se obred proglašenja blaženim Sluge –2003.) završeno biskupijsko istraživanje. Božjega Miroslava Bulešića obavi u Porečkoj Biskup Milovan najprije je za rimskoga po- i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013. godine. Predstavnik Svetog Oca na slavlju proglašenja blaženim u Areni u Puli je uzori- 41 Vlč. Atilije bio je istinski zaljubljenik u bl. Mirosla- ti gospodin Angelo kardinal Amato, prefekt va i nastojao o njemu govoriti svojim vjernicima. Tako Kongregacije za kauze Svetih. Svečani čin je i mene kao sjemeništarca nagovarao da pišem ma- beatifikacije bio je najveći duhovni događaj u turalni rad o Miroslavu Bulešiću, na žalost, nisam ga poslušao, ali providnost je htjela da poslije izučavam i cjelokupnoj povijesti Crkve u Istri. govorim o bl. Miroslavu. 42 Kard. Franjo Kuharić predvodio je 50. godišnjicu mučeničke smrti tada Sluge Božjega Miroslava Bule- šića, 24. kolovoza 1997., kada će na punome trgu u Svetvinčentu izreći glasovitu propovijed koja će na svoj način biti budućemu porečkom i pulskom bisku- 43 Biskupijski arhiv Poreč (BAP), fond Porečka i Pul- pu dodatni poticaj da nastavi s kauzom Miroslava ska biskupija, dekret br. 137/2005 od 2. travnja 2005. Bulešića.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 219 Umjesto zaključka se trebalo dogoditi mučeništvo. Miroslav o vlastitome mučeništvu ne progovara samo Kardinal Angelo Amato, prefekt Kongrega- u vrijeme rata, kada je bila veća mogućnost cije za kauze svetih, u svojoj je propovijedi da bude ubijen, nego o svojoj spremnosti na prigodom beatifikacije Sluge Božjega Miro- mučeništvo piše dva mjeseca prije negoli će slava Bulešića izrekao: „Na pitanje, je li don se dogoditi, 24. lipnja 1947.: „ja želim, ako je Miroslav bio pripravan na mučeništvo, od- Tvoja volja, čim prije doći k Tebi“44 Miroslav govaramo da se svetost ne improvizira. Mu- se osjeća zrelim, spremnim, u 27. godini ži- čeništvo nije slučajni plod naše naravi. Božja vota, da dadne svoj život za Krista. Ne boji Providnost po otajstvenim putovima milosti se ovozemaljske smrti, već je žudi. Svoju du- tijekom vremena priprema svjedoke Evanđe- hovnu oporuku svršava riječima: „Ostajem lja za najuzvišeniju žrtvu.“ Bl. Miroslav nije sam s Tobom, o Bože, pripravan da vršim postao mučenikom slučajno, slučajno zaklan uvijek samo i jedino Tvoju sv. volju.“ u Lanišću nakon krizme, već je po Božjoj providnosti cjelokupni njegov svećenički život bio usmjeren prema njegovoj golgoti gdje 44 Duhovni dnevnik, 24. 6. 1947.

220 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA BOSANSKA KRALJICA KATARINA KOTROMANIĆ

1424 – 1478

Slavko RAJIČ1

1 Bez ikakve dvojbe bosanska kraljica Katarina Kotromanić zauzima časno mjesto u povijesti srednjovjekovnoga bosanskog kraljevstva. Govoriti o kraljici Katarini znači govoriti o povijesti Bosne i Hercegovine u XV. stoljeću i povijesti Katoličke crkve u Bosni i Hercego- vini sredinom XV. stoljeća.

Povijest srednjovjekovne Bosne vrlo je malo obrađivana. Razlog tomu, ponajprije, stoji u nedostatku dokumenata koji bi vjerno svje- dočili o događajima toga vremena. Drugi razlog stoji u malome broju povjesničara koji objektivno pišu o povijesti srednjovjekovne Bosne bez utjecaja politike i ideologija. Na žalost, većina povjesničara, kako srpskih, tako i hrvatskih i bošnjačkih nerado obra- đuju povijest Bosne i Hercegovine, jer se njihova nacionalna (partikularna) povijest ne uklapa u željenu sliku povijesti određenoga razdoblja. A treći razlog stoji u nemogućno- sti povjesničara da istražuju dokumente te da donose objektivnu istinu o povijesti Bo- sne i Hercegovine. Tomu su uzrok različite diktature koje ne dopuštaju slobodno istra- živanje povijesne građe: više od četiristo godina osmanlijske okupacije (1463. – 1878.), četrdeset godina austrijske okupacije (1878. – Katarina bosanska kraljica (+25. X. 1478. u Rimu), 1918.), dvadeset tri godine srpske okupacije autor: Gabrijel Jurkić (1918. – 1941.), četiri godine 2. svjetskog rata,

četrdeset pet godina komunističke diktature 1 Slavko Rajič, iz mjesta Pajić (Bosna i Hercegovina), (1945. – 1990.), trideset godina nefunkcional- svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije. Na Papinsko- ne države. me sveučilištu Gregorijana u Rimu magistrirao je cr- kvenu povijest 1992. godine. Naslov magistarskoga rada: Caterina Kosača: l’ultima regina di Bosnia: (1424- No, uza sve navedene zaprjeke, kraljica je Ka- 25 ottobre 1478): la famiglia, l’attività edilizia e le relazioni tarina privlačila pozornost ljubitelja povijesti con i papi. Od 1998. djeluje u Vojnoj biskupiji u RH. Bosne i Hercegovine. O tome svjedoče broj- Sada je vojni kapelan u Vojnoj kapelaniji „Sv. Obitelj“ ne knjige i članci. Mada su njeni životopisci (ZZP, Zagreb). Od 2019. je i biskupski vikar za pasto- još od XIX. stoljeća nastojali rekonstruirati ral MORH-a. njezin život, ta zanimljiva problematika još

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 221 uvijek je djelomično prikazana, često nedo- Ludwig von Thalloczy.4 Rad na istraživanju voljno jasna, a ponekada u nekim dijelovima Katarinina života nastavili su nakon 2. svjet- i potpuno netočna. U ovome članku nastojat skog rata Krunoslav Draganović5 i Bazilije ću ukratko i jasno rekonstruirati njezin život Pandžić6. Posljednjih godina Katarininim ži- oslanjajući se na najnovija objavljena djela o votom bavili su se arheolog Enver Imamović7 kraljici Katarini. i povjesničar Petar Runje8. Među posljednji- ma Katarininim životom bavio se Krešimir Postoje brojna znanstvena djela o kasnosred- Regan koji je 2010. godine objavio knjigu o njovjekovnoj povijesti Bosne, koja su uglav- životu kraljice Katarine u kojoj se autor vrlo nom usmjerena prema istraživanju političkih precizno i detaljno služi povijesnim vrelima odnosa unutar vladajuće dinastije Kotroma- i uspješno rekonstruira život kraljice Katari- nić, prema istraživanju odnosa Bosanskoga ne.9 kraljevstva prema Osmanlijskome Carstvu, prema kršćanskim zemljama među kojima Podrijetlo kraljice Katarine se posebno ističe Papinska država, potom moćno Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo Ma- Kraljica Katarina je ostavila vidljivi trag u tije Korvina i Mletačka Republika, a tek us- povijesti srednjovjekovne Bosne.10 Sa svojom putno, ali redovito, govore o životu kraljice životnom sudbinom osvjetljava posljednja Katarine.2 U tim radovima ne postoji dublja desetljeća Bosanskoga kraljevstva. analiza njezina utjecaja na svakodnevni ži- Katarina Vukčić Kosača je kći Stjepana Vuk- vot stanovnika na području srednjovjekovne čića Kosače, ugledna velikaša bosanskoga Bosne i kasnije osmanske Bosne i Hercegovi- kraljevstva.11 Kosače potječu iz bosanskoga ne, unatoč tomu što je poznavanje njezina ži- gornjeg Podrinja. Selo Kosače nalazi se na vota bitno za razumijevanje političkih prilika pola puta između Foče i Goražda, nedaleko u kojima se našla Bosna nakon kobne osman- od rijeke Drine. Tu trebamo tražiti najstari- ske provale u ljeto 1463. godine. ju postojbinu Kosača. Najstariji nositelj toga Premda o kraljici Katarini postoji bogata bi- bliografija, ipak nekoliko autora treba ista- 4 Ludwig von THALLOCZY, Studien zur Geschichte knuti. To se prvenstveno odnosi na Ivana Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Munchen und Le- Kukuljevića Sakcinksoga, koji je još davne ipzig, 1914. 1852. godine izradio prvi znanstveno ute- 5 Krunoslav DRAGANOVIĆ, Katarina Kosača bo- meljen prikaz njezina života.3 Veliki prinos sanska kraljica. Prigodom 500-godišnjice njezine smrti istraživanju života kraljice Katarine dao je (25.X.1478), Sarajevo, 1978. 6 Bazilije PANDŽIĆ, „Katarina Vukčić Kosača“, Po- vijesnoteološki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine održan 24. i 25. listopada 1978. u Sarajevu, Sarajevo, 1979. 7 Enver IMAMOVIĆ, „Treba li nam kraljica“ i “Po- 2 Vjekoslav KLAIĆ, Poviest Bosne do propasti kraljev- sljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević i slom sredstva, Zagreb, 1882.; Milan PRELOG, Povijest Bosne od njovjekovne bosanske države“, Korijeni Bosne i bosan- najstarijih vremena do propasti kraljevstva, I, Sarajevo, stva, Sarajevo, 1995. Poviest hrvatskih zemalja Bosne 1912.; Skupina autora, 8 Petar RUNJE, „Tri hrvatske plemkinje franjevačke i Hercegovine od najstarijih vremena do god. 1463 , I, Sa- trećoredice“ , Kačić, 29/1997., br. 29, 67-81. rajevo, 1942.; Sima ĆIRKOVIĆ, Istorija srednjovekovne bosanske države, Beograd, 1978.; Mladen ANČIĆ, Na 9 Krešimir REGAN, Bosanska kraljica Katarina. Pola sto- rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne, Zagreb, ljeća Bosne (1425-1478), Zagreb, 2010. 2001.; Dubravko LOVRENOVIĆ, Na klizištu povijesti 10 Marko PEROJEVIĆ, „Žena iz bosanske povijesti“ , (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanksa 1387-1463), Napredak 16 (1941.), 139-141. Zagreb-Sarajevo, 2006. 11 Sima ĆIRKOVIĆ, Stefan Vukčić Kosača, Beograd, 3 Ivan KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI, „Katarina, kraljica 1964.; Ivan JABLANOVIĆ, „Bosanska kraljica Katari- bosanska“, Neven, 1/1852., br, 2-13. na u Rimu od 1466-1478“, Vrhbosna 2 (1908.), 26-30.

222 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA prezimena zvao se Vuk, najraširenije ime u Sandalj Hranić Kosača nije imao djece. Svo- srednjovjekovnoj Bosni. Vuku se rodiše si- ga je nasljednika našao u najstarijemu sinu novi Vlatko i Hrana koji se po ocu nazivaju svoga brata Vukca, mladome Stjepanu16. Vlatkovići. Navršivši četrnaest godina života, kada ve- likaški sinovi ulaze u javni život, veliki voj- Vlatko Vuković12 je oformio političko po- voda Sandalj je nećaka Stjepana predstavio dručje (vojvodstvo) koje će se u budućno- svečanomu skupu prigodom prodaje Kona- sti nazvati Hercegovina. Vlatka Vukovića, vla i Donje Župe Dubrovčanima.17 S vreme- humskoga vojvodu, povijest pamti kao vojnom se stric Sandalj pobrinuo i za ženidbu skovođu kršćanske vojske koja se hrabro svoga nećaka Stjepana. Naime, Sandaljeva borila na Kosovu Polju 1389. godine. Moć- druga žena je Jelena, udovica Đure II. Balši- ni bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. poslao je ća. Njezin sin Balša III. Balšić je umro 1421. vojvodu Vlatka s 20000 kršćanskih vojnika godine ostavivši tri maloljetne kćeri. Sandalj da pomogne srpskoga kneza Lazara Hrebe- je u dogovoru sa svojom suprugom Jelenom ljanovića u ratu protiv turske vojske kojoj preuzeo brigu za Jelenine unuke. Ne postoje na čelu bio sultan Murat. Odlučna se bit- je dokumenti o tome što je uistinu učinio za ka zametnula na Vidovdan, 15. lipnja 1389. njih, ali sigurno znamo da je odredio da Je- Bitka je završila porazom kršćanske vojske lena, unuka njegove druge supruge, postane i smrću sultana Murata i kneza Lazara. Voj- supruga njegova nećaka i nasljednika Stjepa- voda Vlatko Vuković je na svome krilu, sa na. Vjenčali su se 1423. godine najvjerojatnije svojom kršćanskom vojskom, izvojevao po- u Sokolu.18 Stjepan se triput ženio. Prvi put u bjedu i odmah poslao vijest da je kršćanska dobi od 20 godina sa Jelenom Balšić, poslije vojska pobijedila. Vijest se munjevitom brzi- njezine smrti 1453. ženi se s Barbarom, a treći nom proširila ne samo u Bosni nego i diljem put se ženi sa Cecilijom. Iz prvoga braka ro- kršćanske Europe. Radost nije dugo potraja- đeno je troje djece. Katarina je prvorođena, a la. Turska vojska, unatoč početnoj prednosti dva mlađa brata su joj Vladislav i Vlatko. Iz kršćanskih vojnika, bila je pobjednik u bitci drugoga braka, onoga s Barbarom, rođena je na Kosovu Polju 1389. godine.13 Vlatkov brat kći Marija i sin Stjepan, kasnije poznat kao Hrana imao je tri sina: Sandalja, Vuka i Vuk- Ahmed Hercegović, veliki vezir u Osman- ca. Vlatka Vukovića je naslijedio nećak San- skome Carstvu.19 dalj Hranić Kosača14 koji je proširio i ojačao naslijeđeno vojvodstvo. Poslije ubojstva Pa- S majčine strane Katarina, buduća bosanska vla Radenovića (1415) i smrti hercega Hrvoja kraljica, potječe od Balšića, gospodara Zete. Vukčića Hrvatinića (1416) Sandalj je postao Trojica braće Stracimir, Đuro i Balša II. po- najmoćniji velikaš u bosanskome kraljev- javljuju se 1360. kao gospodari Zete. Sva tri stvu. Ženio se dvaput: prvi put s Katarinom, brata u prvoj polovini 1368. godine šalju kćerkom Vuka Vukčića Hrvatinića i drugi pismo papi Urbanu V. po Petru, biskupu put s Jelenom, kćeri srpskoga kneza Lazara Svača20, u kojemu izražavaju svoju želju da Hrebeljanovića.15

12 V. ČOROVIĆ, Historia Bosne, Beograd, 1940., 325- 16 L. THALLOCZY, Studien, 146-168; V. ĆOROVIĆ, 330; Poviest h.z.Bosne i Hercegovine, 336-340. Historija Bosne, 481-510; Poviest h.z. Bosne i Hercegovine, 490-592. 13 Poviest h.z. Bosne i Hercegovine, 339-340. 17 F. MIKLOŠIĆ, Monumenta Serbica spectantia histo- 14 J. RADONIĆ, „Der Grossvojvoda von Bosnien, riam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858., 288-291. Sandalj Hranić-Kosača“, Archiv fur slavische Philologie, XIX, Berlin, 1897., 380-365; Poviest h.z. Bosne i Hercego- 18 K. DRAGANOVIĆ, Katarina Kosača, 10. vine, 366-490. 19 Ibid, 8. 15 S. ČIRKOVIĆ, Stefan Vukčić Kosača, 6; Poviest h. z. 20 Svač je bila biskupija koja se prostirala između Ska- Bosne i Hercegovine, 367. dra i Ulcinja.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 223 pristupe jedinstvu s Katoličkom crkvom21. Jelena donese na svijet 1424. godine Katari- Papa 15. svibnja 1368. piše pismo braći Bal- nu, buduću bosansku kraljicu.26 šićima u kojemu daje upute kako to ostvari- ti22. Braća Balšići su 29. siječnja 1369. usmeno Rođenje i mladost i pismeno potvrdili svoj pristup jedinstvu s Katoličkom crkvom pred biskupima Svača i Katarina je prvorođena kći hercega Stjepana Drivasta i mnogim drugim svjedocima.23 Ra- i Jelene Balšić. U povijesnim izvorima nigdje zlog tomu nije naveden. Vjerojatno je taj što se ne spominje mjesto i godina njezina ro- je znatan dio njihove države s Barom, Sva- đenja. Jedini izvor koji nam otkriva godinu čem i možda Skadrom pripadao Katoličkoj rođenja je natpis na njezinu grobu u rimskoj crkvi. Uostalom, stara Duklja ili Zeta bila crkvi Araceli, na kojemu piše da je umrla 25. je katolička zemlja,24 a rod velmoža Balšića listopada 1478. godine te da je živjela pedeset ostaje i dalje vjeran Katoličkoj crkvi. Đuro II. četiri godine. Dakle, rođena je 1424. godine. Balšić (1385. – 1405.) bijaše toliko odan Rimu Izvori šute i o mjestu u kojemu je Katarina da je htio ne samo podložiti svoje kraljev- rođena. Najvjerojatnije je rođena u utvrđe- stvo vrhovništvu Rimske crkve priznajući nome plemićkom gradu Sokolu27, starome se njegovim vazalom nego je odlučio da u obiteljskom sjedištu Kosača ili u plemićkome slučaju utrnuća kraljevske kuće Balšića nji- gradu Blagaju28, omiljenoj rezidenciji herce- hovo kraljevstvo prijeđe u vlasništvo Svete ga Stjepana i prijestolnici Humske zemlje. Stolice.25 Đuro II. Balšić oženio je Jelenu, kćer Vjerojatnije je da je rođena u gradu Sokolu srpskoga kneza Lazara. Jelena je rodila Balšu na sastavku rijeka Tare i Pive. Podno ovoga III., djeda kraljice Katarine. Balša III. umire grada prostire se Šćepan Polje, udolina gdje 1421. ne ostavivši muškoga nasljednika, ali je Sandalj Hranić predao povelju Dubrovča- je imao kćeri koje je uzeo pod svoje okrilje nima u kojoj piše da je pisana „na Šćepan Po- vojvoda Sandalj Hranić, točnije pod okrilje lju pod gradom Sokolom“.29 Sandaljeve supruge Jelene, kćerke srpskoga kneza Lazara I. Hrebeljanovića i majke Balše Draganović30 drži da bi mjesto rođenja kra- III. Sandalj i njegova supruga Jelena dadoše, ljice Katarine mogao biti Blagaj, sagrađen oko 1423. godine, najstariju kćer Jelenu za na stijeni iz koje izvire rijeka Buna, u antič- suprugu Sandaljevu nećaku Stjepanu, budu- ko doba zvana Bona, dobra rijeka. Blagaj je ćemu hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači. Ova smješten u središtu Sandaljeva vojvodstva. U ono vrijeme Zahumlje ili Hum je središnji 21 A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum meridio, dok je dolina rijeke Drine, Podrinje, gdje dionalium historiam illustrantia, I (1198-1549), Roma, je smješten grad Sokol, rubni dio vojvodstva. 1863., 262-263. O Katarininu životu prije udaje za bosansko- 22 C. BARONIUS, Annales ecclesiastici ab anno 1198, ga kralja Stjepana Tomaša malo se zna. Iako ubi card. Baronius desinit auctore Odorico Raynaldo, nema sačuvanih podataka o njezinu djetinj- XVI, Romae, 1659., god. 1368, br. 19 stvu, može se pretpostaviti da ga je provodi- 23 A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum meridio- la u utvrđenim gradovima svoga oca i majke nalium historiam illustrantia, 264. na području današnje Hercegovine i istočno- ga Podrinja sa svojom braćom Vladislavom, 24 V. ĆOROVIĆ, „Nemanja Stevan“, Narodna enci- klopedija, III, Zagreb, 1928., 46.: Nemanja se rodio u Vlatkom i Stjepanom Hercegovićem. Ribnici kod Podgorice gdje mu je otac Zavida živio prognan iz Raške zbog dinastičkih meteža. U oskudi- ci pravoslavnih svećenika Stevan Nemanja, u uglav- 26 Ivan JABLANOVIĆ, Bosanska kraljica Katarina, 28. nom katoličkoj zemlji, kršten je po zapadnome obre- 27 K. REGAN, Bosanska kraljica , 77-80. du. Kada mu se otac vratio u Rašku, N. je ponovno kršten kao pravoslavni. 28 Ibid , 80-83. 25 C. BARONIUS, Annales ecclesiastici, god. 1391, br. 29 F. MIKLOŠIĆ, Monumenta Serbica 288-291. 27. 30 K. DRAGANOVIĆ, Katarina Kosača, 10.

224 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Htjeli bismo znati u kojim je to gradovima viti se odgojem svoje djece uz tolike poslove boravila, tko ju je odgajao i poučavao, kakvu vezane za političko nadmudrivanje, splet- je naobrazbu primila, kuda je sve putovala, ke i sukobe, pa čak i krvave ratove gotovo kakvi su odnosi vladali u njezinoj obitelji i sa svim svojim susjedima. Herceg Stjepan je kako se ona odnosila prema ocu i majci, pre- u cijelosti zanemario roditeljsku obvezu da ma braći i sestri. osobno kao otac sudjeluje u odgoju svoje djece. Hercegovi su sinovi vrlo rano pokazali Zasigurno je najviše živjela u Sokolu i Bla- da nemaju ljubavi i poštovanja prema svome gaju, u gradovima koji su bili najutvrđeni- ocu. Brzo su uočili očevu sebičnost i nedosta- ji i najsigurniji. U njima je herceg Stjepan sa tak ljubavi. Živjeli su u stalnoj napetosti koja svojom obitelji boravio najviše. U vojvod- se znala izroditi u pravi rat. To je išlo tako stvu hercega Stjepana bilo je više utvrđenih daleko da je pozivan i sultan da bude sudac gradova u kojima je povremeno boravila između oca i sinova, a posebno sina Vladisla- njegova obitelj. Katarina je, kao prvorođena, va. Obiteljski su odnosi bili jako loši. Herceg zasigurno pratila svoga oca i majku i uživa- Stjepan u svojoj samovolji i samodostatnosti la u ljepotama srednjovjekovnih utvrđenih doveo je sebi za ljubavnicu neku lijepu fjo- gradova razasutih diljem prelijepog Podrinja rentinku Elizabetu i držao je dugo vremena i pitome Humske zemlje. U takve gradove u Blagaju. Došlo je do sukoba sa suprugom ubrajamo Sokol, Foču i Goražde u Podrinju, Jelenom, ali je došlo i do pobune sina Vla- Gacko, Stolac i Ljubuški u Humu, te luku i dislava protiv oca. Sukob se svršava turskom trg Drijeva na Neretvi.31 Katarina sigurno intervencijom. Na sreću, došlo je do pomirbe nije propustila priliku da vidi posjed svoga hercega Stjepana i sina mu Vladislava koji oca na moru, grad Novi, koji je osnovao bo- mu je ponovno iskazao vjernost, ali i vjernost sanski kralj Stjepan Tvrtko I. 1382. godine. gospodinu sultanu.33 Drugom ispravom isto- Vjerojatno je Katarina posjetila i obližnji Ko- ga dana oprosti herceg Stjepan i svojoj ženi tor koji je bio u rukama Mletačke Republike. Jeleni, izmiri se s njom i s ostalom humskom Bilo joj je zadovoljstvo posjetiti Bar, nadbi- gospodom.34 U tim teškim obiteljskim odno- skupski grad, staru baštinu Balšića, njezinih sima dokumenti ne spominju Katarinu. Iako bližnjih rođaka. Dok je herceg Stjepan bio u je njegovala dobre odnose s bratom Vladisla- dobrim odnosima s Dubrovčanima, Katarina vom, izvori ne spominju da je Katarina bila je bez sumnje uživala u ljepotama kamenoga sudionik ovih nemilih obiteljskih odnosa. grada. Kakvu je naobrazbu primila? Proračunati Tko je Katarinu odgajao i poučavao? Kakvu herceg Stjepan imao je u vidu da za dobru je naobrazbu primila? Nema sumnje da joj udaju svoje kćeri, uz njezinu ljepotu, pleme- je prva i najvažnija odgajateljica bila majka nito podrijetlo i dobar miraz, svakako ide i Jelena32. Otac Stjepan nije imao vremena ba- dolična naobrazba. Vjerujem da je herceg Stjepan osigurao svojoj bistroj kćeri i sinovima dostatnu naobrazbu kako bi mogli u sve- 31 K. REGAN, Bosanska kraljica , 77-125. U trećemu mu parirati velikaškoj djeci onoga vremena. poglavlju ove knjige, koje nosi naslov „Mjesta života i Sigurno je naučila domaće pismo, bosanicu, djelovanja kraljice Katarine“, autor jezgrovito i precizno govori o sljedećim mjestima s istaknutim dokumenti- kako bi se mogla dopisivati sa svojom bra- ma koji bilježe kraljičin boravak u tim mjestima i po- ćom i ocem koji su često bili odsutni zbog vezanost s njima: Plemićki grad Soko u Podrinju, Ple- ratova i drugih obveza. Da je Katarina posti- mićki grad Blagaj na Buni, Milodraž, Plemićki grad gla visoku razinu naobrazbe, svjedoči njezin Visoki, Podvisoki, Mile, Biskupići, Moštre, Plemićki grad Bobovac, Kraljeva Sutjeska, Plemićki grad Vran- duk, Jajce, Plemićki grad Kozograd, Vrlika, Dubrov- nik, Herceg Novi, Rim. 33 F. MIKLOŠIĆ, Monumenta Serbica, 460-463. 32 Poviest h.z. Bosne i Hercegovine, 512-534. 34 Ibid, 457-460.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 225 stil života na bosanskome kraljevskom dvo- Katarini, međutim, nimalo ne smeta da bude ru, kao i život u Rimu u kojemu je susreta- integrativna figura: svi je u BiH osjećaju svo- la moćnike ovoga svijeta onoga vremena i jom i svojtom! Dobri je pamte po dobru, pra- svugdje i uvijek ponosno i uzvišeno živjela voslavni po pravoslavnom porijeklu, katolici svoje kraljevsko dostojanstvo. po ljubavi za vjeru, a muslimani – po obiteljskim sudbinama brata Stjepana (Ahmeda) i Vidljivo je da Katarinina odsutnost iz svih djece Sigismunda i Katarine.“36 obiteljskih i dvorskih spletaka i sukoba, a bilo ih je na pretek, pokazuje njezin ozbilj- Iako je problematika vezana za Katarininu ni i u svakome pogledu dostojni moralni lik. vjeru snažnije izbila na površinu u novije Ona se prema ocu i majci odnosi kao dobro i doba, o njoj su vodili računa i raniji povje- odano dijete, s puno ljubavi i poštovanja, ne sničari. Budući da ne postoje povijesni izvori ulazi u njihove teške supružničke probleme. koji jasno i nedvosmisleno govore o Katari- S braćom je također bila u dobrim bratsko- ninoj vjeri, povjesničari donose različite , če- sestrinskim odnosima iako su oni bili u ratu sto suprotstavljene teze. sa vlastitim ocem. Takva će ostati cijeloga svog života. Na bosanskome kraljevskom Dočkal37, Binički38, Pandžić39 i Klaić40 drže dvoru kao kraljica vjerno i s puno ljubavi da je Katarina sve do udaje za kralja Stjepa- prati svoga supruga kralja Stjepana Tomaša. na Tomaša pripadala bosansko-humskim I nakon njegove smrti uspostavlja izvrsne krstjanima (patarenima, bogumilima)41. Oni odnose s novim kraljem Stjepanom Tomaše- potkrjepljuju ovu tezu činjenicom da je nje- vićem i njegovom suprugom Marom. Kralj je zin otac herceg Stjepan bio gorljivi zaštitnik prihvaća kao kraljicu majku. Kraljica Katari- bosansko-humskih krstjana. Ona je rasla i na zaslužuje da je častimo i hvalimo jer je u odgajana u kući svoga oca, uglednoga pri- tako teškim sukobima na bosanskome kra- padnika bosansko-humskih krstjana. Draga- ljevskom dvoru ostala na ljudskoj i kršćan- nović42 zaključuje da je Katarina očito bila ka- skoj razini. tolkinja, jer za vjenčanje s kraljem Stjepanom Tomašom nije trebalo nikakvo dopuštenje Jedna od kontroverzi vezanih za život kraljice Katarine odnosi se na njezinu vjersku pripadnost prije udaje za kralja Stjepana Tomaša. U novije vrijeme objavljuju se broj- 36 I. KAJAN, „Katarinin testament. Politička aktuali- ni publicistički uradci za dnevno političke zacija prošlosti.“, Dnevni avaz, 20.12. 2014. potrebe. Moglo bi se reći da u Bosni i Her- 37 K. DOČKAL, Povijest općeg crkvenog sabora u Ferrari cegovini i Srbi i Hrvati i Bošnjaci svojataju i Fiorenzi, Zagreb, 1940., 122. Katarinu. Kao zanimljiva politička aktua- 38 F. BINIČKI, „Katarina kraljica bosanska“, Duhovni lizacija prošlosti jest povijesni roman Ibra- život 6 (1940.), 377. 35 hima Kajana „Katarina, kraljica bosanska“ 39 B. PANDŽIĆ, „Bosanska kraljica Katarina“, Zbor- koji je već doživio šest izdanja. Roman je nik u čast sv. Nikole Tavelića, Rim, 1970., 191. mnogima postao nadahnuće da pišu o kra- 40 V. KLAIĆ, Poviest Bosne , Zagreb, 1882., 189. ljici Katarini. Uz pokušaj dokazivanja da je 41 Franjo ŠANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko- oporuka kraljice Katarine falsifikat, autori dualistički pokret u srednjem vijeku, Zagreb 1975; Franjo pokušavaju u Katarini vidjeti integrativnu Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, figuru koja je u svome životu prožeta vjerom Zagreb, 2003. U ovome članku heterodoksne vjernike bosansko-humskih krstjana, pravoslavnom, u Bosni, koje neki povjesničari nazivaju patarenima, katoličkom i islamskom vjerom. „To našoj drugi bogumilima, ja ću zvati bosansko-humskim krstjanima. Oni su sebe sami zvali krstjanima Bosanske crkve. U tome ću slijediti uglednoga povjesničara Fra- 35 Ibrahim KAJAN, Katarina, kraljica bosanska, Mostar, nju Šanjeka. 2015. 42 K. DRAGANOVIĆ, Katarina Kosača, 21.

226 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Svete Stolice i da nisu poznate nikakve zapr- je prije udaje za Stjepana Tomaša bila krštena jeke tražene od bosansko-humskih krstjana. u Katoličkoj crkvi i potom vjenčana po kato- Ruvarac43 drži da je Katarina bila pravoslav- ličkome obredu. ka. Kao dokaz tomu, upravo u suprotnosti s povijesnim izvorima, drži da je Katarinin Ovome bi trebalo dodati da je Katarinu od- djed Balša III. bio pravoslavac, da je njegova gajala majka Jelena koja dolazi iz kuće Bal- kći Jelena bila odgajana prema pravoslavnim šića koja je pripadala katoličkoj vjeri. Zasi- zakonima te da, udavši se za hercega Stjepa- gurno joj je majka prenijela poklad katoličke na, nije mijenjala svoju vjeru. vjere, iako je službeno morala biti odgajana u očevoj vjeri, tj. vjeri bosansko-humskih kr- Četvrta grupa autora Jablanović, Džaja i Pe- stjana. Očito je majčina vjera snažno proži- rojević44, prema njima poznatim povijesnim mala Katarinin život, jer joj kasnije nije bilo izvorima, zaključuju da je teško, sa sigurno- strano vjerno svjedočiti život katoličke kralji- sti, bilo što reći o problemu je li Katarina prije ce na bosanskome kraljevskom dvoru, ali i u udaje prešla na Katoličku vjeru ili je već prije Rimu, središtu Katoličke crkve. u njoj odgajana. I oni ističu da nije bilo potrebno nikakvo dopuštenje Svete Stolice da Vjenčanje Katarine i kralja Stjepana Tomaša se Katarina uda za kralja Stjepana Tomaša. Udaja Katarine za kralja Stjepana Tomaša i Sve četiri grupe autora dolazili su do svojih njezin dolazak na bosanski kraljevski dvor zaključaka služeći se dokumentima koji ne predstavlja događaj od iznimne važnosti za govore izričito o vjeri kraljice Katarine pri- povijest bosanskoga kraljevstva posljednjih je njezine udaje. Dok Mandić45 rabi izvore desetljeća svoga postojanja (1446. – 1463.). koje je pronašao u Vatikanskome arhivu, a Rekao bih da ovaj događaj ima značaj cjelovi- izričito govore o Katarininoj vjeri i prije uda- tih društveno-političkih i vjerskih promjena. je. Prema njima Katarina je odgajana u vjeri bosansko-humskih krstjana u kući svoga oca Da bi se kraljevski par mogao vjenčati po Stjepana, gorljiva zaštitnika bosansko-hum- rimokatoličkome obredu, trebalo je ispuniti skih krstjana. Prije udaje prešla je na katolič- sve propisane uvjete. ku vjeru i potom se vjenčala po katoličkome obredu. Prema izvješću papina legata Tome Kako znamo iz više izvora, kralj Stjepan To- Hvaranina, papa Nikola V. 18. lipnja 1447. maš je odgojen u vjeri bosansko-humskih izričito kaže da se kraljica Katarina „nedav- krstjana te da se tek u zreloj dobi obratio na no obratila na katoličku vjeru“.46 katoličku vjeru. Već smo ranije utvrdili da je Katarina krštena prije vjenčanja i o njezi- Prema ovome dokumentu možemo zaključi- nu obraćenju na katoličku vjeru izvori malo ti da je Katarina u svojoj mladosti bila odga- govore. A o obraćenju i krštenju u Katoličkoj jana u vjeri bosansko-humskih krstjana, te da crkvi kralja Tomaša imamo više povijesnih dokumenata. 43 I. RUVARAC, „Dvije bosanske kraljice“, Zbornik Ilariona Ruvarca, Beograd, 1934., 446-468. Papa Pio II. zapisao je u svojoj Cosmografiada 44 I. JABLANOVIĆ, Bosanska kraljica Katarina, 28; M. je kardinal Sv. Anđela Ivan Carvajal krstio DŽAJA i K. DRAGANOVIĆ, Sa Kupreške visoravni, kralja Stjepana Tomaša u vrijeme njegova Otinovci-Kupres, 1970., 169; Poviest h. z. Bosne i Her- boravka u Bosni 1457. godine.47 Ova godi- cegovine, 512. na ne može biti točna, jer predšasnici pape 45 D. MANDIĆ, Bosna i Hercegovina, I: Državna i vjer- Pia II. Eugen IV, Nikola V. i Kalist III. više ska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Chicago, puta, između 1444. i 1457., potvrđuju da je 1960., 274. 46 Bullarium Franciscanum, Nova series I-II, Ad Claras Aquas (Firenze) 1929-1939, 540, br. 1070. 47 Pio II, Cosmographia, Parisiis, 1520., 339.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 227 kralj Stjepan Tomaš već ranije prigrlio kato- sin kralja Ostoje (1398. – 1404., 1409. – 1418.).54 ličku vjeru. Tako Eugen IV., 3. rujna 1444., Druga se odnosi na njegov brak s Vojačom, piše upravitelju župske crkve u Gdansku u ženom niska roda kojoj je obećao vjenčanje Prusiji da „se bosanski kralj vratio na dobar po običaju svoje zemlje ako mu bude dobra i put kršćanske vjere“.48 Isti papa u pismu iz vjerna i dobro se bude vladala.55 Takav brak 29. svibnja 1445. hvali kralja Stjepana To- „pod uvjetom“ Katolička crkva smatra ne- maša jer je priznao rimskoga biskupa kao dopuštenim i nevaljanim. Vojača, dakle, nije neospornoga Kristovog namjesnika i jedino- bila njegova prava i zakonita žena, nego pri- ga nasljednika sv. Petra.49 Papa Eugen IV. u ležnica. Ona mu je bila vjerna i ponašala se pismu ugarskim biskupima i velikašima, 30. dobro, ali zbog njezina niskog roda bosanski srpnja 1446., piše da je Stjepan Tomaš, kralj velikaši ne htjedoše je za bosansku kraljicu. Bosne, nakon sedmogodišnjih dugih pre- Kralj je postao svjestan da neće moći ispuniti govora konačno postao katolikom.50 Poziva svoje obećanje, iako bi to drage volje učinio. ih da na tome zahvaljuju Bogu te pomognu obraćenomu kralju i njegovu narodu koji su Da bi riješio ove dvije poteškoće, kralj se braća u istoj vjeri. Na sličan način piše i papa obrati papi Eugenu IV. Na to Papa pismom Nikola V. u pismu 18. srpnja 1447.51 i u pi- 29. svibnja 1445. potvrdi izbor Stjepana To- smu 1. veljače 1449.52 maša za bosanskoga kralja te ga proglasi na- sljednikom kralja Stjepana Ostoje kao da je Prema citiranim dokumentima kralj Stjepan njegov sin iz zakonitoga braka.56 Drugim pi- Tomaš je kršten prije 3. rujna 1444. zauzeto- smom istoga dana papa Eugen IV. oslobodi šću papina legata Tome Hvarskoga. Dakle, kralja Stjepana Tomaša od obećanja što ga kada kardinal sv. Anđela Ivan Carvajal iz- je dao Vojači i proglasi da ga se nije dužan vještava Rim da je 1457. godine krstio kra- držati.57 lja bosanskoga, ono se ne može odnositi na kralja Stjepana Tomaša koji je ranije kršten. Tek tada, nakon krštenja, nakon poništenja Najvjerojatnije se to odnosi na „kralja bosan- braka s Vojačom i nakon proglašenja zako- skoga“ Radivoja, brata Stjepanova.53 Radivoj nitim sinom, kralj je mogao tražiti ženu ple- je uspostavio mir s bratom Stjepanom i sta- mićkoga roda. vio se pod zaštitu Svete Stolice.

Stjepana Tomaša, tek obraćena i novokrštena katoličkog vladara, tištile su dvije stvari koje 54 Ibid, 388. su ga pred katoličkim svijetom i pred bosan- 55„S dogmatskog stanovišta bogomilske vjere, ženid- skim velikašima ponižavale. ba je u svojoj biti zlo i strašan grijeh protiv katarskoga dobroga boga. Ženidbenim životom roditelji postaju Prva, kako stoji u Papinu pismu 29. svibnja oruđe đavolsko rađajući djecu, čija su tjelesa đavolsko djelo i vlasništvo. Kasnije su počeli poučavati svoje 1445, kralj Stjepan Tomaš bijaše nezakoniti vjernike i pristaše da nije zlo, ako vjernik uzme dobru žensku, koja će mu voditi kućanstvo i brinuti se za jelo 48 E. FERMENDŽIN, Acta Bosnae pottisimum ecclesi- i odijelo. Iz takvog shvaćanja među bosanskim bogu- astica cum insertis editorum documentorum regestis ab milskim vjernicima nastao je običaj, da ženske vjenča- anno 925 usque ad annum 1752, Zagabriae, 1892.,185, vaju pod uvjetom: „dok mi budeš dobra“; što drugim br. 831. riječima znači: dok se budeš dobro brinula za me i za 49 P. BALAN, Delle relazioni fra la Chiesa cattolica e gli moje kućanstvo i rađala mi sinove, nasljednike moga Bosna i Hercegovina, II: Slavi, Roma, 1885., 120, br. 9 imena i imanja“. D. MANDIĆ, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 398- 50 A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 395. 402. 51 Bullarium Franciscanum, 439, br. 1070. 56 A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 388; Po- 52 E. FERMENDŽIN, Acta Bosnae, 208. br. 882. viest h.z. Bosne i Hercegovine, 511. 53 A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 428. 57 Ibid, 388-389; Ibid, 511.

228 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Od početka svoga vladanja (prosinac 1443.) Ženidba Katarine i Stjepana služila je, barem kralj Stjepan Tomaš se borio protiv velikoga za neko vrijeme, da bi se sačuvao politički vojvode Stjepana Vukčića Kosače, Katarinina mir u bosanskome kraljevstvu, jer je Stje- oca.58 Zahvaljujući kraljevim ratnim uspje- pan Kosača, Katarinin otac, ipak imao obzi- sima, konačno su prestale borbe u Bosni. U ra prema svome zetu. Na žalost, okolnosti u novim okolnostima dvojica nedavnih pro- bosankome kraljevstvu bile su toliko loše da tivnika su se zbližili, uspostavili mir i spri- ni ovaj brak nije puno pomogao. jateljili. Kralj je baš u ovo vrijeme otpustio Vojaču. Trebao je naći ženu plemićkoga roda Vjenčanjem kralja Stjepana i Katarine kao da i dostojnu kraljevske krune. U bosanskome je Katolička crkva u Bosni oživila novim ži- kraljevstvu najcjenjenija i najmoćnija plemić- votom i pomladila se. Bosansko kraljevstvo ka obitelj bijaše upravo obitelj velikoga voj- uspostavilo je sa Svetom Stolicom vrlo žive vode Stjepana Vukčića Kosače. On je imao i dinamične odnose. Kralj Stjepan se okreće kćer Katarinu. Vjenčanjem kralja Stjepana Zapadu i snažno podupire da se bosansko- Tomaša i Katarine Kosača dvije bi se obitelji humski politički, kulturni i vjerski život obli- još više zbližile i izmirile. kuje po uzoru na zapadnoeuropski. Grade se nove crkve, katoličanstvo se ojačava, bo- Kralj isprosi kćer velikoga vojvode, gospo- sansko-humski krstjani slabe. Sve navedeno dara Podrinja i Humske zemlje. Katarina je je plod svekolikoga zauzimanja kraljevskoga imala dvadeset dvije godine i odgajana je u para u korist Katoličke crkve u Bosni i Hum- vjeri bosansko-humskih krstjana. Prije vjen- skoj zemlji. čanja Katarina se obratila na katoličku vjeru. O njezinu krštenju izvori kažu da je nedav- Gradnja crkava u Bosni no doživjela obraćenje. Vjenčala se bez ikakvih dopuštenja Svete Stolice. Također, niti Obraćenjem kralja Stjepana Tomaša 1444. sa strane bosanko-humske Crkve nije bilo godine prilike su se u Bosni znatno promi- prigovora u vezi s njezinim vjenčanjem po jenile. Njegovom ženidbom s Katarinom rimokatoličkome obredu. Kosača, koja svuda i bez oklijevanja nastu- pa kao katolička vladarica, broj novih crka- Započele su velike pripreme za vjenčanje va se uvećao. Kraljica je dala sagraditi crkvu kraljevskoga para. Dubrovčani su zaželje- Presvetoga Trojstva u Vrilima i crkvu svete li na poseban način pokazati svoju ljubav Katarine u Jajcu. Vijest koja se odnosi na cr- prema zaručnicima. Izabrali su, 21. travnja kvu Presvetoga Trojstva sačuvana je u buli 1446., poslanstvo koje će ići kralju prigodom Nikole V. „Tom bulom papa daje 18. lipnja njegova vjenčanja. Poslanici će ići i k vojvodi 1447. godine posebne oproste svima koji Stjepanu, da prate nevjestu do kralja, a po- budu „hodočastili crkvi Presvetog Trojstva slanike će pratiti svirači.59 u Vrilima nikoje biskupije u Bosanskom kraljevstvu ... koju je počela graditi u svojoj po- Vjenčanje je obavljeno u svibnju 1446. godi- božnosti kraljica Bosne Katarina...“61 ne u Milodražu, po svoj prilici na svetkovinu Uzašašća, koje je te godine padalo na 26. I danas na Kupresu postoji selo Vrila. U svibnja.60 srednjemu vijeku pod pojmom Vrila podrazumijevalo se šire područje na obronci- ma Stožer-planine.62 To je zavelo neke naše povjesničare, koji su uzalud tražili ruševine

58 Poviest h.z. Bosne i Hercegovine, 506-512. 59 N. JORGA, Notes et extraits pour servir a l’histoire des 61 V. KLAIĆ, Poviest Bosne, 290. croisades au XV siecle, II, Paris 1899, 418. 62 M. DŽAJA i K. DRAGANOVIĆ, Sa Kupreške viso- 60 Ibid , 417-418. ravni, 155.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 229 crkve u današnjemu kupreškom selu zva- Ovo bijaše pravi trenutak za povratak bosan- nom Vrila. Ne našavši je tamo, Batinić stav- sko-humskih krstjana. lja tu crkvu i zadužbinu kraljice Katarine u tešanjski kraj, gdje u župi Sivša postoji selo I vjerojatno su tada razrušili crkvu Presveto- Vrela. Batinićeve tvrdnje su srušene 1887. ga Trojstva koju je sagradila kraljica Katarina godine kada su na Kupresu pronađeni tena Kupreškoj visoravni. melji ove crkve s apsidom i trima lađama.63 Vijest o crkvi svete Katarine u Jajcu, koju je Kako je srušena crkva koju je sagradila kra- također sagradila kraljica Katarina, nalazi se ljica Katarina? Crkvu su mogli srušiti Turci u dvjema bulama pape Pia II. Papa Pio II., 13. ili bosansko-humski krstjani poslije tursko- prosinca 1458., i 23. ožujka 1462., podjeljuje ga osvajanja najvećega dijela Bosanskoga oproste svim hodočasnicima koji će pohoditi kraljevstva 1463. godine. Prema Dominiku crkvu svete Katarine u Jajcu u Bosanskome Mandiću64 malo je vjerojatno da su to učinili kraljevstvu.68 U Jajcu je, također, i kralj Stje- Turci. Oni nisu rušili i spaljivali monumen- pan Tomaš, Katarinin muž, sagradio crkvu talne crkve, a ova u Vrilima je monumental- sv. Marije.69 na, nego su ih pretvarali u džamije. O poznatome procvatu Katoličke crkve u Bo- Nadalje, još ne bijaše započela islamizaci- sni u vrijeme pontifikata Nikole V. (1447. – ja Bosne, mada je i u ovo vrijeme na islam 1455.), Kalista III. (1455. – 1458.) i Pia II.(1458. prešlo oko 25000 bosansko-humskih krstja- – 1466.), tj. u vrijeme boravka kraljice Katari- na. Vjerojatno su je srušili bosansko-humski ne na bosanskome dvoru (1446. – 1463.), go- krstjani. Oni nisu gradili crkve za liturgijske vore nam nove crkve kojima papa podjeljuje obrede. Naprotiv, oni su ih prezirali, naziva- posebne oproste. jući ih sotonskim kućama. Kardinal Torque- mada izričito piše da bosanski patareni na- Nisu samo kralj i kraljica gradili crkve nego zivaju crkve „divlje“ sinagoge, te sve one, su ih gradili i bosanski velikaši koji su se koji se u njima mole, smatraju idolopokloni- obratili na katoličku vjeru. Tako Nikola V., cima.65 Prema Solovjevu oni Katoličku crkvu 18. lipnja 1447., podjeljuje oprost za crkvu nazivaju Sotonskom crkvom.66 sv. Tome u Vranduku70 koju je sagradio kralj Stjepan Tomaš, za crkvu sv. Marije u Gre- Kada je kralj Matija Korvin pred kraj 1463. benu71 i za crkvu sv. Juraja u Jezeru72 koju godine potjerao Turke iz Jajca i velikoga dije sagradio Juraj Vojslavić – Hrvatinić. Na- jela Bosne, potpomognut od Vladislava, sina dalje, papa Pio II. podjeljuje oprost za crkvu hercega Stjepana Kosače, poznatoga zaštit- sv. Juraja u Tešnju73 koju je sagradio Radivoj nika bosansko-humskih krstjana, kao znak Kristić i kako sam napomenuo za crkvu sv. zahvalnosti kralj mu, 6. prosinca iste godine, Marije i sv. Katarine u Jajcu. daruje Prozor i Veselu Stražu skupa s Ra- mom i Skopljem.67

68 A. THEINER, Vetera monumenta historica Hungariam 63 Ibid, 161-164 sacram illustrantia, II (1352-1526), Romae 1860, 318, br. 487 i 373, br. 557. 64 D. MANDIĆ, Bogumilska crkva, 510. 69 A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 460. 65 D. KAMBER, „Kard. Torqumada i tri bosanska bo- gomila“, Croatia Sacra, Zagreb, 1932., 27-93 70 A. THEINER, Vetera monumenta historica Hunga- riam, 233, br. 386. 66 A. SOLOVJEV, „Nestanak bogumilstva i islamiza- cija Bosne“, Godišnjak istorijskog društva Bosne, I (Sara- 71 Ibid, 234, br. 389. jevo), 47. 72 Ibid, 234, br. 388. 67 L. THALLOCZY, Studien, 418-422. 73 Ibid, 373, br. 558.

230 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA O gradnji novih crkava i o procvatu Katolič- od Jajca, zarobio njezina sina Sigismunda,78 ke crkve u Bosni potvrđuje nam pismo pape te, po svoj prilici, i kćer Katarinu.79 Nikole V. legatu Tomi Hvaraninu, 9. lipnja 1452. godine. Ovo malo činjenica traži puno pitanja i odgovora. Prvo, kakav je odnos između Katarine Papa piše da su kralj Stjepan Tomaš i žitelji i novoga bosanskog kralja za kojega se govo- Bosanskoga kraljevstva podignuli mnoge cr- rilo da je loš. kve i samostane, te da je broj vjernika nepre- stance, iz dana u dan, sve veći.74

Bijeg iz Domovine75 78 Sigismund, sin kralja Stjepana Tomaša i kraljice Katarine Kosače, rođen je 1449. godine. Prigodom toga sretnog događaja u bosanskoj kraljevskoj obitelji O Katarininu životu između 1461. i 1463. dubrovačko izaslanstvo darovalo je kraljevski par su- sačuvano je iznimno malo podataka. Jedino knom u vrijednosti od 800 perpera. Pojavila se teza da što pouzdano znamo jest da ju je po stupanju je Katarina rodila, uz Sigismunda i Katarinu, još jedna prijestolje Stjepan Tomašević priznao za no dijete. Neki povjesničari temelje svoje mišljenje na kraljicu majku ne bi li tako stekao naklonost Katarininu pismu od 23. srpnja 1470. upućenu milan- njezina moćnog oca Stjepana Vukčića Kosače skomu vojvodi Galeazzu Sforzi u kojemu se navodi i na taj način dodatno učvrstio svoje prijesto- da Sigismund ima četrnaest, a Katarina deset godina. lje.76 Pogrješka je nastala prilikom tumačenja pisma. Zasi- gurno je Katarina govorila o dobi svoje djece u trenutku kada su zarobljena, a ne da u tome trenutku imaju Isto tako, znamo da se za osmanskoga na- toliko godina. Sigusmund je uhićen, najvjerojatnije pada na Bosnu u svibnju 1463. zatekla na zajedno sa svojom sestrom Katarinom, u plemićkome Kozogradu kod Fojnice gdje se, prema du- gradu Zvečaju u proljeće 1463. godine. Dursun-beg ga brovačkome kroničaru Jakovu Lukareviću i je odveo najprije u Sarajevo i potom u Carigrad gdje je narodnim predajama, našla pod osmanskom poučavan i odgajan u islamskoj vjeri. Postavši musli- opsadom.77 Znano nam je, također, da je Dur- man, promijenio je ime u Ishak Kraljević (Kral-oglu). sun-beg, sudionik Mehmedove vojne na Bo- U Osmanskome Carstvu postigao je zavidnu karijeru snu, u utvrđenome gradu Zvečaju, nedaleko i dobio titulu sandžak-bega od Karesija. Turski kroni- čari su zapisali da su u bitci kod Farsusa Egipćani po- razili tursku vojsku. Sultan je pozvao sve odgovorne za poraz i kaznio, među njima je bio Ishak-beg Kralje- vić (Sigismund) i njegov ujak Ahmed paša Hercego- vić, polubrat kraljice Katarine. Nije poznato kada je umro i gdje je pokopan. Predaja govori da je pokopan u Makedoniji. Safvet-beg BAŠAGIĆ, Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931., 36. 79 Katarina, kći kralja Stjepana Tomaša i kraljice Kata- rine Kosača, rođena je 1453. godine. I ona je zarobljena 74 Bullarium Franciscanum, 799, br. 1604. u plemićkome gradu Zvečaju 1463. godine. Prešla je 75 U ovome sam se podnaslovu najviše služio knji- na islam. Sigurno ju je u Osmanskome Carstvu štitio gom K. Regana „Bosanska kraljica Katarina“, str. 33- ujak Ahmed-paša Hercegović Kosača, polubrat njezi- 65. ne majke Katarine. Prema predaji Katarina je ostatak života provela i umrla u Skoplju u Makedoniji. Za nju 76 Š. LJUBIĆ, Listine o odnošajih između Južnoga Slaven- se brinuo Isha-beg Ishaković, kojemu je dana na čuva- stva i Mletačke Republike (960-1469), X, Zagreb, 1868. – nje. Isha-beg joj je kasnije podignuo i turbe (nadgrobni 1891., 192-193. V. KLAIĆ, Poviest Bosne, 324; Poviest h. spomenik). Turbe se nalazi na brežuljku Urjan Babi, u z. Bosne i Hercegovine, 555 groblju pored puta zvanoga Hadžilar Jolu. Narod ga 77 L. PALAVESTRA, Historijska usmena predanja iz Bo- zove Turbe Kral K’zi, odnosno Turbe bosanke prin- sne i Hercegovine, Sarajevo, 2004., 181-182. ceze. Obnovljeno je 2014. godine. Poviest h.z. Bosne i Hercegovine, 591.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 231 U kasnijim stoljećima su se proširile, ničim telji, uključujući i kralja? Postoje tri teze. potvrđene, glasine da su kralja Stjepana To- Prva teza tvrdi da je kraljevska obitelj, na vi- maša u kraljevskome gradu Bobovcu ubi- jest da je pao Bobovac i da se osmanska voj- li brat mu Radivoj i sin Stjepan Tomašević. ska kreće prema Jajcu, u nekoliko skupina Povijesna nam vrela svjedoče da je kraljica napustila kraljevski dvor te se različitim pu- Katarina imala dobre odnose s posinkom tovima uputila prema Hrvatskoj. Prema ovoj kraljem Stjepanom Tomaševićem i njegovom tezi Turci su zarobili kralja Stjepana Tomaše- suprugom kraljicom Marom. vića u Ključu zajedno sa stricem Radivojem, a Katarininu djecu Sigismunda i Katarinu u Naime, Stjepan Tomašević je bio nezakoniti utvrđenome gradu Zvečaju kraj Jajca.83 Kra- sin Stjepana Tomaša i Vojače.80 Taj brak Ka- ljica Mara se spasila bijegom preko Duvna i tolička crkva nije priznavala i zato mu, kao Livna stigavši u Cetinjsku krajinu gdje ju je nezakonitomu sinu, nije pripadala kraljevska zarobio hrvatski ban Pavao Špirančić.84 Kra- kruna, iako je bio prvorođenac u svoga oca. ljica Katarina se spasila bijegom preko Kozo- S druge strane, njegov polubrat Sigismund grada kraj Fojnice, Konjica, Narone i Stona je zakoniti sin kralja Stjepana Tomaša i kra- do Dubrovnika.85 ljice Katarine i kao takav je bio prvi zakoniti muški potomak Stjepana Tomaša. Čini se da Druga se teza temelji na najavljenome poje kraljičina mudrost i dobrohotnost uspjela sjetu Katarinina brata Vladislava kralju Stje- sačuvati mir na kraljevskome dvoru prepu- panu u ožujku 1463.86 Pretpostaviti je da je stivši posinku kraljevsku krunu bez ikakvih do posjeta došlo u travnju, te da je kraljica protivljenja. majka Katarina s bratom krenula u Humsku zemlju posjetiti oca i ostalu braću. Djecu nije Kako god bilo, nakon smrti kralja Stjepa- povela jer su još mala i slabašna za tako dana Tomaša, 1461. godine, kraljevsku krunu lek put po lošim putovima kroz planinsku i Bosanskoga kraljevstva naslijedio je Stjepan nepredvidivu Bosnu i Humsku zemlju. A s Tomašević koji je priznao maćehu Katarinu druge strane, kraljevska rezidencija u Jajcu za kraljicu majku.81 Zašto je to učinio? Je li je utvrđen grad i tu su djeca sigurna. Dok je to učinio iz poštovanja prema svome ocu? Katarina bila kod svoga oca u Humskoj ze- Možda iz ljubavi prema mlađemu polubra- mlji, stigla je vijest da je turska vojska izvr- tu Sigismundu i polusestri Katarini? Ili je to šila invaziju na Bosnu, unatoč potpisanomu učinio iz političke nužnosti da stekne podrš- primirju, pod vodstvom sultana Mehmeda ku moćnoga Katarinina oca Stjepana Vukči- II. Osvajača. Katarina je žurno krenula svojoj ća Kosače i njezine braće Vlatka i Vladislava? djeci u Jajce. Stigla je tek do Kozograda, gdje Dokumenti o tome šute, ali ostaje činjenica da ju je zatekla vijest o padu Jajca, potom i vijest je Katarina kao kraljica majka, članica najuže o zarobljavanju kralja i njezine djece. U isto kraljevske obitelji, nastavila živjeti sa svojom vrijeme doznaje da turska vojska opsjeda i djecom na kraljevskome dvoru u Jajcu.82 utvrđeni grad Kozograd, vjerujući da se u njemu skriva kraljica Katarina. Sljedeće pitanje, koje se nameće, jest: Kako to da Katarina nije u vrijeme turske invazije na Bosnu 1463. pala u osmansko za- 83 P. ĆOŠKOVIĆ, „Kotromanići“, Hrvatski biografski robljeništvo zajedno sa svojom djecom leksikon, sv. 7, Zagreb, 2009., 723-740; K. REGAN, Bo- sanska kraljica , 40. i drugim članovima uže kraljevske obi- 84 M. ŠUNJIĆ, „Prilozi za istoriju bosansko-veneci- janskih odnosa 1420-1463“, Historijski zbornik, sv. IV. 80 A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 388- Zagreb, 1961., 119-145. K. REGAN, Bosanska kraljica , 389. 40. 81 Bazilije PANDŽIĆ, „Katarina Vukčić“, 17. 85 Ibid , 40. 82 K. REGAN, Bosanska kraljica , 38-39. 86 Poviest h.z. Bosne i Hercegovine, 570.

232 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Treća teza govori da je Katarina uoči očeki- bosanskih gradova.91 Odgovor bi mogao biti vanoga dolaska Osmanlija iz strateških rada je kraljica Katarina, u svemu ravna kralju, zloga pošla u Hum.87 odbila predaju.

„Premda nema dokumenata koji bi nedvo- Nadalje, postavlja se pitanje: Kada je Kata- smisleno potvrdili valjanost prve, druge ili rina napustila Kozograd? Osmanlije su si- treće teze, na temelju činjenica da je Katarina gurno bile uvjerene da je kraljica Katarina u cijeli svoj izbjeglički život posvetila spašava- Kozogradu. Zato su i opsjedali taj mali, sla- nju svoje djece iz osmanskog „sužanjstva“, bo zaštićeni grad. Htjeli su kraljicu Katarinu što i više nego jasno govori o njezinoj pove- zarobiti i pogubiti kako bi i formalno imali zanosti s djecom te o boli koju je kao majka pravo na Bosansko kraljevstvo. osjećala zbog njihova gubitka, istini bi bila najbliža druga teza iz jednostavnog razloga Kraljica je najvjerojatnije napustila Kozograd što prva i treća teza ne daju zadovoljavaju- uoči opsade grada (prije 3. lipnja 1463.) te se ći odgovor na pitanje zbog čega bi Katarina uputila prema Konjicu.92 Bilo bi besmisleno i prilikom bijega iz Jajca napustila svoju djecu samoubilački boriti se u tome malome utvr- te na put u izbjeglištvo krenula u potpuno đenom gradu protiv moćne turske vojske. suprotnom smjeru.“88 Zašto su onda kozogradski branitelji pružali otpor? Odgovor nam daje narodna predaja Katarina se, dakle, u vrijeme pada Bosne na- koja kaže da su branitelji predvođeni kralje- lazila u plemićkome gradu Kozogradu te je vim rođacima pružali otpor želeći ih što du- pred osmanskom opasnosti iz njega krenula lje zadržati da se kraljica što više udalji.93 prema Dubrovniku. Dubrovački povjesni- Dubrovačka Republika, pismom od 23. svib- čar Jakov Lukarević (1551. – 1615.) u svome nja 1463. godine Katarininu bratu Vladisla- znamenitom djelu Opširni izvod iz dubrovač- vu, obećava da će poslati svoje lađe po kra- kih ljetopisa u četiri knjige89 potvrđuje tezu da ljicu Katarinu, ako se domogne mora.94 To se Katarina iz Kozograda uputila preko Ko- jasno pokazuje da je postojao dogovor izme- njica preko Narone i Stona, odakle se lađom đu Katarine i Vladislava o povlačenju, ako prebacila u Dubrovnik. Fojnička narodna bude prisiljena napustiti Bosnu. Dogovore- predaja o bijegu Katarine podudara se s Lu- no je, također, da izvlačenje bude Neretvom karićevim opisom. I arheološka istraživanja preko Stona do Dubrovnika. na Kozogradu pod vodstvom dr. sc. Envera Imamovića tijekom 1983. godine potvrđuju Iz svega navedenog može se zaključiti da se tezu o mogućnosti Katarinina boravka u Ko- Katarina barem uoči osmanske opsade i pro- zogradu.90 Arheološki ostatci otkrivaju da je pasti Kozograda nalazila u njemu, da se pre- grad doživio opsadu, pronađeni su ljudski ma unaprijed dogovorenome planu probila kosturi odsječenih glava i grad je spaljen. Za- kroz ratom zahvaćen teritorij do dubrovač- što se grad nije predao bez borbe ako je kralj koga Stona gdje su je čekale dogovorene lađe Stjepan Tomašević zapovjedio predaju svih 91 U pohodu na Bosnu sultan je zaposjeo 117 utvrda. Poviest h. z. Bosne i Hercegovine, 572; Mladen ANČIĆ, Na rubu, 130. 92 M. ŠUNJIĆ, „Trogirski izvještaji o turskom osvo- jenju Bosne (1463)“, Glasnik arhiva i Društva arhivskih 87 Mladen ANČIĆ, Na rubu, 127. radnika Bosne i Hercegovine, 29/1989., br. 29, 147-148. 88 K. REGAN, Bosanska kraljica , 41. 93 Leonardo ČUTURIĆ, „Zadnji dani Kozograda (Po 89 L. PALAVESTRA, Historijska usmena , 290-291, narodnoj predaji)“, Napredak-hrvatski narodni kalendar bilj.b) 1944, 34/1943., br. 34, 226-227. 90 E. IMAMOVIĆ, „Kozograd kod Fojnice“, Arheološ- 94 Poviest h.z. Bosne i Hercegovine, 575. K. REGAN, Bo- ki pregled, 24/1985., br. 24, 150-151. sanska kraljica , 46.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 233 koje su je prebacile u unutarnjost dubrovač- Zato su naredili da se detaljno ispitaju sve koga područja. povelje koje dotiču ovo pitanje.98

Osmanlijska invazija na Bosnu u proljeće Katarina se u Dubrovniku zadržala do kraja 1463. godine je prekretnica u povijesti Bosne listopada ili početka studenoga 1463. godi- i povijesti Katoličke crkve u Bosni, ali i bolna ne. Na temelju postojećih izvora ne možemo prekretnica u životu kraljice Katarine. Zapo- točno ustvrditi je li na njezinu odluku o br- čeo je izbjeglički život kraljice Katarine bez zome odlasku iz Dubrovnika utjecalo pona- vlastite djece koja su zarobljena u Zvečaju i šanje Dubrovčana ili činjenica da su njezina odvedena u tursko zarobljeništvo. Sultan je braća i otac tijekom mjeseca srpnja, a zatim i na prevaru pogubio bosanskoga kralja. Broj- kralj Matija Korvin oslobodili velike dijelo- na turska vojska spalila je i uništila više od ve njezina kraljevstva. Katarina se posljednji tisuću bosanskih gradova. put spominje u dubrovačkim dokumentima 26. listopada 1463. kada je pohranila srebreni Kako i kamo dalje? Već smo napomenuli da suprugov mač za svoga sina u slučaju da se su je dubrovačke lađe prebacile iz Stona na izbavi iz osmanskoga ropstva.99 otok Lopud. Na područje Dubrovačke Re- publike došla je između 14. lipnja i 4. srpnja Katarina se iz Dubrovnika uputila prema 1463. godine.95 Dopuštenje za ulazak u grad Slanome. Kosače su, naime tijekom jeseni Dubrovnik dobila je tek 23. srpnja 1463.96 Na oslobodili gotove sve obiteljske posjede na otoku Lopudu boravila je barem jedan mje- području današnje Hercegovine, Crne Gore i sec, jer su je, zasigurno, skrivali od Osman- Srbije. Nema sumnje da se iz Slanoga uputi- lija. Bojali su se da bi njezin boravak mogli la prema posjedima svoga oca i braće. U no- iskoristiti kao dobar povod za napad na Du- vim okolnostima Katarina je sa svojim ocem brovnik. Treba imati na umu da se turska i braćom boravila u svome Bosanskom kra- vojska nalazila gotovo na granicama Repu- ljevstvu u Humskoj zemlji više od godinu i blike, a hvatanje kraljice Katarine je bio jedan pol, punih dvadeset mjeseci. od glavnih Mehmedovih ciljeva. Ne znamo u kojim je gradovima boravila, ali U grad je mogla ući tek što su njezina braća znamo iz dokumenta Vijeća umoljenih od 13. i otac u snažnome protuudaru tijekom srp- srpnja 1465., upućena dubrovačkim službe- nja 1463. godine potisnuli osmansku vojsku nicima na Pelješcu, da su Osmanlije ponov- daleko od granica Dubrovačke Republike i no napale Kosače i njihovu zemlju te da su otklonili mogućnost napada na grad.97 Do- se pred njihovom navalom Katarina i njezin šavši u grad Dubrovnik, kraljica Katarina brat Vladislav Hercegović povukli prema je pristupila sređivanju odnosa između Du- Pelješcu. Najvjerojatnije su krenuli iz utvrđe- brovačke Republike i Bosanskoga kraljev- noga grada Blagaja. Dubrovnik ih nije pustio stva. Dubrovčani su pristupili vrlo oprezno u grad zbog straha od Turaka. Odmah su ih u odnosu na zahtjeve kraljice Katarine jer su prebacili na Pelješac. Katarina se drugi put uočili da je u novim okolnostima pitanje na- našla u izbjeglištvu. Po dolasku na Pelješac, sljedstva imovine bosanskoga kralja nejasno. možemo pretpostaviti, da su je Dubrovčani zajedno s bratom Vladislavom prebacili na Mljet, a potom u neki od gradova koji su bili 95 D. KOVAČEVIĆ, „Pad bosanske države prema u posjedu njezina oca. Dubrovački doku- dubrovačkim izvorima“, Godišnjak Društva istoričara menti posljednji put bilježe da boravi na du- Bosne i Hercegovine, 14/1963, Sarajevo, 1964., 214. brovačkome području 12. rujna 1465. kada 96 D. KOVAČEVIĆ, „Pad bosanske države, 215. 97 Ć. TRUHELKA, „Dubrovačke vijesti o godini 1463.“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 98 Ibid, 8. br. 22, Sarajevo, 1910., 4. 99 K. REGAN, Bosanska kraljica , 54.

234 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Dubrovačka vlada zapovijeda svojim trgov- Dubrovačke Republike 1465. do dolaska u cima da joj budu „pri ruci“.100 Rim, jednako tako ostaje nepoznanica je li se na taj put otisnula iz Šibenika kao što sugeri- Ako želimo rekonstruirati Katarinin život, raju neki povjesničari, ili iz Dubrovnika kao moramo još odgovoriti gdje je Katarina bo- što piše većina Katarininih životopisaca. ravila nakon 1465., a prije odlaska u Rim, te vrijeme njezina odlaska u Rim. Sigurno se zna da je u Rim doputovala prije 29. listopada 1467. godine, da je na put kre- Ne postoje pouzdani izvori koji bi dali ned- nula koji mjesec ranije vlastitom lađom, da se vosmislene odgovore na ova pitanja. Služeći iskrcala u Anconi103, te da je lađa po povrat- se dostupnim dokumentima, može se ipak ku smještena na suhome vezu kraj franje- zaključiti da je Katarina tijekom druge polo- vačkoga samostana sv. Križa na Krapnju u vine 1465. i cijelu 1466. godinu boravila na Šibenskome arhipelagu. Zanimljivo je napo- području današnje zapadne Hercegovine, a menuti da ju je na put u Rim nagovarao tali- potom na šibenskome području.101 janski humanist Leonardo Montagna, koji joj je, između ostaloga, posvetio dvije pjesme.104 Naime, još od 1463. godine dio zapadne Her- cegovine nalazi se u posjedu njezina brata Šibensku tezu potvrđuje podatak da se Ka- Vladislava. A godine 1465. u njegovim ru- tarina iskrcala u Anconi koja je preko puta kama su i dalje prostrane županije Veljaci, Šibenika, kao i podatak da je svoju lađu osta- Rama i Uskoplje. Vidljivo je, također, da je vila na čuvanje franjevačkomu samostanu u Katarina imala jako dobre odnose s bratom Krapnju. Toj tezi ide u prilog i činjenica da Vladislavom. Iz dosadanje analize, kako već je Šibenik daleko od područja ratnih sukoba rekosmo, jasno je da je Katarina od odlaska s Turcima. Vrlo je izgledno da je Katarina s iz Dubrovnika potkraj 1463. pa sve do ljeta pratnjom na put krenula iz Humske zemlje, 1465. živjela u njegovu domaćinstvu. U dru- preko Livanjskoga kraja i Vrlike, potom go izgnanstvo je pobjegla iz njegova doma i preko Knina i Skradina doputovala u Šibe- zato nije iznenađujuće da je mač svoga muža nik, iz kojega se onda otisnula prema An- oporučno ostavila njegovu sinu Balši, ako coni i Rimu. Njezino putovanje iz Šibenika se njezin sin ne vrati katoličanstvu. Vrlo je do Rima moglo je trajati najviše osam dana, izgledno da je Katarina napustivši Pelješac bez nenadanih događaja i namjernih zadrža- ponovo otišla živjeti kod svoga brata Vla- vanja. Dva dana brodom i četiri do pet dana dislava. Tomu može posvjedočiti i Katarini- kopnom od Ancone do Rima. na oporuka iz 1478. godine u kojoj kraljica spominje svoju kraljevsku pratnju. Članovi Kada je stigla u Rim? Prvi podatak o njezinu njezina kraljevskog dvora u izbjeglištvu u boravku u Rimu je 29. listopada 1467. godi- Rimu su predstavnici južnobosanskih veli- ne105 kada je počela primati novčanu pomoć kaša i hrvatskih plemićkih obitelji.102 od Pape. Analizirajući postojeće podatke, Katarina je trebala biti u Rimu u rujnu ili li- Kao što se ne može sa sigurnosti zaključiti stopadu 1467. godine. gdje je Katarina boravila nakon odlaska iz Rimske godine

100 P. ĆOŠKOVIĆ, „Kotromanići“, 723-740; K. RE- Kako smo napomenuli, ne zna se točno kada GAN, Bosanska kraljica , 54-56. je kraljica stigla u Rim. Neki misle da je stigla 101 V. PALAVESTRA, „Diskusija 24. listopada 1978. (prije podne)“, Povijesno teološki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, Sarajevo, 103 Poviest h. z. Bosne i Hercegovine, 588. 1979., 41-42. 104 Petar RUNJE, „Tri hrvatske“, 69-70. i 80-81. 102 K. REGAN, Bosanska kraljica , 57-60. 105 K. REGAN, Bosanska kraljica , 64.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 235 u Rim još za pontifikata pape Pia II. (1458. – Hrabro je nosila svoje nevolje. Uvijek je po- 1464.).106 Čini se da ga nije susrela, jer u opo- kazivala da je zakonita predstavnica svoga ruci spominje samo papu Pavla II. i Siksta izgubljenog kraljevstva. Talijanska i rimska IV.107 javnost gledala je s poštovanjem na njezinu pretešku i nevoljnu sudbinu, koja nije mogla Katarina je u Rimu od papa primala pomoć zatamniti njezino kraljevsko dostojanstvo. da može dolično živjeti prema svome kra- Postoje zapisi o njezinim javnim istupima. ljevskom statusu. Ova je pomoć davana na Ovi zapisi svjedoče o njezinu kraljevskom račun borbe protiv Turaka. Papina mjesečna dostojanstvu. pomoć Katarini iznosila je sto škuda i povrh toga mjesečno je dobivala dvadeset škuda za Kraljica je Katarina nazočila na vjenčanju najam kuće.108 ruskoga velikog kneza Ivana III. Vasiljevića i Zoe (Sofije) Paleologa, nećakinje posljed- Kraljica Katarina i njezina pratnja prvo su njega bizantskog cara, u crkvi sv. Petra 31. se smjestili u kući rimskoga građanina Jako- srpnja 1471. Svi oni koji su zapisali ovo vjen- ba Montebona kojemu je plaćala dvadeset čanje kažu da je bila nazočna i bosanska kra- škuda mjesečno. Papinski ured za križarske ljica Katarina.110 vojne donio je odluku o preuzimanju obveze plaćanja najamnine. Plaćanje je započelo 29. U gradu Aquili godine 1472. svečano se sla- listopada 1467. godine. U ovoj je kući ostala vio prijenos relikvija sv. Bernardina Sijen- do 1. listopada 1469. godine,109 kada se pre- skoga u crkvu podignutu njemu u čast. Za selila sa svojim kraljevskim dvorom u novu ovu crkvu i bosanski je kralj Stjepan Tomaš kuću u rimskoj četvrti Pigna, nedaleko od dao, 1457. Godine, svoj prilog. Katarina, hti- crkve sv. Marka. Tu je boravila sve do svoje jući sudjelovati u ovome slavlju, uputila se u smrti 25. listopada 1478. godine. U toj kući, Aquilu uz pratnju dvorjana. Bila je obučena koja je najvjerojatnije pripadala Hrvatskoj u crno. Suvremenici su uočili njezinu nazoč- bratovštini sv. Jeronima, pisala je svoju opo- nost i zapisali njezin dolazak uz kratki opis ruku pet dana prije smrti. njezina prognaničkog života. Posebno ih se dojmila pratnja koja je nosila dugu plavu Osim toga, papa Siksto IV. darovao joj je i kosu, spuštenu preko ramena.111 prostrani posjed uz rijeku Tiber koji je ona poslije, po svoj prilici, ostavila Hrvatskoj Papa Siksto IV. je proglasio jubilarnu godinu bratovštini sv. Jeronima. 1475. Među mnogobrojnim hodočasnicima bili su neki pripadnici kraljevskog dostojan- Zajedno s kraljicom Katarinom u Rim su stva. Jedna od njih bijaše bosanska kraljica došli i njezini dvorjani koji su činili „mali Katarina. Ona je hodočastila 25. travnja 1475. kraljevski dvor“. i obavila sve propisane uvjete da bi primila jubilarni oprost.112 Unatoč izbjeglištvu, bez stvarnoga posjedo- vanja kraljevstva, Katarina nije nikada smet- Naravno, Katarina je u Rimu uvijek mislila nula s uma svoje kraljevsko dostojanstvo. na svoju djecu Sigismunda i Katarinu, koje su Turci odveli u zarobljeništvo.

106 D. Mandić, Bosna i Hercegovina, I: Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, I, Chicago, 1960., 272-275. 110 L. THALLOCZY, Studien, 111-112. 107 A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 509- 111 D. LASIĆ, De vita et operibus S. Iakobi de Marchia, 511. Falkonara M 1974. 108 Vatikanski arhiv, Camerale I, vol. 1235 i vol. 1236. 112 L. WADDING, Annales Minorum usque ad an. 1540, 109 Ibid, vol. 1235, f. 83v-95r. ed. Ios. M. FOSECA, vol. XIV, Romae 1731-1736, 140

236 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Događalo se koji put da su Turci puštali na časopisu Archivium Franciscanum Historicum, slobodu djecu iz progonstva za velike nov- obavljen kao poseban prilog.116 Fra Marijan čane iznose. Katarina je snovala oslobođenje sažimlje i ono što je rekao o kraljici Katarini: svoje djece. Tako se 23. srpnja 1470. godine „Godine Gospodnje 1478., dana 25. listopa- obratila mantovskomu markgrofu Ludovi- da, u Rimu je preminula gospođa Katarina, ku Gonzagi, a 11. veljače 1474. milanskomu kraljica Bosne, i sahranjena u Araceli. Ta je vojvodi Gianu Galeazzi Mariu Sforzi, kojega pobožna kraljica više godina živjela pod Pra- je zamolila za pomoć u organiziranja njezi- vilom bl. Franje i javno nosila habit.“117 Preu- na puta na osmansku granicu, gdje je trebala zeta iz ovoga djela vijest je ušla u liturgijsku stupiti u kontakt sa sultanovim pregovara- knjigu Martyrologium Franciscanum, gdje ju čima.113 Čini se da joj je Sforza ipak izišao u nazivaju blaženom.118 susret, jer je u ljeto iste godine doputovala u Herceg Novi u pratnji Margarete Marza- Katarina je u Rimu iz dana u dan iščekivala no, unuke napuljskoga kralja Ferdinanda I. da se prilike promijene u njezinu korist. Kri- i nevjeste svoga brata Vlatka Hercegovića, a žarske vojne, koje su trebale osloboditi nje- odatle u Dubrovnik u kojemu se kratko za- zino kraljevstvo, nisu se ostvarile, iako su se držala. Na žalost, pokušaj oslobađanja djece pape Pavao II. i Siksto IV. jako zauzimali za je propao. Katarina više nikada nije vidjela to. Niti osobni pokušaji kraljice Katarine da svoju djecu.114 oslobodi svoju djecu iz turskoga zarobljeniš- tva nisu svršili uspješno. Obuzela ju je velika Kraljica Katarina je u Rimu uspostavila jako žalost kada je doznala da su joj oboje djece dobre odnose sa franjevačkim samostanom odgojeni i poučeni u islamskoj vjeri. Araceli. Već ranije u Bosni poznavala je franjevce koji su je poučavali o istinama katolič- Oporuka kraljice Katrine (20. listopada ke vjere. Zato, nije čudno da je u Rimu oda- 1478.)119 brala franjevce, pohađajući njihovu crkvu i savjetujući se s njima u pitanjima vjere. Upra- Dani su prolazili u preteškoj boli zbog gu- vo ova bliska povezanost između Katarine i bitka djece i kraljevstva, a život kraljice Ka- franjevaca iz samostana Araceli objašnjava tarine odmicao je i išao prema svome kraju. nazočnost šest franjevaca toga samostana Kada je teže oboljela, odlučila je napisati kao svjedoka (od šest svjedoka) pri sastav- oporuku. Bilo je to 20. listopada 1478. U opo- ljanju njezine oporuke.115 Samostan Araceli ruci je Katarina ponajprije izrazila svoju želju bijaše centar franjevačkoga života u Rimu. da bude ukopana u crkvi Araceli. Zatim je U ono vrijeme u samostanu je vrlo zauzeto napisala svoju odluku o nasljedstvu u Bosan- djelovala zajednica Trećega reda sv. Franje. skome kraljevstvu, budući da je ostala jedi- Kraljica Katarina je postala članicom te zani zakonski predstavnik. Imenovala je papu jednice. Koliko je do sada poznato, prvi pisac Siksta IV. i njegove zakonite nasljednike ba- koji je objavio vijest da je kraljica bila člani- štinicima Bosanskoga kraljevstva i zamolila ca Trećega franjevačkog reda bio je Marijan ih da ga u potpunosti predadnu njezinu sinu iz Firenze (1523.) koji je napisao Fasciculus Sigismundu, ako se vrati na katoličanstvo. chronicorum Ordinis Fratrum Minorum. Ovo Ako Sigismund ne bi postao katolikom, da djelo nije sačuvano. Sačuvan je samo kratki kraljevstvo predadnu kćeri Katarini, bude li sažetak toga djela koji je sastavio sam autor. Ovaj je sažetak objavljen u franjevačkome 116 Compendium chronicorum Fratrum Minorum, Qua- racchi 1911. 113 L. THALLOCZY, Studien, 115-117. 117 Ibid, 129. 114 L. THALLOCZY, Studien, 116; P. ĆOŠKOVIĆ, 118 Martyrologium Franciscanum, Vicetiae 1939, 140. „Kotromanići“, 737; 119 Vatikanski Tajni arhiv, Misc. Arm, vol. 1, f. 266v- 115 A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 511. 268r.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 237 se ona obratila na katoličanstvo. Ako bi obo- stvom u sjeverozapadnoj i sjevernoj Bosni, je ustrajalo u islamskoj vjeri, Sveta Stolica na području Bosankoga kraljevstva Stjepana postaje vlasnica Bosanskoga kraljevstva i o Tomaševića postojala su još dva Bosanska njemu može odlučivati prema svojoj uviđav- kraljevstva. Jedno pod vlasti osmanskih va- nosti. Ova Katarinina odredba izaziva kon- zala Matije Radivojevića i Matije Vojsalića u troverze sve do danas. srednjoj Bosni,122 a drugo pod vlasti kraljice Katarine u južnoj Bosni. Bosansko kraljev- Prva i najčešće spominjana kontroverzija ve- stvo pod vlasti kraljice Katarine prestalo je zana je za pitanje je li Katarina bila posljednja postojati njezinim odlaskom u Rim 1467. go- ili pretposljednja bosanska kraljica, a samim dine i padom pod osmansku vlast početkom tim, je li imala pravo oporukom ostaviti svoje 1480-ih, a ono pod vlasti osmanskih vazala kraljevstvo nasljednicima sv. Petra. Raspra- nakon 1476. kada se Matija Vojsalić spominje va o tome traje od XIX. stoljeća do današnjih posljednji put u povijesnim izvorima. Ostalo dana. Povjesničari nisu u suglasju. Odgovor je još na životu Bosansko kraljevstvo Matije bi mogao biti u načinu promatranja povijesti Korvina, u kojemu je od 1471. do 1477. kra- Bosne u drugoj polovici XV. stoljeća. Pitanje ljevao Nikola Iločki. je, je li 1463. godine Bosansko kraljevstvo šaptom propalo ili je, kao u Hrvatskoj neko- Iz ovih povijesnih činjenica možemo ustvr- liko stoljeća ranije, došlo do smjene kraljev- diti da su naslov bosanske kraljice usporedo ske dinastije i pada samo dijela područjaa s Katarinom nosile još i Mara, udovica Stje- pod Osmansku vlast. Iako, većina, pogotovo pana Tomaševića, Beatrica Aragonska, su- starijih povjesničara, govore da je 1463. go- pruga Matije Korvina, te nepoznate supruge dine Bosansko kraljevstvo propalo, taj bi se bosanskih kraljeva Nikole Iločkoga, Matije događaj mogao i drukčije sagledati.120 Radivojevića i Matije Vojsalića. Prema tome, kraljica Katarina nije bila ni posljednja ni Prvo, ni jedan mjesec nakon osmanske inva- pretposljednja bosanska kraljica. Sve nave- zije, herceg Stjepan Vukčić Kosača i njegovi dene kraljice nadživjele su kraljicu Katarinu. sinovi pokrenuli su protuofenzivu i u vrlo Pitanje koje slijedi u vezi s ovom kontrover- kratkome vremenu oslobodili ne samo svoje zom jest: Je li Katarinino oporučno ostavlja- dotadanje posjede već i neke utvrde u Podri- nje Bosanskoga kraljevstva nasljednicima sv. nju. Petra imalo ikakvu pravnu težinu? Oko ovoga pitanja u novije doba se vatreno rasprav- Drugo, hrvatsko-ugarski kralj Matija Kor- lja na stranicama dnevno-političkih medija vin do Božića iste godine zaposjeo je sjeve- u Bosni i Hercegovini. Mnoga publicistička rozapadne dijelove Bosanskoga kraljevstva, pera nastoje Katarininu oporuku proglasiti uključujući i prijestolnicu Jajce, a iduće godi- falsifikatom. Nadalje, sumnjaju na Katarini- ne Usoru i Soli. On je po zauzeću Jajca obno- nu sposobnost da pet dana prije smrti svjesno vio Bosansko kraljevstvo, za čijega je upra- i slobodno može napisati oporuku. Proglaša- vitelja imenovao Emerika Zapolju.121 Prema vaju Svetu Stolicu i svjedoke oporuke pohle- tome, možemo bez ikakvih ograda zaključiti pnima i korumpiranima, kojima je jedini cilj da Bosansko kraljevstvo nije propalo 1463. prevarom doći do Bosanskoga kraljevstva. godine, već da je dinastija Korvin detronizi- Kraljicu Katarinu i njezine dvorjane smatra- rala dinastiju Kotromanić u onome dijelu Bo- ju pravnim neznalicama koji nisu upućeni sne koji je Korvin stavio pod svoju kontrolu. kako se bira bosanski kralj, tj. da jedino bo- Usporedo s Korvinovim Bosanskim kraljev- sanski Stanak (skupština bosanskih velikaša) može izabrati bosanskoga kralja. Buru ovako grubih napada na jasne povijesne činjenice 120 K. REGAN, Bosanska kraljica , 158. 121 L. THALLOCZY, Studien, 86. i 100; Dubravko LO- VRENOVIĆ, Na klizištu povijesti, 381. 122 Ibid, 378-380. i 387-388.

238 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA izazvao je, prema autorima ovih ničim pot- u posljednje vrijeme brojne različite kultur- krijepljenih napada, posjet pape Ivana Pavla no-umjetničke udruge koje nose njezino ime II. Hrvatskoj 1994. godine, kada je Franjo ili su nadahnute dijelovima njezina života. Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske, Osim udruga, o sjećanju na Katarinu svjedo- podsjetio Papu da je Bosna u biti vlasništvo či i narodna baština bosansko-hercegovačkih Katoličke crkve, jer ju je oporukom darova- Hrvata.125 Zato ne čudi da bosansko-hercego- la bosanska kraljica Katarina 1478. godine. vački Hrvati, a posebno franjevci, iskazuju Tri godine kasnije, Krešimir Zubak, hrvat- snažan senzibilitet prema kraljici Katarini. ski član predsjedništva Bosne i Hercegovine, prigodom posjeta pape Ivana Pavla II. Sara- Njoj u čast, u najbližu subotu njezina blaže- jevu, također je napomenuo Papi da je Bosna nog preminuća, 25. listopada, slavi se već vlasništvo Katoličke crkve. tradicionalni Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i hodočašće na A prava istina stoji da je kraljica Katarina Bobovac vjernika-katolika djelatnika Mini- mogla darovati svoje patrimonijalno pravo starstva obrane i pripadnika Oružanih snaga na Bosansko kraljevstvo, ali u ovim politič- Bosne i Hercegovine kojima se pridružuju kim okolnostima kada polovinom Bosne vla- redarstvenici na svim entitetskim i državnim da Matija Korvin, a drugim dijelom Osman- razinama. Nekima je sporan i ovaj svečani sko carstvo, to bi bilo mrtvo slovo na papiru. molitveni događaj, jer ga smatraju hrvatskim Ona papama nije mogla ostaviti ono što nije i katoličkim svojatanjem bosanske kraljice posjedovala. Katarine koja je, prema nekim bošnjačkim autorima, čimbenik jedinstva, jer ujedinjuje Na ovo pitanje se nastavlja pitanje njezina sve tri vjere i sve tri nacije u svojemu boga- nacionalnog identiteta. Mnogi autori su tome tom i nesretnom životu. davali preveliku važnost. Srednji vijek nije poznavao nacionalni oblik identiteta. Pro- Vratimo se još na kraljičinu oporuku. Svu mašen je svaki govor o njezinoj nacionalnoj svoju ostavštinu, bilo pokretnu, bilo nepo- pripadnosti. Kraljica Katarina nije mogla biti kretnu, ostavlja u jednakim dijelovima svo- ni Hrvatica, ni Srpkinja, ni Bošnjakinja, već jim dvorjanima, osim onoga što je drukčije isključivo humska, a nakon udaje bosanska navedeno. velikašica.123 Franjevačkoj crkvi Araceli osim dvjesto šku- No, ne smije se s uma smetnuti činjenica da za sprovod, ostavlja svoj kraljevski plašt da su bosanski franjevci još u tursko doba (1463. – 1878.) prvi započeli sa stvaranjem 125 Godine 1996. u Donjem Lapcu bosanskoherce- kulta bosanske kraljice Katarine kao simbo- govački Hrvati, koji su izbjegli u Hrvatsku tijekom la bosanske državnosti i simbola pripadnosti Domovinskog rata, osnovali su Kulturno-umjetnič- njezina srednjovjekovnog i predosmanskog ko društvo „Kraljica Katarina“ s ciljem održavanja stanovništva Katoličkoj crkvi,124 te se sjećanje tradicije Bosanskih Hrvata. S istim ciljem osnovana na nju najviše njeguje upravo u krajevima i je „Udruga hrvatskih plemića i kneginja bosanske naseljima u kojima su Hrvati većina. Oču- kraljice Katarine“. Nadalje, Žene Kraljeve Sutjeske u vanju uspomene na kraljicu Katarinu među znak žalosti za kraljicom i njezinom zlom sudbinom bosansko-hercegovačkim Hrvatima svjedoče nose crne marame poznate kao okruge i katarinke, a u istom mjestu sačuvana je predaja prema kojoj je Kata- rina učila domaće žene umijeću tkanja. Darko OME- 123 Ibrahim KAJAN, Katarina, kraljica bosanska, Mo- RAGIĆ, „Crne marame za kraljicom Katarinom nose star 2015; B. STANOJEVIĆ, „Srpski grob na Kapito- se i danas“, Oslobođenje (Sarajevo), god. 59, 27. X. 2002., lu“, Štampa (Beograd), 2/1903, br. 23,1-2; A. ILIĆ, Ro- br. 20008, 8; Zvonko MARTIĆ (Autor kataloga), Revija doslovne tablice srpskih dinastija i vlastele, Zagreb, 1919., tradicijskog odijevanja i nakita Hrvata Bosne i Hercegovine 7-9. iz zbirke samostana i duhovnog centra „Karmel s. Ilije“, 124 L. PALAVESTRA, Historijska usmena , 40. Buško jezero, Zagreb, 2005., 5.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 239 od pozlaćenoga sukna i svileni oltarnik. Cr- Oko 1590. godine, zbog preuređenja crkve, kvi sv. Jeronima ostavila je sve stvari iz svoje franjevci su premjestili Katarinin grob na kapelice. drugo mjesto. Što je bilo sa zemnim ostatcima kraljice Katarine, ne znamo, ali znamo da su Svomu sinu Sigismundu ostavila je mač nje- novu nadgrobnu ploču postavili na najbliži gova oca, ukoliko bi se vratio na katoličan- stup ispred oltara gdje i danas stoji.127 Prigo- stvo, a ako ne bi postao katolikom, mač pri- dom premještanja izvorna nadgrobna ploča pada Balši, sinu njezina brata Vladislava. je nestala, a postavljena je nova s natpisom, Relikvije koje je posjedovala ostavlja crkvi umjesto na bosanici, prijevod na latinskome sv. Katarine u Jajcu. jeziku. Srećom, rimski kaligraf Ivan Palati- no 1545. godine učinio je prijepis i objavio ga Po svršetku oporuke zamolila je biskupa 1547. u svome djelu o raznim pismima.128 Bartolomeja Marasca da izvršitelje njezine Evo teksta na hrvatskome i latinskome jeziku: oporuke predstavi vicekancelaru Rimske kurije Rodrigu Borgia i zamoli ga da njezi- KATARINI KRALJICI BOSANSKOI nu oporuku, skupa s mačem kralja Tomaša, STIPANA, HERCEGA O(D) SVETOGA SABE preda Papi i kardinalskomu zboru kako bi se S PORODA (J)ELENE I KUĆE CARA zauvijek sačuvali. STIPANA ROENI TOMAŠA KRALJA BOSAN’SKOGA I doista, nekoliko dana kasnije kardinal Bor- ŽENI gia predvodio je Papi neke dvorjane kraljice KOLIKO ŽIVI GODINI N.I.D.(54) Katarine, koji su mu predali oporuku, mač i I PRIMINU U RIMUNA LITA GNA ostruge. Papa je tom prilikom pohvalno go- (GOSPODNJA) C.U.O.I. (1478) vorio o kraljici Katarini. Naredio je potkan- LITO NA K.I.E. (25) DNI. OKTOBRA. celaru da oporuku sačuva u arhivu svoga SPOMINAK’ ureda. Potkancelar ju je prepisao u knjigu NJE PI(S)’MOM’. POSTAVLJEN’ papine riznice zvanu Camerario Cenci i zajedno sa svojim suradnicima potpisao. Taj CATHARINAE REGINAE BOSNENSI prijepis sačuvan je do danas.126 STEPHANI DUCIS SANTI SABBAE SORORI E GENERE HELENAE ET DOMO PRINCIPIS Smrt i ukop STEPHANI NATAE THOMAE REGIS BOSNAE Kraljica Katarina je umrla 25. listopada 1478. VXORI QVANTUM VIXIT ANNORUM LIIII godine. Ukopana je u franjevačkoj crkvi ET OBDORMIVIT ROMAE ANNO DOMINI Araceli kako je u oporuci zaželjela. Grob joj MCCCCLXXVIII DIE XXV OCTOBRIS je postavljen ispred glavnoga oltara crkve. MONUMENTUM IPSIUS SCRIPTIS POSI- Nadgrobna je ploča urešena reljefnim ki- TU pom kraljice u naravnoj veličini (1,78 cm) s Gornji hrvatski tekst bio je napisan bosan- krunom na glavi. S jedne strane glave je bo- skom ćirilicom. Brojčanu vrijednost slova na sanski kraljevski grb, a s druge grb obitelji epitafu dodali smo u zagradi arapskim bro- Kosača. Ispod nadgrobne ploče je postavljen jevima. Tako nam je sačuvan prijepis bosa- natpis bosanicom. nicom. Palatino je najprije donio natpis bosanicom, njegov prijevod latinskim slovima i prijevod na latinski jezik.

127 CASIMIRO DI ROMA, Memorie istoriche della chiesa e del convento di Araceli di Roma, Roma 1736, 128. 128 Libro di M. Giovanbattista Palatino, citadino Romano, nel qual s’insegna a scrivere ogni sorte di lettera, antica e 126 ASV, Misc. Arm. XV, vol. 1, f. 266v-268r. moderna, di qualunque nazione, Roma, 1547., f. (G. VII4)

240 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA sv. Save sestri. Kako je Katarina mogla biti kći i sestra Hercegova? Draganović129 tvrdi da je neki franjevac svojevoljno ubacio riječ „sestra“ htijući istaknuti da je bila članica Trećega reda sv. Franje. Tom je nespretnosti nazvao Katarinu sestrom svoga oca, umjesto redovničkom sestrom.

Kraljica Katarina, iako je umrla u tuđini, nikada nije zaboravljena. Kako od suvremenika svoga doba, tako ni danas.

Činjenica da je ukopana ispred oltara u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu, službe- noj crkvi rimske gradske općine i glavnoj crkvi rimskih franjevaca, jasno govori da je riječ o osobi koja je za života uživala izuzetan ugled i jasno poziva na trajno poštova- nje. Zasigurno su franjevci već tolika stoljeća propovijedali posjetiteljima svoje crkve bur- nu povijest ove kraljice, koja je ostavila glas dobre i svete žene i kao takva postala uzor kršćanskoga života.

A njezini sunarodnjaci gotovo pet i pol sto- ljeća hodočaste u Rim i neizostavno posje- ćuju crkvu Araceli da se naklone zemnim ostatcima kraljice Katarine i da iskažu svoje divljenje uzornoj katoličkoj kraljici, koja je u preteškoj boli zbog gubitka sina Sigismunda i kćeri Katarine, ipak odgovorno i zauzeto živjela svoj prognanički život u Rimu, umri- jevši na glasu uzorne katoličke žene-kraljice, koju franjevci časte kao blaženicu.130

Već smo istaknuli da je bila rado viđena u javnome društveno-političkom i vjerskome životu onoga doba.

O ugledu kraljice Katarine svjedoče nam i velika umjetnička djela kraljičinih suvremenika koji su htjeli ovjekovječiti njezin život Nadgrobna ploča na grobu bosanske kraljice Katarine u crkvi na svojim umjetničkim ostvarenjima. Portret "Santa Maria in Araceli" u Rimu prelijepe djevojke, čiji je autor, prema likov- nim kritičarima, Giovanni Bellini, a nalazi se Današnji latinski natpis na nadgrobnoj ploči u Kapitolijskome muzeju u Rimu, prikazuje u crkvi Araceli je prijevod prvotnoga natpisa lijepo lice bosanske kraljice Katarine, tvrde koji je pisan u narodnome jeziku i pismeni- ma. Prevoditelj je napravio pogrješku napi- 129 K. DRAGANOVIĆ, Katarina, 40. savši u drugome redu: Stjepana hercega od 130 Bazilije PANDŽIĆ, „Katarina Vukčić“, 25.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 241 neki poznavatelji likovnih umjetnosti.131 U ovome portretu Katarinini sunarodnjaci, već dugi niz godina, vide svoju prelijepu i dobru kraljicu Katarinu.

Slika kraljice Katarine nalazi se i u čuvenoj Sikstinskoj kapeli u Vatikanu na Rossellije- vom diptihu „Govor na gori“132 i to uz papu Siksta IV., skupa sa svojim dvorjanima i ote- tom sinu koji je ogubavio prešavši na islam. Kleči i moli za ozdravljenje.

Zaključak

Katarina je živjela u vremenu koje je odredi- lo sudbinu buduće Bosne. Njezin je život postao svjedokom sudbonosnih događaja koji su bitno utjecali na povijest Katoličke crkve u Bosni posljednjih petsto godina.

Katarina je svjedokinja postojanja bosansko- humskih krstjana u Bosanskome kraljevstvu, jer je i ona u kući svoga oca hercega Stjepa- na bila poučavana u toj vjeri. Naime, njezin otac herceg Stjepan, gospodar Humske zemlje, koja je kasnije dobila ime Hercegovina po njegovoj tituli herceg, bio je strogi sljed- Portret bosanske kraljice Katarine u Kapitolinskom muzeju u Rimu. , autor: Giovanni Bellini benik vjere bosansko-humskih krstjana i njihov gorljivi zaštitnik. Njezina majka Jelena Balšić, iz katoličke obitelji Balšić, gospodara Zete (Crne Gore), bijaše katolkinja. Katarina je svjedokinja novoga odnosa bosanskoga kralja s Katoličkom crkvom. Kralj Stjepan Tomaš je oženio Katarinu (1446.) i oboje su se obratili sa bosansko-humske vje- 131 M. DŽAJA i K. DRAGANOVIĆ, Sa Kupreške viso- re na katoličku vjeru. ravni, 157. Sliku donose i pripisuju je Bellini-ju Vj. Kla- ić, Povijest Hrvata, sv. II. dio III, 33, zatim I. Jablanović, u članku „Katarina kraljica bosanska“, kalendar „Na- Katarina je svjedokinja jačanja katoličkoga predak“, 1909., 44., Tvrtko Bobovački (M. Ćorković) u duha u Bosanskome kraljevstvu. Kralj i kra- članku „Ruho, nakit, sjaj i život na dvorovima vlada- ljica su pomagali sa svim svojim snagama ra i vlastele u doba Kotromanića“, u reviji „Veritas“, franjevce te gradili nove crkve i samostane. IX, Zagreb, 1970., br. 1, 14-15. Portret kraljice Katarine u samostan u Kraljevoj Sutjesci je velike umjetničke Katarina je svjedokinja protjerivanja bosan- vrijednosti. Objelodanjuju ga J. Jelenić, Kultura i bos. sko-humskih krstjana iz Bosne (1459.). Cr- franjevci, I, Sarajevo 1912, 67. i Josip Horvat, Kultura kva bosansko-humskih krstjana, još od XII. Hrvata kroz 1000 godina, Zagreb, 1939., sl. 120. stoljeća čimbenik destabilizacije u Bosni, je 132 A. Venturi, Storia dell’Arte Italiana, Milano, 1911., nestala. sl. 396; R. Hohl, Die Sixtina, Fresken der Sist. Kapele in Rom, 1965., sl. 5; I. Kokot, Hrvatsko narodno hodočašće Katarina je svjedokinja bliske suradnje sa u Rim u godini vjere, Zagreb 1967, 24; I. Kokot, „Bo- sanska kraljica Katarina na zidu „Sistine“ u Rimu“, Svetom Stolicom u vrijeme ratova protiv Tu- Bogoslovska smotra, 43/4 (1973.), 477-481. raka i bosansko-humskih krstjana.

242 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Katarina je svjedokinja turske invazije na Bo- sutra, očekujući povratak svoje djece vjeri sansko kraljevstvo i pada velikoga dijela Bo- svojih roditelja i uzdajući se da će ponovno sne u ruke Turaka (1463.). oživjeti Bosansko kraljevstvo.

Katarina je svjedokinja gašenja Bosanskoga Katarina je svjedočila veliku vjernost i povje- kraljevstva i smaknuća posljednjega bosan- renje u rimske pape. Znak njezine privrže- skog kralja Stjepana Tomaševića. nosti rimskomu papi bijaše njezin dolazak u Rim i na poseban način predaja njezina kra- Katarina je svjedokinja velikoga broja pro- ljevstva u vlasništvo Svete Stolice. Katarina gnanih iz Bosne koji su bježali ispred moćne bijaše uzor katoličke kraljice. turske vojske. I sama je živjela sudbinu pro- gnanice. U narodnoj memoriji bosansko-hercegovač- kog naroda Katarina je najsvjetliji lik među Katarina je svjedokinja neuspješnih pokušaja tolikim bosanskim banovima i kraljevima. oslobođenja Bosne od Turaka. Postoje tolike predaje o njezinu životu koje Katarina je svjedokinja brige rimskih papa opisuju dobrotu kraljice Katarine. Kraljica je za Bosnu. Pokušavali su organizirati križar- opisana kao vladarica puna milosrđa i lju- ske vojne da bi protjerali Turke iz Bosne, ali bavi prema malome čovjeku, siromašnima je zakazala solidarnost europskih vladara i prognanima. Kraljica se posebno odlikuje i moćnika. Pape su pokazivale svoju ljubav krjepošću mirotvorstva u stalno nemirnoj prema Bosni zauzimajući se osobno da bo- Bosni. Postala je članicom Trećega reda sv. sanska kraljica u Rimu primjereno živi svoje Franje u franjevačkome samostanu Araceli. kraljevsko dostojanstvo. Uzorno je živjela pokornički život. Franje- Katarina je svjedokinja mučeničkoga i izbje- vački red je slavi kao blaženicu. gličkoga života. Nije gubila nadu u bolje

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 243 IZ UREDA VOJNOG ORDINARIJATA

KLASA: 032-08/20-01/03 URBROJ: 512-07-20-18 Zagreb, 19. ožujka 2020.

VOJNI I POLICIJSKI KAPELANI POMOĆNICI VOJNIH I POLICIJSKIH KAPELANA DJELATNICI VOJNOG ORDINARIJATA, MORH-ova S. ODJELA i MUP-ove S. SLUŽBE - svima -

PREDMET: Otkazuju se slavlja Vazmenog trodnevlja u Vojnom ordinarijatu kao i Proljetni susret svećenika - obavijest, daje se

Draga braćo svećenici, pomoćnici kapelana, djelatnici,

Biskupi Hrvatske biskupske konferencije danas su donijeli odredbe u vezi sprječavanja ši- renja bolesti COVID-19. Iste Vam dostavljamo u prilogu, a pronaći ih možete i na mrežnim stranicama Vojnog ordinarijata u RH i stranicama HBK.

U skladu s navedenim odredbama HBK, a vezano uz moj dopis Vama (klasa: 032-08/20- 01/03, urbroj: 512-07-20-12, od 6. ožujka 2020.) određujem:

1. Svetu misu posvete ulja na Veliki četvrtak biskup vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan slavit će u kapelici Vojnog ordinarijata bez sudjelovanja svećenika i vjerničke zajednice. Sveta ulja će svi svećenici moći naknadno uzeti u Vojnom ordinarijatu. Do tada koristite sveta ulja od Velikog četvrtka 2019. godine.

Ukoliko bude moguće neka se svećenici toga dana pridruže slavlju svete mise posvete ulja u biskupijama gdje borave i (ili) djeluju, odnosno neka postupe u skladu s odredbama mjesnog biskupa.

2. Sukladno odredbama biskupa Hrvatske biskupske konferencije (točka 1., 2. i 3.) o slavljima svetih misa, sakramenata, pučkih pobožnosti i dr. molim svećenike da slavlja Vazmenog trodnevlja i Uskrsne svete mise, slave u kapelicama bez sudjelovanja zajednice, ako je to mo- guće.

3. Služeći dnevnu svetu misu bez naroda, svećenik će je prikazati na nakanu koju je unaprijed primio od vjernika ili osobnu nakanu. Kapelan Vojnog ordinarijata dužan je nedjeljom i za- povijedanim blagdanima namijeniti svetu misu za povjereni mu narod - pro populo (CIC, kan. 534, 1. i Statut Vojnog ordinarijata u RH, čl. 12.).

244 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA 4. Također Vas obavještavam da se Proljetni susret svećenika, predviđen Godišnjim pastoralnim planom Vojnog ordinarijata u RH za 2020. godinu, u terminu od 14. do 17. travnja 2020. godine u Splitu, otkazuje do daljnjega.

5. Sve gore spomenute i druge aktivnosti vojni i policijski kapelani trebaju obavljati u dogovoru s nadležnim zapovjednicima postrojbi odnosno načelnicima policijskih uprava u kojima djeluju, i trebaju biti dostupni, sukladno prilikama u kojima se nalazimo, za pastoralnu skrb onih kojima su povjereni.

6. Upućujem Vas da redovito pratite mrežnu stranicu Vojnog ordinarijata u RH www.vojni. ordinarijat.hr kao i mrežne stranice nadležnih službi.

Pozivam sve svećenike i sve djelatnike Vojnog ordinarijata, kao i djelatnike MORH-ova Sa- mostalnog odjela za potporu i MUP-ove Samostalne službe za suradnju, da u ozračju muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista, u duhu i molitvi prate naš narod i Domovi- nu, policajce i vojnike, liječnike i zdravstveno osoblje, bolesne, stare i nemoćne.

Na sve zazivam zagovor i zaštitu Blažene Djevice Marije – Gospe Velikoga Hrvatskoga Kr- snog Zavjeta i sv. Josipa, zaštitnika domovine Hrvatske.

JB/RS

Uz pozdrav u Gospodinu,

✠Msgr. Jure Bogdan vojni ordinarij u RH

Prilog: Odredbe biskupa HBK

Dostaviti: - naslovu, svima - pismohrana, ovdje

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 245 KLASA: 032-08/20-01/03 URBROJ: 512-07-20-22 Zagreb, 20. svibnja 2020.

VOJNI I POLICIJSKI KAPELANI POMOĆNICI VOJNIH I POLICIJSKIH KAPELANA - svima -

PREDMET: Obavijest svećenicima Vojnog ordinarijata u RH - daje se

Draga braćo svećenici, dragi pomoćnici kapelana,

Pandemijska pojava bolesti koronavirusa koja je zaustavila mnoge radne i pastoralne aktivnosti u našoj domovini polako se smiruje, ali i nadalje se svi moramo odgovorno odnositi prema ovomu fenomenu.

1. Molim Vas da se i nadalje u svom dušobrižničkome pastoralnom radu pridržavate mjera Stožera civilne zaštite RH i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) koje su na snazi i provodite ih u radnom prostoru kao i u liturgijskim prostorima, uvijek u dogovoru s vašim vojnim odnosno policijskim nadređenima (vlastima).

2. Obavještavam Vas da planiramo održati liturgijsko slavlje ređenja našeg svećeničkog kandidata, u subotu 27. lipnja 2020. godine, u 10.30 sati u franjevačkoj crkvi Bezgrješnog začeća BDM u Dubravi u Zagrebu. Stoga Vas molim da navedeni datum ubilježite u svoje kalendare. Nadam se da ćemo sukladno mjerama Stožera civilne zaštite i HZJZ koje su na snazi biti u mogućnosti proslaviti ovaj važan dan za našu vojno-redarstvenu biskupiju. Detaljnije informacije oko ređenja dostavit ćemo Vam naknadno.

3. Sveta ulja koja smo blagoslovili na Veliki četvrtak, a koja zbog izvanrednih okolnosti pandemije još niste preuzeli u Vojnom ordinarijatu, možete preuzeti 28. svibnja o.g. prigodom proslave 29. obljetnice ustrojavanja Hrvatske vojske, koju ćemo obilježiti svetom misom u Zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu ili 27. lipnja o.g. nakon svećeničkog ređenja.

Sve vas, vojnike, policajce i branitelje, djelatnike naših ministarstava, uprava i službi, puk i kler Vojne biskupije preporučam zagovoru i zaštiti Blažene Djevice Marije – Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta. Vaš biskup,

✠Msgr. Jure Bogdan vojni ordinarij u RH

Dostaviti: 1. Naslovu, svima 2. Pismohrani, ovdje

246 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA KLASA: 610-01/20-01/02 URBROJ: 512-07-20-4 Zagreb, 20. svibnja 2020.

VOJNIM KAPELANIMA POLICIJSKIM KAPELANIMA - svima -

PREDMET: Sveta misa povodom Dana Hrvatske vojske (OS RH) i Dana Hrvatske kopnene vojske - poziv, dostavlja se

Draga braćo svećenici, vojni i policijski kapelani,

Povodom obilježavanja Dana Hrvatske vojske (OS RH), Dana Hrvatske kopnene vojske i 29. obljetnice formiranja Oružanih snaga RH, Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj organizira misno slavlje u zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu, u četvrtak 28. svibnja 2020. godine, s početkom u 10.30 sati.

Pozivam sve vojne i policijske kapelane da sukladno svojim mogućnostima osobno sudjeluju u Euharistijskom slavlju koje ću osobno predslaviti.

Molim Vas da u Vojni ordinarijat putem elektroničke pošte (e-mail: vojni.ordinarijat@morh. hr) potvrdite svoje sudjelovanje. Potrebno je ponijeti svoju albu. Ujedno Vas obavještavam da ćete Sveta ulja koja smo blagoslovili na Veliki četvrtak moći preuzeti nakon svete mise u sakristiji zavjetne crkve.

Pozivam Vas također, da povodom obilježavanja Dana Hrvatske vojske (OS RH) i Dana Hr- vatske kopnene vojske, u dogovoru sa svojim zapovjednicima i načelnicima Uprava, orga- nizirate i slavite u svojim vojnim i policijskim kapelanijama svetu misu za Domovinu i za stradale u Domovinskom ratu.

Uz iskreni bratski pozdrav i poštovanje.

JB/RS

✠Msgr. Jure Bogdan vojni ordinarij u RH

Dostaviti: 1. Naslovu, svima 2. Pismohrana, ovdje

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 247 DEKRETI I IMENOVANJA

natporučnik Mato Kulaš razriješen je sa fra Ilija Mikulić, OFM imenovan je kapela- službe pomoćnika vojnog kapelana u Vojnoj nom poslužiteljem Vojne kapelanije „Gospa kapelaniji „Sveti Sebastijan“ u Zapovjedniš- velikoga hrvatskog krsnog zavjeta“ u Kninu tvu tenkovske bojne „Kune“ GOMBR u Đa- te mu se produžuje služba za slijedećih godi- kovu s danom 31. svibnja 2020. godine (KLA- nu dana, od 1. srpnja 2020. do 30. lipnja 2021. SA: 805-03/20-07/01; URBROJ: 512-07-20-9, godine (KLASA: 805-03/20-07/01, URBROJ: od 21. svibnja 2020. godine) 512-07-20-12, od 8. lipnja 2020.). nadnarednik Vjekoslav Krištić imenovan je o. Zrinko Nikolić, SMM imenovan je za v.d. pomoćnikom vojnog kapelana u Vojnoj ka- kapelana Vojne kapelanije „Sveti Petar i Pa- pelaniji „Sveti Ivan Pavao II.“ u Sjedištu Mi- vao“ u HRZ u Zagrebu, za vrijeme trajanja nistarstva obrane u Zagrebu s danom 1. lip- operacije 6. HRVCON eFPBG-USA u Repu- nja 2020. godine (KLASA: 805-03/20-07/01; blici Poljskoj na koju je poslan vojni kape- URBROJ: 512-07-20-10, od 29. svibnja 2020. lan o. Danijel Čolo, OCD, s danom 10. lipnja godine) 2020. godine (KLASA: 805-03/20-07/01, UR- BROJ: 512-07-20-14, od 8. lipnja 2020.). o. Danijel Čolo, OCD imenovan je vojnim kapelanom za 6. HRVCON eFPBG-USA u razvodnik Blaž Kopić razriješen je službe Republici Poljskoj s danom 18. svibnja 2020. portira u Uredu kurije Vojnog ordinarijata u godine (KLASA: 805-03/20-07/01, URBROJ: RH s danom 30. lipnja 2020. godine (KLASA: 512-07-20-8, od 14. svibnja 2020.). S istim da- 805-03/20-07/01; URBROJ: 512-07-20-18, od nom o. Danijel Čolo, OCD razriješen je služ- 30. lipnja 2020.) be vršitelja dužnosti kapelana Vojne kapelanije „Sveti Ilija prorok“ u Petrinji (KLASA: 805-03/20-07/01, URBROJ: 512-07-20-13, od 8. lipnja 2020.). don Milenko Majić imenovan je za v.d. kapelana Vojne kapelanije „Sveti Ilija prorok“ u Petrinji, za vrijeme trajanja misije 12. HRV- CON RS u Afganistanu na koju je poslan vojni kapelan don Branko Čagelj, s danom 10. lipnja 2020. godine (KLASA: 805-03/20- 07/01, URBROJ: 512-07-20-15, od 8. lipnja 2020.).

248 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA IZVJEŠĆA I DOGAĐAJI

Don Marku Trogrliću dodijeljena nagrada HAZU-a i nagrada Grada Splita

Predsjedništvo Hrvatske akademije znano- pohranjena za buduća pokoljenja. Ti zapisi sti i umjetnosti na svojoj 3. (257.) redovitoj stoga odražavaju osobne, intimne poglede sjednici, održanoj 7. travnja 2020. donijelo je bivšeg ministra, razvoj njegove misli, njego- Odluku da se prof. dr. sc. Marku Trogrliću, ve iskrene nade, čežnje, strahove, razočara- svećeniku Vojnog Ordinarijata – kapelanu nja, ljutnje. Stoga ovi svesci omogućuju sva- pri Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj kom čitatelju da Trumbića „prati u stopu“, te redovitom profesoru na Filozofskom fa- da s njim doslovno „živi“ iz dana u dan, nu- kultetu Sveučilišta u Splitu, dodijeli Nagra- deći mu često nova rasvjetljenja i objašnjenja da Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o prijašnjim fazama njegovog djelovanja. za najviša znanstvena i umjetnička dostignu- ća u Republici Hrvatskoj za 2019. godinu za Iz perspektive ovoga „splitskog mudraca“, područje društvenih znanosti. Ovu nagradu kroz njegove bistre poglede i tumačenja, či- prof. dr. sc. Marko Trogrlić dobio je za dje- tatelj promatra i upoznaje neslućene suptil- lo „Političke bilješke Ante Trumbića 1930.- nosti, skrivene detalje, tajne tadašnje izra- 1938.“, koje je priredio zajedno s prof. dr. sc. zito kompleksne stvarnosti. Saznaje mnoge Stjepanom Matkovićem, znanstvenim savjet- nepoznate aspekte događaja, procesa, feno- nikom u trajnom zvanju s Hrvatskog instituta mena, koji su obilježili vremenski segment za povijest u Zagrebu, koji je, uz prof. Trogr- 1930-ih, to jest najintrigantnije desetljeće 20. lića, također dobitnik ove nagrade. Objavlje- stoljeća. Plod je to petogodišnjeg timskog i no je u suizdavaštvu Filozofskog fakulteta u neumornog rada: istraživanja po fondovima Splitu i Hrvatskog instituta za povijest. Arhiva HAZU-a, Hrvatskog državnog arhiva, Državnog arhiva u Zagrebu, Nacionalne Ovo djelo u dva opsežna sveska na sveu- i sveučilišne knjižnice, Sveučilišne knjižnice kupno 1430 stranica predstavlja golemi do- u Splitu, te strpljivog listanja periodike obra- prinos budućim istraživačkim nastojanjima đenog vremena. Tako ovo djelo nedvojbeno u proučavanju povijesti Trumbićeva života predstavlja golemi doprinos budućim istra- i djela, a onda i hrvatske političke povije- živačkim nastojanjima u proučavanju života sti konca 19. i prve polovice 20. stoljeća pa i djela dr. Ante Trumbića, a time i hrvatske u tom kontekstu i političke povijesti Grada političke povijesti konca 19. i prve polovice Splita. Sadrži brojna pisma i razne druge vr- 20. stoljeća. ste dokumenata (pisma, nacrti, koncepti govora i tekstova, novinski članci, pravni spisi Osim nagrade HAZU-a, autorima djela, prof. itd.) te je primarno sastavljeno od bilježaka, dr. sc. Marku Trogrliću i prof. dr. sc. Stjepa- koje – u trenutku nastanka – nisu bile nuž- nu Matkoviću, dodijeljena je i nagrada grada no namijenjene otkrivanju drugoj osobi, još Splita za skupno postignuće, prema Odluci manje objavljivanju, bez obzira što se njihov Gradskog vijeća Grada Splita donesenoj na autor naknadno potrudio da sva njegova re- sjednici 4. svibnja 2020. godine. levantna pisana ostavština bude sačuvana i

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 249 Obilježena 25. godišnjica vojno redarstvene operacije „Bljesak“ u Okučanima

U Okučanima je u petak, 1. svibnja 2020., visoki državni, vojni i policijski dužnosnici, obilježena 25. obljetnica vojno-redarstvene kao i predstavnici županija i općina, lokalne operacije „Bljesak“ kojom je 1995. oslobođe- uprave i samouprave. na zapadna Slavonija, u skladu s preporu- čenim mjerama Nacionalnog stožera civilne Imena poginulih i umrlih branitelja u vojno- zaštite vezane za epidemiju koronavirusa, redarstvenoj operaciji „Bljesak“ pročitao je Covid-19. Svečanosti su nazočili savjetnik Krešimir Šimić, sin poginulog hrvatskog bra- predsjednika Republike Hrvatske za branitelja. Uslijedilo je polaganje vijenaca iza- nitelje Marijan Mareković, izaslanstvo Hr- slanstva i paljenje svijeća kod spomen-obi- vatskog sabora predvođeno predsjednikom lježja te molitva odrješenja za sve poginule i Goranom Jandrokovićem, izaslanstvo Vlade preminule branitelje koju je predmolio vojni RH predvođeno predsjednikom Vlade An- ordinarij msgr. Jure Bogdan. drejem Plenkovićem, potpredsjednici Vlade ministar obrane Damir Krstičević i ministar “Ljubav, zahvalnost i poštovanje, okupili unutarnjih poslova Davor Božinović, mini- su nas danas 1. svibnja na obilježavanje 25. star hrvatskih branitelja Tomo Medved, na- obljetnice vojno-redarsvene operacije „Blje- čelnik Glavnog stožera OS RH admiral Ro- sak“. U našim srcima i mislima bude se bol- bert Hranj, glavni ravnatelj policije i drugi na sjećanja na duboke rane i patnje koje smo

250 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA proživjeli. Istovremeno, u našem biću bude za koje su živjeli, trpjeli i umirali. Njihova žr- se osjećaji poštovanja i zahvalnosti prema tva neka bude trajno upisana u knjigu živo- svim sudionicima i žrtvama iz Domovin- ta”, istaknuo je biskup Bogdan. Uz biskupa skog rata. Nitko nema pravo obezvrjeđivati su bili generalni vikar Vojnog ordinarijata u njihovu ljubav i podnesenu žrtvu za slobod- RH don Marko Medo te vojni i policijski ka- nu domovinu. Kao slobodni građani Repu- pelan don Željko Volarić. blike Hrvatske, koji vole i poštuju svoj dom i domovinu, sa zahvalnošću se sjećamo svih Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio poginulih, nestalih i preminulih hrvatskih je u župnoj crkvi u Okučanima svetu misu za branitelja koji su ugradili svoje živote u te- poginule hrvatske branitelje i za Domovinu. melje naše samostalnosti, neovisnosti i slo- Sumisili su vojni ordinarij msgr. Jure Bog- bode. Izgleda kao da je bilo jučer. Sjećanja dan, generalni vikar Vojnog ordinarijata don ne blijede, uspomene se ne brišu. Duboko su Marko Medo, okučanski župnik don Mario upisane u naše srce, u naše biće puno pošto- Radman i vojni kapelan don Željko Volarić, vanja prema svima koji su u dramatičnom a služio je đakon Matej Siluković. trenutku agresije na hrvatski narod beskom- promisno stali na branik domovine. Upravo Zbog posebnih mjera vezanih za način odr- stoga, iz srca vjerničke duše uzdižemo naše žavanja euharistijskih slavlja u vrijeme pa- molitve za sve pokojne branitelje, sve nestale demije, u crkvi je bila nekolicina vjernika, a i poginule u Domovinskom ratu i sve koji su ostali su se ovom slavlju mogli pridružiti po- preminuli od posljedica rata. Neka Božansko sredovanjem medija i putem platforme web srce prepozna njihovu ljubav, žrtvu i ideale stranice Požeške biskupije.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 251 U homiliji, polazeći od evanđeoskog teksta, red toga, proizvodnja koja je u suprotnosti sa biskup Škvorčević je usporedio braniteljsku smislom čovjekova postojanja, u koju se ula- žrtvu s pšeničnim zrnom koje svojim umira- žu ogromna sredstva a služi ubijanju ljudi, njem daje život te istaknuo: „Danas, na 25. ili nekom drugom nečasnom cilju, ostavlja- obljetnicu vojno-redarstvene akcije ‘Bljesak’ jući po strani mnoštva da gladuju, nije rad usuđujem se ustvrditi da je najveći dio hrvat- dostojan čovjeka. U dnu takvog djelovanja je skih branitelja u Domovinskom ratu posvje- sebičnost koja u sve ono čega se dotakne uti- dočio kako je za životno načelo usvojio zako- skuje pečat propadljivosti.“ nitost pšeničnog zrna koje umire da bi života bilo. Pored toga, braniteljsku spremnost da Osvrnuo se i na naviješteno liturgijsko či- umru za slobodu svoje Domovine, njihove tanje iz Djela Apostolskih: "Navedenoj Isu- položene živote iz ljubavi za dostojanstvo sovoj tvrdnji, današnje prvo čitanje iz Djela pojedinca, obitelji i društva, možemo uspo- Apostolskih daje još jednu dimenziju. Na- rediti s umiranjima povezanima s kruhom: ime, sv. Luka nam predstavlja Židova ime- Kruh se pretvara u životnu moć kada bude nom Savao, koji se hranio propadljivim kru- blagovan, kada je potrošen i fizički nestane. hom mržnje i sve svoje snage upotrijebio za Kruh je mjerilo kojim prosuđujemo ljude te progon i ubijanje onih koje je smatrao svojim za mnoge od njih kažemo: Dobar kao kruh! neprijateljima. Uložio je život u besmisao. Naša sloboda nahranjena je braniteljskom žrtvom ljubavi te joj dugujemo zahvalnost. Njegovo sljepilo srca svladalo je svjetlo koje Činimo to na najbolji način, kad u svetoj misi ga je oborilo na putu u Damask u namjeri da njihovu žrtvu združujemo s Isusovom po- uhvati protivnike i pobije. To svjetlo bio je bjedničkom smrću i tako pronalazimo utjehu sam Isus Krist, u kojem je prepoznao svoje za patnje i boli koju je njihov odlazak s ovoga dostojanstvo, izliječio se od sljepila mržnje i svijeta prouzročio roditeljima i drugima koji postao gorljivi Isusov učenik imenom Pavao. ih vole." On se sav dao na naviještanje Isusa Krista raspetog, kruha za život svijeta, pomažući U nastavku homilije biskup je dodao: "Usred ljudima da u njemu pronađu slobodu od slje- rasprave o kruhu Isus je izjavio: 'Radite, ali pila zla, od zarobljenosti propadljivošću. U ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja nedavnoj prošlosti mržnja je na ovim našim ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin prostorima bila propadljiva hrana, sljepilo Čovječji' (Iv 6, 27). U tom obećanju prepo- mnogih srdaca, spremnih na progon i ubija- znajemo dar euharistijskog kruha, lijek be- nje drugih kao vlastitih protivnika. Samo oni smrtnosti. No, možemo reći da je – slijedeći koji su se hranili nepropadljivom hranom zakonitost pšeničnoga zrna – najveći dio na- nesebičnosti, spremnom na različite načine ših hrvatskih branitelja svojom položenošću za druge umirati donijeli su slobodu i dosto- života za naše dostojanstvo i slobodu na svoj janstvo svima. način radio za hranu nepropadljivu. Želimo danas povjeriti Isusu Kristu našu Navedene Isusove riječi imaju značenje i za usrdnu molitvu da nam kao Pavlu pomogne međunarodni blagdan rada. Svjesni smo od odreći se otrova sebičnosti i mržnje kao hra- kolike je važnosti za pojedinca i obitelj ima- ne srca, te ohrabreni zakonitošću pšeničnog ti radno mjesto kako bi mogli priskrbiti ono zrna i kruha, živimo položenost života kao što je potrebno za dostojan život. Međutim, stil naših međusobnih odnosa u obitelji, u svjedoci smo kako se rad može pretvoriti u društvu, među pripadnicima različitih naro- ropstvo kad postane samome sebi svrha te da i religija. U tom se krije tajna naše konač- više ne služi čovjeku, nego čovjek radu. Po- ne pobjede."

252 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Sveta misa za poginule branitelje u VRO “Bljesak”

U subotu, 2. svibnja 2020., u zavjetnoj crkvi leviziji. Svetom misnom slavlju nazočili su u spomen palima za Domovinu "Sveta Mati predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jan- Slobode" na zagrebačkom Jarunu, vojni ordi- droković, potpredsjednik Vlade i ministar narij u RH msgr. Jure Bogdan predvodio je obrane Damir Krstičević, ministar hrvatskih svečano misno slavlje za poginule branitelje branitelja Tomo Medved, ministar vanjskih u vojno-redarstvenoj operaciji „Bljesak“ pri- i europskih poslova Gordan Grlić Radman, je dvadeset pet godina, te također za žrtve načelnik Glavnog stožera OS RH admiral raketiranja grada Zagreba i drugih naselja 2. Robert Hranj, zamjenik glavnog ravnatelja i 3. svibnja 1995. godine i za dvanaest hrvat- policije Jozo Šuker, načelnik PU zagrebačke skih redarstvenika poginulih u Borovu selu Marko Rašić, načelnik PU bjelovarsko-bilo- 2. svibnja 1991. godine. U sumisništvu su gorske Jakob Bukvić, drugi državni, vojni i bili generalni vikar Vojnog ordinarijata don policijski dužnosnici, predstavnici udruga Marko Medo i župnik don Danijel Vidović proizašlih iz Domovinskog rata, obitelji po- SDB, a služio je đakon don Mate Mihaljević. ginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa S obzirom na epidemiju koronavirusa, sve- „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice. toj misi je nazočio manji broj ljudi u skladu s preporučenim mjerama Nacionalnog sto- Na početku svete mise msgr. Jure Bogdan je žera civilne zaštite, a vjernici su mogli i uži- okupljene pozvao na pokajanje sljedećim rije- vo pratiti svetu misu na Hrvatskoj radiote- čima: “Uskrsli Isus došao je svojim učenicima

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 253 s pozdravom ‘Mir Vama’. Ovu svetu misu, jatelje. Kao kršćani želimo 'da se svi ljudi kao i svaku misu želimo slaviti s mirom u spase i dođu do spoznanja istine' (1 Tim 2, srcu i duši, u miru s Bogom i ljudima. Molimo 3). Budućnost Hrvatske, Europe i svijeta ne dobroga Boga da nam oprosti naše grijehe. A može se graditi na lažima i nepravdama, na mi braćo i sestre oprostimo jedni drugima. izjednačavanju napadača i napadnutoga, po- Mržnja razara, ubija, gore od koronavirusa činitelja i žrtve. Pomirenje i miran suživot i bilo koje druge zaraze. Ljubav izgrađuje, iziskuju priznanje istine, prihvaćanje krivice oplemenjuje, ljubav ima budućnost. Raska- i spremnost na praštanje. Ovu 25. obljetnicu jana, čista srca i mirne savjesti, pomireni sa slavimo ponosno i čiste savjesti – u ponizno- svima, pristupimo oltaru Gospodnjem.” sti, bez trijumfalizma i umišljenosti. Ne dozvolimo da mržnja i želja za osvetom ovlada Nakon Evanđelja koje je navijestio đakon našim srcima”, istaknuo je biskup. don Mate Mihaljević, msgr. Bogdan je izrekao homiliju. Na početku se osvrnuo na ak- Zaustavivši se na prvom čitanju iz Djela tualnu pandemiju zbog koje se ovogodišnja apostolskih koje donosi primjer Savla, pro- obljetnica obilježava na drukčiji način: “Zbog gonitelja kršćana koji po preobražavajućoj sigurnosnih mjera zaštite od epidemije ne snazi susreta s uskrslim Kristom spoznaje možemo se okupiti ni u velikom broju niti svoju grješnost i zle namjere te postaje gor- na način na koji smo to činili dosadašnjih go- ljiv Kristov apostol Pavao, biskup Bogdan je dina u Okučanima, Borovu Selu, Vinkovci- naglasio: “Ovdje nam se otkriva zanimljiva ma, Zagrebu i drugim mjestima. Raduje nas karakteristika zla koju susrećemo i u vlasti- činjenica što se, u ovoj situaciji nesigurnosti, tom iskustvu. Koliko god pred sobom sa- neizvjesnosti zbog pandemije planetarnih mim ili drugima pokušavali pravdati svoje razmjera, postupno u našoj Domovini ob- poteze, zlo nikada nema opravdanja. Koliko navlja društveni život i aktivnosti, molitvena god krivnju prebacivali na drugoga, u svje- okupljanja, liturgijska slavlja, podjeljivanje tlu Istine sve maske padaju, razotkrivaju se sakramenata. No, unatoč tome što smo i na- nakane i želje srdaca i na vidjelo dolazi naša dalje mnogi fizički odijeljeni, ujedinjuje nas ljudska slabost i krhkost. Pred uskrslim Kri- ista zahvalnost i ljubav za naše hrvatske bra- stom Savao ostaje bez riječi, pred Uskrslim nitelje, vojnike i redarstvenike, koji su hrabro razotkriva se sljepoća zla: „Savao otvorenih izložili svoje zdravlje, pa i same živote, kako očiju nije ništa vidio“ (Dj 9, 8). Zar se ne do- bismo mogli živjeti u miru i slobodi.” gađa i u našim međuljudskim odnosima da zašutimo, ne vidimo, ne čujemo upravo tada Biskup Bogdan je pozvao da osim spomena kada bismo trebali drugoga čuti, vidjeti, s i molitava za poginule i do danas preminu- njime porazgovarati?” le branitelje, molimo i za sve žive branitelje i njihove obitelji da budu jednako hrabri u Nakon primljenog krštenja Pavao može pri- izazovima i iskušenjima današnjice te da za- znati: „S Kristom sam razapet. Živim, ali ne hvalnost našim braniteljima pokažemo ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2, 19-20) samo riječima, nego ponajprije djelima na te se na njemu ispunja obećanje koje je Isus društvenoj i osobnoj razini. dao u Evanđelju: „Kao što je mene poslao živi Otac, i ja živim po Ocu, tako i onaj koji “Radujemo se pobjedonosnim akcijama Do- mene blaguje, živjet će po meni“ (Iv 6, 57). movinskoga rata koje su dovele do konač- “Otajstvo je to Presvete Euharistije, sakra- noga oslobođenja naše domovine Hrvatske. menta ljubavi – ljubavi koja nije sebična po- Ali to ne znači da se radujemo ratovanju hlepa i prisvajanje, nego velikodušno dari- i krvoproliću, nego tomu da su opet uspo- vanje. Isus na križu daruje sebe samoga, sav stavljeni mir, sloboda, red i sigurnost. Stoga svoj život, te nam ostavlja trajni spomen i u ovoj svetoj misi molimo i za svoje nepri- uprisutnjenje svoje velikodušne ljubavi u sa-

254 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA kramentu Euharistije. Krštenjem postajemo Marija od Propetog Petković, blaženi Miro- djeca Božja i dio Njegova naroda, potvrdom slav Bulešić, službenica Božja Marica Stanko- savršenije se vežemo uz Crkvu i primamo vić, blaženi Alojzije Stepinac, blagopokojni sedmerostruki dar Duha Svetoga, a Euha- kardinal Franjo Kuharić te mnogi drugi zna- ristijom duhovno se hranimo i rastemo kao ni i neznani svjedoci Evanđelja koji su u jed- udovi Crkve, otajstvenoga Tijela Kristova. nostavnosti i poniznosti živjeli vjeru, a čija Ovo uzvišeno otajstvo naše vjere očituje se su imena upisana u Božjem srcu”, rekao je i potvrđuje iz dana u dan u naoko sitnim i biskup te zaključio da sigurno i u našem raz- redovitim prilikama života. Sve što nam se doblju ima onih koji u ljubavi prema Bogu u životu dogodi, bilo lijepo ili ružno, bilo i bližnjemu svakodnevno uzimaju svoj križ ugodno ili bolno, sve može postati prilika za i idu Kristovim stopama. Pozvao je kršćane rast u velikodušnoj ljubavi. (...) Na taj način da budu „sol zemlje“ (Mt 5, 13), da oplemene naša ljudska povijest postaje povijest spase- i prožmu ljudskošću i milosrđem raznolika nja. Naša „časovita nevolja“ sastoji se u ovim područja ljudskoga života po svojim druš- tjednima i mjesecima od pandemije i svih tvenim i osobnim ulogama i dužnostima u posljedica na duhovnom, društvenom, po- skladu s Katekizmom Katoličke Crkve koji litičkom i gospodarskom području. Prije 25 kaže da se „vjernici laici nalaze na prvoj crti godina bio je to Domovinski rat koji je okon- crkvenoga života, po njima je Crkva životno čan uspješnim akcijama „Bljesak“ i „Oluja“. počelo ljudskoga društva“ (KKC 899). Vratimo li se još 25 godina unazad, eto nas u doba Hrvatskoga proljeća koje je nasilno Na kraju propovijedi još jednom je naglasio ugušeno. A 25 godina prije toga nalazimo se da se naša zahvalnost braniteljima i žrtvama u 1945. godini koja je obilježena Bleiburgom Domovinskog rata treba pretvoriti u djelo- i Križnim putem. I još 25 godina unazad, eto tvornost, u spremnost na osobno zalaganje i nas u vremenu poslije Prvog svjetskog rata žrtvu poradi općega dobra. “Crpeći snagu i kada smo se kao narod i Crkva našli u veli- nadahnuće iz zajedništva s Kristom, može- kim nevoljama i pred velikim izazovima.“ mo na mnogim područjima svakodnevnoga „Svaka ova etapa od 25 godina nosila je neke života unijeti više bratske ljubavi, iskrenosti, svoje izazove, pitanja i tjeskobe. No, u sva- solidarnosti i nade u ovaj svijet. Svijet to od kom razdoblju možemo prepoznati jednu nas očekuje, osobito u ovoj krizi i u razdo- konstantu – ljude vjernike koji su nošeni blju što slijedi. Neka nam uskrsli Gospodin krsnom milošću i hranjeni Euharistijom bili – živi Bog, po milosti krštenja i Euharistije „svjetlo svijeta“ (Mt 5, 14), znak nade svojim bude svjetlo i snaga na tom putu”, zaključio suvremenicima: blaženi Ivan Merz, blažena je msgr. Bogdan.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 255 Obilježena 22. godišnjica smrti Gojka Šuška

Povodom 22. godišnjice smrti ratnog zaustavio je i onemogućio uobičajeni tijek ministra obrane Gojka Šuška, u ponedjeljak, života.“ Zagreb je uz to, rekao je biskup, 4. svibnja, održana je svečana komemoracija pogođen katastrofalnim potresom što je na zagrebačkom Gradskom groblju Mirogoj. također pokazalo razornu moć prirode i U prijepodnevnim satima na pokojnikovu razgolitilo ljudsku nemoć. „Ali to je samo grobu položili su vijence i zapalili svijeću jedna strana, naličje. Pravo se lice pokazalo potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH i zasjalo u svome punom sjaju. Dobrota i Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera solidarnost u tren su se oka pretvorile u OS RH admiral Robert Hranj, ministar suglasje, simfoniju, harmoniju brige za druge, hrvatskih branitelja Tomo Medved te obitelj navlastito za one najranjivije“, rekao je biskup Šušak. Molitvu za ministra Šuška, kao i za sve i osobito zahvalio Nacionalnom stožeru poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje, Civilne zaštite, zdravstvenim djelatnicima, vojnike i policajce predvodio je generalni Hrvatskoj vojsci i policiji, Crvenom križu vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo. i drugim službama koje su podnijele najveće žrtve u ovoj kriznoj situaciji. Sve U osamnaest sati, vojni ordinarij msgr. Jure to svjedoči o neuništivu duhu zajedništva Bogdan predvodio je svetu misu zadušnicu i pripadnosti istomu kada je najpotrebnije. u samostanskoj crkvi Bezgrješnog začeća Msgr. Bogdan je naglasio kako smo slične Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj stvari doživljavali u Domovinskome ratu. Dubravi. U sumisništvu s biskupom bili su Posvuda duh zajedništva i iste misli, želje i generalni vikar don Marko Medo, biskupski nadanja, molitve i zanosi, odricanje i žrtva. vikar za pastoral MUP-a fra Frano Musić Obljetnice događaja iz Domovinskog rata OFM, fra Svetozar Kraljević OFM i drugi kolektivni su nam podsjetnik da je ova zemlja svećenici. Evanđelje je navijestio đakon građena na nesebičnoj žrtvi onih koji su otišli don Mate Mihaljević. Misnom slavlju su, prije nas: „Živi smo svjedoci krvlju stečene uz obitelj pokojnog ministra Gojka Šuška slobode i neovisnosti.“ Kada obilježavamo 22. nazočili potpredsjednik Vlade RH i ministar obljetnicu smrti ministra obrane Gojka Šuška obrane Damir Krstičević, ministar vanjskih i zahvalni smo „za sve što je učinio u stvaranju europskih poslova Gordan Grlić Radman i drage, jedine domovine Hrvatske, stavivši zamjenik načelnika Glavnog stožera OSRH se bez imalo premišljanja na raspolaganje general-bojnik Siniša Jurković. prvom hrvatskom predsjedniku i vrhovnom zapovjedniku Hrvatske vojske dr. Franji Biskup je u propovijedi govorio o krhkoj i Tuđmanu, odlučan i spreman bez suvišnih slaboj naravi čovjeka. Istaknuo je kako se u riječi.“ novo doba raširila iluzija o neograničenim mogućnostima ljudske moći. Ova zabluda Na kraju, biskup je ponovno podsjetio na dovela je do krivih očekivanja da će ljudska Isusove riječi: „Ja sam pastir dobri. Pastir domišljatost i napredak riješiti sve životne dobri život svoj polaže za ovce.“ (Iv 10,11) nevolje te osigurati siguran i miran život. Isus jest i ostaje zauvijek čvrsta stijena i Posljednjih nekoliko mjeseci raspršile su jedini oslonac u koji se možemo pouzdati: se te zablude te se pokazalo da čovjeku „On je sigurnost i zaštita od svih opasnosti nije dovoljno uzdati se samo u svoja djela, koje nam prijete, od svih lažnih pastira i nego mora staviti svoje pouzdanje u Boga. najamnika. Položio je život i prinio se kao Bog je naša snaga i utvrda u nevoljama. žrtva pomirnica za naše grijehe i grijehe „Sitan i golomu oku nevidljiv virus, za cijeloga svijeta. Neprocjenjiv jamac spasenja koji najsuvremenija medicina nema lijeka, i nedokučiv dar.“

256 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Sprovod natporučnika Marka Novkovića

Dana 12. svibnja 2020., u četrnaest sati na gradskom groblju Zadar, uz visoke vojne po- časti ispraćen je na posljednji počinak natpo- ručnik Marko Novković, pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji je tragično stradao u nesreći vojnog školskog zrakoplova ZLIN u četvrtak, 7. svibnja 2020. godine, kod Biljana Donjih, nedaleko od Zadra. Sprovodne obrede predvodio je vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan, u pratnji generalnog vikara Vojnog ordinarijata don Marka Mede, vojnih kapelana o. Ive Topalovića SVD i o. Danijela Čole OCD te župnika Župe Uznesenja BDM na Belafuži don Darija Tičića.

Uz ožalošćenu obitelj, prijatelje i kolege, pokojnog Marka su na posljednje počivalište ispratili izaslanici predsjednika Republike Hrvatske Orsat Miljenić i Dragan Lozančić, potpredsjednik Vlade i ministar obrane na odlasku Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj, djelatnici MORH-a, pripadnici Hrvatske vojske i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva te predstavnici lokalnih vlasti. Tijekom obreda prigodne pjesme izvela je Klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj“. Biskup Bogdan je izrazio sućut obitelji zbog iznenadne smrti pokojnog Marka te je prenio izraze sućuti i i nedvosmislenom porukom, poručio nam je molitve zadarskog nadbiskupa msgr. Želi- i danas nam poručuje. ‘Ne bojte se!’ ‘Ja sam mira Puljića i umirovljenog vojnog biskupa uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje neće msgr. Jurja Jezerinca. umrijeti nikada.’ (Iv 11, 19-27) “, rekao je biskup. U propovijedi je istaknuo da su suze i tuga zbog odlaska mladog čovjeka s kojim smo Osvrnuo se na svjedočanstva Markovih bli- bili duboko povezani znak naše ljudskosti, žnjih o vrlinama koje su ga krasile - vedrina, čovječnosti i međusobne ljubavi, ali istovre- skromnost, požrtvovnost, čast i domoljublje meno se u svjetlu Isusova Uskrsnuća otvara te zaključio: „Marko je u Krista vjerovao i nje- nova perspektiva i budi nada u ponovni su- gov odlazak s ovoga svijeta u cvijetu mlado- sret. sti, koliko god tužan i tragičan bio, gledamo i želimo gledati u svjetlu uskrsle vjere, kojom „Jedan čovjek po imenu Krist, sin Djevice iz je bio sakramentalno obilježen. Čvrsto se na- Nazareta, Bogočovjek, živio je svega 33 go- damo, kao kršćanski vjernici, da s Kristom dine, vratio se od mrtvih. Tim događajem sada živi u vječnosti. Sve dobro u životu što nad događajima, povratka od mrtvih kojeg je činio, sva ljubav i pažnja prema onima s zovemo Uskrsnuće, i svojom jasnom riječju kojima je živio i ostvarivao svoje ljudsko,

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 257 vojničko i profesionalno poslanje, u Božjim u 12. godini života. U Oružane snage RH pri- očima ima svoju veliku vrijednost i sigurno stupio je 1. studenoga 2011., a 2013. godine su nagrađeni.“ diplomirao je kao pripadnik XVII naraštaja vojnih pilota. Radio je kao nastavnik letenja Kod groba natporučnika Novkovića, zapo- i demo pilot na zrakoplovu Pilatus PC-9M u vjednik 392. eskadrile zrakoplova pukovnik 392. eskadrili zrakoplova, 93. krila Hrvatskog Robert Ribarić od njega se oprostio riječima: ratnog zrakoplovstva. U ožujku 2019. godi- “Hvala za sve po čemu si bio jedinstven i ne- ne, kada je postao pilot akrobatske grupe Hr- ponovljiv. Za tako kratko vrijeme ostavio si vatskog ratnog zrakoplovstva „Krila Oluje“, toliko snažan trag i postao naš prepoznatljivi rekao je sljedeće: „Ljubav prema domovini znak. Možda si htio imati svu slobodu leteći bila je presudna pri povratku iz Australije u na nebu. Naši pilotski koridori kao da su ti Hrvatsku, a ovo je za mene veliki dan jer sam bili prekratki.“ postao član hrvatske zrakoplovne reprezen- tacije. Čast mi je letjeti u sjajnom timu ‘Kri- Nakon sprovoda biskup Bogdan je služio la Oluje’ i spremno ulazim u novi izazov, a svetu misu za dušu pokojnog Marka u žu- to je dati sve od sebe kako bi opravdao ovo pnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije povjerenje i doprinio novim uspjesima ‘Krila na Belafuži. Oluje’.“ Tijekom svoje letačke karijere na zra- koplovima Pilatus PC-9M i Z242L ostvario je Pokojni natporučnik Marko Novković rođen oko 800 sati naleta. Za svoj rad pohvaljivan je je 23. travnja 1989. godine u Melbourneu, i ocjenjivan najboljim ocjenama. Australija, a u Republiku Hrvatsku došao je

258 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Sprovod poručnika Luke Jagatića

Dana 13. svibnja 2020., u šesnaest sati na mjesnom groblju u Rakovcu, uz visoke vojne počasti, ispraćen je na posljednje počivalište poručnik Luka Jagatić. Pripadnik Hrvatske vojske i polaznik letačke selekcijske obuke poginuo je u tragičnoj nesreći vojnog škol- skog zrakoplova Zlin u četvrtak, 7. svibnja 2020. godine, kod Biljana Donjih, nedaleko od Zadra.

Sprovodne obrede predvodio je vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan. S njim su bili generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, župnik Župe sv. Jurja mučenika u Rakovcu don Darko Rogina, đakon Vojnog ordinarijata don Mate Mihaljević i drugi vojni kapelani i svećenici.

Uz ožalošćenu obitelj, prijatelje i kolege, pokojnoga Luku su ispratili izaslanici predsjednika Republike Hrvatske Orsat Miljenić i Dragan Lozančić, potpredsjednik Vlade i ministar obrane na odlasku Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj, djelatnici MORH-a i pripadnici Hrvatske vojske te predstavnici lokalnih vlasti. Tijekom obreda prigodne pjesme izvela je Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“. Biskup Bogdan je izrazio sućut obi- na hrvatskome nebu, ostavivši duboki trag. telji zbog iznenadne smrti pokojnog Luke te Spomen na njega ostat će trajno u mnogim je prenio izraze sućuti i molitve bjelovarsko- naraštajima.“ križevačkog biskupa msgr. Vjekoslava Hu- zjaka i umirovljenog vojnog biskupa msgr. „Ljubav ne prestaje i ne umire. Ona sve mije- Jurja Jezerinca. nja i preoblikuje, nalazi put iz zaborava. Ne umire ljubav naših dragih. Ne može je ogra- U propovijedi je istaknuo riječi iz staroza- ničiti vrijeme ni trajanje. Ljubav pobjeđuje i vjetne Knjige Mudrosti koje u ovim trenutci- smrt koja nas satire i razara u našoj ljudsko- ma tihih vapaja i molitava u suzama pružaju sti i krhkosti. Vječna je i neprolazna jer je od nadu i utjehu: „Pravednik ako i umre pri- vječnosti i Vječnoga, Boga koji je sama Lju- jevremeno, naći će mir. Jer duljina dana ne bav“, nastavio je biskup Bogdan te zaključio: čini starost časnom, niti se ona mjeri brojem „Bog nam je utočište i snaga u nevoljama, godina“ (Mudr 4, 7-8) te rekao: „Naš se dra- čvrsta utvrda u koju se pouzdajemo i komu, gi Luka s velikim zanosom i ljubavi prema vjerujući u Njega, povjeravamo život. Predao Domovini požrtvovno obučavao za hrvat- je svojega Sina za naše spasenje, da u Njemu skoga pilota. Iako nije dočekao ostvarenje ži- imamo život: „Da to je volja Oca mojega, da votnoga sna, zablistao je kao sjajna zvijezda tko god vidi Sina i vjeruje u Njega, ima život

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 259 vječni, i ja da ga uskrisim u posljednji dan» gdje je i živio. Na Hrvatskome vojnom uči- (Iv 6, 40). Molimo da po svojoj vjeri naš po- lištu završio je studij vojnog inženjerstva i kojni Luka i po velikome smilovanju i dobro- dobio čin poručnika. Bio je raspoređen na ti Božjoj u Njemu nađe vječni mir i spasenje, dužnosti zapovjednika voda u Topničko-ra- u zajedništvu sa svima svetima.“ ketnoj bojni Gardijske oklopno mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske. Od rujna U ime svih kolega, posljednji pozdrav Luki 2019. bio je na selekcijskom letenju kao kan- uputio je učenik letač Bruno Bulum: “Želimo didat 7. naraštaja kandidata za vojne pilote iz ti mirno plavo hrvatsko nebo koje si toliko sustava. Nakon uspješno završenog selekcij- volio. Leti sada beskrajnim prostranstvima i skog letenja položio je teorijski dio obuke te pazi na nas. Čuvaj nas sve i brini se za nas započeo temeljno letenje na zrakoplovu Zlin kao što si to činio i ovdje”. 242L početkom ožujka 2020. godine. Prvi sa- mostalni let na Zlinu uspješno je odradio 29. Nakon sprovoda biskup Bogdan je služio travnja 2020. godine. Kao i njegov poginuli svetu misu za dušu pokojnog Luke u župnoj kolega, natporučnik Novković, poručnik Ja- crkvi sv. Jurja mučenika u Rakovcu. gatić bio je zaljubljenik u letenje koji je svoje težnje usmjerio prema svladavanju pilotskih Poručnik Luka Jagatić pripadnik je Hrvatske vještina. vojske od 2019. Rođen je 1995. u Peskovcu,

Obilježena 29. obljetnica 2. gardijske brigade i bojne Gromovi

Kako se ne bi zaboravio prinos, uloga i značaj nika „Gromova“ koji su svoj život položili u 2. gardijske brigade „Gromovi“ u Domovin- Domovinskome ratu. skome ratu, u petak 15. svibnja 2020. godine, pripadnici 2. mehanizirane bojne „Gromovi“ Uza sadašnje i nekadašnje pripadnike po- Gardijske mehanizirane brigade i članovi strojbe, predstavnike udruga branitelja i ve- Udruge ratnih veterana Druge gardijske bri- terana, članova obitelji poginulih, nestalih i gade „Gromovi“ skromno su i dostojanstve- preminulih pripadnika Gromova, svečano- no proslavili 29. obljetnicu ustrojavanja ove sti su nazočili ministar hrvatskih branitelja brigade polaganjem vijenaca i slavljem svete Tomo Medved, državni tajnik u Ministarstvu mise. obrane Zdravko Jakop, zamjenik načelnika GS OS RH general bojnik Siniša Jurković, Proslava je započela paljenjem svijeća i po- glavni inspektor MO general pukovnik Dra- laganjem zajedničkoga vijenca na spomeni- go Matanović, zapovjednik HKoV-a general ku hrvatskim braniteljima na petrinjskom bojnik Boris Šerić, zamjenik zapovjednika Senjaku uz prigodnu molitvu vojnog kape- HKoV-a brigadni general Tihomir Kundid lana o. Danijela Čole OCD. Obilježavanje se i drugi. Nakon polaganja vijenaca, ispred nastavilo u spomen kapelici sv. Ilije Proroka vojne kapelice svetog Ilije Proroka, zaštitni- u petrinjskoj vojarni „Pukovnik Predrag Ma- ka Gromova, o. Danijel Čolo OCD služio je tanović“, gdje je položen zajednički vijenac svetu misu za sve poginule, umrle i nestale i zapaljene svijeće u spomen na 208 pripad- pripadnike Gromova.

260 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA U propovijedi je istaknuo: „Sjećanje obilje- cjelovitost naše domovine. Sve žrtve naših žava neki događaj koji se zbio u prošlosti. branitelja povezane su u jednoj žrtvi koju je Ono nosi i karakter žrtve. Unutar pojma žr- podnio naš Gospodin Isus Krist. Danas, nas tve postoji određena gradacija. Najuzvišeniji ovdje prisutne, obvezuje u moralnu savjest, oblik žrtve je položiti vlastiti život za najviše da njegujemo spomen na naše branitelje, vrijednosti. To su učinili naši pokojni bra- da ih ujedinjujemo u Kristovoj žrtvi i da od nitelji na ovim prostorima. Ovo sjećanje ne njegove svete žrtve gradimo naše društvo i smije nestati nikada jer bi time obezvrijedili našu Domovinu.“ sve one napore i žrtve koje su podnesene za

Komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta

U subotu, 16. svibnja 2020. godine, na gro- Uz biskupa su bili generalni vikar Vojnog or- blju Mirogoj u Zagrebu održana je komemo- dinarijata don Marko Medo i biskupski vikar racija za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog za pastoral u MORH-u don Slavko Rajič. puta hrvatskog naroda u svibnju 1945. Osim na zagrebačkome Mirogoju, komemoracije U nagovoru je biskup Bogdan istaknuo da povodom 75. obljetnice ove tragedije održa- ove godine u mjesecu svibnju narodi Europe ne su i na Bleiburškome polju u Austriji i u i svijeta obilježavaju 75. obljetnicu od zavr- Sarajevu, u skladu s ovogodišnjim pandemij- šetka Drugog svjetskoga rata koji označava skim okolnostima. veliko olakšanje, uspostavu mira i slobode. Hrvatski narod, međutim, mjesec svibanj Komemoracija na groblju Mirogoj počela je 1945. godine pamti po strašnim pokoljima u jedanaest sati svečanim izvođenjem himne zarobljenih vojnika i civilnog pučanstva koji Republike Hrvatske i polaganjem vijena- ostaju duboka i nezacijeljena rana, a još više ca. “Lijepu našu” izvela je klapa “Janjevo” po uspostavi marksističkoga totalitarnog su- iz Zagreba, a vijence su položili izaslanstvo stava koji je označio početak novih progona, državnih vasti Republike Hrvatske - pred- zatvora i ubijanja nevinih ljudi. sjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroko- vić, izaslanik predsjednika Vlade i ministar “U ovoj 75. obljetnici, ponizno pred Bogom i branitelja Tomo Medved, ministar vanjskih iskreno pred ljudima, stojimo pred svim žr- i europskih poslova Gordan Grlić Radman i tvama: u prvom redu žrtvama Drugog svjet- potpredsjednik Hrvatskog sabora Željko Re- skog rata, ali i žrtvama koje su prethodile iner - te predstavnici Počasnog bleiburškog ratu na našim prostorima te ispunile krvlju voda prevođeni predsjednikom PBV-a Vi- i suzama gotovo čitavo dvadeseto stoljeće. com Vukojevićem. Stojimo pred svim razoružanim vojnicima, velikome broju civila koji su bježali od uspo- Dovu za žrtve islamske vjerske zajednice stave komunističkoga režima, koji su ubijeni izrekao je imam zagrebačke džamije Mersad bez suda a njihova tijela su bačena u jame, efendija Kreštić, a katoličku molitvu za žrtve masovne grobnice, Jadransko more, rijeke i predvodio je vojni ordinarij u Republici Hr- jezera po Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Herce- vatskoj i predsjednik Komisije HBK i BK BiH govini, Austriji i drugim zemljama i krajevi- za hrvatski martirologij msgr. Jure Bogdan. ma. Žrtve – stradalnici Bleiburga i križnoga

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 261 puta dugo nisu imali pravo na javni spomen za krivnje uvijek su i posvuda teški zločini i znamen u svojoj domovini.”, rekao je bi- pred Bogom i pred ljudima.” skup i nastavio: “Mi danas molimo za vječni mir svih žrtava. “Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako po- Kršćani su sluge Božje među ljudima, koje im štovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni Providnost šalje na njihove životne puteve. nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Nitko nije isključen iz njihove molitve. Čak Temeljna jednakost u dostojanstvu svih lju- ni najgrublji neprijatelji i progonitelji. Isus je di proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena u smrtnim mukama na križu molio za svoje na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito progonitelje: ‘Oče oprosti im jer ne znaju što masovne likvidacije bez ikakva suda i doka- čine.’ “, zaključio je biskup.

Sveta misa za žrtve iz masovnih grobnica u Gračanima

Povodom 75. obljetnice svršetka Drugoga ne, zahvaljujući suradnji državnih i mjesnih svjetskog rata i održane komemoracije za žr- institucija, provedena su sustavna i stručna tve Bleiburške tragedije i Križnog puta, u ne- istraživanja masovnih pogubljenja na po- djelju, 17. svibnja 2020., vojni ordinarij u RH dručju Gračana koja su pokazala da su žrtve i predsjednik Komisije HBK i BK BiH za hr- bili civili, od kojih mnogi maloljetni, te hrvat- vatski martirologij msgr. Jure Bogdan pred- ski i njemački vojnici, smaknuti bez suđenja slavio je svetu misu za žrtve Drugoga svjet- u svibnju 1945. godine. Zločini u Gračanima skog rata i poslijeratnog razdoblja u župi kao i na mnogim drugim postajama Križ- svetog Mihaela Arkanđela u Gračanima. U noga puta - Bleiburg, Kočevski Rog, Huda sumisništvu su bili generalni vikar Vojnog Jama, Tezno, Maceljska šuma, Jazovka – do- ordinarijata don Marko Medo, biskupski vi- kaz su da se oslobođenje od jedne totalitarne kar za pastoral u MORH-u don Slavko Rajič, ideologije ne može postići uvođenjem druge župnik Župe svetog Mihaela Arkanđela fra totalitarne ideologije. Marin Matančić, a služio je đakon fra Mirko Mišković. U tome kontekstu biskup je istaknuo riječi svetog Ivana Pavla II. koji je na vlastitoj koži U uvodnim riječima propovijedi biskup Bog- iskusio tri velika zla 20. stoljeća, nacizam, fa- dan je naglasio da kršćani tumače tijek ljud- šizam i komunizam te je povodom 50. obljet- ske povijesti i dinamiku života iz perspektive nice svršetka Drugoga svjetskog rata poru- Božje ljubavi. Stoga je potrebno u evanđeo- čio: „Nažalost, završetak rata nije doveo do skom duhu ljubavi i istine iščitati događaje nestanka raznih politika i ideologija koje su iz svibnja 1945. godine, ali „blago i s pošto- prouzrokovale rat ili mu pogodovale. Pod vanjem, dobre savjesti“, da oni koji nas ozlo- drugim su nazivnikom i dalje postojali totali- glašuju, „upravo onim budu postiđeni za što tarni režimi, čak se i proširili, osobito u Istoč- nas potvaraju“ (1 Pt 3, 15 - 18). noj Europi. Nakon 8. svibnja na europskom je tlu ostao otvoren popriličan broj koncentra- Zatim se osvrnuo na događaje koji su se zbi- cijskih logora, tolike su osobe i dalje bile za- li u Gračanima i u našoj Domovini prije se- tvarane i lišene najosnovnijih ljudskih prava. damdeset petgodina, a o kojima se moralo (…) Za te je narode Drugi svjetski rat završio šutjeti tijekom mnogih desetljeća. 2018. godi- tek 1989. godine. (...) Toliki nisu shvatili da se

262 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Iz arhiva Župe sv. Mihaela Arkanđela: zajednički ukop posmrtnih ostataka gračanskih žrtava 23. kolovoza 2019. društvo dostojno ljudske osobe ne može gra- tlo, boju kože, kulturu, društveni položaj. diti uništavanjem, represijom i diskriminaci- Kršćanski se pogled na čovjeka suprotstav- jom. Ova lekcija Drugoga svjetskog rata još lja uskim i isključivim ideološkim shemama. uvijek nije u potpunosti i konačno usvojena. Kršćanin u svakom čovjeku prepoznaje dijete Ipak, ona ostaje i treba ostati kao opomena za Božje koje je obdareno neotuđivim dostojan- nadolazeće tisućljeće.“ stvom, ali u njemu prepoznaje i grešnika koji je potreban Božjega milosrđa. Stoga se Crkva Biskup Bogdan dao je i odgovor na pitanje moli za žive i mrtve. Spominjući se pokojnih, zašto nakon ove lekcije u Hrvatskoj još uvi- mi kršćani preporučujemo dušu pokojnika jek u nekim glavama traju rat i njegove po- Božjem milosrđu i Njegovu pravednu sudu. djele: “Zato što (...) svaka ideologija zatvara Ukop preminulih i molitva za njih spada u čovjeka u vrtlog zla i grijeha jer u drugome djela milosrđa. Tim činom svjedočimo da je vidi samo zločinca i neprijatelja protiv kojega život svet i nepovrediv te da se mora pošti- se treba boriti ne birajući sredstva. Čak i mr- vati svačije dostojanstvo.” tvoga neprijatelja ideologija želi lišiti dostojanstva oduzimajući mu osnovno pravo na Biskup je također naglasio da se kršćanska dostojan ukop i grob. Totalitarizam dijeli lju- ljubav prema bližnjemu ne može svesti na de na rase i klase, na podobne i nepodobne, neku vrstu općega humanizma, već je ona na vrijedne i bezvrijedne, čak i nakon smrti. mnogo dublja jer proizlazi iz ljubavi prema Pred Bogom postoji samo jedna rasa, a to je Bogu koja nas uvodi u zajedništvo i dinami- ljudsko biće stvoreno na sliku i priliku Božju. ku Presvetoga Trojstva. “U Kristu se prepo- Svaki čovjek ima svoje ljudsko dostojanstvo, znajemo kao djeca Božja i napunjamo se Du- i jednako je vrijedan bez obzira na podrije- hom Istine i Ljubavi. Zato kršćanska ljubav

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 263 prema bližnjemu uključuje i ljubav prema političkih, znanstvenih i kulturnih čimbeni- neprijateljima, jer drugoga čovjeka gledamo ka, bez ideologiziranja. Vodilja mora biti lju- Božjim očima”, rekao je biskup te propovijed bav prema istini i prema čovjeku. Crkva će zaključio riječima: u tome i dalje davati svoj doprinos, na sebi svojstven način, ovdje u Gračanima i na to- “Sedamdeset i pet godina nakon završetka likim drugim mjestima. Neka milosrdni Bog Drugoga svjetskog rata naše hrvatsko druš- udijeli vječni pokoj svim žrtvama rata i pora- tvo još uvijek stoji pred zadatkom da povu- ća. A nama živima neka budu na razmatra- če pouke iz ratnih i poratnih zbivanja. Pre- nje riječi svetoga Ivana Pavla II.: ‘Nema mira dugo se instrumentaliziralo žrtve Drugog bez pravde, nema pravde bez oproštenja.’ “ svjetskog rata. Predugo se prešućivalo žrtve (Ivan Pavao II., Poruka za Svjetski dan mira, komunizma. Potreban je zajednički napor 1. siječnja 2002., br. 15)

Proslava Dana policijske kapelanije „Majka Božja Kamenitih vrata“

Svečanim misnim slavljem u srijedu, 27. svib- tresa koji je snažno pogodio Zagreb. Duh za- nja, u prostorijama Policijske uprave zagre- jedništva i solidarnosti, zajednička nadanja, bačke u Heinzelovoj ulici, vjernici Policijske molitve i žrtva, kojima smo u tim danima kapelanije Majke Božje Kamenitih vrata PU svjedočili, podsjetili su nas na Domovinski zagrebačke predvođeni načelnikom Markom rat, kada smo kao i danas čeznuli za životom Rašićem, svečano su proslavili blagdan svo- u slobodi. je nebeske zaštitnice Majke Božje Kamenitih vrata koju slavimo 31. svibnja. Euharistijsko Biskup je podsjetio da smo u mjesecu svibnju slavlje predvodio je vojni ordinarij msgr. Jure obilježili mnoge važne obljetnice iz nedavne Bogdan, a u sumisništvu su bili policijski ka- prošlosti te je pozvao da, kao živi svjedoci pelan zagrebačke policije don Marin Drago krvlju stečene slobode i neovisnosti, čuvamo Kozić i vojni kapelan don Željko Savić. od zaborava i nezahvalnosti one koji su svoje živote utkali u samostalnost naše Domovine. Svetoj misi prethodila je komemoracija za I u ratnim i u pandemijskim okolnostima, u poginule i nestale branitelje PU zagrebačke. čovjeku ostaje ono najsnažnije, uzvišene vri- U znak sjećanja pročitana su njihova imena. jednosti dobrote i potreba za Božjom svemo- ći i zaštitom. Na početku euharistijskog slavlja Biskup Bogdan je pozdravio sve okupljene i čestitao Osvrnuo se također na zgodu sa svadbe u im Dan kapelanije i Dan državnosti Repu- Kani Galilejskoj iz pročitanoga Evanđelja po blike Hrvatske. U propovijedi se osvrnuo na Ivanu. Kada je Marija uočila da su mladenci pandemiju koronavirusa koji nam je u nekoli- u neprilici jer im je nestalo vina, interveni- ko mjeseci raspršila varljivi osjećaj sigurnosti rala je izravno kod svoga sina Isusa, svjesna i zamisao da je čovjekova moć neograničena. tko je On i što može učiniti. Ovdje se uočava U zahvalnosti Bogu što smo se u Hrvatskoj Marijina osjetljivost za čovjekove životne po- uspjeli nositi s ovim izazovom, istaknuo je i trebe i Isusova božanska moć da učini čudo. znatan doprinos Hrvatske policije, vojske i Marija tako ostaje vjerna, brižna i diskretna drugih službi kako u borbi protiv koronavi- majka, a Isus čvrsta stijena i jedini oslonac u rusa, tako i u teškim trenutcima nakon po- koji se uvijek možemo pouzdati.

264 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Na kraju misnog slavlja, msgr. Jure Bogdan u lijevoj ruci, a u desnoj ruci pridržava ma- izmolio je završnu zavjetnu molitvu Nebe- loga Isusa koji drži globus. Slika izrađena na skoj zaštitnici od Kamenitih vrata i udijelio lanenom platnu, dimenzija 57x47 cm, je vrlo svima okupljenima Božji blagoslov. jednostavno izvedena, a veći umjetnički zna- čaj i vrijednost dobiva 1931. kada je bogato Svake godine 31. svibnja slavi se blagdan okrunjena dragim kamenjem, povodom 200. Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice obljetnice požara. Grada Zagreba. Blažena Djevica Marija slavila se i častila u Zagrebu još u srednjem vi- Posao umjetničkog oblikovanja krune po- jeku, kada su i izgrađena Kamenita vrata (13. vjeren je umjetniku Jozi Kljakoviću, a akcija stoljeće) kao obrambeni dio sustava starog prikupljanja priloga i darova za krunu i pro- Gradeca. Iako se u zidine tadanjega grada slavu jubileja Majke Božje od Kamenitih vra- ulazilo kroz petero vrata, Kamenita vrata su ta bila je iznimno uspješna. U velikoj kruni i danas jedan od najpoznatijih simbola Za- upotrijebljeno je četiri briljanta, 158 dijaman- greba, a poznata su kao zavjetna kapelica i ta, osam rubina, tri smaragda, dva safira, če- najveće svetište grada u kojem se nalazi slika tiri almandina, jedan ametist te 454 bisera, Majke Božje od Kamenitih vrata. Majka Bož- a u drugoj kruni Djeteta Isusa nalazi se 15 ja od Kamenitih vrata posebno se štuje od 31. briljanata, 111 dijamanata, pet rubina, sedam svibnja 1731. kada je veliki požar zahvatio smaragda, dva safira, četiri almandina i 339 Gradec i Kaptol. U požaru je izgorjela većina bisera. Sliku je svečano okrunio posebni iza- kuća, a bila su zahvaćena i Kamenita vrata. slanik Svete Stolice tadanji zagrebački nad- Pregledavanjem zgarišta, građani su našli biskup dr. Antun Bauer 31. svibnja 1931. na neoštećenu sliku Majke Božje. S obzirom da Trgu sv. Marka. je drveni okvir potpuno izgorio, a slika od zapaljivog materijala ostala netaknuta, taj Godine 1991. Majka Božja od Kamenitih vra- događaj odmah se smatrao čudom te je na ta postala je zaštitnicom grada Zagreba. Ta- tom mjestu iste godine izgrađen barokni ol- danji zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo tar, gdje je i danas izložena slika Majke Bož- Kuharić, u povodu 260. obljetnice štovanja je, pomoćnice u svim nevoljama i protiv po- Gospe zagrebačke dao joj je naslov „zaštitni- žara. Da je zaista riječ o čudu potvrdili su i ce, čuvarice i vratarice hrvatske metropole“. stručnjaci koji su 1929. analizom utvrdili da Od 1999. godine blagdan Majke Božje od Ka- je slika bila zahvaćena plamenom, ali nije iz- menitih vrata vodi se i kao Dan grada Zagre- gorjela. ba. Majku Božju od Kamenitih vrata i danas časte i utječu joj se mnogi pobožni građani, Slika Majke Božje je jedna od najstarijih sli- koji na Kamenitim vratima pale svijeće i daju ka koju Grad posjeduje, a prikazuje Majku u izradu natpise zahvale za brojne uslišane Božju kao vladaricu s kraljevskim žezlom molitve.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 265 Obilježen Dan Hrvatske vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske

U srijedu 27. svibnja i u četvrtak 28. svibnja lja. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa 2020., svečano su obilježeni Dan Hrvatske „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice. vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske te 29. obljetnica ustrojavanja Hrvatske vojske. Na početku euharistijskog slavlja, biskup Bogdan je pozdravio sve okupljene i čestitao U sklopu svečanog programa, u srijedu 27. im Dan Hrvatske vojske, Dan Hrvatske ko- svibnja, otvoren je novoizgrađeni smještajni pnene vojske, 29. obljetnicu ustrojavanja Hr- objekt „Vukovar“ na Hrvatskom vojnom uči- vatske vojske i Dan državnosti. lištu „Dr. Franjo Tuđman“. Svečanosti su na- zočili predsjednik Vlade RH Andrej Plenko- U propovijedi, biskup Bogdan se osvrnuo na vić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora pročitano Evanđelje (Iv 17, 20 - 26) koje stav- dr. sc. Miroslav Tuđman, ministar hrvatskih lja pred nas Isusovu velikosvećeničku moli- branitelja Tomo Medved, državni tajnik Mi- tvu za jedinstvo učenika i svih kršćana. Isus nistarstva obrane Tomislav Ivić, zamjenik ovu usrdnu molitvu upućuje svome Ocu načelnika Glavnog stožera OS RH general- uoči svoje muke i smrti, stoga je ona ujedno bojnik Siniša Jurković te drugi visoki vojni i Njegova oporuka - posljednja riječ učenici- i civilni uzvanici. Svečanim rezanjem vrpce, ma. predsjednik Vlade RH Andrej Plenković otvorio je objekt te je upriličen prvi obilazak i Važnost jedinstva za koje Isus moli i koje pro- blagoslov objekta kojega je izmolio generalni izlazi iz savršenog jedinstva i ljubavi izme- vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo. đu Boga Oca i Boga Sina, biskup je objasnio riječima: “Tek jedinstvom u vjeri i ljubavi, U četvrtak 28. svibnja, u crkvi „Sveta Mati učenici mogu biti pred svijetom vjerodostoj- Slobode“ na zagrebačkom Jarunu, vojni or- ni. Mogu biti istinski svjedoci Božje ljubavi i dinarij msgr. Jure Bogdan predslavio je svetu istine Isusa Krista u svijetu.” Biskup je ista- misu zadušnicu za stradale u Domovinskom knuo kako Isus u trenutku kada se oprašta ratu. U sumisništvu su bili generalni vikar od svijeta, u svojoj posljednjoj molitvi - “Da Vojnog ordinarijata don Marko Medo, bi- svi budu jedno...” - ne moli da Njegovi uče- skupski vikar za pastoral MORH-a don Slav- nici budu pošteđeni teškoća, već ustrajno na- ko Rajič, biskupski vikar za pastoral MUP-a glašava i moli za sklad i jedinstvo. fra Frane Musić OFM, župnik Župe Duha Svetoga na Jarunu don Danijel Vidović SDB “Kad danas razmišljamo o Domovinskome te brojni drugi vojni i policijski kapelani. ratu (...) jasno nam je da su naše temeljne vrijednosti bile jedinstvo i zajedništvo. Je- Svetom misnom slavlju nazočili su izaslanik dinstvo demokratskog izbora samostalne predsjednika Hrvatskog sabora akademik slobodne države i zajedništvo u obrani vla- Željko Reiner, savjetnik predsjednika Repu- stitog izbora, i pod cijenu vlastitoga života. blike Hrvatske Dragan Lozančić, državni Jedinstvo i zajedništvo garancija su buduć- tajnik Ministarstva obrane Tomislav Ivić, dr- nosti života Crkve kao Isusove zajednice. žavni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Ova Isusova poruka i ova Isusova poduka, Ivan Vukić, načelnik Glavnog stožera OS RH trajno su nam nadahnuće i pokazatelj kako admiral Robert Hranj, drugi državni, vojni jedinstvo i sklad jednoga naroda, uvažava- i policijski dužnosnici, predstavnici udruga nje i poštivanje istinskih vrijednosti, poštuju- proizašlih iz Domovinskog rata, obitelji po- ći različitosti, donose rezultate i garancija su ginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branite- bolje budućnosti”, rekao je biskup i zaključio:

266 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA “Dao Bog svima nama da taj put shvaćamo i gdje su visoki uzvanici uz mirozov položili živimo trajno tu gdje nas je Providnost posta- vijenac i zapalili svijeće za poginule i premi- vila da svjedočimo vjeru.” Nakon svete mise nule hrvatske branitelje, odavši im počast i sudionici misnog slavlja uputili su se u pro- zahvalu, a biskup Bogdan je izmolio molitvu cesiji do spomen-obilježja “Pietà Croatica”, odrješenja.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 267 Proslavljeni zaštitnici Policijske kapelanije u PU vukovarsko-srijemskoj, sv. Euzebije i Polion

U Vinkovcima su, 29. svibnja 2020., proslav- svetih Euzebija i Poliona skladno se uklapa ljeni ranokršćanski mučenici iz rimskoga u evanđeoski ulomak u kojemu Isus, nakon doba sv. Euzebije, biskup, i sv. Polion, lek- svojega ukazanja učenicima na Genezaret- tor, zaštitnici vinkovačke župe i Policijske skome jezeru, pita Petra: „Ljubiš li me više kapelanije u Policijskoj upravi vukovarsko- nego ovi?“, povjeravajući mu službu pastira srijemskoj. Euharistijsko slavlje predvodio je povjerenoga stada. Svatko je, bez obzira na fra Frano Musić, biskupski vikar za MUP RH zanimanje i posao, suočen s ovim pitanjem i u sumisništvu osam svećenika. Na početku pozvan odgovoriti svojim djelima i životom, je nazočne predstavnike gradske i županij- više negoli riječima. Narav je policijskoga ske vlasti, policijske službenike i djelatnike posla zauzeta briga za opće dobro i čuvanje Vukovarsko-srijemske uprave, kao i sve vjer- reda i poretka, pokatkada u velikim opasno- nike, pozdravio župnik mons. Tadija Pranjić, stima i izloženostima raznim ugrozama. izdvojivši posebno zasluge policijskih služ- benika i djelatnika MUP-a za vrijeme Domo- Prigoda je ovo sjetiti se i moliti za sve po- vinskoga rata. ginule branitelje, preminule policijske služ- benike i djelatnike iz ove policijske uprave, U propovijedi je fra Frano govorio o svetim nestale, koji su svoju ljubav prema Domovini mučenicima koji su svijetli primjeri vjere i potvrdili najvećom žrtvom. Liturgijsko pje- vjernosti do posvemašnjega predanja u svje- vanje predvodio je mješoviti župni zbor. dočkoj smrti, iz ljubavi prema Bogu. Život

Misa za Domovinu prigodom Dana državnosti

Na Dan državnosti, 30. svibnja 2020., u crkvi U uvodu u euharistijsko slavlje kardinal Bo- sv. Blaža u Zagrebu zagrebački nadbiskup zanić pozvao je okupljene da euharistijsko kardinal Josip Bozanić predvodio je svetu slavlje bude susret zajedništva vjernika i vjer- misu za Domovinu. U svečanom euharistij- ničkog zajedništva pred Bogom. “Neka ovo skom slavlju sumisili su apostolski nuncij u bude molitva za Domovinu, za sve nas i za Republici Hrvatskoj msgr. Giorgio Lingua, čitavi svijet”, rekao je Zagrebački nadbiskup. vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan, župnik župe sv. Blaža msgr. Zlatko Koren, te tajnik Kardinal Bozanić na početku prigodne ho- Apostolske nuncijature u RH msgr. Janusz milije istaknuo je da je proslava Dana držav- Stanisław Błachowiak. nosti prigoda za posvješćivanje građanske i vjerničke odgovornosti za Domovinu, napo- Na svečanome euharistijskom slavlju su- se u trenucima novih izazova pred kojima se djelovali su predsjednik Hrvatskog sabora nalazi ne samo hrvatsko društvo, nego i čitav Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Re- svijet. Kardinal je naglasio da je ovogodišnji publike Hrvatske Andrej Plenković, načel- Dan hrvatske državnosti po mnogočemu po- nik Glavnog stožera OS RH admiral Robert seban što otkrivaju tri izvanjske okolnosti. Hranj, članovi Vlade RH te predstavnici jav- “Posebnost mu daje već i pogled na događaj nog i kulturnog života u Republici Hrvatskoj. kojemu obilježavamo tridesetu obljetnicu.

268 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Događanja u Hrvatskoj 1990. godine ulaze Kao treću posebnu okolnost ovogodišnje u okvir procesa koji je godine 1989. zahva- proslave Dana državnosti Nadbiskup je ista- tio zemlje Srednje i Istočne Europe, u kojima knuo mjesto slavlja, crkvu sv. Blaža, koja je je vladao komunistički totalitarni režim. Na izabrana za današnje euharistijsko slavlje s izvan nenadano i neočekivano podigao se u obzirom na COVID-19 i potres koji je oštetio narodima i tadašnjim državama val dubo- zagrebačke crkve. “Ovo je prigoda da Bogu kih promjena kad su mnoštva progovorila iz zahvalimo i za tolike državne službe i do- svoje nutrine te otvorila svoje potisnute misli brovoljne organizacije koje su prošlih tjeda- i težnje za slobodom”, rekao je kardinal Bo- na i mjeseci nesebično uložile svoje vrijeme, zanić. znanje te izuzetan napor u nesrećama koje su nas pogodile u pandemiji (COVID-19), kao Osvrćući se na taj povijesni proces raspada i u potresu. Posebno mislim na zdravstveno komunističkih režima kardinal Bozanić na- osoblje, naše vatrogasce, vojnike, policajce i glasio je da su iz njega proizašli novi oblici druge dobrovoljce koji su u posebnim trenu- demokracije, a za Hrvatsku nada da se za- cima, danju i noću pomagali i spašavali. Po- mršena pitanja mogu riješiti mirnim putem. trebno je odati priznanje i državnim služba- “Stoga je 30. svibnja 1990. godine, dan kad ma kao i disciplini hrvatskih građana koja se su u starodrevnu hrvatsku sabornicu, nakon tih tjedana očitovala u mnogim prigodama”, dugog razdoblja ušli na tajnim višestranač- rekao je kardinal. kim izborima slobodno izabrani zastupnici da s dobrom voljom zajedno traže rješenje U nastavku svoje homilije, tumačeći posljed- za teška pitanja tadašnjeg trenutka, događaj nje Isusove riječi zapisane u Evanđelju po koji je shvaćen kao novi početak od velikog Ivanu “Ti idi za mnom”, kardinal Bozanić re- nacionalnog značenja”, naglasio je kardinal. kao je da je to poziv na usklađivanje svoga ži- vota s Isusovim životom, s Božjim planom i s Druga okolnost koju je kardinal istaknuo je njegovom voljom. “To je poziv da Isusove ri- datum proslave današnjega Dana. “Ponovno ječi i ponašanje, njegovu prisutnost, unosimo slavimo Dan državnosti na onaj dan spome- u sva ozračja društvenoga života, vođeni njena koji je duboko urezan u povijest hrvatsko- govim Duhom. To je poziv svakomu od nas ga naroda i koji je prirastao srcu ne samo lju- da uvijek budemo spremni donositi odluke dima koji su bili dionici tih događanja, nego po mjeri Evanđelja i onda kada to zahtijeva i novom naraštaju, kojemu je prenesena važ- suočavanje s teškoćama. To su vrjednote koje nost uspostave višestranačja, nakon partij- trebaju resiti državu kakvu izgrađuju, za ka- ske komunističke vladavine. S današnjim je kvu se zalažu, i u kakvu se trebaju ugrađivati datumom u narodu povezano široko prihva- vjernici. Za ono što se voli, žrtvuje se do kraj- ćanje događaja koji je kasnije imao razna oči- njih granica. Ono što se voli, ne uništava se. tovanja u konačnom oblikovanju državnosti. Onoga koga se voli, ne vara se. Onomu tko živi u nama kao ljubav, posvećuje se briga, S današnjim su datumom nadalje od počet- pomaže mu se i daruje. Zato Hrvatsku grade ka povezani osjećaji, novi spomen-događaji, oni koji je vole! Samo se ljubavlju može obli- istinski simboli, sposobni ujedinjavati i na- kovati postojana obitelj, zajednica Crkve, pa dahnjivati. Vjerujem da se iz iskustava mije- i solidna država”. njanja datuma i u Hrvatskoj naučilo koliko je nerazborito i štetno politički se poigravati Na završteku homilije kardinal se osvrnuo kalendarom zajedničkoga nacionalnog spona govor u Saboru prvog hrvatskog pred- mena koji seže dublje od trenutnih stavova sjednika od prije trideset godina na današnji određenih političkih skupina”, istaknuo je dan: “ Dr. Franjo Tuđman izrekao je riječi vri- kardinal Bozanić. jedne naše današnje pozornosti, jer zadaće o

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 269 kojima je govorio mnoge su ostvarene, a dru- na obiteljski i školski odgoj, na profesional- ge ne samo da nisu nestale, nego su zadobile nu, radnu i poslovnu etiku«“, zaključio je i neke nove oblike te, prošavši kroz žrvanj kardinal. rata protiv Hrvatske i poraća do najnovijih razvojnih tijekova, postale još žurnije. On Na kraju homilije kardinal Bozanić istaknuo primjećuje da »stari režim ostavlja na mno- je posebnu molitvenu nakanu - molitvu gim područjima duhovnu i materijalnu pu- Duhu Svetom za mir, zajedništvo, suradnju stoš, osobito u školstvu i obrazovanju«. i pomirenje u hrvatskom društvu i među narodima te za opraštanje koje omogućuje novi Naznačio je da »na području kulture i umjet- početak. nosti valja ukloniti posljedice prisile idejnoga jednoumlja«. Kao hitnu zadaću vidi i »moral- Po svršetku svečane euharistije otpjevana je nu obnovu i etiku rada«, zbog posljedica što hrvatska himna „Lijepa naša“, a uz pjesmu ih je ostavio »protunaravni realsocijalistički „Zdravo Djevo“ završena je sveta misa za sustav« koji je »svojom izopačenošću poru- Domovinu. Liturgijsko pjevanje predvodili šio i omalovažio sve tradicionalne vrednote i su članovi zbora HRT-a pod vodstvom ma- moralne norme«, što se »podjednako odnosi estra Tomislava Fačinija.

Obilježena 29. obljetnica osnutka 3. imotske bojne 4. gardijske brigade

U ponedjeljak 1. lipnja 2020., u Imotskome, tvu gvardijana fra Kristijana Stipanovića i je svečano obilježena 29. obljetnica osnutka drugih franjevaca. Svetoj misi su, uz spome- 3. imotske bojne 4. gardijske brigade. Tom nute, nazočili i mnogi drugi vjernici. Na po- prigodom, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan četku svete mise biskup Bogdan osvrnuo se predslavio je svetu misu za sve poginule i na Dan Hrvatske vojske, koji je obilježen 28. umrle pripadnike 3. bojne i za sve hrvatske svibnja, i na povijest 3. Imotske bojne koja je branitelje u samostanskoj crkvi sv. Franje u ustrojena u vojarni na Kamenmostu 1. lipnja Imotskome. Program obilježavanja počeo je 1991. godine, samo četiri dana nakon održa- u deset sati polaganjem vijenaca i paljenjem vanja svečane smotre Zbora narodne garde svijeća na spomen obilježjuTopani. Osim pri- na stadionu NK Zagreb, u Kranjčevičevoj padnika 3. Imotske bojne i njihovih obitelji, u ulici u Zagrebu, kada je osnovana Hrvatska svečanom programu sudjelovali su ministar vojska. Bilo je to prije dvadeset devet godi- hrvatskih branitelja Tomo Medved, gradona, 28. svibnja 1991. godine. 3. Imotska bojna načelnik Ivan Budalić i drugi predstavnici bila je sastavljena od dragovoljaca s područ- lokalnih i županijskih vlasti, saborski zastu- ja Imotske krajine, dragovoljaca pristiglih iz pnici i pripadnici Hrvatske vojske. Molitvu MUP-a i dragovoljaca iz Bosne i Hercego- odrješenja za poginule i umrle pripadnike 3. vine. Tijekom ratnog puta 3. Imotske bojne bojne predvodili su vojni ordinarij msgr. Jure poginulo je dvadeset osam pripadnika po- Bogdan i gvardijan samostana sv. Franje fra strojbe, a tri su pripadnika poginula služeći Kristijan Stipanović. u drugim postrojbama. Spletom nesretnih okolnosti tijekom rata umrla su tri pripad- Nakon polaganja vijenaca, vojni ordinarij je nika Imotske bojne. Iz povjesnice ove bojne predvodio sveto misno slavlje u sumisniš- doznaje se da je gotovo dvjesto njezinih pri-

270 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA padnika teže ili lakše ranjeno, među kojima ljudsko umovanje ili znanost postalo nam je je veliki broj zadobio teške tjelesne ozljede. 3. jasno i očito u Isusovu životu, naime, koliko Imotska bojna, i cijela Imotska krajina, u ovoj nam je Bog blizu, tko nosi ovaj svijet, u čijim i drugim postrojbama, na raznim mjestima i je rukama te da čovjek nosi na sebi otiske i razinama, dala je ogroman doprinos u obra- obrise Božjeg bića.“ ni Domovine. Osvrnuo se i na blagdan Duhova koji se sla- U propovijedi je biskup naglasio značaj Isu- vio dan ranije i blagdan Marije Majke Crkve sove velikosvećeničke molitve koja se sva- koji se slavi upravo na ovaj dan. „Jučer smo kodnevno čitala tijekom proteklih dana u slavili Duhove, Pedesetnicu. Sveto pismo iščekivanju Duhova, a koja je ujedno i po- nam svjedoči koliko su apostoli bili zajedno, sljednja Isusova poruka, odnosno oporu- na istome mjestu, ustrajni i postojani u mo- ka učenicima. „Završni odlomak molitve u litvi zajedno s Isusovom majkom, koju da- evanđelju je Isusova žarka molitva za jedin- nas častimo kao Majku Crkve. A Sveti Pavao stvo učenika i svih potonjih kršćana. Jedin- će podsjetiti Korinćane o temeljnoj snazi – stvo i sklad Crkve, jedinstvo i sklad Isusovih Duhu Božjem koji nas povezuje i ujedinjuje: učenika temelji se u savršenom jedinstvu iz- ‘Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo među Oca i Sina. Kao što Otac nije zatvore- udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno nost u sebe, okrenutost prema sebi, ne živi su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi za sebe, nego sve predaje Sinu, i kao što se smo u jedno tijelo kršteni bilo Židovi, bilo Otac prema Sinu definira, za Sina živi, Sina Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jed- ljubi, njemu predaje svu svoju božansku moć nim Duhom napojeni’ (1Kor 12, 122-13).“ i vlast i šalje ga u svijet, tako moraju biti i učenici upućeni jedni na druge, jedni za dru- Na kraju propovijedi biskup je podsjetio ge živjeti i svjedočiti Božju ljubav i jedinstvo. okupljene na jedinstvo, slogu i zajedništvo ‘Po ovom će svi znati da ste moji učenici ako koje su bile naše osnovne vrijednosti tijekom budete imali ljubavi jedni za druge’ (Iv 13, Domovinskom rata. Jedinstvo demokrat- 35). skog izbora samostalne slobodne države te sloga i zajedništvo u obrani tog izbora i pod Isus gleda unaprijed, u daleku budućnost, cijenu vlastitoga života. Naglasio je da su je- motri cjeloviti hod čovječanstva, svu ljud- dinstvo, sloga, sklad i zajedništvo na planu sku povijest do konca vremena. I moli za vjere i svjetonazora, o kojima govori Isus, jedinstvo svih onih koji će tijekom stoljeća jamstvo budućnosti i života Crkve kao Isu- i tisućljeća u njega vjerovati i njegovima se sove zajednice i put naroda u bolju buduć- priznavati.(…) Gotovo do iznemoglosti Isus nost. „Dao Bog, po zagovoru Marije Majke naglašava svojima da svi budu jedno. Tu Crkve, koju u remetskome svetištu častimo nam postaje jasno koliko mu je osobno sta- s naslovom Fidelissima advocata Croatiae (Naj- lo do jedinstva kakvo ćemo pronaći u Troj- vjernija odvjetnica Hrvatske), i danas idemo stvu. Ono do čega se ne može vinuti nikakvo tim smjerom“, zaključio je biskup.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 271 Dan policijske kapelanije „Sv. Kvirin Sisački“

Povodom blagdana svetog Kvirina Sisačkog, U propovijedi je don Željko naglasio ove rije- zaštitnika Policijske uprave sisačko-mosla- či: „Ovo svjedočanstvo vjere biskupa Kvirina vačke, u petak, 5. lipnja, u bazilici svetog Sisačkog, koji je do zadnjeg daha svojeg mu- Kvirina u Sisku, policijski kapelan don Pa- čeničkog života živio svoju vjernost Kristu, vao Mokri predvodio je misno slavlje, a prodaje nam odgovor zašto je baš on bio primje- povijedao je vojni kapelan don Željko Savić. ren svetac i zaštitnik ove policijske kapelanije. Prema predaji, kada su mu svezali mlin- Svetomu misnom slavlju nazočili su zamje- ski kamen oko vrata i bacili u rijeku Sibaris nik načelnika PU sisačko-moslavačke Du- (danas Đunđuš) dogodilo se čudo jer biskup bravko Smolčić sa suradnicima, predsjedni- Kvirin nije potonuo. Taj trenutak biskup ca Županijske skupštine Sisačko-moslavačke Kvirin nije iskoristio za predomišljanje ili županije Ivanka Roksandić te svih jedanaest bijeg, već se obratio vjernicima i rekao kako načelnika policijskih postaja PU sisačko-mo- tek sada na pravi način vrši svoju svećeničku slavačke i velik broj djelatnika. službu, žrtvujući se posve poput Krista.“

272 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Proslava Dana policijske kapelanije „Sveti Vid“

U petak, 12. lipnja, vjernici policijske kape- Njegov dosljedan kršćanski život i zauzeto lanije sv. Vida u Rijeci proslavili su blagdan apostolsko djelovanje u njegovome zavičaju, svog nebeskog zaštitnika kojeg slavimo 15. među kršćanima i poganima, nisu moglio- lipnja. Tom prigodom posjetio ih je i vojni or- stati nezamijećeni. Pravi kršćanin se trudi dinarij msgr. Jure Bogdan, koji je predvodio živjeti prema kršćanskim načelima uvijek svečano misno slavlje. i posvuda. U obitelji, u crkvi, u društvu, u školi, u uredu… On živi svoju vjeru! Upravo U prijepodnevnim satima biskup Bogdan stoga se Vid našao na popisu onih koji su, za posjetio je Policijsku upravu primorsko-go- vrijeme Dioklecijanova progonstva kršćana ransku, gdje ga je dočekao načelnik Tomislav stavljeni na kušnju. (…) Suđenjem Vidu osu- Dizdar sa suradnicima. Po obilasku prosto- đeno je daleko više od jednoga čovjeka. Osu- rija PU biskup je blagoslovio novi molitveni đena je misao, ideja, poruka, sloboda izbora. prostor i zaželio da bude na duhovnu korist Osuđen je kršćanski svjetonazor. Osuđena je svima koji će tamo dolaziti da bi molili i raz- Crkva“, rekao je biskup. matrali. Naglasio je da su glavne vrlina sv. Vida i svih U dvanaest sati slavljena je sveta misa u žu- drugih mučenika bile postojanost i ustrajnost pnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Mari- u vjeri do smrti. Sveti Vid je u vjeri živio i nju je. U sumisništvu s vojnim ordinarijem bili je naviještao u svojoj sredini u zgodno i nez- su generalni vikar Vojnog ordinarijata don godno vrijeme. „Svetci nas pozivaju da sli- Marko Medo, policijski kapelan Kapelanije jedimo Isusa i njegovo Evanđelje u današnje svetog Vida don Pavao Mokri i drugi sveće- doba koje je sve manje sklono Isusovoj po- nici. Svetoj misi nazočili su brojni policajci i ruci. Zar i mi svakodnevno ne doživljavamo djelatnici PU primorsko-goranske. kako se sukobljavaju materijalistički pogled na svijeti čovjeka s kršćanskom objavljenom U uvodnim riječima propovijedi, biskup je porukom? To čovjek osjeća najprije u svojoj svima okupljenima čestitao blagdan sv. Vida savjesti, u svojoj nutrini, a onda i u društvu. i istaknuo da se malo zna o životu tog staro- (…) Primjer sv. Vida sve nas potiče na posto- kršćanskog mučenika porijeklom sa Sicilije. janost u nevoljama. Susret s njime, njegovim Njegov otac nije bio kršćanin te su mu vjeru životom i svjedočanstvom vjere, nadahnuće i evanđeoske vrjednote prenijeli njegovi odje i za naš kršćanski život i ustrajnost u vjeri, gojitelji Krešencija i Modest , koji su zajedno u zgodno i nezgodno vrijeme. On nas potiče s njime podnijeli mučeništvo u vrijeme cara i obvezuje kršćanski živjeti“, zaključio je bi- Dioklecijana. „U čemu je bio Vidov grijeh? skup.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 273 Hodočašće pripadnika 2. HRVCON-a na Brdo križeva u Litvi

Pripadnici 2. hrvatskog kontingenta u NATO U procesiji do Brda Križeva u duljini od dva aktivnosti ojačane prednje prisutnosti (eFP kilometra sudjelovali su svi, a po dolasku na BG LTU) u Republici Litvi, dana 21. lipnja samo Brdo križeva nadbiskup msgr. Petar 2020. godine hodočastili su na Brdo križeva Rajič predvodio je svetu misu. Nakon svete (Kryžių kalnas), hodočasničko mjesto u mise nadbiskup Rajič je blagoslovio križ blizini grada Šiauliaija na sjeveru Litve. koji je kontingent postavio na Brdo. Križ je izrađen od kvalitetnog drveta s ugraviranim Ovim zahvalnim i istodobno zavjetnim hrvatskim pleterom i grbom te će ostati trajni hodočašćem pripadnici Hrvatske vojske spomen prisustva 2. hrvatskog kontingenta u oprostili su se od zemlje u kojoj su bili Republici Litvi i spremnosti na zaštitu naših primljeni i prihvaćeni. Pripadnicima partnera unutar NATO saveza. hrvatskog kontingenta pridružili su se i izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Brdo križeva je mjesto kojega posjećuje veliki Republike Hrvatske u Republici Litvi broj turista i hodočasnika iz cijelog svijeta Krešimir Kedmenec, apostolski nuncij Svete kako bi ostavili „svoj križ“. Za Litavce, Brdo Stolice u Republici Litvi nadbiskup msgr. križeva predstavlja i spomen-mjesto otpora Petar Rajič, zamjenik gradonačelnika grada komunističkom režimu, a UNESCO ga je Šiauliaija Domas Griškevičius i biskup uvrstio i na popis nematerijalne svjetske Šiauliaijske biskupije msgr. Eugenijus baštine u Europi. Točan broj križeva koji Bartulis u pratnji generalnog vikara Sauliusa se nalaze na brdu nije moguće odrediti, ali Matulisa. se procjenjuje da ih je sa svih strana svijeta doneseno i postavljeno više od sto tisuća.

274 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA FOTO: Sven Fischer/ STRATCOM 2. HRVCON eFP BG-LTU

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 275 Uoči promocije polaznika vojnih škola HVU-a biskup Bogdan služio svetu misu

Uoči svečane promocije polaznika svih ra- Biskup je na početku propovijedi pozdravio zina vojnih škola Hrvatskog vojnog učilišta sve okupljene te se osvrnuo na aktualnu pan- „Dr. Franjo Tuđman“ u četvrtak, 25. lipnja, demiju koronavirusa koja pogađa nas i cijeli vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan predvodio svijet. Prisjetio se riječi koje je papa Franjo iz- je svetu misu u franjevačkoj crkvi sv. Antu- govorio na Trgu sv. Petra u ožujku ove godina Padovanskog u Zagrebu. Biskup je misu ne: „Gusta se tama nadvila nad naše trgove, predslavio u zajedništvu s vojnim kapela- ulice i gradove; zagospodarila je našim ži- nom p. Zoranom Vujičićem DI i župnikom votima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, fra Rokom Bedalovom OFMConv. Evanđelje pustoši i prazninom. Poput učenika iz Evan- je navjestio đakon don Mate Mihaljević. đelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na Uz polaznike vojnih škola, na misnom slav- istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali isto- lju su prisustvovali zapovjednik HVU-a „Dr. dobno važni i potrebni, svi pozvani veslati Franjo Tuđman“ general-bojnik Mate Pađen, zajedno, svi potrebni utjehe drugoga.“ načelnik Centra vojnih škola brigadir Damir Stručić, svi načelnici ustrojstvenih jedinica Zagreb i okolicu pogodila je dvostruka kriza: HVU-a i zapovjednici. pandemija, ali i potres koji je ostavio razorne posljedice. Biskup je istaknuo da je upravo

276 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA ta kriza „iznjedrila velikodušne i požrtvovne razborito, neodgovorno. Čuje Božju riječ, ali pojedince i institucije, zdravstvene djelatni- ju ne opslužuje. Ne uzima ju za ozbiljno. Tek ke, Caritasove volontere, djelatnike Crve- onako usput. Mi bismo rekli: ‘Na jedno uho noga križa. Uloga Hrvatske vojske, policije, ušlo, a na drugo izašlo!’“ vatrogasaca svakodnevno očituje prevažnu ulogu u životu naše društvene zajednice. Isusov Govor na gori, iz kojeg je ova para- Prigoda za učiti biti dobri, brižljivi i solidarni bola o dvije kuće uzeta, daje smjernice za sa svima u istoj barci ove godine je posebi- izgradnju ljudskog i kršćanskog identiteta u ta.“ Osvrnuvši se na odlomak iz Evanđelja o svim životnim okolnostima, daje temelje za kući na stijeni i kući na pijesku, biskup je re- izgradnju kuće na čvrstoj stijeni. Isusov uče- kao: „Mudar čovjek iz evanđeoske parabole nik je mudar čovjek koji se svojim životom o gradnji kuće na stijeni i kuće na pijesku, je oslanja na Riječ Božju i ne prepušta se duhu onaj prvi koji sluša riječ Božju i čuva ju u svo- ovoga svijeta. Biskup je to naglasio istaknuv- me srcu. Gradi kuću na stijeni. Riječ je Božja ši kako je Benedikt XVI. u jednom od svojih svakodnevno svjetiljka njegovim stopama. intervjua s novinarom Peterom Seewaldom Volja je Božja program njegovog života. Ni upozorio na opasnost širenja globalne dik- kiša, ni vjetrovi, ni bujice ne ruše zgradu, tature prividno humanističkih ideologija i osobnost tog izgrađenog karakternog čovje- protukršćanskog vjerovanja. Kršćani se tome ka. Drugi pak čovjek postupa površno, ne- trebaju suprostaviti čvrsti u vjeri.

Obilježena 29. obljetnica početka oružanog otpora na glinskom području

Foto: MUP RH

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 277 U petak, 26. lipnja 2020., u Glini je obilježe- U svijetu brzih tehnoloških i ekonomskih na 29. obljetnica početka oružanog otpora promjena, čovjek se može osjećati nesigur- srpskom agresoru na glinskome području. nim. U potrošačkom društvu „zatrpani smo Uz branitelje, mještane Gline te obitelji pogi- raznoraznim ponudama koje nas privlače i nulih branitelja Gline, svečanosti su nazočili omamljuju većom slobodom, a zapravo nas izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora i sve više i više zarobljavaju. U takvom je svi- saborska zastupnica Željka Josić, potpred- jetu od presudne važnosti za svakog poje- sjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova dinca imati jasnu viziju budućnosti i čvrsti Davora Božinovića, ministar hrvatskih bra- oslonac u vrednotama: biti svjestan odakle nitelja i izaslanik Ministarstva obrane Tomo dolazim i kamo idem. Biskup je rekao da Medved, glavni ravnatelj policije Nikola Mi- takav oslonac pronalazimo u Božjoj riječi, a lina sa čelnicima ustrojstvenih jedinica Rav- osobito u Isusovoj zapovijedi: ‘Ljubi Gospo- nateljstva policije i načelnicima policijskih dina Boga svojega svim srcem svojim, i svom uprava, zamjenik načelnika Glavnog stožera dušom svojom, i svim umom svojim. Ljubi Oružanih snaga Republike Hrvatske general svoga bližnjega kao sebe samoga.’ (Mt 22,37- bojnik Siniša Jurković, umirovljeni general 38) Ljubav prema Bogu ne može se razdvojiti pukovnik Mladen Markač, drugi časnici i od ljubavi prema čovjeku.“ dočasnici Hrvatske vojske, pripadnici policije te predstavnici tijela mjesne i područne Biskup se osvrnuo i na društvene prilike: samouprave. „Mi smo pred parlamentarnim izborima. Želio bih sve nas podsjetiti na važnost sudje- Svečani program započeo je polaganjem vije- lovanja na izborima, na građansku svijest i naca na grob poginulog hrvatskog policajca kršćansku odgovornost kod izbora. Velika Tomislava Roma u mjestu Gornji Viduševac. je i prevelika odgovornost civilnih vlasti, Don Ivo Borić, policijski kapelan kapelanije i onih koji donose zakone, koji pišu odgoj- „Sveti Kvirin“ u PU sisačko-moslavačkoj, izne, školske i druge programe, da ih stvaraju molio je prigodnu molitvu za sve poginule, i bdiju nad njima u ljubavi prema istini, ne nestale i preminule branitelje. pod utjecajem nijedne ideologije i politike, nego u službi istine. Ne može biti više istina, Svetu misu, u gradskome perivoju u Glini na kako neki neodgovorno tvrde. Istina je jedna. temeljima crkve sv. Ivana Nepomuka sruše- Usustavljena laž u društvenim, političkim i ne u Domovinskome ratu, predvodio je vojni prosvjetno-kulturnim strukturama odvela je ordinarij msgr. Jure Bogdan. U sumisništvu mnoge u smrt. Ona sprječava istinske dobro- su bili policijski kapelan don Ivo Borić, žu- susjedske i međudržavne veze i odnose. To pnik Župe sv. Franje Ksaverskog u Vidušev- je veliko zlo." cu Nikola Majcen, župnik Župe sv. Petra i Pavla u Gvozdu fra Tomislav Jurić OFM. Po- Ne trebamo se bojati sjesti za stol i znanstve- licijska klapa „Sveti Mihovil“ predvodila je no i objektivno proučavati povijest, radi sa- liturgijsko pjevanje. dašnjosti i još više radi budućnosti. Upravo u tome se pokazuje ljubav prema bližnjemu. U propovijedi biskup Bogdan se osvrnuo Preopasne su politizacija i ideologiziranje na značenje slobode: „U ovom prigodnom koji nisu u službi istine. Prevedeno u sadašnji slavlju razmišljamo, kao pojedinci i narod, hrvatski kontekst: prevelika je odgovornost o oslobođenju domovine, o slobodi u kojoj danas na onima koji provode kurikularnu živimo, o slobodi koju želimo u svome ljud- reformu. U ljubavi i istini i poštovanju pre- skome biću i u svome okruženju.“ Biskup je ma čovjeku, Bogom zadanim datostima koje upozorio da sloboda ne znači samovolja, na- osjećamo i čitamo u prirodnim zakonima, ne protiv sloboda mora biti odgovorna i zrela. želimo biti instrument nijedne i nikoje ide- Što znači da se sloboda ostvaruje u potpuno- ologije ili centra moći, nego u službi istine. sti kad se izabire dobro, a odbacuje zlo. Istina, čista istina o Bogu, čovjeku, prirodi,

278 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA vidljivome svijetu! Istina o nama jučer, istina Nakon svete mise, položen je vijenac i zapa- o nama danas radi boljega sutra. To je trnovit ljene su svijeće ispred spomenika „Suza“ u put, posut bodljama i mnogim otporima, ali gradu Glini. Prisutnima su se obratili grado- to nas ne smije smesti na našem putu. Svaka načelnik grada Gline Stjepan Kostanjević, žu- laž, instrumentalizacija teško se plaća i snosi pan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić i nepredvidive posljedice.“ potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Vojni ordinarij iz- Prisjećajući se kako je hrvatska sloboda teš- molio je molitvu za sve pokojne branitelje i ko izborena, biskup Bogdan je pozvao na sve stradale u Domovinskome ratu iz Glin- korištenje dara slobode za napredak naše skoga kraja. Domovine: „Žarka nam je želja da u našoj Hrvatskoj bude još više ljubavi prema Bogu Uz policijsku klapu sv. Mihovil program je i bližnjemu, još više osjetljivosti za potrebe obogatio solo pjevač Mate Grgat izvođenjem maloga čovjeka, još više pravednosti i razbo- prigodnih pjesmama “Vivat Croatia” i “Mi- ra u zakonima i odgojnim programima. Že- lost”. Ispred crkve sv. Ivana Nepomuka odr- lja nam je da naši mladi u svojoj Domovini žana je izložba koju su postavili muzej Grada prepoznaju mjesto budućnosti i nade. Kao Gline i PU sisačko-moslavačka. U gradsko- kršćani svjesni smo da ova preobrazba naše- me perivoju uslijedio je prigodni program ga društva počinje od nas samih, od našeg “Sigurnost i povjerenje – vaša policija“ uz osobnog svjedočenja Evanđelja.“ pokaznu vježbu pripadnika ATJ Lučko i in- terventne jedinice policije.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 279 Svećeničko ređenje u Vojnome ordinarijatu

Svećeničko ređenje u Vojnome ordinarijatu miliji je govorio o poslanju svećenika i ulozi Vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan Božjega pomazanika u svijetu. Starozavjetni predvodio je u subotu, 27. lipnja, svečanu prorok Izaija bio je svjestan Božjega zahvata svetu misu na kojoj je na naslov Vojnoga or- i ulaska u njegov život: „Duh Gospodnji na dinarijata za svećenika zaredio đakona don meni je, jer me pomaza! On me posla blago- Matu Mihaljevića. Slavlje svećeničkoga ređe- vjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnji- nja održano je u franjevačkoj crkvi u Bezgr- ma oslobođenje, vid slijepima, na slobodu ješnoga začeća Blažene Djevice Marije u za- pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti grebačkoj Dubravi s obzirom na to da Vojni Gospodnje“ (Iz 61,1-2). Izaija je svjestan da je ordinarijat još nema izgrađenu stolnu crkvu Bog izabrao upravo njega, pomazao njega i potrebnu za održavanje velikih događaja. da je on sredstvo u Božjim rukama. Božji čo- vjek, osnažen i prosvijetljen vjerom, proma- Svečano euharistijsko slavlje, koje se odvija- tra svijet i čovjeka Božjim očima, razmišlja lo uz pridržavanje posebnih preporuka Na- Božjom logikom. On postaje glasnikom nade cionalnoga stožera za zaštitu od pandemije, i tamo gdje je očaj. U tami donosi svjetlost, započelo je procesijom u jedanaest sati. U u sužanjstvu naviješta i vjeruje u slobodu, u zajedništvu s biskupom msgr. Jurom Bog- žalosti otire suze i donosi utjehu. danom suslavio je biskup u miru msgr. Juraj Jezerinac te dvadesetak svećenika među ko- Ovaj odlomak iz proroka Izaije Isus primje- jima je bio generalni vikar don Marko Medo, njuje na sebe na početku svoje pastoralne biskupski vikar za pastoral MUP-a i redar- službe (usp. Lk 4,16-22), u tim riječima On stvenih službi RH fra Frano Musić OFM, prepoznaje i svoje poslanje. Biskup je protu- biskupski vikar za pastoral MORH-a i OS mačio Isusov govor o dobrome pastiru kako RH don Slavko Rajič, fra Svetozar Kraljević ga evanđelist Ivan predstavlja: “Ja sam pastir OFM, gvardijan franjevačkoga samostana, dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce“ vojni i policijski kapelani, svećenici franjevci (Iv 10,11). Isus, nakon svoje smrti i uskrsnu- i drugi. ća nastavlja svoju pastirsku službu po posve- ćenim službenicima Crkve. Svećenik stoga Slavlju su uz roditelje, rodbinu i prijatelje re- mora biti osoba po mjeri Krista, njegovo srce đenika, nazočili djelatnici Vojnoga ordinari- mora biti široko poput Božjega i otvoreno za jata, MUP-ove Samostalne službe za surad- sve, mora biti čovjek duboka iskustva pove- nju s VO, MORH-ovog Samostalnog odjela zanosti s Bogom, svjestan je svoje malenosti, za potporu VO, pomoćnici vojnih i policij- ali i svoga izabranja. Jer, svećenici su produ- skih kapelana. Od visokih uzvanika obredu žena ruka nevidljivoga Boga u ovome svije- su nazočili načelnik Glavnoga stožera OSRH tu. admiral Robert Hranj, izaslanik državnoga tajnika Ministarstva obrane brigadir Anto „Isus osobno na svoje izabranike prenosi pa- Zelić, glavna tajnica MUP-a Sanda Šimić Pe- stirsku službu u Crkvi. Prezbiter – Kristov trinjak, zamjenik glavnoga ravnatelja policije svećenik pozvan je oblikovati se kako bi nje- Jozo Šuker i drugi predstavnici Ministarstva govo srce i njegov život bili suobličeni Kristu obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Gospodinu Isusu tako da postane znak Bož- Ministarstva branitelja. je ljubavi prema svakome čovjeku. Duboko sjedinjen s Kristom, on će moći naviještati Polazeći od liturgijskih tekstova koji govore evanđelje i postati oruđem Božjega milosrđa; o pozivu proroka Izaije, biskup Bogdan u ho- voditi i ispravljati; zagovarati i brinuti se za

280 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA duhovni život vjernika koji su mu povjereni; ćeništva i na svim milostima koje je primio slušati i prihvaćati, odgovarajući na potrebe u životu, a napose u hodu ka svećeništvu, i duboka pitanja našega vremena“, rekao je zatim roditeljima i obitelji, kao i ordinariju, biskup. njegovim suradnicima te prezbiteriju Vojne biskupije koji mu je pomogao na putu ostva- Nakon homilije uslijedio je središnji čin re- renja svećeništva. Nakon izvedbe hrvatske đenja, polaganje ruku i posvetna molitva, himne novi svećenik je podijelio mladomi- nakon kojih se novozaređeni svećenik pri- snički blagoslov. Liturgijsko pjevanje pred- družio svomu biskupu i ostalim nazočnim vodila je klapa Hrvatske ratne mornarice prezbiterima u slavlju svete mise. Na kraju „Sveti Juraj“. Na misi su posluživali franje- se novozaređeni svećenik don Mate Mihalje- vački bogoslovi iz samostana Bezgrješnoga vić obratio nazočnima riječima zahvale. Za- začeća BDM. hvalio je osobito dragomu Bogu na daru sve-

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 281 282 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Mladomisnik s roditeljima i bratom

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 283 Dan vojne kapelanije „Sveti Petar i Pavao“

U ponedjeljak, 29. lipnja., proslavljen je Dan Svetoga Petar je počeo propovijedati u Je- vojne kapelanije „Sv. Petar i Pavao“ u vo- ruzalemu, po Judeji i Samariji te po istočnoj jarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu. sredozemnoj obali osnivati crkvene zajedni- Svečano misno slavlje predvodio je vojni ce. U vrijeme cara Nerona, poznatog progo- ordinarij msgr. Jure Bogdan. U sumisništvu nitelja kršćana, godine 67. bio je osuđen na s biskupom bili su vojni kapelan p. Zrinko smrt razapinjanjem. Po njegovoj želji razapet Nikolić SMM, koji umjesto o. Danijela Čole je na križu naopako jer se smatrao nedostoj- OCD vrši službu kapelana u kapelaniji „Sve- nim umrijeti kao Gospodin Isus Krist. Nje- ti Petar i Pavao“, te vojni kapelan p. Zdravko gov grob na vatikanskom brežuljku postao je Barić SMM. nakon smrti tiho mjesto molitve kako je ostalo i do danas. Misnom slavlju nazočili su zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni Pavao se rodio u Tarzu, u maloazijskoj po- general Michel Križanec, obitelji poginulih krajini Ciliciji, u židovskoj dijaspori, u obite- djelatnika HRZ-a, zapovjednik bojne zrač- lji s pravom rimskog građanstva. Završio je nog motrenja i navođenja, zapovjednik bojne rabinsku školu u Jeruzalemu i uz to stekao nuklearno-biološko-kemijske obrane, zapo- ondašnje helenističko obrazovanje. Kao pri- vjednik bojne veze, načelnik stožera HRZ-a i padnik farizejske sljedbe, bio je žestoki pro- zapovjednik 91. krila HRZ-a i drugi vjernici. gonitelj prvih kršćana. Na putu za Damask doživio je susret s uskrslim Kristom, nakon Biskup Bogdan u propovijedi je govorio o čega počinje naviještati Evanđelje. Zbog pro- apostolima Petru i Pavlu, dvojici stupova Cr- povijedanja Radosne vijesti među poganima kve od samih njenih početaka. Obojica pred- dobio je počasni naslov Apostol naroda. Na- stavljaju dva različita karaktera, dva različita pisao je više poslanica. Za Neronova progo- stila misionarskog djelovanja. „Petar je apo- na kršćana bio je uhićen i sljedeće 67. godine stol Židova, propovijeda evanđelje svojim smaknut izvan gradskih zidina. Nad njego- sunarodnjacima. Pavao je apostol misionar vim grobom u Rimu, uzdiže se ogromna pre- među poganima. Petar je podrijetlom jed- krasna bazilika sv. Pavao izvan zidina. nostavni ribar iz Galileje. Po prirodi mudar, nadaren, posjeduje praktičnu životnu inte- Biskup je zaključio homiliju ovim riječima: ligenciju, izvrsno se ophodi s jednostavnim „Crkva ima svoje izvore i temelje na aposto- ljudima u njihovim svakodnevnim potreba- lima, u prvome stoljeću naše ere. Danas sla- ma. Pavao je učeni farizej iz Tarza (danas u vimo dvojicu, Petra i Pavla. Prema izričitoj Turskoj). Rekli bismo danas, sveučilišni pro- Kristovoj volji, što je očitovano u današnjem fesor, akademik, vrhunski intelektualac! Ob- evanđelju, Crkva ima kao vidljivi temelj svo- dareni mnogim i različitim darovima srca i ga jedinstva u osobi rimskoga biskupa, Petra uma, gradili su jednu i istu Crkvu“, istaknuo apostola i njegovih nasljednika, papa, daje biskup. nas u osobi pape Franje. Apostolicitet hoće reći da Crkva ima ulogu i zadatak vjernosti Petar bijaše sin Jonin, brat apostola Andri- Isusovoj misiji koju je povjerio Crkvi, a to je je, iz plemena Šimunova, iz grada Betsaide. evangelizacija svijeta. ‘Idite po svem svijetu, Prvi je od apostola jasno očitovao, ispovjedio propovijedajte evanđelje svakome stvore- vjeru u Krista rekavši: „Ti si Krist, Sin Boga nju.' Donijeti – približiti svim ljudima, svih živoga.“ (Mt 16,16), njega je Isus izabrao za vremena, svih krajeva svijeta Isusovu poru- apostolskog prvaka. Nakon silaska Duha ku.“

284 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Msgr. Dražen Kutleša nadbiskup koadjutor splitsko-makarski

Apostolska nuncijatura u Republici Hrvat- skoj objavila je u subotu, 11. srpnja, u dvanaest sati, da je papa Franjo imenovao dosadanjega porečkoga i pulskoga biskupa msgr. Dražena Kutlešu nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije.

Dražen Kutleša iz Prisoja, sin Kreše i Dani- ce r. Ćurić (žive u Prisoju), rođen je 25. rujna 1968. u Tomislavgradu. Ima brata Grgu koji je s obitelji nastanjen u Splitu. Osmogodiš- nju školu pohađao je u Prisoju: 1975. – 1983. Mostarsko-duvanjski biskup Pavao Žanić primio ga je u sjemenište i poslao u huma- nističku gimnaziju „Ruđer Bošković“ u Du- brovnik: 1983. – 1987., gdje je maturirao u lipnju 1987.

Dražen je nastavio put prema svećeništvu u bogosloviji studirajući filozofiju i teologiju u Sarajevu: 1987. – 1993. (posljednja godina na Bolu). Na istoj Vrhbosanskoj visokoj teo- loškoj školi, koja je tada bila pripojena Kato- ličkomu bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je s radom “Od konstitucije ‘Ro- manos Pontifices’ (1881.) do dekreta ‘Roma- nis Pontificibus’ (1975.)“, u lipnju 1994. Odslušao je i položio u akademskoj godini 1997. – 1998. predmete potrebne za upis na Mostarsko-duvanjski biskup msgr. Ratko Pe- doktorat iz kanonskoga prava. Disertaciju rić ga je 1995. godine poslao na studij crkve- je najviše radio u Mostaru kao službenik u noga prava u Rim na Papinsko sveučilište Ordinarijatu od 1998. godine. U godinama Urbanijanu kao stipendista Kongregacije za pripreme doktorskoga rada, kada je po po- širenje vjere s boravkom u misijskome Papin- trebi dolazio u Rim, uporište i logističku pot- skom Zavodu sv. Petra apostola. Postigao je poru imao je u Papinskome hrvatskom zavo- magisterij iz kanonskoga prava u lipnju 1997. du sv. Jeronima. Obranio je doktorsku tezu s tezom: „I rapporti tra il Vescovo diocesano e na Fakultetu kanonskoga prava Sveučilišta i Religiosi nell’attività apostolica della Dioce- Urbanijane u lipnju 2001. Moderator mu je si secondo il C.I.C. (cann. 678-683).“ [Odnosi bio prof. Vito Pio Pinto, danas dekan Rim- između dijecezanskoga biskupa i redovnika ske Rote. Godine 2003. objavio je u Mosta- u apostolskoj djelatnosti Biskupije prema Za- ru dio teze na talijanskome: “Il Triangolo: i koniku kanonskoga prava (kan. 678-683)]. U Frati Francescani OFM, il Vescovo diocesano školskoj godini 1996. –1997. pohađao je tečaj e il Clero diocesano nella Diocesi di Mostar- i položio ispite „administrativne prakse“ na Duvno dal 1881 al 1975 alla luce dei cinque istoimenu Studiju pri Kongregaciji za kler. più importanti documenti” [Trokut: Manja

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 285 braća franjevci, Dijecezanski biskup i Dijece- 1995. Svršivši studij u Rimu, postavljen je za zanski kler u Mostarsko-duvanjskoj biskupi- vicekancelara 1998. u Biskupskome ordinari- ji od 1881. do 1975. u svjetlu pet najvažnijih jatu i osobnoga biskupova tajnika 2000. go- dokumenata]. dine. Bio je također profesorom prava na Te- ološkome institutu u Mostaru: 2003. – 2006. Prošavši pripremne i odgojne faze u malo- Od 2006. do 2011. je djelatnik Kongregacije me i velikome sjemeništu, primio je red đa- za biskupe u Rimu. konata porukama biskupa Pavla Žanića u ožujku na Bolu, a red prezbiterata u Prisoju, Papa Benedikt XVI. imenovao je Dražena 29. lipnja 1993. Za misničko geslo uzeo je bi- Kutlešu biskupom koadjutorom porečkim i blijske riječi: „Hvalit ću te, Gospodine Bože pulskim, 17. listopada. Za biskupa je zaređen moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje u stolnoj crkvi u Poreču, 10. prosinca 2011. dovijeka“ (Ps 86,12). Mladu je misu slavio u Tijekom 2012. preuzeo je upravu spomenu- Prisoju u srpnju 1993. Dvogodišnju kapelan- tih biskupija. U Hrvatskoj biskupskoj kon- sku službu vršio je u katedralnoj župi Marije ferenciji je član Stalnoga vijeća, Predsjednik Majke Crkve u Mostaru i ujedno predavao biskupske komisije za odnose s državom i vjeronauk u mostarskoj gimnaziji: 1993. – predsjednik pravne komisije.

286 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Msgr. Petar Palić imenovan biskupom u Mostaru

Na blagdan sv. Benedikta, 11. srpnja, papa Franjo prihvatio je odreknuće od pastoralno- ga vodstva Mostarsko-duvanjske i Trebinj- sko-mrkanske biskupije msgr. Ratka Perića, koje je svojevremeno podnio zbog navršene dobne granice, te imenovao msgr. Petra Pa- lića, dosadanjega hvarskoga biskupa, novim mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinj- sko-mrkanskim apostolskim upraviteljem. Msgr. Petar Palić, iz obitelji janjevačkih Hr- vata, sin je pok. Antona i Zore r. Gucić, rođen je u Prištini, 3. srpnja 1972. Nakon osnovne škole pohađao je Klasičnu gimnaziju u Sko- plju i Subotici, te Katolički bogoslovni fakul- tet u Zagrebu.

Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1. lipnja 1996. godine. U listopadu 2005. godine upisao je poslijediplomski studij teologije na Teološkome fakultetu Karl-Fran- zens Sveučilišta u Grazu, a istodobno mu je msgr. Egon Kapellari, biskup biskupije Graz- Seckau, povjerio upravu župe Dobl, kojom je upravljao do rujna 2008. Na tome je Sveučili- štu postigao doktorat iz teologije 2009. godine s temom: Füreine Kulturdes Lebens. Das Engagement der Kirche für eine Kultur des Lebens in Kroatien auf dem Hintergrund der Enzyklika Evangelium vitae in den Jahren dine. Bio je i članom Vijeća HBK za katehi- 1995-2005 (Za kulturu života. Zauzimanje zaciju i novu evangelizaciju. U siječnju 2017. Crkve u Hrvatskoj za kulturu života na teme- izabran je za generalnoga tajnika Hrvatske lju enciklike Evanđelje života 1995. – 2005.). biskupske konferencije.

U svojoj Dubrovačkoj biskupiji vršio je služ- Papa Franjo imenovao ga je hvarskim bisku- bu predstojnika Katehetskoga ureda, osob- pom 9. ožujka 2018. Zaređen je za biskupa noga tajnika dubrovačkoga biskupa, ravna- 30. travnja 2018. u hvarskoj stolnici, te ujed- telja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih no preuzeo upravljanje biskupijom. Glavni crkvenih službenika. Od 2011. do 2017. vršio zareditelj bio je Želimir Puljić, zadarski nad- je službu generalnoga vikara Dubrovačke bi- biskup, a suzareditelji Slobodan Štambuk, skupije. Godine 2003. bio je predsjednik Sre- hvarski biskup u miru, i Mate Uzinić, dubro- dišnjega odbora za pripremu posjeta pape vački biskup. U Hrvatskoj biskupskoj kon- Ivana Pavla II. Dubrovniku te predsjednik ferenciji biskup Palić vršio je službu gene- Organizacijskoga odbora Susreta hrvatske ralnoga tajnika HBK i predsjednika Odbora katoličke mladeži u Dubrovniku, 2014. go- HBK za sredstva društvenih komunikacija.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 287 KRONIKA VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA

OŽUJAK 2020. nik predsjednika Vlade RH, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, Zagreb - Banja Luka, 1. ožujka 2020., ne- ministri, umirovljeni generali Ante Gotovi- djelja. Biskup je slavio sv. misu s narodom na i Mladen Markač, glavni ravnatelj policije u kapelici Vojnoga ordinarijata u Zagrebu. Nikola Milina, članovi Saborskog Odbora za Poslijepodne krenuo je u Banju Luku na za- obranu i drugi. U svečanoj ceremoniji pri- sjedanje Hrvatske biskupske konferencije i mopredaje dužnosti, predsjednik Republike Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Hrvatske Zoran Milanović predao je stijeg Većina biskupa i njihovih osobnih tajnika i Glavnog stožera Oružanih snaga RH novom vozača odsjeli su u hotelu „Bosna“. Svi pristi- načelniku admiralu Robertu Hranju. Umi- gli biskupi zajedno su slavili sv. misu u 18.00 rovljenome načelniku generalu zbora Mirku sati u Banjalučkoj katedrali. I u ovome slavlju Šundovu, uručio je odlikovanje Velered kra- očituje se drama Crkve Banjalučke, odlazak lja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom. vjernika, napuštanje obiteljskih ognjišta, odlazak u inozemstvo, pritisci na katolike. Svi Zagreb, 5. ožujka 2020., četvrtak. Biskup je biskupi bili su u zgradi biskupije na večeri u Vojnome ordinarijatu predsjedao sastanku kod domaćina banjalučkog biskupa msgr. Koordinacijskog odbora za organizaciju 28. Franje Komarice. hodočašća Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lourdes. Hodočašće je bilo predviđeno Banja Luka - Zagreb, 2. ožujka 2020., pone- od 12. do 19. svibnja 2020., u sklopu 62. me- djeljak. Biskupi Hrvatske biskupske konfe- đunarodnog vojnog hodočašća Majci Božjoj rencije i Biskupske konferencije Bosne i Her- Lurdskoj. Za geslo ovogodišnjeg međuna- cegovine započeli su radni dan molitvom i rodnog hodočašća izabrane su Isusove rije- koncelebriranim misnim slavljem u katedrali či: „Mir vam svoj dajem“ (Iv 14,27). Uslijed sv. Bonaventure u 8.00 sati. XXII. redovito pandemije COVID-19 hodočašće je naknad- godišnje zasjedanje obiju Biskupskih kon- no odgođeno za svibanj 2021. ferencija održalo se se u zgradi Banjalučke biskupije. S radom su završili oko 17.00 sati. Zagreb, 6. ožujka 2020., petak. U vojar- Istoga dana, većina ih se vratila u svoja bini “Pukovnik Marko Živković” na Plesu, u skupska sjedišta. 15.00 sati održan je svečani ispraćaj 12. hrvatskog kontingenta u misiju potpore miru Zagreb, 3. ožujka 2020., utorak. Biskup je “Resolute Support” (Odlučna potpora) u sudjelovao u MORH-u na svečanosti pri- Afganistanu. Uz pripadnike kontingenta mopredaje dužnosti dosadašnjeg načelnika i kolege iz postrojbi, ispraćaju su nazočili i Glavnog stožera Oružanih snaga Republi- potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH ke Hrvatske generala zbora Mirka Šundova Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera novome načelniku admiralu Robertu Hra- OS RH admiral Robert Hranj, savjetnik pred- nju. S vojnim ordinarijem na svečanosti je sjednika Republike za nacionalnu sigurnost i bio generalni vikar don Marko Medo i vojni obranu Dragan Lozančić, veleposlanik Sjedi- kapelan o. Zrinko Nikolić SMM. Uz brojne njenih Američkih Država u Republici Hrvat- pripadnike Hrvatske vojske, svečanosti su skoj Robert Kohorst i drugi visoki uzvanici. prisustvovali predsjednik Republike Hrvat- Zapovjednik 12. hrvatskog kontingenta u ske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga misiji Resolute Support je brigadir Ivica Ma- RH Zoran Milanović, izaslanik predsjednika tanović, dosadašnji načelnik Odjela za obu- Hrvatskog sabora Miroslav Tuđman, izasla- ku u Operativnoj upravi GS OS RH.

288 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA S kontingentom odlazi u misiju vojni kape- od širenja bolesti prouzrokovane nepozna- lan don Branko Čagelj. Biskup msgr. Jure tim virusom COVID–19 koji hara svijetom. Bogdan je sudjelovao na svečanome ispraća- ju. Nakon toga je u kapelici na Plesu služio Zagreb, 25. ožujka 2020., srijeda, Blagovi- sv. misu za sudionike kontingenta. jest. Prijepodne, biskupi Hrvatske biskupske konferencije, povezani elektroničkim putem, Osijek, 11. ožujka 2020., srijeda. U 10.30 razgovarali su o nekim zajedničkim temama. sati na groblju sv. Ane -„Aninome groblju“ u Osijeku biskup je predvodio sprovodne Zagreb, 27. ožujka 2020., petak. Papa Franjo obrede i potom u grobljanskoj kapelici misu je pozvao svijet da se svi ujedinimo s njime zadušnicu za Jozu Bogdana. u molitvi protiv koronavirusa. Istoga dana u večernjim satima, na Trgu sv. Petra u Rimu, Zagreb, 14. ožujka 2020., subota. Uslijed predvodio je molitvu i održao blagoslov pandemije COVID-19 biskup je uputio pa- s Presvetim. Uputio je svoju riječ „Urbi et stirsko pismo svećenicima i vjernicima Voj- orbi“: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vje- nog ordinarijata i svim ljudima dobre volje. re?“

Zagreb, 15. ožujka 2020., nedjelja. Zajedno TRAVANJ 2020. s generalnim vikarom don Markom Medo biskup je slavio sv. misu u crkvi sv. Petra i Zagreb, 2. travnja 2020., četvrtak. U Vojno- Pavla u Velikoj Gorici. Pod misom je krstio me ordinarijatu, u posebnim okolnostima, Mateja Čuića, peto dijete Josipa i Marije Čuić. poštujući pandemijske mjere distance i de- Otac djeteta Josip Čuić je policijski djelatnik. zinfekcije, biskup je održao sastanak s pred- U koncelebraciji je sudjelovao i župnik vlč. stavnicima poduzeća koje gradi kapelicu u Josip Kujavec. vojarni u Vinkovcima.

Zagreb, 19. ožujka 2020., četvrtak. U Voj- Zagreb, 5. travnja 2020., Nedjelja Muke nome ordinarijatu biskup je primio ministra Gospodnje, Cvjetnica. U Vojnome ordina- Hrvatskih branitelja Tomu Medveda. rijatu biskup je slavio sv. misu i blagoslovio maslinove grančice, bez sudjelovanja naro- Zagreb, 21. ožujka 2020., subota. Biskup je da. obišao vojni kamp u sklopu Kliničke bolnice Dubrava. Kamp je podigla Hrvatska vojska Zagreb, 8. travnja 2020., Velika srijeda. Pri- za eventualne potrebe prouzrokovane pan- jepodne, biskup je snimio Uskrsnu poruku. demijom COVID-19. Biskupa su dočekali i proveli po kampu potpredsjednik Vlade RH Zagreb, 9. travnja 2020., Veliki četvrtak. i ministar obrane Damir Krstičević, načel- U kapelici Vojnog ordinarijata prijepodne nik Glavnog stožera OS RH admiral Robert biskup je slavio svetu misu posvete ulja. S Hranj, ravnatelj KB Dubrava prof. dr. Srećko biskupom su koncelebrirali: umirovljeni bi- Marušić, brigadni general Boris Zdilar i više skup msgr. Juraj Jezerinac, generalni vikar drugih visokih časnika. don Marko Medo, biskupski vikar za pastoral u MUP-u fra Frano Musić OFM, biskup- Zagreb, 22. ožujka 2020., nedjelja. Snažan ski vikar za pastoral u MORH-u don Slavko potres u 6.24 sati ujutro pogodio je grad Za- Rajič. Đakonirao je don Mate Mihaljević. Pje- greb i okolicu. Tlo je podrhtavalo cijeli dan i vale su sestre s. Jasmina i s. Jelena SMI. Pri- uvečer. Drugi i ništa manje razorni potres u sutan je bio i kadet Jozo Lukić i bojnik Ivica srcima i dušama vjernika je nedjelja u kojoj Krišto. se slave svete mise bez sudjelovanja naroda. Odredbe i upute o slavlju svetih misa, o jav- Misu večere Gospodnje biskup je slavio u ka- nim okupljanjima donesene su radi zaštite pelici Vojnog ordinarijata u 18.00 sati.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 289 Posredovanjem MORH-a vjernici su izravno Biskup je nakon toga sudjelovao u koncele- mogli pratiti sv. misu preko svojih računala. briranoj sv. misi u župnoj crkvi u Okučani- U vrijeme izolacije, zbog pandemije prouzro- ma. Misu je predvodio i propovijedao požeš- kovane koronavirusom, pokušavamo na taj ki biskup msgr. Antun Škvorčević. Sv. misa način biti povezani s vjernicima. je slavljena bez sudjelovanja naroda. U koncelebraciji su sudjelovali don Marko Medo, Zagreb, 10. travnja 2020., Veliki petak. U policijski i vojni kapelan vlč. Željko Volarić i 18.00 sati u Vojnome ordinarijatu biskup je mjesni župnik fra Mario Radman OFM. Misu predvodio obrede Muke Gospodnje. U obre- su izravno prenosili neki mediji. dima su sudjelovali ukućani: msgr. Juraj Je- zerinac, don Marko Medo, don Slavko Rajič, Zagreb, 2. svibnja 2020., subota. U zagrebač- đakon don Mate Mihaljević, kadet Jozo Lu- koj crkvi Sveta Mati Slobode, povodom 25. kić. Pjevale su s. Jasmina i s. Jelena. Tužni i obljetnice vojno-redarstvene akcije Bljesak, žalosni Veliki Petak bez sudjelovanja naroda. 29. obljetnice mučenja i masakriranja hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu te obljetni- Zagreb, 11. travnja 2020., Velika subota. Bi- ce raketiranja grada Zagreba nakon operaci- skup je u večernjim satima predvodio obrede je Bljesak – oslobođenja Zapadne Slavonije, Velike subote u kapelici Vojnog ordinarijata. biskup je služio svečanu svetu misu. Misu je Vazmeno bdjenje ove godine je bez sudjelo- izravno prenosila Hrvatska radio televizija. vanja naroda, s posebnim mjerama. Zagreb, 4. svibnja 2020., ponedjeljak. U fra- Zagreb, 12. travnja 2020., Uskrs. U kapeli- njevačkoj crkvi Bezgrješnog začeća BDM u ci Vojnog ordinarijata prijepodne, biskup je Dubravi (Zagreb) biskup je slavio svetu misu predvodio sv. misu i propovijedao. I ova sv. za pok. ministra obrane RH Gojka Šuška, po- misa je izravno snimana i mogla se slijediti vodom 22. obljetnice smrti. Na misi su bili preko osobnih računala. Svijet je blokiran ko- potpredsjednik vlade RH i ministar obrane ronavirusom, izolacijama. Nitko ne zna do- Damir Krstičević i ministar vanjskih poslova kad će ovo sve trajati. Sve to stvara neraspo- RH Gordan Grlić Radman. Liturgijsko pjeva- loženje, nervozu i postavlja mnoga pitanja? nje animirala je klapa „Janjevo“.

Zagreb, 23. travnja 2020., četvrtak, Sveti Ju- Zagreb, 7. svibnja 2020., četvrtak. Stigla raj. U 18.00 sati biskup je predvodio sv. misu je poslije podne tragična vijest da se srušio u Vojnome ordinarijatu koju je izravno pre- školski zrakoplov Hrvatskog ratnog zrako- nosila Laudato TV. Sv. misu je organizirala plovstva u blizini Zadra. Poginula su dva Udruga zagrebačkih Poljičana "Sveti Jure". pilota HRZ natporučnik Marko Novković i Koncelebrirao je msgr. Juraj Jezerinac i don poručnik Luka Jagatić. Marko Medo. Posluživao je đakon don Mate Mihaljević. Poslanice su čitali Jakov Radov- Zagreb, 12. svibnja 2020., utorak. Zajedno s čić (poljički knez) i kančelir Zdravko Vlada- potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane nović. Damirom Krstičevićem biskup je pohodio zadarskoga nadbiskupa msgr. Želimira Pu- SVIBANJ 2020. ljića.

Okučani, 1. svibnja 2020., petak. Dvadeset i Istog dana popodne predvodio je sprovod- peta obljetnica je vojno-redarstvene opera- ne obrede na zadarskome gradskom groblju cije Bljesak. Biskup je predvodio molitvu u za poginulog pilota Hrvatske vojske natpo- Okučanima kraj spomenika poginulim bra- ručnika Marka Novkovića. Nakon sprovoda niteljima. Polaganje vijenaca, čitanje imena služio je misu zadušnicu za pokojnika u za- poginulih branitelja i molitvu izravno je pre- darskoj crkvi Uznesenja BDM. Na sprovod- nosila Hrvatska radio televizija. nim obredima sudjelovali su i vojni kapelani

290 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA o. Ivo Topalović SVD i o. Danijel Čolo OCD vjetnikom nuncijature msgr. Janoszem Blac- te župnik Župe Uznesenja BDM na Belafuži howiakom bili su još: nadbiskup metropolit don Darijo Tičić. kardinal Josip Bozanić, njegovi pomoćni biskupi msgr. Ivan Šaško, msgr. Mijo Gorski, Zagreb, 13. svibnja 2020., srijeda. Na mje- hvarski biskup msgr. Petar Palić, umirovlje- snome groblju u župi Rakovec biskup je ni vojni biskup msgr. Juraj Jezerinac i apo- predvodio sprovodne obrede za pok. poruč- stolski upravitelj križevačke biskupije msgr. nika Luku Jagatića. Nakon sprovoda služio Milan Stipić. misu zadušnicu u župnoj crkvi. Na sprovod- nim obredima sudjelovali su i vojni kapelani Zagreb, 22. svibnja 2020., petak. Prijepodne o. Ivo Topalović SVD i o. Danijel Čolo OCD, biskup je bio na sjednici ekonomskog vijeća mjesni župnik don Darko Rogina, i drugi Hrvatske biskupske konferencije. svećenici. Zagreb, 27. svibnja 2020., srijeda. Svečanim Zagreb, 16. svibnja 2020., subota. Obilježena misnim slavljem u prostorijama Policijske je 75. obljetnica stradanja na Bleiburškome uprave zagrebačke u Heinzelovoj ulici, vjer- polju i križnim putevima. Na Bleiburškome nici Policijske kapelanije Majke Božje Kame- polju u Austriji, voditelj hrvatske katoličke nitih vrata predvođeni načelnikom Markom misije u Klagenfurtu fra Pavo Dominiković Rašićem svečano su proslavili blagdan svoje OFM sudjelovao je u polaganju vijenaca i nebeske zaštitnice Majke Božje Kamenitih predvodio molitvu. Vrhbosanski nadbiskup vrata koju slavimo 31. svibnja. Euharistijsko metropolit kardinal Vinko Puljić predvodio slavlje predvodio je vojni ordinarij msgr. Jure je za stradale misu zadušnicu u vrhbosan- Bogdan, a u koncelebraciji su bili policijski skoj prvostolnici u Sarajevu. Na zagrebač- kapelan zagrebačke policije don Marin Dra- kom groblju na Mirogoju, molitvu za sve go Kozić i vojni kapelan don Željko Savić. stradalnike predvodio je vojni ordinarij u RH. msgr. Jure Bogdan. Za vjernike islamske Zagreb, 28. svibnja 2020., četvrtak. Dan Hr- vjere dovu je na Mirogoju predvodio imam vatske vojske i Dan Hrvatske kopnene voj- zagrebačke džamije Mersad efendija Kreštić. ske. U zavjetnoj crkvi „Sveta Mati Slobode“ na zagrebačkom Jarunu, vojni ordinarij msgr. Zagreb, 17. svibnja 2020., nedjelja. Povo- Jure Bogdan predslavio je svetu misu zaduš- dom 75. obljetnice završetka Drugog svjet- nicu za stradale u Domovinskom ratu. Na- skog rata i održane komemoracije za žrtve kon svete mise kod spomen-obilježja “Pietà Bleiburške tragedije i Križnog puta, vojni Croatica”, položeni su vijenci i zapaljene svi- ordinarij u RH i predsjednik Komisije HBK jeće, a biskup je izmolio molitvu odrješenja. i BK BiH za hrvatski martirologij msgr. Jure Bogdan predslavio je u Župi svetog Mihaela Istoga dana poslijepodne u 18.00 sati zajedno Arkanđela u Gračanima svetu misu za žr- sa generalnim vikarom biskup je sudjelovao tve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog na prijemu u Uredu Predsjednika na Pan- razdoblja. Sveta misa je slavljena u dvorištu tovčaku kojeg je organizirao predsjednik RH pored grobnice u kojoj su 2019. godine po- Zoran Milanović povodom Dana Hrvatske kopani zemni ostaci 294 osobe, ekshumirani vojske i Dana hrvatske kopnene vojske. iz masovnih grobnica u Gračanima i okolici. Zagreb, 30. svibnja 2020., subota. Povodom Zagreb, 18. svibnja 2020., ponedjeljak. Na Dana državnosti Republike Hrvatske bi- poziv apostolskog nuncija u RH biskup je skup je sudjelovao na sv. misi za Domovinu, sudjelovao je na prijemu – objedu, u apo- u crkvi sv. Blaža u Zagrebu. Predvodio je i stolskoj nuncijaturi u Zagrebu. Na zajednič- propovijedao kardinal Josip Bozanić. Kon- kom objedu s domaćinom msgr. Giorgiom celebrirao je i apostolski nuncij u RH msgr. Lingua apostolskim nuncijem i prvim sa- Giorgio Lingua.

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 291 LIPANJ 2020. makarskoj nadbiskupiji, biskup je služio sv. misu i propovijedao. Imotski, 1. lipnja 2020., ponedjeljak. Sveča- no obilježavanje 29. obljetnice osnutka Tre- Zagreb, 25. lipnja 2020., četvrtak. Uoči će imotske bojne, Četvrte gardijske brigade. svečane promocije polaznika svih razina Biskup je zajedno s gvardijanom imotskoga vojnih škola Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. samostana fra Kristijanom Stipanovićem Franjo Tuđman“, vojni ordinarij je predvo- OFM kod spomenika na Topani u Imotsko- dio koncelebriranu svetu misu u franjevačkoj me predvodio molitvu za pok. hrvatske bra- crkvi sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu. nitelje. Potom je vojni ordinarij predslavio Biskup je misu predslavio u zajedništvu s koncelebriranu svetu misu u samostanskoj vojnim kapelanom o. Zoranom Vujičićem crkvi sv. Franje u Imotskom, za sve poginule DI i župnikom fra Rokom Bedalovom OFM i umrle pripadnike 3. imotske bojne i za sve Conv. Evanđelje je navjestio đakon don Mate hrvatske branitelje. Mihaljević. Na kraju mise, na završetku akademske godine prisutni su ispjevali zah- Zagreb, 4. lipnja 2020., četvrtak. Biskup pri- valnicu “Te Deum”. Osim polaznika vojnih mio u Vojnome ordinarijatu msgr. Ratka Pe- škola, na misnom slavlju su prisustvovali za- rića mostarsko-duvanjskog biskupa. povjednik HVU „Dr. Franjo Tuđman“ general-bojnik Mate Pađen, zamjenik zapovjed- Zagreb, 8. lipnja 2020., ponedjeljak. Biskup nika brigadni general Ivan Turkalj, načelnik je sudjelovao na zasjedanju Hrvatske bi- Centra vojnih škola brigadir Damir Stručić, skupske konferencije. Navečer je u apostol- svi načelnici ustrojstvenih jedinica HVU-a i skoj nuncijaturi sudjelovao na prijemu što zapovjednici. ga je priredio apostolski nuncij u RH za sve biskupe. Glina, 26. lipnja 2020., petak. U Glini, na temeljima župne crkve srušene u vrijeme Do- Zagreb, 9. lipnja 2020., utorak. Drugi dan movinskoga rata, biskup msgr. Jure Bogdan zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije je slavio sv. misu za poginule i preminule rat- u sjedištu HBK na Ksaveru. Zasjedanje je za- ne stradalnike na glinskom području. U kon- vršeno zajedničkim objedom. celebraciji je sudjelovao policijski kapelan PU sisačko – moslavačke don Ivo Borić, župnik Rijeka, 12. lipnja 2020., petak. Policijska Župe sv. Franje Ksaverskog u Viduševcu vlč. kapelanija u Rijeci slavi danas blagdan sv. Nikola Majcen, župnik Župe sv. Petra i Pavla Vida, svog nebeskoga zaštitnika. Biskup je u Gvozdu fra Tomislav Jurić OFM. s generalnim vikarom don Markom Medo pohodio u PU primorsko-goranskoj u Rije- Biskup je potom sudjelovao na programu ci, načelnika PU Tomislava Dizdara. Nakon u središtu grada kraj spomenika poginulih toga blagoslovio je molitveni prostor u Poli- Glinjana gdje je izmolio i molitvu za pokojne. cijskoj upravi. Uz rodbinu poginulih Glinjana i branitelja i druge mještane, na spomen slavlju u Glini U 12.00 sati biskup je za policiju služio sudjelovali su potpredsjednik Vlade i mini- sv. misu u crkvi Uznesenja BDM na nebo star unutarnjih poslova RH Davor Božinović, (Assunta). U koncelebraciji su sudjelovali ministar Hrvatskih branitelja Tomo Medved, policijski kapelani don Pavao Mokri (Rijeka), general-pukovnik Drago Matanović, glavni don Ilija Jakovljević (Pula), vojni kapelan o. ravnatelj policije Nikola Milina sa čelnicima Mirko Vukoja (Delnice) i drugi svećenici. ustrojstvenih jedinica Ravnateljstva policije i načelnicima policijskih uprava, predstavnici Zagreb, 17. lipnja 2020., srijeda. U crkvi sv. Specijalne policije i Antiterorističke jedinice Ivana Krstitelja u mjestu Vidonje u Splitsko- Lučko te predstavnici mjesnih i županijskih vlasti i ustanova.

292 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Zagreb, 27. lipnja 2020., subota. U franje- nije “Sveti Petar i Pavao”, biskup se susreo vačkoj crkvi Bezgrješnog začeća BDM u sa zapovjednikom Hrvatskog ratnog zrako- zagrebačkoj Dubravi biskup je zaredio za plovstva brigadnim generalom Michaelom svećenika don Matu Mihaljevića na naslov Križanecom i potom za sudionike HRZ sla- Vojnoga ordinarijata. U zajedništvu s bi- vio sv. misu i propovijedao. S biskupom su skupom msgr. Jurom Bogdanom suslavio je koncelebrirali o. Zrinko Nikolić SMM i o. biskup u miru msgr. Juraj Jezerinac te dva- Zdravko Barić SMM. Misnom slavlju nazoči- desetak svećenika. Na misi ređenja bili su li su uz zapovjednika HRZ i obitelji poginu- predstavnici MORH-a, MUP-a, Ministarstva lih pripadnika HRZ, zapovjednik Bojne zrač- hrvatskih branitelja, roditelji i rodbina ređe- nog motrenja i navođenja, zapovjednik Bojne nika, prijatelji i drugi uzvanici. Pod misom nuklearno-biološko-kemijske obrane, zapo- su posluživali franjevački bogoslovi. Pjeva- vjednik Bojne veze, načelnik stožera HRZ i nje je animirala klapa HRM sv. Juraj. zapovjednik 91. krila HRZ i drugi vjernici.

Zagreb, 29. lipnja 2020., ponedjeljak. U vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu u Zagrebu, povodom Dana vojne kapela-

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 293 SADRŽAJ

PORUKA VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA...... 147

SVETA STOLICA...... 153

PORUKA PAPE FRANJE ZA 106. SVJETSKI DAN SELILACA I IZBJEGLICA ...... 153 Poruka pape Franje za Svjetski dan misija 2020...... 156 Poruka pape Franje za IV. svjetski dan siromaha 15. studenoga 2020...... 158

HRVATSKI BISKUPI...... 162

Pismo Hrvatske biskupske konferencije o 50. obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata...... 162 Pismo biskupa HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE svećenicima i vjernicima o slavljenju svetih misa u vrijeme epidemije COVID-19...... 165 Priopćenje s 60. zasjedanja Sabora Hrvatske biskupske konferencije...... 167 Poruka biskupa Hrvatske biskupske konferencije za parlamentarne izbore 2020...... 169 Poruka MSGR. Marina Barišića, splitsko-makarskog nadbiskupa I predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja...... 171 Propovijed vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića na 75. obljetnicu stradanja na Bleiburškom polju...... 172 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA ZA BLAGDAN SV. JURJA...... 176 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA POVODOM 25. OBLJETNICE VRO „BLJESAK“...... 178 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA ZA 22. OBLJETNICU SMRTI MINISTRA OBRANE GOJKA ŠUŠKA...... 181 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA U GRAČANIMA KOD GROBNICE ESHUMIRANIH ŽRTAVA...... 183 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA ZA DAN NEOVISNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE I SVEČANU PROMOCIJU POLAZNIKA VOJNIH ŠKOLA...... 186 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA U GLINI...... 188 PROPOVIJED VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA NA MISI REĐENJA DON MATE MIHALJEVIĆA ZA PREZBITERA...... 190

PROMIŠLJANJA...... 193

JESMO LI SPREMNI NA ŽIVOT KOJI NAM NOSI NOVI KORONAVIRUS?...... 193 „MALI PUT“ U „VELIKOM RATU“: SVETA TEREZIJA IZ LISIEUXA I FRANCUSKI VOJNICI U PRVOM SVJETSKOM RATU...... 204 BLAŽENI MIROSLAV BULEŠIĆ, SVEĆENIK I MUČENIK 13.V.1920. – 24.VIII.2020...... 210 BOSANSKA KRALJICA KATARINA KOTROMANIĆ ...... 221

294 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA IZ UREDA VOJNOG ORDINARIJATA...... 244

DEKRETI I IMENOVANJA...... 248

IZVJEŠĆA I DOGAĐAJI...... 249

Don Marku Trogrliću dodijeljena nagrada HAZU-a i nagrada Grada Splita...... 249 Obilježena 25. godišnjica vojno redarstvene operacije „Bljesak“ u Okučanima...... 250 Sveta misa za poginule branitelje u VRO “Bljesak”...... 253 Obilježena 22. godišnjica smrti Gojka Šuška...... 256 Sprovod natporučnika Marka Novkovića...... 257 Sprovod poručnika Luke Jagatića...... 259 Obilježena 29. obljetnica 2. gardijske brigade i bojne Gromovi...... 260 Komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta...... 261 Sveta misa za žrtve iz masovnih grobnica u Gračanima...... 262 Proslava Dana policijske kapelanije „Majka Božja Kamenitih vrata“...... 264 Obilježen Dan Hrvatske vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske...... 266 Proslavljeni zaštitnici Policijske kapelanije u PU vukovarsko-srijemskoj, sv. Euzebije i Polion...... 268 Misa za Domovinu prigodom Dana državnosti...... 268 Obilježena 29. obljetnica osnutka 3. imotske bojne 4. gardijske brigade...... 270 Dan policijske kapelanije „Sv. Kvirin Sisački“...... 272 Proslava Dana policijske kapelanije „Sveti Vid“...... 273 Hodočašće pripadnika 2. HRVCON-a na Brdo križeva u Litvi...... 274 Uoči promocije polaznika vojnih škola HVU-a biskup Bogdan služio svetu misu...... 276 Obilježena 29. obljetnica početka oružanog otpora na glinskom području...... 277 Svećeničko ređenje u Vojnome ordinarijatu...... 280 Dan vojne kapelanije „Sveti Petar i Pavao“...... 284 Msgr. Dražen Kutleša nadbiskup koadjutor splitsko-makarski...... 285 Msgr. Petar Palić imenovan biskupom u Mostaru...... 287

KRONIKA VOJNOG ORDINARIJA MSGR. JURE BOGDANA...... 288

SADRŽAJ...... 294

GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 295 Svećeničko ređenje don Mate Mihaljevića Crkva Bezgrešnog začeća BDM, 296 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATAZagreb, Dubrava 27. lipnja 2020. Svećeničko ređenje don Mate Mihaljevića Crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Zagreb, Dubrava 27. lipnja 2020.