O MN AM IA A ORI D M I G L AIOREM DE SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA ISSN 2459-8941 GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. Svećeničko ređenje don Mate Mihaljevića Crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Zagreb, Dubrava 27. lipnja 2020. SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA GODINA: XXIII BROJ: 2 (85) 2020. SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA U REPUBLICI HRVATSKOJ Izdavač: Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj, Ksaverska cesta 12, 10000 ZAGREB tel: 01/4670-660; 01/4670-659; 01/3784-489 (MORH); faks: 01/4670-662 www.vojni-ordinarijat.hr; e-pošta: [email protected] Odgovara: Msgr. Jure Bogdan, vojni ordinarij 146 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA „Najvjernija odvjetnicE na braniku stoj, čuvaj našU svetu vjeru I Hrvatski dom!“ Poslanica vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana povodom proslave Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta zaštitnice Vojnog ordinarijata, Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 25. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ 5. kolovoza 2020. Draga braćo i sestre, 1. Molitveni zaziv u naslovu ove naše Po- slanice završni je dio Ispovijesti vjere Hrvata katolika. Doista, Blažena Djevica Marija, naša najvjernija Odvjetnica – fidelissima advocata Croatiae – ona kojoj je Bog povjerio na ču- vanje svoje najveće blago – svoga jedinoro- đenog Sina, na najbolji način može sačuvati našu svetu vjeru i sačuvati naš hrvatski dom. Taj nas zaziv u mislima prenosi u veliku De- vetnicu proslave jubileja „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ koja je započela Hrvat- skom marijanskom godinom sada već davne 1975., na spomen 1000. obljetnice našega pr- vog poznatog i najstarijega marijanskog sve- tišta, što ga je na Otoku u Solinu podignula hrvatska kraljica Jelena, († 8. listopada 976.). Upravo tu, u Solinu, kulminirala je Hrvatska marijanska godina proslavom održanom 12. rujna 1976. Bio je to dan obnove našega kr- snog zavjeta, zavjeta, naime, što ga divno sa- bire upravo spomenuta Ispovijest vjere Hrvata Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Pre- katolika: „čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i svete Bogorodice Marije.“1 Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pra- djedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjerno- 1 Ova Ispovijest vjere bila je sastavljena 1979. prilikom sti Katoličkoj crkvi. proslave Branimirova Jubileja kada se slavila 1100. obljetnica prvoga međunarodnog priznanja Hrvatske od Pape Ivana VIII. 879. god. Hrvatski su biskupi pre- poručili svim hrvatskim vjernicima da je mole svako- ga dana. GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 147 Slobodno prihvaćajući svjetlo Evanđelja na Papa Hrvatima potvrđuje pravo na samo- početcima naše hrvatske kršćanske povije- stalnu državnost i na vlastite biskupe. Tu je sti, to su obećanja vjernosti Bogu i Katoličkoj prvi put izmoljena i ona draga nam molitva, crkvi na sebe preuzeli naši pradjedovi „kao taj „Ninski zavjet“, utisnuta i na zavjetni nin- navještaj slobode i nade“, pa je to „i ostalo ski križ, a koja nas i danas obvezuje: „Hrvat- tijekom dugih stoljeća kao neka unutarnja ska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom iskra u srcima sinova i kćeri našega naroda, slavi svetu misu.“ Konačno, slavlje „Trinaest te se nisu dali ni od koga do kraja pokoriti, stoljeća kršćanstva u Hrvata“, taj hod od na- jer se uvijek ponovno budila svijest da su za šega marijanskoga solinskog prasvetišta, do slobodu ne samo rođeni nego i kršteni“2. našega sadanjega nacionalnog svetišta u Ma- riji Bistrici, hod koji je veliki i sveti Ivan Pa- 2. Za spomenuto velebno solinsko slavlje, vao II., nazvao „velikom milošću i razlogom koje bijaše kruna zavjetne Marijanske godi- trajne zahvalnosti Božanskoj providnosti, ne, načinjen je odljev, u srebru i zlatu, Gos- koja je hrvatski narod – prvi od slavenskih pina lika iz bazilike našega hrvatskog kralja naroda – izvela iz tmina poganstva i prive- Zvonimira u Biskupiji kod Knina, dar svih la svjetlu prave vjere“4 , zaključen je 8. i 9. hrvatskih vjernika, koji će pod nazivom rujna 1984. Nacionalnim euharistijskim kon- Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavje- gresom crkve u Hrvata, kao završnim činom ta, obići i čitavu Domovinu i svijet. Taj je lik jubilejskih slavlja. Marije, naše majke, pratio sva slavlja ove ve- like devetnice koja su zatim uslijedila: pro- 3. Nad svim tim bdio je svojim blagim po- slavu devetstote obljetnice Dmitra Zvonimi- gledom i svojim na molitvu uzdignutim ru- ra održanu 17. rujna godine 1978. upravo kama dragi lik naše Majke Gospe Velikoga iznad ruševina one crkve u Biskupiji kod Hrvatskoga Krsnog zavjeta. Njoj u čast, i kao Knina koju je ovaj hrvatski kralj i podigao trajni spomen na ove važne događaje, hr- kao katedralu „hrvatskoga biskupa“, a gdje vatski biskupi posvetili su prvu nedjelju koja je i pronađen taj dragi nam najstariji Marijin u mjesecu u rujnu slijedi poslije blagdana lik u hrvatskoj umjetnosti. Sljedeće je, 1979., njezina rođenja. Sve je to bio snažan i hra- „Branimirove godine“, pratio ovaj Gospin bar molitveni vapaj tada zarobljenoga i obe- lik i prvi susret Hrvata hodočasnika iz cijelo- spravljenoga naroda kojemu se odricalo ne ga svijeta s novoizabranim „Papom iz daleke samo pravo na temeljnu vjersku i nacionalnu zemlje“, s papom Slavenom, Ivanom Pavlom slobodu nego i pravo na vlastito ime, na ime II. koji nam je tada, 30. travnja, u Rimu, poru- njegova jezika..., uopće, pravo na njegovo čio: “Dragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vlastito mjesto pod ovim Božjim suncem. Bio vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja.”3 Bio je to duboki, Bogu upravljeni uzdah duše na- je to najljepši uvod u glavnu postaju jubileja roda okovanoga u ledenu šutnju, i to malo koja se 12. rujna te iste godine održala pokraj nakon kratkoga proplamsaja njegovih nada staroga hrvatskoga kraljevskog gradića Nina u „Hrvatskome proljeću“, nada, naime, za povodom obljetnice dragocjene izmjene pi- obnovom svojih nacionalnih prava i sloboda, sama iz 879. između pape Ivan VIII. i hrvat- skršenih zatim i zatočenih u brojnim tamni- skoga vladara Branimira, a u kojima ovaj cama bezbožnoga režima, zajedno s mnoš- tvom progonjenih njegovih sinova i kćeriju... 2 Biskupska poslanica Trinaest stoljeća kršćanstva u Hr- Taj vapaj i taj uzdah našega naroda, tada, u vata, Zagreb, 1976., str. 9. svakome smislu podjarmljenoga, ali snažno 3 „Govor pape Ivan Pavla II. hrvatskim hodočasnica u duhovno ujedinjenoga, čvrsto smo uvjere- Rimu“, 30. travnja 1979., u: Trinaest stoljeća kršćanstva ni, Gospodin je uslišio samo koje desetljeće u Hrvata/NEK 1984. (uredili: Eduard Peričić – Antun škvorčević), Zagreb, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1986., str. 35. 4 Iz „Poruke papa Ivana Pavla II. za NEK“, u: Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata/NEK 1984., str. 242. 148 SLUŽBENI VJESNIK VOJNOG ORDINARIJATA Crkva Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu kasnije, kada smo, s njegovom pomoći, izbo- nosti i Dan hrvatskih branitelja. Gospa Ve- rili i obranili slobodu i vlastitu samostalnu likoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta utisnuta državu, u velikoj zajedničkoj žrtvi koju smo je ne samo u naše znakovlje nego, još više, u podnijeli i svi mi u Domovini, i naša braća naša srca. Tako, svaki put kada se svojim po- i sestre diljem svijeta. Duh zajedništva veli- gledom ili svojom misli zustavimo kod toga ke jubilejske devetnice „Trinaest stoljeća kr- dragoga nam našega najstarijeg Gospina šćanstva u Hrvata“ koji nas je nadahnuo u lika, svaki put nam iz srca naviru riječi divne: onim teškim, u onim „olovnim“ godinama, „Najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj pripravio je, jednako smo tako čvrsto uvjere- našu svetu vjeru i hrvatski dom!“ Željeli bi- ni, duh našega zajedništva i naše pobjede u smo da ova molitva postane svakodnevnim, Domovinskome ratu! čestim zazivom svakoga hrvatskog vojnika i svakoga pripadnika hrvatskih redarstvenih 4. Naša Vojno-redarstvena biskupija na po- službi, kao i svake osobe zaposlene u oruža- seban način je povezana s Gospom Velikoga nim snagama i redarstvenim službama Re- Hrvatskoga Krsnog Zavjeta: ona je njezina publike Hrvatske, te članova njihovih obitelji zaštitnica, njezin lik krasi kapelu u našem među kojima i za koje naša Vojno-redarstve- sjedištu u Zagrebu, njezin blagdan naša bi- na biskupija vrši svoje poslanje. Jednako tako skupija svake godine na poseban način slavi, željeli bismo da svi oni, da svi mi, izvršava- i to 5. kolovoza, kada sav hrvatski narod sla- mo naš „Ninski zavjet“: da dnevno molimo i vi i Dan pobjede i Dan Domovinske zahval- nedjeljom slavimo svetu misu. GODINA: XXIII • BROJ: 2 (85) • 2020. 149 Nadgrobni natpis kraljice Jelene. Nastao je u Solinu 976. godine na vapnenačkoj ploči veličine 123×74-76×10 cm. 5. Draga braćo i sestre! Svi znamo: Ono što je no na krstionici kneza Višeslava,7 isto je ono dragocjeno, čuva se! Gospi smo povjerili ono koje je svatko od nas primio u krsnim zden- što nam je dragocjeno: našu svetu katoličku cima u trenutku krštenja. Isti je krst i ista je vjeru i naš hrvatski dom. I jedno i drugo su vjera u Krista Gospodina, isto je „spasono- nam neizrecivo dragocjeni i dragi. sno ispovijedanje vječnoga Trojstva“, ali je ista i obveza njihova svakodnevnoga osob- Po sv. krštenju smo od crkve primili vjeru i nog i javnog, životnog svjedočenja kao i svje- novi život u Kristu.5 I baš tu vjeru, „što smo dočenja vjernosti Katoličkoj crkvi. To je naš je od crkve primili, brižno čuvamo. Kao ka- prvi i temeljni izazov i obveza. kvo dragocjeno blago, zatvoreno u vrsnu po- sudu, vjera se po djelovanju Duha Božjega 7 Tekst na šesterostranome krsnom zdencu za uranja- neprestano pomlađuje te čini da se pomla- nje glasi: HEc FONS NE(M)PE SVMIT INFIRMOS VT 6 đuje i posuda koja ga drži“ – uči nas crkva. REDDAT ILLVMINATOS, HIc EXPIANT ScELERA SVA QU(O)D [DE PRIMO] SVMPSERVNT PAREN- To naše blago, dragocjeno i uvijek jednako TE, VT EFFIcIANTVR cHR(ISTI)cOLE SALVBRI- mlado, isto je ono koje su naši pradjedovi TER cONFITENDO TRINV(M) P(ER)HENNE(M). primili u onome „vrelu koje prima nemoćne HOc IOH(ANNES) PR(ES)B(YTER) SVB TEMPO- da ih vrati prosvjetljene“, kako stoji napisa- RE VVISSAScLAVO DVcI OPVS BENE cO(M) PSIT DEVOTE IN HONORE VIDELIcET S(AN)c(T) I IOH(ANN)IS BAPTISTE VT INTERcEDAT P(RO) EO cLIENTVLOQVE SVO.