Slike S Izložbe
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
MUSORGSKI SLIKE S IZLOŽBE MODEST PETROVIČ MUSORGSKI SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a KONCERTNA DVORANA NAKLADNIK: HRVATSKA GLAZBENA MLADEŽ 13. STUDENI Za nakladnika: Dubravka Dujmović Kušan ALAN BJELINSKI 9:30 I 11:30 Urednica izdanja: Ana Vidić DIRIGENT VATROSLAV LISINSKI HRVATSKA GLAZBENA MLADEŽ Kneza Mislava 12 • Zagreb • +385 99 3126 563 UTORAK [email protected] 2018. GLAZBA HRT-A www.hgm.hr Prisavlje 3 • Zagreb • 01 634 3491 • 01 634 3486 [email protected] Modest Petrovič Musorgski / Maurice Ravel: SLIKE S IZLOŽBE SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a ALAN BJELINSKI, dirigent i narator Modest Petrovič Musorgski / Maurice Ravel: Slike s izložbe Promenada Gnomus Promenada Stari dvorac Promenada Tuileries Bydlo Promenada Ples pilića u ljuskama Samuel Goldenberg i Schmuÿle Tržnica u Limogesu Katakombe: Sepulchrum Romanum Con mortus in lingua mortua Koliba na kokošjim nogama Velika vrata Kijeva Projekt je ostvaren suradnjom Hrvatske radiotelevizije i Hrvatske glazbene mladeži. Tijekom 1860-ih godina nacionalne ideje obuhvatile su umjetnička djelovanja u Rusiji, a bile su aktualne i u drugim europskim zemljama. U Sankt-Peterburgu se idejama o umjetničkoj glazbi koja se treba temeljiti na elementima folklora zaokupi- la skupina skladatelja koja je u povijesti postala poznata kao Ruska petorica ili Moćna gomilica. Milij Balakirev predvodio je taj kružok kojemu su još pripadali Aleksandar Borodin, Nikolaj Rimski-Korsakov, Cezar Kjui i Modest Petrovič Musorgski. Svi su oni počeli zapravo kao glazbeni amateri primarno drugih zanimanja, ali neki su od njih izrasli u velikane ruske glazbe 19. stoljeća. Uz Rimski-Korsakova (on je autor, na pri- mjer, poznate glazbe Bumbarov let koja je, pak, dio njegove opere Priča o caru saltanu), to se odnosi i na Modesta Petroviča Musorgskog (1839.-1881.). Musorgski je u ruskoj folklornoj glazbi i pričama, povijesti i životu oko njega tražio sadržaje za svoja djela, među kojima su opere, solo pjesme, simfonijska pjesma Noć na Golom brdu za orke- star i klavirska suita Slike s izložbe. Istodobno se na polju umjetnosti arhitekture uvuklo slično razmišljanje o napu- štanju zadanog europskog stila gradnje koji je u klasičnim kupolama i stupovima donosio dašak rimskih vremena. Među prvim arhitektima koji su u svoja djela unijeli tradicionalne ruske motive bio je arhitekt i slikar Viktor Hartmann. Hartmann i Musorgski najvjerojatnije su se upoznali 1868. ili najkasnije 1870. godine kada je arhitekta u glazbeni kružok uveo Vladimir Stasov, utjecajan kritičar i pobornik Moćne gomilice. Tada su ta dvojica umjetnika postala bliski prijatelji. Prema Stasovu svjedočanstvu, Hartmann je Musorgskom dao dvije svoje slike: Bogatog Žido- va i Siromašnog Židova, odnosno Samuela Goldenberga i Schmuÿlea u Slikama s izložbe. Zauzvrat, Musorgski je Hartmannu posvetio solo pjesmu U kutku, iz ciklusa Dječja sobica. Stasov je zapazio da je Hartmann volio skladbe Musorgskog te je zaslužan da je skladatelj Scenu vodoskoka, koju je odbacio u originalnoj verziji iz 1869., vratio u revidiranu verziju svoje glasovite opere Boris Godunov 1872. godine. Hartmannova iznenadna smrt ljeti 1873. duboko je pogodila skladatelja, kao i rusku zajednicu. U veljači i ožujku 1874. u Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u San- kt-Peterburgu priređena je memorijalna izložba više od 400 Hartmannovih djela. Izložbu je pomogao organizirati Stasov, Musorgski je ustupio dvije Hartmannove slike iz vlastita posjeda, a izložbu je i osobno posjetio, što je na njega ostavilo dubok dojam. U siječnju te godine Musorgski je doživio uspješnu praizvedbu opere Boris Godunov, potom se udubio u pesimističan ciklus pjesama Bez sunca, a tijekom lipnja (2.-22.) pod nadahnućem izložbe Hartmannovih radova skladao je Slike s izložbe za klavir. Partituru je Musorgski posvetio Vladimiru Stasovu, ali je ona bila objavljena tek 1886., pet godina nakon skladateljeve smrti, i to u izmijenjenoj verziji Rimski-Korsa- kova. Skladba uopće nije privukla pozornost javnosti, sve do 1922. kada ju je za orke- star priredio Maurice Ravel (1875.-1937.) na narudžbu Sergeja Kusevickog, dirigenta Bostonskog simfonijskog orkestra. Izvedba orkestralne verzije u Parizu, 19. listopada 1922. godine, objava njezine partiture 1930. i prve snimke lansirali su napokon ovo djelo u sam vrh najizvođenijih djela klasične glazbe. Bilo je i drugih autora koji su orkestrirali klavirske Slike s izložbe, ali je Ravelova verzija ostala najuspjelija. Taj francuski skladatelj, pijanist i dirigent bio je zadivljen glazbom svojega ruskog kole- ge, a u njegovoj klavirskoj viziji nastojao je prepoznati najprikladnije zvukovne boje orkestalnih instrumenata kako bi ilustrirao sadržaj i atmosferu slika. U tome se po- tvrdio kao velik majstor orkestra, što je pokazao i u mnogim vlastitim djelima, među kojima je svakako najpopularniji Bolero. Ravel je u svojoj verziji unio neke neznatne promjene. Treba napomenuti da je oživljeno djelo Musorgskog potaknulo i ugasnulo zani- manje za slikara Hartmanna. Njegovi su se radovi tijekom pola stoljeća od njegove smrti i izložbe rasuli, uništili, propali, a mnogi i izgubili, pa je počela potraga za nji- ma. Locirano je samo oko 70 njegovih radova. Neke slike koje je Musorgski opisao mogu se vidjeti i slikovno, no neke Hartmannove slike ostale su sačuvane samo u Musorgskijevoj glazbi. Slike s izložbe Musorgski je oblikovao u formi suite od deset stavaka, na čijem je početku tema promenade, koja će se neznatno izmijenjena vratiti još tri puta između nekih stavaka. Na taj je način skladatelj povezao suitu glazbeno i sadržajno. Deset stavaka glazbom opisuje deset Hartmannovih slika koje je Musorgski odabrao. Pro- menada predstavlja samog skladatelja koji šeće na izložbi od slike do slike te poka- zuje svoj odnos prema slikama i slikaru. To je on i potvrdio u pismu Stasovu iz lipnja 1874.: “Moja fizionomija može se vidjeti u intermezzima”, dok je Stasov napisao da se Musorgski u ovom djelu opisuje kako se “kreće kroz izložbu, sada ležerno, sada žustro, kako bi se približio slici koja mu je privukla pozornost, a katkad, nažalost, razmišljajući o svojem preminulom prijatelju”. Time je suita ujedno i programna, a svojom koncepcijom i idejom jedinstvena u glazbenoj literaturi. Promenada (tonalitet: B-dur; mjera: 5/4 i 6/4; tempo: Allegro giusto, nel modo ru- ssico; senza allegrezza, ma poco sostenuto) donosi temu ruskoga prizvuka koju počinje solo truba, a potom se priključuje orkestar. Jednolični ritam i asimetrična mjera doča- ravaju skladateljevo nezgrapno hodanje. Gnomus (es-mol; 3/4, Vivo - Poco meno mosso, pesante - Vivo - Meno mosso) opis je slike gnoma s velikim zubima (a zapravo kliješta za orahe), “čije nespretno trčanje s nakrivljenim nogama” (kako je zapisao Stasov) odjekuje u nemirnoj i grčevitoj glazbi s čestim zaustavljanjima. Promenada (As-dur; 5/4 i 6/4) izmijenjena je ugođaja, a temu najprije izlaže solo rog. Stari dvorac (gis-mol; 6/8; Andante) jedan je od Hartmannovih crteža srednjovje- kovnih utvrda koje je bilježio tijekom svojega studijskoga boravka u Italiji. U liku tru- badura s lutnjom kojega je nacrtao ispred dvorca Musorgski je prepoznao glazbenu ideju te je ozvučio trubadurovu serenadu koju u Ravelovoj verziji “pjeva” alt-saksofon. Promenada (H-dur; 5/4 i 6/4; Moderato non tanto, pesamente) kraća je i s više teži- ne. Tuileries (H-dur; 4/4; Allegretto non troppo, capriccioso) crtež je avenije u pozna- tom pariškom vrtu pokraj Louvrea “s vrevom djece i dadilja” (Stasov). Stavak je Mu- sorgski podnaslovio “svađa djece nakon igre”, a skladao ga je u trodijelnom obliku (ABA). Bydlo (gis-mol; 2/4; Sempre moderato, pesante) poljska je riječ za stoku, a na Har- tmanovoj slici oslikana su teška seljačka kola na golemim drvenim kotačima, koja blatnom cestom vuku umorni volovi. Glazba obuhvaća koračnički napjev folklornog prizvuka koji donosi tenor-tuba. U trodijelnom je obliku (ABA) s kodom. Promenada (d-mol; 5/4, 6/4 i 7/4; Tranquillo) mirna je verzija teme koju donose na početku visoki registri instrumenata, ali je iznenada prekinuta glazbom stavka koji slijedi. Ples pilića u ljuskama (F-dur; 2/4; Scherzino. Vivo leggiero) uspješna je glazbena ilustracija kljucanja i pijukanja pilića koje izvrsno dočaravaju piccolo flauta i visoki gudači. Prema Stasovim riječima, Hartmannov je crtež bio likovni prikaz pitoreskne scene u baletu Trilby izvedenom u sanktpeterburškom Boljšoj teatru 1871. Stavak je oblikovan trodijelno kao scherzo - trio - scherzo (ABA). Samuel Goldenberg i Schmuÿle (b-mol; C; Andante) dramatski je i komični dijalog dvaju odvojenih Hartmannovih portreta dvojice poljskih Židova: Bogatog Židova i Siromašnog Židova. Najprije nastupa prvi, temom s prizvukom židovskih napjeva, a zatim drugi, s temom čije repetirajuće tonove iznosi prigušena solo truba (sa sordi- nom) oponašajući cendranje; u završnom dijelu teme nastupaju zajedno (predočiti si možemo da pompozni bogataš ignorira siromašnog), nakon čega slijedi koda. Tržnica u Limogesu (Es-dur; C; Allegretto vivo, sempre scherzando) glazbom ilustri- ra “žestoku svađu francuskih gospođa” (Stasov) koje su se skladatelju učinile glazbe- no najprivlačnije na Hartmannovoj slici. Stavak je trodijelan (ABA), a zahuktala koda bez stanke vodi u sljedeći stavak. Katakombe: Sepulchrum Romanum (h-mol; 3/4; Largo) donosi statičan zvuk blo- kova akorada koji prenosi veličinu, mirnoću i odjek katakombi i grobova koje čuvaju. Con mortus in lingua mortua (h-mol; 6/4; Andante non troppo, con lamento) na- dovezuje se svojom težinom i sumornom atmosferom na prethodni. U klavirskom originalu ova su dva stavka dva dijela jednoga stavka, a polaze od