Pristup Cjelovitom Tekstu Rada
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Filozofski fakultet Danijel Jelaš REKONSTRUKCIJA SREDNJOVJEKOVNE URBANE MREŽE VUKOVSKE ŽUPANIJE NA TEMELJU ANALIZE CENTRALNIH FUNKCIJA DOKTORSKI RAD Zagreb, 2018. Filozofski fakultet Danijel Jelaš REKONSTRUKCIJA SREDNJOVJEKOVNE URBANE MREŽE VUKOVSKE ŽUPANIJE NA TEMELJU ANALIZE CENTRALNIH FUNKCIJA DOKTORSKI RAD Mentor: Dr. sc. Stanko Andrić Zagreb, 2018. Faculty of Humanities and Social Sciences Danijel Jelaš A RECONSTRUCTION OF THE MEDIEVAL URBAN NETWORK OF THE VUKOVO COUNTY BASED ON THE ANALYSIS OF THE CENTRAL FUNCTIONS DOCTORAL THESIS Supervisor: Stanko Andrić, PhD Zagreb, 2018 Mentor: Dr. sc. Stanko Andrić, znanstveni savjetnik Hrvatski institut za povijest, podružnica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, Slavonski Brod Kompetencije mentora: Andrić, Stanko. “Velikaška obitelj Gorjanski: skica političke povijesti.” Zbornik Muzeja Đakovištine 12 (2015): 7-40. Stanko Andrić. „Imenica "vas" u staroj slavonskoj toponimiji.“ Croatica 57 (2013): 73-129 Stanko Andrić. „Blessed John the French, the first Franciscan minister provincial in Hungary, and his miracles,” U Promoting the Saints. Cults and Their Contexts from Late Antiquity until the Early Modern Period; Essays in Honor of Gábor Klaniczay for His 60th Birthday, ur. Ottó Gecser, József Laszlovszky, Balázs Nagy, Marcell Sebők i Katalin Szende, 83-102, Budapest - New York: CEU Press, 2011 [2010]). Stanko Andrić. „Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku: prilozi za lokalnu povijest” Scrinia Slavonica 8 (2008), 55-112; 9 (2009), 57-98; 10 (2010): 87-130. Stanko Andrić. „Bazilijanski i benediktinski samostan sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici,” Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 41 (2009): 115-185. Andrić, Stanko. „Crkvene strukture predturske Slavonije.“ U Slavonija, Baranja i Srijem: vrela europske civilizacije, sv. 1, ur. Božo Biškupić, Vesna Kusin, Branka Šulc, 259-267, Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Galerija Klovićevi dvori, 2009. Stanko Andrić. Vinkovci u srednjem vijeku. Područje grada Vinkovaca od kasne antike do kraja turske vlasti. Vinkovci i Slavonski Brod: Matica hrvatska Vinkovci i Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2007. ZAHVALE Kako na ovom putu nisam bio sam i bez potpore i pomoći drugih, dužan sam uputiti zahvale svima koji su, svaki na svoj način, doprinijeli ovom radu. Najveću zahvalu dugujem mojim roditeljima, bez čije podrške ne bih uspio. Nadalje, osobito se zahvaljujem mentoru dr. sc. Stanku Andriću, čije prijateljstvo, strpljenje, dragocjene savjete i općenito ulogu u mom profesionalnom napretku neizmjerno cijenim. Zahvaljujem i dr. sc. Bálintu Péteru Lakatosu i dr. Istvánu Petrovicsu na iznimno korisnim savjetima u vezi primjene metode Andrása Kubinyija. Posebnu zahvalu dugujem kolegicama Eldini Lovaš, Ziti Jukić i Sonji Đelatović na velikoj pomoći pri snalaženju u literaturi na mađarskom jeziku te Jeleni Boras na pomoći pri izradi kartografskih priloga. Zahvaljujem ravnatelju Državnog arhiva u Osijeku, dr. sc. Draženu Kušenu, na podršci. Prijatelju Slavku Sušiloviću velika hvala na strpljenju i trudu kod lekture teksta. Konačno, zahvaljujem mojim profesorima na Poslijediplomskom doktorskom studiju medievistike na njihovom doprinosu. Sažetak Pitanje definicije grada i kategorizacije srednjovjekovnih naselja tema je kojom se dulje vrijeme bave stručnjaci različitog profila i znanstvenih interesa. Kada govorimo o području srednjovjekovnog Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, napose njegovog panonskog dijela, ovaj problem osobito dolazi do izražaja tijekom 15. i početkom 16. stoljeća. Naime, u to vrijeme, u sklopu novog vala urbanizacije, bilježimo sve češću pojavu naselja s urbanim karakteristikama koja izvori označavaju pojmom oppidum, uz ona, svakako višeg ranga, označavana pojmom civitas. Iako ih se načelno može razlikovati i bez kompleksnih teoretskih razmatranja, pri nastojanjima da se rekonstruira urbana mreža na nekom području ipak je nužno svako naselje, koje je njezin dio, ispravno kategorizirati. Taj posao, osim nepostojanja jasnih definicija, znatno otežava nedosljedna upotreba termina u izvorima. K tome, literatura pojmove civitas i oppidum tumači na razne načine, iz različitih uglova, te ih se najčešće nastoji razgraničiti upotrebom jednog kriterija, poput pravnog statusa, vlasništva, utvrđenosti i sl. S ovom se problematikom, napose s mogućnostima pronalaska rješenja, bavio mađarski povjesničar András Kubinyi. On je, na temelju teorijskog koncepta centralnih mjesta njemačkog geografa Waltera Christallera, osmislio sustav vrednovanja centralnih funkcija naselja prema deset kriterija te kategorizaciju naselja u sedam kategorija, s ciljem izdvajanja onih koja možemo smatrati gradovima. Svojim je istraživanjem obuhvatio uglavnom područje današnje Mađarske. Ovim se radom htio obraditi prostor jedne županije južno od rijeke Drave te dobivene rezultate pridružiti onima za već istražena područja. Primjenom Kubinyijevog sustava kriterija izdvojeno je 56 naselja koja imaju status centralnih mjesta, a pojedinačnom su analizom vrednovane, točnije bodovane, njihove centralne funkcije. Primjenom Kubinyijevih kriterija utvrđeno je da mrežu Vukovske županije tri grada, Ilok i Đakovo u 3., te Gorjani u 4. Sedam mjesta u 5 kategoriji, odnosno Ivankovo, Morović, Nijemci, Nuštar, Osijek, Sotin i Vukovar, predstavljaju prijelazni oblik. Ostalih 46 naselja Kubinyi ne tretira kao urbana, premda, u širem smislu, dijelom urbane mreže možemo smatrati i ona u 6. kategoriji, koju čine prosječna trgovišta. U radu se predlažu i određene modifikacije kriterija Kubinyijevog sustava te se donosi paralelno vrednovanje i kategorizacija prema modificiranim kriterijima, što donosi određene promjene u konačnoj hijerarhiji naselja. Ipak, modifikacije ne utječu na konačni zaključak istraživanja da je primjena Kubinyijevog sustava pokazala kako je urbana mreža Vukovske županije u naravi bila bicentrična, te da svoj položaj u hijerarhiji naselja Đakovo i Ilok temelje na bitno različitim centralnim funkcijama. Usporedba s rezultatima dobivenim za Karpatski bazen pokazuju da kod Vukovske županije nema velikih odstupanja u pogledu dobivenih vrijednosti, ali i da će se svi dobiveni rezultati moći staviti u pravi kontekst tek onda kada se obave istraživanja za sve srednjovjekovne ugarske županije uz objavu cjelovitih rezultata. Summary One of the main problems a medievalist might encounter is a complex issue of definition and categorisation of urban settlements. This problem emerges from the fact that it is not always a simple task to identify crucial characteristics upon which one can distinguish urban from rural places. It takes more than one criterion to define a city. In that respect, the city should not be viewed merely as a densely populated place, or a place with many streets and squares, a place where the majority of population is not agricultural, or as a privileged community of citizens. The most important theoretical work in the field is Die Stadt by Max Weber, published post mortem in 1925. He was the first one who realised, when referring to the definition of the medieval city, that it takes a combination of criteria in order to deal with the problem of marginal and unusual examples. Also, he abandoned the size as the main criterion for determining the importance of cities and turned to their functions as economic, political, administrational, defence, juridical and ecclesiastical centres. A certain turning point in urban geography occurred when a German geographer Walter Christaller published his work on South German central places in 1933. By introducing a theory of central places, that is, a concept of hierarchical distribution of centres based upon their centrality level, which is determined by the accumulation functions in the city and its influence on the immediate and broad surroundings. Although Christaller did not intend his theory as a tool for historical research, in the past several decades it has become widespread as one of the leading theoretical concepts for the reconstruction of the historical urban networks. When we refer to the problem of definition of urban places in the medieval Hungary, the most complex is the period from the beginning of the 15th until the first half of the 16th century. During that time, we can notice a vast development of the urban network. Prior to that, it comprised mainly of privileged royal cities and episcopal cities. The written sources called these places civitates, which remained the main term for the settlements of the highest importance and urban development. But, in the 15th century, we witness an increasing number of other places, also regarded as (semi-) urban, called oppida, or market towns, usually private towns, functioning as the main settlements on a manor. Although, the sources, as well as royal decrees, distinguished civitates and oppida as two different types of urban settlements, the former being more urban, or more city-like, than the latter, when we try to determine the type of a certain individual place, we can come across a problem of inconsistent use of terminology in sources. Also, if we want to define the urban network in an area, we need to know the exact meaning of each term, but the medieval documents do not exactly provide simple and unambiguous explanations. The early renaissance author of the first collection of the Hungarian custom law, István Werbőczy, gives certain definitions of legal and topographical provenance for a city (a privileged community of citizens, a place with