Zborna Crkva Sv. Vlaha U Dubrovniku

ZBORNA CRKVA SV. VLAHA U DUBROVNIKU

Uredila Katarina Horvat-Levaj

Autori tekstova Antun Baće, Silvija Banić, Željka Čorak, Bojan Goja, Katarina Horvat-Levaj, Nella Lonza, Ana Marinković, Daniel Premerl, Radoslav Tomić, Ivan Viđen, Danko Zelić

Fotografije Paolo Mofardin

Arhitektonski nacrti Ivan Tenšek Ivana Valjato-Vrus Davor Zuljan

DUBROVNIK – ZAGREB, 2017. STUDIJE I MONOGRAFIJE Instituta za povijest umjetnosti Knjiga 48

Izdavači Dubrovačka biskupija Zborna crkva sv. Vlaha, Dubrovnik Institut za povijest umjetnosti, Zagreb ArTresor naklada d. o. o.

Za izdavače Mate Uzinić Toma Lučić Milan Pelc Silva Tomanić Kiš

Recenzenti Vladimir Marković Tonko Maroević

Glavna urednica Katarina Horvat-Levaj

Uredništvo Radoslav Tomić Ivan Viđen

Likovno i grafičko oblikovanje Franjo Kiš, ArTresor naklada

Lektura Karmela Prosoli

Korektura Zvonimir Prosoli

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja izdavača. Sadržaj UVOD NA RUCI SVETOGA VLAHA (Mate Uzinić, dubrovački biskup) 11 POVIJESNA INTERPRETACIJA CRKVE SV. VLAHA (Katarina Horvat-Levaj, urednica) 15

Nella Lonza SVETI VLAHO, BOŽANSKI ZAŠTITNIK DUBROVNIKA, ČUVAR NJEGOVE SLOBODE I MIRA 19 RANI KULT SV. VLAHA U DUBROVNIKU DO IZBORA ZA GRADSKOG ZAŠTITNIKA 21 SREDINA 12. STOLJEĆA: SV. VLAHO POSTAJE ZAŠTITNIK DUBROVNIKA 23 KULT SV. VLAHA U RAZDOBLJU MLETAČKE VRHOVNE VLASTI 25 NOVI IMPULS SREDINOM 14. STOLJEĆA: RUKA SV. VLAHA 27 KUGA 1348. GODINE I GRAĐENJE NOVE PARČEVE CRKVE 31 CRKVA SV. VLAHA I »DRŽAVNI KULT« REPUBLIKE 35 KULT SV. VLAHA NAKON PADA REPUBLIKE: »ŽERAVICA KOJA TINJA« 37

CRKVA SV. VLAHA OD POČETAKA GRADA DO POŽARA 1706. GODINE

Danko Zelić PRVA CRKVA SV. VLAHA U GRADU 43

Prvi zapis o crkvi – 1255. godine 44 • Prokuratori relikvija prve Svečeve crkve 44 • O pravnom statusu crkve u 13. stoljeću 46 • Svete moći u prvoj crkvi sv. Vlaha 46

GRADNJA CRKVE U LEGENDI O UKAZANJU I PRVOM ČUDU SV. VLAHA 47 Vrijeme radnje 49 • Mjesto radnje 49

POČETCI SVEČEVA ŠTOVANJA I PRVA CRKVA 51 Tvarna svjedočanstva o prvoj crkvi? 51 • Položaj crkve 53 • Crkva na prilazu gradu 53 • Intus in civitate 55 • Kula i most kod crkve sv. Vlaha 55

OD SVETOPISA I PREDAJA DO DOKUMENTARNIH VRELA I POVJESNICE 57

5 Ana Marinković KASNOSREDNJOVJEKOVNA CRKVA SV. VLAHA 61 ZAVJETNA CRKVA GRADA 61 GRADNJA CRKVE SV. VLAHA DE PLATEA 65 KATEDRALA KAO UZOR 71 OPREMANJE OLTARÂ 79 PROTOMAJSTOR BONINO IZ MILANA 81 Boninova korska pregrada i »venecijanski« model 83 LUŽA – OPĆINSKA POZORNICA 85 GRADNJA SAKRISTIJE I OSTALI ZAHVATI TIJEKOM 16. STOLJEĆA 87 OBNOVA NAKON »VELIKE TREŠNJE« 89

BAROKNA CRKVA SV. VLAHA OD IZGRADNJE (1706.–1715.) DO DANAS

ARHITEKTURA BAROKNE CRKVE

Katarina Horvat-Levaj BAROKNA CRKVA SV. VLAHA – PROJEKT MARINA GROPPELLIJA 97 IZBOR PROJEKTA I REALIZACIJA 101 ARHITEKTONSKA OBILJEŽJA CRKVE 109 GROPPELLIJEVA CRKVA SV. VLAHA I VENECIJANSKA ARHITEKTURA 137 MARINO GROPPELLI I DUBROVAČKA ARHITEKTURA 161

OPREMA BAROKNE CRKVE

Daniel Premerl POZLAĆENI SREBRNI KIP SV. VLAHA IZ 15. STOLJEĆA 179

Radoslav Tomić SKULPTURA OD 16. DO 18. STOLJEĆA 185 NIKOLA LAZANIĆ I SKULPTURA IZ STARE CRKVE 187

6 KIPOVI MARINA GROPPELLIJA 193 GLAVNI OLTAR FRANCESCA GROPPELLIJA 217 DRUGI KIPOVI 229

Daniel Premerl ORGULJE I CRKVENI NAMJEŠTAJ 235 PJEVALIŠTE I KUĆIŠTE ORGULJA 235 OLTARI I CRKVENI NAMJEŠTAJ 241

Radoslav Tomić SLIKE U CRKVI SV. VLAHA 251 POLIPTIH IZ STARE CRKVE SV. VLAHA 251 CIKLUS SLIKA NASTAO PREMA DJELIMA MATTIJE PRETIJA 255 CIKLUS DUBROVAČKOG SLIKARA PETRA MATTEIJA 259 DRUGE SLIKE 267

Bojan Goja LITURGIJSKI PREDMETI 275 LITURGIJSKI PREDMETI IZ DUBROVAČKIH RADIONICA 277 LITURGIJSKI PREDMETI IZ VENECIJANSKIH RADIONICA 281 LITURGIJSKI PREDMETI IZ NAPULJSKIH RADIONICA 289 LITURGIJSKI PREDMETI IZ RIMSKIH RADIONICA 295 LITURGIJSKI PREDMETI IZ GENOVSKIH RADIONICA 299 LITURGIJSKI PREDMETI IZ MILANSKIH RADIONICA 301 OSTALI LITURGIJSKI PREDMETI 303

Željka Čorak ZAVJETNI DAROVI 307

Silvija Banić TKANINE I VEZ 317 TEKSTILNI LITURGIJSKI PREDMETI CRKVE SV. VLAHA PREMA ARHIVSKIM VRELIMA 317 Pabirci o misnom ruhu i drugoj tekstilnoj opremi crkve u 16. i 17. stoljeću 317 • Nekoliko podataka o opskrbljivanju crkve ruhom i drugim tekstilnim predmetima u 18. i 19. stoljeću 319

7 NAJVAŽNIJI DO DANAS SAČUVANI DIJELOVI LITURGIJSKE OPREME OD POVIJESNIH TKANINA I VEZA 323 Tkanine 323 • Vez 335

CRKVA SV. VLAHA U 19. I 20. STOLJEĆU

Ivan Viđen ARHITEKTURA I OPREMA CRKVE OD PADA DUBROVAČKE REPUBLIKE DO SEDAMDESETIH GODINA 20. STOLJEĆA 351 OD FRANCUSKE OKUPACIJE DO OBNOVE SAMOSTALNE UPRAVE CRKVE SV. VLAHA (1806.–1890.) 351 OD OBNOVE SAMOSTALNE UPRAVE CRKVE SV. VLAHA DO KRAJA PRVOGA SVJETSKOG RATA (1890.–1918.) 359 OD MEĐURATNOGA RAZDOBLJA DO JUBILARNE PROSLAVE SV. VLAHA (1918.–1972.) 367

Antun Baće OBNOVA CRKVE SV. VLAHA NAKON DOMOVINSKOG RATA (1993.–2016.) 379

KATALOG UMJETNINA

Arhitektura 390 • Oltari, skulptura i crkveni namještaj 391 • Slikarstvo 396 • Liturgijski predmeti 402 • Zavjetni darovi 409 • Liturgijsko ruho 414

DOKUMENTI, IZVORI, LITERATURA, KAZALA

DOKUMENTI O CRKVI SV. VLAHA 421 IZVORI I LITERATURA 439 Neobjavljeni izvori 439 • Literatura i objavljeni izvori 440 KAZALA 451 Kazalo osoba 451 • Kazalo lokaliteta i spomenika 457

8 274 Liturgijski predmeti

Bojan Goja

Crkva sv. Vlaha posjeduje znatan broj umjetnički oblikovanih liturgijskih predmeta izrađenih od plemenitih metala. No od brojnosti sačuvanih predmeta važnija je i rječitija mnogovrsnost njihova podrijetla, pa se u raznolikim putevima izradbe i nabave, a s tim i ostvarenih umjetničkih izraza, zrcale pravo značenje i veličina sačuvanog inventara i u širim razmjerima. Ta je višeslojnost prouzročena specifičnim političkim i kulturnim vezama Dubrovnika u doba samostalnosti, koje su, uz također važan mletački uvoz, omo- gućile nabavu većeg broja raznovrsnih liturgijskih predmeta, ponajprije u napuljskim i rimskim radionicama. Takvu situaciju ne nalazimo u drugim urbanim središtima na istoč- nom Jadranu, a pritom poglavito mislimo na one gradove koji su bili pod venecijanskom vlašću, gdje se čuva liturgijsko posuđe izrađeno ponajviše u mletačkim radionicama, ma- njim dijelom dopunjeno i predmetima izrađenima od domaćih zlatara, što se mijenja tek od početka 19. stoljeća, kada se promjenom političkih okolnosti naručitelji usmjeravaju prema novim umjetničkim središtima. Iako se dubrovačka umjetnička baština odlikuje i znamenitom zlatarskom tradicijom, tek se manja količina liturgijskog posuđa iz inventara crkve sv. Vlaha, na temelju stilskih odlika ili utisnutih žigova, može pripisati dubrovačkim zlatarima. Stoga je s obzirom na raznovrsnost podrijetla, koju pokazuje velik dio sačuva- nog materijala, u ovom pregledu možda najprimjerenije prikazati one predmete kojima je poznato mjesto nastanka, grupirane oko umjetničkih središta u kojima su izrađeni, pritom pazeći i na kronološki slijed.

275 276 Promatramo li materijal prema vremenu nastanka, glavnina sačuvanih liturgijskih predmeta Liturgijski u crkvi sv. Vlaha datira se u 18. stoljeće, a kontinuirano su nabavljani s raznih strana: iz Venecije, Napulja i Rima. Sačuvano je tek nekoliko predmeta iz ranijih umjetničkih raz- predmeti iz doblja, iako ih je, naravno, moralo biti i znatno više, a svima je zajedničko dubrovačko dubrovačkih podrijetlo. Uzrok oskudici starije građe prije svega je katastrofalan požar koji je zahvatio crkvu sv. Vlaha u noći od 24. na 25. svibnja 1706. godine, nakon kojega je Vijeće umolje- radionica nih odlučilo da se pretope svi srebrni predmeti iz riznice osim kipova, biskupskog štapa i onih predmeta koji su se mogli popraviti.1 O starijem inventaru koji je postojao prije razornog požara, u kojem je uništena srednjovjekovna crkva sv. Vlaha i zauvijek su izgubljene mnoge umjetnine, govore i rijetki arhivski podatci. Liturgijsko posuđe spominje se u rukopisu apostolske vizitacije Giovannija France sca Sormana, biskupa Montefeltra na sjeveru Italije, koji je po nalogu pape Grgura XIII. pohodio Dubrovačku nadbiskupiju između listopada 1573. i travnja 1574. godine. Opis unutrašnjosti i inventar crkve sv. Vlaha sastavljeni su 12. prosinca 1573. godine. Od liturgijskog posuđa u pohodu se spominju kaleži, svijećnjaci, kadionica, ampulice i ostalo posuđe, među kojima je istaknuta i jedna škropionica krasne izradbe sa škropilom te srebrni pax.2 Navod iz vizitacije može se dovesti u vezu s ponekim liturgijskim predmetima starijeg vremena nastanka i dubrovačke izradbe, sačuvanima u crkvi sv. Vlaha. Renesansni pax mogao bi biti jedan od predmeta zabilježenih u Sormanovoj vizitaciji 1573. godine. S obzirom na mjesto izradbe, paxu se može odrediti dubrovačko podrijetlo.3 Izrađen je u obliku edikule oslonjene na profilirano stupnjevano podnožje klasične inspiracije, dvostrukoga plosnatog oboda, ukrašeno lišćem, ovulusima i dentima. Okvir edikule sastoji se od dvojako kaneliranih stupova s lisnatim kapitelima koji nose polukružni luk ukrašen trolistima, bisernim nizom i ovješenim vegetabilnim volutama. U središtu je pločica s reljefnim prikazom Mrtvog Krista koji izlazi iz sarkofaga, a sa strana ga za ruke pridržavaju Marija i sv. Ivan Evanđelist. Krist je okrunjen trnovom krunom i omotan oko bokova u perizomu, a Marija i Ivan odjeveni su u duge haljine. Nad glavama likova su aureole. Sarkofag je podijeljen na dva dijela i ukrašen dvama krilatim anđeoskim glavicama. U drugom planu je križ sa svitkom na kojem je natpis INRI, a pri vrhu je maleni frontalni lik sv. Vlaha u biskupskoj odjeći u stavu oranta. U zatvorenoj sceni i maloj formi nepoznati je zlatar u grimasama likova, što se posebice može ustvrditi za produhovljenu fizionomiju sv. Ivana, uspješno prikazao bol i tugu. Od istovrsnih predmeta na dubrovačkom području, pax iz crkve sv. Vlaha po tipologiji, ukrasnim detaljima i prikazu Krista srodan je s paxom iz župne zbirke na Lopudu, mletačkim radom s kraja 15. ili početka 16. stoljeća i paxom iz Pakljene na Šipanu.4 Jednaku tipologiju, ali i ponešto rustičniju obradbu pokazuje pax iz župne crkve sv. Vida u Trstenom, rad neznanoga dubrovačkog majstora iz 16. stoljeća, na poleđini označen službenim žigom Dubrovačke Republike – glavom sv. Vlaha.5 Drugi je predmet škropionica za blagoslovljenu vodu, uz koju je sačuvano i škro- pilo.6 Škropionica je izrađena u obliku polukugle oslonjene na nisku okruglu profiliranu Str. 274/275 bazu, ukrašenu bisernim nizom i motivom zubaca. Biserni niz iskucan je i na profiliranoj Kanonska tablica, nepoznati venecijanski zlatar, 18. stoljeće uskoj vrpci koja kruži vanjskim obodom otvora. Ispod vrpce je pojas ispunjen motivom ljusaka poredanih u dva niza, a pod njim je još jedan pojas s iskucanim natpisom: + HO-

← RA · PRO · NOBIS · BEATE · BLASI · UT DIGNI · EF(FICIAMUR) · P(ROMISSIONIBUS) 7 Pax, nepoznati dubrovački zlatar, · CHR(ISTI). Unutar pojasa s citiranim natpisom integrirani su četverolisni medaljoni s kraj 15. – početak 16. stoljeća međušiljcima. U njima su u duhu renesanse prikazani Bogorodica s Djetetom u naručju,

277 koje u rukama drži kuglu (globus) s usađenim križem, i sv. Vlaho u biskupskom ornatu s pastoralom, koji blagoslivlja sjedeći na prijestolju. Uz lik Bogorodice s Djetetom dodani su, s lijeve strane, križ na brijegu (Golgota) kao simbol muke Kristove i, s desne strane, cvijet u posudi kao simbol Navještenja. Donja polovica tijela škropionice je glatka, no moguće je da nije izvorna te da je nadomještena u nekom popravku. Dvije lavlje glave u lisnatim vi- jencima služe kao nosači tordirane ručice. Škropionica se može datirati u prvu polovinu 16. stoljeća. Gotovo identična opisanoj škropionici po veličini, obliku i uporabljenim ukrasima jest ona iz dubrovačke pinakoteke, no potonja je po čitavom oplošju prekrivena motivom ri- blje ljuske, medaljoni su ispunjeni lisnatim motivima i u pojasu je natpis drukčijeg sadržaja, a označena je dubrovačkim državnim žigom iz 16. stoljeća.8 Škropilo je naknadno poprav- ljano, a na njemu je također utisnut dubrovački žig – glava sv. Vlaha. Kugla škropila ukrašena je geometrijskim ukrasom i djelomično čitljivim natpisom: … HORA PRO NOBIS ... Žig grada Dubrovnika utisnut je i na ciborij s početka 17. stoljeća.9 Ciborij ima oval- no podnožje iz kojega se uzdiže posebno masivno izrađen stožasti držak. Kutija ciborija, glatkog oplošja i bez ukrasa, sastavljena je od dvije sploštene kalote profiliranih obruba. Poklopac se stožasto izdiže u nosač za križ, postavljen na kugli. Nepoznati dubrovački zlatar izradio je i kalež koji pokazuje osobine lokalnoga zlatarstva s prijelaza 16. na 17. stoljeće. Kružno podnožje kaleža ima blago ukošeni obod, ukrašen motivom pletera s perlama. Oplošje stožasto uzdignutog drška ukrašeno je volutama i lisnatim motivima, što je često korišten ukrasni motiv u onodobnomu mletačkom zlatarstvu. Između dvaju višedijelnih prstenastih lisnatih međučlanova umetnut je netipični nodus koji je pri vrhu i dnu ukrašen lisnatim motivima, a središnja je zona glatka. U usku čašku (košaricu) ukrašenu lišćem umetnuta je čaša širokoga otvora. Ta četiri predmeta jedini su primjerci dubrovačkog zlatarstva iz vremena prije požara 1706. godine, sačuvani u crkvi sv. Vlaha. Škropionica, nepoznati dubrovački zlatar, No i arhivski izvori, koji su nešto kasniji od Sormanove vizitacije, svjedoče o većem broju prva polovina 16. stoljeća liturgijskih predmeta u staroj crkvi. Škropionica, detalj

278 U popisu liturgijskog srebra, sastavljenom 1626. godine, pri kojem su predmeti i izvagani, spominje se čitav niz liturgijskih predmeta: dvije kadionice, od kojih jedna veća, križ s figurama četvorice evanđelista, dva paxa, škropionica, jedan veći kalež i dva manja kaleža, od kojih jedan ukrašen crvenim, zelenim i plavim kamenjem, jedan ciborij, tri kopče za pluvijale, svijećnjak i lađica.10 Neki od tih predmeta također bi se mogli povezati s onima iz Sormanove vizitacije, a na temelju opisa i izvagane mase može se s potrebnim oprezom zaključiti da se među njima nalaze i opisani škropionica, pax i ciborij.11 Dubrovački zlatari i poslije su, iako u mnogo manjem opsegu, sudjelovali u oprema- nju crkve liturgijskim predmetima. Tako je u veljači 1799. godine u računskim knjigama zabilježena nabava novoga srebrnog križa kod dubrovačkog zlatara Petra Pecera, ali tom predmetu danas nema traga u crkvenom inventaru.12 No domaći su zlatari zasigurno imali mnogo više udjela u održavanju crkvene srebrnine nego u izradbi novih predmeta, što je često zabilježeno u računskim knjigama. Liturgijski su predmeti, naime, zbog svakidašnje uporabe zahtijevali stalno uređivanje, popravak oštećenih dijelova i vrlo često, osobito kaleži, nanošenje nove pozlate. Tako je u lipnju 1732. godine zabilježen popravak lanaca i poklopca jedne kadionice.13 Zbog svoje kompleksnije konstrukcije često su se popravljali i viseći svijećnjaci, ovješeni o lance koji su se često kidali, kako svjedoči zapis iz 1736. 14 Ciborij, nepoznati dubrovački zlatar, godine. Iste godine popravlja se i škropionica, možda upravo ona iz prve polovine 16. početak 17. stoljeća stoljeća koja je mogla biti osobito dragocjena zbog prikaza sv. Vlaha i Bogorodice s Djete-

Kalež, nepoznati dubrovački zlatar, tom. Neznani je dubrovački zlatar 1797. godine pozlatio vratašca svetohraništa te uredio kraj 16. – početak 17. stoljeća i očistio svu srebrninu u crkvi.15

279 280 Glavnina liturgijskog posuđa nastala je kao rezultat sustavne nabave s ciljem opremanja Liturgijski i uređenja crkvene unutrašnjosti, koji su započeli usporedno s gradnjom nove crkve sv. Vlaha i nastavili se tijekom cijeloga 18. stoljeća. Posebnu i oveću skupinu predmeta, kako predmeti iz je ranije navedeno, čini liturgijsko posuđe izrađeno u venecijanskim zlatarskim radioni- venecijanskih cama. Takvih je umjetnički oblikovanih predmeta, često izrađenih u istim radionicama i rukama istih majstora, sačuvano nebrojeno mnogo duž istočne jadranske obale. Kada je radionica riječ o najkvalitetnijim primjercima liturgijskog posuđa i umjetninama od srebra, pojedine dalmatinske crkvene i samostanske zbirke posljednjih su godina detaljno analizirane, a neke su i kataloški cjelovito obrađene, što je proširilo naše spoznaje o toj vrsti umjetničke građe i omogućilo usporedbe i zaključke na širem prostoru.16 Predmeti iz crkve sv. Vlaha venecijanske proizvodnje, datirani u 17. i 18. stoljeće, obuhvaćaju: komplet kanonskih tablica, četiri viseća svijećnjaka, šest kaleža, tri plitice, te po jednu lađicu, kadionicu i ciborij. Na nabrojenim predmetima uočavaju se osobine i uporaba ukrasnih motiva karak- terističnih za venecijansku zlatarsku umjetnost iz razdoblja baroka. Venecijanska Bratovština zlatara prvi se put spominje 1231. godine, a njome su upravljali najsposobniji članovi, birani na izvršne dužnosti na rok od godine dana. Za- štitnik Bratovštine bio je sv. Antun opat, vjerojatno i zbog toga jer se prikazuje s plame- nom koji je nužno sredstvo za obradbu metala u zlatarskom zanatu. Udruženje zlatara tijekom stoljećâ nekoliko je puta mijenjalo svoje sjedište, a krajem 17. stoljeća smjestilo se uz crkvu San Giovanni Elemosinario, dok je u crkvi San Giacomo di Rialto imalo i svoj oltar. Ogromna zlatarska produkcija Venecije, koja je zadovoljavala prostrano tržište od Terraferme do grčkih otoka, zahtijevala je i brojne majstore, o čemu svjedoči i impozantan broj od četiristo šesnaest zlatara (razvrstanih u kategorije kao capimaestri, garzoni i lavo- ranti), organiziranih u sto dvadeset dvije radionice, zabilježene 1773. godine.17 Kao i u drugim razvijenim središtima zlatarske proizvodnje, i predmeti nastali u venecijanskim zlatarskim radionicama označeni su različitim standardiziranim žigovima. Službeni žig s likom lava sv. Marka prvi je put u izvorima spomenut 1273. godine, iako je vjerojatno korišten i u prethodnom stoljeću. Tijekom 14. i 15. stoljeća ima oblik če- tverokuta, a od 15. stoljeća je u obliku kruga. Državni propisi koji su nadzirali zlatarsku proizvodnju u Veneciji zahtijevali su da predmeti budu označeni žigom radionice i žigom majstora te, ako udovoljavaju normama, dvama kontrolnim žigovima (sazo i tocca) koji su jamčili čistoću korištene slitine, i na posljetku državnim žigom s likom lava sv. Marka (leone in moleca), a udarani su u državnoj kovnici (Zecca). No uza svu kontrolu, taj se po- stupak nije uvijek poštovao, pa su rijetki predmeti označeni sa svih pet propisanih žigova, a najčešći su oni s utisnutim državnim i kontrolnim žigovima.18 Slična se praksa uočava i na srebrnim predmetima u crkvi sv. Vlaha. U svetištu, uz glavni oltar, ovješena su dva viseća svijećnjaka označena državnim žigom Venecije s likom lava sv. Marka u krugu, autorskim žigom »BP« neznanog majstora, korištenim u 18. stoljeću, i čestim kontrolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu, koji je rabio sazador in Zecca Zuanne Cottini (1662.–1736.). On je od 1682. godine sazador de respecto u državnoj kovnici, a od 1714. sazador ordinario. Od 1724. godine pomoćnik mu je Piero Cottini.19 Viseći svijećnjaci karakterističnih konkavno-konveksnih trbušastih tijela ukrašeni su trima ovalnim medaljonima i različitim dekorativnim, posebno biljnim motivima, te lijevanim figurama anđela koji pridržavaju lance zvonolikog poklopca s alkom za vješanje.

Kadionica, nepoznati venecijanski zlatar, Na polovini lanaca su izdužene kugle s lisnatim ukrasima. Donji dio svijećnjaka u obliku 1751. izokrenutoga trbušastog zvona oblikovan je mjehurima koji su ukrašeni biljnim motivi-

281 Viseći svijećnjak, nepoznati venecijanski zlatar, prva polovina 18. stoljeća, svetište

Viseći svijećnjak, medaljoni s prikazima sv. Terezije Avilske (?) i sv. Augustina

Viseći svijećnjak, medaljoni s prikazima Rođenja Marijina i Prikazanja Marijina u Hramu

282 ma. U dnu je zašiljeni ukrasni završetak u obliku češera. Jednakim motivima ukrašen je i konkavni vrat koji se prema otvoru trbu- šasto suzuje. U medaljonima jednoga vise- ćeg svijećnjaka prikazi su svetice redovnice koja kleči u ekstazi (sv. Terezija Avilska /?/), a uz nju je anđeo koji drži ploču s Kristo- vim monogramom, nadalje, sv. Augustina kao biskupa s mitrom koji u ruci drži srce u plamenu, te neznani monogram u trećem medaljonu. Drugi viseći svijećnjak u medaljonima, uz neprepoznati monogram, ima prikaze Rođenja Marijina i Prikazanja Marijina u Hramu.20 Računske bilješke iz 1707. godine spominju nabavu visećeg svijećnjaka, kale- ža i svijećnjaka u Veneciji.21 Desetljeće poslije spominju se viseći svijećnjak kupljen u Veneciji i cijena njegove izradbe, prijevoza, kao i troškovi nacrta koji je kopirao slikar Petar Mattei (u citiranom izvoru naveden kao Pietro Mathei).22 Vrlo je vjerojatno da je riječ o jednom od opisanih visećih svijeć- njaka za koje Mattei, prema želji naručite- lja, nije mogao izraditi dizajn samog predmeta, jer je riječ o svijećnjacima uobičaje- ne tipologije za to vrijeme, nego je možda napravio skice prema kojima su nama nepoznati venecijanski zlatari izradili prikaze u medaljonima. Petar Mattei (1670.–1726.) u to je vrijeme bio silno aktivan u likovnom životu grada ostvarujući vrijedan slikarski opus u dvama najvažnijim gradskim sveti- štima – katedrali i crkvi sv. Vlaha.23 Dva viseća svijećnjaka slične tipologije i ukrasnih motiva ovješena su uz oltar sv. Lucije i oltar sv. Križa. Nešto su skromnije izvedbe, trbušastih tijela ukrašenih mjehurima s praznim medaljonima i različitim lisnatim motivima. Označeni su državnim žigom Venecije, kontrolnim žigom Zuannea Cottinija »Z kula C« u trostrukom ovalu, kontrolnim žigom »Z gusak P«, autorskim Viseći svijećnjak, detalj anđela i medaljon s monogramom žigom »D točka B« koji pripada neidenti- ficiranom majstoru, a drugi je svijećnjak Viseći svijećnjak, nepoznati venecijanski zlatar, prva polovina 18. stoljeća, ispred označen još i djelomično čitljivim radioni bočnog oltara čkim žigom …IL… / …PEN…. Kontrolni žig

283 »Z gusak P« u trostrukom ovalu također se često susreće na liturgijskom posuđu, a rabio ga je kontrolor čistoće srebra (sazador in Zecca) Zuanne Premuda (dokumentiran od 1696. do 1749.). Od 1716. bio je sazador de respecto u državnoj kovnici, a od 1718. godine sazador ordinario. Kao njegovi pomoćnici spominju se Bernardo i Marc’ Antonio Premuda.24 Venecijanskog je podrijetla i ciborij široke posude i kružnoga stupnjevanog pod- nožja, ukrašenoga ugraviranim prepletenim volutama, lisnatim viticama i lišćem. Između dvaju višedijelnih prstenastih međučlanova umetnut je trodijelni konkavni nodus ukrašen motivima s podnožja i ribljim mjehurima. Splošteni poklopac ispunjen je simetrično ras- poređenim akantovim listovima. Na vrhu poklopca je kugla s križem. Ciborij je na pod- nožju označen državnim žigom Venecije i nečitkim, vjerojatno kontrolnim, radioničkim ili autorskim žigom. Poklopac ciborija nastao je nešto poslije i blizak je nekim primjercima dubrovačkog zlatarstva.25 Istoj skupini predmeta pripada i kadionica, čije je tijelo ukrašeno ovalnim medaljonima, akantovim listovima i ostalim za to vrijeme karakterističnim ukrasnim motivima. Na konkavnom poklopcu, zvonolikom prihvatu za lance i trbušastom tijelu aplicirane su vrlo kvalitetne lijevane figure anđela. U sastavu triju medaljona ukucani su grb Dubrovačke Republike nadvišen krunom, stojeći lik sv. Vlaha koji blagoslivlja, s inicijalima »S. B.« i 1751. godinom, te lik Bogorodice s Djetetom na oblacima. Kadionica je označena držav- nim žigom Venecije i kontrolnim žigom »F uspravljeni lav V«, korištenim od neznanog kontrolora u 18. stoljeću.26 Sačuvana je i elegantna venecijanska lađica s lijevanom figurom anđela raširenih i uzdignutih ruku, koji nosi tijelo navicule, ukrašeno, poput podnožja, akantovim listovima i prelomljenim volutama, a na poklopcima fino graviranim lisnatim kartušama s utisnutim žigovima: državnim žigom Venecije i kontrolnim žigom »Z gusak P«, korištenima od kontrolora Zuannea Premude. Na pripadajućoj žličici utisnut je i kontrolni žig leone in moleca u krugu, u spoju sa slovima »MF«.27 Takva tipologija lađice s anđelima nosačima umjesto stupa nije rijetka kod liturgijskih predmeta u venecijanskom zlatarstvu 18. stoljeća. Tako su oblikovane i jedna pokaznica u Udinama (katedrala)28 i pokaznica iz riznice zadarske katedrale,29 da spomenemo tek neke. Nabava kadionice i lađice sa žličicom dokumentirana je u računskim knjigama i datirana u 1751. godinu. U izradbu su uračunati i troškovi za »figure«, što se može odnositi na scene izrađene u medaljonima na kadionici: grb Dubrovačke Republike, lik sv. Vlaha i lik Bogorodice s Djetetom.30 U nabavi tih predmeta sudjelovao je i dubrovački dobročinitelj i zastupnik u Veneciji Trajan Lalić, koji je gotovo pola stoljeća neumorno zagovarao interese Dubrovačke Republike kod mletačkih vlasti.31 Malo poslije, 1757. godine Trajan Lalić sudjeluje kao posrednik u nabavi i drugih liturgijskih predmeta za crkvu sv. Vlaha. Spominju se srebrni vrčevi, te posrebrene (možda i drvene) vaze, palme i svijećnjaci.32 Bogata sastavnica venecijanskih liturgijskih predmeta od srebra je i skupina od šest kaleža uobičajene vrsnoće i zanatske razine izvedbe. Kaleži koji su nastali krajem 17. i tijekom 18. stoljeća mogu se podijeliti na dvije skupine od po tri kaleža. Obje skupine prepoznatljive su istraživačima venecijanskog zlatarstva po svojoj tipologiji, a jedna i po često korištenom repertoaru ukrasnih motiva. Standardizacija njihove izradbe i velika zastupljenost u crkvenim inventarima upućuju na visoku potražnju i gotovo serijsku radio- Ciborij, nepoznati venecijanski zlatar, ničku proizvodnju. kraj 16. – početak 17. stoljeća (poklopac: Tri kaleža kružno uzdignutog podnožja, blago ukošenoga širokog oboda i stoža- nepoznati dubrovački zlatar, prva polovina sto uzdignutog drška između dvaju višedijelnih prstenastih međučlanova imaju umetnut 18. stoljeća) kruškoliki nodus. Čaše su visoke i izvijenog ruba. Kaleži nemaju lijevanih ni iskucavanih Lađica, nepoznati venecijanski zlatar, 1751.

284 ukrasa osim graviranih koncentričnih kružnica na podnožju. Obilježeni su venecijanskim državnim, kontrolnim i autorskim žigovima. Jedan je kalež, osim državnim žigom Venecije, označen i kontrolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu, koji je rabio sazador in Zecca Zuanne Cottini. Na kaležu je utisnut i autorski žig »P točka L« koji pripada neidentificiranomu majstoru.33 Drugi je kalež ozna- čen državnim žigom Venecije i autorskim žigom »P točka F« neidentificiranog majstora.34 Treći kalež iz te skupine, uz državni žig Venecije, ima i kontrolni žig »Z kula C« u trostrukom ovalu kontrolora Zuannea Cottinija te autorski žig »P točka L«.35 Tri ostala kaleža bogatije su ukrašena. Pripadaju tipu koji se, poput prethodnoga, ta- kođer vrlo često susreće u inventarima samostana i crkava u prostorima pod dominantnim utjecajem venecijanske umjetnosti. Sva tri kaleža odlikuje kružno uzdignuto nabubreno podnožje s blago ukošenim obodom, ukrašenim frizom lišća. Oplošje stožasto uzdignutog drška ukrašeno je trima naizmjenično poredanima reljefno istaknutim anđelima i lišćem akanta. Između dvaju višedijelnih prstenastih međučlanova umetnut je kruškoliki nodus ukrašen trima lijevanim krilatim anđeoskim glavicama i motivima plodova voća s lišćem. Široka čaša izvijena ruba umetnuta je u ažuriranu čašku (košaricu), ukrašenu anđelima i lišćem akanta. Anđeli na podnožju i na čaški u rukama nose različite simbole Kristove muke: Veronikin rubac, trnovu krunu, bič, kocke, čekić, čavle i kliješta. I ti su kaleži označeni Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, venecijanskim državnim, kontrolnim i autorskim žigovima. 17.–18. stoljeće (1662.–1736.) Prvi kalež iz navedene skupine, osim državnim žigom Venecije, označen je i kon- 36 Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, trolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu kontrolora Zuannea Cottinija. Sljedeći 18. stoljeće kalež uz državni žig Venecije također ima kontrolni žig Zuannea Cottinija »Z kula C« u 37 Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, trostrukom ovalu. Treći je kalež označen državnim žigom Venecije i kontrolnim žigom 17.–18. stoljeće (1662.–1736.) »A rajčica P« kontrolora Antonia Poma (1678.–1718.), koji je od 1706. godine sazador

285 ordinario, a od 1716. godine ima pomoćnika Zuannea Desiderija. Na kaležu je utisnut i autorski žig »P točka L« neznanog majstora.38 Na čaši novije izradbe utisnut je žig »DK«, kakav je rabio zlatar Bogdan (Deodat) Kaluđerović (? – 1944.), koji je djelovao u Kotoru krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njegova djela uglavnom neostilskih osobina čuvaju se u brojnim crkvama Boke kotorske, u Dubrovniku i njegovoj okolici te u crkvi sv. Ilije u Zadru. Često se bavio i obnovom starijih umjetnina od plemenitih metala, što potvrđuje i spomenuti venecijanski kalež.39 Uz opisane kaleže, sačuvale su se i dvije srebrne pozlaćene plitice (patene) označe- ne žigovima kontrolora Zuannea Cottinija i državnim žigom Venecije, kao i jedna plitica bez žigova, vjerojatno također venecijanskog podrijetla. Crkva sv. Vlaha posjeduje tri barokna kompleta srebrnih kanonskih tablica, po jedan za svaki od triju oltara. Ta vrsta liturgijskih predmeta doživjela je potpuni umjetnički razvoj tijekom 18. stoljeća, kada ukrasni okviri, najčešće izrađeni od plemenitih metala ili od rezbarenog i polikromiranog drva, postaju sve bogatiji i razrađeniji, a sam oblik tablica, s otvorom za tekst u sredini, oblikovanim prelomljenim rubovima, postaje pogodan za prekrivanje raznolikim ukrasnim motivima. Uz dva napuljska kompleta, o kojima će više riječi biti nešto poslije, kao i o ostalim liturgijskim predmetima iz napuljskih radionica, Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, 17.–18. stoljeće (1662.–1736.) jedan komplet iz crkve sv. Vlaha proizvod je venecijanskih zlatarskih bottega. Uz državni žig Venecije, tablice su označene i kontrolnim žigom »F uspravljeni lav V« koji je rabio Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, 17.–18. stoljeće (1662.–1736.) neznani kontrolor kovnice u 18. stoljeću.40 Okviri tablica reljefno su oblikovani od lisnatih vitica i voluta, hrskavica i cvjetnih motiva. Unutar središnjih ostakljenih okvira nalaze se Kalež, nepoznati venecijanski zlatar, početak 18. stoljeća (čaša: Bogdan liturgijski tekstovi koji su se čitali za vrijeme obreda. U središnjoj su tablici Gloria, Sacrum Kaluđerović, kraj 19. – prva desetljeća Convivium i Credo, u lijevoj, gledajući prema glavnom oltaru (in cornu Evangelii), poče- 20. stoljeća)

286 tak Ivanova evanđelja (In principio erat verbum), a u desnoj (in cornu Epistolae) molitve pri pranju ruku (Lavabo inter innocentes). Manje tablice ukrašene su i krilatom glavicom anđela, a veća tablica ima na vrhu poprsje Boga Oca nad oblacima, a na stranama figure ležećih anđela koji rukama pokazuju na tekst. Nabava kompleta venecijanskih kanonskih tablica zabilježena je u računskim bilješkama za 1748. godinu, a u njegovoj dopremi sudjelovao je i dubrovački zastupnik u Veneciji Luca Breni.41 Odjeljak o umjetninama venecijanske proizvodnje treba zaključiti s vratašcima sve- tohraništa glavnog oltara. Njihova izradba arhivski je dokumentirana u 1748. godinu, u vrijeme gradnje oltara. Te su godine, najvjerojatnije također u Veneciji, odakle stiže i oltar s pripadajućim svetohraništem, u neimenovanoga zlatara nabavljeni pozlaćena srebrna pločica za vratašca te unutarnje drveno kućište.42 Na vratašcima je očitovana tema iz eu- haristije: reljefni prikaz dvaju anđela koji lebdeći na oblacima adoriraju kalež s hostijom. Vratašca su polukružno zaključena, a obrub je ukrašen vrpcom s lisnatom viticom. Na vratašcima nisu uočeni zlatarski žigovi. U Veneciju su predmeti često nošeni i na popravak. U računskim bilješkama zabi- lježena je preinaka jednog kaleža i patene 1717. godine.43 Dvanaest svijećnjaka i šest vrčeva posrebreni su 1748. godine.44 Dva kaleža i dvije patene pozlaćeni su i u svibnju 45 Kanonska tablica, nepoznati venecijanski 1737. godine. U studenome 1745. godine zabilježeno je slanje jednoga zlatnog reli- zlatar, 18. stoljeće kvijara s moćima sv. Vlaha dubrovačkom konzulu na Cipru Ivanu Grmoljezu. Tada su 46 Kanonska tablica, nepoznati venecijanski pozlaćeni i tri kaleža, od kojih jedan kojim se služio nadbiskup, kao i dvije patene. zlatar, 18. stoljeće U prosincu 1759. godine nabavljen je jedan srebrni relikvijar.47 Tri godine poslije, u

Vratašca svetohraništa glavnog oltara, prosincu 1762. godine, kako je zabilježeno, od braće Pardo kupljena su četiri srebrna nepoznati venecijanski zlatar, 1748. vrča.48

287 288 Brojni srebrni predmeti iz napuljskih radionica sačuvani na dubrovačkom području, pa Liturgijski tako i oni u inventaru crkve sv. Vlaha, u znanstvenoj su literaturi već prije analizirani, a kao i druge dubrovačke umjetnine istoga podrijetla, i oni su pokazatelj intenzivnih gos- predmeti iz podarskih, političkih i kulturnih veza Dubrovačke Republike i Napuljskog Kraljevstva.49 napuljskih Napuljski majstori zlatari još od kraja 15. stoljeća posjedovali su vlastite žigove koji su bili odobreni i pohranjeni u državnoj kovnici. Njima su označivali svoje radove prije ispitivanja radionica kvalitete slitine od mjerodavnih kontrolora zvanih konzuli. Do kraja 16. stoljeća rabi se teritorijalni žig u obliku okrunjenih slova »NAPL«, a od 1618. do oko 1680. godine okru- njena slova »NAP«. Kakvoća srebrne legure bila je prvotno određena statutom ceha zlatara, koji je odobrio tadašnji napuljski vladar Ferdinando (Ferrante I.) Aragonski 1474. godine, te poslije i odredbom Ferdinanda Katoličkog iz 1505. godine, koja ostaje na snazi do 1690. godine. Od tada su predmeti od srebra redovito morali biti označivani trima žigovima: teritorijalnim žigom Napulja, odnosno znakom napuljske Bratovštine zlatara, zvanim della strada degli Orefici, koji je služio kao jamstvo vrijednosti slitine, kontrolnim žigom konzula koji je bio ispitivač kvalitete srebrne legure, te majstorskim žigom sastavljenim od inicijala. Žig napuljske zlatarske bratovštine od 1690. godine ima oblik kartuše sa slovima »NA« ili »NAP«. Slova su nadvišena krunom, a pod njima je oznaka godine ispisana cjelovito s četiri, u nekim slučajevima s tri ili katkad sa samo posljednje dvije znamenke. Iznimno i jedino tijekom devetoga desetljeća 17. stoljeća rabe se samo slova »NA« pod krunom, bez oznake godine. Žig konzula uz inicijale majstora ima i slovo »C« (Console). Označivanje predmeta konzulskim žigom bilo je obvezno jer su u isto vrijeme djelovala četvorica konzula, po dvojica za radove u srebru i zlatu, pa se samo na temelju teritorijalnog žiga ne bi moglo znati tko je od njih bio odgovoran za kontrolu čistoće legure ispitivanog predmeta. Ta su pravila u označivanju srebrnih predmeta na teritoriju Napulja bila na snazi do kraja 1808. godine, kada tadašnji napuljski kralj Gioacchino Murat ukida plemenitu bratovštinu napuljskih zlatara. Od 1809. godine uvode se novi teritorijalni žigovi, koji se zbog različi- tih povijesnih okolnosti tijekom 19. stoljeća i dalje mijenjaju.50 Cjelinu liturgijskih predmeta iz napuljskih radionica u crkvi sv. Vlaha čine dva kompleta kanonskih tablica, tri kompleta oltarnih svijećnjaka i dva kompleta oltarnih vaza. Oba kompleta napuljskih kanonskih tablica pokazuju iste tipološke i dekorativne osobine i rad su iste radionice. Tablice se oslanjaju na volutaste nožice koje počivaju na pravokutnoj bazi. Unutar središnjih ostakljenih okvira imaju tiskane liturgijske tekstove u uobičajenom rasporedu. Obloge od srebrnog lima reljefno su oblikovane od profiliranih, lisnatih i prelomljenih voluta i akantovih vitica. Na izvijenom vrhu ukrašene su ovalnim medaljonom, a u dnu lisnatim motivom u obliku školjke. Prvi komplet označen je teritorijalnim žigom Napulja, sastavljenim od slova »NA« s brojem »84« i nadvišenim krunom – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1784. godinu, kontrolnim brisom za čistoću (»cikcak« linija) i konzulskim žigom sastavljenim od slova »BGC« u trolistu, koji je rabio zlatar Biagio Giordano (vijesti od 1774. do 1807.) obavljajući dužnost konzula.51 Drugi komplet napuljskih kanonskih tablica nije objavljen u dosadašnjoj literaturi, a označen je teritorijalnim žigom Napulja, sastavljenim od slova »NA« s krunom i brojem 84 – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1784. godinu, kontrolnim brisom za čisto- ću i konzulskim žigom Biagia Giordana.52 Jedna manja kanonska tablica iz tog kompleta ima bris za kontrolu čistoće srebra.53

Oltarna vaza – portapalma, napuljsko Prema računskim knjigama, šest komada kanonskih tablica namijenjenih bočnim zlatarstvo, Biagio Giordano, 1768./1769. oltarima poslano je iz Napulja zauzimanjem Savina Marije Zamanje (Zamagna) tijekom

289 1784. godine, što odgovara žigu napuljske Bratovštine zlatara, utisnutomu na dvama sa- čuvanim kompletima. U istom zapisu spominje se i jedan kalež s patenom, ali ta dva predmeta napuljskog podrijetla danas ne nalazimo u crkvenom inventaru.54 Prethodno spomenuti napuljski zlatar Biagio Giordano obavljao je dužnost zlatar- skog konzula 1774., 1790., 1793., 1798. i 1807. godine. Kao zlatar, izradio je kip sv. Roka (katedrala, Ruvo, Apulija) iznimne ljepote i vještine izradbe, kao i poprsje sv. Maksima (katedrala, Penne, Abruzzo), oblikovane prema modelima napuljskog kipara Giuseppea Sanmartina (1720.–1793.).55 Posrednik u nabavi navedenih umjetnina, Savin (Sabo) Marija Zamanja (1707.–1790.), pjesnik i diplomat, barun Santo Stefana, od 1760. godine bio je poslanik Republike na napuljskom dvoru, gdje se uz druge obveze skrbio i za financijske Komplet kanonskih tablica, nepoznati poslove sunarodnjaka.56 napuljski zlatar, 1784.

Dva kompleta napuljskih oltarnih svijećnjaka od po šest komada, jedan srednjih i Komplet kanonskih tablica, nepoznati drugi manjih dimenzija, izrađeni su 1769. godine. Bridovi trostranoga piramidalnog pod- napuljski zlatar, 1784.

290 nožja, oslonjenoga na tri nožice u obliku voluta, urešeni su reljefno istaknutim volutama i sunovraćenim cvjetovima ljiljana. Na svakoj stranici u središtu je po jedan medaljon uo- kviren kartušom. Na oba kompleta u jednom medaljonu na podnožju je ugravirana godina ANNO / D / 1769, u drugom je lik sv. Vlaha u biskupskoj odjeći i sa željeznim češljem u ruci, koji blagoslivlja dijete koje moli, a treći medaljon je prazan. Podnožje završava tro- stranim profiliranim zaključkom ukrašenim lisnatim volutama, u koji je usađen kruškoliki nodus omeđen dvama prstenastim međučlanovima. Trostrani nodus, kratki stup u obliku balustra i košarica oblikovani su volutama, bridovima, školjkama i lisnatim motivima. Na pojedinim svijećnjacima iz kompleta srednje veličine vidljiv je teško čitljiv žig, u kojem se može raspoznati teritorijalni žig Napulja. Na tom kompletu nisu uočeni na- Svijećnjak, nepoznati napuljski zlatar, puljski konzulski i majstorski žigovi. Pojedini svijećnjaci iz manjeg kompleta označeni su 1769. napuljskim teritorijalnim žigom sastavljenim od slova »NAP« s krunom, a godina se ne Svijećnjak, detalj može raspoznati. Ni na tom kompletu nisu uočeni konzulski i majstorski žigovi.57

291 Oba kompleta napuljskih oltarnih vaza (portapalme, frasche)58 vrlo su slične tipologije i dekoracije.59 Oslanjaju se na profilirana, četvrtasta mjedena podnožja. Sastoje se od trbušaste vaze ukrašene različitim reljefnim lisnatim motivima i volutama vješte modelacije. Iz tijela se izvijaju dvije volutaste lisnate ručke. U vazu je umetnuta simetrična, bujna lisnata rascvjetana grančica u obliku mandorle. Komplet manjih oltarnih vaza označen je teritorijalnim žigom Napulja, sastavljenim od slova »NAP« s brojem »769« i nadvišenim krunom – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1769. godinu, kontrolnim brisom za čistoću srebra i majstorskim žigom »BG«, koji je rabio zlatar Biagio Giordano.60 Komplet većih oltarnih vaza označen je nepotpuno utisnutim teritorijalnim žigom Napulja, sastavljenim od vidljivih slova »NA« s krunom i oznakom godine, brojem »76« – oznakom napuljske Bratovštine zlatara, nepoznatim konzulskim žigom »CAC/C«, kontrolnim brisom za čistoću srebra i istim majstorskim žigom »BG« Biagia Giordana.61 Kao što se vidi iz opisa, dva kompleta prije spomenutih svijećnjaka datirani su nat- pisima u 1769. godinu, a ta se godina podudara i s arhivskim podatcima. Troškovi nabave tih svijećnjaka i oltarnih vaza višekratno su dokumentirani u računskim knjigama. Zabi- lježeno je da su dva kompleta svijećnjaka manjih dimenzija i dva kompleta oltarnih vaza nabavljani u Napulju od 1768. do 1770. godine. Čini se da se doprema predmeta, barem u nekom dijelu, odvijala preko Barlette, luke Napuljskog Kraljevstva na jadranskoj obali, a u njihovoj je nabavi također sudjelovao Savin Marija Zamanja.62 Koliko se je savjesno Oltarna vaza – portapalma, napuljsko Zamagna brinuo oko izradbe liturgijskog posuđa svjedoči i njegovo pismo poslano iz Na- zlatarstvo, Biagio Giordano, 1769. pulja 28. listopada 1769. godine prokuratorima crkve sv. Vlaha. U pismu ih obavješćuje Oltarna vaza – portapalma, detalj

292 da je do toga datuma bilo dovršeno šest oltarnih vaza i šest najmanjih svijećnjaka, koji su već kod njega, dok će ostalih šest većih svijećnjaka biti izrađeno u roku od dva mjeseca kada će im u Dubrovnik poslati svu srebrninu. Treći komplet oltarnih svijećnjaka od šest komada najvećih je dimenzija i nešto ka- snijeg vremena nastanka, ali rabi tipologiju i ukrasne motive opisane kod dvaju kompleta iz 1769. godine. Stoga je u ranijim istraživanjima s pravom opaženo da su ti svijećnjaci izrađeni po uzoru na dva starija, prije opisana kompleta.63 To potvrđuju i arhivske bilješke koje se donose na kraju knjige. U jednom medaljonu na podnožjima tih svijećnjaka izra- đen je reljefni lik sv. Vlaha, bez navedene godine. Svijećnjaci su označeni teritorijalnim žigom Napulja, sastavljenim od slova »NAP« s brojem »803« i nadvišenim krunom – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1803. godinu.64 Njihova je izradba također dokumentirana zahvaljujući vođenju podrobnih računskih knjiga, gdje se spominju troškovi nacrta za šest srebrnih svijećnjaka, naručenih 1803. godine u Napulju.65 U Napulju su se nabavljali i drugi srebrni predmeti. Nešto ranije od navedenih na- rudžbi, Savin Zamanja 1758. godine iz Napulja u Dubrovnik šalje četiri srebrna vrča.66 Ti srebrni vrčevi na žalost nisu sačuvani u crkvenom inventaru. Savin (Sabo) Serafinov Zamanja (1701.–1772.), ugledni Dubrovčanin svojega vremena, brat prije spominjanoga Savina Marije, bio je barun Prata di Principato Ultra (Avellino, Kampanija) i više puta knez Svijećnjak, nepoznati napuljski zlatar, Republike, a u Napulju je mnogo godina vodio obiteljske poslove i štitio dubrovačke in- 1803. terese.67 Oltarne vaze i posrebreni vrčevi iz Napulja zabilježeni su u računskim knjigama Svijećnjak, detalj i nešto poslije.68

293 294 U inventaru crkve sv. Vlaha sačuvana su i tri predmeta iz rimskih radionica, koji su, po- Liturgijski put onih napuljskih, rezultat specifičnoga dubrovačkoga geopolitičkog položaja i bliskih veza Dubrovačke Republike i Papinske Države, ostvarenih na političkom, gospodarskom predmeti i umjetničkom području.69 iz rimskih Rim, kao središte zapadnoga kršćanstva, mjesto hodočašća i grad bogate kulturne i umjetničke aktivnosti, u razdoblju renesanse i baroka postaje i važno središte zlatarske um- radionica jetnosti. Djelovanje u krugu najviše crkvene i svjetovne aristokracije bilo je presudno za razvoj rimskoga zlatarstva, pa majstori, potaknuti istodobno i jakom međusobnom konku- rencijom, stvaraju djela iznimne umjetničke razine, bilo da je riječ o liturgijskim ili o upo- rabnim predmetima. Bogati i moćni naručitelji privlačili su umjetnike svih vrsta, pa tako i zlatare iz drugih dijelova Apeninskog poluotoka, kao i one iz udaljenijih područja središnje, zapadne i sjeverne Europe, čije obiteljske radionice često djeluju i tijekom više naraštaja.70 Najstariji rimski žig datira se u početak 13. stoljeća, a sastoji se od grčkog križa i slova »SP«. U drugoj polovini 13. stoljeća rabi se žig sastavljen od dvaju ključeva. Od 1358. godine propisano je označivanje srebrnih predmeta žigovima »SP« i »SPR«, ovisno o manjoj ili većoj vrijednosti legure. Udruženje zlatara osnovano je 1508. godine, dono- seći propise kojima se uređuje njihovo djelovanje. Cehom upravljaju četvorica konzula koji se biraju na rok od godine dana na blagdan svojega zaštitnika sv. Eligija, kojemu u čast podižu i istoimenu crkvu. Iz dokumenata je poznato da se tada uvode novi žigovi za predmete od srebra: »ROMA s ključevima« i »S.P.Q.R.« za dvije različite slitine određene vrijednosti. Od 1608. godine u uporabi je tzv. bollo camerale – kontrolni žig zvan chiavi papali e padiglione ili le chiavi di S. Pietro sotto l’ ombrello liturgico. Sastoji se od prekri- ženih ključeva pod procesijskim sjenilom u ovalnim ili drugim geometrijskim okvirima, kao simbolâ Papinske Države, to jest papinske riznice kao tijela koje se bavilo financijskim poslovima (Reverenda Camera Apostolica). Žig su udarali kontrolori koji su bili upravitelji bratovštine ili službenici kovnice. Taj je znak imao dvostruku ulogu: bio je teritorijalni žig Papinske Države, a istodobno i kontrolni žig. Žigovi za predmete od zlata imaju istu oznaku, ali su manjih dimenzija. Svaki je majstor prije kontrolnog žiga udarao radionički ili vlastiti žig, čiji je usporedbeni otisak bio pohranjen kod bilježnika i konzula. U kratkom razdoblju, od 1734. do 1744. godine, za predmete od srebra rabi se i žig u obliku papinske tijare s ključevima. Žig u obliku tijare od 1740. godine primjenjivao se za označivanje predmeta od zlata i u uporabi je do 1793. godine, kada ga zamjenjuje žig u obliku tijare sa zvijezdom. Ta pravila u označivanju predmeta od srebra i zlata na području Rima na snazi su do 1811. godine, a potom se uvode novi žigovi.71 U sakristiji crkve sv. Vlaha čuva se barokni kalež rimskog podrijetla, koji je izvorno pripadao crkvi sv. Antuna opata na Pločama.72 Kalež ima uzdignuto podnožje profiliranog oboda i izlomljenog tlocrta. Ukrašeno je trima glavicama anđela u visokom reljefu, izme- đu kojih su ovalni medaljoni u kartušama ukrašenima cvjetnim motivima. U medaljonima su prikazi Krista pred stupom bičevanja, Krista koji prima kalež od anđela koji slijeće na oblaku i scena Raspeća s Marijom i sv. Ivanom pod križem. Iz podnožja izrasta kruškoliki nodus omeđen dvama međučlanovima i oblikovan volutama, glavicama anđela i vijen- cima. Visoka čaša izvijena ruba umetnuta je u čašku (košaricu), bogato ukrašenu krilatim glavicama anđela, školjkama, volutama, cvjetovima ljiljana, kartušama i medaljonima, u kojima su prikazani sv. Antun opat, Navještenje i sv. Skolastika. Kombiniranjem figuralnih i dekorativnih motiva, izvedenih u bujnom rasporedu, i cizeliranih površina, na kaležu su

Pokaznica, rimsko zlatarstvo, Baldassare postignuti iznimni svjetlosni efekti. Kalež je na čaši označen žigovima »G A nadvišeno Pieri, 1749.–1789. križem T«73 i teritorijalnim/kontrolnim žigom Papinske Države.

295 Majstorski žig »G A nadvišeno križem T« rabila su tijekom 18. i početkom 19. sto- ljeća trojica majstora iz rimske obitelji Teoli. Utemeljitelj te loze srebrara je Francesco (I.) Teoli, aktivan od 1688. godine do smrti 1729. godine. Rođen je u Mugianu (Jesi) 1658. godine. Koristio je radionički znak u obliku kule (torretta). Njegov sin Giovanni Antonio Andronico Teoli (Rim, 1694.–1760.) 1729. godine dobiva dozvolu za vođenje očeve radionice pod oznakom Torre, a rabio je majstorski žig »G A nadvišeno križem T«, izveden Kalež, rimsko zlatarstvo, radionica della Torre / Eredi Teoli, zlatar Giovanni Antonio iz početnih slova imena i prezimena. Giovanni Antonio Andronico Teoli u braku s Apol Andronico Teoli ili Benedetto Teoli, lonijom Politi imao je sina Benedetta (Rim, 1736.–1787.). Benedetto Teoli nakon očeve 18. stoljeće

296 smrti 1760. godine preuzima upravljanje radionicom pod nazivom Eredi Teoli. Rabio je isti majstorski žig kao i otac – »G A nadvišeno križem T«. Konačno, Benedettov sin Stefa- no Teoli (Rim, 1769. do nakon 1805.) od 1790. godine preuzima očevu dozvolu za rad i njegov majstorski žig »G A nadvišeno križem T«.74 Dakle, majstorski žig ne otkriva izričito i ime autora kaleža, koji bi najvjerojatnije mogao biti Giovanni Antonio Andronico Teoli ili Benedetto Teoli. Te nedoumice oko autorstva mogle bi konačno riješiti tek usporedbe dubrovačkog kaleža s drugim poznatim radovima spomenutih zlatara. Sačuvana je i jedna srebrna pozlaćena plitica označena jednakim žigom »G A nadvišeno križem T«, koja vjerojatno pripada opisanom kaležu. Jednako je kompleksan slučaj i s majstorskim žigom u obličju golubice, otisnutim na pokaznici i raspelu u crkvi sv. Vlaha. Majstorski žig s likom golubice koristilo je više rimskih zlatara iz nekoliko naraštaja obitelji Pieri i Bessi, pa razmatranja o datiranju i au- torstvu također zahtijevaju nekoliko uvodnih napomena. Rimski zlatar i srebrar Pietro Paolo Bessi (Rim, 1640.–1700.) 1666. godine dobiva dozvolu za rad. Od 1691. godine s njim radi njegov zet Pietro Paolo Pieri, oženjen njegovom kćeri Barbarom, a tada je registrirana i njegova radionica pod nazivom Corallo d’ argento, koja je vjerojatno djelovala i prije. Majstorski žig Pietra Paola Bessija pohranjen je kod bilježnika 1696. godine i opisan kao »golubica«. Giovanni Bessi (Rim, 1694.–1748.), sin Pietra Paola Bessija, školuje se za zlatara pod vodstvom Pietra Paola Pierija, sestrina muža. Dobiva dozvolu za rad 1731. godine i preuzima vođenje radionice do svoje smrti 1748. godine. Giovanni Bessi nastavlja koristiti očev žig u obliku golubice. Prije toga, radionicu nekoliko godina vodi njegov nećak Filippo Pieri, sin Pietra Paola Pierija i Barbare Bessi. Ovdje se moraju podrobnije spomenuti zlatari i srebrari iz obitelj Pieri. Pietro Paolo Pieri, zvan i Alimanno (1658.–1718.), rodom iz grada Villacha (Koruška), dobiva dozvolu za rad 1685. godine i djeluje u radionici Corallo d’ argento zajedno sa svojim tastom, kojega nasljeđuje 1701. godine. I Pietro Paolo Pieri rabio je majstorski žig u obliku golubice. Na- kon majstorove smrti njegova udovica Barbara nastavlja, zajedno s bratom Giovannijem Bessijem, voditi obiteljsku radionicu Corallo d’ argento sve do 1725. godine, kada posao preuzima njezin prvorođeni sin Filippo Pieri (Rim, 1704.–1731.). Filippo Pieri označivao je predmete istim žigom u obliku golubice. Nakon njegove prerane smrti radionicu 1731. godine preuzima njegov ujak Giovanni Bessi. Nakon Giovannijeve smrti, pak, radionicu Corallo 1749. godine preuzima njegov nećak Baldassare Pieri (Rim, 1708.–1789.), dru- gorođeni sin Barbare Bessi i Pietra Paola Pierija i mlađi brat Filippa Pierija. Na temelju usporednih kontrolnih/teritorijalnih žigova ustanovljeno je da je Baldassare Pieri koristio autorski žig s likom »golubice u ovalu«.75 Pokaznica zrelih baroknih osobina označena je kontrolnim/teritorijalnim žigom Pa- pinske Države (chiavi papali e padiglione ili le chiavi di S. Pietro sotto l’ ombrello liturgico) i autorskim žigom s likom »golubice u ovalu«, pa je pripisana rimskom zlataru Baldassa- reu Pieriju.76 Ima uzdignuto podnožje profiliranog oboda i izlomljenog tlocrta, ukrašeno trima glavicama anđela u punom volumenu, između kojih su prazni medaljoni u kartu- šama s volutama, cvjetnim i drugim dekorativnim motivima. Na podnožje se nastavlja kruškoliki trostrani nodus izraženih bridova, ukrašen glavicama anđela, školjkama, cvjetovima i volutama, a na njega kratki stup u obliku balustra. Kutija zrakastog tipa ukrašena je vijencem oblaka, u koji su na aversu uklopljene glavice anđela u parovima. Pojedine slobodne plohe dodatno su dotjerane, pa je kombiniranjem figuralnih i dekorativnih motiva, oblikovanih u visokom i niskom reljefu, i cizeliranih površina, postignuta dojmljiva igra svjetla i sjene.

297 Oltarno raspelo, rimsko zlatarstvo, radionica Corallo d’ argento (Corallo), zlatari Pietro Paolo Bessi ili Pietro Paolo Pieri, zvan Alimanno i Baldassare Pieri, 17.–18. stoljeće (podnožje: nepoznati venecijanski zlatar)

298 Kontrolnim/teritorijalnim žigom Papinske Države i autorskim žigom s likom »golubice u ovalu«, te žigom sastavljenim od slova »PP« u pravokutnom okviru označeno je i pozlaćeno raspelo izrađeno od srebrnog lima. Raspelo nije bilo analizirano u ranijoj literaturi koja se bavila uvozom umjetnički oblikovanih liturgijskih predmeta iz Rima. U podnožje kružnog tlocrta i plosnatog oboda, koje se stožasto izdiže u držak prekriven motivom ribljeg mjehura, usađena je uspravna greda križa. Antena završava apliciranim ukrasima uobličenima od dviju spojenih prelomljenih voluta, unutar kojih je lisnati motiv u obliku školjke. Na vrhu patibuluma je motiv palmete u srcolikom okviru, a u donjem su dijelu dvije sučeljene lisnate volute. U križište su umetnute zrake. Grede na aversu obrubljene su tankom pozlaćenom vrpcom. Na aversu je aplicirana lijevana figura Krista, vješte modelacije. Iznad korpusa je ploča s natpisom INRI, a u podnožju je lubanja s prekriženim kostima. Treba istaknuti na kojim su dijelovima raspela utisnuti žigovi. Žig Papinske Države i žig »golubice« nalaze se na poleđini dvaju istovrsnih ukrasa dodanih na anteni, a na obodu postolja utisnut je žig »PP« u pravokutnom okviru, koji se ne susreće u korištenoj literaturi o rimskom zlatarstvu. Takav autorski žig rabio je neznani venecijanski zlatar krajem 16. i početkom 17. stoljeća.77 Na to vrijeme upućuju i oblikovanje i dekoracija podnožja. Žig »golubice u ovalu« na ukrasima antene podudara se s onim koji je koristio Baldassare Pieri. Dekorativni i konstruktivni elementi i sáma tekstura križa s korpusom udaljavaju ga od likovnih karakteristika pokaznice pripisane istomu majstoru, ali i od stilskih strujanja u rimskom zlatarstvu oko sredine 18. stoljeća. Vidjeli smo iz ranijih arhivskih bilježaka da su se mnogi liturgijski predmeti slali na popravke, stoga nije isključeno da je riječ o dijelovima nekih starijih raspela, izrađenima u Veneciji i/ili radionici njegovih prethodnika, koje je Pieri u drugoj polovini 18. stoljeća sastavio, preinačio i popravio, ili je možda nekom nedovršenom raspelu dodao elemente drugog raspela i nove ukrase. Nabava srebrnog raspela zabilježena je u računskim knjigama u 1778. godini, što bi se podudaralo s djelovanjem Baldassarea Pierija, no je li riječ o opisanom križu, može se samo nagađati.78

Uz Veneciju, te Napulj i Rim, dubrovački naručitelji liturgijskog posuđa u 18. stoljeću Liturgijski imali su kontakte i s Genovom kao još jednim važnim umjetničkim i zlatarskim središtem predmeti iz s prostora Apeninskog poluotoka. Predmeti iz genovskih radionica u našim zbirkama još uvijek nisu sustavno istraženi, a u literaturi su zastupljeni s rijetkim radovima, poput okova genovskih za korice misala iz zadarske crkve sv. Šime (Stalna izložba crkvene umjetnosti)79 ili drugim nepotpuno analiziranim umjetninama.80 U prosincu 1764. godine u računskim bilje radionica škama zabilježena je doprema dvanaest oltarnih vaza s grančicama (frasche) iz Genove. Materijal izradbe nije naveden, pa se može tek pretpostaviti kako je bila riječ o srebru.81 U sadašnjem inventaru crkve sv. Vlaha ne nalazimo srebrne predmete označene žigom Genove,82 no vijest je svakako važna jer i ovdje potvrđuje umjetničke veze Dubrovnika s tim talijanskim gradom.

299 300 Znatnim brojem liturgijskih predmeta crkva je opskrbljena i u 19. stoljeću. Pojedini pred- Liturgijski meti iz toga razdoblja ne izdižu se svojom vrsnoćom iznad prosjeka radioničke proizvodnje, ali sačuvani su i vrlo lijepi i kvalitetni zlatarski radovi. Vrijeme nakon ukinuća Du- predmeti iz brovačke Republike donosi nove geopolitičke okolnosti, koje se i na širem geografskom milanskih području odražavaju u kupnji umjetnina u novim umjetničkim središtima. Tijekom 19. stoljeća u tome se, ponajprije kvalitetom, ali i brojem predmeta, ističe Milano, u čijim radionica se radionicama vrlo često nabavlja liturgijsko posuđe za dalmatinske naručitelje. Mila- no je bio važno središte zlatarske umjetnosti još od srednjeg vijeka. Sačuvane su dvije matrikule bratovštine milanskih zlatara, datirane u 1311. godinu (čuvaju se u Milanu i Firenci), no vjerojatno su pravila udruženja postojala i prije. Te se godine bratimi obvezu- ju podići u crkvi San Michele in Gallo oltar u čast svojega zaštitnika sv. Eligija. Matrikule sadržavaju popise imena upravitelja, inventare nekretnina i pokretnina te oznake zlatara. U oba kodeksa milanski zlatari označuju se nazivom faber. Najraniji teritorijalni žig Milana sastojao se od slova »m« gotičke minuskule u pravokutnom okviru. Autorski žig postaje obvezan od 1468., što je potvrđeno 1475. godine. Od kraja 15. stoljeća koristi se i kontrolni žig čistoće s likom sv. Ambrozija, a od 1796. godine prema novim propisima obvezni su i kontrolni i autorski žig. U Milanu je 1838. godine djelovalo sto devetnaest radionica zlatara i srebrara. Nakon Napoleonovih osvajanja na području sjeverne Italije u novoutemeljenoj Kraljevini Italiji (1805.–1814.) odobren je 1810. godine, u uporabi od 1812. pa sve do 1873. godine, tada već u ujedinjenoj Kraljevini Italiji (1861.), novi pra- vilnik o proizvodnji i trgovini predmetima od zlata i srebra, kojim se propisivalo i njihovo označivanje. Uvode se novi teritorijalni žigovi za gradove lombardsko-venetskog prostora, četiri žiga koja su jamčila čistoću srebrne slitine (800/1000 ili 950/1000) u odnosu na njihovu veličinu (za manje i veće predmete), kao i autorski žigovi, sastavljeni od inicijala i nekog simbola po izboru samih majstora, u kružnom okviru. Za grad Milano (tal. Ufficio di Garanzia di Milano) propisan je teritorijalni žig u obliku pluga (tal. aratro). U skladu s novim pravilnikom svaki je predmet morao biti označen trima žigovima: teritorijalnim, autorskim i kontrolnim.83 U sakristiji crkve sv. Vlaha sačuvan je kalež izražene plastičnosti, nastao u neznanoj milanskoj radionici. Na obodu baze označen je žigom grada Milana, žigom Eptagono. Globo con lo Zodiaco e i sette trioni za veće srebrne predmete čistoće 800/1000, i autorskim žigom koji zbog nečitkosti ne omogućuje točno utvrđivanje majstora ili radionice. Na čaši je označen i žigom u obliku nakovnja (tal. incudine) za manje predmete od srebra čistoće 800/1000, korištenim u istom razdoblju.84 Kalež neostilskih odlika, koji ponavlja kasnobaroknu tipologiju i ukrasne motive, na podnožju je ukrašen festonima, lisnatim viticama, volutama i kartušama s dojmljivim svetačkim bistama u kojima se u likovima dvaju biskupa mogu prepoznati sv. Vlaho i sv. Emigdije, a uz njih najvjerojatnije i sv. Petar i sv. Pavao. Čaška (košarica) je izrađena u spletu lišća akanta i hrasta, školjaka i voluta s kartušama, unutar kojih su u niskom reljefu modelirane glave četvorice evanđelista diferenciranih fizionomija. Uz taj milanski kalež sačuvana je i jedna srebrna pozlaćena plitica, označena žigom u obliku nakovnja.

Kalež, nepoznati milanski zlatar, 19. stoljeće

301 302 Neostilskim osobinama odlikuje se i komplet od četiriju relikvijara: sv. Lucije, sv. Vlaha, Ostali sv. Silvana i sv. Emigdija iz druge polovine 19. stoljeća. Dva od njih na drvenoj ispuni pod- nožja još imaju nalijepljenu papirnatu etiketu proizvođača: PREM(IA)TO STABILIMENTO liturgijski APPARATI SACRI / TRENTO / G. B. RUDARI. Neznani majstori iz trentinske radionice predmeti Rudari pokazali su svoju obrtničku spretnost i tehničku vještinu u oblikovanju četiriju du- brovačkih relikvijara šabloniziranih tipologija, ali diferenciranih u uporabi i kombiniranju različitih ukrasnih motiva i elemenata preuzetih iz barokne umjetnosti. Posebno su kvali- tetno modelirani glavice i tijela anđela živih kretnji, koji pridržavaju krunu na relikvijaru sv. Silvana, što upućuje na vještinu tih majstora i u oblikovanju figuralnih prikaza. Iz 19. stoljeća sačuvano je i nekoliko kompleta oltarnih svijećnjaka različitih veličina. Uvezeni liturgijski predmeti iz dalmatinskih sakralnih zbirki proizvedeni u tom razdoblju, a pritom se ponajprije misli na one koji nisu rad lokalnih zlatara, nisu sustavno istraživani. Uglavnom su napravljeni od raznih neplemenitih metala i metalnih slitina – ← ponajviše alpake, kositra, bakra ili mjedi, katkad posrebrenih ili pozlaćenih – i često nisu Relikvijar sv. Silvana, radionica označivani oznakama proizvođača, pa im je zato teško odrediti mjesto izradbe. Njihovo G. B. Rudari, Trento, druga polovina podrijetlo može se tražiti u širokom luku, od njemačkih i austrijskih do talijanskih radio- 19. stoljeća nica i trgovaca kod kojih se u drugoj polovini 19., kao i početkom 20. stoljeća ponajviše nabavljaju liturgijsko posuđe, ali i misno ruho, svetački kipovi, slike i druga oprema za Relikvijar sv. Lucije, radionica G. B. Rudari, Trento, kraj 19. stoljeća dalmatinske crkve. Ti predmeti zbog strojne obradbe sve više poprimaju industrijska obi- lježja te najčešće nemaju umjetničku vrijednost, kao ni onu prepoznatljivu zanatsku pati- Relikvijar sv. Vlaha, radionica G. B. Rudari, Trento, kraj 19. stoljeća nu dobivenu korištenjem različitih zlatarskih tehnika, kojom se odlikuje liturgijsko posuđe iz ranijih umjetničkih epoha. Njihova zastupljenost u crkvi sv. Vlaha i u ostalim sakralnim Relikvijar sv. Emigdija, radionica G. B. Rudari, Trento, druga polovina zbirkama ponajprije govori o potrebama stalnih obnavljanja i osuvremenjivanja crkvenih 19. stoljeća inventara novim liturgijskim predmetima.

303 Bilješke

1 PRIJATELJ (1958.), 150; LUPIS (2008.), 23 TOMIĆ (2007.), 111–120. Usporediti tako- ako je utisnut potpuno, odstupa od pravila za to 119; DADU, Cons. Rog., 140, f. 80r. đer: TOMIĆ (2014.), 304–307. razdoblje jer bi trebao imati vidljiva slova »NAP« 2 FISKOVIĆ, C. (1969.), 329, 334. 24 PAZZI (1992.), 83, 145, 150, 175, br. 134, i tri znamenke za godinu (784). No žigovi iz pret- 3 LUPIS (2005.), 42–43. 452 i 479; PAZZI (1998.), 658, 677–678. posljednjeg desetljeća 17. stoljeća imali su samo 4 LUPIS (1995.), 60. BADURINA – ČORAK 25 Slično su oblikovani lisnati ukrasni motivi slova »NA«, bez brojeva za oznaku godine. Žigove (1998.), 57; LUPIS (2010), 38. na kadionici iz kapucinskog samostana u Dubrov- »BG« i »BGC« rabio je i zlatar i zlatarski konzul 5 LENTIĆ (1987.), 387, kat. jed. Z/80. niku, označenoj žigovima nepoznatog majstora »F. Biagio Guariniello (vijesti od 1669. do 1710. godi- 6 LUPIS (2001.), 393–394. O.« iz prve polovine 18. stoljeća. Usporediti: LEN- ne). Isto, 30, 58. 7 »Moli za nas, sveti Vlaho, da dostojni TIĆ (1984.), 65, tab. XIII. 54 ABD, Libro Maestro II, 1785., f. 349. postanemo obećanja Kristovih.« 26 PAZZI (1992.), 93, 175, br. 182. 55 CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 58. 8 LENTIĆ (1987.), 269, 386, kat. jed. Z/76. 27 Isto, 150, 171, 175, br. 479 i 579; PAZZI 56 GIOVINO (2013.), 223–271. 9 LENTIĆ (1984.), tab. VI. (1998.), 677–678. 57 Ta dva kompleta svijećnjaka, uz ponešto 10 28 ABD, Giornale I, f. 113. BERGAMINI – MARIONI BROS (2005.), drukčije čitanje žigova i natpisa s godinama, anali- 11 U inventaru pokretnina crkve sv. Vlaha iz 44–45. zirana su u: LUPIS (2004.), 166. 1895. liturgijski predmeti od zlata i srebra su i izva- 29 JAKŠIĆ – TOMIĆ (2004.), 260, kat. jed. 170. 58 Oltarne vaze s učvršćenim cvjetnim gran- gani. Navedeni su jedan ciborij s poklopcem mase 30 ABD, Libro Maestro II, f. 228. čicama uobičajeno se nazivaju frasche, što se po- »480 g«, pozlaćeni pax mase »600 g« i škropionica sa 31 Trajan Lalić bio je dubrovački predstav- dudara s bilješkama iz računskih knjiga. Usporedi- škropilom mase »900 g«. Usporediti: ABD, Inventari, nik u Veneciji od oko 1725. do svoje smrti 1773. ti: MONTEVECCHI – VASCO ROCCA (1988.), 82. 1895. Ti su iznosi bliski pojedinim istovrsnim pred- godine. Opsežnije vidjeti: MITIĆ (1976.–1977.), 59 metima u popisu iz 1626. (ako se uzme u obzir du- Veći komplet oltarnih palmi u ranijim istra- 119–122. živanjima datiran je u 1776. godinu. Usporediti: brovačka tanka libra od 327,93 g, kojom su mjereni 32 ABD, Libro Maestro II, f. 259. Per 6 vasi srebro i zlato, i unča od 27,3 g. 1 libra = 12 unči = LUPIS (2004.), 167. inargentati, 6 palme di fiori, e 6 candellieri portati 60 72 saggi). Vidjeti: https://sizes.com/units/libbra.htm; CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 36, dà Venetia in zecchini (?) – 27.37 (...) Per due boc 58. http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/mjere/. cali d’ argento (...) sei candellieri spediti dal signor 12 61 Isto, 36, 58. ABD, Libro Maestro II, f. 388. O zlataru Pe- Traiano Lallich di Venetia (...). tru Peceru vidjeti: LENTIĆ (1984.), 110. 62 ABD, Libro Maestro II, 1768., f. 302; 1769., 33 PAZZI (1992.), 127, 145, 175, br. 352 i 13 ABD, Libro Maestro II, f. 127. ff. 303, 305; 1770., ff. 307, 308. Masa svijećnjakâ 452; PAZZI (1998.), 658. 14 Isto, f. 149. (...) per accomodar le lampade, podudara se s njihovom masom navedenom u in- 34 PAZZI (1992.), 124, 175, br. 339. e aspersorio (...). ventaru iz 1895. godine. Usporediti: ABD, Inventa- 35 Isto, 127, 145, 175, br. 352 i 452; PAZZI 15 Isto, f. 379. (...) per l’ indoratura ed ac- ri, 1895. Savin de Zamagna upućuje pismo Zbornoj (1998.), 658. comodamento delle porte del tabernacolo, e per crkvi sv. Vlaha o troškovima za srebrne svijećnjake. 36 PAZZI (1992.), 145, 175, br. 452; PAZZI nettar l’ argenteria, ed accomodar le viti (...) al mi- 63 LUPIS (2004.), 166. (1998.), 658. stro orefice per accomodar, e lustrar tutta l’ argente- 64 CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 13, 37 PAZZI (1992.), 145, 175, br. 452; PAZZI ria della chiesa (...). 17. U ranijim istraživanjima žigovi na tim svijeć- (1998.), 658. 16 JAKŠIĆ – TOMIĆ (2004.); DEMORI STANI- njacima prepoznati su kao oznaka napuljskog 38 PAZZI (1992.), 67, 127, 175, br. 55 i 352. ČIĆ (2010.), 211–233; TOMIĆ (2009.), 166–285; zlatara Angela Prizzija. Usporediti: LUPIS (2004.), 39 Usporediti: BERIĆ (1959.), 147; LUPIS TOMIĆ (2010.), 291–307; STANIČIĆ (2014.), 223– 166. No u skladu s opisanim pravilima o označi- (2005.–2007.), 466–470; TOMIĆ (2009.), 282. 246; LUPIS (2014. b); GOJA (2016.), 227–262; 40 vanju napuljskih predmeta od srebra, očito je da GOJA (2017.), 326–351. PAZZI (1992.), 93, 175, br. 182. 41 je riječ o teritorijalnom žigu Napulja za 1803. 17 To je podrazumijevalo i sustavnu zlatarsku ABD, Libro Maestro II, f. 213. 42 godinu. Tomu u prilog govore i arhivski podatci o naobrazbu. Naukovanje šegrta trajalo je pet godina Isto, ff. 134, 214. 43 Isto, f. 42. godini nabave. u majstorskim radionicama te potom još dvije go- 65 44 ABD, Libro Maestro II, f. 404. Per dissegno dine u rangu pomoćnika kod majstora i u radionici Isto, f. 213. 45 Isto, f. 155. dei 6 candelieri d’ argento ordinati a Napoli – 20. po vlastitom izboru. Nakon toga, ovisno o speci- 66 46 Isto, f. 263. Per 4 boccali d’ argento novi jalizaciji kojoj bi se htjeli posvetiti, pomoćnici bi Isto, f. 199. 47 Isto, f. 267. spediti da signor (Savino) Zamagna di Napoli (...). pristupali majstorskom ispitu pred vijećem koje bi 67 48 GIOVINO (2013.), 223–271. glasovanjem odlučivalo o prolazu. Isto, f. 281. 49 68 ABD, Libro Maestro II, 1772., f. 314. 18 PAZZI (1992.), 15–53. O odnosima i vezama Dubrovnika i Na- 69 LUPIS (2006. b), 93–106. 19 Isto, 77, 145, br. 100 i 452; PAZZI (1998.), pulja vidjeti: LUPIS (2004.), 162–175, sa starijom 70 658. literaturom. DABBENE – DONAVER (1998.), 18–19. 71 20 O visećim svijećnjacima je, uz ponešto 50 DABBENE – DONAVER (1987.), 137–141; BULGARI CALISSONI (1987.), 2–55; DO- različito čitanje žigova i prikaza u medaljonima, pi- DONATI (1999.), 127–129, 185–187; CATELLO, E. NATI (1999.), 183–184. 72 sao Vinicije B. Lupis. Usporediti: LUPIS (2010.), 37. – CATELLO, C. (1996.), 13–20, 25–27; DABBENE – LUPIS (2006. b), 101. 73 21 ABD, Libro Maestro II, f. 129. Spesi à Vene- DONAVER (1998.), 19–20. U ranijim istraživanjima taj autorski žig tia in far la lampada, calici, candilieri per la chiesa 51 CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 17, pročitan je kao slovo »T« i povezan s majstorom come per conto di Girardi (...). 36, 58. Kanonske tablice obrađene su u: LUPIS koji je početkom 19. stoljeća djelovao u Rimu. Us- 22 Isto, f. 42. Per una lampada d’ argento por- (2004.), 166–167. porediti: LUPIS (2006. b), 101. tato da Venetia, in essa con 224 – 2 (...) – 262.31 52 CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.), 17, 74 BULGARI CALISSONI (1987.), 412–414. che 261.31 conto della medesima, congiunta la 36, 58. 75 Isto, 97–98, 342–343. fattura, nolo, et altre spese, et per dissegno fatto ca- 53 Treba napomenuti da napuljski teritorijal- 76 LUPIS (2006. b), 101. var da Pietro Mathei – 262.31. ni žig, vidljiv na oba kompleta kanonskih tablica, 77 PAZZI (1992.), br. 356, 128.

304 78 ABD, Libro Maestro II, f. 331. Per un crocef- 82 Teritorijalni žig Genove je tzv. torretta, a u 83 DABBENE – DONAVER (1986.), 7, 17– fisso d’ argento comprato – 16:21. uporabi je od sredine 15. stoljeća pa sve do 1824. 26; DABBENE – DONAVER (1998.), 16; DONATI 79 JAKŠIĆ – TOMIĆ (2004.), 260–262, kat. godine. DONATI (1999.), 72–74, 173–175. Kom- (1999.), 106, 125, 164–168. jed. 171. plet oltarnih palmi (5), izložen na glavnom oltaru, 84 DABBENE – DONAVER (1986.), 17–26; 80 LUPIS (2006. b), 103. na poleđini pojedinih listića (naknadno oblikovanih DABBENE – DONAVER (1987.), 71–72; DONATI 81 ABD, Libro Maestro II, f. 289. Per 12 fra- ex vota) ima ukucan žig Dubrovačke Republike – (1999.), 105–106; SAMBONET (1987.), 39–40; PAZ- sche di fiori portate da Genova (...). glava sv. Vlaha i nečitki žig. ZI (1992.), 180–181.

305 KATALOG UMJETNINA

389 Komplet oltarnih vaza – portapalme (2 ko- LITURGIJSKI PREDMETI mada) Genova (?) i nepoznati dubrovački zlatari Sredina 18. st. Pax Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje Nepoznati dubrovački zlatar v. 49,5 cm, š. 16,5 cm, ∅ tijela 8,5 cm, ∅ podnožja 7,8 cm Kraj 15. – početak 16. st. Na poleđini pojedinih listića (naknadno obli- Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, kovanih kao ex vota) ukucani žig Dubrovačke pozlata Republike (glava sv. Vlaha) i nečitki žig. v. 18 cm, š. podnožja 15,7 cm [str. 276–277] Viseći svijećnjak Nepoznati dubrovački (?) zlatar 18./19. st. Škropionica sa škropilom Srebro, lijevanje, iskucavanje Nepoznati dubrovački zlatar v. s lancima 50 cm, v. tijela 20 cm, ∅ tijela Prva polovina 16. st. 11 cm, ∅ otvora 5,5 cm Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, graviranje, pozlata v. tijela 12,5 cm, v. s podignutom ručkom Viseći svijećnjak 25,5 cm, ∅ podnožja 8,4 cm, ∅ otvora 17 cm Nepoznati venecijanski zlatar Škropilo – 27,4 × ∅(1) 5 × ∅(2) 2,5 cm Prva polovina 18. st. Natpis na škropionici: + HORA · PRO · NOBIS · BEATE · BLASI · UT Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, DIGNI · EF(FICIAMUR) · P(ROMISSIONIBUS) · CHR(ISTI). cizeliranje Natpis na škropilu: … HORA PRO NOBIS … v. s lancima 120 cm, v. tijela 59 cm, ∅ tijela 38 cm, ∅ otvora 12 cm Škropilo je označeno žigom Dubrovačke Republike (glava sv. Vlaha). Crkva sv. Vlaha, svetište, istočno [str. 277–278] Viseći svijećnjak označen je državnim ži- gom Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrol- Ciborij nim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu i Nepoznati dubrovački zlatar autorskim žigom »BP«. U medaljonima su prikazi sv. Terezije Avilske Početak 17. st. (?), sv. Augustina te nepoznati monogram. Visi na pozlaćenom želje- znom nosaču iz 18. st. Srebro, lijevanje, iskucavanje, pozlata [str. 281–283] v. 25,5 cm, ∅ podnožja 10,5 cm, ∅ otvora 10,5 cm Viseći svijećnjak Ciborij je označen žigom Dubrovačke Re- publike (glava sv. Vlaha). Nepoznati venecijanski zlatar [str. 278–279] Prva polovina 18. st. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranje Kalež v. s lancima 140 cm, v. tijela 64 cm, ∅ tijela Nepoznati dubrovački zlatar 36 cm, ∅ otvora 12 cm Kraj 16. – početak 17. st. Crkva sv. Vlaha, svetište, zapadno Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, Viseći svijećnjak označen je državnim ži- cizeliranje, pozlata gom Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu i v. 21,5 cm, ∅ podnožja 10,5 cm, v. čaše autorskim žigom »BP«. U medaljonima su prikazi Rođenja Marijina, 7,5 cm, ∅ čaše 8,5 cm Prikazanja Marijina u Hramu te nepoznati monogram. Visi na pozla- [str. 278–279] ćenom željeznom nosaču iz 18. st. • [str. 281–283]

402 Viseći svijećnjak sv. Vlaha koji blagoslivlja, s inicijalima »S. B.« i 1751. godinom, te lik Nepoznati venecijanski zlatar Bogorodice s Djetetom na oblacima. Kadionica je označena državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka) i kontrolnim žigom »F uspravlje- Prva polovina 18. st. ni lav V«. • [str. 280, 284] Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranje Lađica v. s lancima 75 cm, v. tijela 34 cm, ∅ tijela Nepoznati venecijanski zlatar 26 cm, ∅ otvora 11,3 cm 1751. Crkva sv. Vlaha, ispred oltara sv. Lucije Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci Viseći svijećnjak označen je državnim ži- zeliranje gom Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu, kontrolnim žigom »Z gusak v. 21,5 cm, š. tijela 23,5 cm, ∅ podnožja P« i autorskim žigom »D točka B«. Visi na pozlaćenom drvenom nosa- 10 cm; žličica – d. 13,3 cm, š. 2,9 cm ču iz 18. st. • [str. 283–284] Lađica je označena državnim žigom Veneci- je (krilati lav sv. Marka) i kontrolnim žigom Viseći svijećnjak »Z gusak P«. Na pripadajućoj žličici utisnut Nepoznati venecijanski zlatar je kontrolni žig leone in moleca u krugu, u spoju sa slovima »MF«. Prva polovina 18. st. [str. 284] Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranje Kalež v. s lancima 78 cm, v. tijela 37 cm, ∅ tijela Nepoznati venecijanski zlatar 25 cm, ∅ otvora 11,3 cm 17.–18. st. (1662.–1736.) Crkva sv. Vlaha, ispred oltara sv. Križa Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po Viseći svijećnjak označen je državnim žigom zlata • v. 24 cm, ∅ podnožja 12 cm, v. čaše Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrolnim žigom »Z kula C« u trostru- 9 cm, ∅ čaše 9 cm kom ovalu, kontrolnim žigom »Z gusak P«, autorskim žigom »D točka Kalež je označen državnim žigom Venecije B« i djelomično čitljivim radioničkim žigom »…IL… / …PEN…«. Visi (krilati lav sv. Marka), kontrolnim žigom »Z na pozlaćenom drvenom nosaču iz 18. st. kula C« u trostrukom ovalu i autorskim ži- [str. 283–284] gom »P točka L«. • [str. 284–285]

Ciborij Kalež Nepoznati venecijanski zlatar Nepoznati venecijanski zlatar Kraj 16. – početak 17. st.; poklopac – nepo- 18. st. znati dubrovački zlatar, prva polovina 18. st. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po zlata • v. 20,2 cm, ∅ podnožja 12,3 cm, zlata v. čaše 7,8 cm, ∅ čaše 9 cm v. 18 cm, v. s poklopcem 26 cm, ∅ podnožja Kalež je označen državnim žigom Venecije 10,5 cm, ∅ otvora 11 cm (krilati lav sv. Marka) i autorskim žigom »P Ciborij je na podnožju označen državnim žigom Venecije (krilati lav točka F«. sv. Marka) i nečitkim, vjerojatno kontrolnim ili autorskim žigom. [str. 284–285] [str. 284] Kalež Kadionica Nepoznati venecijanski zlatar Nepoznati venecijanski zlatar 17.–18. st. (1662.–1736.) 1751. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, zlata • v. 23 cm, ∅ podnožja 12 cm, v. čaše cizeliranje 8,5 cm, ∅ čaše 9 cm v. s lancima 87 cm, v. tijela s poklopcem Kalež je označen državnim žigom Venecije 38 cm, ∅ podnožja 13 cm, ∅ tijela 18 cm, (krilati lav sv. Marka), kontrolnim žigom »Z ∅ otvora 17 cm kula C« u trostrukom ovalu i autorskim ži- U sastavu triju medaljona su grb Dubrova gom »P točka L«. čke Republike nadvišen krunom, stojeći lik [str. 284–285]

403 Kalež Vratašca svetohraništa Nepoznati venecijanski zlatar Nepoznati venecijanski zlatar 17.–18. st. (1662.–1736.) 1748. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci- Srebro, iskucavanje, pozlata zeliranje, pozlata v. 40,5 cm, š. 20,5 cm v. 24,7 cm, ∅ podnožja 13,5 cm, Crkva sv. Vlaha, glavni oltar v. čaše 9 cm, ∅ čaše 9 cm [str. 287] Kalež je označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka) i kontrolnim žigom »Z kula C« u trostrukom ovalu. Relikvijar sv. Frane Saleškog i sv. Antuna [str. 284–286] opata Nepoznati venecijanski (?) zlatar Kalež Kraj 18. st. Nepoznati venecijanski zlatar Srebro, bakar, lijevanje, iskucavanje, posre- 17.–18. st. (1662.–1736.) breno, drvena podloga i postolje, staklo Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci- v. 48 cm, š. tijela 17,2 cm, š. postolja 19,2 cm zeliranje, pozlata Natpisi u ovalnoj kutijici uz relikvije: S. v. 24 cm, ∅ podnožja 12,7 cm, v. čaše 9 cm, Franc. Sales; S. Anton Ab. ∅ čaše 9,2 cm Kalež je označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka) i kontrolnim žigom »Z Komplet kanonskih tablica kula C« u trostrukom ovalu. Nepoznati napuljski zlatar [str. 284–286] 1784. Srebro, iskucavanje, cizeliranje, drvena podloga, staklo, papir Kalež Velika tablica – 51,5 x 51,5 cm; male tablice Nepoznati venecijanski zlatar i Bogdan (Deo – 31,5 x 27,5 cm dat) Kaluđerović (? – 1944.) Kanonske tablice označene su teritorijalnim Početak 18. st.; čaša – kraj 19. st. / prva de- žigom Napulja (slova »NA« nadvišena kru- setljeća 20. st. nom) s brojem »84« – oznakom napuljske Bratovštine zlatara za 1784. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci- godinu, kontrolnim brisom za čistoću (»cikcak« linija) i konzulskim zeliranje, pozlata žigom »BGC« u trolistu, koji je koristio zlatar Biagio Giordano na duž- v. 23 cm, ∅ podnožja 12,5 cm, nosti konzula (vijesti od 1784. do 1807. godine). v. čaše 8,5 cm, ∅ čaše 9 cm [str. 289–290] Kalež je označen državnim žigom Venecije (krilati lav sv. Marka), kontrolnim žigom »A rajčica P« i autorskim žigom »P točka L«. Na čaši Komplet kanonskih tablica novije izradbe utisnut je žig »DK«. Nepoznati napuljski zlatar [str. 284–286] 1784. Srebro, iskucavanje, cizeliranje, drvena Komplet kanonskih tablica podloga, staklo, papir Nepoznati venecijanski zlatar Velika tablica – 50 x 51,8 cm; male tablice – 31,5 x 27 cm 18. st. Veća i jedna manja kanonska tablica ozna- Velika tablica – 42 x 53,5 cm; male tablice čene su teritorijalnim žigom Napulja (slova – 29 x 34,5 cm »NA« nadvišena krunom) s brojem »84« – oznakom napuljske Bra- Srebro, iskucavanje, graviranje, cizeliranje, tovštine zlatara za 1784. godinu, kontrolnim brisom za čistoću srebra drvena podloga, staklo, pergament (»cikcak« linija) i konzulskim žigom »BGC« u trolistu, koji je koristio Kanonske tablice označene su državnim ži- zlatar Biagio Giordano na dužnosti konzula (vijesti od 1784. do 1807. gom Venecije (krilati lav sv. Marka) i kontrol- godine). Jedna manja kanonska tablica ima bris za kontrolu čistoće nim žigom »F uspravljeni lav V«. srebra. [str. 274, 286–287] [str. 289–290]

404 Svijećnjaci (6 komada) Komplet oltarnih vaza označen je nepotpuno utisnutim teritorijalnim Nepoznati napuljski zlatar žigom Napulja (slova »NA« nadvišena krunom) s brojem »76« – oznakom napuljske Bratovštine zlatara, nepoznatim konzulskim žigom 1769. • Srebro, lijevanje, iskucavanje, gravi- »CAC/C« i majstorskim žigom »BG«. ranje, cizeliranje [str. 288–292] v. 68 cm (bez šiljka 60 cm), raspon nožica 15,5 cm Svijećnjaci (6 komada) Na pojedinim svijećnjacima je teško čitljiv žig u kojem se može raspoznati teritorijalni žig Nepoznati napuljski zlatar Napulja. U jednom medaljonu na podnožju 1803. je ugravirana godina ANNO / D / 1769, u Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje drugom je lik sv. Vlaha koji blagoslivlja dijete v. 73 cm (bez šiljka 66 cm), raspon nožica koje moli, a treći je medaljon prazan. 20 cm [str. 290–291] Svijećnjaci su označeni teritorijalnim žigom Napulja (slova »NAP« nadvišena krunom) Svijećnjaci (6 komada) s brojem »803« – oznakom napuljske Bra- Nepoznati napuljski zlatar tovštine zlatara za 1803. godinu. U jednom 1769. • Srebro, lijevanje, iskucavanje, gravi- medaljonu na podnožju je reljefni lik sv. Vlaha. ranje, cizeliranje [str. 293] v. 51 cm (bez šiljka 43,5 cm), raspon nožica 13 cm Kalež Pojedini svijećnjaci iz kompleta označeni Rimska radionica della Torre/Eredi Teoli, su djelomično čitkim teritorijalnim žigom zlatari Giovanni Antonio Andronico Teoli Napulja (slova »NAP« nadvišena krunom), (1694.–1760.) ili Benedetto Teoli (1736.– a godina se ne može raspoznati. U jednom 1787.) medaljonu na podnožju je ugravirana godi- 18. st. na ANNO / D / 1769, u drugom je lik sv. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, ci- Vlaha koji blagoslivlja dijete koje moli, a treći je medaljon prazan. zeliranje, pozlata [str. 290–291] v. 28 cm, ∅ podnožja 14,4 cm, v. čaše 9,5 cm, ∅ čaše 8,5 cm Komplet manjih oltarnih vaza – portapal- Kalež je na podnožju i na čaši označen kontrolnim i teritorijalnim ži- me (6 komada) gom Papinske Države (prekriženi ključevi pod procesijskim sjenilom) Napuljski zlatar Biagio Giordano (vijesti od te majstorskim žigom »G A nadvišeno križem T«. 1774. do 1807. godine) [str. 295–296] 1769. • Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, mjed Pokaznica v. 82 cm, š. 35,5 cm, podnožje 10,5 × 10,5 cm Rimski zlatar Baldassare Pieri (1749.–1789.) Komplet oltarnih vaza označen je teritorijal- Druga polovina 18. st. nim žigom Napulja (slova »NAP« nadvišena krunom) s brojem »769« – oznakom napulj- Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, ske Bratovštine zlatara za 1769. godinu, kontrolnim brisom za čistoću pozlata, staklo srebra (»cikcak« linija) i majstorskim žigom »BG«. v. 43,3 cm, š. tijela 20,6 cm, š. podnožja [str. 292] 12,8 cm Pokaznica je označena kontrolnim i terito- Komplet većih oltarnih vaza – portapalme rijalnim žigom Papinske Države (prekriženi (6 komada) ključevi pod procesijskim sjenilom) te autor- Napuljski zlatar Biagio Giordano (vijesti od skim žigom s likom »golubice u ovalu«. 1774. do 1807. godine) [str. 294, 297] 1768./1769. Srebro, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, Oltarno raspelo mjed Rimska radionica Corallo d’ argento (Corallo), zlatari Pietro Paolo Bessi v. 115,5 cm, š. 42 cm, podnožje 18,5 × 19 cm (1640.–1700.) ili Pietro Paolo Pieri, zvan Alimanno (1658.–1718.) i Baldassare Pieri (1708.–1789.)

405 17.–18. st. Relikvijar drva sv. Križa i Kristove pelenice v. 57,5 cm, š. 26 cm, ∅ podnožja 15 cm; Nepoznata talijanska ili austrijska radionica korpus Krista 14,5 × 12 cm 19. st. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, po Srebro, bakar, strojna obradba, lijevanje, pozlata zlata, posrebreno, staklo Križ je na poleđini ukrasa na anteni označen v. 25,5 cm, š. tijela 13,5 cm, š. podnožja kontrolnim i teritorijalnim žigom Papinske 7,8 cm Države (prekriženi ključevi pod procesijskim sjenilom) te žigom s likom »golubice u Natpis uz relikvije: ex ligno SS. Crucis; Ex ovalu«. Na obodu podnožja je autorski venecijanski žig »PP« unutar panniculo D.N.I.C. pravokutnika. • [str. 298–299]

Kalež Relikvijar sv. Lucije Nepoznati milanski zlatar Trentinska radionica liturgijske opreme G. B. Rudari 19. st. (1812.–1873. godina) Kraj 19. st. Srebro, lijevanje, iskucavanje, graviranje, cizeliranje, pozlata v. 42,5 cm, š. tijela 18,5 cm, ∅ podnožja 13,4 cm v. 28 cm, ∅ podnožja 13,9 cm, v. čaše 10 cm, ∅ čaše 9,5 cm Mjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, posrebreno, srebrna kutijica, drvena ispuna Kalež je na obodu baze označen žigom gra- podnožja, staklo da Milana u obliku pluga (Ufficio di Garanzia di Milano), žigom »Glo- bo con lo Zodiaco e sette trioni« za veće srebrne predmete čistoće U ovalnoj kutijici u obliku medaljona natpis uz relikvije: S. LUCIÆ V. M. 800/1000 i nečitkim majstorskim žigom. Na čaši je označen i žigom [str. 303] u obliku nakovnja za manje predmete od srebra čistoće 800/1000. • [str. 300–301] Relikvijar sv. Vlaha Ciborij Trentinska radionica liturgijske opreme G. B. Nepoznata radionica Rudari 19. st. Kraj 19. st. Bakar, lijevanje, iskucavanje, pozlata Mjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, v. 25,5 cm, ∅ podnožja 13 cm, ∅ otvora posrebreno, srebrna kutijica, drvena ispuna 10,5 cm podnožja, staklo v. 41 cm, š. tijela 18 cm, ∅ podnožja 13,5 cm U ovalnoj kutijici u obliku medaljona natpis uz relikvije: S. Blasii. Ciborij Na podnožju naljepnica: PREM(IA)TO STABILIMENTO APPARATI SA- Nepoznata radionica CRI / TRENTO / G. B. RUDARI. 19. st. [str. 303] Bakar, lijevanje, iskucavanje, pozlata v. 27,5 cm, ∅ podnožja 13 cm, ∅ otvora 10,5 cm Relikvijar sv. Silvana Trentinska radionica liturgijske opreme G. B. Rudari Druga polovina 19. st. Pokaznica Mjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, Nepoznata talijanska ili austrijska radionica posrebreno, srebrna kutijica, staklo 19. st. v. 41 cm, š. tijela 19,5 cm, ∅ podnožja Mjed, strojna obradba, lijevanje, staklo 13,5 cm v. 38,5 cm, š. tijela 20,5 cm, podnožje U ovalnoj kutijici u obliku medaljona natpis 16 × 11,5 cm uz relikvije: S. Silvani M. [str. 302–303]

406 Relikvijar sv. Emigdija Svijećnjaci (6 komada) Trentinska radionica liturgijske opreme G. B. Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Rudari Druga polovina 19. st. Druga polovina 19. st. Mjed, strojna obradba, lijevanje Mjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, v. 77 cm, raspon nožica 17,5 cm posrebreno, srebrna kutijica, drvena ispuna podnožja, staklo • v. 44 cm, š. tijela 19,5 cm, ∅ podnožja 13,5 cm U ovalnoj kutijici u obliku medaljona natpis uz relikvije: S. EMYGD. E. M. Na podnožju naljepnica: PREM(IA)TO STABILIMENTO APPARATI SA- Svijećnjaci (12 komada) CRI / TRENTO / G. B. RUDARI. Nepoznata talijanska ili austrijska radionica [str. 303] Druga polovina 19. st. Mjed, strojna obradba, lijevanje Kalež v. 57 cm, raspon nožica 15 cm Nepoznata talijanska ili austrijska radionica 19. st. Srebro, bakar, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, pozlaćeno v. 21 cm, ∅ podnožja 13,6 cm, v. čaše 10 cm, ∅ čaše 9,8 cm Svijećnjaci (12 komada) Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Svijećnjaci (4 komada) Druga polovina 19. st. Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Mjed, strojna obradba, lijevanje Druga polovina 19. st. v. 74 cm, raspon nožica 15,5 cm Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebreno v. 39 cm, raspon nožica 13,5 cm

Svijećnjaci (6 komada) Oltarno raspelo Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Druga polovina 19. st. Druga polovina 19. st. Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebreno Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebreno v. 52,5 cm, raspon nožica 13,5 cm v. 63 cm, š. 21,3 cm, ∅ podnožja 15,5 cm

Svijećnjaci (6 komada) Oltarno raspelo Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Druga polovina 19. st. Druga polovina 19. st. Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebreno Mjed, strojna obradba, lijevanje v. 63 cm, raspon nožica 14 cm v. 37 cm, š. 13 cm, ∅ podnožja 11,5 cm

407 Kadionica Oltarno raspelo Nepoznati dubrovački zlatar Nepoznata talijanska ili austrijska radionica 19. st. Kraj 19. st. Mjed, lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, po- Mjed, strojna obradba, lijevanje, cizeliranje, srebreno drvena ispuna podnožja v. s lancima 79 cm, v. tijela s poklopcem v. 105,5 cm, š. 32 cm, raspon nožica 21 cm 30 cm, ∅ podnožja 9,5 cm, ∅ tijela 11,5 cm, ∅ otvora 8 cm U medaljonu je prikazan sv. Vlaho.

Komplet oltarnih vaza – portapalme (2 komada) Lađica Nepoznata talijanska radionica Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Posljednja četvrtina 19. st. 19. st. v. 46 cm, š. 17,5 cm, ∅ podnožja 7,4 cm Mjed, strojna obradba, lijevanje, posrebreno Srebro, strojna obradba, lijevanje, iskucava- v. tijela 13,5 cm, š. tijela 15,3 cm, ∅ pod- nje, drvena ispuna podnožja nožja 7,5 cm Palme su označene žigovima: brojem »800« za čistoću srebra i slovima »FB« u ovalu, vjerojatno autorskim žigom.

Svijećnjaci (6 komada) Svijećnjak Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Kraj 19. st. 19. st. Mjed, strojna obradba, lijevanje, drvena is- Mjed, strojna obradba, lijevanje puna podnožja v. 29 cm, ∅ podnožja 9 cm, raspon nožica v. 68 cm, raspon nožica 20 cm 6,5 cm

Svjetiljka – kanđela Nepoznati majstor Svijećnjaci (6 komada) 1836. Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Srebro, lijevano, dijelom iskucano Kraj 19. st. Osam krakova, ∅ 64 cm Mjed, strojna obradba, lijevanje, drvena is- Crkva sv. Vlaha, ispod glavne kupole puna podnožja Natpis: DIVO BLASIO / Ragusina Dioecesis v. 44 cm, raspon nožica 11,5 cm / A.D. MDCCCXXXVI / a Morbo Cholera Ser- vata / Votum Solvit. Naručena kako bi se ispunio zavjet za prestanak epidemije kolere 1836. godine. • [str. 351, 353]

Svijećnjaci (12 komada) Svjetiljka Nepoznata talijanska ili austrijska radionica Nepoznati majstor Kraj 19. st. 18./19. st. Mjed, strojna obradba, lijevanje, drvena is- Drvo, rezbareno, pozlaćeno, želje- puna podnožja zna konstrukcija, kristalni ukrasi v. 89 cm, raspon nožica 21,5 cm Dvanaest krakova Crkva sv. Vlaha, svetište, trijumfalni luk

408 Izvori i literatura

Neobjavljeni izvori Arhiv gradske župe Gospe Velike u Dubrovniku (AGŽ) Registro generale delle Fondazioni amministrate dal Consiglio di Fabbrica della Chiesa Catedrale e Collegiata di S. Biagio di Ragusa. Korišteni arhivski fondovi Državni arhiv u Dubrovniku (DADU) Archivio Segreto Vaticano (ASV) Fond Dubrovačka Republika

Archivium S. Congregationis Concilii, Ragusina Visitatio Apostolica 1573. Reformationes, serija 2 (HR-DADU-1). Acta Consilii Rogatorum, serija 3 (HR-DADU-3). Acta Minoris Consilii, serija 5 (HR-DADU-4). Arhiv Biskupije dubrovačke (ABD) Acta Maioris Consilii, serija 8 (HR-DADU-2). Leggi e istruzioni, serija 21.1 (HR-DADU-14.1). Nadbiskupija dubrovačka (sign. 1) Diversa cancellariae, serija 25 (HR-DADU-15). Diversa notariae, serija 26 (HR-DADU-9). Visitationes, serija 3. Lettere e Commissioni di Ponente, serija 27.6 (HR-DADU-8.6). Visitationes archiepiscopi Pietro Torres, 1670.–1671., kut. 1, 1673.–1680., Debita notariae, serija 36.1 (HR-DADU-10.1). kut. 2, 1679.–1682., kut. 3. Diversa de foris, serija 39 (HR-DADU-30). Visitationes archiepiscopi Antonio Scotti, 1701.–1702., kut. 6. Diplomata et acta, serija 76, 13. stoljeće (HR-DADU-7.3.3). Visitationes archiepiscopi Angelo Franchi, 1728.–1748., kut. 8. Fond Općina Dubrovnik (Zbirka Građevni planovi općine Dubrovnik) Biskupija dubrovačka (sign. 2) Zbirka planova i nacrta (HR-DADU-292) Građevni planovi Općine Dubrovnik. Gradnje i popravci, serija 3. Okružni građevinski ured (HR-DADU-82). Izgradnja i popravci crkava, podserija 1. Crkvena administracija, serija 5. Obiteljski fondovi Zaklade i ostavštine, podserija 4. Odobrenje računa, podserija 6. Rukopisna ostavština Katić (HR-DADU-170).

Katedralna crkva sv. Marije Velike (sign. 35) Franjevački samostan Male braće u Dubrovniku Prihodi i rashodi dviju crkava: katedrala i Sv. Vlaho, 1812.–1834. Urudžbeni zapisnik za 1858. i 1866. godinu. GIOVANNI MARIA MATTEI, Memorie storiche su Ragusa (Zibaldone), sv. III.

Zborna crkva sv. Vlaha (sign. 36)

Opći spisi, serija 1. Blagajnički dnevnici, podserija 1, Giornale, 1616.–1668.; Giornale, 1668.– 1808. Libro maestro, podserija 2, Libro Maestro della Collegiata, 1616.–1668.; Libro Maestro della Collegiata, 1668.–1808. Kratice češće navođenih izvora Razne računske knjige, podserija 3, Knjiga legata za mise, 1528.–1947. Računski spisi, serija 2. Inventari i popisi dobara, serija 6. Inventario dei beni stabili e mobili non fruttiferi appartenente alla Collegiata di Acta saeculi XIII DADU, Diplomata et acta, 13. stoljeće (HR- S. Biagio, kut. 1. DADU-7.3.3). Inventari, 1847., 1895., kut. 1. Cerimoniale DADU, Manuali pratici del cancelliere – Leggi e Zapisnici sjednica Uprave, serija 8. istruzioni, serija 21.1. Cerimoniale, I, sv. 8. Zapisnici sjednica Uprave Zborne crkve sv. Vlaha, 1857.–1859., 1905.–1940., (HR-DADU-14-1). kut. 1. Cons. Maius DADU, Acta Maioris Consilii, serija 8 (HR-DADU-2). Računske knjige, serija 1.

439 Cons. Minus DADU, Acta Minoris Consilii, serija 5 (HR-DADU-4). Vizitacije Scotti ABD, Nadbiskupija dubrovačka, sign. 1, Visitationes, serija 3, Visitationes archiepiscopi Antonio Cons. Rog. DADU, Acta Consilii Rogatorum, serija 3 (HR-DADU-3). Scotti, 1701.–1702., kut. 6.

Deb. Not. DADU, Debita notariae, serija 36.1 (HR-DADU-10.1). Vizitacije Franchi ABD, Nadbiskupija dubrovačka, sign. 1, Visitationes, serija 3, Visitationes archiepiscopi Angelo Div. Canc. DADU, Diversa cancellariae, serija 25 (HR-DADU-15). Franchi, 1728.–1748., kut. 8.

Div. Not. DADU, Diversa notariae, serija 26 (HR-DADU-9). Vizitacije Torres ABD, Nadbiskupija dubrovačka, sign. 1, Visitationes, serija 3, Visitationes archiepiscopi Pietro Diversa de foris DADU, Diversa de foris, serija 39 (HR-DADU-30). Torres, 1670.–1671., kut. 1, 1673.–1680., kut. Giornale I ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske 2, 1679.–1682., kut. 3. knjige, serija 1, Blagajnički dnevnici, podserija Zaklade i ostavštine ABD, Biskupija dubrovačka, sign. 2, Crkvena 1, Giornale, 1616.–1668. administracija, serija 5, Zaklade i ostavštine, Giornale II ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske podserija 4. knjige, serija 1, Blagajnički dnevnici, podserija Zapisnici sjednica Uprave ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Zapisnici 1, Giornale, 1668.–1808. sjednica Uprave, serija 8, Zapisnici sjednica Uprave Zborne crkve sv. Vlaha, 1857.–1859., Gradnje i popravci ABD, Biskupija dubrovačka, sign. 2, Gradnje i 1905.–1940., kut. 1. popravci, serija 3, Izgradnja i popravci crkava, podserija 1.

Građevinski planovi Općine DADU, Zbirka planova i nacrta (HR-DADU-292). Dubrovnik

Inventari ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Inventari i popisi dobara, serija 6, Inventari, 1847., 1895., kut. 1.

Inventario dei beni ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Inventari i popisi dobara, serija 6, Inventario dei beni stabili e mobili non fruttiferi appartenente alla Collegiata di S. Biagio, kut. 1. Literatura i objavljeni izvori Knjiga legata za mise ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske knjige, serija 1, Razne računske knjige, Acta sanctorum Acta sanctorum, Februarii Tomus Primus, (prir.) Joannes podserija 3, Knjiga legata za mise, 1528.– Bollandus i Godefridus Henschenius, Paris, 1658. 1947. AIGRAIN (1953.) René Aigrain, L’ Hagiographie: Ses sources, ses méthodes, LCP DADU, Lettere e Commissioni di Ponente, serija 27.6 son histoire, Poitiers, 1953. (HR-DADU-8.6). ANDERLE (2002.) Marija Anderle, Die Loggia communis an der östlichen Adria, Weimar, 2002. Leggi e istruzioni DADU, Leggi e istruzioni, serija 21.1 (HR-DADU-14.1). ANDROSOW (1999.) Sergej Androsow, Pietro il Grande – collezionista d’ arte veneta, Venezia, 1999. Libro Maestro I ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske knjige, serija 1, Libro maestro, podserija 2, ANONIM (1883.) Li Annali della nobilissima republica di Ragusa, aggiuntovi Libro Maestro della Collegiata, 1616.–1668. nella fine un trattamento di moderni annali o veramente cronache, u: Annales Ragusini anonymi item Nicolai de Ra- Libro Maestro II ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računske gnina, (prir.) Speratus Nodilo, Zagrabiae, 1883., 1–163. knjige, serija 1, Libro maestro, podserija 2, APPENDINI, F. M. (1802.) Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle Libro Maestro della Collegiata, 1668.–1808. antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, sv. I.–II., Ragusa, 1802. Odobrenje računa ABD, Biskupija dubrovačka, sign. 2, Crkvena APPENDINI, F. M. (2008.) Francesco Maria Appendini, Ratovanje oko Dubrovnika godi- administracija, serija 5, Odobrenje računa, ne 1806., u: Kolo, 2 (2008.), 280–322. podserija 6. APPENDINI, F. M. (2016.) Francesco Maria Appendini, Povijesno-kritičke bilješke o sta- Okružni građevni ured DADU, Okružni građevni ured (HR-DADU-82). rinama, povijesti i književnosti Dubrovčana, (prev.) Ante Šoljić, Dubrovnik, 2016. (prijevod izdanja iz 1802.). Opći spisi ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Opći spisi, APPENDINI, U. (2008.) Urban Appendini, Svetome Vlahu, u: Kolo, XVIII./2 (2008.), serija 1. 151–154. Prihodi i rashodi dviju crkava: ABD, Katedralna crkva sv. Marije Velike, sign. 35, BACCHI (2000.) Andrea Bacchi, La scultura a Venezia da Sansovino a Cano- Katedrala i Sv. Vlaho Prihodi i rashodi dviju crkava: Katedrala i va, Milano, 2000. Sv. Vlaho, 1812.–1834. BADURINA (1980.) Anđelko Badurina, Motivi izbora sv. Vlaha za patrona grada Dubrovnika, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 21 Računski spisi ABD, Zborna crkva sv. Vlaha, sign. 36, Računski (1980.) [Fiskovićev zbornik I.], 142–148. spisi, serija 2. BADURINA (1991.) Anđelko Badurina, Likovnost Dubrovnika u vizitaciji biskupa Sormana 1573–4. godine, u: Likovna kultura Dubrov- Reformationes DADU, Reformationes, serija 2 (HR-DADU-1). nika 15. i 16. stoljeća, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 1991., 280–281. RO Katić DADU, Rukopisna ostavština Katić (HR-DADU-170). BADURINA – ČORAK (1998.) Anđelko Badurina – Željka Čorak, Inventar šipanskih crka- Urudžbeni zapisnik ABD, Katedralna crkva sv. Marije Velike, sign. 35, va, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 22 (1998.), Urudžbeni zapisnik za 1858. i 1866. godinu. 53–61.

440 BANIĆ (2010.) Silvija Banić, Liturgijsko ruho, u: Milost susreta. Umjetnička BIASUZ (1949.) Giuseppe Biasuz, Di alcune sculture veneziane dei secoli XVII baština Franjevačke provincije sv. Jeronima, katalog izložbe, e XVIII nell’ Istria, u: Atti e memorie della Società Istriana di Klovićevi dvori, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 2010., 320–330. Archeologia e Storia patria, V./1, n. s. 53 (1949.), 286–287. BANIĆ (2012.) Silvija Banić, Prilog poznavanju sakralnih inventara otoka Biskupi XIX. i XX. stoljeća *** Biskupi XIX. i XX. stoljeća iz dubrovačkog kraja, u: Raba: najvrjedniji povijesni tekstili sačuvani na misnom iz dubrovačkog kraja Naša Gospa, list katedralne župe Dubrovnik, XVII./44 ruhu i drugim dijelovima liturgijske opreme, u: Rapski (2011.), 14–15. zbornik II, (ur.) Josip Andrić – Robert Lončarić, Rab, 2012., Blagoslov kipa Sv. Vlaha *** Blagoslov kipa Sv. Vlaha, u: Narodna svijest, IV./48 461–498. (1924.), 3. BANIĆ (2016.) Silvija Banić, Ranonovovjekovne tkanine s uzorkom na litur- BOEHEIM (1869.) Wendelin Boeheim, Die Statue des Heiligen Blasius in der gijskim predmetima Zadarske nadbiskupije, doktorski rad, dem gleichnamigen Heiligen gewidmeten Kirche zu Ragu- Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2016. sa, u: Mitteilungen der k. k. Central-Commission zur Erhal- BASSI (1980.) Elena Bassi, Architettura del Sei e Settecento a Venezia, Ve- tung der Baudenkmale, 14 (1869.), 7–12. nezia, 1980. BOF (2011.) Frediano Bof, Raiser Domenico ed eredi, tessitori serici, u: BAŠIĆ, Đ. (2014.) Đivo Bašić, Zastave svetoga Vlaha – zastave slobode i neu- Nuovo Liruti: dizionario biografico dei friulani, sv. 3., L’ Età tralnosti, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog contemporanea, Pog-Zut, (ur.) Cesare Scalon – Claudio izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, Griggio – Giuseppe Bergamini, Udine, 2011., 2948–2950. 2014., 222–245. BOGIŠIĆ (2008.) Vlaho Bogišić, O inzularnosti nesuđene dubrovačke naci- BAŠIĆ, P. (1803.) Petar Bašić, Scivot svetoga Vlasi biskupa i muccenika brani- je u osam točaka i nekoliko referencija, u: Kolo, XVIII./2 teglja skupnovladagna dubrovackoga, Dubrovnik, 1803. (2008.), 323–346. BELAMARIĆ (1994.) Joško Belamarić, Sveti Vlaho i dubrovačka obitelj svetaca BÖSEL – KARNER (2007.) Richard Bösel – Herbert Karner, Jesuitenarchitektur in Italien zaštitnika, u: Dubrovnik, Sveti Vlaho poglaviti dubrovački (1540–1773), Teil 2, Die Baudenkmäler der mailändischen obranitelj, n. s. V./5 (1994.), 29–39. Ordensprovinz, sv. I.–II., Wien, 2007. BELAMARIĆ (2001.) Joško Belamarić, Sveti Vlaho i dubrovačka obitelj svetaca BOŠKOVIĆ (1976.) Ivan Bošković, Nekoliko podataka o orguljaru Moysesu de zaštitnika, u: Tisuću godina dubrovačke (nad)biskupije. Moyse, u: Sveta Cecilija, XLVI./1 (1976.), 5–7. Zbornik radova znanstvenog skupa u povodu tisuću godina BOVENZI – DE DOMINICIS – Gian Luca Bovenzi – Barbara De Dominicis – Ilaria De Palma uspostave dubrovačke (nad)biskupije/metropolije (998.– DE PALMA (2016.) (ur.), Ricami di luce. Paillettes e lustrini nella moda di Pa- 1998.), (ur.) Želimir Puljić – Nediljko A. Ančić, Dubrovnik, lazzo Morando 1770 – 2004, Milano, 2016. 2001., 703–731. BROWN (2008.) Virginia Brown, A Second New List of Beneventan Manu BELAMARIĆ (2014.) Joško Belamarić, Životopis, legende, povijesni motivi izbora scripts (V), u: Mediaeval studies, 70 (2008.), 275–355. dubrovačkog zaštitnika, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjo- BUJAS (1931.) Ramiro Bujas, Iz dubrovačkih starina, u: Zbornik iz dubro- sti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, vačke prošlosti: Milanu Rešetaru o 70-oj godišnjici života Dubrovnik, 2014., 28–43. prijatelji i učenici, (ur.) Vladimir Ćorović et al., Dubrovnik, BELLINA (1993.) Marina Bellina, Il tessuto di seta a Gorizia tra Sette e Ottocen- 1931., 1–10. to i Schede tecniche, u: Il filo lucente. La produzione della se- BULGARI CALISSONI (1987.) Anna Bulgari Calissoni, Maestri argentieri, gemmari e orafi ta e il mercato della moda a Gorizia 1725–1915, (ur.) Maria di Roma, Roma, 1987. Masau Dan – Lucia Pillon, Monfalcone, 1993., 53–81. BULIĆ (1918.) Frane Bulić, Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama u STAY (1970.) Benedikt Stay, u: Hrvatski latinisti, sv. II., (ur.) Veljko Gortan Dalmaciji, u: Sveta Cecilija, XII./6 (1918.), 161–164. – Vladimir Vratović, Zagreb, 1970., 351–395. BURIĆ (1966.) Josip Burić, Iz prošlosti hrvatske kolonije u Rimu, Rim, 1966. BENYOVSKY LATIN (2012.) Irena Benyovsky Latin, Obrana dubrovačkog predgrađa sre- BURIĆ (1971.) Josip Burić, Kanonici hrvatskog kaptola sv. Jeronima u Rimu dinom 13. stoljeća. Prilog istraživanju privatnih kula, u: (1589–1901), u: Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Historijski zbornik, LXV./1 (2012.), 17–39. Rimu, 3–4 (1971.), 91–158. BERGAMINI – Giuseppe Bergamini – Luciana Marioni Bros, Oreficeria sacra CALÒ MARIANI (1969.) Maria Stella Calò Mariani, La pittura del Cinquecento e del MARIONI BROS (2005.) ... e altro, Arti Grafiche Friulane, Udine, 2005. primo Seicento in terra di Bari, Bari, 1969. BERGAMINI – TAVANO (1984.) Giuseppe Bergamini – Sergio Tavano, Storia dell’ arte nel Friuli CAPRA (1993.) Francesca Capra, Pianeta, Caorle (Venezia) Museo della Venezia Giulia, Udine, 1984. cattedrale, u: Tessuti nel Veneto. Venezia e la Terraferma, BERIĆ (1959.) Dušan Berić, Crkva sv. Ilije u Zadru, u: Prilozi povijesti um- (ur.) Giuliana Ericani – Paola Frattaroli, Verona, 1993., 356– jetnosti u Dalmaciji, 11 (1959.), 136–163. 357. BERITIĆ (1955.) ukša eritić L B , Utvrđenja grada Dubrovnika, Zagreb, 1955. CAR (2013. a) Gordana Car, Pregled muških odijela druge polovice 18. BERITIĆ (1956.) Lukša Beritić, Ubikacija nestalih građevinskih spomenika u stoljeća u Hrvatskoj, diplomski rad, Tekstilno-tehnološki Dubrovniku, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 10 fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za dizajn tekstila i (1956.), 15–83. odjeće, Zagreb, 2013. BERITIĆ (1958.) Lukša Beritić, Urbanistički razvitak Dubrovnika, Zagreb, CAR (2013. b) Gordana Car, Zavjesa iznad uzglavlja kreveta s balda- 1958. hinom (Dubrovnik, Knežev dvor), u: Hrvatski restauratorski BERITIĆ (1960.) Lukša Beritić, Ubikacija nestalih građevinskih spomenika u zavod: radovi u 2012., prilog časopisa Portal: godišnjak Hr- Dubrovniku II, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 12 vatskog restauratorskog zavoda, 4 (2013.). (1960.), 61–84. CATALDI GALLO (1999.) Marzia Cataldi Gallo, Galleria Nazionale di Palazzo Spinola BERITIĆ (s. a.) Lukša Beritić, Bilješke o dubrovačkim starinama i povijesti, – Tessuti, Genova, 1999. (rukopis; vl. Ivana Viđena, Dubrovnik). CATELLO, E. – CATELLO, C. (1996.) Elio Catello – Corrado Catello, I marchi dell’ argenteria na- BERSA (1941.) Josip Bersa, Dubrovačke slike i prilike (1800.–1880.), Za- poletana dal XV al XIX secolo, Sorrento – Napoli, 1996. greb, 1941. CERVA (1980.) Seraphinus Maria Cerva, Bibliotheca Ragusina, sv. III., Za- BERTI (2007.–2008.) Lisa Berti, Antichi paramenti sacri nel Duomo di Gambara- greb, 1980. re, diplomski rad, Università Ca’ Foscari di Venezia – Facol- CERVA (2008.) Seraphinus Maria Cerva, Prolegomena in Sacram Metropo- tà di Lettere e Filosofia, Corso di laurea in Lettere, Venezia, lim Ragusinam. Editio princeps, (prir.) Relja Seferović [Mo- 2007.–2008. numenta historica Ragusina, 8], Zagreb – Dubrovnik, 2008. BERTONE (2015.) Maria Beatrice Bertone (ur.), I tessili dei Patriarchi. Paramenti CERVA (2012.) Seraphinus Maria Cerva, Prolegomena za svetu dubrovačku sacri dal XIII al XX secolo nella Cattedrale di Santa Maria metropoliju, (prir. i prev.) Relja Seferović [Monumenta Annunziata, Tolmezzo, 2015. historica Ragusina, 11], Zagreb – Dubrovnik, 2012.

441 CICARELLI (1802.) Andrea Cicarelli, Osservazioni sull’ isola della Brazza e so- DAVANZO POLI – Doretta Davanzo Poli – Stefania Moronato, Il Museo di pra quella sua nobiltà, Venezia, 1802. MORONATO (2004.) Palazzo Mocenigo: Centro Studi di Storia del Tessuto e del CIOLINO (2001.) Caterina Ciolino, Per la storia della seta in Sicilia: il Val- Costume, Milano, 2004. demone, u: Splendori di Sicilia. Arti decorative dal rinasci- DE GRASSI (2012.) Massimo De Grassi, Beneški kiparji v Istri. Delavnica Grop- mento al barocco, (ur.) Maria Concetta di Natale, Milano, pellijev, u: Annales, Series Historia et Sociologia, 22 (2012.), 2001., 248–253. 1–14. CIOLINO (2002.) Caterina Ciolino (ur.), La seta e la Sicilia, Messina, 2002. DE VINCENTI (2011.) Monica De Vincenti, Il »prodigioso« mausoleo dei dogi Va- CIRIACONO (1981.) Salvatore Ciriacono, Silk manufacturing in France and Italy lier ai Santi Giovanni e Paolo, u: Arte Veneta, 68 (2011.), in the XVIIth century: two models compared, u: The Journal 142–163. of European Economic History, X./1 (1981.), 167–199. DE VINCENTI (2012.) Monica De Vincenti, Monumento funerario dei dogi Sil- CLIFFORD (2009.) Timothy Clifford, Dubrovnik: Italian Art c. 1400–1800, u: vestro e Bertucci Valier e della dogaressa Elisabetta Que- Croatia – aspects of art, architecture and cultural heritage, rini Valier, u: La Basilica dei Santi Giovanni e Paolo, (ur.) (ur.) John Julius Norwich, London, 2009., 153–154. Giuseppe Pavanello, Venezia, 2012., 404–414. Codex diplomaticus, I. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, DEGL’ IVELLIO (2010.) Josip Degl’ Ivellio, In honorem Sancti Blasii – Svetom Vlahu sv. I., (prir.) Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović, Zagreb, 1967. u čast: Himne, mise i ostale skladbe u čast svetog parca, za- Codex diplomaticus, II. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo- štitnika Dubrovačke biskupije i grada Dubrovnika, Zagreb, niae, sv. II., (prir.) Tadija Smičiklas, Zagreb, 1904. 2010. Codex diplomaticus, III. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo- DEMORI STANIČIĆ (1986.) Zoraida Demori Staničić, Bogorodica s Djetetom i svecima, niae, sv. III., (prir.) Tadija Smičiklas, Zagreb, 1905. u: Blaž Juraj Trogiranin, katalog izložbe, Muzej hrvatskih Codex diplomaticus, IV. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo- arheoloških spomenika – Split, Muzejski prostor – Zagreb, niae, sv. IV., (prir.) Tadija Smičiklas, Zagreb, 1906. (ur.) Margarita Šimat, Zagreb, 1986., 109–110. COGO (1996.) Bruno Cogo, Antonio Corradini 1688–1752, Este, 1996. DEMORI STANIČIĆ (1997.–1998.) Zoraida Demori Staničić, Slika Karla Bevilacque u Makar- COTTINI PETRUCCI (1991.) Valeria Cottini Petrucci (ur.), Seta a Genova 1491–1991, skoj, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 37 (1997.– katalog izložbe, Palazzo San Giorgio, Genova, 1991. 1998.), 333–343. CRESPI (2000.) Maria Sole Crespi (ur.), Oreficeria e arredi sacri delle chiese DEMORI STANIČIĆ (2010.) Zoraida Demori Staničić, Srebrni liturgijski predmeti iz crkve del Terraglio, Mogliano Veneto, 2000. Gospe od Pojišana, u: Kapucinski samostan i svetište Gos- CRIJEVIĆ (1994.) Ilija Crijević, Život božanskoga Vlaha, u: Dubrovnik, Sveti pe od Pojišana u Splitu, (ur.) Arsen Duplančić, Split, 2010., Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj, n. s. V./5 (1994.), 211–233. 146–149. DEMOVIĆ (1975.) Miho Demović, Dulčićevi vitroi u crkvi dubrovačkog zaštit- Crkva Sv. Vlaha *** Crkva Sv. Vlaha, u: Dubrovnik, VIII./21 (1898.), 3. nika, u: Bogoslovska smotra, XLV./4 (1975.), 459–464. CVJETKOVIĆ (1916.) Božo Cvjetković, Sveti Vlaho i Dubrovnik, Dubrovnik, 1916. DEMOVIĆ (1989.) Miho Demović, Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Repu- ČORAK (1997.) Željka Čorak, Od mita do svijeta – nakit bidermajerskog blici od polovine XVII. do prvog desetljeća XIX. stoljeća, doba, u: Bidermajer u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za Zagreb, 1989. umjetnost i obrt, Zagreb, 1997., 170–177; katalog predme- DEMOVIĆ (2011.) Miho Demović, Beneventanski notirani misal dubrovačke ta Arijana Koprčina i Željka Čorak, 486–510. katedrale iz XII. stoljeća, Dubrovnik, 2011. ČORALIĆ (2009.) Lovorka Čoralić, Kosović, bokeljska pomorska obitelj, u: Hr- DEMOVIĆ (2014.) Miho Demović, Orgulje katedrale kroz vjekove, u: Katedra- vatski biografski leksikon, sv. VII., Zagreb, 2009., 681–682. la Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, ČUČIĆ (2003.) Vesna Čučić, Posljednja kriza Dubrovačke Republike, Du- Dubrovnik – Zagreb, 2014., 359–379. brovnik, 2003. DEMOVIĆ (2015.) Miho Demović, Glazba i glazbenici na području bivše Du- ĆOSIĆ (1999.) Stjepan Ćosić, Dubrovnik nakon pada Republike (1808.– brovačke Republike za vrijeme austrijske uprave (1814.– 1848.), Dubrovnik, 1999. 1918.), Zagreb – Dubrovnik, 2015. ĆOSIĆ (2010.) Stjepan Ćosić, Državna uprava u Dalmaciji i crkveni pre DI NATALE (2000.) Maria Concetta Di Natale, Gioielli di Sicilia, Palermo, 2000. ustroj 1828./1830. godine, u: Croatica Christiana Periodica, DIVERSIS (2004.) Filip De Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika, (prir. i 34 (2010.), 51–66. prev.) Zdenka Janeković Römer, Zagreb, 2004. ĆOSIĆ – VEKARIĆ (2005.) Stjepan Ćosić – Nenad Vekarić, Dubrovačka vlastela između DOLCI (1767.) Sebastiano Dolci, Fasti litterario-Ragusini, Venezia, 1767. roda i države: salamankezi i sorbonezi, Zagreb – Dubrov- DONATI (1999.) Ugo Donati, I marchi dell’ argenteria italiana: oltre 1000 nik, 2005. marchi territoriali e di garanzia dal XIII secolo a oggi, Nova- DABBENE – DONAVER (1986.) Roberto Dabbene – Vittorio Donaver, Punzoni degli argentie- ra, 1999. ri milanesi dell’ 800, Milano, 1986. Dum Mato Vlahušić *** Dum Mato Vlahušić – kanonik senior stolnoga kaptola i DABBENE – DONAVER (1987.) Roberto Dabbene – Vittorio Donaver, Argenti italiani del rektor crkve sv. Vlaha (nekrolog), u: List Dubrovačke bisku- ‘800, Vol. 1, Punzoni di garanzia degli Stati Italiani, Milano, pije, XXXIV./1–2 (1934.), 15. 1987. ĐURIĆ (1964.) Vojislav J. Đurić, Dubrovačka slikarska škola, Beograd, DABBENE – DONAVER (1998.) Roberto Dabbene – Vittorio Donaver, Argenti italiani del ‘700 e ‘800, Mondadori, Milano, 1998. 1964. EITELBERGER Rudolf Eitelberger Von Edelberg, Die mittelalterlichen Kunst- D’ ARBITRIO (2001.) Nicoletta D’ Arbitrio, San Domenico Maggiore, »La nova sacristia«: le arche, gli apparati e gli abiti dei re aragonesi, VON EDELBERG (1884.) denkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, Nona, Sebenico, Traù, Napoli, 2001. Spalato und Ragusa, Wien, 1884. DAVANZO POLI (1988.) Doretta Davanzo Poli, I mestieri della moda a Venezia dal EITELBERGER Rudolf Eitelberger Von Edelberg, Srednjovjekovni umjetnič- XIII al XVIII secolo / The Crafts of the Venetian Fashion Indu- VON EDELBERG (2009.) ki spomenici Dalmacije, (prev.) Libuše Jirsak, Zagreb, 2009. stry from the Thirteenth to the Eighteenth Century, Venezia, ERICANI (2000.) Giuliana Ericani, Pianeta, kat. jed. 51, u: Magnificenza 1988. nell’ arte tessile della Sicilia centro-meridionale. Ricami, sete DAVANZO POLI (2013.) Doretta Davanzo Poli, Il sacro nell’ arte tessile, u: Santa e broccati delle Diocesi di Caltanissetta e Piazza Armerina, Maria Assunta di Praglia. Storia, arte, vita di un’ abbazia be- (ur.) Giuseppe Cantelli, sv. II., Palermo, 2000., 456–457. nedettina, (ur.) Chiara Ceschi – Mauro Maccarinelli – Paola FABIJANEC – SARDELIĆ (2009.) Sabine Florence Fabijanec – Mirko Sardelić, Slavljenje blagda- Vettore Ferraro, Padova, 2013., 515–540. na na srednjovjekovnom hrvatskom priobalju, u: Humani- DAVANZO POLI – Doretta Davanzo Poli – Stefania Moronato, Le stoffe dei tas et litterae: Zbornik u čast Franje Šanjeka, (ur.) Lovorka MORONATO (1994.) Veneziani, Venezia, 1994. Čoralić – Slavko Slišković, Zagreb, 2009., 257–288.

442 FAVILLA – RUGOLO (2004.–2005.) Massimo Favilla – Ruggero Rugolo, Frammenti dalla Vene- FISKOVIĆ, I. (2014. b) Igor Fisković, Skulpturalno predstavljanje dubrovačkog Par- zia barocca, u: Atti dell’ Istituto Veneto di Scienze, Lettere ca, u: Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, ed Arti, classe di scienze morali, lettere ed arti, 163 (2004.– Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 2005.), 114–118. 154–201. FAVILLA – RUGOLO (2009.) Massimo Favilla – Ruggero Rugolo, Baroque Venice, Schio, FORETIĆ (1950.) Vinko Foretić, Loža glavne straže u Dubrovniku, u: Vjesnik 2009. za arheologiju i historiju dalmatinsku, 52 (1950.), 176–181. FAVILLA – RUGOLO (2013.) Massimo Favilla – Ruggero Rugolo, Nomen et cineres una FORETIĆ (1980.) Vinko Foretić, Povijest Dubrovnika do 1808., sv. I.: od cum vanitate sepulta: Alvise II Mocenigo e i monumenti osnutka do 1526., Zagreb, 1980. dogali nell’ ultima età barocca a Venezia, u: Arte Veneta, 70 FRANCESCHI (2006.) Franco Franceschi, Seta per i ricchi, seta per diventare ric- (2013.), 103–129. chi. Lo slancio della manifattura serica nell’ Italia del Quat- FISKOVIĆ, C. (1947. a) Cvito Fisković, Dokumenti o radu naših graditelja i klesara trocento, u: Seta. Potere e glamour. Tessuti e abiti dal Rina- XV–XVI stoljeća u Dubrovniku, u: Prilozi povijesti umjetno- scimento al XX secolo, (ur.) Roberta Orsi Landini, Milano, sti u Dalmaciji, III./1 (1947.), 3–26. 2006., 21–36. FISKOVIĆ, C. (1947. b) Cvito Fisković, Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Du- FRANZOI – DI STEFANO (1976.) Umberto Franzoi – Dina Di Stefano, Le chiese di Venezia, brovniku, Zagreb, 1947. Venezia, 1976. FISKOVIĆ, C. (1949.) Cvito Fisković, Dubrovački zlatari od XIII do XVII stoljeća, u: FUČIĆ (1979.) Branko Fučić, David, u: Leksikon ikonografije, liturgike i Starohrvatska prosvjeta, III. s./1 (1949.), 143–249. simbolike zapadnog kršćanstva, (ur.) Anđelko Badurina, FISKOVIĆ, C. (1950.) Cvito Fisković, Lazanićevi kipovi u Dubrovniku, u: Prilozi Zagreb, 1979., 196–199. povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 6 (1950.), 27–31. GAGRO (1987.) Karmen Gagro, Nakit u Dubrovniku od 15. do 19. stoljeća, FISKOVIĆ, C. (1953.) Cvito Fisković, Zadarski majstori u Dubrovniku tokom 14. katalog izložaba u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu i u stoljeća, u: Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, Dubrovačkom muzeju u Dubrovniku, Zagreb – Dubrovnik, 2 (1953.), 395–409. 1987. FISKOVIĆ, C. (1954.) Cvito Fisković, Fragments du style roman à Dubrovnik, u: GALASSO (1993.) Giovanna Galasso, Pianeta, kat. jed. 88, u: Tessuti nel Ve- Archaeologia Iugoslavica, 1 (1954.), 117–137. neto. Venezia e la Terraferma, (ur.) Giuliana Ericani – Paola FISKOVIĆ, C. (1955.) Cvito Fisković, Prvi poznati dubrovački graditelji, Dubrov- Frattaroli, Verona, 1993., 398–399. nik, 1955. GALLI (1935.) Francesco M. Galli, Tessuti per paramenti sacri, u: Atti della FISKOVIĆ, C. (1956.) Cvito Fisković, Nekoliko podataka o starim dubrovačkim seconda Settimana d’ arte sacra per il clero, Città del Vatica- slikarima, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 10 no, 1935., 135–145. (1956.), 138–152. GAMULIN (1971.) Grgo Gamulin, Bogorodica s Djetetom u staroj umjetnosti FISKOVIĆ, C. (1965.–1966.) Cvito Fisković, Neobjavljena romanička Gospa iz Splita, u: Hrvatske, Zagreb, 1971. Peristil, 8/9 (1965.–1966.), 13–24. GELCICH (1884.) Giuseppe Gelcich, Dello sviluppo civile di Ragusa considera- FISKOVIĆ, C. (1969.) Cvito Fisković, Umjetnine u nekadašnjoj dubrovačkoj crkvi to ne’ suoi monumenti istorici ed artistici, Ragusa, 1884. sv. Vlaha, u: Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti, 5 Giovanni Lanfranco – Giovanni Lanfranco – un pittore barocco tra Parma, Roma (1969.), 325–335. un pittore barocco e Napoli, katalog izložbe Parma – Napoli – Roma, (ur.) Erich FISKOVIĆ, C. (1970.) Cvito Fisković, Franjevačka crkva i samostan u Orebićima, Schleier, Milano, 2001., 124–125. u: Spomenica Gospe Anđela u Orebićima, (ur.) Justin V. Vel- GIOVINO (2013.) Fiorentino Pietro Giovino, Dubrovačka vlastela u južnoj nić, Omiš, 1970., 39–138. Italiji (1681–1905): Zamagne u Prati di Principato Ultra, u: FISKOVIĆ, C. (1973.) Cvito Fisković, Alcuni pittori del Cinquecento in Puglia e Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, in Dalmazia (N. Lazanić, A. Rizzi, A. e D. Bizzamano, D. 51/1 (2013.), 223–271. Ateniense), u: Momenti e problemi della storia delle due GJIVANOVIĆ (1906.) Niko Gjivanović, Novi organ u crkvi Sv. Vlaha u Dubrovni- sponde adriatiche, Lecce, 1973., 267–276. ku, u: List Dubrovačke biskupije, VI./5 (1906.), 8. FISKOVIĆ, C. (1974.) Cvito Fisković, Iz glazbene prošlosti Dalmacije – orgulje, u: GJIVANOVIĆ (1912.) Niko Gjivanović, Crtice o kultu sv. Vlaha, u: List dubrovačke Mogućnosti, XXI./6–7 (1974.), 711–764. biskupije, XII./8 (1912.), 93–95. FISKOVIĆ, C. (1975.) Cvito Fisković, Candelara, Dorffmeister i Pollastrini restauri- GJIVANOVIĆ (1941.) Niko Gjivanović, Dubrovački svećenik Šimun Trošan (Tro rani na Orebićima, u: Godišnjak zaštite spomenika kulture sciani), u: Narodna svijest, 4–5 (1941.), 4. Hrvatske, 1 (1975.), 153–161. GJUKIĆ-BENDER (1988.) Vedrana Gjukić-Bender, Pinakoteka, Dubrovački muzeji, FISKOVIĆ, C. (1982.) Cvito Fisković, Barokni urbanistički zahvat sred Dubrovni- kulturno-historijski odjel, katalog izložbe, Knežev dvor, (ur.) ka, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrov- Vlaho Benković, Dubrovnik, 1988. niku, 19–20 (1982.), 91–120. GJUKIĆ-BENDER (2012.) Vedrana Gjukić-Bender, Zbirka portreta iz fundusa Kneževa FISKOVIĆ, C. (1988.) Cvito Fisković, Petar Martinov iz Milana i pojava renesanse dvora – muzejska prezentacija, podrijetlo i putovi nabave, u Dubrovniku, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 27 doktorski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Za- (1988.), 89–144. greb, 2012. FISKOVIĆ, I. (1991.) Igor Fisković, Lazanićeva replika rimskog portreta u Du- GJUKIĆ-BENDER (2014.) Vedrana Gjukić-Bender, Sveti Vlaho – trajno nadahnuće sli- brovniku, u: Peristil, 30 (1991.), 55–62. kara, u: Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, FISKOVIĆ, I. (1993.) Igor Fisković, Povijesni biljezi dubrovačkog identiteta, u: Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., Dubrovnik, n. s. IV./4 (1993.), 79–99. 292–325. FISKOVIĆ, I. (1994. a) Igor Fisković, Kameni likovi svetoga Vlaha u Dubrovniku, u: GOI (1985.) Paolo Goi, Fatti di scultura, altaristica ed intaglio dei secoli Dubrovnik, Sveti Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj, n. s. XVI–XVII nel territorio di San Vito al Tagliamento, u: San V./5 (1994.), 94–112. Michel, (ur.) Giuseppe Bergamini, Udine, 1985., 121–125. FISKOVIĆ, I. (1994. b) Igor Fisković, Tradicije i inovacije u urbanističkome liku sta- GOI (1988.) Paolo Goi, Il Seicento e il Settecento, u: Giuseppe Bergamini, rog Dubrovnika, u: Dubrovnik, n. s. V./4 (1994.), 103–123. Paolo Goi, Giuseppe Pavanello, Gabriella Brussich, La scul- FISKOVIĆ, I. (1996.) Igor Fisković, Crkvica »Sigurate« u Dubrovniku – ratom tura nel Friuli-Venezia Giulia, II. Dal Quattrocento al Nove- oštećeni te obnovljeni višeznačni spomenik, u: Radovi In- cento, Pordenone, 1988., 133–271. stituta za povijest umjetnosti, 20 (1996.), 59–81. GOI (2002.) Paolo Goi, La scultura del Settecento a San Daniele del FISKOVIĆ, I. (2014. a) Igor Fisković, Likovna oprema i umjetnine starih katedrala, Friuli, u: La scultura veneta del Seicento e del Settecen- u: Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Hor- to. Nuovi studi, (ur.) Giuseppe Pavanello, Venezia, 2002., vat–Levaj, Zagreb – Dubrovnik, 2014., 69–113. 320–321.

443 GOI (2015.) Paolo Goi, Sui Bonazza in Friuli Venezia Giulia, u: Antonio HORVAT-LEVAJ (2014. a) Katarina Horvat-Levaj, Arhitektura barokne katedrale, u: Bonazza e la scultura veneta del Settecento, (ur.) Carlo Ca- Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Hor- valli – Andrea Nante, Verona, 2015., 75–98. vat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 121–211. GOJA (2014.) Bojan Goja, Novi prilozi o baroknom slikarstvu u Zadru, HORVAT-LEVAJ (2014. b) Katarina Horvat-Levaj, Crkva svetoga Vlaha u Dubrovni- u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 38 (2014.), 133– ku, u: Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, 150. Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 246–273. GOJA (2016.) Bojan Goja, Liturgijski predmeti i crkvena oprema od srebra HORVAT-LEVAJ (2015.) Katarina Horvat-Levaj, Barokna arhitektura – Povijest umjet- u župnoj crkvi sv. Lovre u Vrboskoj, u: Vrboska i njezine nosti u Hrvatskoj, Zagreb, 2015. znamenitosti, (ur.) Radoslav Tomić, Vrboska, 2016., 227– HORVAT-LEVAJ (2016.) Katarina Horvat-Levaj, Barokna obnova Kneževa dvora, u: 262. Knežev dvor u Dubrovniku: utvrda – palača – muzej, kata- GOJA (2017.) Bojan Goja, Prilozi za umjetnost 17. i 18. stoljeća u No- log izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrov- vigradu, u: Novigrad nekad i sad, (gl. ur.) Slobodan Kašte- nik, 2016., 131–163. la, Zadar, 2017., 326–351. HORVAT-LEVAJ – Katarina Horvat-Levaj – Relja Seferović, Barokna obnova GORDINI (1964.) Gian Domenico Gordini i dr., Biagio, vescovo di Sebaste in SEFEROVIĆ (2003.) Kneževa dvora u Dubrovniku, u: Radovi Instituta za povi- Armenia, u: Bibliotheca Sanctorum, sv. III., Roma, 1964., jest umjetnosti, 27 (2003.), 163–183. 157–170. HOWARD (1980.) Deborah Howard, The Architectural History of Venice, Lon- GOVIĆ (2004.) Tamara Gović, Epigrafski spomenici u Dubrovniku, Dubrov- don, 1980. nik, 2004. http://www.beweb.chiesacattolica.it/ Internetski portal Beni ecclesiastici in web; preglednik kul- GRANDESSO (2010.) Stefano Grandesso, Bertel Thorvaldsen (1770.–1844.), turnih dobara u posjedu crkava u Italiji. Carrara, 2010. http://ducac.ipu.hr Mrežne stranice projekta Dubrovnik: Civitas et Acta Consili- orum: Visualizing Development of the Late Medieval Urban GRGA et al. (2006.) Božidar Grga – Božena Popić-Kurtela – Ivica Žile – Nora Fabric (DUCAC) http://ducac.ipu.hr Mojaš, Orgulje na području Dubrovačke biskupije, CD, HULJEV (2016.) Ivica Huljev, Crkva sv. Nikole: vez religijskog i antropolo Dubrovnik, 2006. škog, u: Crkva sv. Nikole u Starom Gradu: povijest, vjera, GRGIĆ (1979.) Marijan Grgić, Cecilija, sveta, u: Leksikon ikonografije, litur- kultura, (ur.) Vinko Tarbušković, Stari Grad, 2016., 37–73. gike i simbolike zapadnog kršćanstva, (ur.) Anđelko Baduri- HUMFREY (1993.) Peter Humfrey, The Altarpiece in Renaissance Venice, New na, Zagreb, 1979., 178–179. Haven and London, 1993. GRUJIĆ (1991.) ada rujić N G , Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, IVANČEVIĆ (1999.) Radovan Ivančević, Gropellijev model Dubrovnika (1715.), u: Zagreb, 1991. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23 (1999.), 109–166. GRUJIĆ (2016.) Nada Grujić, Arhitektura Kneževa dvora u srednjem vijeku: IVOŠ (2011.) Jelena Ivoš, Liturgijsko ruho dominikanskih samostana u od utvrde do palače, u: Knežev dvor u Dubrovniku: utvrda Hrvatskoj, u: Dominikanci u Hrvatskoj, katalog izložbe, – palača – muzej, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Klovićevi dvori, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 2011., 219–228. Pavica Vilać, Dubrovnik, 2016., 11–33. IVOŠ (2014.) Jelena Ivoš, Liturgijsko ruho, u: Katedrala Gospe Velike u GRUJIĆ – ZELIĆ (2010.) Nada Grujić – Danko Zelić, Palača vojvode Sandalja Hra- Dubrovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Dubrovnik – Za- nića u Dubrovniku, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti greb, 2014., 338–351. HAZU u Dubrovniku, 48 (2010.), 47–132. IVUŠIĆ (2014.) Ljiljana Ivušić, Žigovi s likom svetoga Vlaha, u: Sveti Vlaho u GUERRIERO (1998.) Simone Guerriero, Sculture di Marino e Paolo Groppelli a povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, Lussingrande, u: Arte Veneta, 52 (1998.), 121–125. (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 492–499. JACOBY (2012.) David Jacoby, Camlet Manufacture, Trade in Cyprus and the GYUG (1990.) Richard Francis Gyug, Missale Ragusinum: The Missal of Dubrovnik, Toronto, 1990. Economy of Famagusta from the Thirteenth to the Late Fif- teenth Century, u: Medieval and Renaissance Famagusta. HAN (1979.) Verena Han, Arhivska građa o staklu i staklarstvu u Dubrov- Studies in Architecture, Art and History, (ur.) Michael J. K. niku (XIV−XVI vek), Beograd, 1979. Walsh et al., Burlington, 2012., 15–42. HART – NORTH (2009.) vril art usan orth A H – S N , Seventeenth and Eighteenth JAKŠIĆ – TOMIĆ (2004.) Nikola Jakšić – Radoslav Tomić, Zlatarstvo – Umjetnička ba- ‑Century Fashion in Detail, London, 2009. ština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2004. HETHERINGTON (1983.) Paul Hetherington, A purchase of Byzantine relics and re- JANEKOVIĆ RÖMER (1999.) Zdenka Janeković Römer, Okvir slobode: dubrovačka vlastela liquaries in fourteenth-century Venice, u: Arte Veneta, 37 između srednjovjekovlja i humanizma, Zagreb – Dubrov- (1983.), 9–30. nik, 1999. HILJE – TOMIĆ (2006.) Emil Hilje – Radoslav Tomić, Slikarstvo – Umjetnička baština JANEKOVIĆ RÖMER (2003.) Zdenka Janeković Römer, Višegradski ugovor – temelj Dubro- Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2006. vačke Republike, Zagreb, 2003. HOPKINS (2006.) Andrew Hopkins, Baldassare Longhena 1597–1682, Milano, JANEKOVIĆ RÖMER (2008.) Zdenka Janeković Römer, Sveti Dujam i Sveti Vlaho: uporište 2006. metropolije i uporište Republike, u: Hagiologija: Kultovi u kontekstu, (ur.) Ana Marinković – Trpimir Vedriš, Zagreb, HOPKINS (2012.) Andrew Hopkins, Baldassare Longhena and Venetian Ba- 2008., 123–139. roque Architecture, New Haven – London, 2012. (prvo izdanje 1965.). JANEKOVIĆ RÖMER (2009.) Zdenka Janeković Römer, Moć riječi: propovjednici u srednjovjekovnom Dubrovniku, u: Humanitas et litterae: Zbor- HORVAT-LEVAJ (2001.) Katarina Horvat-Levaj, Barokne palače u Dubrovniku, Za- nik u čast Franje Šanjeka, (ur.) Lovorka Čoralić – Slavko greb – Dubrovnik, 2001. Slišković, Zagreb, 2009., 113–127. HORVAT-LEVAJ (2006.) Katarina Horvat-Levaj, Ilija Katičić u baroknoj obnovi Du- JEMO (2006.) Danijela Jemo, Konzervatorsko-restauratorski radovi na ka- brovnika i Perasta – nove spoznaje o životu i djelu dubro- putu-fraku iz muškoga građanskog kompleta obitelji Gozze vačkog graditelja i klesara, u: Anali Zavoda za povijesne iz Dubrovnika, u: Informatica Museologica, XXXVII./1–4 znanosti HAZU u Dubrovniku, 44 (2006.), 189–218. (2006.), 224–239. HORVAT-LEVAJ (2007.) Katarina Horvat-Levaj, Tommaso Napoli u Dubrovniku, u: JEMO – PARAC-OSTERMAN (2016.) Danijela Jemo – Đurđica Parac-Osterman, Razvojni pute- Umjetnički dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeću, vi proizvodnje, tehnologije bojenja i trgovine tekstilom u Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 21. i 22. kontekstu pomorsko-trgovačkih puteva Dubrovnika, u: Na- studenog 2003. godine u Splitu u povodu 5. obljetnice še more, LXIII./1 (2016.), 36–43. smrti Krune Prijatelja, (ur.) Vladimir Marković – Ivana Pri- JEREMIĆ – TADIĆ (1938.) Risto Jeremić – Jorjo Tadić, Prilozi za istoriju zdravstvene kul- jatelj-Pavičić, Split, 2007., 31–52. ture starog Dubrovnika, sv. I., Beograd, 1938.

444 JIREČEK (1904.) Konstantin Jireček, Die Romanen in den Städten Dalmatiens KUNČEVIĆ (2015.) Lovro Kunčević, Mit o Dubrovniku: diskursi o identitetu re- während des Mittelalters, sv. II., Wien, 1904. nesansnoga grada, Zagreb – Dubrovnik, 2015. KARAMAN, A. (1988.) Antun Karaman, Ivo Dulčić – monografija, Dubrovnik, KUSTIĆ (1972.) Živko Kustić, Dubrovnik svečano proslavio 1000. obljetnicu 1988. zaštite sv. Vlaha, u: Glas Koncila, XI./4 (1972.), 10–11. KARAMAN, A. (2016.) Antun Karaman, Himna svjetlu i boji: sakralni radovi Iva La basilica dei Santi Giovanni e Paolo La basilica dei Santi Giovanni e Paolo, (ur.) Giuseppe Pava- Dulčića u dubrovačkim crkvama i samostanima, u: Du- nello, Venezia, 2012. brovnik, n. s. XXVI./3 (2016.), 77–106. La scultura a Venezia La scultura a Venezia da Sansovino a Canova, (ur.) Andrea KARAMAN, LJ. (1933.) Ljubo Karaman, Umjetnost u Dalmaciji, XV. i XVI. vijek, Za- Bacchi, Milano, 2000. greb, 1933. LASIĆ – LOKAS (2016.) Božo Lasić – Dino Lokas, Dubrovačke medalje i plakete – KATIČIĆ (1988.) Radoslav Katičić, Aedificaverunt Ragusium et habitaverunt otisak vremena, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, Du- in eo. Tragom najstarijih dubrovačkih zapisa, u: Starohrvat- brovnik, 2016. ska prosvjeta, III./18 (1988.), 5–38. LENTIĆ (1984.) Ivo Lentić, Dubrovački zlatari 1600–1900., Zagreb, 1984. KAVANJIN (1913.) Jerolim Kavanjin, Poviest vanđelska bogatoga a nesrećna LENTIĆ (1987.) Ivo Lentić, Zlatarstvo, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. Epuluna i ubogoga a čestita Lazara, (prir.) Josip Aranza, Za- stoljeće, katalog izložbe, Muzejski prostor, (ur.) Vladimir greb, 1913. Marković, Zagreb, 1987., 229–270, 368–389. KLEMENČIČ (2000.) Matej Klemenčič, Giuseppe, Marino, Paolo Groppelli, u: La Liber croceus Liber croceus, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srp- scultura a Venezia da Sansovino a Canova, (ur.) Andrea Bac skog naroda, III. odeljenje, knj. XXIV., (prir.) Branislav Ne- chi, Milano, 2000., 739–741. deljković, Beograd, 1997. KLEMENČIČ (2009. a) Matej Klemenčič, Groppelli, Giuseppe, u: K. G. SAUR, Allge Liber omnium reformationum Liber omnium reformationum, (prir.) Aleksandar Solovjev, meines Künstler-Lexikon, sv. 63., München – Leipzig, 2009., Beograd, 1936. 57–58. Liber statutorum Liber statutorum civitatis Ragusii, (prir.) Konstantin Jireček, KLEMENČIČ (2009. b) Matej Klemenčič, Groppelli, Marino, u: K. G. SAUR, All- Baltazar Bogišić, Zagreb, 1904. gemeines Künstler-Lexikon, sv. 63., München – Leipzig, Liber viridis Liber viridis, (prir.) Branislav Nedeljković, Beograd, 1984. 2009., 58–59. Libri reformationum, I. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. I., ann. KLEMENČIČ (2009. c) Matej Klemenčič, Groppelli, Paolo, u: K. G. SAUR, Allgemei 1306–1347, (prir.) Ivan Kr. Tkalčić, Zagrabiae, 1879. nes Künstler-Lexikon, sv. 63., München – Leipzig, 2009., Libri reformationum, II. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. II, ann. 59. 1347–1352, 1356–1360, (prir.) Ivan Kr. Tkalčić, Zagrabiae, KLEMENČIČ (2012.) Matej Klemenčič, Le opere di Giovanni Bonazza a Santa Ma- 1882. ria dei Servi, u: La chiesa di Santa Maria dei Servi in Padova, Libri reformationum, III. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. III, ann. (ur.) Girolamo Zampieri, Roma, 2012., 223–234. 1359–1364, (prir.) Ivan Kr. Tkalčić, Zagrabiae, 1895. Knjiga rizničarskih najmova Knjiga rizničarskih najmova / Liber affictum thesaurarie, Libri reformationum, IV. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. IV, ann. (prir.) Danko Zelić, Dubrovnik, 2012. 1364–1396, (prir.) Josip Gelcich, Zagrabiae, 1896. KOPRČINA (2005.–2006) Arijana Koprčina, Zbirka metala, u: Skriveno blago Muzeja Libri reformationum, V. Monumenta Ragusina – Libri reformationum, sv. V, ann. za umjetnost i obrt, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i 1301–1336, (prir.) Josip Gelcich, Zagrabiae, 1897. obrt, (ur.) Anđelka Galić, Zagreb, 2005.–2006., 295–300. LIEPOPILI (1930.) Antun Liepopili, Dubrovačka katedrala i njezine slike, Du- KOVAČIĆ, S. (2001.) Slavko Kovačić, Dubrovačka metropolija tijekom višesto- brovnik, 1930. ljetne krize, do ukidanja i preustroja dotadašnje nadbiskupije u sadašnju dubrovačku biskupiju u travnju 1830., u: LISIČAR (1932.) Petar Lisičar, Koločep, Dubrovnik, 1932. Tisuću godina dubrovačke (nad)biskupije. Zbornik radova Listine, I. Listine o odnošajih izmedju Južnoga Slavenstva i Mletačke znanstvenog skupa u povodu tisuću godina uspostave du- Republike, sv. I., (prir.) Šime Ljubić, Zagreb, 1868. brovačke (nad)biskupije/metropolije (998.–1998.), (ur.) LONZA (1994.) Nella Lonza, Svakodnevica Kneževa dvora u Dubrovniku u Želimir Puljić – Nediljko A. Ančić, Dubrovnik, 2001., XVIII. stoljeću, u: Otium, II./1–2 (1994.), 3–17. 253–274. LONZA (2002. a) Nella Lonza, Dubrovački statut, temeljna sastavnica prav- KOVAČIĆ, V. (2003.–2004.) Vanja Kovačić, Kipovi Alessandra Vittorije za trogirsku kate- nog poretka i biljeg političkog identiteta, u: Statut grada dralu, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 (2003.– Dubrovnika sastavljen 1272. godine, (prir. i prev.) Ante Šo- 2004.), 215–238. ljić, Zdravko Šundrica i Ivo Veselić; (uv. studija) Nella Lon- KRASIĆ (1973.) Stjepan Krasić, Požar stare i gradnja nove crkve sv. Vlaha u za, Dubrovnik, 2002., 11–46. Dubrovniku 1706–1715., u: Dubrovački horizonti, V./12– LONZA (2002. b) Nella Lonza, La giustizia in scena: punizione e spazio 13 (1973.), 9–15. pubblico nella Repubblica di Ragusa, u: Acta Histriae, X./1 KRASIĆ (2002.) Stjepan Krasić, Dominikanski samostan u Dubrovniku, Du- (2002.), 161–190. brovnik, 2002. LONZA (2009.) Nella Lonza, Kazalište vlasti. Ceremonijal i državni blagdani KRAŠEVAC (2016.) Irena Kraševac, Klasicističke portretne biste. Djela Canove, Dubrovačke Republike u 17. i 18. stoljeću, Zagreb – Du- Thorvaldsena i Paronuzzija u hrvatskim muzejskim zbirka- brovnik, 2009. ma, u: Klasicizam u Hrvatskoj, zbornik radova, (ur.) Irena LONZA (2012.) Nella Lonza, Za spas duša, na dobrobit države: dubrovač- Kraševac, Zagreb, 2016., 297–317. ki rizničari i vremenita dobra za vječnu nabožnu svrhu KREKIĆ (2007.) Bariša Krekić, Unequal Rivals: Essays on Relations Between (13.–15. stoljeće), u: Knjiga rizničarskih najmova – Liber Dubrovnik and Venice in the Thirteenth and Fourteenth affictuum Thesaurariae (1428–1547), (prir.) Danko Zelić, Centuries, Zagreb – Dubrovnik, 2007. Zagreb – Dubrovnik, 2012., 9–24. KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (1858.) Ivan Kukuljević Sakcinski, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, LONZA (2014.) Nella Lonza, Festa svetoga Vlaha u starom Dubrovniku, u: sv. I., Zagreb, 1858. Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubro- KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (1859.) Ivan Kukuljević Sakcinski, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, vački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 44–79. sv. III., Zagreb, 1859. LORENZINI (2010.) Lorenzo Lorenzini, Lampasso lanciato (kat. jed. 122), u: La KULJIŠ (2002.) Tomislav Kuljiš, »Mleci« na Lapadu: ljetnikovac Paska Frana Collezione Gandini. Tessuti del Medioevo e del Rinascimen- Sorkočevića, Dubrovnik, 2002. to, (ur.) Marta Cuoghi Costantini – Iolanda Silvestri, Bolo- KUNČEVIĆ (2008.) Lovro Kunčević, O dubrovačkoj libertas u kasnom srednjem gna (2010.), 185–186. vijeku, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Du- LOTZ (1995.) Wolfgang Lotz, Architecture in Italy 1500–1600, New Ha- brovniku, 46 (2008.), 9–64. ven, 1995.

445 LUCIĆ VUJIČIĆ (2014.) Sandra Lucić Vujičić, Izvješće o izvedenom evakuiranju i LJUBIĆ (1869.) Šime Ljubić, Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, sv. privremenoj pohrani liturgijskog ruha i pribora iz crkve sv. II., Rijeka, 1869. Vlaha u Dubrovniku, dokumentacija Hrvatskog restaurator- MACAN (1996.) Tomislav Macan, Vlasićki zapisci, Dubrovnik, 1996. skog zavoda, Služba za pokretnu baštinu, Zagreb, 2014. MACAN (2006.) Tomislav Macan, Pisma Vlahu, Dubrovnik, 2006. LUČIĆ (1973.) Josip Lučić, Povijest Dubrovnika od VII stoljeća do godine MACKIE (2003.) Louise W. Mackie, The origins and influences of silk damasks 1205., Zagreb, 1973. in the Topkapi Palace in Istanbul during the 16th century, u: LUČIĆ (1975.) Josip Lučić, O najranijim vezama Dubrovnika s Engleskom Bulletin du CIETA, 80 (2003.), 39–48. i Španjolskom, u: Historijski zbornik, 27–28/1974.–1975. MAGRINI (1988.) Marina Magrini, Francesco Fontebasso, Vicenza, 1988. (1975.), 183–200. MARINKOVIĆ (2007.) Ana Marinković, Teritorijalno širenje Dubrovačke Komune/ LUČIĆ (1989.) Josip Lučić, Novčane jedinice i mjere, u: Knjiga odredaba Republike i crkve njezinih svetaca zaštitnika, u: Anali Zavo- dubrovačke carinarnice, (prir.) Josip Lučić, Dubrovnik, da za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 45 (2007.), 1989. 219–234. LUPIS (1995.) Vinicije B. Lupis, Pax – predočnica, u: Anali Zavoda za povije- MARINKOVIĆ – MARUŠIĆ (2016.) Ana Marinković – Matko Matija Marušić, Fatto a imitazione sne znanosti HAZU u Dubrovniku, 33 (1995.), 53–65. di quello di s. Marco. Istočnojadranske inačice korske pre- LUPIS (1996.) Vinicije B. Lupis, Pabirci za korčulansko XIX. i XX. stoljeće, u: grade crkve sv. Marka u Veneciji, u: Razmjena umjetničkih Godišnjak grada Korčule, 1 (1996.), 128–138. iskustava u jadranskome bazenu. Zbornik Dana Cvita Fisko- LUPIS (1997.) Vinicije B. Lupis, Novopronađena zastava sv. Vlaha u Žuljani vića VI, (ur.) Jasenka Gudelj – Predrag Marković, Zagreb, na Pelješcu, u: Naše more, XLIV./5–6 (1997.), 283–285. 2016., 55–67. MARKOVIĆ (1985.) ladimir arković LUPIS (2000.) Vinicije B. Lupis, Sakralna baština Stona i okolice, Ston, 2000. V M , Zidno slikarstvo 17. i 18. stoljeća u Dal- maciji, Zagreb, 1985. LUPIS (2001.) Vinicije B. Lupis, Liturgijski predmeti iz crkve sv. Andrije na Pilama, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Du- MARKOVIĆ (1987.) Vladimir Marković, Slikarstvo, u: Zlatno doba Dubrovnika brovniku, 39 (2001.), 381–396. XV. i XVI. stoljeće, katalog izložbe, Muzejski prostor, (ur.) Vladimir Marković, Zagreb, 1987., 347–363. LUPIS (2002.) Vinicije B. Lupis, Don Miho Pešić – dubrovački slikar 18. sto- ljeća i njegovo doba, u: Peristil, 45 (2002.), 123–134. MARKOVIĆ (1990.) Vladimir Marković, Ljetnikovac Bozdari u Rijeci dubrovač- koj i Marino Groppeli, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dal- LUPIS (2003.) Vinicije B. Lupis, Dvije crtice iz dubrovačke likovne baštine, maciji, 30 (1990.), 231–265. u: Dubrovački horizonti, XXXIII./42 (2003.), 74–80. MARKOVIĆ (2004.) Vladimir Marković, Crkve 17. i 18. stoljeća u Istri – tipologija LUPIS (2004.) Vinicije B. Lupis, O napuljskom zlatarstvu u Dubrovniku i stil, Zagreb, 2004. i okolici, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28 MARUNČIĆ (2014.) Tonko Marunčić, Sveti Vlaho na pečatima i poveljama Du- (2004.), 162–175. brovačke Republike, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, LUPIS (2005.) Vinicije B. Lupis, Nove spoznaje o starijem dubrovačkom katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Du- zlatarstvu, u: Peristil, 48 (2005.), 33–44. brovnik, 2014., 212–221. LUPIS (2005.–2007.) Vinicije B. Lupis, O sakralnoj baštini Blata XIX. i XX. stolje- MARUŠIĆ (2014.) Matko Matija Marušić, Monumentalna raspela u crkvama ća, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 41 (2005.– dubrovačkog područja do Tridentskog sabora, diplomski 2007.), 449–471. rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2014. LUPIS (2006. a) Vinicije B. Lupis, O sakralnoj baštini uoči pada Republike MASSIMI (2002.) Maria Elena Massimi, Groppelli, u: Dizionario biografico degli i u prvim desetljećima 19. st. u Dubrovniku i okolici, u: Italiani, 59, Roma, 2002., http://www.treccani.it/enciclopedia Peristil, 49 (2006.), 107–128. /groppelli (Dizionario-Biografico)/. LUPIS (2006. b) inicije upis V B. L , Prilog poznavanju rimskog zlatarstva u MATAS (1882.) Ante Konstantin Matas, Miletii versus, Dubrovnik, 1882. Dubrovniku, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 30 MAZZARELLI (2008.) Carla Mazzarelli, Maestri eccelenti, copisti e »quadrari« al (2006.), 93–106. servizio di casa Bolognetti nella Roma di Benedetto XIV, u: LUPIS (2008.) Vinicije B. Lupis, O srebrnoj pali i srebrnom reljefu sv. Vlaha, Studi di storia dell’ arte, 19 (2008.), 189–206. u: Peristil, 51 (2008.), 119–130. MEDER (1992.) Jagoda Meder, Orgulje u Hrvatskoj, Zagreb, 1992. LUPIS (2009.) Vinicije B. Lupis, Iznova o kiparu Marinu Radici, u: Dubrov- MEDINI (1935.) Milorad Medini, Starine dubrovačke, Dubrovnik, 1935. nik, n. s. XX./3 (2009.), 94–99. MENEGHIN (1980.) Vittorio Meneghin, L’ isola della Madonna. Storia del santua- LUPIS (2010.) Vinicije B. Lupis, Prilog poznavanju mletačkog zlatarstva u rio di S. Maria di Barbana nella laguna di Grado, Santuario Dubrovniku i okolici, u: Peristil, 53 (2010.), 27–42. di Barbana, 1980. LUPIS (2014. a) inicije upis V B. L , Dubrovačka svetkovina svetog Vlaha u svi- MIHOVILOVIĆ (1972.) Jozo Mihovilović, Tisućgodišnji jubilej Sv. Vlaha, u: Dubro- jetu, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, vački horizonti, 4/9–10, (1972.), 84–90. Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., MIKLOBUŠEC (2006.) Valentin Miklobušec, Drugi dolazak isusovaca u Južnu Hr- 80–98. vatsku (I. dio), u: Obnovljeni život, LXI./2 (2006.), 137–160. LUPIS (2014. b) Vinicije B. Lupis, Liturgijski predmeti i zavjetni darovi, u: MIOVIĆ (2003.) Vesna Miović, Dubrovačka diplomacija u Istambulu, Zagreb Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Hor- – Dubrovnik, 2003. vat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 331–339. MIRNIK (2014.) Ivan Mirnik, Sveti Vlaho na dubrovačkom novcu i medalja- LUPIS (2014. c) Vinicije B. Lupis, Moćnik katedrale, u: Katedrala Gospe Ve- ma, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, like u Dubrovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Dubrovnik Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., – Zagreb, 2014., 399–439. 202–211. LUPIS (2014. d) inicije upis V B. L , Sveti Vlaho u primijenjenoj umjetnosti, u: MISIUDA (2012.) Danuta Misiuda, Pjevalište Svetoga Vlaha s kućištem orgu- Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubro- lja, u: Naša Gospa, XVIII./46 (2012.), 21–22. vački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 444–491. MITIĆ (1976.–1977.) Ilija Mitić, Trajan Lalić – jedan od zaslužnih podanika Du- LUPIS (2014. e) Vinicije B. Lupis, Životopis don Vladimira Taljerana, u: Vladi- brovačke republike, u: Dubrovački horizonti, VII.–IX./16– mir Taljeran, Zrnca za povijest Stona, Ston, 2014., 11–14. 17 (1976.–1977.), 119–122. LUPIS (2015.) Vinicije B. Lupis, Dubrovačke srednjovjekovne zlatarske te- MITIĆ (1982.) Ilija Mitić, Prilog proučavanju odnosa Dubrovnika i Genove me, Zagreb – Dubrovnik, 2015. od druge polovice XIV. do početka XIX. stoljeća, u: Anali LJUBIĆ (1856.) Šime Ljubić (Simeone Gliubich), Dizionario biografico degli Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, 19–20 uomini illustri della Dalmazia, Vienna, 1856. (1982)., 19–78.

446 MITIĆ (1986.) Ilija Mitić, Prilog proučavanju odnosa Napuljske Kraljevi- oreficeria veneta e alcune notizie al loro riguardo ..., Vene- ne – Kraljevstva Dviju Sicilija i Dubrovačke Republike od zia e Dogado, sv. I., Rovinj – Treviso, 1992. sredine XVII. do početka XIX. stoljeća, u: Radovi Zavoda za PAZZI (1998.) Piero Pazzi, Dizionario biografico degli orefici, argentieri, hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagre- gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori d’ avorio e bu, XIX./1 (1986.), 101–132. scultori in nobili materiali ... dal Medio Evo alla fine della MONTANI (1956.) Miroslav Montani, Josip Rossi kao restaurator slika Tripa Ko- Repubblica aristocratica di Venezia, Venezia, 1998. kolje, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 10 (1956.), PAZZI (2009.) Piero Pazzi, Uvod u draguljarstvo, u: Zagovori svetom Tri- 217–229. punu – Blago Kotorske biskupije, katalog izložbe, Klovićevi MONTEVECCHI – Benedetta Montevecchi – Sandra Vasco Rocca (ur.), Sup- dvori, (ur.) Radoslav Tomić, Zagreb, 2009., 304–315. VASCO ROCCA (1988.) pellettile ecclesiastica, u: Dizionari terminologici (vol. I.), PAZZI (2010.) Piero Pazzi, Gioielli delle Bocche di Cattaro: Perasto, Dobro- Ministero per i beni culturali e ambientali, Istituto centrale ta, Scagliari e Perzagno (secoli XVI–XIX), Tesori del Monte- per il catalogo e la documentazione, Firenze, 1988. negro, sv. III., Venezia, 2010. MUIR (1981.) Edward Muir, Civic Ritual in Renaissance Venice, Princeton, PEDANI (1983.) Maria Pia Pedani, Notizie storiche e documenti, u: Bolletino New Jersey, 1981. d’ Arte, 5 (1983.), 65–83. MUNK (2016.) Ana Munk, Deconstructing the Myth of Byzantine Crown: PEJAKOVIĆ (1994.) Mladen Pejaković, Zraka svetoga Vlaha, u: Dubrovnik, Sve- The Head Reliquary of Saint Blaise in Dubrovnik, u: Du- ti Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj, n. s. V./5 (1994.), brovnik Annals, 20 (2016.), 7–51. 79–93. MURAT (2007.) Marko Murat, Iz mog života (Autobiografija), (prir.) Alek- PEJIĆ (2004.) Pijo Pejić, Slikar fra Josip Rossi, u: Radovi Zavoda za povije- sandra Mamić-Petrović – Petar Petrović, Beograd, 2007. sne znanosti HAZU u Zadru, 46 (2004.), 325–333. MURRAY (1978.) Peter Murray, Architettura del Rinascimento, Milano, 1978. PEKOVIĆ (1998.) Željko Peković, Dubrovnik – nastanak i razvoj srednjovje- NICCOLAI (1752.) Alfonso Niccolai, Memorie storiche di S. Biagio vescovo kovnog grada, Split, 1998. e martire, protettore della Repubblica di Ragusa, Roma, PELC (2007.) Milan Pelc, Renesansa – Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, 1752. Zagreb, 2007. NIERO (1978.) Antonio Niero, Precisazioni e ricuperi sul patrimonio ar- PERI (1993.) Paolo Peri, Paramenti liturgici in San Lorenzo, u: San Lo- tistico della chiesa di San Samuele, u: Arte Veneta, 32 renzo: i documenti e i tesori nascosti, (ur.) Marco Assirelli, (1978.), 343–346. Venezia, 1993., 113–118. NODARI (2014. a) Maja Nodari, Festa svetoga Vlaha – baština čovječanstva, PEŠORDA VARDIĆ (2012.) Zrinka Pešorda Vardić, U predvorju vlasti. Dubrovački antu- u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., nini u kasnom srednjem vijeku, Zagreb – Dubrovnik, 2012. 502–508. PETTINAU VESCINA (1990.) Maria Pia Pettinau Vescina (ur.), Paramenti sacri delle chiese di Brindisi, Brindisi, 1990. NODARI (2014. b) Maja Nodari, Gradsko štovanje Sveca zaštitnika, u: Sveti Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog izložbe, Dubrovački PIACENTI ASCHENGREEN (1998.) Cristina Piacenti Aschengreen (ur.), L’ abito per il corpo, il muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2014., 100–137. corpo per l’ abito. Islam e Occidente a confronto, katalog NODARI – LAZNIBAT (2011.) Maja Nodari – Zehra Laznibat i dr., Crkva svetoga Vlaha na izložbe, Museo Stibbert, Firenze, 1998. Gorici, Dubrovnik, 2011. PLANIĆ-LONČARIĆ (1990. a) Marija Planić-Lončarić, Ceste, ulice i trgovi srednjovjekov- NODILO (1883.) Natko Nodilo, Prvi ljetopisci i davna historiografija dubro- nog Dubrovnika, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, vačka, u: Rad JAZU [Razredi filologičko-historički i filoso- 29 (1990.), 157–168. fičko-juridički, 4], 65 (1883.), 92–128. PLANIĆ-LONČARIĆ (1990. b) Marija Planić-Lončarić, Dubrovačka luža, u: Radovi Institu- NOVAK (1966.) Grga Novak, Povijest Dubrovnika od najstarijih vremena do ta za povijest umjetnosti, 14 (1990.), 93–95. početka VII. stoljeća, Dubrovnik, 1966. PRELOG (1971.–1972.) Milan Prelog, Dubrovački statut i izgradnja grada (1272– NOVAK KLEMENČIČ (2011.) Renata Novak Klemenčič, Cerkev sv. Vlaha u Dubrovniku v 1972), u: Peristil, 14–15 (1971.–1972.), 81–94. dvajsetih letih 15. stoletja in Bonino di Jacopo da Milano, PREMERL (2014.) Daniel Premerl, Stoljeće opremanja barokne katedrale, u: u: Zbornik za umetnostno zgodovino, 47 (2011.), 60–74. Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Hor- Obnova Dubrovnika 1979.–1989. Obnova Dubrovnika 1979.–1989., (ur.) Snješka Knežević, vat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, 2014., 214–269. Dubrovnik, 1989. Prenos i posveta četiri nova zvona *** Prenos i posveta četiri nova zvona za Zbornu crkvu sv. Odluke dubrovačkih Odluke dubrovačkih vijeća 1390–1392, (prir.) Nella Lonza, Vlaha, u: List Dubrovačke biskupije, XV./1–2 (1925.), 9–10. vijeća 1390–1392 Zdravko Šundrica, Zagreb – Dubrovnik, 2005. PRIJATELJ (1949.) Kruno Prijatelj, Slikari XVII i XVIII stoljeća u Dubrovniku, u: Odluke dubrovačkih Odluke dubrovačkih vijeća 1395–1397, (prir.) Nella Lonza, Starohrvatska prosvjeta, III./1 (1949.), 258–261. vijeća 1395–1397 Zagreb – Dubrovnik, 2011. PRIJATELJ (1958.) Kruno Prijatelj, Dokumenti za historiju dubrovačke barokne Odluke veća, I. Odluke veća Dubrovačke Republike, sv. I., (prir.) Mihailo arhitekture, u: Tkalčićev zbornik: zbornik radova posveće- Dinić, Beograd, 1951. nih sedamdesetogodišnjici Vladimira Tkalčića, sv. 2., (ur.) Odluke veća, II. Odluke veća Dubrovačke republike, sv. II., (prir.) Mihailo Ivan Bach, Zagreb, 1958., 117–155. Dinić, Beograd, 1964. PRIJATELJ (1960.) Kruno Prijatelj, Novi vijek, u: Kulturni spomenici otoka Bra- Otkriće spomenika kralju *** Otkriće spomenika kralju Petru i kipa Sv. Vlaha, u: Na- ča, Zagreb, 1960., 177–179. Petru i kipa Sv. Vlaha rodna svijest, IV./51 (1924.), 3. PRIJATELJ (1967.–1974.) Kruno Prijatelj, Dubrovački poliptih iz crkve sv. Vlaha, u: Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU, XV.–XVII./1–3 OŽANIĆ (2016.) Martina Ožanić, Atektonsko građeni oltari XVIII. stoljeća na području sjeverozapadne Hrvatske, doktorski rad, Filozof- (1967.–1974.), 131–135. ski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2016. PRIJATELJ (1968.) Kruno Prijatelj, Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća, Za- PAVONE (2015.) Mario Alberto Pavone, Tragovima napuljskog slikarstva u greb, 1968. Hrvatskoj (XVI.–XVIII. st.), u: Sveto i profano – slikarstvo PRIJATELJ (1970.) Kruno Prijatelj, Contributi per la scultura barocca a Ragusa, talijanskog baroka u Hrvatskoj, katalog izložbe, Klovićevi u: Arte Veneta, 24 (1970.), 238–240. dvori, (ur.) Radoslav Tomić, Zagreb, 2015., 72–73. PRIJATELJ (1974.) Kruno Prijatelj, Matteieva slikarska dekoracija dubrovačke PAZINI PAGLIERI – Nadia Pazini Paglieri – Rinangelo Paglieri, Chiese Barocche riznice, u: Situla, 14/15 (1974.), 387–389. PAGLIERI (1992.) a Genova e in Liguria, Genova, 1992. PRIJATELJ (1975.) Kruno Prijatelj, Doprinosi baroknoj skulpturi u Dubrovni- PAZZI (1992.) Piero Pazzi, I punzoni dell’ argenteria e oreficeria veneta ku, u: Kruno Prijatelj, Studije o umjetninama u Dalmaciji, 3 ovvero breve compendio di bolli e marche dell’ argenteria e (1975.), 87–110.

447 PRIJATELJ (1981. a) Kruno Prijatelj, Bilješka o Lazaniću, u: Postira. Spomeni- SANTORO (2010.) Barbara Santoro, I manufatti tessili dell’ Abbazia di Monte- ca u povodu 400. obljetnice osnutka župe Postira, 1981., vergine nel XVII e XVIII secolo, u: Montevergine barocca. 171–174. Manifestazioni artistiche nella Congregazione Verginiana PRIJATELJ (1981. b) Kruno Prijatelj, Prilog odjeku Caravaggia u Dalmaciji, u: tra Seicento e Settecento, (ur.) Riccardo Guariglia – Emanu- Peristil, 24 (1981.), 73–78. ele Mollica, Mercogliano, 2010., 93–97. SCATTOLINI (1924.) vo cattolini PRIJATELJ (1982.) Kruno Prijatelj, Barok u Dalmaciji, u: Anđela Horvat – Rad- I S , Znamenito otkriće starinske slike XV. vije- mila Matejčić – Kruno Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb, ka u potkuplju crkve Sv. Vlaha, u: Narodna svijest, VI./44 1982., 651–916. (1924.), 2. SEFEROVIĆ (2012.) Relja Seferović, Crkva iza Dvora – kroz povijest dubrovačke PRIJATELJ (1983.) Kruno Prijatelj, Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća, Za- greb, 1983. Crkve 18. stoljeća uz pratnju Serafina Marije Cerve, u: Se- rafin Marija Cerva, Prolegomena za svetu dubrovačku me- PRIJATELJ (1985.) Kruno Prijatelj, Neki problemi o slikama i oltarima u samo- tropoliju, (prir. i prev.) Relja Seferović, Zagreb – Dubrovnik, stanu Male braće u Dubrovniku, u: Samostan Male braće 2012., 9–253. u Dubrovniku, (ur.) Justin V. Velnić, Zagreb – Dubrovnik, 1985., 508–509. SEFEROVIĆ (2015.) Relja Seferović, Javne počasti i djela fra Luja Spagnolettija, nadbiskupa dubrovačkog 1792.–1799., u: Croatica Chri- PRIJATELJ (1988.) Kruno Prijatelj, Restauriranje slika Petra Matteia na koru stiana Periodica, 76 (2015.), 101–128. dubrovačke crkve sv. Vlaha, u: Anali Zavoda za povijesne SEMENZATO (1966.) Camillo Semenzato, La scultura veneta del Seicento e del znanosti JAZU u Dubrovniku, 26 (1988.), 77–85. Settecento, Venezia, 1966. PRIJATELJ (1988.–1989.) Kruno Prijatelj, Cabiancin oltar u crkvi sv. Jakova na Višnjici SGARBI (2013.) Vittorio Sgarbi, Mattia Preti, Soveria Manelli, 2013. u Dubrovniku, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 12–13 (1988.–1989.), 247–249. SILVESTRI (2010.) Iolanda Silvestri, L’ »opera nuova« nei tessuti del Rinasci- mento, u: La Collezione Gandini. Tessuti del Medioevo e PRIJATELJ PAVIČIĆ (2013.) Ivana Prijatelj Pavičić, U potrazi za izgubljenim slikarstvom. del Rinascimento, (ur.) Marta Cuoghi Costantini – Iolanda O majstoru Lovru iz Kotora i slikarstvu na prostoru od Du- Silvestri, Bologna, 2010., 63–81. brovnika do Kotora tijekom druge polovice XV. stoljeća, Du- brovnik, 2013. SJEKAVICA (2013.) Đivo Sjekavica, Rekvizicije zvona u Prvom svjetskom ratu na području Dubrovačke biskupije, u: Anali Zavoda za povije- PRINCIPE (1991.) Ilario Principe, Tri neobjavljene karte Dubrovnika iz XVI– sne znanosti HAZU u Dubrovniku, 51/2 (2013.), 541–611. XVII stoljeća, u: Dubrovnik, n. s. II./1 (1991.), 191–202. SKURLA (1868.) Stijepo Skurla, Moćnik stolne crkve dubrovačke. Izvješće o PRISCO – DE VECCHI (1966.) Michele Prisco – Pierluigi De Vecchi, Raffaello, Milano, 1966. drvu sv. Križa, pelenici Isukrstovoj, i ostalijem moćima posve- PRLENDER (1994.) Ivica Prlender, Dubrovačko posvajanje svetoga Vlaha, u: ćenijem životom i smrti našega Spasitelja, Dubrovnik, 1868. Dubrovnik, Sveti Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj, n. SKURLA (1871.) Stijepo Skurla, Sv. Vlaho biskup i mučenik od Sebaste, du- s. V./5 (1994.), 9–21. brovački obranitelj, Dubrovnik, 1871. PRLENDER (1996.) Ivica Prlender, Proslov, u: Tomislav Macan, Vlasićki zapisci, SKURLA (1876.) Stefano Skurla, Ragusa. Cenni storici, Zagabria, 1876. Dubrovnik, 1996., 5–12. SPALLANZANI (1978.) Marco Spallanzani, Le compagnie Saliti a Norimberga nella PRLENDER (2001.) Ivica Prlender, Crkva i država u srednjovjekovnom Du- prima metà del Cinquecento (un primo contributo dagli brovniku, u: Tisuću godina dubrovačke (nad)biskupije. archivi fiorentini), u: Aus Wirtschaftskräfte und Wirtschafts Zbornik radova znanstvenog skupa u povodu tisuću godina wege I: Mittelmeer und Kontinent. Festschrift für Hermann uspostave dubrovačke (nad)biskupije/metropolije (998.– Kellenbenz, (ur.) Jürgen Schneider, Nürnberg, 1978., 603– 1998.), (ur.) Želimir Puljić – Nediljko A. Ančić, Dubrovnik, 620. 2001., 325–354. Spisi dubrovačke kancelarije, I. Spisi dubrovačke kancelarije I. Zapisi notara Tomazina RAGNINA (1883.) Nicolò Ragnina, Annali di Ragusa, u: Annales Ragusini de Savere 1278–1282, (prir.) Gregor Čremošnik, Zagreb, anonymi item Nicolai de Ragnina, (prir.) Speratus Nodilo, 1951.; Zagrabiae, 1883., 165–301. Spisi dubrovačke kancelarije, II. Spisi dubrovačke kancelarije II. Zapisi notara Tomazina de RAGOSTA (2009.) Rosalba Ragosta, Napoli, città della seta. Produzione e mer- Savere 1282–1284. Diversa cancellariae I (1282–1284). Te- cato in età moderna, Roma, 2009. stamenta I (1282–1284), (prir.) Josip Lučić, Zagreb, 1984.; RAMLJAK PURGAR (1997.) Mirela Ramljak Purgar, Dijecezanski muzej Zagrebačke Spisi dubrovačke kancelarije, III. Spisi dubrovačke kancelarije III. Zapisi notara Tomazina nadbiskupije. Zbirka misnog ruha / inventarizacija, doku- de Savere 1284–1286. Zapisi notara Aca de Titullo (1295– mentacija Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne i 1297), (prir.) Josip Lučić, Zagreb, 1988.; prirodne baštine, Odjela za istraživanje i informacijsko-do- Spisi dubrovačke kancelarije, IV. Spisi dubrovačke kancelarije IV. Zapisi notara Andrije Be- kumentacijsku djelatnost, Odsjeka za istraživanje, sv. I.–II., neše 1295–1305. Praecepta rectoris II (1299–1301). Testa- Zagreb, 1997. menta II (1295–1301), (prir.) Josip Lučić, Zagreb, 1993. RAVANČIĆ (2008.) Gordan Ravančić, Direktni učinci Crne smrti u Dubrovniku SPREMIĆ (2008.) Nikša Spremić, Barokna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku, u: Ra- 1348. godine, u: Historični seminar, 6 (2008.), 57–76. dovi studenata Odsjeka za povijest umjetnosti, 5 (2008.), RAVANČIĆ (2010.) Gordan Ravančić, Vrijeme umiranja: Crna smrt u Dubrovni- 36–45. ku 1348–1349., Zagreb, 2010. STANIČIĆ (2014.) Vesna Staničić, Srebrni liturgijski predmeti iz samostana be- RAZZI (1903.) Serafino Razzi, La Storia di Ragusa, (prir.) Giuseppe Gelcich, nediktinki sv. Nikole u Trogiru, u: Benediktinski samostan Dubrovnik, 1903. (prvo izdanje 1595.). sv. Nikole u Trogiru, (ur.) Vanja Kovačić, Trogir, 2014., RESTI (1893.) Giugno Resti, Croniche di Ragusa, u: Chronica Ragusina 223–246. Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451), item Starinska slika u crkvi sv. Vlaha *** Starinska slika u kolegijalnoj dubrovačkoj crkvi sv. Vla- Joannis Gundulae (1451–1484), (prir.) Speratus Nodilo, Za- ha, u: List Dubrovačke biskupije, 11 (1924.), 90. grabiae, 1893. Statut grada Dubrovnika Statut grada Dubrovnika sastavljen 1272. godine, (prir. i REŠETAR (1924. a) Milan Rešetar, Dubrovačka numizmatika, sv. I., Sremski prev.) Ante Šoljić – Zdravko Šundrica – Ivo Veselić; (uv. stu- Karlovci, 1924. dija) Nella Lonza, Dubrovnik, 2002. REŠETAR (1924. b) Milan Rešetar, Slike staroga Dubrovnika, u: Narodna stari- Stolna crkva zatvorena *** Stolna crkva zatvorena, u: List Dubrovačke biskupije, 10 na, III./8 (1924.), 176–189. (1908.), 113. RIZZI (1967.) Aldo Rizzi, Il Settecento – Storia d’ Arte in Friuli, Udine, STOŠIĆ (1988.) Josip Stošić, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve polja- 1967. ne u Dubrovniku, u: Izdanja Hrvatskog arheološkog dru SAMBONET (1987.) Gianguido Sambonet, Gli argenti milanesi: maestri, botteghe štva, 12 (Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrova e punzoni dal XIV al XIX secolo, Milano, 1987. čkom području), Zagreb, 1988., 15–38.

448 Svečanost Sv. Lucije *** Svečanost Sv. Lucije, u: Crvena Hrvatska, XIII./49 VARIGNANA (2000.) Franca Varignana, Guida al tesoro della cattedrale di San (1903.), 3. Pietro in Bologna, Bologna, 2000. Svećenici u Dubrovačkoj biskupiji *** Svećenici koji su djelovali u Dubrovačkoj biskupiji za- VEDRIŠ (2006.) Trpimir Vedriš, Martyrs, relics and bishops: representation of dnja dva stoljeća, u: Naša Gospa, XV./40 (2009.), 50–56. the city in Dalmatian translation legends, u: Hortus artium ŠABAN (1980.) Ladislav Šaban, Povijesne orgulje kao kulturna baština medievalium, 12 (2006.), 175–186. Dalmacije, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 21 VEDRIŠ (2015.) Trpimir Vedriš, Crkva i vjerski život, u: Nova zraka u europ- (1980.) [Fiskovićev zbornik I.], 555–571. skom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku Šesnaesta stogodišnjica *** Šesnaesta stogodišnjica smrti Sv. Lucije, u: Crvena Hr- (oko 550. – oko 1150.), (ur.) Zrinka Nikolić Jakus, Zagreb, smrti Sv. Lucije vatska, XIII./51 (1903.), 3. 2015., 201–236. ŠTEJN (1936.) Sergije Štejn, Povijest jednoga kipa, u: Narodna svijest, VIĐEN (2009.) Ivan Viđen, Ivan Meštrović i Dubrovnik, diplomski rad, Filo- XVIII./54 (1936.), 6. zofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009. ŠUNDRICA (1965.) Zdravko Šundrica, O osnivanju i radu dubrovačke općine VIĐEN (2011.) Ivan Viđen, Antun Gjivanović, u: Naša Gospa – list katedral- 1808. godine, u: Dubrovnik, VIII./2 (1965.) 52–70. ne župe Dubrovnik, XVII./45 (2011.), 63–64. ŠUNDRICA (1973.) Zdravko Šundrica, Nepoznati majstori – o dubrovačkim VIĐEN (2013.) Ivan Viđen, Zvona dubrovačke katedrale, u: Naša Gospa – konzularnim i brodskim patentima i njihovim majstorima, list katedralne župe Dubrovnik, XIX./49 (2013.), 10–11. u: Dubrovnik, IX./5 (1973.), 51–57. VIĐEN (2014.) Ivan Viđen, Katedrala od pada Dubrovačke Republike do ŠUNDRICA (2009.) Zdravko Šundrica, Tajna kutija Dubrovačkog arhiva, sv. II., Drugoga svjetskog rata, u: Katedrala Gospe Velike u Du- Zagreb – Dubrovnik, 2009. brovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, TADIĆ (1939.) Jorjo Tadić, Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrov- 2014., 443–475. nik, 1939. VILAĆ (2016.) Pavica Vilać, Kneževska toga, u: Knežev dvor u Dubrovniku: TADIĆ (1952. a) Jorjo Tadić, Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI utvrda – palača – muzej, katalog izložbe, Dubrovački mu- v., sv. I., 1284–1499, Beograd, 1952. zeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, 2016., 231–232. TADIĆ (1952. b) Jorjo Tadić, Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI VIO (1983.) Gastone Vio, Appunti per una migliore conoscenza dei v., sv. II., 1500–1601, Beograd, 1952. Groppelli e dei Comin, u: Arte Veneta, 37 (1983.), 223–227. TATARIN (2004.) Milovan Tatarin, Feniks: Život i djelo Nikolice Bunića, Za- VIOLI (1999.) Marco Violi (ur.), Antichi tessuti liturgici in Diocesi di Imo- greb, 2004. la, katalog izložbe, Museo e Pinacoteca diocesani, Imola, THOMPSON (2005.) Augustine Thompson, Cities of God: The Religion of the Ita- 1999. lian Communes, 1125–1325, University Park, Pennsylva- VOJNOVIĆ (1899.) Kosto Vojnović, Bratovštine i obrtne korporacije u Republici nia, 2005. Dubrovačkoj od XIII. do konca XVIII. vijeka, sv. I., Zagreb, TOMIĆ (1995.) Radoslav Tomić, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Za- 1899. greb, 1995. VOJNOVIĆ (1908.) Lujo Vojnović, Pad Dubrovnika, Zagreb, 1908. TOMIĆ (2003.) Radoslav Tomić, Kiparstvo u Dalmaciji, Istri i na Kvarneru, VOJVODA (2011.) Rozana Vojvoda, Dalmatian Illuminated Manuscripts Writ- u: Hrvatska i Europa. Barok i prosvjetiteljstvo, kultura, zna- ten in Beneventan Script and Benedictine Scriptoria in Za- nost, umjetnost, (ur.) Ivan Golub, Zagreb, 2003., 637–651. dar, Dubrovnik and Trogir, doktorski rad, Budapest, 2011. TOMIĆ (2007.) Radoslav Tomić, Dubrovački slikari Benedikt (Benko) Stay i VOJVODA – ŽAJA VRBICA (2015.) Rozana Vojvoda – Sanja Žaja Vrbica, Dubrovačko razdoblje Petar Mattei – dokumenti i prijedlozi za nova djela, u: Ra- Josipa Lalića, u: Peristil, 58 (2015.), 147–159. dovi Instituta za povijest umjetnosti, 31 (2007.), 111–120. VOKIĆ (2007.–2008.) Denis Vokić, Nekoliko polemičkih navoda vezanih za povi- TOMIĆ (2008.) Radoslav Tomić, Kiparstvo II – Umjetnička baština Zadarske jest konzerviranja i restauriranja u Hrvatskoj, u: Godišnjak nadbiskupije, Zadar, 2008. zaštite spomenika kulture Hrvatske, 31–32 (2007.–2008.), TOMIĆ (2009.) Radoslav Tomić, Umjetnost od XVI. do XX. stoljeća, u: Za- 57–72. govori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije, katalog VUČETIĆ (1924.) Antonije Vučetić, Sv. Vlaho u Dubrovniku, Dubrovnik, 1924. izložbe, Klovićevi dvori, (ur.) Radoslav Tomić, Zagreb, VUKOVIĆ (2000.) Goran Vuković, Preobrazba Dubrovnika početkom 19. sto- 2009., 166–285. ljeća, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24 (2000.), TOMIĆ (2010.) Radoslav Tomić, Zlatarstvo od 16. do 19. stoljeća, u: Milost 35–60. susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije Sv. Jero- nima, katalog izložbe, Klovićevi dvori, (ur.) Igor Fisković, WEBB (1996.) Diana Webb, Patrons and Defenders: The Saints in the Italian Zagreb, 2010., 291–307. City-states, London – New York, 1996. WESTERMAN Mary Westerman Bulgarella, Un damasco mediceo: ricer- TOMIĆ (2011.) Radoslav Tomić, Andrea Vaccaro: novi podaci i zapažanja o njegovim slikama u Dubrovniku, u: Radovi Instituta za BULGARELLA (1996.–1997.) che sulla origine, significato e uso nella pittura fiorentina povijest umjetnosti, 35 (2011.), 125–130. del Cinque e Seicento, u: Jacquard – Pagine di cultura tessile, 30 (1996.–1997.), 2–6. TOMIĆ (2014.) Radoslav Tomić, Slikarstvo, u: Katedrala Gospe Velike u Du- brovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Dubrovnik – Zagreb, WINGFIELD (1859.) William Wingfield, A Tour in Dalmatia, Albania and Monte- 2014., 271–319. negro; with an Historical Sketch of the Republic of Ragusa, London, 1859. TREXLER (1980.) Richard C. Trexler, Public Life in Renaissance Florence, New York, 1980. WITTKOWER (1978.) Rudolf Wittkower, Art and Architecture in Italy 1600–1750, London, 1978. (prvo izdanje 1958.). TULIĆ (2003.) Damir Tulić, Pontifikalne insignije korčulanske crkve, u: Go- dišnjak grada Korčule, 8 (2003.), 29–59. Za nabavu zvona *** Za nabavu zvona i popravak crkve Sv. Vlaha, u: List Du- TULIĆ (2015.) Damir Tulić, Le opere dei Bonazza sulla costa orientale brovačke biskupije, 1–2 (1925.), 16. dell’ Adriatico, u: Antonio Bonazza e la scultura veneta ZANINOVIĆ (1929.) Antonin Zaninović, O orguljama u bivšoj dominikanskoj del Settecento, (ur.) Carlo Cavalli – Andrea Nante, Padova, crkvi u Kotoru, u: Sveta Cecilija, XXIII./5 (1929.), 190–191. 2015., 43–69. ZANNINI (1989.) Lucia Zannini, Il culto di San Ciriaco, la città di Ancona e i TULIĆ (2016.) Damir Tulić, Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Za- paramenti ecclesiastici nel secolo XVIII, u: AA.VV., Arazzi dru i nekadašnji oltar svete Stošije u Katedrali, u: Ars Adria- rubensiani e tessuti preziosi dei Musei Diocesani di Ancona tica, 6 (2016.), 155–174. e Osimo, Ancona, 1989., 53–78. TULIĆ – KUDIŠ (2014.) Damir Tulić – Nina Kudiš, Opatska riznica, katedrala i crkve Zborna crkva sv. Vlaha *** Zborna crkva sv. Vlaha, u: Narodna svijest, IV./51 grada Korčule, Korčula, 2014. (1924.), 3.

449 ZELIĆ (2012.) Danko Zelić, O crtežu Prospetto della Città di Ragusa nel Se- ŽAJA VRBICA (2014.) Sanja Žaja Vrbica, Dubrovački Parac u modernoj i suvreme- colo XII. kao »izvoru« za najstariju povijest Dubrovnika, u: noj likovnosti, u: Sv. Vlaho u povijesti i sadašnjosti, katalog Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 36 (2012.), 27–34. izložbe, Dubrovački muzeji, (ur.) Pavica Vilać, Dubrovnik, ZELIĆ (2014.) Danko Zelić, Arhitektura starih katedrala, u: Katedrala Gos- 2014., 326–357. pe Velike u Dubrovniku, (ur.) Katarina Horvat-Levaj, Du- ŽILE (2008.) Ivica Žile, Zaštitna arheološka istraživanja crkve sv. Vlaha u brovnik – Zagreb, 2014., 31–64. povijesnoj jezgri grada Dubrovnika, u: Starohrvatska pro- ZIDIĆ (2016.) Igor Zidić, Ivo Dulčić, Zagreb – Požega, 2016. svjeta, III./35 (2008.), 185–194. Zvona na sv. Vlahu *** Zvona na sv. Vlahu, u: Crvena Hrvatska, XV./48 ŽIVKOVIĆ (2007.) Tibor Živković, The earliest cults of saints in Ragusa, u: Zbor- (1906.), 2. nik radova Vizantološkog instituta, 22 (2007.), 119–127.

450 ZBORNA CRKVA SV. VLAHA U DUBROVNIKU

Dubrovačka biskupija Korektura prijepisa dokumenata Zborna crkva sv. Vlaha, Dubrovnik Ante Šoljić Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Danko Zelić ArTresor naklada, Zagreb Stručna suradnja Dubrovnik – Zagreb, 2017. Nevenka Šarčević Fotografije Grafička priprema Institut za povijest umjetnosti: Paolo Mofardin ArTresor naklada d. o. o., Zagreb Ostale fotografije Tisak Institut za povijest umjetnosti: Katarina Horvat-Levaj – str. 139, 214, 215 Printera Dubrovački muzeji: Božo Gjukić – str. 52, 86; Josip Strmečki Naklada – str. 202 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kul- 1000 turne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku: Antun Baće Objavljivanje knjige potpomogli su Ministarstvo znanosti i ob- – str. 202, 381, 382, 383, 387; Miljenko Mojaš – str. 66, 67, 380 razovanja Republike Hrvatske, Zaklada Hrvatske akademije ArTresor naklada: Franjo Kiš – str. 209, 226, 227 znanosti i umjetnosti i Grad Dubrovnik. Hedom: Vinko Pešorda – str. 378/379, 384, 385, 386 Dean Tošović – str. 20, 232, 247 ISBN 978-953-7700-04-1 (DB) Arhitektonski nacrti ISBN 978-953-7875-48-0 (IPU) Institut za povijest umjetnosti: Ivan Tenšek i Davor Zuljan – str. ISBN 978-953-8012-14-3 (ArTresor) 60/61, 69, 170; Goran Vareško i Ivana Valjato-Vrus – str. 54, 56; Ivana Valjato-Vrus – str. 99, 116, 117, 118, 119 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i Zavod za obnovu Dubrovnika: str. 116, 117, 118, 119 sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000968963.