Dizajnerice: Kontekst, Produkcija, Utjecaji 1930 — 1980 Kulturu, Obrazovanje I Sport

Iveković Sanja Dizajnerice: Buzić Ljubičić Rajna kontekst, produkcija, Dužanec Blanka utjecaji Mihelčić Jasenka Antoljak Slava 1930 — 1980

Kučinac Blaženka Kaloper Jagoda Jeličić Plavec Marija

856778294 789536 9 Laforest Hržić Balić Ratkajec Kočica Lidija Milana Ljubica

Rozenberg Milica

Skopal Perhač Hercigonja Stella Šimanović Dragica Falout Mirjana Tomljenović Nada Meller Ivana Vuković Jasna Šribar Marta www.dizajnerice.com 1930 — 1980 1930 utjecaji produkcija, kontekst, Dizajnerice: Dizajnerice: 2 Impresum Sadržaj 3

Program HDD galerije podržavaju Publikacija 7 Dizajnerice: kontekst, produkcija, Ministarstvo kulture i Gradski ured za Dizajnerice: kontekst, produkcija, utjecaji 1930 — 1980 kulturu, obrazovanje i sport. utjecaji 1930 — 1980 Program je sufinanciran sredstvima Zaklade Kultura nova. Izdavač 115 Mapiranje ženske prisutnosti HDD, Hrvatsko dizajnersko društvo, Ana Bedenko Boškovićeva 18, Zagreb

Urednice 126 Mjesto revizije svake buduće Maša Poljanec i Maja Kolar povijesti dizajna Dizajn i grafička priprema Ivana Mance Maša Poljanec

131 Fotografije Iščupane iz zaborava: Razni izvori, navedeno pod uvidi u online arhiv Dizajnerica Reference Ivana Hanaček

Autorice izvornih fotografija Maša Poljanec, Ana Bedenko, Maja Kolar 137 Prikaz kroz arhivski diskurs Ana Bedenko, Marta Banić Autorice tekstova www.dizajnerice.com Marta Banić, Ana Bedenko, Ivana Borovnjak, Ivana Hanaček, 141 Neobjavljena kritika izložbe Maja Kolar, Ivana Mance, Dizajnerice: kontekst, produkcija, Maša Poljanec, Jasna Jasna Žmak utjecaji 1930 — 1980 Lektura i korektura Ivana Hanaček Ksenija Žakula, Mirjana Jakušić Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Prevoditelj 145 Tri generacije dizajnerica o svom Hrvoje Ryznar radu i radnom kontekstu

Tisak Ivana Borovnjak Cerovski Print Boutique 157 [d]razgovor: Ženska povijest dizajna Tiskano na papiru Circle Offset White 80g i 300g Galerija HDD

Sponzor papira 181 dizajner-ica Igepa Plana d.o.o. Jasna Jasna Žmak Naklada 100 183 Biografije CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne 188 Kazalo imena knjižnice u Zagrebu pod brojem 000980946. 189 Literatura ISBN 978-953-6778-29-4

Zagreb, 2017. 194 Impresum izložbe 4 Projekt 5

Dizajnerice: kontekst, produkcija, utjecaji 1930 — 1980

Projekt “Dizajnerice” nastao je u želji da se na jednom mjestu okupe informacije o dizajnericama i autoricama koje su svojim djelovanjem utjecale na povijest dizajna u periodu od 1930. godine nadalje. Cilj projekta je mapirati i istražiti kontinuitet “ženske dizajnerske scene”, autorske dosege dizajnerica, utjecaj na suvremenike i današnje dizajnere, te okruženje i uvjete u kojima su djelovale. Projekt je digitalna online baza podataka u nastajanju, real- izirana po principu otvorenog arhiva. Podaci o autoricama sabrani su iz raznolikih izvora, na više lokacija. Raznovrsne dokumentacija radnih opusa autorica prikupljena je u arhivima, strukovnim udružen- jima, institucijama te korištenjem građe iz privatnih zbirki. Arhiv su sastavile praktičarke dizajna u želji da se autorice iz prošlosti učine vidljivima, da se neke izvuku iz zaborava te da www.dizajnerice.com druge ne potonu u njega. Namjera je bila naći što više podataka i učiniti ih lako dostupnima drugima. Projekt je nastao iz osobne znatiželje i potrebe da se sazna više o djelovanju kolegica iz prošlosti koje su do sada ostale nezabilježene. Tko su one bile, kakvo je bilo njihovo djelovanje i što možemo od njih naučiti? Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Sama izložbena prezentacija oslanja se na tridesetak novonastalih autorskih plakata koji su svojevrsni hommage sele- ktiranim dizajnericama, s paralelnim formiranjem rastućeg arhiva tekstualne i fotografske dokumentacije o ženama u dizajnu na webu. Projekt u obliku istraživanja i izložbe predstavlja značajan prilog za povijest hrvatskog dizajna općenito iz zanimljive i dosad nedovoljno rasvijetljene vizure. Određeni broj autorica koje su predmet ovog istraživanja posljednjih je godina ponovno stekao određenu vidljivost, no mnoga imena dizajnerica nalazimo tek kao podatak na ovicima knjiga, u popisima zaposlenika i suradnika dizajnerskih odjela tvrtki, ili usputno navedena u pregledima i referentnim katalozima i publikacijama. Projekt pokušava takvim autoricama dati lice, odnosno koliko je moguće cjelovito prikazati njihove doprinose dizajnu kao profesiji, uvažavajući i kontekst u kojem su djelovale.

Iz predgovora Izložbe, 2015., Autorice projekta i Marko Golub, voditelj galerije HDD 6 Abecedno Autorice 7

8 Antoljak Slava

12 Antolčić Jelena

16 Berger Otti

20 Buzić Ljubičić Rajna

24 Dužanec Blanka

28 Falout Nada

32 Frangeš Hegedušić Branka

36 Geiger Neli

40 Hržić Balić Milana

44 Höcker Olga

48 Iveković Sanja

52 Jeličić Plavec Marija www.dizajnerice.com

56 Kalentić Marija

60 Kaloper Jagoda

64 Kočica Ratkajec Ljubica

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice 68 Kučinac Blaženka

72 Laforest Lidija

76 Mihelčić Jasenka

80 Pavelić Glogoški Julia

84 Perhač Hercigonja Dragica

88 Rosenberg Milica

92 Skopal Stella

96 Šimanović Tavčar Mirjana

100 Šribar Marta

104 Tomljenović Meller Ivana

108 Turković Greta

112 Vuković Jasna 8 Antoljak Slava 9

Antoljak Slava

— dizajnerica upotrebnih tekstila i namještaja r. 1906. / Đelekovac

Zanat i tehniku tkanja izučila je u Bratislavi i Brnu, a na studijskim putovanjima u inozemstvu razvija metodološke i tehnološke standarde. Za tekstil sjedećih garnitura osvaja III. nagradu zagrebačkog triennala 1955. Kvaliteta rješenja leži u tkanju na starinskom razboju koji dozvoljava individualni pristup i realizaciju proizvoda više funkcion- alnosti i estetike od konkurentnih pandana za masovnu proizvodnju. Zanimljiv odabir materijala za tkanje npr. vlati šaša i kukurzovina. Suosnivačica je Studija za industrijsko oblikovanje - SIO, pri kojemu se osmišljavaju i oblikuju industrijski objekti, lišeni individualističkog oblikovanja primijenjenih umjetnosti. Na XI. milanskom triennalu 1957. s kolegama iz SIO-a stječe međunar- www.dizajnerice.com odno priznanje za seriju razvijenih stambenih ambijenata gdje je predstavljen njezin tekstil i neki manji predmeti. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Izlaganja • 1. zagrebački triennale, Zagreb, 1955. • Međunarodna izložba industrijske • Umjetnost i industrija, Beograd, 1956. estetike, Besançon (FR), 1962. • Stan za naše prilike, Ljubljana, 1956. • Oblikovanje, Zagreb, 1963. • Izložba suvremene hrvatske primijenjene • Industrijsko oblikovanje, Beograd, 1964. umjetnosti, Dubrovnik i Rijeka, 1957. • Savezna izložba primijenjene umjetnosti, • XI Triennale Milano, 1957 u okviru Kongresa Saveza likovnih • Porodica i domaćinstvo, Zagreb, umjetnika primijenjenih umjetnosti 1957., 1958. Jugoslavije, Ljubljana,1964. • Izložba jugoslavenske primijenjene • 1. zagrebački salon, 1965. umjetnosti, Poljska, SSSR, 1959., 1960. Rumunjska, Bugarska, Mađarska Nagrade • 2. zagrebački triennale, Zagreb, 1959. • Otkupna nagrada: 1. trijenale keramike, Fotografija • Porodica i domaćinstvo, Zagreb, 1960. Subotica 1968. Naslonjač od šaša, Slava Antoljak i Zvonimir Marohnić; 1959., kovanje i pletenje, kovano • Izložba primijenjene umjetnosti, • Zlatna medalja: Sajam cvijeća, željezo okrugla presjeka, ukošene. Sjedalo konkavno, zaobljenih proširenih rubova - Osijek, 1961. Zagreb 1968./69. nasloni za ruke i naslon trapezasta oblika, opleteni tankim, fino sukanim, vlatima šaša. 10 Antoljak Slava Antoljak Slava 11

Tapiserija, geometrijski motivi; Stan za naše prilike, SIO, Ivan Picelj, Slava Antoljak, 1957. Slava Antoljak – setovi, XI Triennale di Milano, Arhitektura, 10/1956., br. 1-6 Parco Sempione - Mostra internazionale dell’abitazione, Alloggio jugoslavo, Arazzo, 1957. Naslonjač, XI Triennale di Milano, Vjenceslav Richter, Ferdo Rosić, Slava Antoljak, 1957. www.dizajnerice.com Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Prizor jugoslavenskog Naslonjač, Slava Antoljak Višebojna tapiserija, visoko tkanje, paviljona sa XI. milanskog i Zvonimir Marohnić; reprodukcija iz kataloga. triennala 1957. kovanje i pletenje, tankim, fino sukanim vlatima šaša: 1959.

Nastup Jugoslavije na XI Triennale di Milano, SIO, Slava Antoljak: prostirka od ribarskog konca i šaša, 1957.

Stalak za novine, Slava Antoljak, 1959. Stojeća svjetiljka, pleteno sjenilo; Slava Antoljak, Stolac od kovanog željeza, Vjenceslav Richter, pletena kukurozovina; objavljeno u časopisu predstavljen na XI milanskom Arhitektura br. 13, 1959 (6). triennalu, 1957. 12 Antolčić Jelena 13

Antolčić Jelena

— keramičarka, dizajnerica posuđa r. 1934. / Kraljevo — 2010. / Zagreb

Školu primijenjene umjetnosti završila je 1954. u Zagrebu u klasi Stelle Skopal i Blanke Dužanec. U Jugokeramici se zaposlila 1954. gdje je kao prva dizajnerica u Pogonu porculana djelovala na Odjelu prototipa. Rad joj je vrednovan i prepoznat na više međunarodnih i domaćih izložbi. U Jugokeramici je zaposlena do 1970., a zatim prelazi u tvornicu Josip Kraš gdje djeluje kao grafička dizajnerica. Dizajn u industriji obuhvaća razvoj uporabnih i ugostiteljskih setova: poslužavnika, vaza, zdjela, i drugo. Prepoznatljivi su po dvobojnom koloritu i finim organičkim formama. Često testira mogućnosti površinske obrade koristeći glazure na posuđu, od kojih su znamenita rješenja ona snažnog kontrasta www.dizajnerice.com unutrašnjih i vanjskih stijenki crno-bijele boje. U radu se koristila preslikačima koji evociraju folklorne i op-art motive. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Izlaganja • 2. zagrebački triennale, Zagreb, 1959. • Oblikovanje, MUO, 1963. • Suvremena oprema stana, • ŠPU Keramika 1, ULUPUH, MUO, 1. BIO, Ljubljanja, 1964. Zagreb., 1972. • Keramika, staklo, porculan, ULUPUH, • Samostalna izložba: Tanjuri – keramika Zagreb, 1967. Jelene Antolčić, Gradska knjižnica, • 4. Zagrebački salon, 1967. Zagreb, 1998. • 27. Međunarodna izložba umjetničke keramike, Faenza (Italija), 1969. Nagrade • Produkt dizajn, Umjetnički paviljon, • Prva nagrada na izložbi suvenira za Zagreb, 1970. Kvarnersku rivijeru (članica grupe), • Drugi biennale umjetničke keramike, 1959. Vallauris (Francuska), 1970. • Sajam cvijeća, Zagreb – diploma i • 28. međunarodna izložba umjetničke zlatna medalja, 1967. keramike, Faenza (Italija), 1970. • Sajam cvijeća, Zagreb – diploma i • Salon ŠPU 71: Keramika, porculan, zlatna, 1968. medalja staklo, Zagreb, 1971. • Drugi biennale umjetničke keramike, • Jubilarna izložba povodom 20 godina Vallauris (Francuska) – diploma za tanjur Fotografija ULUPUH-a, Zagreb, 1970. / pladanj, 1970. Porculanski pladanj, bijela sjajna ocaklina, snažni grafizam, ø25cm, Jugokeramika, 1968.

14 Antolčić Jelena Antolčić Jelena 15

Šalica, porculan, Jugokeramika, oko 1968.

Autorica na radnom mjestu u postrojenju Jugokeramike, oko 1955.

Vaza, sjajna ocaklina, dno se sužava prema vratu te zatim naglo širi prema vrhu, 1960. Porculanski pladanj, bijela sjajna ocaklina, snažni grafizam, ø25cm, www.dizajnerice.com Jugokeramika, 1968. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Porculanski tanjur, bijeli sjajna ocaklina, Porculanski servis, 2. zagrebački dekor preslikačem, crveni geometrijski triennale, reprodukcija iz floralni uzorak i radijalni trokuti, kataloga, Zagreb, 1959. Jugokeramika, 1968.

Zdjela za voće i vaza s netipičnim grlom, iz kataloga izložbe: 4. Zagrebački salon, 1967.

Anica Severin, Dragica Perhač i Jelena Antolčić: Odjel prototipa i Milivoj Kruc: Odjel dekoracije, Jugokeramika, 1973.

Porculanski tanjur, bijeli sjajna ocaklina i dekor preslikačem, oker i crni geometrijski uzorak. Jugokeramika, 1968. 16 Berger Otti 17

Berger Otti

— dizajnerica, umjetnica tekstila, profesorica r. 1898. / Zmajevac, Baranja — 1944. / Oświęcim, Poljska

Od 1922. do 1926. pohađa Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a 1927. obrazovanje nastavlja na Bauhausu gdje na Tekstilnoj radionici stječe diplomu 1930. godine. Uz sklonost kreativnom eksperimentiranju posjeduje i pedagoški dar pa je profesorica Gunta Stölzl imenuje svojom nasljednicom. Zbog birokracije Odjel ipak preuzima Lilly Reich, a Otti ostaje predavati kao suradnica. Nakon zatvaranja škole namjer- ava preseliti u SAD kako bi na Novom Bauhausu preuzela mjesto voditeljice Tekstilnog odjela. Vizu nije dobila pa nakon napuštanja Njemačke radi u Engleskoj čijoj arhitektonskoj i dizajn sceni zamjera nesklonost inovacijama. Kako je bila praktički gluha i nije govorila engleski jezik nije se tamo uspjela uklopiti, osjećala se usamljeno. www.dizajnerice.com Njezin rad odlikuje visoko inovativan i kreativan pristup promišljanju tekstila i svijest o zahtjevima industrijske proizvodnje. Za života uspijeva patentirati više otkrića na području tekstila, voditi uspješan studio tekstila i surađivati s brojnim tvrtkama. Zbog svog židovskog podrijetla 1936. dobiva zabranu rada, bila je prisiljena Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice zatvoriti svoju tvrtku. Godine 1938. vraća se u rodni Zmajevac odakle je 1944. deportirana u Auschwitz gdje i umire.

Reference • Mlikota, Antonija; Otti Berger – hrvatska umjetnica iz Tekstilne radionice Bauhausa; Odjel za povijest Droste, Magdalena, 1998.: umjetnosti, Sveučilište u Zadru; Das Bauhaus webt. Die Textilwerkstatt Izvorni znanstveni rad am Bauhaus ; ein Projekt der Bauhaus- • Bajkay, Éva R.;2002: Avantgarden Sammlungen in Weimar, Dessau,Berlin. in Mitteleuropa 1910 - 1930. Ausstellungskatalog. Berlin. Transformation und Austausch. G-und-H-Verl. (Jahresausstellung des Ausstellungskatalog. Herausgegeben Arbeitskreises Selbständiger von Timothy O. Benson und Monika Król. Kultur-Institute, AsKI., 1998) Leipzig. Seemann. • Lösel, Regina, 2002.: • Baumhoff, Anja, 2001.: The gendered Die Textildesignerin Otti Berger world of the Bauhaus. The politics of (1898 – 1944). Vom Bauhaus zur power at the Weimar Republic’s premier Industrie. art institute, 1919-1932. Zugl.: • In: Wauschkuhn, Anne; Torspecken, Baltimore, Univ., Diss. Frankfurt am Elke; Lösel, Regina (Hg.): Textildesign. Main, Berlin, Bern, Wien. Lang; Voysey, Endell, Berger. Berlin. Fotografija Peter Lang. Ebersbach (Textil, Körper, Mode, 3). Uzorak tkanine, studija boja i gustoće tkanja, 1930. 18 Berger Otti Berger Otti 19

Otti u narodnoj nošnji, kolaž na tekstilu Uzorci tkanina, Pamuk, 1934., kolekcija MMA www.dizajnerice.com

Tapiserija, vuna i konoplja, Bauhaus, Dessau, oko 1935.

Tasttafel aus Fäden, Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice vježba Bauhausu, 14 x 15 cm, 1927/28., Fragmenti pokrivke, pamuk, vuna, svila, lan, dimenzije: 130 x 151 cm, 1930.; kolekcija MSU Zagreb Gertrud Arndt: Otti na Bauhausu, pokraj nje tkanina nastala u tekstilnoj radionici

Otti Berger, proslava prvih diplomanata na Tekstilnom odjelu, 1930.

Tapiserija nastala na Bauhausu u Bauhaus, pamuk, 14 x 22.9 cm, Uzorci tkanina Iphigenia, tkalačkoj radionici koju je Otti vodila oko 1935., kolekcija MMA / MET industrijski tekstil, kolekcija: nakon Gunte Stolzl Textielmuseum Tilburg 20 Buzić Ljubičić Rajna 21

Buzić Ljubičić Rajna

— primijenjena umjetnica, grafička dizajnerica r. 1943. / Zagreb

Primarno djeluje na području vizualnih komunikacija i fotografije. Obrazovanje započinje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na grafičkom odsjeku, a zatim na slikarskom odsjeku gdje pokazuje istančan senzibilitet za kolorizam. Nakon diplome 1968. posvećuje se fotografiji kojom se koristi pri oblikovanju grafičkih sadržaja. 1970-ih razvija niz rješenja u domeni vizualnih komunikacija. Tako osvajaju II. nagradu velikog javnog natječaja za logo slovenske tekstilne i modne industrije Almira Radovljica. Članica je Tima vizualne komunikacije koji osniva Boris Ljubičić. Od projekata na kojima sudjeluje najznačajniji je onaj za VIII. Mediteranske igre u kojem koristi fotografske i slikarske metode što utječe na tretman boja i vizualnu originalnost rada. www.dizajnerice.com Od 1987. radi u Studio international, kao samostalni autor. Samostalni rad dolazi do izražaja na izložbenim plakatima “Željko Pušić: ručno tkanje” s kojima je predstavljena 1999. u publikaciji The European Design Annual. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Izlaganja • BIO 8, Ljubljana, 1979. • 8. Međunarodno bijenale plakata, Varšava, 1980. Nagrada • ZGRAF 3, Zagrebačka izložba grafičkog • Godišnja nagrada “Vladimir Nazor” za Fotografija dizajna, 1981. umjetnička ostvarenja na području Željko Pušić - ručno tkanje, razvoj ideje vizualnog identiteta izložbe, uključivalo je • BIO 9, Ljubljana, 1981. likovnih i primijenjenih umjetnosti, 1980. plakat, pozivnicu, katalog, ali i postav izložbe. 22 Buzić Ljubičić Rajna Buzić Ljubičić Rajna 23

Izložba “Željko Pušić - ručno tkanje”, razvoj ideje za plakat, pozivnicu, katalog i postav izložbe Izložba “Željko Pušić - ručno tkanje”, razvoj ideje za katalog Dizajn znaka i vizualnog identiteta Plakati sportova VIII. Polet, 1982. mediteranske igre, Split 1979., suradnja sa suprugom Borisom Ljubičićem www.dizajnerice.com

Logotip “a” - drugonagrađeni rad Vizualni identitet ELCON, 1985.

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice na javnom natječaju za alpsku, tekstilnu i modnu industriju “Almira”, Radovljica 1973.

Autorica pokraj rješenja Razvoj ideje za vizualni identitet VIII. plakata, Split, 1979. Od 1968. posvećuje se mediteranskih igara, 1977.-1979. fotografiji kojom se koristi pri oblikovanju grafičkih sadržaja 24 Dužanec Blanka 25

Dužanec Blanka

— keramičarka, dizajnerica industrijske keramike r. 1908. / Zagreb — 1989. / Zagreb

Prva je školovana keramičarka i dizajnerica industrijske keramike. Nakon diplome na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu nastavlja studij na Akademiji lijepih umjetnosti u Varšavi 1930-ih. Povratkom u Zagreb započinje karijeru profesorice i voditeljice Keramičkog odjela na Obrtnoj školi gdje je uz Stellu Skopal najzaslužnija za edukaciju velikog broja keramičara i stručnjaka u industrijskoj proizvodnji. Modernizira obrazovni program uvodeći nove kolegije Modeliranje i Konstruktivno crtanje uporabnih predmeta za serijsku proizvodnju s namjerom približavanja zahtjevima i mogućnostima industrije. Uz podršku Udruženja keramičkih tvornica i tvornica vatrostalnih materijala osniva Tehnološki odsjek na školi. www.dizajnerice.com Aktivno prati i savjetuje samostalni rad svojih studenata. Napredne forme boca i čuturica za likere koje razvija za Marasku koristit će se kao prototipi u testiranju mogućnosti proizvodnih procesa tadašnjih industrija. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Izlaganja • Salon Ulrich, 1937., 1941., MUO, Zagreb • Salon Likum – retrospektivna izložba, 1966., MUO, Zagreb • Brojne skupne izložbe u zemlji i inozemstvu, uključujući: Barcelonu, Pariz, Washington, London, Beograd, Rovinj, Karlovac, Zagreb, Beč, Faenzu, Varšavu, Dubrovnik, Poreč, Krapinu, Nagrada Suboticu, Banja Luku, Vallauris, • Nagrada “Vladimir Nazor” za životno Fotografija Beograd, Osijek, Slavonski Brod djelo, Zagreb, 1971. Svijećnjak iz crvene gline u obliku ljevka s okruglim pločama, 1934.

26 Dužanec Blanka Dužanec Blanka 27

Svijećnjak iz crvene gline u obliku Pingvin stoji, s lagano nagnutom ljevka s okruglim pločama, 1934., glavom, ocakljen crno-modro

kolekcija MUO Zagreb mrljasto. 1935., MUO www.dizajnerice.com Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Boca, za liker, Jugokeramika, 1953/56.

Boca nastala u jugokeramici, za Maraskin Maraschino, 1953/56.

Blanka Dužanec i Stella Skopal, Škola primijenjene umjetnosti, Plakat za izložbu “Blanka Zagreb, 1956., izvor: M. Baričević: Dužanec”, dizajn: Ivan Picelj, Stella Skopal, ULUPUH Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1976., MUO 28 Faulot Nada 29

Falout Nada

— slikarica, grafička dizajnerica r. 1933. / Zagreb — 2012. / Zagreb

Nakon diplome 1959. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti bavi se slikarstvom, a od 1968. i grafičkim dizajnom. Djeluje kao likovni terapeut u Bolnici za duševne bolesti Jankomir te osniva prvu znanstvenu grupu za psiho-socijalni rad i radnu terapiju. U Londonu je na studijskom boravku 1971., a prvo radno iskustvo stječe kao grafički dizajner u robnoj kući NAMA gdje oblikuje propagandne materijale. Istovremeno surađuje s vodećim zagrebačkim kazalištima pa tako od 1978. za Gavellu oblikuje plakate i programske knjižice služeći se tehnikom kolažiranja i tiskane fotografije. Plakati tiskani sitom prepoznatljivi su po jakom kolorističkom www.dizajnerice.com akcentu, koji je centralni dio kompozicije, i zanimljivoj tipografiji. U suradnji s HNK između 1984. i 1989. stvara plakate speci- fičnog stila i formata. Kao stalni vanjski suradnik izdavačke kuće Školska knjiga oprema knjige od 1988., a zaslužna je i za oblikovanje rječnika te stručnih knjiga i publikacija. Grafičkim dizajnom Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice bavi se do kraja života razvijajući logotipe za brojne tvrtke, kulturne i sportske ustanove.

Plakati (izbor) Popis plakata, dizajn za HNK— Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb • Carmina krležijana, F.Parać- • Otelo, W.Shakespeare, 1984. M.Šparemblek, 1985. • Ščelkunčik, P.I.Čajkovski, 1984. • Peh pod krovom, P. Kohout / • Don Pasquale, G.Donizetti, 1984. D. Torjanac, 1985. • Kupido, I.Bakmaz, 1984 • Madame Butterfly, G.Puccini / • Majstor i Margarita, M. Bulgakov, 1985. Stanko Gašaparović, P. Kohout, 1986. • Trubadur, G.Verdi, 1985. • Macbeth G.Verdi / Petar Selemt, 1986. • Na kraju Puta, M.Matković, 1985. • Orfej i Euridika, CH.W.Gluck / • Antigona Sofoklo, 1985. Vladimir Habunekt, 1986. • Labuđe jezero, P.I.Čajkovski, 1985. • Giselle, Adolphe Adam / • Krajnosti, W.Mastrosimone, 1985. Attilio Labist, 1986. Fotografija • Tri sestre, M. Šparemblek, 1985. • Seviljski brijač, G.Rossini, 1987. Plakat - Pustolov pred vratima, Milan Begović, sitotisak, za HNK Zagreb, 1983. 30 Falout Nada Falout Nada 31

Amadeus, Peter. Shaffer, sitotisak, Gavella, 1981.

Pustolov pred vratima, Detalj, Madame Butterfly, Milan Begović, Gavella, 1983. G.Puccini, HNK, Zagreb, 1985. www.dizajnerice.com Sokol ga nije volio, Fabijan Šovagović, Gavella, 1982. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Međunarodni dan muzeja, MDC, 1987.

Nada Falout, portret Detalj, Carmina krležijana, dizajnerice, reprodukcija iz F.Parać, M.Šparemblek, novina, oko 1970. HNK, Zagreb 1985.

Zemlja, Čedo Prica, sitotisak, Gavella, 1981. Krajnosti, William Mastrosimone, sitotisak, veliki plakat u tri dijela, HNK, Zagreb, 1985. Kolaž, godina nastanka nepoznata 32 Frangeš Hegedušić Branka 33

Frangeš Hegedušić Branka

— slikarica, umjetnica, profesorica r. 1906. / Zagreb — 1985. / Zagreb

Kćer je poznatog hrvatskog kipara Roberta Frangeša Mihanovića i Ženke Kopač Frangeš, žene koja je osnovala Udrugu za očuvanje seljačke umjetnosti i obrta. Diplomirala je slikarstvo 1928. na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Zagrebu. Usavršava se u čipkarstvu u Pragu, u Beču u Manufakturi za goblen te radi u Ateljeu za unutrašnje uređenje Jansen. U Zagreb se vraća 1930. i nastavlja svoj umjetnički rad. Od 1932. godine u braku je sa slikarom Krstom Hegedušićem. Prva je i jedina žena članica grupe Zemlja s kojom izlaže od 1934. do 1935. Treba istaknuti njezin pedagoški doprinos obrazovanju unutar primijenjenih umjetnosti. Osnivačica je i sukreatorica nastavnog programa APU te www.dizajnerice.com njezina prva i jedina ravnateljica. Na APU utemeljuje prvi visokoškol- ski studij tekstila i kostimografije. Sudjeluje u osnivanju ULUPUH-a 1950. u Zagrebu. Godine 1930. objavljuje brošuru Prilog upozna- vanju i unapređenju hrvatskoga kućnog obrta iz koje je vidljivo izvrsno poznavanje čipkarstva kojem je uz teorijski dala i praktičan prilog Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice izradom nacrta za čipke. U knjizi autorice Marine Baričević predstavljena je u svim segmentima svog razgranatog djelovanja: od umjetničkog stvaranja, do svog pedagoškog i društvenog angažmana.

Izlaganja • Exposition internationale des Arts décoratifs, 1925. • izložba Djela, Zagreb, 1927. • I. zagrebački triennale, Zagreb, 1955. • Izložba umjetničko-obrtnih radova • Izložba primijenjene grafike, 1957. Branke Frangeš Hegedušić, samostalna • Branka Hegedušić, samostalna izložba, izložba, Zagreb, 1934. Rijeka, 1968. • V. izložba Zemlje, Umjetnički • 1929-50, Nadrealizam, Socijalna paviljon, Zagreb, 1934. umetnost, Beograd, 1969. • VI. izložba Zemlje, Beograd, 1935. • Secondo bienalle internazionale della • Grupa savremenih hrvatskih grafičara, grafica Firenza, la grafica tra le due Banja Luka, 1936. guerre 1918-1939, Firenca, 1970. • II. izložba ULUH-a, Zagreb, 1947. • 6. zagrebački salon – retrospektiva Fotografija • V. izložba ULUH-a, Zagreb, 1949. “Zemlje”, Zagreb, 1971. Predložak za dekorativnu tkaninu, crtež smeđom temperom. Rad nastao pod utjecajem • Umjetnost XIX. i XX. stoljeća, • Hrvatski politički plakat (1940-50), i mentorstvom profesorice Branke Frangeš Hegedušić; Studentica: Vlasta Hegedušić, Zagreb,1951. Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1991. Akademija primijenjenih umjetnosti, Zagreb, 1954.

34 Frangeš Hegedušić Branka Frangeš Hegedušić Branka 35

Studentski rad, predložak za dekorativnu tkaninu, crtež smeđom temperom, APU, Zagreb, 1954. Prva i jedina žena članica grupe Zemlja. Od 1934. do 1935. izlagala je s grupom crteže pod pseudonimom Branka Kristijanović. Gostovala je na izložbama grupe, www.dizajnerice.com a status punopravne članice stekla je uoči organiziranja VII. izložbe Zemlje, ali zbog zabrane djelovanja grupe izložba nije održana Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Branka Frangeš Hegedušić; Kontinuirano radi, u mediju ostvarila je umjetnički, crteža, tekstila, ilustracije, pedagoški i društveni fresko-slikarstva angažman

Suprug, Krsto Hegedušić, na fotografiji Toše Dapca, od 1945. je redoviti profesor na ALU, a od 1950. dobiva naslov majstora slikara i postaje voditelj majstorske radionice 36 Geiger Neli 37

Geiger Neli

— tekstilna dizajnerica, pedagoginja r. 1896. / Ivanec — 1976.

Bavi se oblikovanjem tekstila i odjeće i izradom predložaka za čipku i vezivo. Profesorica je i pedagoginja. Također spominjana kao: Nelly Geiger i Geiger Jakov Kornelija Neli. Između 1915. i 1916. boravi na Umjetničkoj akademiji, nakon čega do 1919. radi u Beču na tekstilnom smjeru Umjetničko-obrtne škole Emmy Zweibuck. Primljena je u austrijski “Werkbund”. Odlazi 1932. na usavršavanje na školu Reinau u Berlin gdje usvaja tehniku bojenja tkanine štrcanjem. U radu često proširuje mogućnosti primjene novih tehnologija u oblikovanju te izrađuje nove materijale bogatih struktura bojene posebnim načinom. Uzorke nastale 1920-ih odlikuje geometrijska stilizacija, narodni ornamenti i koloristički kontrasti, dok je kasnije naglasak na www.dizajnerice.com fakturi i bojenju. 1920-ih vodi tečaj za umjetnički obrt koji pohađaju dizajnerice tekstila poput Vlaste Baranjay. Na prvom međunarodnom izlaganju u Parizu 1925. dobiva Grand prix. Gabrielle Millet u katalogu izložbe Exposition internationale des arts decoratifs et industriels modernes, Paris, 2015 . posebno Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice spominje i hvali njen rad. Dvije godine kasnije dobiva Prix d’Honneur s Društvom za promicanje umjetničkog obrta “Djelo”. Na pariškoj Svjetskoj izložbi 1937. osvaja srebrno priznanje za tekstil, izlaže u paviljonu zanatstva, uz kolegice Stellu Skopal i Vlastu Baranyai. Samostalno sudjeluje na brojnim specijaliziranim natječajima u Češkoj, Austriji i Njemačkoj gdje se njen rad pozitivno valorizira Nakon drugog svjetskog rata ima svoj atelje u Zagrebu. Zbog posljedica dječje paralize patila je od poteškoća s hodanjem.

Izlaganja • Exposition internationale des arts decoratifs, Pariz, 1925. • L’unification a l’espace Yugoslave, • Izložba Društva za promicanje Un siecle d’histoire, Musee d’histoire umjetničkog obrta/zanatstva “Djelo”, contemporain, Pariz, 1998. Zagreb, 1927. • Art deco i umjetnost u Hrvatskoj između • Jugoslavenski paviljon na Svjetskoj dva rata, Zagreb, 2011. izložbi u Parizu, 1937. • Izložba ULUH-a (današnji HDLU), Nagrada Zagreb, 1947. • srebrno priznanje, na Svjetskoj izložbi Fotografija • I zagrebački triennale, 1955. u Parizu, 1937. Predložak za dekorativnu tkaninu, za oblikovanje ženske haljine, akvarelirano, 1926. 38 Geiger Neli Geiger Neli 39

Paviljona SHS na Izložbi moderne primijenjene i industrijske umjetnosti, Predložak za oblikovanje Pariz, 1825. dekorativne tkanine, oko 1920. www.dizajnerice.com

Predložak za oblikovanje ženske haljine, akvarelirano, 1926. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Estetika vremena: plakat za svjetsku izložbu u Parizu, 1925.

Serie II. Nr 3 “Soleil”, predložak za Interijer, Paviljona SHS na Izložbi oblikovanje tkanine, 1925. moderne primijenjene i industrijske umjetnosti, Pariz, 1825. 40 Hržić Balić Milana 41

Hržić Balić Milana

— keramičarka, nastavnica likovnog odgoja r. 1934. / Zagreb — 1971. / Podgora

Keramički odjel Škole za primijenjene umjetnosti završava 1953., a Višu pedagošku školu 1957. Radi kao nastavnica likovnog odgoja i predaje lončarstvo na Zavodu za slijepe. Iako kratko djeluje na Odjelu modeliranja posuđa Jugokeramike autoričin je rad uvijek usmjeren industrijskom oblikovanju. Svojim keramičkim posuđem i dizajnerskim predmetima opremila je niz javnih objekata. Rad odlikuju jednostavne geometri- jske forme, izbjegavanje pretjerane stilizacije i glina tople smeđe boje naglašene materijalnosti. Tehnikom višestrukog pečenja na visokim temperaturama dobiva nepropusnu kamenjaču kojoj u slučaju izrade uporabne keramike dodaje unutarnju caklinu. Reljefima, dekoracijom i uporabnom keramikom oprema ugostitel- www.dizajnerice.com jske objekte. Prilikom razvoja seta šalica naručuje dizajn zaštitne ambalaže od grafičke dizajnerice Julije Pavelić-Glogoški što ilustrira prepoznavanje kvalitete rada i međusobno poštovanje dviju autorica. Autorica je tragično preminula 1971. tokom postavljanja keramičkog zidnog reljefa na Hotelu Minerva. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Suprug Branko Balić, povjesničar umjetnosti i fotograf, kroničar je kulturne scene u Hrvatskoj 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća.

Izlaganja • Izožba ULUPUH-a i SLUPUJ-a: • Sajam cvijeća Zagreb (1967-69.) Francuska, Norveška, Suomi, Italija, • Concorso di Ceramica d’Arte Citta di 1963. Cervia, Cervia, 1969. • Izložba jugoslavenske tapiserije i • Suvremena hrvatska keramika, keramike, Oslo i Helsinki, 1964. MUO, Zagreb, 1984. • Savezna izložba djela industrijske • Retrospektivna i komemorativna estetike, Beograd, 1964. izložba keramike 1934.-1971., • Zagrebački salon - Arhitektura - MUO, Zagreb, 1972. urbanizam - oblikovanje, MUO, • Skupne izložbe u zemlji i inozemstvu: Zagreb, 1965./66. Zagreb, Beograd, Pariz, Oslo, Ljubljana, • Zagrebački salon (1965/66.) Karlovac, Subotica, Sofija, Cervja • BIO bijenalna izložba industrijskog oblikovanja, Ljubljana (1966.) Nagrade: • Keramika – porculan – staklo, • Otkupna nagrada: 1. trijenale Zagreb, 1967. keramike, Subotica, 1968. Fotografija • 1. Trijenale keramike Jugoslavije, • Zlatna medalja: Sajam cvijeća, Keramičko posuđe, set zdjelica i čaša, te bočica za maslinovo ulje/ocat, izvana neocakljena Subotica (1968.) Zagreb, 1968./69. smeđa keramička masa, ručni rad, oko 1964. – 1971.

42 Hržić Balić Milana Hržić Balić Milana 43

Portret autorice, oko 1965. Detalj s retrospektivne izložbe Milana Hržić sa “Milana Hržić-Balić” u Muzeju za starijom sestrom Miom Set zdjela i boca, ručni rad autorice umjetnost i obrt 28.1.-13.2.1972. i roditeljima, snimljeno 1940. godine u obiteljskom domu, palači grofa Petra Zrinskog u Zagrebu www.dizajnerice.com Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Autorica u radu na lončarskom kolu

Setovi su dopunjavani Zdjela, okrugla, trbušasto izvijene drvenim detaljima poput visoke stijenke. Izvana neocakljena čepova ili držača smeđa keramička masa, iznutra design milana hržić hand made, oznaka ocakljena zeleno, 1964. – 1971. na svim predmetima koje je dizajnirala

Set zdjela i tanjura, dio većeg seta za jelo. Izvana neocakljena smeđa keramička masa, 1970.

Zanimljive forme, varijacije na temu, uporabni predmeti 44 Höcker Olga 45

Höcker Olga

— umjetnica pisma, tipografkinja, edukatorica r. 1882. / Varaždin — 1948.

Srednju školu pohađala je u Zagrebu i Budimpešti, a maturirala je 1901. godine. Na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Münchenu studira od 1912. do 1914. opremu knjiga i usavršava pisanje starih pisama. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1920-ih izučava paleografiju. Kao nastavnica u pučkoj školi posebnu pažnju posvećuje učenici Anki Krizmanić. Djeluje kao nastavnica ukrasnog pisma i paleografije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1918. do svog odlaska u mirovinu 1946. Gotovo tri desetljeća na Akademiji podučava predmete: Ukrasno pismo, Paleografija, Kaligrafija i ornamentika, Oblikovanje pisma i Vježbe u pismu, njegujući i taj segment primijenjene grafike. www.dizajnerice.com Bavi se i primijenjenom umjetnošću, naročito pisanjem starih i umjetničkih pisama, u raznim materijalima: koži, papiru i tkanini. Izrađuje mnoge: diplome, adrese, spomenice, inicijale, vignete. Izrađuje nacrte za klesana i lijevana slova, te oprema knjige. Autorica je ukrasnog pisma po karakteristikama glagoljice, Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice latinice i ćirilice. Autoričina težnja bila je stvoriti nacionalni tip pisma odnosno “jugoslavensko pismo”. Predanost pedagoškom radu potvrđuje i autoričin priručnik Ukrasno pismo iz 1951. Radnu sobu imala je na drugom katu u Ilici br. 232. Na Exposition internationale des Arts décoratifs et industriels modernes u Parizu 1925. osvaja nagradu, a sudjeluje i na izložbi knjiga u Leipzigu 1927. i na Rheinfront m. Pressa-Turm Internationale Presse-Ausstellung kratko Pressa u Kölnu 1928., izložba je trajala šest mjeseci. Predstavljala je rastuće kulturalno i ekonomsko značenje novinarstva i novih komunikacijskih tehnologija.

Izlaganja • Exposition internationale des Arts décoratifs et industriels Nagrada modernes”, Parizu, 1925. • Exposition internationale des Arts • Leipziger Buchmesse, izložba knjiga décoratifs et industriels modernes, u Leipzigu, 1927. Parizu 1925. • Rheinfront m. Pressa-Turm • Leipziger Buchmesse, izložba knjiga Fotografija Internationale Presse-Ausstellung, u Leipzigu, 1927., nekoliko počasnih Keramičko posuđe, set zdjelica i čaša, te bočica za maslinovo ulje/ocat, Izvana neocakljena Köln 1928. diploma smeđa keramička masa, ručni rad, cca. 1964. – 1971. 46 Höcker Olga Höcker Olga 47

Oprema knjige V suncu i izložba internationale Presse Autobiografski životopis, senci, Dragutin Domjanić; -Ausstellung, AK Köln, Pressa, 1928. rukopis, formular a pristupanje u 1927., Zagreb, Dimenzije: predstavljala je rastuće kulturalno članstvo ULUPUH-a 15.5 x 18 cm, 40 stranica, i ekonomsko značenje novinarstva i www.dizajnerice.com meki uvez, izdanje 1942. novih komunikacijskih tehnologija Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Detalj iz Olginog priručnika o paleografiji, ukrasnom pismu i ornamentici

Exposition internationale des Arts décoratifs et industriels modernes, 1925.

Set zdjela i tanjura, dio Naslovnica priručnika većeg seta za jelo. Izvana Ukrasno pismo, neocakljena smeđa Izdanje Školska knjiga, keramička masa, 1970. Zagreb 1951. 48 Iveković Sanja 49

Iveković Sanja

— medijska umjetnica, grafička dizajnerica r. 1949. / Zagreb

Medijska je umjetnica čije područje djelovanja obuhvaća konceptualnu umjetnost, video-umjetnost i performans u sklopu Nove umjetničke prakse, a značajno poglavlje pripada i grafičkom dizajnu. Rođena je u Zagrebu 1949. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. Grafičkim dizajnom počela se baviti 1970. Radi na grafičkoj opremi knjiga i časopisa, dizajnu plakata i telopa koje od 1972.-76. oblikuje za emisije Televizije Zagreb. Radila je u Grafičkom zavodu, za Žensku infoteku te radila opremu knjiga za biblioteku Zora. Djeluje i kao likovna urednica časopisa ženskog informacijsko doku- mentacijskog centra “Kruh i ruže”. Jedna je od rijetkih žena zaposlenih u Grafičkom zavodu Hrvatske. www.dizajnerice.com Djelovanje u dizajnu odvaja od umjetničkog rada jer smatra da se unutar jednoga medija treba voditi zakonima toga medija. Angažmane na području dizajna odrađuje profesionalno, ne miješa- jući pritom stavove i poetiku svojstvene svom umjetničkom radu. Umjetnički radovi bliski su feminističkoj teoriji i praksi. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Autorica propituje i problematizira položaj žene u našem vremenu i društvu. Ishodište njenih radova je žena, odnosno umjetnica sama, njen vlastiti život i njeno stavljanje te teme u širi kontekst.

Izlaganja (izbor) • SC Galerija, Zagreb, 1970. • Triangle, Savska 1, Zagreb, 1979. • Town-Crier, Franklin Furnace, • 10,000 Lives, Eighth Gwangju Biennale, New York, 1982. South Korea, 2010. • Centar za Film, Zagreb, 1986. • Sanja Iveković: Sweet Violence, • Manifesta 2: European Biennial of MoMA, New York, 2011. – 2012. Contemporary Art, Luxembourg, 1998. • Sanja Iveković: Unknown Heroine, • Sanja Iveković: Personal Cuts, Galerie South London Gallery & Calvert 22, Fotografija im Taxispalais, Innsbruck, Austria, 2001. London, 2012. – 2013. Plakat za izložbu Marine Abramović u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, 1974. 50 Iveković Sanja Iveković Sanja 51

Telop, za RTZ, 1977. Serija knjiga za Grafički zavod Dizajn knjige “Jelo Hrvatske, “Muške fantazije: iza samostanskih masa i suprotni oblici 3” Klaus zidina”, Norman Theweleit, 1984. Foster, Grafički zavod Hrvatske, 1982. www.dizajnerice.com

Plakat za izložbu: Ponovno prisvajanje okoline Uga la Pietre u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, 1975. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Duplerica, kolažiranje teksta i fotografije; katalog 83, publikacija Grafičkog zavoda Hrvatske, 1983.

Dizajn serije knjiga za Biblioteku Zora, “Okultizam, magija i pomodne kulture”, Sanja Iveković, 70.-ih na Mircea Eliade fotografskom snimanju za oglase Grafičkog zavoda Hrvatske: Mali napori, velike promjene: čitajte

Telop, Smetnje u slici

Telop, Eksperimentalni 2. program 52 Jeličić Plavec Marija 53

Jeličić Plavec Marija

— industrijska dizajnerica r. 1939. / Zagreb

Dizajnerica je čije se djelovanje prvenstveno veže uz rad na Odjelu za industrijski dizajn Elektrotehničkog Instituta Rade Končar. Na Odjelu za industrijski dizajn Instituta ima utjecaj na istraživanje i razvoj proizvoda složenijih tehničkih i upotrebnih funkcija, te njihovih tehničkih i ekonomskih svojstava. Projektira širok spektar proizvoda od kućanskih aparata do transformatora i elektromotora. Publicira i nekoliko stručnih studija kao njen magistarski rad iz 1980. na temu “Analiza uredskog radnog prostora s aspekta čovjeka”. S projektom i izlaganjem “Oblikovanje uredskih radnih mjesta i tipizacije za interni standard” koji se bavi rješavanjem prob- lematike oblikovanja okoline na interdisciplinaran način, sudjeluje www.dizajnerice.com 1983. na 18. zagrebačkom salonu. Tada u sekciji “Situacija i Tribina” dobiva Nagradu “Vladimir Nazor” za ukupan doprinos razvoju hrvatskog dizajna, za razvoj proizvoda i uređaja Instituta. Zanimljiv je njen humano-funkcionalni pristup dizajnu, Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice koji pruža veću ekonomičnost, poboljšava efikasnost i sprečava oštećenje zdravlja, a baziran je na ergonomiji. S posebnom razra- dom tipizacije za, tada ne toliko česta, radna mjesta uz ekrane.

Izlaganja • II zagrebački triennale, 1959. • Vizualne komunikacije, Zagreb, 1962. • Jugoslavenska primijenjena umjetnost, Budimpešta, 1960. • Zagrebački salon – Arhitektura, urbanizam, oblikovanje, MUO, Zagreb, 1966. • Izložba ULUPUH-a, Zagreb, 1970/71. Nagrada • Grafički industrijski dizajn 1950-1960, • 18. zagrebački salon, 1983. , Zagreb, 1983. “Situacija i Tribina”, Nagrada “Vladimir • 18. zagrebački salon, 1983. Nazor” za ukupan doprinos razvoju • Skriveno blago, Muzej za umjetnost hrvatskog dizajna, za razvoj proizvoda Fotografija i obrt, Zagreb, 2005/06., i uređaja Instituta. Ovuumat, električno kuhalo za 6 jaja, 1988. 54 Jeličić Plavec Marija Jeličić Plavec Marija 55

Dizajn interijera, Oblikovanje uredskih radnih mjesta i tipizacija za interni standard / Ovuumat, električno kuhalo za 6 jaja, oblim Cjelovita problematika dizajna radne okoline formama podsjeća na ono čemu služi, 1988. www.dizajnerice.com

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Maketa: oblikovanje uredskih radnih mjesta i tipizacija za interni standard

Zagrebački salon 18, Primjenjena umjetnost, grafički i industrisjki dizajn; Situacija / Tribina, 8.5.-8.6.1983., Oblikovanje uredskih radnih mjesta

Dispečerski centar Gradske Nacrt za tipizaciju radnog mjesta uz plinare Zagreb, Rade Končar, ekrane, humano-funkcionalno rješenje Zagreb, 1982. koje pruža veču učinkovitost, a bazira se na ergonomiji 56 Kalentić Marija 57

Kalentić Marija

— dizajnerica ambalažne, reklamne i tekstilne grafike r. 1930. / Subotica

Radi reklamne grafike, opremu knjiga i izložbi, ambalaže, sitotisak, drvorez, štampani i tkani tekstil. Arhitektonski odjel Tehničkog fakulteta u Zagrebu upisuje 1948., a 1949. prelazi na Akademiju primijenjenih umjetnosti gdje i diplomira 1954. na tekstilnom odjelu. Radi u Državnoj majstorskoj radionici Krste Hegedušića na grafičkoj opremi knjiga. Od 1956. samostalno u svome ateljeu izrađuje nacrte za tkanine i slika na svili, a pritom surađuje sa Zagrebačkom tvornicom svile, bosanskom tvornicom Vunteks i Tvorpamom. U radu na tekstilu vidljiv je utjecaj exatovskog pristupa oblikovanju. Od 1963. radi u tvornici kozmetike Neva na dizajnu proizvoda i ambalaže. Razvija svoj prepoznatljivi minimalistički stil www.dizajnerice.com i specifičnu tipografiju koji su zauvijek obilježili vizualni identitet kozmetičke industrije na našim prostorima. S Nevom osvaja tri Jugoslavenska Oskara za ambalažu. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Izlaganja • Izložba primijenjene umjetnosti, Dubrovnik i Rijeka, 1957. • Porodica i domaćinstvo, Zagreb, 1960. • Izložba jugoslavenske primijenjene umjetnosti, Mađarska, 1960. • Oblikovanje, Zagreb, 1963. Nagrada Fotografija • Zagrebački salon 65, • Neva – tri Jugoslavenska Oskara za Ambalaža Hobby krema za brijanje, kutija i tuba, likovno rješenje rasterom, Neva, 1970., Izložba ambalaže – Beograd, 1965. ambalažu. Fotografija: Lidija Laforest 58 Kalentić Marija Kalentić Marija 59

Bočice za kolonjske vode Chantilla i Ambalaža Dentasept, Neva Extrai, otkupna nagrada Skupštine zubna pasta, 1983. grada Zagreba za dizajn, 1970. Dizajn ambalaže za seriju bočica i tuba šampona Irel tvornice Neva www.dizajnerice.com

Minimalistički dizajn ambalaže kultnog laka za kosu Irel, 1980.

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Marija (drugi red, sredina) s kolegama, Akademija primijenjenih umjetnosti, 1952. Etiketa, lak za kosu Frilax, 1972.

Neva Sio, elegantno, tipografsko rješenje, 1965.

Deofen, starija Transparentna Pitrell bočica, Deofen Fresh, verzija ambalaže, logotip s akcentom, njega za dio kolekcije, 1975. maketa muškarce Dizajn ambalaže za Neva Crème spécial, 1963. 60 Kaloper Jagoda 61

Kaloper Jagoda

— umjetnica, glumica, grafička dizajnerica r. 1947. / Zagreb — 2016. / Zagreb

Na Akademiji likovnih umjetnosti diplomira 1970. na slikarskom odjelu. Bavi se likovnim i grafičkim uređivanjem časopisa, opremom knjiga, kataloga i plakata, stvaranjem vizualnih identiteta, filmskom scenografijom i kostimografijom te postavom izložbi. Od 1975. radi u Yugodidacti kao dizajnerica igračaka, a zaposlena je i kao likovno- grafička dizajnerica u Školskoj knjizi. Godine 1979. Redizajnira časopis Gordogan te na izložbi Marx i stoljeće marksizma 1984. u Zagrebu radi kompletno grafičko oblikovanje. U rješenjima grafičkog oblikovanja i vizualnih identiteta prisutan je osobni pečat i naglašena likovnost. Za likovna ostvarenja dobiva nagradu Zagrebačkog salona u sekciji “Prijedlog”, priznanje www.dizajnerice.com za ilustraciju dječje knjige Tonkica Palonkica, Drugu nagradu za likovno-grafičku obradu monografije Lenjin te nagradu “Ivana Brlić Mažuranić” za najbolje ilustriranu dječju knjigu. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Izlaganja • Skupna izložba “Revolutions 1968”, • Prva samostalna izložba, Galerija SC, Zacheta National Gallery of Art, Zagreb, 1970. Varšava, 2008. • Mogućnosti za 71., Galerija • Skupna izložba THT natječaj, MSU, suvremene umjetnosti, Zagreb, 1971. Zagreb – prva nagrada na izložbi, 2011. • Samostalna izložba u galeriji Motovun • Skupna izložba “Socijalizam i “Mirna 3”, 1972. modernost”, MSU, Zagreb, 2011. • Zagrebački salon, • “I 1000 occi” - festival internationale del Projekt “Tkalčićeva”, 1981. cinema et delle arti, Trst • Zagrebački salon, sekcija Prijedlog – • Što se dogodilo Wilhelmu Reichu?, “Mostovi”, 1982. Galeriji SC, Zagreb, 2013. • Izložba “Likumove generacije”, 1983. • Samostalna izložba “Karbonizacija”, Nagrade (izbor) Galerija SC, Zagreb, 1987. • Nagrad Zagrebačkog salona u sekciji • Projekt “Pandorina kutija”, izložba “Prijedlog”, priznanje za ilustraciju Novi dvori Zaprešić dječje knjige Tonkica Palonkica, • Zagrebački salon, 1993. Drugu nagradu za likovno-grafičku • Stipendija “Arts America” “USA” te obradu monografije Lenjin te nagradu izložba u Ruttgers Center for Inovative “Ivana Brlić Mažuranić” za najbolje Printing, 1994. ilustriranu dječju knjigu. • Samostalna izložba pastela u galerijama • THT natječaj, MSU, Zagreb, hotela Kaiserhoff i Regina, Beč, 1995. prva nagrada na izložbi, 2011. za Fotografija • ZGRAF-u 9, Zagreb, 2004. eksperimentalni film ‘Žena u ogledalu’. “Tonkica Palonkica” Mladena Kušeca, naslovnica knjige, autoričina kćer Ana, 1982. 62 Kaloper Jagoda Kaloper Jagoda 63

Monografija Lenjin, tvrdi uvez (korice ispod omota), tisak sitom na tkaninu, Lenjinov uvećani potpis Karakteristična duplerica časopisa za kao jedini grafički element, 1984. književnost i sva kulturna pitanja Gordogan, br. 2-3, god. 1, 3-4, 1979.

Boravak na rezidenciji “Arts America” “USA”, i izložba Ruttgers Center for Inovative Printing, 1994. www.dizajnerice.com

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Gordogan, fronta, lipanj 1979.

Promotivni materijal za projekt i monografiju Dizajn i ilustracija knjige Dizajn i ilustracija knjige, Lenjin, Radničke novine, 1984. “Tonkica Palonkica”, 1982. “Tonkica Palonkica” Mladena Kušeca, na naslovnici knjige, Jagodina kćer Ana, 1982.

Dizajn časopisa za književnost i sva kulturna pitanja Gordogan, karakteristična duplerica, br. 4, god. 1, 7-8. 1979.

Deplijan, Vodič retrospektivno-tematsko-studijske izložbe Dizajn i ilustracija knjige “Jooj” Mladena “Marx i stoljeće marksizma”, NSB, Zagreb, 1984. Kušeca, 1986. 64 Kočica Ratkajec Ljubica 65

Kočica Ratkajec Ljubica

— dizajnerica, oblikovateljica stakla r. 1935. / Zagreb

U Zagrebu završava Školu primijenjene umjetnosti, keramički odjel. Stipendira je tvornica porculana “BK” Titov Veles gdje svla- dava rad u keramici i staklu. Od 1958. do 1969. radi kao industrijska dizajnerica u Steklarni “Boris Kidrič” u Rogaškoj Slatini. Djeluje kao edukatorica u Staklarskoj školi, a zatim i u tvornici “Staklo” u Slovenskoj Bistrici. Stakleni pribor i uporabne predmete projektira i za tvornicu “Kristal” u Samoboru, gdje se neka od njenih rješenja još uvijek proizvode. Rad odlikuju moderno oblikovanje, tehnički jednostavna rješenja, visoka utilitarna vrijednost, raznovrsne forme i kompozicije, sklona je zanimljivim, eksperimentalnim detaljima. Djeluje i kao projektantica izložbenih prostora na Velesajmu www.dizajnerice.com što dolazi do izražaja na II. zagrebačkom triennalu 1959. Ističe se prototipom drvenog pribora za jelo, a sudjeluje i na projektu “Stana bliske budućnosti” na izložbi “Porodica i domaćin- stvo” 1960. u Zagrebu. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Nagrade • Zagrebački salon, Zagreb / Posebno priznanje,1966. • Galerie Pfeiffer St. Wendl, Austrija, • Prva samostalna izložba, Rogaška 1988. Slatina, 1971. • Muzej za umjetnost i obrt Zagreb, • Internationale Handwerksmesse, Hrvatska, 1988. Muenchen / Zlatna medalja, 1975. • Galerija Kompas, Ljubljana, 1988. • The Corning Museum of Glass New York • Piran extempora / Grand prix Fotografija / Otkupna nagrada, 1983. keramoskulpture, 2003. Vaza, dekorativni oblik, staklo, zanimljiva obrada površine, 1968. 66 Kočica Ratkajec Ljubica Kočica Ratkajec Ljubica 67

Vaza oblika nabreklog vretena, crveno staklo obojano u masi, Rogaška slatina, 1963., MUO Iz kataloga: Zagrebački salon, 1966. www.dizajnerice.com

Svijećnjak, obojano staklo, 1971., MUO Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Eksperimentalna staklena forma, 1989.

Vaza, dekorativni oblik, 1968.

Doza od žuto obojenog stakla, Staklarna Boris Kidrič, Rogaška Bezbojno staklo, djelomično Slatina, 1965., MUO krakelirano i jetkano, 1986., MUO Portret autorice, oko 1970. 68 Kučinac Blaženka 69

Kučinac Blaženka

— produkt dizajnerica, dizajnerica namještaja r. 1937. / Zagaj pod Bočem, Slovenija

Kao jedina ženska predstavnica na Odjelu za unutarnju arhitekturu završava 1955. Školu primijenjene umjetnosti i dolazi u zagrebačku tvornicu pokućstva Mobilia na poziciju “industrijskog estetičara”. U tehničkoj službi stječe prvo iskustvo rada u struci te uređuje proizvodni program i oprema uredske prostore. U Tvornici namještaja Ivo Marinković u Osijeku provodi većinu svog radnog vijeka kao glavna projektantica na Odjelu za oblikovanje gdje projektira i nadgleda razvoj serijske proizvodnje raznih elemenata i sustava za opremu interijera. Budući da je riječ o kvalitetno opremljenoj tvornici sa širokim proizvodnim programom u toku svog dvadesetogodišnjeg radnog iskustva ima priliku sudjelo- vati na razvoju velikog broja proizvoda čiji tržišni uspjeh broji pozam- www.dizajnerice.com ašne naklade. Njezina serija Osijek I, II i III - proizvedena je u 250.000 garnitura i izvozila se u Englesku, Švicarsku i bivši SSSR. Za svoj rad dječjeg namještaja “Pipi” 1972. godine dobiva priznanje Beogradskog sajma namještaja. Sudjeluje i na natječaju za razvoj programa namještaja za SSSR, razvija prototip stolca Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice predstavljenog na manifestaciji “Jugoslavenska roba namijenjena širokoj potrošnji” održanoj u Kijevu. Stručnjakinja je za projektiranje stolaca: Zebra, Skakavac, Dora, Fotelja 49, A-1, T, i dr. Smatra da industrijski proizveden dizajn ima edukativnu ulogu u društvu. Bavi se i razvijanjem modularnih sistema promišl- jene kombinatorike koje redovito prijavljuje na strukovne izložbe. Usavršava se na Šumarskom fakultetu na Odjelu za oblikovanje namještaja pod mentorstvom profesorice Milice Rosenberg, u trajanju od četiri semestra. Do umirovljenja radi kao arhitektica-savjetnica u robnoj kući Šipad, a u obrtničkoj zadruzi Solidarnost u Zagrebu sve do 1991. godine.

Izlaganja • Zagrebački Velesajam, 1959./80. • 8. - 12. Zagrebački Salon, 1973./77. Fotografija • Beogradski sajam namještaja, • BIO 4, Bijenale industrijskog Dječji namještaj “Pipi”, Proizvod je konstruiran na način da prati odrastanje korisnika od 1961./80. oblikovanja, Ljubljana , 1970./71. malena do odraslosti. Tvornica namještaja “Ivo Marinković”, Osijek, 1972. 70 Kučinac Blaženka Kučinac Blaženka 71

Blaženka Kučinac pri radu na T-Osijek-BK/65, stolici iz kombinirane sobe T-Dora, Kombinirana, soba, set sa foteljom Bukovine ili orah, serijskom proizvodu iz 1962. Dora, oko 1965. obrađen lakom www.dizajnerice.com

Dnevna soba iz više elemenata, “Miss Šarm”, narančasta boja. Zanimljivi Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice detalji, 1970. Stolac zebra, 1970. Promotivna brošura za proizvode M-100; bukva, natur finiš fotelja T-Osijek/BK-65 i T-Dora, arhiva Tvornice Ivo Marinković

Sjedeća garnitura Teenager, 1968.

Dječji namještaj “Pipi”, 1972.

Skakavac, poznati proizvod, zanimljivi detalji Sjedi, prva s lijeva, sa kolegama, tvornica Ivo Marinković 72 Laforest Lidija 73

Laforest Lidija

— umjetnica, fotografkinja, grafička dizajnerica r. 1926. / Herceg Novi — 2016. / Zagreb.

Umjetnica je, fotografkinja i grafička dizajnerica. Po završetku školovanja na grafičkom odjelu u Obrtnoj školi u Zagrebu, 1949. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti, slikarski odsjek, i diplomira 1954. U Udruženje slikara primijenjene umjetnosti, današnji ULUPUH, primio ju je 1955. Bernardo Bernardi. Od 1959. do 1960. radi kao grafički crtač-fotolaborant i savjetnik za estetsko oblikovanje u Saveznom centru za obrazovanje rukovodnih kadrova u privredi u Zagrebu gdje nadzire estetsku izvedbu, radi grafičko oblikovanje publikacija, oglasa, plakata, izrađuje dia-filmove i dizajnira uređenje radnih prostorija. Čitav je svoj radni vijek provela kao samostalna umjetnica baveći se grafičkim dizajnom, knjižnim oblikovanjem, uređenjem www.dizajnerice.com interijera, scenografijom, fotografijom, ali i umjetničkim radom. Kao grafička dizajnerica surađuje s tvrtkama i institucijama kao što su Neva, Pliva, Interpublic, Turistički savez Hrvatske, Klinika za ženske bolesti i porode u Zagrebu, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Fotografija zauzima važno poglavlje u životu Lidije Laforest, 1961. polaže majstorski ispit iz fotografije i postaje “majstor fotografije”. Fotografiju koristi kao alat u radu, ali i kao medij koji joj omogućuje eksperimentiranje i igranje umjetničkim postupcima.

Izlaganja • I. zagrebački triennale, 1955. • Izložba primijenjene umjetnosti, Dubrovnik i Rijeka, 1957. • III Zagrebački salon, • Izložba jugoslavenske primijenjene Umjetnički paviljon, 1968. umjetnosti, SSSR, Poljska, Rumunjska, • Izložba članova sekcije za industrijski Bugarska, Mađarska 1959. dizajn ULUPUH-a Produkt dizajn 2, • II zagrebački triennale, 1959. Umjetnički paviljon, Zagreb, 1971. • Izložba Oblikovanje, MUO, 1963. • Umjetnici primijenjenih umjetnosti • II. Zagrebački salon, 1966. Jugoslavije Njegošu, Cetinje, 1973. Fotografija • Revijalna izložba radova članova sekcije • ULUPUH, 35. obljetnica osnutka, 1985. Ovitak knjige Proces, Franza Kafke — prijedlog grafičkog rješenja. U svom grafičkom grafičkog dizajna ULUPUH-a Grafički • Članica žirija na jubilarnom 30. radu autorica često koristi foto-grafike koje joj dozvoljavaju manipulaciju te ih konvertira iz dizajn održanoj u MUO-u, 1968. Hercegnovskom zimskom salonu, 1997. jednog medija u drugi, ovisno o finalnoj namjeni. 1965. 74 Laforest Lidija Laforest Lidija 75

Razglednica Boka Kotarska, apstraktno likovno rješenje mape Turistički štand Crne gore: obale, oko 1950. različite teksture šljunka i pijeska sa lokalnih plaža povezani su nitima sa svojim geografskim odredištem kako bi posjetitelji stekli uvid Prospekt Yougoslavie, u raznolikost mjesta art direkcija: koncepcija, www.dizajnerice.com oblikovanje, fotografija, Turistički prospekt za produkcija – izdanje Herceg Novi, zaigrano Beogradski grafički zavod rješenje, motiv razlistale palme provlači se cijelom knjižicom Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Lidija izvodi zidni oslik u Domu narodnog zdravlja Pešćenica, 1960.

Na 2. zagrebačkom triennalu, 1959.

Mladi zidar, prijedlog Albert keksi, Kraš, grafikog rješenja ovitka prijedlog rješenja knjige, 1950. promotivnog identiteta, Sa sestrom i roditeljima, oko 1930. Serija promotivnih materijala 1960. za Savezni centar za obrazovanje rukovodnih kadrova u privredi, oko 1950. 76 Mihelčić Jasenka 77

Mihelčić Jasenka

— industrijska dizajnerica r. 1953. / Zagreb

Dizajnerica je i članica tima za razvoj proizvoda Instituta za alatne strojeve (Instituta za istraživanje i razvoj) Fakulteta za strojarstvo i brodogradnju (kasnije Institut tvornice Prvomajska). Školu primijenjenih umjetnosti, odjel Arhitekture i namještaja, završava 1972., a studij nastavlja na Višoj školi za organizaciju rada gdje 1978. stječe diplomu Proizvodnog smjera. Od 1974. radi u Prvomajskoj kao dizajnerica u timu novo- pokrenutog Odjela za razvoj proizvoda gdje radi na razvoju, dizajnu i implementaciji alatnih strojeva. Značajnu ulogu je imala i u dizajnu iskustva - fazi povezivanja stroja sa čovjekom. Jedini je dizajnerski član u timovima zaslužnim za razvoj novih strojeva. Njenom upornošću strojevi su zastupjeni i na www.dizajnerice.com međunarodnim izložbama industrijskog dizajna. Zahvaljujući radu njenog tima serija visokoproizvodnih i numerički upravljanih strojeva ulazi u redovnu proizvodnju Sudjeluje u osnivanju i pokretanju Društva dizajnera Hrvatske 1985., te u kreiranju prijedloga programa kolegija Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Projektiranje I i II na budućem Studiju dizajna. Karijeru nastavlja u grafičkom dizajnu i dizajnu vizualnih identiteta.

Izlaganja • BIAM bijenalna međunarodna izložba alatnih strojeva na Zagrebačkom Velesajmu, 1980. • BIO 13, Ljubljana / • BIO 9, Ljubljana, 1981. Predstavljanje TabTurn 100, • 18. Zagrebački salon, Zagreb, 1983. numerički upravljana stolna • EMO sajam, Milano, 1983. tokarilica, 1990. • BIO 10, Ljubljana, 1984. • 27. Zagrebački salon / Predstavljanje • Exhibition Worldesign ‘85, Design male tokarilice 1992. Realities ICSID, Washington, USA skupna izložba selekcije BIO, Nagrade Ljubljana, 1985. • Izložba industrijskog dizajna • BIO 11, Ljubljana, 1986. Jugoslavije, organizacija PKJ, Beograd • 21. Zagrebački salon, Zagreb, 1986. / Predstavljanje glodalice AG-400 CNC • Izložba industrijskog dizajna (Diploma za dobar dizajn), 1986. Jugoslavije, organizacija PKJ, • 27. Zagrebački salon / Fotografija Beograd / Predstavljanje glodalice Predstavljanje male tokarilice MINA - Modularni industrijski numerički automat, Suradnja: Prvomajska TAS Zagreb AG-400 CNC 1986. (Nagrada za dizajn), 1992. i FER Zagreb, 1985. 78 Mihelčić Jasenka Mihelčić Jasenka 79

TabTurn, tokarilica, Golubovec, skica: Praktikum s jednim strojem i dvanaest radnih mjesta

Mina, Modularni industrijski TN 480 - prijedlog ugrađene numerički automat, 1985. upravljačke jedinice Numerički upravljana tokarilica TG-125 Prvomajska TAS i FER CNC, 1984. www.dizajnerice.com Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Numerički upravljana stolna tokarilica Autorica na radnom mjestu u Prvomajskoj Tabturn 100, Prvomajska Golubovec, 1989.

Skica, Numerički upravljana glodalica T-200, NCR Raša AG-400 CNC. izlaganja: BIAM ‘80, ZV Zagreb, zlatna plaketa za kvalitetu; BIO 9, Upravljačka kutija TC, Tokarilica TN-480, 1979., Prvomajska 1981., Privredna komora Jugoslavije Prvomajska Raša, CNC tokarilica s vlastitim povelja za dizajn, 1986. dizajnerskim i konstrukcijskim rješenjem 80 Pavelić Glogoški Julia 81

Pavelić Glogoški Julia

— grafička dizajnerica r. 1920. / Sv. Juraj u Trnju / Čakovec

Opus autorice obuhvaća reklamne grafike, opremu knjiga, kaligrafije, ilustracije, ambalažne grafike te vizualne materijale za potrebe promocijskih videa televizijskih programa, te izlete u oblikovanje uporabnih predmeta. Na Državnoj obrtnoj školi u Zagrebu stječe diplomu primijenjene slikarice. Radi kao grafička urednica i dizajnerica u Oglasnom zavodu Hrvatske te u kući Putnik u Zagrebu i Berlinu. U svom radu za agenciju Ozeha bila je usmjeravana na funkcionalnost, timski rad i usklađivanje s ciljevima, uz zadržavanje osobnog stila. Za tvornice poput Maraske kreira čitav niz zaštitnih ambalaža s karakterističnim jezikom i pratećim ilustracijama. Na 2. zagrebačkom triennalu 1959. dobiva III. nagradu. www.dizajnerice.com Izlaže i na godišnjim izložbama ULUPUH-a I SLUPUJ-a u inozemstvu - Varšava, Moskva, Tbilisi, Budimpešta, Sofija i Zagreb. Tako upoznaje Milanu Hržić-Balić za čije šalice izvodi zaštitnu ambalažu od valovite ljepenke inovativnog karaktera, u obliku šesterostrane prizme pogodne skladištenju i transportu odnosno suvremenoj Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice industrijskoj proizvodnji.

Izlaganja • II zagrebački triennale, 1959. • Vizualne komunikacije, Zagreb, 1962. • Jugoslavenska primijenjena umjetnost, Budimpešta, 1960. • Zagrebački salon – Arhitektura, urbanizam, oblikovanje, MUO, Zagreb, 1966. • Izložba ULUPUH-a, Zagreb, 1970., 1971. • Grafički industrijski dizajn 1950-1960, Zagreb, 1983. • Skriveno blago, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2005., 2006. • Ozeha – primijenjena umjetnost u službi Nagrada Fotografija propagande i publiciteta, 2016. • II zagrebački triennale, 1959. Dizajn ambalaže za čokoladni liker u keramičkoj boci, Maraska.

82 Pavelić Glogoški Julia Pavelić Glogoški Julia 83

Dizajn posuđa za kuhanje, multifunkcionalni sistem: set lonaca, objavljeno u časopisu Praktična ambalaža za dvije šalice, dobar Čovjek i prostor dizajn za jednotavno slaganje www.dizajnerice.com Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Dizajn vizualnog identiteta i ambalaže za keramičke šalice Milane Hržić Balić, oko 1970. Dizajn ambalaže za hulahopke, Enkalon

Minimalistički dizajn ambalaže, za čokoladni liker, Maraska 84 Perhač Hercigonja Dragica 85

Perhač Hercigonja Dragica

— keramičarka, dizajnerica posuđa za industrijsku proizvodnju r. 1935. / Feričanci

Kao stipendistica Jugokeramike završava 1957. Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Stelle Skopal i prof. Blanke Dužanec. Kao vrlo nadarena kiparica željela je upisati kiparski odjel “rezerviran za učenike”, ali je od strane profesora snažno usmjerena na odjel keramike “primjeren učenicama”. Nakon diplome zapošljava se u Jugokeramici, prvo na Odjelu dekora, a zatim na Odjelu prototipa u Pogonu porculana. Naknadno ponovno prelazi u Odjel dekora kao kreatorica na unapređenju novih suvremenih dekora. Prvenstveno izrađuje servise za domaćinstvo (Brazil, Vivien, Ljubljana, Nina, Minas) tankih stijenka i elegantnih linija, a nerijetko na objektima koristi i vlastite dekore. Servis Brazil iz 1962. prvi je jugoslavenski servis od tankog porculana. U dizajnu www.dizajnerice.com posuđa i servisa koristi vlastite dekore. Do mirovine 1988. radi u Jugokeramici i svom radu stvara prototipe za industrijsku proizvodnju koji su omogućili novo sagledavanje i vrednovanje keramike kao autonomnog medija u industrijskom dizajnu. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Nagrade • Prva nagrada na izložbi suvenira za Kvarnersku rivijeru (čl.grupe), 1959. • Industrijsko oblikovanje, Beograd – Diploma za dobro oblikovanje (servis Brazil),1962. • Međunarodna izložba keramike • Nagrada Jugokeramike Gdansk (Poljska) – Počasna diploma (servis Brazil), 1963. • Nagrada s diplomom za dobro • 1. nagrada za suvenir grada Zagreba oblikovanje od Privredne komore (sa Zlatkom Arambašićem) 1967. Zagreba povodom Zagrebačkog • Sajam cvijeća, Zagreb – velesajma – za servis Arena, 1973. Diploma i zlatna medalja, 1967., • Nagrada s diplomom za dobro 1968., 1969. oblikovanje od Privredne komore • 8. Međunarodna izložba umjetničke Zagreba povodom Zagrebačkog keramike, Cervia (Italija) – velesajma – za servis Arena, 1974. – Počasna diploma, 1970. • Pohvala Privredne komore Jugoslavije • Zagrebački velesajam – Prva nagrada za komplet za crnu i bijelu kavu s diplomom za dobro oblikovanje od Stella, 1974. Savezne privredne komore povodom • 7. majski salon ULUPUH-a, Zagrebačkog velesajma (grupa: Šribar, Diploma s izložbe Eksperimenat 7, 1975. Fotografija Severin, Perhač – dekor) – za servis • Suvenir Zagreba i Univerzijade ‘87 – Zdjela s poklopcem, porculan, industrijska proizvodnja, Jugokeramika. Zanimljiv volumen Arena, 1971. Velika nagrada Univerzijade, 1986. i kontrasti u veličinama, oko 1970.

86 Perhač Hercigonja Dragica Perhač Hercigonja Dragica 87

Serija vaza različitih visina, po princiu modula, reprodukcija iz kataloga izložbe

Vaza Katarina, porculan, iz 2 dijela: zdjela i poklopac koji je moguće oktenuti u dva smjera, 1964., MUO www.dizajnerice.com Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Bijeli servis, Jugokeramika oko 1970., MUO

Vrč za kavu, s poklopcem, bijeli. Elipsa je tlocrt, zaobljene stijenke, 1963., MUO

Skica za šalicu Santos, šifra, točkice i rukopis autorice crnim flomasterom, 1963., MUO 88 Rosenberg Milica 89

Rosenberg Milica

— akademska arhitektica i produkt dizajnerica, edukatorica r. 1930. / Bjelovar

Upisuje Tehnički fakultet, arhitektonski odjel, 1949. ali ubrzo prelazi na arhitektonski odjel Akademije primijenjenih umjetnosti u Zagrebu gdje i diplomira 1955. Godine 1957. boravi i radi u arhitektonskom birou u Parizu. Nakon povratka dobiva status slobodne umjetnice i bavi se dizajnom i unutrašnjom arhitekturom. Od 1963. godine radi u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Od 1965. do 1968. predaje na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, a od 1968. do 1969. kao gošća predavačica predaje Dizajn na Sveučilištu Illinois u Chicagu, SAD. Od 1972., kao hono- rarna nastavnica na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, predaje Oblikovanje namještaja, a od 1977. godine na istom fakultetu predaje i Dizajn do 1981. godine. Obnašala je dužnost generalnog www.dizajnerice.com sekretara u Savezu arhitekata Jugoslavije u Beogradu, 1981. Autorica postiže određene kvalitete koje su uzor budućoj proizvodnji serijskog namještaja zagrebačkog Interpleta. Namještaj od metala i pletera ističe se vizualno čistom konstrukcijom i funkcionalnom kompozicijom. Autorica radi i u Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice staklu te za Staklarnu Boris Kidrič u Rogaškoj kreira seriju uporabnih predmeta od kristala. Sudjelovala je na velikom broju izložbi s područja primijenjene umjetnosti i dizajna, na internacionalnim kongresima. Dizajnerska kretanja usmjerava na studij novog pros- tornog uređenja, nove kvalitete života i odnosa čovjekove osobnosti i njegove okoline, teži širem i odgovornijem pristupu.

Izlaganja • Umjetnost i industrija, Beograd,1956. • Porodica i domaćinstvo, Zagreb, 1958. • II. zagrebački triennale, Zagreb, 1959. • DLUUUS Plenum Zveze likovnih • Izložba jugoslavenske primijenjene umetnikov uporabne umetnosti umjetnosti, SSSR, Poljska, Rumunjska, Jugoslavije, 1962. Bugarska, Mađarska, 1959., 1960. • Međunarodna izložba industrijskog • Porodica i domaćinstvo, Zagreb, 1960. oblikovanja, Pariz, 1963. • Izložba industrijskog oblikovanja, • Oblikovanje, Zagreb, 1963. Venecija, 1961. • Savezna izložba dela industrijske • Međunarodna izložba industrijske estetike, Beograd, 1964. estetike, Besançon, 1962. • Savezna izložba primijenjene Fotografija • Izložba industrijskog oblikovanja, umjetnosti, Ljubljana, 1964. Kompozicija dviju čaša, Sistemi, rad u staklu, 1968., industrijski dizajn, dio servisa Sistemi Maribor i Slovenj Gradec, 1962. • Zagrebački salon, 1965. izloženog na izložbi “Produkt-dizajn 2” 1971. godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 90 Rosenberg Milica Rosenberg Milica 91

Drvena zdjela, plitica i pribor, reprodukcija iz časopisa Čovjek i prostor Skulptura / vaza u staklu www.dizajnerice.com

Pribor za jelo, rad u drvu Stolac metalna konstrukcija s pletenim sjedištem i naslonom

Čaše, rad u staklu Pleteni stolac bez naslona 92 Skopal Stella 93

Skopal Stella

— kiparica, keramičarka, profesorica r. 1904. / Zagreb — 1992. / Zagreb

Keramičarka je i profesorica na Školi primijenjenih umjetnosti. Kiparski odjel Kraljevske akademije za umjetnost i obrt u Zagrebu upisuje 1924. godine. Na preporuku Ivana Meštrovića 1928. nastavlja studij keramike u Beču na Staatkunstgewerbe Schule, zatim na Kunstgewerbe Akademie, a 1933. usavršava se na privatnoj školi Herthe Bucher. U periodu od 1927. - 1939. godine izvodi preko 20 kamina i peći u zagrebačkim interijerima. Prva je hrvatska keramičarka koja, od 1938., proizvodi keramički nakit. Kao židovka, za vrijeme rata radi u tvornici keramičkih pločica Appiani u Trevisu. Nakon kapituacije Italije pridružila se partizanima. U Bariju 1943. provodi terapiju umjetnošću, odnosno rehabilitaciju ranjenika u savezničkoj američkoj vojnoj bolnici. www.dizajnerice.com Kasnije u Cozzanu radi kao keramičarka. Nakon rata od 1945. profesorice je na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, i tamo djeluje do 1965. U nastavu uvodi lončarsko kolo i tehniku vrtnje što predstavlja novost u pedagoškom radu i modernizaciju obrazovnog programa. Često surađuje s arhitektima na opremi interijera. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. osvaja srebrnu medalju. Jedna od prvih hrvatskih keramičarka koja je oblikovala uporabne predmete za industrijsku proizvodnju. Dobila je Nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo 1974. godine.

Izlaganja (dio) • Zagrebački trijenale, Zagreb, 1955. • Salon Ulrich, Zagreb, Stella Skopal, • Umjetnost i industrija, Beograd, 1956. (samostalna izložba), 1935. • Trijenale, Milano, 1957. • Svjetska izložba, Pariz, 1937. • Svjetska izložba, Bruxelles, 1958. • Umjetnički paviljon, Zagreb, Izložba • Jugoslavenska izložba Keramika i tekstil, grupe šestorice partizana (O. Herman, Oslo, 1964. F. Mraz, Z. Prica, N. Reiser, V. Rukljač, S. Skopal), 1946. Nagrade (dio) • The Kiln Club, Washington, Second • Pariz, Srebrna medalja na Svjetskoj Annual Exhibition of Ceramic Art, 1951. izložbi, 1937. • Yugoslav Ceramic Art, London, 1953. • Zagreb, Priznanje za stvaralaštvo • Galerija likovnih umjetnosti, Rijeka, Socijalističkog Saveza Konferencije za Fotografija Samostalna izložba, 1953. društvenu aktivnost žena, 1968. U seriji proizvoda za Marasku autorica razvija napredne forme boca od kojih se neke • Internacionalna izložba keramike, • Zagreb, Spomen medalja Općeg Sabora koriste kao prototipi za ispitivanje mogućnosti proizvodnih procesa tadašnjih industrija; Cannes, 1955. grada Zagreba, 1970. boca, 1956. 94 Skopal Stella Skopal Stella 95

Boce, 1956., MUO

Boce, 1956., IPU www.dizajnerice.com

Kamin, keramika, Vila Schön, Profesorica Stella Skopal, Vesna 1939., izvor: M. Baričević, Burić, Višnja Habunek, Jelena Stella Skopal, Zagreb, Belanji, profesorica Blanka ULUPUH, 2009. Dužanec, Škola primijenjene umjetnosti, Zagreb, 50-ih Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Stella Skopal za lončarskim kolom, Škola primijenjene umjetnosti, Zagreb, 1948.

Vrčevi, IPU

Servis za čaj, 1956. 96 Šimanović Tavčar Mirjana 97

Šimanović Tavčar Mirjana

— arhitektica primijenjene umjetnosti r. 1930 / Zagreb

Arhitektica je čija se produkcija najčešće veže uz djelovanje u Studiju za industrijsko oblikovanje, SIO. Na arhitektonskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti diplomira 1955. U svojoj karijeri izrađuje namještaj i rasvjetna tijela te oprema interijere. Radovi nje i suradnika nastali u sklopu radne grupe SIO-a, javnosti su u idejnoj formi predstavljeni na izložbi “Stan za naše prilike” u Ljubljani 1956. Na XI. milanskom triennalu 1957. dobivaju međunarodno priznanje i srebrnu nagradu za seriju razvijenih stambenih ambijenata koje karakterizira oblikovanje cjelovitih rješenja prožetih umjetničkim tendencijama vremena, ali i zahtjevima industrijske proizvodnje. Riječ je o čisto industrijskim rješenjima koja odmiču individualističkom oblikovanju pripisivanom www.dizajnerice.com tadašnjoj produkciji primijenjenih umjetnosti. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Izlaganje • Stan za naše prilike, Nagrada grupa autora SIO, Ljubljana, 1956. • XI. milansko triennale: Fotografija • XI. milanski triennale, kao međunarodno priznanje i srebrna Pribor za jelo, redizajn klasičnog pribora - nespecifični detalji sužavanja na vratu, dizajn članica grupe SIO, Milano, 1957. nagrada, u grupi autora SIO, 1957. za Kordun, industrijska proizvodnja, 1968. 98 Šimanović Tavčar Mirjana Šimanović Tavčar Mirjana 99

Hotel Beograd, 1970., kompletna oprema interijera Pletena svjetiljka, objavljena u časopisu Arhitektura 13/1959. www.dizajnerice.com Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Drvena garnitura, niska klupa s kvadratičnim jastucima, koji se slobodno kombiniraju i stvaraju odnos punog i praznog, 1961.

Stan za Naše prilike, pleteni stolac kružne forme na fotografiji, rad autorice, 1956. 100 Šribar Marta 101

Šribar Marta

— keramičarka, dizajnerica posuđa r. 1924. / Sevnic ob Savi

Školu primijenjene umjetnosti završava 1950., a 1955. diplomira na Keramičkom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Na studiju uči komponiranje uporabnih predmeta i servisa, izvodi stručne nacrte i upoznaje se s procesom proizvodnje. Nakon završene Akademije zapošljava se 1957. u Jugokeramici kao dizajnerica u Odjelu prototipa, Pogon porculana. Za Jugokeramikin servis Triennale osvaja srebrnu medalju na XI. milanskom triennalu, a rad se i danas ističe svojom jednostavnom elegancijom. U svojoj karijeri oblikuje niz uporabnih keramičkih servisa, za kavu i jelo, te dekorativnih vaza za ugostiteljstvo. Na II. zagrebačkom triennalu za rad set pepeljara Plitica osvaja drugu nagradu. Članica je grupe SIO čiji rad odlikuje koncip- www.dizajnerice.com iranje i oblikovanje u potpunosti industrijskih objekata, koji odmiču individualističkom oblikovanju pripisivanom tadašnjoj produkciji primijenjenih umjetnosti.

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice izlaganja • 2. biennale umjetničke keramike, • 1. zagrebački triennale, 1955. Vallauris, Francuska, 1970. • Izložba primijenjene umjetnosti, • 28. međunarodna izložba umjetničke Dubrovnik, Rijeka, 1957. keramike, Faenza, 1970. • Jugoslavenska primijenjena umjetnost, • Salon ŠPU: Keramika, porculan, Poljska, SSSR, Bugarska, 1957. staklo, 1971. • XI. milanski triennale, kao • Jubilarna izložba povodom 20 godina članica grupe SIO, Milano, 1957. ULUPUH-a, 1971. • 2. zagrebački triennale, 1959. • 29. međunarodna izložba umjetničke • Oblikovanje, MUO, 1963. keramike, Faenza, 1971. • Savremena oprema stana, • ŠPU Keramika 1, ULUPUH, MUO, 1972. Ljubljana, 1964. • 28. međunarodna izložba umjetničke • 1. BIO, Ljubljana, 1964. keramike, Faenza, 1973. • Keramika, staklo, porculan, ULUPUH, SC, Zagreb, 1967. Nagrade • Izložba savremene keramike, • Nagrada grada Zagreba,1957. Istanbul, 1967. • XI. milanski triennale – Srebrna medalja, • 25. međunarodna izložba umjetničke kao članica grupe SIO keramike, Faenza, 1967. • 2. zagrebački triennale – • 1. triennale keramike, Subotica, 1968. 2. nagrada, 1959. • Zagrebački salon, 1969. • Diploma za dobro oblikovanje od • 27. međunarodna izložba umjetničke Savezne privredne komore povodom Fotografija keramike, Faenza, 1969. Zagrebačkog velesajma (grupa: Šribar, Servis / Đezva za kavu Sonja, duhovita i lijepa reinterpretacija klasične đezve u porculanu, • Produkt dizajn, Umjetnički paviljon, Severin, Perhač – dekor) – za servis s naglašenim kontrastom bijele unutrašnjosti i plašta smeđe boje kave, serijska Zagreb, 1970. Arena, Grič, 1971./72./73./74. proizvodnja, Jugokeramika, 1965. 102 Šribar Marta Šribar Marta 103

U Školi primijenjene umjetnosti na Servis / Đezva za kavu Sonja, kontrast bijele satu prof. Stelle Skopal unutrašnjosti i plašta smeđe boje kave, Jugokeramika, 1965., MUO www.dizajnerice.com Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Servis, Jugokeramika, 1961., Izložen Servis za jelo Marte Šribar izložen na Zagrebačkom salonu 1969. na manifestaciji Stan za naše prilike, 1956.

Zdjela, s poklopcem, bijela, sjajna Zdjeloca s kljunom, bijela sjajna ocaklina. Kružni tlocr, bez ručki, ocaklina, Jugokeramika, oko Jugokeramika, 1963., MUO 1968., MUO 104 Tomljenović Meller Ivana 105

Tomljenović Meller Ivana

— fotografkinja, dizajnerica, avangardna umjetnica r. 1906. / Zagreb — 1988. / Zagreb

Fotografkinja je i dizajnerica, rođena 1906. u Zagrebu. Na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji studira od 1924. do 1928., diplomirala je slikarstvo u klasi profesora Ljube Babića. U Beču upisuje Kunstgewerbeschule, posljediplomski studij, gdje proučava metal. Nadahnuta predavanjem Hannesa Meyera, uz još nekoliko studenata prekida studij i odlazi u Dessau. Odjel fotografije na Bauhausu upisuje 1930. i studira kod Waltera Peterhansa. Nakon Bauhausa kratko u Berlinu radi scenografije za kazalište Wahler, surađivala je s Johnom Hartfieldom u berlinskom Piscator-Bühne teatru na Nollendorfplatzu. Također radi fotomontaže i plakate za filmove. Boravi i u Parizu, kao studentica književnosti na Sorboni. www.dizajnerice.com Iako u njezinom opusu dominira fotografija ne treba zane- mariti doprinos grafičkome dizajnu bauhausovskim oblikovnim prin- cipima. Osmišljava i producira projekte za reklamnu industriju kao i plakate te naslovnice knjiga koje karakteriziraju funkcionalnost, jednostavnost linija, kontrast, oštri rezovi, geometrizacija forme i Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice upotreba kolaža. U Pragu se 1933. udaje za Alfreda Mellera, ravnatelja tvrtke ROTA Pohybliva reklama” koja je proizvodila mehaničke naprave za pokretne reklame, a Ivana Tomljenović Meller osmišljava izloge trgovina. U tim luminokinetičkim aranžmanima do izražaja dolazi autoričina inventivnost i umjetnički talent. Radi kao profesorica likovne kulture u Zagrebu i Beogradu. Svojim progresivnim stajal- ištima modernizira nastavu likovnog i povijesti umjetnosti.

Reference • Mehulić, Leila; Kolveshi Željka: Ivana Tomljenović Meller - Zagrepčanka Ausstellungskatalog. Berlin. u Bauhausu, katalog izložbe, G-und-H-Verl. (Jahresausstellung des Muzej grada Zagreba, 2010. Arbeitskreises Selbständiger • Droste, Magdalena, 1998.: Kultur-Institute, AsKI., 1998.) Das Bauhaus webt. Die Textilwerkstatt • Fotografi e am Bauhaus (ed. J. Fiedler), Fotografija am Bauhaus; ein Projekt der Bauhaus- exhibition catalogue, Bauhaus-Archiv, Grafički dizajn, razrađena znak /ilustracija i tipografija logotipa. Skica za naručitelja. Sammlungen in Weimar, Dessau,Berlin. Berlin, 1990. Izvor: Muzej avangardne umjetnosti, Kolekcija Marinko Sudac. 106 Tomljenović Meller Ivana Tomljenović Meller Ivana 107

Predložak za plakat Rogožarsky – prvu srpsku Naslovnica brošure “Diktatur tvornicu zrakoplova, in Jugoslawien”, subverzivna tempera, 1936. fotomontaža, oko 1930. www.dizajnerice.com

Plakat za najavu izložbe Nepotpune

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice ženske realne gimnazije, Beograd, 1935.

Urbanistička vizija Praga, tuš, gvaš, kolaž; Portret 1941., katalog izložbe Prag, 1934., Izvor: Kolekcija M. Sudac, “Ivana Tomljenović Meller: Virtualni muzej avangardne umjetnosti Zagrepčanka s Bauhausa

Fotografija; Izlog, purani u Leipzigu, 1930., Leipzig izlog s aranžmanom, Djevojka s paunom, Prag, 1934. 108 Turković Greta 109

Turković Greta

— kiparica, dizajnerica interijera i rasvjetnih tijela, ilustratorica r. 1896. / Križevci — 1978.

Diplomirala je 1920. na kiparskom odjelu Kraljevske akademije za umjetnost i obrt. Od 1937. radi u radnji Contempora gdje izrađuje nacrte za željezo, bakar, mjed i srebro odnosno za stolove, ograde, okvire, zrcala, lustere i druga rasvjetna tijela. Radi i nacrte za druge materijale kao primjerice staklo, te je po njezinom nacrtu u Sloveniji u staklani Straža u Rogatecu izrađen set staklenog posuđa za hotel Dubrovnik u Zagrebu i za hotel Excelsior u Dubrovniku. Sudjeluje na restauraciji javnog tužilaštva i izrađuje izvedbeni nacrt i model lustera. Rasvjetnim tijelima oprema prostorije Ambasade FNRJ u Sofiji kao i Ministarstvo unutarnjih poslova NRH. Osim toga izrađuje nacrte za papir, kožu, sagove. Za veliki ampelografski atlas, koji barunica Greta izdaje www.dizajnerice.com zajedno sa suprugom, izrađuje precizne ilustracije za preko pedes- etak vrsta grožđa. Ljepota i stručnost atlasa rezultirali su visokim međunarodnim odlikovanjem Diplome d’Honeueur de l’ Office International dala Vigne et du Vin u Parizu 1957. godine. Kao autorica drži do kvalitetnog zanata, primjene materijala Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice i dobre funkcije načinjenog predmeta, a tek onda pažnju posvećuje likovnoj vrijednosti oblikovanih predmeta. Autorica se ponekad spominje i kao: Greta Turković Pexidr-Srica.

Citat • Izlagala sam samo jednom, posve mlada. Na proljetnom salonu (cca. 1920). Uopće se ne držim umjetnikom. Kiparstvo je bilo privilegij muškaraca, ali meni je bilo sasvim prirodno i jedinstveno što sam se odredila za Fotografija kiparstvo. Jako me vežu forme. — Zdjela / pladanj za posluživanje iz dva dijela, Trgovina umjetničkog obrta Contempore, Večernji list, 18/3/1972. Zagreb, 1937. 110 Turković Greta Turković Greta 111

Servis za kavu, tri segmenta: kava, mlijeko, šećer; Trgovina umjetničkog obrta Contempore, Zagreb, 1937.

Ilustracija, cvijet, 1967.

Rasvjetno tijelo, detalji u interijeru www.dizajnerice.com hotela, impresivna kompleksna struktura, floralna forma Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Ogledalo, metalni okvir, zanimljiva forma, oko 1940.

Portret autorice, Branko Balić, oko 1965.

Ljubiteljica i poznavateljica vina izdaje veliki ampelografski atlas Čaše, rad u staklu Ilustracija, cvijet, 1967. 112 Vuković Jasna 113

Vuković Jasna

— dizajnerica, industrijsko i dekorativno oblikovanje r. 1958. / Zagreb

Završila Školu primijenjene umjetnosti na Odjelu plastičnog oblikovanja iz područja likovnih tehnika industrijskog i dekorativnog oblikovanja. Radni vijek punih 37 godina provodi u tvornici Kordun Karlovac gdje projektira i razvija asortimane posuđa i pribora za jelo od nehrđajućeg čelika. Jedna je od osnivačica društva Kordun Lav. Društvo je poznato ime za visokokvalitetne proizvode. Neki od modela njenog dizajna pribora za jelo, serije: Dubrovnik i Vinodol, zaštićeni su u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo te im je pri Hrvatskoj gospodarskoj komori dodijeljen znak hrvatske kvalitete. Sudjeluje na brojnim izložbama, sajmovima i promocijama tvrtke, dok od inozemnih sajmova posjećuje Macef Milano, Ambientu www.dizajnerice.com Frankfurt, te Maison & Objet u Parizu. Razvoj svakog pojedinog proizvoda započinje ispitivanjem tržišta, nakon čega se rješenja razrađuju u timu s tehnolozima kako bi se optimizirala funkcionalnost i estetska vrijednost proizvoda te dodatno pospješila uspješna serijska proizvodnja. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice

Fotografija Vrčić za mlijeko, nehrđajući čelik, dimenzije: xxx x xxx cm. Elegantna forma. Industrijska proizvodnja za Kordun, oko 1970. 114 115

Mapiranje ženske prisutnosti

Ana Bedenko

Projekt Dizajnerice 1930. — 1980.: kontekst, produkcija, utjecaji pokrenut je 2014. s ciljem rasvjetljavanja ženske prisutnosti i njezinih implikacija na hrvatskoj dizajnerskoj sceni.[1] S obzirom da su ga inicirale profesionalne dizajnerice moglo bi se reći da primarni impuls za ovaj tip rodno “ekskluzivnog” istraživanja bila upravo potreba da se identificiranjem prethodnika odnosno prethodnica steknu novi uvidi u povijest i evoluciju vlastite profesije. Naslov projekta “Dizajnerice”, namjerno je odabran kako bi se izbjegla jezična zamka i pogrešna pretpostavka da su žene bile samo pasivne prolaznice, a ne i jednakovrijedne protagonistice u odabranim poljima. Korištenje termina woman (female) designer i female design u engleskom prijevodu, s ciljem naglašavanja prisutnosti dizajnerica, nekad vodi do ideje da su “ženski” dizajn/umjet- www.dizajnerice.com nost/arhitektura unificirane, ideološke kategorije. No, riječima G. Pollock, interpretirati djela žena isključivo kroz prizmu njihove “ženskosti” značilo bi reproducirati tautološki postulat koji nas ne može podučiti tomu što znači biti ženom te djelovati i stvarati iz pozicije žene.[2] Potencijalna zamka ove vrste projekta je Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice mogućnost da se, u nastojanju otkrivanja i potvrđivanja uloge i doprinosa žena u određenoj profesionalnoj niši, nehotice omal- ovaži odnosno reducira njihovo aktivno sudjelovanje upravo tim svođenjem nečijeg rada na isključivo žensku sferu koja egzistira u svojevrsnom vakuumu. Stoga bi istraživanje ženske povijesti dizajna trebalo temeljito revidirati u širem kontekstu narativa povijesti hrvatskog dizajna, neovisno o njegovoj fragmentarnosti ili manjkavosti. Tekst će dati uvid u tijek istraživanja, prezentirati rezultate i ugrubo ocrtati razvojnu liniju “ženskog” dizajna kroz leću političkih i društveno-ekonomskih promjena.[3]

Metodologija istraživanja

Početak istraživanja obilježilo je razmjerno neselektivno prikupljanje podataka koje je trebalo dati prvi uvid u kvantitativni aspekt zadatka. Velik broj imena prikupljen je istraživanjem arhivske građe ULUPUH-a, a s obzirom da je Hrvatsko dizajnersko društvo osnovano tek 1985. to je bilo logično i jedino mjesto za 116 Ana Bedenko Ana Bedenko 117

početak istraživanja. Od samog početka postojala je zamjetna Tomljenović Meller i Otti Berger neupitno morao istražiti i uključiti. diskrepancija u stupnju obrade odnosno istraženosti pojedinih Međutim, tek nakon 1945. nastaju uvjeti koji su omogućili razvoj diza- imena. Opusi dizajnerica poput Ivane Tomljenović Meller[4] ili jna u modernom smislu, odnosno politička i gospodarska sklonost zaposlenica Jugokeramike[5] ekstenzivnije su obrađeni te čak modernizaciji i suvremenoj industrijskoj proizvodnji.[8] prezentirani u formi izložbi i kataloga. Druga imena, kao što su Stoga dio naslova projekta koji se odnosi na kontekst u Jagoda Kaloper, Sanja Iveković i Jagoda Buić stekle su renome ovom trenutku može zavarati. Potrebno je više vremena i dodatni u drugim umjetničkim disciplinama kao što su film ili vizualne istraživački napor kako bi se ilustrirala pripadajuća povijesna umjetnosti, no njihov je doprinos domeni dizajna marginaliziran mizanscena svake pojedine dizajnerice no to je svakako jedan od ili čak potpuno nepoznat široj javnosti. Podatke o ženama potrebnih budućih koraka. Ova povijesna rekonstrukcija odvija se u koje unatoč dugogodišnjim i cjeloživotnim karijerama na polju atmosferi pojačanog interesa za hrvatski dizajn i arheoloških nasto- industrijskog dizajna ili strojarstva nisu bile zastupljene u stručnoj janja sistematizacije njegove povijesti i teorijskog razvoja.[9] No, literaturi trebalo je pak potražiti u obiteljskim arhivima ili stupiti rezultati su još uvijek oskudni, riječ je prvenstveno o slijedu nekoliko osobno s njima u kontakt ukoliko je bilo moguće. već poznatih muških imena često iz drugih srodnih disciplina poput Također, građa korištena u istraživanju nalazi se raspršena arhitekture što je i razumljivo s obzirom na nedostatak kontinuirane unutar nekoliko institucija[6] pa je prikupljanje podataka bio edukacije na području dizajna kroz lokalnu povijest. spor proces koji je zahtijevao dugotrajno i temeljito pretraživanje Govoreći o povijesti hrvatskog dizajna, unutar istraživanjem arhiva, časopisa i različitih publikacija. No, najveća prepreka zastupljenog perioda, ocrtavaju se okvirno četiri faze.[10] Prvo je www.dizajnerice.com u sustavnom pronalasku informacija činjenica je da je nakon ponešto utopijsko razdoblje koje je pokrenula nagla poslijeratna raspada Jugoslavije većina tvornica zatvorena, a njihovi bogati industrijalizacija i značajan porast broja gradskog stanovništva. arhivi nepovratno izgubljeni. Period je to koji je veličao znanost, tehnologiju i industrijski razvoj, a sve stopljeno u potpunu plastičku sintezu.[11] Dizajner je preuzeo ulogu odgajatelja javnosti, stanovi postaju didaktička okruženja za Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Pitanje konteksta i vremenskog okvira stjecanje vizualne pismenosti, svojevrsni poligoni za reprogramiranje Zbog velikog broja imena koja pripadaju različitim razdobljima društva.[12] Bila je to vrlo ambiciozna, iako donekle utopijska ideja. 20. stoljeća i različitim društveno-političkim sustavima, prva je Umjetnička zajednica htjela je mijenjati svijet, a dizajn kao disci- faza projekta ciljano izbjegla prikazati i rastumačiti profil pojedine plina davanja forme predmetima i fenomenima činila se savršenim dizajnerice u svjetlu kompleksnosti specifičnog konteksta. “holističkim” alatom unapređenja ne samo fizičkog okruženja nego i Umjesto toga, cilj je bio napraviti pregled ženske povijesti dizajna. kvalitete života, duševnog stanja i međuljudskih odnosa. Prikupljanjem podataka htjeli smo odgovoriti na (vlastito) pitanje No, ideja uvođenja umjetnika u industrijski proces kako bi se tko su bile ili još uvijek jesu hrvatske dizajnerice u nadi da će se stvarao dizajn nedovoljno je nerazvijen i relativno pogrešan koncep- naknadno, kroz razlike u njihovim karijerama, profesionalnim tualni temelj za razvoj i njegovanje metodologije dizajna. To je putovima i preprekama s kojima su se suočavale, iskristalizirati proces čija kompleksnost daleko nadilazi jednostavnu ideju spajanja obrazac koji bi nam pomogao rekonstruirati kako je vrijeme u kojem kreativne sile u formi umjetnika s tvorničkim pogonom. Tijekom su djelovale utjecalo na njihove profesionalne živote. 1960-ih postupno raste interes za znanost i tehnologiju što je U ovoj fazi projekta vremenski okvir određen je na razdoblje nesumnjivo odraz utjecaja Hochschule für Gestaltung (HfG) iz Ulma između 1930. i 1980. pa tako zastupljena desetljeća ugrubo pripadaju koja je zatvorena 1968. Evidentan je značajan napor da se industri- razdoblju tzv. Druge Jugoslavije.[7] Raniji period ne pripada teritor- jskom dizajnu izgradi ozbiljnija teorijska i terminološka baza. Ključni iju dizajna u “modernom” smislu termina već se prvenstveno odnosi postulati naslijeđeni iz ’50-ih metodološki se elaboriraju, a njihov na umjetnički obrt. To je razdoblje definitivno pod snažnim utjeca- teorijski pristup dizajnu zasnovan na ideji “umjetnika u industriji” jem Bauhaus te se doprinos umjetnica i dizajnerica kao što su Ivana kritički se preispituje na ozbiljnijoj znanstvenoj podlozi.[13] 118 Ana Bedenko Ana Bedenko 119

Načelo znanosti i tehnologije vidljivo je i u organizaciji Novih implementiranju načela vizualne pismenosti kroz životni prostor Tendencija u Zagrebu, niza međunarodnih izložbenih manifestac- odnosno suvremeni industrijski dizajn. ija, koje su ispitivale razvoj znanosti i računalnih tehnologija te svih Neke od dizajnerica keramičarki, poput Milane Hržić Balić, mogućnosti koje je njihova evolucija podrazumijevala.[14] Dok je većinom su proizvodile svoje radove u malim serijama te u tom razdoblje 1950-ih i 1960-ih relativno temeljito obrađeno, pitanje slučaju ne možemo govoriti o masovno proizvedenim predmetima. povijesnog narativa hrvatskog dizajna 1970-ih i 1980-ih ostaje nedo- Njezina suradnja s Julijom Pavelić-Glogoški, grafičkom dizaj- voljno istraženo, a naročito niša industrijskog odnosno produkt diza- nericom i dizajnericom ambalaže, demonstrira svijest o potrebi kole- jna. Godine 1990-te obilježavaju prekid i ozbiljnu promjenu dinamike ktivnog rada i integralnog razvoja proizvoda – od proizvodnje i paki- s jugoslavenskom političkom, ekonomskom i kulturnom sferom te ih ranja do stvaranja vizualnog identiteta. Nešto manje optimističnu je potrebno obraditi zasebno u budućim fazama projekta. sliku daje Tomislav Kožarić[20] kada hvaleći njihov rad naglašava da je on ručno izrađen bez nade u masovnu proizvodnju te da se indus- Dizajnerice i njihovi opusi trijski dizajn ustvari transformirao u svoju antitezu – fetiš.[21] Mirjana Šimanović Tavčar[22] i Milica Rosenberg Zbog iznimno heterogenog karaktera zastupljenih dizajnerica, Bjelovitić[23] jedne su od malobrojnih arhitektica ranijeg razdo- u ovom ćemo trenutku dati prikaz tek nekoliko imena i blja[24], a redovito su djelovale u suradnji s hrvatskim arhitektima. opusa te njihovih kontekstualiziranih, iako mjestimice nužno Tekstili Slave Antoljak[25] prikazani su na prestižnim izložbama pojednostavljenih, povijesnih pozadina. Kriterij raznovrsnoti uz djela renomiranih hrvatskih arhitekata i dizajnera kao i tekstili www.dizajnerice.com selekcije odabran je s namjerom prikaza široke palete domena u Jagode Buić. Djela Antoljak objavljena su u raznim stručnim publik- kojima su dizajnerice djelovale. acijama i časopisima kao što su Čovjek i prostor ili Arhitektura, a Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn[15] sa svojom boga- Ljubica Kočica Ratkajec, dizajnerica stakla, sudjelovala je u didak- tom tradicijom primijenjenih umjetnosti, a posebno keramike obra- tičkoj izložbi Porodica i domaćinstvo.[26] zovala je velik broj žena. Značajan doprinos području industrijskog S dolaskom više tržišno orijentiranog gospodarstva 1960-ih, Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice dizajna ogleda se u suradnji škole s tvornicom Jugokeramike[16] komercijalna sfera i grafički dizajn nastavili su se pojačano isprepl- koja je osiguravala stipendije učenicama i naknadno ih zapošljav- itati.[27] Rad grafičke i tekstilne dizajnerice Marije Kalentić[28] ala po završetku školovanja, a većinom je zapošljavala upravo žene. posebno je plodan u kontekstu tvornice kozmetike Neva. Kao autor- [17] Dizajnerice koje su radile za Jugokeramiku (Odjel prototipa) su ica cjelovitih vizualnih identiteta, Kalentić je desetljećima radila za primjerice Jelena Antolčić, Marta Šribar, Dragica Perhač Hercigonja Nevu.[29] Njezin bi opus bilo potrebno istražiti u svjetlu relativno i Mila Petričić. Za edukaciju mladih dizajnerica zaslužne su između novog jugoslavenskog potrošačkog društva[30] i svih njegovih ostalih pionirke moderne hrvatske keramike Blanka Dužanec i Stella implikacija od nerijetko podcijenjene discipline dizajna ambalaže do Skopal. Njihova progresivna obrazovna i pedagoška načela kao i latentne ideologije industrije ljepote i društvenog konstrukta žene novi metodološki pristupi doprinijeli su formiranju generacije vrsnih kao pasivne potrošačice. industrijskih dizajnerica. U kontekstu povijesti i istraživanja industrijskog dizajna Velik broj učenica školovanje je nastavilo na Akademiji posebno je upečatljiv i gotovo zapanjujuć primjer Blaženke Kučinac. primijenjenih umjetnosti[18], progresivnoj instituciji koja je uvela Arhitektica i prvenstveno dizajnerica namještaja vrlo bogatog studiozniji pristup dizajnu koji će se krajem ’50-ih i ’60-ih dodatno portfolia Kučinac je gotovo u potpunosti odsutna u recentnijim razvijati na znanstvenijim i metodološki ozbiljnijim temeljima istraživanjima povijesti dizajna. pod utjecajem Hochschule für Gestaltung (HfG)[19]. Dizajnerice Velik broj dizajnerica bio je aktivan u polju grafičkog dizajna. okupljene oko Jugokeramike pokazale su da, suprotno uvriježenom Intrigantni su primjeri Sanje Iveković i Jagode Kaloper prvenstveno mišljenju, medij keramike ne pripada isključivo sferi dekorativnog stoga što su obje autorice stekle renome i profesionalno se ostvarile nego je aktivni čimbenik industrijskog razvoja i važan agens u u drugim umjetničkim sferama.[31] Rad Sanje Iveković obuhvaća 120 Ana Bedenko Ana Bedenko 121

dizajn plakata[32] te knjiga i drugih publikacija. Radila je za Hrvatski dekorativno, postaje istovjetan s formom, onim što je izvanjsko grafički zavod i izdavačku kuću Zora, a sama kaže da je bila jedna od i površno. Logički i znanstveni imperativi, tehnologija i znanost rijetkih žena zaposlenih u HGZ-u. odnosno funkcija pripisuju se muškarcima. Iz te jednadžbe proi- Nada Falout još je jedno ime koje je donekle zaobiđeno u zlazi, ako je voditi se funkcionalističkim postulatima, da forma slijedi istraživanjima dizajna plakata 1970-ih i 1980-ih. Falout je izvela niz funkciju što iznova dovodi žene u podređenu poziciju.[37] Razlog plakata za kazalište Gavella i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu tomu zašto žene biraju određena profesionalna polja, ili su pak u koji svjedoče o njezinoj upućenosti i sklonosti suvremenim kretan- njih usmjerena, leži u rodnim prefiksima koji se pripisuju pojedinim jima. Premda njezin rad nije u potpunosti neobrađen i nevaloriziran, zanimanjima. naposljetku, čak i u sklopu jedne iznimno progresivne povijesni narativ dizajna plakata u Hrvatskoj od kasnih 1960-ih do institucije kao što je to bio Bauhaus, nazadna rodna politika Waltera 1980-ih uglavnom perpetuira grafički trijumvirat koji čine Mihajlo Gropiusa onemogućavala je žene da upišu arhitektonski odjel te su Arsovski, Boris Bućan i Boris Ljubičić.[33] bile usmjeravane na druge “ženama primjerenije” odsjeke. U sferi strojarstva i tehnologija potrebno je spomenuti dvije Maroje Mrduljaš uvjerljivo je ustvrdio da su primijenjene autorice – Mariju Jeličić Plavec i Jasenku Mihelčić. Jeličić Plavec umjetnosti u Hrvatskoj nepravedno zapostavljene i podcijenjene u radila je na Odjelu za dizajn Instituta Rade Končar za elektroteh- usporedbi s industrijski masovno proizvedenim predmetima.[38] niku gdje je sudjelovala u istraživanju i razvoju proizvoda. Objavila je Štoviše, zemlje s puno čvršćom i bogatijom tradicijom dizajna poput nekoliko stručnih članaka, a 1980. stekla i magistarsku titulu.[34] Finske ili Švedske cijene zanatsku tradiciju, ručno proizvedene pred- Jasenka Mihelčić, u ovoj fazi istraživanja najmlađa zastupl- mete te materijale poput drveta, stakla i vune. Vrijednost i značaj www.dizajnerice.com jena dizajnerica, djelovala je primarno na području dizajna strojar- rukom izrađenih tradicionalnih proizvoda istaknuo je i Radoslav skih alata, njihova razvoja i implementacije, a kasnije i kao grafička Putar kada je pisao o izložbi Skandinavska forma održanoj u Muzeju dizajnerica.[35] Članica je tima za razvoj proizvoda na Fakultetu za umjetnost i obrt u Zagrebu. Smatrao je da obrt i ručna izrada strojarstva i brodogradnje, jedna je od osnivačica Hrvatskog diza- predmeta mogu poslužiti kao platforma za relevantna istraživanja jnerskog društva, a sudjelovala je i u osmišljavanju dijela nastavnog prototipa i eksperiment te kao vrijedan dodatak industrijskoj Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice programa Studija dizajna Sveučilišta u Zagrebu. masovnoj proizvodnji.[39] Čini se da je to smjer u kojem je krenuo recentni hrvatski Grane dizajna kroz rodnu prizmu dizajn. No, zbog relativno visokih cijena proizvedeni predmeti imaju dosta usku publiku. Nerijetko ih prati aura ili barem glas ekskluz- Nije slučajnost da je većina dizajnerica stekla profesionalni autoritet ivnosti i elitizma, a ciljanu publiku čine prvenstveno mladi profe- i kredibilitet upravo u područjima koja se tradicionalno smatraju sionalci iz kreativnih industrija. Socijalna komponenta ili agenda “ženskima”. To bi stajalište moglo implicirati da su dotična polja ili najčešće se gubi u procesu, a s njom i veza s prošlošću.[40] Stigma vještine primjerenije ženama odnosno da su žene preodređene da “ženskog” ili “ženstvenog” pak nije u potpunosti izgubljena. U obja- budu uspješnije u tim nišama. No, taj je način rezoniranja zamka šnjenju svoje odluke relativno nedavnog natječaja jedan od članova koju treba izbjegavati. Rad muškaraca povijesno je bio cjenjeniji žirija pohvalio je pobjednički rad i dodao kako su velik dio novijeg dok se industrijski dizajn smatrao ozbiljnijim i važnijim poljem od hrvatskog dizajna stvorile žene te da možemo uočiti pojavu tzv. primjerice tkanja. Nije slučajnost da su “manje ozbiljne” grane ženskog pisma[41] u domeni dizajna. Često korištena sintagma dizajna na ovaj ili onaj način bile povezane s vođenjem kućanstva, dvosjekli je mač, odnosno ne predstavlja optimalan način proma- odgojem djece, fizičkom ljepotom i dr. Uloge koje su tradicionalno tranja i valoriziranja dizajna koje rade žene nasuprot Dizajnu s pripadale muškarcima vežu se uz kulturu, a ženske uz prirodu te se velikim D (koji rade muškarci) – što bi u tom kontekstu bilo “muško na taj način perpetuira binarnost racionalno-iracionalno.[36] pismo” ako ga ne prihvatimo usvojiti kao normativni i preskriptivni Judy Attfield uočava da ženski rad, ako uzmemo u obzir formalni jezik? epitete kojima ga se kvalificira kao što su meko, suptilno, 122 Ana Bedenko Ana Bedenko 123

Jednom kada se prikupe sva imena, ključno je sagledati ih u [1] Povijesno gledano diza�- [10] Razdoblje od 1930-ih do 1950-ih, specifičnoj situaciji djelovanja i nepristrano, bez sentimentalnosti jnerska scena donekle je problematičan 1950-te, 1960-te, 1970-te i 1980-te termin jer za sada nemamo jasno iskris- procijeniti kvalitetu i značaj njihova rada posebice nakon što se [11] Totalna plastička sinteza jedan taliziranu sliku povijesti hrvatskog dizajna je od ključnih koncepata grupe EXAT rasvijetli šira (jugoslavenska) slika. I premda usporedbe s djelima i svih protagonista. Povijesni se narativ 51. Članovi grupe zagovarali su nužnost muških kolega možda neće biti u potpunosti pravedne[42], rad koncentrira primarno na 1950-te i 1960- eksperimentiranja i brisanje granica te dok kasnija razdoblja nisu sustavno i između tzv. čiste i primijenjene umjetnosti. dizajnerica potrebno je vrednovati u cjelovitosti njihova konteksta. temeljito istražena. [12] U časopisu 15 dana arhitekt Neovisno o potencijalnim manjkavostima i očiglednom previdu [2] Griselda Pollock, “(Feministička) Andrija Mutnjaković objavio je seriju od (ignoriranju) njihova sudjelovanja projekt je donio niz imena koja socijalna povijest umjetnosti?” u Ljiljana 12 didaktičkih članaka (1959-1960) o Kolešnik (ur.), Umjetničko djelo kao govore u prilog tome da doprinos žena sferi dizajna nipošto nije namještanju doma: Historijski i suvremeni društvena činjenica, (Zagreb: IPU, 2005), namještaj, Organizacija stana, Spavaća bio zanemariv. Grane struke u kojima su djelovale heterogenog su 268. soba, Dnevna soba, Kuhinja, Dječja soba, karaktera. Većina opusa mogla bi se smjestiti u područja keramike, [3] Zbog širine obuhvaćenog Kombinirana soba, Suvremeni namještaj, stakla i tekstila. No, postoji i određen broj autorica koje su radile u povijesnog razdoblja u ovom se stadiju Mali predmeti u stanu, Oblikovanje istraživanja nismo detaljnije posvetili predmeta svakodnevne upotrebe, tradicionalno doživljavano muškim sferama struke što pokazuje da društveno-povijesnoj kulisi pojedinih Ambijent stana, Naš stan. su jednak uspjeh postizale i u više tehnološkim “tvrđim” disciplinama dizajnerica. Tekst nastoji ocrtati moguće [13] Feđa Vukić. Prilog poznavanju i to u razdoblju kada su društveno-ideološki konstrukti često pred- istraživačke trajektorije i na taj način služi teorije dizajna u Hrvatskoj kao pregled ili arhiv tema koje je potrebno http://hrcak.srce.hr/18282, stavljali prepreku na njihovom profesionalnom putu. obraditi.

(pristupljeno 20. travnja 2016.) www.dizajnerice.com [4] Bauhaus Ivane Tomljenović [14] Treća i četvrta izložba primarno Tekst je izvorno objavljen na: MoMoWo International Conference, Mapiranje Meller: Radovi iz Kolekcije Marinko Sudac, su se posvetile propitivanju uloge računala ženske prisutnosti (Female Design History in Croatia, 1930 — 1980: Context, Production, Radnička Galerija Influences – Tracing the Female Presence) u umjetničkom stvaralaštvu i u životu http://www.avantgarde-museum. općenito. com/production/_files/file/admin/ Ana Bedenko, MA iz francuskog jezika i književnosti te povijesti umjetnosti. [15] Škola primijenjenih umjetnosti i Bauhaus-IT-Meller_katalog.pdf Sudjelovala je u hrvatskom timu na 14. bijenalu arhitekture u Veneciji, a od 2014. dizajna u Zagrebu nasljednica je Obrtne (pristupljeno 16. travnja 2015)

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice sudjeluje na projektu Dizajnerice 1930-1980: kontekst, produkcija, utjecaji. škole utemeljene 1882. Sadašnje ime Trenutno radi kao pripravnica u Dokumentacijskom i informacijskom odjelu Muzeja [5] Koraljka Vlajo, (ur.), Porculanski datira iz 1985. suvremene umjetnosti u Zagrebu te asistentica na izložbama. Piše za časopise Kontura i sjaj socijalizma, Dizajn porculana [16] Tvornica je osnovana 1948. no Vijenac te radi kao nezavisna prevoditeljica. Jugokeramika - Inker 1953. - 1991. katalog sama zgrada dovršena je tek 1951. izložbe (Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, [17] Koraljka Vlajo u knjizi Porculanski 2010) sjaj socijalizma objašnjava kako je ova [6] Muzej za umjetnosti i obrt; specifična rodna politika uzrokovana ULUPUH, Arhiv likovnih umjetnosti, HAZU primarno “ženskim” karakterom (ARLIKUM), Nacionalna i sveučilišna umjetnosti keramike i porculana te navodi knjižnica u Zagrebu i dr. svjedočanstva studentica kojima su [7] 1945. – 1990. njihove profesorice rekle da bi im u slučaju [8] Feđa Vukić. Prilog poznavanju da su muškarci savjetovale da radije upišu teorije dizajna u Hrvatskoj odjel kiparstva. http://hrcak.srce.hr/18282, [18] Akademija primijenjene (pristupljeno 20. travnja 2016) umjetnosti otvorena je 1948, a zatvorena 1954. Branka Frangeš Hegedušić, [9] hrvatski dizajneri, u nastojanju da suosnivačica i koautorica nastavnog plana steknu uvid u djelovanje svojih prethodnika Akademije, cijenjena hrvatska slikarica, i razvoj same struke, pokrenuli su nekoliko umjetnica tekstila i čipke te pedagoginja istraživačkih projekata (Designed in prva je i jedina ravnateljica ove prestižne Croatia, Iskopavanja: sudi knjigu po institucije. U sklopu Akademije utemeljila koricama, Dizajniranje SC-a etc.), je prvi visokoobrazovni za tekstil i dizajn naknadno prezentiranih u Galeriji HDD-a kostima i podučavala je akt. Također je u Zagrebu. jedna od osnivačica ULUPUH-a 1950-ih. 124 Ana Bedenko Ana Bedenko 125

[19] Znanstvenije shvaćanje dizajna Kalentić dala je Koraljka Vlajo u izložbi Critiques of Design”, u Feđa Vukić posebno je prisutno u radu Tomasa Marijina industrija ljepote: Marija Kalentić (ur.), Teorija i povijest dizajna: Kritička Maldonada, ravnatelja HfG koji je i “Neva”, dizajn ambalaže 1963.-1985. antologija,(Zagreb: golden marketing – zagovarao integralan i metodološki Delikatan i promišljen dizajn kataloga, tehnička knjiga, 2012) 403. pristup dizajnu. vidi: Maldonado, Tomas; svojevrstan hommage rafiniranim i [38] Maroje Mrduljas i Mirko Petrić, Gui Bonsiepe, Znanost i dizajn, Bit razrađenim ambalažama M. Kalentić djelo “Komunikacija ili manipulacija sitnim International, 4(1969.): 29-51 je studija Bilić_Müller, ženskog dizajn strastima, Nacionalna dizajnerska [20] Tomislav Kožarić. “Fetišizam dvojca iz Zagreba. konvencija, 9. i 10. lipnja 2006.; Izložba industrijskog oblikovanja: U povodu [30] Većina opusa M. Kalentić nastaje hrvatskog dizajna 040506, Galerija izložbe “Urbanizam, arhitektura, u širokom razdoblju 1960-ih, 1970-ih i MMC-a i Galerija Adris, Rovinj, od 9.do oblikovanje” na “Zagrebačkom salonu 1980-ih godina. 23. lipnja 2006.” 1966.””, Čovjek i prostor 160-161 [31] S.Iveković i J. Kaloper bile su http://www.zarez.hr/clanci/ (1966):14. aktivne protagonistice Nove umjetničke komunikacija-ili-manipulacija-sitnim- [21] Vesna Vuković primijećuje sličnu prakse. Iveković navodi da je grafički strastima (pristupljeno 2. svibnja 2016.) tendenciju u suvremenom hrvatskom dizajn za nju prvenstveno bio alat [39] Radoslav Putar, “Skandinavski dizajnu, vidi: Vuković, Vesna, Dizajn: od privređivanja koji joj je omogućavao oblik: izložba u Muzeju za umjetnost proizvodnje za život do životnog stila, nesmetano bavljenje umjetničkim radom i obrt u Zagrebu”, Vijesti muzealaca i Bilten http://www.bilten.org/?p=14211 te nikad nije imala potrebu ispreplitati te konzervatora Hrvatske 5 (1962), 134-137 dvije sfere djelovanja. [22] Šimanović Tavčar jedna je od [40] Vesna Vuković Dizajn: od nagrađenih sudionika Milanskog trijenala [32] Dizajn plakata bio je važna proizvodnje za život do životnog stila, 1957. Sudjelovala je i na izložbi Stan umjetnička forma unutar sinergijske Bilten http://www.bilten.org/?p=14211

za naše prilike u Ljubljani (1956). vidi: atmosfere Nove umjetničke prakse www.dizajnerice.com [41] Primjedba o ženskom pismu Arhitektura 1-6 (1956): 49 s obzirom na sklonost protagonista zacijelo se odnosi na minimalistički i korištenju gerilskih akcija oglašavanja i [23] Rosenberg je također radila u delikatan dizajn rada – neobične zbirke tretiranju grafičkog dizajna kao integralne staklu, a njezino je stvaralaštvo cijenio poezije studija Bilić_Muller Studio. No, sastavnice konceptualnih ili novomedijskih Radoslav Putar koji ju je nazvao jedinom vjerojatnije je da je autorski naglasak umjetničkih radova. autentičnom dizajnericom u moru kiča. u samom radu bio na subverzivnom i [24] Termin “ranije” koristi se u [33] Značajan korak napravljen je ironičnom postupku kolažiranja modnih 21, siječnja 2016 kada je otvorena izložba

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice kontekstu projekta, odnosno znači da su reklama umjesto poezije. Prema navedene arhitektice djelovale već ranih kazališnih plakata Nade Falout u Kabinetu C. Buckley jedan od prvih koraka je 1950-ih. grafike HAZU prepoznavanje ideološke prirode izraza [25] Antoljak je dobitnica treće [34] Tema magistarskog rada Jeličić kao što su ženski/ženstven, suptilan, nagrade za primijenjeni tekstil za sjedeći Plavec je Analiza uredskog radnog dekorativan u kontekstu rada dizajnerica. namještaj na prvom izdanju Zagrebačkog prostora iz čovjekove perspektive. Jeličić [42] Linda Nochlin, “Why have there trijenala 1955. Plavec autorica je više članaka koji se been no great women artists?” bave dizajnom i tipizacijom radnog [26] Porodica i domaćinstvo niz je http://davidrifkind.org/fiu/ mjesta te pokazuju visoku svijest o potrebi didaktičkih izložbi održanih u Zagrebu library_files/Linda%20Nochlin%20%20 znanstveno utemeljenog oblikovanja između 1957. i 1960. vidi: Galjer, Why%20have%20there%20been%20 okoline i rezumijevanja socijoloških i Jasna i Ceraj, Iva. “Uloga dizajna u no%20Great%20Women%20Artists.pdf psiholoških aspekata dizajna prostora u svakodnevnom životu na izložbama (pristupljeno 13. ožujka 2016) skladu s potrebama čovjeka. Porodica i domaćinstvo 1957.-1960.”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 35, [35] Mihelčić je autorica vizualnog (2011): 277-296. identiteta za tvornicu Prvomajska u kojoj je bila zaposlena. [27] Kao odgovor na ekonomsku reformu 1965 čiji je cilj bio uvesti [36] Cheryl Buckley, “Made in više tržišno orijentiran socijalistički Patriarchy: Towards a Feminist Analysis of sustav odnosno pojačanu integraciju u Women and Design (1986)” u Feđa Vukić međunarodnu tržišnu sferu. (ur.), Teorija i povijest dizajna: Kritička antologija, (Zagreb: golden marketing – [28] Kalentić je studirala na Akademiji tehnička knjiga, 2012) 390. primijenjene umjetnosti u Zagrebu. [37] Judy Attfield, “Form/Female [29] Izvrsnu studiju opusa Marije Follows Function/Male: Feminist 126 ivana Mance 127

Mjesto revizije svake buduće izložbenog pokazivanja i društvene afirmacije, autorice koje će participirati na takvim reprezentativnim predstavljanjima čine povijesti dizajna ipak manji broj onih koje su bile profesionalno uposlene kao dizajnerice ili su se nekim segmentom dizajna više ili manje Ivana Mance kontinuirano bavile. Strukovna društva koja će u vremenu socijalističke i samoupravne Jugoslavije okupljati dizajnere Od inicijative da se uspostavi digitalni arhiv dizajnerica, do polazeći od ideje samoorganiziranog djelovanja na razvijanju pisanja povijesti koja će utvrditi njihov udio i utjecaj u povijesnom kvalitete proizvoda, poput, primjerice, ULUPUH-ove Sekcije za razvoju dizajna u cjelini (u predviđenom vremenskom opsegu i industrijsko oblikovanje (SIO), okupljat će i nekolicinu dizajnerica implicitnom povijesno-političkom okviru), dugačak je i neizvjestan (neke čak i u redovima suosnivača), no niti takvi oblici javnog put. Premda nesumnjivo vođen željom da se uđe u trag “ženskoj” angažmana nisu predstavljali jamstvo da će se sve od njih i participaciji u jednom općem fenomenu odnosno da se nekako autorski profilirati. U težnji da se rekonstruiraju pojedini opusi popuni nedostatak ženskih autorskih imena u povijesnoj svijesti i odnosno prikupi materijal koji bi rezultirao cjelovitom slikom o kulturi dizajna, ovaj projekt prije svega ukazuje na neke temeljne radu i djelovanju pojedine dizajnerice, projektni se tim suočio tako probleme vezane uz povijesno sagledavanje, pa i razumijevanje s nedostatkom reprezentativne dokumentacije, kao i činjenicom dizajna općenito. Nadobudno otpočevši rad na projektu s da svjedočanstva o radu i djelovanju pojedinih dizajnerica nužno očekivanjem da će imena dizajnerica i pridruženi im opusi sami ne odgovaraju današnjem razumijevanju autorskoga integriteta www.dizajnerice.com od sebe izroniti iz povijesnog zaborava odnosno odazvati na poziv djela. Prije nego li što se izvede ishitreni zaključak o zapriječenosti onih koje su napokon shvatile da “ženski dio ekipe” nedostaje, žena-dizajnerica na putu vlastite autorske samorealizacije, takva projektni se tim našao pred nizom za istraživanje povijesti dizajna manjkavost odnosno “nedovršenost” opusa otvara temeljeno zapravo konstitutivnih izazova. Za povijesnu dokumentaciju koja pitanje o načelnoj primjerenosti institucije autora i njegova opusa se očekivala naći pokazalo se da je manjkava ili nepostojeća; za sagledavanje i razumijevanje povijesti dizajna u cjelini. Treba Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice dok je produkciju na području grafičkog dizajna još i moguće li, naime, povijest dizajna isključivo istraživati kroz kategoriju locirati budući da je svojim reprezentativnim dijelom vezana uz autorski profiliranih opusa, ili ju je moguće istraživati i kroz područje tzv. visoke kulture, pa je kao takva ušla u sferu interesa prosječnu produkciju, preusmjeravajući vrednovanje i tumačenje tradicionalne povijesti umjetnosti odnosno u sustav muzealizacije dizajna s razine autorske inovacije na razinu recepcije i uporabe i arhivske pohrane, povijesne izvore o produkciji na području odnosno ka instituciji korisnika i društvenoj funkciji proizvoda? industrijskog i produkt dizajna progutao je povijesni mrak. Veći Hoće li postavljanjem u širi kontekst društvene uporabe produkcija dio industrije koja je upošljavala struku dizajnera više ne postoji; koja ne odgovara današnjem ukusu ili, jednostavno, paradigmi prelaskom iz društvenog u privatno vlasništvo odnosno gašenjem dobro dizajniranog proizvoda, postati povijesno smislenijom i proizvodnje, zajedno s ostalom infrastrukturom zagubili su se pomoći u stjecanju cjelovite predodžbe o stvarnoj protežnosti arhivi i pismohrane, materijali koji bi mogli nešto reći o sudbinama područja dizajna i njegovih poruka? Napokon, je li imperativ profesionalki koje su ondje provele svoj radni vijek. Uz rijetke autorskog integriteta zapravo svojstven upravo patrijarhalnoj izuzetke gdje se takva dokumentacija ipak očuvala, generalni paradigmi sagledavanja kreativnog doprinosa, i ne bi li se udio manjak društvene svijesti o važnosti arhivskoga nasljeđa ženskog sudjelovanja u povijesti dizajna i dizajniranja pravednije bitno otežava istraživanja. Nadalje, kada se putem arhivskoga izmjerio nekim alternativnim aršinom? istraživanja ime dizajnerice i pomoli, rekonstrukcija njezinoga Upravo na tome tragu treba pozdraviti ovaj projekt. Njegova cjelovitog opusa u velikom se broju slučajeva nužno ne dogodi. je forma nužno otvorena; abecedarij evidentiranih imena dizajner- Premda će se u naznačenome razdoblju isprva primijenjena ica nije konačan, količina sabranoga materijala i dokumentacije umjetnost, a potom i dizajn afirmirati kao autorski izraz vrijedan nije ravnomjerna niti standardizirana; neka su imena za sada bez 128 ivana Mance ivana Mance 129

ikakvoga svjedočanstva o radu i djelovanju koje iza njih jamačno autorice koje se sustavno bave i oblikovanjem industrijske ambalaže stoji, dok se aktivni profili autorica uvelike razlikuju u količini i odnosno vizualnim brendiranjem proizvoda (Marija Kalentić, Lidija vrsti pridružene dokumentacije. No, upravo takva heterogenost i Laforest), itd. Nije suvišno spomenuti da je većina spomenutih čini bît arhiva; načelna inkluzivnost kriterija dopušta da se u bazi dizajnerica obrazovno proizašla iz Akademije primijenjenih umjet- pojedine autorice miješaju profesionalna i privatna dokument- nosti, koja je unatoč kratkome vijeku postojanja evidentno kvalifi- acija, svjedočanstva o djelu i ona o društvenim uvjetima njegova cirala jednu čitavu generaciju “likovnih radnica” za rad na različitim nastanka, informacije o stilskome htijenju s birokratskim činjeni- područjima industrijske proizvodnje i grafičkoga dizajna, ostvarivši cama. Relativno velik vremenski raspon obuhvaćenih dizajner- osnovni idejni cilj operacionalizacije individualnog kreativnog rada u ica implicira različite povijesne okolnosti djelovanja, kao i mijene gospodarskom i kulturnom razvoju društva u cjelini. Kao treća gener- samoga dizajna kao autonomne sfere kreativnog rada i društve- acija u ovoj bazi mogu se izlučiti imena autorica rođenih neposredno noga angažmana. Baza tako uključuje generaciju autorica koje nakon rata ili početkom pedesetih godina; u razdoblju kada je su, školovane još u sustavu umjetničkog obrta, praksu oblikovanja APU i njezin koncept već povijesno preživljen, a Studij dizajna pri proizvoda primijenjene umjetnosti prevele u nove uvjete prefabri- Arhitektonskom fakultetu još ne postoji, autorice iz ove generacije na cirane proizvodnje, počevši od Neli Geiger i Otti Berger te nešto područje dizajna “ulaze” s različitih obrazovnih polazišta te, shodno mlađih Slave Antoljak i Branke Frangeš Hegedušić na području tome, imaju i različiti profesionalni put. Unatoč relativnoj heter- tekstila, Ivane Tomljenović Meller na području grafičkog diza- ogenosti područja djelovanja i osobnih pristupa moguće je konstati- jna, Grete Turković na području produkt-dizajna ili Stelle Skopal rati da će se upravo ova generacija dizajnerica nužno orijentirati na www.dizajnerice.com i Branke Dužanec na području keramike odnosno posuđa. Iz razvoj novih tehnologija; primjerice, iza imena Jasenke Mihelčić, radionice potonjih keramičarki poteći će čitava iduća generacija dizajnerice uposlene na novopokrenutom Odjelu za razvoj proizvoda dizajnerica koja će djelovanje započeti nakon Drugoga svjet- Prvomajske, stoje tako zapravo neka od prvih rješenja kompjuter- skoga rata, i svoj radni vijek posvetiti upravo oblikovanju posuđa u skih sučelja, a dobro se je i podsjetiti da je i Sanja Iveković, uz znatan kontekstu industrijske proizvodnje (Jelena Antolčić, Milana Hržić- opus na području grafičkog dizajna i knjižnog oblikovanja, dizajnirala Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Balić, Dragica Perhač Hercigonja, Ljubica Kočica Ratkajec, Anica i neke od prvih propagandnih videa za HRT odnosno RTZ. Severin, Marta Šribar). Zadugo podcijenjeni status tog područja Ovim kratkim presjekom kroz sadašnje stanje u bazi oblikovanja, čiji simbolički domet teško preseže granice privatnosti Dizajnerice 1930. – 1980. ne želi se sugerirati kontinuitet ženske odnosno sferu domaćinstva, danas se ima priliku revalorizirati ne dizajnerske prakse, još manje njezina supstancijalna rodna speci- samo u kontekstu rastućeg interesa za povijest kulture življenja, fičnost, Naprotiv, osnovna spoznajna dobit ovoga projekta počiva već i u kontekstu neosporno komercijalne kategorije životnoga stila upravo u osvještavanju polovičnosti poznavanja povijesti dizajna i široke lepeze pripadajućih mu proizvoda. Zbog bar trenutačnog u hrvatskom kontekstu u cjelini, u manjkavosti i neprikladnosti presezanja dizajnerica koje su se bavile oblikovanjem posuđa, ne postojećih epistemoloških modela povijesne identifikacije dizajna valja međutim zaključiti da se upravo u toj generaciji nisu kvalifici- i razumijevanja njegove društvene funkcije, u diskriminatornim rale i prve dizajnerice tehnološki složenijih kategorija industrijskih posljedicama logike prema kojoj se produkcija vrednuje isključivo proizvoda: u prvom redu, u bazi se nalazi niz dizajnerica namještaja ili primarno kroz instituciju autorskoga opusa. Rahlost i nekonz- i druge opreme interijera, i to gotovo svih kao stalno zaposlenih istentnost ove baze, lakune i praznine u pojedinim datotekama, u drvnoj industriji (Blaženka Kučinac; Milica Rosenberg; Mirjana nelogičnosti i proturječja unutar pojedinih opusa - sve to stimula- Tavčar); pojavljuju se i imena dizajnerica koje su radile na razvoju tivno je upravo za neka buduća pripovijedanja, koja bi u traženju i uporabnom osmišljavanju širokoga spektra elektrotehničkih povijesnoga i društvenoga smisla u obzir uzela i privatne sudbine proizvoda, od kućanskih aparata do transformatora, poput Marije junakinja odnosno njihove egzistencijalne okolnosti, i kontekst Jeličić Plavec čiji je rad većinski vezan uz Odjel za industrijski političke stvarnosti, i ideološke uvjete proizvodnje, i institucionalni dizajn Elektrotehničkog Instituta Rade Končar; tu su, dakako, i okvir dizajnerskog djelovanja, i kritički diskurs koji ga je društveno 130 ivana Mance 131

legitimirao… Uz svijest da i takve povijesne pripovijesti nikada ne Iščupane iz zaborava: mogu biti cjelovite odnosno da je isključivanje konstitutivno svakoj priči o tome što je i kako zapravo bilo, ovaj “ženski” arhiv zasigurno uvidi u online arhiv Dizajnerica ostaje mjestom revizije svake buduće povijesti o dizajnu. Ivana Hanaček

Ivana Mance, Znanstvena suradnica, u zvanju više znanstvene suradnice na U dvadesetom stoljeću bilo je svega nekoliko povjesničara/ Institutu za povijest umjetnosti. Nastavnički smjer Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala 2000. godine, a 2001. dvopredmetni studij povijesti umjetnosti i ki umjetnosti koji su doveli u pitanje kanon likovnih umjetnosti komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Institutu za strastveno propitujući patrijarhalne osnove te znanstvene discipline. povijest umjetnosti zaposlena od 2003. do 2012. na projektima “Vizualne komunikacije, Linda Nochlin, nedavno preminula američka povjesničarka povijest i teorija umjetnosti” te “Panonska renesansa i gotička tradicija u sjevernoj Hrvatskoj i Primorju” (voditelj dr. sc. Milan Pelc). Disertaciju znanosti s temom “Ivan umjetnosti, kojoj se odmilja tepa kao velikoj izazivačici nereda Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i politika u Hrvatskoj druge polovice 19. stoljeća” u struci, prva je među njima. Njezin esej Zašto nema velikih pod mentorskim vodstvom dr. sc. Milana Pelca obranila u siječnju 2010. godine umjetnica? napisan 1971., u jeku uzavrelih feminističkih aktivnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. u Americi, provokativno preispituje temelje vrlo moćne institucije (sistema) umjetnosti denuncirajući ga kao opresivnog, ili u najmanju ruku obeshrabrujućeg, za sve one koji se nisu rodili kao bijelci, muškarci i pripadnici srednje klase. Rušeći mitove o talentu www.dizajnerice.com i genijalnosti velikog Umjetnika koje povijest umjetnosti još od Vasarija razvija do razine ranokršćanskih hagiografija, Nochlin je u istraživanja umjetničkog stvaralaštva uvela feminističko-sociološku metodologiju, inzistirajući na njegovoj analizi u širem društvenom i političkom kontekstu. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Iako je od eseja ključnog za feministički prevrat u polju prošlo gotovo pola stoljeća, službena povijest umjetnosti kao da uživa u vlastitoj deplasiranosti[1] čineći gotovo ništa u polju institucionalne kritike i dekonstrukcije mitova koje je sama postavila. I domaća akademska zajednica uglavnom zrcali to stanje, uz iznimke glas- ova povjesničarki umjetnosti Ljiljane Kolešnik i Leonide Kovač. Značajnija nastojanja u preispitivanju ustaljenih obrazaca u nara- tivu o domaćoj povijesti umjetnosti zatiču se povjesničarki umjetnosti mlađe generacije, primjerice Mie Gonan, i u agilnijem, izva- ninstitucionalnom sektoru koji doduše operira u vrlo skučenim i (materijalno) ograničenim uvjetima proizvodnje novog i - stvarno korisnog znanja. Stoga ne treba iznenaditi što se istraživački projekt Dizajnerice: kontekst, produkcija, utjecaji 1930.-1980. razvio u polju izvaninstitucionalne kulture i to od strane samoorganiziranih dizajnerica-praktičarki zainteresiranih za bazično mapiranje, a zatim i revalorizaciju rada žena autorica u sferi dizajna nastojeći učiniti njihov rad vidljivim kroz otvoreni i svima dostupan digitalni arhiv. Istraživanje u koje su se upustile svojim obimom premašilo 132 Ivana Hanaček Ivana Hanaček 133

je i vremenske i materijalne kapacitete projektno financiranog djelo ove fotografkinje i dizajnerice gotovo da i nije prisutno u nara- istraživanja jer produkcija dizajnerica u tom vremenskom okviru bila tivu povijesti umjetnosti, a o tome svjedoče poražavajuće statistike: je - malo je reći - obilna. Ivana Tomljenoviće Meller imala je samo jednu izložbu za života u U arhivu je okupljeno više od 70 biografija dizajnerica te Zagrebu – u Studiju Galerije suvremene umjetnosti koju je kurirao popratna dokumentacija njihovog rada - od popisa izložbi do doku- Želimir Košćević. Bila joj je, posthumno 2011., organizirana izložba u mentacijskih fotografija radova, skica i nacrta pa sve do osob- Muzeju grada Zagreba koja se, kroz reprezentaciju njezinih privatnih nih fotografija - od kojih je njih 30 za sada objavljeno i kroz web fotografskih albuma, bavila rekonstrukcijom njezinog životnog puta arhiv ponuđeno istraživačima za daljnje korištenje. Pojedini profili naglašavajući privatnu, a ne umjetničku sferu njezinog djelovanja. otvorenog arhiva, od onog Neli Greiger, za sada najstarije dizaj- U enciklopedijama, leksikonima i školskim udžbenicima o njoj ne nerice zastupljene u arhivu, rođene na samom koncu 19. st. pa sve postoji nikakav trag. Na podlozi ovih podataka valja čitati važnost do, kronološki gledano najmlađe, industrijske dizajnerice Jasenke digitalnog arhiva Dizajnerica: on smjelo iz zaborava čupa likove i Mihelčić, rođene 1952., na mikro razini otkrivaju poprilično fasci- djela za povijest umjetnosti i dizajna značajnih žena. nantne biografije, a na makro - ocrtavaju konture dinamike razvoja Arhiv Dizajnerica nameće se kao nezaobilazna točka ženskog stvaralaštva u dva društveno-politička konteksta na čijoj istraživačima biografija dizajnerica, a zbog svoje sažetosti i vizu- se podlozi daju iščitati dinamične promjene u shvaćanju i ulozi alne preglednosti nosi potencijal za kreiranje novih narativa na dizajna u 20. st. makro razini. Razvoj digitalnih tehnologija i naprednih pretraživanja Monarhistički kontekst Kraljevine Jugoslavije ne otvara samo ovakvog tipa online arhiva omogućuje i da se sakupljeni podaci u www.dizajnerice.com narativ o funkciji dizajna i ulozi dizajnerica - ugl. vezanih za tekstil, nekoj budućnosti temeljitije strukturiraju prema, recimo, metod- keramiku i pedagogiju - unutar kapitalističkih društvenih odnosa u ološkim postavkama feminističke povijesti umjetnosti. okolnostima intenzivnog razvoja industrije, posebice u Zagrebu koji Eksperimenta radi, zavirimo u arhiv kroz pokušaj struk- postaje industrijsko i bankarsko središte novoosnovane države, nego turiranja podataka o fenomenu umjetničkog obrazovanja i nauk- i o progresivnim nastojanjima dizajnerica da pronađu načine za ovanja dizajnerica - što je prema Lindi Nochlin početna stanica Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice kritički angažman, tabajući puteve za iskliznuća od dominantnoga analize ženskog stvaralaštva. (ne samo vizualnog) obrasca. Paradigmatski primjer tog iskliznuća Analiza biografija na uzorku od 27 dizajnerica otkriva svakako je profil emancipirane žene i dizajnerice Ivane Tomljenović sljedeće brojke: u periodu od 1930.-1980. njih je osam u jednoj fazi Meller, predstavljen u arhivu. Nakon pohađanja Kraljevske akadem- svog obrazovanja boravilo na (prestižnim) obrazovnim instituci- ije za umjetnost i obrt u Zagrebu, Tomljenović Meller bila je studen- jama izvan Hrvatske: Slava Antoljak pohađala je zanat i tehnike tica Bauhausa od 1929. do naprasitog zatvaranja te progresivne tkanja u Bratislavi i Brnu, Branka Frangeš Hegedušić usavršavala obrazovne institucije od strane nacista 1933.[2] Prolazak kroz je čipkarstvo u Pragu te manufakturu za goblen u Beču, Branka obrazovni program koji je u praksu provodio Gropiusovu ideju o školi Dužanec studirala je na Akademiji lijepih umjetnosti u Varšavi, Stela “u kojoj će sve umjetnosti i obrti biti sjedinjeni u katedralu socijal- Skopal je na preporuku Meštrovića otišla u Beč na keramički odjel izma s praktičnim ciljevima stvaranja standardiziranih uzoraka za Staatkunstgewerbe Schule, Otti Berger studirala je na odsjeku industrijsku proizvodnju u službi pokreta širokih masa”[3] snažno tekstila, a Ivana Tomljenović Meller pak na odsjeku za fotografiju je utjecao na formiranje dizajnerice kao angažirane članice umjet- na Bauhausu, Neli Greiger usavršavala se na školi Reinau u Berlinu, ničkih, ali i političkih kolektiva. Tomljenović Meller je kao sceno- a Olga Höcker na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Münchenu. grafkinja surađivala s Johnom Hartfieldom u berlinskom Piscator- Sve odreda rođene su koncem 19. st. ili na samom početku 20.st., Bühne na Nollendorfplatzu gdje su radili scenografiju na pionirskim između 1886. i 1906., u periodu kasne, dekadentne faze Austro- komadima epskog teatra, a u Parizu - kao studentica književnosti Ugarske monarhije u kojoj je ženama gotovo jedina propusnica na Sorboni - blisko je surađivala s jugoslavenskim komunistima u u svijet umjetnosti bila pripadnost privilegiranoj društvenoj klasi. ilegali te je s Kočom Popovićem obilazila kružoke nadrealista. Lik i Primjerice, obitelji Tomljenović, Berger i Mihanović, iz kojih dolaze 134 Ivana Hanaček Ivana Hanaček 135

spomenute umjetnice, pripadaju krugovima buržoazije snažno nezamislivo da u obrazovnom procesu prođu više od četveroljetke, ili povezane s političkim elitama toga vremena. Frangeš Mihanović, u boljem slučaju osmoljetke, omogućeno je da prođu srednjoškolsko otac Branke Mihanović, bio je hrvatski kipar, organizator umjet- - i to umjetničko - obrazovanje. Tvornica Jugokeramike u Zaprešiću ničkog života Hrvatske na prelazu iz 19. u 20. st. i nastavnik na koja se isprofilirala u najveću tvornicu jugoslavenske keramičke Obrtnoj školi, a zatim i na Kraljevskom zemaljskom višem obra- industrije s planiranim početnim kapacitetom od 5500 tona posuđa zovalištu za umjetnost i umjetni obrt (kasnije ALU), a otac Ivane godišnje od samih početaka svog djelovanja - 1954. stipendirala je i Tomljenović Meller, Tomislav Tomljenović, bio je ban Hrvatske, zapošljavala žene.[6] Slavonije i Dalmacije te veliki župan Ličko-krbavske županije što je, Za sada su u arhivu prisutni podaci za dvije keramičarke-sti- iz materijalističke perspektive gledano, presudilo njihovom ulasku u pendistice, Ljubicu Ratkajec Kočica koja je primala stipendiju za svijet umjetnosti.[4] srednjoškolsko umjetničko obrazovanje od tvornice porculana Boris Pitanje otvorenosti obrazovnih institucija ženama umjetni- Kidrič u Titovom Velesu i već spominjanu Dragicu Perhač Hercigonja cama važna je tema za diskusiju u procesu revalorizacije ženskog - stipendisticu Jugokeramike gdje je na odjelu prototipa u pogonu stvaralaštva. U historijatu umjetničkog obrazovanja žena na lokalnoj porculana razvila zavidnu karijeru praćenu nizom međunarodnih razini važne su dvije institucije: Kraljevsko zemaljsko više obrazoval- nagrada i priznanja. Uz njih, arhiv daje uvid u još pet dizajnerica koje ište za umjetnost i umjetni obrt - odnosno ALU koje je od 1907. su svoje zavidne karijere izgradile na podlozi samo srednjoškolskog - prve godine svog osnutka, bilo otvoreno ženama te Akademija za obrazovanja, a čiji ulaz u svijet oblikovanja tek treba istražiti. primijenjenu umjetnost u Zagrebu osnovana 1949. godine u jeku Digitalni arhiv Dizajnerica ima i svoj poprilično zanimljiv, ali www.dizajnerice.com modernizacijskog procesa, a koja je unatoč kratkom postojanju od još neobjavljeni dio: audio snimke intervjua, transkripte neformal- svega 6 godina (ukida se 1955.) dosegla mitski status. nih razgovora, osobnike, autobiografije dizajnerica pisane prilikom U Ilici 85 na raznim odsjecima svoje umjetničko obra- upisivanja Akademije, fotografije i druge, privatne dokumenate. zovanje prolazile su u arhivu prisutne Otti Berger, Blanka Dužanec, Također, tu je popis od tridesetak dizajnerica o čijim su životima Branka Frangeš Hegedušić, Ivana Tomljenović Meller, Neli Greiger i karijerama za sada pronađeni tek skromni, fragmentarni ostaci Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice zatim Rajna Buzić Ljubičić, Nada Falout, Sanja Iveković i Jagoda - nedovoljni za kreiranje profila po zamišljenom principu. Da li su Kaloper. U mnogim osobnim biografijama spomenutih ponavlja se dokumenti, koje tražimo u procesu deindustrijalizacije i naprasitog već poznati obrazac: riječ je o kćerima visoko rangiranih činovnika zatvaranja pogona nakon privatizacije 90-ih te planskih uništa- u ministarstvima, državnih odvjetnika, sveučilišnih profesora/ica, vanja tvorničkih arhiva zajedno sa sustavno razvijanim znanjima, umjetnika, vojnih lica, a u nekim slučajevima dizajnerice su bile i završili doslovno na smeću ili su dizajnerice nakon školovanja i prvih udate za umjetnike.[5] dizajnerskih koraka “izabrale” majčinstvo i posvetile se kućanskom Poslijeratni društveno-politički kontekst i proces modern- radu (što je nerijetko slučaj u svijetu likovnih umjetnosti) sljedeći izacije donio je osjetnu propulzivnost po pitanju ulaska žena u sustav je istraživački zadatak čupanja ženskog stvaralaštva iz zaborava, umjetničkog obrazovanja, a zatim i konkretne prakse. Tako proces postulatima rigidne i patrijahalne znanosti usprkos. demokratizacije umjetničkog obrazovanja koji nastupa nakon Drugog svjetskog rata treba gledati kao ključan faktor povećanja broja žena u svijetu dizajna i oblikovanja. Procvat dizajnerske Ivana Hanaček, kustosica i voditeljica [BLOK] kustoskog kolektiva koji djeluje na sjecištu umjetnosti, urbanog istraživanja i političkog aktivizma. [BLOK] projekti proizvodnje i međunarodno priznati doprinosi dizajnu nisu ovisili o zamišljeni i realizirani kao platforme za udruženi rad umjetnika, kustosa, istraživača, pojedinačnim talentima, nego o konkretnim obrazovnim i kulturnim političkih aktivista i svih zainteresiranih za politiku prostora, proizvodnju zajedničkog, politikama s jedne, kao i materijalnim uvjetima proivodnje, s druge demokratizaciju kulture te za refleksiju umjetničkih praksi iz perspektive njihovih društvenih i proizvodnih uvjeta. strane. Primjerice, nakon 1945. pojavljuju se potpore i stipendije industrijskih pogona za žene, što čini temelj zaokreta u obrazovnim politikama socijalističkog razdoblja. Žene za koje je ranije bilo 136 Ivana Hanaček 137

[1] Tezu o deplasiranosti iznijela je [5] Na Akademiji za primjenjenu Ljiljana Kolešnik o predgovoru zbirke umjetnost bilo je obrazovano 6 žena, Prikaz kroz arhivski diskurs eseja Feministička likovna kritika i teorija čiji socijalni status u cilju dokazivanja likovnih umjetnosti koju je 1999. objavila postavljene teze o značajnom Ana Bedenko, Marta Banić samoorganizirana izvaninstitucionalna demokratizacijskom skoku u sferi Centar za ženske studije. Tu je i prvi puta obrazovanja žena nakon 1945. tek treba na hrvatskom jeziku objavljen esej Linde detaljnije istražiti. Projekt Dizajnerice 1930-1980: kontekst, produkcija, utjecaji[1] Nochlin Zašto nema velikih umjetnica? [6] Anica Kuhta Severn, Jelena sagledavamo u kontekstu digitalnih arhiva s obzirom na to da [2] Ivana Tomljenović Meller studirala Antolčić, Dragica Perhač, Blanka je na Bauhausu u Dessau koji se zatvara Dužanec i Marta Šribar tek su neke od je jedan od načina inicijalnog predstavljanja projekta i njegova 1932. nakon čega se seli u Berlin. Za sada njih. Zanimljivo, i u pogonu su radile naknadnog funkcioniranja bila upravo online platforma odnosno nije poznato da li je u Berlinu nastavila mahom žene, no ovaj proboj treba uzeti internetska stranica u formi arhiva dostupna na adresi www. studij do 1933. ili je 1932. završila sa i s dozom kritičkog odmaka s obzirom studiranjem na Bauhausu. na u socijalizmu živu stereotipizaciju dizajnerice.com. Pokušat ćemo kroz postojeće parametre arhivskog [3] Vidi katalog istoimene izložbe u shvaćanju mogućnosti ženskog diskursa promotriti pitanja mjesta, dinamike i otvorenosti koja Ivana Tomljenović Meller Zagrepčanka doprinosa industriji isključivo vezanoj uz se usput pojavljuju. Sučelje online arhiva vizualno je organizirano tradicionalana polja ženskog rada. Više o u Bauhausu održane u Muzeju grada tako da se s lijeve strane nalazi popis imena dizajnerica koje je Zagreba 2009. Katalog je uredila Lea ovoj problmetaci vidi u katalogu istoimene Mehulić. izložbe “Porculanski sjaj socijalizma” moguće pretraživati kronološki ili abecedno. Desni, i površinom Muzeja za umjetnost i obrt iz 2009. [4] Uz to pojačan interes prema veći, dio zauzima arhivski materijal razvrstan i sistematiziran čipki, nošnjama i dizajnu tekstila Branke prema profilima dizajnerica. U desnom gornjem kutu sitnijim je

Hegedušić treba promatrati u svjetlu www.dizajnerice.com angažmana njezine majke Ženke Frangeš, fontom dan opis projekta, njegovi ciljevi i svrha arhiva. S ciljem rođ. Kopač koja je bila osnivačica Ženske što jednostavnijeg i lakšeg snalaženja u predstavljenoj građi, udruge za uščuvanje i promicanje pretraživanje arhiva organizirano je oko tri glavne sadržajne osi – pučke umjetnosti i obrta pri čemu je posebnu pažnju pridavala u jeku širenja dizajn, dizajnerica, tekst. Ako bi se arhivu mogla u nekoj situaciji morrisovskih ideja, vezovima narodnih predbaciti pretjerana jednostavnost prezentacije, upravo bi u njoj nošnji i tradicionalnom ugl. ženskom ležala poanta ovakve user-friendly platforme. Naime, otvorenost Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice stvaralaštvu hrvatskog sela. prema korisniku postiže se na više načina, a jedan od njih svakako je pristupačnost i preglednost podataka koji se daju na uvid. Intuitivno, funkcionalno i atraktivno koncipirano pregledavanje više nalikuje internetskim stranicama umjetničkog ili dizajnerskog sadržaja u maniri primjerice e-fluxa ili Another magazine, a manje suhoparno oblikovanim online arhivima institucija kao što su instituti ili akademije koje od korisnika zahtijevaju napredno snalaženje u vrlo elaboriranim i nerijetko kompliciranim sustavima pretraživanja. U slučaju Dizajnerica arhivu ne treba pristupiti ili u njega ući – on je dolaskom na stranicu automatski otvoren, nema preusmjeravanja, obilaznica, nezadovoljavajućih rezultata pretrage. Ne radi se dakle o inovativnim softwerima, suvremenoj, naprednoj i skupoj tehnologiji koja omogućuje 3D percepciju ili interaktivno zahvaćanje cjeline kojoj građa pripada. Prostorni kontekst predstavljanja – web stranica jednostavnog dizajna – vizualno niti razinom interakcije ne odstupa od “prosječne“ internetske stranice, template stranice ili bloga. Iz korisničke perspektive, mjesto pohrane građe ujedno je i prezentacijski 138 Ana Bedenko, Marta Banić Ana Bedenko, Marta Banić 139

prostor koji sugerira da je moć arhonta[2] – onog tko čuva i tumači Taktika samoarhiviranja kao inovativna arhivska forma,[8] arhivsku građu – nivelirana s razinom korisnika. Prizivajući jedan koju u digitalnom obliku preuzimaju autorice Dizajnerica prikupljajući od ključnih tekstova suvremenog arhivskog diskursa fokusiramo raspršenu građu iz raznorodnih arhivskih mjesta i dovodeći je u novi se na nužnu eksteriorizaciju koju arhivi podrazumijevaju, odnosno, značenjski kontekst, proizlazi iz nužnosti pregovora s polovičnim privilegirani topos koji je, u tradicionalnom smislu, u osnovi njihova povijesnim narativima. Subverzivna koncepcija baze dizajnerica postojanja.[3] Mjesto pohrane, zaštite, konzervacije i dostupnosti osniva se na demokratskom potencijalu mrežnog digitalnog pros- u centimetar je propisano službenim dokumentima kako bi se tora prvenstveno kroz prizmu zauzimanja i davanja glasa te vizual- suspendiralo prirodno nestajanje, organizacija i sistematizacija nog prostora nepoznatim, neprisutnim, nesvrstanim autoricama i održala netaknutom, a dostupnost građe korisnicima usporila njihovu radu. Takva povijesna revizija kroz formu otvorene digitalne posredničkom papirologijom i uputama.[4] Razvitkom informacijske baze podataka u nastajanju postavlja pitanje prava na promišljanje tehnologije, klasičnom arhivskom mjestu pridružuje se njegova i sudjelovanje u ekskluzivnim zajednicama znanja kao što i podsjeća digitalna verzija. Iz perspektive medijskog arheologa, Wolfgang na uvjetovanost svakog arhiva disciplinarnim granicama i društ- Ernst govori o dekonstrukciji tradicionalnih arhiva pod utjecajem venim kontekstom u kojem nastaje, pri čemu se reflektira pozicija digitalne tehnologije. različitih grupa ili individualaca unutar takvih društvenih sistema. Statičnost arhiva kao mjesta trajnog skladištenja podataka [9] Budući da je čin arhiviranja uvijek vremenski uvjetovan, kontin- danas je zamijenjena dinamičnošću trenutačnih skladišta – vremen- gentan i kulturološki autoreferencijalan,[10] bilježenje i predlaganje ski uvjetovanim arhivima kao mjestima stalnog prijenosa poda- paralelne (ženske) povijesti koja je mahom subjektivno sačuvana u www.dizajnerice.com taka. U trenu kada se arhivskim podacima dodijeli tzv. “data“ indeks obliku memorijskih fragmenata i poluzaboravljenih usmenih predaja njihova prostorna imobilnost nestaje, a osnovni kriterij arhiviranja – također je selektivan i nužno subjektivan proces. Neizbježna pitanja operabilna izoliranost građe – na mreži više ne vrijedi.[5] kategorizacije građe, razdiobe na javno i privatno ili relevantno za Iako je ontološka postojanost digitalnih podataka nestabilna profesionalni opus uz istodobno zahvaćanje specifičnog konteksta, i nepouzdana, kao poanta digitalnih arhiva i mrežne tehnologije trenutka u kojemu dizajnerice žive i stvaraju te podaci iz privatnog Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice naglašava se prije svega njihov demokratski potencijal u izradi, dijel- života do kojih se neminovno dolazi u procesu prikupljanja infor- jenju, dostupnosti i širenju informacija te decentraliziranost znanja macija o temama koje gotovo i nisu istražene, sigurno utječu na kao konstrukta. Po uzoru na prednosti digitalnih platformi predlaže selekciju te u praksi uvijek unaprijed osujećuju principe i kriterije se transformacija tradicionalnih institucija znanja iz repozitorija za “potpune” objektivnosti. predmete u mjesta slobodnog protoka informacija.[6] Kada govori o Sada se već gotovo nezaobilazno pitanje gubitka vrijednosti promjeni dinamike arhiva pri njegovom prelasku u digitalni prostor, prilikom reproduciranja, odnosno digitalizacije, doima bespredmet- Simone Osthoff navodi kako je tradicionalna funkcija arhiva bila nim u kontekstu serijskih, industrijski proizvedenih predmeta kojima zabilježiti događaj koji se odvio u nekom trenutku i na nekom mjestu bi znatno više mogli naškoditi pripisivanje aure i fetišizacija. Štoviše, dok se u digitalnom arhivu naglasak seli na regeneraciju, stalnu digitalizirani “surogat“ preuzima ulogu medijatora između dizajna i obnovu, čiji su koautori, iz vlastitih potreba, internetski korisnici. publike[11] te na taj način ponovno stavlja u fokus princip slobodnog [7] Međutim upravo je koncept internetskog koautorstva partici- propagiranja znanja. pativnog arhiva problematičan. Postavlja se pitanje na koji način kontrolirati i modificirati unos i tretiranje sadržaja te izbjeći stigmu Marta Banić, MA iz filozofije i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u nepouzdanosti koja često prati primjerice Wikipediju ili neke druge Zagrebu. 2015/2016 radila je kao asistentica na izložbama te u dokumentacijskom odjelu platforme za razmjenu informacija. Hibridna forma Dizajnerica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu tijekom stručnog osposobljavanja za kusto- između digitalnog arhiva, autorske i kurirane web stranice, iz tog je sicu. Članica je neformalne umjetničke grupe Prostor je taktika unutar koje djeluje kao umjetnica, istraživačica i izvođačica. Aktivno se bavila suvremenim plesom gdje je kao razloga za sada formalno i konceptualno otvorena platforma širenja izvođačica sudjelovala u plesnim predstavama i akcijama. Živi i radi u Zagrebu. informacija čije su praznine i nepotpunosti ostavljene vidljivima. 140 Ana Bedenko, Marta Banić Ivana Hanaček 141

Ana Bedenko, MA iz francuskog jezika i književnosti te povijesti umjetnosti. Sudjelovala je u hrvatskom timu na 14. bijenalu arhitekture u Veneciji, a od 2014. sudjeluje Neobjavljena kritika izložbe na projektu Dizajnerice 1930-1980: kontekst, produkcija, utjecaji. Trenutno radi kao pripravnica u Dokumentacijskom i informacijskom odjelu Muzeja suvremene umjetnosti Dizajnerice: kontekst, produkcija, u Zagrebu te asistentica na izložbama. Piše za časopise Kontura i Vijenac te radi kao nezavisna prevoditeljica. utjecaji 1930 — 1980

Ivana Hanaček

Posljednjih desetljeća možemo pratiti sve intenzivnije povlačenje

[1] Projekt su, u organizaciji (1.9.2016.) feminističkog djelovanja iz područja javnog i političkog u sferu HDD-a, pokrenule Maša Poljanec i Maja [6] George F. MacDonald i Stephen kulture. Bilo da se radi o kulturnim manifestacijama, festivalima, Kolar, članice dizajnerskog kolektiva Oaza. Alsford, “The Museum as Information izložbama ili galerijskim programima tematika je u pravilu Na projektu kao istraživačica radi i Ana Utility“, u: Museum Management and intimističke prirode. Autorefleksija, traženje tzv. “ženske biti” i Bedenko. Curatorship (1991), 10; 305-311 slične teme posve su izolirane od sve akutnijih problema žena u [2] Jacques Derrida and Eric [7] Simone Osthof, Performing Prenowitz, “Archive Fever: A Freudian the Archive: The Transformation of suvremenom društvu. Svjedočimo i nizu primjera institucionalne Impression”, u: Diacritics, Vol. 25, No. 2 the Archive in Contemporary Art from komodifikacije ženskog pitanja i to posebno oko 8. marta, 1995, str. 9-63, https://monoskop.org/ Repository of Documents to Art Medium, www.dizajnerice.com File:Derrida_Jacques_1995_Archive_ Atropos Press, New York, 2009. internacionalnog praznika koji se sustavno degradira kao nepotrebni Fever_A_Freudian_Impression.pdf, [8] Nataša Petrešin-Bachelez, relikt socijalizma iako je imao veliki značaj i simboliku u krvavoj i (2.9.2016.) “Innovative Forms of Archives, Part One: emancipatorskoj borbi radnih žena za bolje radne uvijete i pravo Derrida naglašava da je značenje Exhibitions, Events, Books, Museums, glasa u političkom odlučivanju. riječi archive prije svega vezano uz and Lia Perjovschi’s Contemporary grčki arkheion – dom, kuću, rezidenciju Art Archive”, u: e-flux, No. 13, 02 / U tom kontekstu izložba nepretencioznog naziva Dizajnerice: arhonta, vrhovnih magistrata koji su imalu 2010, http://www.e-flux.com/journal/ kontekst, produkcija, utjecaji 1930.-1980. otvorena na samom kraju Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice političku i legislativnu moć, a njihova uloga innovative-forms-of-archives-part-one- veljače u Hrvatskom dizajnerskom društvu autorica Maše Poljanec bila je i čuvanje arhivskih dokumenata exhibitions-events-books-museums- kao i hermeneutičko pravo na njihovo and-lia-perjovschi%E2%80%99s- i Maje Kolar u suradnji s istraživačicom Anom Bedenko jedna je od tumačenje. U tom smislu Derrida govori contemporary-art-archive/, (2.9.2016.) možda značajnijih intervencija u još uvijek ne do kraja napisani nara- o topo-nomološkoj funkciji arhiva, kao [9] Sue Breakell, “Perspectives: patrijarhalnoj, arhontičkoj funkciji koja tiv o domaćoj dizajnerskoj produkciji. Nepretenciozan je i pristup Negotiating the Archive”, u: Tate Papers, podrazumijeva unifikaciju, klasifikaciju, no.9, 2008, http://www.tate.org.uk/ jer pitanja ženskog stvaralaštva istražuje iz logike prakse te otvara sistematizaciju i kon-signaciju u smislu research/publications/tate-papers/09/ prostor za nova znanja podvođenja elemenata (znakova) u perspectives-negotiating-the-archive, jedinstvenu cjelinu koje se nikad ne odvija o povijesti umjetnosti 20. st. Izložba nosi i kritički potenci- (2.9.2016.) bez svojevrsnog nasilja. jal za otvaranje komparativne analizu o ulozi dizajna i otvorenosti [10] Marlene Manoff, “Theories of [3] Jacques Derrida and Eric the Archive from Across the Disciplines”, sustva prema ženama u kapitalističkom (međuratnom periodu Prenowitz, “Archive Fever: A Freudian http://uwf.edu/dearle/capstone/manoff. Impression”, u: Diacritics, Vol. 25, No. 2 Kraljevine Jugoslavije) i socijaličkom (poslijeratnom periodu SFRJ- pdf, (2.9.2016.) 1995, str. 9-63, https://monoskop.org/ a) kontekstu. Autorice i istraživačice po vokaciji dizajnerice-prak- [11] Deirdre Brown, “Te Ahu Hiko: File:Derrida_Jacques_1995_Archive_ tičarke (kako se same deklariraju) motivaciju ulaska u ovakvo Fever_A_Freudian_Impression.pdf, Digital Cultural Heritage and Indigenous (2.9.2016.), str.10. Objects: Traditional Concerns, New istraživanje objašnjavaju osobnom znatiželjom, ali i potrebom Discourses”, u: Theorizing Digital Cultural [4] Vidi: http://narodne-novine.nn.hr/ “da se na jednom mjestu okupe informacije o dizajnericama koje su Heritage: A Critical Discourse, The MIT clanci/sluzbeni/312046.html, (31.8.2016.) Press, Cambridge, 2007., 77-93. utjecale na povijest dizajna od 1930. godine pa na dalje.” Njihova [5] Wolfgang Ernst, “The Archive as a znatiželja dovela je do mapiranja čak 70 dizajnerica koje su djelovale metaphor, From archival space to archival time”, 2005, https://archivepublic. kroz turbulentno 20. stoljeće. Na izložbi, predstavljeni su “profili” wordpress.com/texts/wolfgang-ernst/, 27 dizajnerica i to u mediju jednostavnog crno-bijelog plakata na 142 Ivana Hanaček Ivana Hanaček 143

kojem se nalazi sažeta biografija, portret dizajnerice te (naj)uži likovna kritika iz sedamdesetih godina, feministička epistemologija izbor iz sakupljene dokumentacije značajnijih projekta i radova. ali i domaći sociološki uvidi o društvenom položaju umjetnica na Zidovi za ovu priliku dosta skučenog prostora Dizajnerskog društva kojima je ponajviše radila sociologinja i filozofkinja Jasenka Kodrnja na uglu Palmotićeve i Boškovićeve ulice prelijepljeni su plakatima u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. u arte povera estetici s kojih se razabiru imena Neli Greiger, Ivana Kako bi se srušila još uvijek toliko prisutna iluzija o politički Tomljenović Meller, Greta Turković, Otti Berger, Blanka Dužanec, neutralnoj i estetski slobodnoj dizajnerskoj produkciji nužno je Olga Hocker, Stella Skopal, Slava Antoljak, Ljubica Kočica Ratkajec, istraživanje socijalnog konteksta u kojem dizajn nastaje, a to Lidija Laforest, Milana Hržić Balić, Milica Rosenberg, Julija Pavelić uključuje ispitivanje socijalnih uvjeta proizvodnje, recepcije, distri- Glogoški, Mirjana Šimanović Tavčar, Marta Šribar, Jelena Antolić, bucije, dostupnosti i pristupačnosti. Tako valja biti oprezan pri Rajna Buzić Ljubičić, Jagoda Kaloper, Nada Falout, Marija Jeličić valorizaciji radova dizajnerica poput Ivane Tomljenović Meller ili Otti Plavec, Jasenka Mihelčić... i druga, iz kanona naše patrijarhalne Berger koje s obzirom na niz okolnosti, a prije svega zahvaljujući povijesti (umjetnosti) izostavljena imena. Skromnost izložbene svom socijalnom statusu dobivaju priliku za umjetničku naobrazbu, produkcije opravdava otvoreni online arhiv dostupan na web stranici a zatim i priliku za studij na najuglednijoj umjetničkoj školi www.dizajnerice.com. No ovakav zaokret od reprezentacije toliko Vajmarske Njemačke - Bauhausu. imanentne dizajnerskoj sceni, ka ulaganju u istraživanje i sakupl- Prema Jasenki Kodrnji i u socijalističkoj Jugoslaviji socijalni janje znanja pa zatim i njegovu distribuciju jedan je od značajnih status ostaje ključan faktor “uspjeha” pa i ulaska žena na umjet- komponenti ovog, namjerno naglašavam, ženskog projekta. ničkoj sceni. Prema njezinom istraživanju objavljenoj u knjizi Nimfe, www.dizajnerice.com Online otvoreni arhiv sadrži nešto obilnije informacije o autori- muze, eurinome društveni položaj umjetnica u Hrvatskoj 1979. i cama te njegovo lansiranje ne pretpostavlja da je riječ o završenom 1998. stoji da muškarci- umjetnici toga perioda u pravilu bivaju projektu. Arhiv funkcionira kao baza podataka koja se kroz daljnja radničkog i seljačkog porijekla dok je 67,6% umjetnica službe- istraživanja nadopunjuje, a u odnosu na informacije na plakatima ničkog, a čak 90,5% gradskoga porijekla. Postavlja se pitanje vrijedi daje relativno obilnije podatke posebno u domeni dokumentac- li to i za dizajnerice čiji rad u tom periodu bio neposredno vezan za Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice ije radova, njihovih formalnih analiza te sekundarnih izvora poput industrijsku proizvodnju namijenjenu širokoj potrošnji? Da li je slučaj isječaka iz novina ili pak lista izlagačkih aktivnosti autorica. Sitni dizajnerice keramike i porculana Dragice Hercigonje Perhač koja je nedostaci poput ne navođenja informacije o mjestu rođenja dizajner- već u Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu bila stipendistica ica ili pak lente vremena koje bi pratila krucijalne tektonske prom- tvornice Jugokeramika, samo iznimka koja potvrđuje pravilo jene društveno-političkog, a zatim ekonomskog života zemlje, a bez ili je planska industrijalizacija zemlje i postajanje specifičnog tržišta kojih je teško čitati i razumijevati materijalu bazu ženske dizajnerske u hladnoratovskim okolnostima donekle demokratizirao pristup produkcije, za sada su zanemarive. Digitalni arhiv, uvijek se može umjetničkom obrazovanju- tema je koju tek trebamo istražiti. nadopunjavati, a podaci koji u ovom trenutku nedostaju lako će se Razumijevanje funkcioniranja srednjoškolskog i visoko školskog nadopuniti u nekoj budućoj fazi rada na arhivu. U svakom slučaju, umjetničkog obrazovanja i modela stipendiranja koje su razvijale odrađen je veliki posao. Podsjetimo samo da biografske informacije neke tvornice zasigurno je jedan od važnih faktora funkcioniranja o velikoj većini dizajnerica predstavljenih ovim projektom do sada sustava obilne dizajnerske produkcije predstavljene kroz projekt nije bilo moguće naći na world wide webu pa čak i onih etabliranijih, Dizajnerice. Također, sustavna analiza podrazumijeva istraživanje čiji se radovi nalaze u stalnom postavu Muzeja za umjetnost i obrt - planske industrijske privrede bez koje, dakako, ne bi bilo dizajna, poput, primjerice produkt dizajnerice namještaja Slave Antoljak. U ili ga barem ne u ovolikoj mjeri. Tvornica porculana “BK” Titov Vales, tom smislu, projekt valja čitati kao prvi korak koji tek u nekoj budu- Staklana Boris Kidrič u Rogaškoj slatini, tvornica namještaja Ivo ćnosti omogućuje sustavniju valorizaciju sakupljene građe. Aparat za Marinković u Osijeku, Neva, Pliva, Itas prvomajska u Ivancu, njezino promišljanje ostavile su nam progresivnije povjesničarke još Školska knjiga, Maraska, Budinka kompoti, tvornica Kordun kasnih osamdesetih poput Joan Wallach Scott, zatim feministička Karlovac, tvornica Josip Kraš- samo su neki od pogona u kojima su 144 Ivana Hanaček 145

spomenute dizajnerice provele svoj radni vijek. Upravo ova prob- Tri generacije dizajnerica o svom lematika u sebi nosi potencijal za otvaranje pitanja uloge dizajnera u današnjem kontekstu deindustrijalizirane zemlje. Što se, kako, za radu i radnom kontekstu koga, po kojoj cijeni i u kojim radnim uvjetima proizvodi- pitanja su koja konačno treba početi otvarati. Ivana Borovnjak

O ključnim temama za razumijevanje dizajnerske profesije Ivana Hanaček, kustosica i voditeljica [BLOK] kustoskog kolektiva koji djeluje razgovarala sam, na poziv autorica projekta Dizajnerice, sa na sjecištu umjetnosti, urbanog istraživanja i političkog aktivizma. [BLOK] projekti zamišljeni i realizirani kao platforme za udruženi rad umjetnika, kustosa, istraživača, predstavnicama tri generacije hrvatskih dizajnerica. političkih aktivista i svih zainteresiranih za politiku prostora, proizvodnju zajedničkog, Jasenka Mihelčić, Ivana Fabrio i Maša Milovac pripadaju različitim demokratizaciju kulture te za refleksiju umjetničkih praksi iz perspektive njihovih područjima dizajnerskog djelovanja, ali dijele izvrsnost stvaralačkog društvenih i proizvodnih uvjeta. opusa, doprinos stvaranju politika dizajna kroz aktivno djelovanje u okviru strukovnih udruženja za dizajn i dizajnerskoj edukaciji.

Jasenka Mihelčić, industrijska dizajnerica, r. 1953. / Zagreb. Dizajnerica i članica tima za razvoj proizvoda u Institutu za istraživanje i razvoj tvornice Prvomajska (ranije Institut za alatne strojeve Fakulteta strojarstva i brodogradnje). Školu primijenjenih umjetnosti, odjel Arhitekture i namještaja, završava 1972., a studij nastavlja www.dizajnerice.com na Višoj školi za organizaciju rada gdje 1978. stječe diplomu Proizvodnog smjera. Od 1978. radi u Prvomajskoj kao dizajnerica u Odjelu za razvoj proizvoda na razvoju, dizajnu i implementaciji alatnih strojeva. Grafičkom oblikovanju se okreće u drugoj fazi karijere. ( Vidi stranica 77.)

Ivana Fabrio, dizajnerica, docentica na Studiju dizajna Arhitektonskog

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice fakulteta (kolegij: Projektiranje, Socijalni dizajn, Razvoj koncepata i strategija, Tehnike prezentiranja), r. 1977. / Zagreb. Diplomirala je industrijski dizajn na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu 2000 g., a magistrirala na Design Academy Eindhoven (Nizozemska). Profesionalan rad obuhvaća projekte interijera, scenografija te koncepte muzejskih interpretacija i postava. Pedagoškim radom se bavi od 2003. godine kao asistentica, te od 2008. godine kao docentica, na Studiju dizajna u Zagrebu. Pored suradnje s gospodarskim subjektima, organizira i provodi projekte iz područja socijalnog dizajna u suradnji s udrugama civilnog društva. Članica je ocjenjivačkih sudova, početkom 2000- ih članica upravnog odbora HDD-a i redovna sudionica na stručnih skupova.

Maša Milovac, produkt dizajnerica, r. 1988. / Zagreb. Magistrirala je na Studiju dizajna u Zagrebu, smjer Industrijski dizajn. 2014. godine stječe status samostalne umjetnice (HZSU). Članica je i kreativnog tima Nove Iskre, međunarodne dizajn platforme u Beogradu. Za vrijeme studija odabrana je među najbolje mlade dizajnere regije (Young Balkan Designers 2011), te izlaže na Salone Satellite u Milanu. Jedna je od osnivačica i dizajnerica u dizajn studiju Manufakturist. Izlagala je na bijenalnim izložbama dizajna u Zagrebu (0910, 1112, 1314, 1516), Ljubljani (BIO, 2012.) i Beogradu (Belgrade design week-u 2012.), kao i na sajmovima dizajna u Istanbulu (Istanbul Design Biennial 2014.), Milanu (Ventura Lambrate 2012, Salone Satellite 2011), Parizu (Croatie, la voice, Paris Design Week), Beču (Blickfang, MAK: Vienna Design week), Berlinu (Qubique), Skopju i Sofiji. Aktivno djeluje u području produkt dizajna, dizajna vizualnih komunikacija, i naručenih projekata usluga dizajna, a radila je i kao dio tima arhitektonskog studija 3LHD. U prosincu 2015. godine odabrana je za kustosicu hrvatskog predstavljanja na prvom Bijenalu dizajna u Londonu. Od 2017. predsjednica HDD-a. 146 ivana Borovnjak ivana Borovnjak 147

Pozicija i uloga dizajnerske profesije unutar šireg društve- strojeva (glodalica i tokarilica) i upravljačkih naprava. Kasnije, nog, kulturnog, političkog i ekonomskog konteksta jučer, krajem 80-ih, nekoliko godina pred raspad Prvomajske, u vrijeme danas, sutra kada se sve manje ulagalo u razvoj, samoincijativno sam započela rad na sveobuhvatnom redizajnu vizualnog identiteta Prvomajske i Osim rada na Institutu tvornice Prvomajska, 70-ih i 80-ih godina ste uvjerila čelne ljude u smislenost takvog projekta. Poanta je u tome sudjelovali u nizu društvenih aktivnosti koje su se ticale formiranja da sam si u razdobljima praznog hoda između novih proizvoda same dizajnerske profesije, kao što je osnivanje Hrvatskog doslovno sama “izmišljala” poslove u dizajnu. dizajnerskog društva i formiranje nastave kolegija Projektiranje Pamtim to razdoblje kao kvalitetno i kreativno, ne samo zbog na Studiju dizajna. Na koji način je društveni, kulturni, politički i rada u Prvomajskoj, nego i zbog aktivnog sudjelovanja u stručnom ekonomski kontekst u Jugoslaviji definirao sliku i zadatke unutar i društvenom životu tadašnje dizajnerske zajednice. Sastajali smo profesije dizajna i kakav je to utjecaj imalo na formiranje samih se u novoosnovanom Društvu dizajnera (koje tada nije imalo svoj dizajnera, a onda i vaše dizajnerske prakse? Kako su se uvjeti prostor), razmjenjivali literaturu i informacije vezane uz dizajn, rada promijenili unutar dizajnerske profesije danas i koja su vaša pokrenuta je ideja za osnivanje Falkulteta za dizajn, sudjelovali smo predviđanja i očekivanja od te profesije u budućnosti? na stručnim savjetovanjima, surađivali sa stručnim časopisima iz tog vremena, izlagali na izložbama BIO (Ljubljana), Zagrebačkom JM salonu i Industrijskom dizajnu Jugoslavije. To je bilo vrijeme u kojem su postojali mnogi veliki industrijski Moja karijera industrijske dizajnerice trajala je nepunih www.dizajnerice.com kompleksi s razvijenom proizvodnjom i brojnim zaposlenim ljudima. desetak godina i za to je vrijeme bila najuže vezana uz stanje i razvoj Danas su to većinom samo imena koja se vežu uz prekid hrvatske industrije. Njezin kraj isto je tako usko vezan uz nestajanje indus- industrijske proizvodnje. Prvomajska je na primjer, u to vrijeme trijske proizvodnje. Kontinuitet industrijske proizvodnje u kakvoj imala 7.000 zaposlenih, a proizvodila je oko 3.000 strojeva godišnje smo mi sudjelovali u Hrvatskoj nepovratno je prekinut. Nekada i izvozila oko 30% proizvodnje. Institut Prvomajske surađivao je na konkurentna proizvodnja koja je trebala biti modernizirana kako Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice mnogim projektima s fakultetima i poduzećima (FSB, ETF, Nikola bi i dalje bila konkurentna, ostala je nepremašeni vrh industrijske Tesla), a bilo je i međunarodnih suradnji. aktivnosti, što je direktno utjecalo na dizajnersku struku. Ono što U vrijeme kada sam započela raditi u Odjelu za razvoj sam ja radila bio je industrijski dizajn kojeg danas u Hrvatskoj nema. proizvoda u tvornici Prvomajska 1978.g., dizajn u tvornici nije bio Prema tome, taj segment ne možemo uspoređivati s današnjim nepoznat pojam i to zahvaljujući Davoru Grünwaldu koju je bio vremenom. (Bilo, pa prošlo). Možda se eventualno može uspoređi- školovan dizajner i u prvom redu poduzetan i uporan pojedinac koji vati proizvodnja namještaja na kojoj se djelomično vidi kako se može je nudio svoje usluge i sam generirao poslove dizajna u kompaniji. odlično raditi s educiranim ljudima. Te i druge suradnje s dizajnerima ostavile su traga u Prvomajskoj pa Nezahvalno je prognozirati budućnost dizajna. Očigledno je postojala svijest o potrebi dizajna u procesu razvoja. Smatralo se je da smo se izborili za status profesije i dokazali utjecaj dizajna da je potrebno zaposliti dizajnera s na puno radno vrijeme, tim više na sve sfere života. Na tome sam, zajedno s kolegama dizajner- što je to zagovarao i arh. Vladimir Robotić koji je tada bio konzult- ima i sama radila kroz osnivanje Društva dizajnera i formiranje ant i vanjski suradnik za dizajn u Institutu i koji mi je postao mentor. programa Studija dizajna. Problem je što danas velika većina Razvijala sam se kao dizajnerica u intenzivnom razdoblju razvoja i nema mogućnosti birati projekte pa dizajnirajući privlačne vizuale i proizvodnje CNC strojeva. U to vrijeme projektirani su primjerice: proizvode sudjeluje u podržavanju potrošačkog društva. To nije za prva upravljačka naprava (MINA), prvi industrijski robot (iz tvornice zamjeriti — i dizajneri moraju plaćati račune, zar ne? Ipak, loše je u Raši), prvi laserski NC stroj za rezanje lima. Većina Prvomajskinih kad se uloga i percepcija dizajna svodi na stimuliranje potrošnje. strojeva bili su rezultat vlastitog razvoja i vlastite proizvodnje. Sigurna sam da će se i društvo i uloga dizajna u njemu u budućnosti Radila sam uglavnom na dizajnu novih, numerički upravljanih mijenjati, nadajmo se na bolje. 148 ivana Borovnjak ivana Borovnjak 149

Nakon završenog studija iz područja produkt dizajna u Od završetka Studija dizajna do danas stekla si iskustvo Zagrebu, i magisterija na Akademiji za dizajn u Eindhovenu, radiš rada u perpektivnom dizajnerskom kolektivu Manufakturist, a zatim već više od 10 godina kao asistentica na kolegiju Projektiranje i kao i iskustvo rada u 3LHD-u — jednom od najvećih arhitektonskih voditeljica kolegija Razvoj koncepata i strategija i Socijalni dizajn. ureda u Hrvatskoj danas. Tvoj zadnji kustoski pothvat predstavljanja Redovno sudjeluješ i angažirana si u upravnim tijelima Hrvatskog Hrvatske na Londonskom bijenalu dizajna bavi se upravo temom dizajnerskog društva. Kako su te ta iskustva formirala kao dizajnericu kolektivnog rada. Od nedavno si na čelnoj poziciji u Hrvatskom i edukatoricu? Na koji način nove društvene okolnosti (prvenstveno dizajnerskom društvu. Na koji način su te ova iskustva formirala kao misleći na drugačiji društveni, kulturni, politički i ekonomski kontekst dizajnericu? Koja je danas uloga dizajna i dizajnera, i kakva su tvoja unazad 30 godina u Hrvatskoj, a zatim i sve tehnološke promjene predviđanja i očekivanja od ove profesije u budućnosti? koje je donijela informacijska revolucija) definiraju danas dizajnersku profesiju? Koja je danas uloga dizajna i dizajnera, i kakva su tvoja MM predviđanja i očekivanja od ove profesije u budućnosti? Dizajnerski (ženski) kolektiv Manufakturist nastao je prirod- nim povezivanjem nas pet dizajnerica. Iako nismo iste generacije, IF suradnju smo započele već za vrijeme studija, a nešto ozbil- Moje poimanje dizajna je transformacijski proces na koji jnije nakon natječaja “Croatian Holiday” u kojem smo zajedno je prvenstveno utjecao period studiranja na Design Academy sudjelovale. Manufakturist smo pokrenule prvenstveno jer smo Eindhoven, i to u vrijeme kada je nizozemski dizajn bio na vrhuncu kroz druženje shvatile da dijelimo slična razmišljanja o dizajnu i da www.dizajnerice.com svoje slave. Poimanje dizajna kao procesa koji može, ali i ne mora zaista dobro surađujemo. Taj proces zajedničnog rada bio je sasvim imati materijalne ishode da bi unaprijedio kvalitetu života, ali i prirodan i opušten, a period djelovanja našeg kolektiva određen utjecao na gospodarske i društvene okolnosti, definiralo je moje projektima koje smo same inicirale, radnim prostorom koji smo djelovanje na Studiju dizajna. dijelile, te prijateljstvom koje je tu i danas. S praktične strane, bilo To je djelovanje temeljeno na izdizanju poimanja dizajna je izazovno raditi u takvoj grupi koja je zahtjevala jasnu raspodjelu Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice od onog usmjerenog na masovnu industrijsku proizvodnje kakvu uloga i poslova, što je bez puno prethodnog iskustva bilo moguće pamtimo iz doba socijalističke Jugoslavije, te usmjeravanju na jedino uz iskreno vjerovanje u projekt i zajedničku viziju. Možda nove modalitete procesa i ishoda u kontekstu korištenja dizajna baš zbog tog aspekta samoiniciranih projekata i svega što uz takve kao alata kojim je moguće rješavati i mnogo kompleksnije prob- projekte ide, a to je čitav niz proizvodnih aktivnosti od razvoja ideje leme, poput onih koje proizlaze iz strategija društvenih i kulturnih do brige o proizvodnji i distribuciji, kao produkt dizajnerica sam politika, ili prometne infrastrukture, zdravstva, itd. Dugoročni je cilj imala potrebu raditi za stvarnog naručitelja. Htjela sam surađi- mojeg djelovanja u obrazovnom sektoru, osim edukacije profesion- vati s arhitektima i urbanistima, što je bio razlog mog angažmana alnog, kreativnog i humanistički odgojenog dizajnerskog kadra i u 3LHD-u. Iskustvo rada u velikom birou još je više izazvalo moje onaj koji se tiče društva koje u potpunosti prihvaća dizajnera kao tendencije prema projektima koncipiranja i oblikovanja prostora, aktivnog sudionika u svim sektorima, a koji je prije svega sposo- ambijenata, i možda najviše objekata osmišljenih za nove pros- ban (re)definirati problem korištenjem generativnih istraživačkih tore. Nakon ta dva prilično različita iskustva, mogu reći da je danas metoda, a onda ga i rješavati prilagođavajući ishode odgovara- uloga mene kao dizajnerice višestruka te da će vjerojatno postajati jućem kontekstu. Dakako da to ne isključuje ishode koji imaju sve kompleksnija. To sam najrecentnije i najdirektnije iskusila na materijalnu, predmetnu dimenziju, ali takav dizajn svoje uporište projektu predstavljanja Hrvatske na Londonskom bijenalu dizajna, nalazi u promišljanju smisla i definiranju dugoročnih ciljeva koji se unutar kojeg je spektar aktivnosti oko pripreme bio zaista raznolik. mogu manifestirati na niz načina, od poslovnih strategija, legisla- Rekla bih da uspješnost uloga koje kao dizajneri svakod- tive, javne politike, pa do dizajna dobro oblikovanih komunikaci- nevno ostvarujemo ovisi i o tome koliko smo ambiciozni, jesmo li jskih, predmetnih i prostornih sustava. spremni na kompromise, kakve su nam pregovaračke vještine, da li 150 ivana Borovnjak ivana Borovnjak 151

smo vjerodostojni i ustrajni u svojim stavovima, gdje pronalazimo ne i pri-povijest o toj povijesti, historija dizajna. Mlade generacije diza- principe za oblikovanje. Zvuči malo kao “self-help” savjet, ali zaista jnera, učenika i studenata, naprosto ne poznaju ili veoma ograničeno je tako. Govoreći iz vlastitog iskustva, mogu reći da sam poste- i površno poznaju rad starijih autora, onih poslovičnih giganata na peno širila područje djelovanja, što se vidi i na realiziranim projek- čijim bi ramenima trebali stajati. Za to, naravno, nisu krivi ti mladi tima. Projektiranjem i dizajnom predmeta počela sam se baviti još studenti i studentice već slab rad akademskih i istraživačkih institucija na fakultetu, nakon čega sam incirala nekoliko proizvoda zajedno i njihovog kadra koji je taj posao već davno trebao odraditi. Njihov sa kolegicama, paralelno sudjelovala na strukovnim natječajima, najveći propust je u tome što pojave nisu dokumentirane u vremenu surađivala s arhitektima, kustosima, modnim dizajnerima i teor- nastanka.” etičarima. Trenutno mi je zadatak sva ta znanja i iskustva iskoristiti U tom smislu u posljednjih nekoliko godina od velikog su u praksi kojom se bavim, bilo to oblikovanje ili upravljanje udrugom. značaja inicijative odozdo, koje u želji da spoznaju i sami si prib- Što se tiče struke danas, dizajn karakterizira svojevrsni “life- liže tu neispisanu povijest dizajna dolaze od dizajnera praktičara, style” koji to zanimanje čini vrlo privlačnim. Koristimo tehnološki uglavnom u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva. U takvom najnovije proizvode, okruženi smo lijepim predmetima, znamo kontekstu nastao je i projekt Dizajnerice: kontekst, produkcija, prepoznati “dobar dizajn” i sveprisutni smo na kulturnoj sceni. Rekla utjecaji 1930 — 1980. bih da je to samo forma, odnosno slika šireg društvenog kontek- Koliko su ovakvi projekti važni za formiranje potpunije slike sta. Stvarni (za struku važni) pomaci su oni projekti koji se odvijaju dizajna na našim prostorima? Tko bi prema vašem mišljenju trebao neovisno o tom statusu dizajnera, kojemu ta društvena “slika” ionako preuzeti brigu o pisanju povijesti dizajna? Da li je hrvatsko društvo www.dizajnerice.com nije puno donijela. Za razvoj uloge dizajnera u budućnosti važno sazrelo za ozbiljnije razmatranje teme Muzeja dizajna? je nekoliko stvari: činjenica da dizajneri mogu unaprijediti znanja o društvenim procesima, uživjeti se u uloge budućih korisnika, JM prepoznati nove korisnike i njihove potrebe, mijenjati proizvodne Uzmimo i dalje primjer Prvomajske i kontekst 90-tih kada procese i dizajnirati strategije. Danas su dizajneri bitni za razvoj je tvornica propala. Znam, kao i svi koji su tamo radili, da su pri Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice tržišta i gospodarstva, a uskoro će biti neophodni za razvoj društva. tome izgubljena radna mjesta, stručnjaci i specijalizirana znanja. Ostali su zjapiti prazni pogoni koji su potom pretvoreni u skladišta ili prodani, nacrti i dokumentacija za proizvodnju završavali su u Arhiv dizajna ili bilježenje dizajna kontejnerima za papir. Znanje je doslovno završilo na smetlištu. Prvomajska je bila samo jedna od mnogih velikih tvornica koje su Do danas ne postoji neki smisleni repozitorij hrvatskog dizajna. doživjele sličan kraj. Spominjem to zato što je u svim tim firmama Ne postoji niti sustavno očuvana i arhivirana građa vezana za nepovratno izgubljena prilika za dokumentiranje bilo čega, pa tako razvoj i povijest dizajna. Postoji tek nesustavan i nestrukturiran niz i dizajna. Rijetki dobro dokumentirani radovi i zbirke iz tog razdo- artefakata koji se slučajno čuvaju u arhivima pojedinih institucija blja valjda su u arhivima MUO. — Muzeju za umjetnost i obrt, Kabinetu grafike HAZU, Muzeju Danas skoro pa isključivo postoje arhive kućnog tipa. Još suvremene umjetnosti i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. uvijek imam fotografije proizvoda koje sam radila, dokumentaciju Osim veoma brzog pregleda dizajna Feđe Vukića u publikaciji vezanu za osnivanje Hrvatskog dizajnerskog društva i prijedloge naslova Stoljeće hrvatskog dizajna pisanog prema ključu autorskog programa predmeta projektiranja na Studiju dizajna. Mislim da i doprinosa (koji se iznova pokazuje nedostatnim za tumačenje povi- drugi dizajneri imaju svoje zbirke, koje su nažalost u propadanju jesti dizajna), u Hrvatskoj zapravo ne postoji neki jasan dizajnerski jer ljudi, prirodno, umiru. S druge strane, osnovni kriterij za uvršta- povijesni narativ. vanje dizajnera u povijest jesu, kao što kažete, sudjelovanja na U svom članku Ideologija dizajna i ideologije oko dizajna Dejan izložbama i natječajima. Dakle uvijek ostaje sloj dizajnera koji su Kršić zaključuje: “Postoji prošlost, povijest kao puki niz događaja, ali radili sjajne stvari, ali primjerice nisu bili dovoljno ili nisu željeli biti 152 ivana Borovnjak ivana Borovnjak 153

javno eksponirani. Mi stoga neminovno tumačimo povijest kroz povi- Isto tako, prije no što taj projekt nazovemo “muzejem”, važno jest ličnosti, a ovo drugo – to je pravi istraživački rad. Upravo tako je osvijestiti sve probleme muzeja danas (gubitak publike, nemo- su radile i autorice projekta Dizajnerice. Taj projekt je bitan i ukazuje gućnost otkupa novih radova, financijska nestabilnost i ovisnost na potrebu za formiranjem tima ljudi, npr. pri HDD-u, koji bi preuzeo o političkim silama), a zbog kojih nedostaje suvremene kulturne ulogu arhivista povijesti dizajna u kojem bi ravnopravno sudjelovali i produkcije u tim institucijama. Zato bi inicijativa za promišljanjem dizajneri s takvim afinitetima. takvog projekta trebala ići u smjeru civilno-javnog partnerstva koje bi omogućilo brojne aktivnosti koje su od koristi za lokalnu, kao i IF strukovnu zajednicu. Akademski sektor i strukovna društva zasigurno su platforme Dizajneri danas igraju ključnu ulogu u osvjetljavanju zaborav- koja bi se trebale baviti arhivskom djelatnošću i kritičkom obradom ljenih ili nikada prikazanih slučajeva iz povijesti, ali ne treba zabo- povijesti, no u razvijenim zemljama postoje i Instituti dizajna kojima raviti i na dokumentiranje i kontekstualizaciju njihovog stvaralaštva je to i osnovna djelatnost. Problem je u izostanku sustavne podrške danas. Čini mi se da nedostaje prakse u arhiviranju i pravilnom države koja bi trebala poticati i financirati institucionalizaciju dizajna dokumentiranju, isto kao i svjesti o važnosti tih materijala. Trenutna kao važnog sredstva gospodarskog i društvenog rasta. Smatram da društvena situacija nam pokazuje da su to jako bitni procesi, bez kolektivno gledano, postoji razmjerno veliki fond znanja o povijesti obzira na brzinu dostupnosti informacija danas. Istraživanje povi- dizajna u Hrvatskoj, no zbog navedenih razloga rijetke su inicijative jesti, ali i sadašnjosti, jasno nam daje do znanja odakle polazimo, koje se bave sustavnim arhiviranjem tog znanja. daje strukturirani pregled već riješenih problema, omogućava razvoj. www.dizajnerice.com Arhiv ne vidim kao statičnu dokumentaciju, već kao izvor informacija MM i osnovno gradivno tkivo koji otvara mogućnosti novim projektima te Projekti kao što su Dizajnerice — kontekst, produkcija, novim regionalnim i međunarodnim suradnjama. utjecaji 1930 — 1980. (Maja Kolar, Maša Poljanec), Znakovi proizvodnje (Lana Cavar, Narcisa Vukojević), Davor Grünwald — Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Industrijski dizajn (Marko Golub, Koraljka Vlajo) i drugi, važni su jer Žene u dizajnu. Autorski doprinos žena pisanju govore o različitim kontekstima industrijske proizvodnje, dizajner- Dizajnerske povijesti ske produkcije te statusu dizajnera u odnosu na današnje stanje. Činjenica da takvih projekata ima sve više, kako u organ- Cheryl Buckley u svom članku Proizvedeno u patrijarhatu: prema izaciji strukovnih organizacija, institucija ili pak samih dizajnera, feminističkoj analizi žena i dizajna iz 1986. godine kaže: ukazuje na potrebu za integralnim mjestom istraživanja, bilježenja, “Središnji položaj dizajnera kao osobe koja određuje značenje arhiviranja i stvaranja novog znanja. Na jedan način, o toj potrebi dizajnu podrovan je složenom prirodom razvoja dizajna, već neko vrijeme govore i brojne aktivnosti Hrvatskog dizajner- proizvodnje i potrošnje, procesom koji uključuje mnoge ljude skog društva, kao što je izložbeni program HDD galerije, pružanje koji prethode činu proizvodnje, pa onda druge koji posreduju podrške novoj dizajnerskoj produkciji, izdavaštvo te organizacija između proizvodnje i potrošnje te one koji se koriste dizajnom. međunarodnih predstavljanja. Prateći primjere dobre prakse iz Uspjeh ili neuspjeh dizajnerove početne zamisli ovisi o vlastitog iskustva, ali i prakse stranih institucija i organizacija, postojanju agencija i organizacija koje mogu olakšati razvoj čini se da bi i “muzej dizajna” trebao biti koncipiran kao platforma izvedbu, maloprodaju određenog dizajna za posebno tržište. koja omogućava da se takvi procesi i dalje odvijaju, ali uz dobru Prema tome dizajn je kolektivan proces; njegovo se značenje infrastrukturnu i kadrovsku podršku. Na taj način, jednako bi bili može odrediti samo ispitivanjem interakcije pojedinaca, uključeni svi dionici, odnosno partneri tog projekta, koji od istoga skupina i organizacija unutar specifičnih društvenih struktura. imaju i stvarne koristi. Monografija, osnovna metoda kojom se koriste povjesničari kako bi se usredotočili na dizajnera, nije odgovarajuće sredstvo 154 ivana Borovnjak ivana Borovnjak 155

za istraživanje složenosti proizvodnje i potrošnje dizajna; a Općenito, radila sam u relativno novoj profesiji, Uz to radila posebno je neprikladna za feminističke povjesničare dizajna sam sama, bez najbližih suradnika svoje struke. Morala sam sve zbog toga što koncentracija na pojedinog dizajnera isključuje naučiti i savladavati “u hodu”, a sve što sam radila imalo je kompo- iz povijesnih knjiga onaj neimenovani dizajn, koji nikome nije nentu dokazivanja, u prvom redu sebi samoj, a tek onda i drugima. pripisan, ili ga je izradila određena skupina. Povijesne žrtve tog Moje iskustvo je da kada se usudite tražiti, biti poduzetne, čak i isključivanja brojni su obrtnički radovi koje su izradile žene u agresivne u želji da nešto napravite i idete prema cilju, stvarno svojim domovima, često u suradnji s drugim ženama. Jednako prestaje biti važno jeste li žena ili muškarac. Drugo je kako se ta tako, odnos žena prema dizajnu u smislu potrošača ili objekata uloga dalje doživljava – za ženu, ironično govoreno, ipak bi bilo bolje predstavljanja ne može imati aktivnu ulogu u stvaranju da ima neku obitelj i sve ostalo što ide s tim (kao da to isključuje monografije. Najnovija kritika autorstva pokazala se korisnom jedno drugo). U svakom slučaju, danas se puno više problematizira za feminističke povjesničare dizajna ističući neadekvatnost uloga žena u bilo kojoj profesiji, pa tako i u dizajnu. Mislim da je monografije za analizu dizajna i pokazujući kako dizajneri ne općenito problem žena da premalo poduzimaju za sebe i uglavnom dizajniraju samo zahvaljujući svome urođenom geniju, nego se podcjenjuju jer im tako većinom nalažu odgojem stečene rodne ih također formiraju jezik, ideologija i društveni odnosi. Na uloge. Ako same sebe cijenite, prilično je vjerojatno da će vas cijeniti dizajnera se u smislu korisnosti može gledati kao na prvoga koji i drugi. Ako je nekom zaista stalo do medijskog statusa, smatram da će dodati značenje dizajnu.” će ga dobiti ili će se izboriti za njega bez obzira radi li se o dizajnerici ili dizajneru. www.dizajnerice.com Od vremena ovog članka prošlo je 30 godina. U pisanoj povijesti dizajna osim Ray Eames, Charlotte Perriand i Eileen Gray IF ne postoji mnogo drugih žena. Danas, čini se, žene ravnopravno Nisam sigurna slažem li se posve sa tezom da spomenute participiraju u dizajnu i kvantitativno i kvalitativno, Nadmašile su broj žene ne uživaju jednaki medijski tretman kao i muški kolege, niti svojih muških kolega na fakultetima i u radnom okruženju. Svjetsku da je medijski tretman ikakvo mjerilo kvalitete. Dapače, na aktu- Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice dizajnersku scenu formiraju dizajnerice Patrizia Urquiola i Hella alnoj kustoskoj i teoretskoj sceni u dizajnu dominiraju imena žena Jongerius, kustosica Paola Antonelli, galeristica Rossana Orlandi, autorica. Doprinos Paole Antonelli, Alice Rawsthorn, Li Edelkoort i trendseterica Li Edelkort, kritičarka Alice Rawsthorn…. Pa opet, drugih, manje poznatih opinion-makerica prepoznat je ponajprije u kako to da niti jedna od njih nema takav kultni medijski tretman domeni bilježenja povijesti, ali i na predviđanju budućnosti, temel- i status kakav imaju njihovi brojni muški kolege? Kakav je danas jene na kritičkoj analizi suvremenih društvenih, tehnoloških i ekon- položaj žena u dizajnu i je li se u međuvremenu promijenio odnos omskih pojavnosti i njihovom sustavnom arhiviranju u muzejskom ali prema bilježenju povijesti dizajna, a samim time i prema bilježenju i općem, javnom kontekstu. povijesti dizajna iz feminističke perpektive? Što se tiče žena u dizajnu, statistike u obrazovanju pokazuju značajan porast broja studentica u odnosu na muški spol, ne samo JM u području dizajna, nego općenito u domeni kreativnih industrija. U vrijeme dok sam radila u Prvomajskoj nije postojao Obzirom na tehnološki napredak i razvoj proizvodnje koji omogućuje drugačiji tretman žena dizajnerica. Svi smo bili samo dizajneri. da danas bavljenje dizajnom ne zahtjeva nužno naporan fizički Doduše, u segmentu industrijskog dizajna jedva da je i bilo žena i u posao, možemo reći da danas u hrvatskom dizajnu dominiraju ženski Prvomajskoj sam bila žena u tradicionalno muškom području, ali to kolektivi i autorice, koje svojim doprinosom stvaraju neku novu nisam nikad doživljavala kao problem. Dizajnerice su bile povijest, vođenu upravo ženskim senzibilitetom, evidentnim kako u uglavnom u tradicionalno ženskim umjetničkim obrtima, diza- rezultatima dizajnerskih procesa, tako i u području obrazovanja, ali i jnu namještaja i keramike na primjer. u menadžerskom i institucionalnom sektoru. 156 ivana Borovnjak 157

MM [d] razgovor: Ako govorimo o kontinuiranom fokusu na mušku populac- iju u povijesti dizajna, ali i stvaralaštva općenito, tu nema dileme. Ženska povijest dizajna Srećom, rekla bih da je danas situacija nešto drugačija, što potvrđuju i gore navedene redom svjetski poznate autorice i diza- Galerija Hrvatskog dizajnerskog društva, 27/3/2015., u razgovoru, jnerice. Možda nemaju isti medijski tretman poput nekih muških osim autorskog tima izložbe (Maša Poljanec, Maja Kolar i Ana kolega, što pak više govori o drugačijoj komunikaciji i javnom Bedenko), sudjeluju i Ivana Mance (Institut za povijest umjetnosti), nastupu, nego o kvaliteti njihovog rada. Koraljka Vlajo (kustosica, MUO), dizajnerice Jasenka Mihelčić, U Hrvatskoj, kao i drugim tranzicijskim zemljama s konzerv- Jagoda Kaloper, Blaženka Kučinac i druge autorice čiji je rad ativnim opcijama na vlasti, i dalje traje borba za ravnopravnost, obuhvaćen ovim projektom. Moderator razgovora je Marko Golub. ne samo žena već i čitave LGBT zajednice, ugroženih socijalnih skupina te pripadnika manjina. Usprkos tome, prateći svjetske MG: trendove, žene su danas na politički važnim pozicijama, voditeljice Ovo je neformalni razgovor u kojem sve prisutne pozivam su kulturnih institucija, vladaju nezavisnom kulturnom scenom, da se priključe. Za početak ću dati kontekst o čemu je riječ. Naime, a kao dizajnerice, arhitektice i umjetnice uključene su u mnoge prije pet do šest godina, od pokretanja izložbenih programa Galerije društvene procese. Na žalost, o ravnopravnosti zastupljenosti u HDD-a, počeli su se pojavljivati određeni projekti koji su na neki dizajnu mogu govoriti samo iz osobnog iskustva, jer o tom prob- način fetišizirali različite vrste vremenskih timelinea, krenuvši od www.dizajnerice.com lemu zapravo ne postoje mjerljivi podaci. nastojanja iščitavanja povijesti (dizajna) u direktnom razgovoru sa predstavnicima prijašnjih generacija. Konverzacija dizajnera u tim se Ivana Borovnjak, Diplomirala je industrijski dizajn na Studiju dizajna projektima odvija između suvremenih praktičara i njihovih prethod- Arhitektonskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirala na Design Academy Eindhoven (Nizozemska), osnivačica je i članica Umjetničke organizacije Oaze, do ožujka nika, onima zaslužnima za postavljanje temelja dizajnerske struke. 2017. Predsjednica Hrvatskog dizajnerskogdruštva (HDD), Članica upravnog odbora To se, u tom periodu, spontano razvilo u jednu od glavnih program- Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice organizacije BDN. Područje djelovanja: projekti u kulturi, edukaciji, privredi, socijalno skih linija galerije. Posljednjih pet godina tako je nastalo barem 11 angažirani projekti — naručeni i samoincirani. projekata koji se na ovaj ili onaj način bave dokumentiranjem povijesti, bilo sakupljanjem starije dokumentacije, ili posrednim stvaranjem nove, koristeći različite vidove intervjua, prikupljanja i zanimljive obrade informacija te nj djeljenja. Zanimljiva je i činjenica da su te projekte pokretali dizajneri, od kojih je možda u prvom trenutku za očekivati da će primarno biti zainteresirani za pokazivanje i prezentaciju vlastitog rada u galerijskom kontekstu. Unutar dizajnerske zajednice, pogotovo kod mlađih dizajnera, osobno me veseli veliki interes za naslijeđe, njihova potreba da saznaju nešto o vlastitoj povijesti i o ljudima koji su nas na neki način zadužili. Jedan od takvih projekata i svakako jedan od najkomplek- snijih do sad, u kojem se najviše uložilo u sam istraživački proces jest projekt Dizajnerice. Izazvao je veliki publicitet, jako se puno pisalo o njemu, pojavilo se i nekoliko kritičkih tekstova. Lijepo je vidjeti i niz dizajnerica starije generacije koje su se okupile u ovom prostoru, povodom otvorenja i večeras tokom zajedničkog 158 [d] razgovor [d] razgovor 159

razgovora. Komunikacija između različitih generacija se zaista iznenadila nas je, i mogu reći smo se zadržali na sadašnjem dogodila, na sudjelovanje su pozvane i dizajnerice koje se već niz razočarala, količina (ne)dostup- “Dizajnerice: Kontekst, produk- godina i ne bave primarno dizajnom… nih informacija. Do podataka cija, utjecaji 1930. - 1980.” nije bilo lako doći, u velikom Zašto? broju slučaja nisu bili sistema- tizirani ni sustavno obrađivani, AB: Prvo pitanje uputiti ću predstavljena su tek ona za koja i bio je potreban značajan Ne mogu reći da je autoricama izložbe. smo mogle rekonstruirati cjelo- trud za formiranje cjelovitih 1930. godina ključna sama po Koji su vaši dojmovi o vite priče, one autorice za koje biografija autorica. Većina sebi. Ali morale smo negdje izložbi kao trenutnom (final- smo mogle sastaviti profesion- kolega/ica nije znala navesti ograničiti taj vrlo široki vremen- nom) rezultatu provedenog alni i biografski opus. Nakon druge kolegice iz prošlosti. ski period. Cijelo stoljeće bi nas istraživanja? otvorenja izložbe iznenadila nas Zanimalo nas je zašto je tome “pojelo” tokom inicijalne faze Koliko ste realizirale od je velika posjećenost i reakcije tako i što je to što (ne) znamo. istraživanja. Pretpostavka je onoga što ste očekivale kada je publike, interes medija za temu. Znale smo za imena koja su do bila i da bi se taj dio produkcije projekt započet? Mnogobrojni komentari, upiti, tada bila obrađena, zahvaljujući teže mogao nazvati dizajnom osvrti, dopune, savjeti, kritike… uglavnom Koraljkinom radu (op. u današnjem smislu riječi. MP: Dosta je živo bilo od otvorenja ur., Koraljka Vlajo), kao i poneke Odlučile smo ne izostaviti www.dizajnerice.com Prikupljeni, i ovdje pred- izložbe pa sve do sada. od autorica koje su i u medijima hrvatske dizajnerice koje su se stavljeni rezultati projekta su već bile dobro zastupljene, kao školovale na Bauhausu, gdje iznenađenje. Priznajem da smo MG: npr. Ivana Tomljenović Meller. leže prvi pravi korijeni struke. počele naivno. Nismo znale što Nije loše krenuti iz vaše Pojedini povjesničari umjet- One su morale biti dio projekta, nas točno očekuje i možda smo perspektive, i mene zanima. nosti, zapravo povjesničarke, te je time uvjetovan početak Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice se baš stoga upustile u njega. Sjećam se kad smo raspisivali su prethodno detaljnije istražile našeg timelinea. Krenule smo iz nulte pozicije, projekt i pisali prve natječaje pojedine od autorica, ali to bez previše predznanja, iz za njegovo financiranje, imena zajedno čini presjek manjeg MG: osobne potrebe za upotpun- je bilo vrlo malo. Krenulo se broja autorica i uvijek je u Meni je ova druga strana jenjem slike o povijesti “našeg” od Ivane Tomljenović Meller, fokusu bila tek nekolicina njih začudnija. Ta 1980-ta. Da je dizajna. Svjesne smo da je tek potom su iskrsnula još tri imena, (op. ur.: Marina Baričević, Jasna 1990-ta imali bismo jedan rez, otpočeo proces istraživanja i svega par dodatnih za koje Galjer, Valerija Barada, Koraljka jedan trenutak diskontinuiteta za koje je potrebno dodatno nismo bili u potpunosti sigurni. Vlajo, Ljiljana Kolešnik, Leila koji ima smisla u društvenom i vrijeme, a čiji nastavak ne mora Što je vama bila uporišna točka Mehulić, Antonija Mlikota,...). ekonomskom kontekstu. 1980- nužno provoditi ovaj autor- u tom trenutku? ta gotovo da i nema smisla… Ili? ski tim, već proširena mreža MG: istraživača. Kada smo krenule MP: Gotovo do zadnjeg AB: “kopati” nismo bile sigurne da Motivirala nas je vlastita trenutka najavljivanja same Na kraju je to bilo i ćemo naići na ovoliko podataka znatiželja i svijest da ne znamo izložbe bili smo mijenjali njegov pitanje vremena, organizacije i i toliki broj autorica. Uspješno dovoljno o tome tko su naše vremenski okvir. Krenuli smo od budžeta projekta. Na početku je detektiran i veći broj autor- kolegice prethodnice. Kada smo naslova “Dizajnerice od 1913. se naišlo na svega par imena, ica, ali na izložbi i uspostavl- se kao dizajnerice praktičarke - 1989.”, onda se to čak neko- ali u trenutku u kojem sam se jenoj online platformi (arhiva) krenule raspitivati o njima liko puta mijenjalo. Na kraju priključila projektu imali smo 160 [d] razgovor [d] razgovor 161

već preširoku listu od 200-tinjak ovome još raditi, prije nego se KV: je teško bilo doći do detaljni- potencijalnih imena koja je proširi dalje. Meni se čini da tih devet jih informacija. Pritom smo trebalo provjeriti, utvrditi i godina nije zaista bitno. Možda saznale i da je upravo u procesu pripremiti. U tom smislu krenulo IM: je granica mogla biti 1989-ta, razrada jednog doktorata čija se dosta ambiciozno. Onda Dobro, ali meni se čini jer ta godina mi se čini ključni- je tema poslijeratna tekstilna kad shvatite kako je teško za da je autorski tim ipak uspio u jom od 1990-te ili 1991., naime industrija i nadamo se da ćemo 10 ili 15 osoba naći i sustavno tih pola stoljeća, koje je ovako tada je osnovan Studij dizajna, u dogovoru s autoricom u bazu obraditi sve bitne informacije, i naizgled proizvoljno određeno, i u stvari se događa značajni naknadno uključiti još imena iz kada se sjetite da ih je još 185 locirati neke generacije. rez što se tiče žena u dizajnu. tog područja. Tvornica Vunteks na listi, naravno da se stvari Vi ste stvarno uspjele locirati, Sa Studijem dizajna dobivate je primjerice predstavljena moraju početi sužavati i filtrirati plus-minus tri generacije autor- mjesto na kojem se obrazovalo preko rada Marije Kalentić. prema uspostavljenim kriteri- ica koje su u tih pola stoljeća puno žena i one (tek) tada Jugoplastika također, iako ne jima. Morale smo se u ovoj fazi djelovale. Ovu prvu gener- masovno ulaze u dizajn. pripada u modu, ali tamo je projekta zaustaviti na 1980- aciju koja je bila školovana postojao cijeli niz dizajnerica tima. Druga faza istraživanja bi još u sistemu visokih obrtnih MP: koje kao zasebni istraživački mogla obraditi i 1990-te, preto- škola, potom na Bauhausu i Opusi nekih predstavl- projekt već neko vrijeme piti se u suvremenost, to nas tako dalje, generaciju koja je jenih autorica zalaze i u osam- obrađuje jedna splitska grupa. www.dizajnerice.com svakako zanima. prošla kroz obrazovni sustav desete, ali na odluku je utjecalo Neke stvari smo zaobišle jer ih u vremenu međuraća i potom i ovo što Marko kaže, odlučile drugi upravo istražuju, a i jedan MK: ovu poslijeratnu generaciju. smo prikazati autorice koje do od glavnih ciljeva projekta je da Vrijeme njihova Možda je ova gornja granica sada nisu bile toliko ekspon- se informacije prikupe iz više djelovanja je bio samo jedan u nekom širem povijesnom irane ili pak one koje više ne izvora i u konačnici razmjene Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice od kriterija odabira, ono što smislu stvarno upitnija nego djeluju. Njih smo htjele učiniti između istraživača i ostalih je meni osobno zanimljivo su ova donja, jer kao što je Marko vidljivima i podatke o njima zainteresiranih korisnika. teme koje su se otvorile tokom rekao, trebali bismo i to razdo- lakše dostupnima. I to jutjecalo razgovora o projektu nakon blje nekako podijeliti, obično na odluku da se napravi takav MK: njegova galerijskog predstavl- se dijeli na razdoblje ranijeg i vremenski rez. Nastojanje je bilo janja: nitko ne dovodi u pitanje kasnijeg socijalizma, pa je onda takvo da odabrane zastupl- samu selekciju i broj autor- tu ta 1974-ta kao neka granica. MG: jene autorice ili rade za modnu ica, kao ni verifikaciju njihova Ali, to nije sasvim nelogično. Postoji još nešto čega industriju i svojim oblikovanjem odabira, već je pažnja usmjer- nema: mode? Zašto nije doprinose i utječu na njen razvoj ena na raspravu o (ne)zastu- MG: uključen modni dizajn? ili da produkcijom zahvaćaju pljenosti žena u pojedinim od Kada bismo ušli u osam- širu publiku. One koje su se područja dizajna, što su pitanja desete, u projekt bi se priključiti MP: zanatski, odnosno kroz tzv. sa kojima smo se i same bavile moralo i niz dizajnerica koje Uključile smo neko- “butik” pristup, bavile oblik- od samog početka istraživanja. su u biti i sada vrlo aktivne, liko dizajnerica koje su radile ovanjem tekstila nisu uvrštene. Pedeset godina je velik period, npr. Sanja Bachrach-Krištofić, tekstil za industriju, one koje a zapravo ni to pola stoljeća i to onda stvara neku sasvim su školovane u tom području ili MG: nije obrađeno u potpunosti. drugačiju perspektivu. su radile kao edukatorice. Riječ Ali tko je onda radio za Imam osjećaj da moramo i na je o širokom području, za koje modnu industriju? 162 [d] razgovor [d] razgovor 163

MP: bolno. Jako me zanima kako IM: MG: Naravno, radile su je izgledalo, da podijelimo Niste pokušale doći do To je dosta veliko pitanje, žene. Ali problem je prven- istraživačku bol sa drugima. samih tvorničkih arhiva? Npr. to pitanje kolektiva. Iako se ono stveno nepostojanje cjelovitih (smijeh) Varteks itd.? ne odnosi na baš sva područja tvorničkih arhiva, jednostavno djelovanja dizajna, npr. u nije bilo dovoljno građe za detal- MP: MK: grafičkom dizajnu se to ne može jniju daljnju obradu. Također Zahvaljujući ljudima Pokušale smo, ali reći. Tamo zapravo rijetko imate kada smo saznale da drugi poput tebe, Ljiljane Kolešnik, uglavnom neuspješno, zbog grupe autora. U oglašavačkoj obrađuju neke teme sličnih Marka Goluba, naučile smo nepotpunih arhiva ili vremenom industriji je potpuno druga situ- problematika odlučile smo kako doći do informacija i izgubljene građe. Srećom neke acija, to je anonimna situacija. ih prepustiti njima, s intenci- kako ih adekvatno selektirati. privatne osobe su imale djelo- Baš smo neki dan Koraljka i ja jom da ih se uključi naknadno, Usmjerili su nas na čitav niz mičnu građu u svom vlasništvu, listali katalog izložbe o oglaša- u sljedećoj fazi projekta. Ti institucija i druge kolege/ice pa smo fragmentarno uspjele vanju “Umjetnost uvjeravanja” istraživački timovi su kontakti- istraživače/ice. I same autorice sakupiti dovoljno informacija. koju je radio Feđa Vukić i 75% rani, te se nadamo suradnji. bi nas slale dalje, dajući nam tih radova od 1900. pa do danas sljedeći trag. Svaka je znala MP: je nepotpisano, čak vrlo često AB: nekoga tko je nekoć arhivirao Zanimljivo je da u nije potpisana ni agencija, nego www.dizajnerice.com Od uključenih autor- pojedine od radova. To je bio, na tvorničkim časopisima i poprat- samo tvrtka kao naručitelj. ica ipak možemo istaknuti neki način, detektivski posao. noj dokumentaciji izvodi o Nedavno smo bili razgovarali nekoliko njih koje su djelovale Putem se navučeš na tu istragu. individualnim djelatnicima i ne sa Zvonkom Bekerom kojega u toj domeni: u ovom najrani- (smijeh.) postoje, to je vezano za vrijeme ćemo uskoro predstaviti ovdje, jem periodu tako možemo u kojem su ti radovi nastali. on je dva puta dobio nagradu Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice spomenuti Neli Geiger koja se MK: Postoje razni tekstovi o kolek- – Oskara za jugoslavensku bavila prvenstveno tekstilom Podaci o autoricama tivu, drugarici-radnici, ženi-ma- ambalažu, ali niti u jednom i modom, djelovala je 1920-ih prikupljani su na raznim lokaci- jci, ali ime osobe koja je autorica slučaju nije bio potpisan pod i 1930-ih. Zatim, Otti Berger jama: u arhivima, strukovnim - “kreatorica” ne postoji, ona je svoje radove, zato što je njegov koja se također bavi tekstilom, udruženjima, institucijama te dio kolektivnog shvaćanja rada i rad bio vlasništvo tvrtke u kojoj a imala je istaknutu pozic- probiranjem privatnih i obitel- društva, ali ne i glavna protago- je tada radio. iju na Bauhausu. Uspjela je jskih kolekcija do kojih smo nistica priče. I to nije ekskluzivno patentirati i nekoliko otkrića na imale pristup. pitanje žena dizajnerica, nego području tekstila i surađivala AB: je zapravo općenito pitanje o je s brojnim tvrtkama. Branka IM: Zanimanje dizajnera je tome kako gledamo na dizajn. Hegedušić na APU utemeljuje A u tvornicama? pripadalo cijelom tom procesu, Naravno sa druge strane, u prvi Visokoškolski studij tekstila jednom kolektivu. Naglasak se produkt dizajnu to su varijabilne i kostimografije, itd. MP: nije stavljao na autorski dopri- situacije, negdje imate - kao što Pregledale smo mnoge nos projektu, to je bilo samo je slučaj kod Končara - situaciju KV: tvorničke novine i časopise i tim još jedno od zanimanja unutar u kojoj se na postojanje odjela Kako ste dolazile putem došli do nekih ljudi koji su cjelokupne industrijske proizvod- za dizajn gleda kao na nešto do informacija? Iz svojih tamo radili. nje, takoreći nevrijedno isticanja. jako pozitivno. Koraljka bi mogla istraživanja znam da je to reći nešto više o tome. 164 [d] razgovor [d] razgovor 165

Ona prva koristi taj pojam o dizajnericama, a ne kao o Iako je taj stroj kompleksan i službena karijera bila prestala “skriveni dizajn” koji se odnosi i umjetnicama. znalo se da se radio u timu. u posljednjih deset-petnaest na ovo, između ostalog. Drugačiji primjer vidimo U katalogu naravno pišu suradn- godina, imaju potpuno drugačiju kod Končara gdje su zaposlene ici, ali piše i moje ime. konotaciju o dizajnu kao praksi, KV: bile inžinjerke i arhitektice - dvije svojoj profesiji i svome radu Jugokeramika i Končar, ili tri bi radile tamo i zajedno sa KV: od nas, u usporedbi sa time su na kraju ispali potpune drugim kolegama su smatrane Jasenka vi ste dugo bili kako mi na sve to gledamo iz suprotnosti, i to se igrom slučaja dijelom grupe. Uvijek su bili jako jedina žena, dizajnerica, za koju današnje perspektive. takvim ispostavilo u mom oprezni kada su razgovarali sa sam znala. Jedna dizajnerica nam istraživanju. U Jugokeramici mnom i nikada nisu htjeli reći da je rekla: “Vas ovo više zanima, je autorstvo bilo apsolutno su baš oni bili autori pojedinih JM: nego mene. Ja sam već potpuno nepobitno. Znalo se točno tko proizvoda. Nego oni i cijeli razvo- Nisam spadala u one otpisala svoje bavljenje diza- što radi i pristup dizajnu je bio jni tim Končara. Ne znam, vjero- samozatajne. Ali znate zašto? jnom i svoj doprinos profesiji.” upravo takav. Dizajnerice bi jatno bi gospođa Mihelčić mogla Dođete u jednu firmu u kojoj Isto tako nisu sve autorice imale dobile od šefa papirić na kojem nešto više reći jer je upravo ona je zaposleno 7000 ljudi, mladi želju da budu zastupljene, autor- je pisalo: “Kreirati vazu po vlas- radila u jednoj takvoj firmi. ste, tek učite o tom poslu, alatni ski priznate, kreditirane u tom titom nahođenju”. Projektnog stroj je kompliciran, uzmete smislu. Ako se radilo o firmama www.dizajnerice.com zadatka nije bilo. Često bi JM: prvo Tehničku enciklopediju i bile su zadovoljne time da ih se šefovi došli i sa cijelim gotovim U pravu ste, to je zbog pogledate pod A – Alatni stroj. doživljava na njihovim funkci- servisom npr. iz Poljske rekli im: toga što ovdje govorimo o I onda tako mjesecima učite. jama, da se afirmiraju profe- “Nama se to sviđa, evo naprav- kompleksnim proizvodima. U Jako je teško bilo doka- sionalno kroz tim ili kolektiv, a ite to isto.” I onda bi se one takvim tvornicama, rijetko je zati se tamo. Bila sam žena u ne nužno kao pojedinci. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice borile protiv toga. Radile su po dizajner osoba koja je osmislila izrazito muškom području. To vlastitim idejama, po onome i projektirala cijeli proizvod. To je tradicionalno takvo područje MP: što se njima sviđalo i što su je cijeli tim ljudi: projektanti, i danas - strojarstvo. Izlagala Da to su različita iskus- one pratile. Bile su informirane konstruktori, tehnolozi, elek- sam na izložbama poput BIO-a tva. Možda bi nam gospođa o tome što se događa vani. Ali tričari, itd. Dizajner je jedna u Ljubljani koji je u ono vrijeme Kučinac mogla reći nešto o zaista su radile same. I to je osoba, član tima. Međutim, bio bitno mjesto: međunarodna, tome. Ona nam je ispričala više čak vezano uz keramičar- kada bih svoje radove prijav- žirirana izložba koja je predstav- zanimljive detalje o svome radu sku industriju koja je dosta ljivala na izložbe, recimo na ljala vrlo značajnu referencu. na poziciji dizajnerice u tvorn- bliska onim prvim počecima BIO (Bijenale industrijskog Onda vi nakon izložbe dođete ici namještaja Ivo Marinković. primijenjene umjetnosti. One oblikovanja, op.a.), onda bih nazad u tvornicu direktorima i Autorica je niza kolekcija tada su došle iz sfere primijenjene uvijek napisala tko je voditelj informirate ih o svemu. Borila široko zastupljenog namještaja. umjetnosti i kada su izlagale bilo projekta - to su bili redom inžin- sam se za svoj status preko je to uglavnom na izložbama jeri: Rađenović, Tomić, itd. Ali toga. Zato znate za mene. BK: primijenjene umjetnosti. I ja sam se ipak istaknula u toj Da, nisam bila u timu, same su se smatrale bliže tom Prvomajskoj. Bila sam mlada i MK: nego baš suprotno. Bila sam krugu nego krugu dizajnera. valjda bezobrazna. Izborila sam Stvarno je zanimljivo samotnjak. I dosta sam se borila Tek kasnije, sedamdesetih one se za svoje pravo da piše moje da neke dizajnerice sa kojima sa raznim preprekama u proiz- počinju razmišljati o sebi kao ime kao ime dizajnera stroja. smo provodile intervjue, a čija je vodnji. Nisam imala podršku 166 [d] razgovor [d] razgovor 167

i pomoć, i često sam morala BK: pravilu “rezerviranim” za žene strane tih njihovih kreativnih uvjeravati okolinu u to što sam U Primijenjenoj školi sam (npr. tekstil i keramika), kojima produkcija. Danas je samoin- bila predlagala ili napravila. I se odlučila, protiv volje profe- se muškarci nisu željeli baviti icirani pristup radu sve zastu- to što sam sudjelovala na par sora, za odjel Unutarnje arhitek- jer je to bilo ispod njihove časti, pljeniji, i utoliko nam je bliži, i izložbi, npr. također na BIO u ture na kojoj nije bilo djevojaka. primjerice u jednom razvijenom same se većinski bavimo takvim Ljubljani, bilo je to zato jer sam Svi su me snažno usmjeravali na njemačkom Rosenthalu ili tipom rada. sama to predložila i realizirala. odjel Grafike. Arhitektura je bila finskoj Arabiji, gdje se točno zna Poslani stolac koji sam izlagala rezervirana za muške učenike. tko je taj koji dizajnira i gdje su MG: nije se nikada ni vratio, nikoga dizajneri tretirani kao zvijezde, Mene zanima, kada nije bilo briga. Na Zagrebačkom KV: upravo u tim tvornicama su govorimo o izložbama, koliko salonu sam također izlagala Da, to se isto dogodilo i autori baš muškarci. Dakle čim su same tvrtke bile zainteresir- isključivo zahvaljujući vlasti- Dragici Perhač. Ona je željela, i to područje postaje prihvatljiva ane da promoviraju svoj dizajn toj inicijativi. Dobivala sam i trebala je, biti kiparica. Smatrali i unosna industrija, onda žene i svoje proizvode, i autore na nagrade za to. Kada sam dobila su je tada na Školi primijen- iščezavaju. takvim izložbama. Da li su oni nagradu na Zagrebačkom jene umjetnosti jednom od imali interes u tome ili su diza- velesajmu, autor je bio naveden najvećih talenata za kiparstvo, MP: jneri to poticali sami? kao nepoznat. Onda sam se no međutim rekli su joj, kao Sukladno tome, svi smo www.dizajnerice.com sama javila. Da nije nepoznat, ženi, da nema smisla da se bavi znali dizajnera stakla, ali nitko JM: nego da sam to ja. Trebalo je kiparstvom i da je bolje da ide nije čuo za dizajnericu stakla. A Koliko ja znam, to se savladati tehnologiju, proiz- na keramiku. Bilo je to usmjera- sad znamo i nju. (smijeh.) razlikovalo od firme do firme. vodnju i okolinu. Počela sam u vanje na “dopuštena” područja. U Končaru je postojao Odjel Zagrebačkoj tvornici pokućstva, MK: za dizajn i to je bila uobičajena Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice bila je to nevelika firma, ali MP: Neke od autorica bile su stvar. U Prvomajskoj to nije stekla sam tada svoja prva Tijekom rada na projektu poznate samo po nekom uskom bilo uobičajeno. Prije mene je znanja o industriji da bi nakon pročitale smo i jedan njemački području, kroz npr. rad sa stak- tamo radio Davor Grünwald, koji godinu i pol dana igrom slučaja tekst koji kritički govori o lom, metalom, drvom. To su bili spada u znamenite pripadnike bila premještena u Osijek. Udali ponašanju prema ženama na projekti koje su one radile na povijesti domaćeg industrijskog su me direktori. Bauhausu, gdje su studentice svom radnom mjestu. A onda dizajna. On je samoinicija- na isti način usmjeravane u bi se u natječajnim radovima i tivno izlagao na Zagrebačkim MP: određena uža područja, dok radovima za izložbe (projektima salonima, i to strojeve koje je Zanimljiva je usporedba, im se za druga jasno davalo koje su mogle same inicirati dizajnirao u Prvomajskoj. Na i očita razlika, između danas do znanja da nisu za njih. U i individualno prijavljivati), neki način taj period izlaganja i nekad. Usmjeravali su diza- to vrijeme to je bio standard, znalo pojaviti i nešto drugo, je krenuo sa mojim dolaskom, jnerice u određena područja i danas apsurd. neki slobodniji izraz. No nisu to uspjela sam zahvaljujući upor- određene tvornice. Neke su bile smatrale dovoljno dobrim niti su nosti. Npr. trebala je biti plaćena i njihove stipendistice. Odmah KV: ti radovi bili u istoj mjeri zastu- i kotizacija za sudjelovanje, i nakon školovanja išle bi u njih i Ali onda imate i situac- pljeni, jer nisu bili industrijski to nije bilo jeftino, a firma ne bi dobivale svoje pozicije i projek- iju u svjetskoj visokoj industriji proizvedeni. Unutar njihovih pokrivala troškove. Ali kad su u tne zadatke unutar odjela. gdje se događa zanimljivi obrat, opusa vidimo tu raznolikost, tvornici vidjeli da se to publi- gdje se u tim područjima, u nastojale smo zastupiti obje cira, da se o tome priča, da se 168 [d] razgovor [d] razgovor 169

pojavljuju novinski tekstovi o određena imena sa liste bez da voljela tisak, A4 papire i tipo- svjesno bile dvije grane. Grafički izložbama, onda su zapravo su znali o kako bogatom opusu grafiju. Možete li nam objasniti opusi Jagode Kaloper i Sanje vidjeli da će od toga imati se radi i da su to iznimni radovi. kako je to kod vas išlo. Iveković su vrlo slabo poznati koristi, a da neće predstavljati Neke autorice, koje nažalost na široj javnosti, i slabo su doku- veliki izdatak. Nakon toga je to kraju nisu uključene u izložbu, JK: mentirani, a riječ je o vrhunskim postala uobičajena praksa. sramile su se svojeg dizajner- Počela sam ilustrirati rješenjima u grafičkom dizajnu i skog djelovanja i rada za indus- još dok sam bila studentica na vrlo ozbiljnima u pristupu, pose- MG: triju zbog toga što su se prven- Akademiji, radila sam za Smilje bno kada uzmete u obzir da je Imamo jednu intere- stveno smatrale umjetnicama. i Bosilje. Kasnije je moje prvo tadašnja tehnologija u radu bila santnu situaciju, to je slučaj radno mjesto bilo u tvornici bazična naspram onog na što Sanje Iveković i Jagode Kaloper. MK: Jugodidactica u Odjelu dječ- smo naučeni danas. Govorimo One su obje zastupljene na Zato što je tada rad za jih igračaka, i nakon toga sam o cjelovitoj opremi i prijelomima izložbi. Riječ je o dizajneri- industriju, taj tip angažmana u počela raditi za Školsku knjigu. knjiga, grafičkim rješenjima cama koje su svoju vidljivost, tvornici za njih predstavljao više Bila sam normalno, primarno plakata, … svoj status i prepoznatljivost zanatski, obrtnički tip rada, te zaposlena kao dizajnerica i stekle uglavnom kroz druga im je iz njihove pozicije umjet- to godinama. Živjela sam od JK: područja kojima su se bavile. nica to bilo nedovoljno, možda grafičkog dizajna i ilustracija. Moramo znati da mi tada www.dizajnerice.com Sanja Iveković kroz vizualnu čak i neugodno. nismo mogli živjeti od umjet- umjetnost i Jagoda Kaloper kroz MG: nosti. Ja nisam bila Murtić vizualnu umjetnosti i kroz izved- MG: To ste onda shvaćali i kao (smijeh). benu umjetnost - glumu. Zbog Dobro, ali Sanja nema taj svoj ozbiljni primarni poziv, ili? Bilo je jako malo ljudi toga ste dobile i neke kritike, problem, ona ne pokazuje toliko koji su mogli živjeti isključivo Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice gdje su komentari bili – da ako svoj dizajnerske radove, jer za to JK: od umjetničkog rada, pogotovo djelovanje nije specijalizirano, i nema potrebe. Ali stoji iza njih. Shvaćala sam to kao teško je bilo živjeti od koncep- da se autorica nije bavila samo Gospođo Kaloper i vi isto, bez ozbiljni, primarni poziv. Sve tualne umjetnosti, kakve smo dizajnom, da onda nije dizajner- obzira što je to samo jedan dio dok nisam otišla u slobodnjake, mi radili sedamdesetih godina. ica. To mi je bio dosta grozomo- onoga čime ste se bavili stojite nakon 15 godina rada. Dakle morali smo iznaći načine ran komentar. iza svega što ste napravili. Baš kako preživjeti. me zanima kako ste vi ušli u to. MP: AB: Brojni ljudi koji su se formirali U razgovoru koji smo IM: Po tom kriteriju bi i više autorski u tom kontekstu kasnih vodile sa Sanjom Iveković, ona Dobro, to se podrazumi- drugih autorica ispalo iz finalne šezdesetih i sedamdesetih je u jednom trenutku rekla kako jeva, samo što je sada pitanje u selekcije. godina nove umjetničke prakse je posao dizajnerice shvaćala kojoj mjeri, kada i u kakvim okol- itd., počeli su se baviti dizajnom vrlo ozbiljno. nostima se dizajn počeo percip- MP: u tom trenu iz različitih razloga. irati kao bitan prostor vlastitog Ako postoji Homo univer- Nekima je to bio put da zarade AB: kreativnog izraza. Takav prostor salis, zašto ne i Feminae univer- za život pa da se onda bave Također ona to nikada gdje se vi umjetnički afirmirate salis? (smijeh.) artom, neki su to dosta dobro nije preklapala. Jasno odvaja jednakopravno kao i na području Bilo je onih koji su povezali, konceptualna umjet- svoj rad u medijskoj umjet- umjetničke kreacije. nas nagovarali da maknemo nost je imala tu draž da je jako nosti i dizajnu. Kod nje su to 170 [d] razgovor [d] razgovor 171

JK: u kojoj mjeri uopće ta para- MG: legitimno pitanje. S druge Odmah, od samog digma autorskog opusa, dakle I druga stvar, ono što je strane bez toga ne možete početka sam ja imala takav – ja autor i moje djelo – može lijepo u tome je to što se sva stvarati ni ovu priču o kontekstu, stav. I u tih pedeset godina biti nekakav dobar model za ta imena, svi ti ljudi, povezuju ne postoji. rada sam kontinuirano radila proučavanje povijesti dizajna, upravo kroz disciplinu koja je u dizajnu. Užasno sam puno dizajna općenito: ženskog ili dizajn i koja teži transdisciplinar- KV: toga napravila. Zlo mi je kad se muškog. Budući da nam se čini nosti i interdisciplinarnosti i svim Da! sjetim. (smijeh.) da po toj formuli očito jedna tim lijepim načinima povezivanja velika količina produkcije ostaje i umrežavanja unutar svih niša IM: IM: izvan polja sagledavanja i ne onoga što svakodnevno živimo. I Da, naravno protagonist Ono što je tu meni prepoznajemo je u povijesti, daje nam neku ljepotu upravo to uvijek mora imati ime i prezime. načelno uzbudljivo i ono kako da li možda možemo uspostav- da kroz dizajn možeš sagledati bi trebalo iskoristiti projekt je iti i neke druge epistemološke te fine poveznice između osobe KV: da se sada ne postavi samo modele koji nisu isključivo i tvrtke, nečega što ti koristiš Mi smo još uvijek u nekoj pitanje: Zašto eto nema pozna- modeli umjetnik i njegov opus, na svakodnevnoj bazi, nekog prvobitnoj akumulaciji dizajner- tih ženskih dizajnerica?, već autor i njegovo djelo, kako bismo urbanog pejzaža koji je zasićen ica, i ne samo dizajnerica, opće- Zašto njihova produkcija nije promišljali povijest dizajna? određenim vrstama poruka koje nito imena. Mi prvo moramo www.dizajnerice.com prepoznata i valorizirana kao ti nešto kažu, itd. sakupiti sve informacije. Svi autonomni i vrijedni autorski MG: Dakle ja mislim da taj tapkamo i onda svako malo opusi? – jer to očito da nije. Mislim da to mora funk- isključivo autorski pristup u iskopamo neko ime i ostajemo cionirati komplementarno. Ja smislu nizanja imena definitivno zadivljeni kako smo ga iskopali, JK: bih recimo ujutro rekao da - da, ne funkcionira u slučaju dizajna. a ispod njega je još njih stotine, Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Da. apsolutno, povijest dizajna se U slučaju umjetnosti funkcionira za koje još uvijek ne znamo. ne može pisati nizanjem imena, ako pristanemo na one mitove IM: a pogotovo ne onako kako se koje su još sedamdesetih godina IM: Jedan od razloga, ne kanonska povijest umjetnosti i pokušali uzdrmati sa ne baš Dobro i produkcija je kroz znam da li bi se ja usudila reći, dizajna piše, nizanjem muških velikim uspjehom. Neka sredina to uspjela isplivati na površinu. je i rodni položaj žene… bijelih imena, ali popodne bih između toga je stalni fluks. ipak odgovorio da možda sve Tihana Bertek je za KV: JK: te stvari koje valoriziramo: Kulturpunkt napisala kritički Strahovito puno toga Sigurno da je! kontekst, društveni kontekst, tekst, koji se poziva Ivana i na ispliva, ali da bi uopće mogli produkcijski kontekst, uporabni tvoj tekst, sa zanimljivom tezom sklopiti kontekst mi moramo AB: kontekst, korisnik, svakodnevni koju tamo iskazuješ, i koji je imati upotpunjene sve osnovne Sa tim se slažemo. život i tako dalje, ne trebaju ipak nekako bio proizašao iz razgov- podatke. Mi naprosto još biti argument da čovjeku nužno ora koji smo svi zajedno vodili nemamo podatke! IM: oduzmeš njegovo lice. u jednom trenutku. Ona kaže: Da li je? Možda one imaju “Da, to je sve točno, ali zašto JK: potrebu manje se autorski profil- IM: je onda ova izložba napravl- Bila sam oduševljena irati na taj način? Zanimljivo mi Naravno! jena upravo tako sa dosjeima kad sam čula da se uopće netko je, i čini mi se poticajno, pitanje određenih imena?” To je isto počeo baviti time. 172 [d] razgovor [d] razgovor 173

KV: je bilo važno zbog kontek- bile — Zašto? I onda kada bi Kada smo počele, nije se moglo Ono što je bitno i što me sta Bauhausa, ne zbog nje zatim pitale osobu: doći do popisa imena i prezi- veseli je to što kad se otkriju kao autorice. I onda je polako Dobro, da li ti znaš neku mena, kamoli njihovih osnovnih neka takva imena, ona dalje žive isplivala velika količina novih dizajnericu, odgovor bi u pravilu biografija, što je u vrijeme i uključena su u sve naredne informacija. bio — Ne. Google-a gotovo nezamislivo. projekte i izložbe. Npr. vidjeti I treće, često pitanje/ ćete što će se dogoditi za pet MP: kritika – pa dobro, a zašto iskl- IM: godina. Ono što se primjerice Dodala bih sada, da smo jučujete žene? Sa tim se trebalo boriti. dogodilo sa dizajnericama od samog početka projekta, Najčešće bismo odgov- Jugokeramike i na primjeru stalno bile svjesne triju kritika: orile da ih nismo isključile, već MP: Marije Kalentić, uključivane su u Prvo - zašto se mi kao praktičari ih zapravo pokušavamo uključiti Naučili smo da treba svim ostalim izložbama drugih dizajna upuštamo u ovakvo u povijest, jer očito je da dosad ići korak po korak. Za neke od kustosa, npr. kao što je bila istraživanje. nisu bile. Bilo je još kritika. Ali ovih autorica imamo i puno izložbe Socijalizam i modernost, te tri bih istaknula kao glavne. više građe od ovdje prikazane, pa i ova sada Dizajnerice, one su MG: Kritika na našu kompetentnost, ali da bi se ona prezentirala bivale iznova uključene. To nije kritika, to je naš izbor odabir i tretman teme. ujednačeno na izložbi i u online Svako malo se netko javi i pohvala! arhivu, morale smo prikazati taj www.dizajnerice.com kaže – ja bih uključio neke od tih MK: prvi stupanj, u kojem je sadašn- dizajnerica. Odjednom se počne MP: Dodala bih da se jih 28 opusa usklađeno. Sad bi dešavati balans na toj sceni, Bila je kritika. I stalno paralelno uz prikupljanje građe se tek moglo krenuti u dublju zastupljene su. smo se ispričavale. Oprostite razvijala i ideja kako izbjeći analizu i proširenje. što mi praktičari dizajna, koji tome da krajnji rezultat postoji Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice IM: inače kopamo po InDesignu, u formi isključivo faktograf- IM: One se počinju integrirati sada kopamo po arhivima. skog abecedarija. Ali on je Htjela sam reći, da u tu kanonsku povijest vizualne nužno potrebna pred-faza, na pisanju svake povijesti i svakoj kulture, umjetnosti, dizajna… IM: temelju koje se sada dalje može povijesnoj naraciji prethodi neki Dobro, to zapravo, već iščitavati građa, i na različite arhiv. Vi ne morate osjećati KV: dugo nije tako. Akademska druge načine. Naša ideja je bila krivnju zato što vam je materijal Tako je. To je ono što sfera nema monopol nad da se ona može čitati kroz više preheterogen, zato što imate je bitno. Ti podaci se konačno proučavanjem povijesti. ključeva. Zanimljiv nam je bio negdje manjka, negdje viška, počinju integrirati. i smjer da se od mlađih autor- zato što nije ujednačeno, zato MP. ica prikupe odgovori odnosno što djeluje raznoliko ili prerazno- MG: Drugo – odabir teme. reakcije na radove zastupljene u liko. To je karakter arhiva. On Da, osim toga, zanimljiv Žena u dizajnu. ovoj bazi, da prikažemo i njihova nije selektivan. On je apso- je taj proces inverzije. Vama je promišljanja ili kritike na temu. lutno inkluzivan. Povijesne oslonac bila Ivana Tomljenović JK: No to je tri koraka ispred ovoga naracije koje će doći poslije, Meller o kojoj se zapravo Grozno! što smo sada uspjele postaviti. dakle ono što sada dolazi, te govori u zadnjih deset godina, Na primjer, do mnogih autorica moguće interpretacije, one će međutim ona je isto u jednom MP: nije se moglo doći uobičajnim biti nužno diskriminatorne. Jer trenu bila samo neko ime, koje Reakcije su uglavnom pretraživanjem putem Interneta. nema neke apsolutne povijesti. 174 [d] razgovor [d] razgovor 175

Pričamo više povijesti. Arhivi su je najzanimljivije uključuje i osim ako je riječ o nekom osobi- ti to hoćeš? Bilo je sad ili nikad. uvijek inkluzivni. I to što se on popratnu fotodokumentaciju tom mediju na koje se gleda S Končarom je, s druge strane, čini neujednačen to je zapravo radnih materijala, radova ili gotovo pa umjetnički, kao što je bila katastrofa, nismo imali prednost iz perspektive nekog njih samih na radnom mjestu, npr. autorski plakat, dizajn se u ništa. Sad imamo nešto. Kada istraživača. Što više građe unutar nekog radnog okruženja, Hrvatskoj nažalost nije sustavno sam radila izložbu o Končaru, sakupite, a da je donekle prez- usred procesa rada na projek- sakupljao. I to je slučaj i sa oni nisu raspolagali nikakvom entabilna, stavite je u arhiv. tima, u ateljeima, studijima, muzejskim kolekcijama, pogot- građom. Uopće ne postoji pogonima… Gdjegod je bilo ovo kod predmeta koji pripadaju arhiva tvorničkih proizvoda. MP: moguće uključivali su se i svakodnevici i koji ne nose auru Imaju arhivu projekata, kao Naravno da hoćemo. materijali koji predstavljaju umjetničke izuzetnosti sami institut, ali ne i fizičke predmete. Mislim da smo ga dosta pročis- njihov radni proces. po sebi. Koraljka bi nam mogla tile, čak možda i previše ujed- dosta ispričati o tome. MP: načile. To je onaj dio gdje smo PP: Kad smo mi došle u mi reagirale kao praktičari, Kad kažete arhiv, KV: Končar, rekli su nam: Pitajte trenutak u kojem smo mislile na pretpostavljam da mislite na U stvari se dešava da mi Koraljku, njoj smo rekli sve što to kako ih sve prikazati zajedno, digitalni arhiv, odnosno na sada imamo jednu začudnu sliku znamo. kako vizualno oblikovati arhiv i vašu online platformu. Da li ste povijesti u našim muzejima. www.dizajnerice.com izložbu, kako ispričati priču. prikupili i arhiv objekata, neku Radim u Muzeju za umjetnost i KV: materijalnu građu? obrt, baš na Zbirkama dizajna, Ono što se srećom MK: i mogu reći da je grafički dizajn dogodilo, i što se dešava sa svim Dogodio se pritom i MG: prikupljan relativno dobro, u našim dizajnerima, dizajneri- svojevrsni urednički rez. To je jako dobro pitanje. značajno većim količinama od cama i ljudima koji su cijeli radni Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice ostalog. Mislim da moje zbirke vijek proveli u tim tvornicama, je IM: JK: zajedno imaju 16.000 pred- to da su radnici jako vezani uz Ali Internet to dopušta. A gdje bi je smjes- meta od čega je grafički dizajn te tvornice. Arhiv se može proširiti. I sva tili? Nemaju je gdje staviti… 14.500 tisuća. Dakle grafički Meni su Končarevi imena i podaci koja ste našle (smijeh.) dizajn nije toliko upitan. Ono što penzioneri doslovce poklanjali mogu biti gore, pa makar i MG: predstavlja problem je produkt predmete za izložbu. Uključujući kao prazne kućice ili neaktivni Dvije su opcije za zapre- dizajn koji se nije prikupljao i bojler koji je čovjek skinuo profili koji su ostavljeni budu- manje (i arhiviranje) materijalne na vrijeme. I od ovih tisuću i sa vlastitog zida, jer ga je još ćnosti da se popune. Arhiv je građe. Ili da je Oaza (umjet- pol predmeta koje mi imamo u uvijek bio koristio. Dobila sam mjesto gdje se povijest provjer- nička organizacija autorica, produkt dizajnu, od toga nam je tako i dva mlinca za kavu, jedan ava uvijek iznova. op.a.) pohrani kod sebe, ali 700 predmeta Jugokeramike, pretis lonac, dvije pegle i jednu to je teško – i predstavljalo bi koji su došli naknadno i to grijalicu, uglavnom tako da bih MK: priličan problem, naime morale sasvim slučajno - oni su naime samostalno odlazila po te stvari. Arhiv sada uključuje bi negdje izmjestiti svoju stolar- zaboravili te predmete u nekoj Za razliku od Iskre, koja njihove kraće i dulje životo- sku radionicu. Dok je druga bila sobi i pukom srećom nitko tu ima očuvan cijeli svoj arhiv, koji pise, popis izlaganja, dobivene ta da je preuzme HDD, a mi je sobu nije prenamjenio usred je poklonila Tehničkom muzeju. nagrade, bitna sudjelovanja zapravo nemamo gdje staviti. transformacija tvornice. Kada se Oni su zaista uvijek pazili na na većim projektima. Ono što Ali generalno u slučaju dizajna, raspao Inker rekli su mi: Čuj da li dizajn. To su dva primjera, a da 176 [d] razgovor [d] razgovor 177

ne govorim o svim ostalim tvorni- građe. Izložba se stoga trenutno koji je u MOMA-i. Neke pred- kontaktiraju MUO i pohrane cama koje su netragom nestale. sastoji od 28 autorskih plakata, i mete nažalost izgleda moramo svoju građu tamo, jer to je arhive u digitalnom obliku. prekrižiti. jedino mjesto na kojem bi građa MG: mogla biti fizički pohranjena i Na izložbi Socijalizam i KV: MG: naknadno održavana. Budući da modernost (op.ur. 2011.) u MSU, Joj, Julijana Pavelić Izložba prije ove bila je nema Muzeja dizajna, ili priklad- koju je radio Institut povijesti Glogoški, nemojte mi nju ni izložba Bogdana Budimirova. nog prostora u kojem bi HDD umjetnosti na čelu sa Ljiljanom spominjati, to je i za mene bio Većinu predmeta za potrebe arhivirao predmete. Kolešnik bio je prikazan jedan izazov. Puno je njenih radova, izlaganja on je posudio od ljudi segment koji je uključivao njeno ime se često spominje, ali koji ih i dalje koriste, stol Moya MG: produkt dizajn, ali mislim da se nemoguće je doći do cjelovitih je posudio od svoje kolegice! Mi bismo vrlo rado osno- govorilo više o kontekstu promo- informacija. vali Muzej dizajna, ali trenutno cije i zagovaranja kulture stano- KV: okolnosti to ne dopuštaju. vanja. Kada bi na izložbi prišli PP: Vlado Robotić me nazvao tim predmetima postalo bi vam Da li MUO kao institucija prije godinu dana, javio mi je IM: jasno u čemu je problem. Oni su prikuplja predmete i arhivira ih? kako je njegov prijatelj u Istri kod Okolnosti nikad nisu u lošem stanju. Nisu očuvani. Da li ih imate gdje pohraniti? jednog mesara našao njegovu lake, ali pitanje je i svijesti i ne www.dizajnerice.com Npr. izloženi hladnjak bio je vagu za koju je on u Hannoveru zapuštanja kolektivne povijesti. hrđav i prljav. To govori o tome KV: bio dobio nagradu za dizajn. od kuda su ti predmeti došli, oni Mi nemamo dovoljno Tako smo došli do te vage. PP: se nisu čuvali u depozitorijima prostora, ali ih prikupljamo. Sada je zadnji čas da se muzeja i to se vidi. PP: prikupe te stvari. I da se napravi Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice PP: Zašto sada vaš muzej, prikladan depo za budući Muzej MP: Znači nekih predmeta ili MSU ne bi imao stalni priljev dizajna. Razmišljale smo o tome jednostavno nema, i nemoguće eksponata, da u trenutku kad da prikažemo predmete na im je ući u trag? se npr. nekom dizajnu dodjeli MG: izložbi, ali to je na kraju ispalo nagrada, vi odmah to arhivirate. HDD depo postoji i ima u nemogućim. Do predmeta je KV: Mogla bi to biti obavezna proce- njemu jako zanimljivih stvari, ali bilo teško doći, a kada bismo Da, upravo tako. dura MINK-a. da bi se stvari čuvale kako treba, ih i našle, obično bi zaista bili mora se oformiti prostor koji nije u lošem stanju. Neke od nama MG: PP: poput trenutnog - a taj je privre- vrlo bitnih autorica tom logikom Može im se ući u trag, ali Da li ste preko ovog meni podrum HDD-a. ne bi uopće dospjele na izložbu. ne tim institucionalnim putem. projekta prikupljali predmete Npr. za Julijanu Pavelić Glogoški Oni postoje negdje. za muzej? PP: nismo pronašle ništa osim Kako ste radile ovaj materijala iz novina i časopisa. KV: MP: projekt Dizajnerice? Kako je To su reprodukcije reprodukcija. Neki zaista i ne postoje. Radovi su uglavnom u izgledao proces? Naše oblikovanje izložbe i online Npr. mi nemamo mlinac MIKI privatnom vlasništvu, najčešće arhiva je proizašlo iz činjenice da Brune Planinšeka (op. Ur., iz kod samih autorica ili njihovih MP: nema (dovoljno) očuvane fizičke 1956.), legendarni predmet obitelji, sugerirale smo im da Projekt je trajao godinu 178 [d] razgovor [d] razgovor 179

dana. U početku je proces išao AB: IM: u Nacionalnoj sveučilišnoj polagano, nizom traganja po Ali opet, Sanja Iveković Da zanimljivo, prelaskom knjižnici, Muzeju za umjetnost i knjižnicama, arhivima, privatnim je rekla da je ona upravo od iz socijalizma u kapitalizam to obrt, Dokumentacijskom odjelu zbirkama i podrumima. Druga grafičkog dizajna mogla pristo- se mijenja. Kapitalizam štiti Muzeja suvremene umjetnosti, faza je bila sistematizacija svih jno živjeti. Te da je time mogla autorsko vlasništvo. Autorska na Institutu za povijest umjet- podataka i njihovo povezivanje. financirati svoje ostale autorske prava su neprikosnovena. nosti, u Arhivu za likovne umjet- A zatim je slijedilo i oblikovanje projekte. nosti, u ULUPUH-u, i mnogim same izložbe te online arhiva. KV: drugim institucijama. Zadnja dva mjeseca smo radile MK: Tu se vraćamo na vrlo intenzivno, samo na ovome. U početku procesa smo pitanje: Tko se potpisuje MP: Od jutra do mraka. Maja Kolar, obišle i Beograd i Ljubljanu. kao autor? Našle smo zanimljive Ana Bedenko i ja. Htjele smo sagledati cijelu sliku. tvorničke dopise u kojima se Razmišljale smo i o regionalnom MP: potiče dizajnere da se inform- JK: prikazu ženske povijesti. Ali taj Često bismo za pojedinu iraju o dizajnu vani. Da gledaju A od čega živite? zahvat pokazao se prezahtje- autoricu naišle na pet radova, što se dešava i da prate (smijeh). vnim za sad. tokom šest mjeseci, na pet trendove. različitih lokacija, u tri države. www.dizajnerice.com MP: MP: KV: Ha-ha. Kao praktičarke Kroz tu istragu uvidjele MK: Kako gdje, u Končaru se smo također to pitanje postavile smo i neke razlike. Slovenske U procesu potrage to baš poticalo. Tamo su ciljano svojim prethodnicama. Pitanje dizajnerice su češće bile prikupljale bismo informacije kupovali časopise i kataloge. o njihovom financijskom stanju školovane na inozemnim na različitim izvorima i slagale Jugokeramičarke su se Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice u vrijeme njihovih karijera. institucijama i kasnije zapošlja- ih sve dok se ne bi upotpunio potpuno drugačije snalazile. Većina ih je rekla da im nije bilo vane na kvalitetnim pozicijama profil pojedine autorice. Nekad To je bio organski način snal- dobro, pogotovo je to naglašeno u poticajnom radnom okruženju. bi došle do zida i nismo mogle aženja. Npr. jedan tehničar, kod onih koje nisu kontinuirano Imale su priliku raditi na zanim- dalje bez dodatnih informacija. Dragutin Blagojević, bio je radile za industriju. Npr. česte su ljivijim projektima, te je bolje oženjen za Finkinju Siri koja je bile izjave: financirao me otac, očuvan i arhiviran njihov rad. KV: onda dizajnericama po svojim suprug… Honorari nisu bili dobri. Koliko ste ih uspjeli kanalima donosila časopise BK: slijediti kao učenice Škole primi- o dizajnu. JK: U dizajnu namještaja, jenjene umjetnosti? Meni se znalo desiti da u tom sektoru u kojem sam PP (ZS): bi od potpisivanja ugovora do ja radila, hrvatski dizajn nije MP: Da li je postojala razlika u isplate prošlo toliko vremena zaostajao za slovenskim. Slijedili smo i te infor- honorarima između muškaraca da bi od honorara imala dovol- Dapače, bila sam često puta i macije. I više generacija Škole i žena? Zanima me to jer mislim jno za cigarete. kopirana. Kako nije bilo autor- je u konačnici uključeno. da i danas postoji. skih prava, kada bih nešto dobro MP: napravila vidjela bi da su isto to MK: JK: I nama se to zna i negdje drugdje proizveli. Istragu smo provodili na Bila je razlika. dešavati. (smijeh) raznim mjestima: 180 [d] razgovor 181

MP: MP: dizajner-ica Ja nemam statističke Meni bi bilo draže da podatke. Ali imam dojam da se sve dizajnerice, ali i kolege Jasna Jasna Žmak je oduvijek postojala razlika u dizajneri, čitava povijest dizajna honorarima. okupi u jedan online ili digitalan Povijest je muškog roda, rekla sam ti jutros, ali nisam bila sigurna arhiv, a ne u knjigu. hoćeš li razumjeti da to ne mislim doslovno, da ne mislim da je PP: imenica povijest muškog roda jer svi dobro znamo da nije, sve Da li postoji mogućnost MG: dobro znamo da je ta imenica ženskog roda, tako da to naravno da se ovaj projekt Dizajnerice Predlažem i knjigu. Web znam i ja. Kao što znam i to da su i razne druge imenice, kao u budućnosti prikaže kao neka slabo pamti. Domene često naprimjer politika, znanost ili umjetnost, isto tako ženskog roda, kao knjiga sa opusima? isteknu, arhive nestanu… što smo ženskog roda i ti i ja, barem većinu vremena. Povijest je muškog roda, ali ne mislim doslovno na imen- JK: MP: icu, mislim baš na povijest, na ono što smo učile u školi, na ono od O, pa to bi bilo izvrsno. Opet, digitalni arhivi bolje čega se povijest navodno sastoji, pojasnila sam ti odmah, a ti si me podnose neke materijale, krnje optužila da sam sigurno opet čitala neku tešku teoriju i podsjetila MP: informacije, loše zapise, sitne me koliko to može biti štetno za zdravlje. (Ako se tebe pita, droge i Postoji. reprodukcije, lakše rastu… teorija imaju sličan status i uglavnom obitavaju između predivnog www.dizajnerice.com i preopasnog.) Naravno da nisam čitala teoriju, odgovorila sam ti PP: MG: dok sam nam gnječila bananu za doručak, stvarno nisam. I to je Da li će se desiti da je I knjiga i arhiv onda! bila istina, nisam je čitala otkad smo je, pred otprilike dva mjeseca i ženska povijest dizajna bolje Hvala svima! dvanaest dana, prestale čitati skupa. (S drogom se još nismo ništa prikazana od opće povijesti? takvog dogovorile, ali s njom, za razliku od teorije, nikad nismo ni Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice (smijeh) pretjerivale.) Da, kao što drugi parovi zajedno prestaju pušiti, tako smo ti i ja zajedno prestale čitati teoriju. I to uglavnom upravo zato MG: što je teorija, baš kao i povijest, zapravo muškog roda. Vi ste ovim istraživanjem I dok sam ja u sebi prebrojavala koliko je točno prošlo dana ubacile jedan jako važan virus. otkada smo slobodne od teorije, ti si me i dalje podozrivo gledala, Kod hrvatskog dizajna, kako uvjerena da su mi takve misli ovog običnog utorka ujutro mogle kaže Kršić postoji povijest, ali uistinu pasti na pamet samo zahvaljujući njoj, kao da mi ideja ne postoji pripovijest. da ženska strana povijesti ne postoji nije mogla pasti na pamet Ono sa čim pripovjedač zahvaljujući nekim drugim sredstvima, kao da i ti nisi bolno svjesna raspolaže to postaju dijelovi toga da živimo u najpatrijarhalnijem od svih svjetova. Zapravo, nije pripovijesti. Sada imamo stvar u tome da ona ne postoji, nastavila sam dalje razmišljati u informacije o barem trideset sebi, nego u tome da je nevidljiva, a onda si ti naprasno prekinula dizajnerica. te moje opasne misli. Nego šta si onda čitala? pitala si me, a ja sam razmišljala što je još sve na svijetu naizgled ženskog, a zapravo muškog roda. Nisam ništa čitala, samo sam bila na izložbi, rekla sam ti poluod- sutno i dodala ti poster te izložbe na koju me Ana spontano odvela večer prije, poster koji je zapravo katalog. I nisam se stigla ni 182 Jasna Jasna Žmak 183

okrenuti, a ti i on već ste nestali u spavaćoj sobi. Kad si se za pola sata vratila u radnu sobu koja je zapravo kuhinja, buljeći u ekran kompjutera rekla sam ti, Ohladio ti se doručak, a ti si mi na to samo odgovorila, Želim da me odvedeš tamo. Nije mi bilo jasno na što misliš, nije mi bilo jasno sve dok nisam digla pogled s ekrana, sve dok u tvojim rukama nisam vidjela katalog te izložbe na kojoj sam večer prije bila. Oči su ti se caklile, kao malom djetetu kada vidi bombone. I tako smo za sat vremena već bile tamo, ispred galerije. I dok sam nam ja još vezivala bicikle ti si već uletjela unutra. Kad sam ti se pridružila, hipnotizirano si proučavala onog Marxa kojeg je Jagoda Kaloper obojala duginim bojama pa mi sasvim tiho šapnula, Povijest zapravo postoji samo u množini, nema jedne povijesti, to je ono što klince treba učiti u školi, a ja sam u sebi pomislila kako je divno kada se povijesti mogu nanovo izmisliti.

Jasna Jasna Žmak radi kao dramaturginja, spisateljica i scenaristica. Objavila je www.dizajnerice.com dva teksta za izvedbu (Samice, 2011, INK; Istovremeno drugi, 2012, Emanat), jednu proznu knjigu (Moja ti, 2015, Profil) i niz kratkih priča u regionalnim časopisima izbornicima. Radovi su joj prevođeni na engleski, talijanski, njemački, makedonski islovenski jezik. Od 2012. godine radi kao umjetnička asistentica na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu gdje je prethodno i diplomirala. Surađuje s feminističkim portalima VoxFeminae, MUF i Libela. Neke njene priče nalaze se na: mojati.tumblr.com i cudnamjesta.tumblr.com. Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice 184 Kratke biografije Kratke biografije 185

Antoljak Slava Buzić Ljubičić Rajna Frangeš Hegedušić Branka Höcker Olga b. 1906 / Đelekovac b. 1943 / Zagreb b. 1906 / Zagreb b. 1882 / Varaždin She learns the craft and technique of She primarily works in the field of visual She received a degree in painting in 1928 She attended high school in Zagreb and weaving in Bratislava and Brno, after communication and photography. Starting at the Royal Academy of Arts in Zagreb. Budapest and graduated in 1901. She which she further develops her meth- her education at the Department of She trains to be a lace-maker in Prague studies book layout design at the Academy odological and technological standards Graphic Arts at the Academy of Fine and perfects her skills at the Gobelin of Applied Arts in Munich from 1912 to during study trips abroad. The virtue of her Arts in Zagreb, she continues her studies Tapestry Manufacture in Vienna, working at 1914, where she also hones her skills in solutions is owed to the use of old-fash- at the Department of Painting, where the Jansen Interior Design Studio. In 1930 developing decorative typography. From ioned looms, which allow for individual she displays a refined responsiveness to she returns to Zagreb, where she continues 1918 to 1945, Höcker teaches decorative approaches and the creation of prod- coloration. She acts as member of the Tim her artistic work. She was the founder and writing and paleography at the Academy ucts whose functionality and aesthetics vizualne komunikacije (“Team for Visual co-creator of the education program of the of Fine Arts in Zagreb, also dealing with surpass those made by competitors and Communication”) established by Boris Academy of Applied Arts (APU) in Zagreb applied arts, particularly handwriting old counterparts in mass production. Antoljak Ljubičić. The most significant project she and her first and only Head. She takes and artistic scripts. Höcker’s dedication was co-founder of the Studio industrijskog was involved in was spurred by the 8th part in the establishment of the Croatian to educational work is also attested by her dizajna (“Industrial Design Studio”), where Mediterranean Games, where she uses Association of Artists of the Applied Arts handbook “Decorative Script” from 1951. industrial objects where blueprinted and photographic and painting methods, which (ULUPUH) in 1950 in Zagreb. designed, devoid of individualist design affects her treatment of colors and the Iveković Sanja common in applied arts. visual originality of her work. Geiger Neli b. 1949 / Zagreb b. 1896 / Ivanec Media artist whose field of work covers Antolčić Jelena Dužanec Blanka Textile designer, university professor and conceptual art, video art and perfor- b. 1934 / Kraljevo b. 1908 / Zagreb educator. She works in textile and apparel mance art within the framework of Nova The first academically trained ceramicist design but also creates blue-prints for umjetnička praksa (“New Art Practice”),

She graduates at the School of Applied www.dizajnerice.com Arts in Zagreb in 1954 under Stella and industrial ceramics designer. After lace and embroidery. From 1915 to 1916, with additional significant involvement in Skopal and Blanka Dužanec. In the graduating at the Academy of Fine Arts she spends time at the Art Academy, after graphic design. Born in Zagreb in 1949, same year, she takes up employment in Zagreb, she continues her studies at which she works at the Department of Iveković graduated from the Academy of at the Jugokeramika factory, where she the Academy of Fine Arts in Warsaw in Textiles at the Emmy Zweibuck School Fine Arts in 1970. She took up graphic works as the first female designer in the the 1930s. Upon her return to Zagreb, of Arts and Crafts in Vienna. In 1932, she design in 1970, graphically designing book Porcelain Workshop, at the Department she begins her career as professor and attends training at the Reinau School in layouts and magazines, as well as posters of Prototypes. Her industrial design Head of the Department of Ceramics at Berlin, where she learns the splatter paint- and TELOPs.

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice includes the development of household the School of Applied Arts, where she ing technique for fabrics. In her work, she and catering dinnerware sets (serving and Stella Skopal deserve the most credit often broadens the scope of possibilities Jeličić Plavec Marija trays, vases, bowls and other) marked by a for educating a large number of cerami- in applying new technologies in design and b. 1939 / Zagreb delicate organic form and distinct for their cists and experts in industrial production. creates new materials with rich structures, A designer whose work is chiefly asso- two-toned coloration. Supported by the Association of Ceramics colored with special techniques. ciated with the Department of Industrial and Refractory Materials Factories, she Design at the Rade Končar Electrical Berger Otti establishes the Department of Technology Hržić Balić Milana Engineering Institute in Zagreb. At her b. 1898 / Zmajevac at the School. b. 1934 / Zagreb position, Jeličić Plavec exerts her influence Enrolled at the Royal Academy of Arts She graduates at the Department of on the research and development of prod- and Crafts in Zagreb from 1922 to 1926, Falout Nada Ceramics at the School of Applied Arts in ucts designed for more complex special- Berger continues her education in 1927 at b. 1933 / Zagreb 1953, after which she receives an associ- ized purposes and for general use, as well Bauhaus, where she receives her diploma Having graduated at the Zagreb Academy ate degree at the College of Education in as on the study and improvement of their at the Textiles Workshop in 1930. Besides of Fine Arts in 1959, Falout pursues a 1957. She teaches visual arts education technical and economic features. showing an inclination towards creative career in painting and additionally starts and additionally holds classes in pottery experimentation, her teaching talent working in graphic design in 1968. She at the Institute for the Blind. Hržić Balić Kalentić Marija results in Gunta Stölzl naming her as her works as a visual therapist at the Jankomir furnished a series of public facilities with b. 1930 / Subotica successor. Her work is distinguished by a Psychiatric Hospital in Zagreb and estab- her ceramic dinnerware and designer She does advertisement graphics, designs highly innovative and creative approach to lishes the first scientific team for psycho- objects. Her work is distinct for its simple book and exhibition layouts, makes the design of textiles and by an awareness social work and work therapy. She cooper- and geometrical forms, her avoidance packaging, deals with screen printing, of the underlying demands of industrial ates with the leading Zagreb theatres, e. g. of excessive styling and the use of clay, woodcut, as well as textile printing and production. She succeeded in patenting designing posters and program brochures marked by a warm brown color and strong weaving. She begins her studies at the several inventions in the field of textiles, for the Gavella Drama Theatre, employing materiality. Hržić Balić tragically died in Department of Architecture at the Faculty along with running a successful textile the collage technique, as well as making 1971 while installing a ceramic wall relief of Applied Sciences in Zagreb in 1948, design studio and cooperating with use of printed photographs. piece on Hotel Minerva. transferring to the Academy of Applied numerous companies. Arts the following year. From 1963, she 186 Kratke biografije Kratke biografije 187

(“Traveler”) company in Zagreb school. After the war, she starts working works at the Neva cosmetics industry, attending four semesters of classes at the and Berlin. as Professor at the School of Applied designing products and packaging. For Department of Furniture Design at the Arts in Zagreb. She introduces the her work at Neva, she becomes a three- Faculty of Forestry in Zagreb. Perhač Hercigonja Dragica potter’s wheel and the throwing tech- time winner of the Jugoslavenski Oskar b. 1935 / Feričanci nique, which was a novelty in the teaching za ambalažu (“Yugoslav Oscar Award for Laforest Lidija She graduates from the School of Applied methods of the day but also repre- Best Packaging Design”). b. 1926 / Herceg Novi Arts in Zagreb in 1957 as Jugokeramika’s sented a modernization of the education An artist, a photographer and a graphic stipendiary. After receiving her degree, program. She often collaborates with Kaloper Jagoda designer. She enrolls in the Department of she finds a job at Jugokeramika, initially architects on interior design. b. 1947 / Zagreb Painting at the Academy of at the Department of Decoration and She receives a degree from the Applied Arts in 1949 and graduates in later at the Department of Prototypes, in Šimanović Tavčar Mirjana Department of Painting at the Academy of 1955. From 1959 to 1960, she works as the Porcelain Workshop. She subse- b. 1930 / Zagreb Fine Arts in Zagreb in 1970. She works as graphic draftswoman, photo lab techni- quently transfers back to the Department An architect whose career is most often a visual and graphic editor at several jour- cian and aesthetic design advisor at the of Decoration, as an author involved in associated with her work at the Studio za nals, designs book layouts, catalogues and Savezni centar za obrazovanje rukovod- the advancement of new contemporary industrijsko oblikovanje (SIO - “Industrial posters, creates visual identities, designs nih kadrova u privredi (“Federal Center decors. In her work, she creates proto- Design Studio”). She graduates from film sets and costumes and sets up various for Economic Education of Management types for industrial production which the Department of Architecture at the exhibitions. From 1975, she works as a Personnel“) in Zagreb, where she oversees made it possible to recognize and eval- Academy of Applied Arts in 1955. During toy designer at Yugodidacta, simultane- aesthetic work, does graphic design of uate ceramics anew as an autonomous her career, she makes furniture and light ously doing work as a visual and graphic publications, advertisements and posters, medium in industrial design. fixtures and designs interiors. designer at the Školska knjiga publishing makes reversal films and designs work- company. In her graphic design and visual space interiors. Rosenberg Milica Šribar Marta identity solutions, a personal touch and an b. 1930 / Bjelovar b. 1924 / Sevnic ob Savi www.dizajnerice.com emphasis on visuality is palpable. Mihelčić Jasenka She enrolls in the Department of She graduates from the School of Applied b. 1953 / Zagreb Architecture at the Faculty of Applied Arts in 1950 and receives her degree at the Kočica Ratkajec Ljubica A designer and member of the product Sciences in 1949 but shortly there- Department of Ceramics at the Academy b. 1935 / Zagreb development team at the Institute for after transfers to the Department of of Applied Arts in Zagreb in 1955. In She graduates from the Department of Machine Tools (Institute for Research Architecture at the Academy of Applied 1957, after finishing university, she starts Ceramics at the School of Applied Arts in and Development), Faculty of Mechanical Arts in Zagreb, where she receives her working at Jugokeramika as a designer at Zagreb. She receives a student grant from Engineering and Naval Architecture degree in 1955. In 1972, she also holds the Department of Prototypes (Porcelain Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice the porcelain factory BK from the city of (which later became the Prvomajska classes in Furniture Design organized Workshop). She is a member of the Studio Titov Veles, where she masters the crafts Factory Institute). There she works by the Wood Technology Section, i.e. za industrijski dizajn – SIO (“Industrial of glasswork and pottery. From 1958 to as part of a team of designers at the Department of Materials Technology at Design Studio”), whose work is marked 1969, she works as industrial designer at newly instituted Department of Product the Faculty of Forestry. Her metal and by their conceptualization and design of the Tvornica stakla Boris Kidrič (“Boris Development. In addition to this, she wicker furniture stands out for its visually purely industrial items distanced from Kidrič Glass Factory”) in Rogaška Slatina. takes part in the establishment of the clean construction and its functional the individualistic design attributed to the She teaches her craft at the Glasswork Association of Designers of Croatia in composition. Her delicate wicker-work applied arts production of the day. School and later at the Slovenska Bistrica- 1985 but also creates tentative programs creates a grid layout in tune with the based factory Staklo (“Glass”). for Engineering Courses I and II at the metal in the structure of her pieces. Tomljenović Meller Ivana future School of Design at the Faculty of b. 1906 / Zagreb Kučinac Blaženka Architecture in Zagreb. Skopal Stella A photographer and designer born in 1906 b. 1937 / Zagaj pod Bočem b. 1904 / Zagreb in Zagreb. She studies at the Royal Art A designer with years of experience in the Pavelić Glogoški Julia A ceramicist who taught at the School of Academy from 1924 to 1928, after which wood industry. As the only female student b. 1920 / Čakovec Applied Arts in Zagreb. She enrolled in the she enrolls in the Kunstgewerbeschule atthe Department for Interior Architecture, The author’s work involves advertising Department for Sculpture at (School of Applied Arts). In 1930, she she graduates from the School of prints, book layouts, calligraphy, illus- the Royal Academy of Arts and Crafts starts her studies in photography at Applied Arts in 1985. She spends most tration, packaging graphics and visual in Zagreb in 1924, she continues her Bauhaus. Although her career is markedly of her professional career at the Tvornica materials for the purposes of television studies in ceramics in Vienna in 1928, dominated by photography, Tomljenović namještaja Ivo Marinković (“Ivo Marinković channel advertising videos, as well at the Staatliche Kunstgewerbeschule Mellers contribution to graphic design by Furniture Factory”) in Osijek as Head as forays into the design of use value (“State School of Arts and Crafts”), means of Bauhaus principles of design Engineer at the Department of Design, objects. At the State School of Crafts followed by a period of study at the should not be underestimated. With her where she creates design plans and over- in Zagreb, she receives a diploma in Kunstgewerbeakademie (“Academy of progressive views, she modernizes the sees the development of serial production applied painting. She works as graphic Arts and Crafts”). In 1933, she under- education methods in Art History classes. of various elements and interior furnishing editor and designer at the Institute of goes training at Hertha Bucher’s private systems. She perfects her expertise by Advertising in Zagreb and the Putnik 188 Kratke biografije Kazalo autorica 189

Turković Greta Abecedno Kronološki b. 1896 / Križevci She got her degree from the Department Antoljak Slava, 8 Höcker Olga, r. 1882 of Sculpture at the Royal Academy of Antolčić Jelena, 12 Geiger Neli, r. 1896 Arts and Crafts in 1920. From 1937, she Berger Otti, 16 Turković Greta, r. 1896 works at the Contempora factory, where Buzić Ljubičić Rajna, 20 Berger Otti, r. 1898 she makes designs for iron, copper, brass Dužanec Blanka, 24 Skopal Stella, r. 1904. and silver, i.e. for tables, fences, frames, Falout Nada, 28 Antoljak Slava, r. 1906. mirrors, chandeliers and other light Frangeš Hegedušić Branka, 32 Frangeš Hegedušić Branka, r. 1906. fixtures. According to her designs, Geiger Neli, 36 Tomljenović Meller Ivana, r. 1906 a glass dinnerware set for Hotel Dubrovnik Hržić Balić Milana, 40 Dužanec Blanka, r. 1908. in Zagreb and Hotel Excelsior in Dubrovnik Höcker Olga, 44 Pavelić Glogoški Julia, r. 1920. was made in Slovenia, at the Straža Glass Iveković Sanja, 48 Šribar Marta, r. 1924 Factory in Rogatec. As an author, she Jeličić Plavec Marija, 52 Laforest Lidija, r. 1926. primarily values high quality crafts, the Kalentić Marija, 56 Kalentić Marija, r. 1930. application of materials and functionality Kaloper Jagoda, 60 Rosenberg Milica, r. 1930. of produced items, also granting atten- Kočica Ratkajec Ljubica, 64 Šimanović Tavčar Mirjana, r. 1930. tion to the (exquisite) visual value of a Kučinac Blaženka, 68 Falout Nada, r. 1933. designed item. Laforest Lidija, 72 Antolčić Jelena, r. 1934. Mihelčić Jasenka, 76 Hržić Balić Milana, r. 1934. Vuković Jasna Pavelić Glogoški Julia, 80 Kočica Ratkajec Ljubica, r. 1935. b. 1958 / Zagreb Perhač Hercigonja Dragica, 84 Perhač Hercigonja Dragica, r. 1935.

She graduated from the Department of Rosenberg Milica, 88 Kučinac Blaženka, r. 1937. www.dizajnerice.com Plastic Design at the School of Applied Skopal Stella, 92 Jeličić Plavec Marija, r. 1939. Arts, in the field of visual techniques in Šimanović Tavčar Mirjana, 96 Buzić Ljubičić Rajna, r. 1943. industrial and decorative design. She Šribar Marta, 100 Kaloper Jagoda, r. 1947. spends all the 37 years of her career at Tomljenović Meller Ivana, 104 Iveković Sanja, r. 1949 the Kordun Karlovac factory, where she Turković Greta, 108 Mihelčić Jasenka, r. 1953. designs and develops dinnerware and Vuković Jasna, 112 Vuković Jasna, r. 1958. stainless steel cutlery sets. Some of the Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice models of her cutlery design (Dubrovnik and Vinodol) have been protected by the State Intellectual Property Office and have been awarded the Croatian Quality Mark by the Croatian Chamber of Economy. 190 Literatura Literatura 191

Arhitektura, god. 26. (1972.), br. 16 Čovjek i prostor, br. 130 (1964.) Galjer, Jasna, “Kornelija Geiger - Horvat-Pintarić, Vera, “O vizualnim Arhitektura, god.10. (1956.), br. 1-6 Čovjek i prostor, br. 142 (1964.) Skica jednog zaboravljenog portreta”, komunikacijama u Jugoslaviji”, Arhitektura, god.13. (1959.), br. 6 Čovjek i prostor, br. 160 -161(1966.) Život umjetnosti 56 (1995) Bit International, 4(1969.): 93-103 Arhitektura, god.4. (1950.), br. 3-4 Čovjek i prostor, br. 46 (1956.) Galjer, Jasna, “Pariška izložba 1925. i Hrvatski Industrijski Dizajn Attfield, Judy i Pat Kirkham, A View Čovjek i prostor, br. 65 (1957.) Art Deco”, Čovjek i prostor 3 (1991): (1992.), br. 1 Čovjek i prostor, br. 66 (1957.) from the Interior: Feminism, Women and 22-23. Hundić, Anđelko, ur., Dubravka Rakoci Čovjek i prostor, br. 70 (1958.) Design, London: Women’s Press, 1995. Galjer, Jasna, “Pariška izložba : [Galerija Društveni dom Trešnjevka, Čovjek i prostor, br. 71 (1958.) Auf-Franić, Hildegard, i Slavko 1925. kao prilog modernoj arhitekturi u Zagreb], Zagreb 21. 10 - 7. 11. 1986., Čovjek i prostor, br. 72 (1958.) Henigsman, ur., Izložba dobitnika Velike Hrvatskoj”, 128.-129., u: Karač, Zlatko i Zagreb : Društveni dom Trešnjevka, 1986. Čovjek i prostor, br. 83 (1959.) nagrade 14. Zagrebačkog salona, Zagreb: Andrija Rusan, ur., 26. zagrebački salon: Čovjek i prostor, br. 85 (1959.) Hunjak, Maja, ur., Branka Uzur : Arhitektonski fakultet, 1982. arhitektura: Zagrebački velesajam, Muzej Čovjek i prostor, br. 86 (1959.) Studio Galerije Forum, Zagreb, 17. 12. Baranjai, Vlasta i Marina Baričević za umjetnost i obrt, Zagreb, 4.-19. 05. 1985 - 10. 1. 1986., Zagreb: Galerija Forum Denegri, Ješa, “Grafika na začetku (ur.), Vlasta Baranjai : Galerija Dars, 1991. Zagreb: Društvo arhitekata grada Centra za kulturu i informacije, 1986. devedesetih, Graphic art in the early Zagreba, 1991. Galjer, Jasna, Dizajn Zagreb, 23.VI - 7.VII 1981., Zagreb: Jakovina, Tvrtko, Sandra Križić 90s” u: 19. Mednarodni grafični bienale, pedesetih u Hrvatskoj: od utopije do ULUPUH, 1981. Roban, Ljiljana Kolešnik, Dejan Kršić i International biennal of graphic art: stvarnosti, Zagreb: Horezky, 2004. Baričević, Marina, Blanka Dužanec/ Moderna galerija, Cankarjev dom, Galerija Dean Duda, Socijalizam i modernost; Galjer, Jasna, Počeci modernog Život i djelo – bogato nasljeđe, Zagreb: Tivoli, Ljubljana, 22. junij - June, 30. umjetnost, kultura, politika 1950.- grafičkog dizajna u Hrvatskoj, Zagreb: ULUPUH, 2013 september - September, 9-12., Ljubljana: 1974., Zagreb:MSU i Institut za povijest Udruženje umjetnika primijenjenih Baričević, Marina, Branka Frangeš Mednarodni grafični likovni center, 1991. umjetnosti, 2011. umjetnosti Hrvatske, 1991. Hegedušić, Zagreb: ULUPUH, 2007 Denegri, Ješa, ur., Dizajn i kultura: Karaman, Igor, Industrijalizacija Glavan, Darko i Leila Topić, ur., Baričević, Marina, Branka Frangeš izbor tekstova, Beograd: Radionica SIC, građanske Hrvatske 1800.-1941., Zagreb: Galerija Studentskog centra – 40 godina, www.dizajnerice.com Hegedušić, Zagreb: ULUPUH, 2007. 1980. Naprijed, 1991. Zagreb: SC, 2005. Baunet projekt, “Otti Berger on Depolo, Josip [et al.], ur., Tapiserija Katalog drugog zagrebačkog Gnamuš, Marijan, Grega Košak, Baunet project”, http://www.baunet-info. u Hrvatskoj: Muzej za umjetnost i obrt, triennala, Zagreb, 1959. Marijana Kosec, Majda Juteršek i Milica com/research-networking/artists-groups- Zagreb, 7-26.6. 1988., Zagreb: Katalog “Stan za naše prilike”, Mrevlje, BIO1/2 Bienale industrijskega topics/otti-berger/ Vjesnik, 1988. Ljubljana: Propagandni odelek oblikovanja/Bijenale industrijskog Gospodarskog razstavišča, 1956. Brkić, Ružica, ur., Industrijsko Design, Bit International 4 (1968) oblikovanja: Moderna galerija Ljubljana: oblikovanje: jugoslovenski časopis za Katalog Art deco i umjetnost

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Doroghy, Ivan i Ariana Kralj, ur., 1.BIO 9. 10. - 15. 11. 1964., Ljubljana: unapređenje industrijskog oblikovanja 27. Zagrebački salon: design, primijenjena Sekretariat Bienala industrijskega u Hrvatskoj između dva rata, Zagreb: i srodnih oblasti, Beograd : Zavod za umjetnost, fotografija - situacija, oblikovanja, BIO, 1966. MUO, 2010. ekonomiku domaćinstva SR Srbije, Dizajn retrospektiva, prijedlog, alker : Umjetnički Gomez-Palacio, Bryony i Armin Katalog BIO 10: Bienale centar Beograd, 1970. paviljon, MGC Gradec, Galerija ULUPUH, Vit, Women Of Design: Influence And industrijskega oblikovanja ʹ10, Ljubljana, Ćaće, Nedjeljko i Vladimir Erdeš, ur., Zagreb, 1992., Zagreb: Gradski fond Inspiration From The Original Trailblazers 1984. za kulturu: Republički fond za kulturu: Kolonija umjetničke keramike Hinko Juhn, To The New Groundbreakers, Katalog BIO 12: Bienale Organizacijski odbor, 1992. Našice, Galerija Karas, Zagreb, 10.IX - How books, 2008 industrijskega oblikovanja ʹ12, 25.IX 1981., Zagreb: ULUPUH, 1981. Fiedler, Jeannine i Peter Felerabend, Gorbunov, Ðorđe, Andra Milenković, Ljubljana, 1988. Bauhaus, Köln: Könemann, 1999. Canki, Eugen, ur. Industrijski dizajn i Stevan Vujkov, Miroslav Fruht, Umetnost i Katalog BIO 2: Bienale industrijskega privredno-društvena kretanja u Jugoslaviji. Fruht, Miroslav, Dizajn u proizvodnji: Industrija, Beograd, 1956. oblikovanja ʹ2, Ljubljana, 1966. Zagreb, 22-24. rujna 1969., Zagreb: suština i značaj industrijskog dizajna, Hevnjak, Branka, ULUPUH 1950. – Katalog BIO 7: Bienale Industrijskega Radničko sveučilište, 1969. proces razvoja dizajna proizvoda, 2010., Zagreb:ULUPUH, 2010. oblikovanja ʹ7, Ljubljana, 1977. Čorak, Željka, “Grafički dizajn na organizovanje procesa razvoja dizajna Hlevnjak, Branka, ur., Međunarodna Katalog BIO 9: bienale industrijskega izložbi “Secesija u Hrvatskoj”, Čovjek proizvoda, organizovanje službe za dizajn, izložba grafičkog dizajna i vizualnih oblikovanja ʹ9, Ljubljana, 1981. i prostor 10-11 (1977) Beograd: Naučna knjiga, 1987. komunikacija = International Exhibition Katalog BIO1: Bienale industrijskega Čorak, Željka... [et al.], ur., Fruht, Miroslav, Industrijski dizajn, of Graphic Design and Visual oblikovanja ʹ1, Ljubljana, 1964. Retrospektiva - Počeci Obrtne škole i Beograd : Privredni pregled, 1976. Communications, Zagreb: ULUPUH, 1991. vizualni identitet Zagreba / 15. Zagrebački Katalog Exposition internationale des Galjer, Jasna, “Art déco u Höcker, Olga, Ukrasno pismo, salon, 8. svibnja - 8. lipnja 1980., Zagreb: arts decoratifs et industriels modernes. primijenjenoj umjetnosti i dizajnu”, Zagreb: Školska knjiga, 1951. Umjetnički paviljon Zagreb, 1980. u: Miroslav Gašparović i Anđelka Galić, Paris 1925.: Section du Royaume des Horvat-Pinarić, Vera “Grafički Serbes, Croates et Slovenes, Pariz: Čovjek i prostor, br. 102 (1960.) ur., Art déco u primijenjenoj umjetnosti dizajn u Jugoslaviji”, Dizajn - Časopis za Girard et Bunino, 1925. Čovjek i prostor, br. 104 (1960.) i dizajnu, Zagreb : Muzej za umjetnost i industrijsko oblikovanje 5(1967): 25-26 Čovjek i prostor, br. 118 (1963.) obrt, 2011: 23-60. 192 Literatura Literatura 193

Katalog Secesija u Hrvatskoj, Zagreb: umetnikov uporabne umetnosti Jugoslavije Mihelčić, Jasenka, “Razgovor s umjetnosti 19. i 20. Stoljeća, baza MUO, 2003. v Novem Sadu, aprila 1971., Beograd: Vladimirom Robotićem”, Život Umjetnosti podataka, Institut za povijest umjetnosti Katalog prvog zagrebačkog triennala, Industrijsko oblikovanje,1962. 54-55 (1994): 16-24. Rexha, Nexhmi, Industrijski dizajn u Zagreb, 1955. Kritovac, Fedor, “Deset godina Centra Mlađenović, Ivica, Istaknuti samoupravnom društvu, 1982. , Priština: Katalog Umetnost oblikovanja, za industrijsko oblikovanje u Zagrebu”, primenjeni umetnici Jugoslavije, Beograd: Ekonomski institut, 1982. prigodom II. Kongresa SLUPUJ-a, Arhitektura, 150 (1974.): 39-42. Linija A, 1988. Rocco, Sanja, ur., Grafički dizajn: Beograd, 1959. Kritovac, Fedor, “Pedesete – dizajn Mlikota, Antonija, “Otti Berger – znak, logo, ambalaža, promocija / Katalozi međunarodne izložbe namještaja i standard življenja”, Život hrvatska umjetnica iz Tekstilne radionice Godišnja izložba grafičke sekcije grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija umjetnosti 54-55 (1994): 10-16. Bauhausa 1”, izvorni znanstveni rad, UDK: ULUPUH-a, Zagreb, lipanj 1994., Zagreb: ZGRAF 1-6, Zagreb, 1975.-1995., Kritovac, Fedor, “10 godina Centra 7.071:745.52, Sveučilište u Zadru ULUPUH, 1994. (izuzev kataloga izložbe ZGRAF 4, koji za industrijsko oblikovanje u Zagrebu”, Njerš, Ljerka, Ljerka Njerš: recent Rozman, Boris, Lojze Muhič, Janez nije tiskan.) Arhitektura 150 (1974) paintings and ceramics : Leighton House Koželj, Olga Rusanov, Dušan Moškon, Kavurić, Lada, predgovor za izložbu Kritovac, Fedor, Dizajn, planiranje Museum, London, 19th November - Vladimir Brezar, Igor Kalčič, Stoljeće hrvatskog plakata, Zagreb: i razvoj proizvoda, Maribor: Visoka 1st December 1984., London: Leighton Arhitektonska teorija. Arhitektonsko Kabinet grafike HAZU, 2001. ekonomsko komercialna šola, 1973. House, 1984. oblikovanje. Industrijsko oblikovanje, Ljubljana: RSS, 1982. Kavurić, Lada, ur., ZGRAF 3, Mächtig, Saša J., At the crossroads: Petricoli, Sofija [et al.], Milana [Umjetnički paviljon, Zagreb, 5.11 - 25.11. the 17th Worldesign ICSID Ljubljana Hržić-Balić:retrospektivna izložba Rus, Zdenko, ur., 24. Zagrebački 1981]: treća zagrebačka izložba grafičkog 91 Yugoslavia, September 9 – 14. keramike,1934.-1971.: Muzej za umjetnost salon : primijenjene umjetnosti, dizajn dizajna s međunarodnim sudjelovanjem = 1991., Ljubljana: Secretariat of the 17th i obrt, Zagreb, siječanj - veljača 1972., :Umjetnički paviljon, Zagreb, 8. 5 - 8. 6. Zagreb Exhibition of Graphic Design with Worldesign ICSID, 1989. Zagreb: MUO, 1972. 1989., Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1989. International Participation : grafički dizajn Magaš - Bilandžić, Lovorka, “Olga Petruša-Štrukelj, Elizabeta, www.dizajnerice.com za razumijevanje među narodima = graphic Höcker - varaždinska umjetnica pisma”, u: Bibliografija arhitekture, urbanizma, Saračević-Wuerth, Ranka, ur., design for an international understanding, Damjanović, Stjepan, ur., Akademik Andre industrijskega in grafičnega oblikovanja I. Svjetski triennale male keramike = Zagreb:ULUPUH, 1981. Mohorovičić: Varaždin i varaždinske teme. ter fotografije za leto 1982, Ljubljana: I. World Triennial Exhibition of Small Keller, Goroslav, Dizajn/Design, Sažeci radova sa znanstvenog skupa, Arhitekturni muzej, 1985. Ceramics = Iere triennale mondiale de la Zagreb: Vjesnik – agencija za marketing, Varaždin: Hrvatska akademija znanosti Privredna komora Makedonije, petite ceramique = I. triennale mondiale 1975. i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Društvo likovnih umetnika za della piccola ceramica = I. trienal mundial de la pequena ceramica = I. Welttriennale Kolešnik, Ljiljana, Hrvatska likovna Varaždinu, 2012. primenjenu umetnost Makedonije, ur.,

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice der kleinen Keramik = I. meždunarodn’j kritika 1950 – 1969, bio - bibliografska Maković, Zvonko, ur., Avangardne Industrijski dizajn u funkciji ekonomske triennale maloj keramiki : Muzejski prostor, obrada tendencije u hrvatskoj umjetnosti, Zagreb: stabilizacije, Skopje: Organizacioni odbor Jugoslavenskog savetovanja Industrijski Zagreb, 14.10 - 3.12. 1984., Zagreb: Košak, Grega, ur., Oblikovanje v Galerija Klovićevi dvori, 2007 dizajn ‘85, 1985. Sveučilišna naklada Liber, 1984. Jugoslaviji, Ljubljana: ČGP DELO, 1970. Maleković, Vladimir, ur., Suvremena Schubert, Edita i Marijan Susovski hrvatska keramika : Muzej za umjetnost Putar, Radoslav , “Dizajn proizvoda Košak, Gregor, Zvonimir Radić, (ur.), Edita Schubert: Galerija suvremene i obrt, Izložbeni salon, Zagreb, 18. u jugoslavenskoj industriji”, Dragoslav Stojanović – Sip, ur., umjetnosti, Zagreb, 12. 1 - 12. 2. 1984., listopada do 18. studenoga 1984., Zagreb : Bit International, 4(1969.): 83-93. Oblikovanje v Jugoslaviji = The design Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1982. in Yugoslavia, Beograd : Savez likovnih Sveučilišna naklada Liber, 1984. Rački, Melita, ur., 18. Zagrebački Škrjanec, Breda, ur., 20. mednarodni umetnika primenjenih umetnosti Marović-Sinti, Jagoda, Jagoda salon: primijenjena umjetnost, grafički grafični bienale = 20th International Jugoslavije, 1970. Marović Sinti: Mali salon, Rijeka, 16.VI - i industrijski dizajn: Situacija, Tribina, Prijedlog, Popratne izložbe, priredbe i Biennial of Graphic Art : Moderna Kosovelj, Zvone [et al.], Zgraf5 / Peta 30.VI 1981., Zagreb: Liber, 1981. akcije, Zagreb: Umjetnički paviljon, 1983. galerija, Cankarjev dom, Galerija Tivoli, međunarodna izložba grafičkog dizajna i Meštrović, Matko “ICSID Venecija Ljubljana, 25. junij - June - 30. september Rački, Melita, ur., 19. Zagrebački vizuelnih komunikacija = Fifth International 1961 – s međunarodnog kongresa - September 1993., Ljubljana: Mednarodni salon: slikarstvo, kiparstvo, grafika, Exhibition of Graphic Design and Visual dizajnera”, Čovjek i prostor, 108-109 grafični likovni centar, 1993. Communications, [Umjetnički paviljon, (1962.): 11. akvarel i pastel, Zagreb: Udružena Skupina autora, “Dizajn nameštaja Zagreb, 16. 10. - 4. 11. 1987.], Zagreb: samoupravna interesna zajednica culture Meštrović, Matko, ur. , Dizajn: časopis danas i sutra : materijal Simpozijuma ULUPUH, 1987. grada Zagreba, 1984. za industrijsko oblikovanje, Zagreb: Centar održanog u Beogradu u okviru IX. Radewaldt, Ingrid, “Otti Berger”, Kralj, Arijana, Predgovor u katalogu za industrijsko oblikovanje, 1967/68. međunarodnog sajma nameštaja, opreme Müller, Ulrike, Bauhaus Women. izložbe Dizajn 1950-1960, Zagreb: Mihelčić, Jasenka i Feđa Vukić, ur., i unutrašnje dekoracije 1971.”, Industrijsko Art, Handicraft, Design, Paris: LIKUM, 1983. Hrvatski industrijski dizajn – kritička oblikovanje i marketing, 1971. Flammarion, 2009. Kralj, Niko, Industrijsko oblikovanje retrospektiva / br.1, Zagreb: 27. zagrebački Skupina autora, 11. biennale Reberski, Ivanka i Ljiljana Kolešnik, in vzgoja oblikovalcev : razmišljanja Nika salon, ULUPUH & Društvo dizajnera mladih jugoslavenskih umjetnika: u čast Vizualni fenomeni u hrvatskoj likovnoj Kralja ob priliki V. kongresa Zveze likovnih Hrvatske, 1992. 40-godišnjice ustanka, Moderna galerija, 194 Literatura 195

Rijeka, juli, august, septembar 1981., Vukić, Feđa, ur. Zagreb, Modernost Rijeka: Moderna galerija, 1981. i grad, Zagreb: AGM, 2003. (tekstovi Šperanda, Ivan, ur., 16. Zagrebački Maroje Mrduljaš: “Zagrebački dizajn i salon, Umjetnički paviljon [i] Moderna dizajniranje Zagreba”; galerija, Zagreb, 8.5 - 8.6. 1981., Zagreb: Darko Glavan: “Od mode sa Zapada do Moderna Galerija, 1981. izvoza na Zapad”…) Srkoč, Lana, Maša Štrbac, Ivana Vukić, Feđa, ur., Od oblikovanja do Mance, Lidija Laforest - Retrospektiva, dizajna, Teorija i kritika projektiranja za Zagreb: ULUPUH, 2013. industrijsku proizvodnju, Zagreb: Meandar, 2003. Susovski, Marijan, Tomaž Brejc [et al.], Junge Kunst aus Jugoslawien = Mlada Vukić, Feđa, ur., Teorija i povijest jugoslavenska umjetnost: Kuenstlerhaus dizajna - kritička antologija, Zagreb: und Neue Galerie am Landesmuseum Arhitektonski fakultet Sveučilišta i Golden Joanneum, Graz, 20. 9 - 12. 10. 1986. [i] marketing - Tehnička knjiga, 2012. Hochschule fuer Angewandte Kunst, Wien, Wortmann-Weltge, Sigrid, Bauhaus- 20. 10 - 20. 11. 1986. [i] Kuenstlerhaus, Textilien, Kunst und Künstlerinnen der Klagenfurt, 5. 12 - 23. 12. 1986. [i] Webwerkstatt, Schaffhausen: Edition Salzburger Kunstverein, Salzburg, Zagreb: Stemmle, 1993. Galerije grada Zagreba, 1986. Zagrebački salon, 4. (1969.) Tatomir, Zrinka, “111 godina Zagrebački salon, 5. (1970.) naše škole, Od Obrtne škole do Škole Zagrebački salon, 7. (1972.)

primjenjene umjetnosti i dizajna”, Život Zagrebački salon, 9. (1974.) www.dizajnerice.com umjetnosti 27-28 (1978.) Zagrebački salon, 21. (1986.) Uzur, Branka i Ljerka Šibenik Zidić, Igor [et al.], ur., Kritička (ur.), Branka Uzur: Centar za kulturnu retrospektiva “Zemlja”: slikarstvo, grafika, djelatnost, Galerija Nova, Zagreb, ožujak crtež, kiparstvo, arhitektura / 1984., Zagreb: Centar za kulturnu 6. Zagrebački salon, Umjetnički paviljon djelatnost, Galerija Nova, 1984. Zagreb, 8. svibnja - 8. lipnja 1971.,

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice Valušek, Berislav [et al.], Zagreb: Jugoslavenska akademija Dokumentacija akcija izvedenih na 12. znanosti i umjetnosti, 1971. biennalu mladih jugoslavenskih umjetnika, Rijeka 1983, Moderna Galerija, Rijeka, 1983 Vlajo, Koraljka, ur., Marijina industrija ljepote, Marija Kalentić i “Neva” dizajn ambalaže 1963. – 1985., Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2013. Vljao, Koraljka, Porculanski sjaj socijalizma, Dizajn porculana Jugokeramika - Inker 1953. - 1991. , Zagreb: MUO, 2010. Vukić, Feđa i Jasenka Mihelčić, Skica za portret hrvatskog industrijskog dizajna, katalog izložbe u sklopu 27. Zagrebačkog salona, Zagreb, 1993. Vukić, Feđa, “Prilog poznavanju teorije dizajna u Hrvatskoj” izvorni znanstveni rad, UDK: 7.05(497.5), Arhitektonski fakultet, Zagreb Vukić, Feđa, Modernizam u praksi, Zagreb: Meandar, 2008. 196 Impresum projekta Impresum projekta 197

Dizajnerice: kontekst, produkcija, Institucije i izvori Događanja [d]razgovor: Ženska povijest dizajna utjecaji 1930 — 1980, Odjel zaštite i pohrane građe NSK; Internacionalna konferencija “MoMoWo Galerija HDD, Hrvatsko dizajnersko (26. 2. – 27. 3. 2015.) Grafička zbirka NSK; Muzej za umjetnost - Women’s Creativity since the Modern društvo, Zagreb, 2015. Galerija HDD, Hrvatsko dizajnersko i obrt (MUO); Dokumentacijski i Movement (1918-2018): Toward a New društvo, Boškovićeva 18 informacijski odjel MSU; Institut za Perception and Reception” Serija tematskih vodstava po izložbi za povijest umjetnosti (IPU), Fotoarhiv The Polytechnic University of Turin, učenike Škole primijenjenih umjetnosti, Autorska koncepcija, istraživanje i Branko Balić i dokumentacijski fondovi; Politecnico di Torino, 2018. 2015. produkcija građe Kabinet za arhitekturu i urbanizam - Maša Poljanec i Maja Kolar / Arhiv za likovne umjetnosti (HAZU); Predstavljanje interdisciplinarnog Izlaganje u sklopu “3. Platformat Doma voditeljice projekta Arhiv Hrvatske udruge likovnih umjetnika istraživačkog projekta u sklopu mladih – festival nezavisne kulture i primijenjenih umjetnosti (ULUPUH); internacionalne konferencije “MoMoWo umjetnosti”, MKC Multimedijalni kulturni Istraživanje i produkcija građe Avantgarde museum - kolekcija Marinka - Women’s creativity since the Modern centar, Split, 2015. Ana Bedenko / suradnica-istraživačica Sudca; INDOK odjel Elektrotehničkog Movement” SAZU Slovenska akademija instituta Končar; Školska knjiga; znanosti i umjetnosti, Ljubljana, 2016. Organizacija: Platforma 9.81 u suradnji U organizaciji Zavod za povijest hrvatske književnosti, sa Hrvatskim dizajnerskim društvom, Hrvatsko dizajnersko društvo kazališta i glazbe – Odsjek za povijest Predavanje “Praktična povijest dizajna” Odsjekom za dizajn vizualnih komunikacija hrvatskog kazališta (HAZU) i dr. Studij dizajna, Zagreb, 2016. Umjetničke akademije u Splitu te Uz potporu Multimedijalnim kulturnim centrom Kultura Nova, Grad Zagreb, Ministarstvo Zahvale Izlaganje u sklopu (bijenalne) Izložbe Split, 2015. kulture Valerija Barada (Odsjek za sociologiju, dizajna 1516 MUO Muzej za umjetnost i Sveučilište u Zadru); Ana Bedenko; obrt, Zagreb, 2016. Javna panel diskusija, Platforma Doma Producent projekta Kristina Bonjeković (MSU); Jelena mladih MKC Multimedijalni kulturni centar, www.dizajnerice.com Marko Golub / voditelj galerije HDD Bračun Filipović (ŠK, OPA); Lana Cavar Glavna nagrada unutar profesionalne Split, 2015. i Narcisa Vukojević (autorice projekta kategorije Koncept-Incijativa-Kritički Oblikovanje izložbe i baze podataka “Iskopavanja”); Branka Hlevnjak; Sanja dizajn HDD Hrvatsko dizajnersko društvo, Predstavljanje u sklopu tematske izložbe Maša Poljanec, Maja Kolar Iveković; Boris Jurinić (Ministarstvo Zagreb, 2016. “Arhiv dizajna” Dan D 6. međunarodni kulture); Jagoda Kaloper; Andrea festival dizajna, Zagreb, 2015. Autorski tekstovi za izložbu Klobučar, Koraljka Vlajo (MUO); Ljiljana Samostalna izložba “Dizajnerice: Ivana Mance, Marko Golub Kolešnik, Ivana Mance, Irena Šimić Kontekst, produkcija, utjecaji 1930 —

Dizajnerice 1930 —1980 Dizajnerice (IPU); Blaženka Kučinac; Boris Ljubičić; 1980” HDD, Zagreb, 2015. Programiranje i izrada baze podataka Ivana Musić (ULUPUH), Leila Mehulić Vedran Kolac (Mimara); Antonija Mlikota (Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru); Fotografije Cvetka Požar (Muzej za arhitekturo in Razni izvori oblikovanje, Ljubljana); Lana Srkoč; Stela Stazić (HNK); Marinko Sudac (Avantgarde museum); Feđa Vukić (Studij dizajna, Zagreb) Dizajnerice 1930 —1980