SOCIJAlISTltKA FEOER1TlVNA REPUBLIKA JUGOSlAVIJA OSNOVNA GEOLOSKA KARlA 1:100000

1S'

14' II!=:! 1m 18° llliIs=! i. II! ZO' II III Ii!!! iB ~ Ii'! 46' II 11 iii! llil Iii I. 11 ., II! r£1 22' III ~~ I' ~ E IIU JJ :!I! i. I ~ 44° !l!1 il I 'M ."" ~ 1..,<:; I~ !." .. ~ r II! III" G:J ~ e! 1s'li", m ~ .i') 1m [] II 1m! ill I iii ~ Iii:l II 4Z' Iii!! II zo° .) " == ~ .., t'j ~n 18° I!II! !!II .. Z2' SAVElNIGEOLOSKI lAVOO BEOGRAD Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija

OSNOVNA GEOLOSKA KARTA 1 :100 000

TUMAC za list

CRIKVENICA L 33-102

Beograd 1973. REDAKCIJSKI ODBOR:

Prof. dr Milorad Dimitrijevic Prof. dr Stevan Karamata Dr Boris Sikoiek Dr Dobra Veselinovic

Izdaje Savezni geoloski zavod, Beograd Naklada od 500 primjeraka kao sastavni dio primjerka lista karte s kojim se pakira u plasticnu futrolu

Tisak: "PRIVREDNI PREGLED", Beograd, Marsala Birjuzova 3 KARTU I TUMAC IZRADIO:

INSTITUT ZA GEOLOSKA ISTRAZIVANJA ZAGREB 1963.

Autori karte: M. SUSNJAR, J. BUKOVAC, L. NIKLER, I. CRNOLATAC, A. MILAN, D. SIKI<~, I. GRIMANI, '£. VULIC, I. BLASKOVIC Suradnici: B. BIONDIC, S. MARINCIC, P. JOVIC, M. BRKIC. Autori tumaca: I. GRIMANI, M. SUSNJAR, J. BUKOVAC, A. MILAN, L. NIKLER, I. CRNOLATAC, D. SIKIC, I. BLASKOVIC SADR2AJ

Strana Strana

UVOD ...... 5 Dolomiti s uloScima vapnenaca ...... 24 GEOGRAFSKI PREGLED ...... 5 Grebenski vapnenci turona ...... 25 PREGLED DOSADASNJIH ISTRA2I- TERCI}AR ...... " 25 VANJA ...... 8 Paleogen ...... 25 PRlKAZ OPCE GRADE TERENA 11 Foraminiferski vapnenci ...... 25 OPIS KARTlRANIH JEDINICA ...... 17 Klastiti ...... " 26 Gornji paleozoik ...... 17 Vapnene brece ...... 27 Glineni skriljavci i pjescenjaci 17 Pliocen ...... 27 Konglomerati ...... 17 KVARTAR ...... 27 TRIJAS ...... 18 Pleistocen ...... 27 Amfibolski porfirit ...... 18 Holocen ...... 28 Gornji trijas ...... 18 Deluvij ...... 28 Lapori, pje§cenjaci i laporoviti dolomiti 18 Sipari ...... 28 Dolomit ...... 18 Terra rossa ...... " 28 JURA ...... 19 Aluvij ...... 28 Vapnenci i dolomiti ...... 19 TEKTONIKA ...... 29 Vapnenci s litiotisima ...... 19 Gorski kotar ...... 29 Vapnenci i dolomiti i litiotis vapnenci ., 20 Tektonska jedinica Fuzine-Krivi Put .. 29 Mrljasti vapnenci ...... , 20 Tektonska jedinica Burni Bitoraj- Ko- Vapnenci, dolomiti i dolomiticni vapnenci 20 lovratske stijene ...... 29 Vapnenci ...... 21 Tektonska jedinica Mrkopalj-Samar- Vapnenci s roznjacima ...... 21 ske stijene ...... 31 Vapnenci s klipeinama ...... 22 Tektonska jedinica Lepusine drage .... 31 Grebenski vapnenci i dolomiti ...... 22 Omisalj-Vinodol ...... 31 KREDA ...... 23 Krk ...... 32 Donja heda ...... 23 PREGLED MINERALNIH SIROVINA .. " 34 Vapnenci i brece ...... 23 Boksiti ...... 34 Brece s uloscima vapnenaca ...... 23 Gradevni kamen ...... 34 Vapnenci s uloscima breca ...... 24 Pijesci ...... " 35 Gornja kreda ...... 24 HISTORIJA STVARANJA TERENA ...... 37 Vapnenci, dolomiti i dolomitne brece .. 24 LITERATURA ...... 39 UVOD

Geoloska istrazivanja na podrucju lista Crikvenica-I09, za Osnovnu geolosku kartu SFRJ, zapocela su u 1961. godini. U toj godini snimljeni su tereni obalnog podrucja i dijela Gorskog Kotara na sekcijama: Bakar, Fuzine, Mrkopalj, Bijela Lasica, Crikvenica, Kurin, V. Smolnik, Silo, Novi, Duliba, Rt Klista, Krivi Put. Radove su izvodili geolozi Instituta za geoloska istra­ zivanja u Zagrebu: Blaskovic Ivan, Crnolatac Ivan, Milan Ante, Nikler Leon, Sikic Dragutin. U 1963. godini izvrsena je reambulacija na otocnom dijelu lista Crikvenica na sekcijama: Omisalj, Crikvenica, Malinska, Silo, Krk, Vrbnik i Rt Klista. Na ovim radovima su ucestvovali: Bukovac Josip, Grimani Ivo, Jovic Petar, MarinCic Stanko, Susanjar Milan. U podrucju Bakra i Fuzina izvrsena je dopuna geoloskih podataka iz karata koje su izradili Vulic Zeljko i Biondic Bozidar. Paleontoloske analize mezozojskih stijena izvrsili su: Grimani Maja, Milan Ante, Nikler Leon i Sikic Dragutin, a mikropaleontoloske analize eocenskog flisa: S. Muldini-MamuziC. Sedimentolosku obradu prikupljenih uzoraka izvrsili su petrografi: Jovic Petar, Simunic Alka, a analize eruptivnih stijena izvrsio je Vragovic Mihovil. Fotogeoloska obrada, osim na otocnom dijelu lista i obalnom pojasu, nije dala dovoljno podataka zbog pokrivenosti terena i slabe fotogenicnosti. Snimanja su vrsena dijelom na originalnim topografskim podlogama 1 : 25000, dobivenim od SGZ-a, a dijelom na podlogama dobivenim povecanjem odgovarajudh stampanih topografskih karata 1 : 50000. Tumac je redigovao D. Vese1inovic, a strucno-tehnicku redakciju karte izvrsio je D. Dragic (Seizmoloski zavod SRS).

GEOGRAFSKI PREGLED

List Crikvenica-I09 lezi izmedu 45°00' i 45°20' sjeverne geografske sirine te 14°30' i 15°00' geografske duzine (po Greenwichu). Zahvaca povrsinu od 1480 km2 . Od toga 1140 km2 zauzima kopno, dok ostatak otpada na more. List Crikvenica-109 obuhvaca dio Gorskog Kotara, ved dio Hrvatskog primorja i gotovo cijeli otok Krk. Teren se od mora prema sjeveroistoku postepeno uzdize. Podrucje Vinodola predstavlja dolinu s grebenom odijeljenu od mora. Prema unutrasnjosti, preko stepenice Vinodolskog grebena, ;;>;atim stepenice Bribirskih sta.nova., prela.:;i se u zaravnjenu i, manjim gorskim oblicima, izbraz-

5 danu trecu stepenicu, kojom je primorsko podrucje odijeljeno od jugozapadnih obronaka Velike Kapele. Morfologija ovog podrucja genetski je uslovljena tektonskim odnosom. Gorske kose i hrptovi V. Kapele medu kojima se istice Burni-Bitoraj, Bitoraj, Visevica, V. Vise­ vica, Bijela Lasica sa najvisim vrhom V. Kapele - trigonometar 1535 m, zajedno sa prije nave­ denim stepenicama izrazitog su dinarskog pruzanja. Odstupanja geomorfoloskih oblika od dinarskog pravca u jugoistocnom dijelu lista, uvjetovana su geoloskom strukturom. Tako se planinski greben Bijelih i Samarskih stijena. V. J avornice, RiCickog bila, Kolovratskih stijena, Alanskog-krivoputskog platoa i obalna linija pruzaju u smjeru SSZ-JJI iIi S-J, analogno zonalnom pruzanju na tom dijelu terena postojeCih stratigrafskih Clanova. Uz strukturnu uvjetovanost i litoloski sastav dao je ovom podrucju osebujna morfoloska i hidrogeoloska obiljezja. Geoloska grada terena karakterizirana je sirokim pojasom jurskih i krednih vapnenaca, Cija debljina prelazi par tisuca metara, kao i klasticnim paleozojskim i gornjotrijaskim naslagama u predjelu Fuzina, te fliskim zonama Vinodola i Vrbnickog polja na otoku Krku. Tereni izgradeni od vapnenaca i dijelom dolomita imaju karakter uzdignutog pokrivenog krsa sa izrazito razvijenim oblicima znacajnim i za os tala dinarska krska podrucja. Ova zona karbo­ natnih naslaga bogata je raznim morfoloskim oblicima, naroCito skrapama, dubokim vrtacama, uvalama, kukovima, ponorima, spiIjama i snijeznicama. U tom pogledu naroCito se istice predio Bijelih i Samarskih stijerta, koje obiluju brojnim fenomenima krsa. Vapneno-dolomitni sastav naslaga, kao i njihov polozaj, uvjetovao je da se gotovo sva oborinska voda gubi brojnim pukotinama i ponorima u podzemlje, gdje duz tektonski predisponiranih puteva gravitira prema moru i izbijau obliku izvora, iii pak jakih vrulja. Mnogobrojne vrulje u Bakarskom zaljevu vezane su na barijeru flisa. Unutar karbonatnih naslaga razvijene su manje zone dolomita, koji se veCinom ponasaju kao nepropusne stijene, te je za njih vezano formiranje periodicnih bujicnih tokova. Slieno se ponasaju zone plocastih vapnenaca, tvoreCi blage forme bez jako izrazene karstifikacije. Za podzemnu hidrografiju znacajna je zona flisa Vinodola, koja sluzi dijelom kao barijera kretanja podzemnih voda. U podrucju Fuzina i Vrata, gdje su razvijene klasticne naslage paleozoika i gornjeg trijasa, nalazimQ veCi stalni povrSinski vodeni tok potoka Licanke. Izvor izbija na rasjednom kontaktu paleozojskih skriljavaca i jurskih vapnenaca. Nakon kratkog toka kroz paleozoik voda Lieanke ponire kod Podkobiljaka. Podrucja izgradena od nepropusnih naslaga gornjeg paleozoika i eocenskog flisa obiluju manjim izvorima i povrsinskim tokovima. Podrucje otoka Krka predstavlja odvojenu hidrogeolosku cjelinu. Izvori i povremeni tokovi vezani su na sinklinalu nepropusnim naslagama flisa, Omisalj-Dobrinj-Vrbnik-Bascanska draga. Znacajnije pojave voda u karbonatnom kompleksu jugozapadnog dijela otoka, koncen­ triraju se u podrucju Njivica i Ponikava. Ove vode su od velikog znacaja za opskrbu otoka Krka vodom.

-6 14° 301 1.5 00 1

RIBN ICA o

o BISTRICA *" o ~NJ E i~\ CR N OMELJ

DELNICE o L.

o OGULIN

Q OTOCAC

18 20 .... r, 22 24 r 46 -" 'I " \ \ \ ... '" <. , ~ ( 44 \ LOSINJ "- I .I ( (, " \ , 2 I I \ ;,,:'1., \ L-:- --

Sl. 1. Pregledna geografska karta lista Crikvenica. Generalized geographic map of the Crikvenica sheet. 0630P­ Han reorpa

7 PREGLED DOSADA~NJIH ISTRAilVANJA

Na1azi ostataka ve1ikih sisavaca u pliocenu, kod Bribira i Kosavina, pobudili su paznju geo1oga jos 1848. godine, kada je Homes na temelju ostataka sisavaca utvrdio prisutnost gomjop1io­ censkih slojeva na ovim loka1itetima. Fosilnim ostacima sisavaca iz pliocena podrucja Bribira i Kosavina bavili su se kasnije Vacek (1877), Fuchs (1879) i Gorjanovic (1912). Prva preg1edna geoloska istrazivanja u podrucju 1ista Crikvenica izvrsili su Fotterle (1855), Lorenz (1859) i Stur (1863). Za nas su svakako najinteresantniji rezu1tati istrazivanja F. Fotterlea. On je, nairne, utvrdio k1asticne paleozojske naslage kod Fuzina i Mrzlih Vodica. Prema lito1oskoj ana10giji zakljucuje, da je pa1eozoik kod Mrzle Vodice i Fuzina iste starosti. Na temelju pro­ duktida iz skriljavaca kod Mrzle Vodice i biljnih otis aka iz pjeScenjaka kod Fuzina usporeduje ovaj razvoj s donjim karbonom kod P1iberga u Koruskoj. Klasticne sedimente u bazi gomjo­ trijaskog do1omita na rubovima pa1eozoika kod Fuzina usporeduje s verfenskim nas1agama. F. Stoliczka (1862), na osnovu odredenih amonita, vapnence s amonitima kod Begova razdo1ja pribraja juri, a prema oskudnoj fauni koralja grebenske vapnence kod Krivog Puta uvrstava u donju kredu. Osim krednih i paleogenskih nas1aga u Primorju i na otoku Krku, karbonskih skri1javaca i pjescenjaka kod Fuzina i manje pojave jurskih vapnenaca kod Begova razdo1ja, F. Hauer (1867-71) sve os tale vapneno-dolomitne nasi age izdvaja kao trijas, odnosno halStatske, ezino i gutenstajnske vapnence. E. Tietze (1873) je prikazao geo1oske, morfo1oske i hidrografske prilike izmedu Karlovca i Velebitskog kana1a. Prema ovom autoru, Velika Kapela je izgradena od trijaskih sedimenata. E. Mojsisovicz (1880) je, medutim, misljenja, da bi u tom prostranom kompleksu mezozojskih nas1aga, do tada opisanih kao trijas i kreda, trebali postojati i jurski sedimenti. Eocensku faunu Vinodola obradili su Frauscher (1884), de Stefani and Dainelli (1902) i Vog1 (1912). Vog1 poistovjecuje faunu Vinodola sa srednjoeocenskom faun om Istre i Da1macije. Lukas Waagen (1905) na geo1oskoj karti Krk-Novi 1 : 75000, dijeli kredne nas1age na donje rudistne vapnence i brece, te gomje rudistne vapnence i brece. Tercijame su starosti i foramini­ ferski vapnenci, te 1apori i pjescenjaci (gomje numu1itni slojevi). Pojavom krede unutar flisa kod Drvenika bavi1i su se Terzaghi (1911), Vogi (1912), Kormos (1914), Koch (1924) i Salopek (1960). Dok Terzaghi, Vogi i Kormos smatraju, da je kreda u podrucju Drvenika postojala kao greben u eocenskom moru, te da njegov postanak nije uvje­ tovan tektonski, Koch - a donekle i Salopek - Drvenik smatraju horstom. Prema Kormosu i Voglu (1912, 1913) paleozoik kod Mrzle Vodice i Fuzina odgovara donjem permu (na1eodyas). Oni razlikuju gomjotrijaski do1omit i lijaske vapnence jugozapadno od paleozoika kod Fuzina, a za debe10 uslojene i gromadaste vapnence ovog podrucja iznad lijasa napominju, da bi mogli odgovarati dogeru, ali ih zbog pomanjkanja paleonto1oskih dokaza ne odvajaju od lijasa. Kadic, Kormos and Vog1 (1912) i Kadic (1913) su utvrdili cenoman-turonsku

8 starost vapneno-dolomitnih naslaga jugozapadno od Vinodola. Oni spominju i kozinske vapnence na sjereroistocnom rubu Vinodola, a vapnene brece oko Novog smatraju njihovim ekvivalen­ tima. Waagen (1905) je iste brece na otoku Krku izdvojio kao ekvivalent kozinskih naslaga i navodi, da su nastale kao rezultat kontinentalne faze krajem krede. Prema R. Schubertu (1912) paleozojski sedimenti kod Fuzina pripadaju karbonu i permu. U kontinuiranom slijedu mezozojskih naslaga jugozapadno od paleozoika kod Fuzina spominje gornjotrijaski dolomit, Lithiotis- vapnence i mrljaste vapnence, zatim Cladocoropsis-slojeve i koraljne vapnence s rodovima Nerinea, Diceras i Ellipsactinia. Schubert je misljenja, da vapnene brece u bazi gornjokrednih naslaga istocno od Vinodola pripadaju donjoj kredi. On je osim toga utvrdio inversnu strukturu duz sjeveroistocnog ruba Vinodola. V. Vogl (1913, 1916) obraduje faunu vapnenaca Visnjevice, Zlobina i Zagradskog vrha, pa je vapnence u bazi donjokrednih vapnenih breca, a iznad tamnosivih vapnenaca, koje je on oznaCio kao lijas, smatrao titonskim. Neogen, kojega je vee Stache izdvojio u okolici Bribira, Koch (1922) odreduje na osnovu vivipara kao gornji pliocen. Posttercijarni pokreti su, prema Kochu, uvjetovali poprecno rasjedanje, Cime je vezan postanak poprecnih draga, kroz koje je, prema njegovom misljenju, vrseno praz­ njenje pliocenskih jezera sire okolice Vinodola. U razdoblju izmedu 1923-27. godine, O. Matausek objavio je niz radova 0 strukturnim i stratigrafskim opazanjima na otoku Krku. Njegovi pog1edi na tektoniku su bitno razliciti od ranijih radova. Matausek smatra da se radi 0 slozenoj strukturnoj gradi, 0 nav1acenjima krednih naslaga na eocen u podrucju Raske drage. Godine 1933. (a, b, d) F. Koch objavljuje geo1oske karte i tumace 1istova Susak-Delnice i Ogulin-Stari Trg (1 : 75000), kojima je obuhvaeeno sjeverno podrucje kontinentalnog dijela lista Crikvenica. Na karti Susak-Delnice paleozoik kod Fuzina je izdvojen kao gornji karbon, dok je za modrozelene naslage u dolini Lepenice potoka, driao da odgovaraju verfenskim nas1a­ gama. Odreduje, nadalje, noricku starost gornjotrijaskog do1omita uz paleozoik, a najveCi dio lijaskih vapnenca izdvaja kao srednji lijas s fosilima Megalodus pumilus, Lithiotis problematica i Terebratula rozeana. Najmladim jurskim sedimentima - prema Kochu - pripadali bi Clado­ coropsis vapnenci, koji prema gore prelaze u koraljne vapnence s rodovima Diceras i Nerinea. Eruptiv kod Benkovca odreduje kao dijabazni porfirit, do Cijeg je izljeva doslo koncem srednjeg trijasa. Na geo10skoj karti Ogulin--Stari Trg, u dije1u koji se odnosi na list Crikvenica, osim jure koja je podijeljena kao i na 1istu Susak-Delnice, u okolici Sungera izdvaja trijas. Istih godina J. Poljak zapoCima geo10ska istrazivanja Velike Kapele. On je objavio neko1iko radova (1932, 1933a) i prethodnih izvjestaja 0 geologiji i geo10skom snimanju (1933b, 1934, 1935) podrucja Ledenice-Brinje-Ostarije, a 1936 (a, b) objavljuje geolosku kartu (1 : 75000) i tumac lista Ledenice-Brinje-Ostarije. Kartom je zahvaeen jugoistocni dio 1ista Crikvenica, koji je - prema Po1jaku - izgraden od jurskih vapnenaca i dolomita, osim najzapadnijeg dijela, gdje su razvijene donjokredne vapnene brece. Jura je u ovoj karti podijeljena na donji 1ijas, srednji i gornji lijas, doger, Cladocoropsis vapnence i titon. Odstupanje pruzanja slojeva od dinarskog smjera, na jugozapadnim padinama Vel. Kapele, prema Poljaku, je uvjetovano otporom eruptivne mase u Senjskoj dragi i paleozojskih naslaga i erupt iva u Gorskom Kotaru. U paleoto­ loskim radovima istog autora (l936a, 1940, 1944) odredena je fauna na temelju koje je pokusano horizontiranje titona Velike Kape1e. Kako Poljak u titonu Velike Kapele nije nasao amonite smatra, da grebenski facijes odgovara gornjem titonu. Prema Cubrilovicu (1938) kredne nas1age sjeveroistocno i jugozapadno od Vinodola Cine anti­ klina1e bore u Cijim sinklinalama se nalaze i flis vapnenci. Osim na padinama sjeveroistocno od Vinodola, gdje je odnos izmedu krednih i paleogenskih naslaga inversan, foraminiferski vapnenci leze transgresivno na rudistnim vapnencima.

9 Najnovije podatke 0 geologiji Vinodola dao je M. Salopek (1956, 1960). On je proveo detaljnu podjelu gornje krede, a Vinodol smatra tektonskimjarkom, koji je nastao uz vise uzduznih rasjeda. Nalazom alge Salpingoporella dinarica u vapnencima unutar vapnenih breca, koje su Schubert (1912), Vogl (1913), Koch (1933a, b, d) i Pol;ak (1936a, b) smatrali don;okrednim, M. Herak (1960) je i paleontoloski dokazao starost ovih naslaga. Poduzece "Naftaplin" izbusilo je u toku 1966. i 1967. god. na otoku Krku kod sela KorniC duboku istraznu busotinu u svrhu utvrdivan;a geoloske strukture i eventualnih pojava nafte i plina. Rezultati busotina su slijedeCi: O-cca 1100 m -- ? d. kreda cca 1100-cca 1500 m -- ? g. kreda cca 1500-cca 1900 m -- maIm cca 1900-cca 2600 m - doger cca 2500--cca 2600 m -- gorn;i li;as cca 2600--cca 2800 m -- donji lijas cca 2800--cca 3100 m -- sr. lijas cca 3100--cca 3700 m -- don;i lijas cca 3700--cca 3713,7 m -- sr. tri;as -- ? sredn;i -- d. trijas Busotina je pokazala poj ave zemnog plina.

10 PRIKAZ ~peE GRADE TERENA

Najstarije otkrivene nasI age utvrdene su u sjevernom dijelu lista izmedu potoka Lepenice i Fuzina. Najveci dio pokriven je humusom, a izdanci su otkriveni samo u jarcima i usjecima. Razvijeni su glineni skriljavci, pjeScenjaci i konglomerati. Glineni skriljavci i pjeScenjaci se izmjenjuju, dok konglomerati Ide u gornjem dijelu ove serije. Njihov kontakt sa trijaskim naslagama i eruptivima je rasjedan iii pokriven humusom. Prema litoloskoj analogiji ovih naslaga sa istovrsnim naslagama kod Mrzlih Vodica i Crnog Luga pretpostavljena je gornjokarbonska i donjopermska starost naslaga kod Fuzina i Vrata. Debljina otkrivenog dijela paleozojskih sedi­ . menata iznosi 400-450 m. Na desnoj strani Ledenice potoka i u podrucju sela Benkovac otkriveni su amfibolski porfiriti. Eruptiv je sastavljen od feldspata, amfibola, klorita, kvarca, kalcita, magne­ tita, pirita, epidota, coisita, apatita i sericita. Struktura mu je izrazito porfirna. U rasjednom je kontaktu sa paleozojskim, gornjotrijaskim i lijaskim naslagama, pa starost erupcije nije bilo moguce utvrditi. Analogijom sa erupcijama u sirem podrucju, kao i polozajem eruptivnog tijela, moze se pretpostaviti ladinicka iii kar­ nijska starost erupcije. Klastiti Lepenica potoka i sjeverno od Vrata sastavljeni su od lapora, pjeskovitih lapora i pjescenjaka. Padina klastita nije otkrivena, a na njih se kontinuirano nastav­ Ijaju dolomiti gornjeg trijasa. Na osnovu ovoga uz usporedbu sa slicnim naslagama u Velikoj Kapeli, Gorskom Kotaru smatra se da su klastiti karnijske starosti. Debljina otkrivenog dijela naslaga klastita ne prelazi 100 metara. Naslage dolomita gornjeg trijasa otvorene su u podrucju Fuzina, Mrkoplja, Melina, Micinih duliba, na istocnoj padini Zapatka i Kolovratskih stijena. Osim na dva spo­ men uta lokaliteta nije vidljiva podina dolomita, ali u superpoziciji dolomiti kontinui­ rano prelaze u vapneno dolomitnu seriju donjeg lijasa. Pojave sferokoda vezane su uz uloske dolomitiziranih vapnenaca. Debljina dolomita iznosi 450-500 metara. Kontinuitet karbonatne sedimentacije nastavlja se kroz lijas, doger i maIm. Lijaske naslage su se u podrucjima Fuzina, Benkovca, Mrkoplja, Male gore, Kolovratskih stijena, Bogove drage, Medvedaka, Lipovog vrha i Zive Vode, Mogle razdvojiti kao donjo, srednjo i gornjolijaske, a u podrucjima sjeverno i zapadno od Fuzina, Crne Kose, sjeverno od Begova razdolja i Majnariceva laza, zbog strukturne poremecenosti i guste sume vapnenci, dolomiti i vapnenci s litiotisima su izdvojeni kao naslage donjeg i srednjeg lijasa. Donjolijaske starosti su vapnenci i dolomiti sa Paleodasycladus mediterraneus. Njihova debljina iznosi 200-250 metara.

11 U srednje lijaskim vapnencima sa rijetkim uloscima dolomita, laporovitih i oolitienih vapnenaca, nadeni su Lithiotis problematica, Orbitopsella praecursor i drugi fosili. Debljina serije iznosi 300-350 m. Gornjolijaske starosti su "mrljasti vapnenci", koji su karakteristieni za gornji lijas u Dinaridima. Debljina im iznosi oko 125 m. Naslage dogerske starosti znatno su rasprostranjene u istocnom i sjeveroistocnom dijelu lista Crikvenica. Razvijeni su debelouslojeni vapnenci, vapnenci s uloscima dolomita i u gornjem dijelu breeasti vapnenci i vapnene brece. Fosilni mikro i makro sadrzaj je bez provodne vrijednosti, pa je za odredivanje starosti koristen super­ pozicijski polozaj ovih naslaga. Debljina iznosi oko 500 m. Sedimenti donjomalmaske starosti razvijeni su u podrueju Zlodina, zonarno se pruzaju od Lie polja do Krivog Puta i od Samarskih stijena prema jugu prelazeei na susjedni list. Jos su utvrdeni na podrucjima Bristove drage i Velikog Dubokog. SadrZe bogatu fosilnu zajednicu koralja, krinioida, hetetida, foraminifera i algi. Utvrdeni su razlieiti tipovi vapnenaca kao biokalkareniti, biokalciruditi, pseudo­ ooliticni kalkareniti odnosno grebenski organogeni vapnenci. Dolomiti se nalaze kao tanki proslojci iii Ieee. Debljina naslaga iznosi oko 300 m. Razvoj "lemeskih naslaga" utvrden je u podrucjima: Breze, sjeverno od Bijelih i Samarskih stijena, jugozapadnim padinama Bijele Lasice, u zoni Bristova draga-Tuk, odakle se proteie prema jugoistoku. Na vise lokaliteta nadeni su slabo ocuvani amoniti. "Lemeske naslage" leze na donjomalmskim vapnencima, a zapocinju na dobro uslojenim vap­ nencima koji u visim nivoima prelaze u laporovite vapnence s proslojcjma listicavih razno obojenih, glinovitih Skriljavaca i sitnozrnatih dolomita. Vapnenci sadrZe uloske i gomolje roznaca. Opisani sedimenti analogni su klasicnom razvoju na Svilaji, kao i razvojima kod Donjeg Lapca i Licke Pljesivice. Kako Ide na vapnencima donjeg malma, a ispod vapnenaca sa sferaktinidima, najvjerojatnije je da su talozeni u kimeridzu i donjem titonu. Vapnenci sa klipeinama razvijeni su na donjomalmskim naslagama u jugoistoenom dijelu lista u podruejima juzno od Klenove kose, Ostruljka, Plana i na zapadnim padinama Alinog bila. U citavom vertikalnom rasponu utvrdene su alge Clypdna jurassica i rjede Salpil1goporella al1nulata, a nadeni su veliki tintinidi i drugi mikrofosili. Starost ovih naslaga je gornji kimeridz i titon, a moguee je da najgornji dijelovi prelaze u donju kredu. Vapnenci su dobro uslojeni, dijelom ooliticni s uloscima dolomita.

SI. 2. Pregledna geoloska karta lista Crikvenica. Generalized geological map of the Crikvenica sheet. 0630pHaH reOJIOrHtreCKaH KapTa JIHCTa UpHKBeHlu.\a. Q - Kvartar. Quaternary. qeTBepTHtrHble OTJIOmeHHH. - Vapnene brece. Limestone breccias. 113BecTKoBhle 6peKtrHH. - Klastiti. Clastites. KJIaCTHTbI. - Foraminiferski krecnjaci. Foraminiferal limestones. ct>OPllMHHH

12 Vapnenci s dolomitima. Limestones with dolomites. I13BecTHHKll c gOJIOMliTaMli. Vapnenci dogera. Dogger limestones. l'bBeCTHHKll gorrepa. Vapnenci lijasa. Liassic dolomites. IbBecTHHKII JIeHaca. Dolomiti trijasa. Triassic dolomites .uOJIOMIlTbI TpIIaca. Glineni skriljavci, pjeScenjaci i kvarcni konglomerati. Shaly schists, sandstones and quartz con­ glomerates. APfllJIliTOBble CJIaHl\bI, neCqaHIIKII II KBapl\eBble KOHfJIOMepaTbI. Amfibolski porfirit. Amphibole porphyrite. AMqm6oJIOBble nopqmpllTbI.

13 Grebenski razvoj gornjeg malma utvrden je od gornjeg Jelenja na sjeverozapadnom rubu od Velog vrha i Koherze, na jugoistocnom dijelu lista. Najvecim dijelom, kon­ kordantno na sedimentima donjeg malma slijede vapnenci i dolomiti koji po fosilnom saddaju i litoloskim znacajkama odgovaraju grebenskom razvoju gornjeg malma. Ovi sedimenti su istovremeni sa klipeinskim vapnencima ali su u podrucju Bijele Lasice i Samara jugoistocno od Mrkoplja manjeg vertikalnog rasprostranjenja, jer je izmedu njih i donjomalmskih sedimenata razvijen dio "lemeskih naslaga". Grebenski vapnenci sadrZe brojnu dobro ocuvanu makro i mikrofaunu i £loru, prema kojoj su nastali u gornjem kimeridzu i titonu sa mogucim prelazom u donju kredu. Gre­ benski vapnenci nemaju izrazenu slojevitost. Lateralno se izmjenjuju sa dolomitima. U gornjim dijelovima vapnenci su ooliticne i pseudoooliticne strukture. Donjokredne naslage izgraduju gorski hrbat iznad Meje i Krsljine, brda Medveda, Kobiljak, iznad Lic-polja, te planinske kose u smjeru jugoistoka. Na otoku Krku ove naslage su otvorene u podrueju Punta, Korniea i zapadno od sela Vrh. Naslage donje krede transgresivne su na malmskim naslagama. Talozene su vapnene brece, vap­ nenci, dolomiti, dolomitne breee i konglomerati. U primorskom podrueju u donjoj kredi talozene su brece sa lecama i uloscima vap­ nenaca. Fosilna zajednica je bogata jedinkama, ali nema uzu provodnu vrijednost. Debljina serije iznosi do 1200 metara. Na otoku Krku izdvojena su dva stratigrafska clana donjokredne starosti. Breee s uloscima vapnenaca bez provodnih fosilnih ostataka. Drugi clan su vapnenci s ulos­ cima breea. Prema fosilnom sadrZaju i superpozicionom polozaju (u podini su spo­ menute brece s uloscima vapnenaca, a u krovini breee i rudistni vapnenci gornje krede), odredena im je apt-albska starost. Debljina ovog elana iznosi oko 200 m. Gornjokredni sedimenti otkriveni su u pojasu od Bakra do Novog Vinodolskog i na sirem podrucju na otoku Krku. Izdvojena su 3 litostratigrafska clana: Vapnenac s dolomitnim brecama i dolomitima ne sadrzi provodni fosilni sadrzaj. Ove naslage Ide transgresivno na apt-albskim sedimentima, a u krovini su im razliciti nivoi cenoman-turonskih naslaga (kod Hreljina dolomiti, a na Krku vapnenci koji pripadaju viSem nivou). Smatra se da ovakav raspored ukazuje na cinjenicu da opisani clan nema odreden stratigrafski nivo i da je facijes, koji je egzistirao u razlicitim nivoima cenomana i donjeg turona. Debljina naslaga iznosi oko 150 m. Drugi clan je kompleks vapnenaca i dolomita. U primorskom pojasu pretezu dolo­ miti koji u gornjem dijelu sadrZe uloske vapnenaca s hondrodontama i drugim fosi­ lima. Na otoku Krku prevladavaju vapnenci, a rijetki su ulosci dolomita. Prema fosilnoj zajednici ove naslage pripadaju cenomanu i donjem turonu. Treei elan gornjokrednih naslaga su kristalinicni, pretdno grebenski vapnenci s bogatom faunom rudista i drugih moluska. Rijetke su Ieee konglomerata koji se sastoje od val utica vapnenaca, rudista, nerinea i akteonela. Prema fosilnom sadrzaju turonske su starosti sa mogucim prelazom u senon. Paleogenske naslage razvijene su u primorskom dijelu i na otoku Krku. Talozene su na karstificirani reljef sa pojavama boksita. Foraminiferski vapnenci transgrediraju na kredne sedimente. U nekim dijelovima u bazi sadrze vapneno-boksitne brece i bituminozne vapnence s brakienim i marin-

14 skim fosilima, kao i fragmentima bilja. Sadrie visoki procenat kalcijskog karbonata' Razlikuju se vapnenci u podrucju Triblja, koji su u gornjim dijelovima laporoviti s uloscima lapora. Prema fosilnom sadrzaju foraminiferski vapnenci su talozeni u gornjem dijelu donjeg i srednjeg eocena. Debljina im iznosi 100-250 metara. Srednjoeocenski klastiti prate foraminiferske vapnence, a talozeni su u izmjenjenim uslovima sedimentacije. Sastavljeni su od lapora, pjdcenjaka i vapnenaca (kalka­ reniti i biokalkareniti). Na nekim lokalitetima utvr4en je kontinuirani prelaz fora­ miniferskih vapnenaca u klastite, ali je moguee da je u dijelovima bazena, uz pro­ mjenjene uslove sedimentacije, doslo do prekida u talozenju izmedu spomenuta dva clana. Klastiti sadrie bogatu (po vrstama i jedinkama) fosilnu zajednicu, koja odre­ duje srednjo i gornjoeocensku starost. Debljina naslaga iznosi oko 320 m. U obalnom podrucju ina otoku Krku razvijene su vapnene brece. To su slabo sortirane vapnene, rijetko dolomitne brece s angularnim i subangularnim fragmentima vezane vapnenim iii glinovito-vapnenim vezivom. U brecama rijetki su ulosci lapora, pjescenjaka i konglomerata. Leie na okrSenoj krednoj (rijetko starijoj) iii eocenskoj podlozi i u pravilu sadrie pretezno fragmente neposredne podloge. U vezivu nisu nadeni fosili koji bi odredivali starost. Starost fragmenata je kredna, eocenska i jurska. Usporedbom sa slicnim naslagama sireg podrucja smatra se da su gornjo­ eocenske i donjooligocenske starosti. Gornjopliocenske jezerske gline razvijene su kod Kosavina i Bribira. Razliciti tipovi kvartarnih naslaga rasprostranjeni su preko starijih sedimenata. U primorskom dijelu preteiu crvenica i naplavine eocenskih klastita u sinklinalama. U poljima Gorskog Kotara preteZu nanosi nastali trosenjem paleozojskih i trijaskih klasticnih naslaga i jurskih dolomita. Od znacaja su duz padina formirani sipari i siparisne brece. Kod Sila na otoku Krku razvijeni su jezerski pijesci kvartarne starosti. Strukturna rajonizacija izvrSena je na osnovu paleostrukturoloskih obiljeija, diferen­ ciranog stratigrafskog razvoja i karakteristika recentnog strukturnog sklopa. U toku gornjeg malma, te donje i gornje krede diferenciran je sedimentacioni basen i stvorene oblasti (na sjeveroistoku Gorski Kotar i jugozapadu otok Krk), koje su kroz donju i gornju kredu imale redukciju u sedimentaciji. Izmedu struktura sa redukcijom nalazila se oblast kompletnije sedimentacije kojoj pripada primorski dio (Bribir­ Vinodol) i istocni dio otoka Krka (Omisalj-Baska).

Izdvojena su tri tektonska podrucja: - Gorski Kotar, Vinodol i Krk.

Gorski Kotar predstavlja dio sire antiklinale, koja je na dijelu lista Crikvenica razlom­ ljena brojnim dislokacijama. Karakteristicni su uzduzni rasjedi veeih amplituda, koji blokovima daju karakteristike zasebnih tektonskih jedinic2. Gorski Kotar u odnosu prema podrucju Omisalj - Vinodol revers no je uzdignut duz dislokacije Skrljevo-Povile. Od zapada prema istoku izdvojene su tektonske jedinice: - Fuzine-Krivi Put, Burni Bitoraj-Kolovratske stijene, Mrkopalj-Samarske stijene, Lepusine drage.

Podrucje Omisalj-Vinodol, zahva~a obalni pojas (Bakar-Povile), te istocne dijelove otoka Krka (od Omislja prema Baskoj). Odjeljeno je od Gorskog Kotara, vee spome-

15 nutom dislokacijom Skrljevo-Povile, a na jugozapadu prelazi u tektonsku jedinicu Krk. Tektonsko podrucje Omisalj-Vinodol okarakterizirano je poremecenim izdu­ zenim antiklinalama i sinklinalama dinarskog pruzanja. Specificno je za ove bore, da je naklon krila u vecem dijelu bore nagnut prema sredistu sinklinale (vid lepezastih bora). Uz opisani nagib krila u dijelovima bora doslo je uz revers no rasjedanje i do manjeg nalijeganja starijih na mlade naslage (kredni vapnenci na klastite eocena). Ovakvi odnosi potakli su Matouseka na zakljucak da naslage eocena u sink] nali Dobrinj-Baska predstavljaju tektonsko okno.

Izdvojene su tektonske jedinice: - sinklinala Bakar-Vinodol, antiklinala Kraljevica-Crikvenica, sinklinala Voz­ Vinica, antiklinala Omisalj-Vrbnik, sinklinala OmiSalj-Dobrinj-Baska. Tektonsko podrucje Krk zauzima sredisnji i zapadni dio otoka. Prema sjeveroistoku se kontinuirano nastavlja na borani sklop jedinice Omisalj-Vinodol. Plitki nabori ovoj tektonskoj jedinici daju izgled antiklinorija. Istice se odstupanjem od naboranih formi, koje karakteriziraju sire podrucje jadranskog boranog pojasa. U recentnom strukturnom sklopu predstavlja kupolu, dijelom poremecene asimetricne dome. Strukturno oblikovanje ove specificne forme moze se povezati sa karakterom i deblji­ nom sedimenata mezozoika, koji je konstatiran dubokom busotinom na otoku Krku. Od mineralnih sirovina registrirane su pojave boksita na otoku Krku, koje nisu do sada detaljno ispitane. Kao gradevni kamen koriste se eruptivi kod Benkovca i u manjim kamenolomima, lokalno, vapnenci mezozoika i eocena. U gradevinarstvu trose se K\'artarni pijesci nedaleko od Sila.

16 OPtS KARTtRANIH JEDINICA

GORNJI PALEOZOIK

Gornji pa1eozoik je razvijen u sjeverozapadnom kontinentalnom dijelu lista izmedu Lepeniee potoka na sjeverozapadu i Fuzina na jugoistoku, odakle se prema Pirovistu i Vranjaku gubi pod aiuvijainim pokrovom Lickog polja. M1adi paleozoik je takoder otkriven istocno od Vrata. Izdanke paleozojskih sedimenata nalazimo najcesce u usjecima i jarcima, medutim najveCi dio povrsine paleozoika prekriven je humusom. Deb1jina otkrivenog dije1a paleozoika iznosi 400-450 metara. Paleozoik je zastupan glinenim skriIjavcima, pjescenjacima i konglomeratima. Pretezni dio konglomerata u odnosu na glinene skriIjavce i pjeScenjake pripada najmladem dijelu paleozoika otkrivenog na ovom podrucju, pa su izdvojeni kao superpozicijski paket. Oba izdvojena paketa tretirana su kao jedan stratigrafski Clan.

GLINENI SKRILJAVCI I P}ESCENJACI (lPZ2)

Glineni skriljavci i pjescenjaci dolaze u izmjeni. Ova serija se sastoji od ernih glinenih skriljavaca, tamnosivih tinjcastih glinenih skriljavaca, sivosmedih kremenih pjdcenjaka i ulozaka konglo­ merata. Glineni skriljavci i pjdcenjaci dolaze u izmjeni. Debljina ulozaka pjdcenjaka varira od nekoliko centimetara do 1 metar. Rastroseni skriljavci i pjescenjaci su sivosn:ede i sIl'.ede boje. U njima se mjestimicno nalaze pougljenjeni ostaci biljnog trunja. Za gornji dio glineno-pjdcanih naslaga vezani su ulosci tamnosivog vapnenca.

Konglomerati se sastoje od kremenih valutiea promjera 3-10 em, koje su m.edusobno povezane smedim pjdcanim vezivom. Ima varijeteta s vise pjeScane komponente i malim valuticama promjera do 2 cm. Boja im je tamnosmeda, a trosenjem postaju zutosmedi i rahli. U nasiagama paleozoika nije naden pouzdaniji fosilni materijal na temelju kojega ti se mogla utvrditi njihova tocnija starost. Pojedini pokusaji da se poblize odredi starost paleozoika kod Fuzina temelje se, uglavnom, na litoloskoj analogiji. Tako iz navedene literature vidimo, da su raniji autori ove naslage uvrstavali u donji karbon (Foetterle, 1855), karbon i perm (Schubert, 1912), donji perm (Kormos i Vogl, 1912) i gornji karbon (Koch, 1933). M. Salopek (l960a) je dao deta1jan pregled paleozoika kod Mrzle Yodice i Crnog Luga. Osim. fuzulinskih pjescenjaka u dolini Kriz potoka, koje uvrstava - na osnovu triticita - u donji uralijen, odnosno donji dio auernickih slojeva, paleozoik navedenih lokaliteta izgraduju glineni skriljavci i pjescenjaci, koji postepeno prelaze u gredenske pjeScenjake i konglomerate. Manji ulosci tamnih vapnenaca s fuzulinidama sadrze faunu koja upucuje na ratendorfske, a dijelom i na trogkofelske slojeve. U najgornjim horizontima glineno-pjescanih sedimenata kod Mrzle Yodice do laze "cefalopodni skriljavci", koje autor, kao i Vogi (1915-1916), smatraju faunistickim ekvivalentom Sosio

17 slojeva. Paleozoik kod Mrzle Vodice i Crnog Luga bi prema tome odgovarao rasponu auernickih slojeva gornjeg karbona - Sosio vapnenci srednjeg perma. Ako s ovim razvojem usporedimo paleozoik kod Fuzine i Vrata, vidimo da glavnu masu jednog i drugog razvoja Cine glineni skriljavci i pjescenjaci, da zavrsne horizonte glineno-pjescanih naslaga predstavljaju konglomerati, te da bitnih razlika izmedu ovih razvoja nema. Prema litoloskoj analogiji s paleozojskim naslagama ked Mrzle Vodice i Crnog Luga paleozoik kod Fuzina i Vrata bi dakle odgovarao gornjem karbonu i donjem permu, premda dio, koji bi odgovarao gredenskim slojevima, nije u potpunosti razvijen kao kod Mrzle Vodice.

TRIJAS

AMFIBOLSKI PORFIRIT CO() Na desnoj strani Lepenice potoka i u podrucju sela Benkovac otkriveni su eruptivi. Eruptiv je na svjezem prelomu tamnozelene boje, medutim kako je zahvacen trosenjem, povrSina mu je smede iIi zutosmede boje. U kamenolomu kod Benkovea i u dolini Lepenice pokazuje pseudo­ slojevitost, ali vrlo cesto i sferoidalno lucenje, koje stvara valutice s promjerom veCim od 20 em. Mikroskopskim ispitivanjem utvrdeni su ovi mineralni sastojci: feldspat, amfibol, klorit, kvare, kalcit, magnetit, pirit, epidot, coisit, apatit i sericit. Struktura eruptiva je izrazito porfirna. Prema mineralnom sastavu i strukturi i kao i zbog analogije sa slicnim porfirskim stijenama u Dinaridima, ovaj eruptiv odreden je kao amfibolski porfirit. Kontakti eruptivnog tijela sa paleozojskim naslagama, trijaskim i lijaskim vapnencima su rasjedni, pa je nemoguce utvrditi njihovu starost.

GORNJI TRIJAS

LAPORI, PJESCENJACI I LAPOROVITI DOLOMITI eT 3)

U podrucju doline Lepenice, te sjeverno od Vrata otkriveni su klastiti, koji leze u podini dolo­ mitnog kompleksa, tretiranog kao sediment gornjeg trijasa. Podina klasticnih naslaga nije otkrivena, a prelaz u krovinske sedimente - dolomite g. trijasa je postupan. Istrazivanjima u ovim sedimentima nije nadena nikakva fosilna fauna ni flora. Stratigrafski polozaj klastita moze se utvrditi sarno na osnovu sedimentacionog kontinuiteta izmedu klastita i superponirajuCih dolomita g. trijasa. Ekvivalentne naslage u podrucju Velike Kapele i Gorskog Kotara tretirane su kao sedimenti karnika. Medutim, kako dolomitu nije sigurno odredena noricka i retska starost nije moguce ove klasticne naslage smatrati iskljuCivo karnijskim. Debljina ovih naslaga ne prelazi 100 metara. Klastiti su predstavljeni laporima, pjeskovitim laporima i pjescenjacima. Na lokalitetu sjeverno od Vrata klastiti su u donjem dijelu razvijeni u vidu sivih listicavih lapora sa uloscima sitno­ zrnatih pjdcenjaka (deb. ulozaka do 10 em). U gornjem dijelu, na prelazu u dolomit, dolaze zeleni i svijetloplavi lapori, te laporoviti dolomit. U dolini Lepenice u pjeskovitim laporima nema ulozaka pjescenjaka, a prelaz u dolomit je takoder markiran pojasom laporovitih dolomita.

Dolomitne naslage gornjeg trijasa otvorene su u podrucju Fuzina, kod Mrkopalja, te Melina i MiCinik Duliba, na istocnoj padini Zapadka i Kolovratskih stijena.

18 Osim na lokalitetima Vrata i potoka Lepeniee, nije vidljiva podina dolomita. U superpoziciji, dolomiti kontinuirano prelaze u dolomitno-vapnenu seriju donjeg lijasa. Posto je paleontoloska dokumentacija manjkava, gornjotrijaska starost dolomitnih naslaga utvrdena je samo na osnovu odnosa, dolomita prema lijasu i nalazu alga Sphaerocodium borne­ manni. Pojava sferokodija vezana je uz uloske dolomitiziranih vapnenaea. Debljina gornjotrijaskog dolomita iznosi 450-500 metara. Dolomiti su svijetlosivi dobro uslojeni (deb. pojedinih slojeva 5-30 em), karakteristicnog poligonalnog trosenja. Potpuno rastroseni tvore dolomitni pijesak. Lom im je ravan, a postotak Ca Mg (C03)2 iznosi 95-96. U njima dolaze ulosci sivih dolomitiziranih vapnenaea (deb. ulozaka 15-30 em), koji su prema krovini sve cesCi i postaju, kao i sami dolomiti, sve tamniji.

JURA

VAPNENCI I DOLOMITI (JI)

Sedimenti izdvojeni kao d. lijas prate razvoj gornjotrijaskog dolomita jugozapadno od paleozoj­ skog prodora izmedu Fuzina i Benkovea, zatim sjeverozapadno od Mrkopalja i u smjeru sjever­ jug od Male gore do Kolovratskih stijena. Sedimenti donjeg lijasa dolaze u kontinuiranom slijedu izmedu g. trijaskog dolomita i litiotis vapnenaea sr. lijasa u koje postepeno prelaze. 1z ovih naslaga odredena je alga Palaeodasycladus mediterraneus, a od makrofosila dolaze rijetko fragmenti gastropoda Nerinea i Natica. Debljina donjeg lijasa iznosi 200-250 metara. Zastupan je vapnencima s ulokima dolomita. Vapnenci su sivi, tamnosivi iIi erni. SadrZe 97-98 % Ca C03. Debljina pojedinih slojeva vapnenea iznosi 15-80 em. S vapnencima se izmijenjuju dolomiti, koji po fizikalnim svojstvima odgovaraju gornjotrijaskom dolomitu.

VAPNENCI S LITIOTISTIMA (n+3)

Sedimenti srednjeg lijasa u kontinuiranom slijedu jurskih naslaga otkriveni su jugozapadno od Lepeniee potoka, zatim od Gromovina preko Losinjske drage, J asenove korice do Kolovratskih stijena. Srednji lijas ima znatnu rasprostranjenost istocno, jugoistocno i juzno od Kolovratskih stijena, te izmedu Velikog Javornika, Nedruga, istocno od RiCickog bila, te istocno od Ka­ mene glave. Pripadnost ovih sedimenata srednjem lijasu utvrdena je brojnim nalazima skoljke Lithiotis problematica, koja je vrlo rasprostranjena u srednjem lijasu krskog dinarskog podrucja. U donjim horizontima srednjeg lijasa, u laporovitim vapneneima nadena je osim toga foraminifera Orbi­ topsella praecursor, takoder provodan oblik srednjeg lijasa. Uz ove provodne forme, dolaze i ostaci skoljaka Protodiceras pumilum, brahiopoda, rijede gastro­ poda (Nerinea), koralja, te alga Thaumatoporella parvovesiculifera. Debljina vapnenaea srednjeg lijasa iznosi 300-350 metara. Ove naslage predstavljene su litiotis vapnencima koji su redovito debelo uslojeni (0,70---2 m), a izmjenjuju se s tanje uslojenim laporovitim vapnencima (2C-30 em), skoljkasta lorna, u kojima sadrZaj Ca C03 opada do 88%. Osim opisanih vapnenaea razvijeni su sivi, tamnosivi ili erni, negdje ooliticni vapnenci u kojima su mjestimicno ulozeni sivosmedi dolomiti (deb. ulozaka do 20 em).

19 Vapnenci su kriptokristalaste, mikrokristalaste, pseudoooliticne klasticne mikrostrukture sa 94-98% Ca C03.

VAPNENCI I DOLOMITI I LITIOTIS VAPNENCI (JI )

U podrucju sjeverno i zapadno od Fuzina, zatim kod Crne kose, sjeverno od Begova razdolja i u pojasu od Majnoviceva Laza prema jugoistoku naslage lijasa su intenzivno tektonski pore­ mecene, a Citav je ovaj prostor pokriven gustom sumom. Uslijed ovakvih prilika nije bilo moguce rasclaniti naslage lijasa, na donji i srednji lijas. U ovoj seriji sedimenata lijasa dolaze karakteristicni lijaski fosili. Lithiotis problematica, Proto­ diceras pumilum, Orbitopsella praecurosr, te rijede rebrathide i gastropoda. Na osnovu ovog fosilnog saddaja naslage spomenutog podrucja pripadaju donjem i srednjem lijasu. Litoloski razvoj ovih sedimenata identican je razvoju ranije opisanih stratigrafskih clanova donjeg i srednjeg lijasa. I ovdje su predstavljeni vapnenci s litiotidima, te sivim i tamnosivim vapnencima s uloscima dolomita. Javljaju se i pseudoooliticni vapnenci. U donjem dijelu prevladavaju sitnozrni sivi dolomiti u kojima postotak Ca Mg CC03)2 varira od 31-45%.

MRLJASTI VAPNENCI CJt)

Mrljasti vapnenci rasprostranjeni su u podrucju Begove drage, Medvedaka, zap. od Lipovog vrha i Zive vode. Ovi sedimenti predstavljaju karakteristican horizont gornjeg lijasa u Dinaridima. Njihov kontinuitet iz srednje lijaskih vapnenaca, kao i litoloska razlika prema jednolicnim, debelo uslojenim dogerskim vapnencima koji leze na njima, omogucavaju odvajanje mrljastih vapnenaca kao posebnog stratigrafskog clana. Ove naslage su paleontoloski potpuno sterilne Debljina im iznosi cca 125 metara.

VAPNENCI, DOLOMITI I DOLOMITICNI VAPNENCI (J ~

Dogerske naslage zauzimaju veliko prostranstvo u istocnom i sjeveroistocnom dijelu lista Crik­ venica. U zonarnom rasporedu mezozojskih sedimenata otvorene su u podrucju jugozapadno od Fuzina. Zatim ih nalazimo na potezima: Vrata-Bitovaj-Gradina; Begovo razdolje-Podovi; Lepusine drage-Kontecka kosa, na sjeveroistocnom dijelu lista. Juzno od ovog podrucja, otvoreni su dogerski sedimenti u pojasevima od: Zagranjski Kriz-RiCicko bilo, juzno od Samar­ skih i Bijelih stijena; u sirem podrucju od Nedruga do Pistetak vrha, te istocno i juzno od Luka na jugoistocnom dijelu lista. Sedimenti koji Ide na mrljastim zalaporenim vapnencima lijasa i ispod sigurno utvrdenih malmskih naslaga sa kladokoropsisima tretirani su kao doger. U donjim dijclovima ove serije utvrdeni su mikrofosilni ostaci: Trocholina sp., Coscinoconus sp., Textulariidae i Miliolidae, Valvulinella, Verneuilinidae. Nalazi se i krsje moluska i krinoida. U gornjem dijelu dolaze neke neodredive globigerine, te fragmenti alge Thaumatoporella parvo­ vesiculifera. Od makrofosila nadeni su ostaci brahiopoda Terebratula cf. jurensis. Fosilni nalazi su bez provodne vrijednosti, pa je kao kriterij za odredivanje njihove starosti posluzio njihov superpozicioni polozaj. Debljina naslaga dogera iznosi cca 500 metara.

20 Naslage dogera zastupane su pretezno dobro i debelo uslojenim smedastosivim vapnencima (deb. od 0,5 do 2 m). U donjim horizontima vapnenci su pseudoooliticne i kriptokristalaste strukture sa 99% Ca C03. Slijede tamnosivi vapnenci s uloscima krupnokristalastog dolomita. Debljina dolomitnih ulozaka krece se do eea 4 m. U gornjem dijelu ove serije dolaze tamnosivi brecasti, bankoviti vapnenci i vapnene brece.

Naslage donjeg malma razvijene su u podrucju Zlobina, zatim se zonarno pruzaju od Lie-polja sve do Krivoga Puta na jugoistocnom rubu lista Crikvenica. Takoder su otkrivene u podrucju Bristove drage i Velikog Dubokog, a znacajna je zona donjega malma koja se pruza od Samarskih sti;ena prema jugu prelazeCi na susjedni list. U kontinuiranom razvoju na vapnencima iIi vapnenim brecama dog era leze vapnenci koji pored brojnih primjeraka hidrozoa Cladocoropsis mirabilis sadrze zajednicu foraminifera i algi: Macroporella sellii, Thrzumatoporella parvovesiculifera, Cayeuxia piae, Kurnubia palastiniensis, Trocholina elongata kao i slabo provodne skupine foraminifera, medu kojima su brojne Lituo­ lidae, Verneuilinidae i Miliolidae. Gornji dio donjeg malma u jugoistocnom dijelu lista razvijen je u facijesu grebenskih vapnenaea sa faunom u kojo; dominiraju koralji, krinoidi i hetetidi. U njoj se brojnoscu isticu vrste Bauneia multitabulata i Chaetetes angustitubulosus. . Donji maIm pretezno izgraduju razlieiti tipovi vapnenaea. Sedimentoloskim analizama potvrdeni su biokalkareniti, bioka1ciruditi, pseudoooliticni kalkareniti, odnosno grebenski organogeni vapnenei. Svi tipovi vapnenaea odlikuju se visokim postotkom saddaja Ca C03 - preko 95%. Dolomiti su razvijeni u vidu tankih leca i proslojaka. Utvrdena mikrofosilna zajedniea potvrdila je donjomalmsku starost ovog vapnenog kompleksa. Debljina donjomalmskih naslaga)znosila bi cea 300 m.

VAPNENCI S ROZNJACIMA en,3)

Lemeske naslage utvrdene su u kontinuiranom slijedu jurskih sedimenata u podrucju Breza, gdje leze na donjomalmskim sedimentima. Glavni razvoj lemeskih naslaga nalazimo u sjevernom dijela lista, sjeverno od Bijelih i Samarskih stijena, na jugozapadnim padinama Bijele Lasice, kao i u sirokoj zoni lemeSkih slojeva koja se od Bristove drage i Tuka proteze prema jugoistoku, spajajuCi se duz rasjeda sa analognim naslagama Bijele Lasice. U vapnencima su na vise lokaliteta (Breza, Tuk, Vrbovska poljana) nadena gnijezda slabo ocuvanih amonita, roda Perisphinctes. Na jugozapadnim padinama Bijele Lasice naden je amonit koji pokazuje veliku slicnost sa indijskom vrstom Perisphinctes (Virgatosphinctes) den­ seplicatus. Vapnenci osim toga sadrze i mikrofosile: Pseudocylammina lituus, Cyclammina sp., Coscinocconus sp. i dr. U podrueju Breza, gdje je otkriven kompletan slijed lemeSkih slojeva na donjomalmskim vap­ nencima leze jasno uslojeni sivi vapnenci koji prema viSim nivoima prelaze u laporovite vapnenee s proslojcima listicavih razno obojenih glinovitih skriljavaea i sitnozrnatih dolomita. Vapnenci sactrze uloske, kvrge iIi gomolje roznjaea (deb. do 10 em). Zbog rezistentnosti oni se isticu u vapnenoj iIi dolomitnoj masi. Prema stratigrafskom polozaju, paleontoloskim i litoloskim karakteristikama, ove naslage su analogne klasticnom razvoju ovih naslaga na Svilaji, zatim slicnim naslagama kod Donjeg Lapea i Lickoj Pljesivici. U podrucju lista Crikveniea leze na vapnencima donjeg malma, a ispod

21 vapnenaca sa sferaktinidima, pa bi prema tome pripadali dijelu kimeridza i donjem dijelu titona. Istu starost s lemeskim slojevima utvrdili su Furlani (1910) i Salopek (1910).

VAPNENCI S KLIPEINAMA (J~,3)

U jugoistocnom dijelu lista Crikvenica, neposredno na donjomalmskim sedimentima slijedi facijes detriticnih vapneno-dolomitnih naslaga, koje karakterizira prisustvo brojnih predstavnika vrste roda Clypeina. Ove naslage otkrivene su juzno od Klenove kose, zatim u podrucju Ostruljka i Plana, te u zoni na zapadnim padinama Alinog bila. U preparatima iz ovih vapnenaca u Citavom vertikalnom rasponu utvrdena je na brojnim lokali­ tetima alga Clypeina jurassica i nesto rijede Salpingoporella annulata. Takoder su u vapnencima nadeni veliki tintinidi kao Campbelliella mildi i Faveloides sp. Alga Clypeina jurassica je za sada jedan od najpouzdanijih provodnih fosila gornjega malma, dok je alga Salpingoporella annulata poznata iz titona, ali dijelom prelazi i u donju kredu. Prema tome naslage sa klipeinama kronostratigrafski odgovaraju gornjem dijelu kimeridza i cijelom titonu. U litoloskom pogledu to su jednolicne naslage smedastosivih, dobro uslojenih (deb. slojeva 15-50 em), negdje ooliticnih vapnenaca s uloscima dolomita. Debljina dolomitnih ulozaka iznosi najvise 5 m. Vapnenci su skoljkasta lorna, pseudoooliticne i kriptokristalaste mikrostruk­ ture sa 98,32-100% Ca COa.

GREBENSKI VAPNENCI I DOLOMITI en,3)

Konkordantno na sedimentima donjega malma od Gornjega Jelenja nasjeverozapadnom rubu lista preko Visnjevice, Zlobina, Zagradskoga vrha, sve do Kite, Velog vrha i Kokerze na jugo­ istocnom dijelu lista, slijede vapnenci i dolomiti koji po faunistickim i litoloskim karakteristikama odgovaraju grebenskom razvoju gornjega malma. Ove naslage su istovremeni facijes klipeinskim vapnencima, ali su mjestimicno nesto manjeg vertikalnog rasprostranjenja. Nairne, grebenski sedimenti u podrucju Bijele Lasice i Samara, jugoistocno od Mrkoplja, leze na lemeskim sedi­ mentima. Grebenski sedimenti, zbog povoljnih ekoloskih uvjeta za egzistenciju organizama u vrijeme sedimentacije, sadrZe brojnu i dobro ocuvanu makrofaunu. Sa vise lokaliteta prikupljena je i odredena slijedeca makrofauna: Ellipsactinia ellipsoidea, Ellipsactinia polypora, Ellipsactinia ramosa, Ellipsactinia caprense, Ellipsactinia tyrrhenica, Sphaeractinia diceratina, Sphaeractinia steinmanni, Sphaeractinia dichotoma, Sphaeractinia kuehni, Spongiomorpha asiatica, Bauneia multitabulata, Cryptoplocus succendes, Nerinea dosvodyi, Nerinea syndjecavae, Nerinea defrancei var. posthuma, Ptygmatis pseudobruntrutana, Ptygmatis c/. carpathica, Phaneroptyxis c/. rugifera. Phaneroptyxis staszycii. Mikropaleontoloskim istrazivanjem utvrdeno je i prisustvo mikrofaune i mikroflore. Od mikro­ flore, pored algi iz skupine Codiaceae i Solenoporaceae, najznacajniji su nalazi algi Clypeina jurassica, Actinoporella sp. i Triploporella sp. Polozaj naslaga grebenskog gornjeg malma odreden je polozajem ostalih gornjomalmskih facijesa. Grebenski facijes sa sferaktinidima, nairne, leZi na donjomalmskim vapnencima iii na lemeskim naslagama, a ispod transgresivne donje krede. Osim toga, on se talozio istovremeno s klipein­ skim vapnencima odnosno njegov donji dio s lemeskim naslagama. Poljak (1936) smatra elip­ saktinije vaznim provodnim oblicima titona Velike Kapele. Mihaljevic (1956) je misljenja, da koraligeni vapnenci sa sferaktinidima Durmitora i Sinjajevine odgovaraju dijelom i prelaznim horizontima jura-kreda. S obzirom na debljinu, nije iskljuceno da najgornji horizonti grebenskog

22 malma, kao i vapnenaea s klipeinama, na listu Crikveniea odgovaraju takoder prelazu jura-kreda. Grebenski razvoj gornjega malma zastupan je sivim i svijetlosivim vapnencima Cija uslojenost nije jasno izrazena. Za ovaj horizont takoder su vezani svijetlosivi dolomiti koji se lateralno izmjenjuju s vapneneima. Gornji horizonti grebenskog malma sastoje se od debelo uslojenih svijetlosivih vapnenaea oolitiene i pseudooolitiene strukture sa prosjeeno 99% Ca C03.

KREDA

Naslage donje i gornje krede izgraduju podrueje Hrvatskog primorja i Krka. Ovi sedimenti na listu Crikvenica istieu se raznolikoseu razvoja facijesa u odnosu na susjedna podrueja. Utvr­ deni su facijesi sedimentnih vapnenih breea, vapnenaea, dolomita, dolomitienih sedimentnih breea i konglomerata.

DON]A KREDA

Donjokredne nasi age izgraduju Gorski hrbat iznad Me;e, Hreljine te bregove Medvedak, Kobiljak iznad Lie-polja, kao i planinske kose u smjeru jugoistoka. Na otoku Krku otvorene su donjokredne naslage u podrueju Punta i Korniea, te zapadno od sela Vrh. Naslage donje krede u primorskom dijelu, transgresivne su na sedimente gornjeg malma. Nije otvoren profil koji bi odgovarao kompletnom razvoju donje krede ovog podrueja, pa se ne moze utvrditi prelaz u gornju kredu. Odnos donjokrednih i gornjokrednih naslaga vidljiv je na otoku Krku, gdje su utvrdeni najvisi horizonti donje krede.

VAPNENCI I BREtH (K1)

U primorskom podrueju iz vapnenaea donje krede interkaIiranih u breeama odredena je fosilna zajednica bogata jedinkama: Favreina salevensis, Salpingoporella dinarica, Munieria baconica, Miltolidi, Textularije i kaprinidi i Requienia ammonia. Na osnovu ovog fosilnog saddaja utvrdena je don;o kredna starost ovih naslaga, ali detal;nije rasClanjivanje nije moglo biti provedeno. Debljina naslaga iznosi do 1200 m. Sedimenti donje krede ovog podrueja predstavljeni su breeama i vapnene breee su sastavljene od krsja, uglavnom sivog vapnenea. VeliCina ulozaka varira od 3-10 em. Vezivo je vapneno, testo smede obojeno, sa 97-98% Ca C03. Vapnenci su ulozeni kao Ieee unutar breca. Boja im je siva do sivosmeda. Redovno su dobro uslojeni, a debljina slojeva varira od 2-60 em. Sadrzaj CaC03 krece se od 98-99%. Na otoku Krku su unutar naslaga donje krede izdvojena dva litostratigrafska clana.

Ove sedimente nalazimo otvorene u podrucju Korniea, te zapadno od sela Vrh. Predstavljene su vapnenim sedimentnim breeama s fragmentima sivog i tamnosivog vapnenea povezanih vapnenim eementom. Unutar naslaga breca pojavIjuju se uloSci kristalinicnih sivih vapnenaea. U ovim sedimentima nisu utvrdeni nikakvi fosilni ostaei.

23 VAPNENCI S ULOSCIMA BRECA CZKt) U naprijed spomenutim podrucjima, ove nasI age leze na brecama s uloscima vapnenaca. U njima je utvrdena slijedeca mikrofosilna fauna: Nummoloculina heimi, Cuneolina sf. pavonia parva, Dictyoconus aff. floridanus, Miliolidae, Ophthalmiliidae i Textulariidae. Na ovim naslagama Ide sedimentne brece i rudistni vapnenci gornje krede. Uz ove superpozicione odnose i navedenu faunu, te korelacijom tih naslaga sa naslagama donje krede primorskog pojasa odredena im je apt -albska starost. Debljina ove serije iznosi eea 200 m. Vapnenci su sive i sivosmede boje, vrlo dobro uslojeni (deb. 20-50 em). Saddaj Ca COa varira od 97-99%.

GORN]A KREDA

Gornjokredni sedimenti otvoreni su u priobalnom pojasu od Bakra do Novog Vinodolskog, te na sirem prostoru na otoku Krku. Unutar ove stratigrafske jedinice izdvojena su tri lito­ stratigrafska Clana: vapnenae i dolomitne brece i dolomiti, vapnenci i dolomiti te svijetlosivi i bijeli kristalinicni vapnenci. Mlade gornjokredne nasI age od eenoman-turona nisu utvrdene. Odnos prema donjoj kredi je kontinuiran.

VAPNENAC, DOLOMITI I DOLOMITNE BRECE eK~·2) Naslage dolomita i dolomitne brece otvorene su na Krku u podrucju Punta i Kornica, Ponikva, Vrha i Krka, te u primorskom pojasu u podrucju izmedu Crikvenice i Selca i istocno od Bakar­ skog zaljeva u podrucju Hreljina. 1z ovih naslaga nije utvrdena nikakva fosilna fauna i flora. Dolomitne brece i dolomiti predstavljaju pocetak sedimentaeije u gornjoj kredi. One leze na vapnencima i breca111a apt-albske starosti, a u krovini su im razliCiti nivoi eenoman-turonskih sedimenata. U podrucju Hreljina na njima leze dolomiti, a na Krku visi nivoi eenoman-turonskih naslaga predstavljeni vapnencima. Prema tome ovaj faeijes vapneno-dolomitnih breca dolomita nije ujedno i odreden stratigrafski nivo. On odgovara u prostoru naslagama eenomana i do­ njeg turona. Debljina ove serije iznosiIa bi cea 150 m. Ovaj litostratigrafski Clan predstavljen je brecama sa vapnenim i dolomitnim fragmentima povezanim sivobijelim dolomiticnim eementom. Fragmenti su izrazito angularni. Dolomiti se javljaju kao ulosci unutar breca.

DOLOMITI SA ULOSCIMA V APNENACA eK~·2)

Kompleks vapnenaea i dolomita otvoren je u primorskom pojasu na potezu od Hreljina do Novog Vinodolskog i od Kraljevice do Selca. Na otoku Krku razvijen je od Omislja do Vrbnika, u podrucju Njivica juzno od Malinske, kod Krka i Punta, na potezu od sela Krase do Velog Vrha i u podrucju Dritelja. U vapnencima je utvrdena fosilna flora i fauna. Nummoloculina heimi, Nezzazata simplex, Bacinella irregularis, Thaumatoporella parvovesiculifera, te Nerinea olisiponensis, Nerinea cedrorum, Nerinea cf. nobilis, Ptygmatis requieni i Chondrodontajoannae. Prema navedenoj fosiInoj zajednici, vapnenci s dolomitima pripadaju eenomanu i dijelu turona. Opisana serija sedimenata debela je eca 150 m. U primorskom pojasu, ovaj litostratigrafski clan je zastupljen uglavnom dolomitima u kojima dolaze u gornjem dijelu ulosci vapnenaea s hondrodontama. Na otoku Krku, razvijen u facijesu vapnenaca s proslojcima dolomita. Dolomiti su svijetlosmedi do sivi, krupnozrni, kristalinicni i slabo uslojeni. Vapnenci su kriptokristalasti i kalkareniti i biokalkareniti. Postotak Ca C03 u vapnencima krece se od 95-100%.

GREBENSKI VAPNENCI TURONA (K~)

Iznad naslaga vapnenaca i dolomita cenoman-turona leze u primorskom pojasu i na Krku svijetlosivi i bijeli kristalinicni vapnenci. Vapnenci su bogati faunom rudista i drugih moluska. Od rudista odredeni su: Orbignia requieni, Orbignia rerequiema resecta. Dolaze jos Chondrodonta joannae, Nerinea cf. nobilis, Trochaetacon giganteus optusa, Trochaetacon giganteus intermedius, T. g. auremensis. Na osnovu ove faune i superpozicionog polozaja, ovim sedimentima utvrdena je turonska starost. Debljina im iznosi cca 400 m. Predstavljeni su svijetlosivim i bijelim kristalinicnim grebenskim vapnencima i pojavom konglo­ merata koji se sastoje od valutica vapnenca i rudista, nerinea i akteonela. Konglomerati. dolaze juzno od Vrbnika, te na zapadnom krilu antiklinale Omisalj-Vrbnik.

TERCIjAR

PALEOGEN

Naslage paleogena rasprostranjene su u podrucju Vinodolske drage, od Bakra do Novog Vino­ dolskog, zatim uz obalu sjeverozapadno od Crikvenice i Kraljevice. Na otoku Krku dolaze duz sjeveroistocne obale od Voza do zaliva Seline, te kod Vince i Butinja, zatim od Omislja preko Vrbnickog polja do Baske drage. Na manjim povrsinama sacuvane su kod Sv. Nikole zapadno od Krka i jugozapadno od Malinske. Paleogenski sedimenti su u transgresivnom odnosu prema naslagama gornje krede. Izdvojena su dva litostratigrafska Clana: foraminiferski vapnenci i klastiti.

FORAMINIFER SKI VAPNENCI (EI,2)

Transgresivno na naslagama gornje krede u spomenutim podrucjima leze vapnenci s miliolidama, alveolinama i numulitima. Kontakt je obiljezen paleokarstifikacijom i tragovima boksita. Pocetak sedimentacije je mjestimicno karakteriziran vapnenim brecama ili smedim bituminoznim vap­ nencima, s gastropodima, lamelibranhijatama i tragovima bilja. Ovaj facijes je debeo do 10m i nalazimo ga u bazi razliCitih nivoa foraminiferskih naslaga - vapnenac s miliolidama ili alveo­ linsko-numulitnih vapnenaca. Iz foraminiferskih vapnenaca na otoku Krku odredene su foraminifere: Alveolina oblonga, Alveolina elongata, Discocyclina sp., Assilina sp., Nummulites atacicus, Nummulites globulus. U podrucju Vinodola odredene su foraminifere: Nummulites lucasanus, Nummulites perfo­ ratus, Alveolina oblonga, Assilina exponens, Floskulina pasticilata. Navedena fauna odreduje pripadnost ovih slojeva gornjem dijelu donjeg i srednjeg eocena, u skladu sa tretmanom istovjetnih naslaga u podrucjima Dalmacije, Hrvatskog primorja i na otocima. Debljina foraminiferskih vapnenaca iznosi od 100-250 m.

25 Predstavljeni su kalcilutitima i kalkarenitima u kojima postotak Ca eOa varira od 95-99%. U podrucju Triblja gornji dio foraminiferskih vapnenaca zastupljen je laporovitim vapnencima s proslojcima lapora.

Eocenski klastiti rasprostranjeni su u podrucju Vinodolske drage i Bakarskog zaliva, zatim na otoku Krku kod Voza, od Omislja do Vrbnika i od Hlama prema Baskoj dragi. Nalazimo ih na dva manja lokaliteta kod Vince na istocnoj obali Krka i kod Sv. Nikole zapadno od mjesta Krka. Odnos izmedu foraminiferskih naslaga i klastita nije uvijek moguce utvrditi. Na nekim lokalitetima konstatiran je kontinuirani prelaz iz naslaga foraminiferskih vapnenaca u klastite. Srednjoeocenski klastiti sastavljeni su od lapora, pjescenjaka i vapnenaca (kalkareniti i biokal­ kareniti), mjestimicno breca i konglomerata, koji se cesto u vertikalnom i lateralnom smjeru izmjenjuju. U vapnovitim laporima ove serije javlja se brojna foraminiferska fauna. Od foraminifera domi­ niraju lagenide i globigerinide. Od prvih su brojne vrste roda Robulus, kao Robulus glaucina, R. alatolimbatus, R. libosus, Marginulinopsis fragaria, Marginulina pediformis, te razne vrste rodova Dentalina i Nodosaria. Od globigerinida su ceste: Globigerina eocaena, G. venezuelana, dok se globorotalije i globigeri­ noidesi javljaju u manjem broju. Od familije Anomalinidae su relativno cesti Anomalinoides dalmatinus i A. capitatus, te Cibicides eocaenus i C. granosus. U odnosu na vapnenacke fora­ minifere aglutinirane se javljaju u daleko manjem broju. Od vaznijih vrsta su Clavulinoides szaboi, C. kruhelensis, Clavulina parisien$is, te Tritaxilina pupa i Tritaxilina colei. Pjeskoviti lapori i rahliji pjeScenjaci sadrze malobrojniju i sIabije ocuvanu mikrofaunu. Vapne­ nacke foraminifere, a osobito krupne i Iijepo razvijene lagenide i anomalinide iscezavaju, da bi u visim naslagama potpuno izostale. Zadrzale su se sarno globigerinide, ali i te su sitnog rasta. Od njihovih brojnih vrsta iz vapnovitih Iapora nizih naslaga zadrzale su se sarno nekarakteristicne Globigerina bulloides. Prema sastavu foraminiferske asocijacije vapnoviti_ Iapori pripadaju srednjem Iutetu. Juzno od Kosavina na potoku RiCini odredeni su Cyrena sirena, Melania alpina, Cerithium ligatum, C. diaboli, C. laterostricum, C. vivarii alpinum. Kod Drivenika nadeni su: Diastoma costellatum alpinum, Natica vulcani, N. sigaretina, Cerithium vellicatum, Rimella fissurella. Na otoku Krku poznate su sIijedece forme: Nummulites lucasana var. obsoluta, N. perforata var. obesa, N. (Assilina) exponens, N. (Assilina) cf. subexponens, N. (Assilina) cf. granulosa, Num. (Assilina) cf. subgranulosa, Orbitoides (Orthophragmina) dispensa. Kod Vrbnika Velog nadena je Lucina macorum, Pholadomya sp. i Echinolampas discoideus, u Bascanskoj dragi odredena je Lucina gigantea i Crassatella saccoi, kod Malinske Pattalophylia cyclolitoides, Cardita bazinijormis, kod Vrbnika Crassatella seccoi, kod Treskavca Terebratulla sp., kod Baske Nove Lucina saxorum, Pholadomya sp., Cardium cf. dalmatinum, Spondylus cf. multistriatus, Spondylus sp., Ostrea sp., Conoclypeus conoideus, Euspatangus bicarinatus, Echino­ lampas subaffinis. Kod mjesta Silo u uvali Murvenica, pored vrlo brojne foraminiferske faune, nadena je i makro­ fauna: Serpula spirulaea, Terebratula sp., Mytilus picteti, Chlamys infumatat, Spondylus bifrons, S. eisalpinus, Pyctnodonta brongniarti, Ostrea bellovaeensis O. coniea, o. plicata, O. cyathula, Crassatella chaillolensis, Cyrena convexy vapincana, Cardita hortensis, Lucina prominesis, L. saxorum, L. pseudogigantiea, Placoides dinarii, Corbis lamellosa, Cardium (Nemocardium) nicense, Meretris sp., Gobrocus pudicus, Natica vulcaniformis, N. vulcani, Turbo asmodei, Turritella imbricataria carinijera, T. imbrieataria, Cerithium laterostrum, Cerithium vivarii alpinum, Dia­ stoma castellatuma alpinum, Rostellaria goniophora, Rimella fissurella, Cyprea (Bernayia) angu-

26 stoma, Mitra sp., Voluta musicalis, Terebellum fusiformopse, Conus rouaulti, Cryptoconus filosus, Dientomochilus borelli, Nautilus spathi. Na osnovu odredene fosilne zajednice naslage klastita pripadale bi srednjem eocenu s moguCim pre1azom u gornji eocen. Debljina naslaga iznosi oko 320 m. Klastiti su predstavljeni laporima, pjeScenjacima, vapnencima i kalkarenitima. U donjem dijelu ~ve serije pretezno su razvijeni lapori. Procenat glinovite komponente u laporima varira. Unutar njih javljaju se proslojci pjeScenjaka. Boja im je sivo-plava, siva i zuto-zelena. U najdonjem dije1u lapora javljaju se tamni lapori sa organskom supstancom i tinjci. U gornjem dijelu klastita prevladavaju pjeScenjaci sive i smede boje. Na otoku Krku unutar serije lap ora i pjescenjaka razvijeni su kalkareniti i biokalkareniti s numulitima. VAPNENE BRECE (Ea,Oh)

Sedimenti ovog stratigrafskog clan a rasprostranjeni su na mnogim lokalitetima u podrucju otoka Krka i obalnom pojasu. Brece leze transgresivno na otvorenim Clanovima donje i gornje krede i foraminiferskim vapnencima. U vezivu breca nisu nadeni fosilni ostaci, koji bi sigurno odredivali njihovu starost. Prema fragmentima eocenskih stijena u brecama, sigurno je da su mlade od sr. eocena. Osim fragmenata iz eocenskih naslaga brece su sastavljene i od fragmenata jurskih i krednih sedimenata. Brece se javljaju kao ostaci nekada sireg jedinstvenog areala, koji je erozijom raskidan i sacuvan obicno duz mladih rasjeda. S obzirom na njihovu genezu i danasnji polozaj debljina ovih naslaga je vrlo varijabilna. Sastav breca je karakteriziran vapnenim fr::>gmentima, angularnim do subangularnim, slabo sortiranim i povezanim vapnencima iIi glinovito vapnenim cementom. Cement moze biti one­ (:iscen limonitnom supstancom. Unutar breca mogu se naCi ulosci pjescanih lapora i pjescenjaka. Pojave ovih lap ora su ceste na otoku Krku.

PLIOCEN (PI)

U okolici Bribira i Triblja nalaze se na pojedinacnim izdancima ostaci naslaga, koje se sastoje od zutih pjeskovitih, sivih i crvenih glina. U proslojcima sivih glina nadeni su Unio sp. i Vivi­ parus sp. Prema podacima iz literature (Koch, 1922) u proslom stoljecu vodeni su istrazni radovi na ugljen. Tom prilikom nadeni su ostaci fosilnih proboscida. Na temelju fosilnog sadrzaja ove naslage pripadaju gornjem pliocenu.

KVARTAR PLElSTOCEN PIJESCI (p)

U neposrednoj blizini Sila na otoku Krku nalaze se naslage kvartarnih pijesaka. Ovi pijesci zapremaju povrsinu od oko 0,2 km2, a debljina im ide od 8-10 m. Leze na sedimentima gornje krede, a pokriveni su humusnim pokrivacem debljine oko 0,75 metara. Na otvorenom profilu jasno je izrazena slojevitost, koja je markirana kako bojom, tako i granulacijom. VeCi dio i deblji proslojci su finije granulirani, dok su tanji nesto krupniji. Boja im je zutosmeda u raznim nijan­ sarna, a pigment je zeljezovite prirode. Analize su pokazale, da ovi pijesci sadrze od 37,96% do 58,18% Ca C03 (srednja vrijednost 48,88% Ca C03). Ca C03 se odnosi na fragmente vapnenih stijena, veCim dije1om, a manje

27 na vapnene fosile. Natopivi ostatak Cini kvarc sa nesto malo cherta, skriljaca i feldspata i teskom mineralnom frakcijom (oko 0,25% ukupnog uzorka). Od teskih minerala najzastupljeniji je granat (35,50-5J,OO%), zatim u zapazenim koliCinama dolaze "rezistentni minerali" (cirkon, turmalin, rutil), epidot, amfibol, limonit i hematit, dok se kromit, coisit, staurolit, silimanit disten, titanit, anatas, kloritoid, boksit, brukit, ilmenit i magnetit javljaju u neznatnim koliCinama ili u nekim uzorcima potpuno izostaju. Mineralni sastav ovih pijesaka pokazuje ujednaeenost, sto govori u prilog pretpostavci, da su izvorna podrueja za Citavo vrijeme sedimentacije bile jedne te iste stijene: vapnenci i breee krede, te klastiene tvorevine flisa. Slaba zaobljenost detri­ tusa ukazuje na kratki transport. Moze se pretpostaviti, da je za vrijeme kvartara na mjestu gdje leze ovi pijesci bilo jezero. u kojem su oni talozeni. Vjerojatno je jezero bilo veCih dimenzija, ali je erozijom odnesen veCi dio taloga, a saeuvani su sarno dublji dije1ovi. Granulometrijske analize su pokazale, da u najvecem dijelu ovih pijesaka prevladava pjeseana komponenta (vel. zrna od 0,06-2,00 mm), dok sarno manji dio ima siltne dimenzije (dijametar zrna ispod 0,06 mm). Citava serija je (prema Trasku) dobro sortirana. Ove naslage pripadaju vjerojatno pleistocenu.

HOLOCEN

U holocenu su nastale aluvijalne i deluvijalne tvorevine, zemlja crvenica (terra rossa) i sipari.

DELUVIJ (d) Deluvijalne naslage nastale su prikupljanjem atmosferilijama pretalozenih produkata povrSin­ skog trosenja stijena (e1uvija). Nalaze se na blagim padinama i u manjim poljima (Mrkopalj, Sunger, Lie, Siroka drag a, Mlecikov lug). Deluvij se sastoji od nesortiranih ostrobridnih iIi slabo zaobiljenih ulomaka susjednih stijena, pomijesanih sa ilovaeom.

SIPARI (s) Sipari se sastoje iz nezaobljenih blokova stijena izmijesanih sa sitnijim ulomcima raznih dimenzija. Nastaju na strmim padinama. Ulomci su pretezno od vapnenca. Povezivanjem ulomaka vapneno­ -glinovitim cementom nastaju siparisne breee. Debele naslage siparisnih breca nalaze se u okolici Bribira.

TERRA ROSSA (ts) U vrtaeama i manjim poljima kao rezidium kemijske rastrozbe vapnenaca akumulira se u vap­ nencima sadrzani glinoviti materijal i tako nastaje zemlja crvenica. Vece povrsine prekrivene zemljom crvenicom nalaze se na zapadnom dijelu otoka Krka.

ALUVIJ (al)

Potoene i rijeene doline ispunjene su polimiktnim sljunkom veceg iIi manjeg stupnja zaobljenosti, pijeskom i glinom. Debljina i rasprostranjenost ovih naslaga je neznatna.

28 TEKTONIKA

Podrucje lista Crikvenica je u tektonskom smislu okarakterizirano intenzivnom poremecenoscu. Javljaju se razliCite strukture. Strukturna rajonizacija izvrsena je na osnovu diferencijacije sedimentacionog prostora u toku stratigrafskog razvoja i sadasnjeg strukturnog sklopa. U toku gornje jure, te donje i gornje krede diferencijacijom sedimentacionog prost ora nastala su podrucja sa razlicitim stratigrafskim stupom. To je podrucje Gorskog Kotara i zapadni dio otoka Krka. Kompletniji razvoj sedimenata nalazi se u primorskom pojasu Bribir-Vinodol i Omisalj-Baska. N a temelju ovih elemenata izdvojena su tektonska podrucja: Gorski Kotar, Omisalj-Vinodol i Krk.

GORSKI KOTAR

Ovo podrucje predstavlja dio siroke antiklinale, koja je razlomljena brojnim rasjedima. Gorski Kotar u odnosu prema podrucju Omisalj-Vinodol ima karakter uzdignutog bloka duz reversnog rasjeda Skrljevo-Povile. Uzduzni rasjedi sa veCim amplitudama dijele podrucje na vise tekton­ skih jedinica.

TEKTONSKA JEDINICA FulINE - KRIVI PUT

Ova tektonska jedinica izgradena je od naslaga paleozoika, gornjeg trijasa i donje krede. Pruzanje naslaga je uglavnom u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a nagnute su prema jugozapadu. Na krajnjem sjeverozapadnom rubu nalazi se tektonski prodor sa paleozojskim naslagama u jezgru. U rasjednom kontaktu sa paleozoikom i trijasom nalazi se i amfibolski porfirit. Jugoistocni dio ove tektonske jedinice izgraden od naslaga dogera i malma intenzivno je pore­ mecen brojnim uzduznim, poprecnim i diagonalnim rasjedima. U juznom dijelu naslage su strmo nagnute prema zapadu. Uzduzni rasjedi unutar iste stratigrafske jedinice uzrokuju ponavljanje iii prekrivanje slojeva, zato je prirodna debljina naslaga malma i krede u juznom dijelu jedinice veca iIi manja od stvarne.

TEKTONSKA JEDINICA BURNI BITORAJ - KOLOVRATSKE STIJENE

Izgradena je od naslaga paleozoika, gornjeg trijasa, lijasa, dogera i malma. Omedena je rasjedima Fuzine~Zeleno bilo, sa jugozapadne i Brestova draga-Zeleno bilo, sa sjeveroistocne strane. Pruzanje slojeva je uglavnom u dinarskom smjeru. U sjeverozapadnom dijelu, koji je ispresjecan mnogobrojnim uzduznim i poprecnim rasjedima, nagib slojeva varira u smjeru i intenzitetu. U jugoistoCnom dijelu naslage su nagnute prema jugozapadu. Ova jedinica Cini u odnosu na jedinicu Mrkopalj-Samarske stijene relativno uzdignut blok sa najveCim pomakom u podrucju Duliba, gdje je otkriven i trijas.

29 o tOKm ~--- ~--~----~--~I

S1. 3. Pregledna tektonska karta lista Crikvenica. -- 1. Litolosko-tektonska jedinica Krk. - 2. Litolosko­ tektonska jedinica Omisalj--Vinodol (strukturne jedinice: A. Bakar-Vinodol, B. Voz-Vinca, C. Omisalj-­ Dobrinj--Baska, D. Kraljevica-Crikvenica, E. Omisalj--Vrbnik -- 3. Litolosko-tektonska jedinica Gorski Kotar (Strukturne jedinice: a. Fuzine -Krivi Put, b. Burni Bitoraj-Kolovratske stijene, c. Mkropolj-Sa­ marske stijene, d. Lepusine Drage. Generalized tectonic map of the Crikvenica Sheet. - \. Lithologic-tec tonic unit Krk. -- 2. Lithologic tectonic unit Omisalj-Vinodol (Structure units: A. Bakar--Vinodol, B. Voz--Vinca, C. Omisalj-Dobrini-Baska, D. Kraljevica-Crikvenica, E. Omisalj-Vrbnik). - 3. Litho­ logic-tectonic unit Gorski Kotar (structure units: a. Fuzine-Krivi Put, b. Burni Bitoraj--Kolovratske stijene, c. Mrkopolj-Samarske stijene, d. Lepusine Drage). 0630pHaJl TeKTOHll'leCKaJl KapTa JIliCTa UpHK BeH~a. - 1. JIliTOJIOrli'leCKaJI-TeKTOHll'leCKaJI e,o;llHllQa KpK. 2. JIliTOJIOrll'leCKaJl-TeKT.lHIIQeCKaJI e,n;ll Olll.\a OMllillaJIb-BllHO,o;OJI (CTPYKTYPHble e,o;llHlll.\bI: A. EaKap--BllHo,o;OJI, B. B03--BllHI~a, C. OMllillaJIb­ ,U06pllHh--EaIllKa, D. KpaJIeBlil.\a-UpliKBeHllQa, E. OMllillaJIb -Bp6HliK). -- 3. JIlirOJIOrll'leCaJl-TeKTOHll­ '1eCKaJI e,o;llHlll.\a rOpCKliH KOTap (CTPYKTYPHble e,o;llH~bI: a.

30 U odnosu na jedinicu Fuzine-Krivi Put jedinica Burni Biroraj-Kolovratske stijene je rela­ tivno spustena. U podrucju Kolovratskih stijena u Sucevica bila nalaze se veti poprecni rasjedi duz kojih je relativno spusten blok Kolovratskih stijena.

TEKTONSKA JEDINICA MRKOPALJ - SAMARSKE STIJENE

Izgradena je od naslaga lijasa, dogera i malma. Odijeljena je rasjedima Bristova draga-Jelovi vrh-Zeleno bilo od jedinica Burni Bitoraj-Zeleno bilo, a od jedinice Lepusina draga reversnim rasjedom Vranjak-Veliko Duboko. Ova jedinica u odnosu na susjedne ima karakter relativno spustenog bloka. U sjevernom dijelu ovog podrucja naslage imaju pretezno dinarski smjer pruzanja, a nagnute su prema sjeveroistoku. Lokalne promjene pravca i intenziteta nagiba uzrokovane su mnogo­ brojnim uzduznim i poprecnim rasjedima. U juznom dijelu u podrucju Samarskih stijena i Jelovog vrha, koji predstavlja dio razlomljene brahiantiklinale smjera pruzanja prema jugu naslage padaju prema zapadu i sjeverozapadu. Osim brojnih uzduznih rasjeda, javljaju se i poprecni rasjedi od kojih je najznacajniji Velika Greda-SuCica bilo.

TEKTONSKA JEDINICA LEPUSINE DRAGE

Nalazi se u krajnjem sjeveroistocnom dijelu terena, sastoji se od naslaga gornjeg trijasa, lijasa, dogera i malma. Granica prema susjednoj jedinici je reversni rasjed Vranjak-Veliko Duboko, duz kojeg je jedinica Lepusine drage relativno uzdignuta u odnosu na jedinicu Mrkopalj-Samarske stijene. Pruzanje slojeva je pretezno sjever-jug, a nagnute su prema zapadu. Naslage podrucja Lepusine drage razlomljene su nizom rasjeda smjera sjeverozapad-jugoistok.

OMISALJ - VINODOL

Ovo podrucje obuhvaca obalni pojas od Bakra do Povila i istocni dio otoka Krka od Omislja do Baske. Od Gorskog Kotora odijeljeno je reversnim rasjedom Hreljin-Povile, a prema jugozapadu prelazi bez izrazitije granice u podrucje Krk. Karakterizirano je uskim i drugim borama dinarskog smjera pruzanja sa izrazitim longitudinalnim rasjedima, koji mjestimicno imaju reversni karakter. Izgradeno je od naslaga gornje krede i paleogena, a samo mjestimicno se nalazi donja kreda (antiklinala Kraljevica-Crikvenica) i pliocen (Bribir). U sastavu ovog podrucja ulaze sinklinala Bakar-Vinodol, antiklinala Kraljevica-Crikvenica, sinklinala Voz-Vinca, antiklinala Omisalj-Vrbnik i sinklinala Omisalj-Dobrinj-Baska. Sjeveroistocno krilo sinklinale Bakar-Novi, intenzivnije je poremeceno. Naslage gornje krede i tercijara su dijelom ustrmljene i prebacene na potezu Novi-Kostelj. Ovo prebacivanje je praceno i reversnim rasjedom izmedu foraminiferskih vapnenaca i flisa. Dislokacija je u vecem dijelu svog pruzanja prekrivena siparisnim brecama i kvartarom. Prema sjeverozapadu u podrucju Kozjaka, ulazi u kompleks krednih naslaga pruzajuti se prema Hreljinu i Meji. Intenzitet poremecaja, u oVom dijelu krila sinklinale, se ublazuje i kompenzira na paralelnom lomu jugo­ zapadnije na potezu Tribalj-Mali Dol-Bakar, duz kojeg su naslage sinklinalnog krila u revers­ nom odnosu sa naslagama iz jezgre sinklinale. Uzduznim rasjedima, koji zahvacaju sredisnji dio sinklinale u podrucju Bakarskog zaljeva, izbile su na povrsinu dijelovi sinklinale sa nasla­ gama gornje krede i foraminiferskih vapnenaca. Ovim poremecajima dovedene su na povrsinu

31 naslage gornje krede u podrucju Bakarca te Krizisca. Polozaj naslaga gornje krede u sredistu sinklinale kod Drivenika, nije zbog pokrivenosti kontaktnih zona jasan. Longitudinalni rasjedi koji su karakteristicni za ovu sinklinalu i koji su doveli do opisanih poremecaja kod Krizisca, u kombinaciji sa poprecnim rasjedima, mogli su uvjetovati strukturni polozaj gornjokrednih sedimenata kod Drivenika. Prema tome naslage gornje krede Drivenika mogu se smatrati dijelom Bakarsko-Vinodolske sinklinale koji je intenzivnije uzdignut. Ovakvi tektonski efekti mogu se pratiti i jugoistocnije kod Kostelja, gdje izbijaju blokovi foraminiferskih vapnenaca takoder u sredistu sinklinale. Ova sinklinala razlomljena je brojnim transverzalnim lomovima generalnog smjera sjever-jug, duz kojih su izvrsena kretanja u smjeru juga. Efekt kretanja je najevidentniji u granicnom pojasu krede i tercijara. Antiklinala Kraljevica-Crikvenica, koja se veze na sinklinalu Bakar-Vinodol, okarakterizirana je prilicno ustrmljenim kIilima. U podrucju Bakra sjeveroistocno antiklinalno krilo razlomljeno je uzduznim lomovima. U juznom dijelu u podrucju Bribir-Novi, naslage gornje krede i starijeg eocena su ustrmljene i prebacene. Sredisnji dio antiklinale je razlomljen transverzalnim lomom u podrucju Crikvenice, uz kojeg su naslage jezgre antiklinale prebacene i cine izoklinu boru. Medutim, evidentno je da su ove pojave vezane sarno za dublje dijelove sinkIinale, gdje je uslijed otpora mase na regionalne potiske doslo do formiranja lepezastih sinkIinala. Krila ovih sinklinala pracena su veCim ili manjim reversnim rasjedima.

KRK

Kontinuirano na intenzivno borano podrucje Omisalj-Vinodol nastavlja se prema jugozapadu podrucje zapadnog dijela otoka Krka karakterizirano rasjednutom brahiantiklinalom izmedu kojih se nalaze plitke sinklinale. Teren je izgraden od naslaga donje i gornje krede i eocena, na kojima transgresivno leze eocensko­ -oligocenske brece. Kao izrazitije strukture isticu se antiklinale Njivice, KorniC i Vrh. Slabije su izrazene sinkIinale Sv. Vid, Kosljun i Sv. Nikola. Cesti su uzduzni rasjedi. Najznacajniji je rasjed zapadno od sela Vrh, duZ kojega je spusteno sjeveroistocno krilo.

32 PREGLED MINERALNIH SIROVINA

Medu rijetkim mineralnim sirovinama na listu Crikvenica mozemo spomenuti pojave boksita, te u pogledu eksploataci;e neSto znacajnije razliCite gradevinske materijale kao sto su gradevni kamen, pijesci i sljunci.

BOKSITI

Na otoku Krku registrirane su pojave boksita vezane uz granice·krednih i paleogenskih vapne­ naca, te uz erozione ostatke prominskih breca. Znacajnije i nesto cesce pojave su uz sjevero­ istocni rub sinklinale Omisalj-Dobrinj-Baska od naznacenih na potezu sinklinale Voz-Vinca. S obzirom na otkrivene koliCine ove rudne pojave nisu od veceg ekonomskog znacaja.

GRADEVNI KAMEN

Znacajno leziste gradevnog kamena nalazi se kod sela Benkovac uz cestu Fuzine-Plase­ Crikvenica (4 km. zapadno od Fuzina). Na duzini od oko 3000 m i sirini od 150-300 m nalazi se proboj amfibolskog andezita. Tijel0 eruptiva se proteze pravcem SZ-JI, a ograniceno je sa S i SI permokarbonskim sedimentima (brusilovci, pjescenjaci, sitnozrnati komglomerati), te na kratkom potezu rabeljskim naslagama, a sa JZ strane trijaskim dolomitom. Stijena je zelene boje sa izrazitom porfirskom strukturom. Lucenje je nepravilno, a tektonski je jako izlomljeno. Povrsinski dio je vrl0 rastrosen, a debljina ovog rastrosenog dijela je od 0,5 do 10m, sto je dokazano raskopima, istraznim busotinama i busenjem. Radi upoznavanja mehanicko-fizickih osobina kamena, izvrsene su brojne analize, koje su dale slijedece rezultate: Cvrstoca na pritisak: a) u suhom stanju 2607 kgjcm2 b) u vodom zasicenom stanju 1454 kgjcm2 c) poslije smrza'ranja 1525 kgjcm2 Otpornost protiv habanja struganjem 7,22 cm3 j50 Otpornost ivice protiv udara (bubanj) 2,85% Postojanost na mrazu postojan Otpornost protiv udara (metodom Treton) (droblji­ Yost udarom) - prolaz kroz reseto 02 mm 10,1 %

Pored gornjih ispitivanja uzorci su ispitani u vezi s mogucnoscu pravljenja kocki i poliranja. I jedna i druga osobina su ocijenjene kao pozitivne, te se preporuca kao ukrasni kamcn (ako su u pitanju veCi blokovi) i kao gradcvinski kamen za pravljenje kocaka, te sitnezi za asfaltne i betonske kolovoze.

33 Petrografske analize ovog kamena pokazale su slijedece bitne mineralne sastojke: feldspate (alb it) i amfibol (hornblenda), a kao sporedni javljaju se: klorit, kvarc, kalcit, magnetit, pirit, epidot, coisit, apatit i sericit. Kemijska analiza (analitik M. Vragovic):

Si02 57,5C'10 Ti02 0,55% AhOa 16,48% Fe20a 4,14% FeO 3,19% MnO 0,11% CaO 4,45% Na20 4,97% K20 1,91% P202 0,16% H20 0,37% gub. Z'arenjem 2,58% 100,14%

Na osnovu istraznih radova, te busenja zakljueeno je, da za eksploataciju najbolje odgovara centralni dio eruptivnog tijela. Perspektivne rezerve su praktieki neiscrpne, ali i ove osiguravaju dugogodisnji rad na eksploa­ taciji ovog kamena. Zapadni j istoeni dio eruptiva zahtjevaju vece radove za pripremu eksploa­ tacije (veliki humuski nanos, eksproprijacija zemljista itd.), dok je centralni dio u tom smislu mnogo povoljniji. Na otoku Krku uz cestu Krk-Baska na podrueju Treskavice ima pojava prominskih breea sa bijelim ulomcima i crvenim vezivom, koje bi mogle doti u obzir kao ukrasni kamen, jer su kompaktne i dobro se poliraju. Osim toga, zapadno od sela Lie uz zeljeznieku prugu nalaze se debelo uslojeni lithiotis-vapnenci koji bi takoder - s obzirom na dobre komunikacije i naCin pojavljivanja - mogli doti u obzir kao ukrasni kamen. Pojave lithiotis-vapnenaca zapazene su i na cesti Ogulin-Novi Vinodol 2 km juzno od Stalks, te po rezervama i smjestaju, kao i s obzirom na gotovo horizontalne naslage, predstavljaju interesantnu bazu za eksploataciju ukrasnog kamena. Lapori i laporoviti vapnenci na podrueju Triblja daju mogucnost kao sirovinska baza za cementnu industriju iii proizvodnju cigle i crijepa. Pored ove eksploatacije gradevnog kamena do sada je poznat mali broj kamenoloma iskljuCivo lokalnog znaeaja gdje se eksploatacija vrsi sporadieno za potrebe stanovnistva.

PIJESCI

U neposrednoj blizini Sila na otoku Krku nalaze se naslage kvartarnih pijesaka. Ovi pijesci zapremaju povrsinu od oko 0,2 km2, a debljina im ide od 8-10 m. S obzirom na saobracajne veze imaju dobar smjestaj, jer se nalaze uz samu cestu Silo-Krk, udaljeni od Sila 0,5 km, a od Krka 21,5 km.

34 .::.

" ... ~ 'y I /."":). I .)..... ~ ......

,"... ~ ~.~ "''I

\ / \ / / / \ 1/

\ \ ,

o 10Km,

,,'::", 2 fo'\ 3 EB 4

SI. 4. Pregledna karta Idista mineralnih sirovina. - 1. Pojave boksita. - 2. LdiSta pijeska. - 3. Vdniji kamenolomi. - 4. Duboke busotine. Generalized map of the mineral raw materials. - 1. Bauxite occu­ rrences. - 2. Sandy deposits. - 3. Larger quarries. - 4. Deep bore holes. 0630pHaa KapTa MeCTOpo­ lli,lleHl1ll MllHepaJIbHOrO CblpbH. - I. IIpoHBJIeHl1a 60KcHTa - 2. MeCTOpOm,lleHHa rreCKa. - 3. bonee 3Ha'lI1TeJIbHhle KaMeHOJIOMHble. - 4. rJIy6mme CKBamHHbI.

35 Leze na sedlmentima gornJe krede, a pokriveni su humusnim pokrivacem debljine oko 0,15 m. Na otvorenom profilu jasno je izrazena slojevitost, koja je markirana kako bojom, tako i granu­ lacijom. VeCi dio i deblji proslojci su finije granulirani, dok su tanji nesto krupniji. Boja im je zutosmeda u raznim nijansama, a pigment je zeljezovite prirode. Za mineraloSku obradu i granulometriju uZeto je 10 uzoraka na jednom profilu od podine do krovine. Analize su pokazale, da ovi pijesci sadrze 37,96-58,18% Ca COa (srednja vrijednost 48,88%). Ca COa se odnosi na fragmente vapnovitih stijena veCim dijelom, a manje na vapnene fosile. Netopivi ostatak cini kvarc, sa neSto malo chert a, skriljaca i feldspata i teSkom mineralnom frakcijom (oko 0,25% ukupnog uzorka). Od teskih minerala najzastupljeniji je granat (35,50 do 50,00%), zatim u zapazenim koliCinama dolaze "rezistentni minerali" (cirkon, turmalin, rutH), epidot, amfibol, limonit i hematit, dok se brukit, kromit, coisit, staurolit, silimanit, disten, titanit, anatas, kloritoid, ilmenit i magnetit javljaju u neznatnim koliCinama iIi u nekim uzorcima potpuno izostaju. Mineralni sastav ovih pijesaka pokazuje ujednacenost, sto govori u prilog pretpostavci, da su izvorna podrucja za Citavo vrijeme sedimantacije bile jedne te iste stijene: vapnenci i brece krede, te klasticne tvorevine flisa. Slaba zaobljenost detritus a ukazuje na kratki transport. Moze se pretpostaviti, da je za vrijeme kvartara na mjestu gdje leze ovi pijesci bilo jezero, u kojem su oni talozeni. Vjerojatno je jezero bilo veCih dimenzija, ali erozijom je odnesen veti dio taloga, a sacuvani su sarno dublji dijelovi. Granulometrijske analize su pokazale, da u najvecem dijelu ovih pijesaka prevladava pjescana komponenta (vel. zrna od 0,06-2,00 mm), dok sarno manji dio ima siltne dimenzije (dijemetar zrna ispod 0,06 mm). Citava serija je (prema Trasku) dobro sortirana. Ovi pijesci se kopaju koriste u gradevinske svrhe ali sarno u okviru lokalnih potreba otoka Krka.

36 HISTORIJA STVARANJA TERENA

Najstarije na povrsini otkrivene naslage na podrucju lista Crikvenica su gornjopaleozojske starosti. To su glineni skriljavci, pjescenjaci i konglomerati. Njihov kontakt sa trijaskim na­ slagama i eruptivima je rasjedan iIi pokriven humusom. Amfibolski porfirit u rasjednom je kontaktu sa paleozojskim gornjotrijaskim i lijaskim nasla­ gama pa njegova starost nije definirana. Moguee je prema polozaju i analogijom sa slicnim eruptivima u sirem podrucju pretpostaviti ladinicku iIi karnijsku starost erupcije. Sastavijen je od fe1dspata, amfibola, klorita, kvarca, kalcita, magnetita, pirita, epidota, coisita, apatita i sericita. Struktura mu je izrazito porfirna. Naslage trijaske starosti u ovom donjem dijelu sastavijene su od lapora, pjeskovitih lap ora i pjeSCenjaka. Na ove sedimente kontinuirano se nastavljaju dolomiti gornjeg trijasa. Na osnovu ovoga kao i usporedbom sa razvojem istovrsnih naslaga u podrucjima Velike Kapele i sireg dije1a Gorskog Kotara za ove naslage pretpostavlja se karnijska starost. Nakon talozenja klastita karnijske starosti u kontinuitetu taloze se dolomiti gornjeg trijasa. Ovaj kontinuitet karbonatne sedimentacije nastavlja se kroz lijas, doger i maIm. U donjem lijasu talozeni su va pnenci i dolomiti, u srednjem vapnenci s litiotisima;'laporoviti vapnenci i rjede ooliticni vapnenci s uloscima dolomita, a u gornjem lijasu mrljasti vapnenci. Kroz doger talozeni su bankoviti vapnenci, vapnenci s uloscima dolomita i u gornjem dijelu brecasti vapnenci i vapnene brece. U donjim dijelovima dogerski vapnenci cesee su pseudo­ ooliticne i kriptokristalaste strukture. U donjem malmu talozeni su razliCiti tipovi vapnenaca sa visokim procentom kalcijskog karbo­ nata. Pretezu grebenski vapnenci sa odgovarajucom faunom. Rijetki su ulosci i Ieee dolomita. U gornjem malmu vece su razlike unutar bazena. Istalozeni su vapnenci, koji u visim dije10vima pre1aze u laporovite vapnence s proslojcima glinovitih skriljaca i sitnozrnatih dolomita. Vapnenci sadrZe uloske i gomolje roznaca. Osim spomenutih, talozeni su ooliticni vapnenci s uloscima dolomita iIi u drugim podrucjima grebenski vapnenci s uloscima dolomita. Gornji horizonti grebenskih vapnenaca su ooliticne i pseudoooliticne strukture. Naslage donje krede transgresivne su na malmskim naslagama. Prekid u sedimentaciji izvrSen je u najdonjoj kredi, a kako nema dubljih erozionih prodora u malmsku iIi stariju podlogu, moze se pretpostaviti da je prekid u sedimentaciji rezultat epirogenetskih pokreta. U razdoblju donje krede cesee su pulsacije basena, sto je uvjetovalo visestruku raznolikost facijesa i lokalne emerzije. Talozene su vapnene brece, vapnenci, dolomiti, dolomitne brece i konglomerati. Nakon kratkotrajno mogueeg ponovnog prekida u sedimentaciji u razdoblju alb-cenoman, talozene su u cenomanu, turonu i vjerojatno d. senonu, karbonatne naslage. To su dolomitne brece i dolomiti, vapnenci, kao i vapnenci s dolomitima. Visim dijelovima gornje krede pripadaju krupnokristalinicni grebenski vapnenci i vapnenci, rijetko konglomerati sa lumakelama gre-

37 benskih fosilnih zajednica. U senonu je jos jednom prekinuta sedimentacija kao rezultat nesto izrazenijih epirogenetskih pokreta. Eocenske naslage talozene su na karstificirani reljef sa pojavama boksita. U bazi eocenskih na­ slaga, u nekim podrucjima, utvrdene su vapneno-boksitne brece i bituminozni vapnenci s bra­ kicnim i marinskim fosHima, kao i fragmentima bilja. Na ovim naslagama Hi direktno na krednim sedimentima talozeni su vapnenci sa brojnim velikim foraminiferama. Vapnenci sadrZe visoki procenat (95-99%) kalcijskog karbonata. Od ovoga odstupaju vapnenci u podrucju Triblja, koji su u gornjim dijelovima laporoviti s proslojcima lapora. U srednjem eocenu izmjenjeni su uslovi sedimentacije, pa se nakon foraminiferskih vapnenaca talozi serija klastita sa laporima, pjescenjacima, vapnencima i kalkarenitima. Na nekim lokali­ tetima utvrden je kontinuirani prelaz vapnenaca sa foraminiferama u klastite. Medutim, vjero­ jatno je, da su izmjenjeni uslovi sedimentacije, uzrokovani i promjenjenim rasporedom areala distribucije i pulsacijama dna basena, uslovili prekide u sedimentaciji, u dijelovima basena, vee kroz srednji eocen, odnosno izmedu talozenja foraminiferskih vapnenaca i klastita srednjeg eocena. Nakon orogenetskih pokreta u gornjem eocenu ponovnom transgresijom pokriveni su neki di;elovi gornjoeocenskog-oligocenskog kopna. Vezuju se fragmenti okrsenih vapnenaca, rjede dolomita i klastita. Formirane su slabo sortirane vapnene brece s angularnim i subangularnim fragmentima, sa vapnenim iIi gIinovito vapnenim cementom. U brecama rijetki su ulosci lapora, pjescenjaka i konglomerata. Ove naslage leze na okrsenoj krednoj Hi eocenskoj podlozi i u pravilu sadrZe pretezno fragmente neposredne podloge. Gornjo-pliocenske jezerske gline, razvijene su kod Kosavina i Bribira, a razliCiti tipovi kvartarnih naslaga rasprostranjeni su preko starijih sedimenata.

38 LlTERATURA

B r i t vic, V. (1962): REZULTA TI ISTRA2NIH RADOVA NA NALAZISTU AMFIBOLSKOG POR­ FIRITA KOD SELA BENKOVAC-FU2INE (Arhiv "E1ektrosond-a"). Cub r i 1 0 vic, V. (1938): GEOLOSKI SASTAV VINODOLA I OKOLINE. Vesnik Geol. inst. Kra1j. Jug. 7, Beograd. Foe t t e r 1 e, F. (1855): GEOLOGISCHE UNTERSUCHUNG DES CROATISCHEN KOSTENLAN­ DES. Jahr. Geol. Reichsanst. 6, Wien. F r a usc her, C. F. (1884): DIE EocANFAUNA VON KOSAVIN NAcHST BRIBIR IN CROAT lEN. Verhandl. d.k.k. geol. RA. Wien. F u c h s, T. (1879) DBER NEUE VROKOMMNISSE FOSS. SAUGETIERE. Verhandl. d.k.k. geol. RA., Wien. Fur 1 ani, M. (1910): LEMES-SCHICHTEN, EIN BEITRAG ZUR JURAFORMATION DALMA­ TIENS. Jahrb. d.k.k. geol. RA., Wien. Go r jan 0 v i c-K ram b erg e r, D. (1912): FOSILNI PROBESCIDI HRVATSKE I SLAVONIJE, De1a JAZU, 21, Zagreb. H au e r, F. (1867-1871): GEOLOGISCHE DBERSICHTSKARTE DER OSTERR UNG. MONAR­ CHIE. Blatt VI, Ost1iche A1pen1iinder, Erliiuterungen Jahrb. Geol. Reichasanst. Wien. Her a k, M. (1952): ZNACENJE ALGE SPHAEROCODIUM BORNEMANN I ZA INTERPRETACIJU GORNJEG TRIJASA U PODRUCJU ZAGORSKE MRE2NICE. Rad JAZU, 289, Zagreb. Her a k, M. (1957): NOVI NALAZI SFEROKODIJA U HRVATSKOJ I SLAVONIJI. Geol. vjesn. 10, Zagreb. Her a k, M. (1960): GEOLOGIJA. Zagreb. H 6 r n e s, M. (1848): FOSSILE SAUGETIERE VON BRIBIR. NAIDINGERS. Ber. tiber die Mitteil. von Fr. d. Naturwiss. Bd. 4, Wien. J 0 van 0 vic, D. (1957): NALAZISTE DIJABAZNOG PORFIRITA U PODRUCJU BENKOVCA KOD Fu2INE. Fond struc. dok. Inst. geol. istraz. Zagreb, br. 2881. J 0 van 0 vic, D. (1959): PRIJEDLOG ZA ISTRA2NE RADOVE NA DIJABAZNI PORFIRIT U BEN­ KOVCU KOD FU2INA. Fond struc. dok. Inst. geol. istraz. Zagreb br. 3051. J 0 vic, P. (1963): IZVJESTAJ 0 PETROGRAFSKOJ I SEDIMENTNOPETROGRAFSKOJ OBRADI NEKIH SEDIMENTNIH STIJENA OTOKA KRKA. Fond. struc. dok. Inst. geol. istraz. Zagreb. K a die, 0., K 0 r m 0 s, T. i V 0 g 1, V. (1912): DIE GEOLOGISCHE VERHALTNISSE DES UNGARRISCH. KROATISCHEN KDsTENLANDES ZWISCHEN FlUME UND NOVI. JAHRESBERICHT D. K. ungar. geol. R. A. fUr 1910, Budapest. K a die, O. (1913): BERICHT DBER DIE 1M JAHRE 1912 1M KROATISCHEN KARST AUSGE­ FDHRTEN GEOLOGISCHEN Aufnahmen. Ibid. fUr 1912. K a die, D. (1913): BERICHT FDR DIE 1M KROATISCHEN KARST 1M JAHRE 1911 AUSGE­ FDHRTEN GEOLOGISCHEN KARIERUNG, Ibid. fur 1911. K 0 c h, F. (1922): PLIOCENSKE PALUDINSKE NASLAGE VINODOLA U HRVATSKOM PRI- MORJU. G1asnik hrvat. prirod. drustva 34/2, Zagreb. K 0 c h, F. (1933a): GEOLOSKA KARTA SUSAK-DELNICE. Geol. inst. Kra1j. Jug. Beograd. K 0 c h, F. (1933b): GEOLOSKA KARTA OGULIN-STARI TRG. Ibid. K 0 c h, F. (1933c): GEOLOSKA KARTA SENJ-OTOCAC. Ibid. K 0 c h, F. (1933d): TUMAC GEOLOSKIM KARTAMA SUSAK-DELNICE I OGULIN-STARI TRG. Povremeno Izdanje Geol. inst. Kra1j. Jug. Beograd. K 0 c h, F. (1935c): TUMAC ZA GEOLOSKU KARTU SENJ-OTOCAC. Ibid. K 0 c h, F. (1924): GEOTEKTONISCHE BEOBACHTUNGEN 1M ALPINODINARIDISCHEN GRENZ­ GEBIETE. Zbornik radova posvecen Jovanu Cvijieu, Beograd. K 0 c han sky - De v ide, V. (1958): IZMJENA GENERACIJA VRSTE ORBITOPSELLA PRAECUR­ SOR U LIJASU PLITVICA. Geol. vjesnik, 11, Zagreb. Kochansky-Devide V. i Radoicic, R. (1958):NEUEFUNDORTEDERFORAMINIFERE ORBITOPSELLA PRAECURSOR 1M LIAS VON JUGOSLAVIEN. Bull. Scient. Consc. Acad. Yougosl. 4/2, Zgb.

39 K 0 r m 0 s, T. i V 0 g I, V. (1912): DAS MEZOZOISCHE GEBIET IN DER UMGEBUNG VON FUZINE. Jahresber. Ung. geo!. Reichsanst. fUr 1911, Budapest. K 0 r m 0 s, T. i V 0 g I, V. (1914): DIE DER KUSTE ZUGEWENDETE LEHNE DER GROSEN KAPPELA ZWISCHEN NOVI UND STALAK. Ibid. flir 1913. Lor e n z, J. (1959): GEOLOGISCHE RECOGNOSCIRUNG 1M LIBURNISCHE KARSTE UND DEN VORLIEGENDEN QUARNERISCHEN INSELN. Jahrb. d.k.k. geo!. RA. Wien. May n c, W. (1960): MORPHOLOGY AND OCCURENCE OF THE FORAMINIFERAL GENUS ORBITOPSELLA. Riv. Ita!' Pa!. Strat. 66/4, Milano. M i h a j 10 vic, M. (1956): STRATIGRAFSKO-PALEONTOLOSKI PRIKAZ ELIPSAKTINI]A DUR­ MITORA I SINJAJEVINE. Glasnik Prirod. muzo Srpske zemlje A/7, Beograd. M 0 j sis 0 vic z, E. (1880): GRUNDLINIE DER GEOLOGIE VON BOSNIEN-HERZEGOWINA. Jahrb. d.k.k. geo!. RA. 30, Wien. Pol s a k, A. (1959): GEOLOSKA ISTRAZIVANJA OKOLICE PLITVICKIH JEZERA. Ljetopis JAZU, 63, Zagreb. Pol s a k, AiM i I a n, A. (1961): NASLAGE LIJASA NA PODRUCJU BUKOVACE JUZNO OD BI­ JELOG POLJA U LIC!. Geo!. vjesnik 14, Zagreb. Pol j a k, J. (1932): PRILOG GEOLOSKOM POZNAVANJU VELIKE KAPELE. Vjesnik Geo!. inst. Kralj. Jug. za 1931, Beograd. Pol j a k, J. (1933a): PRILOG GEOLOGIJI VELIKE KAPELE. Isto 2. Poljak, J. (1933b): IZVJESTAJ 0 TERENSKOMRADUNA LISTULEDENICE-BRINJE-OSTA­ RIJE. Izvjestaj 0 radu Geo!. inst. Kralj. Jug. za 1932, Bgd. Pol j a k, J. (1934): IZVJESTAJ 0 TERENSKOM RADU NA LISTU LEDENICE-BRINJE-OSTA­ RIJE. Ibid. za 1933. Pol j a k, J. (1935): IZVJESTAJ 0 TERENSKOM RADU NA LISTU LEDENICE-BRINJE-OSTA­ RIJE. Ibid. za 1934. Pol j a k, J. (1936a): GEOLOSKA KARTA LEDENICE-BRINJE-OSTARIJE M 1 : 75.000. Geo!. inst. Kralj. Jug. Beograd. Po I; ak, J. (1936b): TUMAC ZA GEOLOSKU KARTU LEDENICE-BRINJE-OSTARIJE. Povre­ mena izdanja Geo!. inst. Kral;. Jug. Beograd. Po I j ak, J. (1936c): PRILOG POZNAVANJUTITONSKIH HIDROZOA VELIKE KAPELE I LICKE PLJESEVICE IZ FAMILIJE ELLIPSACTINIDAE. Glasnik, Hrv. prirod. drust. 41-48, Zagreb. Pol; a k, J. (1940): PRILOG POZNAVANJU TITONSKIH CHAETETIDAE VELIKE KAPELE I LICKE PLJESEVICE. Vesnik Geo!. inst. kral;. Jug. 8, Beograd. Pol; a k, J. (1944): 0 NASLAGAMA TITONA I NJIHOVOJ FAUN I S PODRUCJA VELIKE KAPELE U HRVATSKOJ. V;esnik Hrv. dd. geo!. zavoda 2, 3, Zagreb. Pol; a k, J. (1947): GEOLOSKA ISTRAZIVANJA FUZINSKOG I LOKVARSKOG BASENA. Fond. struc. dok. Inst. geo!. istraz. Zagreb., br. 708. R ado i c ie, R (1959a): KRUPNE TINTINIDE CAMPBELLIELLA NOV. GEN. I DATURELLINA NOV. GEN. PRELIMINARNA BELESKA. Bul!. Servo Geo!. Geoph. R. P., Serbie, 17, Beograd. R ado i c i c, R (1959b): PALEONTOLOSKE ODLIKE SEDIMENATA BACINSKOG JEZERA. Glasnik Geo!. zavoda NR Crne Gore 3, Titograd. R ado i c i c, R (1960): MIKROFACIJE KREDE I STARIJEG TERCIJARA SPOLJNIH DINARIDA JUGOSLAVIJE. Zavod za geo!. istr. NR Crne Gore. Paleontologija jugos. Dinarida 4/1, Titograd. S a lop e k, M. (1910): UBER DEN OBEREN JURA VON DONJI LAPAC IN KROATIEN. Mittei!. der geo!. Gesellschaft 3, Wien. Salop e-k, M. (1956): 0 GEOLOSKOJ GRADI SIRE OKOLICE SAPJANA, KLANE I RIJEKE. Acta geologica 1, JAZU, Zagreb. Salop e k, M. (1960): PRILOG POZNAVANJU GEOLOSKE GRADE VINODOLA. Ibidem, 2. Salop e k, M. (1960a): 0 GORNJEM PALEOZOIKU U OKOLINI MRZLE VODICE I CRNOG LUGA. Ibid. 2. Sa r ton i, S. i C res c e n t i, U. (1962): RECERCHE BIOSTRATIGRAFICHE NEL MESOZOIKO DELL'APPENNINO MERIDIONALE. Giornale di Geologia 29/2a. Bologna. S c hub e r t R (1912): GEOL. FUHRER DURCH DIE NORDLISCHE ADRIA. Sammlung geo!. Fuhrer No. 17, Berlin. S t a c h e, G. (1889): DIE LIBURNISCHE STUFE UND DEREN GRENZHORIZONTE, Abhandl: k.k. geo!. Reichsanst. Bd. 13, Wien. S t e fa n ide iDa i nell i, G. (1902): I TERRENI EOCENICI PRESSE BRIBIR IN CROATIA. Rendic. r. Acc. Lineei. 11/4, Roma. S t 0 I i c z k a, F. (1862): UBER DIE GEOLOGISCHE VERHALTNISSE DES BEZIRK DES OGU­ LINER UND DER SUDLICHEN CAMPAGNIEN DES SLUINER REGIMENTS. Jahrb. Geo!. Reichsanst., Wien. Stu r, D. (1863): BERICHT UBER GEOLOGISCHE UBERSICHTSAUFNAHMEN IN MITTLEREN TEILE CROATIENS. Jahrb. der k.k. geo!. RA. Wien. T e r zag hi, R (1911): BEMERKUNGEN ZUR TEKTONIK DER UMGEBUNG VON BUCCARI. Foldtany Koslony, 112. Budapest.

40 Tie tz e, R. (1873): GEOLOGISCHE DARSTELLUNG DER GEGEND ZWISCHEN CARLSTADT IN CROATIEN UND NORDLICHEN THEIL DES CANALS DER MORLACA. Jahrb. d. k.k. R.A. 23, Wien. To I i c, Lj. (1947): PREGLED RUDNIH POJAVA OKO TRSCA (CABAR), DELNICE, Ku2ELJA NA KUPI, SKRADA I Fu2INA. Fond struC. dok. Inst. geo!. istraz. Zagreb, br. 705. Va c e k, M. (1877): U'BER OSTERREICHISCHEN MASTODONTEN. Abhan. geo!. Reichanst. Bd. 7. Wien. V 0 g I, V. (1912): DIE FAUNA EOZANEN MERGEL 1M VINODOL IN CROATIEN. Mitt. Jahrb. d. kg!. ungar. geo!. Reichsanst. 20, Bd. 2, Wien. V 0 g I, V. (1913): BEITRAGE ZUR KENNTNIS DES TITHONS AN DER NORDKU'STE DER ADRIA. Fiildtany Koslony Bd. 43, Budapest. Vo g I, V. (1913a): DIE PALAODYS VON MRZLA VODICA IN KROATIEN. Mittei!. s.d.lJahrb. d.k. ung. geo!. R.A. Br. 23, Budapest. V 0 g I, V. (1916): DIE TITHONBILDUNGEN IN KROATISCHEN ADRIAGEBIET UND IHRE FAUNA. Ibid. Bd. 23. V u I i c, 2. i Mil e tic, F. (1963): HIDROGEOLOSKI RADOVI RIJEKA 1963. Fond~struc. dok. Inst. geo!. istraz. br. 3845. Zagreb. Vu I i c, 2. (1964): HIDROGEOLOSKI ISTRA2NI RADOVI BAKAR - 1964. IZVORI DOBRA I DOBRICA. Fond struC. dok. inst. geo!. istraz. Zagreb., br. 3857. V u I i c, 2. (1964): HIDROGEOLOSKI RADOVI BAKARAC 1964. Fond struc. dok. Inst.~geol. istraz. Zagreb, br. 3862. Vu I i c, 2. (1964): OPERATIVNA OBALA PODBOK-BAKAR. GEOLOSKI ISTRA2NI RADOVI. Fond struC. dok. Inst. geo!. istraz. br. 3853, Zagreb. Vulic,2., Cukor, V., Miletic, P i Babic, 2. (1964): IZVJESTAJ 0 GEOLOSKIM ISTRA- 2IVANJIMA. OPERATIVNE OBALE PODBOK I DOBRA-BAKAR. Fond struC. dok. Inst. geo!. istraz. br. 3855., Zagreb. V u I i c, 2., C u k 0 r, ViR ask 0 vic, M. (1964): OPERATIVNA OBALA GORANKA BAKAR. IZVJESTAJ 0 GEOLOSKIM ISTRA2NIM RADOVIMA. Fond. struC. dok. Inst. geo!. istraz. br. 3852, Zagreb. V u I i c, 2 i Mil e tic, P. (1964): HIDROGEOLOSKI RADOVI BAKAR 1963. Fond struc. dok. Inst. geo!. istraz. br. 3846., Zagreb. Vu I i c, 2. i B ion d i c, B. (1967): HIDROGEOLOSKI RADOVI BAKAR-DOBRICA 1967. TEH­ NICKI IZVJESTAJ 0 BUSENJU DOPUNSKIH BUSOTINA D-23 i D-29. Fond struC. dok. Inst. geo!. istraz. br. 4380, Zagreb. Vu 1 i c, 2. i B ion d i c, B. (1967): BAKAR-BAKARAC - 1966. HIDROGEOLOSKI RADOVI. Fond struc. dok. Inst. geo!. istraz. br. 4381, Zagreb. V u I i c, 2. i B ion d i c, B. (1967): LUKA ZA TEKUCA GORIVA. BAKAR-SRSCICA 1967. IN2E­ NJERSKOGEOLOSKI RADOVI. Fond struc. dok. Inst. geo!. istraz. br. 4423, Zagreb. V u 1 i c, 2. i B ion d i c, B. (1967): HIDROGEOLOSKI RADOVI: BAKAR-PONIKVE. Fond struC. dok. Inst. geo!. istraz. br. 4558, Zagreb. W a age n, L. (1905): ERLAUTERUNGEN ZUR GEOLOGISCHEN KARTE VOGLIA UND NOV I. k.k. geo!. R. A. Wien.

41 GEOLOGY OF CRIKVENICA SHEET

THE CRIKVENICA SHEET HAS BEEN MAPPED AND THE EXPLANATORY TEXT PREPARED BY STAFF OF THE INSTITUTE FOR GEOLOGICAL RESEARCH, ZAGREB.

The oldest known deposits occur in the northern part of the sheet area, between the Lepenica and Fuzine streams. They are supposed to be of Upper Carboniferous and Lower Permian age, and consist of shales, san­ dstones and conglomerates, intruded by amphibole porphyrite. This sequence is 400 to 450 m thick. A sequence of marls, sandy marls and sandstones, developed in the right bank of Ledenica stream and around Benkovac, and overlain by Upper Triassic dolomite, is believed to be of Carnian age, according to similar de­ posits in the adjacent sheets. The carbonate sediments continue through the Liassic, Dogger and Malmian. Liassic consists of 650-700 m thick limestone sequence with dolomitic intercalations; the Dogger is composed of thick bedded limestone, limestone with dolomitic layers, and breccia limestone in its upper part, developed in eastern and northeastern part of the sheet area. Due to the lack of characteristic fossils, its age was determined by superposition. This sequence is about 500 m thick. The Malmian biocalcarenites, biocalcirudites, pseudo-oolitic calcarenites, and organic reef limestones, with some dolomitic intercalations, cover a wide area in the north of the sheet. The "Lemes beds", composed of well stratified limestone, grading upwards into the marly limestone with layers of variegated, argillaceous shists and fine-grained dolomite, overlie the Lower Malmian limestone. Since they are overlain by limestone with sphe­ ractinids, their age is supposed as Kimmeridgian and Tithonian. A limestone sequence, with Clypeina jurassica, Tintinida and other microfossils, deposited over the Lower Malmian in the SE part of the sheet, is also of Kimmeridgian and Tithonian age, with its uppermost part be­ longing probably to Lower Cretaceous. The Upper Malmian reef limestone, synchronous with Clypeina lime­ stone, with numerous micro- and macrofossils, is developed in the SE part of the sheet as well. Its thickness is up to 500 m, and it grades laterally into the dolomite. The Lower Cretaceous limestone breccia, limestone, dolomite, dolomitic breccia and conglomerate overlie transgressively the Malmian, and are developed in a ridge above Meja and Krstine, at Medveda and Kobiljak hills and in the mountain ridges towards southeast; they also outcrop in the area of Punta, KorniCi and west of Vrh village, in the island of Krk. The Upper Cretaceous carbonate deposits are developed inside a belt extending from Bakar to Novi Vino­ dolski, and over a wide area in the island of Krk. Here the three litho-stratigraphic members were identified, the first two consisting mainly of limestone with dolomite and dolomite breccias, and the third, uppermost member, of crystalline, mostly reef limestone, with rich rudist and other fossils. The total thickness of Cre­ taceous is approximately 1500 m. The Paleogene deposits are developed along the coast and in the island of Krk, and overlie the karstified relief with bauxite occurrences. They begin by foraminiferal limestone, which locally contain the limestone-bauxite breccia and bituminous limestone, with brakish and marine fossils, and plant fragments. Next are the clastics composed of marl, sandstone and limestone (calcarenites and biocalcarenites), with rich fossil associations, indicating the Middle and Upper Eocene age. The thickness of Eocene deposits is 420-600 m. In the coastal region, a breecia composed of angular and subangular Jurassic, Cretaceous and Eocene fragments, is develo­ ped. No characteristic fossils were found in the cement, but, by comparing with the similar deposits in the surrounding areas, it is believed to be of Upper Eocene and Lower Oligocene age. The Upper Pliocene lacustrine clays are developed near Kosavina and Bribir. The Quaternary consists of terra rossa (red earth), alluvium with pebbles of Eocene clastics in the coastal area, and talus cones along the mountain slopes.

42 The structural subdivision has been based on the paleostructural features, different stratigraphic development, and the recent structural characteristics, and the three main structural units, Gorski Kotar, Vinodol and Krk, have been identifieu. The Gorski Kotar unit consists of a wide anticline, fractured by numerous dislocations. It consists of several smaller units, such as Fuzine, Krivi Put, Burni Bitoraj - Kolovratske Stijene, Mrkopalj - Samarske Stijene and Lepusine Drage. The Vinodol unit extends along the coastal region and the western part of the island of Krk, and consists of numerous anticlines and synclines, of Dinaric trend. The Krk structural unit is developed in the central and western part of the island, and extends northeastwards into the folded area of Vinodol structural unit. It consists of open folds, different in style from the adjacent structures in the folded Adriatic belt. The bauxite occurrences are developed on the island of Krk, and the building stones are exploited at several local quarries.

Translated by S. Gojkovic

43 LEGEND OF MAPPING UNITS

Holocene: 1. Alluvium. - 2. Terra rossa. - 3. Talus cones. - 4. Slope wash. Pleistocene: 5. Sand. Neogene: 6. Sandy clay with inlayers of coal. Paleogene: 7. Limestone breccia. - 8. Marl, limestone, limestone breccia and conglomerate - flysch. - 9. Forami­ niferal limestone. Upper Cretaceous: 10. Touronian reef limestone. - 11. Dolomite with limestone layers (Cenomanian and Touronian). - 12. Cenomanian and Touronian limestone, dolomite and dolomitic breccia (Krk). Lower Cretaceous: 13. Limestone and breccia (Krk). - 14. Limestone breccia and limestone (Krk). - 15. Limestone and breccia with layers of dolomite. MaIm: 16. Clipeina limestone with layers of dolomite. - 17. Reef limestone and dolomite. - 18. "Lemes beds", marly limestone with chert and dolomite. - 19. Limestone dolomite and oolitic limestone. Dogger: 20. Limestone with layers of dolomite and limestone breccia. Liassic: 21. Spotty marly limestone. - 22. Limestone with lithiotida, oolitic limestone with dolomite layers. - 23. Alternation of dolomite and limestone, limestone with lithiotida. - 24. Limestone with layers of dolomite. - 25. Limestone and dolomite (only in cross-section). Triassic: 26. Dolomite and dolomitic limestone. - 27. Marl, sandstone and marly dolomite. - 28. Amphibole por­ phyrite. - 29. Limestone (only in cross-section). Younger Paleozoic: 30. Quartz conglomerate. - 31. Grauwacke sandstone, conglomerate, and limestone lenses.

LEGEND OF STANDARD MAP DENOTATIONS 1. Normal boundary: observed and covered or approximately located (with dip). - 2. Erosion boundary: ob­ served and covered or approximately located. - 3. Dip of bed: normal and overturned. - 4. Vertical and horizontal bed. - 5. Bedding traces photogeologically observed; steep, intermediate and gentle. - 6. Axis of vertical or oblique anticline and syncline. - 7. Plunging axis of anticline or syncline. - 8. Axis of over­ turned anticline. - 9. Fault: observed without character denotation, and covered or approximately located. - 10. Fault or large joint, photogeologically observed. - 11. Reverse fault: observed and covered or approxima­ tely located. - 12. Microfauna. - 13. Microflora. - 14. Marine microfauna. - 15. Deep bore holes, single. - 16. Bauxite occurrences.- 17. Sand deposits, - 18. Big quarries of building stone. - 19. Deep bore )101e (in cross-section). . . rEonorHR nHCTA ~PHKBEHHnA

JUICT UPHKBEHYiUA CHI1MAJII1 Ii IT05ICHHTEJIHblti: TEKCT HAITI1CAJIM COTPY,IlHMKM MHCTI1TYTA rEOJIOrWlECKIiX HCCJIE,UOBAHI1ti: - 3ArPEE.

TeppllTopWI nllCTa UpilKBeHllI.\a pacnOnOmeHa Mem):lY 45°00' ceBepHoll reorpa

Hall60nee ):IpeBHlle OTnomeHllH pa3BllTbI B ceBepHoll qaCTIl nllCTa Mem):ly p. JleneHllI.\ell II ymIlHoll; ycnoBHo OHll OTHeCeHbl K BepXHOMY Kap60HY II HlllliHell nepMll. MOlI.\HOCTb 3TllX OTnomeHllll OKono 400-450 M, II npe):l CTaBneHbl oHlllrnllHllcTbIMIl cnaHI.\aMll, neCqaHIlKaMllll KOHrnoMepaTaMIl. 3TY cepllIo naneo30llcKllX oTnomeHllll npopblBaIOT aM

He BnonHe ll3BeCTHO, HaKllMll OTnomeHllHMll HaqllHaIOTCH TpllaCOBble o6pa30BaHllH, HO Ha COCe):\HllX nllCTax C TeM me pa3BllTlleM 3Tll OTnomeHllH npe):lCTaBneHbI 06nOMOqHblMll nOpO):laMU KapHllllcHoro B03paCTa. Bblllle ux cne,!.\YlOT ):IOnOMllTbI BepXHero Tpllaca.

Ee3 nepepbIBa B oca,!.\KOHaKonneHllll 3aneralOT Bblllle nonHOCTbIO pa3BllTble IOpCKlle OTJIO)l{eHllH. JIellac CnO)l{eH 1I3BeCTHHJ

OTnO)l{emIH ManbMa nonb3yIOTcR 60nbIllIlM pacnpocTpaHeHIleM B ceBepOBOCTOqHOll qaCTIl nIlCTa. Oml npe,!.\­ CTaBneHbl pa3HblMll Bll):laMl! II3BeCTHHKOB: 6IIoKanbKapeHIITaMII, 6lloKanbI

Hll)KHeMenOBble OTnO)KeHllH CTPOHT xpe6eT Me)K,!.\y Meell II KPCTIlHOll II xonMbI Me,!.\Be,!.\)l{a Il Ko611JIHK. Ha ocrpoBe KpKe 3Tll OTnomeHIlH BblcTynaIOT y ITYHTbl, KopHaToB Il 3ana,!.\Hee cena Bpx. OTnO)KeHllH HII)KHerO Mena 3aneraIOT TpaHcrpeccIIBHo nOBepx MaJIbMCKIIX o6pa30BaHllll. OHII cnomeHbl 113BeCTKOBblMIl 6peKqIIHMII, II3BeCTHHJ

45 420-600 M. B npliMopcIWH nOJIoce pa3BlITbI 30l\eHOBble 6peKqll C oCTpoyrOJIbHbIMli II nJIOXO OKaTaHHbIMli 06JIOMKaMli lOpCKoro, MeJIOBOrO 1I 30l.\eHOBoro:Bo3pacTa.

BepXHenJIlIOl.\eHOBble 03epHble rJIlIHbI 06Ha)l(eHbI Y KocaBlIHbI 1I Ep1l611pa.

Pa3Hoo6pa3Hble QeTBepTlI'lHble OTJIOmeHlIH nepeKpbIBalOT npe;:lbI;:Iym;lIe II npe;:lCTaBJIeHbI Teppa POCCOH, 30l\eHOBbIM 06JIOMOQHbIM MaTepllaJIOM II HaHocaMli Ha CKJIOHax B03BblIIIeHHOCTeH.

rIo naJIeOCTpYKTypHbIM oco6eHHocTHM, BlI;:IaM cTpaTlirpaqm'leCKOrO pa3BlITlIH, CTP)'KTyPHOH 3BOJIIOl\1I1i 1I no xapaKTepliCTliKaM HaCTOHll\erO CTPYKTypHoro CTpoeHlIH, pa3J1II'laIOTCH Tpll TeKTOHlIQeCKHe e;:lllHIIl\bI: rOpCl{lI KOTap, BlIHO;:lOJI 1I KpK.

rOpCl{lI KOTap HBJIHeTCH QaCTbIO aHTHKJIliHaJIH, HapYIIIeHHoH MHOrllMli pa3JIOMaMli. 3;:1ecb BbI;:IeJIHeTCH Hec­ KOJIbKO CTpYKTyPHbIX e;:lllHlIl\ MeHbiliero nOpH;:IKa: ymllHe - KPliBli IIYT, EypHO EliTopaH - KOJIOBpaTCKe CTeHe, MpKOnOJIb, CaMlIpcKe CTeHe, JIonYililiHe .II:pare.

CTPYRTypHaH e;:lIlHlIl.\a BlIHO;:lOJIa 3aHliMaeT npliMopCKYIO nOJIOCY II BOCTO'lHYIO 'laCTb OCTpOBa KpKa. 3Ty e;:lllHHl\Y xapaKTep1I3yeT pH;:I HapYIIIeHHbIX CKJIa;:lOK ;:IlIHapCKoro npOTH)I(eHlIH.

TeKTOHlI'leCKaH e;:lllHIIl\a KpKa 3aHliMaeT l\eHTpaJIbHYIO II 3ana;:lHYIO 'laCTIi 3Toro OCTpOBa II npO;:lOJI)I(aeTCH ;:Ianee K ceBepOBOCTOKY. COCTaBJIHIOT ee He60JIbIIIlIe CKJIa;:lKH, OTKJIOHHIOll\lIeCH OT CKJIa;:l'laTOrO a;:lpliaTII­ 'leCKOrO nOHca.

1-13 nOJIe3HbIX IICKOnaeMblX MO)l(HO npHBeCTli He60JIbililie 3aJIe)l(lI 60KcHTa Ha OCTpOBe KpKe. HMeeTcH II Hec­ KOJIbKO KapbepOB CTpOllTeJIbHOrO KaMHH.

PYCCKHH nepeBO;:l A. .II:aHHJIOBa

JIErEH.II:A KAPTI1POBAHHlhX E.II:HHHU

rOJlO~eH: 1. AnJIIOBliH. 2. Teppa pocca. - 3. Onon3HII. - 4 ..HeJIIOBHH.

nJleHCTOI~eH : 5. rIecoK. HeoreH: 6. ITeC'laHaH rJIliHa C npOCJIOHMH yrnH.

naJleOreH: 7. I1sBecTKoBaH 6peK'lHH - 8. MepreJIb, 1I3BeCTHHK, 1I3BeCTKOBaH 6peH'lIIH H KOHrJIOMepaT-opaMIIHH

BepxHHH MeJl: 10. PHKHHit MeJl : 13. Y13BeCTHHKlI 1I 6peKQllll (KpK). - 14. H3BecTKoBble 6peK'lIiH H H3BeCTHHKII (KpK). - 15. l'l3BeCTHHKH II 6peKQllH C npOCJIO.IIMH ;:IOJIOMHTa.

MaJlbM: 16. KJlImeHHOBble 1l3BeCTHHKIl C npOCJIOHMII ;:IOJIOMIITa. - 17. PIl

,!1;orrep: 20. 1I3BecTHHK C npOCJIOHMH ;:IOJIO.'oIIiTa II 1l3BeCTHKoBOH 6peK'lIiIi.

JIeHac: 21. MepreJIIlCTbIH H3BeCTHHK. - 22. 113BecTHHK C JIIiTHOTH;:IaMII, OOJIIITOB II H3BeCTHHK C npOCJIOHlIllI ;:10- JIOMIiTa. - 23. "llepe;:lYIOll\HeCH ;:IOJIOMIiTbI II II3BeCTHHKH, II3BeCTHHK C JIHTHOTHT\aMH. 24. I13BecTHHK C npOCJIOHlIllI ;:IOJIOMHTa. - 25. M3BecTHHK H ;:IOJIOMHTbI (TOJIbKO B pa3pe3e).

46 Tpuac: 26. ,IlOJIOMI1T H )J;OJIOMHTOBbll% H3BeCTHllK. - 27. MepreJIb, IIeCqaHHI{ It MepreJIIICTblH )J;OJIOMIIT. - 28. AMq:m6oJIOBbIH IIopqmplIT. - 29. 113BecTHHK (TOJIbKO B pa3pe3e).

BepxHH~ Dalleo30~: 30. KBapl\eBble KOHrJIOMepaTbI. - 31. AprIIJIJIIITbl, rpaYBaKKII, KOHrJIOMepaTbl H JIIIH31I H3BeCTHllKa.

JIErEH,IlA CTAH,IlAPTHhIX OE03HA4EHl1H

1. HOpMaJIbHall rpaHIIl\a: OTKpbITall II 3aKpblTall HJIH IIPH6JIH3IITeJIbHO oIIpe)J;eJIeHHall (c IIa)J;eHlIeM). - 2. HeCOrJIaCHall rpaHHl\a: OTKpblTall H 3aKpblTaH IIJIII IIPH6JIH3HTeJIbHO OIIpe)J;eJIeHHall. - 3. 3JIeMeHTbi IIa)J;eHHll CJIOll: HOpMaJIbHblH H OilPOKHHYTbIH. - 4. BepTHKaJIbHblH 1I roplI30HTaJIbHbIH CJIOH. - 5. Tpaccbl CJIOeB:

47