Godišnjak Zaštite Spomenika Kulture Hrvatske 2 Godišnjak Zaštite Spomenika Kulture Hrvatske 40-2016

Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 2 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40/2016. The Preservation of Cultural Heritage in Croatia Annual, 40/2016

Izdavač/ Ministarstvo kulture RH Uprava za zaštitu kulturne baštine Publisher/Ministry of Culture of the Republic of Croatia Directorate for the Protection of the Cultural heritage

Za izdavača/for the Publisher Nina Obuljen Koržinek

Uredništvo/Editorial Board Ivan Alduk, Biserka Dumbović Bilušić, Marijan Bradanović, Anuška Deranja Crnokić, Ivo Glavaš, Viki Jakaša Borić, Martina Juranović Tonejc, Vanja Kovačić, Petar Puhmajer

Glavni i odgovorni urednik/Editor-in-chief Franko Ćorić

Tajnica i izvršna urednica/Managing editor Gordana Jerabek

Lektura i korektura/Proofreading and Revision Silvija Brkić Midžić

Prijevod na engleski/English Translation Aida Njunjić

Grafičko oblikovanje/Graphic design Ivo Mađor, Kofein d.o.o., Zagreb

Adresa uredništva/Editorial address Ministarstvo kulture RH Uprava za zaštitu kulturne baštine HR – 10 000 Zagreb, Ulica Ivana Runjanina 2

Tisak/Printed by: Printera grupa d.o.o.

Tiskanje dovršeno/Printing completed: 2017.

UDK 7.025 ISSN 0350-2589 (Tiskano izdanje / Print edition) ISSN 2459-668X (Digitalno izdanje / Electronic edition) 3

UDK 7.025 ISSN 0350-2589 ISSN 2459-668X

Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske

40-2016. 4 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015 5

Sadržaj Table of contents

7 Marko Špikić, Tea Gorup Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine From Upheaval to Nostalgia. Planning the Socialist City and Protecting the Historic Settings in Zagreb from 1945 to 1962

33 Želimir Laszlo Konzervatorsko nazivlje Conservation Terminology

41 Nataša Nefat Povijesna jezgra Žminja – kako obnavljati devastirano i degradirano urbano tkivo i za koga? The Historical Core of Žminj – How to Restore Devastated and Degraded Urban Tissue and for Whom?

57 Ivan Braut, Krasanka Majer Jurišić Sv. Vid nad Karlobagom – prilog poznavanju srednjovjekovne sakralne arhitekture Podvelebitskog primorja St. Vitus above Karlobag – New Findings on Medieval Sacral Architecture of the Velebit Littoral

69 Marijan Bradanović O nekima od nepovratno izgubljenih i jednom pronađenom rapskom spomeniku About Some Forever Lost Rab Monuments and about One Found

81 Ivo Glavaš Čorićev toranj u Vodicama – šibenska komunalna utvrda Čorić Tower in Vodice – Šibenik Communal Fort

91 Ivo Glavaš, Josip Pavić Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja Fortress of St. John in Šibenik – New Discoveries and Research

105 Viki Jakaša Borić, Biserka Dumbović Bilušić Vila Angiolina i vrtlarija s gospodarskim zgradama Villa Angiolina and Its Greenery with Outbuildings

123 Wojciech Rymsza-Mazur Fortified Barrack Complexes of the Galician Fortresses of Krakow and Przemyśl – a Path towards Adaptation. Kompleksi vojarni galicijskih tvrđava Krakow i Przemyśl – put k adaptaciji 6 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

139 Krešimir Galović Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. - od tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća Industrial Complex of the Zagreb Ice Factory (Zagrebačka ledana d.d.) - from Crystal Ice Production Factory to Significant Development and Revitalisation Asset of the 21st-Century City

165 Marijeta Babin, Ivica Pleština Prilog poznavanju urbanističke cjeline Kaštel Staroga - zaštitni arheološki i konzervatorski radovi unutar povijesne jezgre u 2016. godini New Findings on the Urban Complex of Kaštel Stari - Preventive Archaeological and Conservation Works within the Historical Core in 2016

177 Sagita Mirjam Sunara Opremanje muzejskih vitrina za izlaganje starog oružja iz zbirke Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ Retrofitting Museum Display Cases for Exhibiting Historical Weaponry from the Collection of the Historical Brigade „Kliški uskoci“ („Klisian uskoks“)

189 Zofia Mavar Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija – rezultati i iskustva International Fortification Architecture Workshop – Results and Experiences

203 Mirela Hrovatin Osvrt na UNESCO-ovu radionicu Provedba Konvencije za zaštitu nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj A Short Overview on the UNESCO Workshop Implementation of the Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage in Croatia

205 Dušan Strgar, Ana Mlinar Radionica tradicijskih znanja potrebnih za obnovu graditeljske baštine Lukavec, Stari grad Lukavec – Velika Gorica Workshop of Traditional Skills Required for Restoration of Architectural Heritage Lukavec, Stari grad Lukavec – Velika Gorica

209 Biserka Dumbović Bilušić, Franko Ćorić, Anuška deranja Crnokić Panel-diskusija / Kulturni krajolik – nekad, danas, sutra, Panel Discussion / Cultural Landscape - Once, Today, Tomorrow

211 Gordana Jerabek O Nagradi „Vicko Andrić“ za zaštitu spomenika kulture About the „Vicko Andric“ Award for the Protection of Cultural Monuments

219 In memoriam Egon Lokošek 7

Marko Špikić, Tea Gorup Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine

Marko Špikić UDK: 711.28(497.521.2)“1945/1962“ Odsjek za povijest umjetnosti 72.025.3(497.521.2)“1945/1962“ Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper HR – 10 000 Zagreb, I. Lučića 3 Primljen/Received: 2. 5. 2017. Tea Gorup HR – 10 000 Zagreb, Velalučka 8

Ključne riječi: urbanizam, konzerviranje, modernizam, Zagreb, Već se na početku može reći da je suživot dvaju spo- Donji grad, historijski ambijent, socijalistički grad menutih pokreta bio obilježen odnosom prema nekoliko Key words: urbanism, conservation, modernism, Zagreb, Donji oblika predratne prošlosti: očuvanim urbanim formama i grad, historical ambience, socialist city intelektualnoj ostavštini projektanata nove i čuvara stare arhitekture. Taj je odnos bio podjednako uvažavajući i pre- U tekstu se govori o odnosu urbanističkog planiranja novih i kon- vratnički. Propitivanje dotad dominantne konzervatorske zervatorskog očuvanja ranije formiranih urbanih cjelina Zagreba predaje nastale u srednjoj Europi oko 1900. trebalo je kod nakon Drugoga svjetskog rata. Tumače se poratni procesi preo- prvih pomoći kreativnu emancipaciju, a kod drugih prila- brazbe grada, od preimenovanja ulica i trgova do gradogradnje godbu zahtjevima nove zbilje. No u gradu na kojem su pro- južno od željezničke pruge. Čitanjem novinskih članaka sagledava vođeni urbanistički eksperimenti i koji je trebao poslužiti se medijsko oblikovanje nove urbane stvarnosti koja je svoj izraz kao pozornica korjenitih društvenih promjena u stvaranju trebala dobiti u preobrazbama javnih prostora. Te se preobrazbe socijalističkog građanina, modernizacija nije dovela do po- razlikuju, od postupaka preimenovanja i probijanja novih ulica u ništenja misaonih i materijalnih relikata kulturno-političkih postojećem gradu te u prirodnom krajoliku pod Medvednicom, svjetova nastalih prije svibnja 1945., već je izazvala reakciju do urbanističke ekspanzije u vidu dodira s postojećim gradom ili u obliku stručnog pijeteta i javne nostalgije, koju je potaknu- u odmaku od njega. Članak proučava nastanak reakcije, odnosno lo djelovanje povjesničara umjetnosti i konzervatora, ali i razvitak nostalgije te početke istraživanja gradske povijesti tijekom jednog arhitekta. Taj fenomen nije bio osamljen u poratnoj 1950-ih i konzervatorske službe u okrilju Narodnog odbora grada Hrvatskoj. Susrećemo ga i u razorenom Zadru, Senju i Rije- Zagreba početkom 1960-ih godina. ci. Dok su u tim gradovima predstavnici vlasti proglašavali potrebu odricanja od prošlosti kako bi bili postignuti ciljevi U prvih petnaestak godina drugoga poraća Zagreb je nacionalno-političke homogenizacije i obnove, pojavila su se doživio treći val modernog urbanog razvitka, zamišljen i nostalgična zazivanja predratnih urbanih formi.1 ostvarivan unutar jedinstvenog političkog sustava. Ono što je projektirano i izvedeno u to doba može se usporediti s ra- PORATNE PREOBRAZBE ZAGREBA: OD zvojnim pothvatima manje habsburške i veće međuratne na- POTISKIVANJA DO INVENCIJE cionalne prijestolnice. S tim se prethodnicima nakon Drugoga Otkako su postrojbe Narodnooslobodilačke vojske 8. svjetskog rata novi grad trebao mjeriti, ali se od njih trebao i svibnja 1945. ušle u Zagreb (sl. 1), započele su urbane i distancirati, slijedeći proglase prevratnog političkog sustava. društvene preobrazbe koje su usporedive s drugim povije- U ovom ćemo radu prodiskutirati odnose modernističkog i snim gradovima tek utemeljene Federalne Države Hrvat- konzervatorskog pokreta prema naslijeđenom, odnosno u ske, ali su u odnosu na njih po mnogo čemu i specifične. Po- svibnju 1945. vojno osvojenom gradu, koji je postao političko, sebnosti Zagreba nalazile su se u novoj političkoj simbolici kulturno i industrijsko središte Narodne Republike Hrvatske. Zato smo proučili upravljanje javnom percepcijom u dnevnom 1 Ovdje donosimo tek osnovni izbor tekstova o toj širokoj temi: ŽIV- KOVIĆ, HINKO, 1954., 3, RIVOSEKI, AMBROZ, 1953., 3 i CIHLAR, VATROSLAV, tisku, a podatci su upotpunjeni arhivskom građom. 1950., 3. 8 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

1 Snimka ulaska partizana na Trg bana Jelačića, 8. svibnja 1945. (foto: M. Pavić, Muzej grada Zagreba, fot-21249) Photo of partisans marching onto the Ban Jelačić Square, 8 May 1945 (photo: M. Pavić, Zagreb City Museum, fot-21249)

2 Partizanski omladinci na praznom Trgu bana Jelačića, 8. svibnja radi preobrazbe grada u sjedište republičke „narodne vla- 1945. (presnimka iz novina Narodni list I/1, 26. svibnja 1945., 3) Partisan youth on empty Ban Jelačić Square, 8 May 1945 (source: sti“, potom u poimanju vrijednosti urbanog ambijenta koje Narodni list I/1, 26 May 1945, 3) se ranije nisu sravnjivale s poimanjem prošlosti priobalnih gradova, te u stupnju valoriziranosti i očuvanosti Zagre- ba u odnosu na te gradove. Kako nalazimo na stranicama središnje poratne tiskovine, Vjesnika Jedinstvene narodno- legata Marconea, okupili predstavnici Vlade s Vladimirom oslobodilačke fronte Hrvatske, prvi su mjeseci bili obilježe- Bakarićem na čelu te izaslanici srpske zajednice, JNA, Par- ni faktičkim i simboličkim, odnosno vojnim i političkim tije, Pravoslavne crkve, Javnoga tužitelja i Komisije za ratne osvajanjem urbanog prostora, uz pobjedničku odmazdu i zločine – ukratko, ključni protagonisti vojnopolitičke pre- pridobivanje povjerenja stanovništva. vlasti, odmazde, ideološkog pročišćenja i reforme.4 Slavlju Gradski su spomenici i ambijenti u tom procesu zadobili su toga srpanjskog dana svjedočila i dvojica pukovnika, ko- važnu ulogu. Ako je Stunde Null za Njemačku predstavljao mandant Zagreba Većeslav Holjevac i predstavnik Gradskog dolazak savezničkih okupacijskih sila s istoka i zapada na Narodnog odbora Dragutin Saili, uskoro imenovan prvim zgarišta bombardiranih povijesnih gradova i napuštenih gradonačelnikom. logora smrti, taj se trenutak u Zagrebu može prepoznati Već je ranije zalaganjem osvajača i građana započeo pro- u snimkama prazna i osunčana Jelačićeva trga u utorak 8. ces supresije, uklanjanjem tragova propala poretka5 i pro- svibnja 1945. Snimka petoro „omladinaca (…), koji razvijaju čišćenjem javnog prostora, koje se protezalo od promjene zastavu“ (sl. 2) poput vojnika na Iwo Jimi, sinegdoha je slo- toponima do preobrazbi ambijenata. U danima sablažnja- ženijih promjena koje će se zbiti na trgovima pretvorenim vanja nad ostatcima korijenskog pravopisa na javno vidljivu u pozornice novih političkih obreda.2 mjestu započela je redefinicija povijesne figure i prostora U prvim tjednima vojnog trijumfa to se, primjerice, vidi posvećena banu Jelačiću. Zanimljivo je da je Titov poredak u misnom slavlju u gradečkoj crkvi sv. Marka u čast NOP-a u svrhu bratimljenja zavađenih naroda u prvim tjednima koje je predvodio monsinjor Svetozar Rittig. U već ispoliti- pobjede posegnuo za pomagalom propalih monarhija i rane ziranom crkvenom spomeniku smještenom usred trga na kojem je Josip Broz održao prvi poratni govor (sl. 3) zazi- 4 N. N. Proslava blagdana slavenske braće Ćirila i Metoda. Svečani Te Deum za pobjedu Narodno-oslobodilačkog pokreta i junačke Jugosla- 3 vajući figuru Matije Gupca , tada su se, pored papinskoga venske armije, Vjesnik V/69 (9. srpnja 1945.), 3. 5 N. N. Pisma naših čitalaca. Knjige ustaških pisaca u izlozima knjižara, 2 Usp. DR. J. J., 1945., 3. Vjesnik V/77 (19. srpnja 1945.), 5. Usp. i N. N. Pisma naših čitalaca. Treba 3 Usp. N. N., Predsjednik Savezne vlade maršal Jugoslavije Josip Broz- ukloniti komade stakla razbijenih ustaških natpisa, Vjesnik V/77 (19. srp- Tito nalazi se u glavnom gradu Hrvatske. Govor maršala Tita s povijesnog nja 1945.), 5. Književnik Dončević optužio je Tina Ujevića i Ljubu Wiesnera Markova trga narodu Zagreba, Vjesnik V/27 (17. svibnja 1945.), 1-2. jer su „našli smiraj u ustaškoj ideologiji“. DONČEVIĆ, IVAN, 1945., 6. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 9

4 Martićeva ulica – pogled prema sjeveru, 11. ožujka 1949. (Muzej grada Zagreba, fot-16761) Martićeva Street – view to the north, 11 March 1949 (Zagreb City Museum, fot-16761)

ne samo za mene i moju obitelj, nego i za moje susjede i druge iz ulice, za čitav naš narod uopće. (…) treći sastanak

3 Govor Josipa Broza Tita iz Banskih dvora, 21. svibnja 1945. (foto: M. stanovnika našeg trga i naše ulice prouzročio je kod mene Pavić, Muzej grada Zagreba, fot- 21059) čitavu duševnu revoluciju. Počeo sam već misliti i na druge Address given by Josip Broz Tito in Banski dvori, 21 May 1945 (photo: stvari, a ne samo na moj lični djelokrug. Kod posljednjeg M. Pavić, Zagreb City Museum, fot-21059) sastanka 'ozdravio' sam potpuno od jedne dosta teške 'bolesti' koja se uglavnom sastojala u tome: da sam bio slijep za sve što je zdravo i dobro u mojoj bližoj okolini.“7 sovjetske propagande, efemernim spomenicima. Obelisci Kako vidimo, izlazak na zagrebačke ulice u doba uspo- i kulise trebali su, prije nomenklaturne, formalne i struk- stave novog poretka nalikovao je iskustvu svetoga Pavla u turne preobrazbe javnih prostora glavnog grada poslužiti Damasku. Ulica i trg postali su mjesta naobrazbe i preobraz- kao OLIKPROP-ovi vjesnici društvenih promjena i nove be, pa ne čudi da su gradske rubrike novina prenosile takva političke korektnosti.6 U tjednima nakon uspostave europ- iskustva obraćenja i novoga poimanja javnog prostora. Ovo skog mira to su bili postupci pridobivanja javnosti kojima svjedočanstvo zanimljivo je iz nekoliko razloga: građanin je u kasnijim godinama dano ime društvenog preodgoja. bez punog imena i prezimena u novoj se zbilji trebao odreći Na koji su način građani trebali reagirati na te prevrat- buržoaske samoživosti te se prilagoditi novim, dotad ne- ničke napore pokazuju u dnevnicima objavljena „pisma promišljenim funkcijama javnog prostora. Stoga nepoznati čitatelja“, uglavnom nepotpisana ili označena inicijalima. dopisnik ne piše o ljepoti, slikovitosti ili starosti svoje ulice, Tako je u članku građanina P. G . iz Heinzelove ulice proma- kako bi se iz naslova dalo pretpostaviti. Ona je zadobila knuto novo poimanje ulice i trga kao prostora preodgoja, novu, društvenu funkciju zborovanja i suodlučivanja, u ko- pravovjernosti i inkluzivnosti. Građanin, koji je vidio i ra- jima se, pored duševnog, uspostavom novog tipa humaniz- nije političke poretke, podijelio je s javnosti svoje dojmove ma trebao zbiti i socijalni prevrat. Novi Titov polis dobio o uličnim zbivanjima: „Ja sam promijenio svoje gledište je tako i nove vrste foruma, koji nisu locirani samo na sre- naglo i temeljito i to prilikom svoga prvog prisustvovanja dišnjem trgu, gdje se započelo s uklanjanjem neprihvatljive uličnom sastanku. (…) Već ta riječ 'ulica' bila je za mene, baštine, već i kapilarno, u ulicama rubnih gradskih četvrti, čovjeka stare generacije takva, da me nije privlačila da pri- od Martićeve i Šubićeve (sl. 4) do Volovčice i Trnja, gdje su sustvujem našim uličnim sastancima. Sada sam uvidio da samo dvije-tri godine poslije počela nicati prva naselja za je baš u toj riječi, to jest u našim uličnim sastancima izvor radništvo, inteligenciju i umjetnike. Prva politička sceno- svega onoga za što se čovječanstvo bori: lijepa budućnost grafija novoga poretka podsjeća na zahtjeve Total-teatra, u kojem su kao ključni akteri nastupali glasnici staljinistič- 6 N. N. Iznad Jelačićeva spomenika postavlja se 14 m visoki obelisk. ke utopije, a pratila ih je aktivna publika antifašistkinja, Četiri goleme ženske figure ukrašavat će Jelačićev trg, Vjesnik V/78 (20. srpnja 1945.), 3. OLIKPROP je kratica Odjeljenja za likovnu propagandu pri Predsjedništvu Vlade NRH. 7 P. G., 1945., 2. 10 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

5, Politički skup na Trgu bana Jelačića, oko 1945. (foto: M. Pavić, izvor: PAVIĆ, MILAN, 1959.) Milan Pavić, political rally on Ban Jelačić Square, c. 1945 (photo: M. Pavić, source: PAVIĆ, MILAN, 1959)

pionira i preživjelih pripadnika srpske zajednice.8 Ta sce- (u novinskim stupcima i na efemernim spomenicima) te na bila je smještena na isprva sablasno prazne, a uskoro izvedbom projekata arhitekata i urbanista. Izgradnjom in- pretrpane povijesne trgove, Markov i Jelačićev (sl. 5), no dustrije, prometne mreže i novog središta Zagreba između izgradnja idealnog društva imala se proširiti i na periferiju u pruge i Save, odašiljala se poruka o smjelosti i uspjesima kojoj je socijalni i ideološki bunt započeo propašću Austrije novih vlasti. Tako je stvorena dihotomija Starog i Novog i osnutkom Komunističke partije. U tim je prostorima na- Zagreba, koju je urbanist Vlado Antolić pokušao ublažiti kon Titova trijumfa trebalo doći do pročišćenja postojećih i sintagmom Veliki Zagreb10, najavljujući izgradnju grada za izgradnje novih sadržaja. Oni su imali doživjeti preobrazbu novoga čovjeka koji se nadmeće s gradom propalih monar- nalik onoj građanina iz Heinzelove ulice. hija. U prvim poratnim godinama habsburški je Donji grad „Čovjek stare generacije“ nije se, dakako, mogao preo- doživio diskreditaciju, pa je u iščekivanju izgradnje uokolo bratiti samo motrenjem zbivanja na obližnjem trgu ili stra- Varaždinske (od 1947. Moskovske, danas Vukovarske) ulice hom od poratne represije zbog zločina poražena poretka, taj dio Zagreba postao epicentar oduzimanja i komadanja razotkrivena potresnim snimcima u Vjesniku i Narodnom imovine u Holokaustu nestalih i u poraću izbjeglih ili pro- listu.9 Put prema novom, socijalističkom čovjeku trebao tjeranih građana. Do napuštanja staljinističkog koncepta se zbiti sustavnim ideološkim preodgojem, koji se pro- tekstovi stručnjaka redovito su započinjali podsjećanjem vodio riječju i slikom, odnosno propagandnim parolama na dotadašnji kapitalistički grad spekulacije, neosnovanih povlastica i klasne neravnopravnosti.11 Zato ne čudi da je 8 O odnosu teatra i spomenika u Njemačkoj usp. TRIMBORN, JÜRGEN, 1997. 10 ANTOLIĆ, VLADO, 1948., 6. 9 Obje su novine izvješćivale sa saslušanja, donosile snimke osuđenih 11 Usp. N. N., Nove četvrti Zagreba, budući gradski centar, podići će koji su uskoro smaknuti i morbidne prikaze ratnih zlodjela. Tomu su se se na prostoru između željezničke pruge i Save, Vjesnik VI/360 (26. lipnja koncem 1945. pridružili napadi na Katoličku crkvu – invektivama Ive 1946.), 2; ŠEGVIĆ, NEVEN, 1947., 2; ČULINOVIĆ, FERDO, 1948., 3; L. D., Mihovilovića, fotografijama iz ratnog doba i karikaturama Alfreda Pala. 1948., 10-11. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 11

6 Martićeva ulica – pogled na gradilište, 11. ožujka 1949. (Muzej grada Zagreba, fot- 16762) Martićeva Street – view of the construction site, 11 March 1949, (Zagreb City Museum, fot-16762)

odricanje od staroga podrazumijevalo podizanje novoga urbanističkim „odrazom“ političkog programa koncipirana grada izvan dotadašnjih granica uređena planiranja i na „u ime naroda“. mjestu zapuštene proleterske periferije. Predratne forme Zagreba u prvim su poratnim godinama glavne promjene doživljavale više principom dodava- URBANISTIČKA INVENCIJA I RAĐANJE REAKCIJE nja nego principima eliminiranja (kao u Splitu) i nadomje- O gradogradnji komunističkog Zagreba donedavno se štanja (u razorenom Zadru).16 Glavni grad NR Hrvatske pisalo relativno malo, odnosno pozornost istraživača bila postao je industrijsko središte nove države u kojem su na je, unutar monografskih prikaza, usmjerena pojedinačnim pastoralnim rubovima podignuti tvornički giganti Jedin- arhitektonskim ostvarenjima. Tek je u novije doba arhitekt stvo, Prvomajska i Končar kao nositelji Petoljetke.17 Masi Vedran Ivanković napravio prijelaz s veteranskih sjećanja pridošlog stanovništva pak trebalo je osigurati stanovanje 12 prema arhivski zasnovanoj interpretaciji. Zagreb se počet- bliže povijesnom središtu. Kako je u lipnju 1946. stajalo na kom Petoljetke pretvorio u veliko gradilište, koje je imalo stranicama Vjesnika, „starije četvrti ne mogu se dirati“, pa znatan promidžbeni potencijal, pa se u tekstovima dnevnih je bilo logično da se novi stambeni sklopovi grade između 13 14 novina i fotografijama prvih ilustriranih tjednika pratila pruge i Save. Logično, jer je dotadašnja gradogradnja Za- preobrazba negdašnjih livada u nova naselja. U tom dijelu greba „odražavala komercijalne i kapitalističke tendencije povijesti Zagreba otvoren je put izgradnji – ne samo građe- tadanje vladajuće klike.“ Zato je nova regulatorna osnova 15 vina i četvrti, već i glasovitosti njihovih projektanata , a u bila „odraz nove društvene stvarnosti“, koja „radikalno pre- svemu su ih pratili politički zaštitnici koji su se u godinama kida (…) s takvim i sličnim ostacima prošlosti“.18 Ti navodi obnove prometnuli u novu vrstu naručitelja, tragajući za pokazuju težnje mladog, reformskog društva za distanci- ranjem i pronalaskom vlastita identiteta. To se pokušalo ostvariti poticanjem simbiotskog rasta 12 Usp. IVANKOVIĆ, VEDRAN, 2006., 178-195, IVANKOVIĆ, VEDRAN; grada (u bloku oko Martićeve (sl. 6) koji se nakalemio na OBAD ŠĆITAROCI, MLADEN, 2011., 362-375i. U „veteranska sjećanja“ međuratnu izgradnju) i manifestnim prekidom (projekt Mo- ubrajamo tekst ŠEGVIĆ, NEVEN, 2012., 124-135. 13 N. N., Započela je izgradnja prvog dijela bloka stambenih kuća na skovske ulice, prostorno i koncepcijski odvojen od osvojena zemljištu između Varaždinske i Zadarske ulice, Vjesnik VI/355 (19. lipnja 1946.), 5; N. N., Oko 100 milijuna dinara utrošeno je prošle godine za 16 U proučavanju sudbine Zadra početnu točku može predstavljati gradnju preko 1200 stanova na Varaždinskoj cesti i u Maksimiru, Vjesnik Nazorov govor o „čisto hrvatskom Zadru“ i „kamenju neprijateljske po- VII/549 (7. veljače 1947.), 4; N. N., Moskovska ulica bit će jedan od naj- rušene kule“ koje ćemo „pomest(i) s našega tla i baciti u duboko more ljepših boulevarda grada Zagreba, Vjesnik VII/733 (10. rujna 1947.), 6 i N. zaboravi“. Usp. N. N., Predsjednik Nazor među narodom, Vjesnik V/13 (6. N. Ove godine dovršit će se izgradnja 3 kilometara dugačke Moskovske travnja 1945.), 2. ulice, Vjesnik VIII (4. siječnja 1948.), 6. 17 Ta je baština predstavljena na izložbi Vrijeme giganata: planska indu- 14 N. N., Završuje se izgradnja stambenih zgrada na Varaždinskoj cesti, strijalizacija i naslijeđe 1947.-1952. u Muzeju grada Zagreba od prosinca Ilustrirani Vjesnik I/105 (30. kolovoza 1947.), bez paginacije i R. Z., 1947., 6. 2016. do ožujka 2017. prema koncepciji Gorana Arčabića. 15 Uredi arhitekata tih su godina dobili značajan prostor u javnom 18 N. N., Nove četvrti Zagreba, budući gradski centar, podići će se tisku. Usp. N. N., Novi tipovi stambenih zgrada, Ilustrirani Vjesnik I/86 (13. na prostoru između željezničke pruge i Save, Vjesnik VI/360 (26. lipnja travnja 1947.), 7; M. G., 1951., 2; V., 1952., 2. 1946.), 2. 12 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

7 Ulica proleterskih brigada (Varaždinska, Moskovska, Beogradska, 8 Lelja Dobronić, oko 1945. Personalni arhiv zaslužnih muzealaca danas Vukovarska), oko 1959. (foto: M. Pavić, izvor: PAVIĆ, MILAN (Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb) 1959.) Lelja Dobronić, c. 1945. Personal archives of prominent museum Proleterske brigade Street (Varaždinska, Moskovska, Beogradska, workers (Museum Documentation Centre Zagreb) today Vukovarska Street), c. 1959 (photo: M. Pavić, source: PAVIĆ, MILAN 1959)

grada). Iako je na teorijskoj ravni – u tekstovima Nevena prostor Zagrebačkog velesajma.20 Ta je politička instituci- Šegvića, Andrije Mohorovičića, Branka Maksimovića, Ra- ja trebala predstavljati i prekid i kontinuitet. Predratni je dovana Zogovića i Mire Krajgher – arhitektonska kreacija u Zbor, premda kapitalistički, usvojen kao prihvatljiva bašti- početnim godinama trebala biti obilježena zahtjevima stana i dokaz tradicije.21 Ondje se, kao i u novinskim rasprava- ljinističke ideologije i estetike, ona se u zbilji ipak zadržala ma toga doba, novo nadmetalo sa starim – pomoću teksta, na imenu prometnice koje je do Rezolucije Informbiroa tre- slike i plodova industrijske proizvodnje. Pored Umjetničkog balo dokazivati neraskidivu vezu sa središtem komunističke paviljona, u kojem je u studenom 1947. priređena izložba moći. K tomu, za razliku od istočnonjemačkih arhitekata sovjetske arhitekture22, industrijska dvorana Velesajma Hermanna Henselmanna i Richarda Paulicka, koji su se pri poslužila je sredinom rujna za izložbu o urbanoj genezi i gradnji središta istočnog Berlina odrekli modernističkog perspektivama Zagreba. Na otvaranju su se našli potpred- „formalizma“19, izgled glavne prometnice komunističkog sjednik Prezidija Sabora Mile Počuča i potpredsjednik Vla- Zagreba u izvedbi Galića, Gomboša, Ostrogovića, Rašice i de Dušan Brkić, potpredsjednik JAZU Miroslav Krleža, Šegvića pokazuje praktično ignoriranje staljinske sinteze nacionalnog i socijalističkog uz nagnuće internacionalnom 20 N. N., Značenje Zagrebačkog velesajma, Vjesnik VII/639 (25. svibnja modernizmu (sl. 7). U „kontaktnoj zoni“ Savske ulice, na 1947.), 5; T. M., 1947., 3; N. N., Danas se otvara Zagrebački velesajam, Vje- snik VII/644 (31. svibnja 1947.), 3; N. N., Maršal Tito posjetio Zagrebački spoju osvojena i zamišljena grada, proširen je Zagrebački velesajam, Riječki list I/79 (4. lipnja 1947.), 1; N. N., Zagrebački velesajam zbor i prema Haberleovu projektu uobličen prvi poratni je odraz cjelokupnog života naše zemlje, Riječki list I/79 (4. lipnja 1947.), 1. 21 ARČABIĆ, GORAN, 2013. Usp. i BAGARIĆ, MARINA, 2010., 165-180. 22 N. N., Izložba arhitekture naroda SSSR svečano otvorena u Umjet- 19 Usp. HENSELMANN, HERMANN, 1950.a, 244-248 i HENSELMANN, ničkom paviljonu, Vjesnik VII/784 (8. studenog 1947.), 4; N. N., Veliki HERMANN, 1950b., 282-287 te THÖNER, WOLFGANG, MÜLLER, PETER, uspjeh Izložbe arhitekture naroda SSSR, Vjesnik VII/787 (12. studenoga 2006. 1947.), 3. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 13

prorektor Grga Novak, rektor Akademije likovnih umjetno- Pristupanje takvom „ahistorijskom“ ambijentu imalo je sti Antun Augustinčić te konzuli Čehoslovačke i Sovjetskog kod modernista zanimljivu genezu. Njemu prethodi prei- saveza. U društvu Andrije Mohorovičića i tajnika Glavnog menovanje javnih prostora (što je u krugovima njemačkih odbora Narodne fronte Mike Špiljaka gradonačelnik Saili konzervatora pola stoljeća ranije označeno kao prekršaj), razlučio je etape razvitka Zagreba: etapu feudalizma, kapi- potom probijanje novih prometnica u prirodnom i urbanom talizma, prvih početaka obnove grada neposredno nakon okolišu (u zelenoj podsljemenskoj i industrijskoj zoni Kva- rata i etapu ostvarivanja prvog Petogodišnjeg plana.23 Tako ternikova trga, sve do livada Vrbika29) te ekspanzivna gra- su povučene granice u shvaćanju povijesnih slojeva repu- dogradnja. Uokolo Šubićeve, gdje je nastavljen rast Zagreba bličkog središta. prema istoku, došlo je do stapanja navedenih postupaka: Koncem 1948. u Ilustriranom Vjesniku objavljen je tekst preimenovanja (trgovi Pobjede i Generalissimusa Staljina), koji je tumačio te podjele. Nije sigurno potpisuju li inicijali rušilačkog probijanja (Šubićeva ulica kod tvornice Gorica)30 L. D. 28-godišnju povjesničarku umjetnosti Lelju Dobronić i urbane ekspanzije prema domu Vjesnikova obraćenika iz (sl. 8), otada zaposlenu u Muzeju grada Zagreba.24 Tekst Heinzelove ulice. Problemi koji dijelom podsjećaju na Gio- se bavi Antolićevim projektom regulacije Novog Zagreba vannonijev Rim ili Stübbenov Köln s početka 20. stoljeća i simbolikom 1945., godine koja je „smjestila dva različita (probijanje prometnica u starim jezgrama, urbanističko Zagreba u jedan jedini vijek“. Svladani, kapitalistički Zagreb prorjeđivanje, javna higijena, estetika u slici ulice i grada), bio je obilježen „besperspektivnim, sitnim i samovoljnim imali su u poratnom Zagrebu naglašenu političko-pragma- interesima privatnog vlasništva“, spekulacijama, nehigi- tičnu namjenu, u kojoj se oduzimanje i dodavanje u službi jenskim uvjetima i kaosom. „Pobjedonosni socijalizam“, razvoja i gradogradnje ne vide kao diskutabilni pojmovi pak, koji je shvaćen kao stvarnost, a ne utopija, trebao je jer se ni pronađeni ambijent nije shvaćao kao dojmljivi donijeti „skladnu cjelinu i realnu regulaciju“.25 skup vrijednosti. Pored prometnog povezivanja stanova- No pored uspjeha u izgradnji „novog“, „budućeg“, „još nja i radnog mjesta s mjestima dokolice uvođenjem no- nepoznatog“ središta26, o čemu su pedesetih i šezdesetih vih tramvajskih linija31, ideološka se higijena nastavljala godina u dnevnicima, tjednicima i časopisima izvješćivali provoditi uklanjanjem neprihvatljivih sadržaja, od statue stručnjaci i specijalizirani novinari, u jednom je trenu kon- reakcionarnom banu do minaretā „Pavelićeve džamije“.32 cept izgradnje samoživa socijalističkog grada upotpunjen Iz rečenog se može zaključiti da je tretiranje starijih novim kreativnim izazovom. On nije imao toliko veze s gradskih cjelina do početka 1950-ih imalo nekoliko stup- konceptom kalemljenja27 (uokolo Martićeve i Ulice Crvene njeva. U njima se vidi eksplicitna i implicitna diskreditaci- armije, odnosno Socijalističke revolucije), koliko s koncep- ja, odnosno neupitna potreba za uklanjanjem sablazni iz tom interpoliranja. Dok je prvi koncept podrazumijevao javnog prostora, kao i zbunjenost, odnosno dvojbe. Dok urbanističko provođenje političkih zahtjeva izricanih od je prvo stajalište sadržavalo političku težinu borbe protiv 1945. (tvornice i stanovi radnicima u rastućim gradovi- „namjernih spomenika“ propalih poredaka, drugo je doma prometno povezanih četvrti) s naglaskom na slijedu i nosilo niz pitanja, koja nisu nužno pokazatelji političkog kompetitivnoj urbanoj ekspanziji, drugi je otvarao prostor čistunstva, već i opreznog pronalaska pijeteta. Vidjeli smo odmaku i razlikovanju interpolacijskih postupaka uglednih kako se u poratnom Zagrebu društveni prevrat reflektirao arhitekata od ambijenta historicističkog grada.28 Razliko- u tretiranju javnog prostora. No preimenovanje, prikrivanje vanje dvaju pristupa može pomoći pronalasku odgovora na i uklanjanje nisu bili postupci koji bi Titovim jakobincima pitanje što znači graditi u Moskovskoj ili Martićevoj ulici, pružali podršku na dulje staze, pa su upotpunjeni ambicio- a što u srcu diskreditiranog urbanog ambijenta u kojem znim planovima u gradogradnji. Usred procesa oduzimanja je ideološka osuda značila izgon iz povijesti i prihvatljiva i dodavanja u gradskom su se središtu našli prostori s čijom kolektivnog pamćenja. U oba su prostora, naime, arhitekti prošlošću i budućnošću tadašnje vlasti i urbanisti nisu uvi- iskušavali svoju invenciju i snošljivost. jek znali što činiti. Ti su prostori isprva tretirani bešćutno,

29 N. N., Ove godine dovršit će se izgradnja 3 kilometara dugačke 23 N. N., Otvorena je izložba Historijski razvitak grada Zagreba, Vjesnik Moskovske ulice, Vjesnik VIII (4. siječnja 1948.), 6. VII/738 (15. rujna 1947.), 2. 30 N. N., Izvršit će se probijanje srednjeg dijela Šubićeve ulice, Vjesnik 24 Članak se ne nalazi u popisu pisanih djela u RAZUM, STJEPAN, 2007., VIII (8. siječnja 1948.), 6. Tri godine kasnije sličan postupak predlaže se u 155-285. srcu Splita: N. N., Mijenja se izgled grada Splita. Probijanje Marmontove ulice, Slobodna Dalmacija IX/1867 (1. veljače 1951.), 3. 25 L. D., 1948., 10-11. 31 N. N., U prisustvu preko 30.000 građana predana je prometu na 26 Usp. GRGEC, D., 1961., 6. svečan način pruga Ksaver–Mihaljevac, Ilustrirani Vjesnik II/161 (25. rujna 27 Pojam kalema (l'innesto) u proučavanju preobrazbe gradova koristio 1948.), 1. je početkom 20. stoljeća GIOVANNONI, GUSTAVO, 1913., 16. 32 N. N., Počelo je rušenje minareta Pavelićeve džamije, Vjesnik VIII (14. 28 Koncepte Distanz i Differenz kao modernističke postupke preuzi- travnja 1948.). Rušenje je koincidiralo s javnim pozivom za uklanjanjem mamo od WILL, THOMAS, 2006, 82-93. hidžaba s lica žena u Bosni kao neprihvatljivim ostatkom prošlih vremena. 14 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

9 Snimka članka o „neiskorištenom gradilištu“ u Praškoj ulici na mjestu porušene zagrebačke Sinagoge (izvor: N. N., Nezapaženo, Vjesnik XVI/3576 (26. kolovoza 1956.), 11) Article on »unused land« in Praška Street on the site of the demolished Zagreb Synagogue (source: N. N., Nezapaženo (Unnoticed), Vjesnik XVI/3576 (26 August 1956), 11)

a potom su postali generatori pijeteta i nostalgije, odnosno No, od kozmopolitskog habsburškog gradića koji se promišljanja srednjeg puta, nađenog u nekoj vrsti očuvanja. 1940-ih pretvorio u prostor šizme, progona i uništenja, Dok se uz otežano prihvaćanje temeljnog planskog doku- preživjeli su golemi tragovi s kojima se nova uprava kad-tad menta Vlade Antolića radilo na izgradnji novoga središta33, morala suočiti. S jedne je strane stajalo političko pročišće- može se reći da se početkom novog desetljeća novinarima nje, kako se zbilo s natpisima u slici ulice, Fernkornovom i stručnjacima omogućilo da pozornost javnosti usmjere statuom u slici središnjeg trga i minaretima u slici grada. S „gradu bez povijesti“ sjeverno od pruge. Put priznavanja druge je bilo pitanje tretiranja zapuštene „male“ arhitek- njegove povijesne i spomeničke vrijednosti vremenski nije ture, neizgrađenih površina i ratnih ruševina kao dijelova dug – riječ je, naime, o nekoliko godina, pa je uistinu fas- normalizirane ili ideološki pročišćene cjeline. Među po- cinantan, poput konverzije građana nakon dolaska nove sljednje se može ubrojiti Sinagoga u Praškoj. Tom simbolu vlasti. Prvo valja konstatirati da je poimanje grada kao za- stradanja židovske zajednice predstavnici Narodnog odbora jedničkog prostora i dalje promicano i usklađeno s formira- i urbanisti pristupili su pragmatično, kao u Zadru, gdje su njem socijalističkoga građanina, pa su novinari i stručnjaci velike sekcije neprihvaćena grada uklonjene drobilicom za pisali o našem gradu34. Sada je, međutim, došlo do male, ali kamen.35 U dva tadašnja novinska osvrta prostor traume značajne promjene. Dok je Donji grad u prvim poratnim potezom pera pretvoren je u poželjnu građevinsku parcelu. godinama trebalo brzo i drugdje nadomjestiti komunistič- Prvi, iz 1953., popraćen je uličnom fotografijom goleme kim gradom, stvarnost je pokazala da se ta tranzicija neće blokovske praznine s daščanom pregradom koja je sprječa- zbiti ni brzo ni lako. U očekivanju obećana grada započelo vala klijanje radoznalosti.36 Drugi, iz 1956., poput svjedoka se stoga postavljati pitanje što činiti s gradom obilježenim barbarstva iz 1941., prikazuje lokalitet s izraslim drvećem pročišćenjem, parcelacijom i pljenidbom. Za razliku od veći- i tragovima temelja Sinagoge (sl. 9) snimljene s višeg kata ne njemačkih i poljskih te pojedinih britanskih, francuskih nasuprotne zgrade, uz čuđenje što se „dosada nije našao i talijanskih gradova, on nije teško stradao u ratu, barem ne toliko da bi lokalnim modernistima omogućio eksperi- 35 O sudbini Zadra usp. MLIKOTA, ANTONIJA, 2013., 65, 115, 198, 296, mentiranje povrh ruševina. 337. 36 N. N., Težak izbor? Kako će se riješiti pitanje izgradnje praznog ze- mljišta u Praškoj ulici i na Trgu maršala Tita, Vjesnik XIII/2645 (4. rujna 33 J. D., 1953., 7. 1953.), 7. U tekstu se izvješćuje o uzroku razaranja te dvojbama i sta- 34 N. N., Za obranu historijskih dijelova našeg grada, Vjesnik XII/2115 jalištima urbanista, ali prostor je predstavljen isključivo s uporabnom, (21. veljače 1952.), 6 i M. J., 1953.a, 7. nikako komemorativnom, vrijednosti. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 15

nikakav investitor, da sagradi poslovnu ili stambenu zgradu se naći u dva procesa: projektantskom povratku u starije na tom mjestu“.37 „Problem“ je bio riješen Kućanovom i dijelove grada i većem konzervatorskom fokusiranju na Dragomanovićevom interpolacijom robne kuće, koja je „na zagrebačke probleme. Prvo ćemo prodiskutirati akciju uspješan način (ispunila) jednu veoma neugodnu prazninu, arhitekata, potom reakciju konzervatora. U razmaku od u samom centru grada“.38 dvadesetak godina, razdvojenih traumatičnim ratnim zbi- Slična su pitanja novinari Vjesnika postavljali vezano vanjima i poratnim promjenama, predloženo je nekoliko i uz druge lokalitete još relativno mladog donjogradskog regulacijskih i urbanističkih planova za područje grada Za- ambijenta. Riječ je o građevinama koje se nisu shvaćale kao greba.46 Zajedničko svima bilo je širenje grada prema Savi, spomenici, ali su u neprihvatljivoj zapuštenosti ugrožavale s Trnjem u ulozi novoga gradskog središta.47 Staro središte sliku cjeline, čija se vrijednost započela valorizirati.39 U ko- Zagreba u planovima nije bilo u žarištu zanimanja te je su- lovozu 1953. pisalo se o kontrastu koji je predstavljala troš- kladno tome područje Donjega grada bilo rubno zahvaćeno. na zgrada na uglu Petrinjske i Boškovićeve ulice. „Koliko je Tek je granična zona oko Glavnog kolodvora obuhvaćena u stara, teško je odgovoriti“ – izvješćivao je novinar, poput prijedlozima regulacije željezničkog prometa. srednjovjekovnog hodočasnika u Rimu – „Njeni stanovni- U Strižićevu i Antolićevu prijedlogu rješenja željezničkog ci je cijene na oko stotinu godina. Trošnost i zapuštenost prometa pojavljuje se zamisao o produženju Zelene potkove te zgrade ne treba mnogo dokazivati, slika govori sve.“40 prema jugu, odnosno Savi, čime bi se otvorio „pogled na Takvi su članci u sebi krili plodove poratnog otuđenja, pa Zrinjevac, Gornji grad, katedralu i Sljeme“.48 U Antolićevu i dvoznačnost: s jedne su strane pozivali na eliminiranje planu i Osnovi iz 1953. pri podjeli gradskih područja na problema (što se u ovom slučaju zbilo nadomjesnim inter- namjene, Donji grad dobiva poslovni karakter i naziv city.49 poliranjem zgrade Tempa arh. Ivana Senegačnika 1964.41), a U zbilji se ipak počelo zbivati marginaliziranje tih dijelova s druge su nanovo otvorili pitanja vrijednosti starih ambi- grada.50 Tomu je doprinijelo neprihvaćanje Direktivne regu- jenata, o čemu su u međuratnim novinama Zagreba i Spli- latorne osnove iz 1953., što je do donošenja Urbanističkog ta pisali Gjuro Szabo, Petar Knoll i Ljubo Karaman. Tako programa 1965. Zagreb ostavilo bez temeljnog planskog se u dnevnom tisku ranih pedesetih sve češće govorilo o dokumenta. U tom se razdoblju zato „izrađuju parcijalni stanju i sudbini starih kuća na Opatovini i u Vlaškoj42, a u planovi za pojedine dijelove grada, prema potrebi izgradnje, gradskim su se rubrikama naslovi o novogradnjama na Be- i za pojedina područja planiranja“.51 ogradskoj (bivšoj Moskovskoj) izmjenjivali s nostalgičnim Dugo se raspravljalo o željeznici koja presijeca grad te se opisima szabovskog starog Zagreba.43 Zanimljivo je da se tražilo rješenje kako spojiti stariji dio grada s novim, zami- početkom 1954. na istoj stranici Vjesnika nalazila najava šljenim južno od pruge. Važno je bilo postići spoj zelenih novogradnji u Zagrebu (Tonkovićeva i Hribarova Mosta površina od Zrinjevca do Save jer će, pisalo se, „..Zagreb slobode i stambenih zgrada u Držićevoj, Cvjetnoj, Kuha- tada imati, kao rijetko koji europski grad, prostran trg, i to čevoj i Kukuljevićevoj te na Krugama), tik do planova za trg, koji jednim krajem izlazi na veliku rijeku, na Savu“.52 rad u „starom Zagrebu“ koji je „tokom godina (…) izgubio Ostvarenje nesmetanog pogleda s Tomislavova trga prema svoj stari izgled“.44 Savi podrazumijevalo je premještanje Glavnog kolodvora u Početkom 1954. u Vjesniku se ustvrđuje da se na ure- os Draškovićeve ulice iza zgrade Pošte53, dok su umjereniji đenju „mrtve atrakcije“ Gornjega grada planira „napraviti više nego ikada dosad“.45 Razlozi probuđena interesa mogu 46 Za potrebe ovoga rada proučili smo Regulacioni plan za grad Zagreb Zdenka Strižića (1931.), Regulacioni plan i direktivnu regulacionu osnovu 37 N. N., Nezapaženo, Vjesnik XVI/3576 (26. kolovoza 1956.), 11. Zagreba Vlade Antolića i suradnika (1949.) te Direktivnu regulatornu 38 M, 1961., 5-7. Naglasci autorā. osnovu Zavoda za urbanizam NOGZ (1953.). 39 Tadašnje korištenje pojma cjeline zahtijevalo bi zasebnu studiju. 47 FRANKOVIĆ, EUGEN, 1985., 86. Ovdje samo napominjemo da ga u interpretiranju društva, spomenika i 48 STRIŽIĆ, ZDENKO, 1996., 23 i ANTOLIĆ, VLADO, 1949., 23. Podrijetlo ambijenata, nerijetko pored pridjeva skladna, koriste L. D. (u spomenutih rješenja može se vidjeti u radovima predanim na Međunarodni natje- tom članku iz 1948.), Cvito Fisković, Milan Prelog, Neven Šegvić, Ervin čaj za generalnu regulatornu osnovu Zagreba 1930.-31. Usp. RADOVIĆ Šinko i Radovan Zogović. MAHEČIĆ, DARJA; SANJA ŠTOK, 1997., 10-27. 40 N. N., Zagrebački kontrasti, Vjesnik XII/2275 (7. kolovoza 1952.), 7. 49 ANTOLIĆ, VLADO 1949., 12. Usp. i KATIĆ, F., 1954., 7. 50 Antolić piše o arteriosklerozi zagrebačkih ulica, historijskom talo- 41 MARIĆ, TAMARA; JAKŠIĆ, NATAŠA, 2011., 332. gu kaptolskih građevina „feudalno-cehovskog doba“ i „konglomeratu 42 N. N., Zagreb danas, Vjesnik XIII/2580 (18. lipnja 1953.), 7 i N. N., Rušit objekata iz industrijsko-kapitalističkog vremena 20. stoljeća“. Ocjene su će se kuća stara 200 godina, Vjesnik XIV/2951 (29. kolovoza 1954.), 7. popraćene fotografijama Toše Dabca. ANTOLIĆ, VLADO, 1949., 11 i 23. 43 Usp. M. J., 1953.b, 7, N. N., Budući centar grada. Vjesnik XIII/2621 (7. 51 FRANKOVIĆ, EUGEN, 1985., 86. kolovoza 1953.), 7 te NOVOVEŠAN, 1953., 4. 52 DJ. V., 1957., 4. 44 M. G., 1954., 7 i N. N., Zagreb gradi u 1954., Vjesnik XIV/2770 (31. 53 Prijedlozi Dobrovića, Kolacija i Sile predviđaju rušenje kolodvorske siječnja 1954.), 7. zgrade. Usp. DOBROVIĆ, NIKOLA, 1956., 3 i DJ. V., 1957., 4. O potrebi čuvanja 45 M. G., 1954., 7. zgrade usp. ZEMLJAK, IVAN 1958., 1 i TURINA, VLADIMIR 1961., 4. 16 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

10 Prijedlozi za urbanističku obnovu Ilice, od Slovenske do Frankopanske, 1957., detalj (izvor: ZEMLJAK, IVAN, 1959., 5) Proposals of urban reconstruction of Ilica Street, from Slovenska Street to Frankopanska Street, 1957, detail. (source: ZEMLJAK, IVAN, 1959, 5)

predlagali probijanje tunela i izgradnju nadvožnjaka radi Sve to zbivalo se unutar desetgodišnjeg načelničkog rješenja problema kolnog i pješačkog prometa.54 mandata Većeslava Holjevca, započetog 1952. godine. Postupno se pogled počeo usmjeravati samom središtu. Zamisli političkih upravitelja, arhitekata i urbanista bile Ivan Zemljak pisao je 1959. da „pored razvoja novog Za- su smjele i razorne, pa ne čudi da su izazvale reakcije. greba u Trnju i preko Save treba prikloniti pažnju i razvoju Na prijedlog rušenja zgrade Kola i izgradnje vijećnice onih starijih dijelova grada, koji su njegovim bujanjima doš- na njezinu mjestu reagirao je psiholog, filozof i sociolog li u krizu, pa i ove dijelove osposobiti za povećane funkcije Rudi Supek (1913. – 1993.), urednik časopisa Pogledi, u i viši standard.“55 Zanimljivo je priznanje arhitekta da je kojem su od 1952. objavljivali Grgo Gamulin, Milan Pre- „bujanje“ novog dovelo do krize postojećeg grada. To ga nije log i Andre Mohorovičić. Supek je u časopisu pozvao na omelo da u ovom drugom zamisli „urbanističku obnovu“ „borbu mišljenja“59, a u lipnju 1953. oglasio se u Vjesniku. Ilice, gdje je Cornelius Gurlitt 1908. vidio „privlačnost“ (der S čuđenjem je odbacio zamisli o uklanjanju zgrada Kola, Reiz), a njemu se činila „jednoličnom, dosadnom koridor- Sveučilišta i onih na križanju Frankopanske i Ilice, ustvr- skom ulicom“. Od Trga Republike do Mesničke te u bloku divši: „grad je kao organizam: ima ustanova i zgrada koje Ilica-Kačićeva-Prilaz-Medulićeva (sl. 10) trebalo je doći do organski izrastaju na jednome mjestu, a ima drugih koje radikalnih prodora u dvorišne prostore i rušenja zgrada. razaraju već postojeće tkivo.“60 Nizom argumenata zauzeo Time je aktualizirano rješavanje prometnog problema se za očuvanje organski izrasla grada, a ne za rezove, što užega središta. I Alfred Albini je predložio urbanističko je urodilo plodom jer je čitav projekt premješten u srce rješenje problema probijanja „paralelne Ilice“.56 Zamisli o Novog Zagreba.61 supstituiranju čitavih sekcija ratom pošteđena, ali diskva- Istih godina, usporedo s predlaganim intervencijama, lificirana grada osjećaju se i u urbanističko-arhitektonskom pojavili su se prvi poratni tekstovi o povijesti zagrebač- natječaju za prostor od Ilice do Mihanovićeve iz 1958. go- ke arhitekture i urbanizma. Andre Mohorovičić objavio je dine. Natječaj je raspisao NO općine Donji grad, a jedan povijesnu studiju zagrebačkog urbanizma, u kojoj se ana- od povoda bilo je traženje lokacije za zgradu Općine. Po- liziraju problemi od prvih naselja do „grada novog tipa“. zvani su arhitekti Vladimir Turina (sl. 11), Božidar Rašica, Vjeran marksističkom nauku, Donji je grad vidio kao plod Ivan Vitić i Rikard Marasović.57 Pristigli radovi predlagali „tipične politike eksploatatorskog kapitalizma“, a njegova su rušenja i zamjenu dijela starih blokova novima. Istim „sveukupna urbanistička i arhitektonska koncepcija […] se potezom godinu dana poslije natječaja bavio i Albini.58 potpuno je beznačajna“, s „tipičnim oblicima besplodnog eklekticizma XIX. stoljeća“.62 Shvaćanje urbane povijesti Zagreba kao „dijalektičkog“ procesa razvoja 39-godišnji 54 N. N., Zagreb u skoroj budućnosti, Vjesnik VIII (4. ožujka 1948.), 6 akademik stopio je s formulom za tretiranje odabranih i L. M., 1956., 66. Koncem 1940-ih još su bile aktualne ideje o izgradnji podzemne željeznice. 59 SUPEK, RUDI, 1952.-1953., 903-911. 55 ZEMLJAK, IVAN 1959., 4-5. 60 SUPEK, RUDI, 1953., 7. 56 UCHYTIL, ANDREJ, 1990., 86-87. 61 N. N., Nova vijećnica gradit će se na Beogradskoj ulici, Vjesnik 57 N. N., Ilica–Mihanovićeva, Čovjek i prostor VI/82 (1959.), 4. XIV/3044 (14. prosinca 1954.), 7. 58 UCHYTIL, ANDREJ, 1990., 69. 62 MOHOROVIČIĆ, ANDRE 1952., 38-39. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 17

11 Arhitektonsko-urbanističko rješenje poteza Ilica – Mihanovićeva ulica, maketa (V. Turina, izvor: N. N., Ilica–Mihanovićeva, Čovjek i prostor VI/82 (1959.), 5) Architectural-urban design project of the area Ilica – Mihanovićeva Street, model (V. Turina, source: N. N., Ilica–Mihanovićeva, Čovjek i prostor VI/82 (1959), 5)

„urbanističkih fragmenata“, koje je trebalo „konzervirati i Kako pokazuju arhivski podatci, Zagreb u prve tri godine kulturno akcentuirati“. Metodologija se sastojala u tome da poraća nije mogao postati predmetom svakodnevnog djelo- „pojedini urbanistički problem, bilo zahvata u historijsku vanja Anđele Horvat, Ane Deanović, Grete Jurišić, Mlade- čest, bilo formiranja novih česti, valja rješavati u smislu sin- na Fučića i Tihomila Stahuljaka jer su obilazili spomenike teze naučnog analiziranja i umjetničkog kreiranja.“63 Ipak, Slavonije, Hrvatskog zagorja, Banovine, Like i Hrvatskog dok se postojeći ambijenti vide kao predmeti arbitrarnog primorja, popisujući štete, pripremajući pravilnike o zaštiti, „kultiviranja“, „korekcije“ i otvaranja pogledu uz purističke nadzirući radove, pronalazeći počasne konzervatore, pripre- postupke, „nove velike urbanističke i arhitektonske zadatke majući prve zakonske dokumente i obavljajući nebrojene valja kreirati u novim dijelovima grada, a ne rješavati ih u druge poslove. Isprva se može učiniti da su zagrebačkim već izgrađenim čestima“.64 Mohorovičić tada nije elaborirao arhitektima ambicije mogle samo rasti zbog neopterećeno- odnose postojećeg i planiranog. Iz objavljenog se može tek sti da će ih ambulantni konzervatori s putnim nalozima u pretpostaviti da su mu se koncepti probijanja i interpolira- ruci zaustaviti i pozvati na oprez. Urudžbeni zapisnici Za- nja u starijim cjelinama tada učinili neprihvatljivim. voda uistinu pokazuju da je do 1948. glavni grad bio izvan Početkom iste godine u Vjesniku su se o središtu Zagre- konzervatorskog fokusa. U zapisnicima nalazimo tek da je ba očitovali zagrebački konzervatori, braneći „historijske Karamanov Zavod koncem 1946. uputio Sailijevom GNO-u dijelove našeg grada“.65 Riječ je vjerojatno o prvom javnom dopis o „stršećim tablama“ na Markovu trgu.67 Od 1948. do obraćanju zaposlenika Konzervatorskog zavoda Zagreb ko- pojave spomenute novinske reakcije početkom 1952. Zavod jim je tada ravnao 33-godišnji Milan Prelog. U Zavodu smje- je s većom predanošću rješavao niz problema, uglavnom štenu na Jezuitskom trgu 1 radilo je tada 15 službenika.66 na Gradecu i Kaptolu, ne baveći se donjogradskim četvr- tima, koje su nakon političke osude i premještaja glavnih 63 Isto, 47. urbanističkih zadaća južno od pruge postale teritorij kojim 64 Isto, 49. dominiraju uporabne vrijednosti. Od 1948. deset službeni- 65 N. N., Za obranu historijskih dijelova našeg grada, Vjesnik XII/2115 ka dobilo je zadaću raditi u ambijentima izloženima ostra- (21. veljače 1952.), 6. 66 Trećinu je sačinjavalo administrativno osoblje. Ministarstvo kulture- cizmu: u Stepinčevu Nadbiskupskom dvoru i franjevačkom Uprava za zaštitu kulturne baštine, Središnji arhiv, Konzervatorski zavod Zagreb (MK-UZKB-SA-KZZ), 13-1953, Popis službenika na dan 1. siječnja 67 MK-UZKB-SA, Urudžbeni zapisnik KZZ-a, 921-1946, za 20. studenog 1953. 1946. 18 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

12 Tkalčićeva ulica, oko 1955. (foto: Z. Strižić, izvor: STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955., 45) Tkalčićeva Street, c. 1955 (photo: Z. Strižić, source: STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955, 45)

samostanu (u karikaturama su to bila utočišta hrvatskih neznatne aktivnosti dospjelo se do redovitih radova, odno- fašista i njihova ratnog plijena), na kaptolskim kurijama, sno ličenja i restauriranja pročelja, popravaka i adaptiranja nadbiskupskom stakleniku, crkvama sv. Marka i sv. Kata- „male arhitekture“ u Tkalčićevoj i Opatičkoj, o kojima se u rine, kapeli sv. Stjepana i Prišlinovoj kuli. tisku dotad pisalo tek u slučaju kakva ekscesa. Na Griču, u Ilici, Radićevoj i na Trgu Republike počelo se U članku objavljenom u Vjesniku konzervatori su vjerojat- intenzivnije raditi 1949. godine. Krajem te godine, na po- no prvi put izašli u javnost s nedvosmislenim obrambenim ziv potpredsjednika NOGZ-a Mirka Pavlekovića posjećen stajalištem. Podsjećajući na Uredbu o izvođenju regulacionog i je Dolac kako bi se dogovorilo restauriranje „građevinskih konzervatorskog plana za historijske dijelove grada Zagreba iz i urbanističkih kompleksa staroga Zagreba“. Pavleković je 1940. koja je dovela do zapuštanja „historijskog ambijenta“ u društvu Mohorovičića, Vladimira Becića, Ivana Zemlja- između Gradeca i Kaptola i predviđala razaranje građevina ka, Karamana, Stahuljaka, Grete Jurišić i Mladena Fuči- uokolo Tkalčićeve ulice, konzervatori su se javnosti potrudili ća ustvrdio da u Zagrebu „ima relativno malo građevnih objasniti „historijsku i arhitektonsku vrijednost područja“. starina“ i da „njihova vrijednost ne leži u nekoj naročitoj Umjesto rušenja i novogradnje poput onoga na Dolcu kon- izrazitosti pojedinih objekata, nego više u skupinama čed- cem 1920-ih, sada je bilo potrebno „pripremiti detaljni re- nih građevina koje nose značajke svog vremena“. Budući gulacijski plan“. On je trebao postati preduvjetom da kuće da su mnoge takve građevine bile u stanju propadanja ili budu uređene tako da će se „u njima stanovati na suvremeni su „iznakažene pregradnjama“, zatražio je da se pripremi način.“70 Mudro zamišljeni instrument poratnih konzerva- plan za „ispravljanje znamenitosti i pokvarenih dijelova tora – revitalizacija pomoću rekonstrukcije i adaptacije za- staroga Zagreba.“68 U dokumentu je najavljen i skori obi- puštene ili oštećene stare građevine, viđen u Poljskoj i Italiji lazak „donjih starih dijelova grada“.69 Na tragu te politič- – iskorišten je i ovdje kao rješenje za „beznačajne“ dijelove ke dijagnostike konzervatori su se posvetili Zagrebu. Od grada. To je očitovanje moglo pomoći priznavanju njihovih zanijekanih vrijednosti. 68 MK-UZKB-SA-KZZ, 1722-1949, Razmatranje kompleksa staroga Za- greba i njihova restauracija, 28. listopada 1949., 1. 70 N. N., Za obranu historijskih dijelova našeg grada, Vjesnik XII/2115 69 Isto, 2. (21. veljače 1952.), 6. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 19

riječkog Zavoda Aleksandrom Percom.72 Iznimku čini utjecajni ravnatelj splitskog Zavoda Cvito Fisković, čiji su novinski članci o konzervatorskom djelovanju, ratnim šte- tama i obnovi od 1945. objavljivani u Slobodnoj Dalmaciji i Vjesniku, jer je konzervatorski posao vidio kao sastavni dio društvene reforme. Otkako su muzealci i konzervatori osnovali svoje Druš- tvo te u travnju 1952. započeli objavljivati Vijesti Društva muzejsko-konzervatorskih naučnih radnika NRH, percepcija njihova rada morala se promijeniti. U kratkom razdoblju prve polovine pedesetih, Milan Prelog i Iva Perčić pisali su u javnim glasilima o odnosu prema prošlosti, ustroju konzervatorskog sustava, metodologiji i rezultatima rada. Agilnosti Preloga73 odgovarala je predanost Ive Perčić74. O promjeni statusa struke u očima vlasti svjedoči vijest iz 1953. o preseljenju ureda KZZ-a u udobnije prostore Opa- tičke 10.75 No, jedna publikacija iz 1955. označila je promjenu poimanja grada u kojem se činilo kako su pogledi stanovnika bili usmjereni samo novogradnjama. Ona nije bila djelo povjesničara umjetnosti ili konzervatora: naprotiv, plod je poetskog bilježenja zaboravljenih prostora kamerom modernističkog arhitekta Zdenka Strižića (1902.-1990.). Knjiga Svijetla i sjene izazvala je pozornost i prije objave kao prva gradska monografija.76 Pionirsko djelo podijelje- no u tri poglavlja (Zagreb u prošlosti, Otkrivanje nepoznatog Zagreba i Zelenilo Zagreba) objavljeno je u Strižićevoj osob- noj nakladi, a tiskano u Grafičkom zavodu Hrvatske nešto 13 Skalinska ulica, oko 1955. (foto: Z. Strižić, izvor: STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955., 57) prije njegova emigriranja. Ono ipak nije predstavljalo tek Skalinska Street, c. 1955 (photo: Z. Strižić, source: STRIŽIĆ, ZDENKO, arhitektov osobni oproštaj od zavičaja. U pripremi su mu 1955, 57) pomogli Boris Magaš, Zvonimir Radić i Tihomil Stahuljak, knjigu je opremio Ivan Picelj, a na početnim je stranicama Jure Kaštelan napisao da je grad u ovoj knjizi „opjevala 77 OTKRIVANJE VRIJEDNOSTI U POSTOJEĆEM fotografska kamera, rastvoreno i osjetljivo oko ljubavi.“ GRADU 1950-IH (sl. 12) Postojeći grad, kako ga je u ilustraciji svojega Plana na- Prva poratna knjiga o Zagrebu, u kojem se pjesništvo zvao Vlado Antolić koncem 1940-ih71, do sredine idućeg snimaka spojilo s umjetnošću riječi, nije donijela nijedan desetljeća privukao je pozornost konzervatora, novinara, snimak masovnih okupljanja, trijumfalizma, udarništva; javnosti, upravitelja i arhitekata. Pojava konzervatorske zapravo nijednu sliku koja bi prikazivala uspjehe sustava reakcije u javnom tisku ima veće značenje no što se to na i Strižićeve cehovske braće ostvarene južno od Kolodvo- prvi pogled čini. Praktički od Szabove smrti konzervatori ra. Leća njegove kamere luta po Griču, Kaptolu i okolnim se nisu oglašavali, vjerojatno osjećajući nelagodu u iskuša- 72 PERC, ALEKSANDAR, 1948., 4. vanju vlastite uloge u javnosti. Karaman se nakon iskustva 73 PRELOG, MILAN, 1951., 7; PRELOG, MILAN, 1952., 4; N. N., Počelo kratkog uhićenja u lipnju 1945. u novinama javljao veći- savjetovanje konzervatora FNRJ, Slobodna Dalmacija XI/2538 (7. travnja nom kao povjesničar umjetnosti. Njegove su mlađe kolege 1953.), 2; N. N., Predavanje dr. Milana Preloga, Glas Zadra V/177 (6. studenog 1954.), 3. Stahuljak, Anđela Horvat, Greta Jurišić i Ana Deanović o 74 PERČIĆ, IVA, 1953.a, 3; PERČIĆ, IVA, 1953.b, 3; PERČIĆ, IVA, 1953.c, 5; radu svojeg zavoda radije izvijestile u novim stručnim časo- PERČIĆ, IVA, 1954., 3. pisima Historijski zbornik, Zbornik zaštite spomenika kulture, 75 N. N., Konzervatorski zavod seli u nove prostorije, Vjesnik XIII/2606 Republika i Arhitektura. Tako je bilo i s prvim voditeljem (19. srpnja 1953.), 7. 76 N. N., Prva monografija o Zagrebu, Vjesnik XV (24. siječnja 1955.), 7. 77 STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955.a, 7. U „natisku“ knjige iz iste godine, pod 71 ANTOLIĆ, VLADO, 1949., 28. Zanimljivo, Antolić razlikuje „postojeći“ naslovom Gornji grad, pored Strižićevih snimaka nalaze se stihovi Bore i „historijski grad“. Pavlovića. Usp. STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955.b. 20 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

14 Radićeva ulica, oko 1955. (foto: Z. Strižić, izvor: STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955., 63) Radićeva Street, c. 1955 (photo: Z. Strižić, source: STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955, 63)

ulicama, prikazujući slikovito, svakodnevno kao poetsko, zapušteno i – staro.78 (sl. 13). Strižić je u uvodu iznio snaž- ne i sugestivne riječi o prostoru koji je snimio. U knjizi je, piše, prikazana historija grada koja nije vezana „uz monu- mentalne i važne javne građevine: ona proizlazi iz sredine što ju je stvarao prosječni građanin“.79 (sl. 14) Pored tog autentičnog pristupa zbilji i naslijeđu malog čovjeka koji je trebao postati junak nove političke zbilje, snimateljevo fokusiranje na starogradske ulomke imalo je precizan cilj: 15 Prostor između utvrda katedrale i Gradeca, oko 1955. (foto: Z. „Prikazivanje dijela namjesto cjeline ima svrhu da izazove Strižić, izvor: STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955., 115) radoznalost i pobudi interes, ali se također želi upozoriti Space between the fortifications of the cathedral and Gradec, c. 1955 na one pojedinosti, koje su bitne, a koje često i ne zapa- (photo: Z. Strižić, source: STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955, 115) žamo.“ Strižić je promatraču želio otkriti „jedan svijet, u kome, doduše, živimo, ali ga vrlo malo ili baš nikako ne primjećujemo.“80 Iako snimateljeve primjedbe o objektima prošlosti kao skrivenim isječcima mogu podsjetiti na Mo- vrijednosti, ali nam se čini da bi bilo nepravedno reći i da horovičićevo akcentuiranje odabranih urbanih fragmenata, su Strižićevi snimci i lucidne primjedbe samo plodovi duha ti pisci po dvjema značajkama pripadaju različitim svjeto- vremena. U svakom slučaju, snaga njegovih slika i riječi po- vima: intelektualnoj neovisnosti i odnosu prema starim javila se u doba preobrazbe prevratničke retorike u praktič- ambijentima. Prije odlaska iz Zagreba, Strižić je zapisao: ne postupke očuvanja, pa je u mjesecima pripreme knjige, „Zbirka ovih slika nastala je u želji, da zaboravljene i neza- objavljene u lipnju 1955., već započet restauratorski rad u pažene, a ponekad prezrene i ugrožene dokumente prošlo- Tkalčićevoj.82 sti ovog našeg starog kulturnog središta ponovo otkrijemo Pojedincima su se uskoro pridružile ustanove. Važnu i približimo građanima i posjetiocima Zagreba, te da ih na ulogu u podizanju svijesti i vrjednovanju „starog Zagreba“ taj način možda i uščuvamo.“81 (sl. 15) pedesetih je godina imao Muzej grada Zagreba na čelu s Strižićeva knjiga može podsjetiti na srodne primjere ravnateljem dr. Franjom Buntakom. Djelatnici Muzeja su pojedinaca iz povijesti konzerviranja koji su sugestivnim izložbeni, pedagoški i publicistički rad, na tragu bivšega rav- tekstovima i slikama otvarali oči neosjetljivoj zajednici. natelja Gjure Szaba, posvetili dotada malo obrađivanoj temi Bilo bi pretjerano reći da je prva poratna monografija grada Zagreba 19. stoljeća. Tako su organizirane izložbe: Zagreb postala prekretnicom u tretiranju dotad odbačenih gradskih u početku 19. stoljeća (1956.), Zagrebački motivi u radovima naših starijih grafičara (1957.), Klasicizam u Zagrebu (1958.), 78 Karta na kraju knjige Svijetla i sjene prikazuje samo prostore sred- a 1962. Zagrebački graditelj Janko Jambrišak i Prva gospo- njovjekovnih jezgara, ukazujući na prodore u dijelu te urbane strukture načinjene u 20. stoljeću. darska izložba u Zagrebu 1864. godine. Muzej je od 1957. 79 STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955.a, 9. 80 STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955.a, 10. 82 N. N., Stari Zagreb. Restauriranje Tkalčićeve ulice, Vjesnik XV/3121 81 STRIŽIĆ, ZDENKO, 1955.a, 13. (17. ožujka 1955.), 7 i BA, 1955., 7. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 21

16 Roca, Stambena zgrada Drage Galića na Svačićevu trgu u Zagrebu (izvor: GALIĆ, DRAGO,1957., 2) Roca, apartment building designed by Drago Galić on Svačićev Square in Zagreb (source: GALIĆ, DRAGO,1957, 2)

objavljivao časopis Iz starog i novog Zagreba, a podupirana upozoravajući na aktualne probleme.86 Albini je, pak, sre- je i monografska obrada zagrebačkih tema.83 dinom pedesetih započeo znanstveno valoriziranje klasici- Kustosica Muzeja Lelja Dobronić posvetila se tada pro- stičkog opusa arhitekta Bartola Felbingera, kao i suradnju učavanju povijesti, arhitekture i urbanističkog razvoja Za- s konzervatorskom službom.87 Trojica arhitekata u svojim greba. U nakladi Muzeja objavila je knjige Stare numeracije su publicističkim radovima redovito zauzimali zaštitničko kuća u Zagrebu i Zagrebački graditelj Janko Jambrišak (1959.) stajalište prema donjogradskom ambijentu, no u arhitekte Zaboravljeni zagrebački graditelji (1962.),84 a Urbanistički tonsko-urbanističkim prijedlozima zagovarali su rušenja i zavod Zagreba objavio joj je 1961. knjigu Stari planovi Za- supstituciju staroga novim. greba. Obrada opusa zaboravljenih graditelja koji su stvarali Sredinom pedesetih zbivaju se, dakle, prvi pomaci u per- na području Donjega grada imala je ulogu senzibiliziranja cepciji zanemarenih starijih cjelina, kako u muzejsko-kon- građana. Dobronić se bavila i urbanističkim temama (ne- zervatorskoj, tako i u arhitektonskoj zajednici. Čini se da je stale numeracije te za javnost utjecajniji stari prikazi grada) knjiga prononsiranog modernista Strižića o vrijednostima jer „[u] tom vremenu naglog rasta grada i stalnog mijenja- ambijenta (ili Stimmunga), promicanima od 1900., imala nja njegova lika želimo publiciranjem ovih starih planova odjeka u objema zajednicama. Muzealci i konzervatori su otkriti i otrgnuti zaboravu vrijeme, kada je grad također se na taj poziv odazvali. Sada je bio red na Strižićeve kolege. rastao, doduše sporije nego danas, ali čiji rast cijenimo zbog Interes modernista za Donji i Gornji grad počeo se, vidjeli ostvarenih ljepota“.85 smo, znatnije razvijati tijekom šestog desetljeća. Te interese Arhitekti Ivan Zemljak, Vladimir Turina i Alfred Albini možemo vidjeti u projektima koji su ostali u skicama ili su istaknuli su se tada publicističkim radom o Donjem gradu. postali antologijska djela hrvatske arhitekture 20. stoljeća. Zemljakovi i Turinini tekstovi bili su kritički angažirani, Dva koncepta, organski izraslog starijeg i distanciranog

83 STRUKIĆ, VOJAK, 2007., 94-99. 86 TURINA, VLADIMIR, 1961., 4, ZEMLJAK, IVAN, 1954., 3, ZEMLJAK, 84 Isto. IVAN, 1955., 1 i ZEMLJAK, IVAN, 1958., 1. 85 DOBRONIĆ, 1961., bez paginacije. 87 UCHYTIL, ŠTULHOFER, 2007., 100 i UCHYTIL, 1990., 92. 22 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

novog grada, koja su se u Mohorovičićevoj studiji iz 1952. često raspravljali o ambijentu, revidirajući predratne kon- činila nespojivima, podvrgnuta su reviziji. cepte Giovannonija. Taj je naraštaj imao znatan utjecaj na Zato su se, s jedne strane, pojavili prijedlozi rušenja poratni konzervatorski pokret koji je pedesetih postajao i interpoliranja u „historijskom“ i „postojećem“ gradu88, globalnim. Njihov je fokus bio usmjeren razorenim, zapu- koji su izazvali ogorčenje jer su nisu bavili odmakom i ra- štenim ili modernizacijom ugroženim starim gradovima zlikovanjem, nego poništenjem i supstitucijom. S druge značajne međunarodne reputacije. Zagreb se, barem do su strane ostvareni projekti izgradnje višekatnica Vitića, 1960-ih, nije mogao ubrojiti u te gradove. Odatle distink- Iblera, Hitila, Jovičića i Žuljevića. Oni su se uklapali u duh cija, s početka članka, Zagreba i primorskih gradova, koji vremena, odnosno kult nebodera, koji je zahvatio društva su, usprkos razaranjima, imali kontinuitet postojanja od u modernizaciji, od berlinske Hansa-Viertel do hrvatskih staroga vijeka, a k tome su proživjeli i znatna razaranja. gradova.89 U trobroju Arhitekture s početka 1960. svedeni su Zato ne čudi da se o tretiranju „historijskih ambijenata“ računi u izgradnji ikona arhitekture socijalističkog Zagreba: Splita piše od 1948.94 te da su na znanstvenom skupu mi- pored Ostrogovićeve Vijećnice predstavljeni su i izvede- lanskog Trijenala 1957. Bruno Milić, Tomislav Marasović ni projekti nebodera na Trgu Republike i u Martićevoj.90 i Zdenko Sila govorili isključivo o čuvanju ambijenata pri- Nekoliko godina ranije počela se promišljati mogućnost obalnih gradova.95 „infiltriranja“ modernističke arhitekture u donjogradski Ambijenti koji su postali dijelom rasprava konzervatora ambijent, od dogradnje dječje bolnice u Klaićevoj i zgra- na njemačkim Danima njege spomenika i Giovannonijevih de Željpoha do planiranja novogradnje na uglu Martićeve spisa prije Prvoga svjetskog rata, da bi 1931. bili zaštićeni i Smičiklasove.91 Koncem pedesetih i Drago Galić, jedan u Atenskoj povelji (članak 7) i talijanskim Normama za re- od prvaka soliterne izgradnje u Ulici proleterskih brigada, stauriranje (članak 6), nakon 1945. bili su u ruševinama i odlučio se na odmjeravanje snaga s prošlosti, odnosno s izloženi ideološkim i urbanističkim eksperimentima nor- postojećim ambijentom Svačićeva trga i djelom značajnih maliziranja podijeljenih europskih društava. Prije no što prethodnika, Mladena Kauzlarića i Viktora Kovačića (sl. su se 1957. zagrebački konzervatori pretplatili na Zevijev 16). Galićevo postupanje u tom prostoru pokazuje poraz časopis Architettura, u kojem je od 1955. sjedinjena kroni- ispolitiziranih vizija fizičkog i vrijednosnog odvajanja ka novogradnji i povijest arhitekture, Savezni institut za gradova u Zagrebu. Projekt je bio uvjetovan autoritetom zaštitu spomenika inicirao je raspravu o starim gradovima. habsburškog urbanizma i prvim susjedom, Kovačićevom U lipnju 1956. direktor beogradskog Instituta Vlado Ma- zgradom Slaveksa, koju je arhitekt u znak poštovanja pri- đarić poslao je Konzervatorskom zavodu u Zagrebu dopis kazao pored svoje zgrade.92 Nepotpisani je kritičar 1957. u kojem ga je izvijestio o održanom sastanku vezanom uz napisao da je „Galić ovdje pokazao da je arhitektura prije „zaštitu i uređenje urbanističkih cjelina i ambijenata spo- svega ideja unutar specifičnih prilika“, a te se „prilike“ mogu meničkog karaktera“.96 Nakon iznošenja tog akutnog i „slo- svesti pod zajednički nazivnik ambijenta.93 ženog problema“ na Savjetovanju urbanista FNRJ u Por- Taj pojam, kojim su se već pola stoljeća bavili spominjani torožu u svibnju 1956., nastavljeni su napori za interdis- teoretičari gradogradnje i konzerviranja srednje Europe i ciplinarnim djelovanjem. U tezama koje je Mađarić poslao Italije, izronio je nakon Drugoga svjetskog rata kao golemi zagrebačkim konzervatorima ističe se potreba pomirenja izazov za nov naraštaj urbanista i konzervatora. Razaranje zahtjeva „realnog života“ i „neosporne kulturne potrebe da Njemačke bilo je takvo da se nakon rata nije moglo govoriti se i vrijednosti naselja iz prošlosti sačuvaju“.97 U pokušaju o kontinuitetu u odnosu na čuvanje „slike grada“ ili „ulične odgovora na pitanje što čuvati, što rušiti i kako „oblikova- slike“, o kojima su pisali Gurlitt, Rehorst, Stübben i Buls. U ti“ ambijente, zavodi su dobili dodatnu zadaću pripremiti Italiji gradovi nisu bili razoreni u tolikoj mjeri, pa su Pane, elaborate, koji bi uključivali i izradu popisa urbanističkih Bonelli, Pica, Gazzola, Barbacci, De Angelis d'Ossat i Ceschi cjelina s njihovim teritorijima. Dokument je trebao pribli- žiti konzervatore i urbaniste. Temeljna načela na kojima 88 Vidi ranije prijedloge arhitekata i M., 1953., 7. su oni trebali zasnovati svoju buduću suradnju kretala su 89 Usp. BRIHTA, ŽELJKO, 1957., 5 i N. N., Osvrt na Interbau u Berlinu – četvrt Hansa, Arhitektura 1-6 (1957.), 56-64. Neboderi se u poratnom se oko pitanja očuvanja osnovnih karakteristika naselja Zagrebu spominju od kraja 1940-ih, a značajnom temom u dnevnom tisku postaju 1953., kada se piše o njihovoj izgradnji u Rijeci, Šibeniku i 94 N. N., Splitske vijesti. Čišćenje historijskih ambijenata u Splitu, Slo- Splitu. bodna Dalmacija VI/1123 (5. rujna 1948.), 5; N. N., Radovi na čišćenju 90 N. N., Zgrada Narodnog odbora grada Zagreba, Arhitektura XIV/1-3 historijskih ambijenata u Splitu, Slobodna Dalmacija VI/1135 (19. rujna (1960.), 50-54; I. Z., 1960., 55-57; MUTNJAKOVIĆ, ANDRIJA, 1960., 58-59. 1948.), 3. 91 PERŠEN, MIRKO, 1954., 4 i M. J., 1954., 4. O izgradnji Željpoha JURIĆ, 95 Usp. MILIĆ, BRUNO, 1957., 61-68, MARASOVIĆ, TOMISLAV, 1957., VUKADIN,2011. 83-90 i SILA, ZDENKO, 1957., 131-142. 92 Dio dokumentacije Državnog arhiva u Zagrebu, Stambena zgrada, 96 MK-UZKB-SA, 760-1956, Mađarić KZZ-u, 5. lipnja 1956., dokument Svačićev trg 14, objavila je PALADINO, ZRINKA, 2011., 175. na devet stranica. 93 N. N., Stambena zgrada u Zagrebu, Arhitektura XI/1-6 (1957.), 12-14. 97 Isto, 1. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 23

17 Zračni snimak Kaptola, Dolca i dijela Donjeg grada, oko 1959. (foto: M. Pavić, izvor: PAVIĆ, 1959.) Aerial photo of Kaptol, Dolac and part of Donji grad, c. 1959 (photo: M. Pavić, source: PAVIĆ, 1959) 24 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

su se nastavile na Strižićev model. Prva je fotomonografija Milana Pavića, objavljena 1959., u kojoj snimatelj iz ptičje perspektive prikazuje Donji grad i Kaptol (sl. 17), potom se usmjerava novogradnjama na jugu i preko Save. Na početku knjige vidi se sinteza starih i novih političkih spomenika, gradskog grba iz 1499. i prepuna Jelačićevog trga 1945. godine. Holjevac je tu sintezu opisao riječima: „Zagreb je grad bogate prošlosti i njegovi brojni spomenici rječito svjedoče, da su građani Zagreba, njegovi radni ljudi, oduvijek stajali u prvim redovima revolucionarnih borbi“.100 Pamćenje i prevrat tako je postala svojevrsna politička krilatica zagrebačke vrhuške, što se vidi i u drugoj ilustriranoj publikaciji, monografiji Toše Dabca.101 Dvije godine poslije Klaudije Mirković napisao je: „Kad se kaže – Novi Zagreb – onda u tom pojmu želimo integri- rati sa starim gradom sve ono što je novo sagrađeno na njegovu teritoriju, što svaki od nas pamti u okvirima vlastitog vijeka s onim, što je preraslo te okvire, prešlo našu intimnu spoznaju o gradu u kome živimo s objektivnom stvarnošću i zamahom izgradnje.“102 Stari i Novi Zagreb, činilo se, bili su tada integrirani. Pamćenje, ljubav, oblikovanje i očuvanje – zasebne geste pojedinaca, usmjerene odbačenom gradu, vodile su osnutku gradske konzervatorske službe.

18 Portret Marije Baltić, s. d. (izvor: Ministarstvo kulture, Konzervatorski OSNUTAK ZAVODA ZA ZAŠTITU SPOMENIKA odjel u Zagrebu) KULTURE GRADA ZAGREBA 1961. GODINE Portrait of Marija Baltić, undated (source: Ministry of Culture, Nakon višegodišnjih rasprava o modernističkom planira- Conservation Department in Zagreb) nju Zagreba, početkom šezdesetih godina stečeni su uvjeti za stvaranje novog institucionalnog okvira konzervatorskog djelovanja. To je vrijeme „kada se širi služba zaštite („silueta i plastika grada“), uklanjanja („odstranjivanja“) spomenika kulture u SR Hrvatskoj osnivanjem novih zavo- dogradnji „u svrhu stvaranja negdašnjeg ambijenta“, stvara- da, budući da, do tada postojeći konzervatorski zavodi u Za- nja novih ambijenata dogradnjama, izgleda novih objekata grebu, Splitu i Rijeci nisu mogli kako zbog veličine područja („u istoriskom stilu ili savremenom duhu“), povezivanja koje su pokrivali tako i zbog nedostatnog osoblja udovo- staroga i novoga („mnogostrukog jedinstva ili prividne ljavati sve većim potrebama zaštite spomenika kulture”.103 vremenske uniformnosti“), izoliranja povijesnih spome- Nekoliko mjeseci prije odluke, u novinama su postav- nika, očuvanja zelenih površina i stvaranja novih trgova, ljena pitanja o osnutku gradskog zavoda, koji bi trebao asanacije i očuvanja regionalnog arhitektonskog izraza.98 preuzeti zadaću očuvanja ponovo ili tek otkrivene grad- Ambicije Mađarićeva Instituta bile su velike i zasnivale su ske baštine. Ondje se može doznati da su pojedini dijelovi se na pozitivnim iskustvima, primjerice iz Hrvatske, gdje je starijih ambijenata (Gornji grad, Kaptol, Maksimir, sklop Prelog već uspješno radio na istraživanju i saniranju Poreča, trgova na Zelenoj potkovi) unutar postojećeg sustava već a splitski konzervatori i urbanisti na Dioklecijanovoj palači bili zaštićeni kao cjeline ili pojedine zgrade.104 Nekoliko i njenu neposrednom okolišu. tjedana poslije NO Općine Donji grad osnovao je Zavod Postupni zaokret od gradogradnje prema revitaliziranju za urbanističko i arhitektonsko uređenje Donjeg grada, s postao je tada dio političkog interesa.99 To se, prije odluke temeljnom zadaćom urbanog planiranja novoga grada ili Holjevčeva GNO-a da osnuje vlastiti konzervatorski zavod usred urbane ekspanzije, vidjelo u dvije publikacije, koje

98 Isto, 3-4. 100 PAVIĆ, MILAN, 1959., 3. Naglasci autorā. 99 Sabor je početkom 1956. osnovao Odbor za urbanizam pod vod- 101 DABAC, TOŠO, 1961. , stvom Ivana Krajačića. U njemu su, među ostalima, djelovali Milutin Baltić 102 MIRKOVIĆ, KLAUDIJE, 1963., 2. kao član Izvršnog vijeća, arh. Strižić i tadašnji ravnatelj Konzervatorskog zavoda Zagreb Rikard Marasović. N. N., Konstituiran Odbor za urbanizam 103 LUČIĆ, BRANKO, 1982.-1983., 7. Izvršnog vijeća, Vjesnik XVI/3374 (8. siječnja 1956.), 2. 104 H. K., 1960., 7. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 25

novih pojedinosti unutar starijih cjelina.105 U težnji da se ticiranje socijalističkog samoupravljanja, ali i kao retorički rad urbanista i konzervatora integrira, početkom 1961. paravan za stalni politički nadzor osnivača, budući da se čitatelji Vjesnika mogli su pročitati da je osnovan i gradski konzervatori nisu kanili baviti pojedinostima, nego cjelo- konzervatorski zavod. Dotad nadležni zavod se „mnogo vitom slikom grada obilježenom poratnim preobrazbama zalagao za zaštitu spomenika u Zagrebu, ali taj posao nije i ratom interesa. Članovi Savjeta birani su na mandat od mogao biti potpuno uspješan zbog broja i specifičnosti kul- dvije godine. turnih spomenika u Zagrebu i raspoloživih materijalnih Povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Marija sredstava.“106 Baltić 1924. – 1977., (sl. 18) imenovana je direktoricom NOGZ je tako na 37. sjednici Gradskog vijeća i 38. sjed- Zavoda na 36. zajedničkoj sjednici Gradskog vijeća i Vi- nici Vijeća proizvođača, održanoj 6. siječnja 1961., osnovao jeća proizvođača NOGZ-a održanoj 7. travnja 1961.112 Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba.107 Sjedište Potpisnik rješenja je Većeslav Holjevac.113 Direktoričini zavoda bilo je isprva u prostorijama nove Gradske vijećnice zadaci bili su rukovođenje radom ustanove te upravljanje u Ulici proleterskih brigada 45, a fotolaboratorij je smješten i izvršenje financijskih planova Zavoda.114 Osoblje su sa- u Demetrovoj 11.108 Prilikom upisa u Registar ustanova, činjavala dva konzervatora i tri pripravnika povjesničara pod stavkom 5 detaljnije se opisuju zadaće Zavoda, koji umjetnosti: Vladimir Ukrainčik (Ukrainczyk), Branko Lu- je bio dužan provoditi „stručne upravne i druge poslove u čić, Željko Filipec, Cecilija Raffaeli-Sunko, Stanka Domin, oblasti zaštite spomenika“. Pritom se precizira da Zavod a uz njih i tajnica Vera Goldstein, računopolagač Darinka „razmatra, proučava, istražuje i naučnim metodama obra- Polak te pomoćna službenica Mica Kolesarić.115 Na 38. đuje pitanja iz oblasti zaštite spomenika; brine se o korište- zajedničkoj sjednici Gradskog vijeća i Vijeća proizvođa- nju spomenika u društvenom vlasništvu; organizira i u slu- ča održanoj 14. srpnja 1961. jedna od točaka dnevnog čaju potrebe provodi zaštitne radove na spomenicima; vodi reda bilo je imenovanje članova u savjet Zavoda za zašti- Registar spomenika; vrši zahvate na spomenicima; vodi tu spomenika kulture. Tada je za člana imenovan Milan evidenciju spomenika; izrađuje elaborate za konzerviranje, Prelog.116 restauriranje, popravak spomenika i druge lične radove; su- rađuje s muzejima, galerijama, bibliotekama i pojedincima SJEDNICE ZAVODA ZA ZAŠTITU SPOMENIKA u evidenciji, obradi i čuvanju spomenika kulture.”109 Branko KULTURE GRADA ZAGREBA O OČUVANJU Lučić se dvadeset godina kasnije prisjećao: „bitku za staru AMBIJENTA DONJEG GRADA Tkalčićevu ulicu kao i za Gornji grad i Kaptol izvojevao je još Na samom početku djelovanja Zavoda na inicijativu Ma- Konzervatorski zavod u Zagrebu. Najteža bitka za zaštitu rije Baltić otvoreno je pitanje valorizacije donjogradskog zagrebačkog Donjeg grada kao spomenika kulture čekala urbanizma. Predmetima, odnosno spomenicima pristupalo je mladi zagrebački Zavod”.110 se, prisjećaju se sudionici, savjesno i timski.117 Postupci za- Prema točki 5. Rješenja o osnivanju Zavoda, njime je štite provođeni su od valorizacije do dokumentacije cjeline imao upravljati Direktor i Savjet koji se sastoji od „člano- i metodološke potkrijepljenosti. Baltić je proširila „sistem va koje imenuje Narodni odbor grada iz reda građana koji vrijednosti od mjerila estetskih analogija stila na područ- svojim radom mogu doprinijeti izvršenju zadataka savjeta; ju arhitektonske tipologije i njenih urbanih vrijednosti u predstavnika određenih ustanova, zainteresiranih društve- slojevitom strukturiranju gradskog prostora, primjenjujući nih i drugih organizacija i stručnih udruženja čiji je zadatak u postupku atribucije i povijesno-tehničkog prezentiranja da se bave zaštitom spomenika i predstavnika zainteresira- konstruiranja grada i građevno-tehničke komponente (ma- nih državnih organa; te članova koje bira kolektiv Zavoda terijal, tehnologiju, konstrukciju)”.118 iz svojih redova”.111 Ovaj članak može se shvatiti kao prak- 112 Baltić je od 1961. do 1967. bila ravnateljica Zavoda za zaštitu spo- 105 N. N., Donji grad: osnovan Zavod za urbanističko i arhitektonsko menika kulture grada Zagreba, a 1965. i 1966. je sudjelovala u osnivanju uređenje, Vjesnik XXI/4977 (15. prosinca 1960.), 11. Restauratorskog zavoda Hrvatske. Od 1967. do 1975. ili 1976. bila je na 106 N. N., Osnivanje zavoda za zaštitu spomenika, Vjesnik XXII/4996 (6. čelu Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture. FILIPEC, ŽELJKO, siječnja 1961.), 5. 1976.-1977., 267 i usmena komunikacija s konzervatoricom u miru Mir- janom Visin. 107 Državni arhiv Zagreb (DAZ), Zapisnik 37. sjednice Gradskog vijeća, dodatak Rješenje o osnivanju Zavoda, 1962., 69. 113 DAZ, Zapisnici zajedničkih sjednica Gradskog vijeća i vijeća proi- zvođača 1961. Zapisnik 36. sjednice, 8 i dodatak Zaključku. 108 N. N., Upis u registar ustanova. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba, Narodne novine XVIII/47 (28. studenog 1962.), 12. 114 DAZ, Zapisnik 37. sjednice Gradskog vijeća, dodatak Rješenju o osnivanju Zavoda, 71. 109 N. N., Upis u registar ustanova, 12-13. U tekstu Rješenja o osnivanju Zavoda pod točkom 3. također su navedene zadaće Zavoda. Usp. DAZ, 115 LUČIĆ, BRANKO, 1982.-1983., 12. Zapisnik 37. sjednice Gradskog vijeća, dodatak Rješenje, 69. 116 DAZ, Zapisnici zajedničkih sjednica Gradskog vijeća i vijeća proi- 110 LUČIĆ, BRANKO, 1982.-1983., 7. zvođača 1961. Zapisnik 38. sjednice, 1160 i dodatak Zaključku. 111 DAZ, Zapisnik 37. sjednice Gradskog vijeća, dodatak Rješenju o 117 FILIPEC, ŽELJKO, 1976.-1977., 267. osnivanju Zavoda, 69. 118 Isto. 26 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

19 Projekt izgradnje hotela/poslovne zgrade u Cesarčevoj ulici u Zagrebu (crtež: I. Vitić, izvor: B. V., 1961., 6) Design for hotel/office building in Cesarčeva Street in Zagreb (drawing: I. Vitić, source: B. V., 1961, 6)

Za osjetljivije predmete Baltić bi redovito sazivala radne je jedna od primarnih zadaća: prikupljanje dokumentacije i timove, koji su se bavili inventarizacijom i dokumentaci- studijska obrada zona Trga maršala Tita, poteza Zrinjevac jom, studijskom obradom i utvrđivanjem metodologije. – Glavni kolodvor te ambijenta Vlaške ulice. Pored zaštite Ovisno o predmetu rasprave, u sastavu povjerenstava na- tih užih područja bila je zaštita neposredne okoline, pa su lazili su se stručnjaci s područja arhitekture, urbanizma, postavljene i šire granice.122 povijesti umjetnosti i srodnih struka.119 Od 22. siječnja do Na trećoj i četvrtoj sjednici, održanima 27. veljače i 9. 4. lipnja 1962. održane su sjednice Komisije za arhitekturu svibnja 1962., glavna točka dnevnog reda bilo je podizanje i urbanizam Zavoda. Ona se bavila „problematikom zaštite novogradnji s prijedlozima razaranja u Vlaškoj ulici.123 O urbanističkih cjelina, ambijenata i spomenika arhitekture kakvim je zamislima bila riječ pokazuju arhivski podatci na području djelatnosti Zavoda za zaštitu spomenika kul- i napisi objavljeni na stranicama Vjesnika uskoro nakon ture grada Zagreba“, uključujući Donji grad i Vlašku ulicu.120 osnutka gradskog Zavoda. Na početku Nove 1961., u koju Njezini članovi bili su ugledni arhitekti, urbanisti i konzer- se, Titovim riječima, ušlo „s puno optimizma u perspek- vatori poratnog Zagreba: predsjednik Drago Galić, Drago tive našeg socijalističkog razvitka“, nastavljen je progon Ibler, Aleksandar Dragomanović, Branislav Radimir, Neven zapuštene male arhitekture u gradskom središtu. Unatoč Šegvić i Božidar Rašica te povjesničar umjetnosti Milan uspjesima konzervatora u Tkalčićevoj, Z. Gaberšek obrušio Prelog. Na sjednicama je sudjelovalo i osoblje Zavoda s Ma- se na ruševne kuće u Vlaškoj 18 i 20, podsjećajući da je rijom Baltić na čelu.121 Na prvoj sjednici Komisije utvrđena godinu ranije „udarcima pijuka radnika komunalnog po- duzeća Cesta“ srušena i ona na kućnom broju 16, u kojoj 119 „(…) ona je imala uvijek ozbiljno kompetentno zaleđe za odluke. je živio mladi August Cesarec, nazvavši ju 1916. „odvrat- Zapravo puno je napravila svojim stavom.“ Zahvaljujemo konzervatorici nom straćarom“. Umjesto tih straćara s nadom se očekivala Mirjani Visin na podatcima o radu Marije Baltić. 120 Ministarstvo kulture – Konzervatorski odjel Zagreb (MK-KOZ), Izvod iz zaključka I. sjednice Komisije za arhitekturu i urbanizam Zavoda za 122 MK-KOZ, Izvod iz zapisnika I. sjednice Komisije za arhitekturu i ur- zaštitu spomenika kulture grada Zagreba, 22. siječnja 1962., 1. banizam Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba te Izvod 121 Uz nju su bili i Stanka Domin, Željko Filipec, Branko Lučić, Vlado iz zaključka I. sjednice Komisije, 22. siječnja 1962., 2-3. Ukrainčik, Lia Sunko te vanjski suradnik Zavoda arhitekt Glunčić i Vera 123 MK-KOZ, Izvod iz zapisnika III. sjednice Komisije za arhitekturu i ur- Goldstein kao zapisničarka. MK-KOZ, Izvod iz zapisnika sa I. sjednice Ko- banizam Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba, 27. veljače misije za arhitekturu i urbanizam Zavoda za zaštitu spomenika kulture 1962. i MK-KOZ, Zapisnik IV. sjednice Komisije za arhitekturu i urbanizam grada Zagreba, 22. siječnja 1962., 1. Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba, 9. svibnja 1962. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 27

izgradnja hotelskog sklopa prema projektu Ivana Vitića pojedinačno, a ne cijele blokove ...“.129 Zaključeno je da „gra- (sl. 19).124 nice zaštićene zone na istoku idu Draškovićevom, Martiće- Marija Baltić izvijestila je na trećoj sjednici Komisije vom i Šubićevom do Kvaternikovog trga te Maksimirskom o primitku urbanističkog plana Vlaške ulice. Taj projekt do parka Maksimir.“130 naručio je NO općine Medvešćak, a rješenje izradio Urba- Dana 17. svibnja 1962. između četvrte i pete sjednice nistički zavod grada Zagreba, odnoseći se na smještaj nove Komisije održana je sjednica Savjeta Zavoda, na kojoj su škole uz Draškovićevu ulicu, prijedlog rušenja sjeverne sudjelovali Vera Goldstein kao zapisničarka, prof. Stjepan strane Vlaške do Palmotićeve ulice „kako bi se otvorio što Blažeković kao predstavnik Socijalističkog saveza radnog bolji pogled na katedralu“, problem prometa prema Šalati naroda Hrvatske, Ante Cvitković kao predstavnik Turi- (gdje su sportski objekti i zgrade Fakulteta) i smještaj ne- stičkog saveza, Milan Prelog kao imenovani predstavnik koliko nebodera na sjevernoj strani Vlaške prema Šalati.125 NOGZ-a, Ivica Sudnik kao predstavnik Društva konzer- Članovi Komisije i zaposlenici Zavoda suglasili su se da vatora, Gabro Vidović kao predstavnik Saveza udruženja se kod urbanističkog plana Vlaške ide na zaštitu parcela i boraca Narodnooslobodilačkog rata te Marija Baltić, Lia okoline, predloživši sastanke s gradskim urbanistima uz Raffaelli-Sunko i Vlado Ukrainčik kao predstavnici kolek- nazočnost predsjednika NOGZ-a, kako bi Zavod iznio pri- tiva.131 Tijekom diskusije o urbanističkom sklopu Donjega jedloge uz pripremljene studije i fotografije Vlaške ulice.126 grada prisutni su došli do zaključka da ga treba sagledati O prijedlogu asanacije i kulturno-historijskoj analizi kao spomenik s okolicom, a ne kao jednu cjelinu. Govorilo Vlaške ulice raspravljalo se i na petoj sjednici Komisije, se o potrebi izrade pravilnika, kojim bi se regulirali osnovni održanoj 4. lipnja 1962.127 Zaključak Zavoda, s kojim su problemi zaštite. Pravilnik se trebao izraditi u suradnji s se složili i članovi Komisije, bio je da predloženi projekt Urbanističkim zavodom grada, kako bi grad u budućnosti asanacije ne zadovoljava: „(o)vim projektom gubimo fi- znao gdje se i što može raditi, odnosno na koji način se zionomiju jedne ulice; mi ne treba da se stidimo malo- može intervenirati u cjelinu i pojedine dijelove. Milan Pre- gradske arhitekture, pa se s tim u vezi postavlja pitanje, log je naglasio da je odluka o upisu u Registar spomenika da li postoji hitnost izgradnje na ovom području? Jer, vrlo važna jer se prvi put zaštićuje područje Donjega grada postoji južni dio grada, koji još nije formiran, a ovime se pa time konzervatori imaju utjecaj u donošenju odluka nad uništavaju formacije grada koji postoji!“ Na toj sjednici zaštićenim područjem.132 Komisija je dogovorila svoje stajalište o reguliranju Vlaš- ke. Idući dan (5. lipnja 1962.) bio je dogovoren sastanak RJEŠENJE O ZAŠTITI URBANISTIČKIH CJELINA s Komisijom Urbanističkog zavoda grada i Sekretarija- DONJI GRAD I VLAŠKA ULICA tom za građevinarstvo i urbanizam NOGZ-a na kojem Prema iznesenim zaključcima sjednice Savjeta Zavoda, 6. su trebali biti iznijeti razlozi protiv predloženih rušenja lipnja 1962. izdano je Rješenje i popratno obrazloženje, ko- u Vlaškoj ulici.128 jim se urbanistička cjelina Donji grad te urbanistička cjelina Nasuprot maksimalističkim nastojanjima gradskih ur- Vlaška ulica, sukladno člancima od 1. do 3. te člancima 12., banista – a neobično je zanimljiv status predstavnika nji- 37., 56. i 67. Zakona o zaštiti spomenika kulture, stavljaju hove struke u Komisiji gradskog konzervatorskog zavoda pod zaštitu.133 Izdano Rješenje usklađeno je s Pravilnikom – stručnjaci okupljeni oko Marije Baltić prešli su u protu- o registraciji spomenika kulture, a potpisala ga je Marija napad, pa su na petoj sjednici, pod drugom točkom Dnev- Baltić. nog reda raspravljali o nacrtu Rješenja upisa urbanističke U njemu su specificirane granice zaštite urbanističkih cjeline Donji grad u Registar spomenika kulture. Diskusija cjelina. Urbanistička cjelina Donji grad na sjevernoj je strani se vodila oko postavljanja granica urbanističke cjeline na graničila s cjelinama Gornjega grada i Kaptola, na zapad- istoku. Zavod je predložio širenje granica od Draškovićeve noj strani s linijom Kukuljevićeve ulice, Britanskoga trga, prema Trgu žrtava fašizma, no članovi njegove Komisije držali su da „ukoliko Zavod smatra da na tom području 129 Isto, 5. ima objekata koje treba zaštititi – tada ih se treba zaštititi 130 Isto. 131 MK-KOZ, Izvod iz zapisnika VIII. sjednice Savjeta Zavoda, 17. svibnja 1962., 1. Drago Galić, ing. Vojko Korać i Ivo Maleš nisu bili prisutni na sjednici. 124 GABERŠEK, Z., 1961., 3 i B. V., 1961., 6. U drugom tekstu doznajemo 132 MK-KOZ, Izvod iz zapisnika s VIII. sjednice Savjeta Zavoda, 17. svibnja da je Vitić projektant, a sklop se sada predviđao za poduzeće Kemikalija. 1962., 1. 125 MK-KOZ, Izvod iz zapisnika III. sjednice Komisije, 27. veljače 1962., 133 MK-UZKB-SA, Rješenje o zaštiti urbanističke cjeline Donji grad i Vlaš- 1-2. ke ulice (MK-A-RZG 12-I), 6. lipnja 1962. U tada važećem Zakonu o zaštiti 126 Isto, 2. spomenika o upisu u Registar spomenika govori članak 37. Članci 12., 56. i 57. govore o nadležnosti i poslovima službe za zaštitu spomenika 127 MK-KOZ, Izvod iz zapisnika sa V. sjednice Komisije, 4. lipnja 1962. prema N. N., Zakon o zaštiti spomenika kulture, Narodne novine XVI/18 128 MK-KOZ, Izvod iz zapisnika V. sjednice Komisije, 4. lipnja 1962., 3. (4. svibnja 1960.), 212-214. 28 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Kačićeve ulice, pročeljem Tehnološkog fakulteta do ulice 1945., već je izazvala reakciju u obliku stručnog pijeteta Kršnjavog te dalje Jukićevom do željezničke pruge. Gra- i javne nostalgije. Usred procesa rađanja novoga socija- nicu na jugu predstavljala je željeznička pruga, a na istoku lističkog grada i društva počela su se postavljati pitanja Draškovićeva, Martićeva i Šubićeva do Kvaternikova trga što činiti sa zapuštenim starim gradskim središtem. Za pa se uspinjala Domjanićevom ulicom, skrećući na zapad razliku od većine europskih gradova, on nije teško stra- Petrovom do Jurkovićeve, obroncima Šalate do Novakove dao u ratu, barem ne toliko da bi modernistima omogućio te do ulice Moše Pijade (danas ulice Ribnjak). značajnije eksperimentiranje povrh ruševina. Tako je op- U obrazloženju stoji da je „(u)rbanističku cjelinu Donji timizam poratne modernizacije, hranjen znatnim uspje- Grad potrebno sačuvati u što je moguće vjernijem obliku sima u izgradnji socijalističkog grada, u jednom trenutku kao tvorevinu određenog vremena, koja dokumentira hi- počeo prelaziti ograde koje si je nakon rata sâm ponosno storijski razvoj grada, te predstavlja najsugestivnije i naj- postavio i vratio se u „beznačajni“ predratni grad. Danas vrednije svjedočanstvo urbanističke i arhitektonske kultu- možemo zahvaliti poratnim modernistima, kako na izvr- re 19. stoljeća na našem području.“134 Urbanistička cjelina snim ostvarenjima južno i sjeverno od Glavnog kolodvora, Vlaške ulice protezala se od Bakačeve do Draškovićeve ulice tako i na destruktivnom vizionarstvu koje je izazvalo note je u očima konzervatora predstavljala ostatak jednog od stalgično reakcionarstvo. Zahvaljujući povjesničarima um- najstarijih naselja na zagrebačkom području i tip subur- jetnosti, muzealcima, konzervatorima i jednom uglednom banog naselja, noseći obilježja „malogradske arhitekture modernističkom arhitektu, vrijednosna vaga postavljena 135 19. stoljeća“. U Rješenju se ističe da su cjelini svojstvene povrh Pfaffova kolodvora počela je pretezati s južne prema povijesna i ambijentalna vrijednost, a naglašena je i potreba sjevernoj strani grada. Postupni zaokret od gradograd- zaštite šireg područja u blizini granica. nje prema revitalizaciji postao je dio političkog interesa, Nakon upisa Donjeg grada i Vlaške ulice u Registar što je vidljivo u osnivanju Odbora za urbanizam (1956.), spomenika kulture povećan je opseg poslova Zavoda jer Zavoda za urbanističko i arhitektonsko uređenje Donjeg je za svaku intervenciju koja bi mogla narušiti svojstva grada pri NO Općine Donji grad (1960.), a kulminira urbanističke cjeline trebalo tražiti njegovo dopuštenje, o osnivanjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada čemu svjedoči članak 2. obrazloženja Rješenja koji govori Zagreba (1961.). U samo jednom desetljeću, kada je Ho- o nemogućnosti građevinskih radova i zahvata bez elabo- ljevčev Zagreb poprimao obrise modernog i „buntovnog“ rata namjeravanog zahvata u zaštićenim zonama. Dozvolu socijalističkog grada koji prelazi rijeku, zanijekani je pro- je prema članku 29. važećeg Zakona imao izdati nadležni stor Lenucijeva grada prepoznat i stavljen pod zaštitu, pa Zavod. Već tada osjetili su se nedostatci organizacije služ- je, Rieglovim riječima, spriječeno „uplitanje nastajanja u be. S rastom broja predmeta na vidjelo je izašao problem nestajanje“.137 Do pojave monografije o habsburškom Za- nedostatka osoblja, pa je već godinu dana nakon zaštite grebu 1974.138, o arhitekturi i urbanizmu, prometnim pro- urbanističkih cjelina ustanovljeno „da upravni postupak blemima, interpoliranju i revitaliziranju Zagreba napisane prisvaja sate određene za dokumentaciju i evidenciju”.136 su stotine stranica. Kako su zaštitu historicističkog am- ZAKLJUČAK bijenta poimali zagrebački konzervatori pokazuje odabir Rješenje o zaštiti Donjega grada i Vlaške ulice kao spo- teme izlaganja Vida Vrbanića na drugom Međunarodnom menika kulture prvi je dokument u Hrvatskoj kojim se kongresu arhitekata i specijalista za povijesne građevine zaštićuje gradsku cjelinu 19. stoljeća. Taj povijesni akt u Veneciji u svibnju 1964. godine. Vrbanić je tada, pred rezultat je rada mladog zagrebačkog Zavoda za zaštitu uglednim stručnjacima za povijesne spomenike koji su spomenika kulture, a njegovo donošenje pokrenuto je na donijeli Mletačku povelju i osnovali ICOMOS, govorio o ur- inicijativu direktorice Marije Baltić i njenih suradnika. Ra- banističkim problemima Zagreba, grada podijeljena u tri zvoj Zagreba u dotad nezabilježeno kratkom roku možda povijesna sloja, od kojih je srednji, historicistički, sada bio je bio frenetičan, no ne i nenadziran. Modernizacija, koja zaštićen, pa mu je, pomoću fotografskih i arhitektonskih je prije svega podrazumijevala izgradnju industrije, nove snimaka, predviđana revitalizacija, kako pročelja, tako i 139 prometne mreže i razvitak novoga središta Zagreba izme- unutarnjih dvorišta. Iako se čini da je 1962. izborena đu pruge i Save, potom i stvaranje novoga socijalističkog Pirova pobjeda, bio je to važan doseg poratnog naraštaja, društva, ipak nije dovela do poništenja misaonih i materi- koji i danas može nadahnuti. jalnih ostataka kulturno-političkih svjetova nastalih prije

134 MK-UZKB-SA, Rješenje o zaštiti urbanističke cjeline Donji grad i Vlaške ulice (MK-A-RZG 12-I), 6. lipnja 1962., bez paginacije (3). 137 RIEGL, 2006., 373. 135 Isto, bez paginacije (4). 138 Usp. RANITOVIĆ, 1974. 136 LUČIĆ, BRANKO, 1982.-1983., 8. 139 VRBANIĆ, VIDO, 1972., 713-721. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 29

LITERATURA HENSELMANN, HERMANN, Formalismus und Realismus, ANTOLIĆ, VLADO, Veliki Zagreb, Narodni list IV/852 (7. Planen und Bauen IV/9 (1950.), 282-287. ožujka 1948.), 6. H. K., Zaštita spomenika kulture. Hoće li se osnovati grad- ANTOLIĆ, VLADO, Regulacioni plan i direktivna regula- ski konzervatorski zavod? Vjesnik XXI/4934 (24. listo- ciona osnova Zagreba, Arhitektura 18-22 (1949.), 5-30. pada 1960.), 7. ARČABIĆ, GORAN, Zagrebački zbor kao poveznica hrvatskog IVANKOVIĆ, VEDRAN, Moskovski boulevard – Ulica grada i europskog gospodarstva (1922.-1940.), Zagreb, 2013. Vukovara u Zagrebu 1945.-1956. godine, Prostor XIV/32 BA, Mijenja se izgled Tkalčićeve ulice. U restauriranoj zgra- (2006.), 178-195. di otvorit će se dječja čitaonica Vjesnik XV/3167 (12. IVANKOVIĆ, VEDRAN; OBAD ŠĆITAROCI, MLADEN, Pla- svibnja 1955.), 7. niranje i izgradnja Zagreba, 1945.-1952., Prostor XIX/42 BAGARIĆ, MARINA, Arhitektura Zagrebačkoga zbora od (2011.), 362-375. 1910. do 1935., Radovi Instituta za povijest umjetnosti I. Z., Zagrebački neboder, Arhitektura XIV/1-3 (1960.), 34 (2010.), 165-180. 55-57. BRIHTA, ŽELJKO, Grad sutrašnjice. Otvorena najveća J. D., Zagreb u budućnosti. Zavod za urbanizam dovršio je izložba u historiji Berlina – Neboderi u naravnoj veličini direktivnu regulatornu osnovu grada, Vjesnik XIII/2600 – Arhitekti iz svih krajeva svijeta, Vjesnik XVII/3881 (14. (12. srpnja 1953.), 7. srpnja 1957.), 5. JURIĆ, ZLATKO; VUKADIN, ANA, Zgrada Željpoha u Zagre- B. V., U travnju će početi izgradnja deveterokatnice između bu. Rasprave o arhitektonskoj interpolaciji, Zagreb, 2011. Kurelčeve i Cesarčeve ulice, Vjesnik XXII/5048 (7. ožujka KATIĆ, F., Zagrebački kontrasti u centru grada. Ugao Pe- 1961.), 6. trinjske i Boškovićeve ulice, Vjesnik XIV/2905 (8. srpnja CIHLAR, VATROSLAV, Kulturno-historijske zanimljivosti 1954.), 7. Rijeke: Srce stare Rijeke, Riječki list IV/1055 (4. kolovoza L. D., Zagreb u prošlosti i budućnosti, Ilustrirani Vjesnik 1950.), 3. II/170 (27. studeni 1948.), 10-11. ČULINOVIĆ, FERDO, Petogodišnji plan razvitka grada Za- L. M., Tunel ispod kolodvora, Vjesnik XVII/3629 (16. listo- greba, Vjesnik VIII (3. srpnja 1948.), 3. pada 1956.), 66. DABAC, TOŠO, Zagreb, Zagreb, 1961. LUČIĆ, BRANKO, Regionalni zavod za zaštitu spomenika DOBRONIĆ, LELJA, Stari planovi Zagreba, Zagreb, 1961. kulture u Zagrebu u povodu 25. obljetnice, Godišnjak za- DOBROVIĆ, NIKOLA, Rekonstrukcija željezničkog čvora štite spomenika kulture Hrvatske 8/9 (1982.-1983.), 7-15. Zagreb, Čovjek i prostor 54 (1956.), 3. M., Nova zgrada Arheološkog muzeja gradit će se u Gor- DONČEVIĆ, IVAN, Nezdravi ostaci prošlosti, Vjesnik, V/15 njem gradu? Vjesnik Socijalističkog saveza radnog naroda (5. svibnja 1945.), 6. Hrvatske XIII/2574 (12. lipnja 1953.), 7. DJ. V., Pješak u prvom planu, Vjesnik XVIII/3876 (9. srpnja M, Modna kuća u Praškoj ulici u Zagrebu, Arhitektura XV/3- 1957.), 4. 4 (1961.), 5-7. DR. J. J., Osam povijesnih sati Jelačićevog trga, Narodni list MARASOVIĆ, TOMISLAV, Intervento urbanistico-archeo- I/1 (26. svibnja 1945.), 3. logico nel centro del palazzo di Diocleziano a Split (Spala- FILIPEC, ŽELJKO, Marija Baltić – In memoriam, Godišnjak to), u: Attualità urbanistica del monumento e dell'ambiente zaštite spomenika kulture Hrvatske 2/3 (1976.-1977.), antico, prir. Roberto Pane, Milano 1957., 83-90. 267-269. MARIĆ, TAMARA; JAKŠIĆ, NATAŠA; Petrinjska ulica u FRANKOVIĆ, EUGEN, Urbanističko planiranje Zagreba od Zagrebu. Arhitektonsko-urbanistički slojevi od druge 1945. do 1985., Radovi Instituta za povijest umjetnosti 9 polovice 18. do kraja 20. stoljeća, Prostor XIX/42 (2011.), (1985.), 85-87. 322-335. GABERŠEK, Z. Umjesto 'odvratnih straćara' moderni po- M. G., Projektanti i njihove ideje, Vjesnik XI/1789 (3. veljače slovni objekti, Vjesnik XXII/4997 (7. siječnja 1961.), 3. 1951.), 2. GALIĆ, DRAGO, Stambena zgrada u Zagrebu (Svačićev trg), M. G., Stari Zagreb. Tkalčićevoj ulici će se vratiti njen histo- Čovjek i prostor IV/59 (15. veljače 1957.), 2. rijski izgled – Palajnkova kavana – Uređenje Jurjevskog GIOVANNONI, GUSTAVO, Restauro di monumenti, groblja, Vjesnik XIV/2770 (31. siječnja 1954.), 7. Bollettino d'arte, Roma 1913., 1-42. MILIĆ, BRUNO, Valorisation des monuments et sites histo- GRGEC, D., Grad koji još ne poznajemo. Pred raspravljanje riques dans le plan d'aménagement de Zadar, u: Attualità o perspektivnom petogodišnjem planu Zagreba. Vjesnik urbanistica del monumento e dell'ambiente antico, prir. Ro- XXII/5019 (2. veljače 1961.), 6. berto Pane, Milano 1957., 61-68. HENSELMANN, HERMANN, Formalismus und Realismus, MIRKOVIĆ, KLAUDIJE, Novi Zagreb, Arhitektura XVII/1 Planen und Bauen IV/8 (1950.), 244-248. (1963.), 2. 30 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

M. J., Mijenjamo izgled naših ulica, Vjesnik XIII/2534 (24. N. N., Završuje se izgradnja stambenih zgrada na Varaždin- travnja 1953.), 7. skoj cesti, Ilustrirani Vjesnik I/105 (30. kolovoza 1947.), M. J., Zagreb za trideset godina. Grad od 600 000 stanov- bez paginacije nika, Vjesnik XIII/2576 (14. lipnja 1953.), 7. N. N., Moskovska ulica bit će jedan od najljepših boulevar- M. J., Demonstracioni centar za zaštitu majke i djeteta, da grada Zagreba, Vjesnik VII/733 (10. rujna 1947.), 6. Vjesnik XIV/2806 (14. ožujka 1954.), 4. N. N., Otvorena je izložba Historijski razvitak grada Zagreba, MLIKOTA, ANTONIJA, Obnova i izgradnja povijesne jezgre Vjesnik VII/738 (15. rujna 1947.), 2. Zadra nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu, doktor- N. N., Izložba arhitekture naroda SSSR svečano otvorena u ska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb 2013. Umjetničkom paviljonu, Vjesnik VII/784 (8. studenog MOHOROVIČIĆ, ANDRE, Analiza historijsko-urbani- 1947.), 4. stičkog razvoja grada Zagreba, Rad JAZU 287 (1952.), N. N., Veliki uspjeh Izložbe arhitekture naroda SSSR, Vje- 27-51. snik VII/787 (12. studenoga 1947.), 3. MUTNJAKOVIĆ, ANDRIJA, Stambeno poslovna zgrada u N. N., Ove godine dovršit će se izgradnja 3 kilometara du- Zagrebu, Arhitektura XIV/1-3 (1960.), 58-59. gačke Moskovske ulice, Vjesnik VIII (4. siječnja 1948.), 6. N. N., Predsjednik Nazor među narodom, Vjesnik V/13 (6. N. N., Izvršit će se probijanje srednjeg dijela Šubićeve ulice, travnja 1945.), 2. Vjesnik VIII (8. siječnja 1948.), 6. N. N., Predsjednik Savezne vlade maršal Jugoslavije Josip N. N., Zagreb u skoroj budućnosti, Vjesnik VIII (4. ožujka Broz-Tito nalazi se u glavnom gradu Hrvatske. Govor 1948.), 6. maršala Tita s povijesnog Markova trga narodu Zagreba, N. N., Počelo je rušenje minareta Pavelićeve džamije, Vjesnik Vjesnik V/27 (17. svibnja 1945.), 1-2. VIII (14. travnja 1948.) N. N., Proslava blagdana slavenske braće Ćirila i Metoda. N. N., Splitske vijesti. Čišćenje historijskih ambijenata u Svečani Te Deum za pobjedu Narodno-oslobodilačkog Splitu, Slobodna Dalmacija VI/1123 (5. rujna 1948.), 5. pokreta i junačke Jugoslavenske armije, Vjesnik V/69 N. N., Radovi na čišćenju historijskih ambijenata u Splitu, (9. srpnja 1945.), 3. Slobodna Dalmacija VI/1135 (19. rujna 1948.), 3. N. N., Pisma naših čitalaca. Knjige ustaških pisaca u izlozi- N. N., U prisustvu preko 30.000 građana predana je prome- ma knjižara, Vjesnik V/77 (19. srpnja 1945.), 5. tu na svečan način pruga Ksaver–Mihaljevac, Ilustrirani N. N., Pisma naših čitalaca. Treba ukloniti komade stakla Vjesnik II/161 (25. rujna 1948.), 1. razbijenih ustaških natpisa, Vjesnik V/77 (19. srpnja N. N., Mijenja se izgled grada Splita. Probijanje Marmonto- 1945.), 5. ve ulice, Slobodna Dalmacija IX/1867 (1. veljače 1951.), 3. N. N., Iznad Jelačićeva spomenika postavlja se 14 m visoki N. N., Za obranu historijskih dijelova našeg grada, Vjesnik obelisk. Četiri goleme ženske figure ukrašavat će Jelači- XII/2115 (21. veljače 1952.), 6. ćev trg, Vjesnik V/78 (20. srpnja 1945.), 3. N. N., Zagrebački kontrasti, Vjesnik XII/2275 (7. kolovoza N. N., Započela je izgradnja prvog dijela bloka stambenih 1952.), 7. kuća na zemljištu između Varaždinske i Zadarske ulice, N. N., Počelo savjetovanje konzervatora FNRJ, Slobodna Vjesnik VI/355 (19. lipnja 1946.), 5. Dalmacija XI/2538 (7. travnja 1953.), 2. N. N., Nove četvrti Zagreba, budući gradski centar, podići N. N., Zagreb danas, Vjesnik XIII/2580 (18. lipnja 1953.), 7. će se na prostoru između željezničke pruge i Save, Vjesnik N. N., Konzervatorski zavod seli u nove prostorije, Vjesnik VI/360 (26. lipnja 1946.), 2. XIII/2606 (19. srpnja 1953.), 7. N. N., Oko 100 milijuna dinara utrošeno je prošle godine N. N., Budući centar grada. Vjesnik XIII/2621 (7. kolovoza za gradnju preko 1200 stanova na Varaždinskoj cesti i u 1953.), 7. Maksimiru, Vjesnik VII/549 (7. veljače 1947.), 4. N. N., Težak izbor? Kako će se riješiti pitanje izgradnje pra- N. N., Novi tipovi stambenih zgrada, Ilustrirani Vjesnik I/86 znog zemljišta u Praškoj ulici i na Trgu maršala Tita, (13. travnja 1947.), 7. Vjesnik XIII/2645 (4. rujna 1953.), 7. N. N., Značenje Zagrebačkog velesajma, Vjesnik VII/639 N. N., Zagreb gradi u 1954., Vjesnik XIV/2770 (31. siječnja (25. svibnja 1947.), 5. 1954.), 7. N. N., Danas se otvara Zagrebački velesajam, Vjesnik N. N., Rušit će se kuća stara 200 godina, Vjesnik XIV/2951 VII/644 (31. svibnja 1947.), 3. (29. kolovoza 1954.), 7. N. N., Maršal Tito posjetio Zagrebački velesajam, Riječki N. N., Predavanje dr. Milana Preloga, Glas Zadra V/177 (6. list I/79 (4. lipnja 1947.), 1. studenog 1954.), 3. N. N., Zagrebački velesajam je odraz cjelokupnog života N. N., Nova vijećnica gradit će se na Beogradskoj ulici, Vje- naše zemlje, Riječki list I/79 (4. lipnja 1947.), 1. snik XIV/3044 (14. prosinca 1954.), 7. Od prevrata do nostalgije. Planiranje socijalističkog grada i zaštita povijesnih ambijenata u Zagrebu od 1945. do 1962. godine 31

N. N., Prva monografija o Zagrebu, Vjesnik XV (24. siječnja PRELOG, MILAN, Kako ćemo zaštititi spomenike, Vjesnik 1955.), 7. XII/2155 (5. travnja 1952.), 4. N. N., Stari Zagreb. Restauriranje Tkalčićeve ulice, Vjesnik RADOVIĆ MAHEČIĆ, DARJA; ŠTOK, SANJA, Presedan XV/3121 (17. ožujka 1955.), 7. zagrebačkog urbanizma, Život umjetnosti 59 (1997.), N. N., Konstituiran Odbor za urbanizam Izvršnog vijeća, 10-27. Vjesnik XVI/3374 (8. siječnja 1956.), 2. RANITOVIĆ, BRANKO (prir.), Zagreb 1900., Zagreb, 1974. N. N., Nezapaženo, Vjesnik XVI/3576 (26. kolovoza 1956.), RAZUM, STJEPAN, Život i djelo Lelje Dobronić (1920.- 11. 2006.), Zagreb, 2007. N. N., Stambena zgrada u Zagrebu, Arhitektura XI/1-6 RIEGL, ALOIS, Moderni kult spomenika, njegova bit, nje- (1957.), 12-14. gov postanak, u: Anatomija povijesnoga spomenika, prir. N. N., Osvrt na Interbau u Berlinu – četvrt Hansa, Arhitek- Marko Špikić, Zagreb, 2006. tura 1-6 (1957.), 56-64. RIVOSEKI, AMBROZ, Senj grad starina, Riječki list N. N., Ilica–Mihanovićeva, Čovjek i prostor VI/82 (1959.), VII/1927 (31. svibnja 1953.), 3. 4-6. R. Z., Nove kuće, novi stanari u Moskovskoj ulici, Ilustrirani N. N., Zgrada Narodnog odbora grada Zagreba, Arhitektura Vjesnik I/114 (2. studenog 1947.), 6. XIV/1-3 (1960.), 50-54. SILA, ZDENKO, Problemi dei complessi urbanistico-storici N. N., Zakon o zaštiti spomenika kulture, Narodne novine nella regione dell'Istria e del Quarnero, u: Attualità urba- XVI/18 (4. svibnja 1960.), 212-214. nistica del monumento e dell'ambiente antico, prir. Roberto N. N., Donji grad: osnovan Zavod za urbanističko i arhitek- Pane, Milano, 1957., 131-142. tonsko uređenje, Vjesnik XXI/4977 (15. prosinca 1960.), STRIŽIĆ, ZDENKO, Regulacioni plan za grad Zagreb, u: 11. STJEPAN PLANIĆ, Problemi savremene arhitekture, Za- N. N., Osnivanje zavoda za zaštitu spomenika, Vjesnik greb, 1996. (izvorno 1932.) XXII/4996 (6. siječnja 1961.), 5. STRIŽIĆ, ZDENKO, Svijetla i sjene. Jedna monografija Za- N. N., Upis u registar ustanova. Zavod za zaštitu spomeni- greba, Zagreb, 1955. ka kulture grada Zagreba, Narodne novine XVIII/47 (28. STRIŽIĆ, ZDENKO, Gornji grad, Zagreb, 1955. studenog 1962.), 12. STRUKIĆ, KRISTIAN; VOJAK, DANIEL, Kronologija Mu- NOVOVEŠAN, Prije sto godina. Harmica (Jelačićev trg) zeja grada Zagreba, u: Sto godina Muzeja grada Zagreba, danas Trg Republike, Vjesnik XIII/2578 (16. lipnja Zagreb, 2007. 1953.), 4. SUPEK, RUDI, Zašto kod nas nema borbe mišljenja?, Pogle- PALADINO, ZRINKA, Posljednji primjeri pojedinačno za- di 52-53. Časopis za teoriju društvenih i prirodnih nauka 1 štićene zagrebačke arhitekture. Značajni primjeri novih (1952.-1953.), 903-911. strujanja XX. stoljeća, Godišnjak zaštite spomenika kulture SUPEK, RUDI, Loš izbor mjesta. Povodom prijedloga da se Hrvatske 35 (2011.), 157-179. nova Gradska vijećnica izgradi na mjestu 'Kola', Vjesnik PAVIĆ, MILAN, Zagreb, fotomonografija, Zagreb, 1959. XIII/2581 (19. lipnja 1953.), 7. PERC, ALEKSANDAR, Obnova Rijeke. Mišljenje i stav kon- ŠEGVIĆ, NEVEN, Bilješke uz izložbu sovjetske arhitekture, zervatora, Riječki list II/308 (29. veljače 1948.), 4. Vjesnik VII/807 (6. prosinca 1947.), 2. PERČIĆ, IVA, Kako čuvamo spomenike kulture. Bilješke ŠEGVIĆ, NEVEN, Stanje stvari, jedno viđenje 1945.-1985., s prvog Savjetovanja konzervatora FNRJ, Riječki list Arhitektura u Hrvatskoj 1945-1985., Zagreb 2012., VII/1909 (10. svibnja 1953.), 3. 124-135. PERČIĆ, IVA, Naša se kulturna baština usklađuje potreba- THÖNER, WOLFGANG; MÜLLER, PETER, Bauhaus-Tra- ma današnjice, Riječki list VII/1947 (24. lipnja 1953.), 3. dition und DDR-Moderne. Der Architekt Richard Paulick, PERČIĆ, IVA, Konzervatorski zahvati na spomenicima München – Berlin, 2006. Istre i Hrvatskog Primorja, Vjesnik XIII/2589 (28. lip- T. M., Užurbanim tempom dovršava se uređenje Velesajma, nja 1953.), 5. Vjesnik VII/642 (29. svibnja 1947.), 3. PERČIĆ, IVA, Sukob prošlosti i budućnosti? Problem riječ- JÜRGEN, TRIMBORN, Denkmale als Inszenierungen im kog Starog grada s konzervatorskog stanovišta, Novi list öffentlichen Raum, Köln, 1997. VIII/2246 (16. lipnja 1954.), 3. TURINA, VLADIMIR, Neuralgične tačke arhitekture Zagre- PERŠEN, MIRKO, Zagreb u zamislima projektanata, Vjesnik ba, Telegram II/83 (24. studenog 1961.), 4. XIV/2806 (14. ožujka 1954.), 4. UCHYTIL, ANDREJ, Arhitekt Alfred Albini, magistarski rad, P. G., Naša ulica i naš trg, Vjesnik V/79 (21. srpnja 1945.), 2. Arhitektonski fakultet, Zagreb, 1990. PRELOG, MILAN, Nepoznate vrijednosti naše srednjovjekov- UCHYTIL, ANDREJ; ŠTULHOFER, ARIANA, Arhitekt ne umjetnosti, Vjesnik XI/2044 (29. studenog 1951.), 7. Alfred Albini, Acta Achitectonica, Zagreb, 2007. 32 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

V., Razgovaramo sa ing. K. Ostrogovićem, Vjesnik XII/2233 ZEMLJAK, IVAN, Zagrebački parkovi, Čovjek i prostor 21 (26. lipnja 1952.), 2. (1954.), 3. VRBANIĆ, VIDO, Zagabria. Problemi e studi urbanistici, Il ZEMLJAK, IVAN, Rasuti grad, neki zadaci zagrebačkog monumento per l'uomo - The Monument for the Man. Recor- urbanizma, Čovjek i prostor 35 (1955.), 1. ds of the II International Congress of Restoration, Venezia, ZEMLJAK, IVAN, Zagrebački Donji grad, Čovjek i prostor 1972., 713-721. 72 (1958.), 1. WILL, THOMAS, Die Autorität der Sache. Zur Wahrheit ZEMLJAK, IVAN, Prijedlozi za urbanističku obnovu Ilice, und Echtheit von Denkmalen, u: Echt - alt - schön - wahr. Čovjek i prostor 84 (1959.), 4-5. Zeitschichten der Denkmalpflege, (ur.) Hans-Rudolf Meier, ŽIVKOVIĆ, HINKO, Vratimo Zadru stari izgled, Glas Zadra Ingrid Scheurmann, München, 2006, 82-93. V/144 (20. ožujka 1954.), 3.

Summary

FROM UPHEAVAL TO NOSTALGIA. PLANNING THE SOCIALIST CITY AND PROTECTING THE HISTORIC SETTINGS IN ZAGREB FROM 1945 TO 1962 The paper discusses the relationship between urban planning of renaming existing streets and constructing new ones within the new and conservation of previously formed urban complexes in city and in the natural landscape under Medvednica, to urban ex- Zagreb after World War II. The authors interpret the processes of pansion in the sense of contact with the existing city or in moving transformation of the city after the war, from renaming of streets away from it. The article analyses the incurrence of a reaction, that is, and squares to developing the city south of the railway. Through the development of nostalgia and the beginnings of urban history the analysis of newspaper articles the paper examines the me- research in the 1950s and conservation service under the People's dia-created image of a new urban reality, envisaged through the Committee of the City of Zagreb in the early 1960s. transformations of public spaces. These transformations vary, from 33

Želimir Laszlo Konzervatorsko nazivlje

Želimir Laszlo UDK: 81'373.46:7.025 HR – 10 000 Zagreb, Dr. Rojca 21 Stručni rad/Professional Paper Primljen/Received: 13. 7. 2017.

Ključne riječi: zbrka, konzervator, restaurator, konzervator- - CC (International Council of Museums, Committee for restaurator, spomenik kulture, kulturno dobro, kulturna baština, Conservation, Međunarodni odbor za muzeje, Komitet za šira slika konzervaciju) ovako to definira: Djelatnost konzervatora- Key words: mess, conservator, restorer, conservator-restorer, restauratora (konzervacija) sastoji se u tehničkom ispitivanju, cultural monument, cultural good, cultural heritage, the big zaštiti i konzervaciji/restauraciji kulturnog dobra2. picture Isti komitet smislio je novi naziv za struku: conservator-restorer. Taj konzervator-restaurator je onaj kojega mi zovemo U članku se nastoji odrediti doseg naziva conservator-restorer u od- jednostavno i tradicionalno restaurator. Konzervator u ovom nosu na naše tradicionalno nazivlje i utvrditi da se ovaj internacio- spoju dviju riječi koje su istoznačnice nema veze sa stručnja- nalni naziv odnosi samo na restauratore, a nikako i na konzervatore. kom konzervatorom. To ICOM-CC u svom dokumentu izriči- Slično tome razmatraju se sintagme spomenik kulture, kulturno to kazuje: Ovaj se termin (konzervator-restaurator, op.a.) upo- dobro i kulturna baština. Nastoji se ukazati na to da tzv. definicije trebljava u cijelom tekstu kao kompromisno rješenje; naime, isti se ovih sintagmi u međunarodnim konvencijama nemaju namjeru biti stručnjak naziva “konzervator” (conservator) u engleskom jezič- općima, već se odnose samo na neki od segmenata kulturnih doba- nom području, “restaurator” u zemljama romanskih i germanskih ra ili baštine kojima se neka konvencija bavi. To nisu prave definicije. jezika3. Conservator u dvjema riječima povezanima crticom Također se na primjerima pokazuje kako internacionalno nazivlje u definiciji ICOM CC-a (conservator-restorer) znači isto što i nije u potpunosti prihvaćeno u svijetu; samo nekoliko država ih se restorer. Dalje se u definiciji ICOM-CC-a navodi: Neke stru- pridržava i to samo djelomično. Dakle, ne radi se o nekoj nužnoj ke vezane uz konzervaciju, kao konzervatorski arhitekti, znan- obvezi. Na kraju, skreće se pažnja na to da rasprava o nazivlju i nije stvenici i inženjeri, te i svi drugi koji pridonose konzervatorskim toliko važna kako to obično mislimo. Mnogo je važnije raspraviti što smo sve do sada svrstavali i što ćemo od sada svrstavati pod kulturna dobra/kulturnu baštinu, jer se javlja ozbiljan problem dis- krepancije između onoga što bismo htjeli štititi i onoga što doista 2 U originalu tekst glasi: The activity of the conservator-restorer (con- možemo zaštititi. servation) consists of technical examination, preservation, and conservation-restoration of cultural property. ICOM-CC, The Conservator-Restorer: a Definition of the Profession. http://icom.museum/fileadmin/user_upload/ Tko je restaurator? Izraz potječe od francuske riječi re- pdf/professions/Theconservator-restorer.pdf staurateur i to je onaj koji obnavlja, popravlja; oštećene umjet- Prijevod je preuzet iz Informatice Museologice 1/4, članak Konzervator- 1 restaurator: definicija profesije, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, ničke predmete . Zvuči naivno, ali ako bismo umjetničke 1992., 67. predmete zamijenili s kulturnim dobrima ova definicija i 3 Isto, originalni tekst glasi: This term is used throughout this text, as nije tako daleko od istine. Čime se restauratori bave? ICOM a compromise, since the same professional is called, “conservator” in the English speaking countries, and “restorer” in those where Romance and 1 Rječnik stranih riječi http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci, Germanic languages are spoken. http://icom.museum/fileadmin/user_ (lipanj 2017.) U Rječniku stranih riječi pod natuknicom restaurator navodi upload/pdf/professions/Theconservator-restorer.pdf se sličan opis: stručnjak za obnavljanje starinskih umjetničkih predme- Prijevod je preuzet iz Informatice Museologice 1/4, članak Konzervator- ta… KLAIĆ, BRATOLJUB, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, restaurator: definicija profesije, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, 1980., natuknica restaurator. 1992., 68. 34 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

djelatnostima, nisu spominjani u ovom dokumentu4. Distinkcija (oružanog sukoba, potresa, poplave, požara, ekoloških incidenata je jasna. Ponavljam, conservator u spojenim istoznačnicama i katastrofa ili drugih izvanrednih okolnosti), poduzima mjere conservator-restorer u definiciji restauratorske struke nema za sprječavanje krađe, pljačke, protupravnog prisvajanja kultur- nikakve veze sa svima drugima koji se bave zaštitom kul- nih dobara, radi upravne i stručne poslove na zaštiti i očuvanju turnih dobara, a koje mi tradicionalno zovemo konzervato- kulturnih dobara predviđene ovim Zakonom6. Je li dosta? Za rima. On ovdje označava restauratora. U nas konzervatori razliku od restauratora, nema škole za konzervatora. Taj se rade upravo ono na što se definicija restauratora ne odnosi. posao i struka uči uz rad. Konzervatori su nekad bili ne samo Nama je termin „konzervator“ došao iz Austro-Ugarske i kod konzervatori, nego i velikani svojih osnovnih struka; danas nas su Max Dvořák, Vicko Andrić, Ljubo Karaman, Gjuro nažalost (zbog birokratizacije struke – ali to je druga tema) to Szabo, Milan Prelog, Cvito Fisković… bili konzervatori, a ne uglavnom više nisu. Najvažniji naši povjesničari umjetnosti restauratori pa niti konzervatori-restauratori. Zbrku koju je bili su konzervatori i već smo ih spomenuli. Slično vrijedi i za učinila definicija restauratorske struke navela je neke da pod konzervatore arheologe, arhitekte, povjesničare, etnologe itd. konzervatora-restauratora strpaju sve restauratore pa i sve Pitam se i čudi me: zašto konzervatori nisu žestoko i burno konzervatore. Restauratorska struka je posebna struka i neće reagirali na zanemarivanje i nepriznavanje struke? Kako je se ništa postići negiranjem konzervatorske struke – osim moguće da se ona negira? Zar samo zato što Anglosasi pod štete koja je već nastupila. Ono što mi zovemo konzerva- istim terminom podrazumijevaju nešto drugo? Nije mi po- torom sigurno nije restaurator, pa ni konzervator-restau- znato da je igdje ovaj pokušaj nazivanja restauratorske struke rator. On nije ni ono što Amerikanci ili Englezi ili Australci proizveo toliku štetu kao u nas. zovu conservator. Nakon uvida u definiciju ICOM CC-a to Postoji još jedna razlika između konzervatora i restaura- bi trebalo biti svakome jasno. Što radi konzervator? Iako je tora koja nam olakšava njihovo razdvajanje. Konzervatori, termin konzervator nepotrebno i sramno nestao iz Zakona baš kao ni kustosi u muzejima, ne smiju nikada intervenirati o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara5, u njemu se propisuje u materijal kulturnog dobra. Restauratori, između ostaloga, sva sila konzervatorskih poslova. Ondje se općenito kaže da upravo to čine. Čak i kad se nešto nevino zove „restaurator- zaštita kulturnog dobra… (treba biti, op. a.) sukladna pravi- sko čišćenje slike“ to najčešće znači skidanje i odstranjivanje lima konzervatorske struke, a evo i konzervatorskih poslova gornjeg sloja staroga laka. Restauratori se upravo za takve koje restauratori (konzervatori-restauratori) ne obavljaju ili poslove školuju. Ne kažem da restauratori samo to rade, poglavito ne obavljaju, a koje zakon nabraja: provedba mjera ali je sigurno da to najčešće rade – popravljaju, obnavlja- zaštite pravne i stručne naravi, sprječavanje protupravnog postu- ju, restauriraju kulturna dobra. Njihova struka ima stroge panja i protupravnog prometa kulturnim dobrima, te nadzor nad etičke propise koji su takvi upravo zato da se što manje dira iznošenjem i uvozom kulturnih dobara, uspostavljanje uvjeta da u originalni materijal. Njihova je obveza konzultiranje sa kulturna dobra prema svojoj namjeni i značenju služe potrebama stručnjacima nekog područja ljudskog znanja. ICOM CC pojedinca i općem interesu, sustavno praćenje stanja kulturnoga nalaže da konzervator-restaurator mora raditi u tijesnoj su- dobra i osiguravanje njegove zaštite od svakog ugrožavanja… kao radnji s kustosom i drugim nadležnim stručnjacima7. U nas su i svake druge protupravne ili neovlaštene uporabe, vrednovanje to kustosi u muzejima i konzervatori za kulturna dobra za kulturnih dobara, utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra na te- predmete izvan baštinskih ustanova. Ne samo da restaura- melju stručnog vrednovanja, vođenje registra kulturnih dobara, tor i konzervator nisu ista struka, nego je za restauratora istraživanja kulturnoga dobra (restauratori [konzervatori-re- obvezna suradnja s drugim strukama, pa i s konzervatorima. stauratori] ne vode etnološka ili arheološka istraživanja iako Ima, međutim, jedno područje u kojem se ove dvije struje njihovo sudjelovanje u nekim timovima poželjno), izrađuje ke susreću i preklapaju – preventivna zaštita. Za nju su dokumentaciju za sva kulturna dobra radi njihove zaštite i oču- zaduženi svi. Tako bi se restaurator trebao brinuti da mi- vanja, sudjeluje u postupku izdavanja građevinske dozvole, daje kroklima, kemijski spojevi, neadekvatno rukovanje i slične odobrenje za izradu replike kulturnoga dobra, daje odobrenja za stvari ne štete kulturnim dobrima. Naravno, oni to često iznošenje kulturnoga dobra ili ih zabranjuje, određuje uvjete radi i rade. To isto trebaju raditi i rade i konzervatori, primje- zaštite i čuvanja kulturnih dobara za slučaj izvanrednih okolnosti rice za predmete u nekoj crkvi ili negdje drugdje, kustosi u muzejima itd. Najbolje je kad je na djelu suradnja. No, 4 Isto, originalni tekst: Certain professions related to conservation, Con- servation Architects, Scientists, and Engineers, and all other who contribute 6 Isto. to conservation, are not mentioned in this document since they are already 7 Originalni tekst: …the conservator-restorer must work in the closest governed by accepted professional standards. Fusnota (2) http://icom.mu- co-operation with the curator or other relevant scholar. ICOM-CC, The Con- seum/fileadmin/user_upload/pdf/professions/Theconservator-restorer.pdf servator-Restorer: a Definition of the Profession. Prijevod je preuzet iz Informatice Museologice 1/4, članak Konzervator- http://icom.museum/fileadmin/user_upload/pdf/professions/Thecon- restaurator: definicija profesije, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, servator-restorer.pdf 1992., 68. Prijevod je preuzet iz Informatice Museologice 1/4, članak: Konzervator- 5 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1999_07_69_1284. restaurator: definicija profesije, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, html 1992., 67. Konzervatorsko nazivlje 35

za dobru suradnju potrebno je prvo priznanje da postoje Američkim Državama za restauratora isključivo navode dvije različite struke. Nema nikakvoga smisla da na ovaj termin conservator, a za restauriranje conservation. Nema način surađuju pripadnici iste struke. Uostalom, pogubno nigdje conservator-restorer. Zanimljivi su Kanađani. Oni je preventivnu zaštitu prepustiti samo restauratorima, a imaju udrugu restauratora koja se zove Canadian Associa- za neke njene postupke oni i nisu kompetentni. Primjerice tion for Conservation, ali imaju i odjel Canadian Association zaštita od krađe, požara, sprječavanje ilegalne trgovine, of Emerging Conservators koji pak imaju i svoju francusku namjena pojedinih prostorija u muzejima i slično. To obič- verziju naziva za frankofonske Kanađane Association ca- no rade konzervatori i/ili kustosi uz pomoć drugih struka nadienne des restaurateurs émergents committee of CAC. No kao što su kriminalistički stručnjaci, vatrogasni stručnjaci, ni ovdje nema conservatora-restorera, tu su samo odvojeno pravnici, tvrtke koje se bave ugradnjom protuprovalnih i „conservators“ i „restaurateurs“. Ni oni – a mogli bi lako, protupožarnih alarma... dobro bi im sjelo – ne koriste ICOM CC-ovo nazivlje. Au- No, vratimo se temi. Članak objavljen u Godišnjaku za- strijska udruga restauratora se zove Österreichische Resta- štite spomenika kulture u Hrvatskoj nosi naslov Novi prilozi uratorenverband, Nijemci imaju Verband der Restauratoren. raspravi o nazivu ukupnog predmeta interesa konzervatorsko- Nema nigdje conservatorsa. Sugestiju ICOM CC-a prihvatili restauratorske i muzejske struke.8 U njemu se spominje samo su Francuzi koji imaju Fédération Française des Conserva- restauratorska struka jer se iskaz konzervatorsko-restaurateurs/Restaurateurs, Španjolci, Asociación de Conservadores torska, kao što smo pokazali, odnosi samo na restaurator- Restauradores de España i europska udruga European Confe- sku struku. Nema konzervatora. Ni s muzealcima nismo deration of Conservator-Restorers' Organisations. Dakle, vlada bolje sreće. Ne postoji muzejska struka. To može biti samo šarenilo i naziv ICOM CC-a nije ni izdaleka općeprihvaćen. kolokvijalni naziv – muzealci. Postoji stručno muzejsko Zašto mi žurimo? Imamo sjajnu tradiciju i nazivlje koje svi osoblje, ali ono nije svo iste struke. U Zakonu o muzejima razumiju: konzervator i restaurator. I sve je odmah jasno. stoji da je stručno zvanje u muzeju kustos9. Ostale stručne No, ako su se naši restauratori već opredijelili da prihvate poslove u muzeju obavljaju muzejski pedagog, dokumenta- nazivlje ICOM-a, bilo bi itekako dobro zadržati naziv kon- rist, informatičar, restaurator, voditelj marketinga i voditelj zervator u njegovom tradicionalnom značenju, jer drugoga odnosa s javnošću10. Na koga je mislio autor? Na kustose, boljeg termina za sada nema na vidiku. Amerikanci i Britan- na restauratore11. Zašto se nigdje niti u tekstu niti u na- ci ne osjećaju ovu teškoću jer oni imaju drukčiju tradiciju i slovu ne spominju dvije struke koje su baštinske i koje se nikad nisu imali konzervatore oformljene kao struku. Oni posve sigurno bave zaštitom, čuvanjem i prezentiranjem se oslanjaju na znanstvenike (scientists), učenjake (scholars), važnog dijela kulturne baštine? To su arhivska i knjižničar- službenike (officers) i slično. ska struka. One nisu ni konzervatorska, ni restauratorska, Da zaključim. Crticom spojene istoznačnice restaurator- ni kustoska, nego su posebne struke sa svojim metodama konzervator ili konzervator/restaurator nikako značenjem ne rada, svojom etikom, svojim pravilima i svojim zakonima12. pokrivaju konzervatorsku struku, nego su samo varijanta Naslov članka je zapravo besmislen. naziva za restauratorsku struku. To valja stalno imati na Ne znam zašto smo definiciju ICOM CC-a tako ozbiljno umu i onda će nam rasprava o terminima koji se odnose na shvatili i zašto napuštamo tradicionalni naziv restaura- naše struke biti lakša i organiziranija. tor. Amerikanci, Britanci, a ni drugi s engleskog govornog Tako stvari stoje sa strukama. Što je s predmetom inte- područja ne haju za prijedlog ICOM CC-a. U Sjedinjenim resa spomenutih struka? Umjetnički i historijski spomenici, spomenici kulture, kulturna dobra i kulturna baština su sve 8 VOKIĆ, DENIS, Novi prilozi raspravi o nazivu ukupnog predmeta in- same sintagme. To su skupovi riječi koje zajedno imaju po- teresa konzervatorsko-restauratorske i muzejske struke, Godišnjak zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj, 39 (2015.), 7 – 16. sebno značenje. Samostalno riječi iz sintagmi imaju odvojena 9 Zakon o muzejima, Članak 38. (1) Stručna muzejska zvanja u mu- i neovisna značenja. Primjerice, riječ spomenik u sintagmi zejskoj struci jesu kustos, viši kustos i muzejski savjetnik.http://narodne- spomenik kulture ima svoje zasebno značenje, a isto tako i riječ novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_10_110_2121.html 10 Isto, alineja (2) Stručne poslove u muzeju i galeriji te muzeju, galeriji i kultura, ali sintagma ima opet svoje treće vlastito značenje. zbirci unutar pravne osobe obavljaju muzejski pedagog, viši muzejski peda- Ono je dijelom vezano za značenje pojedinih riječi koje ga gog, muzejski pedagog savjetnik, dokumentarist, viši dokumentarist, doku- tvore, ali je isto tako od njih djelomično neovisno. To znači mentarist savjetnik, informatičar, viši informatičar, informatičar savjetnik, restaurator, viši restaurator, restaurator savjetnik, voditelj marketinga, viši da isključivo analizom značenja pojedinih riječi sintagme ne voditelj marketinga, savjetnik za marketing, voditelj odnosa s javnošću, viši možemo dostatno dokučiti njezino značenje. Od pobrojenih voditelj odnosa s javnošću, savjetnik za odnose s javnošću. sintagmi samo ona stara umjetnički i historijski spomenici ima 11 U Zakonu o muzejima još nema spomena o konzervatorima-restauratorima, nego se struka po starinski i jednostavno naziva restauratorskom. posve sigurno preusko značenje, nedostatan opseg. Tu teško 12 Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, http://narodne-novine.nn.hr/ možemo ugurati etnološke spomenike, mnoge arheološke clanci/sluzbeni/1997_10_105_1617.html spomenike (npr. rimske tegule koje sigurno nisu umjetničke Zakon o knjižnicama, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1997_10_105_1616.html i nisu povijesno važne), a kamo li predmete svakodnevne 36 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

upotrebe iz prošlog stoljeća (primjerice zbirke ambalaže)… naivna je. To se zbivalo na potpuno isti način i dok smo Ali preostale sintagme imaju tako rastegljive opsege da u predmet našeg interesa zvali spomenikom kulture. Otkada njih možemo utrpati sve i svašta, zapravo gotovo sve što postoji organizirana služba zaštite kulturnih dobara svaka nam padne na pamet. Obično se njihova upotreba interpre- je generacija u korpus kulturnih dobara dodavala ono što je tira kao njihov razvoj u kojemu bi one bile sve preciznije i smatrala važnim. Ne znači da su sva ta dobra u korpusu i sve bolje definirale ono na što se odnose. Kako idemo od ostala. Tako su svojedobno u nas važno mjesto među vrstama spomenika kulture preko kulturnog dobra do kulturne baštine, spomenika kulture imali spomenici Narodnooslobodilačke sve smo precizniji i točniji. Ali tome jednostavno nije tako. borbe (NOB-a) i radničkog pokreta. I gle čuda, nakon 1990. Spomenik kulture je jako rastegljiva sintagma. Obično se kaže godine, formiranja hrvatske države i Domovinskog rata ova kako ona označuje samo materijalne predmete i to ne sve vrsta je netragom nestala. Vrste nema u službenom registru koji nas zanimaju. No, to je samo naša navika jer je sintagma kulturnih dobara Ministarstva kulture, a od njih preko tisuću relativno dugo trajala13. Kada se sintagma koristila jedva se ostalo je samo nekoliko, toliko da ih možemo pobrojiti prsti- nazirala pojava nematerijalne baštine koja je kasnije ušla u ma jedne ruke, koji se još „vode“. Tko je registar raščistio? Ge- konzervatorski obzor i u konzervatorsku legislativu. Ali lako neracija aktivna nakon 1990. godine. To se radi i bez sintagmi je zamisliti nematerijalni spomenik kulture. Primjerice, zašto i bez teorije. Uostalom, radi se o procesu. Ne treba zamišljati Beethovenova IX. simfonija ne bi bila spomenikom kulture? kako, eto, jedna generacija, na svečanosti ili radno, za stolom, Zar kompozitor nije podigao spomenik glazbi, dakle i kultu- predaje baštinu mlađoj generaciji i odlazi u penziju. Proces ri? Zar spomenici kulture nisu Sunčana polja Blagoja Berse je stalan i neprimjetan, događa se na mnogim mjestima i u ili Quam pulchra es Ivana Lukačića? Riječ spomenik nikako se njemu sudjeluje mnogo ljudi. Primjećuje se kada osvane neka ne smije uzeti doslovno. Ne radi se samo o spomenu, niti nova teorija, npr. nova muzeologija, ili kada se povjesničari samo o spomeniku, to su preuska značenja. Pod sintagmom zainteresiraju za tzv. svakodnevni život, ili naprosto kad se spomenik kulture mogu se podrazumijevati svi materijalni pa dogodi neka moda, da se onda opseg kulturnih dobara širi i u i nematerijalni predmeti koji svjedoče o prošlim vremenima, korpus upadaju novi predmeti. Jedno vrijeme bilo je strašno od neolitske sjekire do Tizianove slike, od tegule do katedra- in skupljati ambalažu i onda su se muzeji napunili upravo tim le, od igle do lokomotive, od narodne pjesme do opere. Vrlo predmetima, ili: jedno vrijeme bilo je u modi naivno slikar- lako sintagma spomenik kulture mogla je progutati sve pred- stvo pa su se muzeji nakrcali upravo takvih slika, ali danas mete koje danas obuhvaćaju „definicije“ sintagmi kulturno je ta moda prošla i rijetko tko skuplja takve slike – zapravo dobro i kulturna baština. No to se jednostavno nije dogodilo samo neki specijalizirani muzeji. i zato se danas služimo samo zadnje spomenutim dvjema Zašto nitko nije zadovoljan definicijama sintagmi koje sintagmama. Ne treba žaliti. Nema neke štete. U kulturno nam se nude i koje upotrebljavamo? Zato što one kaskaju dobro uključili smo i nematerijalne spomenike i sve što naše za onim što se u praksi zbiva. Pogrešno je misliti da opseg vrijeme zahtijeva. Zapravo i nema neke velike razlike u mo- pojmova sintagmi kulturno dobro i kulturna baština ovisi gućem opsegu sintagmi spomenik kulture i kulturno dobro. o njihovim „definicijama“. Nikad nije ni ovisio. Obrnuto, To vrijedi i za kulturnu baštinu, ali mi se ipak čini da je ona „definicije“ uz međunarodne propise uvijek se donose za najmanje primjerena. Ne zbog opsega, obuhvat je takav da neku posebnu svrhu. Nijedna se ne usudi biti univerzalna. u njemu ima mjesta za sve što bismo htjeli, nego zbog toga Tako se primjerice u tzv. Haškoj konvenciji14 prvo navodi što ona nema jedninu. Baština je zbirna imenica koja ozna- formula: U smislu ove Konvencije 15 kulturnim se dobrima, čava skupinu predmeta. Za Zagrebačku katedralu možemo bez obzira na njihovo podrijetlo ili njihova vlasnika, smatraju: reći da je spomenik kulture ili da je kulturno dobro, ali zvuči rogobatno kada kažemo da je ona kulturna baština. Bolje 14 Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanoga suko- zvuči kada kažemo da pripada kulturnoj baštini ili da je dio ba, Haag, 1954. godine. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2002_05_6_75.html kulturne baštine. Kada nasljeđujemo, baštinimo od naših sta- 15 Isto. Cijeli Članak 1. Definicija kulturnih dobara glasi: rih, ne nasljeđujemo baštinu ili naslijeđe nego dobra, polja, U smislu ove Konvencije, kulturnim se dobrima, bez obzira na njihovo kuće… u našem slučaju kulturna dobra. U registru kulturnih podrijetlo ili njihova vlasnika, smatraju: dobara svaki upisani predmet je pojedinačno kulturno dobro, a) pokretna ili nepokretna dobra od velike važnosti za baštinu naroda, kao što su spomenici arhitekture, umjetnički ili povijesni spomenici, bilo ali ako bismo imali registar kulturne baštine i u njemu bi bili vjerski ili svjetovni; arheološki lokaliteti; skupovi građevina koji su kao pojedinačni predmeti koji zajedno čine kulturnu baštinu. cjeline povijesno ili umjetnički zanimljivi; umjetnička djela; rukopisi, knjige i drugi umjetnički, povijesno ili arheološki zanimljivi predmeti; Isticanje baštine u sintagmi kulturna baština pomiče pažnju znanstvene zbirke i važne zbirke knjiga, arhivskog gradiva ili reprodukcija od predmeta prema načinu kako smo ga stekli. Teza po kojoj gore definiranih dobara; je to dobro, jer omogućuje svakoj generaciji da u baštinu stavi b) zgrade čija je glavna i stvarna namjena očuvanje ili izlaganje kulturnih dobara definiranih u točki a) kao što su muzeji, velike knjižnice, mjesta i ono iz nedavne ili vrlo skore prošlosti što smatra važnim, pohrane arhivskog gradiva te skloništa namijenjena sklanjanju pokretnih kulturnih dobara definiranih u točki a) u slučaju oružanog sukoba 13 Pojava sintagme spomenik kulture dobro je opisana u već spome- c) središta koja sadrže znatnu količinu kulturnih dobara definiranih u nutom članku: VOKIĆ, DENIS, 2015., 7 – 16. točkama a) i b), nazvana »spomenička središta«. Konzervatorsko nazivlje 37

pokretna ili nepokretna dobra od velike važnosti za baštinu nalazi… pa se čak poimence spominju poštanske, taksene i naroda kao što su spomenici arhitekture, umjetnički ili povijesni druge slične marke, pojedinačne ili u zbirkama19. Nema sku- spomenici, bilo vjerski ili svjetovni; arheološki lokaliteti… Ništa pina zgrada, ne spominje se monumentalnost… Zašto? nije ispušteno iz dotadašnje povijesti nazivlja, ni umjetnički Pa zato što se zgrade ne kradu, lokaliteti ne odnose izvan ili povijesni spomenici, ni lokaliteti itd. Ovdje se kulturnim zemlje itd. dobrima proglašuju i zgrade čija je glavna i stvarna namjena Sve te „definicije“ kulturnih dobara i kulturne baštine u očuvanje ili izlaganje kulturnih dobara. Zgrada može biti za- konvencijama, ne samo u spomenutim nego i u drugima, dnja rugoba i potpuno beznačajna, ali će i opet, ako čuva nedostatne su. Njihova svrha je što preciznije pobrajava- kulturna dobra, biti za potrebe Konvencije tretirana kao nje na što se neka konvencija odnosi, a ne donošenje opće kulturno dobro. Ključ razumijevanja je u onome: u smislu definicije. Ono što u konvencijama zovemo definicijama ove Konvencije… „Definicija“ se donosi samo za potrebe to – nisu. U njima se ne govori o tome što neko kulturno Konvencije. To ne može biti univerzalno pravilo pa se to i dobro/kulturna baština u biti jest, što je njihova suština. ne ponavlja u drugim konvencijama. „Definicije“ se odre- One ne određuju sadržaj pojma (iskazanog sintagmama), đuju u skladu s praktičnim potrebama primjene pojedinih nego samo nabrajaju stvari na koje se ona odnosi. Stoga su konvencija. Ovakve „definicije“ kulturnih dobara/kulturne u raspravi o nazivlju i definiciji kulturnih dobara/kulturne baštine na općoj razini ne zadovoljavaju. U Konvenciji o baštine ove tzv. definicije (koje smo zato uredno stavljali zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine16 prvo, a što bi pod navodnike) manje ili više beskorisne. Nema tu neke drugo, ide mantra za potrebe ove Konvencije kao kulturna znanstvenosti pa čak ni sustavnosti. Rasprave oko definira- baština smatrat će se... spomenici: arhitektonska djela, mo- nja pojmova izraženih sintagmama kulturna dobra/kultur- numentalna skulptorska i slikarska djela… skupine zgrada… na baština ostaju samo na pokušajima da se dokuči opseg. lokaliteti…17 Zašto samo monumentalna djela? Zato što se Opseg se, dakako, sve više širi. U novije vrijeme u njega je konvencijom nastoji posebno zaštititi samo svjetska mo- ušla velika skupina dobara – nematerijalna kulturna dobra. numentalna kulturna baština, a ne svaki predmet koji ulazi Kada bismo mogli definirati bit i sadržaj pojmova/sintagmi u korpus kulturne baštine. O nematerijalnim kulturnim bilo bi nam mnogo lakše, ali to do sada nikome nije poš- dobrima još nema ni spomena. To dakako nije, niti ima lo za rukom. Pravo pitanje glasi: zašto nismo u stanju na namjeru biti općom definicijom. Koliko su „definicije“ u zadovoljavajući način definirati kulturna dobra/kulturnu konvencijama ograničene pokazat ću na još samo jednom baštinu? To bi nas tada dovelo do rasprave o načinu na koji primjeru. U Konvenciji o mjerama za zabranu i sprečavanje predmeti ulaze u korpus kulturnih dobara/kulturne baštine nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosa svojine kulturnih i zašto ih u korpus uvrštavamo. 18 dobara navodi se: U svrhe ove Konvencije smatraju se dobra: Što se tiče dileme: kulturno dobro ili kulturna baština? rijetke zbirke i primjerci faune, flore… dobra koja se odnose (ostalo je kod nas otpalo, drugdje nije), zapravo je svejedno na historiju, uključujući historiju nauke i tehnike… arheološki što se odabere. Mi i opet slijepo slijedimo međunarodne udruge i organizacije. Kao primjer neka nam posluže službe- 16 Convention Concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage, Pariz, 1972. ni nazivi lista kulturnih dobara/kulturne baštine pojedinih Na hrvatskom tekst Konvencije je objavljen u Službenom listu SFRJ, država. Tu, kao i kod nazivlja za struke, vlada posvemašnje br. 1772, 1971. i dostupan je na adresi: http://digured.srce.hr/arhiva/263/33320/www.hidra.hr/hidrarad/pobirac-upload/murh/000239. šarenilo. Italija i Švicarska upotrebljavaju sintagmu kulturna pdf , ali samo kao preslik stranice Službenog lista. 17 Isto. Tekst definicije na engleskom: 19 Isto. Član 1. U svrhe ove Konvencije kulturnim dobrima smatraju se Article 1 dobra, religioznog ili svjetovnog karaktera, koje svaka država označi kao For the purposes of this Convention, the following shall be considered as značajna za arheologiju, predhistoriju, historiju, književnost, umjetnost ili "cultural heritage": nauku, a koja pripadaju sljedećim kategorijama: (a) rijetke zbirke i primjerci - monuments: architectural works, works of monumental sculpture and pa- faune, flore, mineralogije i anatomije; predmeti paleontološkog značaja; (b) inting, elements or structures of an archaeological nature, inscriptions, cave dobra koja se odnose na historiju, uključujući historiju nauke i tehnike, vojnu dwellings and combinations of features, which are of outstanding universal i socijalnu historiju, kao i život državnika, mislilaca, naučnika i umjetnika na- value from the point of view of history, art or science; cionalnog značaja i na značajne nacionalne događaje; (c) arheološki nalazi - groups of buildings: groups of separate or connected buildings which, (redovni i ilegalni) i arheološka otkrića; (d) dijelovi rastavljenih umjetničkih because of their architecture, their homogeneity or their place in the lan- ili historijskih spomenika i arheoloških nalazišta; (e) stari vrijedni predmeti, dscape, are of outstanding universal value from the point of view of history, stariji od sto godina, kao natpisi, kovani novac i pečati; (f) etnološki mate- art or science; rijal; (g) dobra od umjetničkog interesa, kao: (i) platna, slike i crteži rađeni - sites: works of man or the combined works of nature and of man, and areas samo rukom na svakoj osnovi i od svakog materijala (izuzev industrijskih including archaeological sites which are of outstanding universal value crteža i fabričkih predmeta ukrašenih rukom); (ii) originalna kiparska djela from the historical, aesthetic, ethnological or anthropological points of view. od svakog materijala; (iii) originalne gravure, estampe i litografije; (iv) ori- http://www.icomos-hrvatska.hr/documents/1972%20Konvencija%20o%20 ginalne umjetničke instalacije i montaže od svakog materijala; (h) rijetki zastiti%20svjetske%20kulturne%20i%20prirodne%20bastine.pdf rukopisi i inkunabule, stare knjige, dokumenti i publikacije od naročitog 18 Convention on the Means of Prohibiting and Preventing the Illicit značaja (historijskog, umjetničkog, naučnog, književnog itd.), pojedinačno Import, Export and Transfer of Ownership of Cultural Property 1970 , ili u zbirkama; (i) poštanske, taksene i druge slične marke, pojedinačne ili u Paris, 1970. Na hrvatskom tekst je dostupan na adresi: http://narodne- zbirkama; (j) arhivi, uključujući i fonografske, fotografske i kinematografske; novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2002_05_6_75.html (k) predmeti namještaja stariji od sto godina i stari muzički instrumenti. 38 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

dobra (Catalogo Generale dei Beni Cultural, Swiss Inventory of politiku i svoje predmete koje dokumentira, čuva i prezen- Cultural Property), a Poljska i Rusija imaju popise kulturne tira. MoVA je pravi muzej. Dok su neki virtualni predmeti baštine (Objects of cultural heritage in Poland, Russian cultural virtualne umjetnosti već spremljeni u muzej i odavno su heritage register). Zgodan je primjer Slovačke. Na engleskom muzejski predmeti, nijedna konvencija, nijedna definicija njihov se popis zove Cultural Heritage Monuments, a na nje- koja se odnosi na kulturna dobra/kulturnu baštinu za sada mačkom Kulturdenkmale (spomenici kulture). I to bi uglav- ih ne spominje. To će izazvati nove muke onima kojima je nom (uz nas, Sloveniju, Bosnu i Srbiju) bilo sve od upotre- stalo do definicija i nazivlja. be sintagmi kulturno dobro/kulturna baština u službenim Slično vrijedi i za arhive i knjižnice koji već odavno čuva- popisima. Austrija ima Denkmalgeschütztes Objekt, Belgi- ju virtualne dokumente i knjige. Za sada su problemi naziv- ja: National Heritage Site, Češka: Seznam národních kulturních lja ponajviše konzervatorski. Ali ostavimo se sitničarenja, památek (památek = znamenitost), Danska: National Register temeljni problem konzervatorstva nije u nazivlju, sinta- of Sites and Monuments, Francuska: (pradavni naziv) Monu- gmama ili definicijama. Njihova nedostatnost je posljedica ment historique, Njemačka: Denkmalliste, Nizozemska: List of nemogućnosti da se teorijom obuhvati i dostatno i uvjerlji- Rijksmonuments, Engleska: National Heritage List, Kanada: vo objasni i protumači čime se konzervatori bave. Ambicije National Historic Sites, SAD ima samo National Register of da se zaštiti sve više i više dobara baštine sve su veće i Historic Places, UNESCO: World Heritage Sites… Možemo veće. U Francuskoj se u tijeku revolucije, zbog vandalizma mirne duše zaključiti da se novo nazivlje u svjetskim raz- nad monument historique, javlja organizirani (državni) oblik mjerima još nije primilo. zaštite nacionalnih povijesnih spomenika. Štite se dvorci i Što god bilo, ni staro ni novo nazivlje ne zadovoljava, crkve (uključujući ili čak prvenstveno srednjovjekovne). U manjkavo je. Uzmimo za primjer spomen-područje Jase- nas se u Austro-Ugarskoj započelo sa značajnijom zaštitom novac ili Auschwitz. Teško ih je nazvati kulturnim dobrima umjetničkih djela, spomenika umjetnosti (Kunstdenkmal), ili kulturnom baštinom, možda ih prije treba zvati nekul- uključujući i arheološke spomenike. Zatim se opseg zaštite turnim zlom ili zlom baštinom. To je nezgodna, mračna širi i u spomenike kulture se uvrštavaju etnološki, tehnički, baština. No, svi su takvi spomenici uvršteni u nacionalne povijesni, znanstveni… objekti i predmeti. Danas u kul- popise kulturnih dobara. Slično vrijedi za vojna ili stradal- turna dobra/kulturnu baštinu neselektivno uvrštavamo nička groblja, za područja velikih bitaka u kojima su ljudi gotovo sve iz vrlo skore prošlosti i iz bilo kojeg područja masovno stradavali (jedino Britanci za njih imaju posebnu ljudske proizvodnje, a na kraju i nematerijalna kulturna rubriku izvan korpusa kulturnih dobara/kulturne baštine) dobra/kulturnu baštinu. Proširenje onoga što uvrštavamo itd. Nijedna sintagma ne obuhvaća sve što uvrštavamo u u opseg naših sintagmi za sada je stalan i nezaustavljiv kulturna dobra/kulturnu baštinu i nijedna ne zadovoljava proces. Nešto slično događa se muzealcima tretiranjem do kraja. No, prije negoli prijeđem na prave uzroke proble- cijelih geografskih područja kao muzeja (shodno tezama ma s nazivljem, samo nekoliko riječi o tome kako muzealci tzv. nove muzeologije). Praktično se djeluje kao da je pred- ne dijele iste muke s konzervatorima kao što se često misli. met djelovanja jasno određen, a nije. Objašnjenja sintagmi Nazivlje ovdje nije tako veliki problem. Naime, muzealci i njihove tzv. definicije su sve, samo ne jasne i precizne. i legislativa koja prati muzejsku djelatnost koriste jednu Ne mogu takve ni biti kada se opseg pojmova stalno širi. sjajnu sintagmu kojom se izbjegava sve one probleme oko Otuda frustracije konzervatora. Treba štititi sve, a nema definiranja koje smo do sada spomenuli. Radi se o muzej- se snage štititi ni ono za što je potpuno jasno da je vrlo skom predmetu. On je jednostavno onaj koji je ušao (shodno velikog značenja. Stalno se traži više novaca, više ljudi, sakupljačkoj politici muzeja) u muzej i tu je inventariziran. više razumijevanja, a kada se dobije nešto malo novaca i Sve što je dokumentirano inventarom jest muzejski pred- nešto malo ljudi, željeno postignuće sve ambicioznije po- met i kao muzejski predmet participira u korpusu spome- stavljenih ciljeva čini se sve daljim i daljim. Konzervatori nika kulture, kulturnih dobara ili kulturne baštine, kako se nalaze u procjepu, u paradoksalnoj situaciji. Sintagme i vam drago. Muzejski predmet je toliko sretna sintagma da njihova tumačenja kojima nazivamo predmet svog interesa bez problema pokriva ono čega se konzervatori još nisu ni podrazumijevaju sve više i više stvari, sve su ambicioznije, dotakli, a to je cyber (kompjuterska), virtualna, internetska a praksa sve siromašnija i svedena na puku tehniku. Zato baština, ili dobro, ili spomenik. Nema problema da virtualni sintagme i rasprave o definicijama koje se odnose na kul- predmeti budu muzejski predmeti. Postoji MoMA koji je turna dobra/kulturnu baštinu treba sagledati iz daljine, jedan od značajnih muzeja suvremene umjetnosti u svijetu treba uhvatiti širu sliku. Temeljno pitanje je: što i zašto (Museum of Modern Art)20, ali postoji i MoVA (Museum of uvrštavamo u korpus kulturnih dobara/kulturne baštine i Virtual Art)21. On ima svoj locus, svoju adresu, sakupljačku gdje ćemo se zaustaviti? Ta bi rasprava, možda, mogla biti od veće koristi nego rasprava o nazivlju. 20 https://www.moma.org 21 http://www.museumofvirtualart.com/ Konzervatorsko nazivlje 39

Summary

CONSERVATION TERMINOLOGY The article seeks to define the reach of the term conservator-restor- Examples also show that international terminology is not fully ac- er in relation to our traditional terminology and to establish that cepted in the international context; only a few countries adhere this international term applies solely to restorers and in no way to to it and only partially. Therefore, it is not a mandatory obligation. conservators. Similarly, the syntagms cultural monument, cultural Finally, the author stresses that the discussion on terminology is good and cultural heritage are being considered, with the purpose not as important as we like to think. Much more important is to of indicating that the so-called definitions of these syntagms in talk about what we have classified so far and what we will classify international conventions are not intended to be general, but that henceforth under cultural goods / cultural heritage, as we are fac- they apply only to some segments of cultural goods or heritage ing a serious issue of discrepancy between what we would like to a particular convention deals with. They are not real definitions. protect and what we can actually protect. 40 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016 41

Nataša Nefat Povijesna jezgra Žminja – kako obnavljati devastirano i degradirano urbano tkivo i za koga?

Nataša Nefat UDK: 711.435.025.4(497.571Žminj) Ministarstvo kulture RH Izvorni znanstveni rad / Original Scientific Paper Konzervatorski odjel u Puli Primljen / Received: 5. 7. 2017. HR – 52 000 Pula, Ul. Grada Graza 2

Ključne riječi: Žminj, povijesna jezgra, urbano tkivo, degradacija, različiti uzroci propadanja od početka druge polovine 20. revitalizacija stoljeća: posljedice ratnih razaranja, stihijska gradnja (le- Key words: Žminj, historical core, urban tissue, degradation, galna i nelegalna), neriješeni imovinsko-pravni odnosi, revitalisation nerazumijevanje vrijednosti kulturne baštine i zanemarivanje, bilo od strane struke, bilo od same zajednice. Ubr- Na primjeru Žminja razmatraju se principi obnove i revitalizacije zani turistički razvoj cijeloga istarskog poluotoka Žminj je devastiranog i degradiranog urbanog tkiva. Žminj je naselje s du- zahvatio tek periferno, ali se prizma kroz koju se baština gim kontinuitetom naseljavanja. U povijesti je u više navrata doživio doživljava i vrjednuje sve više okreće u tom pravcu. Ovaj se razaranja kao najisturenija habsburška utvrda prema mletačkim rad bavi načelnim pitanjima pristupa obnovi jedne devasti- posjedima u južnoj Istri. Najveće razaranje mjesto je doživjelo u rane urbanističke cjeline, ali spomenički izuzetno bogate bombardiranju njemačkih zračnih snaga 1943. godine. Poslijeratna i zanimljive. obnova nije provedena sustavno, prema konzervatorskim principima, već interventno kako bi se osigurali minimalni uvjeti stanovanja. KRATKI KULTURNO-POVIJESNI PREGLED Posljedica takvog pristupa su uništena urbana matrica, nepovezani ŽMINJŠTINE blokovi te građevine koje arhitektonskim značajkama i gabaritima Prostor povijesne jezgre Žminja, ali i njegova šira oko- odudaraju od ambijenta. U svjetlu započetih projekata obnove i lica iznimno su bogati kulturno-povijesnim spomenicima revitalizacije povijesne jezgre, postavlja se pitanje kako pristupiti poznatima uglavnom samo u užim stručnim krugovima obnovi degradirane urbane cjeline i pojedinih građevina? U tek- (sl. 1). Kontinuitet naseljenosti može se na širem prostoru stu se razmatra tko je krajnji korisnik: domicilno stanovništvo ili Žminjštine pratiti od brončanog doba, ali je moguće da je povremeni posjetitelj. uzrok nepoznavanju starijih faza naseljenosti slaba istra- ženost ovog područja. Dugotrajnoj naseljenosti žminjskog UVOD područja svakako je pogodovao povoljan geografski položaj Povod ovom tekstu je izlaganje održano na skupu Dija- na razmeđu putova u središtu Istre, te akropolski položaj lozi s baštinom u organizaciji Filozofskog fakulteta Sveuči- brežuljka na kojem se razvilo naselje koji dominira nad lišta u Rijeci u travnju 2017. godine.1 Prvobitni prijedlog okolnim agrarnim krajolikom (sl. 2). Iz razdoblja brončanog za temu skupa bio je fokusiran na pitanje interpolacija u i željeznog doba evidentirano je više lokaliteta u samom povijesnim jezgrama, da bi kasnije bio proširen na izazove Žminju i široj okolici, uglavnom ostataka gradinskih naselja s kojima se susreću konzervatori u djelovanju u zaštićenim i grobnih tumula.2 U samom središtu naselja jedini zasada naseljima, posebice u vrijeme intenziviranoga turističkog pouzdano utvrđeni trag građevnih struktura predstavlja su- razvoja. Žminj je odabran kao ilustrativni primjer devasti- hozidnom tehnikom građen masivni sjeverni bedem bron- rane kulturno-povijesne cjeline u kojoj se mogu razabrati čanodobne gradine pronađen na platou sjeverno od župne crkve. No, ostatci keramike i kremenih alatki, kremenih 1 Znanstveni skup Živjeti s baštinom – konzervatorsko djelovanje u zaštićenim urbanističkim cjelinama u funkciji održivog razvoja, 21. – 22. 2 BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, KLARA, 2008., 32-35; BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, KLARA, travnja 2017., Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet. 2007., 324-331. 42 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

1 Zračni snimak povijesne jezgre s najvažnijim spomenicima i nalazima (crveno: pozicije prapovijesnih nalaza, zeleno: ostatci srednjovjekovnog kaštela) Aerial shot of the historic core with the most important monuments and finds (red: positions of prehistoric finds, green: remains of the medieval castle)

strelica i glačane kremene sjekire koji potvrđuju naseljenost postaje Desetom italskom regijom8. Na prostoru Žminjštine platoa iz brončanog i željeznog doba evidentirani su na dodiruju se granice pulskog i parentinskog agera te prostor platou i sjevernoj padini u blizini župne crkve3, oko crkve nekolonijskog agera unutrašnje Istre na kojemu su obitava- sv. Antuna4, na zapadnoj strani trga ispred župne crkve5 le brojne peregrinske zajednice histarskog stanovništva, a te kod jugoistočne kule kaštela6. Osim u središtu Žminja, koji je bio pod upravom kolonije Tergeste9. Zbog nedostatka oko 2 km istočno od Žminja na brežuljku na kojemu je u nalaza za sada nije moguće sa sigurnošću utvrditi pod čiju kasnijim razdobljima niknula crkva sv. Foške, također su je upravu pripadao taj prostor. U samom Žminju za sada zabilježeni tragovi prapovijesne (željeznodobne) gradine7. nema tragova koji bi potvrdili kontinuitet naseljavanja od Područje Žminjštine dolazi pod rimsku upravu tijekom 2. prapovijesti kroz antičko razdoblje, ali oskudni nalazi iz šire stoljeća pr. Kr., odnosno nakon pada histarskog kraljevstva okolice govore o romanizaciji unutrašnjosti Istre. Posebice 177. god. pr. Kr. Nakon pomicanja granice Italije s rijeke treba istaknuti dva epigrafska nalaza iz 1. st. pronađena Rižane na Rašu u periodu između 18. i 12. god. pr. Kr. Istra jugoistočno od Žminja (kod sela Modrušani)10. Kontinuitet naseljenosti iz prapovijesti preko rimskog doba do srednjeg vijeka moguće je pratiti na lokalitetu sv. Foška. Arhitek- 3 BEKIĆ, LUKA, 2008., 399-400; VIŠNJIĆ, JOSIP, 2009., 419-420; VIŠNJIĆ, tonski elementi (antički prag kasnije ugrađen kao spolija u JOSIP, 2010., 449-451; VIŠNJIĆ, JOSIP, 2016. kasnoantički zid ispred pročelja crkve) i zidovi pronađeni na 4 BRADARA, TATJANA, 2004.; MIHOVILIĆ, KRISTINA, 2004. prostoru oko crkve sv. Foške ukazuju na to da je brežuljak 5 ŠONJE, ANTE, 1976., 13; BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, KLARA, 2008., 31. 6 BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, KLARA, 2008., 32; BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, KLARA, 2007., 324. 8 STARAC, ALKA, 1999., 8-9; isto, 55. 7 BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, KLARA, 2008., 33; ŠONJE, ANTE, 1976., 13; MA- 9 MATIJAŠIĆ, ROBERT, 1988., 8; STARAC, ALKA, 1999., 117. RUŠIĆ, BRANKO, 1963., 249. 10 KRIŽMAN, MATE, 2008., 13-24. Povijesna jezgra Žminja – kako obnavljati devastirano i degradirano urbano tkivo i za koga? 43

2 Pogled na povijesnu jezgru s južne strane (foto: N. Nefat, 2007.) 3 Jugoistočna renesansna kula kaštela (foto: N. Nefat, 2015.) View of the historic core from the south (photo: N. Nefat, 2007) South-eastern Renaissance castle tower (photo: N. Nefat, 2015)

bio naseljen u razdoblju klasične antike11. Premda o dataciji se manifestira u razdoblju ranoga srednjeg vijeka kada na postojeće crkve na lokalitetu postoje različita mišljenja, središnjem brežuljku nastaje ranosrednjovjekovno nase- prvu crkvu na lokalitetu sv. Foške pojedini istraživači dalje, potvrđeno nalazima ranosrednjovjekovne keramike17. tiraju već u 6. stoljeće.12 Izgradnja crkve u 6. stoljeću obi- Za sada nije još utvrđen precizniji okvir nastanka naselja lježava početak kristijanizacije Žminjskog područja koja jer su tragovi ranosrednjovjekovnog naselja uništeni ka- će u potpunosti biti dovršena pokrštavanjem doseljenog snijim slojevima gradnje. Analogijama prema prostorno slavenskog stanovništva, najkasnije krajem 10. stoljeća.13 i vremenskim bliskim naseljima, poput Starog Gočana na Rani srednji vijek donosi značajnu promjenu demograf- Barbanštini18, može se pretpostavljati da se na vrhu bre- ske i kulturne slike Žminjštine. Nakon avarskih i slavenskih žuljka nalazilo utvrđeno naselje. Ovalna urbana shema sa prodora u Istru 599. – 611. godine u kojima su stradali prva središnjom uzdužnom ulicom u pravcu istok – zapad, čije crkva i naselje na lokalitetu sv. Foške14, prvi se val slaven- podrijetlo pojedini istraživači traže u prapovijesnoj gradini, skog stanovništva naseljava na Žminjštini već u 7. stoljeću po mišljenju većine istraživača potječe iz ranosrednjovje- na brežuljku kod crkve sv. Foške i postupno kristijanizira. kovnog razdoblja19. Sjeverni bedem ranosrednjovjekovnog Grobovi tog stanovništva iz 7. – 8. stoljeća pronađeni su na kaštela, potvrđen arheološkim istraživanjem20, nalazio se obližnjem lokalitetu Babina brajda15. Veliko starohrvatsko na rubu strme padine. groblje na redove pronađeno 1954. godine na prostoru oko Žminj se tijekom cijeloga srednjeg vijeka razvija kao osnovne škole u Žminju, istočno od središnjeg brežuljka, važna utvrda. Od 12. je stoljeća dio administrativne cjeli- datira se u 9. i 10. stoljeće, odnosno u razdoblje velike sla- ne Istarske Knežije, koja od polovine 14. stoljeća postaje venske kolonizacije Istre koju provode franačke vlasti na privatnim posjedom habsburške dinastije.21 Do kraja 14. neobrađenom zemljištu obalnih gradova.16 Proces kastri- stoljeća u obalnom dijelu Istre već je potpuno formiran zacije, koji već od 4. i 5. stoljeća zahvaća Istru, u Žminju mletački posjed. U crkvenom je smislu Žminj bio pod ju- risdikcijom porečkog biskupa, zasigurno već od kraja 12. 11 MARUŠIĆ, BRANKO, 1963., 247-249; ŠONJE, ANTE, 1976., 17. stoljeća, a vjerojatno već u 11. stoljeću. Crkva sv. Mihovila 12 MARUŠIĆ, BRANKO, 1963., 247-249; ŠONJE, ANTE, 1976., 110-117; prvi se put spominje u ispravi pape Aleksandra III. iz 1178. ŠONJE, ANTE, 1982., 87-89; JURKOVIĆ, MILJENKO, 2000., 173 ; LEVAK, MAURIZIO, 2008., 45-46. 13 MATIJAŠIĆ, ROBERT, 1995., 20. 17 VIŠNJIĆ, JOSIP, 2010., 449-451; VIŠNJIĆ, JOSIP, 2016. 14 MARUŠIĆ, BRANKO, 1963., 249; ŠONJE, ANTE, 1976., 110-117; ŠONJE, ANTE, 1982., 87-89; MATIJAŠIĆ, ROBERT, 1995., 9; BEKIĆ, LUKA, 2016., 16- 18 MATIJAŠIĆ, ROBERT, 1995., 116. 17; LEVAK, MAURIZIO, 2008., 46. 19 ŠONJE, ANTE, 1976., 71-73; MARUŠIĆ, BRANKO, 1987., 8-10; MO- 15 MARUŠIĆ, BRANKO, 1984., 51; MARUŠIĆ, BRANKO, 1987., 93-96; HOROVIČIĆ, ANDRIJA, 2004., 66; LEVAK, MAURIZIO, 2008., 44; BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, ROBERT, 1995., 13, 16, 61; BEKIĆ, LUKA, 2016., 147. MATIJAŠIĆ, KLARA, 2008., 32. 16 BAĆIĆ, BORIS, 1958., 77-91; ŠONJE, ANTE, 1976., 21-24; MARUŠIĆ, 20 VIŠNJIĆ, JOSIP, 2009., 419-420. BRANKO, 1987., 88-91, 99-100; MATIJAŠIĆ, ROBERT, 1995., 16, 75; LEVAK, 21 BERTOŠA, MIROSLAV, 1995., 459-460, 757; DE FRANCESCHI, CA- MAURIZIO, 2008., 48-50. MILLO, 1964., 35-36. 44 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

5 Župna crkva sv. Mihovila i župni dvor (foto: N. Nefat, 2010.) Confraternity church of St. Anthony the Abbot (photo: N. Nefat, 2005)

4 Kapela sv. Trojstva, oslikana unutrašnjost (foto: N. Nefat, 2016.) Chapel of the Holy Trinity, interior with wall paintings (photo: N. Nefat, 2016)

7 Crtež J. W. von Valvasora objavljen 1689. Drawing by J. W. von Valvasor published in 1689

naselja23. Starija faza iz vremena 10. – 14. stoljeća potvrđe- na je pronalaskom srednjovjekovnog sjevernog bedema te bogatim keramičkim i numizmatičkim nalazima. U razdoblju 13. i 14. stoljeća raznovrsniji i skupocjeniji keramički 6 Bratovštinska crkva sv. Antuna Opata (foto: N. Nefat, 2005.) nalazi i drugi luksuzni predmeti ukazuju na značajan im- Confraternity church of St. Anthony the Abbot (photo: N. Nefat, 2005) port s područja srednje i sjeverne Italije i Španjolske, što govori o naručiteljima i korisnicima kaštela.24 To razdoblje pripada „kulminacionom razdoblju u razvoju srednjovje- godine kojom se porečkom biskupu Petru potvrđuju posje- kovnih urbanih formacija u Istri“ i jačanju komunalne i dovana dobra22. gospodarske autonomije.25 Od kraja 14. i početka 15. sto- Istovremeno s jačanjem Venecije u južnoj Istri raste ljeća na istom se mjestu gradi novi kaštel, proširen prema i značaj Žminja kao posljednje utvrde prema mletačkim sjeveru. Vrijeme gradnje kasnosrednjovjekovnog kaštela posjedima na jugu poluotoka. Novijim su istraživanjima

pronađena dva razvojna sloja utvrde na središnjem platou 23 BEKIĆ, LUKA, 2008., 400-401; VIŠNJIĆ, JOSIP, 2009., 419-420; VIŠNJIĆ, JOSIP, 2010., 449-451; VIŠNJIĆ, JOSIP, 2016. 22 BENUSSI, BERNARDO, 1997., 153-154; BENUSSI, BERNARDO, 2004., 24 BEKIĆ, LUKA, 2008., 400-401; VIŠNJIĆ, JOSIP, 2009., 419-420; VIŠNJIĆ, p.II, 3,20 i 3,42; ZJAČIĆ, MIRKO, 1973., 33-104; KRIŽMAN, MATE, 2008., JOSIP, 2010., 449-451. 27-38. 25 PRELOG, MILAN, 1991., 16. Povijesna jezgra Žminja – kako obnavljati devastirano i degradirano urbano tkivo i za koga? 45

8 Žminj na katastru Franje I. iz 1820. (izvor: Državni arhiv Split) Žminj on the cadastral map of Francis I, 1820 (source: State Archives in Split)

podudara se s procesom konsolidacije istarskog mletačkog kralja Sigismunda Luksemburgovca i Mletačke Republike.27 teritorija. Novi je kaštel kvadratnog tlocrta prema sjevero- U posljednjoj četvrtini 15. stoljeća, u vrijeme pazinskog zapadu vjerojatno imao jednu četvrtastu kulu. Južni mu kapetana Nikole Raubera, zbog učestalih turskih upada se potez prostirao duž današnjeg južnog pročelja barokne na prostor Istre i Furlanije (1476. – 1478.), kaštel se po župne crkve. Zvonik je u srednjem vijeku također imao nalogu cara Fridriha III. Habsburškog28 ojačava gradnjom obrambenu funkciju te je moguće da se radi o kuli iz ranije kružnih renesansnih kula ukošenog donjeg dijela na jugoi- gradbene faze.26 Grbovi obitelji Habsburg, Walsee i Devin- stočnom, sjeveroistočnom i sjeverozapadnom uglu, od kojih skih grofova, ugrađeni u donji dio zvonika, daju kronološki je do danas sačuvana samo jugoistočna kula (sl. 3). Kaštel okvir za izgradnju južnog poteza zidina žminjskog kaštela u je pretrpio znatna oštećenja tijekom mletačkog osvajanja vrijeme uprave obitelji Walsee, točnije Ramberta II. Walsee Žminja 1617. i 1618. godine na kraju Uskočkog rata (1615. (1407. – 1435.) nad Pazinskom Knežijom. Vrijeme je to – 1618.)29, ali su bedemi i kule zasigurno obnovljeni jer ih intenzivnih pljačkaških upada mletačkih trupa na područje Knežije i sukoba oko podjele negdašnjih akvilejskih posjeda u Istri između rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskog 27 DE FRANCESCHI, CAMILLO, 1964., 47. 28 DE FRANCESCHI, CAMILLO, 1964., 57; BERTOŠA, MIROSLAV, 1995., 61-64; ŠONJE, ANTE, 1976., 73-74. 29 BENUSSI, BERNARDO, 1997., 313-322; BERTOŠA, MIROSLAV, 1995., 26 ŠONJE, ANTE, 1976., 74; NEFAT, NATAŠA, 1999., 10-11. 307-329, 401. 46 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

10 Pogled na zgradu Općine i ljekarne 1930. (izvor: Povijesni i pomorski muzej Istre, PPMI-F-2297) View of the Municipality and Pharmacy building, 1930 (source: Historical and Maritime Museum of Istria, PPMI-F-2297)

kapela 1632. – 1635. te produljena još jednim parom kapela početkom 18. stoljeća (dovršena 1717.).35 (sl. 5) Prilikom proširenja crkve prema zapadu srušena je jugozapadna 9 Prikaz Žminja na crtežu Prospera Petronija iz 1681. kružna kula kaštela, ali nije poznato je li sjeverozapadna Žminj on a drawing by Prosper Petronius, 1681 kula također stradala u istom građevinskom zamahu ili krajem 19. stoljeća prilikom izgradnje novoga župnog dvora. Značajan srednjovjekovni spomenik je bratovštinska kao takve prikazuju crtež Prospera Petronija iz 1681.30 i kapela sv. Antuna Opata iz 1381. s potpuno očuvanom J. W. von Valvasora iz 1689. godine.31 Jugozapadna kula oslikanom unutrašnjošću, djelom majstora iz mletačkog srušena je tijekom druge faze baroknog produljenja crkve kulturnog kruga, s mogućim utjecajima sienskog slikar- početkom 18. stoljeća, a sjeveroistočna kula srušena je na- stva.36 (sl. 6) Naslikani grbovi Devinskih grofova i Habsbur- kon Drugoga svjetskog rata. ga smještaju kapelu u vrijeme blisko gradnji kasnosrednjo- Pitanje smještaja prve župne crkve sv. Mihovila i dalje vjekovnog kaštela. Svi navedeni nalazi s kulturološkog su je otvoreno. Prilikom istraživanja sjeverno od barokne cr- aspekta vrlo značajni jer svjedoče o dugom kontinuitetu kve, na poziciji kasnije SZ kule kaštela pronađeni su temelji naseljavanja mjesta, te o dugom trajanju kultnog mjesta zidova građevine s istočnim zidom polukružnog tlocrta. u središtu naselja. Josip Višnjić tumači te ostatke kao moguću stariju župnu Unutar naselja i u neposrednoj okolici uz puteve posto- crkvu iz faze 11. – 14. stoljeća, srušenu radi izgradnje sje- jale su brojne crkve (sv. Sebastijana, sveta Tri Kralja, svete verozapadne kule i proširenja kaštela krajem 14. stoljeća, Marije, sv. Jerolima, sv. Dominika, sv. Katarine, sv. Sabe, kada je mogla biti izgrađena nova gotička crkva na mjestu sv. Sergeja)37, srušene uglavnom tijekom 18. i 19. stoljeća. današnjega središnjeg crkvenog broda.32 Prije tih istraživa- Na južnom ulazu u mjesto još uvijek stoji crkva sv. Bartula nja smatralo se da je današnja crkva romanička ili gotička iz 16. stoljeća38 koja je do druge polovine 20. st. imala lopi- građevina.33 Tragovi ranijih faza župne crkve uništeni su cu na pročelju, a na sjevernom ulazu u mjesto posjetitelje tijekom barokizacije crkve u 17. i 18. stoljeću. Unutar ka- dočekuje barokna skulpturalna grupa Kalvarije.39 Južno od štela izgrađena je i kapela sv. Trojstva 1471. godine, vjero- mjesta i danas stoji ruševna romanička crkva sv. Jakova40, jatno u funkciji dvorske kapele, te oslikana zidnim slikama 34 koruške provenijencije koje svjedoče o kulturnim vezama 35 ŠONJE, ANTE, 1976., 98-106; MARKOVIĆ, VLADIMIR, 2004., 20-28; s alpskim prostorom i vjerojatno o podrijetlu naručitelja (sl. NEFAT, NATAŠA, 1999., 10-11. 4). Postojeća župna crkva sv. Mihovila barokna je građevina 36 FUČIĆ, BRANKO, 1963., 18, katalog 9; ŠONJE, ANTE, 1976., 91-95; ŠONJE, ANTE, 1982., 190-191; BISTROVIĆ, ŽELJKO, 2011., 192-195. izgrađena kao jednobrodna crkva s dva para donatorskih 37 ŠONJE, ANTE, 1976., 106-109; ORBANIĆ, ELVIS; ULJANČIĆ VEKIĆ, ELENA, 2008., 39-62. 30 PETRONIO, PROSPERO, 1968., 245-246. 38 ŠONJE, ANTE, 1976., 107; ORBANIĆ, ELVIS; ULJANČIĆ VEKIĆ, ELENA, 31 SUŠIĆ, ZVONIMIR, 1970., 69-87. 2008., 48-52. 32 VIŠNJIĆ, JOSIP, 2010., 449-451; VIŠNJIĆ, JOSIP, 2016. 39 MARKOVIĆ, PREDRAG; MATEJČIĆ, IVAN; TULIĆ, DAMIR, 2017., 33 ŠONJE, ANTE, 1976., 25, 100; ŠONJE, ANTE, 1982., 194. 284-286. 34 FUČIĆ, BRANKO, 1963., 14; ŠONJE, ANTE, 1976., 96-98; ŠONJE, ANTE, 40 ŠONJE, ANTE, 1976., 108; ORBANIĆ, ELVIS; ULJANČIĆ VEKIĆ, ELENA, 1982., 194; BISTROVIĆ, ŽELJKO, 2011., 195. 2008., 54. Povijesna jezgra Žminja – kako obnavljati devastirano i degradirano urbano tkivo i za koga? 47

12 Župna kuća i sjeverna strana trga nakon bombardiranja (izvor: B. Orbanić) Parish house and northern side of the square after the bombing (source: B. Orbanić)

11 Pogled na povijesnu jezgru sa sjeveroistoka i zapadna strana 13 Javna cisterna i blok zgrada jugoistočno od župne crkve nakon župnog trga (izvor: Povijesni i pomorski muzej Istre, PPMI-R-1140) bombardiranja (izvor: Povijesni i pomorski muzej Istre, PPMI-F-50_IV) View of the historical core from the northeast, with western side of Public cistern and block of buildings southeast of parish church the parish square (source: Historical and Maritime Museum of Istria, after the bombing (source: Historical and Maritime Museum of Istria, PPMI-R-1140) PPMI-F-50_IV) a na groblju se nalazi crkva sv. Križa (vjerojatno iz 16. st.) s baroknom kosturnicom41. Urbana matrica naselja grupiranog u blokovima oko župne crkve sv. Mihovila i kaštela na središnjem platou, s dugačkom uzdužnom ulicom u pravcu istok – zapad i ulicom koja se od središnjeg brežuljka spušta prema jugu i jugoistoku ukazuje na srednjovjekovno podrijetlo. Unatoč pretpostavkama nekih istraživača o postojanju vanjskog prstena bedema42, temeljenima na prikazima Valvasora (sl. 7) i Prospera Petronija iz 1680-ih godina, nema tragova fortifikacija u donjim dijelovima naselja. Duži paralelni ulični nizovi manjih stambenih jedinica, zabilježeni na katastru Franje I. iz 1820.43 (sl. 8), a danas samo djelomično vidljivi

41 ŠONJE, ANTE, 1976., 108-109; ORBANIĆ, ELVIS; ULJANČIĆ VEKIĆ, ELENA, 2008., 44-46, 52. 14 Blok zgrada južno od Općinske zgrade (izvor: B. Orbanić) 42 ŠONJE, ANTE, 1976., 73-74; FOSCAN, LUIGI, 1992., 193-194. Block of buildings south of the Municipality building (source: B. 43 HR-DAPA-862/1.1. (IT-ASTS-F640255 i IT-ASTS-F640256), Catasto Orbanić) franceschino, Elaborati, 1818-1840., DVD 08-ZM-55-58. 48 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

15 Šuma na mjestu srušenog bloka južno od zgrade Općine (foto: B. 16 Prorijeđena zapadna strana župnog trga (foto: N. Nefat, 2010.) Nefat, 2016.) Sparse western side of the parish square (photo: N. Nefat, 2010) Forest on the site of a demolished block south of the Municipality building (photo: B. Nefat, 2016)

kasnosrednjovjekovnog i renesansnog graditeljskog fonda danas nije sačuvano gotovo ništa (osim tzv. „renesansne kuće“ s reljefnim prikazom sv. Ignacija Loyole u južnom dijelu naselja45). Kontinuitet života i gradnje u povijesnom naselju izbrisao je starije srednjovjekovne slojeve gradnje. Povijesni izvori poput pazinskih urbara i katastika iz 16. stoljeća te kasniji izvori poput matičnih knjiga govore o stalnom demografskom rastu Žminja i stabilnoj gospo- darskoj situaciji, dok je ostatak Istre proživljavao stoljeća najveće depopulacije uslijed epidemija kuge, malarije i loše gospodarske politike.46 U 19. stoljeću Žminj je živo naselje koje se postupno širi izvan okvira povijesne jezgre, a manje 17 Zapadno pročelje bivše zgrade Općine i ljekarne, kasnije Zadružnog se prostorne jedinice objedinjavaju unutar blokova u veće doma (foto: B. Nefat, 2016.) stambeno-gospodarske sklopove koji imaju i vlastite cister- Western façade of the former Municipality and Pharmacy building, later Cooperative Centre (photo: B. Nefat, 2016) ne. Duž glavne gradske ulice u smjeru istok – zapad i tzv. Štrade u pravcu sjever – jug gradi se niz reprezentativni- jih gradskih kuća. Od početka 19. stoljeća na južnoj strani župnog trga nalazi se sjedište općine, koje će tu i ostati do na terenu zapadno od crkve sv. Antuna, govore o srednjo- druge polovine 20. stoljeća47. Koncem 19. stoljeća sklop vjekovnom podrijetlu. Južno od župne crkve nalazila se starijih građevina je obnovljen u historicističkim oblicima gradska loža i fontik, tj. zgrada u kojoj su bila sakupljana (sl. 10). U istom bloku nalazila se ljekarna u kojoj je od 44 davanja za pazinskog grofa (Petronio je naziva Suffichia) . 1936. godine otvoreno gradsko kino48. Na sjevernoj strani Premda shematski, prikaz na Petronijevom crtežu iz 1681. župnog trga, na mjestu starijeg stambenog sklopa, izgra- (sl. 9) prikazuje zgradu s nizom polukružnih otvora u pri- đena je 1874. reprezentativna dvokatnica župne kuće49, a zemlju na južnoj strani, što daje naslutiti da je ta građevi- zapadna strana trga zatvorena je gradskim kućama tako da na možda i starija od 17. stoljeća. Nedavno su istraživanja je ispred pročelja župne crkve oblikovan omanji trg histori- južnog pročelja postojeće zgrade na južnoj strani župnog cističkih karakteristika (sl. 11). Prostor sjeverno od župne trga otkrila zazidane polukružne lukove lože unutar korpu-

sa zgrade znatno izmijenjene rekonstrukcijama u 19. i 20. 45 ŠONJE, ANTE, 1976., 75-76. stoljeću. Premda veličina kuća u jezgri daje naslutiti da je 46 BRATULIĆ, VJEKOSLAV, 1963.-1964., 141-204; BRATULIĆ, VJEKOSLAV, barem dio graditeljskog fonda nastao tijekom srednjovje- 1964.-1965., 247-290; ZJAČIĆ, MIRKO, 1973., 33-104; DE FRANCESCHI, CAMILLO, 1964., 64. kovnog razdoblja, bolje je sačuvana stambena arhitektura 47 ŠONJE, ANTE, 1976., 60; ORBANIĆ, JOSIP; KONTESTABILE ROVIS, iz razdoblja od 17. do 19. stoljeća, osobito duž glavne ulice MIRJANA, 2008., 197. od kaštela prema istoku te od župnog trga prema jugu. Od 48 NIKOČEVIĆ, LIDIJA, 2008., 98. 49 HR-DAPA-27, fond Kotarsko poglavarstvo u Pazinu, 1868.-1918., kut. 44 PETRONIO, PROSPERO, 1968., 245-246; ŠONJE, ANTE, 1976., 75. 12, 1873., H/4, No. 83, 10. Marzo 1873.; Isto, No. 245, 2. Novembre 1872. Povijesna jezgra Žminja – kako obnavljati devastirano i degradirano urbano tkivo i za koga? 49

zgrada škole. Pogrešna obnova 1940-ih i 1950-ih godina u duhu „modernizma“ koji je trebao simbolizirati napredak i prekid veza s tradicijom poraženih ideologija i režima, de- vastirala je i ono malo sačuvanih povijesnih građevina koje nisu uništene u bombardiranju. U neposrednom je poraću zgrada Općine i ljekarne pretvorena u Zadružni dom (sl. 17). Postupno iseljavanje javnih funkcija iz središta (općina, škola, pošta i trgovine preseljene su na rub povijesne jezgre) dovelo je do depopulacije i napuštanja jezgre. Prazne su površine pretvorene u parkirališta ili zapuštene. Urbano je tkivo prorijeđeno, trgovi su izgubili fokus, a povijesne veze među blokovima su prekinute. U poslijeratnoj obnovi nerijetko su zanemarivane granice povijesnih blokova, parcela, pa i raster ulica. Premda su mnoge kuće unatoč velikim oštećenjima po današnjim mjerilima mogle biti obnovljene, na odluku o njihovom potpunom uklanjanju utjecali su vlasnički status (pitanje optantske imovine), ali i kronični nedostatak materijala za obnovu u neposrednom poraću. Arhitektonska obilježja novih zgrada nisu tipološki niti materijalom usklađena s urbanom tipologijom povije- 18 Nova zgrada na mjestu srušenog bloka (fototeka Konzervatorskog snog naselja (sl. 18). Kulturno- povijesna cjelina Žminja odjela u Rijeci, foto: M. Štrk, 1974.) zaštićena je rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spo- New building on the site of a demolished block (photo library of the menika kulture Rijeka 1973. godine, ali donošenje tog akta Conservation Department in Rijeka, photo: M. Štrk, 1974) nije imalo nikakvog stvarnog učinka na njeno očuvanje. Konačni udarac očuvanju povijesnog ambijenta zadan je donošenjem nesretnog Zakona o postupanju s nezakonito crkve definitivno je uređen kao park krajem 19. stoljeća. U izgrađenim građevinama 2012. godine52, čime je prihvaćeno istom je razdoblju južno od župne crkve izgrađena velika zatečeno stanje u prostoru. javna cisterna, sačuvana do danas. Od 1822. pa sve do ru- šenja u Drugom svjetskom ratu u istočnom je krilu kaštela ZA KOGA OBNAVLJATI I KAKO? između dviju kula djelovala škola50. Pitanje obnove i revitalizacije povijesnih jezgri nemi- Povijesna jezgra Žminja dočekala je Drugi svjetski rat novno je vezano za demografska kretanja. Stoga je ključno kao živo, gusto naseljeno i uređeno tkivo urbanih obilježja. pitanje: tko je korisnik naslijeđenih povijesnih urbanih i U bombardiranju njemačkih zračnih snaga 1943.51 uništeni arhitektonskih cjelina? Problem urbanih naselja u Istri su cijeli gradski blokovi, osobito u južnom dijelu naselja (sl. koja ostaju bez svog stanovništva, što za posljedicu ima 12, 13, 14). Rane nastale u gradskom tkivu do danas nisu propadanje graditeljskog fonda i održavanja arhitektonskih sanirane. Prostor nekadašnjeg gusto zbijenog stambenog cjelina, uočen je prije više od pola stoljeća, ali je i danas više bloka južno od općinske zgrade je pošumljen (sl. 15). Sta- nego aktualan.53 Milan Prelog je zorno obrazložio kako „na- bla su u međuvremenu visinom prerasla sve građevine u selje iz kojega bespovratno otječe njegovo stanovništvo ne- okolišu, ali prostor nikada nije zaživio kao park. Revitali- minovno umire poput organizma koji nezadrživo krvari.“54 zacija te zone otežana je i neriješenim imovinsko-pravnim Propadanje manjih gradova uslijed demografskog odljeva pitanjima. Župni je trg nakon obnove u potpunosti izgubio kao posljedice rasta velikih gradova i intenzivne industri- reprezentativni karakter središnjeg urbanog prostora: žu- jalizacije u kojoj manje sredine ne uspijevaju pratiti suvre- pna je kuća srušena gotovo do temelja, da bi je nakon ob- menu gospodarsku dinamiku poznato je u širem europskom nove zamijenila niska i neugledna jednokatnica. Rušenjem kontekstu još od 19. stoljeća. Opasnost tih procesa prepo- kuća na zapadnoj strani župnog trga otvorio se pogled na znata je na globalnoj razini u zaključcima Međunarodnog neugledna pročelja u nekadašnjoj sporednoj ulici. (sl. 16) simpozija o konzervaciji manjih povijesnih gradova 1975. Stup za zastavu zamijenilo je stablo ladonje koje djelomično sprječava vizuru prema župnoj crkvi. Na istočnoj strani par- 52 Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama, Narod- ka uz župnu crkvu srušene su sjeveroistočna kula kaštela i ne novine 86/12 i 143/13, https://www.zakon.hr/z/486/Zakon-o-postupanju-s-nezakonito-izgra%C4%91enim-zgradama (18. 06. 2017.). 50 ŠONJE, ANTE, 1976., 41. 53 PRELOG, MILAN, 1991., 13-24. 51 ŠONJE, ANTE, 1976., 62. 54 Isto, 13. 50 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

19 Povijesni arhitektonski sklop 1950-ih godina (izvor: Povijesni i 20 Isti sklop nakon „obnove“ (foto: B. Nefat, 2016.) pomorski muzej Istre, PPMI-50356) The same complex after »reconstruction« (photo: B. Nefat, 2016) Historical architectural complex in the 1950s (source: Historical and Maritime Museum of Istria, PPMI-50356)

godine.55 Žminj je sve do druge polovine 20. stoljeća imao nezakonite gradnje ili urbanističko-arhitektonskim inter- stabilnu demografsku sliku, ali su se posljedice intenzivne vencijama pokušati redizajnirati prostor? To su pitanja s industrijalizacije i planirane državne ekonomije druge po- kojima se konzervatori svakodnevno susreću u praksi u lovine stoljeća odrazile na odumiranje tradicionalne eko- kulturno-povijesnim cjelinama. nomije temeljene na poljoprivrednoj proizvodnji, maloj Vodeći se jednim od temeljnih načela konzervatorske trgovini i obrtu. Unatoč padu, te su gospodarske grane i prakse koje prevladava još od kraja 19. stoljeća: „konzervi- danas ključne za lokalnu privredu, dok je razvoj turizma u rati, a ne restaurirati“56, mogli bismo zaključiti da je prihva- Žminju tek u povojima. ćanje postojećeg stanja legitimno s konzervatorskog aspek- Ovaj nas uvod dovodi do pitanja „Za koga obnavljati?“, ta jer se na taj način valoriziraju svi povijesni slojevi spo- u situaciji kada ni lokalna zajednica niti općinske vlasti de- meničke cjeline, uključujući i povijesne tragove razaranja. setljećima ne prepoznaju vrijednost graditeljskog naslijeđa. Ali, što ako prihvaćanje stanja koje je posljedica razaranja i Povijesni se ambijent doživljava kao prepreka u razvoju i zapuštanja vodi dublje u degradacijske procese te u konač- osiguravanju suvremenih uvjeta stanovanja i poslovanja. nici do nestanka svih spomeničkih obilježja naselja? Hoće S turističkog aspekta povijesni ambijent Žminja još nije li konačni rezultat biti zamjena punog, izgrađenog urbanog dovoljno atraktivan za privlačenje većih investicija. Gos- prostora praznim neizgrađenim prostorom oko kojega na- podarske su aktivnosti zbog veće pristupačnosti i boljih staju nova naselja, odnosno potpuna „dezurbanizacija“57? uvjeta poslovanja izmještene na rub naselja, dok je povi- Nije rijedak slučaj da je dugoročno zapuštanje devastiranih jesna jezgra poprimila gotovo u potpunosti rezidencijalni prostora stvorilo neke lažne slike urbanog prostora koje se karakter. Međutim, sjećanje na predratni Žminj još je uvijek u ime očuvanja neke lažne povijesne vrijednosti, primjerice živo. Stanovnici se sjećaju gdje je bio postolar, mesar, urar, parka na mjestu srušenog bloka, širine neke ulice ili trga, ljekarna, telegraf, gdje su se okupljali i gdje se odlazilo u opire bilo kakvoj promjeni58. kino i na ples. Anketa provedena krajem 2016. godine po- Ta je krilatica nastala prije strašnih devastacija Europe kazala je da i danas stanovnici imaju potrebu za takvim tijekom dvaju svjetskih ratova. Poslijeratno je iskustvo po- sadržajima u samom središtu mjesta. kazalo da su rehabilitacija građevina i blokova, interpolaci- Stoga se legitimno postavljaju pitanja: kako stvoriti nove je, pa čak i faksimilna rekonstrukcija i anastiloza povijesnih prostore za potrebe raznovrsnih sadržaja unutar povijesne građevina (primjerice u Ypresu i Arrasu nakon Prvoga svjet- jezgre? Interpolirati nove građevine ili na ispražnjenim po- skog rata59, Varšavi, Dresdenu60, Berlinu i drugim europ- vršinama formirati uređene javne prostore? U kojem obliku 56 DVOŘÁK, MAX, 2016., 19, 57, bilj.11; BOITO, CAMILLO, 2013., 245-275; interpolirati? Primjenjivati faksimilnu obnovu ili ostaviti BRANDI, CESARE, 2007., 88-92; ŠPIKIĆ, MARKO, 2006., 99-102, 277-286. trag našeg doba? Na koji način rješavati pitanje prometa i 57 PRELOG, MILAN, 1991., 31. parkiranja? Prihvatiti posljedice loše obnove i ozakonjene 58 Povijesna jezgra Pule, devastirana savezničkim bombardiranjem 1944.-1945., ilustrativan je primjer takvog pristupa; DVOŘÁK, MAX, 2016., 66, 57, bilj. 32. 55 Resolutions of the International Symposium on the Conservation of Smaller Historical Towns at the 4th ICOMOS General Asembley (1975), 59 DVOŘÁK, MAX, 2016., 82, bilj. 51. www.icomos.org/en/charters-and-texts/180-articles-en-francais/char- 60 Crkva Fraunekirche i okolna četvrt Neumarkt u Dresdenu rekon- ters-et-normes/384-resolutions-of-the-international-symposium (26. struirani su u povijesnim oblicima 2005. – 2008. godine, čak 60 godina 05. 2017.). nakon rušenja, ali ne bez brojnih kritika. Povijesna jezgra Žminja – kako obnavljati devastirano i degradirano urbano tkivo i za koga? 51

21 Primjer stihijske dogradnje i nadogradnje na povijesni arhitektonski 22 Rijedak primjer konzervatorski ispravno obnovljene povijesne sklop (foto: B. Nefat, 2016.) zgrade (foto: B. Nefat, 2016.) Example of uncontrolled additions to the historical architectural Rare example of properly restored historic building from the complex (photo: B. Nefat, 2016) conservation standpoint (photo: B. Nefat, 2016) skim gradovima nakon Drugog svjetskog rata, ili u Vukova- (primjerice Berlin, Rotterdam, Frankfurt, Brest65, Concor- ru i Mostaru u novijoj povijesti) omogućila povratak života dia sulla Secchia u Emiliji Romagni nakon potresa 2012.). u ratom opustošena naselja. Sličan pristup primijenjen je O različitim modelima rekonstrukcije devastiranih cjelina i u rekonstrukciji potresima pogođene Furlanije 1976. (pri- danas se u europskoj konzervatorskoj i urbanističkoj praksi mjerice Gemona i San Daniele del Friuli), a primjenjuje se vode polemike.66 Prostorni konflikti nove izgradnje (inter- i danas u srednjoj Italiji (Emilia Romagna, Abruzzo). Važ- polacije) i povijesnog urbanog tkiva proizlaze ponajviše iz nost obnove ratom razrušenih spomenika naglašena je i u neusklađenog mjerila veličine i visine nove gradnje, pri- ICOMOS-ovoj Dresdenskoj povelji iz 1982. godine kojom se mjene suvremenog arhitektonskog rječnika, konflikta tzv. ističe „veliki kulturološki utjecaj koji se ostvaruje tamo gdje „tradicionalnih“ građevnih materijala i formi, ali i nesklada se zaštita i pažljiva obnova spomenika susreću s pokušajima između novih sadržaja i povijesnog prostora.67 da se obnovi njihov utjecaj i potakne njihovo razumijevanje, Proces sukobljavanja novog urbanizma i „starih“ urba- te tamo gdje se postojeći spomenici skladno dopunjavaju nističkih i prostornih oblika nije obilježje samo našeg vre- novim građevinama koje poštuju i naglašavaju tipične ur- mena, već je zabilježen diljem Europe još od 19. stoljeća. bane cjeline i njihov prirodni okoliš“61. U konzervatorskoj U istarskom je prostoru još krajem 1960-ih godina zabi- je praksi usvojena mogućnost interpolacija u obnovi ratom lježeno simultano odvijanje procesa „intenzivne izgradnje ili prirodnim nepogodama opustošenih povijesnih cjelina, i masovnog propadanja starijeg građevinskog inventara“, ali se pritom sve sudionike u tom procesu poziva na po- sudar „urbanizacije i dezurbanizacije“ te stvaranje novih štivanje povijesnog mjerila povijesne cjeline, dimenzija, magistralnih pravaca nauštrb povijesnih komunikacija.68 specifičnih obilježja ambijenta.62 Interpolacija otvara niz Ti su procesi zabilježeni u Žminju već 1960-ih i 1970-ih pitanja o odnosu novog i starog, zadovoljavanju suvreme- godina, a traju i danas. Zorno o tome svjedoče trase nove nih potreba života, autentičnosti povijesnih urbanih cjeli- magistralne ceste „istarskog ipsilona“ umetnute u agrarni na i krajolika.63 Anastiloza, faksimilna ili stilska/tipološka krajobraz ne poštujući povijesne prometne pravce i geo- rekonstrukcija građevina, posebice u povijesnim cjelinama morfološke oblike, te nove industrijske zone i kamenolomi manjeg mjerila, može osigurati zadržavanje ambijentalnih u negdašnjem agrarnom okolišu naselja. karakteristika naselja, ali ako se ne provodi precizno i s mje- Žminjska je povijesna jezgra upravo ona sredina kod koje rom rezultat može biti karikaturalna kopija originala.64 No, se mogu razmatrati prednosti i mane obaju navedenih kon- primjere suprotne prakse rekonstrukcije u modernim zervatorskih pristupa. Unatoč degradacijskim procesima arhitektonskim formama možemo vidjeti diljem Europe kroz drugu polovinu 20. stoljeća Žminj je zadržao urbani

61 „Declaration of Dresden on the „Reconstruction of Monuments De- 65 RUDOLPH, C. NICOLE, 2015., 19-20. stroyed by War“ 1982“ ICOMOS, http://www.icomos.org/en/charters-and- 66 DVOŘÁK, MAX, 2016., 81-82, bilj.51; FEILDEN M., BERNARD, 1982., texts/179-articles-en-francais/ressources/charters-and-standards/184- 252-364; LEICK, ROMAIN; SCHREIBER, MATTHIAS; STOLDT, HANS-ULRICH, the-declaration-of-dresden (26. 05. 2017.) (prijevod autorice). 2010., http://www.spiegel.de/international/germany/out-of-the-ashes- 62 PRELOG, MILAN, 1991., 39; BRANDI, CESARE, 2007., 188-191. a-new-look-at-germany-s-postwar-reconstruction-a-702856.html. 63 DVOŘÁK, MAX, 2016., 104-105, bilj. 85; BRANDI, CESARE, 2007., 61- 67 PRELOG, MILAN, 1991., 36-38; DVOŘÁK, MAX, 2016., 65-69, 104-105, 67, 88-91, 181-183; 188-191; ŠPIKIĆ, MARKO, 2006., 394-396. bilj. 85. 64 FEILDEN M., BERNARD, 1982., 245-255. 68 PRELOG, MILAN, 1991., 31. 52 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

23 Povijesni sklop u južnom dijelu Žminja prije obnove (foto: N. Nefat, 2004.) 24 Isti povijesni sklop nakon obnove (foto: B. Nefat, 2016.) Historical complex in the southern part of Žminj prior to The same historical complex after reconstruction (photo: B. Nefat, 2016) reconstruction (photo: N. Nefat, 2004)

karakter naselja, a to je polazište za buduće projekte ob- očuvanje povijesnih cjelina. Iskustvo posljednjih nekoliko nove i revitalizacije. Međutim, očišćene urbane površine desetljeća pokazalo je da obnova zaštićenih urbanističkih nisu dobile nikakvu novu vrijednost u smislu kvalitetnog cjelina samo za potrebe turizma, ne vodeći računa o potre- urbanog prostora, a značajno je degradiran povijesni am- bama lokalnog stanovništva, dovodi do alijenacije lokalne bijent cjeline. Individualna izgradnja „modernim“ arhi- zajednice od svoje baštine i potiče procese iseljavanja. Pri- tektonskim izričajem, primjenom građevnih materijala i vidno zadržavanje stanovnika i posjetitelja u vršnim raz- morfoloških elemenata suvremene arhitekture (betonski dobljima turističke sezone u Istri samo zamagljuje nimalo balkoni, dugačke terase i uglovni balkoni, ravni krovovi, blistavu sliku istarske urbane stvarnosti. Dugoročno takav predimenzionirani otvori) te unošenjem novih proporci- pristup vodi do napuštanja gradova i njihovog polaganog ja građevina nije donijela nove arhitektonske vrijednosti propadanja, unatoč zaradi od turizma. u ambijentu, već je stvarajući prostorne konflikte poja- Intenzivan razvoj turističkih djelatnosti u malim sredi- čala dojam degradacije povijesnog prostora (sl. 19, 20). nama svojevrstan je dvosjekli mač. S jedne strane one po- Prelog je takve forme nazvao „karikaturom suvremene tiču dolazak novih posjetitelja i (povremenih) stanovnika. arhitekture“69. Prema analogiji, imitacije tradicionalnih Istovremeno su one vrlo isključive jer toleriraju i potiču formi u suvremenim građevnim materijalima koje stvara- samo pojedine gospodarske grane (ugostiteljstvo, malu tr- ju lažnu scenografiju (betonske balustrade, multiplicirani govinu) i kulturne aktivnosti, dok se djelatnosti od život- baladuri, pseudostilski prozorski otvori) mogle bi se nazvati ne važnosti za održavanje domicilnog stanovništva poput „karikaturom tradicijske arhitekture“. (sl. 21) Malobrojni poljoprivrede, male industrije, obrta i posebice stočarstva, primjeri tipološke obnove u žminjskoj su se sredini pokazali isključuju iz života malih gradova kao bučne i prljave. Svje- najmanje štetnim rješenjem jer je na pojedinim mikroloka- dočimo tako paradoksalnim pojavama u naseljima koja su cijama obnovom koja poštuje obilježja ambijenta i značajke nastala i održala se kao središta šireg agrarnog prostora tradicijske arhitekture očuvana ambijentalnost prostora (primjerice Marčana, Svetvinčenat, Bale, Motovun, Oprtalj) (sl. 22). Značajan čimbenik u privlačenju turista upravo je gdje se zabranjuje držanje i uzgoj domaćih životinja, a gos- očuvanost ambijentalnih obilježja naselja. podarske se zgrade i kompleksi (korte, stancije) pretvaraju Istra nakon stagnacije 1990-ih godina posljednja tri u kuće za odmor s obveznim bazenom, teniskim igralištem desetljeća ponovno proživljava svojevrsnu „turističku i sličnim sadržajima. Kroz te procese ubrzano se degradira renesansu“, a upravo se taj sektor promovira kao glavni preostala tradicijska graditeljska baština, a pred lažnom sli- čimbenik „razvitka“ i garancija za preživljavanje postojećih kom iz turističkih brošura nestaje svaki trag autentičnosti naselja. Taj je fenomen još krajem 1960-ih godina uočio istarskog prostora malih urbanih i poluurbanih sredina. Milan Prelog70 (ne samo za Istru, već i za cijeli jadranski S obzirom na sve veći pritisak turističkog sektora i pro- prostor), upozorivši na sve moguće negativne posljedice na mociju kulturne baštine u primarno turističke svrhe sve je češća praksa stvaranja tipoloških replika povijesnih ili tradi- 69 PRELOG, MILAN, 1991., 43. cijskih građevina. Konzervatori se u praksi svakodnevno su- 70 PRELOG, MILAN, 1991., 31-63. sreću s primjerima krivo shvaćenih tradicijskih i povijesnih Povijesna jezgra Žminja – kako obnavljati devastirano i degradirano urbano tkivo i za koga? 53

voditi se zdravim razumom, umjerenošću, paziti na mjerilo i sliku ambijenta. Ključ revitalizacije povijesne cjeline je u tome da se domicilnom stanovništvu u postojećoj urbanoj strukturi osigura suvremena komunalna infrastruktura, podigne kvaliteta stanovanja, pruže novi sadržaji koji će omogućiti da se stanovništvo zadrži i vrati u povijesnu cjelinu, uz istovremeno podizanje svijesti o važnosti graditeljske baštine kako bi je mogli na ispravan način odr- žavati i obnavljati. No, ne postoje gotovi recepti i svakoj se sredini mora pristupiti kao jedinstvenoj. U revitalizaciji povijesnih cjelina neophodna je dobra suradnja konzervatora, lokalnih vlasti, projektanata i planera, stanovnika i investitora. Ona mora počivati na dobroj pripremi i analizi te pažljivom promišljanju svih aspekata obnove. Primjena 25 Bivša zgrada Općine i ljekarne / Zadružni dom danas (foto: B. Orbanić, 2016.) suvremenih građevnih materijala i arhitektonskih oblika Former Municipality and Pharmacy building / Cooperative building pritom nije isključena, ali uz obvezu poštivanja proporci- today (photo: B. Orbanić, 2016) ja, mjerila prostora i specifičnog karaktera urbane sredine. Razmatrajući širi prostorno-planski kontekst, Prelog je još arhitektonskih elemenata, koji se u turističkoj valorizaciji 1967. godine ponudio odgovor na pitanje sudbine povijesnih kulturne baštine nameću kao nova „povijesnost“. Povijesna jezgri: „ona ovisi o kompletnim revitalizacijama, a to znači o su nam naselja stoga puna lažnih baladura, ogoljelih zidova uspostavljanju njihovih urbanih funkcija u novoj prostornoj 71 72 s kojih je uklonjena povijesna žbuka, trijemova pod višestru- organizaciji“. I smjernice Rezolucije iz 1975. upućuju na kim lukovima i velikih loža kakvih se ne bi posramile niti potrebu očuvanja organske veze između povijesnog tkiva najveće hodočasničke crkve, a pod autentičnom se arhitektu- i novih struktura, na iznalaženje odgovarajućih funkcija rom prodaje konglomerat neostilova (kuće u tzv. „istarskom primjerenih mjerilu i karakteru malih povijesnih naselja, stilu“). (sl. 23 i 24) Krivo shvaćanje i primjena tradicijskih i na očuvanje povijesnog mjerila naselja, istaknutih vizura, stilskih arhitektonskih elemenata vrlo lako može dovesti do ali i odnosa grada s okolišem. Naglašava se pritom važnost stvaranja falsificiranih slika povijesnih naselja. manjih, ambijentalnih građevina bez veće spomeničke vri- U današnjem ekonomski, kulturološki i znanstveno jednosti koje čine neodvojivi dio urbanog ambijenta. devastiranom društvu spomenik se doživljava kao „roba“ PITANJE VALORIZACIJE KULTURNE BAŠTINE – temeljna vrijednost konzumerističkog društva. Pojedno- ŽMINJA U FUNKCIJI ODRŽIVOG GOSPODARSKOG stavljeno, ako spomenik donosi izbrojivi profit vrijedi ga (TURISTIČKOG) RAZVOJA obnavljati, a ako ne donosi, može i propasti. „Autentičnost“ Sintagma „valorizacija kulturne baštine u funkciji odr- ambijenta prodaje se također kao roba, ali se ona svodi na živog turizma“ učestalo se upotrebljava otkada su postala odabir nejefektnijih obilježja kao prema nekom katalogu, dostupna sredstva za obnovu kulturne baštine iz europ- a nositelji prave autentičnosti, domicilno stanovništvo sa skih fondova. Premda je određeni broj otvorenih programa svojim pamćenjem, potrebama i mogućnostima, posve su usmjeren na obnovu kulturne baštine, naglasak je na koristi u drugom planu. Loše posljedice takvog pristupa zorno koju turistički sektor može imati od obnovljene kulturne ilustriraju primjeri Dubrovnika i Venecije, a sve se jasnije (prije svega arhitektonske i arheološke) baštine, pri čemu uočavaju u drugim velikim spomeničkim cjelinama poput povijesna i estetska vrijednost samog kulturnog dobra pada Zadra, Splita, Poreča i Pule. Premda manja mjesta poput u drugi plan. Unatoč koristi od takvih projekata za cijelo Žminja još nisu podlegla takvom pristupu, potreban je društvo, uočava se i negativna pojava, a to je smanjenje oprez pri obnovi kako se ne bi zanemarile potrebe i moguć- izdvajanja države za obnovu kulturne baštine upravo zbog nosti domicilnog stanovništva koje u današnjem vremenu sve većeg oslanjanja na europske fondove. Stoga se mora- stvara buduće povijesne slojeve spomenika. mo upitati: što će biti s onom baštinom koja nije dovoljno Vraćam se na pitanje: za koga obnavljati? Domicilnom atraktivna s turističkog aspekta? stanovništvu primarno je osigurati odgovarajuće životne Kulturna baština Žminja vrlo je slabo poznata i valori- uvjete. S druge strane, posjetitelji traže doživljaj, sjećanje, zirana, osim u najužim stručnim krugovima. To je jedan sugestivni ambijent, a suvremena arhitektura nerijetko po- od razloga zbog kojih je turistički potencijal vrlo slabo ništava taj doživljaj, osobito kada nije u mjerilu i suglasju s ambijentom. Ne škodi se stoga u svakodnevnoj konzervator- 71 PRELOG, MILAN, 1991., 45. skoj praksi prisjetiti uvriježenih konzervatorskih preporuka: 72 RESOLUTIONS, 1975. 54 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

iskorišten unatoč geografski idealnom položaju u središtu Odluka se mora temeljiti na ispravnoj procjeni povijesnih, Istre. Nameće se stoga pitanje kako obnavljati povijesnu estetskih, simboličkih i uporabnih vrijednosti74. No, treba jezgru unošenjem novih kulturnih sadržaja i održivim rali dopustiti da prevladaju uporabne vrijednosti i prilagoditi zvojem turističkih djelatnosti. Renesansna kula trenutno se potrebama i mogućnostima zajednice ili se treba opredi- ne pruža nikakav sadržaj i nije ju moguće iznutra razgle- jeliti za kulturološke i ambijentalne vrijednosti, odnosno dati, dok su ostatci sjeveroistočne renesansne kule i sred- estetske vrijednosti i prikloniti se stilskoj rekonstrukciji? njovjekovnog kaštela skriveni ispod partera parka i ljetne Stilska rekonstrukcija donosi znatno veće troškove obnove, pozornice. Osim župne crkve koja je povremeno otvorena, a njena je opravdanost u žminjskom slučaju upitna jer su ostale žminjske crkve nije moguće razgledati bez posebne visinski gabariti dijela zgrade, unutarnji raspored prostora, najave. Položaj srednjovjekovnog groblja nije obilježen niti konstrukcije stubišta i arhitektonska plastika poznati s fo- informativnom pločom, a arheološki materijal iz istraži- tografija iz prve polovine 20. stoljeća značajno izmijenjeni vanja nije moguće vidjeti uživo (pohranjen je u depoima ili uklonjeni u poslijeratnoj obnovi. S druge strane, ako se zatvorenog Arheološkog muzeja Istre u Puli i u radionici valorizira povijesna slojevitost te zgrade, je li opravdano oču- Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Juršićima). Crkva vati njen današnji izgled, premda je rezultat neprimjerene sv. Foške i obližnji arheološki lokaliteti čekaju sustavno obnove koja je umanjila estetske i spomeničke vrijednosti istraživanje i primjerenu prezentaciju. Bogata zbirka umjet- same zgrade te je značajno doprinio degradaciji povijesnog nina u župnoj crkvi u Žminju također zahtijeva ozbiljnije ambijenta? U ovom slučaju, vrjednovanjem autentičnih po- promišljanje i prezentaciju. vijesnih slojeva u sredini koja je i sama doživjela značajne Ipak, na lokalnoj i stručnoj razini postoji nekoliko inici- promjene poželjno je izbjegavati povijesni falsifikat. U su- jativa kojima bi se takvo stanje poboljšalo. Od 2016. godine radnji projektanata i konzervatora donesena je odluka da se priprema se dokumentacija za obnovu bivše općinske zgrade ne primjenjuje faksimilna obnova, već adaptacija zgrade za na župnom trgu (bivši Zadružni dom) koja bi trebala pri- novu svrhu primjenom suvremenih arhitektonskih formi, ali hvatiti nove sadržaje (sl. 25). Među lokalnom zajednicom, poštujući zatečene gabarite i prostorne odnose, te sačuvane stanovnicima Žminja i predstavnicima različitih ustanova izvorne arhitektonske elemente (primjerice ložu). (Čakavska kuća, knjižnica, Osnovna škola) provedeno je Istovremeno se pod vodstvom Hrvatskog restaurator- ispitivanje potreba, analiza prostornih mogućnosti građe- skog zavoda razrađuje projekt uređenja renesansne kule vine, izrađen je konzervatorski elaborat te na koncu i idejni kaštela i Čakavske kuće te njihove prenamjene u muzejski i projekt za rekonstrukciju i prenamjenu zgrade. Ustanovlje- edukacijski prostor. Analiza prostornih mogućnosti bivšega no je da postoji povećana potreba za smještajem knjižnice, Zadružnog doma, Čakavske kuće i renesansne kule poka- trenutno pohranjene u Čakavskoj kući, kao i za stvaranjem zala je da planirane potrebe naselja nije moguće smjestiti jedne veće višenamjenske dvorane koja će prihvatiti različite samo u jednu zgradu, već takve sadržaje treba disperzira- društvene, kulturne, pa čak i sportske sadržaje. Planira se ti unutar povijesne jezgre. U sklopu projekta istraživanja preseljenje Općine u njeno nekadašnje sjedište, čime će zgra- žminjskog kaštela priprema se projekt prezentacije ostata- di biti vraćena njena povijesna uloga u javnom životu mjesta. ka prapovijesne gradine i srednjovjekovnog kaštela in situ. U prizemlju zgrade otvorio bi se ured Turističke zajednice, Budući da prostor parka sjeverno od župne crkve ima važnu što će omogućiti pružanje osnovnih informacija u samom ulogu u društvenom životu Žminja kao središnja pozornica središtu povijesne jezgre. Prostor povijesne gradske lože, neza sva kulturna i javna događanja, planira se uređenje tog giran intervencijama iz druge polovine 20. stoljeća, ponovno prostora s ljetnom pozornicom. Ovakvo povezivanje sadr- bi dobio javni sadržaj kao manja izložbena galerija te prostor žaja, prije svega za potrebe domicilnog stanovništva, ali i za okupljanje i druženje umirovljenika i članova udruga. U stvaranje novih sadržaja zanimljivih posjetiteljima, jedini zgradu se planira smjestiti i manji poduzetnički inkubator, je ispravni put za preživljavanje povijesne cjeline, a otvara čime bi se trebalo osigurati buduće zapošljavanje unutar lo- put postupnom održivom turističkom razvoju sukcesivnim kalne zajednice i spriječiti odljev mlađeg stanovništva. stvaranjem novih sadržaja. No, kako obnavljati tu zgradu i s kojom namjenom? Kako Odgovor na brojna pitanja postavljena u ovom tekstu naglašava Bernard Feilden, iznalaženje odgovarajuće na- leži u riječima Maxa Dvořáka koje danas zvuče kao déjà-vu: mjene kako bi se spriječilo njeno propadanje jedan je od „Na pitanja koja se nameću ne može se odgovarati frazama najtežih problema u konzervaciji arhitekture, a prakticira o napretku i novom vremenu kako se do sada često činilo, se od pamtivijeka.73 Povijest ove zgrade pokazala je da se nego stručnjaci i ljudi sa smislom za umjetnost moraju, ona stoljećima sukcesivno rekonstruira mijenjajući oblik i na temelju svih iskustava današnje, prema starim spome- namjenu. Pitanje „kako obnavljati slojevitu devastiranu gra- nicima obzirne gradogradnje, rješavati slučaj po slučaj.“75 đevinu?“ jedan je od najvažnijih konzervatorskih problema. 74 ŠPIKIĆ, MARKO, 2006., 394-396; BRANDI, CESARE, 2007., 35-77, 88-91. 73 FEILDEN M., BERNARD, 1982., 261. 75 DVOŘÁK, MAX, 2016., 68. Povijesna jezgra Žminja – kako obnavljati devastirano i degradirano urbano tkivo i za koga? 55

LITERATURA područja južne Žminjštine, u: KRAJCAR, SLAVKO (ur.), BAĆIĆ, BORIS, Starohrvatska nekropola u Žminju, Starohr- Libri žminjski, Libar drugi, Žminj, 2008., 13-24. vatska prosvjeta 6, 1958., 77-91. KRIŽMAN, MATE, Isprava pape Aleksandra III iz 1178. BEKIĆ, LUKA, Redni broj: 176, Lokalitet: Žminj – Kaštel, Paleografski i filološki pristup, u: KRAJCAR, SLAVKO Hrvatski arheološki godišnjak, 5/2008, 399-401. (ur.), Libri žminjski, Libar drugi, Žminj, 2008., 27-38. BEKIĆ, LUKA, Rani srednji vijek između Panonije i Jadrana. LEICK, ROMAIN; SCHREIBER, MATTHIAS; STOLDT, Ranoslavenski keramički i ostali arheološki nalazi od 6. do HANS-ULRICH, A New Look at Germany's Postwar Re- 8. st., Monografije i katalozi 27, Arheološki muzej Istre, construction, Spiegel Online, 2010., Pula, 2016. http://www.spiegel.de/international/germany/out-of-the- BENUSSI, BERNARDO, L’Istria nei suoi due millenni di storia, ashes-a-new-look-at-germany-s-postwar-reconstructi- Centro di ricerche storiche, n. 14, Venezia – Rovigno, on-a-702856.html (20. 06. 2017.) 1997. LEVAK, MAURIZIO, Žminj i Žminjština u ranom srednjem BENUSSI, BERNARDO, Nel medio evo. Pagine di storia istria- vijeku, u: KRAJCAR, SLAVKO (ur.), Libri žminjski, Libar na. Edizione anastatica – tomo I, Collana degli atti, Centro drugi, Žminj, 2008., 41-52. di ricerche storiche, Rovigno, n. 23, Rovigno – Trieste, MARKOVIĆ, VLADIMIR, Crkve 17. i 18. stoljeća u Istri – 2004, p. II. tipologija i stil, Zagreb, 2004. BERTOŠA, MIROSLAV, Istra: doba Venecije (XVI.– XVIII. MARKOVIĆ, PREDRAG; MATEJČIĆ, IVAN; TULIĆ, DA- st.), Pula, 1995. MIR, Umjetnička baština istarske crkve 2. Kiparstvo od 14. BISTROVIĆ, ŽELJKO, Šareni trag istarskih fresaka, Pula, do 18. stoljeća, Pula, 2017. 2011. MARUŠIĆ, BRANKO, Djelatnost srednjovjekovnog odjela BOITO, CAMILLO, Spomenik kao knjiga. Spisi o arhitekturi, Arheološkog muzeja Istre u Puli 1956-1958, Starohrvat- kulturi i restauriranju 1861-1886., Zagreb, 2013. ska prosvjeta, 8-9, 1963., 245-260. BRADARA, TATJANA, Izvještaj o arheološkom nadzoru MARUŠIĆ, BRANKO, Povodom nalaza staroslavenske ke- radova na trasi iskopa fekalne kanalizacije u Žminju, ko- ramike u Istri, Starohrvatska prosvjeta, 14, 1984., 41-73. lovoz 2004., Arheološki muzej Istre, Ur. br. 783/2004, MARUŠIĆ, BRANKO, Starohrvatska nekropola u Žminju, 02. 08. 2004. (neobjavljeno) Histria Archaeologica,1, 1987. BRANDI, CESARE, Teorija restauracije, Beograd, 2007. MATIJAŠIĆ, ROBERT, Ageri antičkih kolonija Pola i Paren- BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, KLARA, Prapovijest Žminjštine, u: tium, Zagreb, 1988. KRAJCAR, SLAVKO (ur.), Libri žminjski, Libar prvi, Ka- MATIJAŠIĆ, ROBERT (ur.), Istra i sjevernojadranski prostor tedra Čakavskog sabora Žminj, 2008., 29-36. u ranom srednjem vijeku, Monografije i katalozi 4, Arhe- BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, KLARA, Gradine Istre. Povijest prije ološki muzej Istre, Pula, 1995. povijesti, Pula, 2007. MIHOVILIĆ, KRISTINA, Izvještaj o putu do Crvenog vrha, Declaration of Dresden on the „Reconstruction of Monu- Višnjana i Žminja – 13. 05. 2004., Arheološki muzej ments Destroyed by War“ 1982“, ICOMOS, http://www. Istre, Urbroj 454/04, 14. 05. 2004. (neobjavljeno) icomos.org/en/charters-and-texts/179-articles-en-fran- MOHOROVIČIĆ, ANDRIJA, Razvoj naselja i gradova na cais/ressources/charters-and-standards/184-the-decla- tlu Istre, u: Istarski limes I, Čakavski Sabor, Žminj, 2004. ration-of-dresden (26. 05. 2017.) NEFAT, NATAŠA, Župna crkva sv. Mihovila u Žminju. Di- DE FRANCESCHI, CAMILLO, Storia documentata della Con- plomski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, tea di Pisino, Venezia, 1964. Zagreb, 1999. DVOŘÁK, MAX, Katekizam zaštite spomenika, 2006., Za- NIKOČEVIĆ, LIDIJA, Grajani i kampanjuoli. Prilozi o greb, 2016. društvenoj kulturi Žminja i Žminjštine, u: KRAJCAR, FEILDEN M., BERNARD, Conservation of Historic Buildings, SLAVKO (ur.), Libri žminjski, Libar drugi, Žminj, 2008., 1982. 93-104. FOSCAN, LUIGI, I castelli medioevali dell'Istria, Trieste, ORBANIĆ, ELVIS; ULJANČIĆ VEKIĆ, ELENA, Prilog prou- 1992. čavanju crkvene i društvene povijesti Žminjštine u prvoj JURKOVIĆ, MILJENKO, Arhitektura karolinškog doba, u: polovici 18. stoljeća, u: KRAJCAR, SLAVKO (ur.), Libri MILOŠEVIĆ, ANTE (ur.), Hrvati i Karolinzi. Rasprave i žminjski, Libar prvi, Žminj, 2008., 39-62. vrela (1), Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, ORBANIĆ, JOSIP; KONTESTABILE ROVIS, MIRJANA, 2000., 164-189. Žminj – prometno i trgovačko središte, u: KRAJCAR, KRIŽMAN, MATE, Povijesni javni natpisi na području Žmi- SLAVKO (ur.), Libri žminjski, Libar drugi, Žminj, 2008., nja. Žminjska epigrafika – dva rimskodobna natpisa s 189-208. 56 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

PETRONIO, PROSPERO, Memorie sacre e profane dell’Istria, VIŠNJIĆ, JOSIP, Redni broj: 210, Lokalitet: Žminj – Kaštel, Trieste, 1968. Hrvatski arheološki godišnjak, 7/2010, 449-451. PRELOG, MILAN, Djela, Prostor. Vrijeme, I, Zagreb, 1991. VIŠNJIĆ, JOSIP, Okončani izvještaj o realizaciji progra- Resolutions of the International Symposium on the Con- ma zaštite i očuvanja kulturnog dobra br. 1-1958/16 – servation of Smaller Historical Towns at the 4th ICO- Žminj, kaštel Žminj, Bedemi – arheološka istraživanja, MOS General Asembley (1975), izrada dokumentacije i konzervacije, Hrvatski restaura- www.icomos.org/en/charters-and-texts/180-articles-en- torski zavod, Služba za arheološku baštinu, 7. 12. 2016. francais/charters-et-normes/384-resolutions-of-the- (neobjavljeno) international-symposium (26. 05. 2017.) Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama, RUDOLPH, C. NICOLE, At Home in Postwar France: Modern Narodne novine, 86/12 i 143/13 Mass Housing and the Right to Comfort, New York-Oxford, https://www.zakon.hr/z/486/Zakon-o-postupanju-s-ne- 2015., zakonito-izgra%C4%91enim-zgradama (18. 06. 2017.) https://books.google.hr/books?id=LcudBAAAQBAJ&pg ZJAČIĆ, MIRKO, Posjedovni odnosi porečke crkve od VI – =PA20&lpg=PA20&dq=reconstruction+of+Brest+Fra XVI st., Jadranski zbornik, 2, 1973., 33-104. nce&source STARAC, ALKA, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji I, Pula, IZVORI 1999. Državni arhiv u Pazinu, HR-DAPA-862/1.1. – Italija, Trst, SUŠIĆ, ZVONIMIR, Valvasor o Istri, Dometi, 3, 10, 1970., Državni arhiv u Trstu, Preslici gradova franciskanskog 69-87. katastra Istre (IT-ASTS-F640255 i IT-ASTS-F640256), ŠONJE, ANTE, Žminj i Žminjština, Žminj, 1976. Catasto franceschino, Elaborati, 1818-1840., DVD ŠONJE, ANTE, Crkvena arhitektura zapadne Istre, Zagreb, 08-ZM-55-58. 1982. Državni arhiv u Pazinu, HR-DAPA-27, fond Kotarsko po- ŠPIKIĆ, MARKO, Anatomija povijesnog spomenika, Zagreb, glavarstvo u Pazinu, 1868.-1918., kutija 12, 1873., H/4, 2006. No. 83, 10. Marzo 1873. VIŠNJIĆ, JOSIP, Redni broj: 204, Lokalitet: Žminj – Kaštel, Državni arhiv u Pazinu, HR-DAPA-27, fond Kotarsko po- Hrvatski arheološki godišnjak, 6/2009, 419-421. glavarstvo u Pazinu, 1868.-1918., kutija 12, 1873., H/4, No. 245, 2. Novembre 1872.

Summary

THE HISTORICAL CORE OF ŽMINJ - HOW TO RESTORE DEVASTATED AND DEGRADED URBAN TISSUE AND FOR WHOM? The principles of reconstruction and revitalisation of devastated living conditions. The architectural forms used in the process were and degraded urban tissue are discussed on the example of Žminj. supposed to be in line with modern architecture of the period in The village of Žminj in central Istria was inhabited already in pre- order to part from symbolically undesirable historical styles. The historic times, while processes of continuous settlement can be consequences of such approach were destroyed urban matrix, dis- traced since the Early Middle Ages. During the Early Middle Ages connected urban sequences and blocks, urban »caverns« in place a castle was built in the central part of the settlement, which en- of former residential blocks, as well as buildings characterized by compassed a parish church within its walls. Besides the castle, the architectural features and dimensions which deviate from traditional preserved monuments include a number of churches decorated architecture and significantly degrade the ambience value of the by wall paintings, as well as a medieval urban matrix with series of village. In light of initiated restoration projects on some of the ne- houses and public buildings dating from the Renaissance period glected public buildings and revitalisation of the core after years of up to the 20th century. Due to its position of the border outpost neglect, the question is how to start reconstruction of the degraded fort of Habsburg Istria towards the Venetian territories in southern urban complex and individual buildings? Should we interpolate Istria, throughout its history the village of Žminj has undergone a new buildings or create new public spaces? Carry out facsimile number of devastations caused by military conflicts. The village reconstructions where possible or leave architectural traces of our experienced the biggest destruction in the bombing of German time? The text discusses the end beneficiary: is it the local popula- air forces in October 1943. In post-war years, restoration was not tion or the occasional visitor? Does restoration aimed at sustainable carried out systematically in line with contemporary conservation tourism development benefit the local population or does it pose a methods, but by interventionist conservation to ensure minimum potential risk of losing the authenticity of the ambience? 57

Ivan Braut, Krasanka Majer Jurišić Sv. Vid nad Karlobagom – prilog poznavanju srednjovjekovne sakralne arhitekture Podvelebitskog primorja

Ivan Braut UDK: 726:27-523.42(497.562Karlobag) Krasanka Majer Jurišić Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper Hrvatski restauratorski zavod Primljen/Received: 24. 5. 2017. HR – 10000 Zagreb, N. Grškovića 23

Ključne riječi: Sv. Vid, Podvelebitsko primorje, sakralna stanja na terenu. Rezultati tih prvih istraživanja pokazali arhitektura, romaničke crkve, gotika, Karlobag, Vidovgrad su da su u srednjovjekovnim župskim središtima građene Key words: St. Vitus, sub-Velebit littoral, sacral architecture, crkve ranoromaničkih, romaničkih te gotičkih odlika, često Romanesque churches, Gothic, Karlobag, Vidovgrad na temeljima nekih starijih struktura. Danas su te građevine ili posve razrušene ili postoje tek njihovi skromni ostatci. Srednjovjekovna je crkva sv. Vida iznad Karlobaga nekoliko puta kroz povijest dograđivana. Prvotna je manja romanička crkva imala CRKVA SV. VIDA NAD KARLOBAGOM polukružnu istaknutu apsidu i unutrašnje zidove ojačane lezenama, Jedna od do danas sačuvanih sakralnih građevina, sagra- da bi na prijelazu iz kasnog srednjeg u rani novi vijek bila proširena i tada se gradi novo pravokutno svetište sa šiljato-bačvastim svodom. đena unutar šireg povijesnog lokaliteta iznad Karlobaga, Nakon osmanskih i mletačkih napada, crkva se obnavlja početkom jest srednjovjekovna crkva sv. Vida, smještena u blizini 18. stoljeća, no već krajem istog stoljeća biva napuštena. U radu se Vidovgrada, na brdu Drvišica. Na vrhu tog brda utvrđen iznose podatci o povijesnoj slojevitosti crkve, prikupljeni temeljem je arheološki lokalitet Gradina – stari Vidovgrad, s trago- proučavanja arhivskih izvora i literature te analizom rezultata pro- vima naselja koje je osnovano još u prapovijesti, a ima i vedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja. Pregledom i jasno definiranu antičku i srednjovjekovnu fazu.3 Ostatci usporedbom sa sličnim primjerima sakralnih građevina u neposred- crkve sv. Vida smješteni su nešto niže, prema Karlobagu, noj okolici, prvenstveno onih na otoku Pagu, u zadarskom zaleđu na uskom platou južne padine, na nadmorskoj visini od te na obroncima Velebita, sve do Senja, valorizira se sačuvani dio 100 metara. To je jednobrodna, pravilno orijentirana crkva crkve ukazujući na moguće modele buduće prezentacije unutar duljine dvanaest i širine sedam metara, s užim svetištem planiranog arheološkog parka na lokalitetu Gradina – Vidovgrad. nepravilnog četvrtastog tlocrta koje je od lađe odvojeno UVOD1 šiljasto zaključenim trijumfalnim lukom. Glavno pročelje je Spomenička baština Podvelebitskog primorja, osobito jednostavno oblikovano, završeno trokutastom zabatnom ona srednjovjekovna, slabo je poznata i gotovo neistražena. zonom u vrhu koje su ostatci kamene preslice. Na južnom Jedan od razloga zasigurno je i činjenica što je to prostor ne- zidu lađe nalaze se dva pravokutna prozorska otvora, a na pristupačnog krševitog reljefa gdje se na uskom priobalnom 3 O naselju na Drvišici vidi: PATSCH, KARL, 1900., 31.; BRUNŠMID, JOSIP, prostoru koncentriraju rijetka naselja. U stručnoj literaturi 1898., 150-151.; MAŽURAN, IVE, 2001., 15-17.; GLAVIČIĆ, ANTE, 2003., 39, sporadično se raspravljalo o sakralnoj arhitekturi toga kra- 70. i IVANUŠ, MARTINA; LISAC, RENE; ŠUŠNJIĆ, DALIBOR, 2011., 4. ja, primjerice u radovima Nade Klaić, Anđele Horvat ili pak Prema pronađenim ostatcima materijalne kulture, Gradinu u predrimsko i 2 rimsko razdoblje naseljava pleme Bekosa koji na ovom području osnivaju Ante Glavičića, često samo pregledom i dokumentiranjem antički grad Vegium. Ostatci upravnog i vjerskog središta Vidovgrada (stara Scrissa – Scrissela) svjedoče o naseljenosti u doba prvih doseljenih 1 Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom Hrvata. Kontinuiranost naseljenosti područja Gradine prestaje na prije- IP-2016-06-1265 ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, lazu 13. u 14. stoljeće, kada se podiže novo lučko, trgovačko i upravno Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine. središte Scrissa, odnosno Bag, koje je od 1322. godine u posjedu plemena 2 O srednjovjekovnoj arhitekturi Podvelebitskog primorja vidi pri- Gusića, tj. Kurjakovića. mjerice: KLAIĆ, NADA, 1975, 119-124.; HORVAT, ANĐELA, 1975., 127-141.; Arheološki lokalitet Gradina – stari grad Vidovgrad spada u red najzna- ZANINOVIĆ, MARIN, 1980., 187-196.; GLAVIČIĆ, ANTE, 2003., 21-82. i dr., čajnijih arheoloških lokaliteta na području Podgorja. Vidi: Rješenje o a za poznavanje sakralne arhitekture Like općenito vidi radove M. Bo- preventivnoj zaštiti, Konzervatorski odjel u Gospiću, Ministarstvo kul- govića, R. Horvata, Z. Horvata, J. Burića, R. Lopašića i M. Kruheka. ture RH, 2012. 58 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

1 Crkva sv. Vida, Vidovgrad, pogled s uzvisine u smjeru juga 2 Tlocrt crkve sv. Vida, Vidovgrad (Dokumentacija HRZ-a) (Fotodokumentacija HRZ-a) Ground plan of the church of St. Vitus, Vidovgrad (Documentation of Church of St. Vitus, Vidovgrad, view from high ground towards south the Croatian Conservation Institute) (Photo documentation of the Croatian Conservation Institute)

južnom zidu svetišta jedan, naknadno zapunjen kamenom banska krajina i druga mjesta,7 sačuvani spisi8 nisu donijeli građom. Lađa je bez svoda i krova, dok je svetište presvo- nova saznanja niti o crkvi niti o području Karlobaga općeni- đeno šiljasto-bačvastim svodom. Crkva je zidana klesanim to, što ne čudi uzimajući u obzir da su se u to vrijeme mjesta kamenim kvadrima slaganim u redove te je bila žbukana pod Velebitom smatrala izuzetno opasnim i u pravilu ih iznutra i izvana. Iako je danas izvan funkcije i bez krova, biskup nije niti obilazio. uz crkvi se od 2006. godine iznova održava liturgija i po- Cijelo je Podvelebitsko područje od srednjeg vijeka bilo božnosti na dan sv. Vida, 15. lipnja (sl. 1, 2). vrlo nesigurno, a u 15. i 16. stoljeću često se izmjenjuju i Crkva sv. Vida iznad Karlobaga u stručnoj literaturi vlasnici pojedinih posjeda. Također se napuštaju naselja na rijetko je spominjana, a rijetki su i arhivski izvori koji obroncima Velebita, pa tako i Vidovgrad, i osniva se novo svjedoče o njezinoj povijesti, stoga vrijeme izgradnje i naselje uz morsku obalu, grad Bag, koje će kasnije, krajem pojedinih građevnih faza kao i vrijeme napuštanja nisu 16. stoljeća, biti preimenovano u Karlobag.9 Godine 1525. bili poznati. Primjerice, Ante Glavičić4 koji se detaljnije Turci iz Skradina napali su grad i strahovito ga opustošili i pozabavio crkvom, temeljeći istraživanja na vlastitim opa- popalili.10 Iako je već 1574. godine grad obnovljen, ubrzo je žanjima, smatrao je da je izgrađena u 13. ili 14. stoljeću, no iznova pretvoren u pustoš, ovaj put u napadu mletačke voj- nedavno provedena konzervatorska istraživanja5 pokazala ske. Burnoj prošlosti cijelog područja u prilog ide i činjenica su da je njezin sjeverni zid dio neke još starije, izgledno da je, iako još jednom obnovljen, i po treći put opustošen romaničke crkvice. već 1616. godine, nakon čega se 1640. godine iznova gradi i 1672. pretvara u vojno uporište. I druga je strana Velebita O PISANIM TRAGOVIMA imala sličnu povijest. Lika je pod turskom vlašću od 1527. U arhivskim se spisima ne nalaze tragovi najranijeg spo- pa sve do 1689. godine, tek nakon čega slijedi osnivanje mena koji bi se mogli povezati s pretpostavljeno romanič- novih župa i gradnja crkava na temeljima ili pak u blizini kom fazom izgradnje crkve. Iako je područje južne strane starih srednjovjekovnih sakralnih građevina. Velebita od 13. stoljeća bilo dijelom Ninske biskupije,6 o Za širenje katoličke vjere na području Velebita nakon čemu svjedoči dokument sačinjen 24. lipnja 1272. kojim oslobođenja od Turaka bili su zaduženi misionari među se ninskim biskupima i njihovoj crkvi daje planina Lika,

7 KOLANOVIĆ, JOSIP, 1969., 500. 8 Arhiv Zadarske nadbiskupije, fond Ninska biskupija (HR-AZDN – 17/1), kutija 2: Spisi kurije/ordinarijata Francesco Grassi 1667.-1677., kutija 4 GLAVIČIĆ, ANTE, 1996., 41-58. 3: Spisi kurije/ordinarijata, Giovanni Borgoforte, 1677.-1687. i Giovanni Vusio 5 Konzervatorsko-restauratorska istraživanja crkve sv. Vida proveo 1688.-1689. je Hrvatski restauratorski zavod. Više u: BRAUT, IVAN; MAJER JURIŠIĆ, 9 MAŽURAN, IVE, 2001., 29. KRASANKA, 2015. 10 Vidi: Putne bilješke Giovannija Baptiste Giustinijanija iz 1553. i Izvje- 6 O srednjovjekovnim biskupijama na području Like vidi: KOVAČIĆ, štaj mletačkih sindika Antonija Dieda i Michiela Bona te Gaspara Erizza SLAVKO, 1988., 11-39.; BOGOVIĆ, MILE, 1988., 41-82. iz 1551. i 1559. u: LJUBIĆ, ŠIME (ur.), 1877., 187-190. Sv. Vid nad Karlobagom – prilog poznavanju srednjovjekovne sakralne arhitekture Podvelebitskog primorja 59

3 Kolorirana veduta porušenog Karlobaga iz 1652. godine. Na mjestu ruševina današnje crkve sv. Vida upisan je toponim sv. Katarina. Coloured panoramic view of destroyed Karlobag, 1652. The toponym of St. Catherine is inscribed at the site of the ruins of today’s St. Vitus Church.

4 Veduta Karlobaga vojnog inženjera Martina Stiera iz 1660. godine. Panoramic view of Karlobag drawn by military engineer Martin Stier, 1660

kojima su se isticali riječki kapucini Marin Senjanin i Izidor ucrtana ruševna crkvica, no s upisanim titularom sv. Katarine Brinjanin. Otac Marin zaslužan je i za osnivanje kapucin- (sl. 3). Taj je crtež poslužio pak kao predložak za nešto kasnije skog samostana u Karlobagu.11 Očekivano je da se tijekom nastalu vedutu Karlobaga vojnog inženjera Martina Stiera13 tog vremena bilježilo stanje i novih, ali i već ranije izgrađe- iz 1660. godine (sl. 4). Izostavljajući sve oznake, Stier je za- nih crkava, pogotovo onih u blizini gradskih središta, no pravo precrtao stariji crtež, pa je i na njegovoj grafici crkva arhivska građa pohranjena u Karlobagu u međuvremenu je sv. Vida razrušena. Nažalost, dvije su karte Ninske biskupije većim dijelom izgorjela i sačuvan je tek mali dio spisa koji iz 17. stoljeća zagubljene, a moguće bi ponudile dodatne po- nažalost ne govore o crkvi sv. Vida. datke o onodobnom izgledu sv. Vida i drugih sakralnih gra- Stoga su korisna dva grafička priloga koji svjedoče o đevina oko Karlobaga i s južne strane Velebita. Spomenute nekadašnjem stanju crkve. Stariji je crtež iz 1625. go- karte možda bi ponudile i neke podatke o sv. Vidu i drugim dine12 na kojem je na brdu Vidovac na mjestu sv. Vida sakralnim građevinama oko Karlobaga.14

13 MARKOVIĆ, MIRKO, 2001., 251. Izvornik se čuva u Nacionalnoj bi- 11 BOGOVIĆ, MILE, 1993., 103-118. blioteci u Beču. 12 MAŽURAN, IVE, 2001., 36. 14 Karte navodi KOLANOVIĆ, JOSIP, 1969., 511., 520. 60 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

5 Veduta Karlobaga, Pierre Mortier, 1704. Panoramic view of Karlobag, Pierre Mortier, 1704

Krajem 17. stoljeća na južnoj strani Velebita naseljava je i na karti Velebita iz 1790., koju je izradio zastavnik L. se novo stanovništvo, a njihovim se dužim boravcima po- Božić20 (sl. 5). Već krajem 18. stoljeća najvjerojatnije se više stupno formiraju sela Drvišica, Vidovac, Šušanj, Konjsko, ne koristi, o čemu zaključujemo prema dokumentu od 18. Kućišta, Ledenik, Dabar i Oštarije. Ti su doseljenici u kar- listopada 1789. godine21 kojim se popisuju sve župne i po- lobaški kraj većim dijelom pristigli iz zadarskog zaleđa, dručne crkve u ličko-krbavskom arhiđakonatu, izuzev one odnosno iz Ražanca i Vinjerca, zidali vrlo skromno, kame- otočkog okružja, a u kojem nema sv. Vida. nom i pokrivali kuće kupama.15 Tada je, ili nešto kasnije, Od sredine 19. stoljeća u više izvješća o terenskim istra- obnovljena i crkva sv. Vida koja je obnovom, s obzirom živanjima javljaju se podatci o pronalascima nad Karloba- na blizinu novog sela Vidovac, mogla dobiti i novi titular gom, na lokalitetu Gradina. Tako je primjerice najprije umjesto ranijeg, posvećenog sv. Katarini.16 Izbor titulara Ljudevit Slamnik vodio arheološka iskopavanja uz staru sv. Vida nije neobičan jer se u mjestima zadarskog zaleđa, cestu ispod naselja Vidovac,22 a potom i Josip Brunšmid otkud novi stanovnici podvelebitskih sela pristižu, često 1900. godine obilazi područje Drvišice23 (sl. 6). Opisuje slavilo tog svetca. U prilog preciznijoj dataciji obnove crkve svoje nalaze i navodi da je u crkvi sv. Vida pronašao jedan ide podatak da se ona ipak ne navodi u Popisu župa i župljana veći ulomak koji je vjerojatno dio rimskog žrvnja. Tom je senjskog biskupa Martina Brajkovića iz 1700. godine, jer prigodom izmjerio i nacrtao24 dobro sačuvanu razvalinu cr- tim popisom nisu bile obuhvaćene one ruševne sakralne kve koja ima u arhitekturi i romaničkih i gotičkih elemenata.25 građevine u kojima se tada nije mogao obavljati obred. Za Nedugo potom, 1902. godine, kao kratku crticu, crkvu spo- Karlobag se navode samo: est ecclesia s. Caroli Boromei no- minje Emilij Laszowski26 u opisu graditeljskih spomenika viter errecta, habet filialem s. Helenam 5 miliaribus Italicis a Hrvatske, a Gjuro Szabo27 piše da se „južno od Karlobaga Carlopago distantem; alitur in Carlopago misere parochus.17 nalazi Vidovgrad ispod kojeg je ruševina sv. Vida, crkva Također, i na veduti Pierrea Mortiera iz 1704. godine sv. Vid gotička.“ Vrijedne podatke o povijesti karlobaške župe i je još uvijek prikazan kao ruševina.18 To bi značilo da je cr- opremanju sakralnih objekata donosi Spomenica župe iz kva popravljena tek nakon toga. Izrijekom se spominje tek 1921. godine,28 međutim, bez konkretnijih informacija o u izvještaju vikara kanonika Vinka Vukasovića o stanju 12 19 župa senjske biskupije iz 1765. godine, kao crkva sv. Vida 20 MARKOVIĆ MIRKO, 1993.; Izvornik se nalazi u Ratnom arhivu u Beču. kod Vidovca, udaljena sat hoda od Karlobaga, a označena 21 BAS, F VII br. 17 B. 22 BRUNŠMID, JOSIP, 1898., 151. 15 MAŽURAN, IVE, 2001., 38.; IVANUŠ, MARTINA; LISAC, RENE; ŠUŠNJIĆ, DALIBOR, 2011., 4. 23 BRUNŠMID, JOSIP, 1898., 150-169. 16 Iako, postoji mišljenje da titular sv. Vida zapravo označava konti- 24 Tlocrt crkve objavljen je tek naknadno, 1996. godine u članku GLA- nuitet mjesta kulta Svantovida, odnosno kršćanskog sv. Vida. GLAVIČIĆ, VIČIĆ, ANTE, 1996., 54. ANTE, 1996. 25 BRUNŠMID, JOSIP, 1901., 95. 17 LOPAŠIĆ, RADOSLAV, 1889., 193. 26 LASZOWSKI, EMILIJ, 1902., 214. 18 Grafika je objavljena u: MORTIER, PIERRE, 1704. 27 SZABO, GJURO, 1920., 213-214. 19 Biskupijski arhiv u Senju (dalje: BAS), F B (B) br. 29, 11.VI.1765. Izvje- 28 Arhiv Kapucinskog samostana u Karlobagu, Spomenica Karlobaške štaj vikara kanonika Vinka Vukasovića o stanju 12 župa Senjske biskupije. župe, 1921. Sv. Vid nad Karlobagom – prilog poznavanju srednjovjekovne sakralne arhitekture Podvelebitskog primorja 61

6 Karta Velebita zastavnika L. Božića iz 1790. godine. Na karti je označen položaj crkve sv. Vida. Map of Velebit drawn by Ensign L. Božić, 1790, with indicated position of St. Vitus Church

crkvi sv. Vida. U njoj se nalazi i prijepis teksta I. Kružića dvobrodnu građevinu, što je netočno, s lijepo isklesanim pod nazivom „Nekoliko crtica o sadašnjosti i prošlosti Kar- dovratnicima i mjestimično očuvanim krovom od kamenih lobaškoj“ koji kratko navodi tek smještaj crkve, da je sasvim ploča, što se vjerojatno odnosi na pokrov svetišta. Tek se nepoznata postanka, da se spominje 1784. godine i da je u Ante Glavičić, ravnatelj senjskog Gradskog muzeja, krajem njegovo vrijeme sasvim zapuštena. Unatoč tome, narod ju 20. stoljeća opširnije bavio datacijom, izgledom i povijesti je i dalje pohodio na blagdan sv. Vida. sv. Vida.32 Analizirajući zatečeno stanje, usporedio je dvije U drugoj polovini 20. stoljeća bilježi se nekoliko podata- crkve istog titulara, prvu u Senjskoj Dragi nadomak Senja, ka o crkvi. Župnik Zlatko Šafarić,29 pišući o župi Karlobag, a drugu u Vidovgradu, vezujući ih uz starohrvatsku kultu- datira izgradnju sv. Vida u 1258. godinu, što međutim nije ru kao mjesta kulta Svantovida, odnosno kršćanskog sv. potkrijepljeno argumentacijom ili pak arhivskim izvorom. Vida. Dok za senjsku smatra samo da je sagrađena svakako Podatak valja uzeti s rezervom, tim više što u nešto ka- prije 16. stoljeća,33 karlobašku definira kao ranogotičku snijem tekstu Mile Bogović30 piše da sigurnih podataka o sagrađenu u 13. ili 14. stoljeću, pretpostavljajući da je na crkvi imamo tek od 15. stoljeća. Godine 1989. na crkvu njezinom mjestu mogla postojati i starija. Glavičić iznosi sv. Vida osvrće se i Ante Rukavina31 razmatrajući sakralne i pretpostavku da je ulazni portal sv. Vida kod Vidovgrada spomenike velebitskog prostora. Uočava relativno dobru bio zaključen šiljatim lukom, te da je nad brodom bio ka- očuvanost crkve i njezinu neistraženost te ju opisuje kao meni svod, također šiljasto zaključen, iznad kojega su bile grede dvoslivnog krova učvršćene poprečnim letvicama,

29 ŠAFARIĆ, ZLATKO, 1972., 11. 30 BOGOVIĆ, MILE, 1991., 5. 32 GLAVIČIĆ, ANTE, 1996., 41-58. 31 RUKAVINA, ANTE, 1989., 67. 33 Vidi i: GLAVIČIĆ, ANTE, 1993., 81-108. 62 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

7 Tlocrt crkve sv. Vida, Vidovgrad, izradio Josip Brunšmid, 1900. 8 Apsida crkve sv. Vida, Vidovgrad (Fotodokumentacija HRZ-a) Ground plan of the church of St. Vitus drawn by Josip Brunšmid, 1900 Apse of the church of St. Vitus, Vidovgrad (Photo documentation of the Croatian Conservation Institute)

a na njima daščice (šimla). Kako se pokazalo provedenim odnosno da je mijenjan oblik njezina krovišta. Veća razlika istraživanjima, te pretpostavke uglavnom ipak nisu točne. u strukturi zabatnog dijela pročelja vidljiva je i s unutar- Ulazni je portal zaključen lučno, dok je nad lađom najprije nje strane zida, gdje građu čine manji klesanci, lomljenci i bio šiljato-bačvasti svod, pokriven škriljama, a tek su ka- zapune od vapnene žbuke s komadima crijepa. U toj zoni snije, u obnovi crkve, na drvenu krovnu konstrukciju polo- postoji i pravilan raster rupa pravokutnog presjeka za grede žene kupe. Uz nekoliko dokumentarnih fotografija Glavičić krovne konstrukcije. donosi i Brunšmidov tlocrt izrađen početkom 20. stoljeća, I ostali su zidovi crkve građeni pravilno uslojenim kle- inače pohranjen u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Isti au- sancima različitih dimenzija za koje je mineraloško-petro- tor još se jednom dotiče crkve sv. Vida u tekstu postumno grafska analiza36 pokazala da se radi o vapnenačkoj breči. objavljenom u Senjskom zborniku34, gdje daje pregled rano- Kamena je građa izvorno bila zaravnana vapnenom žbu- kršćanske i srednjovjekovne baštine Like, Podgorja i Senja kom, nanošenom u više slojeva koji se mjestimično prekla- rezimirajući već ranije iznesene podatke o samoj crkvi. paju37 te višekratno ličena. Analizom stratigrafije slojeva naliča utvrđeni su bijeli i crveni pigmenti, s tim da se radi IZGLED I GRAĐEVINSKE FAZE: ANALIZA TLOCRTA o crvenom okeru38 (sl. 12). I VANJŠTINE I REZULTATI PROVEDENIH Sjeverni je zid lađe smješten uz padinu brda i stoga je ISTRAŽIVANJA samo manji dio vanjskog lica vidljiv. Donji dio njegove unu- Kako je na početku teksta sažeto rečeno, crkva sv. Vida trašnje strane, koju čine veći i bolje klesani komadi kamena, jednobrodna je građevina, izduženog pravokutnog tlocrta ojačan je lezenama širokima 48 cm i sačuvanima do visine lađe uz koju je s istočne strane dograđeno uže svetište, good oko 120 cm (sl. 10). Specifična parapetna zona većih ka- tovo kvadratičnog tlocrta. menih blokova koja se javlja na sjevernom zidu nastavlja Glavno pročelje, zidano pravilno uslojenim klesancima, se i na sjevernom dijelu zapadnog zida. U sjevernom zidu nekada je bilo žbukano, a u njegovoj središnjoj osi nalazi se nema otvora, kao ni u zidovima pravokutnog svetišta koje je portal zaključen segmentnim lukom (sl. 7) čiji je kameni svođeno žbukanim šiljato-bačvastim svodom koji formiraju okvir s unutarnje strane ukrašen motivom torusnog pro- kameni klesanci manjih dimenzija i natkriveno škriljama (sl. fila35 (sl. 11). Iznad portala je pravokutni prozor formiran 8), osim naknadno probijenog prozorskog otvora na južnoj klesanim gredama bez profilacije. U vrhu pročelja sačuvani strani. Između svetišta i lađe oblikovan je trijumfalni luk, su ostatci preslice. Prema promjeni građe u gornjem dijelu pročelja vidljivo je da je crkva naknadno povisivana, 36 Mineraloško-petrografska analiza provedena je makroskopskim opažanjima te promatranjima priređenih izbrusaka pomoću polariza- 34 GLAVIČIĆ, ANTE, 2003., 21-82. cijskog mikroskopa. Analizu su obavili dr. sc. Domagoj Mudronja, Pri- rodoslovni laboratorij HRZ-a i mr. sc. Dražen Kurtanjek, Geološki odsjek 35 Sačuvana su in situ tri kamena dijela portala, ugrađena na sjevernoj PMF-a, 2015. strani niše ulaza. Prag čine dva veća klesana kamena bloka čiji prednji dio ima pravokutan presjek, a prema unutra se spušta za oko 5 cm. Krajnji 37 Stariji je sloj u pravilu jače oštećen, no kod obaju su prisutne kalci- dijelovi praga su prošireni, na lijevom je položen kameni blok okvira fikacije, erodirana površina, skrama i biološka onečišćenja. portala. Jednako je bio i na južnom djelu portala gdje je okvir urušen, 38 Analiza žbuka, stratigrafska analiza bojenih slojeva i određivanje kao i nadvoj. Pojedini dijelovi klesanog nadvoja pronađeni su ispred vrsta pigmenata obavljeni su u Prirodoslovnom laboratoriju HRZ-a. Izra- crkve, a nedostajući dio koji je stajao iznad desne bočne stranice okvira dili: dr. sc. Domagoj Mudronja, Marija Bošnjak, Mirjana Jelinčić i Marijana dokumentiran je u zapuni svetišnog zida. Fabečić, 2015. Sv. Vid nad Karlobagom – prilog poznavanju srednjovjekovne sakralne arhitekture Podvelebitskog primorja 63

10 Sjeverni zid broda crkve s lezenama u donjem dijelu zida koje pripadaju starijoj fazi crkve, crkva sv. Vida, Vidovgrad (Fotodokumentacija HRZ-a) North wall of the nave with pilaster strips in the lower part of the wall belonging to the older phase of the church, church of St. Vitus, Vidovgrad (Photo documentation of the Croatian Conservation Institute)

ženom materijalu u unutrašnjosti crkve pronađeno je i više dijelova tankih kamenih ploča s ostatcima vapnene žbuke 9 Pogled na svetište sa šiljato-bačvastim svodom, crkva sv. Vida, koje su mogle služiti za pokrivanje poda, odnosno polaga- Vidovgrad (Fotodokumentacija HRZ-a) nje na vapneni estrih, u nekoj od povijesnih faza. View of the presbytery with pointed barrel vault, church of St. Vitus, Najstarijoj fazi crkve sv. Vida pripada donji dio sjevernog Vidovgrad (Photo documentation of the Croatian Conservation Institute) zida lađe na koji se nastavlja manja polukružno zaključena apsida sačuvana u temeljima. Apsida je također građena kamenom i utvrđena je arheološkim istraživanjima.40 U izveden fino klesanim kamenim kvadrima oštrih bridova. to je vrijeme dužina crkve bila otprilike jednaka ukupnoj Južna peta luka upire se o jednostavno profilirani impost, dužini današnje lađe, jer je istovrsna građa većih kamenih dok se na sjevernom zidu luk izjednačava s masom zida. klesanaca sjevernog zida prisutna i na sjevernoj strani ula- Zid nad trijumfalnim lukom gusto je prošupljen ležištima znog pročelja, čime se može definirati da je i u najstarijoj krovnih greda pravokutnog presjeka manjih dimenzija. Na fazi pročelje crkve bilo na istom mjestu kao i danas. Od većem je dijelu površine zida sačuvana žbuka koja ocrtava podataka o toj najranijoj fazi poznato je da je razina poda u obris urušenog šiljato-bačvastog svoda lađe (sl. 9). Južni zid crkvi bila znatno niža od današnje i da je popločenje crkve lađe rastvoren je s dva pravokutna prozorska otvora, oba bilo od pločastog kamena položenog na naboj zemlje. S nepravilno razgrađenih rubova. Izvorni izgled okvira pro- obzirom na postojanje lezena na sjevernom zidu moguće zora nije poznat zbog nedostajuće kamene građe, no prema je pretpostaviti da je crkva bila svođena te da su lezene dimenzijama otvora i obliku prozorskih niša može se pret- kontinuirale, preko pojasnica na svodu, na južni zid. postaviti da su bili uspravnog pravokutnog formata. U zoni Drugoj, kasnosrednjovjekovnoj fazi pripada gotovo veći- iznad prozora vidljiv je početak svoda u punoj dužini zida. na današnjeg izgleda crkve s odlikama gotičkog stila, dok je Iako je veći dio crkve izgrađen na živoj priklesanoj sti- treća, ona iz vremena obnove iz 18. stoljeća, o čemu je bilo jeni, utvrđeni su ostatci vapnene podnice svetišta te lađe, riječi u povijesnom pregledu, bez izrazitih stilskih osobina. gdje je podnica utvrđena arheološkom sondom39. U odlo- U to se vrijeme crkva samo popravlja, a nad lađom se na drvenu krovnu konstrukciju postavlja pokrov od kupa. Izvor- 39 Arheološki iskop u crkvi izveden je 2014. godine u sklopu istraži- no je lađa izgrađena u drugoj, gotičkoj fazi bila svođena vanja lokaliteta Drvišica u organizaciji Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. kamenim svodom i najvjerojatnije pokrivena škriljama, kao Na mjestu sondiranja utvrđena je u gornjem sloju sačuvana podnica što je slučaj i sa svetištem. Ostali prepoznatljivi elementi te od vapnene žbuke, a potom na dubini od 22 cm još jedna, loše sačuva- na podnica (sastavljena od vapna i morskog šljunka) stradala prilikom najkarakterističnije faze su primjena šiljastog trijumfalnog urušavanja svoda lađe te nešto niže, na dubini od 25 cm podnica starije luka, izgradnja preslice u vrhu glavnog pročelja i dogradnja crkve s polukružnom apsidom, sastavljena od pločasto lomljenog kamena položenog na naboj zemlje svijetložute boje. GLAVIČIĆ, MIROSLAV; GLAVAŠ, VEDRANA, 2014. 40 Isto. 64 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

11 Kameni elementi luka portala odloženi uz pročelje crkve sv. Vida, Vidovgrad (Fotodokumentacija HRZ-a) Stone elements of the portal arch laid aside next to the façade of the church of St. Vitus, Vidovgrad (Photo documentation of the Croatian Conservation Institute)

šireg, svođenog svetišta uz lađu koja je vjerojatno i nešto proširena prema jugu.

TIPOLOŠKA PRIPADNOST – PRIMJERI SRODNIH GRAĐEVINSKIH SPOMENIKA NA PODRUČJU OD SENJA DO ZADARSKOG ZALEĐA S obzirom na karakteristike građevinskog razvoja crkve sv. Vida iznad Karlobaga, odnosno prve i druge srednjovjekovne faze koje su u najvećoj mjeri odredile njezin današnji izgled, crkvu možemo smjestiti u najrasprostra- njeniju grupu sakralnih građevina jednostavnog oblikovanja uvriježenog na istočnojadranskoj obali od 13. do 15. stoljeća.41 Riječ je o malim jednobrodnim crkvama s plitkim polukružnim istaknutim svetištem kod starijih romaničkih primjera koje još odlikuje bačvasti svod, po- jačavanje zidova lezenama ili pilastrima, a svodova poja- snicama te kamena građa grublje obrade. Kasniji primjeri 12 Dokumentacija oštećenja vanjskih zidova crkve sv. Vida, Vidovgrad (Dokumentacija HRZ-a) su često većih dimenzija, pravokutnog istaknutog svetišta Documentation of exterior wall damage, church of St. Vitus, Vidovgrad te šiljato-bačvastog svoda. Svaka od navedenih podsku- (Documentation of the Croatian Conservation Institute) pina ima regionalne specifičnosti ili prijelazne oblike koji ukazuju na razvoj oblikovanja i usvajanje novih stilskih odlika. Uvođenje gotičkih formi, koje u većoj mjeri odre- Kvarnera i sjeverne Dalmacije.42 Manje su crkve prvenstve- đuju vidovgradsku crkvu, javlja se od druge polovine 14. no bile u službi pučke pobožnosti te je za njihovo podizanje stoljeća. Uz navedeni način svođenja i oblikovanja apside, i skromno opremanje bila zaslužna cjelokupna zajednica. na pročeljima tih crkava u vrhu je obično zidana preslica Izostankom preciznijih povijesnih podataka, sličnu ulogu sa zvonom, kameni okvir portala jedini je klesani arhitek- zajednice kao naručitelja može se pretpostaviti i u slučaju tonski detalj, a građa je zidova iznutra i izvana žbukana i bijeljena vapnom. Crkve su bile pokrivene škriljama, a pri 42 Opsežnu studiju o tipološkoj klasifikaciji sakralne arhitekture donosi Andre Mohorovičić za prostor Istre i Kvarnera, gdje izdvojenu skupinu gradnji se u pravilu zadržava ranosrednjovjekovna tehnika manjih crkvica naziva primjerima pučkog graditeljstva. MOHOROVIČIĆ, zidanja uslojenim klesancima. ANDRE, 1957., 486-536.; Veliki broj crkvica navodi još ranije Branko Fučić u izvještajima s terenskih istraživanja po Istri i otocima Cresu i Lošinju. Dosadašnja su istraživanja sličnih sakralnih objekata FUČIĆ, BRANKO, 1946.-1948., 31-76.; FUČIĆ, BRANKO, 1953., 67-140. obuhvatila i obradila velik dio graditeljskog fonda jadran- Brojnu skupinu gotičkih kapela s kvadratnom apsidom na otoku Cresu kao zaseban fenomen istražila je SUŠANJ PROTIĆ, TEA, 2013.-2014., 49- skog prostora, osobito podvelebitskom kraju bližih Istre, 64. Terensko rekognosciranje korpusa sakralnog graditeljstva Vinodola proveo je STARAC, RANKO, 2000., 45-96. Za prostor otoka Paga ključne 41 FISKOVIĆ, IGOR, 1984., 236. su studije: PETRICIOLI, IVO, 1952., 105-111. i HILJE, EMIL, 1999. Sv. Vid nad Karlobagom – prilog poznavanju srednjovjekovne sakralne arhitekture Podvelebitskog primorja 65

13 Primjeri tipološko sličnih crkvi: a) Sv. Vid, Privlaka, b) Sv. Nikola, Pag, c) Sv. Kristofor, Pag Examples of typologically similar churches: a) St. Vitus, Privlaka, b) St. Nicholas, Pag, c) St. Christopher, Pag

crkve sv. Vida. Međutim, treba imati na umu da su pojedine crkve ove skupine nastale pod direktnim patronatom lokalnog plemstva, često na privatnim posjedima kao što je slučaj na otoku Cresu,43 ili da su pak pojedinci donirali i opremali crkvice umjetničkim djelima.44 Vidovgradskoj crkvi najbliže komparativne primjere nalazimo u širem zadarskom zaleđu i na otoku Pagu, s kojim je obližnji priobalni prostor bio usko povezan. Tako najraniju utvrđenu fazu crkve sv. Vida možemo povezati sa sličnim primjerima poput romaničke crkve sv. Kristofora u Staroj Novalji, koja sadrži karakteristična graditeljska obilježja prevladavajuća na kraju 13. i u prvoj polovini 14. stoljeća. Nadalje, u Privlaci je primjerice slična crkva sv. Vida koja se u arhivskim dokumentima spominje od 1357. godine,45 a u Posedarju romanička crkva sv. Duha i crkva Uznesenja Ma- rijina iz 12. ili 13. stoljeća. Na otoku Pagu slične tipološke osobine pokazuju srednjovjekovne crkve sv. Katarine, sv. Nikole i sv. Kristofora, zatim crkve sv. Vida u Caskoj, sv. Iva- na i sv. Vida u Lunu te sv. Vida u Vidasovim Stanima,46 dok su na prostoru Podvelebitskog primorja to ostatci crkve sv. Vida iznad Senja47 i crkva sv. Nikole na groblju u Jablancu, čije najstarije strukture datiraju još iz 12. stoljeća (sl. 13 i 14). Primjere romaničkih crkava koje kasnijom dogradnjom dobivaju pravokutno gotičko svetište, slično našoj

43 SUŠANJ PROTIĆ, TEA, 2013.-2014., 56-57. 14 Primjeri tipološko sličnih crkvi: a) Sv. Ivan, Lun (Jakišnica), b) Sv. 44 Arhivski je zabilježen slučaj Dumice, kćeri Dominika Sumorovića, Nikola, Jablanac (foto: D. Krizmanić (a), V. Malinarić (b); fototeka koja 5. srpnja 1348. oporučno donira kalež vrijedan deset dukata crkvi sv. Konzervatorskog odjela u Rijeci) Vida kod Kolana na Pagu koja se u tom trenutku dovršava. HILJE, EMIL, Examples of typologically similar churches: a) St. John, Lun (Jakišnica) 1999., 23. b) St. Nicholas, Jablanac (photo: D. Krizmanić (a), V. Malinarić (b); Photo 45 KOLANOVIĆ, JOSIP, 1969., 513. library of the Conservation Department in Rijeka) 46 PETRICIOLI, IVO, 1952., 105-111; HILJE, EMIL, 1999. 47 GLAVIČIĆ, ANTE, 1996. Crkva je vidljiva na veduti Senja J. W. Valva- sora iz 1687. 66 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

16 Prijedlog prezentacije, crkva sv. Vida, Vidovgrad (Dokumentacija HRZ-a) Presentation proposal, church of St. Vitus, Vidovgrad (Documentation of the Croatian Conservation Institute)

Smještaj crkve sv. Vida unutar zone istraživanog arhe- ološkog lokaliteta Gradina – Vidovgrad te ponovni interes lokalne zajednice stvaraju povoljne preduvjete za njenu bu- 15 Kapela sv. Trojstva, Bukovac Perušićki (Dokumentacija HRZ-a) duću obnovu s različitim mogućnostima prezentacije. Budu- Chapel of the Holy Trinity, Bukovac Perušićki (Documentation of the ći da povijesnom i oblikovnom slojevitošću crkva predstavlja Croatian Conservation Institute) vrijedan primjer srednjovjekovnog graditeljstva spomeničke vrijednosti koji je opstao do danas unatoč brojnim ruše- njima, prilikom konzervatorsko-restauratorskih zahvata crkvi, predstavljaju crkva sv. Kuzme i Damjana u Čokovcu nužno je staviti težište primarno na konzervaciju postojećeg na Pašmanu i crkva sv. Ambrozija u Ninu48. stanja. Moguća je tek minimalna rekonstrukcija i to samo Treba spomenuti i pojedine primjere starije sakralne onih dijelova za koje postoje neupitni podatci, poput portala arhitekture sačuvane relativno blizu Vidovgrada, no s crkve čiji se sačuvani izvorni elementi mogu rekomponi- druge, sjeverne strane Velebita. Crkva sv. Trojice u Bukov- rati, ili pokrova od škrilja nad svetištem čije bi ponovno cu Perušićkom s klesanim portalom karakterističnim za izvođenje spriječilo daljnje propadanje svoda (sl. 16). kontinentalnu gotiku ili crkva sv. Ivana u Jošanima, iako Definiranje obnove pojedinih elemenata i dijelova crkve dimenzijama veće i kasnije građene, u svojem tlocrtu po- valja prilagoditi budućoj namjeni u okviru arheološkog par- navljaju tradicionalnu srednjovjekovnu shemu. Njihova je ka, pri čemu se može razmišljati o pokrivanju broda crkve poveznica s crkvom sv. Vida prvenstveno tek geografska, ili uređenju partera s prezentacijom starijih arheoloških bez izrazito srodnih tipoloških osobina (sl. 15). struktura. Međutim, ni tada se ne bi smjelo odstupiti od navedenih temeljnih načela obnove osiguravajući primje- VRIJEDNOST SAČUVANIH OSTATAKA CRKVE I ren način očuvanja ostataka crkve sv. Vida kao vrijednog PRIJEDLOG BUDUĆE PREZENTACIJE spomenika koji svjedoči o povijesnom i kulturnom konti- Zajedničko obilježje većem broju navedenih primjera, nuitetu života na podvelebitskom prostoru. kao i općenito ovoj vrsti tipološki sličnih crkava jest izuzetno loše stanje očuvanosti. Ono je prvenstveno uzrokovano LITERATURA gubitkom primarne funkcije, što za sobom veže neodrža- BRAUT, IVAN; MAJER JURIŠIĆ, KRASANKA, Vidovgrad. vanje zbog često izoliranog i teško dostupnog smještaja. S Crkva sv. Vida – Elaborat konzervatorsko-restauratorskih druge strane, njihova brojnost i svrstavanje u pučko gra- istraživanja, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, diteljstvo skromnijih oblikovnih vrijednosti do sada nisu 2015. doprinijeli njihovoj obnovi. BRUNŠMID, JOSIP, Arheološke bilješke iz Dalmacije i Pa- nonije II, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, vol. 3, 48 HILJE, EMIL, 1996., 65-76. br. 1 (1898.), 150-169. Sv. Vid nad Karlobagom – prilog poznavanju srednjovjekovne sakralne arhitekture Podvelebitskog primorja 67

BRUNŠMID, JOSIP, Arheološke bilješke iz Dalmacije i Pa- KOVAČIĆ, SLAVKO, Splitska metropolija u dvanaestom nonije IV, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, vol. 5, stoljeću, Krbavska biskupija u srednjem vijeku: zbornik br. 1 (1901.), 87-168. radova znanstvenog simpozija u povodu 800. obljetnice BOGOVIĆ, MILE, Pomicanje središta Krbavske biskupije osnutka krbavske biskupije, (ur.) Mile Bogović, Kršćanska od Mateja Marute do Šimuna Kožičića Benje, Krbavska sadašnjost, Rijeka-Zagreb, 1988., 11-39. biskupija u srednjem vijeku: zbornik radova znanstvenog LASZOWSKI, EMILIJ, Hrvatske povijesne građevine, Zagreb, simpozija u povodu 800. obljetnice osnutka krbavske bisku- 1902. pije, (ur.) Mile Bogović, Kršćanska sadašnjost, Rijeka – LOPAŠIĆ, RADOSLAV, Spomenici hrvatske Krajine, sv. 3, Zagreb, 1988., 41-82. Zagreb, 1889. BOGOVIĆ, MILE, Župa Karlobag, Zvona, 3 (1991.), 5. LJUBIĆ, ŠIME (ur.), Commissiones et relationes venetae, to- BOGOVIĆ, MILE, Restauracija katoličke crkve u Lici i Kr- mus II., Monumenta spectanta historiam slavorum meridio- bavi nakon oslobođenja od Turaka godine 1689., Senjski nalium 8, Sumptibus Academiae Scientiarum et Artium, zbornik, 20 (1993.), 103-118. Zagreb, 1877. FISKOVIĆ, IGOR, Kasnosrednjovjekovne crkvice otoka MARKOVIĆ, MIRKO, Descriptio Croatiae, Zagreb, 1993. Korčule, Starohrvatska prosvjeta, 14 (1984.), 231-258. MARKOVIĆ, MIRKO, Hrvatski gradovi na starim planovima FUČIĆ, BRANKO, Izvještaj o putu po otocima Cresu i Lo- i vedutama, Zagreb, 2001. šinju, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjet- MAŽURAN, IVE, Karlobag 1251.-2001, Karlobag, 2001. nosti, 55 (1946.-1948.), 31-76. MOHOROVIČIĆ, ANDRE, Problemi tipološke klasifikacije FUČIĆ, BRANKO, Izvještaj o putu po Istri 1949. godine objekata srednjovjekovne arhitekture na području Istre (Labinski kotar i Kras), Ljetopis Jugoslavenske akademije i Kvarnera, Ljetopis JAZU, 62 (1957.), 486-536. znanosti i umjetnosti, 57 (1953.), 67-140. MORTIER, PIERRE, Veue de Ruines en Dalmatie/ Chateau GLAVIČIĆ, ANTE, Stara i nova groblja, grobovi na područ- en Dalmatie, Amsterdam, 1704. ju grada Senja i šire senjske okolice, Senjski zbornik, 19 PATSCH, KARL, Die Lika in Romischer zeit, Beč, 1900. (1993.), 81-108. PETRICIOLI, IVO, Spomenici srednjovjekovne arhitektu- GLAVIČIĆ, ANTE, Ostaci crkvica sv. Vida u Senju i Karloba- re na otoku Pagu, Starohrvatska prosvjeta, vol. 3 br. 2 gu. Prilog istraživanju starohrvatskih sakralnih objekata (1952.), 105-111. Velebita – II dio., Senjski zbornik, 23 (1996.), 41-58. RUKAVINA, ANTE, Zvona ispod zvijezda: putopisna i povi- GLAVIČIĆ, ANTE, Pregled starokršćanske i srednjovjekov- jesna razmatranja o velebitskim sakralnim građevinama, ne baštine Like, Podgorja i grada Senja, Senjski zbornik Gospić, 1989. 30, (2003.) 21-82. STARAC, RANKO, Sakralna arhitektura srednjovjekovnog GLAVIČIĆ, MIROSLAV; GLAVAŠ, VEDRANA, Izvještaj o Vinodola, Senjski zbornik, 27 (2000.), 45-96. sustavnom arheološkom istraživanju lokaliteta Drvišica, SUŠANJ PROTIĆ, TEA, Gotičke kapele s kvadratičnom Sveučilište u Zadru, Odjel za arheologiju, Zadar, 2014. apsidom na otoku Cresu, Godišnjak zaštite spomenika HILJE, EMIL, Combinations of Romanesque and Gothic kulture Hrvatske, 37-38 (2013.-2014.), 49-64. Forms in the Architecture of Zadar, Hortus Artium Me- SZABO, GJURO, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, dievalium, 2 (1996.), 65-76. Zagreb, 1920. HILJE, EMIL, Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na ŠAFARIĆ, ZLATKO, Ponovno se budi župa karlobaška, Zvo- Pagu, Zadar, 1999. na, 5 (1972.), 11. HORVAT, ANĐELA, O srednjovjekovnoj sakralnoj umjet- ZANINOVIĆ, MARIN, Antička naselja ispod Velebita, Senj- nosti Like, Arheološka problematika Like: znanstveni skup, ski zbornik, 8 (1980.), 187-196. Otočac, 22-24. 09. 1974., (ur.) Željko Rapanić, Hrvatsko arheološko društvo, Split, 1975., 127-141. IZVORI IVANUŠ, MARTINA; LISAC, RENE; ŠUŠNJIĆ, DALIBOR, Arhiv Kapucinskog samostana u Karlobagu, Spomenica Kar- Kulturna baština Srednjeg Velebita, Park prirode Velebit, lobaške župe, 1921. 2011. Arhiv Zadarske nadbiskupije, fond Ninska biskupija (HR- KLAIĆ, NADA, Lika u srednjem vijeku, Arheološka proble- AZDN-17/1), kutija 2: Spisi kurije/ordinarijata Frances- matika Like: znanstveni skup, Otočac, 22-24. 09. 1974., co Grassi 1667.-1677., kutija 3: Spisi kurije/ordinarija- (ur.) Željko Rapanić, Hrvatsko arheološko društvo, Split, ta, Giovanni Borgoforte, 1677.-1687. i Giovanni Vusio 1975., 119-124. 1688.-1689. KOLANOVIĆ, JOSIP, Zbornik ninskih isprava od XIII-XVII Biskupijski arhiv u Senju, F B (B) br. 29, 11. VI. 1765. Iz- stoljeća, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17 (1969.), vještaj vikara kanonika Vinka Vukasovića o stanju 12 župa 485-527. Senjske biskupije; F VII br. 17 B 68 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Summary

ST. VITUS ABOVE KARLOBAG – NEW FINDINGS ON MEDIEVAL SACRAL ARCHITECTURE OF THE VELEBIT LITTORAL The medieval church of St. Vitus above Karlobag was reconstructed interior and exterior walls are plastered and whitewashed. Churches several times throughout history, and since the 18th century it has were covered with slates, while construction relied mostly on the been closed for service. The paper presents data on the historical early medieval building technique of stratified ashlars. layers of the church, collected through the study of archival sources Previous research of similar sacral structures has included and ana- and literature and the analysis of the results of conservation and lysed a large part of structures preserved throughout the Adriatic re- restoration research. In view of the characteristics of construction gion, in particular in the sub-Velebit area closer to Istria, Kvarner and history of the St. Vitus church above Karlobag, more precisely of its Northern Dalmatia. Smaller churches were primarily in the service of first and second medieval phases that have largely determined its popular piety, so their construction and modest interior decoration present appearance, the church can be assigned to the most wide- were due to the efforts of the entire local community. Due to the spread group of sacral structures of simple form common on the lack of more accurate historical data, similar collective patronage of eastern Adriatic coast from the 13th to the 15th century. The group local community can be assumed in the case of the church of St. is formed by small single-nave churches with shallow protruding Vitus. However, it should be pointed out that some of the churches semi-circular apse in older Romanesque examples, which are also in this group were built under direct patronage of the local nobility, characterised by barrel vaults, walls reinforced by pilaster strips or often on private estates as was the case on the Island of Cres, and pilasters and vaults by transverse arches, as well as by rougher stone that in some instances churches received individual donations of construction. Later examples are often larger in size, with rectan- artwork. The closest comparative examples to the Vidovgrad church gular-shaped apses and pointed barrel vaults. Each of the above are to be found in the wider Zadar hinterland and on the Island of subgroups has regional specificities or transitional forms indicating Pag which maintained close connections to the nearby coastal area. the development of design and adoption of new stylistic features. The preserved part of the St. Vitus church near Karlobag is assessed The use of Gothic forms, prevalent in the Vidovgrad church, came through the analysis and comparison with similar examples of sacral to be introduced from the second half of the 14th century. Along structures in the immediate vicinity, primarily those on the Island with the aforesaid type of vaulting and shaping of the apse, façades of Pag, in the Zadar hinterland and on the slopes of Velebit to Senj, of these churches are usually surmounted by bell-gables, with the indicating possible models of future presentation within the planned portal stone frame as the only carved architectural detail, while both archaeological park at the Gradina – Vidovgrad locality. 69

Marijan Bradanović O nekima od nepovratno izgubljenih i jednom pronađenom rapskom spomeniku

Marijan Bradanović UDK: 73Aleši, A. Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci 726.8(497.561Rab) Odsjek za povijest umjetnosti Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper Katedra za istraživanje i zaštitu kulturnih dobara Primljen/Received: 25. 9. 2017. HR – 51 000 Rijeka, Sveučilišna Avenija 4

Ključne riječi: grad Rab, kulturna baština, povijesni urbani krajolik, zahvaćene krizom već od 16. stoljeća.2 Degradacija urbane povijesna dokumentacija baštine, klesarstvo, 15. stoljeće, Andrija Aleši kulture kod njega nije bila tako radikalna poput donekle Key words: town of Rab, cultural heritage, historic urban specifičnih slučajeva Osora i Nina. Čak i u prvoj polovini 17. th landscape, historic heritage documentation, stone-masonry, 15 stoljeća, kada je Rab zbog svoje ekonomije orijentirane na century, Andrija Aleši trgovinu sa susjednim kopnom morao biti strašno pogođen posljedicama Uskočkoga rata i svime što ga je pratilo, Juraj Raspravlja se o sudbini baštine grada Raba, naglom turističkom Baraković je u Dragi, rapskoj pastirici, između ostalih, vrlo razvitku koji nije pripomogao već je i naštetio njezinom očuvanju, učestalih pohvala samom gradu Rabu istaknuo: „Da bih usprkos rano zabilježenim naporima da se ona adekvatno valorizira. okom sam ne vidi' ne bih moga virovati, da Rab Rimu ne Uz primjere nepovratno uništene, ali grafički i tekstualno dokumen- zavidi, prem da mane boga trati; volah gledat Rabski zidi tirane baštine, donosi se i kontekstualizira slučaj nadgrobne ploče nego pojti pirovati“, mada se dobar dio ovoga nedovršena biskupa Zudenika Zudeniga, kao dijela rapskoga opusa majstora spjeva odnosi upravo na opis te svadbene svečanosti, nje- Andrije Alešija. U hrvatskoj je povijesti umjetnosti vladalo uvjere- gova domaćina iz obitelji Zudenigo, na koju se nakratko nje da je ona davno i nepovratno nestala, iako je već cijelo stoljeće nećkao poći.3 Daleko realnijim se ipak čini prikaz rapskoga muzealizirana i javnosti dostupna u obližnjem Trstu. Primjer je vrlo stanja prve polovine 17. stoljeća iz pera Barakovićeva su- karakterističan za pokretnu kulturnu baštinu sjevernoga Jadrana vremenika Ivana Tomka Mrnavića: „Rab ki polačami oholi koju zbog čestih promjena državnih i drugih administrativnih gra- se dosta, sada mirinami rascviljuje gosta“.4 nica i s njima povezanih muzejskih nadležnosti valja potražiti i na Stagnacija Raba unutar Dalmacije kasnog mletačkog mjestima neočekivanim na prvi pogled. razdoblja, a zatim i na samom rubu austrijske Dalmacije, O RANOM VRJEDNOVANJU RAPSKE BAŠTINE I u ključu skrbi za kulturnu baštinu se, istina vrlo nategnuto, ISTOVREMENIM PROCESIMA NJEZINA ZATIRANJA može tumačiti i donekle sretnom okolnošću, koja je pripo- Rab je tek donekle karakterističan predstavnik šačice mogla očuvanju njegovih antičkih (arheoloških) srednjo- gradova opstalih na plovnom putu duž istočne obale Ja- vjekovnih i renesansnih spomenika. Ipak, uvodno se može drana, neprekinuta kontinuiteta od antičke civitas, biskup- zapaziti da ovaj, u odnosu na Zadar kao regionalno upravno skoga središta povijesno potvrđenoga već u prvoj polovini 6. stoljeća,1 do cvatuće komune zreloga srednjeg vijeka te 2 Usp. MLACOVIĆ, DUŠAN, Građani plemići. Pad i uspon rapskoga plemstva, Leykam, Zagreb, 2008., 44-110. mletačke luke kasnog srednjovjekovlja i ranog novog vijeka 3 BARAKOVIĆ, JURAJ, Draga rabska pastirica Jurja Barakovića Zadra- nina hrabrenomu gradu Rabu na poštenje plemenitoga zbora gospo- 1 * Ovaj rad je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektima de ńegove običaji, u: Slovo o Rabu, priredila Lada Badurina, Rab, 1989, Croatian Medieval Heritage in European Context: Mobility of Artists and 48-143. Transfer of Forms, Functions and Ideas (6095, CROMART), voditelja prof. dr. sc. Miljenka Jurkovića i ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u 4 MRNAVIĆ, IVAN TOMKO, Život Magdalene od knezov Zirova plemena Istri, Hrv. primorju i Dalmaciji od 1300. do 1800. godine (DONART IP-2016- Budrišića, u: Slovo o Rabu, priredila Lada Badurina, Rab, 1989, 27. Jedan 06-1265), voditeljice prof. dr. sc. Nine Kudiš. Rad posvećujem gospođi je prijepis Mrnavićeva djela Mijat Sabljar zatekao u Rabu kod svećenika Lori Marochini (1938. – 2000.). Ive Tomlianovicha, navevši puni naslov djela, uz napomenu: „(dao sam BUDAK, NEVEN, Urban development of Rab – a Hypothesis, Hortus Artium prepisati za nas)“. SABLJAR MIJAT, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu Medievalium, vol. 12, 123-135. kulturne baštine, Rab, bilježnica 4, str. 37. 70 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

U rukopisnoj ostavštini ističu se podatci iz Sabljarovih sveščića, putnih bilježnica glasovitog istraživača, sakupljača i muzealca. Taj umirovljeni časnik austrijske vojske u njima je ostavio vrlo iscrpan, u duhu vremena preporodno akcen- tuiran popis rapske baštine nadopunjen skicama, ujedno sjajan dokument o njezinoj zapuštenosti pedesetih godina 19. stoljeća, ali i općenito lošem stanju koje je zatekao na Rabu, Krku i Pagu i drugdje na tlu povijesne Dalmacije i Hrvatskog primorja. Jedva prikrivajući svoju zapanjenost pa i očaj zbog svega ugroženog što je vidio, nizao je vojnički šture, ali i emocionalno angažirane opise ruševnih, u me- đuvremenu nestalih crkava, prijepise i skice epigrafskih spomenika, detaljne crteže ranokršćanskih mozaika (sl. 1), antičkih nadgrobnih stela i renesansnih poliptiha, zatim opise kipova koje je zatekao ne samo u rapskim crkvama, nego i po kućama uglednijega plemstva, popise knjiga i rukopisa, čak i prijepis pjesme Mochi slaba, gjazich izrechi nemore koju je uočio u pergamenskom rukopisu s prijepisima rapskih povelja, datiranom u 1504. godinu. Rukopis 1 Rab, fragment ranokršćanskog mozaika iz crkve sv. Ivana (Mijat Sabljar, se nalazio u rapskoj Podestariji, tj. Kneževu dvoru. U nje- bilježnica 4, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine) Rab, fragment of early Christian mosaic from the church of St. John govim sveščićima prepoznajemo i mnoge u međuvremenu (Mijat Sabljar, notebook 4, Ministry of Culture, Directorate for the s Raba odnesene artefakte, kao i one za koje više ne znamo Protection of Cultural Heritage) gdje su.7 Već početkom 20. stoljeća, nastala je monografska znanstvena rasprava o crkvi sv. Ivana Evanđelista iz pera Da- i kulturno središte, periferno smješten gradić, svakako nije goberta Freya,8 a zatim i opsežna Schleyerova monografija postao zapaženijim akterom inače bogate povijesti ranih napora u zaštiti spomenika duž istočne obale Jadrana. Teš- kom stanju spomenika zacijelo nije pripomoglo ukidanje Rapske biskupije 1828. godine, tj. njezino pripojenje Krčkoj 7 SABLJAR, MIJAT, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Rab, bilježnica 3, str. 27, tako donosi crtež fragmenta rimske stele biskupiji, koje je u gradu smanjilo tad već ionako nevelik s tumačenjem: „na špidalu u Rabu (Kažu da je s. Mikula).“ bilježnica 4, str broj intelektualaca sposobnih pokrenuti sustavniju skrb o 1, 17, 44, 51-55, donosimo još nekoliko za ilustraciju teme karakterističnih spomenicima. To se zbilo upravo u trenutku kada se duž bilješki: „Kod gospodina Giurato Ivana ... on kani sve svoje knjige i pisma popisati onda prodati…“ „ U biskupiji njegdašnjoj u Rabu u kapeli S. Ci- istočne obale Jadrana od Ivana Luke Garagnina do Pietra prian sada štala za svinje kip ala fresca Maria drži Isusa, kod nje stoji S. Nobilea i Vicka Andrića rađala moderna svijest o važno- Ciprian, nad njima 6 svetci, do toga desno drugi kip stojećim svetcom, oba od iztočni slikari…“ U vrtu franjevačkog samostana u Kamporu skicirao je sti zaštite spomenika. Naoko paradoksalno, zbog svoje jedan rimski nadgrobni spomenik i zoomorfni kapitel, koji se danas nalazi su atraktivnosti rapske starine razmjerno rano privukle u Arheološkom muzeju u Zadru. O kapitelu usp. JARAK, MIRJA, Starokr- pažnju povjesničara, istraživača materijalne baštine i pu- šćanska i ranosrednjovjekovna skulptura Raba, Starohrvatska prosvjeta, 3, sv. 37, 2010., 100. SABLJAR, MIJAT, bilježnica 5, str. 1, donosimo i jednu za topisaca. Dovoljno bi bilo pritom spomenuti niz značajnih rapsku prošlost zanimljivu vijest iz paške Sabljarove knjižice: „Bag (Karlo- zapažanja koja o Rabu donosi glasovito crkveno-povije- bag) Zlatni prsten srebrenom pločicom i grbom od Dominis-a, sa strane 5 C – D u 1om polju i četvrtom dvoglavni orlo do polovice u 2 i 3im zvizda, sno djelo Illyricum Sacrum kao i rane prinose Eitelbergera i gospodin iz Karlopaga kupio ga u Rabu za 14 fiorina…“. Na drugom mjestu Jacksona, pisane u sklopu širih istočnojadranskih sinteza.6 zapisao je ime tog karlobaškog kupca, trgovca Jere Košćine. Ističemo i crticu o sudbini dviju pergamenskih knjiga: „Pokojni plovan je 2 korala na pergamenu razporio, i uz gornje podove njegovi privatnih sobah prilijepio 5 FARLATI, DANIELE, Illyricum sacrum, tomus V., Ecclesia Jadertina, da mu je toplije i da mu prašina dole u sobe nepada pak onda s japnom (Episcopi Arbenses), Venetiis, 1775., 223-294. pobielio. Kašnje je kuću popravio i nove podove napravio“. Usp. SABLJAR 6 Dok su zapažanja o Rabu glasovitog putopisca Alberta Fortisa do- MIJAT, bilježnica 6, 45, 55. O Sabljarovim putnim bilješkama usp. MARTINA, brim dijelom posvećena prirodi, osobito geologiji otoka, spomenicima JURANOVIĆ TONEJC, Putne bilješke Mijata Sabljara (1852.-1854.) crkveni mnogo pažnje posvećuju Eitelberger i Jackson, potonji se referirajući na inventar, Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske, Fortisa, Farlatija i Eitelbergera. Usp. FORTIS, ALBERTO, Put po Dalmaciji, svezak 14, Zagreb, 2010. O njegovoj biografiji usp. LINKE KREŠIMIR, Prilog priredio Josip Bratulić, prijevod izdanja iz 1778. godine, Zagreb, 1984., poznavanju života i rada Mijata Sabljara (1790-1865), Vjesnik Arheološkog 257-265. EITELBERGER von EDELBERG, RUDOLF, Srednjovjekovni umjet- muzeja u Zagrebu, 3. s, 44, 2011., 219-260. Prema biografskim podatcima i nički spomenici Dalmacije u Rabu, Zadru, Ninu, Šibeniku, Trogiru, Splitu i napomenama u samim bilježnicama možemo pretpostaviti da je Sabljar Dubrovniku, Leykam international, 2009., prijevod izdanja objavljenog u na Rabu boravio ljeti 1852. godine. Beču 1884., 37-56., JACKSON, THOMAS GRAHAM, Dalmatia the Quarnero 8 FREY, DAGOBERT, San Giovanni Battista in Arbe, Jahrbuch des Kun- and Istria with Cettigne in Montenegro and the island of Grado, Oxford, sthistorischen Institutes der k.k. Zentralkommission für Denkmalpflege, 5, 1887., vol III., 195-237. 1911., 51-60. O nekima od nepovratno izgubljenih i jednom pronađenom rapskom spomeniku 71

2 Rab, jugozapadne gradske zidine i zvonici 3 Rab između dva svjetska rata (sa skiciranim obrisom hotela (Thomas Graham Jackson, 1884.) planiranog nad zidinama vrha poluotoka, podno samostana sv. Rab, southwestern city walls and bell towers, Antuna Opata), (Arhiva Uprave za zaštitu kulturne baštine, Gjuro Thomas Graham Jackson, 1884 Szabo, Dokumenti o tome kako su Rabljani tamanili svoj Rab) Rab between the two world wars (with sketched outlines of the hotel planned above the walls of the peninsula tip, below the monastery of St. Anthony the Abbot) (Archives of the Directorate for the Protection of Cultural Heritage, Gjuro Szabo, Documents on how Rab inhabitants exterminated their Island of Rab) o rapskoj baštini.9 Već u, za svoje vrijeme, znanstveno eg- i putopisaca.11 Između ostalih rapskih motiva potpisuje zaktnoj Eitelbergerovoj dokumentaciji rapske baštine, a akvarel s prikazom kasnije mnogo puta slikarski i fotograf- osobito kod Jacksona, uz niz lucidnih, stručnih zapažanja ski dokumentirane vedute jugozapadnih gradskih zidina susrećemo i jasnu težnju njezina romantiziranja, primjerice nad kojima dominiraju četiri zvonika (sl. 2).12 U prednjem u potenciranju teze o gradu koji je uništila epidemija kuge.10 planu na Jacksonovom akvarelu sjedeći na stijeni druže se Osim zapažanja o razornom djelovanju kuge u iscrpnom dvije gospođe, jedna u raskošnoj haljini s uzorkom, pripada- tekstu Jackson naglašava izrazitu slikovitost tog, jasno ga jućim rupcem i s panama-šeširićem na glavi (supruga?), dok već definira, „grada zvonika“ i njegovih poprečnih uličica, je druga (mještanka?) prikazana u crnoj haljini. Za razliku velik broj crkava i samostana u gradu i neposrednoj okolici, od tehničkih nacrta pojedinačnih spomenika koje nalazimo ali i teško stanje dobrog dijela njih, kao i ruševnost mnogih kod Eitelbergera, kod Jacksona već posve jasno u tekstu i gradskih kuća, vrtove koji su zauzimali nekadašnje kućne slici uočavamo začetak kulta rapskog urbanog krajolika. parcele, pa i onu samog nekadašnjeg episkopija. Opisuje Iako je percepcija Raba kao grada prepuna značajnih zatim monumentalnost trećih, lučkih gradskih vrata, koja dalmatinskih spomenika intenzivno razvijana još od druge su ga podsjećala na ona splitska (dakle kasnoantička) i za polovine 19. stoljeća, nastavljajući se prvih desetljeća 20. koja je istaknuo da vjerojatno pripadaju nekom znatno ra- stoljeća,13 njegov rani turistički razvitak nije doprinosio nijem, svakako predmletačkom fortifikacijskom sustavu, očuvanju kulturne baštine. Štoviše, mnogo je pokazatelja danas bismo mogli pretpostavljati romaničkom, s obzi- koji upućuju na to da je potaknuo sasvim suprotne procese. rom na ukupnu važnost toga sloja sačuvana u gradu Rabu. Jedno od najsnažnijih svjedočanstava takva stanja tridese- Hvali kvalitetu stambene arhitekture, za koju zapaža da tih godina 20. stoljeća ostavio nam je konzervator Gjuro bi se zavrijedila naći i na veronskim i padovanskim ulica- Szabo, osobito naglašavajući fizičko zatiranje Revelina (tj. ma, pa čak i na venecijanskim kanalima. Veliku pozornost Rondela kako ga je zvao u svojim tekstovima), snažne lučke posvećuje iscrpnim opisima glavnih gradskih crkava i ka- kule koja je poput komiškog kaštela bila opremljena velikim tedralnom zvoniku koji visoko valorizira. Iscrpno opisuje i alkama za vezivanje galija i drugih dijelova rapskih zidina, ali katedralnu riznicu, tu nezaobilaznu postaju svih istraživača i uništavanje već tada glasovitih rapskih vizura izgradnjom

9 SCHLEYER W., Arbe : Stadt und Insel, ein Schatzkästlein der Natur 11 JACKSON, THOMAS GRAHAM, 1887., 206-207. und Kunst in Dalmatien, Wiesbaden, 1914. 12 Kolegama konzervatorima Jošku Belamariću i Živku Bačiću zahva- 10 O tome je iscrpno pisao Mlacović, dokazujući da kužne pošasti po- ljujem na ovoj ilustraciji. lovine 15. stoljeća (za razliku od one iz prethodnoga stoljeća), nisu imale 13 Značajna mu je pozornost posvećena u Ivekovićevoj mapi s pri- tako katastrofalan karakter, kako se kasnije uporno interpretiralo. Usp. kazom spomenika Raba, Hvara i Korčule. Usp. IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, MLACOVIĆ DUŠAN, 2008., 110-142. Kolegi Mlacoviću zahvaljujem na svim Ostrva. Rab. Hvar. Korčula., Građevinski i umetnički spomenici Dalmacije, razgovorima koje smo u nekoliko proteklih godina vodili o prošlosti Raba. sveska 6, Izdanje Jadranske straže, Beograd, 1928., str, 5-6, table: 1-9. 72 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

4 Rab između dva svjetska rata s još očuvanim kultiviranim krajolikom 5 Revelin, ostatak renesansne lučke kule s alkama za vezivanje neposredna okoliša, privatna zbirka (foto: M. Maroević) brodova sučelice Kneževa dvora, prije rušenja između dva svjetska Rab between the two world wars with the still preserved cultivated rata, privatna zbirka (foto: M. Maroević) landscape of the immediate surroundings, private collection (photo: Revelin, remains of Renaissance harbour tower with rings for mooring M. Maroević) boats opposite the Rector's Palace (Knežev dvor) before its destruction between the two world wars, private collection (photo: M. Maroević)

„gnjusnih hotela u nekakvom venecijansko-bavarskom sti- sve zbog turističke izgradnje, ostavio nam je fotograf Mirko lu“ (sl. 3). Promatrano iz današnje perspektive, usuđuje- Maroević, na otok se doselivši iz Zadra, nakon Rapallskog mo se zaključiti da je Szabo, svojim poslovično izvrsnim ugovora, tj. zadarskog pripojenja Italiji (sl. 4, 5).17 konzervatorskim instinktom, u Rabu vrlo napredno osjetio Samo čitanjem već spomenutih objavljenih i neobjavlje- „najčarobniji spoj ljudskoga umijeća s čarnom prirodom“,14 nih tekstova te analizom pratećih ilustracija, iz kasnog 18., tj. povijesni urbani krajolik15 grada izrasla iz mora na polu- 19. i ranog 20. stoljeća, dosta se može zaključiti o selidbi otočnoj hridi, uokvirena zidinama i naglašena zvonicima, epigrafskih spomenika, kapitela, renesansnih monofora kao i njegova neposredna okoliša s povijesnim predgrađem i sličnih elemenata arhitektonske dekorativne plastike s iz doba ranog novog vijeka i sučelice mu smještena polja porušenih crkava u nedaleke kuće i njihova dvorišta, pa i s maslinicima. Pojačano zanimanje nužno je dovodilo i do sa zapuštenih kuća na one koje su se održavale. Svakako za takve spomeničke sredine uobičajene supstitucije ruina valja spomenuti i privatne kolekcije nasljednika rapskoga novom, ladanjskom arhitekturom, poput ljetnikovca bana Perovića izgrađena na ostatcima nekadašnjeg franjevačkog i 17 Iz njegova opusa koji u Rabu čuva gospodin Josip Andrić, kojemu se i ovom prigodom zahvaljujem na pomoći koju mi pruža u istraživanjima ranijeg benediktinskog samostana, pokraj ruševina crkve sv. rapske baštine, posve jasno se može iščitati istančani osjećaj za doku- Ivana Evanđelista.16 Sjajna svjedočanstva izgleda Raba prije mentiranje baštine, ne samo tada znatno skladnijih arhitektonskih veduta te ljepota kultiviranoga i prirodnoga krajolika, već i primjera pokretne stihijske izgradnje njegova okoliša, a dijelom i prije devasta- baštine, osobito slikarstva. Uz uobičajeni posao mjesnoga fotografa, cije spomenika samog grada, osobito gradskih fortifikacija, kroniku rapske svakodnevice između dva svjetska rata i prvih deset- ljeća poraća, od kamporskih pričesti do proslava 27. srpnja, slike grada 14 O tadašnjem procesu usustavljenja brige o ambijentu spomeni- uokvirena morem, poljima, šumom i maslinicima, ambiciozne noćne i ka, zaštiti njegova okruženja i slikovitih vizura usp. The Athens Charter zimske (čak i snježne) panorame, ostavio nam je portrete dostojanstve- for the Restoration of Historic Monuments, III. – AESTHETIC ENHANCE- nih gradskih boema markantnih fizionomija i kamporskih opservana- MENT OF ANCIENT MONUMENTS, http://www.icomos-hrvatska.hr/docu- ta, uz koje je autor očito bio posebno vezan, posvećenih ribolovu na ments/1931%20Atenska%20povelja.pdf, (1. 9. 2017.). Karakterističan je peškeri, zatim pripadnika jugoslavenske kraljevske vojske u ležernom bio i njegov uzaludan napor u zaustavljanju izgradnje obalne šetnice: „I ophodu pograničnog otoka, raznih plovila, od velikih jedrenjaka čija su Schleyer i drugi odvraćali su od mahnite osnove, da se put uz more, koji se jedra zrcalila na površini mora za ljetne utihe, do mjesnih tradicijskih je nekad na trošak kneza Lichtensteina do biskupije izveden izgradi i dalje monoksila, leuta, gajeta, ratnih brodova i hidroaviona u rapskoj luci, oko otoka. Isticali su s pravom, kako je baš to slikovito, što se Rab diže prizore socijalne tematike sraza siromašnih ribara u poderanoj odjeći i na pećini iz samog mora…“ Usp. Ministarstvo kulture, Središnji arhiv s bosonogih te od teškoga poljskoga rada posve tamnoputih seljanki iz područja kulturne baštine, Ostavština prof. Gjure Szabe Konzervatorskom otočkih utvrda Hrvatske seljačke stranke s istinskim jet-setom tadašnjih zavodu u Zagrebu, kutija 5, Dokumenti o tome kako su Rabljani tamanili rapskih turista, odjevenih u bijela ljetna odijela i svilene haljine, poput svoj Rab, str. 1-12. Aleksandrove supruge, kraljice Marije Karađorđević i njezine svite, zatim mjesnih sokolaša u paradnim uniformama i dokolice uskoga sloja mjesne 15 O terminu povijesni urbani krajolik usp. nedavno publiciranu op- urbane elite, očito politički posvećene ideji jugoslavenstva, što se jasno sežnu i poticajnu studiju konzervatorice B. Dumbović-Bilušić. DUMBOVIĆ vidi iz prizora njihova ritualnog putovanja do međuratne kopnene, ju- BILUŠIĆ, BISERKA, Krajolik kao kulturno nasljeđe. Metode prepoznavanja, goslavensko-talijanske granice i spomenika kralju Petru Karađorđeviću vrednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, Zagreb, 2015., 206-207. u Kastvu. Sve to valja sagledati u duhu tadašnjih političkih prilika, živih 16 Usp. MURAJ, IVA, Vila bana Perovića u Rabu arhitekta Egona Stein- sjećanja na D'Annunzijevo djelovanje u Rijeci i na Kvarneru i talijansko manna iz 1932. godine, Prostor, 18, 2010., 111-120. O devastaciji samo- zaposjedanje Raba nakon Prvoga svjetskog rata, kao što to treba činiti stanske cjeline sv. Ivana Evanđelista i vlastitim naporima u izvrsno pro- i s filmskom kamerom dobro dokumentiranim prizorima ne baš malo- vedenoj konzervaciji i restauraciji same crkve usp. DOMIJAN, MILJENKO, brojnih građana susjednoga Krka koji su 1941. godine s oduševljenjem Rab. Grad umjenosti, Zagreb, 2001., 151-163. dočekali talijansku vojsku. O nekima od nepovratno izgubljenih i jednom pronađenom rapskom spomeniku 73

plemstva, poput one obitelji Dominis, o kojoj je 1941. godi- NADGROBNA PLOČA RAPSKOGA BISKUPA ne senzacionalistički izvještavao Hrvatski glas.18 Zanimanje ZUDENIKA ZUDENIGA IZ LAPIDARIJA GRADSKOG za rapske starine dovodilo je i do još jednog uobičajenog MUZEJA U TRSTU načina odljeva baštine s otoka, kojemu smo i danas svjedo- U tršćanskom Gradskom muzeju (Civico Museo di Sto- ci, dobrim dijelom zbog nepostojanja mjesne muzejske in- ria ed Arte) već dulje od stoljeća čuva se nadgrobna plo- stitucije.19 Vjerojatno je međunarodno najpoznatiji primjer ča rapskoga biskupa Zudenika Zudeniga (Zudenicus de renesansnog poliptiha Bartolomea Vivarinija iz ženskog Zudenico).23 Do danas nije razriješeno kada je i kako ona benediktinskog samostana sv. Andrije. Prodan je potkraj dospjela u Trst.24 Prema tršćanskoj muzejskoj tradiciji 19. stoljeća, a nalazi se u bostonskom Museum of Fine Arts.20 njezino se podrijetlo vezuje uz djelatnost Pietra Kandle- Manje je poznata sudbina brojnih antičkih artefakata koji ra (1804. – 1872.), glasovitog tršćanskog povjesničara i su prvi privukli pozornost sakupljača. U spomenutim bi- arheologa koji je proputovao Istru i zaleđe Trsta, vezano lježnicama Mijata Sabljara dokumentirano je mnogo takvih s dužnošću počasnog konzervatora Austrijskog primor- nalaza. Zanimljive vijesti o antičkoj figuralnoj plastici u ja (Österreichisches Küstenland). Valja napomenuti da su 21 Grazu i Beogradu donio je M. Domijan. Valja naglasiti da sastavni dio te administrativne jedinice, kao i užeg uprav- relativno malen broj do danas in situ sačuvanih antičkih nog područja Istarskog okružja (Istrianer Kreis) predstav- spomenika jasno upućuje na sustavno odnošenje. O nje- ljali kvarnerski otoci Cres, Lošinj i Krk, pa se tako, pri- mu sasvim preciznu vijest nalazimo već kod opata Fortisa. mjerice, Kandler na potonjem sasvim očekivano zanimao Glasoviti je putopisac u tom kontekstu spomenuo kolekci- za antičke epigrafske spomenike. Za razliku od Krka i onara iz ugledne mletačke patricijske i vojničke obitelji.22 cresko-lošinjskoga arhipelaga, Rab je pod Austrijom, kao i U ovom će se radu objaviti jedan sličan, iako kronološki u razdoblju mletačke uprave, upravno pripadao Dalmaciji, udaljen primjer, inače u hrvatskoj povijesti umjetnosti iz tako da ne bi trebalo očekivati tragove formalne Kan- historiografskog djela (Illyricum Sacrum) odavno znanog dlerove, s ovim otokom povezane aktivnosti. Naravno, no, mislilo se i davno nestalog, tj. zauvijek izgubljenog moguće je da je znameniti povjesničar boravio na Rabu, rapskog spomenika, koji je pozornosti hrvatskih istraži- kao što je, primjerice, tršćanski arhitekt i konzervator vača izmaknuo samo stoga jer se nije nalazio u nekom od uobičajenih muzejskih središta u kojima je završavala ili Pietro Nobile u dogovoru s pravnikom i povjesničarom danas završava rapska baština, poput Beča, Zadra, Zagreba, Domenicom Rossetijem proputovao Dalmaciju, obilazeći Beograda, Splita i Rijeke. i dokumentirajući antičke spomenike i planirajući stvaranje zajedničke konzervatorske službe na jadranskoj 25 18 M, U Zagrebu se nalazi prsten rimskog cara Konstantina. Poznati obali pod austrijskom upravom. Moguće je i da je ploča zagrebački umjetnik, glumac Ivan Mirjev, pravim imenom Ivan grof Do- do metropole istočne obale Jadrana i samog Kandlera u minis vlasnik je umjetnina i starinskih predmeta neprocjenjive vrijednosti, 19. stoljeću prispjela posredovanjem nekog drugog tr- Hrvatski glas, 4. 5., 1941., str. 9. „Ovo prijestolje je iz našeg dvora na Rabu. Renesansa, 15 vijek! Ta slika Arkanđela je iz 11. vijeka… Ova Madona šćanskog ljubitelja starina. U muzej je nadgrobna ploča s Djetetom je iz 13. vijeka. Iz 15. vijeka su ove slike biskupa, pa ovog dospjela prvih godina 20. stoljeća, preko obitelji Zucco, Šimuna što se istakao 1570. kod Lepanta. Ta slika Galeazza Dominisa je iz 17. vijeka. Ovo Jakovljevo buđenje navodno je od Medulića… Razgle- nasljednika obitelji Sanzin, s njihova posjeda u do danas davali smo tako ne jedno poslije podne nego dva popodneva bezbroj tih umjetnina i starinskih predmeta koji svaki za sebe znače bogatstvo.“ 23 Zajedno s nizom drugih kamenih spomenika izložena je u lapidariju 19 Prigodno je u kvarnerskoj regiji poučno usporediti slučajeve Raba (Orto Lapidario), preciznije u njegovom dijelu zvanom Giardino de Capi- i Krka, na kojem se svećenik Mate Polonijo još između dva svjetska rata tano (u spomen na carske kapetane koji su u ime Habsburga odozgo s zauzimao za žurno osnivanje muzeja (što do danas nije realizirano), sa citadele upravljali gradom). Postavljena je u grupi s reljefima iz srednjeg i susjednim cresko-lošinjskim arhipelagom, gdje je kontinuirano postoja- ranog novog vijeka. Podatak o nadgrobnoj ploči čak je naveden i na web nje muzejske institucije nakon Drugog svjetskog rata odigralo iznimno stranici muzeja: „Sono inoltre esposti vari materiali provenienti dall'Istria e veliku ulogu u sabiranju i očuvanju muzejske građe in situ, na otocima, una pietra tombale dall'isola di Arbe con l'immagine del vescovo Zudeni- edukaciji pučanstva te u razvoju mreže muzeja i muzejskih zbirki, razgra- go de Zudenighi del 1412.“ http://www.retecivica.trieste.it/triestecultura/ nate od grada Cresa, preko sakralne i svjetovne osorske zbirke do Zbirke new/musei/giardino_del_capitano/default.asp? pagina =lapidario, (1. 3. Piperata i Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju, kao i do velološinjske 2016.) Kustosica Marzia Vidulli ljubazno mi je omogućila ne samo foto- svjetovne zbirke u mletačkoj kuli i sakralne pri župnom uredu. grafiranje nadgrobne ploče, već i uvid u inventarnu karticu, kao temeljnu 20 DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 124, 125, http://www.mfa.org/collec- muzejsku dokumentaciju o ovom eksponatu koji se vodi pod brojem tions/object/virgin-and-the-dead-christ-with-the-ascension-and-sa- 13657, na čemu joj se i ovom prigodom srdačno zahvaljujem. ints-31121 (20. 09. 2017.) 24 Već M. Sabljar polovinom 19. stoljeća vjerojatno nije zatekao ovu 21 DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 19, 37. ploču u nekadašnjoj rapskoj katedrali ili pokraj nje, pa ni negdje drugdje 22 FORTIS, ALBERTO, 1984., (1778), 258. Donosi vijest o antičkim nat- u gradu, jer je u svojem iscrpnom inventaru rapske baštine nije dokumen- pisima koji su se često otkrivali, upozoravajući da jedan njihov dio više tirao, za razliku od onih Ivana Scaffe i Primiceriusa Bizze (danas uzidanih nije na otoku, nego u zbirci gospodina Jacopa Nanija. Usp. NANI, GIACO- na sjevernom zidu crkve) koje su, sudeći prema njegovu opisu, još in situ MO, Collezione di tutte le antichità che si conservano nel museo Naniano bile sačuvane pokraj oltara i nad grobnim rakama. Usp. SABLJAR MIJAT, di Venezia, Venezia, 1815., 6-7, 104. Katalog zbirke antičkih artefakata s bilježnica 6, 55-56. prijepisima epigrafije i pratećim crtežima. Uredno su navedeni i primjerci 25 ŠPIKIĆ, MARKO, Od arheologije do kulturne politike: Pietro Nobile s Raba. i dalmatinski spomenici, Peristil, 50, 195-208. 74 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

postojećoj tršćanskoj Ulici Ponziana. Riječ je o tadašnjem južnom predgrađu Trsta, u blizini nekadašnjih solana, a današnje industrijske zone.26 Na vapnenačkoj ploči prikazan je standardni, na ka- snogotički način vrlo uobičajeno koncipirani ležeći lik biskupa s pastoralom pored tijela, u ornatu i s biskupskom mitrom, a podno šiljatog luka koji počiva na tordiranim stupovima (sl. 6). U gornjem dijelu ploče iz svakog od kapiteIa tordiranih stupova izvire po jedna fijala. U trokutastom polju između tjemena luka i fijala, iz ekstradosa luka izvija se po jedna vitica, okružujući heraldički organizirana polja, duž kojih se pružaju po tri koso položene grede.27 Međusobno su grede postavljene u zrcalno-sime- tričnom odnosu. Duž rubova ploče teče danas već znatno erodirani natpis koji spominje pokojnika. Objavljen je još u crkveno-povijesnom djelu Illyricum Sacrum, gdje nalazimo i opis čitavog, tad još sačuvanog, pažljivo dizajnira- nog kasnogotičkog ambijenta u sklopu rapske katedrale, u kojem se nalazio.28 Zatim je opet objavljen početkom 20. stoljeća, čak uz fotografiju nadgrobne ploče te spomenute šture podatke o dospijeću akvizicije iz predgrađa Trsta i to u Puschijevim Arheološkim vijestima, tada standardnom dijelu najstarijeg i vrlo uglednog tršćanskog znanstvenog časopisa Archeografo Triestino, inače vrlo značajnog i za povijest Istre.29 Na nekadašnje postojanje natpisa, citirajući Illyricum Sacrum, u svojem glasovitom radu o rapskoj djelatnosti Andrije Alešija 1948. godine upozorio je Cvito Fisković, pretpostavljajući da je bio uništen pri

26 PUSCHI, ALBERTO, Notizie archeologiche, u: Archeografo Triestino, ser. III., I., 1903., 286. Povijesna inventarna kartica: Civico Museo di Storia ed Arte – Orto Lapidario – Lastra tombale con raff. del Vescovo e iscrizione del Vescovo Zudenico, Ministero per i Beni Culturali e Ambientali, Direzione generale antichità e belle arti, 13657. Uspoređujući današnje stanje i fotografiju koju donosi Puschi čini se da se se na licu biskupovom interveniralo. Uz spomenute objave, ploču u svojem radu o tršćanskoj srednjovjekovnoj kamenoj skulpturi mletačke provenijencije ukratko spominje G. Tigler, veliki znalac venecijanske gotičke skulpture. Prepričavši Puschijeve navode o njezinom podrijetlu navodi da je venecijanskog tipa i da potječe 6 Trst, Museo Civico, nadgrobna ploča rapskog biskupa Zudenika iz rapske katedrale. Usp. TIGLER, GUIDO, La sculptura lapidea veneziana Zudeniga (foto: D. Ciković) d'età gotica a Trieste, Medioevo a Trieste. Istituzioni, arte, società nel Tre- cento, Atti del Convegno, Viella, 2009., 343. Polazeći od ovog članka Ivan Trieste, Museo Civico, tombstone of Rab Bishop Zudenigo Zudenigo Matejčić me upozorio na postojanje rapske nadgrobne ploče u Trstu, na (photo: D. Ciković) čemu mu i ovom prigodom zahvaljujem. 27 Prema M. Graniću grb obitelji Zudenigo javlja se u inačicama s tri ili četiri kose grede. Usp. GRANIĆ, MIROSLAV, Stari rapski grbovi i pečati, Rapski zbornik, Zagreb; Rab, 1987., 249. 28 FARLATI, DANIELE, Illyricum sacrum, tomus V., Ecclesia Jadertina, (Episcopi Arbenses), Venetiis, 1775., 250. 29 FARLATI, DANIELE, 1775, 250. PUSCHI ALBERTO, 1903, 286. OPTIMI CLARIQUE VIRI DOMINI / ZVDENICI DE ZVDENICHO HVIVS VRBIS ANTISTI- TIS HOC IN TVMVLO CLAVDVNTVR OSSA / QUI ANNO DOMINI M CCCC XII / DIEM SVVM CLAVSIT EXTREMVM VIII IDVS IANVARII tj. Odličnom presvi- jetlom mužu Zudeniku de Zudenigo, biskupu ovog grada, ovaj grob zatvara kosti koje su godine Gospodnje MCCCCXII konačno (=zauvijek) zatvorene dana 8. januarskih ida (odnosno 6. siječnja 1412.), (čitanje i prijevod Nenad Labus). O nekima od nepovratno izgubljenih i jednom pronađenom rapskom spomeniku 75

preuređenju tj. rušenju Zudenigove kapele 1781. godine.30 Obitelj Zudenigo (Zudenico) bila je jedna od najstarijih, najuglednijih i najbrojnijih među mjesnim plemstvom.31 Prema C. Fiskoviću, porušena kapela bila je najvažnije Alešijevo djelo32 u inače kvantitativno bogatom rapskom opusu, no iscrpnije elaboriranje ove teme vezane uz izgled rapske katedrale prije barokno-klasicističkih intervencija uvelike bi izašlo iz zadanih okvira ovoga rada. Cvito Fisković se prigodom svoje prve objave rapskih spomenika između ostalih arhivskih dokumenata posvetio i ugovoru od 9. prosinca 1454. godine kojim se Aleši, u nizu poslova koje je tih dana pogodio na Rabu, Frani Zu- deniku obvezao isklesati nadgrobnu ploču s biskupskim likom. Tragom navoda iz Illyricum sacrum pretpostavio je da je mogla biti riječ upravo o prikazu njegova pokojnoga srodnika Zudenika Zudeniga, koji je, prema V. Brusiću,33 Rapskom biskupijom upravljao od 1372. do 1412. godine. Iz sačuvana ugovora vidljivo je da se detaljni opis izgleda naručene ploče podudarao s onim iz ugovora koji je dan prije Aleši sklopio s rapskim biskupom Ivanom Scaffom, što je i precizirano34 (Scaffa se u izvorima javlja i kao Johannes

30 FISKOVIĆ, CVITO, Andrija Aleši i ostali majstori u Rabu, u: Fisković C., Prijatelj K., Albanski umjetnik Andrija Aleši u Splitu i u Rabu, Konzerva- torski zavod za Dalmaciju u Splitu, 1948., 17-19. Riječ je o kvadratično koncipiranoj današnjoj kapeli Sv. Sakramenta, čije se uređenje odvijalo i u nastavku osamdesetih godina 18. stoljeća. Kolega konzervator Bojan Goja je u opsežnoj fusnoti, koja se osvrće na djelatnost švicarskih štuka- tera braće Somazzi, njezine štukature nedavno pripisao Sebastijanu Pe- truzziju, objelodanivši arhivske podatke o protomajstorskoj štukaterskoj djelatnosti na rapskoj katedrali. Uz majstora dosad poznatog kao kipara, kao njegov suradnik spominje se Clemente Somazzi, a na drugim rapskim poslovima i altarist Saverio Medolini. GOJA, BOJAN, Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne pale u Rabu i Šibeniku, Ars Adriatica, 3, 2013., 170, bilj. 1. Podatke o „bratji Giacomu i Clementu Somazziju iz Švicarske“ i njihovom radu u katedrali i crkvi sv. Andrije donio je i Sabljar. SABLJAR, MIJAT, Knjiga 3, 19. 31 MLACOVIĆ, DUŠAN, 2008., 244-246. 32 FISKOVIĆ, CVITO, 1948, 17-19. 33 FISKOVIĆ, CVITO, 1948., 17, BRUSIĆ, VLADISLAV, Otok Rab. Geograf- ski / historijski i umjetnički pregled sa ilustracijama i geografskom kartom Kvarnera i Gornjeg primorja, 1926?, 183. Usp. FARLATI, DANIELE, V., 1775, 250. 34 FISKOVIĆ, CVITO, 1948., 37-38. Uz ovaj, do danas u povijesno-umjet- 7 Rab, nadžupna crkva Uznesenja Marijina (ex katedrala), nadgrobna ničkoj valorizaciji rapske Alešijeve djelatnosti nenadmašeni rad, usp. ploča biskupa Scaffe (foto: D. Krizmanić) novije naslove koji analiziraju majstorov rapski opus ili donose vijesti važne za njegovo razumijevanje: MUTNJAKOVIĆ, ANDRIJA, Andrija Ale- Rab, parish church of the Assumption of the Virgin (formerly ši, Zagreb, 1998., 41-58 (Rapski opus). DOMIJAN, MILJENKO, 2001., 8, cathedral), tombstone of Bishop Scaffa (photo: D. Krizmanić) 102-103, 162-163, 178, 181, 194-195, 216, HILJE, EMIL, Andrija Aleši i stambeno graditeljstvo u Splitu sredinom 15. stoljeća, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 29, 2005., 43-56, KUNČIĆ, MERI, Rapski obrtnici, umjetnici i medicinski djelatnici te njihovi klijenti na Rabu u drugoj polovici 15. stoljeća, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 31, 2013., 111-120. Scaffinu ploču A. Duplančić uspoređuje s fragmentom nadgrobne ploče nepoznata splitskog nadbiskupa za kojeg drži da je riječ o Jakobinu Badoeru pa fragment datira u 1451. godinu, a realizaciju pripisuje Andriji Alešiju, DUPLANČIĆ, ARSEN, Prilog o nadgrobnim spomenicima starijeg doba u Splitu, Kulturna baština, 34, Split, 2007., 229-233. O Alešiju na Kvarneru, a izvan Raba usp. BRADANOVIĆ MARIJAN, Rab i recepcija renesanse u arhitekturi i skulpturi na sjevernom Jadranu, Rapski zbornik II., Rab, 2012., 451-459. 76 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

de Schaffa episcopus Arbensis35). Kako je i potonja sačuvana, svakako se radilo o značajnom kvalitativnom pomaku obra- danas prezentirana na sjevernom lateralnom zidu rapske de figuralnog dijela plastike. Jasno je to kad usporedimo katedrale,36 lako je zapaziti da su one gotovo identične, ležeće biskupske likove s malim, ne baš spretnim prikazima kako u cjelini tako i brojnim tehničkim detaljima izvedbe hodočasnika (sv. Jakova ili Pelegrina) s vrhova kaciga Ale- natpisa, načina tordiranja polustupova nosača luka, obra- šijevih rapskih nadgrobnih ploča i luneta portala. de biskupova lika, nabora draperije te pratećih elemenata Iako nema mjesta za opsežniju povijesno-umjetničku poput vegetabilnog ornamenta i načina uporabe svrdla pri analizu i u ovoj kratkoj, na problem naoko izvrsne no još njegovoj izradi ili donekle karakteristična položaja pasto- uvijek nedovoljne istraženosti rapske baštine usredotočene rala, završne spirale okrenute prema natrag i „umetnute“ objave, ne može se zanemariti važnost uvođenja ove nad- između jastuka na kojem počiva biskupova glava i kapitela grobne ploče u povijesno-umjetničku raspravu, kao prinosa arkade (sl. 7). Lakše je spomenuti razlike; primjerice, na pri- poznavanju opusa Andrije Alešija. Ona je dobar pokazatelj kazu lica tad već odavno pokojnoga biskupa Zudeniga, koji naručiteljskog diktiranja detalja oblikovanja, mogli bismo je dugo upravljao Rapskom biskupijom, vidljive su staračke zaključiti sitničavih zahtjeva koje je pred Alešija postavljala bore. One izostaju kod biskupa Scaffe kojem je ploča klesa- mala, periferna sredina, u kojoj je repetitivnost u pravilu na za njegova života, štoviše nedugo po njegovu ustoličenju prednjačila pred originalnošću. Sagledavši ukupnu sliku 1450. godine. Možda Scaffinu narudžbu valja promatrati u opusa dosad pripisana Alešijevoj djelatnosti na Rabu, ključu nedavne epidemije kuge iz 1449. godine, a možda i stoga jer je izdanak ovog nešto mlađeg rapskog patricijskog kao i niza još neobjavljenih reljefa koji se čuvaju u zemlji roda jednostavno htio reprezentativnu potvrdu društvenog i inozemstvu, a među kojima ima radova izrazito slabije statusa, u svojem rodnom gradu. U drugim je elementima kvalitete, za koje držimo da ih valja pripisati njegovim Scaffina ploča nešto minucioznije obrađena pa se usprkos najslabijim suradnicima, vjerojatno šegrtima, vjerujemo izrazitoj uglačanosti dobro naziru nabori ovratnika albe da je veliku ulogu igrala i težnja naručitelja za osiguranjem te standardni ornamentalni ures mitre i manipula. Zani- kvalitete realizacije, ugovaranjem detalja s prezaposlenim mljivo je da se u gornjim uglovima Scaffine ploče nalaze po majstorom, čija je djela tih dana htio niz uglednih rapskih tri koso položene grede međusobno postavljene u zrcalnoj plemića. Svakako bi bilo zanimljivo u suradnji s tršćanskim simetriji, kao što je to slučaj i kod nadgrobne ploče bisku- kustosima izvršiti petrografsku analizu, kako bi se istražilo pa Zudeniga, što znači da su se grbovi ovih dviju obitelji je li riječ o, u suvremenim raspravama zbog fokusa na rap- valjda razlikovali samo u heraldičkim bojama, ili da je grb skoj breči zanemarenom, rapskom kompaktnom vapnencu obitelji Scaffa možda proizišao iz onoga obitelji Zudenigo. koji se također cijenio i izvozio. Valja napomenuti, Scaffina Iz konteksta narudžbe jasno je da je biskup Scaffa u svojoj je ploča od breče, vjerojatno glasovite rapske breče, iako se katedrali odobravao kreiranje za rapske prilike raskošno- ona tada dosta brala i izvozila i s otoka Krka, preciznije ba- ga spomena njegova prethodnika Zudeniga, što bi moglo šćanskoga i vrbničkoga područja okrenutoga prema Rabu upućivati i na bliskost dviju plemićkih obitelji. Budući da i Senju. Što se tiče Zudenigove nadgrobne ploče, imajući u su obje ploče s ležećim ljudskim likovima predstavljale ti- vidu način na koji je Aleši organizirao posao, vjerojatnije pološki odmak od dotadašnjeg načina rada Alešijeve radije ipak u pitanju kamen iz bračkih kamenoloma, jer nakon onice na Rabu, jer su njegovim dotadašnjim nadgrobnim povremenih dolazaka na Rab zbog ugovaranja poslova usli- pločama i lunetama portala dominirali heraldički prikazi jedilo bi obavljanje kamenoklesarskih radova u splitskoj grbova u lisnatom ornamentu, možemo pretpostaviti da se radionici, odakle su obje ploče na Rab vjerojatno i donesene ugovaralo temeljem nekakve skice. Ulogu je možda odigrala 1456. godine.38 odredba o vlastoručnom radu majstora na Scaffinoj ploči. Sudeći prema majstorima koje tada Aleši angažira u svojoj UMJESTO ZAKLJUČKA splitskoj radionici, ona možda i nije posve poštovana,37 no Rapska se baština već stoljećima izvrsno dokumentira. Bez te dokumentacije poput Jacksonovih akvarela i Freye- 35 Prezime se u izvorima javlja u obje inačice. Prema Mlacoviću, prezime Scaffa u drugoj polovini 14. st. razvilo se iz nadimka Androsija Scaffe vih fotografija dobrim dijelom ne bi bili mogući i neki od koji se sudeći prema njemu bavio pomorstvom (Scaffa – plovilo), a bio široko poznatih konzervatorsko-restauratorskih zahvata, je član nekog većeg roda. Njegov je potomak 1404. godine agregiran u rapsko plemstvo. „Obitelj je kao plemićki rod Scaffa sredinom 15. stoljeća poput konzerviranja i restauriranja znamenitog svetišta dosegla velik gospodarski napredak“. MLACOVIĆ, DUŠAN, 2008., 95, 271. s deambulatorijem crkve sv. Ivana Evanđelista koje je vo- 36 Više je puta objavljena, usp. FISKOVIĆ, IGOR, La basilica di San Marco dio Miljenko Domijan. Ipak, sagledavši ukupno stanje na come modello della scultura dalmata, Storia dell'arte marciana: sculture, tesoro, arazzi. Atti del Convegno internazionale di studi, Venezia, 11-14. X. terenu, pogotovo s obzirom na važnost i brojnost rapskih 1994., Venezia, 1997., 231. spomenika, možemo zaključiti da u nekim segmentima 37 HILJE, EMIL, 2005. , 47. Ističe da je Aleši, ugledajući se na Jurja Dal- matinca osobno klesao samo najvažnije elemente usredotočujući se na organizaciju poslovanja. 38 FISKOVIĆ, CVITO, , 1948., 17. O nekima od nepovratno izgubljenih i jednom pronađenom rapskom spomeniku 77

8 Rab, fragment naopako okrenute renesansne grede portala s grbom obitelji Cernotta, detalj iz jedne od gomila građe nastale prigodom adaptacijskih zahvata u povijesnom središtu (foto: D. Krizmanić, 2016. godine) Rab, fragment of inversed Renaissance portal beam with the coat of arms of the Cernotta family, detail from a pile of construction waste produced during adaptation works in the historic centre (photo: D. Krizmanić, 2016)

ono nije nimalo bolje od onoga u sličnim otočnim sredi- gotovo nepoznate rapske baštine davno odnesene s otoka. nama, znatno manje povijesno-umjetničke, istraživačke Konkretnije, riječ je o nekoliko primjeraka rapske skul- tradicije od one koju ima Rab, a u kojima također, kao ni pture koji se danas nalaze u Beogradu. Pritom ćemo je, na Rabu, ne postoje lokalni muzeji. Primjerice, povijesna kao i u ovom slučaju, usporediti s njezinim kronološkim, dokumentacija danas nam omogućuje kvalitetnu konzer- tipološkim i radioničkim parnjacima, sačuvanima na oto- vatorsku valorizaciju rapskih gradskih zidina i utvrda, tj. ku, također bez namjere osude takvih davnih postupaka, kakvi se, uostalom, i danas zbivaju, upravo zbog toga jer onoga što je od njih preostalo, međutim, zasad je to posve na otoku nema muzeja. Napokon, obzidani grad i danas izostalo, pače svjedoci smo njihove daljnje degradacije, a je pun skrivenih i stručno još nedokumentiranih romani u tome Rab nije nikakva iznimka. Bespravne adaptacije ničkih, gotičkih i renesansnih portala, monofora i pila, stalno nagrizaju slojevitost rapskih kuća, osobito stoga kako onih još uvijek in situ sačuvanih u unutrašnjostima što se izbjegava dobra praksa konzervatorskoga nadzora kuća i onih davno sekundarno ugrađenih, tako i onih po- unutarnjih adaptacija. Zaštita spomenika često je svedena lomljenih i poslaganih na hrpe, u očekivanju sekundarnog na tretman pročelja. Što se tiče problema očuvanja skul- korištenja, jer nadvratnik s grbom uvijek se može iskori- pture i dekorativne arhitektonske plastike, kojom Rab stiti kao stuba, vrtni ukras ili greda novog kamina, a slično usprkos stoljećima devastacija i danas obiluje, iznesen je je i s kapitelima. U gradu Rabu poznato nam je nekoliko jedan karakterističan primjer davnog odnošenja reljefa s takvih gomila, koje se u pravilu smanjuju. Njihovim bi se otoka. On se vjerojatno zbio s namjerom njegove zašti- pažljivijim prebiranjem znatno obogatila rapska povijest, te. Muzealizacija je ispunila svrhu njegova očuvanja, no a i lapidarij budućeg, nadamo se, gradskog muzeja. Ako kao i u mnogo sličnih slučajeva spomenika istrgnutih iz to ne učine stručnjaci, konzervatori i kustosi, učinit će to neposredna ambijenta, njome nije došlo do napretka u netko drugi umjesto njih. Samo iz kamina vikendaških znanstvenoj valorizaciji, koji bi se svakako zbio da je reljef nastambi i restorana razasutih po kvarnerskim otocima ostao na Rabu, naravno i da je pritom također bio očuvan. mogao bi se izlučiti reprezentativni lapidarij antičke, Tragom ovog rada sljedećom prigodom namjeravamo obje- ranosrednjovjekovne, romaničke, gotičke i renesansne lodaniti nekoliko sličnih primjera, još slabije poznate ili skulpture (sl. 8). 78 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

LITERATURA IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD, Ostrva. Rab. Hvar. Korčula., Gra- BARAKOVIĆ, JURAJ, Draga rabska pastirica Jurja Bara- đevinski i umetnički spomenici Dalmacije, sveska 6, Izdanje kovića Zadranina hrabrenomu gradu Rabu na poštenje Jadranske straže, Beograd, 1928. plemenitoga zbora gospode ńegove običaji, Slovo o Rabu, JACKSON, THOMAS GRAHAM, Dalmatia the Quarnero and priredila Lada Badurina, Rab, 1989, 48-143. Istria with Cettigne in Montenegro and the island of Grado, BRADANOVIĆ, MARIJAN, Rab i recepcija renesanse u arhi- vol. III., Oxford, 1887. tekturi i skulpturi na sjevernom Jadranu, Rapski zbornik JARAK, MIRJA, Starokršćanska i ranosrednjovjekovna II., ur. Josip Andrić, Rab, 2012., 451-459. skulptura Raba, Starohrvatska prosvjeta, 3, sv. 37, 2010., BRUSIĆ, VLADISLAV, Otok Rab. Geografski / historijski i 77-109. umjetnički pregled sa ilustracijama i geografskom kartom JURANOVIĆ TONEJC, MARTINA, Putne bilješke Mijata Kvarnera i Gornjeg primorja, Franjevački kamporski sa- Sabljara (1852.-1854.) crkveni inventar, Mala biblioteka mostan sv. Eufemije, Rab, 1926. Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske, svezak BUDAK, NEVEN, Urban development of Rab ‒ a Hypothe- 14, Zagreb, 2010. sis, Hortus Artium Medievalium, vol. 12, 123-135. KUNČIĆ, MERI, Rapski obrtnici, umjetnici i medicinski DOMIJAN, MILJENKO, Rab. Grad umjetnosti, Zagreb, djelatnici te njihovi klijenti na Rabu u drugoj polovici 15. 2001. stoljeća, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za DUMBOVIĆ BILUŠIĆ, BISERKA, Krajolik kao kulturno na- povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti sljeđe. Metode prepoznavanja, vrednovanja i zaštite kultur- i umjetnosti, 31, 2013., 111-120. nih krajolika Hrvatske, Zagreb, 2015. LINKE, KREŠIMIR, Prilog poznavanju života i rada Mijata DUPLANČIĆ, ARSEN, Prilog o nadgrobnim spomenicima Sabljara (1790-1865), Vjesnik Arheološkog muzeja u Za- starijeg doba u Splitu, Kulturna baština, 34, Split, 2007., grebu, 3. sv, 44, 2011., 219-260. 229-233. M, U Zagrebu se nalazi prsten rimskog cara Konstantina. EITELBERGER von EDELBERG, RUDOLF, Srednjovjekovni Poznati zagrebački umjetnik, glumac Ivan Mirjev, pra- umjetnički spomenici Dalmacije u Rabu, Zadru, Ninu, Šibe- vim imenom Ivan grof Dominis vlasnik je umjetnina i niku, Trogiru, Splitu i Dubrovniku, Leykam international, starinskih predmeta neprocjenjive vrijednosti, Hrvatski 2009., prijevod izdanja objavljenog u Beču 1884. glas, 4. 5., 1941., 9. FARLATI, DANIELE, Illyricum sacrum, tomus V., Venetiis, MLACOVIĆ, DUŠAN, Građani plemići. Pad i uspon rapskoga 1775. plemstva, Leykam, Zagreb, 2008. FISKOVIĆ, CVITO, Andrija Aleši i ostali majstori u Rabu, MRNAVIĆ, IVAN TOMKO, Život Magdalene od knezov u: Fisković C., Prijatelj K., Albanski umjetnik Andrija Aleši Zirova plemena Budrišića, Slovo o Rabu, priredila Lada u Splitu i u Rabu, Konzervatorski zavod za Dalmaciju u Badurina, Rab, 1989., 27. Splitu, 1948., 5-44. MURAJ, IVA, Vila bana Perovića u Rabu arhitekta Egona FISKOVIĆ, IGOR, La basilica di San Marco come modello Steinmanna iz 1932. godine, Prostor, 18, 2010., 111-120. della scultura dalmata, Storia dell'arte marciana: sculture, MUTNJAKOVIĆ, ANDRIJA, Andrija Aleši, Zagreb, 1998. tesoro, arazzi. Atti del Convegno internazionale di studi, NANI, GIACOMO, Collezione di tutte le antichità che si con- Venezia, 11-14. X. 1994., ur. Renato Polacco, Venezia, servano nel museo Naniano di Venezia, Venezia, 1815. 1997., 220-234. PUSCHI, ALBERTO, Notizie archeologiche, Archeografo FORTIS, ALBERTO, Put po Dalmaciji, priredio Josip Bra- Triestino, ser. III., I., 1903., 277-287. tulić, prijevod izdanja iz 1778. godine, Zagreb, 1984. SABLJAR, MIJAT, Putne bilješke, Ministarstvo kulture, FREY, DAGOBERT, San Giovanni Battista in Arbe, Jahrbuch Uprava za zaštitu kulturne baštine, MS (Mijat Sabljar), des Kunsthistorischen Institutes der k.k. Zentralkommission bilježnice 3, 4, 5 i 6, 1852.-1854. für Denkmalpflege, 5, 1911., 49-86. SCHLEYER, W., Arbe : Stadt und Insel, ein Schatzkästlein der GOJA, BOJAN, Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i dr- Natur und Kunst in Dalmatien, Wiesbaden, 1914. vene oltarne pale u Rabu i Šibeniku, Ars Adriatica, 3, ŠPIKIĆ, MARKO, Od arheologije do kulturne politike: Pie- 2013., 159-174. tro Nobile i dalmatinski spomenici, Peristil, 50, 195-208. GRANIĆ, MIROSLAV, Stari rapski grbovi i pečati, Rapski TIGLER, GUIDO, La sculptura lapidea veneziana d'età go- zbornik, Zagreb; Rab, 1987., 225-250. tica a Trieste, Medioevo a Trieste. Istituzioni, arte, società HILJE, EMIL, Andrija Aleši i stambeno graditeljstvo u nel Trecento, Atti del Convegno, ur. Paolo Cammarosano, Splitu sredinom 15. stoljeća, Radovi Instituta za povijest Viella, 2009. umjetnosti, 29, 2005., 43-56. O nekima od nepovratno izgubljenih i jednom pronađenom rapskom spomeniku 79

IZVORI INTERNETSKI IZVORI Ministarstvo kulture, Središnji arhiv s područja kulturne http://www.mfa.org/collections/object/virgin-and-the- baštine, Ostavština prof. Gjure Szabe Konzervatorskom dead-christ-with-the-ascension-and-saints-31121 (20. zavodu u Zagrebu, kutija 5, Dokumenti o tome kako su 9. 2017.) Rabljani tamanili svoj Rab, str. 1-12. http://www.icomos-hrvatska.hr/documents/1931%20 Ministero per i Beni Culturali e Ambientali, Direzione ge- Atenska%20povelja.pdf, (pristupljeno 1. 9., 2017.) nerale antichità e belle arti, http://www.retecivica.trieste.it/triestecultura/new/musei/ Civico Museo di Storia ed Arte – Orto Lapidario – Lastra giardino_del_capitano/default.asp? pagina =lapidario tombale con raff. del Vescovo e iscrizione del Vescovo (1. 3. 2016.) Zudenico, n. 13657.

Summary

ABOUT SOME FOREVER LOST RAB MONUMENTS AND ABOUT ONE FOUND The paper discusses the characteristic case of destiny of the monu- very valuable artistic and documentary collection of photographs of ments in the town of Rab. The city was early recognized in scholarly Mirko Maroević, as source of knowledge about the heritage of Rab. literature as one of the most picturesque urban settings of historic Along with highlighting positive examples, the paper stresses the Dalmatia. Its ecclesiastical monuments are extensively described in lack of valorisation of surviving city walls and of architectural deco- the ecclesiastical-historical work Illyricum Sacrum, while Abbot Fortis ration of Rab residential architecture, which is still being destroyed. mentions ancient monuments, informing us also of those that were In the second part, by listing examples of monuments dislocated taken to Venice. Only Sabljar's notebooks show the extent of devasta- from Rab from Venice to Zadar, explaining in detail the example of tion of movable and immovable cultural heritage of Rab from mid- the tombstone of Rab Bishop Zudenigo Zudenigo, a work of An- 19th century to the present day. Already T. G. Jackson clearly describes drija Aleši, kept for over a century in the Trieste City Museum, the the town of Rab as exceptional historic urban landscape. Ahead of his paper underlines that a careful search of the museum material of time Gj. Szabo vehemently condemned the demolition of the walls neighbouring countries would contribute to further valorising of and degradation of vistas due to the construction of huge hotels Rab’s cultural heritage. The item from the Trieste museum, omitted and promenade utterly unfit to the environment. Published litera- in Croatian art historical studies, is compared to its counterpart kept ture and unpublished archival sources offer numerous possibilities in the Rab cathedral in order to stress its importance in completing of research of Rab artistic heritage lost in the course of time or taken the image of Aleši's work on the Island of Rab. Similar publications from the island. The author draws attention to the fairly unknown but of hidden Rab monuments are announced. 80 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016 81

Ivo Glavaš Čorićev toranj u Vodicama – šibenska komunalna utvrda

Ivo Glavaš UDK: 725.1:623.1(497.581.2Vodice) Ministarstvo kulture RH Prethodno priopćenje/Preliminary Communication Konzervatorski odjel u Šibeniku Primljen/Received: 31. 8. 2017. HR – 22 000 Šibenik, Stube J. Ćulinovića 1/3

Ključne riječi: Čorićev toranj, šibenski distrikt, Vodice, Osmanlije, godine direktno je ugrožena obrana Vodica, koja je sada ovi- Jeronim de Saracenis, mašikulacija, berteska sila isključivo o kuli u središtu mjesta, Čorićevom tornju.4 Key words: Čorić Tower, District of Šibenik, Vodice, Ottomans, Jeronim de Saracenis, machicolation, bretèche (or brattice) POVIJESNI PODATCI O ČORIĆEVOM TORNJU Vodice su imale strateško značenje za Šibenik, posebno Čorićev toranj je šibenska komunalna utvrda koja je kao samostalna za vrijeme ljetnih mjeseci kad je grad oskudijevao vodom, kula branila od Osmanlija naselje Vodice i strateški izvor pitke vode a mogao se lađama opskrbljivati na izvoru u središtu Vo- na zapadu šibenskog distrikta. Kula je sagrađena 1533. godine kad je dica uz samu obalu.5 Mletačka vlast je bila zabrinuta za šibenski plemić Jeronim de Saracenis ugovorio gradnju s klesarom sudbinu Šibenika ukoliko bi Osmanlije osvojile izvor vode Ivanom iz Hvara. Odigrala je važnu ulogu u jedinom povijesno po- u Vodicama. Učestali su izvještaji mletačkih providura i ši- znatom napadu Osmanlija na središte Vodica početkom Kandijskog benskih kneževa o tome kako treba zaštititi Vodice i izvor rata 1646. godine. Moguće je prepoznati nekoliko razvojnih faza vode. Tako generalni providur Giacomo Foscarini u svojoj kule, a nakon prestanka osmanske opasnosti, najvjerojatnije već relaciji mletačkom Senatu 1572. godine izričito kaže da tijekom 18. stoljeća, kula je pretvorena u stambeni objekt. Zasad treba natkriti i bolje čuvati kulu koja već postoji za zaštitu nije moguće potvrditi je li izduženo pravokutno dvorište, koje je kuli jednog izvora vode u Vodicama: Convien l´estate mandar dozidano s jugozapada, imalo fortifikacijsku namjenu. alle Vodice loco in terra ferma fuor del canale sei miglia lontano dalla città con barche per condur acque da una fontana che è Pred ozbiljnim, isprva pljačkaškim upadima Osmanlija in quel loco, dove possendo andar facilmente li nemici, corre il 70-ih godina 15. stoljeća, šibenski distrikt brani se nizom popolo che vi va gran pericolo come molti sono stati presi, oltre utvrda.1 Obrambeni prsten utvrda i utvrđenih naselja gradi che vi è dubio anco che quell´acqua da Turchi non venghi ave- se na granicama i unutar šibenskog distrikta.2 Isti fenomen lenata, dimandorno che fosse coperta et guardata una torre che zapaža se i kod ostalih dalmatinskih komuna, bilo da se è alle Vodice et tenutavi una guardia.6 Vidimo da je providur grade samostalne komunalne utvrde, plemićki kašteli ili izražavao bojazan da bi osmanska vojska mogla čak otrovati bedemi za zaštitu gradskog stanovništva i distriktualaca.3 izvor u Vodicama. Prostor Vodica branile su dvije utvrde: u dubini vodičkog Prvi povijesni spomen gradnje kule u središtu Vodica polja tvrđava Rakitnica, a u samom naselju kula poznata možda je ugovor o gradnji kuće koji je s klesarom Ivanom iz po suvremenom nazivu Čorićev toranj. Padom tvrđave Ra- Hvara sklopio plemić Jeronim de Saracenis 1533. godine.7 kitnice u osmanlijske ruke početkom Ciparskog rata 1571.

4 STOŠIĆ, KRSTO, 1941., 137; O katastrofalnom Ciparskom ratu (1570. – 1573.) tijekom kojeg je šibenski teritorij sveden na minimum vidi kod: 1 KOLANOVIĆ, JOSIP, 1995., 59-62. GRUBIŠIĆ, SLAVO, 1974., 71-75. 2 O utvrđivanju istočnog dijela šibenskog distrikta vidi: GLAVAŠ, IVO; 5 O značenju Vodica za opskrbu Šibenika vodom: GRGA, NOVAK, ŠPRLJAN, IVO, 2016., 135-137. 1976., 171. 3 Kao primjer vidi utvrđivanje područja između Trogira i Splita kod: 6 CRV, 4, 21. BABIĆ, IVO, 1984., 126-130. 7 STOŠIĆ, KRSTO, 1941., 125. 82 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

2 Grb na desnoj strani nadvratnika ulaznih vrata u Čorićev toranj (foto: I. Glavaš) Coat of arms on the right side of the lintel of the entrance door to the Čorić Tower (photo: I. Glavaš)

kazati radi li se na Čorićevom tornju upravo o grbu obitelji 1 Plemićki grb s inicijalima H. S. na jugoistočnom pročelju Čorićevog tornja (foto: I. Glavaš) De Saracenis. Nobility coat of arms with the initials H. S. on the south-east façade of Mletačke vlasti su planirale bolje utvrditi Vodice, što se the Čorić Tower (photo: I. Glavaš) najbolje vidi iz relacije šibenskog kneza Orsata Giustinijana iz 1585. godine: Però saria bene (per mia opinione) che fusse tirata una muraglia, che cingesse le boche delle dette acque, Po sredini prvog kata jugoistočnog pročelja točno iznad kor- et da una parte fatta una toricella, che fosse per diffesa della donskog vijenca Čorićevog tornja nalazi se reljefni gotički detta muraglia, con la qual provisione saria facile, et securo il plemićki grb s inicijalima H. S. za koje je Stošić pretpostavio servirsi di essa acqua, anco in tempo di guerra, al quel luoco da se radi upravo o plemiću Jeronimu (Hieronymus) de delle Vodizze ho fatto fabricar doi guardiole di muro, cioè una Saracenis8 (sl. 1). Sličan grb nalazi se krajnje desno na nad- sopra ´l canton da boura, et l´altra dalla parte del tramnontar vratniku ulaznih vrata u Čorićev toranj (sl. 2). De Saracenis del sole, con le quali in ogni ocasione si potria diffender da una je poznata plemićka obitelj u srednjovjekovnom Šibeniku, battaria da mano, non solo la masiera, dove è la porta di spora, koja se prvi put spominje u buli pape Bonifacija VIII. iz ma anco le altre due parti, che circondano essa Villa…13 1298. godine o osnivanju šibenske biskupije.9 Treće mje- Opsežni plan kneza Orsata Giustinijana pretpostavljao sto na kojem se, kako pretpostavlja Miagostovich, nalazio je gradnju većeg zida s više kula za zaštitu dragocjenog izvo- grb šibenske plemićke obitelji De Saracenis jest podnica ra vode. Ništa od eventualnih jačih mletačkih fortifikacija četvrte kapele u katedrali sv. Jakova u Šibeniku gledajući u Vodicama nije se sačuvalo. Što je stvarno od planiranih s desne strane od glavnih ulaznih vrata.10 Na desnoj strani fortifikacija za zaštitu izvora vode i lokalnog stanovništva kapele nalazio se plemićki grb na kojem je prikazana kula bilo izgrađeno, govori nam nešto kasnija relacija šibenskog s kruništem i inicijalima člana obitelji De Saracenis.11 Kako kneza Luke Falijera po povratku s dužnosti u Veneciju 1587. je podnica katedrale promijenjena 1888. godine, plemić- godine: Vodizze lontana dalla Città miglia cinque, che fà fogi ke grobne ploče su uništene.12 Dakle, nemamo pouzdanih 44, anime 266, da fatti 59, è villa posta alla marina circondata informacija kako je izgledao grb obitelji, tako da je teško dalla parte di terra con un muro di masiera, et vi è una bona , et bella torre delli Giustiniani Cittadini di Sebenico, dove quelli 8 Isto, 125. della Villa la notte fanno la guardia.14 Dakle, tadašnje vodičke 9 ŠD, 6. 10 MIAGOSTOVICH, VINCENZO, 1910., 69. 11 Isto, 69. 13 CRV, 4, 359-360. 12 Isto, 68. 14 CRV, 4, 396. Čorićev toranj u Vodicama – šibenska komunalna utvrda 83

3 Prikaz Vodica na karti šibenskog teritorija Martina Kolunića Rote (preuzeto iz: SLUKAN ALTIĆ, MIRELA, 2007., 36) Rendering of Vodice on Martin Kolunić Rota’s map of the territory of Šibenik (source: SLUKAN ALTIĆ, MIRELA, 2007, 36)

fortifikacije sastojale su se od slabog obrambenog bedema 4 Današnji izgled Čorićevog tornja (foto: I. Glavaš) zidanog u suho (muro di masiera) i snažne kule šibenske Čorić tower today (photo: I. Glavaš) komune.15 Visoka istaknuta kula sa šatorastim krovištem usred Vodica vidi se na karti Šibenika i njegovog teritorija koju je izradio Martin Kolunić Rota 1570. godine16 (sl. 3). Po- RAZVOJNE FAZE ČORIĆEVOG TORNJA četkom Kandijskog rata 1646. godine dogodio se jedini Čorićev toranj visok je nešto više od 13 metara u sljeme- povijesno zabilježeni osmanski napad na Vodice. Šibenski nu i sa svoja tri kata predstavlja jedan od najviših objekata povjesničar i suvremenik ratnih događanja Franjo Difnik u povijesnoj jezgri Vodica (sl. 4). Njegova današnja visina opisao je iznenadni napad četiri tisuće osmanskih konjani- posljedica je različitih povijesnih faza tijekom kojih je kula ka na naselje, kako piše, utvrđeno zidinama.17 Isti događaj nadograđivana u visinu, a njena unutrašnjost i vanjština opisao je i Girolamo Brusoni koji je Vodice zamijenio oto- adaptirane. Negdje na polovici visine kule na 6,6 metara kom Krapnjem.18 Međutim, nesumnjivo se radi o Vodicama nalaze se ostatci ležišta izvorne mašikulacije koja je išla jer na Krapnju nije postojala kula, a u oba opisa (Difnika oko kule. Iznad mašikulacije na fasadama kule ne postoje i Brusonija) spominje se spasonosna paljba s padovanske ostatci kruništa tako da se iznad mašikulacije vjerojatno galije pod zapovjedništvom plemića Daula Dotta.19 Za ra- nalazio prostor natkriven četverostrešnim krovom. Tako je zliku od Difnika, Brusoni spominje samo kulu u Vodicama završavala prva faza kule koja se može povezati s izvornim oko koje se vodi bitka s Osmanlijama.20 ugovorom šibenskog plemića Jeronima de Saracenisa iz 1533. godine. Vrlo je slična situacija na kuli Aquila u Puči- šćima na Braču.21 U prizemlju kule sa sve četiri strane nalazi se pokos, a iznutra je svod (sl. 5). Pokos je znatno izraženiji 15 To je jedina povijesna potvrda da je Čorićev toranj zapravo šibenska komunalna utvrda. Osim što nismo posve sigurni pripada li grb na Čori- duž sjeverozapadnog pročelja gdje ide skroz do kordonskog ćevom tornju plemićkoj obitelji De Saracenis, ne znamo što se dalje kroz vijenca, što se ponavlja i negdje do polovine jugozapadnog 16. stoljeće s tom obitelji događalo i kako je utvrda prešla u komunalno vlasništvo. pročelja tj. do ulaznih vrata, nakon čega je pokos znatno 16 Vidi Rotinu kartu u Merianovom pretisku iz 1652. godine kod: SLU- blaži i završava otprilike do polovine ravnine zida prizemlja KAN ALTIĆ, MIRELA, 2007., 36-37. kule. Razlog za tako nešto je jednostavan: napad na kulu 17 DIFNIK, FRANJO, 1986., 77. se očekivao prvenstveno s kopnene sjeverne strane. Je li 18 BRUSONI, GIROLAMO, 1673., 98-99. u to vrijeme do kule dopiralo more, ili je ona, kako stoji na 19 DIFNIK, FRANJO, 1986., 77; BRUSONI, GIROLAMO, 1673., 99. 20 BRUSONI, GIROLAMO, 1673., 98. 21 KOVAČIĆ, VANJA, 2010., 55-58. 84 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

5 Svod u prizemlju Čorićevog tornja (foto: I. Glavaš) 6 Prikaz Vodica na karti šibenskog teritorija Matea Pagana (preuzeto iz: Čorić tower ground floor vault (photo: I. Glavaš) SLUKAN ALTIĆ, MIRELA, 2007., 25) Rendering of Vodice on Mateo Pagan’s map of the territory of Šibenik (source: SLUKAN ALTIĆ, MIRELA, 2007, 25)

7 Prva austrijska katastarska izmjera Vodica iz 1825. godine s označenom pozicijom Čorićevog tornja; izvori vode s kanalom koji ide do mora desno od tornja u središtu karte (preuzeto iz: HR DAST 152) First Austrian cadastral survey of Vodice, 1825, with marked position of Čorić Tower; water springs with canal leading to the sea are situated to the right of the tower in the centre of the map (source: HR DAST 152)

Kolunićevoj karti, kao i naselje bila nešto udaljena od mora, bit će moguće potvrditi tek arheološkim iskopavanjima okoliša kule. Na Kolunićevoj karti Šibenika vidi se zid koji iz pravca kule vodi ravno prema moru. Isti zid u nekakvoj formi akvadukta vidi se i na ranijoj karti Matea Pagana s 8 Topovski otvor na sjeveroistočnom pročelju Čorićevog tornja (foto: I. Glavaš) 22 početka 16. stoljeća (sl. 6). Objašnjenje za to možda nam Cannon opening on the north-east façade of the Čorić Tower (photo: pruža prva austrijska katastarska izmjera iz 1825. godine I. Glavaš) na kojoj se vidi izvor vode nešto ispod današnje župne crkve u Vodicama od kojeg vodi kanal sve do mora23 (sl. 7). s obzirom na to da je popločenje vodičke ulice koja ide duž Kanal je najvjerojatnije izgrađen kako bi se vodom lakše kule nastalo naknadno i svojom kotom nadvisuje početak opskrbljivali brodovi koji su dolazili po vodu iz Šibenika. zidova kule. U prizemlju kule postojala su dva izdužena uža Kula je također izvorno morala imati nešto više prizemlje pravokutna topovska otvora, jedan odmah do ulaznih vrata,

22 Vidi Paganovu kartu kod: SLUKAN ALTIĆ, MIRELA, 2007., 25. a drugi zrcaljeni na suprotnom sjeveroistočnom pročelju 23 HR DAST 152, k. o. Vodice. (sl. 8). U središtu prizemlja jugozapadnog pročelja nalaze Čorićev toranj u Vodicama – šibenska komunalna utvrda 85

10 Kaštel Nehaj u Kaštel Štafiliću (foto: I. Glavaš) Nehaj Castle in Kaštel Štafilić (photo: I. Glavaš)

9 Glavna ulazna vrata u Čorićev toranj (foto: I. Glavaš) Čorić Tower main entrance door (photo: I. Glavaš)

se glavna ulazna vrata u kulu zaštićena dubokom eskar- pom i topovskim otvorom (sl. 9). Na sličan način izvedena je zaštita vrata unutar dubine eskarpe na kaštelu Nehaj (kula Lodi) u Kaštel Štafiliću, s tim da tamo ulazna vrata brane dva topovska otvora24 (sl. 10). Na arhitravnoj gredi portala nalaze se tri grba u medaljonu: desno već opisani potencijalni grb šibenske plemićke obitelji De Saracenis, u središtu jedan teško oštećeni i posve nečitljiv grb i lijevo u medaljonu ostatci Kristovog monograma IHS (sl. 11). Dovratnici portala dosta su oštećeni, a bez dodatnih istra- živanja teško je utvrditi kako se tehnički pristupalo vratima 11 Kristov monogram u medaljonu na nadvratniku ulaznih vrata Čorićevog tornja (foto: I. Glavaš) i je li izvorno postojao podizni most. Iz prizemlja se na kat Christ's monogram in a medallion on the lintel of Čorić Tower entrance dolazilo kroz otvor probijen u sjeveroistočnom dijelu svoda. door (photo: I. Glavaš) Neposredno iznad kordonskog vijenca nalaze se simetrič- no raspoređene po dvije puškarnice kružnog završetka na svakom pročelju (sl. 12). U središtu jugoistočnog pročelja, U drugoj fazi izgradnje i adaptacije kule, umivaonik i ka- naslonjen na kordonski vijenac nalazi se već opisani gotički min su presječeni naknadno sagrađenim svodom koji ide u grb možda plemićke obitelji De Saracenis. U unutrašnjosti suprotnom smjeru od svoda u prizemlju kule. Svod je sagra- drugog kata kule nalaze se renesansni kameni umivaonik đen kad je kula povišena, kojom prilikom je srušena kon- i kamin postavljeni na nasuprotne zidove (sl. 13). Oni pri- strukcija iznad mašikulacije s krovištem. Svod je sagrađen padaju prvoj fazi gradnje kule i funkcionirali su u prostoriji jer je, kao znatno čvršći konstruktivni element nego obični koja je ujedno služila za stanovanje pod otvorenim četvero- drveni grednik, mogao bolje nositi eventualne topove koji strešnim krovištem koje je prekrivalo mašikulaciju. su mogli biti postavljeni na završnoj etaži Čorićevog tornja. Na taj način je uobičajeno rješavan problem konstruktiv- 24 MARASOVIĆ, KATJA, 2002., 325. ne nosivosti završnih etaža kula, a iznimka je primjerice 86 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

12 Puškarnica Čorićevog tornja s unutrašnje strane (foto: I. Šprljan) Čorić Tower loophole from the inside (photo: I. Šprljan)

13 Renesansni kameni umivaonik na drugom katu Čorićevog tornja (foto: I. Šprljan) Renaissance stone washbasin on the second floor of the Čorić Tower (photo: I. Šprljan)

zatvorena i pretvorena u prozor u posljednjoj fazi adaptacije kule. Kula se podiže u visinu tako da joj treći kat završava kruništem i s po jednom berteskom (ukupno četiri) u središ- njoj osi kruništa. Od berteski su se sačuvale samo po dvije donje konzole. Nad kruništem, koje je naknadno zazidano, podignuto je četverostrešno drveno krovište. Na merlonima nema vidljivih tragova konzola za mantelet. Takvih primjera ima, a ovdje navodimo da na merlonima završnog kata kule Statileo u Segetu Donjem također nema tragova konzola za mantelet ili na tzv. ˝Veloj kuli˝ utvrđene župne crkve Uzne- senja Marijinog u Jelsi26 (sl. 15). Kako se općenito drži da 14 Kamene konzole za balkon (foto: I. Glavaš) je u Italiji već tijekom 16. stoljeća u upotrebi pribor za jelo Stone corbels for the balcony (photo: I. Glavaš) pa je prestala potreba za kamenim zidnim umivaonicima u kućama, to je i dodatni argument za dataciju druge faze kule.27 Naime, kula je mogla biti nadograđena već u drugoj nešto mlađa Perastijeva kula u Visu s početka 17. stoljeća polovini ili krajem 16. stoljeća, što se također dade zaključiti koja kao podnicu završne etaže s topovima ima posebno iz načina na koji je kulu u Vodicama prikazao već Martin 25 ojačani drveni grednik. Mašikulacija iz prve faze kule se Kolunić Rota 1570. godine. poništava i na mjesto konzola za mašikule u središnjoj osi U posljednjoj fazi izgradnje i adaptacije kule, nakon što jugoistočnog pročelja postavljaju se tri renesansne konzole je prestala fortifikacijska funkcija, Čorićev toranj pretvoren za kameni balkon koji se nije sačuvao (sl. 14). Na balkon se izlazilo kroz velika reprezentativna vrata koja su naknadno 26 DUBOKOVIĆ, NIKO, 1970., 113. 27 O kamenim zidanim umivaonicima vidi kod: GRUJIĆ, NADA, 1999., 25 HORVAT-LEVAJ, KATARINA, 2002., 35. 63. Čorićev toranj u Vodicama – šibenska komunalna utvrda 87

15 Kula Statileo u Segetu Donjem (foto: I. Glavaš) 16 Tlocrtna situacija Čorićevog tornja i dozidanog dvorišta (planoteka Statileo Tower in Seget Donji (photo: I. Glavaš) Uprave za zaštitu kulturne baštine) Layout of Čorić Tower and annexed courtyard (Map library of the Directorate for the Protection of Cultural Heritage)

je u objekt za stanovanje. Na fasadama na više mjesta otvo- nakon 1825. godine. Zidovi dvorišta naknadno su dozidani reni su novi prozorski otvori i, što je vrlo znakovito, za tri uz kulu (sl. 17). Dvorište ima tri ulaza, jedan na jugoistoč- nova prozorska otvora iskorištene su pozicije nekadašnjih nom zidu odmah do kule, drugi u produžetku na istom zidu berteski koje su izgubile obrambenu funkciju. U toj fazi i treći po sredini sjeverozapadnog zida. Karakter ulaza ne vjerojatno su zatvorena velika balkonska vrata na jugoi- govori o njihovoj bilo kakvoj obrambenoj funkciji. Također stočnoj fasadi kule i na njihovom mjestu je otvoren prozor. na ogradnom zidu dvorišta, koji ima debljinu od gotovo Kameni elementi renesansnih balkonskih vrata sačuvali 60 centimetara, nema tragova drvene ophodne šetnice. su se u naknadno otvorenom prozorskom otvoru na sje- Bez dodatnog arheološkog i konzervatorsko-restaurator- veroistočnoj fasadi točno iznad nekadašnje mašikulacije. skog istraživanja teško je potvrditi je li taj zid ipak služio u Balkon je izgubio svoju funkciju nakon što se taj dio Vodica obrambene svrhe. Napominjemo da je primjerice obrambe- oko kule počeo izgrađivati. Pretvaranje kule u mirnodop- ni zid Kaštilca u Kaštel Gomilici u donjem dijelu bio širok ski stambeni objekt, kao posljednja faza u preoblikovanju, oko 60 centimetara, a u gornjem dijelu od drvenog ophoda nije se moglo dogoditi prije potpunog prestanka osmanske oko 45 centimetara, što ostavlja mogućnost da se ovdje opasnosti tijekom 18. stoljeća. ipak radilo o obrambenom zidu.29 Međutim, dodatni argu- U produžetku Čorićevog tornja prema jugozapadu nalazi ment koji dovodi u pitanje obrambenu funkciju dvorišnog se ograđeno dvorište koje je vidljivo i na prvoj austrijskoj ogradnog zida jest činjenica da svojim jugoistočnim dijelom katastarskoj izmjeri iz 1825. godine28 (sl. 16). Na toj izmjeri djelomično zatvara topovski otvor do glavnih ulaznih vrata unutar dvorišta do 1825. godine postojao je samo objekt u kulu (sl. 18). Ostaje otvoreno pitanje kad je točno sagra- koji se na toranj naslanja sa sjeverozapadne strane, dok su đen dvorišni ogradni zid i neki od objekata u dvorištu. Naše gotovo porušeni objekt u jugozapadnom kutu dvorišta i je mišljenje da im bez dodatnih istraživanja nije moguće natkriveni prostor koji počinje od jugozapadnog pročelja dokazati bilo kakvu fortifikacijsku ulogu. tornja zabilježeni tek u kasnijim reambulacijama katastra

28 HR DAST 152, k. o. Vodice. 29 MARASOVIĆ, KATJA, 2002., 87. 88 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

17 Spoj zidova dvorišta i Čorićevog tornja (foto: I. Glavaš) Juncture between courtyard walls and Čorić Tower (photo: I. Glavaš)

KONZERVATORSKA INTERVENCIJA NA KULI 80-IH 18 Topovski otvor do glavnih ulaznih vrata u Čorićev toranj (foto: I. Glavaš) GODINA PROŠLOG STOLJEĆA Cannon opening next to the Čorić Tower main entrance door (photo: Konzervatorsko-restauratorski zahvat na Čorićevom I. Glavaš) tornju 80-ih godina prošlog stoljeća imao je nažalost sve elemente hipotetske rekonstrukcije u nepostojeće izvorno stanje kojem nije prethodila kvalitetna znanstvena analiza i valorizacija svih povijesnih faza gradnje i adaptacije krajem prošlog stoljeća zahtijeva posebnu raspravu i izlazi 31 kule. Prema sačuvanoj tehničkoj projektnoj dokumentaciji izvan okvira teme ovog rada. u Konzervatorskom odjelu u Splitu, planirao se na mjestu ZAKLJUČNA RAZMATRANJA izvorne mašikulacije sagraditi balkon s balustradom iako Čorićev toranj u središtu Vodica tipična je komunalna utvr- nema nikakvih pouzdanih dokaza da je izvorni balkon išao da na tragu sličnih obrambenih objekata što ih grade dalma- dalje od tri konzole u središtu jugozapadnog pročelja30 (sl. tinske komune uslijed povećane opasnosti od Osmanlija na- 19). Na sreću, izvedene su samo replike dviju središnjih kon pada Bosne 1463. godine. Kula je dio sustava fortifikacija konzola i postavljene neutralne trostruke kamene konzole kojim se branio šibenski distrikt sa zapadne strane. Kula ima na mjestu nekadašnjih konzola mašikulacije. Iznad njih fortifikacijska rješenja karakteristična za obrambene objekte je montiran neprimjereni armiranobetonski balkon koji ostalih dalmatinskih gradova s kojima ju je moguće uspoređi- je s lakoćom moguće ukloniti (sl. 20). Projektom obnove vati. Kula najvjerojatnije nije bila sagrađena na samome moru trebalo se restaurirati izvorne berteske iako su se od njih kako je prikazano na karti Šibenika iz 1570. godine autora sačuvale samo po dvije kamene konzole na kojima su staja- Martina Kolunića Rote. Osnovna namjena kule nije samo zale, a ostali elementi su potpuno nepoznati i ne mogu se poj- štita lokalnog stanovništva, već i strateškog izvora pitke vode miti isključivo analogijom. Nadalje, projektom se planiralo koji je Šibenčanima bio bitan, osobito u ljetnim mjesecima. Po- ukloniti izvorni svod na drugom katu kule, a od prizemlja vijesnih podataka o gradnji i adaptaciji kule relativno je malo, do drugog kata kule je trebalo voditi spiralno stubište koje ali možemo pretpostaviti da se ugovor šibenskog plemića Je- nikako ne odgovara izvornoj situaciji. Tako bi se konzerva- ronima de Saracenisa s klesarom Ivanom iz Hvara iz 1533. torsko-restauratorski zahvat pretvorio u čistu devastaciju. godine odnosi upravo na gradnju Čorićevog tornja. Početkom Međutim, dublje ulaženje u problem hipotetskih rekon- Kandijskog rata 1646. godine kula je odigrala ključnu ulogu u strukcija nekih naših fortifikacijskih objekata u Dalmaciji, obrani Vodica od Osmanlija. Već tada kula je najvjerojatnije pa tako i Čorićevog tornja u Vodicama, u drugoj polovini i

31 Primjer za sve takve stilske restauracije, od kojih se neke prema 30 Planirani zahvat jasno se vidi na usporednim presjecima postojećeg istom obrascu odvijaju čak i u suvremeno doba, predstavlja obnova tzv. i projektiranog stanja Čorićevog tornja, koji ovdje donosimo. Dokumenta- Biskupove kule u Marini kod Trogira tijekom 1970. i 1971. godine. O ob- cija je nastala 1984. godine u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu novi Biskupove kule u Marini vidi kod: MACHIEDO, STANKA, 1978./1979., spomenika kulture u Splitu. 185-190. Čorićev toranj u Vodicama – šibenska komunalna utvrda 89

19 Projekt obnove Čorićevog tornja (planoteka Uprave za zaštitu kulturne baštine) Čorić Tower reconstruction project (Map library of the Directorate for the Protection of Cultural Heritage)

bila podignuta na današnju visinu s kruništem, berteskama i završnim četverostrešnim krovištem, a nadogradnja i adaptacija se mogla dogoditi u istom 16. stoljeću kad i početak gradnje. Bez dodatnih istraživanja, zasada nije moguće dokazati obrambenu funkciju ograđenog pravokutnog dvorišta koje je s jugozapada dozidano kuli. Potpuni prestanak obrambene funkcije kule povezan je sa smanjenjem osmanske opasnosti tijekom 18. stoljeća, što se najbolje vidi po probijanju brojnih novih prozorskih otvora na kuli, ali i na poništavanju berteski koje su izgubile svoju funkciju.

LITERATURA BABIĆ, IVO, Prostor između Trogira i Splita, Trogir, 1984. BRUSONI, GIROLAMO, Historia dell'ultima guerra tra' Ve- neziani e Turchi vol. I., Venezia, 1673. 20 Armiranobetonski balkon na Čorićevom tornju (foto: I. Glavaš) DIFNIK, FRANJO, Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji, Split, Reinforced concrete balcony on Čorić Tower (photo: I. Glavaš) 1986. DUBOKOVIĆ, NIKO, Gradnja i povijest crkve-tvrđave u Jelsi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 18, 1970., KOLANOVIĆ, JOSIP, Šibenik u kasnome srednjem vijeku, 101 – 129. Zagreb, 1995. GLAVAŠ, IVO; ŠPRLJAN, IVO, Utvrde u šibenskom campo KOVAČIĆ, VANJA, Renesansne kule u Pučišćima na otoku di sotto – ostaci kaštela Vrpolje i kule Parisotto, Portal Braču, Klesarstvo i graditeljstvo 21 (1-2), 2010., 49 – 67. 7, 2016., 135 – 146. MACHIEDO, STANKA, Rekonstrukcija i adaptacija kule u GRUBIŠIĆ, SLAVO, Šibenik kroz stoljeća, Šibenik, 1974. Marini, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 4/5, HORVAT-LEVAJ, KATARINA, Perasti u Visu – kula, kuća i 1978./1979., 185 – 191. palača, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 26, 2002., MARASOVIĆ, KATJA, Kaštelanski kašteli, Doktorski rad. Ar- 30 – 48. hitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002. 90 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

MIAGOSTOVICH, VINCENZO, I nobili e il clero di Sebenico IZVORI nel 1449 per la fabbrica della cattedrale, Šibenik, 1910. Državni arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju NOVAK, GRGA, Šibenik u razdoblju mletačke vladavine, Ši- (dalje: HR DAST 152) benik spomen zbornik o 900. obljetnici, Šibenik, 1976., GRUBIŠIĆ, SLAVO [ur.], Šibenski diplomatarij. Zbornik ši- 135 – 288. benskih isprava (dalje: ŠD), Šibenik, 1986. SLUKAN ALTIĆ, MIRELA, Povijesna geografija rijeke Krke. LJUBIĆ, ŠIME [ur.], Commissiones et relationes Venetae (da- Kartografska svjedočanstva, Šibenik, 2007. lje: CRV), Zagreb. STOŠIĆ, KRSTO, Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1941.

Summary

ČORIĆ TOWER IN VODICE - ŠIBENIK COMMUNAL FORT Čorić Tower is a communal fort built for defence against the Ot- floor of the south-west wing, is protected by deep escarpment tomans west of the District of Šibenik. As a free-standing fort it was and a cannon opening. In the second phase the tower was raised used to defend the settlement of Vodice and as a strategic source in height, the machicolation was removed and a Renaissance bal- of drinking water particularly important to Šibenik in summer. The cony was installed in its place, and the tower ends in crenellation tower is assumed to have been built in 1533, when Šibenik no- with bretèches (or brattices) and four-eave roofing. The vaulting bleman Jeronim de Saracenis agreed its construction with stone- of the second floor, which cut through the original fireplace and mason Ivan from Hvar. The coat of arms located on two spots on the wall stone washbasin, belongs to this phase. Once the Otto- the tower cannot be attributed with certainty to the De Saracenis mans were no longer a threat, most probably already in the 18th noble family, as their coat of arms remains unknown. The tower century, the tower was transformed into a residential structure. played an important role in the only known Ottoman attack at the The changed purpose is best seen in adaptation of the bretèches, centre of Vodice at the beginning of the War of Candia in 1646. which became regular window openings. An elongated rectan- The position of the tower right next to the sea shore, suggested by gular courtyard was annexed to the south-west side of the tower, Martin Kolunić Rota’s 1570 map of Šibenik, seems unlikely. There which for the time being cannot be confirmed as having a defen- is evidence to suggest several development phases of the tower, sive purpose. A conservation and restoration campaign carried out all datable to the 16th century. In the first phase the tower’s upon the tower in the 1980s was an attempt of utterly inadequate per part included machicolation and four-eave roofing. The main and ungrounded hypothetical reconstruction into a non-existent entrance door to the tower, located in the centre of the ground original state. 91

Ivo Glavaš, Josip Pavić Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja

Ivo Glavaš UDK: 725.1:623.1(497.581.2Šibenik) Ministarstvo kulture RH Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper Konzervatorski odjel u Šibeniku Primljen/Received: 19. 10. 2017. HR – 22 000 Šibenik, Stube J. Ćulinovića 1/3 Josip Pavić Javna ustanova u kulturi Tvrđava kulture Šibenik HR – 22 000 Šibenik, Vladimira Nazora 1

Ključne riječi: Kandijski rat, fra Antonio Leni, Giovanni di Namur, gospodarsko stanje regije.2 Pored toga, učestali ratni su- tenalja, hornwerk, kontraskarpa, providur Bernardo, Onofrio del kobi te razvoj novih vojnih tehnika doveli su do potrebe Campo, rastello za adaptacijom srednjovjekovnih gradskih fortifikacija.3 Key words: War of Candia, Fra Antonio Leni, Giovanni di Namur, Šibenik je bio dobro zaštićen s morske strane gradnjom tenaille, hornwork, counterscarp, governor Bernardo, Onofrio del tvrđave sv. Nikole sredinom 16. stoljeća,4 ali s kopnene stra- Campo, rastello ne situacija je bila dramatična. U prethodnom Ciparskom ratu (1570. – 1573.) teritorij Šibenika je značajno sužen i Tvrđava sv. Ivana sagrađena je u velikoj žurbi, naporom građana obuhvaćao je tek sami grad u bedemima, uski obalni pojas Šibenika 1646. godine početkom Kandijskog rata (1645. – 1669.). i otoke.5 Nekoć branjen čitavim nizom utvrda u zaleđu, u Dosadašnji istraživači najveću su pažnju posvećivali osnovnom to doba kopnena obrana Šibenika i njegovoga uskog kota- povijesnom i graditeljskom konceptu tvrđave u kontekstu mle- ra počinjala je i završavala na srednjovjekovnim gradskim tačkih utvrda 17. stoljeća u Dalmaciji. U ovom radu po prvi put bedemima i njihovom najvišem položaju, tvrđavi sv. Mi- se identificiraju različite faze nastajanja, pregradnji i ojačavanja hovila.6 Najveći problem za neposrednu obrana grada bio tvrđave. Do novih spoznaja došlo se ponovnim čitanjem i inter- je brijeg nadmorske visine od 120 metara, niti 300 metara pretacijom različitih povijesnih izvora (pisanih i grafičkih) te arhe- ološkim i konzervatorskim istraživanjima u prostoru tvrđave. Po 2 Literatura o Kandijskom ratu, kako na hrvatskom, tako i na drugim jezicima, golema je i prelazi okvire naše teme. Navest ćemo samo radove prvi put je utvrđen potpuni perimetar i razvoj tlocrtne dispozicije i monografije koje smo koristili za potrebe ovog rada. Što se Šibenika tiče, tvrđave te su uočeni neki fortifikacijski elementi koji do sada nisu ratne okolnosti je obradio NOVAK, GRGA, 1976., 193-211. U novije doba temama povezanim s Kandijskim ratom bave se MADUNIĆ, DOMAGOJ, bili prepoznati. 2012.; VRANDEČIĆ, JOSIP, 2013.; PERINČIĆ MAYHEW, TEA, 2008.; JURAN, KRISTIJAN, 2016., i drugi. Što se tekstualnih povijesnih izvora tiče, najvrjed- POVIJESNI KONTEKST1 niji je svakako zapis Frane Divnića (DIFNIK, FRANJO, 1986.) u kojem nam ovaj Šibenčanin opširno pripovijeda o događajima kojima je bio svjedo- Kandijski rat (1645. – 1669.), prvi sukob Mletačke re- kom, uz niz zanimljivih detalja. Postoje i drugi, do sada vrlo malo korišteni publike i Osmanskog carstva nakon 70 godina mira, bio je tekstualni izvori nastali nedugo nakon obrane Šibenika 1647. godine, kao što su Virginio dalla Spada (DALLA SPADA, VIRGINIO, 1648.); Alessandro jedna od ključnih formativnih točaka u povijesti moderne Vernino (VERNINO, ALESSANDRO, 1648.) i Sertonato Anticano (ANTICANO, Dalmacije. Iako je ova regija bila sporedno bojište, sukob SERTONATO, 1649.). Najkorišteniji talijanski povijesni izvor je djelo Girolama je ostavio dugotrajne posljedice na političko, društveno i Brusonija (BRUSONI, GIROLAMO, 1673.), djelo koje svoj narativni slijed uvelike posuđuje od ranijih autora poput Vernina. O tim izvorima vidi uvodnu studiju Duška Kečkemeta u: DIFNIK, FRANJO, 1986., 29-32). 3 O adaptacijama u 16. i 17. stoljeću: ĆUZELA, JOSIP, 2005., 37; GLA- VAŠ, IVO, 2015., 93-98. 4 ŽMEGAČ, ANDREJ, 2001., 91-100; ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 47-57; ĆUZELA, JOSIP, 2005., 75-92. 5 O posljedicama Ciparskog rata za Šibenik i gubitku teritorija vidi kod: GRUBIŠIĆ, SLAVO, 1974., 71-75. 6 Kako se sustavom utvrda pokušala braniti dubina šibenskog teri- 1 Rad je podijeljen na nekoliko poglavlja, s posebnim naglaskom na torija i štititi građane i distriktualce u: GLAVAŠ, IVO; ŠPRLJAN, IVO, 2016., pojedine faze u gradnji i adaptaciji tvrđave sv. Ivana. 135-137; GLAVAŠ IVO, 2016., 125-130. 92 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

1 Detalj grafike Il fidellisimo Sibenicho koja se uglavnom pripisuje Martinu Roti Koluniću iz oko 1571. godine. Na prikazu se dobro može uočiti visinski odnos tvrđave sv. Mihovila (Il Castello) i brda iznad nje na kojem je prikazana crkva sv. Ivana. (izvor: Muzej grada Šibenika) Detail of printed sheet Il fidellisimo Sibenicho, generally attributed to Martin Rota Kolunić and dated around 1571. The image clearly shows the height of the Fortress of St. Michael (Il Castello) with respect to the hill above it where the church of St. John is shown (source: Šibenik City Museum)

2 Usporedba stanja s kraja 17. stoljeća i recentne geodetske izmjere, s označenim ključnim pojmovima iz ovog rada (prikaz je preuzet s: http://www.internetculturale. it/jmms/iccuviewer/iccu.jsp?id=mag_ GEO0014788&mode=all&teca=GeoWeb+- +Marciana; 12. listopada 2017; shemu izradili: I. Petković Pavić i J. Pavić) Comparison between the situation at the end of the 17th century and recent geodetic surveys, indicating key terms from this paper. (source: http://www.internetculturale. it/jmms/iccuviewer/iccu.jsp?id=mag_ GEO0014788&mode=all&teca=GeoWeb+- +Marciana; accessed 12 October 2017; schematic rendering I. Petković Pavić and J. Pavić)

sjeveroistočno od gradskih bedema, koji je dominirao nad gradski knezovi, mletački vojni inženjeri, a i sami građani, najvišom točkom jedine gradske tvrđave. U dotadašnjim povremeno traže sredstva od Senata za gradnju tvrđave ratovima dalmatinski su gradovi uvijek bili periferna meta na tom položaju koji nadgleda sve pristupe gradu.10 No, ratovanja i vrlo rijetko je dolazilo do situacije da bi se našli u mletačka vlada ne pronalazi sredstva za poboljšanje obrane iskušenju žestokog napada brojne neprijateljske artiljerije.7 Šibenika, a još od Ciparskog rata na snazi je procjena vojnog Situacija se značajno promijenila početkom Kandijskog rata inženjera i kondotjera Sforze Pallavicinija da se u slučaju zbog dojava o brojnoj i dobro opremljenoj vojsci bosanskog novog rata pod svaku cijenu brane samo Zadar i Kotor, paše8 (sl. 1). dva najbolje utvrđena grada Dalmacije.11 Do promjene do- Na vrhu spomenutog brijega neposredno izvan grada lazi početkom Kandijskog rata kada u srpnju 1646. godine u to vrijeme postojala je zavjetna crkva sv. Ivana Krstite- dobro opremljena osmanska vojska s lakoćom osvaja No- lja, spomenuta u izvorima 1444. godine.9 Još od 1520-ih, vigrad te u dalmatinskim gradovima izbija panika.12 Šiben- čani, usprkos neodobravanju ratnog vijeća i Senata, sami 7 Iako je bio slabo utvrđen i branjen, a osmanske su trupe i brodovi u pokreću i financiraju gradnju tvrđave sv. Ivana i unutar pohodima stizali u gradsku okolicu, Šibenik nije bio direktno napadnut u ratovima 16. stoljeća, što svjedoči o nedovoljnoj opremljenosti neprijate- samo dva mjeseca dovršavaju obrambeni sistem gradskog lja za takav pothvat. U izvorima se brojnost neprijateljskih četa kreće od svega 20 konjanika do nekoliko stotina. (NOVAK, GRGA, 1976., 161-176.) 8 DIFNIK, FRANJO, 1986., 73-74. 10 Popis tih zahtjeva vidi kod: ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 95. 9 ''1444. die 11 me(n)s(is) octobr(is). Consec(rata) fuit ecc(lesi)a i(n) mo(n) 11 Mletački vojni vrh još početkom 1646. godine ustraje na tim upu- te sup(ra) Sibenicu(m) in no(m)i(n)e s(an)c(t)i Joh(ann)is baptiste.“ (GUN- tama. (DIFNIK, FRANJO, 1986., 74; ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 96.) DRUM, FRAN, 1902., 213.) 12 DIFNIK, FRANJO, 1986., 82-85. Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja 93

ona bila izgrađena ˝u obliku zvijezde˝, i da su joj se kasnije dodala ˝i jedna dobra kliješta˝.16 Čak i objavljivanje vrijednih izvora, prije svega Povijesti Kandijskog rata u Dalmaciji, kojoj je autor bio Šibenčanin Frane Divnić, nije dovelo do većeg zanimanja za stanje u Šibeniku tijekom Kandijskog rata17 (sl. 3). Posljednja dva desetljeća obilježena su sintezama. Ši- benski konzervator Josip Ćuzela 2005. godine objedinio je svoja istraživanja u knjigu Šibenski fortifikacijski sustav, jedinu sintezu razvoja i stanja šibenskih utvrda do danas.18 Nedugo potom, Andrej Žmegač u svojoj knjizi Bastioni jadranske Hrvatske obrađuje i šibenske utvrde, te prezentira i dva prethodno nepoznata grafička prikaza tvrđave sv. Ivana.19

NOVI NALAZI I SPOZNAJE U ARHEOLOŠKIM I KONZERVATORSKIM ISTRAŽIVANJIMA Prva arheološka istraživanja na području tvrđave, u volonterskoj organizaciji Društva za očuvanje šibenske baštine Juraj Dalmatinac, i pod nadzorom Muzeja grada Šibenika, provedena su nakon najave pokretanja projekta Revitalizacija područja tvrđave sv. Ivana, u ljeto 2015. godine.20 Istraživanja su nastavljena u prosincu 2016. godine u sklopu samog projekta revitalizacije. Ukupno je istraženo 2820 m2 površine unutrašnjih i vanjskih fortifikacija tvr- đave (sl. 4). U istraživanjima su pronađene i definirane različite strukture uobičajene za fortifikacijsku arhitekturu 17. 3 Lokacijski plan Šibenika, s označenim tvrđavama sv. Mihovila (lijevo), stoljeća, poput prsobrana širokog mjestimice i preko 4 sv. Ivana (sredina) i Barone (desno) (izradili: I. Petković Pavić i J. Pavić) metra, uz koji se nalazio banket (stepenica) za vojnike, te Situation plan of Šibenik, with indicated fortresses of St. Michael (left), St. topovskih otvora sa sačuvanim kamenim podestima. No, John (centre) and Barona (right). (drawing: I. Petković Pavić and J. Pavić) s obzirom na površinu sondi i volumen iskopanog sedi- menta, iskopana je skromna količina sitnih nalaza.21 Uzrok tomu vjerojatno treba tražiti u činjenici da su istraživa- perimetra.13 Dobro poznate i u znanosti već obrađene okol- njem zahvaćeni dijelovi tvrđave u kojima nije niti moguće nosti uzastopnih opsada grada 1646./47. godine dovele su do dodatnih prilagodbi na žurno izgrađenoj tvrđavi.14 Ko- načni izgled tvrđave, nastao 1660-ih, ne reflektira potpuno 16 Usporedi: NOVAK, GRGA, 1976., 196-197.; GRUBIŠIĆ, SLAVO, 1974., 99. 17 Iznimka je publikacija Tomislava Pavičića (PAVIČIĆ, TOMISLAV, 2008.), kompleksnost njezine izgradnje i konstantnih promjena koja je pratila istoimenu izložbu. No, ovo izdanje velikim dijelom kompi- kroz taj rani period (sl. 2). lira već postojeću literaturu. 18 ĆUZELA, JOSIP, 2005., 93-99. U spomenutoj sintezi Ćuzela je najviše PREGLED DOSADAŠNJIH SPOZNAJA O obrađivao tvrđavu sv. Mihovila, dok šibenske tvrđave 17. stoljeća zauzimaju manji dio. TVRĐAVI SV. IVANA 19 ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 47-57. Spomenuti grafički prikazi biti će Prvi kratki tekst o tvrđavi sastavio je don Krsto Stošić, ključni za definiranje etapa izgradnje i proširenja. Najnoviji istraživački povijesni entuzijast i osnivač Muzeja grada Šibenika, koji projekt istog autora, Antun Jančić i fortifikacijska arhitektura Mletačke 15 Republike, obuhvatit će i tvrđavu sv. Ivana kao adekvatan primjer kasne je djelovao u periodu između dva svjetska rata. Kasnije mletačke vojne arhitekture. Usporedi: https://www.jancic-project.org/ sinteze koje prikazuju razvoj Šibenika, pisane sredinom (pristupljeno 9. svibnja 2017. godine). druge polovine 20. stoljeća, nisu se fokusirale na vojnu ar- 20 Projekt revitalizacije, financiran od strane Europske Unije i Grada Šibenika, počeo je u rujnu 2016., a njegov završetak očekuje se u rujnu hitekturu tvrđave sv. Ivana, samo uzgred opisujući kako je 2019. godine.

13 DIFNIK, FRANJO, 1986., 86, 98-103, 143-159. 21 Podatci su bazirani na izvješću Muzeja grada Šibenika od 22. rujna 2015. i izvješću Geoarheo d.o.o. od 29. prosinca 2017. godine. Autori 14 ĆUZELA, JOSIP, 2005., 95-96. zahvaljuju arheolozima Muzeja grada Šibenika Željku Krnčeviću i Emilu 15 STOŠIĆ, KRSTO, Šibenske tvrđave (neobjavljeni rukopis), Muzej grada Podrugu te Marku Sinobadu iz Konzervatorskog odjela u Šibeniku na Šibenika. suradnji i ustupanju dokumenata. 94 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

4 Zračna snimka istraženog područja jedne sonde koja se protezala uz prsobran sjevernog zida tvrđave sv. Ivana (foto: Geoarheo d.o.o.) Aerial photograph of researched area of one probe that ran along the north wall parapet of the Fortress of St. John (photo: Geoarheo d.o.o.)

očekivati brojnije materijalne pokazatelje boravka vojnika. postierla, porta di sortita).25 Taj pomoćni otvor manjih di- Najznačajniji su nalazi nekoliko brončanih mletačkih novči- menzija primarno je služio braniteljima za komunikaciju ća (gazzetta) s kraja 17. ili početka 18. stoljeća,22 te željezne s ostalim dijelovima utvrde ili kao otvor prema obrambe- topovske kugle vrlo velikog kalibra koje potvrđuju ozbiljne nom jarku za iznenadne ispade protiv neprijatelja.26 Iako pripreme neprijatelja za zauzimanje grada23 (sl. 5, 6). je pomoćni otvor prvenstveno trebao biti malen, nizak i U konzervatorskim istraživanjima tvrđave sv. Ivana relativno tijesan sa zavojitim ulazom, kako ne bi predstav- od 2015. do 2017. godine prepoznati su neki fortifikacij- ljao problem za obranu, postoje slučajevi da je prilično velik ski elementi i objekti na tvrđavi koji su do sada promakli i kvalitetno zidan, gotovo kao glavni ulaz, kao u slučaju istraživačima. U glavnom dijelu tvrđave sv. Ivana, na boku pomoćnog ulaza na novom dijelu mletačkih bedema grada desnog polubastiona unutarnjeg hornwerka, nalazi se jed- Krfa.27 Takav otvor na mletačkim tvrđavama 16. stoljeća nostavni pravokutni otvor. Dosadašnji istraživači tvrđave najčešće se nalazi na zidu uha (orecchione) bastiona nepo- pretpostavljali su da se radi o recentnom otvoru.24 Među- sredno do uvučenog boka (fiancho) bastiona.28 Koliku su tim, radi se zapravo o izvornom ulazu/izlazu (pomoćnom pažnju mletački vojni inženjeri poklanjali gradnji i lokaci- otvoru) iz utvrde u niži dio obrambenih struktura koji se ji pomoćnih vrata najbolje se vidi po naputcima što ih je u stranoj terminologiji različito naziva (postern, sallyport, Giulio Savorgnan dao svom zamjeniku Andrei Negrisoliju

22 Gazzette te serije (DALMA ET ALBAN, 2 solda) kovane su 1684.,1691. 25 U glosaru Ane Deanović koristi se termin sporedna vrata koji, s ob- i 1710. godine (CNI, VI, 621-629.). zirom na karakter i pravu funkciju tih vrata, nije primjeren. (DEANOVIĆ, ANA, 1978., 45.) Kako kod nas fortifikacijska terminologija još nije služ- 23 Promjer topovske kugle je okvirno 18 centimetara. Pretragom lite- beno usklađena niti je objavljen terminološki rječnik, autori ovog rada rature jasno je utvrđeno da je kuglu ispalio top cannoni di 60 ili njegov opredijelili su se za termin pomoćna vrata koji je primjereniji njihovoj osmanski pandan. Taj top, obično težak preko dvije tone, pripadao bi funkciji. najvećem tipu poljskog topa u mletačkoj vojsci. Slični primjeri u: BEL- TRAME CARLO; MORIN, MARCO, 2014., 252-253. 26 O funkciji otvora pod nazivom sallyport ili postern (talijanski postierla) kod: SPITERI, STEPHEN, 1993., 647.; COSMESCU, DRAGOS, 2016., 29. 24 ˝U donjem dijelu zida postoje mala ulazna vrata sa spremištem za igralište koje je recentno formirano na tom prostoru.˝ (ĆUZELA, JOSIP; 27 COSMESCU, DRAGOS, 2016., 160. STOŠIĆ, ŽIVANA, 2004., 18-19.) 28 COSMESCU, DRAGOS, 2016., 98. Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja 95

5 Pokretni nalazi s tvrđave sv. Ivana – gazzetta od 2 solda (foto: 6 Pokretni nalazi s tvrđave sv. Ivana – željezna topovska kugla (foto: Geoarheo d.o.o.) Geoarheo d.o.o.) Movable finds from the Fortress of St. John – gazzetta coin of 2 soldos Movable finds from the Fortress of St. John – iron cannon ball. (photo: (photo: Geoarheo d.o.o.) Geoarheo d.o.o.)

7 Pomoćni otvor na unutarnjem hornwerku tvrđave sv. Ivana 8 Pomoćni otvor na kninskoj tvrđavi (foto: I. Glavaš) (foto: J. Pavić) Auxiliary opening on Knin Fortress (photo: I. Glavaš) Auxiliary opening on the interior hornwork of the Fortress of St. John (photo: J. Pavić) nakon napuštanja Herakliona (mletačka Kandija) na Kreti istaka sa samo dva lica (sperone),32 okrenutog prema gradu u proljeće 1566. godine.29 Kako je tvrđava sv. Ivana pri- Šibeniku, odakle je prijetila najmanja opasnost od nepri- mjer bastionskog sustava 17. stoljeća, bokovi bastiona nisu jatelja. Tako smještena, bez podiznog mosta i u razini tla, uvučeni pa su vrata postavljena negdje na bočnom dijelu što je značilo potpunu izloženost napadačima, vrata bi bila bedema bastiona. Tako su na kninskoj tvrđavi na južnim prilično nezaštićena, što nije bilo moguće. Kad pogledamo bokovima ulaznog bastiona Pisani i bastiona Vendramin, prikaz tvrđave iz 1648. godine, vidimo da od jugoistočnog prema prijedlozima i nacrtima mletačkog vojnog inženjera polubastiona paralelno s jugozapadnom kurtinom vodi i časnika Antuna Jančića iz 1709. godine, sagrađena po rastello nuovo.33 Rastello ili restello je termin iz venetskog jedna vrata.30 Tim uskim vratima prolazilo se u predbedem dijalekta koji označava obrambenu barijeru koja se gradi na nižoj koti izveden u tipičnoj formi kliješta (tenaglia)31 ispred ulaza u tvrđavu.34 Termin rastello nuovo sugerira da (sl. 7, 8). obrambena barijera nije bila sagrađena na samom početku Poseban problem predstavlja ulaz u glavni dio tvrđave sv. postojanja tvrđave sv. Ivana. Pouzdano utvrđeni dijelovi Ivana koji se nalazio na zapadnom zidu manjeg trokutnog onoga što se na crtežu tvrđave naziva rastello nuovo, a što je na crtežu prikazano samo kao palisada, jesu ostatci tanjega 29 GEROLA, GIUSEPPE, 1906., 332-333. Pomoćna vrata, po mišljenju Savorgnana, na mnogim mjestima na bedemima Herakliona nisu bila 32 Izraz sperone koristi autor tvrđave Antonio Leni u originalnom nacrtu dobro postavljena pa ih on prema mletačkom principu uvlači u uho u iz 1646.: ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 97. neposrednoj blizini boka bastiona. 33 Tlocrt tvrđave sv. Ivana iz 1648. godine pogledaj kod: ŽMEGAČ, 30 ŽMEGAČ, ANDREJ, 2013., 104-107. ANDREJ, 2009., 98. 31 ŽMEGAČ, ANDREJ, 2013., 104. 34 BOERIO, GIUSEPPE, 1867., 570. 96 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

10 Jedan od autora u novootkrivenom ulazu na bočnoj mezaluni, gledan s juga prema sjeveru (foto: J. Pavić) One of the authors in the newly found entrance on the lateral demilune, viewed from south to north (photo: J. Pavić)

linije zida pod nazivom rastello nuovo. Upravo na kraju tog pravca, u krajnjem zapadnom uglu tvrđave, u ljeto 2015. godine napravljena je sonda u kojoj je otkriven jedan od ulaza u kompleks tvrđave. Naglo skretanje pod pravim kutom, nakon prolaska kroz otvor vrata, podsjeća na sustav često korišten od strane mletačkih inženjera, poput znatno kompleksnije situacije s lažnim (slijepim) ulazima na glavnim ulaznim vratima u tvrđavu u Gramvousi.37 Odbacujemo 9 Tlocrt tvrđave sv. Ivana, nepoznatog autora iz srpnja 1648. godine mogućnost da se u ovom slučaju radi o topovskom otvoru iz (preuzeto iz ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 98.) razloga što je ulaz izrazito plitak, nakon kojega odmah sli- Ground plan of the Fortress of St. John by unknown author, dated July jedi skretanje pod pravim kutom, i zbog činjenice da su svi 1648. (taken from ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009, 98) topovi na tvrđavi locirani na najvišoj koti. Sasvim sigurno, nešto više o ovome moći će se kazati nakon sveobuhvatnih arheoloških iskopavanja na tom dijelu tvrđave sv. Ivana. U obrambenog bedema s puškarnicama uz sama vrata koja svakom slučaju, terenskim identificiranjem pozicije obram- su štitili. Kako je na taj način štićen ulaz u tvrđavu najbolje benih elemenata pod nazivom rastello nuovo dopunjeno je vidimo na primjeru mletačke tvrđave na otoku Gramvou- naše poznavanje tlocrtne dispozicije i obrambenih struk- si35 ili na Coronellijevom prikazu manje (donje) tvrđave na tura tvrđave (sl. 10, 11). otočiću Svetog Teodora uz sjevernu obalu Krete u blizini Na tvrđavi se nalaze ostatci nekoliko objekata od kojih Hanije36 (sl. 9). neki evidentno pripadaju 20. stoljeću. Na nekim povije- Rastello nouvo na tvrđavi sv. Ivana, sudeći prema nacrtu, snim crtežima tvrđave prikazana je i crkvica sv. Ivana, ali proteže se duž jugozapadne kurtine i prelazi ravninu za- njeno postojanje još nije potvrđeno u arheološkim isko- padnog polubastiona tvrđave. Držimo da pravac današnjeg pavanjima. Istraživačima je promaknuo jedini preostali puta kojim se sa zapada iz smjera Šibenika prilazi tvrđavi cjelovito sačuvani objekt iz mletačke faze na tvrđavi sv. slijedi u cijelosti pravac pružanja nekadašnje obrambene Ivana – izvorna barutana. Ona je praktički ukopana izme- đu zapadnog i sjeverozapadnog polubastiona zbog dodatne 35 GEROLA, GIUSEPPE, 1906., 623-624. Gerola napominje da je obrambeni zid koji štiti ulaz u tvrđavu u Gramvousi nedavno obnovljen, dakle zaštite bedema tvrđave od eksplozije. Osim toga, oštećenja postojeći stariji zid. na tom dijelu tvrđave okrenutom gradu Šibeniku najmanje 36 GEROLA, GIUSEPPE, 1906., 636. Gerola, koji je obišao ostatke tvrđave, su opasna za njenu obrambenu moć. Barutana na tvrđavi svojom je rukom na Coronellijevom crtežu dopisao restello za obrambeni zid ispred glavnih ulaznih vrata u tvrđavu, koja su bila nezgodno postavljena posred kurtine između dva polubastiona. 37 GEROLA, GIUSEPPE, 1906., 624. Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja 97

11 Detalj plana Šibenika iz 1815. godine, na kojem je prikazan prolaz 12 Barutana tvrđave sv. Ivana (foto: I. Glavaš) na mezaluni (unutar crvenog okvira) (izvor: Muzej grada Šibenika) Gunpowder magazine of the Fortress of St. John (photo: I. Glavaš) Detail of the 1815 map of Šibenik, showing the passage on the demilune (within the red frame). (source: Šibenik City Museum)

sv. Ivana načinom gradnje i relativno malim dimenzijama da do gradnje tvrđave u ovom obliku nije niti došlo, već da (6,80 x 7,10 metara u tlocrtu) u potpunosti podsjeća na je ona zbog postojećeg reljefa izgrađena ponešto drukčije, slične i usporedive objekte na ostalim mletačkim tvrđa- više u skladu s kasnijim oblikom.42 No, pronalazak novih vama38 (sl. 12). grafičkih izvora, prije svega crteža koji je kasne 1646. godine napravio inženjer Giovanni di Namur,43 uputio je na PRVA FAZA: TVRĐAVA U VRIJEME NAPADA NA moguće postojanje te faze tvrđave.44 Ona je konačno po- ŠIBENIK 1646. I 1647. GODINE tvrđena zaštitnim arheološkim radovima 2016./17. godine, U vrijeme kad je osmanska vojska s lakoćom osvojila kada je pronađen dobro sačuvani ugao sjeverozapadnog Novigrad i izazvala paniku u cijeloj Dalmaciji, Venecija šalje polubastiona45 (sl. 13). u Šibenik fra Antonija Lenija, vojnog inženjera u mletačkoj Osim spomenute utvrde na vrhu samoga brda, samo službi, koji izrađuje nacrt tvrđave na brdu sv. Ivana Krstite- koji dan prije dolaska osmanske vojske u listopadu 1646. lja.39 Radilo se o jednostavnom i simetričnom obrambenom izgrađena je tenaglia – izduženi zaštićeni položaj prema ideji položaju, s hornwerkom izduženim u smjeru neprijatelja40 grofa Scotta, jednog od zapovjednika obrane grada. Grad- i dvama baluarda verso la città koji su flankirali istočnu i nju tenalje vrlo precizno opisuje Divnić: ˝Uočivši da jedan zapadnu kurtinu.41 Do sada su istraživači pretpostavljali uski i kameniti ogranak istoga brijega, što se malo niže od ravni tvrđave isturio prema sjeveru, priječi pogled na tu 38 Na ovom mjestu nema potrebe dodatno raspravljati o barutani na stranu doline ispod tvrđave, dao je da se u nekoliko dana tvrđavi sv. Ivana jer je jedan od autora napravio poseban rad o tome koji je u postupku objavljivanja za časopis Ars Adriatica. napravi tenalja od suhozida, sa čijeg se čela imao pogled 46 39 DIFNIK, FRANJO, 1986., 85. na dolinu…˝. Arheološka istraživanja nisu provedena, ali 40 Leni u svom nacrtu ovo pročelje, sastavljeno od dva polubastiona je temeljem neinvazivnih geotehničkih metoda definiran povezana kurtinom, zove tanaglia (fr./njem. tenaille). Sličan termin je i hornwork (tal. ''opera a corno'', njem. ''Hornwerk''). Većinom se oba termina koriste za vanjske fortifikacijske elemente. Za ovaj potonji ne postoji 42 ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 98. adekvatan znanstveni prijevod u hrvatskom jeziku (usporedi: DEANOVIĆ, 43 Giovanni di Namur bio je Nizozemac u mletačkoj službi kojega ANA, 1978., 35-48.) Postoji i varijanta u obliku prvobitne tenalje sv. Ivana, spominju i pisani izvori kao sudionika radova na tvrđavi i same bitke s s tupim kutom usmjerenim prema neprijatelju. U izvorima i historiografiji Osmanlijama. (DIFNIK, FRANJO, 1986., 102, 152.) ta dva izraza često miješaju (usporedi: COSMESCU, DRAGOS, 2016., 25-32.; SPITERI, STEPHEN, 1993.). U ovom članku se, bez obzira na izvorne termine, 44 Na karti, napravljenoj u posljednjim mjesecima 1646. godine, jasno ustaljeno koristi termin hornwerk za element s dva polubastiona spojena se raspoznaje prva faza gradnje (A) od druge (B). Zbog iznimno detaljne kurtinom, dok se tenalja koristi za opisanu formu s tupim kutom. legende i potpisa inženjera Namura, u njenu autentičnost nema nikakve sumnje. O toj karti, kao i o još dvjema iz istog perioda, jedan od autora 41 Naglašeni dio rečenice je citat s legende prvog nacrta tvrđave, koji priprema posebni znanstveni rad. je pronašao Andrej Žmegač u ASV i donosi ga u: ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 97, 181. Plan je predviđao gradnju dodatnih obrambenih elemenata, do 45 Dugujemo veliku zahvalnost Heleni Nodilo, voditeljici istraživanja čega nije došlo, vjerojatno zbog dramatičnih okolnosti prvog napada 2016. godine, za izvještaj, snimke i materijale s terena. 1646. godine. 46 DIFNIK, FRANJO, 1986., 99. 98 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

14 Tipični profil fortifikacije iz sredine 17. stoljeća. Praktički svi navedeni elementi mogu se prepoznati na tvrđavi sv. Ivana. (preuzeto iz DUFFY, CHRISTOPHER, 1985., 2.) 13 Detalj prethodno nepoznatog prikaza Giovannija di Namura iz Typical mid-17th century fortification profile. Practically all listed 1646. godine, koji se nalazi u knjižnici Marciana. (preuzeto s: http:// elements can be recognised on the Fortress of St. John. (taken from www.internetculturale.it/jmms/iccuviewer/iccu.jsp?id=mag_ DUFFY, CHRISTOPHER, 1985, 2.) GEO0025620&mode=all&teca=GeoWeb+-+Marciana; 12. listopada 2017.) Detail of previously unpublished rendering by Giovanni di Namuro, dated 1646, kept in the Marciana Library. (source: http:// www.internetculturale.it/jmms/iccuviewer/iccu.jsp?id=mag_ GEO0025620&mode=all&teca=GeoWeb+-+Marciana; accessed 12 formi dočekala drugi dolazak osmanske vojske, koja je zau- October 2017) zela položaje nadomak grada i od 17. kolovoza do 16. rujna 1647. godine koncentrirala svoje napade uglavnom na zidove ove tvrđave. Krajem kolovoza osmanske snage upadaju u prostor najviše nadmorske visine na dijelu brijega sjeverno Scottovu tenalju iz koje, usprkos snažnim protunapadima, od tvrđave.47 Dodatna istraživanja mogla bi dati nove odgo- nisu istjerani.50 Divnić nam donosi vrlo dramatične scene vore u svezi točnog položaja ovoga obrambenog elementa opsade, planiranja kontranapada, manjih okršaja, poprav- iz rane faze. ljanja oštećenih zidova pod okriljem noći.51 Konačni juriš Ta nova glavna obrambena točka Šibenika izdržala je neprijatelja na urušenu kurtinu tvrđave dogodio se u noći s prvu, kratkotrajnu opsadu grada koja je trajala od 7. do 13. 8. na 9. rujna i završio neuspjehom osmanskih snaga, koje listopada 1646. godine. Nakon odlaska osmanske vojske su nedugo potom napustile grad.52 bilo je potrebno ojačati tvrđavu, pa je grof Scotto, prema pisanju Divnića, predložio ˝da se nova tenalja proširi prema DRUGA FAZA: POPRAVCI TVRĐAVE NEPOSREDNO zapadu i produži prema sjeveru okrećući pročelje prema NAKON NAJVEĆIH ISKUŠENJA njegovoj tenalji˝.48 Prateći grafički prikaz Giovannija di Šibenčani su pretpostavljali da će se iduće godine osman- Namura, koji donosi staro i novo stanje, dogradnjom je ska vojska vratiti pa se čini da su dodatni radovi na tvrđavi sjeverni hornwerk zbilja proširen prema zapadu i sjeveru, počeli odmah. Divnić piše da je nakon popravljanja ošte- te okrenut prema vanjskoj tenalji. Crtež Johannesa Blaeua, ćenja inženjer Namur dodao ˝jedan polumjesec, što ga je vjerojatno nastao 1647. ili 1648. godine, također donosi Magli naknadno dotjerao, pa je zbog toga kameniti položaj novi izgled tvrđave sv. Ivana.49 Tvrđava sv. Ivana je u toj obuhvaćao i nekoliko zemljanih nasipa izvan donjeg obrambenog zida, tako stručno napravljenih da, kao što su oni 47 Isto potvrđuju i povijesni izvori, koji navode da je tenalja bila in- nadvisivali najpristupačnije strmine, tako je sve nadvisivala terrata (što može značiti ukopana, ili zaklonjena zemljanim nasipom), i 53 da su se neprijatelji skrivali iza stijene (BERTOŠA, MIROSLAV, 2003., 146). tvrđava˝. U glavnom prostoru tvrđave također su izvrše- Detaljniji podatci se nalaze u izvješću koje je u siječnju 2017. godine ni radovi 1648./49. godine, o kojima nam svjedoče pisani, Gradu Šibeniku podnio Institut IGH d.d. Izvođač je radove izvodio unutar projekta Revitalizacija područja tvrđave sv. Ivana. Na terenu su izvedena epigrafski i grafički izvori. Već spomenuti prikaz iz srpnja georadarska istraživanja, napravljeni su dubinski presjeci geoelektrične tomografije te seizmička refrakcijska istraživanja. 50 DIFNIK, FRANJO, 1986., 148. 48 DIFNIK, FRANJO, 1986., 101. Ovaj citat dobro ilustrira mogućnost potencijalne zabune i/ili krive interpretacije na bazi terminologije. Ustvari 51 DIFNIK, FRANJO, 1986., 143-157. je riječ o dogradnji sjevernog dijela tvrđave (hornwerk) i okretanju nje- 52 Osmanlije su ''načinili veliki otvor na bedemu Contarini i u kurtini govog smjera prema Scottovoj, ili vanjskoj tenalji. [okrenutoj prema] tanalji, gdje je već bio procjep dovoljan da se može 49 Duško Kečkemet iznio je tezu da je autor ove vrlo precizne karte popeti u tvrđavu'', ali ''inženjer Namur, (…) nastojao je ukloniti pukotinu inženjer Alessandro Magli, koji je imao važnu ulogu u mletačkoj vojsci do sedrastim kamenom, popraviti najveće otvore u bedemu i kurtini koji su katastrofalnog pohoda na Knin 1654. godine. S obzirom na izgled utvr- bili gađani''. (DIFNIK, FRANJO, 1986., 152.) Danas se na kurtini tvrđave ne đenja, jasno je da je predložak za ovu mapu izrađen neposredno nakon mogu uočiti popravci ili eventualni pojas od sedre, za razliku od poluba- bitke za Šibenik 1647. godine, vrlo vjerojatno od strane neposrednog stiona kojima su gornje razine dominantno građene tim materijalom. svjedoka. (DIFNIK, FRANJO, 1986., 50-51.) 53 DIFNIK, FRANJO, 1986., 102. Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja 99

15 Izgubljeni natpis iz 1652. godine, nekad postavljen na zid kurtine 16 Sačuvano ležište natpisa iz 1652. godine (foto: I. Glavaš) vanjskog hornwerka (preuzeto iz: STOŠIĆ, KRSTO, 1926.-1927., 86) Preserved 1652 inscription frame (photo: I. Glavaš) Lost inscription dated 1652, formerly built in the external hornwork curtain wall (source STOŠIĆ, KRSTO, 1926-1927, 86)

1648. godine, koji donosi Andrej Žmegač, jasno prikazuje Sačuvali su se također i ugovori iz 1648. godine o dostavi Namurov polumjesec te vanjske zemljane nasipe s njego- građevinskog materijala (sedre) za popravljanje tvrđave.58 U ve lijeve i desne strane.54 U arheološkim istraživanjima nedostatku drugih izvora, možemo zaključiti da su zahva- 2015./2016. godine otkriven je zapadni dio kontraskarpe ti iz 1649. godine bili posljednja značajna intervencija na koji gotovo u potpunosti odgovara ovom prikazu. U njenim glavnom dijelu tvrđave, te su ostale prostorne prilagodbe ostatcima vidljive su pravilno raspoređene šupljine u ko- vršene na sjevernom platou.59 jima su bile smještene nosive grede za skelu koja je služila kao „zaštićena staza“ (en. coveredway; tal. strada coperta) TREĆA FAZA: FORMIRANJE VANJSKIH UTVRĐENJA za vojnike. Na sjever od kontraskarpe pruža se lagana i DO 1664. GODINE dugačka padina, u fortifikacijskoj terminologiji znana kao Trenutna nedostupnost i/ili nepostojanje tekstualnih i glasija (glacis) (sl. 14). grafičkih izvora onemogućava pobliže određivanje opsega Nadalje, na crtežu iz 1648. godine također je vidljivo i i područja radova na prostoru sjeverno od tvrđave tijekom dodatno proširenje tvrđave prema zapadu,55 kao i dogradnja 1651./1652. godine. Povijesni izvori sugeriraju pripreme obaju sjevernih polubastiona.56 Te zahvate možemo datirati za određeni zahvat: početkom 1651. godine providur Fos- po natpisu izvanrednog providura Barba Pesara iz 1649. carini s inženjerima procjenjuje moguće radove na tvrđavi godine, koji se nalazi na južnom zidu tvrđave.57 sv. Ivana na 26.250 dukata, a minimalne radove na 9.000 dukata.60 Nadalje, natpis koji se nije sačuvao, a bio je uzidan u zid kurtine vanjskog hornwerka, spominje izvanrednoga 54 ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 98. gradskog providura Dolfinija i 1652. godinu.61 Riječ je o 55 Radove 1648./49. godine obradio je Ćuzela (ĆUZELA, JOSIP, 2005., 97). Vodeći se kosom linijom na južnom zidu tvrđave, Ćuzela zaključuje ponešto problematičnom natpisu, jer je iz kasnije sačuvanih da je na tom dijelu tvrđava dograđivana i da je cijelo proširenje nastalo 1649. godine. No, kosa crta zida nalazi se na rubu prve faze tvrđave iz 1646. godine, tako da se, pouzdajući se u grafičke izvore, ovdje može 58 ˝Na 13.8.1648. u biskupskoj dvorani, u prisutnosti grad. kneza Ivana zaključiti da je zapadni polubastion, tj. zapadni dio južnog zida tvrđave Kr. Benzona, Franje Draganića i Mihovila Zavorovića čine ugovor majsto- dvaput proširen – prvo 1647. godine, prilikom okretanja smjera tvrđa- ri Jakov Cavallotto, Mihovio Jakutinović, Marko Grepčanin (iz Grepca), ve (bilj. 39), a potom 1648./49. godine prilikom ovih radova. Najnovija Šimun Meslica, Toma Cavallotto, Mihovio Klišanin i Mihovio Orlić zidari u istraživanja pokazala su da se ispod betona zapadnog objekta, susjednog Šibeniku. Oni se obvezuju da će izgraditi zidine tvrđave sv. Ivana, prema barutani tvrđave, nalazi debeli zid za koji se čini da ima pokos. Položaj zahtjevu inžinjera, tupinom sedrom i kamenjem do konca maja (…).˝ spomenutog zida sugerira da je riječ o starijem vanjskom zidu tvrđave. Ovaj podatak je sačuvan u rukopisu Krste Stošića Šibenske tvrđave, koji Tek će se budućim iskopavanjima utvrditi pružanje i karakter tog zida. se nalazi u Muzeju grada Šibenika. Jednostavnim obilaskom tvrđave može se vidjeti da su dijelovi zidina označeni kao novi na prikazu iz 1648. 56 U istraživanjima na području grudobrana (sjeverozapadni polubasti- godine izrađeni od sedre, izuzev prva 2 do 3 metra visine. on hornwerka) pronašle su se određene nepravilnosti u najdubljem sloju, koje bi mogle predstavljati raniji vanjski zid tvrđave, prije ovih proširenja. 59 Ova tvrdnja dakako ne uključuje sitnije prilagodbe prostora, kao ni Za preciznije zaključke potrebno je obaviti dodatne istražne radove. podizanje i/ili rušenje manjih objekata od strane različitih vojnih uprava. 57 TURCA VALIDISSIMO EXERCITU URBEM OBSIDENTE TORMENTOR 60 MADUNIĆ, DOMAGOJ, 2012., 336-337. FREQUENTATIS ICTIBUS ARCEM HANC UNDIQUE QUASSATAM INSTAU- 61 Podatak o tome prvi donosi don Krsto Stošić u već spomenutom RARE AC AUGERE OPTIME CURAVIT VIGILANTISSIMUS PROVISOR BARBO rukopisu o šibenskim tvrđavama. Kako je natpis u međuvremenu otpao ili PISAURUS ANNO SALUTIS MDCXLIX (ĆUZELA, JOSIP, 2005., 97). O natpisu uništen te je ostalo samo njegovo kameno ležište, nije moguće provjeriti vidi: GALVANI, FEDERICO ANTONIO, 1884., 75. Stošićevo čitanje, za koje iz drugih primjera znamo da može biti upitno. 100 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

17 Crteži Onofria del Campa koji prikazuju stanje tvrđave oko 1656. (lijevi) i oko 1662. godine (desni) (preuzeto iz: BERTOŠA, MIROSLAV, 2003., 87.) Drawings by Onofrio del Campo showing the Fortress around 1656 (left) and around 1662 (right) (source: BERTOŠA, MIROSLAV, 2003, 87)

povijesnih izvora vrlo jasno da zid vanjskog hornwerka nije Redom se radi o: tenalji, polumjesecu, kontraskarpi i ˝sta- bio formiran sve do poslije 1660. godine. Također, jedini rom jarku˝.66 Iz karaktera Onofrijevog teksta moglo bi se prijepis natpisa donosi don Krsto Stošić, čije čitanje nije pretpostaviti da je srednji hornwerk (Ornavecchia), označen pouzdano. Zbog svih ovih razloga izvedba ovoga trećeg na crtežu i presjeku, već postojao u nekoj formi – vjerojatno zahvata ostaje itekako upitna (sl. 15, 16). kao kontraskarpa ranije faze.67 U tom zahvatu napravljena Nova intervencija, znatno složenija, bila je izvršena su i dva mala reduta (ridotti interrati) koji su štitili izložene 1656. godine, pod vodstvom providura Bernarda i inže- mrtve kutove tvrđave.68 Tadašnje stanje potvrđuju još neki njera Onofrija del Campa.62 Radovi su potvrđeni u neko- grafički prikazi,69 ali i osmanski suvremenik Evlija Čelebi- liko različitih izvora: natpis providura Bernarda o obnovi ja70 (sl. 17). struktura cijele tvrđave,63 izvještaj istoga providura64 te opširni opis, tlocrt i presjek tvrđave koji je izradio inže- 66 ˝(…) e sonola Tenaglia interrata segnato A. la meza luna segnata B. e la Contrascarpa segnata C. con l'Ornavecche E. F. G. (…)˝ (BERTOŠA, njer Onofrio del Campo.65 Prema riječima del Campa, on MIROSLAV, 2003.,146.) je završio vanjska utvrđenja tvrđave (fortificationi esteriori), 67 Makar Onofrio vrlo jasno ucrtava ''srednju tenalju'' u nacrtu i pre- što bi moglo značiti da su ona rađena kroz duži vremenski sjeku, u opisu se ipak koristi drugim terminima (ornavecchia). Kasniji grafički prikazi uglavnom ga prikazuju u obliku zidine, makar je iz nekih period i da su možda vezana uz zahvate početkom 1650-ih. presjeka (Zavoreo, kraj 18. stoljeća) jasno da je od onog što bi trebalo biti unutarnji zid ostalo vrlo malo, a od vanjskog zida ništa. Arheološka istraživanja solidno sačuvanog desnog, istočnog polubastiona, mogla 62 Generalni providur Dalmacije Antonio Bernardo zaslužan je i za novi bi dati konkretnije odgovore. sustav obrane na istočnoj strani grada, gdje je u periodu njegova man- 68 Detaljan opis intervencije, kojom je Onofrio bio vrlo zadovoljan: data (1656. – 1660.) počela gradnja dvaju bastiona, o čemu opširno piše BERTOŠA, MIROSLAV, 2003., 63, 67-68. Onofrio del Campo u: BERTOŠA, MIROSLAV, 2003., 60-62, 65-66, 71-73. 69 Jedan od njih, onaj njemačkog inženjera von Klengela, donosi 63 Čitanje tog natpisa još uvijek nije potpuno jer je ploču s natpisom Žmegač (ŽMEGAČ, ANDREJ, 2009., 20.). Drugi je duže vrijeme dostupan potrebno restaurirati. Natpis evidentno nisu dobro pročitali ni Stošić niti u Muzeju grada Šibenika. Iako je datiran okvirno u drugu polovinu 17. Ćuzela, tako da je, nakon restauracije, potrebna njegova nova i cjelovita stoljeća, prema prikazu stanja obrambenih struktura (Tvrđava sv. Ivana, restitucija. zapadni Gonzagin zid, novoizgrađeni bastioni uz istočne zidine) može 64 CRV 7, 139-141. se znatno preciznije datirati u period između 1657. i 1662. godine. 65 Onofrio del Campo je u centralnoj fazi rata bio vrlo važna ličnost, 70 Čelebija tako u svom opisu Šibenika iz 1660. godine napominje prvi suradnik providura Bernarda i nevoljki sudionik neke vrste dvorske da su ga Mlečani ˝utvrdili kao Aleksandrov zid i taj prosti grad pretvorili intrige, kada je napadnut od strane zapovjednika markiza Villanove i u gazelu koja se spasla iz ruku lovca˝, te nastavlja: ˝samo sjeverna i njegove postrojbe te završio s ozbiljnim ozljedama (DIFNIK, FRANJO, istočna strana graniči kopnom. Na tim stranama nalaze se uzvišice koje 1986., 235). Iznimno svjedočanstvo ovog inženjera, kojega spominju i dominiraju gradom. Ali su sav teren koji vodi u šančeve minirali. Na izvori poput Divnića, pronašao je i objavio Miroslav Bertoša. (BERTOŠA, mjestima koje je tukao paša Tekelija podigli su tabije.˝ (CELEBI, EVLIYA, MIROSLAV, 2003.) 1996., 184.) Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja 101

1646. 1647. 1648./1649.

ruševina ruševina ruševina

staza staza staza

ruševina ruševina barutana barutana barutana

gusterna gusterna gusterna

makadamski put makadamski put makadamski put

staza staza staza

ulaz ulaz ulaz

makadamski put makad makad amski put amski put

1656. 1660./1664. LEGENDA

postojeće stanje (geodetska podloga)

nova gradnja / ruševina ruševina preoblikovanje tvrđave 18 Shema razvoja tvrđave sv. Ivana u Šibeniku, stanje prije intervencije napravljena na geodetskoj podlozi, na temelju povijesne, arheološke i prostorne analize (izradili: I. Petković Pavić i J. Pavić).

staza staza Scheme of development

ruševina ruševina of the Fortress of St. John barutana barutana

gusterna gusterna in Šibenik, made on a makadamski put makadamski put staza staza geodetic base map, based

ulaz ulaz on historical, archaeological makadamski put makadamski put and spatial analysis. (drawing: I. Petković Pavić and J. Pavić).

Konačno preoblikovanje područja sjeverno od tvrđave (1662. – 1664.) izvještava Senat da je izgradio un oppera a dogodilo se nešto poslije 1660. godine, kada je taj prostor corna, che anco è stata dissegnata dal signor don Innocentio doveden u današnji oblik.71 Uklonjeni su tenalja, polumje- Conti,73 ali je nije dovršio, te bi bilo vrlo korisno da se do- sec, kontraskarpe i bočni reduti, zanemaren je i/ili uklo- vršenje ubrza74 (sl. 18). njen dio srednjeg hornwerka, te je na prostoru sjeverno od ˝zvijezde˝ formiran dijelom nasuti plato koji završava STANJE TVRĐAVE KRAJEM PRVE AUSTRIJSKE novim vanjskim hornwerkom. Kako bi se osigurala zapad- UPRAVE na strana tvrđave i zapadni zid platoa, formiran je polu- Na samom kraju Prve austrijske uprave Dalmacijom mjesec koji flankira te položaje. Onofrio del Campo je u 1805. godine, austrijski inženjerijski časnik Maximilian svom izvještaju izuzetno kritičan prema tom rješenju.72 de Traux izrađuje priručnik za austrijskog nadvojvodu Makar on ne spominje ni godine ni imena, iz izvora se ipak 73 Onofrio del Campo također spominje Contija u dijelu teksta koji može razabrati autor i okvirna datacija posljednje inter- opisuje sukobe koje je Onofrio imao s dva druga inženjera u službi Ve- vencije. Naime, generalni providur Girolamo Contarini necije. Contijev nacrt dogradnje istočnih gradskih bastiona na kraju je prihvaćen i izveden, na Onofrijevo zadovoljstvo jer je bio vrlo sličan nje- 71 Kako je već rečeno, o tome opširno i donekle ogorčeno piše Onofrio govom. Frane Divnić opisuje kako je početkom 1660. godine s novim del Campo u: BERTOŠA, MIROSLAV, 2003., 63, 67-70. providurom Andreom Cornerom i Conti dobio novu službu (capo da 72 Prema njemu, tvrđava je ˝puno manje čvrsta nego prije, jer je tada guerra), ali ga je u planovima poremetila smrt od bolesti u Rimu iduće neprijatelj trebao zauzeti četiri utvrđenja prije dolaska do zidina utvrde, zime. Vidi: BERTOŠA, MIROSLAV, 2003., 61, 65; DIFNIK, FRANJO, 1986., a u stanju u kakvom je sada mora zauzeti samo jedno˝. (BERTOŠA, MIRO- 260-261; MADUNIĆ, DOMAGOJ, 2012., 414. SLAV, 2003., 68.) 74 CRV, 7, 154. 102 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Johanna s opisom i nacrtima pojedinih utvrda nekadašnje na posve preoblikovani teren, danas je gotovo nemoguće mletačke Dalmacije i Albanije.75 Posebnu pažnju posvećuje utvrditi pružanje i točnu poziciju fortifikacija koje su po- Šibeniku, a prilično dobro je upoznat s teškim borbama vezivale tri šibenske kopnene tvrđave. s Osmanlijama pod tvrđavom sv. Ivana za koje, doduše, kaže da su se odigrale u vremenu od 17. kolovoza do 9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA rujna 1648. godine.76 Opis šibenskih fortifikacija De Tra- Tvrđava sv. Ivana sagrađena je početkom Kandijskog ux znakovito počinje tvrđavama sv. Ivana i susjednom rata (1645. – 1669.) u presudnom trenutku za Šibenik, u tvrđavom Barone za koje kaže da su važne, ali su zahva- doba primicanja najveće osmanlijske vojske koja je do tog ljujući poslovičnoj nebrizi mletačkih vlasti u vrlo slabom doba ušla u Dalmaciju. Simbolika dramatičnih okolnosti građevinskom stanju.77 Tvrdi da se na nekim mjestima njene izgradnje čini je vrhunskim primjerom lokalnog za- na objema tvrđavama jedva vide tragovi grudobrana, a jedništva i komunalnog duha. U dosadašnjoj historiografiji ispred hornwerka na tvrđavi sv. Ivana, koji je potpuna ru- upravo ti narativni elementi bili su vrlo naglašeni, dok se ina, naziru se ostatci pokrivenog puta i revelina.78 De Tra- sporednim smatrao nastanak same tvrđave i detaljne prila- ux respektira činjenicu da su obje tvrđave napravljene u godbe koje su izvršene kako bi se branitelji doveli u što po- žurbi, kako on navodi 1647. godine, pa ih se mora ustrajno voljniju situaciju nad neprijateljem. Dosadašnji istraživači pojačavati dodatnim jarkom i ojačati s obje strane, poseb- stoga su najveću pažnju posvećivali osnovnom povijesnom no s one koja gleda na grad i tvrđavu sv. Mihovila.79 Da i graditeljskom konceptu tvrđave u kontekstu mletačkih je mišljenje De Trauxa pretjerano kritično prema stanju utvrda 17. stoljeća u Dalmaciji. šibenskih fortifikacija, pa tako i tvrđave sv. Ivana, vidi se Do novih spoznaja došlo se ponovnim čitanjem starih prema njegovom komentaru da na svim šibenskim tvr- izvora (pisanih, ali i znatno pouzdanijih grafičkih), prona- đavama ima jako malo vojnih objekata, a nema niti jedne laskom i interpretacijom novih. Tvrđava sv. Ivana je kroz 80 spomena vrijedne barutane. To nije posve točno, jer su u prvo desetljeće i pol svoga postojanja prošla kroz nekoliko trenutku dok De Traux obilazi tvrđavu sv. Nikole postojale građevinskih intervencija koje su prvotno zamišljenu i ad dvije barutane: jedna na terasi tvrđave, a druga u dubini hoc izvedenu formu transformirale u vrlo kompleksnu i tvrđave na razini mora uz sjeveroistočnu kurtinu, a na dobro branjenu utvrdu. Glavni prostor tvrđave (˝zvijezda˝) tvrđavi sv. Ivana barutana je bila u blizini mrtvog kuta u vrlo kratkom razdoblju (1646. – 1649.) dvaput je preobli- centralnog dijela tvrđave između zapadnog i sjevernog kovan, dok se rad na vanjskim utvrđenjima, prvotno vrlo polubastiona. To su bile tipične mletačke barutane i si- ograničenima, nastavio u nekoliko faza barem do 1664. gurno dimenzijama i načinom gradnje nisu odgovarale godine. tada suvremenim standardima za takve objekte kako ih Nakon toga, osnovni oblik i strukture tvrđave sv. Ivana je poimao De Traux. Zanimljivo je da De Traux na jednom ostali su gotovo netaknuti sve do danas, o čemu svjedoče mjestu spominje postojanje vojne komunikacije između brojni sačuvani grafički prikazi kroz stoljeća. Na tvrđavi tvrđave sv. Ivana i kaštela sv. Mihovila, za koju kaže da su se izmjenjivale vojne uprave Venecije, Austrije i obje je posve uništena.81 To je, osim na grafičkim prikazima, Jugoslavije, koje su vršile manje prilagodbe objekata, gru- jedina pismena potvrda o tragovima obrambenih struktu- dobrana i drugog, ovisno o epohi i vojnim potrebama. Kako ra koje su još početkom 19. stoljeća povezivale kaštel sv. je tvrđava sve više gubila svoju primarnu funkciju, dijelovi Mihovila s jednom od tvrđava iznad Šibenika. S obzirom obrambenih struktura bili su sve zapušteniji. Posljednjih

75 Jedini primjerak De Trauxovog rukopisnog djela nalazi se u Narod- nekoliko desetljeća građani Šibenika su područje tvrđave, noj biblioteci Srbije u Beogradu. O De Trauxovom priručniku više kod: obraslo šumom alepskog bora, koristili kao šetalište i vi- ŽMEGAČ, ANDREJ, 2016., 199-208. dikovac, ali određeni dijelovi tvrđave bili su devastirani 76 DE TRAUX, MAXIMILIAN, 1805., 14. ljudskim faktorom. U recentnim arheološkim i konzer- 77 DE TRAUX, MAXIMILIAN, 1805., 11. De Traux jedino za tvrđavu sv. Nikole u šibenskom kanalu sv. Ante tvrdi da je nova građevina za koju vatorskim istraživanjima identificirani su neki specifični očito nije znao kad je sagrađena, ali je na njega ostavila jak utisak. (DE fortifikacijski elementi i barutana, jedini izvorni cjelovito TRAUX, MAXIMILIAN, 1805., 13; ŽMEGAČ, ANDREJ; 2016., 202.) sačuvani objekt na platou tvrđave, na što dosadašnji istra- 78 ˝Alles ist daher in dem elendesten Zustande, an manchen Orten so- gar sieht man kaum die Spur der Brustwehren. Vor dem Hornwercke des živači nisu obratili pažnju. Određen je obrambeni perimetar Forts S. Giovanni entdeckt man noch die Überbleibsel eines bedeckten tvrđave s južne strane prema gradu Šibeniku (rastello nuo- Weegs und Ravelins, und dies Hornwerck selbst iste eine blose Ruine.˝ DE TRAUX, MAXIMILIAN, 1805., 11-12. vo), gdje je pronađen i jedan od ulaza u tvrđavski kompleks, 79 DE TRAUX, MAXIMILIAN, 1805., 12. te je razjašnjeno funkcioniranje instalacija oko glavnih 80 DE TRAUX, MAXIMILIAN, 1805., 13. O De Trauxovoj pretjeranoj kri- ulaznih vrata u tvrđavu. Svim ovim novim istraživanjima tičnosti prema mletačkoj vlasti u Dalmaciji uopće vidi kod: ŽMEGAČ, zaokruženo je poznavanje razvoja obrambenih struktura i ANDREJ, 2016., 201-202. tlocrtne dispozicije tvrđave. 81 DE TRAUX, MAXIMILIAN, 1805., 12. Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja 103

LITERATURA BELTRAME, CARLO; MORIN, MARCO, I cannoni di Venezia. STOŠIĆ, KRSTO, Šibenske tvrđave (neobjavljeni rukopis), Artiglierie della Serenissima da fortezze a relitti, Firenze, Muzej Grada Šibenika. 2014. STOŠIĆ, KRSTO, Natpisi u kamenu u Šibeniku, Vjesnik za BOERIO, GIUSEPPE, Dizionario del dialetto veneziano, Ve- arheologiju i historiju dalmatinsku 49, 1926.-1927., 77 nezia, 1867. – 97. COSMESCU, DRAGOS, Venetian Renaissance Fortifications VRANDEČIĆ, JOSIP, Borba za Jadran u novom vijeku: mletač- in the Mediterranean, 2016. ko-osmanski ratovi u venecijanskoj nuncijaturi, Split, 2013. ĆUZELA, JOSIP, Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, ŽMEGAČ, ANDREJ, Utvrda Sv. Nikole pred Šibenikom, Ra- 2005. dovi Instituta za povijest umjetnosti 25, 2001., 91 – 100. ĆUZELA, JOSIP; STOŠIĆ, ŽIVANA, Tvrđava sv. Ivana – ŽMEGAČ, ANDREJ. Bastioni jadranske Hrvatske. Zagreb, konzervatorski elaborat, 2004. 2009. DEANOVIĆ, ANA, Glosar naziva u upotrebi srednjovje- ŽMEGAČ, ANDREJ, Priručnik za Dalmaciju: De Trauxov kovnog i renesansnog vojnog graditeljstva u Hrvatskoj, opis iz 1805., Ars Adriatica 6, 2016., 199 – 208. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 381, ŽMEGAČ, ANDREJ, Mletački graditelj utvrda Antun Jan- 1978., 35 – 48. čić, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 37, 2013., 101 GALVANI, FEDERICO ANTONIO, Il re d'armi di Sebenico – 112. vol. 2., Venezia, 1884. GEROLA, GIUSEPPE, Monumenti veneti nell'isola di Creta IZVORI 1/2, Venezia, 1906. ANTICANO, SERTONATO, Frammenti Istorici Della Guerra GLAVAŠ, IVO, Šibenska tvrđava sv. Mihovila u Kandijskom in Dalmazia, Venezia, 1649. ratu, Portal 6, 2015., 93 – 98. BERTOŠA, MIROSLAV [ur.], Tvrđavni spisi Onofrija del Cam- GLAVAŠ, IVO; ŠPRLJAN, IVO, Utvrde u šibenskom campo pa. Traktati i memorabilije jednog kondotjera u Dalmaciji u di sotto – ostaci kaštela Vrpolje i kule Parisotto, Portal doba Kandijskog rata, Rijeka, 2003. 7, 2016., 135 – 146. BRUSONI, GIROLAMO, Historia Dell'Ultima Guerra tra' GLAVAŠ, IVO, Kaštel Andreis u Zamurvi (Jadrtovcu) u Mo- Veneziani, e Turchi, 1673. rinjskom zaljevu kod Šibenika, Godišnjak zaštite spome- CELEBI, EVLIYA, Putopis: odlomci o jugoslavenskim zemlja- nika kulture Hrvatske 39, 2016., 125 – 130. ma, Sarajevo, 1996. GRUBIŠIĆ, SLAVO, Šibenik kroz stoljeća, Šibenik, 1974. Corpus nummorum italicorum VI (dalje: CNI), Roma, 1922. JURAN, KRISTIJAN, Doseljavanje Morlaka u opustjela DE TRAUX, MAXIMILIAN, Festungen Dalmatiens und Al- sela šibenske Zagore u 16. stoljeću, Povijesni prilozi 46, baniens nebst verliegenden Inseln, und Beschreibung (ru- 2014., 129 – 158. kopis), Zadar, 1805. JURAN, KRISTIJAN, Stari i novi stanovnici Šibenika i njego- LJUBIĆ, ŠIME [ur.], Commissiones et relationes Venetae (da- vih predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća, lje: CRV), Zagreb. Šibenik, 2016. DIFNIK, FRANJO, Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji, Split, KOLANOVIĆ, JOSIP, Šibenik u kasnome srednjem vijeku, 1986. Zagreb, 1995. GUNDRUM, FRAN, Latinski rukopis svećenika Dalmatinca MADUNIĆ, DOMAGOJ, Defensiones Dalmatiae: Governance iz petnaestog stoljeća,Vjesnik Arheološkog muzeja u Za- and Logistics of the Venetian Defensive System in Dalma- grebu 6/1,1902., 210-214. tia During the War of Crete (1645-1669), doktorski rad, LJUBIĆ, ŠIME [ur.], Listine o odnošajih između južnoga sla- Budapest, 2012. venstva i Mletačke Republike, knjiga VII. Zagreb: JAZU, NOVAK, GRGA, Šibenik u razdoblju mletačke vladavine, 1882. Šibenik spomen zbornik o 900. obljetnici, Šibenik, 1976., DALLA SPADA, VIRGINIO, Assedio e Liberatione di Sebenico 135 – 288. L'Anno MDCXXXXVII, 1648. PAVIČIĆ, TOMISLAV, Šibenik u Kandijskom ratu, Šibenik, VERNINO, ALESSANDRO, Della Historia Delle Guerre di 2008. Dalmazia Sotto il Generalato di Leonardo Foscolo, Venetia, PERINČIĆ MAYHEW, TEA, Dalmatia between Ottoman and 1648. Venetian Rule: contado di Zara 1645-1718, Roma, 2008. SPITERI, STEPHEN, Illustrated Glossary of Terms Used in Military Architecture, Fort –the International Journal of Fortification and Military Architecture 13, 1993., 635 – 650. 104 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Summary

FORTRESS OF ST. JOHN IN ŠIBENIK – NEW DISCOVERIES AND RESEARCH The Fortress of St. John was built in great hurry in 1646, through After that, the basic form and structure of the Fortress of St. John efforts of the citizens of Šibenik at the beginning of the War of remained almost intact to the present day, as evidenced by numer- Candia (1645 – 1669), when the largest Ottoman army, which by ous preserved graphic representations produced throughout the the time had entered Dalmatia, was approaching Šibenik. Former centuries. The military authorities of Venice, Austria and both Yugo- researchers have devoted great attention to the basic historical and slavian states alternated in controlling the Fortress, making minor architectural concept of the Fortress in the context of 17th-century adjustments to the fortress fortification elements, depending on Venetian fortifications in Dalmatia. Archaeological and conservation the historical period and military needs. With the gradual loss of research in the Fortress area as well as re-reading and interpreta- the Fortress’s primary function, parts of defensive structures be- tion of various historical sources (written and graphic) has led to came increasingly derelict. Recent archaeological and conservation new discoveries which permitted the identification of the entire research campaigns have identified specific fortification elements perimeter and general layout of the Fortress and recognition new, and the gunpowder magazine, the only original entirely preserved previously unidentified fortification elements. In the first fifteen structure on the Fortress plateau, to which previous researchers years of its existence the Fortress of St. John has undergone several have not paid attention. The defensive perimeter of the Fortress building interventions, which, in several stages, transformed the from the south towards the City of Šibenik (rastello nuovo) was hastily built fortress into a complex and well-defended structure. defined, revealing one of the entrances to the Fortress complex, In a very short period (1646-1649), the main area of the Fortress and the functioning of installations around the main entrance door (the so-called »star«) was redesigned twice, while interventions on to the Fortress has been clarified. The newly conducted research exterior fortifications, initially very restricted, continued in several completed the knowledge about the development of defensive stages at least until 1664. structures and the general layout of the Fortress. 105

Viki Jakaša Borić, Biserka Dumbović Bilušić Vila Angiolina i vrtlarija s gospodarskim zgradama

Viki Jakaša Borić UDK: 728.84(497.561Opatija) Ministarstvo kulture RH Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper Konzervatrorski odjel u Zagrebu Primljen/Received: 8. 9. 2017. HR – 10 000 Zagreb, Mesnička 49 Biserka Dumbović Bilušić Ministarstvo kulture RH Konzervatorski odjel u Rijeci HR – 51 000 Rijeka, Užarska 26

Ključne riječi: Opatija, vila Angiolina, Higinio Scarpa, klasicizam, u skladu s društvenim promjenama koje omogućavaju for- bidermajer, iluzionistički oslik, engleski perivoj, romantični miranje srednje građanske klase, koncept vile pojednostav- historicizam, rasadnik, staklenik ljuje i lišava dotadašnje reprezentativnosti.2 Tada, naime, Key words: Opatija, Villa Angiolina, Higinio Scarpa, Classicism, funkcionalnost i prožimanje s vanjskim prostorom, čije se Biedermeier, illusionist painting, English garden, Romantic podrijetlo može tražiti u Palladijevim vilama Veneta, po- historicism, greenery, glasshouse staju naglašene komponente ovog tipa građevine, a odmak i odmor od užurbane svakodnevice njene primarne uloge. Opatijska vila Angiolina do sada je u nekoliko navrata pobuđivala Hortikulturno uređeno okruženje vile tijekom 19. stoljeća istraživačke interese, što je rezultiralo nekolicinom tekstova o njenoj također poprima novo značenje i vizualni identitet u skladu povijesti i stilskim osobinama. Ovim se radom daljnjom stilskom ana- s romantičarskim poimanjem perivoja, ali i fiziokratskim lizom klasicističkih i romantičarskih elemenata oblikovanja objašnja- pogledom na život. Onodobna stručna literatura posvećena va njihovo podrijetlo kao i mogući uzori odnosno autorstvo, povezi- uređenju odnosno novim konceptima perivoja svjedočan- vanjem s kontekstom bečkoga kruga, ali i tršćanskim klasicističkim stvo je pojačanog interesa za uređenje ovakvih prostora. građevinama s čijim je vlasnicima njen naručitelj Higinio Scarpa bio Njena raširenost odigrala je značajnu ulogu i utjecala na u rodbinskim i poslovnim vezama. Nadalje, ukazuje se na posebno- oblikovanje javnih i privatnih perivoja 19. stoljeća. sti okruženja vile koje nastaje u skladu s onodobnim preporukama Vila Angiolina sagrađena je za riječkog trgovca talijan- za oblikovanje ovakvih prostora. Prikazuje se do sada neistražena i skog podrijetla Higinia Scarpu (1794. – 1866.) sredinom po mnogočemu zanimljiva gospodarska zona perivoja – vrtlarija 19. stoljeća, u razdoblju kada građanski sloj zahvaljujući (Gärtnerei) sa staklenicima i gospodarskim zgradama. S obzirom na bogatstvu stečenom bavljenjem trgovinom preuzima vo- to da su navedene građevine i cjelokupan prostor imanja u visokom deću ulogu u razvoju brojnih hrvatskih gradova pa tako i stupnju očuvanosti, ova cjelina predstavlja jedno od rijetkih svjedo- Rijeke.3 Riječ je o prvoj reprezentativnoj građevini Opatije čanstava tipične romantičarsko-prosvjetiteljske koncepcije, ne samo namijenjenoj odmoru i bijegu od gradske svakodnevice, na području Kvarnera, već i znatno šire te zavrjeđuju posebnu pažnju zbog čega se smatra glasnikom turističkog razvoja koji i analizu s ciljem što kvalitetnije obnove i prezentacije. će nastupiti pedesetak godina kasnije i učiniti ovaj grad UVOD poznatim u europskim razmjerima. Ona nosi važne ko- Poimanje vile tijekom povijesti se mijenjalo, da bi tije- notacije kako društvenih promjena i načina življenja obo- kom 19. stoljeća poprimilo značenje koje joj pripisujemo i gaćene građanske klase prve polovine 19. stoljeća tako i danas.1 Sredina 18. stoljeća prijelomno je razdoblje kada se 2 ACKERMAN, JAMES S., The Villa. Form and Ideolgy of Country Houses, 1 Latinski izraz „vila“ označavao je kompleks zgrada stambene i gos- Princeon University Press, 1990., 14, 15. podarske namjene na imanju izvan grada, dok se danas odnosi na jednu 3 ZAKOŠEK, BORIS, Opatijski album: dugo stoljeće jednog svjetskog stambenu građevinu s određenom razinom luksuza koja je okružena lječilišta, Državni arhiv Rijeka, Posebna izdanja, sv. 18, Rijeka 2005., 146; perivojem ili slobodno smještena u prirodi. Još uvijek predstavlja odmak VALUŠEK, BERISLAV, Vila Angiolina u Opatiji, Opatija, 2005., 37; RADOVIĆ od gradske svakodnevice kao i određeno blagostanje ili status. POR- MAHEČIĆ, DARIJA, Preobrazba Opatije 1882. – 1897. – počeci turističke TOGHESI, PAOLO, Dizionario enciclopedico di architettura e urbanistica, arhitekture, Radovi IPU, 2002/26, Zagreb, 2002., (132 – 148), 133; EKL, vol. VI, Istituto Editoriale Romano, Roma, 1969., vol. VI, 418, 419. VANDA, Opatija – prostor i čovjek, Dometi, 1984/9-10, 63 – 75. 106 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

1 Postojeće stanje – vila Angiolina, perivoj, rasadnik (snimka iz drona, Grad Opatija) Current condition – Villa Angiolina, gardens, nursery garden (footage taken by a drone, City of Opatija)

arhitektonsko-stilskih novosti karakterističnih za to vrijeme. Njen višestruki značaj je prepoznat, zbog čega je 2005. godine dobila i monografsku obradu pod nazivom Vila Angiolina u Opatiji koju potpisuje Berislav Valušek.4 Autor prikazuje povijest naručiteljske obitelji Scarpa te slijed vlasništva od izgradnje do današnjih dana. Bavi se analizom arhitektonskog oblikovanja ukazujući na mo- dularni princip gradnje te zaključuje da je vila Angiolina unutar svog tlocrtnog, a najvjerojatnije i trodimenzionalnog sustava izvanredno uravnotežena cjelina čija se logika zasniva na matematičkom redu jedinstva mjere klasičnih graditeljskih 2 Južno pročelje vile obrazaca.5 Donosi opis klasicističkog zidnog oslika dvorane Southern facade of the Villa u prizemlju kao i prikaz restauratorskih radova na njegovoj obnovi. Drugi značajan prilog poznavanju povijesti vile An- gioline tekst je Borisa Zakošeka u knjizi objavljenoj 2005. vegetacijom, postaje dostupniji izletnicima i znatiželjnici- pod nazivom Opatijski album: drugo stoljeće jednog svjetskog ma.7 Točniju vremensku granicu izgradnje vile postavio je lječilišta.6 Nizom arhivskih podataka rasvjetljava povijest Boris Zakošek koji utvrđuje postojanje dviju starijih građe- njene izgradnje, međutim, kako projekti za izgradnju vile vina – štale i kućice pokrivene crijepom – još 1845. godine nisu pronađeni, pitanje autorstva ostaje i dalje otvoreno. kada je potpisan ugovor između tadašnjeg vlasnika Matije Justija i kupca Higinija Scarpe u kojem se iste spominju. PROSTORNO POVIJESNI KONTEKST Na mjestu kućice sagrađena je vila najkasnije do 1848., što Vila Angiolina nastaje u razdoblju koje prethodi turi- zaključuje temeljem spisa iz rujna iste godine u kojem je stičkom razvoju, prometnoj regulaciji, kao i urbanizaciji hvaljena zbog svoje ljepote kao i srdačnosti vlasnika. Go- Opatije. Značajan poticaj za razvoj ovoga prostora bila je dine 1875. Higinijev sin Paolo Scarpa vilu prodaje grofu cesta sagrađena 1843. koja je povezala Rijeku s Voloskim, Viktoru Chorinskom iz Moravske, a već sedam godina ka- Opatijom i Lovranom, zahvaljujući kojoj gotovo netaknu- snije, dakle 1882. kupile su je Južne željeznice iz Beča. Prvu ti prostor podno Učke, prekriven gustom sredozemnom pregradnju i preoblikovanje poduzimaju Južne željeznice 1886. godine s namjerom prilagodbe vile namjeni luksu- 4 Monografiji je prethodila konzervatorska studija vile pod nazivom Vila Angiolina u Opatiji: povijesno-umjetnička analiza, povijest, konzerva- znog pansiona za aristokraciju. Vilu Angiolinu zajedno s torska podloga i dokumentacija, B. Valušek, 2001. ostalim nekretninama u Opatiji Južne željeznice prodaju 5 VALUŠEK, BERISLAV, op. cit. (bilj. 3), 21; ČIKARA, DUŠKO, Dvije kla- 1910. godine Dioničkom društvu svratišta i lječilišnih zavo- sicističke palače bračke „Maritimne oligarhije“, Klasicizam u Dalmaciji II, Znanstveni skup, Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković da Opatija u Beču. Već nakon godinu dana vila je predana Split, Split, 2012., 85 – 123. 6 ZAKOŠEK, BORIS, op. cit. (bilj. 3), 146. 7 RADOVIĆ MAHEČIĆ, DARIJA, op. cit. (bilj. 3), 133. Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja 107

3 Južno pročelje vile, iz albuma Curort Abbazia, J. B. Rottmayer, 1883. Southern facade of the Villa, from the album Curort Abbazia, J. B. Rottmayer, 1883

Lječilišnom povjerenstvu Opatija čiji sljednici kasnije ulaze u uređenja (preuređenja) perivoja. Poznata je njegova knjižica posjed – za talijanske uprave Azienda Autonoma di Soggior- pod nazivom Der Park von Abbazia iz 1894. godine koja no, a nakon 1945. izmjenjuju se brojni korisnici uglavnom predstavlja dragocjen izvor podataka o principima uređe- turističkih djelatnosti.8 Danas je u njoj smješten Hrvatski nja kao i brojnim biljnim vrstama koje uvodi u perivoj vile muzej turizma. Angioline.11 Od izuzetnog su značaja fotografije vile Angi- Vila je podignuta na malenom poluotoku nedaleko od oline s perivojem i perivojnim građevinama iz 1883. godine crkve sv. Jakova s pogledom na more, okružena perivojem koje je izradio J. B. Rottmayer, carski i kraljevski fotograf.12 engleskog tipa. Osnovni elementi kompozicije perivoja su, Uvezane u album pod nazivom Curort Abbazia, vrijedno su i osim vijugavih staza, dinamični odnosi polja visokog i ni- najstarije svjedočanstvo o onodobnom izgledu vile, perivoja skog raslinja iz čega nastaju zanimljive scene i prostorni i pripadajućih popratnih građevina. Također su zanimljive odnosi odnosno dinamične vizure i vizurni koridori. Dio kao dokument o načinu sagledavanja i doživljaja cjeline u perivoja ispred vile oblikuje se niskom parternom obradom, kojoj je perivoj postao ravnopravan arhitekturi vile, uklju- kako bi se uspostavio pogled na more i komunikacija sa čujući pomoćne građevine koje tipologijom i stilom govore širim prostorom. Formiranje perivoja vezuje se za Higinija o tendencijama vremena u kojem nastaju. Riječ je, naime, Scarpu, kojemu su kapetani sa svojih putovanja donosili o tada aktualnim konceptima koje zagovaraju prosvjeti- egzotično bilje kojim je vlasnik nadopunjavao i oblikovao teljsko-romantičarski teoretičari vrtnog uređenja odnosno perivoj.9 Katastarski list iz 1878. godine pouzdano je svje- vrtne umjetnosti. dočanstvo o tome da je perivoj tada potpuno formirana i zaokružena cjelina s gospodarskom zonom (vrtlarijom) u VILA ANGIOLINA – ARHITEKTURA I STIL stražnjem dijelu imanja i svim pripadajućim građevinama Eksterijer – staklenicima, švicarskom kućom, spremištem za kočije – Vila Angiolina nastala je prema tipičnim obrascima koje ondje zatječemo i danas.10 Dolaskom Južnih željeznica u onodobne gradnje na srednjoeuropskom prostoru koju vlasništvo vile 1886. godine angažiran je bečki pejzažni arhitekt Carl Schubert, predsjednik Carsko-kraljevskog druš- 11 SCHUBERT, CARL, Der Park von Abbazia, Hartleben’s Verlag, Beč, 1894. tva za izgradnju i uljepšavanje perivoja, za izradu projekta 12 KUĆEL-ILIĆ, ALEKSANDRA, Curort Abbazia – magnet za bogataše, Novi list, Liburnijski Novi list, Rijeka, 25. 4. 2004.; VALUŠEK, BERISLAV, op. cit. 8 Povijesni slijed vlasništva preuzet iz: BORIS ZAKOŠEK, op. cit. (bilj. (bilj. 3), 13. Album Curort Abbazia nastao je 8. siječnja 1883., a sastoji se 3), 146. od osam velikih fotografija vile Angioline, parka i zgrada u parku. Album je bio vlasništvo Edith Merle iz Opatije, a danas se nalazi u Hrvatskom 9 VAHTAR JURKOVIĆ, KORALJKA, Opatija – urbanistički razvoj i perivoj- muzeju turizma koji je smješten u vili Angiolini. Navedeni autori pisali su no naslijeđe, Rijeka – Opatija, 2010., 47. o ovom albumu i objavili fotografije vile i perivoja, ali ne i gospodarskih 10 DGU, Područni ured za katastar Rijeka, Ispostava Opatija, Kartograf- građevina. One su do sada bile izostavljene iz svih prikaza i analiza ovoga ska zbirka starih katastarskih karata, 1878. prostora te se u ovom radu po prvi put objavljuju. 108 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

4 (a, b, c, d) Arhitektonska snimka pročelja, južno, sjeverno, istočno i zapadno pročelje (a, b, c, d) Architectural survey of the facades, south, north, east and west façade

određuje spoj paladijevskog koncepta i elemenata radikal- dekorativni elementi koji razrahljuju strogu bidermajersku nog klasicizma odnosno bidermajera. Stoga se jasno raza- koncepciju sazdanu od lučnih formi profilacija međusobno bire sklonost stereometrijskoj formi i uravnoteženoj masi, povezanih profilacijama u kapitelnoj zoni. Plohe između dok se plohe raščlanju lučnim otvorima i pratećim lučnim lukova prizemlja dekorirane su štuko dekoracijama u ve- profilacijama koje postaju dominante artikulacije. getabilnim formama koje se ponegdje isprepliću s oblicima Riječ je o jednokatnici kompaktnog volumena nad pra- konjskih likova. Preostala dekoracija rizalitne plohe kao vokutnom osnovom koji zaključuje plitko četverostrešno i cijelog južnog pročelja klasične je provenijencije. Osim krovište. Glavnim pročeljem dominira troosni rizalit nad spomenutih korintskih polustupova rubnih katnih zona, kojim je plitka atika koja zakriljuje krovište, što doprinosi tu je niz triglifa i metopa s rozetama kojim je zaključena kubičnom dojmu volumena. Značajna osobina vanjštine je prizemna zona rizalita. Atika je trodijelna, sazdana od artikulacija rubnih katnih zona arhitravno povezanim ko- perforiranih ploča utisnutih između kvadratičnih stupića rintskim polustupovima koji obuhvaćaju i dijelove bočnih s vazama. pročelja. Osim asocijacije na Palladijeva rješenja, na ovaj Značajan oblikovni element glavnoga pročelja na ko- način pojačan je dojam kubičnosti i uravnoteženosti mase.13 jem se također razabiru oblici klasične provenijencije jest Osnovna horizontalna razdioba svih pročelja postignuta balkonska ograda izvedena u lijevanom željezu. Riječ je o je razdijelnim vijencima, dok se artikulacija realizira vrat- ogradi balkona koji povezuje tri vratna otvora glavne dvo- nim i prozorskim otvorima polukružnog i manjim dijelom rane. Kaneliranim stupićima podijeljena je u niz polja koja ravnog zaključka. Na rizalitnoj plohi, koja je rastvorena ispunjavaju meandrirajuće forme obogaćene rozetama. s po tri lučna vratna otvora u prizemlju i katu, sabiru se Prostorni koncept Iako je izvorna prostorna organizacija vile pregradnjama 13 Prepoznatljive su i uvijek prisutne osobine Palladijevih vila stereo- metrijski volumen, uravnoteženost i simetrija masa. Koncept s korintskim i adaptacijama dijelom izmijenjena, temeljem dostupne do- stupovima u bočnim katnim zonama poznat je s njegove vicentinske kumentacije, nalaza restauratorskih sondi i komparativnih palače Chiericati. WUNDRAM, MANFRED; PAPE, THOMAS, Andrea Palladio, architect between the Renaissance and Baroque, Taschen, 2008. analiza moguće ju je rekonstruirati, a u jednom dijelu samo Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku – nove spoznaje i istraživanja 109

5 (a, b) Arhitektonska snimka postojećeg stanja, tlocrt prizemlja i kata (a, b) Architectural survey of current condition, ground floor and first floor ground plan

pretpostaviti. Prostor je, naime, organiziran unutar pravo- sa zidanim stupovima najvjerojatnije povezanim lukovima kutne osnove slijedom simetričnog klasičnog koncepta koji koji su formirali šuplju jezgru. Stubišni krak prema istočnoj podrazumijeva trodijelnu prostornu podjelu. Riječ je naj- prostoriji bio je uži od ostalih dvaju krakova. S istočne stra- prije o organizaciji prizemlja s reprezentativnim salonom ne stubišta bila je jedna prostorija, veća od današnje, kojoj kod kojeg je trodijelnost postignuta korintskim stupovima se pristupalo iz glavnog salona, dok je sa zapadne strane umjesto pregradnim zidovima, a onda i položajem glavnog bila gospodarska jedinica s manjim dvokrakim stubištem za stubišta u sredini začeljnog prostora uz koji su obostrano poslugu, kuhinjom i sanitarnim čvorom. Ulaz u vilu oduvi- manje prostorije uglavnom utilitarne namjene. Pri iščita- jek je bio, baš kao i danas, u središnjoj osi stražnjeg pročelja vanju izvornog rasporeda značajnu ulogu ima nacrt pri- te na glavnom južnom pročelju. zemlja iz 1886. godine, koji je nastao kada je vila već bila U katnoj etaži obostrano uz stubište nalaze se dvije u vlasništvu Južnih željeznica.14 Nacrt prikazuje zatečeno prostorije od kojih je ona istočna smanjena zbog proši- stanje i predviđene izmjene koje se odnose na ugradnju renja stubišta. U prednjem južnom dijelu je jedna izdu- parapeta između korintskih stupova te ugradnju kamina ljena prostorija koja se proteže od istočnog do zapadnog u zid središnjeg dijela salona u prizemlju. perimetralnog zida vile. Kako se prvobitna koncepcija Navedeni nacrt iz 1886. značajan je izvor informacija ovog dijela katne etaže, u kojem su bile smještene sobe, kod analize kako stubišta tako i prostorija koje ga flanki- u brojnim adaptacijama izgubila te je zbog nedostatka do- raju jer nam razotkriva prvobitnu situaciju koja je kasnije kumentacije ostala do danas nepoznata, moguće je samo izmijenjena, a isto su potvrdila i restauratorska sondira- pretpostaviti njenu organizaciju temeljem komparativnih nja.15 Naime, stubište je bilo tipično za vrijeme nastanka primjera i nalaza restauratorskih sondi iz 2005. godine. – trokrako s odmorišnim podestima, klasične konstrukcije Jedna je mogućnost podjela u tri amfiladno vezane prostorije koje ponavljaju odnose prizemlja. To bi značilo da 14 Državni arhiv Rijeka, Fond Glavarstva Općine Volosko – Opatija, je središnja prostorija bila veća od bočnih te da je bila Građevinski ahiv, Dosje – Opatija 34. rastvorena trima vratnim otvorima rizalitne plohe koja 15 Nije točno utvrđeno vrijeme pregradnje stubišta u kojoj se ono proširuje, a istočna bočna prostorija smanjuje. su je vezivala s balkonom, dok su bočne prostorije imale 110 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

6 Tlocrt prizemlja, 1886. (Državni arhiv Rijeka) Ground floor plan, 1886 (State Archives Rijeka)

po jedan prozor prema jugu i po dva na istočnom odnosno zapadnom pročelju. Druga je mogućnost niz od četiri manje sobe, što kao mogućnost potvrđuju neki austrijski i tršćanski komparativni primjeri. Pretpostavljene she- me nije bilo moguće utvrditi sondiranjem zbog izložbene funkcije ove prostorije, što će se realizirati kada započnu radovi na obnovi i prezentaciji interijera.16 Svakako treba spomenuti vrlo indikativne nalaze preliminarnih restauratorskih sondi iz 2005. godine koje su rađene s ciljem 7 Salon u prizemlju vile definiranja slikanih slojeva.17 Tom je prilikom utvrđena Salon on the Villa ground floor izvorna žbuka s različitim prvobitnim oslicima, što je zna- čajan pokazatelj koji podržava pretpostavku o postojanju više prostorija u katu. vili Packington Hall.19 Ovo je jedan od koncepata koji na- Reprezentativni salon prizemlja staje pod utjecajem arheoloških otkrića druge polovine 18. S obzirom na to da je odmor u vili podrazumijevao i stoljeća, a očituje se prije svega u korištenju arheološki do- obvezan kontakt s prirodom, reprezentativni saloni bili sljednih klasičnih redova kako u oblikovanju eksterijera su često smješteni u prizemlju odakle se izravno i nesme- tako i interijera. Bonomijevo rješenje kasnije je rašireno tano komuniciralo s perivojem. Nekolicina klasicističkih na kontinentu te je interpretirano u raznim varijacijama, vila svjedoči o tome, a vila Angiolina dakako slijedi već pri- a srodni primjer s relativno obližnjeg područja, osim sa- hvaćeni obrazac pa se iz njena salona širokim stepenicama lona vile Schüttel u Beču, podignute prema projektu J. spušta u parterno uređeni dio perivoja.18 Kornhäusela 1815. godine, jest salon stana obogaćenog Riječ je o prostoriji izduljene pravokutne osnove po- trgovca P. A. Romana u kući Romano u Trstu koja je sa- dijeljenoj arhitravno vezanim korintskim stupovima (po građena oko 1800. i opremljena 1801. godine, a srušena 20 četiri u nizu) u tri dijela, rješenju koje promovira arhitekt 1936. godine. rimskog podrijetla Joseph Bonomi (1739. – 1808.) klasici- Reprezentativnost salona vile Angioline postignuta je stičkim interijerom Pompeian Gallery iz 1782. u engleskoj upotrebom korintskih stupova u artikulaciji prostora, ali i iluzionističkog zidnog oslika koji postaje punopravnim 16 Građevinskim sondama na pretpostavljenim mjestama pregradnih nositeljem koncepta, s kojim salon dobiva svoj potpuni zidova utvrdit će se njihove pozicije ukoliko su postojali. 17 Vila Angiolina, Pregled i pokusno sondiranje 1. kata, restauratorsko izvješće: mr. sc. Radovan Oštrić, Konzervatorski odjel u Rijeci, el. 689, 19 ENGEL, UTE, Neoclassical and Romantic Architecture in Britain, Ne- Rijeka, 2005. oclassicism and Romanticism,1750 – 1848, (ur. Rolf Tolman), Könemann, 18 Srodan koncept ima jednokatni Alagovićev ljetnikovac u Novoj Vesi 2006., 20; MIDDLETON, ROBIN; WATKIN, DAVID, Architecture of the Ni- u Zagrebu koji projektira zagrebački graditelj Bartol Felbinger sredinom neteenth Century, Electa, Milano, 1980., 87, 88. dvadesetih godina 19. stoljeća. Istoj skupini pripada Haulikov ljetnikovac 20 NEZVAL, BETTINA, Joseph Kornhäusel Lustschlösser und Theater, Ver- u Maksimiru, građen prema projektu bečkog arhitekta Franje Schüchta lag Berger, 2010., 55; DE FEO, ROBERTO, Giuseppe Borsato 1770 – 1849, 1840. godine, u kojem se iz salona širokim stubama spušta u perivoj. Scripta Edizioni, Verona, 2016., 391, 392. Vila Angiolina i vrtlarija s gospodarskim zgradama 111

8 Sjeverni zid salona Northern wall of the salon

smisao i artikulaciju. 21 Riječ je o klasicističkom konceptu koji podrazumijeva iluziju arhitektonskih i dekorativnih elemenata kojima se simuliraju arhitravno vezani nizovi pilastara koji podržavaju kazetirani strop bogat dekorativnim ispunama. Sačuvani projekti za dekoracije zidova i stropova reprezentativnih salona klasicisičkih tršćanskih palača i vila, koji su nažalost uglavnom uništeni, dokumentiraju da je ovaj način dekoriranja interijera tijekom prve polovine 19. stoljeća bio prisutan na tom području.22 Ovaj 9 Palača Romano u Trstu, tlocrt i presjek (preuzeto iz: De Feo, 2016.) Romano Palace in Trieste, ground plan and cross-section (from: način dekoriranja interijera afirmira skupina slikara odno- De Feo, 2016) sno dekoratera koji djeluju na području Veneta, ali i Trsta, među kojima svakako treba izdvojiti Venecijanca Giuseppea Borsata (1771. – 1849.). Borsato, naime, izvodi cijeli niz Romano među prvim je Borsatovim radovima koji izvodi trompe l'oeil fresaka radeći za mnogobrojne naučitelje od s Canaleom, a u kontekstu opatijske vile zanimljiv je zbog Trsta i Trevisa do Venecije i Padove, kojima afirmira svoj de- srodnog koncepta kao i zbog činjenice da će imati utjecaja korativni stil po kojem postaje poznat i cijenjen kao slikar i na slikare mlađih generacija i postati prihvaćena forma u 23 profesor dekoracija. Utjecaji na Borsatov rad, koji proizlazi dekoriranju tršćanskih klasicističkih interijera tijekom prve iz talijanske iluzionističke tradicije, kreću se u širokom ras- polovine istoga stoljeća.26 ponu od Piranesijevih grafika i pompejanskog slikarstva do Oblikovni sustav glavnog salona vile Angioline svaka- engleskih zbirki dekoracija te napokon francuskog empirea ko proizlazi iz ove tradicije, s tim da se evidentno upliću koji predstavljaju Napoleonovi arhitekti C. Percier i P. F. L. elementi bidermajera odnosno romantičnog historicizma. 24 Fontain. Neki od Borsatovih suradnika ujedno su i pro- Naime, osim slikanih pilastara značajan element raščlambe tagonisti ovoga stila u Trstu poput Antonia Basolija (1774. zidnih ploha salona predstavljaju lučni otvori odnosno luč- – 1848.) i Giambattiste Canalea (1745. – 1825.), a onda i ne niše zidova kojima se formira karakterističan koncept Giuseppea Bernardina Bisona (1762. – 1844.) te Giuseppea poznat iz interijera klasicističkih odnosno bidermajerskih 25 Gatterija (1799. – 1878.). Interijer već spomenute kuće palača i dvoraca srednje Europe, među kojima su najpoznatiji salon Muza u bečkoj Albertini i salon dvorca u Weilbur- 21 Salon je obnovljen restauratorsko-konzervatorskim radovima 2001. 27 godine. Osim uklanjanja drvenih pregrada, ovim je zahvatom prezentiran gu. Dekorativni repertoar klasične je provenijencije te se prvobitni sloj zidnog i stropnog oslika. pojavljuje u vidu meandara, akanta, arabeski, ovula, rozeta, 22 AMOROSO, MARIA PIA; PARLADORI, MARINA, Le ville triestine del girlandi itd. Prikaz ženske figure na kićenom postamentu periodo neoclassico, Neoclassico: arte, architettura e cultura a Trieste, 1790 - 1840, Marsilio, Venezia, 1990., 224 – 242. s vazom cvijeća u vrhu formom podsjeća na klasicistički 23 DE FEO, ROBERTO, op. cit. (bilj. 20), 391 – 570. 26 Isto, 391, 392. 24 Isto, 52 – 68. 27 BENEDIK, CHRISTIAN, The Albertina – The Palais and the Hofburg Sta- 25 AMOROSO, MARIA PIA; PARLADORI, MARINA, op. cit. (bilj. 22), 234; te Rooms, Beč, Christian Brandstätter Verlag, 2008., 144 – 155; NEZVAL, isto, 65. BETTINA, op. cit. (bilj. 20), 18 – 23. 112 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

10 Palača Romano u Trstu, glavna dvorana u razdoblju prije rušenja 11 Palača Avogardo, Treviso, zidni oslik, G. Canal, (preuzeto iz: De Feo, (preuzeto iz: De Feo, 2016.) 2016.) Romano Palace in Trieste, main hall in the period prior to demolition Palace Avogardo, Treviso, wall painting, G. Canal, (from: De Feo, 2016.) (from: De Feo, 2016.)

motiv kandelabra kojim talijanski majstori početkom 19. cvijeća. Ovi prikazi, koji potječu iz života, na tragu su inti- stoljeća rado ukrašavaju zidove reprezentativnih salona mizma ili čak svojevrsnih genre scena kojima se bidermajer palača i vila.28 Osim kandelabara prikazuju se vaze i urne, vraća nakon heroičke geste klasicizma.30 Objektivni pristup a svi ti motivi zapravo deriviraju iz Piranesijevih grafika kojim se prikazuju univerzalne istine i doživljajni kojem je objedinjenih u poznatom albumu pod nazivom Vasi, can- blizak bidermajer očituju se u ispreplitanju klasicističkih delabri, cippi, sarcofagi, tripodi, lucerne ed ornamenti antic- i realističnih motiva. Kolorit je u službi navedenih ideja hi, u razdoblju 1778. – 1780., koji se koriste kao modeli i koncepata pa se različiti tonovi sive i bijele koriste pri za dekoracije.29 Sloboda interpretacije u kojoj je klasična postizanju skulpturalnosti elemenata klasicističke prove- forma zamijenjena ženskim tijelom govori o prisutnosti nijencije, dok se polikromija koristi u prikazima cvijeća i romantičarskog duha, što je sasvim u skladu s vremenom životinja.31 nastanka vile. Tehnika teraca korištena je u izvedbi podne obloge ovo- Stropna ploha Angiolinina salona, prekrivena geometrij- ga salona. Kombinacijama sitnijeg i krupnijeg granulata ski organiziranim poljima slikanih kazeta i njihovih ispuna crne, bijele i narančaste boje formirana su polja odnosno koje simuliraju trodimenzionalnu vegetabilnu dekoraciju ornamenti kojima je artikulirana ploha. Poštujući prostorni ponegdje isprepletenu s likovima putta, maskerona, mito- ritam ona je tretirana u tri zasebne cjeline koje određuje loških bića ili rogovima izobilja, izvedena je u sivim tonovi- ma (grisaille). U središtu kazeta stropova rubnih dijelova su 30 GAŠPAROVIĆ, MIROSLAV, Slikarstvo bidermajera u Hrvatskoj, Bider- medaljoni u formi kartuša s prikazima životinja na kojima majer u Hrvatskoj 1815 – 1848, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997., je primijenjen način slikanja quadro riportato, dok strop nad 122. 31 Restauracijom zidnog oslika, koja je provedena 2005. godine, središnjim prostorom u središtu kazeta ima slikane prikaze prezentiran je opisani slikani sloj glavnoga salona. Svi su kasniji slikani slojevi uklonjeni te je klasicistički oslik dijelom restauriran, a dijelom rekonstruiran. Na mnogim je mjestima umjesto retuša rađen preslik, 28 Palazzo Avogardo, Treviso; Casa Barisan, Castelfranco Veneto; vila što je zasigurno umanjilo njegovu autentičnost. Korištene su boje nea- Spilimbergo, Domanins; Palazzina Martignon, Treviso; Palazzo Bonfaldini, dekvatnog sastava, zbog čega nije postignuta karakteristična titravost Venezia itd. i transparentnost ploha koji bi bili u skladu s izvornima. Restauratorsko 29 DE FEO, ROBERTO, op. cit. (bilj. 20), 393, 403, 415. izvješće, 2005. Vila Angiolina i vrtlarija s gospodarskim zgradama 113

12 Vila Spilimbergo, Domanins, zidni oslik, G. Canal, (preuzeto iz: De 13 Vila Angiolina, zidni oslik Feo, 2016.) Vila Angiolina, wall painting Vila Spilimbergo, Domanins, wall painting, G. Canal, (from: De Feo, 2016.)

bordura u formi meandra unutar koje su polja krupnijeg a kasnije rasadnik35 smještena je između glavne gradske granulata, dok su s njene vanjske strane okviri izvedeni prometnice, današnje Ulice maršala Tita i vile Angioline na sitnijim granulatom. Sasvim srodan, gotovo identičan kon- terenu blago nagnutom prema moru. Sadržaji vrtlarije, koji cept teraco poda s bordurama u formi meandara nalazi se u zauzimaju oko desetinu ukupne površine perivoja organizi- prizemlju vile Sartorio u Trstu čiju obnovu iz 1838. godine rani su na način da tvore zatvorenu prostornu kompoziciju potpisuje tršćanski arhitekt Nicolo Pertsch.32 koju sa sjeverne strane određuju staklenici i klijalište, a s južne strane zgrada za spremište alata, izvorno spremište GOSPODARSKA ZONA – VRTLARIJA I POPRATNE kočija. Istočnu stranu vrtlarije definira Švicarska kuća uz GRAĐEVINE koju se nalazila otvorena vodena površina (bazen), koja je Perivoj vile Angioline uspostavljen je na površini koja danas zatvoreno, ukopano spremište za vodu te nekadašnja odgovara današnjoj te osim reprezentativnog sadrži i uti- kuća za vrtlara. Zapadnu stranu određuje glavna pješačka litarni, gospodarski dio – vrtlariju (Gärtnerei) sa stakleni- komunikacija kojom se s Ulice maršala Tita pristupa vili i cima i gospodarskim zgradama. Prostor vrtlarije, koji uk- njezinim pomoćnim sadržajima. Naglašena je vratima za ljučuje vanjske površine (klijalište, rasadnik) i gospodarske ulaz u perivoj, a prostor između ograde perivoja i stražnjih zgrade: dva međusobno povezana staklenika s pomoćnim pročelja staklenika obrastao je visokom i grmolikom vege- prostorima, spremište za kočije, Švicarsku kuću i vrtlarevu tacijom te se ne doživljava iz ulične perspektive. Navedena kuću33 uspostavljen je u razdoblju formiranja perivoja od 1845. do 1860. godine i održao je svoju izvornu funkciju prostorna kompozicija kojom je utilitarni sklop vrtlarije kao pomoćni gospodarski sadržaj sve do danas. Kao i ostali vegetacijom vizualno odvojen od reprezentativnog dijela dijelovi reprezentativnog perivoja uz stambenu vilu, a po- perivoja očuvana je do danas. tom javnog parka turističkog naselja, prostor vrtlarije mi- Povijesna geometrija vanjskih površina vrtlarije, koju jenjao je svoju prostornu organizaciju prilagođenu zahtje- pratimo na povijesnim kartografskim prikazima temelji se vima vremena i načinu korištenja.34 Nekadašnja vrtlarija, na ortogonalnom rasteru, za razliku od nepravilnih, organski vođenih staza u perivoju. Na najstarijem katastarskom 32 Trieste: l'architettura neoclassica, guida tematica, ur. Fulvio Caputo, planu iz 1878. godine dokumentirana je izvorna prostorna Roberto Masiero, Edizioni B&M fachin, Trieste, 1988., 257 – 259. organizacija prema kojoj je prostor vrtlarije bio organiziran 33 Na lokaciji vrtlarske kuće izgrađena je današnja zgrada ljekarne. ZAKOŠEK, BORIS, op. cit. (bilj. 3), 147. 34 Promjene prostorne organizacije perivojnih staza i vanjskih površina vrtlarije mogu se pratiti analizom povijesne kartografske dokumentacije: 35 Nakon Drugoga svjetskog rata vrtlarija postaje rasadnikom u koje- katastarske karte iz 1878. godine, Plana Opatije izrađenog na katastarskoj mu se i danas uzgaja sezonski biljni materijal, uglavnom cvijeće, nami- karti iz 1897. godine, te Situacijskih planova iz 1894. godine (C. Schubert) jenjeno sadnji na cvjetne gredice ne samo u perivoju Angiolina, već i u i Plana Parka 1. maj iz 1955. godine (R. Domac). ostalim opatijskim parkovima. 114 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

14 (a, b, c) Detalji stropa salona (a, b, c) Details of the salon ceiling

u šest uzdužno položenih kvadratnih polja.36 U razdoblju staze sa sjeverne strane spremišta za kočije, vjerojatno za svoga nastajanja vrtlarija je bila namijenjena isljučivo za potrebe kolnog pristupa i proširenog sadržaja vrtlarije.42 održavanje biljnih nasada u perivoju vile. Prilikom velike Osim istočnog staklenika, spremišta za kočije i Švicarske obnove, nakon što vila s perivojem 1882. godine prelazi kuće do danas su očuvane i najstarije strukture kamenom u vlasništvo Južnih željeznica, u čiju je rekonstrukciju bio i betonom omeđenih polja vrtnih gredica koja se nalaze u uključen Carl Schubert,37 vrtlarija postaje gospodarski sa- sjevernom dijelu vrtlarije. Prostorna organizacija i razdioba držaj koji zadovoljava potrebe i ostalih, novo uspostavlje- ploha temeljena na ortogonalnom rasteru staza koje ome- nih parkova u Opatiji uz hotele Kvarner i Stephanie te vilu đuju vrtne plohe ujedno naglašava geometričnost utilitar- Amaliju.38 U tom se razdoblju prostor velikih polja, koja nog, gospodarskog dijela perivoja. U kontrastu s konceptom se nalaze bliže stakleniku, zbog potrebe proširenja uzgoja vijugavih, organski vođenih staza reprezentativnog dijela, i načina obrade dijele u uže gredice, odnosno manje plohe čini bitno obilježje povijesnog perivoja. Gospodarski sklop izduženog, pravokutnog oblika.39 Prostor neposredne oko- perivoja vile Angiolina, vrtlarija sa staklenicima i ostalim line vrtlarije zadržava svoju organsku kompoziciju uskih, pomoćnim zgradama kao nezaobilazni dio romantičarski vijugavo vođenih staza.40 Put kojim se iz središnje ulice na- koncipiranog perivoja iz druge polovine 19. stoljeća jedi- selja pristupa vili Angiolini naglašene je širine zbog kolnog ni je očuvani primjer prostorne organizacije, graditeljskih pristupa do spremišta za kočije i staje (Remüse/Stall).41 Go- struktura i biljnog fonda na širem regionalnom području. tovo identična situacija organizacije vrtlarije prikazana je na Planu Opatije iz 1897. godine, ali se u pogledu prostorne STAKLENICI organizacije južnog dijela vrtlarije uočava uvođenje nove Staklenici vile Angioline funkcijom su bili usko vezani za vrtlariju uz koju su sagrađeni, iako su zapravo bili obvezan dio privatnih i javnih romantičarskih perivoja onoga vre- 36 Na tom katastarskom planu označene su svijetlozelenom bojom plohe čija su osnova bili travnjaci, odnosno nisko raslinje, u kojima su mena. Povijest staklenika, vezana za pronalaženje načina zasađena pojedinačna stabla ili skupine stabala, a tamnijom nijansom zaštite i uzgoja bilja u kontroliranoj okolini, seže u antičko sivozelene boje šumarci i plohe pretežito visoke vegetacije. razdoblje kada nastaju prvi prototipovi.43 Nove tehnološke 37 Carl Schubert bio je ravnatelj bečkog carsko-kraljevskog Društva za izgradnju perivoja i uređenja novih perivoja oko hotela Kvarner (1874.), mogućnosti željezne konstrukcije devetnaestog stoljeća hotela Kronprinzessin Stephanie (1886.) te depandansi i vila u Opatiji. 38 Tada je bio uspostavljen potez međusobno povezanih javnih zelenih prostora lječilišnog mjesta Opatije, čije je ishodište bio perivoj vile 42 U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata naglašava se uloga pe- Angiolina. rivoja Angiolina kao javnog parka, integriranog u zeleni sustav ostalih parkova uz povijesne hotele. Perivoj u skladu s tadašnjim ideološkim 39 Prostorni raspored gredica, omeđenih polja i niskih staklenika prika- pristupom mijenja naziv u Park 1. maj. Za upravljanje opatijskim parko- zan je na Situacijskom planu zgrada i parkova Društva Južnih željeznica vima oformljeno je poduzeće Parkovi, čiji se glavni rasadnici i staklenici izrađenom 1894. godine. nalaze upravo na području parka Angiolina. U tom je razdoblju došlo 40 SCHUBERT, CARL, (bilj. 11), 9. Autor opisuje perivoj vile Angioline kao do nove gradnje kotlovnice i zapadnog staklenika, a intenziviranjem labirint staza u gustoj i divlje izrasloj šumi lovora te prostore s mnoštvom proizvodnje u rasadniku geometrija polja dobila je dodatnu podjelu. bilja i stabala jedinstvenih primjera egzota, kao što su Sequoia gigantea, Polja su ograđena niskim betonskim zidovima, koji su ujedno temelji za Cedrus Libani, Magnolia grandiflora itd. postavljanje niskih staklenika. 41 Isto, prilog – karta. 43 HIX, JOHN, The Glasshoouse, Phaidon, 1996., 8 – 27. Vila Angiolina i vrtlarija s gospodarskim zgradama 115

15 Prostorna organizacija gospodarske zone s rasadnikom Spatial organisation of the farm zone with nursery garden

dovode razvoj do vrhunca, ali izazivaju i prijepore između naime, iskustveno dolazi do rješenja prilagođenog hladnoj arhitekata i vrtlara. Vrlo je popularan, naime, bio arhitek- njemačkoj klimi u kojem južnu vertikalnu stijenku kao i tonski tip staklenika koji predstavlja zidanica s velikim krovnu površinu izvodi u staklu, dok sjeverni, istočni i za- ostakljenim otvorima na glavnom pročelju (često s osta- padni zid izvodi u solidnom materijalu. Koristi rubne zida- kljenim krovom) čiji je identitet određen arhitektonskim ne paviljone koji zatvaraju središnji ostakljeni dio te znatno elementima i dekoracijom. Preferiraju ga arhitekti, dok reducira dekorativne elemente. Utjecaj Sckella na europski vrtlari zagovaraju željeznu ostakljenu konstrukciju zbog kontinent bio je doista velik pa se srodna tipologija tijekom količine svjetlosti koju propušta te u potpunosti ispunja- prve polovine 19. stoljeća zatječe u Austriji, Češkoj i Polj- va svoj smisao i svrhu. Tijekom 19. stoljeća željezo se sve skoj odakle dopiru i do ostalih dijelova Monarhije. više uvlači u arhitektonski tip staklenika, da bi od sredine Staklenici, smješteni duž sjevernog ruba platoa vrtla- stoljeća postalo dominantom konstrukcije.44 Na europskom rije vile Angioline, dijelom potječu iz vremena formiranja kontinentu vrlo značajan i utjecajan bio je Friedrich Ludwig perivoja, dakle iz treće četvrtine 19. stoljeća, dok je naj- von Sckell (1750. – 1823.) koji pomiruje znanstvenu bo- veći zapadni nastao moguće tridesetih godina 20. stoljeća taniku i formalnu estetiku.45 Poznat je njegov željezni sta- zamijenivši dva prvobitna staklenika koji su bili na tom klenik iz 1807. uz Nymphenburg u Münchenu, a onda i mjestu. Spomenuti katastarski listovi prikazuju staklenik staklenik u Starom botaničkom vrtu iz 1818. godine. Sckell, u jedinstvenoj izduljenoj približno pravokutnoj formi, a riječ je zapravo o četiri različita dijela u nizu, što nam do- 44 Nekoliko staklenika engleskog arhitekta i vrtnog dizajnera Jeffryja kazuje Rottmayerova fotografija iz 1883. koja je kao i kod Wyatvillea (1766. – 1840.) prezentira arhitektonski tip staklenika iz prve spremišta za kočije i Švicarske kuće od izuzetnog značaja četvrtine 19. stoljeća u kojima su kameni elementi reducirani do mak- simuma te se koristi željezo za stupove interijera i krovnu konstrukci- kao jedini izvor o njihovom cjelovitom prvobitnom izgle- ju Camellia House u Bretton Hallu (1812.), na staklenicima u Longleat du. Iako obrasli zelenilom u romantičarskom duhu onoga House (1814.), Ashridge Park (1815.), Belton House (1820.), oranžeriji u Chatsworthu (1826.), Botanical House u Woburn Abbey (1836.) itd. Isto, vremena, s fotografije se jasno razabiru njihovi volumeni, 74 – 115. struktura i artikulacija. 45 Isto, 98 – 100. 116 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

16 Staklenici, iz albuma Curort Abbazia, J. B. Rottmayer, 1883. Conservatories, from the album Curort Abbazia, J. B. Rottmayer, 1883

Prema navedenoj fotografiji, istočni staklenik sastoji 17 (a, b, c) Nacrti staklenika, tlocrt, južno pročelje, presjek se od rubnog zidanog paviljona s velikim prozorom i sta- (a, b, c) Drawings of conservatory, ground plan, southern facade, klenim krovom na koji se nadovezuje željezna ostakljena cross-section konstrukcija koja se pruža u smjeru istok – zapad te je do danas očuvana gotovo do detalja. Evidentno je da se radi konstrukcija s metalnim vijcima. Na željeznoj rešetci juž- o kombinaciji zidanog i ostakljenog tipa, prilagođenog nog pročelja ovješene su željezne police koje pripadaju klimatskim uvjetima mediteransko-kontinentalne klime, izvornoj strukturi staklenika. Dio poda popločen je ploči- koji afirmira spomenuti Ludwig von Sckell. Konstrukciju cama u terakoti, dok je dio prekriven betonom recentnijeg podržava stražnji uzdužni zid visine oko 250 cm i prednji datuma. Zanimljivost je svakako sustav podnog grijanja uzdužni zid visine oko 80 cm, a sastoji se od dvostrešnog koji je tijekom vremena s ugljena prešao na mazut, a sa- krova i vertikalnih nosača južnog pročelja. Teret krova, saz- stoji se od željeznih cijevi koje su položene u kanale koji danog od željeznih rebara T profila koja podržavaju staklo, presijecaju staklenike i zatvoreni su betonskim odnosno preuzima spomenuti stražnji zid, a u prednjem dijelu že- željeznim elementima. Staklenik nikada nije imao sustav za ljezna konstrukcija od vertikalnih nosača s gredom, koja ventiliranje, međutim, možemo pretpostaviti da je grijanje je postavljena na spomenutom zidanom parapetu. Raspon bilo ugrađeno već prilikom izgradnje. krova prevladan je željeznim elementima koji u pravilnom Prema fotografiji, sljedeći u nizu bio je još jedan ma- ritmu od oko 2 m prenose njegovu težinu na stražnji zid nji potpuno ostakljeni volumen koji se oslanjao na glav- odnosno željezne vertikale na južnom pročelju. Oblikovno i nu zgradu. Potonja je bila dominanta ove cjeline, zidana stilski najzanimljiviji dijelovi ove konstrukcije od lijevano- u opeci, rastvorena četirima velikim prozorima segmentnog željeznih elemenata su vertikale ili pilastri južnog proče- zaključka prema jugu i glavnim ulazom lučnog zaključka na lja kao i arhitravna greda. Naime, njihova su vanjska lica zapadnom pročelju. Riječ je o arhitektonskom tipu stakleni- ukrašena dekoracijom srednjovjekovne provenijencije u ka, što je za vrijeme nastanka sasvim uobičajena pojava. Za formi četverolista, prepletenih traka i šiški. Ova dekoracija ovakve je građevine bilo karakteristično ostakljeno krovište u duhu je vremena i ide u prilog pretpostavci o nastanku kako bi se biljkama osiguralo što više svjetlosti, pa se stoga, staklenika tijekom treće četvrtine 19. stoljeća. Zanimljivost iako nije vidljivo s fotografije, može pretpostaviti njegovo na horizontalnoj gredi su maleni žljebovi koji se javljaju u postojanje i u ovom slučaju. pravilnom ritmu od svakih tridesetak centimetara, a služe Zapadni staklenik arhitektonskog tipa kao i manji osta- za odvod vode s krovišta.46 kljeni volumen zamiijenjeni su novim današnjim stakle- Interijer ovoga staklenika organiziran je trima uzdužnim nikom koji je tlocrtno ponovio njihovu formu. Do ovih nizovima polica s dva prolaza. Police duž južnog i sjever- je izmjena došlo prije 1940. godine iz koje potječe nacrt nog zida izrađene su u betonu, dok središnju čini željezna potojećeg stanja na kojem je prikazan današnji staklenik.47 46 Sondiranjem je utvrđen prvobitni bojeni sloj željezne konstrukcije oxidrot boje koja je nanesena preko nešto tanjeg uljanog podslika na- 47 Državni arhiv Rijeka, Fond Glavarstva Općine Volosko – Opatija, rančaste boje. V. Varšić, 2016. Građevinski ahiv, Dosje – Opatija. Vila Angiolina i vrtlarija s gospodarskim zgradama 117

18 (a, b, c, d, e) Staklenik iz sredine 19. stoljeća, današnje stanje (a, b, c, d, e) Conservatory from mid-19th century, current condition

Čini ga ostakljeni volumen izduljene pravokutne osnove i osiromašena uklanjanjem drvenih pročeljnih elemenata, oslonjen na uzdužni zid stražnjeg skladišta koji se sastoji međutim Rottmayerova fotografija iz 1883. godine svje- od uske dugačke prostorije što se proteže cijelom duljinom dočanstvo je i dokaz da je bila sagrađena u skladu s uobi- staklenika. Zidano je kamenom te žbukano, a oblikovni čajenim obrascima oblikovanja. Prvi put se spominje kao detalji njegovog zapadnog bočnog pročelja odgovarali bi gospodarska zgrada u gruntovnoj zabilježbi iz 1875. kada razdoblju između dva rata, kada je vjerojatno ova cjelina iz vlasništva Higinijeva sina Paola Scarpe prelazi u ruke nastala. grofa Viktora Chorinskog.48 Pregrađena je i proširena 1884. godine, kada je već bila u vlasništvu Južnih željeznica. Tada ŠVICARSKA KUĆA I SPREMIŠTE ZA KOČIJE se naziva Schweizerhaus ili Schweizerhütte, dakle švicarska Obvezan dio romantičarskog perivoja engleskog tipa kuća, a često i ex Milchstube ili ex latteria, odnosno bivša bila je švicarska kuća, prepoznatljiva po svom rustikalnom mljekara.49 Postojanje mljekare u okviru perivoja može se izgledu zbog vidljive drvene građe odnosno drvenih elemenata artikulacije njene vanjštine. Švicarska kuća Angi- 48 ZAKOŠEK, BORIS, op. cit. (bilj. 3), 147. olinina perivoja tijekom vremena značajno je izmijenjena 49 Isto, 147. 118 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

19 Švicarska kuća, iz albuma Curort Abbazia, J. B. Rottmayer, 1883. 20 Spremište za kočije, iz albuma Curort Abbazia, J. B. Rottmayer, 1883. Swiss house, from the album Curort Abbazia, J. B. Rottmayer, 1883 Storage facility for carriages, from the album Curort Abbazia, J. B. Rottmayer, 1883

povezati s poznatom sklonošću pripadnika visokih društve- glavnog ulaza na imanje koji se nalazio na njegovom sjevernih slojeva praktičnom bavljenju poljoprivredom, botani- nom rubu prema glavnoj cesti, današnjoj Ulici Maršala Tita. kom ili nekim oblikom proizvodnje, što uključuje i mljekar- Jednostavna zidanica pravokutne tlocrtne forme sa- ske proizvode. Poznato je također da je otmjeno bilo imati građena je vjerojatno u razdoblju formiranja perivoja, što farmu za razonodu odnosno poljepšano gospodarstvo (La bi značilo tijekom pedesetih odnosno šezdesetih godina ferme ornée).50 Naziv Švicarska kuća zadržan je do današnjih 19. stoljeća. Ona je tijekom druge polovine 20. stoljeća dana, mada su se nizale raznorodne namjene, od pansiona nadograđena, pri čemu je izgubila svoja izvorna obilježja, i glazbene sobe do vrtlarske kuće i ureda poduzeća koja se a Rottmayerova fotografija jedino je svjedočanstvo njenog bave opatijskim parkovima.51 Danas pripada Hrvatskom prvobitnog oblikovanja. Naime, spomenuta fotografija do- muzeju turizma, u muzejskoj je funkciji te prezentira po- nosi izgled njenog glavnog zapadnog pročelja sa širokim vijest opatijskog turizma. lučno zaključenim vratnim otvorom koji zadire u zabatnu Riječ je zidanoj katnici koja je cijelom dužinom glavnog zonu pročeljne plohe. Osim osnovnog koncepta pročelja, s južnog pročelja imala drvenu konstrukciju s balkonom. fotografije se razabire i nagib dvostrešnog krovišta kojim Konstrukcija se sastojala od četiriju drvenih vitkih stupova je formiran njegov zabatni zaključak te cijeli niz elemena- koji su podržavali balkon kao i daščanu oplatu koja je pra- ta arhitektonske plastike kojom je oblikovano. Razdijel- tila zaključnu zabatnu formu pročelja. Zahvaljujući sitnim nim profiliranim vijencem, koji se nalazi u visini kapitelne rezbarijama dasaka balkonske ograde i zabatne oplate kom- zone dovratnika vratnog otvora, ploha je podijeljena u dvije pletna se konstrukcija doimala bogato ornamentiranom zone. U gornjoj zabatnoj zoni nalazi se lučni dio vratnog te je asocirala na tradicijske kuće alpskog podneblja. Sitne otvora uz koji su obostrano dvije stilizirane rozete u formi dekoracije u formi visećih lukova, zvjezdica ili četvrolista medaljona. Duž zabatnog zaključka proteže se uglata zup- pripadaju dekorativnom repertoaru romantičnog histori- časta dekoracija koja se može protumačiti kao reminiscen- cizma i karakteristične su za šezdesete pa i sedamdesete cija visećih lukova. Dovratnici i luk vratnog otvora glatke godine 19. stoljeća. Unatoč izmjenama koje je ova građevina su obrade bez profilacija. doživjela, njen prostorni koncept u osnovi je sačuvan jed- Restauratorskim sondiranjem utvrđeni su izvorni zidovi nako kao i dvokrako stubište s karakterističnom lijevano- ove građevine s pripadajućom žbukom i naličem kao i na- željeznom ogradom. knadne intervencije, što u spoju s informacijama koje pruža Pomoćna gospodarska građevina, nekadašnje spremište spomenuta povijesna fotografija rezultira jasnom slikom o za kočije, koja je danas u funkciji rasadnika, smještena je u njenom prvotnom volumenu i pročeljnom oblikovanju. Bila stražnjem dijelu perivoja vile Angioline, točnije između ra- je to zidana prizemnica pravokutne tlocrtne forme s dvo- sadnika i same vile. Kako se razabire sa starih katastarskih strešnim krovištem nagiba oko 30°. Prostor je bio podijeljen listova (1878., 1897., 1893., 1900.), do nje je vodio put od u dvije međusobno povezane prostorije – zapadnu, tlocrtno veću, u kojoj se vjerojatno spremala kočija, i istočnu, ne- 50 MARUŠEVSKI, OLGA; JURKOVIĆ, SONJA, Maksimir, Školska knjiga, što manju. Svaka je prostorija imala vlastiti ulaz – istočna Zagreb, 1992., 22; ŠVERKO, ANA, Ferme ornée Garagninovih u Divuljama kod Trogira, Radovi IPU, 33/2009., 217 – 226. vratni otvor dimenzija vjerojatno sličnih današnjima, a 51 ZAKOŠEK, BORIS, op. cit. (bilj. 3), 147. zapadna veliki lučno zaključeni vratni otvor koji je vidljiv Vila Angiolina i vrtlarija s gospodarskim zgradama 119

21 Rekonstrukcija spremišta za kočije Reconstruction of the storage facility for carriages

na spomenutoj povijesnoj fotografiji. Istočna je prostorija bila zaključena grednikom, što nam dokazuju ležišta greda u zidovima, dok današnja drvena međukatna konstrukcija u objema prostorijama potječe iz vremena nadogradnje i preoblikovanja kojim se formiralo postojeće stanje.

UTJECAJI I PITANJE AUTORSTVA 22 Izrez s katastarske karte 1878. (Geodetska uprava ispostava Opatija) Ideja o oblikovanju cjelina s otmjenom paladijevskom Clip of cadastre map 1878 (State Geodetic Administration, Opatija arhitekturom koju okružuje engleski perivoj potječe iz 18. branch office) stoljeća. Popratne građevine različite oblikovne provenijencije i stilova također su obvezna tema ovakvih prostora koji postaju pokusni teren za stilski pluralizam, a njihova je simbolika vezana za ideju tolerancije i osobne slobode.52 umjetnosti na Sveučilištu u Kielu.54 Brojne stranice posve- Treba napomenuti da su fiziokratske ideje 18. stoljeća imale ćuje oblikovanju perivoja, njegovim vizualnim kvalitetama i snažan utjecaj na aristokraciju, što dokazuje strastveno doživljajima koje može izazvati, zagovaraući jednostavnost bavljenje agronomijom i botanikom kao i uređivanje poljep- i prikladnost kako hortikulturnog uređenja tako i arhitek- šanih gospodarstava odnosno farmi za razonodu. Uređenje ture. Hirschfeldov koncept primjenjuje se tijekom 19. sto- vrtlarije sa staklenikom u dijelu Angiolinina perivoja govori ljeća diljem Europe, a Scarpina je vila s perivojem jedan od o interesu vlasnika za botaniku i uzgoj bilja što je, dakle, primjera u kojem nalazimo sve karakteristične i poželjne bilo sasvim u duhu vremena. elemente.55 Ne treba zanemariti činjenicu da je Scarpa bio U Austriji je slobodnozidarska inicijativa pripomogla jedan od značajnijih članova riječke masonske lože pa se prihvaćanju engleskog perivoja zahvaljujući konotacijama tragom tumačenja o povezanosti slobodnozidarske filozo- slobode i prosvijećenosti koju je nosio pa se prvi takvi pe- fije s idejom slobode koju simbolizira engleski perivoj može rivoji nalaze u okolici Beča, uređeni prema narudžbama obrazložiti njegova želja da formira vlastiti takav perivoj.56 aristokracije i visokih građanskih krugova.53 Najpoznatiji 54 Isto, 24 – 27. je Laxenburg koji poprima obličje engleskog perivoja pot- 55 Rijeka je u razdoblju formiranja Angiolinina perivoja poznavala kraj 18. stoljeća, postavši uzorom za mnoge perivoje di- engleski perivoj Vranyczanyjevih koji je respektirajući prirodnu konfi- ljem Monarhije. Krucijalno djelo Theorie der Gartenkunst guraciju terena uređen na posjedu Plasse. Umjesto raskošne rezidencije tamo se nalazila skromna arhitektura u cottage stilu, ali i brojne popratne (1779. – 1785.), posvećeno uređenju ovakvih prostora, pot- građevine – staklenici, staje, zgrade za poslugu i vrtlare, od kojih do danas pisuje C. C. Lorenz Hirschfeld, profesor filozofije i lijepih nije ništa očuvano. Ovu situaciju ilustriraju nacrti Filiberta Basariga za preuređenje privatnog u javni park sedamdesetih godina 19. stoljeća. DE 52 MARUŠEVSKI, OLGA; JURKOVIĆ, SONJA, op. cit. (bilj. 50), 16, 18; WITT- CANZIANI, THEODOR, Obitelj Vranyczany – Dobrinović – aktivni sudionici KOWER, RUDOLF, English Neo-Palladianism, the landscape Garden, China preobrazbe slike grada Rijeke u 19. stoljeću, Veličanstveni Vranyczany, and the Enlightment, L'A r t e, 6, 1969: 20, 30. katalog izložbe, MUO – Matica hrvatska, Zagreb, 2016., 57 – 71. 53 HAJÓS, GÉZA, Romantische Gärten der Aufklärung, Englische Lan- 56 TOŠEVA-KARPOWICZ, LJUBINKA, Masonerija, politika i Rijeka, Državni dschaftskultur der 18. Jahrhunderts in und um Wien, Böhlau, Wien, 1989., arhiv Rijeka, Posebna izdanja, 2015.; 81, 108, 117; VALUŠEK, BERISLAV, op. 45 – 59; MARUŠEVSKI, OLGA; JURKOVIĆ, SONJA, op. cit. (bilj. 50), 16, 18. cit. (bilj. 3), 38. 120 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

23 Izrez s plana zgrada i vrtova Južnih željeznica u Opatiji, C. Schubert, 1894. Clip of plan of buildings and gardens of Southern Railways in Opatija, C. Schubert, 1894.

Beč je za cijelu Monarhiju bio rasadnik novih arhitek- kao i Higinijeva obitelj, što ih je povezalo u dugogodišnju tonskih koncepata, čemu je osobito doprinosio stručni suradnju i prijateljstvo.60 Higinio je dakle poslovno i privat- arhitektonski časopis Allgemeine Bauzeitung u kojemu se no bio vezan za Trst, vrlo značajan grad Monarhije koji je objavljuju svi značajniji projekti različitih tipova građevina, upravo tijekom prve polovine 19. stoljeća doživljavao svoj a koji se tiska od 1838. godine. Među bečkim graditeljima rast i razvoj. Najznačajniji protagonisti tršćanskog neokla- prve polovine 19. stoljeća svakako treba istaknuti Josefa sicizma bili su Pietro Nobile (1776. – 1854.) i Matteo Per- Kornhäusela (1782. – 1860.) kao glavnog predstavnika ra- tsch (1769. – 1834.) koji dio svoga života i karijere provode dikalnog klasicizma odnosno bidermajera koji projektiraju- u Beču odnosno Grazu, gdje dolaze u kontakt s tada aktu- ći rezidencijalne građevine često pribjegava paladijevskim alnim arhitektonskim idejama i projektima. Sin potonjega, konceptima. Njegove vile određuje uravnoteženi simetrič- Nicolo Pertsch, autor je projekta preuređenja vile Sartorio ni volumen s akcentom na središnjoj rizalitno istaknutoj čiji su vlasnici bili brat preminule Scarpine supruge Pietro zoni, kao i klasični prostorni koncept temeljen na trodi- Sartorio i njegova supruga.61 S obzirom na obiteljske i po- jelnoj podjeli reprezentativnog dijela u čijoj su pozadini slovne veze Scarpe s Trstom, autora bi trebalo tražiti među stubišta i ostale manje važne prostorije, što prezentiraju tršćanskim klasicističkim arhitektima. Brojne su vile srodna primjer vile Perger i Jäger u Badenu.57 Takve tendencije noga koncepta tijekom prve polovine 19. stoljeća građene u razabiru se na brojnim vilama toga vremena, a najsrodnije Trstu, gdje ovaj tip građevine za odmor i razonodu postaje vili Angiolini su one građene prema projektima austrijskih sve poželjnija forma u krugovima obogaćenog građanstva. graditelja Johanna Schmidbergera (1788. – ?) i Gabriela Klasicistički graditelji poput spomenutih Pietra Nobilea Zimmermanna (1813. – 1882.). 58 te Mattea i Nicola Pertscha, potom G. Battista De Puppija Razabiranje mogućih utjecaja kao i traganje za potenci- (1796. – 1868.) i Antonia Buttazzonija (1798. – 1848.) svo- jalnim autorom projekta vezano je dakako i za samog naru- je su talente i znanja posvetili između ostaloga i realizaciji čitelja. Higinio Scarpa, naime, bio je bogat i ugledan trgo- želja investitora koji na tršćanskim brežuljcima podižu vile vac, politički i gospodarski vrlo aktivan.59 Vilu je zajedno sa okružene perivojima koje se svojim prostornim koncep- svojim sinom Paolom nazvao imenom preminule supruge tom, karakterom volumena i dekorativnim sustavom mogu Angiole zvane Angiolina (1801. – 1832.), rođene Sartorio, povezati s vilom Angiolinom. Pretpostavku o povezanosti s čijom je obitelji bio u vrlo bliskim odnosima. Naime, po- Angioline s tršćanskom klasicističkom gradnjom podržava znata tršćanska obitelj Sartorio bavila se veletrgovinom žita i dekorativni koncept glavnog salona Angioline koji je usko vezan za sjeverotalijansku tradiciju dekoriranja interijera 57 NEZVAL, BETTINA, op. cit. (bilj. 20), 2010: 172, 44 – 71. 58 NEZVAL, BETTINA, Villen der Kaiserzeit, Sommerresidenzen in Baden, 60 SARTORIO, GIOVANNI GIUGLIELMO, Memorie biografiche, ur. Lorenza Horn/Wien, 1993., 52, 89, 102. Resciniti, Simone Volpato, Trieste, 2010. 59 Više o djelovaju Higinia Scarpe vidi u: VALUŠEK, BERISLAV, op. cit. 61 Trieste: l'architettura neoclassica, guida tematica, op. cit. (bilj. 32)., (bilj. 3), 37 – 41. 257 – 259. Vila Angiolina i vrtlarija s gospodarskim zgradama 121

24 Izrez s karte Plan von Abazia, auf Grundlage der Cataster Mappen augenommen, 1897. (DAR, Kartografska zbirka, Planovi Opatije,K-6) Clip of the map Plan von Abazia, auf Grundlage der Cataster Mappen augenommen, 1897. (DAR, Cartographic Collection, Plans of Opatija, K-6)

iluzionističkim prikazima arhitektonskih elemenata i or- izraz slobode, a njegova je posebna vrijednost gospodar- namenata, o čemu i danas svjedoče interijeri najznačajnijih ska zona s vrtlarijom i staklenicima te švicarskom kućom tršćanskih stambenih i javnih zgrada (npr. Palača Burze, i spremištem za kočije koji predstavljaju svjedočanstvo o palače Carciotti i Rotonde) koje oslikavaju Giuseppe Ber- načinu života i korištenja ovoga prostora kao i duhu jed- nardino Bison i Giuseppe Gatteri.62 noga vremena. Staklenik i vrtlarija dokument su i svjedočanstvo vreme- Planirana obnova temelji se na afirmaciji izvornog sup- na kada bavljenje botanikom postaje omiljen hobi aristo- strata metodama restauracije i konzervacije, ondje gdje za kracije, ali očito i bogatog građanstva. Ovaj tip građevine, to postoje uvjeti, odnosno rekonstrukcije prema povijesnoj zbog posebnih uvjeta koje je trebao zadovoljiti, tijekom dokumentaciji i nalazima sondi koji su omogućili vjero- povijesti postaje mjesto brojnih ekesperimenata kako in- dostojno i precizno sagledavanje i povrat izvonih oblika. ženjerskih tako i arhitektonskih. Tehnološki razvoj 19. Stoga će se vanjština i interijeri vile obnavljati metodama stoljeća omogućava potpuno ostakljenu konstrukciju koja konzervacije i restauracije jednako kao i staklenik iz sre- predstavlja vrhunac razvoja i traganja za rješenjem pro- dine 19. stoljeća sa svim pripadajućim detaljima. Metoda blema, a uzgoj egzotičnog bilja prerasta u pitanje prestiža rekonstrukcije bit će primijenjena na spremištu za kočije pa staklenik postaje obveznim dijelom perivoja 19. sto- kojom će se formirati njen izvorni volumen kao i glavno ljeća. Najbliže europske primjere staklenika iz razdoblja zapadno pročelje s lučnim otvorom. Ondje gdje postojeće klasicizma i romantizma nalazimo u perivojima Badena, stanje niti povijesni podatci nisu bili dostatni za rekon- Beča, Trsta. Na području Kvarnera, ali i znatno šire zapravo strukciju povijesne situacije, kao kod zapadnog staklenika se ne nalaze sačuvane povijesne građevine ovoga tipa, što arhitektonskog tipa, planira se nova građevina oblikovana doprinosi vrijednosti i značaju staklenika vile Angioline. potpuno suvremenim jezikom koja će se uklopiti u ovaj visoko vrijedan povijesni kontekst, a istovremeno će pred- ZAKLJUČAK stavljati novu vrijedost i doprinos. Vila Angiolina sa svojim okruženjem predstavlja vrijedan primjer visoko očuvanog ladanjskog kompleksa sre- LITERATURA dine 19. stoljeća na kojem je evidentno karakteristično ACKERMAN, JAMES, The Villa. Form and Ideolgy of Country ispreplitanje klasicističkih i romantičarskih tendencija. Houses, Princeon University Press, 1990. Engleski perivoj kojim je okružena odraz je Scarpine sklo- AMOROSO, MARIA PIA; PARLADORI, MARINA, Le ville nosti prosvjetiteljskoj filozofiji koja u prirodi pronalazi triestine del periodo neoclassico, Neoclassico: arte, architettura e cultura a Trieste, 1790 - 1840, Marsilio, Venezia, 62 Isto, 133 – 136, 161 – 165, 266 – 270. 1990. 122 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

BENEDIC, CHRISTIAN, The Albertina – The Palais and the SCHUBERT, CARL, Der Park von Abbazia, Hartleben’s Ver- Hofburg State Rooms, Beč, Christian Brandstätter Verlag, lag, Beč, 1894. 2008. ŠVERKO, ANA, Ferme ornée Garagninovih u Divuljama DE CANZIANI, THEODOR, Obitelj Vranyczany – Dobri- kod Trogira, Radovi IPU, 33/2009. nović – aktivni sudionici preobrazbe slike grada Rijeke Trieste: l'architettura neoclassica, (ur. Fulvio Caputo, Roberto u 19. stoljeću, Veličanstveni Vranyczany, katalog izložbe, Masiero), Edizioni B&M fachin, Trieste, 1988. MUO – Matica hrvatska, Zagreb, 2016. TOŠEVA–KARPOWICZ, LJUBINKA, Masonerija, politika ČIKARA, DUŠKO, Dvije klasicističke palače bračke „Mari- i Rijeka, Državni arhiv Rijeka, Posebna izdanja, 2015. timne oligarhije“, Klasicizam u Dalmaciji II, Znanstveni VAHTAR JURKOVIĆ, KORALJKA, Opatija – urbanistički skup, Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fi- razvoj i perivojno naslijeđe, Rijeka–Opatija, 2010. sković Split, Split, 2012. VALUŠEK, BORIS, Vila Angiolina u Opatiji, Opatija, 2005. DE FEO, ROBERTO, Giuseppe Borsato 1770 – 1849, Scripta ZAKOŠEK, BORIS, Opatijski album: dugo stoljeće jednog Edizioni, Verona, 2016. svjetskog lječilišta, Državni arhiv Rijeka, Posebna izda- EKL, VANDA, Opatija – prostor i čovjek, Dometi, 1984/9-10 nja, sv. 18, Rijeka, 2005. ENGEL, UTE, Neoclassical and Romantic Architecture in WITTKOWER, RUDOLF, English Neo – Palladianism, the Britain, Neoclassicism and Romanticism,1750 - 1848, (ur. landscape Garden, China and the Enlightment, L'Arte, Rolf Tolman), Könemann, 2006. 6, 1969. GAŠPAROVIĆ, MIROSLAV, Slikarstvo bidermajera u Hr- WUNDRAM, MANFRED-PAPE, THOMAS, Andrea Palladio, vatskoj, Bidermajer u Hrvatskoj 1815 – 1848, Muzej za architect between the Renaissance and Baroque, Taschen, umjetnost i obrt, Zagreb, 1997. 2008. HAJOS, GEZA, Romantische Gärten der Aufklärung, Englisc- he Landschaftskultur der 18. Jahrhunderts in und um Wien, ELABORATI Böhlau, Wien, 1989. OŠTRIĆ, RADOSLAV, Vila Angiolina, Opatija, Pregled i HIX, JOHN, The Glasshoouse, Phaidon, 1996. pokusno sondiranje prvog kata, restauratorsko izvješće KUĆEL - ILIĆ, ALEKSANDRA, Curort Abbazia - magnet za VALUŠEK, BORIS, Vila Angiolina u Opatiji – povijesno- bogataše, Novi list, Liburnijski Novi list, Rijeka, 25.4.2004. umjetnička analiza, povijest, konzervatorska podloga i MAHEČIĆ RADOVIĆ, DARIJA, Preobrazba Opatije 1882. dokumentacija, 2001. – 1897. – počeci turističke arhitekture, Radovi IPU, Izvještaj o obavljenim restauratorskim radovima u objek- 2002/26, Zagreb, 2002. tu vila Angiolina u Opatiji (reprezentativna dvorana u MARUŠEVSKI, OLGA; JURKOVIĆ, SONJA, Maksimir, prizemlju) Školska knjiga, Zagreb, 1992. MIDDLETON, ROBIN - WATKIN, DAVID, Architecture of IZVORI ARHIVSKE GRAĐE the Nineteenth Century, Electa, Milano, 1980. Državni arhiv Rijeka: spisi, projektna dokumentacija 1886., NEZVAL, BETTINA, Joseph Kornhäusel Lustschlösser und 1939. Theater, Verlag Berger, 2010. Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Ri- PORTOGESI, PAOLO; Dizionario enciclopedico di architettura jeka, Ispostava Opatija, Kartografska zbirka starih ka- e urbanistica, vol.VI, Istituto Editoriale Romano, Roma, tastarskih karata, Opatija 1969., vol. VI Hrvatski muzej turizma SARTORIO, GIOVANNI GIUGLIELMO, Memorie biografiche, Konzervatorski odjel u Rijeci (ur. Lorenza Resciniti, Simone Volpato), Trieste 2010.

Summary

VILLA ANGIOLINA AND ITS GREENERY WITH OUTBUILDINGS Villa Angiolina in Opatija has thus far inspired research interests recommendations for designing such spaces. The authors analyse on several occasions, which resulted in several texts related to its the previously unstudied and in many ways interesting outbuild- history and stylistic features. This paper, through further stylistic ing zone of the garden – greenery (Gärtnerei) with glasshouses analysis of Classicist and Romantic design elements, discusses their and agricultural outbuildings. Given that the aforesaid buildings origin as well as possible models or authorship associated to the and the entire area of the estate are highly preserved, this com- context of the Vienna Circle, but also to Trieste Classicist buildings plex represents one of the rare testimonies of a typical Romanticist whose owners were related to Higinio Scarpa through family ties and Enlightenment concept, not only in the Kvarner area, but also and business. Furthermore, the paper points to the specificities much wider, and deserves special attention and analysis aimed at of surroundings of Villa Angiolina, created in line with the then restoration and presentation of the highest quality. 123

Wojciech Rymsza-Mazur Fortified Barrack Complexes of the Galician Fortresses of Krakow and Przemyśl – a Path towards Adaptation

Wojciech Rymsza-Mazur UDK: 725.1.025.4:623.1(438.31Krakow) Krakow University of Technology 725.1.025.4:623.1(438.17Przemyśl) Faculty of Architecture, Institute of Landscape Architecture Pregledni rad/Subject Review PL – 31 555 Krakow, Warszawska 24 Primljen/Received: 3. 5. 2017.

Key words: barrack complexes, heritage adaptation, INTRODUCTION revitalisation, museum, campus, hostel Forms of barrack structures understood as a place for Ključne riječi: kompleksi vojarni, adaptacija baštine, stationing warriors have been known in the history of for- revitalizacija, muzej, kampus, hostel tifications since ancient times, dating back to the sixteenth century BC. According to the historic sources, barracks for Barrack complexes of Krakow and Przemyśl, the largest Austro-Hun- permanent armies were known in ancient Egypt, Babylo- garian fortresses in Central Europe, are numerous and relatively nia, Assyria, and Persia. In the times of the Roman Empire, well-preserved facilities of the former garrison backup infrastruc- temporary and permanent legionary camps or castra Ro- ture. Their solutions, although different in terms of construction mana as well as permanent posts at the Empire’s borders time and contemporary function, nowadays constitute successful were prominent examples of fortified barrack and defence examples of adaptation, revitalisation, and heritage conservation. buildings. In the Middle Ages, royal and princely guards and They include the campus of the Cracow University of Technology, military crews were permanently garrisoned inside castles, the historic complex of exemplary Archduke Rudolf barracks that fortresses, and urban fortalices. In the course of armament has been taken over from the army, adapted and extended in the development, new forms of fortifications emerged such as 1960s and 1970s, at present revitalised according to the concept roundels and later bastions surrounding Renaissance and of the Education and Museum Centre that takes into consideration Baroque residences and urban fortifications1. Tadeusz Kościuszko, the military engineer, after whom the university Almost until the turn of the eighteenth century, in times was named. A part of the historic supply complex of the Krakow of peace, the European armies did not maintain permanent Fortress adapted to the Home Army Museum, as an example of military units that would require large garrison invest- saving a building on a degraded post-military area abandoned by ments such as barracks or backup infrastructure. Only in the army and deprived of its identity, received a new genius loci in the nineteenth century, with the progress of military tech- the museum’s architectural vision and space of ideas. The phenom- nology, new military doctrines emerged indicating the ne- enon of cavalry and aviation barracks, the combination of imperial cessity of maintaining permanent armies, providing them and royal cavalry with the outset of military aviation, constitutes with barracks, storing multiple devices, and transportation, a unique landscape of airfields from the times of the monarchy. all being factors of effective warfare, which are nowadays Adjacent to the complex of the new Museum of Polish Aviation called logistics. Building barrack complexes and backup and Aviation Culture Park, they are still used by the army. A barrack facilities for the army reached its peak with the militarisa- complex in Siedliska near Przemyśl raised at a background of the tion of the states and entire societies, which occurred in the outer ring of fortifications with its vision of a hostel, a small tourist history of the European powers such as Germany, France, refuge lost somewhere in the Polish-Ukrainian frontier, will serve Austria, and Russia at the time of nineteenth-century for the purposes of education and cultural tourism as a site with industrial revolution2. The partition of the former Polish an interesting neighbourhood of historic military architecture that is unique in Europe. 1 GUERQUIN, BOHDAN, 1979, 22-27. 2 RYMSZA-MAZUR, WOJCIECH, 2010, 303-309. 124 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

1 Austro-Hungarian Empire; Galicia and the towns of Krakow and Przemyśl are marked in colour (Politische Übersichtskarte von Österreich- Ungarn, F.A.Brockhaus’ Geogr.-artist. Anstalt, Leipzig, 1904, collection W. Rymsza-Mazur). Austro-Ugarska Monarhija, bojom označena Galicija te gradovi Krakow i Przemyśl (Politische Übersichtskarte von Österreich-Ungarn, F. A. Brockhaus' Geogr.-artist. Anstalt, Leipzig, 1904., zbirka W. Rymsza-Mazur).

Republic, which took place in 1772, and its subsequent Both external and internal geopolitical conditions of phases defined the division of territories and powers in the mid-nineteenth century necessitated organisational Central Europe that occurred in the following decades. and structural changes in armed forces of the Habsburg The regions of Galicia and Lodomeria, commonly known Monarchy already at the beginning of Emperor Franz Jo- collectively as Galicia and corresponding to the southern seph I’s reign. and eastern parts of the Republic, were occupied by the It is noteworthy that in mid-nineteenth century, the Austrian Empire. Their official name referring to the former largest Galician garrisons such as those of Lviv, Krakow, Principality of Galicia–Volhynia was intended to justify the and Przemyśl still did not have their own barrack infra- old claims of the Habsburg to these regions (Fig. 1). structure which could provide accommodation and ad- An insurrection suppressed in 1846 brought an end to equate garrison facilities to the growing regiments. At the the Free City of Krakow that was created by the Congress time, requisitioned monasteries as well as public and pri- of Vienna at the border of the three partitions. The city vate buildings were used as military quarters. reconquered by the Austrian army lost its economic signifi- cance as it became a poorer province of Vienna. Due to the THE KRAKOW FORTRESS growing threat from the Russian Empire, the fortifications The decision to build a fortress in Krakow was made in were hastily extended. Decisions were made to build strong 1850. Parallel to the completion of subsequent fortifica- border fortresses in Krakow and later in Przemyśl, which tions, new complexes of barracks were erected in the city. were strategic cities in terms of the monarchy’s security. These included the barracks at the Rajska Street, Powiśle Fortified Barrack Complexes of the Galician Fortresses of Krakow and Przemyśl – a Path towards Adaptation 125

2 Wawel Castle Hill with Royal castle, military hospital marked in colour (Kataster-Kopie des Castells in Krakau, 1901, CAW). Utvrđeno brdo Vavel s Kraljevskim dvorcem, bojom označena garnizonska bolnica (Kataster-Kopie des Castells in Krakau, 1901, CAW).

3 Krakow – view of the Wawel hill (photo: W. Rymsza-Mazur, 2009). Krakow – pogled na vavelsko brdo (foto: W. Rymsza-Mazur, 2009) 126 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

4 Schematic plan of the Krakow Fortress, the locations of the Old Town and the structures described in the article are marked with colour (Fig. M. Chłopek, 2002). Shematski plan Tvrđave Krakow, bojom označeni Stari grad i strukture opisane u članku (autor: M. Chłopek, 2002.)

and in Podgórze3. Wawel, the Polish national pantheon, artillery, the lost wars with Prussia in 1859 and with Italy became a citadel with the royal chambers serving as army in 1866, and the experience of the Franco-German War of quarters. Military units were also garrisoned in nearby 1870 triggered the next phase of the fortress extension by monasteries for fear of riots and revolts of the population4. the artillery forts. Simultaneously, backup facilities were As the fortress was extended in 1860s, a two-winged gar- further developed as new barrack complexes were built in rison hospital was erected on the Wawel hill, the first Aus- connection with railway infrastructure that constituted trian garrison facility on this scale within the city (Fig. 2). the principal means of military transportation6 (Figs. 4, 5). The outer façades of the wings that were hidden behind the Due to the fact that the occupation restrictions were miti- greenery of the hospital gardens occupied the space of the gated and Galicia was granted wider autonomy in 1867, the demolished sections of the castle walls, which once formed province could possess its own self-government authorities, defensive curtains of the Sandomierz tower5. The western Polish was restored as official language, and a possibility wing of the building, which was later adapted to serve rep- of cultural and educational development emerged. These resentative and residential purposes of state administration, political concessions were at the expense of large-scale de- is the only one to have survived until today (Fig. 3). velopment of military defence and garrison investments After the fortresses in Krakow and Przemyśl were built, charged to the city budgets. This impeded their economic Galicia, then a poorly developed and war-damaged territo- development, which was by definition subordinated to su- ry, was transformed into an outpost of strategic importance perior military objectives. for the security of the monarchy. The rapidly developing ARCHDUKE RUDOLF BARRACK COMPLEX 3 PURCHLA, JACEK, 1992, 104. In 1872, the construction of the city’s largest complex 4 PURCHLA, JACEK, 2007, 623. of barracks, at that time named after Archduke Rudolf, 5 BIAŁKIEWICZ ZBIGNIEW, JAN, 2008, 41, 42; RYMSZA-MAZUR, WOJ- CIECH, 2014, 38. 6 BOGDANOWSKI, JANUSZ, 1979, 156-170. Fortified Barrack Complexes of the Galician Fortresses of Krakow and Przemyśl – a Path towards Adaptation 127

5 Detail of the Krakow Fortress master plan, barracks and infrastructure buildings from the second half of the nineteenth century and the beginning of the twentieth century (General-Übersichts-Plan von Krakau 1:25,000, 1901, National Archive in Krakow). Dio Generalnoga plana Tvrđave Krakow, četvrt vojarni s pratećim i pozadinskim objektima iz druge polovine 19. i početka 20. stoljeća (General- Übesichts-Plan von Krakau 1:25.000, 1901., Narodni Arhiv u Krakowu). started at Warszawska Street (Fig. 6a). This modern invest- history of the city and its inhabitants’ memory. The exem- ment with barracks built from 1872 to 1877 was situated in plary architecture of the complex’s main buildings as well the area of the Krakow railway station. The complex’s axis as its spatial layout shaped a new model of barrack projects was marked by the headquarters edifice that was located introduced at the time throughout the entire monarchy. along the Warsaw road and flanked by a series of battalion The interiors of barrack buildings were equally unified with barracks on both sides with officers’ gardens planted at façades made of facing bricks with bicolour details, accentu- the front. The interior of the complex consisted of a large ated by decorative patterns of cornices and blind arcades. parade ground surrounded by the said buildings. It was The layout and form of the façade décor of the headquar- also limited by a third identical barrack building located ters building with an unique arrangement of corner towers to the west at the complex’s axis as well as a firehouse and hinted at Rundbogenstil8 exemplifying the historicist trend stable. To the north was a military custody building and to of mid-nineteenth century Vienna military architecture as the south the officers’ mess built between 1905 and 19077 well as some civil buildings erected in Krakow. (Fig. 6b). The building which is best preserved and most architec- A technical and warehouse area, constructed in phases turally interesting in its external form is a small structure between 1881 and 1910, was located the west of the bar- of a former military custody with a unique military prison rack complex and consisted of a series of facilities such as architecture, which makes it a valuable monument of the pe- an artillery shed, warehouses, firehouses, etc. riod. The later building of the former officer’s mess has also Until the First World War, the Archduke Rudolf barracks been preserved in its complete shape and external décor. housed the 13th Galician Infantry Regiment, where many After the First World War, the barrack complex taken Poles served. The formation became deeply rooted in the over by the Polish Army was named after King John III

7 HOLEWIŃSKI, MIROSŁAW, 1998, 75; RYMSZA-MAZUR, WOJCIECH, 2014, 39, 40. 8 TOŁŁOCZKO, ZDZISŁAWA, 2011, 257, 258. 128 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

6a. Archduke Rudolf barracks at Warszawska Street in Krakow (photo: I. Krieger, MHK, after 1877). Vojarna Princa Rudolfa pri Varšavskoj ulici u Krakowu (foto: I. Krieger, MHK, nakon 1877.). 6b. The Archduke Rudolf barracks complex, A. headquarters building, B. battalion buildings, C. detention unit, D. casino, E. carriage house, F. stable, (Cadastral map of Krakow, 1906, the National Archives in Krakow). Kompleks vojarni Princa Rudolfa, A. zgrada zapovjedništva, B. zgrade za smještaj postrojbi, C. vojni zatvor, D. kasino, E. remiza, F. staja (katastarska karta Krakowa, 1906, Državni arhiv u Krakowu)

Sobieski. The complex’s layout was significantly modified officers’ mess, which was adapted to a library, remained by an internal avenue dividing the parade ground along unchanged and so did the architecture of the former mili- the axis of the main entrance and the entire urban layout. tary detention unit that was given over by the army as This composition has been preserved to date and it still late as 19859. forms the principal axis of the green interior of the Cam- The barracks’ parade ground was transformed into a pus. During the Second World War, units of the German courtyard or square with visible communication axes and Luftwaffe were garrisoned in the barracks at Warszawska completed with plant arrangements. The square houses Street. In 1948, most barrack facilities were passed to the pavilion-type buildings constructed in different periods, Polish Army for the purposes of the new University of namely a reading-room and a cafe as well as a more recent Technology established in Krakow. First adaptations for cafeteria complex, which partly covered the old custody the university were initiated in late 1940s and the modern- and provided a new modernist frontage of the interior. ist remodelling of the complex was carried out in the 1960s At the beginning of the twenty-first century, the former and early 1970s (Fig. 7). stables, later transformed into a boiler-plant, were adapted The headquarter building became the premises of the for exhibition and auditorium purposes. It was the first Rectorate and the Faculty of Civil Engineering. The three completed heritage adaptation of a historic military backup barrack buildings were adapted for the purposes of indi- development. vidual faculties. The changes that involved the removal of In the last decade, the Cracow University of Technology corner towers of the main building and the construction initiated revitalisation of the entire complex. It included of another storey also affected the barrack buildings, with the restoration of nineteenth-century brick façades of avant-corpses added to their eastern façades in order to the Rectorate building, the Faculty of Civil Engineering accommodate the lecture halls. The late modernist remod- and barracks, as well as renovation of preserved details elling strengthened the monumental character of barrack and colour range of ceramic materials. The woodwork and architecture creating an interesting compilation of modern- ironwork of the more recent glass façades were changed to ist forms and nineteenth-century military architecture. The restore the previous layout (Fig. 8). Gradually, functional historical image of the third barrack building that accom- and technical modifications have been introduced in or- modates the Faculty of Architecture has been preserved, der to adjust the buildings to the modern standards and and the fourth storey built above it copied the original bar- construction regulations, with simultaneous preservation rack form. The body and architectural decoration of the 9 HOLEWIŃSKI, MIROSŁAW, 1998, 75. Fortified Barrack Complexes of the Galician Fortresses of Krakow and Przemyśl – a Path towards Adaptation 129

FOOD-SUPPLY AND STORAGE COMPLEX In the 1880s, the extension of the fortress backup facilities also covered the area to the north-east from the track system of the Krakow railway station, where a large food-supply and storage complex of the Krakow Fortress as well as artillery workshop and warehouse facilities were raised. This technical and industrial area was located between the Warsaw road, railway tracks, Rakowicka Street, and the Rakowicki Cemetery, nowadays one of the largest Krakow cemeteries, which was established at the turn of the nineteenth century. The area included a number of buildings with various functions, which were constructed in the 1880s and subsequently altered until the First World 7 Campus of the Cracow University of Technology, view from 11 Warszawska Street, with former headquarter building adapted to War . The main building housed: the fortress bakery built Rectorate and the Faculty of Civil Engineering, as well as one of the at the site of the former bastion IV, former barracks later battalion buildings adapted to the Faculty of Electrical and Computer transformed into a canned food factory, cold storage, and Engineering (photo: W. Rymsza-Mazur, 2010). Kompleks zgrada Tehničkoga sveučilišta u Krakowu, pogled iz laundry. The barrack and storage facility built after the out- Varšavske ulice, s bivšom zgradom zapovjedništva preuređenom u break of the First World War were adapted to the Home zgradu Rektorata i Građevinskog fakulteta te jednom od zgrada za Army Museum in the present century. The originally simple smještaj postrojbi preuređenom u zgradu Fakulteta elektrotehnike i računarstva (foto: W. Rymsza-Mazur, 2010.). and modest architecture of the building with brick façades and compact body around inner courtyard conveyed the austere look of the military barrack architecture of the period (Fig. 10). The large underground storey connected to the adjacent buildings emphasizes its industrial and mili- of historic forms and details. The former military custody tary character present in the modules of the structure’s will house the Museum of the University of Technology concrete framework. It should be noted that the provision- as a part of a project to create a centre for education, mu- ing complex of the Krakow Fortress was a peculiar food- seum, and cultural tourism that will respect the layout of supply factory, whose size and multi-functionality were the historic interior. sufficient even after the fortress was extended by another Revitalisation projects of the barrack area have been ring of forts on remote outskirts of the town. During the developed with regard to heritage conservation, func- First World War, the complex provided supplies not only to tional, spatial, and communication aspects as well as the fortress crews but also to front-line troops. After the fall of greenery of the courtyard and former officers’ gardens that the Habsburg Monarchy, the provisioning and warehouse 10 were restored at the border of the public space (Fig. 9). It complex of the Krakow Fortress was used by the military should be emphasised that the site of the barrack complex until the 1990s, and was subsequently passed to the State of the present University of Technology has been recorded Treasury and private owners. Since then, it has gradually in the register of historic monuments. Positive interaction deteriorated, and the present condition of individual struc- between the architecture of the university façades along tures varies greatly. Warszawska Street and the modern development of the The barrack and warehouse building belonging to this adjacent blocks with brick façade décor is noteworthy. complex has been adapted to accommodate the Home In the western part including the former military backup Army Museum. It required comprehensive conservation facilities, which also belongs to the University of Technol- and functional remodelling acceptable from heritage con- ogy, a building of the Chemistry Faculty was erected in servation point of view. This allowed for the creation of a 1970s. Already in the present century, the building of the museum institution compliant with the technical standards former artillery shed was adapted to an auditorium com- and the representative function envisaged in its program plex, new university investments were completed and the that would house collections and archives of the largest communication system within the complex was remod- underground military formation of the Second World War. elled. Prospectively, the whole campus will be revitalised In 2006, an open architectural contest was launched for to incorporate the historic university buildings into the a concept of the building’s adaptation for the purposes of urban tissue. the Home Army Museum. The project, finished in 2011,

10 MYCZKOWSKI, ZBIGNIEW [et al.], 2010. 11 PURCHLA, JACEK, 2007, 624. 130 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

8 Campus of the Cracow University of Technology, with renovated façades of the former command and battalion buildings and new urban- architectural project (left) (photo: W. Rymsza-Mazur, 2013 and 2017). Kompleks zgrada Tehničkoga sveučilišta u Krakowu, vidljiva odnovljena pročelja nekadašnjih zgrada zapovjedništva i bataljona te u neposrednoj blizini (lijevo) novo urbano-arhitektonsko ostvarenje (foto: W. Rymsza-Mazur, 2013. i 2017.).

9 Revitalisation concept of the historic barrack complex – Campus of the Cracow University of Technology (Z. Myczkowski, [et al.], Koncepcja architektoniczno-krajobrazowa oraz funkcjonalno-użytkowa adaptacji kampusu Politechniki Krakowskiej przy ul. Warszawskiej w Krakowie wraz z budynkiem d. aresztu, jako centrum muzealno-edukacyjnego turystyki kulturowej w historycznym zespole garnizonowym Twierdzy Kraków – siedzibie Politechniki Krakowskiej im. Tadeusza Kościuszki, Cracow University of Technology, Faculty of Architecture, Institute for Landscape Architecture, Department of Open Landscape and Engineering, Krakow 2010). Koncepcija revitalizacije povijesnoga sklopa vojarne – Kompleks Tehničkoga sveučilišta u Krakowu (Z. Myczkowski, [et al.], Arhitektonsko- krajobrazna te funkcionalno-uporabna koncepcija adaptacije kompleksa zgrada Tehničkoga sveučilišta, zajedno sa zgradom bivšega vojnog zatvora u Varšavskoj ulici u Krakowu – izvorno garnizonski sklop tvrđave Krakow, u muzejsko-edukacijski centar kulturnog turizma u sjedištu Tehničkog sveučilišta „Tadeusz Kościuszki“, Tehničko sveučilište, Arhitektonski fakultet, Institut arhitekture krajobraza, Zavod za krajobraz i inženjerske građevine, Krakow 2010.). Fortified Barrack Complexes of the Galician Fortresses of Krakow and Przemyśl – a Path towards Adaptation 131

10 Aerial photograph of the supply complex with barrack building in 11 Barrack building of the former supply complex of the Krakow the centre (MLP, 1919). Fortress, adaptation for the Home Army Museum (photo: W. Rymsza- Zračna snimka aprovizacijskoga kompleksa u središnjem dijelu zgrada Mazur, 2011). vojarne (MLP, 1919.). Zgrada vojarne nekadašnjega aprovizacijskog kompleksa tvrđave Krakow, adaptacija na Muzej Zemaljske armije (foto: W. Rymsza-Mazur, 2011.).

was carried out as a joint investment of the Home Army Street13. Crucial in this respect will be the future organiza- Museum, the Małopolska Region, and the City of Krakow. tion of pedestrian communication between the museum The completed project is a functional and spatial adapta- and these complexes, as well as the architecture of their tion of the building that considers modern exhibition tech- future development due to the important landscape con- nologies and the educational programme, at the same time text. The military character of space determined by the ensuring the multi-functionality of the complex. It allows still functioning military complexes and facilities along to store, renovate, and exhibit the collection that presents Rakowicka Street should be preserved. Their garrison ar- the idea and activities of the Polish Underground State dur- chitecture placed in urban landscape constitutes a perfectly ing the Second World War12. The architectural vision of the preserved military ambience from the final period of the facility combines the preserved external body and its façade Krakow Fortress construction. with modern technology allowing to expand the exhibits to the space of the inner courtyard covered with a glass roof CAVALRY AND AVIATION BARRACK COMPLEX and to incorporate the underground parts of the museum Another significant example from contemporary perin its symbolism (fig. 11, 12). spective related to the adaptation of historic barrack com- It is noteworthy that the adapted building belonging plexes is the well-preserved complex of cavalry barracks to the former supply complex now presents itself in an dating from the years 1888-1892 situated on the outskirts entirely new relationship with the urban environment. It of the third ring of artillery forts. Further development of is adjacent to the Discalced Carmelites monastery and the the complex combined its cavalry function with aviation communication infrastructure related to the remodelled technology that emerged at the end of the nineteenth cen- road system of the Wita Stwosza Street that serves the new tury. The first balloon flights field built in 1894 preceded bus station complex between the railway station infrastruc- the establishment of aviation units in 1912, site of the ture and the historic urban tissue of the Lubomirskiego future Rakowice-Czyżyny airport. In 1915 began the construction of aviation barracks, hangars, and backup facili- 12 The Polish Underground State – the name of the secret military and ties. Their history after 1918 to the present day has been civilian organizational structure in Poland, as well as territorial structures closely connected with the history of the Polish aviation14 with their own armed forces operating during World War II on Polish territory occupied by Germany (Nazi Germany) and the USSR (Soviet Union). In (Fig. 13). terms of organization, the structure of the Polish Underground State was Thanks to the significant and already historic cultural unique in war-stricken Europe, given its legal and acknowledged government in exile operating in London, as well as a secret delegation in Poland value of this complex, the remaining barracks of the first with intelligence, diversion, education, judicial and political divisions un- aerodrome and historic hangar, which were not destroyed der its control. The armed forces of the underground state included the after the beginning of the war in 1939 and still belong to organized structures of resistance based in the country – with more than 300,000 sworn soldiers being part of the Union of Armed Struggle (ZWZ), the Home Army (AK), as well as regular units of the Polish Army operating 13 JURKOWSKI, RYSZARD, 2006; JURKOWSKI, RYSZARD, 2008. under the anti-Nazi coalition of Western European countries. 14 WIELGUS, KRZYSZTOF, 2002, 4-14. 132 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

12 Home Army Museum building with inner glass-roofed courtyard 13 Aerial photograph of the Rakowice-Czyżyny airport and aviation (photo: W. Rymsza-Mazur, 2011). and cavalry barracks (MLP, early 1920s). Zgrada Muzeja Zemaljske armije, unutrašnje dvorište natkriveno Zračna snimka zračne luke Rakowice-Czyżyny, vojarne avijacije i ostakljenom krovnom konstrukcijom (foto: W. Rymsza-Mazur, 2011.). konjice (MLP, početak 20-ih godina 20. stoljeća)

THE PRZEMYŚL FORTRESS Similarly to Krakow, the key factor of military development of Przemyśl was the decision to build a fortress. It resulted in the expansion of military infrastructure, which covered the area adjacent to the railway and surrounding the town, where forts and backup facilities were raised16. The construction of the Przemyśl Fortress was initiated in the second half of the nineteenth century as a result of postponing the previous construction decisions and plans in order not to exacerbate relationships with Russia. The fortress facilities, starting with artillery forts and subsequently armoured forts, were built using the then modern solutions in terms of materials such as cast concrete and steel roof girders on a large scale. The core of the fortress became fortified encompassing the town and some of the largest Galician barrack complexes and backup facilities serving the fortress and garrison, which were located along the San river in conjunction with the strategic Lviv railway 14 Area of cavalry and aviation barracks complex, with borders of the near the existing urban development. The forts of the for- Aviation Culture Park in Rakowice-Czyżyny (photo: W. Gorgolewski, MLP). Područje kompleksa vojarni konjice i avijacije, označena granica tress’s ring system that projected far into the foregrounds Kulturnog parka zrakoplovstva u gradskoj četvrti Rakovice-Czyżyny were connected with a road system of the fortress and sup- (foto: W. Gorgolewski, MLP). plemented by a system of smaller complexes of barracks and backup infrastructure (Fig. 15, 16). Most of the dura- ble, brick facilities of the military backup infrastructure the army, have been recently entered in the register of have been preserved until today and some of them still monuments, which guarantees their full protection. The serve military purposes related to garrison’s needs, the immediate vicinity of the newly created Aviation Culture frontier character of the town, and the vicinity of the EU Park and the present function of the Aviation Museum and Schengen zone’s borders. established on the site of the pre-war airport provide the The above mentioned smaller barrack complexes de- basis for the preservation of the entire enclave as well as for prived of military functions constitute an interesting area the protection of remnants of military landscape against of adaptation problems with regard to backup facilities on pressures of further residential investment15 (Fig.14). the town foregrounds.

15 Ibidem, 41-46. 16 IDZIKOWSKI, TOMASZ; WIELGUS, KRZYSZTOF, 2011, 66-72. Fortified Barrack Complexes of the Galician Fortresses of Krakow and Przemyśl – a Path towards Adaptation 133

15 Schematic plan of the Przemyśl Fortress, the locations of the structure described in the article and the town are marked with colour (Fig. T. Idzikowski). Shematski plan tvrđave Przemyśl, bojom označen grad i smještaj strukture opisane u članku (autor: T. Idzikowski)

BARRACK COMPLEX IN SIEDLISKA school, which was extended by a new two-storey school A good example is provided by a former complex of wing in 1998-2005. The arrangement includes a preserved Austrian barracks in Siedliska, commune of Medyka from complex of two identical one-storey barrack buildings with 1880-1900. It has been adapted under the operational pro- its original quadrangle layout with an inner courtyard and gramme of the Podkarpackie Voivodeship for 2007-2013 a single building with an identical plan, adjacent to the and the action entitled “Southern Lateral Route” - Route school. These facilities serve residential purposes. Prepara- of Fortress Cultural Tourism in the Przemyśl Fortress, tory work for adaptation included a concept drawn up by which made it possible to utilise the preserved structures, the author of this article, which provided the basis for the architectural forms, urban layout, and landscape value to realisation of the project17. serve functions and projects useful for the local needs. The The proposed solutions took into consideration both entire complex of former barracks in Siedliska displays a the plans of the investor and the local authorities, hint- clear spatial layout of historic facilities with a visible con- ing at the historic form. As a part of adaptation, a small cept of military engineering and the related greenery, tourist hostel has been envisaged in the former barrack with elements reminiscent of the original arrangement. wing of the school building and an exhibition room has The complex was located in the site defined by its military been planned in one wing of the quadrangle barrack com- function in the outer ring of forts of the Przemyśl Fortress. plex. The concept ensures vehicle and pedestrian access It contained barracks, an officers’ house, stable, and -of to the buildings as well as car parks. It also envisages ficers’ mess. Its architecture was based on the repetitive more greenery as a reference to the historic arrangement pattern of one-storey C-shaped barrack buildings consist- (Fig. 17). ing of the main body and two side wings. The former barracks of the southern part of the complex house a primary 17 RYMSZA-MAZUR, WOJCIECH, 2010. 134 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

16 Detail of the special plan of the Przemyśl Fortress in close vicinity of outer-ring fortress walls, with Siedliska barrack complex marked in colour (Spezial-Übersichts-Plan von Przemysl 1:10 000, Blatt 18, 1896, MNZP). Dio posebnoga plana tvrđave Przemyśl, u bliskom susjedstvu forova vanjskoga prstena tvrđave, bojom označen kompleks vojarne u mjestu Siedliska (Spezial-Übersichts-Plan von Przemysl 1 : 10.000, Blatt 18, 1896, MNZP).

One may hope that the steps taken with the aim of in- the Home Army Museum that has been raised from cluding the adapted complex of Siedliska in the cultural the historic ruins. tourist route of fortifications will enable the preservation • An active military complex of the former cavalry and of its unique historic character of a barrack frontier post, aviation barracks preserved in the concept of the Avia- given the fact that the facilities represent a historic monu- tion Culture Park. ment and heritage of a bygone era (Fig. 18). • Barrack complex in Siedliska, a military post lost in the landscape of the Polish-Ukrainian frontier; in the adap- CONCLUSION tation concept envisaged as a site serving the cultural Four characteristic examples of adaptations of nine- tourism purposes of the Przemyśl Fortress. teenth-century military barrack complexes of the Kra- kow and Przemyśl Fortresses that differ from the point These are prominent examples of adapted, non-fortress of view of the construction time and function have been military structures. Adaptation of the Archduke Rudolf bar- presented. racks, carried out in 1960s, confirms the rationale behind • The former Archduke Rudolf barrack complex adapted the administrative decision to adapt the barrack complex to the campus of the Cracow University of Technology for the purposes of the Cracow University of Technology. with preserved spatial layout, architecture of the build- Nowadays, it undergoes revitalisation with regard to the ings, and remnants of greenery. Campus spatial development and restoration of the barrack • Barrack and storage facility belonging to the supply buildings along with the concept of locating the University complex of the Austro-Hungarian Krakow Fortress as Museum in the historic military custody. The long awaited Fortified Barrack Complexes of the Galician Fortresses of Krakow and Przemyśl – a Path towards Adaptation 135

17 Spatial development concept of the historic barrack complex in Siedliska (author W. Rymsza-Mazur, 2010). Projekt uređenja područja bivše vojarne u mjestu Siedliska (proj. W. Rymsza-Mazur, 2010.).

Home Army Museum realised in the former supply com- at the close background of the fortress’s outer fortification plex of the Krakow Fortress displays an excellent attempt ring, previously extended for school purposes. The planned to save a single object from a catastrophe of a spatially adaptation of a part of the complex to a tourist hostel will degraded area that was abandoned by the army at the end revive the region with unique historic and landscape values of the twentieth century. The phenomenon of cavalry and related to the Przemyśl Fortress. aviation barracks, combining imperial and royal cavalry Hence, the path to adaptation is evidenced with the com- with the outset of military aviation based on both balloons pleted investments and projects that prove the rationale and airplanes, represents a unique landscape of the monar- behind the idea to utilise them and that aim at preserving, chy’s airfields. Nowadays, they are still used by the military, restoring, and creating a new spirit of place. These projects, neighbouring the complex of the Polish Aviation Museum along with the effect of spatial, architectural, and natu- as well as the Aviation Culture Park. The fourth example ral revitalization, should serve educational, recreational is the barrack complex in Siedliska near Przemyśl, located and cultural purposes. They should promote tourism in 136 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

JURKOWSKI, RYSZARD, Muzeum Armii Krajowej, Kon- cepcja pokonkursowa, AIR Jurkowscy Architekci Biuro Autorskie Spółka z o. o., Katowice 2006. JURKOWSKI, RYSZARD, Rozbudowa i przebudowa Muze- um AK, Kraków ul. Wita Stwosza 12, Projekt budowlany, AIR Jurkowscy Architekci Biuro Autorskie Spółka z o.o., Katowice 2008. MYCZKOWSKI, ZBIGNIEW [et al.], Koncepcja architektoniczno-krajobrazowa oraz funkcjonalno-użytkowa adaptacji kampusu Politechniki Krakowskiej przy ul. Warszawskiej w Krakowie wraz z budynkiem d. aresztu, 18 The Przemyśl Fortress – view of the adapted barrack complex in jako centrum muzealno-edukacyjnego turystyki kultu- Siedliska (photo: W. Rymsza-Mazur, 2010). rowej w historycznym zespole garnizonowym Twierdzy Tvrđava Przemyśl – pogled na adaptiran kompleks vojarne u mjestu Kraków – siedzibie Politechniki Krakowskiej im. Tadeusza Siedliska (foto: W. Rymsza-Mazur, 2010.). Kościuszki, Politechnika Krakowska, Wydział Architek- tury, Instytut Architektury Krajobrazu, Zakład Kraj- obrazu Otwartego i Budowli Inżynierskich, Kraków the sites of the fortress and garrison landscape as well as 2010. historic monuments of military architecture whose values are unique in Europe. PURCHLA, JACEK, Matecznik Polski, Wydawnictwo Znak, Kraków 1992. LIST OF INSTITUTIONS AND ABBREVIATIONS: PURCHLA, JACEK, Rozwój przestrzenny urbanistyczny i CAW – Central Military Archive in Rembertów architektoniczny Krakowa doby autonomii galicyjskiej MHK – Historical Museum of the City of Krakow i Drugiej Rzeczypospolitej, Kraków nowe studium nad MLP – Polish Aviation Museum in Krakow rozwojem miasta, Towarzystwo Miłośników Historii i MNZP – National Museum of the Przemyśl Region Zabytków Krakowa, Kraków 2007, 619-661. National Archive in Krakow RYMSZA-MAZUR, WOJCIECH, Forteczne zespoły kosza- rowe. Idea, forma, wartość, Technika w dziejach cywilizacji Wojciech Rymsza-Mazur (born 1978), architect, gradu- – z myślą o przyszłości, tom 6, Wydawnictwo Politechniki ate of the Cracow University of Technology, Faculty of Ar- Wrocławskiej, Wrocław 2010, 303-313. chitecture, received a scholarship to conduct his studies at RYMSZA-MAZUR, WOJCIECH, Park i ogród wojskowy the Bauhaus Universität in Weimar, Germany. Author and w XIX-wiecznym, środkowoeuropejskim krajobrazie co-author of projects and papers on architecture, military garnizonowym – próba współczesnej oceny, Współcze- architecture, and heritage conservation. Academic assistant sna ranga ogrodów zabytkowych (określenie wartości dzieł at the Department of Open Landscape and Engineering of ogrodowych i ich ochrona) część 2, Czasopismo Techniczne the Institute for Landscape Architecture, Faculty of Archi- Architektura, 6-A/2014, Politechnika Krakowska, Kraków tecture, Cracow University of Technology. 2014, 25-41. RYMSZA-MAZUR, WOJCIECH, Koncepcja urbanistyczno LITERATURE – architektoniczna zespołu koszarowego w Siedliskach w BIAŁKIEWICZ, ZBIGNIEW JAN, Feliks Księżarski (1820- ramach zagospodarowania zespołu zabytkowego Twierdzy 1884), krakowski architekt epoki historyzmu, Księgarnia Przemyśl w celu udostępnienia dla turystyki kulturowej. Akademicka, Kraków 2008. Etap 1 oznaczony nr 37 wg listy projektów, opublikowanych BOGDANOWSKI, JANUSZ, Warownie i zieleń Twierdzy w WDU, wg indykatywnego wykazu indywidualnych pro- Kraków, Kraków 1979. jektów kluczowych dla województwa podkarpackiego na lata GUERQUIN, BOHDAN, Zamki w Polsce, Wydawnictwo Ar- 2007 – 2013, kierownictwo naukowe: dr hab. inż. arch. kady, Warszawa 1974. Zbigniew Myczkowski, prof. PK, dr inż. arch. Krzysztof HOLEWIŃSKI, MIROSŁAW, Zespół urbanistyczny Poli- Wielgus, Politechnika Krakowska 2010. techniki Krakowskiej przy ulicy Warszawskiej dawniej i TOŁŁOCZKO, ZDZISŁAWA, Główne nurty historyzmu i dzisiaj, Czasopismo Techniczne Architektura, Z. 1-A/1998 eklektyzmu w sztuce XIX wieku, tom I – architektura, wyd. zeszyt 1 (rok 95), Wydawnictwo Politechniki Kra- Politechnki Krakowskiej, Kraków 2011. kowskiej, Kraków 1998, 72-81. WIELGUS, KRZYSZTOF, Rakowice-Czyżyny Lotnisko Kra- IDZIKOWSKI, TOMASZ; WIELGUS, KRZYSZTOF, Rewa- kowa, Muzeum Lotnictwa Polskiego, Kraków 2002. loryzacja krajobrazu warownego Twierdzy Przemyśl, Renowacje i Zabytki, nr 1, Kraków 2011, 66-83. Fortified Barrack Complexes of the Galician Fortresses of Krakow and Przemyśl – a Path towards Adaptation 137

Sažetak

KOMPLEKSI VOJARNI GALICIJSKIH TVRĐAVA KRAKOW I PRZEMYŚL – PUT K ADAPTACIJI Vojarne, kao mjesta stacioniranja oružanih snaga, poznate su od krakovske željezničke postaje. Os kompleksa određivala je zgrada davnina. Logori rimskih legija i trajne postaje na granicama Imperija zapovjedništva smještena na pravcu varšavskoga trakta, flankirana također su bili primjerom postojanja i smještaja stalne vojske. Do s obiju strana jednakim zgradama za smještaj postrojbi, ispred kojih kraja 17. i početka 18. stoljeća u Europi nije bilo stalnih oružanih su hortikulturno uređene zelene površine. Unutrašnji prostor za voj- formacija; tek nove vojne doktrine u 19. stoljeću ukazuju na nužnost ne vježbe zatvarala je treća istovjetna građevina za smještaj vojske, formiranja stalne vojske i osiguranja smještaja ljudstva, skladištenja smještena na osi kompleksa od zapadne strane, s remizom i stajama. sredstava te transporta kao elemenata uspješnog vođenja ratnih Sa sjeverne strane zgrada je vojnoga zatvora, a s južne vojni kasino operacija, suvremeno nazvanih logistikom. Gradnja kompleksa vo- sagrađen tek u razdoblju 1905. – 1907. godine. jarni i pozadinskih sadržaja za vojsku dostigli su svoj vrhunac u 19. Arhitektura kompleksa kao i urbanističko rješenje predstavljali su stoljeću, za vrijeme industrijske revolucije i militarizacije europskih uzorak tadašnje gradnje vojarni u čitavoj Monarhiji. U arhitekton- nacija. Podjela zemalja nekadašnje Poljske u drugoj polovini 18. skom smislu također su bila originalna pročelja zgrada vojarne od stoljeća ponovno je odredila podjelu teritorija i raspored snaga u fasadne opeke, u detalju dvobojne, akcentirane ukrasnim sistemom Srednjoj Europi, a anektirane su zemlje, Galicija i Lodomerija, pripale vijenaca te drugim arhitektonskim detaljima. Zgrada zapovjedništva Austrijskoj Monarhiji. s originalnim ugaonim kulama, rasporedom i oblicima detalja na U godini 1846. gušenjem ustanka ukinut je status Krakowa kao slo- pročelju slijede Rundbogenstil, kao primjer stilskih tendencija hi- bodnoga grada osnovanog nakon Bečkoga kongresa na razmeđu storicizma druge polovine 19. stoljeća u bečkoj vojnoj, a i civilnoj triju anektiranih teritorija. Krakow ponovno osvaja austrijska vojska, arhitekturi realiziranoj u Krakowu. grad stagnira i postaje siromašna provincija Beča. Ugroza od strane Najbolje sačuvana, a u svojem vanjskom obliku arhitektonski i naj- Rusije pospješuje izgradnju fortifikacija. Donesene su odluke o grad- zanimljivija, omanja je zgrada nekadašnjega austrijskog zatvora, nji moćnih pograničnih tvrđava u Krakowu, a kasnije i u Przemyślu. unikatni primjer vojno-zatvorske arhitekture, i stoga je dragocjen Karakteristično je da najveći garnizoni u Galiciji, u gradovima Lavovu, spomenik epohe. U punom obliku i vanjskom uređenju također je Krakowu ili Przemyślu, do početka druge polovine 19. stoljeća nisu sačuvana kasnije sagrađena zgrada nekadašnjega vojnog kasina. još imali vlastitu infrastrukturu vojarni te su u tu svrhu zauzimane Nakon Drugoga svjetskoga rata, godine 1948., poljske su vojne samostanske, javne i privatne zgrade. vlasti većinu objekata kompleksa vojarne predale na uporabu Po- Odluka o gradnji tvrđave u Krakowu donesena je 1850. godine, a litehnici – Tehničkom sveučilištu osnovanom u Krakowu. U 60-im zajedno s gradnjom fortifikacija u gradu nastaju novi kompleksi vo- i 70-im godinama 20. stoljeća Sveučilište je provelo funkcionalno- jarni: u Rajskoj ulici, u četvrtima Powiśle i Podgórze, a Wawel – poljski arhitektonsku adaptaciju kompleksa. Kasnija modernizacija, uskla- panteon određen je za citadelu; pritom su kraljevske odaje korištene đena s oblicima militarne arhitekture 19. stoljeća, čini interesantan za smještaj vojske. Zbog bojazni od nereda i pobune stanovnika, sklop i naglašava monumentalnost kompleksa. Početkom 21. sto- vojne su postrojbe smještene u susjednim samostanima. Zajedno ljeća provedena je adaptacija zgrade nekadašnjih staja za potrebe s razvojem tvrđave u 60-im godinama 19. stoljeća na vavelskom je izložbi i predavanja. Bila je to prva realizirana konzervatorska adap- brdu podignuta dvokrilna zgrada garnizonske bolnice, prva austrij- tacija povijesne vojne pozadinske gradnje. U zadnjem desetljeću ska investicija u garnizonske pozadinske sadržaje na području grada. provedena je konzervacija pročelja od opeke iz 19. stoljeća na Vanjska pročelja krila zgrade popunila su mjesta razrušenih dijelova zgradi Rektorata i Građevinskog fakulteta te na zgradama vojarni zidina kraljevskoga dvorca koje su nekad činile njegove obrambene zajedno s renovacijom sačuvanih detalja i koloristike keramičkog kurtine s ugaonom Sandomjerskom kulom. Do danas je sačuvano materijala, zamjenom stolarije i bravarije na kasnije dograđenim samo zapadno krilo zgrade, kasnije adaptirane u reprezentacijsko- modernistički ostakljenim pročeljima, no s očuvanjem prethodne rezidencijalne potrebe državne administracije. dispozicije. Galicija, tada ekonomski slab i ratnim operacijama uništen teritorij, U zgradi nekadašnjega zatvora planiran je Muzej Sveučilišta u sklo- nakon gradnje tvrđava u Krakowu i Przemyślu postaje predziđem pu programa uspostave Edukacijsko-muzejskog centra. Izrađeni su strateškoga značenja za sigurnost Monarhije. Brzi razvoj topništva, projekti revitalizacije kompleksa kojima su obuhvaćeni konzerva- izgubljeni ratovi s Prusima u godini 1859. i s Italijom 1866. te iskustva torski, funkcionalno-prostorni komunikacijski problemi, te rješenja francusko-njemačkog rata iz godine 1870. rezultirali su gradnjom zelenih površina unutrašnjega dvorišta i nekadašnjih časničkih vr- topničkih forova – slijedećom fazom razvoja tvrđave. Istodobno se tova, revaloriziranih na granici s javnim površinama. Treba istaknuti razvija baza pozadinskih sadržaja i to gradnjom novih kompleksa da se kompleks vojarne, današnjega Tehničkog sveučilišta, nalazi u vojarni realiziranih zajedno s infrastrukturom željeznica kao osnov- urbanističkoj cjelini grada upisanoj u registar spomenika kulture. nog sredstva vojnoga transporta. Izgradnjom popratnih sadržaja tvrđave Krakow također su zahvaće- U razdoblju od 1872. do 1877. podignut je kompleks vojarne ni tereni na istočnoj strani krakovske željezničke postaje, gdje je 80- „Princ Rudolf“, tada najveći u gradu, smješten u neposrednoj blizini ih godina 19. stoljeća podignut niz građevina različitih sadržaja koje 138 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

su činile aprovizacijsko-skladišni kompleks. Ubrzo nakon izbijanja budućnosti biti moguće sačuvati cjelinu te enklave i zaštititi relikte Prvoga svjetskog rata sagrađena je zgrada namijenjena smještaju militarnoga krajolika od navale investicija stambene gradnje. vojske i skladišta, sada u funkciji Muzeja Zemaljske armije. Izvorno Slično kao u Krakowu, i za militarnu izgradnju Przemyśla bila je ključ- jednostavna i skromna arhitektura te zgrade svojim pročeljem od na odluka o gradnji tvrđave. Ona je izazvala širenje militarne infra- opeka i kompaktnom masom koja okružuje unutrašnje dvorište, strukture koja je zauzela terene uz željezničku prugu, kao i prostrana karakterističan je primjer vojne arhitekture svojega vremena. područja uokolo grada na kojima su podizane utvrde i pozadinski Nakon pada Habsburške Monarhije aprovizacijsko-skladišni kom- objekti. pleks tvrđave Krakow bio je u vojnoj uporabi sve do 90-ih godina Izgradnja tvrđave Przemyśl započela je tek u drugoj polovini 19. 20. stoljeća, a onda prelazi u vlasništvo Državne riznice i privatnih stoljeća jer su raniji planovi bili odbačeni, da ne bi izazvali razmirice osoba. Od tada je izložen postupnoj degradaciji. Danas se stanje s Rusijom. Središnji dio tvrđave obuhvatio je i sâm grad, a izgrađen pojedinih građevina kompleksa znatno razlikuje. je i u Galiciji najveći kompleks vojarni s pozadinskim objektima za Godine 2006. bio je organiziran otvoreni arhitektonski natječaj za potrebe tvrđave i vojnih jedinica (garnizona). Ti su objekti smješte- izradu rješenja adaptacije građevine za Muzej Zemaljske armije, a ni uz rijeku San i uz stratešku trasu Lavovske željeznice nadomak realizacija te namjere bila je provedena godine 2011. kao zajednička grada. Utvrde u pojasnom sustavu tvrđave povezivao je sustav for- investicija Muzeja AK (Zemaljske armije), Vojvodstva Malopolskog tifikacijskih putova dopunjen sustavom manjih kompleksa vojarni i Gradske općine Krakow. Ostvaren projekt multifunkcionalne kon- i pratećih sadržaja. cepcije Muzeja AK, u pogledu funkcionalnog i arhitektonsko-pro- Do danas je sačuvan znatan dio još uvijek aktivnih vojarni i zidanih stornog rješenja, uzima u obzir moderne tehnologije za potrebe građevina u vojnoj uporabi, uz ostalo u vezi s pograničnim položa- različitih izložbi i edukacijski program. Osigurano je sakupljanje, re- jem grada, blizinom granice EU i Schengen-zonom. stauriranje i izlaganje zbirki koje prikazuju ideju i djelatnost Poljske Gore spomenuti manji kompleksi vojarni na većoj udaljenosti od podzemne države za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Arhitekton- grada, neadekvatni za vojne potrebe, interesantna su područja za skim se rješenjem povezuje sačuvani vanjski kubus građevine, nje- adaptacije. gove fasade, a suvremena tehnologija dopušta proširenje funkcije Dobar je primjer povijesni kompleks austrijske vojarne u mjestu izložbenoga prostora na unutrašnje dvorište natkriveno ostakljenim Siedliska (općina Medyka) iz razdoblja 1880.–1900., preuređen u krovom te uključivanje u program simbolike muzeja i podzemnih sklopu operativnoga programa Podkarpatskog Vojvodstva za raz- dijelova zgrade. doblje od 2007. do 2013. godine, te projekt na temu Kulturna ruta Za suvremenu problematiku adaptacije nekadašnjih austrijskih vo- fortifikacijskoga turizma „Južna rokada“ u tvrđavi Przemyśl. Program jarni tvrđave Krakow upečatljiv je primjer dobro očuvan kompleks je omogućavao korištenje sačuvanih kubatura, arhitektonskih i ur- konjičke vojarne u četvrti Rakovice sagrađen u razdoblju od 1888. do banističkih oblika te krajobraznih vrijednosti za sadržaje i projekte 1892. godine. Daljnji razvoj toga kompleksa spaja njegovu funkciju u vezi s lokalnim potrebama. Taj je kompleks dijelom preuređen, uz sa zrakoplovstvom u njegovim prvim koracima potkraj 19. stoljeća. dogradnju, za potrebe školske ustanove, a preostali dio adaptiran je Prvo polje uzletišta balona nastalo je godine 1894. kao prethodnica za potrebe turističkog doma, izložbenoga prostora lokalnog muzeja organizacije zrakoplovnih jedinica iz godine 1912., začetka kasnijeg u vezi s tvrđavom i obližnjim spomenicima fortifikacija. uzletišta Rakovice-Czyżyny. U sklopu pripremnih radova izrađen je prijedlog adaptacije kom- Povijesne zgrade vojarne i hangara prve zračne luke, koje nisu uni- pleksa (rad autora ovog članka) koji je poslužio za izradu izvedbenih štene nakon izbijanja rata godine 1939., i dalje su pod vojnom upra- projekata. Rješenja su, polazeći od povijesnih premisa, uzimala u vom. Zadnjih su godina upisane u registar spomenika kulture, što obzir planove investitora – lokalnih vlasti. omogućuje njihovu punu zaštitu. Valja se nadati da će započete radnje uključivanja povijesnoga kom- Neposredna blizina osnovanog Zrakoplovnoga kulturnog parka te pleksa u mjestu Siedliska u kulturnu rutu fortifikacijskoga turizma postojeća funkcija Muzeja zrakoplovstva na području zrakoplov- omogućiti očuvanje njegova osebujnog ugođaja vojarne, uz činje- ne luke iz 20-ih međuratnih godina 20. stoljeća daju nadu da će u nicu da je riječ o naslijeđu prošlih vremena. 139

Krešimir Galović Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. – od tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća

Krešimir Galović UDK: 725.025.4(497.521.2) Ministarstvo kulture RH Izvorni znanstveni rad/Original Scientific Paper Uprava za zaštitu kulturne baštine Primljen/Received: 18. 5. 2017. RH – Runjaninova 2, 10 000 Zagreb

Ključne riječi: modernizacija, industrijska baština, razvojno- Istraživanje kompleksa Zagrebačke ledane trajalo je od jeseni 2015. revitalizacijski procesi, gospodarenje baštinom do proljeća 2017. godine. Pri istraživanju korištene su poslovne knji- Key words: modernisation, industrial heritage, development ge i izvorna arhivska građa Zagrebačke ledane d.d., koja se čuva u and revitalisation processes, heritage management Državnom arhivu u Zagrebu.

Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. u Ulici Antuna Bauera ZAGREBAČKA LEDANA D.D. 19 jedan je od posljednjih sačuvanih spomenika industrijske bašti- Inicijativu za gradnju Zagrebačke ledane – tvornice leda i ne u užem središtu Zagreba. Smješten je unutar gradskog bloka hladionice za meso i jaja pokrenuo je tijekom 1904. godine Bauerova, Martićeva, Vojnovićeva, ulica Brešćenskoga. Inicijativu zagrebački poduzetnik, gradski zastupnik i predstavnik za gradnju Ledane pokrenuo je 1904. godine istaknuti zagrebački židovske zajednice Josip Siebenschein.1 Te godine Sieben- poduzetnik, gradski zastupnik i predstavnik židovske zajednice Josip schein je sa skupinom poduzetnika osnovao dioničko Siebenschein. Kompleks je sagrađen 1905. godine prema projektu društvo Zagrebačka ledana.2 Utemeljiteljska sjednica arhitekta Janka Holjca, a činilo ga je nekoliko objekata raspoređenih oko središnjeg dvorišta. Kompleks Ledane je dograđivan u više navrata. Prvi put 1921., a 1 Josip Siebenschein (Hranice, Moravska, 1836. – Zagreb, 1908.), potom 1925. godine. Tijekom 1931. godine uz Bauerovu ulicu iz- istaknuti zagrebački poduzetnik i član Izraelitske bogoštovne općine. građena je prema projektu arhitekta Stjepana Planića stambena Jedan je od ključnih protagonista industrijalizacije i modernizacije grada Zagreba. Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Jedno četverokatnica Zagrebačke ledane d.d., čime je kompleks poprimio je vrijeme bio u službi inženjerskog korpusa austrijske vojske. Godine izgled koji se neće bitnije mijenjati do kraja 20. stoljeća. 1859. stupio je u službu Društva Južne željeznice. U Zagreb je došao U urbanističko-arhitektonskom kontekstu Ledana svjedoči o počet- 1860. kao inženjer društva Južne željeznice zbog izgradnje pruge Za- greb – Sisak. Također je sudjelovao pri gradnji pruga Zagreb – Karlovac, cima urbanizacije i izgradnje novih gradskih predjela početkom 20. Velika Kaniža – Sopron, Vilány – Osijek, Žakanj – Dombovár te Zenica stoljeća. U industrijsko-tehnološkom kontekstu ona nam neposred- – Sarajevo. Gradio je ceste u Slavoniji, domobranske vojarne u Osijeku te željezničke strojarnice u Zagrebu. Godine 1864. postao je članom no svjedoči o razvoju modernih tehnologija hlađenja i proizvodnje predstojništva zagrebačke Izraelitske bogoštovne općine, čiji je pred- leda, o kojima su početkom 20. stoljeća ovisili prehrambeno-prera- stojnik bio u dva navrata (1873. – 1881. i 1891. – 1907.). Godine 1865. đivačka industrija, manji prehrambeni obrti, ugostiteljstva i pojedi- imenovan je pročelnikom odbora za izgradnju zagrebačke sinagoge. Kao tajnik delegacije židovskih općina u Hrvatskoj i Slavoniji uručio je načna kućanstva. Početkom masovne uporabe kućnih hladnjaka i caru Franji Josipu I. 1869. tijekom posjeta Zagrebu „Zahtjev za eman- razvoja sustava hlađenja nestat će potreba proizvodnje i prodaje cipaciju Židova“. Godine 1874. izabran je za gradskog zastupnika. Na- kon zagrebačkog potresa 1880. imenovan je kao komunalno-tehnički leda, a čime započinje proces odumiranja kompleksa. i prometni stručnjak za predsjednika tehničko-egzekutivnog odbora. U kontekstu razvojno-revitalizacijskih procesa kompleks nekadašnje Bio je član mnogih upravnih odbora industrijskih i novčarskih zavoda. Zagrebačke ledane predstavlja veliki potencijal, koji bi kvalitetnim Za svoj rad i zasluge odlikovan je ordenom viteza Reda Franje Josipa I. Prigodom njegova sedamdesetog rođendana Izraelitska bogoštovna pristupom revitalizaciji i planom gospodarenja prostorom mogao općina osnovala je zakladu s njegovim imenom u svrhu stipendiranja pozitivno utjecati kako na gospodarski razvoj, tako i na prosperitet siromašnih studenata tehnike. Biografski podaci preuzeti iz: KNEŽEVIĆ, SNJEŠKA; LASLO, ALEKSANDAR, 2011. i poboljšanje kvalitete života lokalne zajednice. 2 Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, 1904.- 1944., HR-DAZG-291 140 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

1 Satelitska snimka stambenog bloka Bauerova, Martićeva, 2 Objekti kompleksa Zagrebačke ledane unutar stambenog bloka Vojnovićeva, ulica Brešćenskoga (izvor: Geoportal ZG) Bauerova, Martićeva, Vojnovićeva, ulica Brešćenskoga na osnovnoj Satellite image of the residential block between Bauerova, Martićeva, karti grada Zagreba. Crveno: objekti sagrađeni od 1905. do 1925. Vojnovićeva and Brešćenskoga Streets (source: Geoportal ZG) godine. Zeleno: razne dogradnje i prigradnje neutvrđene datacije. (izvor: Geoportal ZG) Facilities of the Zagreb Ice Factory complex within the residential block Bauerova, Martićeva, Vojnovićeva and Brešćenskoga Streets on ravnateljskog vijeća Ledane održana je 21. prosinca 1904. the general map of the City of Zagreb. Red: facilities built from 1905 to godine.3 Za ravnatelja društva na sjednici je izabran Sie- 1925. Green: various extensions and annexes of undetermined date. (source: Geoportal ZG) benschein, a za njegova zamjenika S. B. Langer.4 Društvo je upisano u Registar društvenih tvrtki Trgovačkog suda u Zagrebu 29. prosinca 1904. godine.5 Odmah po osnutku društvo je na Klaoničkoj cesti (Uli- Istovremeno je od arhitekta Janka Holjca naručena izrada ca Antuna Bauera) u neposrednoj blizini Gradske klaonice projekta za ledanu, hladionicu i prateće objekte, a također kupilo od Marije Neidhardt zemljište za gradnju tvornice.6 mu je povjeren i nadzor nad gradnjom. Za građevinske ra- 3 1904./1.12., Zapisnik prve sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici dove predloženo je nekoliko izvođača: Hönigsberg & De- sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. Ostali članovi ravnateljstva bili su: utsch, Pilar & Mally & Bauda, Eisner i Ehrlich, Priestner i Franjo Arnold, Edmund Kolmar, Julio Weiss, Milan Eisner, Otton Stern, 7 Dragutin Vabić i Fran Vrbanić. Deutsch, Greiner i Waronig te Braća Carnelutti. Naknad- 4 Niti u jednom dokumentu arhiva Zagrebačke ledane d.d. ne spo- no je odlučeno da se za gradnju prihvati kao najpovoljnija minje se potpuno ime zamjenika ravnatelja Langera osim inicijala S. B. ponuda građevnog poduzetništva Pilar & Mally & Bauda.8 Također u dostupnoj literaturi iz vremena i arhivskoj građi o Langeru nisu pronađeni nikakvi biografski podatci. Strojevi za izradu leda i hlađenje naručeni su od njemač- 9 5 Registar II. društvenih tvrtki Trgovačkog suda u Zagrebu, 1904., str. 436. ke tvornice Linde A. G. iz Wiesbadena. Kako su postojale 6 1905./4.1., Zapisnik druge sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapi- određene nedoumice u svezi nabavke pogonskih strojeva snici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. Glavna knjiga računa 1905. (motora) između Diesel i plinskih motora, odlučeno je da – 1909., HR-DAZG-291, sign. 24. Vlasnik većine zemljišta uz Gradsku klaonicu od 1870-ih godina bila je, zbog potrebe poslovanja, poznata Siebenschein, Weiss i Eisner otputuju u Beč i Budimpeštu zagrebačka mesarska obitelj Neidhardt. Obiteljski mesarski obrt pokre- te da se usporedbom njihova rada na licu mjesta odluče za nuo je 1864. Franjo Ksaver Neidhardt (1796. – 1898.). Nakon smrti prve supruge Helene rođ. Weigellaufer, Neidhardt je 1879. vođenje poslova povjerio svom šurjaku Filipu Rabusu, čime je udaren temelj poznate tvor- 7 1905./4.1., Zapisnik druge sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Za- nice suhomesnate robe Rabus. Marija Terezija Neidhardt rođ. Bucina bila pisnici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 1905./6.2., Zapisnik tre- je druga žena Franje Neidhardta i vlasnica jednog dijela zemljišta uz će sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, Klaoničku cestu. Drugi dio zemljišta bio je u vlasništvu Neidhardtova sina HR-DAZG-291. Gjure, kobasičarskog obrtnika. Podatci o obitelji Neidhardt preuzeti iz članka: ULČNIK, IVAN, 1935., 215 – 218. U svezi istog razgovarao sam i s 8 1905./6.2., Zapisnik treće sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici akademikom arh. Velimirom Neidhardtom koji mi je dao mnogo vrijednih sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. podataka vezanih uz povijest njegove obitelji. 9 Vidi bilješku 7. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 141

3 J. Holjac, Skica položajnog nacrta Zagrebačke ledane, mj.: 1: 1440, 4 J. Holjac, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrt prizemlja, siječanj1905. (izvor: HR-DAZG) mj.: 1: 100, siječanj1905. (izvor: HR-DAZG) J. Holjac, situation plan sketch of Zagreb Ice Factory, scale: 1:1440, J. Holjac, Construction of ice factory and cooling facilities in Zagreb, January 1905 (source: HR-DAZG/State Archives in Zagreb) ground floor plan, scale: 1:100, January 1905 (source: HR-DAZG/State Archives in Zagreb) najbolje rješenje.10 Nakon njihova povratka odlučeno je da Ovaj je nalaz Gradskog građevnog ureda uslijedio nakon se naruče „motori za sisanje plina“ (Saugass-Motor) od beč- što je 10. siječnja 1905. Siebenschein uputio dopis grad- ke tvrtke Körting.11 U Beču su tada naručena i jedna kola za skom poglavarstvu moleći ga da obavi potreban očevid u razvažanje leda u jednoj od tada najpoznatijih tvornica za vezi dodjele građevinske dozvole za „gradnju tvornice leda proizvodnju vozila „Jacob Lohner & Co“ (Lohner Werke).12 i hladionice za meso i jaja“.16 U istom se dopisu izvještava U međuvremenu dok se odlučivalo o izvođačima i stroje- gradsko poglavarstvo da se s proizvodnjom leda nastoji vima, na lokaciji buduće tvornice poduzete su predradnje za započeti već tijekom mjeseca svibnja 1905. godine.17 Po- pripremu gradilišta, od iskolčenja terena do kopanja bunara vodom upućenog zahtjeva gradski je građevni ured prvo „u svrhu uporabe vode za proizvadjanje leda.“13 No, gradska u svom izvještaju od 20. siječnja, te potom i zapisniku od uprava nije bila zadovoljna s namjerom kopanja bunara i 24. siječnja zaključio, da se bi se gradnja tvornice leda i korištenja bunarske vode. Iako nije spriječila njihovo ko- hladionice „u načelu mogla dozvoliti“.18 Iako se načelno panje, upravnom odboru Ledane jasno je dala na znanje da slaže s gradnjom, građevni ured kao problem navodi još bi se za proizvodnju leda trebala koristiti voda iz gradskog neprovedenu parcelaciju zemljišta uz Klaoničku cestu.19 vodovoda.14 U nalazu Gradskog građevnog ureda upućenom Ovaj je problem usko vezan uz regulatornu osnovu i za- 20. siječnja 1905. godine upravi Ledane izričito se napominje htjev Zemaljske vlade tijekom 1904. godine za izradom kako je „dužan svaki kućevlasnik, čija kuća leži uz vodovodnu „detaljne regulatorne osnove za sve one predjele, koji su ciev u javnoj ulici ili na javnom trgu uvesti vodovod u svoju se u zadnje vrieme izgradjivanju otvorili.“20 S druge strane, kuću. Kod sastavka ove ustanove imala se je pred očima u i sama ideja izgradnje industrijskog objekta uz Klaoničku prvom redu sanitarna svrha vodovoda, to jest, da se svaki cestu također nije bila u skladu sa stavom Vlade, a o čemu žitelj, kojega kuća leži uz vodovodnu ciev imade služiti za se u svom izvješću očitovao i Gradski građevni ured napo- užitak sigurno zdravom i čistom vodovodnom vodom“, za- minjući „da prema postojećoj naredbi kr. i zem. vlade je ključujući, kako bi „i za proizvodnju leda u skladu s gradskim 15 propisima, trebalo koristiti samo vodu iz vodovoda.“ 16 1905./10.1., Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ.

10 Isto. 17 1905./4.1., Zapisnik druge sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapi- snici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 11 Isto. 1905./24.1., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora, Bauerova 12 1905./4.1., Zapisnik druge sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapi- 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. snici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291 18 1905./20.1., Nalaz grad. gradjevnog ureda, Bauerova 19, Zagrebačka Glavna knjiga računa 1905. – 1909., HR-DAZ-291, sign. 24. ledana HR-DAZ/GPZ. 13 1905./4.1., Zapisnik druge sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapi- 1905./24.1., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora, Bauerova snici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 1905./24.1., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora, Bauerova 19 1905./4.1., Zapisnik druge sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapi- 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. snici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 14 1905./20.1., Nalaz grad. gradjevnog ureda Bauerova 19, Zagrebačka 1905./24.1., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora, Bauerova ledana HR-DAZ/GPZ. 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 15 Vidi bilješku 13. 20 KNEŽEVIĆ, SNJEŠKA, 2003., 170. 142 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

5 J. Holjac, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrt prizemlja, mj.: 1: 100, siječanj1905. (izvor: HR-DAZG) J. Holjac, Construction of ice factory and cooling facilities in Zagreb, ground floor plan, scale: 1:100, January 1905 (source: HR-DAZG/State Archives in Zagreb)

takova izgradnja nedopustiva s obzirom na okolnosti što društvo Zagrebačka ledana vodi pregovore s gradskom će osnovane zgrade služiti u industrialne svrhe i što bi se upravom u svezi gradnje tvorničkih objekata uz Klaonič- sadašnjom izgradnjom ulične fronte imala Klaonička cesta ku cestu.25 Upravo u tom smjeru i idu neke opaske nalaza preložiti u budući gradjevni pravac, što bi za gradsku obćinu i zapisnika očevida gradskog građevnog ureda povodom danas bio veliki trošak.“21 Siebenscheinova zahtjeva za dodjelom građevne dozvole. No, problem Zagrebačke ledane postao je mnogo slože- Jedan od problema koji je tada analiziran jest smještaj obje- niji, budući da je administrativna procedura u svezi njene kata Ledane koji su uvučeni unutar parcele „u dvorištu te bi izgradnje pokrenuta u procjepu između dvije regulatorne time ostala ulična fronta gradilišta za sada neizgradjena.“26 osnove – ranije Ruperta Melkusa iz 1887. i nove Milana Naime, kako je planirana gradnja duboko unutar parcele, Lenucija iz 1905. godine.22 Na objema osnovama Klaonič- postojala je opasnost da se tvornički objekti previše prika cesta jedna je od glavnih okosnica urbanizacije istočnih bliže građevinskim parcelama istočno od Klaoničke ceste gradskih predjela, a prostor na kojemu je namjeravana grad- uz novu predviđenu paralelnu (Vončininu) ulicu od Vlaške nja Ledane našao se u neposrednoj blizini novih predviđe- do buduće Zvonimirove ulice. Tim je povodom građevni nih uličnih poteza – neizvedene produljene Đorđićeve ulice ured tijekom mjeseca siječnja izvršio očevid, temeljem te spojne (Vončinine) ulice od crkve sv. Petra u Vlaškoj ulici kojeg je zaključeno: „da bi se gradnja mogla dozvoliti, jer do buduće Zvonimirove ulice.23 Naime, tijekom mjeseca preostaje još dovoljno dubljine (circa 30m) za gradilište prosinca 1904. godine Vlada je naložila Lenuciju da izradi naspram stražnjoj paralelnoj ulici“, te dodajući u opasci, regulatornu osnovu za istočni dio grada od Draškovićeve kako će kasnije i prednji dio uz Klaoničku cestu također ulice, odnosno između Vlaške i Boroševe (Branimirove) uli- postati gradilištem.27 No, građevni je odbor i nadalje bio ce.24 Prve je planove regulacije Lenuci izradio do mjeseca vrlo rezerviran prema predviđenoj lokaciji za gradnju Le- veljače 1905. godine, dakle u isto vrijeme kada dioničko dane. Tako je, primjera radi, mjesec dana nakon što je sastavljen „zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora“, 21 1905./24.1., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora, Ba- uerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 25 Isto. 22 GALOVIĆ, KREŠIMIR, 39, 2015., 37 – 63, FRANKOVIĆ, E., 49, 1983., 26 1905./24.1., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora, Ba- 245 – 274. uerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 23 GALOVIĆ, KREŠIMIR, 39, 2015., 44 – 51. 27 1905./20.1., Nalaz grad. gradjevnog ureda, Bauerova 19, Zagrebačka 24 Isto. ledana HR-DAZ/GPZ. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 143

6 J. Holjac, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, pročelje južnog 7 J. Holjac, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, pročelje i krila tvornice, mj.: 1: 100, siječanj1905. (izvor: HR-DAZG) presjek zgrade uprave, mj.: 1: 100, siječanj1905. (izvor: HR-DAZG) J. Holjac, Construction of ice factory and cooling facilities in Zagreb, J. Holjac, Construction of ice factory and cooling facilities in Zagreb, façade of the factory south wing, scale: 1:100, January 1905 (source: façade and cross-section of administration building, scale: 1:100, HR-DAZG/State Archives in Zagreb) January 1905 (source: HR-DAZG/State Archives in Zagreb)

temeljem kojeg je odobrena Zagrebačkoj ledani građevna bude provedeno“, za izgradnju zemljišta uz cestu, morati dozvola, u isti dopisana vrlo kratka opaska: „Pošto je sada od grada otkupiti dio zemljišta u njegovom vlasništvu.32 izradjena nova regulatorna osnova za predijel iztočno od Budući da je arhitekt Janko Holjac već tijekom mjeseca Draškovićeve ulice, koja će biti izložena i nakon toga na siječnja i veljače izradio sve potrebne projekte, uključujući i odobrenje nadležnim faktorima podnešena – nameće se statičke proračune, nakon dodjele građevne dozvole moglo pitanje da li bi se mogla gradnja odobriti i u onom slučaju, se odmah započeti s izgradnjom Ledaninih objekata.33 Zbog ako ostaje stara regulatorna osnova, prema kojoj se imade specifičnih potreba i složenosti proizvodnje leda te hlađenja Gjorgjićeva ulica produljit preko Klaoničke ulice do trga „G“, i skladištenja prehrambene robe, projekt je morao biti u dakle produljiti uz projektiranu gradnju Ledvenice.“28 Kako potpunosti utilitaran. Prema radnom procesu zahtijevao je bi se riješila i ova nedoumica, 21. veljače izvršena je na licu projektiranje nekoliko fizički odvojenih, no tehnološki po- mjesta izmjera, kojom je utvrđeno „da bi za slučaj ako se vezanih cjelina koje su činili: prostor za hlađenje i skladište- ostane kod produljenja ove ulice preostala gradjevna parce- nje robe, prostor za hlađenje i proizvodnju leda i prostor za la sa dubljinom od 20.5 m, računajuć od gradnjevnog pravca smještaj pogonskih postrojenja. Osim ovih prostora, pro- nove ulice pak do medje ledvenice i što ne bi priječilo iz- jektom su obuhvaćeni i razni prateći objekti, poput upravne gradnju prizemnice, eventualno jednokatne kuće.“29 Ovom zgrade, skladišta za ugljen i tehnološku sol za proizvodnju naknadnom opaskom uklonjene su sve nedoumice koje su leda, te staje i spremište za kola za distribuciju leda. Pre- priječile odluku o početku gradnje Zagrebačke ledane. ma Holjčevom projektu ovi su objekti bili grupirani oko Temeljem zaključaka očevida građevno-vatrogasnog od- prostranog dvorišta, sa zapadne strane otvorenog prema bora dioničkom društvu Zagrebačka ledana dodijeljena je Klaoničkoj cesti.34 Uz južni obod građevne parcele projek- 23. veljače 1905. godine građevna dozvola.30 No, i u njoj se tirana su u osi zapad – istok tri objekta: staja sa stanom za nalazi jedna manja opaska vezana uz regulatornu osnovu, 32 Isto. da se prema važećoj osnovi „imade Klaonička cesta nešto 33 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrti, pomaknuti prema zapadu, te će se jednim dielom sadanje mj.: 1: 100, položajni nacrt, mj.: 1: 1440, Zagreb, mieseca siečnja 1905., ceste, gradilišta na istočnoj strani iste imati upodpuniti“, Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 31 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, presjeci i odnosno povećati zemljištem u gradskom vlasništvu. Iz pročelja tvornice i staje, mj.: 1: 100, Zagreb, 10 siečnja 1905., Bauerova tog razloga gradska uprava upozorava upravni odbor Za- 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. grebačke ledane da će „kada spomenuto preloženje ceste HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, Zgrada uprave, pročelje i presjek, mj.: 1: 100, Zagreb, 10 siečnja 1905., Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 28 1905./24.1., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora. HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, Statički proračun u zgradi uprave, mj, Zagreb, 10 siječnja 1905., Bauerova 19, 29 Isto. Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 30 1905./23.2., Gradjevna dozvola, Bauerova 19, Zagrebačka ledana 34 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrti, HR-DAZ/GPZ. mj.: 1: 100, položajni nacrt, mj.: 1: 1440, Zagreb, mieseca siečnja 1905., 31 Isto. Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 144 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

prostorijom.41 U sjeverozapadnom dijelu nalazio se glavni hodnik sa stubištem koje je vodilo na prvi kat. Na prvom se katu nalazila poslovna prostorija ravnateljstva te stan strojara.42 I ove su prostorije bile orijentirane prema jugu.43 Stan strojara je također bio dvosoban s pratećim prostorijama – hodnikom, kuhinjom i sanitarijama smještenim u sjevernom dijelu zgrade.44 Krovište je bilo dvoslivno s glavnim zabatom orijentiranim prema jugu.45 Kao što je rečeno, tvornički objekt sa stajom prostirao se duž južne i istočne granice parcele i on se nije znatnije mijenjao tijekom vremena, osim staje koja je kasnije sru- šena, a na njenom je mjestu izgrađen prizemni objekt.46 8 J. Holjac, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, pročelje staje, Prva u nizu prema Klaoničkoj cesti nalazila se zgrada staje. mj.: 1: 100, siječanj1905. (izvor: HR-DAZG) J. Holjac, Construction of ice factory and cooling facilities in Zagreb, Glavno je pročelje bilo orijentirano prema dvorištu s četiri stable façade, scale: 1:100, January 1905 (source: HR-DAZG/State prozorske osi i ulazom u donjoj etaži te s po dvije prozorske Archives in Zagreb) osi u gornjoj etaži.47 Tlocrtna organizacija prostora bila je racionalna. Na dvorišnoj strani nalazio se izduženi hodnik iz kojega se ulazilo u središnji prostor – staju za šest konja, konjušara, zahod i tvornička zgrada Ledane, koja je zbog te dvije bočne prostorije – komoru za hamove i zob te sobu 48 L tlocrta jednim krilom zatvarala kompleks s istoka.35 Iza za kočijaša. Uz istočno pročelje staje nalazilo se vanjsko istočnog krila planiran je veliki bunar za opskrbu Ledane stubište koje je vodilo na gornju etažu na kojoj se čitavom 49 vodom za proizvodnju leda. Prema Holjčevim skicama može dužinom objekta nalazio sjenik. se zaključiti da je identičan trakt planiran i sa sjeverne stra- Između staje i tvorničke zgrade nalazio se zahod, koji je ne.36 Od ove su ideje izvedena samo skladišta za ugljen i prema zapisniku gradskog građevnog ureda od 24. veljače industrijsku sol za proizvodnju leda uz sjeveroistočni obod 1905. godine, morao „da se uredi na ispiranje sa vodom a 50 parcele. Iako projekti skladišta nisu sačuvani, znamo da su pisoari na (urinol) ulje.“ Također se u zapisniku nalaže da izgrađena u isto vrijeme kada i glavne zgrade kompleksa, „se staja providi nepropustljivim podom, a odvod mokraće temeljem sačuvanog grafičkog prikaza Ledane na zaglav- udesi tako da bude brzo oticati mogla“, te da se između staje 51 lju memoranduma izrađenog tijekom mjeseca lipnja 1905. i zahoda iskopa jedna nepropusna septička jama. godine u litografičkom zavodu W. Rožankowski i drug.37 Zgrada tvornice je dvokrilna – L tlocrta. Južno je krilo U sjeverozapadnom uglu kompleksa smještena je zgrada jednokatno, a istočno prizemno. U južnom krilu nalazili su uprave. Zgrada je jednokatna, s podrumskim prostorijama. se pogoni „za proizvodnju studeni“ i skladišta za namirnice, Glavno je pročelje orijentirano prema dvorištu s po četiri a u istočnom pogon s motorima za pokretanje uređaja za 52 prozorske osi u prizemlju i na prvom katu, dok je zapadno hlađenje i proizvodnju leda. Glavna pročelja obaju krila orijentirano prema Klaoničkoj cesti s glavnim ulazom u 41 Isto. prizemlju te s dva prozora na prvom katu.38 Tlocrtna or- 42 Isto. ganizacija upravne zgrade bila je vrlo jednostavna. U prize- 43 Isto. 39 mlju se nalazila pisarna s uredom i stanom nadzornika. I 44 Isto. 40 stan i uredske prostorije bili su orijentirani prema jugu. 45 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, presjeci Stan je bio dvosoban s hodnikom, kuhinjom i sanitarnom i pročelja, mj.: 1: 100. 46 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrti, mj.: 1: 100, položajni nacrt, mj.: 1: 1440. 47 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, presjeci 35 Isto. i pročelja tvornice i staje, mj.: 1: 100. 36 Isto. 48 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrti, 37 Zagrebačka ledana, Glavna knjiga računa, 1905. – 1909. HR- mj.: 1: 100, položajni nacrt, mj.: 1: 1440. DAZG-291, sign. 24. 49 Isto. 38 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, presjeci 50 1905./24.1., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora, Ba- i pročelja, mj.: 1: 100. uerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, Zgrada Također vidi: Gradjevni propisi za slob. i kr. glavni grad Zagreb, Naredba uprave, pročelje i presjek, mj.: 1: 100. grad. poglavarstva od 23. svibnja 1903. glede pisoara u svratištimam, 39 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrti, kavanama, gostionama, krčmama itd., Zagreb, 1914., str. 70. mj.: 1: 100, položajni nacrt, mj.: 1: 1440, Zagreb, mieseca siečnja 1905., 51 Isto. Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 52 1905./10.1., Opis poslovanja u tvornici leda i hladioni, Bauerova 19, 40 Isto. Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 145

9 Zaglavlje memoranduma Zagrebačke ledane d.d. s prikazom tvorničkog kompleksa koji je izradio 1905. ilustrator i litograf Vladimir Rožankowski (izvor: HR-DAZG) Header of the Zagreb Ice Factory memorandum showing the factory complex designed in 1905 by illustrator and lithographer Vladimir Rožankowski (source: HR-DAZG/ State Archives in Zagreb)

orijentirana su prema središnjem dvorištu. Južno je krilo u dvije prostorije istočnog trakta Ledane.59 Na njega se raščlanjeno s četiri prozorske osi u prizemlju te sa šest na nadovezivao pogon druge polovice južnog trakta. On je u prvom katu.53 U jugoistočnom uglu prizemlja nalaze se prizemlju tehnološki bio podijeljen u tri cjeline: prostor za dvoja vrata. Kroz prva se ulazi u hodnik sa stubištem koje ledeni generator i bistroledeni generator, apstrakt za hla- se uspinje na prvi kat, a kroz druga u predprostor koji vodi đenje zraka i ledenicu.60 Između ovih triju prostora nalazila u prostorije u prizemlju.54 Tlocrtna organizacija prostora se tzv. „puzalica leda“ koja je povezivala prizemlje s prvim 61 vrlo je jednostavna i u potpunosti prilagođena potrebama katom drugog dijela južnog krila tvornice. Na ovom su se hlađenja i skladištenja namirnica. Duž čitave prve polovice katu nalazile dvije prostorije, veća za ledeni generator te 62 južnoga krila u prizemlju se nalazila hladionica mesa u koju manja za „aparat za hlađenje zraka“. Holjčeva prostorna organizacija kompleksa nije se bitni- se ulazilo kroz manji predprostor.55 Na prvi se kat dolazi je mijenjala tijekom vremena. Kasnije promjene uglavnom stubištem koje je vodilo do predprostora iz kojega se ula- su se odnosile na razne preinake i adaptacije vezane uz zilo u hladionicu jaja.56 Poput prizemlja, i ova je hladionica promjenu tehnologije te modernizaciju i povećanje pro- zauzimala polovicu kata. Naime, obje su hladionice bile u izvodnje. Najviše promjena kompleks je doživio između potpunosti odvojene i izolirane zidom od druge polovice 1921. i 1925. godine te 1931. godine. 57 pogona u koji se ulazilo kroz njegov istočni trakt. Odva- Pripremni radovi na gradnji Ledane započeli su tijekom janje ovih prostora od hladionice bilo je nužno, budući da mjeseca veljače s kopanjem pokusnih jama za bunare s vo- su u njima bili smješteni strojevi za hlađenje i proizvod- dom, a glavni izvođački radovi na gradnji dodijeljeni su, kao nju leda. U početku proizvodnje koristio se jednostavni što je rečeno, građevnom poduzetništvu Pillar & Mally & kompresijski rashladni uređaj s motorom na unutrašnje Bauda.63 Glavni radovi započeli su tijekom mjeseca ožujka, izgaranje, a kasnije apsorpcijski rashladni uređaj pogonjen nasipavanjem, niveliranjem i poravnavanjem terena gradi- plinskim motorom.58 Postrojenje s generatorom prisišnog lišta, koje je bilo znatno niže od nivoa tadašnje Klaoničke plina, kompresorom i kondenzatorom bilo je smješteno ceste.64 Već tijekom mjeseca travnja bečka tvrtka Kleiner i

59 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, prizemlje tlocrti, mj.: 1: 100. 53 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, presjeci 60 Isto. i pročelja. 61 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, 1. kat 54 Isto. tlocrti, mj.: 1: 100. 55 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrti, 62 Isto. mj.: 1: 100. 63 1905./6.2., Zapisnik treće sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 56 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, 1. kat sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. Glavna knjiga računa 1905. – 1909., tlocrti, mj.: 1: 100. HR-DAZ-291, sign. 24. 57 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, tlocrti, 64 Visinska kota Klaoničke ceste tada je iznosila 115, 97 m, a najviša i mj.: 1: 100. najniža točka gradilišta Ledane 114, 85 i 114, 72 m. Novom je nivelacijom 58 Jednostavni kompresijski rashladni uređaji sastoje se od: isparivača, prema projektu teren gradilišta u najvišoj točki podignut na 115,40 m, kompresora, kondenzatora i ekspanzijskog a u najnižoj na 115,20 m. Dodatni problem je bio i plan promjene visine ventila. Apsorpcijski rashladni uređaji sastoje se od: isparivača, absortera, Klaoničke ceste s 115,97 na 116,49 m. Ovaj visinski nesrazmjer uličnog ekspanzijskog ventila, generatora i pravca i prostora tvornice i danas je jasno vidljiv. Zagrebačka ledana, kondenzatora. Glavna knjiga računa 1905. – 1909., HR-DAZ-291, sign. 24. HOLJAC, Od 1905. do 1911. u Ledani je u upotrebi 1 parni stroj te 1 eksplozioni JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagrebu, prosjek tla i kanala, motor na plin. Zagreb, 10 siječnja 1905. 146 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

10 Stambena zgrada Zagrebačke ledane d.d. u Ulici Antuna Bauera 19 snimljena neposredno nakon gradnje. Zgrada je sagrađena prema projektu Stjepana Planića 1931. godine. Zagreb Ice Factory residential building in 19, Antun Bauer Street photographed immediately after construction. The building was designed by Stjepan Planić in 1931.

Bokmayer započela je s montažom strojeva za izradu leda.65 Kraljevskog kemičkog zavoda, temeljem koga je Josip Sie- Isti je mjesec uplaćena i pristojba Ledane d.d. za uvođenje benschein „smjesta dao uvesti gradski vodovod za prav- telefonske linije.66 Glavnina radova bila je dovršena do kraja ljenje leda.“71 mjeseca ožujka 1905. godine. Kako su se radovi bližili kraju, Iako je uporabna dozvola dodijeljena 27. lipnja, proi- tako se uprava Ledane pripremala za početak proizvodnje. zvodnja leda je započela već tijekom 8. lipnja 1905. godine. S tim u skladu, 3. lipnja 1905. godine u dopisu gradskom Tim povodom 8. lipnja održana je sjednica ravnateljstva u poglavarstvu uprava Ledane javlja da je na Klaoničkoj cesti novoizgrađenoj upravnoj zgradi na Klaoničkoj cesti na kojoj izgrađena tvornica leda s hladionicom mesa i jaja, te iz tog je ravnatelj Siebenschein izvijestio članove ravnateljstva i razloga moli poglavarstvo da se u što skorije vrijeme obavi upravnog odbora da se „tog dana započelo s proizvodnjom „povjerenstveni očevid“ u svrhu dodjele uporabne dozvo- i rasparčavanjem leda po gradu“, pozvavši ih da nakon sa- 67 le. Očevid „gradjevno-vatrogasnog odbora“ obavljen je stanka obiđu i pregledaju tvornicu.72 Početak rada Ledane tijekom 5. lipnja sa zaključkom da „protiv uporabi tvornice dan ranije najavio je i tadašnji zagrebački dnevni tisak. 68 nema prigovora.“ Temeljem ovog mišljenja Zagrebačkoj Tako, primjera radi, Agramer Zeitung 7. lipnja izvještava 69 ledani dodijeljena je 27. lipnja uporabna dozvola. No, u da će Zagrebačka ledana započeti „s razparčavanjem leda“ njemu se nalazi i jedna manja opaska u kojoj se napominje uz opasku, da se „naručbe primaju u poslovnici tvornice, da „će se za fabrikaciju leda uporabiti samo voda iz grad- Klaonička cesta. Telefon br. 335.“73 Kako radovi na uređenju skog vodovoda, dočim će se voda iz bunara rabiti samo za tvorničkog kompleksa nisu bili u potpunosti dovršeni, na druge potrebe stroja i strojbene uredbe.“70 Od uporabe bu- istoj je sjednici odlučeno da se do kraja mjeseca lipnja uredi narske vode odustalo se nakon negativnog nalaza dvorište, te da se nakon toga u obilazak tvornice pozovu novinari svih zagrebačkih novina.74 U međuvremenu, Li- 65 Prva isplata za montažu strojeve izvršena je 15. 4., a posljednja 20. tografičkom zavodu Wladimir Rožankowski i drug povje- 5. 1905. godine. Zagrebačka ledana, Računska dokumentacija, HR-DAGZ rena je izrada raznih tiskanica, memoranduma, računa s 291, sign. 4 – 10. Glavna knjiga računa 1905. – 1909., HR-DAZ-291, sign. 24. logom ukrašenim grafičkim prikazom novoizgrađene tvor- 66 Zagrebačka ledana, Računska dokumentacija, HR-DAGZ 291, sign. nice, dok je izrada natpisa na tvorničkoj zgradi povjerena 4 – 10. 67 1905./3.6., Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 71 1905./8.6., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjed- 68 1905./5.6., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora, Bau- nica ravnateljstva, Zagrebačka ledana erova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. HR-DAZG-291. 69 1905./27.6., Uporabna dozvola, Bauerova 19, Zagrebačka ledana 72 Isto. HR-DAZ/GPZ. 73 Zagrebačka ledana, oglas, Agramer Zeitung, Zagreb, 7. 6. 1905., 8. 70 1905./5.6., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbora, Bau- 74 1905./8.6., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjed- erova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. nica ravnateljstva, Zagrebačka ledana HR-DAZG-291. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 147

pismoslikaru Hermanu Kassneru iz Marovske (Masaryko- moguće je u potpunosti rekonstruirati poslovanje Zagre- ve, op. a.) ulice.75 Netom prije početka rada tvornica je osi- bačke ledane i njeno poslovno širenje izvan Zagreba tijekom gurana na pet godina kod osiguravajućeg društva Croatia, nadolazećih godina.85 dok je poslovni račun svih dioničara otvoren u Hrvatskoj Glavni kupci leda su pivovare, pivnice i skladišta piva te komercijalnoj banci.76 hoteli, svratišta, mesnice, slastičarne, ljekarne i bolnice.86 Radovi na niveliranju, taracanju i uređenju dvorišta za- Tako se, primjera radi, navodi da je nakon proširenja tržišta počeli su 13. lipnja, a trajali su do sredine mjeseca srpnja već početkom 1906. godine prodano pivovari u Siraču 15 1905. godine.77 Iako radovi nisu u potpunosti bili dovrše- vagona leda, a zagrebačkom hotelu K' caru austrijanskom ni, odlučeno je da se 20. lipnja u razgled tvornice pozovu 18 vagona.87 Značajan izvor prihoda bilo je iznajmljivanje novinari.78 Na razgledavanje su bili pozvani novinari svih hladionice Ledane mesarima i prodavačima jaja. Naime, u tadašnjih listova.79 Novinari koji su se odazvali pozivu ti- hladionicama su se nalazili posebni pretinci za iznajmlji- jekom obilaska tvornice bili su iscrpno upoznati s načinom vanje, a prema sačuvanoj poslovnoj korespondenciji može proizvodnje leda i hlađenja.80 Početkom mjeseca srpnja Za- se zaključiti da ih je u prizemlju bilo oko 20, a na katu 40. grebačku ledanu obišli su i gradski zastupnici.81 Jedna od mjera za poboljšanje prodaje leda, koja je tada bila Kao što je rečeno, Zagrebačka ledana započela je s radom razmatrana, jest i mogućnost prodaje leda u „prodavaoni- 8. lipnja 1905. godine. Led se proizvodio od industrijske cama za led na male komade i to kod sitničara, dućanara“ (obrtne) soli, čiju je trgovinu strogo nadzirala „Glavna agen- uz razmjernu proviziju od prodaje.88 Kao problem prodaje tura kraljevskog ugarskog monopola soli“, dozvoljavajući leda „pojedinim mušterijama“ navodi se naplaćivanje do- nabavku godišnje količine soli do 100 metričkih centi. Pre- voza leda „pošto ovaj stoji do 20% od ove ciene“.89 Razlog ma „Upitnici za temeljnu knjigu tvorničke industrije sta- tome je što Zagrebačka ledana u početku nije imala vlastitu tističkog izvida za 1911. godinu“ iznosi se da je Ledana do distribuciju leda, nego je angažirala prema potrebi kočijaše te godine za proizvodnju leda i hlađenje imala 1 parni stroj sa zaprežnim kolima. Zbog toga je na sjednici ravnateljstva od 6 konjskih snaga, 1 „eksplozijoni“ motor na plin od 4 tijekom mjeseca veljače 1906. godine istaknuta kao nužna konjske snage te jedan elektro-motor od 4 konjske snage.82 potreba organizacija podvoza u vlastitoj režiji, tim više što Prvih je mjeseci Ledana poslovala s poteškoćama. Prema je Ledana tada posjedovala vlastitu staju za konje i kola za izvještaju s početka 1906. godine, proizvodnja leda tije- prijevoz leda.90 Naime, uprava Ledane je već tijekom mjese- kom 1905. trajala je od 8. lipnja do 30. rujna.83 U tom je ca veljače 1905. godine nabavila četvora kola za distribuciju razdoblju prodaja leda bila za tri četvrtine do četiri petine leda, od kojih su jedna kupljena u Beču od tvrtke „Jacob manja od potpunog proizvodnog kapaciteta. Glavni je uzrok Lohner & Co“ (Lohner Werke) a troja od zagrebačkog kovača problema s jedne strane bila smanjena potražnja za ledom Gjure Andraševića s Tratinske ceste.91 Za popravke kola tijekom jeseni i zime, a drugi još neorganizirano tržište. Ledana je koristila usluge zagrebačkih obrtnika, kovača i Kako bi se nadišli ovi problemi, uprava Ledane je tijekom graditelja kola Petra Herjanića iz Savske ceste te graditelja mjeseca listopada 1905. godine započela sa širenjem tržišta kola Vladimira Papića i Martina Bregeša („Prva zagrebačka i racionalizacijom proizvodnje, a jedna od prvih mjera bila kolarija sa parnim strojem“) iz Vlaške ulice.92 je i sniženje cijene leda tijekom zimskih mjeseci.84 Teme- Prevladavši početne probleme, Zagrebačka ledana je od ljem sačuvane računske dokumentacije i korespondencije 1906. godine poslovala vrlo uspješno uz neprestano po- većanje tržišta i prihoda. U pozitivnom poslovnom duhu 75 Zagrebačka ledana, Računska dokumentacija, HR-DAZG-291, sign. 4 – 10. 26. ožujka 1907. godine u zgradi uprave održana je pod Glavna knjiga računa 1905. – 1909., HR-DAZ-291, sign. 24. 76 Zagrebačka ledana, Računska dokumentacija 1905./8.6., Zapisnik 85 Zagrebačka ledana, Računska dokumentacija, HR-DAZG-291, sign. sjednice, Zagrebačka ledana d.d. 4 – 10. Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 77 Isto. 86 Isto. 78 1906./20.1., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 87 1906./20.1., Zapisnik sjednice. sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 88 Isto. 79 Obilazak novinara bio je plaćen, a prema sačuvanim računima u njemu su sudjelovali novinari Agramer Zeitunga, Hrvatskog prava, Na- 89 Isto. rodnih novina i Obzora. 90 Isto 80 1906./20.1., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 91 1905./4.1., Zapisnik druge sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapi- sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. snici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 81 Isto. 92 Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 82 Statistički izvid za 1911. godinu, Upitnica za temeljnu knjigu tvor- Također vidi: HARTMAN, LAV, Hartmanov sveobći popis stanova sa pod- ničke industrije statističkog izvida, Zagrebačka ledana, Korespondencija, punim adresarom oblasti, ureda, obrtnika i trgovaca kralj. slobodnoga 1908. – 1944., HR-DAZG-291. i glavnoga grada Zagreba 1902.; KLEMENČIĆ, I. (ur.), Adresar sveopći obavjesnik svih oblasti, ureda, društava, zavoda, industrijalaca, trgova- 83 1906./20.1., Zapisnik sjednice. ca, obrtnika, kućevlasnika i inih stanovnika slob. kralj. glavnog grada 84 Isto. Zagreba, Zagreb, 1920. 148 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

11 Stjepan Planić (crtež Ernest Tomašević), Studija pročelja stambene zgrade Zagrebačke ledane d.d., 1930. (izvor: HR- DAZG) Stjepan Planić (drawing by Ernest Tomašević), Study of the façade of Zagreb Ice Factory residential building, 1930 (source: HR-DAZG/ State Archives in Zagreb)

predsjedanjem Josipa Siebenscheina Prva redovita glavna godinu pripravan: „ ... upoznati liječnike na Vaš umjetni led, skupština dioničara Zagrebačke ledane, tijekom koje su se koji je svakako mnogo bolji za uporabu kod bolesnih nego podnosila uspješna poslovna izvješća.93 Te je godine rad Le- ne umjetni iz različitih bara.“98 Početkom mjeseca travnja dane uzdrmala i jedna manja afera uzrokovana novčanom 1909. godine Zagrebačkoj ledani je poslao poziv za oglaša- pronevjerom tadašnjeg knjigovođe Ignjata Pfefferera, koji vanjem list Obzor, obavještavajući ravnateljstvo: „ ... da se je odmah smijenjen s dužnosti te je protiv njega podnesena broj čitalaca u nakladi dva put dnevno izlazećeg lista „Ob- kaznena prijava.94 Početkom 1908. godine Zagrebačku leda- zor“ neprestano povećava, uslijed čega postaje sveucjel ponu zadesio je veliki gubitak. Dana 15. siječnja 1908. umro je desniji za oglašavanje.“99 Istog mjeseca pristigla je i ponuda u 72. godini života njen utemeljitelj i predsjednik ravnatelj- za oglašavanjem od Vraneševićeva „Zavoda za oglasivanje“ stva Josip Siebenschein. Tim je povodom njegov zamjenik iz Preradovićeve ulice s vrlo eksplicitnom porukom: „Tko S. B. Langer 24. siječnja sazvao sjednicu ravnateljstva na ne oglasuje – taj ne napreduje.“100 kojoj se komemorativno govorilo o Siebenscheinovoj „za- Velik porast prometa Zagrebačka ledana imala je od sluzi oko osnutka tvornice te njegova mara i zauzimanja za 1910. godine do početka Prvoga svjetskog rata. Popis ko- napredak iste.“95 Dana 22. veljače 1908. održana je Druga risnika usluga Ledane od te godine naglo se povećao na redovita glavna skupština dioničara Zagrebačke ledane na nekoliko stotina.101 Među većim naručiteljima leda i ko- kojoj su se uz podnošenje poslovnih izvješća birali i članovi risnicima usluga hlađenja u Zagrebu tada su bili: bolnica ravnateljstva i nadzornog odbora.96 Istoga je dana održa- Milosrdne braće, „Rabus i sin – 1. Zagrebačka tvornica sana i konstituirajuća sjednica Zagrebačke ledane na kojoj je lame“, „Zagrebačka dioničarska pivovara i tvornica slada“, jednoglasno za njena predsjednika izabran Otto Stern, a a od manjih spominju se: trgovci „braća Kronfeld“, „Josip za zamjenika S. B. Langer.97 Hochstadtner i sinovi – zastupnici Gössove dioničarske Nakon kadrovskih promjena poslovanje Zagrebačke pivovare u Plznju“ s poslovnicom u Draškovićevoj ulici, ledane nastavljeno je s uspjehom, a prodaja leda bila je u „skladište Puntigamskog piva Lavoslava Brucknera“ u Ka- porastu. S porastom proizvodnje Ledani je pristizalo sve čićevoj ulici, „skladište piva braće Reingshaus na Ciglani“, više poziva i ponuda za oglašavanjem u raznim listovima. „skladište Eduarda Hönigsberga“, te kavana „Corso“ Bern- Već krajem 1908. godine Liečnički vijestnik uputio je do- hardta Kastla u Ilici i slastičarna Ivana Koudelke u Praškoj pis ravnateljstvu Ledane, da je od 1. broja lista za 1909. ulici.102 U to vrijeme Zagrebačka ledana se poslovno počinje širiti i izvan Zagreba i zagrebačkog područja. Brza dostava 93 1907./26.3., Zapisnik 1. redovite glavne skupštine, Zagrebačka le- diljem Hrvatske odvijala se putem „Kraljevske državne že- dana d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. ljeznice“. Tada je Ledana među inim poslovno surađivala sa: 94 1908./24.1., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. „Sisačkom pivovarom“ Jonasa Alexandera, „Daruvarskom 95 Isto. 96 1908./22.2., Zapisnik 2. redovite glavne skupštine, Zagrebačka leda- 98 1906./22.12., Liečnički vijestnik, dopis ravnateljstvu, Zagrebačka na d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. U ravnateljstvo su ledana, Korespodencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. tada izabrani: Franjo Arnold, Milan Eisner, Edmund Kolmar, Leo Kronfeld, 99 1909./5.4., Obzor, dopis Zagrebakoj tvornici leda, Zagrebačka leda- S. B. Langer, Otto Stern, Dragutin Vabić, Julio Weiss i Eugen Winkler. na, Korespodencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 97 1908./24.1., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 100 1909./15.4., K. Vranešević, dopis Zagrebakoj tvornici leda, Zagre- sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. Otto (Oto) Stern (1874. – 1934.), bačka ledana, Korespodencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. poznati zagrebački industrijalac, poduzetnik i bankar te potpredsjednik Izraelitske židovske općine od 1912. do 1917. godine. Također vidi: 101 Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. KNEŽEVIĆ, SNJEŠKA; LASLO, ALEKSANDAR, 2011. 102 Isto. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 149

dioničarskom pivovarom“, pivovarom Miroslava Lobea u se prepriječiti prodiranje toploga zraka, podzemne vode, Novoj Gradiški, hotelima „Central“ u Kostajnici, „Pension“ izvor vode i povodnja; 2) mora biti skrbljeno za odvod vode u Samoboru i „Grand“ u Varaždinu, „trgovinom žita, špe- nastale od taljenja leda; 3) mjere ledenice moraju stajati u ceraja i prekomorske robe Emanuela Ebenspangera i sina povoljnom razmjeru sa prostorijama, koje se imadu hladiti. u Bjelovaru“ te s „Prvom bjelovarskom tvornicom salame, Prama tomu treba ledenice položiti prama sjeveroistoku, suhomesnate robe i masti Josipa Svobode“, Eduardom te ih shodnim izoliranjem zidova zaštititi od sunca.“107 Ta- Strieglom, mesarom i kobasičarom iz Siska, poznatom kar- kođer se ističe „da treba prepriječiti, da led u vodi ne leži, lovačkom slastičarnom i „trgovinom mirodija, poslastica, stoga se polaže na drvenu rešetku, kroz koju voda na ta- rudnih voda i južnog voća“ trgovca Ivana Jandata itd. Izvan racani ili betonirani pod otječe. Pod ledenice ima biti više Hrvatske zabilježena je suradnja s „parnom pivovarom“ položen od poda pivnice i prama pivnici nagnut, a tek iz u Tuzli (Dampf Bierbrauerei Tuzla) itd.103 Poslovni uspjeh ove se odvađa voda ledenice cijevima dalje.“108 Zagrebačke ledane u regiji potpomoglo je i pomanjkanje Led se dostavljao naručiteljima temeljem pisane ili te- sličnih tvornica, a među rijetkima kao konkurencija spo- lefonske narudžbe. Cijena leda računala se prema jednoj minje se samo Bjelovarska dioničarska ledana i tvornica kladi leda težine 25 kg i iznosila je 1 krunu za male (dnev- sode vode. No, zbog velike potražnje i veličine tržišta ona ne) narudžbe, 4 krune za narudžbu od 100 kg, odnosno nije predstavljala veću opasnost za poslovanje Zagrebačke između 130 i 140 kruna za jedan vagon.109 Ako se naručitelj ledane. U Zagrebu joj je jedino konkurirala manja, nekadaš- obvezao da će tijekom tri godine naručivati led samo od nja Kardoševa ledana u Ilici 73, koja je u to vrijeme bila u Zagrebačke ledane, dobivao je popust od deset posto. Tako vlasništvu karlovačke Građanske pivovare i tvornice slada. primjerice tijekom mjeseca srpnja 1910. godine uprava Le- Led se tada gradom, kao što je rečeno, razvažao prema dane obavještava dopisom poznatog zagrebačkog slastičara narudžbama posebnim kolima, a najviše se koristio za hla- Ivana Koudelku, „da sve druge mušterije plaćaju za jednu đenje pića i održavanje svježine prehrambenih proizvoda. kladu K 1. Uslijed toga, ne možemo ni vama dati jeftinije Za tu su se svrhu koristile posebno građene prostorije tzv. već uz istu cijenu. Mi smo Vam pripravni u susret doći, ledenice (Eiskeller) i drveni ormari za led (Eis – Kästen), koji te Vam dati 10% rabata ali uz uvjet, da se obvežete, da će su se početkom 20. stoljeća mogli kupiti u nekoliko zagre- te kroz tri godine samo od nas led povlačiti i plaćati po bačkih trgovina. Tako, primjera radi, „Hartmanov sveobći dnevnoj cijeni koja će biti utanačena… Cijena za godinu popis stanova“ i stanovnika grada Zagreba iz 1902. godine 1910. odredjena je sa 4k (jedna kruna) po kladi ili K4 po iznosi podatak da se ormari za led mogu kupiti u dvjema tr- 100 kg.“110 Kod velikih narudžbi željeznicom Ledana je od govinama, kod Eduarda Hönigsberga u Ilici 25 te u trgovini naručitelja za osiguranje zahtijevala i dodatni polog od 150 M. Druckera u Ilici 39.104 Riječ je o jednostavnim drvenim kruna.111 ormarima s posebnim prostorom za ulaganje leda na vrhu, Prodaja leda rasla je tijekom proljeća i ljeta, a padala spremnikom za namirnice te u donjem dijelu s posudom za tijekom jeseni i zime. Sukladno tome u ledani je i varirao skupljanje vode i pipom za njeno ispuštanje.105 broj zaposlenih radnika. Tako je, primjera radi, prema iska- Mnogo složenija bila je gradnja ledenica (Eiskeller) za znicama o broju radnika u tvornicama, Ledana od mjeseca potrebe ugostiteljskih objekata i trgovina s pokvarljivom lipnja do početka zime zapošljavala deset radnika, a tijekom robom. Njihova je gradnja bila određena „Građevnim pri- zimskih dana samo četiri.112 Ovaj će se omjer promijeniti od stojbenikom“ u kojemu se ističe da je način gradnje odre- 1913. godine, kada je u Ledani i tijekom mjeseca prosinca đen njihovom svrhom, odnosno „da li služe za ohlađenje zabilježeno deset radnika.113 Značajan porast radnika u Le- prostorija neposredno s ledenicom, u kojima su pohranjeni dani zabilježen je u vrijeme Prvoga svjetskog rata, kada su živež i piće, ili da li služe lih za pohranu leda, iz kojih se led se kao radna snaga koristili ruski i srpski vojni zarobljenici. uzimlje.“106 Kako se navodi u „Pristojbeniku“, pri gradnji ledenica mora se voditi pozornost o slijedećem: „1) mora 107 Isto. 108 Isto. 103 Isto. 109 Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 104 Hartmanov sveobći popis stanova sa podpunim adresarom oblasti, ureda, obrtnika i trgovaca kralj. slobodnoga i glavnoga grada Zagreba, 110 1910./14.7. Zagrebačka ledana, dopis Ivanu Koudelki, Zagrebačka 1902., str. 117. ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 105 Među rijetko sačuvanim drvenim ormarima za hlađenje s početka 111 1910./7. 4. Zagrebačka ledana, dopis Josipu Brenneru u Križevce, 20. stoljeća u Zagrebu jedan se nalazi u stanu arhitekta Viktora Kovači- Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. ća u Masarykovoj ulici 21. Riječ je o drvenom ormaru na četiri noge s 112 Iskaznica o broju radnika u tvornicama i obrtnim posaonicama pretincem za držanje leda u metalnoj posudi, te prostorom za držanje za 1912. godinu, Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., namirnica. U donjem se dijelu nalazila metalna posuda za skupljanje HR-DAZG-291. vode sa slavinom. PREMERL, NADA, 2000.,103. 113 Iskaznica o broju radnika u tvornicama i obrtnim posaonicama (rad- 106 Građevni pristojbenik, analize i općenite cijene radnja i gradiva uz njama, op. a.) za 1913. godinu, Zagrebačka ledana, Korespondencija, potanki opis pojedinih radnja građevne struke, Zagreb, 1904., 141-142. 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 150 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

12 V. Papić i Bregeš, „1. zagrebačka kolarija s parnim strojem“, Nacrt transportnih kola za prijevoz leda, 14. 10. 1913. (izvor: HR- DAZG) V. Papić and Bregeš »1st Zagreb steam engine wagon«, sketch of transport wagon for transport of ice, 14 October 1913 (source: HR-DAZG/State Archives in Zagreb)

Povećanje proizvodnje i veća potražnja za ledom nosili su Povećanje proizvodnje leda od 1910. godine zahtijevalo sa sobom i neke negativne posljedice vezane uz sigurnost je i znatno povećanje proizvodnog i skladišnog prostora. na radu, no, na svu sreću, riječ je o tek nekoliko incidenata. Iz tog su razloga od 1910. godine provođeni brojni manji U rujnu 1910. godine radnik Franjo Car molio je upravu Le- zahvati na Ledani, poput raznih adaptacija, nadogradnji i dane da mu pomogne s odštetom ili bilo kakvom potporom, dogradnji, od kojih većina njih nije u potpunosti dokumen- budući da je tijekom rada izgubio ruku.114 „Ja sam Franjo tirana, ali se mogu djelomično rekonstruirati na temelju Car“, piše unesrećeni radnik upravi, „koji sam nastradao šturo sačuvane pisane građe. Tako primjerice znamo da izgubiše lijevu ruku uvašoj tvornici kod stroja. Izasada sam su se u to vrijeme izvodili nekakvi zahvati na prvom katu za svaki rad nesposoban uovima teškima prilikama dje rad- hladionice, a najvjerojatnije su tada bila nadograđivana i nik jedva živi kojije zdrav. ja kojom ostala samo jedna ruka skladišta u sjeveroistočnom dijelu Ledane.117 Najopsežniji neznam štoču sada početi stoga najuljudnije umoljavam zahvati bili su izvedeni na adaptaciji zgrade poslovnice.118 Slavno Dioničko društvo dami pomogne bud oštetom ili Prema sačuvanom troškovniku, te je radove izvodila „Prva kakovu drugu potporu Blago izvoljelo podijeliti.“115 Zbog hrvatska zidarska zadruga“.119 povećanja uličnog prometa u Zagrebu, niti dostava leda Kako bi riješila pitanje manjka prostora, uprava Zagre- nije bila u potpunosti sigurna. U to vrijeme učestalo su se bačke ledane pokazuje tijekom 1912. godine interes za pro- događale tramvajske nesreće u kojima su najviše stradavali storom nekadašnje Kardošove ledane u Ilici 73, koja je tada pješaci i zaprežna kola. Tijekom mjeseca listopada Papić i bila u vlasništvu karlovačke Građanske pivovare i tvornice Bregeš, vlasnici „Prve zagrebačke kolarije sa parnim stro- slada. Prema službenim izvještajima ilička ledana je nano- jem“, poslali su Ledani troškovnik „u svrhu radnja koje se sila tada Zagrebačkoj ledani znatnu poslovnu štetu.120 Da se imadu izvesti na kolima br. 3 za razvažanje leda od Zagre- bačke ledane d. d. kojima je usljed sraza sa zagrebačkim 117 1910./ 20.4 Ignatz Deutch i brat, ponuda, molba, Zagrebačka ledana, 116 Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. Većina manjih zahvata – tramvajem oštećena škrinja ...“ adaptacija, dogradnji i nadogradnji Ledane nije nikada dokumentirana i uglavnom je izvedena bez potrebnih procedura i dozvola. Uglavnom je riječ o pokojoj sačuvanoj ponudi ili računu iz kojih je teško zaključiti 114 1910./ 20. 9. Franjo Car, molba, Zagrebačka ledana, Korespondencija, o kakvim je točno zahvatima riječ. 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 118 Iz proračuna troškova doznajemo da su tada izvedeni manji zidarski 115 Isto. zahvati i adaptacija poslovnice, među kojima se spominje rušenje jednog Radnik Franjo Car bio je vrlo slabe pismenosti, a zbog duha njegova zida i povećanje za jednu prostoriju. pisma zadržane su sve pogreške uz neke neznatne korekcije radi lakšeg 119 1910./ 17. 10. Prva hrvatska zidarska zadruga, proračun troškova, razumijevanja. Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 116 1913./ 14. 10. Prva zagrebačka kolarija sa parnim strojem, troškovnik, 120 1914./21.3., Zapisnik 9. redovite glavne skupštine, Zagrebačka le- Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. dana d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 151

spriječi veća šteta, s Karlovačkom pivovarom je utanačena pogoduju uz paušalno određivanje cijena usluga.130 U tom suradnja, a potom i najam prostora u Ilici, o čemu svjedoči je kontekstu Karlovačka pivovara prepustila Ledani objekt i zapisnik glavne skupštine Ledane iz travnja 1914. godine u Ilici 73 uz paušalnu, vrlo nisku cijenu, zbog čega je pretr- u kojemu se ističe da je „konkurencija koja je nastala uslijed pjela, prema vlastitom priznanju, veliki poslovni gubitak, po Karlovačkoj pivovari uređenoj ledani dosta štete načini- no očekujući s druge stane od Ledane, da će u skladu s la, pa da nam nije uspjelo sklopiti s istom po nas povoljno pogodbom cijene njenih usluga znatno pogodovati poslo- utanačenje, sigurno je da bi uspjeh za prošlogodišnjim bio vanju pivovare.131 Nakon završenih pregovora, 21. ožujka znatno zaostao“.121 Kada su točno počeli pregovori između 1914. godine sazvana je sjednica ravnateljstva Ledane na Ledane i Karlovačke pivovare nije poznato, najvjerojatnije kojoj je njen predsjednik Stern izvijestio prisutne članove tijekom 1912. godine.122 U travnju 1913. sklopljen je me- „da je u smislu zaključaka ravnateljstva, kupljena za svotu đusobni dogovor, o čemu svjedoči novčana uložnica karlo- od K. 27.000 ledana i hladionica od Gradjanske pivovare vačke Pučke štedionice kao jamčevina ugovora sklopljenog u Karlovcu koja se nalazi u Ilici broj 73.“132 Iz tog je razlo- između Ledane i Karlovačke pivovare.123 Nažalost, nije nam ga Stern predložio za iličku ledanu kupnju novih motora, poznat sadržaj ugovora, no već od samog početka suradnje čija bi se struja, nakon što bi se proizvelo dovoljno leda, odnos između Ledane i Karlovačke pivovare nije bio nimalo preusmjeravala na hlađenje hladionica, a s čime bi se pri- idiličan – prožet je neprestanim sukobima, jednostranim uštila značajna ušteda električne energije.133 Tom je prili- prekidima suradnje i međusobnim optužbama. kom Stern predložio i da se u Ilici 73 „pokusa radi uvede Ne bi li se u potpunosti zaštitilo zagrebačko tržište, prodaja leda na malo te, da se u tu svrhu namjesti jedna ravnateljstvo Zagrebačke ledane je tijekom mjeseca ožuj- namještenica koja će izdavati blokove primati od dnevno ka 1914. godine opet započelo s Karlovačkom pivovarom prodanog leda novac, te ga svaki dan predati uz obračun pregovore u vezi zakupa iličke ledane.124 U ove je pregovore centrali.“134 U isto se vrijeme, kako doznajemo iz nekoliko izravno bio uključen i ravnatelj karlovačke Građanske pi- šturih rečenica, „radilo i na proširenju ledane u Klaoničkoj vovare Wilim Wambrechtshamer.125 U ime Ledane u pre- ulici.“135 O kakvim je točno proširenjima riječ nije poznato, govorima su sudjelovali njen predsjednik Stern te članovi no spominje se da je zbog radova u Ledani tada u Zagrebu ravnateljstva Robert Leibenfrost (kao opunomoćenik Prve boravio bečki inženjer H. Reüther te da je tom prilikom hrvatske štedionice), Robert Siebenschein (pravni zastu- izradio nacrte i troškovnik.136 U isto je vrijeme Gradska pnik Ledane) i Vilim pl. Reiner.126 Tijekom pregovora Karlo- munjara u pogonu Ledane instalirala novi elektromotor s vačkoj pivovari je predložen zakup prostora od strane Leda- ponudom u vezi dobave struje „visoke napetosti“ uz mogu- ne do 1928. godine uz velike pogodnosti za pivovaru glede će popuste prema količini potrošene energije.137 cijene nabavke leda i hlađenja prostora za pivo.127 Kako u Tijekom 1913. i 1914. godine poslovanje Zagrebačke svom izviješću napominje ravnatelj Stern, „glavna svrha ledane je na vrhuncu. O tome svjedoči i poslovni izvještaj za kupa bila bi, da se na put stane nesolidnoj konkurenciji, pa godinu 1913., podnesen 21. ožujka 1914. godine na redovi- se uspostavom normalnih ciena ledu nastoji povisiti prihod toj glavnoj skupštini Zagrebačke ledane.138 Izvještaj je vrlo tako, da bi se tim povišenjem tokom nekoliko godina ova zanimljiv, budući da se u njemu iznose komparativni nagodba isplatila.“128 Članovi ravnateljstva prihvatili su ovaj prijedlog, a sastavljanje ugovora povjerili su Robertu Sie- 130 1916./18.2. Gradjanska pivovara Karlovac, dopis Zagrebačkoj ledani, Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 129 benscheinu. U konačnici, tijekom mjeseca ožujka, Ledana 131 Isto. i Karlovačka pivovara sklapaju vrlo kompromisnu nagodbu i 132 1914./21.3., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici poslovno utanačenje „koje daje i s jedne i s druge strane pra- sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. va i namiče dužnosti“, u kojima si obje strane međusobno 133 Isto. 134 Isto. 135 Isto. 121 1914./21.3., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 136 O kakvim je Reütherovim nacrtima i troškovnicima riječ, nije poznato, budući da nisu pronađeni u postojećoj arhivskoj građi. 122 Zbog pomanjkanja pisane građe nije poznato na što su se točno odnosili pregovori. 137 Prema izračunu Gradske munjare potrošnja električne energije u Ledani tijekom 1913. godine bila je u vrijednosti 15.080 kruna, čime je 123 1913./25.4. Gradjanska pivovara i tvornica slada u Karlovcu, uložnica, ostvarena mogućnost popusta od 10%. Potrošnja od 100 do 10.000 kruna Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. omogućavala je popust od 5%, a ona preko 20.000 kruna popust od 20%. 124 1914./12.3., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 1914./ 28. 2. Uprava Gradske munjare i vodovoda u Zagrebu, ponuda, sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. Zagrebačka ledana, Korespondencija, 125 Isto. 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 126 Isto. 1914./ 10. 4. Uprava Gradske munjare i vodovoda u Zagrebu, dopis Ottu Sternu, Zagrebačka ledana, 127 Isto. Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 128 Isto. 138 1914./21.3., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 129 Isto. sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 152 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

13 Vilma Miler, Narudžbenica za dostavu leda, 29. 5. 1909. (izvor: HR-DAZG) 14 Dopisnica Zagrebačke ledane d.d., 1921. (izvor: HR-DAZG) Vilma Miler, ice delivery order, 29 May 1909 (source: HR-DAZG/State Postcard of Zagreb Ice Factory (Zagrebačka ledana d.d.), 1921 (source: Archives in Zagreb) HR-DAZG/State Archives in Zagreb)

podatci i o poslovanju Ledane tijekom 1912. godine. Kako Naime, u to je vrijeme Grad Zagreb pokrenuo kampanju piše u izvješću što ga je tada podnio Otto Stern: „Ukupna premještaja Gradske klaonice na novu lokaciju. U javnosti prodaja leda imala je u god. 1913. 67.237 klada i 4.790 kg. se iznosilo više razloga za njen premještaj, a najčešće su se u iznosu K. 48.3443.44 prama g. 1912. 59.457 (klada) i iznosili oni zdravstveno-higijenski. Tako se u „Izvještajima 2.545 kg. (u iznosu) 42.094.43. Od ove količine prodano je gradskog poglavarstva“, Odsjeka zdravstvenog za godine na malo i to: abonentima, slastičarima, kavanarima, mesa- 1913. i 1914. za klaonicu navodi kako ona „danas više ne rima, bolnicama it.d. 46.004 klada, u tvornicama prodano odgovara niti svim potrebama a niti hygijenskim zahtjevi- je 2599 klada, željeznicom odaslano je na malo 1012, u ma“, te se predlaže „sa strane zdravstvene oblasti gradskom putnim vagonima 800, domaćim pivovarama 16.820 i vojna poglavarstvu, da se pristupi osnutku nove klaonice.“142 No, bolnica 4790 kg. Blaga jesen pripomogla je nadoknaditi ključan razlog zašto grad želi izmjestiti klaonicu s te lokacije manjak ljetnih mjeseci i postići gornji višak … Dohodak hla- leži u početku urbanizacije istočnih gradskih predjela, od- diona iznašao je u god. 1913. K 14.851.50 za 176.02 kruna nosno u pretvaranju ove lokacije u građevinsko zemljište.143 više nego u god. 1912…. račun prodaje leda 48.343.44 …“139 Tim više jer je komunalno-infrastrukturnim uređenjem i Prema ovom izvještaju ukupna dobit Zagrebačke ledane planovima urbanizacije ovog dijela grada znatno rasla i vri- za 1913. uza sve troškove (proizvodnje, poreza, beriva, jednost zemljišta, a time i mogućnost enormne zarade nje- nadnica, održavanje strojeva itd.) bila je 18.461.23 krune govom prodajom privatnim investitorima.144 S inicijativom s dividendom od 6% uz predviđeni porast tijekom 1914. izmještanja Gradske klaonice gradska je uprava iskoristila godine.140 priliku, već otprije nezadovoljna osnivanjem privatne leda- Usprkos poslovnom uspjehu, 8. travnja 1914. godine na ne i hladionice, za napad na Zagrebačku ledanu i njeno po- stranicama dnevnog lista Obzor objavljen je nepotpisani slovanje, a s ciljem preuzimanja monopola i uređenja ledane članak koji oštro kritizira nesnosne uvjete rada u Gradskoj i hladionice u sklopu nove Gradske klaonice. No, osvrnimo klaonici i način poslovanja Zagrebačke ledane, optuživši se sada na sam sadržaj članka objavljenog 8. travnja 1914. je za varanje kupaca na težini leda, monopolu i prevelikim godine. „Gradska općina morala bi poduzeti“, piše anonimni cijenama iznajmljivanja prostora zagrebačkim mesarima.141 autor, „što prije gradnju prostrane i moderne klaonice, što Zanimljivo je zapitati se: zašto je objavljen ovaj članak u bi to bilo vrlo unosno gradsko poduzeće. Gradovi, koji po kojemu se istovremeno kritizira i Gradska klaonica i po- broju svoga stanovništva i prema svom položaju naliče Za- slovanje Ledane? Odgovor na pitanje krije se u naručitelju grebu (Linz, Rijeka, Beograd) imadu krasno uredjene, skroz članka, a on zasigurno dolazi uz krugova gradske uprave. moderne klaonice i to za transport i za domaću potrebu. I naš Bjelovar se sprema za gradnju moderne klaonice, za 139 Isto. koju su već odabrali mjesto i dovršili nacrte, tako, da će 140 Isto. se doskora pristupiti k gradnji. Na sličnu gradnju sprema Dividenda za 1912. godinu iznosila je 5.50 kruna. 141 Nesnosne prilike u zagrebačkoj klaonici, Obzor, Zagreb, 8. 4. 1914., 142 Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu, 1913. – 1918. DAZ, str. str. 3. 113, 118, 120, 123, 125, 133. 143 GALOVIĆ, KREŠIMIR, 39, 2015., 37 – 63. 144 Isto. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 153

se i grad Osijek, samo u Zagrebu se to pitanje ne miče sa zaliha mesa za vojne potrebe; zbog pomanjkanja sirovina svog mjesta. Unosnost takvog poduzeća u Zagrebu može smanjena je i proizvodnja piva, a štedi se na ugljenu i siro- svak razabrati već iz ovih podataka: Sama ledana (dioničko vinama za proizvodnju leda. Također dolazi i do pomanj- društvo) imade godišnje čistog dobitka 60 – 70. 000 kruna, kanja radne snage zbog mobilizacije. Zanimljivo je da je a od zagrebačkih mesara ubire godimice do 48. 000 kruna. A u vrijeme početka rata Ledana imala najveći broj radnika gdje je ostali led, što se po gradu prodaje? Stupac leda, koji od početka poslovanja, njih 25.148 Kako bi se nadoknadio bi morao imati 25 kilograma, a redovito ima jedva 18 – 19 nedostatak domaće radne snage, tijekom rata u Ledani su kilograma prodaje ledana za 80 filira, dok ledanu takav stu- bili zaposleni zarobljeni ruski i srpski vojnici. Najviše je bilo pac leda ne stoji više od 3 – 4 filira. Nije li to unosan posao i Rusa. U sačuvanoj korespondenciji između uprave Ledane nije li skrajnje vrijeme, da gradska općina onemogući tako- i Kraljevskog nadzornika ratnih zarobljenika spominje se vo precjenjivanje proizvodnje umjetnog leda? Samo da ne 5 ruskih zarobljenika te samo jedan srpski.149 Vojni zaro- bude nikakve konkurencije, spomenuto je dioničko društvo bljenici kretali su se Ledanom i njenom okolicom prilično kupilo i nekadanju malu Kardoševu ledanu i tako moraju slobodno, što je izazivalo u nekoliko navrata negodovanje naši mesari dopremati na pr. teliće najprije u klaonicu, pa vojne vlasti koja je upozoravala upravu Ledane da se spri- kad nema mjesta u ledani, a toga skoro nikad nema – onda ječi kretanje zarobljenika izvan kruga tvornice i odlazak u moraju odpremati zaklane teliće i goveda čak u nekadašnje obližnje gostionice i vinotočja.150 Kardoševo skladište u dolnjoj Ilici (Ilica 73, op.a) i platiti od Uslijed velikih teškoća opskrbe stanovništva hranom, svakog teleta na dan 60 filira, a od vola 2 K. kako god je to ogrjevom i drugim potrepštinama Zagrebačka ledana je od skupo, zagrebački bi mesari rado plaćali gradskoj klaonici 1915. godine bila obuhvaćena aprovizacijom – organizira- još jednom toliko, kad bi im ona pružala sve što moderna nim sustavom raspodjele osnovnih potrepština stanovniš- klaonica mora pružati i kao što na primjer pruža prekrasna tvu.151 Ledanu je osobito pogodila u okviru aprovizacije, na riječka klaonica.“145 temelju banske naredbe od 15. kolovoza 1915. godine, za- Isti dan nakon objave anonimnog članka uprava Zagre- brana prodaje „nad svim zaklanim svinjama /svinjskim me- bačke ledane je uredništvu Obzora poslala oštar demanti som, te slaninom/ koje se do danas nalaze u prostorijama na iznesene optužbe, a koji je objavljen već 9. travnja.146 „1. zagrebačke ledane d. d.“.152 Ovom je uredbom dozvoljena Nije istina“, piše u demantiju, „da Zagrebačka ledana d. d. prodaja mesa i mesnih proizvoda „na javnom tržištu“ jedino ima godišnje čistoga dobitka od 60 – 70 hiljada kruna. Taj pod nadzorom gradske uprave.153 No, očito je da se Ledana je dobitak primjerice za god. 1913. iznosio K. 18.265.15 nije ponekad pridržavala ove naredbe, budući da je gradsko a bilo je godina kad je dobitak spao na K. 4000,- tako da poglavarstvo ovu odluku na njenu adresu poslalo i tijekom ledana mnoge godine nije mogla uopće plaćati dividende, 1918. godine.154 Zbog velike krize mjere aprovizacije bile a najviša dividenda bila je 6%. 2. Nije istina da ledana od su na snazi i neko vrijeme nakon svršetka rata. O velikoj zagrebačkih mesara ubire godimice K. 48000,- već je ukupni krizi tijekom rata svjedoči i jedna provala u Ledanu radi taj prihod god. 1913. iznosio K. 14851,50. 3. Nije istina da stupac /klada/ leda, koji bi morao imati 25 kg. redovno ima 18 – 19 kg. već je istina da je težina klade 25 kilograma. Da 148 Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. prigodom razvažanja za ljetne vrućine klada malenkost od 149 Od srpskih vojnika jedino se imenom spominje Tošo Konstantinović, svoje težine gubi, neizbježiva je pojava pošto je svakomu a od Rusa: Dimitrij Ljubimov, Kiril Ružilo, Vasilij Iljućov, Sergej Tarakanov poznato da se led topi. No taj gubitak može iznositi najviše i Ivan Bodnarćuk. 1916./ 7. 11. Nadzorni časnik ratnih zarobljenika, dopis Ledani, Zagrebač- pol kilograma po kladi a nipošto 6 - 7 kilograma. 4. Nije ka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. istina da ledanu klada leda, što je prodaje po 80 filira ne 1917./20.2. Uprava Ledane, dopis K.u.K Infanterieregiment dankl Nr. 53 Transenen abteilung, Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., stoji više od 3 – 4 filira. Režija ledane iznosi oko K. 4000. HR-DAZG-291. Koga zanima može si lahko izračunat, koliko li su troškovi 1918./20.2. Iskaznica, Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., oko produkcije jedne klade leda.“147 HR-DAZG-291. Početak Prvoga svjetskog rata negativno se odrazio na 150 Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 151 Aprovizacija je bila uvedena 21. 2. 1915. da bi se stavila pod državnu rad Zagrebačke ledane. Uzroci tome leže u ratnim porezima, kontrolu proizvodnja i podjela žitarica, što se poslije proširilo na šećer, smanjenoj potražnji leda, nestašici hrane i usmjeravanju mlijeko, masnoće, meso, duhan, kavu, krumpir te na ogrjev. Organiziran je popis stanovnika, da bi se utvrdio broj korisnika pomoći. Tiskane su i posebne obiteljske iskaznice i bonovi, kojima se mogla nabavljati hra- 145 Nesnosne prilike u zagrebačkoj klaonici, Obzor, Zagreb, 8. 4. 1914., na i druga roba. Podaci preuzeti iz: PAVIČIĆ, JOSIP (ur.), Prvi svjetski rat, str. 3. dvostrani leksikon, P.I.P., Zagreb, 2016., 48 – 49. 146 1914./ 8. 4. Zagrebačka ledana, dopis uredništvu Obzora, Zagre- 152 1918./ 10. 9. Poglavarstvo slob. i kr. Glavnog grada Zagreba, naredba, bačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. Nesnosne Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. prilike u zagrebačkoj klaonici (demanti), Obzor, Zagreb, 8. 4. 1914., str. 3. 153 Isto. 147 Isto. 154 Isto. 154 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

15 Pogled na kompleks Zagrebačke ledane (foto: K. Galović, 2017.) View of the Zagreb Ice Factory complex (photo: K. Galović, 2017)

krađe mesa.155 Kako doznajemo iz dopisa uprave Ledane još i koliko opravdanije, da bismo mi od Vas tražili s istog upućenog redarstvenom povjereništvu za grad Zagreb, 13. naslova veću činitbu t.j. najamninu.“158 Wambrechtshamer listopada 1918. godine „Gjuro Krenn pomoćnik kod Jospa je ovaj dopis završio sa zaključkom, da ne može „pristati na Krenna mesara Nova Ves 80 došao je danas u 7 sati u jutro terete, koji se ne čine niti po zakonu, a niti po obstojećim skupa s Medved Gjurom pomoćnikom mesara Stjepana Gra- odnošajima opravdanima.“159 Uprava Zagrebačke ledane hovca stanujući Nova Ves 62 te su obojica na nedopušten nastojala je izbjeći daljnji sukob s Karlovačkom pivovarom način strgali bravu i štangu te tako unišli u skladište mesa“, također se pozivajući na pogodbu o međusobnom pogodo- a zbog čega se moli redarstveno povjereništvo da protiv njih vanju.160 No pri tome je jasno istaknuto da se pri sklapanju provede kazneni postupak.156 pogodbe nije moglo voditi računa o ratu i naglom porastu Uza sve nedaće, tijekom rata znatno su se zaoštrili cijena. „Kada smo sklapali ugovor“, piše uprava Ledane poslovni odnosi između Zagrebačke ledane i karlovačke pivovari, „nije nitko mogao znati, da je rat pred vratima, Gradjanske pivovare. Sukob je kulminirao početkom 1916. nije nitko mogao znati, da će sve ciene, uključujući cienu za godine, nakon što je Karlovačka pivovara optužila Ledanu radnu snagu u koliko je ovu uopće moći dobiti, poskočiti na da krši utanačenu pogodbu iz mjeseca ožujka 1914. godine neslućene visine, nije nitko mogao znati, da će nam ciena i koristeći ratne neprilike znatno podiže cijene, koje idu na za električnu struju biti povišena. Nema sumnje da je naš štetu poslovanju pivovare.157 Pri tome se ravnatelj pivovare ugovorni odnošaj izljev kompromisa interesa, kako to vrlo Wambrechtshamer pozivao na pogodbu iz 1914. godine o ispravno navodite, ali pri tom valja uočiti, da je Vaša presta- dvostranosti u pravima i dužnostima obiju strana, ističući cija (obveza podavanja prinosa, op. a.) konsumirana time, da: „Ova dvostranost u pravima i dužnostima obih stranaka što ste nam predali tvornicu, pak prema tomu Vama ne isključuje mogućnost, da bi jedna strana od druge smjela nastaje nikakav daljnji teret prekoračenjem cijena, dočim tražiti veće činitbe no što su dvostrano utanačene, jer bi je naša prestacija – podavanje leda i hladjenje – i te kako takovo stajalište samo posebice dalo drugoj strani pravo, tangirana od toga poskočenja … Posve je dakle pogrešno da i sa svoje strane traži od prve veća podavanja. Ako su Vaše mnijenje, da mi tobože tražimo od Vas veći dobitak, vaši tereti uslijed rata teži, to su naši, vjerujte, kud i kamo već nam možete vjerovati, da nam se radi samo o tom, da teži; borba je naša očajna pa ako Vi mislite, da vas okol- efektivni gubitak donekle ublažimo, jer nema sumnje, da nosti ovlaštuju tražiti veću odštetu za vaše činitbe, tad je je naša sveza nama donijela apsolutnu štetu, dočim je Vas očuvala od znatnih gubitaka.“161 Nezadovoljstvo Karlovačke 155 1918./ 13. 10. Zagrebačka ledana, dopis Kr. redarstvenom povje- reničtvu za grad Zagreb, Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. 158 Isto. – 1944., HR-DAZG-291. 159 Isto. 156 Isto. 160 1916./25.2. Zagrebačka ledana, dopis Gradjanskoj pivovari u Karlov- 157 1916./18.2. Gradjanska pivovara Karlovac, dopis Zagrebačkoj ledani, cu, Zagrebačka ledana, Korespondencija 1908. – 1944., HR-DAZG-291. Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 161 Isto. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 155

16 Upravna zgrada Zagrebačke ledane (foto: K. Galović, 2017.) 17 Ulaz u južno krilo Ledane s hladionicama mesa i jaja (foto: K. Zagreb Ice Factory administration building (photo: K. Galović, 2017) Galović, 2017.) Entrance to the Ice Factory south wing with meat and egg coolers (photo: K. Galović, 2017) pivovare uslugama Ledane nije se smirivalo. Već je tijekom rad sve više usmjeravao na uporabu električne energije.166 U mjeseca kolovoza 1916. godine pristigla zamjerka pivovare tom kontekstu pogoni Zagrebačke ledane na Klaoničkoj ce- putem njena odvjetnika Roberta Farkaša u svezi nedostatne sti i u Ilici dočekali su kraj 1918. godine u potpunosti elek- temperature za hlađenje piva.162 „Prema ugovoru“, stoji u trificirani, a stari su strojevi prodani drugim tvornicama. dopisu, „obvezali ste se za vrijeme trajanja ugovora u skladi- Nakon rata Zagrebačka ledana krenula je u poslovnu štu piva u Zagrebu t. j. u podružnici moje stranke karlovač- konsolidaciju. Tijekom mjeseca lipnja 1919. godine Otto ke pivovare, hladiti označeni prostor tako, da imade najvišu Stern predložio je prekid ugovora s Karlovačkom pivovarom temperaturu od 6 gradi Reamura (7,5°C , op. a.). Pošto je te da se „ledana iz Ilice br. 73 premjesti k' centrali“ na Klao- već zadnjih 8 dana, kako vam je i telefonski javljeno, i što ničkoj cesti.“167 Ovime se napokon prekinula svaka poslovna će vaši ljudi posvjedočiti, temperatura kud i kamo viša od 6 suradnja s Karlovačkom pivovarom, koja je ovaj jednostrani gradi, tako da dostiže i preko 12 gradi (15°C , op. a.), to sam potez Zagrebačke ledane doživjela kao deložaciju. Ledanin po nalogu moje stranke slobodan upozoriti Vas na štetne pogon u Ilici je izvan funkcije od 1920. godine, zbog čega posljedice… te Vas ujedno zamoliti da smjesta odredite, da je odlučeno da se krene u adaptaciju objekta na Klaoničkoj bude upitni prostor tako hladjen, kako je medju nama ugo- cesti.168 Nakon preseljenja strojeva i elektromotora iz Ilice voreno i citiranim ugovorom ustanovljeno.“163 Nesuglasice te kupnje novoga generatora, zbog pomanjkanja prostora s Karlovačkom pivovarom bit će nastavljene i nakon rata, trebalo je nadograditi postojeću strojarnicu, a s Gradskom a prestat će tek tijekom dvadesetih godina kada Ledana munjarom (elektranom) je dogovoreno da strojarnicu ka- napušta prostor u Ilici. blovima spoji s transformatorskom postajom u Vlaškoj Krajem rata u Zagrebačkoj ledani radilo je prema iskazu ulici.169 o zaposlenicima tijekom mjeseca lipnja 17, a tijekom pro- Izrada projekta adaptacije i dogradnje povjerena je ovla- sinca 8 radnika, među kojima se nalazilo i 5 ruskih zaro- štenom graditelju Hugu Štenglu, a izvođački radovi građev- bljenika.164 U procesu proizvodnje koriste se tada, prema nom poduzetništvu Honjac i Krušlin. Projekt dogradnje bio upitnici o broju strojeva, 2 motora na plin i benzin te 4 je dovršen tijekom mjeseca listopada 1920. godine.170 Tim elektromotora, koji istiskuju upotrebu parnog stroja.165 U usporedbi s ranijim izvještajima, između 1911. i 1913. go- 166 Statistički izvid, Upitnica za temeljnu knjigu tvorničke industrije za god. 1911., Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR- dine ledanine pogone pokretao je 1 parni stroj, te samo 1 DAZG-291. Statistički izvid, Upitnica za temeljnu knjigu tvorničke indu- plinski i 1 elektromotor, da bi se od početka 1914. godine strije za god. 1913., Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. 167 1919./25.6., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 162 1916./ 28. 8. R. Farkaš, dopis Zagrebačkoj ledani, Zagrebačka ledana, 168 1920./ 23.10. Zagrebačka ledana, Gradsko poglavarstvo, zahtjev za Korespondencija, 908. – 1944., HR-DAZG-291. građevnu dozvolu, Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., 163 Isto. HR-DAZG-291. 164 Iskaznica o broju radnika u tvornicama i obrtnim posaonicama 169 1919./ 8.7., Uprava Gradske munjare i vodovoda, dopis Zagre- za 1918. godinu, Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., bačkoj ledani, Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. HR-DAZG-291. 165 Statistički izvid, Upitnica za temeljnu knjigu tvorničke industri- 170 HONJAC i KRUŠLIN, Nacrt za dogradnju Zagrebačke ledane d.d., je za god. 1918., Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., tlocrt, položajni nacrt, presjek, mj. 1:100, 1:1000, Zagreb, listopada 1920., HR-DAZG-291. Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 156 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

je povodom 23. listopada 1920. godine uprava Zagrebačke memorandumi s grafičkim prikazom tvornice iz 1905. ledane gradskom poglavarstvu uputila dopis sa zamolbom godine stavljeni su izvan upotrebe. Stari grafički prikaz za dodjelu građevne dozvole.171 Temeljem očevida i krat- zamijenjen je s jednostavno stiliziranim natpisom: „Za- kog zapisnika, građevna je dozvola dodijeljena 5. stude- grebačka ledana d. d.“. Tijekom 1921. godine opet je u prvi nog 1920. godine.172 Radovi na adaptaciji i nadogradnji plan izbio sukob Ledane s gradskom upravom, a koji se, kao objekata na Klaoničkoj cesti započeli su odmah početkom raniji napad iz 1914., poklopio s gradskom inicijativom za 1921. godine i do mjeseca svibnja bili su privedeni kraju. gradnjom „nove moderne klaonice s hladionicama, tvor- Uz dogradnju „zgrade generatora“, u iskazu obavljenih ra- nicom leda i centralnim tržištem za blago.“180 Naime, te je dova spominje se čitav niz manjih zahvata na uređenju i godine berlinski arhitekt Walter Frese izradio projekt nove adaptaciji postojećih objekata.173 Zanimljivo je da u isto vri- Gradske klaonice, kojim je uz klaoničke objekte planirana jeme Honjac i Krušlin uređuju i napušteni Ledanin objekt izgradnja i velike hladionice površine 900 četvornih meta- u Ilici.174 Nakon završetka građevinskih radova Zagrebačka ra kapaciteta 110.000 kg mesa.181 Sukob između gradske ledana moli gradsko poglavarstvo da se obavi očevid nad uprave i Ledane zaoštrio se tijekom mjeseca ožujka 1921. gradnjom radi dodjele uporabne dozvole.175 Povjerenstveni godine nakon povjerenstvenog očevida prostorija Ledane, očevid obavljen je 20. svibnja 1921. godine, temeljem koga a kojim je utvrđeno: „… da se u jednom dvorišnom kutu je odmah dodijeljena i uporabna dozvola.176 Spomenuta nalazi otvorena jama sa smećem. Zahod je u neredu i nečist. dogradnja izvedena je s istočne strane strojarnice. Imala U ledani su se navodno pred tri tjedna pojavili parcovi, koji je tri prostorije za generator, led i strojarnicu.177 Prema valjda dolaze iz gradske klaonice.“182 Tim povodom grad- priloženom položajnom nacrtu vidimo da je tada u potpu- sko poglavarstvo je pozvalo upravu Ledane „iz zdravstveno nosti građevinski popunjena i sjeverna strana kompleksa redarstvenih obzira, da u roku od 14 dana pod prijetnjom sa skladištima i gospodarskim objektima koji su postupno globe od 1000 kr. dade očistiti i na novo obijeliti zahod, građeni od 1905. do 1921. godine.178 Ovim je zahvatima nalazeće se smeće odstraniti a jamu za smeće trajno pokri- kompleks Ledane bio u potpunosti graditeljski definiran venu držati, parcove da truje otrovom ne pogibeljnim za po svim svojim obodima. ljudsko zdravlje /Ratcuthyphus bacilima/ a zahod, dvorište Poslovna konsolidacija Zagrebačke ledane nakon rata kao i ostale prostorije ledane da uzdržava u najvećem redu uspješno se odvijala, a proizvodnja je bila u stalnom pora- i čistoći. Konačno se naslovu preporuča, da u prostorije stu, kao i ukupna zarada. Već početkom 1919. godine Leda- ledane gdje se meso hladi, uvede električno svjetlo, jer je na je stupila u „Zemaljski savez industrijalaca“.179 U skladu ta prostorija vrlo tamna.“183 Nije poznat odgovor uprave s modernizacijom proizvodnje 1921. godine izrađeni su Ledane na iznesene primjedbe, no sa sličnim primjedbama i novi memorandumi i dopisnice Zagrebačke ledane, a Ledana se morala po drugi put te godine suočiti tijekom mjeseca prosinca, nakon prijave mesarskih obrtnika Grad- 171 1920./ 23.10. Zagrebačka ledana, Gradsko poglavarstvo, zahtjev za građevnu dozvolu, Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., skom veterinarskom uredu, zbog neodgovarajućih higijen- HR-DAZG-291. skih uvjeta rada „navlastito protiv velikih šteta koja im na 172 1920./3.11., Zapisnik očevida povjerenstva, Bauerova 19, Zagrebač- tamo spremljenom mjestu prave štakori i miševi“.184 Kako ka ledana HR-DAZ/GPZ. se iznosi u prijavi, mesarski su obrtnici u više navrata pri- 173 1921./ 2.4. HONJAC i KRUŠLIN, iskaz o obavljenim radovima, Za- grebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 1921./ 21. HONJAC i KRUŠLIN, iskaz o javljivali Ledanu zbog neodgovarajućih uvjeta, no oni nisu, obavljenim radovima, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. doznajemo, nikada bili odstranjeni.185 U tom kontekstu 1921./ 2.9. HONJAC i KRUŠLIN, iskaz o obavljenim radovima, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. gradsko poglavarstvo je pozvalo upravu Ledane „da tome 174 1921./ 21.5.HONJAC i KRUŠLIN, iskaz o obavljenim radovima, Za- neredu u najkraće vrijeme učini kraj jer će grad u protiv- grebačka ledana HR-DAZ/GPZ. nom slučaju, ovo poglavarstvo biti prisiljeno upravu ledane 175 1921./29.4., Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, Zagrebačka učiniti odgovornom u smislu postojećih propisa i povesti ledana HR-DAZ/GPZ. protiv naslova zakoniti postupak.“186 176 1921./20.5., Uporabna dozvola, Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. 177 HONJAC i KRUŠLIN Nacrt za dogradnju Zagrebačke ledane d.d., tlocrt, položajni nacrt, presjek, mj. 1:100, 1:1000, Zagrebačka ledana 180 Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu, 1919. – 1925. DAZ, str. HR-DAZ/GPZ. 21, 150, 156. 178 Isto. 181 CIVIS, Gradska klaonica, Zagreb, 1931., str. 156-163. Građevne i uporabne dozvole za skladišta i gospodarske objekte na 182 1921./ 12.4., Poglavarstvo grada Zagreba, dopis upravi Zagrebačke sjevernoj strani nisu pronađene iako je evidentno prema sačuvanom ledane, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. grafičkom prikazu iz 1905. da je dio njih već tada bio izgrađen. 183 Isto. 179 1919./29.1. Zemaljski savez industrijalaca, Zagrebačka ledana, Kores- 184 1921./ 15.12., Poglavarstvo grada Zagreba, dopis upravi Zagrebačke pondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. Zemaljski savez industrijalaca ledane, Korespondencija, 1908. – 1944., HR-DAZG-291. osnovan je 1904. godine pod nazivom Zemaljski savez industrijalaca. Također vidi: 25-godišnjica Zemaljskog saveza industrijalaca. 1904–1929. 185 Isto. Zagreb, 1929. 186 Isto. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 157

18 Pogled na istočno krilo Ledane i nekadašnju strojarnicu (foto: K. 19 Pogled na novu hladionicu „ledenicu“ sagrađenu 1926. godine Galović, 2017.) (foto: K. Galović, 2017.) View of the Ice Factory east wing and former engine room (photo: K. View of the new cooling facility »freezer« built in 1926 (photo: K. Galović, 2017) Galović, 2017)

Do 1925. godine Zagrebačka ledana se u potpunosti izgrađenih tvorničkih krila. Izrada projekta povjerena je oporavila od ratnih nedaća i od tada doživljava veliki po- građevnom poduzetništvu Honjac i Krušlin. O svojoj je na- rast proizvodnje. Prema službenim podatcima, Zagrebač- kani Zagrebačka ledana izvijestila gradsku upravu tijekom ka ledana je tijekom 1924. godine imala ukupnu dobit od mjeseca rujna 1925. godine, zatraživši temeljem priloženog 349.841.39 dinara, odnosno čiste dobiti, uz sve odbitke i projekta održavanje povjerenstvenog očevida u svezi do- prijenos iz 1923., u vrijednosti od 81.688.57 dinara.187 U djele građevne dozvole.192 Građevna dozvola je dodijeljena tom pozitivnom ozračju tijekom 1925. godine obilježena je Ledani temeljem očevida 7. listopada 1925. godine.193 Iako 20-godišnjica rada Zagrebačke ledane. Zbog povećanja po- jednokatni dvorišni objekt nije bio u potpunosti izgrađen, tražnje i ograničenog kapaciteta, predsjednik uprave Otto uprava Ledane zatražila je početkom mjeseca veljače 1926. Stern predložio je na sjednici ravnateljstva održanoj 6. ožuj- godine dodjelu uporabne dozvole „tako da se mogu nekoje ka 1925. godine da se ide u gradnju jednog novog dvorišnog prostorije uporabljivati.“194 Temeljem ovog zahtjeva gradska objekta, ledenice s kapacitetom oko četiri vagona leda.188 je uprava Ledani tijekom istog mjeseca dodijelila djelomič- Za izvođača je predloženo građevno poduzetništvo Honjac i nu uporabnu dozvolu i to za podrum i prizemlje.195 Gradnja Krušlin, koje je već do tada imalo pripremljen preliminarni zgrade ledenice dovršena je tijekom mjeseca svibnja 1926. troškovnik radova, koji prisutnima na sjednici čita ravnatelj godine. Tim je povodom Ledana zatražila održavanje po- Stern.189 Ovaj je prijedlog ponovljen i na sjednici ravnatelj- vjerenstvenog očevida i „podijeljenje definitivne uporabne stva tijekom mjeseca lipnja 1925. godine.190 Tada je Stern dozvole“.196 Potpuna uporabna dozvola za novoizgrađeni predložio da se Ledana proširi dogradnjom „za daljnja 3 va- objekt Ledani je dodijeljena tijekom mjeseca lipnja 1926. gona dnevne proizvodnje“, obrazlažući svoj prijedlog time godine.197 da je tijekom te godine „premda je bila kišovita – potražba leda bila takova, da Ledana nije mogla da isti pokrije.“191 192 1925./22.9., Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ. Ravnateljstvo se složilo sa Sternovim prijedlogom te je od- 193 1925./7.10., Zapisnik očevida povjerenstva, Bauerova 19, Zagrebač- lučeno da se ide u izgradnju jednokatne zgrade ledenice s ka ledana HR-DAZ/GPZ. podrumskim prostorijama u dvorištu Ledane između ranije 194 1926./3.2., Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ.

187 1925./6.3., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjed- 195 1926./13.2., Zapisnik očevida povjerenstva, Bauerova 19, Zagrebač- nica ravnateljstva, HR-DAZG-291. ka ledana HR-DAZ/GPZ. 1926./13.2., Djelomična uporabna dozvola, Bauerova 19, Zagrebačka 188 Isto. ledana HR-DAZ/GPZ. 189 Isto. 196 1926./29.5., Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, Zagrebačka 190 1925./23.6., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici ledana HR-DAZ/GPZ. sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 197 1926./19.6., Uporabna dozvola, Bauerova 19, Zagrebačka ledana 191 Isto. HR-DAZ/GPZ. 158 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

20 Pogled na skladišta u sjevernom dijelu Ledaninog kompleksa (foto: 21 Unutrašnjost 1. kata hladionice u južnom krilu Ledane, postav K. Galović, 2017.) izložbe umjetničke skupine Trash will Smash, 18. 6. 2016. (foto: Trash View of the warehouses in the north part of the Ice Factory complex will Smash) (photo: K. Galović, 2017) Interior of the first floor of the cooling facility in the Ice Factory south wing, exhibition of art group Trash will Smash, 18 June 2016 (photo: Trash will Smash)

Kraj dvadesetih i početak tridesetih godina obilježilo je ulica), a na njenom je mjestu izgrađen stambeni blok Ba- nekoliko događaja koji su imali neposredan utjecaj kako uerova, Brešćenskoga, Vojnovićeva i Zvonimirova ulica.203 na poslovanje Zagrbačke ledane, tako i na izgled njenog Preseljenjem Gradske klaonice, Zagrebačka ledana je ostala neposrednog okruženja. Upravo u to vrijeme započela je posljednji industrijski objekt na Klaoničkoj cesti u potpu- intenzivna izgradnja istočnih gradskih predjela – tadašnjeg nosti okružen višestambenim zgradama novoformiranog „Novog Zagreba“, prostora koji se protezao od Draškovićeve gradskog bloka Bauerova, Martićeva, Vojnovićeva i ulica ulice na zapadu do Sajmišne ceste (Heinzelova ulica) na Brešćenskoga. Nova Gradska klaonica na Sajmišnoj cesti istoku.198 Tada nastaju novi ulični potezi, koji se popunjava- sagrađena je prema projektu Waltera Fresea 1928. – 1931. ju velikim stambenim blokovima. Među inima, građevinski godine.204 Postala je ozbiljna konkurencija Zagrebačkoj le- se počinje definirati Klaonička cesta te okolne ulice poput dani, budući da je posjedovala vlastitu hladionicu zapremi- Martićeve, Tomašićeve, Bulićeve, Lopašićeve i Brešćen- ne 70.000 kg mesa te pogon za proizvodnju leda kapaciteta skoga.199 Većinom se grade stambene četverokatnice čiji 20.000 kg.205 Moderno opremljen prostor za hlađenje mesa su investitori uglavnom privatne osobe te razna udruženja po najvišim svjetskim standardima bio je razdijeljen na i mirovinski zavodi.200 Najveći broj objekata projektirala su pojedine komore koje su se iznajmljivale mesarima, tako građevna poduzetništva i građevinski poduzetnici koji su da je Zagrebačka ledana s već pomalo zastarjelom tehno- uglavnom bili i njihovi vlasnici.201 Riječ je o tipičnoj arhitek- loškom opremom, neodgovarajućim zdravstveno-higijen- tonskoj produkciji s kraja dvadesetih i vremena tridesetih skim uvjetima i sa znatno skromnijim kapacitetom ostala godina, koja je obilježila izgled novoizgrađenih istočnih bez znatnog izvora prihoda od iznajmljivanja svojih pro- gradskih predjela. U ovoj stilski ujednačenoj produkciji storija mesarima. Osim suvremeno opremljene klaonice s odskače nekoliko autorskih imena koja su trajno obilježila hladionicom i ledanom, na poslovanje Zagrebačke ledane povijest hrvatske moderne arhitekture, poput primjerice tijekom tridesetih godina negativno je utjecala pojava prvih Huga Ehrlicha, Vjekoslava (Alojza) Bastla, Stjepana Planića, samostalnih kućanskih rashladnih uređaja, odnosno mo- Slavka Löwyja, Otona Goldscheidera, Bogdana Petrovića, dernih hladnjaka, koji će se u bolje stojećim zagrebačkim Zvonimira Vrkljana, Antuna Ulricha i Freudenreicha & domovima udomaćiti do kraja tridesetih godina, a postu- Deutscha.202 pno će nakon Drugoga svjetskog rata postati neizostavnim Uslijed snažne građevinske ekspanzije napokon je nakon višegodišnjih pokušaja s Klaoničke ceste preseljena Gradska 203 Isto. klaonica na novu lokaciju na Sajmišnoj cesti (Heinzelova 204 Građevinske radove izvelo je građevno poduzeće Uniod d.d. Grad- njom je u ime Gradskog građevnog ureda ravnao arhitekt Josip Gaupp 198 GALOVIĆ, KREŠIMIR, 39, 2015., 37 – 63. pod nadzorom arhitekta Ivana Zemljaka i konzultativnim nadzorom arhi- 199 Isto. tekta Petera Behrensa. Kompletna tehnološka oprema proizvedena je u Škodi. Također vidi: Walter Frese, Klaonica i stočna tržnica grada Zagreba, 200 Isto. Građevinski vjesnik, br. 3, 4, Zagreb, 1932. 201 Isto. 205 CIVIS, Gradska klaonica, Zagreb, 1931., str. 159. FRESE, WALTER, 4, 202 Isto. 1932., 53 – 54. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 159

22 Unutrašnjost 1. kata hladionice u južnom krilu Ledane, postav 23 Unutrašnjost 1. kata nove hladionice (foto: K. Galović, 2017.) izložbe umjetničke skupine Trash will Smash, 18. 6. 2016. (foto: Trash First-floor interior of the new cooling facility (photo: K. Galović, 2017) will Smash) Interior of the first floor of the cooling facility in the Ice Factory south wing, exhibition of art group Trash will Smash, 18 June 2016 (photo: Trash will Smash)

dijelom svakog kućanstva, čime će zauvijek nestati potreba i da se Planiću odmah povjeri izrada izvedbenog projekta, za proizvodnjom i prodajom leda.206 troškovnika gradnje te nadzor nad gradnjom.211 Zahtjev Tijekom mjeseca veljače 1930. godine Zagrebačka le- za dodjelu građevne dozvole Zagrebačka ledana uputila je dana obilježila je 25. godišnjicu poslovanja. Tim povodom gradu već tijekom proljeća 1931. godine.212 Tijekom mjeseca odlučeno je da se članovima uprave i radnicima podijele ožujka gradnji je prvo dodijeljena privremena, a u mjesecu prigodne nagrade.207 Tijekom 1930. godine napokon je u travnju 1931. godine i potpuna građevna dozvola.213 S grad- potpunosti regulirana Klaonička cesta, uslijed čega je došlo njom zgrade započelo se već tijekom mjeseca ožujka 1931. i do već ranije najavljivane promjene građevnog pravca uli- godine. Izvedba radova bila je povjerena građevnoj tvrtki ce. Reguliranjem Klaoničke ceste povećalo se i neizgrađeno Pionir d.d., a građevni nadzor arhitektu Planiću. Gradnja je zemljište ispred Ledane, tada u gradskom vlasništvu, zbog tekla bez zastoja, tako da je već tijekom mjeseca listopada čega je njeno ravnateljstvo tijekom jeseni 1930. godine od- 1931. godine zgradi bila dodijeljena stambena dozvola.214 lučilo da ga kupi.208 Kupnja gradskog zemljišta omogućila Izgradnjom stambene četverokatnice uz Klaoničku cestu je Zagrebačkoj ledani građevinsko širenje na Klaoničku kompleks Zagrebačke ledane poprimio je izgled koji se neće cestu. Kako je u to vrijeme započela intenzivna izgradnja bitnije mijenjati do sve kraja 20. stoljeća. Klaoničke i okolnih ulica, a cijena građevinskog zemljišta Tijekom tridesetih godina Zagrebačka ledana je stabi- bila je u porastu, uprava Ledane odlučila je tijekom mjese- lizirala poslovanje i radila je bez većih poslovnih potresa, ca listopada te godine da na kupljenom zemljištu izgradi a uspostavljena je i poslovna suradnja s novom Gradskom najamnu stambenu četverokatnicu.209 I prije no što je ova klaonicom. Početkom 1934. godine došlo je promjena u odluka donesena, predsjednik uprave Otto Stern angaži- upravi Zagrebačke ledane nakon smrti njenog dugogodiš- rao je arhitekta Stjepana Planića da izradi idejni projekt njeg predsjednika Otta Sterna.215 Povodom Sternove smrti za zgradu, o čemu je na listopadskoj sjednici ravnateljstva tijekom mjeseca ožujka 1934. godine održana je sjednica izvijestio i ostale članove uprave.210 Kako je Planićev projekt ravnateljstva kojoj je predsjedao potpredsjednik Otto pl. bio odmah prihvaćen, na sjednici ravnateljstva odlučeno je Frangeš.216 Već krajem mjeseca ožujka 1934. godine Fran- geš je izabran za novog predsjednika Zagrebačke ledane, a 206 Razvoj prvih kućanskih hladnjaka započinje tijekom 1913. godine. Prvi moderni hladnjaci sa samostalnim sustavom hlađenja na bazi freona pojavili su se 1923. godine, a u masovnoj su uporabi od tridesetih godina 20. stoljeća. 211 Isto. 207 1930./18.2., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 212 1931/ožujak, Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, HR-DAZ/ sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. GPZ. 208 1930./31.10., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 213 1931./11.3., Djelomična građevna dozvola, Bauerova 19, HR-DAZ/GPZ. sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 1931./14.4., Djelomična građevna dozvola, Bauerova 19, HR-DAZ/GPZ. 209 Građevni pristojbenik, analize i općenite cijene radnja i gradiva 214 1931./14.10., Stambena dozvola, Bauerova 19, HR-DAZ/GPZ. uz potanki opis pojedinih radnja građevne struke, Zagreb, 1904., str. 215 Stern umire 3.2. 1934. u šezdesetoj godini života. 141-142. 216 1934./13.3., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 210 Isto. sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 160 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

24 Izložba umjetničke skupine Trash will Smash 18. 6. 2016. (foto: KCL) 25 Stručni obilazak Zagrebačke ledane s građanima (Foto: KCL, 2016.) Exhibition of art group Trash will Smash, 18 June 2016 (photo: KCL) Public guided tour of Zagreb Ice Factory (photo: KCL, 2016)

za potpredsjednika Robert Leibenfrost.217 Tijekom 1938. praktički zamrla i proizvodnja.222 Zagrebačka ledana života- godine došlo je do promjene adrese Zagrebačke ledane usli- rila je još nekoliko mjeseci – tijekom mjeseca kolovoza 1944. jed preimenovanja Klaoničke ceste u Ulicu Antuna Bauera. godine održana je izvanredna glavna skupština, a u mjesecu Zagrebačka ledana nastavila je s radom bez nekih većih rujnu posljednja sjednica ravnateljstva.223 trzavica sve do 1940. godine. Te godine uprava Ledane Nakon Drugoga svjetskog rata, 1945. godine određena odlučila je prodati svoju stambenu zgradu. Tim je povo- je likvidacija Zagrebačke ledane d.d. i imenovan je njen pri- dom tijekom mjeseca lipnja 1940. godine poslana ponuda vremeni upravitelj. Likvidacija je obavljena tijekom 1950. za prodaju zgrade Središnjem savezu hrvatskih seljačkih godine prema naredbi Ministarstva trgovine i snabdijevanja zadruga i dobavljačkoj prodajnoj središnjici uz cijenu od o likvidaciji privatnih dioničkih društava.224 Likvidacijom 5.300.00 dinara.218 Ponuda je bila odmah prihvaćena, a dioničkog društva Ledana prelazi u društveno vlasništvo zgrada prodana. U to vrijeme, nakon trideset i pet godina i nastavlja s radom. Tijekom mjeseca kolovoza te godine uspješnog rada, započinje proces stagniranja Zagrebačke osnovana je „Direkcija prehrambenih poduzeća“. 225 Zadatak ledane. ove direkcije bilo je administrativno-operativno upravljanje Tijekom Drugoga svjetskog rata Zagrebačka ledana po- zagrebačkim prehrambenim poduzećima, među kojima se slovala je s velikom gubitkom. Do 1942. godine uklonjeni našla i Ledana.226 No, već u kolovozu 1952. godine ova je su u skladu s rasnim zakonima svi židovski članovi uprave. Direkcija bila ukinuta, a Ledana nastavlja s radom kao sa- Upravljačka struktura u potpunosti je izmijenjena tijekom mostalno državno poduzeće.227 mjeseca rujna 1943. godine, kada dolazi do promjene uprav- Tijekom 1953. i 1954. godine uprava poduzeća Ledane nog i nadzornog odbora.219 Tada je umjesto Otta pl. Frangeša započela je s nizom adaptacija i pregradnji unutar kom- za predsjednika izabran Zoran Škerl.220 No, uslijed ratnih pleksa.228 Među inim je odlučeno da se radi „elektrifikacije događanja Ledana je u sve većim problemima. U zapisniku sjednice uprave tijekom mjeseca svibnja 1944. ističe se da 222 Vidi bilješku 120. Ledana vrlo teško posluje zbog pomanjkanja radne snage i 223 1944./28.8., Zapisnik izvanredne glavne skupštine, Zagrebačka le- 221 dana d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. dostavnih konja. Iz tog razloga odustalo se od razvažanja 1944./6.6., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjednica leda po gradu, odlučeno je da se prodaja vrši samo u Ledani te ravnateljstva, HR-DAZG-291. je raskinut ugovor o suradnji s Gradskom klaonicom, čime je 224 Registar društvenih tvrtki Trgovačkog suda u Zagrebu, rješe- nje Povjereništva trgovine i opskrbe, 9. 3. 1950., br. 3714–VIII–1, a. (FI-3130/33-35). 217 1934./29.3., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 225 Direkcija prehrambenih poduzeća Narodnog odbora grada Zagreba sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. HR-DAZG-49. 218 1940./17.6., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 226 Osim Ledane Direkcija je skrbila o radu: Gradske pekarne, Paromli- sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. na, Pivovare, Crijeva, Octa, Jamničke kiselice, Soda vode, Zagrebačke 219 1943./16.9., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici pekarne, Pekarne "1. maj" i Parne pekarne. sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 227 1952., Narodni odbor grada Zagreba, rješenje o ukidanju, SG NOGZ 220 1940./17.6., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 28-31/1952. sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. 228 1953./10.10., Dopis Narodnom odboru grada Zagreba, Bauerova 221 1944./15.5., Zapisnik sjednice, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici 19, HR-DAZ/GPZ. 1953./15.10., Građevna dozvola, Bauerova 19, HR-DAZ/ sjednica ravnateljstva, HR-DAZG-291. GPZ. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 161

Ulice Antuna Bauera 19.236 Nakon isteka zakonskog roka, prema „Zakonu o vlasništvu“ i „Odredbi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasniš- tvu“, stanari Ulice Antuna Bauera 19 u legalnom su posjedu nekadašnjeg kompleksa Zagrebačke ledane.237

ZAKLJUČAK Zagrebačka ledana jedan je posljednjih sačuvanih industrijskih kompleksa u užem zagrebačkom središtu. Kao industrijska baština kompleks posjeduje izrazitu urbani- stičko-arhitektonsku, povijesnu, tehnološku, kulturološku i memorijsku vrijednost. U urbanističkom smislu, Zagre- bačka ledana je neposredan svjedok početka urbanizacije 26 Javna tribina u Zagrebačkoj ledani, 28. 6. 2016. (foto: KCL) i izgradnje istočnih gradskih predjela od Draškovićeve do Public debate in Zagreb Ice Factory, 28 June 2016 (photo: KCL) Heinzeleove ulice. Arhitektonski, u njenom formiranju sudjelovali su poznati zagrebački arhitekti i graditelji – Janko Holjac, građevno poduzetništvo Pillar & Mally & Bauda, pogona i osposobljavanja hladnjača“ krene s izgradnjom građevno poduzetništvo Honjac i Krušlin i Stjepan Planić. trafostanice te pregradnje jednog dijela strojarnice.229 Po- Povijesno, Zagrebačka ledana nam svjedoči o moderniza- četkom 1956. godine Ledana djeluje u okviru poduzeća cijskim procesima s početka 20. stoljeća te o ekonomskom „Poljoplod“ – veletrgovinskog poduzeća za promet voćem, prosperitetu Zagreba u kojemu je veliku ulogu imala lokalna povrćem, jajima, peradi, ledom i hlađenjem.230 Dvije godi- židovska zajednica predvođena Josipom Siebenscheinom, a ne kasnije Ledana je pripojena poduzeću „Agroproizvod na čiju je inicijativu osnovana i Zagrebačka ledana. U tom Zagreb“.231 Tijekom mjeseca travnja 1964. godine Ledana kontekstu možemo govoriti o memorijskoj vrijednosti ovog djeluje u sklopu novoosnovanog poduzeća „Veletržnica kompleksa, ali i o jednoj od temeljnih vrijednosti moderni- i hladnjača Zagreb“.232 Godinu dana poslije „Veletržnica zacije (ali i moderne), a to je multikulturalnost, budući da i hladnjača Zagreb“ ujedinjuje se s poduzećem „Žitnjak su nositelji ovog procesa tijekom 19. i početka 20. stoljeća Zagreb“ u poduzeće „PPK Zagreb“ u okviru kojega Ledana u Zagrebu podjednako bili Hrvati, Srbi, Židovi, Nijemci, posluje do 1985. godine.233 Krajem 1985. godine Ledana je Česi i drugi narodi koji su se ovamo doselili s prostora pod u sklopu trgovinskog poduzeća „Slavija promet“.234 U okvi- okriljem austro-ugarske krune. ru „Slavija prometa“ Ledana je radila sve do 1992. godine. U industrijsko-tehnološkom kontekstu Zagrebačka leda- Čitavo to vrijeme u poslovnim prostorijama Zagrebačke na nam neposredno svjedoči o razvoju modernih tehnolo- ledane djelovao je dizajnerski studio „Slavije prometa“, gija hlađenja i proizvodnje leda, o kojima je početkom 20. zadužen za izradu ukrasa i umjetničko dekoriranje „Sla- stoljeća ovisila prehrambeno-prerađivačka industrija, manji vijinih“ trgovina, ali i ukrašavanje gradskih ulica i trgova prehrambeni obrti, ugostiteljstvo i pojedinačna kućanstva. tijekom raznih prigoda i svečanosti.235 Tijekom 1992. go- Hlađeni prostori Ledane korišteni su za skladištenje pre- dine „Slavija promet“ je napustio kompleks Zagrebačke hrambenih proizvoda, a led koji se proizvodio razvožen je ledane i od tada o njemu skrbe stanari stambene zgrade po gradu i prodavan ugostiteljima i kućanstvima za hla- đenje hrane i pića, koji su se tada čuvali u posebno sagra- 229 Kako radovi nisu u potpunosti dokumentirani, osim trafostanice i đenim prostorijama – ledenicama ili u drvenim ormarima strojarnice, nemoguće je točno rekonstruirati gdje su sve bili izvođeni pojedini zahvati. – pretečama suvremenih hladnjaka. Početkom masovne 230 Sva pisana građa vezana za vlasničke odnose Ledane od 1950. do uporabe kućnih hladnjaka i razvoja sustava hlađenja nestat 1993. godine nalazi se u vlasništvu predstavnika suvlasnika višestambene će potreba proizvodnje i prodaje leda, čime započinje proces zgrade Ulica Antuna Bauera 19. odumiranja kompleksa. 231 Isto. Proces odumiranja kompleksa Zagrebačke ledane zapo- 232 Isto. 233 Isto. čeo je nakon Drugoga svjetskog rata, kada Ledana postaje 234 Isto. 235 Tijekom čišćenja prostorija Ledane od raznog otpada, u kojemu su 236 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine, broj 2015. godine sudjelovale razne volonterske skupine, u smeću je prona- 91/96, 28. X. 1996. U međuvremenu interes za nekretninu pokazala je đen veći dio arhiva „Slavijinog“ dizajnerskog studija te velik broj dizajni- i prehrambena industrija „Gavrilović“, čiji su predstavnici u više navrata ranih predmeta i skulptura. Sva građa je pohranjena i dokumentirana i pokušali nasilno ući u objekt, pri čemu su bili spriječeni od strane stanara. nalazi se u vlasništvu „Kreativnog centra Ledana“. Također je uspostavljen Tijekom 2016. godine u svezi prava posjeda na nekretninu pokrenut je kontakt s nekadašnjim djelatnicima studija i njihovim umjetničkim vo- sudski postupak. diteljem i autorom većine skulptura Dimitrijem Ivšićem. 237 162 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

društvenim vlasništvom i stapa se s nekoliko trgovačko- baštine“.242 Realizacija srednjoročnog plana započela je po- prehrambenih poduzeća, a završit će se tijekom 1992. go- četkom 2017. godine. Glavni ciljevi ovog plana su izrada dine, kada je kompleks u potpunosti napušten i prepušten konzervatorske podloge, donošenje plana gospodarenja polaganom propadanju. prostorom i registracija kompleksa kao kulturnog dobra. U kontekstu razvojno-revitalizacijskih procesa, kom- Dugoročni se plan odnosi na provedbu zaštitnih radova pleks nekadašnje Zagrebačke ledane predstavlja potencijal i obnove kompleksa te njegova stavljanja u funkciju i na velikih mogućnosti, koji bi kvalitetnim pristupom revitali- raspolaganje lokalnoj zajednici. zaciji i planom gospodarenja mogao pozitivno utjecati kako na gospodarski razvoj, tako i na prosperitet i poboljšanje LITERATURA kvalitete života lokalne zajednice.238 BALIJA, PETRA, Spriječili rušenje zgrade i uredili Kreativni Inicijativa za revitalizaciju kompleksa Zagrebačke le- centar Ledana, Večernji list, Zagreb, 27. 10. 2015. dane pokrenuta je 8. listopada 2015. godine osnivanjem BERTEK, DARIA, Stara Ledana postaje prostor za oku- neovisne platforme „Kreativni centar Ledana“ u Bauero- pljanje slobodnih umjetnika, Jutarnji list, Zagreb, 9. voj ulici 19. 239 Tim povodom određeni su glavni ciljevi u 10. 2015. okviru kratkoročnog, srednjoročnog i dugoročnog plana CIVIS, Gradska klaonica, Zagreb, 1931., 156 – 163. revitalizacije. Realizacija kratkoročnog plana započela je već DOBRONIĆ, LELJA, Stari planovi Zagreba, Urbanistički tijekom 2015. godine. Njegovo polazište temelji se na radu s zavod grada Zagreba, Zagreb, 1961. lokalnom zajednicom, a s ciljem buđenja svijesti o vrijedno- FRANKOVIĆ, EUGEN, Regulatorna osnova istočnih pod- stima kulturne baštine kroz razna edukativna predavanja, ručja Zagreba, Zbornik za narodni život i običaje Južnih javne tribine, izložbe i druga događanja. S tim u skladu od Slavena, JAZU, knj. 49, 1983., 245 – 274. kraja 2015. do početka 2017. godine u prostorijama Ledane FRESE, WALTER, Klaonica i stočna tržnica grada Zagreba, održan je čitav niz javnih događanja.240 Jedna od značajni- Građevinski vjesnik, 3, 4 (1932.), 37 – 42; 53 – 57. jih akcija bilo je organiziranje čišćenja prostora Ledane od GALOVIĆ, KREŠIMIR, Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – ur- nagomilanog otpada, u čemu su osim građana volonterski banističko-arhitektonski razvoj ulice od srednjovjekov- sudjelovale i razne nevladine skupine.241 Tijekom provo- nog puta do moderne ulice, Godišnjak zaštite spomenika đenja ove akcije u otpadu je pronađena arhiva, skulpture kulture Hrvatske, 39 (2015.), Zagreb, 37 – 63. te razni dizajnerski predmeti nekadašnjeg dizajnerskog HARTMAN, LAV, Hartmanov sveobći popis stanova sa pod- studija „Slavija prometa“, koji su u vlasništvu „Kreativnog punim adresarom oblasti, ureda, obrtnika i trgovaca kralj. centra Ledana“. Tijekom 2016. godine „Kreativni centar Le- slobodnoga i glavnoga grada Zagreba 1902., Zagreb, 1902. dana“ službeno se uključio u obilježavanje „Dana europske IVELJIĆ, ISKRA, Očevi i sinovi, privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća, Leykam international, Zagreb, 2007. 238 O baštini kao značajnom gospodarskom čimbeniku i razvojno-revi- talizacijskim programima održao sam od 2014. do 2017. godine više jav- KARAMAN, IGOR, Industrijalizacija građanske Hrvatske nih predavanja, istupa u dnevnom tisku i izlaganja u emisijama Hrvatskog (1800 – 1914), Naprijed, Zagreb, 1991. radija i televizije. Ova sam izlaganja u sažetom obliku s glavnim tezama KARAMAN, IGOR, Hrvatska na pragu modernizacije /1750 objavio 3. travnja 2017. godine na vlastitoj blog stranici „Panoptikum“ u članku naslovljenom: „Baština kao značajan gospodarski čimbenik.“ Link: – 1918./, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000. http://kgalovic.blogspot.hr/2017/04/bastina-kao-znacajan-gospodarski. KLEMENČIĆ, I. (ur.), Adresar sveopći obavjesnik svih oblasti, html ureda, društava, zavoda, industrijalaca, trgovaca, obrtnika, 239 BERTEK, DARIA, 2015. kućevlasnika i inih stanovnika slob. kralj. glavnog grada Za- 240 8. 10. 2015. Nastupi nekoliko umjetnika i umjetničkih skupina povodom osnivanja „Kreativnog centra Ledana“, izložba karikatura Stiva greba, Zagreb, 1920. Cinika i „Aktivistička izložba“. KNEŽEVIĆ, SNJEŠKA, Željeznička pruga omča Zagreba, 31. 10. 2015. Predstavljanje projekta „Muzej misli“, otvorenje stalnog postava „Zbirke Ledana – Slavija“ u nekadašnjem dizajnerskom studiju Zagreb u središtu, Barbat, Zagreb, 2003., 170. „Slavija prometa“ i otvorenje izložbe „Susret s Teslom“. KNEŽEVIĆ, SNJEŠKA; LASLO, ALEKSANDAR, Židovski 14. 11. 2015. Izložba fotografija Zorana Cvrka. Zagreb, AGM, Zagreb, 2011. 29. 1. 2016. Izložba karikatura Stiva Cinika, izložba skica i crteža iz zbirke dizajnerskog studija „Slavija prometa“. 16. 6. 2016. Javno predavanje: „Ulica Antuna Bauera od srednjovjekovnog 242 U sklopu „Europskih dana baštine“ i u suradnji „Kreativnog centra puta do moderne ulice“. Ledana“ i mjesnog odbora „Nadbiskup Antun Bauer“ održani su slijedeći 18. 6. 2016. Izložba umjetničke skupine Trash will Smash (prema službe- programi: 22. 9. 2016. Javno predavanje: „Ulica Antuna Bauera od sred- nim procjenama policije izložbu je posjetilo od 19.00 do 2.00 sata oko njovjekovnog puta do moderne ulice“. 3000 posjetitelja). 24. 9. 2016 Stručni obilazak i javno predavanje o povijesti Zagrebačke 28. 6. 2016. Stručan obilazak Ledane i javna tribina s gradskim zastupni- ledane te razgovor s gradskim zastupnicima Tomislavom Stojakom i kom Tomislavom Stojakom. Dominikom Etlingerom. 23. 12. 2016. Izložba „Zapisi o prvom domu za nezbrinutu djecu u 28. 9. 2016. Edukacijsko predavanje i javna rasprava: „Kako obnoviti pro- Zagrebu“. čelja povijesnih zgrada“. 241 BALIJA, PETRA, 2015. 1. 10. 2016. Stručni obilazak Martićeve i okolnih ulica. Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21. stoljeća 163

LOVRIĆ, PAŠKO (ur.), Zagreb na geodetsko-katastarskim 1905./24. 1., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog od- zemljovidima i u zemljišnim knjigama, katalog izložbe, bora, Bauerova 19, Zagrebačka Umjetnički paviljon, Zagreb, 1994. 1905./23. 2., Gradjevna dozvola, Bauerova 19, Zagrebačka N. N., Zagrebačka ledana, oglas, Agramer Zeitung, Zagreb, ledana HR-DAZ/GPZ 7. 6. 1905., 8. 1905./3. 6., Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, N. N., Die Agramer eisfabrik, Agramer Zeitung, Zagreb, 21. Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ 6. 1905., 5-6. 1905./5. 6., Zapisnik očevida gradjevno-vatrogasnog odbo- N. N., Nesnosne prilike u zagrebačkoj klaonici, Obzor, Za- ra, Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ greb, 8. 4. 1914., 3. 1905./27.6., Uporabna dozvola, Bauerova 19, Zagrebačka N. N., Nesnosne prilike u zagrebačkoj klaonici (demanti), ledana HR-DAZ/GPZ Obzor, Zagreb, 9. 4. 1914., 3. 1920./3.11., Zapisnik očevida povjerenstva, Bauerova 19, PAVIČIĆ, JOSIP (ur.), Prvi svjetski rat, dvostrani leksikon, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ P.I.P., Zagreb, 2016. 1921./ 2.4. Honjac i Krušlin, iskaz o obavljenim radovima, PREMERL, NADA, Stan arhitekta Viktora Kovačića, MGZ, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ Zagreb, 2000. 1921./29.4., Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, STROHAL, RUDOLF, Vlaška ulica i župa sv. Petra u Zagrebu, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ Zagreb, 1933. 1921./20.5., Uporabna dozvola, Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ ULČNIK, IVAN, Naši stari zagrebački privrednici, Neidhar- 1921./ 21.5. Honjac i Krušlin, iskaz o obavljenim radovima, dt Franjo Ksaver, Revija Zagreb, 7 – 8 (1935.), 215 – 218. Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ ARHIVSKI FONDOVI 1921./ 2.9. Honjac i Krušlin, iskaz o obavljenim radovima, Državni arhiv u Zagrebu (HR-DAZG) Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ a) Opće TEHNIČKA GRAĐA Registar II. društvenih tvrtki Trgovačkog suda u Zagrebu, HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Za- 1904., HR-DAZG grebu, tlocrti, mj.: 1: 100, položajni nacrt, mj.: 1: 1440, Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu 1913. – 1925. Zagreb, mieseca siečnja 1905., Bauerova 19, Zagrebačka Direkcija prehrambenih poduzeća Narodnog odbora grada ledana HR-DAZ/GPZ Zagreba 1950. – 1952. HR-DAZG-49 HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Za- b) Zagrebačka ledana d. d. grebu, presjeci i pročelja tvornice i staje, mj.: 1: 100, Zagrebačka ledana d.d., Zapisnici sjednica ravnateljstva, Zagreb, 10 siečnja 1905., Bauerova 19, Zagrebačka le- 1904.-1944., HR-DAZG-291 dana HR-DAZ/GPZ Zagrebačka ledana, Korespondencija, 1908. – 1944., HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Za- HR-DAZG-291 grebu, Zgrada uprave, pročelje i presjek, mj.: 1: 100, Za- Zagrebačka ledana dd, Glavna knjiga računa 1905. – 1909., greb, 10 siečnja 1905., Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZG-291, sign. 24 HR-DAZ/GPZ Zagrebačka ledana, Računska dokumentacija, HR- HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Zagre- DAZG-291, sign. 4 – 10 bu, prosjek tla i kanala, Zagreb, 10 siječnja 1905. c) Gradsko poglavarstvo HOLJAC, JANKO, Gradnja tvornice leda i hladiona u Za- 1905./10. 1., Dopis gradskom poglavarstvu, Bauerova 19, grebu, Statički proračun u zgradi uprave, mj, Zagreb, 10 Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ siečnja 1905., Bauerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/ 1905./10.1., Opis poslovanja u tvornici leda i hladioni, Ba- GPZ uerova 19, Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ HONJAC I KRUŠLIN, Nacrt za dogradnju Zagrebačke le- 1905./20. 1., Nalaz grad. gradjevnog ureda Bauerova 19, dane d.d., tlocrt, položajni nacrt, presjek, mj. 1:100, 1:1000, Zagreb, listopada 1920., Bauerova 19, Zagre- Zagrebačka ledana HR-DAZ/GPZ bačka ledana HR-DAZ/GPZ 164 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Summary

INDUSTRIAL COMPLEX OF THE ZAGREB ICE FACTORY (ZAGREBAČKA LEDANA D.D.) - FROM CRYSTAL ICE PRODUCTION FACTORY TO SIGNIFICANT DEVELOPMENT AND REVITALISATION ASSET OF THE 21ST-CENTURY CITY The Zagreb Ice Factory (Zagrebačka ledana d.d.) industrial com- areas in the early 20th century. In the industrial and technological plex in 19, Antun Bauer Street is one of the last preserved monu- context, it testifies directly to the development of modern cooling ments of industrial heritage in the very centre of Zagreb. It is lo- and ice production technologies, which the early 20th-century food cated within the block formed by Bauerova, Martićeva, Vojnovićeva processing industry, smaller food trades, catering and individual and Brešćenskoga Streets. The initiative for its construction was households depended on. With the beginnings of massive use of launched by prominent Zagreb entrepreneur, member of the city home refrigerators and the development of cooling systems, the assembly and representative of the Jewish community Josip Sie- need for ice production and sales would disappear, which would benschein in 1904. The complex was built in 1905 after the design cause gradual abandonment of the complex. by architect Janko Holjac, and consisted of several facilities arranged In the context of developmental and revitalization processes, the around an inner courtyard. complex of former Zagreb Ice Factory represents a huge potential, The Ice Factory complex has been extended on several occasions, which, through a high-quality approach to revitalization and space first in 1921 and then in 1925. In 1931 a residential four-story build- management, could have a positive impact on the economic de- ing of the Zagreb Ice factory, designed by architect Stjepan Planić, velopment as well as on the prosperity and quality of life of the was built along Bauerova Street, giving the complex the appear- local community. ance which would not change significantly until the end of the The study of the Zagreb Ice Factory complex lasted from autumn 20th century. 2015 to spring 2017. The study used business records and original In the urban-architectural context the Ice Factory is evidence of archive material of Zagreb Ice Factory (Zagrebačka ledana d.d.) kept the beginnings of urbanization and construction of new urban in the State Archives in Zagreb. 165

Marijeta Babin, Ivica Pleština Prilog poznavanju urbanističke cjeline Kaštel Staroga – zaštitni arheološki i konzervatorski radovi unutar povijesne jezgre u 2016. godini

Marijeta Babin UDK: 711.435.025.4(497.583Kaštel Stari) Ministarstvo kulture RH Prethodno priopćenje/Preliminary Communication Konzervatorski odjel u Trogiru Primljen/Received: 2. 5. 2017. HR –21 220 Trogir, Gradska 41/II Ivica Pleština, Neir d.o.o. HR – 21 000 Split, Vukovarska 148

Ključne riječi: Kaštel Stari, Cippico, Fuležina, utvrđeno naselje, u razdoblju od ožujka do srpnja 2016. godine.2 Zahvalju- kanal, akvedukt, novi vijek jući provedbi kontinuiranog nadzora izvršeni su zaštitni Key words: Kaštel Stari, Cippico, Fuležina, fortified settlement, arheološki i konzervatorski radovi na više novovjekovnih, canal, aqueduct, Modern Period uglavnom infrastrukturnih građevina.

Slijedom arheološkog nadzora nad građevinskim radovima izvedbe URBANISTIČKA CJELINA NASELJA KAŠTEL STARI projekta „Kanalizacijski sustav Kaštela – Trogir, podsustav Kaštela“, a Povijesne jezgre grada Kaštela nastaju na prijelazu sred- unutar povijesne jezgre Kaštel Staroga, tijekom 2016. godine pro- njega u novi vijek, kada trogirski i splitski plemići pokuša- vedeni su zaštitni arheološki i konzervatorski radovi. Autori opisu- vaju zaštititi svoje posjede i materijalna dobra od provala ju rezultate zaštitnih arheoloških istraživanja kao i konzervatorske Turaka i Vlaha gradeći utvrđena naselja uz liniju morske zahvate provedene nad pronađenim arheološkim strukturama. obale. Naselja opasana bedemima i jarcima planirana su Arheološkim istraživanjima duž sjevernog i zapadnog bedema prema srednjovjekovnom obrascu odnosno neposredno naselja istraženi su sačuvani segmenti kanala datiranog u drugu uz utvrdu posjednika. Kaštelanske utvrde ladanjsko-gos- polovinu 19. stoljeća koji se veže za dosada neobjavljeni novovje- podarskih obilježja grade se na obali ili u samom moru, kovni akvedukt. dok utvrđena naselja nastaju nešto sjevernije od utvrde Kanal se nalazi u osi potoka Fuležina koji je ranije opskrbljivao mje- na nasutom zemljištu.3 Naselja trogirskog plemstva u Ka- snu mastionicu sukna, tangariju 17. stoljeća. Također su, koliko je štelima uglavnom su izvedena u pravokutnom tlocrtu s or- bilo moguće s obzirom na recentne devastacije, istražene pozicije togonalnom mrežom ulica. Kaštel Stari4 nastaje kao prvo zapadnog i istočnog ulaza u naselje. Na poziciji „Gornja vrata“ ot- utvrđeno naselje trogirskoga plemstva u današnjem Ka- kriveni su ostatci kaldrme ulice, dok je na poziciji „Balkun“ otkrivena štelanskom zaljevu te postaje shematski uzor za izgradnju struktura premošćivanja jarka pred zapadnim ulazom u naselje. ostalih utvrda i utvrđenih naselja trogirskih zemljoposjed- Arheološki su istraženi i zidovi ograda poljodjeljskih čestica uz sje- nika unutar trogirskog Velog polja.5 U nova obalna utvr- verni bedem naselja. đena naselja useljava stanovništvo srednjovjekovnih sela sa obronaka Kozjaka koja su ovime i konačno napuštena. Opsežni građevinski radovi na izvedbi projekta „Kanali- Godine 1481. trogirski plemić, istaknuti humanist, vojnik zacijski sustav Kaštela – Trogir, podsustav Kaštela“ unutar 1 povijesne jezgre Kaštel Staroga obuhvatili su gotovo sve 2 Voditeljem arheološkog nadzora imenovan je dipl. arh. Ivica Pleština, vitalne ulice unutar povijesnog naselja. Radovi su popraćeni Neir d.o.o., Vukovarska 148, Split, dok je konzervatorski nadzor u ime Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog kontinuiranim arheološkim i konzervatorskim nadzorom odjela u Trogiru provela dipl. arh. Marijeta Babin, viša stručna savjetnica za nepokretna kulturna dobra. 3 MARASOVIĆ, KATJA, 2011., 32. 1 Predmetni projekt Agencije EKO – Kaštelanski zaljev pod punim 4 U izvorima se spominje kao Castel Cippico Vecchio, a naziv nastaje u imenom naziva se „Kanalizacijski sustav Kaštela – Trogir, podsustav odnosu na nešto kasnije izgrađeno naselje Pavla Antuna Cippica (Castel Kaštela, dodatna kanalizacijska mreža područja Grada Kaštela – I. faza, Cippico Nuovo). gravitacijski kolektori, tlačni cjevovodi i crpna stanica: II. Grupa.” 5 BABIĆ, IVO, 1984., 132 166 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

1 Nacrt Kaštel Staroga autora F. Giura iz 1704. godine (Sveučilišna knjižnica u Splitu) Plan of Kaštel Stari drawn by F. Giuro, 1704 (University Library in Split)

i diplomat Koriolan Cippico dovršio je gradnju utvrde oko ju je Koriolan Cippico izgradio pomoću „azijskog plijena“ koje su se naselili težaci koji su obrađivali njegove zemlje, 1481. godine.8 Termin „azijski plijen“ odnosi se na sredstva životno ugroženi čestim turskim napadima. Godine 1507. koja je stekao kao zapovjednik trogirske galije u mletačko- naselje je utvrđeno bedemom i to o trošku mletačke vlasti, turskom ratu na Levantu 1470. – 1474. godine9, a koji je kako stoji na natpisu po sredini zapadnog bedema naselja.6 opisao u svome proslavljenom djelu, ratnim memoarima U dozvoli za gradnju utvrde (kaštela) i utvrđenog naselja pod naslovom Petri Mocenici imperatoris gesta, poznatijim trogirskog kneza Troilla Maripietra iz 1474. godine navo- kao De bello asiatico.10 Koriolanova utvrda (kaštel) speci- di se gradnja palače ili zidanog zaklona opasanog jarcima fičnog ladanjsko-gospodarskog karaktera izgrađena je na u čijim granicama treba naseliti ugrožene seljake koji će morskim hridima te se pretpostavlja kako je od kopna bila zauzvrat Koriolanu isplaćivati dužne regalije (…in Campo odvojena jarkom, a povezana pokretnim mostom.11 Osta- Magno Tragurij, apud ripas Maris, fabricari facere possit unum je otvoreno pitanje je li arhitektonsku koncepciju utvrde Palatium sive Reductum de muro, foveis circumseptum, de suis izrazito ladanjsko-gospodarskih obilježja osobno prenio i proprijs pecunijs. In cuius finibus, Villam valeat fabricare, in primijenio Koriolan Cippico u pokušaju imitiranja sličnih quia Villici Campum praedictum laborantes, obtenta licentia primjera sa područja današnje Italije.12 Detaljni nacrt na- a dicto S. Coriolano, habitationes suas facere valeant, ipsi S. 8 OMAŠIĆ, VJEKO, 2001., 153. Coriolano debitas Regalias persolvendo, ut ad laborandum 9 Detaljan pregled pomorskih bitki u kojima je od 1471. do 1474. Campum ipsum aptiores efficiantur, freti subsidio dicti Pala- sudjelovala trogirska galija pod vodstvom Koriolana Cippica vidi u: KUŽIĆ, tij, sive Reducti, in quo in omnem eventum salvari possint…).7 KREŠIMIR, Galijoti iz Kaštela na mletačkim galijama u 15. i 16. stoljeću, Kaštelanski zbornik 9, 2011., 171 – 182. Natpis nad sjevernim ulazom u utvrdu (kaštel) navodi kako 10 Primjerak ove knjige otisnut 1477. godine u Veneciji čuva se u Muzeju grada Trogira; vidi u: BELAMARIĆ, JOŠKO, 2001., 197. 6 OMAŠIĆ, VJEKO, 2001., 154. 11 MARASOVIĆ, KATJA, 1987., 69. 7 OMAŠIĆ, VJEKO, 2001., 512 – 513. 12 PIVAC, DUNJA, 2003., 92. Prilog poznavanju urbanističke cjeline Kaštel Staroga – zaštitni arheološki i konzervatorski radovi unutar povijesne jezgre u 2016. godini 167

2 Pozicije istražnih sondi u 2016. godini (crtež: I. Pleština, 2017.) Sites of investigative probes in 2016 (drawing: I. Pleština, 2017)

Centralnu poziciju na jugu naselja zauzima Koriolanova utvrda i njezin predprostor na sjeveru koji je do danas za- držao ulogu glavnog trga naselja pod imenom Brce. Plan Kaštel Staroga odaje najurbaniji dojam u odnosu na ostale kaštelanske jezgre pa i na splitska i trogirska predgrađa.14 Ovo je posebno vidljivo u rasporedu stambenih blokova koji se ne šire organski, već se planiraju prema preciznom sistemu združivanja u odnosu na posjednikovu utvrdu. Ova renesansna misao urbanističkog planiranja možda je također shema upijena i prenesena od samog Koriolana, s njegovih brojnih putovanja po venecijanskim teritorijima.15

3 Devastirani ostatci pokaldrmane ulice na poziciji „Gornjih vrata“ ARHEOLOŠKI I KONZERVATORSKI (foto: I. Pleština, fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) ZAŠTITNI RADOVI Devastated remains of stone-paved street at the site »Upper door« „Gornja vrata“ (ulica Koriolana Ćipika) (»Gornja vrata«) (photo: I. Pleština, Photo library of the Conservation Department in Trogir, 2016) Građevinski radovi na izvedbi projekta novog kanaliza- cijskog sustava odvijali su se uglavnom unutar samog povijesnog naselja kao i neposredno uz vanjski rub sjevernog selja Kaštel Stari autora Frane Giura iz 1704. godine (sl. 1) i zapadnog bedema (sl. 2). Arheološko zaštitno istraživanje donosi baroknu situaciju koja se, vjerujemo, u osnovnom na poziciji istočnog ulaza u naselje (današnja ulica Korio- planskom konceptu naselja nije znatno izmijenila u odnosu lana Ćipika) iznijelo je devastirane ostatke arhitektonske na same začetke i Koriolanovo doba te je prilikom arheo- strukture ulice koja je čitljiva na nacrtu F. Giura kao i na loških istraživanja uz franciskanski katastar poslužila kao franciskanskom katastru (sl. 1-4). Istočni ulaz u utvrđeno osnovni orijentir i intepretacijski dokument.13 Na nacrtu je naselje među lokalnim stanovništvom poznat kao ‘Gornja 16 vidljivo da je naselje opasano bedemima sa sjeverne, istoč- vrata’ bio je prvotno zasvođen nekom vrstom obram- ne i zapadne strane, dok morska strana nije bila branjena. benog ophoda koji je s vremenom vjerojatno pretvoren u

14 BABIĆ, IVO, 1984., 135. 13 Nacrt Frane Giura (dim. 50 x 60 cm) pohranjen je u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu. Izrada nacrta naručena je od Jerolima Cippica povodom 15 RONCHIATO, RENZO; SANTINON, MARCO; ZAMPROGNA, ERMANNO, parnice koja se odvijala unutar same obitelji Cippico odnosno između 1987. – 1988. potomaka Koriolana i Alviža Cippica; vidi u: OMAŠIĆ, VJEKO, 2001., 320. 16 IVASOVIĆ, FRANE, 2001., 22. 168 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

4 Kaštel Stari na franciskanskom katastru iz 1831. godine Kaštel Stari on the Emperor Francis I’s cadastral map, 1831

zatvoreni prolaz nad ulicom. Konstrukcija „Gornjih vrata“ dvjestotinjak godina kasnije na nacrtu F. Giura (sl. 1).22 Na srušena je 1900. godine.17 Arheološko istraživanje pokazalo franciskanskom katastru vidljivo je da ovaj perivoj egzistira je da je ulaz u selo bio pokaldrman, što možemo prepoznati još u prvoj polovini 19. stoljeća, a danas je ova pozicija kao nastavak ulice koja je na nacrtu F. Giura označena kao izgrađena stambenim objektima. Kuća koju na nacrtu s strada publica i koja se proteže na istok izvan samog naselja. početka 18. stoljeća vidimo južno od perivoja vjerojatno je Nažalost, prethodno postavljene recentne instalacije 20. već u Koriolanovo doba bila dio velikog stambenog sklopa stoljeća uzrokovale su značajnu devastaciju arheoloških obitelji Cippico koji je zauzimao jugoistočni dio sela23, a struktura tako da ovom prilikom nisu pronađeni pretpo- najvjerojatnije uključuje i prolaz nad istočnim ulazom u stavljeni ostatci same konstrukcije ulaza odnosno vrata naselje odnosno nad otkrivenom pokaldrmanom ulicom. naselja. Uz istočni i zapadni bedem pružaju se ogranci potoka Fuležina (sl. 4).18 Vjerojatno su prvotno tekli u pret- „Balkun“ (Ulica Ivana Danila) postavljenim jarcima uz bedeme kao prirodna obrambena Srednja ili Glavna štrada vodi od „Gornjih vrata“ na barijera, iako nije isključeno da je barem jedan od ogranaka istoku do pozicije zapadnog ulaza u naselje koji se nazi- potoka možda i umjetno kanaliziran kako bi vodom punio va „Balkun“ (sl. 5), najvjerojatnije kao reminiscencija na jarak uz bedem.19 Svakako, vodeni tok uz istočni bedem arhitektonsku strukturu prolaza nad ulazom u naselje24, zabilježen je već u rukopisu Pavla Cippica Cronologia della istovjetna onoj na istoku. Na „Balkunu“ odnosno u kraj- ilustrissima casa Cippico dall’ anno 1177 iz 1708. godine20 njem južnom dijelu današnje Ulice Ivana Danila koja se kao Ruscello.21 Vezuje se uz Koriolanov perivoj ustanovljen pruža uz zapadni bedem, a tik pred zapadnim ulazom u uz unutrašnju stranu istočnog bedema naselja i zabilježen naselje, otkriven je ostatak zida koji datiramo u vrijeme izgradnje bedema odnosno u početak 16. stoljeća. (sl. 6). Najvjerojatnije predstavlja ostatak strukture premošćivanja 17 IVASOVIĆ, FRANE, 1991., 19. otvorenog toka potoka Fuležina odnosno jarka pred ulazom 18 Istočni ogranak potoka Fuležina nekada se naziva i „Škarantanov potok.” 19 MARASOVIĆ, KATJA, 2002., 211. 22 BELAMARIĆ, JOŠKO, 2006., 62, BELAMARIĆ, JOŠKO, 2001., 478. 20 BABIĆ, IVO, 2006., 29. 23 BELAMARIĆ, JOŠKO, 2006., 62, BELAMARIĆ, JOŠKO, 2001., 479. 21 BELAMARIĆ, JOŠKO, 2006., 64, BELAMARIĆ, JOŠKO, 2001., 480. 24 IVASOVIĆ, FRANE, 2001., 22. Prilog poznavanju urbanističke cjeline Kaštel Staroga – zaštitni arheološki i konzervatorski radovi unutar povijesne jezgre u 2016. godini 169

6 Zid otkriven pred zapadnim ulazom u naselje (foto: I. Pleština, fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) Wall discovered outside the western entrance to the settlement (photo: I. Pleština, Photo library of the Conservation Department in Trogir, 2016)

sjevera granaju prema istoku i zapadu naselja. Posljedica je znatna devastacija nepokretnih arheoloških struktura koje su sačuvane u manjim segmentima (sl. 7). Tako je i pred- metna arhitektonska struktura dokumentirana, pokrivena

5 „Balkun“ – pozicija pred zapadnim ulazom u naselje (foto: M. Babin, geotekstilom te zaštićena i zatrpana pijeskom. Nekoliko fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) metara zapadnije od ovog zida pronađen je i segment ka- “Balkun” - site outside the western entrance to the settlement (photo: M. nala čitljiv na katastru iz 1831. godine kao otvoreni tok Babin, Photo library of the Conservation Department in Trogir, 2016) nenatkrivenog potoka. Bočne stranice kanala građene su od priklesanog vapnenca, dok je dno popločano tankim kamenim pločama (sl. 8). Segment kanala datiramo u sre- dinu ili drugu polovinu 19. stoljeća. Zbog neophodnosti postavljanja nove kanalizacijske cijevi bilo je potrebno cijeli segment kanala razidati, a nakon signiranja pojedinačnog kamenja pristupilo se postavljanju novog cjevovoda kroz strukturu kanala. Nakon što je cijev postavljena, struktura kanala je vraćena u prvotno zatečeno stanje te je kanal prekriven geotekstilom i nasut pijeskom.

Ulica Ivana Jurasa i akvedukt U današnjoj Ulici Ivana Jurasa koja se pruža uz sjeverni bedem naselja pronađene su vrlo dobro očuvane novovje- 7 Arheološka sonda pred zapadnim ulazom u naselje tijekom kovne arhitektonske strukture. Tijekom radova neposredno istraživanja (foto: I. Pleština, fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) uz zapadni dio sjevernog bedema istražen je vrlo dobro Archaeologic probes outside the western entrance to the settlement očuvani segment kanala izgrađen sredinom ili tijekom dru- during research (photo: I. Pleština, Photo library of the Conservation ge polovine 19. st. Zidani kanal od priklesanog vapnenca Department in Trogir, 2016) s velikim kamenim poklopnicama arheološki je istražen i dokumentiran u dužini od 35 m – od lokacije gdje sa sjevera koji je zabilježen na nacrtu F. Giura, a i na franciskanskom ulazi u Ulicu Ivana Jurasa te se pruža u smjeru istok – zapad katastru. Zid je izgrađen od pravilnih kamenih klesana- prateći sjeverni bedem, sve do sjeverozapadnog kuta naselja ca te je vezan crvenkastom žbukom, a pruža se u smjeru (sl. 9). Daljnji arheološki nadzor nad radovima pokazao je sjever – jug. Nije ga bilo moguće istražiti prema jugu jer da se ovaj zatvoreni kanal na sjeverozapadnom kutu naselja se pruža pod temelje stambenog objekta (k.č.zgr. 42, k.o. nastavljao prema jugu. Uz značajne recentne devastacije Kaštel Stari). Nažalost, ovaj dio Ulice Ivana Danila sjeci- protezao se uz zapadni bedem današnjom Ulicom Ivana šte je svih postavljenih instalacija iz 20. stoljeća koje se sa Danila, a prethodno spomenuti istraženi segment kanala 170 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

8 Segment kanala potoka pred zapadnim ulazom u naselje (foto: I. 9 Kanal s poklopnicama datiran u 19. stoljeće (foto: I. Pleština, fototeka Pleština, fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) Segment of the stream canal outside the western entrance to the 19th-century canal with capping planes (photo: I. Pleština, Photo settlement (photo: I. Pleština, Photo library of the Conservation library of the Conservation Department in Trogir, 2016) Department in Trogir, 2016)

pred zapadnim ulazom u naselje ustvari je dio jedne te iste s koničnim kanalom na vrhu, a nešto južnije je izveden na konstrukcije. Na franciskanskom katastru u osi kanala vi- deset sačuvanih lukova na stupovima te se proteže na jug dimo nenatkriveno korito potoka odnosno treći ogranak do kuće (k.č.zgr. 318, k.o. Kaštel Stari) za koju pretpostav- potoka Fuležina koji sa sjevera stiže do sjevernog bedema ljamo da je bila gospodarska zgrada (sl. 11). U dijelu podzi- te se nastavlja uz zapadni bedem, a upravo u osi istraženog da i u dijelu gdje je sačuvan na lukovima akvedukt je građen kanala. Stoga zaključujemo kako je ovaj zatvoreni kanal s od pravilnih vapnenačkih klesanaca. Kako nije zabilježen na poklopnicama nastao sredinom ili u drugoj polovini 19. katastru iz 1831. godine, a nalazi se na spomenutoj trećoj stoljeća, što potvrđuju i pronađeni pokretni nalazi. Istra- osi potoka Fuležina te sukladno maniri gradnje i položaju živanjem odvojka kanala u Ulici Ivana Jurasa koji dolazi sa kasnijih objekata, koji poštuju njegovu liniju, možemo pret- sjevera te pod pravim kutom skreće prema zapadu (sl. 10), postaviti da je izgrađen tijekom druge polovine 19. stoljeća. a što daje naslutiti da je ovaj ogranak potoka preusmjeren Od gospodarske zgrade nadalje proteže se podzemni kanal graditeljskom intervencijom, utvrđeno je kako je kanal posve do Ulice Ivana Jurasa odnosno do sjevernog bedema vezan s dosada neobjavljenim industrijskim akveduktom naselja. Kanal se, kako je arheološko istraživanje potvrdilo, smještenim sjeverno od povijesnog naselja. Akvedukt se u nastavlja prema zapadu prateći sjeverni bedem te prema smjeru sjever – jug djelomično podzemnim kanalom, a dje- jugu prateći zapadni bedem. Vrlo je vjerojatno i prije grad- lomično na lukovima pruža od česme Fuležina25 na „staroj nje kanala i akvedukta ova (treća!) linija potoka Fuležina kaštelanskoj cesti“ gotovo do sjevernog bedema naselja. korištena za potrebe mastionice sukna, tangarije koja je Na sjeveru se pruža između postojećih kuća u obliku otvo- egzistirala upravo na mjestu gdje potok (kanal) pod pravim renog kanala koji se prateći pad terena oblikuje u podzid kutom mijenja smjer prema zapadu u Ulici Ivana Jurasa. Tangarija je označena uz sjeverni bedem naselja u nacrtu 25 Česma Fuležina na „staroj kaštelanskoj cesti” u Kaštel Starom naselja F. Giura s početka 18. stoljeća i to pod brojem 15 izgrađena je u čast posjeta cara Franje Josipa Kaštelima u travnju 1875. kao Casa di tentoria. Spominje se u izvorima još od 1646. godine. Prilog poznavanju urbanističke cjeline Kaštel Staroga – zaštitni arheološki i konzervatorski radovi unutar povijesne jezgre u 2016. godini 171

10 Nacrt kanala u Ulici Ivana Jurasa – naznačena je linija gotovo pravog kuta skretanja kanala prema zapadu (crtež: K. Šolić, I. Pleština, 2016.) Layout of canal in the Ivan Juras Street, with indicated nearly right-angle westward turn of the canal (drawing: K. Šolić, I. Pleština, 2016)

godine26, a znakovito je da Ulica Ivana Jurasa i danas nosi označene kao horti. Uz ove zidove pronađena je keramika kolokvijalni naziv „Iza tange“. Kako se tangarija na nacrtu 16. i 17. stoljeća. Kako je nakon pronalaska struktura zi- F. Giura nalazi točno uz početak kanala u Ulici Ivana Jura- dova predviđena trasa kanalizacije izmještena na način da sa, pretpostavljamo kako je ovaj ogranak potoka Fuležina ih ne oštećuje, zidovi su dokumentirani, zaštićeni geotek- tijekom baroka služio za potrebe tangarije, a naknadno je stilom i zatrpani pijeskom i zemljom. Što se tiče zaštitnih kanaliziran i pokriven poklopnicama u drugoj polovini 19. konzervatorskih radova na kanalu, usprkos naporima kon- stoljeća. Otprilike istovremeno izgrađen je i akvedukt koji zervatora i izvođača, nije bilo moguće izmjestiti novu trasu je vezan za zasad neutvrđenu gospodarsku djelatnost.27 vodovoda i kanalizacije. Stoga je manji segment kanala (di- Voda s potoka Fuležina očito je imala snažan utjecaj na menzija oko 2 x 2 m), koji u pravom kutu sa sjevera ulazi u gospodarski i svakodnevni život stanovnika Kaštel Starog ulicu i skreće prema zapadu, nakon izrade elaborata pažljivo od samih početaka života u naselju. Iz tradicije je pozna- razidan (sl. 14). Svaki pojedinačni kamen je signiran kako to kako se voda s potoka Fuležina intenzivno koristila i u bi se vratio u zatečeno stanje te su kroz strukturu kanala svakodnevnom životu, između ostalog i za pranje odjeće. provedene nove cijevi kanalizacije i vodovoda (sl. 15). Nadalje, duž zapadnog i središnjeg dijela ulice Ivana Jurasa istražene su arhitektonske strukture zidova koji se Pokretni nalazi iz Ulice Ivana Jurasa pružaju duž vanjske strane sjevernog bedema (sl. 12,13), Uz predmetne zidove i strukturu kanala pronađena je a interpretiramo ih kao ograde poljodjeljskih čestica koje manja količina pokretnog arheološkog materijala datirana su potvrđene na nacrtu Kaštel Starog iz 1704. godine i od 16. do 19. stoljeća. Najzastupljenija skupina nalaza je keramika, zatim životinjske kosti, metalni nalazi i staklo. 26 OMAŠIĆ, VJEKO, 2001., 320. Od pronađenog keramičkog materijala mogu se izdvojiti 27 Postoje indicije da je akvedukt izgrađen za potrebe crkvene mlinice ulomci gravirane keramike (sgraffito), majolike i keramike koja je dovršena 1883. godine; međutim, točna pozicija ove mlinice nije transfernog tiska (sl. 16). utvrđena; vidi u: IVASOVIĆ, FRANE, 2001., 62. 172 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

11 Segment akvedukta (foto: M. Babin, fototeka Konzervatorskog 12 Ograde poljodjeljskih čestica koje su se pružale uz sjeverni bedem odjela u Trogiru, 2016.) naselja (foto: I. Pleština, fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) Segment of the aqueduct (photo: M. Babin, Photo library of the Fences of agricultural parcels stretching along the settlement’s Conservation Department in Trogir, 2016) western bastion (photo: I. Pleština, Photo library of the Conservation Department in Trogir, 2016)

13 Nacrt ograde poljodjeljske čestice koja se pružala uz sjeverni bedem naselja – u dokumentaciji označena kao SJ 6 (crtež: K. Šolić, I. Pleština, 2016.) Layout of the agricultural parcel fence stretching along the settlement’s western bastion – in the documentation marked as SJ 6 (drawing: K. Šolić, I. Pleština, 2016)

Gravirana keramika (sgraffito) (sl. 16, 1-3) pripada po- smjestiti u radionice pokrajine Veneto.29 Majolika je naj- rodici engobirane keramike.28 Engoba je tanki sloj bijele poznatija i najpopularnija vrsta glazirane keramike koja gline, kaolina, koji tijekom pečenja ne postaje staklast, je prekrivena olovnom glazurom u koju je dodan oksid već je pogodan za daljnje ukrašavanje. Na sloj engobe kositra. Tim bi se postupkom dobivala keramika bijele se urezuje odnosno gravira ukras. Među najčešće nala- neprozirne površine koja se poslije mogla oslikavati. Pro- ze spadaju posude s vegetabilnim motivima pupoljka ili nađeni ulomak vrča (sl. 16, 4) s geometrijskim ukrasom tučka, okruženi spiralama i dopunjeni plavom, zelenom pripada porodici renesansne majolike30 koja je proizvo- i narančastom bojom. Velik broj posuda sličnog ukrasa đena u Venetu tijekom 16. stoljeća.31 Drugi pronađeni 32 pronađen je diljem hrvatske obale. Sve navedene posude ulomak (sl. 16, 5) proizveden je u Faenzi tijekom 16. ukrašene vegetabilnim i vegetabilno-geometrijskim mo- stoljeća te ima izveden geometrijsko-cvjetni ukras plave tivima mogu se datirati u kraj 16. i početak 17. stoljeća i 29 Isto, 180. 30 GUSAR, KARLA; VISKOVIĆ, EDUARD, 2012., str. 7, kat. br. 51. 31 Isto, 7. 28 GUSAR, KARLA, 2007., 179. 32 Isto, 7. Prilog poznavanju urbanističke cjeline Kaštel Staroga – zaštitni arheološki i konzervatorski radovi unutar povijesne jezgre u 2016. godini 173

15 Nove cijevi kanalizacije i vodovoda provedene kroz strukturu kanala koja je vraćena u zatečeno stanje (foto: I. Pleština, fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) New sewage and waterworks pipes carried through the canal structure restored to its original state (photo: I. Pleština, Photo library of the Conservation Department in Trogir, 2016)

14 Segment kanala razidan za potrebe postavljanja novih cijevi kanalizacije i vodovoda, a nakon izrade konzervatorskog elaborata (foto: I. Pleština, fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) Segment of canal dismantled in order to lay down new sewage and waterworks pipes, after completing conservation documentation (photo: I. Pleština, Photo library of the Conservation Department in Trogir, 2016)

i žute boje na svijetloj podlozi (geometrico – fiorito).33 Pronađena su i dva primjerka lula koje datiramo u 19. stoljeće. Lula crvenkaste boje (sl. 16, 6) ukrašena linijama i mrežastim ukrasom pripada zelovskom tipu.34 Ulomak lule oker boje (sl. 16, 7) ukrašene mrežastim uzorkom pripada turskom tipu lula.35

Obala kralja Tomislava Prilikom građevinskih radova na Obali kralja Tomislava otkriven je segment starije rive građen od masivnih kamenih blokova točno na trasi planirane nove kanalizacijske cijevi (sl. 17, 18). Radi se o obalnom zidu koji je izgrađen krajem 19. stoljeća i koji se nalazi u liniji s južnim proče- ljem kule Cega, a današnja je linija obale izgrađena tijekom

16 Keramika pronađena u Ulici Ivana Jurasa (crtež: P. Kukoč, 2017.) 33 Isto, 7, kat. br. 54 Ceramics found in the Ivan Juras Street (drawing: P. Kukoč, 2017) 34 BEKIĆ, LUKA, 2000., 266 (T. 6, 4). 35 Isto, 268. (T. 5, 5) 174 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

17 Segment rive 19. stoljeća na Obali kralja Tomislava (foto: I. Pleština, 18 Crtež segmenta rive 19. stoljeća na Obali kralja Tomislava (crtež: K. fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) Šolić, I. Pleština, 2016.) Segment of 19th-century waterfront at Obala kralja Tomislava (photo: I. Drawing of the segment of 19th-century waterfront at Obala kralja Pleština, Photo library of the Conservation Department in Trogir, 2016) Tomislava (drawing: K. Šolić, I. Pleština, 2016)

tridesetih godina 20. stoljeća. Zbog postavljanja cijevi sre- stoljeća na osi potoka Fuležina koja je još od 17. stoljeća dišnji se dio zida morao razidati. Svaki je kamen obilježen te opskrbljivala vodom tangariju smještenu uz sjeverni be- se pristupilo postavljanju cijevi. Nakon što je cijev postav- dem. Daljnja konzervatorska i arhivska istraživanja iznijet ljena, segment zida je vraćen u prvobitno stanje. Tijekom će na vidjelo funkciju i užu dataciju akvedukta, a vijest o radova na ovoj lokaciji nisu pronađeni pokretni arheološki poziciji tangarije 17. stoljeća ukazuje na potrebu provedbe nalazi, dok je u prostoru sjeverno od zida prema crkvi sv. arheoloških istraživanja prizemlja objekata u zapadnom Ivana Krstitelja dokumentirana veća količina većeg i ma- dijelu ulice Ivana Jurasa. Nažalost, arheološkim nadzorom njeg kamena koji je nastao širenjem obale južno od linije potvrdile su se i značajne recentne devastacije arheoloških kuća. Nadzorom sa sjeverne strane barokne crkve sv. Ivana struktura (posebice u ulici Ivana Danila i Koriolana Ćipika) Krstitelja smještene izvan renesansnog naselja otkrivena je zbog neprikladnog tretmana građevinskih infrastruktur- devastacija po sredini ulice u vidu glavne cijevi stare kana- nih radova od strane javnih službi. Svakako, arheološkim lizacije koja je iskorištena kao trasa za postavljanje novog i konzervatorskim nadzorom nad radovima uspješno su cjevovoda. Stoga prostor sjeverno i južno od trase ovom rješavani problemi izmještanja građevinske trase na mje- prilikom nije arheološki istražen (sl. 19). stima gdje je to bilo moguće. U drugim slučajevima, ar- heološke su strukture dokumentirane, pažljivo razidane, ZAKLJUČAK kroz njihovu je strukturu provedena nova kanalizacijska Arheološki nadzor, a posljedično i arheološka zaštitna cijev te su potom vraćene u prvobitno stanje. Rezultat istraživanja u okviru građevinske izvedbe nove kanali- ovako dobre suradnje konzervatora, izvođača arheoloških zacije unutar povijesne jezgre Kaštel Staroga iznijela su istraživanja, izvođača građevinskih radova i investitora su vrijedne priloge urbanističkoj slici naselja Kaštel Stari. sasvim nove spoznaje o urbanističkoj slici naselja Kaštel Prvenstveno se to odnosi na otkriće kanala i akvedukta 19. Stari od njegovog osnutka do danas. Prilog poznavanju urbanističke cjeline Kaštel Staroga – zaštitni arheološki i konzervatorski radovi unutar povijesne jezgre u 2016. godini 175

BELAMARIĆ, JOŠKO, Studije iz srednjovjekovne i renesansne umjetnosti na Jadranu, Split, 2001. BELAMARIĆ, JOŠKO (ur.), Tesori della Croazia restaurati da Venetian Heritage Inc., katalog, Edizioni Multigraf, 2001. BELAMARIĆ, JOŠKO, Izgubljeni Koriolanov vrt, Zbornik dana Cvita Fiskovića I. – Kultura ladanja, 2006., 61 – 68. GUSAR, KARLA, Kasnosrednjovjekovna i novovjekovna glazirana keramika s lokaliteta sv. Križ u Ninu, Archae- ologia Adriatica, Vol. 1 No. 1, 2007., 175 – 198. GUSAR, KARLA; VISKOVIĆ, EDUARD, Keramika kasnog srednjeg i ranog novog vijeka s područja grada Hvara, Zbornik radova sa Znanstvenog skupa „Dani Stjepana Gu- njače 2“. Hrvatska srednjovjekovna povijesno-arheološka baština/Međunarodne teme, Split, 18.-21. listopada 2011., 2012., 237 – 266. IVASOVIĆ, FRANE, Kaštel Stari – crtice iz njegove povijesti i života, Kaštel Novi, 1991. IVASOVIĆ, FRANE, Kaštel Stari – crtice iz njegove povijesti i života – prošireno izdanje, Kaštel Stari, 2001. KUŽIĆ, KREŠIMIR, Galijoti iz Kaštela na mletačkim galijama u 15. i 16. stoljeću, Kaštelanski zbornik, 9, 2011., 171 – 203. MARASOVIĆ, KATJA, Prostorni razvoj Kaštel-Cipica u Kaštel-Starom, Kaštelanski zbornik, 1, 1987., 69 – 72. MARASOVIĆ, KATJA, Kaštelanski kašteli. Doktorski rad. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 19 Trasa novog cjevovoda uz baroknu crkvu sv. Ivana Krstitelja (foto: I. 2002. Pleština, fototeka Konzervatorskog odjela u Trogiru, 2016.) MARASOVIĆ, KATJA, Kaštel Cipiko u Kaštel Starome, Pipeline route next to the Baroque church of St. John the Baptist (photo: I. Pleština, Photo library of the Conservation Department in Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, Trogir, 2016) 19, 2011., 30 – 41. OMAŠIĆ, VJEKO, Kaštela od prapovijesti do početka XX. sto- ljeća, Kaštela, 2001. LITERATURA PIVAC, DUNJA, Prilog poznavanju ladanjsko-fortifikacij- BABIĆ, IVO, Prostor između Trogira i Splita, Trogir, 1984. skoga graditeljstva splitsko-trogirskog područja, Radovi BABIĆ, IVO, Oporuke Pelegrine, Petra i Koriolana Cipi- Instituta za povijest umjetnosti, 27, 2003., 85 – 95. ka, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 30, 2006., RONCHIATO, RENZO; SANTINON, MARCO; ZAMPRO- 29-49. GNA, ERMANNO, Recupero degli insediamenti storici della BEKIĆ, LUKA, Uvod u problematiku glinenih lula na po- riviera dei sette Castelli in Dalmazia-Castel Vecchio). Tesi dručju Hrvatske, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu di laurea. Istituto Universitario di architettura, Venezia, XXXII/XXXIII, 1999/2000., 249 – 279. a. a. 1987. – 1988.

Summary

NEW FINDINGS ON THE URBAN COMPLEX OF KAŠTEL STARI - PREVENTIVE ARCHAEOLOGICAL AND CONSERVATION WORKS WITHIN THE HISTORICAL CORE IN 2016 Extensive construction works on the project ‘Kaštela-Trogir Sewage settlement of Trogir nobility in today’s Kaštela Bay and thus became System, Kaštela subsystem’ within the historical core of Kaštel Stari a schematic example for the construction of other fortresses and encompassed almost all vital streets of the historic settlement. The fortified settlements of Trogir landowners within the Velo polje. construction works were accompanied by continuous archaeo- Archaeological research at the site of the eastern entrance to the logical and conservation supervision, followed by preventive ar- settlement revealed devastated constructive remains of a stone- chaeological and conservation works on several modern, mostly paved street, visible on historic plans. In the southern part of to- infrastructure buildings. Kaštel Stari emerged as the first fortified day’s street stretching along the western bastion, and right outside 176 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

the western entrance to the settlement, remains of a wall were dis- that it was built in the second half of the 19th century. The analysis covered, which can be dated to the time of the construction of the of architectural structures of walls stretching along the outer side bastion, i.e. to the beginning of the 16th century. Those are prob- of the northern bastion along the western and central part of the ably remains of a structure bridging the Fuležina stream open flow Ivan Juras Street has led to their interpretation as fences of agricul- or a ditch outside the entrance to the settlement, as suggested tural parcels, present on the 1704 map of Kaštel Stari and labelled by historic maps. During the works along the western end of the as ‘horti’. Concurrently with the construction works on the shore settlement’s northern bastion, research was conducted on a very of Kaštel Stari, research was conducted on the coastline retaining well preserved canal segment built around the middle or in the wall built in the late 19th century, perforated by the new sewage second half of the 19th century. Further archaeological supervision pipeline but finally restored to its original state. Further conserva- of the works showed that this canal, situated at the north-western tion and archival research will reveal the function and a closer corner of the settlement, continued southward, and that prior to dating of the aqueduct, while data related to the 17th-century posi- considerable recent devastations it stretched along the western tion of the tangarija indicate the need to carry out archaeological bastion. As archaeological research has shown, the canal segment research of the ground floor of the structures in the western part in the Ivan Juras Street made a right-angle turn to the north, in line of the Ivan Juras Street. Unfortunately, archaeological supervision with the axis of the stream flow shown on the cadastral map of also confirmed significant recent devastations of archaeological 1831. Therefore, this research has confirmed that the canal is linked structures (particularly in the Ivan Danilo Street and the Koriolan to the so far unpublished industrial aqueduct located somewhat Ćipiko Street) due to inadequate conduct of public construction north of the settlement historical core. The aqueduct stretches in infrastructure works. During the works, the designed route of the the north-south direction partly as underground canal and partly new sewage system was diverted in some places and adapted so on arches, from the Fuležina fountain on the »old Kaštela road« as to leave archaeological finds intact, but in certain segments of all the way to the northern bastion of the settlement. Even be- discovered archaeological structures it was necessary to lay down fore the construction of the aqueduct, this line of the Fuležina sewer pipes. In such cases, archaeological structures were carefully stream was most probably used to service the dye-works (tan- documented and dismantled, individual elements were numbered, garija), marked next to the settlement’s northern bastion on the a new sewage pipe was implemented within their structure and detailed plan drawn by F. Giuro in 1704. The Ivan Juras Street still then they were restored to their original state. The results of such bears the colloquial name »Behind the tanga« (»Iza tange«). Since good cooperation between conservators, archaeologists, building the aqueduct was not recorded on the 1831 cadastral map and contractors and investors are entirely new insights into the urban considering the construction practices and the position of later landscape of the Kaštel Stari settlement from its foundation to structures complying with the aqueduct line, it can be assumed the present day. 177

Sagita Mirjam Sunara Opremanje muzejskih vitrina za izlaganje starog oružja iz zbirke Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“

Sagita Mirjam Sunara UDK: 069(497.583Klis) Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu 069.3 HR – 21 000 Split, Zagrebačka 3 069.51:623.44 Stručni rad/Professional Paper Primljen/Received: 31. 8. 2016.

Ključne riječi: Klis, oružarnica, zbirka oružja, izlaganje, vitrina, relativne vlažnosti zraka. Radovi provedeni na dvjema mikroklimatski uvjeti, preventivno konzerviranje vitrinama tema su ovoga članka.1 Key words: Klis, armoury, weaponry collection, exhibition, showcase, microclimatic conditions, preventive conservation NEPOVOLJNI MIKROKLIMATSKI UVJETI U ZGRADI ORUŽARNICE U KLIŠKOJ TVRĐAVI U ovome se radu govori o problematici izlaganja restauriranih pred- Već prilikom prvog radnog posjeta oružarnici, u listopa- meta iz zbirke starog oružja Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“. Re- du 2013., u unutarnjem je prostoru zamijećeno vlaženje. staurirano oružje izloženo je u kliškoj tvrđavi, u zgradi oružarnice Na istočnom i južnom zidu oružarnice vlaga se kapilarno smještenoj iza trećeg obrambenog obzida, u prostoru koji zbog penje do visine od oko 250 cm iznad razine poda. Uzroci neregulirane mikroklime nije prikladan za čuvanje materijala osjet- vlaženja su dvojaki. U istočni zid, koji je do polovice ukopan ljivih na vlagu. Da bi se stvorili donekle prihvatljivi uvjeti za izlaganje u zemlju (sl. 1), vlaga prodire iz tla, jer s vanjske strane predmeta, u dvije stolne vitrine implementiran je sustav pasivne zida ne postoji hidroizolacija niti je izvedena drenaža. U kontrole relativne vlažnosti zraka. južni zid, koji je ujedno i vanjski zid kliške tvrđave, prodiru oborinske vode. Taj zid ima pojačani trapezni presjek u UVOD donjemu dijelu s otklonom površine prema vani. Budući Povijesna postrojba „Kliški uskoci“ je udruga osnovana da pod krovom nema oluka, oborinske se vode slijevaju na 2005. godine, a okuplja dragovoljce Domovinskoga rata donji, istureni dio zida i kroz sljubnice među kamenim blo- i ljubitelje kulturno-povijesne baštine Klisa. Glavni cilj kovima prodiru u njega (sl. 2). Manji problemi s vlaženjem Udruge je revitalizacija kliške tvrđave i obnova uspome- vidljivi su i u sjeverozapadnom kutu prostorije, osobito u ne na kliške uskoke. Članovi udruge su tijekom godina dijelu zapadnoga zida koji se naslanja na kamen živac. U otkupom formirali zbirku starog oružja karakterističnog toj se zoni, međutim, vlaga kapilarno penje samo do visine za vrijeme uskočko-turskih sukoba. Predmeti iz njihove od tridesetak centimetara iznad razine poda. Ova su opa- žanja unesena u izvješće o obavljenim radovima koje je po zbirke datiraju od 16. do 19. stoljeća. Jedanaest pred- dovršetku programa predano nadležnom Konzervatorskom meta – pet jatagana, jedan mač (schiavona), četiri pišto- odjelu Ministarstva kulture. lja (kubure) i jedna puška – restaurirano je od 2010. do Vlaga koja nekontrolirano prodire u strukturu građevi- 2013. godine na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju ne predstavlja opasnost za samu građevinu, ali i za pred- Umjetničke akademije u Splitu. Restaurirani predmeti mete koji se u njoj nalaze, jer povećava relativnu vlažnost izloženi su 2014. godine u kliškoj tvrđavi, u zgradi ne- zraka u unutarnjem prostoru. U postojećim je uvjetima kadašnje oružarnice smještene iza trećeg obrambenog obzida. Mikroklimatski uvjeti u tom prostoru izrazito 1 Radovi su izvedeni u proljeće 2014., a bili su dio širega projekta su nepovoljni. Da bi se predmeti mogli izložiti, u dvije koji je uključivao konzervatorsko-restauratorske zahvate na željeznim stolne vitrine implementiran je sustav pasivne regulacije nosačima sidrenim u zidove oružarnice i prezentacijske radove u izložbenom prostoru. Vidi: SUNARA, SAGITA MIRJAM, 2014. (jedan primjerak izvješća čuva se u Konzervatorskom odjelu u Splitu). 178 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

gotovo nemoguće stvoriti mikroklimu koja bi odgovarala predmetima i bila stabilna. Metalni bi se predmeti, naime, trebali čuvati u uvjetima niske relativne vlažnosti zraka, jer većina metala brže korodira u vlažnim uvjetima. No, metal nije jedini gradbeni materijal predmetâ iz zbirke staroga oružja Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“: tu su još drvo, bjelokost, sedef, poludrago kamenje, staklo. Donja granica relativne vlažnosti pri kojoj bi se takvi, kompo- zitni materijali trebali čuvati iznosi 35%, a gornja 55% (tablica 1).2

Tablica 1. Preporučene vrijednosti relativne vlažnosti zraka 1 Zgrada oružarnice iza trećeg obrambenog obzida, pogled s istočne (pri normalnoj temperaturi) strane (foto: S. M. Sunara, siječanj 2014.) Oružje, oklopi, metali Drvo Klis, armoury behind the third defensive wall, view from the east 15 – 40 %, ovisno o stanju • namještaj, intarzije od drva (photo: S. M. Sunara, January 2014) metala i prisutnosti oksida. 40 – 60 %, u osnovi ovisno o Drveni dijelovi iziskuju udjelu drva, drvenim vlaknima, posebnu zaštitu. Polirani spajanju dijelova te o stanju metali, npr. mjed i bronca, ne površine ili površinskih oksidiraju (ne korodiraju) pri premaza; osobito podložno relativnoj vlažnosti zraka od utjecaju sezonskih promjena 15% ili nižoj. ili ciklusa relativne vlažnosti zraka. Zbog udjela smole ili Bjelokost, izrezbarena kost načina izrade predmeta, neke 40 – 60 %, iziskuje više su vrste drva manje osjetljive. kontrole od anatomskih zbirki. • oslikano drvo, lakirano Dimenzionalne promjene drvo, razno su spore, osim kada su u 45 – 60 %. U ovu kategoriju pitanju tanke pločice, kao kod spadaju glazbala, makete, bjelokosnih minijatura. dekorativni predmeti koji su većim dijelom izrađeni od Staklo obojenog ili lakiranog drva. 40 – 60 %. Staklo koje je uslijed kemijske nestabilnosti „napala” vlaga (eng. crizzled/weeping/ sick glass) zahtijeva strože kontrolirani raspon relativne vlažnosti zraka (npr. 40%) kako bi se degradacijski proces zaustavio. Kod drugih vrsta stakla relativna vlažnost zraka nije kritična.

Vrijednosti temperature i relativne vlažnosti zraka u zgradi oružarnice povremeno su mjerene tijekom siječnja, veljače i ožujka 2014. godine. Maksimalna izmjerena rela- 2 Oborinsko vlaženje južnoga zida zgrade (foto: S. M. Sunara, siječanj 2014.) tivna vlažnost zraka iznosila je visokih 85%. Sva su mjere- Dampness of the southern wall of the building caused by rainwater (photo: S. M. Sunara, January 2014) nja obavljena tijekom dnevnih sati, pa je vrlo izgledno da tijekom noći ta vrijednost premašuje 90%. Usporede li se izmjerene vrijednosti s onima u vanjskome okolišu (tablica 2),3 zamjećuje se da su oscilacije relativne vlažnosti zraka onih u vanjskome prostoru (± 14 % u zgradi, ± 4 % izvan u oružarnici u promatranim danima i satima izraženije od zgrade). Mjerenja su potvrdila da mikroklimatski uvjeti u oružarnici nisu podesni za izlaganje restauriranog oružja, 2 Podaci preuzeti iz: STOLOW, NATHAN, 1987., 16. osim ako se ono neće čuvati u hermetičnim mikroklimat- 3 Budući da na Klisu nema meteorološke postaje, podatci koji se skim komorama ili u vitrinama s aktivnom regulacijom donose u tablici odnose se na najbližu meteorološku postaju, a to je mikroklime. postaja Split/Marjan. Autorica zahvaljuje Damiru Mlineku iz Državnog hidrometeorološkog zavoda na dostavi podataka. Opremanje muzejskih vitrina za izlaganje starog oružja iz zbirke Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ 179

3 Naslage kristala soli na površini žbuke (foto: S. M. Sunara, ožujak 2014.) 4 Oštećenja završnoga sloja žbuke uzrokovana kristalizacijom soli Efflorescence on the plastered wall (photo: S. M. Sunara, March 2014) (foto: S. M. Sunara, ožujak 2014.) Damages to the final layer of plaster caused by salt crystallization (photo S. M. Sunara, March 2014)

Tablica 2. Usporedba vrijednosti temperature i relativne vlažnosti zraka u oružarnici i u vanjskome okolišu (meteorološka postaja Split/Marjan) Datum 10 h 11 h 12 h 13 h 14 h 15 h 16 h 11. siječnja 2014. T 12 °C T 12 °C T 12 °C T 12 °C T 12 °C T 12 °C T 11,6 °C T 13,4 °C T 13,4 °C T 14,4 °C T 14,4 °C T 14,3 °C T 13,9 °C RH 74 % RH 74 % RH 76 % RH 79 % RH 80 % RH 81 % RH 74 % RH 75 % RH 76% RH 76 % RH 76 % RH 75 % RH 76 % Vrijeme: oblačno, bez oborina 20. veljače 2014. T 13 °C T 13 °C T 13 °C T 13 °C T 13 °C T 14,6 °C T 14,8 °C T 15,4 °C T 15,3 °C T 15,1 °C T 15,5 °C T 14,6 °C RH 71 % RH 76 % RH 79 % RH 84 % RH 85 % RH 86 % RH 86 % RH 84 % RH 84 % RH 82 % RH 83 % RH 83 % Vrijeme: oblačno, kišno 6. ožujka 2014. T 11 °C T 11 °C T 11 °C T 14,0 °C T 14,2 °C T 15,0 °C T 14,5 °C T 14,6 °C T 14,3 °C T 14,0 °C RH 47 % RH 53 % RH 56 % RH 42 % RH 41 % RH 41 % RH 40 % RH 39 % RH 39 % RH 41 % Vrijeme: djelomično sunčano, bez oborina, vjetrovito Podatci o temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka koji su otisnuti crnom bojom odnose se na zgradu oružarnice, a podatci otisnuti tirkiznom bojom na meteorološku postaju Split/Marjan. Podaci o naoblaci i oborinama odnose se na Klis, a nastali su vizualnim opažanjem.

Predmete je trebalo pohraniti u vitrine i zbog prašine. otvara zbog provjetravanja.4 Oružarnica je za posjetitelje Naime, vlaga iz zidova slabi vezivo u sloju žbuke, uslijed otvorena tijekom cijele godine, a prostor nije klimatiziran. čega se žbuka trusi. Žbuka se razara i zbog kristalizacije topljivih soli koje vlaga donosi na površinu žbuke (sl. 3, VITRINE U ZGRADI ORUŽARNICE 4). Čestice žbuke koje otpadaju sa zidova, a u kojima su Do preuređenja stalnoga postava tzv. Uskočke oružarni- zarobljene soli, padaju po eksponatima. Žbuka sa zidova ce 2014. godine, u prostoriji su se nalazile dvije velike i šest nije jedini izvor prašine; ona dopire i izvana, kroz ulazna manjih samostojećih vitrina (sl. 5). U velikim su vitrinama vrata koja su tijekom radnoga vremena oružarnice širom bile izložene replike uskočkih uniformi, a u manjima kopije otvorena i kroz prozor u istočnome zidu zgrade koji se često 4 Vitrina predmetima pruža i fizičku zaštitu (od dodirivanja, krađe i sl.). 180 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Nove su vitrine bile dovoljno velike da u njih stanu svi restaurirani predmeti.7 Odlučeno je da će se u manjim vitrinama koje su se već nalazile u oružarnici izložiti replike povijesnog oružja. Opasnost od oštećenja uzrokovanih korozijom (zbog velike vlage u prostoru) za te je predmete mala, jer ih članovi Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ redovito čiste i premazuju zaštitnim premazima. To su, naime, rekviziti koje koriste u rekonstrukcijama povijesnih bitki u kojima sudjeluju. Stolne vitrine koje je udruzi donirao Tehnički muzej u Beču nekoć su služile za izlaganje maketa. „Uskočko“ se oružje, međutim, nije moglo izložiti direktno na drvenim stolovima; trebalo je osmisliti primjeren način prezentaci- 5 Postav tzv. Uskočke oružarnice prije preuređenja (foto: S. M. Sunara, je. Još važnije, u vitrine je trebalo implementirati sustav listopad 2013.) kontrole relativne vlažnosti zraka kako bi se predmeti zašti- Set-up of the so-called Uskok armoury prior to renovation (photo: S. tili od naglih i jako izraženih promjena relativne vlažnosti M. Sunara, October 2013) zraka u oružarnici.

PASIVNA REGULACIJA RELATIVNE VLAŽNOSTI ZRAKA U VITRINI starog oružja. Samo je u jednoj (manjoj) vitrini bio izložen Relativna vlažnost zraka u vitrini može se regulirati na predmet iz zbirke starog oružja, i to mač tipa schiavona. dva načina: pasivno i aktivno.8 U pasivnim se sustavima za Vitrine koje su zatečene u prostoru izrađene su od ivera- održavanje relativne vlažnosti zraka unutar određenoga la i stakla. Spojevi staklenih stijenki nisu zabrtvljeni, pa su raspona koriste higroskopni materijali poput silika-gela. vitrine propusne za zrak, što znači da je vrijednost relativne Kod aktivnih se sustava za postizanje odgovarajuće relativ- vlažnosti zraka u vitrini približno jednaka onoj u prosto- ne vlažnosti zraka koriste ventilatori ili pumpe za cirkula- riji. Manje su vitrine oblikovane tako da se u njima može ciju zraka, no takvi sustavi iziskuju vanjski izvor energije. izložiti samo jedan predmet. Predmeti su izloženi ovješeni Budući da je pasivni sustav višestruko jefitiniji od aktiv- o plastičnu nit; jedan kraj niti omotan je oko predmeta, a noga, a projektni je budžet bio vrlo skroman, odlučeno je drugi je pričvršćen za gornju plohu vitrine. Takav način da će se upravo on implementirati u donirane vitrine. Ne izlaganja nije primjeren, jer se predmeti i pri najmanjoj manje važno, implementacija takvoga sustava bila je mnogo vibraciji ljuljaju. Osim toga, naprezanja u materijalu nisu jednostavnija.9 ravnomjerno raspoređena. Učinkovitost pasivnoga sustava regulacije relativne vlaž- Budući da svi restaurirani predmeti nisu mogli stati u nosti zraka u vitrini ovisi o trima faktorima: zrakopropu- 5 postojeće vitrine, nije imalo smisla preinačavati ih; trebalo snosti vitrine, količini i vrsti higroskopnog materijala u njoj je nabaviti vitrinu u koju može stati veći broj predmeta. te o okolišnim uvjetima. Kod vitrina koje su dobro zabrtv- Nadležni je konzervator inzistirao na nabavi sofisticirane ljene10 i koje se nalaze u prostoru u kojemu okolišni uvjeti – i veoma skupe – vitrine inozemne proizvodnje, odbijajući ne odstupaju previše od ciljanih vrijednosti, takav je sustav prijedlog da se vitrina izradi u Hrvatskoj, prema uputama iznimno učinkovit. Ukoliko vitrina nije dobro zabrtvljena, 6 konzervatora-restauratora. To je predstavljalo problem, a relativna vlažnost zraka u okolnome prostoru značajno jer je nabavu vitrine trebala financirati Povijesna postrojba „Kliški uskoci“, udruga koja svoje aktivnosti financira pre- 7 Tehnički muzej u Beču ponudio je Udruzi nekoliko tipova vitrina, težno novcem svojih članova. Izlaz iz te situacije ponudila a autorica ovih redaka predložila im je da uzmu dvije stolne vitrine sa staklenim zvonima. Dimenzije stolova iznose 88 cm x 228 cm (širina x je Valentina Ljubić Tobisch, konzervatorica-restauratorica dužina), a dimenzije staklenih zvona 79,5 cm x 219,5 cm x 34,5 cm (širina pod čijom su paskom restaurirani predmeti iz „uskočke“ x duljina x visina). zbirke. Njezinim je zalaganjem Tehnički muzej u Beču doni- 8 Više o toj temi vidi u: SHINER, JERRY, 2003., 10–14. Za povijesni pregled kontrole mikroklimatskih uvjeta u muzejskim vitrinama vidi: rao Povijesnoj postrojbi „Kliški uskoci“ dvije drvene stolne SHINER, JERRY, 2007., 267–275. vitrine sa staklenim zvonima. 9 Za usporedbu značajki vitrina s aktivnom i pasivnom regulacijom mikroklime vidi: CASSAR, MAY; MARTIN, GRAHAM, 1994., 171–173, ovo na str. 171 (tablica 1). 5 Misli se na male vitrine, jer su velike bile rezervirane za lutke s 10 Muzejski standard za nepropusnost vitrina je 0,1 izmjena zraka uskočkim odorama. po danu (MICHALSKI, STEFAN. 1994., 169–186, ovo na str. 169). Samo 6 U Hrvatskoj, primjerice, djeluje tvrtka Conservum koja se bavi proiz- hermetički zatvorena vitrina može zapriječiti izmjenu zraka (i vlage) s vodnjom vitrina muzejske kvalitete: www.conservum.com. okolnim prostorom, no rijetki si muzeji mogu priuštiti takve vitrine. Opremanje muzejskih vitrina za izlaganje starog oružja iz zbirke Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ 181

odstupa od vrijednosti koje odgovaraju izloženim predmetima, relativna vlažnost vanjskoga zraka imat će veliki utjecaj na relativnu vlažnost zraka u vitrini. S vremenom će se njihove vrijednosti izjednačiti, pa kod takvih vitrina silika-gel treba periodično mijenjati kondicioniranim silika- gelom.11 Odgovarajuća količina higroskopnog materijala osigurat će eksponatima relativno stabilne uvjete kroz dulji vremenski period.12 Učinkovitost vitrine može se povećati smanjivanjem njezine zrakopropusnosti i povećanjem količine higroskopnog materijala. Da bi se smanjila zrakopropusnost vitrine treba zabrtviti spojeve te zatvoriti rupe i pukotine. Drvene bi površine trebalo obložiti paronepropusnim filmom ili folijom, jer se izmjena zraka (i vlage) između vitrine i okol- 6 Vrećice s RD silika-gelom između drvenih letvica (foto: S. M. Sunara, noga prostora odvija i kroz drvo (svi su organski materijali ožujak 2014.) u manjoj ili većoj mjeri propusni za zrak).13 RD silica gel bags between wooden slats (photo: S. M. Sunara, March 2014) Dobra zabrtvljenost, međutim, može imati negativne posljedice: u dobro zabrtvljenoj vitrini mogu se nakupljati hlapive tvari koje uzrokuju kemijsku razgradnju izloženih filmom (može se koristiti i kombinacija poliesterske folije predmeta. Izvori tih štetnih tvari mogu biti materijali ko- i tkanine s aktivnim ugljikom) predstavlja ekonomičnije rišteni za izradu vitrine – drvo, ljepila, sredstva za brtv- rješenje. Najjednostavnije i najjeftinije rješenje je povre- ljenje, boje, lakovi, tekstil – no mogu ih otpuštati i sami meno otvaranje (provjetravanje) vitrine. predmeti.14 Poželjno bi stoga bilo da se za izradu vitrina Iz svega navedenoga razvidno je da prilikom izrade no- koriste kemijski inertni materijali poput metala, stakla ili vih ili preinačavanja starih vitrina treba pažljivo odvagnuti pleksiglasa.15 Ukoliko se korištenje drva ne može izbjeći, relativne prednosti naspram potencijalnih rizika. Primje- problem hlapivih organskih tvari koje ono otpušta može rice, drvo kao higroskopan materijal doprinosi stabilizaciji se riješiti na nekoliko načina.16 Najskuplji je način insta- relativne vlažnosti zraka u vitrini, ali je i izvor štetnih tva- liranje sustava za ventilaciju (i filtraciju) zraka u vitrini. ri. U vitrini koja nije dobro zabrtvljena neće se nakupljati Takvi sustavi iziskuju vanjski izvor energije. Postavljanje hlapive štetne tvari, ali će higroskopni materijali biti manje adsorbenta u granularnoj formi koji fizički ili kemijski ve- učinkoviti.17 zuje plinovite onečišćivače ili oblaganje drvenih ploha u unutrašnjosti vitrine aluminiziranim paronepropusnim OPREMANJE DVIJU DONIRANIH STOLNIH VITRINA ZA IZLAGANJE RESTAURIRANOG ORUŽJA

11 Higroskopni materijal (npr. silika-gel) ne može povećati ili smanjiti Projektom je bilo predviđeno da se u svaku vitrinu po- relativnu vlažnost zraka u vitrini; on samo ublažava njezine nagle stavi jednostavna konstrukcija na kojoj će počivati podloga promjene. za izloške, a da silika-gel bude skriven ispod te podloge.18 12 Garry Thomson prvi je izveo jednadžbu kojom se može izračunati Na stolove su u pravilnim razmacima raspoređene drvene količina higroskopnog materijala (npr. silika-gela) potrebnog za stabi- lizaciju relativne vlažnosti zraka u propusnoj vitrini kroz određeno vre- letvice premazane 10-postotnom otopinom Paraloida B-72 mensko razdoblje (THOMSON, GARRY, 1977. 85–102,). Za izračun količine u acetonu. Akrilna je smola trebala zatvoriti pore drva te potrebnoga silika-gela vidi još: WEINTRAUB, STEVEN, 2002., 169–194. 13 Glavni mehanizam izmjene/kretanja zraka između vitrine i okolnoga prostora je difuzija. Postoje i drugi mehanizmni, no difuzija ima najveći utjecaj na relativnu vlažnost zraka u vitrini. Više o tome vidi u: PADFIELD, TIM. 1966., 8–30. 17 O temperaturi ovdje nije bilo govora, iako i ona predstavlja jedan od mikroklimatskih parametara. Temperatura je značajna zbog toga što 14 Od novijih publikacija koje donose sustavan pregled onečišćivača o utječe na relativnu vlažnost zraka. Rasvjetna tijela u vitrini mogu uzro- muzejskom okruženju vidi: HATCHFIELD, PAMELA, B., 2005; GRZYWACZ, kovati porast temperature u njoj, a time i promjenu relativne vlažnosti CECILY, M., 2006; BOCCIA PATERAKIS, ALICE. 2016. zraka. Jednak će učinak imati Sunčeva svjetlost koja direktno pada na 15 Svaki materijal koji će se koristiti u izradi vitrine trebalo bi ispitati vitrinu. prije nego što predmet/umjetnina dođe s njim u doticaj. Jedan od uo- 18 Idejno rješenje za opremanje dviju vitrina potpisuje autorica ovoga bičajenih postupaka ispitivanja je tzv. Oddyjev test, nazvan prema ke- teksta. U radovima su sudjelovale Tina Tomšič i Nives Mijić koje su u mičaru dr. sc. Andrewu Oddyju iz Britanskoga muzeja u Londonu. Danas to vrijeme bile studentice četvrte godine konzervacije-restauracije na je na internetu dostupno nekoliko baza podataka koje sadrže rezultate Umjetničkoj akademiji u Splitu. ispitivanja materijala tom metodom, vidi: http://www.conservation-wiki. Čitatelju kojega zanima tema poboljšanja mikroklimatskih uvjeta u starim com/wiki/Oddy_Tests:_Materials_Databases (20. 8. 2016.). muzejskim vitrinama od interesa će biti sljedeći radovi: THICKETT, DAVID; 16 Postupci kojima se može utjecati na otpuštanje i(li) migraciju štetnih LUXFORD, NAOMI, 2007., 105–109; THICKETT, DAVID; STANLEY, BETHAN; tvari opisani su u: TÉTREAULT, JEAN 1994., 79–87. Dostupno na: http:// BOOTH, KEVIN, 2008., 775–782; ROEMICH, HANNELORE; WEINTRAUB, iaq.dk/papers/good-bad-ugly.htm (18. 6. 2017.). STEVEN, 2010. 182 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

8 Izrada podloge za izlaganje restauriranih predmeta (foto: S. M. Sunara, ožujak 2014.) Making of the pad for exhibiting conserved items (photo: S. M. Sunara, March 2014)

potrebno 12 kg RD silika-gela. Vlasnici su raspolagali samo sa 17 kg silika-gela, koliko im je donirao Tehnički muzej u Beču. Kasnije su, ipak, prikupili sredstva za nabavu četiriju kazeta PROsorb silika-gela (500 g / kazeta). Jedna takva kazeta dovoljna je za vitrinu zapremnine 0,7 m3. Da bi se povećala učinkovitost sustava pasivne regulacije relativne vlažnosti zraka, u svaku su vitrinu stavljene dvije kazete, odnosno dvostruko više od preporučenog (sl. 7). 7 Vrećice s RD silika-gelom zamijenjene su kazetama s PROsorb silika- Iako je za metal primjerenija niža relativna vlažnost zra- gelom (foto: S. M. Sunara, svibanj 2015.) ka, silika-gel je kondicioniran na 50% relativne vlažnosti, RD silica gel bags replaced by PROsorb silica gel cassettes (photo: S. M. što više odgovara organskim materijalima.21 Ocijenjeno je Sunara, May 2015) da ta vrijednost relativne vlažnosti neće doprinijeti poja- vi korozije na metalnim površinama, jer su one tretirane zaštitnim premazom: željezo je zaštićeno lanenim štand smanjiti otpuštanje štetnih plinova.19 Drvo je odabrano uljem, mjedeni dijelovi oružja mikrokristaličnim voskom, zbog dostupnosti i niske cijene, ali i zbog toga što može a na pozlaćene i posrebrene površine nanesen je Paraloid pomoći ublažavanju oscilacija relativne vlažnosti zraka u B-72.22 Kazete s PROsorb silika-gelom već su bile kondicio- vitrini.20 nirane na željenu vrijednost, dok je vrećice sa silika-gelom Između letvica su postavljene vrećice sa silika-gelom (sl. trebalo isušivati izlaganjem suncu, a vrijednost relativne 6). U jednu je vitrinu postavljeno 9 kg silika-gela, a u drugu vlažnosti očitavati s indikatorskih papirića (posao se, nai- 8 kg. To, međutim, nije bilo dovoljno: za vitrinu zapremnine me, odvijao na terenu). 1 m3 potrebno je otprilike 20 kg RD silika-gela (eng. regular Za izradu podloge na kojoj će biti poslagano oružje ko- density silica gel ili RD silica gel). Zapremnina stolnih vitri- rištena je montažna pjena debljine 5 cm i trajni muzejski na iznosi oko 0,6 m3, što znači da je za svaku vitrinu bilo valoviti karton debljine 3 mm. Svaka je podloga skrojena od nekoliko komada montažne pjene koja se nalazi u „sendvi- 19 Za premazivanje drvenih letvica odabran je Paraloid B-72, akrilna ču“ između dva kartona (sl. 8). Dimenzije gornjega kartona smola koja zbog svoje stabilnosti i kemijske inertnosti nalazi široku prim- odgovaraju dimenzijama jezgre od montažne pjene, dok je jenu u konzervaciji-restauraciji. Aceton je odabran zbog velike brzine hlapivosti. Radove je, naime, trebalo provesti u vrlo kratkom roku, pa se donji karton nešto uži i kraći (sl. 9). Za lijepljenje kartona i trebalo pobrinuti da svo otapalo ishlapi iz zaštitnoga premaza prije nego montažne pjene korišteno je taljivo lijepilo Thermogrip 6363 što se letvice stave u vitrinu. Određeni epoksidni i poliuretanski premazi bili bi puno učinkovitiji u blokiranju emisije hlapivih štetnih tvari iz drva, no kod njih problem pred- 21 Da je silika-gel kondicioniran na 40 – 45 % relativne vlažnosti, imao stavlja duga retencija otapala (MILES, CATHERINE. E. 1986., 114– 124). bi duži „vijek trajanja“, odnosno period do njegove zamjene ili rekondi- 20 Relativna učinkovitost Paraloida B-72 (Acryloida B-72) u uspo- cioniranja bio bi dulji. Dakako, prilikom sljedeće zamjene kazeta može ravanju izmjene vlage između drva i njegova okoliša iznosi tek 30% se staviti silika-gel kondicioniran na nižu vrijednost od inicijalne. (SCHNIEWIND, ARNO. P; ARGANBRIGHT, DONALD G. 1984., 2–5). 22 Usp. LJUBIĆ TOBISCH, VALENTINA. (ur.), 2013. Opremanje muzejskih vitrina za izlaganje starog oružja iz zbirke Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ 183

9 Podloga je izrađena od tzv. montažne pjene i trajnog muzejskog 10 Podloga je presvučena sintetičkom tkaninom (foto: S. M. Sunara, valovitog kartona (foto: S. M. Sunara, ožujak 2014.) ožujak 2014.) The pad is made of polyethylene foam planks and archival corrugated The pad is covered with synthetic fabric (photo: S. M. Sunara, March cardboard (photo: S. M. Sunara, March 2014) 2014)

11 Vitrina s vatrenim oružjem. Pozadina legende o pištoljima 12 Tekst legendi ispisan je crnom bojom na svijetlosivoj pozadini koju (kuburama) je jednobojna, ali je krasi skicozno izveden prikaz oružja. krasi ulomak grba Petra Kružića (foto: S. M. Sunara, travanj 2014.) (foto: S. M. Sunara, travanj 2014.) The text of the museum labels is written in black on a light grey Display case with firearms. The background of the museum label background decorated with a fragment of the coat of arms of Petar describing pistols (firelocks) is monochromatic and decorated with a Kružić (photo: S. M. Sunara, April 2014) sketch of the weapons (photo: S. M. Sunara, April 2014)

Hot-Melt Adhesive (etilen/vinil acetat kopolimer).23 Kartoni stranica podloge. Treba kazati i to da je podloga na kojoj drže komade montažne pjene na okupu i dodatno učvršćuju leže predmeti udaljena od staklenoga zvona cca 5 – 10 cm, podlogu (oružje je prilično teško). Ne manje važno, kartoni što je više nego dovoljno za cirkulaciju zraka, pa ne treba zbog svoje higroskopnosti doprinose ublažavanju naglih očekivati da postoji značajna razlika u relativnoj vlažnosti promjena relativne vlažnosti zraka u vitrini. zraka ispod i iznad podloge.24 Podloga je naposljetku presvučena sintetičkom tkani- Na podlogu je potom poslagano restaurirano oružje (sl. nom, i to tako što su rubovi tkanine ugurani u procijep koji 11). Prilikom postavljanja predmeta pazilo se na njihovu je skalpelom načinjen u montažnoj pjeni (sl. 10). Nakon fizičku stabilnost: pod neke su predmete podmetnuti koma- što je podloga položena na letvice, s donje su strane za nju dići montažne pjene koji sprječavaju njihovo pomicanje ili pribadačama pričvršćene trake tkanine koje skrivaju letvice im podupiru osjetljive dijelove. Komadići montažne pjene od pogleda posjetitelja. Budući da tkanina nije nepropusna za zrak, izmjena zraka između „odjeljaka“ sa silika-gelom 24 Istraživanja koja je 1960-ih godina proveo Tim Padfield pokazala i gornjega dijela vitrine nesmetano se odvija duž bočnih su da (i) kod vrlo propusne vitrine gotovo da nema razlike u relativnoj vlažnosti zraka u njezinom gornjem i donjem dijelu (na udaljenosti od oko 1 m razlika je iznosila ±3%, što je unutar eksperimentalne pogreške). 23 Za izradu podloge korišteni su isključivo materijali koji ne sadrže (i ne Usp. PADFIELD, TIM. 1966., 20. otpuštaju) tvari koje mogu oštetiti izložene predmete, i koji su dugoročno Canadian Conservation Institute preporuča min. 15 mm razmaka oko stabilni. Specifikacije korištenih materijala mogu se naći na web-stranici perforirane podloge (s rupama promjera min. 15 mm koje prekrivaju dobavljača, tvrtke Crescat d.o.o. iz Zagreba: www.crescat.hr. 50% površine), usp.: THICKETT, DAVID; LUXFORD, NAOMI, 2007., 107. 184 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

14 Postavljanje staklenoga zvona na vitrinu s hladnim oružjem (foto: S. M. Sunara, svibanj 2015.) Placing of a glass hood on the cold weapons display case (photo: S. M. Sunara, May 2015)

13 Članovi Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ na rukama su morali 15 Brtvljenje spoja staklenoga zvona i gornje plohe stola ljepljivom nositi drvene stolove i staklena zvona do oružarnice (foto: S. M. vrpcom 3MTM Type 850 (foto: S. M. Sunara, svibanj 2015.) Sunara, ožujak 2014.) Sealing the joint between the glass hood and the upper surface of Members of the Historical Brigade »Kliški uskoci« (»Klisian uskoks«) the table with adhesive tape 3MTM Type 850 (photo: S. M. Sunara, May had to carry wooden tables and glass hoods to the armoury in their 2015) hands (photo: S. M. Sunara, March 2014)

presvučeni su tkaninom. U jednoj je vitrini izloženo hladno zraka s vanjskim prostorom. Vizualnim je pregledom usta- oružje (jatagani), a u drugoj vatreno (kubure i puška). U novljeno da na spoju staklenoga zvona i gornje plohe stola vitrini s vatrenim oružjem nalazi se i jedan mač (schiavona), postoji najveći rizik od propuštanja zraka, pa je taj spoj jer za njega nije bilo mjesta u vitrini s hladnim oružjem. U zabrtvljen ljepljivom vrpcom 3MTM Type 850 (sl. 13–17).26 vitrini s hladnim oružjem izložene su i jedne korice jataga- Spojevi staklenih stijenki zvona nisu dodatno brtvljeni, jer na, odabrane zbog svoga bogatog ukrasa. Svi su predmeti se pretpostavilo da postojeće brtvilo još uvijek služi svrsi.27 postavljeni tako da posjetitelj može vidjeti njihova najre- Zatvaranjem procijepa na spoju staklenoga zvona i stola prezentativnija obilježja. Uz svaki je predmet postavljena spriječen je i prodor prašine u vitrinu. legenda koja sadrži podatke o nazivu predmeta, vremenu Na ovome mjestu treba kazati da bi sve higroskopne njegova nastanka i gradbenim materijalima. Tekst je napi- materijale u vitrini prije zatvaranja trebalo kondicionirati san na hrvatskom i engleskom jeziku (sl. 12).25 Na stolove su zatim postavljena staklena zvona. Da bi 26 Prije postavljanja na stolove, staklena su zvona temeljito očišćena sustav pasivne regulacije relativne vlažnosti zraka u vitrina- smjesom etanola i vode. Treba izbjegavati komercijalna sredstva za čišćenje stakla, jer mogu sadržavati amonijak i octenu kiselinu. ma funkcionirao, trebalo je smanjiti prekomjernu izmjenu 27 To osobito vrijedi za vitrinu u kojoj je izloženo hladno oružje, jer je njezino stakleno zvono zamijenjeno novim (staro se zvono razbilo 25 Podatke o nazivima, dataciji i gradbenim materijalima prikupila je prilikom sastavljanja vitrine). Novo je zvono izradila tvrtka specijalizirana autorica ovih redaka na temelju konzervatorsko-restauratorske doku- za izradu akvarija. mentacije. Stručnu korekturu hrvatskoga teksta obavili su konzervator- Bilo bi dobro da su od Tehničkoga muzeja u Beču pribavljeni podatci arheolog Ivan Alduk (nazivi predmeta i njihova datacija, napomene o o starosti i gradbenim materijalima doniranih vitrina, jer bi mogli dati posebnim obilježjima) i V. Ljubić Tobisch (gradbeni materijali). Grafičko osnovne naznake o zrakopropusnosti vitrina. Može se očekivati da će oblikovanje legendi potpisuje autorica članka. starija vitrina propuštati više zraka, jer ljepilo/brtvilo starenjem propada. Opremanje muzejskih vitrina za izlaganje starog oružja iz zbirke Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ 185

17 Unutrašnjost tzv. Uskočke oružarnice uoči otvaranja novog stalnog postava u travnju 2014. (foto: S. M. Sunara, travanj 2014.) Interior of the so-called Uskok armoury before the opening of the new permanent exhibition in April 2014 (photo: S. M. Sunara, April 2014)

no u tom bi slučaju trebalo znati koliko je vitrina propusna (trebalo bi izmjeriti broj izmjena zraka između vitrine i vanjskoga prostora, eng. air exchange rate, AER). Da bi se obavila zamjena kazeta, vitrine treba otvoriti, što nije vrlo praktično (staklena zvona su teška, pa su za 16 Grafički prikaz rasporeda vitrina i izložaka u tzv. Uskočkoj oružarnici njihovo podizanje potrebne najmanje dvije osobe). Ipak, (autor: V. Perkov) to ima i jednu prednost: tako se sprečava akumuliranje Graphic rendering of the layout of display cases and exhibits in the so-called Uskok armoury (author: V. Perkov) hlapivih tvari uz eksponate. Rješavanje problema plino- vitih polutanata sada nije bilo moguće zbog skromnoga budžeta, ali će se u budućnosti tome morati posvetiti pa- žnja. Najprikladnije bi rješenje bilo da se na gornju plohu svakoga stola postavi aluminizirana paronepropusna tako što će ih se kroz duži period izlagati željenoj relativnoj folija. Tako bi se, osim otpuštanja štetnih tvari, spriječila vlažnosti. Također bi trebalo pripaziti na relativnu vlažnost difuzija vlage kroz drvo stola, što bi doprinijelo stabili- zraka u izložbenom prostoru u trenutku zatvaranja vitrine, zaciji relativne vlažnosti zraka u vitrini. Problem štetnih jer će taj zrak ostati „zarobljen“ u vitrini, barem neko vri- tvari što ih otpuštaju drvene letvice koje nose podlogu s jeme. U ovome slučaju zbog vremenskih ograničenja nije eksponatima mogao bi se riješiti postavljanjem granuli- provedena aklimatizacija drvenih letvica, kartona i ekspo- ranog adsorbenta u vitrine. nata (kondicioniranje drva, primjerice, traje najmanje dva 28 mjeseca). Iz istoga se razloga nije moglo paziti na to da ISPITIVANJE UČINKOVITOSTI VITRINA u trenutku zatvaranja vitrina relativna vlažnost zraka u Kada su 2015. godine vrećice sa silika-gelom zamije- prostoriji bude unutar ciljanih vrijednosti. njene kazetama PROsorb silika-gela, obavljen je vizualni Implementirani sustav iziskuje redovito održavanje; ka- pregled restauriranog oružja u vitrinama. Na metalnim zete PROsorb silika-gela treba periodično mijenjati novima dijelovima nije uočena aktivna korozija. Istovremeno je 29 ili rekondicionirati. Zamjenu kazeta treba obaviti čim se primijećeno da se korozija pojavila na željeznim nosačima vrijednost relativne vlažnosti zraka u vitrini približi onoj sidrenim u zidove oružarnice koji su netom prije provo- u izložbenom prostoru. Trebalo bi, dakle, pratiti kretanje đenja radova na vitrinama bili očišćeni od korozije i za- relativne vlažnosti zraka u vitrini i izvan nje. Dakako, može štićeni premazom Paraloida B-72 (10-postotna otopina u se i matematički izračunati koliko će dugo postojeća količi- acetonu) i mikrokristaličnoga voska. Iako to upućuje na 3 na silika-gela (1 kg PROsorb silika-gela / 0,6 m ) uspijevati zaključak da adaptirane stolne vitrine uspijevaju zaštiti- održati relativnu vlažnost zraka unutar željenih vrijednosti, ti restaurirano oružje od nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta u izložbenom prostoru, trebalo bi provesti opsežno 28 STOLOW, NATHAN, 1987, 113. istraživanje i iznesenu tvrdnju potrijepiti kvantitativnim 29 Rekondicioniranje je ekonomičnije, ali iziskuje određeno vrijeme, pa bi bilo poželjno da se nabavi još jedan set kazeta PROsorb silika-gela. pokazateljima. 186 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Istraživanja toga tipa30 uključuju praćenje relativne vlaž- ZAHVALE nosti zraka i temperature u vitrini i izložbenom prostoru Ovim putem najtoplije zahvaljujem (sada već bivšim) tijekom jedne kalendarske godine; tako se dolazi do poda- studenticama koje su sudjelovale u opremanju vitrina, taka o sezonskim kretanjima mikroklimatskih uvjeta, ali i Tini Tomšič i Nives Mijić. Ivanu Alduku iz Konzervator- o najnižim i najvišim godišnjim vrijednostima. Dataloggeri skog odjela u Imotskom zahvaljujem na pažljivoj korekturi s više senzora omogućuju praćenje kretanja relativne vlaž- legendi koje prate eksponate, kao i na čitanju ovoga teksta. nosti zraka i temperature u različitim dijelovima vitrine, Članovima Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“, a osobito npr. u sredini i uz staklene stijenke, u odjeljku sa silika- njihovom predsjedniku, Damiru Žuri, zahvaljujem na ugod- gelom i iznad njega i slično. Nadalje, mjeri se propusnost noj suradnji; ljubav i strast kojom vodi svoju udrugu dje- zraka, odnosno broj izmjena zraka između vitrine i vanj- luje izuzetno motivirajuće. Iskrenu zahvalnost izražavam skoga prostora. Detektiraju se i mjesta na kojima dolazi do Vedranu Perkovu koji je pro bono izradio prijedlog novog propuštanja zraka. Utvrđuje se prisutnost hlapivih štetnih uređenja tzv. Uskočke oružarnice i grafički oblikovao dvi- tvari31 te brzina taloženja prašine.32 Ukoliko su za izradu ili je zastave koje flankiraju ulaz u zgradu. Zahvale također opremanje vitrine korišteni materijali za koje nije poznato upućujem Krešimiru Jadri iz Crescata i Ivi Gobić Vitolović otpuštaju li štetne tvari, uzorke tih materijala treba ispitati. iz Državnog arhiva u Rijeci bez kojih ne bi bilo moguće nabaviti sve materijale za opremanje vitrina. Damiru Mlineku ZAKLJUČAK iz Državnog hidrometeorološkog zavoda zahvaljujem na Osnovne informacije o pasivnoj regulaciji relativne vlaž- dostavi meteoroloških podataka i informacija. Recenzen- nosti zraka koje se u ovome radu donose, kao i literatura na tima zahvaljujem na konstruktivnim primjedbama koje su koju se čitatelja u bilješkama upućuje, mogu poslužiti kao me potaknule da jasnije i iscrpnije obrazložim svoje odluke smjernice kod izrade i(li) opremanja vitrina u muzejima, u osmišljavanju i provođenju radova na dvjema doniranim galerijama i drugim ustanovama. vitrinama. Opseg intervencija na dvjema doniranim stolnim vitrinama u zgradi oružarnice na kliškoj tvrđavi bio je uvjetovan LITERATURA skromnim projektnim budžetom. Mjere koje su poduzete BOCCIA PATERAKIS, ALICE, Voloatile Organic Compoun- kako bi se restaurirano oružje moglo izložiti predstavljaju ds and the Conservation of Inorganic Materials, London, samo privremeno rješenje, odnosno pokušaj da se mikrokli- 2016. matski uvjeti donekle podvrgnu kontroli. Implementirani BREWER, JON ALLISON, Effect of selected coatings on sustav iziskuje redovito održavanje, odnosno periodičke moisture sorption of selected wood tests panels with provjere relativne vlažnosti zraka i rekondicioniranje ka- regard to common panel painting supports, Studies in zeta s PROsorb silika-gelom ili njihovu zamjenu kazetama Conservation, 36, 1 (1991.), 9–23. kondicioniranim na željenu vrijednost. Neophodan je, da- BRIMBLECOMBE, PETER; RAMER, BRIAN, Museum dis- kle, angažman obučenog osoblja. Za dugoročno očuvanje play cases and the exchange of water vapour, Studies in zbirke Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ – a to se odnosi Conservation, 28, 4 (1983.), 179–188. na sve izloške, dakle i na replike oružja i odora – neophodno CASSAR, MAY; MARTIN, GRAHAM, The environmental je rješavanje problema vlaženja zidova oružarnice, na što je performance of museum display cases, Preventive Con- upozoreno i u konzervatorsko-restauratorskom elaboratu servation: Practice, Theory and Research : Preprints of the koji je po dovršetku radova predan nadležnom Konzerva- contributions to the Ottawa Congress, 12–16 September torskom odjelu Ministarstva kulture. 1994, (ur.) Ashok Roy; Perry Smith, The International Da bi se izmjerila razina učinkovitosti adaptiranih vi- Institute for Conservation of Historic and Artistic Wor- trina potrebno je provesti opsežno istraživanje. Bilo bi ks, London, 1994., 171–173. poželjno da Ministarstvo kulture u okviru proračuna za COXON, HELEN, The good, the bad and the frustrating: programe zaštite i očuvanja kulturnih dobara u budućnosti designing and implementing a climate control system osigura sredstva (ili više sredstava) za ispitivanje učinko- at the Royal Ontario Museum, Museum Microclimates vitosti mjera preventivnog konzerviranja, ali i za praćenje : Contributions to the conference in Copenhagen, 19–23 stanja predmeta na kojima su provedeni konzervatorsko- November 2007, (ur.) Tim Padfield; Karen Borchersen, restauratorski zahvati. The National Museum of Denmark, Kopenhagen, 2007., 277–283. 30 Vidi primjerice: THICKETT, DAVID; DAVID, FRANCES; LUXFORD, NAOMI, 2005., 19–34. GARVER, THOMAS H., Control of atmospheric pollutants 31 Jedna od metoda je postavljanje ispoliranih komadića olovnog, and maintenance of stable climatic conditions, Contri- srebrnog i bakrenog lima u vitrinu i prostoriju u kojoj se vitrina nalazi. butions to the London Conference on Museum Climato- 32 Brzina taloženja prašine može se izmjeriti izlaganjem čiste staklene logy, 18–23 September 1967, (ur.) Garry Thomson, The pločice unutar i pokraj vitrine kroz određeno razdoblje. Opremanje muzejskih vitrina za izlaganje starog oružja iz zbirke Povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ 187

International Institute for Conservation of Historic and SUNARA, SAGITA MIRJAM, Klis, udruga Povijesna postroj- Artistic Works, London, 1968., 23–35. ba “Kliški uskoci”, zbirka oružja, 16. – 18. st. : Završno iz- GRZYWACZ, CECILY M., Monitoring for Gaseous Pollutants vješće o obavljenim radovima, Split, 2014. [Neobjavljeno in Museum Environments : Tools for conservation, Los An- izvješće.] geles, 2006. SHINER, JERRY, Passive and active: microclimate genera- HACKNEY, STEPHEN, The evolution of a conservation tion, The Exhibitionist Magazine, 22, 2 (2003.), 10–14. framing policy at Tate, Museum Microclimates : Contri- SHINER, JERRY, Trends in microclimate control od muse- butions to the conference in Copenhagen, 19–23 November um display cases, Museum Microclimates : Contributions to 2007, (ur.) Tim Padfield; Karen Borchersen, The National the conference in Copenhagen, 19–23 November 2007, (ur.) Museum of Denmark, Kopenhagen, 2007., 229–235. Tim Padfield; Karen Borchersen, The National Museum HATCHFIELD, PAMELA B., Pollutants in the Museum Envi- of Denmark, Kopenhagen, 2007., 267–275. ronment : Practical strategies for problem solving in design, TÉTREAULT, JEAN (1994.): Display materials: The good, exhibition and storage, London, 2005. the bad and the ugly, Exhibitions and Conservation : Pre- LEROTIĆ, PAVAO, Slika Bartolomea Vivarinija iz Velog Lo- prints of the conference held at the Royal College of Pysici- šinja: model zaštite u neprimjerenim mikroklimatskim ans, (ur.) Jo Sage, Scottish Society for Conservation and uvjetima, Portal, 3 (2012.), 93–106. Restoration, Edinburgh, 1994., 79–87, URL: http://iaq. LJUBIĆ TOBISCH, VALENTINA (ur.), Konzervatorsko-re- dk/papers/good-bad-ugly.htm (18. 6. 2017.). stauratorski zahvati na zbirci oružja Udruge kliških uskoka, THICKETT, DAVID; DAVID, FRANCES: LUXFORD, NA- Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke aka- OMI, Air exchange rate – the dominant parameter for demije Sveučilišta u Splitu, Split, 2013. [Neobjavljeno preventive conservation?, The Conservator, 29 (2005.), izvješće.] 19–34. MICHALSKI, STEFAN, Leakage prediction for buildings, THICKETT, DAVID; FLETCHER, PHILLIP; CALVER, AAN- bags and bottles, Studies in Conservation, 39, 3 (1994.), DREW; LAMBARTH, SARAH, The effect of air tightness 169–186. on RH buffering and control, Museum Microclimates : MILES, CATHERINE E., Wood coatings for display and Contributions to the conference in Copenhagen, 19–23 storage cases, Studies in Conservation, 31, 3 (1986.), November 2007, (ur.) Tim Padfield; Karen Borchersen, 114–124. The National Museum of Denmark, Kopenhagen, 2007., PADFIELD, TIM, The control of relative humidity and air 245–251. pollution in show-cases and picture frames, Studies in THICKETT, DAVID; LUXFORD, NAOMI, Development Conservation 11, 1 (1966.), 8–30. of show cases for archaeological metals in aggressive RICHARD, MERVIN, The benefits and disadvantages of environments, Metal07 : Interim meeting of the ICOM- adding silica gel to microclimate packages for panel CC Metal WG Amsterdam, 17–21 September 2007, (ur.) paintings, Museum Microclimates : Contributions to the Christian Degrigny, Rijksmuseum, Amsterdam, 2007., conference in Copenhagen, 19–23 November 2007, (ur.) 105–109. Tim Padfield; Karen Borchersen, The National Museum THICKETT, DAVID; STANLEY, BETHAN; BOOTH, KE- of Denmark, Kopenhagen, 2007., 237–243. VIN, Retrofitting old display cases, ICOM Committee RIMMER, MELANIE; THICKETT, DAVID; WATKINSON, for Conservation : 15th Triennial Conference, New Delhi, DAVID, Guidelines for the Storage and Display of Archae- 22–26 September 2008 : Preprints, (ur.) Janet Bridgland, ological Metalwork, London, 2013. ICOM Committee for Conservation, New Delhi, 2008., ROEMICH, HANNELORE; WEINTRAUB, STEVEN, Te- 775–782. aching preventive conservation: preparing conserva- THOMSON, GARRY, Relative humidity: variation with tors for the complex world of interdisciplinary decision temperature in a case containing wood, Studies in Con- making, Proceedings of the Final Meeting of COST Action servation 9, 4 (1964.), 153–169. D42, [podatak o uredniku nije poznat], Trinity College THOMSON, GARRY, Stabilization of RH in exhibition ca- Dublin; COST, Dublin; Bruxelles, 2010., bez paginacije. ses: hygrometric half-time, Studies in Conservation, 22, SCHNIEWIND, ARNO P.; ARGANBRIGHT, DONALD G., 2 (1977.), 85–102. Coatings and their effect on dimensional stability of THOMSON, GARRY, The Museum Environment, 2. izdanje, wood, Western Association for Art Conservation Newsletter Oxford, 1994. 6, 2 (1984.), 2–5. TOISHI, KENZO, Humidity control in a closed package, STOLOW, NATHAN, Conservation and Exhibitions : Packing, Studies in Conservation, 4, 3 (1959.), 81–87. transport, storage, and environmental considerations, Lon- WADUM, JORGEN, Microclimate boxes for panel pain- don ; Boston, 1987. tings, The Structural Conservation of Panel Paintings : 188 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Proceedings of a symposium at the J. Paul Getty Museum, : Contributions to the conference in Copenhagen, 19–23 24–28 April 1995, (ur.) Kathleen Dardes; Andrea Rothe, November 2007, (ur.) Tim Padfield; Karen Borchersen, The Getty Conservation Institute, Los Angeles, 1998., The National Museum of Denmark, Kopenhagen, 2007., 497–524. 253–260. WATTS, SIOBHAN [et al.], Museum showcases: specificati- WEINTRAUB, STEVEN, Demystifying silica gel, Objects on and reality, costs and benefits, Museum Microclimates Specialty Group Postprints, 9 (2002.), 169–194.

Summary

RETROFITTING MUSEUM DISPLAY CASES FOR EXHIBITING HISTORICAL WEAPONRY FROM THE COLLECTION OF THE HISTORICAL BRIGADE »KLIŠKI USKOCI« (»KLISIAN USKOKS«) Eleven items from the collection of historical weaponry of the His- fabric, was laid over the wooden slats. Hot-Melt Adhesive Ther- torical Brigade »Kliški uskoci« (»Klisian uskoks«) – five yathagans, mogrip 6363 was used to glue cardboard to polyethylene foam. one sword (schiavona), four pistols (firelocks) and one rifle – have The objects were then placed on the pads, and an exhibit label was been treated from 2010 to 2013 at the Conservation-Restoration placed next to each object. After the glass hoods were set down on Department of the Arts Academy of the University of Split. The the tables, the joints between the glass hoods and the table upper conserved objects were to be exhibited in the Klis fortress near surfaces were sealed with the 3MTM Type 850 tape. This was done Split, in the building of the former armoury located behind the to improve air-tightness of the cases and to prevent ingress of dust. third defensive wall. Since the conditions in the building are not Measures taken for the items to be exhibited are only a temporary suitable for the display of objects sensitive to high humidity, the solution – an attempt to control microclimatic conditions to some conserved weaponry had to be displayed in display cases in which extent. In order to preserve the collection of the Historical Brigade a system of passive control of relative humidity was installed. The »Kliški uskoci« (»Klisian uskoks«) in the long term, the problem of extent of intervention was determined by the project budget. This structural dampness of armoury walls needs to be addressed. It is paper explicates how the showcases were prepared for exhibiting important to note that the implemented system requires regular the items and describes decision making issues in planning and maintenance: periodic checkups of relative humidity in the dis- execution of the project. play cases, and regular reconditioning of the PROsorb cassettes Two table display cases with glass hoods were used to exhibit the or their substitution with PROsorb cassettes pre-conditioned to objects. First, wooden slats coated with a 10% solution of Paraloid a desired relative humidity. In order for the PROsorb cassettes to B-72 in acetone were placed on the tables. Humidity control cas- be substituted, the glass hoods need to be removed, which is not settes from PROsorb conditioned to 50% RH were put between very practical, but prevents the accumulation of harmful vapors the battens. It was concluded that a relative humidity level of 50% emitted from the wood. will not cause the metal parts of the weaponry to corrode since a Basic information on passive control of relative humidity provided protective coating was applied to all metal surfaces during the con- in this paper, as well as references to cited sources, may serve as servation-restoration treatment. A pad made of polyethylene foam guidelines in designing and/or upgrading display cases in muse- planks and archival corrugated cardboard, covered with synthetic ums, galleries and other institutions. 189

Zofia Mavar Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija – rezultati i iskustva

Zofia Mavar UDK: 725.1.025.4:623.1(497.5) HR – 10 000 Zagreb, Sachsova 4 Pregledni rad/Subject Review Primljeno/Received: 23. 5. 2017.

Ključne riječi: međunarodna radionica arhitekture, tvrđava tvrđave Pula, najveće pomorske utvrde na istočnoj obali Pula, fortifikacijsko naslijeđe, obrambene građevine, arhitektura Jadrana građene u doba Austro-Ugarske. 1 fortifikacija, program radionice, edukacija, rezultati rada, iskustva Taj reprezentativan primjer austrijske obalne fortifika- Key words: international architecture workshop, fortress cije zauzima važno mjesto u impresivnom opusu europ- Pula, fortification heritage, defence structures, fortification skih fortifikacija iz 19. i početka 20. stoljeća,2 a obrambeni architecture, workshop programme, education, work results, objekti zajedno s pripadajućim okruženjem do danas ned- experiences vojbeno utječu na uređenje samoga grada Pule kao i širega područja južnoga dijela Istarskoga poluotoka. Stručno pro- SAŽETAK matrani pojedinačni primjeri standardiziranih i individu- Vojno graditeljstvo 19. i 20. stoljeća u kulturnom krajoliku Hrvatske alno projektiranih fortifikacija podloga su za proučavanje zauzima značajno mjesto no, zbog niza razloga, ponajviše zbog vojnoga graditeljstva spomenutoga doba, razvoja građevnih gubitka izvorne funkcije, godinama je fizički i stručno zanemarivano. tehnika i metoda gradnje, specifičnih konstrukcija i mate- Političke promjene potkraj 90-ih godina prošloga stoljeća, napose rijala koji su imali važnu ulogu u razvoju građevinske indu- demilitarizacija područja posebne namjene, omogućile su pristup strije i drugog. No, u nas je još uvijek premalo stručnjaka stručnjacima, a time i provedbu sustavne evidencije i istraživanja koje zanima militarna arhitektura 19. i 20. stoljeća, što uz u svrhu iznalaženja djelotvornih metoda zaštite i uređenja uključi- vanjem u investicijske programe. Ideja organizacije međunarodne radionice arhitekture fortifikacija na Brijunima bila je jedan od mo- gućih učinkovitih načina stručne obrade i pripreme dokumentacije 1 Pula, nekadašnje malo ribarsko naselje, odlukom austrijskih vojnih za spašavanje zapuštenoga i ugroženoga fortifikacijskog naslijeđa. vlasti postaje glavna austrijska pomorska ratna luka čija je gradnja za- Člankom se omogućuje ocjena metoda rada i postignutih rezultata, počela 1850.; jedna je od važnijih pojasnih tvrđava nastalih na području nekadašnje Monarhije. Sastojala se od više obrambenih grupa s pratećim a time i opravdanosti same ideje. objektima vojne namjene povezanih odgovarajućom infrastrukturom i komunalnim uređenjem. Tu su vojni obrambeni i industrijski kompleksi, UVOD prateći objekti vojnih ustanova s administrativnim, društvenim i kulturnim sadržajima, te napose objekti za život vojnika, časnika i pratećeg Velika koncentracija obrambenih građevina na tlu Hr- osoblja smještenih u urbanoj cjelini grada i njezinu okruženju, što danas vatske, izvanrednih primjera vojnoga graditeljstva iz skoro ovu povijesnu krajobraznu cjelinu militarne funkcije svrstava u kategoriju kulturnoga krajolika iznimnih vrijednosti. svih povijesnih razdoblja, potvrđuje njezin strateški položaj 2 Dragocjene informacije o povijesnom razvoju i fazama gradnje u europskom prostoru, što je utjecalo na razvoj, oblikovanje te podatke o općim značajkama austrougarskih fortifikacija pružili su te neminovno i uređenje širih područja – po svemu speci- Krzysztof Wielgus, Waldemar Brzoskwinia i Piotr Czech, poljski stručnjaci za vojnu arhitekturu iz Krakowa. Kao voditelji radnih grupa Radionice fičnih krajolika primarne militarne funkcije (sl. 1). U brojna Brijunima 2002. i 2003. bili su od iznimne važnosti pri istraživanju i nim takvim ostvarenjima u nas valja izdvojiti impozantan, znanstvenoj obradi radnih materijala. Svoje su iskustvo, među ostalim, relativno dobro očuvan novovjekovni sustav fortifikacija stjecali u proučavanju utvrda u sustavu tvrđave Kraków, jedne od strateš- ki najvažnijih pojasnih tvrđava Austro-Ugarske, ali i drugih na području Monarhije. (BRZOSKWINIA, WALDEMAR; CZECH, PIOTR, 2002., 152-169 i 2003., 169-182), te sudjelovali u iznalaženju metoda njihove obnove i zaštite (WIELGUS, KRZYSZTOF, 1999. i 2003., 68-81). 190 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

FORTIFIKACIJE IZ DOBA BIZANTA / BYZANTINE FORTIFICATIONS RIMSKI I BIZANTSKI LIMES / ROMAN AND BYZANTINE LIMES NAJVEĆA KONCENTRACIJA FORTIFIKACIJA IZ DOBA SREDNJEGA VIJEKA / THE GREATEST DENSITY OF MEDIEVAL FORTIFICATIONS (prema karti br. 5 HORVAT, ANĐELA, 1971.) VAŽNIJE SREDNJOVJEKOVNE I NOVOVJEKOVNE FORTIFIKACIJE / IMPORTANT FORTIFICATIONS OF MEDIEVAL AND MODERN HISTORY NAJVEĆA GUSTOĆA FORTIFIKACJE IZ 19. I POČETKA 20. STOLJEĆA / FORTIFICATIONS FROM 19TH AND EARLY 20TH MANJA GUSTOĆA CENTURY

NAJMANJA GUSTOĆA

1 Važnije fortifikacije iz različitih razdoblja na području Republike Hrvatske; rad autorice (osnovna kartografska podloga iz: HORVAT, ANĐELA, 1971.) Major fortifications from different periods on the territory of the Republic of Croatia; Work of the author (basic cartographic background from: HORVAT, ANĐELA, 1971)

ostalo ima za posljedicu manjkavu stručnu obradu3, a da Nedostatna stručna istraženost i izostanak elementarne se i ne spominje nezainteresiranost znanstvene, stručne i brige o naslijeđenim vrijednostima vojnoga graditeljstva šire javnosti za njezino očuvanje. Tome je zacijelo uvelike danas znatno otežavaju rehabilitaciju fortifikacijskoga pridonijela nemogućnost pristupa područjima s posebnom naslijeđa i potrebu integralne zaštite odabranih, osobito namjenom, napose onima koja su više od cijeloga stoljeća vrijednih demilitariziranih područja. Nažalost, zalaganja u kontinuiranoj vojnoj uporabi. malobrojnih pojedinaca za temeljitu obradu, zaštitu i pro- mociju vojnoga graditeljstva također su bezuspješna. Kako 3 Uvidom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (Lista zašti- prevladati to stanje? Pozornost skreću pozitivna iskustava ćenih kulturnih dobara (Z-lista), stanje 2. 11. 2016. http://www.min-kultu- drugih, napose zapadnih europskih zemalja, npr. Velike re/default.aspx?id=6212) od dosad evidentiranih stotinjak obrambenih objekata u sustavu tvrđave Pula (forova, topničkih baterija, uporišta, Britanije, Nizozemske, Belgije, Njemačke, Italije, Francu- obrambenih stražarnica i dr.) upisano je svega 16 utvrda, od čega po- ske i drugih, pa i zemalja donedavno različitog društvenog jedinačno samo 7, dok su ostale također klasificirane kao obrambena građevina, no s iskazom više utvrda (npr. fort Brioni Minor s tri prateće uređenja, npr. Slovenije i Poljske. Iako u tim zemljama (i u fortifikacije) ili utvrda zajedno s pratećim ili pozadinskim objektima (npr. onim visoko razvijenim) ima većih ili manjih problema sa fort i baterija Munida, fort Verudela i baterija S. Giovanni, područje to- pničke baterije sa skupinom objekata Fižela). Nadalje, 14 utvrda u sastavu stanjem povijesnih fortifikacija, takvi su objekti i područja i grupe Barbariga iskazano je samo u registraciji područja klasificiranog dalje izazov za stručnjake, napose za akademsku zajednicu, kao kulturni krajolik, odnosno kao njegovi elementi, iako u toj skupini ali i za nevladine organizacije, stručne udruge i pojedin- ima izvanrednih, čak u svjetskim razmjerima unikatnih primjera utvrda koje zavrjeđuju posebnu registraciju. Neke su pak utvrde registrirane u ce – entuzijaste, čijim su zalaganjem i često aktivnim ili sklopu arheološkog nalazišta (utvrda Kaštijun odnosno Pomer) ili arheo- samozatajnim stručnim angažmanom mnoge fortifikacije loške zone (utvrda Monte Grosso te baterije Monte Grosso, Valmaggiore i Sv. Maištada/Monte S. Maesta). No, treba skrenuti pozornost na činjenicu na odgovarajući način dokumentirane; neke već dugo imaju da je u navedenim slučajevima, a uzimajući u obzir važeću stručnu kla- adekvatnu namjenu ili im se, uz mogućnost dopuštenoga sifikaciju, riječ o podvrstama kulturnoga dobra punog naziva „kulturni preoblikovanja i prilagodbe, nastoji iznaći odgovarajuća krajolik“ odnosno „kulturno-povijesna cjelina“, gdje pojedinačne utvrde podliježu sasvim drugim prostorno-planskim kriterijima valorizacije. suvremena funkcija za atraktivne kulturne, edukacijske, Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija – rezultati i iskustva 191

sportsko-rekreacijske i/ili administrativne, poslovne, ugo- donose investicije bila je ujedno poticaj i prilika za sustavnu stiteljske i druge sadržaje. Njihove inicijative i napore, iako evidenciju fortifikacijskog naslijeđa7, za razradu programa su obično daleko ispred odluka lokalnih i državnih vlasti i istraživanja, valorizaciju elemenata vojnoga graditeljstva nadležnih službi, iste svesrdno prate i financijski podupiru. i iznalaženje djelotvornih metoda zaštite, revalorizacije i konačno njihova uređenja. ORGANIZACIJA RADIONICE – OD IDEJE DO Sva spomenuta događanja tijekom 1980-ih potakla su PROGRAMA I PROVEDBE izradu prostorno-planske dokumentacije,8 a potkraj 1990- Potaknuta pozitivnom praksom ranije spomenutih zema- ih Vlada Republike Hrvatske donosi već spomenuti Pro- lja, ponajprije Poljske4, ideja o sustavnoj obradi fortifikacija gram revitalizacije i razvoja brijunskoga otočja (1998.), začeta je još polovinom 80-ih godina prošloga stoljeća5. Pri- kako bi se stvorili uvjeti za potencijalne investicije. No, s tom se, kao jedan od oblika razmjene iskustava u spašavanju obzirom na organizacijski model konzervatorske službe i fortifikacijskog opusa, osobito u pripremi baze podataka i na njezine kadrovske nedostatke, taj je zadatak zahtijevao tehničke dokumentacije, razmatrala mogućnost organizaci- iznalaženje novih načina obrade desetljećima zanemariva- je međunarodne radionice arhitekture fortifikacija. Ključni noga brijunskoga spomeničkog opusa. Naime, reorganizaci- je argument bio da ljetne radionice/škole mogu znatno pri- jom službe zaštite nakon političkih promjena poslije 1990. donijeti ne samo proučavanju, obradi i edukaciji u fizičkoj status konzervatora, kao državnih službenika u sastavu zaštiti i očuvanju bogatoga vojnog graditeljstva na našim ministarstva, znatno je utjecao na karakter njihova struč- prostorima, nego i ubrzanju procesa izrade njegove osnovne noga rada, koji je prioritetno usmjeren na upravne poslove, dokumentacije nužne za pokretanje aktivnosti na zaštiti, sa- a temeljna stručna istraživanja nužno su svedena u okvire naciji ili revitalizaciji. No, sama Radionica na Brijunima bila stručnih podloga „za postupak odlučivanja u državnim tije osmišljena tek godine 1998. zahvaljujući interesu i potpori jelima“.Stoga se Radionica arhitekture fortifikacija, pokre- tadašnje uprave Nacionalnog parka Brijuni prilikom izrade nuta u sklopu spomenutoga Programa za Brijune, pokazala razvojnog i revitalizacijskog programa za Brijune Vlade RH.6 kao primjeren oblik temeljne konzervatorske zadaće, tj. provedbe znanstvenih i stručnih istraživanja (uz ostalo, Brijuni, otočje osebujne ljepote i bogate povijesti, de- nužnih i za donošenje stručnih odluka u sklopu rutinskih setljećima u svojevrsnoj izolaciji, osamdesetih se godina zakonom propisanih obveza državnih službenika).9 prošloga stoljeća napokon postupno otvaraju javnosti te Radionica je u organizaciji Ministarstva kulture Repu- sve više privlače posjetitelje, ali i zainteresirane investitore. blike Hrvatske (MKRH) započela s radom godine 2001. na Nove okolnosti, napose postupna demilitarizacija otočja na- otoku Mali Brijun u sklopu već ranije inicirane teme Struč- kon političkih promjena 1990., otvorile su brojne razvojne na i znanstvena istraživanja te izrada koncepcije primjerene mogućnosti za financijska ulaganja u taj dio iznimno važ- uporabe austrougarskih fortifikacija u programu Odjela za noga graditeljskog naslijeđa. Potencijalna ugroženost koju prostorno-planske mjere zaštite Uprave za zaštitu kulturne baštine (UZKB) toga Ministarstva. Krajnji je njezin cilj 4 Stoga jer Poljska ima prebogato povijesno fortifikacijsko naslije- bilo oblikovanje strategije zaštite, upravljanja i prezenta- đe iz doba ruske, pruske i austrijske okupacije, koje je u znatnoj mjeri cije fortifikacijskog naslijeđa. Na odabir užega područja za znanstveno i stručno obrađeno i konzervatorski „zbrinuto“, pri čemu se akumuliralo zavidno stručno znanje i iskustvo. U svemu tome iznimne istraživanja utjecala je potreba stručne obrade atraktivnog, su zasluge obrazovnih ustanova (ne samo fakultetske razine), koje edu- netom od vojske napuštenog otoka, zbog prisutnih planova ciraju odgovarajuće kadrove. Naime, u obradi kulturnoga naslijeđa, pa i programa novih investicija, kako bi se u upravnom po- tako i fortifikacija, kroz redovite programe studija i fakultativne tematske znanstvene skupine sudjeluju i studenti i učenici strukovnih škola. I sama stupku skratilo vrijeme izdavanja potrebnih dozvola (sl. 2). sam, za vrijeme mojega redovitog i specijalističkog studija u Krakowu, sudjelovala u takvoj praksi. 5 Ideja stručne i znanstvene obrade fortifikacija iz 19. i početka 20. 7 U slučaju novovjekovnih fortifikacija termin podrazumijeva ukupni stoljeća začeta je godine 1985. prigodom obilaska terena i prikupljanja fortifikacijski krajolik i njegove pojedine elemente, kao što su stalne i polj- podataka za potrebe Konzervatorsko-urbanističke studije za Prostorni ske fortifikacije, prateći vojni objekti, komunalna infrastruktura i njihove plan Nacionalnog parka Brioni i pripadajućeg dijela priobalnoga pojasa hortikulturne sastavnice, i drugo. (MAVAR, ZOFIA; GOLDSTEIN, GORDANA, 1986.). Bila je to prilika da se u 8 Godine 1985. započinje rad na već spomenutom Prostornom planu, dogovoru s tadašnjim vojnim vlastima započne s prikupljanjem podataka godine 1990. rad na Provedbenom urbanističkom planu za Veliki Brion – o spomenicima kulture u vojnom vlasništvu na području Hrvatske, prije centralna zona, 1998. na izmjeni i dopuni „Prostornog plana Nacionalnog svega onih za vojsku „neperspektivnim“ prostorima posebne namjene, parka Brijuni“. Treba istaknuti da je pri izradi svih tih planova postignuta što je rezultiralo odazivom više vojnih pošti na suradnju. Tada je započet zavidna suradnja planerskih ustanova i državnih vlasti, naručitelja tih rad i na popisu austrougarske vojne arhitekture na Brijunima, kasnije i planova, s autoricama konzervatorskih studija. Te su studije, po izričitom područjima posebne namjene u arealu povijesne cjeline tvrđave Pula, a nalogu nadležnih državnih tijela, dosljedno izrađivane za pojedinu razinu po prvi put je obavljen i uvid u opće stanje nekih objekata. Obilazak svih planiranja u krovnoj republičkoj ustanovi za zaštitu kulturne baštine. brijunskih fortifikacija, te nekih u području posebne namjene u širem 9 Prema važećim zakonskim propisima poslovi tijela državne uprave prostoru grada Pule, obavljen je u dogovoru autorica Studije s nadležnim podrazumijevaju i nužno praćenje stanja u svom djelokrugu te predlaga- vojnim zapovjedništvom 1990. godine. nje i poduzimanje odgovarajućih mjera. Zakon o sustavu državne uprave 6 Ključnu ulogu u navedenoj potpori imao je Antun Vitasović, jedan (pročišćeni tekst) NN 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 od 13. 11. 2016. čl. 38. od čelnika u tadašnjoj upravi Nacionalnog parka. toč. 7., 8. i 9. 192 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

KRONOLOŠKI RAZVOJ PODRUČJA TUMAČENJE OSTATAKA PRETPOVJESNI ANTIČKI XIX – 1945 NAKON 1945. NESTALI PREDMETI KRONOLOŠKI NEPOZNATI

2 A. - osnovna evidencija kulturno-povijesnih vrijednosti otoka Mali Brijun – (Pripremio Wojciech Rymsza-Mazur, prema karti kronološkog razvoja područja: MAVAR, ZOFIA; BOŽIĆ-GOLDSTEIN, GORDANA, 1998.) A. - Basic record of cultural and historical values of the Island of Mali Brijun – (Prepared by Wojciech Rymsza-Mazur, according to the map of the area chronological development: MAVAR, ZOFIA; BOŽIĆ-GOLDSTEIN, GORDANA, 1998)

Pokroviteljstvo nad Radionicom preuzima Hrvatski od- - obrade i prezentacije rezultata rada. bor ICOMOS-a. Na suradnju su bili pozivani konzervatori U ostvarivanju toga programa, uz stručnjake iz razli- te stručnjaci i studenti zagrebačkog Arhitektonskog fakul- čitih znanstvenih i stručnih domaćih i inozemnih insti- teta, potom, ovisno o prioritetu i potrebama planiranih tucija, znatno su pridonijeli i dragocjenu pomoć pružali aktivnosti, i ostalih domaćih i stranih fakulteta tehničkih, i pojedinci – amateri, većinom lokalni entuzijasti koji su prirodoslovnih i humanističkih usmjerenja: arhitekture, na raspolaganje stavljali svoje prikupljene podatke, doku- građevinarstva, geodezije, geologije, strojarstva, krajobra- mentaciju i vlastito vrijeme (npr. pri organizaciji studijskih zne arhitekture, agronomije, geografije, povijesti, povijesti izleta, izložbi i dr.).10 Naime, zbog nedostatnih financijskih umjetnosti, čak i dizajna. Zbog manjka domaćih stručnjaka sredstava i malo raspoloživoga vremena nije bilo moguće za obrambenu arhitekturu austrougarskoga doba na su- provoditi arhivska istraživanja, pa su se podatci uglavnom radnju i sudjelovanje u aktivnostima radionice pozivani prikupljali iz dostupne građe, očevidom i obradom terena su strani eksperti za vojnu arhitekturu s fakulteta, znan- te različitih drugih izvora. U tome su bili od velike pomoći i stvenih i drugih institucija ili udruga, i to kao voditelji ciljani studijski izleti koji su omogućili upoznavanje utvrda određenih radova, znanstveni konzultanti, gosti-preda- u sustavu Tvrđave Pula – na Brijunima i obližnjem kopnu, vači i slično. Katkad su iz zemlje ili inozemstva pozivani i uvid u njihovo stanje i komparativne analize. eksperti iz različitih područja znanosti ili određene struke Prvih su se godina provodili radovi na rekognosciranju te- kompatibilnih zaštiti kulturne baštine kao integralne vri- rena, osnovnoj evidenciji, identifikaciji i inventarizaciji utvrda jednosti prostora (biolozi, šumari, geofizičari, prostorni naoružanja te elemenata opreme11, a potom su se postupno planeri, ekonomisti, turistički menadžeri i dr.). Pritom su 10 Pomoć su pružali: Goran Šaponja, Lovro Čepelak, Ivica Bulant, dr. od velikog značenja bili i neformalni kontakti. Izbor profila Grestenberger iz Beča i drugi, a osobito Zlatko Devedžić, dugogodišnji stručnjaka svaki je put ovisio o planiranim zadatcima. predsjednik Nacionalne udruge za fortifikacije – Pula (NUF-Pula), koji je stavio na raspolaganje bogatu zbirku dokumentacije pulskih fortifikacija Program aktivnosti Radionice sastavljen je od: iz arhive Udruge. Usto, uvelike je pridonio organizaciji studijskih izleta, - terenskih multidisciplinarnih i interdisciplinarnih kao i Željko Ćalić, vlasnik tvrtke „Istraction“ iz Pule, pružanjem usluge istraživanja, dokumentiranja, analitičkih, studijskih prijevoza sudionika bez naplate i pomoći pri obilasku pojedinih lokacija. 11 Rezultati rada: shematski plan i popis utvrda u sustavu tvrđave Pula, i projektnih radova popis prostorija utvrde Brioni Minor s identificiranim elementima opreme - stručnih seminara i dr., u: MAVAR, ZOFIA (ur.), 2003., 16-23. i 33-46., 2006., 27-40. i 48-52., - studijskih izleta 2009., 40-43. Ta osnovna evidencija i popisi u sljedećim su godinama dopunjavani ili korigirani na osnovi novih terenskih i drugih spoznaja. Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija – rezultati i iskustva 193

3 Radna atmosfera tijekom istraživačkog i studijskog rada (Fotoarhiva radionice) Working atmosphere during research and study activities (Workshop photo archives) 194 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

4 Evidencija obrambenih i pratećih objekata na lokaciji Glavina (M. Brijun) – identificirano 27 objekata, a arhitektonski snimljeno njih 10; timski rad studenta Maxima Yasinskyja i prof. dr. Bevza Mykila, ing. arh. s Arhitektonskog fakulteta Tehničkog sveučilišta u Lavovu (2013.) Records of defence and supporting facilities at Glavina (M. Brijun) - 27 structures identified, of which 10 with complete architectural drawings); teamwork of student Maxim Yasinsky and Prof. Dr. Arch. Bevz Mykila of the Faculty of Architecture of the Technical University in Lavov (2013)

provodila i istraživanja arhitekture fortifikacija (obrada tipo- zadaće nacionalnoga parka, održana su dva stručno-znan- va, oblika, struktura i dr.) te drugih elemenata prostora, kao i stvena skupa; prvi, dvodnevni, održan je u Puli godine studije i analize u svrhu valorizacije objekata i fortifikacijskog 2004. na temu Austrougarske fortifikacije – zaštita i obnova krajolika i njihove prenamjene i uređenja. Terenske aktivno- na kojemu je sudjelovalo pedesetak sudionika iz zemlje i sti sudionici su provodili u manjim radnim grupama (2 – 4 inozemstva, dok je drugi, na temu Fortifikacijska arhitektura osobe), a ovisno o zadanoj temi i složenosti objekta/lokaliteta – europsko kulturno nasljeđe, uz sudjelovanje 82 sudionika, njihovu obradu zajednički su obavljali studenti jednog ili više održan na Brijunima 2011. godine. Skupovi su bili organi- fakulteta, katkad različitih stručnih usmjerenja. Uvriježilo se zirani u sklopu obilježavanja Dana europske baštine u Hr- da svake godine rezultate terenskoga rada radne grupe zadnji vatskoj. Nažalost, zbog nedostatka financijskih sredstava, dan Radionice prezentiraju prisutnim uzvanicima i ostalim izlagani materijali nisu publicirani. zainteresiranima. Potom ih, već na fakultetima, tijekom zim- Aktivnosti Radionice u organizaciji MKRH, uz usku skoga semestra dovršavaju, uz konzultacije s renomiranim suradnju s Javnom ustanovom Nacionalni park Brijuni sveučilišnim stručnjacima i znanstvenicima. Ti se radovi (JUNPB), koja je kontinuirano pružala nužnu logističku također koriste u svrhu edukativnih aktivnosti, a uz znanje pomoć, provodile su se do 2012. godine. Od godine 2013. organizatora i za potrebe znanstvenoga rada. organizaciju Radionice preuzima JUNPB, zbog sve veće po- Edukacijski dio programa svakodnevno su provodili trebe prilagodbe njezina programa planovima i prioritetnim stručni voditelji kroz praktične vježbe i predavanja prili- zadaćama ustanove (napose se program Radionice usklađu- kom terenskih aktivnosti, te putem večernjih predavanja je i s Nacrtom plana upravljanja NP Brijuni za razdoblje od na različite, unaprijed dogovorene teme. Tom su se ciklusu 2017. do 2026.). No, Ministarstvo kulture nadalje ostaje u predavanja pridruživali posebno pozvani domaći i inoze- partnerskom odnosu s JUNPB surađujući u realizaciji ranije mni stručnjaci – do godine 2016. u programu je sudjelovalo zacrtanih Programa prostorno-planskih mjera zaštite područja njih tridesetak, a potrebno je naglasiti da su taj posao svi Nacionalnog parka i Plana aktivnosti na uređenju Maloga Bri- predavači obavljali bez honorara. juna, i to pružanjem logističke, stručne i katkad financijske U sklopu edukacijsko-znanstvenog programa Radioni- pomoći u pripremi i provedbi aktivnosti na terenu, pripremi ce, zamišljenog kao začetak aktivnosti vezanih za osnovne izložbi i napose u objavljivanju biltena. Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija – rezultati i iskustva 195

Do godine 2016. održano je 19 radionica12, od čega Izložbe izvan Hrvatske (ukupno 7): na Brijunima 13., a u programu su sudjelovali: studenti - u Poljskoj, u mjestima: Borne-Sulinowo, Nowy Targ i stručni voditelji s 18 fakulteta – deset iz europskih ze- i u Krakowu u Galeriji Arhitektonskog fakulteta Tehnič- malja (Poljske, Italije, Slovenije, BiH, Austrije i Ukrajine) kog sveučilišta (sve prigodom triju znanstvenih skupova, i osam iz Hrvatske, usto nekoliko pozvanih stručnjaka iz 2002.); šest navedenih zemalja i iz Hrvatske te desetak sudionika - u Bosni i Hercegovini, na Arhitektonskom fakultetu iz redova domaćih konzervatora i restauratora, sveukupno Sveučilišta u Sarajevu (2004.); oko 340 sudionika (sl. 3). - u Crnoj Gori, u Tivtu, galerija "Buća" (2005.), u sklopu izložbe Konavle – arhitektura i kulturni krajolik; PREZENTACIJA PROGRAMSKIH AKTIVNOSTI - u Austriji, na Tehničkom univerzitetu u Grazu (2015.) Aktivnostima Radionice njezini su organizatori nastojali - i ostale.13 skrenuti pozornost na fortifikacijsko naslijeđe, ne samo znanstvene i stručne, već i šire javnosti. Tome su, uz već FINALNI REZULTATI I ISKUSTVA spomenute prezentacije, trebale pridonijeti i izložbe rezul- Petnaestogodišnji je rad rezultirao zavidnom tehnič- tata terenskoga rada sudionika Radionice koji se, stručno i kom dokumentacijom i zanimljivim prijedlozima mogu- likovno dotjerani, svake sljedeće godine izlažu u prostoru ćih namjena te uređenja obrambenih građevina i područja. Multimedijalnoga centra „LUKA“ u Puli te na Brijunima, Stručno je obrađeno ukupno 29 utvrda – njih 25 u sklopu uoči i za vrijeme njezina održavanja. Radovi su također dviju obrambenih skupina (Brijuni i Barbariga) te triju sa- izlagani na razne pozive, napose pojedinih fakulteta s kojih mostalnih utvrda na području grada Pule (forovi Verudela, su dolazili sudionici Radionice (Kraków, Sarajevo, Graz, Za- Bourguignon i S. Giorgio).14 Prema zacrtanim programima greb). U razdoblju od 2002. do 2016. u zemlji i inozemstvu na njima su provedena: održano je ukupno 39 izložbi. - osnovna povijesna i arhitektonska istraživanja (29 utvrda), a za odabrane objekte geološka i geomeha- Izložbe u Hrvatskoj (ukupno 33): nička (2), hortikulturna i dendrološka (5) te konzer- - 14 izložbi na Brijunima: dvije u utvrdi Brioni Minor vatorsko-restauratorska istraživanja (2); (2002. i 2003.), a 12 je izložbi od 2004. do 2016. postav- - arhitektonska tehnička (11) i/ili opisna inventarizacja ljeno na Velikom Brijunu u crkvici sv. Roko ili u Kući za (10),15 dendrološka inventarizacija (4), te inventariza- brodice (Čamčarnici), cija fizičkog stanja građevinskih struktura i osnovnih - 15 izložbi u Puli: 12 u Multimedijalnom centru "LUKA" uzroka destrukcija (za 10 utvrda), inventarizacija su- (od 2004. do 2015.), dvije u utvrdi Verudela (2005. i 2007.) stava odvodnje (1 utvrda); i jedna u Gradskoj knjižnici (2009.), - izložba Konavle 2004 u Palači Sponza u Dubrovniku (2005.), 13 Na poziv UNESCO-a odabrani izložbeni plakati poslani su u sre- dišnjicu te organizacije u Pariz. Prema dostavljenoj informaciji trebali - dvije u Zagrebu: u Muzeju Mimara (2002.) i na Arhi- su biti dio putujuće izložbe (2004. – 2006.) u zemlje članice, a prema tektonskom fakultetu (2002.), programu u sklopu kojeg se prikazuju radovi projekata koji su realizirani - na Filozofskom fakultetu u Rijeci, prigodom znanstve- iz participacijskog programa te organizacije. no-stručnoga skupa na temu Dijalozi s baštinom (2013.). 14 U navedenom ukupnom broju obrađenih utvrda nalazi se i već spomenuta utvrda u Konavlima (pojedinosti u: MAVAR, ZOFIA (ur.), 2009., (Neke su od navedenih izložbi održane u sklopu mani- 40-51.). Fort Verudela uključen je u program Radionice godina 2006. i festacije Dani europske baštine u Hrvatskoj.) 2008. na poziv dr. sc. Milene Mičić, čija tvrtka „Aquarium Pula“ koristi utvrdu i od 2002. uzorno je obnavlja i održava. Fort Bourguignon obra- đivan je 2013. na poziv Arheološkog muzeja Istre, skrbnika i korisnika 12 Od 19 radionica jedna je organizirana za obradu utvrda na Punti utvrde. Pojedinosti su objavljene u biltenima radionice sv. 8. (2012.) i sv. Oštro na Prevlaci u Konavlima (pojedinosti vidi u: MAVAR, ZOFIA (ur.), 9. (2015.). Treću pak utvrdu fort S. Giorgio, na poziv urednice, kataloški 2009., 40-43.), dok su na ostalim obrađivane utvrde u sustavu tvrđave je obradio povjesničar umjetnosti Petar Puhmajer iz Hrvatskog restau- Pula; na dvjema radionicama provodila se obrada fortifikacijske grupe ratorskog zavoda, autor stručne studije konzervatorsko-restauratorskih Barbariga, tada pod upravom NP Brijuni (2003. i 2005.); na dvjema se istraživanja toga forta (PUHMAJER, PETAR, 2011.). radilo na istraživanju i dopuni tehničke dokumentacije forta Verudela 15 Arhitektonski je snimljeno 10 utvrda, za jednu je obavljena nužna (2006. i 2008.), a godine 2013. jedna je održana na fortu Bourguignon u dopuna dokumentacije, na tri lokacije snimljeni su i prateći objekti, a na Puli. Godina 2003., 2008. i 2013. aktivnosti Radionice odvijale su se i na dvije tipovi bravarije. Elaborati opisne inventarizacije u radnom obliku spomenutim utvrdama i na Brijunima. Program je Radionice na Brijuni- izrađeni su 2006. i 2007. za utvrde u sastavu obrambene grupe Barbariga ma, uz sredstva iz redovite djelatnosti MKRH-a, realiziran zahvaljujući (Parawia West, Parawia Ost, Benedetto, Untertritt, sklonište i smještaj novčanoj i logističkoj pomoći JUNP Brijuni, UNESCO-a (participacijski reflektora) te za fort Verudela (2010.); Arhiva UZKB MKRH. Terenske bi- program 2004. i 2005.) te financijskoj potpori: Hrvatskog odbora ICO- lješke opisne inventarizacije dviju utvrda grupe Peneda (Veliki Brijun) i MOS-a, Turističke zajednice grada Pule, Hrvatske turističke zajednice, forta Bourguignon (Pula) te katalozi Bravarija utvrde Cavarolla i Oštećenja Zaklade HAZU, Poglavarstva grada Pule, Grada Vodnjana. Radionicu su konstrukcije baterije Giacone, nakon stručne korekture koju je obavila 2006., 2008., i 2013. također financirali zainteresirani korisnici utvrda: voditeljica radionice traže doradu. Terenska se obrada forta Peneda, zbog tvrtka Aquarium Pula (fort Verudela) i Arheološki muzej Istre (fort Bour- drugih prioritetnih zadataka, znatno otegnula te je treba dovršiti, dok guignon). Dio izravnih troškova pokrivali su fakulteti ili sami sudionici je na fortu Brioni Minor, uz dopunu podataka, godine 2016. započeta i (putne troškove, boravišnu taksu i dr.). revizija stanja iz 2002. godine. 196 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

- izrađeni elaborati geodetske izmjere i obrade podataka Odabir utvrda za parcijalnu obradu uvjetovan je vanj- (za 6 utvrda); skim utjecajima (projektima i internim planovima investi- - arhitektonsko-krajobrazne studije i analize, konzer- cija i dr.) i potrebnom razinom podataka (sl. 4). vatorska valorizacija, smjernice i planovi zaštite (11); Izneseni rezultati u cijelosti potvrđuju opravdanost za- - studije i prijedlozi novih namjena utvrda (12) i uređe- mišljenog, vrlo složenog programa i načina njegove proved- nja prostora (7).16 be. Treba spomenuti da je tijekom dvotjednog (na početku), potom desetodnevnoga boravka na Radionici sav posao (oko 4-5 dana terenskoga i 3-4 dana kabinetskog rada), 16 Sva navedena dokumentacija u obliku terenskih skica, raznih rad- uz stručne voditelje, svake godine obavljala grupa od oko nih materijala kao što su bilješke, dokumentarne fotografije (CD i DVD), elaborirani primjerci tehničke i ostale dokumentacije i dr., pohranjeni su dvadesetak sudionika (broj polaznika je limitiran zbog or- u arhivi Radionice u UZKB MKRH, Zagreb, Runjaninova 2. Kopije doku- ganizacijskih, smještajnih, a ponajviše financijskih moguć- mentacije dostavljane su Pododsjeku za zaštitu kulturnih dobara JUNP Brijuni. nosti). Nakon finalne obrade prikupljenoga materijala na Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija – rezultati i iskustva 197

materijalima i dostavljenim elaboratima studija i analiza, kao i stručnih i znanstvenih radova pohranjenim u Mini- starstvu kulture interno koristi za potrebe stručnih odluka, osobito pri utvrđivanju svojstva kulturnoga dobra, što bi svakako ubrzalo upis značajnijih novovjekovnih fortifikacija u Registar nepokretnih kulturnih dobara. Kako bi se svima zainteresiranim omogućio uvid u aktivnosti Radionice, informacije o obavljenim zadatcima, popraćene grafičkim i slikovnim prilozima te fragmentima radne i finalne dokumentacije prikazane su u stručnom, dvojezičnom biltenu radionice u izdanju Ministarstva kulture. Planirano redovito objavljivanje rezultata rada putem biltena nailazilo je na prepreke pa ih je dosad tiskano tek 7 (šest s radovima na utvrdama u sustavu tvrđave Pula i jedan na temu tvrđave na konavoskoj Prevlaci), dok su u pripremi još dva. Usto, pojedine su utvrde obrađivane i kataloški u višejezičnom prikazu. Dosad su izdana tri kataloga (za utvrde Verudela i San Giorgio18 te za obrambenu skupinu Barbariga), a u pripremi je katalog utvrda u sustavu obrambene grupe Brioni.19 Unatoč izvjesnim poteškoćama u obradi i objavljivanju, opsežni radni materijali i elaborirana dokumentacija so- lidna su podloga za promišljanja o metodama rehabilitaci- je fortifikacija i rekultivacije demilitariziranih područja, i 5 Baterija Kadulja (Mali Brijun) – Razvojni plan; rad studenata pod vodstvom mr. Wojciecha Rymsza-Mazura, ing. arh. s Arhitektonskog stoga mogu biti od velike koristi i pri donošenju strateških fakulteta Tehničkog sveučilišta u Krakowu (2015.) odluka, pripremi raznih planova i projekata na lokalnoj, Battery Kadulja (Mali Brijun) – Development plan; students work under regionalnoj i državnoj razini, napose onih čija je realizacija the leadership of M. Sc. Arch. Rymsza-Mazur Wojciech of the Faculty of moguća uz pomoć EU fondova20 (sl. 5, 6). Architecture of the Technical University in Krakow (2015)

Iskustva u domeni edukacije Važno je značenje Radionice u činjenici da su njezine fakultetima, tijekom zimskoga semestra tekuće akademske aktivnosti jedan od mogućih, primjerenih i učinkovitih na- godine, stručni voditelji bili su dužni dokumentaciju do- čina praktične pripreme, ponajviše studenata arhitekture i staviti voditeljici Radionice da obavi stručnu verifikaciju i građevine, ali i drugih stručnih usmjerenja za zahtjevnije, potrebne korekture kako bi se materijal mogao pripremiti specifične zadatke u sklopu njihovih budućih stručnih zva- za tisak, a dokumentacija pohraniti. Nažalost, u nekim nja. Tijekom obavljanja programom zacrtanih aktivnosti slučajevima, dijelovi dokumentacije postoje samo u teren- skoj, radnoj verziji, što može biti poteškoća u korištenju te 18 U članku se, kao i u publikacijama, za utvrde koristi izvorno nazivlje koje se rabi u objavljenim radovima stranih i domaćih autora, a uobiča- 17 građe. No, to ipak ne bi smjela biti veća prepreka da se i jeno ga i danas upotrebljava i lokalno stanovništvo. Značajne utvrde do- takva dokumentacija zajedno s ostalim prikupljenim bivala su imena u čast Cara ili članova njegove obitelji (npr. Kaiser Franz I., Ferdinand Maksimilijan, Marie Louise) ili važnih vojnih zapovjednika, ratnih heroja (npr. Bourguignon, Tegetthoff), a druge najčešće prema 17 Posao finalne obrade/elaboracije radnih materijala zbog fakultativ- toponimu ili imenu lokalnih svetaca (npr. Monte Grosso, Verudela, San nog oblika praksi na našim fakultetima veoma je otežan te od sudionika Giorgio, San Giovanni, San Michele itd.). U novijoj literaturi autori uz (mnogi su pred završetkom studija), napose njihovih stručnih voditelja, povijesno navode i hrvatsko nazivlje (Sv. Juraj, Sv. Ivan, Sv. Mihovil i dr.), ujedno sveučilišnih nastavnika, zahtijeva popriličan osobni angažman vidi: KRIZMANIĆ, ATTILIO, 2008. radi ispunjavanja preuzetih obveza, što, uz ostalo, utječe na uspješnost suradnje. Kako bi se spriječila mogućnost da materijali ostanu neobrađe- 19 Izdavači kataloga bili su: tvrtka Aquarium Pula, Hrvatski odbor ICO- ni i time postanu svojevrstan mrtvi kapital, ranijih godina nužnu obradu MOS-a i Ministarstvo kulture, a uz njih su pripremu i tisak kataloga omo- i/ili dovršavanje značajnijih radnih materijala obavljala sam zajedno sa gućili financijskom potporom razni donatori. Dosad publicirani katalozi i svojim suradnicima: Damirom Filipovićem, Anuškom Deranja Crnokić, bilteni dostupni su u Specijalnoj knjižnici Uprave za zaštitu kulturne bašti- Marijom Tusun i Melitom Lubina, stručnjacima Odjela za prostorno-plan- ne Ministarstva kulture. Osnovni podatci o izdanjima nalaze se na stranici ske mjere zaštite koji sam vodila (sve do njegova ukinuća potkraj godine Ministarstva kulture mahttp://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=8377. 2004.). Kasnije, već u sklopu Odsjeka za povijesne cjeline, taj sam posao 20 Interes za radne materijale i dokumentaciju Radionice pokazuju obavljala zajedno s arhitekticom Melitom Lubina – nažalost, sve rjeđe, pojedine tvrtke i arhitekti – između ostalih renomirana arhitektonska zbog drugih obveza iz redovitoga programa. Kolegica Lubina i nakon tvrtka 3LHD iz Zagreba, odnosno njezini projektanti kojima su bili ko- mojega odlaska u mirovinu (2013.), i dalje aktivno, u sklopu programa risna podloga u promišljanju novih namjena utvrda obrambene grupe redovite djelatnosti službe, sudjeluje u poslovima Radionice. Barbariga i razvoja Baljanskog priobalja (3LHD, 2007.). 198 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

6 Obrambena grupa Barbariga - Smjernice za planere i projektante: A - Problemska karta i konceptualno rješenje kulturno-turističkog parka; timski rad studenata iz Zagreba, Sarajeva i Krakowa pod vodstvom A Damira Krajnika, dipl. inž. arh. iz Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2005.); B - Analize i smjernice za zahvate u prostoru; iz diplomskog rada - student Łukasz Kielar, mentor: Prof. dr. sc. Zbigniew Myczkowski, inž. arch., znanstveni konzultant: dr.sc. Krzysztof Wielgus, inž. arh., Arhitektonski fakultet Tehničkog sveučilišta u Krakowu. Barbariga Defensive Group - Guidelines for Planners and Designers: A - Problem map and conceptual solution of cultural and tourist park; teamwork by students from Zagreb, Sarajevo and Krakow under the leadership of Damir Krajnik, B.Sc. Eng. of the Faculty of Architecture of the University of Zagreb (2005); B – Analyses and guidelines for spatial interventions; from graduate thesis - student Łukasz Kielar, Mentor: Professor Zbigniew Myczkowski, PhD Arch., scientific consultant: Assistant Professor Krzysztof Wielgus, PhD Arh, Krakow University of Technology, Faculty of Architecture.

studenti su imali priliku upoznati se sa zanemarenom vrstom kulturnoga naslijeđa, doznati pojedinosti o razvoju i povijesti fortifikacijske arhitekture, o terminologiji i tipo- logiji, o načinu provedbe sveobuhvatnih analiza i studija radi identifikacije, klasifikacije i valorizacije fortifikacijskih objekata, osobito njihovih složenih sustava i specifičnoga kulturnog krajolika. Usto, upoznavali su metode njihova istraživanja i dokumentiranja, proširili znanje o vrijednostima toga kulturnog naslijeđa i neposredno se uključivali u rješavanje problema njegove zaštite i uređenja, dakle u osnovnu konzervatorsku problematiku. Sve je to potaklo njihovo zanimanje za kulturno-povijesne vrijednosti fortifikacija, što se uočava u znatnom broju semestralnih, za- Partnerstvo sa stručnjacima iz drugih europskih zemalja vršnih i diplomskih radova na tu temu.21 uvelike je pridonijelo razvijanju i/ili unaprjeđenju metoda edukacijsko-znanstvenih aktivnosti te didaktičkih metoda 21 Upravo je Radionica na Brijunima i obveza finalne obrade priku- pljenog materijala tijekom semestra na nekim fakultetima potaknula multidisciplinarnoga rada, napose: semestralne radove na teme iz područja zaštite fortifikacijskog naslijeđa - u načinu provedbe inventarizacije, odnosno detaljnog te izradu elaborata za srodne, premda tematski različite fakultetske kole- gije i seminare. Brijunske su fortifikacije bile predmet 7 magistarskih i/ili snimanja fizičkog i tehničkog stanja fortifikacija i opre- diplomskih radova na arhitektonskim fakultetima u Poljskoj (4), BiH (2) te u me, očuvanosti njihovih struktura, uzroka ugroženosti Sloveniji (1), dok je u nas izrađeno njih devet: na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2), na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i dr. (1), na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu (4) i 2 završna rada. Usto su i neki - u provedbi sveobuhvatnih analiza i studija za potrebe stručni voditelji pulskim fortifikacijama dali pozornost u svojim stručnim i klasifikacije, valorizacije, zaštite i prenamjene utvrda znanstvenim radovima. Svi ti materijali također mogu biti dobro polazište za rješavanje problema fortifikacija i demilitariziranih područja. i specifičnoga kulturnoga krajolika Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija – rezultati i iskustva 199

- u razvijanju pravilnog odnosa studenata prema inte- stručnjaka različitih struka za multidisciplinarni i inter- gralnim prirodnim i kulturno-povijesnim vrijednosti- disciplinarni rad na zaštiti kulturne baštine. ma prostora. Uzimajući u obzir postignute rezultate i dosadašnja isku- Prema saznanjima stečena iskustva pokazala su se ko- stva, može se zaključiti da je Radionica: risnim sveučilišnim nastavnicima budući da su im omogu- - intenzivirala rad na identifikaciji utvrda i proširenju ćila provjeru vlastitih pedagoških metoda i profesionalnih postojećih evidencija, čime je postignut izravan učinak kriterija. na ažuriranje postojeće baze podataka, na dokumentira- Radionica je privukla pozornost i nekolicine kolegica i nje, vrjednovanje i ubrzavanje postupka pravne zaštite kolega iz redova konzervatora i restauratora koji su uklju- pojedinih objekata i čitavih sustava sa svrhom zaštite čivanjem u njezine aktivnosti pridonijeli uspješnosti rada. i prezentacije; Prema njihovim izjavama, Radionica je njima omogućila - pridonijela proučavanju razvoja osebujnog sustava au- provjeru i obogaćivanje vlastitih stručnih spoznaja. strougarskih fortifikacija, konstrukcijskih rješenja grad- Sve navedeno od posebne je važnosti, uzme li se u ob- nje, uzroka ugroženosti i pronalaženju najpovoljnijih zir da su u nas sveučilišni programi obrazovanja temeljnih metoda sanacije te programa reaktiviranja kulturno- struka za praktične potrebe specifičnih djelatnosti, pa tako povijesnih resursa u skladu s obvezujućim zaštitnim i zaštite kulturne baštine, često nedostatni za postizanje mjerama i dr.; odgovarajućega znanja. S druge pak strane, povezivanje - ukazala na potrebu hitne stručne obrade demilitarizi- akademske teorije i konzervatorske prakse, uz neizostavnu ranih područja, napose valorizacije povijesnih objekata interdisciplinarnu suradnju sve više postaje nužnost. Upra- i prostora; vo u tome posebnu ulogu mogu imati tematske multidis- - izravno je pokrenula radove na sanaciji, obnovi i prezentaciji nekih građevina i prostora sa svrhom ubrzanja ciplinarne radionice ili ljetne škole, čiji pomno osmišljeni procesa njihove revitalizacije i uključivanja u turističke programi pružaju priliku prijenosa znanja kakvo ne nude programe (npr. fort Brioni Minor i lokalitet Glavina na postojeći programi edukacije.22 Malome Brijunu, baterija Giacone na Velikom Brijunu, Prema ocjeni sudionika, edukacijski program Radionice, fort Verudela u Puli); upotpunjen ciklusom terenskih i seminarskih predavanja - pokrenula suradnju različitih stručnih disciplina u pri- domaćih i inozemnih stručnjaka te studijskim izletima na jenosu i provjeri stečenih znanja i iskustava pri obradi odabrane lokacije na otočju i u širem prostoru istarskog i fizičkoj zaštiti fortifikacija te stručnih i pedagoških priobalja, uvelike pridonosi njezinoj visokoj stručnoj i kriterija; znanstvenoj razini (sl. 6). - potaknula razvijanje komunikacijskih vještina pri tim- skome radu predstavnika raznih profesija i kulturnih ZAKLJUČAK sredina; Iskustva terenskoga rada su ukazala na važnost stjecanja - putem izložbi i predavanja skrenula pozornost javnosti praktičnoga znanja, osobito kod studenata fakulteta čiji ob- na probleme novovjekovnih fortifikacija; vezujući nastavni programi u načelu nude teoretsko znanje - dokazala bezinteresnu spremnost građana na partici- bez praktične pripreme za buduće zvanje. Iznesene su činje- paciju u njihovoj zaštiti; nice osobito važne u slučaju onih fakulteta čiji apsolventi - potaknula je institucionalni angažman na realizaciji su budući kadar konzervatorskih ustanova, a gdje u načelu, stručne suradnje na državnoj i lokalnoj razini u svr- još uvijek nisu stvoreni odgovarajući uvjeti za prijenos nji- hu kreiranje integralne politike zaštite i prezentacije ma potrebnog znanja. Uočen je veliki nesrazmjer između fortifikacija23. programa pojedinih fakulteta i edukativnih metoda, napose u pristupu radu sa studentima njihovih voditelja - mahom 23 Postignut je dogovor s Ministarstvom obrane RH (MORH) o stručnoj suradnji na dopuni evidencije i sređivanju podataka o dokumentaciji utvrda sveučilišnih nastavnika što se u konačnici odražavalo na re- koje su u nadležnosti te državne ustanove, a u svrhu registracije i pokretanja zultate. Pritom, jedan od uočenih nedostatka našega obra- postupka dodjele prava upravljanja radi zaštite i stavljanja u funkciju (prepi- ska s MORH-om i bilješke sa sastanaka s predstavnicima MORH-a od 2002. zovnog sustava jest izrazit individualan pristup pri radu, i dalje, u Arhivi UZKB MKRH). Godine 2003. ostvarena je stručna suradnja s tj. nedostatna spremnost za timski rad i kooperativnost Uredom za državnu imovinu Vlade RH (nažalost, zbog učestale reorganizaci- što ponekad znatno otežavalo organizaciju rada, a kasnije je te službe suradnja je nakon nekoliko godina zamrla). U MKRH pokrenuta je inicijativa za formiranje partnerske mreže i radnoga tijela sastavljenog i kompletiranje dokumentacije i objavljivanje rezultata. od kompetentnih stručnjaka za izradu i operacionalizaciju programa ak- Uz iznesena zapažanja brijunska se radionica ocjenju- tivnosti za zaštitu i očuvanje fortifikacija (što je svojevremeno potaknulo je kao uspješan primjer pripreme studenata - budućih Poglavarstvo grada Pule da osnuje Savjet za valorizaciju i zaštitu fortifikacijske arhitekture iz doba Austro-Ugarske). Uspostavljena je vrlo uspješna suradnja s gradskim službama Pule nadležnim za prostorno planiranje i 22 „Radionica je primjer povezivanja stručnog i znanstvenog rada na- graditeljsko naslijeđe na sređivanju i razvijanju baze podataka, utvrđivanju stavnika i stručnjaka s edukacijom odabranih studenata koji se na taj stanja i dogovora za pripremu programa prioritetnih zadataka. Također je način uvode u recentne praktične metode rada koje u redovnoj nastavi ostvarena suradnja s Turističkom zajednicom Pula na pripremi i realizaciji nisu uobičajene ili uvedene zbog programskih, tehničkih i drugih ogra- prvoga stručnog skupa na temu Austrougarske fortifikacije – zaštita i obnova ničenja u nastavnom programu, napose kod nas.“ – izvadak iz teksta održanog 2004. u Puli, a uz financijsku potporu TZ Pula, Poglavarstva grada ocjene radionice od višegodišnjeg njezina sudionika doc. dr. sc. Ivana Pule i tvrtke Arenaturist d.o.o. Pula. Valja spomenuti i vrlo uspješnu suradnju Mlinara, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Katedra za urba- s pulskim ogrankom Nacionalne udruge za fortifikacije te pojedincima iz nizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu. (2012). drugih lokalnih udruga koje skrbe za neke utvrde u gradu i okolici. 200 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

- pridonijela je nastojanju povezivanja više zemalja/eu- GRESTENBERGER, ERWIN ANTON, Festung Pola, Wien- ropskih regija u jedinstvenu mrežu kreiranja regionalne Graz 2003. politike na području istraživanja, zaštite i prezentacije HORVAT, ANĐELA, Spomenici kulture SR Hrvatske, njihova tih specifičnih povijesnih cjelina u sklopu širih kultur- rasprostranjenost i opća valorizacija, 1971. nih zona.24 KRIZMANIĆ, ATTILIO, Pulska kruna, knjiga 1. i knjiga 2, Sve izneseno dokazuje da je brijunska radionica pored Pula, 2008. poticaja i izravnih rezultata stručnih aktivnosti imala MAVAR, ZOFIA; GOLDSTEIN, GORDANA, Konzervatorsko- određenu ulogu u poticanju predstavnika različitih struč- urbanistička studija za Prostorni plan Nacionalnog parka nih disciplina te interesa lokalnih vlasti i zainteresiranih Brioni i pripadajućeg dijela obalnog pojasa. Republički za- pojedinaca za unaprjeđenje suradnje pri stručnoj obradi, vod za zaštitu spomenika kulture Republike Hrvatske, aktivnoj zaštiti i uređenju fortifikacija. Zagreb, 1986. Na kraju, potrebno je istaknuti da dokumentacija nastala MAVAR, ZOFIA; BOŽIĆ-GOLDSTEIN, GORDANA, Kon- u tijeku petnaestogodišnjeg održavanja Radionice, osim zervatorska studija Izmjene i dopune Prostornoga plana praktičnog značenja navedenih stručnih i znanstvenih re- Nacionalnog parka Brijuni, Zagreb, 1998. zultata, nedvojbeno ima i znatnu ekonomsku vrijednost s MAVAR, ZOFIA (ur.), Mali Brijun 2001. i 2002., Bilten obzirom na tržišne cijene izrade dokumentacije i provedbe Međunarodnih ljetnih radionica arhitekture, sv. 2, Zagreb, ekspertiza. 2003. Iako su se organizacija, program i vodstvo Radionice od MAVAR, ZOFIA (ur.), Mali Brijun 2003. i 2004., Bilten 2001. najvećim dijelom provodili u sklopu redovite dje- Međunarodnih ljetnih radionica arhitekture, sv. 5, Zagreb, latnosti UZKB MK, uz usku stručnu suradnju s Pododsje- 2006. 27-40. i 48-52. kom za zaštitu kulturne baštine JUNP Brijuni, s vremenom MAVAR, ZOFIA (ur.), Konavle 2004., Bilten Međunarodnih je rad Radionice znatno otežan i usporen zbog niza već ljetnih radionica arhitekture, sv. 6, Zagreb, 2009. 40-43. spomenutih poteškoća organizacijske i financijske naravi. Stoga se pokazalo nužnim organizaciju i financijsku kon- MAVAR, ZOFIA, Tvrđava Pula – Fort Verudela, Katalog strukciju zatvarati pronalaženjem i drugih rješenja te izvora austrougarskih fortifikacija, sv. 1., Zagreb, 2007. financiranja. Zasad za organizaciju i aktivnosti Radionice MAVAR, ZOFIA, Tvrđava Pula – Grupa Barbariga, Katalog brine NP Brijuni sve dok se obrađuje područje od njihova austrougarskih fortifikacija, sv. 2., Zagreb, 2009. interesa, a opstanak Međunarodne radionice arhitekture for- MOHOROVIČIĆ, ANDRE, Prilog analizi vrednovanja povije- tifikacija s programom stručnih i znanstvenih istraživanja snih urbanih cjelina i objekata arhitekture u okviru rada na te izrade koncepcija primjerene uporabe austrougarskih zaštiti spomenika kulture u SR Hrvatskoj, 1978. fortifikacija u Hrvatskoj ovisi ponajviše o odlukama Mi- PIPLOVIĆ, STANKO, Fortifikacijski sustav Pule iz 19. st. nistarstva kulture. – potreba detaljnijeg istraživanja i zaštite, Godišnjak za- štite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, 1988/1989., LITERATURA 187-201. BAJIĆ, NATAŠA, (ur.), Hrvatske obalne utvrde u 19. i 20. PUHMAJER, PETAR, Tvrđava Pula – Fort San Giorgio, stoljeću, Split, 1993. Katalog austrougarskih fortifikacija, sv. 3., Zagreb, 2011. BRZOSKWINIA, WALDEMAR; CZECH, PIOTR, Fortyfi- REGAN, KREŠIMIR; KANIŠKI, TOMISLAV, Hrvatski povi- kacje stałe Twierdzy Pula – bazy austro-wegierskiej jesni atlas, Zagreb, 2003. floty wojennej. Przeglad problematyki. Cześć I. Teka ko- WIELGUS, KRZYSZTOF, Studium i program ochrony misji Urbanistyki i Architektury O/PAN w Krakowie, Tom Twierdzy Przemyśl, Fortifikacja, t. VI, Warszawa, 1999., XXXIV, 2002., 153-169. 41-59. BRZOSKWINIA, WALDEMAR; CZECH, PIOTR, Fortyfi- WIELGUS, KRZYSZTOF, Analiza povijesnih sadržaja, vri- kacje stałe Twierdzy Pula – bazy austro-wegierskiej floty jednosti i mogućnosti namjene obalne utvrde Brioni wojennej. Przeglad problematyki. Cześć II. Teka komisji Minor, Mali Brijun 2001. i 2002, Bilten Međunarodnih Urbanistyki i Architektury O/PAN w Krakowie, Tom XXXV, ljetnih radionica arhitekture, sv. 2, Zagreb, 2003., 68-81. 2003., 169-182. OSTALO 3LHD, Baljansko priobalje – Prostorno programska studija 24 Stručnjaci s Arhitektonskog fakulteta Tehničkog sveučilišta u razvoja, Zagreb Krakowu (napose suradnik na Radionici i znanstveni konzultant dr. sc. Bilteni Međunarodnih ljetnih radionica arhitekture; sv. 7 – 9. Krzysztof Wielgus), predložili su projekt čija bi svrha, uz ostalo, bila nači- niti zajednički prijedlog za upis značajnih fortifikacija s cijeloga područja (2011., 2012., 2015.), Zagreb, Ministarstvo kulture – nekadašnje Austro-Ugarske na Listu svjetske baštine. Nažalost, u nas ta Uprava za zaštitu kulturne baštine, Zagreb, Runjaninova 2 inicijativa nije ni razmotrena. Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija – rezultati i iskustva 201

Cultural Itineraries in South-eastern Europe – Croatian Cultu- kulture – Uprava za zaštitu kulturne baštine, Odjel za ral Heritage Inventory, materijali za međunarodni projekt prostorno planske mjere zaštite, Zagreb 2000. i tematski skup-radionicu ICOMOS-a održane u Sofiji go- Zakon o sustavu državne uprave (pročišćeni tekst) NN dine 2000. izrađeni pod vodstvom autorice. Ministarstvo 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 od 13. 11. 2016.

Summary

INTERNATIONAL FORTIFICATION ARCHITECTURE WORKSHOP – RESULTS AND EXPERIENCES Numerous examples of military architecture in Croatia from almost of the ICOMOS Croatian Committee, took over the organisation of all historical periods confirm its strategic importance in Europe, the Workshop. Depending on the priority and needs of planned which has inevitably affected the destiny, design, development, activities, experts and students of national and foreign faculties and layout of its territory. In this context especially important are of technical, science and humanist orientation, and often also in- fortification structures erected during the Modern period, in the dividuals, have been invited to cooperate, along with the staff course of the 19th century until the First World War. The impressive of conservation, restoration and other institutions, mostly local corpus of European fortifications from that period includes the enthusiasts. relatively well preserved, prominent example of coastal fortifica- Simultaneously with the initiated study of fortifications of the Brijuni tion – the defence system of the fort Pula, former major Austrian Group, another ongoing project is compiling the register of forts in maritime war port. However, for a long period of time most of the the area of the belt fortress Pula, which includes the identification facilities of this system remained inaccessible due to their func- of their types, original purpose and aspects of use. In this historical tion as special purpose areas, which partly explains the absence complex, research and detailed analyses are also carried out on of studies related to this specific part of Croatian cultural heritage. selected facilities or areas (accompanied by notes and detailed Today, after the demilitarization of military areas, this represents a photo documentation) for the purpose of valorisation of both the serious obstacle in the process of rehabilitation and integral pro- facilities and the fortification landscape. In addition, detailed archi- tection of inherited values of historic military architecture, while tectural documentation is drawn and proposals for potential future such unique buildings and their systems appear mostly desolated uses are considered. Activities are conducted in multidisciplinary and in decay due to lack of local initiatives. Inspired by positive and interdisciplinary way; the entire programme is complemented experiences and practice of other European countries, the idea of by field and seminar lectures and study trips, while the Workshop saving and systematically studying Austro-Hungarian fortifications educational programme was complemented by two professional is gradually evolving, aimed at compiling databases and techni- and scientific conferences. The results of activities realized in the cal documentation for their preservation, revalorisation as well as course of the Workshop, with accompanying illustrative material, restoration and suitable adaptation to contemporary purposes. are exhibited every year on the Brijuni islands and in Pula, and also In that respect, the author considers the possibility of organising occasionally upon invitation by faculties or institutions active in the an international fortification architecture workshop which would field of cultural activities (a total of thirty-nine presentations have facilitate not only systematic study of fortification architecture from been organised since 2002). Information on completed tasks was the aforesaid period, but also enable the exchange of experience presented at professional conferences and through various lectures with foreign experts. Particularly important is the educational as- in Croatia and abroad, as well as summarized in professional bilin- pect of this workshop, which would allow for additional, but often gual bulletins of the Workshop published by the Ministry of Culture also basic training of professional staff of the most diverse profiles, (seven have been published so far, two are in preparation), while which we are notoriously lacking. Finally, the Workshop project, some fortresses have been presented in multilingual catalogues encouraged and supported by the Brijuni National Park Adminis- (three published so far). The entire programme, which reflects fif- tration, was conceived in 1998 parallel to the drafting of the Brijuni teen years of continuous activity, was accomplished thanks to the Development and Revitalization Programme of the Government financial resources from the regular activity of the Ministry of Cul- of the Republic of Croatia, aimed at creating the conditions for ture of the Republic of Croatia, financial and logistical assistance of potential investments. The Workshop on the Brijuni islands started the Brijuni National Park, interested beneficiaries of the fortresses, only in 2001 as a part of the previously initiated topic Professional the support of various sponsors, especially faculties, and voluntary and scientific research and development of the concept of suitable use hard work of the participants (from eight Croatian and ten foreign of Austro-Hungarian fortifications realized within the programme faculties and a dozen participants from Croatian institutions). Their of the Department of spatial planning protection measures of the fifteen-year work has resulted in impressive photo, technical and Directorate for the Protection of Cultural Heritage of the Ministry other documentation, particularly in inventive proposals of possible of Culture of the Republic of Croatia. Precisely that Ministry, in co- adaptations of fortresses and demilitarized areas of the fortification operation with the National Park Brijuni and under the auspices landscape. 202 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

By participating in the Workshop, many of the participants (of a in some individuals manifested as lack of readiness for teamwork total of 340), became interested in fortifications and the historical and cooperativeness. values in our environment in general. Moreover, the Workshop The project had a direct impact on updating the existing, very mod- proved to be an extraordinary opportunity for acquiring practi- est databases of Modern Period Austro-Hungarian fortifications, and cal knowledge, especially for those participants whose vocational contributed to intensifying the activities of their documentation and education is based primarily on theoretical knowledge, which assessment, and ultimately reflected on the procedure of legal protec- is absolutely inadequate for the needs of specific activities in tion of some endangered structures, defensive groups and wider spe- the field of protection of architectural heritage burdened with cific areas of fortification landscape. Public attention was drawn to the chronic problems and requirements and challenges of the pre- situation and the need for urgent valorisation of fortifications, with the sent times. The role and contribution of cooperation with experts intent to encourage the cooperation of their curators and beneficiaries from other European countries was especially highlighted, which, with experts, especially the local community, competent institutions as among other things, has contributed to developing methods of well as individuals interested in their preservation and reconstruction. educational and scientific activities and remediation methods, Despite positive results, the realisation of the defined programme of giving the leaders of working groups the opportunity to check activities of the Workshop has been considerably hindered over the their own pedagogical methods and professional criteria. In that past years due to a number of organizational and financial difficulties, respect shortcomings of our educational system were noticed, while the continuation of its professional and scientific programme among other things fostering the individual approach to work, depends on the decisions of the line ministry. 203

Mirela Hrovatin Provedba Konvencije za zaštitu nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj Osvrt na UNESCO-ovu radionicu

Mirela Hrovatin Ministarstvo kulture RH Uprava za zaštitu kulturne baštine RH - 10 000 Zagreb, Runjaninova 2

UNESCO-ova radionica Provedba Konvencije za zaštitu nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj održana je u Za- grebu u Muzeju Mimara te u Lepoglavi od 20. do 24. rujna 2016. godine u organizaciji UNESCO-ovog Centra za nematerijalnu kulturnu baštinu JI Europe, Sofija, Bugarska i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Radionicu je vodila UNESCO-ova trenerica za nematerijalnu baštinu Panayiota Adrianopoulou iz Grčke, uz nazoč- nost predstavnice UNESCO-ovog Centra Iliyane Rousseve iz Bugarske. Na radionici su sudjelovali uglavnom etnolozi – konzervatori iz cijele Hrvatske, ali i stručnjaci koji se bave nematerijalnom baštinom iz konzervatorskih odjela 1 Otvaranje UNESCO-ove radionice u Muzeju Mimara (foto: M. Kuhar) u Osijeku, Slavonskom Brodu, Požegi, Varaždinu, Krapini, Opening of the UNESCO Workshop in the Mimara Museum (photo: M. Bjelovaru, Zadru, Splitu, Zagrebu, stručnjaci iz Gradskog Kuhar) zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu te profesori etnolozi s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Sveučilišta u Zadru, kustosi etnolozi iz muzeja u Zagre- bu, Splitu, Dubrovniku te etnolozi članovi Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu. Dodatno su na radionici sudjelovali i predstavnici različitih udruga građana, dru- štava i drugih organizacija iz Hrvatske koje su aktivne na očuvanju nematerijalne kulturne baštine, čime je ispunjen jedan od ciljeva Konvencije iz 2003. godine koji nalaže da se u očuvanje baštine na svim razinama uključuju i nositelji kao i lokalna zajednica. Prva tri dana radionice sastojala su se od kratkih izlaga- 2 Sudionici UNESCO-ove radionice u Muzeju Mimari, Zagreb nja sudionika, a potom i diskusija na različite teme vezane Participants of the UNESCO workshop in the Mimara Museum, Zagreb uz provedbu Konvencije u Hrvatskoj. Teme su obuhvaća- le osvrt na Konvenciju i nacionalnu legislativu vezanu uz nematerijalnu baštinu, njezino definiranje i kategorizaciju razvoj pojedinih krajeva, problematiku prijenosa znanja te popisivanje, zatim različite mogućnosti očuvanja nema- na mlađe generacije, intelektualna i autorska prava vezana terijalne baštine na stručnoj i lokalnoj razini, poboljšanje uz tradicijske proizvode i izvedbe i drugo. umrežavanja stručnjaka i udruga građana, podizanje svi- U okviru radionice organizirano je i stručno putovanje jesti o vrijednosti nematerijalne baštine za budućnost i u Lepoglavu gdje je također održan dio izlaganja vezan uz 204 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015

4 Članice KUD-a Lipa, Slavetić-Jastrebarsko, predstavile su u Mimari tradicijski nakit od tamnih perlica „koladre“ Members of the cultural association „Lipa“, Slavetić-Jastrebarsko, presented in Mimara the traditional jewelry „koladre“ made of dark pearls

taj kraj, a posebno uz nematerijalno kulturno dobro – le- poglavsku čipku, čime je teorijski dio radionice nadopunjen primjerima iz prakse. U Lepoglavi je istaknuta uključenost više različitih sektora u očuvanje tradicijske baštine (kultura, turizam, gospodarstvo), zatim su predstavljeni različiti projekti očuvanja koje provode nositelji i udruge (radionice, škole izrade čipke, zaštita tradicijskih proizvoda kao inte- lektualnog vlasništva, tržišni plasman proizvoda, promocija baštine), uz podršku lokalnih i državnih vlasti (potpora projektima, osiguranje izložbenih prostora, poticanje me- đunarodne suradnje i dr.). Lepoglava je kao destinacija odabrana i zbog zadane teme Dana EU baštine Baština i zajednice u koje je bila uklopljena UNESCO-ova radionica. Nakon svih rasprava koje su pridonijele razmjeni mišlje- nja između različitih dionika na očuvanju nematerijalne 3 Sudionici UNESCO-ove radionice u Lepoglavi na prezentaciji izrade licitara (foto: M. Hrovatin) kulturne baštine u Hrvatskoj, doneseni su okvirni zaključci Participants of the UNESCO Workshop in Lepoglava at the o načinima kako unaprijediti očuvanje nematerijalne bašti- presentation of traditional gingerbread making (photo: M. Hrovatin) ne te o potrebi provođenja daljnjih sličnih radionica. 205

Dušan Strgar, Ana Mlinar Radionica tradicijskih znanja potrebnih za obnovu graditeljske baštine Lukavec Stari grad Lukavec – Velika Gorica

Dušan Strgar Ana Mlinar Zavod za varstvo kulturne dedišćine Slovenije Konzervatorski odjel u Zagrebu Območna enota Novo mesto Ministarstvo kulture RH SI – 8 000 Novo mesto, Skalickega ulica 1 HR – 10 000 Zagreb, Mesnička 49

U okviru obilježavanja Dana europske baštine održana je u Starom gradu Lukavcu 17. listopada 2016. godine radionica tradicijskih znanja potrebnih za obnovu graditeljske baštine na kojoj je bila prezentirana proizvodnja šindre, izrada pokrova od slame kao i tehnologija izrade živog va- pna1. Osim demonstracije tradicijskih znanja, u prostoru Staroga grada postavljena je i izložba starih fotografija na kojima je bilo vidljivo da su tradicijski pokrovi od daščica i slame korišteni u Turopolju sve do sredine dvadesetoga stoljeća.2 Uz pet vrsnih majstora koji su demonstrirali svoja umije- ća proizvodnje materijala potrebnog za obnovu tradicijskih zgrada, na radionici je sudjelovao i velik broj polaznika. Više od 150 promatrača s interesom je promatralo vješte majstore i njihove stare zanate. Moramo naglasiti važnost nazočnosti učenika dvaju razreda Srednje građevinske škole iz Zagreba te konzervatora i djelatnika kulturnih ustanova iz Velike Gorice i Zagreba. Velik broj zainteresiranih govori o važnosti i potrebi održavanja takvih radionica, ponajprije za djelatnike iz konzervatorske struke.

1 Radionica je kontinuirani nastavak radionica održanih uz Stručne 1 Prezentacija skidanja „makljom“ ili „rezivnikom“ suvišne biljne mase. simpozije etnologa konzervatora Slovenije i Hrvatske (SEK) u Nacional- Anton Štimac i sin Borivoj, nastavljači tradicije izrade i pokrivanja nom parku Paklenica (2001.). Demonstraciju izrade pokrova od šindre krovišta šindrom u Gorskom kotaru. (foto: G. Jerabek) izveli su Josip Krizmanić (prethodnik današnje tvrtke „Etnošindra“ iz Presentation of removal of excess plant mass by "maklja" or "rezivnik". Saborskog) te Franci Barbič (slamopokrivač iz Slovenije). Na SEK-u odr- Anton Štimac and his son Borivoj continue the tradition of shingle žanom u Brežicama (2003.) stručni skup je bio posvećen drvu i majsto- roofing in Gorski kotar. (photo: G. Jerabek) rima vezanim za rad s tim materijalom i njegovom zaštitom, a stručna ekskurzija u Artiče imala je za cilj pokazati slamnate pokrove na četirima zgradama. Radionica izrade šindre (tri proizvođača) održana je 2013. kod obitelji Kuhar nedaleko Jastrebarskog. O ulozi prirodnih materijala u obnovi kulturne bašti- 2 Organizaciju i koncepciju radionice osmislile su Ana Mlinar iz Kon- ne, umijećima izrade šindre i vapna koja su zaštićena kao zervatorskog odjela u Zagrebu te Vesna Župetić iz Odjela za društvene djelatnosti Grada Velika Gorica, a na realizaciji su surađivale i djelatnice kulturno dobro Republike Hrvatske, kratko predavanje Muzeja Turopolja, Velika Gorica, Margareta Biškupić Čurla i Dada Modrić. održala je konzervatorica iz Konzervatorskog odjela u Za- Financijski su je podržali Zagrebačka županija, Grad Velika Gorica i Mini- starstvo kulture RH. grebu Ana Mlinar, a o važnosti revitalizacije tradicijskih 206 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

3 Polaznici radionice pažljivo prate gašenje vapna koje im prezentiraju vapnari Tomislav i Matija Brkić iz Grduna. (foto: G. Jerabek) Workshop participants carefully observe the production of slaked lime presented by masters Tomislav and Matija Brkić from Grdun. (photo: G. Jerabek)

zdravlja i toplinske izolacije, prezentirali su Janez Golnar i 2 Polaganje snopića slame na krovnu konstrukciju. Majstor Janez Golnar pričvršćuje ih vrbovim prućem i poravnava s donjim rubom Primož Marchel iz Sv. Jurja ob Ščavnici kod Maribora (sl. 2). daske. (foto: G. Jerabek) Krovci, odnosno slamopokrivači zorno su pokazali kako se Laying straw bundles on the roof truss. Master Janez Golnar fixes priprema ražena slama u snopiće, koje veličine trebaju biti them with willow wattle and aligns them with the bottom edge of the plank. (photo: G. Jerabek) snopići, način njihovog vezanja na krovnu konstrukciju te na kraju izradu i postavljanje ukrasnih pletenica. Slama kao i šindra su materijali koji štite od geopatoloških zračenja, obrta, proizvodnje prirodnih materijala, oblicima potpore a krovišta dišu pa se u prostoru tavana stvara povoljni- majstorima, prijenosu znanja i vještina te o međunarod- ja mikroklima za duže čuvanje hrane. Važna je i estetska noj suradnji u cilju spašavanja i kvalitetne obnove zgrada komponenta tih materijala koja se prilagođava i skladno govorio je Dušan Strgar, konzervator u Zavodu za varstvo uklapa u svaki krajolik. kulturne dediščine Slovenije, Območna enota Novo me- Proces proizvodnje vapna, od pripreme kamena vapnen- sto. Uz majstore i stručnjake iz Hrvatske na radionici su ca, zidanja peći, žarenja te razlaganja i načina izrade svih derivata koji su potrebni za žbuke, bijeljenje i dezinfekciju sudjelovali i njihovi kolege iz susjedne Slovenije pa je time u graditeljstvu, industriji i poljodjelstvu, za pročišćavanje manifestacija dobila međunarodni karakter. tla i voda, pokazali su Tomislav i Matija Brkić iz Grduna kod Nakon uvodnih izlaganja majstori su redom demonstri- Ozlja (sl. 3). Vapnari su demonstrirali burnu kemijsku reak- rali svoja umijeća. Izradu šimle od crnogorice iz kraja oko ciju dobivanja gašenoga vapna uranjanjem komada pečenog Plitvičkih jezera i Like te način pokrivanja krovova plošnom vapnenca u vodu, a posebnu pozornost je privukla maketa metodom pokazali su majstori koje je predvodio Tomislav peći vapnike koja vjerno predstavlja izgled originalne peći Vučić iz tvrtke „Etnošindra“ iz Kuselja. Izradu šindre ka- za vapno, ispletene od pruća s ispunom od zemlje i opeke. rakteristične za Gorski kotar i demonstraciju pokrivanja Osim za prezentaciju starih zanata, sudionici su veliko poput nabiranja pokazali su Anton i Borivoj Štimac iz Del- zanimanje pokazali i za alate kakvi su se upotrebljavali i u nica (sl. 1), dok su izradu šindre od hrasta srebrenca koja je prošlosti (sl. 4, 5). Tko je želio saznati nešto više o zanatima korištena u Turopolju, Moslavini i Posavini pokazali Ivan mogao je pročitati iscrpna objašnjenja na izloženim panoi- Miković iz Kravarskog i Josip Božić iz Buševca kod Velike ma ili slobodno postaviti pitanje majstorima, a zainteresi- Gorice. Izrađivači šindre usitnjavali su velike komade bal- rani su mogli i isprobati alate te se okušati u prakticiranju vana, cijepali ih u daščice te potom svaku daščicu pažljivo navedenih umijeća. dorađivali. Na kraju su objasnili način slaganja i redoslijed Nakon završenih prezentacija, provedenog razgovora pričvršćivanja na krovište. sa svim sudionicima te sažimanja elemenata potrebnih za Način pripreme ražene slame te izradu pokrova na stam- revitalizaciju i održanje prezentiranih znanja, sastavljeni su benim objektima, kletima i drugim gospodarskim objek- zaključci s ciljem poboljšanja statusa majstora zanatlija te tima u okolici Maribora i Ptuja, uz obrazloženje s aspekta spašavanja prezentiranih vještina od zamiranja. Zaključeno Radionica tradicijskih znanja potrebnih za obnovu graditeljske baštine Lukavec, Stari grad Lukavec – Velika Gorica 207

5 Pomagala za izradu pokrova od ražene slame: daska s nazubljenim naličjem služi za poravnavanje donjeg ruba snopića, naprava u obliku dvostrukog križa kojom se pritišću snopići, škare za obrezivanje suvišnih vlati nakon završenoga prekrivanja. (foto: G. Jerabek) Rye straw thatching tools: plank with toothed back side used for smoothing the straw bundle ends (leggett), double-cross shaped tool used to press the bundles, shears used for cutting eaves out after final coating. (photo: G. Jerabek)

majstora koji se bave tradicijskom djelatnošću, pa bi se na tome trebalo inzistirati, a potrebno je istražiti i mogućnost dobivanja obrtnice. Također je zaključeno da bi bilo dobro kada bi potražnju 4 Pomagala za proizvodnju šindre: stolarska olovka za obilježavanje, prezentiranih materijala podržavali ekolozi, konzervatori „mjerica“ kojom se određuje širina šindre, „batić“ – drveni čekić i „bat“ i proizvođači hrane, kao i svi čuvari baštine, jer je njiho- – drveni čekić ojačan metalnim prstenovima za udaranje po sjekiri kojom se cijepa komad debla u šindru. Vidljiv je i suvenir pripremljen u va upotreba važna za strategiju održivog razvoja i zdravi obitelji Štimac za sudionike radionice. (foto: G. Jerabek) život. Shingle production tools: carpenter’s pencil, measure ("mjerica") for Na budućim radionicama trebalo bi prezentirati niz zani- defining the shingle width, “batić" – wooden hammer and “bat” – mljivih i za obnovu kulturnih dobara značajnih djelatnosti wooden hammer reinforced with metal rings for striking the axe used to split the bolt into shingles. There is also a souvenir prepared by the kao što je, na primjer, proizvodnja konoplje koja je važna u Štimac family for workshop participants. (photo: G. Jerabek) ekološkoj gradnji za završni sloj krovišta gdje se stavlja na hrbat slamnatog pokrova. Jedna od tema buduće radionice svakako je glina – značajan materijal od kojeg se mogu pro- je da je potrebno radionice održavati kontinuirano i da izvoditi opeke na vlastitom gospodarstvu, kao i izrađivati ih treba proširivati novim znanjima, uključujući pri tome žbuka dodamo li joj pljevu, zatim priručno klesanje kamena mlade, buduće majstore i inženjere kao i konzervatore koji itd. Radionice se mogu održavati naizmjenično u Hrvatskoj vode obnovu kulturnih dobara. Iako je znanje izrade šindre i Sloveniji, a krajnji cilj je međunarodna suradnja i razmjena i vapna proglašeno kulturnim dobrom RH, majstorima je materijala u slučaju njegova nedostatka prilikom hitnih predloženo da Ministarstvu kulture RH podnesu zamolbu sanacija zgrada. U radionice treba uključiti turističke dje- za ishođenje odobrenja za rad na obnovi kulturnih doba- latnike, obitelji koje se bave seoskim turizmom, predstav- ra. Konzervatori bi morali pri odabiru majstora za obnovu nike lokalnih vlasti kao i djelatnike u kulturi po pojedinim kulturnih dobara birati isključivo kvalitetne majstore koji općinama i županijama. Svakako je potrebno angažirati i imaju dopuštenje za rad na kulturnim dobrima. medije kako bi se na taj način informirala i senzibilizirala Pri Hrvatskoj obrtničkoj komori dodjeljuje se priznanje javnost za vrijednost naše kulturne baštine kao i potrebu „zlatne ruke“, ali do danas to priznanje nije dobio nitko od njenog očuvanja. 208 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016 209

Biserka Dumbović Bilušić, Franko Ćorić, Anuška Deranja Crnokić Panel-diskusija / Kulturni krajolik – nekad, danas, sutra Muzej Mimara, 13. listopada 2017.

Biserka Dumbović Bilušić Ministarstvo kulture RH Konzervatorski odjel u Rijeci HR – 51 000 Rijeka, Užarska 26 Anuška Deranja Crnokić Franko Ćorić Ministarstvo kulture RH Odsjek za povijest umjetnosti Uprava za zaštitu kulturne baštine Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu HR -10 000 Zagreb, Runjaninova 2 HR – 10 000 Zagreb, I. Lučića 3

U sklopu najrasprostranjenije participativne kulturne pravodobno prepoznavanje vrijednosti kulturnih krajolika manifestacije europskog kontinenta Dana europske baštine i njihovo uključivanje u strategije i programe razvoja razli- 2017. godine, održane pod zajedničkom temom Baština i čitih sektora i u sustav prostorno-planske dokumentacije. priroda: krajolik mogućnosti, svojim bogatim programom Diskusija o problemima na koje se nailazi u procesu do- sudjelovala je i Republika Hrvatska. Sveobuhvatna tema nošenja pravne zaštite te kasnije u provođenju mjera zaštite usmjerena na usku povezanost prirodne i kulturne baštine kulturnih krajolika, kojih danas imamo 12 upisanih u Regi- na najbolji se način prezentira kategorijom kulturnog kra- star kulturnih dobara RH1, rasvijetlila je potrebu relaksacije jolika o kojem se raspravljalo na Panel-diskusiji / Kulturni pravne norme u sljedećem razdoblju, a vezanu za utvrđiva- krajolik – nekad, danas, sutra održanoj 13. listopada 2017., nje obuhvata i popisivanja svih katastarskih čestica. u zagrebačkom Muzeju Mimara, u organizaciji Uprave za Osim kulturnih krajolika koji su dosad upisani u Regi- zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, a na kojoj star kulturnih dobara, u Hrvatskoj postoje brojna područja su sudjelovali Anuška Deranja Crnokić, Biserka Dumbović koje svjedoče o povijesnom kontinuitetu međudjelovanja Bilušić, Franko Ćorić i Ines Jelavić Livaković. čovjeka i prirode, te imaju svojstva kulturne baštine. Nave- Panel-diskusija organizirana je s namjerom podizanja dena područja, kao što su primjerice fortifikacijski krajolik svijesti o važnosti kulturnog krajolika kao vrste kulturne Velikog i Malog Stona s poljem, solanama i tradicionalnim baštine koja je ujedno i jedan od važnih čimbenika prostor- uzgojem školjki, krajolici pučinskih otoka (Lastovo, Su- nog identiteta na svim razinama, od lokalne, nacionalne do sak..), mnogi ruralni krajolici priobalja i panonske nizine međunarodne. No utjecaji suvremenog razvoja izazivaju te niz ostalih, zahtijevaju izradu dokumentacije, sustavno promjene koje često uzrokuju degradaciju obilježja i vrijed- vrjednovanje te uključivanje u razvojne programe koji će nosti krajolika pa je stoga važno usmjeriti stručne službe na omogućiti zaštitu njihovih obilježja u okviru održivog razvoja. Zakonska zaštita ne znači onemogućavanje razvoja, već naprotiv upućivanje na razvoj koji će se temeljiti na prepoznatim vrijednostima krajolika.

1 Poljoprivredni krajolik – zapadna padina ulice Donji Brezinš- čak, Zagreb (Z-1532), Kulturni krajolik otoka Daksa, Dubrovnik (Z- 2465), Arhitektonsko-pejzažni kompleks fortifikacijskog sustava Paravia-Barbariga, Vodnjan (Z-2591), Kulturni krajolik Starograd- sko polje, Hvar, Stari Grad (Z-3827), Kulturno-povijesni krajolik Jankovac, Slatinski Drenovac (Z-4090), Kultivirani krajolik na po- dručju dvoraca Bela I i Bela II, Bela (Z-4433), Kultivirani krajolik Bucavac, Primošten (Z-5379), Kulturni krajolik otočja Palagruža, Komiža (Z-5938), Kulturni krajolik otočja Brijuni, Fažana (Z-5983), 1 Sudionici panel-diskusije / Kulturni krajolik – nekad, danas, sutra Kulturni krajolik poluotoka Marjana, Split (Z-6401), Kulturni kra- Panel discussion participants / Cultural Landscape – Once, Today, jolik otočića Stipanska, Šolta (P-5118), Asocijativni krajolik Golog Tomorrow otoka, Rab (P-5355). 210 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

2 Krajolik rijeke Une kod Hrvatske Kostajnice (foto: G. Jerabek) 3 Urbani krajolik Zagreba (foto: G. Jerabek) Landscape of the river Una near Hrvatska Kostajnica (photo: G. Jerabek) Urban landscape of Zagreb (photo: G. Jerabek)

OSNIVANJE TIJELA I ZAKONSKE OSNOVE ZA ZAŠTITU KULTURNOGA KRAJOLIKA Osim kulturnih krajolika koji imaju vrijednosti nacionalnog značaja, zaštitu zaslužuju i ostali krajolici (kulturni i prirodni) regionalnog i lokalnog značaja, važni za identitet prostora i lokalne zajednice. Na to upućuje niz svjetskih i europskih konvencija koje je potpisala Republika Hrvatska. Međunarodne konvencije i strategije koje (između ostalog) promiču zaštitu krajolika su: UNESCO-ova Konvencija o zaštiti svjetske baštine, Sveeuropska strategija zaštite biološ-

ke i krajolične raznolikosti (1996.), Konvencije o europskim 4 Ruralni krajolik Kalničkog prigorja (foto: G. Jerabek) krajobrazima (2002.) te Mediteranski akcijski plan (2005.). Rural landscape of Kalničko prigorje (photo: G. Jerabek) Ovi međunarodni dokumenti obvezuju Hrvatsku da iden- tificira vlastite krajolike, analizira njihove značajke i zaštiti najvrjednije primjerke. Krajolik se u Hrvatskoj štiti kroz pet zakona i jedan pra- ministarstava i njihovih nadležnosti do danas nije utvrđeno vilnik, a to su: Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim koje je ministarstvo nadležno za provođenje konvencije. krajobrazima, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Sektorski pristup zaštiti krajolika u Hrvatskoj zbog ne- Zakon o zaštiti prirode, Zakon o prostornom uređenju, Zakon usklađenosti oko tumačenja i značenja pojmova krajolik i o zaštiti okoliša i Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartograf- krajobraz potrebno je nadići osnivanjem tijela nadležnog za skih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu pitanja krajolika. Po uzoru na pojedine europske zemlje koje elaborata prostornih planova. Prema Pravilniku o obliku, sa- također nemaju zasebno ministarstvo zaduženo za krajolik, držaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike već imaju Nacionalna povjerenstva koja uključuju predstavni- Hrvatske kulturni krajolici izdvojeni su u posebnu grupu i ke s ovlastima iz različitih resora čiji se zakonski akti odnose podijeljeni u dvije podgrupe: kulturni krajolik/krajobraz na krajolik. To su u pravilu predstavnici ministarstava pro- i povijesni krajolik koji uključuje memorijalna područja, stornog uređenja, zaštite okoliša, zaštite prirode i kulturne međutim perivoji, vrtovi, parkovi i ostale vrste pejzažne baštine, poljoprivrede, šumarstva i mora. U međuresorno arhitekture nisu prepoznati kao kategorija UNESCO-ova Nacionalno povjerenstvo ulaze i istaknuti stručnjaci za pi- namjerno oblikovanoga krajolika, već su uključeni u povi- tanja krajolika, odnosno predstavnici akademske zajednice. jesne cjeline ili pod zaštitu prirode. Krajolik kao složeni prostorni sustav sastavljen od prirod- Republika Hrvatska je 2000. godine potpisala Konvenciju nih i antropogenih sastavnica zahtijeva multidisciplinarni o europskim krajobrazima, 2002. godine je i donijela Zakon o pristup u izradi smjernica i standarda za očuvanje obilježja potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN 12/2 krajolika te za izradu Nacionalne strategije zaštite krajolika i 11/4), a za njegovo je provođenje određeno Ministarstvo temeljene na ujednačenoj metodologiji kao ključnog predu- prostornog uređenja. Međutim, zbog kasnijeg preustroja vjeta za upravljanje promjenama u krajoliku. 211

Gordana Jerabek O Nagradi „Vicko Andrić“ za zaštitu spomenika kulture

Gordana Jerabek Ministarstvo kulture RH Uprava za zaštitu kulturne baštine HR – 10 000 Zagreb, Runjaninova 2

NAGRADA SLOBODNE DALMACIJE „VICKO ANDRIĆ“ ZA ZAŠTITU SPOMENIKA KULTURE Nagrada „Vicko Andrić“ utemeljena je u krilu splitskog dnevnika Slobodna Dalmacija 1993. godine s nakanom da se svakog 30. lipnja dodjeljuje priznanje najistaknutijim pojedincima, timovima ili institucijama na području zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj. Uskoro je 30. lipanj služ- beno postao Dan zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj u spomen na datum dekreta Carsko-kraljevske komisije za spomenike u Beču o imenovanju Vicka Andrića prvim konzervatorom za zadarski i splitski okrug (sl. 1, 2). U početku je splitski dnevnik Slobodna Dalmacija u suradnji s Ministar- stvom kulture RH dodjeljivao dvije godišnje nagrade: za najznačajnije ostvarenje na području zaštite graditeljskoga naslijeđa te slikarstva i skulpture. Godine 2002. uvodi se i nagrada za životno djelo za dostignuća na očuvanju kulturne baštine u Hrvatskoj. U žiriju su sudjelovali istaknuti stručnjaci poput Joška Belamarića, Miljenka Domijana, Hr- voja Giaconija, Vladimira Markovića, Ferdinanda Medera, Radoslava Tomića i Tatjane Mušnjak. Laureati su nagrađe- ni brončanom plaketom „Vicko Andrić“ s motivom nacrta Dioklecijanova akvedukta iz 1854. i faksimilom Andrićeva potpisa. U tablici 1 donosimo popis nagrađenih dobitnika u razdoblju od 1993. do 2003. godine.

1 Nepoznati slikar, Portret Vicka Andrića, oko 1820. godine, Konzervatorski odjel u Splitu (foto: Ž. Bačić) Unknown painter, portrait of Vicko Andrić around 1820, in the Conservation Department in Split (photo: Ž. Bačić) 212 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Tablica 1 Popis dobitnika Nagrade „Vicko Andrić“ od 1993. do 2003. godine Table 1 List of winners of the "Vicko Andrić" Award from 1993 to 2003

Nagrada Za za životno Godišnja nagrada godinu djelo 1993. Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Zadra – za obnovu crkve sv. Ambroza u Ninu; Restauratorski zavod Hrvatske i Zavod za restauriranje umjetnina iz Zagreba – za zaštitne radove na spomeničkoj baštini isusovaca 1994. Radoslav Bužančić, konzervator Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu; Egon Lokošek i Damir Čorko – za obnovu kasnobaroknog zvonika župne crkve u Sutivanu na Braču 1995. Davor Domančić, konzervator Državne 2 Dekret o imenovanju Vicka Andrića konzervatorom 30. lipnja 1854. u uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine Beču, Konzervatorski odjel u Splitu (foto: Ž. Bačić) iz Splita – za ukupan doprinos očuvanju Decree on Vicko Andrić's appointment as conservator on 30 June 1854 spomenika kulture u Dalmaciji in Vienna, in the Conservation Department in Split (photo: Ž. Bačić) 1996. Prof. Božidar Vilhar, umirovljeni konzervator Arheološkog muzeja u Zadru – za cjelokupan opus na očuvanju hrvatske kulturne baštine, posebno škrinje sv. Šimuna u Zadru Desetljeće nakon njezine inauguracije, prepoznata je na- 1997. Stručna skupina Šibenske biskupije i cionalna vrijednost nagrade te se Odlukom Vlade1 podiže Konzervatorskog odjela u Šibeniku na čelu s Miljenkom Domijanom, ing. Davorom na državnu razinu, a formiranje i rad Odbora za dodjelu Uglešićem, konzervatorima Josipom Nagrade „Vicko Andrić“ kao i samu svečanost dodjele u Za- Ćuzelom i Miroslavom Škugorom – za grebu od 2005. godine preuzima i organizira Ministarstvo obnovu kupole katedrale sv. Jakova u Šibeniku 1998. Stručna ekipa Hrvatskog restauratorskog kulture RH. Od 2010. godine svečanost dodjele nagrade zavoda iz Zagreba pod vodstvom Ivana Srše, organizira se u mjesecu rujnu u sklopu obilježavanja Dana Emila Pohla i Teodore Kučinac – restauracija europske baštine. kapele sv. Jelene u Šenkovcu 1999. Stručna ekipa Središnjeg laboratorija za konzervaciju i restauraciju Hrvatskog državnog O NAGRADI „VICKO ANDRIĆ“ arhiva u Zagrebu na čelu s voditeljicom Nagradu „Vicko Andrić“ dodjeljuje Republika Hrvatska Tatjanom Mušnjak za konzervatorsko- za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine restauratorske radove na 321 ispravi na pergameni iz Kaptolskog arhiva u Trogiru u Hrvatskoj i to za postignuća u: konzervatorsko-restaurator- 2000. Ivan Matejčić, pročelnik Konzervatorskog skim radovima na očuvanju kulturne baštine; istraživanju i ureda u Puli – za konzervatorska istraživanja dokumentiranju kulturnih dobara; razvoju konzervatorske i i prezentaciju karolinškog sloja arhitekture i umjetnosti 8. i 9. stoljeća u Istri konzervatorsko-restauratorske struke i unapređenju sustava 2001. Miljenko Domijan, glavni konzervator zaštite kulturne baštine; očuvanju i obogaćenju ukupnog fun- Hrvatske – za višegodišnje djelovanje dusa kulturne baštine Republike Hrvatske. na obnovi hrvatske spomeničke baštine, Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada, kao nagrada organizaciju konzervatorske službe u Hrvatskoj i priređivanje izložbe hrvatskih umjetnina u za životno djelo, a od 2013. godine i kao nagrada za doprinos Vatikanskim muzejima; lokalnoj zajednici. Godišnja nagrada dodjeljuje se pojedincima Skupna nagrada ekipi Konzervatorskog odjela i pravnim osobama za njihov izvanredan doprinos u zaštiti kul- u Splitu pod vodstvom Joška Belamarića sa suradnicima: Živko Bačić, Radoslav Bužančić, turne baštine koji su ostvarili tijekom protekle godine. Nagrada Zoraida Demori Staničić, Vanja Kovačić za životno djelo dodjeljuje se istaknutim pojedincima koji su svo- i Žana Matulić Bilač za izložbu u Veneciji Umjetničko blago Hrvatske. Trogir 1200-1600 jim izvanrednim doprinosom i radom na zaštiti kulturne baštine Gordana Benić za novinski opus o kulturnoj i obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji rad čini zaokruženu arhitektonskoj baštini Splita i Dalmacije cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Repu- 2002. Ferdinand Nelka Bakliža iz Hrvatskoga restauratorskog blike Hrvatske. Nagrada za doprinos lokalnoj zajednici dodje- Meder zavoda i Stefano Scarpelli iz Firence za izvedbu konzervatorsko-restauratorskih ljuje se pojedincima ili udrugama civilnoga društva za doprinos radova na slici Bartolomea Vivarinija lokalnoj zajednici na očuvanju ili promociji kulturne baštine.2 Bogorodica s djetetom i svecima iz Velog Lošinja Zamišljena je da se dodjeljuje zaljubljenicima i štovateljima 2003. Nagrada nije dodijeljena 1 NN br. 82/2005. 2 http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=36 (21. 11. 2017). O Nagradi „Vicko Andrić“ za zaštitu spomenika kulture 213

kulturne baštine koji svoje slobodne vrijeme, a često i svoja Nagrada „Vicko Andrić“ ustanovljena je kako bi nas pod- financijska sredstva, velikodušno koriste kako bi zaštitili sjetila na najviše dosege u zaštiti i očuvanju kulturne bašti- kulturna dobra od propadanja. Prijedloge za dodjelu Nagrade ne, čime se ujedno odaje priznanje pojedincima za njihov „Vicko Andrić“ mogu podnijeti građani, udruge građana, usta- izvanredan doprinos i visoko vrjednovanim postignućima nove, trgovačka društva, tijela državne vlasti, tijela lokalne i na očuvanju baštine. Iako je popis do danas nagrađenih regionalne samouprave, vjerske zajednice i druge osobe.3 pojedinaca dugačak, svako ime ponaosob zaslužuje osobitu Odluku o dobitnicima Nagrade iz redova predloženih pozornost jer su u svoje djelovanje utkali veliko znanje, kandidata donosi Odbor koji ima devet članova, a imenuje stručnost i trud i time doprinijeli visokim standardima ih Ministarstvo kulture RH iz redova kulturnih i javnih suvremene konzervatorske i restauratorske struke. djelatnika na vrijeme od dvije godine. Nagrada se dodjeljuje u obliku brončane plakete, povelje i u novcu4.

Tablica 2 Popis dobitnika Nagrade „Vicko Andrić“ od 2004. do 2016. godine Table 2 List of winners of the "Vicko Andrić" Award from 2004 to 2016 Nagrada za životno Nagrada za doprinos lokalnoj Za godinu Godišnja nagrada djelo zajednici 2004. Branka Šulc Miljenko Domijan – za projekt obnove katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu 2005. Ferdinand Meder Giuliano Tordi, Antonio Šerbetić, Iskra Karniš, Miljenko Domijan – za projekt obnove Apoksiomena 2006. Stjepan Sršan Vatroslav Frkin – evidentiranje i popisivanje arhivskoga gradiva u franjevačkim samostanima, što je rezultiralo izradom opsežnoga pregleda Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ – SR Hrvatska objavljenog 1984. godine 2007. Đurđica Cvitanović Đuro Šimičić – za restauratorska istraživanja na projektu obnove kulturnih dobara u Vukovaru 2008. Nikola Nino Vranić Jozo Ivanović – za doprinos na izradi stručne podloge za programsko rješenje ARHiNET-a, mrežnog informacijskog sustava za opis, obradu i upravljanje arhivskim gradivom 2009. Bernarda Rundek Nerina Eckhel – za istraživanje, pripremu i realizaciju materijala za Franić projekt Čipkarstvo u Hrvatskoj 2010. Vladimir Marković Drago Miletić i Marija Valjato Fabris – za vođenje konzervatorsko-restauratorskih istraživanja i radova na kapeli sv. Trojstva plemićkog grada Sokolac u Brinju 2011. Nada Grujić Sanja Buble, Vanja Kovačić, Goran Nikšić, Duško Marasović†, Marin Barišić, Ivan Sikavica, Ivana Hodak, Nenad Lešina, Ivka Lipanović, Vinka Marinković, Mladen Matijaca, Duje Ordulj, Frane Oreb, Iva Paduan, Toni Paladin, Malik Palčok, Mate Pavin, Ivana Petković, Tihana Pleština, Frane Prižmić, Željka Radić – za projekt obnove na Peristilu Dioklecijanove palače u Splitu 2012. Miljenko Domijan Odsjek konzervacije-restauracije Umjetničke Akademije u Splitu Zdenka Predrijevac – za organizaciju i realizaciju nekoliko važnih projekata te za uspostavu novih standarda u organizaciji i načinu prezentacije strukovnih, profesionalnih, ali i obrazovno-znanstvenih zadaća 2013. Nenad Cambij Maja Gorijanc Čumbrek i KUD Oštrc Mladen Perušić – za izvrsnost izvedbenog elaborata te vođenje zahtjevne obnove pročelja, kupole i krova Umjetničkog paviljona 2014. Tomislav Marasović Gordana Car, Božidar Škofač Venija Bobnjarić-Vučković i + Posebno priznanje Lana Čačić – za konzervatorsko-restauratorske radove na grobnom Jadranka Njerš Beresford tekstilu iz katedrale sv. Terezije Avilske u Požegi Peirse 2015. Ana Mlinar Vanja Kovačić – za istraživanje, konzervatorski nadzor i prezentaciju Društvo prijatelja samostana sv. Nikole u Trogiru dubrovačke starine 2016. Zorislav Horvat Jasna Jeličić-Radonić – za vođenje konzervatorsko-restauratorskih Ekomuzej „Batana“ istraživanja i radova na crkvi sv. Ivana u Starome Gradu na Hvaru

3 Isto. 4 NN br. 33/2013. 214 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

3 Dr. sc. Ivica Poljičak, državni tajnik Ministarstva kulture RH predaje 4 Fokus interesa dugogodišnjeg djelovanja dr. sc. Zorislava Horvata plaketu i povelju dobitniku Nagrade „Vicko Andrić“ za životno djelo dr. jest gotička arhitektura te srednjovjekovni utvrđeni gradovi sc. Zorislavu Horvatu (foto: Z. Bogdanović) kontinentalne hrvatske. Fotografija prikazuje srednjovjekovnu utvrdu Dr. Sc. Ivica Poljičak, State Secretary in the Ministry of Culture of the Gračanica – Lehowac (foto: R. Ivanušec). Republic of Croatia hands the plaque and charter to dr. sc. Zorislav During the many years of his activity Dr. Sc. Zorislav Horvat was Horvat, winner of the „Vicko Andrić“ Life Achievement Award (photo: focused on Gothic architecture and medieval fortified cities in Z. Bogdanović) continental Croatia. The photograph shows the medieval fort Gračanica – Lehowac (photo: R. Ivanušec).

DOBITNICI NAGRADE „VICKO ANDRIĆ“ ZA 2016. Arhitektonskome odsjeku tadašnjeg Tehničkog fakulteta u GODINU Zagrebu 1962. godine kod prof. Drage Galića. Na sjednici Odbora za dodjelu Nagrade „Vicko Andrić“ Od travnja 1965. do ožujka 1967. godine radio je u Kon- održanoj u lipnju 2017. godine donesene su odluke o do- zervatorskome zavodu u Zagrebu, što je usmjerilo njegove djeli ove Nagrade za 2016. godinu. Nagrada za životno interese prema proučavanju gotičke arhitekture u kontinen- djelo dodijeljena je dr. sc. Zorislavu Horvatu, danas umi- talnome dijelu Hrvatske. Uz redoviti zavodski posao i svoje rovljenom djelatniku Konzervatorskog odjela u Zagrebu, slobodno vrijeme koristio je za obilazak i analizu građevina godišnja nagrada dodijeljena je dr. sc. Jasni Jeličić-Radonić na terenu, pažljivo ih skicirajući, snimajući i bilježeći važne za konzervatorsko-restauratorska istraživanja i radove na pojedinosti. crkvi sv. Ivana u Starome Gradu na Hvaru, a nagrada za Razdoblje od 1967. do kraja 1980-ih provodi radeći godi- doprinos lokalnoj zajednici dodijeljena je Ekomuzeju Ba- nu dana u Amsterdamu u projektnome uredu Oyevaar, Stolle, tana u Rovinju. van Gool, zatim u Arhitektonskome birou „Centar 51“ u Za- O nagradama je odlučio Odbor Nagrade „Vicko Andrić“ u grebu, koji je tada vodio Vjenceslav Richter, da bi se nakon sastavu: mr. sc. Branka Šulc, dr. sc. Žarko Španiček, dr. sc. 1980-ih vratio konzervatorskomu poslu i ponovno zaposlio Tajana Pleše, dr. sc. Darko Komšo, mr. sc. Zoran Wiewegh, u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kul- dr. sc. Tatjana Lolić, dr. sc. Radoslav Bužančić i Ranka Sara- ture, gdje ostaje sve do umirovljenja, do konca 2002. godine. čević Würth, prof., kao članovi Odbora te Davor Trupković, Međutim, odlazak u mirovinu ne znači prekid djelovanja u d. i. a., predsjednik Odbora. struci. Svoj istraživački rad na srednjovjekovnim kulturnim dobrima nastavlja s jednakim entuzijazmom. OBRAZLOŽENJE ZA DODJELU NAGRADE „VICKO Doktorirao je na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu ANDRIĆ“ ZA ŽIVOTNO DJELO DR. SC. ZORISLAVU 1987. godine s temom Analiza stilsko-oblikovnih struktura HORVATU gotike na tlu kontinentalnog dijela Hrvatske, pod mentor- Nagrada „Vicko Andrić“ za životno djelo dodijeljena je stvom dr. Andre Mohorovičića i dr. Borisa Magaša. Diser- dr. sc. Zorislavu Horvatu jer je svojim izvanrednim dopri- tacija je nakon obrane objavljena u dva dijela pod naslovima nosom i radom na zaštiti kulturne baštine obilježio vrijeme Strukture gotičke arhitekture i Katalog gotičkih profilacija. u kojemu je djelovao. Njegov rad čini zaokruženu cjelinu, Tijekom svoga zanimanja za povijest gotičke arhitekture a njegova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike u kontinentalnome dijelu Hrvatske redovito je pisao pa Hrvatske (sl. 3, 4). je od 1967. do danas objavio oko stotinu i trideset struč- Zorislav Horvat rođen je 1937. godine u Petrovgra- nih i znanstvenih članaka u renomiranim znanstvenim du, današnjem Zrenjaninu. Diplomirao je arhitekturu na časopisima. O Nagradi „Vicko Andrić“ za zaštitu spomenika kulture 215

5 Dr. sc. Jasna Jeličić-Radonić prima godišnju nagradu „Vicko Andrić“ za završene konzervatorsko-restauratorske radove na crkvi sv. Ivana u Starome Gradu na Hvaru (foto: Z. Bogdanović) Dr. Sc. Jasna Jeličić-Radonić, receiving the annual „Vicko Andrić“ Award for completed conservation and restoration works on the Church of St. John in Stari Grad on the Island of Hvar (photo: Z. Bogdanović)

Osim objavljene disertacije, autor je još dviju knjiga: Heraldički štitovi gotičke arhitekture kontinentalne Hrvatske objavljene 1996. i Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko- modruške biskupije objavljene 2003. godine. Godine 2014. objavljuje knjigu Burgologija: Srednjovje- kovni utvrđeni gradovi kontinentalne Hrvatske, koju su re- cenzenti dr. sc. Milan Kruhek i dr. sc. Zlatko Karač ocijenili „jedinstvenim djelom uopće u postojećoj hrvatskoj burge- ološkoj problematici“ (M. Kruhek), odnosno „kapitalnim znanstvenim djelom nacionalne važnosti u kojem je autor sintetizirao svoju veliku medijavelističku i arhitektonsku 6 Crkva sv. Ivana u Starome Gradu na Hvaru nakon konzervatorsko- restauratorskih radova s prezentiranim mozaikom ispod posebne erudiciju, ujedinjujući znanja i rezultate iz respektabilnog konstrukcije staklenog poda (foto: Ž. Bačić) cjeloživotnog opusa istraživanja srednjovjekovne fortifi- The Church of St. John in Stari Grad on the Island of Hvar following kacijske arhitekture kontinentalne Hrvatske“ (Z. Karač). conservation and restoration works with presented mosaic under a special glass floor construction (photo: Ž. Bačić) Upravo stoga što se radi o predanoj cjeloživotnoj posvećenosti i akribiji koja je rezultirala tako bogatim opu- som na ovome još uvijek nedovoljno istraženome području naše fortifikacijske baštine, zaokruženim posljednjim sin- završene konzervatorsko-restauratorske radove na crkvi teznim djelom Burgologija: Srednjovjekovni utvrđeni gradovi sv. Ivana u Starome Gradu na Hvaru (sl. 5, 6). kontinentalne Hrvatske, Odbor je smatrao da dr. sc. Zorislav Ranokršćanska crkva sv. Ivana nalazi se na području bo- Horvat s punim pravom zavrjeđuje ovu prestižnu konzer- gatome antičkom baštinom, koja je unatrag nekoliko godina vatorsku nagradu za životno djelo. valorizirana i upisom Starogradskoga polja na UNESCO-ov popis Svjetske baštine. Od godine 1979. Jasna Jeličić-Ra- OBRAZLOŽENJE ZA DODJELU GODIŠNJE NAGRADE donić voditeljica je konzervatorsko-restauratorskih radova „VICKO ANDRIĆ“ ZA RADOVE NA CRKVI SV. IVANA tijekom kojih je istražen dio antičkoga grada i uređena ra- U STAROME GRADU NA HVARU DR. SC. JASNI nokršćanska crkva, koja je iznova posvećena 10. prosinca JELIČIĆ-RADONIĆ 2016. godine te joj je tako vraćena izvorna kultna funkcija. Dobitnica godišnje Nagrade „Vicko Andrić“ je dr. sc. Crkva sv. Ivana izgrađena je sredinom 6. stoljeća na Jasna Jeličić-Radonić, profesorica na Odsjeku za povijest ostatcima crkve iz 5. stoljeća, a paralelno s njom izgrađe- umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, za na je i druga sjeverna crkva nešto većih dimenzija. Tako je 216 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

7 Nagradu za doprinos lokalnoj zajednici primio je gospodin Marino Budicin, dogradonačelnik Rovinja, predsjednik Zajednice Talijana iz Rovinja i jedan od idejnih začetnika Ekomuzeja (foto: Z. Bogdanović) Mr Marino Budicin, Deputy Mayor of the City of Rovinj, President of the Italian Community of Rovinj and one of the conceptual creators of the Eco Museum received the award for contribution to the local community (photo: Z. Bogdanović)

nastao složeni sklop dvojnih ranokršćanskih crkava razli- čitih funkcija. Konzervatorskim i arheološkim istraživanjima otkrivene su brojne preinake ranokršćanskih crkava. U 11. stoljeću crkvene su građevine obnovljene samo u istočnome dijelu, što je u potpunosti sačuvano u crkvi 8 Pogled na dio postava Ekomuzeja u Rovinju sv. Ivana. Tada se unutar apside i lađe crkve prislanjaju View of part of the exhibition of the Eco Museum in Rovinj piloni koji nose novu polukalotu i novi bačvasti svod. U 15. stoljeću crkva se preuređuje u gotičkome stilu i pro- dužuje na izvornu veličinu. U zapadnome dijelu dobiva Ovim vrijednim konzervatorskim projektom istaknut novi prelomljeni svod, obnavlja se pročelje na kojemu je je kontinuitet urbanoga života na području Dalmacije od rozeta, a postavlja se i novi oltar. Tada se podiže razi- antičkih vremena do danas (Stari Grad slavi 2400 godina na poda u cijeloj crkvi, što je uvjetovano ukopavanjem postojanja). grobova. Posljednje izmjene napravljene su u vrijeme Osim što je dugogodišnja voditeljica arheoloških baroka, što se jasno uočava na pročelju crkve, kada se istraživanja i konzervatorsko-restauratorskih radova, Jasna također podiže razina poda, a time i prozorska rozeta. Jeličić-Radonić koordinatorica je i autorica koncepta izlož- Iz ranokršćanskoga vremena sačuvan je osnovni korpus be Pharos: antički Stari Grad postavljene u Muzejsko-galerij- crkve, apsida s trijumfalnim lukom te elementi ranokr- skome centru u Zagrebu 1995. godine te autorica (s Mirom šćanskoga crkvenog namještaja i dijelovi podnih moza- Katićem) monografije Faros – osnivanje antičkog grada objav- ika. Značaju ranokršćanske crkve pridonosi postavljanje ljene 2015. godine, što svjedoči o njezinu dugogodišnjem i crkvenoga namještaja – dvaju pilastara i kapitela na bazu upornom radu na zaštiti i promidžbi starogradske, hrvatske oltarne pregrade, premda neznatno odmaknute od izvor- i svjetske baštine. noga položaja, ali u neposrednoj blizini rekonstruiranoga ranokršćanskog oltara. Prezentacijom mozaika ispod OBRAZLOŽENJE ZA DODJELU NAGRADE „VICKO posebne konstrukcije staklenoga poda i postavljanjem ANDRIĆ“ EKOMUZEJU „BATANA“ IZ ROVINJA ZA elemenata kamenoga namještaja na bazu oltarne pregrade DOPRINOS LOKALNOJ ZAJEDNICI pored rekonstruiranoga oltara ujedinjeni su ranokršćanski Nagradu za doprinos lokalnoj zajednici koja se dodjeljuje elementi pronađeni prilikom istraživanja sklopa dvojnih pojedincima ili udrugama civilnoga društva za brigu oko crkava u jugoistočnome dijelu antičkoga Farosa. očuvanja kulturne baštine ili za njezinu promidžbu ove je godine dobio Ekomuzej „Batana“ iz Rovinja (sl. 7, 8). O Nagradi „Vicko Andrić“ za zaštitu spomenika kulture 217

Ekomuzej „Batana“ iz Rovinja posvećen je tradicijskomu građana kojima je stalo do kulturne baštine. Oni su drvenom plovilu batani i zajednici koja ga je izabrala za osnovali udrugu „Kuća o batani“, koja danas upravlja svoj simbol. Kao najrasprostranjenije tradicijsko plovilo Ekomuzejom. u Rovinju, batana zrcali kontinuitet lokalne materijalne i U upravljanju Ekomuzejom od početaka sudjeluje i nematerijalne pomorske i ribarske baštine, ali i kontinu- tvrtka Muze d.o.o. za savjetovanje i upravljanje projektima itet svakodnevnoga života domaćega stanovništva. Stoga u kulturi i turizmu iz Zagreba. je jedan od glavnih zadataka Ekomuzeja pokazati batanu Utemeljen na principima znanja, poštovanja kulturnoga kao živu nositeljicu primorske tradicije, ali i kao sponu i baštinskoga kontinuiteta i dijaloga, inkluzije, inovativ- koja svakodnevno povezuje lokalne žitelje raznih etnicite- nosti, interdisciplinarnosti i multimedijalnosti, Ekomuzej ta, ponajprije danas manjinskoga talijanskog i većinskoga „Batana“ svojim raznorodnim programima istražuje, vrjed- hrvatskog. Ne manje važan zadatak Muzeja jest valorizirati nuje, štiti, interpretira, rekreira, prezentira i komunicira batanu kao važnu kariku koja rovinjsku zajednicu povezuje materijalnu i nematerijalnu maritimnu baštinu te aktivno s velikom obitelji tradicionalnih plovila i s njima poveza- osnažuje kulturni identitet i posebnost grada Rovinja kao nih lokalnih zajednica na Jadranu i Mediteranu, čime je mjesta ugodnoga za život za sve svoje stanovnike i kao rovinjski Ekomuzej uključen u međunarodnu inicijativu jedinstvenoga odredišta za sve svoje posjetitelje. zaštite pomorske baštine. Razvoj i inovacije ekomuzeoloških principa, primijenje- Projekt Ekomuzej „Batana“ predstavlja jedinstven pri- nih u lokalnoj sredini za njezine potrebe poticanjem ino- stup očuvanju ukupne materijalne i nematerijalne baštine vativnoga participativnog kulturnog turizma i raznolikih Rovinja na temelju inicijative lokalnih stanovnika i pro- programa za osnaživanje kulturnih kompetencija zajednice jekata razvoja koje su tijekom niza godina razvijali vrsni za održivi razvoj, ključni su zadatci rovinjskoga Ekomuzeja. stručnjaci. Batana je u Registar kulturnih dobara RH upi- Ništa manje značajan cilj jest osvješćivanje uloge batane kao sana 2008. godine. važne karike interkulturnoga dijaloga kojim se rovinjska Projekt Ekomuzej „Batana“ započeo je zahvaljujući en- zajednica umrežava s velikom obitelji tradicionalnih plovila tuzijazmu nekoliko pojedinaca i podršci lokalne uprave. i s njima povezanih lokalnih zajednica na Jadranu i Medi- Nakon doniranja napuštene kuće u rovinjskoj luci i pomo- teranu te aktivno pridonosi međunarodnim inicijativama ći Grada Rovinja projekt je okupio grupu zainteresiranih zaštite maritimne baštine i kulture Europe i svijeta. In memoriam EGON LOKOŠEK 219

In memoriam Egon Lokošek (1948. – 2017.)

Arhitekt Egon Lokošek, rođen u Splitu 1948. godine, nagrada “Vicko Andrić” timu Bužančić, Lokošek i Čorko diplomirao je 1971. na zagrebačkom fakultetu studij arhi- 1994. godine. Obnovljenom zvoniku smiono su zami- tekture, a iste godine na tom fakultetu postaje asistent na jenjeni stupovi lože donjeg kata bez demontaže gornje kolegiju nosivih konstrukcija. Kao nadareni konstruktor lože s lukovicom. Zahvat ne bi bilo moguće provesti bez rano se počeo zanimati za sanaciju povijesnih građevina. preciznih izračuna kojima je ostvarena kompaktnost kon- Jedna od prvih konstruktivnih sanacija koju je projektirao strukcije za vrijeme zamjene stupova. 1986. godine bila je obnova sjevernog zida predromaničke Splitski zahvati na koru katedrale, Malom hramu, Pala- crkve sv. Ivana u Starom Gradu na Hvaru. Zid je u kasnijim či Grisogono, crkvi sv. Martina i Zlatnim vratima, obilježili pregradnjama izgubio unutrašnje pilone arkature koji su su devedesete godine u kojima su izvedene neke od najslo- nosili svod. Preciznim računom potpora i oblučila započela ženijih konstruktivnih sanacija prema projektima Egona je sanacija te iznimno složene povijesne građevine, jedne Lokošeka. Konsolidacijom kora katedrale kojim je 1600. od srednjovjekovnih dvojnih crkava koje su bile podignute godine proširena prvostolnica započela je obnova koja nad temeljima kasnoantičkih gemina. Njihova je obnova i još traje. U njoj je uklonjen balkon pjevališta i cjelovito prezentacija dovršena tek prošle godine nakon desetljeća sanirana konstrukcija koja je imala iznimno velike štete restauracije. nastale na spoju s masivnom gradnjom antičkog mauzo- Egon je bio iznimno nadaren konstruktor, a u njegovim leja. Mali hram Dioklecijanove palače ( sl. 1), splitska kr- su se rješenjima matematički modeli pretvarali u praktič- stionica, u potpunosti je obnovljen, a ispravkom položaja na rješenja, za koja je trebalo prethodno razumjeti povije- blokova povezanih klamfama na zabatu i svodu ponov- snu konstrukciju, tradicionalno najugroženiji dio baštine no je aktivirana izvorna konstrukcija. Projekt portalne kojom se struka bavila. Jedna od takvih sanacija bila je dizalice i zahvata na krovu hrama jedno je od najvećih konstruktivna sanacija ranosrednjovjekovne baziličice ostvarenja Egona Lokošeka kojim se dokazao kao vrstan sv. Duha u Škripu na Braču. U bočnim krovovima crkve poznavalac masivne kamene konstrukcije kakvoj pripa- Lokošek je projektirao kose drvene rešetke koje su isto- da svod antičkog prostila. Palača Grisogono najljepši je dobno bile konstrukcija krovova baziličice kao i ukruta primjer humanističke palače ranorenesansnog doba koju presvođenog središnjeg broda crkve. su sagradili sedamdesetih godina 15. stoljeća Nikola Iva- Početkom devedesetih započinje statička sanacija hvar- nov Firentinac i Andrija Aleši. Smještena je na Peristilu, skog Arsenala. Njegova duhovita intervencija na sanaciji na križištu glavnih ulica via cardo i via decumanus, njena podne konstrukcije kata, koja nije bila dostatno snažna za gradnja prožeta antičkim konstrukcijama bila je gotovo nošenje kazališnih loža, ubraja se među školske primjere netaknuta. Drvena konstrukcija s autentičnim oslika- zahvata u kojem se nedovoljna nosivost podnih greda za- nim stropovima 15. stoljeća bila je u vrlo lošem stanju. mijenila iznimno velikom nosivošću krovnih vezača o koje Sanacija je pored dugotrajnog restauratorskog zahvata je praktično obješena konstrukcija gledališta s ložama. Za tražila i skrupulozan konstruktorski zahvat bez primjene obnovu zvonika u Sutivanu koja je slijedila dodijeljena je nereverzibilnih konstrukcija, posebno armiranog betona. 220 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

1 Projekt za obnovu Malog hrama Dioklecijanove palače Project for reconstruction of the Little Temple of Diocletian's Palace

Egon Lokošek po prvi put u Hrvatskoj spreže ukrućene jugoistočnom kvadrantu Dioklecijanove palače, na mjestu ploče velike debljine s gredama ostvarujući tako potpuno gdje je u arheološkim istraživanjima pronađen triklinij homogenu konstrukciju istog modula, elastičnost koja je carske palače. Kući, koja je s južne strane podignuta uz metalnim dodatcima ukrućena u gornjoj zoni i usidrena u zidine palače, trebalo je ojačati temelje oslonjene na nei- zidove dijelom sačuvane konstrukcije antičkog portika 4. straženi dio Dioklecijanovih podruma. Razlog oštećenja stoljeća. Potpuno suprotan pristup Lokošek je imao kod kuće bio je položaj njenog sjevernog temelja koji nije bio sanacije Zlatnih vrata s crkvicom sv. Martina. Zadatak usklađen s položajem podrumskog zida pa se cijelo sje- je bio obnova sjevernih vrata Dioklecijanove palače više verno pročelje nagnulo i prijeti rušenjem. Reviziju svog od sto godina nakon prethodne obnove i prezentacije, te ranijeg projekta Lokošek je proveo 2015. godine, kao je- sanacija svoda crkve sv. Martina sagrađene u hodniku prodan od svojih posljednjih projekata koji upravo kreće u pugnakula sjevernih vrata palače. Suvremenim reverzibil- realizaciju. nim zahvatom u metalu riješio je ovaj drugi dio problema, Trogirski konzervatorski zahvati na kojima je Egon Lo- a obnova Zlatnih vrata, nasuprot tomu, izvrstan je primjer košek radio jednako su bili zahtjevni. U prvom redu to je upotrebe tradicionalnog materijala, čak identičnog podri- bio zvonik prvostolnice, zajedno s atrijem i krstionicom. jetla, u vraćanju izvorne konstrukcije. Teško je zamisliti složeniji zadatak zbog iznimne vrsnoće, Još jedan izazov kojega se struka nije htjela rado pri- ujedno i konstruktivne ugroženosti sklopa. Nemjerljiv je hvatiti jest sanacija kuće na adresi Lukačićeva 6 u Splitu, u njegov doprinos u obnovi Radovanova portala u atriju In memoriam - Egon Lokošek 221

kojega su se restauratori pribojavali jer je dio kamene palača Pucić na Pilama, kuća u Ulici sv. Đurđa 3 na Pilama, plastike već bio oštećen statičkim problemima uzroko- te nekoliko stambenih zgrada na Stradunu. vanim pucanjem zapadnog pročelja od vrha do samog Velika Onofrijeva česma u Dubrovniku simbol je gra- podnožja crkve. Njegovo izdvojeno mišljenje, nasuprot da i spomen na golemi hidraulički projekt prve polovi- stavu međunarodnog tima eksperata, poslužilo je kon- ne 15. stoljeća koji je izveo napuljski inženjer i graditelj zervatoru kao argument za planiranje restauratorskog Onofrio della Cava. Njena obnova bila je velik izazov i zahvata kojim je korigirana deformacija pojasnica lunete još veća odgovornost. Lokošekov projekt sanacije bio je portala, jer je njena posljedica bila izravno cijepanje relje- vrlo skrupulozan, a početak obnove slijedio je u siječnju fa Navještenja u podnožju luka. Zahvat je obavljen zahva- 2016. godine. ljujući između ostalog i velikoj vještini bračkih kamenara, Brojni su njegovi projekti za sanaciju spomenika Rijeke a prema Lokošekovu projektu. Za obnovu zvonika E. Lo- dubrovačke, krovište ljetnikovca Sorkočević u Komolcu, košek je dao izraditi njegov digitalni model, kao i model zvonik crkve franjevačkog samostana u Rožatu, a obnova katedrale, koji su pomogli u preciznom detektiranju tra- ljetnikovca Bunić-Kaboga u Rijeci dubrovačkoj izvedena je jektorija napona i izračunu sila u konstrukciji. Posljedica po njegovom projektu konstruktivne sanacije. je bila minimalistički zahvat kojim trogirski zvonik ni u Crkva sv. Martina u Čelopecima u Župi dubrovačkoj, najnovijoj obnovi nije doživio sudbinu splitskog, kojem gospodarski objekti i glorijet u arboretumu Trsteno, te je prevelika restauratorska intervencija početkom 20. knežev dvor u Slanom koji je bio spaljen u Domovinskom stoljeća nepravedno oduzela atribut izvornosti, čime je ratu spomenici su Župe i Primorja čiju konstruktivnu sa- bačena sjena na obnovu jednog od najljepših romaničkih naciju dugujemo projektima Egona Lokošeka. zvonika Europe. Projekti za Domus Christi, dom umirovljenika, čija ob- Dvorište palače Cipiko je poput kuće od karata bilo nova nije realizirana i projekt obnove crkve sv. Nikole u gotovo nemoguće složiti od postojećih kamenih ploča i Dubrovniku kojem je obnova u tijeku, sanacija ljetnikovca na njima obnoviti nekadašnji trijem, visoko postavljen Restić-Rastić u Rijeci dubrovačkoj, spomenici su kojima na kruništu zapadnog zida dvorišta. Trodimenzionalni nije dočekao završetak obnove. digitalni model pomogao je Egonu uspostaviti jedinstven Na elafitskom otoku Lopudu Lokošek je projektirao nosivi sustav u koji su uključene vertikalne i horizontal- konstruktivnu sanaciju kneževa dvora, a na Mljetu rekon- ne ploče kao svojevrstan prostorni prsten koji je ukrutio strukciju jugoistočne kule nekadašnjeg benediktinskog galeriju drugog kata i omogućio ponovnu restituciju re- samostana sv. Marije. nesansnog deambulatorija. Konsolidacija crkve sv. Mihajla u Stonu 1998. godine Tvrđava Kamerlengo jedan je od njegovih neostvarenih bila je dobro obavljen posao na nepristupačnom lokalite- projekata temeljem kojega su ipak provedena istraživanja tu, a biskupski ljetnikovac u Malom Stonu i Veliki Kaštio i purifikacija spomenika od naknadnih dogradnji. u Stonu sami bi po sebi bili dobar primjer konstruktivne Možda više od splitskih i trogirskih spomenika, Loko- sanacije nekih od najbolje prezentiranih kulturnih dobara šek je radio dubrovačke povijesne građevine. toga planiranog grada. Obnova Franjevačkog samostana Male braće najveći je Na Korčuli je Egon Lokošek već osamdesetih godina njegov projekt iz 2006. godine čija je realizacija trajala od dvadesetog stoljeća projektirao sanaciju zvonika katedrale 2007. do 2013. godine, a zadirala je u potpunu obnovu sv. Marka. Bio je to jedan od njegovih prvih projekata samostana, od biblioteke i samostanskih ćelija do klaustra na obnovi kulturnog dobra najviše kategorije, a u istom sa svodovima. gradu radio je projekte sanacije na palači Arneri i kasnije Drugi grandiozan Lokošekov projekt u Dubrovniku ve- na palači Lešić-Dimitri. zan je uz konstruktivnu sanaciju barokne crkve sv. Vlaha. Hvarski projekti Egona Lokošeka nisu bili nimalo jed- Započet je 2001., a obnova je pod njegovim nadzorom nostavni. Najteži među njima bio je sanacija zapuštene trajala sve do 2016. godine. Projekti za obnovu krovišta crkve sv. Ivana Krstitelja koja je dijelom bila pala i bez i ojačanje supstrukcija dubrovačke katedrale Uznesenja koje nije bilo moguće obnoviti gotički sklop Zaninović. U Blažene Djevice Marije zajedno s konstruktivnom sana- potpuno ruševnom stanju kuće sklopa prijetile su padom cijom biskupske palače, nekadašnje palače Sorkočević, na jednu od najprometnijih uličica stare gradske jezgre djela su iz vremena Lokošekove najplodnije aktivnosti u Hvara. Projekt za konstruktivnu sanaciju čitavog sklopa Dubrovniku. Putovanja između Zagreba, Splita, Trogira njegovo je djelo. i Dubrovnika bila su njegova svakodnevnica. Egon Lokošek je izradio brojne projekte sanacija u Po njegovim projektima obnovljeni su brojni dubro- Istri i Kvarneru. Upravna zgrada u bivšem industrijskom vački spomenici, poput crkve sv. Vlaha na Gorici, zvonici kompleksu "Rikard Benčić" u Rijeci, gradska loža u Senju, pravoslavne crkve sv. Blagovještenja u ulici Od puča 8, sanacija nosive konstrukcije crkve sv. Marije Snježne u 222 Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016

Čepiću kod Poreča 2009. godine, samo su dio njegovih projektirao je 2009. godine, spasivši time čast nacionalne projekata u tom dijelu Hrvatske. restauratorske službe. Pored golemog broja ostvarenja na jadranskoj obali Lo- Pa ipak, pored ovog impresivnog popisa obnovljenih spo- košek je izračunao i velike zahvate na sjeveru Hrvatske. menika u plodnoj karijeri Egona Lokošeka, križ na Marjanu Projekt za Veliki Tabor, zamjena kamenih stupova u pri- predstavlja jedan je od najintrigantnijih projekata koji je Egon zemlju, jedan je od malobrojnih radova koji je publiciran. sa sinom Vjeranom, arhitektom, uspješno izveo 2013. godine. Objavio ga je s Hugom Kleinerom u časopisu Građevinar Bio je to ujedno i jedan od posljednjih projektantskih zadata- 2004. godine. Projekti konstruktivne obnove za kuriju Mo- ka velikog hrvatskog poznavatelja klasične konstrukcije. Radi dić Bedeković, drvenu kuću iz Donje Lomnice i Stari grad se o obnovi kamenog križa uz vidilicu na marjanskom vrhu Čakovec, za čiju je obnovu bio imenovan kao član radne Telegrin, koji je bio demontiran uoči Prvoga svjetskog rata, grupe 2012., pripadaju posve drugačijim zahvatima izve- kako ne bi poslužio za orjentir neprijateljskim haubicama. denim u drugom mediju i u drugom podneblju. Pa ipak, ni Konstrukcija kamenog križa na Marjanu iznimno je vitka najteži zahvati u tom dijelu Hrvatske nisu ga obeshrabrili, i znalački projektirana, a kameni križ s vremenom će ući u niti onda kada se tijekom konzervatorskih radova 2008. antologijska rješenja poput znamenitog križa koji je 1935. godine urušila crkva Sv. Jurja na Bregu. Njenu sanaciju godine bio podignut na brdu Srđ nad Dubrovnikom. Radoslav Bužančić

Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 40-2016