HP 02-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:09 Page 1

GODIŠTE 96 ÈASOPIS VELJAÈA HRVATSKOG 2004 ISSN 0354-0650 PLANINARSKOG SAVEZA 22 HP 02-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:09 Page 4

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2004. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza IZDAVAÈ 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na broj« obavezno treba biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj. E-MAIL: [email protected] 1 2 http://hps.inet.hr TEL./FAX 01/48-24-142 HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ Poštarina plaæena pošti Kozarèeva 22, 10000 Zagreb, HR - Croatia 10412 PRETPLATNIK Donja Lomnica

tel. 01/48 23 624; tel./fax. 01/48 24 142 Port payé au bureau de poste Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO e-mail: [email protected]; www: hps.inet.hr 10412 Donja Lomnica HR - CROATIE TEL. 01/48-23-624 ADRESA XXXXX NASELJE 1 2 UREDNIŠTVO

TISKANICA PRETPLATNIK IMPRIMÉ Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO [email protected] =120,00 ADRESA

XXXXX NASELJE PRETPLATNIK ADRESA PRETPLATNIKA, http://hps.inet.hr/hp XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ 2360000-1101495742 KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1) XXXXX UREDNIK otisnut je uz Vašu adresu, koja 1 ALAN ÈAPLAR je naljepljena na omotnici za PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB slanje èasopisa. Nakon izvršene uplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o uplati, èime možete E-MAIL: [email protected] provjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena i TEL./FAX 01/48-17-314 evidentirana pri HPS-u (2). TEL. 091/51-41-740

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebaju UREDNIÈKI ODBOR se pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani- DAMIR BAJS narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu i DARKO BERLJAK brojeve izašle od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa. VLADO BOžIÆ TOMISLAV ÈANIÆ CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna. MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ VESNA HOLJEVAC FARUK ISLAMOVIÆ SURADNJA: Prilozi se mogu slati putem e-maila ili poštom. Krajnji ZDENKO KRISTIJAN rok za primitak priloga je 10. dan u prethodnom mjesecu (30 dana ŽELJKA LISAK prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obrade PROF. KRUNOSLAV MILAS tekstova, posebno za duže priloge. Svi primljeni materijali se na PROF. DR. ŽELJKO POLJAK zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljim izborom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom for- TISAK matu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Detaljnije upute možete potražiti na Internetu na adresi http://hps.inet.hr/hp/upute.pdf ili »EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O. izravno od urednika. DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650 HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 41

2, 2004 41

SADRŽAJ

Godište Broj Volume 96Number 2 Veljaèa - February 2004

CARSTVO SAMOGRADSKOG POSKOKA 42

JOSO GRACIN

DOLINOM RJEÈINE - OD TRSATA I BANSKIH VRATA DO NJENOG IZVORA 45

VLATKO OŠTRIÆ

CESARGRADSKA GORA - MALA GORA 42 DINARA ZA VELIKE UŽITKE 49

ALAN ÈAPLAR

ZAGREBAÈKI PLANINARI PRIJE 120 GODINA 53

ŽELJKO POLJAK

ÐURÐENOVAÈKI FOTO-DIA FESTIVAL 2003. 60

BAVŠKI GRINTAVEC - MALENI VELIKAN JULIJSKIH ALPA 62 49 CESARGRADSKA GORA BRANKO BALAŠKO MJESEC I SNIJEG U PAKLENICI 65

SLAVKO PATAÈKO

NOVA SKLONIŠTA I OZNAÈIVANJE PRILAZNIH PUTOVA 69

ZDENKO KRISTIJAN

IN MEMORIAM: LJ. STANIÈIÆ I M. DIJAÈIÆ 71

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA 72

53 PRIJE 120 GODINA PLANINARSKI TISAK 76

TKO JE ŠTO U HRV. PLANINARSTVU: JOSIP ÈINKL 78

VIJESTI 79

KALENDAR AKCIJA 80

SLIKA NA NASLOVNICI: ZIMA NA BIJELIM STIJENAMA, FOTO: ŽELJKA LISAK 62 BAVŠKI GRINTAVEC HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 42

42 2, 2004

DINARA

CARSTVO SAMOGRADSKOG POSKOKA Uspon na Dinaru kroz najveæu stijenu Hrvatske

JOSO GRACIN, Šibenik

Neka krilata grabljivica što se gnijezdi visoko nad vijugavom kanjonskom dolinom tajanstvenog Krèiæa mogla je dolje u dubinama zapaziti vozilo boje prašine kako starom makadamskom cestom napreduje prema izvoru. Bezbrojni zavoji i jesenja tuga presušene rijeke. Renault 4, u njemu nas troje i miris avanture. Nedostaje nam èetvrti. Iza nas odraz plavog praskozorja i mrtva kaskada Topoljskog buka, a ispred maglièasti oblaci i sumnjivo žutilo izlazeæeg sunca. »Neæemo valjda imati kišu!« Selo Krèiæ, zatvoreni prozori, uznemireni psi mješanci i stoljetne koštele što nad- svoðuju i cestu, i kuæe, i suho korito rijeke. Kad sam prvi puta prošao pješice kroz to selo i ugledao tu ljepotu morao sam stati i tugovati: »O, zašto ne mogu tu ostati zauvijek!« Svibanjsko zelenilo probodeno zrakama zlat- noga sunca zarobilo je i dušu i tijelo. Biserni sla- povi su kao zavjese padali preko rubova kaskada, voda se pjenila i vrtložila udarajuæi u zidove ka- nala i staru mlinicu, a malo dalje krava na ispaši i starica pokraj kuæe s pogledom na zasaðene vrto- Odmor foto: Joso Gracin ve i krunu bunara izraslog iz vode. A zrak, zrak je bio zaèaran blizinom planine i umiven svježinom Selom sada vlada jesensko mrtvilo i lavež pro- rijeke. Rekao sam: »Bože, ovo je raj koji ne za- buðenih pasa. Ni dalje, podno dolomitnog stupa, služujem!« ni ispod kamenog mosta iz 1888. godine ne teèe Stari Gojko Crnogorac, s kojim sam se tada ništa. A onda, na kraju kanjona odjednom voda, upoznao i koji još uvijek živi u Krèiæu, isprièao izvire, žubori i protjeèe pokraj opustjelih podi- mi je kako su dvije koštele što rastu ispred kuæe narskih mlinica i provlaèi se ispod èudesnih stare koliko i ta »Napoleonova cesta« koja je ne- lukova pa opet nestaje negdje u podzemlju. Lukovi kad povezivala Knin i Vrliku (cesta je izgraðena su slièni onim s Kudinog mosta na rijeci Krupi za 1784. godine). Zatim je pokazao na treæu koštelu koji se prièa da je star 1400 godina. nevjerojatne debljine i rekao: »A ova, ova je sta- Iznad nas na sjeveroistoku, mjesto našeg išèe- rija pedesetak godina i od ceste i od ove dvije.« kivanja, planina Dinara u sjeni jutra i cilj našeg HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 43

2, 2004 43

puta, impozantna i zastrašujuæa jugozapadna sti- u kuloar, taj jedini prolaz uz moænu jugozapadnu jena, najveæa i najduža u Hrvatskoj. Duga 6 km, u stijenu. najvišem dijelu visoka i do 700 m, uz to što je naj- Dinara je od pamtivijeka bila prirodni bedem veæa vjerojatno je i najupeèatljivija, a sigurno naj- i granica izmeðu dviju klima (mediteranske i kon- nepristupaènija i najtajnovitija stijena u zemlji. tinentalne), dviju država i dvaju svjetova. Iznjed- Sve lošija cesta kao stvorena za mog »malog rila je i dvije krške ljepotice, Krku i Cetinu, a s diva« krivuda, penje se i spušta pustim Podinarjem. njenih visokih vrhova i proplanaka planinske vile Nakon svega, svježina jesenjeg jutra, kratka su nam oduvijek slale buru da oèisti zemlju od priprema i beskrajna tišina. Na goleti podinarskoj, bolesti, grijeha i zla. nas troje nasuprot velikoj stijeni. Preko »Redaka« Objed i sunèanje na zaravni ispod kuka. upuæujemo se ravno prema samogradskom kuku. Jedem pancetu, pijem crno vino iz aluminijskog Red stijena, pa red oštre trave i ljutog grmlja, red potiæa i promatram okomitu liticu Ošljaka nad stijena, pa red i tako u nedogled. Iza Redaka, ni nama. Neopisiva je. Koliko je visoka ta stijena iz- s koje strane vidljiva mala travnata visoravan »Ki- brazdana vodoravnim crtama ne mogu odrediti. jevsko bojište«. Pasište je to stisnuto izmeðu dviju Možda 300 - 400 metara, možda 500, možda i udolina koje se kao neki suhi klanci spuštaju od više. Ova ljepota je samo za odabrane. Veremo se Samograda, jedna prema Krèiæu, druga prema uz kuk visok pedesetak metara. U sredini travnata zemljanom iskopu u Suhom polju. udubina, bonsai crnog bora, orao visoko na nebu Razdvajamo se. Tražimo Slavica peæinu. i jato divljih golubova što leti podnožjem litice. Oprezno gazim travnatim terenom i razmišljam o »željeznim gljivama«. Prolazim ispod kote 919 m, iznad mene greda »Srnine lastve«, kukovi, gudure, izboèine, otvori i rupe. Odjednom zec. Bježi Stijena Dinare najviša je u Hrvatskoj foto: Joso Gracin prema Samogradu. Bježi od nas, od orla, od lisice, bježi od svega. Dugo gledamo za njim. Za preživ- ljavanje u ovoj divljini mora imati brze noge. Špilja u gredi, idealno sklonište od kiše i nevre- mena, sklonište od buke, vreve i brzog življenja. »Zmija u rupi!« - zaviknu Stipe. »Koja je?« - upitam. »Neka šarulja« - odvrati. Na trenutak Sti- panova ruka nestane u otvoru i izvuèe najopasni- jeg stvora dinarskog bespuæa. Ovdje u »kantunu divljine« u ruci je držao ljutog samogradskog poskoka èije su se šare stopile s bojom jesenjeg okoliša. Zmija je uzdigla rošèiæ, izbacila ona dva zlokobna zuba i stala se uvijati oko Stipanovih prsta prijeteæi mu ugrizom. »Baci je!« - viknuh. Spustio ju je lagano na sivu liticu i smireno rekao: »Ne bojim se ugriza, ne može mi ništa, znam što trebam uèiniti ako se to dogodi«. Poskok je nesta- jao u svom carstvu samogradskom, a mi smo na- stavili hrptom grede prema gore. U litici preko puta okrugli špiljski otvor. Možda je to Slavica peæina. Daleko je. Iznad nas Samo- gradski kuk, istureni kameni zub izrastao podno divovske stijene Dinare. Gorostas stražari na ulazu HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 44

44 2, 2004

Prvi mrazovi su veæ udarili po Dinari, ukrasili cale, rahle i podmukle, a prsti nam zgrèeni i izra- klekovinu injem, omekšali prve plodove mukinja i njavani oštrinom nazubljenih bridova. Negdje pri umrtvili poskoka. Svugdje oko nas mirisni vrisak kraju uspona pod mojim se nogama pomaknuo ve- što ljubi kamen. lik kamen i krenuo pravo niz žlijeb. Dugo je uda- Pred ulaskom u žlijeb glasovi duhova. »Što je rao, orljao i odzvanjao kotrljajuæi se stotinama me- to desno od velike kamene sipine?« Tajnovit i neis- tara i uništavajuæi sve pred sobom. Odjednom tražen grad isklesan u stijeni, neosvojiva zemlja tišina, a zatim zastrašujuæa grmljavina iz dubine Kapadokija. Ne, ne može biti, ovo nije Anatolija. žlijeba. Ne znam što je to bilo ali zvuèalo je kao Možda je ovo dinarska Kapadokija ili su to glave tutnjava gromova u oluji. »Èovièe, srušija si pô planinskih zloduhova. Ni jedno, ni drugo. Ova planine!« - dovikne mi Pegi. Ti odroni su najveæa skupina stjenovitih skulptura, to je carstvo dinar- opasnost u žlijebu i zato skupina ne smije biti veæa skog poskoka, to je Samograd. od troje - èetvero. Penjemo se rubom sipine i ulazimo u žlijeb. Duboko ispod nas samogradski kuk kao okr- S lijeve strane u samom dnu litice mala špilja, ide- njen zub, a ispred bespuæe valovite visoravni. Pro- alno sklonište za divlju zvijer ili nekog ludog pla- lazimo rubom vrtaèe »Duboki klek«. Odmaramo ninara. Dobro je znati za postojanje takvih zaklona. se u neizbježnoj klekovini zaklonjeni od tihog i U žlijebu stisnuti golemim grudima planine napre- laganog, ali hladnog i neugodnog jugoistoènjaka. dujemo oprezno pazeæi da ne pokrenemo lavinu kotrljajuæeg kamenja. U najužem dijelu je i najstr- Temperatura je oko nule. Sve je stalo. Osluškujemo mije. Netko je, da bi olakšao prolaz, dovukao veli- i èujemo samo zvuk tišine. Sluh nam nije naviknut ku suhu granu i zabio u procjep litice dvije željezne na tako nešto pa brzo razbijamo taj potpuni mir. šipke i stari klin s pruge. U njedrima velike stijene Preko blagih padina i kroz klekovinom skrivene na trenutak se osjeæaš sitan i nemoæan, a odmah za- staze napokon stižemo na Sinjal, najvišu toèku tim osjetiš neku snagu i velièinu kao da si i sam dio Hrvatske, 1831 metar iznad razine mora. Ovo mi te planine po kojoj se penješ prema nebu. je peti puta da sam na vrhu, a ujedno sam ovim Držimo se na okupu, ali Pegi je uvijek za ni- zaokružio i uspon na Dinaru u sva èetiri godišnja jansu ispred nas. Skoro svaki vikend je ili na nekoj doba. planini ili u crnom bezdanu kakve jame golubinke. Hladnoæa nas štipa za prste, a oko nas na Ne pije vino, ne jede pancetu, veæ maže neke svoje vršcima klekovih grana i u udubinama izmeðu sti- èudnovate namaze i ima nedostižnu kondiciju. jena tragovi nedavnog snijega. Daleko na zapadu Da bismo izbjegli opasne sipine povremeno se piramida Svetog brda stoji iznad maglièastih obla- penjemo uz okomite stijene usjeka. Stijene su ispu- ka, Crnopac se nazire ispod nje, a Šator, Veliki Bat i Troglav kao da su nadohvat ruke. U izmaglici da- ljine moæno Biokovo, a ispred nas u popodnevnoj sjeni Svilaja i Promina. Zaklonjeni iza grede, na meniju imamo isti izbor jela kao i jutros, ali i po- gled na Samar i slikovito pasište Duler. Nikad ni- sam došao iz toga smjera, ni prošao kroz Brezovac. Na vrhovima planina uvijek se raðaju novi planovi i bude novi izazovi. Jedan od tih izazova bit æe i uspon na Dinaru u zimskim uvjetima kroz ovaj isti žlijeb iznad Samograda. Spuštamo se prema Podinarju. U daljini more i otoci u odsjaju zalazeæeg sunca koje ne vidimo od oblaka i jato crnih vrana što leti tamo negdje prema carstvu samogradskog poskoka utonulog u Na Sinjalu, najvišem vrhu Hrvatske foto: Joso Gracin smiraj dana. HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 45

2, 2004 45

PLANINARENJE UZ RIJEKU RJEÈINU

DOLINOM RJEÈINE — OD TRSATA I BANSKIH VRATA DO NJENOG IZVORA

VLATKO OŠTRIÆ, Zagreb

Rjeèina je privlaèila moju pažnju za svakog spuštanja moderniziranom Lujzi- janom, mimo predgradskog naselja Ore- hovice u Rijeku i za svakog boravka u Rijeci. Oèaravajuæi je urbanizirana zona duž Rjeèine od Delte do zadnjih, èitavih ili urušenih, zgrada u tjesnacu, uzvodno od mostova - posebno za pogled povjes- nièara koji u suvremenoj slici prepoznaje i jednu od najzanimljivijih urbanih trans- formacija u hrvatskim gradovima. A od- mah uzvodno od urbanizirane zone zapo- èinje prirodno oblikovana dolina èijoj divljini doprinose poveæe ruševine što strše iz zelenila. Želio sam je upoznati i Trsatska tvrðava foto: Zoran Medvedoviæ zbog pogleda iz autobusa ili automobila i zbog lektire o njoj - putositnica starog rijeèkog OD TRSATSKE KULE planinara Valenta Hofera ili priloga u »Zborniku DO DNA TJESNACA planinara seniora 1985-1995.« (Rijeka, 1996.). »Šetnica uz Rjeèinu« zapoèinje na Trsatu, na Ipak, nije bilo zgodne prilike i svojoj sam ra- malom, trokutastom Frankopanskom trgu u sre- doznalosti samo djelomice udovoljio hodajuæi od dištu tog »grada u gradu«. Dobar je za poèetak i sela Kukuljana prema izvoru Rjeèine, dokle se ugodan domaæi kafiæ na trgu. No ja sam želio za- može doæi - lijevom obalom do brklje na cesti pre- poèeti razgledom s najviše trsatske tvrðave. Impre- ma vodovodnom postrojenju, a desnom lijepom sivan kružni pogled s njenog prsobrana obuhvaæa stazom do ograde tik pred izvorskom špiljom. i veæ spomenuti tjesnac u koju vodi šetnica. Po- gled u nju dobra je vizualna priprema za hodanje. S velikim sam zadovoljstvom proèitao obavi- jest Miljenka Pavešiæa o novoj markaciji dolinom S trga hodamo domaæom primorskom ulicom, Rjeèine, s reprodukcijom karte (Planinarska šet- a zatim strmijom stazom kroz šumarak do Lujzi- nica uz Rjeèinu, HP 11-12/2001, str. 337). Nakon jane, vrlo blizu starog usjeka u stijeni (Banskih toga, u HPD »Zagreb-Matica« uvrstili smo izlet vrata) i novog kratkog tunela. Skretanje s ceste na dolinom Rjeèine u godišnji program izleta, te ga graðenu stazu dobro je oznaèeno markantnim ostvarili 21. travnja 2003. putokazom. On je pobudio moju radoznalost i ranije, u prolazu autobusom. Naša je staza, gle- HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 46

46 2, 2004

dajuæi uzvodno, prvi put za pješake koji se žele IZNAD RJEÈINE DO BRANE HIDROCENTRALE uputiti iz grada u dolinu. Usjeèena je u stijene, na Sve do mosta kod Pašca hodamo iznad desne strmini iznad rijeke. S desna uoèavamo stjenovitu obale. Preko puta su u zelenilu kuæe Orehovice. Iz pregradu. Nekoliko koraka uspona na nju otkriva toga prigradskog, dosta poveæanog naselja, vode - ponor. Teško je reæi kolika mu je prirodna dubina po karti - još dva prilaza našoj šetnici, no ne pri- - u njega je padalo kamenje, ali i otpad. Dalje je mjeæujem nikakve mostiæe. Valjda i tu treba pre- nad stazom kuæica, oèito nekoga tko ne trpi gra- skakati. Na lijevoj su obali bili, po karti, Matešiæev ðevnu papirologiju, no prije nje silazimo strmo do mlin i mlin Binovsky, no prema povijesnim po- vode. Tu je bio kameni most, no sada prijelaza dacima (izgorjeli su 1863. i 1907.) to su samo nema. Biramo skupine kamenova za preskakanje lokaliteti, a ne vidljive ruševine. Naša je strana ne- rijeke. Živahna je, a samo malo nizvodno èini naseljena i planinarski lijepa. Zelenilo bjelogorice, oveæi slap. Cilj: doæi preko, ma i bez elegancije pod drveæem trava, a staza vidljivo vijuga i po- pokreta. Na drugoj strani treba se malo uzverati do stupno se penje. Ima zanimljivih tragova povijesti. trase nekadašnjeg puta. Veæ smo u podruèju indus- To su granièni kamenovi Kraljevine Italije i Kra- trijskog mlina Žaklja. Sagraðen je još 1839. go- ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1924. kada je, dine, a odvojak ceste i most povezivao ga je s Luj- po Rimskim ugovorima završen pokus sa Rijeè- zijanom. Godine 1865. sagraðena je nova šestero- kom državom (po Rapalskom ugovoru 1920. go- katnica. Od 1894. mijenja namjene, zapuštaju ga, a dine) i Rijeka, zapadno od Rjeèine, anektirana, nova državna granica na Rjeèini, po ugovorima iz tada veæ Musolinijevoj Italiji. Naša je staza vjero- 1920. i 1924. godine, presijeca mu jedini kolni jatno nastala kao pogranièni puteljak. Vidi se i pristup. Sada prolazimo kroz vrlo impresivan gdje granièni kamenovi zaokreæu ulijevo, dalje od kompleks ruševina. Urušavanje duž prozorskih osi Rjeèine, jer je granica opisivala velik polukrug daje mu, prièinja mi se, neki »štih« staroegipatskih oko Rijeke, a zatim oko Kastva, jedinog istarskog graðevina. Dovoljno su stare za prijelaz iz ružnoæe gradiæa dodijeljenog Kraljevini SHS. Saèuvana je nove u slikovitost povijesne ruševine. i jedna stražarnica. Žakalj vrijedi razgledati, no Hrvatske vode, Pažnju mi privlaèi i odvojak markacije, lijevo koje su sudjelovale u ostvarenju šetnice, trebale bi uzbrdo. To je veza naše šetnice s putem iz Rijeke naèiniti pješaèki most - slièan, na primjer, mostu na vrh Luban, 499 m (opisuje ga Ž. Poljak u vo- kod Sopota na Medvednici. dièu »Hrvatske planine«, Za- greb, 2001, str. 352). Još jedna željica za neku drugu prigodu. Poveæava je, na daljnjem putu, pogled na Veli vrh (432 m), s kapelicom, na pola puta do Lubana (Veli vrh spominje i Poljak na str. 352 i 353). Sada æemo našom plani- narskom stazom još malo na- prijed do atraktivnog prijelaza preko Rjeèine. To je most kod mjesta Pašca, nekoliko deseta- ka metara iznad korita rijeke. Padine su vrlo strme, s kršjem i zelenilom. Nažalost, neki su uz lijevu strminu »iskrcavali« otpad. Naša posla. Pogled s Trsata na Rjeèinu foto: Zoran Medvedoviæ HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 47

2, 2004 47

Hodamo makadamskim putem uz lijevu obalu. Primièemo se brani. Na ovom dijelu se bolje vidi da hidrocentrala ostavlja Rjeèini, nizvodno od brane, manji dio nekadašnje kolièine vode. U ko- ritu ima sprudova i grmlja - nažalost »urešenog« plastiènim krpama. Maštam o krèenju tih »ukrasa«. Malo prije brane prelazimo dva pješaèka mosta i penjemo se stazom, desno od brane, do njenog gornjeg ruba.

OD JEZERA NA RJEÈINI DO ŠPILJSKOG IZVORA Iznad brane otvaraju se vidici na »drugu Rje- èinu«: ona je najprije jezero bogato vodom tam- nozeleno jezero, a zatim bujna kraška rijeka, puna brzica i manjih slapova. Drugo je obilježje našeg daljnjeg puta prelaženje kroz naselja - Valiæi, Drastin, Lukeži i još nekoliko drugih. Ona su slikovita i uredna, pa je i hodanje kroz njih ugodno. Društvo se putem razvuklo (posebno zbog sporog i trapavog prelaženja Rjeèine prije Žaklja), ali se spontano odluèilo za marendu u Lukežima, na jed- noj livadici izmeðu ceste i podzidane rijeène obale. Dobro odabrano mjesto. Teren je od Pašca do Ku- kuljana veoma raznolik. Od našeg odmorišta i »marendališta«, na primjer, hodamo neko vrijeme po obalnom zidu. Da markacije nisu dobre bilo bi orijentacijskih poteškoæa. Na ponekom se mjestu osvræem i gledam na brdu koje nam ostaje otraga, istoèno od Rjeèine, stari grad. Èaskom moram razmišljati je li to Grob- nik, jer ga vidim sa suprotne strane nego inaèe! Ožednio sam. U pravi èas pojavljuje se gostio- nica u Martinovom Selu, malo desno od mosta koji moramo prijeæi. Terasa gostionice lijepo je otkriæe: tik je nad rijekom, desetak metara desno šumi slap preko cijele širine Rjeèine, malo ulijevo je kameni most. Uz hladno piæe, savršeno odmo- rište. To je jedini ugostiteljski objekt na cijeloj šet- nici (ne raèunajuæi, dakako, Trsat). Shema šetnice uz Rjeèinu Slijede još dvije dionice izmeðu naselja: liva- de, šumarci i proplanci izmeðu Martinova Sela i riti u izvorsku špilju. Tu je ograda i zakljuèana Trnovice, pa od Trnovice do Kukuljana. vrata. Unutar ograðenog prostora je pješaèki most Dalje æemo poljskom i šumskom stazom uz preko netom - »roðene« Rjeèine. Uvijek žalim što desnu obalu, koja je planinarima od ranije dobro ne mogu preko njega. Imam za to i jedan povjes- poznata. Na njenom kraju možemo gotovo zavi- nièarski razlog: most je bio planinarski objekt! HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 48

48 2, 2004

»Šetnica uz Rjeèinu« ipak nije (samo) šetnica, nego pravi planinarski put. Ukupna dužina Rjeèine je 17,3 km (naravno, ne ho- damo uz nju od ušæa, nego od Žaklja). Višesatno ho- danje traži nešto prave planinarske izdržljivosti i otvorenost dobrom raspo- loženju prema cjelini puta i ponekoj dionici koja je manje privlaèna od drugih (korito Rjeèine prije bra- ne). U tome je nebitna vi- sinska razlika (izvor je 326 m nad morem). Bitna Rjeèina foto: Zoran Medvedoviæ je raznolikost hodanja i krajolika. U Kastvu je 1929. godine osnovana HPD-ova po- Dobra je strana »šetnice« što pobuðuje još družnica »Uèka«. Odmah su se latili posla, koris- željica: proæi je ponovo, vjerojatno nizvodno, us- nog i za izletnike i za bliža naselja, npr. za Studenu. peti se na Veli vrh, Luban, Kièelj... Ne bih htio Sagradili su i 11. kolovoza 1929. sveèano otvorili prihvatiti stajalište nekih planinara i planinarki most ispred izvora. U Kukuljanima je bila upisna »Sve sam veæ vidio; bio sam tamo jednom, neæu knjiga za posjetitelje. (Podaci o tome: Ž. Poljak i iæi opet...« S godinama se primièemo takvom sta- V. Blaškoviæ sa suradnicima. Hrvatsko planinar- jalištu, ali ipak - radoznalost treba saèuvali što dulje. stvo, Zagreb, 1975 - Hrvatske planinarske organi- zacije..., 238; Planinarski objekti..., 266; Ž. Poljak, Slike iz povijesti hrvatskoga planinarstva, Zagreb, 1987, 116 - slika otvorenja mosta). LITERATURA Kad se hoda dolinom prema izvoru, na nje- (UZ SPOMENUTU U TEKSTU) nom se kraju pojavljuje, a zatim sve više osovljuje, 1. Šetnica uz Rjeèinu, PD HPT »Uèka« - Rijeka gotovo okomita, podosta stjenovita strmina s (karta, mjerilo 1:50.000, ekvidistanca = 20 m, Le- izrazitim vrhom. Kako se primièemo izvoru, sve genda; Zemljovid izradio Alen Tadijaniæ; na pole- više dominira, ali i gubimo pregled nad njom, jer ðini zanimljiv tekst o Rjeèini) se sve jaèe »nadvija«: izvor je u njenom podnožju, * lijep prospekt. Design: A. Tadijaniæ i Simon Radiæ. pa vidimo samo stijenu iznad izvorske špilje. To je vrh Kièelj (606 m). Dojmio me se veæ prvi put i 2. Mlinovi uz Rjeèinu. Planinarsko društvo HPT potaknuo želju da dospijem gore (iznad izvora je »Uèka« Rijeka. Tekst i fotografije: Simon Radiæ. nepristupaèan, no karte pokazuju pristupe sa sje- »Ovaj promotivni materijal prikupljen je i objav- ljen povodom PRVOG POHODA planinarsko- verne strane). Razgovarao sam o toj zajednièkoj izletnièkom stazom ŠETNICA UZ RJEÈINU, s želji s Ivom Pevecom, tada našim najboljim vodi- jednim ciljem i porukom: DA SE NE POZABI...« èem, ali je nismo stigli ostvariti. 18 str., šapirografirano. Sada, po prilici na pola puta od Kukuljana do izvora, nailazimo na raskrižje markacija: lijevo je 3. Ž. Poljak, Hrvatske planine, treæe preraðeno izda- oznaka za Kièelj. Još jedna želja sada se može nje, Zagreb, 2001, 7. Šetnica uz Rjeèinu, 353. lakše ostvariti. HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 49

2, 2004 49

HRVATSKO ZAGORJE

CESARGRADSKA GORA MALA GORA ZA VELIKE UŽITKE

ALAN ÈAPLAR, Zagreb

Na samome zapadnom rubu Hrvatskog za- slikovite livade, vinograde i šume, vrh, markirane gorja, veæ nadomak Sloveniji, nalazi se malena, ali staze i kulturno-povijesne znamenitosti. Sve to zanimljiva i privlaèna gora. Radi se, ako se ne može se obiæi u poludnevnoj šetnji, no u okolici, varam, o najmanjoj hrvatskoj gori. S jednog se pod njom, ima još zanimljivosti, pa se lako mogu njezinog kraja na drugi može doæi za manje od dva izvesti i lijepi cjelodnevni izleti. Opisat æu ovdje sata hoda, dok za šetnju duž hrpta ne treba ni pola ukratko njezine zanimljivosti kao prijedlog za zgo- sata. dan izlet, jer mnogi naši planinari za ovu goru ni Pa ipak, rijeè je o gori koja ima gotovo sve što ne znaju, neki su na nju i zaboravili, a lako je do- treba da bi bila planinarski privlaèna i pristupaèna: stupna. Uostalom, o njoj (i sliènim gorama) go- staru gradinu, planinarsku kuæu, vidikovac, izvor, tovo da nema ni rijeèi u našemu èasopisu. HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 50

50 2, 2004

Cijela je gora ime dobila po staroj gradini koja Markirani prilazi vode iz Zelenjaka i Klanjca, strši na najstrmijem dijelu, Cesargradu. Moglo bi a kao ishodišta za izlet mogu poslužiti još Kum- se i prigovoriti onome tko je prvi upotrijebio i rovec i Tuhelj. Klanjec, Zelenjak i Kumrovec su odabrao naziv Cesargradska gora, jer je gora bila tri zadnje željeznièke postaje na pruzi iz Savskog tu i mnogo prije nego što je na njoj podignut grad Marofa. Na toj pruzi je, nažalost, prije dvije go- i vjerojatno je imala drugaèiji naziv. Na mnogim dine prestao voziti vlak zbog premalog broja zemljovidima Hrvatskog zagorja neæete na tom putnika, tako da sada umjesto vlaka iz Savskog mjestu naæi nikakav toponim, vjerojatno zato što Marofa do Kumrovca voze željeznièki autobusi, je gora zapravo suviše malena da bi se na nju mo- èiji je vozni red usklaðen s vlakovima iz Zagreba gao ispisati cijeli naziv. Na nekim zemljovidima za Savski Marof. Takvo putovanje vlakom i auto- naznaèen je pak naziv »Cesarsko brdo«, koji nije busom traje oko sat i pol, a cijena povratne karte uobièajen ni meðu planinarima, a ni meðu stanov- je èetrdesetak kuna, dakle slièno kao i za izlete iz nicima okolnih naselja. Zagreba u Samoborsko gorje. Smatra se da je Cesargradska gora zapadni Posebno je zanimljiv prilaz iz Kumrovca. ogranak Kostelskog gorja, premda je ona prilièno Jedina nevolja je što autobusi staju samo na željez- izdvojena i smještena južno od izduženog hrpta nièkim postajama, tako da æete od napuštene že- Kuna gora - Vinagora - Veliki Tabor koji pred- ljeznièke stanice Kumrovec do samog mjesta stavlja okosnicu Kostelskog gorja. Na drugu se nepotrebno pješaèiti dvadesetak minuta, premda stranu Cesargradska gora naslanja na Marjetnu autobus prolazi kroz sam Kumrovec. odnosno Kunšperšku goru, koja je malo viša, ali Kumrovec je maleno mjesto na kraju široke ima mnoga slièna obilježja. Od nje je Cesargrad- kumroveèke kotline i ponajviše poznato kao rodno ska gora strogo odijeljena dubokim klancem Zele- mjesto Josipa Broza. U središtu mjesta je njegova njakom kojim protjeèe Sutla, danas državna gra- rodna kuæa, a izmeðu 1979. i 1985. ureðene su i nica izmeðu Slovenije i Hrvatske. okolne kuæe i u njima predstavljeni stari obièaji Cesargradska gora pruža se smjerom istok–za- seoskog života u Zagorju. Tako je nastalo zanim- pad u dužinu od 3 kilometra. Okružena je gusto ljivo etno-selo, poznato kao »Staro Selo«. Za naseljenim krajem, s brojnim vinogradima i po- ljima, koji sa sjeverne i istoène strane sežu sve do vrha. Sa zapadne i južne strane, padine su posve drugaèije: strme i šumovite.

Spomenik Antunu Mihanoviæu u Zelenjaku HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 51

2, 2004 51

Kroz Zelenjak prolaze cesta, željeznièka pru- ga i rijeka Sutla. Navodno je upravo ljepota Ze- lenjaka nadahnula Antuna Mihanoviæa da spjeva »Horvatsku domovinu«, pjesmu danas poznatu kao himna »Lijepa Naša«. U sredini doline, na njezinom najljepšem dijelu, na proširenju zvanom Mihanoviæev dol podignut je 12 metara visok spo- menik Hrvatskoj himni. Postavljen je 1935. na poticaj družbe »Braæa hrvatskog zmaja« povodom stoljetnice njenog stvaranja. Bronèani reljef i spomen-ploèa djeli su kipara Rudolfa Ivankoviæa. Uz potok je, u ugodnoj hladovini, ureðeno izletište s klupama za odmor, a nešto dalje je otmjen i pri- Klanac Zelenjak i brijeg Risvica sa Cesargrada kladno skup restoran. foto: Alan Èaplar Odatle zapravo zapoèinje planinarska marka- cija, a tu se može ostaviti i automobil. Od obelis- šetnju, uz zavirivanje u svaku kuæu, vrijedi izdvo- ka se treba uputiti 200 metara prema Tuhlju do jiti barem pola sata. U toplije doba godine, nedje- raskrižja, a na njemu skrenuti desno 50 metara do ljom se u nekim kuæama može uživo vidjeti stare mjesta gdje markacija ulazi u šumu. Slijedi 40 zanate (kovaè æe izletnicima iskovati potkovicu za minuta oštrog uspona do planinarske kuæe. Iako sreæu, a možete vidjeti i izradu rubaca za tkalaè- uspon nije osobito dug, na njemu æete se pošteno kim stanom!). oznojiti u svako doba godine. Na tom putu imao Od Kumrovca se treba uputiti prema uoèlji- sam prilike, što me je osobito iznenadilo, jedne go- vom klancu Zelenjaku na južnom kraju kotline, dine vidjeti srnu. Preskoèila je spretno preko staze odnosno prema Klanjcu. Lijevo nad klancem istièe i zaèas nestala u šumi, ostavivši cestu. se crkva na brijegu Risvici i lijevo nad njim Cesar- Središnje mjesto na Cesargradskoj gori je pla- gradska gora. Najjednostavnije je iæi cestom, no ninarska kuæa »Cesargrad« na visini od 460 me- za svakog je planinara mnogo zanimljivije uspeti tara, na lijepom zaravanku s vidikom na sloven- se na brežuljke na istoènom rubu kotline i preko livada i seoskih putova uputiti se prema Risvici. Desno, sa slovenske stra- ne, pogled æe nam privuæi Svete gore iz- nad Bistrice ob Sotli (pet crkvica na jed- nom brijegu!) i ruševine gradine Kunš- perk toèno nasuprot Cesargradu. Radi lije- pog vidika vrijedi se uspeti na Risvicu do crkve Majke Božje na vrhu. Od Kumrov- ca do Risvice može se stiæi za sat i pol hoda. Na drugu stranu treba se s Risvice spustiti u Zelenjak: od crkve vratite se makadamom 5 minuta do zavoja, pa siðite desno niz livadu do potoka i ceste. Dvje- sto metara prije Zelenjaka naiæi æete na raskrižje, markaciju i drvenu ploèu »Pod- gora«, no spustite se dalje cestom do ka- menitog spomenika u obliku obeliska. Planinarska kuæa »Cesargrad« foto: Alan Èaplar HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:47 Page 52

52 2, 2004

zapaljen, ali je nakon obnove služio do 17. stoljeæa. Za razliku od veæine starih gradova u kojima su se gospodari èesto mijenjali, njime je ta èetiri stolje- æa neprekidno vladala obitelj Erdödy. Za planinare je zanimljivo i to da ga je godine 1933. otkupilo Hrvatsko planinarsko društvo i tako je postao imovinom planinarske organizacije. Uspon na vrh Japicu (519 m) jedva se može nazvati usponom, jer se šumska staza, koja zapo- èinje iza planinarske kuæe, tako blago penje da se uspon ni ne osjeti. Japica je najviši i zapravo jedi- ni vrh Cesargradske gore. Na samome vrhu stoji telekomunikacijski stup, a vidik se pruža prema sjeveru. Posebno se lijepo vidi Kostelsko gorje i nije teško uoèiti Veliki Tabor, crkvu s cinktorom na Vinagori i planinarsku kuæu na Kuna gori. U daljini pogled privlaèi Donaèka gora, prepoznat- ljiva po svojem šatorastom obliku, i lijevo od nje Boè s TV-tornjem na vrhu. Zanimljivo je da do samoga vrha s druge strane sežu seoske kuæe, Na Japici, najvišem vrhu Cesargradske gore danas nažalost napuštene. Markacija za Klanjec vodi od planinarske sku stranu Zelenjaka. U prizemlju je malena bla- kuæe uskom šumskom cestom ravno u gornji dio govaonica, a na tavanu dvije spavaonice s ukupno Klanjca. Pet minuta od kuæe nalazi se vidikovac 7 ležaja. Kuæa je u toplo doba godine redovito »Pesji skok«, s lijepim vidikom na Zelenjak i otvorena nedjeljom, a u ostalo vrijeme po dogo- Sloveniju. Za silazak u Klanjec treba pola sata, ali voru s èlanovima HPD »Cesargrad« iz Klanjca. za silazak kroz naselje do željeznièke stanice treba Domaæini su vrlo gostoljubivi i uistinu je lijepo vi- još oko dvadeset minuta. djeti koliko truda i ljubavi ulažu u svoju planinar- U gornjem dijelu Klanjca nalaze se Galerija sku kuæu, tim više što se radi o razmjerno mladim Augustinèiæ i franjevaèki samostan s lijepom èlanovima. Prošle im je godine HPS na natjeèaju crkvom Sv. Marije, zadužbinom obitelji Erdödy. dodijelio i namjenska sredstva za obnovu krovišta, U središtu Klanjca (lijevo od glavne ceste) je spo- što æe još poboljšati uvjete u kuæi. men-park s grobovima Antuna Mihanoviæa i Oto- Premda se žigovi kuæe, Cesargrada i vrha Ce- na Ivekoviæa, dok je grob Antuna Augustinèiæa sargradske gore mogu dobiti u kuæi, te toèke sva- kraj njegove galerije. Na željeznièkoj postaji Kla- kako valja obiæi. Do ruševine Cesargrada stiže se njec valja prièekati autobus za Savski Marof, gdje za 5 minuta, a do vrha Japice (zgodno ime, zar ne?) se presjeda na vlak za Zagreb. za 15 minuta. Razmišljate li o tome kamo na izlet, iskoris- Kako je Cesargrad nekoæ izgledao najbolje tite zimski dan i posjetite Cesargradsku goru. pokazuje slika u blagovaonici planinarske kuæe. I Neæete požaliti. po samim ruševinama može se lako zakljuèiti da je to bio velik grad. Do danas je samo jedna pro- storija ostala donekle saèuvana, toliko da se u sluèaju kiše, ako je kuæa zatvorena, možete ipak zakloniti. Grad se prvi put spominje 1399. godine. Poznato je da je za seljaèke bune 1573. godine bio HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 53

2, 2004 53

NAŠA PLANINARSKA POVIJEST

ZAGREBAÈKI PLANINARI PRIJE 120 GODINA Iz upisne knjige planinarske kuæe na Sljemenu

dr. ŽELJKO POLJAK, Zagreb

U planinarskoj zbirci Samoborskog muzeja èuva se upisna knjiga »Gradske kuæe« na Sljemenu, prvog planinarskog doma u Hrvatskoj. Njime je upravljalo Hrvatsko planinsko družtvo iz Zagreba i, meðu ostalim, opskrbljivalo ga knji- gama u koje su posjetitelji upisivali svoje dojmove. Prva takva knjiga po- stavljena je prilikom otvorenja 1878., a druga 1883. godine. Ovdje je rijeè o drugoj knjizi, koja ima 114 stranica for- mata 29x21 cm. Tvrdo je ukorièena, s platnenim hrptom i koricama na kojima je natpis: HRVATSKO PLANINSKO DRUŽTVO 1883. Na prve tri stranice krasopisom je ispisan Kuæni red s 13 paragrafa, gdje je èak u dva paragrafa naglašeno da je zabranjeno pisati i urezivati na titelji bili jako skloni pjesništvu; vješto su impro- piramidu i po zidovih sobah, hodnika i zahoda, vizirali stihove, veæinom dobro sroèene, ponekad oèito na temelju iskustva iz prvih pet godina te s usiljenom rimom. Veæina od njih slavi ljepotu kuæe. Kuæni red su potpisali svojom rukom 10. prirode, ali rijetko koja nije ujedno i rodoljubna, sijeènja 1879. predsjednik HPD-a Ljudevit Vuko- najèešæe uperena protiv ponjemèivanja i maðarona. tinoviæ i tajnik Levin Schlosser-Klekovski, a 27. Oko treæine potpisnika nosi njemaèka prezimena sijeènja odobrilo ga je Gradsko poglavarstvo, što (!), ima i upisa njemaèkim jezikom, jedan èak i je svojim potpisom potvrdio zamjenik gradonaèel- æirilicom. Zadnji je upis od 25. srpnja 1888., a naj- nika gradski kapetan Plušèec. èešæi je potpisnik èlan HPD-ovog vodstva prof. Mijo Kišpatiæ, inaèe poznat po brojnim knjigama Knjiga je zanimljiva i kao povijesni dokument za popularizaciju prirodnih znanosti. ne samo o poèecima našeg planinarstva nego i o politièkim prilikama u Hrvatskoj onoga vremena. Iz te knjige donosimo u neizmijenjenom pra- Osim potpisa posjetitelja, ona sadrži razne pri- vopisu, pa i s gramatièkim pogreškama, mali izbor mjedbe, onodobne politièke parole, crteže, od razlièitih citata koji mogu doèarati prilike na Slje- kojih su neki prave umjetnine te, kao i danas, po- menu onoga doba (datum, primjerice, najèešæe se neku prostotu. Zanimljivo je da su tadašnji posje- piše ovako: 27/8 883). HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 54

54 2, 2004

Kuæni red Gradske kuæe, potpisan od predsjednika HPD-a Ljudevita Vukotinoviæa i tajnika Levina Schlossera-Klekovskog te potvrðen od Gradskog poglavarstva

U planini radja se èovjeku nieko ugodno èuv- Buduæi dugogodišnji predsjednik HPD-a i stvo koje èovjeku sve dalje tjera u planinu. Kova- vlasnik sljemenskih šuma, šestinski grof Kulmer èiæ, uèenik IV gimnazije: 25.3.1885. upisao je svojom rukom: Dne 2/6 1883 dojašismo preko Šestina na Sleme, te se vratismo preko Ispod potpisa slavne glumice Marije Ružièka- Bliznice kuæi. Miroslav Kulmer Strozzi (1850-1937), koja je u kuæi boravila s još nekim glumcima 9/7 - 10/7 1884., netko ih je opi- Anonimni posjetitelj nadahnut rodoljubljem, sao u šaljivoj zagrebaèkoj kajkavštini. O glumici ali oèito i prijatelj »dobre kapljice«, protivnik je kaže: Onda je bila jena gospa, veleli su joj Stru- njemaèke trezvenosti i propagira vino umjesto cica, a popevala je kakti drozd. vode sa sljemenskog zdenca: Baš je bila prava hrvatska krv ovdje. Odjek nedavnog ilirskog preporoda (predsjed- Držite se ove: nik HPD-a u to doba bio je ilirac Vukotinoviæ) oèit Jesem Hrvat, nisam Niemac, je u vrlo emotivnoj pjesmi koja završava tugom da bi pital gde je ovdje zdenac, zbog germanizacije: hajde da napij, èašu vinca spij! Oj ti listna goro zelena, èarna li si divna Živio! milena! Tuj mi duša rajske slasti miri; Sin Ivana Kukuljeviæa pl. Sakcinskog koji je Otadžbinska ljubav plamenom usplamti! prvi u Saboru govorio hrvatski umjesto latinskoga, Samo jedna bol mi mlado srce kini: Božidar (1861-1927), buduæi osnivaè prve HPD- Što ni ovdje bliže bogu, na visini, ove podružnice u Ivancu, veæ ovdje pokazuje da Hrvatice to mlade to stare æe postati pjesnik: Švabštinom si udilj grlo kvare. Oj bježte sunca traci, iz te gore K.K. 27/5 83 I sakrijte se u nebeske dvore, HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 55

2, 2004 55

tud ljepša danas sunca s oèjih sjaju Pomogoše, te postigoh svrhu. Što užgat srce, plamom žarkim znaju Zdrav i kriepak ja se vraæam sada Da klièe miljem tajnim razdragano; Domu svome u Zagreb grad bieli; Živovat da je vjek mi ovdje dano Kod rastanka sve mi na um pada U krasnom družtvu tom, i zrak taj disat, Što mi ovdje srce razveseli. Slavulja danju, noæju èut biljisat Mila æe mi zato uspomena Uživat rajsku slast u svako vrieme Ostat' vazda Šljeme zelengora. Sa divnog visa tvoga, milo Šljeme! A najdraža buduæih vremenâ 27/6 83. - Božidar Kukuljeviæ Sladki dani iz planinskih dvorâ. Za Ivu Pilara Sljedeæi upis dokazuje da se društvo na putu Djed Gjuro loše provelo, pa valjda zato da se njihovo prepo- Dodajmo da se mali Ivan poslije istaknuo kao ruka bolje zapamti, daju je u stihovima: publicist i autor glasovite knjige »Južnoslavensko Oblaène, veoma neugodno tmiène veæeri 4 pitanje« te da je ubijen pred svojom kuæom u Dal- kolovoza praæeni kišom stigosmo oko 9 satih matinskoj ulici u Zagrebu. ovamo, prenoæismo i proslavismo dan 5/8 na Šljemenu. Zato velimo: Neki anonimni posjetitelj nikako da shvati Tko na Šljeme želi poæi, mladenku koja u romantiènom ljubavnom zanosu Nek' se èuva tamne noæi, - vrlo lijepim rukopisom, ali bez potpisa - piše: Jer u šumi, a po mraku, Nije blago, ni srebro ni zlato Nevolju æe trpit' svaku. Veæ je blago, što je srcu drago! Al' u zoru tko ustane, Pisala to dva mjeseca prije moje svatbe prije nego sunce grane 18/10 83 te se popne na vrh gorâ Možda zbog nekog pretrpljenog ljubavnog Vilinskijeh ovih dvora - razoèaranja, taj anonimni ženomrzac komentira i.t.d i.t.d. mladenkine uzdahe samo jednom rijeèju: »Guska«, Oèito je na tom mjestu anonimnom pjesniku a drugi, uviðavniji, pokušava je ovako braniti: ponestalo inspiracije. »Samo vol mogo ju je nazvati guskom«.«

Gjuro Pilar, pokretaè osnivaèkog sastanka I nekog Šimu more ljubavni jadi, pa ni na HPD-a, imao je unuka Ivu Pilara (1874-1933), koji Sljemenu ne nalazi utjehe: je kao 9-godišnje dijete obolio i lijeèio se borav- Kažu da ljubav bolest je prjeka kom na Sljemenu (piše: Prebivali na Šljemenu od Za nju težko je naæi ljeka 8/7 do 23/7, zatim od 1/8 do 18/8 1883), oèito us- Kažu da od nje gine ti duša pješno, jer je Gjuro na odlasku spjevao i upisao Kano kad cvietak opali ti duša. ovu pjesmu (dakle, iako geolog, imao je smisla i A ja veæ eto godinu dana za poeziju, a ne samo znanost): Prebolit nemogu težkih rana Oprost sa planinski dvori Borim se težko životom smrti Od žestoke boli jedno vrieme Nit mi je živjet nit umrti Zdravlje bješe oslabilo meni, itd. Zato dogjoh ja na goru Šljeme, Da mi lice bliedo porumeni. Stjepan Vukoviæ upisao je rujna 1883. pjesmu Tu sprovedoh do trideset danâ »Sljeme milo! goro krasna!« o gorskim ljepotama, Na divotnom ovom gorskom vrhu; ali na kraju ne može odoljeti, nego uz rizik da za- Zrak i voda, jednostavna hrana, vrši na nekom sudu poput današnjeg Haaga, skreæe HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 56

56 2, 2004

na sasvim drugu temu pa prilièno jasno poziva na I još jedan vrlo koristan savjet: Peèeni krum- linè, a uz to još zaboravlja da Sljeme nije vulkan- pir sa maslacem! preporuèa se štovanim posje- sko brdo: titeljima ovog zatoèišæa. 16/9 1883. èuj me goro jošte sada èim ti dodje koj tudjinac, Hrvatski pjesnik Josip Milakoviæ (1861-1921), tada tek poeta u razvoju, improvizirao je pjesmu i a on nije hrvat pravi uresio je dekorativnim okvirom na kojem je i slika razpni krilo! nek ga Tvoja lâva zadavi. sljemenskog izvora: Netko je dodao svoj komentar: »Bravo! Bra- Na Sljemenu vo! pravi rodoljub hrvatski«. Goro divna, goro krasna, Slika i prilika raspoloženja zagrebaèkih pur- Bajni èar te kruži svud; gera u doba kad je njihov grad bio napola poni- Oj tog èasa, sretnog èasa jemèen. Miljem mi se puni grud! Iduæi pak posjetitelj ne može smisliti maðaro- (Slijedi još 6 kitica) ne ni peštansku politiku u Hrvatskoj: Josip Milakoviæ Oj krasni kraju, kamo li sreæe, da te magjar Skupina planinara ovjekovjeèila je svoj posjet naokužio nije! 12/9 883. (neèitak potpis) potpisima koji su uokvireni dekorativnim okvirom gotovo na barokni naèin, a u okviru piše: Èetiri dana poslije pridružio mu se planinar koji se s gorèinom ovako jada: Prenoæili 27./28. V. 1884 Na Sljemenu 16/9 1883 Slijedi pet potpisa, meðu njima Ljudevit Divni kraju, èastnog roda moga. Rossi, èije ime danas nosi sklonište u Rožanskim kukovima na Velebitu. Èastnog roda, roda hrvatskoga Oko moje tvom daljinom bludi Izvrstan i sažet prikaz morfologije Medved- Kud god zapne krasan si mi svudi. nice iz jednog zapisa 8. lipnja 1884, u doba kad je Žalostno je doba u kom to ti pišem još rijeè gora znaèila i šumu: Kud mi snaga da stanje to orišem Prohtjelo nam se pregledati u okolo divne Tudjin razpe stieg svoj nada Tobom strane mila nam Hrvatska, pak se popesmo evo na Al sinci tvoji nesložni medj sobom vršak šljemena Zagrebaèkih gora, da si zado- Aleksandar Seljan voljimo duši. (Slijedi još 8 redaka, no i ovo je dovoljno da vidimo što tišti pjesnikovu dušu)

A sada malo planinarske prakse, temeljene na iskus- tvima: Upozoruju se svi oni, koji nisu vješti putu na Slje- me, da se ne odpute put Slje- mena od kuæe po podne oko- lo 5 ili 6 sati. Dogodilo bo se je, da je njeko društvo za- bludilo, pošav tako kasno Molimo da posjetitelji izvole druge na to upozoriti. HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 57

2, 2004 57

Evo jednoga ponosnog lovca na rekorde prije Za razliku od Heruca, ovom je planinaru tre- 120 godina: balo 40 èasaka više, a uz to mu se i opasno osušilo Iz Liepe Vasi do gradske kuæe na Sljemenu grlo. Sreæom je u domu uvijek bilo »dobre kap- došao za 1 sat i 50 èasaka dne 22/6 84. ljice«, jer se inaèe upis ne bi valjda tako dobro rimovao: Krunoslav Heruc Dne 30 kolovoza 1884. prenoèili HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 58

58 2, 2004

Išli smo 2 i pol ure Turistièka propaganda u zametku: Bilo za veèeru peèene pure Približili se hrvatski ljudi èim više prirodnim Ktomu žganci mesto kruha krasotam Hrvatske! Tad okriepismo grla suha. Mavro Herzog, jurista iz Zagreba Janko Antolkoviæ 18/10 1884. Posjetiteljica koja je oèito germanskog podri- jetla i još se u Hrvatskoj nije sasvim naturalizirala HPD-ov tajnik u ulozi inspektora piše: 2/3 i (dolje gramatika i sintaksa!) piše: 3/3 bio ovdje, pregledao družtv. našastar i raèu- Ovdje je bila Katica Sonntag. Josipa je htjela ne te sve u podpunome redu pronašao. diæi, ali je zaspala keine moje dragi Ljudi. 18/8 Levin Schlosser Klekovski 84. Sleme. Neki je skeptik iznad rijeèi »raèune« napisao: Ovome remek-djelu pismenosti netko je do- laž! dao primjedbu: Tko da pogodi što je to. Zahvaljujuæi planinaru koji je imao smisla za Neki Franjo Solar, možda nadahnut Mažu- grafiku i 19 VIII 1887 u knjizi nacrtao staru drve- raniæevim Smail-agom, ali i sadržajem baèvice što nu sljemensku piramidu, danas znamo kako je ona ju je imao sa sobom, piše: izgledala. Podiže se èeta mala Iz Zagreba, biela grada, Drugog umjetnika, oèito he- U njoj jedva èetiri junaka, donista i uz to rodoljuba kavan- Na èelu joj od Solara Frane. skog tipa, nadahnula je mirisna peèenka, pa je 29. rujna 1887. u Došav èeta Sljemenu na tjeme, živim bojama i vrlo realistièki Poèe praznit torbe i baèvice, narisao šunku i jednu peèenu pra- seæu glavu ukrašenu vrpcama s Ter uz vince, premetala kipce hrvatskom trobojnicom. Slijedi još 33 stiha (kipaca), datum 22 i 23. rujna 1884 i na Ovaj izbor citata zaokružit kraju poziv: »Mjesto za prim- æemo na kraju poèetnim stiho- jetbe!«. Evo ih nekoliko, a one vima dviju pjesmica o ljepoti vi- pokazuju da èitateljstvo nije dika sa sljemenske piramide: imalo ujednaèen ukus: Vrlo je Na Sljemenu s piramide poetièno, Nezgrapno, Èorava pjesma, ali i reakcija na kritiku: Zavièaja divni èar Pišite me... Zatravljene oèi vide Usplamèujuæ srca žar! Na drugome je mjestu neki Slijedi još 24 stiha, datum i èistunac ovako ošinuo pisca jedne potpis: 25/5 884 F. M. J. neukusne primjedbe, koja danas nije više èitljiva jer ju je netko I druga, nepotpisana, a pisana pocrnio: krasopisom: Ova tri zadnja retka pisao veliki magarac koji Šljeme krasno, divno Šljeme se na svoje rijeèi zaboravio ili možda sramio pot- Sada motrim tjeme tvoje pisati! I brežuljke obljubljene Domovine krasne moje. HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 59

2, 2004 59

UZ VALENTINOVO

OD SRCA SRCU

MILIVOJ RIHTARIÆ, Varaždin

Zbilo se to jedne ožujske noškolac Marko Ljubanoviæ. nedjelje 2002. godine, za pro- Hvala mu za taj uradak! hladnog i polumaglovitog prije- Hvala i svima vama, plani- podneva na Bilogori. Monika, nari i planinarke, za lijepe tre- Ružica, Zlatko i ja obilazili smo nutke druženja u planinama i èetverosatnu trasu planinarskog planinarskim domovima, hvala puta »Bilogorskim stazama« za rad i djelatnosti u udrugama. HPD-a »Bilogora«. Ova se obi- Molimo vas, da prihvatite i laznica ne može (i ne treba) poruku ovog znaka »od srca usporeðivati s onima na Vele- srcu« kojom vam za Valenti- bitu, Biokovu ili Gorskom kota- novo, Monika svojim Plani- ru, jer je Bilogora jedna od na- ših najnižih gora. narskim sonetom, te osobno, snimkom srca s Bilogore èesti- Ovdje je uvijek lijepo i tamo dan, kada se »ptièeki že- ugodno. Skrovite šume, mirisne nijo, maèki gledijo, ljudje vo- livade, potoèiæi i puteljci, klijeti liju, a planinari èudaj vrhov si i vinogradi, te mnogo toga dru- želijo«. gog, daje svu ljepotu skladu Srce na bilogorskoj stazi oèuvane prirode, vrijednih ljud- foto: Milivoj Rihtariæ skih ruku i duše naroda. Put ima èetiri kontrolne toèke. Od vrlo ured- PLANINARSKI SONET (ZA VALENTINOVO) nog i toplog planinarskog doma »Kamenitovac« Obukla si danas vjenèanicu (242 m), trasa je oznaèena uobièajenim planinar- i stavila na glavu vijenac, skim oznakama. Kraj prve kontrolne toèke u za- spustila se niz brijeg u kapelicu seoku Borovljanima na drvetu, gle, iznenaðenja: gdje ruke ti pruži bor mladenac. umjesto planinarske marke doèekuje nas lijepo Zažarila sunèana naranèa srce crveno-bijele boje. Je li to sluèajnost ili èin i prolila svjetlosnu svježinu, namjere - nismo znali. No, kako bilo da bilo, svid- iz grma izletjela ptièica jelo nam se. da pozdravi proljetnu dolinu. Nastavljajuæi trasom dalje prije treæe kontrol- Kucaju srca velika i mala, ne toèke u Tomašu, na drvetu, opet uredno izraðen žure brze noge po stazama, isti znak. Ovog smo puta znali da to nije sluèajno. ranac na leðima, smijeh na usnama. Nakon kratke analize smisla i poruke znaka složili Predveèerje - vjetriæ iznenada smo se da je to ustvari planinarska marka »od srca rasplete kose mirisne tvoje, srcu«, sa svim sadržajima koji u dobroj namjeri opraštamo se, planino, nas dvoje. mogu iz nje proizaæi. Ovaj znak izradio je osnov- Monika Vorih HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:48 Page 60

60 2, 2004

ÐURÐENOVAÈKI FOTO-DIA FESTIVAL 2003.

U Ðurðenovcu je 6. prosinca prošle godine održan tradicionalni planinarski foto-dia festival. Organiziralo ga je HPD »Sunovrat« iz Ðurðenovca s veæ uobièajenim temama »Jedan izlet u 10 slika« i »Tri detalja s tog izleta«. Na festivalu je ove godine sudjelovalo 18 autora sa svojim fotografijama i 9 s dijapozitivima. Mahom su to bili autori koji su veæ i prošlih godina sudjelovali na ovome festivalu, zapravo godišnjem susretu naših ponaj- boljih planinarskih fotografa. Za najbolje fotografije u obje teme nagraðena je Sil- vana Markoviæ (HPD »Pliva«, Zagreb) za seriju snimaka s uspona na Malu Poncu. Najbolje fotografije u prvoj temi imao je Zoran Knezoviæ (HPD »Mosor«, Split, »Na dvije rijeke u jednom danu«), a najbolje snimke u dru- goj temi Antun Ibriks (HPD »Bilogora«, Bjelovar, »Životinjski svijet južnog Velebita«). Kao najbolji debi- tant nagraðen je Siniša Kneževiæ (HPD »Ðakovo«). Nagradu za najbolju seriju dijapozitiva ponio je Jas- min Sadikoviæ (HPD »Zanatlija«, Osijek) s temama »Put u središte Annapurne« i »Stanovnici potkrovlja svijeta«. Najbolje dijapozitive u prvoj temi imao je Tomislav Marko- viæ (HPD »Pliva«, Zagreb, »Oltar i visoki Rokav u Julij- skim Alpama«), a u drugoj temi Vlado Obad (HPD »Zanatlija«, Osijek, »Što raditi u planini ako vam se ne hoda«). Iduæe godine održat æe se ðurðenovaèki foto-dia festival takoðer prvoga vikenda u pro- sincu (4. 12.) uz iste teme. Alan Èaplar HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 61

2, 2004 61

1 - Siluete na obzoru, foto: Jadranka Bukoviæ 2- U dolini Vrata, foto: Silvana Markoviæ 3 - Ariš, foto: Silvana Markoviæ 4 - Bijele stijene, foto: Željka Lisak 5 - Pod Annapurnom, foto: Jasmin Sadikoviæ 6 - Himalajski pejzaž, foto: Jasmin Sadikoviæ 7 - List u snijegu, foto: Željka Lisak 8 - Na Okrešlju, foto: Branko Balaško 9 - U Julijskim Alpama: Biserka Lackoviæ 10 - Pakleno, Jadranka Bukoviæ

1 4 5

2 6 7 8

3 10 9 HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 62

62 2, 2004

SLOVENIJA

BAVŠKI GRINTAVEC MALENI VELIKAN JULIJSKIH ALPA

BRANKO BALAŠKO, Stubièke Toplice

Još davnih 80-ih godina, kada sam prvi put prelazio preko prijevoja Vršièa na cesti Kranjska Gora - Bovec, unatoè mnoštvu prekrasnih prizora oko mene, najdraži mi je bio pogled na bijelo sti- jenje iznad zelenila šume i planinskih livada u zabaèenom kutu doline Trente. Veæ tada sam sebi obeæao da æu se popeti na tu planinu, no sve do- nedavno Bavški Grintavec bio je samo san koji se nikako ne ostvaruje. I kad je prošloga ljeta zavladala nesnosna vruæina, a komarci se stali nemilice naslaðivati na znojem natopljenom tijelu koje nikako nije moglo pronaæi noæni mir, jednostavno rješenje bilo je kre- Kozorog foto: Branko Balaško nuti put Julijskih Alpa. Vrijeme je bilo idealno za planinarenje, sve gorje vidljivo kao na dlanu, a Svih ovih godina pokušavao sam doznati što silazak niz Vršiè s pogledom na moj cilj obeæavao više o Bavškom Grintavcu, ali, zanimljivo, o toj je lijep izlet. planini ima malo podataka, a opis uspona jedno- stavno nisam nigdje pronašao. Sam uspon je više nego zanimljiv, krije bezbroj zamki ali pruža i mnoštvo nagrada za svakoga planinara. Auto sam ostavio u kotlini iza Koèe pri izviru Soèe, odakle zapoèinje glavni uspon prema Zave- tišèu pod Špièkom i dalje uz velièanstvenu stijenu Jalovca. Tamo zapoèinje i staza prema Bavškom Grintavcu. Za uspon sam odabrao »stazu èez pla- nino Zapotok« za koju po vodièu treba oko 6 sati, a za silazak stazu preko sedla Kanji, te travnatim poboèjem Skutnika i Palcev u smjeru Zavetišèa pod Špièkom. To je dobra tura i predlažem je svima koji se ne vole vraæati istim putom, a pogo- tovo onima koji se žele još popeti i na Jalovec. Staza od parkirališta prvo vodi desnom stra- Stijena Bavškog Grintavca foto: Branko Balaško nom korita, a onda prelazi lijevo do nekoliko kuæa HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 63

2, 2004 63

Na usponu foto: Brigitta Fogec

na livadi i pred sam uspon u šumski dio ponovno zastrašujuæi susret, u kom smo s obostranom se prebacuje na desnu stranu. Markacija duž puta radoznalošæu promatrali jedni druge, s poštova- je nedavno obnovljena tako da s orijentacijom njem ostavili prolaz za uzmak, ali i ispitivali sva- nema teškoæa. Ubrzo se stiže do mjesta osigura- ki pokret. Sam uspon kroz stijenu, kroz prilièno nog užetom i klinovima, a dalje put vodi prekras- kršljivo kamenje, bio je pravi izazov. Trebalo se nim šumskim predjelom s ne baš prestrmim uspo- penjati, preskakati, puzati, provlaèiti se, skidati nima. Nakon pola sata iznenadilo me raspelo ispod ruksak, gmizati kroz pravi tobogan, visjeti na kojeg je u koritu tekla pitka voda. Pola sata poslije užetu, tražiti klinove iako su dobro postavljeni, no šum vode u slapu ispunjavao je èula, ali se s ove noge su ponekad prekratke za pravi korak Ako staze do slapa ne može. Do njega vodi vijugava tko namjerava iæi ovim smjerom, svakako treba staza nekih stotinjak metara niže. nositi kacigu ili biti siguran da iznad nema nikoga Cijelo vrijeme iza leða mi je Vršiè s Prisoj- jer je gotovo nemoguæe proæi stijenu, a da se koji nikom, a ispred mene je stijena Grintavca. Nakon kamen ne pomakne pod nogom i ne otkotrlja. jedne slikovite planinske livade iznad šume, zapo- èinje carstvo kamenja. Velike kamene gromade napravile su pravi labirint i bez dobre markacije ne bi se bilo lako kretati. Veæ se dobro vide Jalo- vec i Mangart, ali i Triglav s druge strane. Zapravo je to poèetak uspona na planinsku pozornicu s koje se pružaju oèaravajuæi vidici na gorske velikane s nove, do sada za mene nepoznate perspektive. Svi su tu - Kanin, Mangart, Jalovec, Prisojnik, Špik, Razor, Škrlatica, Triglav, Krn... Na raèvištu putova ostavljam markaciju koja vodi ravno kroz kamenje prema sedlu Kanji i skreæem lijevo kroz sipar prema vrhu. Na putu me iznenada presretnu tri kozoroga. Bio je to pomalo Na vrhu Bavškog Grintavca foto: Branko Balaško HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 64

64 2, 2004

S vrha je pogled velièanstven, pogotovo kada je ovjenèan bojama zalazeæeg sunca. Duboko is- pod mene vide se svjetla Bovca, a daleko na jugu titrajuæa rasvjeta Trsta i Kopra. Takvo što nitko vam nigdje ne može dati, to se ne može kupiti i u tim trenucima osjeæam kako je posebno biti èo- vjek, tako malen a opet tako velièanstven. Toplina ljubavi ispunjava me kao plimni val i tad znam da sve ima smisla. Svaka travka koja škaklja bose ta- bane u rosnim jutrima i svaka kap znoja koja na- tapa kožu izmuèenog tijela. Sve je to dio života koji je samo zrnce svemira.

Silazim u kotlinu, no sad umjesto dolaznog Pogled prema prijevoju Kanji, u pozadini smjera biram put prema sedlu Kanji. To je pak Mangart i Jalovec foto: Branko Balaško posebna prièa jer uski dugi greben isprobava sva planinarska iskustva i poigrava se psihofizièkim putokaz Jalovec koji kao golemi magnet naprosto sposobnostima. Po izlasku iz stijene tek na trenu- vuèe prema sebi. Kad ugledate kuæu pod Špièkom tak sam u nedoumici hoæu li krenuti desno u sti- i mislite da ste veæ tu, slijedi opasno strmo spuš- jenu Bavšèice, skrenuti desno u kameni labirint ili tanje niz travnati teren, pa onda još po dobrom pak produžiti još malo ravno pa se tek onda siparu do mjesta odakle se opet treba uspeti i spustiti desno. Ova posljednja varijanta bila je moj nadoknaditi sav taj gubitak visine. Lijevo prema izbor i nakon kratkog silaska zapoèeo sam dugo- Zavetišèu i Jalovcu, desno u kotlinu. trajno hodanje po travnatom boku Skutnika. Tura Planine su poput žena, prekrasne u svojoj nije naporna, neopisivo je lijepa za oko, ali nije za nedodirljivosti. Užitak je maštati o njima proma- neiskusne, jer trava zna biti skliska kao led i ova trajuæi ih iz daljine, no tek kad se stopite s njom, neizgažena trasa može biti vrlo opasna. U prvom tek tada shvatite koliko je posebna. Želite li izbjeæi je dijelu markacija dobra, no u zadnjoj treæini iz- gužve u planini, a uživate u planinskim posebnos- gleda da je nestalo boja i tek stara izblijedjela tima, krenite u ovom smjeru. Èeka vas prekrasno markacija trebala bi biti putokaz. No, najbolji je iskustvo.

Sunèane zrake nad Jalovcem HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 65

2, 2004 65

PLANINARENJE ZIMI

MJESEC I SNIJEG U PAKLENICI

SLAVKO PATAÈKO, Zagreb

Bura, snažan sjeveroistoèni vjetar orkanske jaèine, karakteristièna je za naše priobalje. Stvara se u visinskim slojevima ciklone, a onda se svom žestinom obru- šava dolje na zemlju tjerajuæi ljude u za- klon svojih kuæa. Snaga joj je èesto tolika da su zbog nje zatvoreni mostovi i zabra- njen promet nekim cestama. Baš takvu su buru meteorolozi najavljivali za vikend kada je škola visokogorskog planinarenja HPD »Željeznièar« imala završni izlet u Paklenicu, podruèje gdje ona pokazuje svoju najgoru æud. Bilo je oko sedam naveèer kad smo se prikupili na parkiralištu kilometar-dva od ulaza u Nacionalni park Paklenica. Ima nas trinaestero, a u Starigradu nam se priklju- èuje i Željko. Ostavljajuæi Dubravka, koji Pred skloništem »Vlaški Grad« foto: Slavko Pataèko je ostao petljati nešto s ruksakom, upuæu- jemo se prema paklenièkom domu. Kod Ivinih vodica je otprilike i snježna gra- nica. Željko nas napušta. Pokušat æe se popeti na U društvu Mjeseca, koji se tu i tamo pojav- Sveto brdo, a potom se planira spustiti na skijama. ljuje iza oblaka, praæen žuborom Velike Paklenice, Opskrbljujemo se vodom i nastavljamo dalje prema stižemo lako do doma. Domar je još uvijek Valter Vlaškom Gradu. Snijega ima 10 cm, na nekim Moroviæ, a cijena noæenja je 45 kuna. mjestima i više. Sve jaèe puše, a povremeno i Iduæeg dana Maja se dokazala kao vrsna do- sniježi. maæica. Kad smo se mi još sneni oko 7 sati spustili U toplom skloništu srdaèno nas doèekuje iz spavaonice u kuhinju, ona je veæ naložila peæ Zvonimir Šariæ. Kratko se zadržavamo, jer bismo koja je zaèas prostoriju ispunila ugodnom topli- željeli ipak pokušati doæi na Sveto brdo. Staza je nom, a od štednjaka širio se zamaman miris vru- u poèetku i vidljiva, no uskoro se gubi u zaleðenoj æeg èaja. padini, pa se penjemo zasniježenim stijenjem do Upuæujemo se prema Ivinim vodicama gra- prvog grebena. Naleti vjetra ovdje su najsnažniji, ðenom stazom koja vodi desnom stranom potoka. a i vidljivost je vrlo otežana niskim gustim obla- Za nekih pola sata markacija napušta stazu i desno cima. Lijevo naziremo prolaz. Prvo se malo spuš- se lagano diže do prijevoja Martinovo mirilo. To tamo u manje sedlo, a onda se uspinjemo šibani je pogodno mjesto za mali odmor od 10 minuta. opakom burom. HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 66

66 2, 2004

Snijeg pod Svetim brdom foto: Zdravka Èulig

Konaèno, izlazimo na vrh. Ali... nema križa! svojim foto-aparatima. U toplom skloništu pljesak To nije Sveto brdo. Razoèarani gledamo oko sebe. svih prisutnih. A mi sretni. No, uistinu, nema nièega osim snijega, oblaka i tog Ujutro je Maja opet na djelu. Dok se neki još straviènog vjetra koji nas jednostavno želi otpuh- rastežu u vreæama i trljaju pospane oèi oslobaða- nuti nizbrdo, odakle smo i došli. Kamo sad? Svim juæi ih zgrudanih krmelja, iz peæi se veæ èuje silama nastojimo u misli vratiti sliku planinarske ugodno mumljanje. karte koju smo tako detaljno prouèavali u skloni- Vjetar je puhao cijele noæi i napadalo je dese- štu. Lampica se upalila: treba iæi desno. Èetvero- tak centimetara novog snijega. Ispod Ivinih vodica noške svladavamo zadnje metre, a trenutak poslije susreæemo skupinu splitskih planinara na èelu s grlimo križ postavljen na vrhu. vodièem Mladenom Japirkom. Sretno im bilo! Uspijevam nekako malo razgrnuti rukavicu i Snježna granica spustila se ispod 1000 metara, pogledati na sat: 15 i 25 je. Pokušavamo se foto- no kako se sve više udaljavamo od vršnog gre- grafirati, no moja se Praktika zaledila, a ništa bolje bena, ono èudo od vremena ostavljamo iza sebe i nije prošao ni Dubravkov Olympus. na našu radost sad nas sve više grije toplo i ugodno Poèinjemo se spuštati. No nevolje nas i dalje ožujsko sunce. S mjesta gdje se staza iza Jurlina prate: previše smo skrenuli lijevo i izašli na gre- spušta u klanac, pogled se pruža prema Vidako- ben nama potpuno nepoznat. A kako zlo ne dolazi vom kuku i vijugavoj stazi prema Manitoj peæi. samo, tako su i Dubravkove dereze poèele praviti Ušavši u klanac doživjeli smo, hvala Bogu i probleme. Možete si zamisliti kako to izgleda kad preživjeli, kulminaciju bure. Dizala nas je, vitlala po nevremenu i hladnoæi morate popravljati raskli- lijevo-desno i poigravala se s nama kao da smo mane dereze i to sve na ledom pokritoj strmini. lutke. Da èovjek ne povjeruje. Ali, onda je ipak stigla nagrada: na trenutak su se Dobro je. Još je jedna zahtjevna visokogorska oblaci razišli dovoljno da nam oèi uhvate obrise tura iza nas. Sutradan, u ponedjeljak, javio mi se stijena Vlaškoga Grada. Željko iz Gospiæa. Prije Èièine doline morao je Naši su nas, onako okovane u led, morali prvo odustati i spustiti se, a skije iz ruksaka nije ni prepoznati, a onda su nas mahnito stali snimati skinuo. HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 67

2, 2004 67

DOM KAKAV ŽELIM

TOPLA VODA

FARUK ISLAMOVIÆ, Zagreb

Sjeverno od Kranja, u Sloveniji, nalazi se seli na susjedni Krvavec i tamo dežura u plani- planina Storžiè (2132 m) koja pripada masivu narskom domu. Kamniško-savinjskih Alpa. Na južnom obronku Do doma, koji se nalazi na visini od 1534 Storžièa, na jednom prirodnom »balkonu«, po- metra, nema prilazne ceste, a za najbliži pješaèki dignut je planinarski dom Kališèe. Mnogo je plani- prilaz potrebna su dva i pol sata. Opskrba doma je narskih domova, no za ovaj se može reæi da je riješena na vrlo elegantan naèin, teretnom žièarom. Pravi Planinarski Dom (namjerno pišem velikim U domu ima svega što treba jednom planinaru: sve slovima). vrste piæa, kuhana jela, pla- Krenimo možda od naj- ninarske karte, planinarski važnijeg, a to su domari, toè- dnevnici, razglednice, obi- nije domarke, jer na Kališèu laznice i - neæete vjerovati - dežuraju dvije gospoðe. One tu se mogu kupiti i planinar- žive ovdje bez prestanka tri ski štapovi. Mnogi naši do- mjeseca tijekom ljeta, a ostali movi nemaju ni razglednice, dio godine su dežurstva vi- a ovdje bez prilazne ceste, na kendom i blagdanom. Èak i visini od 1534 m možete zimi, kada snijeg napada do kupiti štapove! prvoga kata, ovdje postoji Spavanje je u mnogim dežurstvo. Domarka Marija domovima pravo muèenje: predstavila se kao prava oso- loši kreveti, velika vlaga, ba za ovaj posao. Vidi se da puno prašine, smrdljivi po- to radi s ljubavlju. Obièno su krivaèi, a posteljina znan- domari ugostitelji koji poku- stvena fantastika. Ponekad se šavaju iz tog posla izvuæi što tada osjeæam poput kakve više novca, a istovremeno ih divljaèi koja se uvlaèi u svoj planinarenje puno ili uopæe smrdljivi brlog. U Kališèu je ne zanima. Sasvim suprotno, nekim èudom sve drugaèije. ovdje æe Vam domarka svo- Dom ima sobe sa 4-6 kre- jom ljubaznošæu i susretlji- Stijena Storžièa veta, no mi smo se odluèili vošæu pokazati kako se vodi za skupno ležišèe. Bili smo ovakav posao. Posebno nas je oduševila opæim prezadovoljni jer su u sobi bili madraci (ne planinarskim znanjem i dobrim poznavanjem spužva!) u vrlo dobrom stanju, jastuci, èistoæa okolnih staza i vrhunaca. Zahvaljujuæi njenim zadovoljavajuæa, a može se dobiti i posteljina. preciznim uputama nismo propustili neke bitne Prava je rak-rana veæine domova zahod. Obièno detalje obilazeæi Storžiè i okolne vrhunce. Kapa je sve prljavo, neuredno, smrdljivo, a kronièno ne- dolje, gospoðo Marija! Zimi se gospoða Marija HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 68

68 2, 2004

trolnih toèaka i može se bez poteškoæa obiæi za dva puna dana. Domarka nam je isprièala da svake dvije godine dolazi planinar iz Travnika BiH koji drži nedostižan rekord: on je Transverzalu Storžiè prošao veæ 30 puta. Taj put prolazi lijepim liva- dama i šumama, a što je najbitnije, vidici se stalno otvaraju na sve strane. Mene se posebno dojmio pogled s Javorovog vrha (1484 m) na Grintovec (2558 m). Klub LJUbitelja KAlišèa ili skraæeno KLJUKA (na hrvatskom znaèi kvaka) posebna je neformalna udruga planinara èiji èlanovi dolaze zimi svakog vikenda. Èlanom ovog Kluba postaje svaki planinar koji, bez obzira na vremenske uvjete, za vrijeme èetiri zimska mjeseca svake Dom na Kališèu subote, nedjelje i praznika doðe do doma postaje. Evidencija se vodi od 1998. kada je taj uvjet ispu- dostaje toaletni papir. Ovdje je sve èisto, uredno i nio samo jedan planinar. Svake godine broj se po- ima toaletnog papira koliko hoæeš. Kao u nekoj veæava i 2002. ovaj je uvjet ispunilo sedam plani- sretnoj prièi, gdje svatko doprinese pomalo, i nara. Ekstremnim prièama s Kališèa ovdje nije priroda je dala svoj doprinos. Pored doma se na- kraj: postoji i natjecanje èiji je cilj u toku jednog lazi snažan izvor pitke vode koji nikad ne presuši dana (od svitanja do sumraka) popeti se iz doline pa nije potrebno skupljati kišnicu. Buduæi da je do Kališèa i spustititi što više puta. Prošle godine priroda bila tako darežljiva odluèili su i ljudi pobjednik je uspio to napraviti nevjerojatnih 8 uzvratiti dobrotom. Zahvaljujuæi donaciji Europ- puta! Na drugom mjestu bila su dvojica koji su se ske Zajednice nabavili su proèistaè otpadnih voda za jedan dan popeli »samo« 7 puta! Podsjeæam da koji sprjeèava zagaðivanje izvora pitke vode u je normalnim planinarskim hodom potrebno 2 i dolini. Novca od donacije bilo je dovoljno pa su pol sata uspona, a ostalo možete sami izraèunati. kupili i solarne æelije koje opskrbljuju dom stru- Na posebnoj oglasnoj ploèi postoje i o klubu Klju- jom. Zamislite moje iznenaðenje kada mi je do- ka i o ovom ludom natjecanju sve obavijesti, marka rekla da ne moram gasiti svjetlo na hodniku isjeèci iz novina i imena pobjednika. jer im tu struju daje sunce. Onome tko bi mi rekao U ovoj se prièi slobodno mogu zanemariti ova da postoji planinarski dom u kojem ne treba šted- tri zanimljiva storžièka štikleca te staviti ruku na jeti struju i vodu, niti da otpadne vode zagaðuju srce i reæi: Ovakav dom želim! okoliš, rekao bih da izmišlja. U svojoj kratkoj planinarskoj »karijeri« nisam Unutrašnjost doma ureðena je u pravom plani- vidio puno domova, ali još manje dobrih domova. narskom stilu, sve je od drveta, a zidove ukraša- Nakon 12 godina planinarenja, od toga èetori vaju fotografije. Puno je fotografija doma i oko- aktivno, ovog trenutka potpisujem neka svi domo- lice iz prošlih vremena, ali tu su i nezaobilazne vi budu kao što je na Kališèu. Možda postoje i karte šireg podruèja i velik poster Triglava. bolji, toènije reèeno, možda postoje »planinar- S terase ispred doma pruža se prekrasan skiji« domovi od ovoga, ali pristajem na kompro- pogled. S istoka prema zapadu redaju se Krvavec, mis i prihvaæam ovakav dom. Ljubljana, Bled, Kranj, Škofjeloško polgorje, Po- Na kraju, u ovoj prièi o »luksuzu« u domu kljuka i, naravno šeæer na kraju, krajnje desno, Kališèe nedostaje jedna stvar. U domu nema tople Triglav. Netko je u šali rekao, cijela Slovenija. vode. Mirne duše mogu reæi da je u ovom domu Uz dom su vezane mnoge zanimljivosti. »topla voda« veæ davno otkrivena. Privlaèna je Transverzala Storžiè koja ima 9 kon- HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 69

2, 2004 69

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI

NOVA SKLONIŠTA I OZNAÈIVANJE PRILAZNIH PUTOVA

ZDENKO KRISTIJAN, Samobor

Kasno je ljetno poslijepodne, a mi silazimo s vom skloništu na Strugama. Krenuli smo od doma vrha Šatorine. Na stazi susreæemo èetvoro dobro »Paklenica« i preko Vlaškog Grada, Svetog brda natovarenih planinara koji su krenuli od Alana i i Vaganskog vrha stigli u prvi sumrak do vode na namjeravaju se sa Šatorine spustiti do Kugine kuæe Marasovcu. Veæ umorni, krenuli smo prema Buljmi na noæenje, što je dobra cjelodnevna velebitska tražeæi prvi odvojak za Struge, no nismo ga našli tura. Prošli su preko Ograðenice, gdje je prije dva jer tada nije bio oznaèen. Znali smo za preporuku mjeseca postavljeno novo sklonište. Pitamo ih da se u tom podruèju zbog posljedica rata smije kako im se sviða sklonište, ali ne mogu nam kretati samo po markiranim stazama i bili smo odgovoriti. Nisu ga vidjeli, premda je lijepo vri- presretni kad smo pred Buljmom konaèno našli u jeme. Prošli su pored njega a nisu ga zapazili, jer se zelenom bojom toliko uklapilo u pejzaž da doista ne privlaèi pozornost. Pitamo ih zar na stazi nisu vidjeli kakav putokaz prema skloništu, ali odmahuju glavom - ne, nisu ga vidjeli! Sklonište je udaljeno svega 300 m od križanja Premužiæeve staze s putom koji s Mliništa vodi prema Šatorini. Graðenim odvojkom stiže se do skloništa za 5 minuta. Iako je dio puta kroz šumu nedavno prokrèen, ne treba zapravo èuditi što nisu pronašli sklonište jer odvojak nije markiran, a ni križanje nije oznaèeno. Svi se složismo da je društvo koje je navedeno na skloništu kao upravljaè trebalo oznaèiti križanje i markirati odvojak. Putokaz ili natpis koji upuæuje prema skloništu, s oznakom vremena hoda, potreb- no je postaviti na uzdužnoj Premužiæevoj stazi kod odvojka za Šatorinu i na više križanja iz smjera Štirovaèe. Zapravo, sve je to trebalo biti oznaèeno istovremeno s postavljanjem skloništa. Važnost oznaèenog prilaza do skloništa se poveæava s lošim vremenom, maglom, vjetrom, a osobito po noæi.

Drugi primjer. U kolovozu 2001. sa skupinom Odvojak za sklonište »Ograðenica«: sklonište je tu, samoborskih planinara planirao sam noæiti u no- ali - vidite li ga? foto: Zdenko Kristijan HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 70

70 2, 2004

u šumi na obližnjem brežuljku. Samo treba s glav- ne ceste na pravom mjestu skrenuti lijevo preko mostiæa i dalje je opet put do kuæe markiran. Ali što to vrijedi, kad nedostaju putokazi od autobusne i željeznièke postaje te na mostiæu? Èetvrti primjer. Sklonište »Crnopac« je novo i nedavno je cijelo to podruèje predstavljeno èlankom u »Hrvatskom planinaru«. Prije ljeta pro- šao sam cestom iz Graèaca prema Obrovcu i nisam tada namjeravao iæi na Crnopac, ali sam htio vidjeti gdje zapoèinje markirani put kako bih lakše mogao planirati izlet nekom skorom prili- kom. Prije tunela na prijevoju Prezidu ugledam markaciju uz cestu i natpis »Crnopac«. No, veselje Na južnom Velebitu foto: Aleksandar Gospiæ zbog pronaðene markacije brzo je okopnilo jer sam se nekoliko stotina metara našao dalje pred mraku oznaèeni drugi odvojak za sklonište. Kre- drugim natpisom »Crnopac« i mjestom gdje zapo- nuli smo za novim markacijama, ali su ubrzo ne- èinje drugi put. Tek sam poslije doznao da jednim stale. Zadnjih 10 minuta oprezno smo slijedili tra- prilazom ima do skloništa sat i pol, a da drugim, gove vrijednih graditelja skloništa i tako stigli na koji vodi preko vrha Crnopca, ima tri puta više. noæenje. Na tom mjestu, tko nije veæ obišao te putove, ne Treæi primjer. U Stubièkim Toplicama otvo- može znati koji put da odabere, a tu nema koga rena je nova pl. kuæa »Vidikovac«. Više mi se pla- pitati za obavijest. Sve ovo se može lako riješiti ninara požalilo da je nisu mogli pronaæi iako po natpisom za sklonište Crnopac na jednom mjestu glavnoj ulici vode markacije. Pitali su za plani- i natpisom za vrh Crnopac na drugom, uz naznaku narsku kuæu, ali nitko nije ni znao da postoji. Nigdje udaljenosti. nema putokaza niti natpisa, a kuæa je svega 10 Da zakljuèim! Slabo oznaèeni prilaz do nove minuta udaljena od željeznièke postaje, skrivena planinarske kuæe može prièiniti velike poteškoæe

Ni planinarsko sklonište »Struge« nije lako pronaæi foto: Aleksandar Gospiæ HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 71

2, 2004 71

svakom planinaru koji tuda ide prvi puta, pogo- oznaèiti jasnim natpisima ili, bolje, putokazima ili tovo ako nedostaju oznake na kljuènim mjestima ploèama. Gradnja kuæe u planini mukotrpan je, i naznake udaljenosti. Nevolja je još i veæa ako složen i dugotrajan posao i prava je šteta ako do- vodite skupinu planinara koji vide kako se prezno- bru namjeru da se na taj naèin planinarima omo- javate tražeæi pravi put. Tijekom gradnje nove guæi lakše posjeæivanje nekog podruèja, pomute planinarske kuæe, doma ili skloništa mora se ozna- loše oznaèeni ili neoznaèeni prilazi. A sve to se èiti bar jedan prilaz, najkasnije do dana otvorenja. može riješiti za jedan dan, s jednim kistom i dvije Poèetak markiranog puta i križanja treba dobro kantice boje.

LJUDEVIT STANIÈIÆ saveza. Planinari željeznièari, a i mnogi drugi, pamtit æe ga kao požrtvovnog organizatora brojnih Dana 26. studenoga 2003. preminuo je u Za- društvenih i meðudruštvenih akcija. grebu Ljudevit Stanièiæ, meðu planinarima po- znatiji kao Lujo. Alan Èaplar Roðen je u Za- grebu 4. kolovoza MILAN DIJAÈIÆ (1926.-2003.) 1926. godine. Na- U ponedjeljak 24. studenog 2003. karlovaèki plani- kon osnovne škole i nari ispratili su na posljednji poèinak svojeg dugogo- škole uèenika u pri- dišnjeg èlana Milana Dijaèiæa. vredi, zaposlio se Milan Dijaèiæ roðen je u Virovitici 1926. godine. 1946. godine na že- Nakon školovanja u Zagrebu, 1954. godine dolazi u ljeznici, gdje je ci- Karlovac gdje se trajno nastanjuje. Godine 1972. uèla- jeli svoj radni vijek njuje se u PD »Dubovac« èiji èlan ostaje do svoje smrti. proveo na više raz- Veæ 1974. godine do Ive Otta preuzima brigu o Karlo- nih radnih mjesta. vaèkoj obilaznici, 1980. godine piše dnevnik i vodiè, a Od 1. lipnja 1956. 1990. novi dnevnik i vodiè bez dijela trase koja prolazi kroz Sloveniju. Uz to, trasirao je i markirao Dubovaèki do smrti bio je èlan planinarski put, te 1983. godine napisao dnevnik i vodiè. HPD »Željeznièar« u Zagrebu, u kojem je obav- ljao niz dužnosti. Prvih godina radio je u Gospo- U PD »Dubovac« obavljao je niz odgovornih dužnosti. Više puta je biran za èlana Upravnog odbora, darskoj komisiji na obnovi i ureðenju doma na Nadzornog odbora, Suda èasti i Komisije za dodjelu Oštrcu, od 1959. bio je upravnog odbora, desetak priznanja. Sudjelovao je u svim radnim akcijama »Du- godina tajnik, a od 1966. do 1980. i od 1983. do 1984. bovca«, èesto je dežurao u našim planinarskim kuæama predsjednik društva. Od 1980. bio je šest godina te je organizirao mnoga predavanja. Obišao je mnoge predsjednik Koordinacijskog odbora planinarskih vrhove Hrvatske, Slovenije, BiH, Italije i Austrije. Za svoj društava željeznièara u bivšoj Jugoslaviji. dugogodišnji predani planinarski rad primio je najviša Za svoj doprinos planinarskoj organizaciji, priznanja HPS, meðu kojima i Plaketu HPS. Svim plani- primio je velik broj priznanja i odlikovanja, meðu narima koji su ga poznavali ostat æe u trajnom sjeæanju. kojima je najveæe Plaketa Hrvatskog planinarskog Vitomir Murganiæ HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 72

72 2, 2004

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA 7. POPIS OBILAZNIKA (srpanj-prosinac 2003.)

BRONÈANA ZNAÈKA 185. Mira Valio Dubovac, Karlovac PRIZNANJA HPO 186. Vitomir Murganiæ Dubovac, Karlovac U 2003. GODINI 187. Milivoj Turk Dugi vrh, Varaždin 188. Zvonko Muža Zagreb-Matica, Zagreb U 2003. godini do- 189. Katarina Linariæ Zagreb-Matica, Zagreb dijeljeno je 56 bronèanih 190. Edita Nunoviæ Visoèica, Gospiæ znaèaka, 41 srebrnih i 191. Vlatko Svetiæ Visoèica, Gospiæ 28 zlatnih. Na sveèanoj 192. Milan Klobuèar Željeznièar, Gospiæ sjednici Komisije za pla- 193. Milan Meden Maribor-Matica, Maribor ninarske putove HPS 12. prosinca uruèeno je 19 194. Željka Lepan Ericsson N. Tesla, Zagreb posebnih priznanja za 100 KT, a nekoliko dana 195. Jadranko Stilinoviæ Japetiæ, Samobor poslije na sveèanoj Novogodišnjoj sjednici Izvrš- 196. Milan Vujnoviæ Zagreb-Matica, Zagreb nog odbora HPS desetoro planinara je primilo 197. Draženko Fabijaniæ Željeznièar, Zagreb Visoko priznanje HPO za 125 KT. Meðu njima je 198. Darko Prebeg Zagreb-Matica, Zagreb 199. Iva Buriæ Islamoviæ Zanatlija, Zagreb bila i Ena Mrakužiæ (1990.) iz Jastrebarskog s rodi- 200. Hrvojka Sudar Bilogora, Bjelovar teljima, najmlaða planinarka s Visokim priznanjem 201. Loredana Rojniæ Glas Istre, Pula Hrvatske planinarske obilaznice. 202. Marija Grobenski MIV, Varaždin Evo i statistike priznanja u 2003. godini: 203. Ivanka Tomac MIV, Varaždin 204. Vedrana Popijaè Sisak, Sisak Planinarsko društvo BZ SZ ZZ PP VP uk 205. Marija Horvat Japetiæ, Samobor 1. Japetiæ, Samobor 4 9 4 1 1 19 206. Sergej Stipanièev Kamenjak, Rijeka 2. MIV, Varaždin 6 7 3 1 - 17 207. Damir Pleško Susedgrad, Zagreb 3. Željeznièar, Zagreb 4 4 2 3 1 14 208. Ljiljana Šabiæ PK Scout, Samobor 4. Zagreb-Matica, Zagreb 7 2 2 1 1 13 209. Branko Curiš Gradina, Konjšèina 5. Ericsson N. Tesla, Zagreb 4 3 2 3 - 12 210. Tomislav Èaniæ Željeznièar, Gospiæ 6. Jastrebarsko, Jastrebarsko - - 3 3 3 9 211. Mario Bratkoviæ Susedgrad, Zagreb 7. Dugi vrh, Varaždin 2 - 2 2 - 6 212. Damir Kuzmaniæ Ericsson N. Tesla, Zagreb 8. Kamenar, Šibenik 2 2 1 - - 5 213. Nevenka Graèan Ericsson N. Tesla, Zagreb 9. Željeznièar, Gospiæ 2 2 - - - 4 214. Marko Zoriæ Tikvica, Županja 10. Susedgrad, Zagreb 2 - - 2 - 4 215. Ratomir Draganjac Dubovac, Karlovac 11. Grebengrad, Novi Marof 1 1 1 1 - 4 216. Jadranko Popoviæ Obruè, Jelenje 217. Darko Kolarec Kamenjak, Rijeka Ostala društva imaju 3, 2 ili jedno priznanje. 218. Vladimir Jagariæ Zagreb-Matica, Zagreb Na popisu za 2003. su 32 planinarska društva. 219. Darko Picek --- Meðu njima su prve Bronèane znaèke primili plani- 220. Branko Geriæ Obruè, Jelenje nari iz ovih planinarskih društava: »Kamenar«, Ši- 221. Mladen Stjepanoviæ Tikvica, Županja benik; »Visoèica«, Gospiæ; »Petehovac«, Delnice; »Skradski vrh«, Skrad; PK »Scout«, Samobor i SREBRNA ZNAÈKA »Maribor-Matica«. 87. Vladimir Rojniæ Glas Istre, Pula 88. Ines Buntiæ Japetiæ, Samobor 89. Vlatko Svetiæ Visoèica, Gospiæ HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 73

2, 2004 73

90. Željka Lepan Ericsson N. Tesla, Zagreb 91. Dijana Tudoriæ PK Split, Split STATISTIKA DODIJELJENIH PRIZNANJA 92. Lovro Vidoša Željeznièar, Zagreb 93. Jadranko Stilinoviæ Japetiæ, Samobor OD 2000. DO 2003. GODINE 94. Darko Prebeg Zagreb-Matica, Zagreb 95. Mladen Pavkoviæ Psunj, Pakrac Planinarsko društvo BZ SZ ZZ PP VP uk 96. Marija Kljaiæ Zagreb-Matica, Zagreb 1. Željeznièar, Zagreb 41 21 13 12 5 92 97. Nada Canjuga MIV, Varaždin 2. Japetiæ, Samobor 20 13 8 4 3 48 98. Dragan Turkalj MIV, Varaždin 3. Zagreb-Matica, Zagreb 19 5 4 3 1 32 99. Želimir Vinkoviæ Željeznièar, Zagreb 4. Dugi vrh, Varaždin 12 6 5 2 - 25 100. Katica Jurièev Kamenar, Šibenik 5. MIV, Varaždin 11 8 4 1 - 24 101. Dragutin Lokmer Japetiæ, Samobor 6. Ericsson N. Tesla, Zagreb 10 6 4 4 - 24 102. Ana Èop Miholek Velebit, Zagreb 7. Stanko Kempny, Zagreb 5 5 3 3 2 18 103. Miljenko Miholek Velebit, Zagreb 8. Jastrebarsko, Jastrebarsko 3 3 3 3 3 15 104. Josip Štajduhar Vršak, Brod Moravice 9. Dubovac, Karlovac 8 5 1 - - 14 105. Josip Marincel Vršak, Brod Moravice 10. Susedgrad, Zagreb 4 2 2 2 - 10 106. Marija Horvat Japetiæ, Samobor Slijede HPD »Gradina« iz Konjšèine s 9 pri- 107. Branko Curiš Gradina, Konjšèina znanja, »Obruè« iz Jelenja i »INA Trgovina-Bjelo- 108. Kristina Mihaliæ Japetiæ, Samobor lasica« iz Zagreba s 8, a »Torpedo« iz Rijeke i »Dilj 109. Tomislav Èaniæ Željeznièar, Gospiæ gora« iz Sl. Broda sa 7 priznanja. Šest priznanja 110. Željko Horvat Željeznièar, Zagreb imaju PK »Split«, »Željeznièar« iz Gospiæa, 111. Dominik Horvat Željeznièar, Zagreb »Sisak« i »Velebit« iz Zagreba itd. Na popisu su 53 112. Damir Kuzmaniæ Ericsson N. Tesla, Zagreb planinarska društva, od toga dva iz Slovenije a tri 113. Nevenka Graèan Ericsson N. Tesla, Zagreb obilaznika nisu èlanovi planinarskog društva. 114. Sergej Stipanièev Kamenjak, Rijeka

ZLATNA ZNAÈKA 50. Danica Šoiæ MIV, Varaždin 51. Milan Božinoviæ MIV, Varaždin 52. Milica Miškulin MIV, Varaždin 53. Berislav Tkalac Tikvica, Županja 54. Jadranko Stilinoviæ Japetiæ, Samobor 55. Damir Mahoviæ Zagreb-Matica, Zagreb 56. Željka Lepan Ericsson N. Tesla, Zagreb 57. Mladen Pavkoviæ Psunj, Pakrac 58. Darko Prebeg Zagreb-Matica, Zagreb 59. Zdravko Antolkoviæ Kamenar, Šibenik 60. Želimir Vinkoviæ Željeznièar, Zagreb 61. Stjepan Hanžek Belecgrad, Belec 62. Alojz Kranjec Gradina, Konjšèina 63. Damir Kuzmaniæ Ericsson N. Tesla, Zagreb 64. Ludmila Petriæ Torpedo, Rijeka 65. Boris Petriæ Torpedo, Rijeka 66. Andrija Pinjušiæ Japetiæ, Samobor 67. Branka Pinjušiæ Japetiæ, Samobor Dodjela posebnih priznanja HPO 12. prosinca 2003.

Kratice: BZ.= bronèana znaèka, SZ = srebrna znaèka (50 kontrolnih toèaka), Z.Z.= zlatna znaèka (75 KT), PP = Posebno priznanje (100 KT) i VP = Visoko priznanje (125 KT). Napomena: U popisima objavljenim u Hrvatskom planinaru došlo je do ovih promjena: - HP10/2001, bronèana znaèka br. 30, umjesto Ericsson N. Tesla treba upisati Stanko Kempny, Zagreb. - HP 2/2002, bronèana znaèka br. 72. umjesto Tomislav treba upisati Domagoj. - HP 3/2003, bronèana znaèka br. 149, nije upisano PD, naknadno se upisao u HPD »Željeznièar« Zagreb HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 74

74 2, 2004

POSEBNO PRIZNANJE (100 KT) VISOKO PRIZNANJE (125 KT) 33. Dragutin Bogojeviæ MIV, Varaždin 11. Zvonimir Brkašiæ Željeznièar, Zagreb 34. Jadranko Stilinoviæ Japetiæ, Samobor 12. Miroslav Popijaè Sisak, Sisak 35. Damir Mahoviæ Zagreb-Matica, Zagreb 13. Ena Mrakužiæ Jastrebarsko, Jastrebarsko 36. Željka Lepan Ericsson-N. Tesla, Zagreb 14. Željko Mrakužiæ Jastrebarsko, Jastrebarsko 37. Želimir Vinkoviæ Željeznièar, Zagreb 15. Nina Mrakužiæ Jastrebarsko, Jastrebarsko 38. Donat Gašljeviæ Susedgrad, Zagreb 16. Jasna Bingula-Kosoviæ Zagreb-Matica, Zagreb 39. Branka Oèiæ Susedgrad, Zagreb 17. Biserka Horvat-Nikšiæ Stanko Kempny, Zagreb 40. Milivoj Rihtariæ Dugi vrh, Varaždin 18. Josip Majnariæ Stanko Kempny, Zagreb 41. Monika Vorih Dugi vrh, Varaždin 19. Dražen Štifter Obruè, Jelenje 42. Damir Kuzmaniæ Ericsson N. Tesla, Zagreb 43. Marija Seleši Grebengrad, Novi Marof 44. Gordan Šerkiniæ POK Sljeme, Zagreb 45. Boris Petriæ Torpedo, Rijeka

»CROSCOV« KONTEJNER DOLAZI NA OMIŠKU DINARU

Ohrabrena pribavljenim donacijama u 2001. i 2002. godini, Gospodarska ko- misija HPS poèetkom 2003. krenula je u akciju za pribavljanje još jednog objekta. Znajuæi da poduzeæe »Crosco« raspolaže kontejnerima za svoje potrebe, vjerovali smo da bi se mogao naæi i jedan kontej- ner koji bi nam »Crosco« mogao donirati. I doista, nakon nekoliko telefonskih raz- govora, pozvan sam da doðem pogledati kontejnere i auto prikolice koje se trenut- no ne koriste, a uz zalaganje g. Mladena Došena u Ivaniæ Gradu odobrena je u svibnju prošle godine donacija kontejnera dužine 6 metara i širine 2 i pol metra,

pogodnog za planinarsko sklonište. Donirani kontejner za Omišku Dinaru foto: Luka Adamoviæ Na sastanku Gospodarske komisije HPS odluèili smo da prikolicu ponudimo PD »Imber tejner je prièekao da èlanovi PD »Imber-Mosor« pre- Mosor« kao zamjenu za izgorjelu planinarsku kuæu vezu kontejner do podnožja Omiške Dinare, tj. do na Omiškoj Dinari, što su omiški planinari spremno mjesta odakle æe kontejner biti helikopterom prene- prihvatili. sen na Omišku Dinaru. Postavljanje i ureðenje kon- Trebalo je nadalje prikolicu pripremiti za trans- tejnera bit æe dovršeno tijekom ovoga proljeæa, èime port i organizirati prijevoz, što zbog udaljenosti i æe nakon manje od godinu dana Omiška Dinara položaja odredišta, nije bio jednostavan zadatak. ponovno imati planinarsku kuæu. Mnogo su nam pomogli radnici Naftaplina koji su Ovim putem želim zahvaliti svima koji su po- uklonili podvoz i pripremili prikolicu za transport, a mogli u ostvarenju ove vrijedne donacije, a posebno veliku pomoæ su nam pružili i prijatelji iz poduzeæa Miljenku Duèiæu, Vilimu Ožeckom i Branimiru STS-1 koji su besplatno svojim šleperom prevezli Odickom, te ponajviše g. Mladenu Došenu iz »Cros- kontejner od Ivaniæ Grada do »Croscove« baze u ca« bez èije pomoæi ova donacija ne bi bila ostvarena. Zadru. Zahvaljujuæi susretljivosti ljudi u Zadru kon- Luka Adamoviæ HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 75

2, 2004 75

PRILOG RAZMIŠLJANJU O PLANINARSTVU, ZDRAVLJU I ETICI

Neka mi bude oprošteno što se usuðujem dodati je u visokogorskim i ekspedicijskim pothvatima zdravlje neka svoja razmišljanja dijelu zanimljivog i provoka- zadnji motiv. Posljedice, èesto neugodne i tragiène, tivnog sadržaja 11. broja HP 2003. Mislim na èlanak kompenziraju se drugom, duhovnom stranom èovjekove »Mitska planina u jednom dahu« s nadnaslovom »Ve- liènosti. O tim osjeæajima i autor èlanka lijepo piše. lebitski pustolovni treking« i komentarima ranijeg dugo- Dakle, sa zdravstvenog gledišta, o opisanoj utrci ne godišnjeg i sadašnjeg mladog urednika. Koliko sam može biti dvojbe ni dvojakih zakljuèaka! Ali zato s razumio, postojala je podvojenost u uredništvu o pri- gledišta filozofije, psihologije, sociologije i duhovnosti kladnosti objavljivanja, a komentari su svemu zapravo opæenito, zakljuèci ne da æe biti dvojaki veæ mnogo- dali pravu draž. struko razlièiti. A koliko je nešto od svega planinarstvo, Dok je dr. Poljak nastojao sa zdravstvenog stajali- moæi æemo se dogovoriti tek ako se budemo htjeli i šta objasniti patologiju »pustolovnih utrka«, urednik je mogli dogovoriti o tome što je planinarstvo. Ponuðena dosta hrabro zagrizao u kiselu jabuku planinarske ideo- nam je ovdje jedna, hedonizmom obojena definicija; logije pledirajuæi za toleranciju, kao jedno od temeljnih možda upotrijebljena rijeè »užitak« nije najsretnije oda- naèela planinarske etike! Jasno da su oba komentara brana, ali u svakom sluèaju mislim da je neprimjereno neizbježno morala zakvaèiti (prvi manje, a drugi više) sve one brojne djelatnosti, koje je teško i nabrojiti, a bez nejasnoæama bremenitu ideologiju planinarstva! kojih planinarstva kakvog poznamo ne bi bilo, svesti Bilo bi korisno da, prije bilo kakve razmjene misli, pod osobni užitak. Premda je možda toèno da je svatko budemo svjesni èinjenice da se u povijesnom pojavlji- od nas imao neki svoj posebni motiv da krene u plani- vanju i razvoju svih onih brojnih djelatnosti, koje su narenje, ipak se u zajednici formiraju, po èesto kompli- danas skupljene pod kapom planinarske organiziranosti, ciranim sociološkim zakonitostima, odreðene skupine i dogodila nemoguænost definiranja planinarstva niti jed- stavovi, èesto dobro definirani, tako da ne mislim da je noznaèno niti višeznaèno po istim etièkim kriterijima. toèno kako svatko od nas planinari iz posve drugaèijih Postojeæe definicije su ili nepotpune ili nespretne, uglav- razloga. nom tek djelomièno prihvaæene. A planinarom se Promatrao sam godinama skupine koje su poèinjale postaje upisom u planinarsko društvo! Zar su onda èudni svoje pohode negdje na sjevernom dijelu Velebita da bi, nesporazumi? po planu, za 4 ili 5 dana stigle do Paklenice. Natovareni Tvrdnja da je temeljni cilj planinarenja unapreðenje preko mjere, pognutih glava i umorna pogleda, prokli- zdravlja je, nažalost, samo naša lijepa lijeènièka želja. njuæi zlu sudbinu i tvrdoæu velebitskog kamena, pro- Dobro je znano da je zdravlje najveæe bogatstvo samo lazili su prelijepom planinom. Jedina mjera uspješnosti onima koji su ga izgubili. Prije toga zdravlje je slab i zadovoljstva bio je sat (štoperica) i ponos, koji se motiv za pozitivno djelovanje u smislu njegovog oèu- poslije možda pretvorio u ono što urednik zove osob- vanja i unapreðenja. Zar nije uobièajeno ponašanje ljudi nim užitkom. Kako se opisana »pustolovna utrka« razli- opæenito, a planinarske èeljadi posebno, prema jelu i kuje samo kvantitativno od ovoga o èemu govorim, pilu u pravilu u suprotnosti sa zdravstvenim principima? jasno je da je pojava stara veæ barem toliko koliko i Budimo iskreni pa si priznajmo koliko je naših izleta i markacije VPP-a. Doživjela je tek razvojni-dijalektièki pohoda bilo oko granice fizièke ili psihièke izdržljivosti, pomak. a da nam ni na kraj pameti nije bilo da razmišljamo o Kako živimo u vrijeme nesluæenog razvoja tehno- posljedicama za zdravlje. Da se ne govori o tome kako logija, koje imaju snažan, èesto poguban utjecaj na HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 76

76 2, 2004

èovjekovu osobnost, zastrašujuæe je i razmišljati o svim vom u ovakvom obliku organiziranosti. Ako nije smjero- onim moguæim idejama koje bi mogle tražiti svoju reali- kaz prema samoraspadanju, svakako je izvor nezado- zaciju u planinskom okružju, pri èemu Velebit, zbog voljstva, koje ne može biti generator zdravog napretka. svojih osobitosti, može biti posebno traženo i cijenjeno Ne znam zašto bi prihvaæanje razlièitosti bilo temelj baš odredište. planinarskog morala (ako nismo zaboravili osnovno Mislim da bi ovdje bilo korisno prisjetiti se naše znaèenje rijeèi etika). planinarske prošlosti, kada su se koplja lomila oko toga Razvijajuæi svoju misao o planinarstvu g. Èaplar je li orijentacijski šport, koji je kod nas zaèet u okviru iznosi zanimljivu tvrdnju koja pokazuje kako je pridjev planinarske organizacije, planinarska disciplina ili nije. »dobar« posve neprikladan za opisivanje našeg djelo- Ova mi prièa izgleda kao nagovještaj planinarske ori- vanja. Tamo naime gdje poèinje njegovo stupnjevanje jentacije u novom ruhu. (bolji, najbolji), po njemu, trebalo bi prestati planinar- stvo! U svakom sluèaju, vrlo poticajno za razmišljanje Uplašio me urednik tvrdeæi smiono kako je toleran- o ideologiji i toleranciji. cija jedno od temeljnih naèela planinarske etike. Da nije nastavio navodeæi ne baš posve prikladne primjere, ne Što se tièe ocjene i procjene naše prisutnosti i djelo- bih se na to osvrtao. vanja u planini, èini mi se korisnim razmišljati na sljedeæi naèin: a) doživljavamo li planinu prvenstveno Svakako plediram za njegovanje tolerancije, jer je kao objekt koji nam pruža neiscrpne moguænosti izra- njena prisutnost izraz razvijenog morala. Ona je visoko žavanja naših poriva, htijenja, ideja, dokazivanja itd., vrijedna uljudbena steèevina koja je, nažalost, predmet manje više nekažnjeno ili nagraðeno, ili b) kao subjekt zanimanja uglavnom duhovnika i filozofa. Zbog toga je druženja u kojem, poštujuæi njenu osobnost, tražimo i tako nerazvijena. Nakon mnogih svojih planinarskih istinu o njoj i o sebi. To je možda poèetak puta prema iskustava skeptièan sam prema toleriranju idejno pa i uklanjanju nesporazuma i razvoju tolerancije. etièki nesukladnih stavova i ponašanja pod istim kro- dr. Nenad Vaðiæ

IZDANA KARTA ZPP-a za njeno tiskanje, a zauzvrat im je na poleðini karte otisnuta malena Meðudruštveni savjet Zagor- reklama za planinarsku kuæu ili skog planinarskog puta izdao je pla- znak društva. Karta se može nabav- ninarsku kartu ZPP-a u nakladi od iti u HPS-u u Zagrebu, Središnjici tisuæu primjeraka, izraðenu u boji i u ZPP-a u Ivancu i u društvima èlani- mjerilu 1:200.000. Karta prikazuje cama ZPP-a po cijeni od 10 kuna. cijelo Hrvatsko zagorje i Prigorje, a u njemu je ucrtana trasa Zagorskog Cvjetko Šoštariæ planinarskog puta i 25 kontrolnih toèaka na kojima treba u dnevnike LIÈKI PLANINAR otisnuti žigove kako bi se potom Zadnji èetvrti broj »Lièkog dobila znaèka, a posebno je prikazan planinara« za 2003. godinu, izdan dio trase ZPP-a u Meðimurju od Èa- u vrijeme božiænih blagdana, do- kovca do Mohokosa. Valja istaknuti nosi po obièaju niz velebitskih tema da su planinarska društva, koja dje- i zanimljivosti. U ovome broju po- luju na tom podruèju, otkupom odre- sebno je zanimljiv èlanak Vladi- ðene kolièine karata osigurala novac mira Jelaske o geologiji Velebita, a HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 77

2, 2004 2, 200477

NOVE ÈLANSKE ISKAZNICE HPS

Od 1. sijeènja ove godine novi èlanovi koji se jim planinarskim društvima ove godine). Iskaznicu uèlanjuju u planinarska društva, kao i oni koji su is- je izradila Komisija za promidžbu i izdavaèku dje- punili svih 6 mjesta za èlanske markice na svojim latnost HPS. starim èlanskim iskaznicama, dobivaju iskaznice Alan Èaplar novoga dizajna. Podaci koji se ispisuju na iskaznicama su isti kao prije, a nove se HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ iskaznice razlikuju samo CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION Member of po dizajnu. Na njima je Kozarèeva 22, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska predviðeno više prostora tel./fax 01/48-24-142 - tel. 01/48-23-624 - hps.inet.hr za upisivanje podataka, te su ažurirani podaci HPS-a i znak UIAA. ÈLANSKA ISKAZNICA Bitno je znati da stare èlanske iskaznice dalje vri- ime i prezime jede i da æe svi vlasnici sta- rih iskaznica novu dobiti mjesto i datum roðenja kada ispune svih 6 mjesta za èlanske markice (stare prebivalište i adresa èlanske iskaznice ne za- mjenjuju se svima koji èlan od datum izdavanja obnavljaju èlanarinu u svo-

ništa manje zanimljiv nije ni nasta- prošle izlete èlanova društva. Impre- vak prièa iz podzemlja Sreæka Bo- sivna je lista posjeæenih planina, od žièeviæa. Uz taj èlanak, speleolo- nepoznatih lokalnih staza pa sve do gija je zastupljena još i èlancima o najviših vrhova Europe. Svakako treba Kiti Gavranuši i jami Meduzi. istaknuti zapis o usponu na Mont Jagoda Muniæ predstavila je aktiv- Blanc koji korisnim informacijama nosti Zelene akcije na zaštiti Vele- može poslužiti drugima kao osnova bita, a Krešo Frankiæ korištenje za planiranje uspona, a zanimljivi su GPS-ureðaja. Ostatak prostora po- i èlanci o planinarenju po Visokim sveæen je uglavnom velebitskom Tatrama u Slovaèkoj te po Vlašiæu i biljnom svijetu i putopisima. Bjelašnici u BiH. Posebno su vrijedni Alan Èaplar zapisi o nastanku i životu planinar- skih kuæa na Dilj-gori. 15. BROJ BRODSKOG U ovom èasopisu mogu se proèi- tati i èlanci o aktivnostima šest plani- PLANINARA narskih društava koja nemaju svoja U listopadu prošle godine iza- glasila. Poput fine niti u tkanini kroz šao je novi broj »Brodskog plani- cijeli se èasopis provlaèe poetski za- nara«, èasopisa koji izdaje HPD pisi. Èitajuæi èasopis, pjesme doðu »Dilj-gora« iz Slavonskog Broda. Na èak 66 stranica èa- kao naruèena pauza izmeðu dvaju tekstova i doista valja sopis se bavi èitavom lepezom planinarskih, ali i zabav- èestitati glavnom uredniku Josipu Èinklu na tom vrijed- nih neplaninarskih tema. Veæina tekstova prikazuje nom uratku. HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 78

78 2, 2004

JOSIP ÈINKL - UREDNIK »BRODSKOG PLANINARA«

Kao èlan PD »Dilj-gora« imao Godine 1999. pokrenuo je i iz- sam se prigodu upoznati i godina- davanje zbirki pjesama sa Susreta ma družiti s jednim samozatajnim planinara pjesnika, koji se održa- planinarom, koji za sobom nema vaju veæ niz godina na Sovskom uspon na Mont Blanc, koji nije jezeru. Biblioteku »Jezero« tako je osvojio stotine vrhova niti obišao do sada popunio sa sljedeæim iz- stotine planinarskih domova. Me- danjima: Suze na licu Panonika ðutim, on svojim perom veæ niz (2000.), Iskre na jezeru (2001.), godina širi planinarsku ideju, kako Sovini hukovi (2002.), Zvona u u Slavonskom Brodu, tako i šire. hrastiku (2003.), a u pripremi su i Rijeè je o Josipu Èinklu koji je u Okamine u tišini, koje æe izaæi ti- studenom 1998. pokrenuo list jekom ove godine. Iako je u Dnev- »Brodski planinar«, a koji od tada niku kružnog puta po Dilju iz 1999. popunjava moju, ali i mnoge kuæne naveden niz koautora, nije teško i gradske biblioteke te èitaonice zakljuèiti da je upravo on jedan od diljem Hrvatske. Od tada pa do da- glavnih »krivaca« za taj dnevnik. nas ukupno petnaest brojeva djelo Kao registrirani markacist, redovito su ovog entuzijasta. obilazi postojeæe i markira nove Kažem entuzijasta, jer uglav- planinarske putove na Dilj-gori. nom sam prikuplja, piše i »ganja« Takoðer, bio je jedan od graditelja druge èlanove društva kako bi dali planinarske kuæe »Pljuskara«. svoje tekstove nakon povratka s Josip Èinkl roðen je 27. velja- planina. No, u »njegovom« se listu èe 1942. u Slavonskom Brodu, di- ne javljaju samo »domaæi« autori, plomirani je inženjer strojarstva, a jer je kroz godine uspio okupiti i suradnike iz plani- svoj radni vijek proveo je u »Ðuri Ðakoviæu«. Mirovi- narskih sredina sa svih strana, od Osijeka do Zagreba i nu je doèekao na rukovodeæem mjestu u odjelu speci- Sarajeva. Tako nas je Josip uspio upoznati s mnogim jalnih vozila, bio je predsjednik Udruženja alatnièara i ljubiteljima planinarenja, ali i planinarskom pisanom ri- koautor struène knjige Bravarski i alatnièarski alati u jeèju. Ne treba posebno naglašavati kako su slaganje teoriji i praksi. Godine 1979. inicirao je osnutak lut- teksta i skeniranje fotografija, prijelom, lektura, korek- karske scene »Ivana Brliæ Mažuraniæ«, te bio njen du- tura, veze i dogovori s tiskarom, kao i sama prodaja, nje- gogodišnji glumac, animator i kronièar. Svoj lutkarski govo djelo. rad okrunio je knjigom o povijesti brodskog lutkarstva U »Brodskom planinaru«, osim èlanaka o izletima, pod naslovom Dolazak lutalica iz ormara mašte. nalazimo vijesti o radu našeg planinarskog društva, o Otkako je 1984. postao èlanom PD »Dilj-gora« povijesti brodskog planinarstva, objavljuju se životopisi, (aktivni su planinari supruga mu i djeca) obišao je postoje posebne rubrike mladih planinara, znamenitosti veæinu hrvatskih, bosanskih i slovenskih planina, a svo- i zanimljivosti iz prirode, prilozi i pisma èitatelja, zatim jim radom u društvu, svirkom na gitari, pisanjem i pjes- šaljiva rubrika i kronika svakotjednih dogaðaja u mom nebrojeno puta pokazao da se i na ovaj naèin može društvu. Posebna je zanimljivost èasopisa objavljivanje širiti ljubav prema prirodi. pjesama znanih i neznanih autora, kao bisera koji još Davorin Molnar više oplemenjuju dušu èitatelja i planinara. HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 79

2, 2004 79

SPK »MARULIANUS« Izvješæe o akcijama u 2003. godini podnio je pred- U PROŠLOJ GODINI sjednik Željko Matijeviæ. Društvo je organiziralo više izleta na Velebit, Prominu, u Hrvatsko zagorje, a èlanovi U 2003. godini èlanovi splitskog Sportsko-penjaè- su redovito odlazili u manjim skupinama na izlete. Mili- kog kluba »Marulianus« bili su vrlo aktivni u raznim voj Rihtariæ održao je dva predavanja (o VPP-u i o Mont djelatnostima, od promidžbe i održavanja penjaèkih Blancu), a organizirana je i planinarska škola koju je škola do sudjelovanja na natjecanjima. završilo 27-oro naših èlanova i 2 èlana HPD »Rajinac« Uspješno su održane dvije penjaèke škole i pri tom iz Krasna. Planinarska kuæa »Sijaset« opremljena je je klub dobio dvadeset i jednog novog èlana. Klupska novim kuhinjskim inventarom, u dnevnom boravku ure- Komisija za školovanje uredila je i unaprijedila penjaè- ðen je i obojen pod, a sanirano je i ošteæenje krova. Veæ ka skripta i završni ispit za naslov Sportski penjaè-pri- drugu godinu ureðujemo za planinarske potrebe dio pravnik, a sve u skladu s novim programom školovanja barake na Mrkvištu koju smo dobili za korištenje od Up- koji je usvojila KSP HPS-a. Klub redovito predstavlja rave šuma Senj. Prošle godine oèišæena je cisterna, ure- svoje aktivnosti u medijima, ponajviše u »Malom oglas- ðen krov i žlijeb, kuhinja opremljena štednjakom i in- niku« Slobodne Dalmacije, gdje jednom tjedno izvješ- ventarom. Kuæa raspolaže s 12 kreveta u spavaonici i æuje o dogaðajima u sportskom penjanju u Hrvatskoj i prostorijom za dnevni boravak. U kuæi se veæ sada može svijetu. boraviti (preko ljeta organizirat æe se dežurstva viken- Tijekom prošle godine otvoreno je 15 novih smje- dom), a kljuè se može posuditi kod predsjednika društva. rova, od kojih 12 na Markezinoj gredi iznad Klisa. Uz Skupština je usvojila plan rada za 2004. godinu u to je obnovljeno dvadesetak sidrišta na domaæem penja- kojem se navode planirani izleti, održavanje kuæe u Si- lištu Marjan - Santine Stine. Ostvareno je preko stotinu jasetu, nastavak radova na Mrkvištu, ureðenje novih novih uspona, od toga èetrdesetak izmeðu ocjena 7a do staza i obnova postojeæih, kao i pojaèan rad s mladim 7c+ i pet smjerova ocjene 8a. Ispenjano je i nekoliko èlanovima. Nakon skupštine, na zajednièkom ruèku na- dugih smjerova, od kojih je najznaèajniji Brid klina visok stavljeno je druženje do veèernjih sati. 350 metara u Aniæa kuku u Paklenici s ocjenom 7b+. Mirko Belaviæ U natjecanju za Kup Hrvatske èlanovi su osvojili prvo mjesto u ženskoj, a drugo i treæe u muškoj kon- kurenciji, u natjecanju za Prvenstvo Hrvatske osvojili su, jednako tako, prvo mjesto u ženskoj, a drugo i treæe mjesto u muškoj konkurenciji. S ponosom možemo reæi da SPK »Marulianus« i dalje drži primat najboljeg sportsko-penjaèkog kluba u Hrvatskoj. Daniel Piccini

SKUPŠTINA PD »ZAVIŽAN« U PLANINARSKOJ KUÆI »SIJASET« PD »Zavižan« održalo je 14. prosinca 2003. u pla- ninarskoj kuæi »Sijaset« redovnu godišnju skupštinu. Dio èlanova po ugodnom je vremenu na Skupštinu do- pješaèio od Senja preko Ronèeviæ doca do Sijaseta, a neki su se i pješice vratili u Senj. Planinarska kuæa »Sijaset« senjskog PD »Zavižan« foto: Alan Èaplar HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 80

80 2, 2004

SKUPŠTINA HPD »STANKO KEMPNY« U Zagrebu je 25. rujna 2003. održana izborna skup- ština HPD »Stanko Kempny«. U iduæe èetiri godine društvo æe i dalje predvoditi Tomislav Pavlin kao pred- sjednik. Za dopredsjednike Skupština je izabrala Tomis- lava Kovaèiæa i Nenada Požgaja, za tajnika Domagoja Pavlina i za blagajnicu Biserku Horvat-Nikšiæ. U proteklom razdoblju, društvo je postiglo mnogo rezultata: organiziran je niz izleta i pohoda po hrvatskim i drugim planinama, održane su èetiri planinarske škole koje je završilo gotovo stotinu planinara, a u okviru katolièkog planinarskog djelovanja predvodili smo hodoèašæa i pohode u Krašiæ, Hvar, Meðugorje, na Veli- ko Rujno i u Mariju Bistricu. Markacisti su redovito ure- ðivali planinarske puteve na Medvednici, Samoborskom gorju, Žumberku i Velebitu, a pomagali su i drugim društvima po potrebi. Društvo održava planinarsku obi- laznicu »Zagrebaèki romarski put« koju je dosad prošlo stotinjak obilaznika, a više èlanova primilo je priznanja HPO. Deset godina društvo se brine o planinarskoj kuæi »Veliki Lubenovac« na Velebitu (ljeti se održavaju dežurstva, a izvan sezone moguæ je smještaj u zimskoj sobi. Društvo djeluje u okviru župne zajednice sv. Ni- kole Taveliæa u zagrebaèkoj Kustošiji, gdje se u župnoj kuæi èetvrtkom od 19 sati održavaju društveni sastanci. U iduæem razdoblju društvo æe i dalje provoditi ka- 186. SAVJETOVANJE ZPP-a tolièke i planinarske akcije, kako je to prije pedeset go- 186. savjetovanje Meðudruštvenog savjeta ZPP-a dina èinio Stanko Kempny. Tomislav Pavlin održano je 7. prosinca 2003. u planinarskom domu »Lujèekova hiža« na Pokojcu, a domaæin je bilo HPD »Milengrad« iz Budinšèine. Od 28 društava na savjetovanju su bili predstavnici iz 18 društava, koji su dogovorili plan zajednièkih akcija u 2004. godini. To su uglavnom proslave dana ili obljet- nica pojedinih društava, akcije HPS-a i zajednièki planinarski pohodi. Utvrðeni su i domaæini za sva èetiri savjetovanja u 2004. godini dok æe domaæin Sleta planinara ZPP-a biti HPD »Lipa« iz Sesveta kod svog planinarskog doma na Lipi 13. lipnja. Plan rada za 2003. ostvaren je u cijelosti, da- paèe, bilo je i više akcija nego što je planirano. Na savjetovanju je Središnjica predstavila planinarsku kartu ZPP-a za koju je reèeno da æe jako dobro poslužiti planinarima i izletnicima. Novim èlani- cama ZPP-a postala su planinarska društva »Za- gorske steze« iz Zaboka i »Runolist« iz Oroslavja. Sljedeæe savjetovanje održat æe se 7. ožujka 2004. u planinarskom domu Belecgrad, u organizaciji HPD »Belecgrad« iz Belca.

Èlanovi HPD »Stanko Kempny« na putu za Veliki Lubenovac Cvjetko Šoštariæ HP 02-2004.qxd 17. 01. 2004. 17:49 Page 81

TELEFONSKE KARTICE S godini, Meðunarodnoj godini planina. Premda bi se MOTIVIMA IZ HRVATSKIH PLANINA moglo prigovoriti izboru snimaka, jer se meðu planina- rima zasigurno moglo pronaæi i atraktivnijih snimaka i Tijekom ljeta 2003. godine Hrvatski Telekom iz- motiva Žumberka i Velebita, valja pohvaliti i podržati dao je seriju telefonskih kartica s motivima iz hrvatskih ovaj atraktivni naèin promidžbe naših planina. planina. Izraðene su ukupno èetiri kartice: Dinara, Alan Èaplar Velebit, Žumberak i Papuk s poznatim motivima naših planinskih nacionalnih parkova i parkova prirode, a pre- mda su izašle u 2003. godini, bile su posveæene 2002. UPIŠITE SE U VISOKOGORSKU ŠKOLU HPD »ŽELJEZNIÈAR«! Visokogorska sekcija HPD »Željeznièar« iz Zagreba poziva sve zainteresirane planinare koji žele nauèite sve što treba za ugodan i siguran bora- vak u visokim planinama, da se upišu u školu viso- kogorskog planinarenja. Škola zapoèinje 26. velja- èe, a završava 22. travnja. Program škole sastoji se od devet predavanja i 7 izleta u najljepše hrvatske i slovenske planine. Sve obavijesti mogu se dobiti èetvrtkom na sastancima Visokogorske sekcije »Željeznièara« èetvrtkom u 19:30 sati u Trnjanskoj 5b (iza Lisinskog) ili od voditelja škole Slavka Pataèka 098/16-33-515. Slavko Pataèko

 3ODQLQD¢TNLSOHT 3'}0DODžND|.D–UHO6UD¢L +QUGN.C›UGN€.C›UGN/VM›K¥ 0CLMQWK¯.CUG

 0HPR¢LMDOPL¢D[LPVTSRQQD%MHORODTLFV +3'}%LMHOHTULMHQH|0¢NRSDOM %LGNQNCTKEC 5UCPKTNCW+QSC±GMTJQSCEGM#JKJUPGUJS

 9LTRNRJR¢TND–NROD+3'}’HOMH[QLžD¢| +3'}’HOMH[QLžD¢|=DJ¢HE 5NCWMQ3CUC±MQ

 }.ROLMHWNRPK¢WDUTNHG¢“DWQRTUL| +3'}$QUH%HGDORW|.D–UHO.DPEHORWDF 0GIFCP.NKTRNFQO3VUCNLKRNMV¥C3QF.QNVFSQO -QTKR3GL¥C

 2URžQDRSKRGQMLFD +3'}2TR¢–œLFD|0DOL/R–LQM RNMV¥C5W*CVFGPU 0CS±GNC%CFVSKPC

 %HOHžNL¢RPD¢TNLSVU +3'}%HOHFJ¢DG|%HOHF %GNGE0CSKLC%KTUSKEC 8GSKEC+CWQK¯ HP 02-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:10 Page 8