BIBLIOTEKA VĀHINĪ Naslov izvornika JNANA VAHINI (The Stream of Eternal Wisdom) by Bhagavan Sri Sathya Sai Baba Bhagavān Sri Sathya Sai Baba Naslov Bhagavān Sri Sathya Sai Baba VRELO VJEČNE MUDROSTI JÑĀNAVĀHINĪ Copyright ©Sri Sathya Sai Books & Publications Trust, Prasanthi Nilayam - 515134 Anantapur District, Andra Pradesh, India vrelo vječne mudrosti Copyright ©Sathya Sai Središnje vijeće Hrvatske, Zagreb 2012. jñānavāhinī Sva prava pridržava. Nijedan dio ove knjige ne smije biti reproduciran, distribuiran ili proslijeđen u bilo kojem obliku i iz bilo kojeg razloga bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika, osim kod kraćih navoda ili nekomercijalne upotrebe koju dozvoljava zakon o autorskim pravima. Nakladnik Sathya Sai Središnje vijeće Hrvatske, Šubićeva 20, Zagreb S engleskog preveo www.saiorg.hr David Martinčić Za nakladnika: Ranko Milić Glavni urednik nakladničke djelatnosti: Ranko Milić Odgovorna urednica nakladničke djelatnosti za Sai duhovnu literaturu: Jasmina Božić Urednica izdanja: Jasmina Božić Lektura i korektura: Vesna Ćuk Grafičko oblikovanje naslovnice i priprema sloga: David Martinčić Tisak: Vemako tisak, Zagreb Naklada: 300 primjeraka 3 ISBN 978-953-6311-77-4 Sathya Sai Središnje vijeće Hrvatske Zagreb CIP zapis dostupan u računalnome katalogu 2012. Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 822436 Book Title VRELO VJEČNE MUDROSTI Sadržaj JÑĀNAVĀHINĪ Author of Translation David Martinčić Predgovor ...... vii

Publisher Jñānavāhinī ...... 1 Sathya Sai Središnje vijeće Hrvatske Rječnik ...... 65 Copyright Holder Sathya Sai Središnje vijeće Hrvatske

Original Book Title JNANA VAHINI (The Stream of Eternal Wisdom) by Bhagavan Sri Sathya Sai Baba

Original Author Written by Bhagavan Sri Sathya Sai Baba

Original Publisher Sri Sathya Sai Books & Publications Trust, Prasanthi Nilayam - 515134 Anantapur District, Andra Pradesh, India

Original Copyright Holder Sri Sathya Sai Books & Publications Trust, Prasanthi Nilayam - 515134 Anantapur District, Andra Pradesh, India

v Predgovor

Prije negoli pročitate ovu knjigu …

Dragi čitatelji, ovo nije tek još jedna knjiga o priro- di pojedinca (jīvin) i o tehnici kojom pojedinac otkriva vlastitu zbilju. Kada listate stranice ove knjige, zapra- vo sjedite uz stopala Sri Sathya Sai Babe, avatāra ovog doba, koji je došao kao odgovor na molitve svetaca i du- hovnih tražitelja, kako bi ih vodio te im podario mir i savršenstvo. „Svo svoje breme predajte meni,” kaže On. „Već danas krenite na duhovno hodočašće,” potiče nas. „Čemu strah, kada sam ja ovdje?”, pita. Njegova je milost sveprisutna. Njegove čudesne moći objavljuju njegovu svemoć. Njegova mudrost, analiza bolesti čovječanstva i recepti koje daje za ozdravljenje, otkrivaju njegovo sve- znanje. Imate jedinstvenu priliku susresti ga u Prasanthi Nilayamu i primiti od njega blagoslov za uspjeh na vašem duhovnom hodočašću. Znade i cijeni vašu gorljivost i vje- ru te ćete moći nastaviti svoj put hrabrije i s većim pouz-

vii viii Jñānavāhinī danjem, jer On osigurava pobjedu. On je vječni učitelj iz Gīte, onaj koji upravlja kočijom vašeg srca. U mjesečniku, čije je objavljivanje blagoslovio, i na- djenuo mu ime Sanathana Sarathi1, napisao je niz člana- ka pod naslovom Jñānavāhinī (Vrelo vječne mudrosti), iz neizmjerne ljubavi prema čovječanstvu, zahvaćenom u mreže cinizma i vjerskog fanatizma. Iz mjeseca u mjesec, tisuće čitatelja iščekivali su te članke (izvorno na teluškom jeziku, kao i engleski prijevod), a kada bi dobili svoj pri- mjerak, čitali bi ga revno, pažljivo, s dubokim poštova- njem. Članci su sada sakupljeni u obliku knjige, kako bi 3 vam pružili vodstvo i nadahnuće. jñānavāhinī N. KASTURI Urednik časopisa Sanathana Sarathi

1 Sanathana Sarathi – dosl. bezvremenski, vječni upravljač Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti

oput magle pred suncem, neznanje iščezava pred znanjem.” Znanje se stječe neprekidnim istraživa- „Pnjem. Čovjek treba neprestano istraživati prirodu brahmana: zbilju ‘Ja’, preobrazbe koje pojedinac prolazi pri rođenju i smrti, i srodna pitanja. Kao što se uklanja lupina koja prekriva zrno riže1, tako neznanje koje prianja uz um valja ukloniti učestalom primjenom pročišćuju- ćeg istraživanja ātmana. Tek kada stekne cjelovito znanje, čovjek se može osloboditi, odnosno postići oslobođenje – mokša. Nakon postizanja tog atmičkog znanja, čovjek treba slijediti put brahmana i djelovati u skladu s novom mudrošću. Sve sumnje koje salijeću um, treba riješiti savjeto- vanjem s onima koji znaju, sadguruima koje čovjek ima priliku susresti. Dok se čvrsto ne ustabili na putu na koji ukazuje guru ili śāstre2, čovjek se mora postojano pri- 1 Kada se zrno riže očisti od ljuske, ono više ne može roditi (nap. prev.) 2 śāstra – sveti spisi

1 2 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 3 državati pravila i smjernica, te biti u društvu mudrih ili kraja; ono je mudrost sama. Takvo Sebstvo, ātman, treba biti povezan s njima na neki način. Budući da može vrlo spoznati kao sebe! brzo napredovati ako se drži blizine mudre osobe koja je Kako bi se spoznalo ātmana, to utjelovljenje mudro- spoznala istinu, čovjek mora s posvemašnjim odricanjem sti, jñānasvarūpa, treba nadvladati četiri prepreke: laya, i iskrenom revnošću slijediti upute učitelja i śāstri; to je vikšepa, kšaya i rasa-āsvādana. Promotrimo ih jednu po istinska pokora, tapas; taj tapas vodi najvišem stupnju. jednu. Kada neznanje i popratna opsjena nestanu, ātman Laya4: Spavanje; kada se um povlači iz vanjskog svi- u svakome zablista u svom vlastitome sjaju. Sve što vidi- jeta, ulazi u stanje dubokog sna bez snova ili sušupti, usli- mo jest privid, projekcija nečega ponad zbilje i pogreš- jed nadvladajućeg utjecaja saṃsāre5. Duhovni tražitelj, no poimanje toga kao zbilje. Stvari imaju početak i kraj; sādhaka, treba obustaviti tu sklonost i nastojati ustabiliti evoluiraju i involuiraju, postoji evolucija kao i involuci- um u istraživanju o prirodi ātmana, ātmavicāra. Čovjek ja. Kada involucija ili pralaya sve obuhvati, opstaje samo mora nadzirati svoj um kako bi ostao budan. Mora uvi- mūlaprakṛti, kauzalna supstancija. Samo neočitovani djeti koje okolnosti izazivaju pospanost i blagovremeno ih uzrok nadživljava sveopći rasap. ukloniti. Mora započinjati s procesom meditacije, dhyāna, Kada se zlato rastapa u talioniku, ono isijava čude- iznova i iznova. Naravno, uobičajeni uzrok pospanosti i snim žutim sjajem. Otkud izvire taj sjaj? Iz zlata ili iz vatre? spavanja tijekom meditacije je loša probava. Prejedanje, is- Vatra je samo uklonila patinu; blistavilo pripada zlatu kao crpljenost uslijed previše kretanja (naokolo), nedovoljno takvom; ono je sama njegova priroda. Vatra je tek oruđe sna noću, također su uzroci pospanosti i drijemeža. Stoga za uklanjanje patine. Ništa nije vatra dodala zlatu u tali- se savjetuje malko odspavati popodne, onih dana kada oniku! ste se probudili nakon neprospavane noći, iako općenito Da vatra može dati taj sjaj, zašto onda ne bi štap, ko- govoreći, oni koji se bave meditacijom trebaju izbjegavati mad metala ili kamenčić kada ih se baci u vatru, postali spavanje tijekom dana. Nemojte jesti sve dok ne osjetite blistavi poput zlata? Valja zaključiti da taj sjaj ne dolazi od pravu glad. Provodite umijeće umjerenosti u prehrani. vatre nego od unutarnje prirode zlata samog. Unutarnje Kada osjetite da ste napunili želudac do tri četvrtine, odu- Sebstvo, pratyagātman, odijeljeno je od pet ovojnica poje- stanite od daljnjeg jela; drugim riječima, trebate stati čak dinca, pañcākośa; sja svojim vlastitim sjajem; svjedok je ak- i kada osjećate da biste mogli još malo pojesti. Na taj se tivnosti i učinaka triju guṇa3; nepokretno je; sveto i čisto; način želudac može naučiti ispravno ponašati. Pretjerano vječno; nedjeljivo; samoočitujuće; ono je Mir; ono nema 4 laya – apsorpcija, rastvaranje, nestajanje, uništenje 3 guṇa – svojstva prirode sattva, rajas i tamas 5 saṃsāra – mijena, tijek 4 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 5 vježbanje također nije dobro; čak se i s hodanjem može Stanje inercije u koje čovjek dospijeva uslijed očajanja pretjerati. Možete hodati dok ne nadvladate pospanost; ne može se nazivati samādhi; čovjek se može čak upuštati no upamtite, ne možete utonuti u meditaciju odmah na- u sanjarenje kako bi izbjegao trenutnu patnju, ili poče- kon što ste odagnali san. ti graditi kule u zraku. Sve to događa se zbog vezanosti, Vikšepa6: Um nastoji hrliti za vanjskim objektima te zbog iskušenja vanjskog svijeta. Postoji i druga vrsta veza- je stoga potreban neprestani napor da ga se okreće unu- nosti, vezanost za unutarnji svijet… planiranje u sebi ra- tra, odvraćajući ga od privlačnosti osjetilnih utisaka. To znih shema kako bi mogli sebe unaprijediti u budućnosti treba provoditi putem rigoroznog vježbanja intelekta, u usporedbi s prošlošću. Obje vrste vezanosti su uključe- putem propitivanja. Razlučujte i usadite si uvjerenje da ne u kšayu. Osnova obiju je privlačnost vanjskog svijeta. su ti objekti prolazni, privremeni, promjenjivi, podložni Vezanost donosi želju; želja vodi planiranju. propadanju i stoga nezbiljski, mithyā, a ne zbiljski, satya. Rasa-āsvādana: Kada nadiđe kšayu i vikšepu, čovjek Uvjerite sebe da su ono za čime se traga kao ugodnim, i doseže stanje savikalpānanda, blaženstvo najuzvišeni- ono što se izbjegava kao bolno, tek prolazni proizvodi jeg kontakta subjekta i objekta. Taj stadij naziva se rasa osjetilnih dodira; izvježbajte se tako da izbjegavate odvra- āsvādanam, uživanje blaženstva. Čak ni to nije najviše ćanja vanjskog svijeta i zaronite duboko u meditaciju. ili vrhovno blaženstvo, koje čovjek ne doseže niti posti- Vrabac kojeg proganja jastreb u očajnoj potrazi za že, nego jednostavno Jest, postaje ga svjestan, tako reći. zaklonom ulijeće u kuću, no nestrpljivo nastoji ponovo Rasa, slatkoća subjekt-objekt samādhija, iskušenje je koje odletjeti u vanjski svijet, zar ne? Tako isto je i um nestrpljiv čovjek mora izbjegavati, jer je tek drugotno. Pruža dovolj- da se opet otisne u vanjski svijet, iz ātmana gdje mu je uto- no radosti da djeluje kao prepreka. Ta je radost velika po- čište. Vikšepa je takvo ponašanje uma, poriv da se otisne put radosti osobe koja je upravo spustila ogroman teret natrag u svijet iz vlastitog utočišta. Jedino otklanjanje tog koji je dugo nosila, ili poput radosti pohlepne osobe koja poriva pomaže usredotočenosti uma u meditaciji. je upravo ubila zmiju što čuva golemo blago kojeg se oso- Kšaya7: Um neizmjernom silom privlače nesvjesni ba htjela dokopati. Ubojstvo zmije je savikalpasamādhi; impulsi te instinkti strasti i vezanosti prema vanjskom stjecanje blaga je nirvikalpasamādhi, najviši stupanj. svijetu i njegovim mnogobrojnim privlačnostima. Stoga Kada sunce svane, tama i problemi koje ona donosi doživljava neizrecivu patnju te se čak može izgubiti u tim iščezavaju. Tako isto za one koji su spoznali ātmana, više bespućima. Taj stupanj zove se kšaya. nema nikakvih vezanosti, niti tuge koja ishodi iz vezanosti. 6 vikšepa – neusredotočenost, raspršenost uma koja ometa koncentraci- Obmana obuzima samo one koji su izgubili put: egoizam ju je najveći čimbenik koji čini da ljudi zaborave samu svoju 7 kšaya – gubitak, poraz, propast, slom, propadanje, opadanje temeljnu istinu. Kada egoizam uđe u čovjeka, on izmakne 6 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 7 od ideala i strmoglavi se s vrha stepenica vrtoglavom brzi- ustoličen u znanju ātmana. To je postigao promišljanjem nom stepenicu po stepenicu, do samog dna. Egoizam rađa o nezbiljskosti (mithyā) svijeta, kontemplacijom o njego- podjele, mržnju i vezanosti. Preko vezanosti i privrženosti, vim manjkavostima i manama. Na taj način razvio je uvid ili čak preko zavisti i mržnje, čovjek se upušta u aktivnost u narav užitka i boli te mirnoću u pogledu oboje. Znade i uranja u svijet. To vodi k utjelovljenju u fizičkom obliku da su i imetak, i svjetovna radost i užitak bezvrijedni, te daljnjem egoizmu. Kako bi se oslobodio dvojnih spona čak otrovni. Hvalu, okrivljavanje, čak i udarce, prima sa užitka i boli, čovjek se mora osloboditi svijesti o tijelu i smirenim pouzdanjem, nedirnut bilo počastima bilo po- čuvati se egocentričnih djela. To pak uključuje izostanak niženjem. Naravno, jīvanmukta je taj stupanj dosegnuo vezanosti i mržnje; želja je prvi neprijatelj oslobođenja – tek nakon dugih godina sustavne discipline i neumorne mokša. Želja vezuje čovjeka uz kotač rođenja i smrti; ona posvećenosti dok su ga salijetale nedaće i dvojbe. Porazi donosi beskrajne brige i nevolje. su ga učinili samo još strožim u samoispitivanju i još usrd- Promišljanjem o tome znanje biva jasnije i svjetlije, te nijim u slijeđenju propisane discipline. Jīvanmukta nema se postiže oslobođenje. Mokša je samo druga riječ za neo- ni trunke ‘volje za životom’; on je uvijek spreman utonuti visnost, kada se ne ovisi ni o kojoj vanjskoj stvari ili osobi. u krilo smrti. Ako ga se valjano nadzire i izvježba, um čovjeka može Aparokšabrahmajñāna ili izravna percepcija brahma- dovesti do mokše. Mora biti prožet mišlju o Bogu; to će na označava stupanj u kojem je tražitelj oslobođen svih pomoći istraživanju o naravi zbilje. Svijest o egu izblijedjet dvojbi u pogledu nevjerojatnosti ili nemogućnosti, te je će kada se um oslobodi onoga što ga privlači i postane čist. uvjeren da dva entiteta, jīva i brahman, jesu jedno, da su Ne biti dirnut ni na koji način svijetom, to je put samos- bili jedno, i da će vječno biti jedno. Kada dosegne taj stu- poznaje; to se ne može zadobiti na nebu – svarga ni na panj, tražitelja više ne muče nikakve nedoumice, ne poima planini Kailāsa8. pogrešno, ne projicira nešto nad nečim drugim. Neće do- Plamen želje ne može se ugasiti bez ovladavanja življavati konopac kao zmiju. Znat će da je cijelo vrijeme umom. Um se ne može nadvladati bez zatiranja plamena postojalo samo jedno, konopac. želje. Um je sjeme, želja je drvo. Jedino ātmajñāna može Neće ga mučiti ābhāsa-āvaraṇa (projiciranje ograni- iskorijeniti to drvo. Prema tome, to troje je međuovisno: čenja individualnosti na univerzalno), drugim riječima, um, želja i ātmajñāna. neće smatrati, kao što je ranije običavao, da sjaj brahma- Jīvanmukta, onaj oslobođen još za života, čvrsto je na nije u njemu. U srcu i središtu svakog individuuma – , postoji , vrhovno Sebstvo, manje od 8 Kailāsa – ime svete planine u Himalaji, u čijem podnožju izvire rijeka jīvin paramātman Gaṅga, kao i ostale velike indijske rijeke; prema legendi to je Śivino najsićušnije molekule, veće od najvećeg zamislivog pred- boravište; simbolizira najvišu svijest (nap. prev.) meta, manje od najmanjeg, veće od najvećeg. Prema tome, 8 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 9 jñānin, mudrac koji je postigao viziju ātmana u sebi, ni- iskrenosti i stalnosti te stjecanja mentalnog ravnovjesja, kada neće patiti. Ātman je prisutno, u svemu živome, u odnosno metodama sama, dama, uparati, titikša, śraddhā mravu kao i u slonu. Cijeli svijet obuhvaćen je i održavan i samādhāna10. suptilnim ātmanom. Sādhaka, duhovni tražitelj, treba Um je moguće okrenuti k brahmanu i neprestanoj svoju pozornost okrenuti od vanjskog svijeta i postati po- kontemplaciji o brahmanu proučavanjem upanišada, unutren; svoj pogled treba okrenuti k ātmanu. Mora ana- usvajanjem navike redovite molitve, dijeljenjem s drugima lizirati procese vlastitog uma i za sebe otkriti odakle potje- zanosa poklonstvenog pjevanja– bhajana i prianjanjem ču sve mijene i nemiri uma. Na taj način treba iščeznuti uz istinu. Vrlo često, s napretkom meditacije – dhyāna, svaka trunka ‘namjere’ i ‘volje’. Nakon toga jedina ideja u umu iskrsavaju nove želje i nove nakane. No čovjek koja će se učvrstiti u umu bit će ideja brahmana. Jedini ne treba očajavati: um je moguće slomiti, pod uvjetom osjećaj koji će zaokupiti um bit će osjećaj blaženstva, koji da se čovjek tog zadatka lati usrdno te redovito provo- će navirati iz njegova izvora u stanju saccidānanda9. di propisane vježbe. Konačni je rezultat tog vježbanja Takav jñānin, mudrac, bit će nedirnut radošću ili ža- nirvikalpasamādhi, neograničena, nepromjenjiva svijest- lošću, jer je potpuno uronjen u ocean atmičkog blažen- blaženstvo. stva – ātmānanda, iznad i onkraj dosega svjetovnih stvari. Nirvikalpasamādhi daje potpuno znanje o brahma- Neprestana kontemplacija o ātmanu i sjaj ātmana označa- nu, a ono pak daje oslobođenje od rađanja i umiranja, mok- va se pojmovima brahmabhyāsa i jñānabhyāsa, vježbanje ša. Um mora biti ugođen na kontemplaciju o brahmanu, usredotočenosti na brahmana ili njegovanje mudrosti, čovjek se mora silno truditi da kroči putem brahmana i jñāna. živi u brahmanu, s brahmanom. Ātmajñāna se može po- Um je toliko podložan strasti za uživanjem u objek- stići jedino trodijelnim putem ‘otpuštanja vāsanā’, ‘iskor- tima i obmani neznanja, da s fascinantnom brzinom sli- jenjivanja uma’ i ‘analize iskustva, radi poimanja zbilje’. jedi prolazne objekte svijeta; stoga ga treba iznova i izno- Bez toga troga ātmajñāna neće osvanuti. Vāsane ili instin- va voditi k višim idealima. Naravno, isprva je to teško; kti i impulsi pokreću um prema osjetilnom svijetu te vežu no ustrajnim vježbanjem um je moguće ukrotiti; tada će pojedinca za radost i patnju. Stoga vāsane treba suzbiti. se učvrstiti u neprestanom uživanju praṇave, oṃ. Um je To se može postići razlučivanjem – viveka11, meditacijom moguće uvježbati pomoću tihog uvjeravanja, nadahnuća na ātman – ātmacintana, promišljanjem – vicāraṇa, nad- privlačnih duhovnih poticaja, prakse povlačenja osjetila ziranjem osjetila – sama, nadziranjem želja – dama, odri- iz vanjskog svijeta, izdržavanja boli i patnje, njegovanja 10 nadzor nad umom, nadzor nad tijelom i osjetilima, povlačenje od osje- tilnih objekata, uzdržanost, vjera, ravnovjesje 9 saccidānanda – bitak-svijest-blaženstvo 11 viveka – razlučivanje između prolaznog i vječnog 10 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 11 canjem – vairāgya i srodnim disciplinama. štajte hirovima uma. Odvratite se, ako treba i silom, od Um je splet vāsanā. Uistinu, um je sam jagat – svijet, osjetilnih vezanosti. Ni moliti se ne može kada se to umu univerzum. Za pojedinca um je cijeli svijet. U stanju du- prohtije; mora se držati istog mjesta u isto vrijeme! Sâmo bokog sna um ne djeluje, pa svijet za pojedinca praktično Sebstvo, ātman, podupirat će takve tražitelje dajući im ne postoji. Svijet se rađa odnosno „ulazi u svijest”, i umire snagu i postojanost. odnosno „nestaje iz svijesti”, u skladu s kognitivnim spo- Osoba koja je obuzdala svoj um bit će jednaka u sret- sobnostima uma. Dakle, kada je um uništen, uništen je nim kao i u teškim trenucima. Žalost i radost samo su i svijet12, a pojedinac biva slobodan, oslobođen, postiže otkloni uma. Jedino kada je u vezi s osjetilima i tijelom, oslobođenje – mokša. um je podložan utjecajima, nemiru i mijenama. Kada čo- Tkogod uspijeva nadzirati svijest – citta, može imati vjek uzme opojno sredstvo, tada nema osjet bola, zar ne? viziju ātmana. Citta je izraslo drvo, sjeme je ego, osjećaj Kako je to moguće? Tada um nije u doticaju s tijelom i ‘ja’. Kada se odbaci sjeme ‘ja’, sve aktivnosti svijesti auto- stoga osobu ne muče fizička bol ili neugoda. Slično tome, matski nestaju. jñānin je svoj um uronio u ātman. On može uspostaviti Duhovni tražitelj – sādhaka koji teži k tim ciljevima, mentalni mir i spokoj discipliniranjem uma. mora biti neprestano budan. Osjetila mogu u svakom tre- Jñānin prima potpuno blaženstvo iz vlastitog ātmana. nutku ponovno vratiti izgubljenu prevlast i zagospodariti On ne traži blaženstvo nigdje izvan sebe. U stvari, on pojedincem. Osoba može izgubiti dosta toga što je već po- ne želi niti kani tražiti radost u bilo čemu izvanjskome. stigla. Zato se duhovnim tražiteljima savjetuje udaljenost Zadovoljan je unutarnjom radošću koju prima. Njegova od svjetovnih vezanosti. veličina ne da se opisati, to čak ne možete ni zamisliti! Budite povazdan uronjeni u potragu za Istinom. Ne Śruti objavljuju: brahmavid brahmaiva bhavati, brahma- gubite vrijeme na umnažanje i ispunjavanje želja. Jedan vid param āpnoti, odnosno: „tko spoznaje brahmana sam izvor užitka neizbježno traži sljedeći izvor. Tako um na- postaje brahman, tko postiže načelo brahmana sam po- novo i nanovo želi objekte koje je ostavio. Stoga ne popu- staje vrhovno načelo.” Svi mjehurići jesu ista voda; na isti način, cjelokupno 12 Nirvikalpa samādhi označava stanje svijesti koje je lišeno svake misli. Ono je dvostruke prirode: potpuno iskustvo nedvojstva i stanje ned- mnoštvo imena i oblika, cijeli ovaj stvoreni svijet, jest isto vojstva kada misao dvojnosti iščezava. U prvom slučaju čovjek dolazi brahman. To je čvrsto uvjerenje mudraca – jñānin, štovi- onkraj trojstva znalca, znanoga i znanja; svjestan je jedino kozmičke in- še, njegovo neposredno iskustvo. Kao što sve rijeke utječu teligencije brahmana (to je advaita bhavana). Drugo stanje doseže se u more i u njemu nestaju, tako i sve želje nestaju u sjajećoj kada se sva svojstva, koja se pripisuju Bogu i čovjeku, stapaju u Jedno koje obuhvaća svemir i sve u njemu (to je advaita sthāyi ili stanje adva- svijesti ostvarene duše. To se naziva ātmasākšātkāra, vizija ita avasthā) (v. Vidyāvāhinī, nap. ur.) ātmana. Ātman ne umire, zar ne? Ono nije rođeno i nije 12 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 13 pod utjecajem šesterostrukog procesa mijene. Ono je aja zvan pathyapati13. Drugi, brahmavidvara, postigao je (nerođeno), ajara (ne stari), amara (besmrtno) i avinasi peti stupanj, asaṃsakti14. Treći je stekao šesti stupanj, (nepropadljivo, neuništivo). Ti procesi obilježja su prola- padārthabhāvana15. Četvrti, brahmavidvarišṭa, na sedmoj znog tijela, nazivaju se šadbhāva vikāra: roditi se, živjeti, je razini, turīya, u stanju neprestanog samādhija. rasti, mijenjati se, starjeti i naposljetku umrijeti. Ātman ne Brahmavidvarišṭa je ‘oslobođen’ premda je u tijelu. prolazi takve promjene. Ātman je stabilno, nepomično, Treba ga tjerati kako bi posegnuo za hranom i pićem. čvrsto, svjedok je mijene u prostoru i vremenu, nedirnuto Neće se baviti nikakvim svjetovnim poslom. Nije svjestan promjenama, poput kapi vode na listu lotosa. tijela i tjelesnih potreba. No, ostale tri kategorije mudraca Oslobođenje od krakova uma može se dobiti znanjem svjesni su tijela u različitom intenzitetu, i bave se svjetov- o brahmanu, Apsolutu – brahmajñāna. Taj oblik oslobo- nim aktivnostima onoliko koliko to odgovara njihovom đenja je pravo vladanje sobom – svarājya. To je pravo oslo- duhovnom statusu. Osobe iz te tri kategorije tek trebaju bođenje – mokša. Onoga tko poima zbilju u pozadini sve postići uništenje uma – manas. To se odvija u dva stup- ove prolazne predstave, neće ometati instinkti, impulsi nja: svarūpanāsa, uništenje oblika i očitovanja nemira; i niti ikakvi drugi porivi. Taj je majstor istinske mudrosti. arūpanāśa, uništenje nemira kao takvog. Lopov koji nam je ukrao dragocjeni atmički dragulj Čitatelje može u ovom trenutku mučiti sumnja. nije nitko drugi doli sam um; dakle ako lopova uhvatimo, Mogu postaviti pitanje: Tko su ti koji su ovladali umom ako mu priprijetimo i kaznimo ga, dragulj možemo do- i izbrisali um? Oni koji nemaju ni vezanosti, ni mržnje, ni biti nazad. Vlasnika tog dragulja smjesta se ustoličuje kao oholosti, ni ljubomore, ni pohlepe. Oni koji su oslobođe- brahman. ni okova osjetila istinski su heroji, pobjednici u bici protiv Duhovni tražitelj – sādhaka mora tražiti osobe koje uma. To je test. Takvi heroji oslobođeni su svakog nemira. su dosegle to znanje, učiti iz njihovog iskustva, zbog toga Onaj tko je postigao stanje svarūpanāsa uklonio je ih poštivati i s njima dijeliti njihovu radost. Takvi su tra- tamaguṇu i rajoguṇu, te sja blistavilom čiste sattve. Pod žitelji uistinu blagoslovljeni, jer su na putu prema vlasti uplivom te čiste guṇe zrači ljubav, blagotvornost i mi- nad sobom samima – svarājya. To je misterij brahmana, lost, gdjegod se nalazio. (U mudracu brahmavidvarišṭa, razumijevanje da ne postoji drugi. To je ātmajñāna. onome koji je već postigao ‘oslobođenje’, odsutna je čak Postoje četiri kategorije mudraca – jñānin: brahma- i sattvaguṇa). Sattvaguṇu neizbježno prate sjaj, mudrost, vid, brahmavidvara, brahmavidvarīya, brahmavidvarišṭa. Razlikuju se po stupnju unutarnjeg razvoja sattva 13 pathyapati – majstor puta guṇe. Prvi, brahmavid, dosegao je četvrti stupanj 14 asaṃsakti – nevezanost, odsustvo kontakta 15 padārthabhāvana – stanje nepercipiranja materijalnih objekata 14 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 15 blaženstvo, mir, zajedništvo, osjećaj istovjetnosti, samo- cu – jīvin ono univerzalno što on jest, saccidānanda – bi- pouzdanje, svetost, čistoća i slične odlike. Samo osoba koja tak-svijest-blaženstvo koji čine njegovu prirodu. Sav ovaj je uronjena u svojstvo sattva može promatrati sliku unu- svijet, sa svojom mnogostrukošću, rađa se pripisivanjem tarnjeg ātmana. Sattva biva onečišćena kada se pomiješa mnoštva gdje postoji samo jedno. Kada proces involu- s rajasom i tamasom, te postaje uzrokom neznanja i ob- cije – pralaya17 obuhvati svu ovu evoluciju, tri guṇe su u mane. To je uzrok čovjekova ropstva. Svojstvo rajas stvara stanju savršene ravnoteže. To stanje naziva se guṇa-sāmya18 privid postojanja nečeg nepostojećeg! Širi i produbljuje avasthā19. Tada se, voljom Nad-volje ili Īśvare, ravnoteža dodir osjetila s vanjskim svijetom. Stvara privrženost i ve- poremeti i započinje aktivnost, što vodi do posljedica koje zanost, pomoću dvojnih spona sreće i patnje (onoga što rađaju daljnje aktivnosti. Drugim riječima, izvire svijet, se nastoji zadobiti i onoga što se nastoji izbjeći) sunovra- razvija se i raskriva. To stanje nazivamo neuravnoteženim ćuje čovjeka sve dublje i dublje u aktivnost. Te aktivnosti – vaišamya. Prema tome, od suptilnog unutarnjeg nesvje- rađaju zlo strasti, srdžbe, pohlepe, umišljenosti, mržnje, snog i podsvjesnog, pa sve do grubog vanjskog fizičkog oholosti, podlosti i manipulativnosti. A svojstvo tamas? tijela, sve je učinak māye ili moći projiciranja partikular- Osljepljuje i smanjuje inteligenciju, potičući lijenost, pos- noga preko univerzalnoga. Zato to nazivamo an-ātman, panost i tupost, vodeći čovjeka krivim putem, daleko od ne-ātman. To je nalik fatamorgani, što projicira vodu na cilja. Čak i ono očito čini „nevidljivim”! Čovjek uronjen pustinjskom pijesku. Uništiti se može jedino vizijom bra- u tamas neće biti u stanju polučiti dobrobit čak ni iz svog hmana ili ātmana. vlastitog iskustva. Tamas može zavesti čak i velike pāṇḍite, Privrženost spram vlastitih rođaka, zadovoljstvo koja jer učenost ne daje nužno i moralnu snagu. Uhvaćeni u čovjek osjeća kada dobije ono željeno, sreća koja čovjeka krakovima tamasa, pāṇḍiti nisu u stanju doći do isprav- ispunjava kada se time služi – sve su to okovi koje svijest nih zaključaka. projicira na se. Čak su i spavanje i snovi „nemir”20 kojeg Čak će i mudre, ako ih sputaju okovi tamasa, mučiti treba nadvladati prije no što se može valjano predočiti i brojne sumnje i bojazni, vukući ih prema osjetilnim užici- spoznati ātmana. U stanju dubokog sna (dubokog spa- ma, nauštrb stečene mudrosti. Počet će se poistovjećivati s vanja bez snova) opstaje element neznanja. Osjećaji ‘ja’ i vlastitim imetkom, obitelji i djecom, i drugim svjetovnim ‘moje’ stvaraju beskrajne sljedove aktivnosti i nemira na prolaznostima. Čak će pomiješati neistinu s istinom i isti- 17 pralaya – kraj svijeta, apsorpcija u brahmana nu s neistinom! Vidite li kakav je tamas vrstan prevarant! 18 sāmya – ravnoteža, jednakost 16 Moć projekcije koju posjeduje māyā zastire pojedin- 19 avasthā – vraćati se u 16 eng. superimposition – projekcija, kao kad u mraku od užeta pomisli- 20 nemir – aktivnosti u svijesti; vṛtti – dosl. okretanje, obrtanje, nemir mo da je zmija (nap. prev.) (nap. prev.) 16 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 17 različitim razinama svijesti. No, kao što se jedan jedini voj- tanumānasi24, zadnji stupanj. nik na povoljnom položaju može uspješno suprotstaviti Tri navedena stupnja i discipline koje podrazumijeva- stotinama neprijateljskih vojnika koji jedan po jedan izla- ju uništit će sve želje i težnje, te rasvijetliti znanje o zbi- ze iz uskog prolaza, čovjek mora uhvatiti svaki nemir kako lji. Um biva posve svet i prožet istinom. To se stanje na- i kada se pojavi u svijesti te ga nadvladati. Hrabrost za to ziva asaṃsakti, stanje nevezanosti odnosno ne-kontakta. proizlazi iz vježbe i primjene. Drugim riječima, svaki kontakt s vanjskim svijetom, čak Sav će se nemir stišati u trenutku kada osoba započ- i s vlastitom prošlošću, izbrisan je. Ne pridaje se pozor- ne s propitivanjem: „Tko sam ja?” To je sādhanā koju je nost unutarnjemu i vanjskome. Sādhaka postiže stanje Ramana Mahāṛši usavršio i prenosio svojim učenicima. abhavapratīti25. Nema vlastite padārthabhāvane, drugim To je ujedno i najlakša od svih disciplina. Prije svega, po- riječima, ni jedan objekt ne ostavlja nikakav utisak u svije- trebna je subhecha21, želja da osiguramo vlastitu dobrobit. sti osobe. Savršeni jñānin uvijek je uronjen u atmičko bla- To vodi k proučavanju knjiga o brahmanu i načelima ženstvo. Nije svjestan trodijelne nīti promatrača, objekta i brahmana, nastojanju da se bude u društvu dobrih lju- promatranja. To je turīya, četvrti stupanj26, stanje onkraj. di, povlačenju od osjetilnih užitaka, i žudnji za oslobo- Neki ljudi sanjaju u budnom stanju – jāgratsvapna: đenjem. Čak i mahāvākya22 „aham brahmāsmi – ja sam grade kule u zraku, planirajući sa znanim i neznanim, brahman” u sebi sadrži tračak neznanja – aham kojeg se viđenim i neviđenim. Drugi su pak previše budni – smatra odvojenim, no istovjetnim. Aham (jīva, ja) toliko mahājāgrat. Njihovo ‘ja’ i ‘moje’ preduboko su se uko- je istrajan da će nestati jedino putem neprekidne meditaci- rijenili tijekom mnogih života. Sve to nisu drugo nego je na implikacije izreke „tat tvam asi – To ti jesi,” odnosno nemiri svijesti, vṛtti. Mudrost može osvanuti tek kada su na sveobuhvatnog ātmana ili brahmana. To je takozvani nemiri uništeni. Dotad osoba, ma koliko znala o imenima stupanj vicāraṇa23, koji slijedi iza stupnja subhecha. Na taj i oblicima, ne može pojmiti zbilju. Prestanak svih nemira se način um vrlo brzo može ustabiliti u kontemplaciji o svijesti – vṛtti, obilježje je osobe koja doista znade zbilju. brahmanu. Svaki stupanj je korak na ljestvama namije- Pogledajte oblake što lebde nebom, zamijetite da ne- njen progresivnom usponu uma, od konkretnoga k sup- maju trajni prisni odnos s nebom, kojeg zastiru tek na ča- tilnome, od suptilnoga k nepostojećemu. Ovo potonje je sak.

24 tanumānasi – stupanj stišane svijesti o tijelu 21 subhecha – težnja za vlastitom duhovnom dobrobiti; prvi stupanj vi- 25 abhavapratīti – abhava (nepostojanje) i pratīti (jasno poimanje), ne- šeg znanja (jñāna bhūmikā) percipiranje objekata 22 mahāvākya – velika vedska izreka, duboka duhovna istina 26 turīya – četvrto stanje svijesti – viśva, taijasa, prājña i turīya (nap. 23 vicāraṇa – razmatranje, kontemplacija prev.) 18 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 19 Takav je odnos između vašeg tijela i vas, odnosno zbog imena-i-oblika. Tebe, paramātmana po prirodi. Tijelo je tek privremena Svi su oblici On; svi su On. I vi ste također On, iznad i prolazna faza koja skriva i zastire istinu. onkraj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vi niste to tijelo Može li djelovanje tijela – budnost, sanjanje i du- povezano s vremenom, zapleteno u mreže „bilo je”, „jest” boki san – na bilo koji način utjecati na vječnu svijest, i „bit će”. Budite uvijek učvršćeni u tom stavu, živite stal- paramātman? no u misli da ste po prirodi paramātman; tako prerastate Što reći o vašoj sjenci? Nije li ona nešto odvojeno od u mudraca – jñānin. vas? Utječu li njezina dužina, oštrina ili mijene na vas na Onaj um je u ropstvu koji čezne za objektima, za druš- bilo koji način? Shvatite da je takav i odnos između vašeg tvom ljudi, i skloniji je ovom ili nekome drugom mjestu. tijela i vas. Ako smatrate da ste vi ova hrpa mesa i kostiju, Vezanost je ropstvo. Nevezanost je oslobođenje, mokša, razmislite što se tijelu događa i koliko ga dugo možete zva- mukti. Žudjeti znači biti zarobljen, umirati. Povući um ti „svojim”. Razmišljanje o ovom pitanju početak je mu- od svih vezanosti znači biti slobodan, besmrtan. drosti – jñāna. Manaiva manušyānm kāraṇam bandhamokšayoḥ: Ovaj fizički oblik, kojega tvore zemlja, vatra, voda, um uzrokuje čovjekovo ropstvo i daruje mu oslobođenje. zrak i eter, rastvara se u svoje sastavne elemente, kao i Um hrli za objektima i veže se; osjetila su nadražena; kre- svaka druga složevina! Samo ga neznanje može smatrati će aktivnost; um postaje sretan ili nesretan; slijede osjeća- zbiljskim. Samo će mu neuki pridavati vrijednost trajno- ji; pojavljuje se strah; raste ljutnja; razvija se privrženost. ga i vječnoga. Je li tijelo postojalo prije rođenja? Opstaje Tako okovi postaju sve čvršći. li nakon smrti? Ne. Pojavljuje se i nestaje, tek u kratkom Strah, ljutnja i privrženost najbliži su prijatelji veza- intervalu postojanja! Stoga nema apsolutnu vrijednost. nosti, njeni najdraži prijatelji! Njih četvoro neodvojivi su Prema njemu se treba odnositi kao prema pukom oblaku drugari, uvijek zajedno. Stoga je čak i Patañjali ustvrdio: ili sjenci. „Vezanost traži zadovoljstvo.” A što je to što osigurava za- Zapravo, ovaj fizički svijet je poput stabla manga stvo- dovoljstvo? Ispunjenje želje, zar ne? Želja vodi do mržnje renog čarobnim štapićem, tvorevine varalice pod imenom spram onih koji se želji ispriječe na putu, do naklonosti um. Kao što glina poprima oblik posude, lonca i tanjura spram osoba koje je ispunjavaju, i do neminovnog kola te nakon nekog vremena ponovno postaje glina, bezo- suprotnosti sviđanja i nesviđanja. Neznalica se iz toga ne blična glina, tako i sve ovo jest bezoblična saccidānanda, može izvući. bezobličje – nirākāra (bezoblična beskonačnost) koja se Nečisto zlato rastapa se u talioniku te postaje sjajno i na neko vrijeme javlja kao oblik – ākāra, uslijed zablude svijetlo. Um onečišćen rajasom i tamasom, ljutnjom i uo- i neznanja uma. Neke su stvari korisne, a neke nisu, sve braženošću, utiscima tisuća vezanosti i želja, može se uči- 20 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 21 niti svijetlim i blistavim jedino ako ga smjestimo u talio- takvo što. Poistovjećivanje s „ja” i vezanje za „moje” – to je nik istraživanja, na žeravicu razlučivanja. To blistavilo jest osnovni uzrok tuge i neznanja. Gdje nema egoizma, nema svjetlost spoznaje, svjetlost znanja da ste vi ātman. ni percepcije vanjskog svijeta. Kada se vanjski svijet ne per- Kao što suhi ljetni vjetar sve pokriva prašinom, tako cipira, ego ne može postojati. Stoga se mudri odriču po- želje, vezanosti, čežnja i žudnja zacrnjuju um. Treba ih dr- istovjećivanja sa svijetom te se uvijek ponašaju kao Božji žati podalje kako bi se sjaj Sebstva mogao stopiti s blistavi- izvršitelji, u svijetu ali ne od svijeta. lom Nad-sebstva, paramātmana. Jednom, usred razgovora, Vasišṭha reče Rāmi: „Slušaj, Bez obzira na to u kakvoj se krizi nalazili, bez obzira o Rāma, junače! Jīvin je bik koji leži u sjeni (moha27) ogro- na težinu trenutka, nemojte dopustiti da vaša vlast nad mnog stabla u šumi, saṃsāra. Vezan je užetom želje, op- umom popusti: ojačajte je još više, usredotočivši se na više sjedaju ga insekti nemira, brige i bolesti. Valja se u blatu vrijednosti. Ne dopuštajte umu da odluta iz svetišta srca. neispravnosti mučeći se u mračnoj noći neznanja kako bi Neka se klanja ātmanu u njemu. utažio žeđ osjetila. Tada ga neki dobri i mudri ljudi odve- Tako osoba može prijeći iz savikalpasamādhija u žu i izvedu iz tamne šume. Razlučivanjem – viveka i istra- nirvikalpasamādhi, odnosno, iz stapanja s diferenciranim živanjem – vicāra, osoba postiže višu mudrost – vijñāna, u stapanje s nediferenciranim. Zabluda mora u potpuno- a putem te mudrosti postiže sposobnost pojmiti istinu, sti nestati. Jedino tako se pojedinac može stopiti s nedi- dosegnuti ātman, spoznati ātman. To je krajnji cilj sveko- ferenciranim. Tamo nema dualnosti. Ono je brahman i likog života, stupanj onkraj prošlosti, sadašnjosti i buduć- jedino brahman. Svi okovi neznanja – avidyā, požude – nosti.” kāma, itd. otpadaju i pojedinac je izvorno, potpuno slo- No jednu stvar treba jasno razumjeti i uvijek imati na bodan. umu: puko odustajanje od vanjskih aktivnosti povezanih Zmija odbacuje svoju kožu i više nema nikakve veze sa zadovoljavanjem osjetilnih želja, nije dovoljno. Treba z njom. Razvijte takav stav nevezanosti. Odmaknite se iskorijeniti unutarnje žudnje. Riječ tṛšṇa28 podrazumijeva od zablude o tijelu. Slabići ne mogu nikada pojmiti tu oboje, i unutarnje nagone i vanjske postupke. Stanje kada činjenicu. Stalnom meditacijom na Sebstvo, ātman, i na svi nagoni prestaju zovemo mukta-tṛšṇa. Jedino znanje o divotu ātmana, pojedinac se može izbaviti iz zbrke svijeta ātmanu i vjera u ātman, mogu uništiti beznačajne žudnje. i svjetovnoga. Ozbiljan sādhaka mora odvratiti svu svoju Kada jñānin izjavljuje „ja sam brahman,” kazuje isti- pažnju i napor od osjetilnog svijeta i usmjeriti ih na vječ- nu na osnovu vlastitog zbiljskog iskustva. Kada je grubo nog brahmana. Čovjek nije nastao radi toga da se samo koprca u slu- 27 moha – zaslijepljenost, zabluda; duhovno neznanje čajnoj radosti i kratkotrajnoj sreći. Suludo je vjerovati u 28 tṛšṇa – želja, pohlepnost, požuda 22 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 23 i suptilno transcendirano, kada su manas, buddhi i prāṇa śānta. Cit je bit mudrosti – jñāna. Sat, cit i ānanda – bla- sublimirani, odnosno kada Sebstvo više nije vezano osje- ženstvo zajedno čine oblik – svarūpa, brahmana, utjelov- ćajima, mislima, impulsima i instinktima, ono što osta- ljenje brahmana. je jest sam sat, bivstvovanje – čisto i bez primjesa, para- Taittirīya upanišad obznanjuje: „Kroz blaženstvo – brahman. Stoga jñānin osjeća jednost sa Sveprisutnim, ānanda, sve je ovo rođeno. Kroza nj sve živi. Jedino u bla- Svemoćnim. Neinicirana osoba, osoba bez znanja, koja ženstvo sve se ovo stapa. U blaženstvu sve ovo počiva.” nije prošla osnovne korake sādhane, poistovjećuje se pak Poput brahmana, unutarnje Sebstvo – antar-ātman, ta- sa svojim fizičkim oblikom. kođer odlikuju ista svojstva. Iz ānande se rađa, ānandom je Izraz saccidānanda upućuje na ono vječno. Nirākāra ispunjeno i u ānandu se stapa. Što veća mudrost – jñāna, znači bez ākāra, bez oblika. Kakav bismo oblik mogli za- to veća svjesnost blaženstva – ānanda. Jñānin ima na ras- misliti za sveprožimajuće, sveobuhvatno? Para ili param polaganju radost uvijek uza se, radost mu priskače u sva- znači nad, iznad, onkraj, veličanstvenije od ičega. Izraz koj nevolji, uvijek spremna i voljna priteći mu u pomoć. parabrahman ukazuje na jedno onkraj i u pozadini svega, Bhūma znači „beskrajno”. Chāndogya upanišad ob- veće od ičega u tri svijeta. Ono je nedvojno, jedno jedino, znanjuje da je ānanda svojstvena jedino beskrajnome – vječno i beskonačno. „Dvoje” označava različitost, neslo- bhūma, vječnome, brahmanu. Nadalje, sljedeća riječ koju gu, neizbježno nesuglasje. S obzirom na to da je brahman mudraci koriste kako bi opisali vlastito iskustvo brahma- sveprožimajuće, ono jest jedno i samo jedno. Ono je ne- na jest jyotisvarūpa, znači ono „čija je priroda blistavilo, djeljivo i neuništivo. sjaj ili svjetlost, tko je osvjetljenje samo.” Sjaj deset miliju- Spoznati to jest jñāna, vrhovna mudrost. na sunaca ne može se usporediti sa sjajem paramātmana. Riječ brahman proizlazi iz korijena bṛh što znači širiti Riječ śāntisvarūpa ukazuje da je ono sam mir – śānti. se, rasti, razvijati se, itd. Bṛhat znači velik, širok, visok, itd. Iskazima poput: āyam ātma śānto, i dr., objavljuje se da je Riječ puruša ima korijen pṛ – ispuniti, dovršiti. Pur zna- paramātman sam vrhovni mir, praśānti. či grad ‘pun’ stanovnika, što metaforički označava tijelo. To je razlog što se paramātmana opisuje kao vječno Onaj tko ga dovršava, u njemu je imanentan, tko ga ispu- čisto, vječno inteligentno, vječno slobodno, vječno svjetle- njava, jest puruša. će, vječno zadovoljno, vječno svjesno, itd. Ono je mudrost Riječ ātman ima korijen āp, sa značenjem: stjecati, za- sâma, i stoga predstavlja utjelovljenje svekolikog učenja. vrijediti, izvojevati, prevladati, itd. Tko je svjestan ātmana Nije vezano ni za što, nego je vječno slobodno. Kada se može steći svo znanje, ima sve, zadobiva znanje o svemu brahmana doživi, u tom trenutku sva glad prestaje, svim jer ātman je ono sveprisutno. Ustabiljen je u saccidānandi, željama je kraj, i nastupa zadovoljstvo. Vijñāna je naziv odnosno utjelovljenju brahmana. Sat je bit mirnoće – za zbiljsko iskustvo brahmana. To je posebna vrsta zna- 24 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 25 nja – jñāna, koje se razlikuje od uobičajenog prikupljanja njivo, ima stalnu formu, i daje iskustvo objedinjenosti. informacija putem proučavanja knjiga. Sveukupni rezul- Razmotrimo tijelo, osjetila, um, životnu silu itd. Sve je to tat proučavanja neke grane znanosti, plod svog tog prou- pokretno i promjenjivo; ima početak i kraj. Sve je to jaḍa, čavanja, ponekad se također naziva vijñāna. Jedinstveno inertno. Obilježavaju ga tri guṇe: tamas, rajas i sattva. Sve znanje o brahmanu naziva se različitim imenima kao što je to bez temeljne zbiljnosti. Uzrokuje privid zbilje. Ima su jñāna, vijñāna, prajñāna (vrhovna mudrost, vrhovno samo relativnu vrijednost, a ne apsolutnu. Sjaji samo od znanje), cit (potpuno znanje), caitanya, itd. Caitanya znači uzajmljene svjetlosti. čista svijest. Suprotno tome je nesvjesno, jaḍa, ono iner- Apsolutna istina je onkraj dosega vremena i prosto- tno. Ātmajñāna sve čini svjesnim, aktivnim. Brahman je ra, ona je aparicchinna, ono nedjeljivo. Ne počinje, uvijek nitya caitanya, vječno svjesno. je i svagda bivstvujuće: ono je temeljno, osnovno, samo- Jñānin osjeća da je Sebstvo – ātman imanentno u sva- otkrivajuće. Znati to, doživljavati to, jest jñāna. Ono je kome njegovo vlastito Sebstvo. Sretan je što je sve ovo on anirdesyam – ne može se reći da je ovakvo ili onakvo, niti sam. Ne vidi razlike između čovjeka i čovjeka, jer je u sta- se dade objasniti putem nekih obilježja. Zar se ono što je nju doživljavati jedino jedinstvo, a ne različitost – fizičke iznad i onkraj intelekta i uma može opisati pukim riječi- razlike kao što su razlike u pogledu rase, kaste i vjere, od- ma? nose se samo na tijelo. To su tek obilježja vanjskog tijela. Nazvano je i adṛśya, nevidljivo oku, koje je promje- Ātman je niškala29. Ono je nirmala, neokaljano, nedirnu- njiv i vrlo ograničen optički instrument. Brahmana se ne to željom, ljutnjom, pohlepom, privrženošću, ponosom može pojmiti ničim što je fizičko, sastavljeno od elemena- ni zavišću. Ono je niškriya, bez aktivnosti. Jedino prakṛti, ta; zahvaljujući brahmanu oko ima sposobnost vida, pa pojavni svijet, prolazi kroz sve ove modifikacije ili barem kako bi onda oko moglo vidjeti samog brahmana? Um je odaje takav dojam. Puruša je vječni svjedok, svagda neak- ograničen okvirima vremena, prostora i uzročnosti. Kako tivan, bez modifikacija. bi paramātman koje je iznad tih ograničenja, koja na nj ne Za što možemo reći: „to je istina?” Jedino za ono utječu, bilo njima ograničeno? što opstaje kroz prošlost, sadašnjost i budućnost, ono Pojmovi amala, vimala, nirmala kada se pripisuju što nema ni početka ni kraja, nepomično je i nepromje- paramātmanu imaju isto značenje – amala podrazumi- jeva odsustvo nečistoće, nirmala znači ‘bez nečistoća’, a 29 niškala – doslovno značenje: bez dijelova; u ovom kontekstu označava vimala ‘uništenje svih nečistoća’. Tako isto i acintya (ne- da ātman nema šesnaest kalā, odnosno šesnaest aspekata, koji obu- pojmljivo), (lišeno aktivnosti, jer aktivnost hvaćaju pet elemenata materijalnog svijeta, pet osjetila, pet životnih avyavahārya dahova i um. Ponegdje se, umjesto pet životnih dahova, u to svrstava ili djelovanje podrazumijeva postojanje nečega drugog ili pet organa djelovanja. (nap. prev.) drugih, dok Ono jest jedno i stoga nesvjesno kretanja pre- 26 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 27 ma čemu ili od čega drugog), jesu izrazi koji se odnose na Ta riječ znači ukupnost i sukus Znanja – vijñāna, Znanja brahman. s velikim Z. Jedino oni koji nisu upućeni u śruti i śāstre Znajte da svijet jest oblik kozmičke osobe – virāṭpuruša tvrdit će da su jñāna i brahman nešto različito. Jñāna jest svarūpa, oblik kojeg māyā projicira na Nad-duši. brahman, razlikovanje je nemoguće. Pretpostavljati razli- Brahman je ono što postade sve ovo ili se čini da postade čitost znak je neznanja. sve ovo, antaryāmin, unutarnja pokretačka sila. Brahman Svo znanje koje je ograničeno trima guṇama je ajñāna u nirguṇa aspektu jest prvobitni uzrok, hiraṇyagarbha30, (lažno znanje), a ne jñāna o transcendentnome iznad i koji se manifestira kao kreacija. Poimanje te tajne svemira, onkraj tāmasika, rājasika i sāttvika motiva, poticaja i svoj- njegova ishodišta i postojanja – to je jñāna. stava. Kako bi takvo ograničeno znanje moglo biti jñāna? Mnogi tvrde da je jñāna jedno od svojstava brah- Znanje o transcendentnome također mora biti jednako mana, da je po naravi brahman, atribut brahmana, itd. tako transcendentno. Međutim, takva mišljenja proizlaze jedino iz odsustva Može se reći da brahman ima oblik, a jñāna je bezo- pravog iskustva, pravog ostvarenja spoznaje – jñāna. blična; no oboje je u pravom smislu bezoblično. To što Argumenti i rasprave redaju se ondje gdje nema neposred- se pričinja da brahman ima oblik, rezultat je neznanja nog iskustva, jer spoznaja zbilje je individualna, zasnovana – avidyā. Oblik se pridaje brahmanu samo radi služenja na otkrivenju samome sebi. potrebama utjelovljenih duša za vrijeme utjelovljenja. Ja izjavljujem da jñāna jest brahman, a ne tek karak- Apsolut je sveden na razinu uvjetovanoga, jer je i duša ta- teristika, atribut ili svojstvo. Vede i śāstre obznanjuju da kođer uvjetovana u tijelu. Ne znati da je ovo privremeno brahman jest satyam, jñānam i anantam, a ne da brahman ljudsko postojanje tek stanje uvjetovanosti ātmana, znači ima ta i druga svojstva. Kada se spozna brahmana, onaj biti sveden na tupost divlje zvijeri. tko spoznaje, spoznato i spoznaja postaju jedno. „Jñāna je lijek za sve bolesti, patnje i poteškoće.” Tako Uistinu, brahmana se ne može opisati kao ovakva ili je Vede opisuju. Postoji mnogo putova za stjecanje mudro- onakva; zato ga se naziva jednostavno sat, „ono jest”. Jñāna sti, jñāna, a najvažniji među njima je bhakti, put kojim su je također jednostavno sat, ni manje ni više od toga. Śruti kročili Vasišṭha, Nārada, Vyāsa, Jayadeva, Gaurāṅga i dru- koriste riječ vijñānaghana označavajući brahmana, zar ne? ge velike osobe. Što je ulje plamenu svjetiljke, to je bhakti plamenu mudrosti – jñāna. Rajsko stablo radosti mudro- 30 hiraṇyagarbha – kozmički um, kozmička inteligencija; kozmička sti raste na okrepljujućim vodama ljubavi prema Bogu, (hiraṇya – zlatna) utroba; zlatno jaje prvo stvoreno od brahmana iz bhakti. Shvatite to jasno. čega je sva kreacija potekla. Temelj, izvor svekolike mudrosti. Prāṇa, sūtrātma (atmička „nit”). Onaj tko je budan u stanju sanjanja, jedno Zbog toga je Kṛšṇa, koji je personifikacija univerzalne od imena za suptilnu razinu (nap. prev.). ljubavi – prema, pun milosti, u Gīti izjavio: „Spoznaje Me 28 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 29 se putem bhakti,” „bhaktyā mām abhijānāti.” čajke kaste, vjere ili spola. Ostavljajući po strani sva druga Zbog čega je to izjavio? Zato što na putu bhakti nema pitanja, čovjek se treba usredotočiti na sādhanu i tapas. prepreka. Mlađi i stariji, pripadnici više i niže klase, muš- Gospod je pristupačan i dostupan svima. On je pun karci i žene, svi imaju pravo kročiti tim putem. Kome je milosti. Nitko osim Gospoda nema ovlasti proglasiti ne- potrebna hitna medicinska pomoć? Onima koji su u kri- koga nesposobnim za disciplinu mudrosti – jñāna. Ako tičnom stanju, zar ne? Isto tako oni koji tapkaju u nezna- bolje promislite, shvatit ćete da Gospod ne bi nikome nju – ajñāna prvi imaju pravo na učenje i disciplinu koji uskratio priliku da Ga dokuči. Zar bi vatra ili more uskra- vode k stjecanju mudrosti – jñāna. Čemu hraniti one koji tili utočište iskrama te iste vatre, kapima tog istog mora? nisu gladni? Čemu liječiti one koje nisu bolesni? Brahman Gospod ne uskraćuje niti odbija. ili jñāna lijek je za razrješenje pogrešnih uvjerenja, za ras- Otac četvero djece neće reći da jedno od njih nema pršenje magle nerazumijevanja, ajñāna. To će spaliti neči- pravo na dio ostavštine. To ne bi bilo pravedno ni pošte- stoću koja zastire Istinu. no. Što onda reći o Gospodu, koji nema ni trunke pristra- Svatko, bez obzira na status, klasu ili spol, može po- nosti ni predrasuda i koji je pun milosti? Pripisati Njemu stići tu mudrost, jñāna. Ako netko kaže da žene nema- pristranost ravno je svetogrđu. ju pravo na to, zašto je onda rečeno da je Śiva podučio U vezi pitanja tko ima, a tko nema pravo na znanje o Pārvatī vedāntu? Ili kako to da je Kapilācārya, veliki jogin brahmanu – brahmavidyā, Kṛšṇa je u Gīti rekao: „Ja ni- tumačio svojoj majci Devahūti Sāṅkhya sustav? I kako li sam nekima sklon, a nekima nesklon. Bez obzira na sve, je veliki mudrac Yājñavalkya prenio ključna načela vedan- bila osoba muškarac ili žena, oni koji Me štuju vjerom i tinske filozofije svojoj supruzi Maitreyi, kao što spominje odanošću, Mene će doseći; ništa im ne može stati na put. Bṛhadāraṇyaka upanišad? Upanišada ne može sadržavati I sam ću se očitovati u srcima takvih.” Prema tome, zar je ništa pogrešno. Sveti spisi u kojima se spominju te činjeni- Gītā besmislena? Ne, Gītā izriče duboku istinu. ce govore samo istinu. Danas se uvriježilo još jedno pogrešno uvjerenje. Kaže Nema dvojbe da je mudrac Mathanga bio veliki is- se da se čovjek, kako bi imao pravo provoditi postupke posnik. Zar u Rāmāyaṇi ne piše da je ženu Śabarī podu- sādhane radi spoznaje brahmana, kao što su japa i dhyāna, čio tajni svete doktrine o brahmanu? Zar je to neistina? mora strogo pridržavati određenih obrazaca svakodnev- Kada je riječ o ovom dobu, tko ne zna da je učena supruga nog ponašanja koje propisuje tradicija, te na taj način ste- Surīśvarācārye vodila filozofsku raspravu o brahmanu sa ći čistoću. Ja se s time ne slažem. Naime, lijekovi trebaju samim Śaṅkarācāryom? Prema tome, presudna kvalifi- samo bolesnima. Kako bi bolesna osoba mogla postati kacija za put koji vodi k mudrosti – jñāna, jest isključivo zdrava i čila bez liječničke terapije? Tvrditi da osoba mora sādhanā, tapas kojeg osoba provodi, a ne irelevantne zna- biti čista i dobra te se držati propisanih pravila ponašanja 30 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 31 prije no što zakorači na put k Bogu, isto je što i tvrditi da božansko načelo, brahman. osoba mora biti zdrava kako bi imalo smisla davati joj te- Šećerna lutka ima glavu, vrat, ruke i noge, ali svaki rapiju! To je apsurdno. Čistoća, kreposnost, itd., sve su to djelić jednako je sladak baš kao i drugi. Od glave do pete posljedice puta k Bogu. Ne može ih se tražiti kao preduvjet sve ista slatkoća. Nisu to dvije slatkoće. Zato kažemo: nije da bi osoba uopće krenula na taj put. Primanje terapije dvojno nego ne-dvojno, nije dvaita nego advaita. Oni postepeno će vraćati zdravlje i dobro raspoloženje. Ne bi stvoreni od lica Gospoda kao i oni stvoreni od stopala trebalo tražiti zdravlje i dobro raspoloženje prije no što se Gospoda31, Njegova su djeca. Spoznaja te istine znak je uopće dade recept i nabavi lijek! Tu očitu činjenicu mnogi mudrosti – jñāna. zanemaruju. To je uistinu ozbiljna pogreška! Ima drveća kao što je drvo jack32, koja rađaju plodo- Svi koji boluju od neznanja – ajñāna, moraju pomno vima od korijena sve do najviših grana! Zar se plod koji proučavati knjige koje se bave tretmanom te bolesti, nai- raste blizu tla razlikuje od ploda s najviše grane? Ta zar me, iskustvima predaka na polju duhovnoga nastojanja. nisu jednaki? Ili im se pak okusi razlikuju, kao što se razli- Jedino tako moći će shvatiti pravo stanje stvari. kuju okusi različitih vrsta voća? Naravno, neki su plodovi Postoji još jedna tajna uspjeha, koju također valja ima- još sasvim zeleni, drugi su nezreli, neki nešto zreliji, a neki ti na umu. Svaki medicinski tretman uključuje stanovito pak potpuno zreli, pa im se okusi po prirodi razlikuju. Ali reguliranje i ograničenja u pogledu prehrane, kretanja, nije moguće naći gorčinu dolje, slatkoću na vrhu, a kise- navika i ponašanja. To se ne smije zanemariti niti shvatiti lost negdje u sredini. Mlado, zeleno i zrelo tri su stanja, tri olako. Čak štoviše, ako se upute liječnika po tim pitanjima svojstva. ne slijedi strogo, čak i najskuplji, najnoviji i najučinkovitiji Isto tako četiri kaste proizlaze iz četiri svojstva – guṇa. lijek bit će jalov. Prema njihovoj prirodi i aktivnostima određene su četi- Prisjetimo se ljudi koji su prošli tretman, lijekove, ri kaste. Poput plodova na istom stablu, od kojih su neki upute, ograničenja i sve, te su se uspješno oporavili, digli mladi, neki zeleni, a neki zreli, i ljude se može svrstati u se iz kreveta zdravi i čili! To su ljudi različitih kasta, razli- četiri grupe, prema stupnju razvoja koji se procjenjuje po čite dobi, oba spola. Vasišṭhu je rodila žena iz javne kuće. njihovim djelima i karakteru. One čijim mislima i pona- Nāradina majka bila je pralja. Vālmīki je bio iz kaste lova- šanjem dominira sattvaguṇa, svrstavamo u brāhmaṇe ca. Viśvāmitra je bio kšatriya. Mathanga je bio pripadnik 31 potlačenih klasa. Možemo zaključiti da je jedino važna U Puruša sūktaṁ, Himni u čast kozmičke Osobe, kaste se opisuju kao dijelovi „tijela” kozmičke Osobe – virāṭpuruša. Kasta brāhmaṇa, neprestana meditacija na Gospoda, a ne pripadnost nekoj svećenika, predstavlja lice kozmičke Osobe, kšatriye, ratnici, jesu ruke, kasti ili vjeri. Jñāna je postignuće osjećaja jednosti, spo- vaiśye, trgovci, jesu bedra, a śūdre, radnici, stopala (nap. prev.) znaja da ne postoji ništa uzvišeno ili nisko. To je istinsko 32 jack – vrsta indijskog krušnog drveta, krušara 32 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 33 (majstore vedske predaje, svećenike), koji kroče putem k sapunom, zagrijemo i udaramo po podlozi za čišćenje, brahmanu. One kojima dominira rajoguṇa nazivamo kša- kako bi se vratilo u prvobitno stanje. Isto tako, kako bi- triye (ratnička kasta). Prema tome, śāstre kazuju da se ka- smo otklonili nečistoću neznanja – ajñāna što se uhvatila ste temelje na duboko ukorijenjenim unutarnjim svojstvi- za čistu saccidānandu ātmana, nužno trebamo vodu be- ma, ni na čemu drugome. Zašto? Sama Gītā obznanjuje sprijekornog vladanja i ponašanja, sapun kontemplacije da je Gospod uspostavio četiri kaste uzimajući u obzir: 1) na brahmana, toplinu izgovaranja Božjeg imena – japa i dominantnost jedne od triju guṇa, i 2) provođenje aktiv- meditacije – dhyāna, i podlogu odricanja. Tek tada će te- nosti poput izgovaranja Božjeg imena – japa, meditacije meljno brahmanstvo Sebstva (ātman) zasjati. – dhyāna i drugih disciplinarnih dužnosti! Nema koristi od dobrog sapuna ako je voda nečista. Iako je rođena kao śūdra (u kasti radnika), osoba Sapun, sav trud oko grijanja i udaranja, sve je uzalud, su- postiže brāhmaṇstvo zahvaljujući trudu i sādhani koje kno ostaje prljavo kao i prije. To je objašnjenje zašto mnogi streme k brahmanu. Netko se rodi kao brāhmaṇ, ali ako duhovni tražitelji nemaju uspjeha. Premda puste godine ne stremi k tom idealu i ne ulaže potreban trud, postaje meditiraju na brahmana i proučavaju o njemu, njihovo je śūdra. ponašanje i vladanje posvema pogrešno. Greška je u vodi, Ponašanje i disciplina – to su jedini kriteriji, presud- a ne u sapunu! Njihove svakodnevne navike, djela i aktiv- ni čimbenici. Unutarnje atmičko načelo u svima je isto. nosti loše su i niske; meditacija – dhyāna na brahmana Ono ne zna za kaste, klase niti sukobe. Za spoznaju da je potpuno je uzaludna. Sebstvo onkraj svih tih sporednih kategorija najprije je ne- Ljudi uslijed neznanja oklijevaju prihvatiti strogosti ophodna predanost Bogu – bhakti. Predanost Bogu stapa duhovne discipline, smatrajući to nizom prepreka slo- se u mudrost, jñāna, postaje istovjetna s njome. Bhakti sa- bodnom načinu života. Omalovažavaju Božju zapovijed zrijeva u mudrost, jñāna; nemojte stoga o njima govoriti i poriču Božju milost. Zapovijed se ne razumije i ne cijeni. kao da se jedna od druge razlikuju. Na jednom stupnju Zapovijed se ne sluša, neki joj se čak suprotstavljaju. No, to se zove bhakti, na slijedećem stupnju zove se jñāna. mudar čovjek koji sije pšenicu, bit će blagoslovljen žetvom Najprije je trska, potom šećer. pšenice; budalast čovjek sije suze, pa plače jer ne raste pše- Putem predanosti Bogu – bhakti, jīva (pojedinac, nica. Svakome na tome svijetu, vjerovali ili ne, dva plus utjelovljeno Sebstvo) preobražava se u Śivu, odnosno dva su četiri, sviđalo se to nama ili ne. Činjenica da je u točnije, spoznaje da je Śiva, dok ideja pojedinca nesta- svakom biću prisutno ono Vrhovno, isto je tako nemi- je. Pretpostavljati da smo jīva, to je neznanje – ajñāna. novna istina. Bog ne odustaje ako ga se odričemo, niti Osvijestiti da smo Śiva, to je jñāna. dolazi ako ga pozivamo. Ono je tu, ono je sâm bitak bića. Uprljano bijelo sukno namočimo u vodu, natopimo To je istina, i želite li to spoznati i doživjeti, razvijajte oko 34 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 35 mudrosti – jñāna. Bez toga to nikada nećete moći vidjeti. troše štujući ga i moleći ga za usluge. Baš kao što jedino pomoću teleskopa možete vidjeti vrlo Kako li je samo čisto srce koje je ispunjeno predanošću udaljene objekte, tako vam je neophodan „jñānaskop” Bogu – bhakti i ljubavlju – prema spram svega! Nesebično odnosno jñānadṛšṭi (vid okom mudrosti) za viziju brah- služenje mogu provoditi jedino takve osobe. Ostali samo mana imanentnog u svakom biću. naklapaju o tome i pretvaraju se da ih to potiče. Samo oni Poput djeteta koje ne vjeruje u stvari koje su mu izvan koji su čvrsto utemeljeni u vjeri da su svi djeca Božja, da je vidokruga, slabić koji se boji napora potrebnog za ostva- Bog unutarnja pokretačka sila svakog bića, mogu se svr- renje te vizije – dṛšṭi, odbija vjerovati u sveprisutnog, sve- stati u klasu služitelja društvu. obuhvatnog brahmana! Kod onih koji tvrde da su im Bog i bhakti nepotreb- Nedavno se pojavila neka grupa ljudi sa čudnim ide- ni, egoizam je jezgra njihove osobnosti, a javno isticanje jama, ponosno se šepure naokolo, i tvrde da ne čeznu za njegova je vanjska ljuska. Ma koliko pisali i čitali, egoizam Bogom, da im Bog nije potreban; kažu da su sevaci33 i da neće usahnuti. Ego svijest vodi samoveličanju; a kada ego su zadovoljni služenjem! Ali, bit služenja – sevā je nese- vlada srcem, nikakvo djelo koje je vrijedno naziva služenje bičnost (odsustvo ega) i odricanje od plodova djelovanja. ne može poteći iz čovjeka. Puka sebična pohlepa navodi Sevaci nemaju pravo svisoka gledati na Bogu posvećene takvu osobu da svoje djelo predstavlja kao služenje. i duhovne tražitelje kao inferiorne. Naime, to je kao da Neznanje neće nestati sve dok ne osvane razlučiva- žele plod, a zanemaruju stablo! Nesebično služenje je ko- nje. „Ovaj je svijet samo Bog i ništa drugo. Sve, svako biće načni plod discipline usmjerene prema Bogu. To je stav samo je Njegovo očitovanje, koje usto nosi novo ime i niškāmakarme (odricanja od plodova aktivnosti). Može novi oblik.” Ljubite tu Istinu, vjerujte u nju, i tada ćete li se dobiti plod bez dugog i marljivog njegovanja stabla? imati pravo govoriti o nesebičnom služenju – sevā, preda- Sam temelj niškāmakarme je prema, ljubav prema svim bi- nosti – bhakti i dharmi, te autoritet propovijedati o tim ćima, ljubav koja ne traži nagradu. Bez duhovnog iskustva putevima. Znanje o zbilji pokazat će vam da su bhakti, tog višeg oblika ljubavi, nesebično služenje nije moguće. sevā i dharma svi jedno i nedjeljivo. Bez tog znanja, nese- Danas je svijet pun ljudi koji za sebe traže korist, ali bično služenje i ostalo, postaju puko licemjerje na djelu. nisu spremni uložiti vrijednost koja tome odgovara. Žele Svako djelo učinjeno u svijesti o tijelu neizbježno je Boga, ali bave se uzgojem nečeg drugoga! Ne traže Ga i sebično. Nesebično služenje ne može se postići dok ste ne teže k Njemu danonoćno. S druge strane, ustoličili su uronjeni u svijest o tijelu. No, deva svijest umjesto deha boga bogatstva u svoja srca te sve svoje vrijeme i energiju svijesti, svijest o Bogu umjesto svijesti o tijelu, daje sjaj vr- hovne ljubavi – prema. Nadahnut i vođen time, čovjek 33 sevā – nesebično služenje može učiniti mnogo dobra, a da uopće nije svjestan ili da 36 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 37 uopće ne govori kako nesebično djeluje. Za njega, sve je vairāgya. Nema drugog puta do spasenja. Božja volja, Njegova igra – līlā, Njegov rad. Prije svega, budite čisti i sveti. Mnogo je aspiranata i Svjetlost je mudrost. Bez svjetlosti, sve je tama. Ako sādhaka; ali tek je nekolicina onih čista srca. Na primjer, niste osigurali svjetlost mudrosti – jñāna da vam osvjet- razmotrimo sljedeću činjenicu: mnogi ljudi pobožno čita- ljava put, spotičete se u gustoj noći, a strah vas prati u sto- ju Gītu nanovo i nanovo; mnogi satima razglabaju o nje- pu. Nema veće neistine, nema jačeg neznanja od straha. nom značenju, ali rijetke su osobe koje provode bit Gīte. Odlučite stoga putovati u dnevnoj svjetlosti mudrosti, Oni koji je ne provode nalik su gramofonskim pločama jñāna, i pokažite se vrijednima ovoga ljudskog rođenja. koje reproduciraju tuđe pjesme, nesposobni sami pjevati, Svojim uspjehom možete čak i živote drugih učiniti vri- nesvjesni radosti pjesme. To uopće nisu sādhake. Njihova jednima. sādhanā ne zaslužuje to ime. Vairāgya ili nevezanost također ovisi o mudrosti – Na život treba gledati kao na očitovanje triju guṇa, jñāna i predanosti Bogu – bhakti. Lišite li nevezanost toga kao na igru svojstava prirode koja vuku konce lutaka. Ta temelja, ona će se ubrzo urušiti. Štoviše, to je glavni uzrok svjesnost mora prožimati svaku misao, riječ i djelo. To je što danas nedostaje duhovnog napredovanja. Na svako mudrost – jñāna koja vam treba. Sve ostalo je neznanje – od to troje treba paziti u duhovnoj praksi – sādhanā. Te ajñāna. putove nije uputno odvajati trudeći se na samo jednome Mudrac, jñānin, nema ni trunke mržnje u sebi, voli od njih. sva bića; nije okaljan egom; radi ono što govori. Ajñānin se Predanost Bogu – bhakti u sebi sadrži mudrost – poistovjećuje s grubim tijelom, osjetilima i umom, stvari- jñāna; nevezanost – vairāgya odvojena od predanosti ma koje su samo alati i instrumenti. Vječno, čisto Sebstvo, Bogu i mudrosti, mudrost odvojena od predanosti Bogu ātman stoji pozadi uma, stoga neznalicu – ajñānin krivo i nevezanosti, te predanost Bogu odvojena od nevezano- poimanje strovaljuje u nevolje, gubitke i bijedu. sti i mudrosti, ni jedna od njih ponaosob nije učinkovita. Sva imena i oblici koji ispunjavaju ovaj svemir i tvore Svaki od tih putova izoliran od drugih u najboljem slučaju njegovu prirodu, samo su kreacija uma. Stoga treba kon- može biti neko vježbanje čistoće. Stoga se nikada nemoj- trolirati um i smiriti njegove mušičave ideje, kako bi se te umisliti i izjavljivati da ste bhakta, jñānin i virāgin34. percipiralo istinu. Neprestano gibanje valova jezera treba Sādhake moraju uroniti u triveṇī35, trojstvo bhakti-jñāna- se umiriti kako biste jasno vidjelo dno. Podjednako, treba umiriti valove neznanja koji uzburkavaju um. 34 virāgin – pustinjak; virāga – bez žudnje Držite um podalje od niskih želja koje hrle za prola- 35 triveṇī – stjecište rijeka Gaṇgā, Yamunā i podzemne rijeke Sarasvatī, koje simboliziraju predanost – bhakti, aktivnost – karma i mudrost – znim zadovoljstvima. Okrenite svoje misli od toga i usmje- jñāna (nap. prev.) rite ih prema trajnom blaženstvu koje proizlazi iz znanja 38 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 39 o imanentnoj božanskosti. Imajte na umu manjkavosti i naime ima božanski vid, čuje i vidi bez pomoći osjetila. slabosti osjetilnih zadovoljstva i svjetovnih radosti. Tako Kao što kaže Gītā, stopala Gospodnja su svugdje, možete rasti u razlučivanju, nevezanosti i duhovnom na- ruke Gospodnje su svugdje. Njegove oči, Njegove uši su pretku. svugdje. Stoga On vidi sve, On čini sve. Bez osjetila, čini Kao zlato koje taleći se u talioniku gubi nečistoće da sva osjetila djeluju. Kako bi se shvatio taj misterij, treba te zablista svojim iskonskim sjajem, čovjek se treba ra- kročiti putem mudrosti – jñāna. Kada se osoba razvije u stopiti u topioniku yoge vatrom nevezanosti – vairāgya. potpunog mudraca, jñānin, ona postaje Ono sâmo, Ono Posjedovati tu mudrost – jñāna, obilježje je samādhija, biva stopljeno s njom te postaju međusobno nerazlučivi. kao što je protumačeno. Tada osoba spoznaje da sama jest nedokučivo, neopisivo, Onima koji su sposobni za samokontrolu na način brahman, neograničeno iluzornom projekcijom imena i koji smo opisali, urođena moć će se postupno uspostaviti, oblika. i zbilja koju trenutno krivo poimaju razbistrit će se od ma- Kada vatra gori, njeno se svjetlo može opaziti izdale- gle. Strpljivo njegujte naviku meditiranja na svoju atmič- ka, no oni koji su daleko ne mogu se nadati da će osjetiti ku zbilju i gledajte partikularno kao univerzalno. Putem njenu toplinu. Lako je opisati sjaj mudrosti – jñāna ljudi- samādhija, postizanje oslobođenja je sigurno. ma koji su daleko od tog dostignuća. No jedino oni koji Izvori egoizma itd. potječu iz neznanja o temeljnoj su se približili vatri i osjećaju je stopivši se s njom, mogu istini. Kada znanje o ātmanu sviće, neznanje sa svojim iskusiti toplinu i radost, rastapanje iluzije. leglom briga i bijede nestaje. Obilježja mudraca – jñānin Za to je potrebna stalna pokora – tapas, stalna medita- su: odsustvo egoizma, gašenje želje, osjećaj jednake ljuba- cija na Boga. Čista bit može se spoznati bhakti sādhanom, vi prema svima, bez ikakve razlike. To su temelji znanja o duhovnom disciplinom predanosti Bogu. Cilj predanosti ātmanu – ātmajñāna. je zaista mudrost, jñāna. Kada pisac piše neku dramu, ci- Možete vidjeti bez očiju, slušati bez ušiju, govoriti jela je drama već u njegovu umu prije nego što stavi pero bez jezika, njušiti bez nosa, dodirivati bez tijela, hodati na papir, čin za činom, scena za scenom. Kada ne bi imao bez nogu; da, stalno doživljavati bez uma. Jer, vi ste či- sliku cijele drame na umu, ne bi mu uopće palo napamet sta bit sâma. Vi ste vrhovno Sebstvo. Vi niste svjesni te započeti s pisanjem, zar ne? Ali pogledajte stvari iz per- istine, stoga se utapate u neznanju. Osjećate da ste jedino spektive publike. Oni razumiju priču tek nakon što je dra- osjetila i stoga doživljavate bijedu. Svih pet osjetila vezana ma u potpunosti završena. Drama se otkriva scenu za sce- su s umom. Um aktivira svako od osjetila, i na nj djeluju nom. Jednom kada su shvatili temu, i oni mogu pouzdano reakcije osjetila. Čovjek doživljava očima uma, i stoga pro- opisati drugima smisao drame. Slično tomu, Gospodu je pada. Ali mudrac, jñānin, ima božansko oko, divyacakšus, ova drama vremena s tri čina, prošlosti, sadašnjosti i bu- 40 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 41 dućnosti, kristalno jasna. Njemu su u časku jasna sva tri okružuje, daleko iznad i onkraj njegovih nemira. čina. On je, naime, sveprisutan, Njegov se plan odigrava, Ta se disciplina naziva brahmabhyāsa, odnosno vjež- Njegova se drama glumi na pozornici kreacije. Gledatelji i ba stalnog prisjećanja na temeljnog brahmana univerzu- glumci izgubljeni su i zbunjeni, u nemogućnosti naslutiti ma, upućivanja molitava aspektu brahmana u obliku, njen smisao i daljnji tijek. Ta kako bi jedna scena ili jedan govorenja o Njegovoj slavi prebivanja u Njegovu društvu čin mogli otkriti smisao drame? Treba proći cijelu dramu i neprestanog življenja u Njegovoj prisutnosti. Zbog toga kako bi se priča razotkrila. Pāñcādaśi kaže: „tat cintanam, tat kathanam, anyonyam Bez jasnog razumijevanja drame u kojoj glume svoje tat prabodhanam, etat eka param tvam ca, jñānabhyāsam uloge, ljudi se drže pogrešnog poimanja sebe kao pojedi- vidur budhah.” „Misli posvećene jedino Njemu, govor naca – jīvin, i uludo troše svoj život bacani valovima sreće posvećen jedino Njemu, razgovor jedino o Njemu,” ta- i tuge. kvo jednousmjereno življenje mudri nazivaju disciplinom Kada se misterij rasvijetli, kada otkrijete da je drama mudrosti – jñāna. To je pouka koju Kṛšṇa podučava u tek drama, sviće uvjerenje da ste vi On i da je On vi. Stoga Gīti. „Mac-citta mad-gata-prāṇā bodhayantaḥ paras- nastojte spoznati istinu u pozadini života, tražite ono fun- param, kathayantaś ca mām nityaṁ tušyanti ca ramanti damentalno, hrabro težite k temeljnoj zbilji. Tražitelji mu- ca.” „Njihov je um usredotočen na Mene, žive jedino jer drosti – jñāna moraju uvijek biti svjesni toga. Gospod je dišu Mene, prenose jedni drugima vijesti o Meni, govore u svakom srcu, u suptilnom kao i grubom obliku. Stoga samo o Meni, sretni su i zadovoljni jedino time.” Takva mudrac s vizijom ātmana koje upravlja unutarnjom po- neprestana misao o Gospodu zove se još brahmacintana, zornicom, nikada neće biti pogođen tugom; tuga nikada jñānabhyāsa ili ātmabhyāsa. ne može ovladati njime. Ātman je u mravu kao i u slonu, Um slijedi jedino vanjske objekte, bilo zbog toga što u atomu kao i u atmosferi. Sve je prožeto brahmanom. ga vuku osjetila, bilo zbog zablude uzrokovane projicira- Tražitelj mora okrenuti pozornost od vanjskog svijeta njem obilježja trajnosti, itd. na vanjski svijet. Zbog toga ga prema unutra. Mora pronaći porijeklo nemira uma. Taj treba nanovo i nanovo vraćati nazad kako bi se kretao k proces ublažit će i uništiti aktivnosti uma zbog kojih sum- ispravnom cilju. njate, razglabate i mjerkate. Od tog stupnja nadalje, radost Na početku je taj zadatak težak. Svejedno, odgova- uslijed toga što sami jesmo brahman bit će stalna. Time će rajućom vježbom nemiri se mogu smiriti ponavljanjem se ustabiliti saccidānanda koja izvire iz tog iskustva. (japa) svetog sloga oṃ. Vježbu čine sama, dama, upara- Na takva mudraca nikada ne djeluju radost i tuga, ma ti, titikša, śraddhā i samādhāna. Drugim riječima, um se kako intenzivne bile; uvijek je uronjen u ocean blaženstva nazire dobrim savjetima, višim težnjama, povlačenjem od ātmana – ātmānanda, blaženo nesvjestan svijeta što ga osjetilnih predmeta, sposobnošću da se nosi s usponima 42 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 43 i padovima sreće, postojanošću i stabilnošću. Neposlušni ža još veći užitak. Presijecite sam korijen želje i postanite um može se polako usmjeriti k meditaciji na brahma- vladar sebe sama. Odricanje od želje brzo će vas dovesti do na – brahmadhyāna, ako mu se najprije pokaže slatkoća vrha mudrosti – jñāna. bhajana, učinkovitost molitve i umirujući učinak medi- Na mudraca ili oslobođenu osobu ne djeluju radost tacije. Također ga treba voditi njegovanjem dobrih navi- ni tuga, naime, zar ikakav događaj može izazvati reakciju u ka, dobrog društva i dobrih djela. Meditacija – dhyāna s onome tko je izbrisao svoj um? Zahvaljujući umu ‘osjeća- vremenom će, kako bude napredovala, dobivati sve veću te’; kada uzmete sedativ koji uspavljuje svijest, ne osjećate i veću bistrinu. Na taj način treba um zatočiti u pećini ni radost ni bol, jer je tijelo tada odvojeno od uma. Isto srca. Konačni ishod ove discipline nije ništa manje nego tako mudrost, kada osvane, odvaja um i drži ga podalje od nirvikalpasamādhi, nepomućena mirnoća. svih doticaja. Taj je samādhi uistinu sâmo znanje o brahmanu – Posebnom disciplinom turbulencija uma može se brahmajñāna, znanje koje daje oslobođenje (mokša). smiriti. Tako postaje moguće okusiti blaženstvo ātmana, Disciplina koja tome vodi sastoji se od triju nastojanja: slobodno od spona uma. Um privlači čovjeka prema vanj- odbacivanja žudnji, dokinuća uma i razumijevanja zbi- skome i nudi samo izvanjsku radost pojavnoga. No mu- lje. To troje treba njegovati podjednako, jednakim entu- dar čovjek zna da je to prolazno. Ātman, Sebstvo je njemu zijazmom. Drugačije nema uspjeha; samo jedno od njih dovoljno za ispunjenje sveukupne želje za srećom; potpu- nije dovoljno. Instinkti i impulsi – vāsanā, prejaki su da no i trajno. Stoga ne osjeća nikakvu potrebu za vanjskim bi se lako pokorili. Čine osjetila aktivnima i požudnima svijetom. te vezuju osobu sve čvršće i čvršće. Treba dakle obraćati Mudrac, jñānin, stječe također i neke posebne moći, pozornost na sublimaciju i pokoravanje osjetila i impul- putem svojih dobrotvornih opredjeljenja, težnji i stremlje- sa u pozadini osjetila, na postupno negiranje ‘ja’, silno se nja prema dobrobiti. Pomoću tih moći može postići što- trudeći na razumijevanju i razlučivanju, kako um ne bi god želi. Veličajnost statusa mudraca zaista je neizreciva, zagospodario čovjekom. Kada se um pokori, sviće zora ne može se ni zamisliti. Iste je naravi kao sjaj i veličanstvo mudrosti – jñāna. samoga Gospoda. Štoviše, mudrac postaje brahmanom, Sādhaka mora biti stalno budan, jer se osjetila mogu što je oduvijek i bio. Zato je rečeno: „brahmavid brahma- ponovo rasplamsati u svakom trenutku, pogotovo dok je iva bhavati, brahmavid param āpnoti,” što znači: „Tko jogin u doticaju sa svijetom i svjetovnim. Temeljnu istinu spozna brahmana, i sâm postaje brahman, doseže brah- treba neprestano imati na umu. Potrebe se ne smiju mno- manstvo”. Činjenica da je ovaj svijet nezbiljan, a jedino žiti. Vrijeme se ne smije gubiti, ne, čak ni minutu; žudnja brahman zbiljno, mora izići na svjetlo dana; tada su svi za jednim užitkom potaknut će sljedeću, za nečim što pru- impulsi uništeni, a neznanje srušeno. Um je ukrao dragulj 44 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 45 mudrosti, stoga, ako se kradljivca uhvati, možemo pono- Pojedinac – jīva i Bog – Īśvara zahvaćeni su tom pro- vo dobiti dragulj. Taj vam dragulj omogućuje status i do- liferacijom, nerazdjeljivo su upleteni u svijet – jagat, pa su stojanstvo brahmana, koje dobivate smjesta. stoga i oni također kreacije mentalnih procesa poput po- Velike duše koje su ostvarile znanje o ātmanu – java iz svijeta snova. ātmajñāna, zaslužuju biti štovane. Ti mudraci su sveti, jer Zamislite pojedinca, Boga i svijet oslikane na platnu. su dokučili brahmana, što je pravo svakoga na svijetu, bez Svijet na slici sadrži i pojedinca i Boga, i svo troje izgleda- obzira na status ili pokoru – tapas. To je carstvo za ko- ju kao različiti entiteti premda su nacrtani istom bojom. jim ljudi tragaju, dostojanstvo kojemu teže. To je veličan- Isti mentalni proces stvara privid pojedinca – jīva i Boga stvena tajna, tajna rasvjetljena u Vedama, upanišadama i – Īśvara kao prožimajućeg i imanentnog, u pozadini svi- śāstrama. Raskrivanje te tajne čini život vrijednim. Ono je jeta – jagat. ključ oslobođenja. Māyā stvara privid pojedinca, Boga i svijeta – tako Istinu od neistine treba odvojiti oštrim mačem mu- objavljuje śruti. U Vasišṭhasmṛti je razjašnjeno da su men- drosti, jñāna. Mudrost drži svijet podalje, a prebivalište talni procesi odgovorni za čarobni ples On i ja, ovo i Ono, Gospoda nadohvat ruci. To je prebivalište nityānanda, moje i Njegovo. Izraz so’hamidam u tom spisu ukazu- vječno blaženstvo, paramānanda, vrhovno blaženstvo, je na pojedinca – jīva, Boga – Īśvara i svijet – jagat. Sah brahmānanda, blaženstvo brahmana. znači On, neočitovani, Nad-duša, moć onkraj i iznad, Māyā svojom moći (1) zastiranja zbiljske prirode i (2) Īśvara. Aham znači „ja”, entitet ovijen sviješću činitelja, projiciranja nezbiljskoga nad zbiljskim, čini da se To jedno itd. Idam znači ovaj pojavni svijet, osjetilni svijet koji se jedino, brahman, pojavljuje kao jīva (pojedinac), Īśvara36 može vidjeti. Prema tome, jasno je da su njih troje samo (Bog) i jagat (svijet), tri entiteta, a postoji samo jedno! proizvod mentalnih procesa i nemaju nikakve apsolutne Māyā, moć privida, je latentna, a kada postaje očitovana, vrijednosti; njihova je vrijednost tek relativna. poprima oblik uma. Tada mladica golemog drveta (dr- U stanjima budnosti i sanjanja, to troje doimaju se veta svijeta, jagat) počinje nicati, tjerajući listove mental- zbiljskima, no, u stanju dubokog sna ili u stanju nesvjesti- nih impulsa – vāsanā, i mentalnih zaključaka – saṅkalpa. ce (uslijed pada u nesvijest), um ne djeluje pa to troje ne Dakle, cijeli ovaj pojavni svijet nije drugo nego prolifera- postoje! Tu činjenicu svatko može doživjeti. Dakle, sada cija (vilāsa) uma. vam je lako shvatiti da to troje zauvijek nestaju kada se pu- tem mudrosti – svi mentalni procesi unište. Tada 36 jñāna Īśvara – Gospod, Nad-volja. Opisuje se kao svemoćni, sveprisutni, se osoba oslobađa spona svo troje, te spoznaje ono jedno kao stvaratelj, održavatelj i razaratelj svake stvari i bića. Jedno od imena kauzalne razine, „Osoba” koja „uživa” stanje dubokog sna bez snova i jedino. Utemeljuje se u nedvojnoj mudrosti – advaita (nap. prev.) jñāna. 46 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 47 Jedino jñāna koja se ostvaruje analizom mentalnih će. Uvjerenje da je ovaj svijet – jagat samo projekcija, jest procesa može okončati māyu. Māyā buja na neznanju i pravo znanje – vidyā. To je znanje kraj sveukupnog nezna- odsutnosti razlučivanja. Vidyā stoga označava okončanje nja. māye. Zečji rog ne postoji; to je metafora za nešto što je Za bolesti su krive vaše aktivnosti; bolesti su uzroko- projicirano; jedino znanje o zbilji razorit će tu predodž- vane lošim životnim navikama i lošom prehranom. Kako bu zauvijek. Tada će se kriva predodžba rastopiti. Jedino se loše navike gomilaju, tako je i bolesti sve više. Māyā, neznalica prianja uz mayu kao da je istina. Mudri je u naj- predodžba o zmiji, buja na neznanju o pravoj prirodi uže- boljem slučaju određuju kao ‘neopisivu’ ili ‘neobjašnjivu’, ta. Raste i produbljuje se kako čovjek sve više zaboravlja na jer je teško objasniti otkud je māyā potekla. Znamo samo uže, temelj. Neznanje koje sprječava i odgađa istraživanje da je tu kako bi opsjenjivala. Mudri je nazivaju „zečji rog.” o prirodi ātmana, uzrokuje bujanje māye. Njegovana ta- Opisuje se na tri različita načina, ovisno o perspektivi. kvim ponašanjem, māyā postaje poput guste tame. Kada Kada naivnoj djeci kažemo: „Gle! Tamo se skriva plamen mudrosti – jñāna prosvijetli, tama biva raspršena duh,” povjerovat će i strašno će se prepasti. Tako su i ne- skupa s iluzijom o pojedincu – jīva, svijetu – jagat i Bogu misaoni, neznali ljudi pod utjecajem māye uvjereni u zbilj- – Īśvara. nost objekata koji ih okružuju. Međutim, oni koji posje- Istraživanjem zmija nestaje; nakon toga ostaje samo duju razlučivanje – viveka, vide razliku između zbiljnosti uže. Tako i māyā, cvjetanje māye kroz um kao jīva, jagat, brahmana i nezbiljnosti svijeta; drugi pak, koji to nisu u itd., sve to nestaje čim se provede vicāra, istraživanje pri- stanju, niti uspijevaju dokučiti pravu narav māye, jedno- rode privida. Osoba spoznaje da postoji jedino brahman. stavno prijeđu preko toga zaključivši da je ‘neobjašnjiva’, Jedino brahman opstaje. anirvacanīya. Na pitanje kako se jedna stvar može doimati kao dvije, Jñānini, mudraci koji su jasno spoznali istinu, opisuju može se odgovoriti da se prije istraživanja brahman doima māyu kao majku čiji leš kremira njen vlastiti sin! Upravo kao jagat, iako nije bilo nikakve promjene u pravoj priro- iskustvo māye daje ‘raskrivajuću mudrost’, jñāna. Dijete di brahmana, podjednako kao što se posuda poima kao vidyā ubija majku u trenutku rođenja. Dijete je rođeno posuda, prije no što istraživanje pokaže da je u biti samo samo da bi ubilo majku, i prva dužnost mu je naravno glina. Kruna, naušnica, lančić, svi djeluju različiti jedni od kremirati mrtvu majku. drugih, do trenutka kada se istraživanjem otkriva da je sve Kada se u šumi drvo tare o drugo drvo, bukne plamen to u biti zlato. Na isti način, To jedno jedino, brahman, i spali oba drveta. Podjednako, vidyā, znanje koje proizlazi djeluje kao mnoštvo oblika s raznim imenima te ostavlja iz māye, razara sam izvor tog znanja. Neznanje – avidyā dojam mnogostrukosti. Jedino brahman jest, bilo je i bit biva spaljeno znanjem – vidyā. 48 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 49 Izraz „zečji rog” naziv je za nešto nepostojeće, māyā Iz svetih spisa – śāstra možete saznati da Višṇu37 ima ne postoji, osoba to naprosto mora shvatiti i otpustiti je iz četiri ruke i u njima drži školjku – śaṅkha38, disk – cakra39, svijesti. Tako kažu mudri. žezlo – gadā40 i lotos – padma41. Možete ga čak i zamišlja- To nije sve. Bilo što se može klasificirati kao neposto- ti takva u meditaciji – dhyāna. No, ako ga niste stvarno jeće, avidyā, māyā. Sve što postaje beznačajno, bezvrijed- ‘vidjeli’ vlastitim vidom, znanje stečeno proučavanjem no, neistinito, neosnovano, nebivstvujuće, kako se znanje ikonografije ne može biti istovjetno izravnoj percepciji, razvija, možete smatrati očitovanjem māye. pratyakša. Ima još jedna zanimljiva perspektiva: pošto je vidyā Budući da se proučavanjem svetih spisa Višṇuov plod māye, može se tvrditi da je i māyā istinita, ispravna i oblik doživljava kao nešto drugo i vanjsko, ono što dobi- vrijedna poštovanja; međutim, vidyā koja iz nje proizlazi vate zapravo je neizravni zaključak, a ne izravno iskustvo. također nije trajna. Čim neznanje – avidyā biva uništeno Premda osoba živi nesvjesna činjenice da je brahman nje- znanjem – vidyā, i znanju dođe kraj. I stabla i vatra, sve je no vlastito Sebstvo (a ne nešto različito i vanjsko), ne bi uništeno, kada vatra izvrši svoju zadaću. li mogla sebe spoznati kao brahmana čim čuje izlaganje Znanje koje se dobiva pukim slušanjem vedānte ne mahāvākye poput tat tvam asi – „To ti jesi”, koja otkriva može se zvati izravnim znanjem. S obzirom na to da u ta- temeljnu istinu? Ne, ne može. kvom procesu učenja nema stvarnog iskustva koje bi ot- Možda sumnjate ima li znanje iz svetih spisa o stvari- klonilo pogrešno poimanje da nešto jest ono što nije, zar ma različitima od vas, poput raja, itd., ikakve vrijednosti; se to može smatrati izravnim, autentičnim znanjem? Ne, no, ne biste smjeli govoriti takve stvari! Jer su isti sveti spi- ono to ne može biti; to je samo neizravno znanje. si rekli da ste vi To sâmo, brahman, da ste u biti brahman Naravno, slušajući o obliku – svarūpa brahmana (koji i ništa drugo, putem Velikih objava, mahāvākya. Isto tako je jedino bitak-svijest-blaženstvo – saccidānanda), netko upozoravaju vas da se izravno iskustvo ne stječe pukim si to može predočiti ili zamisliti; ali, osoba mora stvarno slušanjem tih objava! ‘vidjeti’ brahmana, svjedoka pet ovojnica (kośa) pojedinca 37 (annamaya – grubo tijelo ili ovojnica hrane, prāṇamaya Višṇu– dosl. onaj koji sve prožima 38 – ovojnica energije ili životnog daha, manomaya – ovoj- śaṅkha – simbol pet elemenata, predstavlja stvaralačku moć; kad se u nju puhne, proizvodi zvuk sličan prvobitnom zvuku (oṃ) od kojega je nica uma ili emocija, vijñānamaya – ovojnica mudrosti stvoren univerzum ili intelekta, i ānandamaya – duhovna ovojnica, ovojnica 39 cakra – predstavlja neumoljivi "kotač vremena" blaženstva). 40 gadā – predstavlja elementarnu snagu iz koje izviru sve fizičke i men- talne snage i moći 41 padma – simbol čistoće i vječnog mira 50 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 51 Napredak tražitelja sljedeće je prirode: marljivo i s vje- univerzalno, vječni svjedok, svjedok etera i drugih eleme- rom promišlja o onome što je slušao dok ne shvati obi- nata, te stoga nema nikakvih promjena. Ono je nepromje- lježja ātmana na neizravan način. Nakon toga, kako bi se njivo – nirvikāra. to znanje dovelo u okvire izravnog iskustva, započinje s Kada je rečeno da je ātman nirvikāra, time se podra- mentalnim procesom stalnog promišljanja i kontempla- zumijeva da je nešto drugo podložno promjenama. Stoga cije – manana. se postavlja pitanje kako je uopće moguće koristiti riječ Ātman, Sebstvo, prisutno je posvuda i u svemu, ne- advaita (ne-dvojnost)? Neke stvari su podložne promje- dirnuto, sveprisutno poput etera – ākāśa42. Ono je čak i nama, druge nisu. No, kada nema ničega osim ātmana, onkraj etera, Ono je cidākāśa ili univerzalna svijest; stoga pogrešno je govoriti o dva entiteta. Ne postoje dva; samo kažemo da je param, onkraj. U objavi, śruti, opisano je kao je jedan! U tom pogledu nema sumnje, ne može je biti. asaṅgho-ayam purušah, „Ta Osoba – puruša je nevezana.” Kako se može tvrditi da ne postoji ništa izvan ātmana? Ātman je nedirnuto bilo čime. Ono je onkraj sve- Zbog sljedećeg razloga: ātman je uzrok svega ovoga, a ga, lišeno je nemira odnosno aktivnosti. Ne biste smjeli ne može biti razlike između uzroka i učinka. Ne postoji sumnjati je li bezgranično ili nije. Onkraj je triju ograniče- uzrok bez učinka, niti učinak bez uzroka. nja: prostora, vremena i uzročnosti. Ne možete reći da je Neke može mučiti i ova sumnja: kako bi ātman mo- ātman samo na jednom mjestu, a na nekome drugom nije. glo biti univerzalni uzrok? Ātman je univerzalni uzrok jer Ono nije ograničeno prostorom. Ne možete reći da ono je univerzalni promatrač. Promatrač je uzrok svekolike u neko doba postoji, a u drugo ne postoji. Ono nije ogra- zablude ovog svijeta; promatrač stvara srebro u školjka- ničeno vremenom. Sve je ātman. Ne postoji ništa što nije ma bisernicama; raznolike scene svijeta snova kreacije su ātman. Ātman je sve; stoga ono nema vastu43, ograničenja promatrača. Isto tako, za iskustvo mnogostrukosti koje imena ili oblika. Ātman, Sebstvo je potpuno i slobodno. se doživljava u stanju budnosti, odgovorni instrument je Znanje toga najpotpunija je jnana, vrhovna istina. ātman, promatrač. U vezi toga može se pojaviti pitanje: ako je ātman Svijet je obmana, što uslijed igre māye djeluje kao da imanentno u svemu, poput etera – ākāśa, nije li onda je podložan evoluciji imena i oblika te njihovoj involuciji podložno promjenama, transformacijama – vikāra? Ne; (pralaya) kada se sve rastvara u univerzalnoj vatri, obma- postojanje, rođenje, razvoj, mijenjanje, propadanje i smrt na koja iščezava prosvjetljenjem mudrosti – jñāna, kao – to su ‘šest transformacija’, šadbhāva vikāra; no ātman je što svjetlost raspršuje zabludu o zmiji koja je bila natkri- lila uže! Tada znanje da je sve ātman puni i ispunja; jedno 42 ākāśa– element prostora ili eter ātman skroz naskroz! Upravo to je ono što obznanjuje 43 vastu – tvar; stvar, predmet objava, śruti. 52 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 53 Ātman, Sebstvo, uvijek je zadovoljno i puno blažen- pojedinca: ovojnice hrane – annamayakośa, ovojnice stva. Vama jedna stvar djeluje privlačnije od druge, tako životnog daha – prāṇamayakośa, mentalne ovojni­ce – da su osjetilna vezanost i privrženost posljedice zablude i manomayakośa, ovojnice intelekta – vijñānamayakośa i želje. To je nalik psu kojemu, dok grize kost, slučajno krv ovojnice blaženstva – ānandamayakośa. Može se pojaviti procuri iz vlastitog jezika i pomiješa se s okusom kosti, pitanje, kako ātman može biti ono sveznajuće? Ātman je pa on još više uživa u kosti zbog dodatnog okusa. Kada svijest – cit, a sve ostalo je nesvjesno – jaḍa. Jedino ātman dobije drugu kost, pušta prvu i pohrli za drugom. Ono ima sposobnost spoznaje, ništa drugo nema tu sposob- što ātman čini jest da na vanjski, prolazni objekt projicira nost; ātman također zna da sve ostalo jest ātman. Može sebi svojstveno blaženstvo, obavijajući tako taj objekt iz- li posuda znati za prostor koji ispunjava njenu unutraš- vjesnom privlačnošću. njost? Iako posuda za nj ne zna, prostor je svejednako Smatra se da objekti daju zadovoljstvo, no zapravo tamo. Ali ātman u čovjeku znade čak i ono inertno osjetil- nije tako. Oni samo pridonose patnji. Uvijek se mijenja, ta noga. Prema tome, tijelo, kuća, polje, selo, zemlja, sve je to privrženost stvarima koje se vide obmanutim okom. Ona „znano”; podjednako tako i nevidljive stvari poput raja, i je ograničena, a ne bezgranična. sl., također su ono „što se spoznaje”. Vezanost za ātman ne podliježe nikakvim promje- Premda mnoštvo tijela, zemalja, itd., jesu nepostojeće, nama. Čak i kada se ostane bez tijela i osjetila, ātman priviđaju se postojećima, jer su tvorevina sklonosti uma. opstaje i ulijeva blaženstvo. Ono je bezgranično i neuni- Jednostavno se pojavljuju na platnu djelujući kao različi- štivo. Svatko je privržen ātmanu. Vrhovno blaženstvo – tost i raznoličje. Premda u snovima doživljava mnoštve- paramānanda njegova je priroda. Zato se opisuje kao po nost, osoba zna da su to nezbiljske tvorevine njenog vla- prirodi bitak, svijest i blaženstvo – sat, cit i ānanda. stitog uma. To je jasno svjedoku sna. Slično tomu, i sta- Jesu li to troje karakteristike ili svojstva ātmana? Ili je nje budnosti je u najboljem slučaju mentalna slika. Osim to troje njegova bit, njegova priroda? Može se pojaviti ta- toga, ljudi govore o raju itd., premda nemaju iskustvo kva nedoumica. Crvenilo, toplina i sjaj priroda su vatre, a toga. Istraživanje istine i jedinstva u pozadini svega ovoga ne njene osobine. Tako su i bitak, svijest i blaženstvo (sat, dužnost je mudraca – jñānin, njegovo istinsko obilježje. cit, ānanda) sama priroda ātmana. Vatra, agni, je jedna, Neki ljudi tvrde da su doživjeli spoznaju! Kako bi Sebstvo, ātman je također jedno, iako se mogu činiti razli- se to moglo smatrati istinitim? Kada netko izjavu aham čitima. Fluidnost, hladnoća i okus sama su priroda vode; brahmāsmi, ‘ja sam brahman’, shvaća kao jīvin, za ‘ja’ no ipak, voda je svugdje ista voda, a ne različita. se pretpostavlja promjenjivi entitet, vikārin. Kako bi ta Ātman je jedno; ono obujmljuje sve; znajući To, sve osoba uopće mogla pojmiti brahman? Siromašan čovjek ostalo biva znano. Ātman je svjedok pet ovojnica – kośa ne može shvatiti da je on sam vladar; tako ni promjenji- 54 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 55 vi entitet poput čovjeka ne može pojmiti nepromjenjivo korake radi dokidanja neznanja. Svojstva poput nezna- Sebstvo, brahman, ili pretpostaviti da je on sâmo to bra- nja i znanja vezana su samo s pojedincem – jīvin, a ne sa hman. svjedokom – sākšin. To je dokazano izravnim iskustvom. Tko je taj jīvin koji sebe naziva ‘ja’? Kontemplirajući o Naime sākšin, koji je osnova za znanje – jñāna i neznanje tome, uvidjet će da taj ‘ja’ entitet jest nepromjenjivi, vječni – ajñāna, lišen je i jednoga i drugoga, dok je jivin usko svjedok, ātman, koji zaboravljajući svoju pravu prirodu, vezan za to dvoje. sebe smatra podložnim promjenama, uslijed pukog ne- Neki mogu dvojiti kako je uopće došlo do tog razli- znanja. Kada se svjesno upusti u promišljanje o vlastitom kovanja. „Znade li sākšin za pojedinca – jīvin, ‘ja’, koji je identitetu, spoznat će: „Ja nisam vikārin, ja sam svjedok podložan promjeni i nemiru? I tko je taj svjedok? Mi ga ega, ega kojeg pogađaju neprestane promjene”; od tada nismo svjesni,” mogu pitati. No, prolazeći patnje nezna- se kreće poistovjećivati s nepromjenjivim promatračem, nja – ajñāna i tražeći utjehu u učenju vedānte, čovjek do- svjedokom – sākšin. Nakon tog stupnja nije teško spozna- lazi do zaključka da mora postojati svjedok, nedirnut pro- ti aham brahmāsmi. laznim oblacima. Kasnije se sākšin ili ātman, do kojeg je Kako bi se moglo reći da je sākšin onaj tko spoznaje čovjek došao misaono, spoznaje izravnim iskustvom, kada aham brahmāsmi (ja sam brahman)? Tko je zapravo taj se projekcija iluzije svijeta otkloni sādhanom. tko to spoznaje? Je li to sākšin, ili pak jīvin, koji sebe nazi- Iskustvo znanja – jñāna moguće je jedino pojedin- va ‘ja’ i podložan je promjenama? Kažemo li da je sākšin, cu – jīvin, jer jedino on pati od neznanja – ajñāna. Stoga problem je što je sākšin svjedok ega (‘ja’) te nema ego-svi- je jīvin, a ne sākšin, onaj tko spoznaje aham brahmāsmi. jest, aham (ja) predodžbu. Kažemo li da je sākšin aham, Nakon što to znanje osvane, ‘ja’ nestaje. Čovjek postaje kako bi onda mogao biti i svjedokom? Da ima ego-svijest brahman. No, tko je onaj tko je vidio? Što je to što je viđe- – aham, sākšin bi bio podložan promjenama. Tada bi i no? Što je to sâm vid? Sve to sadržano je u iskazu ”ja sam sākšin postao vikārin! Sākšin ne može imati predodžbu ‘ja vidio”, zar ne? No, nakon toga besmisleno je reći: „ja sam sam brahman’, te stoga ne može nikada osvijestiti ‘ja sam vidio”, to nije točno. Reći: „ja sam spoznao” podjednako postao brahman’. Dakle, nema smisla govoriti da sākšin je tako pogrešno. Kada jednom tek vidi nepromjenjivo- spoznaje aham brahmāsmi. ga, promjenjivi se jīvin ne može preobraziti u svjedoka – Tko onda spoznaje istinu? Postaje nužno reći da je sākšin! Kada jednom tek vidi kralja, može li prosjak posta- spoznaje jivin, ‘ja’, jer meditaciju o istovjetnosti s brahma- ti kraljem? Tako ni jīvin koji je jednom tek vidio svjedoka nom provode neznali, ajñānin, radi oslobođenja od okova – sākšin, ne može trenutno postati sākšin. Promjenjivi obmane. Sākšin nema neznanja – ajñāna, pa nema ni po- jīvin ne može spoznati aham brahmāsmi, prije negoli se trebe osloboditi ga se! Samo neznalica treba poduzimati najprije preobrazi u svjedoka – sākšin. 56 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 57 Ako netko smatra da jīvin, koji nema pojma o vlasti- tna ākāśa. To je mukhya44 sāmānādhikaraṇyāya45. Vjetar tom temeljnom supstratu, može misaono spoznati da sam na jednom mjestu je vjetar na svim mjestima, sunčeva svje- jest brahman, kako bi onda to mogao i ‘izjaviti’, s toliko tlost na jednom mjestu je sunčeva svjetlost posvuda. Bog riječi? Kada netko postane kralj, taj mu status priznaju na jednoj slici Bog je na svim slikama. Ovu vrstu istovjet- drugi, to nije nešto što on sam izjavljuje, zar ne? To bi bio nosti treba shvatiti. znak gluposti odnosno nedostatka inteligencije. Tako isto, svjedok u jednom tijelu isti je svjedok u svi- Dok je osoba vezana konopcima mijene, veoma joj ma. je teško, gotovo nemoguće, spoznati da je samo svjedok Ali objava – śruti ne obznanjuje da je jivin brahman, ovoga prolaznog igrokaza. Stoga jīvin mora najprije na- što bi tvrdnja ‘aham brahmāsmi – ja sam brahman’ mogla stojati vježbati stav svjedoka, kako bi uspio spoznati svoju ukazivati. Dopušta jednu vrst ograničene istovjetnosti. esencijalnu brahmansku prirodu. Kratki pogled na kralja Drugačije rečeno, razlučivanjem je potrebno osloboditi se u dvorcu ne pomaže prosjaku postići bogatstvo i moć; jed- ‘ja’ pojedinca – jīva; ono što tada preostaje jest brahman, nako tako pojedincu – jīvin nije dovoljno tek znati svjedo- te sviće znanje aham brahmāsmi; to je proces ograničene ka – sākšin (suptilnije od etera, onkraj trodijelne kategori- istovjetnosti. Nastavljajući biti jivin, osoba ne može poj- je znalca, znanog i znanja, vječno, čisto, svjesno, slobodno, miti bit brahmana. Prosjak mora zaboraviti svoje tijelo blaženo), nego mora postati svjedokom – sākšin. Do tada kako bi spoznao da je kralj; isto tako čovjek mora nadrasti jīvin je jīvin, ne može postati brahman. ljudsko tijelo, koje je osnova njegove ja-osobnosti, kako bi Zapravo, sve dok opstaje ‘ja’, stanje sākšin je nedostiž- spoznao vlastitu prirodu, koja je božanska. no. Sākšin je unutarnja jezgra svega, ‘imanentno’, utje- Ljudsku osobnost treba otpustiti unutarnjom posve- lovljenje bitka, svijesti i blaženstva – saccidānanda. Nema ćenošću, disciplinom i usvajanjem božanskosti; tada sviće ničega onkraj toga ili izvan toga. Reći da je takva punina spoznaja da je čovjek božanski. Ograničenja pojedinca – ‘ja’ (aham), nema smisla. Podjednako je pogrešno nazivati jivin treba nadvladati prije negoli osvane brahmanstvo. to vizijom, sākšātkāra. Naravno, pojedinac može doživjeti bljesak brahman- Objava – śruti ne kazuje da su jīva i brahman iste pri- stva za vrijeme dubokog sna, kada je oslobođen svih men- rode. Prema objavi, važnija je istovjetnost ākāśe u jednoj talnih nemira, vikalpa. Taijasa stanja sanjanja postaje viś- posudi i ākāśe u nekoj drugoj posudi. Ākāśa u posudi jed- va u stanju dubokog sna (bez snova), te osoba razmišlja: naka je ākāśi u šalici. Ākāśa u posudi je ākāśa koja ispunja „Jesam li svo ovo vrijeme putovala raznim zemljama, proš- sve, posvuda. Ākāśa u posudi je vječno potpuna imanen- 44 mukhya – početni, glavni, osnovni 45 sāmānādhikaraṇya – zajednička funkcija, identitet 58 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 59 la nebrojena iskustva? Zar nije sve to bila mašta? Uopće uživati blaženstvo iskustva istovjetnosti s brahmanom. nisam sudjelovala u svemu tome, mirno sam spavala, ništa Dakle um ograničuje pojedinca – jivin; treba nad- na me nije utjecalo.” Poput čovjeka koji se oporavlja od vladati um; svijest o tijelu mora nestati; valja njegova- trovanja ili bolesti, poput prosjaka koji pronalazi blago i ti postojanu vjeru u mudrost – jñāna; obmana će tada zaboravlja svoje siromaštvo, čovjek spoznaje božanskost iščeznuti; ja-osjećaj u potpunosti će se izgubiti; svakog vlastitog bića i uživa u božanskom blaženstvu. trenutka u pojedincu će navirati bitak-svijest-blaženstvo Doživljavajući istovjetnost s Gospodom, pojedinac, – saccidānanda. To je istinska izravna percepcija Boga – jivin, kaže: „Ja sam brahman. Gdje su nestali svi promje- sākšātkāra. Učitelji (ācārya) također naglašavaju tu disci- njivi svjetovi? U kakvoj sam zabludi živio, kada sam se za- plinu i žive u tom blaženstvu. To je zaista istina. pleo u koloplet jīve i svijeta! Prošlost, sadašnjost i buduć- Kako bi neki čovjek bio ovlašten istraživati ātmana, nost zapravo uopće ne postoje. Ja sam utjelovljenje bitka, mora posjedovati četiri kvalifikacije49 – sādhanā cātušṭaya. svijesti i blaženstva – saccidānanda svarūpa, lišen trostru- Znalačko poznavanje svih Veda i śāstra, asketizam, vješti- ke različitosti.” Uronjen je u blaženstvo brahmana. To je na u izvođenju obreda, posvećenost ponavljanju Božjeg dozrijevanje mudrosti – jñāna. imena – japa, milosrđu, hodočašćima – ništa od toga ne Jivin može spoznati sebe jedino uništenjem svih ogra- daje te ovlasti. „Śānto danta uparati titikša…” kaže obja- ničenja. Od svih ograničenja um je najveće. Uništenje uma va – śruti: ravnovjesje, samokontrola, povlačenje osjetila, odvija se u dva stupnja: rūpalaya46 i arūpalaya47. Oblici postojanost… jedino to ovlašćuje osobu za istraživanje – rūpa su nemiri umne tvari. Onda dolazi stupanj urav- ātmana, a ne kasta, boja kože ili socijalni status. Bilo da je u noteženosti ispunjen blaženstvom – ānanda bitka – sat i pitanju pāṇḍit upućen u sve svete spise, nepismen čovjek, svijesti – cit, gdje nestaje također i bezoblični um – arūpa . dijete, mlađa ili starija osoba, brahmacarya (početnik na Postoje dvije vrste uništenja uma: uništenje obrazaca uma duhovnom putu), gṛhastha (kućedomaćin), vānaprastha i uništenje uma samog. Prvi vrijedi za mudrace oslobođe- (pustinjak) ili saṃnyāsin (isposnik), brāhmaṇa (svećenik), ne za života, potonji za postignuće bestjelesnog oslobođe- kšatriya (ratnik), vaiśya (seljak, obrtnik, trgovac), ili śūdra nja – videhamukti48. Trenutačno je moguće postići samo (radnik, sluga), čak i „nedodirljivi”, muškarac ili žena, uništenje obrasca uma, rūpalaya. To čovjeku omogućuje 49 Četiri kvalifikacije –viveka (razlučivanje između prolaznog i vječnog), 46 rūpalaya – uništenje oblika, obrazaca vairāgya (nevezanost), „blago šest vrlina” (sama, dama, uparati, titik- 47 arūpalaya – uništenje bezobličnog ša, śraddhā i samādhāna – nadzor nad umom, nadzor nad tijelom i 48 videhamukti – videha , bestjelesan. Prije postignuća ovog stupnja osjetilima, povlačenje od osjetilnih objekata, uzdržanost, vjera i ravno- oslobođenja ograničenje je još prisutno, ali samo u suptilnom obliku vjesje) i čežnja za oslobođenjem – mokša. (v. O Brahmasūtri, 1. sūtra: (Sandeha nivārinī; nap. prev.) „Slijedi istraživanje brahmana – athāto brahmajijñāsā ”) (nap. prev.) 60 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 61 Vede obznanjuju: „Svatko je ovlašten, pod uvjetom da po- koja je shvatila svete spise upustiti u sādhane i postojano sjeduje četiri kvalifikacije –sādhanā cātušṭaya.” ih provoditi. Zasluge iz prijašnjih života sada se očituju Puko čitanje svetih spisa ne ovlašćuje čovjeka za istra- kao gorljiva čežnja za oslobođenjem, iskreno traganje za živanje ātmana. Ključno je postići spomenute četiri kvali- guruom, odlučan napor za uspjehom u sādhani, te dose- fikacije. Možda se javi dvojba: kako osoba koja nije proči- žu ispunjenje spoznajom ātmana. Uspjeh postižu oni koji tala svete spise – śāstra, može steći četiri kvalifikacije? Moj posjeduju postojanu vjeru – śraddhā više nego išta drugo. odgovor glasi: kako ih postiže osoba koja čita svete spise? Bez vjere nema ni poticaja da se provede u praksu ono što „Onaj tko zna svete spise – śāstra, uistinu djeluje u duhu je pročitano u svetim tekstovima, a učenost opterećuje posvećenosti Gospodu, time postiže pročišćenje uma, te mozak poput utega. stječe sposobnost odricanja – vairāgya, i druge kvalifikaci- S obzirom na to da su odricanje – vairāgya, itd. kva- je u sve većoj mjeri. Međutim, kako bi to mogla njegovati lifikacije za spoznaju ātmana, i učeni i svi ostali imaju jed- osoba koja ne pozna svete spise?”, postavlja se pitanje. A nako pravo na tu spoznaju. Zar se ātman ne može spozna- zašto ne bi mogla? Kumulativnim učinkom odgoja i obra- ti jedino sādhanom? Čemu se onda mučiti ovladavanjem zovanja te dobrih djela u prošlim životima, moguće je ste- svetim spisima? Gledajte, za spoznaju Sebstva, sveti spisi ći kvalifikacije za istraživanje prirode Sebstva –ātmavicāra nisu neophodni; kada je spoznato, oni postaju nepotreb- u ovom životu, i bez proučavanja svetih tekstova. ni. No, sve što se zaključuje iz svetih spisa predstavlja samo Sada se može pojaviti sljedeće pitanje: kako to, nasto- neizravna iskustva; izravna percepcija nije moguća ni na janja u prijašnjim životima nagrađuje se stjecanjem četiriju koji drugi način osim sādhanom. Jedino izravno poimanje kvalifikacija, a sada ne pomaže nikakvo proučavanje sve- jest jñāna. tih tekstova! Neke ljude ometaju i loši učinci prošle karme Što je zapravo ātmavicāra (istraživanje prirode pa ne ubiru plodove proučavanja svetih tekstova. No u ātmana)? To nije proučavanje svojstava ātmana, prema pogledu karaktera i nagnuća uma, sretnici koji su u pret- onome što piše u knjigama, nego analiza prirode ‘ja’, raz- hodnim životima činili dobra djela nalaze se u prednosti. golićenje ovojnica, pet kośa – pāñcākośa, putem usredo- Učenik čije je učenje ometano impulsima iz prošlosti – točenog razlučivanja, usmjerenog prema unutra. Nije to saṃskāra, nema sreće baš kao ni početnik koji svojim ak- istraživanje – vicāra vanjskog svijeta, izvanjskog pojavno- tivnostima u prošlim životima nije uspio razviti duhovno ga svijeta, niti akademska učenost usmjerena prema tu- nagnuće uma. mačenju tekstova. To je analitički prodor u tajnu ātmana, Pazite! Čak i ako osoba ovlada svetim spisima, ako se koji se postiže britkom oštricom intelekta. nije prihvatila sādhane, ne može pojmiti atmički temelj Dakle, je li onda nemoguće spoznati ātmana prouča- postojanja. Naravno, veća je vjerojatnost da će se osoba vanjem svetih spisa – śāstra? Odgovor glasi: nemoguće je. 62 Jñānavāhinī Vrelo vječne mudrosti 63 Priroda ātmana je bitak-svijest-blaženstvo – saccidānanda; milost Božju, sam guru vrlo često postaje suvišan; Bog ono transcendira grubo – sthūla, suptilno – sūkšma i ka- omogućuje svu spoznaju. Maitreyi, supruga Yājñavalkye, uzalno – kāraṇa tijelo – śārīra; ono je svjedok stanja bud- a također i neobrazovane Līlā i Chūdhālā, primjeri su koji nosti, sanjanja i dubokog sna bez snova. Ta zar ovladava- pokazuju da su bez dugog proučavanja svetih spisa žene nje značenjem tih riječi daje izravnu viziju ātmana? Kako u prošlosti stjecale znanje o ātmanu – ātmavidyā od gu- onda to vidjeti? Raskrivanjem pet ovojnica koje pokrivaju rua i postizale uspjeh. Naravno, bez obzira na sve drugo, osobnost, nijekanjem svake od njih, doživljavanjem ‘ne ako osoba ima blagoslov Gospodnji, sigurno može ost- ovo’, prelaskom ispod i onkraj do supstrata ātmana, bra- variti viziju ātmana, ma koliko bila manjkava u općenito hmana, što se sve vrijeme doimalo kao raznoliko i mno- prihvaćenim kvalifikacijama. gostruko. Ako se nešto izgubi u kući, u kući to treba i tražiti; ta kako biste to pronašli traganjem u šumama? Brahmana prekrivena s pet ovojnica valja tražiti u tijelu od pet ovoj- nica, a ne u šumama svetih tekstova. • Iako se brahmana ne može otkriti u svetim spisima – śāstra, oni vam kazuju o pet ovojnica – pāñcākośa, o njihovim obilježjima i svojstvima, pa je tako uporabom intelekta moguće dosegnuti unutarnju atmičku istinu. A kako bi netko tko nije upućen u svete spise mogao ovla- dati procesom ove analize i ovog ispunjenja, moguće je upitati. Može to naučiti od gurua, ili iskusnijeg duhovnog tražitelja, zar ne? Međutim, jednu činjenicu treba ponovo naglasiti. Načelo ātmana izmiče dosegu čak i najdubokoumni- jeg pāṇḍita koji vlada svetim spisima – śāstra. Pojmiti se može jedino izravnim iskustvom. Zbog toga je rečeno da čak i osoba koja je imala viđenje mora pristupiti guruu. Bez vodstva takvog učitelja, ātman se ne može pojmiti. Čak je i Nārada imao učitelja Sanatkumāra, Janaka Śuku, a i drugi sveci su isto tako imali učitelje. Kada osoba ima Rječnik

A abhavapratīti – nepercipiranje objekata ābhāsa-āvaraṇa – projiciranje ograničenja individualnosti na Univerzalnom adṛśya – oku nevidljiv advaita – nedvojnost, nedualizam, monizam; monistič- ki filozofski sustav koji se temelji na jedinstvenosti stvorenoga sa Stvoriteljem, koji govori o prirodi naj- više Božje stvarnosti u kojoj nema relativne dvojnosti, nego postoji samo Jedno – Bog, koji je Sve; začetnik filozofskog smjera advaita je indijski svetac i filozof Śaṅkara (8.–9. st.n.e.) aham – ja ahaṅkāra – ego, svijest o sebi, samosvijest, egoizam; ego stvara predodžbu da je čovjek jedinstveno biće odvo- jeno od ostalih; posljedica toga dvojstva je obmana kojom se promatra pojavni svijet kao odvojena stvar- nost; volja, želja, osjećaji – sve je to povezano s egom; egoizam koji nastaje iz poistovjećivanja s tijelom; osje- ćaj posesivnosti ākāśa – element prostor ili eter

65 66 Jñānavāhinī Rječnik 67

ānanda – blaženstvo, duhovna ekstaza; potpuno i naju- ātmānanda – atmičko blaženstvo, blaženstvo samospo- zvišenije blaženstvo znaje ananta – vječno, beskrajno; beskonačnost ātmasākšātkāra – izravna vizija ātmana, samospoznaja antaḥkāraṇa – dosl. unutarnji instrument koji se očituje ātmavicāra – istraživanje prirode ātmana kao um – , intelekt – , podsvijest i pam- manas buddhi ātmavidyā – znanje o vrhovnoj zbili ili ātmanu ćenje – citta i ego – ahaṅkāra avatār – dosl. silazak; advent; utjelovljenje Boga; utje- antaryāmin – unutarnji upravljač, vodič, pokretač, moti- lovljenje božanske svijesti; utjelovljenje Bezobličnog vator; tom se riječi opisuje Bog jer On boravi u svim u nekom liku radi uzdizanja čovječanstva; kad god bićima i kontrolira ih iznutra dolazi do opadanja ispravnosti - dharma, Bog silazi aparicchinna – neprekidan, beskrajan, neograničen, ne- na Zemlju i poprima ljudski oblik da bi štitio dobro, djeljiv ispravljao zlo i obnovio dharmu; avatār je vođa i živi slobodan i uvijek svjestan Svoje misije; Svojim nauča- aparokšabrahmajñāna – izravna percepcija ili znanje o vanjem i primjerom, On otvara nove putove duhov- brahmanu nosti, obasipajući sve Svojom milošću; avatār se ne asaṅgha – neovisan, slobodan, nevezan rađa zbog karmičkih posljedica poput ostalih ljudi, āśrama, āśram – dom duhovnog učitelja, gurua ili sveca već zbog Svoje božanske volje i odluke da pomogne – ṛši; naziv za svako od četiriju razdoblja u razvoju ljudima čovjeka u kojima je on redom učenik – brahmacārin, avidyā – neznanje obiteljski čovjek – gṛhastha, šumski pustinjak – vānaprastha i isposnik – saṃnyāsin B ātmabhyāsa – prakticiranje prisjećanja na ātman Bhagavadgītā – Božja pjesma; naziv jednoga dijela 13. ātmajñāna – znanje samospoznaje; svijest o ātmanu knjige epa Mahābhārata. Gītā, kako je još skraćeno ātman – istinsko Sebstvo, besmrtna božanska iskra najdu- zovu, je duhovno filozofski spjev, koji supanišadama blje čovjekove zbilje koja je bestjelesna, bezvremena, i Brahmasūtrom čini tri temeljna teksta vedānte. U 18 neprolazna, vječna, nedokučiva, nedodirljiva i neuni- poglavlja junak Arjuna, uoči početka predstojeće bit- štiva ke na Kurukšetri, dobiva od upravljača svojih bojnih kola, božanskoga kočijaša Kṛšṇe, temeljitu pouku o 68 Jñānavāhinī Rječnik 69 umijeću ispravnog življenja i duhovnom putu. Bojno načelo bez svojstava i oblika; bitak-svijest-blaženstvo; polje je simbol neprekidnih bitaka između dobra i zla vječna nepromjenjiva stvarnost, na koju ne utječu vri- u čovjeku, između njegova ega i njegove više prirode. jeme, prostor i uzrok; sveprožimajuće, univerzalno Kṛšṇa, kroz dijalog, daje pouku svome prijatelju i uče- načelo, istovjetno s ātmanom u svim bićima; Apsolut; niku o putu koji vodi u najvišu Stvarnost. Upućuje ga apsolutna svijest; univerzalni princip svega postoja- u putove nesebičnog djelovanja – karmayoga, posve- nja, sveobuhvatan, jer se u njemu sve drugo pojavlju- ćenosti Bogu, odnosno ljubavi spram Boga – bhak- je, a svaki je oblik pojedinačnoga postojanja s njime tiyoga i spoznaje – jñānayoga. istovjetan, iz njega izvire i u njega utječe; sâm je brah- bhajana – poklonstvena pjesma kojom se veliča Božja sla- man osjetno i razumski nespoznatljiv: onaj tko ‘spo- va zna’ brahman bit će brahman (Māṇḍūkyopanišad) bhakta – poklonik Božji, posvećenik, čovjek ispunjen pre- brāhmaṇa – prva od četiri kaste društvenog poretka, sve- danom ljubavlju prema Bogu (bhakti) ćenstvo ili učitelji; osoba koja pripada toj kasti bhakti – predanost prožeta ljubavlju prema Bogu; pre- brahmavid – znalac brahmana, Apsoluta danost Bogu, predana ljubav prema Bogu; potpuna brahmavidvara – majstor znalac brahmana ljubav spram Boga brahmavidvarišṭa – vrhovni znalac brahmana bhūmikā- osnovni stupanj yoge brahmavidvarīya – odličan znalac brahmana brahmabhyāsa – prakticiranje prisjećanja na brahmana brahmavidyā – znanje o brahmanu - slijediti ; u širem smislu rije- brahmacarya brahmana – u kojoj Yājñavalkya či misli se na uspješno obuzdavanje osjetila i nadzor Bṛhadāraṇyaka upanišad upanišada izlaže učenja o nad mislima, riječima i djelima; u užem smislu pojam brahmanu brahmacarya se odnosi na zavjet celibata posebice buddhi – dosl. budnost, kao najviša od spoznajnih spo- tijekom razdoblja (v. āśrama) učeničkog života, ali i sobnosti nadređen je razumu – manas koji je sjedište uopće; učenički život, razdoblje u kojemu se mladi opažanja, mišljenja, volje i namjera; intelekt koji ima čovjek živeći u celibatu posvećuje proučavanju svetih sposobnost razlučivanja između vječnog i prolaznog tekstova brahmacintana – neprestana misao o brahmanu C brahman – najviše Sebstvo, apsolutna stvarnost; božansko caitanya – vrhovna svijest 70 Jñānavāhinī Rječnik 71 cidākāśa – ātman guṇa – svojstvo, značajka; svojstva sattva, rajas, i tamas (ja- snoća, nemir i tromost) cit – čista svijest kao priroda brahmana učitelj; vodič na duhovnom putu, onaj koji uklanja citta – duh, duša, srce, volja; vidi antaḥkāraṇa guru – neznanje, koji nas uči kako da uklonimo veo obmane; u duhovnom smislu, gu znači tama, a ru znači uklo- D niti, uništiti. Gu također znači i guṇātīta – onaj koji dama – nadzor nad tijelom i osjetilima nadilazi guṇe, koji je iznad svih svojstava, a ru znači rūpavarjita – onaj koji je bez oblika; onaj koji nema ni tijelo, fizičko tijelo podložno propadanju deha – svojstava, ni oblika je sam Bog deva – božanstvo, nebesko biće, Bog dharma – (dhr – držati, nositi) – ono što drži, održava svi- H jet i sve postojeće; ono što se nosi; unutarnje načelo, hiraṇyagarbha – kozmički um; kozmička (hiraṇya – zlat- Božji zakon; čovjekova dužnost; pravednost; isprav- na) utroba; zlatno jaje prvo stvoreno od brahmana nost, ispravno djelovanje. je ono što drži Dharma iz čega je sva kreacija potekla. Temelj, izvor svekolike čovjeka, što daje sigurnost i postojanost u životu; u mudrosti. Prāṇa, sūtrātma (atmička „nit”). Onaj koji Manuovom Zakoniku ( ) stoji: Mānavadharmaśāstra je budan u stanju sanjanja, jedno od imena za suptil- „ štiti onoga tko štiti !” Dharma dharmu nu razinu. dhyāna – meditacija; postojano bivanje svijesti u duhov- noj mudrosti Ī divyacakšus – božansko oko īśvara – Gospod, Nad-volja. Opisuje se kao svemoćnog, dṛšṭi – gledanje, vid; pogled, način mišljenja sveprisutnog, kao stvaratelja, održavatelja i razaratelja svake stvari i bića. Jedno od imena kauzalne razine, G „Osoba” koja „uživa” stanje dubokog sna bez snova Gītā – v. Bhagavadgītā gṛhastha – dosl. onaj koji se nalazi u kući; gospodar kuće, domaćin, obiteljski čovjek 72 Jñānavāhinī Rječnik 73

J jñānabhyāsa – njegovanje duhovne mudrosti jaḍa – materija, nesvjesno, nasuprot onome što se zove jñānin - mudrac, čovjek koji posjeduje istinsko duhovno cetana (svjesno); sve što je ograničeno vremenom i znanje, mudrost – jñāna; plemenita duša prostorom, sve preobrazbe od intelekta do tijela, sve jyoti – svjetlost, božanska svjetlost transformacije prirode; nepokretno, inertno promjenljivi svijet, sve stvoreno, svemir; prolazno; jagat – K neistinito Kapilācārya – Kapila, Kapilamaharshi; drevni mudrac- Janaka – kralj Videhe i otac Sīte, Rāmine supruge filozof; prvi osnivač jedne od šest filozofskih škola, japa – ponavljanje Božjeg imena ili mantre sa štovanjem Sāṅkhye, gdje se naglašava dvojstvo duha i prirode na glas ili u sebi kao dio duhovne discipline kāraṇa – uzrok; uzročno Jayadeva – bengalski pjesnik iz 12. stoljeća, autor Pjesme o karma – 1. djelovanje, djelo, rad, dužnost 2. usud; poslje- Govindi – , lirskoga djela u kojem opisu- Gītāgovinda dice djela počinjenim u ovom i prošlim životima je Kṛšṇine godine provedene u Brindavanu kośa – ovojnica, omotač koji obavija dušu – ovojnice bla- , individualizirani , nesvjestan vlasti- jīva jīvãtman – ātman ženstva, uvida i spoznaje, uma, životne energije i ma- te zbilje; žiće, životna iskra, živo biće; životno načelo; terije pojedinac, pojedinačna duša, entitet, osoba, čovjek; duša koja boravi u tijelu, svjesna sebe kao „ja” i ogra- Kṛšṇa – avatar iz dvāparayuge koji je Arjunu poučio mu- ničena tijelom i njegovim ograničenjima; duša koja je drosti sadržanoj u Bhagavadgīti; vezana uz tijelo i koja se poistovjećuje s tijelom i svim kšatriya – drugi od četiriju kasta – varṇa u tradicionalnoj njegovim radostima i patnjama; životvornost, ono ži- hinduističkoj podjeli društva kojemu pripadaju: rat- votvorno nici, vojskovođe, političari, dužnosnici uprave, kneže- jīvanmukta – onaj koji je postigao oslobođenje još za živo- vi i kraljevi, zaštitnici zakona i pravde, reda i poretka, ta u materijalnom tijelu naroda i države, etike i morala jīvin – nositelj životne iskre; v. jīva, jīvãtman kšaya – propadanje, nestajanje, razaranje jñāna – duhovno znanje, iskustvena mudrost, probuđena svijest 74 Jñānavāhinī Rječnik 75 L iluzija koja kao veo prekriva zbiljnost; jedini način da je čovjek nadvlada jest Božja milost laya – stapanje, nestajanje; uništenje, razaranje, apsorpcija mithyā – izvrnutost, neistina; pogrešan, nezbiljski, neisti- līlā – božanska igra ili zabava; cijeli univerzum mjesto je za nit Gospodove līle koje obuhvaćaju stvaranje, održavanje i razaranje nityānanda – vječno blaženstvo moha – zaslijepljenost, zabluda; duhovno neznanje M mokša – oslobođenje, izbavljenje iz svih okova kruga ra- mahāvākya – velika vedska izreka đanja i umiranja; to je stanje potpune slobode, mira i blaženstva do kojega se dolazi kroz samospoznaju; – promišljanje, kritičko razmišljanje o istini koju manana to je najviši cilj ljudskog nastojanja, a ostala tri su: je čovjek čuo, o kojoj je čitao; u vedānti to je drugo ispravnost – dharma, blagostanje, moć – artha i želja od tri sredstva kojim se dolazi do saznanja; prvo je či- – kāma; postignuće jednosti tanje, slušanje i prihvaćanje duhovne istine, a treće je sredstvo produbljivanje meditacijom svega onoga što mukta – oslobođen se čulo i pročitalo mukti – oslobođenje; ostvarenje vlastite božanske zbilje; manas – um izbavljenje od rađanja i umiranja; (v. mokša) Manu – praotac čovječanstva; autor kodeksa ispravnog mūlaprakṛti – kauzalna supstancija, temeljna priroda ponašanja – dharmaśāstra; sin Sunca (Sūrya) i otac Vaivasvata Manua, pretka današnjeg čovječanstva N māyā – privid, obmana pojavnog svijeta; opsjena; nezna- Nārada – vedski mudrac kojega smatraju posrednikom nje koje zamagljuje viđenje Boga; tajanstvena, kreativ- između ljudi i bogova; jedan od sedam najpoznatijih na i zaluđujuća sila brahmana kroz koju Bog na Sebe mudraca i proroka; pripisuju mu himne u Ṛgvedi; projicira pojavnost svemira; brahman i māyā su neod- vojivo povezani, kao vatra i njezina sposobnost da za- niškala – bez dijelova grijava; māyā je prvobitna iluzija, temeljno neznanje. niškāmakarma, niškāma – bez želja; niškāmakarma je To je iluzija viđenja nestvarnog kao stvarnog, pogreš- djelo učinjeno bez želje za plodovima toga djela nog smatranja prolaznoga vječnim. Ona je kozmička niškriya – bez aktivnosti 76 Jñānavāhinī Rječnik 77 nirākāra – stanje bezobličnosti Śivine supruge, božanske Majke – śakti nirguṇa – bez svojstva Patañjali – filozof koji je napisao temeljni tekst filozofske škole yoge oko 2. st. pr. Kr. i time sistemati- nirmala – neokaljan, čist Yogasūtra zirao znanje i životne prakse pradavne discipline zva- nirvikalpasamādhi – nediferencirana duboka stopljenost, ne yoga transcendentna apsorpcija pathyapati – majstor puta nitya – vječan, neprolazan, neprekidan; stalno, uvijek, ne- prekidno prakṛti – kazualna materija, Kreacija, priroda pralaya – kraj svijeta, apsorpcija u brahmana O praṇava – drugi naziv za sveti slog oṃ, kozmički prazvuk, životni pokret koji ispunjava svemir; sveti zvuk i sim- oṃ – oznaka sveopćeg brahmana; sveti, primordijalni bol , najuzvišeniji slog u ; koristi se zvuk brahmana Vedama u meditaciji o Bogu; pjeva se na početku vedske man- tre P pratyagātman – unutarnji „ja” padārthabhāvana – stanje nepercipiranja materijalnih pratyakša – izravno objekata (padārtha – materijalni objekt, značenje rije- či; bhāvana – očitovati, uzrokovati, predstaviti) prājña – istinska mudrost, shvaćanje istine Svijesti; stu- panj intuitivne spoznaje; treći stupanj svijesti pove- pāñcākośa – pet vitalnih ovojnica zan sa stanjem dubokog sna bez snova – sušupti u pāṇḍit – učeni znalac, mudrac kojemu se očituje kauzalno tijelo – kāraṇaśarīra; to para – nad, onkraj je stanje bez želja, bez mentalnih nemira u kojemu duša privremeno postaje jedno s brahmanom i uživa parabrahman – sveopći, Apsolutni brahman blaženstvo – zadnji stupanj prije uranjanja u krajnje paramānanda – vrhovno blaženstvo stanje apsolutne Svijesti – turīya paramātman – svevišnji, sveprožimajući Duh, najuzviše- prajñāna – uzvišeno, najviše božansko znanje, mudrost; niji ātman, najviše Sebstvo intuicija Pārvatī – dosl. koja pripada planinama, kći planina; ime prāṇa – životni dah, životna energija, pet životnih dahova 78 Jñānavāhinī Rječnik 79 prema – božanska, najviša ljubav S puruša – osoba, čovjek. Primordijalna osoba, izvor svih saccidānanda, sat–cit–ānanda – bitak–svijest–blaženstvo bića, odnosno Stvoritelj univerzuma koji u njemu bo- sadguru – istinski, vrhovni učitelj, duhovni učitelj koji je ravi kao pokretač i svjedok. Zato upanišade riječ tu- prosvijetljen i koji je jedno s božanskom sviješću mače kao „puri śaya” – koji počiva u gradu, tijelu. On je čist, neuništiv, blistav, bez svojstava, nepromjenljiv, sādhaka – sljedbenik duhovnog puta; onaj koji teži du- vječni svjedok, uvijek neaktivan, načelo koji se nala- hovnome napretku, stremitelj koji se podvrgava disci- zi iza vidioca, koji je utjelovljen, koji poznaje tijelo plini nadvladavanja ega, koji provodi duhovnu disci- (polje) – kšetrajña. Stoga je puruša često sinonim za plinu – sādhanā ātman, ili brahman; prakṛti i puruša, odnosno Śakti i sādhanā – duhovna praksa, duhovna disciplina; duhov- Śiva predstavljaju ženski i muški aspekt prirode na vježba žrtvovanja i predanosti, tako što sve svoje aktivnosti i njihove plodove predajemo Bogu, što sve R svoje misli, riječi i djela posvećujemo Bogu; glavna sredstva sādhane su prisjećanje na Boga – smaraṇa, Rāma – avatar tretā doba – yuga; junak Rāmāyaṇe; ubio molitva – japa, nesebično djelovanje – karma i medi- zloga Rāvaṇu kako bi izbavio svoju suprugu Sītu, tacija – dhyāna; svrha sādhane je izgrađivanje vlasti- koju je Rāvaṇa oteo; riječ znači ”onaj koji pruža za- tog karaktera i postupno spoznavanje Istine – satya dovoljstvo” i na koncu stapanje s Bogom, to jest oslobođenje – rasa-āsvādana – uživanje blaženstva mokša; pregnuće, stremljenje, dostignuće, napose u duhovnome smislu; duhovna vježba u žrtvovanju i rajas – strast, aktivnost, nemir, agresivnost; povezano s predanosti koja podrazumijeva da sva svoja djela po- crvenom bojom; v. guṇa svećujemo Bogu, da sve što netko čini, misli ili govori rajoguṇa – v. rajas i guṇa polaže pred stopala Božja ṛši – drevni vidjelac ili mudrac, nadahnuti pjesnik, prosvi- sākšātkāra – dosl. viđenje vlastitim očima; izravna spo- jetljeni čovjek; izraz se odnosi osobito na one mudra- znaja; intuitivni uvid; ostvarenje, realizacija; izravno ce kojima su objavljene vedske himne; poznato je se- duhovno iskustvo Boga dam velikih mudraca koje često opisuju kao duhovne – svjedok sinove Stvoritelja; sākšin sama – nadzor nad osjetilima, mir, ravnovjesnost, smire- 80 Jñānavāhinī Rječnik 81 nost djelovanje; aktivni izraz htijenja, volje, želja samādhāna – nadzor nad umom putem ravnovjesja sāṅkhya/sāṃkhya – ime jednoga od šest klasičnih indij- skih filozofskih sustava, čiji je utemeljitelj Kapila, a – stanje sabranosti, stopljenosti s Apsolutnom samādhi bavi se istraživanjem prirode svijesti – i mate- sviješću; sjedinjenje individualnog Duha s beskonač- puruša rije – , kao i njezinih svojstava – , nastoje- nim; nadsvjesno stanje ekstaze u kojemu se spoznaje prakṛti guṇa ći tako objasniti porijeklo i svrhu života kao principa istovjetnost individualnog i kozmičkog Duha; ovaj se prisutnog u svim bezbrojnim živim bićima pojam također koristi i u značenju sveti grob, mauzo- lej; Stanje božanske svijesti koje je oslobođeno svake sat – istina, bitak; nepromjenljiva, Apsolutna Zbilja dvojnosti; nadsvjesno stanje u kojem se transcendira sattva – jasnoća, čistoća, mirnoća, vedrina, radost, snaga, tijelo, um i intelekt; do tog se stanja dolazi strogim i dobrota; povezano s bijelom bojom; v. guṇa dugim provođenjem duhovne discipline; u tom sta- nju nestaje pojavni svijet i ego, a stvarnost se doživ- sattvaguṇa – v. sattva i guṇa ljava i spoznaje kroz krajnji mir i blaženstvo; duhovni satya – istina tražitelj spoznaje istovjetnost individualnog i kozmič- savikalpasamādhi – subjekt-objekt nad-svjesno stanje kog Duha; naziva se nirvikalpasamādhi. sthūla – grubo, materijalno, površno saṃsāra – objektivni svijet, ocean promjenjivoga; krug ra- đanja i umiranja subhecha – želja za duhovni rast, čežnja za vlastitu duhovnu dobrobit; prvi stupanj višeg znanja (jñāna bhūmikā) saṃnyāsin – dosl. onaj koji je sve odbacio; asket; onaj koji se odrekao svega svjetovnog; čovjek koji se odrekao sūkšma – suptilno svijeta i svjetovnog života, koji se potpuno odrekao sušupti – stanje dubokog sna bez snova u kojem nema ni mi- svakog vlasništva, svih želja, ravnodušan je na izazove sli ni ega, čovjek nije svjestan ni svoga tijela ni svijeta; osjetila, nadilazi pojavni, dualistički, objektivni svijet stupanj intuitivne spoznaje – prājña i njegove društvene funkcije i potpuno je zaokupljen svarūpa – oblik, iskonska priroda bitka, iskonska narav nastojanjem da spozna istinu, stvarnost, Boga i da ostvari oslobođenje – mokšu; potpuno je posvećen Bogu i traži samo Boga; često se, ne sasvim točno, Ś prevodi kao isposnik Śaṅkarācārya – Śaṅkara ili Śaṅkarācārya – ime jednoga od saṃskāra – voljni motiv, unutarnji poriv koji upućuje na najvećih svetaca i filozofa Indije (Ādi Śaṅkara, pret- 82 Jñānavāhinī Rječnik 83

postavlja se da je živio 788. – 820. g.), začetnika filo- prijazan, milostiv, blag. Razaratelj u trojstvu Brahme zofskog sustava advaite. Kao svecu, pripisuje mu se (Stvoritelja), Višṇua (Održavatelj), i Śive. Utjelovljenje čitav niz himni posvećenih raznim Božjim likovima. duhovne mudrosti i Bog nad bogovima, Mahadeva Smatraju ga obnoviteljem tradicija, poslije vedskih – nepokolebljiva vjera njihovog potiskivanja od strane budizma. Njegova śraddhā mudrost i svetost bile su tako velike, da su ga smatra- śruti – dosl. slušanje – objava; vedska objava istine koju li inkarnacijom Śive. Iako je živio samo trideset dvije su mudraci – ṛši čuli kao Božji glas iz nutrine; jedan godine, velik je dio života proveo putujući Indijom i od naziva za Vede kao vječan sveti zvuk ili riječ koja se šireći učenje advaite; tumač je Veda, ali i znanstvenik; mudracima objavljuje, za razliku od smṛti koja je ljud- njegovo ime znači: onaj koji donosi svjetlost sko djelo; sinonim za Vede koje se zbog svoje neizmjer- ne svetosti sve do danas u hinduističkim svećeničkim – mir, tišina; smirenost, staloženost; spokojstvo śānta krugovima prenose isključivo usmenim putem, s ko- śānti – unutarnja tišina, nepomućeni mir, unutarnji mir, ljena na koljeno spokojstvo, mir uma, mentalni mir, smirenost, ravno- – naziv za pripadnike četvrte kaste – , radnike dušnost prema svijetu osjetila. Sposobnost da potpu- śūdra varṇa i sluge, to jest one koji čine sam temelj ljudske zajedni- no spokojno podnosimo vlastite uspjehe i neuspjehe, ce i služe joj prvenstveno fizičkim radom radost i patnju, pobjede i poraze, sve izazove svijeta osjetila; duhovni mir; misli se uglavnom na mir koji čovjek stječe spoznajom da nije tijelo; jedino taj mir ne T može poremetiti nikakav vanjski utjecaj Taijasa – dosl. potjecati ili sastojati se od svjetla, sjajan, bli- śāstra – sveti spis; opći naziv za svete spise; śāstre potje- stav; svjetlo podsvijesti; drugi stupanj svijesti povezan ču od drevnih vidovnjaka, mudraca i svetaca, te sto- sa stanjem snova – svapna u kojemu svijest povezana ga uživaju veliki autoritet; sredstvo poučavanja, sveti sa suptilnim tijelom – sūkšmaśarīra, stvara za sebe indijski spisi koji sadrže učenja mudraca; obuhvaćaju novi svijet vizija služeći se pritom utiscima dobivenim Vede, upanišade, epove – itihāsa, zakonike – purāṇe u budnom stanju i smṛti; poučavaju čovjeka mudrom načinu življenja; Taittirīya upanišad – filozofski dio Crne Yajurvede; drugi nauk stručnih škola, odnosno djelo stručne književ- dio naziva se Bijelom Yajurvedom nosti u kojemu je taj nauk izložen tamas – tromost, neznanje, obmana, neaktivnost, pasiv- Śiva – dosl. dobrota, blagost; povoljan, dobar, dobrostiv, nost, inertnost, lijenost; povezano s crnom bojom; v. 84 Jñānavāhinī Rječnik 85

guṇa stova pod nazivom jñānakāṇḍa tamoguṇa – v. tamas i guṇa uparati – povlačenje od osjetilnih objekata tanumānasi – stupanj stišane svijesti o tijelu tapas – usredotočene duhovne vježbe s ciljem dosezanja V Boga; pokora, trapljenje vaišamya – neuravnoteženost; stanje neuravnoteženosti titikša – strpljivost; ravnovjesje u suočavanju s dvojnosti- triju guṇa ma vaiśya – naziv za treću kastu – varṇa koju čine seljaci, triveṇī – dosl. troplet, stjecište rijeka Gaṇgā, Yamunā i obrtnici i trgovci; njihova je uloga „izmjena tvari” u podzemne rijeke Sarasvatī, koje simboliziraju aktiv- društvenom organizmu, cirkuliranje i razmjena svih nost – karma, predanost – bhakti i mudrost – jñāna stvari potrebnih društvu tṛšṇa ­– žudnja, žeđ, želja i popratna aktivnost koja želju vairāgya – nevezanost, ravnodušnost; odricanje od želja ispunjava i strasti, nevezanost za vanjski svijet, odbacivanje ve- zanosti, strasti – rāga, gubljenje interesa za osjetilne turīya – četvrto, transcendentno stanje Duha, iznad stanja doživljaje. Vairāgya ne znači napuštanje svjetovnih budnosti, sna i dubokog spavanja; stanje čiste, neizdi- dužnosti, kuće, obitelji, i drugoga, već izvršavanje ferencirane svijesti; stanje najvišeg blaženstva koje se svih dužnosti bez osjećaja vezanosti, bez želje za plo- postiže krajnjim uranjanjem u sebe dovima, rezultatima, nagradom, imajući u vidu samo svoju dužnost – dharma i istinu – satya U Vālmīki – svetac, prema indijskoj predaji pjesnik upanišad – sjesti blizu (upa – blizu, ni – dolje, šad – sje- Rāmāyaṇe, a u samom se epu govori o tome da je on sti); sjedenje učenika uz učiteljeva stopala kako bi od izumio epski metar stare indijske književnosti – śloka: njega primio pouku. Još se nazivaju vedānta, što znači zato se Vālmīki često naziva prvim klasičnim pjesni- „kraj Veda”, te predstavljaju primarni izvor vedantin- kom – ādikavi, a njegov ep prvim klasičnim djelom – ske metafizike; temeljna poruka upanišada je nedvoj- ādikāvya; u mladosti se zvao Rātnakara i bio je drum- stvo, jedinstvo brahmana i ātmana, njihov je sadržaj ski razbojnik. Jednoga dana susreo se s Nāradom koje- duhovno znanje – jñāna, pa one čine dio vedskih tek- ga je također htio opljačkati. Ali Nārada mu je rekao: „Uzmi sve što imam, ali prije mi odgovori zašto živiš 86 Jñānavāhinī Rječnik 87

ovako? Zar ti nije jasno da griješiš pa ćeš biti kažnjen?” ma; Rātnakara je odgovorio da će njegova obitelj podijeliti – razmatranje, istraživanje, samoispitivanje s njim kaznu. Ali kad im je, na nagovor Nārade ispri- vicāra čao čime se bavi, oni nisu htjeli preuzeti dio njegove vicāraṇa – samoispitivanje, unutarnje istraživanje, pro- kazne. To ga je osvijestilo i on je počeo živjeti inten- matranje zivnim duhovnim životom. Meditirao je tako dugo videhamukti – trans-tjelesno oslobođenje; videha , be- dok nad njim nije izrastao mravlji brežuljak – valmīka stjelesan. Prije postignuća ovog stupnja oslobođenja vānaprastha – šumski stanovnik; pustinjak; život u šum- ograničenje je još prisutno, ali samo u suptilnom obli- skoj osami, doba pustinjačkog života u šumi; (v. ku āśrama) vidyā – znanje; obrazovanje, učenje; mudrost, znanost, vāsanā – mentalni utisak, otisak, ožiljak; sklonosti, impul- spoznaja si, težnje koje izlaze iz podsvijesti ili svijesti, a proizlaze vijñāna – najviši intelekt; sposobnost intelekta da razlu- iz prošlih iskustava čuje Vasišṭha – drevni mudrac kojem se pripisuju brojna ved- vikalpa – izmjenjivanje, raznolikost; aktivnost, uznemire- ska pjevanja nost, sumnja, nejasnost Vasišṭhasmṛti – zakonik kojeg je napisao mudrac Vasišṭha vikāra – preoblika, preobrazba, preinaka; nestalnost, pro- Veda – dosl. znanje (vid – znati); pojam se osobito pri- mjena mjenjuje u značenju ‚najviše sveto znanje‘; naziv za vikārin – promjenjivi entitet najstarije tekstove indijske književnosti koji, prema tradicionalnom shvaćanju, ne potječu od ljudi, nego vikšepa – neusredotočenost, raspršenost uma koja ometa su primljeni kao Božje objave, a primali su ih prosvi- koncentraciju jetljeni mudraci, sveci – ṛši. Danas su poznate četiri virāga – bez žudnje zbirke , a to su: , , Yajurveda i Veda Ṛgveda Sāmaveda virāgin – isposnik, pustinjak Atharvaveda. Vede u njihovom današnjem obliku skupio je i sredio mudrac Vyāsa (sakupljač, uređivač, virāṭpuruša – kozmička Osoba, kozmički oblik kompilator), kojega zovu i Vedavyāsa (uređivač Veda). viśva – sav, čitav, sve, svaki; potpuno, univerzalno; svepro- vedānta – dosl. kraj Veda, bit Veda sadržana u upanišada- žimajuće, sveprisutno; cijela kreacija, univerzum, koz- mos, svijet, sve postojeće; u vedānti najniži stupanj 88 Jñānavāhinī Rječnik 89

svijesti povezan sa stanjem jave – jāgrat u kojem se kralja Janake; podučavao monističku doktrinu ad- opaža tek grubo, fizičko tijelo – sthūlaśarīra i običan vaite koja počiva na istovjetnosti ātmana i brahmana svijet vanjskih objekata u Bṛhadāraṇyaka upanišadi Viśvāmitra – ime jednoga od najistaknutijih vedskih vidje- yogin – onaj koji prakticira yogu; koji je potpuno okrenut laca kojemu predaja pripisuje autorstvo trećega kruga Bogu i koji mu stavlja cijeli svoj život u službu i na Ṛgvede koji sadrži i najsvetiju od svih mantra, mantru raspolaganje gāyatrī yoga – sjedinjenje; duhovna disciplina, duhovna praksa; Višṇu - dosl. sveprožimajući; onaj koji prožima sve, sve- samosvladavanje, samokontrola; znanost kontrole prisutan, univerzalan i transcendentan; Bog. Višṇu uma. Yoga (kao i religija) znači ponovno sjedinjenje je zaštitnik i održavatelj (kreacije, univerzuma, svije- individualne duše – ātman s univerzalnom Dušom – ta) u hinduističkom trojstvu (Brahmā, Višṇu, Śiva – paramātman, odnosno Bogom. trimūrti) viveka – razlučivanje, moć razlučivanja, duhovna bistrina; mudrost; inteligencija koja razlučuje; analitička spo- sobnost. Viveka posebno označava sposobnost ra- zlučivanja dobra i zla, stvarnog i nestvarnog, trajnog i netrajnog, istine i neistine. Sposobnost razlučivanja bitna je za ispravno zaključivanje. Bez nje ispravan zaključak nije moguć. Ona nije samo pamet, sposob- nost mišljenja, nego sposobnost viđenja stvari i poja- va kakve jesu vṛtti – nemiri svijesti, nemiri duha Vyāsa – sastavljač Veda i autor Mahābhārate, Mahābhāgavatama i Brahmasūtri

Y Yājñavalkya – velika upanišadska osoba, svećenik i guru