3Rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry with international participation

18 -21 April 2013 Valamar Lacroma Hotel Dubrovnik, CROATIA www.penta-pco.com/PMH2013

1 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

Poštovane kolegice i kolege! Veselimo se Vašem sudjelovanju na trećem hrvatskom kongresu o prevenciji i rehabilitaciju u psihijatriji i prvom međunarodnom kongresu pod nazivom „Person in Medicine and Healthcare- Sci- ence and Art“, na kojima će se raspravljati o rehabilitaciji u psihijatriji te današnjim dometima znanosti u medicini, kao i u ulozi umjetnosti u medicini i zdravstvu. Skup se održava pod pokro- viteljstvom predsjednika Republiek Hrvatske prof.dr.sc. Ive Josipovića te uz suorganizaciju brojnih međuarodnih i domaćih institucija i organizacija. Ars medica (umijeće medicine ) je i umjetnost u medicini, i medicina umjetnosti, ali i putovanje od kulture bolesti ka kulturi zdravlja, od simptoma i dijagnoza do čovjeka i osobe. Koliko koristimo umjetnost u liječenju i na koji način nam umjetnost pomaže? Gdje vidimo povezanost medicine i umjetnosti? Pristup liječnika uvijek je jedinstven i nosi odraz nas kao osobe, ali i konteksta u kome se susret odvija. Svaki susret je nova kreacija, i to kreacija odnosa koji se može snimiti ili oponašati,ali nikada na isti način ponoviti, odnosno reproducirati. Tako se i u umjetnosti uvijek iznova izražavamo, kreiramo i maštamo, bez obzira da li skladamo, slikamo, crtamo, oblikujemo, pjevamo ili pišemo. Kreativnost je stanje duha, tako da su po tome znanost i umjetnost slične, jer i jednu i drugu prati strast te znatiželja prema znanstvenom otkriću ili umjetničkom djelu, a medicina povezuje jedno i drugo. I znanstvenik i umjetnik prolaze kroz isti proces sačinjen od ideja, nadahnuća, strasti, žudnje, promijenjene stvarnosti, a to je proces koji se nastavlja i nakon nastanka djela ili znanstvenog otkrića, jer on pokrene milijune neurona na novu aktivnost i daljnje promišljanje i stvaranje. Kroz komunikaciju s djelom, izvedbom, ili stvaranjem djela komuniciramo sami sa sobom i sa svojom prošlošću, ali i usmjeravamo pozornost na budućnost koja se tog trenutka rađa kroz maštu i kreativnost mišljenja, stvaranja, skladanja, slikanja. Samo je medicina usmjerena prema osobi, koja obilježava susret dviju osobnosti koje su se našle i zajednički rješavaju problem, uvijek nova i neponovljiva kreacija. Zato je i medicina usmjerena prema osobi stvaralačka, umjetnička i neponovljiva, jer koristi prošla iskustva i stečena znanja, ali i stvara novu kvalitetu. U različitim kulturama procesi su različiti, ali mehanizam je uvijek isti ili sličan, kreacija individualna i doživljaj jedinstven. Zrcaliti se u drugome u medicini usmjerenoj prema osobi je i zajednički civilizacijski hod, popločen racionalnim i emocionalnim umom, te pravo umijeće na putovanju ka kulturi zdravlja, a onda od kulture zdravlja ka kulturi dobra, dobra kao blagodati civilizacije u kojoj danas živimo i stvaramo. Brojna će izlaganja na ovom kongresu biti upravo posvećena međupovezanosti znanosti, kliničke prakse i umjetnosti, a sigurno će biti zanimljivo vidjeti isti problem s perspektive neuroznanstveni- ka, kliničara ili umjetnika. Treći hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji bavit će se pitanjima rehabilitacije u trenutku kada je svijet, pa i našu zemlju, zahvatila najveća globalna ekonomska kriza, koja nažalost nije zaobišla ni zdravstvo, pa samim tim i psihijatriju. Čini se da u povijesti nikada kao danas nismo bili svjedoci tako brzih društvenih promjena, znanstvenih uspjeha, produženja očekivanog trajanja života, pada nataliteta, otuđenju čovjeka od čovjeka, pomanjkanju socijalnog kapitala, sve većih pritisaka zbog ekonomske situacije, ali i krize morala te sve većih zahtjeva i očekivanja. Naravno, veliki su pritisci i na zdravstveni sustav, jer nema dovoljno novca, a ogroman je raskorak između znanstvenih i stručnih mogućnosti i realne

2 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry društvene moći. Na društvenom planu nerijetko svjedočimo apatiji, depresiji, pa i osjećanju beznađa. U ovakvom kontekstu tražimo i novu paradigmu psihijatrije - psihijatrije po mjeri čovjeka,obitelji i zajednice. Kako naša psihijatrija općenito funkcionira u okrilju društva? Pokušat ćemo odgovoriti na pitanja o tome što je rehabilitacija, što obuhvaća danas pojam rehabilitacije u psihijatriji, koje su mogućnosti izlječenja i što uopće znači izlječenje i mentalno zdravlje. Ponosni smo što je hrvatska psihijatrija u prošlosti bila jedan od pokretača organizirane socijalne psihijatrije i predvodnica brojnih i vodećih svjetskih skupova iz ovog područja. Međutim, čini nam se da danas u našoj zemlji puno više govorimo o najvišim dometima primijenjene neuroznanosti (pa samim time o efikasnosti lijekova, najnovijim tehnološkim mogućnostima itd.), odnosno o per- sonaliziranoj psihijatriji, nego o individualiziranom pristupu psihijatrijskom bolesniku u smislu psihijatrije usmjerene prema osobi. Iako i dalje treba maksimalno poticati i razvijati personaliziranu psihijatriju, jednako je važno vidjeti osobu u cjelini, i to osobu koja sa svojim poremećajem ili duševnom bolesti živi unutar obitelji, kao i u zajednici koja također ima svoje specifičnosti. Zašto vrlo rijetko ili gotovo nikada ne govorimo na stručnim skupovima o rehabilitaciji i psihijatriji u zajednici? Koji programi na nacionalnoj razini na ovom području uopće postoje i tko ih provodi? Što podrazumijevamo pod rehabilitacijom za osobe oboljele od shizofrenije, depresije, bipolarnog afektivnog poremećaja, post-traumatskog stresnog poremećaja, alkoholizma, ovisnosti o drogama, kockanju, ili za osobe koje su pokušale suicid, imaju kognitivne poremećaje ili boluju od kroničnih tjelesnih ili neizlječivih bolesti. Koja je uloga psihijatra u somatskoj medicini? Kako rehabilitirati osobu u trenutku socijalno -ekonomske krize, kada je velik broj naših bolesnika nezaposlen, kada zbog teške ekonomske situacije trpe cijele obitelji, i kada zbog toga nerijetko svjedočimo obiteljskim „bankrotima“. Mijenja li se danas uloga psihijatra, psihoterapeuta, psihijatrijske ustanove, bolnice, a vrlo je važno i pitanje uloge medicinskog i srodnih fakulteta u edukaciji o kvalitetnoj rehabilitaciji? Koji su ciljevi naših liječenja i terapijskih postupaka? Kako personaliziranu psihijatriju pretvoriti u dobru kliničku praksu? Kako dobru kliničku praksu povezati sa reintegracijom u zajednicu (sa svim ishodima: biološkim, psihološkim, socijalnim i duhovnim)? Kako u okrilju socijalne države vratiti ili razvijati socijalnu psihijatriju i psihijatriju u zajednici? Da li je hrvatska psihijatrija okrenuta ljudima kao osobama, a ne samo simptomima i dijagnozama, da li je okrenuta obiteljima i zajednici. Koga i kako štiti? Da li psihijatrija danas briše granice između biološkog, psihološkog, socijalnog, duhovnog kod pojedinca, obitelji i zajednice? Djelujemo li u psihijatriji koja teži kulturi zdravlja? Što obuhvaća pojam kvalitete života naših bolesnika? I možda najvažnije pitanje - kako kvalitetno komunicirati i raditi u multidisciplinarnom timu s ciljem rehabilitacije naših bolesnika, jer svjedočimo oskudnim rezultatima i nerijetkim neuspjesima samo jedne discipline? Da li je razvoj kvalitetnih programa rehabilitacije u psihijatriji na svim razinama zdravstvene zaštite utopija ili realan cilj? Bez cilja, optimizma i vizije zasigurno neće biti nikakvih pomaka i promjena. Na našem susretu u Dubrovniku pokušati ćemo zajednički stvoriti ciljeve i viziju, a potrudit ćemo se da atmosfera cijelog kongresa bude optimistična i kreativna. Hvala Vam na Vašim doprinosima i pozitivnim reakcijama na dosad održanim skupovima s ovim temama. U ovom poslu nema suvišnih ljudi, pa očekujemo vaše aktivno sudjelovanje. Čovjek je čovjeku lijek! Predsjednik kongresa: Prof.dr.sc. Veljko Đorđević, dr.med.

3 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

Dear colleagues! We are glad about your participation at the Third Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry and the First International Congress „Person in Medicine and Healthcare – Science and Art“, where there will be a discussion on rehabilitation in psychiatry and today’s achievements of science in medicine, as well as on the role of art in medicine and healthcare. The conference is held under the sponsorship of the President of the Republic of Croatia, Professor Ivo Josipović, PhD, and with co-organisation by numerous international and domestic institutions and organisations. Ars medica (the art of medicine) is at the same time the art in medicine, and medicine of art, but also a journey from the culture of disease to the culture of health, from symptoms and diagnoses to the man and person. How much do we use art in medical treatment and in what way the art helps us? Where do we see the connection between medicine and art? The approach of a doctor is always unique and carries the reflection of us as persons, but also of the context in which the encounter takes place. Each encounter is a new creation, a creation of a relationship which can be recorded or imitated, but never repeated or reproduced in the same way. So, even in art we express ourselves again and again, we create and imagine, no matter whether we compose, paint, draw, shape, sing or write. Creativity is a state of mind, and by that science and art are similar, because both are accompanied by a passion and curiosity about the scientific discovery or a piece of art, and medicine links both together. Both the scientist and artist go through the same process made up of ideas, inspiration, passion, yearning, changed reality, and this is a process which continues even after the emergence of a piece of art or a scientific discovery, because it sets in motion millions of neurons on a new activity and further deliberation and creation. Through communication with a piece of art or performance or we communicate with ourselves and with our past, but we also pay full attention to the future which is generated at this moment through imagination and the creativity of thinking, creating, composing or painting. Only medicine directed toward the person, which is characterised by an encounter between two personali- ties which have met each other and solved a problem together, is always a new and unrepeatable creation. That is the reason why person-centred medicine is creative, artistic and unrepeatable, because it uses past experiences and acquired knowledge, but it also creates a new quality. In different cultures the processes are different, but the mechanism is always the same or similar, creation is individual and experience is unique. To be reflected in the other in person-centred medicine is also a common civilisation walk, paved by rational and emotional mind, and a real art on the journey to the culture of health, and then from the culture of health to the culture of the good, the good as a blessing of the civilisation in which we live and create today. Numerous papers at this congress will be dedicated exactly to the interconnectedness of science, clinical practice and art, and it will certainly be interesting to view the same problem from the perspective of neu- roscientists, clinicians or artists. The Third Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry will deal with the issues of rehabilitation at the moment when the world, and even our country, has been caught by the global economic crisis, which unfortunately did not bypass either healthcare or psychiatry. It seems that in history we have never witnessed such rapid social changes, scientific successes, prolongation of life expectancy, decrease in birth-rate, alienation of men from one another, lack of social capital, increasing pressures because of the economic situation, but also the crisis of moral and increasing demands and expectations. Of course, pressures on the healthcare system are also strong, because there is not enough money, and there is a huge discrepancy between scientific and professional capabilities and the real social power.

4 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

On the social level, we witness apathy, depression, even a sense of hopelessness. In such context we seek a new paradigm of psychiatry – psychiatry on a human, family and community scale. How does our psychiatry generally function under the aegis of society? We will try to answer the questions about what is rehabilitation, what the concept of rehabilitation in psychiatry includes today, what are the possibilities for a remission, and what does remission and mental health mean in the first place. We are proud because in the past Croatian psychiatry was one of the initiators of organised social psychiatry and a leader of numerous world conferences in this field. However, it seems to us that in our country today we talk much more about the greatest achievements of applied neuroscience (and in the process, about the efficiency of medicines, new technological possibilities etc.), or about personalised psychiatry, than about an individualised approach to the psychiatric patient in the sense of psychiatry directed toward the person. Although it is still necessary to encourage and develop to a maximum degree personalised psychiatry, it is equally important to view a person in their entirety, a person which lives within their family with their disorder or mental disease, as well as within the community which also has its specific qualities itself. Why do we rarely or even never talk at expert conferences about rehabilitation and about psychiatry in the community? What programmes at the national level in this field exist and who implements them? What do we mean under the rehabilitation for persons ill with schizophrenia, depression, bipolar affective disorder, post-traumatic stress disorder, alcoholism, drug addiction, gambling addiction, or for persons who attempted suicide, who have cognitive disorders or are ill with chronic physical or incurable diseases? What is the role of a psychiatrist in somatic medicine? How to rehabilitate a person at the moment of a social-economic crisis, when a large number of our patients are unemployed, when whole families suffer because of the severe economic situation, and when because of that we often witness family “bankrupt- cies”? Is the role of a psychiatrist, psychotherapist, psychiatric institution, hospital changing today, and what is also important is the question of the role of a medical school and related colleges in the education on high-grade rehabilitation. What are the objectives of our treatments and therapeutic procedures? How to turn personalised psychiatry into good clinical practice? How to connect the good clinical practice with reintegration into the community (with all outcomes: biological, psychological, social and spiritual)? How to bring back or develop social psychiatry and psychiatry in the community under the auspices of the welfare state? Is Croatian psychiatry directed toward humans as persons, and not only toward symptoms and diagnoses? Is it directed toward families and the community? Whom and how does it protect? Is psychiatry today erasing boundaries between the biological, psychological, social and spiritual in the individual, family and community? Do we operate in psychiatry which pursues the culture of health? What does the concept of the quality of lives of our patients include? And maybe the most important question – how to communicate with high standards and how to work within a multidisciplinary team with the aim of rehabilitating our patients, because we witness scarce results and frequent failures of only one discipline? Is the development of quality programmes of rehabilitation in psychiatry at all levels of healthcare an uto- pia or a realistic objective? Without an objective, optimism and vision there will certainly be no progress and change. At our meeting in Dubrovnik we will try to create objectives and a vision together, and we will make sure that the atmosphere of the entire congress is optimistic and creative. Thank you for your contributions and positive responses at the conferences with these topics which were held so far. We expect your participation. Homo homini remedium! Chairman of the Congress: Professor Veljko Đorđević, PhD, MD.

5 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

6 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

ORGANIZERS Centre for Palliative Medicine, Medical Ethics and Communication Skills (CEPAMET), School of Medicine, University of Zagreb (Zagreb, Croatia) Croatian Society for Protection and Improvement of the Mental Health - Croatian Medical Association (Zagreb, Croatia)

CO-SPONSORED BY - Croatian Academy of Sciences and Arts (Zagreb, Croatia) - Croatian Association for Alzheimer’s disease (Zagreb, Croatia) - Croatian Psychological Association (Zagreb, Croatia) - Croatian Society for Haematology and Transfusion Medicine, Croatian Medical Association - Croatian Society for Alzheimer’s Disease and Geriatric Psychiatry - Croatian Medical Association (Zagreb, Croatia) - Dubrovnik–Neretva County - General Hospital Dubrovnik (Dubrovnik, Croatia) - Interdisciplinary Medicine Association (Moscow, Russia) - The International College of Person-centered Medicine (ICPCM), (New York, USA) - University of Zagreb: The Academy of Music, The Academy of Dramatic Art and The Academy of Fine Arts - Ukrainian Association for the Study of Pain (UASP), (Lugansk, Ukraine)

ORGANIZING COMMITTEE Veljko Đorđević (president), Lovorka Brajković, Marijana Braš, Vedrana Iveta, Mladen Janjanin, Lukasz Konopka, Patricia Scherer, Elizabeth Zimmerman

SCIENTIFIC COMMITTEES Zvonko Kusic (president), Josko Baće, Borna Baletic, Drazen Begic, Aleksa Bjelis, Perusko Bogdanic, Dinko Bogdanic, Lovorka Brajkovic, Marijana Bras, Dolores Britvic, Aida Bukvic, Danijel Buljan, Roberto Casale, Dalibor Cikojevic, Zoran Cipek, Krešimir Ćosić, Alexey Danilov, Andrei Danilov, Vida Demarin, Goran Dodig, Kresimir Dolencic, Veljko Dordevic, Adinda Dulčić, Marijan Erceg, Pavo Filakovic, Tanja Franciskovic, Srecko Gajovic, Bruno Gamulin, Miro Jakovljevic, Mladen Janjanin, Bojan Jelakovic, Dalibor Jelavic, Milos Judas, Vlado Jukic, Lada Kastelan, Nives Kavuric-Kurtović, Christopher Kerns, Zlatko Kesser, Lukasz Konopka, Ivica Kostovic, Marina Kovač, Slavko Kulić, Fabrizio La Mura, Slobodan Lang, Guliano Ljubicic, Darko Marcinko, Vesna Medved, Juan Mezzich, Enes Midzic, Alma Mihaljevic-Peles, Mate Mihanovic, Davor Milicic, Ninoslav Mimica, Dinko Mitricic, Sanja Music Milanovic, Franka Perkovic, Dragan Primorac, Vladimir Romanenko, Vesna Rubesa, Vlasta Rudan, Marina Sagud, Patricia Scherer, Georg Schultz, Goran Simic, Robert Simrak, Dragica Simunec, Sladana Strkalj-Ivezic, Boris Svrtan, Mladen Tarbuk, Vesna Vrtiprah, Tomislav Zajec, Elizabeth Zimmermann, Zoran Zoricic

7 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

SPONSORS

Glavni sponzor

Brončani sponzor

8 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

18.4.2013. / April 18, 2013

PREDKONGRESNE RADIONICE (in Croatian language) - Dvorana Asimon 12:00-14:00 Program razvoja projekta „Palijativna skrb u Dubrovačko-neretvanskoj županiji“ Moderatori: Vedrana Iveta, Veljko Đorđević, Marijana Braš, Lovorka Brajković 12.00-12.10 Uloga medicinske sestre u timu palijativne skrbi / Vesna Pavlović m.s. 12.10-12.20 Uloga medicinske sestre u timu palijativne skrbi / Antonija Živković m.s. 12.20-12.40 Uloga medicinske sestre u timu palijativne skrbi / Tomislava Sukurica, bacc.med.techn 12.40-12.50 Uloga medicinske sestre u timu palijativne skrbi / Marijana Šuperak bacc.med.techn. 12.50-13.00 Uloga psihologa u timu palijativne skrbi / mr.spec. Josip Lopižić, prof. 13.00-13.10 Uloga socijalnog radnika u timu palijativne skrb / Jelena Kelez dipl.soc.radnik 13.10 -13.20 Uloga socijalnog radnika u timu palijativne skrb / Ana Miličić Kordić dipl.soc.radnik 13.20 -13.40 Liječnik u timu palijativne skrbi Od 13.40 Rasprava 14:00-15:00 Simpozij-sponzor Fresenius Kabi: „Neka ti hrana bude lijek, neka ti lijek bude hrana“ Predavači: Darija Vranešić-Bender, Marijana Braš 16:00-16:30 Tiskovna konferencija / Press conference

DVORANA ELAFITI 4 / ELAFITI 4 HALL 17:00-18:30 Svečanost otvaranja kongresa / Opening ceremony Pozdravi uzvanika Predavanje: Veljko Đorđević: Ars medica- znanost i umjetnost 18:30-19:30 Otvorenje izložbenog prostora – prostor Business centra / Opening of the exhibition area – Business center Aisling Kerns: „Everyday, Everywhere: Creative Expression Found Around the World“ Koktel dobrodošlice / Welcome cocktail 20:15 Polazak autobusa iz hotela Valamar Lacroma prema gradu (Ploče) / Bus departure from Valamar Lacroma Hotel to the town (Ploce Gate)

9 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

21:00 Koncert povodom otvorenja kongresa - Tvrđava Revelin / Concert for the congress participants – Revelin Fortress Dubrovački simfonijski orkestar /Dubrovnik Symphony Orchestra dirigent: Mladen Tarbuk / Conductor: Mladen Tarbuk Robert Schumann: Koncert za klavir i orkestar u a molu - solist: Ivana Jelača, klavir Johannes Brahms: 1. serenada u D duru

19.4.2013. / April 19, 2013 DVORANA ELAFITI 4 / ELAFITI 4 HALL 09:00-10:00 Plenary lectures: PERSON-CENTERED MEDICINE (in English) Vida Demarin: Brain and Art Adinda Dulčić: Kreativna optimala rehabilitacije slušanja i govora prema verbotonalnoj metodi Marijana Braš : What is person-centered medicine? Dragan Primorac: Budućnost znanosti u privatnom zdravstvu u Hrvatskoj

DVORANA ASIMON / ASIMON HALL 10:15-12:00 REHABILITACIJA U PSIHIJATRIJI – I dio Maja Silobrčić-Radić, Marijan Erceg: Epidemiološki prikaz mentalnih poremećaja u Hrvatskoj Goran Dodig: Psihijatrija i društvo Slađana Štrkalj Ivezić: Stigma psihičke bolesti kao barijera reforme sustava mentalnog zdravlja Antun Car: Uloga medija u psihijatriji – osobno iskustvo Alma Mihaljević-Peleš: Rehabilitacija oboljelih od BAP-a Marina Šagud: Rehabilitacija oboljelih od depresije Darko Marčinko: Suicidalnost kod bolesnika s poremećajima ličnosti i poremećajima hranjenja 12:00-12:30 Simpozij-sponzor Eli Lilly: Depresija boli- od ranog prepoznavanja do oporavka - Nada John, Veljko Đorđević

10 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

DVORANA BOKAR / BOKAR HALL 10:15-12:00 Educational workshop: Interface providers in medicine (in English) Lukasz Konopka, Krešimir Ćosić, Raphael Bene, Natko Beck, Ranko Stevanović Lectures: • Rhythms of the brain • Interface providers in neurorehabilitation: from feedback to feedforward • Future of interface implementation in medicine • Multimodality integration in interface providers • Alternative communication-based interfaces for autistic sprectrum disorder • New technologies and communication in medicine 12:30-13:30 Ručak / Lunch – glavni restoran / main restaurant

DVORANA ASIMON / ASIMON HALL 13:30-15:00 Simpozij: Rehabilitacija oboljelih od PTSP-a: Mladen Lončar, Jasna Grković, Dolores Britvić, Mladenko Šumić 15:00-16:30 Simpozij “Limfomi - od gena do palijative” Moderator: Ana Planinc-Peraica • Ika Kardum-Skelin: Citomorfologija i dodatne tehnologije u dijagnozi, subtipizaciji i prognozi malignih limoma • Delfa Radić Krišto: Liječenje i komplikacije liječenja bolesnika s limfoproliferativnim bolestima • Ana Planinc-Peraica: Etički aspekti liječenja bolesnika s limfomima

DVORANA BOKAR / BOKAR HALL 13:30-15:00 PERSON-CENTERED PAIN MANAGEMENT (in English) • Igor Romanenko: Person-centered management of headache • Vladimir Romanenko: Person-centered management of low back pain • Iryna Romanenko: Person-centered management of pelvic pain • Yuri Romanenko: Person centered management of CRPS (complex regional pain syndrome) 15:00-16:30 Workshop (in English): • Fabrizio La Mura: Multimedial Person-centered Clinical Documentation System in Palliative Care • Fabrizio LaMura: The Human Health Record: textual and graphical Clinical Documentation System for Palliative Care facilities

11 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

IZLAGANJE POSTERA / POSTER EXHIBITION (19. i 20.04.2013. 09:00-17:00 sati, prostor Business centra/ April 19 and 20, 2013 9:00-17:00h, Business centre area) • Mirta Vranko, Ana Plazonić-Fabijan, Domagoj Vidović, Petrana Brečić: Evaluacija rehabilitacije hospitalnih pacijenata oboljelih od afektivnih, anksioznih i psihotičnih poremećaja • Mimica N, Brajević-Gizdić I, Pavlović E, Radovančević Lj, Ozmec Z. Umjetničkim ekspresijama ka razumijevanju i prihvaćanju Alzheimerove bolesti • Ana Plazonić-Fabjan, Mirta Vranko, Domagoj Vidović, Petrana Brečićć: Procjena psihosocijalnih potreba pacijenata u intermitentnom liječenju psihičkih poremećaja • Gruber E, Sušić E. Liječnik u procjepu- izazovi u radu sa zatvorenicima/bolesnicima koji imaju sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja u sklopu izdržavanja zatvorske kazne • Ž. Macan, D. Puljiz, K. Rendulić, B. Marković, R. Ašćić, E.N.Gruber. Uloga radno okupacijske terapije u rehabilitaciji zatvorenika koji uz izdržavanje kazne imaju i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja • Lana Knežević. Duhovna bolest – temeljna bolest • Ljiljana Kondić, I Aras, V Kramarić, Z Sabljar: Psihološki aspekti šuma • Ljiljana Kondić, Ivana Aras: Psihičke smetnje u liječenju vertiga – psihogeni vertigo • Margareta Čalić. Primjena S.W.A.S.H ortoze kod djeteta oboljelog od cerebralne paralize • Horvat G, Radovančević Lj. Uvod u psihodijagnostički instrumentarij kretnji MPI • Tonko Čolić: Vrtlog emocija • Tonko Čolić: Metamorfoze • Vesna Šendula Jengić, Jelena Hodak: The role of outdoor therapy in psychiatric rehabilitation • Jadranka Franić, Luka Bonetti, Ninoslava Kuhn: Holistički pristup podrške osobama pri adaptaciji na stečeni gubitak sluha

DVORANA ELAFITI / ELAFITI 4 HALL 16:30-18:00 Healing by passion – Lana Šarić (film and roundable discussion) 18:00-18:30 Promocija knjige Ranjeni grad – Andro Vlahušić, Branko Čulo, Slobodan Lang, Veljko Đorđević 18:30 Zakuska / Cocktail

12 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

20.4.2013. / April 20, 2013 DVORANA ELAFITI 4 / ELAFITI 4 HALL 8:30-10:00 Plenary lectures (in English) Lukasz Konopka: Marriage of Science and Art: A Neuroscientific Perspective Krešimir Ćosić: Virtual reality, arteficial inteligence and psychotherapy Jung-woo Son: An fMRI study about the brain response to various reward and feedback in adolescent internet addict Patricia Scherer: The integration of Neuroscience and the Arts in the development of children with special needs 10:15- 10:45 Simpozij-sponzor Abbott: Ibuprofen: farmakokinetika, učinkovitost i podnošljivost 10:45-11:00 Stanka za kavu / Coffee break

DVORANA ASIMON / ASIMON HALL 11:00-13:00 REHABILITACIJA U PSIHIJATRIJI – II dio Zoran Zoričić: Umreženost KLA i prisutnost u lokalnoj zajednici (uz projekciju filma) Zoran Zoričić, Luka Maršić: KLOK – klubovi ovisnika o kockanju Slađana Štrkalj Ivezić: Rehabilitaciji u zajednici za osobe s psihozom Mate Mihanović: Rehabilitacija u psihijatrijskim bolnicama Igor Filipčić: Komorbiditet i liaison psihijatar

DVORANA BOKAR / BOKAR HALL 11:00-13:00 Neuroscience and Art Moderators: Patricija Scherer, Lukasz Konopka (in English) Elizabeth M. Zimmerman: The Healing Power of Art: Evidence from Neuroimaging Tracy Meehan, Kathy Herman: It’s All About Connections: Designing Interventions Using Music, Theater and Art Christine Erickson: Cognitive processes addressed by arts 13:00-14:00 Ručak / Lunch – glavni restoran / main restaurant

13 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

DVORANA ASIMON / ASIMON HALL 14:00-15:30 REHABILITACIJA U PSIHIJATRIJI – III dio • Vlasta Štalekar, Nikolina Jovanović: Umjetnost i psihoterapija • Dijana Jerković, Toni Maglica, Mirta Vranko: Zlostavljanje djece kao zajednički rizični čimbenik kod različitih poremećaja • Vitomir Višić: KRAJ – viđenje oporavka kroz art terapiju • Vesna Lecher Švarc, Ljubomir Radovančević: Psihijatrijski i društveni razvoj pogleda na homoseksualnost • Darko Labura: Rehabilitacija forenzičkih pacijenata u PB Ugljan • Sušić E, Gruber E.N, Guberina Korotaj B. Bio-psiho-socijalni model liječenja i rehabilitacije duševnih bolesnika na Odjelu forenzične psihijatrije Zatvorske bolnice Zagreb • Gruber E.N, Rendulić K, Sušić E. Specifičnosti individualne i grupne psihoterapije bolesnika hospitaliziranih na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice Zagreb • Sušić E, Gruber E.N, Aščić A, Musović M, Kovačić I. Ispitivanje stavova zatvorenika ovisnika u odnosu na druge duševno oboljele zatvorenike i zatvorenike koji nisu duševno oboljeli te ispitivanje stavova zaposlenika zatvorskog sustava prema njima • Gruber E.N, Sušić E, Rendulić K, Marković B. Modificirana terapijska zajednica zatvorenika koji uz kaznu zatvora imaju i mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75 kaznenog zakona kao oblika psihosocijalnog tretmana 15:45-17:30 Palijativna medicina i psihijatrija Moderator: Robert Marinić • Robert Marinić: Uloga psihijatra u timu palijativne skrbi • Julijana Franinović Marković, Diego Brumini, Tomislav Peharda, Irena Grahovac, Ante Ivančić: Biti osoba u palijativnom timu • Adis Keranović, Marina Kovač, Nikolina Antonia Domokuš: Nove dimenzije u pristupu psihijatrijskom bolesniku – palijativna skrb • Vitomir Višić, Adela Matanov: Aktualno stanje palijativne skrbi duševnih bolesnika u PB Ugljan-posebnosti otočke bolnice • Nikolina Domokuš, Maria Kovač, Adis Keranović: Palijativna skrb u neurospihijatrijskoj bolnici Dr Ivan Barbot: Gdje smo i kamo idemo • Senka Repovečki, Marija Živković: Palijativna medicina kroz film • Vedrana Iveta, Ivana Marija Vidović, Antonija Živković: Transformacija palijativne skrbi- iskustvo kroz umjetnost

14 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

17:30-19:00 Psihoonkologija Moderator: Lovorka Brajković • Marta Benko: Pedijatrijska palijativna skrb i psihoterapija igrom • Maja Boban: Art proces s umirućim djetetom • Marija Anđelić: Psihoterapijski pristup medicinske sestre oboljelima od karcinoma i članovima njihovih obitelji • Udruga Sanus: Rehabilitacija djece oboljele i liječene od malignih bolesti kroz mrežu udruga koje djeluju u Republici Hrvatskoj • Ljiljana Vuletić: Prezentacija udruge Ljubav na djelu • Helena Bulaja Madunić, Zoran Cipek: Projekt „Onkolog-i-Ja“ • Jasna Kudek-Mirošević: Utjecaj slike i priče na suportivnu terapijsku komunikaciju u pedijatrijskoj onkologiji

DVORANA BOKAR / BOKAR HALL 14:00-15:45 Round-table discussion (in English): Neuroscience and Art “How do we know that we do what we say we do?” Chairman: Lukasz Konopka • Ivana Bičanić: Can mice help us understand speech development? • Ljiljana Kondić: Rehabilitacija afazija i kreativne terapije • Franić Jadranka, Bonetti Luka, Kuhn Ninoslava: Holistički pristup podrške osobama pri adaptaciji na stečeni gubitak sluha • Gordana Horvat Mahne: Dance Movement Therapy • Other participants: film SUVAG about prof. Guberina, audiologists, nurses working with patients after laringectomy etc. 15:30-15:45 Stanka za kavu / Coffee break 16:00-17:30 Workshop (in English) Theatar Workshop: Five students participating in the workshop are: Zain Ahmed, Sahir Bhayani, Lauren Holtz, Madeline McKelvey and Lauri Putz. They are all deaf or hard of hearing. The staff leading the workshop are: Christine Erickson-Theater Director, Carolyn Strejc-Choreographer and Gina Matzkin-Technical Director Kids will demonstrate a variety of things introduced earlier in the day: • teach a song • dance step • reading / skit Other participants: Lana Skeledžija, Sumra Ahmed (art with children with dissabilities)

15 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

17:30-:19:00 Educational workshop: Decision making (in English) Lukasz Konopka, Krešimir Ćosić, Raphael Bene, Natko Beck, Tomislav Kuljiš Lectures: • Neuroscience of decision-making • Decision-making and posttraumatic-stress disorder • Illusions as a paradigm for perceptual decision-making • Auditive decision-making • Decision-making and early childhood 19:00-24:00 Artistic Evening (finger-food and drinks will be served) Moderator: Veljko Đorđević, Mladen Janjanin, Christopher Kerns Round table discussions: • Slobodan Lang, Slavko Kulić: Od kulture zdravlja do kulture bolesti • Promocija projekta Komunikacijom protiv boli Projekcija filmova: • Ivona Biočić-Mandić: Kamena gozba – dokumentarni film • Ivona Biočić-Mandić: Dodir stopala - dodir ruke Radionice • Emil Robert Tanay: Što se dogodilo prije nego sam mora(o)la otići • Emil Robert Tanay: Čega i kako se bojim • Tonko Čolić - Metamorfoze • Tonko Čolić - Vrtlog emocija Izložba fotografija • Izložba fotografija i promocija projekta Klub ljubavi udruge Sanus • Izložba fotografija Vlasta Štalekar • Igna Brajević- Gizdić : Tamo gdje sam ja Promocije knjiga i javno-zdravstvenih projekata • Pogled u dušu - Psihosocijalni uvidi u paralelne svjetove (Elvira Koić), Rat uronjen u trauma: Razgovori (Grozdana Cvitan), Lepoglavski blues (Veljko Đorđević), Osječki nokturno (Veljko Đorđević), Person in Medicine and Healthcare – from Bench to Bedside to Community (Veljko Đorđević, Marijana Braš, Davor Miličić), Palijativna skrb- mostovi nade i čovječnosti (Veljko Đorđević, Marijana Braš, Lovorka Brajković) • Nika Matovac i Vanja Lazić: Patient’s voice – kolumne Vesne Andrijević Matovac

16 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

• Jasenka Pajalić: Znanjem do zdravlja • Čini dobro-osjećaj se dobro (Veljko Đorđević, Lovorka Brajković, Marijana Braš) • Zoran Zoričić, Robert Torre: Kockanje i klađenje – od zabave do ovisnosti Glazbeni program: • Kirsten Herman and Paul Herman doing Ferdinand with music from a CD by Vadim Guzman violinist • Piano Solo: Madeline McKelvey, student • ICODA’S Traveling Hands Troupe: Song and Dance numbers • Neuroscience Rap: Staff

21.4.2013. / April 21, 2013 DVORANA ELAFITI 4/ ELAFITI 4 HALL 8:30-10:30 Art in medicine – Medicine in Art (In English) • Trevor Walker: Verbatim Theatre in medicine • Ann E. Lawton: The Essence of Reflective Creation: the importance of peronsal art maing and professional self care in the mental health field • Boleslav L. Lichterman: Neurosurgical Subjects in Fine Arts • Emil Robert Tanay: Children’s Art in Times of War • Mladen Janjanin: Music as a communication tool in Medicine • Dalibor Cikojević: Literature, music and medicine • Goroslav Keller: Pacijent/potrošač/korisnik- Medicina/Marketing/Dizajn • Sonja Nikolić: What is project CROARTSCIA? • Branka Marinović: Dermatology in Art- Art in Dermatology • Miro Jakovljević: Kreativna psihofarmakoterapija

DVORANA ASIMON / ASIMON HALL 10:30-11:15 KLINIČKA MEDICINA - Kognitivna rehabilitacija u terapiji blagog spoznajnog poremećaj i demencije • Krešimir Rotim, Vatroslav Čerina, Darko Stipić: Traumatska ozljeda mozga • Nataša Klepac: Kognitivna rehabilitacija u terapiji blagog spoznajnog poremećaja i demencija • Snježana Radulović: Moja dijagnoza Sy Hipper Lindau • Radenka Vujović- Liječenje i kreativnost-pisanje znanstvenog rada

17 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

• Slaven Gojković, Jugoslav Gojković, Dijana Simeon: Impresije iz grupnog rada scenskom igrom s djecom autističnog spektra • Tijana Gvozdenović: Komunkacija u medicini očima studentice medicinskog fakulteta • Branka Kandić Splavski: What could a doctor do after applying every medical remedy that she knew

DVORANA BOKAR / BOKAR HALL 10:30-11:15 Duhovnost, pokret • Ivana Ljubičić Bistrović, Dragana Jurić, Rudolf Ljubičić, Đulijano Ljubičić: Čovjek kao biće zajedništva • Dragana Jurić, Ivana Ljubičić Bistrović, Rudolf Ljubičić, Đulijano Ljubičić: Kako sam preživjela dok me vlastiti mozak pokušavao ubiti • Rudolf Ljubičić, Dragana Jurić, Ivana Ljubičić Bistrović, Đulijano Ljubičić:. Depresija kroz transpersonalna gledišta • Ivana Ljubičić Bistrović, Rudolf Ljubičić, Dragana Jurić, Đulijano Ljubičić: Dan nade • Nevenka Bohaček: Treba “umrijeti” od nečega na što ne mogu utjecati • Sanela Marušić, Maja Boban: Dance and movement psychotherapy (DMT) with cancer affected women: preliminary results

DVORANA ELAFITI 4/ ELAFITI 4 HALL 11:45-12:00 Zatvaranje kongresa / Closure of the congress PCA - Patient Controlled Analgesia Dubrovačka deklaracija o umjetnosti u medicini / Dubrovnik declaration on art in medicine Termin PCA se odnosi na isporuku analgetika putem infuzijske volumetrijske pumpe, kontrolirane od strane pacijenta. Pacijent pritiskom na za to predviđenu tipku samostalno kontrolira isporuku terapije i na taj način kontrolira terapiju boli. Programiranjem pumpe od strane educiranog zdravstvenog djelatnika (doza lijeka i vremenski interval isporuke) pacijent je zaštićen od predoziranja. PCA se koristi kod terapije akutne i kronične boli.

18 Za dodatne informacije molimo obratite nam se na našu info e-mail adresu: [email protected]

PCA 165x235.indd 1 14.03.2013. 15:15 PCA - Patient Controlled Analgesia

Termin PCA se odnosi na isporuku analgetika putem infuzijske volumetrijske pumpe, kontrolirane od strane pacijenta. Pacijent pritiskom na za to predviđenu tipku samostalno kontrolira isporuku terapije i na taj način kontrolira terapiju boli. Programiranjem pumpe od strane educiranog zdravstvenog djelatnika (doza lijeka i vremenski interval isporuke) pacijent je zaštićen od predoziranja. PCA se koristi kod terapije akutne i kronične boli.

Za dodatne informacije molimo obratite nam se na našu info e-mail adresu: [email protected]

PCA 165x235.indd 1 14.03.2013. 15:15

SAŽETCI / ABSTRACTS

21 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

ZNANOST I UMJETNOST U MEDICINI USMJERENOJ PREMA OSOBI Prof.dr.sc. Veljko Đorđević, dr.med. Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Umjetnost u medicini, medicina umjetnosti, ili putovanje od kulture bolesti ka kulturi zdravlja, od simptoma i dijagnoza do čovjeka i osobe

Kad studente prve godine pitam zašto ste odabrali medicinu kao životni poziv, kao profesiju u kojoj ćete provesti slijedećih četrdeset godina, većina njih odgovara da je odabrala medicinu da bi liječila, pomagala ljudima, da oduvijek u sebi imaju taj poriv za pomoći ili navode da bi kroz znanstvena istraživanja po- mogli da se riješimo mnogih bolesti koje danas prijete čovjeku i cijeloj civilizaciji. U tom sklopu najčešće vide sebe. I osjećaju se ponosnima na ono što jesu i kamo idu. Mnogi su spremni reći da bi na tom teškom, zamornom, ponekad trnovitom putu bili spremni odreći se svega da bi postali liječnici. Spremni su ne izlaziti, po cijeli dan učiti, provesti nekoliko godina usavršavajući se, gomilati znanja, informacije, rješavati probleme. Spremni su žrtvovati dotadašnji način života, izlaske, čitanje, posjećivanje kazališta, kina, koncerata, odreći se i ljubavi samo da bi uspjeli, uspjeli u naumu da budu liječnici. Spremni su sve podrediti tom svetom cilju - postati liječnik. Zar uistinu postati liječnik znači biti istrgnut iz miljea, kulture, socijalnog konteksta u kome se odrasta u kome se živi. Može li se uopće rasti i napredovati izvan konteksta, kulture, postoji li život, zdravlje samo kao postulat biologije ili je zdravlje nešto mnogo šire. Nije li put ka kulturi zdravlja, ne samo odsus- tvo bolesti, nego i osjećanje duševnog, socijalnog blagostanja. Sve to znamo već sedamdeset, osamdeset godina još od Štampara i stvaranja Svjetske zdravstvene organizacije, od definicija zdravlja kao postulata kojem svi težimo. U našem životu stalno se sudaraju, jure vlakovi, vlakovi zdravlja i vlakovi bolesti, kulture življenja i kulture smrti, a cilj života je te duge tračnice kojima jurimo ispuniti kulturom zdravlja, kulturom smisla, kulturom dobra, jer na početku i na kraju je čovjek, iznad svega čovjek sa svim svojim datostima, pozitivnim i negativnim osobinama. Ne postoje crno bijeli obrasci, i ne postoje crno bijeli ljudi. U nikome od nas ne prevladava samo dobro ili stanuje samo loše. Svi smo mi i crni i bijeli. I najveći dio života sivi, ali se trudimo da smanjimo omjer sive i povećamo omjer bijele boje, trudimo se biti autentični, originalni, svoji, ma što to danas značilo. Nitko ne želi biti kopija. I svi u mislima želimo živjeti, ne kopirati život, što danas nije lako. Pomislimo li ikad što nas čini sretnima, zadovoljnima, zdravima? Može li samo zdrav čovjek biti zadovoljan, sretan ili i bolestan može uživati i biti sretan. Je li sreća, radost samo trenutak ili stanje? Događaj ili proces? Je li medicina znanost ili i znanost i umjetnost? Ili ako je i umjetnost što je to umjetničko u medicini da se često kaže i ars medica? Umjetnost liječenja. Ili koristimo li umjetnost u liječenju, ozdravljenju te na koji način nam umjetnost pomaže? Kad sam počinjao raditi odmah su mi se pojavljivale i sumnje pri spominjanju protokola, algoritama, gdje, kada, kako, na koji način liječiti. Sumnje koje su još više produbile spoznaju da u medicini nikada dva i dva nisu četiri, ali da ne postoje ni dva ista pacijenta, ne postoje dvije iste reakcije na neki agens, stres. Pa ako bismo dvije osobe liječili na isti način jednu bi smo liječili krivo, pogrešno. Čovjek, živi čovjek se razlikuje u odnosu na materiju i nikada reakcije nisu iste,mogu biti slične nikada iste. Na isti način i naša reakcija, naš pristup uvijek je jedinstven, poseban, nosi odraz nas kao osobe, konteksta u kome se susret odvija. Kao što u razvoju jedinke, ontogeneza predstavlja ponavljanje filogeneze tako i u medicini, medicini koja je jedinstvena, neponovljiva, umjetnička, svaki novi susret predstavlja ili je odraz svih naših ranijih iskustava, naših znanja i stečenih vještina.

22 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

Kako je medicina kreativna, liječnik je stvaralac, on kreira novi proces, oblikuje ga, u susretu s osobama, s ljudima, on nema platno, on ne piše note, ne stvara muziku, njegovo djelo nastaje u srazu s osobom ili parom, s obitelji, s grupom s kojom radi. I u medicini i u umjetnosti mogu ljudi biti zanatlije, koji kopiraju, koji znaju kako a onda to ponavljaju. Ili mogu biti kreativci koji uvijek i iznova stvaraju. Samo medicina usmjerena prema osobi, koja obilježava susret dviju osobnosti koje su se našle i zajednički rješavaju problem, problem osobe je uvijek nova, neponovljiva, kreacija. U ovoj kreaciji koristimo svoja ranije stečena znanja, ali svaki susret predstavlja novu kreaciju i novu kvalitetu koja do tada nije postojala i koja je tek u nastanku. Zato je i medicina stvaralačka, umjetnička, neponovljiva, koristi prošla iskustva, stečena znanja i stvara novu kvalitetu, a mozak procesuira, usmjerava i potiče tijelo, ruke i druge organe samo da slušaju, prate i stvaraju. U različitim kulturama i miljeima procesi su različiti ali mehanizam je uvijek isti ili sličan, kreacija je individualna, ali doživljaj je jedinstven. Bez obzira odašiljemo li ili primamo ovakve signale u kreativnom procesu svi rastu i svi dobivaju, u ovom procesu nema gubitnika, to je pozicija zajedničkog rasta. I opet si postavljamo pitanje: „Čime smo u ovoj kreaciji zadovoljni? Činom podučavanja, činom liječenja, činom stvaranja?“ Sve su to slični, jedinstveni, povezani procesi. Mozak nam je nadređen, mozak je pokretač, a svi organi su u njegovoj funkciji, on je pokretač misli, želja, emocija, nakana, organi su izvršitelji. Znanost je učinila svoje i svakodnevno čini, danas znamo koji dijelovi mozga u čemu sudjeluju, danas govorimo o neuronskim krugovima, danas govorimo o neuroplastičnosti, o obnovljivosti mozga, moždanih stanica, o funkcionalnom oporavku oštećenih dijelova, ali i o onom što je do jučer bilo neshvatljivo. Govorimo o tome kako nešto shvaćamo, razumijevamo, kako doživljavamo, ne samo da o tome govorimo to danas možemo i slikovno prikazati. Danas znamo da nas kreativnost, stvaranje, novi izazovi, sadržajna okupiranost našeg mozga mogu izbaviti, pomoći da riješimo mnoge probleme, zamke, malodušja, dosadu, ali i poremećaje, jer tko može bolje utjecati na stanje duha od ushita, čežnje, želje za nešto napraviti, doživjeti, uživati. Ništa nije ljepše od procesa stvaranja, jer sam taj proces nas očovječuje, stvara samopouzdanje, potiče na učenje, na rast i razvoj. I uvijek je taj civilizacijski hod, hod na ranijem iskustvu, učenju, a bez kreativnosti u znanosti i umjetnosti nema ni hoda čovjeka. Uvijek se u nama prelamaju epohe prošlosti sa sadašnjošću, uvijek je čovječanstvo, poglavito globalizirano čovječanstvo, mješavina kultura, jezika, odnosa, a čovjek danas, stvaralac danas, dionik svega stvorenog. Sve što radimo, sve što nas pokreće, kreira našu maštu, naše želje, emocije, povezano je s našim osjetilima, osjetima, našim umom da prepoznaje, da osjeti lijepo. Pitanje danas nije kako i zašto živjeti, kako u surovosti svakodnevne zbilje preživjeti, nije pitanje samo smisla. Naše pitanje i problematiziranje je kako u civilizacijski rast i razvoj utkati sve ono što su gen- eracije prije nas stvorile, da bi ju mi mogli unaprijediti, a moći ćemo je unaprijediti samo ako široko pogledamo što je to što ruši barijere, što ruši kočnice i otvara vrata novomu poretku, poretku satkanom od hoda ka kulturi zdravlja, kulturi koja će se nadograđivati na stvoreno, koja će koračati udišući i rastući na dosegu generacija prije nas i kreativnosti novih naraštaja koji će umjeti sintetizirati, ugraditi u svoj hod, svoja osjetila, svoje emocije, nove kreacije i nova zadovoljstva. jer samo zadovoljan čovjek može biti sretan, a sreću će graditi svatko od nas za sebe i svi zajedno. Samo osobe koje se mogu radovati uspjehu drugoga mogu zajedno rasti i razvijati se. Osjetiti drugoga je velika blagodat civilizacije ali i korespondi- rati s drugima već predstavlja uspjeh, koji će dovesti do rasta i razvoja. Ne postavljamo si pitanje živimo li da bi stvarali ili stvaramo da bi živjeli, postavljamo si pitanje kako znanost i umjetnost povezati, u kulturi zdravlja, procesu kome smo svi okrenuti zdravlju kao kulturi ali i zdravlju kao općem dobru

23 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

SCIENCE AND ART IN MEDICINE DIRECTED TOWARD THE PERSON Prof.dr.sc. Veljko Đorđević, dr.med. Art in medicine, medicine of art, or a journey from a culture of disease to a culture of health, from symptoms and diagnoses to the man and person

When I ask first year students why they chose medicine as their walk of life, as a profession in which they will spend the next forty years, most of them reply that they chose medicine in order to medicate, help people, that they have always had this inner incentive for help. Sometimes they point out that they would help us get rid of many diseases which threaten the man and entire civilisation through scientific research. They often see themselves within this framework. And they feel proud about what they are and where they are headed. Many of them are ready to say that on this difficult, tiring, sometimes thorny path they would be willing to give up on everything in order to become doctors. They are ready to study all day long, spend several years specialising, accumulating knowledge and information, to solve problems. They are ready to sacrifice their earlier way of living, going out, reading, attending the theatre, cinema, concerts, to give up even love only to succeed, to be able to realise their intention to become doctors. They are ready to subordinate everything to this saintly aim – to become a doctor. Does becoming a doctor really means to be torn out from the milieu, culture, social context in which one grows up and lives? Can one grow and make progress outside the context and culture in the first place; does life or health exist only as a postulate of biology or health is something much larger? We have known all this for more than seventy years, since the work of Professor Andrija Štampar and the establishment of the World Health Organisation and the definition of health. In our lives, trains of health and trains of the disease permanently collide and rush, as well as the culture of living and culture of death. The purpose of life is to fill these rails we dash with the culture of health, sense and good, because at the beginning and at the end stands the man with all of his given conditions, his positive and negative characteristics. There are no black and white patterns, and there are no bad or good people. Within no one of us only the good prevails or only the bad resides. We are for the most of our lives grey, but we seek to minimise the proportion of the grey colour and increase the proportion of the white colour, we seek to be authentic and unique. No one wants to be a copy. Do we ever think of what makes us happy, satisfied, and healthy? Can only a healthy man be satisfied and happy, or even a sick man can enjoy and be happy? Is happiness only a moment or a state, an event or a process? Is medicine a science or it is both a science and art. If it is also an art, what is artistic in ars medica? Do we use art in medical treatment? In what way the art helps us? In medicine two and two never equals four, and there are no two same patients and two same responses to an agent or stress. So, if we treated two persons in the same way, we would treat one of them incorrectly. In the very same way, our response to the patient is always unique and specific, and it carries a reflection of us as persons as well as the context in which the encounter takes place. Just like in the development of an individual the ontogenesis represents the repetition of the phylogenesis, in medicine each new encounter represents or it is a reflection of all our earlier experiences, our knowledge and acquired skills. Since medicine is creative, the doctor is a creator. He creates a new process in an encounter with patient. He does not have a canvas, he does not compose music: his act emerges in a relationship with a person, family or group which he works with. Only person-centred medicine is always a new and unrepeatable creation. In this creation, we use our earlier acquired knowledge, but each encounter represents a new creation and a new quality which did not exist up to that moment and which is still in the process of emerging. That is the reason why medicine is creative, artistic and unrepeatable.

24 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

The brain processes, guides and encourages; the body, hands and other organs only listen to it, and they follow it and create. In different cultures and milieus processes are different, but the mechanism is always the same or similar, the creation is individual and the experience is unique. Nothing is more beautiful than the process of creation, because this very process humanises us, creates self-confidence and it encourages us to learn, grow and develop. Only the persons who can be glad of the success of the other can grow and develop together. To feel the other is a great blessing of civilisation, but to correspond to others also represents a success, which will lead to the growth and development. Science and art are connected with a bridge, and not with a gap. We do not ask the question whether we live in order to create or we create in order to live; we ask the question how to connect science with art in the culture of health - health as a culture, but also health as the common good.

25 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

BRAIN AND ART Akademkinja Vida Demarin Medical Centre Aviva

Art is a product of human creativity, it is creation of beautiful or significant things and it is superior skill that one can learn by study and practice and observation. For centuries scientist are trying to find an answer to question about an artistic talent and where the creativity comes from. The introduction of modern technology in medicine made possible to see and measure the changes in brain functioning during creative activitis ( painting, listening to or playing the music). Neuroscience accepts that art is not possible to simplify and to describe as a pure sensorimotor function of a different brain areas. Art is a product of creative mind. The beginning of creativity quest relates to cerebral hemisphere dominance. Creative people have less hemispheric dominance. Right hemisphere is specialized among other functions for experimentation, metaphoric thinking, playfulness, solution finding, synthesizing, it is centre of visu- alisation, imagination and conceptualisation. Left hemisphere suppresses creative states and processes, but it is necessary for the executive part of the creative process. Researches have proved that brain is adaptable, it has capacity to change in response to incoming stimu- latiom, our activities and thoughts. This mechanism of neuroplasticity is a basis for restoring brain functioning after stroke, traumatic brain injury, some neurodegenerative disorders and other causes. Different stimli are used in this process, depending on person’s previous interest , most frequently music, painting, dancing etc. In the field of visual art it is obvious and encouraging that disease is not inevitable debilitating condition. On one side illness seriously restrain living activities, but on the other, creative side, it gives new opportunities of something that conscious mind is not aware. And music, according to old Chinese saying music has the power to ease tension within the heart and lessens and loosen obscure emotions. We turn to the music, we need it, because of its ability to move us, to induce feelings and moods, states of mind.

26 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

LABORATORY COMMUNICATION TRAINING IN FIVE HEALTH CARE PROFESSIONS Betina Ringby

Background Health Care Professionals who are skilled at communicating is a prerequisite for providing welfare services of high quality. In spring 2011 teachers from five Health Care educations at University College North Denmark (UCN) completed a course in facilitating students training their communication skills. During autumn 2011 and spring 2012 all five educations implemented the use of a laboratory for training communication skills. The training includes cooperation with actors. Relevance This project is related to the COHERE 2013 sub theme Simulation Pedagogy. The laboratory offers a safe setting for students to practice communication skills, retry communication situations and discuss ethical dilemmas. Aim To educate health care students in using their communication skills to actively involve citizens in decision making concerning health services. Participants Health Care Students from five Professions: Midwifery, Nursery, Occupational Therapy, Physiotherapy, Radiography. Methods Health Care students train communication skills in a laboratory containing a stationary web-camera with a microphone and a projector pointing at a large screen. Students are doing roleplays with an actor playing a citizen. The situation is being recorded and afterwards the student recieves feedback from peer students, the actor and the facilitating teacher. In all five health care educations teachers have undergone training as facilitators according to the Calgary Cambridge Guide. Evaluation Responses to the project have been very positive according to the students evaluations. They emphasize the possibilities to try out different situations and try out different approaches to similar situations. Results Cross professional conciousness on similarities in health communication challenges. This has led to a common awareness of potentials for cross educational cooperation. Conclusions Communication skills training in a laboratory with an actor has been implemented in all five Health Care Bachelor Programmes. Implications for future work will be to further develop training programmes for clinical supervisors and health care staff. Keywords: Communication. Laboratory. Actor.

27 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

MEDICINA USMJERENA PREMA OSOBI doc.dr.sc. Marijana Braš Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Medicina je od svojih prvih koraka često naglašavala važnost holističkog pristupa prema oboljeloj osobi, uvažavajući biološko, psihološko, socijalno i duhovno u nastanku, tijeku i ishodu bolesti. Jedan od sudionika ovog procesa je imao problem (bolest), a drugi je imao iskustvo, znanje i vještine u liječenju problema. Tijekom povijesti medicine često puta liječnik nije mogao izliječiti bolest, ali je njegova važna uloga bila u tome da kvalitetno skrbi o bolesnoj osobi te da uvijek pruži nadu i ublaži patnju. Druga polovina dvadesetog stoljeća donijela je neslućene promjene u epidemiologiji bolesti, načinima liječenja te or- ganizacijama zdravstvenih sustava u cijelom svijetu. Produžio se ljudski vijek, a svjedoci smo epidemija kroničnih nezaraznih bolesti koje su značajno vezane uz stil života i ponašanje pojedinaca. Iznimno se razvija personalizirana medicina – medicina kojoj je cilj individualno podešavanje liječenja koristeći znanstvene zasade upotrebe tzv. „pametnih lijekova“, sve suvremenijih metoda oslikavanja mozga ili nanote- hnologija. Sve ovo dovelo je i do posljedičnog povećanja troškova u zdravstvu, s kojim se ne mogu nositi ni najbogatije zemlje. Istovremeno je međutim došlo do velike rascjepkanosti medicine, usmjeravanja na subspecijalizacije, nemogućnosti pokrivanja troškova, ponekad pretjeranu informatizacije u zdravstvu te sve veće probleme vezane uz komunikaciju između zdravstvenih profesionalaca i bolesnika. Često se počelo postavljati pitanje gdje je u svemu tome nestao čovjek, jer je u središte zbivanja došla dijagnoza, bolesni organ ili patofiziološki mehanizam, a ne oboljela osoba sa svojom životnom pričom, pozitivnim aspektima zdravlja i svojom interpretacijom bolesti. Zbog reakcije na smjer kojim je krenula medicina , u svijetu se usporedo s razvojem personalizirane medicine razvijalo i nekoliko usporednih procesa s ciljem integracije, komunikacije, interdiciplinarnosti i uvažavanja osobnosti i bolesnika i zdravstvenih profesionalaca. Suvremeni procesi koji se u svijetu događaju unazad nekoliko godina idu korak dalje, a upravo potpomognuti najnovijim neuroznanstvenim spoznajama o važnosti odnosa bolesnika i liječnika kao i nedostacima i posljedicama visokotehnologizirane i uskospecijalizirane medicine. Tako se danas govori o o osobi u središtu zbivanja (person centered medicine) te se razvija pokret medicine usmjerene prema osobi i zdravstva usmjerenog prema narodu (people centered health care). Nužna pretpostavka za ovakav pristup je dobro medicinsko obrazovanje, a osobito u području komunikacije i komunikacijskih vještina u medicini. Zbog toga se u modernim akademskim centrima već nekoliko desetljeća razvijaju laboratoriji komunikacijskih vještina, u kojima se koriste iskustvene metode učenja, uz stalno korištenje feedbacka. Učenje komunikacijskih vještina u medicini nije događaj, nego proces koji se odvija u nekoliko etapa i koji se godinama nadograđuje. Započinje još tijekom srednjoškolskog obrazovanja, razvija se tijekom cijelog studija medicine (kao i kod visokoškolske edukacije drugih zdravstvenih profesionalaca) te se usavršava i kroz cjeloživotno učenje. U ovom će izlaganju biti predstavljene neke od dosadašnjih međunarodnih i domaćih aktivnosti posvećenih medicini usmjerenoj prema osobi, kao i medicinski intervju usmjeren prema osobi kojeg razvijaju autori Veljko Đorđević, Marijana Braš i Lovorka Brajković.

28 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

KREATIVNA OPTIMALA REHABILITACIJE SLUŠANJA I GOVORA PREMA VERBOTONALNOJ METODI Doc. dr. sc. Adinda Dulčić Mr. sc. Koraljka Bakota

Mnogi autori su unazad pedesetak godina istraživali kreativnost i kreativno rješavanje problema na svim razinama. Danas još uvijek, mnogi smatraju da se kreativnost odnosi samo na darovitu i talentiranu djecu, dok djecu s teškoćama u razvoju ne percipiraju kao djecu koja posjeduju takav potencijal. Postoje metode kojima se kreativnost kod djece s teškoćama može potaknuti i/ili osvijestiti afiniteti ili čak darovitost, a time istovremeno jačati kognitivne, psihičke, jezično-govorne, taktilne, vizualne, senzorne i motoričke sposobnosti. Osobita važnost poticanja kreativnosti je u tome da učenici s teškoćama razvijaju pozitivan stav prema sebi, ali i okolina takvu djecu doživljava na potpuno drugačiji način: više nije u prvom planu teškoća, već naprotiv, djetetova sposobnost kreativnog izražavanja. Verbotonalna metoda sa svojim postupcima u procesu rehabilitacije djece s teškoćama u slušanju i govoru u Poliklinici SUVAG potiče dijete da koristi sve svoje osjetilne potencijale kako bi izgradilo što kvalitetniju komunikaciju s okolinom ali i da istovremeno razvije sve svoje potencijale koji se odnose na razvoj kreativnosti, a kod neke djece i darovi- tosti. U radu će se pokazati postupci i dometi učenika oštećena sluha i/ili govora koji se rehabilitiraju po verbotonalnoj metodi.

CREATIVE OPTIMUM OF AUDITORY AND SPEECH REHABILITATION ACCORDING TO THE VERBOTONAL METHOD For some fifty years past many authors have been researching creativity and creative problem solving at all levels. Even today many people still consider creativity to be the privilege of gifted and talented children while children with difficulties in development are not perceived as the children with such potentials. There are methods for stimulating creativity in children with difficulties and/or reviving affinities or even endowment and in this way at the same time increase cognitive, psychic, language-speech, tactile, visual, sensory and motor abilities. Particular importance of stimulating creativity is in the fact that students with difficulties develop positive attitudes towards themselves, and the community will experience such children in a completely different way; the difficulty is not in the foreground any more, but on the contrary, child’s ability to be creative. In the SUVAG Polyclinic the verbotonal method with its procedures in the process of rehabilitation of hearing and speech impaired children stimulates children to use all their senso- rial potentials to build as good communication as possible with their environment and to develop all their creative potentials, and in some children their giftedness. In this paper will be demonstrated the achievements of hearing and/or speech impaired students rehabili- tated by use of the verbotonal method.

29 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

EPIDEMIOLOŠKI PRIKAZ MENTALNIH POREMEĆAJA U HRVATSKOJ Maja Silobrčić Radić, Marijan Erceg Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska

Prema procjenama opterećenja bolestima za Hrvatsku mentalni i neurološki poremećaji na 2. su mjestu vodećih skupina; kod muškaraca s udjelom 20,7%, kod žena s 25,6%. Cilj je prikazati veličinu problema mentalnih poremećaja analizirajući podatke o pobolu iz baza Hrvat- skog zavoda za javno zdravstvo metodama deskriptivne epidemiologije. Mentalni poremećaji vodeća su skupina bolničkog pobola u Hrvatskoj prema korištenju dana bolničkog liječenja s udjelom 20-25%. Također, uz novotvorine, jedan su od vodećih uzroka hospitalizacija u radno- sposobnoj dobi (20-59 godina) s udjelom oko 13%. U ukupnom bolničkom pobolu mentalni poremećaji sudjeluju s oko 7%, a vodeći uzroci hospitalizacija su poremećaji uzrokovani alkoholom, shizofrenija, depresivni poremećaji, reakcije na teški stres i psihoor- ganski sindromi. Znatne razlike u bolničkom pobolu zbog mentalnih poremećaja bilježe se prema spolu; muškarci se najčešće hospitaliziraju zbog alkoholizma i reakcija na teški stres, žene zbog depresivnih poremećaja i shizofrenije. Za oba spola shizofrenija je vodeća dijagnoza prema trajanju liječenja. Hospital- izacije zbog mentalnih poremećaja, uz oscilacije, bilježe uzlazni trend, dok ukupni broj dana liječenja kao i prosječno liječenje po hospitalizaciji u padu. Analize prema vodećim dijagnostičkim kategorijama pokazuju razlike u trendovima hospitalizacija. Posljednjih godina registrira se pad stopa hospitalizacija zbog shizofrenije, a značajan porast hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja. Na razini specijalističko- konzilijarne zaštite mentalni poremećaji registrirani su u oko 7% ukupnih pregleda. U pobolu na razini primarne zdravstvene zaštite sudjeluju s oko 5%, a neurotski, afektivni poremećaji povezani sa stresom i somatoformni poremećaji najčešće su registrirane dijagnoze. Mentalni poremećaji su i jedan od vodećih uzroka invaliditeta, registrirani kod oko 26% osoba s invaliditetom.

30 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

STIGMA PSIHIČKE BOLESTI KAO BARIJERA REFORME SUSTAVA MENTALNOG ZDRAVLJA Slađana Štrkalj Ivezić Klinika za psihijatriju Vrapče

Stigmatizacija i diskriminacija povezana sa psihičkom bolesti po modelu začaranog kruga proizvodi niz negativnih posljedica vezanih za kvalitetu liječenja, loših službi za mentalno zdravlje, samostigmatizaciju ,smanjivanje samopouzdanje i smoefikasnosti što će dovesti do toga da će osoba sve lošije funkcionirati, te će dovesti do invaliditeta, skrbništva i institucionalizacije. Stigma potiče diskriminaciju na struktural- nom nivou koja umanjuje šanse za kvalitetu života u zajednici, zapošljavanje i samostalni život , te podržava službe liječenje koje nesvjesno podržavaju stigmu. Začarani krug stigme obuhvaća sve sudionike u liječenju; pacijente, obitelj, profesionalce, kreatore sustava liječenja mentalnog zdravlja, one koji donose odluke, institucije zdravstva, rada i socijalne skrbi te provođenje nacionalne politike mentalnog zdravlja. Stigma psihičke bolesti koči razvoj neophodnih službi u zajednici jer one nisu „potrebne“ za oboljele od psihičkih bolesti jer su povezane sa sterotipom koji uključuje opasnost pa oboljele treba izoli- rati, nesposobnost za život i privređivanje pa oboljeli trebaju skrbnika i ne trebaju posao i neizlječivost pa tada nije niti potrebno investirati mnogo u njihovo liječenje. Načini na koje službe za mentalno zdravlje postupaju sa stigmom može značajno utjecati na otklanjanje negativnih posljedica stigme. Odbacivanje kulturnog stereotipa stigme na svim nivoima koji sudjeluju u liječenju može dovesti do transformacije postojećih službi za mentalno zdravlje i uvođenja novih neophodnih usluga u zajednici od kojih su službe za rehabilitaciju značajne jer sprječavaju razvoj invalidnosti i omogućavaju kvalitetu života u zajednici. U predavanju se iznose smjernice za organizaciju službe za mentalno zdravlje oslobođene negativnog djelovanja stigme.

31 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

ULOGA MEDIJA U PSIHIJATRIJI-OSOBNO ISKUSTVO Prim. Antun Car, dr. med. Opća bolnica Dubrovnik

Emisija naslova „Dugo putovanje k zdravlju“(1993.-94.) pokušavala je obraditi problem posttraumatskog stresnog ratnog poremećaja, ugošćavajući psihijatre i psihologe, biti na neki način, oblik medijske psihoterapije i davati nadu u stabilan mir. Izbor glazbe i spotovi izabrani su s ciljem vraćanja optimizma. Iako kontaktna emisija velike slušanosti, broj onih koji su nazivali nije bio velik jer mala sredina lako prepoznaje glasove a kod problema psihe ljudi su htjeli ostati anonimni. Po smirivanju ratnih strahota, nas- tavio sam uređivati emisiju naslova „ O zdravlju i još po nečemu“. Termin emisije bio je u početku jutarnji što je bilo važno jer se radio sluša na radnim mjestima s više pažnje nego kod kuće (opservacija autora, nema znanstvenih dokaza!), promijenjen u večernji izazvao je negodovanje slušatelja. Termin emisije je vrlo važan i o njemu donekle ovisi slušanost i slušateljska populacija. Nakon izbora 2000.-te godine, veći dio emisija je skinut s programa pa automatizmom i emisija o zdravlju koja je preživjela i Jugoslavenski socijalizam, i rat, i poraće HDZ-ove vlasti. Kada se uvidjelo da u medijskom prostoru Radija Dubrovnik ipak nedostaje emisija takvog tipa, ponuđena mi je suradnja koju nisam prihvatio iz profesionalnih obveza. Zamjena je bila korektna jer se radilo o novinaru koji je znao stati na kraj pritisku alternativne medicine, skandaloznim objedama liječničkog staleža i općem primitivizmu. Slijedeća programska reforma ukinula je emisiju koja se bavi zdravstvenim temama. To spominjem s naglaskom na ulogu politike u medijima koja snosi veliku odgovornost u medicinskoj edukaciji. Polemika je i dalje prisutna: je li ili nije dobro emisiju o zdravlju dati liječniku. Siguran sam da stručnost voditelja doprinosi ulozi emisije i slušanosti, ako ta osoba nije liječnik, mora biti dobro pripremljena. Slušatelji vole čuti svojeg omiljenog liječnika govoriti o temama koje ih zanimaju. Vole čuti o psihijatrijskim temama o kojima teško mogu postaviti pitanje ali u emisiji mogu dobiti odgovor. Emisije trebaju biti kontaktnog tipa, jednostavnog jezika, spot- ovima za podvlačenje bitnih činjenica s mogućnosti uključivanja u emisiju. Ne smije se dozvoliti da radijski medijski prostor nema emisiju o zdravstvenoj problematici jer se po svaku cijenu treba raditi na demistifikaciji medicine i bolesti.

32 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

SUICIDALITY IN PATIENTS WITH PERSONALITY AND EATING DISORDERS Assistant Professor Darko Marčinko, PHD MD Psychiatrist-psychotherapist, subspecialist in biological psychiatry Clinical Hospital Center Zagreb (Rebro) - Clinic for Psychiatry

Suicidal behavior are prevalent tragic manifestations in individuals with personality and eating disorders. During the past decade, there has been considerable development in investigation of risk factors associated with suicidal behavior. Narcissistic personality disorder is prominent psychiatric disorder in new millennium. Comorbidity of personality and eating disorders is common in clinical practice. Evidence indicates that family and personal history of suicidal behavior, childhood adversity, personality disturba- tions and comorbidity are factors associated with higher risk of suicide attempts and completed suicide. Abnormalities of biological parametes such as cholesterol and serotonin may be associated also with suicidality in these patients. Numerous data showed antisuicide effect regarding combination of psychophar- macotherapy and psychotherapy. The author should emphasized the role of brief therapy in hospital treatment, based on education in Anna Freud Centre (London) and Clinical Hospital Centre Zagreb.

KOMUNIKACIJA U MEDICINI I ZDRAVSTVU I NOVE INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE Ranko Stevanović

Uporaba informacijsko komunikacijskih tehnologija u komunikaciji zdravstvenog osoblja i samog zdravstvenog sustava s bolesnicima postala je neminovnost. Postoje izražene specifičnosti komuniciranja u odnosu na vrstu pojedinih informacijsko komunikacijskih tehnologija i to kako u odnosu na komunikaciju medicinskih profesionalaca s građanima, bolesnicima tako i na komunikaciju između profesionalaca i ustanova u zdravstvenom sustavu. Uporaba informacijskih tehnologija mijenja pristup komunikaciji s pacijentima i unutar sustava, organizaciji institucija i zdravstvenog sustava. Ova promjena postavlja zdravstvenu, ekonomsku i informatičku struku u sve ravnopravniji organizacijski odnos, koje tako pronalaze zajednička rješenja za konačno učinkovitije, brže i ugodnije poslovanje i komunikaciju s pacijentima i među profesionalcima, ustanovama, sektorima i državama. Internet danas predstavlja milijune računala širom svijeta povezanih u jednu jedinstvenu mrežu u kojoj je raspoloživ niz usluga. Broj korisnika In- terneta neprekidno raste, ali većina stručnjaka se slaže da će to biti brojka znatno veća od 500 milijuna korisnika tijekom ovog desetljeća. Uvođenjem i razvojem informacijskih tehnologija postiglo se da su one neizbježan dio zdravstvenih procesa i profesionalnih alata što je temeljno izmijenilo i pristup organizaciji institucija i zdravstvenog sustava. Zdravstvena, ekonomska i IT struka sve su ravnopravniji organizacijski partneri, koji uz određene boljke u prijelaznim razdobljima (početno ulaganje, obostrana edukacija i razumijevanje poslovnih i stručnih procesa) pronalaze zajednička rješenja za konačno učinkovitije, brže i ugodnije poslovanje i komunikaciju s pacijentima i među profesionalcima, ustanovama, sektorima i državama. Stoga je partnerski poslovni pristup institucija i tvrtki ovih dvaju struka za razliku od pozicije kupac-izvršitelj bolji i uspješniji način provedbe većine informacijskih implementacijskih projekata.

33 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

LIJEČENJE OBOLJELIH OD PTSP-A U KLINICI ZA PSIHOLOŠKU MEDICINU Mladenko Šumić,dr med., neuropsihijatar i subspecijalist psihoterapije Klinika za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb

Hrvatska poratna psihijatrija je okarakterizirana velikim brojem bolesnika oboljelih od PTSP-a. U ovom radu autor detaljno analizira svoje 18-godišnje iskustvo u liječenju ratnih veterana oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja Autor iznosi osobitosti psihoanalitičke i grupne psihoterapije oboljelih od PTSP-a. Ukazuje na potrebu dugotrajnog ambulantnog intenzivnog psihoterapijskog liječenja s obzirom da se radilo o trajnom invaliditetu visokog stupnja koje je zahtijevalo višegodišnje psihoterapijsko liječenje i praćenje bolesnika, a zbog akutizacije i reakutizacije destruktivnih poriva bilo je potrebito i liječenje u Dnevnoj bolnici u trajanju mjesec dana. Psihijatrijski tretman tih osoba djelom je ovisan o djelovanju čitavog niza upravno administrativnih institucija. O tome kako oni interpretiraju specijalističke nalaze s jedne strane i zakone s druge strane ovisi često početak,trajanje i kraj liječenja tih bolesnika,a često utječu i na nivo egzestencijalne sigurnosti. Egzestencijalna sigurnost može djelovati pozitivno na tijek liječenja,ali kad postoji egzestencijalna ugroženost to predstavlja novi stres ili barem frustraciju. Prema mojim iskustvima individualna psihoanalitička psihoterapija u kombinaciji s permisivnim i suportivnim ozračjem terapijske zajednice Dnevne bolnice je za većinu traumatiziranih bolesnika bila najprimjereniji vid liječenja.

ETIČKI ASPEKTI LIJEČENJA U BOLESNIKA S LIMFOMOM Prof. dr. Ana Planinc-Peraica, dr. med. Zavod za hematologiju, Klinika za unutarnje bolesti, Klinička bolnica Merkur, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Posljednih 40-ak godina porasla je svijest o etičkim pitanjima u medicini, a s većinom su se prvo suočili liječnici koji liječe bolesnike s tumorskim bolestima. Etički problemi u hematologiji ne razlikuju se od onih u drugim područjima medicine. Mlađa životna dob bolesnika, neizlječivost bolesti, neizvjesni ishod liječenja, potencijalna izlječivost novim metodama liječenja, moguće posljedice liječenja poput steriliteta, kasne toksičnosti na kardiovaskularni sustav, sekundarni tumori čine ove bolesti specifičnima s etičkog aspekta. Etički aspekti u medicini koji zadiru u odlučivanje i medicinsku praksu su pristanak informiranog pacijenta, klinička istraživanja u onkologiji, liječenje bolesnika u terminalnoj fazi bolesti, materijalna korist liječnika i sukob interesa koji iz toga proizlozi i genski probir za tumorsku bolest. Pristanak informiranog bolesnika je neophodan za poštivanje principa autonomije osobe. Poštivanje boles- nikovog prava da odlučuje o tijeku svojeg života potvrđujemo kad od bolesnika dobijemo pristanak ili odbijanje za liječenje ili sudjelovanje u kliničkom istraživanju. Da bi pristanak bolesnika bio valjan moraju jasno biti objašnjeni način i svrha predloženog liječenja, mogući rizici i poteškoće koje mogu biti uzrokovani liječenjem, potencijalna korist i drugi prihvatljivi načini liječenja. U kliničkim istraživanjima liječnik može biti u sukobu svoje zadaće da svoje znanje upotrijebi na dobrobit pacijenta i liječnika kao kliničkog istraživača da unaprijedi liječenje ili dobije nova saznanja o ljudskoj biologiji. U ovom drugom slučaju bolesnik bi mogao biti iskorišten kao sredstvo za društveno korisno istraživanje, a etičkim postupcima se to spriječava. U vremenu sofisticirane tehnologije važno je upoznati liječnike s etičkim principima u medicini kako bi se spriječili neetički postupci.

34 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

PERSON-CENTERED MANAGEMENT OF CHRONIC PAIN Vladimir Romanenko1, Igor Romanenko2, Iryna Romanenko3, Yuriy Romanenko4 1Lugansk City Municipal Hospital #11, Ukraine, 2Lugansk State Medical University, Ukraine, 3Lugansk State Regional Clinical Hospital, Ukraine, 4Lugansk City Municipal Hospital #4, Ukraine

Pain is a basic human sensation and a fifth vital sign. When it persists more than 3 months it becomes chronic and dramatically changes its nature. Psychological and social factors take over biological ones, which confirms the existence and complexity of biopsychosocial model of chronic pain. Chronic pain patients develop strong psychological disorders due to long-lasting unrevealed pain sensa- tions. Many patients may have initial psychological personality predispositions that may be increased by emotional stress and efforts to adopt to pain. As soon as pain becomes chronic, psychological factors take over biological ones and play more important role in maintaining of pain behaviors and sufferings. The most important psychological conditions seen in chronic pain patients are depression, anxiety, somatoform disorder, addiction and personality disorder. Clinicians must learn to properly asses and effectively manage each of above mentioned psychological disorders. The approach to management of pain in such patients should be complex and multidisciplinary. Mechanism-oriented pharmacotherapy should be in the core of a treatment surrounded by a variety of alternative approaches that may include psychotherapy, social adaptation, physical rehabilitation, psychological support, creation of new expectations, biofeedback, cognitive-behavioral therapy and others.

HEALING BY PASSION Lana Šarić

The content of this lecture/ workshop is based on my experience of investigative journalist, while I was directing the documentary movie “Incurable optimist”. I interviewed around 50 persons who received the medical treatment of malignant hematological diseases or who had bone marrow transplantation. I will talk about my conclusions, observations and personal impressions made after talking to people who had some passion, hobby or activity that helped them to overcome the negative consequences of disease. Dur- ing numerous interviews, the word “passion” appeared very often as a key word which ex-patients used to identify and describe things that helped them to increase their subjective feeling of well being, the quality of their lives or to find a new reason to live happy and active life, after they were cured but, for example, retired for the same reason. Those passions were often connected to some forms of creative activities, arts, sports, or traveling. Therefore the lecture called “Healing by Passion” will discuss the importance of human passion as a great motif to get cured or as an important aspect of reaching psychological balance after surviving malignant diseases

35 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

THE MARRIAGE OF ART AND SCIENCE: A NEURO-SCIENTIFIC PERSPECTIVE Chief Neuroscientist at Yellowbrick Program, Evanston; Associate Prof. Loyola Medical Center, Department of Psychiatry, Maywood , Illinois, USA

For a longtime, art and science occupied separate and distinct domains in education and everyday life with science dominating the stage. For example, when budgetary cuts are considered, the first programs to suffer are programs devoted to the arts, as if the arts did not contribute to true education or to brain development. With advances in neuroimaging and other objective assessments, the two disciplines are beginning to converge. It is becoming apparent that cognition and creativity are critical to both art and science and share similar neuronal networks in human brain. Because of advances in applied and clinical neuroscience, we are beginning to understand how art contributes to brain development at the levels of emotion, memory and cognition. Music therapy, art therapy, movement therapy, etc. are beginning to show their effects as potential therapies. The principal of shared brain resources may be applied to our understanding of how art drives therapeutic interventions. For example, children, who are trained in music, show enhanced language comprehension and score higher on IQ tests. Visual arts’ training was shown to activate the sensory/ motor cortex and increase visual spatial processing. We should ask whether these therapeutic approaches are appropriate for every patient and whether there should be deficit-specific therapies. Recent proposals suggest that person-centered medicine is most likely to yield the greatest therapeutic effects. This approach relies on carefully assessing a person’s individual strengths and deficits, and then, using their strengths to treat their deficits. I will define strengths and deficits using the Brain-to-Behavioral model to objectively assess and define properly functioning neuronal pathways that may translate into to measurable/observ- able deficits. The goal would be to design brain interventions based on the specific needs of each patient.

AN FMRI STUDY ABOUT THE BRAIN RESPONSE TO VARIOUS REWARD AND FEEDBACK IN ADOLESCENT INTERNET ADDICT. Jung-woo Son, MD, PhD, Jieun Kim, MD, Jonghyun Oh, MD, Yeongrang Kim, MD.PhD., Sang-ick Lee, MD, PhD. Department of neuropsychiatry, College of Medicine, Chungbuk National University, Korea.

Objective: The purpose of this study was to find out the difference of brain response in various reward and feedback between adolescent internet addicts (AIA) and normal adolescent group. Methods: fMRI was performed while AIA boys (N=15) and normal conrtols (N=15) performed tests pertained to Performance Feedback (PF), Social Reward (SR) and Monetart Reward (MR). The brain activation pattern in each condition was investigated, and the extent of brain activation in each of the three conditions was compared at once. Results: 1) Within-group analyses; In normal control group, there were significant brain activation of subcortical area, cortical midline structure, self-related area, social cognition area according to PF, SR, and MR condition. But the brain activation of AIA group were little seen in each condition. 2) Between- group analyses; According to PF and MR condition, the activation of dorsal prefrontal area and occipital area in AIA group were significant higher than in normal control group. According to each three condition, the activation of self-related area and social cognition area were significantly higher than in AIA group. 3) There was significant correlation between the score of Game Addiction and the degree of activation of left DLPFC in AIA group. Conclusions: The brain activations about rewards and feedback in AIA group would be different from those in normal control group. The results of this study could be applied to planning of learning and teaching strategy for AIA in various ways.

36 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

THE INTEGRATION OF NEUROSCIENCE AND THE ARTS IN THE DEVELOPMENT OF CHILDREN WITH SPECIAL NEEDS Patricia Scherer

This presentation will focus on the need to utilize the vast amount of knowledge concerning brain function which has been accrued over the last several years through research in the field of Neuroscience. One of the applications of this knowledge is through the development of appropriate child centered interventions which can be diagnostically applied to children with special needs. The percentage of the population of children with special needs has increased greatly over the past twenty to thirty years. For example, in the population of children with deafness the incidence of children born deaf with an additional problem has increased from 6% to 50% in the last twenty five years. Some of this increase is due to the technical advancements that permit small infants weighing less than two pounds to survive. These babies often have multiple problems. In addition for reasons not yet specified a worldwide outbreak of children born on the autism spectrum has occurred creating many children with multiple problems. These children are in need of child centered interventions which are matched to the disorder they experience and that have the power to reduce the impact of the disorder thereby allowing higher level function to occur. Areas of dysfunction and appropriate interventions that will be discussed in this presentation and throughout today’s program will include cognitive and sensory based problems, language and communication disorders, fine and gross motor dysfunction, social and emotional disorders and executive function.

KLOK-KLUBOVI OVISNIKA O KOCKANJU Zoran Zoričić, Luka Maršić KBC «Sestre milosrdnice»

Po uzoru na klubove liječenih alkoholičara, a u nedostatku iole osmišljenijeg modela tretmana patoloških kockara, unatrag šest godina razvijem je ogledni model tretmana i rehabilitacije patoloških kockara kroz više-obiteljske grupe po modelu grupa samopomoći vođenih stručnih djelatnicima. Rad grupa KLOK-a nadovezuje se na poliklinički ambulantni dijagnostički program, gdje se postavlja dijagnoza, kao i in- dikacija za rad kroz grupu. Planiran je program kroz dvije godine zasnivan na elementima kognitivno- bihevioralnog pristupa, psihoedukaciji i sistemskoj obiteljskoj terapiji. Daljnji iskorak na planu tretmana patološkog kockanja trebao bi biti osnivanje multidisciplinarnih timova u okviru zavoda za mentalno zdravlje i bolesti ovisnosti na županijskoj razini. Ti mi timovi u suradnji s drugim grupama samopomoći mogli biti primjer uspješnog sveobuhvatnog tretmana. Sredstva za tretman već postoje, i treba ih povući iz poreza na promet igara na sreću.

37 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

UMREŽENOST KLAI PRISUTNOST U LOKALNOJ ZAJEDNICI Zoran Zoričić KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Klubovi liječenih alkoholičara već pedesetak godina temelj su rehabilitacije ovisnika o alkoholu. Klubovi su dio sveobuhvatnog modela liječenja koje započinje najčešće institucionalno, a nastavlja se na rok tri do pet godina u lokalnoj sredini gdje pacijent živi. Njeguje se obiteljski pristup uz vođenje od strane stručnog djelatnika (liječnik, psihijatar, socijalno radnik, psiholog, socijalni pedagog…). Svaki pojedinačni klub bavi se isključivo pitanjima vezanim uz probleme pojedinih člana, dok Savez klubova (HSKLA) artiku- lira zahtjeve struke i zajednice klubova na državnom i društvenom planu. Uz kontinuiranu edukaciju stručnjaka te superviziju rada, mreža klubova je ne samo vodeći živući primjer psihijatrije u zajednici, već i model ostalim udrugama pacijenata za rad na području osobne zdravstvene, psihološke, obiteljske i socijalne rehabilitacije.

REHABILITACIJA U ZAJEDNICI ZA OSOBE S PSIHOZOM Slađana Štrkalj Ivezić Klinika za psihijatriju Vrapče

Psihijatrijska rehabilitacija želi maksimalizirati funkcioniranje, poboljšava funkcioniranje u različitim socijalnim ulogama, pruža adekvatnu podršku oslobođenu nepotrebnog paternizma kroz poticanje vještina i autonomije. Oporavak i osnaživanje su principi i ciljevi suvremene rehabilitacije. Oporavak znači razvoj novog značenja i svrhe u životu i prerastanje doživljaja da je bolest učinila katastrofu u životu, kvalitetu života uprkos ograničenjima ako postoje, uključuje ljudska prava , prihvaćanje sebe kao zdrave osobe nasuprot identiteta bolesnika. Osnaživanje mora biti ugrađeno u način kako službe za rehablitaciju funkcioniranju. Kroz postupke rehabilitacije treba raditi na samopoštovanju i na preuzimanju odgovornosti za svoj život preko preuzimanja razumnih rizika. Osnaživanje znači priznavanje nečije snage, vještina i kapaciteta. Osjećaj da osoba može upravljati svojim životom i zastupati svoje interese povećava osjećaj samopouzdanja i samoefikasnosti. Rehabilitacija uključuje koordiniranu primjenu psihosocijalnih postupaka na bazi individualnog plana liječena s ciljem povećavanja vještina za samostalni život i rad. Izvanbolnička služba rehabilitacije uključuje niz usluga poput treninga socijalnih vještina, mobilnog tima, casemanagmenta, asertivnog casemangmenta, programa spriječavanja relapsa bolesti, psihoedukacije, stres managmenta, rada s obitelji i programa osposobljavanja i pomoći kod zapošljavanja. Predavanje uključuje teorijski model rehabilitacije, smjernice za osnivanje centra za rehabilitaciju za liječenje oboljelih od poremećaja s psihozom, vezano za ciljeve, principe, program te načine praćenja napretka. Prikazati će se indikacije za liječenje rehabilitacijom, psihosocijalne metode koje se koriste u rehabilitaciji, individualni plan liječenja, evaluacija liječenja te potreban profesionalni tim.

38 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

THE HEALING POWER OF ART: EVIDENCE FROM NEUROIMAGING Elizabeth M. Zimmerman, M.A. The Chicago School of Professional Psychology, Chicago, IL

Throughout history, humans have used the arts as a way to communicate and to heal. Art allows us to express what everyday words cannot, tapping into what otherwise would not be seen, spoken, touched, heard or tasted. Artistic expression transcends boundaries of language and physical space, allowing individuals to communicate and connect with each other through sensory experience. While we have long recognized the healing power of art, only recently have we had the tools to explore its impact on the brain. Modern advances in neuroimaging now allow us to identify cortical regions and networks involved in sensory processing and enable us to explore changes in the brain that occur as a result of our experience. By utiliz- ing neuroimaging in art therapy, we have begun to observe how art can actually change the brain’s structure and function to provide neuroscientific evidence for art’s healing effects. Imaging has also equipped us with the tools to identify areas of sensory or motor deficit, design individually-based therapeutic intervention to address these deficits, and objectively measure the progress of our interventions. This presentation will broadly summarize critical periods of brain development and neural substrates of visual, auditory, and sensorimotor processing. Discussion will also include evidence of functional and structural changes associated with art therapy with emphasis on music therapy. Implications for assessment and treatment will be reviewed.

IT’S ALL ABOUT CONNECTIONS: DESIGNING INTERVENTIONS USING MUSIC, THEATER AND ART FOR CHILDREN WHO ARE DEAF OR HARD OF HEARING Tracy Meehan , Kathy Herman

All children deserve to experience music and the arts. Children with hearing loss have traditionally missed out on learning opportunities using music, rhythm, and expression through the arts. With more children meeting candidacy requirements for cochlear implants at young ages, music instruction and development of specific interventions has been on the rise. Combining available neuroscience information with education and child development is our goal. With the knowledge of new research connecting enhanced brain function with music training, professionals in the field must have the ability to execute effective interventions, and be able to explain the why and how of their effectiveness. Science offers new diagnostic tools to evaluate the effectiveness of interventions used in instruction. Input designed for young children must be scaffolded and repeated for optimal learning. This presentation will describe and show interventions involving music and rhythm used with young children receiving early intervention. Kathy Herman, The Neuroscientist has had a major impact on the practitioner who works with children with special needs. Through awareness of the knowledge which is now available concerning brain function, the practitioner has come to understand the importance of the millions of connections in the brain and their impact on the child when they are not functioning properly. This presentation will focus on school age students and how a practitioner reviews the function of a child, notes the problem areas and designs an intervention which will help the child with a learning, behavioral, motor, or social problem they may experience. The focus of the interventions to be discussed will be the integrative aspect of incorporating the interventions into a musical theater program. The workshop in the afternoon will demonstrate the approach with a group of five high school students who are deaf or hard of hearing. Pilot projects in the schools in Illinois have indicated that major changes can occur in a child when the appropriate intervention is delivered effectively and consistently over a period of time.

39 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

EARLY INTERVENTION AND REHABILITATION FOR YOUNG ADULTS WITH SEVERE MENTAL ILLNESS A.L. Sutterland, M. Cvitan

Aim: Introducing (Functional) Assertive Community Treatment as a strategy of de-hospitalisation and recovery of young adults (16-30 yrs) with severe mental illness. Introduction: Adolescence is the crucial period wherein individuals make the transition to a independent adult with the start of a career, intimate relationships and a family. Adolescents and young adults are especially prone to development of psychiatric illness, which can have deleterious effects on functioning on the long term. Outpatient treatment focussed on this particular group is important and beneficial to individuals as well as society. By presenting a literature overview and experience from Early intervention services in Amsterdam, in the Netherlands we will explain the relevance of this special treatment programs and their impact on functional recovery. Next to rehabilitation and community services, the economical benefits, as presented in the British “schizophrenia rapport” will be addressed. Applicability of these mental health services for Croatia will be discussed

UMJETNOST I PSIHOTERAPIJA Vlasta Štalekar1, Nikolina Jovanović1,2 1 Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb 2 Sveučilište u Zagrebu, Medicinski Fakultet

Primjena umjetnosti u psihoterapiji polazi od iskustvene spoznaje da umjetnost djeluje na čovjeka: od tjelesne reakcije, ushita ili smirenja, traganja za smislom i kontemplacije, sve do spoznaje. Umjetnost je jedinstvena po tome što na recipijenta djeluje na vrlo suptilne načine, i mimo njegove volje, što u terapijskom procesu pomaže u prevladavanju otpora ili omogućuje katarzu. Preklapanja dviju djelatnosti nalaz- imo i u korištenju simboličkog jezika kojim se izražavaju procesi ispod razine vidljivog. Interpretacija umjetničkog djela može posredno približiti i značaj i mjesto interpretacije u psihoterapiji. U okviru intenzivnog terapijskog programa Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb integriramo terapijske postupke u jedinstven dnevnobolnički koncept. Okosnica programa je svakodnevna grupna psihodinamska analitički orijentirana psihoterapija (do 20 članova). Važan segment našeg rada s bolesnicima su kreativne aktivnosti i radionice (likovne radionice, glazbene, filmoterapija) i posjete izložbama pod vodstvom kustosa. Nakon izložbe i odgledanog filma, kroz interakciju s djelom, dijeleći doživljaj s grupom, sugerira se susret sa sobom. Razgovor o doživljaju umjetničkog djela – slike, skulpture, filma ili vlastitog crteža - nenametljivo može prijeći u razgovor o osobnim iskustvima, a intenzitet emocionalne uključenosti ostaje vrijedan materijal na kojem se i danima kasnije može raditi – kada osoba postane spremana za tu razmjenu. Terapeuti usmjeravaju ka tomu. U ovom radu prikazujemo vlastito iskustvo implementiranja umjetnosti u psihoterapijski rad – prikazat ćemo: kliničke vinjete s prikazom seanse i eseje pisane povodom doživljaja umjetničkog djela. Kao rezultat rada pacijenata u likovnoj radionici prikazujemo filmski dvd-materijal (od strane terapeuta rekadrirani i pripremljeni radovi) koji ujedno ilustrira i način na koji povezujemo umjetnost i psihoterapiju.

40 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

ZLOSTAVLJANJE DJECE KAO ZAJEDNIČKI RIZIČNI ČIMBENIK RAZLIČITIH POREMEĆAJA Dijana Jerković, Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske Toni Maglica, Dječji dom Maestral Mirta Vranko, Klinika za psihijatriju Vrapče

Svi autori doktorandi su doktorskog studija Prevencijske znanosti, Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu Ovaj rad proizlazi iz područja razvojne psihopatologije, posebice iz njenih koncepata multifinalnosti i kaskadnog tumačenja razvoja psihopatologije pojedinca. U radu su navedeni koncepti upotrijebljeni kako bi pojasnili utjecaj zlostavljanja djece na razvoj depresije i zlouporabu sredstava ovisnosti u odrasloj dobi. Definicija Svjetske zdravstvene organizacije (http://www.who.int/topics/child_abuse/en/) pod terminom zlostavljanja djece obuhvaća sve oblike fizičkog i emocionalnog zlostavljanja, seksualnog zlostavljanja, zanemarivanja i eksploatacije koja rezultira stvarnim ili potencijalnim štetama djetetovom zdravlju, razvoju i dostojanstvu. U ovoj širokoj definiciji uključeno je pet podvrsta - fizičko zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, zanemarivanje i nemarno postupanje, emocionalno zlostavljanje, te iskorištavanje. Različita istraživanja (Costello et al, 2010; Rogosch, Oshri, Cicchetti, 2010; Nanni, Uher, Danese, 2012) identifici- rala su upravo zlostavljanje i zanemarivanje djece kao zajednički rizični čimbenik za razvoj niza negativnih ishoda pa tako i za depresiju i zlouporabu sredstava ovisnosti. Uvažavajući navedeno, nameće se zaključak kako bi se isplatilo uložiti interes u sveobuhvatne preventivne programe koji ciljaju na zajedničke rizične čimbenike (u ovom slučaju zlostavljanje djece), u različitim okruženjima (obitelj, škola i lokalna zajednica) i na više ciljanih vulnerabilnih skupina (zlostavljana djeca, roditelji sa psihičkim smetnjama). Ključne riječi: multifinalnost, zlostavljanje djece, depresija, zloporaba sredstava ovisnosti, prevencija

“KRAJ”- VIĐENJE OPORAVKA KROZ ART TERAPIJU Vitomir Višić Odjel psihogerijatrije, Psihijatrijska Bolnica Ugljan

U ovom radu prikazano je nesvjesno viđenje vlastitog oporavka pacijentice kroz art-terapijski pristup. Riječ je o je rastavljenoj majci osmogodišnjeg djeteta, staroj 36 godina, izrazito lošeg socio-kompenzator- nog miljea. Školovani je art-terapeut. Lijeći se poradi smetnji iz kruga shizafektivne psihoze. Pacijentici se pristupi sa farmakološkog aspekta, uključenjem u intenzivni individualni i grupni tretman i radno okupacione zahvate. Upravo u sklopu radno okupacione terapije slika niz božićnih čestitki. Upravo one su bile potrebiti dio slagalice koji otkriva dubinu psihopatologije i aktualno stanje oporavka. U njima se pronalazi put do pacijentice, svojevrsna “vrata” koja omogućavaju proradu bolesti i njeno prihvaćanje. Zapravo art-terapija je u ovom slučaju bila svojevrsni zamašnjak u rehabilitacijskom procesu i samom oporavku. Ključne riječi: art terapija, shizoafektivna psihoza

41 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

PSIHIJATRIJSKI I DRUŠTVENI RAZVOJ POGLEDA NA HOMOSEKSUALNOST Prim. Dr. sci. Ljubomir Radovančević, neuropsihijatar i psihoterapeut, Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, Zagreb Vesna Lecher Švarc , psihijatar, Specijalistička psihijatrijska ordinacija, Zaprešić.

S obzirom na još uvijek posvemašnju aktualnost teme autori razmatraju kako se mijenjalo povijesno i medicinsko motrište na homoseksualnu orijentaciju. U kratkom Uvodu ovog se revijalnog rada pod- vrgavaju deskripciji gledanja na homoseksualnost od najranijih pisanih dokumentiranih i antropoloških zapažanja i proučavanja kroz kulturološko-civilizacijski razvoj čovječanstva. U središtu su suvremena psihoanalitička promišljanja i konstatacije kao paradigmi pristupa, a i druga psihijatrijska motrišta do analize DSM I - DSM IV. Daje se pregled pokreta sufražetsko-militantno feminističkih-lezbijskih aktivnosti za emancipaciju i jednakopravnost žena, do općenite borbe za ljudska prava homoseksualne zajednice, ujedinjene kroz LGTB i gender ideologiju. Akcenat u radu je dan na psihijatrijskim konotacijama koje su u fokusu znanstvenih izučavanja najnovijeg razvoja gender ideologije i filozofije. Homoseksualnost se smatra per definitionem spolnim klišeom voljne ili isključive erotske atraktivnosti ili aktivnosti među istospolnim licima, i to neovisno od raspoloživosti heteroseksualnih partnera. Riječ voljni ovdje pokazuje da se radi o svjesnom izboru jednako psihofizički pristupačnih i spolno uzbuđujućih izbora. Orijentacija je svjesno pre/poznata, ali pravac spolne usmjerenosti, homo- ili hetero-seksualne, nešto je što induvidua, muška ili ženska otkriva u samome sebi, budući da ne izvršava genuinu opciju vlatitog erotskog usmjeren- ja. Jednom rječju homoseksualnost je postojanje seksualne težnje, prvlačnosti i kontakata prema i između pojedinaca istog spola i ostvarivanje seksualnih odnosa među njima i s njima.

REHABILITACIJA FORENZIČKIH PACIJENATA U PB UGLJAN Darko Labura,dr.med. Voditelj forenzičkog odjela PB Ugljan

Forenzički odjel PB Ugljan može primiti 37 forenzičkih/ muških / pacijenata prema ugovoru sa Ministar- stvom zdravlja. Rehabilitacija se provodi u okviru postupaka socioterapije PB Ugljan,a oni su raznoliki : radno-okupaciona terapija, muzikoterapija, art terapija. Ciljevi rehabilitacije jesu : funkcioniranje pacijenata u okruženju ,osnaživanje njihovih sposobnosti socijalne prilagodbe,resocijalizacija i reintegracija u zajednici. U okviru radne terapije / koju pohađaju tijekom jutra od 8-10 sati,od ponedjeljka do petka /, a koju pohađa pet pacijenata,razdvajaju se dvije grupacije poslova: u radionici te u području obrađenih zem- ljanih površina. U radionici se izrađuju tupferi koji se koriste kao potrošni materijal,te prigodne čestitke i razni promotivni predmeti za bolnicu. Ista grupa, pored rada u radionici,radi u vrtu u krugu bolnice, gdje se uzgaja povrće koje se koristi kao hrana za sve pacijente. Također,rade i u masliniku,koji je zasađen prije 5godina. Druga grupa/ pet pacijenata/ putem radno-okupacionog rehabilitacijskog postupka,sudjeluje u uređenju zelenih površina botaničkog parka bolnice / čišćenje i održavanje zajedno sa djelatnikom koji je zadužen za održavanje /. Treća grupa rehabilitacijski postupak provodi na samom forenzičkom odjelu / ispomoć u uređenju odjela i kod svakodnevnih poslova /. Pojedinačno, forenzički pacijenti provode rehabilitacijski postupak putem muzikoterapije i art terapije i sportske sekcije. Forenzički pacijenti,osim što su stigmatizirani bolešću,stigmatizirani su i sudskim / kaznenim/ postupcima,a nerijetko je kazneno djelo koje su počinili u neubrojivom stanju ograničavajući faktor prilikom vraćanja u zajednicu / od strane obitelji, radne sredine, okruženja /. Rehabilitacija putem jednostavnijih poslova u radno-okupacionoj terapiji,vraća samopouzdanje forenzičkih pacijenata i dovodi do njihovog kraćeg boravka i lakše prilagodbe u zajednici.

42 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

BIO-PSIHO-SOCIJALNI MODEL LIJEČENJA I REHABILITACIJE DUŠEVNIH BOLESNIKA NA ODJELU FORENZIČNE PSIHIJATRIJE ZATVORSKE BOLNICE ZAGREB Sušić E, Gruber E.N, Guberina Korotaj B Odjel forenzične psihijatrije, Zatvorska bolnica Zagreb

1. dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzične psihijatrije i subspec. alkoholizma i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzične psihijatrije 2. dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar 3. dr. med. spec. psihijatar, odjelni psihijatar

Na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice hospitalizirane su osobe kojima je uz zatvorsku kaznu izrečena i sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja po članu 68. KZ-A, a nekima i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti po čl. 69. Kaznenog zakona, budući su kazneno djelo počinili u stanju bitno smanjene ubrojivosti te postoji opasnost da bi radi svojih duševnih smetnji zbog kojih je nas- tupila bitno smanjena ubrojivost mogli u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Svaki bolesnik na Odjelu forenzične psihijatrije Zatvorske bolnice Zagreb uključen je u strukturirani program liječenja u sklopu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, koji je u ovom slučaju specifičan i modificiran na način da je okosnica programa psihijatrijsko liječenje kojim se nastoji reducirati psihopatologija koja je dovela do počinjenja kaznenog djela. Na Odjelu je zaposlen multidisciplinarni tim stručnjaka različitih profila koji međusobno surađuju i svaki u svom segmentu participiraju u realizaciji provođenja sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja i pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora. Stručni tim se sastoji od liječnika psihijatara, srednjeg medicinskog kadra, službenika Odjela tretmana (defektolog, socijalni radnik, socijalni pedagog, radni terapeut), te službenika Odjela osiguranja, a po potrebi i ostalih stručnih suradnika u bolnici. Strukturirani program psihijatrijskog liječenja obuhvaća primjenu farmakoterapije po najnovijim algoritmima liječenja psihijatrijskih bolesti i poremećaja, individualne i grupne psihoterapijske postupke, uključivanje u socio – terapijsku zajednicu, radno – okupacijske, sportske i obrazovne aktivnosti, te posebne programe tretmana ovisnika o alkoholu (KLA) i ovisnika o drogama (KLO), PTSP, ali i druge postupke propisane pojedinačnim programom izvršavanja kazne zatvora (procjenu rizika, korištenje izvankaznioničnih pogod- nosti, premještaj u blaže uvjete izdržavanja zatvorske kazne, uvjetni otpust, priprema za izlazak na slobodu i dr.). Važno je naglasiti da je program psihijatrijskog liječenja vezan uz sigurnosnu mjeru po čl. 68. KZ-a kada je izrečena uz kaznu zatvora, visoko specifičan, jer objedinjuje suvremene smjernice liječenja i tretmana sukladno pravilima Forenzičke psihijatrije, sa postupcima i aktivnostima propisanim Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i Zakonom o izvršavanju kazne zatvora.

43 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

SPECIFIČNOSTI INDIVIDUALNE I GRUPNE PSIHOTERAPIJE BOLESNIKA HOSPITALIZIRANIH NA ODJELU FORENZIČKE PSIHIJATRIJE ZATVORSKE BOLNICE ZAGREB Gruber E.N (1), Rendulić K(2), Sušić E (3) Zatvorska bolnica Zagreb, Odjel forenzične psihijatrije

4. dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar 5. prof. defektolog logoped, voditeljica Odjela tretmana Zatvorske bolnice 6. dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzične psihijatrije i subspec. alkoholizma i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzične psihijatrije

Autori prikazuju specifičnosti individualnog i grupnog psihoterapijskog rada sa bolesnicima kojima je uz kaznu zatvora izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja po čl. 68. KZ-a, i koji su sukladno Zakonu o izvršenju kazni zatvora hospitalizirani na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice. Individualnu psihoterapiju uz ostale metode liječenja provode liječnici psihijatri tijekom individualnog rada sa bolesnikom, a grupnu psihoterapiju liječnici psihijatri i dodatno educirani službenici Odjela tretmana. Provođenje psihoterapije u sklopu psihijatrijskog liječenja u zatvorskim uvjetima predstavlja izazov u radu psihoterapeuta. Naime, različiti su stavovi o tome da li terapeut koji provodi psihoterapiju treba biti aktivan ili pasivan, odnosno, do koje mjere treba posredovati u procesima, poticati ih, usmjeravati, ubrzavati, usporavati, te do koje mjere i kako bi trebalo obavljati psihoterapiju a da bi to adekvatno zado- voljilo potrebe zatvorenika koji boluju od psihičkih poremećaja. Postavlja se pitanje, koji je realan broj terapeuta i intervencija te oblik intervencija koje zdravstveni sustav za zaštitu mentalnog zdravlja može pružiti osobama sa duševnim smetnjama, počiniteljima kaznenog djela? Treba li se psihoterapija duševnih bolesnika u zatvorima provoditi dobrovoljno, odnosno, smije li se provoditi prisilno, a u sklopu izrečene određene sigurnosne mjere? Na koji način je najbolje organizirati grupe bolesnika za grupnu psihoterapiju, prema dijagnozama, odnosno vrstama psihičkih poremećaja, prema vrstama počinjenih kaznenih djela, dobi, spolu, dužini kazne, prema sposobnostima i naobrazbi terapeuta itd? Slično kao i u općoj populaciji, količina i frekvencija psihijatrijskih intervencija ovisi o definiranim terapijskim ciljevima odnosno individualnom slučaju. Svakako da bi adekvatna terapija velikog broja poremećaja ličnosti, koja je najzastupljenija dijagnoza među zatvorskom populacijom, zahtijevala velike terapeutske napore i broj terapeuta koji je puno veći od postojećih kapaciteta. U ovom slučaju, male psihoterapijske grupe bolesnika hospitaliziranih na Forenzičkom odjelu Zatvorske bolnice formirane su prema verificiranim dijagnozama, odnosno specifičnim dijagnostičkim kategorijama u koje je svrstan svaki bolesnik. Održavaju se jednom tjedno u trajanju od 60 minuta. - Grupa I – psihoterapija osoba oboljelih od PTSP poremećaja i trajnih promjena ličnosti nakon katastrofičnih događaja – vodi liječnik psihijatar - Grupa II – psihoterapija osoba oboljelih od shizofrenije, drugih psihotičnih poremećaja i graničnog poremećaja ličnosti – vodi liječnik psihijatar - Grupa III – psihoterapija osoba oboljelih od poremećaja ličnosti i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti u komorbiditetu sa drugim psihičkim poremećajima – vodi stručna osoba Odjela tretmana - Grupa IV – psihoterapija osoba sa mentalnom insuficijencijom i organskim poremećajima – vodi stručna osoba Odjela tretmana

44 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

ISPITIVANJE STAVOVA ZATVORENIKA OVISNIKA U ODNOSU NA DRUGE DUŠEVNO OBOLJELE ZATVORENIKE I ZATVORENIKE KOJI NISU DUŠEVNO OBOLJELI TE ISPITIVANJE STAVOVA ZAPOSLENIKA ZATVORSKOG SUSTAVA PREMA NJIMA Sušić E.(1), Gruber E.N. (2), Aščić A.(3), Musović M.(4), Kovačić I. (5)

1. dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzičke psihijatrije i subspec. alkoholizma i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzičke psihijatrije 2. dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar 3. Voditelj službe osiguranja, Zatvor Zagreb 4. dr. med. 5. dr. med. Zatvorska bolnica Zagreb, Zatvor Zagreb

Stavovi počinitelja kaznenih dijela prema njima samima i stavovi prema njima od strane okoline su izuzetno važno područje istraživanja jer da bi se osoba (počinitelj kaznenog dijela) uspješno rehabilitirala te se time ostvarila svrha kaznenih sankcija nije dovoljno raditi na promjeni ponašanja i stavova te osobe već i javnosti, tj. njegove okoline. Ako zajednica, okolina, ne prihvaća počinitelje kaznenih dijela, povratak tih osoba u zajednicu će biti otežan, ako ne i onemogućen, a time rehabilitacija nepotpuna. Također, stavovi neke osobe same prema sebi, razina njenog samopouzdanja i njen doživljaj prihvaćanja odnosno odbijanja od strane društva utječu na njeno radno, socijalno i obiteljsko funkcioniranje. Prema našim saznanjima nedovoljno je istraživanja koja se bave ovom tematikom a tek utvrđivanjem problema možemo poduzeti uspješne terapijske postupke u svrhu njegova rješavanja. Prikazani su preliminarni rezultati istraživanja.

45 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

MODIFICIRANA TERAPIJSKA ZAJEDNICA ZATVORENIKA KOJI UZ KAZNU ZATVORA IMAJU I MJERU OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA IZ ČL. 75 KAZNENOG ZAKONA KAO OBLIK PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA Gruber E.N (1), Sušić E(2), Rendulić K(3), Marković B(4) Zatvorska bolnica Zagreb, Odjel forenzičke psihijatrije

1. dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar 2. dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzičke psihijatrije i subspec. alkoholizma i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzičke psihijatrije 3. prof. defektolog logoped, voditeljica Odjela tretmana Zatvorske bolnice 4. med. sestra Odjela forenzičke psihijatrije

Autori prikazuju liječenje po modelu terapijske zajednice na Odjelu forenzičke psihijatrije u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu koje se provodi za zatvorenike koji uz izdržavanje zatvorske kazne imaju izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja po članu 68. Kaznenog zakona (čl. 75 starog Kaznenog zakona), a sukladno čl. 49. st. 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Mnogi bolesnici imaju izrečenu i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti temeljem čl. 69. novog Kaznenog zakona (čl.76 starog Kaznenog zakona) budući su kazneno djelo počinili pod odlučujućim djelovanjem alkohola ili opojnih droga. Struktura terapijske zajednice slična je ostalim terapijskim zajednicama na psihijatrijskim odjelima općih i specijalnih bolnica u Hrvatskoj, uz modifikacije vezano za specifičnu strukturu bolesnika i penalne uvjete. Sastanci terapijske zajednice se održavaju jednom tjedno u trajanju od 45-90 minuta. Osim u Zatvorskoj bolnici, terapijske skupine odnosno manje grupe bolesnika specifične prema njihovom poremećaju održavaju se pod vodstvom stručnjaka a u sklopu programa tretmana i u kaznionicama u Lepoglavi, Glini, Požegi i Valturi. Prema zadnjem Izvješću o radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda u 2011. godini Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa u u terapijske skupine je tijekom godine bilo uključeno 218 zatvorenika s izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja.

46 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

ULOGA PSIHIJATRA U TIMU PALIJATIVNE SKRBI Robert Marinić

Prema “Bijeloj knjizi o standardima i normativima za palijativnu i hospicijsku skrb” koju je izdalo Europ- sko udruženje za palijativnu skrb jedna od ključnih vrijednosti i načela palijativne skrbi jest multiprofe- sionalnost i interdisciplinarni pristup. To uključuje stručnjake zdravstvenog, ali i nezdravstvenog profila, a sastav svakog pojedinog tima varirat će ovisno o svakoj pojedinoj situaciji (vrsta pacijenta, opseg potreba, lokalno područje). Mentalni poremećaji i psihološki distres spadaju u najčešće komplikacije terminalne bolesti. Uloga psihijatra u užem smislu je liječenje psihijatrijskih poremećaja. Osim toga psihijatar u palijativnom timu treba biti podrška obitelji oboljelog, edukator drugih medicinskih profesionalaca u prepoznavanju i uspješnom liječenju mentalnih poremećaja, istraživač na polju palijativne medicine, osnivač i voditelj raznih formalnih ili neformalnih grupa, individualnih savjetovanja ili drugih oblika team bulding aktivnosti za druge članove tima, savjetodavac u stvaranju i/ili razvoj u programa i rada u palijativnoj medicini. Poteškoće koje se javljaju u svakodnevnom radu uključuju postavljanje psihijatrijske dijagnoze kod palijativnog pacijenta, nejasnoće oko kliničke značajnosti nekih pojava, negativan stav prema dijagnosticiran- ju i liječenju psihičkih poremećaja kod palijativnih pacijenata (ali i uopće pacijenata starije životne dobi), kontratransferni problemi, strukturni i logistički problemi, financije. Depresija i anksioznost najčešći su psihijatrijski poremećaji kod palijativnih pacijenata. Ključne riječi: palijativni tim, psihijatrijski poremećaji, uloga psihijatra

47 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

BITI OSOBA U PALIJATIVNOM TIMU HOW TO BE A PERSON IN PALLIATIVE CARE TEAM Julijana Franinović Marković

Temeljni oblik rada palijativne skrbi jeste timski rad profesionalaca koji interaktivno stvaraju drugačiji oblik skrbi. U zdravstvenom (i drugim) sustavu hijerarhijsko je djelovanje uobičajeno te je uspostava timskog rada inovativan i dugotrajan proces. Naša iskustva pokazuju da se timski rad provodi na dvije razine: profesionalnog palijativnog tima i tima u kući bolesnika. Profesionalni palijativni tim. Mobilni palijativni tim Istarskih domova zdravlja formiran je 2011. godine. Tim sačinjavaju liječnici onkolog, neurolog, kirurg, psihijatar, ravnatelj IDZ, te farmaceut, psiholog i medicinska sestra. Tim ima višestruku funkciju: rad s bolesnicima, osmišljavanje edukacije i organizacije stručnog rada palijativne skrbi. Tim u kući bolesnika. Rad u timu ima cilj stvaranje novog odnosa i suradnje s bolesnikom, obitelji i ko- legama koji postaju dio tima. Član profesionalnog tima stvara tim u kući bolesnika. Taj tim sačinjavaju bolesnik, član obitelji koji je najviše angažiran, liječnik, medicinska sestra te pridruženi članovi koji sudjeluju u skrbi (farmaceut, volonter, zdravstvena njega u kući itd) . Poštivanje osobnosti svakog člana tima je uvjet funkcioniranja tima. Preduvjet timskog rada jest osobna izgrađenost, profesionalna kompetencija i etičke principe inkorporirane u život i rad. Uloga svakog člana tima treba biti definirana. Osobno iskustvo. Moja uloga u palijativnom timu je višestruka: klinička organizacija palijativne skrbi, rad s bolesnicima te uključivanje suradnih struktura (socijalne, crkvene, volontera) u palijativnu skrb. Rad u timu je sasvim novo iskustvo koje mi omogućava novi oblik stvaranja. Uobičajeno prenosimo naučeno u slične uvijete ali prijenos naučenog u sasvim nove okolnosti daje doživljaj umjetničkog stvaranja. Zadivljuju različite sposobnosti u svakom članu tima koje se zajednički kreću u istom smjeru. Iako nije znanstvena definicija već osobni doživljaj smatram da smo tim dobrih ljudi, izgrađene osobnosti i s profesionalnim iskustvima koja se međusobno nadopunjuju. Liderska se uloga mijenja zavisno o problemu kojeg rješavamo. Naš tim sačinjava poznavatelj sustava primarne zdravstvene zaštite koji ima hrabrost mijenjanja sustava, onkolog koji ulazi u obitelj s optimizmom, kirurg koji bez mnogo riječi rješava rizične situacije, psihijatar koji lako izvlači na površinu naše prikrivene strahove, farmaceutkinja koja u svakoj teškoći vidi dobru stranu, psihologija volonterka koja čini problem jednostavnim, sestra (novi član) koja sa žudnjom upija nova saznanja i koordinira rad ostalih članova. Biti dio takvog tima ne znači uvijek biti uspješan već da i uspone i padove možemo zajednički dijeliti i rješavati, poštujući osobnost suradnika i svoju. Biti u stvaralačkom timu je nezamjenljivo iskustvo ali i dugotrajan proces koji daje novu vrijednost i na profesionalnoj razini (promjena pristupa od bolesti prema bolesniku), dodatno me izgrađuje kao osobu (anticipacija vlastite smrtnosti kroz druge daje odgovornost prema preostalom vremenu moga života), daje novo zajedništvo prožeto poštivanjem drugog.

48 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

NOVE DIMENZIJE U PRISTUPU PSIHIJATRIJSKOM BOLESNIKU - PALIJATIVNA SKRB Adis Keranović, Marina Kovač, Nikolina Antonia Domokuš

Mreža palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj predstavlja neriješen problem u zdravstvu a poseban problem predstavljaju pacijenti sa psihijatrijskim poremećajima koji imaju potrebu za palijativnom skrbi. Najčešće su to razni oblici dementnih stanja i psihoorganskih sindroma uz depresiju, anksioznost, mentalni poremećaj i psihološki distres. Drugu skupinu čine somatske bolesti koje zbog svog tijeka dovode do psihijatrijskih poremećaja. NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači prepoznala je potrebu organizacije specifične palijativne skrbi s obzirom da se veliki broj palijativnih pacijenata svakodnevno liječi na odjelima gerontopsihijatrije, odjelima za somatsko liječenje psihijatrijskih bolesnika te na forenzičnim odjelima. Nakon provedenog anketiranja djelatnika bolnice i formiranja projektnog tima izrađen je plan implementacije palijativne skrbi u NPB „Dr. Ivan Barbot“. Za implementaciju palijativne skrbi potrebno je djelovati na više razina istovremeno. Prema lokalnoj vlasti nužno je planirati i izraditi detaljnu analizu, pronaći kritične točke, pratiti plan strateškog razvoja, zakone i pravilnike te utvrditi modele plaćanja. U procesu razvoja potrebno je izraditi prijedloge povezivanja i razmjene informacija unutar palijativnog tima i lokalne zajednice, definirati zadatke i nositelje te provoditi kontinuiranu edukaciju usmjerenu korisnicima i dionicima. Osim liječenja psihijatrijskog bolesnika uvođenje palijativne skrbi u psihijatrijsku ustanovu podrazumijeva pružanje podrške obitelji te prepoznavanje raznih oblika emocionalnog distresa i poremećaja prilagodbe. Zaključak: Kako je prije navedeno, skrb o palijativnim bolesnicima u psihijatrijskim ustanovama možemo odvojiti u dvije grupe, a nakon provedene analize rezultati su važni zaključci potrebni za izradu mreže palijativne skrbi.

49 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

AKTUALNO STANJE PALIJATIVNE SKRBI DUŠEVNIH BOLESNIKA U PSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI UGLJAN-POSEBNOSTI OTOČKE BOLNICE Vitomir Višić*, Adela Matanov** *Odjel za psihogerijatriju, **Odjel za demencije i deterioracije, Psihijatrijska Bolnica Ugljan

Palijativna medicina i skrb su u našoj zemlji novi koncepti o kojima se u zadnje vrijeme sve više govori i za čim postoji sve izrazitija društvena potreba. U tom kontekstu, palijativno zbrinjavanje duševnih bolesnika ima svoje razlike i specifičnosti. Ukoliko palijativno zbrinjavanje duševnih bolesnika stavimo u kontekst otočkog življenja i rada, ove razlike postaju još izraženije. Danas, početkom 21. stoljeća susrećemo se s nerazumljivom logikom, te strukovnim i moralnim tenzijama u području zbrinjavanja duševnih bolesnika. Percepcija javnosti se mijenja presporo, kako u kontekstu napuštanja stavova spram duševnih bolesnika, tako i usvajanja znanja i stavova o potrebi palijativnog zbrinjavanja bolesnika. Ne nalazi se dovoljno vremena za diskusije ove tematike. Umjesto pomaka od pojma bolesti prema holističkom pojmu osobe, vraćamo se unatrag. Ovo predavanje ima za cilj pokazati aktualno stanje u skrbi palijativnih duševnih bolesnika u P.B.Ugljan. Također ima cilj ukazati na potrebu uspostave palijativne skrbi u općoj otočkoj populaciji. Potrebe i osobitosti otočke ustanove iskazuju mane ali i neke komparativne prednosti. Ključne riječi: palijativna medicina, Psihijatrijska Bolnica Ugljan.

PALIJATIVNA SKRB U NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI „DR. IVAN BARBOT“ - GDJE SMO I KUDA IDEMO? Nikolina Domokuš, Marina Kovač, Adis Keranović

Palijativna skrb predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava i dodiruje neke od najvažnijih pitanja s kojima se susrećemo u skrbi o pacijentu, zdravstvenoj zaštiti te u životu općenito. Palijativna medicina uz preventivnu i kurativnu postaje integrativni dio zdravstvenog pa time i bolničkih sustava. Neuropsihijatrijska bolnica „ Dr. Ivan Barbot“ započela je proces implantacije palijativne skrbi u svoj bolnički sustav. Prije uvođenja palijativnog pristupa anketom smo istražili znanja i stavove o palijativnoj skrbi općenito te specifičnostima važnim za njezin razvoj. Istraživanje je provedeno pomoću „Ankete o stavovima i znanjima prema palijativnoj medicini i palijativnoj skrbi“ među svim zaposlenicima bolnice. Nije postavljen faktor isključenja među zanimanjima te su stoga anketirani liječnici, medicinske sestre, psiholozi ali i kuhari, frizeri, informatičari itd. Anketa se sastojala od 22 pitanja sa ponuđenim odgovorima uz mogućnost dopisivanja vlastitih razmišljanja i prijedloga. Rezultati pokazuju da zaposlenici bolnice „Dr. Ivan Barbot“ podupiru uvođenje palijativne skrbi kao bolničke djelatnosti. Manji dio se želi educirati o temama vezanim za palijativu skrb dok svega 37,4% želi osobno sudjelovati u njezinom razvoju unutar bolnice. Palijativna skrb prije početka implantacije prepoz- nata je kao potreba te većina zaposlenika zauzima pozitivan stav, posebno oni koji su od ranije upoznati sa skrbi za umirućeg bolesnika. Određene teme i znanja koja smo prepoznali kao deficitarna biti će orijentacija u edukaciji koja slijedi te postati nit vodilja za daljnja istraživanja.

50 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

PALIJATIVNA MEDICINA KROZ FILM Senka Repovečki¹, Marija Živković² Klinika za psihijatriju Vrapče¹, KBC Zagreb Rebro²

Umjetnost kao izraz veličine ljudske mašte i kreacije je nešto posebno. Važna je sposobnost pojedinca da se uzdigne iznad prostora i vremena u kojem se nalazi, te gleda stvari očima duše i prema tome ih oblikuje. Film, kao i drugi oblici umjetnosti namijenjeni su publici. Ako taj osjećaj kod čovjeka izostane, umjetnost gubi formu postaje bezlična i nijema. Film je poput prozora kroz koji promatramo sve uspone i padove života. Gledajući neki film, kao da gledamo stvarnost, nešto što nam je poznato, a opet istodobno i drugačije. U ovom slučaju film se navodi kao vrlo vrijedan instrument za prekoračavanje granica iskustva čovjeka kao što su bol, bolest i smrt. Kraj života, predmet je opisivanja mnogih filmova, koji široko i duboko proučavaju različite terminalne bolesti te njihove individualne i kolektivne utjecaje. U nastavku nabrojeni su neki od filmova koji istražuju utjecaj kronične, progresivne bolesti osobe koja boluje od nje. Ujedno, informiraju o reakcijama koje utječu na njih, kao i reakcije obitelji i društva u cjelini. Ikiru (1952), Harold and Maude (1971), Whose Life Is It Anyway? ( 1981), Love Unto Death (1984), The Doctor (1991), Dying Young (1991), Patch Adams (1998), Tuesdays with Morrie ( 1999), Autumn in New York (2000), Wit (2001), Iris (2001), Planta4a (2003), The Notebook (2004), The Fountain (2006), Two Weeks (2006), My Sister’s Keeper (2009), Intouchables (2011), The Sessions (2012), Amour (2012). Ključne riječi: palijativna medicina, film

51 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

TRANSFORMACIJA PALIJATIVNE SKRBI- ISKUSTVO KROZ UMJETNOST Vedrana Iveta, dipl.med.techn, OB Dubrovnik Ivana Marija Vidović, pijanistica i pjesnikinja Antonija Živković, med. sestra, OB Dubrovnik

Pri samom pristupu palijativnom bolesniku, doživljavajući ga kao individualca, ulažemo mnogo truda posvećujući pažnju potrebama, koji se tiču totalne boli (fizičkim, psihološkim, socijalnim i duhovnim). Samoj totalnoj boli koja je u središtu , neće pomoći samo ublažavanje simptoma i rješavanje neugodnih situacija, koje utječu na kvalitetu života. Antidot samoj patnji, kao precizno, ciljano i efikasno riješenje, injekcija koja je prijeko potrebna , bez koje se ne može kvalitetno živjeti, podrazumijevamo pod pojmom umijetnost. Emocija boli je čvrsto povezana s umjetnošću. Bol je samo jedna senzacija u paleti osjećaja primaknuta polu kaotičnosti, koja u tijelu djeluje poput umjetničke instalacije intenziteta. Odavno je poznato da uživanje u lijepim umjetničkim djelima pomaže pri zaboravljanju emocionalne boli, međutim dokazano je da nam umjetnost, zaista može poslužiti kao analgetik i kad osjećamo fizičku bol. U Rođenju tragedije Nietzsche tvrdi da postoje dvije glavne vrste umjetnosti, apolonijska i dionizijska. Apolon je bio grčki bog uzvišenog sanjanja, samokontrole, liječenja, općeg razuma i udaljenosti. Njegova dijametralna suprotnost, Dioniz, je bio bog vina, ekcesa, divljine, gnjeva, emocija i strasti. Opisna umjetnost dijeli iste osobine s Apolonom, dok je Nietzsche smatrao glazbu esencijom Dioniza. Umjetnost je posebna jer opravdava život i njegovo samo postojanje kao estetski fenomen. Mi slavimo umjetnost jer nijedna druga ljudska tvorevina nije u stanju uhvatiti poetsku esenciju života. Ova poetska strana našeg postojanja nije iluzija ili izmišljotina, nego nešto ukopano u samom životu. Umjetnost nam pomaže u razumijevanju načina funkcioniranja života, ali njena priroda nije u potpunosti apolonijska, jer ako bismo samo željeli da izračunamo ideje u životu, mogli bismo se okrenuti znanosti ili religiji. Znanost ne može izračunati njenu ljepotu, religija je razumije jedino u okvirima mitova, a filozofija jedino može opisati njen dizajn. Da bismo razumjeli i cijenili umjetnost, mi ju moramo - kao i život - iskusiti.

52 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

PSIHO-ONKOLOŠKI PRISTUP – PRISTUP USMJEREN OSOBAMA OBOLJELIM OD KARCINOMA Dr.sc. Lovorka Brajković, prof klinički psiholog Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb Centar za palijativnu medicinu, medicinksu etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Većina kliničkih istraživanja unutar onkologije usmjerena je na partikularne ishode same bolesti u vidu ukupnog preživljenja, preživljenja bez prisutnosti bolesti, remisije i samog izlječenja od zloćudne novot- vorevine. No, onkološki bolesnik i zdravstveni ishodi unutar liječenja su puno širi i kompleksniji. Sam bolesnik u okviru suočavanja s bolešću i njezinim liječenjem proživljava veliku patnju konceptualiziranu u pojmu „totalne boli“; fizičke, emocionalne, socijalne i spiritualne boli. Unatoč prepoznatoj učestalosti pojave emocionalne patnje i psihijatrijskih poremećaja u onkoloških bolesnika, mali broj bolesnika (10%) traži psihološku i psihijatrijsku pomoć, što je najvećim dijelom posljedica stigmatizacije psihijatrijskih poremećaja i podcijenjenosti njihove važnosti unutar onkoloških krugova kao mogućeg nepoželjnog zdravstvenog ishoda. Projekcija prisutnosti mentalnog poremećaja na zdravstveni ishod primarno se temelji na smanjenoj kvaliteti života samog bolesnika; većoj fizičkoj boli i smanjenom funkcionalnom statusu. Drugi nepoželjan ishod liječenja jest povezanost stresa i depresije s progresijom same maligne bolesti preko alteracije neuroendokrinološkog sustava. Svaki onkološki bolesnik ima svoju životnu pov- ijest i svoje jedinstvene potrebe, stoga individualizirani pristup, pristup usmjeren osobi temeljen na psiho- onkološkim spoznajama uvelike bi unaprijedio kvalitetu života, omogućio bolje suočavanje s bolešću, smanjio pojavu psihijatrijskih poremećaja i na taj način omogućio promatranje pojedinca svoj njegovoj datosti, uzimajući u obzir i zdrave, jake snage pojedinca na kojima leži temelj „borbe“ s bolešću. Unatoč spoznajama i relevantnim istraživanjima utjecaja psiholoških aspekata na razvoj i ishod bolesti, kao i utjecaj bolesti na psihološko zdravlje pojedinca, psiho-onkološki pristup onkološkom bolesniku još uvijek je nedovoljno zastupljen u zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj. Onkološki bolesnici i dalje psihološku pomoć traže u raznim psihološko-psihijatrijskim ambulantama, suočavajući se sa stigmom psihijatrije koja je i dalje snažno utrta u naše društvo. Vjerujemo da će razvoj palijativne skrbi u Hrvatskoj, ubrzati i proces implementacije psiho-onkološkog pristupa u radu s bolesnicima.

53 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

PEDIJATRIJSKA PALIJATIVNA SKRB I PSIHO-TERAPIJA IGROM univ.mr. Marta Benko, spec. klin.psih. Pedijatrijski psiho-onkološki centar Zavod za dječju onkologiju i hematologiju Referentni centar MZ RH za solidne tumore dječje dobi Klinika za dječje bolesti Zagreb

Pedijatrijska palijativna skrb usmjerena je na ovladavanje simptoma (primarno kontrola boli) te na psihološku, socijalnu, duhovnu i praktičnu pomoć. Cilj joj je postizanje najbolje moguće kvalitete života (i smrti) pacijenta i njegove obitelji sukladno njihovom vrijednosnom sustavu. Također, cilj joj je osigurati da ožalošćena obitelj ostane funkcionalna i cjelovita. Komponentne palijativne skrbi (kao što su ovladavanje boli i psihološko savjetovanje) valja integrirati rano, što znači da ih u osnovi uvodimo već tijekom dijagnostike i kurativnog liječenja bez obzira da li će ishod liječenja biti smrtan ili ne. Jak je naglasak na komunikaciji koja je primarno načelo palijativne skrbi. Psiholog pomaže u facilitaciji komunikacije između medicinskog tima i roditelja te na boljem razumijevanju stanja u kojem je dijete te njegovih tre- nutnih potreba. Nadalje, psiholog radi s obiteljima na način „da se nadaju najboljem, ali da se pripreme za najgore“. Potrebno je balansirati nadu i realitet. Intervencije psihologa koje za fokus imaju jačanje inter- akcija svakako su jedan od načina poboljšavanja komunikacije na kojima valja raditi u pedijatrijskoj palijativnoj skrbi. Suvremena istraživanja pokazuju da na roditelje pri donošenju odluka o kraju života djeteta utječu 3 faktora: način na koji su im prezentirane informacije, želja da budu „dobri roditelji“ i preferencije medicinskog tima. Psiho-terapija igrom koristi se tijekom liječenja kronično bolesnog djeteta i tijekom palijativne skrbi. Posebno učinkovitom pokazuje se psiho-terapija igrom te generalno ekspresivne tehnike. Prezentcija rada uključivat će prikaz slučaja. KLJUČNE RIJEČI: pedijatrijska palijativna skrb, uloga psihologa, psiho-terapija-igrom

ART PROCESS WITH DYING CHILD: „SNOW WHITE’S COFFIN AND MUD“ Maja Boban, psychologist Children’s hospital Zagreb, Oncology and hematology department

Art work can have a valuable role in cancer and palliative care. It has been used with success in helping to express conscious and unconscious feelings. The emphasis must not be on artistic skill, but rather on the proeess itself. The ‘process’ of building the image leads to an increase in selfesteem as patients experiences a sense of control in their situations and also the process, in itself, can be therapeutic. This study presents a brief introduction of a 7-year-old dying child followed by a discussion of his artwork -a series of what he described as „Snow White’s coffin and mud“ produced in art sessions over a 4 hours period during one day hospitaliation. This study was supervised by qualified art therapist. The child started to draw with pencil large squares…he explained that they represent „Snow White’s coffin“. After that, every „coffin“ was thickley coated with tempera. He named that „mud“. The child was creating paitings with enthusiasm and excitement, like he felt liberation. He enjoyed in the broad brush strokes and was constantly laughing. In the end of the process there were 6 drawings. Rather than inter- vening in or diverting the child from the process, the psychologist allowed the child’s sense of chaos and provided him an opportunity to address his feelings and to create a “holding form” where confusing and unsettled emotions could be handled and examined.

54 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

PSIHOTERAPIJSKI PRISTUP MEDICINSKE SESTRE OBOLJELIMA OD KARCINOMA I ČLANOVIMA NJIHOVIH OBITELJI - PRIKAZ SLUČAJA Marija Anđelić KBC Osijek, Klinika za psihijatriju

Medicinska sestra ima nezaobilaznu ulogu u zdravstvenom sustavu, od prevencije, dijagnostike,liječenja, rehabilitacije, do njege umirućih bolesnika. Ona ima svoj profesionalni identitet, predstavlja autoritet, ali i osobu na koju se može osloniti. Njena komunikacija je blaga, ne direktivna, emotivna. Medicinska sestra je sestra, majka, ali i dvadeset četiri satni opserver. Ona ima znanje, sposobnosti i vještine koje su potrebne da bi prepoznavala i pomagala bolesnika u njegovim potrebama. U stalnim je interakcijama između bolesnika i njegove obitelji s jedne strane, te liječnika i drugih zdravstvenih, ali i nezdravstvenih djelatnika unutar zdravstvenog sustava. Želja nam je da – prikazom slučaja pokažemo složenost i višeslojnost rada psihijatrijske medicinske sestre kako sa oboljelima od karcinoma tako i sa članovima njihovih obitelji, sa ciljem boljeg i bržeg oporavka nakon operacije, zračenja i/ili kemoterapije.

55 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

REHABILITACIJA DJECE OBOLJELE I LIJEČENE OD MALIGNIH BOLESTI KROZ MREŽU UDRUGA KOJE DJELUJU U REPUBLICI HRVATSKOJ Udruga Sanus

Od 2007. godine udruga Sanus provodi rehabilitaciju ove djece kroz program „Rehabilitacija i psihološka podrška djeci oboljeloj i liječenoj od maligne bolesti i njihovih obitelji“. Imajući u vidu potrebe ove djece nakon iscrpnih i dugih liječenja kao roditelji napisali smo program, te ga godinama provodili sa djecom naše udruge u vremenu proljetnih praznika. Druženja naše djece kroz kreativne radionice pokazala su se izvanrednima, te su bitno doprinijela boljitku njihovog života nakon bolesti kao i psiho-socijalnog osnaženja. Usporedo smo radili na otvaranju udruga kao naša kroz RH, povezivali roditelje i djecu. Shvaćajući koliko su naša djeca sretna kroz rehabilitaciju koju smo im pružali poželjeli smo da to omogućimo djeci širom Hrvatske. Natječajem prijavili smo se resornom Ministarstvu zdravlja gdje smo prošli, te je prva godina bila godina pilot projekta. Prvi ljetni kamp nazvali smo „Kamp ljubavi“ kojeg smo realizirali u predivnoj netaknutoj prirodi HOC Bjelolasica ljeto 2007. godine, te po prvi put s ljubavlju okupili djecu širom naših udruga. Radosti nije bilo kraja. Uz mnogobrojne sportske i zabavne aktivnosti odrađivale su se i psihološke, likovne, glazbene i literalne radionice. Uključili smo i liječnike kao potrebu sigurnosti i medicinskog nadzora nad djecom. Putem psiholoških radionica djeca su osnažila, te su im iste omogućile lakši nastavak školskog programa. Na likovnim radionicama nastali su predivni kreativni radovi gdje su djeca iskazala nadarenost i ljubav prema slikanju. Kroz literalne radove dobili smo prekrasne sastave gdje su oni opisali sjećanja na dane koje žele zaboraviti, a to su bili dani liječenja i patnje koju su prošli (sakupljajući ove radove želimo tiskati jednu knjigu koja će biti njihova priča). Kroz igru i zabavu, te glazbene radionice nastale su i 3 prekrasne pjesme čije su riječi napisala djeca, a glazbu profesori, te smo na zadovoljstvo snimili i prvi CD. Ovakvu rehabilitaciju ponovili smo i u zimskom periodu tokom zimskih školskih praznika, te je nazvali „Zajedno“. Organizirali smo je u prelijepoj Makarskoj na radost nas roditelja i djece zajedno. Veliki obol uz stručni tim našim kampovima daju roditelji volonteri koji s ljubavlju s ostalima paze na djecu i pomažu. Ministarstvo zdravlja je tako dobilo potvrdu da je ovo zaista jedan predivan program, podržalo nas je i od tada punih već 8 godina nas prati i pokrovitelj je ovih rehabilitacija što život znače za našu djecu. Kao nagradu ovaj program su uvrstili u Nacionalnu strategiju na što smo jako ponosni. Kroz rehabilitaciju smo ubacili jedan segment susreta roditelja i mladih izliječenih što činimo svaku godinu 15.02. obilježavajući nacionalni Dan djeteta oboljelog i liječenog od maligne bolesti. Za ovaj datum obilježavanja nacionalnog dana također smo se izborili da ovaj dan Hrvatska obilježava kao sve druge zemlje (članica smo međunarodne udruge roditelja ICCCPO) preko Vlade i Sabora Republike Hrvatske. Svake godine na taj dan susrećemo se zajedno naše udruge, uvijek u drugoj destinaciji kroz Hrvatsku, or- ganiziramo okrugli stol, te ukazujemo na probleme široj javnosti s kojima se susrećemo kroz liječenja naše djece i života poslije njih. Ujedno tako gradimo mostove zajedništva sa Uredom Predsjednika, Vladom RH, te svim relevantnim institucijama s kojima se susrećemo kao roditelji, ukazujući na život naše djece, te mijenjajući određene pravilnike za ostvarivanje prava koja im pripadaju kroz sustav. Iz godine u godinu realizirajući ovaj rehabilitacijski program nadopunjujemo ga svako ljeto i zimu novim sadržajima uz mnogobrojne aktivnosti, te goste da bi našoj djeci iz dana u dan tih odmora učinili što više radosti.

56 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

Djeca zajedno iz svih županija zagrljeni stvaraju svoju zajednicu mladih, zdravih ljudi, korisni zajednici i mole da ih prepozna. Kroz susrete mladih, sretnika koji su uspjeli dobiti drugu šansu života, svjedočimo da smo kao roditelji učinili sve da su oni sada sretni mladi ljudi, da ih trebamo prepoznati, dati im radna mjesta nakon školovanja koje na našu radost većina završavaju u roku i pored svega što su prošli dokazujući da su pobjednici i heroji i uvijek vredniji, odaniji od svojih vršnjaka koji su bili zdravi i nisu prošli križni put kao oni. Već drugu godinu naši kampovi prerastaju u međunarodne jer smo uključili djecu iz zemalja naše regije, te im pružili gostoprimstvo i radost zajedničkog druženja. Do sada ovakve kampove s ljubavlju smo realizirali vjerujući da u našoj domovini ima snage i odlučnosti ljudi koji je vode da sagradimo jedan rehabilitacijski centar, te da ove rehabilitacije budu na jednom mjestu u ekološki provjerenoj prirodi, čistom planinskom zraku gdje će naša djeca živjeti punim plućima dane odmora. Oni to zaslužuju. Mi smo se kao roditelji izborili u mjestu Krasno u Velebitu, te dobili zemljište od grada Senja 10 000 m2, napravili idejni projekt, te papire za pravo građenja. Potpisivanju Ugovora za izgradnju ovog centra bio je nazočan i predsjednik Republike Hrvatske gospodin Ivo Josipović, 23.04.2012. godine. Svjesni u kojim se okolnostima nalazi Hrvatska vjerujemo da ćemo animirati Vladu da prihvate izgradnju ovog centra, te da djeca svih naših udruga kroz Hrvatsku dobiju svoj rehabilitacijski centar. Upravo radeći na rehabilitacijama i godinama boreći se za ostvarivanje prava naše djece i naših obitelji ove godine dobili smo državnu Nagradu za promicanje prava djeteta 2012. godine.

57 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

PREZENTACIJA UDRUGE LJUBAV NA DJELU Ljiljana Vuletić

Udruga roditelja djece oboljele od malignih bolesti „Ljubav na djelu“ je upravo kroz glazbeni poticaj i ljubav prema umjetnosti pokrenula projekte udruge i to najprije glazbeno kreativnim radionicama a kasnije i osnivanjem malog zbora onkoloških mališana udruge. Najveći poticaj glazbene umjetnosti je bio taj što pjesma u sebi nosi duhovnu snagu, ljubav i sreću koja je neophodna i vrlo važna u samom procesu izliječenja naše djece.

1. Prvi projekt je projekt Europske komisije „Mladi na djelu“ kroz 2011 g u okviru KDB „Zagreb, Klaićeva – GLAZBENE RADIONICE ZA DJECU DOMA TV http://www.youtube.com/watch?v=FaayTBvgUFI

2. Drugi projekt je bio suradnja sa našim umjetnicima sestrama Husar, Jelenom Radan, Jacguesom Houde- kom , Lukom Nižetićem i glazbenikom i dramaturgom Matom Matišićem. Iz te suradnje je proizašla predivna pjesma i glazbeni spot s kojim osvješčivamo javnost o bolesti djece s malignim bolestima i prenosimo predivnu poruku tolerancije, ljubavi i zajedništva kroz tekst pjesme. VIDEO SPOT: http://www.youtube.com/watch?v=oqY2NrmrZY0&feature=plcp

3. Treći projekt je osnivanje malog zbora onkoloških pjevača . Svakog tjedna imamo probe s mališanima gdje im kroz ljubav prema muzici i pjesmi pokušavamo razbiti strahove liječenja i bolesti. Djeca se osjećaju posebno i izgrađuju samopouzdanje. Kroz projekt nastupali su na Trgu bana Jelačića već dva puta i gostovali na Hrvatskoj radio televiziji i ostavili dubok dojam na sve sudionike. Hrvatska uživo 31/12/12 http://www.youtube.com/watch?v=pX7q0OXLATw

58 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

PROJEKT: “ONKOLOG-I-JA” UDRUGA: Krijesnica AUTORI: Helena Bulaja Madunić & Zoran Cipek PRODUCENTI: Udruga Krijesnica & Moje Čarobne Misli d.o.o.

PROJEKT “Onkolog-i-Ja”, predstavlja jedinstveni koncept edukativno - komunikativnog portala i mo- bilne aplikacije, za djecu i mlade oboljele od raka. Sastoji se od nekoliko djelova: - edukativni interaktivni videopojmovnik trenutno sadrži 77 animiranih video klipova s preko 60 minuta ukupnog video sadržaja koji obuhvaća medicinske pojmove, pretrage, osnovne metode liječenja te popis bolničkih odjela i osoblja s kojima se djeca i obitelji suočene s malignim bolestima susreću u procesu liječenja. - društvena mreža - virtualna zajednica kao podloga zarazvoj VIRTUALNE ŠKOLE, izradu EDUKA- TIVNIH IGARA za bolje razumijevanje medicinskih tretmana u liječenju i prevenciji malignih oboljenja, te prostor za izradu i KREIRANJE OSOBNIH WEB STRANICA, blogova i INTERAKTIVNIH DNEVNIKA, kojima bi djeci, roditeljima i medicinskom osoblju bilo omogućeno lakše međusobno komunicirati tijekom liječenja, rehabilitacije i nakon oporavka. - kolekcija dokumentarnih filmova i priča o sljedećim temama: GUBITAK PRIVATNOSTI, SEPARACI- JA, FIZIČKE PROMJENE, BOL, STRAH i SMRT - nastalih kroz terapijski rad s djecom i obiteljima, na izražavanju i artikuliranju snažnih emotivnih iskustava, uz pomoć i kroz medij filma, animacije, ilustracije i interaktivnog pripovijedanja. Projekt je zbog specifičnog načina implementacije i korištenja medija filma i interaktivnih sadržaja, u lis- topadu 2012. predstavljen kao jedan od 9 najkvalitetnijih međunarodnih krosmedijskih projekata u sklopu CINEKID-a u Amsterdamu, koji je najveći svjetski festival filmova, televizijskih sadržaja i novih medija namijenjenih djeci od 4 do 14 godina starosti. Zbog specifičnog načina pristupanja radu na dokumentar- nom filmu i interaktivnim sadržajima, kvalitetu projekta je prepoznao i podržao Hrvatski Audio Vizualni Centar (HAVC).

59 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

UTJECAJ SLIKE I PRIČE NA SUPORTIVNO-TERAPIJSKU KOMUNIKACIJU U PEDIJATRIJSKOJ ONKOLOGIJI Jasna Kudek Mirošević

Maligna oboljenja dječje dobi sve više su u fokusu interesa u okviru interdisciplinarnog područja psihosocijalne onkologije i edukacijskih i rehabilitacijskih znanosti. U komplementarnom suportivno-terapijskom pristupu, Art-ekspresivne terapije temelje se na primjeni tehnika ili medija čiji je temeljni koncept reakcija na promijenjenu kvalitetu života uslijed bolesti. Psihosocijalna podrška u pedijatrijskoj onkologiji ukazuje na pozitivan učinak u pacijenata kad je prisutna bol i egzistencijalna napetost zbog agresivnih metoda liječenja. Priče, boje, crteži i slikovni predlošci imaju kod djece utjecaj u prevladavanju straha zbog potrebe liječenja i kod suočavanja (coping) s bolešću. U ovom radu dat je prikaz iz istraživanja u kojem su primijenjeni modeli kao komplementarni suportivno-terapijski tretmani, u svrhu suočavanja (coping) s bolešću za poboljšanje općeg stanja i prihvaćanje uvjeta hospitalizacije kod djece. Istraživanje je provedeno na uzorku djece s malignim oboljenjima hospitaliziranim na Odjelu za onkologiju i hematologiju u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu. Pod utjecajem priče i slikovnih predložaka u primijenjenim suportivno-terapijskim modelima rezultati ukazuju na poboljšanje općih emocionalnih stanja (sretan, tužan, ljut i uplašen) te s obzirom na smanjenje egzistencijalne napetosti veće verbalno izražavanje u djece za vrijeme hospitalizacije. Ključne riječi: maligna oboljenja u djece, komplementarni suportivno-terapijski pristup, Art-ekspresivne terapije, coping mehanizmi, stres

THE IMPACT OF PICTURES AND STORIES ON THE SUPPORTIVE-THERAPY COMMUNICATION IN PEDIATRIC ONCOLOGY Jasna Kudek Mirošević

Malignant diseases in children have been getting more and more in the focus of interest in the interdisciplinary field of psychosocial oncology and educational and rehabilitation sciences. In the complementary supportive-therapy approach Art-expressive therapies are based on the application of techniques or media in which the basic concept is the response to the different quality of life caused by the illness. As for psychosocial support in pediatric oncology, it demonstrates positive effects in the patients suffering pain and faced with existential tension as the result of aggressive treatments. Stories, colours, drawings help children overcome their fear of treatment and ease their coping with the disease. This paper reviews the research in which the applied models have been used as complementary supportive-therapy treatments to reveal the patients’ coping with the disease, with the idea to improve children’s condition and their coping with hospitalization. The study was conducted on a sample of children with malignant diseases hospitalized at the Oncology/Hematology Department of the Children’s Hospital in Zagreb. Stories and illustrated motives applies in the supportive-therapy model gave rise to better emotional states of the hospitalized children (happy, sad, angry and scared) and also revived their verbal expression, as their existential tension decreased. Key words: malignant diseases in children, complementary supportive-therapy approach, Art-expressive therapies, coping mechanisms, stress

60 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

THE ROUNDTABLE DISCUSSION: DO WE REALLY DO WHAT WE CLAIM TO DO? Dr. Lukasz M. Konopka, leader of the roundtable discussion.

As we integrate science and art, we must use data to support our approaches and claims of success. Often, clinicians have made therapeutic claims without first asking whether an intervention had direct clinical outcomes, but now, with new objective, broadly available databases, we can directly address this question. One may argue that the question becomes particularly important in light of newly integrated fields, such as art and science. For example, because we have perceived art and science as unrelated, when art and science merge, we depend on rigorously reproducible scientific data to validate therapeutic claims. Therefore, first, we should assess the art’s clinical efficacy using a testable hypothesis, and then, strive to verify the claims. Ultimately, once we validate the efficacy of art and art-based therapies, educators and clinicians will be more likely to incorporate these methods into mainstream education and clinical practice.

CAN MICE HELP US UNDERSTAND SPEECH DEVELOPMENT? Ivana Bičanić, University of Zagreb, School of Medicine, Department of Anatomy and Clinical Anatomy and Croatian Institute for Brain Research Zdravko Petanjek, University of Zagreb, School of Medicine, Department of Anatomy and Clinical Anatomy and Croatian Institute for Brain Research

It has been proposed that the FoxP2 gene has an important role in the function of neural-circuitries which enable speech processing. Since the human variant of the gene has been experimentally introduced into the mice genome (Enard et al, Cell 137:861, 2009) we are now able to follow fenotipic changes in the morphology of neurons supposed to be the main elements of circuitries involved in speech processing. In this lecture we would like to present a model of “humanized Foxp2 mice” and critically evaluate possibilities for using this model to better understand biological correlates of speech development in humans. First data indicate that in humanized mice there is a correlation between level of Foxp2 expression and increase in dendritic complexity of various neuronal types (Reimers-Kipping et al, Neuroscience 175:75, 2011). In collaboration with research group of Svante Paabo (Max Planck Institute for Evolutionary Anthropology, Leipzig) we intend to perform a detailed analysis of neuron morphology in several genetically different lines of “humanized Foxp2 mice” with intention to correlate changes in neuron morphology with amino- acid substitutions that appear in the evolution of Foxp2 gene between apes and humans.

61 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

REHABILITACIJA AFAZIJA I KREATIVNE TERAPIJE Ljiljana Kondić SUVAG

Kreativne terapije kao dio programa rehabilitacije afazija imaju anksilitički učinak. Osobe s afazijom kroz kreativne terapije postaju spremnije prihvatiti sebe i prihvatiti druge ljude. Kreativnim terapijama u rehabilitaciji potičemo samokreativnost, kreativni rad iznutra hrani svaku osobu a izvana daje podstrek drugima u razvoju. Pogled na neko kreativno djelo daje poticaj za prirodni proces samoaktualizacije. Krea- tivni rad kroz glazbu, likovno izražavanje , pokret i ples, poeziju, dramu nadahnjuje, oslobađa potencijal za vlastiti razvoj, daje energiju za životvornost i pozitivno utječe na proces rehabilitacije osoba s afazijom. Kod kreativnosti percepcija i emisija čine jedinstvo. Kreativnost je kretanje iz unutarnjeg izvora u vanjski svijet. Pogled na nečiji kreativni čin ispunjava nas i nadahnjuje na vlastiti kreativni rad. Kreativnost nije usamljeni pokret. U tome se sastoji njezina moć. Što kreativnost dotakne, tko god je osjeti, doživi, per- cipira, ona pokreće prirodnu tendenciju čovjeka za samorazvoj. Kreativnim terapijama nastojimo pomoći osobama s afazijom da se prilagode specifičnosti vlastitog stanja, nastojim poboljšati kvalitetu življenja. Kreativne terapije pomažu u spoznavanju samog sebe, vjerovanju u sebe, olakšavaju otvaranje prema drugima i prihvaćanje drugih ljudi i samog sebe. Kreativnim terapijama osvješćujemo čovjekovu prirodnu tendenciju za samoaktualizacijom i tako pozitivno utječemo na efikasnost rehabilitacijskog procesa.

HOLISTIČKI PRISTUP PODRŠKE OSOBAMA PRI ADAPTACIJI NA STEČENI GUBITAK SLUHA Franić, Jadranka¹; Bonetti, Luka²; Kuhn Ninoslava² ¹KB Sveti Duh, Zagreb ²Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb

Oštećenje sluha nameće korjenite promjene u komunikaciji, što duboko utječe na interpersonalne inter- akcije osobe koja je stekla oštećenje. Česti pratioci stečenog oštećenja sluha su depresija, tjeskoba, ljuti- tost, usamljenost, socijalna povučenost, a svi proizlaze iz novonastalih komunikacijskih uvijeta, kojima se većina osoba koje su izgubile sluh ne može samostalno prilagoditi, a utječu na kvalitetu života osobe. Često se smatra da će se dodjelom slušnog pomagala problemi riješiti, slušno pomagalo će poboljšati, ali ne i vratiti izgubljeni sluh. Kako bi se što efektivnije pomoglo osobama koje gube sluh, a dodijeljeno im je slušno pomagalo, tim logopeda i psihologa koncipirao je holistički model intervencije koji kroz informiranje i iskustvenu podršku od strane stručnjaka i samih sudionika radionica osnažuje osobe u korištenju slušnih pomagala i alternativnih komunikacijskih strategija, pozitivnom suočavanju s emocionalnim posljedicama gubitka sluha, aktivnom djelovanju prema unaprijeđenju kvalitete života. Program „OSTA- NITE UKLJUČENI!“ osmišljen kroz tri vrste aktivnosti: individualni psihološki intervju i samoprocjena slušanja, povezanih teškoća i zadovoljstva slušnim pomagalom; edukativne radionice i grupe podrške. Na završetku se provodi procjena zadovoljstva programom. Uvidom u (ne)upućenost korisnika opisanog holističkog modela u rehabilitacijske mogućnosti i preduvjete njezinog uspjeha, neophodno je informiranje javnosti o prvim znacima slabljenja sluha te pravovremenog traženja pomoći. Od koristi može biti i mrežni Upitnik samoprocjene slušanja namijenjen probiru funk- cionalnih teškoća slušanja. Postoji velika potreba za logopedskim i psihološkim savjetovanjem osoba treće životne dobi s prezbiakuzijom, i njihovim povezivanjem s izvorima društvene podrške – formalne, nefor- malne. Provedeni multidisciplinarni program predlaže se kao osnova, logopedske, psihološke i medicinske skrbi o odraslim osobama s gubitkom sluha.

62 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

INDIVIDUALNI I GRUPNI PRISTUP PSIHOTERAPIJE PLESOM DANCE MOVEMENT THERAPAY DMT U RADU S DJECOM S EMOTIVNIM PROBLEMIMA I PROBLEMIMA U PONAŠANJU Gordana Horvat Mahne, prof., M.A. fonetski ritmičar SUVAG, psihoterapeut DMT

Slučaj osmo-godišnjeg dječaka s emotivnim problemima i problemima u ponašanju predstavljamo kako bismo prikazali individualni pristup psihoterapije plesom Dance Movement Therapy – DMT, koristeći iskustvo rada specijaliziranih ustanova u Londonu. Studija slučaja usredotočena je na opservaciju i percepciju fenomena transfera i kontratransfera ili prijenosa i protu-prijenosa u odnosima klijenta i psihoterapeuta. Naglasak je na impulzivnom ponašanju i simboličkoj neverbalnoj komunikaciji kroz tjelesne pokrete igre. Proces psihoterapije ukazuje nam da pokreti tijela i tjelesna aktivnost predstavljaju vrijedan izvor informacija koje možemo prihvatiti kao poveznice između dječakovih prošlih iskustava i njegova sadašnjeg psihološkog stanja. DMT time zagovara cjeloviti pristup u psihoterapiji plesom te smatra tjelesne pokrete u igri kao jedan od važnih izvora informacija o klijentu koje nam postaju prepoznatljive kroz njegovo ponašanje i terapeutove tjelesne reakcije na njih. Program prevencije nasilnog ponašanja kod djece predškolske dobi kroz psihoterapiju plesom DMT obuhvaća rad utemeljen na igri i plesnoj improvizaciji. Princip je povezanost duha i tijela, koji su u in- terakciji. Program je sastavljen od imaginarnih dječjih igara i izražavanja plesnim pokretom. Uključene teme su: razvoj empatije, motivacija, rad na shemi tijela (body image), samopouzdanje, kontrola nagona i impulsa, reduciranje stresa, vođenje neverbalne i verbalne komunikacije, stjecanje umijeća kooperacije, usvajanje prihvatljivih oblika ponašanja. Korištene tehnike su vježbe opuštanja, disanja, koncentracije, memoriranja, komunikacije, izražavanje emocija i različitih ponašanja pokretom. Očekivani rezultati ukazuju na bogatstvo ekspresije s ciljem prepoznavanja vlastitih osjećaja, bolju suradnju i komunikaciju, osjećaj sigurnosti koji vode do pozitivne samo-aktualizacije te zamjene postojećih neadekvatnih reakcija novim, prihvatljivijim.

63 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

OD KULTURE ZDRAVLJA DO KULTURE BOLESTI Dr. Slobodan Lang

Andrija Štampar, u velikoj mjeri osnivač i pokretač znanosti o zdravlju. Do tada zdravlje je bilo pitanje božje volje i narodnog iskustva. Postavio je temelje znanja, osnovao brojne specijalizacije javnog zdravstva i osnovao stotine zdravstvenih ustanova. Istaknuo je dužnost svakog čovjeka da brine o svome zdravlju i da se ljudi međusobno povežu u zalaganju za zdravlje u zajednici. U politici je potaknuo odgovornost za zdravlje koje obuhvaća narod, znanje i politiku. Djelovao je diljem svijeta, posebno u Kini, SAD-u, Europi i Africi. Henrik Sigerist, je pred rat u Dubrovniku 1939. godine rekao da ne zna kakva će biti budućnost Jugoslavi- je, ali da zna da će radovi dvojice ljudi trajati zauvijek, Ivana Meštrovića, koji je stvorio prekrasne kipove žena, i Andrije Štampara, koji je dodao smiješak na lice majke čije je dijete spasio. Čim je započeo rat, Štampar je uhićen i četiri godine proveo interniran u Austriji. Nakon rata bio je na čelu osnivanja Svjetske zdravstvene organizacije i definiranja zdravlja. Njegov je rad nastavljen na Školi narodnog zdravlja, zavodima za zdravlje i domovima zdravlja. Javno zdravstvo u Hrvatskoj je u praksi potvrdilo današnju vrijednost Štamparovog pristupa: Zdrav- lje za Sve, Zdravi Grad, Sprečavanje AIDS-a, ljetne škole, kongresi zdravlja, Hrvatski časopis za javno zdravstvo. Stvaranje Hrvatske, rat sa agresijom i današnja kriza u Hrvatskoj i Europi, su pokazali da zdravlje treba proširiti na dobro. Na početku rata 1991, ocijenili smo potrebu kvalitativne promjene pristupa dobru. Naš rad smo utemeljili na Hanni Arendt, Mahatmi Gandhiju, Postholokaustu i Ranjenom Kristu. Kroz cijelu obranu smo u praksi okupljali ljude u udružene pokrete dobra: Štrajk gladi na Kosovu, Ljudska deklaracija na XI. kongresu, Proširenje definicija zdravlja, Konvoj Libertas, Centar za ljudska prava i zdravlje na Har- vardu Bijeli Put, Udruženi pokret dobra i ljubavi, savjetnik za dobro, Spasimo život, Mirna reintegracija. U Dubrovniku 1991 smo proveli prvo istraživanje Dobrih Ljudi. Budućnost traži jače povezivanje znanosti i dobra.

64 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

MORAL I ETIKA - POSLOVANJE U MEDICINI Prof.dr.sc. Slavko Kulić Institute on World Problems – for Europe Zagreb

U radu je sadržano ozbiljno upozorenje da medicinsko poslovanje u javnom i privatnom sektoru ne mora biti oslobođeno moralnosti, moralne svijesti i etičnosti. Isto tako, subjektivnost ima ograničenje svijesti s jakim egom medicinskog osoblja ne može objektivno pridonositi zdravlju ili otklanjanju bolesti. Školovanje medicinskog osoblja izostavlja moralnost, preferira disciplinarnost (do subspecijalizcija). Medicinskom poslovanju je nužno obrazovanje koje uključuje moralnost i etičnost te multidisciplinarnost, supradisciplinarnost - holizam. Istina, teško je govoriti o nužnosti morala i etike u amoralnom društvu kao što je kapitalizam. Za kapitalizam se zna da je to društvo koje počiva ne nasilju, a ne na znanju. I medicinsko poslovanje dolazi u iskušenje u takvom društvu, posebno kada se radi, o medicinskom poduzetništvu koje je upućeno na tržište usluga u području medicine. I ovo je zakonito pod udarom korupcije, uvijek kada je bez kompetencije. Pojedinac i narod imaju prirodno pravo na očovječavanje, prirodno pravo na obrazovanje i prirodno pravo na zdrav život. Pravo na medicinu kao kulturu (primarna zdravstvena zaštita), medicina koncepta zdravlja, a ne koncepta bolesti. Medicina kao kultura je više od znanosti i školovanja, pa i obrazovanja za medicinu i zdravstvo. Paradigmatičko utemeljenje medicine danas traži da se istraže i prevrednuju paradigme medicine, zdravlja i bolesti, civilne i vojne traumatologije. Ključne riječi: moral, etika, ego, medicina, poslovanje, školovanje i obrazovanje u medicini, kulturna antropologija, medicina kao kultura, preventiva, medicina kao znanost, medicina kao zanat, holistički pristup.

This paper contains a serious warning that medical business in the public and private sector may not be free of morality, moral consciousness and ethnics. Likewise, subjectivity has a limitation of consciousness with strong ego of medical staff and can not objectively contribute to the health or eliminate diseases. Training of medical staff leaves out morality, prefers interdisciplinarity (up to subspecialisation). Medical business is in a need for education which includes morality and ethics, and multidisciplinarity and supradiscipli- narity - holism. True, it is difficult to speak of the necessity of moral and ethics in a society as amoral as capitalism. It is known that capitalism is a society that relies on violence, and not on knowledge. And medical business is tempted in such a society, especially when talking about medical entrepreneurship which is directed towards the market of services in the field of medicine. And this is legal under the impact of corruption, wherever it is without competence. The individual and the people have a natural right to hu- manization, natural right to education and the natural right to a healthy life. Right to medicine as a culture (primary health care), the concept of health medicine, instead of the disease concept. Medicine as a culture is more than a science and education, including education for medicine and healthcare. Paradigmatic base of the medicine asks for paradigms of medicine, health and sickness, civil and military traumatology - to be researched and revalued. Keywords: morality, ethics, ego, medicine, business, education, and education in medicine, cultural anthropology, medicine as a culture, prevention, medicine as a science, medicine as a profession, holistic approach.

65 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

DODIR STOPALA, DODIR RUKE eksperimentalni dokumentarni film Scenaristkinja, redateljica: Ivona Biočić Mandić Direktor fotografije: Vedran Šamanović Montažer: Staša Čelan Producentica: Vera Robić Škarica Produkcija: HFS, 2009. Dokumentarni film, Beta Sp, boja, stereo, 20’ Taftanje tapiserija: Zlatko Turk, Kristijan Lončar

Kratki sadržaj: Film linearno prati nastanak taktilnih skulptura-tapiserija u tvornici za izradu tepiha i tapiserija Regeneracija d. d. u Zaboku. Ovaj dokumentarni film ima dvostruku ulogu dio je vizualnog priku- pljanja podataka i autonomno funkcionira kao eksperimentalni dokumentarni film. Film je redateljski je koncipiran za integrirano gledanje slijepih i videćih osoba. Skulpture-tapiserije su instrument za istraživanje taktilne percepcije, a film je dio vizualne metodologije eksperimentalnog istraživačkog projekta integrirane percepcije slijepih i videćih osoba, u kojem se želi istražiti percepcija i recepcija slijepih osoba. Naziv filma potječe od najintimnijeg trenutka između autorice i tapiserija, dodira kao načina percepcije koji je posebno uvjetovan za dobivanje informacija o djelu kod slijepih osoba. Autorica istražuje taktilnu percepciju tijekom izrade, ali i nakon što su postavljene u prostoru tvornice. Taktilnim skulpturama tapiserijama i filmom autorica želi dati svoj mali doprinos integraciji slijepih osoba u kulturni i društveni život zajednice. Crno koje se kontinuirano provlači kroz film-simbolički predstavlja ne vidnu estetiku, podcrtava vizualne dijelove filma nosi monolog, tišinu, zvuk i ritam. Redateljska koncepcija je uključivala odnos detalja i cjeline, uvođenje paralelne radnje, pisanje i čitanje monologa kao načina prilagodbe filma integriranom gledanju slijepih i videćih osoba. Sagledavanje koncepcije montažnih odnosa filmskih kadrova između detalja, odnosima detalja između totala i polutotala. Autorica film gradi iznutra i izvana, iznutra kao jedan od likova, a izvana kao scenaristkinja i redateljica. Ovo je prvi film iz ciklusa filmova za integrirano gledanje slijepih i videćih osoba. Monolog kojim se uvodi u radnju, ne opisuje detaljno kadrove, kako se inače opisuje u filmovima koji su koncipirani za slijepe osobe, prirodni šumovi, buka tvorničkog ambijenta približavaju atmosferu rada u tvornici.

Taktilna tapiserija Dodir stopala, dodir ruke 2 2009. 5. zagorski salon, Galerija grada Krapina, Krapina Taktilna tapiserija Dodir stopala, dodir ruke Istoimeni performans Dodir stopala, dodir ruke na otvorenju izložbe uz interakciju publike. 2010. 45. zagrebački salon, Tržište, HDLU, Zagreb Taktilna tapiserija Dodir stopala, dodir ruke 2 2010. recentna izložba HDLU-a, HDLU, Zagreb Eksperimentalni dokumentarni film Dodir stopala, dodir ruke Premijera kino Tuškanac, 2009. Festivalska premijera u konkurenciji DHF, kini SC, 2009. Klasik TV, TV premijera 2010, repriziran tijekom 2010., 2011., 2012., 2013.. Projekcija filma 20 min Razgovor s autoricom do 25 min.

66 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

KAMENA GOZBA dokumentarni film SCENARIST: Ivona Biočić Mandić REDATELJ: Ivona Biočić Mandić SNIMATELJ: Vedran Šamanović MONTAŽER: Staša Čelan TRAJANJE: 15 min. GODINA PRODUKCIJE: 2005., KKZ

Autorica o filmu: Kamena Gozba je moj prvi dokumentarni film. Poetski prati nastanak kamenog namještaja, iz tog razloga koristim elipsu u konstrukciji filma. Ovo je bijeli film, film tišine i prirodnih zvukova. Film sam gradila izvana kao redateljica i iznutra kao glavni lik. Svoju filozofiju obrade kamena stavljam u prvi plan. Ka- men obrađujem brusilicom, komadom granita,dodirujem rukama, taktilno percipiram kako bih pronašla teksturu koja mi taktilno odgovara. Sve moje kamene skulpture su taktilne. Umjetnost je molitva koja uvijek prethodi radu. Za mene je proces rada značajniji od rezultata. Film počinje statičnim kadrom ulaza u klesarsku radionicu i ulaskom u kadar dvojice klesara koji na kolicima voze komad kamena od kojeg će nastati stol. U završnom kadru kamera prati kako klesari uzimaju kamen, stavljaju na kolica. Kamerom iz ruke - prati ih se do trenutka gdje počinje prvi kadar filma. Simbolika prikaza ukazuje da se rad nastavlja. Film senzibilizira za taktilnu percepciju i ukazuje na važnost dodira.

Filmski festivali na kojima je dosad u konkurenciji za nagradu prikazan kratki dokumentarni film Kamena Gozba 8ung international film festival Ebensee, Austria, lipanj 2005. Tabor film festival, Veliki Tabor, Hrvatska, 2005. 6. mediteranski filmski festival dokumentarnog filma Široki Brijeg, BIH, 2005 . International short film festival, Teheran, Iran, 2005. Kraf, Rijeka, Hrvatska, 2005. Dani hrvatskog filma, Zagreb, Hrvatska, 2006.

67 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

TAMO, GDJE SAM JA Igna Brajević – Gizdić Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko – dalmatinske županije Služba za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Split

U Primoštenu tijekom listopada 2012g., održan je 6. Hrvatski Kongres Alzheimerovoj bolesti (AB). Ot- voren je prigodnom izložbom. Prikazano 113 samostalnih fotografija, odabranog slijeda, praćenih zvučnom pozadinom, u formi prezentacije. Svrha ove izložbe je potaknuti razmišljanje o unutrašnjem svijetu pojedinca zahvaćenog AB,njegovom osobnom doživljaju progresa u nemoć. Razumijevanjem AB s tog aspekta, nesebično i nepristrano sa više empatije i razumijevanja možemo profesionalno i osobno pristupiti bolesnicima koji boluju od AB. Odabrane fotografije su viđenje unutarnjeg svijeta koji odražava stanje nama vidljivo kao progresivno, deteriorizirajuće. No, istovremeno isprepleteno stvarnim, živim slikama duboko pozitivno proživljenih životnih situacija. Fotografije su različite po tematici, sabirane kroz višegodišnji period, inspirirane različitim subjektivnim doživljajima u različitim situacijama i mjestima. Njih ne vezuje mjesto, niti likovi. Oni su nevažni za taj slijed. Njih povezuje vrijeme, kroz koje se sve više nameće „nešto“ što nema doživljaja, i ne stvara ugodu, ometajuće je, snažno i uporno uzima sve ono doživljeno. Taj slijed je praćen izmjenom godišnjih doba, kontrastima u sadržajima samih fotografija, od mirnih pejzaža do uznemirenih i kaotičnih viđenja. Kroz vrijeme se sve više nameću teme bespoštedne borbe, prikazi različite vrste spu- tanosti, zatvorenih pogleda, prekinutih pogleda, besciljnih lutanja, ukazujući na gubitak snage i kontrole. Potpuno izgubljen unutrašnji svijet koji vapi krikom, ali šutke odlazi, nepovratno. Spaljeno deblo sada, a prisutno tu od samih početaka, postaje dominantna i jedina slika. Njegova nazočnost u konačnici pro- gredira i potpuno dominira do trenutka kada cijeli subjektivni doživljaj ne postane „zgarište“. Autorica izložbe, po struci liječnik, specijalist psihijatar, magistar znanosti, bavi se amaterski fotografijom unazad desetak godina. Izložba je polučila zanimanje i interes stručne i šire javnosti, te će biti opetovano prikazana pri 3. Hrvat- skom Kongresu o Prevenciji i Rehabilitaciji u Psihijatriji koji će se održati u travnju 2013g. u Dubrovniku.

PATIENT’S VOICE – VESNA ANDRIJEVIĆ MATOVAC Nika Matovac, Vanja Lazić

Mi smo Nika Matovac i Vanja Lazić, studenti pete godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Predstavit ćemo Vam kolumne pod nazivom „Patient’s Voice“ pacijentice Vesne Andrijević-Matovac koje su izlazile u CMJ-u 2010. i 2011. godine, a koje su nas potakle na razmišljanje o važnosti i značaju komunikacije u medicini, koja je osnova u stvaranju dobre i suradljive veze između pacijenata i liječnika.

68 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

MUSIC AS THE COMMUNICATION TOOL IN MEDICINE Mladen Janjanin, ARCM, Professor of Piano and Chamber Music, University of Zagreb, Academy of Music (Dean)

Looking closely in today’s medicine, we can see it as the science, as the skill, but also as an art. When we talk about different forms of communication in medicine, we must never forget the importance of communication through the art! Throughout the history of medicine, we are witnessing how the patients express their emotions towards their therapists by means of pictures, paintings, drama, but most of all - music. There are many methods of using music in medical therapy. It has been regarded as one of the simplest, but most effective way to approach the patient’s attention and provide the effect that no other means of communication can achieve. From the aspect of human evolution, rhythm and music were created before the speech. With rhythm and music we can sense much more, but also express better our feelings and needs, and often more effectively than through the words. Music, as a universal language with no boundaries, is maybe the most powerful means to connect and improve people from all around the world. Whether they are patients or doctors, scientists, humanists or artists, they all share the same happiness and joy by listening to the music. As it directly effects the people’s emotions and opens the human soul, music presents inevitable and in- valuable part of today’s world medicine!

THE ESSENCE OF REFLECTIVE CREATION: THE IMPORTANCE OF PERSONAL ART MAKING AND PROFESSIONAL SELF-CARE IN THE MENTAL HEALTH FIELD Ann E. Lawton, MSAT Associate Lecturer, University of Wisconsin—River Falls, 420 East Cascade Avenue River Falls, WI 54022 USA

Mental health clinicians must first take care of themselves in order to effectively serve their clients. Self- care is of dire importance, being that in the profession of mental health and helping professions one is eas- ily overwhelmed and weighted by the heavy, at-times vicarious trauma and serious emotions of the clients a clinician works with. Art therapists engage in personal artistic explorations in order to equip themselves to solve problems, release tension and investigate their own questions and interests, as well as to satisfy their personal art making needs with countless forms of media. This practice of personal art making is to be addressed beyond the field of art therapy. Self-care in any helping profession, such as mental health and human services, is critical and congruent in the interest of personal and professional survival. This exploration presents an invitation for clinicians to explore the insights, contexts, possibilities and opportunities to use personal art making to aid in the understanding of clients, fostering reflection of clinical issues and ultimately deters from professional burn out—all through the use of personal art making. This presentation explores the vital issues surrounding self-care. I investigate the roles of personal art making in the context of an art therapist’s personal and professional care, and open a dialogue about self-care of mental health practitioners. Rooted in phenomenological methodologies, this research considers the essence, or lived experience, of an art therapist’s involvement with personal art making and examines how art therapists employ personal art making as a critical tool in their self-care and professional development.

69 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

NEUROSURGICAL SUBJECTS IN FINE ARTS Boleslav L. Lichterman*, Leonid Likhterman** *The IM Sechenov First Moscow State Medical University ** The NN Burdenko Neurosurgery Institute, Moscow, Russia

The number of subjects related to neurosurgery in fine arts is rather limited. They include depictions of human head and skull, anatomical lessons, paralyzed patients, hydrocephalic and acromegaly cases, head injuries etc. Some icons provide metaphors for surgical interventions (for example, “Miracle of St. George and the Dragon” might be interpreted as a transoral approach for skull base tumors). “The cure of folly” by Hieronymus Bosch (ca. 1460-1516) gives us an ironical glimpse into psychosurgical interventions. Fine arts present impressive illustrations for nervous and mental disorders and their surgical treatment. It is a vivid example of interaction and mutual enrichment of artistic and scientific approaches to human pathology.

70 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

PACIJENT /POTROŠAČ/ KORISNIK – MEDICINA/MARKETING/ DIZAJN Prof.dr. Goroslav Keller Studij dizajna, Sveučilište u Zagrebu

Znanost i umjetnost čvrsto su povezani., kao srce i pluća. Ako je jedno oštećeno, ni drugo ne može ispravno funkcionirati. Lav Tolstoj

Industrijski dizajn od svog je nastanka usmjeren na korisnika/potrošača. Od pojave Bauhausa tridesetih godina prošlog stoljeća osnovni je motto dizajna stvaranje uspješnog odnosa čovjeka i industrijskog proizvoda. „Ako kontakt između proizvoda i ljudi postaje točka trvenja, onda je industrijski dizajn pao na ispitu. Međutim, ako se ljudi osjećaju sigurnijim, efikasnijim, ako im je udobnije ili su jednostavno sretniji u kontaktu sa proizvodom, onda je dizajner uspio.“ Ovakva usmjerenost dizajna i razlog je njegove uske suradnje sa ergonomijom. Prvi voditelj BAUHAUS-a Walter Gropius i u radnicima vidi suradnike – diza- jnere. Papanek (1972) dokazuje da ova usmjerenost nije dovoljna, barem iz dva razloga: previše često dizajn postaje oruđe tržišne manipulacije, a njegovo djelovanje u tržišnim uvjetima usmjereno je na manjinu. U novije doba ove kontroverze između nastojanja i ostvarenja dizajna analizira John Thackara (1988). Industrijski dizajn odraz je kulture proizvodnje, distribucije i potrošnje. Oblik proizvoda odražavao je vrijednosni sustav svog proizvođača i svog trgovca. Izbor proizvoda na tržištu odražavao je vrijednosni sustav svog korisnika. To je osnovni smisao razvijanja marki proizvoda, brandova. Identitet proizvoda svoje ishodište ima u identitetu proizvođača, odražava njegovu reputaciju, renome, ponos. Naomi Klein (2001) dokazuje da je u doba globalizacije brand potpuno izgubio svoj osnovni smisao – proizvodi se dizajniraju u centrima financijske moći, a proizvode u Trećem svijetu. Da bi u svom slijedećem djelu u razvoju razarajućeg kapitalizma našla I uzroke procesa. Marketing kao stručna djelatnost tržišno usmjerenog poslovanja također ima korisnika/potrošača u fokusu svog interesa. Jedan od najvećih autoriteta struke, Philip Kotler, definirati će ga kao “zadovoljenje potreba i želja kroz proces razmjene.“, da bi to operacionalizirao kao postupak stvaranja „ pravog proizvoda, na pravom mjestu, u pravo vrijeme, po pravoj cijeni.“ Sve metode dizajna (C. Alexander, J. Doblin, B. Archer, J. C. Jones) i sve metode marketinga (Tull i Hawkins, Kinnear i Taylor, Schoner i Uhl, J.McCarthy, Bellinger i Greenberg) usmjerene su na istraživanje potreba i želja potrošača, na utvrđivanje njegovih karakteristika, od antropometrijskih veličina, do mo- tiva, modela donošenja odluka, njihova etičkog, estetskog i kulturnog vrijednosnog sustava i životnih stilova(VALS) . Sve te metode potrošača/korisnika tretiraju kao objekt, a ne subjekt istraživačko/kreativnog procesa. Na temelju rezultata istraživanja dizajner i/ili stručnjak za marketing odlučuje za njega. U novije se vrijeme javljaju pokreti (ZEITGAST, VENUS, J. Fresco, S. Hessel), koji nastoje zadovoljenje potreba korisnika promatrati izvan ekonomskih, tržišnih odnosa. Usprkos proklamiranih principa, kao potrošači na tržištu i I kao korisnici dizajniranih proizvoda osjećamo se sve više manipulirani i otuđeni. Usprkos uvjeravanjima kako smo na tržištu mi – potrošači donosioci odluka sve smo više apatični. I industrijski dizajn i marketing korisnika/potrošača u tržišnim uvjetima tretiraju kao objekt, a ne subjekt svog radnog interesa. Pokazalo se da nije dovoljno stručno raditi ZA korisnika, treba raditi SA korisnikom. Papanek (ibidem) ide toliko daleko da je ustvrdio da su svi ljudi dizajneri. U svom radu za VOLVO u proces dizajna uključuje radnike, na tragu principa Bauhausa. Nigel Cross (1972) govori o participaciji dizajna. Najbolje ju odražava arhitektonska maksima: „Mi projekti- ramo kuće. Ljudi ih pretvaraju u domove“.

71 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

Svojim profesionalnim žargonom i svojim pristupom korisniku dvije se struke izdvajaju iz ovog procesa promjene stava i ponašanja prema korisniku: pravo i medicina. Vjerojatno je to razlog da u tim stru- kama imamo fenomene nadri-stručnjaka (nadripisari i nadriliječnici). Pravnici to čine procedurama, koje prosječan korisnik nije u stanju niti pratiti niti shvatiti, liječnici žargonom potpuno neshvatljivim pacijentu. Fenomen ovakve mistifikacije mogli bi tretirati kao profesionalni imperijalizam.Gdje je u tom procesu medicina ? Da li je realno očekivati da medicina svoje korisnike (pacijente) počne tretirati kao suradnike, aktivne partnere ? Da li je i realno očekivati u uvjetima suvremenog razvoja znanosti da medicina postane pristupačna i razumljiva ? Ne bi li takav proces izazvao više štete od koristi ? Može li se od pacijenta očekivati da shvati procedure, temelje, dostignuća suvremene medicine ? Nisu li Wikipedia, GOOGLE i druga Internet pomagala kontraindicirana u odnosu liječnik – pacijent ? Ne srozavaju li oni autoritet medicinske struke, koji je, kao i autoritet bilo koje struke, conditio sinae qua non, svakog uspješnog odnosa stručnjaka i njegovog klijenta/potrošača/pacijenta. Svi ljudi možda jesu dizajneri, ali da li je realno očekivati da su svi ljudi liječnici. Ne bi li popularizacija medicine dovela do šarlatanstva, banalizacije, manipulacije. Kao laiku u Vašem stručnom području čini mi se da je proces započet. Calgary-Cambridge model (1998) , Pendleton-ov model, nastavni programi na medicinskim fakultetima pokazuju da se sa razvijanjem i treniranjem ovih vještina odnos pacijenta kao potrošača i liječnika kao proizvođača medicinske usluge mijenja. U komparaciji sa vještinama marketinga, to su za sada vještine unapređenja prodaje i odnosa sa javnošću. Suvremene tendencije u marketingu i industrijskom dizajnu pokazuju da stručnjaci u ovim područjima nisu izgubili na svom profesionalnom autoritetu i dignitetu uključivanjem konačnog potrošača u svoj radni tim. Dapače. Izgradnja partnerskih odnosa sa korisnikom uzajamni je, dvosmjerni proces. Uvažavanjem korisnika postižemo da i korisnik nas doživljava kao partnera, a ne kao otuđenog, alije- niranog manipulatora. U tom procesu i marketing i industrijski dizajn počeli su se odvajati od svojih znanstvenih temelja, i počeli se približavati umjetnosti, kao dvosmjernoj komunikaciji između kreatora i promatrača. Da li će medicina izgubiti na svom dignitetu i autoritetu, ukoliko se spusti sa pijedestala znanstvene nedodirljivosti i nerazumljivosti, te približi umjetnosti svakodnevne komunikacije sa svojim korisnicima? Komunikacije, koja neće skliznuti u šarlatanstvo, kič i mas-medijsku manipulaciju, nego će pacijenta/korisnika tretirati kao homo sapiensa, pružajući mu potpunu i razumljivu stručnu informaciju, kako bi zajednički donosili odluke. Takva prezentacija i takva komunikacija jesu umjetnost. Suradnja sa dizajnom i marketingom u realizaciji takvih projekata može za medicinu biti korisna. G.C. Argan: „Kada gledam predmet – predmet gleda mene. Kada upotrebljavam predmet, odnosim se prema društvu“.

1Dreyfuss,H: THE MEASURE OF MAN, HUMAN FACTORS IN DESIGN, Witney, New York, 1967. 2Papanek,V: DESIGN FOR THE REAL WORLD, HUMAN ECOLOGY AND SOCIJAL CHANGE,Thames & Hud- son, London, 1972. 3Design After Modernism: Beyond the Object (ed). London: Thames and Hudson, 1988. 4Klein,N: NO LOGO, Flamingo, London, 2001 5Klein,N: THE SHOCK DOCTRINE, Penguin, New York, 2007. 6Indikativan je izuzetno mali broj novih razvijenih proizvoda u zemljama tranzicije, poput Hrvatske 7Cross,N: DESIGN PARTICIPATION, Academy Editions, London, 1972. 8Kurtz SM, Silverman JD, Draper J (1998) Teaching and Learning Communication Skills in Medicine. Radcliffe Medi- cal Press (Oxford) Silverman JD, Kurtz SM, Draper J (1998) Skills for Communicating with Patients. Radcliffe Medical Press (Oxford) 9Poput „Temelji liječničkog umijeća“ na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

72 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

MUSIC, BRAIN & HEALING Ante L. Padjen Department of Pharmacology & Therapeutics & I Medici di McGill Orchestra, McGill University, Montreal, QC H3G 1Y6

Music and language are uniquely human characteristics. In the first part of the presentation I will review recent finding of neurobiological studies of music - the biological perspective of the musical capacity that appears early in evolution and seems to be innate to the majority of human population. Music perception involves complex brain functions underlying analysis and processing of music syntax that is highly modu- lar in structure. Music performance is one of the most complex and demanding challenges that human mind can undertake – precise control over different aspect of performance in close correlation with the music perception. In the second section I will deal with the impact of music on human health documented historically in many different cultures with the contemporary professionalization in music therapy. Famil- iar music has an exceptional ability to elicit memories, movements, motivation and positive emotions from adults affected by dementia as evidenced from selected studies I will describe. In the final sections I will discuss the issues of specific vs nonspecific therapeutic interventions and the role of music as part of the old-time idea of healing.

WHAT IS A PROJECT CroArtScia? Sonja Nikolić The Rugjer Boskovic Institute, Bijenicka 54, 1000 Zagreb, Croatia

A CroArtScia is an international interdisciplinary scientific symposium which takes place every second year in Zagreb, Croatia. It is intended for those working in the arts and sciences who recognize the need for interaction and collaboration. One of the themes is captured in the symbolic equation: Culture = Sci- ence + Art and the need to strive to realise this in practice. The interdisciplinarity of the symposium has a goal to produce real collaboration between scientists and artists and sensitize the wider public to the interactions of natural sciences, humanities and arts. The organizers intend to encourage artists to join in research projects. The topics are exploring in lectures, discussions, workshops, exhibitions, and concerts, giving opportunities to see science though the language of arts and vice versa. The specific purpose of CroArtScia is not solving the specific problem but setting, and discussing the various approaches that can give the same result. Book of Abstracts is published with the symposium and in the next year Proceedings of collected papers of the Symposium. Our next symposium with the title CroArtScia2013 – Asymmetry: Art & Science & Education will take place in Zagreb from 8th to 11th May, 2013 and one day of lectures will be held in the Castle Veliki Tabor in a small country town Desinić, where will be presented and discuss various approaches to the topic of asymmetry and asymmetries.

73 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

DERMATOLOGY IN ART – ART IN DERMATOLOGY Branka Marinović Department of Dermatology and Venereology, University Hospital Center Zagreb, University of Zagreb School of Medicine, Zagreb, Croatia

Dermatology is defined as the science of the skin and its diseases. The skin is outer covering of the human body serving many vital protective and sensory roles. The diseases of the skin are varied and plentiful owing to the large size of the skin, its complex structure and its permanent exposure to environemntal influences. Skin is the most visible organ of our body, and due to that is is present in different fields of art – paintings, film, theater.... Beside that skin and its diseses was for a long time presented and learned from moulages, wax models of different skin conditions, which are dermatology in art. And what about art in dermatology. Art is to recognize, diagnoze and cure different diseases of the skin. Art is way of knowning how to choose and perform best method for rejuvenation – to help people in their permanent wish to stay young and beautiful. Art is camouflaging different skin defects with make-up. Art is to interpret different laboratory microscopical findings. But today, maybe the biggest and most valuable art is to take a part of our time and to dedicate it to our patient, because in this part of time, when talking with our patient we can discover is the disease on the skin just the invoving the skin or mirroring some other, very often psychological problems.

KOGNITIVNA REHABILITACIJA U TERAPIJI BLAGOG SPOZNAJNOG POREMEĆAJA I DEMENCIJA Nataša Klepac Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za kognitivnu neurologiju i neurofiziologiju, Neurološka klinika KBC-a Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb

Demencije danas zbog svoje učestalosti predstavljaju vodeći javnozdravstveni problem. Troškovi liječenja i skrbi ovih bolesnika se godišnje mjere u milijardama dolara te se upravo radi toga ulažu veliki napori kako u što raniju dijagnostiku tako i što učinkovitiju terapiju ovih bolesnika. Kognitivna rehabilitacija predstavlja relativno novi pristup terapiji demencija. Metode kognitivne rehabilitacija smanjenjem funk- cionalnog oštećenja koje nastaje kao rezultat kognitivnog deficita omogućuje kognitivno oštećenim bolesnicima optimalnu kvalitetu života. Sastoji se od niza intervencija kojima se uspostavlja izgubljena funkcija, stvaraju nove kompenzatorne strategije i modificira okoliš. Na ovaj način se nastoji poboljšati kognitivne domene čije oštećenje najviše interferira sa svakodnevnim funkcioniranjem. Upravo zbog toga pristup bolesniku je individualan i zahtjeva da se uzme u obzir heterogenost kognitivnog oštećenja, situacija s kojima se bolesnik susreće i njegovog odgovora na primijenjene metode. Kognitivna rehabilitacija se može primijeniti u svim fazama bolesti iako će se prioriteti i fokus mijenjati ovisno o uznapredovalosti bolesti te u uznapredovalim fazama bolesti mogu odgovarati palijativnoj njezi. Rezultati dosadašnjih studija upućuju da su metode kognitivne rehabilitacije potencijalno uspješne u bolesnika s demencijom u aspektima boljeg funkcioniranja u rutin- skim aktivnostima, pozitivnim promjena ponašanja i samim tim bolje kvalitete života kako za bolesnike tako i za njihove obitelji. Metode kognitivne rehabilitacije se mogu komplementirati s farmakološkom terapijom u svrhu postizanja maksimalnog benefita. Dosadašnji podaci upućuju da se najbolji rezultati postižu u početnim fazama demencija, odnosno stadijima blagog spoznajnoj poremećaja (MCI-a) što nameće potrebu što ranijeg prepoznavanja kognitivno oštećenih bolesnika.

74 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

MOJA DG SYNDROMA VON HYPPEL LINDAU Snježana Radulović

Dermatology is defined as the science of the skin and its diseases. The skin is outer covering of the human Bolest je nasljedna, 7 članova obitelji s očeve strane umrlo, sve su bili muškarci osim mene, javlja se u različitoj životnoj dobi, bila sam jedina žena i razboljela se najranije sa 17 godina (umrli - moj dida, otac, 4 očeva brata i bratić); jedina poveznica svi smo imali istu krvnu grupu. Vrsta tumora koja zahvaća organe gdje je veliki splet krvnih žila. Do sada sam operirala: - 4 puta HEMANGIOBLASTOM NA MEDULLI OBLONGATEA - oko 8 puta lijevo oko, na kraju enonukleacija - imam tumor na desnom oku (na očnom živcu - raste uzdužno) - imam tumore duž leđne moždine - pankreas prepun cisti - ne proizvodi enzime (glava pankreasa cista 4x5cm, trup i rep bezbroj manjih - međusobno komuniciraju) - ca lijevog bubrega - učinjena nefrektomija - ciste na desnom bubregu i jetrima 37 godina živim kao svi ostali ljudi

PROBLEMI KOJI SE NE VIDE: ne mogu od 1990.god odrezat sama nokte - nemam osjet u desnoj šaci, lijeva utrnuće ali znatno manje, ne mogu se šminkati iz istih razloga, teže koristim pribor za jelo (mozak se izvještio pa finije radnje obavljam lijevom rukom, a grublje desnom), često mi padne lijevo stopalo - pogo- tovo kad sam umorna, tako da sam često puta posrnem, kako nemam lijevo oko često se zaletim u nešto ili u nekoga - djelujem vrlo nespretno, moram pazit kako nalijevam u čašu i sl. kako je tumor pritiskivao centar za ravnotežu i govor i danas imam smetnje koje su još vidljivije kada sam umorna...sve znam što želim reći ali postajem vrlo nesuvisla i toga sam svjesna pa se još dodatno nerviram - to mi pričinjava velike probleme i psihičke jer se osjećam vrlo nesigurno među nepoznatim ljudima jer ne znaju kroz što sam prošla, neugodno mi je...

75 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

LIJEČENJE I KREATIVNOST - PISANJE ZNANSTVENOG RADA Radenka Vujović

U uvodu ću kratko govoriti o nekoliko čimbenika koji su imali ključnu ulogu u mojem liječenju, a to su zainteresiranost za liječenje, odabir liječnika u čijem se društvu dobro osjećam, vježbanje joge I meditac- ije, a s druge pak strane pozitivna zaokupljenost, kreativnost, bavljenje likovnom umjetnošću, te pisanje diplomskog rada. Naravno, sve nabrojeno prožeto je krizama, padovima, depresijom, međutim bilo je važno imati se čemu vratiti! Napomenula bih da je u zapadnoj medicini koja se bavi isključivo posljedicama bolesti, zapostavljen aspekt rješavanja uzroka nastajanja bolesti, te sam stoga uz vježbanje joge koja opušta I smiruje I tijelo I duh, potražila I psihološku pomoć gdje sam osvještavala I mijenjala okorjele destruktivne obrasce ponašanja koji su rezultirali bolešću (ovdje moram istaknuti neprocjenivu ulogu Udruge SveZaNJu koja mi je omogućila besplatnu I kvalitetnu pishološku pomoć I tečajeve joge). Prije 4 godine, u mojoj pedesetoj godini, dijagnosticiran mi je poveći karcinom dojke. Tada sam bila usred polaganja ispita na studiju Povijesti umjetnosti. Nakon dijagnoze ostalo mi je 3 ispita i diplomski rad. Sh- vatila sam da će u novonastaloj situaciji biti teško držati se ispitnih rokova, pa sam odlučila prijaviti temu diplomskog ispita, kako bih tijekom mnogobrojnih operativnih zahvata I ostalih agresivnih terapija mogla proučavati literaturu u tempu koje prilike budu dopuštale. Znala sam da želim sa feminističkih premisa dotaknuti likovnu kritiku, i uz ogromnu podršku profesorice Cvetnić, koja mi je pomogla i odabrati temu, nastao je moj diplomski rad pod nazivom “Rodna i ikonograf- ska analiza prikaza Marije Magdalene na slikama iz Strossmayerove galerije starih majstora”. Ta me je tema radovala I ispunjavala. Znanstvenim proučavenjem prikazivanja lika Marije Magdalene, kao metafore za povijesno podređen položaj žene u patrijarhalnom društvu, iscjeljujuće je djelovalo na ublažavanje psiholoških poremaćaja osobnosti nastalih uslijed traumatičnog djetinjstva u nasilnoj patri- jarhalnoj obitelji gdje sam rođena kao četvrto, žensko od petoro djece, za koje vjerujem da je pretežito uzrokom nastajanja karcinoma. Biblija nudi slike, simbole, priče i odlomke koji inspiriraju, motiviraju i potiču. Nažalost, u Bibliji se nalaze i mnoge slike žena koje promoviraju modele poniznih i podređenih žena, a ne samostalnih i asertivnih. Znanstvenici koji se bave Biblijom i koji su kritizirali tradicionalnu konstrukciju biblijskih simbola i likova, svježim su pogledom ponovno analizirali biblijske likove. Jedan takav primjer je tradicionalna konstruk- cija lika Marije Magdalene kao bludnice i grešnice. Feministički znanstvenici i znanstvenice pokazali su da ona u stvari nije ništa od toga. Grgur Veliki (540.-604.) poistovjetio je Mariju Magdalenu s grešnicom iz Lukina evanđelja (7:36-50) i s Marijom iz Betanije iz Ivanovog evanđelja (12:1-8) i shvatio da su sedam zloduha iz Lukina evanđelja (8:1-3) sedam smrtnih grijeha. Kao posljedica, Marija Magdalena gurnuta je u ulogu Eve, grešnice, slabe žene, koja se odaje putenim užicima, plaču, neobuzdana trošiteljica miomirisa, zavodnica, bludnica, kako bi kontrast bio što jači njezinim preobraćenjem poput nove Eve, čiste, kreposne, svete, kojoj je puno oprošteno jer je puno voljela. U mnogim zemljama bile su otvorene Magdalenine kuće za rehabilitaciju prostitutki koje su se pokajale. Istraživanja feminističkih znastvenika/ca daju novi pogled na nepoznatu ženu koja pomazuje Krista. Naglašavaju njezinu odvažnost i hrabrost pri ulasku nepozvana u kuću punu muškaraca, u društvu u kojem su se žene smatrale inferiornima. Ranija tradicija također je propustila primijetiti činjenicu da je ona prva žena koja priznaje Isusa kao Mesiju (kroz simboličnu gestu pomazanja s miomirisom), u vrijeme kada drugi apostoli, uključujući i Petra, ili nisu shvatili ili su bili otvoreno skeptični prema njegovoj mesijan- skoj prirodi. To je razlog zbog kojeg joj Isus daje jedan od najvećih komplimenata koji se mogao dati bilo kojem učeniku: “Gdje god evanđelje bude proglašeno [...] ti ćeš uvijek biti zapamćena”. Što se tiče Marije

76 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

Magdalene, ne samo da nije bila grešnica ili bludnica, već je bila jedna od najistaknutijih ženskih učenika, prvi svjedok kako raspeća tako i uskrsnuća, čak stoviše, apostolica svih apostola kako je još uvijek Istočna Crkva ima običaj častiti. (John D’Mello u Neythri (Woman Leader) Ožujak 1997., Bangalore: CCWI). Dakle, feministička znanost je pronašla nove simoble i arhetipove hrabrosti i učeništva za žene. Ovo kratko predavanje posvećujuem profesorici dr. Sanji Cvetnić, sa kojom sam napravila cijeli diplomski rad uglavnom iz kreveta, kada bih bila bolje, otišla bih do Storssmayerove galerije napraviti autopsiju originala slika, a potom nastavila istraživanja putem znanstvenih baza podataka na Internetu, te kada bih završila analizu pojedine slike, proslijedila mailom tekst profesorici, kojeg bi ona ispravljenog vratila natrag istim putem. Znala je koliko mi to znači i trudila se da održimo tempo, kako ja ne bih posustala. 10John D’Mello, Paradigms for a Feminization of the Church, (August-September 1999)

DANCE AND MOVEMENT PSYCHOTHERAPY (DMT) WITH CANCER AFFECTED WOMEN: PRELIMINARY RESULTS Sanela Jaković Marušić* and Maja Boban** *MeMotus, Center for dance and movement psychotherapy **Children’s clinical hospital Zagreb

Cancer is a major health problem of the Croatian population. The second most important cause of death – after cardiovascular diseases. The five most common cancer sites in women: breast (25%), colon (8%), trachea, bronchus and lung (7%), uterus (6%) and rectum, rectosigmoid, and anus (5%). Cancer diagnosis and its treatment side effects have a significant impact on an individuals’ self-concept, especially on body image. Currently, there are no published studies in Croatia examining a woman’s experience of DMT, or how her experience relates to her boy image. The present study attempts to fill a gap in research, by including objective data. Experimental group (N =17) was involved in 14 workshops DMT (duration 3.5 months). A pre and post workshop self-report and observation using the Serlin Kinaesthetic Imagery Profile (SKIP) Part I scale were used to gather information concerning body image. Control group (N= 6) were participants „on the waiting list“; participants were tested as soon as they sign up fot the DMT and after 3.5 months, also using the Serlin Kinaesthetic Imagery Profile (SKIP) Part I. Preliminary results: 1. in experimental group, after the tretment, there is statisticaly significant difference is on emotional, spirituality scale and on total socres between ad hosc and post hock testing 2. in control group there is no significate differences between initail phase of testing and after 3,5 months on all SKIP dimensions. 3. there is no statistically significant difference between experimental and control group given the all SKIP scale It is important to note that this study is still in progress, this are not the final results, and this not final sample size. We hope that in the extensiona and the follow-up of the research we will overcome the shortcomings of the research (such as uneven groups).

77 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

IMPRESIJE IZ GRUPNOG RADA SCENSKOM IGROM S DJECOM AUTISTIČNOG SPEKTRA Slaven Gojković, Jugoslav Gojković, Dijana Simeon

Moje sudjelovanje u radu grupnom nedirektivnom scenskom igrom sa djecom autističnog spektra u ulozi koterapeuta započelo je u travnju 2011. godine u prostorijama Dnevne bolnice psihijatrijskog odjela opće bolnice ‘’Dr. Josip Benčević’’ u Slavonskom Brodu. Rad se odvijao po metodama nedirektivne (dinamske) scenske igre i obuhvaćao je djecu predškolske i školske dobi sa globalnim razvojnim smetnjama, dijagnozom autističnog spektra sa elementima simbiot- ske psihoze, baziran na radovima autora sa sličnim terapijskim iskustvima. Grupa za scensku igru obuhvaćala je osmero djece oba spola od kojih je polovica bila predškolske dobi a polovica osnovnoškolske dobi. Tim koji je radio scenskom igrom sastojao se od jednog dječjeg i adoles- centnog psihoterapeuta, studenta u ulozi koterapeuta, profesora psihologije koji je simultano vodio grupu s roditeljima, te roditelja djece. U radu se navode specifične situacije iz scenske igre, neka opažanja i zaključci do kojih se u radu došlo, te tijek spoznavanja nekih simbiotsko-psihotičnih manifestacija kod djece. Zaključci su dani kao osvrt na neke prepoznatljive manifestacije dinamske problematike te neke postavke koje su se ovim radom pokazale objektivno primjenjive.

KOMUNIKACIJA U MEDICINI U OČIMA STUDENTICE MEDICINSKOG FAKULTETA Tijana Gvozdenović

Moje ime je Tijana Gvozdenović i studentica sam pete godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Komu- nikacija u medicini je za mene od početka studija bila u domeni „onoga nečega što nosimo od kuće“, najvjerojatnije upravo zato što se o tome vrlo malo pa i nikako ne govori na tijekom studija. Moje gledište komunikacije u medicini najbolje opisuje jedna anegdota koja će uz mene ostati, vjerujem, vječno. Priča se odvija u hitnoj kirurškoj ambulanti za vrijeme mog dežurstva. Glavni likovi radnje su petnaestogodišnjak koji je rukom razbio čašu (zbog djevojke), specijalista kirurg i stažistica. Mladić je agresivan, odbija šivanje rane. Promatram iskusnog liječnika kako ne gledajući mladića u oči i odrješito govori: „Zašto si onda uopće došao? Idi fino doma. Nemoj mi se miješati u posao.“. No, mlada liječnica vidi nešto drugo u mladićevim očima. Strah. Gleda ga u oči i blago mu se smiješi. Prilazi mu i poluglasno mu govori: „Reci mi, zašto ne želiš šivanje?“. Nema odgovora. U nju zure tamne uplašene oči diskretno se puneći suzama. Ona nastavlja: „Ne boj se, neće te ništa boljeti. ‘Ajde da ti to uradimo, da ti spasimo prst, znaš.“. Opet smiješak, ovaj put popraćen tapšanjem po ramenu. „Dobro“ – čuje se tihi odgovor. U samo nekoliko verbalnih i neverbalnih poruka ova mlada liječnica uspjela je spasiti mladićev prst, utješiti ga, a sigurna sam i vratiti mu povjerenje u liječnike. Tako ja vidim komunikaciju u medicini.

78 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

WHAT COULD A DOCTOR DO AFTER APPLYING EVERY MEDICAL REMEDY THAT SHE KNEW. Branka Kandić-Splavski

My patient, Mrs. Olga S. was in the terminal phase of the inoperable metastatic brain cancer. She could not move, she was incontient and strongly dependent on somebody’s help. She was lying mo- tionless, inable to communicate or use some gestures, but fully conscious. She would use only her eyes to communicate with us. At one of my visitis, leaning over her, I wondered what I could possibly say to this lady. What to say to a dying human being, who was aware of her condition? Shoud I use some of the typical phrases like: „How are you today? Do you feel better, do you have any pain or can you sleep?“ It sounded so shallow, so artifical and pointless in the condition that she was in. Her consciousness was trapped in her dying body. I could not say a word, while she looked at me with the questions in her eyes, helplessly and sadly... What should I do? What? At that moment, I thought of the book that I just published. It was a collection of the fairy tales, which I happened to have with me. This is what I needed! Of course, the fairy tales! The fairy tales which have been known for centuries as a remedy, bringing comfort, helping us to fall asleep, taking us away into some other more beautiful, cheerful world. Like my grandmother used to read them to me, I sat down close to my patient and started reading stories. I would come every day with a new fairy tale. No, we did not finish the book. Mrs. Olga died rather soon, but her tears of gratitude, which would run down her pale cheeks, would stay with me for the rest of my life These tears are the most moving, the saddest but at the same time maybe, the most prescious in my whole medical practice. * The idea of fairy tale therapy, reading the stories to the patients, was launched then, in 2004 and from that time on has been regular activity in the art workshop of Palia-Centar in Osijek.

79 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

ČOVJEK KAO BIĆE ZAJEDNIŠTVA Ivana Ljubičić Bistrović1, 5, Dragana Jurić2, 5, Rudolf Ljubičić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5 1, 2, 4Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 3Klinika za psihijatriju, KBC “Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, 1Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu, KBC Rijeka, 5 Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju- HIDP

Danas za čovjeka zapadne civilizacije sreća se sastoji u trenutačnom zadovoljavanju fizioloških i psiholoških potreba, što nalazi, prije svega, u lijepoj odjeći, putovanjima, društvenim odnosima i dobroj hrani. Sve što bi moglo biti sporedno u njegovom životu- kazališne predstave, šport, glazba, briga za tijelo- postaje njegovim središtem. To je kultura prolaznoga. Takav čovjek ne želi nikakvo povezivanje različitih trenutaka života jer bi to uključivalo povratak stvarnosti i odgovornosti za nju, a on to ne želi. Čovjek je danas zapravo potišten, razdrobljen, ciničan ljudski subjekt, sumnjičav prema svakome projektu koji se pokazuje kao odgovor na cjelovito postojanje. Je li takav čovjek sretan? Vjerojatno nije. Najočitiji znak njegove nesreće jest njegova nesposobnost za život; samoubojstva, tako česta pojava među mladima; nasilje i razni oblici ovisnosti. Sve su to znakovi njegova dubokog neprijateljstva prema samome sebi i životu. Na paradoksalan način to je ujedno i znak njegove neuništive težnje za transcendiranjem, nadilaženjem materijalnog, prolaznog i ograničenog. Be- smisao, nasilje i smrt u društvu, kakvo je naše, zapravo je najviše uznemirujući izraz konačne ljudske slobode koja za sebe zahtijeva apsolutnost. Jedini lijek protiv toga je ponovno uključivanje svetoga u međuljudske odnose.

MAN AS A UNITY BEING Ivana Ljubičić Bistrović1, 5, Dragana Jurić2, 5, Rudolf Ljubičić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5 1, 2, 4Medical School at the University of Rijeka, 3Department of Psychiatry, University Hospital “Sestre milosrdnice” in Zagreb, 1Department of Psychiatry and Psychological Medicine School of Medicine in Rijeka, 5 Croatian Institute of Spiritual Psychiatry- CISP

Today, for a man of Western civilization, happiness consists of the current meeting of the physiological and psychological needs, which is acquired primarily through nice clothes, traveling, social relationships, and good food. Anything that might be irrelevant in his/her life-such as theater, sport, music, taking care of the body, becomes his/her center. This culture is ephemeral. Such a man does not want any connection with different moments of life because it would involve the return of reality and responsibility for it, and that is exactly what he doesn’t want. Today, people are really depressed, moldy, cynical human subjects; suspicious of each project that is seen as a response to the overall existence. Is such a man happy? Probably not. The most obvious sign of his/her misfortune is his/her inability to live; suicide, such a common a thing among young people, violence and various forms of addiction. These are all signs of his deep hostility towards himself/herself and life. In a paradoxal way, this is also a sign of his irrepressible desire to transcend that which is material, transient and limited. Absurdity, violence and death in society, such as our own, is actually the most disturbing of the final expression of human freedom, which in itself requires absolutes. The only cure for this is the re-inclusion of the sacred in relationships.

80 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

KAKO SAM PREŽIJJELA DOK ME VLASTITI MOZAK POKUŠAVAO UBITI Dragana Jurić1, 5, Ivana Ljubičić Bistrović2, 5, Rudolf Ljubičić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5 1, 2, 4Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 3Klinika za psihijatriju, KBC “Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, 2Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu, KBC Rijeka, 5 Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju- HIDP

Susan Blauner živi u Massachusetts-u, u SAD- u. Susan je preživjela osamnaest godina suicidalne ideacije. Dijagnosticiran joj je granični poremećaj osobnosti, posttraumatski stresni poremećaj i depresija major. Sigurnost u Boga koji je ljubi puno joj je puta pomogla da preživi krize. Za nju je Bog kao terapeut koji joj je na raspolaganju dvadeset i četiri sata. Često se podsjeća da Bog zna što se događa u njezinom životu i da je uvijek tu da joj pomogne. Boravak u prirodi za Susan se pokazao kao odličan način ublažavanja stresa i preusmjeravanja suicidalnih misli. Svi elementi u prirodi žive i umiru u skladu s ostalim elementima, ona se zna brinuti sama za sebe. Nevinost i čistoća prirode pomažu nam osjetiti povezanost s Bogom. Tamo nema sukoba, stresa i kaosa svakodnevnice. Priroda nam nudi odmor i mir duha i uma. U borbi sa suicid- alnim mislima Susan je često odlazila u prirodu i tamo nalazila svoj mir.

Dragana Jurić1, 5, Ivana Ljubičić Bistrović2, 5, Rudolf Ljubičić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5 1, 2, 4Medical School at the University of Rijeka, 3Department of Psychiatry, University Hospital “Sestre milosrdnice” in Zagreb, 2Department of Psychiatry and Psychological Medicine School of Medicine in Rijeka, 5 Croatian Institute of Spiritual Psychiatry- CISP Susan Blauner lives in Massachusetts, U.S. Susan has survived eighteen years of suicidal ideation. She was diagnosed with borderline personality disorder, post-traumatic stress disorder and major depression. Strong faith in God who loves her a lot helped her to survive crisis many times. To her, God is like a therapist that is available twenty-four hours . She often reminds herself that God knows what is going on in her life and he is always there to help her. Spending time in the country proved to be for Susan an excellent way for reducing stress and redirecting suicidal thoughts. All elements in nature live and die in accordance with the other elements; nature can take care of itself. Innocence and purity of the nature helps us to feel like one with God. There is no conflict, stress and chaos of everyday life. Nature offers us rest and peace of mind and spirit. In the struggle with suicidal thoughts, Susan was often visiting nature to find there her peace.

81 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

DEPRESIJA KROZ TRANSPERSONALNA GLEDIŠTA Rudolf Ljubičić1, 5, Dragana Jurić2, 5, Ivana Ljubičić Bistrović3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5 1Klinika za psihijatriju, KBC “Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, 2, 3, 4Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 3Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu, KBC Rijeka, 5 Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju- HIDP Pretpostavku za bolje razumijevanje ovoga članka valja dodati vlastitoj slici svijeta: mi smo duhovna bića, a kako bismo mogli biti (djelotvorno, rukotvorno) aktivni, posjedujemo tijelo! Ne dominira materija, nego duh (energija) koji tu materiju nastanjuje. S holističkoga se gledišta, depresija može smatrati predstadijem tjelesnih poremećaja, te se jedno „piskaralo“ mora doista potruditi kako bi udovoljilo i jednima i drugima. Jedni znaju i ne žele odviše često slušati ono što već znaju. Drugi se ljute i ne žele slušati nešto što se pro- tivi njihovu znanju jer uživaju ugled zbog svoje profesionalne djelatnosti, iako im također predbacuju zbog njihove racionalne profesionalnosti. Međutim, znanstveno obrazovani ljudi ne bi smjeli zaboraviti kako se mnogo toga još uvijek ne može racionalno dokučiti, ali se empatijom/ intuicijom i većom senzibilnošću itekako može otvoriti pristup „u onaj osunčani prostor u kojemu je sve navijek poznato“. Naša je odluka kako ćemo reagirati na Boga i njegov svijet. Depresije/ ljutnju ne izaziva ono što vidimo, nego kako što vidimo. Ako ne želimo da filmsko platno postane poprište rata, ne moramo ga bijesno poderati, nego izvući utikač u projekcijskoj sobi. Duhovne anomalije ili nesposobnosti koje izgledaju poput nedostatne inteligencije ponekad su bijeg u bolest (u nemoć) kako ne bismo morali izlaziti na kraj s rastućim neugodnim zahtjevima. Tako dovoljno dugo pokazuje naznake teškoća u ophođenju sa svakidašnjim stvarima, oslobađa ga se od zahtjevnijih aktivnosti, pa on dobiva „propusnicu“ koja mu oduzima vjerodostojnost i narušava dobar imidž. Bijeg u bolest je poput refleksa glumljenja mrtvaca te nipošto ne jamči naše preživljavanje.

DEPRESSION THROUGH TRANSPERSONAL PERSPECTIVE Rudolf Ljubičić1, 5, Dragana Jurić2, 5, Ivana Ljubičić Bistrović3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5 2, 3, 4Medical School at the University of Rijeka, 1Department of Psychiatry, University Hospital “Sestre milosrdnice” in Zagreb, 3Department of Psychiatry and Psychological Medicine School of Medicine in Rijeka, 5 Croatian Institute of Spiritual Psychiatry- CISP For a better understanding of this article, there should be added an assumption to our own view of the world: we are spiritual beings, and therefore in order to be (effectively, handmade) active, we have a body! Nothing material is dominating; it is the spirit (energy) that is dominating over the material. From the holistic point of view, depression can be considered as a stage before the appearance of the physical disorders, and a “hack” must really make an effort to satisfy both of it. Some know and do not want to listen again to what they already know. Others are angry and do not want to listen to something that is against their knowledge, because they enjoy a good reputation in their professional activities, although they are also being reproached for their rational professionalism. However, scientifically educated people should not forget that there are still many things that cannot be rationally grasped, but empathy/intuition and greater sensitivity could well open access „to the sunlit room where all is known for ever.” It is our decision how we react to God and his world. Depression/anger are not produced by what we see, but how we see something. If we don’t want the movie screen to show the scene of war, we don’t have to madly tear the movie screen of, but just pull out the plug in the projection room. Spiritual anomalies or disabilities that look like a lack of intelligence sometimes represent an escape into the disease (impotence) in order not to have to deal with the growing unpleasant demands. As long as somebody is showing signs of difficulty in dealing with everyday things, it frees him from demanding activities, so he gets a “pass” that takes away the credibility and undermines a good image. Escape to a disease is like the reflex of playing dead, and certainly does not guarantee our survival.

82 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

DAN NADE Ivana Ljubičić Bistrović1, 5, Rudolf Ljubičić2, 5, Dragana Jurić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5 1, 3, 4Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2Klinika za psihijatriju, KBC “Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, 1Katedra za psihijatriju i psihološku medicinu, KBC Rijeka, 5 Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju- HIDP Gareth O’ Callaghan jedan je od najpopularnijih irskih radijskih voditelja. Nekoliko godina bolovao je od teške depresije. Dok su njegovi obožavatelji mislili da on ima sve što se poželjeti može, njegova je duša tiho jecala. Izvana je poput klauna kojega su resili slava, novac, uspjeh, a iznutra je bio jako nesretan i izgubljen. Nitko nije mogao pretpostaviti da se on, u istom trenutku kad bi ujutro izišao iz etera, popodne povlačio u krevet, ponekad razmišljajući o samoubojstvu. Bio je jedva sposoban funkcionirati kao suprug i otac troje male djece. Čim je 1999. godine dobio dijagnozu teške depresije, Gareth je započeo odlučnu bitku za povratak svoga zdravlja. Naučio je kako ovo stanje nastaje i kako ga se riješiti. Danas je potpuno oporavljen, slobodan od antidepresiva, optimističan i u boljoj formi nego ikada. Jedno od ključnih područja oporavka uključuje duhovnu obnovu. Ljudi su uglavnom gotovo automatski povezani s izvorima sreće koji se aktiviraju sami od sebe u odgovarajućem trenutku, ali depresija sve to uništava. Osoba koja boluje od depresije, nesposobna je izraziti bilo što. Gubitak izražavanja svojih najdubljih osjećaja čini da depresivni ljudi postanu beskrajno izgubljeni u svojoj depresiji. Svi osjećaju i dalje uporno rade negdje unutra, kao u ekspres loncu. Ali oni nemaju riječi, ni duhovne snage izraziti ih. Tako postupno ključaju, čekajući da se ispuste kroz normalan izraz sve dok jednom ne prekipe, a rezultat je mržnja i bijes čovjeka prema samom sebi. Depresija je poput nametnika. Može ući samo kada je kuća prazna i nečuvana. Sretna kuća je ispunjena duhom i životom. Zato kada je jednom iz kuće izbačen duh, i život također odlazi s njim. No to nije uvijek nužno i zauvijek jer on uvijek čeka pozivnicu za povratak.

DAY OF HOPE Ivana Ljubičić Bistrović1, 5, Rudolf Ljubičić2, 5, Dragana Jurić3, 5, Đulijano Ljubičić4, 5 1, 3, 4Medical School at theUniversity of Rijeka, 2Department of Psychiatry, University Hospital “Sestre milosrdnice” in Zagreb, 3Department of Psychiatry and Psychological Medicine School of Medicine in Rijeka, 5 Croatian Institute of Spiritual Psychiatry- CISP Gareth O ‘Callaghan is one of the most popular radio hosts in Ireland. A few years ago he was suffering from a severe depression. While his fans thought he had everything what he could wish for, his soul was quietly sobbing. On the outside, he was like a clown who was adorned with glory, money, success, but on the inside, he was very unhappy and lost. Nobody could have guessed that he, from the moment he would get off the ether in the morning, he would retreat to bed in the afternoon, sometimes even thinking about suicide. He was barely able to function as a husband and the father of three young children. As soon as he had received the diagnosis of major depression in the year 1999, Gareth started the decisive battle for the return of his health. He learned how this condition occurs and how it can be solved. Today he is completely recovered, free of antidepressants, optimistic and more fit than ever. One of the key areas of his recovery involves a spiritual renewal. People are generally almost automatical- ly associated with the sources of happiness, which are activated by themselves at some appropriate time, but depression destroys all of that. A person who suffers from depression is unable to express anything. The loss of the ability to express their deepest feelings seems to be the reason that depressed people become endlessly lost in their depression. All feelings are still constantly working somewhere inside, like in a pressure cooker. But they do not have words, the spiritual strength to express them. So the emotions are gradually boiling, waiting to be released through a normal way of expression, until they boil over, result- ing in hate and anger towards the man himself. Depression is like a parasite. It can enter only when the house is empty and unguarded. Happy houses are filled with spirit and life. So when one of them is kicked out of the house, for example the spirit, life will also go out with it. But this is not necessarily forever true, for life is always waiting for an invitation to return.

83 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

TREBA “UMRIJETI” OD NEČEGA NA ŠTO NE MOGU UTJECATI Nevenka Bohaček, dr. med.

UVOD: U palijativnoj medicini duhovna terapija pomaže umirućoj osobi ublažiti njezine boli, osmisliti patnju i pomoći prihvatiti neizbježno. Razni nerazrješeni događaji u životu čovjeka, pogreške i rane na razini duha kao i nerazrješena krivnja razaraju dušu i stvaraju podlogu raznim psihosomatskih bolesti. Pomažući čovjeku u duhovnim traumama dolazi do ublažavanja boli i poraza uzrokovanih nekom teškom fizičkom bolešću. UZORCI I POSTUPCI: Čovjek je kompleksno biće pa je i pristup palijativnom bolesniku kompleksan. Zbog toga je neophodan multidiscipliaran i individualizirani pristup kojeg omogućuje tim stručnjaka koji će kroz razne terapijske metode poboljšati kvalitetu života palijativnog bolesnika u toj važnoj fazi njegovog života. Ovdje je prikazan primjer multidisciplinarnog pristupa kod bolesnika koji je došao u našu bolnicu u fazi prihvaćanja svoje bolesti (karcinom gušterače) i kojeg smo pratili na preostalom putu njegova života (put do “kraja”). REZULTATI: Radilo se o bolesniku koji se osjećao usamljen, žaluje za djecom, a bol koju je bolesnik verbalizirao bila je puno dublja od somatske razine i imala je svoje korijene u neprežaljenom gubitku supruge i neprorađenom pristupu malignoj bolesti od koje je i njegova supruga preminula, a koju je njegovao do kraja i nikada ju nije zaboravio. Medikamentno refraktorna so- matska bol koju bolesnik subjektivno ocjenjuje kao najjaču moguću, kao i psihički doživljaj “infaustnog” stanja ostali su na verbalnoj razini nakon cjelovitog pristupa bolesniku. ZAKLJUČAK: Čovjek je duhovno biće, a znamo da duh nadilazi i somatsko i psihičko područje. Psihoterapija i medicinska terapija su često slabog uspjeha jer su nepotpune ukoliko nisu upotpunjene antropološkim i duhovnim pristupom.

84 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

MULTIMEDIAL PERSON-CENTERED CLINICAL DOCUMENTATION SYSTEM IN PALLIATIVE CARE F. La Mura, MD Medical Coordinator, Palliative Care Centre “Don Uva” - Bisceglie, Italy

Clinical notes are taken though several methods – from handwriting on paper to Computer-based Docu- mentation systems (CBD) – and this is currently seen as one of the most critical areas for Electronic Health Record (EHR) development and adoption in the clinical setting. This lecture aims at giving an overview about our experience in CBD system to be used in Palliative Care (PC), including: 1) an initial in-depth knowledge of Men and Women, and their families, accessing PC (both their every day life – also though pictures, music, hobbies, spirituality and religiosity – , and their clinical story), 2) a comprehensive and up-to-date overview of demographic statistics (including scholarity), 3) the interactions occurring between healthcare providers (physicians, nurses, psychologists, physical therapists, spiritual caregivers, social workers, clinical pedagogists, etc) and Patients. Palliative Care CBD systems are particularly challenging, having to support data collection and reusing, mostly referring to needs and symptoms (type, onset, control and variation) rather than to strictly quantifiable clinical signs (blood pressure, hearth rate, and pain in some extent).

THE HUMAN HEALTH RECORD: TEXTUAL AND GRAPHICAL CLINICAL DOCUMENTATION SYSTEM FOR PALLIATIVE CARE FACILITIES F. La Mura, MD Medical Coordinator, Palliative Care Centre “Don Uva” - Bisceglie, Italy

Our Palliative Care Computer-based Documentation (CBD) system aims at offering a time-oriented data presented in a chronological order, problem-oriented data (notes taken for each problem assigned to the Pa- tient) and source-oriented data (arranged according to the method by which the information was obtained). It combines structured/coded as well as narrative data collection, along with the possibility to graphically show trends. It is composed of a back and front-end software running on the web and written in PHP/ MySQL scripting languages, which is hosted securely within the local Intranet. The time-line and illness- trajectory is presented as a stream of graphical and textual information, using the so called “Information Visualization”, in order to represent quantitative, qualitative and abstrac data to reinforce human cognition.

85 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

POVEZANOST TERAPIJSKOG I REHABILITACIJSKOG PRISTUPA VETERANIMA S POSTTRAUMATSKIM POREMEĆAJIMA Jasna Grković Klinika za psihijatriju KBC Rijeka Referentni centar za posttraumatski stresni poremećaj MZRH

U izlaganju će se razmatrati povezanost rehabilitacije i terapijskog pristupa koji se u ratnom i poratnom razdoblju razvijao, prilagođavao i krojio za psihotraumatizirane veterane iz Domovinskog rata. Kronične psihičke smetnje koje postoje u navedenoj populaciji su iz posttraumatskog spektra poremećaja i komorbiditet je pretežito pravilo, a ne izuzetak. Uočili smo kako su najučestalije smetnje u pacijenata simptomi PTSP-a ( različite kliničke slike: kronični, s odloženim početkom, akutizirani, «zapušteni», djelomični, sekvelarni i sl. ), smetnje prilagodbe, depresivni poremećaji i distimija, abuzus alkohola, mnestička zakazivanja, anhedonija i trajne promjene osobnosti, ”reakcije godišnjice”, komorbidni psihosomatski poremećaji, obiteljski dizbalans, radno i socijalno zakazivanje, te su stoga i preventivni i rehabilitacijski postupci nužni u pristupu ratnim veteranima. Temeljne postavke terapijskog pristupa su prorada i integrac- ija kumulativnih traumatskih događaja, osiguranje programa za pacijente čije smetnje zahtijevaju dulji tretman s naglaskom na cjelokupnu osobnost, organiziranje dijagnostičko – istraživačkog rada i uspostavl- janje suradnje s drugim programima u zajednici. Nužnost razvijanja preventivno-rehabilitacijskog pristupa ovim kroničnima posttraumatskim poremećajima najviše se ogleda u nastojanju sprečavanja rizika od podržavanja evakuacije (getoizacije?) veterana, dijagnostičkog etiketiranja, povećavanja somatizacija kad psihološka priroda traume ili simptoma nije shvaćena, te zasigurno štetnog utjecaja tretmana pojedinca kojeg se izdvojilo iz primarnog socijalnog okruženja. Ponovo bih parafrazirala Larsa Waisaetha koji je u gore navedenom članku spomenuo i uvijek postojeće kontroverze u vezi liječenja psihotraumatiziranih: rizik od podržavanja evakuacije (getoizacije?) kompenzacijski sindromi legitimnost dijagnostičkog etiketiranja povećavanje somatizacija kad psihološka priroda traume ili simptoma nije shvaćena • štetan utjecaj tretmana pojedinca kojeg se izdvojilo iz primarnog grupnog setinga

86 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

VERBATIM THEATRE AND HEALTHCARE Trevor Walker

For some time actors have been employed by teaching hospitals to play the roles of patients in the training of doctors. More recently these roles have been extended so that actors now also represent family members, carers and other healthcare professionals and, no longer passive role-players, actors are encouraged to improvise in character and are often involved in the evaluation and recruitment of trainee doctors. The growing interest in the role of theatre in healthcare has also resulted in a number of plays and theatre programmes being devised to interrogate medical practice and thus the involvement of theatre practitioners has moved from a supporting role to a challenging one. Verbatim theatre is a storytelling technique which, in this context, uses the recorded experiences of patients and carers to examine healthcare. Part of its popularity and power is in its ability to show the personal in the process, in its claims to authenticity and in our susceptibility to anecdotal evidence. But verbatim is as much mediated as fiction – can we trust these true stories and what does ‘true’ mean? This paper reviews the experience of directing the verbatim plays Cancer Tales and Home Death for medical conferences across Europe and attempts to assess the impact of the performances on both medical practice and on healthcare practitioners.

PRESENTATION OF NOWPDP PROGRAMME Sumra Ahmed Programme Officer Education Development and Improvement Programme (EDIP) Network of Organizations Working with People with Disabilities, Pakistan (NOWPDP)

NOWPDP has been working since May 2008 to create an inclusive society where people with disabilities have equal access to opportunities. In the past 3½ years, NOWPDP has facilitated employment opportunities for over 200 people with disabilities; trained over 600 special education teachers in Sindh on teaching techniques; provided training in inclusive education to over 450 teachers from 98 schools in Gilgit- Baltistan; conducted art competitions for 600 children with disabilities in 2009 and 2011; distributed over 8000 brochures on legal rights and benefits across Pakistan; and conducted workshops and forums for over 50 disability organisations to discuss the needs of the disability community. Our current programmes are: a) Artpreneurs for Change trains teachers and members of the public to utilise art as a theraputic medium for children with disabilities. b) The Rickshaw Project creates opportunities for the integration of people with disabilities into mainstream society through an on-call rickshaw service. c) heARTwork trains people with disabilities in relevant skills and markets products, to increase their ability to be valued members of society. d) Youth Ambassador Programme, in which school children with and without disabilities are empowered to take action to create an inclusive society.

87 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

TRAUMATSKA OZLJEDA MOZGA Prof.dr.sc Krešimir Rotim, Vatroslav Čerina,dr.med., Darko Stipić,dr.med. Klinika za neurokirurgiju, KBC „Sestre Milosrdnice“

Traumatska ozljeda mozga (TOM) je oštećenje mozga nastalo djelovanjem mehaničkih sila. Najčešće se javlja pri padovima, prometnim nesrećama, fizičkom nasilju i u sportu. Dovodi do privremenog ili trajnog oštećenja kognitivnih, fizičkih i psihosocijalnih funkcija. TOM je rastući svjetski javnozdravstveni problem. Od svih ozljeda, najčešći je uzrok smrti i trajne invalidnosti. Češća je u osoba mlađe životne dobi i muškaraca. U Hrvatskoj je u 2008. godine zbog TOM-a hospitalizirano 5300 osoba, poginulo 517 osoba, a troškovi liječenja procijenjeni su na 22.5 milijuna kuna. Na osnovu anatomskih kriterija koji se procjenjuju na CT presjecima glave, TOM se dijeli na difuznu (potres mozga i difuzna aksonska ozljeda) i fokalnu (frakture kostiju lubanje, kontuzije mozga, epiduralni, subduralni i intracerebralni hematom) TOM. Klinički se klasificira na tešku (GCS 3-8), srednje tešku (GCS 9-13) I laku (GCS 14-15)TOM. Lakši oblici TOM-a se liječe konzervativno uz kliničku i neuroradiološku opservaciju. Ugroženiji bolesnici zahtijevaju kombinaciju intenzivnog liječenja i operacije. Cilj operacije je dekompresija mozga koja se postiže odstranjenjem intrakranijskih hematoma, odizanjem impresijskih fraktura, dekompresivnim krani- jektomijama i vanjskom drenažom cerebrospinalnog likvora (EVD). EVD služi mjerenju intrakranijalnog tlaka (ICP) i ispuštanju likvora. Postavlja se kod povećanog rizika od razvoja povišenog ICP-a (GCS<8). Na našoj Klinici pratimo porast broja operiranih i hospitaliziranih zbog TOM-a. U 2008. godini hospitalizirano je 198, a operirano 61 bolesnika. U 2012. godini hospitalizirano je 264 i operirano 78 bolesnika, što je porast broja hospitaliziranih za 33% i operiranih za 27%. Također pratimo trend poboljšanja ishoda liječenja što pripisujemo trajnoj edukaciji liječnika i suvremenom pristupu liječenju. Ključne riječi: traumatska ozljeda mozga

88 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

POSTER PREZENTACIJE / POSTER PRESENTATION

89 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

EVALUACIJA REHABILITACIJE HOSPITALNIH PACIJENATA OBOLJELIH OD AFEKTIVNIH, ANKSIOZNIH I PSIHOTIČNIH POREMEĆAJA Mirta Vranko, Ana Plazonić Fabian, Domagoj Vidović, Petrana Brečić Klinika za psihijatriju Vrapče

Tradicija rehabilitacijskih programa Klinike za psihijatriju Vrapče seže u same početke njezinog djelovanja. Današnji program rehabilitacije Zavoda za liječenje i rehabilitaciju svojim sadržajem odgovara na potrebe pacijenata koji se liječe od afektivnih, anksioznih i psihotičnih poremećaja. Uključuje niz rehabilitacijskih aktivnosti koje provode psihijatri, psiholog, socijalni pedagog, socijalni radnik te medicinske sestre i tehničari. Program čine radna terapija, grupni psihoterapijski tretmani, različite socioterapijske aktivnosti na Zavodu i izvan njega, te su stoga pacijenti prema individualnom rehabilitacijskom planu i prema svoji individualnim potrebama uključeni u: psihoterapijske grupe (gestalt terapija, realitetna terapija, dinamski usmjerena terapija), trening socijalnih vještina, biblioterapiju, terapiju pokretom i plesom, wellness, terapijsku zajednicu, medicinsku relaksaciju i gimnastiku, psihoedukativna predavanja. Eval- uacija je provedena za tu potrebu kreiranim upitnikom. U evaluaciju je uključeno 80 pacijenata koji su aktualno hospitalizirani na Zavodu za liječenje i rehabilitaciju Klinike za psihijatriju Vrapče. Cilj rada je prezentirati evaluirane podatke rehabilitacijskog procesa.

UMJETNIČKIM EKSPRESIJAMA KA RAZUMIJEVANJU I PRIHVAĆANJU ALZHEIMEROVE BOLESTI Mimica N, Brajević–Gizdić I, Pavlović E, Radovančević Lj, Ozmec Z.

Današnje viđenje bolesti ne ograničava se samo na klinička iskustva i znanstvena dostignuća , već se primjenjuju različite percepcije koje doprinose razumijevanju nastanka i raznolikosti pristupa određenim bolestima. Priroda napredovanja demencije donosi otežanu komunikaciju bolesnika s okolinom, kao i otežan pristup pojedinca, obitelji, njegovateljima, stručnih osoba prema bolesniku.Time se gubi kontakt s oboljelim kao i razumijevanje funkcioniranja bolesnika. U širem kontekstu, takvi bolesnici postaju stigmatizirani, s ten- dencijom daljnjeg distanciranja iz svakodnevnog života i uopće nastojanja da se pronađe zadovoljavajuća okupacija, svrsishovitost ili smanjenje stresa kod oboljelih. Tragom pronalaženja drugačijih mogućnosti osvjetljavanja ponašanja dementnih osoba te kreativnog pristupa tim bolesnicima, na inicijativu Društva za Alzheimerovu bolest, pokrenut je umjetnički sadržaj koji prethodi Kongresima Alzheimerove bolesti, a koji se redovito održavaju svake dvije godine u Hrvatskoj. Umjetnički izričaji su usmjereni ka shvaćanju Alzheimerove bolesti (AB) na univerzalan, subjektivan način ka čovjeku ili iz čovjeka koji boluje od AB, nastojeći približiti proces otuđenja sebe od drugih i suprotno. Tako se pod nazivima „Aloisu Alzheimeru u čast“, „Pad čovjeka – lica demencije“, „Tajanstveni su putevi čovječji“ i „Tamo, gdje sam ja“, spontano ali sa snažnim uvjerenjem pokazalo kako se na taj način može djelovati na razinu svijesti, jačanju odgovornosti i razumijevanju AB u cilju destigmatizacije i senzibilizacije stručnjaka, pojedinaca i društva u cjelini, a istovremeno pronaći kreativan način otklanjanja stresom povezanih poremećaja ponašanja u oboljelih od demencije. Ključne riječi: Alzheimerova bolest, demencija, destigmatizacija, art-terapija

90 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

PROCJENA PSIHOSOCIJALNIH POTREBA PACIJENATA U INTERMITENTNOM LIJEČENJU PSIHIČKIH POREMEĆAJA Ana Plazonić Fabian, Mirta Vranko, Domagoj Vidović, Petrana Brečić Klinika za psihijatriju Vrapče

Intermitentno liječenje je liječenje koje se provodi kontinuirano kroz duže vremensko razdoblje u sklopu specijalističko- konzilijarne zdravstvene zaštite osoba s psihičkim poremećajima, kojeg čini niz psihijatrijskih i psihosocijalnih postupaka s ciljem pomoći osobama s mentalnim poremećajima da se što kvalitet- nije uključe u zajednicu nakon perioda hospitalizacije. Intermitentno liječenje je program koji je kreiran prema individualnim medicinskim potrebama i osobnim afinitetima pacijenta. Uključuje psihijatrijski pregled, sudjelovanje u psihoterapijskim grupama sa socijalnim pedagogom i psihologom, grupu podrške sa socijalnim radnikom, radnu terapiju, kao i niz socioterapijskih tehnika koje se primjenjuju sa svrhom pružanja podrške pacijentu. Medicinske sestre provode savjetovanje u vezi tjelesne težine i prehrane, s redovitim mjerenjem krvnog tlaka i profila šećera u krvi. Intermitentno liječenje traje kroz najviše godinu dana, u intervalima od dva do šest tjedana. Cilj rada je prezentirati procjenu potreba korisnika programa intermitentnog liječenja, te prikazati imp- likaciju iste u provedbu samog programa.

LIJEČNIK U PROCJEPU- IZAZOVI U RADU SA ZATVORENICIMA/BOLESNICIMA KOJI IMAJU SIGURNOSNU MJERU OBAVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA U SKLOPU IZDRŽAVANJA ZATVORSKE KAZNE Gruber E.N. (1) Sušić E (2) Zatvorska bolnica Zagreb, Odjel forenzičke psihijatrije 1 dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar 2 dr. med., spec. psihijatar, subspec. forenzičke psihijatrije i subspec. alkoholizma i drugih ovisnosti, voditeljica Odjela forenzičke psihijatrije

Autori prikazuju izazove u radu liječnika psihijatra na Odjelu forenzičke psihijatrije u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu gdje se liječe bolesnici/ zatvorenici koji uz izdržavanje zatvorske kazne imaju izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja i/ili obveznog liječenja od ovisnosti, po članu čl. 68. i čl. 69. KZ-a (član 75. i čl. 76. starog KZ-a) a sukladno čl. 49. st. 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Prikazani su uvjeti potrebni za uspješan rad liječnika psihijatra koji uz nužno poznavanje stručnih i specijalističkih znanja te stalno stručno usavršavanje, specifičnu edukaciju za rad sa ovisnicima, ovlast za prepisivanje supstitucijske terapije, rad u ambulanti za vanjske i konzilijarne preglede te polivalentna dežurstva i za somatske odjele uz neizbježno opsežno vođenje potrebne medicinske dokumentacije, nužno traže i usvajanje specifičnih znanja za rad u penalnom sustavu odnosno poznavanje zakonskih odredbi izvršavanja kaznenopravnih sankcija i mjera iz nadležnosti uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa te komunikaciju i timski rad sa službom osiguranja, službom tretmana, Središnjim uredom, žalbenim susta- vom, sucem izvršenja, odvjetništvom, ministarstvima, javnozdravstvenim službama uz stalno usklađivanje rada sa javnim i europskim smjernicama, uz istovremena opterećenja povećanog opsega rada obzirom na prekapacitiranost sustava i manjak liječnika te manjim prihodima od kolega koji rade u drugim državnim službama.

91 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

ULOGA RADNO OKUPACIJSKE TERAPIJE U REHABILITACIJI ZATVORENIKA KOJI UZ IZDRŽAVANJE KAZNE IMAJU I SIGURNOSNU MJERU OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA Ž. Macan (1), D. Puljiz (2), K. Rendulić (3), B. Marković (4), R. Ašćić (4), E.N.Gruber (5) Zatvorska bolnica, Odjel forenzičke psihijatrije 1 strukovni učitelj za radnoterapijske aktivnosti, služba tretmana Zatvorske bolnice 2 viši stručni savjetnik, služba tretmana Zatvorske bolnice 3 defektolog logoped, voditeljica službe tretmana Zatvorske bolnice 4 med. sestra Odjela Forenzičke psihijatrije 5 dr. med, spec. psihijatar, subspec. socijalni psihijatar, odjelni psihijatar

Radno okupacijska terapija u Zatvorskoj bolnici provodi se sa zatvorenicima koji uz kaznu zatvora imaju izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja temeljem čl.75. Kaznenog zakona. Radno okupacijske aktivnosti koje se provode su: kreativne radionice, radna okupacija, zabavni i športski sadržaji. Radno okupacijsku terapiju u Zatvorskoj bolnici provode strukovni učitelji za radno terapijske aktivnosti u suradnji s medicinskim sestrama i stručnim savjetnicima za tretman. Zatvorenici se u kreativne radionice, zabavne i športske aktivnosti uključuju prema interesu i sklonostima, a radno se angažiraju po procjeni psihijatra i odlukom Stručnog tima Zatvorske bolnice. Organizirane su likovna, literarna i informatička radionica. U okviru likovne radionice izrađuju se ukrasi dekupaž tehnikom, čestitke, posteri. Na literarnoj radionici stvaraju se tekstovi koji se prezentiraju na priredbama ili ih zatvorenici prosljeđuju obiteljima. Informatička radionica educira zatvorenika u informatičkim vještinama, a mnogi se u Zatvorskoj bolnici prvi puta sreću s računalom. Zatvorenici su radno angažirani na poslovima pomoćnih radnika na čišćenju odjela, podjeli kantine i uređenju okoliša i za to primaju novčanu naknadu sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora. U okviru zabavnog sadržaja organiziraju se priredbe povodom praznika. Zatvorenici iz- vode igrokaz, recitiraju i pjevaju. Priredbe obavezno „završavaju“ zakuskom, koju pacijenti nestrpljivo očekuju i u neformalnom druženju s osobljem Bolnice izmjenjuju dojmove. Od športskih aktivnosti organiziraju se odjelna takmičenja u stolnom tenisu i šahu što je vrlo motivirajuće i za najregresivnije zatvorenike. Svaki petak u tjednu u zajedničkoj prostoriji organizira se gledanje filma po izboru strukovnog učitelja za radno terapijske aktivnosti što je uvod u vikend koji je predviđen za slobodno vrijeme i čitanje knjiga iz zatvorske knjižnice.

92 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

DUHOVNA BOLEST – TEMELJNA BOLEST Lana Knežević

Bolesti ovisnosti imaju svoje uzroke na duhovnoj razini. Na toj razini one predstavljaju gubitak slobode (duhovna duša), na psihičkoj vezanost uz užitak ili zadovoljstvo, a na tjelesnoj upisivanje određenih rad- nji i pokreta u tijelo. One zapravo predstavljaju bolesti izostanka smisla,a smisao je duhovna kategorija. Volja za smislom je danas uvelike frustrirana. Živimo u svojevrsnom “egzistencijalnom vakuUmu” u kojem današnje duhovno neinteligentno društvo pokušava isti nadoknaditi borbom za ostvarenjem moći i samopotvrđivanjem i gdje je ratio razina (razina ega) jedini kriterij po kojem se čovjek ostvaruje. Na taj način zanemarujemo naše središte, a duhovna bolest (ovisnost) nastaje onda kada izgubimo kontakt s njime. Ovisni možemo biti o ljudima, stvarima, idolima, strahovima, supstancijama.. Od svih organa duhovne duše pokazalo se da je u bolestima ovisnosti najviše zakazao organ slobodne volje. Zdrava slobodna volja omogućuje pojedincu da je uvijek sposoban, između dobra i zla, odlučiti se za dobro. Osim nje, bolesna je i čovjekova savjest kao i njegov intelekt. Zbog svega navedenog, u liječenju takvih ovisnosti najbolji bi učinak imalo sinergijsko djelovanje psihoterapije, logoterapije (terapija smislom, V. Frankl) i hagioterapije(terapija svetim i oslobođenje od patnje). Smisao se ne može dati, već se mora pronaći. Ne može se izmisliti nego se mora otkriti. Za vjernike može se primijeniti i religija preko koje dolazimo do ispunjenja posljednjeg smisla, a to je upravo onaj egzistencijalni, a koji odgovara na pitanja: tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo.

SPIRITUAL DISEASE-BASIC DISEASE

Addictions have their causes on a spiritual level. At this level, they represent a loss of freedom (spiritual soul), at the psychological, attachment to the pleasure or satisfaction and at physically level repetition of certain actions and movements of the body. They actually represent an absence of sense, and the sense is the spiritual category. The cognition of meaning is today largely frustrated. We live in a kind of “existential vacuum” in which today’s spiritu- ally unintelligent society tries to compensate a loss of sense by struggling for self-assertion, and where the ratio level (level of ego) is the only criterion by which a person achieves. In this way we neglect our individuality and spiritual disease (addiction) occurs when we lose touch with it. We can be dependent on the people, things, idols, fears, substances. It was shown that of all the organs of the spiritual soul freewill is to be the most compromised. Healthy free will allows an individual that is always capable to escape evil and choose good. These reasons tell us that the best treatment of addictions would be synergistic treate- ment using psychotherapy, logotherapy (existential therapy, V.Frankl) and hagiotherapy (holy therapy and liberation from suffering). For meaning can not be given, but must be found. It can not be invented, but must be detected. Also, a believer can answer question through its religion, accept and find answers on existential questions;: who are we, where do we come from and where are we going.

93 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

PSIHOLOŠKI ASPEKTI ŠUMA Lj.Kondić, I. Aras, V.Kramarić, Z.Sabljar

Iako šum rijetko predstavlja ozbiljnu opasnost za fizičko zdravlje, često uzrokuje perzistentne subjektivne smetnje koje značajno narušavaju kvalitetu življenja. Različiti načini liječenja usmjereni na smanjenje ili nestanak šuma i dalje ne daju zadovoljavajuće rezultate. S druge strane, više studija pokazalo je da jačinu smetnji koje pacijent doživljava ne određuju toliko audiološki parametri (slušno oštećenje, intenzitet šuma) koliko psihološki faktori specifični za pojedinu osobu. Također se pokazalo da je psihološka intervencija ključna komponenta uspješne terapije šuma. Dugotrajan šum, bez obzira na uzrok, može izazvati razdražljivost, smetnje koncentracije i spavanja, simptome anksioznosti i depresivnosti. Psihološka intervencija uključuje psihoterapijske postupke (psi- hoterapijska potpora, vježbe mišićne relaksacije, kognitivne tehnike), te terapiju psihofarmacima.

PSIHIČKE SMETNJE U LIJEČENJU VERTIGA – PSIHOGENI VERTIGO LJILJANA KONDIĆ i IVANA ARAS SUVAG, Zagreb, Hrvatska

Nakon uspješnog liječenja osnovne neurološke bolesti mogu se u nekih bolesnika kao najčešći simptomi javiti smetnje ravnoteže, mehanizam nastanka kojih je teško protumačiti i odrediti terapiju koja bi takvim bolesnicima omogućila normalno funkcioniranje. Uz smetnje ravnoteže postoje i različite psihičke smetnje što često uz neurološku obradu zahtijeva i primjenu niza drugih specijalističkih pretraga i testova. Prikazana je bolesnica koja je po preporuci otorinolaringologa došla u psihijatrijsku ambulantu SUVAG-a zbog stalnih smetnji ravnoteže koje su počele pri liječenju problema s vratnom kralježnicom. Pomnim ispitivanjem anamneze otkrilo se da njene smetnje, kojima se neurološkom i ORL obradom nije moglo naći uzrok, potječu iz najranijeg djetinjstva (strah od majke, nemogućnost suprotstavljanja) i kasnije iz mladosti (izrazita sklonost fantaziranju, što joj je bilo rješenje u svim neugodnim situacijama). U raspravi je naglašena važnost suportivne terapije, tj. odnosa s psihoterapeutom, što se navodi i u literaturi. Zaključuje se da je prikazani slučaj izraziti primjer povezanosti smetnji ravnoteže i psihičkog stanja, tj. psihička reakcija podržava smetnje ravnoteže, s njima se isprepliće te na neki način sprječava uspostav- ljanje centralnih kompenzacijskih mehanizama (uočljiva je neusmjerenost u obrtajnom pokusu koja je prisutna i nakon 6 mjeseci u inače fizički zdrave osobe, bez dijagnosticiranih smetnji vratne kralježnice). Ključne riječi: vertigo, psihičke smetnje u liječenju

94 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

PRIMJENA S.W.A.S.H ORTOZE KOD DJETETA OBOLJELOG OD CEREBRALNE PARALIZE Margareta Čalić,dr.med. specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije Opća županijska bolnica Vinkovci

Cerebralna paraliza je neurorazvojno odstupanje karakterizirano kao nepogresivno s promjenjivim mo- tornim oštećenjima uzrokovanim lezijom središnjeg živčanog sustava u ranim stadijima razvoja. Cerebralna paraliza (CP) se javlja u tri osnovne kliničke slike – spastična, extrapiramidna i miješana slika. Na svakih 2000 živorođene djece svako 5 –to dijete je rođeno s dijagnozom CP-a. Višestruki su čimbenici uzrok ovom neurorazvojnom odstupanju: genetički uvjetovani neurološki sindromi, nasljedne metaboličke bolesti mozga,postnatalno stečene povrede mozga, infekcije, perinatalno oštećenje mozga. Perinatalno oštećenje mozga uvjetovano je intrakranijalnim krvarenjem, hipoksično - ishemijskim oštećenjem, infekcijom, bilirubinemijskom encefalopatijom. Većinom su pogođena novorođenčad niske porođajne mase i ispod 31 gestacijskog tjedna. Intrakranijalno krvarenje (IKK) kao perinatalno oštećenje najčešće pogađa nedonoščad, incidencija IKK obrnuto je proporcionalna gestacijskoj dobi (25-40%). Oštećenje moždanih struktura u djece s CP zahvaća moždanu koru, motoričke putove, moždane ganglije , mali mozak i ovisno o zahvaćenoj regiji imamo razvijenu kliničku sliku motornog, senzornog i mentalnog poremećaja. U svom radu sam prikazala dijete koje boluje od cerebralne paralize s spastičnim hemiparetskim obrascem hoda te kako se to dijete vertikaliziralo i osposobilo za lakši, stabilniji i sinhroniji hod s S.W.A.S.H ortozom. Marko je dijete rođeno iz prve, kontrolirane trudnoće, porod u 41Gtj, porod je dovršen carskim rezom zbog slabijeg otkucaja čeda, PM 2780gr, PD 50 cm, Apgar nije upisan.Kroz praćenje u pedijatrijskoj ambulanti uoči se neurorazvojno odstupanje te se kroz fizijatrijske položajne reakcije po Vojti uoči odstupanje od normalnog neuromotornog razvoja. Učini se u 8 tjednu UZV glavice te se uoči intrakranijalno krvarenje, uključen je u neurorazvojnu habilitaciju po Vojta i Bobath tehnikama na čemu je i dan danas.S navršenih 3 godine samostalno sjedi, s 3.5 godine puže, s 4 godine vertikalizira , a s 5 godina hoda uz pomoć pridržavanja, u 9 navrata primio Botox injekcije radi smanjenja spazmana donjim ekstremitetima, zbog skraćenja Achilovih tetiva učinjen op. zahvat-elongacija istih. Do sada je koristio standardne ortoze KAFO, HKAFO za pomoć pri hodu, a primjenom S.W.A.S.H ortoze (skraćeno od Sitting, Walking and Standing Hip Orthosis) poboljšana je postura djeteta, olakšano sjedenje djeteta, stajanje djeteta s CP,stabilniji i sigurniji hod djeteta uz stabilizaciju zdjelice, samostalan hod te izravnanje torakalne kifoze i smanjenje lumbalne lordoze uz blažu fleksiju u kukovima. Potrebno je naglasiti da je multidisciplinarni pristup djetetu oboljelom od CP itekako bitan. To podrazumijeva potpuni angažman (u liječenju i praćenju bolesti ) oba roditelja, pedijatra, fizijatra, fizioterapeuta, radnog terapeuta, defek- tologa, logopeda, psihologa, socijalnih radnika, pedagoga, učitelja da bi se dijete osposobilo za aktivnosti svakodnevnog života.

95 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

UVOD U PSIHODIJAGNOSTIČKI INSTRUMENTARIJ KRETNJI MPIDR. SCI. MARTHE DAVIS Gordana Horvat Mahne, prof., M.A prim. dr. sci. Ljubomir Radovančević

Važnost tjelesnih kretnji, izraza lica i drugih pokazatelja neverbalne komunikacije u psihoanalitičkoj literaturi je odavno prepoznato i opisano u radovima Sigmunda Freuda, Wihelma Reicha, Felixa Deutscha. U današnje vrijeme nezaobilazna je uloga izučavanja tjelesnih kretnji, uočavanjem u dijagnostici i radom u terapiji i rehabilitaciji. Terapija plesom Dance Movement Therapy - DMT jedna je od psihoterapija umjetnošću Art Psychotherapy koja simbolički i umjetnički karakter kretnji tijela koristi u tretmanu različitih psihičkih poremećaja. Temelji se na psiho- analitičkim teorijama, kojima je kretnja element prepoznaje povezanosti podsvjesnih i svjesnih procesa. Uključivanje osobe u umjetnički izričaj kretnjama tijela izborom, stilizacijom, izvedbom plesnih elemenata, pokazalo se djelotvornim za stanje tretiranoga. Američko udruženje plesnih terapeuta ADTA definira Dance Movement Therapy kao psihoterapiju koja simbolički umjetnički karakter kretnji tijela koristi u procesu poticanja emocionalnog, kognitivnog i socijalnog razvoja individue. Kretnje u dijagnostičkom, terapijskom i rehabilitacijskom smislu mogu i ne moraju biti umjetničkog izraza. Psihodijagnostički instrumentarij kretnji Movement Psychodiagnos- tic Inventory - MPI autorice Marthe Davis jedan je od pristupa analize tjelesnih kretnji u dijagnostičke, terapeutske i rehabilitacijske svrhe. MPI omogućuje prepoznavanje ustaljenih obrazaca tjelesnih kretnji osoba s psihičkim poremećajima. MP Instrumentarij uključuje opservaciju kretnji glave, izraza lica, ges- tikulacije, instrumentalnih kretnji, držanja tijela, orijentacije u prostoru. Instrumentarijem se identificira kompleksnosti kretanja u prostoru, intenzitet, opuštenost, difuzija, pretjerivanje, hipertenzija, suspenzija, postojanost određenih motoričkih fiksacija i kontrola kretnji. MPI se primjenjuje u kliničkoj praksi tijekom inicijalnih intervjua ili tijekom daljnjeg terapeutskog i rehabilitacijskog tretmana. Istraživanja triju autorica, dr. sci. Marthe Davis, dr. sci Robin Cruz i dr. art. Miriam Berger, pokazuju učinkovitost MPI u diferencijalnoj dijagnostici narcisoidnih osoba, graničnih osobnosti i bolesnika sa shizofrenijom. Kompju- terizirani pristup MPI razvila je prof. dr. sci. med. Hedda Lausberg.

96 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

VRTLOG EMOCIJA Tonko Čolić, student medicine

Na primjeru odnosa liječnik – pacijent, htio sam prikazati komunikaciju u zdravstvu kao često prisu- tan problem. Liječnici se u procesu liječenja često usredotoče samo na tretiranje simptoma i bolesti te zaborave pacijenta doživjeti kao osobu sa strahovima i potrebama. Također iz tog razloga često izostaje i mogućnost da liječnik pacijentu objasni i razriješi nedoumice s kojima se pacijent susreće i koje ga muče. Neupućenost pacijenta u stručnu terminologiju kod njega izaziva tjeskobu i stres što može biti uzrokom brojnih komplikacija. Iz navedenih razloga ovim radom sam želio dočarati zamršenost koja se stvara u glavi pacijenta, te ujedno istaknuti koliku zapravo važnost ima komunikacija između liječnika i pacijenta.

METAMORFOZE Tonko Čolić, student medicine

Bolest kao takva često je teret s kojim se osoba mora nositi. U tim trenutcima slabosti pacijent proživljava brojne promjene, no i na neki novi način postaje svjestan samoga sebe. Ovim radom sam htio prikazati pacijentov (pacijentičin) doživljaj bolesti i cjelokupnog proces liječenja od ulaska u bolnicu do izlječenja. Smjestivši pacijenticu u bezvremenski bolnički hodnik kroz koji svakodnevno prolazi htio sam, poigravajući se raznim slikarskim tehnikama i kombinacijama tonova boja, dočarati promjenu njezinog pogleda na svijet te promjenu kako fizičkog (gubitka kila, iscrpljenosti..) tako i psihičkog stanja (promjene raspoloženja od beznađa i depresije preko pomirenja pa do euforije i sreće).

97 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

THE ROLE OF OUTDOOR THERAPY IN PSYCHIATRIC REHABILITATION Vesna Šendula Jengić, Jelena Hodak

The environment plays a significant role in providing therapeutic benefits for users suffering from cognitive, physical and emotional disabilities. As a complement to traditional therapies, care providers are increasingly using the environment to accommodate and assist those with special needs. The landscape becomes a space where educational, recreational and spiritual activities take place while patients garner the additional benefits that nature provides. These benefits include stress reduction, reduced attention deficit disorder, increased socialization, meditation, reduced blood pressure, and a significant increase in well- being. Rab Psychiatric Hospital has recently built a therapy and sensory garden, part of a therapeutic open space master plan, as an addition to therapeutic services this institution provides for the patients especially in the programme of neurocognitive rehabilitation. The therapeutic garden expands the therapeutic opportunities and provides new elements and activities which are not possible to create in indoors spaces such as gardening, horticultural and physical therapies, and water play. At the same time it provides a better setting for other therapeutic activities such as physical rehabilitation, dance, music and drama therapy and other. It can also be used as a place of spiritual inspiration, contemplation or socialization. The outdoor setting offers added benefits by fresh air, herbal aromatherapy, and light therapy. It beneficially affects the human brain on a conscious and subconscious perceptual level via the senses of sight, hearing, smell and touch. In addition to adjacent lavender field this carefully planned therapeutic garden presents new opportunities for well-being for both patients and staff. Key words: therapeutic garden, outdoor therapy, psychiatry

98 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

99 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

A HOLISTIC APPROACH TO SUPPORT ADULTS WHO ARE ADAPTING TO HEARING LOSS Franić, Jadranka¹; Bonetti, Luka²; Kuhn Ninoslava² ¹KB Sveti Duh, Zagreb ²Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb

Hearing impairment causes significant changes in communication, which deeply affects interpersonal interactions of a person with acquired hearing loss. When one is not able to adjust to new communication cir- cumstances, depression, sadness, anger, loneliness and social isolation often occur and affect that person’s quality of life. Although it is often believed that assigned hearing aid will solve all the problems, it is more likely that the aid will improve one’s hearing but will not restore what has been lost. In order to provide the most effective assistance to people who are losing hearing and who received hearing aids, multidisciplinary team of two speech therapists and a psychologist created a holistic model of interventions whose goal is to empower people in using hearing aids and alternative communication strategies to positively cope with emotional consequences of hearing loss and to be active in improving their quality of life. The program “STAY TUNED!” includes 3 types of activities: (1) individual psychological interview and self- report on hearing ability, relevant difficulties and satisfaction with hearing aid, (2) educational workshops and (3) support groups. The program ends with the anonymous evaluation of satisfaction with the program. Since the users of this program demonstrated lack of knowledge about the range of possibilities for rehabilitation and its success, it is necessary to inform the public about the first signs of hearing loss and the importance of timely demand for help. One of the ways to make this happen is to expand the use of the online version of Hearing Self-Assessment Questionnaire which is intended to be a screening tool for functional difficulties of hearing. There is a big demand for speech-therapy and psychological counselling directed to senior citizens with presbycusis as well as for connecting them with formal or informal social resources. The program “STAY TUNED!” is being recommended as a standard for speech-therapy, psychological and medical care of adults with acquired hearing loss.

100 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry

OPĆE INFORMACIJE / GENERAL INFORMATION

Sažetci / Abstracts Pravodobno pristigli sažetci aktivnih sudionika objavljeni su u izvornom obliku (bez lektoriranja). / Abstracts of active participants received by due date are published without revision.

Posteri / Posters Dimenzija stalka za poster je 200 x 100 cm (visina x širina), način postavljanja postera: ljepljiva traka. Posteri će biti izloženi u prostoru Business centra. Postavljanje: 19.04.2013. od 08.00 sati. Skidanje: 21.04.2013. do 12.00 sati. / Poster board dimension is 200 x 100 cm (height x width), set up mode: adhesive tape. Posters will be displayed at Business center area. Mounting posters: 19 April 2013 from 8.00h; Dismounting posters: 21 Apr 2013 from 12.00h.

Pozvani predavači, moderatori i autori postera / Invited speakers, moderators and poster authors Svi pozvani predavači oslobođeni su plaćanja kotizacije. Autori postera plaćaju sve troškove kao redovni sudionici kongresa. / Registration fee is waived for invited speakers. Poster authors pay all costs as all participants of the congress.

Projekcije / Projection U svim dvoranama (ELAFITI 4, ASIMON i BOKAR) na raspolaganju su: LCD projektor, laptop i platno. / LCD projector, laptop and screen are at disposal at all halls (ELAFITI 4, ASIMON and BOKAR).

Izložba / Exhibition Tijekom kongresa u prostoru Business centra biti će postavljena izložba farmaceutskih tvrtki. Postavljanje izložbe: 18.04.2013. od 09.00-16.00h. Raspremanje izložbe: 21.04.2013. od 12.00h / During the congress there will be an exhibition of pharmaceutical companies. Mounting: 18 April 2013 from 9.00-16.00h. Dismounting: 21.04.2013. from 12.00h.

Potvrdnice i bodovanje HLK / Certificates and points (for Croatian participants) Povjerenstvo za medicinsku izobrazbu liječnika HLK kategoriziralo je i vrednovalo aktivno sudjelovanje sa 20 bodova i pasivno sudjelovanje sa 10 bodova. Bodovi se dodijeljuju on-line upisom sudionika nakon završetka simpozija. / Croatian medical chamber has categorized this congress with 20 points for the speakers and 10 points for the participants. Points will be assigned on-line after the congress.

101 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art

Kotizacija / Registration Uključuje: torbu s konačnim programom / knjigom sažetaka, sudjelovanje u radnom dijelu, sim- pozijima i izložbi, bodovanje HLK-e, okrjepu tijekom stanki za kavu i ručkove 19. i 20.04.2013. / Includes: congress bag with the programme and the book of abstracts, attendance at the lectures, symposia and an exhibition, points for Croatian participants, coffee breaks and lunches on 19 and 20 April 2013.

Radno vrijeme ureda za registraciju u hotelu Valamar Lacroma (prostor Business centra) / Registration desk working hours at Valamar Lacroma Hotel (Business center area): 18.04.2013. / 18 April 2013: 11.00-18.30 sati / 11.00-18.30h 19.04.2013. / 19 April 2013: 08.00-12.00 i 13.30-18.30 sati / 08.00-12.00 and 13.30-18.30h 20.04.2013. / 20 April 2013: 08.00-13.00 i 14.00-19.00 sati / 08.00-13.00 and 14.00-19.00h 21.04.2013. / 21 April 2013: 07.45-12.00 sati / 07.45-12.00h

102 3rd Croatian Congress on Prevention and Rehabilitation in Psychiatry bilješke / notes

103 1st INTERNATIONAL CONGRESS: Person in Medicine and Healthcare - Science and Art bilješke / notes

104