Peta Krajiška Nou Kozarska Brigada U Centralnoj Bosni I U Završnim Operacijama Za Oslobođenje Zemlje Borbeni Put 5
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
PETA KRAJIŠKA NOU KOZARSKA BRIGADA U CENTRALNOJ BOSNI I U ZAVRŠNIM OPERACIJAMA ZA OSLOBOĐENJE ZEMLJE BORBENI PUT 5 . KRAJIŠKE NOU KOZARSKE BRIGADE Sredinom 1942. godine partizani i narod Kozare vodili su jednu od najtežih i najslavnijih bitaka našeg oslobo- dilačkog rata i revolucije. Poslije temeljitih priprema, 49 njemačko-ustaških bataljona (brojno stanje oko 50.000 voj- nika), svrstanih u borbenu grupu „Zapadna Bosna" otpočelo je napad na slobodnu teritoriju Kozare u zoru 10. juna 1942. Neprijateljske snage su, za čitavo vrijeme dejstva , snažno podržavane artiljerijom tenkovima i avijacijom. Ovim neprijateljskim snagama suprotstavio se 2. kra~ jiški (kozarački ) narodnooslobodilački partizanski od- red „Mladen Stojanović" sa svojih pet bataljona, čije je brojno stanje iznosilo oko 3.500 boraca. Ako se tome dodaju i dva bataljona 1. krajiške brigade koji su izvan obruča svojim dejstvima direktno potpomagali odbranu odreda, naše su ukupne snage iznosile sedam bataljona (oko 4.050 boraca), naoružanih sa 3.486 pušaka, 210 lakih i teških mitra- ljeza i 7 minobacača. U našoj istoriografiji, ove borbe su poznate pod na- zivom Bitka na Kozari, a u neprijateljskim arhivskim do- kumentima nose šifrovan naziv „Operacija Ksaver". Nje- mački general Fric fon Štal svojim planom je predviđao da će se operacije na Kozari završiti za deset dana , po- slije čega je trebalo jedinice borbene grupe „Zapadna Bo- sna" upotrijebiti protiv ostalih jedinica NOV u zapadnoj Bosni. Već prvi dan dejstva, jedan neprijateljski kombinovani odred (pješadija i tenkovi) prodro je na slobodnu terito- riju od Banje Luke i na prepad zauzeo Prijedor. Nakon dva dana neprijatelj je ušao i u JBubiju a četvrtog dana je ovladao —• i pored snažnog otpora naših snaga — linijom : Ivanjska — Prijedor — Suhača — Bos. Novi , čime su snage odreda odsječene od ostalih naših jedinica u Bosanskoj krajini. 9 Istovremeno je u napad prešla i 1. brdska divizija NDH sa rijeke Une u zahvatu Kostajnica — Bos. Novi, potisku- jući 1. bataljon odreda na istok, ka Kozari. U toku nastupanja neprijatelj je palio sela i ubijao civilno stanovništvo. Tih dana, sela Potkozarja ličila su na stravično vul- kansko grotlo gdje je sve živo bilo zahvaćeno džinovskim kovitlacem. Nepregledne mase stanovništva, noseći naj - nužniju imovinu i goneći stoku, kao bujice kretale su se ka Kozari i Prosari, uz neprekidno bombardovanje i mitra- ljiranje iz vazduha. U popodnevnim satima 18. juna 1942. 1. brdska divizija izbila je na sjeverozapadne obronke Kozare u visini komu- nikacije Bos. Dubica — Prijedor. Time je oko Kozare i Prosare stvoren čvrst taktički obruč u kome su se našle snage 2. odreda i zbeg civilnog stanovništva od oko 80.000 ljudi, žena i djece. Izvan obruča ostala je 1. krajiška brigada, veći dio 4. bataljona i drugi manji dijelovi odreda. Od toga dana, u stvari, počinje prava drama naroda i partizana Kozare. Partizanski odred i zbjeg srasli su u ogroman vojnički logor. Počela je borba na život i smrt, jer je takvo rješenje nametnuo neprijatelj još od početka. Istini za volju , štab odreda je bio iznenađen snagom i žestinom neprijateljskog napada. Dugo je vladala pretje- rana samouvjerenost da je moguće razbiti neprijateljske sna- ge i primorati ih da odustanu od prodora u Kozaru. Bilo je romantizma i iluzija_ kako kod boraca i rukovodilaca, tako i u narodu. Prosto se prkosilo realnoj situaciji koja je, sa vojničke tačke gledišta, bila za partizane teška i pre- teška. Takvo raspoloženje na Kozari bilo je rezultat jedno- godišnjih uspješnih borbi odreda, u kojima je znao samo za uspjehe i pobjede. Tome je naročito doprinijela značajna pobjeda na Prijedoru, a podgrejavana je i kada se odred već našao u obruču, jer su se i tada njegove snage vrlo uspješno suprotstavljale neprijatelju, nanoseći mu teške gubitke. Ilustracije radi, dovoljno je navesti samo tri protiv- napada koje je odred izveo koncem juna na sjeverozapadnom dijelu fronta. U tim okršajima potpuno su uništena če- tiri neprijateljska bataljona. Tada je ubijeno 310 vojnika i oficira, a zarobljeno 409 i nekoliko stotina ranjeno. Iz- među ostalog , odred je zaplijenio 685 pušaka, 54 laka i 17 teških mitraljeza, 22 minobacača, 3 topa i velike količine municije i ostale vojne opreme. Tih dana još su postojali izvjesni uslovi da se odred i veći dio zbjega probiju iz obruča, ali je ta šansa pro- puštena. Danonoćne žestoke borbe nastavljene su sa pro- 10 mjenljivom srećom. Danju je neprijatelj napadao, a parti- zani se elastično branili, dok su se noću uloge mijenjale — naše snage su napadale, a protivnik se branio na solidno uređenim položajima. Neprijatelj je gubitke popunjavao do- vlačenjem svježih snaga. I odred je gotovo mjesec dana vrlo uspješno popunjavao gubitke u ljudstvu dobrovoljcima iz zbjega. Štaviše, čete su brojno i jačale, jer je — pored ve- likog plijena — uvijek bilo više boraca-dobrovoljaca nego oružja. I pored toga, vojnička situacija po odred pogorša - vala se iz dana u dan, jer je opšta premoć neprijatelja, i brojna i tehnička, bila očigledna. Prvi proboj radi izvlačenja iz obruča preduzet je 3/4. jula 1942. Međutim, te noći probili su se samo 1 . i Udarni bataljon i oko 15.000 civila sa teritorije sreza Bos. Novi. Ostale snage odreda ponovile su napad radi proboja slje- deće noći na istom mjestu, ali bez značajnijih rezultata, mada je žestina borbe dostigla kulminaciju. Drugi, 3. i 4. bataljon pretrpjeli su ove noći velike gubitke i u jutar- njim časovima 5. jula bili odbačeni u Kozaru. Gotovo su bili prepolovljeni. Znatan dio komandnog kadra je izginuo na rovovima i dubičkoj cesti. Istog dana neprijatelj se doče- pao oko 500 teških ranjenika u dolini Mlječanice i nad njima izvršio nečuven masakr. Niko od njih nije preživio pokolj. Narod u zbjegu takođe je doživio tešku sudbinu. Oko 68.000 ljudi, žena i djece otjerano je u logore i inter - naciju, odakle se mnogi više nikad nisu vratili, a na hi- ljade ih je poubijano na licu mjesta. Ove neprijateljske snage pretresale su Kozaru, Prosaru i zapadno Potkozarje sve do 30. jula. Tek tada je i bitka na Kozari završena. Tako će vojska generala Frica fon Šta- la, umjesto planiranih deset dana, ostati na Kozari puna 53 dana! U našoj istoriji nema više primjera da je jedan parti- zanski odred od oko 3.500 boraca, naoružan isključivo la- kim pješadijskim naoružanjem, ovoliko vremena vezao za sebe tako jake neprijateljske snage. Kozarački partizanski odred je u ovim borbama pretrpio velike gubitke. Polovina boračkog i starješinskog sastava pala je u neprekidnim borbama, braneći zbjeg i ranjenike. Tih dana pala je čitava plejada znanih i neznanih junaka, proslavljenih bombaša, puškomitraljezaca i starješina, komunista i vanpartijaca na rovovima Patrije, Pogleđeva, Ravnog gaja, na Jugovića brdu, dubičkoj cesti i širom Kozare. Mnogi su umirali ćutke, nezapaženo i bezimeno na prvim životnim koracima. Njima pripada slava i zasluga što je Kozara tih dana, ve- likih korakom , prekonoć, zakoračila u našu istoriju. C Prema arhivskim dokumentima, neprijatelj je na Kozari imao oko 7.000 poginulih, „nestalih" i ranjenih vojnika. No , mnogo značajnija činjenica jeste to što su žilavim i dugotrajnim otporom kozaračkih partizana radikalno pore - mećeni planovi neprijatelja u ovom dijelu zemlje. U 1942. god. neprijatelj nije mogao izvesti ni jedan ozbiljniji na- pad na oslobođenu teritoriju, Bosansku krajinu, kako je to bio planirao. Sve je to imalo dalekosežne posljedice, po- gotovu ako se zna da je upravo u jeku bitke na Kozari počeo istorijski pohod grupe proleterskih brigada i Vrhovnog štaba ka Bosanskoj krajini, gdje će se ubrzo stvoriti ve- liko ustaničko žarište opštejugoslovenskog značaja. U najdramatičnijim trenucima i borci i narod Kozare ostali su dosljedni sami sebi i svom opredjeljenju, stojički i prko- sno podnoseći sve nedaće i žrtve, uvjereni da će na kraju pobjeda biti naša. Narod se svojim očima uvjerio da su je- dinice odreda dale sve od sebe da bi spasile zbjeg i ranje- nike, što je sa moralno - političkog stanovišta bilo ravno pobjedi. I pored velikih žrtava, narod Kozare nije poklek- nuo. Na Kozari nikada nije bilo ni bijelih zastava ni kapitulacije! Eto, ukratko, u takvim uslovima je formirana 5. kra- jiška (kozaračka) brigada. Ona je iznikla iz jednogodišnjih borbi i pobjeda kozarskih partizana. Nastala je iz požara i pepela potkozarskih sela, a u danima formiranja predstav- ljaće simbol vjekovnog krajiškog prkosa i živi dokaz o neuništivosti naroda koji se bori za slobodu. U zapovjesti generala Štala za „operaciju Ksaver ", tačka 6, između ostalog se kaže: „Sva lica, zatečena u borbi, streljati na licu mjesta. Sve muške stanovnike od 14 godina pa naviše hapsiti i sprovoditi u sabirne logore". Ova zapovjest je docnije dopunjena tako da se ima odno- siti i na žene „ . jer je komanda njemačke oružane sile primjetila da i žene učestvuju u borbi . ..". Međunarodni vojni sud u Nirnbergu okvalifikovao je je ovaj dokument kao akt genocida, počinjen na Kozari, pa je odgovarajuće njemačke komandante oglasio krivima. I Formiranje brigade: I dok je njemačko-ustaška propaganda preko svih svo- jih glasila likovala i slavila „pobjedu", na kosi Palež u Kozari je 19. avgusta 1942. izvršena smotra obnovljenog i 12 reorganizovanog Kozaračkog partizanskog odreda. U stroju se našlo oko 900 prekaljenih boraca. Postrojenim borcima govorili su legendarni komandant Josip Mažar Šoša i politički komesar Boško Šiljegović. Slušali su ih borci pažljivo, a misli su letjele u dolinu Mlječanice , gdje su na zvjerski način poklani njihovi ranjeni drugovi. Lutale su misli do spaljenih i opustošenih sela, ka dubičkoj ce- sti kuda su otjerane nepregledne kolone nejači. Slušali su borci Šošu i Boška i ko zna koji put pitali se: da li je do svega toga moralo doći? Da li je postojao nekakav drugi izlaz? Odgovor je uvijek bio isti : drugog izlaza nije bilo! Odred je morao braniti goloruki narod i po cijenu najvećih gubitaka, što je i učinio , prosto sagorjevši u toj borbi. Iluzorno je bilo i pomišljati na drugačije rješenje, jer je gotovo svaki borac odreda imao u zbjegu porodicu.