Čo vjek i k SADRŽAJ - CONTENT

ź Nadja Zupan Hajna, Andrej Mihevc, Petr Pruner, Pavel Bosák - Age of Dinaric rš - Man and karst Zb karst cave sediments in SW Slovenia Čovjek i krš 2011 ź Petar Milanović - Hydrogeological properties of South Easter Dinarides ź Mićko Radulović - Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u pogledu korištenja i zaštite voda Man and karst

ź Boris Sket - Jedan poučan primjer speleobiološke studije: Rod Sphaeromides

(Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan naučni i društveni izazov ź Vlado Božić – Kronike ź Jasminko Mulaomerović – Speleoturizam: regija vs. i Hercegovina Zbornik radova - Proceedings

MORFOLOGIJA - MORPHOLOGY ź Alen Lepirica - Reljef planina Visokih Vanjskih Dinarida or ź Jelena Ćalić - Karstne uvale u Dinaridima ź Ozana Alagić - Geomorfološke karakteristike općine nik r ź Denis Radoš, Sanja Lozić, Ante Šiljeg - Primjena GIS metoda u analizi geomorfometrijskih značajki Duvanjskog polja ado ź Simone Milanolo, Vildan Mulagić, Jasminko Mulaomerović - B&H speleological cadastre: past efforts, present situation and future perspectives v a - P OKOLIŠ - ENVIROMENT

ź Davorin Marković - Dinarski krš – ugroze i načini zaštite r o

ź Josip Rubinić, Maja Ćuže, Tomislava Bošnjak, Ana Katalinić - Hidrološki aspekti c procjene ekološki prihvatljivog protoka u površinskim pritocima Vranskog eedings jezera u Dalmaciji ź Natalija Matić,Stanislav Frančišković-Bilinski, Halka Bilinski - Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo Mt, ź Ivo Andrić, Ivana Željković - Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekuće vode unutar jame u odnosu na vanjske meteorološke podatke – primjer jame Nevidna voda ź Admir Ćerić, Simone Milanolo, Vildan Mujagić - Tipizacija i klasifikacija površinskih voda prema ODV u krškim područjima FBiH

BIOLOGIJA - BIOLOGY ź Dalibor Vladović, Tonči Rađa i Nediljko Ževrnja - Vaskularna flora i vegetacija jama na području srednje Dalmacije 2011 ź Sanja Puljas - Reprodukcijski ciklus vrste Congeria kusceri (Bole, 1962) (Bivalvia: Dreissenidae) iz Jame u Predolcu kod Metkovića (Hrvatska)

TURIZAM, KULTURA - TOURISM, CULTURE ź Ivo Lučić - Karstološka i četiri druge poznatije javne slike Dinarskog krša ź Ugo Sauro - Karst elements and contexts in the most known apparitions of The Holy Virgin Mary Bijakovići - Sarajevo 2012

IMPRESUM Čovjek i krš 2011. Čovjek i krš 2011. Zbornik radova Znanstveno-stručnog skupa Čovjek i krš ZBORNIK RADOVA 13.- 16. 10. 2011. Bijakovići – Međugorje. Man and Karst 2011 Proceedings of International Scientific Symposium “Man and Karst” 13th –16th October 2011, Bijakovići – Međugorje, B&H. Savjet: Darko Bakšić, Ognjen Bonacci, Vlado Božić, Jelena Ćalić, Andrej Kranjc, Alen Lepirica, Ivo Lučić, Andrej Mihevc, Simone Man and Karst 2011 Milanolo, Petar Milanović, Jasminko Mulaomerović, Saša Poljanec Borić, Mićko Radulović, Boris Sket, Radislav Tošić. Redakcija: PROCEEDINGS Tanja Bašagić, Marko Antonio Brkić, Jelena Kuzman Katica, Ivo Lučić, Jasminko Mulaomerović. Uredili: Ivo Lučić i Jasminko Mulaomerović. Izdavači: Fakultet društvenih znanosti dr. Milenko Brkić Sveučilišta Hercegovina, Bijakovići - Međugorje Centar za krš i speleologiju, Sarajevo Korice: Simone Milanolo Grafičko oblikovanje: Divina Proportion Design Studio - Međugorje Tisak: Suton, Široki Brijeg Ušlo u tisak u srpnju 2012. Naklada: 300 primjeraka Tiskanje pomognuto sredstvima Federalnog ministarstva okoliša i turizma © 2011. Fakultet društvenih znanosti dr. Milenko Brkić Sveučilišta Hercegovina, Bijakovići - Međugorje © Centar za krš i speleologiju, Sarajevo CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

551.435.8:908](082)

ZNANSTVENO-stručni skup “Čovjek i krš” 2011. (2011 ; Međugorje) Zbornik radova = Proceedings / Znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš”, 13.-16. 10. 2011., Bijakovići - Međugorje ; [uredili Ivo Lučić, Jasminko Mulaomerović]. - Međugorje : Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića Sveučilišta Hercegovina ; Sarajevo : Centar za krš i speleologiju, 2012. - 283 str. : ilustr. ; 25 cm

Tekst na više jezika. - Bibliografija uz svaki rad.

ISBN 978-9958-0910-0-1 (Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića) 1. Up. stv. nasl. - I. International Scientific Symposium “Man and Karst” 2011 (2011 ; Međugorje) Bijakovići – Sarajevo vidi Znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš” 2011. (2011 ; Međugorje) 2012. COBISS.BH-ID 19696646 UVOD

Pred vama je Zbornik radova Međunarodnog znanstveno-stručnog skupa Čovjek i krš, održanog u Bijakovićima – Međugorju od 13. do 16. listopada 2011. godine. Zbornik obilježavaju dva imperativa s kojima smo ušli u navedeni skup: prvo, da se obnovi vri- jedna bh. tradicija koja je prekinuta prije više od dva desetljeća, i drugo, da se to učini otvarajući našu fizičko-geoznanstvenu karstologiju za zahtjeve holističkih gledišta, koja su već u svijetu u nekim temama i područjima uzela vidljiva maha. Priželjkivali smo da na skupu budu zastupljeni predstavnici svih dinarskih regija odnos- no zemalja koje dijele Dinarski krš, te da kroz njihove radove dobijemo preglede koji će omogućiti rekonstrukciju relevantnih tokova i problema u zadnjih dvadesetak godina. Prvi dio se ostvario: okupilo se 75 sudionika iz Italije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, te Španjolske. Drugi je, međutim, ostvaren tek dijelom. Unutar 36 usmenih izlaganja i 14 postera – najviše u sekcijama morfologija i okoliš, a znatno manje u sekcijama biologija te kultura i turizam – nije velik broj onih koji su se odvažili suočiti s ključnim boljkama dinarske karstologije. Neki koji su to napravili na skupu, i to na zavidan način, nisu pripremili svoje radove za objavljivanje u zborniku. Stručna javnost bezrezervno je prigrlila skup, stvorila dobu atmosferu i iskoristila priliku za raspravu i komunikaciju, ne samo o znanstvenim informacijama nego i o nekim pitan- jima upravljanja i zaštite krša unutarnjeg i međunarodnog značaja. Kao i obično, zado- voljstvo druženja posebno je došlo do izražaja na ekskurziji, kojem je doprinijela vedra i burovita miholjeljetska subota 15. 10., na poljima zapadne Bosne.

Teško je unutar „anizotropne“ društvene realnosti točnije procijeniti kakvog je skup imao utjecaja na neposrednu javnost u Bosni i Hercegovini. Različito je primljen u političkim krugovima, od pokroviteljstva predsjednika Federacije BiH Živka Budimira, i financijske podrške Federalnog ministarstva okoliša i turizma, do ignoriranja nadležnog Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja. Zahvaljujemo svima koji su pomogli uz napomenu da ćemo onima koji su to propustili, pružiti novu šansu već na sljedećem skupu. Slično je bilo i s medijima. Dio njih je omogućio da informacije o naglascima skupa budu dostupne svoj javnosti. U analizi okolnosti u kojima je nastao skup koji pokušava skrenuti pozornost ovdašnje sredine ka kršu, ne smijemo previdjeti činjenicu da je on omogućen zahvaljujući nastanku dva mlada, netom ustanovljena stručna i znanstvena subjekta, i uz veliku podršku kolega sa svih dijelova Dinarskog krša. Zbornik je od skupa sabrao dvadesetak radova različite tematike i kvalitete. Njih preda- jemo sudu javnosti, a najviša nam je želja da budu od koristi novim istraživačima. Nove generacije istraživača čeka ozbiljna obaveza izgradnje toliko potrebne strukovne samos- vijesti i suzbijanja osjećaja društvene marginalnosti koju svjesno ili nesvjesno ima većina dinarskih karstologa, unatoč činjenici da rade na najslavnijoj krškoj tradiciji u svijetu.

5 Sadržaj // Content

Nadja Zupan Hajna, Andrej Mihevc, Petr Pruner, Pavel Bosák Age of Dinaric karst cave sediments in SW Slovenia 11

Petar Milanović Hydrogeological properties of South Easter Dinarides 27

Mićko Radulović Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u pogledu korištenja i zaštite voda 41

Boris Sket Jedan poučan primjer speleobiološke studije: Rod Sphaeromides (Crus- tacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan naučni i društveni izazov 55

Vlado Božić Kronike 65

Jasminko Mulaomerović Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina 89

I. MORFOLOGIJA // I MORPHOLOGY Alen Lepirica Reljef planina Visokih Vanjskih Dinarida 99

Jelena Ćalić Karstne uvale u Dinaridima 117

Ozana Alagić Geomorfološke karakteristike općine Konjic 129

Denis Radoš, Sanja Lozić, Ante Šiljeg Primjena GIS metoda u analizi geomorfometrijskih značajki Duvanjskog polja 143

Simone Milanolo, Vildan Mulagić, Jasminko Mulaomerović B&H speleological cadastre: past efforts, present situation and future perspectives 163

7 SADRŽAJ // CONCENT

II. OKOLIŠ // II ENVIROMENT Davorin Marković Dinarski krš – ugroze i načini zaštite 173

Josip Rubinić, Maja Ćuže, Tomislava Bošnjak, Ana Katalinić Hidrološki aspekti procjene ekološki prihvatljivog protoka u površinskim pritocima Vranskog jezera u Dalmaciji 183

Natalija Matić, Stanislav Frančišković-Bilinski, Halka Bilinski Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo Mt, Croatia 201

Ivo Andrić, Ivana Željković Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekuće vode unutar jame u odnosu na vanjske meteorološke podatke – primjer jame Nevidna voda 211

Admir Ćerić, Simone Milanolo, Vildan Mulagić Tipizacija i klasifikacija površinskih voda prema ODV u krškim područjima FBiH 221

III. – BIOLOGIJA // III BIOLOGY Dalibor Vladović, Tonči Rađa i Nediljko Ževrnja Vaskularna flora i vegetacija jama na području srednje Dalmacije 239

Sanja Puljas Reprodukcijski ciklus vrste Congeria kusceri (Bole, 1962) (Bivalvia: Dreissenidae) iz Jame u Predolcu kod Metkovića (Hrvatska) 249

IV. TURIZAM, KULTURA // IV TOURISM, CULTURE Ivo Lučić Karstološka i četiri druge poznatije javne slike Dinarskog krša 263

Ugo Sauro Karst elements and contexts in the most known apparitions of The Holy Virgin Mary 273

8 Krš Međugorja i Bijakovića (BiH). Snimio: I. Selak. AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI Age of Dinaric karst cave sediments in SW Slovenia dr. Nadja Zupan Hajna 1, dr. Andrej Mihevc 1, dr. Petr Pruner2, & akad. dr. Pavel Bosák2, 1

1Karst Research Institute ZRC SAZU, Titov trg 2, 6230 Postojna, Slovenia 2Institute of Geology AS CR, v. v. i., Rozvojová 269, 165 00 Praha 6, Czech Republic

Abstract The question of karst evolution in Slovenia, the age of karst surfaces and speleogenesis and, consequently, the rates of processes has been an important issue in most of previous karst studies and syntheses. The majority of dating of karst sediments has been carried out in south-western Slovenia (i.e. in the north-western part of the Dinaric karst), which is known as the Kras. Eocene flysch rocks are the last marine deposits preserved in the geologic record. The first estimates of the age of the karst in the western Slovenia were made by geologists and karst geomorphologists. They suspected that the karst started to evolve during Pliocene times and they defined a pre-karst phase, when rivers were flowing across the karst surface and deposited fluvial sediments, and the karstification phase when rivers began to sink at the edges of the karst. The application and interpretation of palaeomagnetic analysis and magnetostratigraphy of the cave sediments, both clastic and chemogenic, which began on Kras in 1997, suggested substantial changes in the lower limit ages of cave fill deposition. More than 2000 samples were taken and analysed from different localities of Slovenian Dinaric karst. Magnetostratigraphy data and the arrangement of obtained magnetozones often indicated ages of sediment fill over 1.77 Ma and even over 5 Ma. Results were in some sites calibrated by Th/U, palaentological and geomorphological analyses. Calibrated data contributed to reconstruction of speleogenesis, deposition in caves, and indirectly to evolution of karst surfaces and succession of tectonic movements. From the age of the cave sediments follows that the caves and karstification have to be even older and we can conclude that the evolution of caves in Slovenia took part within one post-Eocene karstification period.

Keywords: age of the karst, cave sediments, paleomagnetic dating, Dinaric karst, Slovenia

Starost špiljskih sedimenata Dinarskog krša u jz Sloveniji

Nadja Zupan Hajna1, Andrej Mihevc1, Petr Pruner2, & Pavel Bosák2,1

1Institut za istraživanje krša, ZRC SAZU, Postojna, Slovenija 2Institut za geologiju AS CR, v. v. i., Prag, Češka Republika

Sažetak Pitanje evolucije krša u Sloveniji, starost površine krša i speleogeneze, a time i brzine procesa, važno je pitanje u većini prethodnih krških studija i sinteza. Većina dosadašnjih datacija krških naslaga provedena je u jugozapadnoj Sloveniji (tj. u sjeverozapadnom

ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 11 AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI

dijelu Dinarskog krša), koji je poznat kao Kras. Eocenski fliš je posljednji morski sediment 1. Introduction sačuvan u njegovoj geološkoj građi. Prve procjene starosti krša u zapadnoj Sloveniji The question concerning the time span of karst evolution in Slovenia, the age of karst dali su geolozi i geomorfolozi. Oni su pretpostavili da se krš počeo razvijati tijekom surfaces and speleogenesis and, consequently, the rates of processes has been an pliocena; definirali su pretkršku fazu razvoja, kada su rijeke tekle po krškoj površini i na important issue in most of previous karst studies and syntheses. The majority of dating njoj taložile riječne sedimente, i kršku fazu kada su rijeke počele ponirati na rubovima of karst sediments has been carried out in south-western Slovenia (i.e. in the north- krša. Primjena i tumačenje palaeomagnetskih analiza i magnetostratigrafije pećinskih western part of the Dinaric karst), which is known as the Kras. Eocene flysch rocks are sedimenata, klastičnih i kemogenih, koje su započele na Krasu 1997. sugeriraju značajne the last marine deposits preserved in the geologic record. Oligocene to Quaternary promjene u određivanju donjih granica starosti taloženja špiljskih sedimenata. Uzeto represented a terrestrial period where surface denudation and erosion processes je i analizirano više od 2000 uzoraka s različitih lokaliteta slovenskog Dinarskog krša. prevailed. Therefore, karst sediments preserved on the surface are rare; but caves have Magnetostratigrafski podaci i raspored dobijenih magnetozona često pokazuje vrijeme functioned as traps of clastic, chemical and organic sediments derived from local as taloženja sedimenta starije od 1,77 Ma, čak i od 5 Ma. Na nekim mjestima rezultati su well as more distal environments during the life of the cave. Cave fill, in respect to its kalibrirani analizom Th / U, te paleontološkim i geomorfološkim analizama. Kalibrirani composition, position and fossil remains, can offer number of useful information on podaci donijeli su puno novih podataka o speleogenezi, starosti taloženja u špiljama, a evolution of surface geology, morphology, and cave itself and tend to be preserved for posredno i o razvoju krškog reljefa i tektonskih pokreta. Iz temelju starosti sedimenata great time spans (Ford & Williams, 2007). slijedi da su pećine i karstifikacija čak stariji, i možemo zaključiti da se evolucija pećina u The first estimates of the age of the karst in the western Slovenia were made by geologists Sloveniji nastavila u post-eocenskom razdoblju okršavanja. and karst geomorphologists. They utilized geologic data such as the age of the last marine sedimentation and the tectonic evolution of the Dinaric Mountains and the Alps Ključne riječi: starost krša, špiljski sedimenti, paleomagnetne datacije, Dinarski krš, Slovenija (Grund, 1914), sediments on the karst surface and some distinct forms of the relief. They suspected that the karst started to evolve during Pliocene times. Roglić (1957) defined a pre-karst phase, when rivers were flowing across the karst surface and deposited fluvial sediments, and the karstification phase when rivers began to sink at the edges of the karst. The first systematic studies of cave sediments were carried out during the archaeological excavations of sediments in entrance parts of some caves (Brodar, 1966). More extensive and detailed study of cave sediments was performed by Gospodarič (1976, 1981, 1988). He applied a relative method of the comparison of cave sediments from different sites to establish the age of deposits, but he also used different numerical and other dating methods (Franke & Geyh, 1971; Ikeya, Miki & Gospodarič, 1983; Ford & Gospodarič, 1989). Gospodarič (1988) based on recognitions and descriptions of several profiles from Postojnska jama, Planinska jama, Križna jama and Škocjanske jame, classified different deposition phases in the subsurface. In the Kras, he linked the karstification of the area with glacio-eustatic oscillations of the Adriatic Sea and the global palaeo-climate evolution during the Pleistocene. He suspected that the cave sediments are not much older than 350 ka. A better understanding of cave sediments and their age and the chronological sequence of speleological events was achieved by more concentrated dating by the Th/U method (Zupan, 1991; Zupan Hajna, 1996; Mihevc & Lauritzen, 1997; Mihevc, 2001). Data showed that speleothem growth corresponds to warmer periods during the Pleistocene, nevertheless there are large numbers of speleothems older than the limit of the Th/U dating method. The study of cave deposits in Alpine caves and in unroofed caves of the Kras provided entirely new insights into the age of karst sediments and introduced new ideas concerning the development of karst. The application and interpretation of palaeomagnetic analysis and magnetostratigraphy of the cave sediments, both clastic and chemogenic, which began on the Kras in 1997, suggested substantial changes in the lower limit ages of cave fill deposition (Bosák et al., 1998, 1999, 2000, 2004; Šebela & Sasowsky 1999, 2000; Audra, 2000; Mihevc et al. 2002; Zupan Hajna et al. 2008a, b, 2010). Magnetostratigraphy data and the arrangement of

12 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 13 AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI

obtained magnetozones often indicated ages of the fill below 1.77 Ma with possibility of 4. Age of karst sediments of Dinaric karst of SW Slovenia lower limits of deposition even over 5 Ma. The palaeomagnetic research from 1997 included more then 20 sites from Slovenia and Italy; all were cave or karst surface sediments (hereafter karst sediments).

2. Geography and geology of the Slovenia Slovenia is situated in central Europe within the junction of four principal geographical regions, i.e. two distinct orographic systems (the Alps and the Dinaric Mountains), and two basins (the Pannonian and Mediterranean basins). All geomorphic units also belong to different tectonic units. Karst in Slovenia has developed on carbonate rocks, limestone and dolomite, which cover about 43 % of the total surface. It has been traditionally divided according to the general morphological and hydrological conditions, and the evolution history, into three principal karst areas: Alpine karst, Dinaric karst (Kras plateau, Notranjski kras, ect.) and Isolated karst. The Dinaric Mountains occupy the central and southern parts of Slovenia; NW–SE trends are typical for them. They are built dominantly of carbonate rocks with high degrees of karstification. The mountainous relief descends in a succession of plateaus and extensive leveled surfaces to lower altitudes. Mountains above 1,100 m a. s. l. were glaciated during the Pleistocene and valley glaciers reshaped original fluvial valleys. Some small remnants of glaciers are still present at about 2,500 m a.s.l. The climate varies from Alpine to temperate continental and Mediterranean, depending on the altitude. Precipitation is about 1,300 mm at the coast, increasing from 1,800 to 3,000 mm in the mountains, and only 700 mm in lowlands of the Pannonian Basin.

3. Methods During last ten years we did complex research of karst sediments applying number of geologic methods: palaeomagnetism and magnetostratigraphy, stratigraphy (numerical and correlated dating methods including Th/U, palaeontology – fauna, pollen), sedimentology, mineralogy (X-ray diffraction). Palaeomagnetic studies conducted in caves have been aimed to determine the age of sediments (principally fine-grained deposits – fine-grained sands, silts, clays – and speleothems) based on magnetic polarity (magnetostratigraphy) and/or palaeo-secular variations, and on palaeoenvironmental applications of mass-specific magnetic susceptibility (MS). Palaeomagnetic analyses were completed in the Laboratory of Palaeomagnetism, IG Figure 1: Location of studied sites in Slovenia and Italy: 1 – Črnotiče profile; 2 – Briščiki; 3 – Kozina profile; 4 – Divača AS CR, v. v. i. in Praha–Průhonice. Procedures were selected to allow the separation of profile; 5 – Jama pod Kalom; 6 – Grofova jama; 7 – Divaška jama; 8 – Trhlovca; 9 – Račiška pečina; 10 – Pečina v respective components of the remanent magnetization (RM) and the determination Borštu; 11 – Križna jama; 12 – Planinska jama; 13 – Postojnska jama; 14 – Zguba jama; 15 – Markov spodmol. of their geological origin. Oriented hand samples from consolidated rocks and speleothems were cut into cubes of 20 x 20 x 20 mm and subjected to the alternating Studied sites in Slovenia and Italy were (Fig. 1): Črnotiče profile, Briščiki, Kozina profile, field demagnetization (AF) and/or thermal demagnetization (TD). Samples from Divača profile, Jama pod Kalom, Grofova jama, Divaška jama, Trhlovca, Račiška pečina, unconsolidated sediments were demagnetized only by the AF. Pečina v Borštu (Pruner et al., 2010), Križna jama (Bosák et al., 2010), Planinska jama, The laboratory procedures yielded results about (see Zupan Hajna et al., 2008a): mean Postojnska jama, Zguba jama and Markov spodmol (for details see Zupan Hajna et al., palaeomagnetic directions, directions of C-components (with normal and reverse 2008a). Numerous caves were visited for several times due to the complexity of the

polarity), mean palaeomagnetic values and standard deviations (Jn, kn). Basic magnetic profiles and their magnetostratigraphic patterns (e.g., Divaška jama, Trhlovca, Križna and palaeomagnetic properties were shown on the logs. jama, Račiška pečina, some sites within the Postojnska jama, Markov spodmol), or due to the fact that only pilot samples were taken during the first visit (e.g., Divaška jama, Trhlovca). Other sites were sampled only during the single visit (e.g., Divača and Kozina profiles, Snežna jama and more sites within Postojnska jama). The basic data for the caves are from the Cave Register of the Speleological Association of Slovenia and Karst Research Institute ZRC SAZU.

14 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 15 AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI

4.1 Divaški kras

Figure 2: Location of Divaška jama, Trhlovca and Divača profile.

On September 1997, the sampling started on several sites: Divača profile, Divaška jama and Trhlovca Cave (Fig. 2; Bosák et al., 1998). The results were exceptionally good, even when obtained in rather primitive conditions. They indicated that the cave fills are substantially older than expected earlier. This fact was not in accordance with the previous karstological models of the evolution of karst in Slovenia, but illustrated and proved the new ideas and data on much older ages of karst relief obtained by numerical dating, the discovery of unroofed caves and their dating by the geomorphic means (Mihevc, 1996). The interpretation of magnetostratigraphic picture was problematic, as there were no palaeontological finds. Figure 3: Basic magnetic and palaeomagnetic properties of Trhlovca profile. Legend: lithology – stripes are clays; The Divača profile represented nearly unroofed cave with a partly disintegrated roof. dashes are silt; polarity – black are normal, white are reversals, grey is mixed polarity; modified from Zupan Hajna et al. (2008a). The cave was completely filled by fluvial deposits. The profile is older than 1.77 Ma, i.e.

16 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 17 AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI

the top of the Olduvai subchron. The geometry of the magnetozones could indicate an grained deposited in quite thick pile over bedrock. The source of volcanic ash should be age as great as about 5.23 Ma (base of normal /N/ polarized Thvera subchron within the found in some of Oligo-Miocene volcanic centers around the Mediterranean, like Coli Gilbert chron). The substantial age of the cave is supported by the thin roof, indicating Euganei and Marostica Hills (north Italy, 170 and 160 km to the west) or the Smrekovec substantial thickness reduction of limestone overburden by chemical denudation. (north Slovenia now about 100 km to the east). Therefore, we can anticipate relatively Divaška jama and Trhlovca are situated in the south-western part of the leveled surface high age of the fill (up to 35 Ma). of the Divaški kras. Numerous dolines occur on the surface above the cave, but they are not directly connected to it. The caves represent an approximately 700 m long 4.3 Črnotiče Quarry relict of an originally larger cave system formed at about 350 to 410 m a. s. l. In both The Črnotiče Quarry is situated on the western margin of the Podgorski kras, ca 6 km caves we have a lot of speleothem from different times and remains of fluvial deposits. to the SE from the Adriatic coast. Quarry is carved in the leveled surface at 440 m a. s. l. The laminated sediments from Trhlovca were attributed to the Günz (Gospodarič, Numerous caves have been opened during the quarry operations. Most of them were 1981, 1988). The fill of Divaška jama represents one of clear examples of temporary completely filled by sediments. interruption of speleogenetic and cave-forming processes. After first results (Bosák et We sampled two profiles (Črnotiče I and Črnotiče II). The Črnotiče I profile was composed of al., 1998), the sediments were dated around the Jaramillo N polarity event within the banded carbonates (cave stromatolite; Bosák et al., 1999) with intercalations of red clays, Matuyama reverse (R) epoch. The high-resolution re-sampling of the whole profile has deposited over corroded/eroded surfaces of older, highly re-crystallized speleothems. changed this interpretation (Zupan Hajna et al., 2008a). The arrangement of R and N The N and R polarity magnetozones were interrupted by many unconformities of polarized magnetozones is clearly older than 1.77 Ma (Fig. 3). It is possible that the cave unknown duration. Therefore, any correlation with the geomagnetic polarity timescales sediments from Trhlovca and Divaška jama may represent the equivalent of the fill of Divača and Kozina profiles (unroofed caves).

4.2 Grofova jama The cave is situated just below the top (275 m a. s. l.) of one of several small hills of Grmada, 150 m above the leveled surface of the western part of the Kras and of Timavo springs on the Adriatic coast (Fig. 4). Grmada can represent either tectonically uplifted blocks above the general leveled surface of the Kras or residual hill. According to the morphology of walls and passages, the cave was formed in phreatic conditions. At one stage the cave was completely filled with montmorillonitic (beidellite) clay when it was situated at a much lower relative elevation. The sediment was later partly washed out and covered with red terra rossa-like clay. In sampled profile we obtained N and R polarities and segments without any magnetic signal. The character and composition of cave fill clearly indicate that pure beidellite clays represent in situ weathering products of volcaniclastic material in humid and warm climates of the tropical type, and volcaniclastic material was relatively pure and fine-

Figure 5: Črnotiče II profile; cave filled by yellow fluvial sediments in the bottom Figure 4: Cross-section of Kras with location of Grofova jama. and red clay with flowstone at the top.

18 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 19 AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI

(GPTS) is problematic. Nevertheless, according to the arrangement of individual Ma). Based on fauna analysis (Quaternary age is excluded), the boundary of N and R magnetozones on standard scales we can assume that the whole profile is older than polarized magnetozone within the layer with fauna can be identified with the bottom the top of the Olduvai event (1.77 Ma). Interpretation of palaeomagnetic parameters of C2n Olduvai subchron (1.77–1.95 Ma). The short N chron just below the Olduvai base (Bosák et al., 1999, 2004) and finds of fauna at the Črnotiče II profileH ( oráček et al., 2007) is correlated with the Reunion subchron (C2r.1n; 2.14–2.15 Ma). The bottom flowstone clearly indicated that the age of the Črnotiče I profile can easily be as great as 4.2–5.2 Ma. layer at the NW side of the studied profile terminates at about 3.4 Ma. About 40 m to the south of the Črnotiče I profile a new vertical profile in a side passage was exposed. Črnotiče II profile (Fig. 5) is about 7 m wide and 17 m high passage 4.5 Notranjski kras completely filled with sediments. Laminated and cyclically-arranged fluvial sediments Several sites were studied in surroundings of Postojna: Postojna cave system with 8 composed the lower part of the fill and were covered by breccia of fragments of massive profiles, Zguba jama, Planinska jama, Markov spodmol and Križna jama (Fig. 7). flowstone. The modern land surface cuts across the flowstones, exposing them in the The Postojnska jama–Planinska jama cave system and number of smaller adjacent caves form of an unroofed cave. (as Zguba jama) are developed in the Postojnski kras (Fig. 8). These caves are located The site is also characterized by a rich appearance of fossil tubes of autochthonous between two dextral strike-slip fault zones of the Dinaric direction. Caves contain stygobiont serpulid Marifugia cavatica. U/Pb dating of Marifugia cavatica was not lithologically diversified cave fill, ranging from speleothems to allogenic fluvial sediments. successful. The arrangement of obtained magnetozones site was originally interpreted The allogenic clastic material is derived from a single source, Eocene siliciclastics of the as older than 1.770 Ma, most probably belonging to the Gauss Chron (2.581–3.580 Ma) Pivka Basin. Obtained palaeomagnetic and magnetostratigraphy data partly confirmed or the normal subchrons within the Gilbert Chron (4.180–5.230 Ma; Bosák et al., 2004). previous stratigraphy interpretations (Šebela & Sasowsky, 1999), but also indicated Paleontological data enabled to match the magnetostratigraphic record precisely different age interpretations (Zupan Hajna et al., 2008a, b). Samples from most profiles with the geomagnetic polarity timescale. The vertebrate record is composed mostly of were N polarized. Three short R magnetozones (excursions) were detected only in a enamel fragments of rodents and soricomorphs (with Deinsdorfia sp., Beremedia fissidens, few places (Spodnji Tartarus). Within the limits of statistical error, the Spodnji Tartarus Apodemus cf. atavus, Rhagapodemus cf. frequens, Glirulus sp., Cseria sp.) is obviously quite older: suggests the Pliocene age MN15–MN16 (ca 3.0–4.1 Ma; Horáček et al., 2007).

4.4 Račiška pečina The best dated and the oldest profile of cave sediments in Slovenia was studied in cave Račiška pečina in Matarsko Podolje (Fig. 6). The cave is 304 m long simple southwards dipping gallery, a relict of an old cave system, which was opened by denudation to the surface.

Figure 6: Cross-section of Matarsko Podolje with location of Račiška pečina Cave.

The studied sequence, 13 m long, of banded flowstones is situated in the southern part of the cave; about 200 m from present entrance. The composite thickness of the sampled profile reaches 634 cm, but the true thickness of exposure is only about 300 cm. There are sediment from Recent up to 3.4 Ma old in one profile (for the details Zupan Hajna et al., 2008a). For the first time, the magnetostratigraphic sequence can be correlated satisfactorily with the GPTS owing to available palaeontological data (assemblage with Apodemus, cf. Borsodia). The age was determined to middle–late MN17 (ca 1.8–2.4 Figure 7: Notranjski kras with karst poljes and location of the studied caves.

20 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 21 AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI

North, Pisani rov and Biospeleološka postaja profiles show declination and inclination the resurgence area, collapse, climatic change, tectonic movement and the intrinsic directions close to the present. The Rudolfov rov, Spodnji Tartarus South, Umetni tunel mechanisms of contact karst. 1, Male jame and Zguba jama profiles must be older due to slight or distinct counter- Markov spodmol is a horizontal cave about 900 m long and 12 m deep. The entrance lies clockwise rotation. We interpreted most of the sediments as being younger than 0.78 on the southern edge of a blind valley opening into the Pivka Basin. The cave serves as Ma, belonging to different depositional events within the Brunhes chron. an intermittent ponor for the Sajevščica brook. The studied profile was situated in a side Nevertheless, the N polarization in some profiles can be linked with N polarized passage or large niche of the main passage about 150 m from the entrance. The section subchrons older than 0.78 Ma, as in the Umetni tunel 1 site and Zguba jama. Sediments in of fluvial sediments is about 4 m thick. The palaeomagnetic and magnetostratigraphy Umetni tunel 1 are the oldest in the system and were not included in older stratigraphic results we obtained showed that the profile in Markov spodmol is composed at least schemes. They may be correlated with Olduvai, Reunion or even older chrons (i.e. from of three different sequences. The age of the fill can be interpreted as follows: the upper 1.77 to over 2.15 Ma). laminated clay was deposited within the normal Brunhes chron, the multi-colored The cave system has evolved over a long period of time, governed by the functioning of clays and sands/gravels were deposited in Matuyama or Gauss chrons, and the lower Planinsko polje in the relation to the evolution of the resurgence area in Ljubljana Moor laminated clay is older than the middle sequence (Zupan Hajna et al., 2008a). Traces further to the east. General stabilization of the hydrological system with low hydraulic of in situ weathering in the lower part of the profile indicate a quite prolonged hiatus head led to the evolution of caves in epiphreatic and paragenetic conditions over a long in deposition. The creation of a weathered zone under subsurface conditions needs time-span. Individual cave segments or passages were completely filled and exhumed prolonged time and warm/humid external climate. The weathering supports a rather several times during the evolution of the cave. Erosion and deposition were synchronous higher age of the profile. in different parts of the system. Alternation of depositional and erosional phases may Križna jama is large river cave located between Loško and Cerkniško poljes under be connected with changing conditions within the cave system, the functioning of Križna gora Mount in the S Slovenia. It has been known since mid-19th century due to numerous cave bear finds. The cave is filled by complicated sequences of cave fluvial Figure 8: Schematic cross-section of Postojna cave system showing the location of sediment profiles. Legend: 1 –Spodnji Tartarus profiles, 2 –Umetni tunel I profile, 3 – Umetni tunel 2 profile, 4 –Biospeleološka postaja profile, 5 and lacustrine sediments, which are recently partly eroded. We studied (Bosák et al. – Male jame profile, 6 –Stara jama profile, 7 –Pisani rov profile and Zguba jama profile; modified from Zupan Hajna 2010) two paleontological excavations and profiles in the Medvedji rov to contribute et al. (2008b). the solution of dating of bone-bearing lithological horizons. The Križna jama I profile consist of alternation of speleothem layers (flowstone sheets with small stalagmites, sometimes with in situ cemented Ursus gr. spelaeus bones) and fine-grained siliciclastics often with bones of cave bear. It can be correlated with the upper part of the Križna jama II profile, but with slightly less preserved stratigraphic record. Radiocarbon and U-series dates clearly indicate two different ages of cave bear thanatocenoses in the Križna jama I profile: those above flowstone crusts were dated to ca 47–45 ka by radiocarbon dating; those included speleothem layers and clay interbeds are older than 94 ka (U-series date). The details of internal lithology, low thicknesses of layers and state of bone preservation exclude expected sandwiching of younger layers into eroded/washed spaces among flowstones. Numerical dating excludes re-deposition of bear bones from older assemblage to sediments above flowstones. According to the paleomagnetic parameters (prevailing normal polarization), the deposition took place within the Brunhes chron (< 780 ka). There were discovered totally four short-lived reverse excursions of magnetic field. According to U-series data, the upper one (profile I) might be correlated with the Blake excursion. The lower ones are older than ca 190 ka and can be correlated with some of Jamaica-Pringle Falls, Namaku, Calabrian Ridge, Portuguese margin or Calabrian Ridge 1 excursions. Sediments in studied profiles were deposited during the Last Glacial (Weichselian), Eemian interglacial, Saalian glacial and Holsteinian interglacial.

5. Discussion and Conclusions Research of cave fills in the Dinaric karst of SW Slovenia opened new horizons for the interpretation of karst and cave evolution, both of individual geomorphologic units and of extensive areas. The data inform us that a number of common features and evolutionary trends exist in all studied areas. On the other hand, as the consequence of different post-Eocene tectonic regimes, there exist distinct differences in evolution of smaller geomorphic units within the more extensive ones.

22 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 23 AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI

The most important result concerns the age of cave fill, it is substantially older than Brodar, S., 1966: Pleistocenski sedimenti in palaeolitska najdišča v Postojnski jami. Acta expected earlier in general. Palaeomagnetic data in combination with other dating carsologica, 4, 57-138. methods, especially Th/U method and biostratigraphy, have shifted the possible Ford, D. & Williams, P., 2007: Karst Hydrogeology and Geomorphology. Wiley, 562 pp., beginning of speleogenesis and cave infilling processes in Slovenia deeply below the Chichester. Tertiary/Quaternary boundary. All cave fills were deposited within one, still lasting, period of post-Eocene karstification. The period can be subdivided to some distinct Ford, D.C. & Gospodarič, R., 1989: U series dating studies of Ursus spelaeus deposits in phases of massive deposition in caves, dated to about 5.4 – 4.1 Ma (Miocene–Pliocene), Križna jama, Slovenia. Acta carsologica, 18, 39-51. 3.6 – 1.8 Ma (Pliocene) and Quaternary. Franke, H. & Geyh, M., 1971: 14C - Datierungen von Kalksinter aus slowenischen Höhlen. For the first time in Slovenia, biostratigraphic data helped to correlate magnetostratigraphy Der Aufschluss, 22, 235-237. logs with the GPTS and to allocate the ages of cave fill more precisely to pre-Quaternary times. Palaeontological finds in the Račiška pečina and Črnotiče Quarry partly proved Frisch, W., Székely, B., Kuhlemann, J. & Dunkl, I., 2000: Geomorphologica evolution of the age interpreted from magnetostratigraphy (Horáček et al., 2007) – cave fills are often the Eastern Alps in response to Miocene tectonics. Zeitschrift für Geomorphologie, 44, Pliocene in age and even older (Zupan Hajna et al., 2008b). 103-138. Gospodarič, R., 1976: Razvoj jam med Pivško kotlino in Planinskim poljem v kvartarju. Acta Acknowledgments carsologica, 7, 5-139. We acknowledge field assistance of the technical staff of the Karst Research Institute ZRC SAZU from Postojna and Institute of Geology AS CR, v. v. i. from Prague. Analyses, Gospodarič, R., 1981: Generations of speleothems in the Classical Karst of Slovenia. Acta processing and interpretation in the Czech Republic were carried out within projects No. carsologica, 9 (1980), 90-110. CEZ AV0Z30130516, IAA300130701 and ME 9-06-19. Research activities in Slovenia were Gospodarič, R., 1988: Paleoclimatic record of cave sediments from Postojna karst. Annales covered by research programs of the Slovenian Research Agency Nos. P6–0119–0618 de la Société Géologique de Belgique, 111, 91-95. and P0–0119, and project No. J6–6345–0618–04. Grund, A., 1914: Der geographische Zyklus im Karst. Geschichte der Erdkunde, 52, 621- References 640. Horaček, I., Mihevc, A., Zupan Hajna, N., Pruner, P. & Bosák, P., 2007: Fossil vertebrates and Audra, P., 2000: Le karst haut alpin du Kanin (Alpes juliennes, Slovénie-Italie). Etat des paleomagnetism update one of the earlier stages of cave evolution in the Classical Karst, connaissances et données récentes sur le fonctionement actuel et l´évolution plio- Slovenia: Pliocene of Črnotiče II site and Račiška pečina. Acta carsologica 37/3, 451-466. quaternaire des structures karstiques. Karstologia, 35, 27-38. Ikeya, M., Miki, T. & Gospodarič, R., 1983: ESR Dating of Postojna Cave Stalactite. Acta Bosák, P., Hercman, H., Mihevc, A. & Pruner, P., 2002: High resolution magnetostratigraphy carsologica, 11 (1982), 117-130. of speleothems from Snežna Jama, Kamniške–Savinja Alps, Slovenia. Acta carsologica, 31/3, 15-32. Mihevc, A. & Lauritzen, S.E., 1997: Absolute datations of speleothems and its speleomorphological significance from Divaška jama and Jazbina caves; Kras plateau, Bosák, P., Mihevc, A. & Pruner, P., 2004: Geomorphological evolution of the Podgorski Slovenia. Proceedings of the 12th International Congress of Speleology, La Chaux-de-Fonds, Karst, SW Slovenia: Contribution of magnetostratigraphic research of the Črnotiče II site Switzerland, 1, 57-59, Speleo Projects, Basel. with Marifugia sp. Acta carsologica, 33/1, 175-204. Mihevc, A., 1996: Brezstropa jama pri Povirju. Naše jame, 38, 92-101. Bosák, P., Mihevc, A., Pruner, P., Melka, K., Venhodová, D. & Langrová, A., 1999: Cave fill in the Črnotiče Quarry, SW Slovenia: Palaeomagnetic, mineralogical and geochemical Mihevc, A., 2001: Speleogeneza Divaškega krasa. Zbirka ZRC, 27, 180 pp., Ljubljana. study. Acta carsologica, 28/2, 15-39. Pruner, P., Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Bosák, P., Otakar, M.n, Schnabl, P. & Venhodová, Bosák, P., Pruner, P. & Zupan Hajna, N., 1998: Paleomagnetic research of cave sediments in D., 2010: Magnetostratigraphy and fold tests from Račiška pečina and Pečina v Borštu SW Slovenia. Acta carsologica, 27/2, 151-179. caves (Classical Karst, Slovenia). Stud. geophys. geod., 54/1, 27-48. Bosák, P., Pruner, P., Mihevc, A. & Zupan Hajna, N., 2000: Magnetostratigraphy and Roglić, J., 1957: Zaravni u vapnencima. Geografski glasnik, 19, 103-134. unconformities in cave sediments: case study from the Classical Karst, SW Slovenia. Šebela, S. & Sasowsky, I., 1999: Age and magnetism of cave sediments from Postojnska Geologos, 5, 13-30. jama cave system and Planinska jama Cave, Slovenia. Acta carsologica, 28/2, 293-305. Bosák, P., Pruner, P., Zupan Hajna, N., Hercman, H., Mihevc, A. & Wagner, J., 2010: Križna Šebela, S. & Sasowsky, I., 2000: Paleomagnetic dating of sediments in caves opened during jama (SW Slovenia): Numerical- and correlated- ages from Cave Bear-bearing sediments. highway construction near Kozina, Slovenia. Acta carsologica, 29/2, 303-312. Acta carsologica, 39/3, 529-549, Ljubljana. Zötl, J., 1989: Paleokarst as an important hydrogeological factor. In: Bosák P., Ford D.C., Głazek J. & Horáček I., Eds: Paleokarst. A systematic and regional review, 483-509, Academia–Elsevier, Praha–Amsterdam.

24 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 25 AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA

Zupan Hajna, N., 1996: The valuation of absolute speleothem dating from Slovenia. In: Hydrogeological properties of South Easter Dinarides Lauritzen, S.-E. (Ed.). Climate change: the Karst record: extended abstracts of a conference held at Department of geology University of Bergen, Norway, August 1-4th 1996, (Special Dr Petar Milanović, Publication, 2). Charles Town: Karst Waters Institute, 185-188. Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosák, P., 2008a: Cave sediments from the Abstract Postojnska-Planinska cave system (Slovenia): evidence of multiphase evolution in The region of South-Eastern Dinarides is one of the most karstified areas in the world. This region encompasses the area between River at west, the Skadar Lake at East epiphreatic zone. Acta carsologica, 37/1, 63-86. and the Adriatic coast at south. Northern border is, approximately, watershed between Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosák, P., 2008b: Palaeomagnetism and the Adriatic and Black Sea catchments. In the paper are presented part of this region - Magnetostratigraphy of Karst Sediments in Slovenia. Carsologica 8, Založba ZRC, 266 pp., eastern Herzegovina and Dubrovnik littoral. More than 90% of entire area consists of Ljubljana. Mesozoic carbonate formations with thickness over 3000 m. One of key morphological properties is number of karst poljes with longest axis in direction of main geological Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosák, P., 2010: Palaeomagnetic research on structures – dinaric direction. In natural conditions, during raining time, all karst poljes karst sediments in Slovenia. International Journal of Speleology, 39/2, 47-60. becomes temporarily lakes. The most important flow is the Trebišnjica River, the longest Zupan, N., 1991: Flowstone datations in Slovenia. Acta carsologica, 20, 187-204. European sinking river. Region of the South-Eastern Dinarides is endowed with highest precipitation in Europe, average 2000 mm – 5000 mm, in max 8000 mm. However, distribution of precipitation is uneven, i.e. 70% occurred during wet season. Average depth of karstification ranges from 250 to 350 m and locally, along the deep faults, even deeper, more than 1000. Between 70% and 80% of rainfall percolates into the underground immediately. The rock mass porosity ranges between 0.8% and 2%. Only locally porosity is higher. Thousands of ponors and estavelles have been registered in this area. Swallowing capacity of some of them is more than 100 m3/s. Underground flows are dominating type of water flows. Average underground flow velocity varies within a wide range, from 0.002 to 55.2 cm/s. After heavy precipitation aquifer responds is very fast – after 3 to 4 hours. Fluctuation of water table is very fast also and amplitudes are sometimes enormous, more than 300 m. Discharge of large karst springs ranges between a few hundred liters per second up to more than 100 m3/s. Springs belongs mostly to the vauclusian type, with deep syphonal outlet channels. At some cases depth of siphons is 130 m or more. During rainy period great amount of water discharges as submarine springs along the some part of Adriatic coast. In the period of fully saturation the karst aquifer have characteristics of hydraulic system under pressure. At dry period of year underground flows are active at the zone of base of karstification, only. Due to very pure retardation capacity of karstified rock mass the groundwater residence time is short. The only natural resource in this area is huge water potential. The step-wise karst poljes from elevation of 900 m to the sea elevation provide possibility for optimal utility of this potential. The large multipurpose hydro project “Trebišnjica” was designed as key system for regional socio-economic development. The part of system which is already finished justifies necessity for its construction and finalization. However, any change of nature in so complex environment as it is karst has negative consequences. Some of these consequences were predictable and expected, however some of them were not expected. Number of investigations and long time monitoring was organized to minimize risk which in karst is unavoidable. The ultimate aim is how to establish balance between necessity for region development and, in same time, to minimize effect of negative consequences. At so sensitive geological environment, as it is karst of South-Eastern Dinarides, expect the unexpected is rather rule than exception. Existing experience is of great importance in future construction of larges structures in karst, particularly in extremely developed karst as it is the South-Eastern Dinaric karst.

Keywords: Dinaric karst, Eastern Herzegovina, Trebišnjica, Popovo Polje, , Ombla.

26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 27 HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA Hidrogeološke karakteristike jugoistočnih Dinarida General geology Region of South-Eastern Dinarides covers part of a high karst geotectonic unit known Sažetak as Dinaric karst. The area of Eastern Herzegovina and Dubrovnik littoral belongs to this Region jugoistočnih Dinarida zahvata područje između Neretve na zapadu, Skadarskog part of Dinarides. The basic structural characteristics of this unit correspond to the basic jezera na istoku i obale Jadranskog mora na jugu. Severna granica ovog regiona se tectonic elements of the external Dinarides, namely the domination of folded structural približno poklapa sa vododelnicom Jadranskog i Crnog mora. U ovom tekstu je dat elements, distinct linearity of the structures, direction of the Dinaric dip, and dense net kratak prikaz dela ovog područja koji obuhvata istočnu Hercegovinu i dubrovačko of faults. Formation of this area is connected to the Mediterranean basin activity and priobalje. Više od 90% ovog regiona grade mezozojske karbonatne stene debljine preko subduction movement of the Adriatic microplate beneath the Dinarides. The dominating 3000 m. Karakterišu ga brojna, povremeno plavljena, karstna polja čija se duža osa tectonic stress is oriented from the SW to the NE and subsequently the regional structures najčešće poklapa sa generalnim pravcem pružanja geoloških struktura (dinarski pravac). are NW – SE orientated. Due to strong resistance of the thick Dinaric carbonate rock mass Najznačajnji tok je reka Trebišnjica, najveća evropsku ponornicu. rotation (opposite clock-wise) of some huge blocks is evident. To je jedno od najkarstifikovanijih područja na svetu, sa padavinama koje su najveće More than 90% of entire area consists of Mesozoic carbonate formations, mostly limestone. u Evropi (2000 do 5000 mm, maksimalno 8000 mm). Raspored padavina je izrazito Depth of these rocks exceeds 3000 m. relatively small part of the area is composed neujednačen tako da oko 70% padne u periodu novembar – mart. Prosečna dubina of Triassic dolomite. However, these sediments play important hydrogeological role, karstifikacije se kreće između 250 i 350 m, a lokalno i preko 1000 m. Između 70% particularly if are situated at the anticline cores (Lastva Anticline). Nor are the Jurassic i 80% padavina odmah ponire. Poroznost stenske mase se kreće između 0,8% i 2%, a carbonate formations significant in the entire area. Cretaceous sediments are the samo lokalno je veća. Izražena je koncentrisana infiltracija. Na hiljade ponora i estavela most developed stratigraphic unit. Cretaceous limestone with interlayers and zones je registrovano na ovom prostoru. Kapacitet pojedinih ponora je preko 100 m3/s. of dolomite are continuous over this area. Only the northeastern part is formed of Podzemno oticanje je veće od površinskog, a brzina podzemnih tokova se kreće između the Upper Cretaceous clastic facies known as the Durmitor flysch. Both, Jurassic and 0,002 i 55,2 cm/s. Nakon intenzivnih padavina nivoi podzemnih voda reaguju već posle Cretaceous limestone and dolomite, including Triassic sequences, have been affected 3 – 4 sata, a njihove amplitude dostižu i 300 m. Vode ističu uglavnom koncentrisano by karstification to the average depth of 350 meters. Locally, along the large and deep preko velikih karstnih vrela sa velikim varijacijama proticaja (od par stotina litara u pa do discontinuities karstification is developed down to much great depths (more than 1000 više stotina kubika u sekundi). Većinom su to sifonska vrela sa kanalima koji su m). The Eocene flysch does not represent a significant lithostratigraphic formation, u pojedinim slučajevima duboki preko 100 m u odnosu na tačku isticanja. Značajan deo however, according to its hydrogeological role and location along the reverse faults, voda ističe kroz brojne vrulje koje su aktivne samo u kišnom period. U period intenzivnih at the many of karst poljes it has a huge effect on karst aquifers evolution process, in o o padavina voda, u dobro povezanim karstnim kanalima i kavernama, ima karakteristike local and regional scale. Inclination of reverse fault plane ranges between 55 and 75 . hidrauličkog sistema pod pritiskom. U sušnom period aktivni su uglavnom bazni tokovi The most important reverse fault structure (locally in the form of overthrust structure) is u zoni baze karstifikacije. Retardacioni kapacitet karstnog podzemlja je vrlo slab pa je situated along the Dubrovnik littoral know as “High Karst Overthrust”. The reverse block zadržavanje vode u podzemlju kratkotrajno. of this structure, compose of carbonate complex of Triassic, Jurassic and Cretaceous Jedini prirodni resurs ovog regiona je veliki vodni potencijal, a kaskadno raspoređena dolomite and limestone, is thrust over the Eocene flysch. Number of important springs is karstna polja omogućuju njegovo iskorišćenje na padu od kota oko 900 m pa do nivoa developed along this tectonic contact. mora. Izgradnjom Višenamenskog Hidrosistema Trebišnjica režim voda ovog regiona je podvrgnut kontroli sa ciljem da se polja oslobode od poplava u vegetacionom period, Main geomorphological features a istovremeno voda iskoristi za energetske potrebe. Do sada izgrađeni deo sistema je South-Eastern Dinarides are well known as one of most karstified areas in the earth. pokazao da je to jedini mogući put za razvoj regiona. Kao i u svim slučajevima velikih From geomorphologic view-point the most prominent are: (desertous, pock- uticaja na prirodu i ovde je došlo određenih neželjenih posledica od kojih su neke bile marked rock surface), sinkholes, karst poljes, dry valleys, flat karst plains without arable očekivane a neke ne. Već u period projektovanja urađene su brojne analize i organizovana land and number of caves, shafts other micro morphology forms. Sinkholes (dolines) are brojna osmatranja sa ciljem da se negativni efekti svedu na minimum ili eliminišu. Krajni more frequent surface features, mostly developed along faults, joints and interbedding cilj je da se nađe ravnože između potrebe za razvojem regiona i potrebe da se negativni discontinuities. At relatively flat areas sinkholes are frequently developed (Fig. 1). efekti, pogotovo na prirodu, smanje na minimum. U uslovima izuzetno razvijenog karsta Most of poljes are tectonically controlled and developed along faults (mostly reverse jugoistočnih Dinarida gde kao posledicu bilo kakve intervencije u prirodi treba očekivati faults) aligned along the Dinaric strike and arranged stepwise from elevation 1000 m neočekivano neophodno je da se sva postojeća iskustva iskoriste kako bi neočekivanih to the sea elevation. All poljes, except Mokro/Trebinjsko polje, are geomorphologically negativnih posledica bilo što manje. enclosed. In natural conditions all of the poljes flood periodically. In the rainy season Ključne reči: Dinarski karst, istočna Hercegovina, Trebišnjica, Popovo polje, Buna, Ombla. flooding begins in the lower poljes, and the highest poljes are the first to dry up.

28 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 29 HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA

Figure 1: Distribution of sinkholes between Bileća and Gacko

The most important poljes of this region are (from uppermost, fig. 2 and 3): • Slato Polje (surface 1.5 km2, elevation 1020 – 160 m); • Gatačko Polje (surface 37.6 km2, lowest elevation 936 m); • Lukavačko Polje (surface 2.5 km2, el. 852 m); • Nevesinjsko Polje (surface 170 km2, el. 870 – 800 m); • Cerničko Polje (surface 3 km2, el. 850 m); • Ljubomirsko Polje (surface 12 km2, el. 525 m); • Ljubinjsko Polje (surface 8.5 km2, el. 408 m); • Dabarsko Polje (surface 33 km2, el. 471 m); • Fatničko Polje (surface 5.6 km2, el. 470 m); • Trebinjsko Polje and Mokro Polje (surface 15 km 2, el. 270 m); • Popovo Polje (surface 68.4 km2, el. 270 – 220 m); • Gradačko Polje (surface 2.3 km2, el. 86 m), and • Konavosko Polje (surface 48 km2, el. 60 m). Figure 2: Karst poljes of Eastern Herzegovina 1. Karst Polje; 2. Reservoir; 3. River deposits; 4. Permanent spring; 5. Ponor; 6. Submarine spring; 7. Large fault zone; 8. Established underground connection; 9. Permanent river flow;10. Temporar river flow; 11. General direction of underground flows.

30 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 31 HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA

tested hydrobiological tracer method. In the period of fully saturated aquifer the longest underground flow (33.65 km), between the Srdjevići Ponor situated in the Gatačko Polje (el. 940 m) and Trebišnjica Springs (el. 325 m), the velocity of groundwater flows was 7.53 cm/s. During dry period of year groundwater flows, along the same system of conduits, were 1.13 cm/s. In general groundwater residence time in the investigated aquifers is very short. Base karst flow functions as a hydraulic system under pressure during periods of heavy precipitation. A high coefficient of correlation exist between the fluctuation of groundwater level in the piezometric boreholes, which reach the zone of concentrated flows, and the discharge of the spring through which the aquifer is drained. The coefficient of correlation between discharge of Ombla and Trebišnjica springs and groundwater fluctuation in piezometers fare behind the springs is often higher than 0.95 and shows that the relationship is often close to deterministic function.

Figure 3: Simplified cross-section from Gatačko Polje to Adriatic Sea. 1. Spring; 2. Ponor; 3. Established underground connection.

The most important dry valley is Vala between Zavala in Popovo Polje and Slano at the sea coast. The most important karst plane is Trebinjska Šuma (Trebinje Forest) with the classic geomorphological isolated residual hill named Hum. The term hum is launched as an international geomorphological term.

Hydrogeological properties Figure 4: Simplified cross- The key hydrogeological properties of karstified rocks are: geological structure, porosity, section of karst aquifer depth of karstification, concentrated underground flows, regime of groundwater level fluctuation, evolution of karst aquifer, hydraulic characteristics of karst aquifer, Groundwater level fluctuationsare very fast and with high amplitudes. After heavy concentrated infiltration and concentrated discharge (large karst springs). In the Dinaric precipitation aquifer react extremely fast (after 3 – 5 hours) and in some piezometers karst area the intensity of karstification is not continuous on a geological time scale. the water level jumps almost 90 m in only 10 hour. The largest fluctuations of a water Several phases of karstification occur. It starts with the initial phase, passes through table were measured in boreholes in the Nevesinjsko Polje, from 281 to 312 m (Fig. intensive karstification and then reaches its maximum in (probably) during Messinian 6). Fluctuations more than 150 m are measured in many other piezometers (behind time. Therefore, Dinaric karst is identified as a prototype for mature karst. Ombla and Trebišnjica Spring, end of Popovo Polje and some other places). One of very Porosity ranges from 0.8% to 2%.and is characterised by an uneven distribution of karst important piezometers is PB-1 in area. The submergence of the spring zone by features. Large scale porosity (channels and caverns) also has an uneven distribution. Bileća Reservoir afects the dynamics of the empting of the Trebišnjica Spring aquifer. Karstification of rock mass decreases with depth. According analyse of 150 deep This piezometer control regime of Trebišnjica Spring aquifer. boreholes situated at Eastern Herzegovina region it follows the exponential law of ε = One of the basic consequences of intensive neotectonic movement and karstification 24e-0.012H (Fig. 4). Rock is karstified to the transition zone – called base of karstification. process is the lack of organized surface drainage systems, i.e. fluvial erosion is replaced by It is an approximate zone. There is no sharp boundary between the karstified and non- intensive underground corrosion (karstification). It is known as karst aquifer evolution karstified rocks (Fig. 5). The existence of karst conduits below base of karstification is not process. As consequence of this process two different transformation processes were excluded, they are rare and are of limited transport capacities when they do exist. Deep registered in this area. The most prominent examples are: transformation from several boreholes have encountered karstified zones at depths exceeding 1500 m (Vilusi area). separate karst aquifers into a single karst aquifer (Trebišnjica Spring aquifer), and Average underground flow velocity varies within a wide range from 0.002 to 55.2 cm/s. transformation of the large and unique catchment area ( - ) into the About six tons of Na-fluorescein was used for more than 130 tracer tests. Beside dye in several catchment and subcatchment areas and separated karst aquifers (Bregava, Buna, this area were used also radioactive isotopes, lycopodium spores, smoke tracers and was , Vrijeka).

32 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 33 HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA

Ombla Spring is source of Dubrovačka River at the coast near Dubrovnik at sea level. Discharging outlet is at the tectonic contact between impervious Eocene flysch and karstified Mesozoic carbonate complex which overthrusts flysch sediments. The main water circulation occurs through the deep siphonal conduit, about 150 m below the sea level and about 200 m behind the main spring outlet. The recorded minimum discharge 3 3 rate was 2.3 m /s, while its maximum rate is more than 130 m /s. In natural conditions Qav 3 was 33.8 m /s. After construction of HE „Dubrovnik“ and revesible HE „Čapljina“ Qav = 24.4 m3/s. Mentioned structures have not negative influenece on minimal spring discharge. Catchment area (downstream from „Gorica“ Dam) is more than 600 km2. However, considerable amount of seepage water from „Gorica“ Reservoir feeds the Ombla aquifer. In dry period, roughly estimation, it amounts 40% - 50% of minimal Ombla discharge. Buna is deep siphonal spring at perimeter of Neretva valley near (Blagaj). Spring outlet is located at elevation 36 m, at tectonic contact between Eocene flysch and Cretaceous limestone. The main siphonal chanel is investigated to the depth of 73 m below the spring ouotlet, and 470 m in length (Touloumdjian, 2005). Spring discharge 3 3 3 vary between Qmin = 2.95 m /s and Qmax=380 m /s (Fig. 7). Qav = 23.70 m /s. Catchment area is roughly estimated of about 900 km2. This number includs catcment of Zalomka River, catchment of the northern part of Nevesinjsko Polje and part of the Velež Mountain catchment. Watersheds at some areas needs to be corrected.

Figure 5: Nevesinjsko Polje, groundwater level fluctuation

Springs The majority of important springs in this region are located along the perimeter of the erosion base, that is, at the northern boundary of karst poljes, river valleys and the sea coast. A common characteristic of these springs, whether permanent or temporary, is direct dependence of their discharge on precipitation. The largest permanent springs are: Trebišnjica Springs, Ombla, Buna, Bunica, Bregava Springs, Konavoska , Oko, Vrijeka, Palata and Zavrelje. One of prominent characteristics of large karst springs along the sea coast and number of submarine springs are deep siphonal karst channels (Vauclusian type of springs). One of realistic supposition is that main conduits of largest springs as Ombla, Buna, Bunica, including springs in Boka Kotorska Bay (Ljuta-Orahovac, Sopot) are the consequence of the Messinian Crisis of Salinity which occurred 5.3 Million years ago. Many springs along Figure 6: Buna the Mediterranean coast are developed as consequence of same geological mega event. Spring discharge Main characteristics of the selected largest permanent spring in this area are: Trebišnjica spring zone (el. 324.26 m), beneath the Bileća town consists of two large outlets: Dejans Cave and Nikšić Spring and temporar Čepelica Spring. In natural Binica Spring at 4 km distance from the Buna Spring are located at contact between conditions, both springs dried up and water discharges at from the „blue eye“ at the karstified carbonate rocks and Miocene deposites (el. 36 m). Spring discharge vary bottom of river bed about 200 downstream from Dejans Cave. This indicate siphonal 3 3 3 between Qmin = 0.72 m /s and Qmax = 207 m /s. Qav = 20.25 m /s. Bunica Spring is surface circulation, however, only 510 m of subhorizontal channels has been speleologicaly outlet of underground part of Zalomka River, after sinking into the Biograd Ponor. investigated (Petrović, 1955). Minimal measured discharge was 0.6 m3/s (1947). Maximal Catchment area of Bunica Spring is estimated at approximately 160 km2 (without discharge was more than 500 m3/s. By construction the Grančarevo Dam and Bileća Lake Zalomka River). Simmilar as Buna, the Bunica Spring is also deep siphonal spring. Outlet all sprigs are flooded by water column of 75 m. Catchment area of Trebišnjica springs is channel is isvestigated to the deeph of 70 m and in the length of 160 m. Ponor Biograd estimated of about 1150 km2. and Bunica Spring are directly connected with karst channel. It is one of the most direct

34 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 35 HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA

underground connections in this part of Dinaric karst. During period of fully saturated aquifer undeground flow velocity is 33.67 cm/s. Direct hydrogeological connection between Buna and Bunica springs does not exist. Bregava Spring zone, along the Bregava valley, consists of permanent Bitunja and Hrgud Springs (el. 130 m) and a few temporar springs up to elevation 195 m (Suhavić). 3 3 Discharge capacit of the Bregava Springs vary from Qmin = 0.33 m /s to Qmax = 59 m /s. Qav = 17.5 m3/s. Surface of estimated catchment area is about 400 km2. Vrijeka Spring at the northern perimeter of Dabarsko polje is permanent spring with 3 high discharge fluctuation, from Qmin = 43 l/s to Qmax = 25 m /s. Fairy Cave in Cerničko Polje is situated at the tectonic contact between Eocene flysch

and Cretaceous karstified limestone with enormous flustuation of discharge, from Qmin = 3 10 l/s to Qmax > 50 m /s. Oko Spring, at left bank of Trebišnjica River, about 5 km upstream from Trebinje town, is outlet of large siphonal karst channel. Discharge varies between 0.5and 40 m3/s. The surface of catchment area is estimate of about 100 km2. After construction of “Gorica“ Dam spring is fooded by 17 m of water. Pump station for water supply of Trebinje town is displaced at elevation above the reservoir level. Konavoska Ljuta Spring, in the Konavosko polje, is situated at tectonic contact between Eocene flysch and karstified carbonate formation (High Karst Overthrust) at elevation 80 to 90 m. Spring discharge vary between 0.2 m3/s and 26 m3/s. Estimate catchment area is 90 to 100 km2. Palata Spring at Zaton bay is located at High Karst Overtrast tectonic line at sea coast. In

natural conditions spring zone was under influence of tide. Qmin ranges between 100 and 3 3 150 l/s. Qmax = 9.138 m /s (measured), Qmax ~ 25 m /s (estimated). Approximate catchment area is 50 km2. Zavrelje Spring (Mlini) is situated at the tectonic contact between impervious flusch and

overleing karstified carrbonates at elevation of 76 m. Spring discharge vary betveen Qmin 3 2 = 3 l/s and Qmax > 16 m /s. Catchmet area vary between 36 km in dry period of year, up to ~ 50 km2 in period of saturated aquifer (wet period of year). Number of other, permanent but very small in minimum springs exists along the sea coast: Vodovađa, Duboka Ljuta, Smokovljenac, Slavljan, Šumet, Ugor; along the Neretva valley: Bađula, Mislina, Mlinište, Bili Vir, Glušci and Doljani; and at Svitava- Hutovo area: Crni Vir, Ljubača, Desilo, Živinjak, Smokva, Londža, Babino oko, Orah, Drijen, Kučine, Jelim and Škrka. At inland area small permanent springs are: at Gtačko polje Srnj and Vratlo (Gračanica Spring); at Nevesinjsko Polje Jezdoš, Jedreš and Jama(Zovidolka Spring); Dabarsko Polje Pribitu; Submarine springs are registered (only during rainy season) betwen Banići and Doli, and in the Bistrine bay. More tha 40 submarine springs have been registered after heavy rain. Discharge of the largest one, Likavica in Doli Bay, is estimated of about 10 m3/s. The largest temporary spring (estavella) is Obod situated at the northern perimeter of Fatničko polje. Estimated discharge capacity is about 60 m3/s.

Vrelo rijeke Bune (BiH). Snimio: I. Selak.

36 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 37 HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA

Main areas with concentrated infiltration Surface Flows One of key karst feature is zones of concentrated infiltration (ponors and estavelles). The Trebišnjica River drainage area amounts approximately 2800 km2. This area can be The main concentrated infitration zones in the region are: Southern periphery of Small separated at three subcatchments: 1. subcatchment of Trebišnjica and Čepelica springs; Gatačko Polje with maximum swallowing capacity of about 140 m3/s; Southern periphery 2. subcatchment between Trebišnjica springs and “Gorica” Dam including Sušica River; of Fatničko Polje (~ 110 m3/s); Dabarsko Polje (40 m3/s) and Popovo Polje (>200 m3/s). The and 3. subcatchment downstream from “Gorica” Dam, including entire Popovo Polje. largest single ponors are: Total length of the Trebišnjica River is 90 km, however only 30 km is permanent flow. Biograd, Nevesinjsko polje (>110 m3/s); Maximum measured flow in Popovo Polje was 1362 3m /s. Srđevići, Gatačko Polje (60 m3/s); Surface of the Zalomka sinking river drainage area is 544 km2. The end of Zalomka River Doljašnica, Popovo Polje (55 m3/s); is ponor Biograd. Entire Zalomka flow is active 212 days per year, in average. During Pasmica, Fatničko Polje (25 m3/s Fig. 8); dry period the permanent flow exist only a few kilometers at section with river bed in Ključki ponor, Cerničko Polje (25 m3/s); dolomite. Maximum measured flow in front of the Biograd ponor is 440 3m /s. Ponikava, Dabarsko Polje; Ždrijelo, Babova jama and Zlatac, Nevesinjsko polje; The main flows in Gatačko Polje are Mušnica River with Gračanica tributary. The Mušnica 3 3 3 Ždrijelovići, Ljubomirsko Polje; Crnulja, Provalija, Lisac, Žira and Ponikva, Popovo Polje; 3/s to 154 m /s. River flow varies from Qmin = 0.20 m /s up to Qmax = 467 m /s (hydrological 3 as well as number of ponors with capacity about one m /s. station Mulja), and Gračanica River from Qmin = 0.05 m. Mušnica terminates through the nuber of ponors along the south border of Small Gatačko Polje. The total length of Bregava River is 33 km. This flow exists only in the winter time, i.e. in periods of high precipitation. In dry periods there exist 12 km of flow only, from Bitunja Spring to the Vidovo Polje (downstream of Stolac town). 3 Permanent flows with minQ > 2 m /s are Buna with Bunica tributary, Dubrovačka Rijeka and (). Small permanent flows with minimum 10 – 100 l/s are: Gračanica and Vrba (Gatačko Polje), Ključka River (Cerničko Polje), Vrijeka (Dabarsko Polje) and Sušica (Lastva). Temporar torent flows are: Ljuta, Kopačica and Konavočica (Konavli); Brova (Ljubomir); Bukov Creek (Lubinjsko Polje); Obod (Fatničko Polje); Opačica (Dabarsko Polje); Jugovićki (Zalomka) and Gojkovića Creek (Gatačko Polje).

References Lučić, Ivo; Sket, Boris; Opalić, Ana: Vjetrenica, pogled u dušu zemlje. 2003, Zagreb ’ Ravno. Milanović, Petar 2006: Karst istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja. ASOS, Beograd Petrović, Dragutin 1955: Dejanova Pećina. Zbornik radova, Knjiga 1. Institut za proučavanje krša „Jovan Cvijić“. Naučna knjiga, Beograd. Touloumdjian, Claud 2005. The Springs of Montenegro and Dinaric Karst. Proceedings of the International Conference Water Resources and Envirnmental problems in Karst – Cvijić 2005, National IAH Committee of and Montenegro, Belgrade.

Figure 7: Fatnicko Polje, Pasmica Ponor 1. Special tower for invetsigations during flood season; 2. Lanching pipe for geo-bomb; 3. Concrete foundation for tower structure; 4. The main opening of Pasmica Ponor.

38 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39 39 KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u pogledu korištenja i zaštite voda

Mićko Radulović Dr.dipl.inž.geol., redovni profesor Građevinskog fakulteta u Podgorici, Cetinjski put bb, E-mail: [email protected]

Sažetak U radu se daje kratak prikaz geološke građe i hidrogeoloških odlika teritorije Crne Gore, sa posebnim osvrtom na aktuelne probleme u pogledu korištenja, uslova zagađivanja, zaštite voda i zaštite od voda u karstnim terenima jugoistočnih Dinarida.

Ključne riječi: karst, voda, zaštita

Karst hydrogeology of Montenegro and current problems in terms of use and water protection

Abstract This paper summarizes the geological and hydrogeological characteristics of the territory of Montenegro, with special emphasis on current problems in terms of use, conditions of pollution, water protection and water protection in karst terrain of south-eastern Dinarides.

Key words: karst, water, protection

1. Uvod Karst Crne Gore pripada Dinarskom karstu, koji predstavlja posebnu, dobro izraženu cjelinu karsta u svjetskim razmjerama. Specifičnost karsta Crne Gore ogleda se prije svega u: • geološkom sastavu, tektonskom sklopu i stubu karbonatnih stijena, čija debljina iznosi preko 5 km; • odnosu karstifikacije, litofacijalnog sastava i tektonskog sklopa; • razviću brojnih površinskih i podzemnih karstnih oblika, intenzitetu i dubini karstifikacije; • kompleksnim i specifičnim hidrogeološkim odnosima i pojavama, koje se tokom godine transformišu u više oblika, zavisno od režima kolebanja karstne izdani; • složenim hidrogeološkim odnosima u zoni karstnih primorskih izdani, gdje dolazi do miješanja slane i slatke vode u zoni vrulja; • malo mineralizovanim visokokvalitetnim izvorskim vodama koje ispunjavaju povećane zahtjeve svjetskih standarda u pogledu korišćenja za piće, putem flaširanja.

ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 41 KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA

2. Geološka građa P a l e o z o i k 2.1. Geološki sastav Paleozoik je predstavljen sedimentima devonske, karbonske i permske starosti. Tvorevine Teritorija Crne Gore odlikuje se složenom geološkom građom, što je posledica burne paleozojske starosti imaju najveće rasprostranjenje u sjeveroistočnoj Crnoj Gori, gdje su geološke evolucije terena. predstavljene pješčarima, škriljcima, krečnjacima i konglomeratima. Na ovom području koje pripada dijelom spoljnim a dijelom unugtrašnjim Dinaridima zastupljene su stijenske mase i paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti. M e z o z o i k Na teritoriji Crne Gore zastupljene su stijenske mase trijaske, jurske i kredne starosti. Tvorevine trijaske starosti predstavljene su: - flišnom facijom, - vulkanogeno-sedimentnom facijom, - karbonatnom facijom, odnosno krečnjacima i dolomitima, koji imaju najveće rasprostranjenje, - vulkanskim stijenama. Tvorevine jurske i kredne starosti predstavljene su pretežno krečnjacima, dolomitičnim krečnjacima, dolomitima, laporcima, pješčarima i rožnacima.

K e n o z o i k Sedimenti paleogena imaju dominantno razviće u primorskom pojasu i u jednoj uzanoj zoni u središnjem dijelu Crne Gore, gdje su predstavljeni flišnom facijom (glinci, laporci i pješčari). Tvorevine neogena predstavljene su marinskom i slatkovodnom facijom. Kvartar je predstavljen: glacijalnim, glaciofluvijalnim, glaciolimničkim, deluvijalnim i aluvijalnim sedimentima.

2.2. Tektonski sklop Na osnovu analize podataka dosadašnjih istraživanja i uradjenih osnovnih geoloških karata, na teritoriji Crne Gore, najveći broj autora izdvaja sledeće geotektonske jedinice: Parahton, Budva-Cukali zona, Visoki krš, Durmitorska geotektonska jedinica. Parahton zahvata prostor pored morske obale i dijelom ispod mora. Izgradjen je od karbonatnih stijena gornje krede i donjeg eocena, sedimenata fliša gornjoeocenske starosti i klastičnih sedimenata miocena. Budva-cukali zona prostire se u uzanom pojasu izmedju Sutorine na sjeverozapadu i rijeke Bojane na jugoistoku. U geološkoj gradji Budva-Cukali zone učestvuju karbonatne i silicijske stijene trijaske, jurske i kredne starosti, flišne tvorevine srednjeg trijasa i paleogena i eruptivne stijene trijasa. Visoki krš predstavlja posebnu geotektonsku jedinicu u čijoj geološkoj gradji učestvuju: karbonatni sedimenti mezozoika, klastični sedimenti perma i donjeg trijasa, fliš anizijske i paleogene starosti, eruptivne stijene srednjeg trijasa, jezerski sedimenti miocena i tvorevine kvartarne starosti. Durmitorska-geotektonska jedinica sa sjevera i sjeveroistoka naliježe na Visoki krš. U geološkoj gradji Durmitorske geotektonske jedinice učestvuju: klastični sedimenti paleozoika i donjeg trijasa, karbonatne, vulkanske i silicijske stijene srednjeg trijasa, Slika 1: Geološki sastav i tektonski sklop Crne Gore karbonatne stijene gornjeg trijasa i jure, tvorevine dijabaz-rožnačke formacije, jezerski neogeni sedimenti, glacijalni, deluvijalni i aluvijalni sedimenti kvartarne starosti.

42 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 43 KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA

3. Razviće karsta intenzitet i dubina karstifikacije Karstifikacija je nejednako izražena na dijelu terena izgradjenom od karbonatnih stijena (krečnjaka, dolomitičnih krečnjaka, laporovitih krečnjaka i dolomita) trijaske, jurske, kredne i paleogene starosti. Kada je u pitanju uticaj litološkog sastava na razvoj karstnog procesa od presudnog značaja je hemijski sastav sedimenata i sami uslovi sedimentacije. Proces karstifikacije u karbonatnim stijenskim masama u znatnoj mjeri je pospješen rasjedima, duž kojih je često lokalizovana karstifikacija, a samim tim i pravci kretanja izdanskih voda. Najveći broj podzemnih karstnih oblika(ponora i jama)registrovan je po južnom obodu nikšićkog i cetinjskog polja duž postojećih markantnih rasjeda. Slika 2: Vrulja Sopot u Risanskom zalivu U terenima Crne Gore registrovane su brojne pećine i jame, koje ukazuju na intezitet i dubinu karstifikacije. Najdublja ispitana jama u terenima Crne Gore je jama na Vjetrenim brdima (južne padine Durmitora) oformljena u krečnjacima kredno-paleogene starosti). Ispitana dubina jame u kojoj je registrovana pojava podzemnih voda je 897 m. Najduža ispitana pećina formriana u krečnjačkim terenima Crne Gore je Đalovića pećina, koja se nalazi u kanjonu rijeke Bistrice kod Bijelog polja a njena ispitana dužina iznosi preko 14 km.

4. Hidrogeološke karakteristike terena Hidrogeološke karakteristike terena uslovljene su prije svega litofacijalnim sastavom, tektonskim sklopom, prostornim položajem propusnih i nepropusnih stijenskih masa, i strukturnim tipom poroznosti stijenskih masa.

4.1. Malomineralizovane vode Podzemne vode u terenima Crne Gore zastupljene su pretežno u okviru: - karbonatnih stijenskih masa pukotinsko-kavernozne poroznosti; - kvartarnih glaciofluvijalnih i aluvijalnih sedimenata intergranularne poroznosti.

a. Karstna vodonosna sredina Slika 3: Hidrogeološka karta Crne Gore Više od 60% teritorije Crne Gore izgradjuju karbonatne stijene (krečnjaci i dolomiti), Osnovne karakteristike i specifičnosti karstnih izdanskih voda na teritoriji Crne Gore su: koje se karakterišu značajnim rezervama podzemnih voda veoma dobrog kvaliteta. - Karstni režim isticanja, odnosno velika amplituda kolebanja i izdašnosti karstnih vrela, Podzemne vode iz karstne vodonosne sredine, prazne se preko brojnih izvora, koji se gdje je odnos Qmin:Qmax često veći od 1:400 (Qmin Crnojevića rijeke 0,383 m3/s a najčešće pojavljuju duž kanjona vodotoka, po obodu karstnih polja i depresija, duž Qmax 188 m3/s i dr.); morske obale kao i na višim kotama u terenu, na kontaktu propusnih i nepropusnih - Velika amplituda kolebanja nivoa voda u karstnim terenima posebno u karstnim stijena. poljima (u Cetinjskom polju od 80 – 100 m, u Nikšićkom polju od 4 m u sjevernom dijelu 3 Ukupna minimalna izdašnost karstnih izvora na teritoriji Crne Gore iznosi oko 50 m /s, polja do preko 90 m u južnom dijelu polja); 3 odnosno srednja oko 600 m /s. - Velika brzina cirkulacije izdanskih voda, koja prema podacima bojenja varira od 0,10- Najizdašniji su izvori u slivu Skadarskog jezera, čija minimalna izdašnost iznosi oko 21,0 13,8 cm/s, što je od uticaja na povremeno bakteriološko zagadjivanje karstnih vrela; 3 3 m /s, a potom izvori u slivu Pive, Tare i Ćehotine oko 17,0 m /s. - Isticanje značajnih količina izdanskih voda u primorskom karstu ispod nivoa mora 3 Minimalna izdašnost izvora neposrednog sliva Crnogorskog primorja iznosi oko 5,0 m /s, (Qmin > 4,0 m3/s) što limitira mogućnost njihovog korišćenja; odnosno sliva Lima i Ibra oko 8,0 m3/s.

44 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 45 KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA

- Isticanje značajnih količina izdanskih voda u vidu sublakustičnih vrela, ispod nivoa vode a. Vodosnabdijevanje Skadarskog jezera. Tako na primjer samo izdašnost Sinjačkih i Karučkih vrulja(„oka“) Ukupan kapacitet izvorišta karstnih izdanskih voda u hidrološkom minimumu, koja iznosi Qmin > 8,0 m3/s; se koriste za snabdijevanje vodom za piće naselja i manjih industrijskih potrošača na - Potopljenost brojnih karstnih vrela Pivskom akumulacijom, čija je ukupna minimalna teritoriji Crne Gore, iznosi oko 5,0 m3/s, što čini manje od 10% od ukupnog hidrološkog izdašnost Qmin > 4,0 m3/s; potencijala izvorišta u hidrološkom minimumu. - Potopljenost odredjenog broja vrela Otilovićkom akumulacijom (Qmin = 0,1 – 0,2 m3/s); U poslednje dvije decenije realizacijom projekata hidrogeoloških istraživanja, uključena - Potopljenost velikog broja vrela akumulacijama Krupac i Slano (Qmin > 1,5 m3/s). su brojna izvorišta u vodovodne sisteme naselja na Crnogorskom primorju a manjim - Ukupna izdašnost potopljenih izvora morem i jezerima iznosi Qmin > 20,0 m3/s. dijelom i naselja u kontinentalnom dijelu, kao na primjer: Navedene specifičnosti, u pogledu režima izdašnosti i prostornog položaja pojavljivanja - izvorište Lisna Bori, pored vodotoka Bojane iz kvartarne aluvijalne vodonosne sredine izvora, u značajnoj mjeri su limitirale mogućnost zahvatanja potrebnih količina vode iz u vodovodni sistem Ulcinja u količinama oko 250 l/s; lokalnih izvorišta u primorskom pojasu. - izvorišta «Orahovsko polje» iz kvartarne vodonosne sredine u vodovodni sistem Bara u Iz tih razloga, do skoro većina naselja na Crnogorskom primorju nije imala kvalitetno količinama od oko 170 l/s; riješen problem vodosnabdijevanja. Taj problem je riješen regionalnim vodovodom - izvorište «Sjenokos» u Crmnici u vodovodni sistem Budve u količinama oko 100 l/s; zahvatanjem karstnih izdanskih voda sa izvorišta Bolje sestre u Skadarskom jezeru, čija - karstno izvorište «Orahovac» i tunel «Vrmac» u vodovodni sistem Kotora u količinama minimalna izdašnost iznosi oko 2,3 m3/s. od oko 70 l/s; - izvorište «Grbaljsko polje» (aluvijalni vodonosnik) u vodovodni sistem Tivta u količinama b. Kvartarna vodonosna sredina od oko 50 l/s; U okviru kvartarne vodonosne sredine intergranularne poroznosti značajnije količine - karstno izvorište «Poklonci» u vodovodni sistem Nikšića u količinama od oko 150 l/s. podzemnih voda prisutne su u okviru: Sva ova nova lokalna izvorišta iz kojih su obezbijedjene dodatne količine voda, bile su - glaciofluvijalnih sedimenata Zetske ravnice (površine od preko 200 km2 i prosječne nedovoljne da se kvalitetno riješi problem vodosnabdijevanja naselja na Crnogorskom debljine izdani 35 m) koja predstavlja najbogatije ležište izdanskih voda u Crnoj Gori, primorju. čije dinamičke rezerve u hidrološkom minimumu iznose Qmin > 15,0 m3/s; Iz tih razloga ocijenjeno je da je jedino kvalitetno i dugoročno rješenje izgradnja - glaciofluvijalnih sedimenata Nikšićkog polja (Qmin > 1,0 m3/s); regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje a država je peduzela nadležnost nad - aluvijalnih sedimenata Grbaljskog, Sutorinskog, Budvanskog, Barskog i Anomalskog njegovom izgradnjom. polja, čije su ukupne rezerve Qmin > 1,5 m3/s; U toku 2005. godine izradjena je Cost-benefit analiza varijantnih rješenja dugoročnog - terasnih sedimenata u slivu Tare i Lima i njihovih (Qmi>1, 0m3/s). vodosnabdijevanja u cilju donošenja konačne odluke za izvorište regionalnog vodovoda Crnogorskog primorja. Prvobitne procjene i istraživanja opredijelili su mogući izbor 4.2. Mineralne i termomineralne vode izmedju pet izvorišta (3 izvorišta u Skadarskom jezeru, rijeka Bojana i «Tuško polje»). Mineralne i termomineralne vode u terenima Crne Gore, pojavljuju se u tri hidrogeološke Tokom 2005. i 2006. godine dodatna istraživanja sprovedena su na mikrolokacijama provincije i to: Karuč, rijeka Biševina i Bolje sestre, koje se nalaze na sjeverozapadnom obodu Skadarskog - Zoni unutrašnjih Dinarida, odnosno u dolinama rijeka Lima i Ibra. To su ugljeno-kisjele jezera. vode, hidrokarbonatne klase, natrijskog tipa. Inženjerski zahtjevi, oblast sanitarne zaštite vodozahvata i slabiji kvalitet vode prvo je - Središnjoj zoni, odnosno kanjonu Komarnice (izvor Ilidža u koritu rijeke, temperature eliminisao rijeku Biševinu kao mogući vodozahvat. Naknadna istraživanja oba preostala 26oC, potopljen je vodama Pivske akumulacije); izvorišta definisala su znatne prednosti izvorišta Bolje sestre u odnosu na Karuč. Izvorište - Primorska zona, odnosno šire područje Ulcinja (Orašac, Ženska plaža, Stari Grad) gdje Bolje Sestre je najizdašnije karstno izvorište u Malom blatu – zalivu Skadarskog jezera. se pojavljuju sumporovite vode i Igala, gdje su na području Njivica, kaptirana dva izvora Ističe iz slojevitih dolomitičnih krečnjaka a njegova minimalna izdašnost iznosi oko 2,3 mineralne vode. m3/s. Na bazi brojnih uradjenih analiza (CETI; HMZCG; Institut «S. Stanković» -Beograd i dr.) vode 4.3. Korišćenje podzemnih voda izvorišta Bolje sestre su izuzetnog kvaliteta i pogodne za piće, kako u pogledu fizičko-

Podzemne vode iz karstne i kvartarne vodonosne sredine koriste se: hemijskih parametara, tako i u pogledu mikrobioloških svojstava (A1 klasa). Regionalni - za potrebe vodosnabdijevanja naselja; vodovodni sistem, koji je otpočeo sa radom, kao ključni objekat daljeg razvoja turizma - za potrebe navodnjavanja obradivih površina; i ekonimije Crne Gore, dimenzionisan je na maksimalni kapacitet od 2.000 l/s. Od 2010. - za potrebe industrije; godine sa ovog izvorišta isporučuju se potrebne količine vode Budvi, Tivtu, Kotoru i Baru - za potrebe flaširanja. a u toku su aktivnosti na uključivanju opština Ulcinj i Herceg Novi. Kompletan sistem ima dužinu od oko 140 km i čine ga dva podsistema: kontinentalni i primorski dio. Kontinentalni dio počinje od vodozahvata Bolje sestre, prolazi kroz hidrotehnički tunel Sozina i završava se rezervoarom Đurmani, zapremine 10.000 m3, glavnim akumulacionim objektom sistema.

46 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 47 KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA

Srce Sistema čini izvor Bolje sestre u Malom blatu. Voda, koja ističe iz oka dubine 5 – c. Flaširanje karstnih izdanskih voda 6 m i iz obodnih slojevitih krečnjaka, zahvaćena je cilindričnom betonskom branom U poslednjih 10 godina veoma je poraslo interesovanje za korišćenje karstnih izdanskih sa prelivom prema jezeru. Na izvorištu je izgradjeno postrojenje za proizvodnju vode voda putem flaširanja. «Bolje sestre» sa vodozahvatom, pumpnom stanicom i ultraviolentnim reaktorima za U pogledu mogućnosti korišćenja izdanskih voda putem flaširanja u Crnoj Gori postoji dezinfekciju vode. više tipova izvorišta zavisno od vrste i karaktera vodonosne sredine. Dalje, vode se potisnim cjevovodima transportuje od izvorišta ka prekidnim komorama Prvi tip je vezan za krečnjake odnosno za izvore u okviru karstnog tipa izdani (Mareza, u blizini vodozahvata, lociranim tako da omoguće gravitacioni transport vode do Reževića rijeka, Ravnjak, Ropušica i dr.). oboda Crmničkog polja, odnosno crpne stanice Reljići. Nakon dopremanja vode kroz Drugi tip se odnosi na izvore u okviru karstno-pukotinskog tipa izdani koji ističu iz hidrotehnički tunel «Sozina» dužine 4,2 km do rezervoara «Đurmani» kapaciteta 10 000 dolomita (Uganjska vrela, Rastovačka vrela i dr.). m3, primorski dio se dijeli na južni i sjeverni krak. Sjeverni krak od rezervoara Đurmani Treći tip su izvorišta u vodonosnim sredinama intergranularne poroznosti (glacijalni, ima dužinu 62 km i nastavlja se do područja Opština Budva, Kotor, Tivat i Herceg Novi. glaciofluvijalni i aluvijalni sedimenti). Južni krak, ukupne dužine 35 km, predvidjen je za vodosnabdijevanje opština Bar i Ulcinj. Četvrti tip su izvorišta u vodonosnim sredinama složene (kombinovane) strukture Za kontinualno praćenje kvaliteta vode, kako na izvorištu tako i na mjestima predaje vode poroznosti (medjuzrnska i karstno-pukotinska poroznost) sa sekundarnim karakterom opštinama Primorja, regionalni vodovodni sistem je opremljen modernom laboratorijom isticanja iz glacijalnih i glaciofluvijalnih sedimenata, koja su primarno vezana za koja omogućava mjerenje svih ključnih fizičko-hemijskih parametara vode. karbonatne stijenske mase pukotinsko-kavernozne poroznosti. Opštine u unutrašnjem kontinentalnom dijelu Crne Gore, uglavnom nemaju problema u Peti tip su izvorišta mineralne vode u sjevernoj Crnoj Gori vezana za tvorevine paleozojske pogledu vodosnabdijevanja. Koriste se pretežno kvalitetne karstne izvorske vode.Većina starosti. izvora uključenih u vodovodne sisteme naselja u pogledu kvaliteta ispunjava povećane zahtjeve svjetskih standarda i može se koristiti za piće putem flaširanja. Po kvalitetu vode I pored značajne potencijalnosti, korišćenje kvalitetnih izdanskih voda putem flaširanja izdvajaju se Vidrovanska vrela uključena u vodovodni sistem Nikšića, izvorište Mareza u Crnoj Gori je nedovoljno. uključeno u vodovodni sistem Podgorice, Podgorska vrela u vodovodni sistem Cetinja, U radu su fabrike mineralne kisjele vode «Rada» u Bijelom Polju, četiri fabrike (tehnološke u vodovodni sistem Bijelog polja i dr. linije) stone malomineralizovane pijaće vode, u okolini Kolašina (Monteaqua; Aqua Bianca; Suza i Gorska), durmitorska izvorska voda «Diva» kod Žabljaka i jedna fabrika u b. Navodnjavanje i industrija Župi Dobrskoj, izmedju Podgorice i Cetinja. Navodnjavanje kao hidrotehnička mjera uređenja vodnog režima zemljišta na teritoriji U pripremi je još nekoliko tehnoloških linija: sa izvora Zaslapnice kod Grahova, Alipašinih Crne Gore primjenjuje se samo na 18000 ha, što čini nešto oko 3% od ukupnih izvora kod Gusinja i dvije sa izvora u okolini Nikšića. poljoprivrednih površina. Savremeni sistemi za navodnjavanje poljoprivrednih površina koriste se na sledećim 5. Aktuelni problemi u karstu Crne Gore lokalitetima: 5.1. Korišćenje preostalih hidroenergetskih potencijala vodotoka - Ćemovsko polje sa plantažnim zasadima vinove loze i breskve, na površini od oko I pored povoljnih prirodnih uslova, Crna Gora znatno zaostaje u korišćenju vodnih 2400 ha, uz primjenu sistema vještačkom kišom i kap po kap.Za ove potrebe koriste potencijala ne samo u odnosu na razvijene evropske zemlje već i u odnosu na se podzemne vode bogate zbijene izdani Zetske ravnice, iz koje samo „Plantaže“ preko najbliže okruženje. Medjutim, posebnu pažnju treba posvetiti uskladjivanju korišćenja bušenih bunara dubine od 50-100 m, prečnika 600 – 1000 mm (više od 20 bunara) vodnih potencijala sa zaštitom životne sredine, što podrazumijeva skladno uklapanje 3 zahvataju u ljetnjem periodu Qmin > 2,0 m /s. hidroenergetskih objekata u ekološko okruženje. - Tivatsko polje, na površini od 20 ha,dijelom pod staklenicima i plastenicima,sa Vodoprivrednom osnovom Crne Gore (2001. godine) integralno korišćenje korišćenjem vode iz mikroakumulacije na rijeci Gradiošnici(zapremine 60 000m3). hidroenergetskih potencijala vodotoka Morače predvidjeno je u dvije varijante. - Grahovsko polje, sa pvršinom za navodnjavanje od oko 400ha, uz korišćenje vode iz I jedna i druga varijanta, zasniva se na koncepciji izgradnje čeone brane «Andrijevo» u Grahovske akumulacije zapremine od oko 1000 000 m3. kanjonu Platije, sa nizvodnim kaskadnim stepenicama (HE «Raslovići», HE «Milunovići», U središnjem i sjevernom dijelu Crne Gore,za navodnjavanje se koriste podzemne vode HE «Zlatica»). i površinske vode Zete, Morače,Gračanice, Tare ,Ćehotine i Lima. Po prvoj varijanti sagradila bi se brana visine 150 m sa kotom normalnog uspora Projekcijom navodnjavanja predviđeno je da se do 2021 godine izgrade sistemi za akumulacije 285 mnm, korisne zapremine 249 hm3, odnosno po drugoj brana visine 115 navodnjavanje kojim bi bilo pokriveno 80% od ukupnog raspoloživog zemljišta m, korisne zapremine 100 hm3, sa kotom uspora 250 mnm. pogodnog za navodnjavanje, koje iznosi oko 60 000 ha. Akumulacija, koja bi se ostvarila branom visoko «Andrijevo» nosi odredjene opasnosti u Kombinat aluminijuma u Podgorici, preko 10 bušenih bunara prosječne dubine 50 m, za pogledu ugrožavanja stabilnosti dolinskih strana na prostoru fosilnog klizišta Đurđevine svoje potrebe zahvata oko 1,1 m3/s, Željezara u Nikšiću koristi u tehnološkom procesu i rječne terase na kojoj je podignut Manastir Morača. oko 0,5m3/s iz površinske akumulacije Liverovići,dok je za potrebeTE Pljevlja izgrađena Prije donošenja konačne odluke o gradnji akumulacija na Morači, njihovom prostornom akumulacija Otilovići iz koje se za potrebe termoelektrane prosječno zahvata 375l/s. položaju i dimenzijama, koti normalnog i maksimalnog uspora neophodno je: - Na istom nivou izučiti varijantu 2 – Nisko «Andrijevo» (Vodoprivredna osnova 2001) sa kotom normalnog uspora (k.n.u. 250 m.n.m.), koja ne ugrožava Manastir, ne utiče bitnije

48 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 49 KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA

na aktiviranje klizišta Đurđevina, kao i ne potapa kanjon Mrtvice. Izgubljena energija Ostaci nekadašnje rijeke označeni su sistemom pećina: Cetinjska, Lipska i Obodska, koje može se nadoknaditi izvodjenjem uzvodnih stepenica prije svega: HE «Grlo» sa kotom su hidrološki povezane. normalnog uspora 335 m.n.m. i HE «Dubravica» sa kotom normalnog uspora 500 m.n.m. Slična sudbina uskoro bi mogla da zadesi i ostale vodotoke u slivu Skadarskog jezera: i korisnom zapreminom od 100 hm3. Zetu, Moraču i Cijevnu, koje presušuju na pojedinim potezima u ljetnjem periodu godine. - Hidroelektrane nisko «Andrijevo», «Raslovići» i «Milunovići» nemaju bitnijeg uticaja na Iz tih razloga treba blagovremeno pristupiti izučavanju predmetne problematike i aktiviranje inženjerskogeoloških procesa i pojava, kao ni na izmjene u režimu podzemnih sanaciji karsta duž korita ugroženih rijeka. Takodje neophodno je koristiti preostale i površinskih voda, što nije slučaj sa HE «Zlatica». hidroenergetske potencijale vodotoka u karstu izgradnjom brana i akumulacija uz - Vododrživost akumulacionog bazena «Zlatica» nije obezbijedjena, na potezu od primjenu odgovarajućih injekcionih radova. Manastira Duge do Smokovca, gdje su dosadašnjim istraživanjima registrovani brojni ponori i ponorske zone (Manastirski mlini, Lazbe Kolovratske i dr.). Preko ovih pojava 5.3. Poplave i odvodnjavanje karstnih polja gubiće značajne količine voda prema Drezgi i Straganičkom polju i oticati rijekom Jedan od problema u karstnim terenima Crne Gore su česte poplave koje su veoma Širalijom prema Zeti, a prema podacima novijih istraživanja, vjerovatno i rpema izvorištu izražene u karstnim poljima, zatim ravničarskom području Zetske ravnice, u bližoj zoni Mareze, što je kroz naredne faze istraživanja neophodno potpunije izučiti. Skadarskog jezera i duž vodotoka Bojane i Lima. U nikšićkom polju ostvarene su vještačke akumulacije Krupac,Vrtac i Slano,odnosno Ekstremne poplave registrovane su krajem 2010. godine u Zetskoj ravnici i duž vodotoka HE“Perućica“ instalisane snage 307 MW i prosječne proizvodnje 907GWh. Međutim, Bojane, kada je i registrovan maksimalni nivo Skadarskog jezera koji je dostigao kotu treba istaći da se vode sliva Gornje Zete još uvijek nedovoljno i neracionalno koriste te je 10,44 m.n.m. Na poplave su pored rekordnih padavina značajan uticaj imale akumulacije neophodno preduzeti aktivnosti u cilju postizanja optimizacije ovog hidroenergetskog na Drimu u Albaniji (Vaus Deis, Kumana, Fierza) iz kojih su ispuštane vode u količinama sistema. od oko 3.000 m3/s.Kapacitet korita Bojane je oko 1700m3/s,dok je ukupni dotcaj iz sliva Skadarskog jezera iznosio oko 7000m3/s. Slična je situacija i u Nikšićkom polju, gdje takodje nije uspostavljen odgovarajući režim eksploatacije akumulacija, a kapacitet ponora nije bio dovoljan da primi ukupan doticaj. U polju je pored punih akumulacija Krupac, Slano iVrtac sa ukupnom zapreminom od oko 240 x 106m3, akumulirano na području Slivlja oko 60x106m3. Problem poplava u Cetinjskom polju, nedavno je riješen izvođenjem potkopa – štolne u skaršćenim krečnjacima jurske starosti, dužine 150 m, kojom je presječen sistem Cetinjskih pećina, od kojih vode gravitiraju prema Crnojevića rijeci. Dok je u vrijeme dogodjenih poplava 1986. godine, voda u Cetinjskom polju dostizala do krovova kuća, u vrijeme ekstemnih padavina i poplava iz decembra 2010. godine voda se uopšte nije akumulirala u Cetinjskom polju.

5.4. Uslovi zagađivanja i zaštite izdanskih voda Ležišta karstnih izdanskih voda,sa izuzetkom većih karstnih polja, su uglavnom van Slika 4: Prostorni položaj projektovanih akumulacija na Morači uticaja bitnijih zagađivača. Hidrogeološki sliv Gornje Zete,površine oko 895 km2,uz prosječne padavine od 2000mm, U pogledu mogućnosti zagađivanja najugrženija su ležišta izdanskih voda u okviru bilansno ostvaruje prosječan doticaj u nikšićkom polju od oko 40 m3/s, što omogućava krečnjaka paleoreljefa nikšićkog i cetinjskog polja, koja se dreniraju preko karstnih proizvodnju od oko 1562GWh.Danas korisni proticaj iznosi oko 23m3/s.Problem je što još vrela Glave Zete i Obošničkog oka, odnosno vrela Crnojevića rijeke. Zbog intenzivne uvjek nije ostvarena vododrživost akumulacija u nikšićkom polju, posebno akumulacija skaršćenosti uzoni budoškog (južni obod nikšićkog polja) i cetinjskog rasjeda, Slano i Vrtac, dok se uopšte ne koristi akumulcija Liverovići.Gubici vode iz akumulacije zagađenost komunalnim i industrijskim vodama se brzo prenosi,kroz podzemlje, preko Slano pri koti normalnog uspora iznose preko 7,0m3/s, iz akumulacije Krupac oko 1,3m3/ brojnih ponora,karstnih kanala i kaverni. s,odnosno iz retenzije Vrtac i preko 20,0 m3/s. Urbani i industrijski razvoj većih naselja u slivu Skadarskog jezera 5.2. Dezintegracija rječnih tokova u karstnim terenima (Nikšić,Danilovgrad,Cetinje) nije praćen odgovarajućim mjerama zaštite, tako da U terenima sliva Skadarskog jezera, izgradjenom pretežno od karbonatnih stijenskih masa industrijski objekti i gradska jezgra, svojim komunalnim i industrijskim otpadnim veoma je izražen proces dezintegracije rječnih tokova, odnosno njihovog postepenog vodama zagađuju izdanske vode i površinske tokove. spuštanja u podzemlje. To je uslovljeno intenzivnim procesom karstifikacije. Neke od tih Vode Skadarskog jezera zagađuju se: rijeka već su u potpunosti izgubile hidrološku funkcije a duž njihovog nekadašnjeg toka - Otpadnim vodama i materijama naselja i industrije Nikšića, Danilovgrada,Cetinja i ostale su suve skaršćene doline. Rijeke Crnojevića; Takav je slučaj sa Cetinjskom i Karučkom rijekom pritokama Skadarskog jezera. Po pravcu - Industrijskim otpadnim vodama Podgorice(KAP-Fabrika za proizvodnju glinice sa Cetinjsko polje – Dobrsko selo – Crnojevića rijeka u prošlosti je tekla Cetinjska rijeka, koja bazenima za crveni mulj,pogon elektrolize idr .); je dezintegrisana i spuštena u podzemlje i danas je polju na dubinama od oko 80 – 100 m. - Pesticidima i herbicidima koji se primjenjuju u na prostrnim plantažama Ćemovskog polja,koji su pod zasadima vinograda i vinove loze.

50 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 51 KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA

6. Zaključak Karstne izdanske vode, još uvijek se nedovoljno koriste i nedovoljno su zaštićene.U cilju racionalnog korištenja i zaštite podzemnih voda, neophdno je intezivirati sistematska osnovna i detaljna istraživanja, karstnih terena Crne Gore i uopšte čitave teritorije. U tom smislu neophodno je: - Konačno završiti terenska i kabinetska hidrogeološka istraživanja, koja se izvode u okviru višedecenijskog projekta:Izrada Osnovne hidrogeološke karte Crne Gore 1:100 000. Iako su radovi na ovom značajnom Projektu u završnoj fazi,dosada su štampani samo listovi „Bar“ i „Ulcinj“.Ove karte, sa svojim oleatama(karta kvaliteta voda, karta ugroženosti vodonosnika od zagađivanja i dr) i pratećim katastrom hidrogeoloških pojava, predstavljaju veoma značajne podloge za rješavanje brojnih složenih problema iz oblasti vodoprivrede.Iz tih razloga neophodno je obezbijediti njihovo štampanje i digitalizaciju,odmah nakon revizije i prihvatanja,kako bi se blagovremeno mogle koristiti; - Završiti i ažurirati katastar hidrogeoloških pojava i speleoloških objekata po slivnim cjelinama; - Obnoviti postojeću i proširiti osmatračku mrežu piezometara, prije svega u Zetskoj ravnici, nikšićkom i cetinjskom polju u cilju praćenja režima oscilacija i kvaliteta podzemnih voda. (Ovi podaci korisno bi poslužili za rješavanje problema vodosnabdijevanja naselja u Zetskoj ravnici, odvodnjavanja cetinjskog polja i obezbjeđenja vododrživosti akumulacija u nikšićkom polju); - Pokrenuti tematska hidrogeološka istraživanja karstne izdani u primorskom karstu i uticaja mora na promjene kvaliteta izdanskih voda, kao i izučavanje hidrogeoloških funkcija fliša u primorskom pojasu; - Nastaviti sa speleološkim spitivanjima(Đalovića pećine dužine preko 14 km, jame na Vjetrenim brdima na Durmitoru čija je ispitana dubina 894 m) i speleoronilačkim ispitivanjima (vrulje Bokokotorskog zaliva, oka u Skadarskom jezeru) u cilju stvarnja uslova za njihovo korišćenje za potrebe vodosnabdijevanja i u turističke svrhe; Slika 5: Ponori i estavele u - Obnoviti, osavremeniti i pogustiti mrežu vodomjernih stanica na vodotocima u Nikšićkom polju karstnim terenima, posebno tamo gdje su registrovane ponori i ponorske zone duž njihovog korita; U cilju zaštite izdanskih voda na ovom području, potrebno je preduzeti niz mjera zaštite, - Obnoviti i osavremeniti meteorološke i kišomjerne stanice i organizovati kvalitetna kojima treba obuhvatiti: osmatranja i praćenja režima padavina; - definisanje i uspostavljanje zona sanitarne zaštite za sva važnija izvorišta; - Preduzeti aktivnosti na obezbjeđenju kvalitetnih hidrogeoloških i geotehničkih - sprovođenje mjera za stalno praćenje kvaliteta izdanskih i površinskih voda; podloga, za potrebe korišćenja preostalih hidroenergetskih potencijala vodotoka Zete, - ostranjivanje opasnih materija na izvoru zagađivanja, prije upuštanja u Morače, Pive, Tare, Lima i Ćehotine.Pri tome, treba posebno voditi računa da projektovani vodoprijemnike,odnosno ugrađivanje efikasnih uređaja za prečišćavanje otpadnih objekti budu skladno uklopljeni u ekološko okruženje; voda; - Kroz zakonsku regulativu odnosno prostorne planove, zatititi sva značajnija potencijalna - izgradnja postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda za sva veća naselja izvorišta kvalitetnih izdanskih voda, koja mogu biti od značaja za organizovano na teritoriji Crne Gore; vodosnabdijevanje većih naselja; - uređenje, saniranje i konzerviranje većih deponija industrijskog otpada; - Intenzvirati kompleksna istraživanja u cilju rješavanja problema vodosnabdijevanja - planiranje i izgradnja sanitarnih deponija za sve opštine na teritoriji Crne Gore; naselja na karstnim zaravnima, odnosno katuna na višim kotama, na području - uređenje (zaštita) ponorskih zona u nikšićkom, cetinjskom, grahovskom i njeguškom Sinjajevine, Pivske planine i Banjana; polju, odnosno onemogućavanje nekontrolisnopg upuštanja otpadnih materija u - Pospješiti proces izučavanja izvorišta za potrebe korišćenja karstnih izvorskih voda podzemlje, putem flašranja na koncesionom principu, sobzirom da u Crnoj Gori postoje brojni - isključivanje iz upotrebe toksinih pesticida, sa dužim vremenom razgradnje,koji mogu izdašni kvalitetni izvori, koji u potpunosti ispunjavaju uslove važećih pravilnika u da ugroze kvalitet izdanskih voda, posebno karstnim poljima, gdje se odvija brza pogledu hemijskog sastava i mikrobiološke ispravnosti; cirkulacija podzemnih voda. - Preduzeti aktivnosti na realizaciji međudržavnog Projekta: Regulacija Skadarskog

52 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 53 KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV jezera, Drima i Bojane, kao i uspostavljanju odgovarajućeg režima rada hidroelektrana Jedan poučan primjer speleobiološke studije: na Drimu i u nikšićkom polju, u cilju sprečavanja sve češćih poplava na području Crne Gore i Albanije(Zetska ravnica,Skadarska ravnica, ravničarsko područje duž Bojane i dr). Rod Sphaeromides (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) U tom smislu već su urađeni projekti na realizaciji hitnih mjera,koje obuhvataju čišćenje kao interesantan naučni i društveni izazov korita Bojane i izradu nasipa duž korita vodotoka. - Intenzivirati rad na izradi podloga i realizaciji projekata izgradnje opštinskih sanitarnih Boris Sket deponija i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Biotehnički fakultet, Biološki odsjek, Univerzitet u Ljubljani, Slovenija E-mail: [email protected] Literatura: Sažetak 1. Đorđević, B. Sekulić G, Radulović M, Šaranović M., (2010) Vodni potencijal Crne Podzemnu faunu dinarskog područja sada dovoljno poznajemo da možemo napustiti Gore,Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica provizornu i prihvatiti novoutvrđenu biogeografsku rejonizaciju. Na Dinaride ograničene svojte mogu imati holodinarsko, severo-zapadno merodinarsko, jugoi- 2. Hrvačević S., (2004): Resursi površinskih voda Crne Gore. Elektroprivreda Crne Gore, stočno merodinarsko ili paralitoralno rasprostranjenje; još uži areali u pravilu se ne Nikšić. poklapaju s recentnima, nego s predkrškim slivovima. Postoje i transdinarski areali; jedan interesantan i sada razriješen primjer je areal roda velikih račića Sphaeromides. Taj rod je 3. Glavatović B., (1998): Uticaji izgradnje akumulacija na rizik od poplava i indukovane poznat iz južne Francuske, iz Dinarida i iz gorja Stare planine. Danas u Dinarskom kršu seizmičnosti. Republički zavod za urbanizam i projektovanje. Podgorica. poznajemo oko 20 njegovih nalazišta, naseljenih s tri svojte. Pojas duž jadranske obale, ali potpuno izvan zahvata brakičnih voda, naseljava S. virei. Molekulske analize su 4. Milanović P.,(1999):Geološko inženjertvo u karstu.Energoprojekt .Beograd. pokazale da su dinarske svojte srodne s bugarskim, ali ne i tipskom francuskom vrstom.

5. Radulović M., (2000): Hidrogeologija karsta Crne Gore.Posebna izdanjaGeološkog Sakupljanje dovoljno bogate zbirke pogodnih uzoraka bilo je otežano administrativnim glasnika,knjiga XVIII,Podgorica. preprekama, koje su se glavnom opravdavale kao ‘zaštita ugroženih vrsta’. Pokazano se da samo deterioracija habitata može ugroziti komercialno neinteresantne pećinske 6. Radulović M., Bakić R.,(2002): Ekološki aspekti izgradnje hidroenergetskih objekata vrste, a da im opstanak može osigurati samo zaštita habitata. Ipak smo uspeli preskočiti i prevođenja voda Tare u Moraču. Zbornik referata XIII Simpozijuma o hidrogeologiji i te administrativne prepreke. Ali drugi društveni (ustvari psihološki) problem i dalje inženjerskoj geologiji sa međunarodnim učešćem.Herceg Novi. ostaje. Jedna očito nova vrsta tog roda bila je prije šest godina nađena u zapadnoj Bosni. Budući da je to na sasvim odvojenom dijelu Dinarskog krša, njezin filogenetski položaj 7. Radulović V.,(1989):Hidrogeologija Sliva Skadarskog jezera. Posebna izdanja bio bi jako važan za razumijevanje nekih biogeografskih odnosa. Međutim, oni koji imaju geološkog glasnika, knjiga IX .Titograd. te primjerke u svojim rukama, uporno ih zadržavaju pa su nauci ostajli nepristupačni sve do sada. 8. Stevanović Z.,Radulović M.,Shammy.,Radulović M.M.,(2008):Karstno izvorište Crnogorskog primorja “Bolje Sestre“-Optimalno rešenje regionalnog Ključne riječi: podzemna fauna, društveni odnosi, biogeografija, Dinarski krš. vodosnabdijevanja.Posebna izdanja SANU. Beograd. An educational case of speleological studies: 9. Vlahović V(1975): Kras Nikšićkog polja i njegova hidrogeologija.Posebna izdanja Genus Sphaeromides (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) Društva za nauku i umjetnost Crne Gore, knjiga III, Odjeljenje prirodnih nauka . Titograd, 1975. as an interesting scientific and as a social challenge

Abstract Subterranean fauna of the Dinaric area has been investigated to such a degree that the provisional biogeographical regionalization may be abandoned and replaced with the more recently established one. The taxa, limited to the Dinaric area may exhibit a holodinaric, NW-merodinaric, SE-merodinaric, or paralittoral distribution pattern; the existing smaller distribution areas are usually not bound to extant river drainages, but with pre-karstic ones. Also trans-dinaric distribution patterns exist; the genus Sphaeromides, a large cave crustacean, exhibits such one, which is presently well understood and not alike to any other. Sphaeromides is present in southern France, in Dinarides, and in Stara

54 ČOVJEK I KRŠ 2012: 41-54 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 55 AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV

planina mountains. We know at present approximately 20 Sphaeromides localities in the vode, velika većina je troglobiontskih. Takve su najbogatije zastupljene u evropskom i Dinaric karst. A belt along the Adriatic coast, but out of the reach of brackish waters, američkom Sredozemlju, ali pojedinačne žive npr. na Madagaskaru, u Australiji i drugdje is the area of the species S. virei. Molecular analyses show us that the Dinaric taxa are (Botosaneanu et al. 1986). U Sredozemlju su pored sferomidesa rasprostranjeni rodovi related with Bulgarian taxa, but not with the type species from France. Typhlocirolana zapadno i Turcolana istočno, a na jako ograničenim zapadnim arealima (u The collecting of a sufficiently rich set of appropriate samples has been impeded by južnoj Francuskoj i istočnoj Španjolskoj) Faucheria i Kinsleylana; Saharolana iz sjeverne administrative obstacles, mainly aimed as ‘protection of endangered species’. It has been Afrike (iz Tunisa) je iznimno površinska vrsta. O biologiji tih životinja gotovo ništa nije shown that only the habitat deterioration can endanger and only the habitat protection poznato; usprkos gustim populacijama u nekim pećinama, ženka s jajima još nije bila can save the commercially non-interesting cave animals. These administrative obstacles nađena. could have been nevertheless evaded. Another social (in fact psychological) problem still exists. An evidently new species of the genus was found six years ago in W Bosna. Naš rod Sphaeromides bio je postavljen za južnofrancusku vrstu S. raymondi Dollfus Being from a remote area of the Dinaric karst, its phylogenetic position could be very 1897, kasnije su mu pridružili vrstu opisanu kao Trogloaega virei Brian 1923 iz Istre instructive for understanding some biogeographic relations. But its founders have kept (Müller 1931). Potonja je danas poznata iz areala koji se proteže duž sjeveroistočne obale it private and unstudied. Jadrana. Tome smo u novije vrijeme dodali kao podvrste T. v. montenigrina Sket 1957 iz Crne Gore i S. v. mediodalmatina Sket 1964 iz srednje Dalmacije. Ali, areal roda se proteže Key words: subterranean fauna, social relations, biogeography, Dinaric karst. prema istoku, pa su iz bugarske Stare planine opisali S. polateni Angelov 1968 i S. bureschi Strouhal 1963 s podvrstom S. b. serbica Pljakić 1968 iz istočne Srbije. Areal roda je dakle 1. Uvod fragmentiran, njegovi dijelovi su u južnoj Francuskoj, po većem dijelu Dinarskog krša i u Prvi specijalizirani podzemni organizmi, troglobionti, otkriveni su na Dinarskom kršu balkanske Stare planine. Takav areal, takav obrazac rasprostranjenja, razlikuje se kršu. Počelo je to u 18. vijeku, publiciranim i nepubliciranim (Soban 2004) otkrićima od svih drugih poznatih areala troglobiontskih životinjskih svojti. čovječje ribice Proteus anguinus Laurenti, a malo kasnije i kukca Leptodirus hochenwartii Schmidt (Laurenti 1768; Schmidt 1832) na području današnje Slovenije. Schmidt se prvi usmjerio na traženje pećinskih životinja, što je privuklo pažnju stranih istraživača, pa je Danac Schiödte (1848) objavio prvu malu monografiju o toj fauni, te je pokušavo ekološki klasificirati podzemne (odnosno pećinske) životinje, a malo kasnije i uspešnije je to činio i Schiner (1854). Nakon početaka na Kavkazu, u SAD, Francuskoj i u Meksiku (Sket, 1996), istraživanje se proširilo i na južnije krajeve Dinarskog krša, a pogotovo na istraživanje tamošnjih kukaca Coleoptera; tome se pogotovo posvetio Apfelbeck u BiH (od 1880. dalje). Danas znamo da je podzemna fauna Dinarskog krša i njegove šire okoline (administrativno ‘bivše Jugoslavije’) s više od 780 kopnenih i više od 520 vodenih troglobiotskih vrsta daleko najbogatija u svijetu (Sket et al. 2004). Gotovo sve troglobiontske vrste na tom području su endemične, a većina njih na mnogo užim arealima. Podzemnu faunu dinarskog područja popisao je već Gueorgiev (1977), a samo područje – možemo reći provizorno – biogeografski podijelio u sjeverni, srednji i južni pojas (zone septentrionale, z. moyenne, z. meridionale). Tu faunu sada dovoljno poznajemo da možemo napustiti provizornu biogeografsku rejonizaciju i prihvatiti novoutvrđenu (Sket 1994; Sket & Zagmajster 2006). Svojte ograničene na Dinaride mogu imati holodinarsko, sjeverozapadno merodinarsko, jugoistočno merodinarsko ili paralitoralno rasprostranjenje. Kod još užih areala naročito je interesantno da se redom ne poklapaju s recentnim, nego s predkrškim rječnim slivovima (Sket 2002). Međutim, svojte iznad vrste mogu imati i transdinarska rasprostranjenja. Tako npr. areal troglobiontskih pužića roda Zospeum djelomično pokriva Pirineje, Južne vapnenačke Alpe i Dinaride.

Račići roda Sphaeromides su, s masivnim tijelom od oko 20 mm dužine, među impozantnijim troglobiontskim životinjama u pećinskim vodama. Rod spada u porodicu Cirolanidae (Isopoda), čije vrste pretežno žive u moru; članovi te porodice su i divovske dubokomorske vrste roda Bathynomus, koje prelaze 35 cm dužine (navodno Slika 1: Sphaeromides virei virei i 75 cm; Giant isopod, Wikipedia). Od određenog broja vrsta koje su naselile slatke iz Jame pod Krogom kod Sočerge na slovensko-hrvatskoj granici.

56 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 57 AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV

2. Naučni izazov i njegovo rješavanje. Rasprostranjenje, filogenija (Pretner 1963). U šezdesetim godinama opisane su bugarske vrste, a bila je omogućena i filogeografija i morfološka i taksonomska revizija dinarskih taksona (Sket 1964). Ujedno, tada je bio po Nalaz troglobiontskih vrsta istog roda u Francuskoj i u Istri već je ispočetka predstavljao prilici konačno poznat i areal vrste S. virei. Kasnije, redaju se samo još dodatni nalazi malo iznenađenje. Pripadnost ‘morskoj’ porodici izazivalo je tumačenje s neposrednom sjevernije u pograničnom dijelu Italije (Carso/Kras) i brojni dodatni nalazi na jugoistoku. imigracijom vrsta iz mora odnosno iz nekadašnjih morskih zaljeva u slatke, pa i u podzemne vode (Bănărescu 1992; Chappuis 1926). Kasnije se utvrdilo, da su i tako ‘tipični Danas poznati areal taksona S. virei virei proteže se od talijanske granice na Krasu, duž morski’ elementi kao što su vrste roda Monolistra iz cirolanidama srodne porodice istarske obale, južnog dijela hrvatskog Primorja i srednje Dalmacije, do baze Pelješca. Sphaeromatidae, iz mora naselili površinske vode i da su se uselile u podzemlje tek Sva su nalazišta udaljena od mora manje od 50 km, većinom su mnogo bliža, manje od nakon specijacije u površinskim vodama (Sket 1986). 10 km od mora. Usprkos tome, Sphaeromides se očito ne pojavljuje u bočatoj vodi. S. Međutim, istarski sferomides je bio poznat po ograničenom broju primjeraka slučajno virei montenigrina još je uvijek poznat samo po jednom primjerku iz Obodske pećine nađenih iz nekoliko jama i bunara u južnoj Istri (Müller 1931), dakle kao izvanredna kod Rijeke Crnojevića u Crnoj Gori. Kao nešto veći iskazao se areal S. (v.) mediodalmatina, rijetkost. Prvi bi zadatak u rješavanju bilo kakvih pitanja bio utvrđivanje činjeničnog s nekoliko nalazišta duž linije Karin – Sinj – Brač. Areal tog taksona dakle siječe areal rasprostranjenja i vjerojatne varijabilnosti taksona. Tek nakon Drugog svjetskog rata, u taksona S. v. virei, a u pećini Karišnici čak su nadjeni primjerci obaju taksona zajedno. pedesetim godinama, Pretner je našao izdašnu populaciju u sjevernoj Istri (u Jami Grad kod Ospa), a zatim su se nalazi počeli redati, pa djelomično i to po zasluzi E. Pretnera Suvremene metode olakšavaju nam utvrđivanje filogenetskih odnosa između srodnih taksona. U tu svrhu smo (Baratti et al. 2010) sekvencirali dva različito postojana (‘conserved’) mitohondrijska gena (16S and COXI). Ispostavilo se da su S. v. virei i S. v. mediodalmatina dvije jasno izražene monofiletske grane; s obzirom na njihovo djelomično simpatrično, pa čak i sintopsko nastupanje, dodijelili smo im status samostalnih vrsta po najstrožoj, biološkoj koncepciji. Veoma je vjerojatno, da je samostalna ‘biološka’ vrsta i S. v. montenigrina, ali njenu molekulsku (patrističnu) udaljenost nije moguće usporediti s poznatom dvojicom, jer nije bio raspoloživ primjerak za molekulsku analizu. Veće je iznenađenje čekalo na višem taksonomskom i filogenetskom nivou. Ispostavilo se da su dinarski taksoni doduše najbliži bugarskom S. bureschi, ali su oni zajedno sestrinski sa skupinom srednjeameričkih i sjevernoameričkih vrsta troglobiontskih cirolanida (s rodovima Antrolana, Cirolanides, Sphaerolana), dok su s zapadnosredozemnim S. raymondi tek u udaljenom srodstvu. Zapadni i istočni ‘sferomidesi’ dakle pripadaju dvojici samostalnih grupa. Budući ćemo ih po ustaljenoj tradiciji smatrati rodovima, to nam predstavlja izvjestan nomenklatorni problem. Tipska vrsta roda Sphaeromides je naime S. raymondi, pa moramo za istočnu skupinu upotrijebiti drugo ime roda; slučajno je naša vrsta najprije bila opisana kao Trogloaega virei, pa je ‘raspoloživo’(available) ime roda Trogloaega.

3. Studija kao društveno/psihološki i kao administrativni problem. 3.1. Historija otkrivanja i analize. Ako izuzmemo starije nalaze (Müller 1931; Pretner 1963), rasprostranjenje dinarskog sferomidesa je otkrivala još uvijek aktivna generacija speleo(bio)loga, pored ljubljanske grupe, kolege iz Zagreba (B. Jalžić) i Splita (T. Rađa). Uzorke vodenih životinja ispočetka smo većinom fiksirali i spremali u 4% formalinu, tek su kasnije neki bili preneseni u 70% alkohol. Taksonomskom obradom bavi se samo jedan istraživač (B. Sket), što je izvjesna prednost zbog racionalizacije vremena i napora kod sakupljanja dotične literature i vrednovanja taksonomskih i geografskih podataka. Ovako malena taksonomska grupa i ne zahtjeva veći broj specijalista. U posljednjim decenijama filogenetska obrada s morfološke osnove prešla je na molekulsku, najprije na osnovu alocima, a danas gotovo isključivo na osnovu izvjesnih dijelova DNK. Pogodno sačuvanu DNK dobivamo samo iz srazmjerno svježih životinja, Slika 2: Poznata nalazišta roda Sphaeromides u Dinarskom kršu. ? – nalazište bosanske vrste; crvena elipsa – obrađenih bez upotrebe formalina. zajedničko nalazište dvaju taksona.

58 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 59 AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV

Budući, da je mnogo uzoraka bilo nepogodno spremljenih a većinom i starih, nove istraživače, a vjerujem i za strane ako su takvu dozvolu tražili. Mnogo teža je bila bar metode zahtijevaju sakupljanje svježih. Kao najpogodniji način spremanja ispostavilo donedavna situacija u Hrvatskoj, gdje su čak i domaćim istraživačima davali dozvolu uz se fiksiranje i konzerviranje u 96% alkoholu (etanolu), eventualno s dodatkom nekoliko velika ograničenja. Tako se npr. u jednom slučaju za pridruživanje stranca grupi domaćih postotaka glicerola za ograničenje nepogodne krutosti i krtosti primjeraka. istraživača zahtijevalo da se najave tjedan dana ranije. Kao stranac dobijao sam dozvolu Tako smo u posljednjim decenijama za analizu DNK uspjeli sakupiti 17 uzoraka dinarskih uz izvjesne formalnosti, ali npr. pod uvjetom da sa mnom bude na terenu član hrvatskog taksona. Budući, da je naša ljubljanska laboratorija zauzeta drugim skupinama, za Društva (HBSD). To naravno ne znači samo udvostručenje troškova, nego možda i filogenetsku analizu sferomidesa smo se dogovorili s talijanskim kolegama. Rezultati, deseterostruko povećanje napora za usklađivanje organizacije i logistike. U posljednjim koji su već spomenuti (Baratti et al. 2010), rezultat su te suradnje, a u pripremi je, naravno, godinama situacija se razbistrila, pa su bar članovi Hrvatskog biospeleološkog društva i detaljniji članak. dobili dozvolu da sakupljene uzorke privremeno izvezu iz države za naučnu obradu.

3.2. ‘Zaštita’ vrsta kao prepreka. 3.3. Psihološke prepreke. Kao bitna prepreka za efikasno sakupljanje novih uzoraka ispostavila se ‘zaštita vrsta’. Nažalost, baš na primjeru roda Sphaeromides možemo predstaviti i drukčiji problem, koji U nekim državama više-manje sve troglobiontske vrsta stavljena su na te popise. To važi se ispriječio pred istraživanjem. Godine 2004. kanadski (!) zoolog R. Palmer me zamolio da za ovu i druge grupe, za ovdašnje i druga područja. S izuzetkom nekih komercijalno taksonomski odredim račića čiju sliku su mu poslali sa sličnom molbom ronioci iz Bihaća zanimljivih vrsta ili grupa (npr. čovečje ribice i troglobiontskih koleoptera), ni za jednu u BiH. U ovom slučaju fotografija je dosta uvjerljiva, pa se ispostavilo da je taj ‘Unknown- troglobiontsku vrstu nije bio objelodanjen, a pogotovo ne u naučnoj literaturi objavljen organism’ gotovo sigurno jedna nova vrsta roda Sphaeromides. To me je, naravno, jako slučaj ugroženosti sakupljanjem. Zato tvrdim da je jedina ozbiljna ugroza podzemnoj zainteresiralo, jer je nalaz sa suprotnog ruba Dinarskog masiva, odakle taj rod još nije bio fauni u oštećivanju njihovih habitata (Sket 1999a, 2005). Razloga su bar dva. (1) Interesa poznat. Uključenje tog taksona u našu filogenetsku analizu bilo bi veoma korisno, jer bi za ‘iznošenje’ troglobiontskih vrsta paukova, stonoga, račića ili pužića izvan naučne nam to olakšalo istraživanje historijata skupine i njenog naseljavanja dinarskih podzemnih javnosti gotovo nema. (2) Pored toga, i naučnicima je nedostupan veći dio prostora, voda. Usprkos svom nastojanju, preporukama ANUBIH i dokazivanja besmislenosti odnosno unutrašnje površine, koju naseljavaju podzemne životinjske vrste. Izračuni odvojenog rada na samo jednoj životinjici pronađenoj u BiH, te spremnosti na suradnju, (Sket & Gabrovšek 2009) su pokazali, da je od unutarnje površine šupljina manje od 1‰ do sada nisam uspio dobiti takav uzorak. Usprkos uvjeravanju i možda uvjerenju da sve u širim prostorima i pristupačne čovjeku, sve je ostalo u uskim pukotinama ispod 50 može uraditi netko ‘domaći’, opis ili bilo kakvi drugi podaci o bosanskoj vrsti još se – cm širine. Kao ilustraciju nepristupačnosti možemo upotrijebiti slučaj našeg taksona nakon više od šest godina – nisu pojavili u naučnoj literaturi. Sphaeromides virei montenigrina. Ta je podvrsta (a možda je to samostalna vrsta) još uvijek poznata po jednom jedinom primjerku, koji smo mogli morfološki istražiti, ali su Literatura: njegovi pravi filogenetski odnosi nepoznati. Usprkos desetak posjeta Obodskoj pećini od šezdesetih godina naovamo, nije nađen niti jedan jedini primjerak. Angelov, A. 1968: Sphaeromides polateni, ein neuer Vertreter der Höhlenfauna Bulgariens Degradacija krških okoliša napreduje mnogo brže i lakše nego istraživanja naučnika (Isopoda Cirolanidae). Mitt. Zool. Inst. BAW, (Sofia) 27, 195-213. i kvalificiranih amatera (Sket 1999a, b, 2003). To se očituje u urbanizaciji terena, u hidrotehničkim zahvatima, u svugdje prisutnom zagađivanju. Pogotovo potonje nema Bănărescu, P. 1992: Zoogeography of Fresh Waters. Distribution and Dispersal of ograničenja: zagađenje prodire sa površine kako u široke podzemne vodene kanale, Freshwater Animals in. North America and Eurasia, Vol. II. Wiesbaden, Aula-Verlag. tako i u najuže pukotine. A mrežasti sustavi podzemnih kanala (npr. Milanović 1976) gotovo onemogućuju predviđanje opsega zagađenja. Od razumnog ograničavanja Baratti, M., Messana, G., Filippelli, M., Sket, B. 2010: New biogeographical and ‘zaštite’ zato ovisi koliki ćemo postotak podzemnih vrsta uopće moći upoznati phylogenetic data about the genus Sphaeromides and its relatives (Crustacea: Isopoda: prije njihovog uništenja. Cirolanidae). In A. Moškrič and P. Trontelj (eds.) Abstract book, 20th International U Sloveniji su zakonom bili zaštićeni svi troglobionti (Brelih & Gregori 1980; Sket 1997), ali Conference on Subterranean Biology, Postojna, Slovenia pp. 55-56. mi biolozi smo uspjeli uvjeriti administraciju da ima smisla štititi samo habitate (osim kod spomenutih komercijalno zanimljivih vrsta); to se realizirano u novijoj odredbi o zaštiti Botosaneanu, L., Bruce, N. L., and Notenboom, J. 1986: Cirolanidae. In L. Botosaneanu (UL RS 2004a). Nažalost, Zakon o zaštiti podzemnih pećina (UL RS 2004b) to dostignuće (ed.) Stygofauna Mundi. pp. 412-422. E. J. Brill: Leiden. poništava i zabranjuje iznošenje bilo kakvih životinjskih vrsta iz podzemlja. No i tu se posebnim članom omogućuje izdavanje dozvole za sakupljanje životinja u naučne (ili Brelih, S. & Gregori, J. 1980: Redke in ogrožene živalske vrste v Sloveniji: Prirodoslovni edukacijske) svrhe. Crnogorsko Rješenje (SL RCG 2006) poimence štiti samo mali broj Muzej Slovenije, 263 pp. troglobionata (među njima čak nema koleoptera). Drukčija je situacija u hrvatskoj, gdje pravilnik o zaštiti (ili strogoj zaštiti) (NN 2009) nabraja poimence više manje sve poznate Brian, A. 1923: Descrizione di un rarissimo Isopodo cavernicolo Trogloaega Virei Valle. troglobiontske vrste. Ann. Mus.Genova, 51, 114-127. Treba priznati da u Sloveniji uglavnom nije bilo problema sa sticanjem dozvola za naučno istraživanje podzemne faune. Na zahtjev naučne institucije, administracija je Chappuis, P. A. 1926: Die Tierwelt der unterirdischen Gewaesser.- Die Binnengewaesser, izdavala dozvole i tražila godišnje izvještaje o njenom korištenju. To bar važi za domaće

60 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 61 AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV

III, 175 pp. Stuttgart importance. Biodiversity - Intern. Biodiversity Seminar, UNESCO, Gozd Martuljek, Proceedings, 59-74. Dollfus, A. 1897: Sur deux types nouveaux de crustaces Isopodes appartenant a la faune souterraine des Cevennes. CR. Acad. sci. 125, 130-131. Sket, B. 1997: Biotic diversity of the Dinaric karst, particularly in Slovenia: history of its richness, destruction, and protection. Conserv. Prot. Biota of Karst. Karst Water Inst., Spec. Gueorguiev, V.B. 1977: La faune troglobie terrestre de la peninsule Balkanique. Acad. Publ., 3, 84-9. bulg. Sc., Sofia Sket, B. 1999a: The nature of biodiversity in hypogean waters and how it is endangered. Laurenti, J. L. 1768: Specimen medicum exhibens synopsis reptilium emendatam. Biodiversity & Conservation, 8(10), 1319-1338. Viennae. Sket, B. 1999b: High biodiversity in hypogean waters and its endangerment – the Milanović, P. 1976: The review of exploration of karst underground water flows in eastern situation in Slovenia, Dinaric karst, and Europe. Crustaceana, 72(8), 767-779. Hercegovina: Symposium of Underground Water Tracing, Bled, no. 1, 157-167. Sket, B. 2002: The evolution of the karst versus the distribution and diversity of the Müller, G. 1931: Sopra due Crostacei delle nostre acque carsiche (Troglocaris Schmidti hypogean fauna.. In: F. Gabrovšek (ed.), Evolution of karst: from Prekarst to cessation, Dorm. e Sphaeromides Virei Brian). Atti Mus. Trieste, 11, 206-216. Ljubljana-Postojna, pp. 225-232.

Pljakić, M. 1968: Beitrag zur Kenntnis der Gattung Sphaeromides Dollfus 1897 in Sket, B. 2003: Subterranean fauna in Slovenia and southern Europe. V: YOUNG, Juliette Jugoslawien – Sphaeromides bureschi serbica ssp. n. Glasnik Prir. muzeja Beograd ser B, (ur.). Priorities in biodiversity conservation and research in the acceding and candidate 23, 225-239 countries and their integration in the European research area. Białowieża, Poland: Mammal research institute, Polish academy od sciences, , pp. 19-20. Pretner, E. 1963: Distribuzione geografica della Sphaeromides virei Brian. Act. II Congr. intern. speleol. pp.70-72. Sket, B. 2005: Subterranean animals in Slovenia: protecting habitats, not specimens. J. Stenzel (ed.) New currents in conserving freshwater systems, p. 22. American Museum of Schiner, J.R. 1854: Fauna der Adelsberger-, Luegger-, and Magdalenen Grotte. In: Natural History - Center for Biodiversity and Conservation, New York. A.Schmidt, Die Grotten und Höhlen von Adelsberg, Lueg, Planina und Laas. Wien, PA: Braunmüller. pp 231–272. Sket, B. & Gabrovšek, F. 2009: Conservation of species on the wrong track? Is conservation of species losing its way? (abstract) ICS 2009, 15th International Congress of Speleology. Schioedte, J.C. 1849: Specimen faunae subterraneae. Bidrag til underjordiske fauna. Proceedings, Volume 2, p. 769. Kjoebenhavn Sket, B., K. Paragamian, and Trontelj, P. 2004: A census of the obligate subterranean Schmidt, E. 1832: Leptodirus Hochenwartii n.g.n.sp. Illyr. Blatt, 21(3), 9. fauna in the Balkan Peninsula. In: H.I. Griffiths & B. Krystufek (eds), Balkan Biodiversity. Pattern and Process in Europe’s Biodiversity Hotspot. Kluwer Academic Publishers B.V., Scopoli, J.A. 1772: Annus V. historico-naturalis. Lipsiae pp. 309-322.

Sket, B. 1957: Einige neue Formen der Malacostraca (Crust.) aus Jugoslawien. Bull. Sket, B., Zagmajster, M. 2006: Subterranean fauna of Montenegro: its biodiversity scient., Beograd, 3(3), 70-71. and biogeographical character. in: Pešić, V., Hadžiablahović, S. (eds.). II international symposium of ecologists of the Republic of Montenegro, Kotor, 20-24. 09. 2006. Book of Sket, B. 1964: Genus Sphaeromides Dollfus 1897 (Crust., Isopoda, Cirolanidae) in abstracts and programme. Podgorica: Centre for biodiversity of Montenegro, 2006, pp. Jugoslawien. Biol. vestn., 12, 53-168. 23-24.

Sket, B. 1986: Evaluation of some taxonomically, zoogeographically, or Soban, D. 2004: Joannes A. Scopoli – Carl Linnaeus. Dopisovanje/Correspondence. 1760- ecologicallyinteresting finds in the hypogean waters of Yugoslavia (in the last decades). 1775. Prirodoslovno društvo Slovenije, Ljubljana. 9. Congr. Int. Espeleol., I, 126-128. Strouhal, H. 1963: Sphaeromides bureschi, eine neue Höhlen-Wasserassel aus Bulgarien Sket, B. 1994: Distribution patterns of some subterranean Crustacea in the territory of (Isopoda, Cirolanidae). Izvest. Zoolog. inst. muz. BAN. 13, 157-175. the former Yugoslavia. Hydrobiologia 287, 65-75. +++++++++++++++++++++++++++++++++

Sket, B. 1996: Biotioc diversity of hypogean habitats in Slovenia and its cultural

62 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 63 AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOV CHRONICLES // KRONIKE

Zakonske odredbe: Kronike PRAVILNIK O PROGLAŠAVANJU DIVLJIH SVOJTI ZAŠTIĆENIM I STROGO ZAŠTIĆENIM, Narodne Novine br. 99/2009 Vlado Božić Speleološki odsjek Hrvatskog planinarskog društva “Željezničar” RJEŠENJE O STAVLJANJU POD ZAŠTITU POJEDINIH BILJNIH I ŽIVOTINJSKIH VRSTA, 10 000 Zagreb, Trnjanska 5b Službeni list RCG br. 76/06, od 12. decembra 2006. Sažetak UREDBA o zavarovanih prosto živečih živalskih vrstah, Uradni list RS, št. 46/2004 z dne Tema izlaganja odnosi se isključivo na dio Dinarskog krša koji se prostire na području 30. 4. 2004 Republike Hrvatske, za razdoblje od 1990. – 2011. Kronika obuhvaća samo važnije podatke a sadrži slijedeće podteme: Uvod (Dinarski krš, nazivi krš i kras), speleološka ZAKON O VARSTVU PODZEMNIH JAM (ZVPJ), Uradni list RS, št. 2/2004 z dne 15. 1. 2004. istraživanja (razvoj speleološke opreme i tehnike, dostignuća u istraživanju špilja i jama u zemlji i inozemstvu, istraživanje umjetnog podzemlja, katastar speleoloških objekata), posebna istraživanja u speleologiji (povjesna, arheološka, paleontološka, geološko-hidrogeološka, meteorološka, fizikalno-kemijska i dr.), skupovi (u zemlji i inozemstvu); stručni radovi (elaborati, projekti, doktorski, msgistarski, diplomski i dr. radovi), školovanje (škole, tečajevi, seminari, Planinarsko učilište HPS, orijentacijska natjecanja), udruge (organiziranost, HSS, KS HPS, popis udruga, znanstvene institucije), zaštita (pravna regulativa, fizička i tehnička zaštita); publicistika (monografije, periodici, prospekti), promidžba (izložbe, sajmovi, festivali, koncerti, speleološke večeri, slikarstvo, filatelija, filmovi i sl.), biografije (objavljene u ovom razdoblju, popis speleologa koji su se spustili dublje od 1000 m), bibliografija (po podtemama). Nisu razmatrane slijedeće djelatnosti: biospeleologija, turizam, nesreće i spašavanje. Također, zbog nedostatka vremena nisu dovoljno korišteni podaci s Interneta.

Ključne riječi: povijest speleologije, Hrvatska, istraživanja, edukacija, publiciranje

Chronicles

Abstract The theme is related only to the Dinaric Karst on the teritory of the Republic of Croatia, in the time from 1990 to 2011. The theme contains only main data and have subthemes: Introduction (Dinaric karst, terms «Krš» and Kras»); Speleological explorations (developement of the speleological equipement and technics, achievements in exploration of caves and pits, in Croatia nad abroad, exploration of souterrains, spelodiving, cadastre), Special explorations (historical, archeological, paleonthological, geological, metheorological, physical and chemical, etc.); Expert works (surveys, projects, doctor’s and other degrees); Schooling (schools, courses, seminars, Mountaineering educational institution of the Croatian Mountaineering Association, orientational competition); Clubs (Croational speleological Association, Kommission for Speleology of the Croatioan Mountaineering Association, list of clubs and scientiphic institutions); Protection (law regulation, phisical and technical protection); Publications (monograpgs, periodics, booklets); Advertising (expositions, markets, festivals, concerts, speleological evenings, art, philately, etc); Biographies (published in this period, list of memebrs who descended deeper then 1000 m); Bibliography (according to subthemes). There are not mentioned data of biospeleology, tourism, accidents and rescuing. Also, beacouse of lack of time Internet was not used adeqate, mainly published data on the paper.

Keywords: history of caving, Croatia, research, education, publishing

64 ČOVJEK I KRŠ 2012: 55-64 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 65 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

Predgovor Ideja dr. Ive Lučić da se evidentiraju sva speleološka zbivanja na području Dinarskog krša, ostvarena u novostvorenim državama, tj. u razdoblju zadnjih dvadesetak godina, činila mi se jako zgodnom pa sam, naivno, prihvatio suradnju i sudjelovanje na ovom znanstveno-stručnom skupu s temom Kronike. U proljeće ove godine, kada smo o tome razgovarali, činilo mi se da je to ostvarivo. Tek kada sam počeo skupljati podatke, i to samo za područje Republike Hrvatske, shvatio sam da je to višegodišnji posao za ekipu profesionalaca neke institucije a ne petomjesečni posao jednog čovjeka, amatera. Ipak, koristeći dostupne podatke u do sada objavljenoj literaturi, pisanoj na papiru i objavljenoj u raznim publikacijama, uspio sam skupiti osnovne podatke o speleološkim događanjima, tek toliko da se dobije uvid u problematiku. Podaci objavljeni na Internetu su zadnjih godina toliko brojni da ih je nemoguće skupiti u relativno kratkom vremenu.

Zato se ovdje prikazana KRONIKA speleoloških događanja odnosi isključivo na dio Dinarskog krša koji se nalazi na današnjem teritoriju Republike Hrvatske i samo na razdoblje od početka stvaranja države, tj. od 1990. do današnjih dana (2011.). Nisu razmatrane djelatnosti biospeleologije, turizma, nesreća i spašavanja.

Uvod Dinarski se krš prostire od Slovenije i Italije na sjeverozapadu, preko Hrvatske, BiH, i Srbije, do Crne Gore i Albanije na jugoistoku, u duljini od oko 460 km i širini oko 150 km. To je područje građeno od karbonatnih stijena, vapnenca i dolomita, raznih geoloških starosti. U Sloveniji se to područje naziva «kras», u Hrvatskoj «kras» i «krš», u BiH i Crnoj Gori «krš» i «karst», a u Srbiji samo «karst». U Hrvatskoj se u razdoblju od 1992. – 2007., u raznim publikacijama, razvila živa rasprava o izrazima «kras» i «krš». U raspravi su sudjelovali speleolozi, planinari, geolozi i jezikoslovci. Bit rasprave je bio da li je riječ «kras» hrvatska riječ i smije li se upotrebljavati i sada. Slika 1: Dio otoka gdje se nalazi selo KRAS Riječ «kras» ušla je u geološku i speleološku terminologiju po nazivu područja središnjeg i sjevernog dijela otoka Krka, koji se naziva Kras, gdje se i danas nalazi selo Kras. Po prvi puta u povijesti naziv «kras» spominje se u jednoj hrvatskoj crkvenoj listini od 30. prosinca 1230. godine, pisana glagoljicom, u kojoj Juraj Pariježić poklanja crkvi sv. Jurja u Dobrinju dio imanja pod nazivom «Kras». Tu se riječ «kras» prvi puta pojavila pisana glagoljicom. Tim su nazivom kasnije opisane osobine terena koje se sastoje od topivih taložnih stijena – vapnenca i dolomita. Naziv «kras» se kasnije pojavio u Sloveniji u zaleđu Postojne i Trsta i u Češkoj – Moravski Kras. Nažalost, mnogi ljudi, pa i geolozi, ne znaju da je riječ «kras» hrvatskog porijekla. U međunarodnu je terminologiju ušla riječ «Karst», a stvorili su je, u drugoj polovici 19. st. austrougarski geolozi, prema slovenskom terenu Kras. Danas je nazivom Kras na otoku Krku označena zaravan koja se proteže između zračne luke i zaljeva Soline, kao i teren oko sela Kras. U Hrvatskoj ima oko 80 toponima s korijenom riječi «kras», na sjevernom Velebitu, Hrvatskom primorju i Istri. Ovaj mali uvod bio je potreban zbog toga jer je 1956. u Hrvatskoj bila zabranjena upotreba riječi «kras» i uvedena, kao službena, riječ «krš» pa su sve generacije geologa i geografa od tada koristile samo riječ krš, kao da riječ kras uopće ne postoji. Danas se ipak već koriste obje riječi, ali odvojenog značenja. Riječ kras označuje teren sastavljen od karbonatnih stijena, a riječ krš raspucani, kameniti teren bez raslinja. Međunarodna Slika 2: Prijevod s glagoljice na latinicu Slika 3: Prijevod s glagoljice na ćirilicu riječ „Karst“ označuje i jedno i drugo, tj. teren građen od karbonatnih stijena koji može biti ogoljen (negdje nazvan «ljuti krš»), ali i pokriven raslinjem, s oblicima koji nastaju raspucavanjem, otapanjem i taloženjem vapnenca.

66 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 67 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

U Hrvatskoj se zato koristi i riječ «kras» i «krš». Riječ «krš» je također hrvatska riječ a u 1.3. Kolektivna oprema upotrebu je uvedena kasnije. Na kraškom terenu nastaje «okršavanje» - otapanje i Sve se više koriste statička užeta taloženje vapnenca zbog čega nastaju karakteristični nadzemni i podzemni oblici. Od promjera 9 mm, pa čak i 8mm. površinskih su najpoznatiji: kraška polja s izvorima i ponorima, kukovi, škrape i dr., a od Akumulatorske bušilice postale su podzemnih špilje i jame. sastavni dio opreme za istraživanje Zadnji javni tekst o tom problemu objavio je 2007. sveučilišni profesor, geolog, dr.sc. jama, jer se njima brže buše rupe Vladimir Jelaska i obrazložio da se mogu koristiti oba izraza. Detalje rasprave moguće je promjera 8 i 10 mm za fiksove – novi tip pratiti iz literature1. ekspanzivnog klina. Za proširenje uskih prolaza sve se više koriste eksplozivi, 1. Speleološka istraživanja u obliku malih metaka (npr. Hilti), ali i 1.1.Razvoj opreme za speleološka istraživanja drugačijeg oblika, a pokušava se uvesti i U ovom su razdoblju ostvarena razna unapređenja opreme za speleološka istraživanja, metoda otklesavanja pomoću posebnih i to kako osobne, tako i društvene ili kolektivne opreme, a također i tehnike ili načina klinova «Punčot». Komuniciranje u korištenja postojeće i nove opreme. To se odnosi na svladavanje horizontalnih i podzemlju poboljšano je korištenjem vertikalnih dijelova speleoloških objekata, što podrazumijeva i svladavanje vodom boljih «poljskih» telefona, a posljednjih potopljenih dijelova. Ostvaren je razvoj i opreme za izradu nacrta speleoloških objekata, godina novim, speleološkim telefonom, opreme za foto i filmsko snimanje a također i arhiviranje rezultata istraživanja. zvanim «speleofon». Za dulji boravak u podzemlju proizvedeni su posebni Slika 5: Postavljanje fika u rupu 1.2. Osobna oprema «bivak šatori». Za opremanje jama umjesto spitova i fikseva s pločicom uvodi se korištenje Veliki je napredak postignut u napravice zvane Dynema, koja ima bolja dinamička svojstva u slučaju pada na sidrištu. proizvodnji zaštitnih odijela Sve se više koriste kvalitetne, posebno izrađene transportne vreće za prijenos opreme2. speleologa. Iako još neki speleolozi koriste obične 1.4. Tehnika istraživanja radne kombinezone, većina Tehnika penjanja po užeta je usavršena. U ovom je razdoblju naročita pažnja posvećena ih koristi kombinezone pravilnom opremanju jama, čime se postiže veća sigurnost istraživača i postiže brže proizvedene baš za vrijeme istraživanja. Sve se više koristi speleološke potrebe, tzv. tzv. «Tirolska prečnica» tj. uže razapeto kordure (po nazivu jednog od između teže dostupnih dijelova špilja ili proizvođača), kao pododjela jama ( npr. iznad jama, jezera, ili potoka). od flisa. Važan napredak (Slike: Folder 6, slika 3) je postignut u proizvodnji lampi za osvjetljavanje 1.5. Ronjenje podzemnih prostora. Sve Usavršena je oprema za istraživanje se manje koriste karbidne potopljenih dijelova špilja i jama, kao lampe a sve više električne što su: odijela (mokra i suha), prsluci, lampe s LED diodama. Ima dihalice, boce, kompresori za stlačivanje ih jeftinih (npr. kineske zraka, plinovi Nitrox i Trimix, rebreatheri proizvodnje) i skupljih, ali (uređaji za recikliranje izdahnutog zraka), Slika 4: Speleolozi u nepromočivim kobbinezonima, kvalitetnijih, koje dugo traju i računala koja kontroliraju ronjenje te lampama Scurion i različitim prsnim pojasevima daju zadovoljavajuće svjetlo podvodni skuteri. Organizacija ronjenja (npr. proizvođača Petzl). Takve se lampe koriste i za glavnu rasvjetu (npr. tip Scurion) i je unaprijeđena organiziranjem za pomoćnu. Sve se više koristi mala, nožna penjalica (stezaljka) pod nazivom Pantin. podvodnih stanica s rezervnim bocama Stavlja se na nogu i pomoću nje se lakše penje po užetu, lako se ukapča i skida s užeta, plina. Također je usavršen pribor za a naročito pomaže pri prijelazu preko spita. Koristi se u tehnici «hodanje po užetu» i podvodno topografsko i fotografsko tehnici «sjedni-ustani». snimanje. Slika 6: Tirolska prečnica postavljena školi 1 Izvor podataka 1: Popis literature o riječima «kras» i «krš» (list 1-2) - Privatna arhiva autora 2 Izvor podataka 2: Literatura o speleološkoj opremi i tehnici istraživanja špilja i jama (list 1-3) – Privatna arhiva autora

68 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 69 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

1.6. Dokumentiranje Ispitivanje opreme Za dokumentiranje obavljenog istraživanja proizveden je bolji pribor za topografsko Tijekom 80-th godina prošlog stoljeća, kada su na tržište počela dolaziti razna speleološka, snimanje, kao što su novi precizni kompasi s padomjerom i posebni uređaji za snimanje statička užeta, javila se potreba za ispitivanjem njihove kvalitete. Moguće je bilo nabaviti poprečnih presjeka špilja. Za mjerenje duljina koriste se sada sve lakše dostupni laserski užeta raznih proizvođača po različitim cijenama ali nepoznate kvalitete. Zbog toga je u daljinomjeri. U podzemlju se crta na plastificiranom i ohrapavljenom milimetar papiru, razdoblju od 1984.-1997. u Mehaničkom laboratoriju Tvornice željezničkih vozila «Janko kojemu ne smeta voda a piše se običnom olovkom. U špilji se podaci upisuju u tablice i Gredelj» u Zagrebu Vlado Božić obavio ispitivanja na osamdesetak raznih uzoraka. pravi se skica, a kod kuće se na računalu obrađuju podaci s tablice i izrađuje nacrt3. Ispitivana su nova i rabljena užeta, gurtne za pravljenje sidrišta i korodirani karabineri. Rezultati ispitivanja predstavljeni su na stručnim skupovima i objavljeni u speleološkim Fotografiranje pomoću negativ i pozitiv filma je koncem prošlog stoljeća doseglo publikacijama.6 vrhunac kvalitete, ali je u novom tisućljeću zamijenjeno novim digitalnim aparatima za fotografiranje i snimanje filmova. Za osvjetljavanje pri snimanju koriste se nove lampe s 2. Dostignuća u speleološkim istraživanjima LED diodama i fotoćelije za aktiviranje fleševa4. Hrvatsko kraško područje uz more (planina Velebit i Biokovo) odlikuje se debelim naslagama karbonatnih stijena pa su u njima nastale prirodne šupljine (špilje, jame i Posebno treba istaknuti snimanje filmova vezanih uz speleologiju a koje su snimali kaverne) većih dimenzija – duboke jame i jamski sustavi, dok su dalje od mora naslage speleolozi-amateri. U Hrvatskoj je to počelo tek 1956. godine i to na c/b filmovima. karbonatnih stijena pliće pa nema dubokih jama, ali ima dugih špilja i špiljskih sustava. Među prvima su bili članovi SOŽ i SOV, od kojih su vrjednija ostvarenja dali Juraj Posarić i Radovan Čepelak. Na jednom međunarodnom festivalu Radovan Čepelak je. dobio i Letimičnim pregledom literature o speleološkim istraživanjima u Hrvatskoj ustanovljeno nagradu. Radi snimanja filmova u podzemlju u Zagrebu je 1980. osnovano posebno je da je većih speleoloških istraživanja (logora, ekspedicija, koji traju više dana) bilo manje društvo za tu djelatnost tj. Društvo za istraživanje i snimanje krških fenomena (DISKF). Od početkom razdoblja (svega 2-3), dok ih je u drugoj polovici razdoblja bilo 7-8 godišnje. tada je Društvo snimilo mnogo filmova od kojih su neki dobili međunarodna priznanja. Neki logori i ekspedicije održavaju se već tradicionalno niz godina, npr. na sjevernom, Godine 2002.Društvo se razdvojilo na DISKF-Zagreb u kojem se kao snimatelj istče srednjem i južnom Velebitu, Crnopcu, Cetini, Šverdi, Zrmanji, i dr. Takvih je istraživanja u Boris Watz, i na Dinaridi DISKF, u kojem se ističe Alan Kovačević. Osim toga u SO-u PDS Hrvatskoj, u ovom razdoblju bilo više od 120, prosječno 6 godišnje. Manjih istraživanja «Velebit» snimanjem se ističu Darko Bakšić i Lovro Čepelak, koji su do sada snimili više (koja traju svega jedan dan ili 2-3 dana – vikend akcije) bilo je mnogo i nije ih moguće kratkih cjelovitih filmova. Osim njih još je pojedinaca koji su snimali u podzemlju: Alan sve nabrojiti. No i u tim manjim akcijama ostvareni su vrijedni rezultati, najbolji primjer Šimunović, Marko Lokas, Mislav Želle, i drugi. Nažalost nema dovoljno prostora da se za to je istraživanje jamskog sustava Kita Gaćešina – Draženova puhaljka, koja se već spomenu svi koji su nešto snimali u podzemlju godinama najviše istražuje u kraćim akcijama, a manje u dužim. Posljednjih godina na speleološkim se skupovima prikazuju izvještaji o radu pojedinih Treba napomenuti da je pred nekoliko godina pokrenuta inicijativa da se prikazuje udruga pomoću filmova, kojih već ima u Hrvatskoj mnogo. Kao zanimljivost, u usporedbi ukupna duljina podzemnih prostora, što znači da se zbrajaju sve horizontalne, kose i s fotografiranjem u podzemlju, nema objavljenih radova o tehnici snimanja filmova, tek vertikalne duljine. Do nedavno prikazivalo se samo najveća dubina i horizontalna ili samo jedan. tlocrtna duljina. U novijim popisima najduljih speleoloških objekata od sada će se Ove jeseni (24.9.2011.) u Karlovcu je SO PD «Dubovac» organizirao Prvi hrvatski festival nastojati prikazati ukupna duljinu objekta. Na popisima najduljih objekata zato ubuduće speleološkog filma, na kojem je prikazano 16 filmova5. posebno će se naznačiti o kojoj se duljini radi, ukupnoj ili horizontalnoj.

Arhiviranje 2.1. Dostignuća u istraživanju špilja i jama Poboljšanja su ostvarena i u arhiviranju speleološke dokumentacije. Dorađeni su Zapisnici Evidenciju najdubljih jama i najduljih špilja u Hrvatskoj vodi KS HPS, koja koristi najnovije istraživanja (formulari – podsjetnici). Podaci se pohranjuju i dalje na papiru (originali podatke istraživanja i objavljuje ih na Internetu, na svom portalu «Hrvatski speleološki nacrta, zapisnici, bilješke, fotografije), ali se svi ti podaci pohranjuju i u digitalnom obliku poslužitelj». Prema evidenciji podataka za ljeto 2011. vidljivo je da u Hrvatskoj ima 54 na diskove. Arhivu svojih speleoloških podataka vode speleološke udruge i na papiru i jama i jamskih sustava dubljih od 250 m i 58 špilja te špiljskih i jamskih sustava duljih od u digitalnom obliku. Prema dogovoru s Državnom upravom za zaštitu prirode (DUZP) i 1000 m. raznim javnim ustanovama, dostavljaju im se razni izvještaji, pisani na papiru i diskovima. U Hrvatskoj su istražena 3 speleološka objekta dublja od 1000 m. Najdublji je Jamski pa i oni kod sebe stvaraju arhive speleoloških podataka. Na taj se način u DUZP-u počeo sustav Lukina jama – Trojama, dubok 1409 m. Ta je dubina ostvarena 2010., i to ronjenjem stvarati državni katastar speleoloških objekata na dnu, zaronjeno je u sifon 40 m a potopljeni kanal se nastvalja u dubinu. Drugi objekt je Slovačka jama duboka 1320 m, istražena 2002. godine. Treći objekt je jamski O razvoju opreme za speleološka istraživanja, u dostupnoj je literaturi objavljeno više sustav Jama Velebita – Dva javora, istražen 2007., dubok 1026 m. U tom se sustavu nalazi članaka, i to: o razvoju osobne speleološke opreme 3, o razvoju kolektivne speleološke i najveća podzemna (unutarnja) vertikala, duboka 513 m, za sada najveća na svijetu. Sva opreme 18, o tehnici istraživanja 33 i o dokumentaciji i arhiviranju 16 članaka. tri objekta nalaze se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Uz to jama Patkov gušt, na Sjevernom Velebitu, duboka 553 m, druga je u svijetu s vanjskom vertikalom (vertikala 3 Izvor podataka 3: Popis literature o dokumentiranju istraživanja (list 1) – Privatna arhiva autora je od ulaza do dna). 4 Izvor podataka 4: Popis literature o fotografiranju u podzemlju (list 1-2) – Privatna arhiva autora 5 Izvor podataka 5: Popis literature o snimanju filmova u podzemlju (list 1-2) – Privatna arhiva autora 6 Izvor podataka 6: Popis literature o ispitivanjima speleološke opreme u Hrvatskoj list 1) - Privatna arhiva autora

70 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 71 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

Jame i jamski sustavi dublji od 500 m: Red.br. Naziv jame ili jamskog sustava Lokacija Dubina 1. Lukina jama – Trojama Sjeverni Velebit -1409 m 2. Slovačka jama Sjeverni Velebit -1320 m 3. Jama Velebita – Dva javora Sjeverni Velebit -1026 m 4. Mokre noge Biokovo -831 m 5. Amfora Biokovo -788 m 6. Meduza Sjeverni Velebit -679 m 7. Muda labudova Crnopac, j-i. Velebit -586 m 8. Stara škola Biokovo -576 m 9. Vilimova jama (A-2) Biokovo -572 m 10. Kita Gaćešina – Draženova puhaljka Crnopac, j-i.Valebit -561 m 11. Patkov gušt Sjeverni Velebit -553 m 12. Olimp Sjeverni Velebit -537 m 13. Ledena jama u Lomskoj dulibi Sjeverni Velebit -536 m 14. Ponor na Bunovcu Južni Velebit -534 m 15. Crveno Imotski -528 m 16. Jama za Kamenitim vratima Biokovo -520 m Slika 7: Profili Voronje, Lukine, Slovačke i Velebite 17. Munižaba Crnopac,j-i. Velebit -510 m 18. Lubuška jama Sjeverni Velebit -508 m Najdulji speleološki objekt u Hrvatskoj je jamski sustav Kita Gaćešina – Draženova 7 puhaljka, dug za sada 19312 m i dubok 630 m (to je ukupna duljina), a nalazi se na Crnopcu, Špilje, špiljski i jamski sustavi dulji od 3000 m jugoistočnom dijelu Velebita. Drugi je po duljini špiljski sustav Đula – Medvedica, dug Red br. Naziv špilje, špilj. ili jam.sustava Lokacija Duljina 16396 m (to je horizontalna duljina), a nalazi se ispod grada Ogulina. Treći po duljini je 1. Kita Gaćešina – Draženova puhaljka Crnopac, j-i. Velebit 19312 m špiljski sustav Panjkov ponor – Varičakova špilja na Kordunu, blizu Rakovice, dug 12922 m. Intenzivno istraživanje nastavlja se i u Kiti Gaćešinoj i u Panjkovom ponoru pa se 2. Đulin ponor – Medvedica Ogulin 16396 m* uskoro mogu očekivati novi rezultati. 3. Panjkov ponor – Varičakova špilja , Kordun 12922 m* 4. Munižaba Crnopac, j-i. Velebit 9322 m 5. Špilja u kamenolomu Tounj Tounj, Kordun 8639 m 6. Veternica Zagreb 7128 m* 7. Jopićeva špilja – Bent Brabornica, Kordun 6710 m* 8. Slovačka jama Sjeverni Velebit 5677 m 9. Lukina jama – Trojama Sjeverni Velebit 3731 m 10. Kotluša Vrlika 3418 m* 11. Jama Velebita – Dva javora Sjeverni Velebit 3176 m 12. Vilinska špilja – Ombla Dubrovnik 3063 m* 13. Gospodska špilja Vrlika 3060 m* 14. Kusa II Obrovac 3058 m* Duljina označena sa znakom * je horizontalna duljina!

7 www.speleologija.hr (2011) 72 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 73 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

Najdublji uroni u hrvatskim izvorima (vrelima), jezerima i vruljama KS HPS na svom portalu «Hrvatski speleološki poslužitelj» objavila je sve podatke o Godina Literatura Dubina Izvor ili jezero Ronilac najznačajnijim hrvatskim speleološkim objektima. ronjenja (osnovna) Mladen Garašić i Tihomir Kovačević, 1999: Crveno jezero. -236 m Crveno jezero 1998. Robot ronilica Speleološke ekspedicije i posjeti u inozemstvu Hrvatska vodoprivreda, br. 78, Zagreb Hrvatski su speleolozi boravili i u inozemstvu u istraživačkim akcijama – ekspedicijama i Tihomir Kovačević, 2008: Međunarodna speleoronilačka Luigi Casati (Talijan- posjetima već istraženim speleološkim objektima ili turističkim objektima. U proteklom -205 m Izvor Une 2007. ekspedicija «Zrmanjin zov 2007». Speleolog, god. 55, za 2007, član DDISKF-a) su razdoblju hrvatski speleolozi sudjelovali u inozemstvu u šezdesetak istraživačkih str. 90-95, Zagreb akcija i pedesetak posjeta8. Thomas Behren Mladen Garašić i Tihomir Kovačević, 1999: Crveno jezero. -182 m Crveno jezero 1998. (Njemačka) Hrvatska vodoprivreda, br. 78, Zagreb 3. Dostignuća ostvarena ronjenjem Tihomir Kovačević 2006: Međunarodna speleoronilačka Mnoge je speleološke objekte trebalo istraživati pomoću ronilačke opreme. Ronjeno je u Luigi Casati (Talijan- -155 m Izvor Sinjac 2006. ekspedicija «Zrmanja 06». Subterranea croatica, br. 7, str. izvorima i jezerima do kojih je relativno lako doći, do nekih čak i vozilom, ali i u špiljama član DDISKF-a) i jamama u kojima je do mjesta urona teško doći. 14-17, Karlovac Tihomir Kovačević, 2008: Međunarodna speleoronilačka U Hrvatskoj su najdublji uroni ostvareni u jezerima, izvorima i vruljama. Luigi Casati (Talijan- -154 m Izvor Kupe 2008. ekspedicija «Zrmanjin buk 2008». Speleolog, god. 56, za 2008, član DDISKF-a) str. 57-59, Zagreb Vrulja kod Mladen Garašić, 2006: Duboka speleo ronjenja u Hrvatskoj. -120 m 2002. W. Bolek (Poljska) Makarske Speleologia croatica, br. 7, str. 56, Zagreb Mladen Garašić, 2006: Duboka speleo ronjenja u Hrvatskoj. -115 m Izvor Cetine Glavaš 2001. J. Gliviak (Slovačka) Speleologia croatica, br. 7, str. 56, Zagreb Tihomir Kovačević, 2008: Međunarodna speleoronilačka Vrelo Gacke Luigi Casati (Talijan- -104 m 2007. ekspedicija «Zrmanjin zov 2007». Speleolog, god. 55, za 2007, (Majerovo vrilo) član DDISKF-a) str. 96-98, Zagreb Luigi Casati Tihomir Kovačević, 2009: Međ. spel. eksp. “Zrmanjin buk”. -98 m Izvor Krnjeze 2008. (član DDISKF-a) Speleolog, god. 56, za 2008, str. 51-60, Zagreb Vedran Jalžić i Ivica Ivica Ćukušić, 2008: Speleoronilačko istraživanje izvora -95 m Izvor Kamačnik 2008. Ćukušić (Hrvatska) Kamačnik. Velebitan, br. 45, str. 39-41, Zagreb Gordan Horvat PDS Maja Bračić, 2010: Test hrabrosti. Scuba life, br. 2, prosinac -95 m Izvor Dubanac 2010. “Velebit” 2010, str. 119-123, Zagreb

Izvori u kojima su ronili naši i strani speleoronioci: - Vukovićevo vrelo, izvor Cetine (-40/200 +?) - Izvor Zvir, Rijeka (-53/65) - Izvor Rječine, Rijeka (-50,5/100 m) - Izvor Slunjčice, Slunj (-28/16 m) - Izvor Gojak, Ogulin (-5/15 m, nastavak do 2116 m) - Izvor Zagorske Mrežnice, Ogulin (-22/1170 m) - Izvor Pećine, Ogulin (-27/430 m) - Izvor Bistrac, Ogulin (-33/270 m) - Izvor i ponor Rupečica, Ogulin, (-14,5/90 m i -22/167 m) - Izvor Zeleni vir, Skrad (-27/123 m) Slika 8: Crveno jezero - Izvor Kusa 1, Obrovac (-51/ 250 , nastava do oko 600 m) - Izvor Kusa 2, Obrovac ( nekoliko plićih sifona, nastavak do 3058 m) - Vrulja zečica, Rovanjska, (-40/600 +?)

8 Izvor podataka 8: Popis speleoloških ekspedicija i posjeta u inozemsvo, zajedno s pripadajućom literaturom (list 1-11) – Privatna arhiva autora

74 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 75 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

Špilje i špiljski sustavi kojima je duljina povećana preronjavanjem sifona Špilje s obrambenim zidovima ili utvrđene špilje - Špiljski sustav Jopićeva špilja – Bent (6710 m) U ovom su razdoblju posebno istraživane špilje u kojima se na ulazu i unutrašnjosti - Špiljski sustav Panjkov ponor – Varičakova špilja (12922 m) špilje sagrađeni zidovi za obranu od neprijatelja a zovemo ih i utvrđenim špiljama U - Gospodska špilja (3060 m) Žumberku je nađeno i istraženo 5 takvih špilja, u karlovačkoj županiji ih je istraženo 14, a Špiljski sustav – Suvaja (2471 m) registrirano i još neistraženo 6; u Lici ih je istraženo 12, a još ih je registrirano i neistraženo - 10 - Jama Mandelaja (2326 m) 16. U Dalmaciji ih je istraženo 7, a registrirano još desetak . - Rokina bezdana (850 m) Umjetno podzemlje Jame u Hrvatskoj u kojima je ronjeno na dubinama većim od 200 m i time povećana U Hrvatskoj ima i podzemnih dubina jama: objekata nastalih djelom - Ponor u Klepinoj dulibi, 1987., na -226 m zaronjeno -12/23 m, postignuto -238 ljudskih ruku, pa ih zoveno m umjetno podzemlje. To su npr - PKD-2, 2001., na - 224 m zaronjeno -27 m, postignuto – 251 m napušteni rudnici o kojima - Punar u Luci, 1997., na -267 m, zaronjeno -3/21 m, postignuto -350 m sada nema odgovarajuće - Klementina IV, 2001., na -300 m, zaronjeno -18/70 m, postignuto -318 m dokumentacije, a u ovom - Muda Labudova, 2010., na -500 m, zaronjeno -2 m, postignuto – 502 m ih je razdoblju istraženo - Lukina jama, 2010., na -1369 m, zaronjeno -40 m, postignuto -1409 m dvadesetak. Tu spadaju i podzemni napušteni bunkeri, Uroni članova hrvatskih speleoloških udruga u inozemstvu: njih je istraženo 9. Istražen je - Izvor Ljuta, Crna Gora , zaronio Božo Paljetak -85 m i jedan napušteni podzemni - Izvor Matka, Makedonija, zaronio Luigi Casati -212 m kamenolom, jedan napušteni - Duboki do, Crna Gora, na dubini od -353 m, Ljubiša Kalinić preronio sifon cestovni tunel, dva napuštena -12/70 m (rimska) vodovoda i jedan - Voronja, Abhazija, na dubini od -1440 m, Robert Erhardt i Ivica Ćukušić ronili vodovodni tunel s kavernama. sifon -1/3 m (na dah)9 Hrvatski su speleolozi istraživali umjetno podzemlje i u inozemstvu, npr. 3 rudnika u BiH, a posjetili su više njih. U Nizozemskoj, Belgiji i Njemačkoj posjetili su desetak podzemnih kamenoloma, U Njemačkoj, Italiji i Luksemburgu posjetili nekoliko napuštenih i sada uređenih bunkera, također i nekoliko rudnika u Austriji. te rimski vodovod u Luksemburgu11.

4. Posebna istraživanja U sklopu svih speleoloških istraživanja obično su obavljana i posebna istraživanja, kao povijesna, arheološka, Slika 9: Gigi Casati Slika 10: Branko Jalžić priprema se za paleontološka, geološka, uron u sifon Lukine jame 2010. hidrogeološka, meteorološka, fizikalno-kemijska i dr. Gotovo o svakom objavljenom Slika 11: Geološki profil Lukine jame

9 Izvor podataka 9: Literature o ronjenjima objavljenin u ovom razdoblju (list 1-8) – Privatna arhiva autora 10 Izvor podataka 10: : Popis špilja s obrambenim zidovima (list 1-2), nedostaje popis literature – Privatna arhiva autora 11 Izvor podataka 11: Popis istraživanog i posjećenog umjetnog podzemlja (list 1-2), nedostaje popis literature – Privatna arhiva autora 76 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 77 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

speleološkom objektu napisana je povijest istraživanja, a o nekom i njegova povijesna Od ostalih stranih skupova nije na odmet spomenuti Skup o špiljskim mineralima, održan uloga. Arheološka i paleontološka istraživanja u špiljama i jamama, u sklopu speleoloških 1992. u Postojni i Skup o školovanju speleologa u Europi, održan 1994. u Francuskoj, na istraživanja, obavljali su članovi speleoloških udruga osposobljeni za takva istraživanja kojima su također sudjelovali hrvatski speleolozi13. (diplomirani arheolozi i paleontolozi). Speleolozi su često sudjelovali i u stručnim, sličnim istraživanjima koja su organizirale razne znanstvene ustanove. Geološka i hidrogeološka 6. Stručni radovi istraživanja obavljana su uvijek istodobno sa speleološkim i objavljivana zajedno s Nažalost, nitko do sada nije skupljao podatke o stručnim radovima za cijelu Hrvatsku. njima. Osnovna meteorološka mjerenja obavljana su u sklopu speleoloških, samo je Pojedine udruge vode za sebe svoju internu evidenciju stručnih radova pisanih u obliku kod nekoliko speleoloških objekata obavljeno i posebno istraživanje. Također i fizikalno- elaborata rađenih za nekog naručitelja, SO «Željezničar» npr. izradio je ukupno do sada kemijska istraživanja obavljana su u sklopu speleoloških. Uz to obavljana su i medicinska 108 elaborata, a u navedenom razdoblju 40. Sličnu evidenciju vodi i SO «Velebit», koji ima istraživanja a sprovedeno je i nekoliko ekoloških akcija – proučavanje zagađenih špilja i naveden 71 elaborat, projekt i sl. koje je radio sam ili u suradnji s drugim speleološkim jama te vađenje smeća iz nekih. udrugama, od toga 13 u ovom razdoblju. Svoju evidenciju vodi i predsjednik KS HPS dr. U nekim su špiljama pronađene gravure, reljefi, i stari natpisi koji čine tzv. stjensku Dalibor Paar (23 rada), a svoju vodi i autor ovih redaka. umjetnost. Najviše takvih špilja ima u Istri, ali ih ima i drugdje u Hrvatskoj, ukupno Poznato je da je u Hrvatskoj napisano više raznih doktorskih, magistarskih, diplomskih, tridesetak. Nažalost, stjensku umjetnost u Hrvatskoj još nitko ne proučava12. seminarskih, srednjoškolskih, pa i osnovnoškolskih domaćih radnji s temom iz speleologije, ali nažalost točne evidencije o tome nema. 5. Skupovi Stručni skupovi vezani uz speleologiju održavaju se stalno, gotovo svake godine, a neki 7. Školovanje su zadnjih godina postali tradicionalni. Nazivi skupova su različiti, npr. savjetovanje, Sustavno školovanje speleološkog simpozij, kongres, tribina, okrugli stol i stručni ili znanstveni skup. Povremeni skupovi kadra počelo je u Hrvatskoj 1956. raznih sadržaja u ovom su razdoblju počeli 1993., i u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća godine i traje do današnjih dana, održavali su se gotovo svake godine po jedan, dok ih je zadnjih nekoliko godine po a provodi se kroz razne oblike nekoliko na godinu. školovanja, pod nazivom: kurs, Prvi skup, iza kojega su se nastavili skupovi svake godine bio je pod nazivom «Dani tečaj, škola, seminar, savjetovanje. hrvatskih speleologa», održan 1999. u planinarskom domu na Vodicama u Žumberku. Prvo prenošenja znanja starijih Slijedeći su skupovi imali naziv «Skup speleologa Hrvatske». Do sada ih je održano speleologa na mlađe održano ukupno 12, i to: od 2000.-2004. u dvorcu Ozalj,. od 2005.-2006. u vatrogasnom domu u je davne 1956. u Zagrebu pod Kamanju (kraj Ozlja), 2007. u Kastvu, 2008. opet u Kamanju, 2009. u Višnjanu u Istri i 2010. nazivom kurs (bio je dvodnevni). u Gračišću, također u Istri. Slijedili su razni tečajevi – školovanje Od netradicionalnih skupova treba istaknuti održavanje Prvog hrvatskog speleološkog mladih članova na jednom mjestu kongresa, održanog 2010. u Poreču. (planinarski dom, ili logor pod Kao tradicionalni skupovi postali su skupovi starih speleologa – fosila, pod nazivom šatorima) u trajanju više dana, za «Fosilijada». Od 1999. održano ih već 13, svaki puta na drugom mjestu, uglavnom uz osnovno obrazovanje obično tjedan neku špilju, Prva je fosilijada održana 1999. u Hajdovoj hiži u Gorskom kotaru, a zadnja dana a za viši oblik obrazovanja po 2011., uz špilju Tamnicu kod sela Potok Tounjski. dva dana. Tečajeve je organizirala Hrvatski su speleolozi u ovom razdoblju sudjelovali i na raznim speleološkim skupovima uvijek krovna udruga (Komisija za Slika 12: Školovanje u inozemstvu, na međunarodnim speleološkim kongresima: 1993. u Kini, 1997. u speleologiju Planinarskog saveza ili Švicarskoj, 2001. u Brazilu, 2005. u Grčkoj i 2009. u SAD-u. Speleolozi su sudjelovali i Hrvatski speleološki savez). Naziv škola uveden je 1966. od kada se predavanja održavaju na međunarodnim skupovima pod nazivom ALCADI (Alpe, Carpati, Dinaridi) i to: 2000. jednom tjedno, navečer, a praktična obuka vikendom, sve u trajanju od 5-6 tjedana. u Starigrad-Paklenici, 2004. u Češkoj i 2006. u Mađarskoj i Rumunjskoj. Sudjelovali su Takav oblik školovanja provode osnovne speleološke udruge (jedan ili više speleoloških također i na skupovima o umjetnom podzemlju: 1995. u Nizozemskoj, 1997. u Belgiji, odsjeka, speleološka društva, klubova ili udruga) prema programima krovnih udruga 2000. u Hrvatskoj i 2003 u Luksemburgu. U Hrvatskoj je od 1956. do sada zabilježeno 279 oblika školovanja, od toga 173 od 1990. Na tradicionalnim skupovima koje organiziraju Inštitut za raziskovanja krasa i Jamarska do danas. zveza Slovenije svake godine u Postojni, pod nazivom «Međunarodna škola krša», U navedenom razdoblju (1990-2011.) održano je 128 speleoloških škola i tečajeva, 43 sudjeluju i hrvatski speleolozi, posljednjih godina redovito. Također, hrvatski speleolozi seminara i 2 savjetovanja14. gotovo svake godine posjećuju talijanske godišnje speleološke skupove, od 1993. do danas. 13 Izvor podataka 14: Popis speleoloških skupova u zemlji i inozemstvu, na kojima su sudjelovali hrvatski 12 Izvor podataka 12: Popis literature vezana uz posebna istraživanja (list 1-7) – Privatna arhiva autora speleolozi u navedenom razdoblju, nedostaje popis literature (list 1-3) – Privatna arhiva autora Izvor podataka 13: Popis špilja sa stjenskom umjetnošću (list 1) – Privatna arhiva autora Izvor podataka 15: Pregled inozemnih speleoloških skupova na kojima su sudjelovali hrvatski speleolozi u razdoblju od 1954. do danas, nedostaje popis literature (list 1-4) – Privatna arhiva autora 14 Izvor podataka 16: Pregled speleoloških kurseva, tečajeva, škola, seminara i savjetovanja održanih u Hrvatskoj od 1956 – danas (list 1-13) – Privatna arhiva autora 78 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 79 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

7.1. Stjecanje speleoloških naziva Prvo natjecanje održano je 1972 na Medvednici, a zadnje 2004. u Jopićevoj špilji kod Od 1978. održavaju se i ispiti. Tada je uvedeno i speleološko nazivlje: speleog-suradnik Krnjaka. Ukupno je održano 14 natjecanja. Prvih 8, od 1972.-1997., zvalo se „Velebitaško (svaki aktivni član speleološke udruge koji još nije stekao viši naziv), speleolog-pripravnik špiljarsko pojedinačno orijentacijsko natjecanje”. Od 1989. prethodnom nazivu dodan (član udruge koji je uspješno završio speleološki tečaj ili školu, speleolog (speleolog- je i naziv „Otvoreno velebitaško natjecanje u speleološkoj orijentaciji” i njih je održano pripravnik koji je nakon određenog staža i drugih uvjeta s uspjehom položio ispit) i 8. Sva ta natjecanja organizirao je Speleološki odsjek PDS „Velebit”, samo je 2000. i 2001. speleolog-instruktor (speleolog koji je nakon određenog staža obradio jednu speleološku natjecanje organizirao SO Mosor, a imalo je naziv „Prvenstvo Hrvatske u speleološkoj temu i položio ispit). Dodatno speleološko obrazovanje speleologa, a i instruktora orijentaciji”16. ostvaruje se raznim seminarima i savjetovanjima na kojima se obrađuje uglavnom samo jedna speleološka tema, ali detaljno. Sudjelovanje na raznim simpozijima i kongresima 8. Udruge koji obrađuju neku određenu temu, također su oblik speleološkog obrazovanja. U Hrvatskoj, na žalost, ne postoji jedna krovna speleološka udruga, koja bi objedinjavala Do sada je u Hrvatskoj naziv «speleolog» steklo 194 članova speleoloških udruga rad svih udruga, već dvije. Jedna je Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog udruženih u Komisiju za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, od toga 85 u saveza (KS HPS), a druga je Hrvatski speleološki savez (HSS). KS HPS udružuje jedan razdoblju od 1990.-2011. Naziv «speleološki instruktor» stekla su do sada 54 člana, a u dio osnovnih speleoloških udruga, HSS također jedan dio, a jedan dio nije udružen navedenom razdoblju 32. Treba naglasiti da su se neki članovi školovali i na ondašnjem niti u jednu od ovih dviju. KS HPS je sljednica Referade za špiljarstvo, osnovane 1952. u Fakultetu za fizičku kulturu (danas Kineziološki fakultet) i stekli zvanje «instruktora Planinarskom savezu Hrvatske, koja je 1956. preimenovana u Komisiju za speleologiju speleologije» koje ima rang visoke školske spreme. Od 1980. do 1994. takvo je zvanje PSH. i 1991. u KS HPS. Hrvatski speleološki savez je sljednica Speleološkog društva stekao 21 član. Hrvatske (SDH), osnovanog 1954., preimenovanog 1991. u Hrvatsko speleološko društvo Školovanje po programu HSS-a, slično programu KS HPS, provodio je i HSS, ali je malo (HSD) i 1997. u Hrvatski speleološki savez. HSS je udružen i u Međunarodnu speleološku objavljenih podataka tko je i kada stekao slične nazive15. uniju (UIS – Union international de spéléologie) i u Evropi speleološki savez, dok je KS (Slike: Folder 25, slika 2) HPS udružena u Balkanski speleološki savez. Osnovne speleološke udruge postoje ili su postojale pod raznim nazivima: ŠS (Špiljarska 7.2. Planinarsko učilište sekcija), SS (Speleološka sekcija), SO (Speleološki odsjek), SD (Speleološko društvo), Hrvatski planinarski savez nastoji školovanje svojih kadrova dignuti na višu razinu i to SK (Speleološki klub), SU (Speleološka udruga), DISKF (Društvo za istraživanje i osnivanjem Planinarskog učilišta. Dosadašnje školovanje davalo je stručne kadrove iz snimanje krških fenomena), HBSD (Hrvatsko biospeleološko društvo), HSRD (Hrvatsko raznih planinarskih djelatnosti, tako i speleologije, koje ima interno, samo planinarsko speleoronilačko društvo) i dr. Sve su udruge amaterske, iako neke povremeno obavljaju značenje. Verifikacijom Učilišta od strane Agencije za obrazovanje odraslih, odnosno profesionalno speleološke radove za potrebe raznih institucija, građevinskih i drugih Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, stečeni stručni nazivi postati će zvanje, firmi, Javnih ustanova, Nacionalni parkova, Parkova prirode i dr. važeće u državi i inozemstvu. Postupak dobivanja verifikacije je u tijeku i očekuje se da bi Od institucija koje se povremeno bave speleologijom su IGI (Institut za geološka mogao biti dovršen do kraja ove godine. istraživanja), HAZU (najviše Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara) i HPM (Hrvatski prirodoslovni muzej). Zadnjih godina sve veću ulogu u speleologiji u Hrvatskoj ima 7.3. Orijentacijska natjecanja Državna uprava za zaštitu prirode osnovana u Ministarstvu kulture, koja prikuplja sve Jedan od načina provjere speleoloških znanja je i natjecanje u speleološkoj orijentaciji, na izvještaje o radu speleoloških udruga i izdaje im dopuštenja za speleološki rad. kojem dolazi do izražaja poznavanje orijentacije u prirodi, na površini i u podzemlju. Kod Na početku ovog razdoblja u Hrvatskoj je bilo svega 17 speleoloških udruga i to 11 u natjecanja na površini, pomoću topografske karte i kompasa, treba na terenu prepoznati planinarskoj organizaciji (KS PSH) i 6 izvan nje. Međutim, početkom 90-ih godina prošlog razne površinske kraške oblike koji služe kao orijentiri i pronaći ulaze u speleološke stoljeća počele su se osnivati samostalne speleološke udruge izvan planinarske, a neke objekte. Kod natjecanja u podzemlju potrebno je dobro poznavati topografske znakove su prestale s radom. U Hrvatskoj sada, u planinarskim društvima ima 13 SO-a, ali su u za crtanje i obilježavanje detalja u špiljama u kojima se nalaze tražene orijentacijske točke. KS HPS udružene i 4 udruge koje nisu u planinarskim društvima, tako da KS HPS sada Začetnici takvih natjecanja su članovi SO PDS “Velebit”. Inicijator i prvi organizator takvih udružuje 17 udruga. HSS udružuje 19 udruga, a 7 nisu udružene ni u jednu. U Istri je natjecanja bio je Marijan Čepelak. Prva četiri natjecanja organizirana su na površini, tri osnovan Istarski speleološki savez i u njega je udružena većina istarskih speleoloških na Medvednici i jedno u okolici Jopićeve špilje na Kordunu. Ta su natjecanja nazvana udruga (ali nisu sve!), a u Zagrebu je osnovan Zagrebački speleološki savez u kojega je “špiljarska”, a dalja su natjecanja održana u špiljama i nazvana “speleološka”. “Špiljarska” udruženo, za sada, svega nekoliko udruga. Koncem prošlog stoljeća, tj. 1996. u Splitu su natjecanja organizirali članovi SOV prvenstveno za speleologe, članove SOV i SOŽ je osnovana udruga Dalmatinska speleološka koordinacija koja je koordinirala rad iz Zagreba, ali su na nekima sudjelovali i članovi orijentacijskih sekcija planinarskih dalmatinskih udruga, ali je oko 2005. već prestala s radom. društava i klubova. U daljim “speleološkim” natjecanjima sudjelovali su i speleolozi iz Mnogo je udruga koje su radile kratko vrijeme, odnosno danas više nisu aktivne. Ukupno drugih speleoloških udruga, pa i iz Slovenije i BiH. Neposredni organizator natjecanja, su do sada u Hrvatskoj registrirane 93 udruge za speleološku djelatnost. koje se zvalo “velebitaško” bio je SOV, a suorganizator prvih natjecanja bio je Planinarski Nažalost nema točne evidencije broja članova pojedinih udruga, ali se vjeruje da u savez Zagreba (PSZ) a poslije KS PSH koji su financijski pomogli održavanje natjecanja. Hrvatskoj ima oko 500 članova17. 15 Izvor podataka 17: Popis članova koji su stekli nazive «speleolog» i «speleološki instruktor» (list 1-5 ) – 16 Izvor podataka 18: Popis speleoloških orijentacijskih natjecanja (list 1-2) – Privatna arhiva autora Internet – Hrvatski speleološki poslužitelj Izvor podataka 19: Popis literature o speleološkim orijentacijskim natjecanjima (list 1-2) – Privatna arhiva autora 17 Izvor podataka 20: Tablica 1.2 3 i 4 speleološki udruga u Hrvatskoj (list 1-4) – Privatna arhiva autora 80 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 81 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

9. Zaštita 10. Publicistika Speleološki objekti u Hrvatskoj Objavljivanje rezultata speleoloških istraživanja ima u Hrvatskoj veliku tradiciju. U imaju tri vrste zaštite, a to su: pravna spomenutom razdoblju u Hrvatskoj je objavljeno mnogo raznih monografija, periodika i zaštita, fizička zaštita i tehnička prospekata, a sve se više koristi i Internet pomoću kojeg se na raznim adresama također zaštita. Pravna zaštita podrazumijeva objavljuju razni speleološki podaci. Ovdje će biti riječ samo o literaturi objavljenoj na korištenje pravnih akata kojim papiru. Pregledom takve literature ustanovljeno je da je u ovom razdoblju objavljeno je reguliran odnos ljudi prema u Hrvatskoj 107 monografija, dok je u inozemstvu, u 16 raznih monografija pisano o speleološkim objektima. Najvažniji speleologiji u Hrvatskoj akt je Zakon o zaštiti prirode donešen U Hrvatskoj ima veliki broj periodičnih izdanja, ali čisto speleoloških je u ovom razdoblju 2005. i dopunjen 2008. Tim zakonom bilo samo 7. Najdulju tradiciju ima časopis Speleolog kojega izdaje SO HPD „Željezničar” i aktima koji se baziraju na njemu iz Zagreba, a izlazi od 1953. do danas (izašlo 40 brojeva). Od 1992 -2006. u Karlovcu je zaštićeni su svi podzemni prostori, tiskan časopis Speleo’zin (izašlo 18 brojeva), kojega su izdavali članovi SO PD „Dubovac” a posebno, kao geomorfološki i SD „Karlovac”. U Poreču je 1996. izašao prvi (i jedini) broj časopisa Hades, a izdali su ga spomenici prirode 29 špilja i jama, članovi SD „Had”. U Zagrebu je od 1990.-2006., u izdanju DISKF-a izlazio časopis Speleogia kao paleontološki spomenici prirode croatica (izašlo samo 5 brojeva), U Karlovcu od 2003.-2011. SD „Ursus spelaeus” izdaje 3 špilje i kao hidrogeološki spomenici časopisa Subterranea croatica (izašlo 13 brojeva). U Zagrebu je od 2004-2008, izlazio 3 kraška vrela. Posebno su zaštićeni i časopis Speleosfera (izašla 4 broja) u izdanju SK „Ozren Lukić”. svi speleološki objekti u Nacionalnim Mnogo je drugih priodičnih izdanja koja uz ostalo objavljuju i speleološke tekstove, parkovima. Na području hrvatskog kao što su npr. Hrvatski planinar, Priroda, Ekološki glasnik, Helop, Velebiten, Hrvatska dijela krša to su NP Risnjak, Plitvička vodoprivreda i dr. Do sada je u ovom razdoblju speleoloških tekstova nađeno u 68 jezera, Kornati, Sjeverni Velebit i Mljet. hrvatskih periodika, a u stranim, u kojima se spominje speleologija u Hrvatskoj 46. Također su tim zakonom zaštićeni i svi speleološki objekti u Parkovima prirode (PP) i Javnim ustanovama (JU) za upravljanje zaštićenim prirodnim i kulturnim vrijednostima. Tih JU ima u svakoj županiji, a osnovane su još i posebne, npr. JU Pećinski park Grabovača u Perušiću, JU Rakovica i dr. Slika 13: Primjer dopuštenja za speleološko istraživanje iz 2007b Zakonom o zaštiti prirode određeno je da speleološke udruge moraju tražiti godišnje dopuštenje za speleološka istraživanja – izdaje ih Državna uprava za zaštitu prirode (DUZP), i njoj speleološke udruge moraju davati godišnje izvještaje. Speleološke udruge moraju tražiti dopuštenje i za korištenje speleoloških objekata u kojima provode školovanje svojih kadrova. Zakonom je detaljno regulirano dobivanje licenci za korištenje speleoloških objekata u turističke svrhe. Shodno tom Zakonu krovne i osnovne speleološke udruge uskladile su svoje interne akte (statute, pravilnike i preporuke). Fizičku zaštitu, što podrazumijeva čuvarsku službu ili službu nadzora moraju imati svi nacionali parkovi i parkovi prirode, kao i sve javne ustanove. Tehničku zaštitu sada imaju sve turistički uređene špilje u Hrvatskoj, a takvih je 29, i još 13 špilja, koje nisu turistički uređene ali o njima netko brine. Te špilje imaju na ulazu postavljena vrata, čime je omogućena kontrola ulaza18.

Izvor podataka 21: Popis literature o objavljenim izvještajima o radu speleoloških udruga u Hrvatskoj (list 1-47) – Privatna arhiva autora 18 Izvor podataka 22: - Popis špilja i jama kojima je ulaz zatvoren vratima (list 1) – Privatna arhiva autora Izvor podataka 23: Popis literature vezan uz zaštitu speleoloških objekata (list 1-2) – Privatna arhiva autora Slika 14: Časopis SPELEOLOG

82 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 83 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

Razni prospekti također se mogu uvrstiti u popis publicistike, jer i oni dopunjuju podatke Biografije o speleološkim objektima i speleološkim događanjima, ali se za mnoge od njih ne zna da U ovom je razdoblju objavljeno ukupno 111 biografija speleologa. Pisano je o našim postoje. U ovom razdoblju objavljeno ih dvadesetak19. kolegama koji su preminuli prije ovog razdoblja, a o njima je pisano povodom neke obljetnice ili sl. (34), pisano je o speleolozima koji su preminuli u ovom razdoblju 11. Promidžba (nekrolozi) (41), ali i o sada aktivnim speleolozima (36). Paralelno sa speleološkim istraživanjima i drugim speleološkim aktivnostima ostvarena je u ovom razdoblju i odgovarajuća promidžba speleologije. Jedan od značajnih oblika promidžbe su izložbe na kojima su predstavljeni rezultati speleološke djelatnosti. U navedenom razdoblju u više hrvatskih gradova održano je 37 izložbi (nabrojene su samo one o kojima postoje pisani podaci). Najviše ih je održano (zabilježeno) u Zagrebu, čak 18, u Karlovcu i Mirko Malez Hrvoje Malinar Ozren Lukić (Snimio: Boris Krstinić) Dubrovniku po 4, a po jedna u Slika 15: Noć istraživača Kninu, Krapini, Beliju, Šibeniku, Obrovcu, Makarskoj, Poreču, Sesvetama i Crikvenici. Dvije su hrvatske speleološke izložbe održane i u inozemstvu, u Italiji (Trstu) i u Japanu (na svjetskoj izložbi). Od ostalih speleoloških izložbi treba istaknuti veliki napor članova SU „Estavela” iz Kastva, koji od 2005. organiziraju izložbe pod nazivom „Speleologalerija”. Do 2010. ostvareno je 10 postava (po dvije godišnje), a namjera je nastaviti i dalje. Jedan oblik promidžbe speleologije ostvaruje se i na Sajmovima minerala i fosila pod nazivom MINERAL EXPO, koje od 1999. redovno svake godine organizira firma „Pustinjska ruža d.o.o., kojoj je vlasnik obitelj Miculinić, čija su dva člana aktivni speleolozi. Uz prodajnu izložbu (sajam) minerala i fosila, članovi SO-a HPD „Željezničar” uvijek postave i izložbu speleološke opreme i fotografija, a na nekim održe i predavanje o speleologiji. Do sada je već održano 13.takvih sajmova. Promociji speleologije pridonose i razna predavanja o speleologiji organizirana za Vlado Božić (Snimio: Alan Čaplar) Ana Bakšić (Snimio: Alan Čaplar) Igor Jelinić (Snimio: Alan Čaplar) članove planinarskih društva (najviše), ali i za šire građanstvo. Koncem prošlog stoljeća održano je nekoliko „Speleoloških večeri” – druženja speleologa i gostiju, organiziranih povodom nekog događaja (obljetnice, uspjeha u akciji i dr.). U zadnjih nekoliko godina u svim većim hrvatskim gradovima održavaju se Festivali znanosti, Noći istraživača i Noći muzeja, kao i druge slične manifestacije, na kojima aktivno sudjeluju i speleolozi s izložbom speleološke opreme, fotografijama, predavanjima i prikazivanjem filmova. Od 1985.-2000. u špilji Veternici, dok je brigu o njoj vodila Služba vodiča KS HPS, održavani su koncerti i igrokazi. Naročito su bili popularni prednovogodišnji koncerti Vokalnog ansambla „Vatroslav Lisinski”, na kojima je bilo prisutno do 250 posjetitelja. Međutim, kada je upravu nad špiljom preuzela Javna ustanova Medvednica, sve su predstave zabranjene, navodno zbog zaštite šišmiša. Nije na odmet spomenuti da promidžbu speleologije ostvaruju i skupljači metalnih značaka, maraka, amblema i telefonske kartice sa speleološkim motivima20. Siniša Rešetar (Snimio: Sinus) Radovan Čepelak Branko Jandrošić (Snimio: Šiljo) 19 Izvor podataka 24: Popis publicistike (list 1-7) – Privatna arhiva autora 20 Izvor podataka 25: Popis literature o promidžbi speleologije (list 1-6) – Privatna arhiva autora 84 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 85 CHRONICLES // KRONIKE CHRONICLES // KRONIKE

Istražiti neku duboku jamu težnja je svakog speleologa, ali se svakom ne pruži takva 11. Popis istraživanog i posjećenog umjetnog podzemlja (list 1-2, nedostaje popis prilika. Od brojnih članova hrvatskih speleoloških udruga dosegnuti ili preći dubinu literature od 1000 m ostvarilo je sada njih 80, iz 18 speleoloških udruga. U Hrvatskoj je ta prilika 12. Popis literature vezan uz posebna istraživanja (list 1-7) ostvarena u samo tri jame: jamskom sustavu Lukina jama – Trojama, dubokom 1409 m, 13. Popis špilja sa stjenskom umjetnošću (list 1) Slovačkoj jami, dubokoj, 1320 m i jamskom sustavu Jama Velebita – Dva javora, dubokom 14. Popis speleoloških skupova u zemlji i inozemstvu (list 1-3), nedostaje popis 1026 m. U inozemstvu je to postignuto u Francuskoj, u jami Berger, do -1100 m, u Italiji literature u jamskom sustavu Fughiera – Corchia, dubokom -1198 m, ali s izlazom na niži otvor, u 15. Pregled inozemnih speleoloških skupova od 1954 do danas, na kojima su Sloveniji u jami Črnelsko brezno, do – 1103 m i jami Veliko sbrego do -1000 m, u Austriji sudjelovali hrvatski speleolozi (list 1-4), nedostaje popis literature u jami Batmanhöhle dubokoj, 1219 m, a najdublje u Abhaziji u jami Voronji, do -2080 m, 16. Pregled speleoloških kurseva, tečajeva, škola. seminara i savjetovanje, održanih dubokoj -2190 m. u Hrvatskoj od 1956. do danas (list 1-13) U Hrvatskoj se najdublje spustio Branko Jalžić 2010. u jamskom sustavu Lukina jama - 17. Popis članova koji su stekli nazive „speleolog” i „speleološki instruktor” (list 1-5) Trojama. Ušavši kroz Trojamu spustio se do sifonskog jezera na dubini od 1369 m i zaronio 18. Popis speleoloških orijentacijskih natjecanja (list 1-2) 40 m duboko te tako ostvario dubinu od 1409 m. Dubinu od 2080 m ostvarili su Darko 19. Popis literature o speleološkim orijentacijskim natjecanjima (list 1-2) Bakšić i Robert Erhardt 2009. u jami Voronji i pri tom, na dubini od -1440 m, preronili sifon 20. Tablice 1, 2 3 i 4 speleoloških udruga u Hrvatskoj (list 1-4) dubok jedan i dug 3 m, ali na dah21. 21. Popis literature o objavljenim izvještajima o radu speleoloških udruga u Hrvatskoj (list 1-47) Bibliografija 22. Popis špilja kojima je ulaz zatvoren vratima (list 1) Bibliografija je raspoređena po podtemama. 23. Popis literature vezan uz zaštitu speleoloških objekata (list 1-2) 24. Popis publicistike (list 1-7) Pogovor 25. Popis literature o promidžbi speleologije (list 1-6) Izneseni podaci daju samo osnovni uvid u speleološku djelatnost na području Republike 26. Popis biografija objavljenih u razdoblju 1990.-2011. (list 1.6) Hrvatske u spomenutom razdoblju. Vidljivo je da je o svakoj podtemi moguće napisati 27. Popis članova hrvatskih speleoloških udruga koji su dosegli ili prešli dubinu od mnogo, mnogo više. Izlaganje upućuje na potrebu objavljivanja svih podataka u što 1000 m (list 1-4) opširnijem obliku, jer se jedino onda mogu skupiti svi potrebni podaci za neku određenu temu ili podtemu. Skupljanje podataka trebala bi obavljati krovna speleološka udruga i neka profesionalna državna institucija, možda Državna uprava za zaštitu prirode ili neka druga, u kojoj bi taj posao obavljali profesionalci. Ovdje prikazano stanje speleologije u Hrvatskoj rad je jednog speleologa – amatera. koji je do podataka došao čitajući i obrađujući dostupnu literaturu objavljenu na papiru. Podaci objavljeni na Internetu, na portalima pojedinih speleoloških udruga, i raznim drugim portalima, gdje se izmjenjuju vijesti i poruke treba obraditi posebno, i onda uklopiti u ove objavljene na papiru. No, to je dugotrajan posao, ali za ekipu ljudi.

Popis izvora podataka

1. Popis literature o riječima „kras” i „krš” (list 1-2) 2. Popis literature o speleološkoj opremi i tehnici istraživanja (list 1-3) 3. Popis literature o dokumentaciji istraživanja (list 1) 4. Popis literature o fotografiranju u podzemlju (list 1-2 5. Popis literature o snimanju filmova (list 1-2) 6. Popis literature o ispitivanju speleološke opreme (list 1) 7. Popis najdubljih i najduljih speleoloških objekata u Hrvatskoj (list 1-2) 8. Popis speleoloških ekspedicija i posjeta u inozemstvo, zajedno s literaturom (list 1-11) 9. Popis literature o ronjenju, objavljena u ovom razdoblju (list 1-8) 10. Popis špilja s obrambenim zidovima (list 1-2), nedostaje popis literature

21 Izvor podataka 26: Popis biografija objavljenih u razdoblju 1990.-2011. (list 1-6) – Privatna arhiva autora Izvor podataka 27: Popis članova hrvstkih speleoloških udruga koji su dosegli ili prešli dubinu od 1000 m (str. 1-4) – Privatna arhiva autora

86 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87 87 SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina dr. Jasminko Mulaomerović Centar za krš i speleologiju Sarajevo, BiH E-mail: [email protected]

Sažetak Iako u turističkoj literaturi ne postoji definicija speleoturizma, on egzistira u svijetu već četiri stoljeća. Pećine su posebno interesantni turistički objekti jer postoje kao već gotovi (polu)proizvodi sa vrlo karakterističnim lokalnim ambijentom, kulturnim okruženjem i nesvakidašnjim sadržajem. Kao objekti za posjetu posebno su interesantni učenicima osnovnih i srednjih škola te studentskoj omladini kao dio nastave. Pećine osim estetskog ugođaja i edukativnog sadržaja (sa elementima avanture), djeluju povoljno i na zdravlje ljudi pa je speleoturizam interesantan svim kategorijama posjetilaca. Godišnji broj posjetilaca skoro da je nebitan za njenu ekonomsku održivost što pokazuju i primjeri u svijetu. Ulaganja u infrastrukturu su također različita. Prema našim procjenama za otvaranje nekih pećina turistima potrebno je manje od 10.000 eura.

U toku rata na prostoru bivše Jugoslavije destruirana je većina turističkih pećina (izuzev onih u Sloveniji). Nakon devedesetih dolazi do još intenzivnijeg razvoja speleoturizma. Obnavlja se infrastruktura u starim turističkim pećinama, a otvaraju nove. Prema podacima iz dostupne literature u Sloveniji je za turiste otvoreno 23 pećine i tri rudnika, Hrvatskoj 16 pećina, jedan podzemni vodovod i jedno vojno sklonište u Srbiji 6 pećina. Zna se da je otvoreno još nekoliko turističkih pećina u regionu.

U Bosni i Hercegovini je izdvojeno petnaestak pećina koje mogu biti atraktivne turističke destinacije. Zbog različitih vrijednosti skoro svaka od njih može biti brend za sebe, a njihov položaj na karti Bosne i Hercegovine pokazuje da su smještene na glavnim prometnim pravcima.

Ako se pretpostavi da bi u svakoj pećini koja se turistički valorizira posao dobilo između dvije i četiri osobe, onda bi sa ulaganjem oko 500.000 eura u pećinskom turizmu našlo direktno zaposlenje oko 40-50 osoba (turistički vodiči, čuvari, menadžeri), a indirektno mnogo više (ugostiteljski radnici, izrada i trgovina suvenira, transport, kućna radinost, smještaj, radnici u turističkim agencijama, različiti servisi i drugi). Postoje i različiti fondovi koji su naklonjeni razvoju speleoturizma što pokazuju primjeri Bijambara, Titove pećine, Orlovače, Megare i sl.

Ključne riječi: speleoturizam, Bosna i Hercegovina, ulaganja

Speleotourism: The Region Vs. Bosnia and Herzegovina

Abstract Though there is no definition of speleotourism in the literature of tourism, it goes back no less than four centuries. Caves are particularly interesting tourist attractions in that they constitute ready-made “products” with their own extremely distinctive local atmosphere, cultural setting and unusual features. They appeal in particular to primary

ČOVJEK I KRŠ 2012: 89-96 89 SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. BOSNIA AND HERZEGOVINA // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. BOSNIA AND HERZEGOVINA // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA

and secondary school children and college students as places to visit as part of the Ekspanzija speleoturizma teaching curriculum. Besides their aesthetic appeal and educational nature (with touches Iako su u toku rata na prostoru bivše Jugoslavije destruirane sve turističke pećine (izuzev of adventure), they also have a positive impact on people’s health, making speleotourism onih u Sloveniji), nakon devedesetih dolazi do još intenzivnijeg razvoja speleoturizma. of interest to visitors of all kinds. Annual visitor numbers are almost irrelevant to their Obnavlja se infrastruktura u starim turističkim pećinama, a otvaraju nove. Tako je u economic sustainability, as examples elsewhere in the world demonstrate. Investment Sloveniji za turiste otvoreno 23 pećine i tri rudnika: Jama Dimnice, Matarsko podolje, in infrastructure also varies; in our estimation, less than 10,000 Euros are required to Markovščina, Koper; Divaška jama, Divača, Sežana; Pekel, Donja Savinjska dolina, open certain caves to tourists. Šempeter; Jama pod Predjamskim gradom, Predjama, Postojna; Kostanjeviška jama, Kostanjevica na Krki; Križna jama, Cerknica; Otoška jama, Postojna; Pivka i Črna jama, Almost every tourist cave in the former Yugoslavia except those in Slovenia was ruined Postojna; Planinska jama, Planina, Postojna; Rudnik olova i cinka Mežica, Mežica; Rudnik during the war. The years following the 1990s saw a steep rise in speleotourism. The žive Idrija – Antonijev rov, Idrija; Snežna jama, Gornja Savinjska dolina, Raduha; Sveta infrastructure of existing tourist caves is being renovated, and new ones are being jama, Socerb, Postojna – Koper; Škocjanske jame, Divača, Sežana; Vilenica, Divača, opened. Available data reveals that 23 caves and three mines have been opened to Sežana; Zelške jame, Rakov Škocjan, Rakek; Železna jame, Gorjuša, Domžale; Županova tourists in Slovenia, sixteen caves, one subterranean waterworks and one military depot jama, vel. Lipljenje, Grosuplje; Aragonitna Ravenska jama, Ravne, Cerkno; Rotovnikova in Croatia, and six caves in Serbia. Several more tourist caves are known to have been jama, Mozirje, Velenje; Postojnska jama, Postojna; Dantejeva jama, Tolmin; Huda luknja, opened in the region. Velenje; Jama pod Babjim Zobom, Bled; Rudnik lignita Velenje, Velenje; Velika ledenica u Paradani, Lokve. U Hrvatskoj je turistički aktivno 16 pećina, jedan podzemni vodovod Some fifteen caves have been identified in Bosnia and Herzegovina that could become i jedno vojno sklonište: Pećina Veternica, Sljeme, Zagreb; Grkosova pećina, Samobor; tourist attractions. Given their range of different features of interest, each of these caves pećina Vrlovka, Kamanje, Ozalj; pećina Lokvarka, Lokve, Delnice; pećina Vrelo, Fužine, in Bosnia and Herzegovina could be a “brand” in its own right. The map of Bosnia and Gorski Kotar; jama Baredine, Nova vas, Poreč; pećina Biserujka, otok Krk; Baračeve pećine, Herzegovina reveals that they are all on or near main roads. Rakovica, cesta Zagreb – Plitvice; Plitvičke pećine (Gornja i Donja Kaluđerova pećina, Šupljara, Modra pećina, pećina Milke Trnine), Plitvička jezera; pećina Samograd, Perušić, Assuming that each cave estimated to be of interest to tourists would provide Lika; Manita peć, Nacionalni park Paklenica; Cerovačke pećine, Gračac; pećina Vranjača, employment for two to four people, an investment of about 500,000 Euros in cave tourism Kotlenica, planina Mosor; Zmajeva pećina, Murvica, Brač; Modra pećina, Biševo; pećina would provide direct employment for about forty to fifty people (tourist guides, guards, Mramornica, Brtonigla, Istra; Talijanova buža – tunel za vodovod, Novalja, Pag; Tunelsko managers), and would indirectly create many more jobs (in catering establishments, sklonište „Bunkeri“, Nacionalni park Paklenica. Šest pećina i to: Zlotske pećine (Lazareva the production and sale of souvenirs, transport, cottage industries, the provision of pećina i Vernjikica), pećina Ceremošnja, Rajkova pećina, Resavska pećina (sve u istočnoj accommodation, tourist agency staff, the provision of various services, etc.). A number Srbiji) i pećina Risovača, Aranđelovac su speleoturistička ponuda Srbije. of sources of funds view favourably the development of speleotourism, as indicated by the case of, among others, Bijambare, Tito’s cave, Orlovača and Megara. Pećine kao turistički resursi Bosne i Hercegovine Jedan broj pećina u Bosni i Hercegovini svojom veličinom i estetskim vrijednostima Key words: speleotourism, Bosnia and Herzegovina, investment može biti turistička atrakcija, ali je nepristupačnost i velika udaljenost od glavnih putnih pravaca glavna prepreka za njihovu turističku eksploataciju.

Uvod Mogući turistički resurs jesu samo one pećine koje imaju povoljan položaj u saobraćajnom Zahvaljujući izvanrednim speleološkim otkrićima Čeha Karela Absolona u pećini pogledu, neku vrstu turističke tradicije, značajne estetske ili kulturne vrijednosti. To Vjetrenici pred Prvi svjetski rat, potaknuta je izgradnja turističke staze u dužini od oko su: Megara u općini Hadžići (paleontološke i estetske vrijednosti), Hrustovača u općini 1.700 metara, ali značajnija turistička valorizacija pećina u Bosni i Hercegovini počinje Sanski Most (estetske i kulturne vrijednosti), Hukavica u općini Velika Kladuša (kulturne tek 60-tih godina 20. stoljeća. Razvoj turizma u pećinama Slovenije (Postojnska jama, vrijednosti), Rastuša (estetske vrijednosti), Klokočevica u općini Trnovo (lokacijska Škocjanske jame, pećina Vilenica), Hrvatske (Cerovačke pećine, pećina Vrlovka), Srbije vrijednost), Djevojačka pećina u općini Kladanj (kulturne i religijske vrijednosti), Srednja (Resavska pećina), motivira slična nastojanja u Bosni i Hercegovini. Tome doprinosi Bijambarska pećina u općini Ilijaš (estetske i kulturne vrijednosti), Vjetrenica u općini i osnivanje Speleološkog društva Bosne i Hercegovine u koje se uključuju istaknuti Ravno (estetske, kulturne, paleontološke i biološke vrijednosti), Ledenica u općini pojedinici iz akademske zajednice i instituta. Za turiste se uređuju Bijambarska pećina Bosansko Grahovo (estetske vrijednosti), Titova pećina (historijske vrijednosti), Mračna kod Olova (centralna Bosna) i pećina Vjetrenica u Popovu polju (Hercegovina), kojima pećina u općini Prača – Pale (estetske vrijednosti), Orlovača u općini Pale (estetske i treba pridružiti Titovu pećinu kod Drvara koja je pretvorena u muzej i koja je imala paleontološke vrijednosti), Vaganska pećina u općini Šipovo (estetske vrijednosti), Badanj specifičan razvoj. Kasnije se još za turiste uređuju pećina Ledenica kod Bosanskog u općini Stolac (kulturne vrijednosti), Ledenjača u općini Foča (kulturne vrijednosti) Grahova i, pred sami rat, pećina Orlovača u općini Pale. U to vrijeme, u bivšoj Jugoslaviji (Mulaomerović, 2009). aktivne su bile 42 turističke pećine (Habe, 1974).

90 ČOVJEK I KRŠ 2012: 89-96 ČOVJEK I KRŠ 2012: 89-96 91 SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. BOSNIA AND HERZEGOVINA // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. BOSNIA AND HERZEGOVINA // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA

razvijenosti mjerenog ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku. Pet općina ima manje od 50 % prosječne razvijenosti. Pet općina ima iznad ili prosječan nivo ekonomske razvijenosti. Zbog toga se nagalašvaju efekti turizma, odnosno speleoturizma, na brži razvoj nedovoljno razvijenih područja, kao i njegov multiplikativni efekat na lokalni razvoj (Mulaomerović & Osmanković, 2010). Općina GDP pc FBiH 100 Stopa nezaposlenosti Hadžići 99 62 Trnovo 39 64 Ilijaš 38 72 Pale 164 ... Prača 41 61 Foča 150 ... Kladanj 53 57 Teslić 72 ... Velika Kladuša 58 62 Sanski Most 54 49 33 48 Šipovo 97 35 Kupres 101 ... Tablica 1. Pregled razvijenosti općina. (Izvor: Zavod za Ravno 57 39 programiranje Stolac 46 72 Federacije BiH, Sarajevo, 2008.) Slika 1: Položaj potencijalnih turističkih pećina u odnosu na mrežu glavnih puteva Za izvore finansiranja razvoja speleoturirma dovoljno je navesti da se sve postojeće i Identificirane pećine bi mogle biti predmet turističke valorizacije, odnosno identificirane potencijalne turističke pećine nalaze u obuhvatu programa prekogranične saradnje općine bi mogle spleoturizam inkorporirati u svoj lokalni razvoj. To su: (Slike 2., 3. i 4.) koja, između ostalog, snažno podržava razvoj ruralnog turizma. 1. Općina Hadžići (pećina Megara), 2. Općina Velika Kladuša (pećina Hukavica), 3. Općina Teslić (pećina Rastuša), 4. Općina Trnovo (pećina Klokočevica), 5. Općine Trnovo – Foča (pećina Ledenjača), 6. Općina Kladanj (Djevojačka pećina), 7. Općina Ilijaš (pećine na Bijambarama), 8. Općina Ravno (pećina Vjetrenica), 9. Općine Drvar – Bosansko Grahovo (pećina Ledenica), 10. Općina Drvar (Titova pećina), 11. Općina Pale (pećina Orlovača), 12. Općina Prača (Mračna pećina), 13. Općine Šipovo – Kupres (Vaganska pećina), 14. Općina Stolac (pećina Badanj), 15. Općina Sanski Most (pećina Hrustovača).

Generalno, sve navedene općine karakterizira ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti, natprosječan nivo nezaposlenosti (Tabela 1.), neisokorišteni prirodni resursi, ispodprosječan nivo infrastrukturne povezanosti, ispodprosječan kvalitet urbane i komunalne opremljenosti, demografska struktura koju karakterizira starenje, depopulacija i migracije. Deset od petnaest općina na čijoj teritoriji su identificirane potencijalne turističke pećine ima nivo razvijenosti niži od 75 % bosansko-hercegovačkog prosjeka Slika 2: Prostori BiH i Crne Gore uključeni u prekograničnu saradnju

92 ČOVJEK I KRŠ 2012: 89-96 ČOVJEK I KRŠ 2012: 89-96 93 SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. BOSNIA AND HERZEGOVINA // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. BOSNIA AND HERZEGOVINA // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA

Nekoliko primjera Titova pećina u Drvaru obnovljena je u sklopu obnavljanja Muzeja „25. maj“ i svečano otvorena 25. maja 2006. godine. Ideja za obnovu historijskog kompleksa jedne od najpoznatijih turističkih destinacija (200.000 posjetilaca prije rata) u bivšoj Jugoslaviji potekla je od udruženja „Drvarska drenjina“ koju su podržale lokalne vlasti, ali ponajviše USAID sa 45.000 KM. Cilj obnove je isključivo ponovni razvoj historijskog i tranzitnog turizma.

U pećini Orlovači, u selu Sinjevo (općina Pale), ponovno uređenje turističkih staza započelo je 2002. godine, po novom projektu koji je napravljen na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Napravljen je novi prilazni put i stepenište do ulaza u pećinu, betoniran nastavak turističke staze u ukupnoj dužini od 560 m i obnovljena rasvjeta. Zbog slabe posjećenosti nema stalno radno vrijeme. Na usluzi je lokalni vodič, ali ne postoji nikakva ponuda suvenira niti drugih turističkih sadržaja. Pećina je u 2010. godini ušla u program razvoja rurarlnog turizma u okviru projekta koji podržava „Razvoj agroturizma u planinskim područjima BiH“ (nosilac regija Piemonte, Italija).

Nakon što je odlukom Skupštine Kantona Sarajevo područje Bijambara proglašeno zaštićenim pejsažem, a briga o njemu povjerena JKP „Sarajevo šume“, ponovo se javila ideja Slika 3: Prostori BiH i Hrvatske uključeni u prekograničnu saradnju o potpunoj rekonstrukciji pećinske infrastruktute Srednje Bijambarske pećine i neposredne okolice. Projekat je finansirala Evropska komisija, a predviđao je detaljna istraživanja speleoloških objekata, izgradnju nove betonske staze, postavljanje cijevi za električnu rasvjetu, novo sektorsko Slika 5: Nova staza u Pećini u Srednjoj stijeni osvjetljavanje, izgradnju info kuće i savremenih sanitarija te novu vizuelnu identifikaciju. Projekat je u potpunosti realiziran i Bijambarske pećine su otvorene za posjetu u ljeto 2007. godine. Ukupna ulagana Evropske komisije su bila oko 170.000 eura. U 2010. godini započela je realizacija projekta „TAJAN – Tourism, Adventure, Joy, Attractions, Nature” u okviru “Parka prirode Tajan” koji je Evropska komisija u BiH podržala u iznosu 350.000 eura, od čega će blizu 85.000 eura biti uloženo u zaštitu dvije pećine i uređenje pristupnih staza za njih. Na kraju, zadnji primjer koji pokazuje da speleoturizam može biti interesantan investitorima, odnosno da projekti speleoturizma mogu povući novac iz evropskih fondova pokazuje i projekat „Pećina Megara – održiv turistički proizvod“ koji je kao i pećina orlovača na Palama, ušao u program razvoja rurarlnog turizma u okviru projekta koji podržava „Razvoj agroturizma u planinskim područjima BiH“. Sredstva predviđena za Slika 4: Prostori BiH i Srbije uključeni u prekograničnu saradnju uređenje pećine Megare u ovoj fazi projekta iznose oko 75.000 eura.

94 ČOVJEK I KRŠ 2012: 89-96 ČOVJEK I KRŠ 2012: 89-96 95 SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. BOSNIA AND HERZEGOVINA // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA Zaključak MORFOLOGIJA // MORPHOLOGY Iako u turističkoj literaturi ne postoji definicija speleoturizma, on egzistira u svijetu već I. I četiri stoljeća. Pećine su posebno interesantni turistički objekti jer postoje kao već gotovi (polu)proizvodi sa vrlo karakterističnim lokalnim ambijentom, kulturnim okruženjem i nesvakidašnjim sadržajem. Kao objekti za posjetu posebno su interesantni učenicima osnovnih i srednjih škola te studentskoj omladini kao dio nastave. Pećine osim estetskog ugođaja i edukativnog sadržaja (sa elementima avanture), djeluju povoljno i na zdravlje ljudi (zbog sastava zraka) pa je speleoturizam interesantan svim kategorijama posjetilaca. Godišnji broj posjetilaca skoro da je nebitan za njenu ekonomsku održivost što pokazuju i primjeri u svijetu. Ulaganja u infrastrukturu su također različita. Prema našim procjenama za otvaranje nekih pećina turistima potrebno je manje od 10.000 eura.

Zbog svojih vrijednosti skoro svaka od spomenutih pećina u Bosni i Hercegovini može biti brend za sebe, a njihov položaj na karti Bosne i Hercegovine pokazuje da su smještene na glavnim prometnim pravcima. Ako se pretpostavi da bi u svakoj pećini koja se turistički valorizira posao dobile između dvije i četiri osobe, onda bi ulaganjem oko 500.000 eura u pećinskom turizmu direktno zaposlenje našlo oko 40-50 osoba (turistički vodiči, čuvari, menadžeri), a indirektno mnogo više (ugostiteljski radnici, izrada i trgovina suvenira, transport, kućna radinost, smještaj, radnici u turističkim agencijama, različiti servisi i drugi). 10.000 eura za otvaranje jednog radnog mjesta je više nego inspirativno za generiranje lokalnog razvoja u nerazvijenim područjima.

Literatura:

Habe, F., 1974: Turistične jame v Jugoslaviji in njihova zaščita. Naše jame, 16: 7–16.

Mulaomerović, J., 2009: Determinante i efekti speleoturizma na razvoj nerazvijenih područja. – Doktorska disertacija, Univerzitet u Novoj Gorici.

Mulaomerović, J., Osmanković, J., 2010: Speleoturizam - novi pristup bosansko- hercegovčkom prostoru. - Zbornik radova / Sarajevo Business and Economics Review, 30/2010: 103-125.

Ponor Kovači, Duvanjsko polje (BiH). Snimio: I. Lučić.

96 ČOVJEK I KRŠ 2012: 89-96 THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH Reljef planina visokih vanjskih Dinarida Bosne i Hercegovine

Dr. sc. Alen Lepirica, docent, Odsjek za geografiju Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli, Univerzitetska 4., E-mail: [email protected]

Sažetak U radu je identificirana reljefna struktura planina Visokih Vanjskih Dinarida i provedena geomorfološka analiza. Opisane su morfološke i morfostrukturne karakteristike planinskog terena. Posebno su naglašeni utjecaji neotektonskih pokreta, litološkog sastava, klimatskih fluktuacija i ostalih fizičkogeografskih faktora na genezu, razvoj i savremeno oblikovanje reljefnih oblika. Na temelju provedene morfološke i morfostrukturne analize područja provedena je kvalitativna morfogenetska analiza. Određeni su genetski tipovi reljefa planina Visokih Vanjskih Dinarida i utvrđen njihov prostorni raspored.

Ključne riječi: Visoki Vanjski Dinaridi Bosne i Hercegovine, planinski masivi i hrbati, genetski tipovi reljefa, reljefni oblici i procesi.

The Mountain relief of the external high Dinarides of the Bosnia and Herzegovina

Abstract This Original Scientific Paper covers the geomorphological features and identification of the relief structure in the Externall High Dinarides. The Paper defines morphological and morphostructural characteristics of the mountain terrain with the emphasis on the neotectonic, lithostratigraphic, climate and the other natural influence on the genesis, morphoevolution and recent exodynamic of the relief. This enabled further qualitative morphogenetic analysis. Furthemore, the identification of genetical types of mountain relief and their positon in the Externall High Dinarides.

Key words: Externall High Dinarides of the Bosnia and Herzegovina, mountain massifs and ridge crests, genetic types, landforms and processes.

Položaj, geološke i morfotektonske karakteristike visokih vanjskih Dinarida Dinaridi Bosne i Hercegovine predstavljaju jedinstvenu megageomorfološku cjelinu zapadnog dijela Alpsko-Himalajskog planinskog geomorfološkog pojasa. Generalno se pružaju pravcem SZ-JI na dužini od oko 700 km, od Južnih Krečnjačkih Alpi na sjeverozapadu do Dukađinsko-Metohijske zavale i doline Drima na jugoistoku. Na sjeveru tektonski graniče s prostranom Panonskom zavalom, na istoku sa starom srpsko- makedonskom masom dok ih s jugozapada opasuje Jadranska potolina. Prostorno obuhvataju državne teritorije: jugozapadne Slovenije, Gorske i Primorske Hrvatske, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, zapadnu i jugozapadnu Srbiju, zapadno Kosovo i sjevernu Albaniju.

ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 99 THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH

Visoki Vanjski Dinaridi BiH nalaze se u centralnom dijelu Dinarskog morfosistema. Pružaju se dinarskim pravcem od hrbata Plješevice i Grmeča na sjeverozapadu do doline Trebišnjice, Oputnih Rudina i Gatačkog polja na jugoistoku. Sjeveroistočnu morfotektonsku granicu analiziranog područja predstavlja linija na potezu: Gacko – Morine – Konjic – dolina Doljanke – Stožer – Gerzovo – gornja dolina Sane – sjeverne padine Grmeča. Granica na jugozapadu precizno je definisana graničnom linijom s Republikom Hrvatskom od Plješevice do Kamenskog odakle nastavlja ka jugoistoku niskim prisojnim padinama Zavelima, Čabulje, Prenja, Veleža, Sniježnice i Bjelašnice (Vidjeti kartu br.1.). To su tereni planinske Hercegovine, zapadne i jugozapadne Bosne koji po novijoj geomorfološkoj regionalizaciji Bosne i Hercegovine cjelovito pripadaju makrogeomorfološkoj regiji „Bosanskohercegovački dinarski krš“ (Lepirica 2009). Prema tektonskoj rejonizaciji teritorija BiH (Mojićević i dr. 1984), ovo područje Zone Visokog krša dio je geotektonske jedinice Spoljašnjih Dinarida za koje se često u geoznanstvenoj literaturi koriste i drugi nazivi (Vanjski Dinaridi, Dinarik, Miogeosinklinalni dinarski pojas, Navlaka Visokog krša, Eksternidi itd.). Reljef spomenutog planinskog područja poligenetski je oblikovan na okršenoj mezozojskoj karbonatnoj ploči Vanjskih Dinarida koju litološki grade preko 7000 m debele naslage mezozojskih krečnjaka i dolomita stvarane u uslovima dugotrajne plitkovodne marinske sedimentacije (od gornjeg trijasa do paleogena) u zapadnom dijelu Tetisa. U litološkom sastavu planina Vanjskih Dinarida prevladavaju jursko-kredni krečnjaci te mezozojski dolomiti dok su naslage donjotrijaskih klastita, gornjokredno- paleogenog fliša, paleogenog fliša, paleogenih krečnjaka i neogenih sedimenata daleko manje zastupljene. Mlađi kvartarni nanosi heterogenog sastava deponovani su u reljefnim udubljenjima okolnih krških polja, uvala, vrtača, okršenih derazijskih dolina i na kontaktima planinskih padina s položenijim pedimentima. Prekrivaju takođe blaže nagnute padine uzvišenja, položenije terene pedimenata i planinskih površi na kontaktu sa ustrmljenijim planinskim padinama.

Dinarski planinski morfosistem nastao je u subdukcijskoj zoni obilježenoj konvergencijom Afričke i Evroazijske kontinentalne megaploče tokom kenozojskog Alpskog orogenog ciklusa zatvaranja Neotetis okeana. Proces subdukcije kolizijskog tipa u ovome dijelu Sredozemne zone izražen je pokretima Jadranske mikrotektonske ploče (odvojeni dio Afričke megaploče) generalno usmjerenim u pravcu sjevera što je rezultiralo kompresijom dinarskih struktura i debljinom kontinentalne kore Dinarika koja mjestimično premašuje 40 km. Područje strukturno izražavaju kompresijske naborne strukture, tektonski poremećeni antiklinorijumi i sinklinorijumi, fleksure i cvjetne Slika 1: Karta - položaj Visokih Vanjskih Dinarida u Bosni i Hercegovini (Lepirica, 2011) strukture. Tektonsko sužavanje prostora uzrokovano subdukcijom obilježeno je širokim navlačnim pojasevima usmjerenim u pravcu jadranskog forelanda i reversnim rasjedima. Novijim geološkim istraživanjima otkrivene su lokalne pop-up strukture koje su neotektonski izdignute između krila reversnih rasjeda s nasuprotno nagnutim Morfotektonski nastanak i razvoj dinarskih planinskih morfostruktura vezuje se za paraklazama (reversni rasjedi suprotne vergencije). Reljefno su predstavljene erozijski geodinamske procese i promjene tokom pirinejske, savske i neotektonskih orogenetskih otpornijim krečnjačkim gredama i okršenim uzvišenjima sa ustrmljenim padinama. faza. Na neotektonski razvoj geoloških struktura Vanjskih Dinarida utjecale su Neotektonskim rasjednim pokretima izdignuti su do sadašnjih visina sredogorski i izmjene stresa uzrokovane retrogradnim pokretima jadranske mikrotektonske ploče visokogorski dinarski planinski masivi i hrbati. Neotektonsko izdizanje Dinarida bilo je (iz starijeg smjera JZ-SI u pravac J-S a zatim naknadno u recentni smjer JJI-SSZ). U regionalnog karaktera. Reljefno se odrazilo: denudacijsko-erozijsko-korozijskim razvojem novijem neotektonskom razdoblju vertikalni pokreti izdizanja smijenjeni su desnim složenih padinskih fasada planinskih uzvišenja, destrukcijom prostranih tercijarnih horizontalnim pokretima transkurentnih rasjeda i retrogradnom rotacijom blokovskih paleoplanacijskih nivoa i stvaranjem recentnih površi, zatvaranjem i sužavanjem polja struktura na što je uticao sjeverno usmjereni maksimalni horizontalni stres. Reflektovalo u kršu te formiranjem kompozitnih riječnih dolina. Utjecalo je na spuštanje izdanskog se to na savremeni morfotektonski razvoj planinskih masiva i hrbata, zavala polja u kršu nivoa vode temeljnice i formiranje dugih epifreatskih pećinskih sistema u krškom i dolina u Visokim Vanjskim Dinaridima. podzemlju Vanjskih Dinarida

100 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 101 THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH

Morfološke i morfostrukturne značajke Mikrotektonski ispucala karbonatna podloga Vanjskih Dinarida u čijem sastavu Orografsku strukturu Visokih Vanjskih Dinarida predstavljaju: planinski masivi i hrbati, dominiraju čisti krečnjaci pogodovala je razvoju krškog reljefa i specifičnoj podzemnoj planinske površi, zavale velikih krških polja i kompozitne doline. Dakle, u ovome radu krškoj hidrogeologiji.«Kredni i ranotercijarni dinarski krečnjaci Jugoslavije sadržavaju 95

geomorfološki su opisane reljefne strukture planinskih masiva i hrbata s predgorskim - 100% CaCO3.» (Herak 1972). stepenicama i planinske površi. Na fizičko-geografske procese i pojave u visokom kršu Vanjskih Dinarida od pliocena do S hipsometrijskog aspekta u analiziranom planinskom području najzastupljeniji danas utjecali su neotektonski pokreti i klimatske promjene. Reljefne pojave genetski su srednjeplaninski (1000-1700 m n/v) i niži gorski visinski pojas (500-1000 m n/v). različitih krških tipova reljefa (subkutanog, golog, subnivalnog, fluviokrškog Visokogorski hipsometrijski pojas (1700-2228 m n/v) otočnog je rasprostranjenja, i fosilnog glaciokrškog reljefa) rezultat su kvartarne interakcije: neotektonskih, prostorno sveden na najviše planinske terene. Uglavnom dominiraju naglašene egzogeomorfoloških, hidrogeoloških, pedogenetskih i vegetacijskih procesa u kršu vrijednosti vertikalne raščlanjenosti (300-800 m/km²). Najveće vrijednosti energije reljefa Dinarika. Na osnovu izrazite polimorfije egzokrških (škrapa, , vrtača, uvala i (1000 m/km²) obilježavaju subvertikalne padine Velikog Kuka u Čvrsnici u centralnom krških polja) i endokrških oblika (pećina, potkapina i jama) ovo je jedno od najrazvijenijih dijelu područja. Terene manje naglašene reljefne energije (10-50 m/km²) morfološki područja krša u svijeta. Po genetskom kriterijumu može se okvalifikovati kao orogenetski izražavaju blago položene plohe planinskih površi i pedimenata. S morfostrukturnog karst s debelim boranim karbonatnim naslagama koje su navučene a zatim naknadno aspekta u najvećem dijelu Visokih Vanjskih Dinarida prevladava denudacijsko-tektonski neotektonski izdignute u subdukcijskoj zoni tokom novije faze Alpske orogeneze. reljef borano-navlačnih planinskih morfostruktura (vidjeti kartu br. 1). Prema stepenu razvitka karsta to je potpuno razvijeni duboki holokarst Dinarida obilježen brojnim površinskim i podzemnim krškim oblicima i pojavama. Upravo zbog Visokogorski i sredogorski hrbati pružaju se u ešelonima, međusobno tektonski toga su južnoslavenski termini «polje», «dolina», «ponor» i drugi uvedeni u svjetsku razdvojeni reljefnim ulegnućima visokih krških polja i dubokih uvala. To su : Plješevica geoznanstvenu literaturu. 1645 m n/v, Klekovača 1961 m n/v, Lunjevača 1707 m n/v, Golija 1893 m n/v, Jadovnik U području Visokih Vanjskih Dinarida prevladava pokriveni krš oblikovan subkutanom 1656 m n/v, Staretina 1607 m n/v, Ujilica 1654 m n/v, Dinara 1912 m n/v, Kamešnica korozijom. Prekriven je karbonatnim zemljištima na kojima egzistira niska travna 1855 m n/v, Tušnica 1697 m n/v, Slovinj 1807 m n/v, Vitorog 1907 m n/v, Čabulja 1776 vegetacija ili visoke mješovite šume. «Krečnjaci zauzimaju velika prostranstva, naročito m n/v, Velež 1969 m n/v, Baba 1735 m n/v, Gatačka Bjelašnica 1867 m n/v, Trusina 1263 u Dinarskom planiskom sistemu, a na njima se sreće karakteristična serija zemljišta: m n/v, Bjelašnica 1395 m n/v i Sniježnica 1419 m n/v. Derazijsko-erozijsko-korozijski kalkomelanosol – kalkokambisol – luvisol. Taj kompleks predstavlja evolucionu sekvencu, su oblikovani na mezozojskim karbonatnim naslagama. Dinarska orijentacija pružanja koja se ponavlja zavisno od reljefa (podnožje zauzimaju i luvisoli, srednje dijelove padina glavnih orografskih osa njihovih najviših grebena (pravac SZ-JI) morfotektonski kalkokambisoli a vrhove i vrlo strme padine kalkomelanosoli).» (Ćirić 1986). generalno odražava smjer regionalnog stresa (pravca JZ-SI) koji je uzrokovan pokretima Subkutane korozija daleko intenzivnije rastvara krečnjake u odnosu na površinsku kršku jadranske mikrotektonske ploče u tercijaru. Spomenute morfostrukture dinarskih koroziju. Osnovni razlog je veća koncentacija ugljičnog dioksida u porama zemljišnog planinskih hrbata polulučno su izvijene što je posljedica kompresije u neotektonskom soluma (oko 2-10%). Atmosferski zrak sadržava samo 0,033% CO2. Prema rezultatima periodu. istraživanjima mađarskog naučnika K. Terzaghija (1913) brzina subkutane korozije Čvrsnica 2228 m n/v i Prenj 2123 m n/v sa susjednim Vranom 2074 m n/v i Crvnjem 1921 krečnjaka u šumskim područjima zapadne Hrvatske prosječno iznosi 0,25 mm godišnje. m n/v predstavljaju visokoplaninske masive, površina više stotina km2, u centralnom Korozijski proces rastvaranja karbonatnih stijena rezultira snižavanjem krškog reljefa. dijelu Bosanskohercegovačkog dinarskog krša. Na sjeverozapadu i zapadu opisanog Intenzitet recentne solucije otkrivene krečnjačke podloge prema rezultatima savremenih 3 područja pružaju se: Grmeč 1604 m n/v, Jadovnik 1656 m n/v, Hrbina 1543 m n/v, istraživanja procesa krške denudacije u Novoj Gvineji godišnje iznosi 760 m CaCO3 / Slovinj 1846 m n/v, Raduša 1956 m n/v i Ljubuša 1797 m n/v. Predstavljaju široke, blago km2. To je ekvatorijalno područje obilježeno enormnim godišnjim visinama kišnih zatalasane borano-navlačne planinske masive sa zaobljenim grebenima – bilima. Iznad padavina (u prosjeku oko 12 000 mm). U Vanjskim Dinaridima u nižem gorskom pojasu velikih krških polja u jugozapadnoj Bosni strmo se uzdižu visokogorski masivi Šatora prosječna godišnja visina padavina iznosi od oko 1500 mm dok u visokogorskom pojasu 1873 m n/v i Cincara 2006 m n/v. premašuje 2000 mm. Na osnovu komparacije navedenih godišnjih količina padavina u Pružanje hrbata i grebena visokogorskih masiva Prenja, Čvrsnice, Vrana, Crvnja, Šatora i spomenutim područjima godišnji intenzitet korozije u otkrivenim krečnjacima visokog 3 2 Cincara u raznim pravcima može se objasniti pliokvartarnom rotacijom blokova koja je dinarskog karsta iznosio bi oko 90 - 130 m CaCO3 /km što je ekvivalent karstifikacijskom uzrokovana promjenom regionalnog stresa iz smjera JZ-SI u smjer JJI-SSZ. snižavanju topografske površine za oko 90-130 m u vremenskom razdoblju od milion godina. Naravno to su samo grube procjene. «Kad kažemo starost krškog reljefa moramo Tipovi reljefa, geomorfološki procesi i oblici pažljivo specificirati njegovu prostornu i vremensku odrednicu» (White 2007). U geomorfološkom smislu u planinskom području Visokih Vanjskih Dinarida prevladavaju tipovi padinskog i krškog razvijeni na okršenim karbonatnim stijenama. Stepenaste padine visokogorskih planinskih masiva i hrbata Vanjskih Dinarida BiH Pojave periglacijalnih oblika i destruiranog fosilnog glaciokrškog reljefa vezuju se za viša iznad 1500 m n/v poligenetski su oblikovane kvartarnim glacijalnim, periglacijalnim planinska područja. Prostorno, daleko manje genetski su zastupljeni fluviodenudacijski i i derazijskim procesima na mezozojskim karbonatima. fluviokrški reljef. Uglavnom obilježavaju niža padinska područja gorskog i predgorskog Najviši planinski tereni vršnih hrbata i grebena predstavljeni su polupokrivenim pojasa. karstom obilježenim izmjenom planinskih pašnjaka s golim subnivalnim kršem

102 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 103 THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH

stjenovitih vrhova i prijevoja. Visokoplaninski hrbati i grebeni nekih planina djelomično dekametarskih površina. Nastale su retrogradnim (unazadnim) pomjeranjem padina su obrasli vegetacijom bora krivulja (Prenj, Čvrsnica, Klekovača itd.). Tokom zimsko- usljed plošne korozije agresivne snježnice u subhorizontalnim karbonatnim slojevima. proljetnjih i kasnojesenjih perioda godine, uslijed niskih temperatura zraka i obilnih Tereni golog subnivalnog krša ispresijecani su škrapama oblikovanim linijskom snježnih padavina, prevladavaju nivalni i kriogeni periglacijalni procesi. Periglacijalni korozijom snježnice, sočnice i kišnice duž pukotina na otkrivenoj karbonatnoj podlozi. mikrooblici gravitacijski izduženih kamenih struja od oštrougaonog kršja i manjih U ovom području prevladavaju škrape različitih oblika (mrežaste, zdjeličaste, rebraste nezaobljenih kamenih blokova prekrivaju više planinske padine umjerenijih nagiba (12- itd.) i dubina, od milimetarski plitkih žljebastih ulegnuća odvojenih oštrim korodiranim 35˚), rubove vrtača i uvalskih udubljenja. Uglavnom se pojavljuju u formama gravitacijski bridovima (čebelji) do višemetarski dubokih brazda (škripovi). Ogoljelije terene Prenja, izduženih kamenih struja i manjih kamenih blokova. Geomorfološki odražavaju aktivnost Veleža, Čvrsnice, Plješevice, Klekovače i Osječenice iznad 1600 m n/v obilježava naglašena mehaničkog weatheringa u ispucalim krečnjacima i dolomitima pod utjecajem leda, gustoća pojave škrapa koje grade prostrane škrapare dekametarskih mjestimično i mraza i naglašenih temperaturnih amplituda. hektometarskih površina. Na zasjenjenijim položajima u visokim planinskim padinama i reljefnim ulegnućima Kvartarnim krionivalnim procesima zaravnjena su položenija visokogorska područja zapažaju se periodični nivalni oblici snježanika u čijem sastavu dominira zrnati snijeg Prenja, Čvrsnice, Dinare, Veleža, Raduše, Babe i Golije. Reljefno su predstavljena – firn. Jedan od najnižih stalnih dinarskih snježanika koji se održi tokom cijele godine je poligonalnim karstom vrtača s uskim okršenim gredama. Prevladavaju oblici dubokih onaj ispod vrha Zupca na Prenju na oko 1100 m n/v. ljevkastih i kotlastih vrtača. Poligenetski su oblikovani u kvartaru korozijom agresivne U denudacijsko-erozijskom preoblikovanju padina zimi su aktivni kolapsiono-urušni snježnice i sočnice, mrazno-lednim raspadanjem stjenovito-zemljane podloge, pokreti snježno-ledenih lavina. Lavinska aktivnost posebno je izražena kada duva topli padinskim procesima i soliflukcijskim tečenjem plitkog regolita planinskih karbonatnih i suhi dinarskogorski fen. Snježna lavina je usmrtila trojicu bosanskohercegovačkih tala. Najviše vrtače reljefno obilježavaju položenije terene na visinama 2200 m n/v alpinista u februaru 1971. godine na ustrmljenim padinama vrha Lupoglava (2102 m n/v) u okolini vrha Čvrsnice – Pločnog (2228 m n/v.). U dubljim vrtačastim udubljenjima u zapadnom dijelu prenjskog masiva. snježni nanosi u rano proljeće dostižu visine preko 5 m (podatak prema izmjerenoj visini Rasjedno predisponirana kilometarski duga ustrmljena točila erozijski su zasječena snježnog prekrivača 01.05.1986. u vrtači kod Jezerca na Prenju na 1650 m n/v). Korozijska u ustrmljene visokogorske padine: Dinare, Vrana, Čvrsnice, Prenja, Crvnja i Veleža. disolucija karbonatne podloge izazvana topljenjem snježnog pokrova i izlučivanjem U zimskom i ranoproljetnom periodu visokih snježnih nanosa predstavljaju aktivne kišnih padavina intenzivira se krajem proljeća i u jesen što rezultira dubinskim i bočnim lavinske koridore. Na završetcima točila na manje ustrmljenim padinama oblikovani su proširivanjem vrtača. U stjenovitim stranama brojnih kotlastih vrtača Prenja, Čvrsnice siparski konusi. Pojave visinske sukcesije točila i sipara su česte u stepenastim padinskim aktivni su derazijski procesi. Njihova dna i niže strane zapunjene su oštrokutnim profilima Visokih Vanjskih Dinarida. koluvijalnim nanosima. Relativno plitke zdjelaste vrtače pretežno ovalnog i cirkularnog Zimi, uticajem vjetrovnih struja u vršnim dijelovima stjenovitih litica formiraju se oblika proširene su bočnom korozijom. Prevladavaju na visinama iznad 1500 m kilometarski dugi periodični oblici snježnih streha. Njihove širine mogu da premašuju n/v u visokoplaninskim dolomitnim područjima Prenja, Čvrsnice i Raduše. Uslijed i preko 4 m. Obilježje su stjenskih eskarpmana: Pešti-brda, Pločnog, Mezića stijena, vodonepropusne podloge neka vrtačasta ulegnuća su ispunjena manjim planinskim Velikog kuka, Vilinca i Jelinka u Čvrsnici, stjenovitog zida sjevernog Veleža zatim Cetine, jezerima i periodičnim lokvama kao što su: lokva Crepulja (1560 m n/v) na Čvrsnici, Sivadija i Velike kape u Prenju te Tmorca i Velike Vlajne u Čabulji. To su po relativnim Rumbočko jezero (1820 m n/v) i Voljičko jezero (1720 m n/v) na Raduši, Jezerce (1650 visinama najviše, više kilometara duge subvertikalne litice Vanjskih Dinarida BiH. Visoke m n/v) i Jezero (1500 m n/v) na Prenju itd. U dubokoj kotlastoj vrtači na Velikoj Čvrsnici su preko 400 m. Neotektonski su izdignute reversnim rasjedanjem. Reljefno su obilježene formirano je preko 20 m duboko jezero Crvenjak (1940 m n/v). Tokom pleistocene oledbe stjenovitim monolitima, kukovima, stjenovitim prozorcima i subvertikalnim pećinskim navedena ulegnuća predstavljala su ledenjačke cirkove. sistemima i potkapinama. Impresivni stjenoviti monoliti i kukovi čije relativne visine Reljef visokih planina Prenja, Čvrsnice, Veleža, Čabulje, Crvnja, Vran planine, Šatora i premašuju 50 m (Stog na Čvrsnici, Crnopoljski Osobac na Prenju) pa i više stotina metara Dinare preoblikovan je djelovanjem ledenjaka u specifičnu glaciokršku morfoskulpturu. (Burin klis i Vilin kuk na Prenju) poligenetski su oblikovani u kvartaru. Najviši stjenoviti Razvoju glacijalnog procesa na spomenutim planinama Vanjskih Dinarida pogodovale prozorci Hajdučka vrata na Čvrsnici, prozorci u vršnim hrbatima Lupoglava i Osobca su paleoklimatske prilike (niske temperature zraka, dovoljne količine snježnih padavina) na Prenju, nastali su kombinovanim djelovanjem kriofrakcije ledenih zavjesa i urušnog na što su značajno utjecala neotektonska izdizanja i relativna blizina Jadranskog mora. procesa na oko 2000 m n/v. Najmlađi glacijal pleistocena, würm, trajao je od 70 000 – 10 000 godina prije današnjice. Tokom zime i u rano proljeće spomenute stjenovite barijere izložene su destruktivnom «Posljednji je glacijal počeo sa svježom i vlažnom, a završio sa vrlo hladnom i suhom periglacijalnom djelovanju kriofrakcije – ledenih zavjesa i ledenih klinova u stjenskim klimom.“ (Šegota 1996). pukotinama. Na tim područjima česte su pojave razornih kamenih lavina. Mjesta Destruirani fosilni glaciokrški reljef oblikovan destruktivnim djelovanjem planinskih otkidanja stijenske mase izražavaju glatke površine urušnih niša ili urniskih ogledala. ledenjaka na okršenu karbontnu podlogu morfogenetski izražava najviše terene visokog Podnožja stjenovitih eskarpmana prekrivaju kilometarski dugi, neprekinuti koluvijalni bosanskohercegovačkog dinarskog krša. Tragovi glacijalnog reljefa najzastupljeniji zastori od nesortiranog kršja s pojavama urušenih stjenskih blokova zapremine (> 4 m³). su u prostranom visokogorskom planinskom masivu Prenja (površine 463 km²) gdje U strmim okršenim padinama Velike Čvrsnice (sjeverne padine Pešti-brda), Prenja (istočne je nedavnim geomorfološkim istraživanjima otkriveno devet fosilnih valova. Reljefno padine Lupoglava, južne padine Velikog Prenja), vršnom hrbatu Veleža itd. zapažaju izražavaju pleistocene pravce kretanja glavnih ledenjačkih struja. Tokom maksimuma se mikrooblici korozijskih polica. Predstavljaju mikroplanacijske oblike metarskih i würmskog stadijala više područje Prenja (na visinama iznad 1500 m n/v) intenzivno je

104 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 105 THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH

bilo zahvaćeno glacijacijom na što ukazuju brojne pojave fosilnih glaciokrških reljefnih oblika na površini većoj od 100 km². Najviši strmi prenjski hrbati - arete predstavljeni su markantnim, oštrim, stjenovitim vrhovima visokim preko 2000 m n/v kao što su: Otiš (2097 m n/v), Zelena Glava (2123 m n/v), Lupoglav (2102 m n/v), Erać (2035 m n/v), Ovča (2021 m n/v), Osobac (2026 m n/v), Vjetrena brda (2000 m n/v). U više padine Veleža i Čabulje, Prenja, Čvrsnice, Šatora i Dinare egzaracijski su urezani brojni fosilni cirkovi. Na vododrživoj podlozi nekih fosilnih cirkovnih udubljenja koja se u periglacijalno preoblikovana u holocenu formirana su stalna planinska jezera (spomenuta jezera na Prenju, Raduši, Čvrsnici). Ispod visokih prenjskih hrbata u raznim pravcima pružaju se fosilne ledničke doline: Lučine, , Bijele Vode itd. Fosilni valovi Veje i Ledenica u sjevernom podnožju Čabulje i Drijenča na Čvrsnici zatim valov sjeverno pod Troglavom na Dinari i druge nekadašnje ledničke doline tipičnog poprečnim „U“ poprečnog profila oštro su usječene u planinske padine. Destruktivnim djelovanjem planinskih ledenjaka u visokogorskim pojasevima Prenja, Čvrsnice, Dinare planine itd. urušeni su svodovi i formirane glaciokrške bezstropne pećine. Akumulacijske oblike pretežno destruiranih morena nalazimo na raznim visinskim položajima. Jedne od najviših su recesijske čeone morene Tisovice na oko 1500 m n/v. Potom slijede niži polulučni bedemi čeonih morena na rubovima Hanskog i Dugog polja na visinama od oko 1100 m n/v zatim oni na rubu Nevesinjskog (oko 800 m n/v) i Livanjskog polja (oko 700 m n/v). Nakon ablacije ledenjaka formirani su terminalni bazeni pregrađeni sada već destruiranim polulučnim bedemima čeonih morena. Tipičan primjer fosilnog terminalnog bazena predstavljaju područja Šatorskog jezera dubokog 8 m i područje Dugog polja oko Blidinjskog jezera. Najniži fosilni glacijalni akumulacijski oblici predstavljeni su eratičkim blokovima, destruiranim čeonim morenama i drumlinima prekrivenim šumama crnog bora i bukve. Nalaze se na 200 - 350 m n/v, u niskim dolinama Suhave, Idbara, Konjičke i Mostarske Bijele, Grabovke i Drežanke. «To je nesumnjiv dokaz da je tokom maksimuma würmskog glacijala snježna granica bila veoma nisko i da je glacijacija na visokim hercegovačkim planinama bila regionalnog obilježja.» (Lepirica, 2009).

Sredogorski i gorski padinski reljef genetski je vezan za složene padinske fasade planinskih uzvišenja. U većem dijelu makroregije prevladavaju padine prosječnih nagiba (15˚-35˚), oblikovane destruktivnim denudacijsko-derazijsko-korozijskim procesima. Ogoljele južno eksponirane padine dominiraju sredogorskim i nižim gorskim visinskim pojasevima: Ljubuše, Lunjevače, Vran planine, Cincara, Staretine, Golije, Čabulje, Gatačke Bjelašnice, Crvnja, Hrguda, Viduše i Bjelašnice iznad Popovog polja, što se može objasniti prekomjernom sječom šuma. Planinske morfostrukture Plješevice, Šiše, Srnetice, Grmeča, Klekovače, Osječenice i osojne padine Vitoroga, Vrana i Golije prekrivaju guste crnogorično-bjelogorične šume razvijene na karbonatnim zemljištima. Više ustrmljene padine Čvrsnice, Prenja, Čabulje i Veleža iznad 1400 m n/v djelomično su obrasle endemičnom munikom i subalpinskom bukvom, a u nižim visinskim pojasevima šumama crnog bora i bjelogorice. Uglavnom, možemo istaći da su u makroregiji Bosanskohercegovačkog dinarskog krša osojne padine planinskih masiva i hrbata gušće obrasle šumskim sastojinama na razvijenijem pedološkom pokrovu što je utjecalo na pojačanu subkutanu koroziju. Prisojne padine su ogoljelije pa su zbog toga više izložene derazijsko-erozijskim procesima. Padinske fasade su disecirane uvalama i žljebastim udubljenjima okršenih visećih dolina i točila. Uglavnom prevladavaju stepenasti padinski profili obilježeni čestom pojavom visinske sukcesija točila kilometarskih dužina i siparskih konusa. Krš sjeverno od Mostara (BiH). Snimio: I. Selak.

106 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 107 THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH

Rasjedno predisponirane okršene derazijske doline sa karakterističnim V poprečnim Paripovca, Vitoroga i Šiša gore gusto su izbrazdani vrtačama prekrivenim karbonatnim profilima predstavljaju linijske oblike neusaglašenih uzdužnih profila na čijim su zemljištem. To su uglavnom vrtače ljevkastog oblika, ustrmljenih strana sa uskim dnom završetcima oblikovane akumulacijske lepeze heterogenih kvartarnih nanosa. Neke zapunjenim kvartarnim nanosima. Prekrivene su gustim bukovo-jelovo-smrčevim viseće doline duboko su usječene u planinske padine kao npr. Boračka i Kljenova draga šumama pa se u njima dugo zadržava snježni pokrivač što u toplijem dijelu godine u masivu Prenja s okomitim stranama relativnih visina i preko 250 m. Za razliku od njih, rezultira pojačanom subkutanom korozijom. viseća dolina Motičke drage u nižim padinama Lunjevače, kao i one u južnim padinama Niže padine gorskog i predgorskog pojasa planina Visokih Vanjskih Dinarida poligenetski Šatora što inkliniraju Livanjskom polju, predstavljaju relativno plitka derazijska su oblikovane na nadmorskim visinama nižim od 1000 m. Njihovi stepenasti profili udubljenja s blaže nagnutim stranama. Na osnovu savremenog položaja morenskih inkliniraju prostranim ulegnućima krških polja i niskim dolinama Une, Unca, Janja, nanosa možemo konstatovati da su mnoge derazijske doline u glacijalnim stadijalima Sane, Neretve i njihovih pritoka. Uglavnom dominiraju konveksno ustrmljene padinske pleistocena imale funkciju ledničkih valova (Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Šator itd.). lepeze. Prekrivene su bjelogoričnim šumama i izbrazdane točilima. Česti su derazijski Padinske fasade u sredogorskom i gorskom visinskom pojasu sjevernog Jadovnika, oblici stjenskih barijera sa pojavama stjenovitih kukova, prozoraca, monolita. Na tim sjeverozapadne Ujilice, zapadnog Rujišta, sjeverozapadnog Prenja, sjeverne Čabulje i područjima, subvertikalne stjenske pukotine obilježava pojava visinske sukcesije Plase, te centralnog i sjevernog Crvnja, egzogeomorfološki su oblikovane kombiniranim pećinskih otvora i potkapina (iznad vrela Bistrice u Livnu, vrela Bastašice, vrela Krušnice, djelovanjem fluviokrških i urušnih procesa na vodonepropustljivijim gornjotrijaskim u eskarpmanima Glogova u Prenju, na stranama klisure Mostarske Bijele itd.). Na dolomitima. Izbrazdane su točilima i visećim derazijskim dolinama stalnih i povremenih tektoniziranim završetcima okršenih planinskih litica formirana su snažna krška vrela planinskih vodotokova. (Janja, Bistrice, Šujice, Sane, Crno vrelo, vrelo Bastašice, Crno oko, Crno vrelo i Mlješčak Egzokrški oblici uvala reljefno izražavaju položenija sredogorska područja planinskih u klisuri Neretve, vrelo Drežanke, Ješevca, vrelo Vrijeke u istočnoj Hercegovini itd.). uzvišenja i terene pojedinih neotektonski poremećenih planinskih površi (Glogovo, Predstavljaju hidrogeološki aktivne zone vrela-pećina. Hidrogeološki aktivne zone jama Mala Čvrsnica). Različitih su površinskih dimenzija i oblika (uravnjenog dna sa strmim – ponora predstavljaju ponor u Čardak Livadama u zapadnoj Bosni ili pećina ponora ili blaže nagnutim stranama, nagnutog dna, izbrazdane vrtačama itd) što prvenstveno kao što je ponor Zalomske rijeke kod Biograda, ponor Šujice u Kovačevom ponoru zatim zavisi od lokalne neotektonike, dominantnih egzogeomorfoloških agensa, fizičko- ponor Plovuće u Opakom ponoru, Skucani ponor u Glamočkom polju itd. hemijskih karakteristika stjenske mase, kao i ostalih brojnih fizičko-geografskih činilaca. Uvale ili dolovi (narodni izraz) predstavljaju rasjedno predisponirane egzokrške reljefne Reljefne pregibe ili nivoe uravnavanja u planinskim padinama predstavljaju pedimenti. forme poligenetski oblikovane korozijom, derazijskim, periglacijalnim, pedogenetskim Morfološki izražavaju položenije terene, prosječnih nagiba 5 - 11˚, prekrivene i ostalim egzoprocesima na okršenoj karbonatnoj podlozi. To su orografski zatvorena heterogenim kvartarnim nanosima. Rubno su zasječeni u planinske padine Visokih udubljenja u kršu površina preko 1 km². Prostorno su veće od vrtača a manje od krških Vanjskih Dinarida. Zapažaju se na različitim visinskim položajima. Predstavljaju nivoe polja. Orografski razdvajaju okolna uzvišenja planinsko-gorskih hrbata, grebena i niskih zaravnavanja u padinskom reljefu. Njihove blago nagnute kose površina i do 10 km², krških greda (na površima). Mnogi karstolozi i geomorfolozi smatraju da je nastanak korozijski su oblikovane na matičnom karbonatnom stjenskom supstratu. Gusto su uvala generisan korozijskim bočnim proširivanjem i spajanjem susjednih vrtačastih izbrazdane vrtačama. Na osnovu postojećih geomorfoloških hipoteza pedimenti su udubljenja. Razlikujemo stalno suhe i periodično vlažne uvale. Tako na primjer možemo nastali denudacijsko-erozijskim plošnim procesima u razdobljima tektonske stabilnosti navesti Tisovicu na Prenju u čijem se uvalskom udubljenju tokom proljetnjih mjeseci što je rezultiralo uravnavanjem i unazadnim pomjeranjem padinskih strana. Prema od voda otopljene snježnice i sočnice formira periodično jezero. Dinarski krš obilježava hipsometrijskom položaju i morfogenezi područja mogu se izdvojiti viši planinski česta pojava neotektonski rasjedno povezanih uvala u višekilometarski izdužene pedimenti i niži dolinski fluviodenudacijski podovi. uvalske sisteme. Njihovo dno zastiru heterogeni kvartarni nanosi (glacijalni, koluvijalni, Najviše padinske rubne nivoe zaravnavanja predstavljaju pedimenti uravnjeni periglacijalni, eluvijalni itd.). Prostorno jedan od najvećih je izduženi uvalski sistem krionivalnim procesima. To su Ravne u masivu Raduše i pediment u jugozapadnim Škadimovca sa površinom od preko 8 km² u jugozapadnoj Bosni. Blago položena ploha padinama hrbata Velike Golije na oko 1750 m n/v. Zatim nešto niži Vukov pod u padinama Škadimovca korozijski usječena između hrbata Slovinja i Hrbine na visinama od oko Baba planine, pedimenti Stajetine i Gladišta u Prenju na oko 1550 m n/v. Pedimentacijski 1160 – 1200 m n/v gusto je izbrazdana vrtačama. U višim hipsometrijskim pojasevima nivo na oko 1250 m n/v izražavaju pedimenti sjeverozapadnih padina Cincara i Smiljanića uvalska ulegnuća odvojena krškim gredama pojavljuju se visinski stupnjevito jedno u Staretini. Na oko 1150 m n/v reljefno je izražen rubni pedimentacijski nivo: Rošce ispod drugog. planine i Kisera u Prenju, Gornjeg Banjdola u Veležu, Rata, Zahuma, Dugih Mekotina u Planinske morfostrukture Grmeča, Srnetice, Šiše, Lunjevače, Klekovače i Crne Gore u jugozapadnim padinama Raduše i pedimenata u sjeverozapadnim padinama Ujilice. zapadnoj Bosni obrasle su gustim i visokim bukovo–jelovo–smrčevim šumama razvijenim Posebno je po prostranstvu istaknut nivo uravnavanja na oko 900 m n/v u području na karbonatnim zemljištima. Na tim područjima dominira pokriveni – subkutani krš Rudina istočne Hercegovine. Reljefno je predstavljen pedimentima Todorića, Vlahinića, predstavljen šumovitim uvalama gusto izbrazdanim vrtačastim udubljenjima. U reljefu Ljubomišlja i Dlakuše u planini Sitnici te pedimentima sjeveroistočno iznad Fatničkog se posebno ističu oblici prostranih i dubokih cirkularnih uvala površina više km². Nastali polja. Prostorno nešto veći pedimentacijski nivoi zapaženi su na približno istim visinama su dubinskim i bočnim proširivanjem brojnih manjih vrtača uzrokovanim intenzivnom u padinama Lunjevače i u jugozapadnim padinama Ujilice. Zaravnjena ploha Podova subkutanom korozijom. Tipičan primjer je Marčetina uvala pod Klekovačom duboka nadmorske visine od oko 800 m oblikovana je u jugozapadnim niskim padinama preko 250 m. Blago nagnuti sredogorski šumoviti tereni Klekovače, Grmeča, Srnetice, Staretine direktno iznad Livanjskog polja. Subkutanom korozijom vode obogaćene

108 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 109 THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH

ugljičnim dioksidom u humusnom horizontu na tektonsko-erozijski zdrobljenim recentnim korozijskim procesima preoblikovane na karbonatnoj podlozi. Reljefno su krečnjacima i dolomitima oblikovane su vrtače na pedimentima gorskog pojasa. najistaknutije prostrane površi Podova iznada dolina Plive i Janja i površ Krug planine Rubne nivoe uravnavanja u nižim padinama sredogorskih uzvišenja istočne Hercegovine predgorske stepenice masiva Cincara. To su pedipleni Visokih Vanjskih Dinarida, površine izražavaju pedimenti gusto ispresjecani škrapama koje narod ovog područja naziva preko 100 km². Njihove zaravnjene plohe uglavnom prekrivene niskom vegetacijom „Ljut“. Reljefno izražavaju položenije terene korozijski nagrižene škrapama, kamenicama planinskih pašnjaka reljefno su predstavljene boginjavim kršem vrtača i manjim okršenim i vrtačama sa rijetkom vegetacijom graba i jasena. krškim gredama. Izražavaju fragmente neotektonski destruiranih predkvartarnih Niske dolinske pedimente u Visokim Vanjskim Dinaridima predstavljaju erozijske terase planacijskih nivoa. Nešto površinski manje su Rorsko-stekerovačka površ između gornje ili fluviodenudacijski podovi. Nastali su pojačanim djelovanjem lateralne fluvijalne doline Unca i Glamočkog polja i Koritska površ u istočnoj Hercegovini. Neotektonsko- erozije tokom razdoblja tektonske stabilnosti što je rezultiralo uravnavanjem i bočnim korozijski su oblikovane na oko 900 m n /v. U reljefno kategoriju visoravanskog reljefa korozijskim proširivanjem podova na račun okolnih padina karbonatnog sastava. spadaju međuplaninska Pribeljska površ u zapadnoj Bosni, šumovita planinska površ Kvartarna neotektonska izdizanja obilježena dubinskim usjecanjem planinskih tokova Nevesinjske Crne Gore, predplaninska površ Podveležja u sjevernoj i Planska površ u odrazila su se različitim visinskim položajima erozijskih terasa. Treba naglasiti da više istočnoj Hercegovini. dolinske strane de facto orografski izražavaju niske padine planinskih uzvišenja pa su Planacijske nivoe u jugozapadnoj Bosni reljefno izražavaju okršene površi Proslapske prema tome u ovom radu opisani dolinski pedimenti. planine predgorske stepenice Ljubuše planine i manje planinske površi Pakline, Hrbine U gorskom pojasu Bobare, Osječenice i Plješevice 200-300 m iznad rijeka Unca i Une i Grabovice. zapažaju se viši, stariji fluviodenudacijski podovi: Kamenice, Vučić polje, Gajevi, Jandrin Prostorno su najmanje neotektonski izdignute i destruirane manje visoke planinske pod, Očijevo, Podovi, itd. Njihove uravnjene plohe korozijski izbrazdane brojnim površi Glogova 1250 m n/v u masivu Prenja te Plase i Male Čvrsnice 1550 m n/v u masivu vrtačama pružaju se paralelno sa spomenutim riječnim tokovima. Mlađi prostorno manji Čvrsnice. Morfološki su obilježene nešto većom prosječnom vertikalnom raščlanjenošću oblici stjenovitih erozijskih terasa iz novijeg kvartara oblikovani su u nižim dolinskim (30-50 m/km², mjestimično 50 -100 m/km²) na što su utjecala naglašena neotektonska stranama iznad riječnih korita Une, Unca, Janja i gornjeg toka Sane. Subkutanom izdizanja blokovskih struktura Prenja i Čvrsnice. Reljefno su predstavljene okršenim korozijom vode obogaćene ugljičnim dioksidom u humusnom horizontu na tektonsko- uzvišenjima, gredama i dubokim uvalama obilježenim boginjavim karstom vrtača. I. erozijski zdrobljenim krečnjacima i dolomitima oblikovane su vrtače na niskim Bušatlija (1978) navodi: “U uslovima stalno humidne klime pored fluvijalnog reljefa pedimentima i predgorskog i gorskog pojasa. javio se i krško-korozioni kompleks morfoskulptura koje su kao i fluvijalne razvijene u vertikalnom smislu. Horizontalno su samo naslijeđene forme pliocenskog nižeg reljefa, Reljef uzvišenja u gorskom pojasu Vanjskih Dinarida predstavljaju i niska predgorska koji je imao drugačiju landšaftnu situaciju, jer se s pravom uzima da je u periodu pobrđa formirana u neotektonskom periodu. Orografsko-neotektonski su vezana za lateralne korozije u uslovima vlažne tropske neogene klime formirana serija i sistem okolne planinske masive i hrbate. Reljefno izražavaju predgorske stepenice: Prenja, krško-korozionih zaravni koje su kroz kvartar ponovo uzdignute.“ Plješevice, Tušnice, Osječenice, Grmeča i Jadovnika. Neotektonski se izdižu iznad Genezu i morfoevoluciju visoravanskog reljefa planinskih površi Vanjskih Dinarida Bihaćke zavale, Jablaničke, Drvarske i Kulenvakufske kotline. Umjereno raščlanjeni reljef predisponirala su intenzivna navlačenja uzrokovana subdukcijom jadranske mikroploče (50-300 m/km²) pobrđa izražavaju izdužene padinske kose poligenetski oblikovane pod Dinaride. Smatramo da su to stariji strukturni oblici prvobitno uravnjeni navlačnom na krednim karbonatima, donjotrijaskim, neogenim i kvartarnim klastitima. To su tektonikom. Poligenetski su oblikovani u neogenu i pleistocenu. Korozijski su Tribanjsko, Lohovsko, Račićko, Orljansko, Drvarsko-vrtočko pobrđe, Krstačko pobrđe preoblikovani u kvartaru. U neotektonskoj fazi razvoja Vanjskih Dinarida tercijarne površi i Havala. Stepeničastih su poprečnih profila, obilježenih smjenom padinskih lepeza su izdignute na različite visinske nivoe i rasjedno-erozijski destruirane. Savremenim (prosječnih nagiba 12˚-25˚) s glacis terasama (prosječnih nagiba 6˚-12˚). Poligenetski su korozijskim procesima preoblikovani su u holocenu. oblikovana na krednim karbonatima, donjotrijaskim, neogenim i kvartarnim klastitima. Naglašena gustoća vrtača (preko 100 / km²) obilježje je površi i položenijih padina Tribanjsko pobrđe 890-900 m n/v je predgorsko pobrđe Tušnice. Krstačko pobrđe 517 planinskih terena zapadne Bosne i sjeverne planinske Hercegovine (vidjeti tabelu br.1). m n/v oblikovano je u sjeverozapadnoj podgorini Prenja. Lohovsko 541 m n/v («pop- up struktura Lohovska brda» - Bognar i Prelogović 2005), Račićko i Orljansko pobrđe Prema navedenim podacima (Tabele br.1) možemo zaključiti da je gustina vrtača neotektonski su izdignuta su na rubovima Bihaćke zavale. Nisko Drvarsko-vrtočko posebno naglašena na sredogorskim i višim gorskim terenima čiju litološku podlogu pobrđe prosječnih visina 520–600 m n/v je predgorska stepenica planine Jadovnik. predstavljaju okršeni gornjojurski, donjokredni i gornjokredni krečnjaci, dok je na Niska Havala je pobrđe iznad Kulen-Vakufskog dolinskog proširenja na sjeverozapadu dolomitimnim područjima manje izražena. Gustina vrtača ipak nije pravi pokazatelj makroregije. karstifikacije određenog područja jer su prije svega zanemarene dimenzije vrtača i Planacijski oblici predplaninskih i međuplaninskih visokih površi pružaju se na različitim podzemni endokrški oblici. «Po predloženom parametru, teren na kojem su razvijene nadmorskim visinama gorskog i sredogorskog hipsometrijskog pojasa. Dinarske površi vrtače kilometarskih površina i hektometarskih dubina (jedna pojava po km²) slabije su strukturni poligenetski oblici za razliku od prostorno manjih erozijskih padinskih je krasifikovan od terena sa više vrtača dekametarskih dimenzija (desetine pojava po pedimenata. Njihova geneza po našim je pretpostavkama vezana za alohtonu navlačnu km²).“(Marković et all., 2003). tektoniku u razdoblju gornja kreda-oligocen. Geomorfološki izražavaju neotektonski Japage su prelazni krški oblici između kotlastih vrtača i jama. To su duboke urušne vrtače izdignute starije planacijske nivoe poligenetski oblikovane u kvartaru. U holocenu su (eng. collapse doline) s ustrmljenim subvertikalnim stranama dekametarskih visina.

110 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 111 THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH

Nastale su urušavanjem svodova pleistocenih jama. U manjem okršenom uzvišenju turbulentno još u ustrmljenijim pukotinama promjera 5-15 mm što omogućuje transport zvanom Seka na sjeverozapadnom rubu Kupreškog polja nedaleko od Rastičevskog sitnih netopivih čestica. Korozijsko-korazijski proces vremenom se sve više intenzivira što jezera zapaža se šest japaga kružnog oblika. Najveća je Mrnjašica duboka oko 100 m s rezultira progresivnim povećanjem dimenzija pukotina koje postaju kilometarski dugi promjerom od oko 300 m. Geomorfološki neistraženo egzokrško cirkularno udubljenje podzemni kanali metarskih širina. Prema rezultatima novijih istraživanja proces širenja Samograd s dužinom dijametra oko 280 m duboko je preko 140 m. Nalazi se u zapadnoj milimetarskih pukotina u podzemne kanale (kaverne) dijametra od oko 3 m može trajati Bosni oko 4 km zračne linije zapadno od Mliništa. Sličnih morfoloških odlika je duboko 10 000 – 100 000 godina. ulegnuće Mosor oblikovano u kršu Pakline u jugozapadnoj Bosni. Udaljeno je oko 2,5 Endokrški oblici na ovom području se pojavljuju u širokom visinskom rasponu od km zračne linije jugozapadno od naselja Šujica. Možemo navesti da specifične forme predgorskog do visokogorskog visinskog pojasa. U pećinama i jamama – snježnicama dubokih dinarskih urušnih vrtača umnogome podsjećaju na cenote oblikovane u kršu i ledenicama planinskih pojaseva makroregije dugo se zadržava snijeg i ledeni zastori. Jukatana u Meksiku. Poligenetski su oblikovane kombinovanim korozojsko-korazijskim djelovanjem otopljene sočnice i snježnice, kriogenom destrukcijom ledenih klinova i zavjesa i Nadmorska Gustina vrtača urušavanjem pećinskih svodova. Područje Litološki sastav visina (broj vrtača/km²) Nastanak i razvoj pećina i jama u Vanjskim Dinaridima rasjedno je predisponiran pukotinama i kavernama što se odrazilo sukcesijom podzemnih kanala (hodnika) i Podveležje 680 m Gornjokrednikrečnjaci 23 podzemnih kanalskih proširenja i dvorana obilježenih pojavama: tektonskih breča, Crna Gora (Nevesinjska) 1250 m Gornjojurski krečnjaci 102 rasjednih ogledala, zdrobljenih milonitnih zona, urušenih blokova. Pećinski i jamski kanali u vadoznoj zoni zapunjeni su šljunkovito-pjeskovito-glinovito-zemljanim nanosima. Jasenjanski gvozd Glogovo 1100 m Donjokredni krečnjaci 57 U nekim pećinama formirane su sige ili pećinski speleotem predstavljen: stalaktitima, Crnački gvozd južna Čabulja 1100 m Gornjokredni krečnjaci 111 stalagmitima, saljevima, zavjesama, kadicama, draperijama itd. (kao na primjer u pećini Ledenici kod Bosanskog Grahova). To su akumulacijski mikrooblici nastali izlučivanjem i Proslapska planina (sjev.Hercegovina) 1190 m Gornjojurski krečnjaci 122 taloženjem kalcita iz vode koja kaplje, rasprskava se ili se slijeva niz strane pećina. Ovom Rorsko-Stekerovačka površ-Savića prigodom ćemo spomenuti samo neke od brojnih pećina kao što su: Titova pećina, 920 m Gornjokredni krečnjaci 67 polje Hrustovača, Dabarska pećina, pećine kod Martin Broda, Baranova pećina na Osječenici, Podgorijski podovi 850 m Donjokredni krečnjaci 121 Međugorska pećina na Šatoru, Mijatova na Vranu, pećine Grmeča, Barzilovka i Jelova pećina na Dinari, pećine Prenj planine, pećine oko Nevesinjskog polja - Rušpija, Provalija, Istočni Prenj - Ruda Lastva 1550 m Gornjotrijaski krečnjaci 54 i Ljelješnica zatim Velika pećina i Lepirnica na rubovima Fatničkog polja, Vilina Mala Čvrsnica 1650 m Donjokredni krečnjaci 53 pećina na rubu Cerničkog polja itd. Mnogi pećinski sistemi ovog planinskog područja (uključujući i prethodno spomenute) nisu istraživani primjerenim speleomorfološkim Crvanj - Kamene glavice 1730 m Gornjotrijaski dolomiti 43 metodama. Najniže padinske terene u klisurama Neretve, Une, Sane, Unca i Janja Gatačka Bjelašnica - Ledenice 1750 m Gornjojurski krečnjaci 65 obilježavaju stalna vrela koja hidrološki direktno podzemno komuniciraju sa dubinskom stalno vlažnom freatskom zonom. Velež - Jaram 1750 m Gornjokredni krečnjaci 46 «Na planinskim površima Rora u zapadnoj Bosni, Rudina u istočnoj Hercegovini, Veliki Prenj - Azovi 1850 m Jurski oolitični krečnjaci 34 Midene i Grabovnice između Duvanjskog polja i Livanjskog Polja zapažaju se uski subhorizontalni otvori jama „sniježnica“, „ledenica“ „zvekara“, „zvonuša“ s vrlo strmim Tablica 1: Gustina vrtača na području planina i planinskih površi visokih Vanjskih Dinarida često i subvertikalnim podzemnim kanalima. Na višim i položenijim terenima Dinare, Ljubuše, Gatačke Bjelašnice i Vran planine naglašena je pojava jama. Najviši jamski otvor Jednu od osnovnih geomorfoloških datosti makroregije Bosanskohercegovački dinarski otkriven je u Strmenici u masivu Čvrsnice na 2000 m n/v» (Lepirica 2009). krš predstavljaju hidrogeološki aktivne i neaktivne pećine i jame razvijene u karbonatima

s izraženom pukotinskom (sekundarnom) poroznošću. U vadoznoj (epifreatskoj) zoni krša Visokih Vanjskih Dinarida poligenetski su oblikovane brojne hidrogeološki aktivne Zaključak i neaktivne (suhe) pećine i jame. Na topografskoj površini subvertikalni pećinski otvori Istraživano planinsko područje Visokih Vanjskih Dinarida reljefno izražava neotektonski obilježavaju ustrmljene okršene planinske padinske fasade, krške grede i manja krška izdignuti visoki i duboki dinarski holokarst. Orografski je predstavljeno planinskim uzvišenja na površima i krškim poljima. Pojave relativno uskih subhorizontalnih jamskih masivima i hrbatima s predgorskim stepenicama i planinskim površima. Geomorfološki je otvora su česte na položenijim terenima blago nagnutih padinskih kosa planinskih obilježeno polimorfnim i poligenetskim reljefom s dominantno zastupljenim derazijskim uzvišenja, pedimenata i planinskih površi. Pretpostavljamo da su uslijed mikrotektonski i krškim oblicima i pojavama. Periglacijalni oblici i tragovi fosilnog glaciokrškog reljefa razlomljene krečnajčke i dolomitne podloge dužine podzemnih pećinskih i jamskih genetski su vezani za više planinske terene. Na temelju opisanih geomorfoloških datosti sistema hektometarskih pa i kilometarskih dužina. planina Visokih Vanjskih Dinarida možemo istaći da brojni reljefni oblici i pojave u Visokim Evolucija endokrških sistema počinje s turbulentnim kretanjem vode i pronosom Vanjskim Dinaridima zaslužuju daleko viši stepen zaštite, evaluacije (vrednovanja) i nanosa kroz pukotine pripovršinske zone karsta (zona epikarsta). Otjecanje vode postaje pažnje društva u cjelini.

112 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 113 THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH

Literatura Katzer, F., 1909: Karst und karsthydrographie.- Instituts fűr Balkanforschung in Sarajevo, 94, Sarajevo. Anđelković, M., 1982: Geologija Jugoslavije – Tektonika.- Rudarsko-geološki fakultet, 692, Beograd. Lepirica, A., 2009: Reljef geomorfoloških makroregija Bosne i Hercegovine“, Zbornik radova Prirodnomatematičkog fakulteta, broj. 6, Univerzitet u Tuzli, 7-52, Tuzla. Behlilović, S., 1964: Geologija Čabulja planine u Hercegovini.- Posebna izdanja Geološkog Glasnika, Knjiga IV, Geološki zavod, 80, Sarajevo. Lepirica, A., 2008: Geomorphological characteristics of the massif Prenj.- Acta Carsologica 37/2-3, 307-329, Ljubljana. Bognar, A., 1987: Reljef i geomorfološke osobine Jugoslavije.- Veliki geografski atlas Jugoslavije, SNL, Zagreb. Marković, M., 1983: Osnovi primenjene geomorfologije.- Geoinstitut, 123, Beograd. Bušatlija, I., 1978: Geomorfološka karta SR Bosne i Hercegovine 1 : 100 000 (Listovi: Marković, M., et all. 2003: Geomorfologija.- Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Nevesinje, Trebinje, Mostar, Imotski).- Geografski Institut PMF-a , 1-35, Sarajevo. 461, Beograd. Cvijić, J., 1921: Abrazione i fluvijalne površi.- Glasnik Geografskog društva, br.6, 1-61, Oard, J. M., 2004: Pediments formed by the Flood: evidence for the Flood / post-Flood Beograd. boundary in the Late Cenozoic.- Overviews, TJ 19 (2), 15-27. Cvijić, J., 1924: Geomorfologija I.- Državna štamparija kraljevine SHS, Beograd. Omerbashic, M., Sijarić, G., 2006: Seismotectonics of Bosnia – Overview.- Acta Geodynamica et Geomaterialia, Vol.3, No.2 (142) Praha. Cvijić, J., 1926: Geomorfologija II.- Državna štamparija kraljevine SHS, Beograd. Roglić, J., 1957: Zaravni u vapnencima.- Geografski glasnik XIX, Geografsko društvo, 103 Ćalić, J., 2009: Uvala – Contribution to the study of karst depressions (with selected – 134, Zagreb. examples from Dinarides and Carpatho-Balkanides), Dissertation, University of Nova Gorica. Stefanović, V., Beus, V., Burlica, Č., Vukorep, I., 1983: Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine.- Posebna izdanja br. 17., Šumarski fakultet, 51, Sarajevo. Čičić, S., 2002: Geološki sastav i tektonika Bosne i Hercegovine.- Earth Science Institute, 350, Sarajevo. Šegota, T., Filipčić, A., 1996: Klimatologija za geografe.- Školska knjiga, 471, Zagreb. Čičić, S., Mojićević, M., Papeš, J., 1984: Geologija Bosne i Hercegovine, Knjiga II.- Terzaghi, K., 1913: Beiträge zur Hydrographie und Morphologie des kroatischen Karstes.- Geoinženjering, 315, Sarajevo. Mitt. Aus dem Jahr. Der Geol. Reichsanstalt, sv. XX, br. 6, 225-336, Budapest. Ćirić, J., 1986: Pedologija.- Drugo izdanje, Svjetlost, 312, Sarajevo. The Karst Waters Institute, 2002: A Lexicon of Cave and Karst Terminology with Special Reference to Environmental Karst Hidrology.- National Center for Environmental Gams, I., 2000: Doline morphogenetic processes from global and local viewpoints.- Acta Assessment – Washington Office of Research and Development, 221, Washington, D.C. Carsologica 29/2, 123-138, Ljubljana. White, B. W., 2007: Evolution and age relations of karst landscapes .- Acta Carsologica Goudie, A.S., 2004: Encyclopedia of Geomorphology.- Rotledge, 1156, London and New 36/1, 45-52, Ljubljana. York. Zubčević, O., 1959: Speleološka istraživanja u Velikoj pećini i jami Zvonuši.- Geografski Grund, A., 1910: Beiträge zur Morphologie des Dinarischen Gebirges.- Geographische pregled XVIII-XIX, Geografsko društvo Bosne i Hercegovine,71-80, Sarajevo. Abhandlungen, Band IX, Heft 3, Leipzig und Berlin.

Grupa autora, 1969: Atlas klime SFR Jugoslavije za period 1931 – 1960. Hidrometeorološka služba SFRJ, Beograd.

Herak, M., 1983: Geologija.- Školska knjiga, 433, Zagreb.

Huggett, R. J., 2003: Fundamentals of Geomorphology.- Routledge, 400, London and New York.

114 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 115 KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA Karstne uvale u Dinaridima

Jelena Ćalić Geografski institut „Jovan Cvijić“ SANU, Đure Jakšića 9, 11000 Beograd, Srbija E-mail: [email protected]

Sažetak Osnovni segment rada je terminološko-teorijska diskusija o uvalama kao tipu površinskih depresija u karstu. Diskusija se oslanja na konkretne primere uvala iz Dinarskog karsta. Metodama detaljne morfometrijske analize i strukturno-geološkog kartiranja utvrđeno je da su proučavane uvale zatvorene površinske karstne depresije kilometarskih dimenzija, čije duže ose prate tektonski porušene zone regionalnih razmera.

Ključne reči: karst, površinska depresija, uvala, Dinaridi

Karstic Uvalas in The Dinarides

Abstract The main segment of the paper is the terminological and theoretical discussion on uvalas, as a sub-type of closed surface depressions in karst. The discussion relies on the examples of uvalas from the Dinaric karst. The methods of detailed morphometric analysis and structural-geological mapping were used to establish the general regularity, that the uvalas are closed surface karst depressions of kilometer scale, whose longer axes are developed along tectonically broken zones of regional scale.

Key words: karst, closed depression, uvala, the Dinarides

Uvod Značaj Dinarida kao svojevrsnog izvorišnog prostora za neke od najvažnijih pojmova u međunarodnoj karstološkoj terminologiji ogleda se i u činjenici da su odavde potekli nazivi za najznačajnije oblike površinskog karstnog reljefa - zatvorene karstne depresije. Naziv koji se u engleskom, francuskom i nemačkom jeziku koristi za vrtaču - doline - potekao je iz oblasti matičnog Krasa, gde se za jedini postojeći tip udubljenja u tamošnjem reljefu (vrtača) koristi naziv dolina. Termin polje zajednički je za gotovo sve regije u Dinaridima, dok se termin uvala javlja u Hrvatskoj (prvenstveno u Lici) i zapadnoj Bosni. Za uvalu se u toponimiji u Sloveniji koriste izrazi „draga“ i „dol“. U Hrvatskoj, osim termina „uvala“ u upotrebi su i izrazi „draga“ (Gorski Kotar), „duliba“, „korito“ (Velebit), dok se u Crnoj Gori koriste izrazi „do“ i „ubli“. Za zapadnu Bosnu svojstven je upravo termin „uvala“, i tamo se nalaze neke od tipskih lokacija za ovaj oblik reljefa. Dok su naučne definicije i klasifikacije vrtača i polja relativno jasne i prihvaćene od strane velikog broja relevantnih autora, pojam uvala je ostao relativno nejasan i višeznačan tokom 11 decenija upotrebe. Počevši od samog uvođenja termina u karstologiju (Cvijić, 1899, 1900), pogrešno vezivanje evolucije površinskog karstnog reljefa za tzv. „ciklični koncept“ u geomorfologiji svrstalo je uvale u grupu oblika reljefa koji su nedovoljno naučno utemeljeni. Neprecizne definicije dovele su čak i do toga da se u poslednje vreme

ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 117 KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA

u svetskim karstološkim kapitalnim referencama uvala izostavlja sa spiska površinskih Brojne nedostatke termina uvala navodi F. Šušteršič (1986), naglašavajući da je veliki karstnih oblika (npr. Ford & Williams, 1989, 2007). problem to što je definicija zapravo negativna – karstne depresije koje nisu ni vrtače Nekoliko autora sa dinarskog prostora nastojalo je sa terminološkog, morfološkog i ni polja. Podupire Poljakovu (1951) definiciju karstnih uvala, kao jasnu i korektnu, ali genetskog aspekta delimično razjasniti probleme vezane za pojam uvale, u uverenju da podseća na problem da su takve uvale samo „kaplja v poplavi drugačnih“. Vrlo korisna se zaista radi o zasebnom, ravnopravnom obliku površinskog reljefa (npr. Poljak, 1951; sugestija nastala iz ove argumentacije je da „moramo najprej zbrati inventar, šele potem Habič, 1986; Ćalić, 2009, 2011). pa se bomo lahko dogovarjali o nastanku in klasifikaciji“ (Šušteršič, 1986, p. 93).

Pregled istraživanja dinarskih uvala u 20. veku Nova istraživanja uvala u Dinaridima Nakon prvog spominjanja termina uvala u delu J. Cvijića „Das Karstphänomen” (1893), Gorepomenuta sugestija Šušteršiča (1986) poslužila je kao dobar uvod u početak izrade u kojem, na žalost, nema i adekvatnog objašnjenja niti definicije ovog pojma, prve registra karstnih uvala u Dinaridima, u okviru geomorfološke studije J. Ćalić (2009). konkretnije odrednice isti autor daje 1899. i 1900. u okviru studija o planinama i poljima Sa dinarskog prostora odabrano je 40 zatvorenih karstnih depresija (Tab.1; Sl.1), koje Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Razmatrajući polja zapadne Bosne i Hercegovine, prema morfografskim pokazateljima imaju odlike uvala, ali se istovremeno međusobno Cvijić prvi put uvodi ideju da polja nastaju evolucijom uvala (u skladu sa W.M. Davisovim razlikuju po dimenzijama, geološkom i topografskom kontekstu. konceptom erozionih ciklusa). Na primeru šireg prostora Grahova, autor navodi različite stadijume prerastanja uvala u polja (Vlasulje, Korita, Isjek, Vedro i Marinkovačko polje), i detaljno razrađuje „prelazni proces” vrtača-uvala-polje (Cvijić, 1900). Iako u jednom od svojih poslednjih radova „La géographie des terrains calcaires” (objavljenom posthumno 1960.) Cvijić priznaje da je W.M. Davisov koncept teško primenljiv na karst, jer karstna erozija ne deluje po istim pravilima kao normalna erozija, prethodno pomenuti evolutivni sled vrtača-uvala-polje već je bio ušao u karstološku literaturu i doživljavao brojne kritičke primedbe i osporavanja. Jedan od najznačajnijih radova vezan za genezu uvala i njihov odnos prema vrtačama i poljima dao je J. Poljak (1951). Analizirajući veći broj uvala u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni, Poljak osporava cikličnu teoriju o njihovoj evoluciji i naglašava ulogu tektonike u njihovoj genezi i razvoju. Ovo je jedan od retkih radova u kojima polemika protiv cikličnog koncepta nije samo deklarativna i teorijska, već potkrepljena brojnim detaljnim analizama i primerima. Poljak strogo razlikuje uvale koje su formirane srastanjem vrtača (koristeći termin ponikvaste uvale) od pravih uvala, čiji glavni genetski faktor je tektonska aktivnost. Poljak odlično primećuje da je jedan od osnovnih argumenata u korist tektonskog uticaja to što na zaravnima sa vrtačama nema uvala, bez obzira na činjenicu da su zaravni najčešće potpuno prekrivene vrtačama. Iako Poljak u nekim tvrdnjama ide u suprotnu krajnost, potpuno zanemarujući ulogu karstne erozije u formiranju uvala, ovaj rad je od iznimnog značaja u proučavanju uvala. U „Prilogu hrvatskoj krškoj terminologiji“, J. Roglić (1974) iznosi kritiku na račun termina uvala, zbog identičnosti sa izrazom za male morske zalive na Jadranu. Obrazloženje uključuje osporavanje cikličnog koncepta, zbog čega će izraz uvala u budućnosti dobiti značenje koje mu „lingvistički odgovara“ (misli se na morski zaliv). Iznenađujuće je što je J. Roglić imao tako negativan stav prema terminu uvala, s obzirom da je, osim zapadne Bosne, taj izraz u širokoj upotrebi u narodnom jeziku i vrlo prisutan u toponimiji baš u Hrvatskoj, prvenstveno u Lici i Gorskom Kotaru. Za razliku od toga, upotreba ovog termina na drugim prostorima (čak i u samim Dinaridima) ograničena je jedino na naučnu (karstološku) terminologiju. Habič (1978) navodi da postoje dva tipa uvala – vrtačaste uvale i dolaste uvale (izdužene). U jednom od kasnijih radova (Habič, 1986), opširno razmatra problem definicije i nastanka uvala. Teoretski, dozvoljava cikličnu evoluciju u smislu Cvijića, ali naglašava da su takvi slučajevi vrlo retki, te da čitav model mora biti revidiran. Predlaže zadržavanje termina uvala, ali u izmenjenom kontekstu. Habič pravilno primećuje da su u nekim karstnim depresijama (uvalama) vrtače zapravo sekundarne pojave, formirane nakon formiranja matične depresije. Slika 1: Karta - Lokacije proučavanih uvala (Ćalić, 2009)

118 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 119 KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA

Država ID Uvala Lokacija Najbliži admin. centar obrađeni na identičan način. Digitalizacijom izohipsi ekvidistancije 10 m napravljeni 1 Kanji Dol Trnovski Gozd, Črni Vrh Idrija su digitalni modeli terena visoke rezolucije (Sl.2), što je omogućilo kvantifikaciju morfometrijskih parametara, izradu karata nagiba terena, poprečnih profila, kao i 2 Mrzli Log Trnovski Gozd, Črni Vrh Idrija primenu različitih vrsta statističkih analiza. Svi podaci su uvršteni u rasterske i vektorske Slovenija 3 Hrastov Dol Dolenjska, Suha Krajina Ivančna Gorica geografske informacione sisteme, upotrebom paketa Idrisi Andes i Intergraph Geomedia 4 Ravan Bloke, Metulje Bloke Professional 04. 5 Grda Draga Snežnik, Mašun Ilirska Bistrica Pre digitalne obrade i morfometrijskih analiza određeni su parametri koji su potom mereni ili izračunavani. Problemski najosetljiviji parametar bila je linija obima uvale, na 6 Lomska Duliba Sjeverni Velebit Senj, Otočac osnovu koje se određuje njen prostorni obuhvat i potom svi ostali parametri. Analizom 7 Veliki Lubenovac Sjeverni Velebit Senj, Otočac prednosti i nedostataka, određeno je da ova linija mora biti dvojaka: (a) najviša zatvorena 8 Bilenski Padež Srednji Velebit Senj, Otočac izohipsa, sa oznakom c; i (b) topografsko razvođe, sa oznakom d. Finalna lista parametara 9 Brizovac Srednji Velebit Karlobag za morfometrijske analize (Tab.2) sačinjena je na osnovu parametara koje su koristili 10 Crni Dabar Srednji Velebit Karlobag Bondesan et al. (1992). Morfometrijski pokazatelji po odabranim parametrima dati su u 11 Ravni Dabar Srednji Velebit Karlobag Tab.3. Diskusiju o rezultatima statističkih analiza podataka moguće je pronaći u studiji: 12 Došen Duliba Srednji Velebit Karlobag Ćalić (2009). 13 Konjsko Južni Velebit Karlobag 14 Duboke Jasle Južni (JI) Velebit Gračac Parametar Opis Hrvatska 15 Duboki Dol Južni (JI) Velebit Gračac Pc obim (najviša zatvorena izohipsa) 16 Glibodol Mala Kapela Brinje Pd obim (topografsko razvođe) 17 Mala Kapela Mala Kapela Brinje Ac 18 Čorkova uvala Mala Kapela, Plitvice Plitvička Jezera površina (ortogonalno), unutar najviše zatvorene izohipse (Ac) i unutar topografskog razvođa (Ad) Ad 19 Jasenova Korita Trnavac - Homoljačko polje Plitvička Jezera 20 Razdolje Krbavica - Krbavsko polje Plitvička Jezera DMAXc maksimalan prečnik – povezuje dve najudaljenije tačke obima 21 Vagan Mazin Mazinsko polje Gračac DMAXd 22 Vagan Popinski Južni (JI) Velebit Gračac 23 Poljica Imotsko polje Imotski DMNRc manji prečnik – najduži segment koji povezuje dve tačke na obimu i upravan je na DMAX DMNRd 24 Rupa Grmeč Bosanski Petrovac DDIRd azimut maksimalnog prečnika; utvrđuje se samo za DMAXd 25 Materića uvala Lunjevača Drvar 26 Crljivica Osječenica Drvar V volumen depresije ispod najviše zatvorene izohipse Bosna i 27 Klekovačka uvala Klekovača Drvar, Potoci Emin nadmorska visina najniže tačke Hercegovina 28 Razvala Dinara Livno Ec nadmorska visina najviše zatvorene izohipse 29 Ždralovac Velika Golija Livno, Glamoč Emaxd nadmorska visina najviše tačke topografskog razvođa 30 Poljanica Cincar Livno Tablica 2: Morfometrijski parametri direktno mereni sa digitalnog modela terena. Prilagođeno na 31 Ljubodol Hrbina Livno, Kupres osnovu Bondesan et al. (1992)

32 Vuči Do Oputne Nikšić 33 Baljački Do Oputne Rudine Nikšić 34 Štrpca Banjani Nikšić 35 Broćanac Nikšićki Katunski Kras Nikšić Crna Gora 36 Ljeskovi Dolovi Katunski Kras Nikšić 37 Ubaljski Do Katunski Kras Nikšić 38 Dragomi Do Katunski Kras Kotor, Cetinje 39 Ilinski Do Katunski Kras Kotor, Cetinje 40 Dolovi Lovćen Cetinje Tablica1: Karstne uvale u Dinaridima odabrane za studiju J. Ćalić (2009). ID brojevi odgovaraju brojevima sa karte na Sl.1. Svi primeri su pomoću računarskih paketa i aplikacija digitalno

120 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 121 KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA

Tablica 3: Morfometrijski podaci o proučavanim uvalama. Oznake kao u Tablici 2. (HUV = Ec-Emin; HBAS = Emaxd-Emin) (Ćalić, 2011) Pc Ac Pd Ad V Emin Ec HUV Emaxd HBAS ID Uvala (km) (km2) (km) (km2) (Mm3) (m) (m) (m) (m) (m) 1 Kanji Dol 2.8 0.3 6.1 2.1 8.9 880 930 50 1176 296 2 Mrzli Log 5.8 0.8 8.0 2.8 26.6 768 840 72 1069 301 3 Hrastov Dol 9.8 2.9 11.0 7.7 76.4 288 335 47 545 258 4 Ravan 4.4 0.7 6.6 2.5 14.9 740 790 50 1022 282 5 Grda Draga 8.0 1.6 12.1 5.3 79.7 1120 1220 100 1694 574 6 Lomska Duliba 6.8 1.2 10.0 5.4 40.3 1230 1310 80 1667 437 Veliki 7 Lubenovac 2.2 0.3 11.1 3.7 4.3 1260 1290 30 1565 305 8 Bilenski Padež 4.7 0.8 10.2 4.9 28.7 1215 1320 105 1605 390 9 Brizovac 5.0 0.8 6.0 1.8 23.8 820 900 80 1102 282 10 Crni Dabar 6.6 2.1 10.3 5.5 198.9 655 840 185 1274 619 11 Ravni Dabar 2.7 0.4 5.6 1.9 16.2 705 770 65 1160 455 12 Došen Duliba 4.6 0.5 6.8 2.6 14.1 715 770 55 1126 411 13 Konjsko 3.9 0.6 9.7 4.7 22.5 585 650 65 1130 545 14 Duboke Jasle 17.3 6.1 17.3 13.1 524.3 645 850 205 1198 553 15 Duboki Dol 6.7 1.9 12.1 8.4 130.9 520 670 150 1187 667 16 Glibodol 10.5 3.2 21.3 24.3 122.7 515 600 85 1070 555 17 Mala Kapela 3.4 0.5 11.1 7.3 5.1 770 800 30 1142 372 18 Čorkova Uvala 11.5 1.8 14.7 10.1 30.2 810 860 50 1252 442 Jasenova 19 Korita 7.7 1.6 11.7 7.5 31.0 735 790 55 1040 305 20 Razdolje 6.1 1.0 11.7 7.2 8.1 675 700 25 1163 488 21 Vagan Mazin 4.9 1.1 6.9 3.1 50.3 735 820 85 1207 472 Vagan 22 Popinski 6.4 1.7 8.8 4.8 48.0 620 680 60 984 364 23 Poljica 8.2 1.8 13.9 11.1 41.5 345 395 50 868 523 24 Rupa 11.8 5.2 16.1 11.4 407.3 935 1140 205 1480 545 Materića 25 Uvala 6.4 1.7 11.0 8.0 92.3 945 1070 125 1707 762 26 Crljivica 6.6 1.9 18.2 17.7 45.7 740 800 60 1300 560 Klekovačka 27 Uvala 21.3 11.3 24.8 38.9 1053.3 865 1080 215 1870 1005 Slika 2: Digitalni model terena za uvalu Rupa (ID 24). Crvena linija - najviša zatvorena izohipsa; plava linija – topo- grafsko razvođe. Morfometrijski podaci prema Tablici 2. 28 Razvala 8.8 1.8 14.5 12.5 56.8 1460 1560 100 1830 370 29 Ždralovac 8.9 3.5 22.4 30.3 168.8 895 1010 115 1720 825 30 Poljanica 4.9 0.9 7.3 3.0 35.6 1510 1600 90 2006 496 U cilju utvrđivanja uticaja strukturnih i tektonskih elemenata na formiranje uvala, 31 Ljubodol 15.8 5.0 15.5 14.5 277.8 1090 1260 170 1798 708 primenjen je metod terenskog strukturno-geološkog kartiranja koji je postavio J. Čar 32 Vuči Do 4.7 0.7 9.4 4.3 11.5 1030 1070 40 1367 337 (1982, 1986, 2001). Na ovaj način je kartirano 10 uvala (Sl.3). Metod se zasniva na detekciji 33 Baljački Do 11.0 2.3 10.6 6.2 93.1 975 1090 115 1246 271 tri varijeteta tektonski oštećene stenske mase (zdrobljena, porušena i pukotinska zona), 34 Štrpca 11.7 1.9 12.2 6.8 37.0 765 810 45 991 226 u kombinaciji sa merenjem orijentacije (azimut i pada) serija pukotina i površina Broćanac slojevitosti. Kartiranjem je utvrđeno da se uvale dominantno razvijaju duž porušenih zona 35 Nikšićki 6.8 1.3 13.7 11.3 21.1 665 710 45 1184 519 regionalnog karaktera, te da položaj ovih zona ima presudan uticaj na morfologiju uvale. 36 Ljeskovi Dolovi 17.1 3.6 12.7 10.4 160.7 865 980 115 1140 275 Dok vrtače teže ka prostornom rasporedu koji može oslikavati tektonski sklop (pritom 37 Ubaljski Do 14.1 3.3 12.7 10.8 134.3 785 880 95 1123 338 održavajući svoju unutrašnju kružnu do blago eliptičnu morfologiju u ortogonalnoj 38 Dragomi Do 4.3 0.5 7.0 2.6 17.2 805 890 85 1139 334 projekciji), kod uvala je upravo planarni oblik pod uticajem položaja porušenih zona. 39 Ilinski Do 8.1 0.8 7.7 4.2 21.9 715 800 85 1102 387 40 Dolovi 4.8 0.8 7.4 3.2 18.2 1255 1300 45 1604 349

122 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 123 KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA

Terminološki problemi i predlog nove definicije Jedan od osnovnih terminoloških problema vezanih za pojam karstne uvale oslikava se u višeznačnosti. Decenijama se u literaturi javljao vrlo širok spektar definicija uvale, sa različitim genetskim faktorima, različitim morfološkim i hidrografskim odlikama. Takva praksa neminovno je dovela do postepenog odbacivanja pojma u najznačajnijim karstološkim referentnim publikacijama. Autori koji su razmišljali sintezno, vrlo teško su uspevali (ili nisu uspevali) logički povezati raznorodne oblike kojima je prethodno „dodeljen status“ uvale (depresije nastale srastanjem vrtača, depresije u fluviokarstnom i glaciokarstnom okruženju, depresije sa dominantno strukturnom predispozicijom...). Formiranje uvala srastanjem vrtača je vrlo upitna teorija – ukoliko pod uvalama smatramo depresije kilometarskih dimenzija nastale duž tektonski porušenih zona, poput onih opisanih u prethodnom poglavlju. Za karst je normalna vertikalna cirkulacija vode u vadoznoj zoni, što za posledicu ima disekciju reljefa, a ne planaciju. U tom smislu će srastanje velikog broja vrtača voditi ka formiranju poligonalnog karsta, sa zaostalim kupastim uzvišenjima, a ne ka planaciji zaostalih prečaga između vrtača. Srastanje vrtača u manjim razmerama, naravno, postoji – ali bilo bi bolje da oblike nastale na taj način nazivamo dvostrukim, trostrukim ili složenim vrtačama, a ne uvalama. Ovakve složene vrtače po površini obično odgovaraju zbiru nekoliko vrtača prosečnih dimenzija, dok prave uvale višestruko nadmašuju ove dimenzije. Ako prihvatimo da se karstna površina konstantno snižava okvirnom dinamikom od oko 65 m u milion godina (Gams, 1966), jasno je da oblici reljefa koje danas vidimo mogu biti tragovi nekadašnjih (drugačijih) oblika reljefa. U proučavanju velikih karstnih depresija, kojima je za evoluciju bio potreban dug vremenski period, moramo uzeti u obzir da su se u vreme početnih faza njihovog nastanka okolnosti mogle znatno razlikovati od današnjih. Ovakav pristup upućuje nas na neophodnost svojevrsne relativizacije „inicijalnih“ genetskih faktora, te na potrebu da prilikom klasifikacije oblika reljefa kao važan faktor uzmemo i geomorfološke procese koji se dešavaju u recentnom periodu. Ilustrativan primer ovakvog pristupa, sa diskusijom o klasifikaciji proučavanog oblika, daje Sauro (2003). Prilikom razlikovanja uvala od polja, hidrološka funkcija je od presudnog značaja. Ona je direktno povezana sa procesima koji se odvijaju u depresiji. Plavljenja u poljima doprinose zaravnjivanju dna, kroz akumulaciju sedimenata, očuvanje oštre granice između dna i strana, rubnu koroziju, itd. Sa druge strane, u uvalama, koje po pravilu nemaju površinskih voda, koluvijalni procesi doprinose gubljenju jasne morfološke granice između dna i strana, fluvijalni sedimenti izostaju, a centralni delovi su izdubljeni vrtačama. Mnoga takozvana „suva polja“, zaostala u vadoznoj zoni posle snižavanja nivoa podzemne vode, verovatno će u budućnosti dobivati sve više karakteristika tipičnih za uvale. Gotovo sve postojeće klasifikacije uvala u literaturi pridavale su velik značaj uticaju Slika 3: Strukturno-geološka skica uvale Ilinski Do (ID 39). drugih geomorfoloških procesa na njihovu evoluciju, prvenstveno uticaju fluvijalnog i glacijalnog procesa. Iako se ovaj uticaj u mnogim slučajevima ne može osporiti, važno je u svakom pojedinačnom primeru proceniti koji je faktor dominantan, i u skladu sa Doprinos karstologa očuvanju termina uvala podrazumeva isključivanje identifikacije tim odrediti koji oblik je u pitanju. Proglašavanje pojedinih segmenata suvih i slepih uvala sa drugim oblicima i pojavama. Umesto toga, poželjna je težnja ka jasnijoj i dolina uvalama, nanosi štetu karstološkoj terminologiji, jer pokazuje terminološku konkretnijoj definiciji. Rezultati istraživanja karstnih uvala u Dinaridima (Ćalić, 2009, 2011) nekonzistentnost. Dodeljivanjem istog naziva potpuno raznorodnim pojavama gubi se ukazuju da su uvale zatvorene karstne depresije kilometarskih dimenzija, sa izduženim naučna utemeljenost termina (npr. izrazito strukturno predisponirana uvala u vadoznoj ili nepravilnim oblikom u vertikalnoj projekciji. Njihova dna su najčešće neuravnjena i zoni kao jedan primer, i blago prošireni završetak slepe doline kao drugi primer). prekrivena vrtačama, a retko blago zaravnjena koluvijalnim sedimentima. Uvale su po pravilu locirane u vadoznoj zoni, a njihova geneza i razvoj vezani su za ubrzanu, linearno usmerenu koroziju duž tektonski oštećenih („porušenih“) zona regionalnog karaktera.

124 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 125 KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA

Ćalić, Jelena 2011: Karstic uvala revisited: Toward a redefinition of the term. Geomorphology, 134, 32-42.

Ford, Derek C.; Williams, Paul W. 1989: Karst Geomorphology and Hydrology. Unwin Hyman, 601 p, London.

Ford, Derek C.; Williams, Paul W. 2007: Karst Hydrogeology and Geomorphology. John Wiley and Sons, 562 p, Chichester.

Gams, Ivan 1966: Faktorji in dinamika korozije na karbonatnih kamninah slovenskega dinarskega in alpskega krasa. Geografski vestnik, 38, 11-68, Ljubljana.

Habič, Peter 1978: Razporeditev kraških globeli v Dinarskem krasu. Geografski vestnik, L, 17-29, Ljubljana.

Habič, Peter 1986: Površinska razčlenjenost Dinarskega krasa. Acta Carsologica, 14/15, Slika 4: Uvala Broćanac Nikšićki (ID 35). 39-58, Ljubljana. Literatura Poljak, Josip 1951: Je li krška uvala prijelazan oblik između ponikve i krškog polja? Geografski glasnik (Hrvatski geografski glasnik), 13, 25-48, Zagreb. Bondesan, Aldino; Meneghel, Mirco; Sauro, Ugo 1992: Morphometric analysis of dolines. International Journal of Speleology, 21 (1-4), 1-55. Roglić, Josip 1974: Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji. Krš Jugoslavije, 9/1, Izdavački zavod JAZU, Zagreb. Cvijić, Jovan 1893: Das Karstphänomen. Versuch einer morphologischen Monographie. “Geographische Abhandlungen”, herausgegeben von Prof. Dr A. Penck, Bd. V. Heft. 3, Sauro, Ugo 2003: Dolines and sinkholes: Aspects of evolution and problems of 1893, 1-114, Wien. classification. Acta Carsologica, 32/2, 41-52, Ljubljana. Cvijić, Jovan 1899: Glacijalne i morfološke studije o planinama Bosne, Hercegovine i Šušteršič, France 1986: Zaprte kraške globeli, problematika interpretacije in Crne Gore. Glas Srpske kraljevske akademije, LVII, Prvi razred 21, 1-196, Beograd. kartografskega prikaza. Acta Carsologica, 14-15 (1985-1986), 89-98, Ljubljana. Cvijić, Jovan 1900: Karsna polja zapadne Bosne i Hercegovine. Glas Srpske kraljevske akademije, LIX, 59-182, Beograd.

Cvijić, Jovan 1960: La géoraphie des terrains calcaires. Académie serbe des sciences et des arts, Monographies tome CCCXLI, Classe de sciences mathématiques et naturelles, No 26, 1-212.

Čar, Jože 1982: Geološka zgradba požiralnega obrobja Planinskega polja. Acta Carsologica 10 (1981), 75-105, Ljubljana.

Čar, Jože 1986: Geološke osnove oblikovanja kraškega površja. Acta Carsologica 24/25 (1985-86), 31-38, Ljubljana.

Čar, Jože 2001: Structural bases for shaping of dolines. Acta Carsologica 30/2, 239-256, Ljubljana.

Ćalić, Jelena 2009: Uvala – contribution to the study of karst depressions (with selected examples from Dinarides and Carpatho-Balkanides). PhD Thesis, 213 p, University of Nova Gorica, Slovenia.

126 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127 127 GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC Geomorfološke karakteristike općine Konjic

Ozana Alagić Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina

Sažetak Ovaj rad je koncipiran u četiri poglavlja u kojima su obrazložene geomorfološke karakteristike općine Konjic. U prvom poglavlju detaljno je obrazložen geografski položaj istraživanog područja uključujući sve elemente fizičko–geografskog, društveno– geografskog i regionalno–geografskog položaja. U drugom poglavlju detaljno su obrađene geotektonske i geološke karakteristike općine Konjic. Treće i najdetaljnije poglavlje obrađuje geomorfologiju istraživanog područja uključujući geomorfološki položaj, opće karakteristike reljefa, strukturno–geomorfološke tipove reljefa i genetsku klasifikaciju reljefa istraživanog područja. Četvrto poglavlje daje prikaz zaštite životne sredine i ukazuje na geoekološke probleme općine Konjic. Kartografski prilozi u ovom radu urađeni su u programskom paketu ARCGis 9.2.

Ključne riječi: geologija, geomorfologija, Neretva, općina Konjic, reljef, zaštita životne sredine.

Geomorphological characteristics of Konjic Municipality

Abstract This paper is divided into four chapters, which are explained geomorphological characteristics of the municipality of Konjic. The first chapter is explained in detail the geographical location of the study area, including all elements of the physical - geographical, socio - geographical and regional - geographic location. In the second chapter are detailed geological and geotectonic characteristics of the municipality of Konjic. The third and most detailed chapter deals with the geomorphology of the study area, including geomorphological position, the general characteristics of relief, structurally - geomorphologic types of terrain and genetic classification of the relief of the study area. The fourth chapter gives an overview of environmental and indicates geoecological problems of the municipality of Konjic. Maps enclosed in this work were done in the software package ArcGIS 9.2.

Keywords: geology, geomorphology, Neretva, Municipality Konjic, relief, environment protection.

Geografski položaj Područje istraživanja ovog rada je općina Konjic sa površinom od 1.169 km², a tematski je vezan za oblast fizičke geografije, tačnije za proučavanje reljefa. Do sada su bili rijetki radovi kojima je domena istraživanja bila geomorfologija nekog područja unutar naše države. Primjenom različitih metoda istraživanja, a unutar kojih terenski rad predstavlja osnovu, te uz izradu većeg broja tematskih karata data je solidna geomorfološka osnova istraživanog područja koja se iščitava iz sadržaja ovog rada te iz popisa literature.

ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 129 GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC

Na teritoriji općine Konjic izdvajaju se četiri strukturno – facijalne jedinice, a to su: a) Strukturno–facijalna jedinica Bosanske škriljave planine, b) Strukturno–facijalna jedinica Bjelašnica – Visočica, c) Strukturno–facijalna jedinica Konjic – Glavatičevo, i d) Strukturno–facijalna jedinica Čvrsnica – Prenj.

U sastav prve strukturno–facijalne jedinice ulaze metamorfne stijene paleozoika, preko kojih tektonski leže dolomiti i dolomitični krečnjaci. Paleozojski kompleks završava transgresivnim permskim klastitima. Južni dio ove jedinice pripada općini Konjic i tu se nalazi tektonska jedinica Bradina – Tarčin. Druga jedinica obuhvata Bjelašnicu i prostor Visočice. Ona se posebno ističe razvojem debelog kompleksa krečnjaka i dolomita srednjeg i gornjeg trijasa i jursko–krednih klastita. Kao dvije podjedinice u istraživanom području izdvajaju se tektonske jedinice Bjelašnica – Preslica, te tektonska jedinica Bjelašnica. Unutar treće tektonske jedinice utvrđen je specifičan razvoj donjeg i srednjeg trijasa koji se ne susreće na ostalim dijelovima terena. Donji trijas je razvijen u faciji pješčara, laporaca, pjeskovitih i laporovitih krečnjaka preko kojih dolaze crni, djelimično bituminozni krečnjaci debljine do 10m, zatim sivi dolomiti srednjeg i dijelom gornjeg trijasa. Jugozapadna granica ove jedinice nije sa sigurnošću dokumentovana, a predstavlja dislokaciju koja se pruža od Uloga i Glavatičeva, preko Boračkog jezera, ušća Bijele u Neretvu do donjeg toka Baštice. Ova dislokacija ima reversan karakter, jer su sedimenti donjeg trijasa jugozapadno od Konjica dijelom navučeni na tvorevine srednjeg i gornjeg trijasa. Interesantno je napomenuti da nekoliko kilometara sjeverno od Konjica u okolini sela Džepi preko dolomita srednjeg trijasa, leže diskordantno klastični sedimenti krede, a preko njih trijaske naslage. Sedimenti donjeg trijasa imaju veoma složenu građu. Bore su manjih mjerila, često polegle. Dolomiti srednjeg trijasa uglavnom su manje ubrani i blago padaju ka sjeveroistoku. Ovo je dominantna strukturno–facijalna jedinica u okviru istraživanog područja. Strukturno–facijalna jedinica Čvrsnica – Prenj s izdvojenim blokovima predstavlja u istraživanom području Slika 1: Topografska karta općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, autorica, 2010. reprezentativan primjer blokovske organizacije u Vanjskim Dinaridima. (Mojičević, 1973). Četvrtu tektonsku jedinicu izgrađuju sedimenti trijaske, jurske i kredne starosti. Sjeverna Prije same izrade rada obavljene su pripreme, u vidu sakupljanja literature i terenskih granica ove tektonske jedinice je prethodno opisana dislokacija južno od Konjica. Na istraživanja, odnosno rekognosciranja terena, a u konačnici ovaj rad predstavlja osnovu čitavoj dužini, dislokaciona ravan ima blag pad. Bore su pretežno manjih razmjera, često potencijalnih budućih geomorfoloških istraživanja unutar Bosne i Hercegovine. polegle, što otežava rekonstrukciju građe ovih sedimenata na poprečnim profilima. Duže ose nabora su orijentisane u dinarskom smjeru (Mojičević, 1973). U južnom dijelu općine Geotektonske i geološke karakteristike Konjic dominiraju dva tektonska bloka: Idbar – Bijela – Sivadija i blok – Prenj. Prema svom geotektonskom položaju, općina Konjic ulazi u sastav dvije makrotektonske U geološkom pogledu istraživano područje ima složenu građu zbog velikog broja jedinice i to jedinica Vanjskih Dinarida (najveći dio istraživanog područja) i u sjevernom naslaga različite starosti, strukture i periodike, a zastupljene su naslage paleozojske, dijelu općine tektonska jedinica Centralnih Dinarida. Unutar navedenih geotektonskih mezozojske i kenozojske starosti. Paleozojske stijene javljaju se kao dijelovi paleozoika makroregija na istraživanom području izdvajaju se sljedeće podjedinice (Hrvatović, bosanskih škriljavih planina. Zastupljene su u okolini Bradine, Hasanovića, Gobelovine, 2006): u dolini rijeke Trešanice, istočno od sela Šunji, te na području Ivan Sedla i to su stijene gornjeg perma (P ), zatim filiti (Pz2), porfiriti (π), kvarc–sericitski škriljci (Pz3) i muskovitski 1. Centralna paleozojska i ofiolitska zona, 3 1 2. Navlaka mezojskih krečnjaka i paleozojskih škriljaca, i i hloritski škriljci (Pz ). Stijene mezozojske starosti rasprostranjene su u području potoka 3. Navlaka Visokog krša. Bijele južno od Konjica, na području Zlatara, u predjelu Idbra, na Kiseru, Ljubini i u rejonu Sa geotektonskog aspekta Vanjski Dinaridi predstavljeni su borno–rasjedno–navlačnim Crnog vrha. Stijene mezozojske starosti nalaze se i u gornjem toku Bijele na Borašnici, strukturama planinskih masiva alpskog orogena. To su sve uglavnom masivi i hrptovi na prenjskoj Bjelašnici, na sjevernim padinama Velikog Prenja, južno od Crnog vrha u predtercijarnog i tercijarnog boranja koji su se za vrijeme neotektonske faze (kraj Boračkoj dragi i na Tisovici. Mezozojske stijene predstavljene su naslagama trijasa (donjeg trijasa – T , srednjeg trijasa – T i srednjeg i gornjeg trijasa – T , ), naslagama jure (lijas – neogena i u kvartaru) izdigli do današnjih visina (Bognar, 1997). 1 2 2 3 J1 i lijas – doger - J1,2 ) i krednim naslagama (gornja kreda – K2). Naslage kenozojske ere

130 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 131 GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC

na području općine Konjic zastupljene su na obalama Jablaničkog jezera i u njegovom intenziteta MCS. Prema instrumentalnim mjerenjima u Konjicu se nalazi epicentralno širem području, u najnižim dolinskim dijelovima Neretve i njenih pritoka, te u manjem područje sa potresima jačine 4º MCS skale, a jugoistočno uz dolinu Neretve, izvan

segmentu na padinama Bjelašnice. To su naslage srednjeg miocena (M2) i kvartara (Q). istraživanog područja dvije epicentralne lokacije sa potresima jačine 6º odnosno 7º Kvartar je predstavljen morenskim materijalom, riječnim terasama, siparima, aluvijem, MCS skale. Mikroseizmičke karakteristike pojedinih sredina su različite, tako da kao eluvijem i sedrom. referentnu sredinu za 6º mikroseizmičkog intenziteta mogu se okvirno smatrati dolomiti u osnovnom gorju, dok se kod ostalih sredina, naročito vezanih stijena s visokim nivoom podzemnih voda može očekivati i znatno veći priraštaj seizmičkog intenziteta čak i do 1º (Prostorni plan - Opština Konjic, 1986). Litološki sastav šire okoline Konjica ne omogućuje relativno lako korištenje kamena kao prirodnog građevinskog materijala u primarnim ležištima otvaranjem pozajmišta za dobijanje drobljenih agregata, zatim kamenih blokova i arhitektonskog kamena (Prostorni plan - Opština Konjic, 1986). Pored ovog postoje i prirodne akumulacije drobljenih kamenih agregata, koji se direktno ili uz manju preradu mogu koristiti kao kvalitetni građevinski materijal. Najbolji materijali vezani su za pojave krečnjaka u masivu Prenja, gdje se mogu uglavnom otvarati pozajmišta za dobijanje tehničkog kamena široke mogućnosti primjene. Pojave magmatskih stijena u Bijeloj, južno od Konjica predstavljaju potencijalno ležište tehničkog i ukrasnog kamena, a pojava porfirita južno od Bradine koristiti se kao arhitektonski kamen zbog povoljnih dekorativnih svojstava. Od sekundarnih ležišta značajne su naslage šljunka, koje se deponuju na ušću Neretve u jezero u samom Konjicu. One se mogu koristiti neprekidno kao obnovljiv resurs, a njihovo korištenje bi smanjivalo akumuliranje terigenog nanosa u jezeru, što je sa stanovišta dugoročnije eksploatacije HE Jablanice od posebnog značaja. Pored ove pojave značajne su i naslage dolomitske raspadine u koluvijalnom nanosu kod Podorašca, koje se mogu koristiti kao agregat za slabije marke betona, tamponske zastore kod saobraćajnica, za Slika 2: Geološka karta općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, autorica, 2010. maltere, uz odgovarajuću preradu, Slika 3: Kamenolom dolomita “Tunel” // IZVOR: autorica, 2009. predrobljavanjam i separiranjem. Složena geološka građa, inžinjersko–geološka svojstva litoloških članova i intenzitet Značajne rezerve prirodnih agregata vezane su i za glacijalni nanos Bijele i koluvijalne fizičko–geoloških procesa proizvode veoma različit stepen prirodne stabilnosti padine naslage. U širem području Konjica nalazi se niz ležišta željezne i manganske rude od na istraživanom području (Prostorni plan - Opština Konjic, 1986). Kao stabilan teren kojih su neka detaljno istražena. Ona se nalaze na padinama planina Borašnice i Prenja. označen je prostor izgrađen od čvrstih vezanih stijena s tankim rastresitim pokrivačima i Genetski posmatrano, ova ležišta pripadaju submarinsko–eshalacionom tipu, koja su rijetkim fizičko–geološkim procesima, koji zahvataju uglavnom površinu, a manifestuju vezana za vulkanogeno–sedimentnu seriju srednjeg trijasa. Zbog facijalne raznolikosti se plitkim jaružanjem ili denudacijom u okviru pokrivača. Ovoj kategoriji pripadaju rude, mogu se izdvojiti sljedeći tipovi orudnjenja: tip nisko-manganskih ležišta hematita tereni izgrađeni od dolomita, zatim dijelovi izgrađeni od klastita donjeg trijasa i (područje Bijele, okolina Idbra), tip željezne i manganske rude (Šuplji kuk) i tip manganske neogena. Njima su pridruženi i zaravnjeni tereni izgrađeni od riječnog, glacijalnog i rude (Čelebić, 1967). Svakako je bitno i spomenuti ležište dolomita ‘’Tunel’’ koji se nalazi fluvio–glacijalnog nanosa. Kao nestabilan teren označene su dvije manje površine gdje s lijeve strane rijeke Neretve, uz put Konjic – Spiljani. Osnovni litološki član ležišta je su prisutna mala aktivna i stabilizovana klizišta koja se u prirodnim uslovima povremeno bankoviti dolomit trijaske starosti. Ležište dolomita ‘’Tunel’’ nalazi se na prostoru gdje aktiviraju i imaju tendenciju proširivanja procesa kretanja. Kao nestabilan teren izdvaja nisu uočeni rasjedi. Sedimenti donjeg trijasa imaju manje složenu građu, a dolomiti se okolina Jablaničkog jezera. Prema privremenoj seizmološkoj karti SFRJ (Seizmološki srednjeg trijasa su manje ubrani i generalno padaju prema sjeveroistoku. (Operta i zavod Beograd, 1982.god.), područje Konjica pripada zoni 6º makroseizmičkog

132 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 133 GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC

dr., 2010). Dolomit iz ležišta ‘’Tunel’’ može se upotrebljavati u građevinarstvu pri izradi Također su pomenuti i tereni bez akvifera koji predstavljaju terene sa nepropusnim agregata za beton, izradi agregata za maltere, za zidanje kao obrađeni ili neobrađeni stijenama, a izgrađuju ga praktično nepropusne (Pz1, π, Pz3, Pz2) i pretežno nepropusne kamen te za izradu nasipa i puteva. stjenske mase (permo-trijaske naslage). Permo-trijaske naslage su predstavljene Prema hidrogeološkoj regionalizaciji stjenskih masa, istraživano područje se može pješčarima, konglomeratima i glinama vrlo slabe vodopropusnosti i transmisivnosti. podijeliti u dvije izdvojene jedinice. Prva hidrogeološka jedinica je predstavljena Vodonosnici su ograničenog rasprostranjenja, a rijetke akumulacije podzemnih voda terenima sa akviferima krško–pukotinske poroznosti, dok drugu predstavljaju tereni bez dreniraju se preko izvora i to iz ispucalih pješčara i konglomerata. Infiltracija atmosferskih akvifera. Kod terenima s akviferima krško–pukotinske poroznosti osnovna specifičnost voda je veoma spora, a ovi tereni se odlikuju vrlo gustom hidrografskom mrežom krške hidrografije se ogleda u skoro potpunoj bezvodnosti na površini, i bogatstvom površinskih tokova, s brojnim potocima i rječicama. vode u unutrašnjosti krečnjačkih stjenskih masa. Na površini nema stalnih površinskih tokova, a ukoliko ih ima, oni su alogenog porijekla i svoje izvore u pravilu imaju u Geomorfologija općine Konjic vodonepropusnim stijenama. Te alogene tekućice uslijed obilnih količina voda uspiju Geomorfološki položaj istraživanog područja je izrazito specifičan jer se ovi tereni nalaze otjecati kroz krečnjačke terene (Bognar, 1997). Češći je slučaj da se riječni tokovi gube u na kontaktu dvije značajne podcjeline Dinarida i to Vanjskih i Centralnih Dinarida, a u ponorima. To su tzv. ponornice, ali ih u okviru istraživanog područja nema. Postoje samo sjevernom dijelu općine izdvojen je kompleks Bosanskog škriljavog gorja. Istraživano vrela. Krška vrela su mjesta na topografskoj površini gdje voda iz podzemlja vertikalno područje bi se moglo podijeliti u nižoj hijerarhiji na čitav niz subgeomorfoloških cjelina izvire na topografsku površinu. Na tim mjestima voda se oslobađa hidrostatskog pritiska. i na veći broj mikrogeomorfoloških sektora, ali je to za ovu razinu rada previše detaljno Oslobađajući se pritiska voda ističe na topografsku površinu vertikalno, pa se stiče dojam ako se uzme u obzir da do sada nije izvršena ni generalna, ni detaljna geomorfološka da ona vri ili vre, zbog čega se ova pojava i naziva vrelom (Spahić, 2005). regionalizacija terena Bosne i Hercegovine. Vanjski Dinaridi su najkasnije uključeni u U narednoj tabeli su prikazani osnovni parametri tri najvažnija vrela istraživanog tektogenetski razvoj, te su oblici i geološka struktura u njima i najpodudarniji prema područja: Unutrašnjim i Centralnim Dinaridima. Orijentacija regionalnog stresa u okviru strukturnih jedinica ovisi o rotaciji južnog dijela Jadranske mikrotektonske ploče. Naime, njezin Tablica 1.: Neki od osnovnih parametara tri najvažnija vrela općine Konjic // najveći potisak izražen je s jedne strane prevladavanjem borano–navlačnih i ljuskavih IZVOR: Possibilities for explatation of drinking water in Konjic municipality, Konjic, 2009. struktura u jugoistočnom dijelu Dinarida, a s druge strane reduciranim razvojem Vrelo Vrelo Osnovni parametri Vrelo ‘’Ljuta’’ borano– rasjednih i navlačnih masiva, koji su istovremeno potisnuti „prividno“ u pojas ‘’Baščica’’ ‘’Krupac’’ morfostruktura kompleksne tektogeneze i u tzv. ofiolitski pojas sjeverne i sjeveroistočne 1. Temperatura (º C) 9 8 9 Bosne i Hercegovine. Time se može, uostalom objasniti „mozaički“ položaj morfostruktura 2. Stepen zamućenosti 0,08 0,10 0,09 različite geneze unutar navedenih područja; smjenjuju se morfostrukture kompleksne 3. Obojenost 5 2 3 tektogenetske strukture s onima karakterističnim za ofiolitski pojas. Novija shvatanja vežu navedene tipove morfostruktura za geotektonske cjeline Adrijatika, Epiadrijatika, 4. pH 7,98 7,75 7,72 Dinarika i Supradinarika. Dinarik obuhvata strukturne jedinice nastale od naslaga dinarske 5. Fe (mg/l) 0,01 0,01 0,01 karbonatne platforme, razvijene u okvirima miogeosinklinalnih uslova. Platformski odnosi traju od trijasa, tokom cijelog preostalog dijela mezozoika. Rasprostranjenost 6. Mn (mg/l) 0,00 0,00 0,00 strukturnih elemenata Dinarika posljedica su njegove subdukcije pod Supradinarik, 7. Cl (mg/l) 2,84 2,48 2,41 kao i subdukcije Epiadrijatika i Adrijatika pod njegove strukturne komplekse (Bognar, 8. Minimalna izdašnost (l/s) 320 530 510 1987). U okviru geotektonskog kompleksa Vanjskih Dinarida izdvajaju se dvije zone i to: niža krečnjačko–dolomitna zona Visokog krša s flišem u paleogenim naslagama i viša krečnjačko–dolomitna zona Visokog krša s neznatnim razvojem fliša u paleogenim naslagama. U okviru geotektonskog kompleksa Centralnih Dinarida izdvajaju se dvije zone i to: zona mezozojskih pretežno trijaskih krečnjaka i dolomita sa srednjebosanskim škriljavim planinama u jezgru, i centralna jursko–kredna i gornjo–kredna flišna zona. Hipsometrija istraživanog područja je izrazito dinamična i kreće se u rasponu planinskih vrhova s više od 2000 m n.v. do reljefno najvrijednijeg dijela predstavljenog aluvijem Neretve i donjih tokova njenih pritoka koji su na visinama od 270 do 280 metara. Najviša tačka općine Konjic je 2082,33 metra, dok je najniža 270 metara. Dakle, prisutna je velika razlika u nadmorskim visinama, odnosno raščlanjenosti reljefa.

Slika 4: Vrelo Ljute u Ljutoj // IZVOR: autorica, 2008.

134 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 135 GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC

Tablica 2.: Hipsometrijski razmještaj reljefa općine Konjic // IZVOR: Prostorni plan (nacrt), Opština 0º do 31º. Najmanji nagibi prevladavaju u aluvijalnim ravnima rijeke Neretve i njenih Konjic, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta u pritoka, okolini Jablaničkog jezera, kao i na planinskim zaravnima i visoravnima. U ovim Sarajevu, Sarajevo, 1986., uredila: Alagić Ozana dijelovima odvijaju se procesi akumulacije, za razliku od područja gdje su zastupljeni veliki nagibi terena. To su prije svega visoki planinski vrhovi Prenja, Visočice i Bjelašnice, 2 Visinska zona (m) Površina (km ) Površina (%) ali i padine s uskim riječnim dolinama, posebno u gornjim dijelovima vodotoka Neretve, 200 – 500 200 18,1 Rakitnice, Ljute, Bijele, Baščice i Neretvice. Kada je riječ o ekspoziciji terena općine Konjic može se reći da su nešto više zastupljene 500 – 1000 321 29,1 južne ekspozicije terena. Južne ekspozicije su najpovoljnije za stanovanje iz razloga što 1000 – 1500 425 38,6 su osunčane tokom većeg dijela dana. Na njima se nalazi i najveći broj naselja općine 1500 – 2000 155 14,0 Konjic. > 2000 68 0,2

Iako prostori do 500 m n.v. predstavljaju tek 18,1% istraživanog područja, ovo je najdinamičniji prostor u općini sa glavnom koncentracijom stanovništva i aktivnosti. Tereni viši od 1000 m n.v. predstavljaju 52,8% istraživanog područja, što predstavlja problem za razvoj ove općine jer su to izuzetno pasivni krajevi sa disperznom naseljenošću i lošim ekonomsko–geografskim potencijalom. Na području općine Konjic zastupljena je vrlo raznolika skala nagiba. Najveći dio istraživanog područja ima nagibe terena od

Slika 6: Karta ekspozicija terena područja općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, Đug-Alagić, 2010. Reljef istraživanog područja rezultat je složene međuovisnosti djelovanja endo i egzo geomorfoloških procesa. Prema obliku, visini, raščlanjenosti i nagibima, mogu se razlikovati četiri morfografska (ili orografska) tipa reljefa: nizijski (ravničarski), ravnjački, brdski i planinski (gorski). Važno je naglasiti da u strukturno–geomorfološkom pogledu nizijski reljef ulazi u kategoriju akumulacijsko–tektonskih morfostruktura, ravnjački i brdski reljef u kategoriju denudacijsko–akumulacijskih, te planinski reljef u kategoriju denudacijsko–tektonskih morfostruktura. Akumulacijsko–tektonske morfostrukture Slika 5: Karta - nagibi terena područja općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, Đug-Alagić, 2010. po svom morfološkom tipu predstavljene su bazenima i mlađim potolinama. U

136 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 137 GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC

morfostrukturnom smislu to su akumulacijske nizije međuplaninskih bazena. Nastanak im je vezan za egzogeno modeliranje u okviru potolinskih struktura, oblikovanih diferencijalnim spuštanjem stare Panonske mase, te dijelova geostrukture Unutrašnjih Dinarida, tokom tercijara i kvartara (Bognar, 1987). Denudacijsko–akumulacijski reljef je oblikovan linearnom erozijom, derazijskim i korozijsko–derazijskim procesima na marinskim i jezerskim sedimentima tokom gornjeg pliocena i kvartara. Razvoj i izgled bitno im je uslovljen njihovim prostornim položajem u odnosu na susjedne reljefne jedinice, te svojstvima tektonske strukture (Bognar, 1987). Denudacijsko–tektonski tip reljefa predstavljen je u tektonskom smislu antiformnim strukturama antiklinala, antiklinorijuma, horst–antiklinalama, horst–sinklinalama, složenim oblicima s navlakama (kod kojih je unutrašnja građa često antiklinalna i sinklinalna), te ljuskama. S morfostrukturnog aspekta to su homogeni i heterogeni gorski planinski masivi, jednom ili više puta remobilizirani i često ekshumirani. Strukturnogenetski gledano to su borano–rasjedne, borano–rasjedno–navlačne, borano–navlačne i ljuskave gorske i planinske strukture predtercijarnog i tercijarnog boranja (Unutrašnji, Centralni i Vanjski Dinaridi ili tzv. Adrijatik, Epiadriatik, Dinarik i Supradinarik). Na navedenim morfostrukturama oblikovan je niz morfoloških tipova Slika 9: Klisurasta dolina rijeke Neretve Slika 10: Boginjavi krš na Ljubini // IZVOR: autorica, 2009. pozitivnih morfostruktura: masivi i hrptovi s bilima i grebenima, vijenci, ploče i platoi uzvodno od Konjica // IZVOR: autorica, 2009. (Bognar, 1987). Na području općine Konjic formirani su slijedeći genetski tipovi reljefa: padinski, fluvijalni, Krški reljef predstavljen je egzokrškim i endokrškim reljefnim oblicima. Na području krški, glacijalno–nivacioni i antropogeni reljef. Kada je riječ o padinskom reljefu, na općine Konjic od egzokrških reljefnih oblika susreću se kamenice, škrape i vrtače području općine Konjic susreću se sljedeće pojave: urušavanje, osipanje, razoravanje, (ponikve), a od endokrških reljefnih oblika jame i pećine. puženje zemljišta, soliflukcija, kliženje i proces spiranja.

Slika 11: Okapina na odsjeku u blizini Glavatičeva // Slika 12: Fosilni valov na Prenju // IZVOR: autorica, 2010. Slika 7: Ostenjak - okolica Boračkog jezera // Slika 8: Proces spiranja u blizini Crnog vira - Džajići // IZVOR: autorica, 2010. IZVOR: autorica, 2009. IZVOR: autorica, 2009. Fluvijalni reljef predstavljen je riječnim koritom, terasama i adama. Osnovne hidrografske Glacijalni reljef općine Konjic predstavljen je erozivnim i akumulativnim glacijalnim crte terena Konjica daje rijeka Neretva sa lijevim pritokama: Bijela, Baščica i Šištica. Desne oblicima (uglačane površine, strije, mutonirane stijene, cirk, valov, morene), dok je pritoke rijeke Neretve u istraživanom području su: Konjička Ljuta, , Krupac, nivacioni reljef predstavljen pojavom soliflukcije, kamenitih struja i morem kamenja. Lađanica, Bukovica, Trešanica, Kraljuščica i Neretvica. Sve one su manje ili više bujičnog karaktera. Doline su im promjenjivog profila, pretežno kanjonskog ili klisurastog oblika. Pored rijeka, zastupljena su i prirodna jezera, Boračko i Blatačko, kao i vještačka akumulacija, Jablaničko jezero.

138 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 139 GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC

Životna sredina Intervencija čovjeka u prostoru utjecala je da danas ima malo očuvanih tzv. čistih prirodnih prostora ili okoliša, pa zbog toga je potrebno više govoriti o izmijenjenom prirodnom okolišu. Unutar njega mogu se posebno izdvojiti reljefni oblici agrogenog i tehnogenog porijekla, a osnovna obilježja oblikovanja reljefa su: jarci, zasjeci, otkopi, cestovni i željeznički usjeci, rudarska jamišta, kamenolomi, oranične površine i gomile šljunka (Bognar, 1997). Područje općine Konjic nije neposredno ugroženo od velikih zagađivača, tako da je do sada epidemiološka situacija i stanje životne sredine relativno dobro. Glavni oslonac snabdijevanja vodom cijelog područja su krška vrela. U skladu sa izloženim orijentacijama u obezbjeđenju vodom, neophodno je osigurati zaštitu kvaliteta voda formiranjem odgovarajućih zaštitnih zona i utvrđivanjem adekvatnih mjera na njima (Prostorni plan - Opština Konjic, 1986). Zaštitom treba obuhvatiti sva postojeća i perspektivna izvorišta lokalnih vodovoda, ali se zbog svog značaja ovdje posebno izdvaja i u okviru prostornog plana općine predlaže za zaštitu vrelo Ljute u Ljutoj. Planirana izgradnja novih akumulacija i hidroenergetskih postrojenja na uzvodnom toku izmijenit će režim tečenja u rijeci Neretvi, što će se odraziti prije svega na smanjenje velikih voda, ali će izazvati i neravnomjerne proticaje izazvane promjenjivim radom hidroenergetskih postrojenja. Postojećom kanalizacionom mrežom obuhvaćen je samo dio urbanog područja Konjica. Ta kanalizacija ne može se smatrati da zadovoljava tehničke i sanitarne uslove, koji se zahtijevaju u savremenim sistemima za odvodnju i dispoziciju otpadnih voda, jer sve prikupljene otpadne vode, nezavisno, na najkraći način bez ikakvog prečišćavanja odvode do rijeke Neretve (ili Jablaničkog jezera) unutar samog gradskog područja. Kada se govori o kvalitetu zraka istraživanog područja, može se konstatovati da nisu utvrđene prekomjerne koncentracije zagađujućih materija u zraku.

Zaključak Grad Konjic i sjedište istoimene općine nalazi se u sjevernom dijelu Hercegovine, smješten u gornjem dijelu toka rijeke Neretve, na nadmorskoj visini od oko 280 m. Prema svom geotektonskom položaju, općina Konjic ulazi u sastav dvije makrotektonske jedinice i to jedinica Vanjskih Dinarida (najveći dio istraživanog područja) i u sjevernom dijelu općine tektonska jedinica Centralnih Dinarida. U geološkom pogledu istraživano područje ima složenu građu zbog velikog broja naslaga različite starosti, strukture i periodike, a zastupljene su naslage paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti. Paleozojske stijene javljaju se kao dijelovi paleozoika bosanskih škriljavih planina i u okviru istraživanog 2 područja, to su stijene gornjeg perma (P3), zatim filiti (Pz ), porfiriti (π), kvarc–sericitski škriljci (Pz3) i muskovitski i hloritski škriljci (Pz1). Mezozojske stijene predstavljene su

naslagama trijasa (donjeg trijasa – T1, srednjeg trijasa – T2 i srednjeg i gornjeg trijasa

– T2,3), naslagama jure (lijas – J1 i lijas – doger - J1,2) i krednim naslagama (gornja kreda –

K2). Kenozoik je predstavljen tvorevinama srednjeg miocena (M2) i kvartarnim naslagama (Q). Prema hidrogeološkoj regionalizaciji stjenskih masa, istraživano područje se može podijeliti u dvije izdvojene jedinice i to: tereni sa akviferima krško–pukotinske poroznosti i tereni bez akvifera. Geomorfološki položaj istraživanog područja je izrazito specifičan jer se ovi tereni nalaze na kontaktu dvije značajne podcjeline Dinarida i to Vanjskih i Centralnih Dinarida, a u sjevernom dijelu općine izdvojen je kompleks Bosanskog škriljavog gorja. Hipsometrija istraživanog područja je izrazito dinamična i kreće se u rasponu planinskih vrhova sa preko 2000 m n.v. do reljefno najvrijednijeg dijela predstavljenog aluvijem Neretve i donjih tokova njenih pritoka koji su na visinama od 270 do 280 metara. Kada Slika 13: Geomorfološka karta općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, autorica, 2010.

140 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 141 GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA se govori o nagibu terena, najveći dio istraživanog područja ima nagibe terena od 0º Primjena GIS metoda u analizi geomorfometrijskih do 31º. U okviru istraživanog područja, nešto više su zastupljene južne u odnosu na sjeverne ekspozicije terena. Kada su u pitanju strukturno–geomorfološki tipovi reljefa, u značajki Duvanjskog polja okviru istraživanog područja izdvajaju se: akumulativno–tektonski reljef, denudacijsko– akumulacijski reljef i denudacijsko–tektonski reljef. U okviru genetskih tipova reljefa, Denis Radoš, Sanja Lozić, Ante Šiljeg: Prirodoslovno-metematički fakultet, izdvajaju se: padinski, fluvijalni, krški, glacijalno–nivacioni i antropogeni reljef. Područje Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru, Hrvatska općine Konjic nije neposredno ugroženo od velikih zagađivača, tako da je do sada epidemiološka situacija i stanje životne sredine relativno dobro. Sažetak Literatura U radu su analizirana geomorfometrijska obilježja Duvanjskog polja i njegovog planinskog ruba. Analiza se temelji na obradi digitalnog modela reljefa (DMR) uz Bognar, A.: ‘’Reljef i geomorfološke osobine Jugoslavije’’, Tekst i popratne karte kao pomoć GIS tehnologije. DMR je izrađen metodom digitalizacije izohipsa s topografske sastavni dio Geografskog atlasa Jugoslavije, 14 – 19., Zagreb, 1987. karte mjerila 1:25000. Primjenom različitih GIS metoda dobivene su rasterske i vektorske vrijednosti za sljedeće parametre: nagibi, ekspozicije, hipsometrijska Bognar, A.: ‘’Geološke osobine i reljef Zemlje’’, Poglavlje kao sastavni dio udžbenika obilježja i zakrivljenosti terena. Oni su vrednovani na način da im je utvrđena Geografija 165 – 144., Zagreb, 1997. geografska distribucija, učestalost i dominacija u istraživanom području, točnije njihova kvantitativna obilježja. Dobiveni rezultati daju cjelovit pregled geomorfometrijskih Čelebić, Đ.: ‘’Geološki sastav i tektonski sklop terena paleozoika i mezozoika između obilježja Duvanjskog polja, po svakom parametru pojedinačno. Konjica i Prozora sa naročitim osvrtom na ležišta Fe, Mn ruda’’, Geološki glasnik broj 10, Sarajevo, 1967. Ključne riječi: geografski informacijski sustavi (GIS), geomorfometrija, Duvanjsko polje, digitalni model reljefa (DMR) Hrvatović, H.: Geological Guidebook trough Bosnia and Herzegovina, Geological Survey of Federation Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, 2006. The Application of GIS Methods in analysis of Mojičević, M., Laušević, M.: Osnovna geološka karta 1:100.000, Tumač za list Mostar, Beograd, 1973. Geomorphometric Features of Duvanjsko Polje Abstract Mojičević, M., Jovanović, R.: Osnovna geološka karta 1:100.000, Tumač za list Sarajevo, In this paper geomorphometric characteristics of Duvanjsko polje and its mountain Beograd, 1978. border were analyzed. The analysis is based on processing the digital terrain model (DTM) by means of GIS technology. DTM was created by digitizing the contours from Operta, M., Škripić, N., Salihović, S.: ‘’Potencijalnost ležišta dolomita – Tunel kod topographical map in 1:25000 scale. Raster and vector values for several parameters Konjica i mogućnosti njihove primjene’’, VIII naučno stručni simpozij sa međunarodnim (slope inclination and aspect, hipsometric features and terrain curvature) were sudjelovanjem, Zenica, 2010. obtained by various GIS methods. They were evaluated by means of determining their geographical distribution, frequency and domination in investigated area (more Petrović, D.: ‘’Geomorfologija’’, Građevinska knjiga, Beograd, 1982. precisely, their quantitative characteristics). Results of this research are supposed to Possibilities for explatation of drinking water in Konjic municipality, Konjic, 2009. provide more complete overview of geomorphometric features of Duvanjsko polje by Prostorni plan (nacrt), Opština Konjic, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno each parameter individually. planiranje arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1986. Keywords: Geographic information system (GIS), geomorphometry, Duvanjsko polje, digital Spahić, M.: ‘’Hidrografija kopna’’, Posebna izdanja Geografskog društva FBiH, Sarajevo, terrain model (DTM) 2005. Uvod Objekt ovog rada su padine uzvišenja šireg područja Duvanjskog polja. Padine se mogu definirati kao reljefne plohe određene geografskim položajem, nagibom u odnosu na horizontalnu površinu, izloženošću (ekspozicijom) u odnosu na strane svijeta, te stupnjem zakrivljenosti (profilne i planarne). Recentni oblik padina posljedica je utjecaja niza prirodnih i društvenih faktora tijekom geneze i evolucije reljefa. Mjerenjem i analizom pojedinih parametara padina moguće je uz pomoć kvantitativnih

142 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 143 THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA geomorfoloških parametara analizirati povezanost geomorfoloških značajki s geološkom građom i sastavom, ali, indirektno, i s ostalim prirodno-geografskim čimbenicima (npr. klima, pedologija, vegetacija itd.). Numerički iskazani podaci morfometrijskih parametara, promatrani u lokalnom okviru, ukazuju na posljedice djelovanja egzogenih geomorfoloških procesa, dok u regionalnom okviru ukazuju na djelovanje endogenih (u prvom redu neotektonskih) morfostrukturnih procesa.

Ciljevi ovog istraživanja su: a. analiza morfometrijskih pokazatelja reljefa, b. analiza odnosa između morfometrijskih pokazatelja i geoloških značajki, i c. sinteza svih analiziranih pokazatelja da bi se dobio detaljniji uvid u morfometrijske i morfostrukturne značajke područja i omogućila procjena njihovog utjecaja na opseg i intenzitet dominantnih geomorfoloških procesa. Pri tome, posebna pažnja posvećena je detaljnoj geomorfometrijskoj analizi makromorfostruktura šireg područja Duvanjskog polja u GIS okružju temeljem digitalnog modela reljefa (DMR).

Istraživano područje Do sada je, kako navode Čičić (2002) i Lepirica (2009), izvršeno više regionalizacija Bosne i Hercegovine prema različitim kriterijima. Područje Bosne i Hercegovine može se podijeliti na tri geotektonska pojasa: Vanjske Dinaride, Središnje Dinaride i Unutarnje Dinaride. Takva geotektonska podjela Dinarida BiH zasnovana je prvenstveno na geografskom položaju i razlikama u litofacijalnim i tektonskim odlikama izdvojenih zona, zatim na sličnim globalnim uvjetima geološke evolucije i orogeneze, te specifičnostima u njihovom geotektonskom sklopu (Čičić, 2002). Prema ovoj podjeli Duvanjsko polje s okolnim područjem dio je Vanjskih Dinarida, a u neposrednoj okolici polja, između planina Ljubuše i Raduše prolazi granica između Vanjskih i Unutarnjih Dinarida. Iako se kod određivanja tektonskih jedinica primjenjuju različiti kriteriji, pa iz tog razloga različiti autori drugačije dijele neko područje na tektonske jedinice, ono što je neosporno kod Duvanjskog polja je da se ono u cijelosti Slika 1: Duvanjsko polje s okolnim planinskim okvirom unutar geotektonskih cjelina BiH nalazi u području Vanjskih Dinarida, odnosno u zoni „Visokoga krša“ (Sl. 1). Rubovi polja na SZ i JI i po izgledu i tektonsko-petrografski daleko su složenije građe a Geološko-morfološka građa užeg područja Duvanjskog polja prilično je jednostavna. planinski masivi i brežuljkasta područja poput poluotoka ulaze u prostor polja (područje Polje je građeno od naslaga miocenske starosti (De Leeuw et al., 2011) koje su uz rubne oko Tomislavgrada na SZ i planina Lib na JI). Brežuljkasto područje oko Tomislavgrada dijelove (npr. JI dio polja oko Kongore) ili uz riječne tokove prekrivene kvartarnim sastavljeno je od slatkovodnog lapora, pješčenjaka, gline s neznatnim primjesama nanosima. Rubni planinski okvir je složenije građe: prevladavaju vapnenci i dolomiti jure grubljeg pješčenjaka i konglomerata. Ovaj sklop slojeva velike je debljine. i krede, s mjestimično prisutnim manjim područjima tercijarnih naslaga Tušnice na S, Planina Tušnica predstavlja najmarkantniji dio SZ ruba polja. Uz tvrde sive vapnence, u Ljubuše i Vrana na SI, Grabovičke zaravni i Midene planine na JZ, Liba na JI te Mesihovine sastavu Tušnice posebno se ističu svijetlocrveni vapnenci, lapori, valutice, konglomerati na J (Sl. 1). i breče, od kojih je građen JZ i središnji dio brda. Veliko raspadanje i komadanje JZ granica polja, uz Grabovičku zaravan, proteže se gotovo pravocrtno; uzduž nje na SZ vapnenačkih nanosa pokazuju da je Tušnica bila područje snažnih tektonskih kretanja. dijelu spuštaju se prema SI slojevi vapnenca zaravni, u središnjem dijelu strmo dok se I položaj slatkovodnih lapora upućuje na neobično jako novije gibanje tla na ovome duž JZ dijela slojevi pružaju terasasto. Iz ovoga, te iz pravocrtnog protezanja rubnog području: na obroncima Gromile slojevi padaju pod kutom od 450. Izgled i morfološki dijela lako se da zaključiti kako je rub polja nastao tektonski (slijeganjem); noviji procesi procesi na strmim padinama Tušnice upućuju na mlađi nastanak ove planine. Izdizanje erozije neznatno su ga promijenili (Roglić, 1940). Tušnice prethodilo je drugoj jezerskoj fazi na prijelazu iz srednjeg u gornji miocen (De Slične su okolnosti (s obzirom na postanak) i uzduž SI ruba polja. I ovdje se susreću Leuw et al, 2011). Iz zona svijetlocrvenih vapnenaca, breča i konglomerata, te zaostalog na topografski jasno izraženoj granici slatkovodni slojevi i tanki površinski sloj polja s lapora, teku bujice koje vrlo velikom snagom usijecaju jaruge u tlo i na podnožju planine krednim vapnencima Ljubuše. Samo oko Mokronoga vapnenac je pokriven mlađim talože u velikim količinama grubi materijal. Dakle, SZ dio područja uz Duvanjsko polje, naslagama; isto tako u središnjem dijelu, u području potoka Sazlivoda kraj Vedašića, posebno u dijelovima koji su u blizini Tušnice, područje je novoga poprečnog nabiranja pojavljuju se dolomiti utisnuti u vapnence. tj. izdizanja koje je podiglo u veće visine slatkovodne nanose tako da su dobili veliki pad prema dolini polja (Roglić, 1940) (Sl. 2).

144 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 145 THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA JI rub polja mnogo je jednostavnije građe nego SZ. Planina Lib poput poluotoka prodire Metodologija u nizinu polja. Prema podacima OGK, sastavljena je od krednih i jurskih vapnenaca. Proces obrade podataka temeljio se na analizi digitalnog modela reljefa, koji je za Od posebne su važnosti zone lapora koje se nalaze na vršnim dijelovima SI padine, uz potrebe ovog rada izrađen metodom automatske vektorizacije izohipsa s topografskih rasjednu liniju, iz kojih izviru vrela koja selu Kongori daju vodu (Roglić, 1940) (Sl. 2). karata. Korišteno je 9 listova TK 25 Vojnogeografskog instituta iz Beograda, od kojih Ukupna površina istraživanog područja iznosi 365,7 km², od čega 239,4 km² otpada na su neki vektorizirani u potpunosti, a drugi djelomično, ovisno o obliku istraživanog padine, odnosno područja s nagibom >2°, na što je dan poseban osvrt. područja. Dobiven je DMR rasterske GRID strukture, veličine piksela 25 metara. On se nalazi unutar četverokuta dimenzija 26 km istok – zapad i 26 km sjever jug. S obzirom na to da modeliranjem prostora dolazi do pogrešaka, moguće su manje greške u izlaznim rezultatima, budući da dobiveni podatci nisu uspoređivani s drugim digitalnim modelima reljefa. Obično se uzima da je visinska točnost jednaka 1/4 ili 1/5 ekvidistancije pa bi visinska točnost dobivenog DMR-a bila oko 2 m. Za geomorfometrijsku analizu istraživanog područja pomoću GIS alata bio je neophodan digitalni model reljefa. Razlozi izrade DMR-a šireg područja Duvanjskog polja bili su nedostupnost besplatnog detaljnijeg DMR-a, bolja kvaliteta u odnosu na dostupne DMR1 i precizniji izlazni podatci. Općenito, model je objekt ili koncept koji se koristi za predstavljanje neke pojave u prostoru. To je umanjena stvarnost pretvorena u razumljiv oblik (Meyer, 1985.; preuzeto iz Li, Zhu, Gold, 2005). Za prostorne analize koriste se različiti digitalni visinski modeli Zemljine površine (DEM).

Proces izrade digitalnog modela reljefa uključivao je sljedeće korake: 1. skeniranje analognih topografskih karata - pretvaranje karata u digitalni oblik bez prostorne reference 2. georeferenciranje i transformaciju – referentne točke uzete su s topografskih karata čime su karte smještene u geografski prostor. S obzirom da se radilo o skeniranim kartama korištena je afina transformacija polinoma prvog reda. 3. vektorizaciju izohipsi i dodavanje atributa (podataka o visinama s topografskih karata) - automatska vektorizacija izohipsi uključivala je odstranjivanje šumova, skeletiranje (stanjivanje), poboljšanje čvorova, praćenje linija, spajanje segmenata i topološku rekonstrukciju. 4. izradu TIN-a – vektorskog modela reljefa, koji se sastoji od točaka, linija i trokuta, te služi kao osnova izrade rasterskog modela reljefa. Na osnovi lomnih točaka (sastavni dio izohipse) napravljena je triangulacijska nepravilna mreža. 5. izradu DMR-a - rasterskog modela reljefa. Digitalni model reljefa temeljni je akronim koji se danas koristi u literaturi koja se tiče GIS-a, daljinskih istraživanja i srodnih područja. Digitalni model reljefa predstavlja digitalni prikaz Zemljine površine, no bez vegetacije ili produkata ljudskog djelovanja na Zemljinu površinu. Dakle DMR prikazuje samo „temeljnu“ ili „golu“ površinu Zemlje, odnosno reljef. Stoga je i logičan njegov naziv. Korištenje GIS alata u analizi DMR-a omogućilo je stvaranje novih podataka i njihovu analizu, a izlazni podatci su u konačnici precizniji.

1 SRTM (Shuttle Radar Topographic Mission) – digitalni visinski model kojeg je proizvela NASA. Predstavlja prekretnicu u dostupnosti visinskih podataka za većinu dijelova svijeta. Jedan list SRTM-a obuhvaća prostor 5X5 stupnjeva na Zemljinoj površini. SRTM 90m ima rezoluciju 90 metara na ekvatoru i visinsku grešku do 16 metara. Dostupan je na stranicama CGIAR-CSI (Consultative Group on International Agricultural Research - Consortium for Spatial Information) (URL A)

Slika 2: Geološka karta istraživanog područja (prema OGK, listovi Livno, Imotski)

146 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 147 THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA Analiza geomorfometrijskih parametara Nagibi manji od 2° karakteristični su za najveći dio Duvanjskog polja zbog čega imaju Analiza nagiba i najveći prostorni obuhvat (s 35,4% udjela, Tabl. 2), međutim, manja područja takvog nagiba pojavljuju se i na okolnim planinama. Prije svega karakteristična su za korozijsku Veliki dijelovi Zemljine površine sastoje se od različitih vrsta padina čiji je nastanak terasu Podine od Mokronoga do Lipe a javljaju se i na dijelovima zaravni planine Ljubuše posljedica djelovanja endogenih i egzogenih procesa. U ovom istraživanju analizirani (Sl. 3) te na Grabovičkoj zaravni (Sl. 6). su nagibi šireg područja Duvanjskog polja odnosno okolnih rubnih dijelova planinskog okvira. Primijenjen je sveobuhvatniji pristup, tj. pažnja nije usmjerena na morfometrijsku Tablica 2. Klase i prostorni obuhvat nagiba analizu mikroreljefnih oblika nego na analizu makrogeomorfoloških odnosa unutar Nagib (0) Površina (m2) Udio (%) cjelokupnog reljefa u granicama promatranog područja. Analiza prostornog rasporeda i obuhvata pojedinih kategorija nagiba padina važna je jer su oni značajan indikator < 2 128929043,0 35,248 opsega i intenziteta morfostrukturnih, denudacijskih i akumulacijskih procesa koji 2-5 48646472,0 13,300 su tijekom paleogeomorfološkog razdoblja utjecali na morfogenezu padina, ali i kao 5-12 97027222,0 26,527 indikator recentnih i budućih utjecaja tih procesa na značajke i međusobe odnose denudacije i akumulacije (Tabl. 1). 12-32 87352669,0 23,882 Za izračunavanje nagiba korištene su metode i algoritmi integrirani u program ArcInfo. 32-55 3807938,0 1,041 Princip računanja nagiba je takav da softver za svaki piksel izračunava maksimalnu stopu >55 10729,0 0,003 promjene vrijednosti od tog piksela prema susjednim pikselima koji ga okružuju. U konceptualnom smislu, funkcija nagiba uklapa plohu i z-vrijednosti unutar područja od Ukupno 365774073,0 100,000 3x3 piksela koje okružuje središnji piksel, a vrijednost nagiba ove plohe izračunava se Slika 3: Korozijska terasa pomoću tehnike prosječnog maksimuma (Burrough & McDonell, 1998). Mreža koju čine „Podine“ i Ljubuša (desno), ćelije jednakih dimenzija, poravnana je uzduž geografskih osi x (zapad-istok) i y (sjever- IZVOR: GoogleEarth 2011. jug).

Tablica 1. Geomorfološka klasifikacija nagiba2

Nagib (0) Karakteristike geomorfoloških oblika i procesa

Ravnica. Kretanja masa se ne zapažaju. < 2 Intenzitet spiranja minimalan

Blago nagnut teren. Spiranje slabo izraženo.Erozija tla i 2-5 pojave kliženja mogu biti značajne.

Nagnuti tereni. Pojačano spiranje i pojave 5-12 kretanja masa. Do izražaja dolazi kliženje i tečenje materijala. Teren ugrožen erozijom. Značajni nagibi. Spiranje je intenzivno. 12-32 Veoma snažna erozija. Teren jako ugrožen erozijom i pojavom kretanja masa.

Vrlo strm teren. Dominira odnošenje 32-55 materijala. Akumulacijski materijal se tek mjestimično zadržava (tanki pokrivač). Padine su stjenovite i pretežito ogoljene.

> 55 Strmci, litice (eskarpmani). Dominira osipanje i urušavanje

2 Geomorfološka klasifikacija nagiba padina, temeljena na dominantnim morfološkim procesima koji se aktiviraju ovisno o veličini nagiba, kao i odgovarajućim reljefnim oblicima, prihvaćena je od IGU (International Geographical Union, 1968)

148 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 149 THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA Druga kategorija nagiba (2-5°) u pravilu se javlja na kontaktnim dijelovima polja i Nagibi od 5 do 12°, nakon kategorije < 2°, zauzimaju najveću površinu (Tabl. 2). Može se okolnog područja, gdje postoji blagi prijelaz iz zaravnjenog dijela polja u strmiji planinski reći da su gotovo ravnomjerno raspoređeni duž čitavog planinskog oboda polja, osim okvir, prekriven naslagama koluvijalnog i deluvijalnog porijekla. Na rubovima polja ova viših dijelova padina Tušnice, Jelovače (Sl. 5) i planine Lib (Sl. 7), koje su, zbog izraženog kategorija nagiba najrasprostranjenija je sjeverno od Tomislavgrada, gdje polje postupno djelovanja neotektonskih pokreta strmije i najvećim dijelom nagiba od 12-320, 32-550 i prelazi u brežuljkasto područje (Sl. 4), te na području sela Bukovice gdje se polje uzdiže >550. prema Midenoj planini. Također, velika područja planine Ljubuše i Grabovičke zaravni pripadaju ovoj kategoriji. Na Ljubuši se ovi nagibi javljaju na područjima uvala, koje su u prošlosti bile sezonski naseljene i agrarno vrednovane u ljetnom dijelu godine (Sl. 3). Unutar ove kategorije nagiba nalaze se blago položene SZ padine kredne starosti na području kontakta Ljubuše i krajnjeg zapadnog dijela Vrana (Sl. 9), prijelazno područje od JI dijela polja prema planini Vran te niži dijelovi padina Lib planine u kontaktnom području s poljem (Sl. 7).

Slika 5: Tušnica i Jelovača; dominiraju nagibi od 12-320, IZVOR: GoogleEarth 2011.

Osim spomenutih područja Tušnice, Jelovače i Liba, nagibi od 12-320 prisutni su i na relativno velikim površinama viših područja padinskih strana uz grebene ostalih uzvišenja, na nižim dijelovima padina na kojima je izraženo intenzivno djelovanje rasjedne tektonike, uz bočne strane dubljih jaruga i ponikava te na područjima naglog prijelaza iz zaravnjenog u obodni planinski dio polja. Ova kategorija nagiba javlja se i duž gotovo cijelog zapadnog ruba polja, od prijevoja Privala do sela Bukovice, gdje prelazi u tektonski i reljefno razdrobljeno valovito područje zaravni u zaleđu Bukovice, koje se od zapada stepenasto spušta prema istoku i nestaje uz rub polja (Sl. 6). Slika 4: Tomislavgradsko pobrđe, IZVOR: GoogleEarth 2011.

150 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 151 THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA

Slika 7: Nagibi kategorije >550 na strmoj padini zapad- nog dijela planine Lib, iznad Borčana, IZVOR: GoogleEarth 2011.

Slika 6: Strmi zapadni rub polja od prijevoja Privala do sela Bukovice, gdje prelazi u tektonski i reljefno razdro- Tablica 2. Klase i prostorni obuhvat nagiba bljeno valovito područje zaravni u zaleđu Bukovice; Grabovička zaravan (lijevo), IZVOR: GoogleEarth 2011. Nagib (°) Površina (m2) Udio (%) Granica sjeveroistočnog dijela polja i planine Ljubuše također je dobro definirana ovom < 2 128929043,0 35,248 kategorijom nagiba, osobito od sela Kuka do Letke, gdje ovaj strmi rub korozijske zaravni 2-5 48646472,0 13,300 lokalno stanovništvo naziva „Greda“ (Sl. 3). Na kanjonskim stranama Šujice izmjenjuju se nagibi od 12-320 i 32-550. 5-12 97027222,0 26,527 Što se najviših vrijednosti nagiba tiče, nagibi od 32-550 prevladavaju uglavnom na višim 12-32 87352669,0 23,882 dijelovima padina uz grebene planinskih uzvišenja (izuzetak su južno eksponirane padine 32-55 3807938,0 1,041 Tušnice gdje je ova kategorija zastupljena uglavnom na nižim dijelovima padina) te uz kanjonske strane Šujice. Prilikom terenskog izlaska uočeni su nagibi najviše kategorije >55 10729,0 0,003 0 (>55 ) na litici na Lib planini iznad Borčana (Sl. 8), te mjestimično na vrlo strmim stranama Ukupno 365774073,0 100,000 ponikava i japaga na području Grabovičke zaravni (Sl. 6).

152 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 153 THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA Analiza ekspozicija Najveću rasprostranjenost na promatranom području, s 20,7%, imaju jugozapadno Ekspozicija se može shvatiti kao orijentacija padine s obzirom na strane svijeta. Pri tome eksponirane padine ili dijelovi padina (Tabl. 3), što je u skladu s generalnim dinarskim se kut određuje najčešće od pravca sjevera u smjeru kazaljke na satu. U konceptualnom smjerom pružanja reljefnih morfostruktura. U širem kontekstu, prema kriteriju opće smislu, funkcija ekspozicije odnosi se na izračun vrijednosti ekspozicije središnjeg piksela u odnosu na osam susjednih (mreža piksela 3X3). Smjer prema kojem je ploha okrenuta predstavlja ekspoziciju za središnji piksel (Burrough & McDonell, 1998). Utjecaj ekspozicije na geomorfološke značajke očituje se u tome što različito eksponirane padine primaju različitu količinu kratkovalnog zračenja, što utječe na karakteristike klimatskih elemenata kao egzogenih geomorfoloških agensa. Na istraživanom području, ekspozicije indirektno utječu na promjene vezane uz eroziju, koroziju i sedimentaciju padinskih trošina, ali i hidrološke procese na padinama. Primjerice, povećano kratkovalno zračenje na padinama eksponiranim prema južnom kvadrantu (JZ, J i JI) posredno utječe na povećanje evapotranspiracije, što u sušnijem dijelu godine rezultira bržom nestašicom vode (osobito na mjestima gdje je u podlozi vapnenac) a posljedica je smanjenje obuhvata i broja biljnih vrsta na padinama, odnosno rjeđa vegetacija. I obratno, rjeđa vegetacija omogućuje brže isušivanje tla, veće površinsko otjecanje, i na taj način pogoduje procesu spiranja. Na sjevernim osojnim padinama, vlaga u tlu zadržava se duže vrijeme nakon oborina, što pogoduje razvoju vegetacije i omogućava povoljnije uvjete za stvaranje i očuvanje tla. Dugoročno, spiranje tla, uz ostale denudacijske procese, može uzrokovati povećanje nagiba padine (Kirkby, 2004), kao što se može vidjeti na primjeru zapadno eksponirane padine na planini Lib iznad Borčana uz JZ dio Duvanjskog polja (Sl. 8).

Slika 9: Južne i jugozapadne padine Vrana nasuprotne SI i I padinama Liba, IZVOR: GoogleEarth 2011. pogodnosti3, padine južnog kvadranta s toplom i vrlo toplom orijentacijom (JI, J i JZ) u ukupnoj površini sudjeluju s čak 46,3%. Radi se o područjima većeg dijela Ljubuše (Sl. 3), južnim i jugozapadnim padinama Vrana nasuprotnim SI i I padinama Liba (Sl. 9), JZ i J padinama Liba (Sl. 7), Mesihovine (Sl. 10), velikog dijela Grabovičke zaravni (Sl. 6) te južnim padinama Tušnice i Jelovače (Sl. 5). S nešto manjim udjelom (31,9%, Tab.3) zastupljene su padine s umjereno hladnim i hladnim ekspozicijama (NW, N i NE). Radi se o područjima krajnje sjeveroistočne izdužene padine Grabovičke zaravni (Sl. 6), koja se većim dijelom strmo spušta prema Duvanjskom polju. Također, velika površina ovih ekspozicija prisutna je na padini Vrana nasuprotnoj Ljubuši (Sl. 9), padinama Mesihovine nasuprotnim Libu (Sl. 10) te mjestimično na dijelovima Tomislavgradskog pobrđa (Sl. 4), Tušnice (Sl. 5) i središnjeg dijela Ljubuše (Sl. 3).

Slika 8: Zapadno eksponirana padina na Lib planini iznad Borčana. Povećanje nagiba uslijed dugo- 3 Opća pogodnost ekspozicija: N = hladna ekspozicija; NE i NW = umjereno hladne ekspozicije; E i W = neutralne ekspozicije; trajnih procesa spiranja, osipanja i urušavanja, pospješenih litološkim sastavom i izraženijom dnev- SE i SW = tople ekspozicije; S = vrlo topla ekspozicija nom i sezonskom temperaturnom amplitudom.

154 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 155 THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA Analiza zakrivljenosti padina Analize zakrivljenosti padina ukazuju na karakter i intenzitet procesa koji djeluju na promjene u izgledu padina (ili njihovih dijelova). Ovakve analize, pogotovo specifične analize profilne i planarne zakrivljenosti, ističu područja na kojima dolazi do relativno brzih promjena nagiba padina, a na nekim dijelovima i snižavanja terena. U geomorfološkim istraživanjima, ove analize mogu se primijeniti za izračunavanje i procjenu trendova endogenih (izdizanje ili spuštanje struktura) i egzogenih geomorfoloških procesa, npr. otjecanja (pomoću planarne zakrivljenosti) ili identificiranja otpornijih stijenskih kompleksa (pomoću profilne zakrivljenosti) (Kennelly, 2009). Matematički gledano, zakrivljenost se definira kao odstupanje geometrijskog objekta od ravnine. Ona je inverzna radijusu kružnice, odnosno izražava se formulom k=1/R. S porastom radijusa kružnice, smanjuje se zakrivljenost i obratno. Zakrivljenost predstavlja koeficijent odstupanja krivulje od pravca čija je zakrivljenost nula. Za točku u trodimenzionalnom prostoru moguće je izvesti beskonačan broj zakrivljenosti (OHLMACHER, 2007). Korištenjem metode 3X3 kvadrata, zakrivljenost se računa kao druga derivacija visinskih vrijednosti DMR-a, prema formuli Z = Ax²y² + Bx²y + Cxy² + Dx² + Ey² + Fxy + Gx + Hy + I. Postoji više vrsta zakrivljenosti, a u ovom radu se razmatraju profilna i planarna (Moore Et Al., 1993; Ayalew and Yamagishi, 2004). Analizom DMR-a dobiva se numerički niz vrijednosti zakrivljenosti iz kojeg je moguće izdvojiti 3 tipa padina: konkavne, konveksne i pravocrtne. Veliki problem predstavljao je odabir metode za određivanje tipa zakrivljenosti padine. U idealiziranim uvjetima, Slika 10: Mesihovina. NW, N i NE ekspozicije na padinama nasuprot Libu (desno gore), IZVOR: GoogleEarth 2011. pravocrtne padine su one koje imaju vrijednost zakrivljenosti nula. Dikau (1989) zakrivljenost padina radijusa većeg od 600 m (k>0,001666) na modelu Neutralne ekspozicije (W i E) u istraživanom području imaju udio od 21,8% (Tab. 3), rezolucije 20 m, smatra zanemarivom i takve padine ubraja u pravocrtne. Analogno zbog mjestimičnih promjena dinarskog smjera pružanja morfostruktura u smjer S – J, tomu, za korišteni model rezolucije 25 m, pravocrtnim padinama smatraju se padine uzrokovanih izvijanjem tektonskih struktura. To se osobito odnosi na zapadnu padinu radijusa većeg od 750 metara. Liba (Sl. 7 i 8) i istočne padine Tomislavgradskog pobrđa (Sl. 4). Granične vrijednosti u ovom radu određene su na sljedeći način: 1. granična vrijednost: vrijednost zakrivljenosti 0 – 0,001333 Tablica 3. Klase i prostorni obuhvat ekspozicija 2. granična vrijednost: vrijednost zakrivljenosti 0 + 0,001333 3. granična vrijednost: maksimalna vrijednost niza Ekspozicija padina Površina (m²) Udio (%) N 24545650,6 10,4 Profilna zakrivljenost odnosi se na zakrivljenost padina (ili njihovih dijelova) duž NE 28689996,3 12,1 linija okomitih na izohipse a njome se određuje stopa promjene nagiba za svaki piksel. Negativna vrijednost ukazuje na konveksni uzdužni profil padine a pozitivna na konkavni, E 20449568,8 8,6 dok vrijednost nula označava linearnu (pravocrtnu) padinu. Profilna zakrivljenost utječe SE 23498550,1 9,9 na brzinu otjecanja vode, odnosno na brzinu kretanja detritusa niz padinu. S 37080490,4 15,7 SW 48967419,2 20,7 W 31326727,5 13,2 NW 22260077,2 9,4 Ukupno padine >2° 236818480,1

Slika 11: Profilna zakrivljenost (URL 1)

156 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 157 THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA Tablica 4. Tipovi i prostorni obuhvat profilne zakrivljenosti Ukoliko je zadani smjer okomit na smjer najvećeg nagiba (horizontalna sekanta izohipse), Padine Površina (m2) Udio (%) tada se modelom zakrivljenosti padina mogu procjenjivati divergencija (konveksne, izbočene padine) odnosno konvergencija (konkavne, udubljene padine) hipotetskog Konveksne 119069847,7 49,743 otjecanja (a time i lokalne ocjeditosti ili vlažnosti tla na padini) (Antonić, 1996). Pravocrtne 5805687,4 2,425 Konvergentno otjecanje povezano je s procesima akumulacije vode, tla ili detritusa a divergentno otjecanje uz derazijske procese spiranja, jaruženja i bujičenja. Konkavne 114492620,8 47,831 Ukupno 239368155,9 100,000

Iz podataka o strukturi profilne zakrivljenosti (Tab. 4) proizlazi da nema velike razlike u udjelu konveksnih i konkavnih padina (konveksne su nešto dominantnije, s 49,74% a udio konkavnih iznosi 47,83%) , dok su pravocrtne padine zastupljene s vrlo malim udjelom (od svega 2,4%). To upućuje na približnu ujednačenost smjerova tektonskih gibanja, tj. izdizanja i spuštanja. Konveksne padine prevladavaju na višim dijelovima uzvišenja, tj. vršnim dijelovima uz grebene (Tomislavgradsko tercijarno pobrđe, Tušnica, Lib, zapadni dio Vran- planine, Mesihovina; Sl. 4, 5, 9, 10) u vršnom dijelu strmog odsjeka na sjeveroistočnom Slika 12: Planarna zakrivljenost (URL 1) rubu zaravni Grabovice uz jugozapadni dio Duvanjskog polja (Sl. 6), kao i na cijeloj Grabovičkoj zaravni. U slučaju Tušnice, korelacija s geološkim podacima potvrđuje djelovanje neotektonskih pokreta pozitivnog predznaka: položaj slatkovodnih lapora na Tablica 5. Tipovi i prostorni obuhvat planarne zakrivljenosti većimvisinama upućuje na neobično jako novije gibanje tla. Uz to, morfološki procesi i Padine Površina (m2) Udio (%) oblici strmih padina Tušnice upućuju na novija neotektonska zbivanja (Sl. 5). Također, velika područja s konveksnim padinama prisutna su na JI dijelu planine Ljubuše, prateći Konveksne 124396072,4 51,969 skretanje tektonskih struktura iz smjera SZ-JI u Z-I (Sl. 3). Osobito markantna područja Pravocrtne 9761153,2 4,078 konveksnih padina nalaze se uz viši dio linearno izdužene „grede“ duž cijelog SI dijela Duvanjskog (Sl. 3) te uz više dijelove kanjonskih strana Šujice na sjevernom dijelu Konkavne 105211330,5 43,954 područja. Ukupno: 239368155,9 100,000 Za razliku od konveksnih, konkavne padine dominiraju na nižim dijelovima padina, uz rasjedne linije na cijelom području, te uz niže dijelove strana jaruga gore spomenutih Iz podataka o strukturi planarne zakrivljenosti (Tab. 5) uočljiva je dominacija konveksnih planinskih masiva. Područja jaruga, uz rasjedne linije, predstavljaju i najmarkantnija (51,97%) u odnosu na konkavne padine (43,95%). Pravocrtne padine imaju mali udio, područja na kojima prevladavaju konkavne padine. To se lijepo može uočiti npr. na nižim od svega 4,08% (iako dvostruko veći u odnosnu na profilnu zakrivljenost). To znači da je dijelovima uz kanjon Šuice, uz rasjednu liniju koja razdvaja Tušnicu i Jelovaču (Sl. 5), na razini cijelog područja prisutna dominacija divergentnog u odnosu na konvergentno uz rasjed između sjevernih dijelova zapadnih padina Vran planine i Ljubuše (Sl. 2), uz otjecanje površinske vode tj. denudacijskih procesa u odnosu na akumulacijske. rasjed koji se lučno proteže cijelim središnjim područjem Liba u smjeru SZ-JI (Sl. 2 i 7) itd. Divergentno otjecanje osobito je izraženo na višim dijelovima padina u blizini Značajan indikator recentnog spuštanja Duvanjskog polja u odnosu na planinski okvir planinskih grebena, u većoj ili manjoj mjeri ispresjecanim jarugama. Prostranije zone predstavlja izduženo područje konkavnih padina na nižim dijelovima tzv „grede“, duž planarne konveksne zakrivljenosti osobito su istaknute na području Tomislavgradskog cijelog SI dijela Duvanjskog polja (na kontaktu zaravni Podine i polja, Sl. 3). mladog tercijarnog pobrđa i južnih padina Tušnice (Sl. 4 i 5), što se može dovesti u Profilne pravocrtne (ravnotežne) padine najzastupljenije su na području mladog vezu s njihovim litološkim sastavom. Naime, radi se o konglomeratima, pješčenjacima tercijarnog Tomislavgradskog pobrđa, i to na dijelovima bližim Duvanjskom polju, na i laporima, laporima s konglomeratima i i laporovitim vapnencima paleogenske i svim hipsometrijskim nivoima, tj. ne pokazuju pravilnost u vertikalnom rasporedu (Sl. 4). neogenske starosti, podložnijim erozijskim procesima. Također, prostranije zone ovog Također se mogu naći u krajnjem JI tercijarnom dijelu Grabovičke zaravni na kontaktu tipa planarne zakrivljenosti nalaze se na području zapadnog dijela i krajnjih SI padina s Duvanjskim poljem (Sl. 6), na nižim dijelovima zapadnih padina Liba te na blago Lib planine (Sl. 7), uz više dijelove padina krajnjeg SI dijela Grabovičke zaravni okrenutih položenim (nagib 2-50) krednim SZ padinama na području kontakta Ljubuše i krajnjeg prema Duvanjskom polju (na kojima prevladava kategorija nagiba od 32-550, Sl. 6), te na zapadnog dijela Vrana (Sl. 9). području Vran planine (Sl. 9). Dominacija konkavne planarne zakrivljenosti karakteristična je za područje vapnenačke Planarna zakrivljenost odnosi se na zakrivljenost padine u sekanti izohipse okomitoj zaravni između centralnog grebena Liba i njegove SI padine (Sl. 7) te za područje na smjer najvećeg nagiba. Pozitivna vrijednost ukazuje na konveksni oblik padine a vapnenačke zaravni u istočnom dijelu Ljubuše, udaljenijem od Duvanjskog polja (Sl. 3). negativna na konkavni, dok nulta vrijednost ukazuje na linearnu (pravocrtnu) padinu. Razlog tome je velika gustoća ponikava i mala zastupljenost uvala na tim područjima

158 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 159 THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA (za razliku od npr. Grabovičke zaravni, gdje se, uz ponikve, nalazi i veći broj prostranijih S obzirom da su svi morfometrijski parametri, kao reprezentanti utjecaja endogenih i/ uvala), što za posljedicu ima manje površine konveksnih međuprostora divergentnog ili egzogenih morfoloških procesa, dovedeni u međusobnu vezu, moguće je izdvojiti otjecanja između ponikava. područja različitih značajki endogenih i egzogenih morfoloških procesa a korelacija s Planarne pravocrtne padine imaju sličan prostorni raspored kao i profilne, tj. nalaze se geološkom kartom omogućuje dodatnu verifikaciju utvrđenih činjenica vezanih uz na području mladog tercijarnog Tomislavgradskog pobrđa, i to na dijelovima bližim značajke navedenih procesa. Na taj način moguća je generalna procjena recentnog Duvanjskom polju (Sl. 4), na krajnjem JI tercijarnom dijelu Grabovičke zaravni na stanja dinamičke stabilnosti reljefa, što je od praktične važnosti gotovo za sve aspekte kontaktu s Duvanjskim poljem (Sl. 6), na nižim dijelovima zapadnih padina Liba (Sl. 7) ljudske djelatnosti na istraživanom području. te na sjevernim padinama zapadnog dijela Vran planine, uz kontakt s Ljubušom (Sl. 9).

Diskusija i zaključak Literatura i izvori Geomorfometrijski pristup primijenjen u ovom radu uključio je korištenje različitih GIS Antonić, O. (1996): Modeli utjecaja topoklime na vegetaciju krša. Disertacija. Biološki metoda za precizno računanje numeričkih parametara reljefa istraživanog područja, što odsjek PMF-a, Sveučilište u Zagrebu, 125 str. je omogućilo međusobnu usporedbu navedenih parametara, uz korelaciju s geološkom kartom. Cilj ovakvog pristupa je egzaktnija interpretacija morfometrijskih parametara Ayalew, L., Yamagishi, H., (2004): Slope failures in the Blue Nile basin, as seen from landscape evolution perspective. Geomorphology, 57 (2004), pp. 95–116. reljefa kao indikatora značajki endogenih i egzogenih procesa na istraživanom području. 0 Na istraživanom području dominiraju nagibi padina manji od 2 kao posljedica dominacije Burrough, P. A., Mcdonell, R.A. (1998): Principles of Geographical Information Systems, pretežito zaravnjenog reljefa Duvanjskog polja na istraživanom području. Manja izolirana Oxford University Press, New York područja ove kategorije javljaju se unutar rubnog planinskog okvira polja, na korozijskim terasama, zaravnima, vršnim dijelovima planinskih grebena i ponikvama. Značajan je i Čičić, S. (2002): Geološki sastav i tektonika BiH, Earth science institute, Sarajevo udio kategorija nagiba od 5-120 i 12-320, koje se javljaju uglavnom na padinama rubnog planinskog okvira (osobito uz kontaktni dio s poljem) ali i padinama planinskih dijelova De Leeuw, A., Mandić, O., Krijgsman, W., Kuiper, K., Hrvatović, H. (2011): A udaljenijim od polja. S porastom visine dolazi do sve većeg udjela kategorija 12-320 i chronostratigraphy for the Dinaride Lake System deposits of the Livno-Tomislavgrad >550. Mjestimično, uz dominantne aktivne rasjedne linije, kategorija nagiba >550 zapaža Basin: the rise and fall of along-lived lacustrine environment, Stratigraphy, vol. 8, no. 1., se i na dijelovima padinskih strana uz kanjonska suženja (kanjon Šujice i područje JI od pp. 29-43 Kongore), bočne strane ponikava, uvala ili japaga (područje Grabovičke zaravni). Dikau, R. (1989): The application of a digital relief model to landform analysis in Dominacija padina eksponiranih prema južnom kvadrantu (JZ, J i JI), osobito na geomorphology, J. Raper, Editor, Three Dimensional Applications in Geographic višim hipsometrijskim nivoima, zbog većih dnevnih i sezonskih temperaturnih Information Systems, Taylor and Francis, Chichester (1989), pp. 51–77. amplituda utječe na intenziviranje egzogeomorfoloških procesa (spiranje, jaruženje, osipanje i urušavanje). Osim toga, dugotrajnije kratkovalno sunčevo zračenje na Kennelly, P. J.(2009): Hill-Shading Techniques to Enhance Terrain Maps, 24th International padinama eksponiranima prema južnom kvadrantu posredno utječe i na povećanje Cartographic Conference, Santiago de Chile evapotranspiracije, što u sušnijem dijelu godine rezultira bržom nestašicom vode. Značajke profilne zakrivljenosti padina s nešto većim udjelom konveksnih u odnosu na Kirkby, M. (2004): Aspect and Geomorphology, Encyclopedia of Geomorphology, konkavne padine ukazuje na nešto izraženiju komponentu izdizanja terena. S obzirom da Voume 1., Routledge, London, 34-36 razlike nisu velike, može se zaključiti da je unutar područja od velikog značaja i spuštanje pojedinih tektonskih struktura. Iz navedenog proizlazi da su, generalno promatrajući, Lepirica, A. (2009): Reljef geomorfoloških regija Bosne i Hercegovine, Zbornik radova PMF-a, svezak geografija, God. 6, br. 6, Tuzla, 7-52 smjerovi neotektonskih procesa približno ujednačeni i vrlo složeni te ih je potrebno detaljnije analizirati na razini manjih orografskih ili strukturnih jedinica. Li, Z., Zhu, Q., Gold, C. (2005): Digital Terrain Modeling, CRC Press, London Manual Što se tiče značajki planarne zakrivljenosti, još je izraženija dominacija konveksnih for detailed geomorphological mapping (1972). Demek, J. (Ed), IGU Commission on u odnosu na konkavne padine, što upućuje na intenzivno djelovanje egzogenih Geomorphic Survey and Mapping, Academia, Prague, 320 pp. morfoloških destruktivnih procesa ali i akumulacijskih, s obzirom da je i udjel konkavnih padina relativno visok. Površine s velikim udjelom planarne konveksne Moore, I.D., Lewis, A., Gallant J.C. (1993): Terrain attributes: estimation methods and zakrivljenosti najizraženije su na području Tomislavgradskog tercijarnog pobrđa, Tušnice scale effects. In: A.J. Jakeman, M.B. Beck, and M.J. McAleer (eds.), Modeling Change in i Vran planine iz čega se može zaključiti da je na navedenim područjima najizraženije Environmental Systems, New York: John Wiley and Sons, pp.189-214. djelovanje egzogenih destrukcijskih procesa. Tome pridonosi i veliki udio dolomita (Tušnica i Vran) ili lapora s konglomeratima (Tomislavgradsko pobrđe) u litološkom Ohlmacher, G. C. (2007): Plan curvature and landslide probability in regions dominated sastavu kao i mjestimično veći nagibi (Tušnica, Vran) ili ekspozicije južnog kvadranta. by earth flows and earth slides, Engineering Geology, vol.91, Issues 2-4, pages: 117-134 Roglić, J. (1940): Geomorphologische studie uber das Duvanjsko polje (polje von Duvno) Slično značajkama profilne zakrivljenosti, i kod planarne je prisutna velika složenost in Bosnien, Mitteilungen der Geographischen Gesellschaft, Wien. unutar cijelog istraživanog područja te je potrebna detaljnija analiza na razini manjih orografskih ili strukturnih jedinica.

160 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161 161 B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES // SPELEOLOŠKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UČINJENI U PROŠLOSTI, SADAŠNJE STANJE I BUDUĆE PERSPEKTIVE B&H Speleological cadastre: past efforts, present situation and future perspectives

Milanolo Simone, Mulagić Vildan, Mulaomerović Jasminko: Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Abstract Bosnia and Herzegovina is constituted largely by carbonates rocks with a predominant karst landscape. Caves are among the most important features of this kind territory and they are valuable for understanding, studying and protecting it. Having a cadastre of caves is therefore of paramount importance. Despite a long history of tentative no official national cadastre is nowadays active which cover the whole territory. Speleological groups from Sarajevo and Zavidovići are currently joining efforts to maintain, correct and update the original list of caves published in 2006. Around 4131 caves are currently recorded. There is the urgent need that also other groups are joining together, working on a common base and starting as soon as possible an agreement on the organization of cadastre which can be in large extension copied from the experience of neighboured countries.

Keywords: Cadastre, cave, speleology, Bosnia and Herzegovina Speleološki katastar Bosne i Hercegovine: napori učinjeni u prošlosti, sadašnje stanje i buduće perspektive

Sažetak Bosna i Hercegovina je sastavljena većinom od karbonatnih stijena, s prevladavajućim krškim krajolikom. Pećine su jedno od najvažnijih obilježja ove vrste području i one su važne za njegovo razumijevanje, proučavanje i zaštitu. Stoga postojanje katastra pećina ima iznimnu važnost. Unatoč dugoj povijesti postojanja provizornih popisa pećina, ni danas ne postoji službeni katastar koji pokriva cijeli teritorij. Speleološke grupe iz Sarajeva i Zavidovići trenutno zajednički rade na održavanju, ispravljanju i ažuriranju izvornog popisa pećina objavljenog 2006. godine. Trenutno su u njemu zabilježene 4.131 pećine. Postoji hitna potreba da se i druge grupe pridruže i da rade na zajedničkoj bazi i postignu što je moguće prije sporazum o organizaciji katastra, koja se u velikoj mjeri može nasloniti na iskustva iz susjednih zemalja.

Ključne riječi: katastar, pećine, speleologija, Bosna i Hercegovina

Introduction Karst is defined as: “A terrain with distinctive landforms and drainage arising from greater rock solubility in natural water that is found elsewhere” (Jennings, 1985) or “… a special style of landscape containing caves and extensive underground water systems that is developed on especially soluble rocks such as limestone, marble, and gypsum” (Ford & Williams, 2007, p.1). In general, majority of definitions available in literature stress on the link between the peculiar surface morphologies the underground water drainage system and their

ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169 163 B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES // B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES // SPELEOLOŠKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UČINJENI U PROŠLOSTI, SADAŠNJE STANJE I BUDUĆE PERSPEKTIVE SPELEOLOŠKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UČINJENI U PROŠLOSTI, SADAŠNJE STANJE I BUDUĆE PERSPEKTIVE genesis processes due to fast dissolution of the rock. This special type of terrain/ More recently, in 2005, Goran Dujaković published the book „Caves in the Republic of landscape encompass around 20% of planet Earth dry surface (excluding part covered Srpska“ (Dujaković, 2004), including basic data for 605 caves retrieved from the archives by ice caps), while carbonate karst alone extend over around 10-15% of continental of the speleological groups „Ponir“ from Luka, „Zelena brda“ from Trebinje and area (Ford & Williams, 2007, p.5). It can be estimated that almost one fourth of world „Ursus Spelaeus“ from Foča. This work was rapidly followed in 2006 by another book from population depends directly or indirectly from karst aquifers for their drink water supply Mulaomerović and co-authors (Mulaomerović et al, 2006) publishing a basic database (Ford & Williams, 2007, p.441). compiled from previous literature and other sources and including 4033 entries for Bosnia and Herzegovina (B&H) shares a large portion of Dinaric karst and the extension the whole Bosnia and Herzegovina. This last work was aimed to be only a preliminary of carbonate rocks covers around 65% of its territory (Čičić, 1998). Nevertheless, karst platform to facilitate collaboration and exchange of data between speleological/caving and karst features represent at present the most undervalued and understudied portion groups. of this country (excluding places where hydropower, forestry and ore extraction interests prevail). Current situation Worldwide, thanks to the expanding of scientific and cultural knowledge, the awareness Although around one century passed since the first compiled list of caves and many of the value of these large regions shifted towards a new karst perception as “a unique, other lists have been created afterwards, the present situation remains extremely non-renewable resource with significant biological, hydrological, mineralogical, scientific, chaotic and the quest towards a central cadastre is still unresolved. At present, several cultural, recreational, and economic values” (British Columbia, Ministry of Forestry, 2003, caving groups are still compiling their internal database and new emerging speleological p.6). Below the ground, karst presents a highly developed, hieratically structured, groups are probably facing the problem how to start their own. These cadastres are of drainage network which often completely replaces the surface hydrology. Caves are course organized in different ways, they contain different descriptive data for each cave the largest branches of this system very often relicts abandoned by water in favour to and they are mostly incompatible or at least redundant. There is lack of exchange of other channels located to lower levels. More in general, cave is defined from a slightly data and no serious efforts have been spent to find agreement between speleological anthropocentric biased standpoint as “a natural opening formed in the rocks below the groups towards a standardization of data and protocols for their exchange. The result is surface of the ground large enough for a man to enter” (Field, 2002). Caves are very often that even the simple question of how many caves are known up to now in B&H cannot key points to study local and regional underground hydrology and they frequently offer be answered with certainty. a direct observation window on the aquifer. On the other side, caves may also represent Since 2006, Speleological group “Speleo-Dodo” from Sarajevo (now merged within the a preferable and fast way for pollution to reach the water table and therefore hot spots “Centar za krš i speleologiju”) and the group “ATOM” from Zavidovići continued to update for the protection of this resource. Underground channels are depots of information and to expand the originally published list of caves (Mulaomerović et al, 2006). The first on geological, morphological, climatic and human history as well as for the evolution and still on-going activity is a data “polishing” step which includes correction of several of species. For example, researchers have used caves sediments as proxies to retrieve typewriting errors and to uniform the coordinate system. paleoclimate evidences of past ages or investigating species living in their highly A second important activity includes field work for checking and correcting listed caves specialized habitats and environments. Having an inventory of speleological objects is and completing missing information. Together and with the help of several international therefore of paramount importance for the correct management of the karst territory expeditions, in 5 years, 7 entries in the original list have been deleted since representing by state and local authorities and the baseline for many further detailed scientific duplicates, while 150 positions have been controlled on the field. In five cases no cave researches. was found. However during this period also other 110 completely new caves have been added to the list. For majority of these 245 objects, topographic survey is now available History of speleological cadastre in B&H with new precise coordinates obtained mostly by use of GPS system. These caves all First examples of a basic speleological database in Bosnia and Herzegovina can be dated together represent more than 35 km of mapped underground passages. Considering back to the beginning of XX century with the personal archives of caves data compiled the initial 4033 recorded caves in 2006, today we have around 4131 caves recorded by Lucijan Matulić and Leo Weirahter, in both cases for bio-speleological research (Figure 1). Around 1550 caves are still without coordinates and 1260 are without name. purpose (Lučić, 2001; Giachino and Lana, 2006). The Republic institute for protection of It is interesting to notice that this field work of verifying existing data brought to the natural monuments held an archive of caves and other speleological objects that in 1974 discovery of new important passages in before almost unknown caves such as for encompassed 351 entries (Kapel, 1975; Kapel, 1980). The first, specifically aimed, cave example Izvor M.Miljacka, Govještica and Izvor Bistrice. The current list of the ten longest cadastre can be attributed to Ratimir Gašparović in 1970 (Gašparović, 1970). It comprises caves in B&H is given in Table 1. of two books presenting data of 335 speleological objects located in South Herzegovina. Currently for assignment of new caves cadastre number, each speleological group have The speleological group “Bosansko-hercegovački krš” maintained a detailed inventory been assigned with a block of numbers and a new block is distributed whenever the first of explored caves which unfortunately is almost completely lost. Only a special cave one is finished. Most of cave maps and detail information are stored at the group that cadastre encompassing ten municipalities around Sarajevo and realized in 1984 on performed the work however cadastre list is generally updated yearly. request of Yugoslavian army is preserved (Speleološko društvo ’Bosansko-hercegovački krš, 1977).

164 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169 165 B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES // B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES // SPELEOLOŠKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UČINJENI U PROŠLOSTI, SADAŠNJE STANJE I BUDUĆE PERSPEKTIVE SPELEOLOŠKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UČINJENI U PROŠLOSTI, SADAŠNJE STANJE I BUDUĆE PERSPEKTIVE Table 1: The ten longest caves in B&H. *) Estimated N. Cadastre n. Name Municipality Length 1 1834 Izvor M. Miljacke Pale 7050 2 3624 Vjetrenica Ravno 7014 3 1747 Govještica Rogatica 3892 4 3553 Velika pećina BIleća 2800 5 2486 Orlovača Pale 2500 6 1299 / 3016 Atom - Ponor kod brvnare Zavidovići 2000 7 1815 Hrustovača Sanski Most 2000* 8 1627 Đatlo Gacko 1970 9 3529 Uvir Kladanj 1445 10 1660 Girska Sokolac 1300

Possible future models and examples It can be assumed that in each country where a form of speleological cadastre exists, this has developed peculiar characteristics and structure adapted to the specific local conditions. Nevertheless, despite this large diversity, few main common features can be generalized for discussion and therefore examples and structure from other countries may be useful. The first important question is whether speleological groups in B&H are willing to join together for a common project and if they are really willing to invest resources for this purpose. The answer of this question is at the heart of the problem. Up to now two groups joined the efforts together but it is not enough. All other groups are welcome. Only when this core will reach a critical mass covering majority of territory and cavers, the cave cadastre will start living. Once this step is reached It can be expected that the first and most important question that has to be solved in order to form a national cadastre is whether the data will be collected/stored/managed decentralized, centralized or in a hybrid way. A centralized cadastre is a somewhat ideal condition where a unique body is in charge to receive all information about caves, organize them and eventually redistribute them among contributors as well as third parties. In this scheme, a single local group may still decide to preserve a copy of their caves information because for practical day to day work it may be easier and faster to consult this internal database instead of interrogating the national one. There are several positive aspects on this solution. A central body will Figure 1: Overview of caves distribution in B&H as recorded in the cadastre. Caves records without coordinates or guaranty a uniform organization and policy for distribution of sensible data. This in end with errors bringing them outside B&H border have been omitted. will most probably also increase the overall value of the database and the negotiation At the opposite side, a fully decentralized cadastre is where each group manage its own strength for potential funding. In addition a specifically aimed team of persons may have database and it does not exist an overall national cadastre. This system may still work or develop skills (for example in the use of more sophisticated software) that maybe not fairly acceptably and efficiently under few conditions: it must exists a minimum national available uniformly among all the groups. The drawback of this scheme is that it requires coordination in order to define at least a clear division of the territory between each a high level of trust between groups and generally toward the central body which has to database (for example a division based on administrative borders) and a collaboration work in the best interest of all contributors. General policy on data copyright may also in providing the data of caves eventually explored outside the own territory to the need to be agreed. Groups are possibly unwilling to share their data because of rivalry competent group. Similarly, since all groups are potentially contributors to each other in exploration of caves or by assuming they have better chances to negotiate larger cadastre it must be also agreed the mutual possibility to exchange data. Usually as long funding on local level or by simply disagree on policy dictated by majority or remaining as this coordination become effective and strong the cadastre naturally move onto a actors. Slovenian cave cadastre is a successful example of implementation of such type more centralized structure of cave cadastre organization.

166 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169 167 B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES // B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES // SPELEOLOŠKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UČINJENI U PROŠLOSTI, SADAŠNJE STANJE I BUDUĆE PERSPEKTIVE SPELEOLOŠKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UČINJENI U PROŠLOSTI, SADAŠNJE STANJE I BUDUĆE PERSPEKTIVE There is then a possible hybrid condition where complete data of caves are stored in a Kapel, A. (1980): Zaštita speleoloških objekata u Bosni i Hercegovini. Protection of decentralized system but a selection of data is forwarded to a central database. The Italian speleological sites in Bosnia and Herzegovina. Naš krš VI, 9: 61-66. national cave cadastre (WISH) is organized in this way. The regional federations (but in smaller countries as it is B&H it could be caving groups) hold complete information of Mulaomerović, J., Zahirović, D. and Handžić, E. (2006): Katastar speleoloških objekata caves on their territory while at national level are forwarded only basic information such Bosne i Hercegovine. Sarajevo, S. D. „Speleo dodo“. as for example cave name, municipality and basic dimensions. Each detailed query at national level will results to a link for further information to the competent decentralized Speleološko društvo ’Bosansko-hercegovački krš (1977): Korištenje pećina i drugih database. prirodnih podzemnih prostorija za sklanjanje i zaštitu ljudi i dobara, Knjiga II : Posebni dio - Katastar speleoloških objekata deset gradskih opština - Sarajevo. Speleološko Conclusions društvo „Bosansko-hercegovački krš“, Sarajevo. Bosnia and Herzegovina is constituted largely by carbonates rocks with a predominant karst landscape. Caves are among the most important features of this kind territory and they are valuable for understanding, studying and protecting it. Having a cadastre of cave is therefore of paramount importance. Despite a long history of tentative no official national cadastre is nowadays active. Speleological groups from Sarajevo and Zavidovići are currently joining efforts to maintain, correct and update the original list of caves published in 2006. Around 4131 caves are currently recorded. There is the urgent needs that also other groups are joining together working on a common base and starting as soon as possible an agreement on the organization of cadastre which can be in large extension copied from the experience of neighboured countries.

Literature British Columbia, Ministry of Forestry, 2003: Karst management handbook for British Columbia.

Čičić, S., 1998: Carbonate facies in geological constitution of the terrain of Bosnia and Herzegovina. Naš Krš, 31, pp.3-37.

Dujaković, G. (2004): Pećine i jame Republike Srpske. Caves in the Republic of Srpska. – Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo.

Field, M.S., 2002: A Lexicon of Cave and Karst Terminology with Special Reference to Environmental Karst Hydrology. 2nd ed. Washington: U.S. Environmental Protection Agency National, Center for Environmental Assessment.

Ford, D.C. and Williams, P.W., 2007: Karst Hydrology and Geomorphology. 2nd ed. John Wiley and Sons Ltd.

Gašparović, R. (1970): Katastar speleoloških objekata zapadne Hercegovine, knjige I. i II. - Geografski institut Prirodno-matematičkog fakulteta, Sarajevo.

Giachino, M. and Lana, E. (Ed.) (2006): Leo Weirahter (1887-1965) Diaries of a Biospeleologist at the beginning of the XX century. Latina, Edizioni Belvedere, 264 pp.

Jennings, J.N., 1985: Karst Geomorphology. Basil Blackwell, New York - Oxford.

Kapel, A. (1975): Katastar pećina i jama u Bosni i Hercegovini. Naše jame 17: 61-62.

168 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169 169 II. OKOLIŠ // II ENVIROMENT

Vrelo Ričine kod Buškog blata (BiH). Snimio: I. Lučić. DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE Dinarski krš – ugroze i načini zaštite

Davorin Marković, dipl. ing. biol. Državni zavod za zaštitu prirode/State Institute for Nature Protection, Republika. Hrvatska/Republic of Croatia E-mail: [email protected]

Sažetak Veći dio područja Dinarida pokrivaju vapnenačke stijene – krš. Osobitosti ovog područja možemo promatrati kroz tri bitne sastavnice: geološko – geomorfološke, hidrogeološke i klimatološke što ga je predodredilo za jedan od „hot spot-ova“ biološke raznolikosti Europe. Osobine vapnenca bitno određuju veliku raznolikost geoloških formacija: krška polja, vrtače, ponori, špilje i jame, klanci, doline i sutjeske. Zemljopisnim položajem uvjetovana je prisutnost kontinentalne i mediteranske klime pa je ovo područje podložno vrlo velikim temperaturnim amplitudama i ekstremnim razlikama u količini oborina. Hidrogeologija krša posljedica je geomorfologije, tektonike i klimatskih osobitosti. Obilježena je brojnim rijekama ponornicama, ponorima, izvorima, estavelama te velikim podzemnim rezervama kvalitetnih količina vode na sastavcima vodonepropusnih i vodopropusnih slojeva. Posljedica gore navedenih čimbenika su izražena mozaičnost različitih stanišnih tipova i veliki broj endema i relikata. Zbog svojih osobina područje dinarskog krša vrlo je osjetljivo, a zbog zemljopisnog položaja na razmeđi panonske ravnice i obale Jadranskog mora, podložno vrlo velikoj ugrozi zbog nužnih infrastrukturnog povezivanja sjevera i juga. Jedna od bitnih ugroza je i vrlo izražena depopulacija krškog područja koja je posljedica izrazito depopulacijske politike u prošlosti. Ova činjenica je uzrokovala napuštanje tradicionalnog načina života u ovim krajevima što se najočitije vidi u gotovo iščezlom pregonskom pašarenju. Kako je područje Dinarida bilo naseljeno kroz više od dvije tisuće godina ono današnje prepoznavanje njegovih vrijednosti duguje upravo ekstenzivnom stočarstvu i poljoprivredi uopće, a depopulacija i napuštanje tradicionalnih oblika poljoprivrede direktno ugrožava održanje biodiverziteta te podržava ubrzanu sukcesiju. Izgradnja infrastrukturnih projekata, koji su nužni u po vezivanju Sj – J te razvitku kako sjevera tako i još važnije juga, bitno ugrožava ovo područje ukoliko se projektira i provodi ne uvažavajući i ne respektirajući sve sektore koji MORAJU sudjelovati kako u planiranju tako i u nadzoru izvođenja projekata. Ovo se naročito odnosi na planiranje i izvedbe hidro-energetskih projekata te prometne infrastrukture. Ono što danas prepoznajemo kao vrijednosti dinarskog krša posljedica su priodnih osobina i nekoliko tisuća godina čovjekovog prisustva. Osnova zaštite vrijednosti Dinarskog krša je osiguranje čovjekove prisutnosti, revalorizacija i revitalizacija autohtonih pasmina te maksimalno poštivanje svih znanstvenih i stručnih spoznaja pri planiranju i izvedbi infrastrukturnih i energetskih projekata i planova Ključne riječi: dinarski krš, zaštita prirode, održivi razvoj, ekstenzivno stočarstvo i poljoprivreda

Dinaric Karst - threats and modes of protection

Abstract Larger part of Dinarides is covered with carbonate rocks - karst. Specific characteristics of this area can be viewed from three main aspects: geological-geomorphological,

ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 173 DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE

hydrogeological and climatological. These three domains have defined it as one of the je reljef krških područja izrazito površinski raznolik i razveden, na malom prostoru su biodiversity hot spots of Europe. A variety of geological forms such as karst fields (polje), mogući različiti životni uvijeti. Upravo zato krška područja, a napose područje Dinarida sink holes (ponikve), swallow holes, caves and pits, karst valleys (doline) and gorges jedno je od „hot spotova“ ili žarišnih točaka biološke raznolikosti. Ovo je područje izrazito are typical for Karst areas. Geographic position and corresponding continental and bogato endemima pa je u Svijetu poznato po velikom broju kako nadzemnih tako i Mediterranean climate cause great temperature amplitudes and variety in the amount of podzemnih endema. precipitation. Specific karst hydrology is also consequence of geomorphology, tectonics and climate. It is marked by numerous sinking rivers, springs, estavellas, swallow holes as Moguće ugroze krških područja well as reserves of quality water on the contacts of permeable and impermeable layers. Dinarski krš proteže se kroz regiju jugoistočne Europe, dužinom Jadranskog mora i All these factors mentioned above result in pronounced mosaic of various habitat types podijeljeni je prirodni resurs više država. Debljina karbonatnih stijena na ovom prostoru and great number of endems and relicts. doseže 8000 m. Ove naslage nastale su značajnim dijelom tijekom mezozoika u uvjetima Due to its natural characteristics Dinaric karst is extremely vulnerable, and because of karbonatne platforme. Ondje se djelovanjem organizama s karbonatnom ljušturom its geographic position between the Pannonia plain and Adriatic sea it is threatened odvijala intenzivna produkcija i taloženje vapnenaca u plitkom toplom moru. Tektonski by various infrastructure projects connecting north and south. One of the significant pokreti vezani uz kretanje ploča litosfere uzrokovali su formiranje Dinarskih planina threats for this area is also lack of inhabitants caused by the pronounced depopulation (vrhunac oligocen -miocen) i složene tektonike s višestrukim sustavom ljusaka, navlaka i policy in the past. The abandonment of the traditional way of life in this area which is rasjeda pružanja sjeverozapad jugoistok. Tektonska kretanja, višestruke kopnene faze, te evident in the practical nonexistence of rotational grazing is a consequence of these visok stupanj razlomljenosti uvjetovali su značajno okršavanje i formiranje velikog broja factors. As the Dinaric area has been populated for more than 2000 years, it owes present speleoloških objekata te složenog sustava podzemnih veza. recognition of its values in particular to extensive farming and agriculture in general, and depopulation and abandonment of traditional forms of agriculture directly threats Prometnice conservation of biodiversity and supports accelerated succession. Zbog svojih osobina područje dinarskog krša vrlo je osjetljivo, a zbog zemljopisnog Construction of infrastructure projects that are necessary for connection as well as položaja na razmeđi panonske ravnice i obale Jadranskog mora, podložno vrlo velikoj development of north and even more importantly of the south, seriously threatens ugrozi zbog nužnog infrastrukturnog povezivanja sjevera i juga. Izgradnja prometnica this area if it is not planned and implemented with emphasis and respect to all sectors i njihove infrastrukture, u krškom području, zahtjeva izuzetne napore i maksimalno which MUST take part in the planning and in the supervision of the projects. This in poštivanje i usvajanje znanja raznih struka i znanosti. particular relates to planning and construction of hydro energetic projects and traffic Na primjeru dugotrajnih debata prilikom izgradnje auto-ceste Dalmatine može se infrastructure. shvatiti koliko je potrebno truda i vremena, razgovora i pregovora da bi se pronašlo Values of the Dinaric Karst as we recognize them today are product of its natural najmanje invazivno rješenje. Naime prilikom izvođenja građevinskih radova gotovo na characteristics as well as several thousand years of human presence. Basic of the svakom kilometru trase susrećemo se sa barem jednim problemom vezanim uz krš no protection of Dinaric Karst is human presence, revalorization and revitalization of najčešći su: špilje, jame, kaverne, izvori, povremeni vodotoci čije nestručno saniranje autochthonous breeds and maximal respect of all scientific and expert knowledge in može dovesti do mnogobrojnih pa i trajnih negativnih posljedica. Ove se posljedice planning and construction of infrastructure and energetic projects. mogu očitovati kao: Key words: Dinaric karst, nature protection, sustainable development, extensive farming a. nestabilnost kolovoza, and agriculture b. iznenadno urušavanje ili slijeganje čitavog ili dijela samog kolovoza (što može imati za posljedicu opasnost u odvijanju prometa), Uvod c. presušivanje izvora, procurivanje većih ili manjih količina goriva i maziva čime se, zbog Dinarski krš je u svijetu poznat kao klasični tip krša a prostire se uzduž istočne obale podzemne strukture krša, ugrožavaju podzemne akumulacije pitke vode, Jadranskog mora od Tršćanskog zaljeva na sjeveru do sliva rijeke Drim na jugu. Dužina d. prekidanje prirodnih komunikacija divljih životinja koje tada mogu probiti žičanu mu iznosi oko 600 km, a širina dosiže i 200 km. Obuhvaća prostor od oko 60000 km2. ogradu i prouzročiti prometnu nezgodu koja redovito ima tragične posljedice po Osobitosti ovog područja možemo promatrati kroz tri bitne sastavnice: geološko njih ali mogu biti tragične i po čovjeka – geomorfološke, hidrogeološke i klimatološke. Osobine karbonatnih stijena bitno određuju veliku raznolikost geoloških formacija tako da ovdje nalazimo brojna krška Hidroelektroenergetski objekti polja, vrtače, ponore, špilje i jame, klance, doline i sutjeske. Krška područja su umjereno bogata vodom a po svojoj morfologiji gotovo da mame Specifičnim zemljopisnim položajem uvjetovana je prisutnost kontinentalne i projektante na gradnju hidro akumulacija. No ovdje se, ukoliko se ne provedu opsežna mediteranske klime pa je ovo područje podložno vrlo velikim temperaturnim istraživanja i ne uvaže mišljenja raznih struka i znanosti, vrlo lako od plemenitih i amplitudama i ekstremnim razlikama u količini oborina. društveno korisnih ideja mogu dogoditi upravo suprotnosti. U svijetu, ali i kod nas, Posebnost hidrogeologije krša su brojne rijeke ponornice, ponori, izvori i estavele a od imamo niz primjera gdje su zbog nepoštivanja drugih struka i znanosti napravljeni posebnog su značenja velike podzemne pričuve pitke vode. ogromni promašaji kako u financijskom dijelu tako i u štetama u okolišu, poljoprivredi, Posljedica gore navedenih čimbenika najrazvidnija je u biološkoj komponenti. Kako turizmu itd. Ne želim da se ove činjenice shvate kao razlog za „a priori“ odbijanje iskorištavanja

174 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 175 DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE

elektroenergetskog potencijala krških rijeka, već mi je cilj skrenuti pozornost na Sukcesija je proces zaraštanja pašnjaka i livada pionirskim vrstama koje teže vratiti nužnost komplementarnog znanstvenog i stručnog djelovanja u odabiru lokacija, izradi prvobitno stanje biološke raznolikosti pojedinog kraja. Teoretski gledano ovo ne bi, projekta i nadzoru prilikom izvođenja radova. Posebno valja naglasiti pogrešku ukoliko barem sa prirodoslovne točke motrišta, predstavljalo stručno veći problem kada ne bi se u procjene ne ukalkuliraju klimatske promjene koje su nadam se danas već svima postojala činjenica višetisućljetnog prisustva ljudi na ovim prostorima koje je obogatilo bjelodana istina, a ne tek neko nagađanje. raznolikost staništa ovoga prostora, a time i povećalo bogatstvo vrsta. Upravo ova činjenica je pretvorila Dinaride u žarišnu točku biološke raznolikosti Europe, a time i Alternativni elektroenergetski sustavi jednu od vrlo važnih žarišnih točaka svjetske biološke raznolikosti. U današnje vrijeme javlja se problem alternativnih izvora energije na krškom području. Problematika se sastoji u pomanjkanju strategije razvoja ovakvih elektroenergetskih Turizam sustava. Postavljanje manjih „polja“ i to po grebenima planina i gora može dovesti Turizam je danas jedna od najvažnijih ekonomskih grana u Republici Hrvatskoj. Na prvi do stvaranja „mreža polja vjetroekektrana“ čime bi se moglo spriječiti ustaljene pogled turistička djelatnost, u načelu, ne bi trebala predstavljati ugrozu krškom području koridore kretanja ptica, naročito ptica selica, što će sigurno dovesti do narušavanja no nažalost niti tu prilike nisu bez pogrešaka i ugroza. Sam pojam turizma i analiza biološke ravnoteže. Ove promjene se mogu odraziti npr. na eksploziju malih sisavaca njegovog značenja podrazumjeva upoznavanje i zadovoljenje znatiželje krajeva i ljudi (Micromammalia) što će direktno ugroziti poljoprivrednu proizvodnju a time i egzistenciju izvan lokalnih okvira pojedinca. Osnovna pretpostavka ove definicije podrazumijeva poljoprivredno orijentiranog stanovništva tih krajeva. maksimalno očuvanje prirodnih, kulturnih i povijesnih posebnosti te njihovo održivo Jednako tako se javljaju ideje o stvaranju solarnih elektrana na „pustim“ ili „opustjelim“ iskorištavanje sa ciljem stjecanja financijske koristi za cjelokupnu zajednicu kako lokalnu područjima prvenstveno krša. Ovi projekti također moraju biti pažljivo stručno i tako i na Državnom nivou. znanstveno obrađeni kako se ne bi poremetila kako biološka raznolikost, čije je očuvanje Osnovne ugroze ovdje predstavljaju neplanska gradnja, nepostojanje infrastrukture obveza svih država članica Europske unije, tako i mikroklimatski odnosi koji mogu za višestruko veći broj stanovnika u vrijeme turističke sezone, nepoštivanje pravila također prouzročiti promjene u sastavu biološke raznolikosti pojedinih mikrolokaliteta prvenstveno prirodoslovnih struka te želja za stjecanjem imovinske koristi na neprimjeren pa time prouzročiti nepopravljivu štetu. i neodrživi način.

Odlagališta otpada Mogući načini zaštite krškog područja Ovaj problem ne poznaje granice te na sličan način kao što je korištenje hidro energetskog Cilj ovog rada nije ustvrditi kako stremljenja ka boljem životu treba odbaciti i kako se potencijala u kršu uvjetovalo regionalnu suradnju između elektroprivrednih poduzeća mora vratiti u neka prošla vremena, već upravo obratno. Cilj mi je ukazati na mogućnost još od sredine prošlog stoljeća, odlaganje otpada u kršu predstavlja problem koji zahtjeva održivog razvoja pri kojemu će se zadovoljiti realne želje stanovništva za dosizanje svih suradnju između država regije, a značajan je sa stanovišta očuvanja okoliša i ljudskog tekovina civilizacije a da se pri tome ne unište one vrijednosti bez kojih život nije moguć zdravlja, ali i samog dinarskog krša kao prirodnog fenomena izuzetne i jedinstvene i koje nisu nadoknadive. biološke raznolikosti. Da bi ostvarili održivi razvitak moramo skupiti sve argumente, bez favoriziranja pojedinih Neprikladnim odlaganjem otpada u kršu ugrožavaju se krški ekosustavi, koji uključuju znanosti i struka, te odabrati one puteve razvoja koji će sačuvati najveći dio prirodnih vodenu i kopnenu dinarsku špiljsku faunu s visokim stupnjem endemizma, značajnu na vrijednosti. nacionalnom i europskom, ali i na svjetskom nivou. U Republici Hrvatskoj Zakon o zaštiti prirode cijelim nizom odredbi naglašava važnost zaštite krša. Krška staništa zaštićena Prometnice su i temeljem Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim Povezivanje Sjevera i Juga Republike Hrvatske ne može doći u pitanje i ta komunikacija stanišnim tipovima te o mjerama za održavanje stanišnih tipova (NN 7/06; 119/09) a je jedan od osnovnih preduvjeta prosperiteta Države. To međutim ne znači da se Uredba o proglašenju ekološke mreže (NN 109/07) uključuje u ovaj sustav zaštite sve komunikacijski projekti, bez obzira koje vrste, smiju graditi i planirati bez pomne speleološke objekte na području RH. međusektorske suradnje i uvažavanja. U Republici Hrvatskoj ovi su zahvati, manje-više izvedeni no predstoji još nekoliko manjih regionalnih projekata i dva velika od Državnog Depopulacija interesa. Od velikih projekata važno je spomenuti nizinsku prugu koja će spajati Rijeku Jedna od bitnih ugroza je i vrlo izražena depopulacija krškog područja koja je posljedica sa Zagrebom i skratiti sadašnji željeznički put te tako bitno otvoriti luku Rijeka kao izrazito depopulacijske politike u prošlosti te činjenica da je u Domovinskom ratu najznačajniju jadransku luku i komunikaciju prema Srednjoj Europi. Činjenica je da je upravo ovo područje bilo najvećim dijelom okupirano i pretrpjelo izrazite demografske ova pruga potrebna i da se u njeno planiranje uključuje mnogo sektora pa i sektor zaštite promjene. prirode. Za vjerovati je da će biti ispoštovane sve stručne i znanstvene spoznaje te da će Ove činjenice su uzrokovale napuštanje tradicionalnog načina života u ovim krajevima projekt biti održiv. što se najočitije vidi u gotovo iščezlom pregonskom pašarenju. Kako je područje Dinarida Isti se principi počinju primjenjivati u planiranju i promišljanju o idejama što bržeg i bilo naseljeno kroz više od dvije tisuće godina ono današnje prepoznavanje njegovih jeftinijeg povezivanja istoka sa zapadom. vrijednosti duguje upravo ekstenzivnom stočarstvu i poljoprivredi uopće. Depopulacija i napuštanje tradicionalnih oblika poljoprivrede direktno ugrožava održanje biološke raznolikosti te podržava ubrzanu sukcesiju.

176 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 177 DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE

Hidroenergetika Nedugo zatim pojavili su se i komercijalni sunčevi sustavi za proizvodnju električne Prilikom planiranja bilo kojeg hidroenergetskog projekta potrebno je prije svega izraditi energije koji postaju sve efikasniji a time i isokoristiviji. U Hrvatskoj nema prostora za stvarnu „cost-benefit“ analizu svakog idejnog projekta te izračunati njegov pojedinačni nekakve veće solarne elektrane jer zbog tehnologije takve elektrane zauzimaju velike i kumulativni učinak na prirodu. Svakako da u današnje vrijeme moramo vrlo ozbiljno površine a takvih u Hrvatskoj nema! Međutim, postoje stotine tisuća kvadratnih metara uzeti klimatske promjene koje su upravo u ovom sektoru možda i najznačajnije. površina na kojima bi manji solarni agregati mogli i te kako nadopuniti proizvodnju Hidroenergetika naime ovisi o stalnom dotoku i akumulaciji vode, a prema nekim električne energije. pokazateljima hidrološki režimi se bitno mijenjaju i vrlo je teško danas predvidjeti Svaka krovna površina, a naročito one većeg broja kvadrata ( trgovački centri, tvornice, hidrološku efikasnost za dulji vremenski period. javne građevine i parkirališta) mogu proizvoditi vrlo značajne količine električne energije Prilikom izrade cost-benefit analize moraju se procijeniti sve one vrijednosti koje će i to upravo u vrijeme kada je ta energija skupa. Time se ne samo može uštedjeti već se neminovno nestati i koje više nikada nećemo moći ubrajati u kategoriju nacionalnih stvaraju i drugo oblici društveno korisnog i opravdanog djelovanja. potencijala. Iako se pri svakom planiranju ovih zahvata govori o velikim turističkim Tako proizvodnja solarnih jedinica može otvoriti značajan broj radnih mjesta kako u i razvojnim potencijalima a u stvarnosti se događa upravo suprotno pa krajevi uz primarnoj proizvodnji tako i u dijelu održavanja i montaže. Na taj način se ostvaruje višak akumulacije trpe depopulaciju. prihoda po dvije osnove, a možda i po tri ukoliko se ostvari prodaja energije iz viška. Ovo, gore navedeno, ne znači da se mora odustati od gradnje hidroenergetskih objekata, jer znamo da Država mora biti maksimalno energetski neovisna, nego da se već Odlagališta otpada prilikom planiranja mora uspostaviti maksimalna međuresorna suradnja uz međusobno Već smo spomenuli da su odlagališta otpada, kako lokalna tako i županijska, na poštovanje i uvažavanje argumenata. prostorima krša, predstavljaju jednu od najvećih prijetnji. Napredak i dizanje kvalitete Također smatram da postoje prilično velike mogućnosti iskorištavanja hidroenergetskog života, a posebno ovo moderno potrošačko društvo, proizvodi ogromne količine otpada potencijala krških područja a da se ne mora isti prostor trajno devastirati. Današnje od kojih je veliki dio vrlo opasnog i vrlo toksičnog otpada. Zbrinjavanje otpada je najveći tehnologije, one najnovije, pružaju velike mogućnosti iskorištavanja hidroenergetskog problem današnjice! potencijala pretvaranjem brojnih zapuštenih, napuštenih, zarušenih i srušenih mlinica. Svjesni smo da je ovaj problem možda i najizraženiji u kršu i to upravo zbog fizikalno Na našim krškim rijekama nekada je bio velik broj mlinica. Restauracijom istih i umjesto kemijskih osobina krša i činjenice da su u krškom podzemlju velike količine vode koja je žrvnja, ugradnjom elektrogeneratora, kumulativno bi se mogle dobiti značajne količine jedan od strateških elemenata današnjice i vrlo bliske budućnosti. Bez vode nema života, električne energije ali ne samo to! Kako su ti objekti bili tradicionalnog načina gradnje, a nje ima sve manje a stanovnika sve više. što znači da su bili i vizualno uklopljeni u okoliš, u slučaju njihove „revitalizacije“ oni Kako riješiti ovaj problem? Postoje rješenja! Neka se provode a neka su još u fazi predstavljaju dodatnu vrijednost u krajobrazno – turističkom smislu. Naravno da istraživanja. Opet je bitno provesti međusektorske studije i uvažavanje. I ovdje kao i u prilikom ovih zahvata moramo također maksimalno poštivati uvjete zaštite prirode kako ostalom svugdje nije dobro prihvaćati napamet najjeftinija rješenja, već odabrati ona ne bi dobili suprotan efekt. rješenja koja će, po mogućnosti, ukloniti otpad a izazvati najmanju moguću štetu. Danas su u Svijetu opće prihvaćani složeni postupci koji počinju već od obiteljskog Alternativni elektroenergetski sustavi okruženja. Primarno odvajanje otpada se mora provesti u obitelji! Da bi se to uspjelo Ove sustave, a čine ih prvenstveno vjetroelektrane i solarne elektrane, nazivamo i nužno je doraditi obrazovni sustav. Zatim slijedi selekcija u lokalnim odlagalištima te „ekološke“ i „nature friendly“ i one na prvi pogled bi to i mogle biti. No, ona stara upotreba i reciklaža svega što je moguće. Od organskog otpada koji se može odlično poslovica da je „put prema paklu popločen dobrim namjerama” ovdje se može sa upotrijebiti kao prirodno gnojivo, što je u krškom području izuzetno važno, do lakoćom prepoznati. prikupljanja plemenitih metala. Zatim slijedi uništavanje i na kraju pohrana ostatka koji Vjetroelektrane je u suštini visokoopasan no volumenom vrlo mali postotak otpada. Za kvalitetno i efikasno iskorištavanje vjetrenog potencijala nužno je, prije svega Ono što je za krš najvažnije je da u kršu ne smije biti nikakvog “curenja“ ili procjeđivanja. donijeti strategiju koja će objediniti sve stvarne spoznaje i koja će uključiti realnu cost- Mjere izgradnje i poslije nadzora moraju biti maksimalno rigorozne! Svaki incident u kršu benefit studiju. Smatram da bi najkvalitetnije rješenje bilo da Država, nakon provedenih predstavlja potencijalnu ekološku bombu pri čijoj eksploziji stradaju svi! Od pojedinca znanstveno-stručnih istraživanja i analiza, odredi koja područja mogu biti vjetroelektrane do Države! i tada ta područja da u koncesiju. Danas već postoje mnogobrojne studije pa i direktive koje reguliraju odnos ovih elektrana kako prema ljudskom zdravlju tako i prema biološkoj Depopulacija raznolikosti ali i prema posljedicama na poljoprivredu. Depopulaciju bi smo mogli nazvati bijelom kugom krških područja. Zbog nerazvijene Solarne elektrane infrastrukture, zapostavljanja agrara na krškim područjima i posebno kao posljedica Još su se osamdesetih godina prošlog stoljeća počele izrađivati analize iskoristivosti Domovinskog rata tj.petogodišnje okupacije upravo većinom ovih područja, stalan je sunčeve energije. Prvo su to bili sustavi za zagrijavanje i dogrijavanje vode u privatnim trend depopulacije i odlaska u veće centre. i društvenim toplovodnim sustavima tzv. solarni paneli. Moramo priznati da su već ti Smatram da bitnom promjenom u pristupu rješavanja ovih problema možemo izračuni najavljivali vrlo visoku iskoristivost toplinske energije sunca i značajne uštede napraviti veliki iskorak ka boljoj budućnosti. Ovdje opet moramo spomenuti na prvom drugih energenata, a prvenstveno električne energije, u tu svrhu. mjestu održivi razvitak. On se ogleda u reanimaciji, uz državnu potporu, ekstenzivne

178 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 179 DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE

poljoprivrede i stočarstva i to posebno nagrađivanjem držanjem izvornih pasmina Buzjak, N. (1994): Onečišćenje podzemlja u kršu (na primjeru Medjama kraj Samobora). i sadnjom te sijanjem autohtonih sorti. Na taj način stvaramo sirovinsku osnovu za Priroda. 84. 801-802, 13-14 proizvodnju autohtonih proizvoda koji, uz organizirani plasman, definitivno mogu zauzeti vodeće mjesto u turističkoj ponudi. Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R. i Štamol, V. (2006): Katalog tipskih Na taj način ćemo očuvati i sačuvati genetičke resurse izvornih pasmina i sorti, što špiljskih lokaliteta faune Hrvatske. Natura Croatica. Zagreb. 15/Suppl. 1: 1-154. ima mnogo širi značaj. U tim „starim“ genomima sačuvane su informacije o mnogim bolestima i stanjima te načinima borbe protiv istih, što je osiguralo preživljavanje i Čepelak, M. (1975): Zagađivanje i nagrđivanje spilja. Naše planine. 5/6, 105-106. više tisuća godina. Ove biljke i životinje osiguravaju očuvanje biološke raznolikosti koja osigurava dolazak većeg broja posjetitelja – turista. Ako imamo izvornu sirovinsku Dragičević I., Velić I. (2002): The Northeastern Margin of the Adriatic Carbonate Platform, osnovu sa pričom imamo i izvorni proizvod koji možemo nuditi na domaćem turističkom Geologia Croatica. 55/2, 185–232. tržištu koje je danas oko 11 milijuna turista. To znači da moramo osigurati proizvoda za dva i pol puta više ljudi nego što imamo stanovnika! To je svakako ogromna prilika za Gottstein Matočec, S. Ozimec R., Jalžić B., Kerovac M., Bakran Petricioli B., (2002): izvanredan održivi razvitak i šansa koju ne bismo smjeli propustiti. Raznolikost i ugroženost podzemne faune Hrvatske, MZOPU, Ono što je jednako važno kao i sačuvati biološku raznolikost je očuvati hrvatsko selo jer ono je izvor naše izvorne umjetnosti, tradicije i samostalnosti. Gottstein Matočec, S., (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, Turizam M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I., Tvrtković, N. (2002): An Turizam je danas najjači hrvatski adut i najveća šansa. Osobito u krškom području overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Natura Croatica. Zagreb. 11/Suppl.1. koje je samo po sebi posebno, izuzetno bogato i vrijedno te zbog toga i potencijalni pokretač održivog razvoja turizma u Hrvatskoj. Da bi se izbjegle sve nepravilnosti i Kuhta, M., Stroj, A. (2010): Primjeri incidentnih onečišćenja speleoloških objekata zamke potrebno je odrediti vrlo stroga „pravila ponašanja“ u turističkom sektoru. Osim tekućim ugljikovodicima i njihove posljedice. Stručni seminar o zaštiti špilja i podzemne djelovanja putem zakona i uredbi potrebno je svijest o vlastitoj vrijednosti početi od faune. Zbornik sažetaka. 9-10. najranijih dana pa preko sustava školstva do svakodnevnih aktivnosti. Mnogo toga je već pronađeno i usvojeno u razvijenim zemljama. Nama ostaje da prvenstveno prihvatimo Radović, J. (ur.) (1999): Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske s sebe i svoju Domovinu kao biser neprocjenjive vrijednosti koji nikada nećemo poželjeti strategijom i akcijskim planovima, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. prodati već ćemo svima dati da obogate svoje spoznaje o nama i našoj Zemlji. Tek tada imat ćemo moderan i održivi turizam u kojem će svaki detalj isvaka priča imati svoju Radović, J., Plavac, I. Topić, R. & Rodić Baranović, P. (2010): Biospeleološka istraživanja cijenu – direktno ili indirektno. i zaštita špilja u okvirima Nacionalne ekološke mreže i ekološke mreže NATURA 2000. Stručni seminar o zaštiti špilja i podzemne faune. Zbornik sažetaka. 18. Zaključak Krška područja, naročito područje Dinarida, izloženo je raznim utjecajima koji na njega Šuica, N. (2010): Zagađenja komunalnim otpadom i mogućnosti sanacije speleoloških djeluju vrlo agresivno. Najizraženija su djelovanja na komunikacijskim koridorima, objekata ogulinskog krša. Stručni seminar o zaštiti špilja i podzemne faune. Zbornik elektroenergetskom području, u području odlaganja otpada a s druge strane je vrlo sažetaka. 19-20. izražena depopulacije koja je rezultat nedovoljne skrbi prema ovom području. Kada sublimiramo sve prijetnje i sva rješenja te sve mogućnosti nameće se jasan Vlahović, I., Tišljar, J., Velić, I. Matičec, D. (2002): The Karst Dinarides are composed of zaključak – krška područja imaju nedvojbeno veliki razvojni potencijal i predstavljaju relics of a single Mesozoic platform: facts and consequences. Geologia Croatica, 55/2, prirodnu vrijednost na globalnoj razini. Zbog izuzetne osjetljivosti održivi razvoj se ovdje 171–183. mora temeljiti na multidisciplinarnom znanstvenom pristupu koji može podrazumijevati i dodatna financijska ulaganja. Ova će se ulaganja u svakom slučaju višestruko uzvratit Trpčić, M. 2010): Akcidentna zagađenja podzemlja na primjeru špilje Vrelić i jame i osigurati blagostanje i kvalitetan život stanovnika koji će biti istovremeno ponosni Vodotečine. Stručni seminar o zaštiti špilja i podzemne faune. Zbornik sažetaka. 20-21. baštinici i čuvari ovog jedinstvenog prirodnog fenomena.

Literatura Bonacci, O., Lucic., I., Marjanac T., Perica, D., Vujčić – Karlo, S., (2008): Krš bez granica, Popularno znanstvena monografija, Zagreb

Božić, V. (2007): Uspjelo čišćenje Medjama. Speleolog. 54/2006, 80-81.Božičević, S. (1990): I podzemlje onečišćuju – zar ne. Priroda. 79. 9/10, 13-15.

180 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 181 HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI Hidrološki aspekti procjene ekološki prihvatljivog protoka u površinskim pritocima Vranskog jezera u Dalmaciji mr.sc.Rubinić Josip, dipl.ing.građ.1, Ćuže Denona Maja, dipl.ing.biol.2, Bošnjak Tomislava. ing.građ.3, Katalinić Ana, dipl.ing.biol.4 (1 Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, V.C.Emina 5, 51.000 Rijeka, E-mail: [email protected], 2,4 PP Vransko jezero, Kralja P. Svačića 2, 23 510 Biograd n/m, 3 Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, 10000 Zagreb)

Sažetak U danom je radu na primjeru Vranskog jezera u Dalmaciji prikazan problem potrebe zaštite tog resursa od mogućeg prekomjernog korištenja voda tijekom malovodnih razdoblja ukoliko se realiziraju planovi o povećanju korištenja voda (za navodnjavanje poljoprivrede i planiranih golf igrališta) koje dotječu u jezerski sustav na području Vranskog polja. Vransko jezero predstavlja vrlo osjetljiv posebno vrijedan vodni resurs vrlo velike bioraznolikosti, koji je administrativno zaštićen kao park prirode, a jedan njegov dio ima i status ornitološkog rezervata. Vransko jezero je kriptodepresija u neposrednoj blizini mora, s krškim vodonosnikom u dinamičkoj ravnoteži s morem, gdje pri nepovoljnim hidrološkim prilikama more i neposredno prodire u jezero kanalom Prosika. Stoga se tijekom iznimno sušnih godina već i pri postojećem režimu korištenja vodnih resursa u slivu zapažaju negativne posljedice, prije svega prekomjerno zaslanjivanje jezerskog sustava s kloridima čije koncentracije prelaze i 10.000 mg/l. Stoga i svako daljnje povećanje korištenje voda u njegovu slivu, a posebno Vranskom polju s kojeg jezero prima glavninu dotoka, zadire u ravnotežu tog ekosustava. Glavni vodotoci na tom polju su Glavni kanal, Jablanski kanal i Lateralni kanal kojima se prema jezeru dreniraju površinske vode, kao i preljevne vode više krških izvora lociranih u polju i na njegovom rubu. Vransko polje je jedno od rijetkih poljoprivrednih područja u Dalmaciji na kome je prisutna intenzivna poljoprivreda, za čiji je intenziviranje planirano razvojem navodnjavanja. Prostornim je planom Zadarske županije na Vranskom polju predviđena i izgradnja čak četiri golf igrališta. To u danim uvjetima (s jedne strane uz prisutnu potrebu osiguranja primjerene zaštite ekosustava jezerska i njegovih pritoka a s druge strane istaknutu potrebu osiguranja održivog razvoja domicilnom stanovništvu upravo korištenjem prirodnih resursa koje taj prostor pruža) podrazumijeva nužnost osiguranja ekološki prihvatljiva protoka (EPP) u vodotocima sliva Vranskog jezera. Stoga su u radu prodiskutirani hidrološki aspekti procjene EPP na analiziranom prostoru.

Ključne riječi: Vransko jezero (Dalmacija), krški ekosustav, ekološki prihvatljiv protok

ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 183 HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI Hydrological assessment aspects of ecologically Vransko jezero u Dalmaciji je jedno od upravo takvih vrlo osjetljivih posebno vrijednih vodnih resursa u priobalnom kršu (Slika 1), u naravi kriptodepresija koja je u neposrednom acceptable flow in Vrana Lake (Dalmatia) surface kontaktu s morem od kojeg ga dijeli vapnenački greben širine mjestimično i manje od 1 tributaries km2. Karakterizirano je vrlo velikom bioraznolikošću (Mrakovčić i drugi, 2003) i uz svoje akvatičke značajke predstavlja i vrlo važan ornitološki lokalitet. Na njemu se već sada Abstract naglašeno uočavaju posljedice regionalno prisutnih trendova povećanja temperature The paper presents the problem and the necessity of protecting the resources of the zraka, smanjenje godišnjih količina oborina u slivu te uslijed toga i smanjenje prosječnih Vrana Lake in Dalmatia from the excessive water use during periods of low water levels, dotoka u jezerski sustav (Pintur, 2003; Katalinić i drugi, 2007 i 2008; Rubinić i drugi, especially considering the implementation of plans to increase the use of water flowing 2009). Takve promjene stvaraju problem i pri postojećem gospodarenju jezerskim 2 into the lake system in the Vrana field by irrigating agricultural fields and the planned golf sustavom koji je po površini od oko 30 km najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Samo 2 courses. Vrana Lake is a very sensitive and valuable water resource and is protected as jezero i njegovo neposredno okruženje, ukupne površine od oko 57 km su 1999. g. both a nature park and partially as an ornithological reserve due to its great biodiversity. administrativno zaštićeni statusom parka prirode (Slika 2), čiji jedan dio zamočvarenog 2 Vrana lake is a cryptodepression in the immediate vicinity of the sea and its karst aquifer područja površine 8.73 km još od 1983.g. ima status ornitološkog rezervata. Zajedno is in dynamic equilibrium with the sea which penetrates into the lake during unfavorable s dijelom Jasena u Vranskom polju Park prirode Vransko jezero također je i područje hydrological conditions through the Prosika canal. Therefore, during extremely dry Ekološke mreže RH (NN 109/07). years, but also in the existing water resources usage regime, negative consequences in the water basin are noticed, primarily in form of excessive salinization of lake systems (chloride concentrations may exceed 10,000 mg/l). Consequently, any further increase in the use of water in its basin, especially the Vrana field area which makes most of the inflow, threatens the balance of the ecosystem. The main streams in this field are the Main canal, the Jablanac canal and the Lateral canal through which surface waters are drained towards the lake as well as the overflow of water from karst springs located in the field and its outskirts. Vrana field is one of the few agricultural areas in Dalmatia for which the irrigation development increase is planned. The County of Zadar spatial Plan plans building of four golf courses in Vrana field area. Under the circumstances it is crucial to ensure an ecologically acceptable flow (EAF) in the streams and watershed of Vrana Lake. On the one hand, there is a need of ensuring adequate protection of the lake and its tributaries ecosystems, while on the other, a sustainable development of domicile population is to be ensured by using the natural resources that it provides. The paper discusses the hydrological assessment aspects of the EAF in the analyzed area.

Keywords: Vrana Lake (Dalmatia), karst ecosystem, ecologically acceptable flow

Uvod Nezavisno od stupnja korištenja nekog vodnog resursa (recentnog ili potencijalno planiranog), u suvremenim koncepcijama integralnog gospodarenja optimalno gospodarenje vodnim resursima podrazumijeva takav vid upravljanja koji neizostavno respektira i njegove ekološke značajke i funkciju. Ekosustav je biološki i funkcionalni sustav ili cjelina koja omogućuje održavanje života i uključuje sve biološke i nebiološke varijable u toj cjelini (Jørgensen i Bendoricchio, 2001). Jedna od presudnih varijabli je hidrološka komponenta. Pri vodnogospodarskim sagledavanjima mogućnosti maksimalnog korištenja nekog vodnog resursa (primjerice za vodoopskrbu, navodnjavanje, hidroenergetiku...) ekološka se problematika promjena vodnog režima nekog vodnog resursa inicijalno sagledava preko definiranja tzv. ekološki prihvatljiva protoka (EPP), pri čemu upravo hidrološki pokazatelji uglavnom predstavljaju polaznu osnovu.

Slika 1: Širi situacijski prikaz položaja Vranskog jezera u odnosu na geološku građu Hrvatske (IGI, 1995)

184 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 185 HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI regulacija razine vode na utjecajnom prostoru važnom za održanje ekosustava važnih za ptice. Pri tome je nužno cjelovito razmatrati šire slivne i regionalne prostore, kako bi se u tim prostornim dimenzijama mogla optimizirati vodnogospodarska rješenja koja inače, s obzirom na iskazane različite prostorno-vremenske potrebe za vodom, nije moguće realizirati promatrajući samo neke pojedinačne vodne sustave.

1. Osnovne značajke sliva Vranskog jezera Sliv Vranskog jezera zauzima površinu od oko 470 km2 (Fritz, 1984) i tvore ga sedimente stijene gornje krede, paleogena i kvartara (Slika 1). Dominiraju karbonatne vapnenačke naslage, a značajan udio imaju i klastične glinovito-laporovite naslage eocenskog fliša koje imaju karakter vodonepropusnih stijena. Velike dijelove slivne površine obuhvaćaju i kvartarne naslage, posebice na Vranskom polju i prostoru samog jezera. Površinska hidrografska mreža razvijena je upravo na područjima izgrađenim od naslaga eocenskog fliša, kao i kvartarnih taložina. Najznačajnija barijera iz eocenskog fliša prostire se uzduž sjeveroistočnog ruba Vranskog polja, uvjetujući i pojavu niza tamošnjih krških izvora. Na tom prostoru istječu po izdašnostima najznačajniji stalni i povremeni izvori u Vranskom polju – izvor/bunar Tinj, Kakma (kaptiran za vodoopskrbu Biograda i Benkovca), Mali i Veliki Stabanj, Biba, Begovača te Pećina i Škorobić. Preljevne vode tih izvora prikuplja obodni - lateralni kanal hidromelioracijskog sustava i uz ostale površinske vode koje se Slika 2: Granice zaštićenih područja na širem području Vranskog jezera – preuzeto (PP tu povremeno javljaju neposredno odvodi u Vransko jezero. Najveći dio voda iz samog Vransko jezero 2009 – izrada; DZZP 2009) Vranskog polja i njegova površinskog sliva sakuplja se Glavnim kanalom/Kotarkom, kao i Jablanskim kanalom koji drenira vode iz središnjeg dijela polja. Upravo je na Intenziviranje postojećih, kao i otvaranje dodatnih problema, posebno se očekuju tim vodotocima uspostavljen sustav hidroloških praćenja čiji su rezultati korišteni za u uvjetima predviđenog nastavka negativnih hidroloških prilika, kao i povećanja procjenu EPP u ovom radu. S druge strane Vranskog jezera nalazi se kanal Prosika na eksploatacije vode u slivu kao odgovoru društva na te promjene. Uz postojeće korištenje čijem je početku locirana hidrološka postaja Prosika – Vransko jezero, a u blizini njegova voda za vodoopskrbu iz krških izvora koji prihranjuju vodotoke u slivu jezera na području ušća i mareografska postaja Prosika – more (Slika 3). Vranskog polja, kao i postojeće neorganizirano korištenje vode za navodnjavanje iz Zbog blizine i izravnog utjecaja mora na hidrološko stanje u krškom vodonosniku, jezero tih vodotoka i lokalnih izvora, očekuje se i veliki porast pritisaka na korištenje voda za zaslanjuje putem brojnih izvora ponajviše lociranih na jugoistočnom dijelu jezera kao potrebe navodnjavanja (Romić i drugi, 2009), kao i za planirani razvoj navodnjavanja i u samom Vranskom polju, a u iznimnim situacijama vrlo niskih razina vode u jezeru i golf igrališta kojih je u neposrednom okruženju Vranskog jezera prema postojećem visokih razina mora i putem kanala Prosika kojim višak voda iz jezerskog sustava inače prostornom planu Zadarske županije planirano čak četiri (http://www.mzopu.hr/doc/ neposredno otječe prema moru (Rubinić i drugi, 2009). Stupanj zaslanjenosti jezerskog PPZHR2010/13-Zadar/13-zadar-11-namjena.jpg). sustava Vranskog jezera i njegovih pritoka u Vranskom polju posebno je važan zato što U takvim okolnostima za očekivati je i porast pritisaka na površinske vodotoke Vranskog Vransko jezero predstavlja jedinstveno močvarno područje na našem priobalju, s velikom polja. Prema Bonacciju (2003), vodu iz otvorenih vodotoka čovjek koristi najduže vremena biološkom raznolikošću koja nije prilagodljiva na moguće prekomjerne promjene i u najvećem iznosu vodeći prvenstveno brigu o zadovoljenju svojih potreba. Taj je sadržaja klorida. Najveću vrijednost imaju prostrani tršćaci i uski pojas poplavnih livada. proces svoj vrhunac u svijetu doživio posljednjih dvjestotinjak godina, a na analiziranom Oni su dominantno zastupljeni na prostoru ornitološkog rezervata kojima u jezero području sliva Vranskog jezera tijekom posljednjih pedesetak godina, tj. nakon dovršetka utječu vode, glavni površinski dotoci u Vransko jezero – kanal Kotarka te Lateralni kanal posljednje faze regulacijskih radova na Vranskom polju i početka intenzivnijeg korištenja (Slika 3.5.). Razina vode u jezeru oscilira u ukupnom rasponu od oko 0.0 i 2.2 m n.m., a voda na prostoru toga polja za vodoopskrbu i navodnjavanje. Na prostoru Vranskog sadržaj klorida kreće se u rasponu između 100 pa do oko 6.500 mgl-1, koliko se javlja u polja novoizgrađeni su kanalski sustavi i zahvati bitno promijenili hidrološki režim u situacijama dugotrajnih sušnih prilika s iznimno niskim razinama vode u jezeru (Rubinić slivu, a ponajviše vodni režim otvorenih vodotoka. U objektivnoj situaciji nemogućnosti i drugi, 2009). njihova cjelokupnog vraćanja u prirodno stanje, nužno je osigurati kompromisna Vransko jezero nema kontrolirane dotoke u jezerski sustav kao ni gubitke iz njega. rješenja koja neće voditi k daljnjoj degradaciji prirodnih vodnih sustava. Takvim bi se No, prema provedenim bilančnim procjenama (Građevinski fakultet Rijeka, 2009), rješenjima i pripadajućim vodnogospodarskim upravljačkim aktivnostima trebalo prosječni ukupni dotok u jezero je oko 3,9 m3s-1, od čega na hidrološki kontroliran dotok osigurati zadovoljavanje određenih iskazanih potreba za vodom uz ograničenja kojima sa neposrednog sliva otpada oko 1.9 m3s-1, prosječni dotoci uslijed palih oborina na bi se istovremeno omogućio i opstanak, ili pak u situacijama prisutnih degradirajućih samu površinu jezera iznose oko 1,0 m3s-1, a isto toliko se procjenjuje i da je hidrološki rješenja, i povratak prirodnih funkcija vodotoka. Definiranje i osiguranje EPP u koritima nekontroliran srednji godišnji dotok podzemnih voda. Obzirom na veliku površinu postojećih vodotoka je jedna od polaznih i nužnih upravljačka mjera, u kombinaciji s koju zauzima jezero, gubici na isparavanje sa slobodne jezerske površine iznose oko kojom idu i rješenja koja udovoljavaju i drugim okolišnim zahtjevima – u danom slučaju i 1,5 m3s-1 koliko je i prosječno godišnje kontrolirano otjecanje iz jezera kanalom Prosika,

186 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 187 HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI oko 479 ha. Prema tim podacima najveći broj gospodarstava koje navodnjavaju, njih 206, nalazi se upravo na području općine Pakoštane, a čije se navodnjavane površine nalaze na području Vranskog polja. U širem slivu Vranskog jezera nalazi se i dio navodnjavanih površina koje se nalaze na području nekoliko drugih gradova i općina. Interesantna je i struktura navodnjavanih površina na području spomenute općine Pakoštane – od ukupno 125.6 ha navodnjavanih površina, manji dio – oko 11.9% korisnika navodnjava svoje površine zahvatom vode iz podzemlja, 8.5% korištenjem vode iz vodovoda, dok svi ostali koriste zahvate površinskih voda na ili izvan njihovih posjeda. Što se tiče planova daljnjeg razvoja navodnjavanja na području Vranskog polja kao i šireg slivnog područja Vranskog jezera, županijski plan navodnjavanja (Agronomski fakultet Zagreb, 2006) respektira neke ranije planove i rješenja osiguranja voda, pri čemu se raspon potencijalno navodnjavanih površina u slivu Kotarke/Vranskog polja kreće između 1130 ha i 4364 ha, a bruto norma navodnjavanja 2900 m3/god/ha. Ukoliko se spomenuta norma primijeni na iskazane potencijalno navodnjavane površine, proizlaze i ogromne potrebe za vodom za navodnjavanje u rasponu između cca 3.3 i 12.7 mil. m3, a što daleko premašuje ne samo vodoopskrbne potrebe, nego i ukupan vodni potencijal raspoloživih vodnih resursa toga područja.

2. Značaj određivanja EPP na ekosustav Vranskog jezera Najveću prirodnu vrijednost PP Vransko jezero čini ornitofauna zastupljena sa čak 249 vrste ptica, od čega se 102 vrste gnijezde na području Parka. No, to je područje iznimno važno i kao odmorište i hranilište ptica selica jer preletničke populacije od preko 140 vrsta ptica iz Srednje, Sjeverne i Istočne Europe koriste ovo područje kao dio selidbenog puta. Tako prema procjenama u Parku za jesenje selidbe svakodnevno boravi između 20.000 i 200.000 ptica, a ponekad čak i do 400.000 preletnica.. Usprkos isušivanju nekad zamočvarenog područja Vranskog blata, mreža odvodnih kanala u kojima se zadržava voda tijekom cijele godine i danas je najbolje hranilište ptica koje obitavaju i gnijezde u Ornitološkom rezervatu (Državni zavod za zaštitu prirode, 2010). Male vode u vodotocima i kanalima Vranskog polja tijekom čijih je trajanja nužno osigurati EPP imaju dvojak značaj na ekosustav Vranskog jezera. S jedne strane osiguravaju biološku aktivnost u sustavu formiranih vodotoka i kanala izgrađenog hidromelioracijskog sustava, a dijelom i s njima u vezi i gravitirajućih zamočvarenih površina, a s druge strane pridonose smanjenju koncentracije zaslanjenih voda i u Slika 3: Prikaz položaja Vranskog jezera u Dalmaciji i njegova sliva (Katalinić i drugi 2007) samom Vranskom jezeru. Od 570 ha Vranskog blata meliorirano je 410 ha, a u prirodnom Legenda: (1) hidrogeološka granica sliva, (2) regulacijski kanal, (3) stalni prirodni vodotok, (4) povremeni prirodni režimu plavljenja ostalo je samo 160 ha, smještenih između obale jezera i cestovnog vodotok, (5) podzemna hidrogeološka veza, (6) izvor kaptiran za vodoopskrbu, (7) nekaptirani važniji izvor, (8) bo- čati izvor, (9) vrulja, (10) estavela, (11) ponor, (12) naselje, (13) lokacije hidroloških postaja: A (Jankolovica-Glavni nasipa te na dijelu Jezerina koji je nasipom i cestom fizički odvojen od ostatka poplavne kanal), B (Burski most – Jablanski kanal), C (Vrana-Lateralni kanal), D (Oporićev most nizvodno – izvor Pećina, E zone. Visoke poplavne vode javljaju se od siječnja do svibnja dok je vodostaj niži od (Vrana- izvor Škorobić), F (Prosika – Vransko jezero), G (Prosika – more) prosječnog između srpnja i studenog. Ornitološki najznačajniji dio parka je ornitološki rezervat s tršćakom i poplavnim livadama kao i poplavno područje Jasena koje se nalazi sjeverno od rezervata te su ta staništa izuzetno važna kao odmorište i hranilište ptica za za vodoopskrbu i navodnjavanje za sada se koristi oko 0,2 m3s-1. Gubici na poniranje vrijeme gniježđenja, selidbe i zimovanja. Od 249 vrsta ptica zabilježenih u Parku prirode iz jezera su praktički nepoznati, i u kontekstu zatvaranja prethodnih bilančnih procjena čak polovica je barem u dijelu životnog ciklusa ovisna o vlažnim staništima. Razina vode reda proizlazi da su veličine oko 0.70 m3s-1. i njene fluktuacije utječu na dubinu vode u određenom razdoblju što je pak vezano za Očekuje se povećanje korištenja vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina kao mogućnost gniježđenja mnogih vrsta ptica, mogućnost hranjenja te na razvoj obalne i planiranih golf igrališta, kao i za vodoopskrbu iz razloga što je planirani razvoj golfa i plutajuće vegetacije (Kusler, 2004). Vrsta i gustoća obalne vegetacije važne su za povezan i sa prenamjenom zemljišta i povećanjem građevinskih područja. Prema gniježđenje, prehranu i kao skrovište ili noćilište mnogih vrsta ptica. podacima iz popisa poljoprivrede 2003.g., na području Hrvatske navodnjavalo se te Visoki vodostaj u sezoni gniježđenja preduvjet je za gniježđenje i hranjenje čaplji, godine svega oko 0.86 % poljoprivrednih površina, pri čemu je udio navodnjavanih vranaca, pataka i drugih vodenih ptica. Gniježđenje kritično ugrožene vrste, malog površina na području Zadarske županije značajno veći – oko 2.91%, odnosno ukupno

188 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 189 HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI vranca (Phalacrocorax pygmeus), zahtjeva 30 cm visoku vodu u području gnijezda u kukaca. Prije su te livade bile napasane i košene, ali sad je na mnogim mjestima vidljivo tršćaku raspoloživu kroz dulje vremensko razdoblje (do sredine kolovoza) (Kralj, 2010). nadiranje grmlja što upućuje na nedovoljnu ispašu i košnju (Topić i Vukelić, 2009). Odgovarajuća dubina vode osigurava primjerena hranilišta i mjesto za gniježđenje Iz iznesenog je vidljivo da je posebno važan rubni uvjet održanja složenog ekosustava sigurno od predatora. Kod svih šest vrsta gnjezdarica koje su ciljevi očuvanja područja Vranskog jezera i rubnih dijelova Vranskog polja vezan uz održavanje primjerenih razina ekološke mreže (buduće Nature 2000) Vransko jezero i Jasen, uspjeh gniježđenja direktno vode u zamočvarenim dijelovima polja, te je jasno je da ga nije moguće ostvariti bez ovisi o raspoloživosti vlažnih staništa pogodnih karakteristika, a imajući na umu da osiguranja stabilnih dotoka malih voda u sušnim razdobljima, tijekom kojih su/će biti i sezona gniježđenja kod triju njih traje čak do sredine kolovoza potrebno je osigurati potrebe za vodom najveće. Osim podržavanja rubnih staništa jezera i susjednih poplavnih dovoljno visoke vode u tom razdoblju. Održavanje stalne razine vode na poplavljenim livada, EPP mora ispunjavati i funkciju održavanja cjelokupnog jezerskog ekosustava, travnjacima tijekom sezone gniježđenja osiguralo bi uvjete za gniježđenje štijoki kao odnosno omogućiti kakvoću vode i razvoj vodenih biocenoza koje služe kao podloga i hranjenje ibisa i čaplji. Poplavne livade predstavljaju reljefno najviši dio poplavne razvoju viših organizama, pa tako i ornitofaune. Tu se poglavito misli na bentoske zone i pri niskim vodama se prve isušuju. Štijoke su izuzetno osjetljive na promjene i planktonske zajednice, a posebno na ravnotežu između zajednice fitoplanktona i razine vode u sezoni gniježđenja i jedino stalna razina u kritičnom razdoblju može makrofitske vegetacije, koju Scheffer (2001) smatra ključnim faktorom u određivanju omogućiti gniježđenje. Travnjaci prekriveni s nekoliko centimetara dubokom vodom ekološkog stanja jezera. Pritom se preferira razvoj raznolike makrofitske vegetacije nad predstavljaju i bogato hranilište za brojne vrste čaplji, blistavog ibisa, guske, patke fitoplanktonskom zajednicom. Scheffer (2001) upozorava i na rizik od previsokog nivoa i druge ptice. Spuštanje razine vode nakon sezone gniježđenja omogućuje pojavu vode, koji može onemogućiti povoljan razvoj makrofitske vegetacije uslijed smanjenog sprudova i stvaranje zona s različitim dubinama vode. S obzirom na važnost Vranskog prodora svjetlosti. Osim primjerenog EPP nazire se važnost određivanja hidrološkog jezera za jesensku selidbu, spuštanje razine vode od kolovoza do listopada omogućilo bi optimuma u budućim istraživanjima, no u datoj situaciji može se zaključiti da je primarno hranjenje različitim vrstama ptica koje se hrane u zoni obale i gacanja, te bi pogodovalo osigurati širok raspon dubina u rubnom pojasu jezera, te spriječiti prenagle promjene raznolikosti i bogatstvu ptica tijekom ljeta i rane jeseni. vodostaja i kakvoće vode u prostornom i vremenskom rasponu. U tom smislu osiguranje Odgovarajuća dinamika vode potrebna je i za održavanje gustih tršćaka, koji su važna EPP u mreži površinskih vodotoka koji prihranjuju Vransko jezero, uz stabilizaciju sadržaja skrovišta i hranilišta mnogim preletnicama i zimovalicama. Za vrijeme rasta, u proljeće, klorida u samom jezeru, predstavlja nužni minimum očuvanja prirodnih vrijednosti tog trska zahtjeva vodu minimalne dubine 10 cm, dok je optimalno više desetaka centimetara područja. (Mesleard i Perennou, 1996). Izvan sezone rasta (od studenog do veljače) tolerira dubinu od 1,5 m, pa i više. Neke su vrste selektivne prema veličini tršćaka npr. čaplja danguba 3. Procjena ekološki prihvatljivog protoka (EPP) na površinskim (Ardea purpurea) za gniježđenje zahtjeva minimalnu površinu tršćaka od 10 ha. Velika dotocima u jezero površina tršćaka (u ornitološkom rezervatu 200 ha) može podržavati koloniju veću od 3.1. Metodologija i podloge 300 parova (Perennou i sur, 1996). Za čaplje je također važno održavanje dovoljno vode Postoje različiti pristupi, s različitim kriterijima i mjerilima, za ocjenu EPP. U nekim državama u kanalima na Jasenu, Glavnom i Lateralnom kanalu na čijim rubovima provode dosta postoje i zakonski okviri za određivanje vrijednosti EPP-a – u vidu općih načela, ili pak i vremena u potrazi za hranom. kao detaljna uputstva. Nažalost, na području Hrvatske pa i šire, ne postoji neka barem U mediteranskim močvarama broj kukaca kojima se hrane pjevice raste s duljinom okvirna obvezujuća metodologija za provedbu razmatranja EPP. Gotovo u pravilu pri perioda u kojem je tlo vlažno, osobito u drugoj polovici godine (Poulin i sur, 2002). Zbog ocjenama EPP koriste se pokazatelji vezani uz stanja malih voda, a s ciljem da se ograniči melioracija u Vranskom polju i zaoravanja novih poljoprivrednih površina u preostaloj pretjerana eksploatacija voda iz vodotoka. Dobro terminološko obrazloženje EPP dali poplavnoj zoni u ornitološkom rezervatu bitno su se smanjila poplavna staništa s su Mišetić i Mrakovčić (2003). Oni ističu da je osnovno načelo pri ocjeni EPP nužnost da vodenom vegetacijom ključnom za mrijest riba. Iako su većina ihtiopopulacije Vranskog zadržani dotok nizvodno od vodozahvata, nakon što se zadovolje sve potrebe za vodom, jezera alohtone vrste riba unešene dok se jezerom gospodarilo kao ribnjakom prisutnost treba biti dostatan za održavanje autohtonih cenoza matičnog vodotoka. Budući da se sitnijih riba odlučujuća je za mnoge vrste ptica koje se hrane pretežno ribom (vranci, takav zadržani dotok temelji na uvažavanju hidrauličkih, hidroloških i biološko-ekoloških gnjurci, plijenori, čigre, galebovi, vodomar) te je uspješan mrijest nužan preduvjet za značajki vodotoka, zatim gospodarstva i prostorno-planske dokumentacije, njegovom ekološke procese kao i za ribolovne aktivnosti od kojih Park prirode ostvaruje značajne definiranju treba pristupiti tako da se uvažavaju prisutni gradijenti fizikalno-kemijskih i prihode za rad na očuvanju zaštićenog područja. Upravo zbog toga nužno je za vrijeme bioloških varijabli od izvorišta do ušća, te prirodne i društvene značajke slivnog područja. mrijesta riba (od veljače do polovice svibnja) osigurati dovoljno visok vodostaj kako bi Praksa je pokazala da pri tome polaznu osnovu čine analize hidroloških značajki, kojima je poplavne livade bile prekrivene vodom i u kontaktu s jezerskom vodom. moguće kvantificirati neke temeljne međuodnose akvatičkih sustava koji su podvrgnuti Na poplavnim livadama razvijaju se karakteristična staništa (mediteranski visoki vlažni ocjenama EPP. Njihova moguća primjena razmatrana je i za područje Hrvatske tijekom travnjaci Molinio-holoschoenion i mediteranski niski vlažni djetelinski travnjaci reda posljednjih petnaestak godina (Mišetić, 1995; Žugaj, 2000; Bonacci, 2003; Mišetić i Trifolio-Hordeetalia) s karakterističnim rijetkim i ugroženim vrstama biljaka koja su sve Mrakovčić, 2003; Mišetić i Pavlin, 2004). Žugaj (2000) prenosi zaključke usporedne analize ugroženija upravo zbog onemogućavanja plavljenja ili pretvaranja u oranice. Ovakve koju je proveo Babalis (1997) prema kojoj se u velikom broju europskih zemalja, u kojima livade razvijaju se na mjestima gdje je vodni režim tijekom godine izrazito promjenjiv postoji odgovarajuća zakonska regulativa, primjenjuju različiti pristupi koji se temelje tako da su ponekad poplavljene, a ponekad izuzetno suhe. Na ovakvim poplavnim isključivo na hidrološkoj osnovi (npr. u Austriji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj, livadama u proljeće vrvi životom i bioraznolikošću vodozemaca, gmazova i raznih vrsta Engleskoj i Walesu). Stoga nalazi opravdanje da se i u Hrvatskoj koristi hidrološki pristup,

190 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 191 HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI barem kao orijentaciju u donošenju odluke o njegovoj veličini. Među takvim hidrološkim Za napomenuti je da se kod nekih hidrologa (Bonacci, 2003) kod iste formule umjesto pristupima zbog svoje pogodnosti posebno izdvaja Mattheyevu formulu koja se koristi ovdje navedene karakteristične protoke 300-tog dana iz srednje krivulje trajanja () uzima kad su raspoloživi višegodišnji nizovi podataka hidroloških mjerenja i opažanja. (), pri čemu se pod tim parametrom podrazumijeva protok 80%-tnog trajanja na srednjoj Ovi postupci često predstavljaju samo preliminarni dio analize na koji se nastavljaju krivulji trajanja, tj. protok 292-tog dana. Kod 347-og dana odgovarajuća vrijednost daljnja istraživanja potrebna za donošenje konačnih odluka. U nastavku je dan detaljniji izražena u postocima je 95%-tno trajanje koje je u hidrološkoj stručnoj terminologiji metodološki prikaz takve moguće hidrološke kvantifikacije, odnosno nekoliko obrazaca uvriježenije u upotrebi, a i bliže je uobičajenim načinima određivanja karakterističnih ili kriterija za određivanje EPP-a za koje je ocijenjeno da bi mogli poslužiti preliminarnim vrijednosti prosječnih krivulja trajanja i učestalosti. analizama EPP-a na nekoliko hidroloških profila u Vranskom polju. Prije svega su to postupci koji se spominju u danom prijedlogu Mišetića i Pavlina (2004), kao i nekih b) za vodotoke umjereno strmih obala i vodotoke razvedenih obala od hidroloških metoda drugih koji se primjenjuju ili se preporučuje njihova primjena u državama iz našega preporučeno je da se koristi: regionalnog okruženja. Prema Bonacciju (2003) moguće ih je koristiti sve, a kao konačni - dosadašnja metoda po kojoj se biološki minimum (EPP) definira kao prihvatiti onaj kriterij ili postupak koji zahtjeva najveću vrijednost minimalnog protoka. prosječni minimalni godišnji protok određen kao aritmetička sredina Spomenuti pristup, prema kojemu se preporučuje Mattheyeva formula (uz napomenu da godišnjih apsolutnih minimalnih zabilježenih protoka u promatranom se koristi za vodotoke ili dijelove vodotoka izrazito strmih obala), dan je i u radu Mišetića razdoblju i Mrakovčića (2003) gdje se diskutiran mogući metodološki pristup procjeni EPP daje - rezultati analize srednjih vrijednosti najnižih protoka (sQn) u upravo za prostor sliva Vranskog jezera. U spomenutom radu nadalje se ističe da, budući razdoblju između 7 i 30 dana, ovisno o dužini dionice vodotoka da je zadržani dotok vode u vodotoku nizvodno od vodozahvata definiran hidrološkim kojom treba teći propisana količina vode. metodama u većini slučajeva nedostatan za održavanje prirodne biološke raznolikosti Za napomenuti je da posljednja formulacija, preuzeta iz spomenutog rada Mišetića i matičnih vodotoka jer ne uzima u obzir bio-ekološke značajke vodotoka i njegova Pavlina (2004), nije hidrološki jasno i jednoznačno određena. Vjerojatno je njena opća zaobalja, ovako dobivene vrijednosti treba podvrgnuti daljnjoj analizi uvođenjem nakana, a u tom su smislu provedene i obrade hidroloških podloga u danom radu, da se hidrauličkih i ekoloških parametara. detaljnije analiziraju kritični malovodni periodi trajanja 7 - 30 dana. U danom su radu detaljnije analizirani hidrološki elementi određivanja EPP kao prve U tom je kontekstu za spomenuti da je, prema navodima u radu B. Đorđević i T. Milanović iteracije u složenom postupku određivanja EPP na nekom području na primjeru sliva (2000), u SAD-u i Kanadi dugo bilo uvriježeno korištenje metode «7Q20», tj. definiranje Vranskog jezera kod Biograda, odnosno u njegovom nizinskom dijelu – Vranskom polju EPP prema kriteriju sedmodnevne prosječne male vode povratnog perioda od 20 godina. kroz kojega protječu i svi površinski vodotoci koji prihranjuju Vransko jezero. Nasuprot tome, u Europi kao i kod nas u Hrvatskoj, često se kao takva karakteristična Vezano uz hidrološke elemente ocjene EPP, za istaknuti je i ograničenja u pogledu protoka usvaja vrijednost srednje minimalne 30-dnevne protoke (ili češće, zbog ukupnog godišnjeg korištenja vodnih resursa. Bonacci i Roje-Bonacci (1997a, 1997b) nedostatka dnevnih hidroloških podataka, najmanja srednje mjesečna protoka) 95%- ističu da se iz vodotoka tijekom godine ne bi trebalo oduzimati više od 30% njegove tne vjerojatnoće javljanja, odnosno 20-godišnjeg povratnog perioda, odnosno vodne mase. Osobito bi se to, vjerojatno i uz neke strožije kriterije, trebalo odnositi i na

vodotoke koji prihranjuju Vransko jezero obzirom da se radi o vrlo vrijednom i osjetljivom c) alarmantna granična vrijednost EPP-a QE eko-sustavu, na kome se već sada zapažaju negativne posljedice smanjenja dotoka u Radi se o najnižoj trenutačnoj vrijednosti protoka ispod koje se ne smije ići: jezerski sustav. (1/s)

U nastavku je detaljnije izložena metodologija hidroloških elemenata procjene ekološki pri čemu je Q80% protok 80 % trajanja na srednjoj krivulji trajanja. prihvatljivog protoka, primijenjena na danom primjeru Vranskog jezera kod Biograda. Korišteni su metodološki postupci koji se temelje na raspoloživim dostatnim hidrološkim d) ograničenje ukupnog volumena zahvaćenih voda podacima: Općenito se smatra da iz vodotoka tijekom godine ne bi trebalo trajno oduzimati više od a) za vodotoke izrazito strmih obala - primjena Matthey-evih formula, i to: 30% njegove vodne mase (Bonacci i Roje-Bonacci, 1997a i 1997b). - za vodotoke ili dijelove vodotoka sa srednjim protokom 3 -1 (QSR) do 5 m s primjenom U danom radu, s obzirom da se u nekim zemljama generalizira primjena Matthey-evih triju Matthey-evih formula: - ≥ 50 (1/s), formula na sve tipove vodotoka, provedena je procjena EPP na vodotocima Vranskog - (1/s), polja na način da su dane procjene njezine vrijednosti prema sva tri kriterija (a - c), - (1/s), te je kao kritičan hidrološki kriterij dan onaj koji rezultira najvećom procijenjenom od kojih se primjenjuje ona s najstrožim kriterijem. vrijednošću EPP. No, tako dobivena vrijednost ne može se smatrati konačnom, već polaznim hidrološkim pokazateljem za daljnje hidrauličke i ekološke analize kojima se ta - za veće vodotoke vrijednost podvrgava, kako je to u ovom poglavlju uvodno objašnjeno. (vodotoke s protokom većim od 5 m3s-1): - (1/s)

192 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 193 HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI 3.2. Rezultati Vransko jezero je hidrološki sustav koji se površinskim vodama prihranjuje preko vodotoka lociranih na Vranskom polju kojima protječu i površinske vode, ali se prihranjuju i podzemnim vodama krških izvora lociranih na rubnim dijelovima polja. Dotoci u jezero putem spomenutih kanala su u najvećoj mjeri hidrološki kontrolirani putem pet hidroloških postaja lociranih u Vranskom polju (Slika 3), a čiji su recentni rezultati karakterističnih osmotrenih vrijednosti protoka prikazani u Tablici 1.

Tablica 1. Karakteristične osmotrene vrijednosti protoka na hidrološkim postajama Hidrološka Raspoloživi Vodotok Godišnji protok (m3s-1) postaja niz protoka Maksimalni Srednji Minimalni Jankolovica Glavni kanal 1997.-2005. 10.8 0.579 0.005 Burski most Jablanski kanal 1997.-2009. 0.56 0.119 0 Vrana Lateralni kanal 1997.-2009.* 9.01 0.740 0.002 Oporićev most niz. Izvor Pećina 1997.-2010. 4.97 0.184 0 Vrana Izvor Škorobić 1997.-2010. 4.91 0.107 0 * ( bez 2006. i 2007.) Slika 4: Krivulje trajnosti za hidrološku postaju Burski most na Jablanskom kanalu

Za potrebe procjene hidroloških elemenata EPP provedene su i detaljnije analize učestalosti i trajnosti pojava srednjih dnevnih protoka s analiziranih postaja na Vranskom U Glavni kanal utječu vode s postaja Jankolovica – Glavni kanal i Burski most – Jablanski polju, a na osnovu kojih su određivane karakteristične protoke 80 i 95% trajanja. Te su kanal, kao i vode kanala Vrbica. Na Vrbici su samo kratkotrajno, tijekom 1997.g., praćene analize provedene na način da su analizirani svi raspoloživi podaci srednjih dnevnih protoke na postaji Jankolovica – Vrbica. No, utvrđeno je da se radi o vodotoku - kanalu 3 -1 protoka iz razdoblja 1997.-2010. iz kojih su određene protoke spomenutih trajanja kao s relativno malom srednjom godišnjom protokom od svega 0.013 m s , a koji presušuje karakteristične vrijednosti cjelokupnog analiziranog niza. No, radi usporedbe za svaku značajan dio godine – uzastopno i po više mjeseci. U Lateralni kanal dotječu i preljevne su postaju pojedinačno analizirane i najvodnija i najsušnija godina, za koje su također vode izvora Pećina i Škorobić. Za napomenuti je da se relativno male količine oborinskih izdvajane protoke spomenutih trajanja. Primjer provedenih obrada trajnosti dan i izvorskih voda javljaju u Vranskom polju i nizvodnije od spomenutih hidroloških je na Slici 4. gdje su prikazane krivulje trajnosti za hidrološku postaju Burski most na profila, no zbog nedostataka hidroloških mjerenja one nisu mogle biti kvantificirane. Jablanskom kanalu. Sumarni rezultati provedenih obrada učestalosti i trajnosti pojava No, s druge strane, te vode se zbog okolnosti da se glavninom nalaze unutar ili u srednjih dnevnih protoka dani su u Tablici 2. blizini granica PP Vransko jezero i ne mogu smatrati resursom koji bi se uopće i mogao koristiti za navodnjavanje, tako da ih i nije bilo nužno ni bilancirati na provedenoj razini Tablica 2. Sumarni rezultati provedenih obrada učestalosti i trajnosti pojava srednjih dnevnih sagledavanja učestalosti i trajnosti njihove pojave. protoka Uz spomenute karakteristične 80% i 95%-tne trajnosti, za koje je vidljivo da tijekom kritično sušnih ili vodnih godina mogu poprimiti čak i višestruko manje ili veće Postaja Vodotok Razdoblje obrade Q80% Q95% vrijednosti od vrijednosti koje su dobivene za cjelokupno raspoloživo razdoblje, 1 Burski most Jablanski kanal 1997.-2009. 0.063 0.048 pri procjeni hidroloških elemenata EPP korišteni su i rezultati provedenih obrada 1998. 0.122 0.089 vjerojatnosti pojave (95% vjerojatnost) najmanjih srednje mjesečnih protoka. Ta je 2007. 0.041 0.014 analiza provedena koristeći nekoliko uobičajenih funkcija raspodjele koje se koriste u 2 Jankolovica Glavni kanal 1997.-2005. 0.065 0.019 hidrologiji (Gauss, Galton, Pearson 3, Log Perason 3, GEV i Gumbel) uz testiranje dobrote prilagođavanja testom Smirnov-Kolmogorova te Hi2-testom (Tablica 3.). U istoj su tablici 2004. 0.030 0.013 dane i vrijednosti prosječnih minimalnih protoka koje se također koriste pri procjenama 2002. 0.039 0.030 hidroloških elemenata EPP. 1997.-2009. 3 Vrana Lateralni kanal 0.067 0.010 (bez 2006.-2007.) 1998. 0.390 0.027 2008. 0.029 0.017 4 Oporićev most nizv. Pećina 1997.-2009. 0 0 5 Vrana Škorobić 1997.-2009. 0 0

194 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 195 HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI Tablica 3. Prikaz karakterističnih vrijednosti malih voda (1997.-2009.) Tablica 4. Hidrološka procjena EPP za površinske vodotoke Vranskog polja na profilima

3 -1 3 -1 hidroloških postaja po različitim kriterijima QMIN SR (m s ) QMINSR MJ 95% (m s ) Q ≥ 50 (1/s) (1/s) (1/s) (1/s) (1/s) (1/s) E predloženo Burski most 0.036 0.099 (1/s) Jankolovica 0.044 0.137 Burski most – Jablanski kanal 124 78 17 36 99 13 124 Vrana-Lateralni 0.016 0.065 Jankolovica – Glavni kanal 130 18 7 44 137 13 137 Oporićev most 0 0 Vrana - Lateralni kanal 138 7 4 16 41 13 138 Vrana-Škorobić 0 0.003 Oporićev most nizv. – Pećina 50 0 0 0 0 0 50 Vrana – Škorobić 50 0 0 0 3 0 50 Na temelju dane metodologije kao i danih ulaznih podataka, provedene su procjene hidroloških pokazatelja vrijednosti EPP (Tablica 4.) po različitim, prethodno spomenutim kriterijima. Pri tome su dobiveni vrlo različiti rezultati, pri čemu, izuzev na primjeru 4. Zaključci Glavnog kanala u profilu Jankolovica, najveće vrijednosti daje Mattheyeva formula Ekološki prihvatljiv protok (EPP) ili biološki minimum kako se je tijekom dosadašnjeg vezana uz 80%-tno trajanje srednjih dnevnih protoka. Iako se radi o Mattheyevom dugotrajnijeg razdoblja nastojanja zaštite površinskih vodnih sustava od prekomjernog kriteriju vezanom za vodotoke strmih obala, obzirom da se radi o reguliranim kanalima, korištenja nazivao, vrlo je važan element upravljanja vodnim resursima. U danom radu, kao i okolnosti da pri danim hidrološkim procjenama vrijednosti EPP nisu uzimane u obzir na primjeru Vranskog jezera kod Biograda, odnosno njegovog neposrednog sliva u i količine voda zahvaćene u okviru postojećeg režima korištenja voda za vodoopskrbu Vranskom polju putem čijih vodotoka se jezero neposredno prihranjuje površinskim i navodnjavanje, uvrštenje i spomenutog kriterija, te odabir predložene vrijednosti EPP vodama, prikazane su metodološke postavke određivanja EPP u površinskim vodotocima, kao maksimalne vrijednosti rezultata njihove ocjene po različitim kriterijima, može se specifičnosti prostora Vranskog jezera i Vranskog polja, kao i sami rezultati hidrološke na danoj razini razmatranja smatrati prihvatljivim. Činjenica da se radi o zaštiti vodnih provedene procjene EPP. resursa koji neposredno utječu u Vransko jezero koje je zbog svojih prirodnih vrijednosti Dana hidrološka procjena EPP ima karakter samo prve iteracije, nakon čega trebaju zaštićeno kao park prirode, a već i pri postojećem stanju i režimu korištenja voda, zbog slijediti hidrauličko - biološka sagledavanja. Dodatni razlog tome su i slabo definirani posebne osjetljivosti toga sustava, ima problema s osiguranjem stabilnosti režima konsumpcijski odnosi na postojećim hidrološkim postajama upravo pri situacijama dotoka i otjecanja iz toga sustava dodatno argumentira potrebu osiguranja EPP. pojava malih voda. Vransko jezero je vrlo osjetljiv prirodan sustav krškog vodonosnika Uz navedene hidrološke pokazatelje vrijednosti EPP za pojedine profile vodotoka koji je u dinamičkoj ravnoteži s morem i svako daljnje neposredno korištenje voda u Vranskog polja koji prihranjuju Vransko jezero, provedena je i procjena maksimalno njegovu slivu, a posebno Vranskom polju, zadire u ravnotežu tog sustava. Zbog toga je dopuštenih količina zahvata voda iz njihova sliva. Na temelju podatka o ukupnim 3 -1 potrebno kvantificirati i preispitati i utjecaj postojećega korištenja, kako bi se pronašla prosječnim dotocima analiziranih profila u razdoblju 1997.-2010. od 1.72 m s , te zadovoljavajuća rješenja za razvoj navodnjavanja u mjeri kojoj bi se osigurala primjerena preporuke da se maksimalno koristi do 30% raspoloživih dotoka, proizlazi da bi održivost ekosustava Vranskog jezera. prihvatljivo ukupno godišnje korištenje voda na analiziranom prostoru iznosilo oko 16.3 mil m3. Radi se o količinama koje su nominalno znatne, ali se odnose na raspoloživost voda u donjim dijelovima sliva Vranskog jezera gdje ne postoji mogućnosti za njihovo akumuliranje. Dio voda za ambiciozne planove razvoja navodnjavanja i golf igrališta mogao bi se osigurati zadržavanjem voda u gornjim horizontima sliva Vranskog jezera gdje je također nužno respektirati EPP u otvorenim vodotocima. Iako je dio potrebnih količina za spomenuta navodnjavanja planiran osiguranjem vode iz podzemlja i tu su prisutna ograničenja obzirom na hidrološku povezanost površinskih i podzemnih voda analiziranog prostora.

196 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 197 HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI Literatura Mišetić, S., Mrakovčić, M. 2003: Uzroci eutrofikacije Vranskog jezera i mogućnosti njenog Agronomski fakultet Zagreb 2006: Plan navodnjavanja za područje Zadarske županije usporavanja. U: Zborniku radova Hidrološka stabilizacija i očuvanje biološke raznolikosti (voditelj projekta Romić, D.), Zagreb, nepublicirano. slivnog područja Parka prirode “Vransko jezero”. Park prirode Vransko jezero, Biograd, 22- Bonacci, O. 2003: Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih korita. Građ.-arh. fakultet Split 27. / IGH Zagreb, 487 str. Mišetić, S., Pavlin, Ž. 2004: Pristup definiranju ekološki prihvatljivog protoka (EPP) u Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. 1997a: Hidrološki vid određivanja biološkog minimuma rijeke Republici Hrvatskoj. Zbornik radova seminara Velike i male vode. Društvo građevinskih Žrnovnice. Hrvatske vode 5/19, 161-174. inženjera Zagreb i Hrvatsko hidrološko društvo, Zagreb, 1. i 2. 04.2004., 205-221. Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. 1997b: Hidrološki vid određivanja minimuma rijeke Jadro. Mrakovčić, M., Kerovec, M., Mišetić, S. 2003: Biološka raznolikost i problemi očuvanja Hrvatske vode 5/21, 339-349. biocenoza Vranskog jezera. U: Zborniku radova Hidrološka stabilizacija i očuvanje biološke raznolikosti slivnog područja Parka prirode “Vransko jezero”. Park prirode Vransko jezero, Državni zavod za zaštitu prirode 2010: Ornitološki rezervat Vransko jezero s dijelom Biograd, 36-39. Jasena – Obrazloženje uz izmjenu granica Ornitološkog rezervata Vransko jezero. Zagreb, nepublicirano. Mrakovčić, M. i sur. 2006: Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. Đorđević, B., Milanović, T. 2000: Određivanje garantovanih ekoloških protoka. Vodoprivreda 32/183-185, 26-33. Perennou, C., Sadoul, N., Pineau, O., Johnson, A.R., Hafner, H. 1996: Management of nest sites for colonial waterbirds. Conservation of Mediterranean Wetlands. Medwet. Fritz, F. 1984: Postanak i starost Vranskog jezera kod Biograda na moru. Geološki vjesnik 37: 231-243. Pintur, G. 2003: Prijedlog projekta za unaprjeđenje zaštite i očuvanja bioraznolikosti našsirem području Parka prirode Vransko jezero. U: Zborniku radova Hidrološka stabilizacija Građevinski fakultet Rijeka 2009: Hidrološka istraživanja na području PP Vransko jezero i očuvanje biološke raznolikosti slivnog područja Parka prirode “Vransko jezero”. Park u kontekstu procjene mogućnosti zaštite jezera od zaslanjenja (nos. zad. Rubinić J). Rijeka, prirode Vransko jezero, Biograd, 3-7. nepublicirano. Plan upravljanja Parkom prirode Vransko jezero i područjem Jasen 2010: PP Vransko jezero, Biograd na Moru. Jørgensen, S.E., Bendoricchio, G. 2001: Fundamentals of ecological modelling. Amsterdam: Elsevier Science Ltd. Poulin, B., Lefebvre, G., Mauchamp, A. 2002: Habitat requirements of passerines and reedbed management in southern France. Biological Conservation 107: 315-325. Katalinić, A., Rubinić, J., Bušelić, G. 2007: Hydrology of two coastal karst cryptodepressions in Croatia: Vrana lake vs Vrana lake. Proc. of the 12th World Lake Conference Taal 2007, Radović, D. i sur. 2003: Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša Jaipur, Ministry of Environment & Forests Government of India, pp 732-743. i prostornog uređenja, Zagreb. Katalinić, A., Zwicker, G., Brozinčević, A., Peroš-Pucar, D., Rubinić, J. 2008: Relation Romić, D., Tomić, F., Katuša, Ž., Paić, I., Petošić, D. 2009: Obnova, razvoj i izgradnja between hydrological characteristics and anthropogenic influence in the context of lake sustava navodnjavanja u Zadarskoj županiji. U: Zborniku radova Okruglog stola Aktualni protection – case studies of Plitvice Lakes and Vrana Lake in Dalmatia (Croatia) // Balwois, trenutak odvodnje i navodnjavanja u Hrvatskoj, HDON i HHD, Rijeka, 75-92. 2008 / Morell, M. ; Popovska, C., Stojov, V, Kostofski, G., Dimitrov, D., Drobot, R., Radic, Z., Selenica, A. (ur.). Skopje : Balkan Institute for Water and Envinronment, 326-327. Rubinić, J., Katalinić, A., Švonja, M., Gabrić, I., Bušelić, G., Ćuže, M., Horvat, B. 2009: Salinization of Vrana Lake in Dalmatia Within the Context of Anthropogenic Influences and Kralj, J. 2010: Stručna ornitološka studija za potrebe izgradnje zapornice, Zavod za Climate Changes (Situation in 2008). // Sustainbility of the karst environments – Dinaric ornitologiju HAZU, Zagreb. karst and other karst regions (ed. Bonacci O), UNESCO IHP-VII, Paris, 171-178. Kusler, J. 2004: Common questions: wetland conservation and protection of migratory Scheffer, M. 2001: Ecology of shallow lakes. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht 3300, birds. Association of State Wetland Managers. Netherlands.

Mesleard, F., Perennou, C. 1996: Aquatic emergent vegetation. Ecology and management. Topić, J., Vukelić, J. 2009: Priručnik za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema Conservation of Mediterranean Wetlands. Medwet. Direktivi o staništima EU, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. Mišetić, S. 1995: Pristup određivanju minimalnih količina vode za potrebe biološkog Žugaj,R. 2000: Hidrologija. Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, minimuma. Zbornik radova Okruglog stola Hrvatskog hidrološkog društva «Uloga Zagreb, 407 str. hidrologije u strukturi gospodarstva Hrvatske», Zagreb, 20.04.1995., 99-103. http://www.mzopu.hr/doc/PPZHR2010/13-Zadar/13-zadar-11-namjena.jpg (pristupljeno u srpnju, 2011).

198 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199 199 OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo mt, Croatia

Natalija Matić1, Stanislav Frančišković-Bilinski2* and Halka Bilinski2 1Hrvatske Vode, IPA unit, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, Croatia, E-mail: [email protected] 2Institute «Ruđer Bošković», Division for marine and environmental research, POB 180, 10002 Zagreb, Croatia, E-mail: [email protected] *Corresponding author, E-mail: [email protected]; Phone: +385 1 4561081; Fax: +385 1 4680242

Abstract Three gravity springs which are included in the regional water supply system (Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac) from the slopes of the Biokovo Mt, Adriatic coast of Croatia were investigated. The aim of this paper is to give an overview of recent hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of watershed. The significance of performed study is particularly because such complex approach, combining several methods, is according to our knowledge used for the first time in the world karst systems to study springs. The applied combination of hydrogeological, geochemical and mineralogical methods was proved to be very useful for investigations of karstic aquifers. Hydrogeological investigations were performed during two seasons with dye tracing, using Na-fluoresceine which was poured into two pits, observing springs at distances of 1.82 – 8.8 km. Apparent velocities were 0.21 – 0.51 cms-1. Dye tracing was first time partially effective and second time ineffective, what could be due to immanent ore mineralization, which presents a natural barrier and was discovered by geochemical and mineralogical methods. Concentrations of 17 dissolved and total trace elements in spring waters were extremely low, more than 3 orders of magnitude less than allowed by the Croatian directives for the first category of groundwater and drinking water. The mass fractions of 60 elements were determined in spring sediments. From all determined elements in sediments lead had anomalous values and highest concentration was 5440 mgkg-1, which may indicate ore mineralization. Mineralogical analysis discovered and confirmed significant presence of unexpected mineral ramdohrite bismuthian, lead sulphide Ag4Pb6(Sb, Bi)11S24 what could explain extreme Pb concentrations measured in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs.

Keywords: karstic springs; dye tracing; trace elements; sediments; mineralogy

Pregled hidrogeoloških, geokemijskih i mineraloških istraživanja krškog podzemnog sustava planine Biokovo, Hrvatska

Natalija Matić1, Stanislav Frančišković-Bilinski2 i Halka Bilinski2 1Hrvatske Vode, IPA jedinica, Zagreb, Hrvatska, 2Institut «Ruđer Bošković», Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb, Hrvatska,

ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209 201 OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA Sažetak Istraživana su tri gravitacijska izvora (Grebice, Podgorski Vrutak i Izbitac), koji su smješteni na padinama Biokova uz Jadransku obalu Hrvatske, te su uključeni u regionalni vodoopskrbni sustav. Cilj ovog rada je dati pregled nedavnih hidrogeoloških, geokemijskih i mineraloških istraživanja ovog slivnog područja. Važnost provedenih istraživanja je posebno u tome što je ovako kompleksan pristup koji kombinira više metoda, prema našim saznanjima korišten prvi puta u svijetu za istraživanje izvora u krškim područjima. Primijenjena kombinacija hidrogeoloških, geokemijskih i mineraloških metoda pokazala se kao jako korisna za istraživanje krških vodonosnika. Hidrogeološka istraživanja provedena su tijekom dvije sezone, koristeći tehniku trasiranja podzemne vode uz pomoć Na-fluoresceina, koji je uliven u dvije jame, opažajući izvore na udaljenosti od 1.82 – 8.8 km. Dobivene prividne brzine bile su 0.21 – 0.51 cms-1. Trasiranje je prvi puta bilo djelomično efikasno, a drugi puta bezuspješno, što može biti posljedica prisutnog orudnjenja, koje predstavlja prirodnu barijeru, a otkriveno je geokemijskim i mineraloškim metodama. Koncentracije 17 otopljenih i ukupnih elemenata u izvorskim vodama su izuzetno niske, više od 3 reda veličine niže od dozvoljenih koncentracija prema hrvatskim direktivama za prvu kategoriju podzemne i pitke vode. Maseni udjeli 60 elemenata utvrđeni su u izvorskim sedimentima. Od svih određivanih elemenata u sedimentima olovo je imalo anomalne vrijednosti, a najviša koncentracija iznosila je 5440 mgkg-1, što može ukazivati na orudnjenje. Mineraloška analiza otkrila je i potvrdila značajnu prisutnost neočekivanog minerala bizmutovog ramdohrita olovnog sulfida, Ag4Pb6(Sb, Bi)11S24, što može objasniti ekstremne koncentracije olova izmjerene u uzorcima sedimenata iz izvora Izbitac i Podgorski Vrutak.

Ključne riječi: krški izvori; trasiranje; elementi u tragovima; sedimenti, mineralogij Figure 1: Hydrogeological map of studied area hinterland, where a longitudinal valley with Dinaric direction of stretching NW-SE. Most of the Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac spring’s catchments area are composed of Introduction Mesozoic carbonate sedimentary rocks and minor part of Eocene Age flysch deposits, as The aim of this paper is to give an overview of recent hydrogeological, geochemical and well as some various types of Quaternary sediments Fig. 1. Flysch deposits are extended mineralogical investigations of the Biokovo Mt watershed, presenting one of the most along the coastline and play a crucial role in forming the Grebice, Podgorski Vrutak and typical karstic areas of the world. It is a part of the Dinaric Mt. which is the «locus typicus» Izbitac springs, as these separate the permeable, freshwater saturated carbonate rock of karst. The significance of this study is particularly because such complex approach, from the sea (Matić et al., 2011). The hinterland of the springs is traversed by major faults combining several methods, is according to our knowledge used for the first time in the moving the regional Dinaricum structural unit over the Adriaticum unit (Herak, 1986, world karst systems to study springs. There is a long tradition of using hydrogeological 1991). Relations between minimal and maximal discharge of springs Grebice (377 m a.s.l.) and geochemical methods like tracer technique which is a tool for solving problems and Podgorski Vrutak (384 m a.s.l.) are typical for karsts conditions. The spring Izbitac associated with resources and management of groundwater and pollutants in water. (20 m a.s.l.) show untypical behavior for the karst springs. Ratio between minimum The best results were obtained with natural tracers for example particles and isotopes and maximal discharge was 1:4.4 and this spring have not karst features. This theory in the cases when dye tracing were ineffective technique. The results of the dye tracing confirmed extremely low recession coefficient of base flow (α =0,009). The reason could are being used to identify groundwater flow direction and flow velocity. Also, the results be some natural barrier in the hinterland which is slowing and limiting groundwater of natural particles and stable isotopes tracer techniques are being used to identify flow (Matić et al., 2011). The Biokovo area belongs to one of the seismically active zones recharge area, age of groundwater and to follow the fate of certain substances in soil in Croatia (I=VIII-IX° MCS) (Kuk et al., 2000). According to Köppen climate classification, and water (Matić et al., 2011). Reports about water supply of this area were provided by larger area belongs to temperate warm pluvial climate (C class climate), while parts Štambuk-Giljanović (2002), Čakarun et al. (1990) and Kuhta et al. (2009). above 1200 – 1500 m a.s.l. are belonging to snow-forest climate (D class). Geographic position, climate and geological setting of the Biokovo Mt Biokovo Mt is situated in South Eastern part of Europe. Investigated area in the Southern part of Biokovo Mt is confined by triangle, which is closed by settlements of Podgora, Gornje Igrane and Igrane (Fig. 1). Biokovo Mt is dividing coastal zone from the

202 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209 203 OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA Hydrogeological tracing Determination of physico-chemical parameters in water At the time of the first dye tracing on 27th March 2008 3.12 kg Na-fluoresceine with 1.5 Physico-chemical parameters are measured in three captured springs (Grebice, Podgorski kg NaOH were injected into the Mala Marija Pit (1.260 m a.s.l.). The monitoring of the Vrutak and Izbitac). The electrolytic conductivity of water (EC), the amount of total observed springs lasted for 30 days. Also, at the time of the second dye tracing on 4th June dissolved salts in the water (TDS), water pH and temperature were measured by field 2010 5.0 kg Na-fluoresceine with 2.0 kg NaOH were injected into the Saranač Pit (725 m instruments LF 340-A and pH 340-A Company WTW Germany (Matić et al., 2011). The a.s.l.). The monitoring of the observed springs lasted for 45 days. Larger quantity of dye electrolytic conductivity (EC) has almost same values at Grebice and Podgorski Vrutak Na-fluoresceine was used because the results of first dye tracing with Na-fluoresceine springs (251 and 254.5 µScm-1 respectively), while at Izbitac mean EC value is significantly in this area was less successful which were indicate larger adsorption processes during higher (362.5 µScm-1). Total dissolved solids (TDS) also have very comparable values at the transport of the tracer (Matić et al., 2011). Water samples were measured using Grebice and Podgorski Vrutak springs (178.5 and 181 mgL-1 respectively), while at Izbitac Perkin Elmer LS 55 Luminescence Spectrometer (USA) at the Croatian Geological Survey, mean TDS is also significantly higher (257.5 mgL-1). Behavior of pH is different than of Zagreb and limit of quantification was 0.0001 mgL-1. first two parameters: at Grebice mean pH value is highest (7.725), while Podgorski Vrutak The Na-fluoresceine was injected in the Mala Marija Pit and dye was observed in two of and Izbitac springs have somehow lower values (7.445 and 7.43 respectively). The values those springs: Orašje (concentration 0.0024 mgL-1, max concentration 0.0086 mgL-1) and of pH water show mildly alkaline properties. Temperature is almost the same at Grebice in Grebice (concentration 0.0010 mgL-1, max concentration 0.0156 mgL-1). According to and Podgorski Vrutak springs (12.25 and 12.2 ºC respectively), while Izbitac spring has calculations the recovery of injected tracer was 0.12 % and available discharge of the significantly higher temperature (14.95 ºC). All those temperatures are higher than Grebice spring was 5 Ls-1. Apparent velocity for the spring Orašje was 0.21 cms-1 and those characteristic for typical karstic springs. Investigations have also shown mutually for the spring Grebice was 0.51 cms-1. It was interesting that apparent velocities were different annual temperature of water which is stable and uniform for each spring under the calculated values reported by Jones (1977) and Milanović (1979). Dye tracing Podgorski Vrutak and Izbitac. Temperature fluctuations of water on the spring Podgorski data of 43 tracing tests from West Virginia, the United States show median groundwater Vrutak is between 12.11 to 12.28 °C and for the spring Izbitac is between 14.9 i 15 °C apparent velocities of 0.82 cms-1, while 50% of the tests show values between 0.49 and what is a evidence of thermal stability in the aquifer. The spring Grebice have shown 3.07 cms-1 (Jones, 1977). In the classic Dinaric karst of Herzegovina dye tracing data of seasonal and current fluctuations temperature of groundwater between 11.92 do 12.65 281 tracing tests groundwater apparent velocities are between 1 and 2 cms-1, while °C (ΔT= 0.73). All those indicators of total mineralization of groundwater (Sontheimer 25% of the results show values greater than 6 cms-1 (Milanović, 1979). At the second et al., 1980) are indicating relatively long maintaining time of water under the surface dye tracing no one grab samples had a Na-fluoresceine in concentration >0.0001 mgL-1. and is expressed through mean conductivity values of 251 μScm-1 at Grebice and 254.5 A negative dye tracing in the Grintovec massif (Kamnik Alps) obtained by Audra (1997) μScm-1 at Podgorski Vrutak spring. It is groundwater with low amount of minerals is comparable with those dye tracing on the Biokovo Mt. It is nevertheless acceptable (Matthess, 1990). At Izbitac is determined relatively long maintaining time of water in to admit that the Veliki Podi area does not belong to the Kamniška Bistrica catchment the underground and is expressed through mean values of conductivity of 362.5 μScm- area. Also, it is not acceptable to admit that the investigation area of the southern part 1. It is also groundwater with low amount of minerals (Matthess, 1990). Observed value of the Biokovo Mt (Saranač area) does not belong to the Grebice, Podgorski Vrutak, agrees well with the values of the temperature of groundwater. Piper triplot showing submarine spring Klokun or Izbitac springs catchment area. First and second dye tracing Ca-HCO3 type of water. Groundwater at the spring Izbitac has somehow higher amount with Na-fluoresceine show that dye tracing with Na-fluoresceine in this area was less of sodium, potassium and chloride. During the dry period the amount of sodium and or completely inefficiently. In the area of first dye tracing the karst groundwater flows potassium reaches 25 %meqL-1 (31 mgL-1) and of chloride almost 30 %meqL-1 (29.3 mgL-1) were in highly localized conduits, while in the area of the second dye tracing it was in (Matić et al., 2011). more disperse flow system. Because of dispersive nature of the karst aquifer travel times can vary substantially even in the same karst aquifer. According to the presented results Determination of elements in water it is obvious that dye tracing experiments should be successfully and less successfully Concentrations of seventeen total and dissolved metals (Fe, Al, Zn, Mn, Ni, Cu, Cr, Co, Cd, used in simultaneous investigations of hydrokarst systems. Represented results from the Pb, As, Mo, Se, V, Sb, Ba and Sr) in surface water samples were measured using inductively first and second dye tracing indicate larger adsorption processes during the transport coupled plasma-mass spectrometry (ICP-MS, Elan 9000, Perkin Elmer, USA), with solution of the tracer. The possible adsorption was to be seen in connection with some type of of 10 µgL-1 Mg, Rh, In, Pb, U, Ba and Ce, as internal standard. All concentrations of natural mineralization, in this case relative high lead concentration in sediment (Matić measured elements are extremely low, some of them below or very close to detection et al., 2011). The Na-fluoresceine should not be the chosen tracer because of possible limit (Matić et al., 2011). Generally, metal concentrations were found to be below annual strong sorption properties or nonconservative behavior due to adsorption onto ore average values (AA) specified by environmental quality standards (EQS) for dissolved or mineralisation deposits. In this case it is necessary to use larger amounts of Na- metals (CEC, 2006; Crane et al., 2007), and represents the acceptable metal levels in the fluoresceine approximately two to three times more (Aley and Fletcher, 1976) and river water. One of the most toxic trace metals, cadmium was found to be at very low possible more because for the second dye tracing it is used double amount than it was concentrations, below detection limit of 0.003 µgL-1. Pb concentrations of both total necessary for the karstified aquifers. Mather et al. (1969), Merritt and Angerman (1972) and dissolved fractions were below detection limit (0.002 µgL-1). Biokovo area is full of also have reported much less success or unsuccessful using Na-fluoresceine when used karst material and as such contaminants from disposed waste are easily reachable to to study old mine workings. Sorption of dye in ores is in contrast to their behavior in groundwater, hence to spring waters. karstified limestone aquifers (Smart and Laidlaw, 1977).

204 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209 205 OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA Determination of elements in sediments interesting to mention that highest concentrations of Mn from the Kupa River drainage Determination of major elements in stream sediments (fraction <63 μm) was performed basin are found in the area influenced by strong Middle Triassic volcanism characterized in commercial laboratory ACTLABS, Ontario, Canada, using FUS-XRF method and by ophiolite belt, while concentrations in the carbonate part of this drainage basin are equipment for irradiation beam (WDS, XRF, ARL 8410) and program 4C. Multielemental significantly lower. So, this could lead to conclusion that in the deeper layers of Biokovo analysis was performed using ICP-MS (Inductively Coupled Plasma Mass Spectroscopy) Mt some Triassic or even Paleozoic magmatic or metamorphic rocks might be present, with program «Ultratrace 2». Lead (Pb) is found to be most interesting among investigated what would explain elevated concentrations of many metals in sediments. elements. Its concentrations are extremely high (highest value of 5440 ppm is measured in Izbitac spring). At other two investigated springs concentrations are also significantly Determination of mineralogical composition of sediments high. According to sediment quality criteria (British Columbia, Canada legislative), all Mineralogical composition of sediments (fraction <63 μm) was determined by X-ray three springs regarding Pb concentrations in sediments belong to heavily contaminated diffractometer Philips, X-Pert MPD. Crystalline phases were identified using a Powder sediments which could cause significant toxic effects (>250 ppm). Lead concentrations Diffraction File (1997) and computer program X’Pert High score 2002, Philips. Semi found by us are comparable to those obtained by Pavlowsky et al. (2010) in «The Old quantitative mineralogical composition was determined as described in Boldrin et al. Lead Belt», a historic Pb-Zn mining district within St. Francois County in Southeast (1992). Missouri, which was a leading producer of lead worldwide from 1869 to 1972. In the most Presented sediment samples are complex mixtures of minerals, with dominant calcite in contaminated areas of this region concentrations of Pb they found were >5000 ppm each sample, what was expected for a typical karstic region, such as Biokovo Mt, where (comparable to concentration measured by us in Izbitac spring), while they treated all limestone rocks prevail. Quartz is second abundant mineral. In sediments of Izbitac and sediments with concentrations >400 as contaminated. Although such Pb concentrations Podgorski Vrutak springs there is approximately the same amount of quartz (about 70% of in sediments pose a potential health risk, elevated concentrations of Pb luckily have not calcite amount), while Grebice spring sediment has significantly lower amount of quartz been found in spring waters. As Biokovo Mt is composed mostly of carbonate rocks, (about 38% of calcite amount). This indicates presence of some non-carbonate rock prevailing water type is slightly alkaline. Because of that heavy metals from the sediments formations in the drainage area of Izbitac and Podgorski Vrutak springs, while Grebice have not been released and dissolved in liquid phase, but it deserves further research spring is predominantly under carbonate influence. Among feldspars, plagioclases were and possible monitoring. It is assumed that lead in sediments is of natural origin, as a confirmed in all three studied sediments. Pogorski Vrutak is richest with plagioclases result of ore mineralization (Matić et al., 2011). Zinc (Zn) concentration is also highest in (almost 15% of calcite amount), while in Grebice they are least abundant, what supports Izbitac spring (116 ppm), what according to USA federal criteria belongs to moderately its carbonate predominance. From clay-mica group of minerals illite-montmorillonite contaminated sediments (90-200 ppm). Spring Podgorski Vrutak (110 ppm) belongs also was confirmed in all studied sediment samples, but is much more abundant in Izbitac to the same category, while third observed spring Grebice in Gornja Podgora (86.7 ppm) and Podgorski Vrutak springs than in Grebice spring. Similar situation is with muscovite, is slightly below the limit value for moderately contaminated sediments. All those values belonging to the same mineral group. Presence of clay-mica group of minerals could are comparable to those measured in mostly karstic Kupa River drainage basin (also indicate existing of shales and other argillaceous rocks in drainage areas of Izbitac and from Dinaric part of Croatia), where mean value for Zn in sediments is 61 ppm, while Podgorski vrutak springs. A significant finding of semi-quantitative mineralogical analysis highest concentration measured in this drainage basin is 229 ppm (Frančišković-Bilinski, is presence of strontianite, a rare carbonate mineral from aragonite group. It is present in 2007). It is assumed that zinc in sediments is also of natural origin, as a result of ore sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs in significant amounts (6-7% mineralization and its behavior is similar to that of lead (Matić et al., 2011). Copper (Cu) of calcite amount), while in Grebice spring it was not determined. In waters of Biokovo concentrations are equal in Izbitac and Podgorski Vrutak springs (38.2 ppm), while in Mt increased levels of Sr at some locations were found and discovery of strontianite Grebice spring is slightly lower (34.3 ppm). Concentrations in first two springs are slightly mineral could explain its origin as natural. Also, semi-quantitative mineralogical analysis above those causing moderately toxic effects (USA standards), while concentration in discovered and confirmed significant presence of unexpected mineral ramdohrite

Grebice spring could cause minimal toxic effects. All values from Biokovo Mt springs bismuthian, lead sulfide Ag4Pb6(Sb, Bi)11S24 what could explain extreme Pb concentrations are higher than highest measured value in karstic cluster of sediments from Kupa River measured in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs. In Grebice spring drainage basin (33 ppm), reported by Frančišković-Bilinski (2007). Nickel (Ni) has highest it was not determined. Discovery of Ramdohrite bismuthian mineral could explain its concentration at Izbitac spring (134 ppm), slightly lower at Podgorski Vrutak (124 ppm), origin as natural as a result of ore mineralization. Mineral goethite was also confirmed by while the lowest concentration is measured at Grebice spring (67.1 ppm). Concentrations semi-quantitative mineralogical analysis in sediment samples of Izbitac and Podgorski obtained at two first springs could cause significant toxic effects according to standards Vrutak springs and in the Grebice spring it was not determined. Celestite, strontium of British Columbia, Canada (75 ppm), while concentration at the third spring is slightly sulfate is often associated with strontianite and it has the same structure as barite. In lower than this concentration. But, all those Ni concentrations are significantly higher waters of Biokovo Mt springs also higher concentrations of Ba were determined, which than maximal concentration from karstic cluster of sediments from Kupa River drainage could be of natural origin, due to mineralogy of the region (Matić et al., 2011). basin (57 ppm), reported by Frančišković-Bilinski (2007). From other studied elements Mn concentrations will be discussed, as the highest concentration of Mn in Biokovo Mt sediments is higher than mean value for the whole Kupa River drainage basin (617 ppm), reported by Frančišković-Bilinski (2007). It is

206 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209 207 OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA Conclusions Frančišković-Bilinski, S., 2007: An assessment of multielemental composition in In the present paper is given a brief report about first complex hydrogeological, stream sediments of Kupa River drainage basin, Croatia for evaluating sediment quality geochemical and mineralogical investigations of Biokovo Mt springs. guidelines. Fresenius Environmental Bulletin (1018-4619) 16 (2007), 5, pp. 561-575. Such complex approach applied in investigation of springs from the Biokovo Mt is used Herak, M., 1986: A new concept of geotectonics of the Dinarides [In Croatian]. Acta geol., for the first time in the world karst systems. 16/1, (Prir. istraz. 53), Jugosl. akad. znan. umjetn., Zagreb, pp. 1-42. Results of different way of tracing techniques were partly unexpected, although dye tracing experiments have been successfully and less successfully used in simultaneous Herak, M., 1991: Dinarides. Mobilistic view of the genesis and structure [In Croatian]. investigations of hydrokarst systems. Acta geol, No. 63, Hrvat. akad. znan. umjetn., Zagreb, 21/2, pp. 35-115. While physico-chemical parameters in spring’s waters show that groundwater contains Jones, W.K., 1977: Karst hydrology atlas of West Virginia. Special Publication 4, Karst low amount of minerals and trace elements in spring waters were extremely low, some Waters Institute, Charles Town, West Virginia, pp. 111. of them below or very close to detection limit, strontium and barium concentrations are significantly higher, due to mineralogical composition of surrounding area. Kuk, V., Prelogović, E., Dragičević, I., 2000: Seismotectonically Active Zones in the Elemental composition of sediments showed extremely high concentrations of lead. Dinarides. Geologia Croatica, Zagreb, 53/2, pp. 295-303. A significant finding of semi-quantitative mineralogical analysis is presence of strontianite, ramdohrite bismuthian and goethite in some sediment samples. It is Kuhta, M., Brkić, Ž., Trutin, M., Matić, N., Munda, B., 2009: Hydrogeological investigations assumed that lead in sediments is of natural origin, as a result of ore mineralization. for determination of zones of sanitary protection for public water supply of Makarska Indicators of mineralization in the groundwater and sediments samples indicate possible coast [In Croatian]. Arch. Geoaqua, Zagreb. Pb-Zn ore-associations. Mather, J.D., Gray, D.A., Jenkins, D.G., 1969: The use of tracers to investigate the The high lead concentrations may be indicative of hypogenic karst development. If relationship between mining subsidence and groundwater occurrence at Aberfan, so, hypogenic karst aquifers commonly have cavernous porosity 10 times greater than South Wales. Journal of Hydrology, 9, pp. 136-154. epigenic karst aquifers. This would slow groundwater movement through an aquifer of hypogenic origin, especially if it has not been substantially modified by epigenic over- Matić, N., Maldini, K., Cuculić, V., Frančišković-Bilinski, S., 2011: Investigations of printing. karstic springs of the Biokovo Mt from the Dinaric karst of Croatia. Chemie der Erde - Those findings are very significant, as Biokovo Mt is a typical karstic area and possible Geochemistry - Interdisciplinary Journal for Chemical Problems of the Geosciences and existence of underlying magmatites and ores were not known before and deserves more Geoecology, Elsevier B.V., Radarweg 29, 1043 NX Amsterdam, The Netherlands. complex investigations in the future. Matthess, G., 1990: Lehrbuch der Hydrogeologie Band 2 – Die Beschaffenheit des References Grundwassers, Gebrüder Bornträger Berlin Stuttgart. Merritt, G.L., Angerman, T.W., 1972: The use of ionic tracers in determining the Aley, T., Fletcher M.W., 1976: The water tracers cookbook. Missouri Speleology, 16, pp. subsurface flow of mine drainage: a case study. 4th Symposium on Coal Mine Drainage 1-32. Research (Pittsburgh), pp. 340-343. Audra, P., 1997: A negative dye tracing in the Grintovec massif (Kamnik Alps). Tracer Milanović, P., 1979: Karst hydrogeology and methods of investigations [in Serbo- hydrology 97 edited by A. Kranjc. Balkema, Rotterdam, Brookfield. Proceedings of the Croatian]. HE Trebišnjica, Institut za korištenje i zaštitu voda na kršu (Institute for the use 7th international symposium on water tracing Portoroţ, Slovenia, pp. 203-204. and protection of water in karst), Trebinje, pp. 302. Boldrin, A., Juračić, M., Menagazzo, V., Rabitti, S., Rampazzo, G., 1992. Sedimentation of riverborne material in a shallow shelf sea: Adige River, Adriatic Sea. Marine Geology, 103, Pavlowsky, R.T., Lecce, S.A., Martin, D., Owen, M., Womble, P.J., 2010: Floodplain storage pp. 473-48. of mining sediment in the Big River, Old Lead Belt, SE Missouri. North-Central Section (44th Annual) and South-Central Section (44th Annual) Joint Meeting, 2010, Geological CEC (Commission of the European Communities), 2006: Proposal for a Directive of the Society of America Abstracts with Programs, 42/2, pp. 44. European Parliament and of the Council on environmental quality standards in the field of water policy and amending Directive 2000/60/EC. No. 2006/0129 (COD). Smart, P.L., Laidlaw, I.M.S., 1977: An evaluation of some fluorescent dyes for water tracing. Water Resources Research, 13, pp. 15-33. Crane, M., Kwok, K.W.H., Wells, C., Whitehouse, P., Lui, G.C.S., 2007: Use of field data to support European Water Framework Directive quality standards for dissolved metals. Sontheimer, H., Spindler, P., Rohmann, U., 1980: Wasserchemie für Ingenieure, ZfGW- Environmental Science & Technology, 41, pp. 5014-5021. verlag, Frankfurt. Čakarun, I., Kuhta, M., Mraz, V., 1990: Proposal of sanitary protection zone of springs Štambuk-Giljanović, N., 2002: Waters of Cetina River and their watershed [in Croatian]. „Baška Voda“, Vrutak-Makarska, Grebice and Vrutak Podgorski [in Croatian]. Fond str.dok. Sveučilišna knjižnica u Splitu (University library in Split). HGI-a, Zagreb.

208 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209 209 ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekuće vode unutar jame u odnosu na vanjske meteorološke podatke –primjer jame Nevidna voda, BiH

Ivo Andrić, Ivana Željković Fakultet Građevinarstva, Arhitekture i Geodezije Sveučilište u Splitu, Matice hrvatske 15, 21 000 Split E-mail: [email protected], E-mail: [email protected]

Sažetak Ovaj rad analizira hidrodinamički odgovor sustava unutar duboke krške jame izazvan odgovarajućim kišnim događajem. U tu svrhu prikupljeni su mjerenja kemijsko fizikalnih parametara vode na dubini od 395 m s vremenskim korakom od 10h unutar jame Nevidna voda te su uspostavljeni višestruki linearni regresijski modeli između mjerenih parametara unutar i izvan speleološkog objekta. Jama Nevidna voda je trenutno najdublja otkrivena jama u Bosni i Hercegovini (653 m), nalazi se na dinarskom masivu i svojim položajem presijeca pravce toka podzemnih voda unutar hidrogeološkog sliva rijeke Cetine. Promatrani speleološki objekt je hidrološki aktivan tokom cijele godine. Na dnu jame se nalazi jezero čija dubina na mjestima prelazi i 20 m. Unutar jezera su zapažene potopljene sige što upućuje na velike oscilacije razine vode. Kako bi se dobio bolji uvid u kompleksni hidrodinamički sustav unutar jame uspoređena je pouzdanost višestrukih linearnih regresijskih modela s oscilacijama vanjskih meteoroloških parametara.

Ključne riječi: hidrologija krša, jama, višestruki linearni regresijski model, Nevidna voda

Analysis of the chemical and physical properties of the inflowing water inside a cave in relation to meteorological parameters–example cave Nevidna voda, BiH

Abstract This work analyses hydrodinamical response of the karst system inside the deep cave triggered by corresponding rainfall event. The measurements were obtained at the depth of 395 m in a time step of 10 h inside the cave Nevidna Voda and multiple linear regression models were determined that associated signal from the data logger inside the cave and meteorological parameters measured outside the cave. The cave Nevidna voda is up to date the deepest cave in Bosnia and Herzegovina (653 m). It is located in the Dinara Mountain and with its location intersects the pathways of water underground flow inside the hydrological catchment of river Cetina. The studied cave is hydrologicaly active during the whole year. At the bottom of the cave, the lake with depth over 20 m is to be found. The flooded speleothemes are the evidence of significant water level oscillations. In order to obtain a better understanding of the complex hydrodinamical

ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 211 ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH system within the cave, the reliability of multiple linear regression models was compared SO PK Split - Split, SO HPD Imber - Omiš, SO PD Profunda - Selca, Brač, HBSD - Zagreb, to the oscillations of the meteorological parameters. SD Špiljar - Split, SO HPD Željezničar - Zagreb, SO PD Dubovac – Karlovac te PD Cincar – Livno. Key words: Karst hydrology, cave, multiple linear regression models, Neidna voda Prema utvrđenim podzemnim vezama hidrološkog sliva rijeke Cetine (Magdalenić, 1970) i s geografskom položaju jame Nevidna voda, može se reći za promatrani speleološki objekt da je na glavnom pravcu toka podzemnih voda između ponora u Livanjskom Uvod polju (Veliki ponor, Bristov ponor, Opaki ponor i Kameni ponor) i izvora sa zapadne Krš je moguće definirati kao teren glavninom pokriven vapnencima i dolomitima čija je strane Dinare koji u značajnoj mjeri prehranjuju Cetinu (Rumin vrilo i Mali Rumin). Na topografija formirana pretežno topivim stijenama. Zbog toga se na njoj javljaju ponikve, Slici 1. su ucrtane glavne utvrđene podzemne veze voda, kao i položaj jame Nevidna zatvorene depresije, špilje, razvijeni podzemni otvoreni krški sustavi itd (Field, 2002). voda te korespondirajuće kišomjerne i meteorološke stanice. Karbonatne stijene su podložne otapanjem uslijed interakcije s vodom te su izvrgnute brojnim geomorfološkim procesima, a osobito raznim vrstama erozije i rastrošbe. U krškim terenima, podzemna voda i površinska voda sačinjavaju jedinstveni dinamički sustav. Krški vodonosnici su izrazito složene strukture te ih je stoga teško definirati. Velika heterogenost krških vodonosnika otežava određivanje smjerova i brzina tečenja podzemne vode u kršu te je često i nemoguć zadatak za hidrologe i hidrogeologe. Hidraulička provodljivost unutar krškog vodonosnika je izrazito anizotropna, a činjenica da u kršu istovremeno postoji turbolentno tečenje kroz veće krške provodnike kao i sporo laminarno tečenje kroz sitne pukotine krške matrice (Bonacci 2004) predstavlja izazov kod izučavanja istog. Vodotoci u kršu pobuđuju veliki interes kod znanstvenika i zauzimaju značajan prostor u literaturi o kršu (npr: Hess et al 1989, Yuan 1991, Bonacci 1999, Cavalera i Gilli, 2009, Bonacci i Andrić, 2010.). U Dinarskom kršu se duboke jame kao podzemni krški oblik učestalo pojavljuju na nadmorskim visinama većim od 1000 m n.m. Vertikalni kanali služe kao provodnici površinskog otjecanja, ali ujedno i presijecaju podzemne tokove vode u krškom vodonosniku te se mogu smatrati svojevrsnim prirodnim pjezometrima. Dinamika hidrološkog sustava pojedine jame je izravno vezana za oborinu kao glavni izvor prehranjivanja vodonosnika kroz nezasićenu zonu istog. Nadalje, topljenje snijega je također mehanizam unosa tvari, kao i pronosa temperature kroz vodu nezasićene zone. Osciliranja razine zasićenog područja vodonosnika su podložne jakim oscilacijama. Razina podzemne vode se mijenja brzinom i do preko 1m/h, a oscilacije mogu biti i preko 100 m (Bonacci i Roje-Bonacci, 2000). Jama Nevidna voda se nalazi u Bosni i Hercegovini na istočnoj strani Dinare uz granicu Republike Hrvatske (Slika 1.). Ulaz jame se nalazi na nadmorskoj visini od 1231 m n.m, a ukupna dubina iznosi 653 m. Hidrološka aktivnost predmetnog speleološkog objekta je Slika 1: Situacija na kojoj je prikazana jama Nevidna voda s ucrtanim dominantnim podzemnim tokovima i grani- prisutna tijekom cijele godine. Jama je se nalazi u slojevima gornje krede s prijelazom com sliva rijeke Cetine [Magdalenić 1970] te položajima meteorološke i kišomjerne stanice u dolomite i breče u dubljim slojevima. Čitav teren karakterizira nekolicina velikih i jakih rasjeda. Rasjedi se najčešće pružaju u pravcu SI - JZ, odnosno S - J te uzdužni, paralelni rasjedi s osima SZ – JI. Položaj mjernog uređaja koji je korišten tijekom istraživanja, bio je na dubini od 395 m Znanstvena hidrološka istraživanje jame Nevidna voda se provode od 2008. godine. U u nezasićenoj zoni vodonosnika (Slika 2.). Pretpostavlja se da je zasićena zona izravno sklopu istih postavili su se mjerni uređaji za kontinuirano mjerenje osnovnih kemijskih u vezi s razinom otkrivenog jezera na dnu jame (653 m). Ispod površine jezera uočene i fizičkih parametara vode. Kontinuirano mjerenje temperature vode, električne potopljene sige te se zbog toga može se smatrati da razina jezera znatno oscilira kako vodljivosti i hidrostatskog tlaka se provodilo kroz cijelu hidrološku godinu od 13.8.2008. formiranje i nastajanje siga ispod vode nije moguće. Razina vode na mjestu mjerenja u do 5.9.2009. jami je izravno ovisila o protoku generiranom površinskim tokom iznad ulaza objekta te Speleološka istraživanja su otpočela 2005. godine te dovršena 2008. godine. U njima provođenjem istog glavnim kanalom kao i infiltracijom i perkolacijom kroz samu matricu je sudjelovalo više speleoloških društava i klubova iz Republike Hrvatske i Bosne i krša. Hercegovine: SO HPD Mosor - Split, SO PDS Velebit - Zagreb, SO HPK Mihovil - Šibenik

212 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 213 ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH Na Slici 2. prikazan je uzdužni profil jame Nevidna voda, tlocrt te lokacija mjernog instrumenta. Jama ima dva ulaza dimenzija 20 x 30 i 30 x 50 m. Ujedno su ulazi i najniža točka lokalnog orografskog sliva. Na dubini od 250 metara počinje stalni tok vode, a za vrijeme izraženih oborina prisutan je kroz cijeli objekt. Perspektiva daljnjeg speleološkog istraživanja postoji no za to je potrebno provođenje ronjenja u cilju istraživanja potopljenih kanala.

Slika 2: Uzdužni pro- fil jame Nevidna voda, tlocrt i lokacija mjernog instrumenta. Topografski snimili: Domagoj Lau- šić, Marin Glušević, Luka Mudronja,Goran Rnjak, Inga Patarčić, Teo Barišić, Ivica Radić; mjerili: Goran Rnjak, Marko Babić, Da- vor Cvitanić, Katja Milišić, Luka Mudronja, Ana Bak- šić, Vedrana Jerić-Miloš, Slika 3: Srednje dnevne temperature na stanici Sinj, dnevne oborine na stanici Gornji Bitelić te dnevna temperatu- Loris Redovniković, Ivo ra vode, električna vodljivost i relativna razina unutar jame Nevidna voda Andrić, Ivančica Zovko; nacrt izradili: Domagoj La- ušić, Goran Rnjak Višestruki linearni regresijski model Konstruiran je višestruki linearni regresijski model za simuliranje električne vodljivosti Metodologija vode i temperature vode unutar jame. Varijable unutar modela predstavljaju srednje Prikupljeni podaci dnevne temperature zraka, dnevne oborine te u slučaju modela za simuliranje električne Za potrebe istraživanja prikupljeni su dnevne srednje temperature na stanici Sinj vodljivost dodatnu varijablu temperaturu vode. Tablica 1. prikazuje shemu uspostavljenih udaljenoj 18 km zračne linije od predmetnog speleološkog objekta u razdoblju od modela gdje zvjezdica označava vanjske meteorološke parametre. 13.8.2008. do 5.9.2009. godine kao i dnevne visine oborina na stanici Gornji Bitelić udaljenoj 8 km (slika 1.). Podaci o hidrostatskom tlaku, električnoj vodljivosti vode i temperaturi su prikupljani u vremenskom periodu od 10 h (τ = 10h), te su prilagođeni korespondirajućoj vremenskoj skali snimljenog signala s meteorološke i kišomjerne stanice. Na Slici 3. su grafički prikazani svi prikupljeni podaci koji su podvrgnuti analizi.

214 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 215 ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH Tablica 1. Shema uspostavljenih linearni regresijskih modelaza EC (električnu vodljivost vode) i Tv Tablica 3. Prikaz intervala povjerenja za pripadajuće višestruke linearne regresijske modele (1), (temperaturu vode u jami). Varijable unutar modela su: P (kiša)i Tz (temperatura zraka). Zvjezdica (2), (3) i (4). označava vanjske meteorološke parametre. (1) (2) (3) (4) y1 x1 x2 x3 0,00096 0,001397 -0,001063 -0,00069 -0,000484 -0,000148 0,014049 0,024129 (1) EC Tv P* Tz* 0,012184 0,020292 0,145916 0,174817 0,215487 0,222652 2,975795 3,140128 (2) EC Tv P* -0,000776 -0,000433 0,01969 0,028299 0,001269 0,001709 0,013949 0,02164 (3) EC Tz* P* 0,156577 0,18225 (4) Tv Tz* P* Dobivena linearna kombinacija vektorskih parametara i varijabli modela se može Višestruki linearni regresijski model u matričnom obliku je definiran sljedećim izrazom: prikazati sljedećim izrazom: T = + + + Y = aX + ε y a1x1 a2 x2 a3 x3 a4 (1) (3)

gdje je „a“ nepoznati vektorski parametar. Kako bi se usporedila pouzdanost višestrukih Na osnovu dobivenih modela grafički je moguće usporediti simulirane i stvarne linearnih regresijskih modela s oscilacijama vanjskih meteoroloških parametara potrebno vrijednosti. U ovom radu uzeti su na daljnje razmatranje modeli za električnu vodljivost je odrediti intervale povjerenja koje definira pouzdanost β =0,95. Nepoznati vektorski vode - EC (1) i temperaturu vode – Tv (4). Na Slici 4. su uspoređeni stvarni mjereni podaci parametar „a“ se može dobiti sljedećim izrazom: sa simuliranim. Uočljiva su područja gdje simulirani podaci jako dobro opisuju stvarne, ali i područja gdje za model nije moguće dovoljno dobro opisati realno stanje. a = aˆ = y(X T X )−1 (2) Za potrebu ocjenjivanja modela potrebno je izračunati razliku između modela i stvarnih podataka (reziduale) te provjeriti njihovu prisutnost unutar prethodno dobivenih Na osnovu prethodnih izraza (1) i (2) moguće je uspostaviti višestruke linearne regresijske intervala povjerenja. modele koji predstavljaju linearnu kombinaciju varijabli modela i vektorskih parametara.

Rezultati U Tablici 2. su prikazani vektorski parametri a za pripadajuće kombinacije modela (1), (2), (3) i (4) prema prikazu iz Tablice 1. Nadalje, Tablica 3. prikazuje pripadajuće intervale povjerenja za svaku kombinaciju pojedinačno.

Tablica 2. Prikaz vektorskih parametara za pripadajuće višestruke linearne regresijske modele (1), (2), (3) i (4).

a1 a2 a3 a4 (1) 0,001179 0,016238 -0,000605 0,169414 (2) 0,023995 -0,000877 0,160366 (3) 0,001489 -0,000316 0,21907 (4) 0,017794 0,019089 3,057962

Slika 4: Grafički prikaz simuliranih i stvarnih (mjerenih) vrijednosti za višestruke linearne regresijske modele EC (1) i Tv (4)

216 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 217 ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH

Slika 6: Krivulja učestalosti mjerenih podataka električne vodljivosti vode za period mjerenja od 13.8.2008. do 5.9.2009. godine unutar jame Nevidna voda

Zaključak Jama Nevidna voda je klasičan primjer toka vode krškim kanalima i krškom sustavom pukotina kroz nezasićenu zonu. Podaci o zasićenoj zoni unutar jame nažalost nisu raspoloživi, ali provedena terenska mjerenja temperature vode unutar jame tijekom speleoloških istraživanja na različitim dubinama govore o kompleksnosti istraživanog krškog sustava kao i mehanizama pronosa topline unutar istog. Tako se tijekom speleoloških istraživanja u kolovozu 2008. godine na dubinama od 180, 395, 443 i 653 m izmjerile temperature vode od 2,9; 4,3; 4,6 i 8,4°C. Prosječna temperatura vode na mjestu kontinuiranog mjerenja je 3,38°C, a prosječna električna vodljivost iznosi 0,238 mS/cm. Električna vodljivost vode izravno ovisi o Slika 5: Grafički prikaz reziduala za višestruke linearne regresijske modele EC (1) i Tv (4) te izravna usporedba nepo- ukupnim otopljenim tvarima (TDS) kao i temperaturi vode. Kako s porastom temperature uzdanosti s ulaznim oborinama i vanjskom temperaturom vode raste i električna vodljivost iste, mjerenja se automatski standardiziraju na temperaturu od 20°C. Na Slici 5. su grafički prikazane razlike između simuliranih vrijednosti dobivenih Kod krških vodonosnika raspodjela frekvencija električne vodljivosti je u pravilu višestrukim linearnim regresijskim modelima za električnu vodljivost i temperaturu vode višemodalna sa širokim rasponom vrijednosti koje može poprimiti za razliku od nekrških (EC (1) i Tv (4)) i stvarnim mjerenim vrijednostima kroz promatranu hidrološku godinu. vodonosnika gdje je ona unimodalna s uskim rasponom vrijednosti (Ford, Williams Područja gdje ostaci prelaze intervale određene pouzdanošću β = 0,95 su označene 2007). Slika 6. daje grafički histogram izmjerenih vrijednosti električne vodljivosti u jami crnim površinama te su uspoređene s glavnim ulaznim veličinama u sustav, oborinama Nevidna voda. i vanjskoj temperaturi. Fizikalno i kemijsko djelovanje tekuće vode na karbonatne stijene krša izravno utječe na vrijednost TDS, dakle i električne vodljivosti, tako da se i u ovom slučaju može reći kako Model EC (1) u 17 slučajeva (4,37 %), a model Tv (4) u 31 slučaj (7,97 %) ne ispunjava zadanu turbulentan tok kroz glavni kanal jame uslijed velikih oborina povećava EC što se vidi i pouzdanost. Nepouzdanost se u većini slučajeva snažno poklapa s izrazitim kišnim na Slici 3. događajima. Kod simuliranih vrijednosti temperature vode unutar jame nepouzdanost Višestruki linearni regresijski modeli su u stanju simulirati mjerene vrijednosti unutar modela se može uočiti tokom travnja iako značajnije količine oborina nisu zabilježene jame, no kod velikih kiša i naglih promjena u fizikalnom i kemijskom režimu vode, nastaju u navedenom razdoblju. Razlog k tome može biti svakako različiti mehanizam pronosa velike razlike između simuliranih podataka i realnog stanja. temperature u vodi koji se aktivira u tom razdoblju, a veže se za otapanje snijega. Ovaj rad još jednom pokazuje ovisnost hidrodinamičkog ponašanja speleološkog objekta u odnosu na režim toka. U slučaju laminarnog režima koji se odvija kroz male Nadalje, potrebno je naglasiti kako u svim promatranim slučajevima nagle promjene pukotine krške matrice, promjene unutar mjerenih parametara su male te se jako dobro praćenih parametara, linearni višestruki regresijski model nije u stanju opisati te u tim mogu simulirati višestrukim linearnim regresijskim modelima. Kod turbulentnog režima slučajevima nastaju velike pogreške. Razdoblja s kišnim događajima manjeg intenziteta, toka, koji se odvija kroz glavni kanal jame, dolazi do naglih i značajnih temperaturnih samim time relativno i s malim promjenama unutar fizikalnog i kemijskog režima vode unutar jame, isti model dobro opisuje realno stanje na terenu.

218 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 219 ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH promjena vode kao i promjena električne vodljivosti. U takvim okolnostima uspostavljeni Tipizacija i klasifikacija površinskih voda prema modeli nisu u stanju dovoljno dobro simulirati izmjerene vrijednosti. Hidrološka istraživanja unutar speleoloških objekata su sve učestalija i od velikog interesa ODV u krškim područjima FBiH unutar znanstvene zajednice. Razvojem tehnologije, prvenstveno načina mjerenja i bilježenja podataka u porastu su i područja istraživanja. Šire se na razne speleološke dr. Admir Ćerića, Simone Milanolob, Vildan Mulagićc objekte i pridonose boljem razumijevanju jedinstvenog hidrološkog sustava krša. a) Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomića 1, 71000 Literatura Sarajevo, Bosna i Hercegovina, tel./fax. +387-33-212-466, E-mail: [email protected] b) Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomića 1, 71000 Sa- Bonacci, O. (1987.): Karst hydrology with special references to the Dinaric karst, Springer rajevo, Bosna i Hercegovina, tel./fax. +387-33-212-466, E-mail: [email protected] Verlag, Berlin, Germany. c) Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomića 1, 71000 Sa- rajevo, Bosna i Hercegovina, tel./fax. +387-33-212-466, E-mail: [email protected] Bonacci, O. (1999.): Water circulation in karst and determination of catchment areas: example of the River Zrmanja. Hydrological Sciences Journal 44(3), 373-386. Sažetak Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EC je ključni instrument Europske unije kojim se Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. (2000):Interpretation of groundwater evel monitoring uspostavlja okvir za djelovanje na području politike voda na teritoriju EU. ODV sadrži niz results in karst aquifes: examples from the Dinaric karst. Hydrol Proc 14 (14): 2423-2438. zahtjeva uz stroga vremenska ograničenja, a sve u cilju postizanja općeg cilja – dobrog stanja voda do 2015. godine. Okvirna direktiva o vodama i Zakon o vodama u FBiH su Bonacci, O. (2004.): Hazards caused by natural and anthropogenic changes of catchment predvidjeli da se upravljanje vodama vrši temeljem planova upravljanja koji se pripre- area in karst. Natural Hazards and Earth System Sciences 4: 655-661. maju za područje riječnog sliva (bazena), kao osnovne jedinice za upravljanje vodama. Sukladno dodatku II ODV, sve površinske vode na riječnom bazenu potrebno je izdijeliti Bonacci, O., Andrić, I. (2008.a): Sinking karst rivers hydrology: case of the Lika and Gacka na vodna tijela, na kojima se provodi proces karakterizacije, odnosno određivanja nji- (Croatia). Acta Carsologica 37(2-3), 185-196. hovih značajki. Vodno tijelo površinskih voda označava cjelovit i značajan dio (element) površinske vode, na kojem se moraju primijeniti ciljevi zaštite okoliša iz ODV i ZOV. Odre- Bonacci, O., Andrić, I. (2010): Impact of an inter-basin water transfer and reservoir đivanju vodnih tijela površinskih voda prethodi određivanje tipova površinskih voda na operation on a karst open streamflow hydrology regime: an example from the Dinaric razmatranom slivnom području, u ovisnosti od uvjeta za nastanak, razvoj i opstanak svih karst (Croatia). Hydrological Processes 24, 3852-3863. vrsta flore i faune. To znači da se za implementaciju ODV sve površinske vode moraju klasificirati u tipove sličnih karakteristika u ovisnosti od geografskih, geoloških, morfo- Daoxian, Y. (1991.): Karst of China. Geological Publishing House, Beijing. China. loških, fizičkih i drugih činilaca koji utječu na funkcioniranje i strukturu bioloških zajedni- ca. Osnovni cilj tipizacije je određivanje referentnih uvjeta ekološkog i kemijskog stanja Garbrecht, J., Fernandez, G. P. (1994.): Visualization of trends and fluctuations in climatic voda te sustava klasifikacije površinskih voda za svaki od identificiranih tipova. records. Water Resources Bulletin 30(2), 341 -357. U FBiH je primjena ODV otpočela stupanjem na snagu Zakona o vodama 2008. godine, ali još uvijek nije načinjen niti jedan plan upravljanja vodama sukladno ODV. U ovom Field, M. S. (2002.): A lexicon of cave and karst terminology with special reference to radu prezentira se metodologija tipizacije i klasifikacije površinskih voda u krškim po- environmental karst hydrology. USEPA, Washington, DC, USA. dručjima FBiH koja su zbog izrazite okršenosti uglavnom bezvodna i sa izrazito slabo ra- zvijenom hidrografskom mrežom. Istraživanje je sprovedeno u riječnom bazenu Cetine Ford, D. C., Williams P. (2007.): Karst Hydrogeology & Geomorphology. John Wiley & i Krke na području FBiH, u kojem razvijen sustav tipizacije i klasifikacije voda prilagođen Sons Ltd. Chichester, England. lokalnim uvjetima slivnog područja.

Newland D.E. (1984): An introduction to random vibrations and spectral analysis. Ključne riječi: tipizacija, klasifikacija, ODV, površinske vode, krš Longman Inc., New York, USA.

Prelovšek, M., Turk, J., Gabrovšek, F. (2008.): Hydrodynamic aspect of caves. International Journal of Speleology 37(1), 11-26.

Roglić, J. (1974.): Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji. Krš Jugoslavije 9/1, 1 -72.

Trauth M. T. (2010): MATLAB® Recipes for Earth Sciences. Springer Verlag, Berlin Heidelberg, Germany.

220 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 221 TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH Typology and classification of surface waters in the cilja – dobrog stanja voda do 2015. godine. Ona ujedno propisuje i novi koncept uprav- ljanja vodama u smislu održivog i integriranog upravljanja vodama uz sudjelovanje svih karst area of ​​the Federation of Bosnia and Herzegovina relevantnih strana. Ključni zahtjev ODV je upravljati riječnim bazenom kao „cjelinom“. based on the WFD Okvirna direktiva o vodama i Zakon o vodama u FBiH su predvidjeli da se upravljanje vo- dama vrši temeljem planova upravljanja koji se pripremaju za područje riječnog bazena, Abstract kao osnovne jedinice za upravljanje vodama. Prema ODV predviđeno je da se planovi Water Framework Directive 2000/60/EC is the key instrument of the European Union upravljanja vodama u zemljama članicama EU izrade i stupe na snagu najkasnije 9 godi- establishing background for actions in the field of water policy on EU territory. WFD na od dana stupanja na snagu ODV, tj. do kraja 2009. godine. ODV dalje predviđa da se u contains a number of requirements with strict implementation schedule, all in order to planskim ciklusima od šest godina vrši upravljanje vodama, a na kraju svakog planskog achieve the common goal - good water status by the year 2015. Water Framework Direc- ciklusa priprema se i usvaja revidirani i dopunjeni plan upravljanja za svaki riječni bazen. tive and the Water Law in the Federation foresee that water management is established Slična obveza upravljanja vodama u šestogodišnjim ciklusima postoji i prema Zakonu o on the basis of management plans being developed at river basin level (watershed), as vodama u FBiH, pri čemu su pomjereni vremenski rokovi izrade prvih planova upravlja- the basic unit for water management. nja. In accordance with Annex II of the WFD, all surface water in the river basin has to be Sukladno dodatku II ODV, sve površinske vode na riječnom bazenu potrebno je izdije- divided into water bodies, on which is then implemented the process of characteriza- liti na vodna tijela, na kojima se provodi proces karakterizacije, odnosno određivanja tion and evaluation of their features. A surface water body is a complete and significant njihovih značajki. Vodno tijelo površinskih voda (TPoV) označava cjelovit i značajan dio part (element) of the surface water where the environmental objectives of the WFD and (element) površinske vode, na kojem se moraju primijeniti ciljevi zaštite okoliša iz ODV Water Law have to be applied. Before determination of the surface water bodies, deter- i ZOV. Osnovni cilj identificiranja vodnih tijela je da se omogući jasno definiranje stanja mination of the type of surface waters in the catchment area under consideration should površinskih voda i to stanje uporedi sa postavljenim ciljevima zaštite okoliša. Određi- be done, taking into consideration the conditions for the emergence, development and vanju vodnih tijela površinskih voda prethodi određivanje tipova površinskih voda na survival of all species of flora and fauna. This means that for the implementation of the razmatranom slivnom području, u ovisnosti od uvjeta za nastanak, razvoj i opstanak svih WFD, all surface water bodies must be sorted into types with similar characteristics de- vrsta flore i faune. To znači da se za implementaciju ODV sve površinske vode moraju pending on the geographic, geological, morphological, physical and other factors that klasificirati u tipove sličnih karakteristika u ovisnosti od geografskih, geoloških, morfo- affect the functioning and structure of biological communities. The main objective of loških, fizičkih i drugih činilaca koji utječu na funkcioniranje i strukturu bioloških zajedni- this division is to determine the reference conditions for ecological and chemical water ca. Osnovni cilj tipizacije je određivanje referentnih uvjeta ekološkog i kemijskog stanja status and to define a surface water classification system for each of the identified types. voda te sustava klasifikacije površinskih voda za svaki od identificiranih tipova. In FB&H the implementation of the WFD started with the enforcement of the Water Law U FBiH je primjena ODV otpočela stupanjem na snagu Zakona o vodama 2008. godine, in 2008 but up to now, no management plans have yet been created. This paper presents ali još uvijek nije načinjen niti jedan plan upravljanja vodama sukladno ODV. Pristup koji a methodology for typology of water bodies and then classification of the surface water je elaboriran u vodičima za implementaciju ODV (npr. EC, 2003; EC, 2003a) prilagođen je in karst areas. These streams are, due to exceptional karstification, mostly dry with very za slivove (vodna područja) sa izraženim površinskim oticanjem i razvijenom hidrograf- weakly developed hydrographic network. The study was conducted in the river basin skom mrežom. Dosljedna primjena principa odnosno odredbi iz dodatka II ODV jako je Cetina and Krka in FB&H, where the system for typology and classification of water was složena za implementaciju u krškim slivovima, osobito na terenima na kojima se javlja adapted according to the local conditions of the catchment area. veliki broj povremenih vodotoka i gdje je zbog površinske okršenosti hidrografska mre- ža nerazvijena pa je veoma teško odrediti orografske slivove vodotoka. Izdvajanje tipova Key words: typology, classification, WFD, surface waters, karst u kršu se dodatno usložnjava zbog morfologije terena karakterizirane prije svega krškim poljima. Naime, zbog sličnosti morfoloških uvjeta u različitim krškim poljima javlja se i sličnost tipova vodotoka bez obzira što bi prema ODV bilo potrebno izdvojiti različite 1. Uvod tipove zbog uvjeta poput veličine sliva, nadmorske visine ili geološke podloge. Ovo su Upravljanje vodama na području FBiH provodi se temeljem Zakona o vodama Federa- samo neki od problema koje je potrebno riješiti kod određivanja tipova vodotoka do- cije BiH (ZOV), koji je usvojen i stupio na snagu 2006. godine („Službene novine FBiH“, sljedno po uputama iz dodatka II ODV. broj 70/06; FBiH, 2006). Sukladno članku 224. primjena ZOV otpočela je nakon formira- U ovom radu prezentira se metodologija tipizacije površinskih voda u krškim područjima nja Agencija za vodna područja, odnosno od 01.01.2008. godine. Stupanjem na snagu FBiH koja su zbog izrazite okršenosti uglavnom bezvodna i sa izrazito slabo razvijenom ovog Zakona o vodama uspostavljen je okvir za upravljanje vodama sukladno pravnim hidrografskom mrežom. Istraživanje je sprovedeno u riječnom bazenu Cetine i Krke na zahtjevima Europske unije, te principima prvenstveno postavljenim u Okvirnoj direktivi području FBiH, u kojem je razvijen sustav tipizacije voda prilagođen lokalnim uvjetima o vodama (ODV) ali i drugim propisima EU. slivnog područja. Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EC (EC, 2000) je ključni instrument Europske unije (EU) kojim se uspostavlja okvir za djelovanje na području politike voda na teritoriju EU. ODV sadrži niz zahtjeva uz stroga vremenska ograničenja, a sve u cilju postizanja općeg

222 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 223 TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH 2. Metodologija Područje istraživanja predstavlja veoma složen prostor u geološkom smislu, sačinjen 2.1. Opis istražnog područja prvenstveno od sedimenata Mezozoika i Kenozoika (u manjem obujmu zastupljeni ma- Cjelokupno slivno područje rijeka Cetine i Krke obuhvata dio kopnenog teritorija dvije gmatiti i metamorfiti), sa također zastupljenim veoma složenim tektonskim odnosima države: Republike Hrvatske (RH) i Bosne i Hercegovine (BiH). Sliv je geografski lociran na koji u znatnom obujmu utječu na cjelokupne hidrogeološke odnose unutar predmet- području jugozapadne Hercegovine u BiH i prostora središnje Dalmacije u RH (slika 1). nog područja. Unutar sliva Krke i Cetine u prostoru teritorija BiH kao najstarije tvorevine Međunarodna državna granica između ove dvije države je i granica koja sliv dijeli na dio zastupljeni su sedimenti Trijasa (T). Jura (J) je zastupljena na cjelokupnom prostoru sliva koji pripada RH i dio koji pripada BiH. Krke i Cetine, u regularnom superpozicijskom odnosu prema naslagama gornjeg Trijasa. Izvori obje rijeke se nalaze na području Republike Hrvatske i cijelim svojim tokom se na- Kreda (K) je najzastupljeniji kronostratigrafski član predmetnog prostora, razvrstan u više laze na teritoriju RH, ali se dio njihovog slivnog područja nalazi na teritoriji BiH, odnosno skupina (zona), kako donjekrednih, tako i gornjekrednih neraščlanjenih litoloških cjelina. u entitetu Federacija BiH. Ovi sedimenti pretežno su pozicionirani u neposrednom okruženju Neogenog Basena (Livanjsko polje), s naglašenijim akcentom na njegovo južno područje. Paleogen (Pg) je izražen najznačajnijom zastupljenošću na području listova OGK Sinj, Livno i Imotski. Neogen (N) se javlja kao pratilac Paleogena u normalnom superpozicijskom odnosu, a predstavljen je najmarkantnijim geološkim formacijama u prostoru Livanjskog, Duvanj- skog i Glamočkog polja. Kao i Paleogen, karakterizira ga litološka raznovrsnost, ovisno o zastupljenosti dominantne epohe unutar istraživanog prostora. Kvartar je zastupljen u dolinskim prostorima površinskih vodotoka, na strmo nagnutim padinama (pretežno kninskog pa i glamočkog područja), kao i na širokom prostoru zastupljenom mirnije izra- ženom sedimentacijom (Livanjsko polje, Glamočko polje, Sinjsko polje, prostor oko Ceti- ne prema jezeru Peruča, Kupreško polje, Buško Blato i dr.). Hidrogeološka karakterizacija slivnog područja izvršena je prema vodopropusnosti stije- na, prema kojoj se stijene dijele na slijedeće skupine: - Dobro vodopropusne stijene sastavljene od razlomljenih i okršenih krečnjaka 1 1,2 1-3 1 2 2+3 (Mezozojski sedimenti – T2 , J2, J3 , K 1 , K 2 , K2 , K2 i Eocen – E1,2), kao i sedimenata međuzrnske poroznosti (Q); 2 - Umjereno propusne stijene. Srednji Trijas (ladinik-T2 ), srednji do gornji Trijas (T2,3) i 2,3 gornji Trijas (T3), te mlađe naslage gornje Jure (J3 ), imaju preovlađujuća svojstva

hidrogeološke izolator sredine. Donjekredne naslage (K1) imaju bolje kolektorske značajke samo u području viših horizonata, što je uvjetovano snažnom rasjednom

tektonikom. Srednjekredni (K1,2) dolomiti, dolomitični krečnjaci, krečnjaci i breče također pokazuju osrednju vodopropusnost. Promina naslage (E,Ol) predstavljaju srednje razvijen hidrogeološki kolektor pukotinske poroznosti. - Slabopropusne do nepropusne stijene zastupljene su u terenima donjeg Trijasa (sajs i kampil), srednjeg Trijasa (ladinik), Paleogenih sedimenata (Paleocen-Eocen i

Eocen – E2,3), Neogena (Miocen – M i Pliocen – Pl) te Kvartara (barski sedimenti – b).

2.2. Metodologija tipizacije površinskih voda U cilju provođenja karakterizacije prema ODV, površinske vode se klasificiraju u slijedeće četiri kategorije (EC, 2000): (i) rijeke, (ii) jezera, (iii) prijelazne vode, i (iv) priobalne vode. Slika 1: Geografski položaj sliva Cetine i Krke Na istražnom području nema prijelaznih i priobalnih voda, već se mogu registrirati samo dvije kategorije površinskih voda: rijeke i jezera. U ovom radu prikazani su rezultati tipi- Sliv Cetine i Krke pripada regiji Zapadne Bosne, odnosno području bosansko-hercego- zacije površinskih voda u kategoriji rijeka tj. vodotoka. vačkog visokog krša. U regionalno-geomorfološkom pogledu ovo područje je dio Di- Pri istraživanju nisu razmatrane sve rijeke na riječnom bazenu Cetine i Krke na području narskog gorskog sustava i to morfostrukturne cjeline Vanjskih Dinarida. S obzirom na FBiH, jer se na ovom području nalazi i jedan broj malih rijeka (vodotoka) koji ne mogu dominantna morfološka i morfostrukturna obilježja ovog područja, u geomorfološkom biti obuhvaćeni karakterizacijom. Okvirnom direktivom o vodama nije izričito određeno smislu mogu se izdvojiti dvije velike cjeline: planinsko područje i zavale polja u kršu. Od- koja je granica veličine vodotoka za koja se ne vrši tipiziranje. Međutim, uobičajeno se nosi ovih dviju velikih reljefnih cjelina vrlo su važni za kretanje površinskih i podzemnih usvaja da se razmatraju samo vodotoci slivnog područja većeg od 10 km2, dok se u kate- voda. Pojava površinskih voda vezana je uglavnom za polja, a hidrografska veza između samih polja je podzemnog karaktera.

224 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 225 TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH goriji jezera u obzir uzimaju samo jezera veličine vodnoga lica većeg od 0,5 km2. Navede- ni kriteriji korišteni su i u ovome istraživanju. Prema Okvirnoj direktivi o vodama, vodno tijelo je jedinstvena pod-jedinica riječnog sliva za koju se utvrđuje dostizanje ekoloških ciljeva postavljenih Direktivom. Stoga je glavni cilj identifikacije vodnih tijela da se omogući tačno opisivanje stanja i njegovo upoređivanje sa ekološkim ciljevima (EC, 2003). Kako je prethodno rečeno, određivanju vodnih tijela površinskih voda prethodi određi- vanje tipova površinskih voda. Cilj određivanja tipova rijeka i drugih kategorija površin- skih voda je uvođenje tzv. „tip specifičnog sustava ocjenjivanja stanja površinskih voda“, koji podrazumijeva da se uspostavljaju različite vrijednosti klasa vode za različite tipove površinskih voda. Razvoj sustava tipologija utječe na sve naredne operativne aspekte provođenja ODV, uključujući monitoring, ocjenu stanja i izvještavanje (EC, 2003b). Okvirna direktiva o vodama predviđa tipizaciju površinskih voda u ovisnosti od okolin- skih varijabli koje određuju različite tipove površinskih voda sa različitim uvjetima za na- stanak, razvoj i opstanak svih vrsta flore i faune u njima. Dodatak II ODV utvrđuje način određivanja tipova površinskih voda za sve kategorije površinskih voda u ovisnosti od različitih abiotičkih i biotičkih pokazatelja koji se koriste za tipizaciju. U tom smislu, razli- kuju se dva osnovna sustava klasifikacije, i to: sustav „A“ i sustav „B“. U sustavu klasifikacije „A“ određivanje tipova površinskih voda vrši se temeljem abiotič- kih parametara koji opisuju bitne značajke slivnog područja (npr. veličinu sliva, geološku podlogu, nadmorsku visinu i sl.) ili tijela površinske vode za koju se određuje tip (npr. dubina vode). U dodatku II.1.2 ODV prikazani su obvezni i dopunski (opcijski, neobvezni) parametri koji se koriste za određivanje tipova za svaku od kategorija površinskih voda. Slika 2: Karta ekoregija prema ODV Kod sustava „B“ se osim abiotičkih koriste i odabrani biotički parametri koji omogućuju bolje definiranje i razgraničavanje tipova. Za određivanje tipova rijeka u ovom istraživanju je usvojen sustav klasifikacije „B“, po kojem se koriste zahtijevani abiotički parametri tipologije prema sustavu „A“ (veličina slivnog područja, nadmorska visina i geološka podloga) i odabrani dopunski abiotički i biotički parametri. U ovom istraživanju kao dopunski biotički parametar usvojena je kru- pnoća supstrata u koritu vodotoka. S obzirom da se na istražnom području nalazi veliki broj povremenih vodotoka u kojima se javljaju značajno drugačiji ekološki uvjeti nego u stalnim vodotocima, u istraživanju je usvojeno da je jedan od čimbenika koji određuje tip vodotoka i pojavnost odnosno stalnost tog vodotoka. Za tipizaciju vodotoka je korišten i kriterij položaja vodotoka u odnosu na ekoregije i pod-ekoregije (sub-ekoregije).

3. Rezultati i diskusija Prema karti ekoregija, koja je data u dodatku XI ODV (slika 2), istražno područje se nalazi unutar ekoregije 5 (Dinarski Zapadni Balkan). Unutar svake ekoregije može se izvršiti po- djela područja na ekološko-vegetacijske subekoregije, temeljem čega se vrši definiranje biološki relevantnih tipova površinskih voda. Na temelju provedene preliminarne deline- acije subekoregija, istražno područje se nalazi unutar dvije subekoregije: Kontinentalni Dinaridi i Submediteranski Dinaridi (slika 3). Veličina slivnog područja je povezana sa količinom otjecanja odnosno protoka u vodo- toku, pa je stoga u Okvirnoj direktivi o vodama odabrana kao abiotički parametar koji određuje tip vodotoka. Prema ODV (dodatak II.1.2.1) utvrđena su četiri tipa vodotoka prema veličini slivnog područja, i to: mali (10-100 km2), srednji (100-1.000 km2), veliki (1.000-10.000 km2) i veoma veliki vodotoci (> 10.000 km2). S obzirom na veličinu slivnih područja u BiH, uobičajeno se uvodi i jedna dodatna klasa, određena veličinom sliva od Slika 3: Karta subekoregija na području BiH

226 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 227 TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH 4.000 km2. Za razmatrane vodotoke veličine preko 10 km2 određene su slivne površine, a rezultati su prikazani na slici 4. Nadmorska visina višeznačno utječe na različite abiotičke i biotičke procese u vodo- tocima te stoga predstavlja važan čimbenik pri određivanju tipova vodotoka. Između ostaloga, nadmorska visina je u direktnoj svezi sa temperaturama zraka i vode, režimom padavina, hidrauličkim uvjetima toka vode, uvjetima otapanja kiseonika i sl. što su sve značajni činioci koji određuju ekološke uvjete u nekom vodotoku. Sukladno dodatku II.1.2.1 ODV, utvrđene su tri obvezne klase vodotoka u ovisnosti od nadmorske visine, a granične vrijednosti nadmorskih visina su: < 200 m.n.m., 200-800 m.n.m. i > 800 m.n.m. S obzirom na raščlanjenost reljefa u BiH, uobičajeno se uvode dopunski razredi za vodoto- ke na nadmorskim visinama 200-800 m.n.m., odijeljeni nadmorskom visinom 500 m.n.m. Temeljem navedenih kriterija određena su područja na slivu Cetine i Krke koja se nalaze unutar datih visinskih opsega, a rezultati su prikazani na slici 5. Okvirnom direktivom o vodama predviđeno je da se tipovi vodotoka određuju i u ovi- snosti od geološke podloge preko koje protječu, jer geološka podloga u velikoj mjeri određuje kemizam voda (tvrdoća, pH, sadržaj pojedinih minerala, te različitih neorgan- skih i organskih tvari) i time ekološke uvjete za akvatične vrste. Sukladno ODV tipizacija vodotoka vrši se preko tri obvezna tipa geološke podloge: karbonatne, silikatne i organ- ske. U grupu karbonatnih stijena spadaju krečnjačke i dolomitne stijene, pod silikatnim podlogama se smatraju geološki supstrati izgrađeni od magmatskih ili drugih nekarbo- natnih stijena, dok su organske podloge one kod kojih su površinske naslage izgrađene uglavnom od treseta (Furse i ostali, 2006). Identificirani tipovi geoloških podloga prika- Slika 4: Područja unutar klasa prema veličini sliva zani su na slici 6. Veličina čestica supstrata u koritu vodotoka je dopunski abiotički parametar koji opisuje uvjete u koritu vodotoka koji utječu na sastav i rasprostranjenost flore i faune dna, kao

Slika 5: Područja unutar klasa prema nadmorskoj visini Slika 6: Područja prema geološkoj podlozi

228 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 229 TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH ključne pokazatelje ekološkog statusa vode. Usvojena je klasifikacija supstrata u kori- tu vodotoka koja sadrži slijedeće tri kategorije: fini supstrat (dominira frakcija 0,125 – 2 mm), srednje krupni supstrat (2 – 64 mm), krupni supstrat (64 – 256 mm). Rezultati koji su prikazani na slici 7 pokazuju da je u koritu vodotoka najzastupljeniji fini i srednje krupni supstrat, dok krupnog supstrata uglavnom ima samo na nekoliko dionica vodotoka na većim nadmorskim visinama (na primjer u slivu Krke). Na slivnom području se zbog osobenosti geološke podloge javljaju dva tipa vodotoka prema stalnosti (pojavnosti) tih vodnih tokova, i to: stalni vodotoci (S), kod kojih se teče- nje u koritu odvija tijekom cijele godine, i povremeni vodotoci (P), kod kojih se tečenje u koritu odvija povremeno (slika 8). Temeljem utvrđenih klasa vodotoka prema odabranim parametrima za tipologiju mogu se odrediti tipova rijeka istražnom području. S obzirom na broj usvojenih parametara za tipizaciju i broj mogućih klasa unutar svakog parametra (2 subekoregije, 4 klase pre- ma nadmorskoj visini, 5 klasa prema veličini slivnog područja, 3 klase prema geološkoj

Slika 7: Klasifikacija vodotoka prema veličini supstrata u koritu vodotoka

Slika 8: Klasifikacija vodotoka prema stalnosti (pojavnosti) Slika 9: Mogući tipovi rijeka prema usvojenim parametrima tipizacije

230 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 231 TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH podlozi, 3 klase prema veličini supstrata u koritu vodotoka, 2 klase prema stalnosti-po- javnosti vodotoka), na istražnom području je teorijski moguće da se pojavi čak 720 tipo- va vodotoka. Ukoliko bi se dosljedno primijenila navedena metodologija, na istražnom području bi se moglo izdvojiti 17 tipova rijeka (slika 9). Razmatranjem bioloških, morfoloških i kemijskih značajki voda u izdvojenim tipovima, utvrđeno je da navedena tipizacija rijeka ne odgovara uvjetima na terenu. Naime, zaklju- čeno je da je izdvojeno znatno više tipova rijeka prema navedenim parametrima tipiza- cije nego što se može uočiti na temelju bioloških i drugih značajki vodotoka. Tako na primjer povremeni vodotok Vrba u Glamočkom polju (slika 10) ima slična obi- lježja kao i povremeni vodotok Milač u Kupreškom polju nizvodno od grada Kupresa (slika 11), premda prema ovoj tipologiji pripadaju različitim tipovima (Planinski vrlo mali vodotok na organskoj podlozi sa finim supstratom i Planinski mali vodotok na karbonat- noj podlozi sa finim supstratom, respektivno). Uočeno je da razlika u veličini sliva i tipu geološke podloge nije imala odlučujući utjecaj na biološka i morfološka obilježja ova Slika 12: Rijeka Plovuća (Livanjsko polje) Slika 13: Rijeka (Grahovsko polje) dva vodotoka. Zapravo, može se reći da je oblikovanje geomorfoloških značajki ova dva krška polja, koje su uvjetovali litološka građa i tektonski odnosi na ovom području, ključ- no utjecali na biološke i druge značajke vodotoka. Mala vertikalna raščlanjenost reljefa

Slika 10: Rijeka Vrba (Glamočko polje) Slika 11: Rijeka Milač nizvodno od Kupresa (Kupreško polje)

uvjetovala je dominaciju akumulacijskih procesa u poljima, tako da je sediment u koritu dominantno mulj sa fitalom sa obje strane korita dok su vodotoci okruženi sa livadskim zajednicama (slike 10 i 11). Na temelju utvrđenih obilježja ova dva vodotoka, opravdano ih je klasificirati u isti tip. Također i povremeni vodotoci u Livanjskom polju (Ždralovački kanal, Jaruga, Plovuća) imaju slična obilježja kao i povremeni vodotoci u Duvanjskom (, Ostrožac, Jaz) i Grahovskom polju (Korana), osobito temeljem bioloških značajki prisutne vegetacije (slike 12 i 13). Prema tipizaciji prikazanoj na slici 9 navedeni vodotoci nalaze se u nekoli- ko tipova (npr. Brdsko-planinski mali vodotok na silikatnoj podlozi sa finim supstratom, Brdsko-planinski mali vodotok na organskoj podlozi sa finim supstratom, Planinski vrlo mali vodotok na organskoj podlozi sa finim supstratom, i sl.). U ovom slučaju, razlike u nadmorskoj visini između Livanjskog (oko 700 m.n.m.) i Duvanjskog polja (860 do 890 m.n.m.), veličina sliva vodotoka i vrsta geološke podloge nisu činioci koji su odlučujuće utjecali na biološke i morfološke razlike između navedenih vodotoka. Ključna odlika ovih vodotoka je njihov povremeni karakter i mala vertikalna raščlanjenost reljefa, usljed čega vodotoci imaju sličan tip sedimenta i vegetacije (slike 12 i 13). Slika 14: Usvojeni tipovi rijeka na istražnom području

232 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 233 TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE​​ FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH Prethodni primjeri pokazuju da se prethodno prikazani sustav tipizacije temeljen na pa- binirani sustav tipizacije koji će samo dijelom biti temeljen na odredbama iz dodatka II rametrima propisanim Okvirnom direktivom o vodama i usvojenim dopunskim biotičkim ODV. U ovakvom pristupu parametri poput veličine sliva, nadmorske visine i geološke parametrima na prostoru Dinarskog krša ne može dosljedno primijeniti zbog lokalnih podloge ne moraju biti čimbenici koji uvode razlike između pojedinih tipova vodotoka. uvjeta određenih litološkim i tektonskim značajkama prostora. S obzirom na navedeno, Ukoliko se ne primijeni ovaj pristup, na riječnom bazenu će biti izdvojen preveliki broj provedena je dodatna analiza bioloških, morfoloških i kemijskih značajki voda na istraž- tipova vodotoka i vodnih tijela, što će rezultirati složenijim i skupljim operativnim aspek- nom području, temeljem čega je usvojen sustav tipizacije sa 8 tipova vodotoka (slika 14). tima provođenja ODV. Od ukupne dužine vodotoka sa slivom većim od 10 km2, koja iznosi 349,0 km (tablica 1), 173,8 km čine povremeni vodotoci koji su najzastupljeniji na riječnom bazenu (49,8%). Pored toga, nešto značajnija zastupljenost je vodotoka planinskih krških polja (tip FBiH_ Literatura R20, zastupljenost 14,0%), vodotoka nizinskih i brdskih krških polja – FBiH_R21 (13,4%), te vodotoka krških polja u Kontinentalnim Dinaridima – FBiH_R15 (9,4%) i malih planin- EC (2000). Directive of the European Parliament and of the Council 2000/60/EC estab- skih vodotoka s krupnim i srednje krupnim supstratom dna – FBiH_R9 (9,2%). Ostali tipo- lishing a framework for Community action in the field of water policy. OJ L 327. vi su slabo zastupljeni na istražnom području. EC (2003). Common implementation strategy for the water framework directive Tablica 1. Zastupljenost tipova vodotoka na istražnom području (2000/60/EC): Guidance Document No. 2, Identification of Water Bodies. Office for Of- TIP VODOTOKA ZASTUPLJENOST TIPOVA ficial Publications of the European Communities, Luxembourg.

Dužina vodotoka Procentualni udio EC (2003a). Common implementation strategy for the water framework directive Opis i naziv Kod (km) (%) (2000/60/EC): Guidance Document No. 4, Identification and Designation of Heavily Mod- ified and Artificial Water Bodies. Office for Official Publications of the European Commu- Mali planinski vodotoci s krupnim i srednje nities, Luxembourg. FBiH_R9 9,7 9,2 krupnim supstratom dna EC (2003b). Common implementation strategy for the water framework directive Vodotoci krških polja FBiH_R15 32,8 9,4 (2000/60/EC): Guidance Document No. 7, Monitoring under the Water Framework Direc- tive. Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg. Mali planinski vodotoci s krupnim i srednje FBiH_R16 7,6 2,2 krupnim supstratom dna FBiH (2006). Zakon o vodama. „Službene novine FBiH“, br. 70/06. Mali i srednje veliki nizinski i brdski vodotoci FBiH_R17 7,2 2,1 Furse M. T., Hering D., Brabec K., Buffagni A., Sandin L., Verdonschot P. F.M. (2006). s krupnim i srednje krupnim supstratom dna The ecological status of European rivers: Evaluation and intercalibration of assessment Vodotoci planinskih krških polja FBiH_R20 48,7 14,0 methods. Springer, Dordrecht, The Netherlands. Vodotoci nizinskih i brdskih krških polja FBiH_R21 46,8 13,4 Povremeni vodotoci FBiH_R22 173,8 49,8 Vještački vodotoci FBiH_R23 22,4 9,2 Ukupno tipizirani vodotoci – 349,0 100,00 Ukupno netipizirani vodotoci (sliv < 10 km2) – 1.395,4 – Ukupno vodotoci u riječnom bazenu – 1.744,4 –

4. Zaključci Dosljedna primjena uvjeta iz dodatka II Okvirne direktive o vodama kod određivanja ti- pova vodotoka na krškim područjima rezultira izdvajanjem većeg broja tipova nego što se može uočiti na temelju bioloških i drugih značajki vodotoka. Tipovi vodotoka utvrđeni prema ODV se zapravo razlikuju na krškim područjima samo uvjetno po nekim fizičko- morfološkim parametrima, ali ta različitost ne rezultira formiranjem različitih bioloških zajednica koje su ključna odrednica pri određivanju tipova vodotoka. Kod utvrđivanja tipova vodotoka u krškim područjima potrebno je stoga primijeniti kom-

234 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 221-235 235 III. BIOLOGIJA // III BIOLOGY

Čvorci se spremaju na selidbu, Buško blato (BiH). Snimio I. Lučić VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA Vaskularna flora i vegetacija jama na području srednje Dalmacije, Hrvatska mr. Dalibor Vladović2, Tonći Rađa1 i mr. Nediljko Ževrnja2 1 Speleološko društvo „Špiljar“, Varaždinska 53, 21000 Split, Hrvatska 2 Prirodoslovni muzej i zoo, Kolombatovićevo šetalište 2, 21000 Split, Hrvatska E-mail: [email protected]

Sažetak U ovom radu prikazani su rezultati florističkih i vegetacijskih istraživanja speleoloških objekata u srednjoj Dalmaciji: Dujina jama (tankouslojeni vapnenci s tanjim lećama dolomita-turon), Golemova jama (slabouslojeni bioakumulirani vapnenci s tanjim lećama dolomita – senon) i Velika Golubinka na Kuku (vapnenci s lećama i prislojcima dolomita; breče cenoman-turon). Inventarizirana je vaskularna flora na prostorima oko ulaza u jame, te u pukotinama stijena na različitim dubinama od ulaza. Zabilježene biljke podvrgnute su taksonomskoj analizi i analizi životnih oblika.

Ključne riječi: Hrvatska, Dalmacija, jame, flora i vegetacija

Vascular flora and vegetation of the pits in central Dalmatia, Croatia

Abstract In this study are presented the results the results of floristic and vegetation research on speleological objects in the Middle Dalmatia: the pit ‘’Dujina jama“ (thinly layered limestone with thin lenses of dolomite - Turone), pit ‘’Golemova jama’’ (weakly stratified bioaccumulated limestone with thin lenses of dolomite - Senonian) and pit „Velika Golubinka na Kuku“ (with limestone lenses and layers of dolomite, breccia - Cenomanian Turone). The flora of vascular plants at the area around the entrance of the pits, and in the cracks of rocks at the different depths of the entrance. The recorded plant species were conducted to the taxonomical and the life-form analysis.

Keywords: Croatia, Dalmatia, pits, flora and vegetation

Uvod Flora i vegetacija jama kod nas, ali i općenito, slabo je istraživana poradi težine ovakvog terenskog istraživanja. Uspoređujući dostupne radove koji se bave ovom temom (Buzjak 2001; Buzjak & Vrbek 2001; Buzjak et al. 2010; Fiedler & Buzjak 1998; Castelo 2011; Ivancich 1926; Lorenzoni & Paiero 1965; Poldini & Toselli 1979; Polli 1987, 1990, 1995, 1996a, 1996b, 1997, 1999a, 1999b, 2001a, 2001b, 2004; Polli & Guidi 1996; Polli & Polli 1989; Polli & Sguazzin 1998; Sguazzin & Polli 2001, 2011) uočili smo da u radovima nisu zastupljeni rezultati iz fitocenologije. Vegetacija pukotina stijena sjeverne hemisfere obuhvaćena je razredom Asplenietea rupestris (H. Meier) Br.-Bl. 1943. (Horvatić, 1963b). Vegetacija pukotina u karbonatnim stijenama mediteranskog i kontinentalnog područja od nizina do planina (Topić i Vukelić, 2009) pripada redovim Potentilletalia caulescentis

ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 239 VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA Br.-Bl. 1926. i Centaureo-Campanuletalia (Asplenietalia glandulosi p.p.). Dujina jama nalazi carpinifoliae (As. Ostryo-Quercetum pubescentis /Horvat 1950/ Trinajstić 1979) jadranske se u eumediteranskoj zoni, Golemova jama u submediteranskoj zoni, a jama Velika provincije mediteranske regije. Golubinka na Kuku u montanom pojasu submediteranske zone, mediteranske regije. Nazivlje vrsta koje su pronađene oko otvora i na liticama jama usklađeno je s Flora Croatica Database (FCD) Nikolić 2000. Vrste su u radu poredane abecednim redom, a Materijal i metode nakon latinskog naziva stavljena je oznaka životnog oblika (prema Pignati 1982). Dujina jama (predio Jamine, Vinišće pokraj Marine) nalazi se 78 m nad morem ima dva P (Phanerophyta) otvora, a dubine je 80 m. Koordinate: GPS GARMIN GPSmap76CSx, +/- 4 m Ch (Chamaephyta) 5586. 570 4816.725 H (Hemicryptophyta) N 43 29.392 E 16 03.943 G (Geophyta) Dujina jama (sl. 1) u geološkom pogledu (Marinčić i dr., 1971) nalazi se u području T (Terophyta) tankouslojenih vapnenaca s tanjim lećama dolomita-turon. U vegetacijskom smislu (Horvatić, 1963a) nalazi se u srednjem prijelaznom rajonu srednjeg područja U radu će se izvšititi analiza flornih elemenata, a biti će napravljen pojedinačni i ukupni istočnojadranske eumediteranske zone jadranske provincije mediteranske regije (as. spektar životnih oblika. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstić 1987). Za svaku vrstu na kraju nalazi se oznaka pripadnosti flornom elementu prema Horvatić (1963b), Horvatić, Ilijanić i Gospodarić-Marković (1967-1968): 1. Mediteranski florni element a. Općemediteranske biljke b. Istočnomediteranske biljke c. Ilirskomediteranske biljke i. Ilirskojužnoeuropske biljke ii. Ilirskojadranske biljke 1. Ilirskojadranske endemične biljke 2. Ilirskoapeninske biljke d. Mediteranskoatlantske biljke e. Europskomediteranske biljke 2. Biljke ilirskobalkanskog flornog elementa a. Ilirskobalkanske endemične biljke Slika 1: Dujina jama Slika 2: Golemova jama 3. Biljke južnoeuropskog flornog Golemova jama (područje Konjsko u blizini Klisa) nalazi se na 328 m nadmorske visine, a elementa 90 m je duboka. Koordinate: GPS GARMIN GPSmap76CSx, +/- 4 m a. Južnoeuropskomediteranske 6379. 651 4829. 368 biljke N 43 35 937 E 16 30 265 b. Južnoeuropskopontske biljke Golemova jama (sl. 2) u geološkom pogledu (Marinčić i dr., 1971) nalazi se u području 4. Biljke srednjoeuropskog flornog slabouslojenih bioakumuliranih vapnenaca s tanjim lećama dolomita-senon. elementa Hidrogeološki povremeni je ponor za vode iz okolnog područja. U vegetacijskom 5. Biljke europskog flornog smislu (Horvatić, 1963a) nalazi se u istočno jadranskoj submediteranskoj zoni jadranske elementa provincije mediteranske regije Carpinetum orientalis croaticum (As. Querco-Carpinetum 6. Biljke cirkumholarktičke orientalis Horvatić 1939). rasprostranjenosti Jama Velika Golubinka na Kuku (planina Svilaja) nalazi se 958 m nadmorske visine i ima 7. Biljke široke rasprostranjenosti Slika 3: jama Velika Golubinka na Kuku dva otvora, a dubine je 21,8 m. Koordinate: GPS GARMIN GPSmap76CSx, +/- 4 m U rezultatima rada izvršiti će se analiza flornih elemenata za pojedinu jama, ali i za 5618. 393 4847.265 ukupno područje istraživanja. Vegetacijske snimke napravljene su prema metodi N 43 45 619 E 16 27 942 ciriškomonpelješke fitocenološke škole (Braun-Blanquet 1964) na površini od 5 2m . U geološkom pogledu (Ivanović i dr., 1977) jama Velika Golubinka na Kuku (sl. 3) Za svaku jamu izvršeno je mjerenje temperature i relativne vlage zraka na ulazu i na nalazi se u području vapnenaca s lećama i prislojcima dolomita; breče cenoman- položaju najdublje zabilježene vaskularne flore. Mjerenje je izvršeno s Oregon Scientific turon. U vegetacijskom smislu (Horvatić, 1963a) nalazi se u istočnojadranskom elektronskim termo-higrometrom model THG312. mediteranskomontanom pojasu listopadne vegetacije zajednice Seslerio-Ostryetum

240 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 241 VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA Rezultati i diskusija Tablica 1. Analiza vrsta vaskularnih biljaka po sistematskim skupinama Dujina jama nalazi se u eumediteranskoj zoni, Golemova jama u submediteranskoj zoni, Family Genus Species a jama Velika Golubinka na Kuku Golubinka u montanom pojasu submediteranske zone, Pteridophyta 2 2 4 mediteranske regije. Spermatophyta Dujina jama, predio Jaminena nadmorskoj visini od 79 m (Vinišće, Marina, Trogir) ima Gymnospermae 2 2 2 dva otvora, a dubine je 80 m. Mjerenje je obavljeno 9. 6. 2011. godine u 10 sati. Na ulazu Angiospermae o temperatura zraka je 25,7 C, a relativna vlaga 42 %. Na 6,5 m dubine od otvora je granica Magnoliopsida 23 39 43 o vaskularne vegetacije (Corydalis ochroleuca Koch) i temperatura je 15,9 C, a relativna Liliopsida 5 6 6 vlaga zraka 47 %. Total 32 49 55 Golemova jama (Konjsko, Klis) nalazi se na 328 m/nadmorske visine, a dubine je 130 m. o Mjerenje je obavljeno 10. 6. 2011. godine u 10 sati. Na ulazu temperatura zraka je 18,4 U tablici 2 nalazi se abecedni popis vrsta vaskularnih biljaka koje su zabilježene za otvore C, a relativna vlaga 47 %. Na 11,8 m dubine od otvora je granica vaskularne vegetacije i litice istraživanih jama. (Rubus heteromorphus Ripart ex Genev.) i temperatura je 10,2o C, a relativna vlaga zraka 67 %. Tablica 2. Lista registriranih vrsta prema lokalitetu: Dujina jama (D), Golemova jama (G), jama Jama Velika Golubinka na Kuku (planina Svilaja) nalazi se na 958 m/nadmorske visine, a Velika Golubinka na Kuku (Go) dubina je 21,8 m. Mjerenje je obavljeno 15. 6. 2011. godine u 10 sati. Na ulazu temperatura D G Go o zraka je 28,4 C, a relativna vlaga 41 %. Na dnu jame odnosno na 21,8 m dubine od Acer obtusatum Waldst. et Kit. ex Willd. + otvora je granica vaskularne vegetacije (Asplenium trichomanes L.) i temperatura je 10,6o Acinos arvensis (Lam.) Dandy + C, a relativna vlaga zraka 46 %. Aethionema saxatile (L.) R. Br. + + Usporedni podaci za temperature na ulazu i na granici vaskularne vegetacije prikazani su Agrimonia eupatoria L. + na slici 4, a za relativnu vlagu zraka na slici 5. Asparagus acutifolius L. + Iz slike 4 vidi se da je temperatura zraka Asplenium ceterach L. + + + Asplenium ruta-muraria L. + u Golemovoj jami na ulazu znatno niža Asplenium trichomanes L. + + + od drugih, a to se može obrazložiti Arum italicum Mill. + položajem otvora koji se nalazi u kraškoj Brachypodium retusum (Pers.) P.Beauv. + vrtači, pod stijenom i obrastao je Campanula pyramidalis L. + šumskom vegetacijom. Iz istog razloga Campanula sibirica L. + na slici 5 za Golemovu jamu može se Carex divulsa Stokes + objasniti i veća relativna vlažnost zraka u Celtis australis L. + odnosu na druge dvije istraživane jame. Convolvulus cantabrica L. + Jama Golubinka na ulazu ima najveću Corydalis ochroleuca Koch + + temperaturu jer se nalazi u travnjačkoj Dianthus sylvestris Wulfen in Jacq. ssp. tergestinus (Reichenbach) Hayek + Edraianthus tenuifolius (Waldst. et Kit.) A. DC. + vegetaciji, otvori jame su veliki i direktno Ephedra fragilis Desf. ssp. campylopoda (C. A. Mayer) Ascherson et Graebner + Slika 4: Usporedni podaci za temperaturu (°C) izloženi Sunčevim zrakama. Svjetlost Fraxinus ornus L. + dopire do samog dna jame. Fumana procumbens (Dunal) Gren. et Godr. + Ukupno je u istraživanju registrirano 55 Galium corrudifolium Vill. + + različitih vrsta vaskularnih biljaka oko Genista sylvestris Scop. ssp. dalmatica (Bartl.) H. Lindb. + otvora i na liticama jama. Za Dujinu jamu Geranium purpureum Vill. + + + zabilježeno je 17, za Golemovu jamu 21 i Hedera helix L. + za Veliku Golubinku na Kuku 37 različitih Helianthemum canum (L.) Baumg. + vrsta vaskularnih biljaka. Iz navedenog Juniperus oxycedrus L. ssp. macrocarpa (Sm.) Ball + + + je vidljivo da se broj vrsta vaskularnih Medicago prostrata Jacq. + biljaka oko otvora i na liticama jama Micromeria juliana (L.) Benth. ex Rchb. + Ornithogalum narbonense L. + povećava s visinom. Od 55 zabilježenih Orobanche minor Sm. + vrsta vaskularnih biljaka oko otvora i na Ostrya carpinifolia Scop. + liticama jama (tab. 1) najzastupljenija je Paliurus spina-christi Mill. + skupina Magnoliopsida s 23 porodice, Parietaria officinalis L. + + 39 rodova i 43 vrste. Paronychia kapela (Hacq.) A. Kerner + Slika 5: Usporedni podaci za relativnu vlagu zraka

242 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 243 VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA Petrorhagia saxifraga (L.) Link + + udio otpada na biljke južnoeuropskog flornog elementa (10 vrsta ili 47,6% unutar kojeg Plantago holosteum Scop. + je zabilježeno 8 vrsta južnoeuropsko-mediteranskih biljaka i 2 vrste južnoeuropsko- Polypodium cambricum L. + pontskih biljaka). Slijede ga: mediteranski florni element sa 7 vrsta (33,3%), biljke široke Prunus mahaleb L. + + rasprostranjenosti s dvije vrste (9,5%), a biljke europskog flornog elementa i biljke Quercus ilex L. + + cirkumholarktičke rasprostranjenosti zastupljene su s jednom vrstom (4,8%) Quercus pubescens Willd. + + Podjednaki udio biljaka prema pripadnosti flornom elementu koje su zabilježene na otvoru Rhamnus intermedius Steud. et Hohst. + i liticama jame Velike Golubinke na Kuku imaju biljke: mediteranskog flornog elementa Rubus heteromorphus Ripart ex Genev. + + (15 vrsta, 41%) i južnoeuropskog flornog elementa (južnoeuropsko-mediteranske biljke Salvia officinalis L. + - 12 vrsta i 3 vrste južnoeuropsko-pontskih biljaka). Ovdje treba istaknuti da je u okviru Satureja montana L. + + Sedum acre L. + mediteranskog flornog elementa zabilježeno 6 vrsta ilirsko-jadranskih endemičnih Sedum hispanicum L. + biljaka. Nadalje zabilježene su 3 vrste biljaka širokog rasprostranjenja (8,2%), a biljke: Sedum ochroleucum Chaix + + cirkumholarktičke rasprostranjenosti, europskog flornog elementa i srednjoeuropskog Silene vulgaris (Moench) Garcke ssp. angustifolia Hayek + flornog elementa zastupljene su s po jednom vrstom (2,7%). Tamus communis L. + + Ukupno je za istraživana područja registrirano 55 vrsta vaskularnih biljka, a udio biljaka Thesium divaricatum Jan. ex Mert. et Koch + prema pripadnosti flornom elementu (sl. 6) pokazuje da se istraživana područja nalaze Thymus longicaulis C. Presl + unutar mediteranske regije. Osim biljaka mediteranskog flornog elementa ovo potvrđuje Trifolium campestre Schreber + i veliki broj južnoeuropsko-mediteranskih biljaka (18 vrsta) u okviru južnoeuropskog Ulmus minor Miller + flornog elemnta. Vicia ochroleuca Ten. ssp. dinara (K. Malý) Rohlena + 17 21 37 U vegetacijskom istraživanju uzeli smo okomite plohe litica jama od 5m2 koje Udio Hemicryptophyta u vaskularnim biljkama koje su zabilježene na otvoru i liticama su na dubini od 5 m od otvora jama, Dujine jame je 47%, Chamaephyta je 23,6%, Phanerophyta 17,6%, Geophyta i Terophyta a izložene su sjevernoj ekspoziciji. je po 5,9%. Ovakva orijentacija, veličina plohe Udio Hemicryptophyta u vaskularnim biljkama koje su zabilježene na otvoru i liticama i dubina uzete su da se smanji udio Golemove jame je 28,5%, Chamaephyta je 4,8%, Phanerophyta 47,6%, Geophyta 14,3% i biljaka iz okolne vegetacije koje Terophyta je 4,8%. dospijevaju na litice jama. Iz rezultata Udio Hemicryptophyta u vaskularnim biljkama koje su zabilježene na otvoru i liticama koji se nalaze u tablici 3 jasno je da jame Velike Golubinke na Kuku je 40,5%, Chamaephyta je 24,3%, Phanerophyta 18,9%, vegetacija litica jama pripada razredu Geophyta 2,8% i Terophyta je 13,5%. Asplenietea rupestris (H. Meier) Br.-Bl. Navedeni životni spektri vaskularnih biljaka koje su zabilježene za istraživane jame 1943., tj. redu Potentilletalia caulescentis odudaraju od uobičajenog životnog spektra za Mediteransko područje (Horvat, 1949), Br.-Bl. 1926. Broj vrsta vaskularnih Slika 7: Prikaz zastupljenosti pojedinih flornih elemenata na istraživa- što se da objasniti mikroklimatskim životnim uvjetima. biljaka koje se nalaze u fitocenološkim snimkama je malen ponajprije poradi nim područjima (1- mediteranski florni element, 2- južnoeuropski florni Ukupno je za istraživana područja registrirano 55 vrsta vaskularnih biljka, a njihov element, 3- biljke široke rasprostranjenosti, 4- europski florni element, ukupni spektar životnih oblika (sl. 6) odudara od karakterističnog životnog spektra za smanjene količine svijetla. Ono što nije 5- biljke cirkumholarktičke rasprostranjenosti, 6- ilirsko-balkanski florni Mediteransko područje, premda se svi istraživani lokaliteti nalaze unutar mediteranske jasno vidljivo iz fitocenološke tablice element i 7- srednjoeuropski florni element) regije. su karakteristične vrste asocijacije koja Podjednaki udio biljaka prema naseljava litice jama. Mišljenja smo da njih treba tražiti u okviru skupine Briophyta, koja je pripadnosti flornom elementu koje su najzastupljenija na liticama jama. Poradi toga javila se potreba za sustavnijim i opsežnijim zabilježene na otvoru i liticama Dujine istraživanje vegetacije litica jama koje će osim mediteranske regije, obuhvatiti kod nas imaju biljke: mediteranskog flornog i sve pojaseve Eurosibirsko-sjevernoameričke regije u koje treba uključiti i briologe čije elementa (8 vrsta, 47%) i južnoeuropskog istraživanje bi rasvijetlilo ovaj fitocenološki problem. flornog elementa (južnoeuropsko- mediteranske biljke - 8 vrsta, 47%). Samo jedna vrsta spada u biljke široke rasprostranjenosti (6%). Prema pripadnosti flornom elementu od biljnih vrsta koje su zabilježene na Slika 6: Životni spektar vaskularnih biljaka istraživanih jama otvoru i liticama Golemove jame najveći

244 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 245 VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA Tablica 3. Fitocenološke snimke na liticama jama Fiedler, S. & Buzjak, S., 1998: Speleobotanička istraživanja otoka Cresa. Prirodoslovna Asocijacija ? istraživanja riječkog područja, Prirodoslovna biblioteka 1, 387-395. velika Golubinka na Nalazište Dujina jama Golemova jama Kuku Horvat, I., 1949: Nauka o biljnim zajednicama. Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb. Nadmorska visina 78 328 958 Horvatić, S., 1963: Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu Izloženost N N N suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acta Bot. Vol. XXII, 27-75. Nagib 90o 90o 90o Veličina plohe u m2 5 5 5 Horvatić, S., 1963b: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih Datum: 9.6.2011. 10.6.2011. 15.6.2011. jedinica hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraživanja 33, Acta Biologica IV, Zagreb p.11 – 145. Floristički sastav: Horvatić, S., Ilijanić LJ., Marković–Gospodarić LJ., 1967 – 1968: Biljni pokrov okoline Karakteristične vrste razreda Asplenietea Senja. Senjski zbornik 3, 298 – 322, Senj. rupestris (H. Meier) Br.-Bl. 1943. Asplenium ceterach L. 1.2 +.1 2.2 Ivancich A., 1926: La Flora cavernicola. In: Duemila Grotte. Ed. T.C.I., Milano 1926: 35-46. Asplenium trichomanes L. +.1 +.1 +.1 Ivanović, A., V. Sikirica, S. Marković i K. Sakač 1977: Osnovna geološka karta SFRJ, 1:100 Karakteristične vrste reda Potentilletalia 000, List Drniš K 33-9. Institut za geološka istraživanja Zagreb, Savezni geološki zavod caulescentis Br.-Bl. 1926. Beograd. Corydalis ochroleuca Koch +.1 +.1 . Asplenium ruta-muraria L. . . +.1 Lorenzoni G. G., P. Paiero, 1965: Considerazio ni floristiche su alcune stazioni cavernicole delle Prealpi Friulane Orientali. Mondo Sotterraneo, Num. Unico, Tip. Del Bianco, Udine: Najstalnije pratilice: 31-52. Parietaria officinalis L. 2.1 1.1. . Hedera helix L. . 1.1 . Marinčić, S., N. Magaš i I. Borović 1971: Osnovna geološka karta SFRJ, 1:100 000, List Polypodium cambricum L. . . +.1 Split, K 33-21. Institut za geološka istraživanja Zagreb, Savezni geološki zavod Beograd.

Nikolić, T. ed. 2000: Flora Croatica baza podataka. On-Line (http://hirc.botanic.hr/fcd). Karakteristične vrste asocijacije: Botanički zavod, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu. Marchantiophyta +.1 . . Briophyta 3.3 2.3 2.3 Pignatti, S., 1982: Flora d’ Italia, 1–3. Edizioni Agricole, Bologna.

Poldini L., E. Toselli, 1979: Osservazioni ecoclimatiche e floristiche in alcune cavità Literatura carsiche. Atti del IV Conv. di Spel. del Friuli-Ven. Giulia, Pordenone, nov. 1979: 229-242.

Buzjak, S., 2001: Ekološka i floristička obilježja ulaznih dijelova jama i spilja u kršu Polli E., 1987: Particolare sviluppo di Phyllitis scolopendrium (L,) Newm. in un baratro Hrvatske, Doktorska disertacija. Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, (3763 VG) nel Carso triestino. Atti e Mem. Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 25: 103-1 12. Zagreb, pp. 162. Polli, E., 1990: Dryopteris dilatata in un baratro del Carso triestino. Progressione 23, Anno Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie. Wien-New York. XIII, N. 1-giugno 1990: 15-16

Buzjak, S. & M. Vrbek, 2001: Speleobotanical research into three caves on the island of Polli E., 1995: La Lingua di Cervo (Phyllitis scolopendrium [L.] Newm.) sul Carso triestino. Rab (Croatia). Nat. Croat. Vol. 10, No 3, 185-196. Progressione 33, 18 (2): 38-43.

Buzjak, S., N. Kletečki, B. Mitić & T. Vujnović, 2010: Flora at some pit and cave entrances Polli E., 1996a: Aspetti vegetazionali della grotta del Monte Napoleone (1048/ 4286 VG) of Žumberak, Croatia. Nat. Croat. Vol. 19, No 1, 165-177. - Progressione 35: 42-49.

Castelo, M., 2011: Le briofite dell’area presso la Grotta Ercole (31-6VG, Carso triestino). Atti e Mem. Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 43: 85-101, Trieste.

246 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 247 VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA) Polli E., 1996b: Aspetti vegetazionali del poz zo d’ingresso. In: La Grotta delle Torri di Reproduktivni ciklus vrste Congeria kusceri (bivalvia: Slivia sul Carso triestino. Federaz. Spel. Triest., Spring Ediz., Trieste 1996: 21-30. dreissenidae) iz jame u Predolcu (Metković, Hrvatska) Polli E., 1997: Distribuzione delle Filicales nelle cavità del Carso triestino. Atti e Mem. Comm. Grotte “E. Boegan”, Trieste, Vol. 34: 101-117. Sanja Puljas, PhD Student; Asistent Prirodoslovno-matematički fakultet Split, Biološki odsjek, Teslina 12/III, 21000 Polli E., 1999a: Storia delle ricerche speleobotaniche sul Carso classico. Atti e Mem. Split, Hrvatska; Tel.: +385 21 385 133, Fax: +385 21 385 431 Comm. Gr. ‘E.Boegan”. Vol. 36. Trieste: 27-42. E-mail: [email protected]

Polli E., 1999b: Polypodium cambricum ssp. serrulatum sul Carso triestino. Progressione Sažetak 41, Anno XXII, N. 2 (Dic 1999): 44-49. Reproduktivni ciklus fosilne vrste Congeria kusceri, Bole 1962 proučavan je tijekom perioda od godinu dana. Jedinke dužine od 4 do 17 mm uzorkovane su mjesečno iz Polli E., 2001a: Asplenium adiantum-nigrum L. all’imboccatura delle cavità del Carso Jame u Predolcu kraj Metkovića u Hrvatskoj, od siječnja do prosinca 2009 godine. Sve triestino. Contributo alla conoscenza delle felci negli ambienti cavernicoli dell’altipiano jedinke analizirane su upotrebom standardnih histoloških tehnika. Od ukupno 280 carsico. Progressione 44: 36-43. jedinki, 127 (45.35%) su bile ženke, 143(51.07%) mužjaci, 6(2.14%) dvospolci, dok kod 4 jedinke (1.42%) nije bila moguća determinacija spola. Populacija ima jednogodišnji Polli E., 2001b: Ricerche speieobotaniche sui Carso tniestino e classico: il punto sulle reproduktivni ciklus. Period mriještenja kod oba spola traje od svibnja do prosinca. U attuali conoscenze . Atti Bora 2000, Incontro Internaz. di Spel., Trieste, Baia di Sistians, 1/5 prosincu oba spola su u fazi poslije mriještenja i oporavka. Oogeneza i spermatogeneza Nov. 2000, Federaz. Spel. Trie stine: 41-56. počinju ubrzo nakon kraja reproduktivnog ciklusa, u siječnju. Spolno zrele ženke zabilježene su kod dužine od 6 do 17 mm, a spolno zreli mužjaci kod dužine od 5 do 15,4 Polli E., 2004: Filicales negli ipogei del Carso triestino: ulteriori 24 cavità. Atti e Mem. mm. Budući da period mriještenja započinje u svibnju kada je temperatura vode porasla Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 39: 33-50. sa 13.0°C na 17.5°C, porast temperature vode smatra se okidačem za razmnožavanje.

Polli, E., P. Guidi, 1996: Variazioni vegetazionali in un sessantennio (1935-1995) nella Ključne riječi: školjkaši; Congeria kusceri; reprodukcija; Hrvatska dolina della Grotte Ercole. 6 VG (Carso triestino). Atti e Mem. Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 33, Trieste: 55-69. The Reproductive Cycle of the „living fossil“ Congeria Polli E., S. Polli, 1989: Stratificazione microclimatica e vegetazionale in un tipico baratro kusceri (bivalves:dreissenidae) from the Pit „Jama u (Caverna a NW di Fernetti 4203 VG) del Carso triestino. Atti e Mem. Comm. Grotte “E. Predolcu“ (Metković, Croatia) Boegan”, Trieste, Vol. 28: 39-49.

Polli E., F. Sguazzin, 1998: Aspetti vegetazionali della Grotta Gigante (2 VG): le piante Abstract Vascolari ed il componente briologico Atti e Mem. Comm. Grotte “E. Boegan”, Vol. 35: The reproductive cycle of the „living fossil“ Congeria kusceri, Bole 1962 was studied over 63-80. a period of one year. Individuals ranging from 4 to 17 mm were sampled monthly from the pit „Jama u Predolcu“ near Metković, Croatia, from January to December 2009. All Sguazzin F., E. Polli, 2001: Flora vascolare e briologica delle Grotte Foran di Landri individuals were analyzed using standard histological tehniques. From 280 mussels, 127 (11/46) e Foran dea Aganis (122/48). Contributo alla speleo flora del Friuli-Venezia Giulia. (45,35%) were females, 143 (51,07%) were males, 6 (2,14%) were hermaphrodites and 4 Gortania, Atti Mus. Friul. Stor. Nat., 23: 93-112. (1,42%) had undifferentiated sex. Results indicate that this population are characterised by a single annual reproduction period. Females and males had spawning period from Sguazzin, F. & E. Polli, 2011: Briofite nell’antro di Casali Neri (Grotta sul Monte San May to December. From December both sex appeared in post-spawning recovery stage. Michele, 326/450 VG). Atti e Mem. Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 43: 103-115, Trieste. Oogenesis started soon after the end of the reproductive period, in January, same as a spermatogenesis. The female specimens are sexually mature at a length of 6-17mm, Topić, J. i J. Vukelić 2009: Priručnik za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema and males are mature at a length of 5-15,4mm. Since the spawning period occurred Direktivi o staništima EU. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. from May when water temperature increased from 13 to17.5 degrees, increasing water temperature can be the primary environmental factor in triggering the timing of reproduction.

Keywords: Bivalves; Congeria kusceri; Reproduction; Croatia

248 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259 249 THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA) REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA) Uvod Vrsta Congeria kusceri Bole, 1962 jedini je poznati podzemni školjkaš. Pripada superfamiliji Dreissenidea u koju spada jedina porodica Dreissenidae. U porodicu Dreissenidae ubrajaju se još dva roda; slatkovodna Dreissena i morski Mytilopsis (Nutall, 1990). Do otkrića se smatralo da je rod Congeria izumro prije 5 miliona godina, u vrijeme kada je i Mytilopsis nestao iz Europe. Ovaj događaj podudara se otvaranjem Paratethys mora i Messinianskom krizom saliniteta (Morton, 1992). Kochansky-Devide i Slišković (1978) su opisali oko 30 fosilnih vrsta rada Congeria iz miocenskih naslaga s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Congeria kusceri je endem i tercijarni relikt čija rasprostranjenost uključuje podzemne vode dinarskog krša Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prema Komerički i sur. (2011) poznata su 32 lokaliteta u sve tri države, ali su u većini lokaliteta pronađene samo ljušture školjkaša. Kongerija je trokutasta oblika i živi bisusnim nitima pričvršćena za stijene jame. Kao vrsta je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode Hrvatske (NN 70/05,NN 139/08), te ima IUCN kategoriju CR (kritično ugrožena) u Crvenoj knjizi špiljske faune Hrvatske. Dosadašnja istraživanja uključivala su podatke o rasprostranjenosti (Bole, 1962; Jalžić, 1998; Jalžić, 2001; Bilandžija i sur., 2010; Komerički i sur., 2011), morfološki i anatomski opis vrste (Morton i sur., 1998), te filogenetsku analizu unutar porodice Dreissenidae kao i genetičku varijabilnost različitih populacija ove vrste (Stepien i sur., 2001; Bilandžija i sur., 2010). Mnogi aspekti temeljne biologije potrebni za razumijevanje populacijske dinamike vrste, još nisu dobro poznati. Veći broj istraživanja životnog ciklusa, baziranih na histološkim i populacijskim podacima, biti će od velike pomoći kod objašnjavanja reproduktivne strategije vrste, kao i za uspoređivanje biologije vrste Congeria kusceri sa biologijom njenih sestrinskih rodova Mytilopsis i Dreissena. Ovo istraživanje je dio izrade doktorske disertacije. Utvrđivanje populacijske dinamike vrste, objašnjavanje reproduktivnog ciklusa, te uspoređivanje ciklusa sa uvjetima u staništu glavni su ciljevi ovog dijela istraživanja.

Materijal i metode Budući da je vrsta Congeria kusceri zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05,NN 139/08), Ministarstvo kulture Republike Hrvatske dozvolilo je sakupljanje 280 školjkaša iz Jame u Predolcu kraj Metkovića (Slika 1.). Školjkaši žive u podzemnom jezeru koje je smješteno 10 metara ispod ulaza u jamu. Dimenzije jezera su oko 10x15 metara, a dubina mu varira od 8-10 metara (Slika 2.). Slika 2: Jama u Predolcu kraj Metkovića (nacrt) Uzorci su sakupljani mjesečno od siječnja do prosinca 2009. Od siječnja do kolovoza uzorkovano je 240 živih tkivo odvojeno od ljuštura. Ljušture su osušene i zadržane zbog istraživanja starosti jedinki (30 za svaki mjesec), dok je od rujna do prosinca školjkaša. Mekana tkiva su fiksirana u 4% formalinu, dehidrirana u seriji etanola rastuće sakupljeno 40 jedinki (10 za svaki mjesec). koncentracije, izvršeno je natapanje tkiva u ksilolu, te su jedinke uklopljene u parafinske Uzorci su na terenu fiksirani u 4% formalinu i doneseni u blokove. Svaka jedinka je izrezana na kliznom mikrotomu debljinom rezova od 7-10 METKOVIĆ laboratorij. U laboratoriju su za svaku jedinku izmjerene mikrometara. Serijski rezovi su postavljeni na predmetna stakalca i bojani tehnikom dužina (od umba do prednjeg ruba školjkaša), visina ( kombiniranog bojanja hemalaunom i eozinom. Svako stakalce pregledano je pod Zeiss po dorzo-ventralnoj osi) i širina (bočno kroz ljušture). AxioVision mikroskopom. Preparati su slikani pomoću kamere AxioCamera MRc5. Mjerenja su izvršena pomičnim mjerilom s preciznošću od Mikroskopskim proučavanjem preparata određen je spol svake jedinke. Prema Mortonu Slika 1: Položaj Jame u Predolcu kraj Metkovića 0.1mm. Svaka je jedinka pažljivo otvorena, te je mekano i sur. (1998) za gonadu svake jedinke određen je jedan od slijedećih razvojnih stadija: (I), pojava gametogonija; (II), sazrijevanje gameta; (III), „napredno“sazrijevanje gameta; (IV), zreli stadij; (V), stadij poslije mriještenja (Tablica 1. i Slika 3.).

250 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259 251 THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA) REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA) Tablica 1. Opis reproduktivnih stadija vrste Congeria kusceri spol Ženke Mužjaci A A stadij -U ovom stadiju zaostali spermatozoidi pomažu u -Zaostale oocite se reapsorbiraju. određivanju spola. -Razvijaju se folikuli i acinusi u gonadama, Stadij I-pojava -Ponekad je teško odrediti spol. Folikuli su te se u njima pojavljuju oogonije. gametogonija kolabrirani. -Ponekad je teško odrediti spol. Folikuli su -Spermatogonije, primarni spermatociti se kolabrirani. pojavljuju na zidovima acinusa.

-Acinusi u gonadama rastu, te se u Stadij II- njima stvaraju oogonije i nezrele oocite -Primarni i sekundarni spermatociti se pojavljuju sazrijevanje C D (promjeri oocita 30-70μ,m promjeri jezgri na zidovima acinusa. gameta ≤20-30μm).

-Zidovi acinusa puni su pričvršćenih -Dominiraju sekundarne spermatocite. Stadij III- nezrelih oocita (promjeri oocita 70 – -Zreli spermatozoidi zauzimaju manje od jedne „napredno“ 90μm,, promjeri jezgri 20 – 40μm). Mo trečine acinusa. sazrijevanje -Pojavljuju se zrele slobodne oocite -Zreli spermatozoidi se ponekad organiziraju u gameta (promjeri oocita ≥100μm, promjeri jezgri formaciju „rozete“. ≥50μm). E Em F -Zreli spermatozoidi zauzimaju više od dvije -Udio slobodnih zrelih oocita sličan je trečine acinusa. Stadij IV-zreli udjelu pričvršćenih nezrelih oocita). -Zreli spermatozoidi su organizirani u formaciju stadij -Pojavljuju se prazne zone u acinusima „vrtloga“ Do kao posljedica ispuštanja gameta. -Zreli spermatoziodi se pojavljuju u unutrašnjim prostorima poluškrga.

-Zidovi acinusa su prekinuti. -Zidovi acinusa su prekinuti. -Opažaju se potpuno prazne zone u Stadij V-stadij -U lumenima acinusa su prisutni zaostali zreli acinusima kao i neizmriještene zrele G H Slika 3: Različiti razvoj- poslije spermatozoidi. oocite. ni stadiji gonada kod mriještenja -Tkivo gonade je puno hemocita (reapsorpcija ženki kongerije: (A), po- -Tkivo gonade je puno hemocita gameta). java oogonija; (B), sazri- (reapsorpcija gameta). jevanje; (C), „napredno“ Spc sazrijevanje; (D), zreli Promjeri oocita sa vidljivom jezgrom mjereni su za svaku ženku, unutar vidnog polja pod Spg stadij; (E), stadij poslije mri- povećanjem mikroskopa od 100 puta. Trajanje perioda mrijesta određeno je na temelju ještenja; te kod mužjaka (F), pojava spermatogo- podataka dobivenih analizom razvojnih stadija gonada. nija; (G) sazrijevanje; (H), „napredno“sazrijevanje; (I), zreli stadij; (J), stadij Ms poslije mriještenja. Imo- nezrele oocite, Mo-zrele Em oocite, Do-degenerativne oocite, Em-prazan prostor, Spg-spermatogonije, Spc- spermatozoidi, Ms-zreli spermatozoidi. Scale bar I J 100μm.

252 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259 253 THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA) REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA)

Prilikom svakog mjesečnog uzorkovanja mjereni su slijedeći fizikalno-kemijski parametri: 90 temperatura vode, pH, količina otopljenog kisika, količina otopljenog ugljik (IV)-oksida,

alkalitet, karbonatna tvrdoća vode i otopljene soli. (Tablica 2.). 80 Naknadno je istražena povezanost reproduktivnog ciklusa školjkaša sa promjenom temperature vode. 70

Tablica 2. Izmjereni fizikalno-kemijski parametri u Jami u Predolcu kod Metkovića (2009 godina) 60 TEMP. O2 CO2 HARDNESS pH ºC (mg/l) (mg/l) dºH 50 January 13 7 7,57 2,33 14,80 40 February 12,5 7 7,44 1,40 11,92 No. of obs. 30 March 13 7 9,70 2,00 13,95

April 13 7 4,60 1,10 16,20 20 May 17,5 7 6,80 0,50 11,40 10 June 15 7 8,30 0,40 14,90 0 July 18 7 8,45 0,5 11,80 2 4 6 8 10 12 14 16 18 August 16,5 7 7,25 0,7 11,50 length category (mm ) Slika 4: Dužinska struktura populacije kongerije u Jami u Predolcu kod Metkovića (2009 September 17 7 1,30 1,5 14,70 godina) October 14 7 11,65 4,2 15,00 Od 280 sakupljenih jedinki, 127 (45.35%) su bile ženke, 143 (51.07%) mužjaci, 6 (2.14%) dvospolci dok kod 4 jedinke (1.42%) nije bilo moguće utvrditi spol. Odnos ženki i mužjaka November 14 7 8,15 2,8 15,30 iznosio je 1Ž:1.12M (N=270). Dužine ženki (5.30-17.00 mm) i mužjaka (4.00-15.40 mm) December 13 7 8,40 3,6 15,00 su slične, ali rezultati neparametarskog statističkog Mann-Whitney U testa pokazali su da je razlika statistički značajna (p=<0.0001). Ženke (N=127, X=11.06±3.04) su statistički Rezultati značajno veće od mužjaka (N=143, X=9.38±2.83). Mužjaci dominiraju kod manjih dužina, Dužine ljuštura kongerije sakupljene tijekom 2009 variraju od 4.00 do 17.00 mm sa dok kod većih dužina dominiraju ženke (Slika 5.). srednjom vrijednošću (± S.D) od 10.08±3.04. U populaciji dominiraju jedinke s rasponom dužine od 6 do 8 mm (Slika 4. i Tablica 3.). 40

35 Tablica 3. Frekvencije dužinskih raspona kongerije u Jami u Predolcu kod Metkovića (2009 godina) 30 Frequency table: length (N=280) K-S d=,09976, p<,01 25

N % of all 20 Size classes (mm) Cases 15

2,0

19

18

17

16

15

Temperature 14

13

12 jan march may july sep nov Slika 7: Temperatura vode u Jami feb april june aug octo dec u Predolcu kod Metkovića (2009 Month godina)

Pojava dvospolaca zabilježena je u siječnju. Poslije veljače, a do rujna dvospolci nisu zabilježeni, dok se od rujna do decembra ponovo pojavljuju u uzorku. Takve jedinke imaju raspon dužina od 7.2-11.0 mm, što odgovara srednjem rasponu dužina cijele populacije. Kod svih dvospolaca reproduktivni stadij kod ženskog dijela gonade uvijek je za jedan stadij manji nego kod muškog dijela gonade. Ove činjenice pretpostavljaju da je kod ovakvih jedinki možda u pitanju promjena spola od ženki prema mužjacima (barem kod nekih dvospolaca).

Rasprava U populaciji vrste Congeria kusceri iz Jame u Predolcu kod Metkovića dominiraju jedinke Slika 6: Frekvencije razvojnih stadija gonada kod ženki i mužjaka vrste Congeria kusceri mlađe od sedam godina. Naime, prema Mortonu i sur. (1998) školjkaši s rasponom dužine od 6 do 8mm stari su između 5 i 6 godina. Ovi navodi kao i činjenica da je u ljetu 2003 provedena akcija čišćenja u Jami u Predolcu od strane speleološkog društva Špiljar-Split, prilikom koje je izvađen velik broj jedinki kongerije, pretpostavljaju da je nakon 2003 uslijedio visok potencijal mrijesta ove vrste.

256 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259 257 THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA) REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA) Kongerija pokazuje razdvojenost spola sa manjim udjelom dvospolaca (2.14%). U populaciji dominiraju mužjaci u omjeru 51.07%M : 45.35%Ž. Prema Mortonu (1989) Komerički, A., Bilandžija, H., Jalžić, B., 2011.: New localities and the first population size ovakva je situacija tipična za mnoge morske školjkaše koji obitavaju u plitkim morima. To estimate of highly endangered Dinaric cave clam, Congeria kusceri, Bole 1962. In: 19th potvđuje pretpostavku Mortona i sur. (1998) da su pretci kongerije bili morski školjkaši. International Karstological School–Karst Underground Protection, June 20-25, 2011, Kod većine slatkovodnih školjkaša (Hong Kong model), u populacijama je više ženki Postojna/Slovenia, Abstract book, pp. 46. nego mužjaka (Morton, 1991). Mužjaci dominiraju kod manjih dužina, dok kod većih dužina dominiraju ženke. Ovo Lucy, F., 2006.: Early life stages of Dreissena polymorpha (zebra mussel): the importance za sobom povlači činjenicu da je u podzemnom staništu energetski mnogo povoljnije of long-term datasets in invasion ecology. Aquatic Invasions 1(3), 171-182. ulaganje u manje mužjake koji proizvode veći broj spermalnih stanica nego ulaganje u starije ženke koje proizvode velike i energetski „skupe“ jajne stanice. Ovu pretpostavku Morton, B., 1989.: Life-history characteristics and sexual strategy of Mytilopsis sallei potvđuje činjenica da je u ukupnom uzorku pronađen mali broj dvospolaca (2.14%), te (Bivalvia: Dreissenacea), introduced in Hong Kong. J.Zool., Lond. 219, 469-485. postoji mogućnost ponavljanja dvospolnosti kod jedinki srednje dužine i starosti. Vrste iz porodice Dreissenidae se raznmožavaju sekvencionalno (Borcherding, 1991), a Morton, B., 1991.: Do the Bivalvia demonstrate environment-specific sexual strategies? sezonska varijabilnost u razvojnim stadijima gonada upućuje na činjenicu da odrasle A Hong Kong model. J.Zool., Lond. 223, 131-142. jedinke nose zrele gamete jako dugo. Rezultati ovog istraživanja potvrđuju tu tvrdnju. Za vrijeme jednogodišnjeg istraživanja, uočen je jedan reproduktivni period, koji kod Morton, B. S., Velkovrh, F., Sket, B., 1998.: Biology and anatomy of the “living fossil” ženki i mužjaka započinje u svibnju i završava u studenom. Ženke se brže razvijaju od Congeria kusceri (Bivalvia: Dreissenidae) from subterranean rivers and caves in the Dinaric mužjaka. Sazrijevanje gonada dostiže vrhunac u kasnu zimu, što za sobom povlači prvo karst of the former Yugoslavia. J.Zool., Lond. 245, 147–174. mriještenje tijekom svibnja. Promjene temperature vode tijekom perioda istraživanja više utječu na razvoj Nuttall, C. P., 1990.: Review of the Caenozoic heterodont bivalve superfamily gameta kod ženki, što upućuje na različitost u razvojnim ciklusima ženki i mužjaka. Dreissenacea. Palaeontology, 33, 707–737. Porast temperature vode tijekom proljetnih mjeseci, smatra se primarnim okidačem razmnožavanja kod vrsta iz porodice Dreissenidae (Lucy, 2006). Mriještenje kongerije Stepien, C. A., Morton, B., Dabrowska, K. A., Guarnera, R. A., Radja, T., Radja, B., 2001.: započinje kada temperatura vode prijeđe 13.0°C, što potvrđuje da je i kod ove vrste Genetic diversity and evolutionary relationships of the troglodytic ‘living fossil’ Congeria porast temperature glavni okidač razmnožavanja. kusceri (Bivalvia: Dreissenidae). Mol, Ecol, 10, 1873–1879. Congeria kusceri je dobar primjer konzervacijske biologije podzemnih beskralješnjaka. Smatra se da će naredna istraživanja pomoći u razumijevanju biologije ove zanimljive Verween, A., Vincx, M., Degraer, S., 2010.: Mytilopsis leucophaeata: The brackish water vrste. equivalent of Dreissena polymorpha? A review. In van der Velde, G., Rajagopal, S., & A. bij de Vaate (eds.), The Zebra Mussel in Europe pp. 29-44. Backhuys Publishers, Leiden Literatura Margraf Publishers, Weikersheim, Vienna. 536 pp.

Bilandžija, H., Podnar, M., Jalžić, B., Patarčić, I., Tvrtković, N., Ćetković, H., 2010.: Phylogeny and phylogeography of the cave bivalve Congeria kusceri, with an outline for its endangerment in Croatia. In: Moškrič A., Trontelj, P. (eds.). 20th Intern. Conf. on Subterranean Biology, Abstract book, Postojna: organizing committee, pp. 56–57.

Bole, J., 1962.: Congeria kuščeri sp. n. (Bivalvia, Dreissenidae). Biološki vestnik, 10, 55–61.

Borcherding, J. (1991): The annual reproductive cycle of the freshwater mussel Dreissena polymorpha Pallas in lakes. Oecologia 87: 208-218.

Jalžić, B., 1998.: The stygobiont bivalve Congeria kusceri Bole, 1962 (Bivalvia, Dreissenidae) in Croatia. Natura Croatica 7(4), 341–347.

Jalžić, B., 2001.: The first finding of a live stygobiont bivalve Congeria in the Lika region, Croatia. Natura Croatica 10(3), 213–220.

Kochansky-Devidé, V., Sliškovic, T., 1978.: Miocenske kongerije Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Palaeontologia Jugoslavica, 19, 1–98.

258 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259 259 I V. TURIZAM, KULTURA // IV TOURISM, CULTURE

Mandina gradina, Duvanjsko polje (BiH). Snimio I. Lučić KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA Karstološka i četiri poznatije slike Dinarskog krša

Ivo Lučić12 1Speleološka udruga Vjetrenica – Popovo polje, Ravno bb, 88370 Ravno, BIH, 2 Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Put za Podbrdo b.b.; BiH Bijakovići / Međugorje 88266 E-mail: [email protected]

Sažetak Dinarski krš je, kao i svaka druga pejsažna pojava, kulturni konstrukt koji ovisi o mnogim povijesnim, vjerskim, obrazovnim i drugim iskustvima promatrača. Kao takav, on se ponekad bitno udaljava od karstološkog pojma Dinarskog krša, te je materijal koji tvori različite, ponekad i suprotstavljene slike toga područja. U radu se utvrđuju osnovna obilježja karstološke slike Dinarskog krša, izlažu osnovne postavke teorije krajolika i estetskih koncepata koji se nalaze u temelju vrednovanja prirode tijekom povijesti. Zatim se izdvajaju četiri najčešće i najdominantnije javne slike Dinarskog krša: hajdučka zemlja, kamena pustinja, zemlja grobova i jadranska turistička razglednica. Definiraju se njihova osnova obilježja, uvjeti nastanka i njihova aktualna javna uloga. Na kraju se daju naznake koje bi navedene slike iz djelatnih uloga prevele u ulogu kulturne baštine, a na njihovo mjesto afirmirale karstološku sliku Dinarskog krša.

Ključne riječi: Dinarski krš, percepcija, slike, karstologija

Karstological and four other better known public images of the Dinaric Karst

Ivo Lučić12 1Speleological Society Vjetrenica – Popovo polje, Ravno bb, 88370 Ravno, BIH, 2 Faculty of Social Sciences dr Milenko Brkić, Put za Podbrdo b.b.; Bijakovići / Međugorje 88266; Bosnia and Herzegovina, E-mail: [email protected]

Abstract The Dinaric karst is, like any other landscape phenomena, cultural construct that depends on many historical, religious, educational and other experiences of someone who observes it. As such, it is sometimes significantly departs from the karstological concept of the Dinaric karst, and that material builds different, sometimes mutually contradictory images of same area. The paper defines the basic characteristics of the karstological image of the Dinaric karst, setting out the basic theories of landscape and aesthetic concepts contained in the basis of valuation of nature during the history. The four most common and most dominant public image of the Dinaric karst has been separated after that: hajduk’s land, stony desert, the land of graves and the Adriatic tourist postcards. The basis of their characteristics has been defined, as terms of their origin and their current public role. At the end, author gives some indication how that cultural images could be changed from active role into the role of cultural heritage, and how instead of them affirmed karstological picture of the Dinaric karst.

Keywords: Dinaric Karst, perception, image, karstology

ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 263 KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA Uvod ili znanstvena slika krša Zašto govor u slikama? Dinarski krš je jedno od najpoznatijih i najistraženijih krških područja u svijetu. Po krškim Zašto govorimo o i u slikama i kakva je njihova važnost i prikladnost za ovu znanstvenu oblicima jedno od najrazvijenijih i po raznolikosti najbogatijih krških cjelina. U geološkom analizu? Ukratko, zato što su slike kulturne kategorije, koje se mijenjaju kroz povijest, i smislu to je prostor Jadranske i/ili Dinarske karbonatna platforme, za koje se ustalio naziv zato što su iz slika nastali pojmovi krajolika i naslijedili njihovu osnovnu logiku. Vanjski Dinaridi. Obuhvaća dijelove Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Naime, krajolici koje znamo uvelike su mentalna stvarnost (kulturni realitet), uvjetovana Gore u dužina od oko 700 km, širini 50-150 km, prosječne debljine platforme oko šest kolektivnim kategorijama koje su se prenosile kroz jezik, i čuvale iz generacije u generaciju km, a najveća zabilježena dubina karbonatnih naslaga prelazi 15 km (vidi: Aljinović 1984). kroz obrazovanje i oponašanje (Claval 2008). Krajolici su najprije vanjska realnost, koja se Područje manjih cjelina krša sjeveroistočno od karbonatna platforme naziva se Unutarnji prima gledanjem, slušanjem i mirisanjem, a te osjećaje svijest sređuje u kategorije koje Dinaridi, u kojima dominira nekrški reljef. Ona osim istočnih dijelova BiH, središnjih su socijalni konstrukt. Evo nekih elemenata koji utječu na sređivanje naših slika-krajolika. dijelova Slovenije i sjevernih dijelova Crne Gore, zahvaćaju i najzapadnije dijelove Srbije. Najprije jezik: svaki jezik siječe stvarnost na različite kategorije. One najčešće slijede Geografski pojam Dinarsko gorje ili geotektonski pojam Dinarida obuhvaća šire područje morfološke zakonitosti. U našim područjima izrazitog krša može se zapaziti najmanje od Dinarskog krša, i poklapa se otprilike s Vanjskim i Unutarnjim Dinaridima zajedno. desetak narodnih izraza za kamen (kamen, stijena, ljut, kuk, kogumina, mrkijenta, živac, U Dinarskom kršu razvijeni su brojni krški oblici, od najmanjih do najvećih, kao što pola, splaža; obzirom na upotrebu patosnica, prijeklopnica, podumijenta; na veličinu su: škrape, kamenice, dolovi, vrtače ili ponikve, jame, pećine, ponori, estavele, rijeke umetaljka, šakavac, škalja), ali, primjerice, za šumu vlada siromaštvo izraza. ponornice, izvori, vrulja, kukovi, glavice, humovi, vlâke, bogazi, drage, uvale, doline, Zatim čovjek kategorizira prirodu s obzirom na stupanj njezine antropiziranosti na slijepe doline, polja, zaravni, itd. Posebno obilježje su brojna i lijepo razvijena krška polja, divljinu, ruralno i urbano područje. U Hercegovini je česta podjela krajolika na i koja se često terasasto nižu jedno ispod drugog, a povezuju ih rijeke ponornice, uvijek polje. Druge interpretativne kategorije se koriste u pogledu duhovnih vrijednosti kao što drugog imena. su sveto i profano; u pogledu pravnog položaja dijeli se na javno i privatno; u vezi načina Pored krškog geodiverziteta, Dinarski krš je područje iznimnog biodiverziteta. Zemlje javnog sudjelovanja na individualno i kolektivno; itd. Gledano u odnosu na psihička Dinarskog krša su, gledano po broju vaskularnih biljnih vrsta u odnosu na jedinici obilježja, krajolici izazivaju doživljaje sklada i ljepote, mira i tišine, opasnosti, straha i površine, najbogatije u Europi: prva je Slovenija sa 0,158 vaskularnih biljnih vrsta po uzvišenosti; zatim ovisno o dnevnim i sezonskim ritmovima, itd (Claval 2008). četvornom kilometru, a slijede je Albanija (0,105) (Nikolić 2001), BiH 0,1001 i Hrvatska Uloge slika u interpretaciji krajolika se može bolje razumjeti kada se pogledaju različiti (0,075), dok je tadašnja Jugoslavija na devetom mjestu (0,0419) (Nikolić 2001). modeli krajolika koje su ljudi izgradili u svojoj svijesti u skladu sa svojim kulturama: u Također, po biološkoj raznolikosti se ističu neke faunističke skupine poput riba jadranskih najtradicionalnijim društvima ljudi doživljavaju okoliš kao djelo nadnaravnih sila ili bića, rijeka, faune vodenih kukaca, i drugih. No, najveću posebnu raznolikost Dinarskog krša pa je krajolik svet; drugi je estetski model koji se pojavio u 14. stoljeću u Kini a u 15. i čini podzemna fauna. U vječitom mraku podzemnih šupljina životni prostor našlo je Europi, a koji se oslanja na estetske osjećaje koje široki horizont, duga perspektiva, boje, 1240 vrsta, među kojima je više od 450 vodenih i više od 790 kopnenih (Sket 2004). oblici i pokreti stvaraju u većini duša; treći se temelji na prirodoznanstvenim spoznajama Dinaridi imaju najveći podzemni biodiverzitet u svijetu i najmanje dvostruko veći o kretanju materije i energije koje čine svijet oko nas, koji postaje sistematičan pojavom broj podzemnih vrsta od svjetskog prosjeka. Najveći broj podzemnih vrsta zabilježen evolucionizma; i četvrti nastaje krajem 19. stoljeća razvojem psihoanalize, koji zapaža je u Vjetrenici i u Postojni; u prvoj 101 vrsta (Ozimec i Lučić 2010), a u drugoj, prema da postoji duboka povezanost između okolišnih oblika i životnih iskustava ljudi (Claval publiciranim podacima, nešto manje. 2008). Gornji podaci rezultat su znanstvenih istraživanja Dinarskog krša koja su u modernom Međutim, ne dijele nužno svi ljudi nekog područja isti imaginarni krajolik. Poljoprivrednici smislu počela sredinom 19. stoljeća, a krajem toga stoljeća nastaje i prva cjelovita će vjerovati da nadnaravne sile utječu na klimatske opasnosti koje prijete njihovoj stoci ili monografija o kršu, Das Karstphänomen Jovana Cvijića, koju smatraju prvom krškom usjevima; pripadnici srednje klase doživjet će prirodu izvan grada kao estetsku vrijednost, monografijom, a Cvijića rodonačelnika karstologije (Ford & Williams 1989, Ford 2007). a mnogi od njih će znati objasniti fizičke, kemijske i biološke procese u obilježjima koje Zahvaljujući tome, niz krških oblika Dinarskog krša ulazi u karstološku terminologiju: do­ promatraju; zadnjih desetljeća rastući broj ljudi uvažava ekološka objašnjenja krajolika; li­na, hum, kame­ ­ni­ca, polje,­ ponor,­ bogaz, a još neki izrazi koriste se u nešto smanjenom dok su pjesnici otvoreniji psihoanalitičkim slikama (Claval 2008). opsegu, kao npr. kras i jama. Zapravo, svijest o krajolicima stoljećima je stjecana i njegovana preko umjetnosti, Međutim, rezultati karstoloških istraživanja nisu u tolikoj mjeri poznati izvan znanstvene najprije kroz priče i pjevanja s naglašenim mitološkim sastavnicama, a zatim preko zajednice i znanstvena slika Dinarskog krša ima ograničen domet. Ovaj članak nastoji autorske umjetnosti, putopisa i renesansnog slikarstva. U tom pogledu više slijedimo orisati osnovne slike Dinarskog krša koje prevladavaju u općoj javnosti, upozoriti na zakonitosti umjetničkog izraza, nego prirodnih znanosti. Povjesničari estetike posebno njihovo razlikovanje od karstološke slike, kao i na potrebu njezina jačanja u javnosti. Da važnim ističu razvoj tri estetske konceptualizacije, do kojih dolazi u slikarstvu tijekom bi se preciznije odgovorilo koliko drugi znaju o kršu, trebalo bi sondirati javno mnijenje i 18. stoljeća: ljepota, uzvišenost i – slikovitost (Carlson 2007). One naglašavaju različite mi nemamo namjeru ići u tom smjeru. Mi ćemo na temelju dojma o frekvenciji upotrebe i nerijetko suprotstavljene aspekte prirode. Treba napomenuti da je estetika tada bila nekih pojmova za širi prostor Dinarskog krša, izdvojiti četiri najčešće i najutjecajnije slike estetika prirode. Dinarskog krša i nastojati dati njihova osnovana obilježja i funkcije. To su: a) Hajdučka Među njima, koncept slikovitosti postao je najznačajniji i najutjecajniji, te je za dugo zemlja, b) Kamena pustinja, c) Zemlja grobova i d) Jadranska turistička razglednica. odredio naše ukuse u doživljaju prirode. Slikovit doslovno znači „kao slika“ i teorija slikovitosti zastupa estetsko vrednovanje u kojem je prirodni svijet doživljen kao da 1 Prema: Redžić, 2009, u BiH su na 51 129 km2 državne površine zabilježene 5134 vaskularne biljne vrste.

264 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 265 KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA je podijeljen u umjetničke scene, koje idealno nalikuju umjetničkim djelima, posebno koji je preko nje javno afirmiran, često u negativnom smislu. U njezinu temelju je dinarski pejsažnom slikarstvu, u temi i sastavu. kulturni areal, jedan od desetak kulturnih provincija jugoistočne Europe. Ona zahvaća Teorija slikovitosti, kao i druge dvije kategorije koje smo spominjali, pripada konceptu trokutast prostor od istočnih padina jadranskih primorskih planina na zapadu, Save na bezinteresnog estetskog vrednovanja, koje zapovijeda poštovanje prirode i oduzima sjeveru i zapadne Šumadije na istoku do Drima (Gavazzi 1987). Ne zahvaća Sloveniju pravo promatraču na osobne interese i asocijacije. To je doprinijelo pojašnjenju podloge za koja spada u alpsku kulturnu provinciju, te veći dio Istre, priobalja i otoka, koji pripadaju iskustvo prirode kojim upravlja teorija slikovitosti, koja potiče ocjenjivača da vidi prirodu mediteranskom kulturnom arealu. Tako, geoekološka cjelina Dinarskog krša podijeljena u skladu s novim postavkama umjetničkih slika i asocijacija. Ideja slikovitosti dodiruje se je na tri kulturna areala, pa zato Dinarski krš i ne postoji kao neka jedinstvena kulturna s raznim estetskim tradicijama, poput one koje vidi umjetnost kao zrcalo prirode. Krajem cjelina. 18. stoljeća ideja slikovitosti dosegla je svoj vrhunac, kad su je popularizirali engleski književnici i kad je postala estetski ideal engleskim turistima (Carlson 2007). Kamena pustinja Najvažniji razvojni procesi u Dinarskom kršu, koji su složeni rezultati povijesnih, Slika Kamene pustinje je krajnja vizualna valorizacija reljefa golog krša, koji je, konačno tradicijskih i modernizacijskih zbivanja, oblikovali su nekoliko tipskih slika toga prostora: i zaslužan da ga je oko znanstvenika zapazilo kao posebnu vrstu zemljine površine. slika hajdučke zemlje, slika kamene pustinje, slike zemlje grobova – i četvrta: turistička U njezinu nastanku susrele su se dvije važne povijesne okolnosti. Prva je bez sumnje razglednica Jadrana. Skicirat ćemo u najnužnijem svaku od njih, uz obavezu njihova dolazak istraživača koji su se prvi put sreli s dramatičnim vizurama krškog reljefa. Domaća daljnjeg istraživanja i utvrđivanja. čeljad je imala nazive kojima je razlikovala taj najrazvijeniji dio krša – ljuti – ali su na njemu rođeni i odrasli, pa slika toga reljefa nije za njih bila nikakva neobičnost ni novost. Hajdučka zemlja Pisci su se susreli s potpuno ogoljelim krškim reljefom, s golim stijenjem, kojeg su kao Ova slika se veže se za unutrašnji, skroviti i zabačeni dio surovih dinarskih planina, takvog zabilježili i isticali u svojim zapažanjima i izvještajima. Prva definicija krša bila je koje su tokom povijesti bile sigurno utočište stočarima u politički i vojno turbulentnim uglavnom povezana s njegovom osebujnom površinom. vremenima, što je podrazumijevalo vlastitu reprodukciju, proizvodnju dobara i obranu Druga okolnost je stalno povećanje broja stanovnika koje je dovelo do prenapučenosti teritorija. Dinarske planine tijekom povijesti su bile mjesto tri velika zbjega, za vrijeme i egzistencijalne drame koja se vezivala za oskudnost i nedostatnost krajolika. Počiva na osvajanja Rimljana, doseljavanja Slavena, i prodora Osmanlija, od kojih je posljednji povijesnoj kontradikciji u čijem je temelju stalno poboljšanja uvjeta života. Naime, sve imao posebno značenje, jer je kao njegova posljedica došlo do stapanja starobalkanskih veća proizvodnja hrane, koja je posljedica uvođenja novih kultura i tehnika obrade tla, i južnoslavenskih etničkih struktura, iz kojih se rodila dinarska sociokulturna paradigma dovela je do stalnog rasta broja stanovnika i njihovih povećanih očekivanja. Ilustracija (Šarić, 2007). Taj se kulturni profil temelji na posebnom tipu vjerovanja sa snažnim pretkršćanskim sadržajima, u kojima se svjetonazor izražavao mitovima, pjesmama, pričama i kroz kult predaka. Herojski kodeks čobana bio je glavna vrijednost, a nepokornost glavna vrlina. Zbog toga je fenomen hajduštva bio vrlo popularan, na njemu se razvila elita koja je stekla istaknuto mjesto u pučkoj memoriji i epskoj predaji. Identitet je bio fluidna kategorija, a tradicija pastirstva, četovanja i pljačke uklapana je u vojnokrajinske saveze, najprije Osmanlija, a potom Habsburgovaca i Mlečana (Šarić, 2007). Ideologije 19. i 20. stoljeća nadahnjivale su se slobodarskim kapitalom toga stanovništva, te oko lika hajduka oblikovale pojam zaštitnika nacionalne slobode. Taj se lik politički koristio sve do najnovijih vremena, i dijelom je upreden u ratna zbivanja s kraja 20. stoljeća, a neki istaknutiji politički lideri povezuju se s tom tradicijom. Ova slika nije nužno ovisna o krškoj površini tla, nego je više vezana za pojam dinarskog

Slika 1: Dizajn hotela Hajdučke vrleti u Parku prirode Blidinje dominantno utječe na percepciju cijelog kompleks zaštićene prirode (http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/index.php/) Slika 2: Primjer „kamene pustinje”: suha vala Zavala – Slano, snimio Č, Kušević, prema Cvijić, 1929.

266 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 267 KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA iz Popova polja pokazuje da se tijekom druge polovice 19. stoljeća broj stanovnika udvostručio, a u odnosu na 17. stoljeće učetverostručio, što je prešlo granicu nosivosti krajolika, dovelo do snažnih pritiska na okoliš, osjećaja egzistencijalne ugroženosti, iseljavanja i povratne informacije o pasivnom kraju. Treba znati da su naša krška polja u starijim izvorima predstavljala mjesta idealna za život. U njima su polugodišnje poplave obnavljale plodnost tla i ono nije ovisilo ni o kakvim tehnikama plodoreda, starijim paljevinama ili nešto novijim zamjenama upotrebe tla (Lučić, 2009). Dok je bilo manje stanovništva, ono je naseljavalo povoljnije uvjete – područja uz polja i doline rijeka, pašnjaci – imalo više vode i hrane i svega za svakodnevni život. Međutim, naziv Kamena pustinja ima važnu društvenu dimenziju, koja sugerira pasivnu zemlju, koja nije u stanju sebe prehraniti. Još između dva rata je upozoravano kako se ondje na radi tek o svojstvu podneblja, nego puno više o dominantnoj ekonomskoj politici (Gušić 1936). Koliko su samo, primjerice, ta područja između dva svjetska rata proizvela visokotarifne robe, poput duhana, ali je njihovih prihoda vraćeno premalo tome kraju. Zbog visoke cijenjenosti, ovdašnji duhan je imao odličnu cijenu na međunarodnom tržištu, ali mu je Prva Jugoslavija oborila cijenu dva do četiri puta u odnosu na austrijsko vrijeme, pa je broj sadilaca u Hercegovini bio pao s 25.000 na oko 6.000. Iznos koji bi zaradio proizvođač, ne bi bio dovoljan da podmiri dug na nametnute poreze (Gušić 1936), premda nitko nije urednije plaćao porez od sadioca duhana (Roje 1936, 216). Hajka na krš u pozadini je imala ideju o snažnoj industrijalizaciji i melioraciji tih područja koja je u razvojnoj politici dinarskih zemalja zenit doživjela nakon Drugog svjetskog rata, a i danas je to najsnažniji privredni pristup.

Zemlja grobova Slika 3: Pogled na Gatačko polje kod Avtovca, snimio Ivo Lučić Slika koju smo nazvali Zemlja grobova akumulira sve povijesne aspekte krajolika koji se izravno i neizravno vežu za grob kao jedan od najtrajnijih i najsnažnijih znakova u prostoru. Ova slika je toliko snažna i otporna čak i na prostore u kojima je znanstvena slika Zbog političke prijemčivosti doživljaj ove slike je u novije vrijeme prečesto reduciran na primarna, pa tako imamo nacionalne parkove i parkove prirode u kojima su grobovi krajolik kao stratište, što je jedna od najsnažnijih negativnih slika krša uopće. U najširem jedno od najvažnijih obilježja. značenju sliku generira groblje od onoga uobičajenog počivališta naših mrtvih, djelatnog Jadranska turistička razglednica u nekom od naselja, preko kulturnih spomenika poput obrednih gomila, stećaka, Sve negativnosti koje su kršu pripisale navedene slike trebala je na jednom njegovu lokaliteta s nazivom grob (greb) bez vidljiva materijalnog traga, lokaliteta tipa „svatovsko sasvim određenom dijelu kompenzirati i idealizirati jedna nova slika – Jadranska turistička groblje“, mjesta prometnih nesreća koja su označena spomenicima, cvijećem (najčešće razglednica. Ona se temelji na vrednovanjima koja su se stoljećima razvijala po obalama plastičnim) i svijećama, do mjêsta masovnih stradanja u ratu, prirodnih katastrofa ili Sredozemnog mora, na kojem je, konačno, i nastao pojam krajolika. Tijekom 19. stoljeća rudarskih nesreća, provalija i jama masovnih grobnica... Dva ključna elementa osobito posjećuju ih slavni ljudi, o njima pišu književnici i slikaju ih umjetnici, te razvijaju sliku daju važnost ovoj slici: prvi, stari Slaveni su svoje mrtve ukapali pored ognjišta i ispod seoske idile Mediterana. Tako konzervirane slike krajolika 19. stoljeća počinju se tijekom praga, te ih smatrali obaveznim dijelom zajednice živih. To se toliko ukorijenilo u kulturu 20. stoljeća nuditi kao mjesto iz snova. Kasnije će im se dodati komercijalni prizori plaža Slavena da je jedan od najvažnijih godova dinarskih seljaka bila krsna slava – slavljenje s palmama, osunčanim golišavim tijelima, itd. Litoralizacija na Jadranu snažnije nastupa mrtvih koji su potekli iz vlastite porodice. Drugi je modernizacija političke sfere koja nakon Drugog svjetskog rata. Prati ju izgradnja Jadranske magistrale, okretanje turizmu, snažno politizira suvremeni život i s lakoćom manipulira tradicionalnim pijetetom prema uzimanje stranih zajmova i uključivanje u zapadnu robnu privredu. Iako razglednica mrtvima, osobito u slučaju masovnih stradanja. podjednako duguje moru kao i kršu, druga sastavnica sve do danas ostaje ružno pače. Tako, u artikulaciji ovoga krajolika postoje znatne razlike, od osobnog pijeteta prema No, najpoučnije je od svega da isti prostori koji su do jučer bili pojam kamene pustinje, mjestu stradanja drage osobe, koja se obilježava osobnim činima iskazivanja žalosti, do sada postaju mjesto rajskog užitka koje privlači ljude s kraja globusa. dva pravca kolektivnog: jednog koje ima više mitsko i metafizičko značenje, i drugog, stradanje koje ima snažnu aktualnu političku dimenziju. Takve su gore spomenute masovne , nedvojbeno jedan od najsnažnijih crnih markera prostora, često povezivane s iracionalnim doživljajima podzemlja punog straha. Primjerice, na širem području Popova polja evidentirano je 13 jama masovnih grobnica iz Drugog svjetskog rata te na okolnim područjima još oko deset lokaliteta na kojima su stradali ljudi iz Popova (Lučić 2007).

268 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 269 KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA Bibliografija

Aljinović, Bruno, 1984.: Najdublji seizmički horizonti sjeveroistočnog Jadrana : disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet – fizika, Zagreb, 265.

Carlson, Allen (2002).: Environmental aesthetics. In E. Craig (Ed.), Routledge Encyclopedia of Philosophy. London: Routledge. Retrieved November 28, 2007, from http://www.rep.routledge.com/article/M047SECT1.

Claval, Paul 2008.: The Idea of Landscape. PECSRL – The Permanent European Conference for the Study of the Rural Landscape. 23th Session – Landscapes, Indentities and Development. Lisabon and Óbidos, Portugal, 1st – 5th September 2008. (http://unjobs.org/authors/paul-claval veljača 2009).

Cvijić, Jovan 1929.: Dinarski karst / Karst Dinarique. Atlas Geografskog društva, sveska 1, Beograd, Državna štamparija Srba, Hrvata i Slovenaca.

Daoxian Y., 1988.: On the Karst Environmental System. Proceedings of the IAH 21st Congress, XXI (1): 30-46.

Slika 4: Jedna od najeksploatiranijih jadranskih razglednica: Dubrovnik, grad na hridi. Snimio Ivo Lučić Ford, D., P. Williams, 1989.: Karst Geomorphology and Hydrology.- Unwin Hayman, p. 601, London. Prijelazne slike i završne pouke Navedene slike su neka vrste idealnih tipova i u stvarnosti se nalaze u različitim Ford, D. 2007.: Jovan Cvijić and the founding of karst geomorphology. Environmental omjerima, ali su njihovi dominantni naglasci. One nisu nastajale spontano, nego uvijek Geology, Vol. 51, No 5 / January, 2007. kao epifenomen razvoja društvenih prilika. U pravilu su rezultat modernizacije kojoj su pojedine tradicijske i pejsažne vrijednosti izlagane i pri tome dobijale neke druge Gavazzi, Milovan 1978.: Vrela i sudbine narodnih tradicija, Zagreb, 290. Gušić, Branimir dimenzije. 1936. Današnja Hercegovina. Nova Evropa Zagreb, 1936, XXIX broj 7.i 8., str. 202-207. Zanimljivi su razni prijelazni oblici tih slika, osobito onih područja koja po definiciji imaju znanstvene slike, kao nacionalni parkovi i parkovi prirode. Prva dva nacionalna parka Lučić, Ivo 2007.: Shafts of life and shafts of death in Dinaric karst, Popovo polje case u BiH, i Kozara, mjesta su masovnih stradanja ljudi, civila ili boraca tijekom (Bosnia & Hercegovina), življenja in brezna smrti na Dinarskem krasu, primer Drugog svjetskog rata. To je bila presudna kvalifikacija za njihovo proglašenje. Razlozi Popovega polja (Bosna in Hercegovina). Acta Carsologica 36/2, 321-330, Postojna, 2007. za proglašenje Parka prirode Blidinje su iznimne prirodne vrijednost, ali je najsnažnija točka okupljanja posjetitelja grob navodne stradalnice Dive Grabovčeve na padinama Lučić, Ivo 2009.: Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja (Pokušaj Vran planine. Jedini novi nacionalni park, nastao od osamostaljivanja BiH, , prožet holističke interpretacije krša uz pomoć karstologije, povijesti okoliša i kulturnog krajolika). je politikom pasivne zemlje, koju nastoje „oplemeniti“ izgradnjom hidrocentrale Disertacija, Univerza v Novi Gorici Fakulteta za podiplomski študij. Nova Gorica. i rudnika gipsa. Glasnogovornik te politike, najprije gradonačelnik Bihaća a potom i premijer kantona, javno argumentira: NP Una da, ali ne da budemo gladni kruha (Novi Novi Radio Bihać 2007.: La Farge uskoro počinje sa istraživanjem. http://www. Radio Bihać, 2007). I to u neposrednoj blizini NP Plitvičkih jezera koja godišnje posjeti noviradiobihac.com/modules.php?name=News&file=print&sid=1984 (2010). više od milijun ljudi. Sve ovo upozorava na važnost afirmacije karstološke slike Dinarskog krša. Suvremena Ozimec, R. & Lučić. I. 2010.: The Vjetrenica cave (Bosnia & Herzegovina) – one of the karstologija, nadahnuta holističkim pristupom (vidi: Panoš 1995) i ekološkom world’s most prominent biodiversity hotspots for cave-dwelling fauna. Subterranean paradigmom (vidi: Daoxian 1988), nudi mogućnosti za to. Već je razrađeno niz metoda Biology 2009 (2010), 7: 17-23. za cjelovitu evaluaciju krša, među kojima je vjerojatno najprimjenjivanija ona pri postupku za proglašenje kulturnog krajolika za Popis svjetske baštine UNESCO-a. Panoš, Vladimir 1995.: Karstology, an integrated system of sciences on karst. Acta Pored istraživačkog bavljenja kršem, karstolozi moraju koristiti svaku javnu priliku za carsologica, XXIV (1995), Ljubljana, 43-50. promicanje znanstvene slike krša.

270 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 271 KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE Redžić, Sulejman; Barudanović, Senka; Radević, Milenko (ed) 2009.: Bosnia and Karst elements and contexts of the most known Herzegovina - Land of Diversity, Prvo izvješće Bosne i Hercegovine za Konvenciju o biološkoj raznolikosti - First national Report of Bosnia and Herzegovina for the Apparitions of The Holy Virgin Mary Convention on biological Diversity, Federal Ministry of Environment and Tourism, 162. (http://www.cbd.int/doc/world/ba/ba-nr-01-en.pdf). Ugo Sauro, retired professor of Physical Geography at the Department of Geography of Padua Roje, Marin 1936.: Stanje poljoprivrede u Hercegovini. Nova Evropa, Zagreb, 1936,XXIX University, Italy; cooperant lecturer at the Karstology graduate programme at the broj 7. i 8., str. 212-219. University of Nova Gorica - Slovenia; private adress: Via Cengetti 1, 37021 Bosco Chiesanuova (VR) - Italy; E-mail: [email protected] Sket, Boris 2004.: Dinaric Karst: Biospeleology. Encyclopedia of Karst and Caves Sceinces. London. Abstract The three most known apparitions of Holy Virgin Mary of the last two centuries have Šarić, Marko (2007).: Ekohistorijski osvrt na planine i morlački svijet u: Dalmatinska taken place in karst contexts and have had as backgrounds specific karst forms and/or zagora. Nepoznata zemlja. (gl. ur. Vesna Kusin), Zagreb, 221-231. landscapes. In particular, the apparitions of Lourdes in 1858 happened in a cave; the apparitions of Fatima in 1917 occurred in a closed depression; the earliest apparitions of Medjugorie during 1981 have taken place on a desertified slope. These events pose some questions: why such contexts and forms have been chosen? What could be the symbolic significance of such contexts and forms in relation with the messages of the Holy Virgin to the sighters? The cave of Lourdes, which was dry and suddenly became a spring-cave, could signify that the Virgin Mary, as Mother of Jesus, is a spring of grace for the humankind and that She aims to bring to the humankind her Son Jesus, who is living water; the doline of Fatima could be interpreted as the symbol of a fold, collecting the men as a herd, protecting them, pacifying them and inundating them of graces; the desertified slope of Medjugorie could mean that, even in a degraded world resulting from all the individual and collective sins, the grace of God, if accepted by the persons, may help to restore in the same time the human earths and the nature. Beside the problems of the understanding of such queries, there is the fact that in these special places millions of pilgrims come in contact with karst environments. So, perhaps, it could be worth to propose to the pilgrims some well studied forms of cultural and environmental tourism about the karst processes and landscapes.

Keywords: karst landscapes, apparitions of Holy Virgin Mary, karst features as symbols, karst cultural tourism

Elementi krša u kontekstu najpoznatijih mjesta ukazanja svete Djevice Marije

Sažetak Tri najpoznatija ukazanja Svete Djevice Marije koja su se dogodila u protekla dva stoljeća, odigrala su se među krškim oblicima i krajolicima. Ukazanja iz Lourdesa 1858. godine desila su se u špilji, ukazanja iz Fatime 1917. u jednoj dolini; prva ukazanja u Međugorju 1981. na stijenama sa razvijenim škrapama. Ovi događaji nameću pitanja: zašto su bili izabrani takvo okruženje i takvi krški oblici? Koja su simbolička značenja tih okruženja i oblika u vezi sa porukama Svete Djevice Marije vidiocima?

272 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 273-281 273 KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE Špilja u Lourdesu, koja je bila suha a odjednom je postala izvor, mogla bi značiti da je Djevica Marija, kao Majka Isusova, izvor milosti za čovječanstvo i da Ona čini sve kako bi svim ljudima približila svog božanskog sina, koji je živa voda; Fatimska dolina mogla bi biti tumačena kao „tor“ u kojem Ona pokušava okupiti čovječanstvo kako bi ga zaštitila, izmirila i obasula milošću; stijene sa škrapama u Međugorju mogle bi značiti da, čak i u našem svijetu ogrezlom u grijehu čovječanstva, Božja milost, ako je ljudi prihvate, može pomoći da se istovremeno oporave i ljudska srca i priroda. S one strane problema razumijevanja ovih pitanja, ostaje činjenica da na ova tri mjesta milioni hodočasnika dolaze u dodir sa krškim okolišem. Stoga bi možda vrijedilo truda pružiti tim hodočasnicima neke vidove kulturnog i ambijentalnog turizma, koji bi se odnosio i na krške oblike.

Ključne riječi: krški krajolici, ukazanje Svete Djevice Marije, simbolički aspekti krša, didaktika krših pojava.

Premise In the twenty centuries of history of Christianity thousand of apparitions of the Virgin Mary have been recorded. Most of those have occurred in the life of Saints as expressions of their personal relations with the Heaven. Others have regarded simple persons, which have been chosen as messengers to bring special communications to the local, or to the regional communities. Figure 2: The cave of Lourdes with the niche where the Immaculate appeared. Anyway, in the last centuries some apparitions have gained a large fame as messages these are: 1) the apparition of Lourdes, in 1858, in the french Pyrenees, 2) the apparition to all the men, as warnings to avoid calamities for the humankind and to find the best of Fatima, in 1917, in Portugal, 3) the apparitions of Medjugorje, starting since 1981, in the ways to restore the relations between man and Good and among all the nations and past Yugoslavia and more precisely in the present day Republic of Bosnia - Herzegovina. communities. A common and curious aspect linking these events is that their backgrounds have been In particular, during the last 160 years, the three main apparitions occurred in Europe karst landscapes and that it is possible to perceive a strict relation of the messages of the have had a large resonance not only in our continent, but in a worldwide dimension; Virgin Mary with some elements of such environments. A stimulating question is: why the Virgin Mary has chosen karst landscapes as the places of her apparitions? A possible answer is that her life has been strictly linked with sedimentary rocks environments and in particular with carbonate rocks. After the tradition She lived in Nazareth in a home consisting in two parts: one was a small grotto in calcarenite and the other was a small structure with walls made by stone extended from the entrance of the grotto (after the tradition now in the basilica of Loreto, Italy). The landscape of Nazareth is a typical fluviokarst. In Nazareth there is the so called “Spring of the Virgin Mary”: a small karst spring. Jesus during his public life walked mostly on sedimentary rocks, was crucified on a small limestone hill, just above a stone quarry, and was buried in a cave excavated in limestone. In this paper, firstly the three karst sceneries where the apparitions have taken place will be briefly outlined, with special reference to the most significant elements. After, the possible linkings between such elements and the messages will be discussed. Figure 3: An imitation of the cave of Lourdes real- Figure 1: A grotto of about the time of Jesus in the carbonate sediments of Nazareth ized by the Fanciscans of Chiampo, Veneto, Italy

274 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 273-281 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 273-281 275 KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE The three apparitions places The present discussion is not based on a detailed knowledge of the geology and geomorphology of the three apparition places, but only on some preliminary observations partly based on remote sensing. In the Lourdes scenery the dominant element is a cavern opened in a rocky face at the base of a high slope in the pyrenean fluvial valley of the Gave river. The rocky face is the result of the lateral erosion of the river and the cavern has evolved by weathering and karst processes. The Lady appeared in a niche opened on the overhanging cliff just above the cavern’s main entrance, representing an old inactive spring conduit. Many models of such cave have been built in the world, as the one of Chiampo valley in the Monti Lessini. In the Fatima scenery the dominant element is a shallow closed depression elliptical in shape with a major axis about 600 m long and oriented NE-SW (an intermediate form between a shallow doline and an uvala, probably a kind of cover doline or of subsidence depression). The bowl is located inside a small plain, that is part of a nearly N-S elongated depression delimited to the east side by a system of hilly ridges with a fluviokarstic relief and to the west side by a surface characterized by a system of low relief hills and depressions. The latter could be a planation surface, perhaps interested by a phase of fluvial deposition (?) and after that by karst morphogenesis. A few more than one kilometer to the SSW of the bowl that hosts the main apparition place of the Virgin there is the so called “Loco de Anjo”, a small depression in a field Figure 5: The square of Fatima situated in a large and shallow closed depression (above) of rounded karren, consisting in large “boules” of limestone, where some angels have appeared, preparing the sighters to the apparition of Mary. (Podbrdo) and on the hill of the Cross (Krizevac), are disseminated by many limestone In the Medjugorie scenery the main elements are the rocky slopes of some hills rising outcrops sculptured by karren landforms. Such rocky relief has firstly evolved as covered on a nearly flat plateau, probably the relict surface of an old open polje evolved during karren, under a mantle of soil and clastic sediments (partly “loess like” silt), and has been late Neogene, uplifted, deformed by tectonics and dissected by the Neretva river, that uncovered by the human impacts related to the deforestation and the grazing. Such has cut a gorge inside it. The rocky slopes, well represented in the hill of the apparition impacts have caused a progressive desertification of the landscape that is no more apt for agriculture and pasturage.

The messages and the possible significances of the dominant landscape elements The nucleus of the messages of Virgin Mary in the apparitions of Lourdes, of Fatima and of Medjugorie is essentially the same. The Madonna asks the sighters and the pilgrims for penitence and for prayers for the conversion of the sinners. The differences among these events are both in the pedagogy of the Virgin and in the environmental and historical contexts and signs. With regard to the pedagogy, the message of Lourdes is very simple: the Lady confirms, as a proof of her identity, to Bernadette her immaculateness since the conception (the dogma of the Immaculate Conception had been proclaimed in 1854 by the Pope Pius IX) and asks for penitence and prayers. In Fatima there is a more precise pedagogy of the three sighters (Lucia, Francesco and Giacinta) which are asked to pray the rosary, to offer sacrifices, as the abstinence and the acceptation of diseases, for the conversion of the “poor sinners”. In Medjugorie the pedagogy is more detailed, going on for a very long time, and operating still nowadays, and involving all the pilgrims. Father Jozo, the Franciscan who was parish of Medjugorie at the time of the first apparitions resumes it in five points called the “five stones”, the strategy suggested by Mary to hit and win Satan, which are: Figure 4: The Fatima area seen in Google Earth with the apparition place in the center, the fluviokarstic relief on the rigth and the karstified planation surface to the left (below)

276 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 273-281 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 273-281 277 KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE

Figure 8: Overview of the system of planation surfaces with hills rising above. the sins both individuals and collective and that, for each person it is fundamental to Figure 6: The Medjugorje area seen in Google Earth with the system of planation surfaces uplifted and incised by the Neret- va valley (below) convert and to put himself under the protection of the Mather, who aims to collect the 1) the prayer, and in particular the rosary, 2) the Eucharist, 3) the bible, 4) the abstinence, humankind under her mantle, as a shepherd; here it is important to consider that all the 5) the monthly confession. three sighters were young shepherds and, so, the doline could represent a fold able to With regard to the environmental and historical contexts and signs, the apparition collect all the men as a herd, protecting them, pacifying them and inundating them of of Lourdes occurs in a delicate moment for the France, when the rationalism and graces. modernism seems to prevail against the faith in Christ. A poor girl has been involved The apparition of Medjugorie firstly occurred in 1981, exactly ten years before the starting in a contact with the Supernatural, of the war between the different republics of the past Yugoslavia, on a desertified slope, in a personal relation with the Virgin in a field of karren. Mary that is not explainable with the The stone desert of Medjugorie could mean that, even in a degraded world resulting human reason. The main symbol of from the sins of the humankind, the grace of God, if accepted by the individuals, may Lourdes is a dry cave, that through help to restore in the same time the human hearts and the nature. One of the most an intervention of the Lady becomes significant message of the Virgin Mary, given January the 25th, 1991, a few months before a spring-cave, expression of the fact the starting of the war in the past Yugoslavia says: “Dear Sons, today as never before I invite that the Virgin Mary, as Mother of you to pray. Your prayer must be a prayer of peace. Satan is strong and aims to destroy not Jesus, constitutes a spring of grace only the human lives but also the nature and the planet where you are living. Hence, dear for the humankind and is capable to Sons, prey to protect yourself, to get from God, through the prayer, the benediction of His bring her Son Jesus, who is the living Peace. God has send me to help you ...” water, to all the men. In Medjugorie the Virgin Mary manifests herself as the Queen of Peace and confirms The apparitions of Fatima happened her imagine, as described in the Apocalypse, of “ Woman dressed of sun, with the moon during the first world war in the under her foots and a crown of twelve stars on her head, in the travail of the childbirth, context of a closed depression. The fighting against the infernal dragoon who is searching to kidnap the baby”. And the baby Madonna brings the message that represents all the humankind. Figure 7: The Loco do Anjo in Fatimawhere some angels have prepared the three children to the apparition of the Virgin (above) the war is the consequence of all

278 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 273-281 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 273-281 279 KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE Literature

Gams, I., Nicod, J., Sauro, M., Julian, E. & Anthony, U. 1993: Environmental change and Human Impacts on the Mediterranean karsts of France, Italy and the Dinaric Region. In P.W. Williams (ed.) Karst Terrains: Environmental Changes and Human Impacts. Catena Verlag, Cremlingen-Destedt, p. 59-98.

Laurentin R. & Sbalchiero P. 2010: Dictionnaire des “Apparitions” de la Vierge Marie, Fayard, Paris 2007.

Nicod, J. 2003: Les karsts dinariques – paysages et problèmes: Slovénie, Croatie, Bosnie- Herzégovine, Monténégro. Dela SAZU, 38.

Sauro U., 2007: Un naturalista a Medjugorie: il giardino che nasce dalle rocce. Eco di Medjugorie, 191.

William P. 2008: World Heritage Caves and Karst. A Thematic Study. A global review of karst World Heritage properties: present situation, future prospects and management requirements. IUCN (World Heritage Convention).

Figure 9: The place of the apparition of the Virgin Mary on a slope of the Podboro characterized by a field of karren.

The karst places of pilgrimage as special places of environmental tourism From this presentation it is clear that the karst places of pilgrimage have a high potential for education and that their landscapes contain peculiar forms and aspects that may be assumed as symbols of both natural processes and expressions of human adventures and impacts. The large variability of such landscapes and the length and complexity of their history may stimulate the scientific research and the environmental didactic. In Medjugorie, it could be worth to project some initiatives aiming to the environmental education of the pilgrims, as a museum about the dinaric karst describing the characters and specificity of the different geo-ecosystems and forms, and, beside this, to organize didactic field-trips to explain the forms, processes, history and transformations of the natural and cultural landscapes.

280 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 273-281 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 273-281 281 Prequel Luko Piplica

100 100 100 95 95 S Izložbe fotografija PREQUEL - Luka Piplice 30. 6.-10.7. 2012. 95 75 Umjetnička organizacija Studio let 777 - Dubrovnik 75 75 Luko Piplica rođen je u Dubrovniku 1969. godine. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu 1994. godine.

Izlagao je na nekoliko samostalnih izložbi (Dubrovnik, Marseille, Zagreb) te na više skupnih izložbi u Splitu, Budimpešti, 25 Zagrebu, Dubrovniku... 25 25 5 5 5 0 0 0

L Piplica PREQUEL L Piplica PREQUEL 4. srpnja 2012. 21:00:32 L Piplica PREQUEL 4. srpnja 2012. 21:00:32 4. srpnja 2012. 21:00:32

Čo

COBISS.BH-ID 19696646 vjek i k SADRŽAJ - CONTENT

ź Nadja Zupan Hajna, Andrej Mihevc, Petr Pruner, Pavel Bosák - Age of Dinaric rš - Man and karst Zb karst cave sediments in SW Slovenia Čovjek i krš 2011 ź Petar Milanović - Hydrogeological properties of South Easter Dinarides ź Mićko Radulović - Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u pogledu korištenja i zaštite voda Man and karst

ź Boris Sket - Jedan poučan primjer speleobiološke studije: Rod Sphaeromides

(Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan naučni i društveni izazov ź Vlado Božić – Kronike ź Jasminko Mulaomerović – Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina Zbornik radova - Proceedings

MORFOLOGIJA - MORPHOLOGY ź Alen Lepirica - Reljef planina Visokih Vanjskih Dinarida or ź Jelena Ćalić - Karstne uvale u Dinaridima ź Ozana Alagić - Geomorfološke karakteristike općine Konjic nik r ź Denis Radoš, Sanja Lozić, Ante Šiljeg - Primjena GIS metoda u analizi

geomorfometrijskih značajki Duvanjskog polja ado ź Simone Milanolo, Vildan Mulagić, Jasminko Mulaomerović - B&H speleological

cadastre: past efforts, present situation and future perspectives v a - P OKOLIŠ - ENVIROMENT

ź Davorin Marković - Dinarski krš – ugroze i načini zaštite r o

ź Josip Rubinić, Maja Ćuže, Tomislava Bošnjak, Ana Katalinić - Hidrološki aspekti c procjene ekološki prihvatljivog protoka u površinskim pritocima Vranskog eedings jezera u Dalmaciji ź Natalija Matić,Stanislav Frančišković-Bilinski, Halka Bilinski - Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo Mt, Croatia ź Ivo Andrić, Ivana Željković - Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekuće vode unutar jame u odnosu na vanjske meteorološke podatke – primjer jame Nevidna voda ź Admir Ćerić, Simone Milanolo, Vildan Mujagić - Tipizacija i klasifikacija površinskih voda prema ODV u krškim područjima FBiH

BIOLOGIJA - BIOLOGY ź Dalibor Vladović, Tonči Rađa i Nediljko Ževrnja - Vaskularna flora i vegetacija jama na području srednje Dalmacije 2011 ź Sanja Puljas - Reprodukcijski ciklus vrste Congeria kusceri (Bole, 1962) (Bivalvia: Dreissenidae) iz Jame u Predolcu kod Metkovića (Hrvatska)

TURIZAM, KULTURA - TOURISM, CULTURE ź Ivo Lučić - Karstološka i četiri druge poznatije javne slike Dinarskog krša ź Ugo Sauro - Karst elements and contexts in the most known apparitions of The Holy Virgin Mary Bijakovići - Sarajevo 2012