2 V/108, 3. srpnja 2,,3.

Gdje je što?

Info i najave 4-6 Priredio Milan Pavlinović

U žarištu Manjina za manjinu Lovorka Kozole 3 dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja Europski opservatorij za kulturnu suradnju Biserka Cvjetičanin 7 adresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb telefon: 4855-449, 4855-451 Razgovor s Viktorom Ivančićem Agata Juniku 8-9 fax: 4813-572 Velika očekivanja i propuštene poruke Srđan Vrcan 10-11 e-mail: [email protected] Razgovor s Dragom Pilselom i Milanom Vukomanovićem web: www.zarez.hr Omer Karabeg 11-12 uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati Razgovor sa Čedomirom Višnjićem Nataša Petrinjak 14-15 nakladnik: Druga strana d.o.o. “Moj prijatelj Slobodan Milošević” Andrea Dragojević 16 za nakladnika: Boris Maruna glavna urednica: Katarina Luketić Nagrada Vladimir Nazor za 2002. godinu 17 zamjenica glavne urednice: Nataša Govedić izvršna urednica: Lovorka Kozole Esej poslovna tajnica: Dijana Cepić Kruh u Veneciji Predrag Matvejević 18-19 uredništvo: Grozdana Cvitan, Nataša Ilić, Sanja Jukić, Agata Juniku, Trpimir Matasović, Vizualna kultura Milan Pavlinović, Nataša Petrinjak, Zoran Roško, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar Razgovor s Markom Nashom Leila Topić 20 Dvije strane svake priče Mark Nash 29 suradnici: MoMA se kreće Silva Kalčić 30 Boris Beck, Karlo Nikolić, Razgovor s Terenceom Rileyjem Silva Kalčić 31 Iva Pleše, Dušanka Profeta, Dina Puhovski, Srđan Rahelić, B. vs. W.? Maroje Mrduljaš 32 Sabina Sabolović, David Šporer grafi čki urednik: Glazba Željko Zorica lektura: Žana Mihaljević, Patricia-Lucija Tomasović One woman performance Irena Miholić 33 priprema: Davor Milašinčić tisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a Kazalište Kako zaobići otvaranje Grozdana Cvitan 34-35 Tiskanje ovog broja omogućili su: Postlijevo, postdesno, postravno Nataša Govedić 36 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ured za kulturu Grada Zagreba Topljenje glazure ili koreograf/slastičar Ivana Slunjski 37 Institut Otvoreno društvo Hrvatska Antipropaganda za duhovitost ili hrvatska komediografi ja Bojan Munjin 38 Boal u doba omišaljske reprodukcije Aleksandar Mijatović 39

Kritika Split u njegovom oku Grozdana Cvitan 40 Život nakon overdosea Sunčana Tuksar 41 Kaleidoskop mraka i humora Daša Drndić 42 PRETPLATNI LISTIĆ Ubojstvo je moj spol Dragan Koruga 43 izrezati i poslati na adresu: dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja Melankolična zafrkancija Nataša Petrinjak 44 10000 Zagreb, Vodnikova 17 Želim se pretplatiti na zarez: Riječi i stvari 6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn Trudna ovca Neven Jovanović 45 12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn Tvoj grob, nek moj bude Željko Jerman 46 Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studenti i učenici mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85,00 kn Svjetski zarezi 47 12 mjeseci 170,00 kn Gioia-Ana Ulrich Za Europu godišnja pretplata 50,00 EUR, za ostale kontinente 100,00 USD. PODACI O NARUČITELJU

TEMA BROJA ime i prezime: adresa: Kartografi ja moći telefon/fax: vlastoručni potpis: Nakon rata: obnova Europe Jacques Derrida i Jürgen Habermas 22-23 Poniženje ili solidarnost Richard Rorty 24-25 Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke: Sporazum bez budućnosti Edward Said 26-27 2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listiću i obavezno Dom Europa Gianni Vattimo 28 poslati na adresu redakcije. V/108, 3. srpnja 2,,3. 3

komentar

Manjina za manjinu Sham foto: Jonke

Lovorka Kozole sliène povike, mogli smo èuti i poruku Europu èekaju i pitanja “Vratite se u Krajinu!”, jer su valjda pe- rješavanja ljudskih prava pa deri i Srbi otprilike isto, ili slièno, barem tako i ljudskih prava svih što se tièe prava na život. Unatoè tome, manjina. Bez posebnog zanimanja, bez izgreda, uvis podignute ruke i fašistièke krila- Možda je policija na do- bez nasilja, uz besprijekornu policijsku tice bile su rijetkost, možda zato jer je brom putu prema Europi. policija snimala povorku i sve što se oko Oèito dobro pouèeni pro- zaštitu, bez političara, ali uz zakon (koji nje dogaðalo mnoštvom kamera, èak i s šlogodišnjim iskustvom, doduše Sabor tek treba izglasati)… prozora obližnjih zgrada. No, kao i sudio- što napadima na samu nika povorke, i promatraèa je bilo manje povorku što mnogo gorim to zaista zvuči kao da je sve (gotovo) no prošle godine, pa je tako manje bilo fizièkim napadima u klu- savršeno u hrvatskom društvu, barem i onih koji su pljeskom ili ohrabrenjem bovima mama i Moèvarica, podržali sudionike povorke. Promatraèi policija je osigurala, kako za ovu manjinu... No, je li doista tako? su uglavnom izgledali ili nezainteresira- kažu neki novinski izvori, i no ili pak kao da su u zoološkom vrtu te tri tisuæe policajaca raznih sa znatiželjom promatraju neke stvarno rodova (od obiènih plavaca egzotiène životinje. koji su u parovima stajali subotu, 28. lipnja, okupili smo se I dok je prilièno jasno da je velik broj na gotovo svakom uglu u širem sredi- ponovo nakon godine na Zrinjevcu policajaca, uniformiranih i onih u civilu, Zar zaista u ovom gotovo štu grada, preko snimatelja i skupina da bismo i opet pokušali ukaza- sprijeèio dolazak homofobne nasilne policajaca u civilu, do meni potpuno ti našim sugraðanima na èinjenicu da zagrebaèke mladeži – u središte grada, milijunskom gradu živi nepoznatih vrsta, valjda, specijalaca) gejevi, lezbijke i ostale osobe drukèijeg ostaje nejasno zašto je sudionika ove svega dvjestotinjak ili što je zaista na ovim prostorima rijetko spolnog usmjerenja (što valjda samo po godine bilo manje no prošle: teško je viðena temeljitost. Policija je èak dan sebi znaèi odmak od normalnoga) nisu povjerovati da je razlog nagli, u godinu tristotinjak ljudi koji ranije “preventivno” privela nekoliko bolesne i nastrane. Tako ih, naime, vole ostvaren, demokratski san hrvatskog/ osoba za koje je imala “saznanja da æe nazivati oni koji se smatraju uljuðenim zagrebaèkog stanovništva. Bilo da je ri- smatraju da je pravo na raditi nerede” a na što je Ana Luèiæ, protivnicima seksualnih sloboda koje jeè o tome da je nešto zanimljivo samo takoðer pozvana na obavijesni razgovor æe hrvatski narod odvesti u propast, za prvi put (!?), bilo da je pak rijeè o èistoj izbor i pravo na normalan na koji se nije odazvala, prizvala u sje- razliku od onih koji æe pedere i lezbe gaðati inerciji, nezainteresiranosti ili neèem æanje vremena kada je Tito dolazio u kamenjem, pljuvati po njima, a prvom treæem, nameæe se pitanje zar zaista život rezervirano samo za Zagreb!? dobrom prilikom i ubiti boga u njima. u ovom gotovo milijunskom gradu živi Tih drugih, neuljuðenih, zahvaljujuæi svega dvjestotinjak ili tristotinjak ljudi zdrave i normalne, za one I hrabro i odlučno i važno policijskom osiguranju kakvo se zaista koji smatraju da je pravo na izbor i pravo koji nisu drukčiji I još nešto: i ove su godine svi rijetko viða, ovaj put nije bilo mnogo. na normalan život rezervirano samo za mediji naglašavali èinjenicu da su se Što je oèito dokaz da onaj najzdraviji dio zdrave i normalne, za one koji nisu drukèiji. na Zrinjevcu okupili gejevi, lezbijke, hrvatske mladeži ipak mnogo više voli I politièari su ove godine zaobišli napadati one kojih je brojem manje i Pride, što naravno ne znaèi da je to ne mogu se ili ne žele suprotstaviti na nedostatak, pogotovo ako znamo da je isti naèin. Tako je ovogodišnja povorka nakon višegodišnjeg truda lobiranja i nazvana Zagreb Pride – Opet ponosno bila aktivizma, prvenstveno èlanstva Iskoraka pošteðena prijetnji i vrijeðanja na sa- i Kontre upravo tjedan prije Pridea hr- mom Zrinjevcu, gdje za razliku od prošle vatska vlada jednoglasno (što je u svom godine oko željeznih ograda nisu bili pismu sudionicima povorke naglasila zbijeni oni od èijih se povika ledila krv u Gordana Sobol, ministrica u Vladi) usvo- žilama. jila i poslala u Sabor zakon koji regulira barem neka prava homoseksualnih oso- “Vratite se u Krajinu” ba. Nije mnogo, no i to je poèetak. Ponešto vrijeðanja pratilo je, me- ðutim, povorku putem preko glavnog Sve je super i sve je za pet... zagrebaèkog trga, pa Cvjetnog trga i kroz Dakle, bez posebnog zanimanja, bez Teslinu ulicu. Uz uobièajene uvredljive izgreda, bez nasilja, uz besprijekor- parole kao što su “Ubij, ubij pedera” i nu policijsku zaštitu, bez politièara,

ali uz zakon (koji doduše Sabor tek biseksualci i transseksualci, premda je treba izglasati)… to zaista zvuèi kao tamo bilo više osoba heteroseksualnog da je sve (gotovo) savršeno u hrvat- usmjerenja. Ne kažem to zato jer mi- skom društvu, barem za ovu manjinu. slim da bi nama normalnima zbog toga Pogotovo ako, recimo, u novinama pro- netko trebao zahvaljivati ili nas zbog èitate kako je jedan od gostiju Pridea toga više cijeniti nego zbog èinjenice koji je stigao iz Beograda rekao da je u da je to druga godina zaredom u kojoj Zagrebu atmosfera mnogo tolerantnija, mediji svjesno i namjerno ignoriraju jer se u Beogradu Pride neæe niti odr- èinjenicu da u ovom gradu, pa i u ovoj žati. No, je li doista tako? Ako i zane- zemlji ima ljudi koji nisu homoseksualci i marimo ne baš nevažnu èinjenicu da lezbijke, a bili su sudionici povorke. Jer zakon o istospolnim zajednicama Sabor oni su, oèito, još gori od onih drugih, jer tek treba prihvatiti, ne možemo igno- oni bi trebali biti normalni Hrvati. rirati da taj zakon u stvari osigurava I na kraju, najprije sam mislila da je samo minimalna prava, što im je veli- sve to skupa bilo tužno, ali sada sam kodušno dano, uz naglašavanje èinjenice uvjerena da je ipak, prije svega, bilo i da oni ne traže u Hrvatskoj da usvajaju hrabro i odluèno i važno. To što nas je djecu (ali i to uz poneki zlokobni ko- malo, kako je okupljenima rekao Zoran mentar uljuðenih protivnika koji glasi Pusiæ, samo “potvrðuje da se za nova za sada) valjda više zbog jednostavne, dostignuæa u ljudskim pravima i slobo- ali nepobitne èinjenice da na putu u dama uvijek bori manjina.” 4 V/108, 3. srpnja 2,,3.

info/najave

na njihovu video zidu na Times odišu iznimnim koloritom te Squareu u New Yorku. stvaraju svojevrstan “kolaž” Veæ iz samog naziva izložbe proputovanih i snimljenih gra- Fotografski koloriti postavljene u KIC-u, Moj put oko dova. Jedan do drugog nižu se svijeta, može se zakljuèiti da je Shangai, Venecija, Sidney, Hong rijeè o svojevrsnom tematskom Kong, Sicilija, Saigon, Meksiko, nastavku prethodne izložbe Barbados, Panama i mnoga gradova koji ovaj put donosi svježe druga mjesta, a gledateljima se dojmove iz još neposjeæenih pruža prilika da se na trenutak Mirica Ciler luksuznim brodovima koji krstare gradova diljem svijeta. Sam put pridruže Romani na njezinu svijetom. U veljaèi ove godine oko svijeta trajao je 109 dana, a putu oko svijeta. Izložba je autorica je prvom samostalnom autorica nam fotografijom prika- otvorena do 31. kolovoza tako Izložba fotografija Romane izložbom, jednostavno nazva- zuje noæne prizore iz Sidneyja da svi oni koji tijekom vruæih Cetinjanin Moj put oko svijeta, noj Putnik, u Kulturnom centru i Hong Konga, razlièita vjerska ljetnih mjeseci ostaju u Zagrebu Centra Kaptol prikazala prve svetišta istoènih kultura, prizore osvježavajuæe “putovanje” mogu Kulturno-informativni centar, fotografije snimljene na raznim oživljavanja tradicijskog naèina pronaæi u prostorijama KIC-a. Zagreb, od 24. lipnja do 31. egzotiènim lokacijama Europe i življenja i obi- kolovoza 2003., Amerike, te odmah dala naslu- èaja u afrièkom titi da je rijeè o vrlo osobnom, Durbanu, ali i originalnom i mladenaèki scene sva- svježem pristupu fotografiji pu- kodnevice u rošlog utorka, 24. lipnja, u topisnog karaktera. Potpuno su- autorièino oko i objektiv. Treba Vijetnamu, prostorijama fotogalerije protno od uobièajenih i ustaljenih naglasiti da je Romana za poje- egzotiku Kulturno-informativnog prizora koje smo navikli gledati dine od tih fotografija primila i Barbadosa i centra u Preradoviæevoj 5 otvo- na “žanrovskim” fotografijama, nekoliko nagrada, meðu kojima Karipskih oto- rena je izložba fotografija mlade Romana umjesto velikih trgova i su prva nagrada Croatia Airlinesa ka... autorice Romane Cetinjanin. poznatih graðevina s razglednica na ljetnom foto-natjeèaju 2002. Zamjetno Izložene fotografije nastale su donosi svakodnevicu i realnost godine, prva nagrada nizozem- je da autori- tijekom nedavnog autorièina pu- snimljenih gradova. Fotografirani skog magazina Fotosurf u stude- cu posebno tovanja svijetom. Naime, Romana trenuci prikazuju prizore života nom 2002. te Kodakova nagrada zanima igra Cetinjanin od 2001. radi za na ulici, lica stanovnika, nerije- Picture of the day 2002. kada je svjetla i boja, amerièku tvrtku Image photo ser- tko djece, te razne neobiène i Romanina fotografija predstavlje- tako da foto- vices iz Miamija kao fotograf na zanimljive detalje koji su privukli na na Kodakovoj web stranici i grafije redovito

Uz natjecateljski i revijalni dio Filmski koncerti festivala kratkog filma bio je festivala, održane su i brojne Posebno mjesto na festivalu naglasak na ideji bez obzira na radionice. Takoðer je bila rijeè zauzela je glazba. Nedim Èišiæ produkcijske uvjete u kojima je o igranom, eksperimentalnom, i Andrijan Zovko skladali su film nastao. Tako su ravnopravno dokumentarnom i animiranom originalni soundtrack na dugome- prikazivani filmovi nadarenih Kratki fi lm na duge staze filmu, a gostujuæi voditelji bili su tražni nijemi film Le revellateur gimnazijalaca i dokazanih filmaša. takoðer iz gradova širom regije. Phillipa Garella, Adi Lukovac i Od natjecatelja su probrani: Radionice su, izmeðu ostalog, Ornamenti svojom su elektroni- 1. Domagoj Vidakoviæ, Vjeran bile potaknute i potrebom oži- èkom glazbom popratili Èovjeka s Vukašinoviæ, Ines Šulj: Kad se Festival kratkog filma, Mostar, Burek i svinjokolja vljavanja kako amaterske tako i filmskom kamerom Dzige Vertova, smrkne, igrani 25 min, Hrvatska. od 12. do 15. lipnja 2003 Natjecateljski dio prikazanih profesionalne filmske produkcije a beogradska Neoèekivana sila 2. Naida Baliæ, Vildana filmova bio je tematski razno- na podruèju Bosne i Hercegovine koja se iznenada pojavljuje i rje- Drljeviæ: Lungo Ned Dromence lik. Svega je tu bilo. Od doku- koja je zbog rata bitno narušena. šava stvar predstavila je svoj novi (Dugo putovanje), dokumentarni, mentarca o svinjokolji, crtiæa o album uz Chaplinova 25 min, BiH. sprva s pridjevom amater- prolaznosti života ili angažirane Moderna Vremena. Fuzija 3. Dr. Fric, Ptica, Zoran ski, ove je godine filmski satire o bureku. Ipak, pronaðeni pokretnih slika i zvuka, Mikletiæ: Rijetke istarske životinje, festival u Mostaru postao su zajednièki nazivnici (naravno, u pomalo netipiènom parodija dokumentarnog, 20 min, festival kratkog filma, èime je bez krutih ogranièavanja). Bili prostoru dvorišta ru- Hrvatska. stavljen naglasak na formu bez su to vrijeme i (auto)portreti. U ševine nekadašnjeg Ovi filmovi bit æe prezentirani obzira na ambicije ili materijalni konkurenciji su prikazivani filmo- kulturnog centra na partnerskim festivalima, a, status autora. U kategorijama vi kreativnih radionica Film kluba Abraševiæ, dodatno je izmeðu ostalog, i na Inter Film igrani, dokumentarni, eksperi- Mostar nastali i na zadanu temu dobila na dojmljivosti. Festivalu u Berlinu. Za pohvalu mentalni i animirani prikazivani San i smisao. Izvan konkurencije Na zatvaranju festi- su entuzijazam i profesionalan su filmovi sudionika iz Hrvatske, predstavljani su radovi s par- vala u prostoru Kluba pristup organizatora, zahvaljujuæi Bosne i Hercegovine, Srbije i tnerskih festivala: RAF Zagreb, Alternativni Institut kojima je mostarski festival u Crne Gore te Makedonije. Jedini Sniff Festival Novo Mesto, svirao je banjoluèki kratkom vremenu izdignut na kriterij kojem su svi morali udo- Festival Jeftinog Filma Subotica, reggae band Mane razinu prepoznatljivosti i kvali- voljiti bio je da film ne bude dulji Interfilm Festival Berlin, Sarajevo Sagra (ime je anagram). tete koja mu jamèi buduænost na od 30 minuta. Film Festival, Diagonale Graz. Znaèajka ovogodišnjeg duge staze.

prema Makedoniji i vlastitim romskim korijenima. Glazba joj zvuèi poput tipiène melodije Zvijezda balkanskih planina s utjecajima Teatar Indije, Perzije i Španjolske. To Festival mladih je skup umje- je mješavina melodija koje zaje- tnièkih kolonija i projekata s dno stvaraju uzbudljivu, veselu javnom prezentacijom rezultata Balkana i senzualnu atmosferu. Esma mladosti na otvorenim gradskim pro- je istinska zvijezda balkanskih Na festivalu Istra etno jazz 8. međunarodni kazališni festival storima. Otvoren je mladima zemalja. Veæ dvadeset i pet iz cijelog svijeta, a programi se nastupa Esma Redžepova godina nastupa na najznaèaj- mladih, Pula, od 10. srpnja do 5. odvijaju na hrvatskom, engle- Teodosijevska nijim svjetskim pozornicama; rujna 2003. skom, talijanskom i njemaèkom glumila je u nekoliko filmova i jeziku. MKFM se održava od najoriginalnija je veleposlanica 1996. godine; uèlanjen je u romsko-makedonske kulture u organizaciji Istarskog na- meðunarodne asocijacije IITM sma Redžepova poznata svijetu. Poznata je i po humani- rodnog kazališta i na ra- (Instituto International del je i kao kraljica Roma. tarnom poslanstvu i usvojila je zlièitim gradskim prosto- Teatro del Mediterraneo), Raskošna kao i njezina èetrdeset i sedmero napuštene rima (pulskom teatru, Kaštelu, IETM (Informal European glazba, pjeva i pleše s pose- djece, te je ove godine predlo- Gradskom forumu i Malom Theatre Meeting), ELIA bnom osjeæajnošæu, a njezin žena za Nobelovu nagradu za rimskom kazalištu) održat æe (European League of Institutes rezonantan glas jednostavno mir. Esma Redžepova nastupit meðunarodna multimedijalna of Arts). Osmi MKFM odvija oèarava. Roðena u malome æe 10. srpnja u Malom rimskom manifestacija: ljetna kazališna se pod motom Ulice, trgovi, rim- gradiæu pokraj Skopja, Esma kazalištu u Puli, a pratit æe je škola, edukacijski (workshop) sko kazalište,a tijekom festivala Redžepova nastupa od svoje peteroèlani bend sastavljen od festival s nizom kazališnih i održat æe se 16 radionica, jedna dvanaeste godine. Njezine su harmonike, klavijatura, bubnje- plesnih radionica, seminara, vlastita produkcija i tri koprodu- pjesme glazbeni izrièaj ljubavi va, klarineta i trube. predavanja, simpozija... kcijska projekta. V/108, 3. srpnja 2,,3. 5

info/najave Heavy metal ikone u Stvarne radionice Hrvatskoj Trojna imaginarnog Davor Milašinčić Ljetne radionice Imaginarne akademije u organizaciji izložba Akademije dramske umjetnosti i Koncert grupe Iron Maiden, Centra za dramsku umjetnost iz Velika Gorica, 17. lipnja 2003. Zagreba, Grožnjan, od 18. srpnja do 27. kolovoza 2003. Izložba Neve Pološki, Nevena grupnih tekstualnih interven- tvarajuæi ljetnu kon- Šimića i Maje Vukine, Galerija cija u okolišu i pružanju mogu- certnu sezonu, prvi ænosti polaznicima da razviju i put u Hrvatskoj, na Kaj, Ilica 34, Zagreb maginarna akademija u rasprave vlastite strategije izve- stadionu u Velikoj Gorici, Grožnjanu organizirat dbe. Kroz predavanja/seminare nastupile su stare ikone æe tri ljetne radionice za studenti æe upoznati povijesni i heavy metala, Iron Maiden. producente i umjetnike, dra- suvremeni kontekst performance Maidenovci su priredili ve- veæ ima “mrtvih”. Zaredale roje akademskih slikara maturge, performere, kazališne writing praksi. Sudionici moraju lièanstven koncert svojim fa- su se pjesme Run to the Hills, grafièara – Neva Pološki, kritièare i teoretièare. Prva je biti spremni na individualan ili novima iz cijele Hrvatske, ali i The Trooper, Hallowed Be Thy Neven Šimiæ i Maja naslovljena Netržišni i neprofitni grupni rad (2-3 èlana). Cijena susjednih zemalja. Buduæi da u Name, Fear of the Dark i druge. Vukina – održat æe od 3. do menadžment projekata u umjetnosti radionice je 1200 kuna (400 nas ima malo koncerata takvoga Odsvirali su i pjesmu Wildest 11. srpnja zajednièku izložbu i trajat æe od 18. do 20 srpnja. kuna participacije) i ukljuèuje tipa, nije èudno da su se oku- Dreams s novog albuma Dance Of u Kajkavskom spravišèu Radionica je zamišljena za pro- smještaj i hranu. pljeni fanovi stopili u hipnotizi- Death koji æe se tek pojaviti i to u Zagrebu. Neven Šimiæ, ducente u kulturi i umjetnike Treæa radionica pisanja kroz ranu masu koja je poput spužve u listopadu. voditelj radionice za visoki koji se bave netržišnim ili anti- performans i o performansu, upijala izvrsne zvukove heavy Negdje u sredini uživanja i duboki tisak na Grafièkom tržišnim oblicima umjetnièke Živo pismo, namijenjena je metala. u poznatim zvucima živih odjelu ALU jedini æe izložiti produkcije poput istraživanja, dramaturzima, izvoðaèima, Koncert je poèeo grupom legenda uz stihove pjesme grafièke listove. Njegovih škola, radionica, prezentacija kazališnim teoretièarima i kriti- Murderdolls. Sva sreæa da je Claivoyant, ...there’s a time to devet linoreza, koliko æe i sl. Predavaèi æe bit Isabelle èarima, a održavat æe se od 23. bila organizirana prodaja papir- live and time to die... na sceni se publika moæi vidjeti, izraðeni Gaudefroy (Zaklada Cartiere, do 27. kolovoza. Predavaè æe natih “èepiæa” kojima se kupo- pojavio i nezaobilazni Eddie, su velikom preciznošæu. No Pariz), Angele le Grand bit Adrian Heathfield, profesor vala hrana ili osvježenje, pa se ovaj put s krunom na glavi. minucioznost graverskog (Assotiation EDNA, Pariz) i na School of Theatre Studies, tijekom svirke Murderdollsa Eddie je bio dobrodošao do- dlijeta suprotstavlja grubim Petra Roggel (producentica University at Warwick, Velika moglo stajati u dva reda na datak sirovoj, ali maštovitoj oblicima i dramatiènim Xaviera Le Roya i Thomasa Britanija. Istraživanja æe uklju- svakom štandu. Naravno, ne pozornici, kojoj je nedostajao bojama èime, kako kaže Lehmena). Cijena radionice èiti prakse izvedbe, vježbe pi- istovremeno. videozid, ali zvuk je bio be- Frano Paro u èijoj su klasi je 600 kuna (200 kuna partici- sanja, eksperimentalne prezen- Uz gromoglasan aplauz, sprijekoran, kao i atmosfera. sve troje diplomirali, stvara pacije), a ukljuèuje smještaj i tacije i izvedbene prakse. Murderdolls najavljuju svoju Nakon gotovo dva sata svirke dramsku napetost. U svojim hranu. “Tražit æemo oblike pisa- posljednju pjesmu. Odlaze sa koncert je završio pjesmom je slikarskim poèecima Neva Druga radionica za drama- nja u, za i o izvedbama koje scene, tišina. Oko 16.000 fano- Bring Your Daughter to the Pološki isprva istraživala turge i autore performansa su autobiografske, poetiène i va željno oèekuje Iron Maiden. Slaughter, a maidenovci su, kao i moguænosti dubokog tiska. nazvana je Mjesta pisanja: perfor- kritièke. Bavit æemo se izazo- sve zvijezde, nakon No kao vanjski suradnik u mance writing radionica i održat vima koje izmièuæa i prolazna što su napravili Hrvatskom restauratorskom æe se od 19. do 24. srpnja. umjetnièka djela prezentiraju buku, brzo nestali. zavodu poèela je raditi u drvu: Predavaè je Ric Allsopp, pro- u odnosu sa svojim svjedocima Koncert je mogao na izložbi æe se predstaviti s tri fesor na studiju Performance i glasovima umjetnika i kriti- trajati i dulje jer drvena pticolika biæa, priliènih Writing, Dartington College of èara”, naglasio je Heathfield. su sudionici bili dimenzija (do 1 m), duhovito Arts, Totnes, Velika Britanija. Cijena radionice je 1000 kuna opijeni i zadovoljni obojanih akrilnim bojama. Tijekom radionice istraživat (400 kuna participacije) i uklju- što su imali prili- Najmlaða od njih, Maja æe se èinovi pisanja u odnosu èuje smještaj i hranu. ku prisustvovati Vukina, izložit æe devet akrilika prema neposrednom lokalnom Svi zainteresirani mogu se takvom dogaðaju. na platnu: iako je i ona poput okolišu kroz niz meðusobno prijaviti u CDU Uni Bauer, Dok su fanovi pola- Neve Pološki napustila grafièki povezanih strategija ukljuèu- Deželiæev prilaz 26, 10 000 ko odlazili s mjesta medij, iz njega je ponijela boju juæi: pismo i praktike šetnji; Zagreb ili na tel./faks 01 484 zloèina, u pozadini i strukturu. Ono što su nekada instalaciju teksta u polju ja- 6180 i e-mail: [email protected]. Adrian, Bruce, Dave, Janick, je veselo svirala bile minijaturne bilješke, vnosti; ulogu i mjesto pisma Broj polaznika je ogranièen, Nicko i Steve izlaze na scenu. pjesma Allways look on the bright sada su, Parinim rijeèima, kao odgovora na specifiène dok studenti Akademije dram- Uz pjesmu The Number of the side of life, koja je ublažila ago- jedinstvene, neoèekivano društvene i kulturne uvjete; ske umjetnosti imaju pravo Beast poèeo je urnebes. Cijeli niju zbog završetka koncerta koherentne kompozicije – upotrebu naðenog teksta i stipendiranog pohaðanja radio- stadion zraèi oduševljenjem i i izmamila smiješak na licima nastale bez kolebanja, traženja javno upisivanje. Intencija je nica. Rok za prijave je 5. srpnja energijom, a u prvim redovima metalaca. ili povoðenja za uzorima. na stvaranju individualnih i/ili 2003. godine.

pjesama), privatnih pisa- ma te iznimno zanimljivih komentara njegovih bliskih prijatelja (Norman Mailer, Allen Ginsberg, Sean Penn, Mickey Rourke, Lawrence Poželite sreću! Ferlinghetti ili Robert Crumb). Nakon iscrpna istra- živanja, Howard Sounes na- pisao je sjajnu knjigu u kojoj Nakladnik V.B.Z. objavio Šareni duæan priprema za je isprièana zanimljiva i po- biografiju Charlesa Bukowskog jesen objaviti Factotum, Post vremeno iznenaðujuæa prièa o office i zbirku izabranih prièa, životu velikog pisca. nepravda domaæih nakladnika Biografija Charles Bukowski prema ovom autoru bogate – U zagrljaju mahnitog života povodu izlaska ove knjige književne ostavštine mogla bi ukljuèuje više od šezdeset možemo reæi samo jedno: biti pomalo i ublažena. fotografija te, što je posebna “Napokon su se sjetili!” Biografija Charles Bukowski vrijednost ove knjige, crteže Bilo je veæ i vrijeme da se – U zagrljaju mahnitog života koje je nacrtao sam Charles hrvatski izdavaèi dosjete i ponajprije se temelji na pi- Bukowski. Knjiga je objavlje- malo èešæe krenu objavljivati šèevoj ostavštini u kojoj je na u biblioteci 321 u mekom knjige jednog od najomiljeni- novinar Howard Sounes pro- i tvrdom uvezu i ima gotovo jih autora s ovih èitateljskih našao mnoštvo neobjavljenih tristotinjak stranica. K vragu, prostora. Napominjuæi da radova (uglavnom autorovih za svaku pohvalu! 6 V/108, 3. srpnja 2,,3.

info/najave

Knjižnica Festivali pod u malome zemljom mistu

Dejan Jeličić Tabor u Taboru, Kumrovec, 11. i 12. Seasplash reggae fest, tvrđava Punta srpnja Cristo, Štinjan - Pula, 18. i 19. Uz obilje odlične glazbe, festivale na srpnja Tabor u Taboru svojevrsna je zamjena za otvorenom uvijek prati neizostavan tradicionalni koncert/akciju èišæenja Ponikve, Sjajan odabir mjesta održavanja, ade- avanturistički osjećaj koju je Udruženje za razvoj kulture organi- kvatno vruæe ljetno vrijeme i uistinu ziralo dugi niz godina. Na projektu, koji æe odlièan line-up odlike su prvog Seasplash se održati u Kumrovcu, URK-u æe pomoæi reggae festivala. Zajednièki je to napor još dvije nevladine neprofitne udruge - Zona udruge Monte Paradiso i URK-ova kluba Kumrovec te GOKUL Zabok. Glazbeni dio Moèvara. Na dvije pozornice izmjenjivat vog nas ljeta u Hrvatskoj oèekuje prati i Meðunarodni filmski festival kratko- æe se reggae/dub bandovi i DJ-ovi. nekoliko jakih, dobrim dijelom under- metražnog filma, koji æe se u dvorcu Veliki Publika æe imati prilike vidjeti feno- ground festivala. Rijeè je i o nekoliko Tabor održati od 14. do 18. srpnja. menalne britanske Zion Train, zvijezde Poziv novih, ali repertoarski izvrsnih happeninga. Program Tabora podijeljen je na dva dana najveæih svjetskih reggae, ali i dance te za donaciju knjiga Uz obilje odliène glazbe, takve dogaðaje te dvije – kako su to organizatori domišljato world music festivala. Iz Njemaèke stižu na otvorenom uvijek prati onaj neizostavan nazvali – lijepe naše pozornice. Koncert æe u I-Shen Rockers, jedan od najkvalitetnijih avanturistièki osjeæaj. Uz pregled festivala petak, 11. srpnja otvoriti austrijski emo core tamošnjih reggae bandova, a iz Italije èak koji nas oèekuju u srpnju, mogu vam samo skoroj buduænosti (dok band Sensual Love, koji ovdašnjoj publici tri reggae atrakcije. Boo Boo Vibration preporuèiti – šator u ruksak i palac u zrak! se uredi administracija, ne bi trebao biti nepoznat, zbog nekoliko veæ su se prestavili zagrebaèkoj publici a odgovarajuæa “tijela” odliènih koncertnih nastupa u prošlosti nastupima u Moèvari. Roots reggae zvuk (Velika Gorica, Zagreb), ali i zajednièkog izglasaju), knjižnica Napredak Zagreb open air festival, dvorište pomiješali su s originalnim talijanskim. u Zatonu šibenskom trebala SC-a, Savska, 12. srpnja izdanja sa zagrebaèkim kolegama po gitari, Radici Nel Cemento dugotrajan su i je- bi postati podruèna jedinica Analena. Maðarski hardcore band Bridge To dan od najcjenjenijih talijanskih reggae Gradske knjižnice Juraj Šižgoriæ Solace podgrijat æe atmosferu, da bi je do- bandova, koji u svoj zvuk ubacuju niz u Šibeniku. Sadašnja knjižnica Apsolutne zvijezde prvog Zagreb open maæe snage Lunar ponešto smirile, odnosno drugih utjecaja (dub/ska/rocksteady…). prvi je put otvorena osamde- air festivala, u organizaciji udruge Zdravo kontrolirale svojim sjetnim indie/post rock B.R. Stylers stvaraju ugodnu ambijantal- setih godina u novoureðenom društvo, SC-a, Ministarstva znanosti i zvukovima. Loš primjer požeške su punk/ nu dub glazbu te rapidno osvajaju sluša- vatrogasnom domu, u sklopu tehnologije te Gradskog ureda za kulturu, hardcore snage, koje su u svoj rezak žestoki telje. kojeg je nekoliko razlièitih britanski je sastav Morcheeba. zvuk ubacile puno melodiènosti, približivši Irie Vibes noviji je reggae band koji sadržaja, pa i knjižnica, pro- Zagreb open air prvi je takvog karaktera se kalifornijskom zvuku, a njihova sušta su- dolazi iz Dežele, a oni koji su ih èuli, našlo odgovarajuæe prostore. u Zagrebu i jedan od rijetkih koji se protnost odlièan su ZG band AK-47, èije ime kažu da obeæavaju. Hrvatske æe boje Otvorenje knjižnice bilo je dogaða u središtu grada. Namjera je donekle doèarava i njihov prepoznatljiv zvuk braniti dva sastava, uvjerljiv roots reg- uspjeh grupe entuzijasta, ali organizatora stvoriti snažan festival, – agresivan, beskompromisan i nadasve anar- gae band Brain Holidays (nominirani za je pred rat zatvorena. Razlozi kakav Hrvatskoj neosporno treba, nalik hoidan hardcore/punk. Demo maèka ove godine) te Radikal dub tako dugotrajna zatvaranja osta- na susjedni Rock Otoèec i sliène svjetske Èakoveèki The Farewell Reason sviraju kolektiv. li su nepoznati. Zahvaljujuæi dogaðaje. Dovoðenjem Morcheebe, nema melodiènu varijantu emo corea, koja ponaj- Soundsystem stage najprije æe zauzeti zauzimanju graðana, prijeko sumnje kako æe im to biti lako. Morcheeba više nalikuje na amerièke im kolege The legendarni Rootsman, jedan od najboljih potrebna knjižnica ponovno je u Hrvatsku dolaze u sklopu svjetske Get Up Kids/Braid/Texas Is The Reason, i svjetskih reggae izvoðaèa, izdavaèa i pro- otvorena potkraj prošlog mje- turneje na kojoj promoviraju novi album to èine prilièno dobro. Svirat æe i zagrebaèke ducenata (Third Eye Music), a na mi- seca. Osigurana su minimalna Parts Of The Process – The Very Best Of... Masne lignje, a koncertni æe nastup biti upo- krofonu æe ga pratiti supruga, pjevaèica sredstva za rad i na otvorenju Turneja obuhvaæa najpoznatije festivale i tpunjen DJ-iranjem Rodriga & Rodriga. Dayjah, te D.Bo General MC. Atmosferu su bili politièki uglednici, kako koncertne dvorane. Subota, 12. srpnja bogatija je bandovima, æe podgrijati slovenski Dubtafari Sound to biva i u malom i u velikom Uz Morcheebu, na glavnoj æe pozornici ali i nastupima DJ-ova. Veæ od 14 sati na System, domaæi Jah Shadow te Sinsemilla mistu i u predizborna vreme- nastupiti sve odreda provjerena domaæa lijepoj našoj pozornici izmjenjivat æe se hr- Sound System, kao i Bass Culture Sound na, a posjetio ju je i ministar koncertna imena, kao Let 3 (èut æemo petina izvoðaèa, meðu kojima je i izuzetna System. Tu su i njemaèki I-Shen Rockers Antun Vujiæ s pomoænicom jesu li još u formi), Pips, Chips & Video talijanska ska/punk atrakcija Shandon. Uz Sound System te Britanac Ben Balafonic. Željkom Udovièiæ. Fond knjiga Clips, Bare i Plaæenici, (i jedni i drugi pojavljivanje njihova spota na MTV-ju te Potonji je napravio vrlo poznate remix- je skroman i ovim putem po- izvoðaèi promovirat æe nove materijale), a izuzetan album iz 2001. Not So Happy To Be eve singlova izvoðaèima poput Sinead zivamo sve koji bi željeli daro- tu su i Bass Culture Sound System. Sad, Shandon su uigrana mašina koja melje O’Connor, Rolling Stones, Ms. Dynamite, vati knjige zatonskoj knjižnici Rock stage primit æe takoðer niz sve pred sobom, pa je vrhunska zabava za- a poznat je i kao èlan, mixer i producent Napredak da to uèine ili izra- zanimljivih imena. Uz novosadski punk garantirana. Sve bi u normalu trebali vratiti sastava Dreadzone. vno ili preko dvotjednika Zarez. rock band Atheist Rap, rado slušan kod njemaèki gosti Monochrome melankoliènim Neki izdavaèi, institucije i domaæe punk populacije, tu su i Djeca emo core zvukom. Austrijanci Fall Time upo- pojedinci veæ su se odazvali i za Ante Perkoviæa, Pištini Hard Time, tpunit æe line-up, a veselu atmosferu, punu darovane knjige zahvaljujemo zagorski rockeri Zadruga, te Subway Dogs stage-divinga garantiraju osjeèki melodièni Biserki Cvjetièanin, zagre- i Flyer. punk rock momci Debeli precjednik. baèkom Gradskom uredu za Treæi stage nazvan je Rots/Etno/Crossing Reaggae za zagorske brege – tako æemo kulturu, Hrvatskoj matici ise- border stage. Na njemu æe nastupiti najaviti zagrebaèki Radikal dub kolektiv, sve ljenika, Hrvatskom kulturnom makedonski Superhicks. Uz suraðivanje s popularniji i rado slušan višeèlani reggae sa- društvu Napredak, Meandru, Manuom Chauom, band je nekoliko puta stav. Zapržit æe i slovenski new school hard- Živani Moriæ, Nakladi MD, nastupio u Zagrebu, oduševivši publiku coreovci Entreat, opaki Meðimurci Outre te Nakladi Jesenski i Turk, Štajer- uspješnim mixom nabrijane puhaèke ska njihovi zagrebaèki kolege Amok. Za povratak grafu, Jadranki Pintariæ, Marini sekcije i žestokog, melodioznog punk korijenima, odnosno hardcoreu kakav se i Milivoju Puhlovskom, Mirjani rocka. Irskim štimungom sve æe razveseliti svirao poèetkom 80-ih krivi æe biti mladi Vujkoviæ te Andrei Zlatar. Shamrock Rovers, uvijek zanimljivi Zagrepèani Lasting Values, a tu su i labinski Šumski nagnat æe sve udove na kretanje, Wishya te Faak Am See iz Slavonskog Broda. a zagrebaèki roots/reggae mladci Brain Za punk reggae fiestu zaduženi su resorni Holidays smirit æe atmosferu. Svirat æe i DJ-ovi. Sick Swing Orchestra te Chevrolets 57. Drugi dan Tabora u Taboru od 22 sata svoj DJ stage bit æe organiziran u Teatru æe PartySan floor prepustiti nekolicini DJ- &TD. Glazbu æe puštati No Name No ova. Tako æe svirati DJ Aramis B., znan tako- Fame, Sergio, Sasha i Frx, dok æe na ðer i kao ARI (Input/Bosna i Hercegovina), samom ulazu u SC publika moæi èuti DJ Lesha (Deep/Atome/Srbija i Crna Gora), Breakalicious crew: Herbala, Labosha, DJ Veztax (Interparty/Slovenija) te domaæi Aesqe, Qwertya i Verbala. DJ Ivan Komlinoviæ (Omegaritam/OTV). V/108, 3. srpnja 2,,3. 7

kolumna

Kulturna politika

partnerstvom, u postavljanju izložbi. U izvedbenim umjetnostima naglasak je više na zajednièkom istraživanju, nego gotovim “produktima” kao što je ranije bio sluèaj. Interdisciplinarnost Europski opservatorij za kulturnu suradnju je u punom zamahu. Zahtjevi umje- tnika i pisaca za korištenjem privre- menih mjesta rada, tzv. rezidencija, u drugim zemljama sve su intenzi- vniji. Promjene koje se danas zbivaju Ipak treba istaæi da su, uz sve pri- eæ više godina, a osobito nakon u samoj koncepciji kao i realizaciji govore, kulturni programi Europske Unescove konferencije o usposta- kulturne suradnje, postavljaju pred komisije pridonijeli velikom porastu vljanju mreže opservatorija za kul- Europski opservatorij zadaæe koje se zahtjeva za meðunarodnom suradnjom turne politike, održane u rujnu 2000. u ne mogu svesti na “opservaciju”. U “bez granica”, tj. suradnjom više ze- Hanoveru (o kojoj je svojedobno opširno radu mu, kao što naglašava Rod Fisher, malja na jednom odreðenom projektu pisao Zarez), vode se rasprave o potrebi može pomoæi “znaèajan broj igraèa”, te se potreba jasne politike i pristupa osnutka Europskog opservatorija za kul- jer Opservatorij ne nastaje u vacuumu: kulturnoj suradnji u proširenom europ- turnu suradnju, kojemu bi aktivnost ve- postoji kompleksan niz organizacija na skom kulturnom prostoru istièe meðu likim dijelom bila posveæena kulturnim transnacionalnoj, nacionalnoj i regio- prioritetima. Stoga je Vijeæe ministara politikama. Izradu dva dokumenta na tu nalnoj razini koje skupljaju i analizi- pripremilo Rezoluciju o jaèanju europ- temu potakla je Europska kulturna fon- raju podatke, poduzimaju istraživanja ske suradnje u podruèju kulture koja je dacija (European Cultural Foundation): i prate kulturne politike i kulturne naglasila potrebu “koherentnijeg pri- u prvom, iz 2002. godine, Rod Fisher prakse. Isticanje dobrih praksi i novih stupa djelovanju na razini Zajednice u analizira moguæi doprinos takva opser- trendova kao i prepreka koje se nala- podruèju kulture” i u kojoj se sugerira vatorija kulturnoj suradnji u Europi, a ze na putu suradnje i naèina njihova osnivanje dobro strukturiranog okvira Biserka Cvjetičanin u drugom, završenom u svibnju 2003. prevladavanja, bilo bi meðu prvim unutar kojeg bi se sljedeæih godina godine, Y. Raj Isar s upitnikom u naslovu zadacima Opservatorija, oslonjenog na razvijale nove strategije (European – “Prema Europskom opservatoriju za navedene “igraèe”. To bi mu omogu- Commission 2002 Draft Council resolution kulturnu suradnju?” – razraðuje ciljeve i æilo formuliranje inovativnih pristupa on developing new working procedures to Europski opservatorij mora imati naèine upravljanja opservatorija. i poticanje veæih transnacionalnih strengthen European Cooperation in the dinamičku ulogu, ne smije biti pothvata u suradnji. U svakom sluèaju, field of culture). samo organizacija koja će skupljati Kultura u središtu europske osnivanjem Europskog opservatorija integracije Uloga kulture u jačanju stvorili bi se bolji uvjeti promicanja i diseminirati informacije i podatke kulturne suradnje širom Europe i Ideja o uspostavljanju Europskog Europske unije te pratiti aktivnosti, jer to pripada Europe s drugim kontinentima ili, kao opservatorija proistekla je iz Rezolucije Sva razmišljanja, rasprave kao što naglašava Raj Isar u svojoj studiji, njegovoj “pasivnoj funkciji”. Europski Europskog parlamenta o kulturnoj sura- i rezolucije Europske komisije i “Opservatorij bi postao generator no- opservatorij mora imati, prije svega, dnji u okvirima Europske unije, prihvaæe- Europskog parlamenta o ulozi kul- vog znanja, povezivanja i samopouzda- noj u rujnu 2001. Tada je pobudila ra- ture u jaèanju Europske unije pri- nja za sve šarolikiji europski kulturni proaktivnu funkciju, a to znači sprave o tome u kojim bi pravcima takav donose konkretizaciji uspostavljanja sektor u cjelini”. opservatorij mogao djelovati i, osobito, Europskog opservatorija za kulturnu sustavno pronalaziti i promovirati kakav bi bio njegov odnos prema posto- suradnju. Oba dokumenta koja su najbolje prakse u politikama jeæim kulturnim opservatorijima (npr. u izraðena na poticaj Europske kulturne Hrvatska u kulturnim zemalja članica Francuskoj, Italiji, Portugalu, itd.), istra- fundacije, istièu da Europski opserva- programima EU-a živaèkim i dokumentacijskim centrima te torij mora imati dinamièku ulogu, da- Meðu organizacijama koje bi mogle brojnim europskim mrežama posveæenim kle ne smije biti – što, možda, njegovo biti potpora Europskom opservato- europskoj kulturnoj suradnji. Posljednje ime asocira – samo organizacija koja riju spominju se i hrvatske, što još tri godine kultura doista postaje integral- æe skupljati i diseminirati informacije jednom pokazuje da u našem ulasku ni dio “Europskog projekta”, na primjer, i podatke te pratiti aktivnosti, jer to u Europsku uniju kultura ima važnu u sijeènju 2002. godine Vijeæe ministara pripada njegovoj “pasivnoj funkciji”. ulogu. Nije prerano ni za osnivanje izlazi s Rezolucijom u kojoj se istièe da Europski opservatorij mora imati, prije hrvatskog kulturnog središta prema kultura treba biti u središtu europske svega, proaktivnu funkciju, a to zna- Europskoj uniji – Culture Contact integracije (Council Resolution on the Role èi sustavno pronalaziti i promovirati Point koji postoji u svim, i novopri- of Culture in the Development of the European najbolje prakse u politikama zemalja druženim zemljama Europske unije Union). Rezolucije Europskog parlamenta èlanica. To sigurno donosi nove iza- sa zadaæom da informira o kulturnim podupiru ovaj stav koji, meðutim, ne zove za kulturnu suradnju u Europi. programima EU-a i pomaže u traženju nalazi adekvatan odziv u financijskoj po- Danas mnoge umjetnièke institucije, partnera u suradnji. Program Kultura tpori kulturnim programima, što je nagla- organizacije, pojedinci... u potrazi su 2000. završava s pozivom za 2004., a sio i Georgio Ruffolo u uvodu u izvješæe za prednostima europskih tržišta, tra- uskoro Europska komisija poèinje s Jedinstvo raznolikosti – Kulturna suradnja že zajednièke nastupe, koprodukcije, pripremama novog kulturnog progra- u Europskoj uniji (The Unity of Diversities predlažu razlièite udružene inicijati- ma koji æe zamijeniti Kulturu 2000. I u – Cultural Cooperaton in the European ve. Galerije i muzeji sve više idu za kojem æe hrvatske kulturne institucije Union, 2001). europskim i još širim meðunarodnim naæi svoje mjesto.

info/najave

sklopu Grand prix pro- meri i ulièna kazališta. Svaki Darka Lukiæa Istarskog na- ljubljansko (Gospa z morja) te grama festivala Zlatni æe se dan u podne održavati rodnog kazališta iz Pule u Epilog Teatar (Hotel Babilon). lav na Sceni gradskog okrugli stolovi na kojima koprodukciji s B-51 i režiji Jelisaveta Seka Sabliæ Mali i veliki kazališta u Umagu bit æe æe osim voditelja, urednice Roberta Raponje, a onda izvest æe monodramu Uho, izvedeno osam predstava, a dokumentarnog programa slijedi zagrebaèko kazalište grlo, nož prema romanu novost je da je Damir Zlatar Slovenske televizije Žive E. Kerempuh (Vaginini monolo- Vedrane Rudan i u produkciji lav Fray, osnivaè i voditelj, uspo- Mali i dramaturga i ravnatelja zi), Slovensko narodno gle- beogradskog Ateljea 212. stavio suradnju s Tartinijevim zagrebaèkog Teatra &TD-a dališèe Drama iz Ljubljane Teatri di vita iz Bologne gledališèem u Piranu. U tom Darka Lukiæa, sudjelovati s dramskim tekstovima gostuju s predstavom L’auto Međunarodni festival komornog teatru bit æe izvedene èe- glumci i redatelji gostujuæih Thomasa Bernharda i Sare delle spose. Festival æe tradici- teatra Zlatni lav, Umag i Piran, tiri predstave iz službenog predstava. Tema ovoga èetvr- Kane (Izboljševalec sveta i onalno zatvoriti predstava u programa pod naslovom Mali toga festivala je prilagodba, a Razmadežna), Slovensko mla- Freyevoj režiji, a ove je godi- od 4. do 13. srpnja 2003. Zlatni Lav, èime festival prvi prvog su bila mala kazališta, dinsko gledališèe iz Ljubljane ne rijeè o predstavi Božanska put prelazi hrvatske granice. drugog žena, a treæega dje- s obradom Camusova teksta glad Slavenke Drakuliæ Teatra U Garibalde stage programu tinjstvo. (Play it again Caligula), Bad &TD. Tijekom festivala ili u off-programu, koji æe U službenom dijelu bit æe Company (Rebro kao zeleni zi- Slavica Marin priredit æe izlo- se izvoditi na glavnoj ulici u izvedeno dvanaest predsta- dovi), Teatar &TD (Norveške žbu amaterskoga teatarskog Umagu, nastupit æe perfor- va: festival otvaraju Kraljice šume), Mestno gledališèe plakata. 8 V/108, 3. srpnja 2,,3.

razgovor

Viktor Ivančić

U ime zatajene Hrvatske

kolnosti pod kojima ste postala efektnija nego ikad. Ali Agata Juniku kog prijepornog pitanja. Kao što Hrvatski demokratski odlučili Feral Tribune ona više nije bila sredstvo da je nedavno – koreæi radikale nesporazum izdvojiti iz Slobodne se kaže ono što se ne može ili – kazala ministrica obrane: Kako tumačiš to što Tuđman, Dalmacije su poznate. No, što ne smije kazati na drugi naèin. Zašto bih govorila da je Hrvatska usprkos pokušajima svojih pi- vam je bila ideja, odnosno na- Naprotiv, ona je bila dodatna Deset godina Ferala jedno bila agresor u Bosni, pogotovo juna, ipak nije nikada udario mjera? provokacija, jer se tuðmanizam je od mogućih polazišta za ako me to nitko ne pita?! Ali ako baš svim sredstvima na Feral? – Nažalost, ideja je ipak zasnivao na povijesnoj ozbiljno- kažete da vam sav taj politièki Misliš li da se bojao međunarodne bila nerazdvojiva od okolnosti, sti. Trebalo je samo malo dara razgovor s Viktorom Ivančićem. korektni relativizam ide na živce, reakcije pa racionalno odlučio jer bez okolnosti ne bi bilo ni da se ta drama prokaže kao Pa recimo da je ovaj put tomu da je slinav i da ne predstavlja ostaviti neko svjetlo na margini ideje. Dok Tuðmanova vlast prvorazredna farsa. No, da je ništa drugo nego jednu pateti- baš tako ili je opet bila riječ o shizofreniji, nije okupirala tadašnju Slobodnu Feral kojim sluèajem bio samo ènu laž – bit æete, kao patološki tj. o nekom ostatku njega samog, Dalmaciju, nama nije padalo na ozbiljan list, siguran sam da bi destruktivac, zborno izgnani iz doba privrženosti antifašisti- pamet pokretati samostalan imao sliènu sudbinu i izazvao iz društva koje je ustanovilo čkom pokretu? list. A i tada je plan nastao i iste društvene reakcije. Rijeè parametre novog napretka. Ivan – Uvijek me takva pitanja realizirao se dosta spontano i je, na koncu, o jedinstvenoj Èoloviæ nedavno je u Feralu opi- podsjeæaju na teorije zavjere, brzo, nismo ga baš previše do- poetici, a desetak autora koji su sao identiènu situaciju u Srbiji jer podrazumijevaju nekakve mišljali. Sjeæam se, imali smo tada stvarali Feral – od kojih su pod naslovom Kako sam postao svemoæne autoritete koji prikupljenog novca da tiskamo svi bili prognani iz prethodnih moralni taliban. kontroliraju ukupna društve- dva broja lista i svaki je od tih redakcija, s egzistencijama koje U tom je smislu Feralova na zbivanja, a zapravo je bila brojeva raðen kao da je zadnji. su veæ bile otišle u vražju mater pozicija apsolutno autsajderska rijeè o diktatorima u hodu koji Meðutim, sam koncept bio je – imali su toliko malo smisla – takva je bila, takvom ostaje i poèesto nisu uspijevali kontro- radikalan utoliko što je Feral za kalkulacije i kompromise da takva æe po svemu sudeæi biti i lirati ni sami sebe. Tuðmanov predstavljao potpunu supro- nije bilo šanse da ne prouzroèe ubuduæe. Nije tu rijeè ni o ka- glavni problem bio je njegov tnost tadašnjoj Hrvatskoj: subverziju ozbiljnijih razmjera. kvu svjesnom izboru margine, demokratski legitimitet: ta tadašnjim standardima, tada- nego su tako naprosto poslože- Na Tuđmanovoj sisi zlosretna okolnost – èinjenica šnjim vrijednosnim sustavima i ne karte. Ne možeš biti drugo da je ipak izabran po nekakvoj vladajuæoj nacionalistièkoj ide- Ako bismo prvih deset godina nego autsajder tamo gdje je demokratskoj proceduri – traj- ologiji. U tom smislu, Feralov Ferala podijelili okvirno u dvije oportunizam proglašen vrho- no je abortirala njegovu izvor- plan bio je duboko antihrvatski faze – ratnu i poratnu – što bi vnom društvenom kvalitetom. nu vokaciju i pregnuæa, pa je i mi smo, priznajem, u to anti- izdvojio kao bitne odrednice i Ako pak inzistiraš na dvije u tom smislu on kao vladar hrvatstvo uložili svu svoju kre- ciljeve novine, s obzirom na to Kako se društvene Feralove faze – ratnoj i poratnoj ostajao frustriran i nedovršen. ativnu energiju. Pokazalo se, kako se kontekst mijenjao? – jedina razlika koju ja vidim je Èitavo njegovo razdoblje mo- sreæom, da u Hrvatskoj postoji – Kontekst se nije bitno okolnosti budu što je u prvom razdoblju Feral žemo promatrati i kao nikada cijeli jedan podzemni antihr- mijenjao, to je najveæi problem. bio nešto usamljeniji. do kraja uspio pokušaj da su- vatski život, struktura kojoj se Mijenjao se provizorij, ambalaža mijenjale, mijenjat Tužbe ste svi skupa dosta hra- zbije okolnosti svoga dolaska silno gadilo sve što se dogaðalo ispod koje se ukazuju jedni te bro podnosili, ali tvoja obrana u na tron. Politièka zajednica na politièkoj i društvenoj po- isti – nerazriješeni – društveni će se i predmeti palači pravde – kada si progo- imala je kakvu-takvu demo- vršini i kojoj je takav list došao konflikti. Ovdje ne samo da vorivši zapravo o Tuđmanovoj kratsku infrastrukturu koja se kao slamka spasa: kao neka nije postojala želja da se radi- kritike, ali razlozi za shizofreniji dobio slučaj – jedan nastojala nafilati autoritarnim vrsta potvrde vlastita postoja- kalno raskine s nacionalistièkim kritiku zasigurno je od primjera za udžbenike iz sadržajem i osposobiti da fun- nja. Odjednom, pojavio se glas obrascem nego je uèinjeno sve prava. Jesi li stvarno bio toliko kcionira kao klasièna diktatu- nepostojeæe Hrvatske i svi su da se ne dopusti niti da on odu- neće nestati, osim samouvjeren ili si naprosto raču- ra. Ali totalitarnu kontrolu nije bili užasno zgranuti. Kad danas mre sam od sebe. Deklaracija nao s tim da nemaš što izgubiti, bilo moguæe ostvariti. Tako je gledam na to razdoblje – uz svu o Domovinskom ratu, recimo, ako ne prihvatimo bez obzira na ishod? uspostavljen politièki bastard, opasnost da imam romantièan kao najbezoènije udvaranje – Bez obzira na to jesam li iliti Hrvatski demokratski pogled – cijeli mi se taj proces prizemnim nacionalistièkim neku novu utopiju. imao što izgubiti ili ne, bilo je nesporazum. Tuðman je u tim èini kao postupna legalizacija sentimentima, nije nastala ni to jedino što sam mogao uèiniti, okolnostima – uz tihu asisten- ilegalnog, nasilno zatajenog pod kakvim pritiskom, pa ni Naposljetku se jer prava je istina da pravni ciju raèanovske opozicije – po- dijela društva. Naši su kritièari, pod pritiskom tzv. narodnih ipak sve svodi ishod spora uopæe nije ovisio èinio sve opaèine koje je mo- naposljetku, bili u pravu: kada masa, nego zbog puke želje za o mome držanju u sudnici. gao, ali ne i sve koje je želio. smo uzeli u obzir sve što se profitom: postoji potreba da se na to koliko to Na toj suvišnosti poèivalo je On je, sjetimo se, htio poveæa- smatralo poželjnim manifesta- muze stara Tuðmanova sisa i Tuðmanovo pravosuðe. Mogao ti državni teritorij, pa to nije cijama hrvatstva, naš je plan bio da se iz nje crpi politièka ener- dobro, originalno ili sam, dakle, imati sjajnu i argu- uspio. Htio je imati totalni da budemo antihrvati. gija. U tom procesu održavanja mentiranu obranu, a da opet nadzor nad medijima, pa nije U kojoj je mjeri satirički di- kontinuiteta – istog sadržaja vjerodostojno činiš budem osuðen, što se ugla- uspio. A da ne govorimo da, skurs bio vaše prirodno okruže- u drukèijem pakovanju – nije vnom i oèekivalo. Stjecajem uz sve one prislušne ureðaje i nje, dakle neka spontana poetika, angažirana samo vlast, nego i okolnosti za sudaèkim stolom aktivnosti tajnih policija, nije a u kojoj mjeri je bila riječ o tada intelektualci koji masovno i našao se èovjek koji se baš i ni sanjao da æe njegov pokret jedinom mogućem sredstvu za halapljivo rade na svome samo- nije dao politièki manipulirati, posrnuti na neèemu tako ba- ostvarivanje misije? etabliranju i zauzimanju mjesta što je bio izuzetak, pa je ta nalnom kao što su izbori. – Satira je kao jedino mogu- u nomenklaturi. Onaj kome sve presuda u mnogo veæoj mjeri Feral je, s druge strane, bilo æe sredstvo možda figurirala u to nije simpatièno, proglašava rezultat njegova digniteta nego moguæe zaustaviti samo golom komunizmu, ali ne i u vrijeme se radikalom, destruktivcem, moje obrane. Vrlo slièno isku- fizièkom silom, pošto su sva hrvatskog revolucionarnog drža- katastrofièarem, i izbacuje iz stvo imao sam sredinom osam- druga sredstva veæ bila ispro- votvorstva. Tu se s naše strane igre. Kao popularan politièki desetih, kada su me tužili zbog bana. Režimu nisu bila strana igralo sasvim otvoreno, bez recept, recimo, danas se buèno uvrede šefa države, i kada sam takva rješenja – tako su se ikakve mimikrije u izboru for- reklamira vjeèno prijateljstvo bio siguran da æe me osuditi, riješili Reihl-Kira, Krivokuæe me – pisalo se u najizravnijem i friška suradnja izmeðu Rade ali je sudac donio oslobaðaju- i Paradžika – ali je ovo, zbog nesatiriènom obliku o zloèinima, Šerbedžije i Zlatka Viteza: eto æu presudu i pritom napisao meðunarodnog ugleda Ferala, nasilju i nastupajuæem drža- naputka o zajednièkoj sreæi, predivan traktat o slobodi bio mnogo ozbiljniji zalogaj. vnom teroru – a kako smo bili usprkos politièkim razlièitosti- javne rijeèi. U svakom sluèaju, Kasnije smo doznali da su u sami svoji vlasnici, nije posto- ma, eto naèina da se prebrode proces protiv Marinka Èuliæa i Splitu postojali prilièno detalj- jala institucionalna moguænost nacionalne traume. Bit toga pri- mene bio je režimski autogol, no razraðeni planovi fizièkog nadzora. Satiru smo naprosto jateljstva i te suradnje, naravno, gotovo pacerski: država je u ta uništenja lista. Vjerojatno je ponijeli kao dio svojih autorskih sastoji se u tome da se nojevski doba Feralu znala praviti mno- procijenjeno da bi se time po- iskaza, s tim da je ona tada zabija glava u pijesak kod sva- go ozbiljnije probleme. luèilo više štete nego koristi. V/108, 3. srpnja 2,,3. 9

razgovor

Koja je uloga Ferala danas? desnica ili ljevica, svejedno, ali Kako određuješ njegovu poziciju Kao popularan æe opjevanog hrvatskog suvere- u medijskom i tržišnom kontek- niteta – mimo mitologije, mimo stu? politički recept narodnih pjesama i mimo ratni- – Ta pozicija je, kao što sam èkih poklièa s kojima se i danas rekao, autsajderska, bez obzira bučno se reklamira priziva razbijanje glava – pou- na nakladu lista, na respe- vječno prijateljstvo zdano biti sve manje i manje. ktabilan broj èitatelja, pa i na Vjerojatno toliko malo da æe izvjesnu težinu koju Feral ima i friška suradnja najveæi Hrvati u potaji žaliti za na javnoj sceni. No, èinjenica Jugoslavijom, koju ionako nikad je da Feral ne participira u te- između Rade nisu iskreno mrzili. kuæim trendovima, pa utoliko i S druge strane, sve to nema ne zaslužuje blagodati novoga Šerbedžije i Zlatka veze sa sudbinom novine. medijskog i tržišnog konteksta. A Feralu su mnogi proricali smrt trendovi su takvi da naši izravni Viteza. A bit toga nakon Tuðmanova odlaska, pa konkurenti – Globus i Nacional prijateljstva i te se to umiranje nije dogodilo. – opstaju zahvaljujuæi fabrici- Nisam pobornik teze da bi ranim senzacijama i polugo- suradnje je da se veæa kolièina društvenih ga- lim pjevaèicama koje opisuju dosti trebala osiguravati veæi svoja prva seksualna iskustva. nojevski zabija glava smisao novinama koje njeguju Trendovi su takvi da je razina radikalnu kritiku. Bitno je da pismenosti u novinama srozana u pijesak kod svakog prostor za kritiku postoji i da je do mjere komiène nerazumlji- on u što veæoj mjeri slobodan. vosti. Tipovi koji niti imaju prijepornog pitanja Kako se društvene okolnosti što reæi niti znaju kako bi to budu mijenjale, mijenjat æe se uèinili postaju cijenjeni novin- i predmeti kritike, ali razlozi za ski kolumnisti. Novinski kiosci potentne književne mužjake. kritiku zasigurno neæe nestati, zatrpani su medijskim smeæem A zapravo je rijeè o samouspo- osim ako ne prihvatimo neku koje se prodaje za pet ili sedam stavljanju novog establišmenta novu utopiju. Naposljetku se kuna. A svo to tržište planira i koji je u svojemu popularnom ipak sve svodi na to koliko to kontrolira s jedne strane država izdanju gotovo jednako dosa- dobro, originalno ili vjerodo- – jer se Raèanova vlada nije dan kao i onaj akademski. Jer stojno èiniš. Na koncu ostaje željela odreæi patronata nad ako Feral u svojoj ediciji objavi dobro pisanje. Tržišna proða dvama dnevnim listovima i deset novih knjiga, a da se ni u toga posla, pak, sasvim je drugo nacionalnom televizijom – a s jednim hrvatskim novinama ne pitanje. Priznajem da se time druge jedna i pol korporacija, objavi nijedna recenzija nijedne pretjerano ne optereæujem. monopolno jaèa od države, koja knjige – makar ta recenzija bila emitira svjetonazor konzuma- negativna – ne znam mogu li Ne-baš-obična redakcija cije & relaksacije & spektakla, to tumaèiti kao golu kulturnu Veći dio mlađe generacije naravno, na najprizemnijoj èinjenicu. Ili: kakva je to kul- Ferala, koju si malo prije imeno- razini. turna èinjenica ako se u medij- vao, objavljuje književne radove. skom posredovanju hrvatskih Gotovo bi se moglo reći da uzga- Teksaško furanje furke kulturnih prilika ne smatra oni su ti koji æe odreðivati dalj- jate pisce, koji su – paradoksalno Osobno nemam ništa protiv vrijednim zabilježiti Paula nje zadatke. Hrvatski konzument – zanat brusili na nimalo pro- toga, ali kada se ta agresivna i Austera, ili Danila Kiša, ili Boru A što će biti sa starom gardom? zaičnim temama – ratnim zlo- poluprimitivna industrija za- Æosiæa? Eto, zato je djelovanje – Perspektivu Ferala vidim viri u tuđe živote, činima, mafi jaškim obračunima, bave stušti na zemlju velièine s margine u našim okolnosti- u tome da mi sviramo druge političkoj prostituciji... stoène farme u Teksasu, onda ma posve logièno. U jednom violine. Ali da ne preskaèemo pomno prati – Feral nikad nije bio baš fakat nije lako pronaæi mjesto davnom tekstu taj je vladajuæi koncerte. uobièajena redakcija. Ovdje da udahneš svježeg zraka. Tako trend opisan kao Centralni komo- društvenu kroniku se uvijek dosta pozornosti po- je skrojen uprosjeèeni hrvatski ditet: to je mentalna institucija Utjerivanje Hrvatske u i čak ima uvid sveæivalo tekstu, brusile su se konzument, tipski malograða- zadužena za otpravljanje u ne- kosti ideje, inzistiralo se na nekakvu nin koji odgovara potrebama postojanje. Pitanje o sljedećoj petoljetki u ukazanja tzv. odmaku od normalnosti i rutine, medijskog i tržišnog konteksta. On U kojem bi smjeru onda smisleno je pod pretpostavkom da omoguæavao se prilièan stupanj viri u tuðe živote, razgledava Feral trebao svijetliti u sljedećoj više nije riječ o spašavanju živo- visoke kulture, autorske slobode, prirodno je tuðe luksuzne kuæe, pomno petoljetki? Koji bi bili njegovi ta, nego o borbi za neke složenije što su novinari poticali jedan prati društvenu kroniku, be- zadaci? oblike socijalne prakse. S druge jer je medijski drugoga na razne avanture. skrajna glavinjanja nove elite s – Mi æemo i dalje raèunati na strane – parafrazirat ću završni Proveo sam deset godina u dne- novim toaletama, i èak ima uvid pametne i obrazovane èitate- odlomak iz Točke na U – ne mastodont zbog vnome listu i dobro znam što je u ukazanja tzv. visoke kulture, lje, zahvaljujuæi kojima živimo samo da se nije dogodio susret u svojeg teksaškog novinarski birokratizam: s ne- jer je onaj medijski mastodont iz tjedna u tjedan. I pritom kojem bismo se mogli pogledati koliko svojih kolega stršao sam zbog svojeg teksaškog kom- je izvjesno da neæemo raditi u oči – oni u naše bez straha, a kompleksa naumio kao strašilo za ptice. U Feralu pleksa naumio patronizirati i kompromise koji bi bili u su- mi u njihove bez stida – već smo je to sasvim drukèije. Ovdje je kulturni život. Znatan dio su- protnosti s našim karakterima ovog proljeća gledali izgradnju patronizirati i normalno da se o pisanju razgo- vremene literarne produkcije, i temeljnim uvjerenjima. Što barikada za Gotovinu, mračno vara i da se u njemu još iznaðe recimo, na ovaj je ili onaj naèin se zadataka tièe, onaj najvažniji dizajnirana slavljenja rukome- kulturni život nekakva radost. Napokon, nije dotiran od Europapress hol- je veæ obavljen. To je da je uz taša i skijaša... naslovnica prvog sluèajno što je to praktièki dinga, što je za svaku pohvalu, staru novinarsku gardu – autore broja Ferala s Antom Pavelićem jedini naš list u kojem nema ali problem nastaje kada se poput Heni Erceg, Predraga u prvom planu uopće nije nea- urednika koji ne pišu. kroz medijsku prezentaciju Luciæa, Marinka Èuliæa, Drage ktualna... da su Hrvati, onda je odlièno Zanimljivo mi je kako si po- stvaraju vrijednosni standardi Hedla, Milana Gavroviæa ili – Ta æe naslovnica, bojim se, što æe se jednom osjeæati kao dijelio svoj opus i sfere interesa koji imaju mnogo više veze s Ivana Lovrenoviæa – kroz Feral ostati aktualna još dosta vreme- nitko i ništa. Za razliku od pe- – u visokom žanru feljtona baviš poluestradnim furanjem nego s stasala briljantna generacija na. Rijeè je o maloj i zapušte- simista, ja uopæe ne sumnjam se moglo bi se reći anatomijom kvalitetom. Oni preporuèuju mlaðih novinara, prema mom noj zemlji u kojoj je uzgojena u demontažu tih kulisa, jer æe jednog društva izraslog na mra- knjige za godišnji odmor, oni skromnom sudu najbolje što u svijest o vlastitoj važnosti na se to dogaðati i protivno volji čnim i mučnim skandalima, a u organiziraju godišnje izbore, oni hrvatskome žurnalizmu danas nekoliko temeljnih mitova – o ovdašnjih politièkih garnitura. niskom žanru bilježnice seciraš sufliraju trendove koji su naj- postoji. Tu prije svega mislim hrvatstvu kao stoljetnoj kul- No, prirodno je što se aktualni ipak nešto vedriju svakodnevnicu èešæe malograðanski pomodni i na Ivicu Đikiæa – danas u ovoj turnoj i društvenoj vrijednosti, hrvatski mitovi brane nasiljem, istog tog društva... Kako se slažu prazni... Èak je i koncept FAK- zemlji bez sumnje prvo ime o državnom suverenitetu kao s obzirom na to su oni nasilno Viktor i Robi? a u svojoj biti sasvim prilagoðen mlaðe novinarske generacije jedinome jamstvu kolektivne i stvoreni. Ideologija hrvatskog – Slažu se zapravo odlièno, estradnim steèevinama, dakle – a zatim na Hrvoja Prnjaka, sreæe, o etnièkome principu državotvorstva nije bila ni beni- nemam nikakvih identitetskih medijskom i tržišnom kontekstu, Vladimira Matijaniæa, Igora reguliranja odnosa u zajednici, gna ni sentimentalna, nego se problema, premda to s visinskim bez obzira što njegovi pokretaèi Lasiæa, Borisa Rašetu, Tatjanu na koncu, o blistavoj èistoæi u praktiènoj izvedbi zasnivala razlikama baš ne stoji, jer niski vjeruju da nastavljaju revolu- Gromaèu, Tonija Gabriæa, tzv. domovinskog rata kojim na utjerivanju Hrvatske u kosti, na žanr nerijetko iziskuje veæe cionarnu tradiciju približavanja Gorana Borkoviæa... Veæina njih je izborena hrvatska sloboda golome strahu od fatalne pozi- napore. Pišem toga Robija K. iz kulture narodu. To je sve u redu, u autorskom smislu ne samo – a kada se te kulise jednom cije ne biti dobar Hrvat, koju su tjedna u tjedan veæ punih osa- nemam ništa protiv, ali ako ne da su dosegli nas starije nego stropoštaju, naravno da æe oveæi mnogi platili vrlo skupo. Glupo mnaest godina – znate li koliko izraziš dovoljnu kolièinu oduše- otvaraju neke posve nove per- broj hrvatskih romantika tre- je, meðutim, ustuknuti pred je to tisuæa kartica? – i jedino vljenja glavnim tokom zbivanja, spektive, ukazuju na neke po- snuti dupetom o tlo. Ili barem nacionalistièkim nasiljem, ili èega se uistinu prepadnem jest bit æeš proglašen trulim eliti- sve drukèije izazove, pa je veæ više neæe znati gdje se nalaze, mu èak povlaðivati – kao što to što mi to još prièinja mjestimi- stom, ili frustriranim zavidni- vrijeme da mi uèimo od njih. pa dakle neæe znati ni tko su. èini Raèanova vlada – jer je rijeè èno zadovoljstvo. Što bi rekao kom, ili nekakvim mrzovoljnim U svakom sluèaju, na njihovoj Ako je jedina toèka njihova o mamuzanju mrtvoga konja. Branko Matan, satira je teško ignorantom koji ne respektira energiji poèiva današnji Feral i identiteta sadržana u èinjenici Sutra æe ovom zemljom vladati pitanje. 10 V/108, 3. srpnja 2,,3.

komentar

Velika očekivanja i propuštene poruke

Srđan Vrcan iznimnog obožavanja – nego što je bio njegov jedini i pravi subjekt. Tako su Teško je izbjeći za smisao koji je dobio Papin posjet Hrvatskoj znaèajniji bili, primjerice, dojam da oba Uz treći pastoralni posjet Hrvatskoj i komentar sveèanog ispraæaja Pape iz Papina posjeta Bosni i Hercegovini pape Ivana Pavla II. Zadra poznatog televizijskog komen- tatora kao faktiènog glasnogovornika ovim prostorima hrvatskog politièkog i ideološkog esta- blišmana ili svakodnevni komentari nisu imala izraziti Živka Kustiæa kao faktiènog glasnogo- ekoliko je glavnih konstatacija koje vornika glavne struje hrvatskog katoli- inovatorski naboj se mogu razložito izvesti iz onoga èanstva, odnosno izjave patera Simèiæa što se dogaðalo prilikom najnovijeg kao duhovnog predstavnika hrvatske kakav su imali posjeta pape Ivan Pavla II. ovim prosto- vatikanske kolonije, od svega onoga rima. što je Papa sam izravno rekao. Time neki njegovi Prva konstatacija je da se Papin tre- se samo na svoj naèin ponovilo ono što drugi pastoralni æi posjet Hrvatskoj razlikuje od pret- se neki sociolozi religije veæ prije pre- religijski simboli kao kulturne danosti hodna dva posjeta. I to se ne razlikuje poznali kao trend. Hrvatska je primjer ne èitaju, ne dešifriraju i politièki ne pohodi. Kao da se njegova ponajprije po onome što je Papa sada koji potvrðuje da se unutar i izmeðu interpretiraju prema nekim fiksnim govorio. Naprotiv, kljuèna je razlika nacionalnih država religijske poruke i univerzalnim naèelima znaèenja nego karizma svela ponajviše u tome što je u prva dva posjeta papa na naèin koji zavisi od lokalnih povi- Ivan Pavao II. imao glavnu ulogu te je Hrvatska je primjer koji jesti i konkurirajuæih naèina gledanja na simboličnu karizmu uistinu bio protagonist u svemu ono- i djelovanja. To se zapravo veæ bilo me što je tvorilo glavni sadržaj tih po- potvrđuje da se unutar manifestiralo, ali u obrnutom smislu ili karizmu funkcije i kao sjeta. Nedvojbeno su upravo njegove na više nego vidljiv naèin s glavnim rijeèi davale ton tim posjetima unatoè i između nacionalnih porukama iz homilije Ivana Pavla II. da je podlegla učincima tadašnjoj izrazito politièkoj instru- na zagrebaèkom Hipodromu prilikom rutinizacije ili starenja mentalizaciji posjeta u režimske svrhe. država religijske poruke njegova prvog posjeta Hrvatskoj, što Sada su ulogu protagonista praktièno se tada oèitovalo u praktiènom zabora- preuzeli i imali oni koji su organizirali i religijski simboli kao vu kljuènih Papinih poruka, a sada pak posjet, te su oni davali ton i smisao kulturne danosti ne čitaju, u osobitoj smislenoj kontekstualizaciji biti mjesta ni za javno priznanje vlasti- pojedinim etapama. Oni su faktièno njegovih poruka. tih grijeha ni za potrebu proèišæavanja odredili smisleni kontekst unutar ko- ne dešifriraju i politički povijesnog pamæenja katolika-Hrvata jega su se smještale i tumaèile Papine Katolici bez grijeha koje se danas ponajprije oèituje i kon- rijeèi. A to je najvidljivije kulminiralo ne interpretiraju prema Druga konstatacija je da su pritom kretizira u obliku pamæenje povijesnog u zadarskoj etapi kao završnoj etapi. dvije znakovite velike teme izbile u zla. U tome je velika razlika izmeðu Stoga su poruke organizatora – kako nekim fiksnim univerzalnim prvi plan i dominirale su u komenta- tona Papina doèeka u Hrvatskoj i nje- samo simbolièke, tako i verbalne na- rima onih koji su organizirali doèek gova posjeta Banjoj Luci, gdje je Papa ravi – praktièno nadglasale Papine načelima značenja nego na kao i onih koji su se tim komentarima govorio o oprostu i za zloèine u kojima izravne rijeèi. Kao da je Papa daleko priklonili. su sudjelovali i sinovi Katolièke crkve. više i daleko prije došao u Hrvatsku način koji zavisi od lokalnih Prvu temu je moguæe prepoznati da bi mu Hrvati-katolici rekli ono što povijesti i konkurirajućih u naglasku koji je svjesno stavljen Hrvatska kao bastion su mu rekli, te da bi se to èulo urbi et na velike tekovine burne stoljetne kršćanstva orbi, nego da bi Hrvati i katolici èuli načina gledanja i povijesti katolièanstva u Hrvatskoj i Treæa konstatacija je da je Hrvatska ono što im je Papa sada imao reæi. Kao katolièke Hrvatske u europskom pro- doèecima prikazana kao iznimno je- da je Ivan Pavao II. bio više objekt djelovanja storu i europskom katolièanstvu. I to dinstveno i èvrsto uporište današnjeg cijelog spektakla – premda objekt ponajprije Hrvatske kao pouzdanog katolièanstva koje je drugdje i ponaj- i stalnog predziða kršæanstva sada sa prije u europskom prostoru izloženo suvremenom, a ne samo s povijesnom frustrirajuæim obratima i izrazitim relevancijom. U tom smislu èini se da kriznim tegobama. O tome uvjerljivo je Papin posjet bio doèekan u znaku govori izrazito slabi, ali i nedvojbeno obnove javnog diskursa o predziðu kr- frustrirajuæi odjek koje su Papine ja- šæanstva i stoljetnoj hrvatskoj vjernosti vne osude priprema i zatim izvršenja Rimu i Vatikanu. Osobitost tog nagla- oružanog napada na Irak naišle u ne- ska je dvostruka: prvo, hrvatsko katoli- kim tradicionalno katolièkim zemlja- èanstvo se predoèuje kao katolièanstvo ma i u redovima njihovih politièkih na granici i s granice koje je na neki elita koje inaèe pripadaju glavnoj struji naèin uvijek ugroženo i pod kvazi stal- današnjeg politièkog katolièanstva i nom opsadom i, drugo, time se smi- koje se u svojim legitimacijskim nasto- sleno ide tragom afirmacije aktualnog janjima izravno pozivaju na kršæansku znaèenja velikih povijesnih dostignuæa prošlost Europe i na kršæanske etièke Katolièke crkve u Hrvatskoj, ali pre- vrijednosti (klasièni primjeri Aznar, doèene daleko više kao tradicionalne Berlusconi i njegov saveznik Rocco vojujuæe crkve (ecclesia militans) nego kao Butiglione). No, ništa manje o tome dijaloške crkve (ecclesia peregrinans, eccle- uvjerljivo govore za katolike neugodni sia dialogans). podaci o napredujuæem trendu maso- Druga velika tema se manifestirala vnog javnog napuštanja konfesionalne u osobitom prikazu povijesti hrvatskog katolièke pripadnosti u nizu zemalja katolièanstva u izrazito trijumfalisti- zapadne Europe poèevši od Francuske èkim terminima, te stoga u osnovi u gdje se prema Le Mondu u posljednje prikazu Katolièke crkve u Hrvatskoj u vrijeme poveæao za 10 posto broj onih znaku crkve kao savršenog društva (eccle- koji se sada deklariraju kao osobe bez sia societas perfecta) to jest katolièanstva konfesije ili u Njemaèkoj u kojoj u u Hrvatskoj kao èistog katolièanstva prosjeku od otprilike 100.000 osoba bez povijesnih mrlja i bez ikakvih godišnje javno izlazi u posljednjih grijeha od kojih bi se ono eventualno deset godina iz Katolièke crkve. I, trebalo danas otkupljivati. A to je, dapaèe, Hrvatska je prikazana kao dakako, tema po kojoj nema i ne može post-komunistièka zemlja u kojoj se V/108, 3. srpnja 2,,3. 11

komentar

najpotpunije potvrdila Papina tvrdnja njem pitanja jesu li se neki od takvih iz Rima 1990. da je Bog pobijedio na Posebno je posjet zloèina dogodili uistinu na samom Za smisao koji je dobio Istoku i u kojoj se ta epohalna pobjeda Petrièevcu ili pak u obližnjim selima pokazala da nije bila ni Pirova, ni fikti- Ivana Pavla II. Banjoj Drakuliæi, Motika i Šagoviæi, ili je li Papin posjet Hrvatskoj vna pobjeda, kako je to bila u nekim tom prilikom doista bili ubijeno 2297 drugim zemljama u tranziciji. To veæ Luci pokazao koliko je ili “samo” 1297 osoba. Naposljetku, značajniji su bili, pokazuju podaci o porastu broja gra- njegov način življenja i vrijedi spomenuti i stavove koji su se primjerice, komentar ðana koji se u Hrvatskoj deklariraju mogli èuti i na Federalnoj televiziji, a da su katolici, za razliku od Slovenije prakticiranja kršćanstva koji su u èinjenici da se u Republici svečanog ispraćaja ili Republike Èeške gdje se dogodio Srpskoj govorilo o pohodu pape izrazit pad broja deklariranih katolika. drukčiji pa i superiorniji Wojtyle kao o dolasku Jovana Pavla II. Pape iz Zadra poznatog Usporedba podataka iz službenih po- vidjeli nedoliènu i uvredljivu srbizaci- pisa stanovništva Hrvatske, provede- od onoga koji prolazi ju Papina pravog imena, zaboravljajuæi televizijskog komentatora nih 1991. i 2001. godine, pokazuje da pri tome da je službeno ime Karola je postotak deklariranih katolika u sta- kao normalan u ovim Wojtyle kao pape Johhanes Paulus, ili svakodnevni komentari novništvu Hrvatske skoèio od 76 posto koje su Italijani normalno prevorili u na blizu 90 posto, dok se u Republici prostorima Giovanni Paolo, Englezi u John Paul, Živka Kustića ili izjave Èeškoj, u kojoj je Papa Ivan Pavao II. Francuzi u Jean Paul, itd. patera Simičića od svega 1991. slavodobitno proglasio da je Bog bio prisutan na službenom doèeku ili pobijedio na Istoku, broj graðana koji su ispraæaju Pape. Neke naše sitne duše Simbolička karizma onoga što je Papa sam se deklarirali da su bez konfesionalne bi sigurno reagirale na posve drukèiji No, teško je izbjeæi dojam da oba pripadnosti izmeðu dva popisa stano- naèin. Drugi primjer je znakovitiji. Papina posjeta ovim prostorima nisu izravno rekao vništva poveæao za gotovo milijun dok Naime, Ivan Pavao II. je javno zatražio imala izraziti inovatorski naboj kakav se u Sloveniji postotak deklariranih oprost za zloèine u kojima su sudjelo- su imali neki njegovi drugi pastoralni katolika smanjio od 68 posto na 57 po- vali i sinovi Katolièke crkve. I to bez pohodi. Kao da se njegova karizma gla uèincima rutinizacije ili starenja. sto, te je prema podacima posljednjeg uvjeta i ograda. A to znaèi ne upu- svela ponajviše na simboliènu karizmu To se oèitovalo daleko više u onome popisa stanovništva pao ispod razine štajuæi se u traženje alibija pokreta- ili karizmu funkcije i kao da je podle- što se èini da propušteno uèiniti nego na kojoj je bio sredinom osamdesetih. u onome što je uistinu uèinjeno u Po tome se èini da je Hrvatska ostala ovim Papinim pohodima upravo sada i jedna od rijetkih zemalja u kojoj su se u ovim prostorima. Naime, ovi se pro- na djelu potvrdila oèekivanja kojima stori èine da su idealni prostori da se, je prije dosta godina tadašnji beèki imajuæi u vidu stoljetno, ali i najnovije kardinal König tješio malodušnog papu povijesno iskustvo, upute i nove ne- Montinija predviðanjem da æe uskoro konvencionalne poruke kako svijetu katolici s Istoka održati lekciju onima pravoslavlja, i to prije svega kao svi- iz Zapada. To je za papu Ivana Pavla jetu slavenskog pravoslavlja, tako i II. imalo posebno osobno znaèenje kad svijetu Islama i to posredstvom upravo se uzmu u obzir i njegove neoèekivane bosanskog islama kao veæ autohtonog nedavne pesimistièke izjave da se Bog europskog Islama. I to poruke koje bi udaljio od današnjeg svijeta i da mu se otvorile nove putove odnosa prema više ne obraæa. U tom pogledu doèek slavenskom pravoslavlju nakon nekih je za Ivana Pavla II. imao izrazito ohra- signala koji govore da je u ruskom i brujuæi naboj. srpskom pravoslavlju posrijedi poèetak kritièkog promišljanja i kritièkog pre- Banja Luka – oprost za zločine ispitivanja nekih prijašnjih dominan- katolika tnih crkvenih stavova s izrazito antidi- Èetvrta konstatacija je da je pose- jaloškim i antiekumenskim predzna- bno posjet Ivana Pavla II. Banjoj Luci kom, ali i poruke koje bi otvorile nove pokazao koliko je njegov naèin življe- putove za odnos prema Islamu kao nja i prakticiranja kršæanstva drukèiji novoj vjerskoj i kulturnoj èinjenici u pa i superiorniji od onoga koji prolazi životu današnje Europe i kad je veæina kao normalan na ovim prostorima. To onih jadnika koji gotovo svakodnevno se na veoma jasan naèin oèitovalo na gube živote na šengenskim granicama dva primjera. Prvi je primjer postupak tvrðave Europe islamske vjeroispovije- pape Ivan Pavla II. koji upuæuje tople sti, ali i kad je postalo gotovo uobièa- i iskrene pozdrave patrijarhu Pavlu i jeno držati islam stalno na svojevrsnoj Svetom Sinodu Srpske pravoslavne optuženièku klupu. No, možda su to crkve, unatoè èinjenici da patrijarh pretjerana oèekivanja od pohoda starca Pavle nije došao u Banju Luku, te da u bijelom koji je ipak, kako to potvrðuju nitko od poznatih vladika te crkve nije i ova dva posjeta – samo èovjek. 12 V/108, 3. srpnja 2,,3.

razgovor

Drago Pilsel & Vukomanovi Milan ć

Vrijeme pomirenja ili vrijeme uništenja

ospodine Pilsel, miješa spovesti. To je èinjenica s ko- Omer Karabeg vjerskih službenika. Oni misle nekim spornim pitanjima kao li se Katolička crkva u jom se mora raèunati i toga su da bi takva kritika automatski što su, recimo, kontrola raðanja Hrvatskoj u politiku? svakako svesni i sami politièari. pridonosila padu njihove popu- ili abortus, Crkva bi izgubila – Drago Pilsel: Pa ovisno u Ono na šta bih skrenuo pažnju, larnosti. Meðutim, ono što se podršku za svoj stav, kao što ju kojem kontekstu govorimo. Ako a što je veæ nekoliko godina pri- Kakav je utjecaj Crkve u danas dogaða u Hrvatskoj ipak je izgubila u izrièito katolièkim mislimo na razdoblje nakon sutno u medijima, to je potreba Srbiji i Hrvatskoj u emisiji je nekakav pomak. Stranke cen- zemljama – Poljskoj i Italiji. pada Tuðmanovog režima, onda jednog broja novinara da kroz tra, konkretno Liberalna stran- bismo rekli da to èini znatno snishodljiv odnos prema pred- Most Radija Slobodna Evropa ka, nemaju taj strah, možda ga Ignoriranje civilnog manje, gotovo beznaèajno, u stavnicima Crkve na neki naèin razgovarali su Drago Pilsel, nikada nisu ni imale, pa pri- društva i autizam Crkve odnosu na ulogu koju je imala u izraze novi položaj u kome se mjerice predsjednik Liberalne Je li se i u Srbiji Crkvi najviše uèvršæivanju Tuðmanove vlasti. sada nalaze verske zajednice. teolog i publicist iz Zagreba, stranke Ivo Banac kritizira udvaraju bivši komunisti? Ako mislimo na najnovije vrije- A mislim da i tu ima i nesnala- i Milan Vukomanović, poteze vjerskih službenika – Milan Vukomanović: me, onda æe odgovor na pitanje ženja. Èini mi se da je došlo do koje on smatra nekoncilskim i Rekao bih da su politièari u zavisiti od toga kako tko razu- praznine u ideološkoj sferi. U predavač sociologije religije neadekvatnim laièkom, graðan- Srbiji vrlo oprezni u odnosu mije narav crkve. Kao diplomi- takvoj situaciji ljudi se obraæaju na Filozofskom fakultetu u skom društvu. Oni koji se boje prema Crkvi. Kritika Srpske rani teolog kažem da se crkva verskim zajednicama tražeæi kritizirati i koji Crkvi uvijek idu pravoslavne crkve uglavnom jedva miješa u politiku. A agno- normativni okvir i, možda, novi Beogradu niz dlaku – to su bivši komu- dolazi od nevladinih organiza- stici, ateisti, ili oni ne razumiju sistem vrednosti. nisti poput Ivice Raèana. Njih cija. S druge strane, dešava se narav crkve, u nekim njezinim – Drago Pilsel: Ako dopu- naprosto ili peèe savjest ili se da predstavnici Srpske pravo- zahtjevima prepoznat æe mi- stite, stvar bih postavio ipak ne znaju ponašati, pa se onda slavne crkve svaku kritiku, èak ješanje u politiku. Primjerice, malo šire. Naime, istina je da odnose prema Crkvi kao prema i vrlo opravdanu, tumaèe kao trenutno je aktualan zahtjev je nakon pada socijalizma Marx neèemu jako snažnom i jako ostatak nekakve komunistièke nekih crkvenih institucija, èak zamijenjen Kristom ili krstom i monolitnom, iako sociološka prošlosti, kao izraz komunisti- i biskupa, da se ogranièi, a u da su, kad je rijeè o Hrvatskoj, istraživanja govore da Crkva èkog ateizma, što je uprošæava- nekim sektorima i zabrani, rad mnogi boljševici, komunisti s moralne strane nema onu nje koje svakako ne doprinosi nedjeljom. Netko æe reæi da je i ateisti, koji su bili u Savezu podršku u narodu koju biskupi boljoj komunikaciji. to uplitanje crkve u politiku. komunista, prešli u HDZ tra- i neki sveæenici misle da ima. Ne čini li vam se da se Crkva Meðutim, smatram da je to žeæi novi ideološki kontekst. I, Kad bi se anketiralo graðane o ponaša kao neprikosnoveni au- legitiman zahtjev, odnosno legi- naravno da oni imaju strah od toritet? Njezini predstavnici ne timan doprinos obrani digniteta kritike religije, odnosno rada Milan ulaze u dijalog nego svojim kri- kršæanske obitelji ili pokušaj da Vukomanović: tičarima odgovaraju veoma oštro se u Hrvatskoj uspostavi takav Drago Pilsel: Oni intoniranim saopštenjima. standard kakav, primjerice, ima Svaka kritika, – Milan Vukomanović: Italija, gdje, osim restorana i, koji se boje kritizirati Imam utisak da taj dijalog vrlo naravno, onih nužnih službi, ni- naročito ona teško ide. Veæe prisustvo Crkve šta drugo ne radi, za razliku od i koji Crkvi uvijek i veæa prava koje ona ima zahte- Hrvatske, gdje su mnogi ljudi idu niz dlaku – to koja dolazi od vaju i veæu odgovornost. Pitanje koji rade nedjeljom, bez da im predstavnika kako se ona snalaze u toj ulozi. se to posebno plati, dovedeni u su bivši komunisti Èinjenica je da je Crkva dobila gotovo robovlasnièki položaj. nevladinih ulogu partnera, na primer, u Zar vam se ne čini da je to, poput Ivice Račana. školstvu i razumljivo je da ona prije svega, ekonomsko pitanje? organizacija, želi da ostvari svoj uticaj u toj – Drago Pilsel: Apsolutno Njih naprosto ili oblasti, znaèi, ima pravo da se jest, ali je i kulturološko i soci- pogotovo onih koje meša. Problem je u tome da ološko. peče savjest ili se li ona to radi na konstrukti- Gospodine Vukomanoviću, se bave ljudskim van ili pomalo arhaièan naèin. miješa li se Srpska pravoslavna ne znaju ponašati, Spomenuli ste saopštenja u ko- crkva u politiku? pa se onda odnose pravima, automatski jima se ispoljavaju jaki tonovi. – Milan Vukomanović: Pre se u Srbiji doživljava Svaka kritika, naroèito ona koja bih rekao da sada i Srpska pra- prema Crkvi kao dolazi od predstavnika nevladi- voslavna crkva, a i država, imaju ili kao recidiv nih organizacija, pogotovo onih novo politièko iskustvo u me- prema nečemu koje se bave ljudskim pravima, ðusobnim odnosima. Deo tog komunizma ili kao automatski se doživljava ili kao novog iskustva je i sve vidljivije jako snažnom i jako nekakav recidiv komunizma ili prisustvo Srpske pravoslavne delo Nečastivog kao nekakvo delo Neèastivog. crkve, pa i drugih verskih zaje- monolitnom – Drago Pilsel: Nisam si- dnica, u javnoj sferi, na primer, guran da je ovo što mi imamo u medijima i školstvu. Rekao mnogo bolje od ponašanja bih da u Srbiji danas vlada pri- Srpske pravoslavne crkve. I mi lièno nesnalaženje, èak i konfu- smo takoðer imali neke sluèaje- zija u odnosu verskih zajednica, ve za koje bi se moglo reæi da je pre svega, Srpske pravoslavne Katolièka crkva nastupila oholo crkve i države. Nije jasno gde je i nadmeno. Rijeè je o ignori- taèka distinkcije izmeðu Crkve ranju civilnog društva, o auti- i države. zamu ili monizmu Katolièke crkve. Oni povremeno, nakon Strah od kritike susreta Stalnog vijeæa Hrvatske Ne čini li vam se da se sadašnji biskupske konferencije i ple- političari utrkuju u povlađivanju narnih sjednica, izdaju nekakvo Crkvi? Nijedan se ne usuđuje da priopæenje, pa neki biskup ili izgovori bilo kakvu kritičku riječ više njih izaðu pred novinare i, o njoj. kad im novinari postave malo – Milan Vukomanović: škakljivija pitanja, uglavnom Danas se više od 85 posto gra- izbjegavaju odgovore. U tome ðana u Srbiji izjašnjavaju kao je najveæi majstor zagrebaèki pripadnici pravoslavne veroi- nadbiskup Josip Bozaniæ. On V/108, 3. srpnja 2,,3. 13

razgovor ne odgovara gotovo ni na je- Svećenici, heroji i dno pitanje onako kako bi se zločinci oèekivalo od jednog èovjeka Gospodin Pilsel je govorio o koji predstavlja Crkvu i na odnosu Katoličke crkve prema europskoj razini, jer je on zločinima u Oluji. Kakav je potpredsjednik Europskog odnos Srpske pravoslavne crkve vijeæa Biskupske konferencije. prema Karadžiću i Mladiću Pretpostavljam da on ne odbija koji su optuženi za teške ratne ili ne izbjegava pitanja europ- zločine, a koji u očima mnogih u skih novinara, ako ima priliku Srbiji i u Republici Srpskoj još s njima se susresti, pa mi nije važe za ratne heroje? jasno kako tako dugo omalova- – Milan Vukomanović: žava medije u Hrvatskoj. Rekao bih da je Srpska pra- Propovijedanje voslavna crkva tokom de- vedesetih godina prošlog i humanog ratovanja poèetkom ovog veka prošla Iako možda ne bih trebao kroz nekoliko razlièitih faza. govoriti o sebi, ja sam dobar Kraj osamdesetih i poèetak primjer tog autizma Crkve. devedesetih godina je obeležio Godinama sam sustavno kri- proces etnomobilizacije, kako tizirao ponašanje službene u Srbiji, tako i u Hrvatskoj, i Katolièke crkve zbog toga što tu se Crkva u Srbiji manje-više prokletstvo ovih balkanskih su oni tolerirali, ignorirali i na svrstala uz institucije koje su Milan Drago Pilsel: Papa prostora, bar ovih naših, to što je neki naèin ohrabrivali zloèine davale podršku Miloševiæevoj Vukomanović: kaže da bi bilo jako kler triju najvećih vjerskih zaje- nakon Oluje, kad je svima veæ politici. Tokom rata, od 1991. dnica, i pravoslavne i katoličke i bilo jasno da se naveliko ubija do 1995. godine, Srpska pravo- Tokom rata, od lijepo da se Hrvati islamske, etnocentričan. srpske civile. Živko Kustiæ slavna crkva ispoljava dva lica. – Drago Pilsel: Ne bih mo- napisao je u Glasu Koncila ko- S jedne strane, deklarativno 1991. do 1995. i svi ostali građani gao potpisati ovo što ste sada mentar pod naslovom Neviðena zauzima ekumensku pozici- rekli da se najveæi primjeri humanost ratovanja. Poludio ju, pa kroz razlièite proglase, godine, Srpska Hrvatske ozbiljno i tolerancije mogu naæi meðu sam kad sam to proèitao, jer zajednièke izjave i pozive na vjernicima. Dosta putujem i po to nema veze s teologijom, to molitvu podstièe proces pomi- pravoslavna crkva iskreno pripreme Hrvatskoj i po regiji, i susreo nema veze s kršæanstvom, ni- renja, a, s druge strane, dobar ispoljava dva lica. za to da se zagrle s sam mnogo ljude koji imaju kakvo ratovanje ne može biti deo sveštenstva i episkopata, izuzetan stupanj tolerancije, humano, èak i da nema zloèina, možda više implicitno, daje S jedne strane, ostalim evropskim a uopæe nisu vjernici. Èak bih a pogotovo ne ratovanje nakon podršku etnonacionalistièkim, rekao da mi vjernici imamo Oluje kada je na stotine Srba politièkim faktorima prvo u deklarativno zauzima narodima, što nije štošta nauèiti od nevjernika. ubijeno na svirep naèin. Oni Hrvatskoj, a onda u Republici Jer, u našim vjerskim zaje- su povremeno odgovarali na te Srpskoj. U takvom kontekstu ekumensku poziciju, ništa drugo nego dnicama dominantno raspo- kritike, ali su ih uglavnom igno- se i ljudi poput Radovana loženje, nažalost, nije klima rirali. I onda su mene izbacili Karadžiæa ne posmatraju kao pa kroz različite poruka: “Dajte, dijaloga, klima tolerancije. iz Društva katolièkih novinara. ratni zloèinci, veæ kao heroji Zato se dogaða da mnogi misle Našli su formu da se ta osveta koji pripadaju slavnoj tradiciji. proglase… podstiče konačno povedite da je bolje biti nevjernik nego opravda, to je naprosto onaj Od vremena studentskih pro- proces pomirenja, u djelo moje riječi vjernik u zajednici koja sramo- isti mehanizam kojim su oni testa, pa sve do oktobarskih ti samu sebe, jer apsolutno ne stoljeæima ušutkivali drukèije promena 2000. godine, Crkva a, s druge, dobar koje sam vam uputio živi u skladu s onim što je nau- glasove unutar Crkve. Prije su se dosta kritièki odnosila pre- èavao osnivaè te zajednice. ljude spaljivali da ih ušutkaju, ma Miloševiæevom režimu i deo sveštenstva 1994. i 1998. – Milan Vukomanović: a danas ih izbacuju. Naime, ja podržavala je demokratsku Mislim da nam uzor treba da sam na jednoj skupštini rekao opciju. Nakon oktobarskih i episkopata godine, kada sam bude multikulturna i višere- da Ivan Mikeliæ, glavni ure- promena, Crkva je mnogo vi- ligijska Evropa koja kao svoje dnik Glasa Koncila, ne bi smio dljivija u javnosti nego što je to daje podršku vas pozvao u ime nasleðe prihvata sve tri mono- biti izabran za predsjednika bio sluèaj ranije. teistièke religije i koja je dubo- etnonacionalističkim, samoga Boga da ko svesna da je uvek upadala u tragedije kada su se javljale političkim faktorima napustite klanjanje tendencije ka homogenizaciji, bilo na rasnim, etnièkim bilo prvo u Hrvatskoj, lažnim idolima religijskim principima. a onda u Republici nacije, rase i Mislite li da će naše etnocen- trične vjerske zajednice prihva- Srpskoj. U takvom ideologije” titi Evropu kao uzor? – Drago Pilsel: Kad tad. kontekstu se i ljudi iskreno pripreme za to da se – Milan Vukomanović: zagrle s ostalim evropskim Mislim da nemaju izbora, ako poput Radovana narodima, što nije ništa drugo naše države žele da se integri- Karadžića ne nego poruka: “Dajte, konaèno šu sa Evropskom unijom. povedite u djelo moje rijeèi – Drago Pilsel: Tokom ne- posmatraju kao koje sam vam uputio 1994. i davnog posjeta Hrvatskoj Papa 1998. godine, kada sam vas je više puta rekao da ga zanima ratni zločinci, već pozvao u ime samoga Boga da da Hrvatska konaèno postane napustite klanjanje lažnim ido- dio Europske unije. Bez obzira kao heroji lima nacije, rase i ideologije”. kakva je njegova motivacija, To je poruka koju, nažalost, recimo, postoji tumaèenje da Katolièka crkva u Hrvatskoj on ne želi da Hrvatska, kao cije napisali da su službenici nije znala ili nije htjela pretvo- katolièka zemlja, ostane izvan Tužiteljstva haškog tribunala riti u život, zato što je u glava- europske prièe, istina je da Društva katolièkih novinara, jer Je li izmijenjen odnos prema treæerazredni èinovnici, što je ma mnogih njenih funkcionera Sveta stolica kani lobirati za je to èovjek koji se sustavno u Karadžiću i Mladiću? apsolutno neprihvatljiv i uvre- bila takozvana domoljubna ulazak Hrvatske u Evropsku katolièkom mediju bavi cenzu- – Milan Vukomanović: dljiv govor koji Crkva nikad blokada. uniju. Meðutim, to ne znaèi rom što je protivno i crkvenim Nikakav radikalni pomak se tu ne smije koristiti i uglavnom – Milan Vukomanović: Ne da æe nama biti dopušteno da i svjetovnim okvirima naše ne dešava. ne koristi. I onda se dogodila smemo zaboraviti da Crkvu se ponašamo necivilizacijski, novinarske profesije. I, naravno, – Drago Pilsel: Kod nas se presuda generalu Norcu, doka- predstavljaju, pre svega, nje- nekršæanski i nekoncilski. nakon što su me pozvali da se ipak nešto sitno, sitno doga- zano je na sudu, barem u pr- ni vernici. Ima mnogo malih Mislim da naprosto stiže vri- isprièam, što sam odbio, jer se ða. Recimo, kad je podignuta vostupanjskom procesu, da je inicijativa koje pokazuju kako jeme kada æe se podrška Svete nisam imao zbog èega isprièa- optužnica protiv generala gospodin Norac svojim rukama se može raditi na planu pomi- stolice morati platiti onom vati, rekao sam istinu, izbacili Mirka Norca, dobar dio Crkve ubio jednu ženu i da je sudje- renja. monetom koju je Papa deklari- su me iz Društva katolièkih je, zajedno s desnièarskim lovao u ubojstvu još najmanje rao u Splitu 1998. godine, a to novinara. Ne znam što je gore organizacijama, digao gala- pedesetak ljudi. Nakon toga, Etnocentričke vjerske su humanost, pravda i istina. – situacija u Srbiji, gdje Srpska mu protiv haškog tribunala. svi su zašutjeli. I, evo, Papa, zajednice i politika Nama naprosto neæe više biti pravoslavna crkva žestoko Pamtimo izjavu biskupa prije kojeg smo upravo ispratili iz pomirenja produžen moratorij na moral i odgovara na svaku kritiku ili nekoliko godina, kada su se Hrvatske, kaže da bi bilo jako Slažem da je najviše primje- etiku. Nalazimo se pred izazo- ova situacija u Hrvatskoj gdje osramotili, jer su u dokumentu lijepo da se Hrvati i svi ostali ra tolerancije i suživota među vom ili da stvorimo strukture rasprave uopæe nema. Hrvatske biskupske konferen- graðani Hrvatske ozbiljno i vjernicima, ali čini mi se da je pomirenja ili nas neæe biti. 14 V/108, 3. srpnja 2,,3.

razgovor

edomir Višnji Č ć

Preslika većine

ekako u isto vrijeme zavr- proletarijat. Dakle, knjiga nije Nataša Petrinjak – A to vam je kao da uba- koju hrvatska historiografija šili ste trogodišnji rad na važna u ovom èasu zato što bi cite kamenèiæ u rijeku s još nije dala. To je njen dio knjizi Partizansko ljeto- predstavljala neèiju politièku namjerom da je premostite. posla i više nema vremena vanje; Hrvatska i Srbi 1945. rehabilitaciju, veæ eventualno Psihološki gledano, knjiga za èekanje. Ne znam, dakle, – 1950. i postali predsjednik zato što je dvanaest i pet za je pisana iz pozicije Srbina dokle æemo stiæi, ali krajnje je SKD-a Prosvjete. S obzirom poèetak ozbiljnog razgovora o Predsjednik SKD-a Prosvjeta iz Hrvatske i govori o hr- vrijeme da krenemo. na promociju knjige održanu našoj prošlosti. vatsko-srpskim odnosima u prije nekoliko dana, počnimo govori o svojoj najnovijoj Hrvatskoj u vremenu u ko- Iskrivljenim od nje. Riječ je o svojevrsnom Temeljita šutnja knjizi Partizansko ljetovanje te jem su se zaista, bez ikakvih činjenicama do nastavku prethodnih knjiga, Koji su po vama razlozi indentitetu i položaju srpske interpretativnih nedoumica, identiteta Kordunaški proces i Srbi u tako temeljitog prešućivanja i sve bitne odluke donosile u Premda se najvećim dije- Hrvatskoj 1918. – 1941., koji skrivanja pune istine o sudbini zajednice u Hrvatskoj Beogradu. Da se razumije- lom bavite razdobljem nakon nas upoznaje s do sada nepo- trojice “glavnih junaka” ove mo, u Beogradu koji je tada rata, knjiga počinje poglavljem znatim pojedinostima povijesti knjige? bio sve samo ne glavni grad Banovina, kao svojevrsnim poslijeratne Hrvatske, Srba – Moglo bi se nadugo pri- Srbije, ili svih Srba. Što se uvodom i objašnjenjem zašto je u Hrvatskoj, a kroz prizmu èati o sistemskim razlozima tièe graðe, ona je uraðena okupacija 1941. godine “oslobo- života i stradanja trojice brisanja ljudi i dogaðaja iz na fondovima Hrvatskog dila zlo”. U njemu iščitavamo partizanskih/komunističkih prošlosti našeg (jugoslaven- državnog arhiva. Zaista sam nestanak obrazovanog, građan- čelnika, Duška Brkića, Rade skog, a kojeg drugog?) ko- osjeæao potrebu, pa i izvjesno skog sloja Srba u Hrvatskoj, Žigića i Stanka Opačića. Osim munistièkog pokreta. Nešto zadovoljstvo da iskoristim uvaženih članova te zajednice važnosti povijesnih istina, bi kraæa prièa bila ako bismo dokumente koji su bacali fra- o kojima se danas vrlo malo zbog čega je po vašem mišljenju se pozabavili razlozima one gmentarno i iskošeno, ali po- zna. Koliko je to pogodovalo objavljivanje te knjige važno generacije srpskih politièara u uzdano svjetlo na dogaðaje iz stvaranju mita, veličanstvene upravo danas? Hrvatskoj koja se podigla na 1945. godine opisane u knjizi epopeje i tragedije istovremeno, – Zašto je nešto važno politièkim leševima Žigiæa, Regionalne razlike u poglavlju Ulazak u gradove. cjelokupne zajednice prečanskih u trenutku svog nastanka? Brkiæa i Opaèiæa. Em nisu Kod nas, meðu Hrvatima i Srba? Jedino zato što je to nešto ljudi od pera, em niko sam u povijesnom Srbima, uobièajilo se nekoliko – Nedavno sam razgova- upravo tada postalo moguæe. sebi ne izbija stolicu ispod tehnika: ili se o zloèinima rao sa istaknutim hrvatskim Ozbiljenjem toga neèega, onog organa kojim se kod nas iskustvu, dakako, “svoje” strane ne govori, ili se književnikom, koji mi reèe vrijeme se oèituje u djelu, a pozicije zauzimaju i drže, a na to radi za unutrašnje potrebe, upravo tu stvar. Kako bi vo- djelo u vremenu. Ali manimo koncu imali su pravo tješiti postoje, zajedničko ili to rade marginalni poli- lio proèitati knjigu o starim amatersku filozofiju. Nikakva se kako i to što je njih zapalo, tièari i publicisti koji imaju zagrebaèkim srpskim poro- se jasna i jednostavna logika neko mora raditi. I ni jedno ni ih iskustvo samo nekakav svoj cilj. Jedino nije dicama. Knjigu koja bi koli- ne da prepoznati u èinjenici drugo mi se ne èini danas jako iskušana tehnika slobodnog ko-toliko objasnila današnji da je knjiga o Radi Žigiæu, zanimljivo. Tužnija je i zna- kultiviše i u jednom, razgovora onih koji o proble- izgled mirogojskih arkada Dušku Brkiæu i Stanku kovitija ipak èinjenica da se funkcionalnom, sloju mu znaju ponešto i kojima i èinjenicu da su njihove Opaèiæu izašla upravo sada. o Srbima iz Hrvatske ispravi istina ne ugrožava identitet. udarne lokacije ispisane æi- Osim u jednom tankom iro- onoliko zabluda i predrasuda nivelira. Današnja Srbi iz Hrvatske tu trenutno rilicom. Koja bi objasnila ili nijskom sloju. Naime, tek kad koliko to uspije postiæi SKD imaju krupnu prednost, svi su samo opisala dio prošlosti je sasvim propao njihov svijet, Prosvjeta svojim skromnim razlika između im projekti propali i nemaju ovog grada, u kojoj bi stajalo kad je prah i pepeo zavio i potencijalima. Arhivi su da- što èuvati. A hoæemo li stiæi gdje je u Berislaviæevoj ulici Jugoslaviju i komunizam, kad nas svima otvoreni i sve je do istočne Slavonije i do odnosa meðusobnog uva- kuæa Laze Baèiæa u kojoj je su nestala krajiška sela, a od morala istraživaèa i organiza- žavanja slobodnih ljudi, ne odsjedao Jovan Jovanoviæ radnièke klase preostali tek cije znanstvenog pogona. Da Like dramatičnija je znam. Malo toga sluti vedru Zmaj kad bi dolazio miriti doktrinarni glasaèi HDZ-a i se više ne otaljavaju poslovi nego ikad: tamo kraj buduænost. Meni se jedino èi- Srbe i Hrvate, onog istog srpskih radikala, tek tada je utemeljeni na principima nilo važnim da u ovom sluèaju Baèiæa u èijim je pogonima u postalo moguæe da na povr- tuðmanovske nacionalne dr- Dunava ljudi ima, a pripadnik etnièke manjine Jasenovcu zasnovan zloglasni šinu isplivaju policijski spisi žavotvorne teleologije, nego progovori o svom dijelu isti- logor. Koja bi objasnila kako koji nam kažu što se u ovom da se poène pošteno raditi. ovdje ne ne. Jednostavno mora se reæi je to minut pred nestanak sluèaju dogodilo. I da se jasno Dakle, nije teško objasni- kako se formirala vlast 1945. u proljeæe 1941. godine u razumijemo. Nikakvo naše ti policijsku stranu istine. godine, kako je Zagrebu osnovan Savez sr- domaæe poštenje, ni domaæa Problem je zašto do danas funkcioniralo pskih društava u koji su ušli: pamet, tu nisu dali znaèaj- hrvatska historiografija nije jugoslavensko i Udruženje srpsko-pravosla- nijeg priloga. Da je do onih i uradila više na temama iz hrvatsko druš- vnih sveštenika, Društvo sv. danas živih uèesnika u progo- 20. stoljeæa. Ajde što se nisu tvo u prvih pet Save, Dobrotvorna zadruga nu i likvidaciji mojih junaka, pozabavili Žigiæem, ali neka godina vlasti Srpkinja, Udruženje dje- nikada ni slovo ne bi isplivalo nešto urade o Stevi Krajaèiæu. KPJ/KPH i èjeg doma Viteškog kralja na površinu. Znaju oni dobro On je Hrvate tukao i skidao kako su u tom Aleksandra etc. etc., po- u èemu su uèestvovali i tješe im glave, a poslije hrvatovao i periodu domaæi dodbor Društva kneginje se i danas istinom da su usta- branio ih od Beograda. On je komunisti sami Ljubice, Srpsko pjevaèko še i èetnici ipak gori od njih. majka raznih manoliæa i tu- sebe doveli na društvo, Zadruga Srba U takvom “odnosu snaga” je ðmana. Znate, naše politièke rub propasti. privrednika, Privrednik, i kljuè naše prošlovjekovne majke èesto su policajke po Mora se reæi Zajednica doma i škole u nesreæe. profesiji. To najbolje govori o kakva je u tome Bogoviæevoj ulici, Seljaèko Kao što je njihovu i Titovu stanju društvenog organizma. bila uloga ovda- kolo, Srednjoškolski sveto- komunistièku Jugoslaviju, I sami ste razdoblje koje šnjih Srba, bilo savski fond, Kolo Srba privre- upravo od vremena likvidacije obrađujete u knjizi nazvali u beogradskom dnika, Društvo sv. Arhangela trojice srpskih ministara iz “prešućeno poglavlje hrvat- generalitetu, Mihaila, Srpska privredna Vlade NRH, poèela spašavati sko-srpske sapunice”, “krvave bilo u CK KPH. omladina, Glavni savez sr- zapadna ekonomska i vojna sapunice”. Mogu li knjige poput A onda se mora pskih zemljoradnièkih zadru- pomoæ, tako je i ovdje pre- vaše otkrivanjem istine donijeti reæi i to kako su ga... Ne kažem da bi danas sudio meðunarodni kontekst željene odnose međusobna uva- dospjeli u takvu ta arheologija nekog trebala i raspad istoènog bloka. A žavanja, za koje se i sami zala- ulogu, odnosno impresionirati, ali temeljitost Rade Žigiæ bi, ne razmišlja- žete, kad naši narodi toliko vole mora se reæi njena brisanja ipak je zani- juæi ni trenutka, dao život “sapunice”, napose sve oblike jasna istina o mljiva. Izbrisale su ih dvije za zemlju Sovjeta i svjetski stanja “between love and hate”? 1941. godini, revolucije, ustaška i komuni- V/108, 3. srpnja 2,,3. 15

razgovor stièka, ekonomski, a dobrim Između dvije njih, mi fingiramo lojalnost i Dramatične razlike su dijelom uklonjeni i sa spi- istojezične kulture dobivamo priliku da radimo. Slavonije i Like ska živih. Pitanje identiteta srpske Pokazalo se da smo i jedni i Na koje knjige mislite? Taj gubitak Srbi u zajednice u Hrvatskoj vama je drugi bili u pravu, svako na – Izdali smo ove godine Hrvatskoj nikad nisu nado- i redovni posao, osobito od kada svoj naèin i sa svojim ciljem, Kaserov Popis Like i Krbave knadili. Osim toga, ustaški ste postali prvi čovjek SKD- najviše zato što smo i nevolj- iz 1712. godine, uskoro æe u zloèini znaèili su prekid nor- a Prosvjete, preuzevši tako ko pristali da obuzdamo ru- štampu Bartuloviæev Glas iz malnog razvoja meðunacional- i teret zbivanja devedesetih. šilaèke strasti. Vlast je ispala plamena, svojevrsna apologija nih odnosa, njihovo prebaci- Možemo li vaš izbor gledati i bolja nego što je zapravo bila, hrvatskog jugoslavenstva, vanje na kolosijek zloèinaèke kao svojevrsnu smjenu gene- a mi smo ispali dalekovidniji do sajma u Beogradu oèeku- iracionalnosti i oni su Srbe iz racija, dolazak novih lidera s i duhovniji negoli smo bili i jemo Jergoviæev rukopis o Hrvatske izbacili i iz psiho- novim idejama? ostali. Crnjanskom, Roksandiæevu loškog ležišta. Nestanak te – Ma jedva da tu ima neka- zajednice urbanih Srba bio je kvih generacija. I inaèe takvi potpun, njima treba priklju- etnièki manjinski projekti èiti potpuno svjesno usmje- teže gerontokratiji, jer se ren teror protiv obrazovanog mlaði svijet logièno opredje- svijeta po selima; protiv sve- ljuje za promociju u veæin- štenstva i uèitelja. I niko za skom graðanskom društvu, a njima nije zaplakao, sjetio ih ovdje je to dugom negativno Sham foto: Jonke se jedino Vladan Desnica u selekcijom još i pojaèano. A nekim svojim pripovijetkama. da bi trebalo mlaðih ljudi, Ukratko, nikakav se mit nije trebalo bi. Da malo razvuku rodio iz tog nestanka pora- prièu, da joj prepoznaju kvali- ženog svijeta. Novi su pobje- tet koji stariji i umorniji više dnici mitove temeljili na sebi ne vide i ne èuju, da joj osjete bližim izvorima. granice, da izraze ono ljudsko, Arhivi su danas Određuju li još uvijek, i na nestranaèko i nepolitièko u svima otvoreni i koji način, istine, ali i iskri- njoj, možda da joj u nekim vljene činjenice tog razdoblja aspektima i skrate vijek, ali sve je do morala današnji identitet Srba u saèuvaju smisao. Uostalom, Hrvatskoj, za koji tvrdite da je zar toga ne bi trebalo i ve- istraživača i u krizi? æinskoj kulturi i politici? – A na èemu bi se i teme- Manjine su najèešæe samo organizacije ljio bilo koji identitet ako ne traljav odraz opæe situacije u na iskrivljenim èinjenicama? nekom društvu. znanstvenog Identitete oko kojih smo svi Možete li nam opisati kon- pogona. Nije teško skupa ratovali prošlu deceniju tekst i značaj obnavljanja rada danas najbolje prepoznajemo Prosvjete 1993. godine i kako objasniti policijsku u ponašanju navijaèa, koji dalje nakon 2003. godine? su najsporiji uèenici u ovda- – Zgodno vam je to bilo stranu istine. šnjim politièkim kursevima. kad smo kretali te 1993. Donedavno su se njima i nji- godine. Sjeæam se, po mene Problem je zašto hovim komandantima podiza- je došao Siniša Tataloviæ, li spomenici, koji još stoje... I moj prijatelj iz ogulinske do danas hrvatska onda se takvi naši identiteti gimnazije, danas profesor na uklapaju u globalne trendove Fakultetu politièkih znano- historiografija koji ne pogoduju preživljava- sti. Ja sam nakon otkaza na nije uradila više nju ni prefinjenijih verzija. poslu u Rijeci potkraj 1991. Može li Prosvjeta svojim knjigu iz krajiške povijesti, Jeste, identitet ovda- godine, kao pravi Kordunaš, na temama iz 20. aktivnostima promijeniti svo- izabrane pripovijetke Veljka šnjih Srba u višestrukoj je èuvao goveda na paši i pazio jevrstan getoiziran položaj Miliæeviæa. U planu za iduæu krizi. Zajednica koja je u da otkud ne izbije kakva voj- stoljeća. Ajde što same institucije, ali i pojedi- godinu su Antologija Srba pri- ovom trenutku više vanjski na patrola i ne priupita me naca koji su tamo našli siguran povjedaèa iz Hrvatske, knjiga mehanièki zbir, nije sigur- za junaèko zdravlje. Siniša se nisu pozabavili prostor, bilo samoinicijativno prièa Stevana Galogaže, kriti- na u vlastiti opstanak ni u mi je veæ u prvom razgovoru bilo da ih se na to prisililo? èko izdanje do sada uglavnom njegov smisao. A samo bi taj saopštio da treba da uðem u Žigićem, ali neka – Ona sama to svakako ne popularno izdavanih Privilegija opstanak u Hrvatskoj, i to Glavni odbor. Mislio sam u nešto urade o može. Nedavno sam rekao i Srba u Hrvatskoj, knjiga do- baš kao Srba, a ne nekakvih sebi: Bogo moj, koliko li ih je, moram ponoviti: Prosvjeta kumenata èeškog povjesnièara graðana svijeta, znaèio da kad ja ravno sa livade idem u Stevi Krajačiću. On ima smisla jedino kao srpska Jana Pelikana o Svetozaru su Hrvatska i Hrvati uspjeli komandu? I tako je nekako nacionalna i hrvatska i zagre- Pribiæeviæu i Èesima, velika u svom povijesnom naumu. i bilo, tadašnji Glavni odbor je Hrvate tukao i baèka kulturna institucija. monografija Đure Zatezala o Srbi iz Hrvatske navijali su za èinio je èitavo èlanstvo druš- Nemam namjeru plakati nad logoru Jadovno itd. Podsjeæam Crvenu zvezdu ili Partizan, tva. Tada sam iz sela putovao skidao im glave, a sudbinom vlastitog naroda, tek na prošlogodišnjeg intervjuisani je bio za “crve- vlakom na sjednice i dobro se ali nakon svega što su uradili Mraoviæeva Konstantina i do- no-bele”, poslije su oni prešli sjeæam atmosfere u kojoj se poslije hrvatovao i preživjeli Srbi u Hrvatskoj u vršetak politološke trilogije o u fazu voðe navijaèa, Željka radilo. Bili smo pod prismo- posljednjih 60-ak godina, ge- Hrvatskoj devedesetih Jove Ražnjatoviæa, i što sad? Kud trom politike, policije i domo- i branio ih od toizacija i ne izgleda kao naj- Miriæa. Spremamo se i na sad sa tim nekad tako važnim ljubnog graðanstva. Sjeæam se Beograda gora moguæa stvar. Ono što je složenije fototipske projekte. slojem identiteta? Oslanjali Ferala skrivenog u torbi jer ga istinito u vašem pitanju, krije Kako se u Beogradu veæ radi su se na vojsku, partiju, dr- nije bilo preporuèljivo èitati u se u èinjenici da takav polo- na pretisku Zenita, kojim se žavu, ne iskljuèivo svojom lokalnim vlakovima, ustajanja žaj izmeðu dvije istojeziène mi inaèe u našim izdanjima krivicom, i platili za to punu sa sjedišta stanicu prije da se kulture nema ni smisla, ni ozbiljno bavimo, preostaje cijenu. Na koga sad da se ne vidi da izlazim u “èetni- buduænosti. Rekao sam ranije, nam Književni jug, Seljaèko kolo oslone? Na Savu Mrkalja i èkom” selu i da izbjegnem iako više nismo ni integralni i još mnogo toga. Vladana Desnicu? S tim se komentare, zalijeganja oko Jugoslaveni, ni komunisti, mi U spomenutoj knjizi imenima nikad nije išlo u ceste kad bih se vraæao po Srbi iz Hrvatske opet moramo Partizansko ljetovanje na bitke kakve se ovdje vode. Da noæi, a cestom naišao automo- pomagati normalizaciji hr- nekoliko ste mjesta upozorili se oslone na hrvatsku inteli- bil bez ijednog svjetla u pra- vatsko-srpskih odnosa i evro- na razlike između Srba u npr. genciju? Svi æute kao zaliveni. vilu sa naoružanim putnicima. peizaciju obiju država. Bez Slavoniji i Dalmaciji. Kakva je Na hrvatsku politiku i politi- Tada sam putovao èesto jer razvoja dogaðaja na tom širem danas situacija? Koje su razli- èare? Teško. Na alternativu i sam radio u arhivu na knjizi planu sami smo, èak i da smo ke, što ih spaja, a što razdvaja? nevladine organizacije? Teško Kordunaški proces. Kad doðem uglavnom pametni i pošteni, – I tu su srpske prilike je reæi ko je slabiji. Na Srbiju? kuæi, najprije upalim svjetlo u što nismo, bez pravih šansi samo preslika hrvatskih. Odatle se vraæaju, a i tamo je sobi, pa ulazim nakon neko- da promijenimo svoj položaj. Nikakve razlike nisu važne, fazu lažne velièine smijenila liko sekundi da neko iz grma Bio bih nepravedan kad ne one “obogaæuju” cjelinu faza neèiste savjesti i guranja ne prospe rafal po meni... bih rekao kako u novije vrije- kad cjelini ide, ali kad sve pod tepih neprijatnih stvari. Ukratko, bilo je zabavno i me zaista ima i ohrabrujuæih ode doðavola, onda zapoène Tako Srbima iz Hrvatske pre- vrijeme je bilo popunjeno. znakova. Neke su knjige veæ razvagivanje odgovornosti i ostaje jedino da svim srcem Nenapisana pogodba izme- izašle, neke æe tek izaæi, sad krivice, mjeri se slava prošlih pomažu oporavak matiènih ðu nas i vlasti u tom trenu- je veæ pristojan broj onih vremena, broje izdajnici i cr- država i kultura, Hrvatske i tku bila je jednostavna: oni ljudi u hrvatskoj kulturi koji kveni tornjevi i još koješta. Za Srbije, koje su im došle glave, fingiraju toleranciju i daju nam sistemski i sistematski mene lièno je jedino ugodno a koje ih jedine mogu spasiti. nešto para, jer se to traži od pomažu. otkriæe predstavljala istoèna 16 V/108, 3. srpnja 2,,3.

razgovor

Slavonija, koja u odnosu na hr- bolje odgovarala – manjinski no zaudara na nacionalizam. bilo pod nadzorom i izravnim vatske krajiške prostore pred- nacionalizam ili građanski li- SKD-u Prosvjeti A èovjek ne radi ništa preko utjecajem tadašnje međuna- stavlja drugi kulturni krug. beralizam? vrlo skromno definisanih gra- rodne zajednice. Tvrdite da ni Hrvatska javnost tek treba ot- – Mislim da razumijem trebaju mladi, da nica svog manjinskog statusa. danas situacija nije bitno dru- kriti razmjere devastacije tih pitanje iako bih ga drugaèije On se jednostavno osjeæa kčija. Kolike su onda mogućno- prostora, koji nakon viševjeko- formulirao. Ono dira našu malo razvuku priču, pritisnut i potisnut silinom sti Srba i Hrvata, a možemo vnog intervala u kojem su ih temeljnu dilemu – definiciju, da joj prepoznaju veæinskog raspoloženja, koje to proširiti na prostor cijelog naseljavali Srbi, opet za dugo taj naš manjinski hod izmeðu se u prethodnom periodu Balkana, gdje je svaki narod vrijeme ostaju pusti. Vlada asimilacije, koja se dogaða, kvalitet koji stariji dobrim dijelom i formuli- negdje manjina, za kreativno je donijela odluku u interesu i getoizacije, koja se dogaða ralo oko difamacije srpskog odlučivanje. Je li ono uopće po- turistièke industrije da poruši istovremeno. Ako nas pitate i umorniji više ne identiteta i imena. Zato kada trebno? ruševine iz rata uz ceste koji- o bilo kom i bilo kakvom na- pitate što odgovara Srbima – Pa ne bismo smjeli do- ma prolaze stranci. Tehnièki cionalizmu, naš je odgovor: vide i ne čuju, da joj u Hrvatskoj, oni vam mogu zvoliti da nas spoznaja sputa gledano, to je logièno i vje- hvala ne. Ali isto tako mora- kratko odgovoriti: sve ono što u radu. Apsolutno je èinjenica rovatno jedino što se u ovom mo se dogovoriti o definiciji osjete granice, da omoguæava bezbolan opsta- da u povijesnom iskustvu trenutku radikalno može pojmova. Recimo da je neko izraze ono ljudsko, nak ili bezbolan gubitak nji- ovih prostora dominiraju opæi uèiniti na “uljepšavanju” Srbin koji živi u Zagrebu. hova podvojenog identiteta. I i regionalni trendovi i sile. Korduna, Like i Dalmacije. Ali Eto, naprosto tako, to su mu nestranačko i dalje ostajemo kod one stare Ali je isto tako istina da smo ko malo misli i kome je do mi- bili preci i roditelji, on nije spoznaje: kljuè problema je u u svakoj prilici u kojoj su šljenja stalo, ne može izbjeæi vidio razloga da to mijenja, i nepolitičko u njoj, važnosti srpskog identiteta za Hrvati i Srbi ulagali velike gorak okus pri tom estetskom ni kriv ni zaslužan za to, sa formiranje hrvatskog. Kad taj i usmjerene napore, stiza- zahvatu. Regionalne razlike u takvom odrednicom ušao u možda da joj u grè popusti, sve æe biti lakše. li do granice, pa i prelazili povijesnom iskustvu, dakako, prethodnu deceniju. Recimo Hoæu reæi, manimo ideo- je, samostalne i stvaralaèke postoje, zajednièko iskustvo da je taj isti imao hrabrosti nekim aspektima loške dileme, koje se, uosta- uloge. Koji su to sve faktori, ih samo kultiviše i u jednom, u onom redu u policijskoj lom, mogu razlièito oblikovati koje slabosti koje su one- funkcionalnom, sloju nivelira. upravi 1993. na glas reæi da i skrate vijek, ali i tumaèiti. Živimo u realnom moguæavale da takvu ulogu i Današnja razlika izmeðu isto- je Srbin, prilikom podizanja sačuvaju smisao. svijetu, borimo se u njemu, zadržimo, složeno je pitanje. ène Slavonije i Like dramati- dokumenata, recimo da je takvom kakav jeste, za slobo- Siguran sam da u igri slobo- ènija je nego ikad: tamo kraj svojoj djeci nacionalnost upi- Uostalom, zar du i stvaralaštvo. A mislim da dnog stvaralaštva, a tradicija Dunava ljudi ima, a ovdje ne. sao u ðaèke knjižice, da na- je u redu i poštovati tradiciju. je pritom i naš kljuèni resurs, stoji doæi do srpske štampe, toga ne bi trebalo Isto tako u knjizi pokazu- možemo mnogo. Èak i ono Bezbolno popuštanje koju je i prije èitao, da je èlan jete i to koliko su malo domaći što mi se danas èini najvažni- grča SKD-a Prosvjete, Pupovèev i većinskoj kulturi i akteri konstituirali zbivanja jim i teško dostižnim: povra- Koja bi pozicija i zašto da- glasaè i sve tako. Priznajte da tijekom i nakon Drugog svjet- titi smisao življenja na ovim našnjim Srbima u Hrvatskoj to po sudu ove sredine ozbilj- politici? skog rata, koliko je sve zapravo izmuèenim prostorima.

kolumna

pak, na svoj naèin, adorira odbjeglog gdje se èak i parlamentarne politièke optuženika Antu Gotovinu, nudi mu stranke natjeèu koja æe se u javnosti Na meti neku vrstu odstupnice, èak nekovrsni pokazati veæim bjegunèevim pomaga- politièki azil u Predsjednikovim dvo- èem. Mnoge baš ništa ne može razu- rima, s obzirom na to da mu garantira vjeriti u njihovu stavu da su im junaci zaštitu od hapšenja. poodavno skrenuli na stranputicu, na put nedopuštenih sredstava. U svojoj Kult hajdučije inatljivosti crvenima na vlasti pakt s Jatakovanje s odmetnutim tipovima besprizornima puku se èini posebno nipošto nije ekskluzivnost politièkog pogodnim, posebno slatkim. vrha. I tzv. baza rado se familijarizira s onima s druge strane zakona. Nemali Sentiment za nasilnike “Moj prijatelj Slobodan je broj gradova u Hrvatskoj èije su vla- Za koga onda vrijedi izreka s sti svojim poèasnim graðanima progla- poèetka teksta? Izgleda, ni za koga. sile upravo ljude koji sjede u zatvoru Taj svojevrsni Olimp nastanjen Milošević” zbog najtežih zloèina, ili zbog istog èe- obogotvorenim kriminalcima i kaju na suðenje. Mirko Norac tako je politièarima-ratnim zloèincima, mjesto postao ikona narodnog otpora, iako mu je koje ne prekida obasjavati medijski je na suðenju u Rijeci dokazan najteži reflektor, tamo su likovi s èijim se Andrea Dragojević èemu pametan šuti, budala se time zloèin – ubojstvo civila. Sve to, ne da prijateljstvima javno hvale mnogi. hvali. Tom bi se starom izrekom nije smetalo vodstvu sinjske alkarske Ta jaranska filozofija sve u stilu; otprilike mogao sažeti istup udruge, nego ih je samo dodatno po- “Miloševiæ me oduvijek podržavao,” Nevena Baraèa u zadnjoj ovosezonskoj taknulo da istog proglase svojim doži- ili “Tuta mi je namjestio posao” Osim kulta moći i nasilništva, kulta televizijskoj emisiji Nedjeljom u votnim predsjednikom, svojim prvim ili “Gotovina je moj general i kao do kojeg se u nas uvijek držalo, dva. Na upit voditelja Aleksandra vojvodom, poèasnim graðaninom i sl. takav je ovdje uvijek dobrodošao”, ima u našim krajevima stalno Stankoviæa o njegovim vezama sa Osim heroizacije ratnih zloèinaca, samo narajcava obièan puk i široko Slobodanom Miloševiæem, gledatelji prisutan je i jak trend medijskog pri- èitateljstvo. Jer uzdižu se oni izvan prisutnog, iskonskog nepovjerenja su iz usta bivšeg dubrovaèkog bankara pitomljavanja njihovih biografija, na zakona, oni koji rade nešto opasno, u zakon i red. Odmetnici nerijetko mogli èuti kako se on nedavno, i to èemu posebno zdušno rade tjedne i što drugima pada na pamet tek u èak u dva navrata, telefonski èuo s mjeseène revije. Sjeæamo se tako da ludim snovima, oni koji rade nešto simboliziraju svijet neke druge haškim optuženikom Slobodanom su, upravo nakon izricanja dugogodi- tako uzbudljivo. Nije teško zamisliti pravičnosti, univerzum paralelne Miloševiæem. Uz to, s bivšim ga je šnje kazne zatvora Tihomiru Blaškiæu, èitatelja vijesti iz Sheveningena srbijanskim predsjednikom spojio domaæi mediji, posebno damski žur- koji zapravo potajno zavidi zakonitosti ustrojene na pravu drugi haški graðanin Mladen Naletiliæ nali, krenuli s nizom srcedrapateljnih tamošnjim silovateljima, ubojicama i jačega, na dominaciji nasilništva i na Tuta, veæ osuðen za ratne zloèine. napisa o obitelji osuðenika na najteže premještavaèima cijelih naroda. Oni Iako se Baraè nešto neækao da javno zloèine u srednjoj Bosni, sve s namje- su radili bestijalnosti, koje se on, koji arbitrarnoj distribuciji milosti progovori o svom prijateljstvu s rom domestificiranja neèeg što ni po oduvijek poštuje zakon, nikada ne bi ratnim zloèincima i onima koji æe to kojim etièkim zakonitostima ne bi usudio napraviti. sudskom presudom tek postati, ipak moglo postati pitomo. A o medijski Motiva za takvu percepciju je više. ga nije trebalo mnogo nagovarati da uèestalo prezentiranom ženskaroško- Osim kulta moæi i nasilništva, kulta isprièa kratku storiju o telefonskim ratnièkom profilu Ante Gotovine da i do kojeg se u nas uvijek držalo, ima tu pozdravima iz Haaga. ne govorimo. i primjesa, u našim krajevima stalno Što je, dakle, to što našeg èovjeka Nitko, dakle, ni Predsjednik, ni prisutnog, iskonskog nepovjerenja fascinira kod odmetnika od zakona? bivši bankar, ni gradonaèelnici ne u zakon i red. Odmetnici nerijetko Nije Baraè, dakako, jedini u nas koji vide ništa loše u tome da se kite ja- simboliziraju svijet neke druge pra- svoju opèinjenost ne krije, koji se vnim poznanstvima, prijateljstvima, viènosti, univerzum paralelne zako- njome èak i hvali, ponosan da meðu èak i sljedbeništvom s besprizornim nitosti ustrojene na pravu jaèega, na svojim prijateljima ima i takvih drzni- tipovima. Dapaèe, što je drskost otpa- dominaciji nasilništva i na arbitrarnoj ka koji su se odluèili izbeljiti pravu, dnika veæa, slava mu u narodu jaèa. distribuciji milosti. zakonu i etici, isplaziti jezik svemu Hajduèija je posebno na cijeni, što se U takvu kontekstu opæeg besra- onome što zahtjeva civilizirani pore- vidjelo i po kratkotrajnom Norèevu mništva i Baraèevo priznanje telefon- dak. Neku vrstu divljenja pokazao je bijegu, kao i po ovom dugotrajnom skog æakulanja sa zloèincima jedva da èak i aktualni predsjednik države. On, Gotovininu izbjegavanju ruke pravde, je koga iziritiralo. V/108, 3. srpnja 2,,3. 17

Julije Božena Gajo Borivoj Knifer Ruk-Fočić Peleš Dovniković

Nagrada za životno djelo za Nagradu Vladimir Nazor za Nagrada za životno djelo za glazbu 2002. godinu dobili su po filmsku umjetnost (Iz obrazloženja nagrade) kategorijama: za književnost (Iz obrazloženja nagrade) - nagrada za životno djelo orivoj Dovnikoviæ-Bordo ožena Ruk-Foèiæ nastav- Gajo Peleš i godišnja nagrada svojim umjetnièkim, bi- lja bogatu tradiciju ve- Andriana Škunca; za glazbu ografskim i profesionaln- likih hrvatskih soprana im habitusom najbliži je fokusu koji su ostvarili zapaženu - nagrada za životno djelo u kome se sastaju sve silnice meðunarodnu karijeru ali Božena Ruk-Fočić i godišnja Nagrada za životno djelo za koje definiraju Zagrebaèku su i sustavnim djelovanjem školu animacije. Prošao je u domovini bitno pridoni- nagrada Željko Brkanović; književnost tipièni put provincijskog jeli visokim dometima hr- za likovne i primijenjene (Iz obrazloženja nagrade) samouka inspiriranog izazovima vatske glazbene kulture. umjetnosti - nagrada za zagrebaèkog kulturološkog Zahvaljujuæi svom lijepom, d samog poèetka bavljenja miljea, posutog trnjem samo- ujednaèenom, bogatom životno djelo Julije Knifer književnošæu Gajo Peleš definiranja, opstanka i afirma- i zvonkom sopranu, ve- i godišnja nagrada Duje njezin je pažljivi èitatelj cije, do zvijezda meðunarodnih likoj muzikalnosti, visokoj i tumaè. Usmjeren na složeni priznanja. Kroz svoje kari- pjevaèkoj kulturi i atrak- Jurić; za filmsku umjetnost kature, ilustracije i stripove Nagrada za životno djelo svijet romana, posebice fran- tivnoj scenskoj pojavi ona je s - nagrada za životno djelo cuskoga i ruskoga realistièkog te definirao je tehnološki i ljudski za likovne i primjenjene izrazitim osobnim naglascima modernog romana, Gajo Peleš svjetonazor koji æe integriran u realizirala bezbroj opernih Borivoj Dovniković i godišnja sustav od 24 slièice u sekundi umjetnosti u svojim književnoteorijskim uloga u Gluckovoj Alceste, nagrada Ivan Faktor; za analizama uspostavlja samos- ispisati jednu od najbriljant- (Iz obrazloženja nagrade) Groficu u Figarovu piru, kazališnu umjetnost - vojan i znanstveno originalan nijih i najpoticajnijih stranica Madame Butterfly, Toscu, metodološki aparat. Po prirodi hrvatske kulture. Njegovi ani- jelo Julija Knifera, obilje- Dezdemonu, Marženku u nagrada za životno djelo svoga teorijskog biæa uvijek sklon mirani filmovi prepoznatljivi ženo znakom meandra, Prodanoj nevjesti, Tatjanu Milko Šparemblek i godišnja hermeneutici i dijalogu, on su po autentièno originalnom zasnovano je na principu u Evgeniju Onjeginu, Lizu vlastite teorijske rasprave uvijek pokretanju i oživljavanju takoz- reda i jasnoæe, plošno/piktu- u Pikovoj dami, Leonoru nagrada Elvis Bošnjak; za smještava u prostor suvremene vanog “mandleka” – grafièkog ralne evidencije i elementarne u Trubaduru i u Moæi sud- arhitekturu i urbanizam misli o književnosti, prateæi njez- znaka tipiènog za skupinu harmonije. Jezikom geometrij- bine, Elzu u Lohengrinu, ine tokove od formalizma, struk- neponovljive generacije skoga duha i binarnim karakte- Elizabetu u Tannhäuseru, - nagrada za životno djelo turalizma i semiotike, do estetike zagrebaèkih animatora; taj je rom boje umjetnik je stvorio Gutrunu u Sumraku bogova, – Ante Marinović-Uzelac recepcije i filozofije dekonstruk- naèin oživljavanja fantastiènih opus otvorenoga, dinamiènoga Evu u Majstorima pjevaèima, cije. Prièa i znaèenje, kako glasi linearnih predložaka i poruke slijeda, gestualne ujednaèeno- naslovne uloge u Straussovoj i godišnja nagrada Lenko naslov Pelešove kljuène knjige s pacifizma i relaksacije u podi- sti i samozatajne discipline u Arijadni na Naxosu i u Arabelli, Pleština. konca osamdesetih, temeljni su jeljenom svijetu, daleke 1959. Krizotemis u Elektri, naslovne godine oduševljeni Georges kojem se minimalno pokazuje Vladimir Nazor je najviša pojmovi u njegovim analizama, maksimalnim, a redukcija otkri- uloge u Gotovèevoj Morani a pitanje kako razumjeti i kako Sadoul nazvao “školom”. Bordo va bitno. Energijom ritmizirane i u Dalmaru, Đulu u Eri s državna nagrada za išèitati znaèenje teksta provlaèi je jedan od rijetkih autora organizacije i èvrste strukture onoga svijeta itd. Podjednako umjetnička ostvarenja. se kroz sve njegove studije. Kao Zagrebaèke škole koji je èitav stvorio je univerzum plasti- je opsežan i njezin koncertni pravog hermeneuta i tumaèa, svoj profesionalni život identi- èko-duhovnih korespodencija repertoar. Peleša zanima kako se proizvodi ficirao s njom, svjestan izazova, u kojem se “biæe razjašnjava “slika svijeta””u književnim djeli- stranputica, blistavih uspona, u umjetnosti”. Pripadnost ma, te kako èitatelji uspostavljaju ignorancije i bogomdane umjetnièkoj grupi Gorgona odnos izmeðu moguæih svjetova privilegije da svoje djetinje, (1959.-1966.) koja se zalagala književnosti i stvarnog svijeta. èepinske snove kroz olovku i za jednostavnost, oskudnost i Temeljni je Pelešov istraživaèki papir prenese do svojih zrelih izbjegavanje iluzionizma, kao poriv književnopovijesna analiza godina i tu ideju optimizma po- geometrijsko-konstruktivni pojedinoga književnog teksta, i dari mladim generacijama tako duh Novih tendencija pokrenutih on se ponajbolje realizira u knjizi deficitarnim u jednostavnim u Zagrebu 1961. godine, znaèaj- Tumaèenje romana objavljenoj 1999. uzorima iz susjedstva. ni su za umjetnièki razvoj Julija godine, koja sumira moguænosti Knifera. Ostajuæi dosljedan sebi uspostavljanja znaèenjskih sus- i razvijanju vlastitih zamisli, tava u pripovjednoj književnosti. promicao je djelo suptilnim U njoj Gajo Peleš identificira modifikacijama temeljne para- konstrukciju narativnog teksta digme zadržavajuæi, da se po- na svim njegovim razinama, od služimo umjetnikovim rijeèima, opisa, uloge dijaloga, fabule i lika, “isto duhovno porijeklo i istu do pitanja o potrebi za romanom duhovnu i fizièku strukturu”. u suvremenom svijetu. Roman Kniferov meandar, monumen- je, kao što kaže sam autor, ve- talnim slijedom vertikala i lika pripovjedna forma, koja je horizontala, sustavom odnosa, “mnogima vjerni pratilac kroz ritmom promjena i cenzura, na- cijeli život”. Na tome bismo tragu glašenom procesualnošæu rada, mogli kazati kako je književnost koji stalno obogaæuje “praksom u cjelini vjerni pratilac profesora iskustva”, nezaobilazan je ana- Peleša u njegovu životu, ali da je logon egzistencijalnoga traga u istovremeno on njezin najvjerniji umjetnosti našeg vremena. tumaè i zagovaratelj. 18 V/108, 3. srpnja 2,,3.

esej

Kruh u Veneciji

Predrag Matvejević “staroga geta” do onog “najnovijeg”, širio se neobièno ugodan miris praæen neèujnom molitvom, sve do obli- žnjih crkava Svetoga Joba i Svetoga Jeremije, i još dalje. Suviše su radoznali bili stanovnici Venecije a da se ne bi Priča o kruhu u Veneciji morala bi na neki način sažeti upitali otkuda on dolazi i kakav mu je znaèaj. Biblijski je sve te predaje, smjese, utjecaje, toliko različite. Kako prorok govorio o “kruhu suza”. Kad su Turci zaposjeli grèke gradove i obale, njihovi inače pobrojati i objasniti njegove oblike i porijeklo, su stanovnici napuštali vlastita ognjišta i tražili zaštitu kakvoću i sastav, kako ih razvrstati ili pogotovo na strani, pod okriljem Venecije. U Castellu su podigli crkvu istoènoga obreda i posvetili je svetome Đorðu prevesti: ciabatta, cioppa (ciopa), ciopetta i bovolo, – saèuvala se pod imenom San Giorgio dei Greci. Uz montasù, pane arabo, pane azimo, pane biscotto, nju su izgradili dvije zajednièke krušne peæi. Podarili su gradu svoj kruh nostalgije. anaretta i puccia di Cortina, rosetta, manina i navicella, Nakon što su španjolske karavele dovezle iz novoga zoccoletto i gialetto, raskošni pan buffetto i sirotinjski u stari svijet prve vreæe kukuruza, mletaèke laðe su ga prevozile i prodavale turskom sultanu pomogavši pan tagliato ili traverso mu da svoje carstvo spasi od gladi. Zadržale su pritom stanovitu kolièinu i za sebe, za slavnu venecijansku pa- lentu i žuti pane de mais kakav i danas susreæemo diljem Lagune: nazovimo ga kruhom nužde ili poniznosti. ovijest kruha slijedi povijest grada ali ima i svoje Izmeðu Lida i Svete Jelene, u osami, nalazi se oto- vlastite putove. Veze Venecije na moru i kopnu, èiæ Svetoga Lazara Armenskoga (San Lazzaro degli s lukama i zaleðem, obogatile su i grad i kruh. Armeni). Na njemu monasi èuvaju nesretno pamæenje Posebni providuri – provveditori sopra le Biave – brinuli svoga naroda – molitvu, knjigu, mudrost. Za blagdana su o žitu i brašnu, o njihovoj zalihi, smještaju, potrošnji. prave bijeli, niski kruh, koji na armenskom jeziku zovu Krušne su peæi bile javne i privatne. Svaki je samostan hats. Kad se raduju, mijese i okrugli ciorek, pospu ga se- imao svoju pekaru, svaki sveæenièki red svoja pravila. zamom, nadjenu suhim grožðem. Dijelili su s venecijan- Crkve štovale zajednièku hostiju. Nosili su razna imena skom sirotinjom svoj kruh izgona. oni koji su kruh pravili, pekli i prodavali: fornero, pistore, Padovanski je kruh dugo prednjaèio nad venecijan- panettiere, od milja su se zvali i panicuocoli. Njihova se skim: vitka spaccatina, punaèki bastone, otmjeni pan scafetò udruga dièila nazivom Arte. Isticala je vlastite oznake Aristofana. Nije zaboravljen ni arind, kakav je volio i drugi. Do danas se pamti uzreèica: pan padovan, vin i širila unaokolo mirise svoga proizvoda. Sestieri su se Sofokle, koji se u staro doba takoðer zvao “kruhom vicentin. prepoznavali po kruhu. Etiopije”. Nadomak Arsenala (Arzenà de’ Veniziani), pokraj Trgovci su birali krajeve iz kojih su uvozili žitarice, Kršæanstvo je dalo kruhu uzvišeno znaèenje, uzdiglo Scuole di San Giorgio degli Schiavoni, u San Martinu s Egejskoga mora više negoli s Jonskoga, ponekad i s ga do euharistièkoga obreda. Najstariji zaštitnici pekar- i na Svetoj Jeleni, nekad je bilo mnogo pekarnica u Crnoga, i s Mramornoga. Polja na Kandiji, u Moreji, skoga zanata bijahu sveti Antun Padovanski i sveti Job kojima su se pravili èuveni dvopeci – pane biscotto: èe- na Samosu i Rodosu davala su obilne žetve. Posebne muèenik. Sveti je Benedikt u svoje Regulae unio stroge tverokutne, okrugle i plosnate galete, slane ili neslane, su galije dovozile najbolja žita graðanima Serenissime, odredbe spram pripreme i potrošnje kruha u samostan- kojima su se hranili pomorci na dugoj plovidbi: buffi, lošija su se prodavala ostalima. Pazilo se da za vrijeme skom životu – benediktinci nisu bili malobrojni na pro- baìcoli, bianchetti, pandoloni, imali su tko zna koliko imena. plovidbe budu na suhu mjestu pod palubom i da se, storu kojim je vladala Republika. Kamaldoljani i franjev- Na glasu bijahu posebne galete što se daju razlomiti na poslije iskrcavanja, ne upljesnive u magazinu. Zrnje se ci – napose oni koje je nadahnuo primjer svetoga Franje dlanu, koje, kad se namoèe, omekšaju, a kad se udrobe mljelo u vodenicama, na sedam rijeka što se slijevaju i uzor “siromaha iz Assisija” – štovali su u sakristiji i dopune rijetku brodsku juhu: frisopo. Kažu da naputci s Alpa. Žrvanj su pokretali i magarci, i volovi, i sužnji, u refektoriju plemeniti proizvod zemlje i èovjekovih za izradu takvih dvopeka potjeèu s Levanta, od najstari- sve dok nije nastupilo vrijeme stroja – dugo se vjerovalo ruku koji je Krist poistovjetio sa svojim tijelom. Zapisi jih pomorskih naroda. Mletaèki su možda bili i bolji od da stroj oduzima mlivu svježinu i ukus. Krušne su peæi u venecijanskim arhivima spominju, veæ u šesnaestom njihovih. Bolji od ðenoveških i marsejskih, katalonskih i graðene prema starim uzorima s Istoka, oblagane su stoljeæu, pedeset i devet samostana u gradu i njegovoj odesitskih. Izvozili su ih gdje su dospjeli. Kušao sam ih kamenim ploèama, opekom ili pak keramikom kakve okolici, od kojih su u trideset i jednom bili fratri, a u u Splitu, Pireju, Valoni, Aleksandriji: tvrdi kruh putnika je bilo u Veneciji više nego drugdje. Drvo kojim su se dvadeset i osam redovnice. Moæi svetoga Marka, zašti- i mornara. zagrijavale moralo je odležati na skladištu ponekad i više tnika Republike, prenijete su u iz Aleksandrije, a sve- Veneciju je osvojio i Napeleon, koji je nije volio, i od godine dana, kako bi se osušilo i otvrdnulo. Rabila toga Nikole iz Mire (Myra) u Likiji. Vjera je pridonijela Austrija, koju ona nije voljela. Francuske trupe su doni- se osobito grabovina, kesten, èesvina, izbjegavala se ugledu venecijanskoga kruha. U Starom zavjetu spomi- jele u grad, zajedno s Marseljezom, i republikanski pain bukva, ložila se trska koje je bilo u izobilju, dodavala se nje se “kruh života”. bis; druge veze s Parizom pomogle su Venecijancima da ponekad i granèica bora ili omorike da unesu svoj miris U grad su se doselili i Sefardi, izgnani iz Španjolske upoznaju rafiniraniji pain de festin i les petits fours. Arhivi u kvas i tijesto. i Portugala. Marana se našlo u njemu manje nego u bilježe dolazak brojnih pekara iz njemaèkih i austrijskih U Mlecima se na razlièite naèine pripravljao kruh Livornu, ali više nego u ostalim dijelovima Italije. U se- krajeva, napose iz Kranjske, koji su marljivo radili u – stjecale su se tradicije Rima, obredi kršæanstva, dmici Pashe, pripremali su matsah koji je, prema predaji Veneciji veæ prije njezine okupacije. Laganom i oblom utjecaji Bizanta, obièaji Levanta, vještine Mašreka. što su rabini zapisali u Halakhahu, morao biti bez kvasa, paninu služili su ponekad kao uzor Kipfel (po naški ki- Izbjeglice iz Akvileje saèuvale su stara iskustva i preni- azymi, i razlikovati se od svakodnevnoga kvasnog hamet- fla) ili Kaiser-semmel (kajzerica ili zemièka). Iz Srednje jele ih u obližnje krajeve. Poznavale su ne samo skro- sa. Uoèi Šabata i u dane Jom Kipura, od nekadašnjega Evrope dolazio je do južnih obala kruh strpljenja. mne kruhove od raži, jeèma, ovsa ili pirka kakvi su bili namijenjeni puku, selu i vojniku – panis plebeius, rusticus, castrensis – nego i mek, bijel i rahao kruh kakav se pra- vio od najboljeg brašna u Pompejima (siligo panis), kao i onaj, vjerojatno još mekši, bjelji i rahliji, koji je Horacije

hvalio na Mecenatovoj trpezi: prvi je nadživio pošast Canaletto vulkana, drugi propast Carstva. Saèuvao je ugled i ime “carskoga kruha”. Veze s Bizantom, prije pada Konstantinopolisa, bile su èeste i redovite. Mleèani su bili previše poduzetni a da ne bi prihvatili ono što drugi umiju bolje i što je njima samima od veæe koristi. Nisu spašene samo knjige iz drevne prijestolnice Istoka prije nego što je postala Istambulom. Konstantinov grad je naslijedio pedesetak hljebova antièke Grèke – poznavao je, uz priprosti phois i cyphes, i aristokratski amilois od najprobranije bijele pšenice, kojim je bogati Atenjanin Demias pogostio V/108, 3. srpnja 2,,3. 19

esej

Prièa o kruhu u Veneciji mora- komada, ali ne azyma kakva la bi na neki naèin sažeti sve te bi morala biti u pashalne dane predaje, smjese, utjecaje, toliko kad se Isus opraštao od svojih razlièite. Kako inaèe pobrojati i uèenika; na prednjem dijelu objasniti njegove oblike i pori- slike prosjak je polegnut na jeklo, kakvoæu i sastav, kako ih stepenicama, kraj psa, uz razvrstati ili pogotovo prevesti: povelik, nakvasao hljebac; u ciabatta, cioppa (ciopa), ciopetta i pozadini, na mjestu gdje se bovolo, montasù, pane arabo, pane priprema objed, nazire se kru- azimo, pane biscotto, anaretta i šna peæ iz koje je poslužitelji- puccia di Cortina, rosetta, manina ca izvadila dvije galete, ravne i navicella, zoccoletto i gialetto (u i spljoštene, oèito beskvasne. dijalektu zaeto, to je žuti hljepèiæ Do danas su se saèuvali trago- od kukuruzna brašna), raskošni vi kruha cinquecenta. pan buffetto i sirotinjski pan tagliato Nekadašnji tanki i plosna- ili traverso. I sveci su dobili svoj ti krušèiæi, kakve je slikao dio, po Ambroziju, Blažu i Nikoli Giotto, sukladni biblijskim nazvani su pan ambrogiano, pan di predodžbama staroga svijeta San Biagio, pan di San Nicolò, a za i srednjega vijeka, podignuli Sve Svete i Dan mrtvih – pan dei su se i narasli. Potaknuo ih je Morti. Sva sam ta imena našao novi vijek i pogled na svijet. listajuæi jednoga popodneva stare Na posljednjim veèerama pojavio rukopise i šeæuæi Giudeccom, se kruh Renesanse. svraæajuæi u usputne pekare i U mletaèkim zatvorima raspitujuæi se o kruhovima koje osuðenicima se dijelio kruh poznaju njihovi vlasnici. Svatko svetoga Marka. Osim u pose- ih može dopuniti svojim lutanji- bnim sluèajevima, dobivalo ga ma po Laguni i prebiranjem po se onoliko koliko je dovoljno policama Marciane. U Cannaregiu da se preživi, s bokalom vode. su dvije ulièice, jedna pokraj Po gradskim i crkvenim zido- druge, koje nose imena po kru- vije razgleda Palazzo Ducale naiæi æe na natpis Insegna vima, na neupadljivim mjesti- šnim peæima – Calle del Forno: prva je uz Crkvu svete dell’arte dei fornai (Natpis udruge pekara) kao i na veliku ma, jedva æemo primijetiti udubinu s metalnim vratašci- Sofije, druga uz Rio dei Santi Apostoli. Uz Campo di kompoziciju Andrea Vicentina, koja predoèava “podjelu ma, obavijenim patinom ili rðom. Uz nju je natpis: Pane San Luca, u središtu, nadomak Goldonijeva teatra, naiæi kruha”. dei poveri. Naišao sam na nj prvi put u uskom prolazu æete opet na Calle del Forno. To govori o važnosti kruha Kruh je posvuda, razlièit je od mjesta do mjesta, Calle de le Carozze, kraj Palaèe Grassi, na boènom zidu u Veneciji. poštovan na sve naèine. Tintoretto mu je posvetio male crkve Svetoga Samuela, pod kipom Majke Božje. Venecijanci su gledali razne kruhove u svojim sveti- nekoliko velikih slika: Sakupljanje mane (Raccolta della Tu se nije ostavljala samo korica kruha, nego i milodar. štima, od djetinjstva do starosti. U crkvi Svetoga Marka, manna) krasi strop Gornje dvorane u Scuola di San Serenissima je poznavala pohlepu i lihvu, ali je znala i za na sjevernoj strani kupole Uzašašæa, golemi mozaik, koji Rocco, na njoj mana nije nalik zrnima korijandra, kao milost i milosrðe. je Domenico Bianchini izradio po Tintorettovu nacrtu, što piše u Svetom pismu – na jednoj strani slièi na male Veneciji poznaje kruh raskoši, ali joj nije tuð ni kruh prikazuje Posljednju veèeru: Kristova ruka je nad kruhom, kruhiæe, na drugoj na velike hostije. Posljednja veèera, u siromaštva. spremna da ga razlomi i blagoslovi. U crkvi Santa Maria istoj Scuoli, takoðer sadrži više vrsta kruha: na jednom della Salute je Svadba u Kani istoga majstora – na trpezi kraju trpeze malen je i okrugao, ispružena Kristova ruka * Poglavlje koje će biti objavljeno u novom izdanju su pred slavljenicima dugi redovi hljebova. Tko pažlji- prinosi ga ustima apostolovim; na drugom su dva veæa knjige Druga Venecija. 20 V/108, 3. srpnja 2,,3.

razgovor

Mark Nash

Treća kinematografi ja

a koja ste pitanja obratiti Produkcija lokalnoga Leila Topić diskurzivnu praksu, nego samo Britaniji, no pretpostavljam i pozornost u svome pre- Vaše uže područje zanimanja za konzumiranje programa. Tada u Hrvatskoj, sumnjièavi prema davanju, s obzirom na to vezano je zapravo uz ono što se postoji opasnost da se radovi razvoju te vrste predstavljanja. da ste odabrali vrlo široko polje naziva “praksa treće kinemato- shvate pomalo egzotièno, kao Postavlja se pitanje kako staru interesa? grafi je”? O novom filmskom pogledu vijesti ili slike s druge planete i praksu predstavljanja spojiti – U svom predavanju poku- – Ne bih toliko suzio svoje i politički angažiranoj veza izmeðu ovdje i tamo tada s novijim vrstama umjetnosti. šao sam napraviti svojevrsnu podruèje djelovanja, ali za- nije ispravno shvaæena. Tek recentno se dogaða, rekao kinematografiji bih, promjena od moderni- evaluaciju Documente 11, a pravo da, složio bih se s tom Kinematografi je s potom se osvrnuo na ulogu tvrdnjom ako nazovemo treæu Uz predavanje Marka Nasha, stièkog koncepta white cubea, pokretne slike u galerijskom kinematografiju onom koja je naglaskom osvijetljenog galerijskom ras- kontekstu, s posebnim nagla- politièki angažirana. Kao što Art and Cinema: Some Critical Da, isti je problem s radom vjetom, do black boxa, u kojemu skom na video i filmske ra- su, primjerice, video i filmski Reflections, MM centar SC-a, Isaaca Juliena, Paradiso Omerso, svijetlost dolazi od samog dove koje sam odabrao za tu, radovi Shirin Neshat koji ulaze Zagreb, 30. svibnja 2003. predstavljenim na posljednjoj umjetnièkog djela. Ta promje- posljednju Documentu. Èini u složene dijaloge sa shemama Documenti. Komentari su bili da na trebala bi izazvati naèine mi se da je njezina evaluacija reprezentacije iranske kine- je riječ samo o lijepim slikama!? razmišljanja i organiziranja potrebna, pogotovo jer mnogo matografije. Njezine protago- – Rijeè je o slikama iz novih muzeja i galerija. ljudi iz Zagreba nije posjetilo nistice su uvijek mnogo više Indije, slikama koje su U svome eseju O estetici tu manifestaciju. Documenta od simbola opresije u Iranu, Zapadnjacima lijepe i egzoti- video instalacija Boris Groys se 11 je stvorila svojevrsni glo- èador simbolizira i naèin gle- ène. No, to spada i u Julienov fokusirao na dva naèina kako balni diskurs, no ne i globali- danja u svijet. Spomenuo bih stil, nazivaju ga i novoromanti- pokretne slike mijenjaju isku- stièki. Prijašnje Documente i radove indijskog umjetnika èarem jer rijeè je o novoj vrsti stvo promatranja umjetnosti kreirane su na jednoj razini, s Amara Kanwara, koji u radu vizualnosti proizašle iz Velike u galerijama. Prvi sam spome- namjerom da prikažu europ- Season outside koristi pitanja Britanije osamdesetih. No, nuo: izvor svijetlosti postaje sku i sjevernoamerièku umje- nacionalnog identiteta kako bi valja imati na umu da Indija ili samo umjetnièko djelo. Druga tnost. Primjerice, Documenta problematizirao konstrukciju Karibi ne mogu biti raj. Ljudi je promjena vezana uz vrijeme X Cathrine Davide bila je muškosti u graniènim podru- od tamo bježe, gladni su i koje provodimo u promatranju fokusirana na povijest avan- èjima Indije. Osim toga, vrlo je nezaposleni, raj je to samo za umjetnièkog djela. Da osta- garde u Europi i Sjevernoj interesantna tema dijaspore, njemaèke turiste. Julien stvara nemo pogledati projekciju još Americi, bila je prilièno u širem globalnom kontekstu. izmeðu jednokanalnog-neo- jedanput, da nismo štogod pro- eurocentrièna. Posljednja Iskustva ljudi iz dijaspore su vangardnog i kinematografskog pustili? Ta pitanja približavaju Documenta bila je, meðutim, drukèija, oni imaju dva doma formata i višekanalnih insta- umjetnièko djelo stvarnome diskurzivna, organizirana u istovremeno, pripadaju razlièi- lacija, oslanjajuæi se na ideju životu jer katkad imamo osje- pet platformi (tri konferen- tim mjestima, i to je iskustvo pokretnog promatraèa. Njegovi æaj da smo na krivome mjestu cije, izložba i radionica) u razlièito od iskustva graðanina radovi dovode u pitanje filmski u krivo vrijeme, a svakako nas pet razlièitih gradova diljem svijeta koji slobodno putuje. pogled istovremeno problema- upuæuje na èinjenicu da valja svijeta, popraæenih debatama Nedavno sam bio na meðuna- tizirajuæi rasna i rodna pitanja. preispitati naše cjelokupno koje su zapravo neilustrativne rodnom festivalu kratkog filma On propituje nasljeðe avangar- iskustvo vezano uz obrasce u odnosu na samu izložbu u Oberhausenu, u projektu dnog i eksperimentalnog filma promatranja, koje je veæinom u Kasselu. Posebno je bila koji je bio naslovljen Relokacija. i videa u kontekstu, da usvoji- oblikovano na iskustvu gleda- zanimljiva druga platforma Pozvani su brojni kustosi koji mo Naficiyev pojam, kinemato- nja narativnih filmova ili tele- naslovljena Transitional Justice rade s pokretnim slikama u grafije sa naglaskom. vizije. and the Procese of Truth and galerijama. Postavili smo taj Najčešći je komentar vezan uz Reconciliation održana u New koncept relokalacije, za razliku posljednju Documentu da je bilo ark Nash je fi lmski Delhiju u svibnju 2001., koja od binarnog koncepta lokalno/ izloženo mnogo fi lmskih i video kustos i pisac, predavač se bavila mehanizmima i kon- globalno, i taj je koncept refle- radova, je li to točna tvrdnja? fi lmske povijesti i – Moram priznati da ni- ceptima pravde u zemljama ktirao reartikulaciju globalnog teorije na School of Art sam radio kvantitativne koje prolaze kroz tranzicijske u lokalno, s obzirom na to da and Theory, University analize. No, èinjenica je da procese. Bio sam iznenaðen, svi osjeæamo utjecaj globalnog of East London. Bio je se od Venecijanskog bijenala jer je jezik teorije bio mar- u našem lokalnom okružju. kustos za fi lm na izložbi 2001. postavlja mnogo više ksistièki. Tema je bila usko Izabrao sam radove Seifollaha Documenta 11 u Kasselu tamnih soba za filmske ili video vezana uz Indiju i Pakistan Samidiana iz Irana, Dimitrijusa 2002. (uz umjetničkog projekcije. Èini mi se da su te lokalno pitanje granica, a Kæstutisa Narkevièiusa iz direktora Okwuija Enwezora) avangardni i eksperimental- u širem smislu bavila se kre- Litve, odnosno radove koji te kustos fi lma Short iranjem dijaloga, i posebno predstavljaju razlièite situacije ni video stvaratelji u Velikoj Century: Independence and temom života koji se nastavlja vezane uz poimanje kul- Liberation Movements in nakon ratnih trauma. Oèit je ture u lokalnim zajednica- Africa, 1945-1994, i potom bio manjak interesa zapadnih ma. Smatram da ti radovi Moje Generacije – osobnog teoretièara, što je zabrinja- odražavaju ideju Negrija i viđenja povijesti londonske vajuæe, s obzirom na to da Hardta o produkciji lokal- video produkcije od 1960. æe za dvadeset godina Indija nog, odnosno da se socijal- do danas. Među njegovim premašiti Kinu po broju sta- ni strojevi koji proizvode novijim publikacijama novnika i vjerojatno æe postati identitete i razlike valjaju izdvajamo: Phases of the svojevrsna svjetska sila. Na razumjeti kao lokalni. Kinetic (Macba/Hayward, Platformi 3, radionici održanoj Umjetnièka praksa bi tre- Barcelona/London, 2000.), u sklopu Documente11 na bala zauzeti kljuènu ulogu The Modernity of African karipskom otoku St. Lucia, u tom razumijevanju. Cinema – Short Century pod naslovom Créolité and Kakva je bila reakcija (Prestel, Munich, 2001.). Creolization postavljeno je publike? Predavanje Marka Nasha pitanje kreolskog identiteta, – Publika filmskog festi- održano je u organizaciji koncepta Creolitisma te može vala u Oberhausenu je vrlo Community Art/Umjetnosti li se taj koncept primijeniti mlada i znatiželjna, i vrlo zajednice – Udruge kako bi opisao sve hibridne emotivna, povezana s kul- za umjetnost i teoriju, identitete nastale miješanjem turalnim protestom mladih Hrvatskog fi lmskog saveza kultura. Bila je to zapravo koji se razvija na Zapadu. i Multimedijalnog centra lingvistièka debata, no bilo je Svidio joj se moj program. SC-a. dobrih zakljuèaka. No, nije bilo prostora za kartografija moći V/108, 3. srpnja 2,,3. 21 kartografija moći 22 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kartografija moći

Nakon rata: Obnova Europe

Jacques Derrida uslijed rata postali svjesni veæ oda- vezatnim se lako složiti. Svi mi na umu vna zapoèetoga neuspjeha njihove imamo sliku miroljubive, kooperativne Jürgen Habermas zajednièke vanjske politike. Kako je Europe otvorene prema drugim kultura- samo neusiljen slom meðunarodno- ma i spremne na dijalog. Mi pozdravlja- ga prava èak i u Europi izazvao sva- mo Europu koja je u drugoj polovici dva- Zašto Europa ne bi prihvatila izazov ðu oko buduænosti meðunarodnoga desetog stoljeæa pronašla egzemplarna poretka. No, nas su dublje pogodili rješenja za dva problema. Europska unija te branila i poticala kozmopolitski razdvajajuæi argumenti. Buduæi veæ danas se nudi kao oblik vladanja poredak na temelju međunarodnoga ustav dat æe nam jednog europskog onkraj nacionalne države, koja bi u vanjskog ministra. No, kako pomaže postnacionalnoj konstelaciji prava? nova služba dok se vlade ne slože mogla pronaæi sljedbenike. I oko zajednièke politike? I jedan europski su režimi za dobro- Fischer s promijenjenom funkcijom bit dugo vremena bili uzorni. ostao bi nemoæan poput Solane. Danas su na razini nacionalne Jürgenu Habermasu i meni veoma je Zasad su samo zemlje-èlanice iz države dospjeli u defenzivu. važno da ovu analizu, koja je ujedno jezgre Europe spremne Europskoj No, buduæa politika kroæenja i apel, zajedno potpišemo. Smatramo uniji podariti odreðene državne kapitalizma u razgranièenim da je danas nužno i hitno da njemački kvalitete. Što uèiniti ako se samo te prostorima ne smije zaostati i francuski fi lozofi zajedno podignu zemlje uspiju složiti oko definicije za mjerilima socijalne pra- svoj glas, unatoč razmiricama koje su vlastitih interesa? Ako se Europa ne vde koju su postavili. Zašto nas u prošlosti razdvojile. Ovaj tekst raspadne, ove æe zemlje sada morati Europa, kada je uspjela izaæi napisao je – lako će se prepoznati upotrijebiti u Nici zakljuèen me- na kraj s dva problema ove – Jürgen Habermas. Ja zbog osobnih hanizam ojaèane suradnje kako bi u dimenzije, ne bi prihvatila okolnosti nisam mogao napisati Europi razlièitih brzina prve zapoèele izazov te branila i poticala ko- vlastiti tekst, iako bih to bio rado sa zajednièkom vanjskom, sigurno- zmopolitski poredak na teme- učinio. Pa ipak, predložio sam Jürgenu snom i obrambenom politikom. lju meðunarodnoga prava? Habermasu da i ja potpišem ovaj apel. Dijelim njegove mjerodavne premise i Obrana kozmopolitizma Priznavanje razlika kao perspektive: određenje novih europskih Iz toga æe proizaæi efekt usisava- obilježje identiteta političkih odgovornosti onkraj svakog nja, koji druge èlanice – ponajprije Diskurs koji je zapoèeo eurocentrizma, apel za ponovnu potvrdu u europskoj zoni – dugoroèno neæe diljem Europe svakako je i efektivnu promjenu međunarodnoga moæi izbjegavati. U sklopu budu- morao naiæi na postojeæe di- prava i njegovih institucija, pogotovo æeg europskog ustava ne smije i spozicije koje u odreðenom Ujedinjenih naroda, novu koncepciju ne može postojati separatizam. smislu èekaju na stimulirajuæi i novu praksu podjele državne vlasti Prednjaèenje ne znaèi iskljuèiva- proces samosporazumijevanja. itd., u duhu, ako ne i smislu, koji nje. Avangardistièka jezgra Europe Ovoj smionoj pretpostavci upućuje na kantovsku tradiciju. Osim ne smije oèvrsnuti u jednu malu proturjeène su dvije èinjenice: toga, primjedbe Jürgena Habermasa Europu: ona mora – kao i obièno nisu li najznaèajnija povijesna u mnogim se točkama poklapaju s – biti lokomotiva. Zemlje-èlanice dostignuæa Europe uslijed promišljanjima koje sam nedavno Europske unije koje usko suraðuju globalnoga uspjeha izgubila razložio u svojoj knjizi Voyou – Deux iz vlastitog æe interesa ostaviti otvo- svoju snagu koja stvara iden- Essais sur la raison (Galilée, 2002). Za rena vrata. Kroz ta vrata pozvani titet? I što na okupu može nekoliko dana u Sjedinjenim Državama æe poèeti ulaziti èim jezgra Europe držati jedno podruèje koje se, pojavit će se Habermasova i moja knjiga postane sposobna djelovati prema kao nijedno drugo, odlikuje s dva razgovora, koje je svatko od nas van i kada dokaže da u kompleksno trajnim rivalitetom izmeðu vodio u New Yorku nakon 11. rujna svjetsko društvo ne spadaju samo samosvjesnih nacija? 2001. Uza sve očite razlike u našim podjele veæ i dnevni red na prego- Buduæi da su se kršæanstvo pokušajima i argumentacijama i ovdje se vorima te veze i ekonomski dobici. i kapitalizam, prirodne zna- naša stajališta poklapaju, s obzirom na Na ovome svijetu ne isplati nosti i tehnika, rimsko pravo budućnost institucija međunarodnoga se zaoštravanje politike na isto i Code Napoléon (zakonik prava i novih europskih zadaća. tako glupu kao i skupocjenu al- graðanskoga prava od 1807. Jacques Derrida ternativu rata i mira. Europa na do 1814.), graðansko-urbani meðunarodnoj razini i u okviru naèin života, demokracija i va datuma ne bismo smjeli zabo- Ujedinjenih naroda dobro mora ljudska prava, sekularizacija raviti: dan kada su novine svojim odmjeriti svoju važnost, kako bi države i društva proširili na zapanjenim èitateljima priopæile izbalansirala hegemonijalanu uni- druge kontinente, ova dosti- vijest o onoj jasnoj potvrdi lojalnosti lateralnost Sjedinjenih Država. U gnuæa više nisu samosvojna. Bushu na koju je španjolski premijer vrhovima svjetskoga gospodarstva Zapadnjaèki, u židovsko-kr- – iza leða ostalih kolega iz Europske i u institucijama svjetskih trgovin- šæanskoj predaji ukorijenjen unije – pozvao europske vlade koje skih organizacija, Svjetske banke i duhovni naèin zacijelo ima odobravaju rat; niti smijemo zaboraviti Meðunarodnoga monetarnog fonda karakteristièna obilježja. No, 15. veljaèe 2003. kada je mnoštvo pros- trebala bi istaknuti svoj utjecaj kod i ovaj duhovni habitus, koji vjednika u Londonu i Rimu, Madridu i oblikovanja dizajna buduæe svjetske se odlikuje individualizmom, Barceloni, Berlinu i Parizu reagiralo na unutarnje politike racionalizmom i aktivizmom, ovaj iznenadni èin. Istodobnost tih ve- Postoje li povijesna iskustva, europske nacije dijele s onima lièanstvenih prosvjeda – najveæih nakon tradicije i dostignuæa koja kod Sjedinjenih Država, Kanade kraja Drugoga svjetskog rata – mogao bi europskih graðana stvaraju svijest i Australije. Zapad kao duho- retrospektivno uæi u povijesne knjige o zajednièkoj, propaæenoj politi- vna kontura obuhvaæa više od kao signal za roðenje jedne europske èkoj sudbini koju valja zajednièki same Europe. javnosti. Tijekom teških mjeseci prije stvoriti? Atraktivna, paèe, zarazna Osim toga, Europa se sasto- poèetka iraèkoga rata osjeæaje je uzbur- “vizija” za buduæu Europu ne pada ji od nacionalnih država koje kala moralno-opscena podjela rada. s neba. Danas se ona može roditi se jedna od druge polemièki Logistièka veleoperacija nezaustavljivog samo iz uznemirujuæeg osjeæaja ograðuju. Nacionalna svijest vojnog razvrstavanja i groznièava zaposle- bespomoænosti. No, ona može pro- koja se odražava u nacional- nost humanitarnih organizacija spojile su izaæi i iz problematiène situacije u nim jezicima, nacionalnim se precizno poput zupèanika. Spektakl kojoj smo mi Europljani upuæeni književnostima i nacionalnoj se nesmetano odigravao pred oèima sta- sami na sebe. I ona se u divljoj ka- povijesti dugo je imala eksplozivan novništva, koje æe – svatko lišen vlastite kofoniji mnogoglasne javnosti mora uèinak. Naravno da su u reakciji na inicijative – postati žrtvom. Nesumnjivo, artikulirati. Ako ta tema dosad nije snagu uništenja ovoga nacionalizma moæ osjeæaja zajedno je pokrenula graða- dospjela èak ni na dnevni red, zaka- stvoreni obrasci mišljenja koji su da- ne Europe. No, istodobno su Europljani zali smo mi intelektualci. S neob- našnjoj Europi, u svojoj jedinstvenoj, V/108, 3. srpnja 2,,3. 23

kartografija moći

Svaka od velikih europskih nacija doživjela je procvat širenja moći i morala je prebroditi iskustvo gubitka imperija. Ovo iskustvo propadanja u mnogim se slučajevima povezuje s gubitkom kolonijalnih carstava. S rastućim odmakom od imperijalne vlasti i kolonijalne povijesti, širokoj kulturalnoj raznolikosti, iz per- je roðen pred oèima javnosti, od samog alistièkog etosa radne pravednosti, koji spektive neeuropljana ipak podarili bi poèetka imao nešto iskonstruirano. se pomirio s ekstremnim socijalnim ra- europske su sile dobile vlastito lice. Jedna kultura koja je mnogo No, samo jedan izgraðen iz samovolje zlikama, probio solidaristièki etos borbe stoljeæa, više od drugih kultura, bila ra- bio bi obilježen mrljom proizvoljnosti. za veæu socijalnu pravdu koji se odnosi na i šansu da prema sebi strgana izmeðu grada i sela, crkvenih i Politièko-etièka volja, koja do izražaja ravnomjerno zbrinjavanje. sekularnih vlasti, konkurencije izmeðu dolazi u hermeneutici procesa sa- Današnja Europa obilježena je uslijed zauzmu refleksivnu vjere i znanosti, borbe izmeðu politièke mosporazumijevanja, nije samovolja. iskustava totalitarnoga režima dvadese- vlasti i antagonistièkih klasa, morala je Razlikovanje baštine koju smo preuzeli tog stoljeæa i holokausta – progon i uni- distancu uz patnju nauèiti kako se mogu povezati i one koju želimo odbiti zahtijeva isto to- štenje europskih Židova u koje je naci- razlike, institucionalizirati suprotnosti liko razboritosti koliko i odluka o tuma- onalsocijalistièki režim upleo i društva i stabilizirati napetosti. I priznavanje èenju kojim æemo ju prisvojiti. Povijesna osvojenih zemalja. Samokritiène disku- razlika – uzajamno prihvaæanje drugoga iskustva kandidiraju se samo za svjesno sije o toj prošlosti dozvale su u sjeæanje u svojoj razlièitosti – može postati obilje- prisvajanje bez kojega ne mogu doseæi moralne temelje politike. Poveæan senzi- žje zajednièkoga identiteta. snagu koja stvara identitet. bilitet za povrede osobnoga ili tjelesnoga Klasne razlike u Europi koje imaju integriteta ogledaju se, meðu ostalim, Samokritika i socijalna pravda dug utjecaj pogoðeni su iskusili kao u tome da su Vijeæe Europe i Europska Danas znamo da su izmišljene mnoge sudbinu, koja je mogla biti otklonjena unija odustajanje od smrtne kazne posta- politièke tradicije koje u prividu svoje jedino uz kolektivno djelovanje. Tako se vili kao uvjet za pristup. nepatvorenosti zahtijevaju autoritet. Za u kontekstu radnièkih pokreta i kršæan- razliku od toga, europski identitet koji sko-socijalnih predaja protiv individu- Pouke gubitka imperija Belicistièka prošlost nekoæ je sve eu- ropske nacije uplela u krvave obraèune. Potaknute iskustvima uzajamne vojne i duhovne mobilizacije nakon Drugoga svjetskog rata, zakljuèile su kako valja razvijati nove nadnacionalne oblike suradnje. Uspješna povijest Europske unije Europljane je ojaèala u uvjerenju da pripitomljenje upotrebe sile od strane države i na globalnoj razini zahtijeva za- jednièko ogranièenje suverenih podruèja djelovanja. Svaka od velikih europskih nacija doživjela je procvat širenja moæi i, što je našem kontekstu važnije, morala je prebroditi iskustvo gubitka imperija. Ovo iskustvo propadanja u mnogim se sluèajevima povezuje s gubitkom koloni- jalnih carstava. S rastuæim odmakom od imperijalne vlasti i kolonijalne povijesti europske su sile dobile i šansu da prema sebi zauzmu refleksivnu distancu. Tako su, iz perspektive pobijeðenih, mogle nauèiti da sebe doživljavaju u sumnjivoj ulozi pobjednika, koji su zbog nasilja oktroirane i iskorjenjujuæe modernizacije pozvani na odgovornost. Možda je to i poticalo odvraæanje od eurocentrizma i ubrzalo kantovsku nadu o svjetskoj unu- tarnjoj politici.

S njemačkoga prevela Gioia-Ana Ulrich

*Skraćena verzija teksta objavljenog u novinama Frankfurter Allgemeine Zeitung, 31. svibnja 2003. Oprema teksta redakcijska. 24 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kartografija moći

Poniženje ili solidarnost

Šefovi vlada Francuske, Njemačke, zemalja Beneluxa, Italije i Španjolske ne mogu izbjeći odluku: ili će prihvatiti ponižavajuće skrbništvo koje im se Washington nada nametnuti, ili će se toga osloboditi tako što će preuzeti vanjskopolitičku inicijativu i prema Washingtonu reagirati nepojmljivom odlučnošću

Bushev rat protiv Iraka bila bi tragedija da su europski državnici podržali ameri- èku unilateralnost. Jer, kada Washington Njemaèku dovodi u položaj da prosi kako ne bi bila ignorirana, a Francusku da prosi kako bi bila pošteðena kazne, onda sljedeæi put kad se neki predsje- Richard Rorty od Washingtona, amerièka bi vlada po- dnik SAD-a ponovno odluèi za neku Bushevi savjetnici slute duzela sve zamislivo kako bi amerièko uzbudljivu vojnu pustolovinu u inozem- javno mnijenje okrenula protiv njih. stvu više neæe biti nekakva ozbiljnog da nikad ne bi bili u poziciji Protivljenje priznavanju amerièkog dok- suprotstavljanja. Imajuæi pred oèima Posljednje što Washington želi pridobiti američku javnost trinarnog autoriteta veæina bi amerièkih sramotne posljedice posljednje pobune jest Europa čije bi jedinstvo i medija vidjela kao znak moralne slabosti. protiv Washingtona, europske æe vlade za suglasnost oko rata A Washington bi uložio sve snage kako bi svoje predstavnike u UN-u teško uputiti samouvjerenost omogućili da se èlanice Europske unije podijelio i sprije- da nove amerièke inicijative dovode u američka hegemonija dovede u pitanje protiv Iraka kad bi se EU èio da odvažnost europske jezgre postane pitanje. uzorom ostatku Unije. Nijedan imperij nije vječan držao zajedno – dakle, Jer, posljednje što Washington želi jest Europa èije bi jedinstvo i samouvje- Sa stajališta Busheve vlade, pre- kad bi vlade zemalja renost omoguæili da se amerièka hege- ma kojem trajno uspostavljeni Pax monija dovede u pitanje. Kad bi, dakle, Americana, èije uvjete odreðuje iskljuèivo ao što se može proèitati u ame- članica složno, jasno i graðani i vlasti europske jezgre djelovali Washington, predstavlja jedinu nadu za rièkom tisku, savjetnica za na- onako kako se Habermas i Derrida nada- svijet, proizlazi da SAD nikad ne smije cionalnu sigurnost predsjednika glasno odbacile Bushev ju, Washington bi primijenio svaki trik dopustiti da vodeæa uloga njegove vojne Busha stoji iza parole da æe Rusiji biti avanturizam kako bi ih ponovno vratio na pravi put; moæi bude dovedena u pitanje. Takav oprošteno, Njemaèku æe se ignorirati, a to jest da spremno, kao i ranije, dopuste je zahtjev izrièito postavljen u memo- Francusku kazniti. Istovremeno, ako je da se glasovima njihovih zemalja u UN- randumu Strategija nacionalne sigurnosti Condoleezza Rice uistinu upotrijebila te u potpisuju odluke Condoleezze Rice Sjedinjenih Država, u kojem nedvosmisle- rijeèi, one izražavaju stajalište Busheve Europa pod Bushevim i njezinih kolega u Nacionalnom vijeæu no stoji da su “naše postrojbe dovoljno vlade prema državama koje nisu sudjelo- tutorstvom sigurnosti. Jer, Bushevi savjetnici slute snažne kako bi potencijalne protivnike vale u koaliciji protiv Iraka. Neslaganju Još i više od zlobnog tona kojim da nikad ne bi bili u poziciji pridobiti odvratile od nade da mogu stvoriti vojnu drugih zemalja s Washingtonom Bijela udara savjetnica predsjednika Busha, amerièku javnost za suglasnost oko rata silu koja bi nadmašila ili bila na istoj kuæa ne prilazi kao respektabilnim zabrinjava èinjenica da su se europski protiv Iraka kad bi se EU držao zajedno razini kao vojna sila Sjedinjenih Država”. razmimoilaženjima u stavovima, nego šefovi država i ministri vanjskih poslova – dakle, kad bi vlade zemalja èlanica Lako je moguæe da æe ubuduæe èak i kao protivljenju nitkova i budala prema vratili svojim lošim, starim navikama. složno, jasno i glasno odbacile Bushev predsjednici koje su postavili demokrati vodstvu mudrih, dalekovidnih i dobro- Oni se meðusobno natjeèu za naklonost avanturizam. taj zahtjev za stalnom hegemonijom namjernih. Washingtona. Nakon tolikih desetljeæa Ako, meðutim, europski graðani i upisati na svoj barjak. Uistinu, zastrašu- Rice (bivša rektorica mog sveuèilišta) ovisnosti, europskim je voðama vrlo te- vlade ne iskoriste pravi trenutak, ako juæi ton koji daje Busheva vlada mogao je vrlo kultivirana i obrazovana osoba, ško ne odmjeravati uspjeh svoje vanjske se dosljedno ne otklone od amerièke bi biti i ton koji æe privuæi sve buduæe pa je tim nevjerojatnije da o europskim politike time koliko je prijateljski njihov unilateralnosti, kao što se vidjelo 15. predsjednièke kandidate, kako bi se vladama razmišlja u tako glupim obrasci- odnos s ovom imperijalnom velesilom. veljaèe, onda Europa uistinu nikad neæe prikazali kao dovoljno snažni i odluèni da ma. No, njezino gledište, prema kojemu No, ako tako nastave, Washingtonu æe igrati odluèujuæu ulogu u buduæem povedu rat protiv terorizma (obrat koji æe je dužnost Amerike imati apsolutnu biti lako meðusobno ih posvaðati – što- izgledu svijeta. Šefovi vlada Francuske, odsad nadalje biti opravdanje za sve što kontrolu nad meðunarodnim odnosima, više, dovesti ih do toga da se poput ško- Njemaèke, zemalja Beneluxa, Italije i amerièka vlada želi uspostaviti). Èak æe u suglasju je s tom parolom koja joj je laraca natjeèu za naklonost svog uèitelja. Španjolske ne mogu izbjeæi odluku: ili æe se i ljudi poput senatora Kerryja i guver- pripisana u amerièkom tisku. Ona vje- Jürgen Habermas i Jacques Derrida prihvatiti ponižavajuæe skrbništvo koje nera Deana (koji su najizgledniji demo- rojatno smatra da ljude poput Joschke zahtijevaju da bi Europa morala “svoju im se Washington nada nametnuti, ili kratski predsjednièki kandidati sljedeæe Fischera i Dominiquea de Villepina težinu na meðunarodnom planu staviti æe se toga osloboditi tako što æe preu- godine) prikloniti gdjegod je moguæe – èak i ako nijedan od njih nije ni nitkov, na vagu u okvirima UN-a, kako bi se zeti vanjskopolitièku inicijativu i prema tom izrazu, premda razumiju ono što ni budala – treba javno poniziti kako uravnotežila s hegemonijalnom unila- Washingtonu reagirati nepojmljivom predsjednik Bush ne razumije – naime, bi se osigurao stabilan svjetski pore- teralnošæu Sjedinjenih Država”. Kad bi odluènošæu. da nijedan imperij nije vjeèan. Obojica dak. Jer, ta stabilnost pretpostavlja da državnici europske jezgre kao svoje prihva- Onim Amerikancima koji su bili su dovoljno dalekovidni da znaju kako hegemonijalni položaj Amerike ostane tili Habermasove i Derridine zahtjeve i užasnuti spremnošæu svojih sugraðana je gospodarska i vojna premoæ Amerike neupitan. usredotoèeno radili na svojoj neovisnosti (kao i Demokratske stranke) da odobre neizbježno prolazna, kao što su zacijelo i V/108, 3. srpnja 2,,3. 25

kartografija moći dovoljno dalekovidni da bi naslutili kako postao stvarnost. Oni imaju pravo kad Bushevi apologeti u amerièkim medi- æe oslanjanje na trajnu vojnu prevlast pojašnjavaju da je Europa u drugoj polo- jima odbacit æe Habermasov i Derridin prije ili kasnije dovesti do konfrontacije vini dvadesetog stoljeæa otkrila gubitak apel tek kao najnoviji primjer zavidnog s Kinom i/ili Rusijom – konfrontacije prevlasti nacionalnih država. Europska i sentimentalnog antiamerikanizma koji koja bi mogla završiti atomskim ratom. unija – takva kakva je, štoviše, pred se periodièno pojavljuje kod europskih No, ta spoznaja, èini se, nije dovoljna da ratifikacijom zajednièkog ustava – veæ intelektualaca. Takvo je odbacivanje bi pokrenula zaokret u amerièkoj vanj- je sama po sebi ostvarenje onoga što su neutemeljeno. Obojica su profitira- skoj politici. real-politièari smatrali izlišnom fantazi- la svojim brojnim i èestim posjetima Slijedom toga, Europskoj uniji pre- jom. Kad bi svijest o pripadnosti zajedni- SAD-u i zadobila duboko i temeljito ostaje jedino nametnuti alternativu èkoj europskoj državi u prvoj èetvrtini razumijevanje politièkih i kulturnih po- washingtonskom projektu trajnog Pax 21. stoljeæa bila jednako ukorijenjena stignuæa Amerike. Oni su itekako svje- Americana. S obzirom na to da su u Rusiji kao što je to bilo sa sviješæu amerièkih sni uloge Amerike u svjetskoj povijesti i Kini vlade još krhke, njihovi vlastodr- državljana u prvoj èetvrtini osamnaestog kao prve velike ustavne demokracije, šci još se moraju previše koncentrirati stoljeæa, svijet bi se nalazio na dobrom a i onoga što je Amerika, posebice na- na osiguranje vlastite moæi i unutar- putu prema globalnoj federaciji. Takvu kon Drugog svjetskog rata, postigla za nje probleme kako bi mogli u pitanje se federaciju još od Hirošime prepoznaje Europu. Oni prepoznaju da je upravo dovesti najbolji moguæi put za svijet kao jedino dugotrajno rješenje problema idealistièni Wilsonov internacionalizam kao cjelinu. Njihova nesklonost prema što ga je stvorilo atomsko oružje. Ako postoji trenutak u u Sjedinjenim Državama u konaènici aroganciji Washingtona ostat æe prešu- “Zašto bi se”, pitaju Habermas i kojem javno mnijenje mora doveo do osnivanja Ujedinjenih naroda. tnom. Oni si mogu priuštiti da èekaju Derrida, “Europa trebala upustiti u dalj- Oni znaju da unilateralna arogancija dok ne doðe njihovo vrijeme – dan kada nji izazov zaštite i zagovaranja kozmo- pritisnuti političare da Busheve vlade predstavlja nesretan slu- æe Washingtonu otkriti da su s njime politskog poretka temeljenog na pravu èaju koji je povijesno posve odreðen – ni vojno ravnopravni. Kako Amerika odba- naroda protiv konkurentskih prijedloga?” budu idealističniji nego što neizbježan, ni izraz neèega što je duboko cuje spoznaju da æe taj dan doæi prije ili Uistinu, zapravo, zašto ne? To bi moglo i nerazdvojno usaðeno u amerièku kultu- kasnije, i kako Europa ne ulaže nikakav spasiti ništa manje nego svijet; moglo im odgovara, onda je taj ru i društvo. napor za predlaganje alternativnog kon- bi ostvariti ono što je amerièkoj politici I u Europi, kao i u Americi, postoje cepta svjetskog poretka, sve æe ostati po uskraæeno. Amerièka strategija nacionalne trenutak nastupio sada. Iz milijuni ljudi koji jasno prepoznaju da starom. Tako æemo prije ili kasnije po- sigurnosti može tako nešto najbolje pota- je amerièki zahtjev za stalnom hege- novno proživljavati konstelaciju koja je knuti. Ona može održavati stvari u hodu svih razloga koje spominju monijom, usprkos svemu što je postigla vladala u vrijeme hladnog rata – atomske samo još jednu ili dvije generacije. Ako Habermas i Derrida, na podruèju ljudskih prava, strahovita sile, koje su s vremena na vrijeme drugu postoji trenutak u kojem javno mnijenje pogreška. Amerikancima koji su toga stranu izazivale da prva u pogon stavi mora pritisnuti politièare da budu ideali- državljani su europske svjesni potrebna je svaka pomoæ koju svoje rakete. stièniji nego što im odgovara, onda je taj mogu osvojiti kako bi svoje sugraðane U nekih desetak zemalja šefovi æe trenutak nastupio sada. Iz svih razloga jezgre u najboljoj poziciji uvjerili da je Bush njihovu zemlju izveo vlada uskoro imati prst na crvenom koje spominju Habermas i Derrida, drža- na krivi put. Konsolidiranje Europske prekidaèu. Vjerovati da Washington vljani su europske jezgre u najboljoj poziciji načiniti takav pritisak unije u snažnu, neovisnu silu u svjetskoj može sve ove vlastodršce zastrašivanjem naèiniti takav pritisak. politici, ne bi u tom dijelu amerièkog zauvijek držati u šahu bilo bi glupo, no, Kad bi se 15. veljaèe, kako se nada- javnog mnijenja bilo procijenjeno kao èini se da se ta glupost sve više nameæe. ju Habermas i Derrida, razumjelo kao sentimentalni antiamerikanizam, nego Strategija nacionalne sigurnosti Sjedinjenih roðenje europske otvorenosti, kao poèetak kao potpuno primjerena i svakako dobro- Država nigdje ne spominje cilj nukle- nove svijesti o zajednièkom europskom došla reakcija na opasnost koju sadašnji arnog naoružanja, nego samo prestanak identitetu, to bi svakome dalo novu pre- smjer amerièke vanjske politike predsta- proizvodnje atomskog oružja. Prestanak dodžbu što je politièki moguæe. Takav vlja za svijet. proizvodnje znaèi da samo vlade koje pri- procvat novog idealistiènog samodefini- znaju amerièku hegemoniju imaju pravo ranja odjeknulo bi cijelim svijetom – u posjedovati nuklearno oružje. Taj doku- Sjedinjenim Državama i Kini jednako S njemačkoga preveo Trpimir Matasović ment želi dati na znanje da je opasnost kao i u Brazilu i Rusiji. To bi nas izbavilo od nuklearne konfrontacije prestala sa iz slijepe ulice u kojoj smo trenutaèno * Tekst je, u njemačkom prijevodu svršetkom hladnog rata. Iz toga proizlazi zarobljeni. To je, koliko mogu vidjeti, Alexandera Mendena, objavljen u da æe amerièke i ruske atomske podmor- gotovo jedino što bi takva moæ djelova- Süddeutsche Zeitungu, 31. svibnja 2003. nice, od kojih svaka ima dovoljno bojevih nja mogla. Oprema teksta redakcijska. glava za uništenje deset metropola, još naraštajima drijemati na dnu oceana. U vrijeme prije Busheve vlade ameri- èki državnici držali su do toga da barem govore kako je Pax Americana prijelazno stanje na putu prema boljim odnosima. Veæina ih je bila uvjerena da je amerièka hegemonija pomoæna konstrukcija koja mora funkcionirati dok ne postane mo- guæim nešto trajnije – nešto poput UN-a bez veta, koji bi funkcionirao kao global- ni parlament, opremljen stalnim vojnim mirovnim snagama i sposoban provesti razoružanje na svjetskoj razini. (Jednog sam bivšeg republikanskog ministra vanjskih poslova èuo kako je interno povjerio da bi se zbog nuklearnog naoru- žanja odrekao priliènog dijela amerièkog samoodreðenja.) Meðutim, Bushu i nje- govim savjetnicima je predodžba takva osnaženog UN-a obilježena nepotrebnim idealizmom, što istovremeno znaèi i odbijanje prihvaæanja stvarnosti i roman- tièarski povratak u svijet snova. Sanjati apsurdne snove Kad bi projekti novog meðunarodnog poretka i uèinci prevage vlada europske jezgre imali ikakve svrhe, oni bi morali biti obilježeni onim idealizmom koje Amerika oèito ne bi bila u stanju mir- no podnijeti. Europska bi unija svijetu morala pokazati buduænost na koju bi Washington reagirao prezirnim ruga- njem. Ona bi morala podastrijeti prije- dloge za preradom Povelje Ujedinjenih naroda i vodeæom ulogom UN-a u pro- gramu atomskog razoružanja na svjetskoj razini. Ona bi morala sanjati snove koji se real-politièarima èine apsurdnima. Ali, kao što naglašavaju Habermas i Derrida, jedan je od najmlaðih snova Europe 26 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kartografija moći

Sporazum bez budućnosti

Edward Said teritorija, koji je na raspolaganju za Bushevu državu iz snova, na grubo reèeno 40 posto podruèja. To je ono što je Sharon imao na umu èitavo vrijeme. Kao i kod mnogih rasprava o Neizreèena premisa nalazi se u po- palestinsko-izraelskom sukobu, zadini prilièno izmijenjenog prihvaæanja plana i oèitoj predanosti SAD-a njemu: izmanipulirani klišeji i pretpostavke, a relativan uspjeh otpora Palestinaca. To ne stvarna moć i proživljena povijest, je tako bez obzira odobrava li netko ili ne neke od njegovih metoda, njegovu oblikuju tijek diskursa. Skeptici i pretjeranu cijenu i težak danak koji je kritičari odgurnuti su u stranu kao imao za još jednu generaciju Palestinaca koji se odbijaju predati suoèeni s nadmo- antiamerikanci, dok je povelik dio ænom superiornošæu izraelsko-amerièke organiziranog židovskog vodstva snage. Sve vrste razloga navedene su za pojavu plana: da ga podržava 56 posto prokazao plan kao nešto što zahtijeva Izraelaca, da se Sharon napokon pokorio daleko previše izraelskih ustupaka meðunarodnoj stvarnosti, da je Bushu potrebno arapsko-izraelsko pokriæe za vojne pothvate na drugim mjestima, da su se Palestinci napokon opametili oèetkom svibnja Collin Powell, izraelskom sukobu, izmanipulirani klišeji i iznjedrili Abu Mazena, i tako dalje. tijekom posjeta Izraelu i Palestinsko je društvo i pretpostavke, a ne stvarna moæ i proži- Ponešto od toga i jest istina, no ipak okupiranim teritorijima, susreo – razoreno, gotovo vljena povijest, oblikuju tijek diskursa. tvrdim da nije bilo tvrdoglavog odbijanja se s Mahmoudom Abbasom, novim Skeptici i kritièari odgurnuti su u stranu Palestinaca da prihvate kako su poražen palestinskim premijerom, a odvojeno i uništeno, opustošeno na kao antiamerikanci, dok je povelik dio narod, kako ih je izraelski vojni zapovje- s manjom skupinom aktivista civilnog organiziranog židovskog vodstva proka- dnik nedavno opisao, ne bi bilo ni miro- društva, ukljuèujuæi Hanana Ashrawija i toliko mnogo načina – još zao plan kao nešto što zahtijeva daleko vnog plana. No ipak, bilo tko tko vjeruje Mostaphu Barghutija. Prema Barghutiju, previše izraelskih ustupaka. No establi- da plan nudi bilo što nalik dogovoru ili Powell je izrazio èuðenje i blago sposobno izvući svoju šment tisak nas bez prestanka podsjeæa da da se hvata u koštac s osnovnim proble- zaprepaštenje vidjevši kompjutorizirane je Sharon govorio o okupaciji, koju nikad mima, u krivu je. Kao i veæina prevla- karte naselja, 8-metarskog zida i dušu iz sve većeg mraka. dosad nije priznao i u stvari je najavio davajuæeg mirovnog diskursa on stavlja desetaka kontrolnih toèaka izraelske Nijedno drugo arapsko namjeru da privede kraju izraelsku vla- potrebu za ogranièavanjem, odricanjem vojske koji su toliko otežali život davinu nad 3,5 milijuna Palestinaca. No, i žrtvovanjem na palestinska leða, pori- Palestincima i uèinili buduænost društvo nije tako bučno i je li uopæe svjestan što predlaže privesti èuæi tako bogatstvo i težinu palestinske tako beznadnom. Powellovo znanje kraju? Komentator Haaretza Gideon povijesti. Èitati plan znaèi suoèiti se s o palestinskoj stvarnosti je, najblaže zdravo nepokorno Levy napisao je 1. lipnja da, kao ni veæi- dokumentom koji nije svjestan svoga reèeno, manjkavo, unatoè njegovu na Izraelaca, Sharon “ne zna ništa o živo- vremena i prostora. visokom položaju, no ipak je zatražio tu pod policijskim satom u zajednicama Plan, u stvari, nije mirovni plan materijale da ih ponese sa sobom i, što Faza dva, opisana kao tranzicija, koje su godinama pod opsadom. Što zna koliko plan pacifikacije: cilj mu je je još važnije, uvjerio je Palestince da æe usmjerena je, što je prilièno èudno, na on o ljudima koji su prisiljeni putovati riješiti Palestinu kao problem. Zbog isti trud koji je Bush uložio u Iraku sada “moguænost stvaranja nezavisne pale- šljunèanim ili blatnim cestama, uz rizik toga se u bezliènom jeziku dokumenta biti primijenjen na plan. Slièan je stav stinske države s privremenim granicama po vlastiti život, kako bi odvezli ženu u ponavlja pojam provedba – drugim iskazao krajem svibnja sam Bush u nizu i atributima suvereniteta” – nijedan nije trudovima u bolnicu? O životu na rubu rijeèima, naèin na koji se oèekuje da intervjua koje je dao arapskim medijima, toèno naveden – i trebala bi kulminirati gladi? O razorenim kuæama? O djeci koja se Palestinci ponašaju. Bez nasilja, bez premda je, kao i obièno, naglasio opæa meðunarodnom konferencijom koja bi gledaju kako njihove roditelje premlaæu- protesta, s više demokracije, uz bolje mjesta, a ne nešto odreðeno. Susreo odobrila i zatim stvorila palestinsku dr- ju i ponižavaju usred noæi?” voðe i institucije – a sve to utemeljeno se s palestinskim i izraelskim voðama žavu, ponovno s privremenim granicama. na predodžbi da je glavni problem u Jordanu, nakon susreta s glavnim Faza tri trebala bi sukob potpuno prive- Zid okrutnost palestinskog otpora, a ne arapskim voðama, iskljuèujuæi naravno sti kraju, takoðer uz pomoæ meðunaro- Drugi propust koji ledi krv u žilama okupacija koja ga je potakla. Ništa slièno sirijskog Bashar al-Assada. Sve je to dne konferencije èiji bi zadatak bio da je golem zid razdvajanja koji sada gradi ne oèekuje se od Izraela osim da mala dio onoga što sada izgleda kao veliki riješi najteža pitanja: izbjeglice, naselja, Izrael na Zapadnoj obali: 347 kilometara naselja koja sam veæ spomenuo, poznata amerièki korak naprijed. To što je Jeruzalem, granice. Uloga Izraela u sve- betona u smjeru sjever-jug od kojih je kao ilegalni istureni položaji (potpuno nova Ariel Sharon prihvatio plan (premda mu tome jest da suraðuje: pravi teret je 120 kilometara veæ podignuto. Visok je klasifikacija koja upuæuje na to da su s dovoljno rezervi da potkopa taj na Palestincima, koji moraju nastaviti osam i debeo dva metra; cijena mu je neke implantacije na palestinskoj zemlji pristanak) èini se dobrim izgledima za s ustupcima dok vojna okupacija ostaje 1,6 milijuna dolara po kilometru. Taj legalne), mora napustiti i da glavna održivu palestinsku državu. manje-više ista, premda blaža u glavnim zid ne samo da dijeli Izrael od tobožnje naselja ostaju zamrznuta, no zasigurno podruèjima koja su okupirana u proljeæe palestinske države na temelju granica ne uklonjena ili srušena. Nema ni Vizija i nada 2002. Nije predviðen nikakav element iz 1967. godine: on u stvari otima nova rijeèi o tome što su, od 1948., a zatim Busheva vizija (rijeè otkriva èudnu nadgledanja, a varljiva simetrija stru- podruèja palestinske zemlje, ponekad ponovno od 1967. godine, Palestinci sanjarsku notu u neèemu što je zami- kture planova uglavnom ostavlja Izraelu i po pet ili šest kilometara. Okružen morali izdržati u rukama Izraela i SAD-a. šljeno kao trijezan, definitivan mirovni kontrolu nad onim što æe se dogoditi je rovovima, elektriènom žicom i Ništa o usporavanju razvoja palestinske plan) trebala bi biti ostvarena restruktu- sljedeæe – ako æe se išta dogoditi. A što opkopima; na redovitim udaljenostima ekonomije. Uništavanje kuæa, èupanje riranjem palestinskih vlasti, prekidom se tièe ljudskih prava Palestinaca, danas pojavljuju se kule promatraènice. Gotovo drveæa s korijenjem, zatvorenici (njih svakog nasilja i huškanja protiv Izraelaca ne toliko ignoriranih koliko ugušenih, desetljeæe nakon kraha južnoafrièkog barem 5000), politika ciljanih ubojstava, i uspostavom vlade koja bi odgovarala nijedno toèno odreðeno poboljšanje apartheida, taj odvratno rasistièki zid zatvaranja od 1993., masovno propadanje zahtjevima Izraela i tzv. èetvorke (SAD, nije navedeno u planu; oèito je Izraelu raste uz jedva ijedan glas od veæine infrastrukture, nevjerojatan broj smrti i UN, EU i Rusija) odgovorne za plan. ostavljeno na volju hoæe li nastaviti po Izraelaca ili njihovih amerièkih saveznika sakaæenja – sve to, pa i više, prolazi bez Izrael se sa svoje strane obavezuje da starom ili neæe. koji æe, sviðalo im se to ili ne, platiti rijeèi. æe poboljšati humanitarnu situaciju Odjednom, kako kažu svi uobièajeni njegov veæi dio. Èetrdeset tisuæa ublažavanjem ogranièenja i ukidanjem komentatori, Bush nudi pravu nadu palestinskih stanovnika grada Qalqilya Karizma i moć policijskog sata, premda nije odreðeno za naselja na Srednjem istoku. Izvori žive s jedne strane zida, a zemlja koju Zvjerska agresija i ukoèena unilate- gdje i kada. U fazi jedan trebalo bi se iz Bijele kuæe naveli su popis moguæih obraðuju i od koje u stvari žive, nalazi ralnost amerièkih i izraelskih timova veæ dogoditi i rušenje 60 naselja na vrhovima sankcija protiv Izraela ako Sharon bude se s druge strane. Procjenjuje se da æe, su dobro poznati. Palestinski tim jedva brežuljaka (takozvanih ilegalnih naselja na nepopustljiv, no to je brzo demanti- kada zid bude dovršen – dok se SAD, pobuðuje povjerenje, stvoren kao da je isturenim položajima koja su nastala otkada rano i uskoro se prestalo i spominjati. Izrael i Palestinci mjesecima svaðaju oko od recikliranih i ostarjelih Arafatovih ko- je Sharon došao na vlast u ožujku 2001.), Sve širi konsenzus medija predstavlja procedure – gotovo 300.000 Palestinaca horti. U stvari, èini se da je plan Yaseru premda nema ni rijeèi o uklanjanju osta- sadržaj dokumenta – od kojih su mno- biti odvojeno od svoje zemlje. Plan o Arafatu dao još malo života, zbog svih lih, u kojima se nalazi oko 200.000 nase- gi poznati iz prošlih mirovnih planova tome šuti, kao i o Sharonovu nedavnom napora Powella i njegovih pomoænika da ljenika na Zapadnoj obali i u Gazi, da ne – kao rezultat Busheva novopronaðenog odobrenju zida na istoènoj strani ga izbjegnu posjetiti. Unatoè glupoj izra- spominjemo još 200.000 u anektiranom samopouzdanja nakon trijumfa u Iraku. Zapadne obale koji æe, ako bude elskoj politici koja ga pokušava poniziti istoènom Jeruzalemu. Kao i kod mnogih rasprava o palestinsko- sagraðen, smanjiti kolièinu palestinskog ušutkujuæi ga u teško bombardiranom V/108, 3. srpnja 2,,3. 27

kartografija moći ograðenom prostoru, on još ima kontro- Neuspjeh u Oslu Zato unapreðenje Abu Mazena u status – razoreno, gotovo uništeno, opustošeno lu. Ostaje izabrani palestinski predsje- U Oslo su Izraelci doveli niz stru- reformistièkog premijera, što toliko za- na toliko mnogo naèina – još sposobno dnik, ima u rukama konce palestinskog ènjaka koji su bili opskrbljeni kartama, dovoljava Amerikance i Izraelce, veæina izvuæi svoju dušu iz sve veæeg mraka. novèanika (koje je daleko od nabubre- dokumentima, statistikama i s barem Palestinaca shvaæa kao, recimo, neku Nijedno drugo arapsko društvo nije tako nog), a što se tièe njegova statusa, nije- 17 predložaka onoga što æe Palestinci na vrstu šale, pokušaj starca da zadrži moæ buèno i zdravo nepokorno i nijedno dan od pripadnika novih reformatorskih kraju potpisati, dok su Palestinci na ne- izmišljanjem novoga trika. Abu Mazen se nema više graðanskih i društvenih inici- timova ne može se mjeriti s njim po sreæu ogranièili svoje pregovaraèe na tri uglavnom smatra bezbojnim, umjereno jativa te institucija koje djeluju (uklju- karizmi i moæi. èovjeka iz PLO-a, od kojih nijedan nije korumpiranim i bez bilo kakve vlastite èujuæi èudesno vitalni glazbeni konzer- Uzmimo primjeri Abu Mazena. znao engleski niti je imao neko znanje o jasne ideje, osim što želi udovoljiti bijel- vatorij). Premda uglavnom neorganizi- Upoznao sam ga u ožujku 1977. na svom meðunarodnom (ni bilo kojem drugom) cima. rana i u nekim sluèajevima vodi jadne prvom sastanku Nacionalnog vijeæa u pravu. Èini se da je Arafatova ideja bila Kao i Arafat, Abu Mazen nikad nije živote egzila i bezdržavlja, palestinska Kairu. Održao je daleko najdulji govor, u da sastavi tim uglavnom zato da bi sebe živio nigdje osim u Zaljevu, Siriji i dijaspora je još energièno zaokupljena didaktiènoj maniri koju je usavršio kao zadržao u procesu, osobito nakon odlaska Libanonu te Tunisu i danas okupiranoj problemima njihove kolektivne sudbine srednjoškolski uèitelj u Qataru i objasnio iz Bejruta i katastrofalne odluke da stane Palestini; ne zna nijedan jezik osim i svi oni koje poznajem uvijek nekako okupljenim palestinskim parlamentarci- na stranu Iraka tijekom Zaljevskog rata arapskog i nije neki govornik ili javna pokušavaju pridonijeti cilju. Samo je ma razlike izmeðu cionizma i cionistièkih 1991. Ako i jest imao neke druge ciljeve, osoba. Nasuprot tome, Mohammed mali dio te energije pronašao put do disidenata. Bila je to vrijedna intervenci- nije se za njih djelotvorno pripremio, što Dahlan – druga obeæavajuæa figura u koju palestinskih vlasti, koje su osim iznimno ja, jer tada veæina Palestinaca nije imala je oduvijek bio njegov stil. U memoari- Izraelci i Amerikanci polažu velike nade ambivalentne Arafatove figure ostale pravu predodžbu o tome da Izrael nije sa- ma Abu Mazena Through Secret Channels: – je mlaði, pametniji i prilièno okrutan. èudno po strani od zajednièke sudbi- stavljen samo od fundamentalista cioni- The Road to Oslo (1995.) i u drugim ane- Tijekom osam godina, koliko je vodio ne. Iako po nedavnim anketama Fatah sta, koji su bili anatema svakom Arapinu, gdotalnim prièama o raspravama u Oslu, jednu od 14 ili 15 Arafatovih sigurnosnih i Hamas meðu njima imaju podršku nego isto tako i od razlièitih vrsta miro- Arafatovu podreðenom pripisuje se organizacija, Gaza je bila poznata kao od oko 45 posto palestinskog izbornog vnjaka i aktivista. Gledajuæi iz današnje zasluga arhitekta ugovora, premda nikada Dahlanistan. Dao je ostavku prošle godi- tijela, dok ostalih 55 posto ukljuèuje pri- perspektive, Abu Mazenov govor zaèeo je nije napustio Tunis; Abu Mazen ide tako ne samo da bi ga Europljani, Amerikanci lièno drukèije politièke formacije koje, PLO-ovu kampanju sastanaka, uglavnom daleko da kaže da mu je trebalo godinu i Izraelci ponovno regrutirali za posao izgleda, pokazuju mnogo više nade. tajnih, izmeðu Palestinaca i Izraelaca: dana nakon washingtonskih ceremonija šefa sigurnosti, premda je takoðer oduvijek Jedna mi se èini osobito važnom s ti su dugi dijalozi o miru u Europi imali (gdje se pojavio zajedno s Arafatom, bio jedan od Arafatovih ljudi. Danas se obzirom na to da danas predstavlja jedi- znatan uèinak u njihovim društvima na Rabinom, Peresom i Clintonom) da od njega oèekuje da se okomi na Hamas nu istinsku grupaciju obiènih ljudi koja oblikovanje izbornoga tijela koje je Oslo uvjeri Arafata da u Oslu nije dobio drža- i islamski Džihad: jedan od ponovljenih se kloni i religioznih stranaka i njihovih uèinilo moguæim. vu. Pa ipak, veæina izvještaja o mirovnim izraelskih zahtjeva iza kojega leži nada fundamentalistièkih sektaških politi- Ipak, nitko nije sumnjao da je Arafat pregovorima naglašavaju èinjenicu da da æe doæi do neèega što æe slièiti pale- ka, kao i tradicionalnog nacionalizma odobrio Abu Mazenov govor i kampa- je Arafat vukao sve konce. Nije zato ni stinskom graðanskom ratu, što izaziva koji nude Arafatovi stari (a ne mladi) nju koja je uslijedila, a koja je hrabre èudo da su pregovori u Oslu uvelike po- sjaj u oèima izraelske vojske. aktivisti Fataha. Naziva se Nacionalna ljude kao što su Issam Sartawi i Said goršali cjelokupnu situaciju Palestinaca. U svakom sluèaju, èini mi se jasnim politièka inicijativa (NPI), a njezina Hammami koštala života. I dok su se pa- (Amerièki tim pod vodstvom Dennisa da, bez obzira kako marljivo i fleksibil- je vodeæa figura Mostapha Barghuti, lestinski sudionici pojavili iz središta pa- Rossa, bivšeg zaposlenika izraelskog no Abu Mazen radio, bit æe ogranièen lijeènik školovan u Moskvi, èiji je glavni lestinske politike (tj. Fataha), Izraelci su lobija – posao kojemu se sada vratio – ru- s tri èimbenika. Jedan je, naravno, sam posao bio posao ravnatelja prepoznatlji- bili iz malih marginaliziranih grupa po- tinski je podržao izraelski položaj koji Arafat, koji još kontrolira Fatah. Drugi vog Village Medical Relief Committee, dupiratelja mira, èija je hrabrost pohvalna se, nakon punog desetljeæa pregovora, je Sharon (koji æe vjerojatno cijelo vri- koji je osigurao zdravstvenu zaštitu za iz samoga toga razloga. Tijekom godina sastojao u vraæanju 18 posto okupiranog jeme imati iza sebe SAD). U popisu 14 više od 100.000 Palestinaca u ruralnim koje je PLO proveo u Bejrutu izmeðu teritorija Palestincima pod iznimno primjedbi o planu objavljenih u Haaretzu podruèjima. Bivši pristaša komunistièke partije, Barghuti je tihi organizator koji je svladao stotine stvarnih prepreka koje prijeèe palestinski pokret ili putuje Premda uglavnom izvan zemlje da bi se sastao s gotovo svakim nezavisnim pojedincem ili or- neorganizirana i u ganizacijom od važnosti za politièki program koji obeæava društvenu reformu nekim slučajevima jednako kao i osloboðenje. Barghuti je vodi jadne živote izgradio zavidno dobro voðen pokret solidarnosti koji prakticira pluralizam i egzila i bezdržavlja, koegzistenciju koju propovijeda. NPI ne diže ruke pred besciljnom militari- palestinska dijaspora zacijom intifade. Nudi programe školo- vanja za nezaposlene i socijalnu pomoæ je još energično siromašnima na temelju èinjenice da to odgovara sadašnjim okolnostima i izra- zaokupljena elskom pritisku. Iznad svega, NPI, koji problemima njihove æe postati prepoznata politièka stranka, želi mobilizirati palestinsko društvo kolektivne sudbine kod kuæe i u egzilu u borbi za slobodne izbore – autentiène izbore koji æe pred- i svi oni koje stavljati palestinske, a ne izraelske ili amerièke, interese. Ta autentiènost je poznajem uvijek ono što, èini se, nedostaje u putu zacrta- nom za Abu Mazena. nekako pokušavaju Ovdje vizija nije umjetno proizvedena privremena država pridonijeti cilju na 40 posto zemlje, s napuštenim izbjeglicama i Jeruzalemom pod vlašæu 1971. i 1982. godine, Abu Mazen bio je u nepovoljnim uvjetima, s tim da je IDF 27. svibnja, Sharon je naznaèio vrlo Izraela, nego suvereni teritorij bez Damasku, no onda se pridružio Arafatu u zadržao kontrolu nad sigurnošæu, grani- uske granice bilo èemu što bi moglo biti vojne okupacije kao rezultat masovnog egzilu i njegovu osoblju u Tunisu tijekom cama i vodom. Naravno, broj naselja otad prevedeno kao fleksibilnost izraelske djelovanja koje ukljuèuje Arape i Židove sljedeæeg desetljeæa. Tamo sam ga susreo je udvostruèen.) strane. Treæi je èimbenik Bush i njegova gdjegod je to moguæe. Zato jer je NPI nekoliko puta i bio iznenaðen njegovim Otkada se PLO vratio na okupirani okolina; sudeæi prema tome kako rješa- autentièan palestinski pokret, reforma dobro organiziranim uredom, njegovim teritorij 1994., Abu Mazen ostao je dru- vaju pitanja poslijeratnog Afganistana i i demokracija postale su dio njegove tihim birokratskim ponašanjem i nje- gorazredna figura, poznata beziznimno Iraka, nemaju ni želudac ni sposobnost svakodnevne prakse. Organizacijski govim oèitim zanimanjem za Europu i po svojoj fleksibilnosti prema Izraelu, po za izgradnju nacije. Veæ je Busheva de- sastanci veæ su održani, a još ih se SAD kao arene u kojima Palestinci mogu podložnosti Arafatu i nedostatku orga- snièarska kršæanska baza na jugu glasno mnogo planira izvan zemlje i u Palestini, uèiniti nešto korisno zagovarajuæi mir. nizirane politièke baze, premda je jedan prosvjedovala protiv pritiska na Izrael i unatoè strogim ogranièenjima putovanja. Nakon konferencije u Madridu 1991., od utemeljitelja Fataha i dugo èlan i veæ je moæni amerièki proizraelski lobi, Utjeha je vjerovati da, dok se nastavljaju za njega je reèeno da je spojio pripadni- generalni tajnik njegova Centralnog ko- sa svojim povodljivim pomoænikom, formalni pregovori i rasprave, postoji ke PLO-a i nezavisne intelektualce u miteta. Koliko znam, nikada nije izabran amerièkim kongresom, krenuo u akciju mnoštvo neformalnih, nekooptiranih Europi i oblikovao ih u timove da pripre- ni za što, a zasigurno ne u Palestinsko protiv bilo kakve naznake upotrebe sile alternativa, èiji su NPI i sve raširenija me dokumente za pregovore o temama zakonodavno Vijeæe. PLO i palestinske protiv Izraela, premda æe to biti kljuèno meðunarodna kampanja solidarnosti kao što su voda, izbjeglice, demografija vlasti pod Arafatom su sve samo ne sada kada je poèela završna faza. najvažniji dijelovi. i granice prije onoga što æe postati tajni transparentne. Malo se zna o naèinu sastanci u Oslu, premda, koliko znam, na koji se donose odluke ili naèinu na Utjeha nijedan od tih dokumenata nije upotrije- koji se troši novac te gdje je i tko osim Može se èiniti nerealnim reæi da, èak S engleskoga prevela Lovorka Kozole bljen, nijedan od palestinskih struènjaka Arafata ima pravo glasa u vezi s tim. Svi i ako su izgledi iz palestinske perspe- nije bio izravno ukljuèen u razgovore, a se, meðutim, slažu, da Arafat, zlobni ktive strašni, nije sve tako crno. Vraæam *Tekst je objavljen u London Review of nijedan od rezultata tih istraživanja nije mikro-menadžer i control freak, ostaje se na tvrdoglavost koju sam spomenuo Books, vol. 25. br. 12, 19. lipnja 2003. utjecao na konaène dokumente. središnja figura u svakom pogledu. i na èinjenicu da je palestinsko društvo Oprema teksta redakcijska.

28 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kartografija moći

Gianni Vattimo poput Velike Britanije i dalje ostaju izvan padnosti, pa ipak tražimo nešto što se ne No, u verziji Busha i njegovih prijatelja ova njega. Pa ipak, euro manje-više funkcioni- nameæe samo s gledišta funkcionalne raci- se duboka i slobodarska religioznost ameri- ra, a ako funkcionira lošije nego što bismo onalnosti, nego nešto što može motivirati èkoga duha pokazala kao ono što strahuje- Mi smo djeca povijesti nacionalnih htjeli, razlog tome nije odsustvo Britanaca, etnièko-politièki izbor. Te relativno visoke mo da i jest: kao ideja da je Bog uz nas, te država, koje su – ne uvijek na nego upravo èinjenica da ga još nije podu- vrijednosti, koje nas mogu inspirirati, mo- da dokaz o tome leži u našoj ekonomskoj prla nijedna ekonomska federalna politika. žemo precizno odrediti analizirajuæi razlo- i vojnoj superiornosti. Drukèiji laicizam realističan način, no svakako u Metoda dviju brzina mogla bi – i morala ge zbog kojih se osjeæamo Europljanima, Europe, vjerojatno više muèen sumnjama, općenito prihvaćenoj socijalnoj retorici bi, smatramo – takoðer i prije svega služiti usprkos svim prirodnim razlikama koje nas otkriva još jedan drukèiji smisao države i ureðenju užih federalnih struktura: pogo- razdvajaju. njezinih zadaæa. Mogli bismo sve pojedno- – smatrane domovinama u oružju, tovo na podruèju vanjske politike, obrane stavniti i reæi kako se u europskome DNA jeziku i vjeri, itd., dakle, legitimirane u i ekonomije. Naravno samo kao preteèa nalazi i gen socijalizma o kojemu SAD ništa vezama koje bi u buduænosti trebale vri- ne zna. Postoje ozbiljni povijesni razlozi svojoj volji za jedinstvom i neovisnošću, jediti za sve èlanove zajednice, koje bi iz za tu razliku: u Sjedinjenim je Državama iz prirodnih razloga. Sličnu nacionalnu iskustava napredne skupine mogle povlaèi- centralizam lokalnih regionalno-državnih ti argumente za sudjelovanje. i federalnih vlada nastao nakon oblika pio- svijest ne možemo niti zamisliti za No, postoji li europski identitet? U nirske samoorganizacije. Institucija države Europu... Europa može biti samo jedno tom su nas pogledu obilježili limiti našeg u SAD-u se, na razlièitim razinama, više kultura povijesnog iskustva. Mi smo, zapravo, tolerira nego što se smatra aktivnim fakto- jedinstvo djeca povijesti nacionalnih država, koje su rom zajednièkoga života. – ne uvijek na realistièan naèin, no svakako Od škole preko zdravstva do poslovnoga rogram s kojim je opisan mandat u opæenito prihvaæenoj socijalnoj retorici svijeta u amerièkome društvu sve se pre- Romana Prodija kao predsjednika – smatrane domovinama u oružju, jeziku i pušta privatnicima i njihovu naèinu sa- Europske izvršne komisije može vjeri, itd., dakle, legitimirane u svojoj volji moorganizacije. Na kraju krajeva, moguæe se smatrati ispunjenim. Unija je proširena za jedinstvom i neovisnošæu, iz prirodnih je da takve izrazito slobodarske koncepcije za deset zemalja, a time je postala neizo- razloga. Sliènu nacionalnu svijest ne mo- institucija u izobilju – i u fizièkome – ima- stavna dosad vjeèno potiskivana zadaæa žemo niti zamisliti za Europu. Ono što ju svoje porijeklo u prostoru, u kojemu kojom bismo si podarili ustav i strukturu još više fascinira kada mislimo na projekt Amerikanci još uvijek uživaju. Europa u koja se neæe moæi reducirati na multilate- Europe kao ujedinjenoga politièkog subje- kojoj živimo i koja nosi teret povijesti te ralne ugovore koji su obilježili razvoj pro- kta, jest upravo gotovo apsolutno odsustvo postaje sve siromašnija što se prostora tièe, teklih desetljeæa. No, proces se približio svakoga prirodnog temelja koji bi se mogao ne uspijeva misliti o državi samo u tom konaènoj fazi (i samo èeka na predviðene osloniti na nacionalnu svijest. Europa subsidijarnom obliku. Èak i oni liberalniji parlamentarne ratifikacije ili referendume može biti samo jedno jedinstvo kultura, meðu nama svjesni su da se prostor slobo- u razlièitim državama). No, upravo sada takoðer i prije svega u smislu u kojemu se dne konkurencije ne može doista zaštiti primjetan je rizik s kojim je, uostalom, taj pojam protivi pojmu prirode. Iako ne bez snažne regulativne prisutnosti javnih valjalo raèunati: da bi proširenje moglo vidimo prirodne razloge ili one s organsko- Europa nasuprot SAD-a. Ovdje ne institucija. U tome se sastoji onaj gen so- biti popraæeno jednom vrstom raspada povijesnom pozadinom poput jezika, rase, možemo a da ne posegnemo za iskustvom cijalizma, koji – unatoè svim problemima europskoga jedinstva. Kako bismo ostali tla, iste vjere – i kad bi ih vidjeli smatrali koje smo nedavno imali prilikom anglo- realsocijalizma – ostaje pohranjen u kultu- zajedno bez trzavica i sukoba, izgleda da bi ih pogreškom, oblikom regresije u deve- amerièke invazije u Iraku. Rumsfelda ralnim temeljima Europe. tako brojne i meðusobno razlièite zemlje u tnaesto stoljeæe nacionalnih država – zbog èuti kako govori kako se staru Europu (…) svakom pogledu zahtijevaju strukturu koja kojih bismo se osjeæali Europljanima, mora izbaciti iz igre jer nije sposobna iæi predviða široki prostor autonomije, pa se moramo priznati i eksplicitno artikulirati ukorak s vremenom te da novu Europu Ne možemo se ne zvati odmah iznova može olabaviti federativna razloge zbog kojih smo, pogotovo odneda- èine zemlje koje su spremne sudjelovati u Europljanima veza kojoj bi trebao služiti novi europski vno, postali svjesni da je biti Europljanin koaliciji volonterskih amerièkih kolaborato- Ako nastavimo razmišljati o tome za- ustav. I to je razlog odreðenome ambigvi- nešto posebno; to je na prvome mjestu ra, nije nas razbjesnilo samo zbog našega što se osjeæamo kao Europljani, a ne kao tetu koji se lako primjeæuje kod drugih, i bitnije je od pripadnosti Uniji koja je u prava primogeniture – kad su staroj Europi Amerikanci – što æemo u buduænosti sve u svakoj politièkoj stranci – oni se s en- izgradnji. pripadale i neke od zemalja koje su najviše èešæe èiniti – naposljetku æemo neizbježno tuzijazmom izjašnjavaju o perspektivama pridonijele roðenju Europske unije (njezi- naiæi na drugu viziju egzistencije, drukèije koje pruža Unija. Neki u proširenju, kao Američki kolaboratori ili obnova ni oèevi sigurno nisu bili Velika Britanija, predodžbe o tome što je dobar život, na što predlaže Prodi, vide odluèujuæi pomak Europe niti Španjolska ili Poljska). Budimo iskreni, drukèiji egzistencijalni plan. I na program prema manje obvezujuæem europskome Ako tu razliku artikuliramo, možda najviše nas je razljutila èinjenica da su o participativne demokracije koji iskljuèuje jedinstvu, koji bi Uniju mogao uèiniti pri- æemo moæi toèno odrediti europski identi- Europi odluèivali eksponenti Busheve nepopustljivost i hijerarhije, koje se (kva- znatim i utjecajnim akterom u svjetskoj tet bez kojega ti sakrosanktni pragmatièni administracije, koji su – iskljuèujuæi zi) nužno uèvršæuju u društvima u kojima politici. Drugi se nadaju kako æe upravo razlozi, koji nas tjeraju prema izgradnji Francusku i Njemaèku, kao i Italiju De država prirodne razlike, osim što ih ispra- prijelaz s petnaest na dvadeset pet zemalja federalne Europe, izgledaju preslabi i Gasperija i Spinellija – upravo ostavljali vlja, kultivira i koristi za razvoj sustava. èlanica prisiliti Uniju da uvelike reducira nedovoljno uvjerljivi za pokretanje bilo dojam izdajica europskoga duha, onako No, iz razloga koji iz toga logièki slijede i svoje federalne ambicije i da još godinama kakva politièki podijeljenog angažmana, a kako smo ga zamislili. Ono što Rumsfeld i koji su ovdje samo naznaèeni, ali veoma dopušta prevlast takozvane interguvernati- kamoli potrage za profesionalcima koji æe Bush nazivaju Europom predstavlja vrije- prisutni u svijesti Europljana, kako bi ka- vne metode, one koja je dosad vrijedila kod se posvetiti svojem poslu. Ovi su pragma- dnosti koje ne smatramo našima; i stoga se zao Benedetto Croce, “ne možemo se ne veæine znaèajnih politièkih odluka i koja tièni razlozi, naravno, sigurni: posebice u nama, kao opreènost, pobuðuje svijest o zvati Europljanima”, posebice ako se ra- zahtijeva jednoglasnost kod svake bitne onaj koji je bio presudan za oèeve-osnivaèe tome što Europa doista jest. zlikujemo od duha koji danas prevladava u odluke (obrane, fiskusa, vanjske politike, prve Europske zajednice za ugljen i èelik socijalizma amerièkome društvu. A sebi želimo da ova pravosuða…). (Montanunion). Najprije Montanunion, Gen razlika postane zaèetak inspiracije jedne zatim zajednièko tržište i, napokon, euro, U prvome redu – iako popis ovdje može politike koja æe biti sposobna Europi poda- Europa s dvije brzine pomogli su da se nisu ponovili ratovi meðu biti sastavljen drukèijim redoslijedom, riti dostojanstvo i težinu koja joj pripada u Promatrano sa stajališta ovih ogranièe- zemljama kontinenta te da Europa posta- ovisno o razlièitim individualnim i nacional- svjetskoj politici. nja, Europska federalna buduænost – od ne bogato ekonomsko podruèje koje æe se nim osjeæajima – postoji radikalna razlika svih priznat uvjet za njezinu autoritarnu više nadmetati. No, pragmatièni razlozi izmeðu Europe i Amerike s obzirom na la- prisutnost na svjetskoj pozornici – manje- i interesi su nedostatni. Politika mora icizam. Naravno, poznati su nam religiozni S talijanskoga prevela Gioia-Ana Ulrich više je dvojbena. No, možda i nije tako, izjednaèiti interese koji su èesto radikalno korijeni sjevernoamerièkoga društva, kada jer u istim sporazumima uz pomoæ kojih opreèni, a kako bi došlo do suglasnosti nam Amerikanci prièaju o puritanskim * Skraćena verzija teksta objavljenog su dosad osnivane institucije, predviðen potrebna je vrsta duhovnoga dodatka, dakle hodoèasnicima i njihovoj potrazi za apsolu- u La Stampi, 31. svibnja 2003. Oprema je instrument koji se može prisvojiti u etnièka odluka koja se ne ogranièava na tnom slobodom vjerski inspirirane svijesti. teksta redakcijska. sluèaju da ne postoji politièka volja i na puko izraèunavanje onoga što bi pojedin- koji se odnosi izraz Europa s dvije brzine. cima više odgovaralo u smislu ekonomske ianni Vattimo rođen je 1936. u Torinu i pripada krugu takozvanih On ponekad šokira jer djeluje kao da želi zarade ili opæenito za preživljavanje. postmodernih fi lozofa. Sebe smatra predstavnikom nedogmatične fi lozofi je. uspostaviti neprihvatljive razlike (zemlje Tražimo li, dakle, nešto analogno patri- Od 1964. do 1982. godine bio je profesor estetike, a od 1982. predaje teorijsku serije A i serije B), no on je uglavnom dao otskim vrijednostima koje su u devetna- fi lozofi ju na Sveučilištu u Torinu. U međuvremenu je bio gost-predavač na više dobre rezultate, poèevši od prisvajanja estom stoljeæu i prije njega funkcionirale američkih sveučilišta. La fi ne della modernità (1985.), Oltre l’interpretazione (1994.), zajednièke valute. Koliko se zna, doista u svrhu izgradnje nacionalnih država i nji- Credere di credere (1996.), Vocazioni e responsabilità del fi losofo (2000.), Dialogo con samo jedan dio zemalja èlanica Europske hove neovisnosti? Da i ne: ne tražimo pri- Nietzsche (2000.) samo su neki od naslova koje je objavio tijekom godina. Od 1999. unije pripada podruèju eura, dok divovi rodne ili organièke vrijednosti izvorne pri- član je Europskoga parlamenta. V/108, 3. srpnja 2,,3. 29

vizualna kultura

Dvije strane svake priče

Mark Nash sija o teoriji žanra. To je utjecalo na oslobaðanje eksperimentalne i avan- gardne od binarno opre- Ključno je pitanje uključuje li zaista ène mainstream “hollyw- nova fizička mobilnost, koju gledatelju odske naracije” name- tnute i od teoretièara i nude galerijske i muzejske instalacije, od filmskih stvaratelja, a kritiku dominantnih gledateljskih kino koja nam omoguæuje da ozbiljnije promišljamo njezinu ulogu u Documenta 11, kustoski tim Okwuija Enwezova, 2002. sustava povijesti suvremene umjetnosti. To nam takoðer omoguæuje da analiziramo odnos rijeèima, vraæaju iskustvu stvarnog živo- aktivnog promatraèa u tradicionalnom dokumentarnog filma prema stvarnosti ta, “tog poznatog mjesta… na kojemu kinematografskom okruženju. neovisno o reality effectu klasiène realisti- ste zauvijek progonjeni osjeæajem da ste osjetitelji recentnih izložbi su- ène naracije. na pogrešnom mjestu u pogrešno vrije- * * * vremene umjetnosti, osobito * * * me.” Instalacije pokretnih slika stvaraju Gledateljev je položaj složen i relacio- Venecijanskog bijenala 2001., ne tjeskobu u promatraèa za koju nema ade- nalan. Ella Shohat i Robert Stam skovali mogu ne biti iznenaðeni serijom dark U nedavno objavljenom eseju za kata- kvatnog i zadovoljavajuæeg rješenja: “Što su frazu transnacionalno ili inter-kulturalno rooms, mjestima susreta sa širokim spek- log O estetici video instalacija, Boris Groys god da je osoba odluèila, ostati na mjestu gledateljstvo kako bi naglasili èinjenicu da trom video i filmskih praksi, premda se usredotoèuje na dva naèina na koje ili se nastaviti kretati – njezina odluka je “gledateljska identifikacija kulturalno, èesto u tami predstavljenih DVD-video pokretna slika mijenja iskustvo kretanja uvijek æe sadržavati loš kompromis.” U diskurzivno i politièki diskontinuirana, projekcijama. Želja mi je istražiti neke kroz galeriju (gallery-going). Prvo se tièe kinu, s druge strane, publika je tradici- da je podvojena, èak šizofrena, da suge- paradokse ili kontradikcije zaèete na- osvjetljenja – èinjenice da izlošci-po- onalno nepokretna, sigurna u svom sa- rira seriju pukotina; ista osoba može biti zoènošæu umjetnièkog filma i videa u kretne slike nisu osvijetljeni muzejskim znanju da æe, uz uvjet da nije propustila prevarena kontradiktornim diskursima i galeriji, što dovodi u pitanje istodobno svjetlom veæ emitiraju svoj vlastiti izvor poèetak filma, uvijek vidjeti sve što je kodovima.” naš odnos prema muzejskoj instituciji i svjetlosti ili mraka: “Video i filmske in- potrebno da bi djelo bilo razumljivo. Ideološko funkcioniranje filmskog našu percepciju i tumaèenje pokretnih stalacije sad su uvele najdublji mrak ili Kustosi koji rade s pokretnim slikama gledateljstva tijekom posljednjih pede- slika. Naroèito je naš odnos prema domi- sumrak u muzejski prostor”. Umjetnik, takoðer insistiraju na Groysovu gledištu set godina pomaknuto je na širi fragmen- nantnim sustavima pokretnih slika, filma istièe Groys, sada kontrolira svjetlo uz da video i filmska instalacija u kontekstu tiraniji i disperzivan sustav vizualnog, i televizije doveden u pitanje. pomoæ kojeg vidimo njegov rad. Drugo galerije predstavlja oslobaðanje gledate- obuhvaæajuæi oglašavanje, televiziju, Istodobno želim istražiti ono što se tièe promjene privremenih uvjeta koji lja od onog što smatraju ogranièenjima magazine masovne distribucije i tako doživljavam kao tenziju izmeðu zago- utjeèu na našu percepciju umjetnosti. tradicionalnog kina. Lynne Cooke, pišu- dalje. Posljedièno, kustoske i umjetnièke vornika jednokanalnog filmskog (ili TV) Pokretne slike poèele su sugerirati pro- æi o Marijke van Warmerdam, komentira: prakse zaokupljene dekonstruiranjem doživljaja i onih koji su za galerijske matraèu koliko vremena treba provesti “… buduæi da nema fiksiranih sjedala, i rekonstrukturiranjem promatranja instalacije, a što mislim da dovodi do u kontemplaciji. Meðutim, trebamo li gledatelji moraju sami odrediti svoj po- trebale su pronaæi pristupe koji nisu situacije nepovjerenja i nerazumijevanja “prekinuti kontemplaciju nad nekim voljan položaj, što je proces u kojemu primarno arhitektonski. Konstrukcija filma. Nepovjerenja, jer film se èesto video ili filmskim radom kako bismo postaju svjesni svoje aktivnosti proma- i problematizacija subjekta ukljuèuje poima kao utjelovljenje populistièkih mu se vratili kasnije, bit æemo neizbje- tranja. Time su njezina djela odmaknuta seriju diskurzivnih mijena u kojima je zahtjeva nasuprot elitnijih zadovoljstava žno ispunjeni istim osjeæajem da smo daleko od klasiènog, pasivnog kinemato- kustoska praksa igrala suštinsku ulogu koje pruža tradicionalna umjetnièka nešto važno propustili, i više neæemo grafskog iskustva u kojemu publika, za- u smještanju znaèenja pojedinih djela u galerija, iako ova distinkcija postaje biti sigurni što se zaista dogaða u toj kukuljena u zamraèenoj prostoriji, po- diskurzivne okvire koji su se neizbježno sve manje važnom. instalaciji”. Pokretne nas slike, drugim slovièno gubi svu samosvijest, postajuæi pomakli iza galerijskog okvira. No tvrdim Nerazumijevanja, jer skupina totalno uronjenih, bestjelesnih da ne mora nužno postojati veza izmeðu film je integralni, ako promatraèa.” pojedinog formalnog pristupa uvjetima ne i generativni dio u kojima je djelo doživljeno (na primjer, umjetnosti dvadese- * * * kreiranja mobilnog gledatelja) i njegove tog stoljeæa, a filmski Metafora mraka uvijenog ili umetnu- pretpostavljene radikalnosti. kljuèni modus dvade- tog u bijelu kocku vrlo je moæna. Dok Kljuèno je pitanje ukljuèuje li zaista setstoljetnog subjekti- za Groysa ispisuje kraj bijele kocke, za nova fizièka mobilnost koju gledatelju viteta. Uvijek smo veæ Ilesa bijela kocka ispisuje kraj jedne vrste nude galerijske i muzejske instalacije u filmu, na ovaj ili onaj filmskog iskustva. Naravno, u kontekstu kritiku dominantnih gledateljskih kino naèin. galerije pokretna slika èita se drukèije i sustava. Sudjeluju li prakse pokretnih Razmatrajuæi ulogu ne treba podcjenjivati ustrajanje umje- slika izloženih u galeriji na taj naèin u pokretne slike u kon- tnika i kustosa na uskraæivanju proma- stvaranju i problematizaciji subjekta? tekstu umjetnièke ga- traèu sigurnog i zaštiæenog mjesta staro- Istražuju li diskontinuitete naslijeðe- lerije, nužno je upitati modnog prostora kina. Meðutim, moj je ne spectatorshipu, u smislu što ga Homi o kojoj vrsti filma govo- osjeæaj da previše napisa o filmu i videu Bhabha definira kao prevladavanje bi- rimo. Povijest filma u u galeriji može prelako tumaèiti sjedenje narnih opozicija i otvaranje procesa tran- 20. stoljeæu povijest je u kinu kao pasivnost, ili mobilnost kao slo- slacije? pluraliteta filmova. Èak bodu, previðajuæi èesto oèito politièki je i dolazak zvuènog single-channel film usmjeren na kreiranje S engleskoga prevela Silva Kalčić filma smatran episte- mološkom prekretni- osljednjih tridesetak godina pokretne slike i kritičke i teoretske rasprave koje com koju su mnogi ih prate transformirale su prostor suvremene umjetnosti i kustoske prakse. kritièari (poput Erwina Mark Nash preispituje neke aspekte doprinosa i vraćanja na ključne točke Panofskog) težili de- kulturne teorije sredinom osamdesetih, koje su relevantne i danas u diskusijama o finirati kao zasebnu suvremenoj umjetničkoj praksi te na međunarodnim izložbama. umjetnièku formu koja Ono na što se danas kritički treba osvrnuti je produkcija lokalnosti kao socijalnog dijeli isti osnovni me- pokretača koji stvara i izgrađuje identitete i razlike koje razumijemo kao lokalno. dij s nijemim filmom. Umjetnička praksa pokretnih slika u tome ima ključnu ulogu. Usvajam trodijelnu Uz projekciju brojnih fi lmskih primjera Mark Nash je svoje nedavno predavanje u podjelu podruèja filma: Zagrebu temeljio na eseju Umjetnost i fi lm: kritička promišljanja, s temama: Dvije narativni, avangardni i Jonas Mekas, As I Was Moving Ahead Occasionally I Saw strane svake priče, Kada je bila avangarda? i Kolektivna praksa. Donosimo ulomke iz dokumentarni, derivi- eseja Marka Nasha Umjetnost i fi lm: kritička promišljanja – Dvije strane svake priče. ran iz nedavnih disku- Brief Glimpses of Beauty, 2000. 30 V/108, 3. srpnja 2,,3.

vizualna kultura MoMA Queens, 2002. MoMA Queens, MoMA se kreće

Silva Kalčić centar, omeðuju restaurirani i poveæani Rockefeller vrt skulptura. Postavljene suèelice ove zgrade odražavaju dvije osnovne teme MoMA-e – umjetnost O projektu proširenja, adaptiranja i edukacija (širokoj se publici nastoji i redizajniranja Muzeja suvremene približiti moderna umjetnost, odnosno odgaja se vlastita publika) uz primjenu umjetnosti u New Yorku kao o urbanistièkom, a ne arhitekton- suvremenih tehnologija, odnosno teme S obzirom na mnoštvo skom problemu, “ne kao o muzeju u izložbe, edukacija, istraživanje, konzerviranje, gradu, nego kao o malom gradu unutar ponovno uspostavljajuæi vrtni prostor kao Uz predavanje Terencea Rileyja MoMa sadržaja, funkcija i grada”, kompoziciji urbanog tkiva uple- jezgru muzeja. Predvorje zgrade pred- se kreće: ovamo i onamo, u Kulturno događanja u Muzeju, kao tenog u okoliš. Istodobno, trebalo je stavlja perspektivni produžetak vrta. informativnom centru, Zagreb, 6. lipnja napraviti èitljivu zgradu u kojoj razlièiti Takoðer, željelo se javni prostor uvesti u 2003. i postojećih volumena i volumeni odreðuju razlièite namjene. muzej probijanjem pasaža kroz zgradu, iz Prva zgrada MoMA-e sagraðena je u kojega se vidi gornji, 135 metara visok zgrada, japanski arhitekt internacionalnom stilu prema projektu prostor atrija gdje su smješteni sporedni P. L. Goodwina i E. D. Stonea, na loka- sadržaji, i vidi se velik zelen prostor vrta. Yoshi Taniguchi o ciji raskrèenoj rušenjem stare vijeænice. Poveznica profanih i svetih sadržaja mu- d 2001. do 2005. Museum of Sastavni dio muzeja bio je donji dio (od zeja je svojevrsni piano nobile, preuzet iz Modern Art – MoMA zatvoren je MoMA-i je promišljao kao prvog do šestog kata) rezidencijalnog ne- talijanske ranorenesansne arhitekture. zbog radova. Više negoli o renovi- bodera, što je primjer neèitkog projekta: Buduæi da je New York grad nebodera, ranju ili proširenju, rijeè je o temeljitom o urbanističkom, a ne liftovi idu kroz muzej u gornju toranjsku Taniguchi je jedan postavio navrh zgra- remakingu muzeja prema projektu japan- strukturu. de, dobivši spektakularnu vizuru kod skoga graditelja Yoshia Taniguchija. Kako arhitektonskom problemu, uspona na drugi kat, gdje izložba zapo- bi se osigurao kontinuitet izlagaèkog Umjetnost i edukacija èinje. Izmeðu nebodera i predvorja je programa, 2002. otvorena je podružnica, “ne kao o muzeju u gradu, Recentnim projektom, sa strane 54. usjek, platforma koja omoguæuje difuzno privremeni muzej MoMA Queens na ulice zadržane su sve fasade muzejskog prirodno osvjetljenje, povezana mosto- Lond Island Cityju, u renoviranoj tvorni- nego kao o malom gradu kompleksa kao kolaž, svojevrsno povi- vnom strukturom s vrtom na istoènoj èkoj zgradi. Yoshio Taniguchi, autor, iako unutar grada”, kompoziciji jesne iskopine koje povezuju prošlost i strani. Na prvom je katu velika galerija relativno nepoznat izvan zemlje, slavan buduænost muzeja. No, s druge strane, u namijenjena izlaganju suvremene umje- je u Japanu upravo po muzejskim zgra- urbanog tkiva upletenog u balansu tradicije i inovacije, Taniguchi sta- tnosti èesto golemih dimenzija – primje- dama. Studirao je na Harwardu pa stoga vlja naglasak na potpuno nov, radikalan i rice velikih arhitektonskih skulptura. posjeduje znanje o amerièkoj kulturi; okoliš totalni koncept uz primjenu stakla po- Zapravo, tri razlièite vrste muzeja posta- radio je šezdesetih u Tokyju s Kenzom lutransparentne kvalitete. Duž 53. ulice vljene su jedna na drugu. Tangeom, a presudno je bilo i njegovo ulaz u staru zgradu postaje ulaz u proši- znanje o moderni, stilu u kojemu se Ideja je bilo što je neposrednije moguæe reni filmski i video centar. Prema 54. uli- Muzejski biznis MoMA – do sada šest puta proširivana povezati javni prostor i umjetnost. ci dvije nove zgrade, jedna izložbenih ga- Prvi zapadni muzej posveæen mo- – poèela graditi. “Kad vidiš remek-djela u privreme- lerija, druga je edukacijski i istraživaèki dernoj umjetnosti, kulturni epicentar Za zgradu MoMA Queens na natjeèa- nom muzeju, gledaš ih na jedan naèin, New Yorka, MoMA, danas ju u formi intervjua izabran je mlaði ar- no kad ih vidiš u prostoru tvornice, pro- ima više od 100.000 djela u hitekt Michael Maltzan iz Los Angelesa storu u kojemu se proizvode stvari, to kolekciji koja i nadalje raste. koji je zgradu zamislio kao veliku plavu na neki naèin vraæa sliku u umjetnikov Novim projektom izložbeni kutiju usred zone lake industrije, u atelje, u fazu nastajanja. Ona postaje prostor poveæan je za gotovo predgraðu. Ime zgrade je ispisano na stvar koja nastaje, a ne izložena stvar”, 50% (umjesto dosadašnjih krovu – MoMA Qns – što je svojevrstan tvrdi Riley. 10%, sada æe u stalnom po- akronim za dio grada od centra odije- stavu biti još uvijek samo ljenog rijekom i povezanog metrom i Čitljiva zgrada 15% zbirke), s veæim, višim i mostom. Natpis na krovu namijenjen Nova zgrada MoMA-e, predviðeno mnogo fleksibilnijim galeri- je pogledu posjetitelja koji dolaze me- je, bit æe završena u srpnju ili kolovozu jama u koje stanu i najmonu- troom koji je u Queensu izdignut (tako 2004., a s izložbenim bi programom ide- mentalnija djela suvremene da peta fasada, krov, postaje glavnom). alno bilo poèeti u studenom iduæe godi- umjetnosti. Kao statement Oni najprije ugledaju neobièan pejzaž, ne, u obljetnièkoj godini. protiv komercijalizacije, tr- strukturu sastavljenu od dijelova slova, i MoMA je zapravo blok zgrada. govina, svojedobno nazvana kako se metro više približava zgradi logo Povijesni ulaz u muzej je s južne strane, trgovinom s najboljom prodajom biva fokusiran, slova se primièu i ispisuju iz 53. ulice. Taniguchijeva je ideja bila na svijetu, nove MoMA-e MoMA Qns, da bi se potom ponovno – ne projektirati zgradu, nego stvarati znatno je manja i smje- razmaknula. Stoga, od samog poèetka, objekt, odnosno urbani crtež. S obzi- štena dalje od ulaza (Rem pokret, transport, privremenost i u izvje- rom na mnoštvo sadržaja, funkcija i Koolhaas naprotiv smješta snom smislu predstava postali su tema dogaðanja u muzeju, kao i postojeæih svoj muzej u kasino u Las ove privremene izložbe, gotovo u smislu volumena i zgrada, o njima je promišljao Vegasu). Riley istièe kako kazališne produkcije. Glavni je ulaz bivši muzeji nisu uspješan biznis, ulaz za utovar kamiona stare tvornice. erence Riley na predavanju u Zagrebu predstavio je projekt proširenja, svi muzeji gube novac i trebaju novac od Ušavši, dižete se na rampu za utovar i adaptiranja i redizajniranja zgrade Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku, države ili ga nabavljaju ciljanim projekti- dalje se penjete na galeriju. Jezik rampi osnovanog 1929. godine (1939. Muzej je dobio i zgradu na sadašnjoj lokaciji ma, te da postoje samo dva umjetnièka koje se penju i spuštaju, njihova konti- na adresi 11 West 53 Street u Manhattnu). Riječ je o prvom iz serije predavanja muzeja na svijetu koja se sama uzdržava- nuirana površina – proizlazi iz ideje da u organizaciji Muzeja za suvremenu umjetnost Zagreb, čiji je cilj prezentiranje ju – Muzej Salvadora Dalija u Figuerasu, prostor na Manhattanu teèe nesmetano javnosti nove muzejske arhitekture u svijetu i koncepcije novih postava suvremene u kojemu se svi turisti zaustavljaju usput i beskonaèno kroz metro, na ulicu i u umjetnosti – a uoči izgradnje dugo očekivane zgrade MSU u Novom Zagrebu do obale, pritom rijeè je o muzeju koji ne novu zgradu kroz njezine prostore. Foaje prema projektu arhitekta Igora Franića (urbanistički, sada već povijesni prijedlog mijenja postav, ne organizira privremene se koristi kao izložbeni prostor za suvre- Radovana Dellalea iz 1987./88. predviđa Muzej suvremene umjetnosti uz sjevernu, i povremene izložbe i ne bavi se akvizici- menu medijsku umjetnost, za projekcije trnjansku obalu Save, nasuprot Hipodromu). U sklopu predavanja prikazan je i jama. Drugi takav primjer je firentinska video radova na raspoložive zidne povr- komercijalni, “gotovo prekomercijalni” – Rileyjevim riječima, video materijal koji Galleria degli Uffizi. šine ove privremene strukture. Nakon je izradio MoMA-in Odjel za fundraising. Glas Stevea Martina poziva gledatelja na zaustavljanja kod blagajne, kretanje kroz virtualni obilazak novog muzeja moderne umjetnosti koji počinje s “U početku je zgradu je kružno, no veæ se s ulaza vidi bio samo jedan muzej...” Zahvaljujemo MoMA-i na ustupljenim dio zgrade zvan veo s video projekcijama. fotografi jama. V/108, 3. srpnja 2,,3. 31

razgovor Riley Terence

Totalni look za totalnu sliku MoMA-e

matrate li opravdanom – MoMA još nastoji imati Silva Kalčić Frankfurt imao dvostruki pro- svoju svrhu, a ta je – promi- gradnju muzeja u doba sve enciklopedijsku kolekciju, to- blem – mladi su ljudi odlazili u jeniti sliku grada. Primjerice, glasnijih zahtijeva, u duhu talnu sliku. Volim kronologiju, Berlin ne bi li izbjegli služenje skulpture, veliki mekani poststrukturalizma, za dokida- smatram je populistièkom i vojske, a nitko drugi od mlaðih objekti Claesa Oldenburga, njem hermetičnosti tradicional- antielistièkom jer svi, naime, Poznati kustos i voditelj ljudi nije tamo htio doæi živjeti. napravljeni su za kritièki mu- nih izložbenih prostora pa čak i znaju brojati. Kronologija je Odjela za arhitekturu i Stoga je odluèeno – “promijenit zej poput Bozarta. U Bilbau su za dokinućem muzeja? sistem koji svi razumiju, manje æemo grad, gradit æemo muze- njegove skulpture smiješne, – Kada je MoMA otvorena ideološki, odnosno – ideološki, dizajn u MoMA-i govori o je”. To nisu bili kolekcionari, taj prostor nema kritièke moæi. 1929. smatrana je najavangar- ali u manjoj mjeri. Kad kustosi novom izgledu Muzeja i patroni umjetnosti ili javnost Osobno ne volim akustiku u dnijim muzejem, koji je izlagao stave zajedno slike tijela, ili koji su rekli hoæemo muzeje, nego tom prostoru, velike zakrivlje- Picassa koji je u to doba bio pejzaža, proizvode strukturu zakonitostima muzejskog su tu odluku donijeli politièa- ne i sve teške površine daju najradikalniji umjetnik. No on koja je elitnija jer zahtijeva postava, tihim vrlinama ri. Sagradili su sve te muzeje, poseban zvuk, buku, akustièki više nije radikalan ni suvremeni veæe znanje o umjetnosti da bi arhitekture i akustici prostora pozvavši poznate arhitekte identitet koji kad èujem po- umjetnik. Dobar dio kolekci- bila razumljiva. Imali smo pro- poput Richarda Meiera, uložili mislim na trgovinski centar je vrlo je tradicionalan, zbog gram MoMA 2000., odluèili smo silan novac, javno se mišljenje ili sportski stadion gdje èuješ èega je sklopljeno partnerstvo jednu godinu eksperimentirati s P.S.1, koji je poput velikog s drukèijim naèinima prezen- otvorenog dvorišta u kojemu se tacije, tako smo stavili mršave izlaže suvremena umjetnost, djeèake na plaži nizozemske potpomognutog financijskom fotografkinje Rineke Dijkstre stabilnošæu MoMA-e. Njihov kraj Cézannovih Kupaèica, ali sistem i zgrada, naèin na koji na mnoge je naèine to bio neu- rade stvari u stanju je približiti spjeh. To je pokazalo da je kro- suvremenu umjetnost publici nologija univerzalna struktura brže i bolje nego što bismo mi koju i kritièari, i široka publika mogli. i kustosi, mogu razumjeti. Ali ako pitate umjetnike Promijeniti grad, gdje bi izlagali, tendencija je prema starim tvornicama. sagraditi muzej Joseph Beuys, Donald Judd Taniguchi se mnogima činio radije su vidjeli svoja djela u kao “presiguran izbor” arhitekta, velikim prostorima nego u niste li razmišljali o angažiranju tradicionalnim muzejima. To smionijeg autora iz mlađe gene- je svojevrsna tjeskoba zbog arhi- racije? tekture, mislim da su arhitekti – Zaista, Taniguchija ne ljuti jer avangardni umjetnici bismo ga mogli nazvati radi- odbijaju avangardnu arhitektu- kalnim arhitektom, njegov ru, radije bi svoju umjetnost projekt ima konzervativne izlagali u staroj zgradi. Ali to je dimenzije, kao uostalom i svi dio problema suvremene arhi- projekti u kojima se nastoji tekture. saèuvati postojeæe objekte. Smiren kompozicijski aspekt Kronologija eksterijera oponira arhitekturi – univerzalni i interijera koja je iznenaðujuæe MoMA, Manhattan - New York, projekt Y. Taniguchija antielitistički postav dinamièna. Osobno smatram Rema Koolhaasa jednim od Kada MoMA datira prijelaz, Hod kroz muzej promijenilo i Frankfurt je poèeo mnoge ljude u kretanju, to je najveæih arhitekata uopæe. ili je riječ o rezu, moderne i su- rasti. I što se tada dogodilo: svi vrsta parka zvukova. Meðutim, Takoðer, mislio sam da trebamo vremene umjetnosti? trebao bi biti nalik budžeti za muzeje su srezani muzejski prostor je poseban – To je razlièito u razlièitim angažirati mlaðu osobu, poput jer politièari nisu marili za njih, društveni prostor u kojemu medijima. U slikarstvu se može Herzoga&De Meurona, no hodu kroz katedralu, nego za PR. možeš biti u gomili, ali takoðer reæi da je prijelazni lik Andy imali smo natjeèaj i pobijedio je i sam, jer postoji protokol – ne Warhol. Richard Serra je jedan najbolji – ili kojeg smo smatrali isti je zvuk i osjećaj Bilbao – opasan muzej buèi se i ne ometa druge ljude. od najpopularnijih metaforièkih najboljim – arhitekt, odnosno Postoje muzeji èiji je pro- U Bilbau ne možeš biti sam, umjetnika, snažan i moæan, arhitektonski tim. Projekt je blem da nemaju kritiènu uvijek si dio gomile, spektakla, ali ne možemo ga nazvati pos- izvanredan i utjecat æe na ar- poziciju, to je inaèe problem smatram da je to opasan mu- tmodernim. U arhitekturi pos- hitektonsku kulturu ubuduæe; Guggenheim muzeja, a po- zej. Hod kroz muzej trebao bi tmoderna se dogodila kasnih proporcije, prostorna dinamika, sebno Gheryjeve zgrade u biti nalik hodu kroz katedralu, sedamdesetih, ranih osamde- tihe vrline arhitekture u njemu Bilbau, iako je ona postigla isti je zvuk i osjeæaj. setih – ali taj switch nije isti kao dolaze do punog izražaja. u Warholovu mediju – i potom Kao opreku dobrom muzej- opet kasnih osamdesetih u skom modelu koji predstavlja erence Riley diplomirao je arhitekturu na University mnogo pozitivniju, povijesnu upravo MoMA, navodite “Bilbao of Notre Dame, Indiana, te magistrirao na području postmodernu. Arhitekti poput efekt” tj. “frankfurtski efekt”. arhitekture i urbanog planiranja na Columbia University, Venturija bili su vrlo neprijatelj- Kako ga zapravo defi nirate? NYC. Stručnom timu MoMA-e priključio se 1991., a od 1992. ski raspoloženi prema postmo- – Lokalna vlada u Frankfurtu godine voditelj je odjela za arhitekturu i dizajn. Kustos je dernizmu; s druge strane nije imala je problem odnosa mnogih izložbi kojima fokusira ključne autore i teme suvremene neprikladno nazvati modernim s javnošæu. Mladi ljudi u arhitekture, pa tako za studeni priprema izložbu Tall Buildings, Rema Koolhaasa danas, iako Njemaèkoj imali su veoma ne- pregled suvremenih nebodera, njihovih strukturalnih dostignuća, nije moderan na naèin Serre. gativno mišljenje o Frankfurtu programatskih inovacija i društvenih i urbanističkih implikacija. Postav je kronološki kon- – zvali su ga Bankfurt, gradom Bio je član komisije koja je izabrala Yoshia Taniguchia za cipiran, na osamnaestostoljetni biznisa bez kulture. U doba projektanta nove MoMA-e i pripremio je dvije izložbe posvećene naèin, ali obrnute kronologije hladnog rata, ako ste bili mladi proširenju objekta. Suradnik je i pisac tekstova u mnogim zbirke poèevši od vrha “ver- Nijemac i preselili se u Berlin, časopisima i publikacijama o arhitekturi i dizajnu, predaje na tikalnog muzeja”. Niste li niste morali služiti vojsku jer su temu arhitektura i mediji. Član je mnogih ocjenjivačkih sudova promišljali o suvremenijem grad još kontrolirali saveznici, za arhitektonske natječaje, primjerice WTC i 9/11 Memorial u naèinu postava zbirke? bili ste od toga izuzeti. Stoga je Pentagonu. 32 V/108, 3. srpnja 2,,3.

vizualna kultura

B. vs. W.?

Maroje Mrduljaš šila. W., pravi konformist Warhol je simbol

i antijunak odijelo , 1970. Pusteno J. Beuys, našeg doba, je simptoma, Beuys je Društveni projekti Beuysa i Warhola brže izrauban, simbol utopijske terapije završili su smrtima uzrokovanim dok B.-a još okružuje aura koja je i sama simptom. drogama i umrtvljenjem mistiènosti revolucionarnosti. U tom smislu, B. i W. pa stavljanje Njihove djelatnosti, jednog uz dru- su romantičari i tragičari gog iz trenutne formalno i ideološki intelektualne nespojive, uzajamno Dossier Beuys, izbor i predgovor: Ješa perspektive izgleda kao sve- Denegri, DAF, Zagreb, 2003. togrðe. Upravo u se problematiziraju i golemoj nelagodi objašnjavaju fenomenima i neodobravanju koje se osjeæa prilikom se oslobaða ne- ekshibicionizma i sej Beuys – Warhol nije najznaèajniji ponavljanja èinjenice da diferencirana, ni najambiciozniji tekst u zborniku su W. i B. lice i nalièje iste medalje nagonska ener- izdvojenosti, karizme Dossier Beuys, a njegova se teza, dade se dijagnosticirati mehanizam gija za kojom B. iako u samom tekstu dobro razraðena, potiskivanja traume koja sudjeluje u žudi, ali je ne i cirkusa, pri čemu se èini toliko oèitom da joj je dovoljan i sam kolektivnoj krizi identiteta. može dostiæi u naslov. Od otprilike sredine šezdesetih potpunom inten- otklanjaju od sigurne pa do danas komparativna analiza Beuysa Fetišizacija vlastita lika zitetu jer esteti- točke psihološke i Warhola (u daljnjem tekstu B. i W.) je Silver Factory i umjetnièka akade- zira (sublimira) valjda veæ izrasla u literarni žanr za sebe, mija u Düsseldorfu su bila poprišta svoje djelovanje. normalnosti priklanjajući a drukèije nije niti moglo biti kad je rijeè nastajanja umjetnosti shvaæene u Melankolija te o dva najslavnija likovna umjetnika svoga obliku procesa neposrednog razgovora predsvjesne se principu života i vremena. Suvremenom ciniènom umu i B. i pokušaj razumijevanja svijeta i odno- spoznaje išèitava i W. predstavljaju potrošenu robu u èijoj sa prema njemu. Ta dva mjesta su bila se iz sustavnog kori- afirmacije, odnosno su predodžbi oni sinonimi za suprotsta- prava životna djela jednog sramežljivog štenja materijala koji je otrcan vljene subkulturne tabore: na jednoj sta- mlitavca i jednog hipomanijakalnog i na pragu raspadanja. S druge strane, principu smrti i negacije ni su feminizirani dekorateri interijera aktivista, koja su se ostvarivala upra- nihilizam nad kojim W. nema pravi nad- i David Bowie, a na drugoj pretenciozni vo kroz glasnoæu i tonalitete govora, zor odrièe mu pravo na dignitet za kojim salonski revolucionari odjeveni u koman- predstavljajuæi istodobno opoziciju i èezne: otud potjeèe i sijeda, mudraèka dosice. Pregazio ih spektakl… presliku sredina èija su posljedica. Asket boja njegove vlasulje. Nasluæuje se Èereèenje odnosa dvojice prikrivenih B., produhovljeni bivši pilot Luftwaffea, unutarnji rascjep koji obojicu dovodi do æelavaca bila bi neka vrsta teoretièarskog aktivan je i buèan u intelektualistièki ruba: W.-a do paralize, a B.-a do lutanja. (W.). Suoèeni s cinizmom i apsurdom, salto mortale da spona B. – W., uz to što tihoj Europi, zaokupljen politikom i po- Zajednièko im je neposredno iskustvo svjesni fizièke i psihièke ranjivosti, W. dobro odražava energetike suvremenog pravljanjem ne samo društva nego svega tjelesne rane na pragu smrti, i provokati- i B. traže izlaz u samoostvarenju kroz društva i onog što je od njegove kultur- postojeæeg. W., koji je Drugi svjetski rat van stav i antagonizam koju su, svaki na umjetnost u uvjetima koji su joj neskloni ne strukture preostalo, ovom prilikom proveo s majkom crtajuæi maèke, pasivan sebi svojstven naèin, namjerno izazivali pa prikupljaju opremu za preživljavanje: ne potkrepljuje formu i smisao Dossiera je i tih u populistièkoj, kakofoniènoj integrirani u glavne tokove društva, ali zlato, srebro, pust, mast, otpaci, priro- Beuys. Lik obaju umjetnika je još za Americi, oduševljen i prestravljen suro- uvijek na distanci s koje su odašiljali da… Kada B., preliven medom i posut njihova života, a i više nakon tjelesne gatima konzumeristièkog hedonizma. B. pamfletske aforizme. zlatnim prahom, mrtvom zecu morbidno smrti transcendentirao, ali, dakako, ne u proživljava katarziènu psihièku krizu pa i nježno objašnjava slikarstvo, on ga obja- mit nego u ikone jer slika ne može pu- prenosi znanje u jakoj gesti i deklama- Star sistem šnjava i polumrtvom W.-u u akciji opæe kim repliciranjem postati metafora. Ta torskom zamahu, nabijenom metaforama No što je danas s Nico i ostalim su- idealizirane reanimacije. W. fetišistièki transcendencija, neovisna o unutarnjim i mislima koje ne zapisuje jer se to kosi perzvijezdama, koja je uloga Stranke pozlaæuje Marylin da bi je pouzdano i individualnim sudbinama B.-a i W.-a, s njegovom predodžbom o dinamici zelenih u odnosu politièkih snaga u zauvijek mumificirao, a zatim prevodi u dogodila se djelovanjem vanjskih sila životnih energija. W. je kronièni emo- Njemaèkoj? Društveni projekti B.-a i sitotisak retuširane portrete B.-a koji su narcistièke kulture i funkcionira kao tivni invalid, skriven iza obrambenog W.-a završili su smrtima uzrokovanim ilustracija njegovog nagnuæa ka razapi- filmska projekcija na platno neba koje mehanizma šutljivog èudaka koji upija, drogama i umrtvljenjem revolucionarno- njanju na križ modernih ikona pokazu- dijeli ovozemaljsko od pretpostavljenog katalizira i prosljeðuje, ostavljajuæi iza sti. U tom smislu, B. i W. su romantièari juæi time kako ih društvo nemilosrdno onostranog. Izvor svjetla koji projekciju i sebe bezbrojne stranice dokumentari- i tragièari. B. je zagovarao nadilaženje i mehanièki neutralizira i apsorbira u dalje održava je duboka uronjenost B.- stièki banalnih knjiga i dnevnika dikti- materijalizma i antropozofski duhovni spektakl. ova i W.-ova rada u istinsku i surogatnu ranih preko telefona. B. zvuk zamišlja razvoj koji se ostvaruje putem proširenja Najbolja knjiga o W.-ovu radu sastoji realnost, a ono što prijeèi da to svjetlo dijelom socijalne skulpture, ukljuèuje umjetnosti na sve vidove egzistencije. se uglavnom od fotografija koje je Billy otputuje u steinerovski ili katolièki be- ga u proces plastièkog modeliranja, a W. je pak ulagao napore uglavnom u Name tijekom šezdesetih snimio u skraj i zasluženi spokoj je moderna op- svoj govor pojaèava do razine buke. B. održavanje svoje umjetnièke korporacije, Factoryju i oko njega. B.-a, praktikanta sjednutost ikonama bez kojih nebo osta- zanimaju amorfna, nediferencirana sta- ali je likom i djelom jasno zrcalio šireæu alkemijskog filozofskog teatra je još teže je bez zvijezda. Moglo bi se pretpostaviti nja koja prethode strukturi i prodiranje intrapsihièku prazninu udarajuæi besmi- ukorièiti u monografije ili retrospektive. da njima ta sudbina i nije mrska, s obzi- do intuitivnijih modaliteta komunika- slom na besmisao. W. je simbol simpto- Njegov pokušaj da pridonese ubrzanju rom na to da su se posvetili proroèkoj cije, no do tih ciljeva on stiže uz golem ma, B. je simbol utopijske terapije koja evolucije revolucionarnim sredstvima djelatnosti u suvremenosti poistovjeæe- napor da se nadiðe instrumentalizirani je i sama simptom. Njihove djelatnosti, nosi u sebi nerazrješive kontradikcije. noj sa samopromocijom, no takva tvr- intelekt sredstvima koja su još primarno formalno i ideološki nespojive, uzajamno B. opus se bavi sustavnim poticanjem dnja nije pravedna prema simboliènim intelektualna. Umjesto W.-a, brutalno se problematiziraju i objašnjavaju feno- na postavljanje ontoloških i eshatoloških porukama njihovih života. Pusteni šešir buèe Velvet Underground utopljeni u halu- menima ekshibicionizma i izdvojenosti, pitanja koja se, nakon akcije, najuèin- i sijeda vlasulja su znakovi modernih cinogenu psihodeliènu anesteziju koju karizme i cirkusa (ne onog pejorativnog kovitije problematiziraju kroz govor i proroka, psihièki uznemirenih stvarate- posredno sam W. usmjerava, jednostavno nego arhetipskog: harlekinskog i akro- interpretacije. Dossier Beuys je sastavljen lja, èiji su umjetnièki artefakti umrli sa omoguæujuæi da se dogodi usvajanjem batskog), pri èemu se otklanjaju od si- na tom tragu, inteligentno izbjegavajuæi smræu svojih tvoraca i koji s vremenom svjetonazora koji nijeèe svaku tradiciju, gurne toèke psihološke normalnosti pri- zamke suhoparne objektivnosti i nekri- postaju banalni jer ih je objektivizirana ozbiljnost i odgovornost. Nihilistièkim klanjajuæi se principu života i afirmacije tièke idealizacije. Izvrsno prireðena i stvarnost, kao ostatke prave akcije, istro- otpuštanjem nad-ja kontrole u Factoryju (B.), odnosno principu smrti i negacije oblikovana knjiga. V/108, 3. srpnja 2,,3. 33

glazba

One woman performance

Irena Miholić ènom prostoru pokraj Save potjecati od manjeg sastava. Isto je tako osobito nje- U današnje vrijeme globa- potvrdila da su moguænosti U stvarnosti je to bio one wo- zino korištenje violine kao lizacije, kad je stalno prisu- glazbenog izražaja nepregle- man performance koji koristi prateæeg instrumenta uz tan strah od gubljenja malih dne i da je uvijek moguæe samo glas i violinu, svirajuæi i vokalne ekshibicije. To je identiteta, a s druge je strane U današnje vrijeme pronaæi svoj put koji je slièan pjevajuæi istovremeno. Tako sviranje – u nekim trenu- pojaèana potreba za izražava- globalizacije, kad je stalno svemu što je veæ èuveno, ali u je zagrebaèka publika mogla cima virtuozno, u drugima njem “nacionalnog” kako bi isto vrijeme nov, jedinstven i u njezinoj interpretaciji èuti grubo i sirovo – takoðer spoj se izbjegla istost s drugima, prisutan strah od gubljenja neponovljiv. tehnike pjevanja iz razlièitih razlièitih tehnika i utjecaja. osvježava pojava glazbenice malih identiteta, a s druge je Iva je kao dijete u okviru kulturnih i geografskih kru- U jednom trenu okrenuta poput Ive Bittove. Ona je glazbenièke obitelji zavoljela gova, poput nazalnog pjevanja publici leðima, u drugom se nesputana u kombiniranju strane pojačana potreba za zvuke i narodne i klasiène ili pjevanja s nadtonovima, ali trenu šeæe pozornicom cijelo razlièitog i neoptereæena po- izražavanjem “nacionalnog” glazbe. No, bilo joj je mrsko i cmoktanje, klokotanje, uzdi- vrijeme pjevajuæi i svirajuæi, litièkim i ekonomskim tuma- vježbati violinu, pa je završila sanje, vriskanje, podcikivanje stvarajuæi u prostoru pose- èenjima, pa ta njezina narodna kako bi se izbjegla istost s glumu na Dramskoj akademiji – svakodnevne zvukove koje ban svijet i atmosferu kojom glazba, istovremeno virtuozna drugima, osvježava pojava u Brnu te je karijeru poèela nismo navikli slušati na sceni, obavija publiku, predajuæi se i laka, potièe svakog slušatelja kao glumica u avangardnom a koji njezinu nastupu daju nesputano “svojoj osobnoj da potraži neku vlastitu naro- glazbenice poput Ive Bittove kazalištu. Tek je u dvadese- poseban štih. narodnoj glazbi”. dnu glazbu. Koncert Ive Bittove, Močvara, tim godinama otkrila da uza svoj instrument, violinu, može Zagreb, 18. svibnja 2003. istovremeno pjevati i taj ju je spoj potaknuo da se posveti glazbi kojom je sve više poèe- eško bi bilo glazbu koja la eksperimentirati miješajuæi se 18. svibnja mogla èuti razlièite glazbene žanrove. u Moèvari pospremiti u I slušno i vizualno koncert neki glazbeni žanr, u zasebnu Ive Bittove osobit je doži- ladicu koja bi svima jasno opi- vljaj. Da je kojim sluèajem sala o èemu je zapravo rijeè. publika u nekom trenutku Iva Bittová, èeška umjetnica okrenula leða pozornici ili romsko-židovskog porijekla, barem na tren zaklopila oèi, zagrebaèkoj je publici koja zvukovi koje je èula mogli bi, se te vruæe noæi našla u mra- po složenosti i razlièitosti, 34 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kazalište

Festivalski dnevnik S otvaranja

Kako zaobići otvaranje

Grozdana Cvitan sustavnom djelu moglo išèitati nešto kao smetnje, i pokušavali isprièati nešto kao sadržaj u vezi s ekologijom. Kao i obièno kad ne znaju što bi, autori za S obzirom na to da je u središtu djecu (ovom prigodom scenarij i režija ovogodišnjeg festivala ples, možda Leo Katunariæ) na scenu dovuku ljude s mnogo šminke i proglase ih nekim prostora koji su ispunili radovi djece nešto je specifièniji od djeèjeg i kad po- je riječ o koncepciji koja je imala što Aboridžinima, Afrikancima ili Eskimima. iz cjele Hrvatske te gradova prijatelja stoji mjerljiv je sasvim odreðenom bojom izabrati, možda o izboru koji je na taj U tom okružju s mnogo djece i nepo- Šibenika u svijetu. Rijeè je o velikim brojeva, o èemu pedagogija najèešæe šuti. trebne scenografije (Ivica Propadalo), platnima (prva asocijacija su prepari- S obzirom na to da je u središtu način mogao pokrpati rupe u programu jedna je Suncokreta kriveæi noge trèala rane plahte) na kojima su inventivno, ovogodišnjeg festivala ples – možda je – tek ćemo vidjeti s jednog na drugi kraj pozornice, a iz- šareno, moderno i s mnogo truda djeca rijeè o koncepciji koja je imala što iza- vjesni Èubi pitao je zašto na otvorenju predstavila svoje gradove, a poziv je oda- brati, možda o izboru koji je na taj naèin nema hrvatskog predsjednika, inaèe slan svim sredinama sa statusom grada mogao pokrpati rupe u programu – tek pokrovitelja. Iako je u publici sve to na- u Hrvatskoj. Dobivenih 78 djela nije, æemo vidjeti. Uglavnom, slijedi program stojao dostojanstveno podnijeti ministar prema prvobitnoj ideji, žirirano, jer su hrvatskih pjesama i plesova iz Gradišæa, kulture i Predsjednikov izaslanik Antun pronašli mjesto u festivalskom ozraèju što ga u sklopu programa na trgovima i Vujiæ. Uostalom, upravo je ministar Vujiæ grada i pridonijeli njegovoj likovnoj slici. ulicama u izvornim narodnim nošnjama proglasio Šibenik gradom kulture i tako Uopæe, likovna produkcija festivala dio izvode uèenici Dvojeziène glavne škole pokušao valorizirati napore koje grad u je koji bi se lako mogao prenijeti i uspje- iz Velikog Borištofa u Austriji. problemima nastoji realizirati u kulturi. šno pokazati svakoj sredini zainteresira- Oplasteatro iz Umbertide nastupa Dobro je da produkcija koja je ove go- noj za suradnju s Meðunarodnim djeèjim treæi put na festivalu. Njihova esteti- dine “usreæila” otvorenje festivala nije festivalom. Ili za ostvarenje suradnje ka eksterijera uvijek je dobrodošla na vezana štednja, pa neæe imati prigodu koja bi bila preporuka festivalu. Ljetnoj pozornici na kojoj hodulje, dim ponoviti “veselje” sudjelovanja u osta- Uz izložbu Razglednice iz Hrvatske, i vatromet treba smjestiti u prihvatljivu lim važnim zbivanjima, koja se u gradu ovog nedjeljnog podneva otvorena je prièu. Koreograf Luca Bruni je uprizore- izložba Tajanstveni interijeri talijanske njem Andersenove Djevojèice sa žigicama Baletna škola iz Civittanove Baletna škola oèekuju do kraja godine. Ponajprije, to je otvorenje nove velike gradske knjižnice, slikarice, keramièarke i dizajnerice iz napravio dosad najcjelovitiji posao svog dok ostali dugoroèni i ozbiljni projekti, Milana Laure Fiume (Galerija Svetog kazališta viðen u Šibeniku. Sudar medi- mahom s podruèja zaštite spomenika Krševana), koja je karijeru poèela prije teranskog i sjevernjaèkog senzibiliteta u i istraživanja lokaliteta (Muzej grada èetvrt stoljeæa, poigravajuæi se leptirom poznatom literarnom predlošku otvorio Šibenika) i tako prolaze bez glamuroznih parfema Impulse, a danas u Šibeniku je Bruniju moguænost da suprotstavi æoraka koje najèešæe prate festivale. izlaže djela (slike i skulpture) tematski hladnoæu svijeta tragediji pojedinaène Kad je Meðunarodni djeèji festival u iznikla uglavnom iz roda maèaka u in- sudbine na razlièitim razinama: od pitanju lako je zakljuèiti kako obvezatno terijeru ljudskih nastambi. Umjetnicu scenskog poigravanja stvarnosti do ljudi podizanje festivalske zastave i vatromet je Branka Hlevnjak “iskopala” tragom s hoduljama koji ne uspijevaju vidjeti nad gradom rijetko bivaju uspješno radova što ih Laura Fiume veæ 15 godina ono što se dogaða u stvarnom svijetu, do smješteni iza estetski vrijednog ili barem objavljuje u poznatom èasopisu Casa. posebnih razina sna djevojèice u kojoj s 21. lipnja šarolikošæu dojmljivog otvorenja zbog Interaktivnu instalaciju Potpisujem sve jedne strane borbu vode praelementi, Dok se približavam Šibeniku, Jasenka kojeg ne bi bilo izgovoreno brdo nespre- što je plavo Anto Jerkoviæ postavio je u a s druge stižu anðeli. Izborom glazbe, Ramljak, voditeljica Meðunarodnog tnih zaobilaženja veæ na prvoj festival- galeriji Muzeja grada Šibenika. Plavo je izmjenama vatrometa i dimnih zavjesa, djeèjeg festivala, provjerava mobitelom skoj press-konferenciji. i inaèe boja koja ove godine dominira vidokrugom koji varira i u kojem se san gdje se nalazim. Blizu i daleko. Blizu s festivalom, jer plava su i festivalska grad- i stvarnost sudaraju, Luca Bruni nagnuo obzirom na ukupnu daljinu, daleko jer ska vrata i turistièki djeèji plan grada na se Mediteranu ne bi li ublažio surovost mi predstoji unošenje prtljage, tuširanje, 22. lipnja ulazu u njegovo središte. Vizualni dojam prièe koju sva djeca iz najranijih go- presvlaèenje da bih stigla na otvorenje Odraðivanje “obaveznih likova” u festivala upotpunjava plakat Šibenik grad dina života ponesu s vrlo intenzivnim festivala. A to znaèi da se s koktelom nedjeljno jutro, drugog dana festivala, kulture 2003., što je sretna sluèajnost koja osjeæajima straha pred svijetom koji bi dobrodošlice mogu oprostiti, zaobilazeæi odnosi se na tri velike izložbe iza kojih parira ovogodišnjem blijedom grafièkom i njima mogao pogasiti vatre. Program ga i krenuti pred Ljetnu pozornicu. Ona stoje napori skupine šibenskih likovnja- rješenju plakata, a slijedom toga i vi- Oplasteatra i vatre Djevojèice sa žigicama nosi karte za sve koji se u zadnji trenu- ka, likovnog selektora (ove godine to je zualnom identitetu festivala (program, na festivalu je ostvaren u suradnji s tak “nacrtaju” na otvorenju. Festivalska Branka Hlevnjak) i dobrog duha Pavla bilten, itd.) Talijanskim kulturnim institutom u “mama”! Danas to znaèi veæ vrlo rije- Roce koji uspijeva pomiriti, uoblièiti Scenska zbivanja na festivalu otvara Zagrebu. tku pojavu u gradu u kojem sve manje i izložiti ideje svih likovnih ponuda u Gradsko kazalište Žar ptica iz Zagreba profesionalno i istodobno emocionalno zanimljivo i uvijek novo istraživanje po- predstavom bugarskog autora i redatelja angažiranih ljudi bezuvjetno živi s fe- najprije likovne kulture djece. Ulice na Sunnyja Suninskog (Aleksandra Ivanova) 23. lipnja stivalom. Bezuvjetan naèin odanosti u prilazu Studiju galerije Svetog Krševana Èudesni svijet brojki, u kojem minimalisti- Austrijski kulturni forum u Zagrebu nekim drugim vremenima bio je opæi ove godine su dio ukupnog izložbenog èka i èista scenografska i kostimografska sudjelovao je u dovoðenju Toihaus teatra gard festivalaca. I grada. Grad je ostao rješenja Martine- iz Salzburga, èija je izvedba odgoðena za privržen festivalu. Festival navici da se Karle Franiæ sutra. Amerièko-hrvatski tamburaši iz održi. U tim transformacijama saèuvano zahtijevaju od Seattlea nisu preletjeli baru pa veèeras je mnogo dobra, ali i mnogo okoštalog. glumaca maksi- ostaje samo Folklorni ansambl djece Okoštalo vuèe na starenje – èinjenica malan angažman pirejskih policajaca. Koreograf Olympios koju festival, koji želi biti mlad i za i glumca i lutke Elias vjerojatno je angažiran kako bi mlade, štoviše najmlaðe, sebi ne bi smio u živoj potrazi skupina odrasle i punaèke djece grèkih dopustiti. I dok je dio problema u novcu za nulom bez policajaca iz Pireja bila konstruktivno (pa selekcija ponajprije stranih programa koje se ne može zbrinuta u svakodnevici. Ono što svaka èesto predstavlja mjeru novca), drugi dio u svijetu brojki. strana skupina može napraviti svojim je u entuzijazmu. Nema novaca koji bi Mladi novinari dolaskom na festival jest sudjelovati u mogli platiti nedostatak ljubavi. A to je iz biltena pre- ukupnom šarenilu i prateæim zbivanjima ona èinjenica kojom se na ovakvim smo- poznali su peda- u gradu. Taj dio Šibeniku je uglavnom goške namjere uvijek uspijevao. trama krpaju sitne rupe i propusti. Ili se Scena Najmanjeg cirkusa na svijetu ne krpaju pa muhe mogu postati slonovi. predstave zapi- Na sveèanom otvaranju nije bilo po- savši da su djeca trebe za preuvelièavanjem, jer slonova “mogla nauèiti 24. lipnja je bilo napretek. Potpisivali su i motali brojeve, zbrajati Zbog toga svi sudionici press-konfe- se oko neke scenografije koja je svojim ih i oduzimati”. rencije dobivaju privjeske za kljuèeve sa kuglastim oblicima i izvedenicama te Odnos odraslih znakom grèke policije, policajci skloni s dva ekrana na kojima bi se u nekom prema nulama folkloru sa svojom glasnogovornicom V/108, 3. srpnja 2,,3. 35

kazalište sudjeluju na pressici, a onda veselje za i Remove primjedbe o sudionicima ši- lokalne novine: susret grèkih i hrvatskih benskih pressica (izmijenjene uglavnom policajaca, druženje djece policajaca iz na odlasku s Perom Mioèem) objektivno Pireja s djecom šibenskih policajaca. predstavljali propust voditelja da pravom Tako festival ukljuèuje i one koji pone- na repliku Kosovka Kužat Spaiæ i Jakša kad mogu misliti da su od festivalskih Fiamengo opserviraju svoja razmišljanja. zbivanja operirani... S druge strane ni osjeèki ansambl nije Od juèer odgoðen nastup Toihaus razveselilo pitanje o tome kako kazalište

teatra jutros je veæ u devet napunio par- iz Hrvatske Razglednice radi sa svojim amaterima. Izmeðu per- ter kazališta. Predstava fizièkog teatra spektive voditeljevih godina i posla opti- za najmlaðe uzraste izazvala je burno èara nije velika daljina, ali možda stoji sudjelovanje publike u traženju hrèka upornost da se ignorira poneka struka. Benjamina autora Alana Bakera, a opo- Kako ova izvjestiteljica s velikim na- ravljeni glumac Željko Janèiæ nastavlja porom prelazi gradom na tropskoj vruæi- svoje sudjelovanje na festivalu voðenjem ni dnevno od kuæe do kazališta i natrag dramske radionice. da bi èula, izmeðu ostalog, pitanje: “A Krune koje padaju sa svake glave za gdje nam se žuri?” Nekako stalno mislim koju nisu stvorene i u svako vrijeme u da je pravo pitanje: Zar baš tada treba kojem nisu utemeljene doputovale su Lorettu Gamberi htio je upitati nekoliko 26. lipnja svladavati trope na asfaltu. A zašto? Tim s Henrikom V. kazališta Mala scena iz ozbiljnih pitanja, ali je onda shvatio da Bio je to povod široj raspravi o tome više što veæ godinama na festivalu ne Zagreba. Na putu iz Zagreba do Praga je struka ustuknula pred prijateljskim kako igrati predstave u odgovarajuæim izlazi publikacija razgovora za okruglim preko Šibenika ansambl je djelo Ignaca hvaljenjem sinoænjeg programa. prostorima, izlaganje gospodina Anderlea stolom, iako vrijedni snimatelj svih tih Cornelissena prema Shakespeareu (pri- Jasmin Novljakoviæ režirao je Pobunu o tome kako je uspio saèuvati privatno godina slaže fono-materijal pressica. Bilo jevod Maje Oršiæ Magdiæ) u promišlje- junakinja Gorana Rema u izvedbi Djeèjeg kazalište svoje obitelji koje su zapoèeli je vremena kad je to bio neèiji redoviti noj, zaokruženoj i duhovitoj režiji Ivice kazališta iz Osijeka. Živahna predstava u njegovi djed i baka, a uspjelo je preživje- posao. A onda je, vjerojatno, ispao iz Šimiæa uz pomoæ scenografije Dinke kojoj obraèun s tradicionalnim predsta- ti nekoliko desetljeæa u kojima je javno opisa bilo èijeg radnog mjesta. Jerièeviæ, ostvario bez dodatnih izvan- vlja izuzimanje triju poznatih junakinja zanijekano, o lutkama starim i po dva Veèeras su ponovno u kazalištu scenskih uzbuðenja i pobrao simpatije djeèjeg literarnog svijeta (Crvenkapica, Osjeèani. Sretni kraljeviæ Oscara Wildea na scenskom i izvanscenskom djelova- Snjeguljica i Pepeljuga) iz njihovih bajki u dramatizaciji Dubravke nju, odgovorivši na pitanje iz predstave: i premještanje u suvremeni svijet škole, i pokojnog Marina Smije li se rat gledati? Poželjno je. Pokazan ulice, televizije, natjecanja ljepote... Cariæa, režiji Dubravke na naèin Male scene, on je zbivanje za Smjenjujuæi buène s lirskim elementima Crnojeviæ-Cariæ, izvedbi zabavu i dokidanje u stvarnosti. scene (scenograf Miljenko Sekuliæ) u Djeèjeg kazališta. Na Prvu (od dvije) knjige Milana odvojenim zaslonima i nišama razlièitih Meduliæu, a to znaèi izvan Crnkoviæa i Dubravke Težak Povijest vremena, redatelj je ostvario predstavu s službenog dijela programa hrvatske djeèje književnosti u izdanju zagre- pjevanjem (buènim) i pucanjem (izne- Studio Zaro iz Pule i ple- baèkog Znanja na Dobriæu predstavljaju nadnim i iz stripa) u kojem se i sam pro- sna predstava Exit u kore- okupljeni pjesnici. Završavajuæi sredi- stor kazališta gubio u tradicionalizmu. ografiji i režiji Aleksandra nom prošlog stoljeæa, prva knjiga povije- “One stare skale na Dobriæu, sto i Oplasteatro iz Umbertide Mišiæa. Kazalište Baj sti spominje i neke nazoène pjesnike za jednu mogu prièat prièu...”, zanio se Pomorski iz poljskog djecu pa publika u susretu s poviješæu Jakša Fiamengo nekih prošlih godi- Toruna treba opravdati ipak uspijeva zakljuèiti da ona, povi- na, a veèeras mu to po sto i prvi, pa i velika oèekivanja – jer drugi put izvodi ona uvijek na festivalu zbor Zdravo, maleni prate Poljake. Komedija sudjelujuæi na pred- zabune Williama stavljanju èasopisa Makepeacea Thackerayja za mlade Oblutak. Na u adaptaciji Tadeusza Dobriæu su Jadnaka Pajdala, režiji Janusza Èoloviæ-Svilièiæ i Ryl-Krystiianowskog, sce- Jakša Fiamengo kao nografiji Joanna Brauna, predstavnici Slobodne itd., izgubila je mnogo od Dalmacije uz “malu svoje duhovitosti jer nitko pomoæ svojih pri- nije publiku, ni na koji od jatelja” s festivala, moguæih naèina, upoznao èasopis je navršio s kratkim sadržajem pred- prvu godinu (druge stave. A nije da se nije serije), a prijateljima moglo, tim više što su to je Jakša uvalio ka- Poljaci zaslužili. men u ruku. Za po doma – komu se dalo stoljeæa (u predstavi u Šibeniku najsta- nositi ga cjelu veèer. rija lutka imala je 150, a najmlaða sedam 27. lipnja Istina je, kamen je godina), o nadi da æe njegova kæi (koja Izbjegavam razgovore o tome za- bio – oblutak. ne nastavlja obiteljsku tradiciju) odgojiti što neèeg nije bilo i što se moglo, jer jest, makar kad je književnost za djecu Publika i u podnožju Tradicionalno djecu koja æe imati smisao za djedovu moram ovaj tekst poslati u redakciju. u pitanju, može biti i šaljiva, bliska, lutkarsko kazalište umjetnost... Žalim samo za prezentacijom dramske jednostavna i prepoznatljiva. Jer tu su, Anton Anderle iz Banske Bystrice u Bila je to rasprava uokvirena jednom radionice fizièkog teatra koju je danas a poneki i tamo, u toj povijesti ili æe se Slovaèkoj najavilo je na najveæoj šiben- od rijetkih šibenskih barufa. Voditelj prezentirao Željko Janèiæ, slobodnjak pojaviti u drugom dijelu: Bjažiæ, Kušec, skoj pozornici Najmanji cirkus na svijetu. svakodnevnih pressica Ivo Brešan ugla- s trenutaènim angažmanom u salzbur- Bilopavloviæ, Kanižaj, Fiamengo... Tim Objektivno, prikazali su glazbeno znanje vnom nema obièaj prekidati ni goste ni škom Toihaus teatru. Ali i zato postoji više što je proteklih godina upravo ta etnomuzikologa Jana Palovièa na tradici- sudionike u raspravi u njihovim iskazima Bilten. Danas je na rasporedu i obavi- publika upoznala i mnoge mlaðe. onalnim instrumentima za svu publiku i i opservacijama, pa su nesporazumi zapo- jest o osnivanju festivalskog orkestra. Civitanova Marche grad je prijatelj virtuozni mali cirkus za one koji su imali èeti izmeðu kritièara Remove predstave U suradnji s Ministarstvom prosvjete Šibeniku sa susjedne talijanske jadran- sreæe sjediti nasuprot maloj lutkarskoj (glavna zamjerka nekih sudionika raspra- Festival je poslao pozive razlièitim ske obale, a uz polaznike njihove škole sceni. ve: nedosljednost literarnog predloška) glazbenim školama u Hrvatskoj s na- baleta koji veèeras nastupaju na Ljetnoj mjerom da se osnuje festivalski sim- pozornici stiæi æe i njihove “pomorske fonijski orkestar na razini Hrvatske. snage”. Naime, u petak bi u Rogoznicu Odazvali su se Križevci, Požega i trebali stiæi sudionici regate koja upravo Zadar, pa uz Šibenik oni postaju ute- kreæe iz Civitanove. A baletna škola k’o meljitelji orkestra za èiji rad, oblik i škola: djevojke se školuju pa radost ško- sudbinu danas preuzimaju skrb sklada- lovanja dijele s gradovima-prijateljima. telji Alan Bjelinski (urednik glazbeno- Nepriliku da im školu zaobilaze muški scenskog programa na MDF-a) i Bill plesaèi dijele s baletnim školama s ove Connor, jedan od voditelja glazbenih strane Jadrana. radionica i redatelja Sveèanog zatva- ranja. 25. lipnja U oèekivanju da na središnjoj festi- Koreograf Bert von Gorp, voditelj valskoj književnoj veèeri zaplovi Brod festivalske Street dance radionice kaže od papira Luke Paljetka, a na Ljetnoj na pressici da je situacija u Bruxellesu pozornici nastupi KUD Koledišæe i obrnuta, pa predlaže suradnju. Za pri- gosti iz Jezera s tradicionalnim pje- jedloge uvijek postoji prostor. Ponekad smama i plesovima, bilježim polovicu se on otvara i za realizacije. Zato i pri- Folklorni ansambl djece grčkih policajaca iz Pireja festivala. Brzo je prošlo. I s naporom stajemo na buduænost. Koreografkinju koji nije samo od vruæine. 36 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kazalište

Postlijevo, postdesno, postravno

Nataša Govedić na “autentièno postgavelijanstvo” (vidi- mo da se tu opet pojavljuje taj neugodno neautentièni prefiks – post), kojeg je suprotstavio “Teatru Frakcije”, što mi se Ako je ove godine Eurokaz nastupio èini u najmanju ruku pristranom logi- kao institucija, deklarativno – i samom kom: nisam primijetila da je Blaževiæeva Frakcija stvorila umjetnike koje prisvaja zaslužuje punu pozornost publike i kri- (dominantno hrvatskom) selekcijom, (citiram: Šeparoviæ, Jelèiæ, Rajkoviæ, Na hrvatskoj sceni tike. Dapaèe: Brezovèeva je predstava i popratnim tekstom u programskoj Buljan, Pristaš, Bujas, Matula), èini mi (Kamov, smrtopis) od vremena kada smo se, naime, da su neki od nabrojanih auto- trenutačno radi veliki broj o njoj pisali u povodu zagrebaèke premi- knjižici obznanivši što “valja”, a što “ne ra samostalniji od kazališnog marketinga jere doživjela brojne znaèajne promjene, valja” na domaćoj sceni – to znači da koji ih prati ili ne prati, a Frakcija, osim zanimljivih kazalištaraca – pojašnjenja i glumaèke, emocionalne je festival o sebi počeo misliti kao o toga, sasvim sigurno nije ni jedino mjesto intenzifikacije, što je rezultiralo briljan- njihova promišljanja. Ovo sve navodim od Saše Anočića do Irme tnom izvedbenom melodramatskom arbitru dobrog ukusa, za što bi, osim kako bi nam eventualno bilo jasnije Omerzo, od INATA, LERA oštricom – igrom na najosjetljivijoj mo- proglasa, valjalo imati neku analitičku da mehanizmi klasifikacije predstava guæoj granici tragike i ironije. Brezovec nikada nisu bezazleni, još manje lagani i PINKLECA do Slavena se konaèno “pronašao” sa ZKM-ovim potkrepu i izvan kruga autora koji su ili nepogrešivi (pri èemu nas, naravno, glumcima: oni su nadišli njegov precizan proglašeni “povlašteno” sposobnima elementarni studij književnosti uèi da Tolja, od amaterskih i režijski mehanizam simultanih slika, je interpretacijski nesporazum ionako on je oslobodio njihov kreativni kaos. najplodnije mjesto u èitavoj povijesti aktivističkih družina, iza Indoševa predstava Školski autobus, na- Uz 17. Eurokaz zapadne kritike). kojih ne stoje ni Eurokaz pravljena s mnogo djeèjih crteža, na više Hijerarhije jezika te uz performativno oživljavanje ni Frakcija ni Zarez niti “lika” brujeæeg školskog autobusa, svo- Ako je ove godine Eurokaz nastupio jom je komunikacijskom izravnošæu i kao institucija, deklarativno – i samom bilo kakva institucionalna zaigranošæu bacila u ekstazu èak i moju vake mi je godine sve teže prona- (dominantno hrvatskom) selekcijom, osmomjeseènu bebu. Pristaševa pred- laziti osobne razloge zašto pratiti i popratnim tekstom u programskoj potpora, pa ipak im stava Rebro kao zeleni zidovi djelo je koje Eurokaz. Strukovni razlozi sasvim knjižici obznanivši što “vrijedi”, pa onda vrlo toènim i sardoniènim koreografskim su mi jasni: festivalski kontekst, imajuæi samim time i što “ne vrijedi” na doma- polazi za rukom stvarati jezikom ustanovljuje socijalni moment u monopol na desetodnevnu reprezen- æoj sceni, èak i proglasivši tko su mlade kojem nitko, nigdje na svijetu, ne uspije- taciju dramskih predstava inozemne nade (opet citiram iz programske knji- i mijenjati parametre va izaæi iz zatvora èiji su èuvari politièari provenijencije, odreðuje i izradu i rece- žice: Oliver Frljiæ, Anica Tomiæ, Selma masovnog uništenja. Sve tri predstave, pciju domaæih predstava tijekom ostatka Banich, Željka Sanèanin) – to znaèi da je estetičke percepcije. kao i na festival uvrštena predstava godine, dakle apsolutno je nužno biti festival o sebi poèeo misliti kao o arbitru Nije fer, nije pošteno rijeèkog HNK: Zloèin i kazna: dnevnik upoznat s kazališnim prozorom iz vla- dobrog ukusa, za što bi, osim proglasa, Raskoljnjikova u odliènoj režiji Tomija stita dvorišta. Jasno mi je i da se od kri- valjalo imati neku analitièku potkrepu i pretvarati se da oni ne Janežièa, uistinu obilježavaju domaæu tièara oèekuje svojevrsno domišljanje ili izvan kruga autora koji su proglašeni “po- kazališnu sadašnjicu. Jedini je problem izmišljanje spomenute manifestacije: još vlašteno” sposobnima. Koliko mi je po- postoje što je tome tako i bez Eurokaza. jedan dodatni analitièki rad na izgradnji znato, pokušaji da se o toj novoj hijerarhiji Eurokazova kredibiliteta. poprièa s bilo kime izvan imenovane gru- dne autorske liènosti kojoj Quo vadis Zamke interpretacije je ta vrsta laskanja i instantne Eurokaz je, barem se tako èinilo u Gordana Vnuk nikada ne radi taj dio afirmacije ikad pomogla. vrijeme njegova nastanka, zamišljen kao posla, takozvanu interpretaciju: njezin Još je jedno pitanje vrijedno festival meðunarodnog teatra. Apsurdno domašaj mahom je vezan za “instin- postavljanja: što je s onima je na njegovu redovnu programu pratiti ktivno” biranje predstava koje osjeæa koji rade, imaju opus, a nisu èak èetiri domaæe predstave. Apsurdno kao eksperimentalne te eventualno dio marketinške kampanje je èitati ili na televiziji gledati izjave “skiciranje” teatroloških objašnjenja u nekog od kazališnih lobija? Gordane Vnuk u kojima tvrdi kako se intervjuima ili programskim knjižica- Oni su, pogaðate, medijski ovogodišnji Eurokaz “bavi cirkusom”, a ma. Možda u tome i jest problem: kako nevidljivi, s njima se u pose- pritom je na festivalu prisutan svega je- nisam sljedbenica gotovo vjerske ideje bnim izdanjima kazališnih dan cirkus (australijski Acrobat) i jedan kako Vnukova ima treæe oko za mlade i èasopisa ne rade “analitièki freak show. Nepristojno je na festival èija radikalne talente, zbog èega vjerojatno intervjui” nakon svega jedne ste umjetnièka ravnateljica dovesti pred- svojim neprosvijetljenim, sekularnim ili dvije predstave (aludi- stave koje potpisujete bilo produkcijski oèima u Eurokazovim selekcijama poslje- ram na protežiranje Željke bilo dramaturški: znaèi li to da je samo dnjih godina i nisam u stanju ugledati Sanèanin u specijalnom vlastiti rad Vnukovoj u stanju ponuditi žižu svjetske alternative, mnogo mi se izdanju Frakcije pod nazivom kriterije kazališne izvrsnosti (kojoj je èešæe èini da jednostavno gledamo loše, pe Frakcijinih favorita, oglašeni kao Panel Postdramatic Fishing), a ne- navodno posveæen i èitav Eurokaz)? I se- bezbojne, površno ili nevješto sklepane diskusija: putovi k novom teatru (u hrvatskom vidljivi su baš zato što su se odvažili na lekcija i retorika ovogodišnjeg Eurokaza predstave, za koje nemam ama baš nika- teatru), završili su na “publici” koja je autorsku samostalnost i njezine rizike. potvrðuju da je rijeè o manifestaciji kve želje smišljati elaborirane teorijske brojila svega nekolicinu posjetitelja, što Na hrvatskoj sceni trenutaèno radi velik koja funkcionira kao tipièno hrvatski konstrukcije. Sasvim mi je svejedno znaèi da èak nisu uspjeli ni zainteresirati broj zanimljivih kazalištaraca – od Saše proizvod: Gordana Vnuk može raditi hoæe li u krugovima Eurokaza donedavno javnost za svoja stajališta. Meni je naro- Anoèiæa do Irme Omerzo, od INATA, što god hoæe, kao što u nas svatko može pomodnu krilaticu “postmainstream èito odbojno sudjelovati u spomenutim LERA i PINKLECA do Slavena Tolja, raditi i govoriti što god hoæe (v. Sabor), što teatra” zamijeniti trenutaèno još pomo- klasifikacijama zato što vjerujem da od amaterskih i aktivistièkih družina, nije drugo ime za demokraciju, nego za dnija sintagma “postdramskog kazališta” one služe jedino uspostavljanju (ionako iza kojih ne stoje ni Eurokaz ni Frakcija potpunu apatiju javne scene. Postlijevo, (vjerojatno æe kad-tad nekome pasti na nasilnih) hijerarhija i novih elita, dakle ni Zarez ni bilo kakva institucionalna postdesno ili postravno, problem je isti: pamet i genijalan uvid kako veæ èetrde- novih zatvorenosti i novog pomanjkanja potpora, pa ipak im polazi za rukom hrvatsko kazalište grca u sektaškom setak godina živimo u postmodernom suradnje na zajednièkoj nam izvedbenoj stvarati i mijenjati parametre estetièke mentalitetu i strahu od dijaloga. Ono glumištu), a ne mislim ni da je korisno sceni. Stvar je još teže shvatljiva uzme- percepcije. Nije fer, nije pošteno pretva- je u isto vrijeme krajnje ispolitizirano i kazalište dijeliti na “novo” i “staro” mo li u obzir da onog èasa kada ste kao rati se da oni ne postoje. maksimalno apolitièno, odnosno breša- – to je, pak, retorika modnih žurnala praktièki anoniman umjetnik, gotovo novski ponavlja igre oko državne vlasti, te uopæe konzumeristièkog stava kako bez ikakva opusa, proglašeni “mladom Brezovec, Indoš, Pristaš svejedno zvalo se Eurokaz ili Kroatokaz je “novo” uvijek bolje od “starog”. Moj nadom” (v. ranije citirani spisak), više se Time ne želim reæi kako rad Branka (da ne velim Hrkaz). Ima li tome kraja? kolega Marin Blaževiæ u programskoj je uopæe ne morate truditi: zašto bi èovjek Brezovca, Damira Bartola Indoša ili Mislim da je odgovor u individualnom knjižici ovogodišnjeg Eurokaza kazališnu radio predstave kad i bez njih ima publi- Gorana Sergeja Pristaša, uvršten na angažmanu, a ne pasivnom prihvaæanju tradiciju u Hrvatskoj pokušao podijeliti citet. Èinjenica je da se ne sjeæam nije- program ovogodišnjeg Eurokaza, ne kolektivno toksiène politike nemoæi. V/108, 3. srpnja 2,,3. 37

kazalište

Topljenje glazure ili koreograf/slastičar

Ivana Slunjski Cirkusantstvo Noverre 2003. I najraniji baleti još iz razdoblja Što se tièe samoga pokre- Louisa XIV., koji su obuhvaæali modi- ta, Zurovcu je odstupanje od ficirane elemente dvorskih plesova i klasiènog dijapazona pošlo za Tema primitivizma zbiljski je aktualna francuskog folklora i uglavnom služili rukom, no s obzirom na to da se veæ sve Plesanje bez špice i mogla je poslužiti izvrsnoj analizi èistoj zabavi, imali su narativnu dra- raspoložive tehnike u raznim varijantama ne znači striktno socijalnih devijacija i zastranjenja svih maturgiju ceremonijalnih sveèanosti. meðusobno dopunjuju, a plesne orijen- Ostavši dosljedan tek glazbi (Jean tacije upravljaju brojnim intradisciplinar- da je i suvremeno. ekstremističkih ideologija. Umjesto Marc Zelwer) kao “dramaturškoj osno- nim, ali i interdisciplinarnim križanjima, vi” (kako, uostalom, sam napominje u primjena podignutih ramena i konstan- Suvremenost plesa, dakle, toga Zurovac se, nažalost, odlučio intervjuu objelodanjenom na websiteu tne groteske na licima plesaèa na istovje- na plitku cirkusantsku (ne cirkusku) HNK), Zurovac samozadani primitivi- tan naèin na koji se u klasici primjenjuje ne određuje tehnika, lakrdiju zam samo površno dodiruje nabacujuæi fouetté ili rond de jambe nije novost, nego se simboliènim aluzijama kao što su, pomak unatrag, prema neèemu što je veæ već modus mišljenja. recimo, timarenje pljuvaèkom dlakavog davno elaborirano. Što bi o prenošenju Uz Cirkus primitif balet Staše Zurovca, pokrova na prsima ili èeprkanje blaga doslovnog pokreta, pa i posve original- Cirkus primitif balet u izveden u zagrebačkom HNK u povodu Dana u nosu. Tema primitivizma zbiljski je nog, s koreografa na plesaèa, odnosno s aktualna i mogla je poslužiti izvrsnoj plesaèa na plesaèa rekao onaj Noverre s prvi mah zasljepljuje plesa analizi socijalnih devijacija i zastra- poèetka (a još uvijek ostaje pri klasiènom svojom dopadljivošću, njenja svih ekstremistièkih ideologija. baletu), dovoljno govori prvih nekoliko Umjesto toga Zurovac se, nažalost, redaka njegova II. pisma o plesu (iz 1760. no pažljivijem irkus primitif balet Staše Zurovca odluèio na plitku cirkusantsku (ne godine): premijeru je imao dvadeset i de- cirkusku) lakrdiju kojoj je jedina du- Ne mogu se suzdržati, Gospodine, a da ne promatraču neće vetog travnja, na dan u kalendaru žnost nasmijavanje puka njegovim izrazim svoje neslaganje s onim uèiteljima ba- plesom inficiranih kušatelja umjetnosti ismijavanjem. Slièno polazište uzeli leta koji sa smiješnom tvrdoglavošæu inzistiraju izmaknuti anakronizam veæ puna dva desetljeæa rezerviran za su i autori dojmljive britanske animi- na tome da èlanovima baletnog zbora sami poruku renomiranih liènosti tog po- rane serije Gogs, s tom razlikom da niz služe kao model prema kojem imaju prilagoditi i prepoznatljiva lja djelovanja koju upuæuju javnosti idejno povezanih epizoda podrobnim svoje pokrete, geste i držanje. Neæe li takav shematičnost prigodom Meðunarodnog dana plesa. ulaženjem u karaktere (Majka, Otac, neobièan prohtjev sprijeèiti razvijanje priro- Naèinjuæi iduæe desetljeæe spominjanja, Sin, Kæer, Dijete i Djed) paradigmatski ðenih kvaliteta izvoðaèa i ugušiti im prirodnu povezujuæi ime inicijatora korjenitih razotkriva likove u njihovoj punoj bi- moæ izražavanja? može proizvesti svoju glazbu. Možda zbog promjena nekadašnjeg plesnog ustroja, zarnosti, nasilnosti i obilju neugodnih Gostovanje Gorana Bogdanovskog i introvertne predanosti kojom Zurovac Jean-Georgesa Noverrea, s autorskom loših navika, uz to ne gubeæi ništa od Fièo Baleta u &TD-u s predstavom Švic prilazi svom radu, možda zbog osjeæaja veèeri Zurovca, balet zagrebaèkog HNK humornih crta. Tražiti loše biljege dru- in švarc, samo nekoliko dana prije izlaska da u prethodnoj predstavi nije pojasnio znakovito je otvorio vrata suvremenom gih kultura, u tradiciji ruskog kazaèoka, Zurovèeva projekta, u kojoj èetvorica sve što je kanio, Cirkus primitif balet re- plesnom izrazu. Ali, veæ pri uporabi poj- argentinskog tanga ili, još jednostavni- plesaèa u materijalu nastalom na impro- prizira mnoge scene poznate iz prijašnje ma “suvremenog” sapleæemo se o prvi je, kanibalizma, kad se u pregrštu do- vizaciji, koncentrirajuæi se na granice koreografove genealogije (primjer pas de problem Zurovèeve predstave. maæih atavizama dovoljno okrenuti oko zvuka, svjetla i pokreta i propitujuæi deuxa u kojem muškarac po podu vuèe sebe (pogledajmo samo incident naoko njihove interakcije, bez imalo sustezanja netom ulovljenu divljaè – svoju bolju Anakronizam i suvremenost sportske vaterpolske utakmice odigra- primjenjuju vrlo klasiène batirane skoko- polovicu). Manjkavosti koreografskih Što stoji iza predodžbe suvremenog? ne u Kranju), neprimjeren je demago- ve ili piruete, samo uèvršæuje izloženo. intencija nadoknaðuju zanimljiva scen- Analognim obrtanjem jedne od nezao- ški potez. “Plemenski” ples pri kojem ska rješenja. Raskošna rotirajuæa pozor- bilaznih postavki Milane Broš, autorice plesaèi tresu stražnjicama ili procesija s Glazbene zablude nica, za scenografiju je zaslužna Dinka koja se još šezdesetih jasno odreðuje i božicom na leðima slonova i aureolom Odreðivanje plesa prema glazbi Jerièeviæ, zahvaljujuæi odsjaju zrcalno potvrðuje upravo na podruèju suvreme- golubova oko glave u Zurovèevu sluèaju kao konstanti još je jedna zabluda glatke površine, stvara impresivan prizor nih tendencija plesa, kojom napominje ostaju na tragu uobièajene narativnosti u Zurovèevu promišljanju. Ples nije dupliciranog broja plesaèa, što je pose- da suvremeno može biti otplesano nešto i na koja ipak ne dostaje da bi asocijativne “osobna interpretacija glazbe”, a bome bno izraženo u prvoj slici kad plesaèi “špicama”, proizlazi da plesanje bez špice parabole povezala u smislenu cjelinu. ne služi ni “opisivanju glazbe pokre- ustaju iz ležeæeg položaja i kretanjem u ne znaèi striktno da je i suvremeno. Ne mislim da je narativnost presudna tom”. Glazba može biti poticaj stvaranja smjeru gibanja pozornice varaju oko ma- Suvremenost plesa, dakle, ne odreðuje odlika kvalitetnog plesnog dogaðanja scenskog djela, tijek pokreta može biti nevrom klizanja. tehnika, veæ modus mišljenja, a tehni- niti je uvijek potrebna misao vodilja, ali paralelan glazbenom tijeku, ples može U sjeni koreografove ka koju autor pri tome koristi samo je navedene situacije istovremeno nisu ni slijediti sve promjene tempa i ritma gla- sredstvo koje mu pomaže pri realiziranju dovoljno apstraktne ni dovoljno nepo- zbe, ples može akcentirati pojedine gla- sladunjavosti zamisli. Cirkus primitif balet u prvi mah znate da bi pogodovale drukèijem izra- zbene segmente; ples može biti u kontra- Završne scene, shodno Zurovèevu zasljepljuje svojom dopadljivošæu, no zu ili eventualno istraživanju. postu glazbi, ples može biti u tišini, ples nahoðenju, zaèinjene su posebnom do- pažljivijem promatraèu neæe izmaknuti zom sladunjavosti, puštanjem umjetnih anakronizam i prepoznatljiva shema- golubova iz sofite i kišom sitnih pa- tiènost baletnog nazivlja. Uhodanost pirnatih konfeta koji lome sliku poput reprodukcijskog kôda osjetna je u više titranja stroboskopa. Maštovitim kori- razlièitih segmenata, krenuvši od stru- štenjem odbaèenih baletnih suknjica kture predstave, koja se u svrhu posti- dobiveni su sasvim nosivi i prikladni zanja dinamizma oslanja na provjereno kostimi (Katarina Radoševiæ-Galiæ). kombiniranje masovnih scena i scena s Izvrsno postavljena svjetla (Vladimir tek nekolicinom plesaèa, do uvrštavanja foto: Saša Novković Kazda), s najèešæe korištenim nijan- pojedinih izvornih pokreta u stalan vo- sama u skali od blage ružièaste do kabular te pristupa temi kao pokriæa za purpurne, takoðer potpomažu rastu raskazivanje sposobnosti plesaèa na sce- predstave. Izvoðaèima, a to su Suzana ni. Iako je fabulativni tijek romantiènih Baèiæ, Olja Jovanoviæ-Zurovac, Elisa baleta, gledano s današnje pozicije, je- Klein, Ersilia Nikpalj, Lovorka Puk- dnosmjeran i zatvoren u neizlaznom kru- Tomiæ, Ana Samovojska, Mirna Sporiš- gu malograðanskog konzervativizma, on Palada, Andrej Barbanov, Alen Gotal, odgovara stvarnoj slici vremena u kojem Ovidiu Muscalu, George Stanciu i Staša je nastajao. Koliko god nam se sadržaj i Zurovac, koji su na sceni proveli više od tumaèenja tih baleta èinili bljedunjavim sat vremena u silovitim turbulencijama, i nerazmjernim u odnosu prema plesa- svakako treba odati priznanje. Šteta èkoj tehnici, razrada psiholoških odnosa je zapravo što se Zurovac nije odvažio likova, uzimajuæi u obzir vremenski domišljatije plasirati predanost izvoðaèa odmak, ipak je vidljivo zastupljena. i njihov angažman. 38 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kazalište

Antipropaganda za duhovitost ili hrvatska komediografi ja U društvu u kojem repertoar društvenih Bojan Munjin dramatizacija Darka Lukiæa. Toj dvojici tema, privatno i javno, bili kreativni, morate promijeniti motri- nije palo na pamet da radikalno skrate šte u kojem, u svijesti i podsvijesti, svi komad i neutraliziraju njegove loše dije- posljednjih 150 godina problemi poèinju i završavaju u pejzažu love vizualnim dosjetkama intrigantnijeg crveno-bijelih kvadratnih polja. Stoga Popis bljutavih trla-brla motanja po tipa, odnosno naknadnom pameæu dra- počinje Hrvatima i Srbima, su sve te naše Historijade, Glumijade, sceni koje se nazivaju komedijama u maturških intervencija. Neinventivna a završava nogometom ili Domagojade, Cabareti, Bande lopovske i Gole režija i promocija lošeg predloška sije- Europe samo dosadna aluzija na dosa- posljednjih deset godina neizmjerno vaju na sve strane pa cijela predstava u obratno, najviši su stupanj dnu temu: borbe za našu stvar. Srbima i je dug, a predstava TOP, koju smo neku Teatru &TD izgleda kao provincijalna Crnogorcima ne idemo u goste, a Brijune komedija s kakve županijske smotre kreativnosti uvijek jedni te proglašavamo Srpskom Krajinom. To večer gledali u Teatru &TD, tek je zadnja kazališnih amatera. Osmero glumaca: je ta malograðanska zavrzlama u uskim u nizu Marko Torjanac, Daria Knez, Dora isti, prosti vicevi ulicama koje zaudaraju po vlazi, ali koje Lipovèan, Dijana Vidušin, Jelena Perèin, sve završavaju na glavnom trgu. Glavni Hrvoje Klobuèar, Mislav Èavajda i Živko trg ima crkvu koja po pravilu ne izgleda Uz Senkerov TOP (Tečaj odvikavanja od Anoèiæ, ni krivi ni dužni, morali su se do- users friendly i birtiju, u kojoj sjede Blaž, pušenja) u zagrebačkom Teatru &TD brano preznojiti u sparnoj ljetnoj veèeri Tomaž i poznata ekipa. Prije podne u da bi pokazali satiru bez oštrice i smisla njegovo kazališno ogledalo ne može biti gradu uobièajena je vreva i èuje se ga- i komediju bez humora. Na dobri duh bolje. U društvu u kojem repertoar druš- lama trgovaca, a popodne, poslije dva, cabareta jedino je još, kao kakav udalje- tvenih tema, privatno i javno, posljednjih stranci se po dekretu izbacuju preko ašto je hrvatska kazališna scena ni eho, podsjetila glazba i korepeticija 150 godina poèinje Hrvatima i Srbima, a gradskih vrata. Subotom je u vatroga- dozlaboga tako kronièno neduho- Đorða Manojloviæa. Publika se te veèeri završava nogometom ili obratno, najviši snom domu veselica, gdje æe biti razbije- vita? Zašto veæ godinama umjesto povremeno oglašavala falš smijehom koji su stupanj kreativnosti uvijek jedni te nih glava, ali æe doæi i glumci koji æe nas britka humora i inteligentnih satira s je prije slièio sporadiènom meketanju isti, prosti vicevi. Ako je naš život na malo zabaviti. Predstavu TOP u Teatru temom života koji živimo (koji na ovim izgubljenih ovaca nego reakciji onih ovom komadiæu zemlje samorazumljen &TD, koja se samoproglašava kao Boris prostorima automatski iskrivljuje lice koji su nauèeni da život promatraju s kao dio svete nacionalne misije zajedni- Senker Cabaret, treba što prije zaboraviti u osmijeh do boli), dobivamo u pravilu rezervom i da èitaju izmeðu redaka. Ipak ce, u kojoj se moramo snaæi kako znamo, tako da intenzivno zamišljamo kako je podgrijane splaèine koje su u stanju za- piscu ovih redaka ni litra hladnog piva a ne kao kreativna avantura slobodnih uopæe nije ni bilo. Problem je kako u tresti još samo pokoje prekomjerno salo nakon predstave nije pomogla da doðe k osoba, tada stanje duha nacije nije vedri- kulturi patriotske rutine postiæi malo više ili masni podbradak predstavnika lijene sebi. Jednostavno, nemreš bilivit. na sa zadrškom, veæ hladna ukoèenost. Da neustrašivosti i prkosa. Kako uvjeriti publike kerempuhovske provenijencije, ali Zašto je, dakle, hrvatska kazališna biste bili samoironièni, morate bar malo hrvatske intelektualce da prijeðu sa stra- ništa više od toga. Popis bljutavih trla- scena veæ kronièno tako neduhovita? biti odmaknuti od vlastite samozaljublje- tegije šutljivih kumeka, s figom u žepu, na brla motanja po sceni koje se nazivaju Odgovor je za poèetak jednostavan: u nosti; da biste bili duhoviti, probleme strategiju harlekina, prema kojoj ne mogu komedijama u posljednjih deset godina društvu koje je toliko smrtno ozbiljno ni treba vidjeti manje uštogljeno; da biste izgubiti ništa jer zapravo imaju sve? neizmjerno je dug i tek zadnja u nizu je predstava TOP koju smo neku veèer gledali u Teatru &TD. Na razini starih viceva Bila je to noæ lošeg humora, plitkih dosjetki i jeftinih aluzija. Razoèaranje nije ništa manje uz èinjenicu da je pisac tog neprobavljivog teksta Boris Senker, koji nije nikakav kazališni žutokljunac, veæ s Tahirom Mujièiæem i Ninom Škrabeom, u hrvatskom kulturnom mainstreamu, èini nacionalni trolist proi- zvoðaèa smijeha iz 70-ih i 80-ih godina. Naziv te užasno dosadne i nimalo smi- ješne predstave, TOP, kratica je naziva Teèaj odvikavanja od pušenja. Iza naslova koji pobuðuje mutnu nadu da bi se mo- žda moglo raditi o ljetnoj komediji koja se ruga svemu i svaèemu (sjeæate li se Èehovljeve jednoèinke “O štetnosti du- hana” i maestralnog Mladena Vasarija u glavnoj ulozi) i iza zvuènog naziva onoga što æemo gledati – Boris Senker Cabaret – slijedi sat i pol antipropagande za svaku duhovitost, satiru ili kreativnost uopæe. Boris Senker je uglavnom erotske aluzije s temom pušenja prilièno vulgarno pove- zao s opæim mjestima hrvatske povijesti i to umotao u zgodu teèaja za odvikavanje od pušenja. Slijede neduhoviti vicevi o etapama tužne nacionalne sudbine povezane, naravno, s pušenjem, što bi na antipušaèkom teèaju trebao biti dokaz kako je pušenje štetno te kako je nacio- nalna sudbina doista tužna. Smjenjuju se scene dolaska Hrvata na more, Krbavske bitke, urote Zrinsko-Frankopanske, pa sve do neumjesnih imitacija Rade Šerbedžije u Gospodi Glembajevima. U traganju za režijom Ono što je poèeo loš tekst dovršila je još gora režije Roberta Raponje i V/108, 3. srpnja 2,,3. 39

kazalište

Boal u doba omišaljske reprodukcije

Aleksandar Mijatović ekokaza ugradili i more i Janaf. Rijeè je, ili bi trebalo, osigurati. Drugi tehnièki “Kako se možeš protiviti naime, o simbolima još jednog anakronog uvjeti zapravo su optimalna rješenja na termina: “napretka” turizma i industrije, koja æe omišaljska vlast i Vlada pristati. nafti i tankerima kad to na kojima se temelji argumentacija pro- Kao što je Alarm morao pristati, pristat Kako će političar zajebati građanina donosi radna mjesta? tagonista i antagonista, dakle graðana, æe i Hrvatska na ono što ponudi Janaf i osim ako mu se ne predstavi kao ekologa te lokalne samouprave, države i DružbAdria. Stavljanje maski i mimeti- Voliš li ti Hrvatsku naftaša. U tom kontekstu drukèije zvuèi èko registriranje, odnosno ovladavanje prijatelj, istina kolega, ali u prvom redu izjava stvarnog naèelnika Opæine Omišalj politièkim kodovima, pokazalo je kako “prijatelj” uopće?” pita se Josipa Šepèiæa da se Graðanski sat morao djelovati. Ali ne tako što se time konce- izvesti u Pesji zbog tehnièkih uvjeta, “a i ptualizirao svijet, ukrotila njegova kon- industrijski nacionalist, inaèe se tamo odigravaju mjesne zabave i tingentnost, optimalizirajuæi na taj naèin Uz ekokaz Građanski sat posvećen fešte”. Tako kontekstualizirano, dodatno rizik od društvenog angažmana. Svijet DružbAdriji, forum kazališta riječke udruge a turistički odgovara: cijepljeno s parazitskim performativom je postao promjenjiv izvedbeni prostor i kopijom izvedbe koja je dobra u nedo- u kojem treba djelovati. Dakako, dajuæi Alarm, 14. lipnja u Omišlju “Voliš li je ti ako znaš da statku originala, premještanje postaje tom treba oblièje onog mora, što Kristijan će prihod od nafte biti prijenos – metafora. Šepèiæevi tehnièki Šuniæ iz Alarma naziva primijenjenom uvjeti u “prostoru izvedbe” uvale Pesje su anarhijom. “Pravimo se da djelujemo manji nego prihod od obližnji Janaf, a zabava i fešta je Alarmov kako nam kažu da moramo djelovati, druzi Alarm iz Rijeke nije bilo do- ekokaz. Htjelo se, naime, pokazati kako neka kazalište i svijet zamijene mjesta i pušteno 14. lipnja izvesti ekokaz turizma?” I u nastavku: se i uz obližnji Janaf èovjek može zabaviti, neka svijet ustupi mjesto prikazu.” Tako forum kazališta Graðanski sat posve- okupati, odnosno baviti se turizmom. No se optimalni uvjeti proèišæavaèa preobra- æen DružbAdriji na trgu Placa u Omišlju, “Bit će radnih mjesta”, ono što je politika htjela prikazati, postaje žavaju u dovoljne uvjete scene. veæ je predstava premještena u zabaèenu prikazana politika koju Alarm dovodi u uvalu Pesja, nasuprot samim postroje- kazao je načelnik Zelić. pitanje. Izvođenje iz izvedbe njima Janafa. U tim industrijaliziranim Do sada smo se bavili referencijskom okolnostima Graðanski sat nije više bio “Da, čišćenje plaža od dimenzijom Graðanskog sata posveæenog važan kao kazališni dogaðaj, veæ priprema nafte”, odgovorio je jedan DružbAdriji. Samo je kopija ekokaza da se djeluje izvan imaginarnih barijera izvedenog u uvali Pesja mogla prokazati kazališne rampe. U Omišlju je, naime, od građana odsutan original s Place; original se izveo bio izveden forum o kojem Augusto Boal iz kopije, politika se prozrela iz njezina govori da priprema na neposredno dje- prikaza. Ostaje nešto reæi o autoreferen- lovanje. “Katkad radimo forum u kojem cijskoj dimenziji Graðanskog sata jer je nije važan kazališni dogaðaj – nije važno kulturne konfrontacije: jedna virtualna, to jedini naèin da se preispita stvarnost pokazati nešto odreðeno publici – nego koja se trebala dogoditi na trgu Placa, “izvedena iz izvedbe”. Nasluæujem pi- pripremiti odreðenu grupu da djeluje u i ona stvarna, koja se morala dogoditi u tanje: Kako iz svoje parcijalne životne situaciji koja æe se dogoditi sutra”, kaže uvali Pesja. perspektive znam da sam u pravu kad Boal u intervjuu Michaelu Taussigu i Optimalni uvjeti pročišćavača sam protiv ili za DružbAdriju? Drugim Richardu Schechneru (Zarez, IV/74, Odgoda djelovanja dovoljni su uvjeti scene rijeèima, kako da znam da bilo koji od 2002.). Pokušavajuæi birokratski tekstu- A ta dihotomija onog što se treba, i Ujedno se scenska inverzija prevodi mojih stavova nije dogma? Nikad ne poku- alizirati predstavu i njezine mimetièke što se mora dogoditi jest politièko-etièka iz prostorno kodirane metafore u politi- šavamo naæi koje je predloženo rješenje “pra- registre, vlast opæine Omišalj sama se situacija koju je proizvela udruga Alarm, èko-etièku metaforu kljuènog problema vo”. Ja sam protiv dogmi. Ja sam za ljude koji dovela u situaciju da bude tekstualizirana modelirajuæi višemjeseène prijepore projekta DružbAdria: realizacija tog æe postajati sve više svjesni moguænosti drugih i predstavljena u “prostoru prikazivanja”. izmeðu graðana, ekoloških udruga, lokal- projekta znaèi da tankeri više neæe uplo- ljudi, kaže Boal. Dakle, nužno situirani u ne samouprave, Vlade i Janafa. I kao što vljavati u Omišalj s naftom i isplovljavati parcijalnoj životnoj perspektivi osuðeni Industrija se dogodila vremensko-prostorna odgoda iz Omišlja s jadranskim balastnim voda- smo na perspektive Drugih do kojih u sjeni ekokaza s trg Place u uvalu Pesja, tako ma, veæ obrnuto: u Omišalj æe dolaziti dolazimo dijalogom. No, vidjeli smo kazališta se dogodila politièko-etièka odgoda (le s balastnim vodama. Takva arhitektura prerušavajuæu moæ mimetièkih registara Isti taj dan différend) meðu tim stranama. Jer, jasno, u kodova naglo nikla na uvali Pesja, da bi Graðanskog sata i opæinskih aparata. Jer “otkrilo” se da Hrvatskoj uz ekološki nacionalizam (“da još brže išèeznula u seriji kopija, uspjela referencijska dimenzija Graðanskog sata, obližnja Dina nam zemlja bude èista”) postoje indu- je da do nje odjekuje uskraæen “prostor osim toga što otkriva kako djeluju mo- ima postrojenja strijski i turistièki nacionalizam. “Kako se prikazivanja” trga Placa. Naime, u mi- æni, otkriva i graðansku nemoæ. No, da za proèišæavanje možeš protiviti nafti i tankerima kad to metièkom registru Graðanskog sata do- se poslužimo rijeèima Nataše Govediæ, balastnih voda donosi radna mjesta? Voliš li ti Hrvatsku godila se još jedna zamjena mjesta: omi- “svatko tko je stanju uspostaviti kon- te nudi izravnu uopæe?”, pita se industrijski nacionalist, a šaljska vlast u svom fantomskom oblièju takt, u stanju se probuditi iz sna o vlasti- potporu projektu turistièki odgovara: “Voliš li je ti ako znaš preuzela je uloge izvoðaèa. Opæinski toj nemoæi”. U klasiènim tumaèenjima DružbAdria, a da æe prihod od nafte biti manji nego performativ omoguæio je da svijet na fikcije i razlièitih retorièkih strategija prijepodne u prihod od turizma?” U takvom svijetu trenutak bude bez maski. Stoga graða- kaže se kako fikcionalan prikaz treba uvali Pesja “ze- postoje jedino napetosti izmeðu samo na nin Buniæ, kad u toèki sukoba kaže “I cijelo vrijeme recepcije zamišljati slièno leni” su zatražili izgled logièki utemeljenih stavova; indu- što æemo sad?”, ne vidi više irealiziranog citatima, u navodnicima; nešto kao fe- od Hrvatske da istupi iz tog projekta. strija donosi radna mjesta kao i turizam, “kolegu”; on vidi realnu moæ, naèelnika nomenološko stavljanje u zagrade. Tada Performativ obeæanja omišaljskih vlasti veæ godinama postoji suživot tih dvaju Zeliæa koji mu oèinski govori: “Kolega takvi prikazi nemaju znaèenje koje imaju udruzi Alarm da æe dobiti trg Placa poka- sektora. Omišalj je kiborg i na jednom od Buniæu, što vam je, sjeæam vas se još dok izvan navodnika. Jasno, time su takvi zao se kao parazitski, no njegova je pono- tih spojeva granica zamuæenih nacionali- ste bili ovoliki.” Kako æe politièar zajeba- prikazi autoreferencijalni, ali im mime- vljivost ubrizgana u predstavu i kazališna stièkim ekstremima igrao se “Graðanski ti graðanina osim ako mu se ne predstavi tièki registri nisu aktivni. Samim tim što reprodukcija industrije je poèela. Družba sat”, pokazavši da na tim toèkama spoja, kao prijatelj, istina kolega, ali u prvom je bio osuðen u uvali Pesja izvesti kopiju je izigrana, predstava o DružbAdriji naravno, izostaje djelovanje. “Bit æe ra- redu “prijatelj”. Rijeè je, naravno, o re- neizvedene predstave s Place, Alarm je odigrana. Pa se u uvali Pesja pod dnih mjesta”, kazao je naèelnik Zeliæ. torici premještanja, èiji je etièki nagovor je bio primoran citirati. No, navodnici Janafovom aurom morala igrati kopija “Da, èišæenje plaža od nafte”, odgovorio uvijek metafora; lukavstvo je u srcu koje je Alarm stavio oko Graðanskog sata ekokaza koji je trebao biti izveden na trgu je jedan od graðana. usluge: Ne vjeruj ______ni kad darove nisu svijet DružbAdrie prikazali kao Placa. Ujedno je opæinsko premještanje nose. Graðanski sat otkriva da postoje dva fikciju zatvorenu u okvirima kazališnog kopiju promoviralo u original i u brojnim Visok stupanj kooperativnosti skupa tehnièkih uvjeta. Prvi je onaj koji dogaðaja. Etièki, bio bi to moment koji virtualnim pretincima “prostora izvedbe” Općine s Janafom se odnosi na tehnièke uvjete trg Placa, a onemoguæuje svako djelovanje i produ- omoguæilo boalovska preuzimanja uloga. Predsjednik Eko Kvarnera Vjeran Piršiæ drugi je onaj koji se odnosi na tehnièke ljuje svaku odgodu. Ako je referencijalno Umjesto da umjetnost bude sjena “tehni- kaže kako odbijanje da se udurzi Alarm uvjete u uvali Pesja. Politizirani prostor Graðanski sat imao prikazivaèku dimenzi- èke reprodukcije”, u Omišlju je te subote da Placa pokazuje visok stupanj koope- izvedbe omoguæuje prevoðenje i dopira- ju, autoreferencijalno navodnici su imali industrija ostala u sjeni kazališta. Stoga rativnosti Opæine Omišalj s Janafom. nje onkraj predstavljenog. Prvi tehnièki pokazivaèku dimenziju. Oni su u isto su se u okviru biološkotehnološkog spoja Predsjednik Alarma Kristijan Šuniæ veli uvjeti su dovoljna rješenja za proèišæa- vrijeme pokazali svijet u kojem leži naša tog drevnog krèkog gradiæa dogodile dvije da su se premještanjem u scenografiju vanje balastnih voda, koje je trebalo, nemoæ i da je ta nemoæ – navodna. 40 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kritika

Split u njegovu oku

Grozdana Cvitan sive prosjeènosti u koju se posljednjih godina utopio (možda ponajmanje u sportu). Koliko dnevnik može biti temelj Sociološko-dnevnička knjiga u kojoj znanstvenih socioloških istraživanja? se analizira kako se jedan stvarni, Tu moguænost Laliæ provjerava u knjizi Split kontra Splita s podnaslo- stari i neupitni grad kakav je Split bori vom Pogled sociologa na probleme jednoga protiv svega onog što pokušava razoriti grada, ali teško je povjerovati da bi drugom gradu osim Splitu posvetio njegovu gradsku bit takvu analizu. Ponekad se teško nose- æi s poimanjem vijest to sam ja, ponekad se teško odupiruæi novinarskom po- Dražen Lalić, Split kontra Splita, Naklada rivu da u svemu vidi vijest, ali i da je sam proizvede. A to znaèi i da pomno Jesenski i Turk, Zagreb, 2003. bilježi svoje susrete s prijateljima, znancima i neznancima, namjerne i gi, isti su kao bilo gdje u Hrvatskoj. sluèajne, u kojima postavlja i ona pita- Meðutim, u gradu na jugu, ulica, U društvenom smislu nja koja nisu samo rezultat ljudskog, trgovina ili neko drugo javno mjesto e li Split grad-sluèaj, kako su ga prijateljskog zanimanja, nego i znati- uvijek mogu biti pravi prostor za izljev Lalić gleda ne samo jednostavno nazvali novinari da bi želje znanstvenika koji ima ideju što (nažalost, u novije vrijeme èešæe) tra- osigurali èitanost svojih tekstova s odgovorom koji uslijedi. A odgovore giène ili vesele strane života, a to zna- Split nego i Splićane, o drugom po velièini hrvatskom gradu, pomno bilježi. Svi ti susreti u knjizi èi da kao prolaznik uvijek možete biti a njihovu sklonost ili je ipak samo na rubu da to postane. su, u dnevnièkoj formi, rasporeðeni i sudionik ili bar promatraè zanimljiva Koliko problema izaziva nemoguænost na razlièite segmente života grada pa društvenog ekscesa. krajnostima uspoređuje da se grad primjerenim tempom nosi razgovori o ekonomiji, sportu, kulturi, s problemima koje mu nameæe razvoj i urbanizmu postaju poglavlja graðe iz Svjetska jedinstvenost sa zagrebačkim stanjem priljev stanovnika iz zaleða? Koliko stra- koje zatim izrasta drugi dio knjige, Uglavnom, u gradu su se nataložile da urbanitet u sudaru s ruralnim ele- Analiza iskustvene graðe. To ujedno mnoge nevolje koje su generirali rat i i reakcijama. Primjerice, mentima i kako se jedan stvarni, stari i znaèi da je kronološki slijed dnevnika privatizacija, a podgrijava ih aktualna neupitni grad kakav je Split bori protiv samo djelomièno poštivan: ponajpri- politika koja zaboravlja svoje obveze Splićani, za razliku od svega onog što pokušava razoriti njego- je su odreðene tematske cjeline, a u šireæi osobna prava (prihoda, moæi, Zagrepčana, još nisu vu gradsku bit? Što su problemi i kako okviru njih kronološke. bezobraštine). Funkcioniranje insti- se s njima susretati, a što buduænost Kako je Laliæeva knjiga i svojevrsni tucija vlasti s druge strane izazvalo je shvatili da s druge stane grada i kako je doèekati? album autorove svakodnevnice (ali i živost u djelovanju udruga graðana. Problemi su golemi i mnogobrojni: literarno nastojanje da se bude blisko Èesto o njihovoj uèinkovitosti ovise ljubavi ne stoji mržnja nezaposlenost, narkomanija, prezaduže- sa Splitom kao glavnim junakom), to sudbine ljudi. Grad osjeæa i ideološke nost, devastiranost… Oni se razlikuju knjiga vrvi gradskim slièicama i poje- podjele, a javnost ih oèitava kroz razna nego ravnodušnost kao problemi grada i problemi u gradu, dinostima, posebnostima i zanimljivo- masovna “dogaðanja” od kojih je za- problemi koje proizvodi vlast zavisno stima steèenima ne samo u vremenu dnji Thompsonov koncert na Poljudu od toga vlada li u gradu ili nad gradom. koje bilježi dnevnik nego i u onim prilièno opširan sociološki izazov. Osim opæe i posebna je razina na kojoj vremenima koje je pobilježio i anali- Splitska svjetska jedinstvenost je Split i urbanitet kao takav, cjelina zirao i u nekim drugim knjigama (pri- – najbolje oèuvana trajno nastanjena stanju grada, a da za to ne samo da za sebe sa svojim specifiènostima i mjerice, u knjizi koju je u koautorstvu urbana gradska jezgra – Dioklecijanova nisu nikome odgovarali, nego se i dalje problemima koji proizlaze iz te specifi- s Damirom Piliæem Na mladima svijet palaèa, središte je svijeta iz kojeg slobodno smiju po njegovim ulicama ènosti. Što je to u strukturi grada, što u zastaje – Grupni intervjui s mladim split- Laliæ piše literarno-znanstvenu sliku (Kutle) – teško je vidjeti bolju budu- strukturi društva, a što u svojevrsnom skim delinkventima, objavio u Nakladi grada. To svjetsko u njemu prepoznaju ænost Splita. Moguæe se samo nadati politièko-ideologijskom konstruktu koji Jesenski i Turk 2001.). Mladi su zaista i došljaci pa je dirljiva ljubav kojom splitskom inatu koji æe kad-tad po- generiraju probleme? poèetak svijeta preko kojeg Laliæ želi konzul Grenc brine o gradu u sklopu bijediti nad mutnim poslovima onih Dražen Laliæ ne vidi grad sam po poruèiti ponešto o gradu i njegovoj (pa i izvan) svojih moguænosti. Laliæ koji grad shvaæaju kao prolaznu ili (još sebi kao izvor problema, nego se pri- sadašnjosti, iako ne nedostaje i drugih: ne zaboravlja popeti se na Marjan, gore) stalnu stanicu vlastita kriminal- klanja teoriji Lewisa Mumforda prema živih i mrtvih, znanih i neznanih, obi- pogledati na Split iz vlaka koji se s na habitusa. kojoj je grad izvor civilizacije i pokretaè ènih i neobiènih. Labina spušta prema gradu, pogledati napretka. Urbana struktura stoga je U njoj su ravnopravni u slici grada ga s mora u sklopu AFCO programa Splićani Zagrepčani permanentni izvor problema s kojima pokojni Joško Kulušiæ i neuništivi koji je uzbudio duhove grada i podije- U društvenom smislu Laliæ gleda se vješte gradske uprave bore ne kao s Sveto Punker (paradigmatska osoba lio javnost za i protiv. Strategija Splita ne samo Split nego i Spliæane, a nji- krajnjim rješenjima, nego kao sa stal- ne samo za jednu sudbinu nego i za ne postoji pa javnost postaje jedini hovu sklonost krajnostima usporeðuje nom skalom izazova koji se pojavljuju i testiranje mnogih gradskih ustanova u sudac splitske buduænosti, a ta budu- sa zagrebaèkim stanjem i reakcijama. èijim prevladavanjem ništa nije do kraja odnosu prema graðanima), narkoman ænost umnogome je limitirana preza- Primjerice, Spliæani, za razliku od gotovo. Trajni izazov urbaniteta stoga Šarlo, Torcidaši, prosjakinje s ulice, duženošæu grada. Zagrepèana, još nisu shvatili da s dru- možda nije najuputnije vidjeti ili zvati alkoholièari, ljudi s pijace i Rive, Ako Split nastavi tonuti u apatiji bit ge stane ljubavi ne stoji mržnja nego problemima – to je realan svijet izazova Cukuni, konzuli, umjetnici i gosti æe za to krivi svi koji su u tome parti- ravnodušnost. Bez obzira na važnosti s kojima se susreæe svaki grad tijekom grada. Svi oni žive u jednako prisu- cipirali, a to znaèi da je odgovornost i utjecaj, upravo su Zagreb i Split ona svog trajanja. Kontinuitet nije moguæe tnim prièama, doživljajima, plakatnim na svim graðanima – od glasovanja do dva hrvatska grada u kojima se kao su- prekidati da bi se riješili problemi kao prostorima i grafitima bez kojih Split mirenja sa sudbinom. S jedne strane protnosti i najdojmljivije slike susreæu što nije moguæe zamisliti živi grad pod sigurno ne bi bio ono po èemu se pre- teškoæe, a s druge strane sklonost da hrvatski sjever i jug. staklenim zvonom. poznaje ponajprije u Hrvatskoj. No, u se pozitivne i uspješne akcije ne istièu Može li dnevnik biti temelj egzak- novije vrijeme splitskim originalima dovoljno (Laliæ posebice istièe napre- tnih znanstvenih zakljuèaka i dalje Sociološki dnevnik sve više se pridružuju splitski nevolj- dak u borbi za suzbijanje narkomanije) nije sasvim jasno. Jasno je da on može U praksi to, primjerice, znaèi da nici koji participiraju u teškoj soci- slika su grada u kojem vrag možda biti dobar pokušaj stvaranja vlastite jednom sagraðen stadion nije riješio jalnoj slici grada: brojni nezaposleni nije tako crn kako izgleda, ali kao da slike o gradu koji se voli i za koji se probleme vjeèno – ponovno æe trebati mladi ljudi koji iz nikakvih socijalnih nitko ne baca novi pogled na davno brine, a da ona možda nije samo oso- graditi Hajdukov stadion i to ne samo prilika mogu sanjati jednaku takvu poznatu sliku. Iako bi ona mogla biti bna nego umnogome i opæa slika cjeli- zato što je stari u lošem stanju, što je buduænost. I dok splitski originali pri- i ponešto restaurirana. Meðutim, dok ne. I da raèuna s èitateljem koji dijeli i grad sve veæi, nego i zato što æe, kako padaju samo Splitu, splitski umirovlje- je treæina graðana nezaposlena, a oni ljubav za grad i suvremenost društva u se Laliæ nada, grad kad-tad isplivati iz nici, bolesnici, èinovnici i mnogi dru- koji su umnogome pridonijeli teškom koji se uklapa. V/108, 3. srpnja 2,,3. 41

kritika

Život nakon overdosea

Sunčana Tuksar U tome je ljepota beskičmenjaštva našeg Rudan misli da su žene novi muškarci, društva: sad lijepo a ne da su muškarci nove žene, i zato tu ulazimo u opasan teritorij svi možemo biti ono vulgarnosti, razmetanja mržnjom što smo pljuvali, svi prema sveženskom, svemuškom, svemu se možemo boriti za što ima manje od pedeset kila i pedeset – do pretjerivanja, bahaćenja, borbe s ljepotu i prikloniti mudroj godina, kao i prema svemu muškom koje vjetrenjačama, odlaženja u krajnosti, u to konzumira, a da u cijelom tom vulka- reklami. Tko voli biti u tom nu koji bljuje psovke, ismijava, prijeti se kritiku društva kojemu kritika ne treba i zahtijeva, ostaje nejasno: zašto? žrvnju – nek’ izvoli! Tko Razmetanje mržnjom Vedrana Rudan, Uho, grlo, nož, AGM, Zagreb, ne, ne mora. To su stare Jer, nije to baš sam tak, nisu žene samo 2002. nositeljice djece i celulita, a muškarci stvari, to su neki okončani konzumeri prava i mladih nogatih sekre- tarica. Mora se priznati, htjele mi to ili ratovi. Pa čemu onda sav ne, da ni muškarcima nije lako, trbušèiæ, ovome trenutku o Vedrani Rudan solarij i tenis industrija razapela ih je sve je veæ reèeno i to u tolikoj mje- taj bijes!? izmeðu uroðene muške prirode i premo- ri i toliko davno da je veæ i sama æi ženske ljepote. Prolaze danas kroz iste stigla reagirati na reakcije o sebi. U ovo- iz ranih osamdesetih, zatoèene u one muke kojima je u ženskom svijetu me je èak trenutku veæ potrebno i prisje- Nabokovu studentskih dana ili Jabuke prije dvadesetak godina raskrèio put titi se njezinih prvih bljeskova u Feralu, uz prvu litru Babiæa na klupici, umjesto paket-aranžman Evangelista-Turlington- Latinici, pojave njezina romana, situacija još jednog porculanskog samozvanog Crawford-Campbell. Ali, u tome je u kojima je britko satrala gospodare rata, wild childa iza kojeg se, u biti, krije child ljepota beskièmenjaštva našeg društva: privatizaciju, malverzaciju, lopove... prodigy graðanske akademske mašine- sad lijepo svi možemo biti ono što smo rije Mamice i Tatice, dobili smo gotov pljuvali, svi se možemo boriti za ljepotu Bez klipova o vlastitu fakerizmu proizvod – ženu. Ženu odmetnicu, i prikloniti mudroj reklami. Tko voli biti i fatalnosti “odbaèenu” ženu sa stvarnim stavom i u tom žrvnju – nek’ izvoli! Tko ne, ne Godina je 2000., prvi put èujem za postojanjem, dobili smo facu u manjini mora. To su stare stvari, to su neki okon- nju, slušam je i èitam je, mislim: ona koja svakom sve skreše u njušku i to s èani ratovi. Pa èemu onda sav taj bijes!? je mrak, dajmo je u medije, suoèimo je vrlo jakim pokriæem. Èini se da je gospoði Rudan to po- Rudan proziva čitatelja na sa svima, ona je revolucionarna, ludo bjeglo. Društvo nam nije tako loše, daje hrabra baba, žešæa je od oporbenjaka, Odjednom, oči preplašenog nam pravo da biramo: ono (društvo) ili red i njezine fore zaista nezavisna je i duhovita. Ipak, najsvježije Bambija razum. U tv-seriji Six Feet Under kažu kod Vedrane Rudan bila je potpuna od- Te davne 2000. godine pomislila sam, Men are new women. Rudan, izgleda, to nisu fore otisnute na sutnost samodopadnosti i podmetanja izvrsno! Baš dobro da je ima! Ona je nije shvatila, ona misli obratno: women pregačama iz šezdesetih (èitatelju) klipova o vlastitu fakerizmu i Feral od krvi i mesa, netko tko na mega- are new men. I tu ulazimo u opasan teri- fatalnosti. Njoj se nikada nije superiorno fon javlja vijesti koje su potpuno gurnute torij vulgarnosti, razmetanja mržnjom koje tako često nalazimo omakla primjedba da je nešto slaaatko, u neke desete planove, stavlja ponovno prema sveženskom, svemuškom, svemu, ona nikad nije sugerirala o sebi da je na dnevni red velike probleme malog dolazimo do pretjerivanja, bahaæenja, naokolo po našoj lijepa izjavljujuæi da su lijepi ljudi ugro- èovjeka, nosi dašak onog nekog zabora- borimo se s vjetrenjaèama, ulazimo u žena vrsta, i nije joj nikad palo na pamet vljenog karaktera, napokon piše netko krajnosti, u kritiku društva kojem kriti- hrvatskoj suvremenoj o svojoj vezi izjašnjavati se ležernošæu kod koga ne prolazi promidžba ega, tko ka ne treba, upadamo duboko do grla u Phillipa Marlowa, izjavljujuæi da je èo- ne trpi lažnjak. domenu potrošene forme. književnosti. Međutim, vjek jako sretan što mu dopušta da je odvozi Meðutim, jasan signal da nešto neæe i dovozi. Ona nije stvarala ideju o svojoj završiti dobro bio je upravo njezin nesta- Ali fuck, nama treba POST FAK mnogo je i previše provokativnosti putem medija, nego je nak iz Ferala. Tko zna, možda je i tamo Uzimajuæi sve to u obzir, èitam Uho, poluadolescentskog zaista i bila provokativna. Progovorila je, nekome stala na žulj, u redu, sve bi to grlo, nož. Ne, nije Rudanica Èulina koja èak štoviše, zaurlala, u malo drukèijoj funkcioniralo da se nisu zaredale nje- kuloarski raspreda oko dvije-tri dobre zapitkivanja i maniri od one na koju smo navikli uslijed zine kolumne u Gloriji, Popu Extra (da, teze, nije ona alapaèa s backupom dobre monopoliziranih kolumni tek nešto ra- to postoji!), Nacionalu... Da, pa i u Elle. braène situiranosti, no ipak joj je roman postpankovskog nihilizma zraðenijih od rubrike Dragi Lastane, koje Molim?! Odjednom, nema gdje nije bila. skup kolumni po kojima surfam tražeæi naše spisateljice sladunjavo koriste kao Gradacija njezinih kolumni išla je neku zgodnu dosjetkicu o liku, o fabu- kozmetièke salone za tretiranje vlastita otprilike ovako: smiješno!!! (urnebesno) li, hvatam suvislost i jezgru negdje u ega. – super, može! (obrva) – hm... dobro, i? zadnjoj treæini (sreæom, nisam ranije rivajvlu ženskog pera u našem naopakom Drugim rijeèima, divno je bilo osvje- (negodovanje). Odjednom, preèesto je odustala). Rudan proziva èitatelja na red i krivom društvu koje je ona, ipak, jako doèiti pojavi nekog tko se nije odmah poèela spominjati oèi preplašenog Bambija i njezine fore zaista nisu fore otisnute dobro proèitala. Možda su konzervativ- prikrpao postojeæoj spisateljskoj kliki u u dubokoj šumi u kontekstu raznih kritika na pregaèama iz šezdesetih koje tako ci u pravu, možda je uistinu dosta tog Hrvata, toènije, u suvremenih Hrvatica na raèun raznih, pomalo nejasnih stvari. èesto nalazimo naokolo po našoj hrvat- pisanja kako se tko sjeti. Jer, i Vedranu – curama koje udaraju tamo gdje boli. Preèesto mi je poèelo padati na pamet skoj suvremenoj književnosti. Meðutim, Rudan, koliko god bila solidna i posta- Boksaèica u keèkama, propagandni da izgleda u posljednje vrijeme od mnogo je i previše poluadolescentskog vljena na ispravne, žilave temelje, susti- program “cure” nakon tridesete koja je Vedrane Rudan najviše profitiraju nje- zapitkivanja i postpankovskog nihilizma. gao je fenomen marketinga: dojuèerašnji previše štrebala kad je bilo vrijeme tulu- zine prijateljice uz kavicu i brbljanje na Da, postojana je, nije iritantna kao neke anonimizam pretvorio se u svekonzume- marenja pa sad, poput fosila iz staklenki, Korzu. Kolumne su poèele nalikovati na druge naše spisateljice koje si meðuso- rizam. Što znaèi: overdose. To možda pri- bulji u stvarnost razrogaèenih oèiju, spi- traèeve, uvriježen govor na zabavljanje bno povlaðuju, podilaze, samo što prije staje Èulini, ali njoj – ne. Baš mi je žao, sateljica s manjkom pravih informacija, puka u stilu Marice Hrdalo – Spadalo. spavanja ne èetkaju jedna drugoj kose ali èim se nešto pojavljuje kao preporuka ideja i, ako hoæete, stila, sve to Rudan Britkost i racionaliziranje stvarnosti iz u sto poteza èetkama od prirodnih vla- u Gloriji, u meni to odmah budi otpor! – NIJE. samog epicentra, uslijed svekolikog po- kana, ali fuck! Nama treba POST FAK. Godina je 2003., Vedranu Rudan ra- Umjesto gospojice zaustavljene u vre- javljivanja i ponavljanja, podsjetilo je na Teško se oduprijeti strahu da i Rudan ne zvodnio je uspjeh. Dajmo je još, ali daj- menu djeèaèke seksualnosti Madonne srljanje u agresiju prema svemu ženskom bude pridružena tom naopakom, krivom mo sad nešto drugo! 42 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kritika

Kaleidoskop mraka i humora Njegova djela su gotovo savršen literarni amalgam kafkijanskog mraka i Daša Drndić šiklja katkada i bolna potreba za smisle- nom komunikacijom makar i s nijemim Angsta i rableovskog i nevidljivim èitateljem. Kultivirana ironija, maštovitost, svijet fantastiènih, humora. Ona su oda Vrhunska pikarska, u prvom licu ali kao u iskrivljenom zrcalu povijesno takozvanim malim životnim ispričana priča o dogodovštinama i individualno prepoznatljivih zbivanja, sudbina i situacija. Nepredvidljiv, naoko radostima – jelu, piću, jednoga gotovo patuljastog konobara nepretenciozan i lepršav u iskazu, ali po restoranima i hotelima u Češkoj prije uvijek rafiniran, Hrabal je nemilosrdan konobar “pikolo” pušta da ga život druženju, zavođenju, u osudi ljudske gluposti i beskrupulo- kompromisa i kolaboracije nosi, e da bi početka i tijekom Drugoga svjetskog znosti koje obilježavaju koliko osobne neoèekivano izronio transformiran, spre- ljubavi i preljubu, a rata, a čiji život postupno postaje sve toliko i povijesne interakcije i doga- man snositi posljedice za svoju, blago ðaje. Njegova djela gotovo savršen su reèeno – nepromišljenost. Nakon što se sve unutar kalupa apsurdniji literarni amalgam kafkijanskog mraka oženi Lizom, njemaèkom uèiteljicom i Angsta i rableovskog humora. Ona su tjelovježbe (Liza mi je ponosno izlagala da autoritarnih/totalitarnih je ovdje najzdraviji zrak u srednjoj Europi… Bohumil Hrabal, Dvorio sam engleskoga oda takozvanim malim životnim rado- političkih sistema, u ratu stima – jelu, piæu, druženju, zavoðenju, i da se ovdje nalazi prva europska stanica za kralja, sa češkoga preveo Miroslav Čihak, ljubavi i preljubu, a sve unutar kalupa plemenit uzgoj ljudi, da je ovdje nacionalsoci- i miru, ili pak stegnuti HENA COM, Zagreb, 2002. autoritarnih/totalitarnih politièkih si- jalistièka stranka organizirala prvo križanje stema, u ratu i miru, ili pak stegnuti plemenite krvi njemaèkih djevojaka i punokr- u korzet obezglavljenog u korzet obezglavljenog tehnološkog vnih vojnika…), u njegov zaštiæeni svijet napretka. Hrabalova proza satkana je od poèinju prodirati strahote stvarnosti. tehnološkog napretka gomili prijevoda suvremene anglo- nizova asocijacija koje se preko narato- Maestralnim metaforiènim obratom, po- amerièke književnosti dubiozne li- rovog toka svijesti bez zastoja granaju darivši konobaru i Lizi dementnog sinèiæa terarne vrijednosti, a koji dobivaju u poetsko i groteskno ali nikad lišeni koji ni mene ni svoju majku nije prepoznavao Vrlo dobar prijevod Miroslava nezaslužen medijski publicitet, dobra, težine i moralno-politièkih implikaci- i èija se jedina životna aktivnost svela Èihaka, odlièan premda vjerojatno ni- odlièna, prvoklasna djela evropske, po- ja. Deskriptivnost smjenjuje liriènost, na opsesivno zabijanje šest centimetara malo unosan urednièki potez, knjiga gotovo ona istoènoevropske književno- svakodnevne dijaloge – filozofske ek- dugih èavala u svaki pod koji bi ugledao, koja razgaljuje i rastužuje, hrani maštu i sti, unatoè naporima pojedinih izdavaèa spozicije o životu. Hrabalovi likovi, od anti-junak ove Hrabalove vrhunske pro- oblikuje stvarnost tako što je pretvara u da ih èitateljima predstave, moraju se onih s margine do onih na vlasti, tipièni ze spreman je krenuti na put iskupljenja miraž koji se pretaèe u ovo što živimo i kao kroz šikaru probijati do javnosti. Ta anti-junaci dvadesetog stoljeæa, zaèudno i suoèiti se sa sobom i svojim vremenom. u ono što smo živjeli. djela, poput Hamvasevih, Bernhardovih, su obièni u svojoj neobiènosti, opipljivo ona Elefriede Jelinek, Bruna Schulza, prisutni, iako u vremenu izglobljeni. pa evo sad i Hrabalova (da spomenemo samo neke), kao da pretežak su zalogaj Svijet zatamnjen dojkama za konzumerski ulijenjena tijela i duho- Dvorio sam engleskoga kralja, ukratko, ve ove po mnogo èemu statiène zemlje. pikarska je i u prvom licu isprièana prièa Obiteljsko bauljanje po mega-marke- o dogodovštinama jednog skoro pa pa- tima, masovna okupljanja, mitomanija, tuljastog konobara po restoranima i ho- povijesni i društveni arhaizmi, mahanje telima u Èeškoj prije poèetka i tijekom prigodnim zastavicama naravno, inkom- Drugoga svjetskog rata. Knjiga poèinje patibilno je s malom mentalnom gimna- lepršavo, u brzom ritmu, dogodovštine stikom potrebnom da bi se uspostavila su zamršene, ali vedre i bez dramatiènih kakva-takva komunikacija s literaturom posljedica i za koga. (Nisam mogao doseæi koja èitaoce ne poima kao protoène štrik pa je to radila kuharica, a ja sam joj do- bojlere, da ne kažemo kao zahodske davao te mokre, ižmikane stolnjake, i bio sam školjke. joj do prsa, a ona se smijala i iskorištavala to da bi me ismijala, pritiskala je ta prsa na moje Nemilosrdna osuda ljudske lice praveæi se kao da je to sluèajno, naizmjen- gluposti ce mi je jednom pa drugom dojkom položenom Bohumila Hrabala sad više ni mladi na moje oko zatamnjivala svijet, sve je miri- u ovoj zemlji ne pamte po èudesnim salo…) S približavanjem ratnih truba, Strogo kontroliranim vlakovima na teme- odnosno nacizma, život malog konobara lju kojih Menzel 1966. režira istoimeni postaje zamršeniji, sve više apsurdan, Oscarom ovjenèan film, jer videoteke a svijet sapunice u kojem se do tada skladište mahom komercijalni škart. baškario, protkan avanturama èiji happy A Bohumil Hrabal apsolutno zaslužno end više nije zamisliv. (A ovdje, u hotelu sjedi u društvu književnih velikana Tišina, još sam spoznao da su oni koji su izmi- dvadesetog stoljeæa. Osim toga, Hrabal slili da rad oplemenjuje èovjeka, da to nije bio (1914.-1997.) beskrajno je zabavan nitko drugi doli ovi koji su ovdje cijelu noæ pili pisac; tetošeæi èitatelja on ga uvodi u i jeli s divnim gospodiènama na koljenima, ovi zemlju èudesa, u nevjerojatne zaplete s bogati koji su se znali veseliti poput male djece, elementima vodvilja i slapstick komedije, a ja sam mislio da su bogati ljudi prokleti ili èesto kod njega izmamljujuæi glasan takvo što, da kolibe i sobièci u njima i kiselo smijeh, da bi ga potom elegantno i zelje i krumpir daju ljudima osjeæaj sreæe i meko transponirao u prepoznatljivu mu blagostanja, da je bogatstvo nekakvo proklet- stvarnost. Dinamika i ritam Hrabalove stvo…). reèenice, èiji brio se pretaèe u èitate- ljevo disanje, kao kakva rave ili techno- Put iskupljenja glazba, opèinjavajuæi su. Slike i situacije Za razliku od samog Hrabala, koji koje tvori, mozaiène i u stalnom gibanju, povremeno zabranjivan i deklasiran grade svijet apsurda iz kojeg doista ostaje u Èeškoj do smrti prateæi i, ovako nevjerojatno postaje stvarno. Hrabalova il’ onako, sudjelujuæi u svim njezinim djela su kaleidoskopi, iz njih pršti de- (apsurdnim) politièkim mijenama, èak talj, mnoštvo detalja kao kiša, ona su i kad je ukotvljen u svojoj omiljenoj raspojasana, osloboðena strasti iz koje praškoj krèmi Kod zlatnog Tigra, njegov V/108, 3. srpnja 2,,3. 43

kritika

Ubojstvo je moj spol

Dragan Koruga Dok je kao “muško” prikupljao informacije, Bizarna priča o osobi koja se tijekom obrađivao ih, tumačio i romana iz sadistički nastrojenog tinejdžera promeće u žrtvu suludog na temelju njih ubijao, očevog eksperimenta kojemu je stvarao svoju kulturu podvrgnut od rođenja, otvarajući čineći nasilje nad pitanje je li svaki identitet nasilje nad prirodom, kao “žensko” je uvjeriti da je zemaljska kugla Möbiusova prirodom, prirodnom mogućnošću vrpca... Otac se, dakako, ne brine samo postao dio eksperimenta, o Frankovu obrazovanju, nego i o njego- ljudske jedinke da živi svoje potencijale vu zdravlju: Èini se da zna dosta o obiènoj odnosna žrtva istog tog medicini – a možda još uvijek prati struku Iain Banks, Osinja Tvornica; s engleskoga – da može biti siguran da sam svoja cjepiva nasilja. Frank, međutim, i injekcije primio u pravo vrijeme, usprkos prevela Aleksandra David, Celeber, èinjenici da službeno ne postojim, barem što se Zagreb, 2002. ni u jednom trenutku nije tièe Zavoda za zdravstveno osiguranje. imao izbora pa se on u biti Iako je uvjeren da je s godinama, èitajuæi knjige koje mu isprva nisu ispostavlja kao tragičan lik bile na raspolaganju, prozreo oèeve ain Banks škotski je pisac srednje laži (Godinama sam vjerovao da je Patos generacije. Dosad nije prevoðen u jedan od Tri Mušketira, da je Felacija lik iz nas, iako je u Velikoj Britaniji nje- avionskoj bombi zaostaloj iz Drugoga Hamleta, da je Vitraj grad u Kini, te da irski gova proza (i znanstveno-fantastièna, svjetskog rata. Osim ljudi, Frank re- seljaci moraju gaziti po tresetu da bi napra- koju potpisuje kao Iain M. Banks) pri- dovito ubija i životinje, ovce, zeèeve, vili Guiness.), tek na kraju, kad se Eric lièno cijenjena kako meðu èitateljima, štakore i slièno, te u te svrhe raspolaže vrati kuæi i pokuša ih sve diæi u zrak, tako i meðu kritièarima. Za razliku od èitavim arsenalom vlastoruèno izraðe- Frank postaje svjestan najveæe zablude svojih popularnih sunarodnjaka Welsha, nog oružja i oruða. Sam proizvodi i pivo, koju mu je usadio otac, a to je zabluda o Kelmana, McIllvaneyja, njegove pripo- a živi s ocem (majka ga je napustila njegovu spolu. Naime, iako je svjestan vjedne svjetove obilježava odmak od odmah nakon poroda, a preživjeli sta- da s njegovim spolnim organima nije socijalnog mimetizma, grube stvarnosti riji brat Eric, poznat po paljenju pasa, baš sve u redu, Frank je uvjeren da je za suvremene urbane Škotske, što ne zna- smješten je u ludnicu). to kriv pas Stari Saul koji ga je ugrizao biološkog spola. Pri tome, nije toliko va- èi da su njegovi svjetovi manje grubi. Prièa poèinje kad Frankov otac od po- kad mu je bilo samo tri godine (Franku, žno jesu li ubojstva, kako to Frank veli Proslavio se veæ prvim svojim romanom, licije dobiva obavijest da je Eric pobje- a ne æuki). Tako se ispostavlja da otac u rezultat zavisti zbog penisa, koliko zbog sad razmjerno davne 1984. (kad je po- gao iz ludnice. Otada pa nadalje Frank svojoj zakljuèanoj sobi (u kojoj provodi èega ona postaju oznaka muškosti. U ta- tpisnik ovih redaka krenuo u osnovnu živi u išèekivanju njegova povratka kuæi kemijske pokuse) ne drži, kako èitatelj kvoj postavci, Frank kao “muško” ispo- školu), a taj je roman, pogaðate, upravo i na razlièite naèine (ponajviše preko pretpostavlja, odgrizene Frankove geni- stavlja se kao sadist, kao aktivna osoba, Osinja tvornica. Dakako, dalo bi se sada spomenute tvornice) pokušava dokuèiti talije, nego razlièite pripravke muških ali je istodobno sterilan, dok onog tre- zdvajati nad èinjenicom da domaæi èi- kakvo bi znaèenje taj povratak mogao hormona s kojima ga šopa (valjda kroz nutka kad shvaæa da je “žensko”, posta- tatelj, eto, tek nakon dvadeset godina imati za njega. Ako u njegovu ogra- ona cjepiva), a da ono tkivo meðu noga- je plodan, ali istodobno postaje žrtva i od objavljivanja ima prigodu upoznati nièenom svijetu (katkad se druži još ma nije ostatak penisa, nego klitoris. pasivni objekt eksperimenta. Odnosno, se s ovim autorom i romanom, ali i to je samo sa svojim vršnjakom, patuljkom dok je kao “muško” prikupljao informa- bolje nego nikad. (Iskreno, da sam knji- Jamiejem) postoji osoba kojoj je sklon, Zašto su ubojstva oznaka cije, obraðivao ih, tumaèio i na temelju gu tih godina i držao u rukama, nisam onda je to upravo Eric. Vidljivo je to iz muškosti njih ubijao, stvarao svoju kulturu vršeæi siguran da bih je proèitao do kraja.) razgovora koje, krijuæi se od oca, vodi s Nakon toga postaje pitanje tko/što je nasilje nad prirodom, kao “žensko” je njim preko telefona i iz kojih doznaje zapravo Frank? Je li on doista Frances postao dio eksperimenta, odnosna žrtva Sadistički nastrojen klinac da je ovaj sve bliže domu. Kako prièa Lesley Cauldhame, kako se predsta- istog tog nasilja. Frank, meðutim, ni u Osinja tvornica iz naslova èudesna je odmièe, doznajemo sve više pojedinosti vlja na kraju romana ili je ostao Francis jednom trenutku nije imao izbora pa se improvizirana naprava za ritualno žrtvo- iz Frankova djetinjstva te æe se on do (Frank)? Ironièni obrat da je upravo on u biti ispostavlja kao tragièan lik. vanje osa koju je izradio šesnaestogodi- kraja romana iz sadistièki nastrojenog on/ona jedina žena u surovom, muškom, šnji Francis Leslie Cauldhame (kraæe: tinejdžera prometnuti u žrtvu suludog ženomrzaèkom svijetu u kojem živi, pa i Pitanje identiteta uopće Frank), glavni (anti)junak i pripovjedaè oèevog eksperimenta kojem je podvr- koji je djelomice sam stvorio, ne mijenja No, ovaj se roman ne može svesti ovog romana. Ona mu ponajprije služi gnut od roðenja. èinjenicu da je odgojen i da je šesnaest samo na problem muško-ženskih odno- za predviðanje buduænosti, a sastavljena godina živio kao muško. Nešto o tome i sa. Rodni identitet ovdje, èini se, otvara je od brojèanika jednog starog, s otpada Bizarni otac sam progovara na kraju romana: Mislim šire pitanje, pitanje identiteta uopæe: je dovuèenog sata te razlièitih pomoænih Veæ od samog poèetka Frankov otac da sam odluèio da æu, kad veæ sam nikad neæu li svaki identitet nasilje nad prirodom, ureðaja kojima se žrtvovana osa otpra- pokazuje se kao bizarna pojava. Isprva moæi postati muškarac – ja kojem je oduzeta prirodnom moguænošæu ljudske jedinke vlja na drugi svijet. Kakvom æe smræu se to manifestira u naèinu na koji ma- muškost – dokazati da sam veæi muškarac od da živi svoje potencijale? I može li se o uginuti (gušenje, paljenje, gnjeèenje...), lome, kad veæ ne smije iæi u školu jer onih koji me okružuju, pa sam tako postao identitetu govoriti kao o nepromjenjivoj ovisi o sluèaju, to jest na kojoj æe se formalno ne postoji, prenosi èinjenièna ubojica, mala slika i prilika nemilosrdnog konstanti koja se živi èitav èovjekov brojci zaustaviti. Ta jedinstvena progno- znanja o svijetu: Otkako pamtim, po kuæi vojnika-heroja kojem gotovo sve što sam ikad život? Na pomalo bizaran naèin, s podo- stièka spravica, primitivni semiotièki su uvijek bili razbacani samoljepljivi bijeli vidio ili proèitao iskazuje poèast. Pronalazio sta crnog humora, ali i nekim prizorima ureðaj, nije jedina bizarnost u svijetu papiriæi... a na njima su naznaèene toène di- sam i izraðivao vlastito oružje, a žrtve su mi koje bi tankoæutne mogli natjerati u mlaðahnog Franka. Osim što nije zave- menzije odreðenog dijela predmeta na koji su bile oni koji su tek nedavno nastali iz jedinog suze, tonom koji podsjeæa na Salingera, den u knjige roðenih, te kao takav veæ prièvršæeni... Kasnije je odluèio (misli se na èina kojeg nisam bio u stanju izvršiti... Bio iz usta pripovjedaèa koji podsjeæa na zarana izbaèen iz sustava obrazovanja i oca, op. a.) da bi mom karakteru koristilo sam ponosan; eunuh, ali bio sam jedinstven; Holdena Caulfielda, Osinja tvornica, socijalizacije, do svoje je desete godine kad bih znao sve dimenzije kao i on, pa sam bio sam žestoka i plemenita pojava u svojim izmeðu ostalog, pokušava odgovoriti i zbog razlièitih razloga, hotimièno skri- satima morao sjediti i èitati Knjigu dimenzija krajevima, osakaæeni ratnik, pali princ... na ta pitanja. Rijeè je o tim vrednijem vio smrt, dakle ubio troje svojih bliskih (velika knjiga neuvezanih listova u kojoj su Ubojstva su bila moja vlastita zamisao; moj ostvarenju ako se prisjetimo na poèe- roðaka. Jednonogog je bratiæa ubio svi podaci s malih naljepnica bili pažljivo za- spol. tku spomenute èinjenice da je roman stavivši mu u protezu zmiju otrovnicu, bilježeni po prostorijama i vrsti predmeta), Više od ièega, Osinja tvornica otvara objavljen 1984. godine, kad su mnogi od sestriènu je pustio zmajem, a mlaðeg je ili sam morao hodati po kuæi s notesom i pra- pitanje rodnog identiteta kao, u izvje- motiva iz ove knjige èak i na Zapadu još brata nagovorio da kvrcka kamenom po viti vlastite bilješke... Otac me jednom uspio snom smislu, kulturalne nadogradnje bili u sferi tabua. 44 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kritika

osobne aktivnosti i tako vjer- obiènost svojih junaka. Ne novljivosti svakog èovjeka, ma našeg društva. Sve to Gordana no prikazati dvojnost života umotava ih u celofan sa šljo- koliko malen pod zvijezda- Nuhanoviæa svrstava u kate- – jednostavnost i istovremenu kicama i ne ukrašava roza ma- ma bio, najlakše je uoèiti u goriju pisaca èije æe se knjige bizarnost svakodnevnog življe- šnicama pazeæi da sve njihove možda najboljoj prièi zbirke, (navodno, roman) išèekivati s nja. Pa bilo da je rijeè o strahu nesavršenosti budu iskorištene Generaciji nadarenih struènjaka, dodatnom pozornošæu. Jer je i grižnji savjesti zbog ponovnog kao dokaz originalnosti i ve- prièi o odbjeglim muževima dao naslutiti da je neprepozna- zaljubljivanja nakon smrti su- lièine. Jer, ma koliko pogrbljen, koji rješenja o razvodu èekaju tljivi iskorak moguæ, tako da pruge, kada i sama pomisao na èovjek je ipak jedina vertikala. skrivajuæi se u obližnjim topli- u “ligi za prvake” nitko neæe Melankolična nježno dobro jutro može izazvati Koliku važnost autor pridaje cama, u kojoj se vješto poigrao moæi olako izgovoriti – ma stid (Iz sve svoje snage), ljubomo- upravo originalnosti i nepo- i patrijarhalnim stereotipima znam tog momka, dobar je. ri prema tuðim bubrežnim kamencima (Bogojavljanje) zafrkancija ili happy endu kojem su Potražite u svim boljim knjižarama prethodili neuspio odlazak i u našim knjižarama u Zagrebu: na priželjkivani nogometni Teslina 7, tel. 01/ 487 25 86 Nataša Petrinjak dvoboj, nevjera s konoba- Importanne centar, tel. 01/ 457 30 48 ricom i demoliranje kafiæa www.agm.hr (Intertoto). * * * Rudolf Steiner: U odnosu na prvijenac Mircea Eliade: Sveto i Biblioteka: Meta Antropozofi ja koji mu je donio i dvije na- profano U devet priča o devet života Urednici: Damir Barbarić i Dragutin Nađe li se pred grade, Ivan i Josip Kozarac Središnja knjiga Lučić Luce zagonetkama vlastitog Nuhanović nas skrivenom i Slaviæ, ova zbirka ne pati glasovitog rumunjskog postojanja, suvremeni od neujednaèenog ritma povjesničara religija, kamerom vodi kroz labirinte U biblioteci Meta objavljuju se knjige čovjek biva potaknut da, teoretičara i pisca fabule i “teških” reèenica iz fi lozofi je te iz graničnih područja nadilazeći “apstraktno Mircee Eliadea u tek na prvi pogled obične koji su u prvoj zbirci prièa fi lozofi je i književnosti, umjetnosti, mišljenje”, pronađe kojoj uspijeva jasno i upuæivali na novo ime do- društvene i političke misli. U pravilu put kojim će zahvatiti stvarnost i bitak. svakodnevice, a koji završavaju pregledno objasniti svijet kultura koje maæe književne scene, ali je riječ o prijevodima značajnih Taj se put otvara kroz meditaciju, bez pravoga razloga često nazivamo nevjerojatnim poentama s mnogo dvojbi i znakova djela klasike i moderne, a u rjeđim ali takvu u kojoj se nikada ne smije “primitivnima”, i obrazložiti kako one pitanja. Bitka za svakog slučajevima o izvornim djelima izgubiti puna, svjesna vlast nad – apsurdnima, ali tako lako nisu naprosto zaostale, nego imaju hrvatskih autora. samim sobom. U antropozofi ji se èovjeka izraz je mnogo osobine za koje je teško reći jesu li mogućima iznose putovi ezoternog školovanja konzistentnijeg i jasnijeg nedostaci ili čak prednosti. nastojanja autora da èi- Friedrich Nietzsche: S iskušani i vježbani u tajnim školama od tatelju približi svijet koji onu stranu dobra i zla pradavnih vremena. Gordan Nuhanović, Bitka za svakog Knjiga S onu stranu Dean Duda: Kulturalni tako èesto živi, ali ne pre- studiji. Ishodišta i dobra i zla spada među Rudolf Steiner: čovjeka, AGM, Zagreb, 2003. problemi poznaje. Discipliniranom kasnija Nietzscheova Filozofi ja, Kulturalni studiji zadiru kontrolom reèenica djela, a sam autor o kozmologija, religija u neka temeljna pitanja Nuhanoviæ nas vodi kroz njoj kaže: “Ova knjiga Ova knjiga otvara nove odnosa kulture, vlasti labirinte i zapreke tek na (1886) je u svemu bitnom kritika perspektive u poimanju i moći, u odnose popularne i visoke prvi pogled obiène svako- modernosti, ne isključujući ni moderne religiozne spoznaje, kulture te u tradicionalne načine dnevice, a koji završavaju znanosti, moderne umjetnosti, pa čak kozmologije i fi lozofi je nastave na sveučilištima, izazov ni modernu politiku, uz naputke za polazeći od činjenice nevjerojatnim poentama. su i široj javnosti. Raspravljaju o protivan tip, koliko je to uopće moguće da čovjek nije samo osjetilno nego i Apsurdnima, ali tako lako mogućnosti povezivanja različitih malo moderan, za jedan otmjeni, nadosjetilno biće. moguæima. znanosti i znanstvenih disciplina, o potvrđujući tip.” Filozofi ja, kozmologija i religija moći će Zbog skeptika recimo mogućem metodološkom pluralizmu i potpuno zadovoljiti duhovne potrebe da devet (aluzija na devet temeljima kulturnih vrijednosti. André Gide: Traktat o čovječanstva tek kad budu spoznate maèjih života nije nimalo Narcisu imaginacijom, inspiracijom i intuicijom Simon Blackburn: sluèajna) nije premali broj Pod naslovom Traktat o kao stupnjevima više spoznaje. za zbirku prièa. Jer nije Narcisu, kriju se tri rana Poziv na misao. Poticajni uvod u tu rijeè o devet “crtica” iz (kraj 19. st.) pjesničko- * * * fi lozofi ju svakodnevnog života, nego mislilačka itinerera: Biblioteka Azbest, rukopisi koji ne U danas tako brojnim o prièama o devet života. potraga za “izgubljenim gore Rajem”, “izgubljenim Bogom” i fi lozofi ranjima, koja Životu s trihinelozom i se javljaju u okvirima “izgubljenom ljubavi”. Vedrana Rudan: eško je odoljeti iskušenju Janjinim minivalom (Kako raznovrsnih “teorija”, vratiti se na Uho, grlo nož – hit i suzdržati se od èitanja sam prehodao trihinelozu), stajalište zdravog razuma i pokušati Hans-Georg Gadamer: & boom, trenutno recenzentskih preporu- potom onom bosonogom u prirodnom jeziku upozoriti na Ogledi o fi lozofi ji u prijevodu na pet koji se gasi jer sin vjernik suprotstavljanje dosta jednostavnih ka, informacija predstavljaèa i umjetnosti jezika oštrih komentara kritièara koji ne vjeruje da èarape dono- Knjiga sadrži izbor stavova i argumenata u najmanju je knjige èitaju revnosnije i kon- se smrt (Bosonogo iskušenje), iz Gadamerovih ruku nalik katalizatoru: možda se tako tinuiranije. Ma koliki strah od borbi za ideale pod stra- spisa , pretežno iz može uvidjeti da misao ima i vlastito tuðe sugestivnosti i moguæih naèkom stegom (Bitka za posljednjih godina dostojanstvo u jednostavnosti. prateæih preduvjeranja bio. svakog èovjeka), unosnom njegova mišljenja. Uz Erich Havelock: Muza Najbolja je tada situacija koja je biznisu žalovanja (Tihi poznatu studiju Aktualnost lijepog Damir Trajčević: uči pisati tu su prevedeni i značajniji manji Punoglafka – sve pratila i izlazak nove zbirke pri- obrt). Što se događa kad radovi, među njima: Umjetnost i ono što niste htjeli èa Gordana Nuhanoviæa Bitka za se zapiše sve ono što kozmologija, Umjetnost i njezina znati o svojem svakog èovjeka u izdanju zagre- Pogrbljen, ali ipak je bilo samo usmena baèkog AGM-a. Od hvalospjeva vertikala kriza, Fenomenologija rituala i jezika, srednjoškolcu Umjetnost i mediji. predaja? da je nakon zbirke Lige za opsta- Naznake poslijeratnog Mijenja li ta pisana nak novom zbirkom nepovratno okruženja s jedne strane * * * forma i smisao? U ovoj prešao u “ligu za prvake”, pa pojaèavaju dojam kaosa u Biblioteka: Sintagma knjizi, jedan od najvećih stručnjaka na području grčke kulture opisuje upravo do otvoreno iskazane sumnje kojem bizarnost protagoni- Urednici: Milivoj Solar, Božidar Petrač Denis Peričić: takvu vrstu transformacije i njezin u ikakav pomak u književnom sta tako normalno izgleda, Hrvatski psycho – značaj, pa je tako ova knjiga zanimljiv razvoju autora. Užitak neizvje- dok s druge, potpomo- Biblioteka Sintagma objavljuje kraće krvavo jednostavna prikaz prijelaza iz usmene kulture u snosti pred novim djelom bio uvode i/ili preglede određenih znanosti, priča koja uzbuđuje gnute navoðenjem doma- kulturu pisane riječi. je time samo veæi, a išèitavanje æih toponima, vrlo jasno znanstvenih disciplina ili teorija koje i sablažnjava su danas u središtu zanimanja i šire je pokazalo da su u pravu svi, naznaèuje mjesto radnje * * * odnosno nitko. – Hrvatsku. Premda sve javnosti, kao i esejistiku koja potiče rasprave o pitanjima koja se tiču Biblioteka: Antropozofi ja zaplete i obrate nije teško U suradnji s Antropozofskim društvom Ljubomora prema tuđim fi lozofi je, znanosti i svagdašnjice. zamisliti u nekom drugom Izabrani naslovi uglavnom obuhvaćaju “Marija Sofi ja” Zoran Lazić: bubrežnim kamencima dijelu svijeta. I tamo neki humanističke i društvene znanosti, ali s Miss Krampus Doista je lako otkriti komu oèevi tajeæi od djece dave naglaskom na interdisciplinarne pravce Antropozofi ja nije tek puki pokušaj – smiješne priče pripada novih devet prièa obje- maèiæe u podrumu jer im istraživanja. poznavanja i tumačenja nadosjetilnog koje tjeraju strah dinjenih u zbirci Bitka za svakog se svakih nekoliko mjeseci svijeta. Zadaća joj je pomoći čovjeku u kosti èovjeka jer je veæ u prethodnoj poveæava broj, no samo u Jonathan Culler: koji u današnje vrijeme vrlo dobro Književna teorija. poznaje materijalne zakonitosti da Nuhanoviæ ustolièio prepo- nas Ajo Ljaljiæ iz Bezdana u sebi pronađe ravnotežu između znatljiv stil – sporu dinamiku, na Dunavu zna kako to Vrlo kratak uvod Iznimna vrijednost duhovne i fi zičke razine postojanja. važnost detalja, likove koji uèiniti bezbolno – i za Iz antropozofi je su izrasle mnoge nisu uobièajeni mali obièni ljudi, davitelja i za davljenike ove vrlo duhovito pisane knjige je u praktične grane, antropozofska nego odrazi u zrcalu svih nas, (Èovjek iz Bezdana). tome što vrlo složene medicina i graditeljstvo, waldorfska Gordan a da nitko pritom nije bad guy. Gordan Nuhanoviæ i probleme uspijeva pedagogija, te biološko-dinamička Nuhanović: Bitka Istih se pravila držao i sada, no u ovim prièama njeguje jednostavno razjasniti i poljoprivreda koje su zaživjele u praksi za svakog čovjeka ovaj se put uspio u potpunosti melankoliènu zafrkanciju time omogućiti čitatelju da sâm “krene diljem svijeta i znače suvremeni pristup – mirnodopske priče postaviti na pozicije “skrivene (takav je i u stvarnom dalje”. Po mnogočemu ovo je najbolja znanosti i dokaz njene primjenjivosti u iz duboke pozadine kamere”, odreæi se bilo kakve životu) i dosljedno èuva Cullerova knjiga. svakodnevnom životu. V/108, 3. srpnja 2,,3. 45

kolumna

važnim samo opæenito “stanje bremeni- ne sadrže ono èega u njima nema. Knjige tosti kod životinja”, bez obzira na vrstu pišu i izdaju ljudi posebne vrste (dovolj- Noga fi lologa životinje, zašto onda zna za steone krave, no obrazovani, s dovoljno motiva i slobo- ždrijebne kobile i skotne kuje? dnog vremena), i pišu ih o posebnim, do- Detektivska potraga po rjeènicima voljno podobnim temama (broj knjiga o urodila je napokon (uz malu pomoæ prija- kopanju nosa ili konstrukciji smetlarskih telja) zgoditkom: u najveæem hrvatskom trokolica i dan danas je prilièno nezna- rjeèniku, Rjeèniku hrvatskoga ili srpskoga tan); prije godine 1900. ova ogranièenja jezika Jugoslavenske (sada Hrvatske) imaju još veæu snagu. Jezik, pak, govore i akademije znanosti i umjetnosti, rjeèniku oblikuju svi njegovi korisnici: obrazovani koji obuhvaæa više od 250.000 natuknica i neobrazovani, pristojni i nepristojni, Trudna ovca i kojem je trebalo gotovo stotinu godina, ozbiljni i neozbiljni, odrasli i djeca i od 1880. do 1976., da bude dovršen – u djetinjasti. Silom prilika, dio jezika koji reæe ljetna shema. Autoput, Akademijinu rjeèniku, dakle, saznajemo dospije u rjeènik – da se razumijemo, u Zimmer frei, miris krema za sun- da je “trudna ovca” sjanjna. Sjanjna. bilo koji rjeènik, a ne samo onaj izraðen èanje i plastiènih tendi, gužva na Eh sad. Filolog je vjeèno nezadovoljan. na osnovi knjiga – u stvari je šokantno plaži, strani jezici i strane registracije, Filolog misli ovako: ako je nedostatak ri- malen. Èak i u jeziku poput hrvatskog, èešnjak na tavi, sladoledi badiæi ruènici jeèi za “trudnu ovcu” bio rupa u sustavu, koji ima tek nekoliko milijuna korisnika, seks i mobiteli. Dok preša turistièke “sjanjna” se ovca u sustav uklapa previše tisuæe i tisuæe rijeèi raðaju se i umiru, a industrije iz mirijada golih tijela cijedi dobro. Krava koja je “s teletom” jest da rjeènici o tome ništa ne znaju. Ta i vi ulje u $, € i kn-kapljama, najbolje su stva- s-teona; kuja koja je “s okotom, s nako- sami, poštovani èitatelji, dijelite sa svo- ri na moru i dalje nenaplative: vlastito tom” jest s-kotna – onda je ovca koja je jim prijateljima, ljubavnicima, obiteljima razgibano tijelo, sol i borove iglice, cvrèci “s janjetom” – s-janjna (uostalom, kao u ekskluzivne rijeèi, kojih èesto ima toliko i obluci, prostor/vrijeme opæenito – mor- engleskom: with lamb). OK, to napišemo da bi svatko sam mogao sastaviti pošten ski je kontinuum ustrojen, s gledišta relativno lako, ali jeste li pokušali tu rijeè osobni rjeènik; dalje, ima rijeèi koje nekoga tko živi u kontinentalnom gradu, izgovoriti? I možete li, nakon tog ekspe- su “u modi”, pa ih danas koristi èitava na sasvim protuprirodan naèin: praznoga rimenta, zamisliti pastira kako se spušta Hrvatska, ali ih se sljedeæe sezone neæe mnogo, a rukotvorenoga malo. Sve ovo, s brda da doèeka barku svojih suotoèana sjeæati nitko; ima, napokon, rijeèi koje Neven Jovanović naravno, ako ne dopustite da vaš ljetni vièuæi: “Osam mi jih je sjanjno?” smo svi koristili vrlo dugo i intenzivno svemir završi na obodu pseudomramor- – a onda je socijalizam zamijenjen nacio- nog stoliæa iz kafiæa. Najveći izum u povijesti nalnom demokracijom, pa su nam ostale Negdje usred ljetnog ljudskog mra- lingvistike tek blijede i nesustavne uspomene. Ako slučajno znate riječ za trudnu vinjaka – 18.714. slijeva – sjedi, hoda ili Sjanjna izgleda kao knjiška rijeè, rijeè Ovakva je, dakle, situacija: premda su ovcu – javite to, molim vas, leži filolog, zjakajuæi uokolo, pokušava- koja, više nego na ustima, živi u knjiga- sastavljaèi Akademijina rjeènika shvaæali juæi, poput svakog turista i beznadno ma i rjeènicima. To se može i oèekivati; hrvatski (ili srpski) kao narodni jezik – a na adresu Zareza, za dobrobit otuðenog modernog jadnika, uspostaviti Akademijin se rjeènik, naime, izjašnjava gdje æeš autentiènijeg naroda od ovèara nacionalne kulture, filologa na neku vezu s mjestom na kojem se na- kao rjeènik hrvatskog (ili srpskog) jezi- i pastira, u frulicu kad zasvira? – nikome odmoru, i demonskih crnih lica šao, s onime što je ovdje bilo prije – to ka, ali on je zapravo rjeènik hrvatskog od njih nije palo na pamet da ode do jest, prije plastiènih tendi. Na udicu se (ili srpskog) pisanog jezika, jer je nastao prvog ovèara i pitao ga: “Kako ti kažeš koja s brda još gledaju mirijade nas uhvatila jedna ribica: jedna rijeè, i to prikupljanjem graðe iz pisanih izvora, i kad ti je ovca trudna?” Ne znamo zašto turističkih mrava nepostojeæa. to prvenstveno iz knjiga. Istini za volju, to nisu uèinili. Možda su ovce vjeèno bile kad je Akademijin rjeènik poèeo izlaziti, izvan ruke, za razliku od krava, kobila, Ljetna fi lologija najveæi dogaðaj u povijesti lingvistike kuja i maèaka, koje su uvijek – barem Krupni plan: filolog, pobjegavši iz nije još bio ni u kupusu (taj je dogaðaj do 1900. – nekako više na oku, èak i u epicentra turizma na planinarsku stazu, izum magnetofona – tek je on omoguæio gradu i blizu njega. Možda, opet, nitko susreo se s crnim, ni mrvicu antropomor- bilježenje i sustavno prouèavanje sponta- od devetnaestostoljetnih filologa nije fnim – ali zato lagano demonskim – li- noga govora i razgovora), i leksikografi su šalabajzao po brdima, opremljen kupaæim cem. To je ovca. Njezine kolegice pasu mogli birati samo izmeðu postojanog, ali gaæama, tenisicama i dokolicom. Ne zna- po okolnim stijenama. I to je to; hajmo shematiènog pisma – jeste li kad pokušali mo; to je znanje zametnuto, kao i znanje dalje. Beznaèajni susret filologa navodi zapisati jedan razgovor doslovno onako o rijeèi za trudnu ovcu. da špekulira ovako: kako je izgovaran, sa svim hmm! mhmm! Zato, dragi èitatelji, ako sluèajno znate “Kako se kaže ‘trudna ovca’? Životinje poluglasovima, sa svim nedovršenim rijeè za trudnu ovcu – javite to, molim su opæenito breðe, krave su stelne, kobile reèenicama i poèinjanjima isponova? – i vas, na adresu Zareza, za dobrobit nacio- ždrijebne, maèke macne, kuje skotne... nepouzdane kombinacije uha i pamæenja. nalne kulture, filologa na odmoru, i de- što je s ovcama? Nama su sve te rijeèi Meðutim, knjige kao osnova rjeènika monskih crnih lica koja s brda još uvijek krajnje egzotiène, ali ljudima koji su ovdje nameæu nam jednostavno ogranièenje: gledaju mirijade nas turistièkih mrava. živjeli prije, koji su umjesto od turizma živjeli od ovaca – njima mora da je ‘trudna ovca’ bila dovoljno važna da za nju smisle posebnu rijeè, specijalizirani pridjev.” NATJEČAJ Misterija ostaje bez odgovora. No, iz nekog razloga – možda zbog lagano demonskog crnog lica, možda zbog niza ZA IZLOŽBU U GALERIJI VN, KNJIŽNICE profesionalnih deformacija – filolog mi- steriju ne zaboravlja, pa èak i nakon mora VLADIMIRA NAZORA, U 2004. GODINI tu i tamo istražuje na tu temu. Kad bude prilika, razgovara o tome s prijateljima; Prijedlozi koje će razmatrati Umjetnički savjet Galerije VN, kad lista rjeènike, potraži i to. Ali rijeè za trudnu ovcu nitko ne zna. trebaju sadržavati kraći opis projekta, biografi ju umjetnika, skicu, te foto/video dokumentaciju. Uz umjetničke projekte Riječ za rižu natječaj je otvoren i za kustoske koncepcije. Prijateljima za trudnu ovcu na pamet pada “gravidna”, ali to je znanstveni veterinarski termin, i teško je zamisliti Prednost pri selekciji umjetničkih projekata imaju umjetnici i pastira iz bilo kojeg razdoblja kako upo- kustosi mlađe generacije. Osim tradicionalnih i novih medija trebljava tu rijeè; osim toga, “gravidna” je i opæeniti pojam, vrijedi za bilo koju ži- poželjni su radovi izvedeni u taktičkim medijima, kao i prijedlozi votinju. Rjeènici o trudnim ovcama šute. događanja - performansa, akcija, happeninga. Oni luksuzniji spominju krave i kobile, kuje, èak i medvjedice – ali ovce ne. Prijedlozi se mogu slati poštom, e-mailom ili osobno Nema ih èak ni u rjeènicima dijalekata. Je li moguæe da za nešto toliko raspro- donijeti. stranjeno, toliko važno nema rijeèi? Pa ROK PRIJAVE: 30. lipnja 2003. o noseæim ovcama ovisi opstanak stada, ovisio je opstanak pastira, ponekad i vla- snika (gostionice da i ne spominjemo); Galerija VN pa svi su se bavili ovèarstvom prije nego Ilica 163a što je došao turizam! Naravno, tako je 10 000 Zagreb nešto moguæe: dok Eskimi imaju mnogo rijeèi za vrste snijega, a Arapi za vrste e-mail [email protected] kamila, Kinezi za rižu imaju jednu jedinu tel: +385 1 3770 896 rijeè – a ta rijeè može znaèiti još i razne fax: +385 1 3771 991 druge stvari. No, ako hrvatski smatra 46 V/108, 3. srpnja 2,,3.

kolumna

ma i kojeg sam dal ušminkat kako sam Zadnji kasni 24 sata. Dubi: “Ne kužim, obeæao pok. mami. Koju sam, uzgred a ime?” Ah, da, nisam potpisao sad veæ Egotrip reèeno jedva ukopao u taj, na cijelom angažiranu poemu(!). “SMS art-akcija Mirogoju najjadniji grobek. Jerbo glasi na Jerman”. I mislim si finito sonatino, kad mog ujaka koji je umro prije 13 godina stari potkubant Mladen K. èestita DAN (i njemu plaæam spavanje). Pa došo Ja, DRŽAVNOSTI. kad mi je klesar opièio 1500 evropljana + sliku za 350 pridruženih èlanova, u Ča šporkaš državu? firmu ZG-Rake, gdje me proslijedili na Odgovorim mu krajnje zbiljski, u SUDovanje tj. ostavinsku raspru protiv post-anarhistièkom stilu, jel te Vlat- NIKOG. I tu poèine triler! Jerman pro- ko V. (?!): “Svaku, a naroèito Hrvatsku Tvoj grob, nek moj bude tiv Države, tj. njenih idiotskih caka i državu trebalo bi ukinut i zabranit! kretena zastupnika! JEBEŠ DRŽAVU U ZABRANIT!” Da smirim živac odem Željko Jerman onatine, ko svake prave pjesme, ne KOJOJ SVAKA KURUZA IMA SVOJU do novog glavnog kuænog oltara malo nastaju pod utjecajem Vještaèkih OPÆINU! u oèajnièkoj borbi za golu “heklat”. Na monitoru se namjesto rajeva starog mi prijatelja Ch. smrt ispiše mi Mob sonatinu i šalje na WINDOWS pojavi nježni c. b. portret Baudelairea, tj. tek ih ponekad inspirira više adresa. U uzavrelom autobusu, tj. moje mlade mame Marte, iz doba SKOJ- Ponovno BEZ I JEDNE INHIBICIJE, trava i konoplja (prije trava te IN VINO kazanu za dinstanje putnika na +40 C, a, nu u èas ga zamijeniti pokretni VHS k tome sad oslobođen i one VERTAS). One su produkt najèešæe su- poslije drugog dana 6 sati kuhanja od lik namrštene starice. Progovori: “Srela terenskog PODREALIZMA, transformi- Vukojebina do Jebovukine... alles u iska- sam na placu Milenu Lah. Rekla mi je mladalačke tendenciozne rane u artfakturu SAMOOBRANE, bez nju SAMRTNIÈKOG PODLISKA uje da su je pustili na kratko na otvaranje ozbiljnosti, koju s distance s ikakvih pretenzija da budu registrirane u Karla. 8.Trijanala u Gliptoteku. (Javila se samo knjige, kataloge, kajdanke il, ne daj bože Drinkoviæu, da ga uvjeri u postojanje dozom cinizma ipak poštujem... štokaj pridjevenog Ljepoti. Meðutim, Palenta za smijanje duhova, kako bi izgubio volju da uðe u jer to je naprosto tako i ne može mogu biti korištene u kreativne svrhe, Sve se dalje poèinje dešavati spon- još jedan atelje). I da si napravio divno da ne hulim UMJETNIÈKE, al hulim tano, i, i... slijedi pretvorba u artefa- moje instalacije. Hvala Eko! Ali sine, biti drugačije. Umišljam si da i drago mi je da HULJIM. Sve više kturu... (pretvorba èista ko more kod èa šporkaš Državu?! Budu te zaprli, sam dovoljno iskusio i polako vraæam pr(a)vo stanje, ono od prije tri- škojiæa Sutvara). Poruka kreæe u 14:40: zlemali...” Ma, ne živimo više u takvim desetak godina. Ponovno BEZ I JEDNE 09 u èas 1. odgovor / Tunja: “JEBEŠ”. prilikama, makar ima još toga... Ne bri- se približavam Kožarićevoj INHIBICIJE, k tome sad osloboðen i Nadalje dragi Mobo ima pune ruke po- ni. Samo su me jednom, zamisli još u KAJMEBRIGA art/ideologiji one mladalaèke tendenciozne ozbiljno- sla. Zlaèahni:”Jebi ga, simbolièki si me Jugoslaviji zašorali hrvatski policajci, a sti, koju s distance s dozom cinizma ipak usmrtio u prošlom broju. Bojana je frizer- ne bi im uspjelo da sam mogo stajat na poštujem... jer to je naprosto tako i ne ka iz Zadvarja, ljubomorni. Dekapitirao nogama”. “Vidiš – pobjednièki æe Marta može biti drugaèije. Umišljam si da sam si me.” 24.lip.14:43:19. Obsieger: – kaj si klel mater Tuðmanu i svim dovoljno iskusio i polako se približavam “Priznajem samo opæinu Atelijer HDZ-ovcima, sjeæam se, te urlal da su Kožariæevoj KAJMEBRIGA art/ideologiji. Luèko!!!” 14:44:38. Marin Ribariæ nekaj pizde a ne Hrvati”! “Oš se ti svadit sa (Svakako bi trebali otputovati u Osijek! o žgancima, da sam ih jeo kad je trebalo menom? Si se zato pojavila? Želim samo Šaljem vas u Kazamat, novootvoreni (14:49:39)... na što mu umah odgovori- prenijeti grob na svoje ime i prezime, jer prostor HDLU-a OCEK, kojim kormilari ma da se veæ drugi dan vozim u ljudo- kad skoro crknem, nemre mrtav Karlo Ivan Faktor, moj slavonski Korèulanin, žderskom loncu na liniji od Kuruze od dat privolu da me Bojana i Janko imaju dundo Èimbenik u Puletu gdje mu, kako Poriluka i Šrota a pravi su UMJETNICI gdje sahranit. Meni se fuæka, al što æe ide iz nagrade u nagradu rapidno raste èinovnici... ”oni ti jedu džabe žgance”! oni s mojim lešom?” “Ajde Ekiæu, smiri ugled, pa æe on postati “Umjetnik” a ja Vincek: “Jebeš svaku državu opæenito, se. Èuj što gore pjeva Toni Kljakoviæ”. njegov agent... a naroèito graðanke koje ne rade na Gledam u ekranu i èudom se èudim. njenom odumiranju”! 14:55:06. B. È.: Stara ode do starog gramofona i meæe Ne daju mi ni krepat! “Toèno”! Kiš Ivica (tko ne zna – Maher malu ploèu. TVOJ GROB, NEK MOJ Dakle tri Kožine instalacije valja vi- za camere obscure i KAJGOD bluzer): BUDE.... za cijelu Vjeènost... Melodija djeti makar nikada, poput mene, niste, “Jebeš državu u kojoj svaka opæina ista ko Moj dom... Pjesma od koje mi se a Hrvat jeste, bili u Tvrði, naljutili se nema svoju kuruzu”. Sabina od Nove: svake nedjelje povraæalo dok su starci fišem, zaèinili šljivom, slušali tamburaše “Ne znam, na žalost”... pa... poslovna slušali emisiju na Radio Sljemenu Po Šokce kako pjevaju: “Vela Luka, grade tajna. I tako dalše! Ondak dojde malko Vašim željama. I Kompiæu pozli! Evo ga u moj...”. Zvonili su Ivani èokanèetima, a s kašnjenjem SMS moje studentice Ane majstora, na popravku, tj. opravku. Ter ni ministarstvo kult/ure nije zaostajalo von Dalmatia: “Ne znam što vam je to i ovaj tekst pe vu radakciju cipelcugom. – požalih što Antun Vujiæ nije prihvatio kuruza al odavno je poznato da Hrvat Makar mi je Petar Grimani, jer ja još ne položaj predsjedavajuæeg države nam Hrvatu rado podapne nogu. Pozdrav iz znam, upisao drugu adresu, onak kak ja Lijepe... pušilo bi se i cugalo gdje god Omiša 18:54.29. Ana! Kuruza je trava hoæu a ne onaj neki Hitni(ga)Net. cipel- hoæeš, od sabornice do katedralnice! od koje se dela palenta za smijanje! [email protected] Dakle – prvi Ivan se uzemljio, upakirao, a jednu su mu super stvar instalirali šlja- keri! Drugi se pak nakon što je s gospo- Zagreb Film festival raspisuje ðom Dietrich otpjevao LILI MARLEN za Das Lied ist aus (još 2002.) i napeko NATJEÈAJ skuša noæašnjih iz Drave... malo, malo, za a da, uz asistenciju još jednog velikog Festival prvih umjetnika i mornara moje Šešule K. Stipeševiæa-Stipeta; malo prizemljio... – Festival prvih (FP) smotra je dostignuća stvaratelja različitih umjetničkih kad more kult-ministrant, zakaj ne bi i radoznalosti on. (Ste vidli kaj je pravi NeGotovinèev – FP odvija se kao integralni dio ZFF-a od 7. do 11. listopada u prostorima SC-a Hrvat, moj roðo Faktor i ja doslovce u Zagrebu ljubimo Lijepo naše ozemlje od Osijeka – FP se inicira s namjerom poticanja stvaralaštva mladih ljudi i Zagrebulja, do, jeba te, splitske rive i – Za sudjelovanje na FP umjetnici se prijavljuju do 15. rujna 2003. (Savjet korèulanske plokate. A isto tako s ljuba- festivala odluku o programu donosi tijekom sljedećih sedam dana.) vlju pišamo u Savu ko u Dravu i sinji naš – Na FP se mogu prijaviti umjetnici bez obzira na starosnu dob (uvjet je da Jadran! E, zato sam ja protiv Države! Jer debitiraju u kategoriji za koju se prijavljuju) – likovni umjetnik s prvom mi ne treba da bi volio svoju domovinu... objavljenom knjigom, fi lmski redatelj kao koreograf... a ona to zna i jebe me gdjegod hoæeš – u – Kategorije: teatar, performans, akcija, instalacija, književnost, video, glazba... svaki otvor, pa i najsitniju blendu). Ne – Na FP-u mogu sudjelovati i umjetnici koji nastupaju u djelu drugog umjetnika (npr. glumac koji debitira u nekoj predstavi). Ivan Kožarić, Instalacija I daju mi atelijer; nakon skoro 35 godina RADA... samo jedanput dobio – FP će se održati na otvorenim i u zatvorenim prostorima SC-a, Savska 25, sam nekakvu nagradicu, na- Zagreb. plaæuju gadan porez na to što – Na FP se može po pozivu i odazivom na natječaj organizatora. uopæe postojim... i, ima toga, – Poziv upućuje savjet FP-a koji bira između pristiglih prijava. ajoj! A tko to – oni? Krpelji – Na FP-u se dodjeljuje jedna novčana nagrada u iznosu od 2000 € za sve i druga usisavaèka krvava kategorije. gamad, poznata u zoologiji – Žiri FP-a ustanovljuje časopis Libra libera slobodno i po svom izboru. pod nazivom “DRŽAVNI – FP proglašava temu festivala. Za sudionike festivala tema je obvezujuća. ÈINOVNICI”. I ne samo da – Tema prvog FP je reklamokracija. mi ne daju živjet (tj. NE DA) jer oni su DRŽAVA, nego mi Što nas zanima? ne daju ni (tj. NE DA) kre- Ime i prezime, adresa, tel. mob. e- mail, opis projekta, tehnièka lista projekta, traja- pat! Kako æu umrijet kad mi nje izvedbe...Krajnji rok za prijave je 15. rujna 2003. DRŽAVA ne da MOJ GROB Prijave za Festival prvih potrebno je poslati na e-mail: info@zagrebfi lmfestival.com kog uredno plaæam godina- ili na adresu: Zagreb film festival, Zvonimirova 54, Zagreb, www.zagrebfi lmfestival.com V/108, 3. srpnja 2,,3. 47

s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,

Gioia-Ana Ulrich

Njemačka Njemačka Nagrada njemačkog knjižarstva Dürer otkriven u Nürnbergu

merièka književni- Ulrich Großmann izjavio je kako ca Susan Sontag se radi o pravoj senzaciji i kako je dobitnica je ovo- to jedno od najznaèajnijih otkriæa godišnje Nagrade za mir s podruèja povijesti umjetnosti njemaèkog knjižarstva, u posljednjih dvadeset godina. koja æe joj biti uruèena Amerièka znanstvenica Lotte Brand 12. listopada u crkvi Phillipp veæ je 1979. ustanovila Paulskirche, za održa- kako je Dürer autor slike za koju se vanja Frankfurtskoga mislilo da je izgubljena. Zbog velike sajma knjiga. “U svijetu Dürerove izložbe u beèkoj Albertini, izopaèenih slika i krnjih koja æe biti otvorena od 15. rujna do istina Susan Sontag se 30. studenoga 2003., nirnberški je zauzela za slobodu mi- muzej obje slike podvrgnuo istraži- šljenja. Svojim radom, u vanjima. Razlike izmeðu tih dviju kojemu nikada nije zabo- slika Hess je obrazložio èinjenicom ravila europsko naslijeðe, da je Dürer najprije naslikao majèin postala je najznaèajnija portret, a zatim zajednièku sliku oba predstavnica intelektualaca na oba kon- godine za povijesni roman U Americi. roditelja. Stilistièkim ispitivanjem tinenta. S velikom analitièkom oštrinom U konzervativnim krugovima rodne i usporedbom naèina slikanja po- od šezdesetih godina opisuje posljedice Amerike njezin je rad èesto osporavan. tvrðeno je jedinstvo tih dviju slika. suvremene kulture i njezino znaèenje u Nakon 11. rujna 2001. postala je sredi- Slika Dürerove majke nastala je našoj predodžbi o modernitetu i slobo- štem amerièke kritike jer je komentare 1490. godine, a u Beèu æe obje slike di”, navodi se u obrazloženju nagrade. na napad Svjetskoga trgovinskog centra Dürerovih roditelja nakon èetiristo Sedamdesetogodišnja autorica dobitnica opisala kao kampanju politièara i medija godina prvi put biti izložene zaje- je nagrade National Book Award 2000. s ciljem zaglupljivanja javnosti. U inter- dno. Dürerovi radovi i njegova škola vjuima je jasno izražavala zabrinutost za imat æe središnju ulogu u novoj kon- žrtve amerièke politike odmazde, a zbog akon desetogodišnje svaðe stru- cepciji stalnoga muzejskog postava, koji eseja objavljenog, meðu ostalim, i u re- ènjaka ustanovljeno je kako je æe nakon sanacije galerije 2008. godine nomiranom èasopisu New Yorker, u ko- autor jedne slike u Germanskom biti otvoren u Germanskom nacionalnom jemu polemizira protiv amerièke vlade, nacionalnom muzeju u Nürnbergu muzeju. proglašena je izdajicom države. Albrecht Dürer. Na slici koja se smatra Susan Sontag roðena je 1933. u New najstarijim oèuvanim Yorku. Studirala je filozofiju, engleski umjetnièkim radom sla- i francuski na Harvardu i u Parizu. vnoga slikara prikazana Poduèavala je na mnogim sveuèilišti- je žena s bijelim velom, ma, meðu kojima se istièe njujorško a muzej ju je nabavio Sveuèilište Columbia. Meðunarodnu 1925. godine kao sliku slavu stekla je ponajprije svojim eseji- nepoznatoga umjetnika. ma o umjetnosti i kulturi te kritikama. Dugo vremena nagaðalo Objavljuje romane, kratke prièe i drame, se kako bi autor mogao a njezina su djela prevedena na dvadeset biti Dürer. Struènjak za tri jezika. Bavi se i filmskom režijom, slikarstvo tog muzeja, a 1993. godine u okupiranom Sarajevu Švicarac Daniel Hess, inscenirala je Beckettova Godota. U usporedio je umjetnièko ljetnom semestru ove godine održat æe djelo sa slikom Dürerova predavanja iz književnosti na Sveuèilištu oca, koja se nalazi u u Tübingenu. Susan Sontag je 54. Firenci, te sa slikom na nositeljica Nagrade za mir njemaèkog kojoj su prikazani njegovi knjižarstva, koja æe joj biti dodijeljena uz roditelji i tako potvrdio Germanski nacionalni muzej iznos od 15.000 eura. autorstvo. Ravnatelj muzeja

Odsutnost do buðenja, prièi o amerièkim govu špijunskom romanu Topaz. Mila 18 marincima koja se temelji na vlastitim Urisov je roman o židovskom ustanku u iskustvima. Nakon mnogih neuspješnih Varšavi tijekom Drugoga svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države pokušaja, objavljuje ga 1953. godine, a a Armageddon se bavi povijesnim doga- roman doživljava velik uspjeh. Pet godi- ðajima, odnosno ponovnom izgradnjom na poslije nastao je njegov slavni roman Njemaèke nakon Drugoga svjetskog o holokaustu Židova, Egzodus, koji je rata. Uris je dobitnik brojnih književnih prodan u milijunskoj nakladi i preveden nagrada, a njegov posljednji roman, na pedeset jezika. U komunistièkim je O’Hara’s Choice, trebao bi izaæi u listo- Umro Leon Uris zemljama roman bio zabranjen i tajno je padu. distribuiran. Mnogi kritièari Egzodus smatraju jednim od najznaèajnijih književnih merièki sedamnaest godina prekinuo je školova- djela koja govore o sudbini književnik nje i prikljuèio se marincima. Tijekom europskih Židova od poèe- Leon Uris Drugoga svjetskog rata, od 1942. do tka dvadesetoga stoljeæa do umro je 21. lipnja 1945., borio se u postrojbama amerièkih proglašenja izraelske države u svojem domu marinaca u Južnom Pacifiku. Poslije 1948. godine. Za roman koji rata bio je zaposlen kao vozaè u novi- u New Yorku broji više od šesto stranica nama Call Bulletin u San Franciscu. Prvi Uris je proputovao tisuæe u 78. godini. pokušaji objavljivanja vlastitih prièa u kilometara, a po njemu je Roðen je 1924. tim novinama izjalovili su se. Tek 1950. 1960. snimljen film u režiji u Baltimoreu, uspijeva objaviti prièu o nogometu u Otta Premingera s Paulom bio je sin tape- èasopisu Esquire, nakon èega ondje po- Newmanom u glavnoj ulozi. tara, poljskoga staje reporter. U isto vrijeme poèinje Slavni Alfred Hitchcock imigranta, a sa raditi na svojem prvencu naslovljenom snimio je 1969. film po nje- URBAN FESTIVAL 2003 koncept i realizacija: Petra Sabisch AD HOC 1 izvođači: Isabelle Martinetti/ Petra Sabisch 04. 07. 03. – 10. 07. 03. zvuk: Frédéric Jean video: Yannick Coutheron park na Opatovini organizator [organizer]: Lokalna baza za osvježavanje kulture [BLOK] Dobronićeva 16, Zagreb 07.07.2003., PONEDJELJAK

u kolaboraciji sa [in collaboration with]: 10.00 – 12.00 & 17.00 – 19.00: NA MOJOJ Multimedijalni institut [mi2] STANICI Preradovićeva 18, Zagreb Ana Hušman (HR) javni gradski prijevoz info-point: klub net.kulture [mama] 20.00 – 23.00: KINO U STVARNOST Preradovićeva 18, Zagreb Steven Eastwood (GB) tel: 48 56 400, fax: 48 55 729 okretište tramvaja u Dubravi

[email protected] www.urbanfestival.hr 08.07.2003., UTORAK

10.00 – 12.00 & 17.00 – 19.00: NA MOJOJ PROGRAM STANICI Ana Hušman (HR) 04.07.2003., PETAK javni gradski prijevoz Ad hoc Open[ing] Party DORUČAK / RUČAK / VEČERA 15.00 – 17.00: PRIVREMENO (HR) Globalni cilj ovogodišnjeg Urbanog festivala i [BLOK] * EGOOBOO.bits * Frequency crew zvučne instalacije dalje ostaje isti: infi ltracija suvremne umjetnosti u (HR) Importane pothodnik – južni izlaz gradsko tkivo. Međutim, ova koncepcija festivala koncentrirana je na specifi čne segmente i načine svakodnevnog kreiranja grada, koje su nužni 10.00 – 12.00 19.00: KINO U STVARNOST proizvod socijalnih uvjetovanosti. Stoga nam je Doručak: Blashko, Aesqe Steven Eastwood (GB) osnovni cilj istraživati vezu između umjetnosti i Trg maršala Tita (Zdenac života) predavanje [lecture] društvenog aktivizma, baveći se strukturiranjem klub net.kulture [mama], Preradovićeva 18 anonimnosti kroz procese privremene i trajne kolektivizacije urbanog stanovništva, odnosno 15.00 – 17.00 istraživanjem istih koristeći umjetničke forme kao Ručak: Fogseller i Sergej sredstvo (i /ili cilj) socijalne analize, problematizacije Zrinjevac i reakcije. 09.07.2003, SRIJEDA 21.00 – 01.00 Grad je proces supostojanja i sufunkcioniranja nesagledivog mnoštva ad hoc kolektiva te sagledive Večera: Py-Tzek, Edo / Zvukbroda/ 15.00 – 17.00: PRIVREMENO (HR) mase institucionaliziranih kolektiva. Dolac zvučne instalacije Ad hoc kolektivi su trenutne zajednice ljudi koje se aula Glavnog kolodvora (samo)generiraju, a jedna od njihovih bitnih značajki je nestabilnost, odnosno trenutna stabilnost. 05.07.2003., SUBOTA [SATURDAY] 16.00: TALKMEN/ČUJEŠ LI ME? Ad hoc kolektivi su uvijek i svugdje mogući procesi. Između ostalog, mogu se dijagnosticirati na [TALKMEN/DO YOU HEAR ME?] navedenim mjestima, koja čine kontekstualni okvir 10.00 – 14.00: NA MOJOJ STANICI Jednotka/Unit (CZ) radova: Ana Hušman (HR) Izvođači: David Maj, Halka Tresnakova , javni gradski prijevoz Howard Lotker Ad hoc 1
tramvajska stanica kod Cibone - Savska Tranzit
tramvajska, autobusna stanica, kolodvor ... 18.00: [project presentations] prezentacije projekta: 19.00: [project presentations] prezentacije Ad hoc 2
[SLICING ZAGREB 2003] KOMADANJE projekta: Zabava, kultura i sport
klub, diskoteka, kafi ć, ZAGREBA 2003 [SLICING ZAGREB 2003] KOMADANJE sportsko-rekreacijski centar, kino, kazalište... Slice 252 ZAGREBA 2003 Ad hoc 3
Međunarodni centar za usluge u kulturi - Slice 252 Potrošnja
tržnica, trgovina, supermarket, štand, IKS, B. Magovca bb (plato Mamutice) klub net.kulture [mama], Preradovićeva 18 buvljak, shopping centar ... Zbrinjavanje
bolnica, starački dom, dom za 20.00 – 23.00: KINO U STVARNOST beskućnike, dom za djecu, zatvor, javna kuhinja ... Steven Eastwood (GB) tramvajska stanica na Glavnom kolodvoru 10.07.2003., ČETVRTAK

16.00: TALKMEN/ČUJEŠ LI ME? [TALKMEN/DO YOU HEAR ME?] 06.07.2003., NEDJELJA Jednotka/Unit (CZ) Izvođači: David Maj, Halka Tresnakova , 15.00 – 17.00: PRIVREMENO (HR) Howard Lotker zvučne instalacije tramvajska stanica SD S. Radić – Savski aula Autobusnog kolodvora, Držićeva 4 most

17.00 – 22.00: [CARTOGRAPHICS] 19.00: PRIVREMENO (HR) KARTOGRAFIKE prezentacija Petra Sabisch / Cie Veranda (FR) klub net.kulture [mama], Preradovićeva 18