Ian Bogost Kako Činiti Stvari Videoigrama NASLOV IZVORNIKA: Ian Bogost: How to Do Things with Videogames
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Ian Bogost Kako činiti stvari videoigrama NASLOV IZVORNIKA: Ian Bogost: How to Do Things with Videogames Licensed by the University of Minnesota Press, Minneapolis, Minnesota, U.S.A. Copyright Ÿ 2011 by Ian Bogost PREVELA S ENGLESKOG: Tihana Bertek ISBN 978-953-7372-21-7 (Multimedijalni institut) ISSN 1331-9868 (Libra Libera: Autonomna tvornica kulture) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 879315 Zagreb, svibanj 2014. Ian Bogost Kako činiti stvari videoigrama prevela Tihana Bertek Multimedijalni institut & Autonomna tvornica kulture Sadržaj Uvod: Mikroekologija medija — 9 1. Umjetnost — 16 2. Empatija — 25 3. Poštovanje — 31 4. Glazba — 37 5. Podvale — 43 6. Putovanje — 50 7. Brendiranje — 56 8. Izborne aktivnosti — 62 9. Promocija — 67 10. Brzi snimci — 72 11. Tekstura — 78 12. Kič — 84 13. Opuštanje — 89 14. Ležernost — 96 15. Uzbuđenje — 103 16. Tjelovježba — 109 17. Rad — 115 18. Navikavanje — 123 19. Nezainteresiranost — 132 20. Uvježbavanje — 138 Zaključak: Kraj gejmera — 144 Igrogra∫ja — 153 Kako činiti stvari videoigrama Uvod: Mikroekologija medija Danas ne možete otvoriti mrežnu stranicu ili ući u knjižaru bez da naiđete na nečiji gorljiv komentar o obećanjima novih tehno- logija o promjeni života na bolje ∞ ili na gore. Na svaki hvalospjev Wikipediji, blogiranju ili mobilnom računarstvu naići ćete na jednako žestoku kritiku. S jedne strane jednog od takvih nadmetanja, novinar Ni- cholas Carr tvrdi da je Internet pridonio propadanju pažljivog, racionalnog, maštovitog uma iz razdoblja između renesanse i industrijske revolucije.01 Iako možda smatramo da “postajemo pa- metniji” prelijećući nad mnoštvom komadića znanja, Carr smatra kako je taj osjećaj prolazan, poput naleta energije dobivenog iz šećerne table umjesto dugotrajne hranjivosti cjelovitog obroka. Carrova knjiga o dotičnom problemu, naslovljena Plitko (The Shallows), pojavila se u knjižarama otprilike u isto vrijeme kada i knjiga Claya Shirkyja Kognitivni višak (Cognitive Surplus), koja zago- vara upravo suprotan stav: društvenu moć onih sićušnih fragme- nata koje Carr proklinje. U karakterističnom primjeru, Shirky opisuje južnokorejske proteste protiv ponovnog uvoza govedine uzgojene u SAD-u nakon panike uzrokovane pojavom kravljeg ludila ranih 2000-ih. Iznenađujuće, bunt nisu poticali radikalni agitatori ili medijski stručnjaci, već fanovi korejskog boy banda Dong Ban Shin Ki, čiji su mrežni forumi postali, Shirkyjevim rije- čima, “mjesta koordinacije.”02 Knjige Carra i Shirkyja nude dva suprotstavljena pogleda na vrijednost čitanja i pisanja isječaka na Internetu. Tko je u pravu? To pitanje svakako pali blogere, voditelje talk showova i potiče prodaju knjiga. No, stvari nisu tako jednostavne, jer razmišljajući o obje pozicije osjećamo da je svaka za sebe nepotpuna. 01 Nicholas Carr, The Shallows: What the Internet Is Doing to Our Brains (New York: Norton, 2010.), 10. [prijevod: Nicholas Carr, Plitko: što Internet čini našem mozgu, prev. Ognjen Strpić (Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2011.)] 02 Clay Shirky, Cognitive Surplus: Creativity and Generosity in a Connected Age (New York: Penguin, 2010.), 37. Kako činiti stvari videoigrama 9 Kao što Matthew Battles upozorava, čini se da Carr pretpostavlja da je čitanje monolitna aktivnost. “Uranjanje u tekst i listanje,” podsjeća nas Battles, “čitateljima su već odavno dostupni modeli. Carr jedan način čitanja ∞ književno čitanje ∞ pretvara u jedini bitan način. No takvi i drugi modeli već dugo koegzistiraju, međusobno se potičući, trebajući jedan drugoga.”03 Listanje nije nešto što radimo samo s književnim tekstovima: također prelazimo pogledom preko jelovnika, znakova, časopisa i brojnih drugih tekstualnih objekata. Ne bi trebalo čuditi da je čitanje raznolika aktivnost. Osim toga, izolirani, jednoznačni, hi- jerarhijski, navodno istinom natovareni proces čitanja u dobu na- kon Johannesa Gutenberga također je upravo onaj aspekt tiskane kulture za kojom je Marshall McLuhan žalovao tri desetljeća prije pojave World Wide Weba.04 S druge strane, kada slavi forumašku pobunu korejskog boy benda, Shirky stvara svoje vlastite pretpostavke. Konkretno, uzi- ma zdravo za gotovo ideju da je volja naroda iznad svega ostaloga. Ne zanima ga osobito je li kraj petogodišnje zabrane na uvoz govedine iz SAD-a zaista predstavljao prijetnju populaciji ili ne; njegov interes leži u pojavi neočekivanog, suradničkog diskursa. Shirky zauzima stav da potencijalni kolektivni utjecaj on-line komunikacije opravdava banalne i, kako bi Carr rekao, besmislene upotrebe medija ∞ poput slinjenja za boy bendovima. Carrova zabrinutost oko tendencije Weba ka poticanju po- vršnog razmišljanja o trivijalnim temama ne čini se potpuno neopravdana. No, ne možemo odbaciti ni Shirkyjev pogled na iznenađujuće politički amalgam svih tih naizgled beskorisnih, površnih komentara. Kao što je slučaj s većinom popularnih knji- ga na temu kulture, i Carr i Shirky zauzimaju stajališta koja izriču dalekosežne tvrdnje: Internet ili uništava društvo ili ga spašava. Evo drugačijeg, manje razmetljivog odgovora: tehnologija nas niti spašava niti nas proklinje. Ona utječe na nas, mijenjajući način na koji percipiramo, zamišljamo i su-djelujemo u svijetu. 03 Matthew Battles, “Reading Isn’t Just a Monkish Pursuit,” Nieman Jour- nalism Lab, 29. lipnja 2010., http://www.niemanlab.org/2010/06/reading- isnt-just-a-monkishpursuit-matthew-battles-on-the-shallows. 04 Marshall McLuhan, The Gutenberg Galaxy: The Making of Typographic Man (Toronto: University of Toronto Press, 1962.), 120∞26. [prijevod: Maršal Mekluan: Gutenbergova galaksija: nastajanje tipografskog čoveka, prev. Branko Vučićević (Beograd: Nolit, 1973.)] 10 Ian Bogost McLuhan medije naziva produžetkom nas samih upravo iz tog razlo- ga: oni strukturiraju i oblikuju naše razumijevanje i ponašanje.05 Ali Internet nas produžuje i na iznimne i na manje iznimne nači- ne. Od pisanja dnevnika i plaćanja računa do prisjećanja na staru televizijsku reklamu, Internet nam nudi jednako toliko banalnih upotreba kao i iznimnih. Vjerojatno i više. Ovo nije popularan stav u današnje vrijeme tehnološke spek- takularizacije. Ne bi dobro prošao na TED-u ili na naslovnici časo- pisa Wired. No ja ću inzistirati na njemu kao medijskoj ∫lozo∫ji: relevantnost pojedinog medija možemo razumjeti promatrajući mnoštvo stvari koje on čini. Ta činjenica vrijedi za sve medije, ne samo računala i njima posredovanu komunikaciju. Razmislite samo što sve možete uči- niti s fotogra∫jom. Možete zabilježiti svireposti ili veličanje rata, kao što su to činili fotoreporteri poput Eddiea Adamsa i Alfreda Eisenstaedta. Možete zabilježiti prolazne trenutke u vremenu, kao što su to činili Henri Cartier-Bresson i Robert Frank. Možete ovjekovječiti obične trenutke iz obiteljskog života, kao što to svi činimo na rođendanskim proslavama ili ljetovanjima za album ili privatni arhiv u kutiji od cipela. Možete napraviti podsjetnik fotogra∫rajući projekt obnove doma kako biste lakše kupili od- govarajući dio u željezariji. Automatizirana kamera na raskršću može zabilježiti registarske tablice vozila koje je prošlo kroz crve- no, a pornograf zabilježiti golo tijelo radi uzbuđenja. Fotogra∫ja kao medij ima jedinstveno svojstvo ∞ kroz otvor blende ona savija svjetlo kako bi eksponirala emulziju ili digitalni senzor. No njene se upotrebe prilično razlikuju, i upravo je ta širina upotrebe ono što fotogra∫ju čini zrelim medijem. Istražene upotrebe medija možemo zamisliti kao spektar, prostor mogućnosti koji se proteže od isključivo umjetničke upotrebe (fotogra∫ja odlučnog trenutka) do isključivo utilitarne upotrebe (fotogra∫ja kao pomoć pri kupnji alata). U danom me- diju, mnoge od tih upotreba su poznate i dobro istražene, dok su druge nove i tek u nastanku. Jedan od načina za razumijevanje kulturalnog utjecaja medija jest ispitati do koje mjere je istraženo polje njegovih upotreba. Takav pristup predstavlja pomak u nači- 05 Marshall McLuhan, Understanding Media: The Extensions of Man (New York: McGraw Hill, 1964.), 7. [prijevod: Marshall McLuhan, Razumijevanje medi- ja: mediji kao čovjekovi produžeci, prev. David Prpa (Zagreb: Golden market- ing - Tehnička knjiga, 2008.)] Kako činiti stvari videoigrama 11 nu na koji kao autori, korisnici i kritičari doživljavamo medijske artefakte. Knjige Carra i Shirkyja pokazuju nam koliko daleko je dogu- rao ekološkomedijski pristup nakon što ga je McLuhan popula- rizirao 1960-ih. On je predložio da proučavamo svojstva medija, a ne pojedinačne poruke koje mediji proizvode; otud i njegov slavni aforizam “medij je poruka.”06 Time je želio reći da su stvari koje medij čini kulturi važnije od sadržaja koje prenosi. Na primjer, McLuhan tvrdi da je tisak uveo eru vizualne kulture te da je ma- sovno proizvedena knjiga homogenizirala iskustvo i znanje. Fo- togra∫ja omogućuje bilježenje svjetla na fotosenzitivnom ∫lmu. Brzojavi omogućuju prenošenje riječi na velike udaljenosti. Slike omogućuju pigmentiranim tvarima da prekriju površine. Dok je naše razumijevanje medija nekoć bilo ograničeno na njegove reprezentacijske aspekte (značenje fotogra∫je, ∫lma ili romana), zahvaljujući McLuhanovu utjecaju interes stručnjaka, novinara i javnosti usmjerio se na društvene posljedice medija (način na koji World Wide Web mijenja naše razmišljanje, socijalizaciju, rad i zabavu). I u Plitko i u Kognitivnom višku nalazimo ekološkomedijski pristup te snažne stavove o pozitivnim i negativnim utjecajima Interneta na ljudsku kulturu. Razumijevanje svojstava medija pomaže nam da bolje shvati- mo njihovu