Grad Kao Odrednica Identiteta U Europskom Filmu Nakon 1970. – Primjeri Iz Jugoistočne Europe
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Filozofski fakultet Elena Koprtla Grad kao odrednica identiteta u europskom filmu nakon 1970. – primjeri iz jugoistočne Europe DOKTORSKI RAD Mentori: dr. sc. Nikica Gilić dr. sc. Etami Borjan Zagreb, 2019. Faculty of Humanities and Social Sciences Elena Koprtla City as a Sign of Cultural Identity in European Cinema after 1970: Examples from Southeastern Europe DOCTORAL THESIS Supervisors: Nikica Gilić, PhD Etami Borjan, PhD Zagreb, 2019. dr. sc. Nikica Gilić, izvanredni profesor (Katedra za filmologiju) Rođen je 1973. u Splitu, gdje je završio srednju školu. Upisao je studij komparativne književnosti i engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. Diplomirao je 1997., upisavši potom poslijediplomski studij književnosti, a od 1998. radi na Odsjeku za komparativnu književnost. Magistrirao je 2003. temom „Filmološki aspekti naratologije“, a doktorirao 2005. temom „Filmska genologija i tipologija filmskog izlaganja“ (u oba rada mentor mu je bio profesor Ante Peterlić). Zanimaju ga povijest filma, filmska genologija, filmska naracija, postmoderna i druge teme. Predaje kolegije iz teorije i povijesti filma na Odsjeku za komparativnu književnost i Akademiji dramske umjetnosti. Sudjelovao je na više međunarodnih simpozija (u Splitu, Zagrebu, Zadru, Szegedu, Berlinu, Grazu, Temišvaru, Parizu, Washingtonu, Chicagu, Bostonu, Beogradu i Beču), kao i na domaćim simpozijima (u Zagrebu i Rovinju). Držao je javna predavanja o filmskoj umjetnosti i sudjelovao na popularizacijskim tribinama diljem Hrvatske, te u Beogradu, Leipzigu i Skopju. Održao je gostujuća predavanja na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i sveučilištima u Regensburgu i Konstanzu (Njemačka), potom u Grazu (Austrija) te na Sveučilištu T. Masaryka u Brnu (Češka). Glavni je urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa, član uredništva Književne smotre i njemačkog internetskog časopisa Apparatus, član savjeta časopisa Ubiq te član Vijeća festivala Animafest Zagreb. Bio je umjetnički savjetnik za dokumentarni film pri HAVC-u i član žirija više filmskih festivala i revija (npr. Pula, ZagrebDox, Dani hrvatskog filma u Zagrebu, Mediteran film festival u Širokom Brijegu) te član Nadzornog odbora Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Član je Vijeća Društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog društva filmskih kritičara. Godine 2015. postao je pridruženi istraživač na Doktorskoj školi za Istočnu i Jugoistočnu Europu Sveučilišta u Regensburgu i Sveučilišta Ludwig-Maximilans u Münchenu. dr. sc. Etami Borjan, docent (Odsjek za talijanistiku) Dr. sc. Etami Borjan zaposlena je kao viša asistentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje održava nastavu iz filmoloških kolegija na Doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i na Odsjeku za talijanistiku. Nakon završenog studija talijanistike, anglistike i luzitanistike na Sveučilištu u Zagrebu, magistrirala je filmologiju na Sveučilištu La Sapienza u Rimu s radom na temu dokumentarnog filma. Doktorirala je filmologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom o etnografskom filmu. Tijekom studija boravila je na nekoliko stranih sveučilišta (Università di Trento, Università per Stranieri di Siena, Università Cattolica di Milano, Università Bocconi di Milano, Università di Reggio Calabria, Università La Sapienza) kao stipendistica Ministarstva vanjskih poslova Republike Italije, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatska i Hrvatske zaklade za znanost, gdje je uz istraživanje pohađala kolegije iz filma, kazališta, medija i kulturalnih studija. U akademskoj godini 2009/2010 boravila je na istraživačkoj stipendiji kao Fulbright Visiting Scholar na New York Universityu. Objavila je znanstvene radove iz područja etnografskog, dokumentarnog, talijanskog, autohtonog i postjugoslavenskog filma na engleskom, talijanskom i hrvatskom jeziku. Objavila je knjigu Drugi na filmu: etnografski film i autohtono filmsko stvaralaštvo. Izlagala je radove iz područja filmologije na međunarodnim konferencijama (Harvard i Brown University, University of Auckland, University of Otago, St John’s University, New York University, State University of New York, Montclair University, UK Society of Italian Studies, University of Exeter, University College Cork, Society for Cinema and Media Studies, Modern Language Association, Visible Evidence, Nomadikon i drugi). Kao član Međunarodne filmske federacije sudjelovala je u međunarodnim filmskim projektima u Aziji i jugoistočnoj Europi te je bila pozvana kao član žirija na međunarodnim filmskim festivalima. Od 2002. godine surađuje s Međunarodnom filmskom federacijom, Talijanskim filmskim savezom i Hrvatskim filmskim savezom u organizaciji filmskih festivala i smotri. Sažetak Ovaj se doktorski rad bavi gradom i njegovim identitetom, prikazanim u filmskim primjerima europske kinematografije. Grad je u kontinuitetu podložan interpretaciji i reinterpretaciji, a film taj koji svjedoči o razvoju grada, njegovim promjenama i utjecaju na stanovnike. Cilj ovoga doktorskog rada jest probuditi povijesno razumijevanje filmske interpretacije grada i identiteta gradske sredine, osobito u kinematografijama na prostorima bivše Jugoslavije koje su dosad bile vrlo malo obuhvaćene istraživanjima. Analize filmskoga grada ujedinjuju povijest umjetnosti, arhitekturu, antropologiju, urbane i društvene studije, a filmski se pejzaž proteže daleko iza ekrana da bi se preispitalo kako prepričavamo svoj identitet u svojim pejzažima i kako definiramo svoj domet u globalnoj filmskoj zajednici. Reprezentacija i simbolične konstrukcije identiteta grada proučavani su i raznim disciplinama – od sociologije i antropologije do geografije, ali tek sporadično u filmologiji. Analizom europske kinematografije, želim upozoriti na promjene prostora u gradovima i promjene među stanovnicima, s naglaskom na kinematografije bivše Jugoslavije, a u tom kontekstu želim upozoriti i na to kako su urbana kinematografija u ovim zemljama te društvena, politička i povijesna zbivanja utjecali na promjenu arhitekture, a samim time i na promjenu identiteta stanovnika ovih gradova. Analizirani su filmovi koji su promovirali nove vizure i drugačije estetske kodove, djela koja su unijela izvjesne promjene u europski film i u prezentaciju grada kao jednoga živog organizma te čiji su urbani prostori konstantno podložni promjenama. Glavni cilj jest prikazati kako su društveno-političke, ali i ideološke promjene utjecale na arhitekturu i urbani pejzaž u europskom kontekstu te koliko se te promjene razlikuju ili podudaraju u različitim gradovima, nastalim u sličnom društvenom, povijesnom i geografskom kontekstu. Urbani identiteti sastoje se od naracija koje imaju vlastitu strukturu i koje različito koriste prošle i sadašnje povijesti. Iako se mogu proizvesti umjetno, nikad se ne fiksiraju i kontinuirano se mijenjaju tijekom vremena. Otvaranjem pitanja o tome kakvi se urbani narativi odvijaju u filmovima europske kinematografije, bolje će se razumjeti, nadam se, načini na koje percipiramo urbane prostore i bavimo se njima, kao i njihova mjesta u postjugoslavenskom filmu. Ključne riječi: film, grad, identitet, europski film, urbani identitet, flâneur, pejzaž, arhitektura, prostor, mjesto, Balkan, bivša Jugoslavija, postjugoslavenska kinematografija, urbicid, Zagreb, Sarajevo, Beograd, Skopje Abstract This doctoral dissertation deals with the city and its identity, with focus on the as shown in European cinematography. The city is, in continuity, subject to interpretation and reinterpretation, and a film that testifies about the development of the city, its changes and its impact on the inhabitants. The aim of this doctoral dissertation is to awaken a historical understanding of the film's interpretation of the city and the identity of the city's environment, especially in the cinemas in Southeastern Europe and the countries from former Yugoslavia, which have so far been limited to research. The analysis of the movie city unites art history, architecture, anthropology, urban and social studies, and the film landscape extends far behind the screen to reconsider how we recount their identity in their landscapes and how we define their reach in the global film community. Since its beginnings, cinema has been the product of the dominant urban psyche, since its phenomenon is related to the modern city and to this day greatly affects our perception and understanding of the city space. The film image is a mental reminder, a cognitive map, a creative projection, and while the city as a "social picture" is studied in various disciplines, the film begins to address the relationship between the real, that is, what the camera caught and the reel, the screen image. The recognition of the city in the film as an archetypal place for reviewing the visual and tactile experience, the shape and style, the perception, consciousness and significance of the film picture and the film text are determined by the space, and that space is modeled, designed. The relationship between the city and film and art in general, is always on the line between reality and fiction - it is a fabrication, a result of a complex imagination that is a mixture of personal and collective memories, something learned and something that has been experienced. Walter Benjamin, Henri Lefebvre and Georg Simmel explore how modernity manifests the urban experience in western culture and how the city shows the transformation of everyday people to the very consciousness of man. The film is associated with particular