Muzejski Dokumentacijski Centar, Zagreb 2005. INFORMATICA MUSEOLOGICA Adresa Uredniπtva / Editor’S Office 36 (1-2) 2005

INFORMATICA MUSEOLOGICA

muzejski dokumentacijski centar, zagreb 2005. INFORMATICA MUSEOLOGICA Adresa uredniπtva / Editor’s Office 36 (1-2) 2005. Muzejski dokumentacijski centar, Ilica 44, Zagreb, Hrvatska ISSN 0350-2325 Museum Documentation Centre, Ilica 44, Zagreb, Croatia Tel: + 385 1 48 47 897 Faks: + 385 1 48 47 913 http://www.mdc.hr

Za izdavaËa / For the Publisher

Viπnja Zgaga [email protected]

Urednica / Editor

Lada Draæin Trbuljak [email protected]

Redakcijski odbor / Editorial Board

mr. sc. Lucija Benyovsky, Nada Beroπ, Markita FranuliÊ, Vlasta Gracin, mr.sc. Æeljka JelaviÊ, dr.sc. Ljiljana Koleπnik, Æeljka Kolveshi, mr.sc. Dubravka PeiÊ »aldareviÊ, Nada Premerl, Jadranka Vinterhalter, dr.sc. Æarka VujiÊ, Viπnja Zgaga, Lada Draæin-Trbuljak

Lektorica / Language Advisor

Zlata BabiÊ

Prijevod saæetaka / Translation

Graham McMaster

Dizajn standarda prijeloma izraen 2001. / Publication redesign

cavarpayer

Dizajn, prijelom i priprema za tisak / Design, layout and prepress

pinhead_ Igor Kuduz, Zagreb

Tisak / Printed by

Denona, Zagreb

Naklada / Printing run

600

Tekstovi predani u tisak / Texts handed in for printing

listopad 2006. / November 2006

Za struËne podatke i miπljenja odgovaraju autori / The authors are responsible for their own data and opinions

Svezak izlazi za 2005. / Issue printed for year 2005

∂ Muzejski dokumentacijski centar & Muzeji & Autori / ∂ Museum Documentation Center, Zagreb & Museums & Authors

»asopis su financirali i njegov izlazak iz tiska omoguÊili / This publication has been financed by

Gradski ured za kulturu, Grad Zagreb i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske / The City of Zagreb, Department of Culture and the Ministry of Culture of the Republic of Croatia SADRÆAJ Contents TEMA BROJA Topic of This Volume / SPONZORSTVO U MUZEJIMA Sponsorship in Museums

Sponzorstvo u muzejima: uvod, program, izlagaËi Sponsorship in Museums: Introduction, 7 Programme and Lectures

Michael Margitich Muzej moderne umjetnosti New York: fundraising i financiranje izloæbe The Museum of Modern Art 8 James Gara New York: fundraising and financing an exhibition

Julian Marland Velike donatorske kampanje - koliko dobro ameriËki model funkcionira u europskim institucijama 12 Major gifts campaigns - how well does the American model work for European cultural organisations

Snjeæana PintariÊ Nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu - veliki marketinπki izazov The new building of 16 the Museum of Contemporary Art, Zagreb - a huge marketing challenge

Michael Margitich Kapitalna kampanja The capital campaign 24 James Gara

Janka Vukmir Partner trajnim vrijednostima Partner in Lasting Values 27

RIJE» JE O... / Main Feature Hrvatski pomorski muzej Split

Mirja LovriÊ Hrvatski pomorski muzej Split The Croatian Maritime Museum Split 39

IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE / Museum Theory and Practice

Ivo MaroeviÊ Muzejski predmet kao povijesni izvor i dokument Museum Object as Historical Source and 54 Document

Ljiljana »erina MeπtroviÊ i “MeπtroviÊ” MeπtroviÊ and “MeπtroviÊ” 58 Izvorno, originalno, legalno, nelegalno i kopirano djelo Ivana MeπtroviÊa Authentic, original, legal, illegal and copied work of Ivan MeπtroviÊ

Ljerka ©imuniÊ Uz 80. obljetnicu Gradskog muzeja Varaædin, 1925.-2005. Marking the 80th anniversary of Varaædin 80 City Museum, 1925-2005

Natali »op Izloæbena i izdavaËka djelatnost Narodnog muzeja Zadar u 2005. godini The National Museum in 90 Zadar - exhibition and publishing activities in 2005

POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA / Views, Experiences, Events

Ksenija PavliniÊ - Dojmovi iz Japana - Taizi Harada Art Museum, muzej koji vas pribliæava zaviËaju Impressions from 99 TomaπegoviÊ Japan - The Taizi Harada Art Museum, a museum with an exemplary approach to access issues

Vladimir CrnkoviÊ Klasici hrvatske naive izlaæu u Japanu Classics of the Croatian Naïve on Show in Japan 101

Ana Biπko Reinwardt Akademija u Amsterdamu Reinwardt Academy, Amsterdam 103

TonËika Cukrov Obiljeæavanje Meunarodnog dan muzeja, 2005. Commemorating International Museum Day, 2005 107 Tema: Muzeji - spone kultura Topic: Museums Bridging Cultures

Dubravko AdamoviÊ Ah, htomale, katar tume aven? Ah, Cigani, odakle vi dolazite? Ah, htomale, katar tume aven? Oh, 120 Gypsies, whence are you coming? Goran BorËiÊ Obiljeæavanje Meunarodnog dana muzeja 2005. u Muzeju grada Splita Commemorating 121 International Museum Day 2005 in the Split Municipal Museum

Helena Bunijevac Izloæba “ÆeljezniËka vozila - dio kolektivnog identiteta tehniËke kulture” Exhibition Railway Vehicles 123 - Part of the Collective Identity of Technical Culture

Grgur Marko IvankoviÊ Izloæba “Æivot i djelo Josipa Jurja Strossmayera” The exhibition The Life and Work of Josip Juraj 125 Strossmayer

Vesna Leiner Novi vodiË po Muzeju grada Zagreba A new Guide for the Blind and Visually Challenged to Zagreb 127 City Museum

Katarina MariÊ Putovanje supruænika Hütterott u Japan 1884. - 1885. The Journey of Mr and Mrs Hütterott in 128 Japan, 1884-1885

Boæidar PejkoviÊ Portal skulpture / Premosnica Sculpture Portal / Bridge 130

Mirjana RandiÊ Izloæba “Voda - plavo zlato” The exhibition Water - Blue Gold 131

Nataπa IvanËeviÊ Tomislav BrajnoviÊ, “Nulta toËka” Tomislav BrajnoviÊ, Zero Point 133

Danijela LjubiËiÊ MitroviÊ Projekt “ZaviËajnici - portreti malo spominjanih, preπuÊivanih i zaboravljenih” The Project Local 134 People - Portraits of the Little Mentioned, Overlooked and Forgotten

IZ DOKUMENTACIJSKIH FONDOVA MDC-a / From MDC’s Documentation Holdings

Jozefina DautbegoviÊ Iz personalnog arhiva MDC-a: Jasna TomiËiÊ From MDC’s Personnel Archive: Jasna TomiËiÊ 136

PRIKAZ / Review

Drago MiletiÊ Prikaz knjige: MaroeviÊ, Ivo. Baπtinom u svijet // Ogranak Matice hrvatske Petrinja, 2004. Book 147 review: MaroeviÊ, Ivo. Into the World with the Cultural Heritage, Matica hrvatske Petrinja section, 2004

INFO / Info

Snjeæana Radovanlija Muzej(i) (i) knjiæevnost(i): πto misle muzealci i graanstvo o muzeju hrvatske knjiæevnosti? Museums 149 MileusniÊ and literature: what museum officers and the public think about a museum of Croatian literature

Dizajn plakata seminara Sponzorstvo u muzejima: Igor Kuduz_ pinhead, Zagreb IM 36 (1-2) 2005. SPONZORSTVO U MUZEJIMA TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME

Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb organizirao je Seminar o sponzorstvu u muzejima koji je odræan 17. i 18. listopada 2005. godine u Muzeju Mimara. Seminar je koncipirala i sa suradnicima realizirala Jadranka Vinterhalter, muzejska savjetnica. Sudjelovali su istaknuti meunarodni struËnjaci iz podruËja marketinga i sponzorstva i domaÊi struËnjaci sa zapaæenim rezultatima u podruËju sponzorstva, koji su govorili o iskustvima i primjerima iz prakse svojih ustanova. The Museum of Contemporary Art, Zagreb, organised a Seminar on Sponsorship in Museums, held on October 17 and 18, 2005, in the Mimara Museum. The seminar was conceived and realised with co-workers by Jadranka Vinterhalter, museum adviser. Leading international experts from the domain of marketing and sponsorship who have achieved very well-regarded results took part, talking of their experiences and examples from the practice of their establishments.

Program seminara i izlagaËi Seminar Programme and Lecturers

Michael Margitich, zamjenik direktora / Deputy director, Museum of Modern Art, New York James Gara, voditelj administrativnih poslova / Head of administrative affairs, Museum of Modern Art, New York Muzej moderne umjetnosti New York: Fundraising i financiranje izloæbe The Museum of Modern Art New York: fundraising and financing exhibition

Julian Marland, viπi savjetnik / Senior advisor, Brakeley LTD., London Velike donatorske kampanje - koliko dobro ameriËki model funkcionira u europskim institucijama Major gifts campaigns - How well does the American model work for European cultural organisations

Snjeæana PintariÊ, ravnateljica, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb / Director, Museum of Contemporary Art, Zagreb Nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti - veliki marketinπi izazov The new building of the Museum of Contemporary Art, Zagreb - a huge marketing challenge

Vesna JuriÊ BulatoviÊ, pomoÊnica ravnatelja, voditeljica Odjela za marketing i PR Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb / Assistant director, Head of marketing and promotion Museum fo Arts and Crafts, Zagreb Marketing u kulturi - Marketing u muzejima Primjer Muzeja za umjetnost i obrt iz Zagreba Marketing in culture Marketing in museums - The example of the Museum for Arts and Crafts of Zagreb

Janka Vukmir, direktorica, Institut za suvremenu umjetnost SCCA Zagreb, Zagreb / Director, SCCA Institute for Contemporary Art Zagreb Partner trajnim vrijednostima Partner in Lasting Values IM 36 (1-2) 2005. TEMA BROJA MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI NEW YORK: FUNDRAISING I FINANCIRANJE IZLOÆBE TOPIC OF THIS VOLUME

MICHAEL MARGITICH zamjenik direktora, Museum of Modern Art, New York JAMES GARA voditelj administrativnih poslova, Museum of Modern Art, New York

J. GARA I M. MARGITICH: Umjetnost nema samo estetsku podruËja koja pokrivamo jesu skrb o umjetninama, vrijednost, umjetnost je ujedno pokretaË ekonomskog administracija i obrazovanje. Izloæbe su krvotok razvoja i razvoja kulturnog turizma, pogotovu u jednom ustanove. Muzej prireuje oko 25 posebnih izloæbi u kozmopolitskom gradu kakav je New York. U Museum godini. One su za nas financijski vaæne. Promaπimo li of Modern Art u New Yorku (MoMA) nas dvojica cilj u smislu onoga πto æelimo postiÊi izloæbom, onda uspjeπno radimo kao tim jer smatramo da su fundrais- smo promaπili na svim poljima. Sve se referira na misiju ing i financije zajedniËki posao u svakoj kulturnoj Muzeja, na program, na same izloæbe. ©to je izloæba ustanovi. popularnija, to su financijski efekti veÊi. Upravo smo zatvorili izloæbu Cezanne-Pissaro, koja je imala gotovo J. GARA: Proπle godine, 20. studenoga 2004. MoMA je pola milijuna posjetitelja. Problem je to πto sliËne otvorena nakon kapitalnog projekta proπirenja zgrade. izloæbe nisu uvijek u suglasju s misijom Muzeja. MoMA Zadovoljstvo i osmijesi naπih posjetitelja opravdali su je istodobno i muzej suvremene umjetnosti, a znamo sav naπ posao. MoMA se razlikuje po naËinu finan- da suvremenu umjetnost publika teæe prihvaÊa nego ciranja od svih ostalih institucija u svijetu. Osnovana je modernu umjetnost. Zbog toga u izloæbeni program 1929. kao potpuno privatna institucija. Ne dobivamo nastojimo ukljuËiti suvremenu i viπe tradicionalnu, mod- nikakav novac od dræave, osim neznatnih sredstava za ernu umjetnost. Mnoge su institucije razvijale svoje pro- izloæbe, ali to je manje od 1% naπeg ukupnog grame oslanjajuÊi se na blockbuster izloæbe. Mi smo proraËuna. Imamo 10 do 12 razliËitih izvora prihoda na slijedili drugaËiji model. Umjesto da ovisimo o jednoj koje se oslanjamo da bismo balansirali naπ proraËun. izloæbi koja obi-ljeæava godinu, mi se oslanjamo na Ulaznice su jedan od velikih izvora prihoda naπeg kombinaciju izloæbi. U svako vrijeme u MoMA-i prikazu- muzeja. Mi nismo institucija s besplatnim ulazom, za jemo 4 do 5 izloæbi u tijeku, neke popularnije od drugih. razliku od veÊine kulturnih institucija u SAD-u koje Istodobno organiziramo izloæbu fotografije, tradi- imaju besplatan ulaz ili primaju dobrovoljne priloge. cionalnog slikarstva, skulpture, neπto suvremeno, neπto Kako ne bismo odbili posjetitelje koji ne mogu platiti, viπe tradicionalno. Koncept podrazumijeva dinamiËan ulaz je besplatan u odreene sate u tjednu, a imamo i izloæbeni program, Ëime se dobivaju stabilni prihodi od popuste na ulaznice. Godiπnje biljeæimo oko dva miliju- ulaznica, πto je bolje nego da se “sve karte” stave na na posjetitelja. U financiranju se oslanjamo i na donaci- samo jednu izloæbu, recimo Picassa ili Matissa. Ljudi je - zaklade, a one su vezane za osnivanje Muzeja. vole raznolikost, stoga je dinamiËan i raznolik izloæbeni Zaklade (endowments) su prilozi koji su nekad dani program kljuË uspjeha institucije. I time ispunjavamo Muzeju, a mi se koristimo kamatama. Oko 40% naπu misiju. Naravno, takav je izloæbeni program sa 20 naπega godiπnjeg proraËuna potjeËe od donacija, od do 30 izloæbi u godini nevjerojatno skup. Izloæbe prib- ljudi koji samo potpisuju Ëekove i ne traæe niti se koriste liæno koπtaju 200 - 300 tisuÊa dolara, i to male. Neke bilo kakvim povlasticama. Tu su i Ëlanarine prijatelja naπe velike izloæbe koπtaju i milijune dolara. Muzeja (memberships). Muzeji su skupe institucije i Organizacija takvih velikih izloæbi postaje sve prob- zato smo morali razviti nove izvore prihoda. Upustili lematiËnija. Kada se one organiziraju, ne moæe biti smo se u profitne poslove iako smo neprofitna ustano- πtednje novca jer se moraju platiti posudbe djela, osig- va. Imamo dvije muzejske prodavaonice, razvijamo uranje, mora se napraviti odgovarajuÊa instalacija i internetsku prodaju, prodaju putem poπtanskih dobar postav u izloæbenom prostoru. To su vrlo skupi narudæbi, imamo restorane, organiziramo specijalne preduvjeti. Za nas u SAD-u bilo je veliko iznenaenje dogaaje, pri Ëemu se razne korporacije koriste naπim πto su nakon 11. rujna 2001. cijene osiguranja toliko prostorima za veËernje priredbe, te imamo licencne narasle da su probile plafon. Sada osiguranje, bez aranæmane. Takvi poslovni dogovori Ëine 20% naπeg kojega nema posudbi, doseæe milijune dolara. To je prihoda. Na naπe zaposlenike otpada 50 % prihoda, a najveÊa stavka o kojoj moramo promisliti pri sastavljan- u Muzeju ih ima 700. Naπ najveÊi odjel je Odjel osigu- ju naπega izloæbenog programa, pogotovu kada je rijeË ranja (Security department). Osim sigurnosti, najveÊa 9

sl. 1. Muzej moderne umjetnosti, New York Fotodokumentacija: MoMA N.Y. o sloæenijim izloæbama. Osim πto se okreÊemo razliËitim male institucije jer to smatramo naπom misijom. Na izvorima financiranja izloæbi, sada sve viπe traæimo i tome ne zaraujemo. Moæemo imati 50 do 60 partnere. Sklapamo partnerske odnose s drugim insti- putujuÊih izloæbi u svijetu u isto vrijeme. TrenutaËno tucijama, dijelimo rizike, dijelimo troπkove osiguranja, imamo nekoliko izloæbi u NjemaËkoj, a proπlog je tjedna prijevoza i sve ostale izloæbene troπkove. MoMA pri otvorena izloæba DADA u Centru Pompidou u Parizu. organiziranju takvih izloæbi surauje s kolegama u Tate Prema tome, suradnja je kljuË uspjeha dinamiËnoga Modern u Londonu i s MNAM - Centre Georges izloæbenog programa. Pompidou u Parizu jer nijedna od institucija ne bi sama M. MARGITICH: Objasnio bih vam kako financiramo te mogla financirati cijeli projekt. Takve projekte shvaÊamo izloæbe. Ako radite fundraising, onda stvarno morate kao naπu misiju, jer smo velika institucija i stoga tre- umjeti traæiti novac od ljudi. I u svom Êete se muzeju bamo s drugima dijeliti svoju zbirku i svoje izloæbe. morati naviknuti na to. Ja to volim, uæivam u tome. Pripremili smo putujuÊe izloæbe MoMA-e za velike i Novac ne ide u moj dæep, veÊ u proraËun institucije. 10 75 dolara u godini da bi bili Ëlanovi. Danas smo novi muzej sa 115.000 Ëlanova i pokuπavamo to regulirati. Ta osnova za materijalnu potporu Muzeju toliko je narasla da podræava sva podruËja Muzeja. Za korporacijska davanja potrebni su pregovori i dogovori. O tome koliko Êe velik biti njihov logo, koliko Êe se Ëesto njihovo ime pojaviti u tisku, hoÊe li predstavnici tvrtke moÊi govoriti na otvorenju...O svemu tome moguÊe se dogovarati. MoMA pokuπava biti vrlo konzervativna u tom smislu. Ako korporacija, primjerice, kaæe da Êe dati milijun dolara za izloæbu, ali uz uvjet da moramo izostaviti odreenu sliku, reÊi Êemo: “Zadræite svoj sl. 2. i 3. Muzej moderne umjetnosti, New York novac.” Naπ je cilj da zaπtitimo integritet ustanove. Mi Fotodokumentacija: MoMA, New York æelimo uzvratiti koliko moæemo, ali unutar naπeg naËina rada, uz poπtovanje potpore. Korporacija nam ne moæe Kada pregovarate o donaciji, a uvijek se pregovara o diktirati πto Êe biti na izloæbi. Mi smo tek prije nekoliko donaciji i traæite je od pojedinca, fondacije ili korporaci- godina poËeli stavljati logotipove korporacija na tiskani je, onda je traæite za instituciju. Ja pritom nikada ne materijal, πto se u Europi veÊ godinama Ëini, jer je za priËam o umjetnosti, to je kustoska domena. Kada nas logo dizajn, a ako se on pojavi na naπim izloæba- krenem prodati izloæbu ili obaviti bilo kakav posao ma, a MoMA ima odjele arhitekture i dizajna, onda to fundraisinga, na odreenoj razini pregovora potencijal- znaËi da puπtamo odnosno izlaæemo odreeni dizajn. nom donatoru mogu obeÊati da Êu dovesti kustosa, jer Za sada dopuπtamo isticanje loga ovisno o visini svi vole razgovarati s kustosom i svi vole razgovarati s davanja. Proπli su dani kada su korporacije davale direktorom. Ako Êe biti ukljuËeni u projekt institucije, donacije u milijunima dolara. Danas smo sretni ako donatori æele upoznati eksperte, a moja je uloga da dobijemo donaciju od 250.000 ili 500.000 dolara. U omoguÊim i olakπam posao. StruËnjaci u Muzeju Za korporacijska davanja korporacijama, a one su vjerojatno iste i ovdje kao i u koriste se mojom ulogom i mojim posredovanjem jer to potrebni su pregovori i SAD-u, teπko je ustanoviti tko je na Ëelu tvrtke. Ono omoguÊuje kustosu ili direktoru muzeja fokusiranje dogovori. O tome koliko πto je za nas vaæno jest da prihodi dolaze iz viπe izvora. samo na umjetnost. Tako radimo fundraising u MoMA- Moæe se pomisliti kako je bilo lako namaknuti novac za Êe velik biti njihov logo, e. Moja je uloga da idem van. Moram poznavati izloæbu Cezanne-Pissaro, jer se ona identificira i pre- koliko Êe se Ëesto izloæbeni program. Traæim od kustosa da me opskrbe poznaje veÊ prema imenima umjetnika. Ali bilo je teπko njihovo ime pojaviti u malim anegdotama koje mogu prepriËati potencijalnim raditi fundraising jer je to bila skupa izloæba. Nasuprot tisku, hoÊe li predstavnici donatorima. Pokuπamo li prodati Picassa ili Matissa, tome, za izloæbu suvremenog umjetnika Bricea Martina, tvrtke moÊi govoriti na lako Êemo doÊi do novca. Ali ako pokuπam priËati o koja Êe biti za godinu dana, veÊ smo prikupili sav otvorenju... suvremenom umjetniku, imat Êemo problema jer kor- potrebni iznos od korporacija i pojedinaca, a Ëinilo se poracije jednostavno na to ne odgovaraju. Prodaje se da Êe biti upravo suprotno. Joπ je jedna grupa ljudi ono πto je popularno, ono πto nije, mnogo je teæe pro- krucijalna za uspjeh fundraisinga u MoMA-i. To je naπ dati. U MoMA-i, a vjerujem da je tako opÊenito u SAD- Upravni odbor (Board of Trusties). Oni su ne samo u, 95% naπeg fundraisinga dolazi od pojedinaca. velikoduπni ljubitelji umjetnosti, veÊ su i vrlo dareæljivi. Jedna od stvari koju stalno ponavljam jest: kultivirajte, Od njih oËekujemo da budu strastveni ljubitelji umjet- njegujte i poπtujte svoje pojedinaËne donatore. To je nosti i nadamo se njihovoj vrlo velikoj potpori. NajËeπÊe najizravniji dar. Govorit Êemo o razliËitim potrebama Naπ je cilj da zaπtitimo su to kolekcionari umjetnina ili su na neki naËin involvi- individua, korporacija i fondacija. Kada poËnete kultivi- integritet ustanove. Mi rani u svijet umjetnosti. Ja stalno naglaπavam ulogu rati svoje donatore, patrone, posjetitelje koji kupe æelimo uzvratiti koliko pojedinaca. Jedan Ëlan naπeg Upravnog odbora dao ulaznicu ili one koji dolaze besplatno u muzej, vaæno je moæemo, ali unutar nam je 20 milijuna dolara za kampanju, viπe milijuna stvoriti program Ëlanova i prijatelja muzeja (Membership naπeg naËina rada, uz dolara u proteklih nekoliko godina za potporu izloæba- program). Upravo zahvaljujuÊi pojedincima, mi u ma, daje nam 50 - 100 tisuÊa dolara u godiπnji poπtovanje potpore. MoMA-i uspjeli smo sagraditi novi muzej i uspjeπno proraËun i pomaæe nam kupovati umjetniËka djela. Biti Korporacija nam ne raditi posljednjih 11 godina te odræati naπ proraËun Ëlan Upravnog odbora MoMA-e velika je obveza. moæe diktirati πto Êe biti uravnoteæenim. U Hrvatskoj nije uobiËajen program »lanovi su istinski posveÊeni instituciji. Postoji nevjero- na izloæbi. Ëlanova i prijatelja muzeja (zakljuËak nakon dizanja ruku jatan odnos izmeu zaposlenika i Ëlanova Upravnog sudionika). Ljudi daju sa straπÊu. Oni ne darivaju jer odbora u MoMA-i, a moja je uloga da omoguÊim i osjeÊaju da to moraju, veÊ zato πto vole instituciju. Ako olakπam ljudima da se poveæu. Osim toga, mi u sek- pokrenete program Ëlanova i prijatelja muzeja i u toru fundraisinga MoMA-e prednjaËimo, traæimo poËetku imate 10, 15, 100 Ëlanova, Ëlanstvo Êe se sve donacije, pregovaramo, to je jedinstven odnos i to Ëini viπe πiriti u svim podruËjima, i tako se gradi mreæa pri- naπe djelovanje na tom podruËju uspjeπnim. jatelja muzeja. Prije godinu dana MoMA je imala 26.000 Ëlanova. Identificirali smo 3.000 ljudi koji daju od poreza nije glavni razlog zbog kojeg ljudi doniraju 11 novac. Oni daju iz strasti i ljubavi prema instituciji. Direktor MoMA-e Glenn Lowry zna pozvati dvadesetak pojedinaca na ruËak u Muzej, u intimnu atmosferu, a zatim ih vodi u obilazak Muzeja kada je on zatvoren za posjetitelje. Ti su ljudi voditelji korporacija, Ëelnici fon- Kako potaknuti te ljude dacija i nema boljeg naËina da se poËaste od vodstva da postanu donatori kustosa kroz muzej koji je zatvoren, bar u New Yorku. vaπe institucije? Moj je To je neπto vrlo posebno. Zatim prireujemo razgled i savjet: Odvojite dovoljno obilazak restauratorskog odjela. Imamo sjajnog vodite- vremena za to. Nije rijeË lja odjela koji ima smisla za dramatiku. Ako, recimo, o dopisu ili mailu, o traæimo fundraising za fotografsku izloæbu, onda se pozivnici. RijeË je o tome organizira vodstvo kroz odjel fotografije, a to radi da ih morate upoznati, voditelj odjela fotografije. Vrlo je vaæan entuzijazam kus- da ih trebate ukljuËiti u tosa koji se obraÊaju potencijalnom donatoru, publici ili rad Muzeja, saznati meni - oni πire entuzijazam. To je vrlo vaæna osnova njihove interese i dati naπeg fundraisinga koja ga razlikuje od ostalih. im ulogu u muzejskoj J. GARA: Pojedinci i korporacije vole raditi s uspjeπnim obitelji. institucijama. Ljudi ne vole gubitnike. Uspjeh ide s uspjehom. Vole biti dio uspjeπne institucije. I zato vrlo paæljivo planiramo πto radimo. Svi se mi brinemo o tome kako Êemo realizirati program, ali ako se previπe fokusiramo na probleme, zaboravljamo razlog naπeg J. GARA: U Upravnom odboru MoMA-e postoji linija djelovanja, zaboravljamo privlaËiti ljude izvana da nam starih filantropa, ali oni viπe nemaju takvu snagu jer je daju potporu. Oni ne moraju znati da se neπto ne moæe njihovo bogatstvo dijelom preπlo na nasljednike. Stoga napraviti, da postoje problemi. Ne æele suraivati s Mi, sektor fundraisinga, pokuπavamo kultivirati nove donatore. U 1990-ima i institucijama koje su gubitnici ili su bremenite problemi- servis smo i naπa je oko 2000. godine mnogi su se ljudi obogatili na ma. Oni æele biti ukljuËeni u uspjeπne institucije. Mi zadaÊa iÊi van i namicati podruËju nekretnina, investicija, graditeljstva ili prava. uravnoteæujemo naπ proraËun iz fiskalnih razloga i zbog novac, odræavati Nitko od njih nije filantrop po prirodi. Kako potaknuti te pozitivnih stavova. Ako se ide naprijed, dogaaju se ravnoteæu proraËuna, ljude da postanu donatori vaπe institucije? Moj je sav- pozitivne stvari. Ako ste u silaznoj putanji, onda ne voditi prodavaonice. jet: Odvojite dovoljno vremena za to. Nije rijeË o dopisu moæete kontrolirati πto Êe se dogoditi. Naπ je direktor A kustosi su sræ i srce ili mailu, o pozivnici. RijeË je o tome da ih morate upoz- zabranio rijeË negativno. Sve je pozitivno, pozitivno, nati, da ih trebate ukljuËiti u rad Muzeja, saznati njihove pozitivno. Svi mi imamo briga u svom poslu, ali ih ne institucije jer rade na interese i dati im ulogu u muzejskoj obitelji. iznosimo javno. To je bila naπa vrlo uspjeπna strategija. zbirkama. M. MARGITICH: Kultivacija treba biti neprekidna. Raditi Jer nitko ne æeli biti dio institucije koja nema vrlo pozi- fundraising u MoMA-i znaËi potpuno se predati tom tivnu energiju. poslu, postati dio obitelji, zasukati rukave i raditi u svim M. MARGITICH: To je onda loπa investicija. Poite od podruËjima u kojima je potrebno, a da bi se obavio sebe. Ako netko od vas zatraæi potporu jer Êe inaËe uspjeπan posao. Kada sam poËeo raditi u MoMA-i, propasti, ne biste dali ni kune. Prevelik je to rizik. Ali, standardne ponude za donacije koje su se slale tvrtka- ako kaæu da traæe vaπu potporu jer æele da im SUMMARY ma bile su debele poput doktorskih disertacija. Dio pomognete zadræati dosegnutu izvrsnost, onda æelite THE MUSEUM OF MODERN ART NEW uspjeha Uprave ovisi o radnim odnosima administracije biti dio toga. Vrlo je teπko namicati novac za YORK: FUNDRAISING AND FINANCING sa struËnim dijelom Muzeja. Mi, sektor fundraisinga, suvremene umjetnike, ali ih je vrlo vaæno promovirati i AN EXHIBITION servis smo i naπa je zadaÊa iÊi van i namicati novac, poticati. Mi ne promoviramo pojedinaËne umjetnike veÊ The lecture is focus on the budg- odræavati ravnoteæu proraËuna, voditi prodavaonice. A znaËaj umjetnosti, promoviramo pomaganje umjetnici- eting process for an exhibition kustosi su sræ i srce institucije jer rade na zbirkama. ma, otkrivanje novih Picassa i Matissa. To je pozitivan and how it fits into the overall pristup fundraisingu. Mi za svoj posao fundraisinga pri- Vratimo se prethodnim temama. Mislim da u Europi, budget of the Museum and the mamo plaÊu, ne dobivamo postotak. Nismo za profit, posebice u IstoËnoj, postoje dobrostojeÊi i bogati ljudi impact it has on various revenue mi uæivamo u svom poslu. I radimo ga sedam dana u kojima bi se moglo obratiti za potporu. »lanovi streams within the Museum. It tjednu, 24 sata u danu. Ali to volimo, zabavno je. Upravnog odbora MoMA-e nisu samo Amerikanci veÊ present the fundraising tech- osobe iz svih dijelova svijeta. Mi smo sposobni navesti niques that are used to raise the te pojedince da daju novac za MoMA-u New York, a money to underwrite these exhi- Priredila na osnovu zvučnih zapisa: Jadranka Vinterhalter da ne dobiju nikakvu korist od toga. Oni ne dobivaju bitions with gifts from povrat poreza u SAD-u ako nemaju registriranu Prijevod s engleskog jezika: Goranka Antunović, Vera Andrassy, Individuals, Foundations and ameriËku tvrtku. To potvruje Ëinjenicu da oslobaanje Jadranka Vinterhalter Corporations. IM 36 (1-2) 2005. TEMA BROJA VELIKE DONATORSKE KAMPANJE - KOLIKO DOBRO AMERI»KI MODEL FUNKCIONIRA U TOPIC OF THIS VOLUME EUROPSKIM INSTITUCIJAMA

JULIAN MARLAND Brakeley LTD., London

sl. 1. Julian Marland, viπi savjetnik u firmi Brakeley LTD. iz Londona u razgovoru s Martinom Munivranom, kustosicom za odnose s javnoπÊu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, 17. listopada 2005.

Dopustite da najprije predstavim tvrtku iz koje dolazim. uspjeπno su ih primjenjivale velike kulturne institucije Brackeley LTD iz Londona mala je tvrtka za savjetova- Londona. KonaËno, i u Europi poËinje proces nja o fundraisingu. Mi savjetujemo organizacije o nji- fundraisinga. Ako kaæete da u Hrvatskoj ne radite niπta hovim strategijama fundraisinga, a osobno najviπe od toga - ne brinite se, to se ne radi ni u NjemaËkoj, radim s kulturnim institucijama. Najviπe radimo na Francuskoj, Italiji itd. Nema razloga da Hrvatska ne podruËju Velike Britanije, a i europske su institucije postane lider u tom podruËju. ©to je ameriËki stil poËele ozbiljno shvaÊati fundraising. Vrsta fundraisinga fundraisinga? Prvo, korporacije nisu vaæne. Kada kaæe- koju razvijamo upravo je onakva kao u Americi, o Ëemu mo sponzorstvo, na engleskome to opÊenito znaËi kor- su nam govorili prethodni predavaËi. MoMA je vjerojat- porativno sponzorstvo.To je specifiËan termin. Ako no najbolja institucija u svijetu u umijeÊu i Ëaroliji rade sponzorstva, ameriËke su institucije mnogo fundraisinga, u Europi nema institucije koja i pribliæno paæljivije od europskih u vezi s logom, korporativnim tako dobro djeluje, Ëak ni u V. Britaniji. Ipak, u V. preuzimanjem. Postoji mit da bi Amerikanci prodali Britaniji smo se posljednjih deset do petnaest godina duπu kompanijama, ali Ëuli smo kako je MoMA krajnje priliËno pribliæili ameriËkom modelu. Ipak, velike su raz- paæljiva u tome. AmeriËki filantropi su zgroæeni kada like izmeu V. Britanije i SAD-a na tom podruËju. dou u Europu i vide πto radimo s logotipovima kompanija, kako ih postavljamo po cijelome muzeju. Ima Najprije da objasnimo πto mislimo pod ameriËkim mnogo toga πto je neoËekivano i drugaËije. U stilom fundraisinga, a zatim Êemo navesti s kojim se ameriËkome modelu najprije morate imati Upravni problemima mi u Europi trebamo suoËiti pokuπavajuÊi odbor (Board of Trusties) koji ima mnogo novca. prilagoditi ameriËki model. TreÊe, velike kampanje iz Naime, ako oËekujete da mnogo novca doe privatnim 1990-ih raene su prema ameriËkome modelu i kanalima, morate osigurati da ljudi koji su nadleæni za umjetnost, vole iÊi u muzeje i zato vi kao kulturna 13 upravljanje vaπom institucijom mogu sami dati novac i ustanova imate priliku da ih zainteresirate. Velik novac imaju kredibilitet traæiti ga od drugih bogatih ljudi koji Êe ide za velikim idejama. MoMA iz New Yorka imala je ga dati. Michael Margitich je rekao da imaju 43 Ëlana veliku ideju, æeljela je izgraditi novu zgradu usred grada, Upravnog odbora. AmeriËki odbori vrlo su veliki, dok i u tome je uspjela. Govorit Êu o sedam koraka koje europski obiËno imaju od 4 do 6 Ëlanova i najËeπÊe su treba poduzeti da bi se zatraæila donacija. Kako postavljeni politiËkom odlukom, πto je pravedno, jer vaπ zapoËinje proces pribliæavanja imuÊnim ljudima? To novac dolazi od dræave. Drugo je pravilo: daj ili otii. moæe biti njihov novac, novac njihove fondacije ili nji- Moraπ dati ili dobiti - skupiti novac, u suprotnome hove kompanije. Prema mom iskustvu, Ëak je i korpo- nakon nekog vremena moraπ otiÊi. Mi smo usvojili neke rativno davanje zapravo individualno davanje. Trebate elemente ameriËkog modela, ali joπ nismo u njemu. imati popis ljudi koje æelite kontaktirati. Dolaze li oni u Postoji i pitanje druπtvene odgovornosti. Filantropija se vaπ muzej? Zato je dobro imati Ëlanstvo muzeja, jer je u SAD-u jako razvila. OËekuje se da stanovnici finan- ono izvor prihoda, a istodobno vam daje neke podatke ciraju lokalne kulturne ustanove svoga grada. o ljudima koji podupiru ustanovu. Morate istraæiti pool Druπtveno je neprihvatljivo ne iskazati filantropiju na potencijalnih donatora. Traæite njihove dokaze bogatst- Da biste motivirali ljude svim razinama. ProËitao sam da 93% kuÊanstava u va i filantropije. Zatim trebate razviti plan pristupa, svoju da daju velike svote SAD-u daje novac za neπto. To praktiËno znaËi svi. U strategiju “njegovanja” odnosno brige o donatorima. To novca, treba imati jasne V. Britaniji taj postotak iznosi oko 30 - 40 %. Ne znam je uloga profesionalnih fundraisera kakvi smo M. vizije. Filantropija se ne kakve bi statistike bile drugdje u Europi. U instituciji Margitich i ja. U sklopu fundraisinga govorimo o kulti- dogaa zbog ljudi. Istina postoji upravljaËka trojka - trokut (leadership). To su vaciji - cultivation, ne znam kako to prevodite na je da neki donatori vole direktor, predsjednik odbora i voditelj operacija hrvatski jezik. U osnovi je rijeË o tome da vi upoznate velika priznanja, ali neki fundraisinga. U Europi Ëesto nailazimo na situaciju da donatore i oni upoznaju vas i vaπe ambicije. Kada me to mrze. Ono πto ih institucija treba namaknuti novac pa unajme fundrais- pitaju o kultivaciji i o tome kako se to radi, kako se pre- pokreÊe jest vaπa vizija era koji Êe za njih skupiti sav novac. I poπalju ga da poznaje da Ëinimo pravu stvar, tada odgovaram da je za koju traæite novac. traæi novac i da ga donese. Ali to tako jednostavno ne to ona toËka na kojoj donator kada govori o instituciji funkcionira! Vjerujete mi, probao sam. Vaæno je razum- prestane govoriti vi i poËne govoriti mi. Ne dospijevamo jeti da se upravljaËka trojka mora meusobno potpo- sa svima do te toËke, ali ipak mislim da odbor MoMA-e magati u svojim nastojanjima. Mora postojati piramida razmiπlja o tome kako mi trebamo rijeπiti, mi trebamo fundraisinga. Na vrhu su donacije voditelja (leadership napraviti. To je ono πto pokuπavamo postiÊi kultivaci- gifts). »uli smo da se za MoMA-u iznosi kreÊu i do 20 jom. Najvaænije je ne traæiti od ljudi novac dok nisu milijuna dolara, a daju ih Ëlanovi odbora i njihovi pri- spremni za to. A to razdoblje dok institucija ne doe u jatelji. Osim toga, velike donacije i sponzorstva dolaze poziciju da zatraæi od pojedinca veliku donaciju moæe iz tri izvora: iz korporacija, fondacija i od pojedinaca. trajati osamnaest mjeseci do dvije godine od poËetka Na dnu piramide su Ëlanovi muzeja, nalazimo ih i u veze. Mnogi britanski fundraiseri ne dou do te toËke. SAD-u i u V. Britaniji. U Londonu je Ëlanarina za Bije ih loπ glas meu nekim ljudima iz New Yorka da nacionalni muzej 50 funti. U V. Britaniji postoji i grupa traæe novac veÊ na prvom sastanku. To je igra za koju patrona koji daju 1.500 funti u godini. Meu tim ljudima se unaprijed zna kako Êe se zavrπiti, ali u tom procesu postoje pojedinci koji mogu godiπnje izdvojiti i mnogo postoje etika i pravila igre koja se trebaju poπtovati, viπe. To donosi lijep prihod i stvara pool donatora. Ako poput procesa udvaranja. I u tom procesu traæenje radite veliku kampanju, a kolege Êe o velikoj kampanji donacije tek je peti korak. Bitno je da se donacija traæi MoMA-e govoriti sutra, onda najprije morate dobiti samo onda kada je pojedinac spreman i to oËekuje. velike donacije. Ako ih ne dobijete, nikad neÊete postiÊi Traæeni bi iznos trebao biti malo viπi nego πto se cilj. Kada ljudi zapoËinju fundraising kampanje, polaze oËekuje, nikako ne niæi. Osnovna stvar pri traæenju jest od toga da je to za njih novost pa da treba krenuti to da ne smije biti iznenaenja. Slijede pregovori o polako i u poËetku zatraæiti male svote novca. Naprotiv, donaciji i zakljuËenje donacije. Za korporacijske donaci- treba traæiti najveÊe donacije i obratiti se ljudima koji su je to moæe biti dugotrajan proces, no takav moæe biti i najbliæe instituciji, ljudima koji su veÊ u vaπem odboru. s pojedincima. Na kraju se treba odati priznanje dona- Da biste motivirali ljude da daju velike svote novca, toru time πto Êe mu se ime staviti u galeriji, uz umjet- treba imati jasne vizije. Filantropija se ne dogaa zbog ninu. Mora se voditi briga o donatorima i tu vezu treba ljudi. Istina je da neki donatori vole velika priznanja, ali njegovati. Rekao bih vam neπto o specifiËnostima koje neki to mrze. Ono πto ih pokreÊe jest vaπa vizija za koju nalazimo u Europi. Naime, u razliËitim europskim zem- traæite novac. Negativan razlog traæenja novca jest ljama postoje razliËite tradicije. Ne poznajem situaciju u Ëinjenica da ga nedostaje. Upravo zato vi trebate Hrvatskoj, ali pretpostavljam da vi radite fundraising novac jer imate neke vrlo zanimljive projekte i vrlo prema srednjoeuropskome modelu, da su vaπe kul- uzbudljive ideje, te kaæete: Æelimo da nam se prikljuËite turne ustanove osnovane u 19. i ranom 20. stoljeÊu, uz da bismo realizirali te ideje. Morate biti sposobni pomoÊ privatnog novca. I ako bismo se proπetali artikulirati takve zahtjeve. Kulturne organizacije to muzejima, vidjeli bismo slike i biste pojedinaca i obitelji mogu, kultura ide pod ruku sa straπÊu. Bogati ljudi vole koje su potpomogle osnivanje muzeja. Tako je i u 14

lo mijenjati u Europi jesu dræavne strukture. VeÊina muzeja konstituirana je kao dræavne ustanove, a veÊina zaposlenika dræavni su Ëinovnici. To je velik problem za fundraising jer nitko ne æeli dati novac dræavi ako ne mora. I zato institucije moraju imati odreenu razinu samostalnosti s obzirom na dræavu. To im omoguÊuje javno financiranje usporedno s alternativnim izvorima prihoda. U nekim europskim zemljama to je kontro- verzno, ali tako je u V. Britaniji. British Museum, Tate i svi muzeji utemeljeni su kao charities - dobrotvorne sl. 2. i 3. Obilazak nove zgrade MSU u ustanove. Pojavljuje se bojazan da Êe dræava kaænjavati izgradnji, 17. listopada 2005. institucije koje su uspjeπno namicale novac u procesu fundraisinga i smanjivati im davanja za kulturu. Od poli- NjemaËkoj, djelomiËno u Francuskoj i u veÊini zemalja tiËara u V. Britaniji traæi se da javno o tome progovore, i sjeverne i srednje Europe. Filantropija je zapoËela u to je velika politiËka tema. U V. Britaniji je poslijeratna Europi, u doba Rimskog Carstva. Mislim da Europa vlada osnovala Arts Council, davala novac muzejima mora ponovno otkriti tradiciju kulturne filantropije, kako itd. Godine 1980. davanja dræave veÊini kulturnih insti- bi imuÊni graani preuzeli odgovornost i vlasniπtvo u tucija se smanjuju. Od 1990. godine Nacionalna lutrija kulturi svoga grada. InaËe dræava neÊe moÊi podupirati (National Lottery) svake godine daje goleme svote kulturne ustanove. Europa pati od starenja stanovniπtva novca za umjetnost. Vlada je rekla: “Dat Êemo vam 50 i porasta troπkova mirovina, zdravstva i zato ne mislim do 75% cijene projekta, a ostalo morate namaknuti da Êe se kultura razvijati. U najboljem sluËaju moæemo sami.” I zato je British Museum ustanovio Odjel za se nadati da Êe ostati na istoj razini. Zato, ako imate razvoj. Doπao sam godine 1994. kao drugi fundraiser. ambicija poveÊavati i razvijati svoje institucije, morate Iznenada su ustanove morale to ozbiljno shvatiti i razmiπljati o tome kako pokrenuti kulturnu filantropiju. dobro su to radile. To se razvilo u javno-privatno part- Problem Europe je to πto je nakon 1945. u veÊini nerstvo, πto ukljuËuje i dræavu i privatni sektor. Mi u V. zemalja dræava preuzela ulogu filantropa. VeÊina dræava Britaniji po tome modelu joπ dobivamo mnogo javnoga, plaÊa bolnice, πkole, sveuËiliπta, kazaliπta, muzeje, dræavnog novca, a za laburistiËke vlade nakon 1997. knjiænice i druge kulturne ustanove, na naËin kako je taj je iznos bitno poveÊan. Rast javne potpore tekao je prije rata, a svakako u 19. stoljeÊu, to Ëinio privatni usporedno s rastom privatne potpore, i zato to sma- sektor, npr. bogati lokalni industrijalci. Vaæna je i uloga tram zanimljivim modelom. Dræavne strukture u V. Crkve u Europi, te razliËitih jezika i etniËkih zajednica. Britaniji pomaæu nam u fundraisingu, a status charity - RadeÊi u viπe europskih zemalja, uoËio sam da jedni dobrotvorne ustanove otvara nam moguÊnost smanji- od drugih moæemo mnogo nauËiti. Ono πto bi se treba- vanja poreza. I institucije i donatori dijele smanjenje milijuna. Imali su komercijalne sektore koji su osigu- 15 poreza. U biti, dobiva se povrat poreza. Naπi su porezi ravali novac i nekoliko velikih donatora. I opet neπto viπi od onih u SAD-u. Nema ograniËenja visine donacije tipiËno ameriËko: dva najveÊa donatora bila su dva ili individualne filantropije za pojedince.Time dræava ci- voditelja kampanje, Lord Sainbury i Vivian Dunfield. ljano potiËe filantropiju. Vaænija od pitanja poreza jest KonaËno, Tate Modern trebao je za svoju kampanju Ëinjenica da dobrotvorne ustanove moraju biti neo- namaknuti 130 milijuna funti. Dobili su 50 milijuna od visne. Tako dræava ne moæe nareivati instituciji πto da Lutrije i 20 milijuna iz dræavnog sektora. Dobro su vodili radi. Moæe joj neπto sugerirati, ako dræava pokriva 60% kampanju, ali nisu postizali velike donacije. Njihova hladnog pogona, te se sugestije trebaju vrlo ozbiljno najveÊa pojedinaËna donacija bila je 3 milijuna funti, a razmotriti. No dræava ih ne moæe kontrolirati, πto je vrlo dala ju je Western Foundation. Imali su mnogo ljudi koji vaæno jer daje povjerenje donatorima. Njihov Êe novac su davali novac, ali su morali teπko raditi. Dosta dona- biti koriπten u dugoroËnom interesu institucije, a ne za tora bilo je iz SAD-a, ciljali su na kolekcionare kratkoroËne politiËke ciljeve. Mislim da je porezni sus- suvremene umjetnosti. Glavni fundraiser za Tate bio je tav jednako pogodan ili Ëak pogodniji nego u SAD-u. direktor muzeja Nick Serrota, koji je vodio kampanju i To je omoguÊilo realizaciju mnogih kulturnih projekata jako puno radio. Bilo je teπko jer su se u fundraisingu koji se ne bi ostvarili da su ovisili samo o dræavnom natjecali s kulturnim ikonama - British Museumom i novcu. Kada smo zapoËinjali fundraising u British Operom. Mislim da morate imati neovisne odbore i u te Museumu, mnogi su govorili da to neÊe iÊi, da odbore morate postaviti donatore kao osobe zaduæene nemamo bogatih pojedinaca, da nemamo tradiciju za fundraising. To je vrlo sliËno ameriËkome modelu. A filantropije itd. IÊi Êe, samo πto institucije nisu pokuπale, kljuË je u partnerstvu javnoga i privatnog novca kojim i to vrijedi za cijelu Europu. Nije istina da Europa ima se neÊe kompromitirati neovisnost kulturne ustanove ni manje imuÊnih i bogatih ljudi od SAD-a, to potvruju i program fundraisinga. Vaæan je i timing kampanje, pre- statistike. Ima mnogo bogatih ljudi i mnogi od njih zain- mda ne moæete bitno utjecati na vrijeme. Bilo je i koris- teresirani su za kulturu. Mi u Europi ne volimo govoriti o no jer je fundraising postao popularan termin novcu, to smatramo Ëak vulgarnim. Joπ se uvijek sma- poËetkom 1990-ih i svi su govorili o tri velike kampanje. tra da Ëlanovi odbora u muzeju suvremene umjetnosti U ostalim europskim zemljama fundraising zapravo tek moraju biti struËnjaci za suvremenu umjetnost, a bogati poËinje. Drugo najveÊe træiπte za kompaniju Brackeley SUMMARY joπ nisu odgojeni da imaju filantropske odgovornosti. U iza V. Britanije jest ©vedska. Zbog tradicije socijalne MAJOR GIFTS CAMPAIGNS - HOW V. Britaniji joπ traje taj obrazovni proces, i vjerujem da demokracije i visokih poreza ondje nema smanjenja WELL DOES THE AMERICAN MODEL Êe zahvatiti i vas. poreza na darove. U ©vedskoj djelujemo veÊ deset WORK FOR EUROPEAN CULTURAL godina i uspjeπno vodimo kampanje u visokom obrazo- Promotrimo tri konkretna primjera fundraisinga u 1990- ORGANISATIONS vanju. U toj su zemlji korporacije joπ vaæne i mislim da im godinama, The British Museum, Old Opera i Tate The experience of British cultural Êe tako biti i u Hrvatskoj. Prijedlog za sponzorstvo nije Modern. organisations over the past 12 prva stvar kojom se pristupa korporaciji, on dolazi years, since the launch of the Kada sam ja doπao 1994., The British Museum morao naknadno, u procesu. Naπ je klijent bio i Salzburπki fes- National Lottery, is particularly je namaknuti 30 milijuna funti, a zatim se taj iznos tival. Oni su bili uspjeπni u fundraisingu, ali nisu imali interesting for cultural organisa- popeo na 60 milijuna, a zavrπio sa 106 milijuna. Dobili velike donacije. Stedelijk Museum u Amsterdamu vodio tions in other European countries. smo 46 milijuna od Nacionalne lutrije. Dvojica predsjed- je veliku kampanju. Fundraising i sponzorstvo poËinju, i Many organisations have imple- nika Odbora bili su ljudi s vezama, ali sami nisu bili vaæno je da se razvijaju. Mislim da je za institucije mented US-style fundraising osobito bogati. Ipak su bili vrlo uspjeπni u pribavljanju poæeljno da imaju razliËite izvore financiranja. Nezdravo operations but this has had to be novca jer su bili vrlo dobro umreæeni. Oni su odradili je da imaju samo jednog velikog donatora, bio on mini- adapted to reflect a number of najveÊi dio izravnog fundraisinga. Najuspjeπniji je bio starstvo kulture ili bogati pojedinac. Samo se tako difference environmental factors. Claus Moser, potomak njemaËkih æidovskih emigrana- moæe osigurati da nijedan donator ne preuzme kon- For example, because the level of ta. Zapravo, kulturne institucije u Srediπnjoj Europi trolu, kao πto to uspijeva MoMA-i. Dræava treba biti dio public funding for museums is financiraju Æidovi. Naæalost, njihove zajednice u procesa, odnosno sudjelovanje dræave je iznimno koris- much higher in the UK than in the Srednjoj Europi viπe ne postoje i mi ih moramo obnovi- no i apsolutno bitno. Kada bi dræava odustala od finan- US, the boards of British muse- ti. NajveÊa individualna donacija bila je 20 milijuna i ciranja kulturnih ustanova, veÊina bi ih propala. Zato ums cannot have the same dopustili su da je uloæimo u banku kao Western nam je potpora dræave potrebna kako bi institucije fundraising focus that US muse- Foundation. Obitelj Western nije voljela da ih javno imale razliËite izvore financiranja putem struktura ums have. The British situation is istiËemo. Prisilili smo ih da njihovo ime “stavimo” u poreza te korporativnih i dræavnih struktura. KonaËno, still much closer to the rest of muzej. Pa iako su treÊa-Ëetvrta obitelj po bogatstvu u kaæu da novac ne raste na drveÊu. Za njega se mora Europe, where the challenge is to V. Britaniji, u Muzej su dolazili autobusom, a ako smo ih raditi. To je teæak posao, ali se moæe napraviti. Dokazali create an effective public/private posluæili ruËkom, morali smo paziti da to budu samo smo da se moæe napraviti u V. Britaniji. PoËinje se partnership to support our cultur- sendviËi i Ëaπa vode jer bi inaËe mislili da bacamo nji- dogaati i u ostatku Europe. Idimo za njim! al institutions. hov novac. Nasuprot njima, neki donatori smatraju da This presentation focus on what se pred njih mora prostirati crveni tepih. Dakle, nema has been learnt in trying to adapt pravila. Stara opera drugi je vaæan projekt Lutrije. Priredila na osnovu zvučnih zapisa: Jadranka Vinterhalter the US cultural fundraising model Projekt je stajao 213 milijuna funti, a Lutrija je dala 78 Prijevod s engleskog jezika: Goranka Antunović, Vera Andrassy, to the European environment. Jadranka Vinterhalter IM 36 (1-2) 2005. TEMA BROJA NOVA ZGRADA MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI U ZAGREBU - TOPIC OF THIS VOLUME VELIKI MARKETIN©KI IZAZOV

SNJEÆANA PINTARI∆ Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

sl. 1. Michael Margitich, zamjenik direktora MoMA-e i Snjeæana PintariÊ, ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb u obilasku nove zgrade MSU Êe postati najveÊom i najsuvremenijom muzejskom institucijom u Republici Hrvatskoj. Opseg investi- cije i ambiciozan program planiranih aktivnosti daju novome Muzeju jedinstvenu i neponovljivu kulturnu, druπtvenu i edukativnu misiju u æivotu suvremene Hrvatske, i to ne samo u kontekstu tematizacije i muzealizacije suvremene umjetnosti. Naime, uspjeh novog projekta MSU postat Êe relevantan kriterij za sve buduÊe sliËne projekte gradnje muzeja u Hrvatskoj, posebice glede interesa javnosti, stupnja posjeÊenosti i kulturno-ekonomske relevantnosti institucije na nacionalnoj i meunarodnoj razini. Stoga je za buduÊe funkcioniranje MSU presudno Projekt novog Muzeja suvremene umjetnosti (MSU) u vaæno da se veÊ i prije samog otvorenja nove zgrade, Zagrebu najveÊa je hrvatska kulturna investicija od odnosno u 2006. godini, pokrenu edukacijsko-pro- osamostaljenja dræave 1991. godine, a otvorenjem midæbene aktivnosti koje Êe informaciju o projektu nove zgrade u Novom Zagrebu sredinom 2007. godine novog muzeja pravodobno i transparentno predstaviti javnosti i medijima, “pripremiti” javnost na skoraπnje 5. integrirati MSU u turistiËku ponudu grada i regije te 17 otvorenje muzeja i njegove sadræaje te istodobno profili- izraditi suvenir MSU, rati MSU u atraktivnu, nezaobilaznu muzejsko-edukacij- 6. prirediti donatorsku veËer, sku destinaciju u Zagrebu, kao novi hrvatski kulturni 7. organizirati meunarodni skup direktora muzeja brand relevantan za nacionalnu i europsku kulturu. suvremene umjetnosti koji su nedavno otvoreni ili su upravo u tijeku radovi na njihovoj izgradnji, i to radi Planove i djelatnost buduÊeg marketinπkog odjela razmjene iskustava i dogovora o buduÊoj suradnji, Muzeja suvremene umjetnosti ponajprije obiljeæava velik 8. organizirati sponzorsku veËer, i vaæan zadatak koji nas oËekuje u sljedeÊe dvije 9. sudjelovati na sajmu u Kölnu (veljaËa 2006.) i na godine, a to je preseljenje u novu zgradu. To je sloæen i Viennafairu (oæujak 2006.), zahtjevan posao koji mora teÊi na nekoliko paralelnih 10. osnovati Nagradu Muzeja suvremene umjetnosti, razina - od pripreme grae za preseljenje, organizacije 11. diljem Hrvatske u πkolama, na fakultetima, u centri- stalnog postava i izloæbe za otvorenje do zapoπljavanja ma za kulturu i turistiËkim organizacijama organizirati novih djelatnika koji Êe pratiti strukturu zgrade. prezentaciju Muzeja, Marketinπkog struËnjaka i kolegicu zaduæenu za 12. predstaviti Muzej u susjednim zemljama. odnose s javnoπÊu vjerojatno Ëeka najzahtjevniji dio Stoga je za buduÊe funkcioniranje MSU presudno posla. Naime, preseljenje u novu zgradu dogaaj je koji vaæno da se veÊ i prije samog otvorenja nove zgrade, u punom smislu rijeËi znaËi prekretnicu u djelovanju odnosno u 2006. godini, pokrenu edukacijsko-pro- Muzeja. midæbene aktivnosti koje Êe informaciju o projektu Muzej mijenja lokaciju - seli se iz povijesne jezgre grada novog muzeja pravodobno i transparentno predstaviti na novu lokaciju kao prva velika kulturna investicija u javnosti i medijima, “pripremiti” javnost na skoraπnje Novom Zagrebu, dijelu grada koji je do sada nosio otvorenje muzeja i njegove sadræaje te istodobno profili- naziv “spavaonica Zagreba”. Dakle, potpuno se mijenja rati MSU u atraktivnu, nezaobilaznu muzejsko-edukacij- okruæenje Muzeja, i to ne samo u urbanistiËkom veÊ i u sku destinaciju u Zagrebu, kao novi hrvatski kulturni 2 2 druπtvenom smislu. Muzej seli iz 800 m u 15.000 m . brand relevantan za nacionalnu i europsku kulturu. Taj poveÊani prostor omoguÊuje uvoenje novih sadræaja kojih do sada u Muzeju nije bilo (polivalentna IME BRANDA: STARI - NOVI MSU dvorana, prostor za edukaciju, museum shop i sl.) Aktualno ime Muzej suvremene umjetnosti Zagreb Muzej Êe prvi put nakon osnivanja dobiti stalni postav. potjeËe iz 90-ih godina 20. stoljeÊa i zamijenilo je Imat Êemo najsuvremeniji prostor za povremene izloæbe prvotno ime Galerije Grada Zagreba iz 1954. U i meunarodnu razmjenu. sadaπnjoj se varijanti umjesto punog imena najËeπÊe rabi kratica MSU, koja se pojavljuje u logu Muzeja i kao Cilj je Muzeja da u takvim novim uvjetima postane æivom institucijom u kojoj se programi odræavaju 24 sata na dan, a zacrtani je plan postiÊi brojku od najmanje 100 000 posjetitelja u godini (proteklih je godina broj posjetitelja iznosio oko 10 000). Sukladno svim tim promjenama i postavljenim ciljevima Muzej mora ostati prepoznatljiv u javnosti i mora stvoriti kritiËnu masu posjetitelja te steÊi prijatelje i podupirate- lje kako bi od samog poËetka dobio vodeÊu ulogu u likovnom æivotu Zagreba i Hrvatske. Marketinπki koncept za 2006. godinu izradili smo na temelju analize prednosti nove zgrade i potencijalnih problema koji mogu nastati zbog preseljenja u novi dio grada te slijedeÊi visoke kriterije kvalitete i suvremenosti kao πto je i umjetnost koju Muzej promovira. Za iduÊu godinu planirali smo ove poslove i aktivnosti: 1. formirati ime branda - Novi MSU, 2. izraditi novi vizualni identitet, 3. tiskati katalog fundusa i ostale promidæbene materijale s informacijama o novoj zgradi i novim logom Muzeja, 4. izraditi promotivni film (spot) u trajanju od 3 do 5 minuta pod nazivom Nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti, 18 nja. Kao dodatni argument za promjenu naziva navodimo i podatak da sliËna kratica veÊ postoji na karti europskih muzeja, a rabi ju beogradski Muzej savremene umetnosti, s dodatkom slova B: MSUB, πto takoer moæe ometati prepoznavanje i profilaciju zagre- baËkog muzeja (pogotovo u traæenju informacija preko interneta, a i zbog lakoÊe zamjene kratica meu slabije informiranom ili inozemnom publikom itd.). Stoga bi po uzoru na ustaljenu svjetsku praksu muzeja suvremene umjetnosti, a kao pretpostavku za uspjeπno brendiranje jedne kulturne institucije, kraticu MSU bilo nuæno “redizajnirati” u novo ime koje bi se lakπe Ëitalo, pamtilo i prepoznavalo.

NOVI VIZUALNI IDENTITET Muzej suvremene umjetnosti kao novi hrvatski kulturni brand mora dobiti i novi, inventivno razraeni vizualni identitet koji Êe mu omoguÊiti da putem prepoznatljivih i standardiziranih vizualnih i tekstualnih formi komunici- ra sa svojom publikom i javnoπÊu uopÊe. Stoga je, s obzirom na sadaπnje stanje, potrebno osmisliti nove promotivne materijale i tiskovine koje bi sluæile pro- midæbi otvorenja nove zgrade Muzeja, i to neovisno o sadaπnjoj recentnoj aktivnosti MSU na gornjogradskoj lokaciji. To su:

logo muzeja kao prepoznatljivi zaπtitni znak institucije sredstva primarne komunikacije (kuverte, poslovna pisma, posjetnice, mape) sredstva sekundarne komunikacije (info-broπure, deplijani, plakati, letci, oglasi itd.).

PRIPREMA I REALIZACIJA KATALOGA I OSTALIH PRO- MIDÆBENIH MATERIJALA S INFORMACIJAMA O NOVOJ ZGRADI MSU S NOVIM LOGOM MUZEJA Potencijalna publika je onaj dio javnosti koji je slabo upoznat ili uopÊe nije informiran o postojanju MSU ni o projektu gradnje, a naËelno ima kulturne interese. To je sl. 2-8. Nova zgrada Muzeja suvremene najveÊa i ujedno najdisperznija “ciljna skupina” u kojoj umjetnosti u Zagrebu snimljena tijekom 2006. se nalazi potencijalna buduÊa publika Muzeja. Vaæno je Snimio: Jasenko Rasol napomenuti da u hrvatskoj kulturi “posjet muzeju” ne postoji kao standardna kulturalna praksa stanovniπtva njegova Internet adresa. Meutim, u kontekstu dosa- jer u Hrvatskoj ne postoji mreæa suvremenih muzeja daπnjeg djelovanja muzeja na zagrebaËkoj gornjograd- tipiËna za Europu (nastala tijekom tzv. booma muzeja skoj lokaciji, percepcija i uporaba postojeÊeg imena 1880-ih) i s njom povezana praksa posjeÊivanja/puto- institucije bila je u πiroj javnosti i medijima praÊena vanja/konzumiranja umjetnosti. MSU je prvi novoiz- odreenom dozom nejasnoga i nerazumljivog “Ëitanja” graeni muzejski objekt u Zagrebu nakon 1880. (op. ur. funkcije, pa onda i imagea muzeja. Osnovni se nespo- Muzej za umjetnost i obrt) i stoga preuzima gotovo pio- razum krio u nejasno definiranom profilu institucije: nirsku ulogu edukacije javnosti u otkrivanju, doæivlja- galerija ili muzej, tj. u Ëinjenici da institucija u svom vanju i poticanju publike na posjeÊivanje neke muzejske imenu sadræava naziv muzej, premda nije bila institucije. Ta bi Ëinjenica trebala biti socio-kulturoloπki osposobljena za izlaganje svoje zbirke/stalnog postava okvir promidæbene strategije MSU, koja pritom mora veÊ je i dalje obavljala iskljuËivo galerijsku djelatnost. uzeti u obzir odgovore na ova pitanja: Osim tog semantiËkog nesporazuma u imenu i imageu Koliko hrvatskih graana zna za gradnju nove zgrade Muzeja, koji se ne bi smio prenijeti i na novu zgradu, MSU? kratica MSU samo se djelomice udomaÊila u javnom U kojem je obliku πiroj javnosti poznata dosadaπnja diskursu: ona je bila svojevrstan jeziËni problem, ponaj- pedesetogodiπnja djelatnost Muzeja? prije glede oblika i naËina njezina Ëitanja, tj. izgovara- Koliko su javnosti poznate kvaliteta, vrijednost i karakter zbirki buduÊeg muzeja? 19 Kolika je spremnost graana, tj. njihova motivacija za posjet novome muzeju, a posebno muzeju suvremene umjetnosti? Komunikaciju sa tom disperznom ciljnom skupinom potrebno je provoditi u viπe razliËitih medija, npr. image-kampanjom kao spojem edukacije i promidæbe kojim se, osim informacije o novom muzeju, poveÊava njegova atraktivnost i privlaËnost za posjetitelje. Bitno je da svi mediji istodobno budu ukljuËeni u promidæbu Muzeja. S obzirom na termin otvorenja sredinom 2007., zamiπljene su dvije faze edukacijsko-pro- midæbene kampanje prema sljedeÊem scenariju. Za proljeÊe 2006. kao informiranje javnosti o skorom dovrπenju projekta planirana je atraktivna vizualizacija fundusa Muzeja na jumbo plakatima, manjim gradskim plakatima, oglasima u dnevnim novinama i Ëasopisima, putem radijskih i TV-spotova koji Êe brzo, atraktivno i suvremeno “popularizirati” novi MSU. U srediπtu pozornosti te kampanje morala bi biti umjetniËka djela kao buduÊi izloπci stalnog postava - izvlaËenje umjetnina s kojih se “diæe praπina” na “svjetlo dana”. Tijekom 2006. bilo bi dobro, u suradnji sa HTV-om kao javnom institucijom, organizirati seriju jednominutnih filmova u kojima bi se predstavilo po jedno umjetniËko djelo iz fundusa MSU. RijeË je o relativno jeftinoj pro- dukciji koja se svojim jednominutnim trajanjem moæe uklopiti u svaku shemu emitiranja, a u razliËitim se satima moæe ponavljati. (Emisija bi bila raena prema scenariju monografije o 50 remek-djela iz MSU, koja bi pak bila tiskana kao oblik promocije Muzeja za druge “ciljne skupine”.) Druga faza promidæbene kampanje zapoËela bi poËetkom 2007. godine kao “uvod” u kulturni dogaaj godine: otvorenje novog Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb.

PRIPREMA I REALIZACIJA PROMOTIVNOG FILMA (SPOTA) NOVA ZGRADA MSU-A ZAGREB U TRAJANJU 3 - 5 MINUTA Cilj izrade spota jest afirmativno predstavljanje institucije (MSU) i njezinih aktivnosti inozemnim i domaÊim partnerima, potencijalnim suradnicima i/ili investitorima. ZnaËajan dio navedene ciljne skupine vjerojatno nije posve upoznat s postojanjem i aktivnostima MSU, iako je rijeË o osobama i/ili institucijama koje imaju visokokultiviranu percepciju i iscrpno poznaju suvremenu kulturu. Stoga je vaæan segment spota predstavljanje radova znaËajnih internacionalnih umjetnika iz fundusa Muzeja, kao i predstavljanje nove zgrade MSU. Spot bi trebao biti finaliziran na DVD-u. Institucija MSU tim bi se spotom predstavila u geopolitiËkom kontekstu i kontekstu povijesnih okolnosti, a turbulentna suvremena povijest iskoristila bi se kao prednost, posebnost identitet koji europske institucije nemaju. 20

INTEGRACIJA MSU U TURISTI»KU PONUDU GRADA/REGIJE I IZRADA SUVENIRA MSU Promocija novog MSU kao turistiËke destinacije zahtijeva od djelatnika vrlo profiliranu sliku institucije i njezin jasno definirani image na karti europskih muzeja. Za takvu promociju Muzeja u kooperaciji sa svim relevant- nim turistiËkim organizacijama potrebno je izgraditi image Muzeja koji Êe naglasiti “neponovljivost” posjeta MSU. Za te potrebe nuæno je:

oblikovati Power Point prezentaciju za tur-operatere i TuristiËku zajednicu grada Zagreba kako bi se podrob- nije informirali o Muzeju i njegovu stalnom postavu 2006. oblikovati promotivni turistiËki materijal kao najavu otvorenja Muzeja / motivirati turistiËke djelatnike za izradu specijalnih programa posjeta Muzeju 2007. objaviti ËetverojeziËni deplijan koji Êe biti dostupan posjetiteljima grada i turistima u svim turistiËkim agencijama, na svim info pultovima i u svim hotelima izraditi besplatni suvenir-gadget koji je atraktivan i jeftino proizveden.

SUDJELOVANJE NA VIENNAART WEEKU U OÆUJKU 2006. BeËki sajam umjetnosti jedan je od novijih sajmova umjetnosti u Europi koji nastoji afirmirati træiπte Srednje i sl. 9. i 10. Arhitekt Igor FraniÊ sa suradnicima seminara Sponzorstvo u muzejima IstoËne Europe i na koji smo pozvani. Izlaganje na prilikom obilaska nove zgrade muzeja Sajmu treba iskoristiti za predstavljanje i najavu nove, Spotom bi se afirmativno iskoristio urbanistiËki kon- kompleksnije uloge MSU u kulturnom okruæju Zagreba, tekst - translociranje MSU iz povijesne jezgre u novi dio Hrvatske i Srednje Europe. Predstavljanje MSU kao grada, te bi se cijeli proces predoËio kao raanje pro- hrvatskoga kulturnog branda glavni je preduvjet za pulzivne nove/stare institucije. dobar poËetak rada i ukljuËivanje u meunarodne tokove kulturne suradnje. Na πtandu predvienom za Spot bi bio koncipiran kao visokosofisticirani potrebe izlaganja MSU trebalo bi predstaviti i djelatnost audiovizualni sklop, za koji se podrazumijeva tehniËka Muzeja, publikacije MSU, spot o novoj zgradi MSU, te i/ili tehnoloπka superiornost. fundus i zbirke MSU te najaviti otvorenje. 21

sl. 11. Lokacija muzeja pokraj kriæanja Avenije VeÊeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik

sl. 12. Donatorska veËera u Zbirci Richter, 15. lipnja 2005. Snjeæana PintariÊ, ravnateljica MSU prima donaciju - rad Ivana »iæmeka sl. 13. Nada Kareπ Richter i Ivan KoæariÊ

EXPONATEC COLOGNE, KÖLN, 15. - 18. VELJA»E 2006. Namjera nam je te informacije uËiniti dostupnima svim Exponatec Cologne internacionalni je sajam muzejske zainteresiranima, i to podjelom tiskanoga pro- djelatnosti, konzervatorstva i baπtine. Pokriva doslovno midæbenog materijala i projekcijom prezentacije MSU. sve aspekte træiπta za muzeje, restauriranje i konzervaciju kulturne baπtine te sluæi za predstavljanje i DONATORSKA VE»ER ponudu relevantne robe i usluga. Na Sajmu Exponatec U lipnju 2005. MSU je uspjeπno organizirao prvu dona- obavlja se specifiËna razmjena informacija i kontakata torsku veËer kojom je najavio godiπnju organizaciju vezanih za kreativne procese u muzejima i ostalim donatorske veËeri u Zbirci Richter. VeËer je zamiπljena navedenim podruËjima radi πto potpunijeg iskoriπtava- kao okupljanje donatora i prijatelja Muzeja kojima MSU nja inovacijskog potencijala pri osmiπljavanju novih kon- æeli zahvaliti na donacijama πto su obogatile fundus, a cepata, aplikacija i rjeπenja. bit Êe predstavljene πiroj javnosti u novoj zgradi Muzeja. S obzirom na znaËaj i fluktuaciju struËnih ljudi, ideja i Na ovogodiπnjoj Donatorskoj veËeri uz koktel bi trebali organizacija na tome sajmu, smatramo da bi sudjelo- biti podijeljeni prigodni pokloni gostima u obliku tiskanih vanje na njemu znatno pridonijelo πirenju informacija o materijala (blokova, razglednica) s fotografijama djela iz projektu novog MSU te povijesti i djelatnosti Muzeja fundusa naπeg muzeja. kakvog smo dosad poznavali. 22

sl. 14-18. Plakati, suveniri i ostali pro- midæbeni materijali godine zainteresirati tvrtke i kompanije koje djeluju na ORGANIZACIJA ME–UNARODNOG SKUPA DIREKTORA hrvatskome i svjetskom træiπtu. OjaËan vlastitim promo- Od 22. do 24. lipnja 2006. odræat Êe se meunarodni cijskim programom, MSU bi se trebao predstaviti kom- skup direktora DESTINATION - NEW MUSEUM - panijama s prijedlogom za sponzorstvo i partnerstvo BUILDING, na kojemu Êe sudjelovati direktori muzeja iz putem svih spomenutih tiskovina, ali i specijalnom Austrije, Bosne i Hercegovine, Maarske, Francuske, Power Point prezentacijom koja objaπnjava suvremenu Letonije, Srbije, Rumunjske, Velike Britanije, Slovenije, likovnu umjetnost uz potporu tehnologije i komunikaci- Poljske, SAD-a i Hrvatske. Dodirna toËka veÊine insti- je. Takoer, u interesu je Muzeja organiziranje i osniva- tucija Ëiji Êe direktori prisustvovati skupu jest Ëinjenica nje muzejskoga sveËanog borda, koji bi svojim spon- da su posljednjih nekoliko godina uselili ili Êe uskoro zorstvima i donacijama potpomagali djelovanje MSU. useliti u vlastite novoizgraene muzejske prostore. Stoga se, u suradnji s Odjelom marketinga, planira PojedinaËna izlaganja veÊ primijenjenih metoda i plano- organiziranje sponzorske veËere na kojoj Êe bit pred- va vezanih za preseljenja i koriπtenje novih prostora tre- stavljen promotivni film te djelatnost i moguÊnosti nove bala bi potaknuti razmjenu iskustava iznimno vrijednu zgrade Muzeja, odnosno buduÊim Êe sponzorima biti za sve sudionike i promatraËe skupa. ponuena suradnja putem razliËitih sadræaja. Organiziranje prezentacije Muzeja u suradnji s peda- SPONZORSKA VE»ER goπkim odjelima u πkolama, na fakultetima, u centrima Atraktivnost i posjeÊenost institucije kriterij su za sud- za kulturu i turistiËkim organizacijama diljem Hrvatske jelovanje sponzora u nekom kulturnom projektu pa ©kolsko-obrazovne institucije moæda su najbrojnija cilj- stoga sve predloæene promidæbeno-edukacijske na skupina za buduÊi MSU jer Muzeju osiguravaju stal- aktivnosti bitno povisuju image i ugled MSU. Stoga se nu posjeÊenost u velikim grupama, πto je istodobno moæe oËekivati da Êe se za taj projekt tijekom 2006. prilika da Muzej poËne stvarati svoju buduÊu publiku meu najmlaom populacijom. Za tu ciljnu skupinu 23 potrebno je izraditi posebne promotivne i edukativne materijale koji Êe prije svega pokazati nastavnicima kakve edukativne i pedagoπke moguÊnosti otvara pos- THE NEW BUILDING OF THE MUSEUM OF CONTEMPORARY ART, jet muzeju, kakav je nastavni program moguÊe obliko- ZAGREB - A HUGE MARKETING CHALLENGE vati u buduÊem MSU i kakvom Êe infrastrukturom The new Museum of Contemporary Art [MSU] (Zagreb) project uËenici moÊi raspolagati. Vrlo je vaæno πto prije is the biggest investment in Croatian arts and culture since the zapoËeti s tzv. personalnom komunikacijom Muzeja i country achieved independence in 1991, and when the new obrazovnih ustanova kako bi se posjeti Muzeju mogli building is opened, in New Zagreb in mid-2007, the museum pravodobno integrirati u nastavni program. will become the biggest and most updated museum institution Za potrebe te edukacijske kampanje tijekom πkolske in the Republic of Croatia. The marketing and PR expert is godine 2006./2007. za direktnu komunikaciju s nas- probably facing the most demanding part of the work. tavnicima potrebno je oblikovati: The move into the new building is an event that really will mean a turning point in the work of the museum. It is changing 1. Power Point prezentaciju s pedagoπko-nastavnog its location, moving from the historic city centre to the new stajaliπta MSU i njegove uloge u likovnom i vizualnom site, and will be the first major cultural investment in New obrazovanju aka; organizacija radionica u buduÊem Zagreb, part of the city that has so far been considered only a Muzeju, dormitory suburb. The environment of the museum, then, is 2. CD - DVD za mailing na adrese svih πkola, u kojemu changing completely, not only from the point of urban setting, Êe biti tehnoloπki moderno i atraktivno objaπnjen stalni but also in a social sense. And it is moving from a floor space postav Muzeja i njegov obrazovni potencijal. of 800 square metres to 15,000 square metres. This increased area will enable new contents to be included which were pre- Ovaj izuzetno opseæni program ujedno je i idealno viously simply missing from the museum (a polyvalent hall, zamiπljena simulacija rada Marketinπkog odjela, koji tek room for education, a museum shop and so on). And for the moramo utemeljiti i za koji se nadamo da Êe poËeti first time since its foundation, it will acquire a permanent dis- raditi u 2006. godini. play. The marketing concept for 2006 was worked out on the basis of an analysis of the advantages of the new building and Primljeno: 15. rujna 2006. the possible problems that might arise because of the move to a new part of town, and, following the high criteria for quality and contemporaneity that are similar to the art that the museum promotes, the following operations are being planned: 1. The formation of a brand - New MSU; 2 - creating a new visual entity; 3 - printing a catalogue of the holdings and other promotional material with information about the new building and new logo; 4 - making a new promotional film lasting from 3 to 5 minutes entitled The New Building of the Museum of Contemporary Art; 5 - integration of the museum into the tourist production of the region and making MSU souvenir(s); 6 - donator evening; 7 - organisation of an international conference of directors of museums of contemporary art that have recently opened or that have ongoing works on development, and exchange of experience and negotiations about future collaboration; 8 - organisation of sponsor dinners; 9 - taking part in the Cologne Fair (February 2006) and Vienna Fair (March 2006); 10 - foundation of the Museum of Contemporary Art Prize; 11 - organising the presentation of the museum through- out Croatian in schools, universities, culture centres and tourist organisations; 12 - present the museum in neighbouring countries. Since for the future functioning of the MSU it is of crucial importance that even before the opening of the new building, that is in 2006, educational and promotional activities are launched to present information about the new museum project to the public and the media in good time and with the needed transparency, preparing the public for the upcoming opening of the museum and its contents, and at the same time profiling the museum into an attractive and must-see museum and educational destination in Zagreb, a new Croatian cultural brand that is relevant to the national and the European culture. IM 36 (1-2) 2005. TEMA BROJA KAPITALNA KAMPANJA TOPIC OF THIS VOLUME

MICHAEL MARGITICH zamjenik direktora, Museum of Modern Art, New York

JAMES GARA voditelj administrativnih poslova, Museum of Modern Art, New York

sl. 1. Michael Margitich, Braco DimitrijeviÊ, James Gara, Jadranka Vinterhalter i sudionici seminara Sponzorstvo u muzejima M. MARGITICH: Najsaæetije reËeno, gradili smo novi muzej odbora i drugi Ëlanovi putovali su svijetom i razmiπljali moderne umjetnosti jer nam je trebalo prostora - prosto- kakva bi nam zgrada trebala. U vrijeme otvaranja ra za umjetniËka djela, prostora za zaposlenike. O tome Guggenheima u Bilbau razmiπljali smo o tipu dinamiËke se dugo razmiπljalo. arhitekture kakva je zgrada Franka Gheryja. Isprva smo mislili da Êemo i mi krenuti tim smjerom i napraviti J. GARA: Za nas je projekt izgradnje nove zgrade trajao arhitektonski neobiËan objekt. Upravni odbor razgovarao 15 godina. Muzeju je ponestalo prostora. Posljednji put je s osmoricom arhitekata koji su uπli u uæi izbor. prije toga Muzej je proπirivan 1984. godine. Visina stropa ZakljuËili su da nije najbitnije kakva Êe biti arhitektura veÊ bila je oko 3 metra. Kako se umjetnost poËela mijenjati, kakve su naπe zbirke. Dvije godine nakon πto smo kupili stizali su radovi drugaËijeg tipa, koji se nisu mogli nekretnine, dakle 1998., izabrali smo arhitekta, Japanca postaviti u taj prostor. Kako je MoMA usred Manhattana, Joshija Tanaguchija. On je u Japanu veÊ bio projektirao nije bilo prostora za daljnje πirenje. U ranim devedeseti- viπe muzeja, ali nikad prije nije radio u SAD-u. Za nas je ma doπlo je do raspada træiπta nekretninama u New to bilo donekle riziËno. Graditi u Japanu drugaËije je Yorku i imali smo sreÊu da su se dvije zgrade uz naπ nego graditi u srcu Manhattana, a drukËija su i pitanja muzej odjedanput naπle na prodaji. S projektom vezana za financije. Zato je izbor Tanaguchija u prvom proπirenja poËeli smo krajem 80-ih. Imali smo sreÊu i Ëasu bio kontroverzan. On je imao simplicistiËki pristup znali smo je iskoristiti. Uzeli smo kredite od raznih bana- projektu muzeja, ali je istaknuo da u fokusu nije sama ka i uspjeli ih kupiti. Zatim smo trebali zapoËeti planiranje zgrada u smislu arhitekture, veÊ upravo muzejske zbirke. i izabrati arhitekta imajuÊi na umu da imamo zbirku dizaj- Naπa stara zgrada bila je elitistiËka, bili smo okrenuti na i arhitekture. Znali smo da Êe i sama zgrada biti pod- prema sebi, na muzeju nije bilo prozora, nije bilo vrgnuta kritiËkoj prosudbi. Naπ predsjednik Upravnog prirodnog svjetla. Tanaguchi je smatrao da muzeju treba ustanovili da treba prikupiti joπ 700 milijuna dolara, dakle 25 dati prozore koji gledaju na New York, te ga otvoriti golem iznos. Bilo je neizvjesno moæemo li skupiti tako prema van. To je bila dobra metafora strukturalnih prom- mnogo novca, kao πto je bilo neizvjesno i to hoÊe li se jena do kojih je doπlo u muzeju. Mi smo se i u svojoj grad vratiti svom normalnom æivotu. Upravni odbor bio je politici æeljeli okrenuti javnosti, pruæiti joj ruku. TreÊi vaæan vrlo blizu odluci da se stvari na neko vrijeme zamrznu, Shvatili smo: ako razlog za izbor projekta bio je naπ park skulpture, koji je da se projekt prolongira i priËekaju dvije godine da se uemo u taj veliki projekt, utemeljio Rockefeller, a izgradio Philip Janson. Tanaguchi sve staloæi. A onda se digla jedna gospoa iz Odbora, moramo biti sigurni da ga je smjestio u srce objekta i otvorio publici. Trebale su koja zapravo nije nikada govorila na sastancima, priliËno Êemo biti uspjeπni. Znali nam dvije godine planiranja prije nego πto je arhitekt srameæljiva, i rekla kako viπe nije rijeË o muzeju veÊ o uopÊe mogao poËeti crtati. Naπ je postav bio linearan - naπoj graanskoj duænosti i odgovoru na teroristiËki Ëin, smo da se prava priËa u prvoj dvorani bili su poËeci moderne umjetnosti i zbog svih graana New Yorka. Svi su Ëlanovi Odbora muzeja nastavlja, da ona zapravo niste mogli izaÊi dok ne doete do samog kraja prihvatili tu ideju i odluËili smo pokazati i uËiniti neπto πto dolazi tek dvije godine postava i djela iz kasnih 90-ih godina. Bio je to Êe moæda pokrenuti cijeli grad. nakon otvorenja. Trebalo autokratski pristup postavu. Stoga smo promijenili naËin je misliti na to æivi li taj M. MARGITICH: Sada se Ëini da je sve iπlo glatko, da smo razmiπljanja i zakljuËili da ne treba unaprijed strogo zada- radili logiËno i promiπljeno, a zapravo smo djelovali na muzej, uspijevate li dobro vati naËin na koji Êe se prolaziti kroz postav. Bili smo nekoliko kolosijeka. Usred priËe zavladao je pravi kaos. poslovati, kontrolirate li svjesni povijesti velikih muzejskih proπirenja koja su se Osnovali smo mali odbor od pet Ëlanova Uprave, i ja financije, moæete li imati dogaala u SAD-u. Sva dotadaπnja proπirenja muzeja sam bio u njemu, te smo zakljuËili kome se moæemo programe koji odgovaraju zapravo su bila bezuspjeπna. Dogaalo se da se skupio obratiti za najveÊe donacije. Naπ je cilj tada bio 650 mili- novoj zgradi i njezinim novac, potroπio na otvorenje novog dijela zgrade i nakon juna dolara, a to bi obuhvatilo novu zgradu, gradiliπte itd. moguÊnostima. godinu dana dobrog poslovanja dogaao se pad. Predsjednik kampanje bio je David Rockefeller, i nije bilo Druga, treÊa, Ëetvrta godina bivale su sve loπije. Muzeji boljeg Ëovjeka od njega. Moja je uloga bila da sve stalno se viπe nisu mogli financijski pokriti, otpuπtali su dræim u pogonu, da sve stalno teËe. OdluËili smo zaposlenike i te divne zgrade koje su izgraene viπe se ustanoviti nove osnivaËe MoMA-e za 21. stoljeÊe i pred- nisu mogle odræavati. To je bila tipiËna priËa svih dota- loæili da svaki donator mora dati viπe od 5 milijuna daπnjih proπirenja muzeja u SAD-u. U Ëasu kada bi se dolara. PoËeli smo razgovarati s cijelim Upravnim institucija proπirila, ustanovilo se da nije bilo nikakvog odborom. Neki su Ëlanovi dali 5 milijuna, neki 10 miliju- plana za kasnije poslovanje. Ni financijskog plana ni prona, dok je prije te kampanje najveÊa donacija u MoMA-i grama rada kustosa. To se dogodilo i u Londonu i bila 1 - 2 milijuna dolara, dakle podigli smo iznos. drugdje u svijetu. Shvatili smo: ako uemo u taj veliki Meutim, to nije bilo dovoljno, pa smo se vratili onima projekt, moramo biti sigurni da Êemo biti uspjeπni. Znali koji su veÊ dali i stalno im se opet obraÊali. Mnogi su od smo da se prava priËa muzeja nastavlja, da ona dolazi njih udvostruËili, utrostruËili ili uËetverostruËili svoju tek dvije godine nakon otvorenja. Trebalo je misliti na to donaciju. Sve su to bile individualne donacije i kretale su æivi li taj muzej, uspijevate li dobro poslovati, kontrolirate se od 5, 10, 50 do 75 milijuna dolara. Na kraju je u li financije, moæete li imati programe koji odgovaraju naπoj kampanji prikupljeno 858 milijuna dolara. novoj zgradi i njezinim moguÊnostima. Æeljeli smo u tom Kampanja joπ traje, do sada smo prikupili 888 milijuna smislu biti uspjeπni i mislim da smo time dali dobar prim- dolara, a imali smo 60 donatora. Sve donacije dane su jer koji mogu slijediti i druge institucije. IzraËunali smo bez ikakvih uvjeta. Mi smo se, naravno, izrazito brinuli za koliko novca moramo prikupiti, a te su brojke bile naπe donatore i s paænjom komunicirali s njima. Imamo i enormne, πokantne. Trebao nam je i novac koji Êe nekoliko anonimnih donatora. Godine 1989. priredili smo podræavati funkcioniranje kada se Muzej otvori, novac za veliku zabavu uz 75. obljetnicu MoMA-e i tada su ljudi angaæiranje novog osoblja. Znali smo da djela koja Na kraju nikad ne opet davali donacije. Naπa prva sveËanost otvorenja nismo izlagali nisu dobro odræavana i da ih treba restau- moæete dovoljno zahvaliti novog muzeja bila je za osoblje. Onda smo pozvali rirati. Dakle, uzeli smo u obzir troπkove potpore instituciji, donatore, pokazali im πto smo postigli, rekli da smo sret- ljudima. Morate stalno odnosno omoguÊivanja instituciji da dalje funkcionira. Za ni i zadovoljni zbog toga. A onda smo sljedeÊeg dana slati pisma zahvale i svaki dolar koji smo prikupili za izgradnju, prikupili smo i od njih zatraæili joπ novca. Ta priËa nikad ne prestaje. stalno zahvaljivati. jedan dolar za druge troπkove. Godine 1999. poËela je Stalno traæite novac. Mi smo vrlo oprezni s tim novcem gradnja Muzeja, znaËi bilo je potrebno pet godina plani- jer je doniran i ne smijemo biti rastroπni. Novac koji ulazi ranja prije postavljanja temeljnog kamena. Straπan u naπ muzej ulazi zbog naπeg proizvoda - izloæbe, umjet- udarac na cijeli grad dogodio se 11. rujna 2001. Tada nosti... Na kraju nikad ne moæete dovoljno zahvaliti ljudi- nismo joπ imali mnogo novca. Zbirke su bile pohranjene, ma. Morate stalno slati pisma zahvale i stalno zahvalji- stara je zgrada veÊ bila sruπena, dakle, situacija je bila vati. Direktor MoMA-e Glenn Lowry i ja odluËili smo zah- priliËno zastraπujuÊa. Za sve u New Yorku bilo je to vrlo valiti najveÊim donatorima tako da, ovisno o veliËini nesigurno doba, nismo znali πto nas joπ Ëeka. Sve je bilo donacije, tri zgrade nose imena triju najveÊih donatora, a sumorno, ekonomija je poËela padati, nestao je turizam, radilo se o iznosu od 50 do 175 milijuna dolara. Dvojica financijska su træiπta na neko vrijeme bila zatvorena. su se donatora tome usprotivila, ali mi smo inzistirali. Najprije smo se pobrinuli za svoje zaposlenike. U stude- Neki od donatora bili su apsolutno zapanjeni πto njihovo nome 2001. sastali smo se s Upravnim odborom i ime stoji uz sliku ili zbirku. Kampanja nije zavrπena, ona 26 joπ teËe i vrlo pozitivno utjeËe na naπe poslovanje. Ljudi pet minuta prije otvorenja. SjeÊam se da nam je koji su onda dali novac, i dalje ga daju, ali za neke druge gradonaËelnik mjesec dana prije otvorenja doπao u pos- potrebe. U godini nakon 11. rujna prikupili smo 100 mili- jet, prolazio kroz Muzej i rekao: “Isuse, pa nema πanse juna dolara, πto je bio rezultat poËetne energije, da se to otvori navrijeme.” I mi smo razmiπljali da moæda Ne moæete prikupljati predanosti i angaæmana. Ljudi koji rade u Muzeju sami neÊemo uspjeti otvoriti u najavljenom roku, a to bi bilo novac u negativnom su dobrovoljno dali po 500 dolara.To se snaæno dojmilo vrlo nezgodno. Ali u takvim se trenucima javi adrenalin, i okruæenju. Ljudi koji rade Ëlanova Upravnog odbora. Njih se dojmilo πto su im nekim smo Ëudom uspjeli otvoriti navrijeme. Nismo imali na takvom poslu moraju zaposlenici vjerovali, πto su vjerovali u taj projekt i njihovu vremena ni provjeriti kompjutore, nismo znali hoÊe li sve naËelno biti pozitivni. Ne sposobnost da ga realiziraju. Mi smo od korporacija funkcionirati, hoÊe li raditi sigurnosni sustav, liftovi, pro- dobili oko 18 milijuna dolara, a 600 milijuna od pojedi- daja karata. Znali smo da Êe na otvorenju svaka dvo- mogu dovoljno naglasiti naca. Dakle, potpomogli su nas pojedinci, ne korporacije rana, svaka galerija utjecati na opÊu ocjenu i nismo si koliko je vaæna suradnja i poduzeÊa. smjeli dopustiti ni jednu pogreπku. Na neki Ëudan naËin izmeu ljudi koji rade na sve je funkcioniralo. Cilj nam je u 2006. godini dosegnuti J. GARA: Godine 2001. svaka znaËajna kulturna institucija namicanju sredstava i 2 300 000 posjetitelja. Naπa je strategija dobro u New Yorku planirala je proπirenje: Guggenheim kustosa s druge strane. funkcionirala u prvoj godini: trebalo se pobrinuti da pos- Museum, Metropolitan Museum, Lincoln Center. U New To sve zajedno mora biti jetitelji budu zadovoljni i da nam se ponovno vrate. Sada Yorku ljudi imaju novca, ali je to ograniËena grupa ljudi. timski rad. radimo na tome da zadræimo razinu posjeÊenosti. Svi traæimo novac od istih ljudi, i znali smo da Êemo svi Odjedanput smo okupili 100 000 Ëlanova Muzeja, Ëime jedan drugome konkurirati za velike donacije. Kada je smo oduπevljeni, a sada postavljamo pitanje kako ih nakon 11. rujna 2001. naπ Upravni odbor odluËio krenuti zadræati, kako postiÊi da tih Ëlanova za godinu dana ne punom parom, bila je to vrlo hrabra odluka, jer su oni bili bude manje. A to je teæe nego otvoriti muzej, teæe nego ti koji su zapravo morali financirati projekt. Nakon 11. privuÊi ljude. Teπko je zadræati tu razinu uzbuenja i rujna 2001. svi su projekti u New Yorku propali, od entuzijazma. Brojke Êe se moæda malo smanjiti, ali ne svega se odustalo, a mi smo jedini bili uporni. Pokazalo smiju drastiËno pasti. U 2005. godini s novim Ëlanovima se da smo i tu na neki naËin imali sreÊu. »injenica je da i svim ostalim aktivnostima ostvarili smo 37 milijuna smo bili napredovali dalje od ostalih. VeÊ smo bili izabrali dolara prihoda. Ljudi u naπem Upravnom odboru veÊ su arhitekta i sruπili naπu staru zgradu. Nismo se mogli ispisali mnogo velikih Ëekova, ne moæemo raËunati da vratiti natrag. Mogli smo zamrznuti i odgoditi projekt. Êe stalno to raditi, pa je pitanje kako odræati tu razinu Dogodilo se da smo bili jedini koji smo traæili novac. prihoda. Naime, ako ne uspijemo, dogodit Êe nam se RijeË je o zgradi od 63 000 m2. Morali smo nastaviti πto i svima ostalima - neÊemo imati dovoljno sredstava (...) treba zahvaliti Glennu naπu javnu djelatnost, nastaviti izloæbeni program u za predviene aktivnosti. Maloprodaja je u naπim Lowryju, naπem Queensu, ostati prisutni jer bi se u suprotnome financi- duÊanima od 2 600 000 u 2005. ostvarila promet od jaπi povukli. Grad New York dao nam je 75 milijuna direktoru, koji je poruπio 4 000 000 dolara. Tu su nam potrebni novi izvori, jer dolara za izgradnju izloæbene dvorane u Queensu. Iako barijere πto su u jednoj neki se jednostavno istroπe. Pazimo da budemo ugodan je nakon 11. rujna proraËun svim kulturnim ustanovama fazi postojale izmeu i Ëist muzej, jer se i New York osvjeæio i oËistio, maknuti srezan, gradonaËelnik je poπtovao iznos odobren za kustosa i ljudi iz su grafiti. Ako imate Ëist grad, on s vremenom postaje MoMA-u jer je smatrao da Êe izgradnja novog muzeja administracije. sve ËiπÊi, a ako je prljav, postaje sve prljaviji. Bili smo vrlo biti znak da New York i dalje æivi. Iako smo privatni uspjeπni, ali Ëekamo joπ godinu, dvije da se to potvrdi. muzej, bili smo u partnerstvu s gradom, zajedniËki radili i Cijeli projekt nadmaπio je granice samog muzeja, postao uspjeli otvoriti prostor u Queensu, a 2004. i novi MoMA je projekt cijeloga grada, pa na neki naËin i cijele zemlje. na Manhattanu, Ëime smo pridonijeli povratku turista u Svi su se okupili oko nas, a da se to nije dogodilo, grad. Kada ste privukli pozornost medija koji su vas moæda bi priËa bila potpuno drugaËija. spremni istodobno hvaliti i dizati u nebesa, ali i totalno pokopati, komunikacija je izrazito vaæna i treba stalno M. MARGITICH: Ne moæete prikupljati novac u negativnom SUMMARY komunicirati. Komunicirali smo s arhitektom - to je jedan okruæenju. Ljudi koji rade na takvom poslu moraju THE CAPITAL CAMPAIGN tip komunikacije. Zatim smo komunicirali s javnoπÊu, naËelno biti pozitivni. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko The Museum of Modern Art’s graanima. Bilo je vaæno pridobiti susjede u zgradama je vaæna suradnja izmeu ljudi koji rade na namicanju Capital Campaign lecture covered oko gradiliπta, koji su se mogli æaliti na buku. S njima sredstava i kustosa s druge strane. To sve zajedno mora the planning and execution of the smo jedanput u tjednu odræavali doruËke ili veËere, kako biti timski rad. Dakle, otvorenje nove MoMA-e apsolutno campaign from the search for the bi imali osjeÊaj da su s nama, na istoj strani. PoËeli smo je bio timski rad i treba zahvaliti Glennu Lowryju, naπem architect, fundraising, financial se pripremati za dolazak turista u New York, i u tome direktoru, koji je poruπio barijere πto su u jednoj fazi pos- planning, marketing and commu- smo djelovali preko ureda gradonaËelnika. Pripremili tojale izmeu kustosa i ljudi iz administracije. »ovjek nications and the planning smo se za otvorenje kako bismo osigurali da to bude mora vjerovati u svoj projekt. process for the opening of the uspjeπan dogaaj. Napokon, zaposlenici Muzeja sræ su i new Museum of Modern Art. The srce projekta, te je bilo vaæno da s njima imamo dobru authors also comment on life komunikaciju, da svi shvate kako smo svjesni da prolazi- Priredila na osnovu zvučnih zapisa: Jadranka Vinterhalter after a campaign as they try to mo kroz teπka vremena. Ljudi nisu radili u normalnim Prijevod s engleskog jezika: Goranka Antunović, Vera understand how the new building uredima veÊ u neprimjerenim uvjetima i u kojekakvim Andrassy, Jadranka Vinterhalter works. okolnostima. Nismo prestali s graevnim radovima do IM 36 (1-2) 2005. PARTNER TRAJNIM VRIJEDNOSTIMA TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME

JANKA VUKMIR Institut za suvremenu umjetnost - SCCA, Zagreb

U ovome tekstu potrudila sam se predstaviti pregled Od toga: odnosa muzeja i sponzora muzeja i kulture u Hrvatskoj generalni sponzori 13 300 tijekom posljednjih desetak ili petnaestak godina. zlatni sponzori 797 KritiËki sam pokuπala analizirati ponaπanje obiju strana srebrni sponzori 199 ukljuËenih u taj odnos i pokuπala pronaÊi odgovore na pokrovitelji 780 ova pitanja: Je li doista teπko pronaÊi sponzora i je li svima jednako teπko? Sport: 17 100, nasuprot kulturi: 805 sponzora. Zaπto je sponzorima teπko pronaÊi odgovarajuÊi pro- Umjetnost je kao pojam oËito atraktivnija za sponzori- jekt ili instituciju za sponzorsku suradnju? ranje od kulture: 2250 sponzora. Gdje je karika koja nedostaje? Izmeu ostaloga: O temi sponzoriranja kulture, a pogotovo o specijali- ziranom poglavlju sponzoriranja muzeja, u Hrvatskoj glazba i muzika 1 300 postoji vrlo malo literature. To je odraz Ëinjenice da festivali 777 postoji i relativno malo dobrih primjera sponzoriranja film 635 kulture i muzeja. No manje istraæivanje izvora, neπto kazaliπte 515 memorije i strukturni i sustavni interes za ovu temu ipak centri za kulturu 407 su dovoljni za prvi pregled i zakljuËke. Odmah na knjiænice 282 poËetku iznimno je vaæno napomenuti da se scena sve muzej 134 bræe mijenja, i da je u razdoblju otkada je tekst prvobit- Muzej za umjetnost i obrt 165 no pisan pa do njegova objavljivanja pokrenuto joπ nakladniπtvo 71 nekoliko novih i paænje vrijednih inicijativa koje bi se dobro uklopile u ovu temu, za πto ovaj put ipak nema mjesta. Navedeni rezultati ne iznenauju. Unutar te vrlo πiroke i Kao i u svakom ljudskom odnosu, tako je i u odnosu opÊenite slike sponzorstva na kulturnom podruËju u izmeu muzeja i potencijalnih i postojeÊih sponzora Hrvatskoj, scenska je umjetnost u toj kategoriji teπko retrospektivno pronaÊi pravi poËetak. »ija je najËeπÊe spominjana, kao πto je i najbolje financirana uloga vaænija, tko ima inicijativu i Ëija su zasluga rezul- javnim sredstvima, a slijede brojni hrvatski festivali. tati, sve su to pitanja na koja nije lako naÊi odgovore jer Viπe je nalaza koji spominju knjiænice ili centre za kultu- je pri sklapanju sponzorskog odnosa i ugovora rijeË o ru nego muzeje. S obzirom na popularnost domaÊih zajedniËkom interesu obiju strana. No negdje je trebalo knjiæevnika i knjiæevnosti posljednjih godina, te na poËeti istraæivati. objektivno znaËajnu ulogu nakladniπtva, oËekivali Po mojem izboru, na internetu.1 bismo, premda je rijeË o potencijalno vrlo profitabilnoj kulturnoj industriji, mnogo viπe podataka. Jednostavni pogled na sponzore na pretraæivaËu Google pokazao je ove rezultate: Ne iznenauje mali broj nalaza za muzeje opÊenito. Posljednjih je godina zamjetnost muzejske djelatnosti, a s njome, joπ i ËeπÊe, likovne umjetnosti, smanjena, Sponsor 253 milijuna pronaenih podataka na njezina druπtvena percepcija naruπena, i to se odraæava engleskom jeziku i u ovim brojevima. Sponzor (pisan sa Z) 2 320 000 podataka Ono πto znamo i bez promatranja tih podataka jest da Sponzor na iskljuËivo hrvatskim stranicama 82 900 posljednjih godina Muzej za umjetnost i obrt snaæno podataka. vodi po broju sponzorstava meu svim muzejskim 1 URL: http://www.google.com 28

sl. 1.-4. Plakati Ministarstva kulture RH u povodu donoπenja Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetniËkog stvaralaπtva (NN 43/96), svibnja 1996.

institucijama. Taj se muzej u ovom pretraæivanju istiËe njihova druπtvena korisnost Ëesto je glavni pozitivni veÊim brojem nalaza nego svi ostali muzeji zajedno. argument. Rezultat je to πto se nevladine organizacije za svoju veÊu primjetnost Ëesto moraju odreÊi Sponzorstva, meutim, u kulturi nisu sluËajna, i struËnosti u ime popularnosti, dok je struËnost javnih moramo posebno naglasiti kako je svijet hrvatskoga institucija zajamËeno financirana javnim sredstvima, a gospodarstva ipak mnogo napredniji od svijeta sponzorska usto mogu podiÊi kvalitetu izvedbe. Tako hrvatske kulture u vrednovanju i evaluaciji svojih ula- Êe biti sve dok poreznici i gospodarstvenici sponzorst- ganja i postignuÊa. Sukladno tome, sponzorska se va budu promatrali kao ulaganje u marketing, tj. kao sredstva slijevaju tamo gdje taj oblik poslovne suradnje poslovni troπak koji Êe poveÊati ukupni troπak tvrtke, ima viπe uËinka prema konkretnim gospodarstvenim i smanjiti prihod i time smanjiti porez. Kada porezni sus- træiπnim mjerilima. No time nije reËeno da gospodarstvo tav bude ozbiljno organiziran na naËin da se davanja u u Hrvatskoj uopÊe ima pregled moguÊih dogaanja na druπtveno korisne svrhe povoljno odbijaju od poreza, kulturnoj sceni, moguÊih joπ profitabilnijih ulaganja u moÊi Êemo govoriti o zdravoj situaciji na tom podruËju. kulturu i boljih rezultata, veÊe vidljivosti i postizanja znatno boljeg imidæa i mnogo ozbiljnije druπtvene Kako se Ëini, sponzori ne poznaju dobro kulturnu koristi. scenu, sustav kulture ni pojedine grane kulture u koje ulaæu sredstva, niti je kultura, gledana u cjelini, upozna- Kultura pak, koja, kako Êe se pokazati, iako vrlo dobro ta s gospodarstvenim regulativama. Javne institucije i akademski poznaje mehanizme istraæivanja, nema oËito nisu svjesne nuænosti niti su aktivne u diversi- lagan pristup pravim podacima o sponzorima. fikaciji svojih sredstava, a kulturni sustav ne daje Otvorenost komunikacijskih kanala izmeu kulture i ispravne poticaje svojim institucijama da same stjeËu gospodarstva, koji se tako Ëesto spominju, zapravo su prihode izvan proraËunskih. Mehanizmi koji bi mogli nerazvijeni. Javne institucije u kulturi uglavnom nemaju eventualno posredovati u stvaranju zdravije situacije u pravi poticaj ni potrebu za pronalaæenjem sponzora. U Hrvatskoj joπ se nisu razvili niti na podruËju zagovaranja usporedbi s njima, nevladine organizacije u kulturi imaju kulture, niti u osnovnom lobiranju, pa tako ni u finan- mnogo bolji uvid u situaciju na træiπtu sponzora. To ciranju. proizlazi iz egzistencijalnih potreba i brojnih poteπkoÊa tih organizacija koje funkcioniraju na razliËit naËin No prikazana se slika moæe promatrati i drugaËije. (javnih, organizacijskih i programskih). Njihove projekte Nalazi koje je Institut za suvremenu umjetnost objavio u Ëesto, iako nerijetko i pogreπno, sponzori promatraju Ëasopisu Radionica2, a koji su se odnosili na distribuci- kao programe nedovoljno πirokih dimenzija i nedovoljne ju javnog novca iz proraËuna Grada Zagreba za 2003. uoËljivosti. Glavni je argument za to Ëinjenica da nisu 2 Radionica, br. 4/5, travanj 2004., (a smatram da ti podaci nisu zastarjeli jer se iznosi nisu poduprti znatnijim javnim sredstvima, πto sponzori Institut za suvremenu umjetnost, naroËito znaËajno mijenjali u meuvremenu) dani su u smatraju poæeljnim pri donoπenju svojih odluka. Usto, Zagreb tablici. 29

Vaæno je, meutim, reÊi da godiπnji proraËun grada Izvedbene djelatnosti, scena i glazba 48% Zagreba namijenjen kulturi iznosi 430 milijuna kuna, a Informacijske djelatnosti, baπtina i proraËun Ministarstva kulture za 2004. bio je 690 miliju- zaπtita kulturnih dobara 37% na kuna, od Ëega se veliki, ako ne i najveÊi dio, slijeva Centri za kulturu, urbana kultura i kultura mladih 5% opet u kulturu grada Zagreba. Stoga Êu se i ja Likovne djelatnosti, arhitektura i uglavnom sluæiti primjerima zagrebaËkih muzeja. audiovizualni mediji 4% Samo likovni amaterizam 1% Iako ovdje govorimo o sponzoriranju muzeja, mislim da Ostalo 5% su predoËeni podaci posluæili kao dobar uvod jer sponzore muzeja moramo promatrati u kontekstu cjelokupne kulture sponzorstava i cjelokupne kulturne scene u Moæemo samo joπ jedanput potvrditi da ono πto se Hrvatskoj, da bismo dobili realnu sliku situacije u kojoj bolje javno financira, to se bolje i sponzorira. jesmo i da bismo iz nje znali bolje odrediti kamo smje- Netko Êe moæda primijetiti da se sluæim podacima ramo. Ako uopÊe moæemo govoriti o jasnoj viziji i cilje- Gradskog ureda za kulturu, a ne nacionalnog vima kulture i kulturne politike u Hrvatskoj. Ministarstva kulture3. No proraËun Grada Zagreba za Ono πto, naæalost, ne mogu predoËiti, a bilo bi vaæno i kulturu vrlo je bogat i distribucija tog novca utjeËe na zanimljivo znati, jest stvarna situacija unutar spon- cjelokupnu sliku kulturne aktivnosti u Hrvatskoj. No isti- zorskih sredstava koja cirkuliraju u Hrvatskoj. No to je na je da je slika na nacionalnoj razini neπto drugaËija. priliËno teæak zadatak jer u pregledima protoka novca u Taj je prikaz izradilo Ministarstvo kulture samo. Podaci Hrvatskoj zapravo ne nalazimo podatke o bilo kojim o njihovu financiranju viπe nisu transparentni i aæurirani novËanim sredstvima, osim o onima iz javnih kao πto su nekada bili, pa nismo mogli sami analizirati proraËuna, javnog novca ili one unutar gospodarstva. te iznose. Nikakav intersektorski odnos nije financijski prikazan. Nemamo podatke o tome koliko se novca slijeva u hrvatsku kulturu od inozemnih donatora ili sponzora, a, Muzejsko-galerijska djelatnost 30% naravno, nemamo podatke ni za domaÊe privatne Aktivnost arhiva 26% izvore financiranja. Imamo samo parcijalne i nepotpune Kazaliπte i glazba 5% podatke. Zaπtita spomenika 11% 4 Knjiænice 4% Prema istraæivanju koje je 2000. godine proveo CERA- 3 http://www.culturenet.hr/v1/novo/ korisno/compendium-croatia.doc Strukovna udruæenja, umjetniËka NEO, Centar za razvoj neprofitnih organizacija iz Zagre- udruæenja i nevladine organizacije (zajedno) 4% ba, o socijalnoj odgovornosti poduzeÊa u Hrvatskoj 4 http://www.ceraneo.hr/gospo- dobiveni su podaci u sljedeÊim dvjema tablicama. darstvo/rezultati%20istrazivanja. htm 30 Tipovi pravnih osoba kojima su dane donacije ili sponzor- U 1998. godini 31% gospodarskih subjekta davalo je stva stipendije, a u 1999. njih 33%. Iznos stipendija u 1998. bio je 776 161 kuna, a u 1999. godini 884 492 kune. Ti iznosi s godinama oËito rastu i stipendiranje je PRAVNA OSOBA BROJ % postalo Ëesta praksa. Javna (dræavna) ustanova 17 29,8 Gospodarski subjekti pomaæu i davanjem otpisanog Udruga 30 52,6 namjeπtaja, kompjutora i sl. U promatranim godinama Crkva 3 5,3 16% subjekata davalo je takve vrste pomoÊi. U 1998. Graani 7 12,3 vrijednost tih donacija procjenjuje se na 103 000, a 1999. na 197 000 kuna. Organizacije kojima se daju donacije prema podruËjima To je vrlo malo. aktivnosti VeÊ smo rekli da u razvijenim zemljama postoji praksa da su poslodavci osim davanja novËanih i sredstva u PODRU»JE BROJ % naturi skloni prihvatiti Ëinjenicu da njihovi zaposlenici volontiraju u opÊekorisne svrhe. Nedavno provedeno ©kole 10 7,4 istraæivanje o indeksu civilnog druπtva (Beæovan, 2002.) Bolnice i zdravstvene ustanove 17 12,5 pokazalo je da u naπim poduzeÊima ta praksa gotovo Fakulteti 7 5,1 ne postoji. Socijalne ustanove 6 4,4 Spomenuto je istraæivanje pokazalo da je gospodar- Humanitarne organizacije 18 13,2 ski sektor najslabiji sudionik u razvoju civilnog druπtva u Kultura i umjetnost 21 15,4 Hrvatskoj. Sport i rekreacija 30 22,1 Udruge veterana 9 6,6 Za razvoj socijalne odgovornosti gospodarstva vaæno je Kazaliπta 0 0 tko donosi odluke o davanju donacija i sponzorstvima. Organizacije mladih 0 0 Uprava poduzeÊa donosi odluke u 53,6 % sluËajeva, Zaπtita okoliπa 0 0 direktor u 37,5%, a neko drugo tijelo u 8,9 % PolitiËke stranke 0 0 sluËajeva. Druga podruËja 18 13,2 O tome premalo znamo, a djeluje donekle realno, iako ima mnogo loπih primjera s kojima se susreÊu *Uz ovu tablicu moram napomenuti da uzorak vjerojatno ne kulturne organizacije. daje realnu sliku, jer iznos od 0 kuna sponzorstava za kaza- Vaæno je napomenuti ovo: iako iznosim podatke koji su liπte nije realan Ëak ni za 2000. godinu, a i razlika izmeu prikupljeni 2000. godine, a odnose na joπ starije raz- sporta i kulture, pogotovo 2000. godine, ne djeluje uvjerljivo doblje, pa njih Ëak i u naπim, ne osobito dinamiËnim za cjelokupnu sliku kakvu poznajemo. okolnostima razvoja moramo smatrati zastarjelima, neÊu se na njih posebno oslanjati. No smatrala sam da Iz ovog sam istraæivanja izdvojila samo neke kategorije su ilustrativni, osim πto su jedini koje sam uspjela podataka koji su mi se Ëinili znaËajnima za ovu temu. pronaÊi. Spomenimo da na svim poslovnim stranicama Po pravilu, gospodarski subjekti koji imaju veÊe prihode koje sam posjetila, i u svim pokuπajima izravnog kon- daju i viπe donacija. takta s tvrtkama nisam bila osobito uspjeπna, pa mi To ne iznenauje. drugo i ne preostaje nego se sluæiti onime πto sam uspjela pronaÊi. Ukupna novËana davanja anketiranih gospodarskih subjekata 1998. godine iznosila su 6,5 a 1999. 10,2 I sama anketa raena je u sliËnim okolnostima: poπtan- milijuna kuna. ska je anketa poslana ciljanoj skupini od 200 po visini I to je jedini podatak koji imamo, a upuÊuje na prihoda najveÊih hrvatskih poduzeÊa. Nakon velikih godiπnja ulaganja sponzora u kulturu. napora dobili smo 56 popunjenih upitnika.5 Predstavnici poduzeÊa koja daju svoje proizvode kao Odmah moram reÊi da se i danas ti podaci teπko pomoÊ neprofitnim organizacijama æale se jer na njih pronalaze i nisam samo ja imala poteπkoÊa s prikup- trebaju platiti porez na dodanu vrijednost. ljanjem podataka od tvrtki koje se svojim sponzorstvi- To znamo iz svakodnevne prakse, i to je ozbiljan ma u javnosti i medijima vole hvaliti, veÊ je iste prob- problem za razvoj sponzorske kulture. leme imala i novinarka koja je u svibnju ove godine istoj temi posvetila priliËno velik Ëlanak u jednom Gospodarski su subjekti upitani daju li pomoÊ u zagrebaËkom tjedniku, u kojemu piπe: uslugama, npr. u koriπtenju telefona, fotokopiranju, davanju savjeta, koriπtenju prostora i sl.. Samo oko Gotovo nigdje, osim u T-HT-u i u Podravci, ne æele 14% anketiranih daje pribliæno 75 000 kuna godiπnje. javno govoriti o pojedinaËnim svotama kojima pomaæu 5 http://www.ceraneo.hr/gospo- Vrlo malo, u velikoj suprotnosti s opÊom praksom. kulturne projekte. U ZagrebaËkoj pivovari to smatraju darstvo/rezultati%20istrazivanja.ht poslovnom tajnom, a u TodoriÊevu Agrokoru i austrij- m ljeæavala sve aspekte æivota, onemoguÊivala je nor- 31 malan rad u bilo kojem podruËju djelovanja. Danas moæemo reÊi da nije postojao sustav komunikacije izmeu gospodarstva i kulture, a sama je kultura, kao πto obiËno biva u teπkim vremenima, bila zapostavljena u svim segmentima svog djelovanja i od posljedica toga joπ i danas pati. Drugi vaæan razlog je to πto zapravo gospodarstvo u obliku kakvom ga danas poznajemo takoer nije postojalo. To je bilo doba prvobitne privatizacije, nalik na doba prvobitne akumulacije kapitala. Privatizacija je tek slijedila, a s njom i normalizacija poslovanja; a kako je tekla privatizacija, a barem se o tome mnogo piπe, tako je tekao i razvoj odnosa izmeu gospodarstva i kulture. Kulturne su institucije svoje sponzore skrivale od javnosti, posebno od konkurencije na kulturnom podruËju. Istodobno smo nerijetko i sami svjedoËili Ëestim molbama pojedinih sponzora koji su, usput reËeno, zapravo davali dobrovoljne priloge naπim kulturnim pothvatima, uz uvjet da ni po koju cijenu ne objavljujemo njihove sl. 5. Za izloæbu Dalibora Martinisa u logotipove i ne navodimo ih kao sponzore, sve s nam- Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 1990. godine, Panasonic je kao sponzor jerom da ih kasnije nitko ne bi opet nazivao i traæio bilo izloæbe ponudio opremu. kakav oblik potpore i suradnje. skoj banci Volksbank - poslovnom strategijom, πto je totalno besmisleno jer takve informacije moraju biti I same odluke o eventualnim sponzoriranjima uglavnom transparentne.6 su se donosile na temelju simpatija ili ugodne boje glasa pri prvom telefonskom razgovoru. Ovi podaci nisu dostupni i transparentni upravo zbog navedene regulative, prema kojoj se sponzorstvo sma- Na podruËju suvremene umjetnosti 1990-ih dugo se tra poslovnim troπkom, najËeπÊe u domeni marketinga i osjeÊao negativan uËinak jednog jedinog sponzorstva: promocije, i ne donosi izravne porezne olakπice. Exportdrvo je, kada je postalo predstavnik Panasonica, za izloæbu Dalibora Martinisa u Muzeju suvremene Nije nimalo Ëudno da veÊ spomenuto istraæivanje umjetnosti 1990. godine posudilo opremu. Radilo se o potjeËe iz 2000. godine, kada je ta tema pokretala nekoliko televizora i videoureaja te VHS playera. Kako mnoge razgovore, skupove i istraæivanja. Te godine, je izloæba, a s njome i oprema, bila postavljena u kada je hrvatska politika proæivljavala velike promjene pijesku, tako je posuena oprema kasnije bila od kojih se mnogo oËekivalo, donesene su izmjene neupotrebljiva za prodaju, a dugi niz godina svako je Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju obraÊanje potencijalnom sponzoru u kojemu je 7 kulturnog i umjetniËkog stvaralaπtva , koje su prene- spomenuta suvremena umjetnost zavrπavalo istim sene u Zakon o porezu na dohodak (Ël. 42.). To su bile odgovorom: “Nakon onoga πto se dogodilo izmjene prijaπnjeg zakona iz 1996., kada je ideja Exportdrvu, ne dolazi u obzir!” Ministarstva vizualno izgledala kao na slikama 1., 2., 3. i 4., Ëime je odraæavala i stav i razinu razumijevanja te Ne zaboravimo i to da je vrijeme do polovice 1990-ih problematike. bilo vrijeme u kojemu su se mnoga plaÊanja, pogotovo u marketingu, zapravo obavljala razmjenom dobara. Loπ dizajn, bezindividualnost, besciljnost poruke, ©to je medij sponzoru nudio uoËljiviju reklamu, to je anakrona estetika, sve πto, nasreÊu, danas nije naπa modernija bila perilica rublja ili bilo koji drugi proizvod tema. kojim bi vas platili. Ta je razmjena dobila naziv kompen- Novim je izmjenama nerealno oËekivana eksplozija zacije, a æivi i danas, ali u nekom realnijem obliku i ne sponzorstava, ali mislim da se u situaciji brzih promjena dominira viπe scenom. najmanje snalazilo samo Ministarstvo kulture, a nije se U takvim okolnostima tijekom 90-ih nismo mogli snalazila ni prateÊa kulturna scena. Kao πto je oËito, raËunati na ozbiljnu, sustavnu i transparentnu komu- zbrka koja je bila unesena na scenu, donijela je mnogo nikaciju izmeu kulture i sponzora te gospodarstva. πtete i odnijela mnogo vremena u konsolidaciji kulturnih redova. Kada smo prije samo Ëetiri godine u Institutu za suvremenu umjetnost organizirali dvodnevni simpozij s 6 Nina Ožegović, Nacional, 19. travnja 2005. / izdanje 492.; Dotadaπnja suradnja na kulturno-gospodarsko-spon- temom Sponzoriranje kulture u Hrvatskoj jedva smo Zagreb. zorskoj pozornici od poËetka 1990-ih godina gotovo dotaknuli temu u ta dva dana. Prvi smo dan bistrili raz- nije postojala. Prije svega, ratna situacija, koja je obi- 7 NN 43/96, svibanj 1996. 32 Osobito nam je vaæno osigurati podrπku najvaænijih poslovnih organizacija u Hrvatskoj koje svojim pozitivnim stavom mogu dati primjer i svima drugima. (Ministar kulture dr. sc. Antun VujiÊ) Slijedili su interpretacija zakona i promidæba kulture kao razvojne snage druπtva, te famozni opis projekta: Promotivna kampanja nazvana Bijeli kvadrat kulture oslanjat Êe se na plakatno “obiljeæavanje!” svih kulturnih institucija (mjesta proizvodnje kulture) znakom bijelog kvadrata, uz istovremenu televizijsku kampanju koja se sastoji od serije kratkih autorskih filmova (potpisat Êe ih svojevrsna reprezentacija naπih filmskih i televizijskih redatelja i direktora fotografije) posveÊenih pojedinim segmentima kulturne djelatnosti: knjiæevnosti, kazaliπtu, filmu, likovnosti... U pripremi su takoer i odgovarajuÊe informativne broπure te druge aktivnosti usmjerene podizanju razine javne svijesti o moguÊnostima i potrebama ulaganja u kulturu kao nedvojbeno optimistiËki dio ukupnih razvojnih nastojanja. Izlazak u πiru javnost Bijelog kvadrata kulture planirali smo za poËetak lipnja, a i sama promotivna kampanja financirat Êe se putem donacija desetak velikih tvrtki koje su veÊ pokazale svoj ozbiljan interes za kulturno sl. 6., 7. Stara i nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu - naËini ulaganje u kulturu. Niπta nije dosljednije od moguÊnosti oglaπavanja dogaanja i najava izgradnje da se priËa o potrebi i moguÊnostima doniranja kulture novoga muzeja. i sama financira putem doniranja. liku izmeu sponzorstva i donacija, a drugi smo dan (http://www.min-kulture.hr/novosti/dogadjanja/ostalo. shvatili da smo na poËetku dugoga, vrlo dugog puto- htm) vanja kojemu je Seminar o sponzorstvu u muzejima, Bijeli kvadrat kulture, kao πto mu je i ime naznaËivalo, πto ga je organizirao Muzej suvremene umjetnosti 17. i bio je isprazan i katastrofalno loπ projekt, a potaknuo je 18. listopada 2005. moæda tek druga stanica, bez viπe dogaanja13 istog naslova koja su ironizirala tu obzira na velike promjene koje su se u meuvremenu akciju Ministarstva. dogodile. I dok su umjetnici vjerovali da imaju potporu ministra Pitanje sponzorstva i donacija joπ se uvijek povlaËi VujiÊa, razuvjerio ih je sam ministar u intervjuima u koji- scenom, i gotovo svaki put kada se o tim temama go- ma ih je optuæio za neznanje, nerad i povlastice. A vori, smatra se potrebnim objaviti kratku abecedu onda su umjetnici optuæili njega, pa su novinarima u osnovnih pojmova. Tako je bilo i ljetos, kada su dvoje uzavrelom KIC-u podarili æuti papir s temom hvaljenog dnevne novine istoga dana, usred sezone kiselih kras- sustava donacija i sponzorstava kojima se stalno hvali tavaca, tu temu naπli zanimljivom za popunjavanje su- ministar Antun VujiÊ. Tako su umjetnici pouËili ministra botnjih izdanja.8 ©to je moæda joπ gore, na tu razliku da sponzorstva u Hrvatskoj nemaju apsolutno nikakav viπe paze kulturne institucije nego same tvrtke. posebni porezni status niti porezne olakπice. Ako, Primjerice, T-HT je svoj veliki projekt Kultura HR, dakle, neko poduzeÊe i nae sponzora i sklopi ugovor objavio9 pod sponzorstvom, predsjednica Uprave u o Ëinidbi i protuËinidbi, vrijednost sponzorstva raËuna 8 Jelena Mandić Mušćet, Vjesnik, intervjuu na T portalu10 govori o donacijama, a u opisu 20. kolovoza 2005. i Vesna Laušić, se kao obiËan rashod obveznika poreza na dobit, tj. projekta piπe sasvim neodreeno11: “U sklopu projekta Slobodna Dalmacija 20. kolovoza kao plaÊanje promidæbe i reklamiranje, dakle kao 2005. pet spomenutih institucija dobit Êe financijska sredst- plaÊeni oglas u novinama ili na televiziji. 9 http://www.t.ht.hr/grupa/spon- va…” zor-k.asp Ako pak umjetnik nae poduzeÊe koje Êe mu darovati Drugi smo dan tog naπeg tadaπnjeg skupa sluπali o novac ili Ëinidbu, tek se onda smanjuje porezna osnovi- 10 http://www.htnet.hr/kulturahr/ novom, obeÊavajuÊem projektu, takvim je barem fset.html ca darovatelja, ali ne i konaËni porez. Takva je donacija Ministarstvo smatralo Bijeli kvadrat kulture.12 11 http://www.tportal.hr/kulturahr/ od koje pametne firme bjeæe kao vrag od tamjana jer fset.html Ministarstvo kulture upravo inicira promotivnu akciju za danas nitko nikome niπta ne poklanja za lijepe oËi, 12 http://www.min-kulture.hr/ kulturu - Bijeli kvadrat kulture - koja ima dvovrsni cilj: moæda do visine 2% ukupnog dohotka donatora. Ako novosti/dogadjanja/ostalo.htm upozoriti na vaænost kulture kao pokretaËa opÊeg je donacija sluËajno veÊa od tih 2%, donator mora 13 http://www.vecernji- druπtvenog razvitka te potaknuti ulaganja u kulturu koja pribaviti pozitivno rjeπenje Ministarstva kulture. Kada list.hr/OBZOR/2002/06/03/Pages/s postaju stimulativna novim poreznim olakπicama. smo u Ministarstvu zapitali koliko je donatora traæilo ponzor.html, Denis Derk takvo rjeπenje, odgovor je bio kratak i jasan: Nitko! Citat Ëetvrti: Optuæujem “rigidni medijski stav” i “nepod- 33 noπljivu medijsku blokadu sponzorstava u kulturi”, Dakle, umjetnicima je jasno ono πto nije ministru: da odnosno upuÊujem na Ëinjenicu da novinari i urednici sponzor nije darovatelj.14 kulturnih rubrika, za razliku od sportskih, gotovo uvijek Zbrka koja je vladala bila je potpuna i nije Ëudno πto je odbijaju spominjati sponzore, pa onda i sponzori radije do danas s web stranica Ministarstva kulture taj projekt ulaæu u treÊeligaπki nogometni klub nego u kulturne nestao iz svih arhiva. Upravo sam zato na nj htjela i dogaaje.18 podsjetiti. Jedino πto je ostalo bio je novac utroπen za Istinitije ne moæe biti, pokazuje naπa svakodnevna dizajn i tisak neke tada objavljene broπure, te za praksa. proizvodnju i prikazivanje videoklipa na TV-u, koji sam imala sreÊe uhvatiti samo jedanput. Mogli bismo citirati joπ dugo, ali treba Ëuti i drugu stranu, pa Êu za to iskoristiti pokoji dostupni citat. Danas viπe niπta od onoga πto je tako uspaljivalo Sponzori se, dakle, Ëesto æale da ne dobivaju dobre duhove nije aktualno ili barem nije presudno. projekte. To zapravo znaËi da dobivaju katastrofalne Promjene, premda djeluju kao davne, traju zapravo tek prijedloge. To zvuËi ovako (citat): otprilike pet godina, i priliËno su dinamiËne za naπe Taj posao se omalovaæava, a Ëesto i ne razumije. uvjete, ali su, u skladu s tim, i relativno kaotiËne. Naime, ljudi traæe donacije ili sponzorstva prekasno, Sad se okrenimo novom dobu i pogledajmo aktualno uglavnom dva tjedna prije poËetka manifestacije, πto je stanje: neprofesionalno i neozbiljno, a uz to ne znaju suvislo na deset pisama poslanih sponzorima pismenih je osmisliti projekt i objasniti nam πto mi time dobivamo, odgovora 0, jer svaka kompanija æeli na neki naËin vratiti uloæeni novac, te odigrati neku ulogu u socijalnoj zajednici.19 telefonom je uglavnom nemoguÊe dobiti osobu zaduæenu za vaπ prijedlog, Sponzori se æale da ne mogu pronaÊi kulturnu instituciju koja Êe im omoguÊiti dovoljnu uoËljivost, ili bilo koji dobijete li nekoga na telefon, taj uglavnom govori o oblik poslovne suradnje zbog kojega bi se sponzorstvo tome kako mnogo prijedloga za sponzoriranje leæi na isplatilo. stolu i kako je situacija opÊenito nemoguÊa, Sponzori su sami u potrazi za projektima koje bi spon- eventualno od iste ili neke druge osobe moæete Ëuti zorirali i najËeπÊe ih sami biraju, katkad i preskaËuÊi viπe o tome kako se druge institucije ponaπaju kad stvarnu ponudu. traæe sponzorstvo nego πto moæete Ëuti o svojem upitu, S obzirom na cjelovitu sliku koja ne pokazuje dobru komunikaciju izmeu kulture i gospodarstva, moram sva pisma koja ste poslali uglavnom ste poslali zakljuËiti da se o sponzorstvima na hrvatskoj kulturnoj i vodeÊi se vlastitim instinktom jer postoji vrlo malo jas- gospodarskoj sceni govori viπe nego πto bi se zapravo nih kriterija tko bi koga i zaπto sponzorirao, πto su Ëije preferencije te kamo koja tvrtka smjera svojom strategi- oËekivalo. U svakodnevnom su govoru svima usta jom korporativnih komunikacija. puna sponzora, kao da ih svi imamo napretek, i kao da se do njih dolazi lako. »ak se i u prijavnicama koje U tom smislu gospodarstvo joπ nije profilirano. podnosimo lokalnim i nacionalnim fondovima za kulturu Moramo, doduπe, priznati da neke osnovne konture oËekuje da Êemo za svaki projekt iskazati prihod od djelokruga pojedinaËnih tvrtki posljednjih godina posta- sponzora, kao da je to uhodana svakodnevica. ju vidljivije. To je ponekad dobro, ali ne uvijek. Prisjetimo se, koji sport veæemo uz pivo? Naravno, No paæljivije osluπkivanje razgovora pokazuje da u samo nogomet. Jer proizvoaËi piva nikoga viπe ne cjelovitoj slici o sponzorima zapravo malo znamo, jed- sponzoriraju takvom silinom. Kulturnoj sceni u nako kao πto i oni malo znaju o nama. I pri tome bismo Hrvatskoj pivo nije namijenjeno. trebali biti sloæni, s koje se god strane u tom odnosu nalazili. Evo i citata nekoliko sudionika s kulturne scene. U cjelokupnoj slici odnosa muzeja i sponzora jedan 14 http://www.vecernji-list.hr/ Citat prvi: Iskustva s donatorima i sponzorima vrlo su muzej veÊ odavno ima nesumnjivi primat, naravno, OBZOR/2002/06/03/Pages/spon- 15 loπa, osim kad je rijeË o davanjima u naturi. Muzej za umjetnost i obrt. I taj se primat odræava veÊ zor.html, Denis Derk Citat drugi: Sve se svodi na robnu razmjenu i par neu- desetak godina. Uz sve Ëestitke Muzeju za umjetnost i 15 Nina Ožegović, Nacional, 19. godnih iskustava s neizravnim traæenjem provizije. Ovo obrt na uspjeπnosti u tom podruËju, neÊu se zadræavati travnja 2005. / izdanje 492.; Zagreb. posljednje ne smatra se pravilom i pripisuje se karak- na detaljima tog svijetlog primjera, nakon πto je 16 Kultura nije sponzoruša, Vesna gospoa JuriÊ BulatoviÊ sama veÊ govorila o tome, teru Ëovjeka koji je proviziju iznuivao, no miπljenje je da Laušić, Slobodna Dalmacija, subo- su, kada su sponzorstva u kulturi u pitanju, kod nas samo Êu citirati isjeËak njezina stajaliπta iznesenog na ta, 20. kolovoza 2005. ipak joπ uvijek najvaænija poznanstva s direktorima i skupu Arhivi, knjiænice, muzeji - moguÊnosti suradnje u 17 Ibid. 16 okruæenju globalne informacijske infrastrukture, 6. semi- vlasnicima tvrtki. 18 Ibid. nar; Rovinj, 20.-22. studenog 2002., koji mi se Ëini Citat treÊi: U Hrvatskoj zapravo nema pravih velikih 19 Nina Ožegović, Nacional, 19. moæda najvaænijom uputom svima koji se obraÊaju sponzora u kulturi.17 travnja 2005. / izdanje 492.; sponzorima: Zagreb. 34

sl. 8., 9. Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu i ZagrebaËka banka godinama njeguju uspjeπan partnerski odnos

Kultura je postala pravo svih, ona se nuæno demokra- nego slavljenicima. Administriranje natjeËaja oËito je tizira, broj konzumenata “kulturnih proizvoda” postaje bilo dobro organizirano, povratne su informacije stizale sve veÊi, to znaËi kulturu treba spretno i vjeπto upaki- redovito, uredno i toËno, πto je apsolutna iznimka od rati, odrediti njezinu cijenu, ponuditi je træiπtu i na kraju uobiËajene prakse komuniciranja izmeu gospodarstva prodati. Ona Êe naÊi svoje zagovornike i kupce.20 i kulture. Druga je primjedba bila vezana za to πto su oni koji odluËuju uvijek bili nepoznati javnosti, a bili su pred- Takvo stajaliπte donosi ovakav “odnos snaga” na inter- stavljani kao navodno eminentni struËnjaci. To je, nara- netskoj traæilici s poËetka: vno, unosilo sumnju u ispravnost izbora. BuduÊi da je Muzeji 134 : MUO 165 cjelokupni fond donacija bio objavljivan unaprijed, πto je ocijenjeno pozitivnim, uËinak donacija u cijelosti zapra- 45 % : 55 % vo je Ëesto bio uniπten cjepkanjem donacija na niz sit- ili nih, koje nisu znaËile esencijalno bitnu pomoÊ. 100 % : 123 % Istodobno, za prirodu natjeËaja i donacija potpuno je nejasno zaπto se tako velik fond dodjeljuje bez ikakve U takvim okolnostima shvatit Êete zaπto se tako teπko obveze dobitnika donacije prema banci. Naime, oni dræim naslova naπe teme - sponzoriranja muzeja. nikada nisu imali baπ nikakvu obvezu izvijestiti banku o Ali evo studije sluËaja. realiziranom projektu. »ak i kada bi to uËinili, bilo bi to Donacije ZagrebaËke banke bile su prva i najpopularni- samo zbog vlastite savjesti i bez ikakvoga odgovora. ja akcija koju je inicirala jedna domaÊa tvrtka, ako tu OËito je da banka nije imala interesa u realiziranim pro- banku po iËemu osim po imenu trebamo smatrati jektima nego u slici koju ostavlja u javnosti Ëinjenicom domaÊom. da novac troπi u plemenite svrhe. Zato je i reklamiranje donacija stajalo previπe u usporedbi s donacijskim Banka je tom prigodom Ëak provela i istraæivanje træiπta fondom. i utvrdila da javnost ne razlikuje donacije od sponzor- 20 http://public.carnet.hr/akm/ stva.21 Kulturna je scena kao prvu primjedbu tom pro- Posljedica je bila to πto postati dobitnikom te donacije akm6/sazeci.htm#Juric-Bulatovic gramu istaknula Ëinjenicu da se na samo oglaπavanje nije donosilo baπ nikakvu referencu ni u svijetu kulture 21 Iz telefonskog razgovora sa programa i natjeËaja za donacije vjerojatno troπi viπe ni u svijetu gospodarstva, ni u bilo kojem eventualnom službenicom Zagrebačke banke u obraÊanju odjelu korporativnih komunikacija banke Direkciji korporativnih komu- nego na donacijski fond. »ak je i sveËana promocija nikacija i marketinga u listopadu dobitnika donacija uvijek bila upuÊenija promociji banke same, te je smisao tih donacija kroz vrijeme, recimo to 2005. financijskim rjeËnikom, devalvirao. Taj je projekt zapoËeo 1999. i ostat Êe zapamÊen kao prvog rehabilitacijskog centra za podruËje orijentacije i 35 prvi, pozitivan, jasan i sustavan pristup gospodarstva mobiliteta slijepih u Hrvatskoj (2004.). kulturi, usprkos svim iznesenim primjedbama. Nagrade studentima koje se ovdje spominju i koje je Osim ovih sentimentalnih, bilo je u njemu, naravno, joπ banka svojedobno dodjeljivala viπe su nego pozitivan pozitivnih elemenata. Zbog opseænog oglaπavanja, primjer, ali datiraju iz vremena prije slogana. Mladi natjeËaj je dospio i u “zabaËenija predgraa kulture”, umjetnici i milanska Scala ne pripadaju istoj kulturnoj pa tako i donacije. Time je opravdano njihovo usitnja- kategoriji, a milanska Scala ne bi ugledala svjetlo vanje, jer su te institucije, nerijetko muzeji, poput zagrebaËkih dana da vlasnik banke nije talijanska Gradskog muzeja Vinkovci, Gradskog muzeja Nova grupacija. Gradiπka, Ribarske zbirke u Komiæi, projekta Eko- No bez obzira na sve, taj je slogan zaËetak sponzorske muzeja u Dragonoπcu i sliËnih projekata uspjeli dobiti kulture u Hrvatskoj. Bilo bi lijepo da tako ostane, i da potporu, a za stvarno velike projekte uglavnom ni same se kultura sponzoriranja razvija zajedno s kulturom koja te organizacije nisu imale kapaciteta. je sponzorirana. Jer se samo i prvenstveno meusob- Izbor dobitnika uvijek se provodio prema vrlo konzerva- nom komunikacijom, pa onda uzajamnim poπtovanjem tivnim kriterijima. U tome moæda ne bi bilo niËega i meusobnom edukacijom, moæe razvijati bio koja loπeg, da su u natjeËaju postojali ikakvi drugi, osim for- kultura. malnih kriterija. I po tome se uvidjelo da donacije smje- Programom donacija muzeji su u πest godina dobili 22 raju onamo kamo je smjerao cjelokupni marketinπki donacije, a dobilo ih je i nekoliko projekata nevladinih slogan banke: Partner trajnim vrijednostima. organizacija koje su bile vezane za projekte muzejske Projekt traje i danas jer, usprkos svim primjedbama, naravi. To je vrlo malo s obzirom na broj muzeja u njegova vrijednost i jest trajna, πto ne znaËi da bi se dræavi i na njihovu raznolikost, jer je veÊina dodijeljenih mogla unaprijediti, dinamizirati, uËiniti efikasnijom i donacija sluæila projektima arheoloπke i etnoloπke nar- vidljivijom za sve strane ukljuËene u taj program. avi, a dodjeljivana je preteæno gradskim muzejima. Evo, i ja sam svoj tekst naslovila Partner trajnim vrijed- Izvan programa dodjele donacija, zanimljiv je odnos koji nostima jer smatram da je to do danas najoblikovaniji i su razvili ZagrebaËka banka i Muzej za umjetnost i najpozitivniji primjer na hrvatskom træiπtu sponzora, i u obrt. Ëast njegovoj ulozi u oblikovanju tog træiπta, u Ëemu je MUO za jedan velik dio svoje vrijednosti od sponzorst- ZagrebaËka banka nesumnjivi predvodnik. va moæe zahvaliti Ëinjenici da je to jedini muzej u tzv. Sasvim Êu osobno dodati, s pozicije Instituta za suvre- metropoli Ëija je zgrada graena u muzejske svrhe i da menu umjetnost, da bih svoje stajaliπte voljela podijeliti je tu smjeπten od svojeg osnutka prije 125 godina do sa πirom druπtvenom zajednicom, da su i eksperimen- danas. K tome je pozicioniran na kljuËnoj lokaciji u talni, inovativni, a osobito mladi umjetnici takoer trajna gradu, tj. njegovom se prisutnoπÊu lokacija na kojoj je vrijednost, i da ulaganje u eksperimente donosi trajne smjeπten prometnula u ekskluzivnu. Tu bi Ëinjenicu bilo vrijednosti. No ni ZagrebaËka banka joπ nije uvela traj- dobro ponoviti i danaπnjim urbanistima. Ako se odnos nu vrijednost odgovaranja na prijedloge za sponzorst- meusobnih partnera trajne vrijednosti, a ovaj put taj va, pa ne znam dijelimo li to miπljenje. odnos spominjem viπe kritiËki, ne bude dinamiËno razvijao i napredovao, potroπit Êe svoju dugotrajnost na Voditeljica korporativnih komunikacija ZagrebaËke πtetu svoje vrijednosti. banke, tvrdi: To govorim zato πto mislim da Muzej za umjetnost i Godinama ulaæuÊi u vrhunske kulturne projekte, kul- obrt ne moæe biti jedini trajno vrijedan muzejski partner turne institucije i mlade umjetnike, ZagrebaËka banka je banke. Ili, recimo to ovako: mogao bi biti, ali onda sudionik stvaranja i njegovanja trajnih vrijednosti. Stoga javnost mora biti obavijeπtena o naravi tog odnosa. U se sloganom “Partner trajnim vrijednostima” sluæimo u situaciji kakva jest, u kojoj se MUO predstavlja kao svim istupima u javnosti koji su vezani uz potporu kul- jedan u nizu partnera banke trajne vrijednosti, moæemo turi, umjetnosti i oËuvanju kulturne baπtine.22 dijagnosticirati ustaljenost, stagnaciju i zamor njihova Ali nastavlja, u oËitoj kontradikciji: meusobnog odnosa. Time ni sponzor ni muzej viπe ne Tako su ZagrebaËka banka i UniCredit Group, kao stvaraju pozitivnu sliku o suradnji. glavni partner Filharmonijskog orkestra milanske Scale, MUO ne moæe nositi breme jedinoga ozbiljnog i spon- dvije godine zaredom (2003. i 2004.) omoguÊili gosto- zorstva vrijednog muzeja u gradu, ili Ëak dræavi, na vanje toga glasovitog orkestra u Zagrebu. πtetu svih ostalih ili kako Êemo vidjeti, gotovo svih Oba su koncerta imala i humanitarni znaËaj - cjelokupni ostalih. Nije rijeË o tome da postoji pravilo koje bi to prihodi od prodaje ulaznica donirani su Hrvatskom nametalo, nego postaje oËito da MUO nema dovoljno Crvenom kriæu, Gradskom druπtvu Vinkovci za izgradnju kontinuirane snage da stalno novim, a ne dovoljno 12 djeËjih igraliπta u minama okruæenim mjestima raznolikim projektima odræava sponzora vidljivim i da 22 http://zaklada.civilnodrustvo.hr/ Vukovarsko-srijemske æupanije (2003.) i Hrvatskoj mu je u lokalnim okolnostima, usprkos svoj financijskoj casopis/sadrzaj/broj_2/menadzeri_z udruzi za πkolovanje pasa vodiËa i mobilitet za izgradnju agrebacke_banke_kao_volonteri/ 36

sl. 10. Arheoloπki muzej u Zagrebu primjer je muzeja koji vrlo diskretno i rijetko inter- venira najavom dogaanja na fasadi i nikada ne istiËe sponzorska oglaπavanja

koristi, postalo teπko biti jedinim muzejskim opsluæi- sponzor investirati novac. U tom je konceptu ipak vaËem bogatoga i vjerojatno zahtjevnog sponzora. preæivio djeliÊ tako æestoko kritiziranog Bijelog kvadrata kulture. Jer, iako je moæda i rijeË o potencijalno Taj je odnos, statiËan i dugotrajan i sad veÊ pokazuje poæeljnom privatnom i javnom partnerstvu, projekt nije znakove zamora. PercipirajuÊi ga izvana, on se doima tako prikazan niti mu je to stvarna i ciljana bit. kao kulisa situaciji u kojoj MUO moæe reÊi kako je dobar, pa zato ima sponzora trajne vrijednosti, a Ponueno obrazloæenje, pomalo ponizno intonirano, ZagrebaËka banka moæe reÊi da ima vrijednost dugo- glasi: Nismo smatrali da smo u T-HT-u dovoljno kvalifi- trajne prisutnosti na podruËju sponzoriranja kulture, tj. cirani da mi odreujemo koje Êe institucije biti predme- muzeja. Nakon dugotrajnog statiËnog odnosa tih part- tom naπih donacija. Iz tog smo se razloga obratili nera, Ëak su i banneri na fasadi izblijedjeli od dugotra- Ministarstvu kulture s odreenim budæetom te samo jne uporabe. postavili neke standarde. Ono πto je bilo bitno jest da projekata ima viπe, ravnomjerno su zastupljeni na Mislim da oba partnera moraju poËeti tragati dalje. Zagreb i regije te su to stvarno prioriteti kojima naπa Drugi pozitivan, a nedavni primjer, paradoksalno, donacija moæe pomoÊi i, naravno, izuzetno su vaæni za takoer zasluæuje kritike. kulturno nasljee Hrvatske.23 Kultura.hr, projekt T-HTa, tj. T-Coma koji smo veÊ Prema tome, postavlja se pitanje jesu li sponzori spominjali, usmjeren je ka izvrsnom cilju - ulaganju u uopÊe, tj. u kojoj su mjeri kvalificirani da odreuju koju kapitalnu obnovu objekata, zbirki i predmeta iz fundusa Êe instituciju ili projekt sponzorirati. hrvatskih muzeja. Zbrku o statusu projekta izmeu Zauzvrat, za svoje bi sponzorstvo moæda lako mogli donacija i sponzorstva takoer sam veÊ opisala, ali vri- dobiti niz struËnjaka koji jesu kvalificirani. jedna viπestrukost i kompleksnost tog projekta omoguÊuje i zahtijeva i opπirniji uvid u stanje. Time, taj projekt koji financira muzejske institucije u Zagrebu, Splitu, i Vukovaru, koliko god pokuπava biti Ono na πto se sponzor æali - na Ëinjenicu da dobiva pravedno i zemljopisno ravnomjerno zastupljen, ostaje loπe projekte, donekle razumijem jer vrlo dobro znam centraliziran u hrvatskom ionako centraliziranom svijetu kako izgledaju molbe i miπljenja koji se iz muzeja kulture i politike, u Ministarstvu kulture, koje Êe svoje upuÊuju sponzorima. Sponzori se kunu u to da su zasi- prioritete, sasvim razumljivo, gurnuti u prvi plan. pani molbama, a pri tome ih ne prihvaÊaju, veÊ sami po svojoj æelji, iniciraju nove. To, meutim, teπko oprav- Taj se koncept oËitava i u tome πto je projekt nazvan 23 http://www.htnet.hr/kulturahr/ dava Ëinjenicu da se, kao u ovom primjeru, sponzor pretenciozno: Kultura.hr, i ne moæe napredovati jer sve fset.html uputi u Ministarstvo kulture, koje odluËuje u πto Êe ostalo πto se na kulturnom podruËju dogaa tim je naslovom iz kulture veÊ eliminirano. Ministarstvo je oËito je da je ZagrebaËka banka to veÊ shvatila i svoje 37 odmah ponudilo svoje prioritete kao ono πto Ëini nacio- sponzorske programe vodi pod tim, joπ ne sasvim afir- nalnu kulturu, ima nacionalni znaËaj i nezamjenjivo je. miranim, ali veÊ neko vrijeme prisutnim sloganom. »injenica da se projektom æeli promovirati i postojanje Samo da ilustriram taj korak kojim ZagrebaËka banka kulture u elektroniËkom prostoru sasvim je zanemarena ide ispred svojih kolega i, recimo to kolokvijalno, ne time πto s web stranica sponzora ni jedan link ne vodi pretvara se da je drugaËije. na web stranice muzeja, Ëak ni one izvrsne poput Njezina se kampanja temelji na predstavljanju stranica splitske Galerije MeπtroviÊ. DapaËe, podaci o zajedniËkog djelovanja, πto uglavnom odgovara istini i institucijama koje se sponzoriraju postavljene su na stvarnosti, a ne zavodi svoje klijente podilazeÊi im. Jer, stranice prije gotovo godinu dana i nikakav se mi moæda toj drugoj banci i jesmo na prvome mjestu, napredak projekta ne oËitava pri posjetu stranici, a ali je oËito da MuziËka akademija, na Ëijoj buduÊoj posjet stranici kultura.hr izgleda upravo ovako i s pro- zgradi vihori taj slogan, nije. OËita je razlika u pristupu jektom nema nikakve veze: klijentima i kulturi. Jer jednako kao πto sponzori pregle- Tome treba dodati, da bi s kulturom sponzorstva imali davaju prijedloge za sponzoriranje, pa meu njima bira- manje-viπe izjednaËen rezultat, 1:1 - da ni na jednoj ju i odbijaju, jednako je tako i s onima koji predlaæu stranici institucije koja je sponzorirana tim projektom, a sponzorstva. I kultura bira kome Êe se obratiti i Ëiji Êe iznosi su za naπe uvjete visoki24, i penju se do milijun imidæ neki projekt nositi. kuna, nema ni jednog linka koji bi vodio na stranice Drugi, i moæda joπ vaæniji element koji moæemo odËitati sponzora. iz objave ZagrebaËke banke jest to πto se kao vaæna Situacija na webu se ponavlja i za prije nekoliko dana spona izmeu Muzeja i sponzora pojavljuje joπ netko. objavljeno25 novo sponzorstvo ZagrebaËke banke: Citiram26: U povodu Meunarodnog dana bijelog πtapa Muzej VodiË je rezultat viπegodiπnje i kvalitetne suradnje grada Zagreba je uz financijsku potporu ZagrebaËke Muzeja grada Zagreba s udrugama koje se bave prob- banke izdao VodiË po muzeju grada Zagreba, koji Êe, lematikom slijepih, slabovidnih i gluhoslijepih osoba. po prvi puta u Hrvatskoj, omoguÊiti otvaranje vrata Dakle, prije svega poæeljna je i nuæna suradnja, naËin Muzeja slijepima, slabovidnima, gluhoslijepima i svima djelatnosti koji hrvatskim muzejima ni pribliæno nije svoj- onima kojima imaju poteπkoÊe s vidom. stven. Jer, kao πto znamo, uglavnom ne surauju ni VodiË je rezultat viπegodiπnje i kvalitetne suradnje meusobno. No, ovaj je put mnogo vaænija Ëinjenica Muzeja grada Zagreba s udrugama koje se bave prob- da bi morali ostvarivati suradnju s institucijama iz lematikom slijepih, slabovidnih i gluhoslijepih osoba. drugih sektora djelatnosti i da bi morali suraivati s U toj se vijesti pojavljuju i dva vaæna elementa o kojima institucijama koje vrlo Ëesto smatraju minornim partne- Êemo moæda govoriti kao o uhodanim modelima tek rima. U ovom sluËaju zajedniËki napor udruga slijepih i sljedeÊi put kad budemo govorili o sponzoriranju kul- muzeja donio je sponzorstvo muzeju, a korist svim ture u Hrvatskoj, a do tada ih spominjemo samo kao trima stranama u projektu. poæeljne. Naravno, kao koristan moram istaknuti primjer u koje- Jedan je element to πto se sponzorstvo muzeja mu sam i sama sudjelovala i koji smatram do sada promiËe kao dio djelatnosti banke koji vodi brigu o doista najboljim primjerom suradnje kulture i sponzora, druπtvenoj odgovornosti. Kada uz pomoÊ sponzora usprkos nizu primjedbi koje bih kao insider mogla publici poËnemo djelatnost muzeja naglaπenije i ËeπÊe navesti. predstavljati kao druπtveno odgovornu djelatnost, Projekt koji je sponzorirao HT mobile, kasnije T mobile, moæda Êe, tj. nadamo se da hoÊe, djelatnost muzeja pokazao je doista odliËan primjer u kojemu su se svi doista prestati biti promatrana kao potroπnja elementi sretno poklopili, osim jednoga - Ëinjenice koju proraËunskog novca i da Êe se poËeti promatrati kao smo veÊ spomenuli: novinari vole istaknuti sponzorstvo druπtveno vaæna, odgovorna i korisna djelatnost. sportskoga kluba, ali ne vole, a razloge toga ovdje ne Muzeji danas joπ imaju otpor prema toj proπirenoj per- stignemo analizirati, isticati sponzorstvo u kulturi. cepciji muzeja, premda sebe smatraju druπtveno neza- T-mobile je u suradnji s Institutom za suvremenu umjet- mjenjivima. To mogu i biti, ali za svoju se nezamjenji- nost pokrenuo projekt koji se sastojao od natjeËaja, vost moraju boriti, moraju je argumentirati, pokazati i izbora i otkupa umjetniËkih djela. Za predstavljanje dokazati i ne mogu oËekivati da Êe im publika ili spon- otkupljenih djela organizirano je 18 izloæbi diljem zori vjerovati bez dokaza. Hrvatske, te su na kraju dvije zbirke umjetniËkih djela, 24 http://www.culturenet.hr/v1/ Moramo naglasiti sljedeÊe: ako od banke, ili nekog dru- razmjerno visoke vrijednosti, poklonjene hrvatskim hrvatski/infoservisread.asp?id=620 gog sponzora oËekujemo da djeluje kao druπtveno muzejskim institucijama. 8 odgovoran organizam, u tim oËekivanjima moramo biti 25 http://www.zaba.hr/info/abo/ Dakle, T-mobile je dobio svoju zapaæenost, ostvario i ravnopravni - moramo im se i mi pridruæiti i na tom news/press/habo_press306.htm druge svoje ciljeve druπtvene korisnosti, Institut je reali- podruËju zajedno suraivati. Naglasak je na zajedno i 26 Ibid. 38 zirao inovativni model projekta u kulturi, decentralizira- je verzija teksta prilagođena objavljivanju u tiskanom obliku i no djelovao diljem Hrvatske tijekom dvije godine i time neznatno je promijenjena. omoguÊio dio svoje egzistencije; 18 je gradova, galerija i muzeja dobilo program, a dvije su muzejske institucije dobile vrijedne donacije za svoj fundus. Pri tome su umjetnici bili plaÊeni, a djela su im pohranjena u muzejske zbirke. Samo su naπi mediji pri tome zakazali; ubuduÊe Êemo se javiti sportskim novinarima. Da su muzeji svjesniji moguÊnosti koje proizlaze iz suradnje institucija razliËitih djelatnosti i da nisu uglavnom zadovoljni u svojem gnijezdu, financiranom javnim sredstvima, mogli bi postizati mnogo veÊe i opseænije rezultate, biti zapaæeniji i druπtveno korisniji, pa i dobivati viπe sponzorstava. Jer sponzori postoje, tu su i, ne zaboravimo, ne dobivaju dovoljno dobre projekte kojima bi bili zadovoljni. Dijagnoza nam govori da je osnovni razlog svemu tome Ëinjenica da muzeji nemaju dovoljno budnosti da pre- poznaju svoje interese u zajedniËkim interesima, a kamoli u tuim. No vrlo je vaæno na kraju reÊi i to da muzeji nisu jedine kulturne institucije koje se tako ponaπaju. Javna kultura, ona koja je financirana javnim sredstvima, manje je aktivna izvan svoje nuæne djelatnosti. Razloge i za to moæemo pronaÊi u sustavu kulture kojim upravlja Ministarstvo kulture. Kao πto je iz teksta vidljivo, Ministarstvo je nekoliko puta zapravo preuzelo ulogu onoga tko traæi sponzora. To se ponovilo, od ovdje navedenih primjera, u famoznom Bijelom kvadratu kulture, u kojemu je aktivno krenulo prema gospodarstvu, ali pogreπnim putem, kao i u primjeru s Kultura.hr, gdje je bilo zamoljeno za savjet koji se, umjesto u partner- PARTNER IN LASTING VALUES stvo, pretvorio u banalno usmjeravanje sponzorskih The lecture gave a review of the relations between museums sredstava u vlastite interese. and sponsors in Croatia during the last fifteen or so years. A Tako se na podruËju sponzoriranja kulture odraæava bit critical analysis is given of both sides in this relationship, using kulturnog djelovanja: kultura i umjetnost oslikavaju several examples that are on the whole known to the public in suvremeno druπtvo i vrijeme u kojemu æive i stvaraju. Croatia. There is little material written concerning culture Na primjeru podruËja i aktivnosti koji trenutaËno vladaju sponsorship, and particularly museum sponsorship, in Croatia. hrvatskim druπtvom kultura odraæava sve nesporazume This is also a reflection of the fact that there are relatively few na relaciji Vlada - Ministarstvo financija - Ministarstvo good examples of museums and culture being in fact spon- gospodarstva - Ministarstvo kulture. U tome se sored. Who has the more important role, who is supposed to kreativno, kao πto im nalaæu sva pravila djelatnosti, take the initiative and who is to be credited with the results - snalaze i sponzori i muzeji. Za sada je suradnja bilate- all these are questions that it is not easy to answer. Were ralna, izmeu tvrtki i kulturnih organizacija. Moæemo se museums more aware of the possibilities that derive from col- samo nadati da Êe s viπe ukljuËenih protagonista, s laboration with institutions of varying activities and were they viπe razumijevanje za zajedniËke interese, s viπe svijesti not only on the whole content to fund their activities with pub- o druπtvenoj korisnosti, u taj odnos o kojemu smo lic money, they could achieve much bigger and extensive raspravljali uÊi i Ministarstvo kulture kao predstavnik results, be more in the public eye and more socially useful, and vlasti i sustava, te da Êemo zajedno, s viπe partnera, would hence attract even more sponsors. For sponsors do postiÊi i trajnije vrijednosti. exist, but do not get enough good projects to satisfy them. We can only hope that when more entities are involved, with more understanding for common interests, more awareness of social Primljeno: 19. svibnja 2006 benefits, then the Ministry of Culture too will get into this dialogue, as representative of government and the system, and Napomena: Tekst je napisan za Seminar o sponzorstvu u muzejima, will together with several partners achieve more lasting values. u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti, održan u Muzeju (The summary contains several fragments taken from the text “Mimara” 17. i 18. listopada 2005. godine, gdje je i pročitan. Ova of Janka Vukmir “Partner in Lasting Values”). IM 36 (1-2) 2005. HRVATSKI POMORSKI MUZEJ U SPLITU RIJE» JE O... MAIN FEATURE

MIRJA LOVRI∆ Hrvatski pomorski muzej Split, Split

IZ POVIJESTI Procijenilo se, naime, kako bi izloæena graa, koja je tematski tek doticala prikaz razvoja i stanja brodarstva, Od Jadranske izloæbe do Hrvatskoga pomorskog brodogradnje i ribarstva, rijeËju, bogatstvo priobalja, muzeja Split (HPMS). Hrvatski pomorski muzej Split mogla posluæiti kao temelj za stvaranje prve stalne mlada je ustanova u kulturi grada Splita koja joπ ne pomorske (ali) muzejske izloæbe. Stoga je Jadranska biljeæi ni prvo desetljeÊe svojeg postojanja. Meutim, u straæa, na svojoj sjednici (sijeËanj 1926.), zakljuËila da Splitu, gradu velike pomorske, luËke i brodograevne se u Splitu osnuje Pomorski muzej koji je veÊ poËeo da tradicije, u proπlosti je bila bogata i tradicija muzejske se ureuje u dvjema sobama, koje je opÊinsko djelatnosti povezana s tim gospodarskim granama. Upraviteljstvo u Splitu blagohotno besplatno ustupilo.3 Stoga kazivati o najmlaemu splitskomu muzeju nuæno podrazumijeva navoenje kronologije zbivanja i Otkupom, a najviπe darovanjem, u godinama πto sli- praÊenje tijeka od prvih projekata za pomorski muzej jede, odnosno do 1933. godine, prikupljana je graa za veÊ dvadesetih godina 20. stoljeÊa pa do danas. U buduÊi Pomorski muzej u Splitu. Dakako, sve pod tom je kontekstu Hrvatski pomorski muzej svjedoËan- patronatom spomenute Jadranske straæe, koja je ne stvo tradicije pomorskog muzealstva u Splitu, dugog samo pozivala graane da daju na raspolaganje svoje osam desetljeÊa. predmete vezane za pomorstvo, veÊ je vodila i struËnu skrb o prikupljenoj grai te bez ikakvih dotacija Izloæba Jadranske straæe. PoËetak pomorskog dræavnih prosvjetnih tijela financijski podmirivala sve muzealstva u Splitu, a samim time i pomorskih muzeja troπkove nastajanja splitskoga pomorskog muzeja. uopÊe (jer, kako Êemo vidjeti, postojala su Ëak tri), zabiljeæen je daleke 1925. godine. Naime, prilikom Dom Jadranske straæe. Orijentacija Jadranske straæe sveËanog otvorenja tzv. LiËke pruge, æeljezniËkog spoja bila je vidljiva u svim segmentima njezina djelovanja. Splita s unutraπnjoπÊu, jedan od dogaaja koji je obi- Osim veÊ spomenutoga istoimenoga glasila, tiskane su ljeæio taj sveËani Ëin bila je i velika Jadranska izloæba. popularne broπure i knjige, pokrenuta je Pomorska bib- Njome se prvi put izloæenom graom pokuπala skrenuti lioteka, organizirani su skupovi, seminari, javne mani- pozornost javnosti na vaænost i vrijednost jedne zemlje festacije na kojima su se prodavali predmeti sa znakom (tada u sastavu monarhistiËke Jugoslavije) Ëije je JS, odræavani su pomorsko-propagandni teËajevi, vodi- bogatstvo obala koja je povezuje sa svijetom. Ali to la se briga o razvoju pomorskog πporta itd. I, ne manje bogatstvo tek je trebalo prepoznati. U tom svjetlu valja vaæno, brojem Ëlanova postajali su najbrojnija organi- promatrati i rad Jadranske straæe, pomorsko-propa- zacija u dræavi. U tom svjetlu 5. srpnja 1931. godine gandne organizacije (osnovane u Splitu 19. veljaËe sveËano je postavljen temeljni kamen druπtvenog doma 1922. godine), Ëijom je inicijativom postavljena Jadranske straæe, u koju se trebao smjestiti i Pomorski Jadranska izloæba; …, od 25. srpnja do 25. kolovoza muzej. 1925. god., na kojoj se prikazalo hrvatsko primorje i njegovo privredno stanje.1 Otvorenje Pomorskog muzeja. Prvi dio druπtvenog doma Jadranske straæe sagraen je 1933. godine Ova izloæba, u hitnji improvizirana, sa Ëednim sredstvi- (zavrπen je u oæujku 1938.g.), kada je i Pomorski muzej 1 Jadranska straža, Split, III./1925., ma, ali sa mnogo dobre volje i ljubavi, ona je jedan dobio svoje prve prostorije. SveËani Ëin odræan je 8. br. 7, str. 174 konkretan poËetak, jedan prvi stvaran alarm primorja: prosinca 1933. godine, a predsjednik organizacije dr. da se vidi barem u blijedoj slici πta Jadran ima i πta mu 2 Jadranska straža, n.d., br. 8, Ivo Tartalja rekao je: Naporima, poærtvovanjem i dopri- treba, pa da se upre i pomogne!2 str.207. nosima cjelokupnog udruæenja JS sazidan je ovaj prvi 3 Jadranska straža, IV./1926., br. 1, I doista, sudeÊi prema napisima vrlo popularnoga dio doma u Splitu na zemljiπtu, πto ga je Jadranskoj str.17. istoimenoga glasnika Jadranska straæa (mjeseËnika koji straæi poklonio grad Split, uz uslov da se na njemu je tiskan od 1923. g.), izloæba je ubrzo postigla svoj prvi podigne zgrada, koja Êe u prvom redu sluæiti za 4 Jadranska straža, XII./1934., br. 1, cilj. Pomorski muzej.4 str.27. 40

sl. 1-2. Pomorski muzej JAZU. Stalni postav 1950.-1960. Fotodokumentacija: Fototeka MDC-a

meutim, potpao pod Upravu Prosvjetnog odjela Oblasnog NOO-a za Dalmaciju u Splitu, a 1946. godine prelazi u nadleænost Uprave pomorstva u Splitu. KonaËno ga 25. listopada 1948. preuzima Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Iste godine Muzej je u prostoru nekadaπnjeg doma Jadranske straæe otvoren za javnost. Prikazana graa mahom je bila ista (obalni, ribarski, brodarski i povijesni odjel), ali je slijedila aktualnost trenutka - u dominantnom prvom dijelu bila je prikazana borba par- tizana na moru protiv okupatora. Usto, Muzej je imao i odjel reljefa cijelog Jadrana i odjel obnove u kojemu je na grafikonima prikazan razvoj i socijalistiËko podizanje Muzej je imao tri odjela, i to obale, brodarstva i ribarst- pomorstva i brodogradiliπta. va. Prvi kustos Pomorskog muzeja bio je dr. Ivo RubiÊ, Ustanova je organizacijski bila pod neposrednom priznati hrvatski geograf, koji je vodio Muzej sve do upravom Jadranskog instituta Akademije sve do 1952. travnja 1941. godine. Bez stalnoga struËnog osoblja godine, kada ga preuzima Odjel za filozofiju i druπtvene dr. I. RubiÊ, znanstvenik i predani entuzijast, sav svoj nauke Akademije. rad unutar te ustanove posvetio je skupljanju i oËuvanju svih predmeta vezanih za naπe pomorstvo. ©toviπe, Novi smjeπtaj Pomorskog muzeja JAZU. U poslijerat- omoguÊio je da pomorstvo u muzeoloπkom smislu nom razdoblju zgrada Pomorskog muzeja na ZvonËacu dobije svoj solidni temelj. dodijeljena je Komandi JRM odnosno Hidrografskom institutu JRM, a zauzvrat je za smjeπtaj Pomorskog Pomorski muzej Jugoslavenske akademije znanosti i muzeja dodijeljena palaËa Milesi u srediπtu grada. umjetnosti. Nakon devetnaest godina djelovanja rad Prelijepa graevina, podignuta u doba kasne rene- Jadranske straæe naglo je prekinut 1941. godine, sanse i ranog baroka na poËetku 17. stoljeÊa, adapti- poËetkom Drugoga svjetskog rata. Prvi splitski rana je za potrebe Muzeja. DapaËe, osim novoureene Pomorski muzej doæivio je istu sudbinu, od 1941. sve zgrade zapoËeta je razrada postava Muzeja na temelju do 1944. bio je zatvoren. Svu imovinu Jadranske novih muzeoloπkih naËela. Postav je tematski odreen straæe - zgrade, inventar i ostalo, nakon rata je motivom stoljetne borbe naπeg naroda na Jadranu i nacionalizirala ondaπnja dræava. Pomorski je muzej, utjecaja pomorstva na socijalne, kulturne i politiËke prilike na Jadranu. Vremenski je obuhvaÊeno razdoblje od 41 prve pojave pomorstva na Jadranu, u doba prapovijesti, pa sve do 20. stoljeÊa. Koliko je to bio vaæan kulturni i muzejski projekt, svjedoËi i podatak kako je nacrt postava trebao odobriti Odjel za filozofiju i druπtvene nauke JAZU. Slijedom kronologije, Pomorski je muzej otvoren, sada veÊ treÊi put, 29. studenoga 1956. na tadaπnji Dan Republike. SveËano otvorenje u ime JAZU obavio je akademik dr. Grga Novak, a prvi upravitelj Muzeja bio je kapetan Oliver Fijo. U godinama πto slijede biljeæi se vrhunac djelovanja ustanove a Pomorski muzej jedna je od najposjeÊenijih kulturno-historijskih ustanova grada Splita.5 sl. 3. Tvrava Gripe, lokacija Hrvatskoga pomorskog muzeja Split Dva pomorska muzeja i dvije koncepcije. Dvadeset i Prikupljanjem nove grae prostor od 400 m2 u bedemu pet godina, od 1960. do 1985., Split je imao dva Priulli sve se viπe pretvarao u depo. pomorska muzeja, Pomorski muzej JAZU i Vojno- pomorski muzej, πto je doista izniman primjer Ëak i u U iduÊih dvadeset godina ta je institucija djelovala u svjetskim razmjerima. Ali dok je jedan sasvim polako, dva smjera, koja Êe u konaËnici rezultirati preseljenjem ali sigurno iπao kraju svoje obale, drugi je plovio “nekim Vojno-pomorskog muzeja u nove prostore. Naime, drugim” vodama. intenzivnim prikupljanjem i otkupom muzejske grae, koja i nije sva imala predznak “vojna”, te dodjelom Sredinom πezdesetih godina proπlog stoljeÊa, naime, prostora u tvravi Gripe, koji se pripremao i adaptirao, JAZU svoju aktivnost sve viπe usmjerava prema sve je bilo spremno za preseljenje Vojno-pomorskog znanstvenom radu. Naæalost, to se odrazilo i na sud- muzeja. binu Pomorskog muzeja. Sve manje egzistirajuÊi kao ustanova, Muzej se ugasio 1966. godine i postao tek Tvrava Gripe. Dvadeset godina svojeg postojanja stalna izloæba Zavoda za pomorstvo JAZU. Ali i ta Êe Vojno-pomorski muzej JRM sveËano je obiljeæio forma krenuti svojemu kraju. otvorenjem novih prostora u tvravi Gripe 9. rujna Mijenjanjem imena, 1981. godine, u Zavod za znanost i 1982. godine. Osim Muzeja, tu je bila smjeπtena i umjetniËki rad HAZU te proπirenjem znanstvenog djelo- Garnizonska vojna biblioteka te Vojni orkestar Ratne vanja na povijest i umjetniËko stvaralaπtvo, pomorska mornarice. Kompleks je sadræavao izvanredno oprem- Êe izloæba egzistirati joπ Ëetiri godine. Kao posljednji ljen muzejski prostor (radionicu za restauriranje i konz- titraj nekadaπnje organizacije nacionalno osvijeπtenih i erviranje metala, fotolaboratorij, crtaonicu, modelarsko- pomorski orijentiranih intelektualaca entuzijasta, ugas- stolarski odjel itd.), na viπe od 3 300 m2 unutraπnje nut Êe 1985. godine. povrπine. Takoer, Muzej se koristio i prostorom od Zamisao o osnivanju Vojno-pomorskog muzeja JRM 5000 m2 ureenoga dvoriπnog prostora za vanjski objelodanjena je u Dubrovniku 1957. godine, na izloæbeni postav. godiπnjem zasjedanju Sekcije pomorskih muzeja Koncepcijski, muzejska je graa trebala biti Saveza muzealaca FNRJ. Tom prilikom, Anelko KalpiÊ rasporeena u tri tematske cjeline s prikazom cjelokup- i Andrija DaboviÊ, predstavnici Vojno-pomorskog muze- ne vojno-pomorske proπlosti; od seobe naroda do ja u Splitu, koji je u poËetnoj fazi organizacije, izvijestili 1918. godine, preko razdoblja od 1918. do 1945. su prisutne o dosadaπnjim radovima i o osnovnom godine i, naposljetku, do poslijeratnog razvoja JRM. prednacrtu postave i opreme ove buduÊe institucije, u Meutim, prilikom sveËanog otvorenja prezentiran je kojoj Êe biti prikazana uloga naπe mlade ratne samo drugi tematski dio, kao i vanjski izloπci artiljerij- mornarice u NOB-i, te njen dosadaπnji razvitak.6 skoga te podvodnog oruæja uz dominantan pramËani Vojno-pomorski muzej osnovan je, dakle, 1960. dio parobroda “Bakar”. godine. Prva izloæba NOB na moru za javnost je otvo- Slijedom spomenutoga, Vojno-pomorski muzej bio je i rena 10. rujna 1962. godine, u povodu jubilarne pro- ostao usko specijalizirani povijesni muzej koji je ponaj- slave 20. godiπnjice osnutka Jugoslavenske ratne mor- prije Ëuvao i izlagao materijalna svjedoËanstva narice. Muzej je bio smjeπten u srediπtu grada, u baro- mornarice NarodnooslobodilaËke vojske Jugoslavije te knom bedemu Priulli. Sadræaj izloæbe obuhvaÊao je sli- ratne mornarice socijalistiËke Jugoslavije. 5 Naše more,, Dubrovnik,V./1958. jed dogaaja od travanjskog rata 1941. godine i ustan- god., br. 1, str.7. Ipak valja reÊi, bez idejno-politiËkih konotacija i primisli ka u mjestu Gradac sijeËnja 1942. godine, pa do oslo- jednog vremena, i ovaj je Muzej ostavio traga kako u 6 Naše more, n.d., br. 1, str.8. boenja Istre i Trsta. Izloæba je bila skromnih dimenzija muzejskom æivotu grada Splita, tako i u pomorsko- uglavnom zbog malog i neprikladnog prostora.7 7 Naše more, XIII./1966., br. 4-5, muzeoloπkom smislu. str. 148. 42

sl. 4. PramËani dio parobroda “Bakar” PutniËko-teretni parobrod male obalne plovidbe, vlasniπtvo Jadranske plovidbe d.d. iz Suπaka, izgraen 1931. godine u brodogradiliπtu East Cow, Engleska. PoËetkom listopada 1943. godine uplovlja- va u Bari kao prvi brod na kojemu se viho- rila zastava nove Jugoslavije. Zaslugom Druπtva za prouËavanje i unapreenje pomorstva spaπen je od rezanja i proglaπen spomenikom kulture. HPMS, Zbirka plovila Vojno-pomorski muzej Hrvatske ratne mornarice. Razdoblje do osnivanja Hrvatskoga pomorskog muze- Raspadom SFRJ Muzej mijenja ime u Vojno-pomorski ja Split. Prilikom primopredaje objekta Grad Split je muzej Hrvatske ratne mornarice. preuzeo obvezu osnivanja pomorskog muzeja u tvravi Gripe. Stoga je krajem 1995. godine osnovana komisija Podizanjem barjaka Republike Hrvatske na jarbol za primopredaju grae Vojno-pomorskog muzeja sa pramËanog dijela legendarnog broda Bakar, uz intoni- zadaÊom popisa grae, opreme i inventara. ranje republiËke himne i poËasni stroj Zbora narodne Potpisivanjem zapisnika o primopredaji izmeu pred- garde, 15. rujna 1991. godine, u 18 sati, zavrπena je stavnika Grada Splita i HRM-a 6. rujna 1996. to je primopredaja tvrave Gripe, prvog vojnog objekta u naposljetku i obavljeno. Valja, meutim, skrenuti Vojno pomorskoj oblasti,…Tom sveËanom Ëinu sim- pozornost na spomenuto razdoblje jer je tada poglavito boliËkog raanja Hrvatske ratne mornarice, na palubi muzejska graa tada bila izloæena devastaciji. To se istog broda koji je 9. rujna 1943. godine prvi put zavijo- ogleda u Ëinjenici kojom se cjelokupni postav, ali i rio zastavu bivπe Jugoslavije,…, himnu Republike graa iz depoa, fotoarhiv, knjiænica, inventar i ostalo, Hrvatske izveli su pripadnici nekadaπnjeg orkestra bivπega Vojno-pomorskog muzeja (a sam je njegov Ratne mornarice, ali sada veÊ u svojstvu glazbenika postav bio smjeπten u devet dvorana, na 2 400 m2), u hrvatskih oruæanih snaga.8 kratkom vremenu trebalo premjestiti u prostor od 1 130 Bio je to, takoer simboliËno reËeno, i trenutak kojim je m2, koliko je dodijeljeno buduÊemu pomorskomu otpoËeo neizvjestan put prenamjene cjelokupne muzeju. Naime, ostali dio zatvorenog prostora od tvrave Gripe, kao i muzejske grae kojoj, osim pitanja 3 500 m2 dodijeljen je Dræavnom arhivu Split. vlasniπtva, ni namjena nije bila definirana. U vremenu πto slijedi Muzej je stoga bio u fazi OSNIVANJE HRVATSKOGA POMORSKOG MUZEJA SPLIT pretvorbe zbog promjene vlasniπtva prostora bivπe (HPMS) vojske u vlasniπtvo Hrvatske ratne mornarice, s naz- Odluku o osnivanju Muzeja donijelo je Gradsko vijeÊe nakom: Po prijedlogu HRM-a Ëitav Êe se kompleks Splita 25. srpnja 1997., Ëime je Grad postao njegov 9 obvezatno demilitarizirati. U tom smislu odlukom Vlade osnivaË i vlasnik. Nakon ispunjenja zakonskih obveza o Republike Hrvatske od 22. rujna 1992. cjelokupna osnivanju muzeja kao javne ustanove, HPMS je upisan 8 Hemeroteka HPMS-a, Slobodna tvrava Gripe dodijeljena je Gradu Splitu. Primopredaja u registar ustanova TrgovaËkog suda u Splitu Dalmacija, 16. rujna 1991. godine objekta obavljena je, meutim, tek potpisom zapisnika 30. sijeËnja 1998. o primopredaji od 4. listopada 1995. izmeu Grada 9 Hemeroteka HPMS-a, Slobodna U samom poËetku svog djelovanja Muzej se, meutim, Splita i HRM-a. Dalmacija, 3. listopada 1991. godine naπao u vrlo nezavidnoj situaciji. 43

sl. 5. Viπki boj, 71 x 53 cm, ulje na platnu, sign. A. Zieger, druga polovica 19. stoljeÊa HPMS, Zbirka likovnih radova

sl. 6. Brik - πkuner “Cosmo G.” velike obalne plovidbe, vlasniπtvo obitelji DubokoviÊ iz Jelse, 68 x 47,5 cm, ulje na platnu, sign. Ivancovich, 1871. godina HPMS, Zbirka likovnih radova U kaotiËnim uvjetima i uz golemu koncentraciju muzejske grae, biblioteËnoga, arhivskoga i fotografskoga fonda, opreme, inventara…, pridruæena je i graa nekih drugih kulturnih institucija, odnosno SveuËiliπne knjiænice i novoosnovane splitske UmjetniËke akademije, kojoj je takoer dodijeljen dio prostora u tvravi Gripe. U tom kontekstu upitnim je postalo i zadræavanje dodijeljenog prostora Muzeju. Naime, bilo je razmiπlja- nja na javnim okruglim stolovima kako se HPMS treba smjestiti u ratnu luku Lora. U istom svjetlu, i ne manje vaæno, sugestivno se i sve glasnije iznosila sumnja o potrebi postojanja Muzeja. Obrazlagalo se to navodima o “iskljuËivo socijalistiËkoj i vojnoj grai”. njezinim otkupom zapoËelo formiranje Zbirke malih U ozraËju spomenutoga, predznak “vojni” poput stigme plovila tradicionalne hrvatske brodogradnje, Muzej je je pratio Hrvatski pomorski muzej Split. zapoËeo i afirmiranje pristupa o brodu kao kulturnom dobru, dotada u Hrvatskoj nepoznatome. Prve aktivnosti Hrvatskoga pomorskog muzeja Split Gajeta “Perina”. Djelovanje HPMS-a i prve aktivnosti Iz palaËe Milesi u tvravu Gripe. Iako u pravnom od samog su poËetka bile vrlo transparentne. »ak i smislu potpuno nova ustanova, Hrvatski pomorski iznenaujuÊe, jer je i prije otvorenja svoje prve izloæbe muzej Split u stvarnosti bio je slijednik fundusa bivπeg Muzej pokrenuo odreene akcije. U tom je kontekstu, Vojno-pomorskog muzeja. Istodobno je, meutim, sli- poput nagovjeπtaja buduÊih smjernica, bila organizirana jedeÊi naËelo prema kojemu Muzej skuplja raznolike (1998. g.) akcija otkupa najstarije gajete na ovim pros- slike proπlosti, pokrenuta je inicijativa kojom bi se graa torima. bivπih splitskih pomorskih muzeja integrirala u fundus Brodica izgraena u Trogiru 1857. godine sigurno bi HPMS-a. doæivjela sudbinu zapaljenoga najstarijeg splitskog leuta Naime, graa nekadaπnjega Pomorskog muzeja i izgubljene bracere iz 1853. godine, izgraene u split- Jadranske straæe, kao i Pomorskog muzeja JAZU, te skom brodogradiliπtu. No drvena gajeta “Perina”, stara posljednje stalne pomorske izloæbe HAZU bila je 141 godinu, nasreÊu, nije zavrπila u tradicionalnom pohranjena u palaËi Milesi. Stoga je HPMS, u dogovoru komiπkom plamenu za Svetog Nikolu. Osim πto je 44 Domovinskog rata voenoga na ovim prostorima, uz elemente splitske bitke na moru iz 1991. godine. Na 350 m2 izloæbenoga muzejskog prostora, uz 150 eksponata, javnosti je prikazan dio muzejske riznice HPMS-a: umjetniËke slike s prikazima pomorskih bitaka, noπnje i odore, primjerci hladnoga i vatrenog oruæja, u svjetskim razmjerima jedinstvena zbirka torpeda iz 1866. godine, makete hrvatskih ratnih plovila, brodska i navigacijska oprema, pomorske karte…rijeËju, iznimne artefaktne poveznice minulih stoljeÊa odnosno pomorskih bitaka hrvatskog naroda voenih na ovim prostorima bilo pod tuom ili svojom zastavom.

Izloæba Portreti brodova Alexandera Kirchera. Tijekom pripreme druge po redu izloæbe, koja je s veÊ posto- jeÊom, Brodovi, oruæje, ratovi, trebala dati objedinjeni prikaz ratne i trgovaËke mornarice, πto Êe u konaËnici Ëiniti postav Hrvatskoga pomorskog muzeja Split, meu nerazvrstanom likovnom graom bivπeg Vojno- sl. 7. Pitos, 1./2. stoljeÊe pomorskog muzeja preæivjela je jedinstvena kolekcija. Visina 160 cm, πirina po sredini pribliæno RijeË je o (u kartonskoj kutiji pronaenoj) zbirci od 32 150 cm, vanjski promjer otvora (obod) 88 neuokvirene slike jednoga od najboljih austrijskih cm, unutarnji promjer otvora 66 cm HPMS, Zbirka podmorskih nalaza odnosno njemaËkih slikara brodova, marinista Alexandera Kirchera (Trst, 1867. - Niederlosnitz, 1939.). i uz odobrenje HAZU, otpoËeo (takoer tijekom 1998. g.) preseljavanje spomenute muzejske grae u tvravu Ta iznimna likovna ostvarenja (ulja na kartonu) s motivi- Gripe. Time je, nesumnjivo, poveÊana ukupna vrijed- ma brodova i ratnih flota iz cijeloga svijeta, s kraja 19. i nost i cjelovitost naslijeenog fundusa Muzeja. poËetka 20. stoljeÊa, razvidno je, Ëekala su neko “drugo vrijeme” da budu prezentirana. Stoga je u Okupljanje kolega i struke izdavaËkim prvijencem Muzeju postavljena izloæba s naslovom Portreti brodova Muzeja. Zasigurno je bilo znakovito πto je Hrvatski A. Kirchera (otvorena 28. prosinca 2000.) koja je pomorski muzej Split prvi put otvorio svoja vrata privukla pozornost splitske kulturne javnosti. Naime, ta kolegama i struci, i to mnogo prije nego πto je to uËinio izloæba, kojom je afirmiran opus jednog vrsnog, ali rela- svojom prvom izloæbom za javnost i buduÊe posjetite- tivno nepoznatog slikara bila je pravo osvjeæenje u lje. Naime, u oæujku 1999. godine odræana je promocija trenutku izlaganja. Meutim, ujedno je bila i do tada predmetno neobjavljene materije zaπtite muzej- iznenaenje u kontekstu spoznaje o raznolikosti skih predmeta od kovine. Predstavljanje knjige Uvod u pohranjene muzejske grae. To viπe, bila je to izloæba konzervaciju kovina akademskog kipara Miroslava kojom je javno potvreno kako je Hrvatski pomorski KlariÊa bila je prilika koja je struku i kolege objektivno muzej Split za kratko vrijeme opravdao razloge svojeg upoznala sa stanjem iza joπ uvijek za javnost zatvorenih osnivanja i postojanja. vrata Muzeja. Jedrenjaci. Tom je izloæbom, otvorenom 14. veljaËe 2002., objelodanjen postav Hrvatskoga pomorskog OTVORENJE HRVATSKOGA POMORSKOG MUZEJA SPLIT muzeja Split. S prizvukom nostalgije i s jednostavnim Brodovi, oruæje, ratovi. Izloæba kojom se HPMS pred- nazivom - Jedrenjaci - prezentirana je povijest i razvoj stavio javnosti otvorena je 30. prosinca 1999. Idejno tih plovila kao cjelovit uvid u hrvatsku pomorsku zamiπljena kao prva od dvije izloæbe koje bi imale obi- baπtinu od antike do pojave parnog stroja. Na 700 m2 ljeæja stalnog postava, tematski je odreena kao povi- izloæbenog prostora prikazano je viπe od 500 predmeta jesni pregled pomorskog ratovanja hrvatskog naroda kao vremensko putovanje koje poËinje u ranoj antici i na Jadranu te koncepcijski prikazana u sedam cjelina, nastavlja se kroz starohrvatske pomorske tradicije, uz od prvih pomorskih bitaka pod narodnim knezovima, razvoj jedrenjaka 17., 18. i 19. stoljeÊa. od Domagoja i Branimira, bitke kod Makarske 887. go- Polaziπte su hidroarheoloπki nalazi, rimska sidra i dine, preko bitke kod Lepanta 1571. godine te Napole- amfore, brodski ukrasni i uporabni predmeti, brojne onovih ratova na Jadranu, uz prvu viπku bitku iz 1811. pomorske karte, “portulani” iz 1764. i 1795. godine, godine, preko u narodnoj usmenoj predaji mnogo poz- umjetniËke slike jedrenjaka, modeli brodova, pramËani natijeg “Viπkog boja” iz 1866. godine. Ratni luk pomor- ukrasi - pulene iz 1800. godine, odore, zastave, pisani ske povijesti hrvatskog naroda zatvarao se prikazom dokumenti, brodski dnevnik iz 1872. godine; impresiv- Prvoga i Drugoga svjetskog rata, sve do posljednjega, na zbirka navigacijske opreme i instrumenata, svje- 45

sl. 8. Olovne preËke rimskih sidara, 1./2. stoljeÊe GrËke i rimske amfore, 5. stoljeÊe prije Krista - 6. stoljeÊe HPMS, Zbirka podmorskih nalaza dodæbe i matrikule hrvatskih pomoraca na talijanskom Hrvatski pomorski muzej Split nije vojna, politiËka ni jeziku, sve do prve svjedodæbe splitskog pomorca, bilo koja druga ustanova osim najmlaega splitskog strojara Petra ©akiÊa, pisane na hrvatskom jeziku, iz muzeja koji je u svoje djelovanje integrirao tradiciju 1908. godine. Naposljetku tu je i Odjel parobrodarstva, splitskoga pomorskog muzealstva te samostalnim uz dominantan model putniËkog parobroda “Kraljica aktivnostima, uz rekonstruiranje kulturne i pomorske Marija” (sagraenog 1906. g.), koji je kao predmet i baπtine bio i ostao otvoren prema razliËitim interpretaci- trag nekih proπlih, zaboravljenih splitskih pomorskih jama, kako u sadaπnjosti, tako i u izazovima muzeja saËuvan i izloæen u Hrvatskome pomorskome buduÊnosti. muzeju Split. Da je tako, posvjedoËeno je ne samo izloæbenom Nepune tri godine nakon πto je ustanova otvorila svoja aktivnosti (uz postav se prireuju i prigodne izloæbe vrata javnosti postalo je bjelodano kako je struka “stala iako Muzej ne raspolaæe adekvatnim prostorom veÊ je na kraj” predrasudi o Muzeju koji je, kako za fundus, dio postava premjeπten), veÊ i Ëinjenicom da je HPMS tako i kao institucija uopÊe dugo bio obiljeæen pred- mjesto prezentacija struËnih publikacija i simpozija znakom “vojni”. Tu je stigmu nosio od dana kada je pomorskih te brodostrojarskih udruga, da razvija peda- donesena odluka o njegovu osnivanju i postavljalo se goπko-edukativne akcije, da se bavi izdavaËkom djelat- pitanje njegove svrsishodnosti. Istina je, zapravo, vrlo noπÊu i, nadasve, da prezentira brod kao kulturnu jednostavna i potpuno opravdana. Zanemarimo li sve baπtinu hrvatskog naroda. Muzej je prvi u Republici æuËne rasprave i nesporazume, Muzej je imao svoj Hrvatskoj zaπtitio brod kao kulturno dobro odnosno prostor i svoju muzejsku grau. Muzej je imao i svoje spomenik kulture. U tom svjetlu Ëesto i javno objelo- djelatnike (od tri kustosa i jednog kustosa dokumen- danjuje primjere druπtvenog nemara kada je rijeË o tarista prvi je kustos zaposlen 1999., a ostali 2000. g.) nacionalnoj kulturnoj baπtini. Posljednji primjer toga koji su, u skladu sa zahtjevom struke, razvili sve mu- odnosi se na austrougarsku carsku jahtu “Istranku” zejske funkcije i valorizirali HPMS kao ustanovu koja koja je intervencijom HPMS-a i Ministarstva kulture RH istraæuje, Ëuva i provodi struËnu zaπtitu te znanstvenu upisana na listu zaπtiÊenoga kulturnog dobra. obradu i prezentaciju pomorske baπtine. Ali kao sasvim poseban promicatelj povijesti naroda koji pripada meu Ostale istraæivaËko-izloæbene aktivnosti Muzeja najstarije pomorske narode svijeta, Muzej osobito promiËe i potiËe revitalizaciju hrvatske pomorske Pitos - hidroarheoloπko istraæivanje. Obnova djelat- baπtine razvijajuÊi svijest o njezinoj vrijednosti. nosti podmorske arheologije u Splitu konstanta je u aktivnosti Muzeja. Ogleda se to i u pitosu kao rezultatu 46

sl. 9. Iz postava Hrvatskoga pomorskog muzeja Split sl. 10.-11. S izloæbe PoËeci splitskog brodostrojarstva, Rossi - prvi hrvatski motori hidroarheoloπkog istraæivanja s nalaziπta u Kaπtel SuÊurcu, koje je obavljeno suradnjom Ministarstva kulture - Odjela za zaπtitu arheoloπke baπtine, Podvodno- istraæivaËkog kluba Mornar i Hrvatskoga pomorskog muzeja kao nositelja istraæivanja. PoËetak zaπtitnih radova zabiljeæen je u listopadu 2002. godine, a impresivan i cjeloviti pitos prezentiran je javnosti izloæbom 23. prosinca 2002.

Amfora - taj Ëudesni predmet baπtine. Takoer u prilog oæivljavanju djelatnosti podmorske arheologije, u More i brodovi Johanna Seitsa. PrateÊi trag πto vodi Muzeju je prireena (prosinac 2004. - svibanj 2005. g.) do dijela baπtine koji nedovoljno razabiremo, postavlje- izloæba Amfore dalmatinskog akvatorija. Tom prilikom na je u Muzeju (travanj 2005. g.) izloæba velikog slikara predstavljeno je Ëetrdesetak amfora, preteæito rimskog Jadrana i njegovih brodova, marinista Johanna Seitsa podrijetla, od 5. stoljeÊa prije Krista do 7. stoljeÊa, te (1887.-1967.). Seitsov opus, kao svjedoËanstvo grËko i rimsko brodsko posue. Izloæba je realizirana u opËinjenosti beskrajnim morem i brodovima, prezenti- suradnji sa splitskim Konzervatorskim odjelom i nekoli- ran je slikama iz muzejske riznice dubrovaËkoga cinom privatnih posjednika amfora. 47

sl. 12. U pozadini: grb Hrvatske ratne mornarice sluæbeno je prvi put prikazan 15. sijeËnja 1992. na sveËanom koncertu u Hrvatskome narodnom kazaliπtu u Zagrebu HPMS, Zbirka odliËja, medalja i plaketa

sl. 13. Svjedodæba Petra ©akiÊa o osposobljenosti za pomorskog strojara III. (treÊe) klase; Prva svjedodæba pomorskih zvanja na hrvatskom jeziku od 20.studenog 1908. Zbirka dokumentarne grae ratne mornarice, 1991.g. Poklon Mile »atlaka HPMS, Zbirka odora, noπnji i opreme

sl. 14. Brodski dnevnik fregate “Novara” voen tijekom znanstvene ekspedicije oko svijeta 1857. - 1859.; zapovjednik ekspedicije Bernhard von Wullerstorf-Urbair Pomorskog muzeja i UmjetniËke galerije te djelima u 20,3 x 23,3 cm; 570 str. obiteljskom naslijeu. Zbirka dokumentarne grae Podzbirka rukopisa Spomen medalja “Novara”, 1859.g. PoËeci splitskog brodostrojarstva - Rossi, prvi ø 46 mm, pozlaÊena bronca, kovano hrvatski motori. Na Meunarodni dan muzeja 2006. HPMS, Zbirka odliËja, medalja i plaketa otvorena je izloæba o malo poznatoj povijesti i razvoju Zbirka pomorskih karata i peljara. Najstariji predmeti splitskog brodostrojarstva koje postoji veÊ na prijelazu u Zbirci jesu veduta ©ibenika i kartografski plan iz 19. u 20. stoljeÊe. Meu primjercima motora istiËe se Makarske iz 16. stoljeÊa, dijelovi Izolara venecijanskog stapni parni stroj s tegljaËa “Vridni” iz 1894. godine, kartografa G. F. Camocija, a potom slijedi Mercatorova jedini takav saËuvan na hrvatskoj obali Jadrana, a izni- karta Slavonije, Hrvatske, Bosne i Dalmacije, izdanje iz man je i brodski dizelski motor splitske MetalurgiËne 1648. godine. tvornice Rossi, iz prvih desetljeÊa proπlog stoljeÊa. Na izloæbi su prikazani brojni mjerni instrumenti, a od bro- Kartografija 18. stoljeÊa zastupljena je s nekoliko karata dostrojarskih svjedodæbi osobito je vrijedna prva svje- ali i s dva peljara, rad francuskog kartografa Josepha dodæba na hrvatskom jeziku SpliÊanina Petra ©akiÊa, Ruoxa. Prvi je RECEUIL DES PRINCIPAUX PLANS pomorskog strojara III. klase od 20. studenog 1908. DES PORTS ET RADES DE LA MER MEDITERRANEE, tiskan u Marseilleu 1764. godine, a sadræava 121 list s Fundus Hrvatskoga pomorskog muzeja Split planovima mediteranskih luka. Drugi, takoer izloæen u postavu, naæalost nema prve stranice ni naslova, a Raznovrsnu i vrijednu muzejsku grau Ëine ove zbirke: tiskan je u Livornu 1795. godine i ima 183 lista s Zbirka pomorskih karata i peljara prikazima Splita te drugih jadranskih i mediteranskih Zbirka zastava i signalnih zastava luka. Zbirka odliËja, medalja i plaketa Meu kartama iz 19. stoljeÊa osobito je zanimljiv Zbirka odora, noπnji i opreme akvarel PLANO TOPOGRAFICO DE RAGUSA E SOB- Zbirka maketa BORGHI COL CIRCONDARIO MARITTIMO DI BRENO Zbirka brodske opreme i sredstava E RAGUSA VECCHIA, koji je podijeljen na dva dijela. U Zbirka navigacijske opreme i sredstava gornjem je dijelu pogled s mora na Dubrovnik i okolna Zbirka oruæja i oruæanih sustava brda, a u donjemu je prikazano cijelo dubrovaËko pri- Zbirka likovnih radova morje, sve do Cavtata. Akvarel je rad DubrovËanina Zbirka podmorskih nalaza M.P. Seuricha (?), a nastao je 1809. godine po Zbirka plovila nareenju Trogiranina I. D. Garanjina, generalnog Zbirka brodskih strojeva i brodogradnje upravitelja Dubrovnika i Kotora za vrijeme francuske Zbirka brodskih ukrasnih predmeta vladavine. Zbirka ronilaËke opreme i sredstava Zbirka ribarstva. 48 Muzej posjeduje i pomorske karte iz 19. stoljeÊa, koje Zbirka sadræava i odliËja iz razdoblja Austro-Ugarske, su tiskane nakon istraæivanja talijanskih, francuskih, Kraljevine Jugoslavije, socijalistiËke Jugoslavije te ona πpanjolskih, engleskih i austrijskih pomorskih Ëasnika. Republike Hrvatske. NajveÊi dio odnosi se, meutim, na ordene i medalje iz razdoblja SFRJ te stoga Muzej Ipak, najveÊi dio Zbirke Ëine pomorske karte i planovi posjeduje sva odliËja osim onih koja su dodjeljivana J. koji su rezultat 144-godiπnjeg djelovanja hidrografske B. Titu i stranim dræavnicima. sluæbe na istoËnoj obali Jadrana, od pulskog Zavoda k. u. k. mornarice, preko hidrografskih institucija Od novije grae Zbirke valja spomenuti donaciju Mile Kraljevine SHS/Jugoslavije i SFRJ do danaπnjega »atlaka, prvog zapovjednika Prvog odreda pomorskih Hrvatskog hidrografskog instituta. diverzanata HRM-a, koji je poklonio Muzeju sva odliËja πto su mu ih dodijelili predsjednici Republike Hrvatske Stariji dio Zbirke primarno je obraen i inventarizirana dr. Franjo Tuman i Stjepan MesiÊ. su 23 predmeta dok je novi, izdanja Hidrografskog instituta JRM, u obradi. Posebnu podzbirku Ëine plakete stranih ratnih brodova koji su posjeÊivali Split od prve polovice 20. stoljeÊa do Zbirka zastava i signalnih zastava. Jedna je od brojni- danas. jih zbirki iz fundusa Muzeja. Najstariji predmeti potjeËu Zbirka ima 153 primarno obraena i inventarizirana iz druge polovice 19. stoljeÊa, i to su zastava ratne i predmeta. trgovaËke mornarice Austro-Ugarske te zastava Peljeπkoga pomorskog druπtva. Zbirka odora, noπnji i opreme. Zbirka sadræava viπe Iz razdoblja partizanskog rata na moru 1941. - 1945. stotina razliËitih predmeta. Osim mornariËkih odnosno godine Muzej, jedini u Hrvatskoj, posjeduje dvije zas- ËasniËkih odora s kraja 19. stoljeÊa, u Muzeju su i dva tave s partizanskih brodova iz Makarskog primorja iz izuzetno vrijedna izloπka vezana za najnoviju povijest. 1942. godine. RijeË je, naime, o zastavama koje su se RijeË je o prvoj odori pomorskog diverzanta HRM-a iz koristile prije ustanovljenja sluæbenih zastava ratne i 1991. godine koju je Muzeju poklonio Mile »atlak, prvi trgovaËke mornarice nove Jugoslavije u prosincu 1943. zapovjednik Prvog odreda pomorskih diverzanata godine. HRM-a, te o odori prvoga hrvatskog admirala Svete Letice, koju je Muzeju poklonila njegova obitelj. BuduÊi da je graa najveÊim dijelom naslijeena od Vojno-pomorskog muzeja JRM, razumljivo je πto goto- U Muzeju se Ëuvaju i odore mornara Bokeljske vo cijelu podzbirku Ëine vojnopomorske zastave, mornarice iz prve polovice 19. stoljeÊa, zajedno s pri- komandne zastave i plamenci te rangovne zastave padajuÊim oruæjem, te dvije mornarske πkrinje, takoer brodova bivπe dræave. iz 19. stoljeÊa. Posebnu podzbirku takoer Ëine zastave i stolne zas- Osim odora, Zbirka sadræava i velik broj drugih dijelova tavice brodarskih poduzeÊa, od zastave Jadranske mornarske i ËasniËke opreme. Tu su epolete, plovidbe d.d. iz Suπaka iz prve polovice 20. stoljeÊa epoletuπke i naramenice za oznaËivanje Ëinova iz svih sve do nove zastave Splitske plovidbe d.d., dizajnirane razdoblja, desetak vrpci s mornarskih kapa sa stranih u samostalnoj Hrvatskoj. ratnih borova koji su tijekom 20. stoljeÊa posjeÊivali Split, eπarpe, dræaËi za sablju i bodeæ te remeni, razliËiti Zbirka je u cijelosti primarno obraena (osim dviju zas- amblemi za kape i znakovi za oznaËivanje sluæbe na tava kojima joπ nije sigurno utvreno podrijetlo), i inven- brodu, sve do razliËitih mornariËkih puceta. tariziran je 291 predmet. Zbirka nije u cijelosti primarno obraena, a inventa- Zbirka odliËja, medalja i plaketa. U Muzeju se nalazi rizirana su 123 predmeta. kolekcija od dvadesetak razliËitih spomen-medalja nastalih od poËetka 19. stoljeÊa (npr. od zakljuËenja Zbirka maketa. Meu najstarije modele koje Muzej mira u Parizu 1814. g.) sve do druge polovice 20. sto- posjeduje ubrajaju se oni koji su bili izloæeni na ljeÊa (npr. spomen-medalja Nikola KarkoviÊ, iskovana Jadranskoj izloæbi 1925. godine, kao πto su modeli 1966. g. u povodu 100. obljetnice Viπkog boja). grËke troveslarke i liburne - ilirskog tipa broda, zatim model dubrovaËkog broda iz 16. stoljeÊa, te modeli Kao osobito zanimljive navodimo spomen-medalju ribarskih brodova leuta i gajete. Wilhelm von Tegetthoff, rad istaknutoga beËkog meda- ljera Josefa Tautenhayna; medalju posveÊenu ekspedi- VeÊi je dio Zbirke naslijeen ali Zbirka posjeduje i grau ciji fregate “Novara” 1857. - 1859. godine; medalju koja je svjedoËanstvo minucioznog rada i afirmiranih Ferdinand de Lesseps iz 1869. godine, u povodu pojedinaca kakav je bio Miroslav ©tumberger, Ëiji je otvorenja Sueskog kanala; medalju Ivan GunduliÊ sa izuzetno lijepi model bokeljskog πambeka, broda s sveËanosti otkrivanja spomenika pjesniku u Dubrovniku poËetka 19. stoljeÊa izloæen u postavu. BuduÊi da je u 26. lipnja 1893. te medalju transatlantika “Normandie” poslijeratnom razdoblju pri MornariËko-tehniËkom koju su dobili putnici na njezinu prvom putovanju iz Le remontnom zavodu u Tivtu osnovana posebna radioni- Havrea u New York 1935. godine. ca za izradu modela, koja je izraivala modele za bivπi 49

sl.15. PutniËki parobrod duge plovidbe “Kraljica Marija”, sagraen 1906. godine u Belfastu; vlasniπtvo Jugoslavenskog Lloyda a.d. iz Splita 335 x 37 cm, maketa HPMS, Zbirka maketa Vojno-pomorski muzej, HPMS posjeduje brojne modele model torpednog Ëamca NDH. brodova iz sastava ratne flote austrougarske Splitska bitka na moru iz 1991. godine, kada je rijeË o mornarice, preko modela koji prate razvoj partizanskog modelima brodova, obiljeæena je razaraËem “Split”, koji ratovanja na moru, sve do modela ratnog brodovlja je te godine napao grad Ëije ime nosi. JRM-a. Navedimo tek neke: model oklopnog broda “St. Georg” (na kojemu je izbio ustanak mornara u Boki Dio Zbirke maketa izloæen je i u dijelu s povijesnim kotorskoj od 1. do 3. veljaËe 1918.), impresivan model prikazom razvoja jedrenjaka vrlo dobro oËuvanim mo- bojnog broda “Viribus Unitis” (na kojemu je 31. listopa- delima; primjera radi navodimo dvojarbolni tip brik i da 1918. obavljena primopredaja austrougarske flote model barke iz 19. stoljeÊa. Posjetiteljima je, meutim, predstavnicima Narodnog vijeÊa). “Pionir I” i “Pionir II” najimpresivniji model putniËkog parobroda s poËetka modeli su koji prikazuju poËetna plovila za partizansko 20. stoljeÊa “Kraljica Marija”, koji je prvome splitskom ratovanje na moru, a posjetitelji imaju priliku vidjeti i pomorskom muzeju poklonio Jugoslavenski Lloyd Split. 50

godine u blizini otoka Krete, odnoseÊi sa sobom 17 ljudskih æivota. U postavu se nalazi i priËuvno zapovjedno mjesto s razaraËa “Split” koji je rashodovan poËetkom 1980-ih godina. Zbirka nije u cijelosti primarno obraena i ima 145 inventariziranih predmeta.

Zbirka navigacijske opreme i sredstava. Muzej Ëuva predmete iz æivota naπih pomoraca koji svjedoËe o sl. 16. i 17. Torpeda - najstariji primjerak iz naËinu obavljanja pomorskog zvanja koje u proπlom 1866. godine vremenu nije bilo ni lako ni jednostavno. BuduÊi da je HPMS, Zbirka oruæja i oruæanih sustava navigacijska oprema broda πirok pojam, i graa Zbirke U Zbirci maketa primarno su obraena i inventarizirana je raznovrsna; od instrumenata za odreivanje kutova 134 predmeta. (kompasa) i za mjerenje kutova (smjernih ploËa i aparata), nadalje instrumenata za mjerenje brzine broda (brzi- Zbirka brodske opreme i sredstava. Raznolika je opre- nomjera), udaljenosti (daljinomjera) i dubine (dubinom- ma kojom su se koristili naπi preci na plavim putima jera), sve do instrumenata za mjerenje vremena (satova kojima su brodili. U fundusu Muzeja stoga se Ëuvaju i kronometara) i navigacijskog pribora (trokuta, πestara, brojni uporabni predmeti, od ferala iz 17. stoljeÊa do usporednih ravnala). Najstarija je sprava za astronom- brodskih svjetiljki iz 19. stoljeÊa, razliËitih oblika sidara, sko odreivanje poloæaja broda kvadrant iz 17./18. od admiralitetskoga iz 19. stoljeÊa do suvremenoga, stoljeÊa, zatim oktant iz 18./19. stoljeÊa i sekstanti iz zglobnog iz prve polovice 20. stoljeÊa. Tu je i, naËinom 1856. i 1860. godine. U postavu se takoer nalazi na- izrade, zanimljiva podzbirka bokobrana koji su se neka- vigacijski πestar iz 18./19. stoljeÊa, brodski kronometar da ruËno pleli od konopa, drveni spremnici i vjedra za iz 1892. godine, te dalekozori iz 19. stoljeÊa, kao i vodu, oprema za πivanje jedara, kotve za podizanje kompasi u drvenom kuÊiπtu s magnetnim kuglama tereta, pa sve do kolutova za spaπavanje. Pomorci, proizvoaËa Sestrel, London, s poËetka 20. stoljeÊa. Ëesti posjetitelji Muzeja, s osobitim pijetetom zastanu VeÊi dio Zbirke Ëine navigacijski instrumenti proizvedeni ispred izloæenog koluta za spaπavanje s motornog u prvoj polovici 20. stoljeÊa, a pohranjeni su u Ëuvaoni- broda “Tisa”, koji je potonuo 13. listopada 1965. ci Muzeja. 51

Zbirka nije u cijelosti primarno obraena i ima 84 inventarizirana predmeta.

Zbirka oruæja i oruæanih sustava. RijeË je o najbrojnijoj sl. 18. Oprema teπkog ronioca, kraj 19. - zbirci u fundusu Muzeja koja sadræava grau u vremen- 20. stoljeÊe HPMS, Zbirka ronilaËke opreme i sredstava skom rasponu od 10. stoljeÊa, kakav je primjerak sl. 19. Pulene - ukrasne skulpture s pram- starohrvatskog maËa, sve do strojnica i ruËnih bombi ca korËulanskih jedrenjaka iz 19. stoljeÊa tzv. πkveranke, koje su se izraivale u splitskom Lik æene, visina 102 cm; lik muπkarca, brodogradiliπtu i upotrebljavale u Domovinskom ratu. visina 117 cm HPMS, Zbirka brodskih ukrasnih predmeta Meu izloπcima hladnoga i vatrenog oruæja iz 16., 17. i 18. stoljeÊa osobitu pozornost posjetitelja privlaËi teπka umjetniËka djela afirmiranih hrvatskih slikara (Bartul brodska puπka iz 18. stoljeÊa, kao i kolekcija oruæja Bazi IvankoviÊ, Ivan MirkoviÊ, Vinko ForetiÊ, Vjekoslav bokeljskog mornara iz 19. stoljeÊa. ParaÊ, Jerolim Miπe, Joko KneæeviÊ…) dio su Zbirke likovnih radova Muzeja. Muzej posjeduje i primjerak strojnice Browning iz 1941. godine, koja je kao muzejski predmet imala sasvim Od najstarijih valja nabrojiti Galea Veneziana Capitania - nesvakidaπnju sudbinu. Kao zateËeni predmet splitsko- Venecijansku galiju iz 17. stoljeÊa, akvarel na papiru; ga Vojno-pomorskog muzeja, predana je na upotrebu iznimno rijetku sliku raenu tehnikom akvarel-gvaπ tijekom Domovinskog rata, da bi se s ratiπta “vratila” u Brod kap. Petra DabinoviÊa La Sacra famiglia, sign. N. Muzej i opet postala muzejski izloæak, o Ëemu svjedoËi Scotti, 1784. g.; Pulaka Maria kap. Pavla DabinoviÊa, i izloæena pisana dokumentacija. 1804. g.; Brigantin Armelin kap. Adama G. DabinoviÊa, akvarel na papiru, sign. Gio Luzzo, Venice, 1865. Sastavni dio ove Zbirke je i u svjetskim razmjerima godine. jedinstvena podzbirka torpeda. To prvo, po tehniËko uporabnim svojstvima pomorsko oruæje izumio je 1860- Unutar Zbirke postoje i Ëetiri umjetniËka djela ih godina Hrvat Ivan Blaæ Lupis, umirovljeni kapetan fre- posveÊena bitci kod Visa 1866. godine, a izloæena su u gate Ratne mornarice Austro-Ugarske Monarhije, u postavu Boj kod Visa 1866., litografija u boji na papiru, suradnji s Britancem Robertom Whiteheadom. U 19. stoljeÊe; Viπki boj, ulje na platnu, sign. A. Zieger, postavu je izloæena kolekcija od najstarijeg primjerka iz druga polovica 19. stoljeÊa; Bitka pod Visom, ulje na 1866. godine, preko tipova torpeda iz 1870-ih godina platnu, sign. L. Rocchi, 1893. godine; Talijanska flota do kraja 19. stoljeÊa, pa sve do onih iz Drugoga svjet- razara Vis 1866., ulje na platnu, sign. Vinko ForetiÊ, skog rata i poslijeratnog razdoblja. 1953. godine. Posebna kolekcija Zbirke izloæena je u vanjskom Uz veÊ spomenutu cjelinu od 32 djela austrougarskog postavu Muzeja. Najimpresivniji su brodski topovi iz slikara marinista Alexandera Kirchera, Muzej posjeduje i 1855. i 1857. godine, te tvravski topovi iz 1808., πest djela joπ jednog velikog slikara Jadrana i njegovih 1861. i 1866. godine. Smjeπteno je tu i viπe primjeraka brodova - marinista Johanna Seitsa (1887. - 1967.) brodskih topova ©koda od 1912. do 1930. godine, kao kojega je javnost imala prilike upoznati izloæbom i protuzrakoplovnih topova od 1936. do 1942. godine. Portreti brodova. Zbirka nije u cijelosti primarno obraena i ima 216 Zbirka nije u cijelosti primarno obraena i ima 100 inventariziranih predmeta. inventariziranih predmeta.

Zbirka likovnih radova. Zavjetne slike, akvareli razliËitih Zbirka podmorskih nalaza. Vrlo vrijedna muzejska tipova jedrenjaka, ulja na platnu pomorskih bitaka graa u cijelosti je izloæena u postavu, slijedom dvade- hrvatskog naroda, portreti naπih predaka - kapetana, set amfora, grËkih i rimskih, od kojih je najstarija grËka 52 iz 5. stoljeÊa prije Krista, a najmlaa bizantska amfora upotrebljavali u drugoj polovici 20. stoljeÊa. Osobito se iz 7. stoljeÊa. U posebno izloæenim vitrinama postavlje- izdvaja motor s unutraπnjim izgaranjem koji je naprav- na je brodska uporabna keramika od 3. stoljeÊa prije ljen u splitskoj MetalurgiËnoj tvornici Rossi oko 1922. Krista do 2. stoljeÊa, kao i fragmentarna keramika s godine, πto znaËi da je to prvi motor s unutarnjim utisnutim æigom. Muzej takoer posjeduje πest olovnih izgaranjem izraen na podruËju ne samo Hrvatske preËki rimskih sidara, od kojih je iznimno vrijedna olov- nego i cijele jugoistoËne Europe. U Zbirci se nalazi i dio na preËka iz 1. stoljeÊa s natpisom M.SEM-PRONI.L.L. parne turbine s razaraËa “Zagreb”, iz sastava (Marcus Semproni-Lucius Liberti). mornarice Kraljevine Jugoslavije, koji je porinut 30. oæujka 1938. u Jadranskom brodogradiliπtu u StruËnjacima najzanimljivija, a posjetiteljima najimpre- Splitu, kao i viπe drugih vrijednih izloæaka brodostro- sivnija jest prinova Muzeja iz 2002. godine. RijeË je o jarske baπtine. keramiËkoj posudi velike zapremine - grË. pitosu (lat. dolium), s lokaliteta Trstenik u Kaπtel SuÊurcu, Zbirka nije u cijelosti primarno obraena i ima 16 inven- pronaenome na izvornome antiËkome mjestu, koji je tariziranih predmeta. sluæio za Ëuvanje æive ribe. Uz impresivne dimenzije (visina 160 cm, πirina po sredini 150 cm, vanjski obod Zbirka brodskih ukrasnih predmeta. Izuzetni su pred- otvora 88 cm), posebnost pitosa su 52 konusne per- meti te, u osnovi povijesno-pomorske, ali i umjetniËke foracije. Datiran je u 1./2. stoljeÊe, a prema naπim zbirke. Da je tako, svjedoËi brodska drvena ukrasna spoznajama, jedini je cjelovito saËuvan primjerak na figura putto iz 18. stoljeÊa kao i krmeni natpis s broda ovim prostorima. “Providnost” takoer iz XVIII. stoljeÊa. Zbirka ima primarno obraena i inventarizirana 42 Od izloæenih pulena, ukrasnih pramËanih kipova, izdva- predmeta. jamo dva: lik muπkarca i æene s pramca korËulanskih jedrenjaka iz 19. stoljeÊa. Zbirka plovila. Ta je zbirka po broju izloæaka najmanja U tijeku je primarna obrada Zbirke u kojoj je inventa- muzejska zbirka, ali je po opsegu i sloæenosti rizirano 9 predmeta. neusporedivo najveÊa. ObuhvaÊa πest plovila: 1. gajetu “Perinu”, izraenu 1857. godine u Trogiru, Zbirka ronilaËke opreme i sredstava. RijeË je o malo- jedno od najstarijih saËuvanih plovila na Jadranu brojnoj zbirci koja ima 10 predmeta. Izloæeni su u uopÊe, postavu, i to redom od najstarijih primjeraka opreme teπkog ronioca, odijela i kacige s kraja 19. i poËetka 2. neretvansku lau, izraenu 1934. godine u Kominu, 20. stoljeÊa, kao i viπe predmeta diverzantske ronilaËke vjerojatno najstariju izvorno oËuvanu neretvansku lau, opreme, odnosno aparata za dovod zraka koji su se 3. neretvansku trupicu izraenu 1954. godine u upotrebljavali u prvoj polovici 20. stoljeÊa. Najzanimljiviji Kominu, je primjerak pumpe za dovod zraka teπkog ronioca s 4. batanu “TonÊi”, izgraenu 1950. godine u Splitu, naznakom proizvoaËa “Sadler”, London, koja se kao jednu od najstarijih saËuvanih batana na Jadranu predmet joπ uvijek istraæuje. uopÊe, Zbirka ribarstva. Premda je opsegom jedna od manjih 5. pramËani dio parobroda “Bakar”, izgraenoga u zbirki, u njoj se Ëuva niz zanimljivih predmeta. To se Engleskoj 1938. godine, osobito odnosi na kolekciju od 47 limenki i kutija za 6. Ribaricu “Streljko”, izgraenu 1938. u ©ibeniku, konzerviranu ribu iz prve polovice 20. stoljeÊa, proizve- tijekom rata naoruæanu i preureenu u patrolni Ëamac denih u dalmatinskim tvornicama u Visu, Komiæi, P» 22 Mornarice NOV-a; danas jedini saËuvani brod Makarskoj, Veloj Luci, Postirama, Trpnju, Mornarice NOV-a iz Drugoga svjetskog rata i raritet u Rogoznici…Asortiman je bio raznolik, a proizvodi su, izvannacionalnim granicama. kao dalmatinski specijalitet, uglavnom bili namijenjeni Muzejska gajeta “Perina” prvi je brod koji je u naporima izvozu, pa su na njima tekstovi na engleskome, fran- muzejskih djelatnika za afirmacijom broda kao kul- cuskome, njemaËkome, talijanskome i(li) πpanjolskom turnog dobra 2000. godine upisana u Registar jeziku. spomenika kulture Republike Hrvatske. Meu ribarskim alatom i priborom u Zbirci se Ëuvaju vrπe izraene od pruÊa, kovane osti, razliËite vrste Zbirka brodskih strojeva i brodogradnje. Elementi udica, a osobito je zanimljivo tzv. sviÊalo-gradelada, na brodskoga pogonskog stroja kao πto su dijelovi parne kojemu je gorjela vatra odnosno luË, iz 19. stoljeÊa. turbine, motori na naftu, dizelski motori i oto motori SviÊalo se upotrebljavalo za noÊni lov plave ribe prije Ëine grau te, u osnovi povijesno-tehniËke zbirke. uvoenja petrolejskih svjetiljki. Muzej posjeduje vrijednu kolekciju; od parnog stroja s Zbirka je u cijelosti primarno obraena i ima 54 pred- kraja 19. stoljeÊa pa do dizelskih motora kakvi su se meta. Knjiænica Muzeja 53 Knjiænica Hrvatskoga pomorskog muzeja Split nije otvorenog tipa i ustrojena je tako da se korisnici mogu sluæiti knjigama u samom Muzeju, uz prethodnu najavu. Knjiæna graa veÊim je dijelom naslijeena od bivπega Vojno-pomorskog muzeja, a godiπnje se obogaÊuje novim akvizicijama (nabava, donacije, razmjena). Fond se uglavnom odnosi na naslove s pomorskom tematikom, ali posjeduje i ostalu literaturu, osobito povijesne problematike. Iznimno je raznovrsna periodiËna graa i arhiv. Sastavni dio knjiænice Ëini i referentna zbirka, hemeroteka, zbirka dokumentarne grae i zbirka mikrofilmova, te fotoarhiv.

Tvrava Gripe Hrvatski pomorski muzej Split smjeπten je u tvravi Gripe, koja je u jednom razdoblju povijesti Splita imala THE CROATIAN MARITIME MUSEUM IN SPLIT odluËujuÊu ulogu. Grad je prolazio kroz teπke dane svoje povijesti, a u vrijeme Kandijskog rata (1645. - The Croatian Maritime Museum in Split is a youthful institution 1669.) proæivio je, moæda, i svoje najteæe dane. in the culture of the city of Split that has still not recorded its first decade of existence. However, Split is a city with a grand Utvrda Gripe sagraena je sredinom 17. stoljeÊa, maritime, port and shipbuilding tradition, and in the past there najveÊim dijelom 1656. godine, kada je Splitu zaprijetila was a fine tradition of museum activity related with this econo- neposredna opasnost od Turaka. Spasila je Grad i nje- my. In this context the Croatian Maritime Museum is a witness gove æitelje od najteæe opsade Turaka 1657. godine. to the tradition of maritime museums in Split, eight decades Kao tipiËan i lijep primjer baroknoga bastionskog long, the beginning of maritime museums in Split and of mar- utvrenja iz vremena ratova s Turcima, utvrda Gripe itime museums in general (for there were actually three of povijesni je fortifikacijski spomenik velike vrijednosti i them). Today the Croatian Maritime Museum in Split is located vaænosti. UrbanistiËki, tvrava Gripe nalazi se na vrlo in Gripe Fort, built in the middle of the 17th century, a typical istaknutome mjestu u Splitu i privlaËi posebnu and fine example of a Baroque bastion-style fortification testi- pozornost posjetitelja Muzeja. fying to the Turkish wars. The decision to found the museum was taken by Split city council in 1997, and the museum was StoljeÊima vojni objekt, tvrava Gripe dana je na entered into the register of establishments of the Commercial upotrebu gradu Splitu i njegovim æiteljima 1995. Court in Split in 1998. The exhibition with which the museum godine. introduced itself to the public in 1999 was thematically defined as a historical view of naval warfare by the Croatian people in the Adriatic, and was conceptually shown in seven units, from Primljeno: 25. lipnja 2006 the first naval battles under the indigenous royalty, from Domagoj and Branimir, the battle of Makarska in 887, the battle of Lepanto in 1571, and the Napoleonic Wars in the Adriatic, including the first battle of Vis in 1811, all the way to the much better known Vis Battle of 1866. The arc of naval history of the Croatian people ended with a depiction of the first and second world wars, and on to the most recent war in the area, the Homeland War, with sections of the Split sea battle of 1991. The holdings of the Croatian Maritime Museum keep a diverse and valuable set of material in the following collections: of charts and pilots; of flags and signals; of decorations, medals and plaques; of uniforms, costumes and equipment; of models; ships equipment and means; navigational equipment and resources; arms and weapons systems; artistic works; under- water finds; vessels; marine engines and shipbuilding; ships’ decorative items; diving equipment and resources; fishery. A very special promoter of the history of a nation that is among Napomena: the oldest seagoing nations in the world, the Croatian Maritime Museum pays particular attention to promoting and spurring Sve korištene fotografije su preuzete iz fotodokumentacije the revitalisation of the Croatian nautical heritage, developing Hrvatskog pomorskog muzeja awareness of its great value. Split. IM 36 (1-2) 2005. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUZEJSKI PREDMET KAO POVIJESNI IZVOR I DOKUMENT* MUSEUM THEORY AND PRACTICE

IVO MAROEVI∆ Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za muzeologiju, Zagreb

* Napomena: Ovaj je tekst iznesen UVOD. Muzejski predmet temeljna je sastavnica muzej- interesa sadaπnjosti, s tim da muzejska graa (skup na savjetovanju ICOM/ICOFOM - skoga zbirnog fonda, bez obzira unutar koje se zbirke odabranih muzejskih predmeta) mora omoguÊiti takvo a “Museology and History: a Field nalazi, Ëuva i istraæuje. Njegova je temeljna odrednica tumaËenje a da ne dovede u pitanje vjerodostojnost of Knowledge” (Muzeologija i povijest: polje znanja), Cordoba / da je izdvojen iz primarnoga ili arheoloπkog konteksta i pojedinog predmeta. Alta Gracia, Argentina, 5.-11. prenesen u muzeoloπki kontekst (van Mensch, listopada 2006. Radi ostvarivanja temeljne zadaÊe muzejskih predmeta 1992:135), unutar kojega nema viπe temeljne ni sekun- da tumaËe i predoËuju neku proπlost u sadaπnjosti, ali i darne uporabne funkcije, odnosno viπe ne sluæi svrsi za zbog temeljne zadaÊe muzeja da proπiruju razumijeva- koju je naËinjen, veÊ preuzima informacijsku i komu- nje povijesne raznolikosti istovrsne grae, u muzejima nikacijsku funkciju svojstvenu muzeoloπkom kontekstu. se mora neprestano i sustavno istraæivati povijesni Drugim rijeËima, predmet koji je muzealiziran poËinje se identitet muzejskih predmeta. Taj identitet, u sustavu promatrati i izuËavati na drugaËiji naËin, pri Ëemu se πiri sloæene strukture muzejskih identiteta (van Mensch, njegovo polje muzealne odreenosti, a smanjuje polje 1989:90), sadræava dokaze i informacije πto se odnose muzealne neodreenosti. To znaËi da predmet preuzi- na vremensko razdoblje, koje se konstantno πiri, a ma neke nove muzeoloπke funkcije, pri Ëemu su njego- odreeno je trenutkom nastanka predmeta ili njegovim vo podrijetlo, izgled i stanje oËuvanosti tek neki od stvarnim identitetom, ali i trenutkom naπeg suoËavanja ulaznih parametara za odreivanje njegova znaËenja. s predmetom ili njegovim zbiljskim identitetom. U tom Stvarnost iz koje je predmet izdvojen da bi postao se razdoblju mijenjaju materijal i struktura predmeta, muzejskim predmetom nije limitirana. Ona moæe biti Ëesto i njegova funkcija, a posebice njegova vezanost zamrznuta unutar arheoloπkog konteksta i odraæavati za liËnosti i dogaaje u kojima je posredno ili neposred- neko stanje iz daleke proπlosti, a istodobno moæe biti i no sudjelovao. Drugim rijeËima, povijesni je identitet odraz trenutka u kojemu je predmet izdvojen iz æivota predmeta bogatstvo njegova æivotnog puta i sve ono da bi dobio svoju muzejsku auru. On ulazi u muzejsku πto je ostavilo materijalni ili duhovni/znaËenjski trag na stvarnost postupcima istraæivanja i skupljanja, pri Ëemu strukturi i u znaËenju predmeta. To je zapravo bogatst- otkupi, donacije ili sluËajni odabir takoer mogu imati vo potencijalnog svjedoËanstva kojim predmet svjedoËi svoju ulogu, s time da je u muzeoloπkom kontekstu, o ljudima i zbivanjima u proπlosti. Istraæivanjem povi- bio on na izloæbi, u Ëuvaonici, restauratorskoj radionici jesnog identiteta muzejskog predmeta razvijat Êe se ili u studijskom kabinetu, uvijek dokument stvarnosti iz razumijevanje povijesne raznolikosti zbivanja kojima su koje je izdvojen. Dimenzija dokumentarnosti odreene muzejski predmeti bili svjedoci. Istodobno Êe takvo stvarnosti ovisi o izraenoj relevantnoj dokumentaciji istraæivanje unaprijediti naËine i metode tumaËenja kojom se biljeæi sve ono πto je vaæno za æivot i posto- znaËenja svakoga pojedinog predmeta. Pretpostavljena janje muzejskog predmeta. πirina znaËenja omoguÊit Êe πiri raspon moguÊeg koriπtenja predmeta u procesima prenoπenja novih Bez obzira na sve dosadaπnje definicije muzeja, bile spoznaja o proπlim vremenima, koja Êe biti komple- one teoretski apstraktne ili pragmatiËki konkretne, s mentarna novom rakursu gledanja i eventualno novom nizanjem opisa muzejskih sadræaja i funkcija, jedno je fokusiranju interesa πto ih donosi svaka nova apsolutno nedvojbeno: muzej je institucija u kojoj se sadaπnjost. koristimo muzejskim predmetima da bismo aktualizirali proπlost, tj. da proπlost uvedemo u sadaπnjost i da tu TUMA»ENJE I PREDSTAVLJANJE POVIJESTI U MUZEJIMA proπlost prenesemo na naËin koji Êe biti trenutaËno Povijest je znanost koja istraæuje zbivanja u proπlosti na razumljiv i prepoznatljiv (MaroeviÊ, 2005:141). To znaËi, temelju saËuvanih povijesnih izvora nastojeÊi ih objasni- da svaka nova sadaπnjost moæe donekle izmijeniti per- ti i protumaËiti. VeÊ su stari Rimljani za povijest rekli da cepciju proπlosti, bez obzira na to πto se ona u muzeju je magistra vitae, πto znaËi da nas poduËava kako æiv- temelji na Ëesto istim ili pribliæno istim predmetima. jeti da bismo izbjegli nedaÊe koristeÊi se iskustvom. TumaËenje proπlosti uvijek je vezano za fokusiranje Muzej je specifiËan medij koji u odreenim situacijama prikazuje i tumaËi povijest temeljeÊi svoju vjerodostoj- zatvorenom prostoru nuæno Êe trebati iskazati u inter- 55 nost na muzejskim predmetima, Ëija je muzealnost pretaciji povijesnog zbivanja u muzejskom okruæenju. dobrim dijelom ispunjena sudjelovanjem u odreenim Druπtvo kao posljednja od tri navedene dimenzije povijesnim zbivanjima i posrednim ili neposrednim svje- odreuje odnose meu ljudima ili grupama ljudi. doËenjem o njima. Druπtveno znaËenje ili status odreuju ulogu predmeta Pokuπamo li se koristiti spoznajama o muzejskom unutar bilo koje od povijesnih ili aktualnih druπtvenih predmetu kao INDOK (informacijsko-dokumentacij- sredina. Druπtveno je znaËenje promjenjiva veliËina, skom) objektu, ne moæemo mimoiÊi Ëinjenicu da u stoga nam teorija druπtvenog relativiteta omoguÊuje da strukturalnom pristupu INDOK objektu (prema shvatimo da neki predmet u odreenim razdobljima Dahlbergu; Tuman, 1983:70) razlikujemo tri dimenzije moæe imati veliko, a u drugima neznatno druπtveno unutar kojih se kreÊu informacije o predmetu i informa- znaËenje. To znaËenje, koje ne ovisi o vrijednosti pred- cije koje predmet emitira. To su vrijeme, prostor i meta ni o njegovu faktiËnom svjedoËenju o nekom zbi- druπtvo. Te tri dimenzije sluæe da shvatimo svu πirinu vanju veÊ o tumaËenju shvaÊanja i znaËenja predmeta proπlosti i odaberemo prikladan naËin tumaËenja i u odnosu prema kutu i mjestu gledanja na neki povijes- predoËivanja povijesti u muzejima. ni dogaaj, promjenjiva je kategorija i sinusoide njezine promjenjivosti bit Êe joπ jedan od ulaznih parametara za Vrijeme je kao kategorija trajanja vezano za predmet oËitavanje vrijednosti materijalnoga svijeta u otkrivanju i kao dokument koji u sebi i u svom materijalu i strukturi predoËivanju proπlosti. Sve novonastale informacije, nosi sve bitne znaËajke πto odreuju predmet kao svje- koje ovise o relativitetu druπtvenog odnosa, imaju doka povijesnih zbivanja. To je kategorija u kojoj anali- karakter kulturnih/strukturnih, a ne znanstvenih/selek- ziramo i nastojimo razumjeti svako vrijeme unutar æivota tivnih informacija (MaroeviÊ, 1993:107). One su prom- muzejskog predmeta. Traæimo vaæne toËke u kojima je jenjive, ovisne o trenutku i namjeri tumaËenja nekog predmet sudjelovao u povijesnim zbivanjima ili pak zbivanja, vremena ili uloge predmeta u tom povijesnom odrednice koje nam pomaæu da odredimo raspon vre- zbivanju. Istodobno se i znaËajke druπtva mijenjaju s mena o kojemu nam predmet svjedoËi svojim materi- obzirom na vrijeme i prostor, sudjelujuÊi u procesu koji jalom i trajnoπÊu. Vrijednost starosti, sa svim oblicima smatramo pretpostavljenim druπtvenim razvojem. oπteÊenja materijala, pridonosi vjerodostojnosti predmeta. MoguÊnost, pak, da se poveæu i izloæe predmeti Muzejski predmeti promatraju se, istraæuju i tumaËe koji nikada u svojem primarnom kontekstu nisu æivjeli unutar svake od navedenih dimenzija ili pak unutar niza zajedno otvara nove moguÊnosti prikaza znanja o njihovih meuodnosa. Naravno, sagledavanje æivota nekom fenomenu proπlosti, posebno o povijesti kao predmeta unutar svake od navedenih dimenzija ne suvislom tumaËenju proπlosti. smije biti izolirano. Ono se moæe promatrati kao fenomen vremena, prostora ili druπtva, ali u konaËnici Prostor, kao druga dimenzija, u kojoj se oblik i veliËina uvijek zajedno, sa svim poveznicama koje od predmeta nalaze u realnom prostoru, omoguÊuje analitiËkog pristupa vode sintezi. KoristeÊi se temeljnim vodoravno prenoπenje poruke. Prostor je zapravo znaËajkama svakog predmeta, pa tako i muzejskih vodoravni presjek bilo kojeg vremenskog trenutka. predmeta - materijalom, oblikom i znaËenjem, mi Drugim rijeËima, u svakom je povijesnom trenutku pos- moæemo postupno razumijevati vaænost pojedinog tojao prostor u kojemu su se odvijala povijesna zbiva- predmeta. Materijal i struktura predmeta mijenjaju se nja. On je promjenjiva kategorija, ali bitna za razumije- kroz vrijeme, simultano ga dokumentirajuÊi. Svako zbi- vanje funkcije predmeta materijalnoga svijeta. Prostor je vanje, pa i sam protok vremena, ostavljaju tragove na okvir zbivanja i nuæno je zamisliti i otkriti pravu funkciju i predmetu koji je u primarnom kontekstu æivio i sluæio poloæaj muzejskog predmeta u prostoru odreenoga svojoj temeljnoj ili katkad i sekundarnoj svrsi. Neka od povijesnog zbivanja, s tim da Êe se njegova komu- tih materijalnih svjedoËanstava, upisanih u strukturu nikacijska funkcija na izloæbi oËitovati u virtualnom predmeta, daju predmetu posebnu vaænost. prostoru, koji Êe tek u nekim sekvencijama aludirati na realni prostor vremena u kojemu su se stvari dogaale. Gledamo li predmet iskljuËivo kao artefakt ili naturfakt, Svako vrijeme ima razliËite prostorne okvire poput moæe se dogoditi da slijedom interesa temeljne urbanih, ruralnih, prirodnih, politiËkih ili bilo kojih drugih znanstvene discipline (povijesti umjetnosti, arheologije, koje se mogu utvrditi istraæivanjem. Otkrivanje uza- etnologije i sl.) izgubimo niz svjedoËanstava u konzer- jamne ovisnosti izmeu predmeta i prostora u kojemu vatorsko-restauratorskim postupcima koji predmet je on æivio nuæan je preduvjet da se u danaπnjem vre- Ëesto usmjeravaju prema izvornom stanju, tj. prema menu definira prostorni okvir unutar kojega Êe se njegovu stvarnom identitetu. Povijesni identitet, koji rekonstruirati i predoËiti neki povijesni dogaaj. To Êe svjedoËi o vremenu trajanja predmeta, Ëesto evident- tada biti u izloæbenom prostoru, in situ, u povijesnim nim promjenama, destrukcijom ili pak sekundarnom zgradama ili na nekom drugom povijesnome mjestu. uporabom viπe govori o povijesnim zbivanjima nego Ne treba smetnuti s uma da predmeti odraæavaju i sama Ëinjenica njegova postojanja. Primjerice, neka odnose izmeu æivota unutar ili izvan zgrade. Razlike oπteÊena i konzervirana ratna zastava moæe viπe svje- izmeu æivota predmeta na otvorenome ili u doËiti o vremenu, nego njezin restaurirani primjerak, koji 56 je vraÊa u vrijeme u kojemu je nastala zanemarujuÊi ZAKLJU»AK. Nije teπko zakljuËiti da muzejski predmet, njezino sudjelovanje u ratnim sukobima. prouËen i protumaËen na jedan od navedenih naËina, postaje povijesni izvor i dokument æivota, zbivanja ili Oblik predmeta sastavni je dio prostora, vanjskoga ili bilo koje druge ljudske djelatnosti u proπlosti. No ne unutarnjega, s jasnom namjenom da u njemu sudjeluje valja smetnuti s uma Ëinjenicu da svaki predmet moæe kao orue, namjeπtaj, dekoracija i sl. RazliËite povijesne biti povijesni dokument uzmemo li u obzir njegov povi- sredine unose nove elemente za ocjenu oblikovanja i jesni ili druπtveni identitet. Sve ovisi o Ëinjenici je li vaænosti oblika u namjeni i znaËenju predmeta. tijekom æivota stekao one slojeve vjerodostojnosti bez Povijesni prostor moæe biti samo naznaËen kao jedna kojih mu je teπko povjerovati. Na drugoj pak strani, od moguÊih horizontala u kojima prostor presijeca zajedniËki æivot predmeta u muzeoloπkom kontekstu, traku vremena. Taj je prostor u svakom kasnijem predmeta koji nikada u proπlosti nisu zajedno æivjeli, sadaπnjem vremenu virtualna kategorija o kojoj treba otvara nove moguÊnosti prikaza znanja ili makar voditi brigu, ali koja tek posredno utjeËe na predoËiva- sloæene strukture znanja u kojoj Êe ulazni parametri nje vaænosti predmeta. Taj se prostor moæe rekonstru- svakoga pojedinog predmeta biti presudni za zakljuËak irati ili ga je moguÊe odrediti nekim naznakama koje su o cjelini. To je za povijesne muzeje i povijesne izloæbe za njega posebno vaæne. Svaka rekonstrukcija prostora vrlo karakteristiËno. Podjela muzejskih predmeta u ovisi o stupnju oËuvanosti materijalnog okvira, πto je opÊim ili specijalnim muzejima na artefakte, umjetniËke, ËeπÊe u zatvorenim nego u otvorenim prostorima. arheoloπke i prirodoslovne predmete ili na bilo koju Neke sredine, poput Dubrovnika ili Dioklecijanove drugu vrstu predmeta nije relevantna æelimo li tumaËiti palaËe u Splitu, da spomenem samo dva najznaËajnija povijest u muzejima. Svaki predmet, bez obzira na hrvatska primjera, mogu osigurati dio vizualnosti povi- podrijetlo i vrstu, moæe biti nositelj i prijenosnik informa- jesnog prostora uz manju dozu apstrakcije od one u cija i poruka o proπlosti. Najvaænije je njegovo povijesno kojoj je cijeli ambijent tijekom kasnijih razdoblja povijes- svjedoËanstvo i njegova sposobnost da bude vjerodos- no izmijenjen. Stoga prostor moæe biti konkretna i tojan svjedok povijesnog dogaaja, procesa ili vremena apstraktna kategorija, a naËin predstavljanja ovisit Êe o uz koje ga veæemo, i to u bilo kojem komunikacijskome povezanosti pokretne i nepokretne baπtine, odnosno muzeoloπkom procesu. Sposobnost kreatora muzejske muzejskih predmeta u oËuvanim povijesnim ambijenti- komunikacije oËituje se upravo u odabiru i kvalitetnom ma. Primjerice, dvorci ili palaËe s oËuvanim interijerima i povezivanju i suprotstavljanju muzejskih predmeta kako namjeπtajem znatno djelotvornije svjedoËe o vremenu i bi se odreena tema vjerodostojno prikazala. Time se druπtvu od apstraktnih naznaka arheoloπkog lokaliteta dobiva nova stvarnost koja korespondira s proπloπÊu i ili od niza nestalih ili bitno izmijenjenih ambijenata u koja aktualizira proπlost u sadaπnjosti na naËin koji kojima muzejski predmeti Ëesto sluæe samo kao udovoljava zahtjevima i uvjetima te nove sadaπnjosti. metafore vremena u imaginarnom prostoru. TumaËenje proπlosti tako biva dio muzeoloπkoga ZnaËenje ili vaænost muzejskog predmeta u direktnom komunikacijskog procesa koji nas vodi prema relativite- su odnosu s druπtvom u bilo kojem od njegovih oblika: tu proπlosti. Zbroj aktualiziranih i istodobno rela- od obitelji do nacije ili rase. IskljuËimo li u ovom tiviziranih pogleda na proπlost putem izbora i trenutku njegovu materijalnu (novËanu) vrijednost, vidjet tumaËenja muzejskih predmeta pribliæava se general- Êemo da je razina druπtvenog identificiranja, prepozna- nome, a ujedno i virtualnom pogledu u proπlost. Tako vanja i ocjene vrijednosti predmeta najvaænija na skali muzeji i njihova komunikacija istodobno sluæe aktuali- razliËitih razina njegova vrednovanja. StruËno ili ziranju i relativiziranju proπlosti, πto katkad ulazi u znanstveno vrednovanje nuæna je pretpostavka valo- znanstvenu sferu povijesti, a katkad ostaje na razini rizacijskog procesa jer se njime provodi jasan sustav moguÊeg vienja proπlosti kroz uvijek prisutnu prizmu selekcije. No znaËenje ili vaænost muzejskog predmeta sadaπnjosti. najoËitije se iskazuju u komunikacijskim procesima u kojima se muzejsko poslanje putem izloæbi i drugih oblika komuniciranja neposredno prenosi na razinu LITERATURA aktualnoga druπtvenog trenutka. Kad se suoËe s 1. Maroević, I. (1993) Uvod u muzeologiju, Zavod za informacijske muzejskim predmetom sve vrste druπtvenih skupina studije, Zagreb. pronalaze odgovore na neka od svojih pitanja. Muzejski 2. Maroević, I. (2005) Towards the new definition of the museum, u: predmet, posebice u situacijama kad svjedoËi o povi- Définir le musée/Defining the Museum (ur.: François Mairesse, Lynn Maranda, Ann Davies), ICOM/ICOFOM, Musée royal de jesnim zbivanjima, donekle zanemaruje valorizacijske Mariemont, Morlanwelz, Belgique, str. 135-146. procese koji o njemu sude tek kao o artefaktu, natur- 3. Van Mensch, P. (1989) Museology as a scientific basis for the museum faktu ili umjetnini. U proæimanju dosegnutih vrijednosti, profession u: Professionalising the Muses, AHA Books, Amsterdam. znaËenje muzejskog predmeta raste ako dobiva 4. Van Mensch, P. (1992) Towards a methodology of museology, druπtvenu potporu. U tom Êe kontekstu neki predmeti rukopis, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta postati sakrosantni, a neke Êe muzejska aura dovesti Zagreb. do stanovitog otuenja (MaroeviÊ, 1993:153). 5. Tuđman, M. (1983) Struktura kulturne informacije, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb. basing its credibility on museum objects, the museality of 57 which is in good part filled with its participation in or immedi- ate or indirect testimony to given historical events. If we attempt to make use of our knowledge about a museum object as an INDOC object (information-documentation object), then we cannot avoid the fact that in a structural approach to the INDOC object (after Dahlberg; Tudman, 1983:70) we distin- guish three dimensions within which information about the object and information that the object emits move. These dimensions are time, space and society. These three dimensions serve for us to understand all the breadth of the past and to choose an appropriate manner to interpret and communi- cate history in museums. Conclusion It is not hard to conclude that the museum object, studied and interpreted in one of the said ways, will become a historical source and a document of life, events or any kind of human activity in the past. But it is proper not to lose sight of the fact that every object can be a historical document if we take into account its historical or social identity. Everything depends on the fact of whether during its lifetime it has acquired those lay- ers of credibility without which it can be believed only with dif- ficulty. On the other hand, the common life of objects in a museum context, objects that in the past never lived together, opens up new possibilities for the presentation of knowledge or at least a complex structure of knowledge in which the input parameters of each individual object will be crucial for a conclusion about the whole. This is very characteristic of historical museums and historical exhibitions. The classification of museum objects in general or special museums into - arte- facts, artistic, archaeological or natural history objects or any other kind of object is not relevant if we want to interpret history in museums. Every object, irrespective of origin and kind, can be the bearer and transmitter of information and mes- sages about the past. The most important thing is its historical testimony and its ability to give authentic testimony concerning historical events, processes or times that we connect it to, in any of the communicational museological processes. The special ability of the creator of museum communication lies pre- cisely in the selection and quality connection and juxtaposition of museum objects so as to be able to present a given subject authentically and credibly. This creates a new reality that cor- responds with the past and which makes the past current in the present, in a manner that meets the requirements and con- ditions of this new present. The interpretation of the past thus becomes part of the museological communication process, which leads us in the direction of the relativity of the past. The aggregate of views onto the past, at once made current and yet relativised, via the choice and interpretation of museum objects, approximates a general and at the same time a virtual view into the past. Thus the museums and their communication serve for a simultaneous making-current and a relativisa- MUSEUM OBJECT AS HISTORICAL SOURCE AND DOCUMENT tion of the past, which sometimes enters into the scientific History is an art that explores events in the past on the basis sphere of history, and sometimes remains at the level of a pos- of extant historical sources, attempting to explain and interpret sible view of the past through the ever-present prism of the them. The ancient Romans said that it was magistra vitae, present.). meaning that it tells us how to live in order to stay out of trou- (The summary contains several fragments taken from the text ble, making use of experience. The museum is a specific medi- of Ivo Maroevic “Museum Object as Historical Source and um that in given situations presents and interprets history, Document”). IM 36 (1-2) 2005. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE ME©TROVI∆ I “ME©TROVI∆” MUSEUM THEORY AND PRACTICE Izvorno, originalno, legalno, nelegalno i kopirano djelo Ivana MeπtroviÊa

LJILJANA »ERINA Fundacija Ivana MeπtroviÊa - Atelijer MeπtroviÊ, Zagreb

Što je original u skulpturi pitate Vi. Original je zapravo ono što autor napravi sam. Dakle što iskleše ili izradi u drvetu ili izmodelira u zemlji. Međutim pošto se zemlja neda prezervirati može se uzeti kao original gipsani odljev po dotičnom zeml- janom modelu. Pravljenje daljnjih odljeva pogotovo ako pomljivo i vješto naprave može biti uspješno i nadomjestiti original samo ne može nikad u tančinama biti kao original. Sa brončanim odljevima je ista stvar. Kod vješta ljevača zaista je teško raspoznati drugi ili treći odljev od prvoga. I tu je prvi odljev da tako kažem tek idealni original.

Pismo Ivana MeπtroviÊa upuÊeno Milanu ∆urËinu, (Syracuse), 15. veljaËe 1953. godine

VeÊ od davnih antiËkih civilizacija obiËavala su se kopi- rati umjetniËka djela, stoga je problem izvornosti djela postojao kroz cijeli razvoj ljudske uljudbe. Odnos prema kopiranom predmetu mijenjat Êe se tijekom stoljeÊa, kako u umjetniËkom i zakonodavnom smislu, tako i u trgovinskom i uporabnom. U svijetu nelegalnih kopiranja odnosno krivotvorina ponajprije nalazimo djela poz- natih i priznatih slikara, ali ni kipari nisu poπteeni raznih naËina kopiranja njihovih djela. Od svjetski sl. 1. Ivan MeπtroviÊ kleπe Hrvatsku rap- proslavljenih kipara izdvajam djela Augusta Rodina1, sodiju u Syracusi (SAD), 1947. godine koja su vjerojatno “najizrabljivanija” po broju kopija, po broju lijevanih primjeraka te naËinu kopiranja i Poznato je da je Ivan MeπtroviÊ (1883. Vrpolje, koriπtenja. Tako su pojedina antologijska djela Augusta Slavonija, Hrvatska - 1962. South Bend, Indiana, SAD), Rodina kopirana u tolikom broju primjeraka da su goto- 1952. godine darovao3 Republici Hrvatskoj odnosno 1 Metamorphoses in Nineteenth- vo u potpunosti izgubila plastiËnost oblikovanja hrvatskom narodu, kako je Ëesto obiËavao kazati: Century Scupture (katalog izložbe), izvornog djela te su pritom gotovo postala suvenir. kuÊu i atelijer u Zagrebu, u MletaËkoj 8, s odreenim Fogg Art Museum, Harvard brojem skulptura i reljefa u mramoru, bronci, gipsu i University, 1975. - 1976. Takva sudbina, meu hrvatskim umjetnicima, svakako prati i naπega velikog kipara 20. stoljeÊa, Ivana drvu. Umjetnikov dom i atelijer adaptirani su i 2 Zahvaljujem Vesni Barbić, prof. preureeni u muzejsko-galerijsku ustanovu - Atelijer koja je tijekom tridesetogodišnjeg MeπtroviÊa. rada kao voditeljica Atelijera MeπtroviÊ u Zagrebu, U proteklih Ëetrdesetak godina, a osobito u proteklih Meštrović u Zagrebu prikupila obiteljsku vilu u Splitu s brojnim djelima u mramoru, nekoliko godina, struËnoj javnosti, a i πiroj druπtvenoj brojnu dokumentaciju kojom se drvu, gipsu i bronci. Taj prostor takoer je adaptiran u koristim u ovom napisu. zajednici, putem napisa u dnevnim i tjednim tiskovina- muzejsko-galerijsku ustanovu - Galeriju Ivana 3 O Darovnici Ivana Meštrovića ma te radijskim i televizijskim emisijama priopÊava se o MeπtroviÊa u Splitu, vidjeti: Čerina, Ljiljana. Četrdeset raznim naËinima “zlouporabe” djela Ivana MeπtroviÊa. godina djelovanja i trideset godina Kaπtelet - Crikvine, renesansni utvreni ljetnikovac stalnog postava Atelijera “Meštrović” u Ovaj napis nije odgovor ili reakcija na sve te “izazove” koji je Ivan MeπtroviÊ kupio 1939. godine. Taj je kom- Zagrebu. // Muzeologija, sv. 36., veÊ proizlazi iz dugogodiπnjih iskustava nekolicine kus- pleks preureen prema njegovim nacrtima te mu je Zagreb, 1999., str. 9-10.; Plazibat, tosa2 te iz pisane dokumentacije skupljene i struËno Danica. Od doma do muzeja: Ivan dograena crkva Sv. Kriæa i ulazni atrij. Danas su u Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2004., obraene tijekom viπe od Ëetrdeset godina djelovanja crkvi Sv. Kriæa izloæeni MeπtroviÊevi unikatni drveni reljefi str. 58-59. Atelijera MeπtroviÊ u Zagrebu. s prizorima iz Kristova æivota i veliko drveno Raspelo, Crkvu Presvetog Otkupitelja, grobnicu obitelji Ivana MeπtroviÊa u Otavicama.4 Crkva Presvetog Otkupitelja gips ili isklesao u kamenu odnosno mramoru oko 110 59 graena je prema zamisli Ivana MeπtroviÊa od 1926. skulptura ili reljefa, a u glini realizirao daleko veÊi broj do 1931. godine. U kripti poËivaju ostaci umjetnika i djela koja se nisu saËuvala. Detalji o realizaciji pojedinih Ëlanova obitelji. djela nalaze se u pismima Ivana MeπtroviÊa upuÊenim Izidoru Krπnjavom8 od 1904. do 1906. godine. Upravo 4 Crkva Presvetog Otkupitelja Nakon gotovo Ëetrdeset godina samostalnog djelovan- sagrađena je na Paraćevoj glavici Êe nam ta pisma koristiti za obradu ove teme, i to vre- ja u statusu odvojenih radnih jedinica Sabor Republike koja katastarski pripada općini mena MeπtroviÊeva studiranja, odnosno vremena nje- Ružić. Hrvatske usvojio je 1991. godine Zakon o Fundaciji gova sazrijevanja u æivotnom i umjetniËkom smislu. Iz Ivana MeπtroviÊa5, kojim je objedinjena MeπtroviÊeva 5 Čerina, Ljiljana, ibid, str. 18-19.; njihova sadræaja nije moguÊe zakljuËiti o MeπtroviÊevu Plazibat, Danica, ibid, str. 80. Darovnica iz 1952. godine, odnosno ustanove Atelijer Ëvrstom stavu prema lijevanju odnosno umnoæavanju 6 Hrvatski državni arhiv u MeπtroviÊ u Zagrebu (administrativno sjediπte njegovih djela, πto je i razumljivo jer upravo o tim djeli- Zagrebu, Arhiva Ivana Meštrovića Fundacije), Galeriju Ivana MeπtroviÊa i Kaπtelet - u Atelijeru Meštrović u Zagrebu ma ovisi njegovo preæivljavanje. Meutim, iz njihova je Crikvine u Splitu te Crkvu Presvetog Otkupitelja vlasništvo je Mate Meštrovića, sadræaja moguÊe nazreti mukotrpni put mladog umjet- Arhiv Sveučilišta Notre Dame, In. (obiteljsku grobnicu Ivana MeπtroviÊa) u Otavicama. nika u nalaæenju svog mjesta u umjetnosti poËetkom SAD. Zahvaljujem Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Mati Fundacija Ivana MeπtroviÊa ima nadzor i vodi brigu o stoljeÊa, te izdvojiti nekoliko kljuËnih momenata koji su, Meštroviću i Arhivu Sveučilišta u cjelokupnoj ostavπtini Ivana MeπtroviÊa, s osnovnim cil- dakako, svojstveni za uspjeh svih umjetnika, bez obzira Notre Damu što su mi odobrili jem zaπtite imena i djela Ivana MeπtroviÊa i s obvezom o kojem se vremenu govori. korištenje i objavu pisane doku- struËnoga i adekvatnog prezentiranja te ostavπtine mentacije. PoËetkom 1904. godine Ivan MeπtroviÊ je, zajedno s javnosti. Nadalje, naπa je djelatnost i cilj prikupljanje, 7 Kraševac, Irena. Ivan Meštrović: takoer mladim slikarom i grafiËarom, Tomislavom arhiviranje, struËna i znanstvena povijesno-umjetniËka Beč - Muenchen - Prag: 1900. - 1910., Krizmanom, imao radni prostor odnosno atelijer u Zagreb, 2002. obrada æivota i djela Ivana MeπtroviÊa u cjelini. Beatrix Gasse 14 a, III. Bezirk u BeËu. U tom su pros- 8 Rukopisna ostavština Izidora U sklopu redovite djelatnosti struËnjaci Fundacije toru 1904. godine organizirali izloæbu9 svojih radova, ne Kršnjavog čuva se u Hrvatskom obavljaju struËne analize djela koja se atribuiraju Ivanu državnom arhivu u Zagrebu, sig- samo da bi pokazali svoje radove beËkoj javnosti, veÊ i natura 804. MeπtroviÊu, najËeπÊe na zamolbu osobe koja djelo da bi osigurali sredstva za stanarinu i svakodnevni 9 Pozivnica za izložbu u Beču, 4. - posjeduje ili osobe zainteresirane za kupnju djela. 10 æivot. Ivan MeπtroviÊ nanovo spominje atelijer u 15. svibnja 1904. godine. NajveÊi broj pisanih ili usmenih zamolbi dolazi od pismu upuÊenom Izidoru Krπnjavom iz BeËa 14. 10 Narodne novine u Zagrebu od osoba iz Hrvatske, iako se javljaju i pojedinci iz europ- listopada 1904. godine, u kojemu piπe: Uzeo sam si 30. travnja 1904. godine pišu da skih, pa i sjevernoameriËkih gradova. jedan mali atelier te tamo radim πto mi srce hoÊe. Nu Tomislav Krizman izlaže 40 slika, to je samo fantazija koja me je zavela kad sam si isti a Ivan Meštrović 20 skulptura te Kako bih ovu temu obradila u πto πirem kontekstu, izvještavaju o posjetu mnogih usmjerit Êu se na dva vremenska razdoblja - na vrijeme atelier naπo, a u stvari niπta, jer uz najbolju volju i pored odličnika. Narodne novine u æivota Ivana MeπtroviÊa i vrijeme nakon njegove smrti, najæeljbijeg srca ne mogu medju prazna Ëetiri zida niπta Zagrebu od 1. lipnja 1904. godine da poËnem. Uzo sam si neπto gnile11 i neπto drveta za pišu da je izložba imala dobar odnosno, u pravnom smislu, na razdoblje autorova moralni i materijalni uspjeh jer ju autorskog prava te na razdoblje nositelja autorskog armaduru i t. d. ali tute je bilo poriva, te sada ako ne je posjetilo 186 osoba, a prodano je prava. Obradu ove teme temeljila sam prije svega na skrπtenih ruku da u mom atelieru sjedim, jer svako šest Krizmanovih slika. autorovoj pisanoj dokumentaciji6 te na skupljenoj sredstvo fali da jih dovrπim!. Oskudica Êe se nastaviti i 11 Gnila ili gnjila je lokalizam, a pisanoj dokumentaciji u Atelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu. u 1905. godini. Tako u pismu upuÊenome iz BeËa 25. odnosi se na glinu. Armadura je sustav pojačanja nekog materijala veljaËe 1905. godine, opisujuÊi svoje teπko materijalno Dakako, to nije cjelokupna autorova dokumentacija te ili strukture odnosno konstrukcija. stanje, piπe: ... a sada sam evo doπo u moj atelier12 a Êe se obrada ove teme moÊi dopunjavati i πiriti 12 Prema podacima Vesne Barbić, obradom drugih pisanih fondova. bezobrazni me trbuh muËi, pa sam se odluËio da Vam Ivan Meštrović je 1905. godine piπem ali svakako samo Vami a drugi nitko ne smije dijelio atelijer s Ivom Kerdićem u Slijedom te pisane dokumentacije moguÊe je zakljuËiti znati u kojoj se neprilici nalazim ... Kasernengasse, gdje je Ivan da je Ivan MeπtroviÊ tijekom svog æivota mijenjao Meštrović oblikovao prvu varijantu odnos prema lijevanju svojih djela. Odluka o kopiranju Neimaπtina se oËitovala i u nemoguÊnosti osiguravanja Luke Botića. Nadalje, 1906. godine dovoljne koliËine gline za modeliranje te lijevanja u gips Meštrovićev se atelijer nalazio u djela ovisila je o mnogim razlozima i okolnostima kao Valeriagasse u Prateru. U Atelijeru πto su materijalno stanje umjetnika te zaπtita samog svih djela koja je oblikovao u glini. O tome moæemo Meštrović u Zagrebu čuva se djela. Ëitati u mnogim pismima upuÊenim Izidoru Krπnjavom, fotografija Ivana i Ruže Meštrović ali izdvojit Êu samo neke. U pismu upuÊenom iz BeËa te Ivanova brata Petra u atelijeru, Poznato je da je Ivan MeπtroviÊ krajem 1900. godine datirana 1906. godinom. 10. veljaËe 1904. godine Ivan MeπtroviÊ upozorava: doputovao u BeË te se nakon priprema kod prof. Otta ©to se tiËe zdenca ja sam uËinio jednu skicu i to u pol 13 U tom pismu također navodi da Köninga 1901. godine upisao na Akademie der mu je potrebno 60 - 70 forinti narav. veliËine, koju sam uniπtio, buduÊ da niesam kako bi odlio u gips oblikovano Bildender Künste.7 S vrlo skromnim sredstvima trebao imao sredstava, da ju odliti dadem, a trebao sam djelo jer je stvar kako rekoh velika. je proæivjeti svakodnevicu, a ujedno i imati dovoljno ilovaËu za neku drugu stvar ...13 Meutim, ipak uspije- To je zanimljiv podatak o tadašnjoj novca za realizaciju vrlo zahtjevnih kreativnih izazova cijeni lijevanja umjetničkog djela. va saËuvati neka od oblikovanih djela jer u pismu iz lip- Nadalje u pismu (6. lipnja 1904.) koje je sebi zadavao. SkupljajuÊi podatke o umjetnina- nja14 iste godine piπe da je napravio par skica u glini te Ivan Meštrović navodi da mu, ako ma za opÊi katalog djela Ivana MeπtroviÊa, saznali smo je od njih uspio izliti samo dvije. Niπta se nije promijeni- bude sam klesao u kamen Majčinu da je Ivan MeπtroviÊ u prvom desetljeÊu svog brigu, treba platiti 200 forinti. lo ni 1905. godine, πto se vidi iz sadræaja pisma stvaralaπtva, odnosno od 1900. do 1909. godine, 14 Pismo upućeno Izidoru upuÊenog iz BeËa 28. travnja: Sada imam par novi unatoË svim tegobama koje su ga pratile, ipak odlio u Kršnjavom iz Beča, 6. lipnja stvari, a neπto su i napredne bar u slogu, ma od (1904.). sl. 2. Ivan, Ruæa i Petar MeπtroviÊ u MeπtroviÊ za 1 200 kruna trebao isklesati u crnome atelijeru u BeËu, 1906. godine mramoru, a kupljena je za Njegovo VeliËanstvo kralja Franju I. ZaËetak MeπtroviÊeva marketinπkog odnosa prema svojim djelima uoËava se na navedenoj izloæbi. Naime, u pismu napisanom u BeËu 20. svibnja 1905. godine Ivan MeπtroviÊ upozorava kako kupnjom na izloæbi kupac odmah uzima kupljeno djelo i ne Ëeka njegovo lijevanje. Tako piπe: Bio mi je piso onaj trgovac iz Ilice Severinski poπto bi bio jedan odljev od te grupe ili ona 15 Iz sadržaja pisama, Beč, 15. i 20. curica20 u gipsu naravski, pa sam reko Krizmanu neka svibnja 1905. godine saznajemo da je riječ o plaćanju lijevanja u gips mu piπe 200. f. nego πto Êu - meni bi bilo jako ugodno slobodnog reljefa Timor Dei. To je da i kogodj. uzme jedan odljevak, jer bih tako mogo djelo u fundusu Moderne galerije u odmah stvar na raspoloæenje imat. U tom izvatku Zagrebu. nasluÊuje se i vrlo vaæan segment koji je svakako bio 16 Kao primjer navodim portret Ružine sestre Olge Klein obliko- bitan za rjeπavanje MeπtroviÊevih egzistencijalnih prob- van u Beču, 1905. - 1906. godine. lema, πto je ujedno za mladog umjetnika moglo biti i Prema prikupljenim podacima, za impuls u kreativnom smislu. To je mecena ili naruËitelj života Ivana Meštrovića lijevana su tri gipsana odljeva i skulptura je kojega Êe kasnije pronaÊi u Karlu Wittgensteinu. U isklesana u mramoru. navedenom pismu Ivan MeπtroviÊ spominje trgovca21 17 Cijene umjetnina tiskane su u iz Ilice u Zagrebu, dok u pismu napisanom u BeËu 19. katalogu Jubilarne izložbe Družtva rujna 1904. godine moli Izidora Krπnjavog: Kad bi ste umjetnosti, Umjetnički paviljon u mi koju radnju priskrbili, koju bih ja i za sebe ko i dobre Zagrebu, 1905. godine, drugo izdanje. novce radio - recimo koji nadgrobni spomenik, ili koji portret ili πto sliËno, tim bi ste me opet u velike obveza- 18 Jubilarna izložba Družtva umjet- ovakove prilike ne Êu moÊi ni jednu odljeti, a æa mi je nosti, Umjetnički paviljon, Zagreb, jednog reljefa o komu sam Vam veÊ piso. Güsseru nije- li. Nadalje, u pismu upuÊenom iz BeËa 7. oæujka 1905. 15. - 31. svibnja 1905. godine. sam niti za onu veliku gruppu platio pa mi neÊe viπe godine traæi pomoÊ i moli da mu Vlada neπto naruËi te 19 Narodne novine, god. LXXI., vjerovati.15 Svog Güssera - ljevaËa Ivan MeπtroviÊ u time pomogne materijalnom potporom da se prehrani i br. 105, Zagreb, 8. svibnja 1905. da mu materijal plati, jer kako piπe, ja nijesam joπ niπta Skulptura Majčina briga u crnom pismima ne navodi imenom. LjevaËu je vrlo Ëesto bio kamenu danas se nalazi u fundusu duæan te je molio Izidora Krπnjavoga da mu poπalje uËinio a Ëutim u sebi preveË toga. Iako ne znamo je li Szépmüvészeti Múseuma u nekoliko forinti kako bi podmirio dug. trgovac Severinski iz Ilice naruËio i posjedovao neko Budimpešti. MeπtroviÊevo djelo, znamo da je nekoliko godina kasni- Iz pisama, nadalje, saznajemo i MeπtroviÊev odnos 20 Odnosi se na izloženo djelo je Ivan MeπtroviÊ dobio narudæbu od trgovca Curica, kataloški broj 186. prema broju gipsanih odljeva. Tako u pismu upuÊenom PopoviÊa22, koji je 1907. godine gradio obiteljsku kuÊu 21 Ne postoje spoznaje da je iz BeËa 7. oæujka 1905. godine mladi kipar piπe: na Splavnici odnosno na Trgu bana Josipa JelaËiÊa u Severinski posjedovao neko “MajËinu brigu” sam danas poËeo, pak netom bude Zagrebu. Meštrovićevo djelo. Prema gotova poslat Êu Vam ju. - Ne znam bili odmah uËinio podatku objavljenom u publikaciji Ivan MeπtroviÊ, unatoË velikoj neimaπtini, duboko je Hartmanov sveobći popis stanova sa 2. odljevka?. VeÊ u sljedeÊem pismu, upuÊenom iz podpunim adresarom oblasti, ureda, BeËa 16. oæujka 1905. godine, piπuÊi o lijevanju u gips zahvalan Izidoru Krπnjavom na pomoÊi te mu æeli obrtnika i trgovaca, Zagreb, 1902. MajËine brige, navodi: Viπe odljevaka nijesam naËinio, darovati neko svoje djelo, pa tako u pismu upuÊenom godine pod Severinski R., Ilica 34, iz BeËa 31. svibnja 1905. godine piπe: Ako bi koja moja nalazilo se skladište šešira, a uz poπto neznam hoÊe li se uopÊe svidjet a viπe odljevaka radnja interesirala a koja bi bila zgodna za Vaπ stan to Severinski R., Gajeva 10, nalazila je uvjek lahko uËiniti. Iz toga saznajemo upravo ono πto se Prva hrvatska tvornica rublja. smo otkrili skupljajuÊi podatke za opÊi katalog djela izvolite dati uËiniti jedan odljevak, jer to nedolazi skupo 22 Reljef Seljaci, u obojenoj ter- Ivana MeπtroviÊa: umjetnik je katkad pojedina djela lijepa si ju zadræite. Ako pak ne a æelite ovu “pjevaËicu” akoti, Ivan Meštrović oblikovao je vao u nekoliko gipsanih primjeraka. To se odnosilo na imat, poslat Êu Vam ju rado, ili ma πto bilo - meni bi 1907. godine, a uzidan je u pročelje ona djela16 koja su se svidjela zainteresiranoj klijenteli i bilo samo drago kad bi Vam se mogo bar u koliko kuće trgovca Popovića. Prikazuje 23 deset muških figura koje nose sim- koja je mogao na izloæbama izloæiti te lako prodati. neËim oduæiti na Vaπoj susretljivosti. bole što ilustriraju prikaz Izloæbe su, dakako, bile najbolje prigode za pokazivanje Teπke su godine polako prolazile. Ivan MeπtroviÊ je Popovićeve trgovine žitom i bojama. Nažalost, ne znamo u kojoj je djela te su izloæena djela bila træiπno procijenjena i dos- apsolvirao kiparstvo (1901. - 1904.) te nastavio studi- radionici lijevan taj reljef. tupna. Tako veÊ u to vrijeme nalazimo cijene za poje- rati arhitekturu (1904. - 1906.). U razdoblju 1902. - 17 23 Prema skupljenim podacima, dine izloπke tiskane u katalozima ili ispisane 1908. godine izlagao je na 23 izloæbe24 u raznim Izidor Kršnjavi posjedovao je samo MeπtroviÊevom rukom. Stoga ne Ëudi njegova æelja da europskim gradovima, dobio je i poneku narudæbu te jedno djelo Ivana Meštrovića, i to na svakoj izloæbi izloæi πto veÊi broj umjetnina, i to po se natjecao na nekoliko natjeËaja za javne svoje portretno poprsje koje je 25 Ivan Meštrović oblikovao portreti- moguÊnosti recentnih djela. Iz pisama upuÊenih Izidoru spomenike . rajući ga u Beču 1904. godine. Krπnjavom saznajemo da je na izloæbi u Zagrebu,18 Neposredno nakon MeπtroviÊeva studija zapoËelo je Gipsani i brončani odljev tog 1905. godine bio spreman izloæiti 20 djela, a bilo ih je portreta nalazi se u fundusu poznanstvo s industrijalcem Karlom Wittgensteinom,26 izloæeno samo devet. Na toj je izloæbi banica Lilla Atelijera Meštrović u Zagrebu i znaËajnom osobom u kulturnim i umjetniËkim krugovi- izloženo je u stalnom postavu. PejaËeviÊ izabrala MajËinu brigu,19 koju je Ivan ma BeËa, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe. Karl doraeno na povrπini se pokazuju mala πpiËasta gruba 61 Wittgenstein izdaπno je podupirao i pomagao umjet- uzviπenja koja tamo ne pripadaju. I patina apsolutno ne 24 Od 1902. do 1908. godine Ivan nike svog vremena te je stvorio svoju zbirku beËkih odgovara toj ruci. Sve je puno mrlja i sprijeËava da se Meštrović je izlagao u Beču, Pragu, secesionista i francuskih impresionista. Prvo poπteno vidi muskulatura i æile. Vjerujem da niste ruku Beogradu, Ljubljani, Zagrebu, MeπtroviÊevo djelo27 nabavio je 1906. godine te potom pogledali prije nego πto je ona otiπla od ljevaËa. Ne Londonu, Sofiji, Splitu, Dresdenu, Münchenu, Veneciji i Parizu. To su joπ nekoliko radova 1907. godine. OdluËio je mogu si naime zamisliti da biste ju u takvom stanju bile skupne izložbe, a imao je mjeseËnom novËanom potporom pomagati Ivana odposlali. U istom pismu nastavlja: Ne biste smjeli samo jednu samostalnu, u Splitu, MeπtroviÊa i kupujuÊi njegova djela koja je naruËivao dozvoliti da iπta ode bez da to prije ne pogledate, nije li 1906. godine. Vidjeti: Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer ukrasiti unutraπnjost svoje palaËe u BeËu. Time je to stvarno uporabljivo za Vaπe muπterije. Ja to ne gov- Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001., omoguÊio Ivanu MeπtroviÊu boravak i rad u Parizu od orim poradi sebe nego kaæem opÊenito: umjetnici bi se CD-ROM. sijeËnja 1908. do kraja 1909. godine. Iz trebali pobrinuti da muπterija dobije neπto dobro πto bi 25 Nerealizirani spomenici: caru Wittgensteinovih pisama saznajemo da je Ivan mogao odmah upotrijebiti. Franji Josipu I. u Ljubljani (1903.), MeπtroviÊ u Parizu æivio na nekoliko adresa.28 Prema barunu Jurju Vegi u Ljubljani Karl Wittgenstain misli da je Ivan MeπtroviÊ odabrao (1903.) i realizirani Spomenik Luki podatku iz kataloga izloæbe29 u Parizu 1908. godine, loπeg ljevaËa, te zakljuËuje: Ako je jedan ljevaË skup, Botiću u Splitu (1905.). MeπtroviÊeva adresa bila je 14. Avenne du Maine, dok dobro. Ali tada bi morale stvari koje radi biti besprijeko- 26 Barbić, Vesna. Radovi Ivana je u Impasse de Maine na Montparnasseu vjerojatno rne.35 I s portretom gospoe Wittgenstein36 takoer je Meštrovića u zbirci Wittgensteina u imao atelijer. Da je materijalno ojaËao, pokazuje i Beču. // Muzeologija, sv. 36., bilo problema. Naime, Karl Wittgenstein je naruËio Zagreb, 1999., str. 104-110. Ëinjenica da je zadræao atelijer u BeËu, u portret u crnome mramoru, a MeπtroviÊ ga je, uz niz Valleriestrasse. Mnogo je radio, kako navodi u pismima 27 Djelo Vr elo života, Beč, 1906. objaπnjenja, æelio isklesati u bijelome mramoru.37 Tako godine, isklesao je u crnom grani- upuÊenim arhitektu Josipu PleËniku30 i svome meceni Wittgenstein u pismu od 5. srpnja 1908. godine piπe: tu. Zaslugom Ivana Meštrovića to Karlu Wittgensteinu. U Parizu je Ivan MeπtroviÊ ne je djelo od 1957. godine izloženo Nakon πto ste odredili da poprsje moje æene bude u samo oblikovao djela koja mu je naruËivao Karl kao javni spomenik u Drnišu. tamnom kamenu to sam miπljenja da to morate i izvesti Wittgenstein, veÊ je zapoËeo rad na skulpturama 28 Barbić, Vesna. Radovi Ivana u tamnom mramoru. Vi Êete joπ ipak dobiti tamni vezanim za ideju Vidovdanskog hrama. Velika zaoku- Meštrovića u zbirci Wittgenstein u kamen te veliËine, buduÊi da to nije nikakva iznimna Beču. // Muzeologija, sv. 36., pljenost Ivana MeπtroviÊa koncipiranjem i realizacijom veliËina. Ja sam dakle jako protivan tome da tu bistu Zagreb, 1999., str. 107. U travnju Vidovdanskog hrama31 moæda nam objaπnjava njegov 1908. godine Karl Wittgenstein radite u bijelom mramoru, jer ne vjerujem da Êe biti odnos prema djelima koja je oblikovao za Karla uputio mu je pismo na adresu dobra u bijelom. Hôtel de la Marine, XIV. Wittgensteina. Boulevard du Montparnasse 59, Pismo upuÊeno Ivanu MeπtroviÊu iz BeËa 11. kolovoza Pariz, a u svibnju na adresu Pisma Karla Wittgensteina obiluju zanimljivim podaci- 1909. godine moæda je krajnji poticajni trenutak za Impasse du Maine 11. ma, ali ovdje izdvajam dijelove koji se odnose na sazrijevanje mladog umjetnika. U njemu ga 29 Societe du Salon d’Autumne, MeπtroviÊevo djelo u kontekstu njegova stvaranja te na Wittgenstein nanovo upozorava na iste probleme koji Gran Palais des Champe Elysées, njegov odnos prema tom djelu. U njima saznajemo o Paris, 1. listopada - 8. studenog su se provlaËili kroz dotadaπnja pisma, pa ga, meu mnogim meusobnim nesporazumima o isporuci i 1908. ostalim, ponovno upozorava na cijenu umjetnina, izbor narudæbi pojedinih umjetnina te nas ne iznenauje 30 Barbić, Vesna. Meštrović i ljevaËa, kvalitetu odljevka, a u jednom trenutku Ëak Wittgensteinova metoda odabira MeπtroviÊevih djela. O arhitekti. // Rad Jugoslavenske posumnja u pribranost mladog umjetnika: Vi mene akademije znanosti i umjetnosti, tome u pismu upuÊenom Ivanu MeπtroviÊu u Pariz iz uopÊe niste razumjeli i sumnjam da moja pisma knj. 423, Razred za likovne umjet- BeËa 10. travnja 1908. godine stoji: Ja Vam ne mogu nosti, knj. XIII., Zagreb, 1986., poπteno Ëitate i sumnjam da Êete i ovo pismo razum- tako kao πto Vi æelite Vam davati narudæbe, buduÊi da str.147-165. jeti... Nadalje, nanovo ga upozorava: Onodobno sam se to teπko moæe putem pisma obaviti. Ako neπto 31 Na temu Vidovdanskog hrama Vam pisao da gajim nadu da Êete vi - i onda kada oblikovao je više od dvadeset napravite i poπaljete mi fotografiju od toga onda Vam nakon isteka od dvije godine moja potpora prestane, skulptura i reljefa u Parizu 1908. i mogu reÊi da li mi je to potrebno ili ne. BuduÊi da ako biti tako daleko da si vlastitim snagama moæete priskr- 1909. godine. pismom naruËim bojim se da Êete si odabrati jedan biti narudæbe... Ja sam se prije jednu i pol godinu izjas- 32 Zahvaljujem Dori Bošković na ruæan model kao na primjer Æena koja ËuËi na Secesiji prijevodu pisama Karla nio da sam spreman da Vas tijekom dvije godine obila- ili Eva koja je bila napravljena za mene ili stup sa dvoje Wittgensteina s njemačkog jezika. to podræavam. Ove dvije godine istiËu po mom znanju djece. Ali ja stvarno ne mogu kod sebe sakupiti zbirku 33 Pismo upućeno iz Beča 10. poËetkom slijedeÊe godine; tada Vas prepuπtam Vaπoj ruænih baba!!32 Nadalje, izdvajam problem keramiËkih travnja 1908. godine, 5. lipnja 1908. sudbini, ali imam joπ samo tu æelju kad biste Vi tada bili godine i 16. rujna 1908. godine. vaza koji se spominje u gotovo svim Wittgensteinovim tako daleko da dobivate narudæbe i da ne morate biti 34 Pismo upućeno 16. rujna 1908. pisama. Naime, vaze je kupio 1907. godine, a 1908. upuÊeni na to da traæite novoga mecenu. godine. godine vidio ih je u Secesiji i zakljuËio: One su bez Mislim da je Ivan MeπtroviÊ mnogo nauËio za te dvije 35 Do danas nam nije poznat ljevač ikakve boje zapeËene u ilovaËi i izgledaju potpuno neu- s kojim je Ivan Meštrović porabljive.33 A zatim istiËe svoju æelju da vaze budu u godine suradnje s Karlom Wittgensteinom jer pisani surađivao u Parizu. izvori kojima Êu se koristiti za obradu ove teme govore bronci ili obojenoj terakoti i savjetuje mu da nae 36 Kraševac, Irena. Ivan Meštrović: dobrog lonËara.34 Takoer, Wittgensteina iznenauje da se on u iduÊim godinama ipak “zrelije” ponaπao. Beč - Muenchen - Prag: 1900. - 1910., 38 Zagreb, 2002., str. 101. odljev u bronci MeπtroviÊeva djela Ruka, pa mu u Vrlo ga je slikovito opisao Boæo LovriÊ , 1909. godine: pismu piπe 9. sijeËnja 1909. godine: Sa rukom se MeπtroviÊ je divlja neobuzdana snaga, πto biljeæi primi- 37 Prema pismu od 10. travnja tivnom jakoπÊu svoje dojmove i misli o æivotu ne stara- 1908. godine, Ivan Meštrović je ljevaË nije proslavio. Na mnogo mjesta je bronca prodr- dobio 4 000 franaka za realizaciju la u formu i nakon πto to nije bilo paæljivo oËiπÊeno i juÊi se, da li Êe se njegov kip svakome svidjeti. Stvara, tog portreta. Djelo je izvedeno u neprestano stvara, jer jedino rad moæe da smiri toga crnome mramoru. sl. 3. Zaglavlje pisma ljevaonice B. T. Srpek u BeËu i Brandeisu sl. 4. Zaglavlje pisma klesara Ignjata Franza u Zagrebu

38 Lovrić, Božo. Naši umjetnici u Beču, Savremenik, god. IV., br. 5, Zagreb, svibanj 1909., str. 284. 39 Meštrović, Ivan. Quelques souvenirs sur Rodin. // Annales de l’ Institut Francais de Zagreb, god. 1., broj 1, IV.-VI. 1937., str. 3-12.; Barbić, Vesna. Supplement a la monographie d’ Ivan Meštrović. // Annales de l’ Institut francais de Zagreb, 2e Serie, br. 71, 22/23, Zagreb, 1970., str. 15-19. 40 Podatak iz bilješke Vesne prometejeva sina, πto se protiv sebe i proti drugima Barbić. buni. Makar Êe radi prkosa preÊerati i u formi i u kon- 41 Kraševac, Irena. Ivan Meštrović: cepciji, ali ne Êe popustiti, ne πto misli, da je Beč - Muenchen - Prag: 1900. - 1910., nepogreπiv, veÊ iz protesta protiv filistara, πto se raduju Zagreb, 2002.; Čerina, Ljiljana. svakom, pa bilo i neznatnom kompromisu, πto ga Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM. liËnost sklapa s gomilom. Smion u izvedbi, i zamisli, 42 O te tri izložbe u 1910. godini uæiva kad se laÊa najteæih problema, πto ih je kadar vidjeti: Meštrović, Ivan. Uspomene rijeπiti tek majstor, koji krËi neutrte staze, πto vode do pisma ljevaËa Srpeka koja se odnose na lijevanje toga na političke ljude i događaje, Zagreb, maslinove gore i Golgote, ali ne do prolaznosti i smrti. drniπkoga grba. 1969., str. 15-17. A za Ëudo, kako taj buntovnik ima lirskih, ponoÊnih Joπ jedan raËun iz tog vremena koji se Ëuva u istoj 43 Milčinović, Andrija. Iz raspoloæenja, (...) umjetničkog svijeta. // Savremenik, arhivi zanimljiv je pisani izvor za povezivanje podataka, god. V., br. 6, lipanj 1910., Zagreb, Boravak u Parizu otvorio je Ivanu MeπtroviÊu vrata a odnosi se na MeπtroviÊeve uljene slike. RaËun od 11 str. 466. atelijera Augustea Rodina39, dok je atelijer Antoinea kruna i 96 forinti koji je Josip Karaman iz Splita poslao 44 U Atelijeru Meštrović u Bourdellea40 bio preko puta MeπtroviÊeva, u ulici Ivanu MeπtroviÊu u Drniπ 11. rujna 1911. godine, uz Zagrebu čuva se katalog izložbe popis 14 tuba raznih boja,48 upuÊuje nas na dvije Nejunačkom vremenu u prkos, u koje- Impasse du Maine br. 9. Priznavanje mladog umjetnika mu su Meštrovićevom rukom u pariπkoj sredini oËitovalo se i njegovim izborom za MeπtroviÊeve uljene slike na kartonu, Majka i Sestre upisane cijene izloženih umjetnina. Ëlana æirija za izloæbu Salon d’Automne. Krajem 1909. Ivana MeπtroviÊa: Bira, Manda i Danica, a datirane su Djela: Ivana Meštrovića (Studija za 8. rujna 1911. i 13. rujna 1911. godine. Tih godina Ivan Marka - 8 000 kruna, Studija za godine Ruæa i Ivan MeπtroviÊ vratili su se u BeË, gdje je fresko - od 1 000 do 4 000 kruna); 1910. godine realizirao znaËajnu izloæbu u srediπnjoj i Ruæa MeπtroviÊ obiËno su provodili ljeto u Otavicama i 49 Emanuela Vidovića (Stara crkva - 8 dvorani Secesije.41 Gotovo veÊinu radova s te izloæbe Drniπu. KrateÊi ljetnu dokolicu, Ivan MeπtroviÊ je u 000 kruna, Jesenji sumrak - 900 Otavicama izdjeljao par drvenih skulptura te se okuπao, kruna); Vlaha Bukovca (Naši pradje- izloæio je na izloæbi MeπtroviÊ - RaËki u UmjetniËkom prema poznatim podacima prvi put, kao slikar uljenim dovi - 18 000 kruna, Ropkinjica - 11 paviljonu u Zagrebu u svibnju i lipnju 1910. godine, a 000 kruna); Tome Rosandića krajem 1910. godine sudjelovao je na izloæbi bojama. Od 1911. do 1913. godine naslikao je osam (Grizodušje - 6 000 kruna); 50 NejunaËkom vremenu u prkos.42 Djela Ivana uljenih slika koje je 1959. godine darovao Branislava Deškovića (Pas na tragu - Gradskome muzeju Drniπ. 2 000 kruna). MeπtroviÊa izloæena na tim izloæbama izazvala su veliku 45 Račun ljevaonice Srpek pozornost publike i likovnih kritiËara, te su utirala put Praπina koja se podigla oko mjesta izlaganja hrvatskih ispostavljen je Ivanu Meštroviću u njegovu prihvaÊanju u krug europskih umjetnika. umjetnika na Meunarodnoj izloæbi u Rimu51 1911. Zagreb 25. studenog 1910. godine. godine moæe se promatrati ne samo u politiËkom i kul- Na računu se navodi otprema Zaslugom Izidora Krπnjavoga Samoupravni odbor brončanog odljeva Zdenca života grada Zagreba43 na sjednici odræanoj 4. svibnja 1910. turoloπkom veÊ i u promidæbenom kontekstu. Na toj je željeznicom iz Brandeisa na Elbi u godine odluËio je kupiti MeπtroviÊev Zdenac æivota, izloæbi Ivan MeπtroviÊ nagraen prvom nagradom za Zagreb (3 500 kruna), otprema gip- 44 kiparstvo, πto mu je osiguralo meunarodni uspjeh. Taj sanog modela i signiranje (137 80 izloæen na izloæbi MeπtroviÊ - RaËki, za 20 000 kruna , kruna), doprema i pakiranje (26 80 a Ivan MeπtroviÊ je za tu svotu morao napraviti odljev u uspjeh donio je mladom umjetniku i moralnu i materijal- 52 kruna) te osiguranje (11 50 kruna), bronci i postaviti djelo na mjesto koje sam odabere. Za nu korist. Time je izborio i vaæno sudjelovanje na što je ukupno 3 676 01 kruna. Više venecijanskom Biennalu 1914. godine.53 podataka o toj ljevaonici, nažalost, sada nije poznato je li Ivan MeπtroviÊ 1910. godine bio nisam našla osim onoga što piše na odabrao mjesto za Zdenac æivota, ali se raËun ljevaon- Prije Prvoga svjetskog rata Ivan i Ruæa MeπtroviÊ zaglavlju računa. Ljevaonica je ice B. T. Srpek45 i ponuda za izradu postamenta boravili su 1907. godine u Italiji54, a od proljeÊa 1911. utemeljena 1860. godine, a mjesto 46 Brandeis na Elbi navodi se i na zagrebaËkog kipara i klesara Ignjata Franza Ëuvaju u do proljeÊa 1915. godine, s kraÊim prekidima, æivjeli su zaglavlju računa. Taj nas podatak arhivi Ivana MeπtroviÊa u Atelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu. u Rimu.55 U tom gradu imao je atelijere na razliËitim upućuje na mjesto Brandys na Labi adresama.56 Za razliku od Pariza, gdje je MeπtroviÊ (na češkom jeziku Stara Boleslav), U Srpekovoj ljevaonici lijevan je i reljef Sv. Roka, koji je sjeveroistočno predgrađe Praga. Ivan MeπtroviÊ izradio u Drniπu, 1911. godine kao intenzivno stvarao, ugodnost mediteranskog podneblja Dakle, Meštrovićev Zdenac života opÊinski grb.47 U Atelijeru MeπtroviÊ Ëuvaju se tri pogodovala je kako njegovu radu, tako i mnogim poz- nanstvima te prijateljevanju sa suvremenicima.57 Tih Dakako, radionica Giovannija Ardinija nije bila jedina 63 godina portretirao je Leonarda Bistofija (Rim, 1913.), radionica u Rimu68 s kojom je Ivan MeπtroviÊ tih godi- Felice Carrena (Rim, 1914. ili 1918.), Gospou Pica na suraivao. SaËuvani su pismo i dva raËuna Guida (Venecija, 1914.), Ruæenu KvoπËinsku58 (Rim, 1914.), Sbricolija69 iz veljaËe 1912. godine, iz kojih smo saznali Mariju Signorelli59 (Olevano, 1914.) te je oblikovao dva da je u njegovoj radionici isklesan Pastir, Starica,70 portreta Augusta Rodina (Rim, 1914.). U londonskoj Majka i Udovica. Zanimljivo je navesti kako je Guido Monografiji60 iz 1919. godine navodi se 47 skulptura i Sbricoli oduπevljen MeπtroviÊevim Pastirom, koji je reljefa razliËite tematike (manji broj djela vezanih za jedna besprijekorna kopija, te moli MeπtroviÊa da doe Vidovdanski hram, portrete, djela religijske tematike te u Rim odabrati blok mramora za Udovicu. Nadalje, u sitnu plastiku inspiriranu æenskim likom), koje je real- istoj arhivi pohranjenoj u Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu izirao u Rimu.61 Iz knjige objavljenih talijanskih pisama nalaze se i dva raËuna ljevaËa u gipsu Lugija Leonardija 62 71 upuÊenih Ivanu MeπtroviÊu izdvajam pismo talijan- iz 1914. i 1919. godine. U raËunu od 13. lipnja 1914. lijevan je u Brandysu na Labi skog ministra prosvjete upuÊeno iz Rima 27. veljaËe godine navode se dva portreta te jedna stojeÊa skulp- pokraj Praga. Ivan Meštrović u 1913. godine, Ëiji sadræaj potvruje zavidan turica, dok raËun iz oæujka 1919. godine sadræava pismu objavljenom u Novoj Evropi, broj 2, 11. svibnja 1922. portretnu bistu starca s bradom. MeπtroviÊev poloæaj u talijanskoj sredini. U pismu piπe: godine spominje lijevanje Stoga se obraÊam Vaπem gospodstvu s molbom da Brojne podatke o djelu Ivana MeπtroviÊa u Rimu Pobjednika za Beograd, 1913. izvolite izraditi u bronci u prirodnoj veliËini svoje poprsje godine, te navodi da je nakon I. prikupila je voditeljica Atelijera MeπtroviÊ u Zagrebu svjetskog rata “isplatio sam 13.000. - za Kraljevske galerije u Firenci. Poklon Vaπeg djela Vesna BarbiÊ, prof., prilikom studijskog putovanju u franaka češkoj firmi Toma Srpek u pruæit Êe veliko zadovoljstvo ovom Ministarstvu i pri- Rimu 1975. i 1979. godine72. Svakako treba nastaviti Brandizu.” donijeti veÊem interesu i vrijednosti glasovite talijanske istraæivanje u tom smjeru te zaokruæiti opÊi katalog 46 Franz, Ignjat (1855. - 1842.), kle- kolekcije. Taj nas autoportret vodi do radionice rimskog djela Ivana MeπtroviÊa novim spoznajama o njegovu sar i kipar. On je 14. prosinca 1910. klesara i ljevaËa Giovannija Ardinija,63 uz ZagrepËane godine u Zagrebu potpisao Obvezu radu u Italiji odnosno u Rimu, kako iz ovog razdoblja, glasom troškovnika od 8. rujna 64 65 Franju AntoliÊa i Franju Bubnja vjerojatno jednog tako i iz vremena 1942. - 1946. godine. 1910. godine za namještanje posta- od najprivræenijih MeπtroviÊevih ljevaËa. On piπe Ivanu menta za zdenac izrađen po gospodinu PoËetak Prvoga svjetskog rata zatekao je Ivana MeπtroviÊu iz Rima 29. lipnja 1913. godine: LjevaË I. Meštroviću. Ako zdenac bude MeπtroviÊa u Rimu, a ratne godine provodio je u postavljen u Gornjem gradu u gospodin Zega pripremio je vosak za Vaπ autoportret i Londonu, Parizu, Rimu, Æenevi i Cannesu.73 Svaki od Zagrebu, traži 160 kruna, a za bareljef i dobro su uspjeli. Boji se da bi se na ovoj postavljanje u Donjem gradu 100 tih gradova ostavio je traga u umjetnikovu æivotu i vruÊini mogli saviti pa bi htio znati moæe li ih odliti ili kruna. stvaranju, ali uvijek se s razlogom izdvaja London kao mora Ëekati Vaπ povratak. UsporeujuÊi te Ardinijeve 47 Barbić, Vesna. Meštrović, Drniš - sljedeÊa uspjeπnja stuba u MeπtroviÊevu europskom retke s dijelovima Wittgensteinovih pisama, uoËavamo Otavice. Zagreb, 1983., str. 7. Taj usponu. Iako je Ivan MeπtroviÊ prvi put izloæio svoja brončani odljev reljefa Sv. Roka MeπtroviÊev izmijenjeni odnos prema kvaliteti odljeva ukraden je za vrijeme Domovin- djela u Londonu 1906. godine, ipak se samostalna njegovih djela. Ima savjesnog ljevaËa kojemu je povjerio skog rata i do danas nije pronađen. izloæba u Victoria and Albert Museumu74 1915. godine lijevanje autoportreta, djela koje Êe darovati Galeriji 48 U računu se navodi bijela, žuta, usporeuje, po odjeku izloæenih djela te politiËkoj poru- Uffizi u Firenci te kontrolira njegovo lijevanje. Da je Ivan zelena, crvena i smeđa boja. ci, s MeπtroviÊevim uspjeπnim izlaganjem na Secesiji u MeπtroviÊ davao Ardiniju i zahtjevnije poslove, saznaje- 49 Prema arhitektonskom rješenju BeËu 1910. godine te na Meunarodnoj izloæbi u Rimu mo iz pisma Giovannija Ardinija upuÊeno Ruæi Ivana Meštrovića, 1912. godine 1911. godine. Dakako, Ivan MeπtroviÊ je znao kako je sagrađena je kuća obitelji MeπtroviÊ iz Rima 5. oæujka 1919. godine. U pismu nuæno nastaviti s izloæbama diljem Velike Britanije, pa je Meštrović u Otavicama. stoji: ©to se pak posla tiËe, ja sam naπao lijepi komad tako te, 1915. godine izlagao u Leedsu i Glasgowu, a 50 Slike su za vrijeme mramora za onu kleËeÊu figuru, ali ako bi gospodin Domovinskog rata bile ukradene, krajem godine nanovo u Londonu; 1916. godine izlaæe MeπtroviÊ htio da ja napravim Mojsija66 u kamenu, ja ali su 1999. godine vraćene te su u Edinburghu i Aberdeenu; 1917. godine u Londonu i sam spreman prihvatiti, meni je drago raditi kako danas izložene u Gradskome Lyonu, a 1918. godine u Edinburghu, Bradfordu, muzeju Drniš. najbolje misli gospodin MeπtroviÊ pa neka on odredi. Glasgowu i Leedsu.75 IduÊe, ratne godine bile su za 51 Meštrović, Ivan. Uspomene na Æelim takoer znati hoÊe li joπ zadræati atelje, ili ne, tako Ivana MeπtroviÊa vrlo dinamiËne, ispunjene brojnim političke ljude i događaje, Zagreb, da se znam ravnati u odnosu na vlasnicu. Zasigurno bi 1969., str. 16-20. izloæbama, angaæiranim politiËkim djelovanjem te mnogi kipari bili sretni takvim odnosom s ljevaËem 52 Talijanski kralj Vittorio plodonosnim stvaralaËkim nabojem. Ivana MeπtroviÊa kakav je izgradio Ivan MeπtroviÊ s Giovannijem Emanuele kupio je na rimskoj nedvojbeno su prihvatili visoki slojevi engleskog Ardinijem. O tom odnosu saznajemo i iz pisma Olge izložbi Meštrovićevo djelo Pastir, a druπtva. Njegovu popularnost potvruje i veliko zani- Galleria Nazionale d’ Arte Resnevic-Signorelli upuÊenog Ivanu i Ruæi MeπtroviÊ iz manje za njegova djela i izvan granica Europe. Gotovo Moderna u Rimu mramornu skulp- Rima 8. oæujka 1919. godine: Dragi prijatelji, oprostit turu Starica. 67 u cijelosti organizirana mu je izloæba u Sjedinjenim Êete mi, ali saznavπi od Ardinija da su vaπa djeca 53 Majstorović, Božo. Meštrović, AmeriËkim Dræavama76, koja se zbog ratnih prilika nije spremna za put nisam mogla odoljeti a da ih ne poz- Italija, Biennale. // Zor, časopis za odræala. Brojna pisma koja se Ëuvaju u Atelijeru dravim, pa sam se danas uπuljala u vaπ atelijer. književnost i kulturu, god. 2., broj MeπtroviÊ u Zagrebu svjedoËe o vrlo intenzivnom æivotu 1, Zagreb, 1996., str. 245-250. I moja se tuga izjednaËuje s onom Ardinijevom, koji se Ivana i Ruæe MeπtroviÊ u tom razdoblju.77 MekoÊa 54 Bienale u Veneciji, 1907. godine. mora odvojiti od svoga raja (kako taj Ëovjek voli Ivana!), MeπtroviÊeva oblikovnog izraza te religijska tematika u 55 Kečkemet, Duško. Ivan i osjeÊam u srcu veliku æalost i joπ veÊu nostalgiju za vrijeme Prvoga svjetskog rata bili su dodatni impuls za Meštrović u Italiji, Dani Ivana Meštrovića, Universita degli Studi vama. brojnu zainteresiranu englesku klijentelu koja je kupo- di Roma “La Sapienza”, Rim, 13. vala njegova djela ili, joπ ËeπÊe, plaÊala portretiranje. U prosinca 2000. 56 U arhivi Ivana Meštrovića u Atelijeru Meštrović čuva se ugovor o iznajmljivanju prostora za atelijer u Via Flaminia 122 sklopljen u Rimu 30. travnja 1911. godine između Giuseppea Barberija i Ivana Meštrovića. Unajmio ga je na godinu dana, a mjesečna najamnina iznosila je 60 lira. Iz podataka u arhivi Ivana Meštrovića i prema prikupljenim podacima Vesne Barbić, živio je u Via Frattina 149 i Via del Babuino 181/II Pensione Bella (1911. godine); Via Flaminia 122 (1911., 1912., 1913. i 1914. godine); Via Gregoriana 12 (1913. i 1914.) i u Via Palestro 14 (u prosincu 1914. i 1915. g.). 57 Milačić, Karmen. Ta lijanska pisma Ivanu Meštroviću 1911-1921., Zagreb, 1987. 58 Ružena Kvoščinski, rođena Zatkova (1885. - 1923.), poljska slikarica. Vidjeti: Meštrović, Ivan. Vatra i opekline: Ružena, Ruža, Klara. < za tisak priredio Branimir Donat >, Zagreb, 1998. 59 Barbić, Vesna. Meštrović u Rimu: Zbirka Signorelli. // Rad JAZU, knj. 416, Razred za likovne umjetnosti, knj. XII., Zagreb, 1985. 60 Grupa autora. Ivan Meštrović: AMonograph, Williams and Norgate, London, 1919., str. 63. 61 U Rimu je realizirao 1911. godine (9 djela); 1912. (6 djela); 1913. - 1915. (32 djela) i 1918. godine (17 djela). 62 Milačić, Karmen. Ta lijanska pisma Ivanu Meštroviću 1911-1921., Zagreb, 1987. 63 Giovanni Ardini klesao je za Ivana Meštrovića 1911. godine te je 1921. godine radio na realizaciji

sl. 5. Ivan MeπtroviÊ: Æena u molitvi, Cannes, 1917. sl. 6. Ivan MeπtroviÊ: Studija za Vestalku, London, 1915.

Londonu je 1915. godine portretirao je Henryja svakom veÊem gradu. Kako ovaj rad ne bismo Wickhama Steeda, gospou Gandarillas, gospodina optereÊivali gomilanjem razliËitih podataka vaænih za Gandarillasa, gospou Errazuriz,78 Sir Tomasa spoznaju cjelovitih æivotnih prilika Ivana MeπtroviÊa, a Mauzoleja obitelji Račić u Cavtatu. Beechama,79 Evelyn St. George,80 Lady Cunard.81 πto se odraæava i na obradu ove teme, ograniËit Êu se Posjedovao je nekoliko djela Ivana Realizirao je i dva portreta sina Murheada Bona te na analizu saËuvanih podatka koji se odnose na manji Meštrovića. portrete Marije Banac i Ruæe MeπtroviÊ,82 dok je 1918. broj njegovih djela iz tog vremena. Poslove vezane za 64 Franjo Antolić (Zagreb, 1897. - 83 Zagreb, 1973.), majstor ljevač u godine portretirao Ninulu MitroviÊ, a 1919. godine organiziranje izloæaba te dogovore o kupnji i lijevanju Ljevaonici umjetnina Akademije Lady Cowdray84 i gospou Kinell. njegovih djela uglavnom je, u dogovoru s Ivanom likovnih umjetnosti u Zagrebu. MeπtroviÊem, vodio Milan ∆urËin.87 Fond pisama Mila- Vidjeti: Hrvatski biografski lek- U londonskoj Monografiji iz 1919. godine navodi se da na ∆urËina u arhivi Ivana MeπtroviÊa te stara kartoteka sikon, tom 1, A - Bi, Jugoslavenski je Ivan MeπtroviÊ u Londonu 1915. godine oblikovao Ivana MeπtroviÊa88 iz 1919. godine pisani su izvori po- leksikografski zavod, Zagreb, 1983. 23 djela, od toga 12 portreta. Brojna djela krasila su dataka o MeπtroviÊevu odnosu prema kopiranju djela u 65 Franjo Bubanj (Fužine, 1892. - privatne zbirke85 engleskoga visokog staleæa, a muze- Zagreb, 1969.), ljevač gipsa, retušer tom razdoblju. Ivan MeπtroviÊ i dalje surauje s Giovan- jski fundusi popunili su se njegovim djelima86 u gotovo i cizeler brončanih odljeva u 65

Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Vidjeti: Hrvatski biografski leksikon, tom 1, A - Bi, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983. 66 Možda je Giovanni Ardini i klesao glavu Mojsija jer se prema podatku Vesne Barbić, u zbirci Signorelli u Rimu čuva brzojav Ivana Meštrovića upućen dr. Signiorelliju iz Londona 1919. godine, u kojemu ga moli da isplati Ardiniju 4 000 lira.U pismu jednog od Ardinijevih sinova, Luciana Ardinija, upućenom Vesni Barbić, voditeljici Atelijera Meštrović, iz Rima 12. kolovoza 1963. godine, Ardini se sjeća glave Mojsija koju je vidio u Atelijeru Meštrović. Glava je isklesana iz bitticino mramora iz kamenoloma Rezzato di Brescia, kao i reljef Amor i Psiha. Naglasio je da je Ivan Meštrović veoma volio taj mramor, kao i “kamen iz Tranija”, koji je vrlo sličan botticinu. Mojsije, glava i reljef Amor i Psiha izloženi su u Atelijeru Meštrović u Zagrebu. 67 Olga Resnevic-Signorelli pod sintagmom vaša djeca misli na djela Ivana Meštrovića. 68 Vesna Barbić u svojim bilješkama navodi fratelli Ricci, ali o njima nisam našla nikakvih podataka. 69 Guido Sbricoli, kipar, radio je na adresi Via Margutta 51a u Rimu. Zahvaljujem Guidu Quienu na suradnji i pomoći pri prijevodu pisama s talijanskog jezika. 70 Vidjeti bilješku 52. 71 Luigi Leonardi radio je na adresi Vicolo dell’ orto di Napoli 5 u Rimu. 72 U bilješkama Vesne Barbić navode se 43 djela Ivana Meštrovića u osam privatnih zbirki. Zbirku Signorelli je objavila. 73 Meštrovićevi su živjeli u navedenim gradovima na različitim adresama, a Ivan Meštrović je u njima redovito iznajmljivao atelijere. Meštrovićev atelijer u Londonu u studenom 1917. godine nalazio se na adresi 27 Clareville Grove. U lipnju 1918. godine imao je atelijer u Rimu, u Viale Giulio Cesare. U lipnju i rujnu 1919. godine adresa atelijera u Londonu nijem Ardinijem, veÊ spomenutim ljevaËem iz Rima, prema pisanim izvorima, vjerojatno kod njega lijevao tri je 3 Alma Studios Stratford Road, dok su njegovi ljevaËi u Velikoj Britaniji, G. Fiorini,89 djela. Kensington. Enrico Cantoni90 i E. J. Parlanti.91 Pisani izvori kazuju O djelima lijevanim u ljevaonici Enrica Cantonija sazna- 74 Clegg, Elizabeth. Meštrović, da je suradnja s Enricom Cantonijem trajala od 1915. England and the Great War. // The jemo iz raËuna i potvrda o primitku novca upuÊenim do 1919. godine te 1922. godine, a u tom razdoblju, Bvrlingtin Magazine, vol. CXLIV., Ivanu MeπtroviÊu ili Milanu ∆urËinu. Pojedina lijevana number 1197, London, december lijevao je viπe od 23 djela. U isto vrijeme, toËnije 1918. i djela moguÊe je identificirati, stoga izdvajam ova: u 2002., str.740-751.; Clegg, 1919. godine, suraivao je s E. J. Parlantijem te je, Elizabeth. “A warrior fallen in a just cause” : a rediscovered 66

Meštrović “Descent from the cross”. // The Bvrlington Magazine, volume CXLVI., number 1221, London, December 2004, str. 823-827. 75 O izložbama Ivana Meštrovića vidjeti: Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM. 76 U arhivi Ivana Meštrovića u Atelijeru Meštrović čuva se nekoliko pisama Catherine D. Groth iz 1916. i 1917. godine čiji se sadržaj odnosi na organizaciju izložbe djela Ivana Meštrovića u Sjevernoj Americi. 77 U FIM - Atelijeru Meštrović u Zagrebu pohranjena su pisma iz arhive Ivana Meštrovića, a vlasništvo su Mate Meštrovića. Fond sadržava oko 3 219 kataloški obrađenih i mikrofilmiranih pisama. 78 Prema računu Enrica Cantonija od 3. listopada 1915. godine, taj je portret lijevan u rujnu 1915. godine. Prema staroj kartoteci iz 1919. godine gospođa Errazuriz posjedovala je Evanđelista Marka, kojega je Ivan Meštrović oblikovao u za lijevanje dviju kopija Vestal Virgin u bronci. Iz stare Londonu 1915. godine. Tada je 1915. godini lijevao je spomenute portrete te joπ neka oblikovao i ostala tri evanđelista. neidentificirana djela, od sijeËnja do travnja 1917. kartoteke iz 1919. godine poznato je da je jedan odljev To djelo nije objavljeno do danas 99 godine lijevao je Autoportret,92 u veljaËi 1918. godine u bronci Studije za Vestalku kupila Miss Silcox, direk- te nam nije poznato. lijevao je malu bistu gospoe Ninule MitroviÊ, a u oæu- torica St. Felix School, drugi odljev u bronci nalazi se u 79 Prema računu Enrica Cantonija 93 South Kensington, London. Prema istom izvoru, skulp- od 3. listopada 1915. godine, taj jku 1918. godine reljef Pieta. BronËani odljev biste portret lijevan je u gipsu i bronci u koji se navodi 12. prosinca 1918. godine, djelo je koje tura u gipsu navodi se kao original i nalazi se u kolovozu, a dva odljeva u bronci u se moæe povezati s podatkom od 14. prosinca 1918. Londonu (S. L.). VeÊi broj odljevaka tog djela u bronci rujnu 1915. godine. godine, a odnosi se na odljev u bronci biste Studija za objaπnjava i pismo Milana ∆urËina upuÊeno Miss Silcox 80 Prema računu Enrica Cantonija molitvu.94 Podatak od svibnja 1919. godine odnosi se 11. sijeËnja 1918. godine, u kojemu joj piπe da moæe od 3. listopada 1915. godine, lijevao 95 kupiti Malu Vestal Virgin - malu figuru za fontanu, ali je dvije biste portreta Evelin St. na lijevanje broËane statuete, a onaj iz kolovoza George. 1922. godine na dvije joπ neidentificirane portretne Ivan MeπtroviÊ Êe zadræati pravo lijevanja i za drugog kupca. To potvruje MeπtroviÊevu odluku o umnoæa- 81 Prema računu Enrica Cantonija biste. od 3. listopada 1915. godine, lijevao vanju bronËanih odljevaka odreenog djela. je gipsani i brončani odljev portre- Djela koja je u bronci lijevao E. J. Parlaniti prema potvr- ta Lady Cunard. dama o primitku novca, mogu se identificirati ovako: Nadalje, zanimljiva je odluka Ivana MeπtroviÊa o kopiranju jednog od njegovih najpriznatijih djela iz razdoblja 82 Prema računu Enrica Cantonija oæujak 1918. godine Statuette at Prayer,96 travanj od 3. listopada 1915. godine, lijevao 1918. godine bronËana bista portreta Ruæe Prvoga svjetskog rata. RijeË je o skulpturi Bogorodica s je portret Ruže Meštrović i jedan MeπtroviÊ97 te oæujak 1919. godine bista Dr. Elise Djetetom, oblikovanoj u Cannesu 1917. godine, koju je portret u rujnu 1915. godine. Inglis. Ivan MeπtroviÊ odluËio lijevati u gipsu i bronci, isklesati 83 Obitelj Mitrović, prema staroj u mramoru i izdjeljati u orahovini. Odljev u bronci100 kartoteci iz 1919. godine, posje- Kako bismo mogli pratiti temu ovog napisa, iz tog raz- naËinio je Enrico Catoni prije nego πto je skulptura u dovala je drveni reljef Molitva na doblja izdvajam Studiju za Vestalku, skulpturicu koju je Maslinskoj gori, koji je djeljao Ivan gipsu bila poslana u Pariz kako bi je Serafin Meštrović u Ženevi 1916. godine i Ivan MeπtroviÊ oblikovao u Londonu 1915. godine i Soudbinin101 prenio u mramor.102 Tako iz sadræaja brončani odljev Guslara, oblikovan koja Êe biti odlivena u velik broj bronËanih primjeraka, i pisma Ivana MeπtroviÊa upuÊenoga Milanu ∆urËinu iz u Parizu 1908. godine. to odlukom Ivana MeπtroviÊa, a kasnije i odlukom Olevana Romana 5. rujna (1918. godine) saznajemo 84 Lady Cowdray kupila je skulp- nositelja autorskog prava. To je MeπtroviÊevo djelo do turu Sjećanje II u mramoru 1929. kako je Bogorodica u mramoru gotova te zaduæuje danas jedno od njegovih najËeπÊe nelegalno lijevanih godine. Milana ∆urËina da pribavi dozvolu za njezin uvoz u djela. Prvi spomen o lijevanju Vestalke nalazimo u 85 Nažalost do danas nisu sku- Veliku Britaniju. Tu dozvolu mora poslati na adresu pljeni podaci o djelima Ivana potvrdi o primitku novca Enrica Cantonija upuÊenoj Serafina Soudbinina, Bld Argo 65, Paris. U istom Meštrovića koja se nalaze u privat- Milanu ∆urËinu 10. travnja 1918. godine, na kojoj pismu o S. Soudbininu piπe: On je jedan ruski kipar, nim zbirkama u Velikoj Britaniji te MeπtroviÊevom rukom piπe “drugi odliv figure za moj prijatelj koji je stvar izveo u mramoru. Mramorna je nužna obrada pisane doku- 98 mentacije i kataloška obrada poje- Ëesmu”. Nadalje, Enrico Cantoni 6. kolovoza 1919. skulptura poslana je H. C. Colemanu.103 O tome kada dinih djela. godine πalje Ivanu MeπtroviÊu potvrdu o primitku novca je Ivan MeπtroviÊ izdjeljao Madonu s djetetom u ora- 86 Bio je osnovan IVAN MEŠTROVIĆ PURCHASE FUND (predsjednik Sir John Lavery, dva odbora i tajnik Ernest H. R. Collings) za kupnju djela Ivana Meštrovića. 87 Milan Ćurčin (Pančevo, 1980. - Zagreb, 1960.), književni kritičar, pjesnik i publicist. Prijatelj Ivana Meštrovića koji je od 1915. godine do kraja života bio uključen u sve Meštrovićeve obiteljske i ostale poslove. 88 Stara kartoteka Ivana

sl. 7. Ivan MeπtroviÊ: Pietà (tri figure), London, 1915.

sl. 8. Zaglavlje pisma ljevaËa Fiorinija u Londonu

sl. 9. Zaglavlje pisma ljevaËa Enrica Cantonija u Londonu

sl. 10. Zaglavlje pisma ljevaonice E. J. Parlantija u Londonu

sl. 11. SjeÊanje II., mramor

sl. 12. SjeÊanje II., bronza PoËetkom 1920. godine, s velikom æeljom i voljom, Ivan MeπtroviÊ nastojao je dokazati da se i u njegovoj hovini, izloæenu u stalnom postavu Atelijera MeπtroviÊ, domovini da umjetniËki stvarati. Djela koja su se nalazi- Meštrovića nastala je 1919. godine, a sadržava popis njegovih djela. 104 za sada nemamo podataka. la u atelijerima i skladiπtima u raznim europskim Čuva se u Atelijeru Meštrović u Za kraj ovog razdoblja izdvajam portret Dr. Elsie Ingles, gradovima, a i djela izloæena na izloæbama u Parizu i Zagrebu, a vlasništvo je nasljednika Ivana Meštrovića. djelo koje je Ivan MeπtroviÊ izradio za Scottish National Haagu 1919. godine te na ostalim izloæbama trebalo je 89 G. Fiorini, Art Bronze Foundry, Gallery. Za joπ jedan odljev u bronci zainteresirala se negdje pohraniti. Kupio je kompleks kuÊa na Gornjem gradu u Zagrebu, u MletaËkoj ulici 6, 8 i 10 te je nakon Winders Roud, Battersea, London. gospoa Agnes Ethel Conway.105 Milan ∆urËin U arhivi Atelijera “Meštrović” spomenutoj gospoi 14. prosinca 1918. godine piπe: adaptacije u njima s obitelji proæivio sljedeÊih dvadese- sačuvao se samo jedan njegov račun. On je jako uništen te nije ... sad imam odgovor od gospoe MeπtroviÊ (sam tak godina. AdaptirajuÊi i gradeÊi navedeni kompleks, prvi put je projektirao i sagradio svoj atelijer.106 Tijekom moguće identificirati na koje se MeπtroviÊ je otputovao u Srbiju), i ona kaæe da ona djelo odnose dva spomenuta odl- misli da njen muæ neÊe imati nikakve primjedbe dati adaptacije arhitektonskog kompleksa u MletaËkoj ulici jevka. Ivan MeπtroviÊ je realizirao Mauzolej obitelji RaËiÊ u suglasnost War Museumu kopiju biste Dr. Elsie Ingles, 90 Enrico Cantoni, Bronze founder 107 samo kopija ne moæe biti u gipsu (...) Pored toga Cavtatu, od 1920. do 1923. godine. and moulder for sculptores, Chelsea. moramo utvrditi da Scottish National Gallery neÊe MeπtroviÊevo zagrebaËko razdoblje obiljeæeno je boga- 91 E. J. Parlanti, The art bronze foundry, West Kensington, London. prigovoriti postojanju drugog odljeva u Velikoj Britaniji, tim stvaralaËkim opusom, brojnim izloæbama, intenzivn- biste koja je darovana πkotskoj naciji od Srpske Vlade. im druπtveno-politiËkim djelovanjem te pedagoπkim 92 Prema pismima, brončani odljev jednog Meštrovićeva autoportreta 108 Suglasnosti su vjerojatno pribavljene jer je drugi odljev radom. Nova sredina te velika stvaralaËka energija (vjerojatno onaj oblikovan u tog portreta lijevan kod Parlantija u veljaËi i oæujku zrelog tridesetsedmogodiπnjaka temelj je MeπtroviÊeve Cannesu 1917.) poslan je Pašku 1919. godine, a lijevanje je iznosilo 30 funti. svestranosti i posvudaπnjosti u tom razdoblju. Postavπi Baburizzu, Valparaiso, Chile, 1917. godine. Dakle, joπ uvijek ne moæemo govoriti o MeπtroviÊevu rektorom Kraljevske umjetniËke akademije (naziv iz 1924. godine), danas Akademije likovnih umjetnosti u 93 Prema kartoteci iz 1919. godine Ëvrstom stajaliπtu i dosljednosti u kopiranju njegovih Pieta, small relief, three figures, djela. Jedino πto se moæe uoËiti jest njegova promjena Zagrebu, Ivan MeπtroviÊ uveo je niz promjena kako u London, 1915. bila je u vlasništvu obitelji Coleman. Taj je reljef iden- miπljenja o gipsanim odljevima. NekoÊ je kao mladi stu- Akademijinu ustroju, tako i u nastavnom programu, πto se odnosilo i na njezinu ljevaonicu metala. Brojni real- tificiran prema londonskoj dent kiparstva isto djelo lijevao u nekoliko gipsanih odl- Monografij iz 1919. godine, repro- jevaka, ali tada nije dopustio lijevanje viπe gipsanih izirani monumentalni javni spomenici obiljeæje su duciran na tabli LXV. (lijevo). primjeraka jednog djela veÊ viπe bronËanih primjeraka. MeπtroviÊeva likovnog izraza zagrebaËkog razdoblja. Danas postoje mnogi nelegalni odljevi tog reljefa. Izdvajam odnos prema mramornoj Madoni s djetetom Lijevanje tako velikih formata zahtijevalo je ne samo 94 Prema londonskoj Monografiji iz te napominjem da bi, s obzirom na nekoliko sliËnih radni prostor, veÊ i obuËenost ljevaËa gipsa i bronce. LjevaË Franjo AntoliÊ109 lijevao je 1921. godine 1919. godine vjerojatno je riječ o primjera i na promjenu vrijednosti oblikovnog izraza djelu Study for Prayer, reproducira- mramornog djela izvedenoga u drugim materijalima, to bronËana vrata Mauzoleja obitelji RaËiÊ u Cavtatu te je nome na tabli XXXI. Odljev tog djela u bronci izložen je u stalnom trebala biti zasebna tema. potom postao struËni ljevaË ljevaonice. Kako bi se osposobio za lijevanje MeπtroviÊevih monumentalnih postavu Atelijera Meštrović u Zagrebu i u Galeriji Ivana spomenika, otiπao je na struËnu naobrazbu te je Meštrovića u Splitu. 68 veliku pomoÊ Ivanu MeπtroviÊu pruæili su njegov brat Petar MeπtroviÊ te Milan MarjanoviÊ.116 Izloæena djela bila su dostupna zainteresiranoj klijenteli te su izloæbe bile popraÊene raznim tiskanim materijalima, razgledni- cama djela i predavanjima o Ivanu MeπtroviÊu.117 Na nekoliko izloæaba izlagani su samo crteæi i litografije iz Mape litografija iz 1923. godine, dok su na svim ostalim izloæbama uz skulpture i reljefe bili prikazani i crteæi.

95 Ne može se sa sigurnošću kazati Veliko zanimanje ameriËke javnosti oËitovalo se po da se taj navod odnosi na podatak svladao novu tehniku lijevanja na izgubljeni vosak.110 velikoj posjeÊenosti izloæaba, ali i po velikom broju iz kartoteke iz 1919. godine, prema Time je zapoËela dugogodiπnja suradnja Ivana kupljenih djela, ponajprije crteæa i litografija, a onda i kojemu je Cantoni lijevao My Wife, kiparskih ostvarenja. Tako su gotovo sve muzejske Statuette, London, 1915. Nadalje, ne MeπtroviÊa s ljevaËima bronce i gipsa Akademijine lje- zna se gdje se nalazi taj brončani vaonice Franjom AntoliÊem i Franjom Bubnjem.111 U ustanove u kojima su izloæbe odræavane otkupile odljev. njoj Êe lijevati djela koja je oblikovao za vrijeme æivljenja poneko MeπtroviÊevo djelo.118 96 Moguće ju je identificirati u Zagrebu te djela koja je darovao Republici Hrvatskoj, RadeÊi na opÊem katalogu djela Ivana MeπtroviÊa, izd- prema londonskoj Monografiji iz a to su uglavnom javni spomenici,112 oblikovani za vri- 1919. godine, tabla XXX. i kartote- vojila sam tek oko 10-ak njih koja su vjerojatno obliko- ci iz 1919. godine, gdje se Girl at jeme njegova æivota u Sjedinjenim AmeriËkim vana za njegovih povremenih boravaka u Sjedinjenim prayer. Bronze, London, 1915. navodi Dræavama. Navedena tehnika lijevanja prvi Êe se put AmeriËkim Dræavama tijekom 1924. - 1928. godine. kao vlasništvo Eumorphopoulosa. primijeniti prilikom lijevanja dviju konjaniËkih figura Ono πto sigurno znamo prema velikom broju signiranih, 97 Portret Ruže Meštrović, Beč Indijanaca, koji su postavljeni kao javni spomenik u izlaganih i kupljenih crteæa jest da je njegov rad bio 1906. godine u bronci posjedovao je Sir John Lavery. Grant Parku u Chicagu 1928. godine. U ljevaonici ponajprije usmjeren na realizaciju crteæa.119 Atelijer mu metala izliveni su MeπtroviÊevi javni spomenici Marka 98 Studiju za Vestalku u nekim pis- se u veljaËi 1925. godine nalazio na adresi 67 West mima M. Ćurčin je opisao kao MaruliÊa u Splitu (1925.), Grgura Ninskoga u Splitu 52nd Street, New York City, a u listopadu iste godine studiju za fontanu. (1929.), rumunjskog kralja Ferdinanda I. u Bukureπtu na adresi 42 Washington Mews, New York City. 99 Miss Silcox, prema poznatim (1937. - 1940.) i rumunjskog kralja Karola I. u Ljevaonica Roman Bronze Works120 u Brooklynu bila podacima posjedovala je i brončani Bukureπtu (1937. - 1939.). je radionica u kojoj je Ivan MeπtroviÊ lijevao svoja djela, odljev biste Ruže Meštrović, koju je Ivan Meštrović portretirao u U tom razdoblju Ivan MeπtroviÊ ostvario je mnoge javne πto smo saznali, dakako, zahvaljujuÊi saËuvanim pismi- Londonu 1915. godine. Taj portret spomenike svojim izravnim angaæmanom ili odazivom ma, raËunima i potvrdama o primitku novca, koji se lijevan je kod E. J. Parlantija, o Ëuvaju u fondu pisama u Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu. čemu svjedoči potvrda o primitku na natjeËaj te na temelju sklopljenog ugovora. StruËna novca upućena Milanu Ćurčinu, na javnost, a i naruËitelji bronËanih odljeva, uglavnom ne VeÊ je spomenuto kako je Ivan MeπtroviÊ u Londonu kojoj je Meštrovićevom rukom razmiπljaju o sastavu bronËane slitine javnih spomenika, odluËio lijevati Studiju za Vestalku (London, 1915.) u dodano moja žena za Miss. Silcox. iako se o tome i te kako mora voditi briga. Stoga nekoliko bronËanih primjeraka, ali tada dopuπta daljnje 100 Za brončani odljev lijevan kod istiËem kako iz pisane dokumentacije113 koja se Ëuva Enrica Cantonija nemamo podata- lijevanje te skulpturice. Takav pristup ima i prema reljefu ka gdje se nalazi i u čijem je vlas- u Atelijeru MeπtroviÊ saznajemo sastav i omjer Pieta121 (London, 1915.), koji Êe takoer postati jedno ništvu. bronËane slitine: 88 % bakra, 10 % kositra i 2 % cinka, od ËeπÊih nelegalno lijevanih djela Ivana MeπtroviÊa. O 101 Iz bilježaka Vesne Barbić doz- uz 1 % dopuπtenog odstupanja. Takvom se slitinom lijevanju tih dvaju MeπtroviÊevih djela govore dva najemo da je Serafin Soudbinin Ivan MeπtroviÊ koristio za lijevanje javnih spomenika. U saËuvana izvora iz oæujka 1925. godine. U prvom se (1880. - 1944.) klesao mramorne kontekstu lijevanja javnih spomenika izdvajam 122 skulpture za Augustea Rodina, ali spominje ljevaË Vincent Russo , koji obavjeπtava najviše je volio raditi u keramici. Spomenik Josipu Jurju Strossmayeru u Zagrebu. O Ivana MeπtroviÊa o lijevanju dvaju reljefa i triju skulptura 102 Stara kartoteka iz 1919. godine njemu saznajemo iz pisma Svetozara Rittiga upuÊenog Vestal Virgins iz originala, ali ne navodi materijal u koji navodi Colemana kao vlasnika te Ivanu MeπtroviÊu iz Zagreba 3. prosinca 1924. godine. se djela lijevaju. Nadalje navodi da je taj posao dobio mramorne Madone. U pismu se navodi da je postament za taj spomenik od ameriËke kiparice Malvine Hoffman.123 Ta se kipari- 103 U pismu od 16. rujna 1918. naruËen od arhitekta Harolda BiliniÊa, a ugovor o lije- ca spominje i u raËunu πto ga je Ivanu MeπtroviÊu, godine Milan Ćurčin obavještava vanju upravo se dovrπavao sa Zvonimirom Oblakom114 H. C. Colemana da je skulptura takoer u oæujku 1925. godine, uputio Roman Bronze Madone s djetetom u mramoru goto- jer s Ivom KerdiÊem nije uspio dogovor o cijeni i vre- Works za lijevanje jedne Statuette of Seated Female124 va te moli adresu na koju će je menu lijevanja spomenika. Za lijevanje spomenika i jednog Relief of Three Figures.125 U toj su ljevaonici u poslati. koriπteni su topovi koji su razrezani u artiljerijskoj lipnju 1925. godine lijevane Madonna and Child za 104 Do danas su nam poznati radionici, a potom je bronca prebaËena u Oblakovu lje- 175,00 dolara i Woman Looking at her Hands za različito oblikovani “suveniri” tog vaonicu. djela izrađeni u drvetu ili bronci. 110,00 dolara, za The Memorial Art Gallery u Suveniri se nalaze u privatnom Kao i u dosadaπnjem predstavljanu djela Ivana Rochesteru, New York. Zanimljivo je da je u radionicu vlasništvu u Hrvatskoj i inozem- dopremljen i bronËani odljev djela Girl Playing Guitar stvu. MeπtroviÊa javnosti, i u ovom je razdoblju jasno koliko su izloæbe vaæan ne samo umjetniËki veÊ i marketinπki koji je trebao posluæiti kao uzorak za boju patine, kako 105 Agnes Ethel Counway piše u bi Riccardo Bertelli126 znao prema njoj patinirati ime Women’s Work Sub- potez. Iako je realizacija izloæbe djela Ivana MeπtroviÊa Committee, Imperial War u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama za vrijeme Prvoga naruËene odljeve. U toj je ljevaonici lijevano i portretno Museum, 9. Queen Anne’s Gate, svjetskog rata propala, ona se ostvarila krajem 1924. poprsje predsjednika Wilsona te joπ nekoliko djela, ali S.W.1. godine. Time je zapoËeo niz izloæaba u raznim sjever- naæalost, nemamo dovoljno pisanih podataka za nji- 106 Ivan Meštrović imao je i noameriËkim gradovima.115 U organiziranju tih izloæaba hovu identifikaciju. atelijer na Josipovcu 5. Sagradio ga sl. 13. Zaglavlje pisma ljevaonice Roman Bronze Works u New Yorku

sl. 14. Ivan MeπtroviÊ u atelijeru u MletaËkoj ulici u Zagrebu, 1924. godine

je 1937. godine. Nakon Drugoga svjetskog rata preuređen je u nekoliko atelijera u kojima su stvarali Kosta Angeli Radovani, Rudolf Ivanković i drugi. Atelijer je izgo- rio u siječnju 1956. godine. 107 Lučko odaslanstvo Gruž upozorava Ivana Meštrovića 11. svibnja 1922. godine da mu je istekao rok za korištenje 2 daščare u Lapadu kod zgrade ex Lazareta. Taj prostor služio je Ivanu Meštroviću kao atelijer za vrijeme rada na Mauzoleju obitelji Račić. 108 Plazibat, Danica. Od doma do muzeja: Ivan Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2004. 109 Vidjeti bilješku 64. 110 Spomenica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu: prigodom 50. godišnjice osnutka ALU (1907./1908. - 1957./1958.), Zagreb, 1958., str. 52-57., članak Mihičić, Andro Vid. Ljevaonica bronce i sadre; Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu: 1907. - 1997. Zagreb, 2002., str.173-178., članak Dobrijević, Anđelka. Povijest ljevaonice ALU. 111 Vidjeti bilješku 65. 112 Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM. 113 Pismo V. Pexider-Srića, zastup- nika britanskih industrijalaca u Zagrebu, upućeno Ivanu Meštroviću 6. lipnja 1937. godine te jedan, Meštrovićevom rukom pisan tekst bez ikakvih podataka. 114 Zahvaljujem Nives Šoši, unuci ljevača Zvonimira Oblaka, na podacima o svom djedu. Zvonimir Oblak (1898. - 1990.) ljevač i cizel- Podatak iz kataloga MeπtroviÊeve samostalne izloæbe u 1 000, vjerojatno funti. U popisu izloæenih djela u er, završio je Obrtnu školi u Beču. The Fine Art Society odræane u Londonu u lipnju 1924. Baltimore Art Museumu u Baltimoreu, koji se Ëuva u Radio je nekoliko godina u godine, koja vremenski prethodi izloæbi u New Yorku, fondu pisama u Atelijeru MeπtroviÊ, navode se cijene Akademijinoj ljevaonici, ali se dvadesetih godina osamostalio te objavljena je MeπtroviÊeva odluka o kupnji izloæenih izloæenih djela od najjeftinijega (6 000 dolara) do je imao ljevaonicu u Savskoj ulici, djela. Navodi se kako se svi izloπci u gipsu mogu kupiti najskupljega (od 14 000 dolara), a crteæi su od 60,00 blizu Savskog mosta. Učenik mu je samo u bronci, a autorsko pravo na sva kupljena djela do 250,00 dolara. bio ljevač Vladimir Šeb. zadræava autor. Dakle, svaki zainteresirani kupac moæe 115 Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Daljnjim istraæivanjima objasnit Êe se podatak iz pisma kupiti samo bronËani odljev izabranog djela. Kao zan- Atelijer Meštrović u Zagrebu, Ivana MeπtroviÊa (napisano rukopisom njegova brata Zagreb, 2001., CD-ROM; Čizmić, imljivost iz kataloga izdvajam MeπtroviÊevim rukopisom Petra MeπtroviÊa) upuÊenoga 28. lipnja 1927. godine Ivan. Ivan Meštrović u Americi: navedene cijene, i to: Glava Krista u bronci 400, Majka Gnillaumeu Lerolleu u Pariz: Teπko mi je prihvatiti da se Umjetnikove izložbe i radovi u SAD i dijete u mramoru 1 200 te Djevojka spliÊe kosu u drvu 1924. - 1928. // Dubrovnik, NS, 3, 5, napravi kopija moje skulpture, a gospodinu Goodyearu Dubrovnik 1992., str. 156-173. 70

116 U Atelijeru Meštrović čuva se ugovor između Ivana Meštrovića i Milana Marjanovića sklopljen u New Yorku 22. veljače 1925. godine o dužnostima i obvezama pojedine zainteresirane stranke. 117 Takav marketinški pristup postojao je i za vrijeme trajanja izloža- ba u Velikoj Britaniji, a osobito za vrijeme izložbe u Victoria and Albert Museum u Londonu 1915. godine. 118 Treba prikupiti cjelovite podatke o djelima Ivana Meštrovića iz američkih muzeja i privatnih zbirki i detaljno obraditi pisanu dokumentaciju koja se čuva odluke, dræim da je bilo nuæno navesti ovaj izvadak. u Atelijeru Meštrović a odnosi se na organizaciju i tijek tih izložaba Ivan MeπtroviÊ nesumnjivo je radio presedane s te kupnju Meštrovićevih djela. obzirom na umnoæavanje njegovih djela, ali iz nave- 119 Crteži Ivana Meštrovića iz fun- denog ulomka jasan je njegov odnos prema autorskom dusa Galerije Ivana Meštrovića. < djelu odnosno izvorniku129 klesanoga mramornog tekst u katalogu izložbe Dalibor djela. To Êe biti i ostati original130 odnosno izvorni Prančević>, Palača Milesi, Split, 16. siječnja - 16. veljače 2004. primjerak autorskog djela, dok je druga realizacija u mramoru replika131 ili kopija.132 120 Roman Bronze Works, Incorporated, 275-289 Greene st. Nakon zavrπenih izloæaba u Sjedinjenim AmeriËkim Brooklyn, New York, president Riccardo Bertelli. Dræavama æivot Ivana MeπtroviÊa tekao je veÊ uhodanim ritmom, s bogatim druπtvenim æivotom, velikim bro- 121 Reljef Pieta (tri figure), vidjeti bilješku 93. jem realiziranih djela, mnogim narudæbama realiziranih i je poznat taj moj stav o tome. Istina napravio sam 122 Vincent Russo, 407 West 18 st., nerealiziranih javnih spomenika te arhitektonskih zdan- New York, 6. ožujka 1925. godine. izuzetak u sluËaju Art Institute in Chicago kada su ja. I dalje ima velik broj samostalnih izloæaba - u naruËili repliku Moje majke127 u mramoru ali oni su 123 Malvina Hoffman (1887. - Zagrebu 1932. godine te u Parizu i Pragu 1933. 1966.), američka kiparica. platili cijenu originala i joπ k tomu bilo je strogo dogov- godine. Stalnu izloæbu svojih djela postavio je u svojoj 124 Naslov tog djela odnosi se na oreno da daljnje kopije ne mogu dozvoliti. Druga Galeriji u Ilici 13 u Zagrebu (od 1934. do 1937. godine), Studiju za Vestalku. dozvola odnosila se na jednu malu i relativno nevaænu a gradnjom vile na Mejama u Splitu te arhitektonskom 125 Jedan brončani odljev tog relje- skulpturu u New Yorku koja je bila dana pod odreenim intervencijom u Kaπteletu u Splitu osigurao je svojim fa lijevan u spomenutoj ljevaonici okolnostima. djelima prostor u kojemu Êe zauvijek biti dostupne identificiran je prema signaturi ljevaonice i nalazio se u privatnom Kao πto Êete primjetiti 6 skulptura koje se nalaze na znalcima tako i ljubiteljima njegove umjetnosti. vlasništvu u Zagrebu. Vidjeti popisu i predviene su za izloæbe koje predlaæe gosp. Napustivπi Hrvatsku 1942. godine, æivot Ivana bilješke 93. i 120. Goodyear sve su velika originalna djela πto dodatno MeπtroviÊa i njegove obitelji postao je bremenit mnogim 126 Riccardo Bertelli navodi se kao oteæava da odustanem od svog generalnog stava i predsjednik Roman Bronze æivotnim teπkoÊama. Ratne godine provodio je u Rimu Wo r k sa. dozvolim kopiranje. te u raznim gradovima ©vicarske. U Rimu133 je od 127 Moja majka, 1908., u mramoru, Æelim olakπati gospodinu Goodyearu πto je moguÊe 1942. do 1946. godine boravio nekoliko puta te je u Narodnome muzeju u Beogradu, viπe te u ovom sluËaju dozvoljavam po jednu repliku od radio za Zavod svetog Jerolima. Iako su bile ratne pri- a mramorna kopija iz 1926. godine like, æivot i stvaranje Ivanu MeπtroviÊa Rimu su bili vlasništvo je The Art Institute of svih, s tim da gospodin Goodyaer napravi potrebnu Chicago, koji je tu mramornu rep- klauzulu sa kupcem svake kopije da se ne mogu raditi neπto lakπi, za razliku od prilika koje su ga pratile u liku platio 12 000 dolara. daljnje replike bez posljedica.128 ©vicarskoj. Iz fonda njegovih pisama upuÊenih bratu 128 Zahvaljujem Danici Plazibat na Petru MeπtroviÊu u Zagreb izdvajam ono iz Lausanne, Iako saËuvana pisana dokumentacija nije bila dostatna prijevodu tog pisma s engleskog od 3. rujna 1943. godine, u kojemu piπe: Jedva sam jezika. za identifikaciju djela i rasvjetljavanje te MeπtroviÊeve naπao jedan mali atelier tj. prostor pa se nadam da Êu 71

15. Izrada negativa u gipsu - formiranje u gipsu “glave Ruera BoπkoviÊa”

16. Osuπene forme pripravne za lijevanje modela djela u broncu

17. Taljenje bronce u velikoj peÊi i lijevanje bronce iz peÊi u posude

18. Priprema za lijevanje rastopljene bronce u posude za koji dan moÊi poËeti neπto raditi, ako pronadjem dokazat Êe dodatna istraæivanja. 129 Članak 5., stavak 1. Zakona o drveta. Drugog materijala naravno nema, a i drvo samo Od svibnja 1946. godine Ivan MeπtroviÊ boravio je u autorskom pravu i srodnim pravi- daske, koje su odredjene za kundake. Baπ ko i zadnji ma propisuje: “Autorsko djelo je Rimu i oblikovao neka djela u atelijeru u AmeriËkoj originalna intelektualna tvorevina put kad su mi od kundaka odvojili drveta za svece. akademiji.137 U velikom atelijeru na Gianicolu dovrπio je iz književnoga, znanstvenoga i Dræim da taj izvadak slikovito prikazuje æivotne prilike u veliku Pietu, u kararskome mramoru, koju je zapoËeo umjetničkog područja koja ima kojima se naπao Ivan MeπtroviÊ. Taj atelijer nije zadræao individualni karakter, bez obzira veÊ 1942. godine. Na to se razdoblje odnosi i pismo iz veÊ je bio prisiljen mijenjati ga, πto saznajemo iz pisma na način i oblik izražavanja, vrstu, dokumentacije Atelijera MeπtroviÊu Zagrebu, koje je vrijednost ili namjenu ako ovim Ivana MeπtroviÊa upuÊenog bratu Petru iz Lausanne 4. Luciano Ardini138 uputio Vesni BarbiÊ 12. kolovoza Zakonom nije drukčije određeno.” listopada 1943. godine. U njemu piπe: Radio joπ nisam Nadalje, članak 35., stavak 2. tog 1963. godine. U pismu piπe o Ugu Quaglieriju139, koje- niπta jer je atelier bio jedna mala kancelarija pa su se zakona propisuje: “Izvornikom mu je Ivan MeπtroviÊ prije odlaska u Sjevernu Ameriku likovnog djela iz stavka 1. ovoga bunili susjedi. Sada sam naπao jedan mali atelier, ali (1947. godine) povjerio izradu u grubo, Mojsija odnos- članka smatraju se i umnoženi nisam siguran da se opet neÊe buniti susjedi. Zbog primjerci toga djela, ako ih je u no Autora apokalipse140 u traventinu iz Tivolija. nemoguÊnosti kupnje i nabave materijala za rad i zbog ograničenom broju izradio sam Dodatne spoznaje sadræavaju pisma u Arhivu autor ili su izrađeni pod njegovim bolesti Ivan MeπtroviÊ usmjerio se na pisanje134 te na SveuËiliπta u Notre Dameu.141 Ivan MeπtroviÊ i Ugo nadzorom. Takvi primjerci moraju stvaranje drvenih reljefa, uljenih slika na drvetu i neπto biti na uobičajeni način numeri- Quaglieri dopisivali su se nekoliko puta od 1953. do crteæa. U Lausannei je od Vladimira Kirina135 saznao rani, potpisani ili označeni od 1959. godine. Iz sadræaja tih pisama saznajemo da se autora.” kako su njegova dva velika drvena reljefa uniπtena. nedovrπena skulptura u travertinu i gipsani model Naime, Ivan MeπtroviÊ 2. lipnja 1943. godine piπe bratu 130 Original - izvorno djelo, za raz- 1957. godine joπ uvijek nalaze u Quaglierijevoj kle- liku od njegovih kopija. Vidjeti Petru iz Rima kako je Ëuo da su njegova dva velika sarskoj radionici u Rimu. Nakon njihovih dogovora s Rječnik hrvatskog jezika. drvena reljefa nakon izloæbe u Berlinu136 izdvojena i Leksikografski zavod “Miroslav Josipom SmrkiniÊem, kamena skulptura Autora poslana u BeË te u Zagreb, gdje joπ nisu stigli. No u Krleža” i Školska knjiga, Zagreb, apokalipse poslana je krajem 1958. godine u Galeriju 2000. pismu upuÊenom bratu Petru 3. rujna 1943. godine iz Ivana MeπtroviÊa u Split. Gipsani model joπ je ostao u 131 Replika - kopija ili odljevak Lausanne piπe: Kirin mi je konaËno i sluæbeno saopÊio, Rimu, zbog nejasnoÊa u vezi s njegovim vlasniπtvom. izvornoga djela. Vidjeti Rječnik da su ona moja dva velika drvena reljefa, πto su bili Naime, Ivan MeπtroviÊ darovao je samo kamenu skulp- hrvatskog jezika. Leksikografski izloæeni u Berlinu, izgorjela. Ivan MeπtroviÊ nanovo je zavod “Miroslav Krleža” i Školska turu, a nije bilo jasno tko je vlasnik gipsanog modela. izrezbario istu temu uniπtenih drvenih reljefa jer su u knjiga, Zagreb, 2000. Taj je model i dalje ostao u Rimu, pa se Ugo Quaglieri Kaπteletu - Crikvinama, zajedno s 28 izloæenih reljefa o 132 Kopija - točna reprodukcija 1959. godine ponovo obratio Ivanu MeπtroviÊu pitajuÊi umjetničkoga djela; imitacija - Kristovu æivotu, izloæeni i Krist i preljubnica, izrezbareno ga πto Êe s tim modelom. Ivan MeπtroviÊ mu je odgov- oponašanje, odljevak. Vidjeti 1943. godine, te UskrsnuÊe Lazara, izrezbareno 1944. orio da navedeni model razbije te mu je za taj posao Rječnik hrvatskog jezika. godine. Koliko je Ivan MeπtroviÊ na tim reljefima Leksikografski zavod “Miroslav poslao 100 dolara. Ugo Quaglieri oklijevao je oko god- Krleža” i Školska knjiga, Zagreb, zadræao isto kompozicijsko i ikonografsko rjeπenje, inu dana realizirati MeπtroviÊevu odluku znajuÊi da se 2000. 72

133 Barbić, Vesna. Hrvatski likovni umjetnici u iseljeništvu: Ivan Meštrović. Katolička crkva i Hrvati izvan domovine. Zagreb, 1980., str. 307-310. 134 U Švicarskoj je napisao veći dio svojih sjećanja koja je 1969. godine objavio pod naslovom Uspomene na političke ljude i događaje, a u Zürichu je 1945. godine objavio Dennoch will ich hoffen (Ipak se nadam ili Božićni razgovori). 135 Vladimir Kirin (1894. - 1963.), grafičar i slikar. 136 Ausstellung Kroatischer Kunst, Preussische Akademie der Künste, Berlin I. - II. 1943. godine. Na toj izložbi bila su izložena dva drvena reljefa, Krist i preljubnica i Uskrsnuće Lazarovo, te se taj podatak vjerojatno odnosi na njih. 137 Barbić, Vesna. Hrvatski likovni umjetnici u iseljeništvu: Ivan Meštrović. Katolička crkva i Hrvati izvan domovine. Zagreb, 1980., str. 307-310. neÊe moÊi dovrπiti skulptura ako se uniπti gipsani definiran je dogovorenim klauzulama potpisanih ugovo- 138 Luciano Ardini jedan je od model. OdugovlaËivπi s razbijanjem modela, na kraju je, ra u kojima se autor odrekao autorskog prava kao za sinova Giovannija Ardinija, umoran od Ëekanja pisma iz Splita, uniπtio model. Ne Spomenik Indijancima u Chichagu, dok se, prema Meštrovićeva ljevača u Rimu. znamo πto je tada veÊ oronuloga, bolesnoga i umornog dosadaπnjim znanjima, Ivan MeπtroviÊ nikada nije Vidjeti bilješke 63. i 66. sedamdesetpetogodiπnjeg stvaratelja navelo da poæeli odrekao autorskog prava na lijevanje bilo kojega svog 139 Quaglieri e sansone scutori uniπtavati gipsane modele svojih djela. Vjerojatno je djela u Hrvatskoj, bilo da je to djelo darovao ili prodao esecutori, V. Valle delle Camene 2. Rim. Klesar Ugo Quaglieri radio je poæelio malo mira od svih onih molbi za oblikovanjem privatnim osobama. Ako je to i napravio, vlasniku gip- s Giovannijem Ardinijem oko 35 novih radova ili traæenja novih odljevaka πto su mu sanog djela ostavio je pisani trag na osnovi kojega je godina. gotovo svakodnevno stizali iz domovine. Stoga je upra- mogao lijevati to darovano ili prodano djelo. O 140 Luciano Ardini u pismu vo tih godina poæelio uniπtiti joπ jedan gipsani model shvaÊanju Ivana MeπtroviÊa vezanome za tu prob- Meštrovićevo djelo naziva Mojsije nakon lijevanja u broncu, i to model spomenika Nikoli lematiku za vrijeme æivota u Sjevernoj Americi saznaje- iako je riječ o Autoru apokalipse. Danas je to djelo izloženo u Tesli u Zagrebu. Ali to Êe biti zasebna tema u nekoj mo iz pisma Olge MeπtroviÊ upuÊenoga 28. prosinca Kašteletu - Crikvine u Splitu. drugoj prilici. 1977. godine Vesni BarbiÊ. U njemu ga MeπtroviÊ 141 Arhiv Sveučilišta u Notre piπe: HoÊu samo da spomenem da je ovdje bilo U sijeËnju 1947. godine Ivan MeπtroviÊ je sa suprugom Dameu posjeduje oko 25 000 sluËajeva da je moj muæ darovao koju skulpturu nekoj pisama iz ostavštine Ivana Olgom i sinom Matom doputovao u Sjedinjene ustanovi uz uvijet da se uËine dva odljeva u bronci Meštrovića. AmeriËke Dræave. Na poziv AmeriËke akademije jedan za onog kome je bilo dato a drugi za njega i nar- 142 Kličinović, Božena. Gipsani odl- znanosti i umjetnosti izlagao je u Metropolitan museu- avno da oni plate oba odljeva, a gipsani model je uvijek jevi Ivana Meštrovića u Gliptoteci mu u New Yorku. Nastanio se u Syracusi, New York, Hazu u Zagrebu - kronologija pohrane. ostao moga muæa vlasniπtvo. Meutim to nije potrebno gdje je do 1955. godine predavao kiparstvo na // Muzeologija 36, Zagreb, 1999., da spominjem jer vlasnik moæe da pravi toliko odljeva str. 93-97. UmjetniËkoj πkoli pri SveuËiliπtu. Tada je prihvatio koliko treba ili æeli imati. Osim od velikih narudæaba su 143 U Atelijeru Meštrović u mjesto profesora Odjela za skulpturu na SveuËiliπtu gipsani modeli veÊinom razbiti a manji saËuvani. Dakle, Zagrebu čuva se Inventar zbirke Notre Dame, Indiana, gdje je 1962. godine i umro. Ivana Meštrovića u Mletačkoj 8, iskljuËivo je o volji Ivana MeπtroviÊa ovisilo koliko Êe i što ga je sastavio Konzervatorski U dokumentaciji Atelijera MeπtroviÊ nalazi se nekoliko kada odljeva u bronci biti napravljeno za pojedino nje- zavod u Zagrebu 1957. godine. popisa djela Ivana MeπtroviÊa koja je realizirao u raz- govo djelo. Na temelju skupljene dokumentacije u 144 Dana 6. rujna 1963. godine doblju od 1947. do 1962. godine u Sjedinjenim Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu moguÊe je ustanoviti da je svečano je otvoren stalni postav AmeriËkim Dræavama. Izradila ih je Marija MeπtroviÊ, ali djela Ivana Meštrovića u atriju, poneko MeπtroviÊevo djelo lijevano za njegova æivota a atelijeru i vrtu Atelijera Meštrović, naæalost, joπ uvijek nemamo cjelovit popis ni kataloπku da o tome ne postoje pisani podaci. VeÊinom su ta dok je 21. ožujka otvoren stalni obradu tih djela. Nadalje, to razdoblje njegova æivota i djela u privatnom vlasniπtvu, stoga se postavlja pitanje postav u kući te je time u cijelosti stvaranja neπto se manje struËno obrauje. Stoga Êu izvornosti i legalnosti tih odljeva. javnosti prezentiran izložbeni se ograniËiti na neznatan broj podataka koji se odnose prostor Atelijera “Meštrović” u Meutim, mi Êemo se usmjeriti na odluke Ivana Zagrebu. na ovu temu. MeπtroviÊev odnos prema naruËiteljima MeπtroviÊa i njegovih nasljednika, na djela koja je 73

sl. 19.-22. Spajanje lijevanih bronËanih ulomaka spomenika Grgura Ninskog u Ljevaonici umjetnina u Zagrebu darovao Republici Hrvatskoj i na djela koja su njegovo darovanima bez pristanka Ivana MeπtroviÊa ili njegovih vlasniπtvo a ostala su pohranjena u Hrvatskoj. Stoga Êu nasljednika. Sva djela osim 62 navedena u Darovnici s nekoliko reËenica upozoriti na podatke koji su manje ostala su u vlasniπtvu Ivana MeπtroviÊa u Zagrebu, πto poznati struËnoj javnosti, a odnose se na djela Ivana podrazumijeva pohranu u Atelijeru MeπtroviÊi Gliptoteci MeπtroviÊa u Zagrebu u vrijeme potpisivanja Darovnice HAZU, πto do danas nasljeuju njegovi nasljednici, dok 1952. godine. Djela Ivana MeπtroviÊa tih su se je pisanu grau naslijedio Mate MeπtroviÊ. 145 O odnosu Grge Antunca s pedesetih godina nalazila ne samo u prostoru njegove U popisu darovanih djela uz naslove djela Ivan Ivanom Meštrovićem vidjeti kuÊe u MletaËkoj 8, veÊ i u atelijeru na Josipovcu 5 i u MeπtroviÊ je pridodao rijeËi: za odliv u broncu ako je Mažuran-Subotić, Vesna. Grga kuÊi u Ilici 12. Vrlo se Ëesto u naπim medijima navodi Antunac, Zagreb, 2001., str. 7-11. smatrao da se djelo moæe lijevati. Izravnu potvrdu da da je Ivan MeπtroviÊ sva svoja djela darovao hrvatskom 146 Kečkemet, Duško. Dopune navedena djela moæe lijevati u broncu Vesni je BarbiÊ u narodu. Stoga je nuæno navesti za sada poznate Meštrovićevih radova u Galeriji u ime Ivana MeπtroviÊa napisala Olga MeπtroviÊ 13. srpn- Splitu. // Muzeologija 36, Zagreb, podatke o tim djelima, vezane za razdoblje od 1945. ja 1961. godine rijeËima: Za one skulpture koje su u 1999. str.53- 62. do 1952. godine. Prema Ëlanku Boæene KliËinoviÊ,142 darovnici oznaËene sa “za odliv u broncu” kaæe da se 147 Zaninović, Joško. Stalni postav djela Ivana MeπtroviÊa prebacivala su se od 1945. samo ne smije multiplicirati nego uËiniti samo jedan radova Ivana Meštrovića u Muzeju godine iz atelijera na Josipovcu i njegove kuÊe u Ilici u drniške krajine. // Muzeologija 36, odljev. Kako se u to vrijeme intenzivno radilo na Gliptoteku, gdje su se 1956. godine nalazile 193 umjet- Zagreb, 1999., str. 86-91. adaptaciji i ureenju kuÊe te stalnog postava Atelijera 148 Dumenčić, Ljubica. Spomen- nine. U kuÊi u MletaËkoj 8, prema popisu 144 “MeπtroviÊ” , kustosica voditeljica Vesna BarbiÊ galerija Ivana Meštrovića u Vrpolju - Konzervatorskog zavoda u Zagrebu iz 1957. uËestalo se dopisivala s Olgom i Ivanom MeπtroviÊem 27 godina djelovanja. // Muzeologija godine,143 bilo je 219 skulptura i reljefa, 9 slika i 69 te je, meu ostalim, traæila razliËite suglasnosti, 36, Zagreb, 1999. str. 81-85. crteæa Ivana MeπtroviÊa. Dakle, tih godina u vlasniπtvu ukljuËujuÊi i suglasnost za prijenos u kamen djela pod 149 U sklopu pohrane danas se u Ivana MeπtroviÊa u Zagrebu nalazilo se 412 skulptura i Atelijeru Meštrović u Zagrebu rednim brojem 19 u Darovnici iz 1952. godine, s reljefa, a s crteæima i slikama ukupno 480 umjetnina. čuvaju skulpture, reljefi i crteži naslovom Majka u razmiπljanju, koje nije imalo Meπtro- Ivana Meštrovića (40 skulptura i Od 480 umjetnina, koliko ih se 1952. godine nalazilo u viÊevu odrednicu za odljev. Ivan MeπtroviÊ je prihvatio reljefa, 39 crteža); arhitektonski Zagrebu, Ivan MeπtroviÊ je Darovnicom poklonio za nacrti projekata Ivana Meštrovića; taj prijedlog te u pismu od 22. rujna 1961. godine zbirku u Zagrebu 62 umjetnine, i to upravo i samo slike i skulpture drugih autora; upuÊenome Vesni BarbiÊ piπe: ©to se tiËe figure “Majka arhivska pisana građa (pisma i tem- navedene umjetnine, no nije nam darovao pravo njiho- u razmiπljanju”... pristajem da se prenese u kamen za atska arhivska dokumentacija); va umnoæivanja odnosno lijevanja u broncu. Time je zbirËicu u MletaËkoj ulici, i da je izradi Grga Antu- fotodokumentacija; biblioteka; ostvaren temeljni muzejski fundus Atelijera MeπtroviÊu pokućstvo. nac,145 koji Êe tome poslu sigurno posvetiti paænje. Zagrebu. Nadalje, prilikom njegova boravka u Hrvatskoj 150 Čerina, Ljiljana. Četrdeset godina 1959. godine aneksom darovnici poklonio je joπ 88 Suradnja i dogovor o moguÊnosti lijevanja nastavila se i djelovanja i trideset godina stalnog s Olgom MeπtroviÊ nakon smrti Ivana MeπtroviÊa te s postava Atelijera “Meštrović” u djela. Danas MeπtroviÊevi nasljednici osporavaju taj Zagrebu. // Muzeologija 36, Zagreb, aneks te smatraju da su navedena djela pridruæena Marijom MeπtroviÊ nakon smrti Olge MeπtroviÊ. Stalna 1999., str. 20-23. 74

sl. 23. Ivan MeπtroviÊ u atelijeru u MletaËkoj ulici u Zagrebu, 1942. godine

suradnja s nositeljima autorskog prava vidljiva je iz autorskog prava prema lijevanju umjetnikovih djela. mnoπtva saËuvane pisane dokumentacije Atelijera Stoga se iz svega navedenoga moæe saæeti zakljuËak MeπtroviÊu Zagrebu te Galerije Ivana MeπtroviÊa u da se originalnost i legalnost djela Ivana MeπtroviÊa Splitu,146 Gradskog muzeja Drniπ147 u Drniπu, kao i odreuje prema sljedeÊim kriterijima. Spomen-galerije Ivana MeπtroviÊa u Vrpolju.148 Olga MeπtroviÊ je nekoliko puta odluku o lijevanjima poje- 1. Prema Darovnici Ivana MeπtroviÊa iz 1952. godine, dinih MeπtroviÊevih djela prepuπtala Vesni BarbiÊ. Tako odnosno prema Ëlanku II., stavku 2., koji glasi: Vesna BarbiÊ u pismu Olgi MeπtroviÊ 9. sijeËnja 1969. Daroprimac Êe se brinuti oko struËnog smjeπtaja i godine navodi kako im je uspjelo pronaÊi 12 Ëuvanja navedenih djela i neÊe ni pod kojim vidom zagrebaËkih poduzeÊa koja financiraju lijevanje u bron- dozvoliti njihovo plastiËno kopiranje... Prema tome, Ivan cu veÊih skulptura, koje Êe biti izloæene u novoj zbirci. MeπtroviÊ darovao je jedan primjerak odreenog broja OdgovarajuÊi joj na to pismo, Olga MeπtroviÊ ne umjetnina u gipsu, bronci, drvetu ili mramoru, a njemu postavlja nikakve uvjete niti pita o kojim je djelima rijeË, je pripadalo pravo lijevanja ili bilo kakav oblik kopiranja. veÊ 1. veljaËe 1969. godine piπe: Milo mi je... Isto da To se, dakako, potvrdilo u praksi. Ivan MeπtroviÊ je za ste doπli do sredstava za da se uredi Galerija u æivota davao pisanu suglasnost za lijevanje ustanovama MletaËkoj, izliju neki gipsani modeli u bronzu i da se (Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu, Galeriji Ivana MeπtroviÊa naπlo sredstava za podvoz i osiguranje. To sve sigurno u Splitu i drugim pravnim osobama) i fiziËkim osobama. nije bilo u danjaπnje teπko vrijeme lako, a onome koji se Dakle, Ivan MeπtroviÊ nije Republici Hrvatskoj ni za to zauzeo hvala. Ovom prilikom izdvojit Êu joπ jedan struËnjacima navedenih ustanova dao pravo odluËivan- primjer odluke nositeljice autorskog prava Olge ja o lijevanju njegovih djela, a u Darovnici je definirao MeπtroviÊ, koja je 1968. godine bila suglasna s lijevan- πto se moæe lijevati u broncu, dakako, uz autorovu jem 11 primjeraka bronËane skulpturice Studije za suglasnost. Tijekom æivota mijenjao je broj lijevanih gip- Vestalku (London, 1915.). Tu je skulpturicu veÊ i Ivan sanih ili bronËanih primjeraka istog djela, ali je najËeπÊe MeπtroviÊ lijevao u veÊem broju primjeraka za vrijeme ostajao pri odluci o tri primjerka lijevana prema jednom Prvoga svjetskog rata u Londonu te u New Yorku izvornom gipsu. U jednom razdoblju æivota nakon izlije- 1925. godine. Dakako, nije samo ta skulptura odlukom vanja u broncu razbio bi izvorni gips. Sva sreÊa, ubrzo autora ili nositelja autorskog prava lijevana u veÊi broj je odustao od te prakse. Tri primjerka od jednoga primjeraka iako je taj broj veÊinom podrazumijevao tri izvornog gipsa, osim u iznimnim sluËajevima, prihvatili lijevana primjerka. Prema svjetskim uzusima, taj broj su i nasljednici odnosno, kasniji nositelji autorskog moæe biti tri, pet ili sedam odljevaka, ovisno o odluci prava. autora. 2. Prema Zakonu o autorskom pravu i drugim pravima. Dakako, postoji joπ pisanih izvora koji se odnose na U proteklih pedesetak godina u kolektivnoj svijesti nije ovu temu, ali dræim da se ovim izborom moæe dovoljno postojalo autorsko pravo iako je Zakon bio na snazi od dobro razjasniti odnos Ivana MeπtroviÊa te nositelja 1978. godine. U samostalnoj Republici Hrvatskoj 75

sl. 24. Ivan MeπtroviÊ djelja UskrsnuÊe Lazarovo u Luasanne (©vicarska), 1944. godine

sl. 25. Ivan MeπtroviÊ u Notre Dameu, 1958. godine

Zakon je donesen 1991. godine, proteklih je godina 3. Moæe li nakon autorove smrti nastati izvorno imao niz izmjena i dopuna, do zadnje, iz 2003. godine. autorsko djelo odnosno lijevanjem nastati izvorni odl- Autorsko pravo obuhvaÊa moralna prava autora, jev? Dræavni zavod za intelektualno vlasniπtvo u imovinska prava autora i druga prava. Zagrebu oËitovao se Fundaciji Ivana MeπtroviÊa u Zagrebu na Ëlanak 35., stavak 2. Zakona o autorskom Teπko prihvaÊamo Ëinjenicu da je Ivan MeπtroviÊ pravu i srodnim pravima reËenicom: Slijedom odluËio da autorsko pravo na darovana djela neÊe propisanog, miπljenja smo da nakon smrti autora ne darovati ni Republici Hrvatskoj ni pravnoj osobi u mogu nastati izvornici djela kiparstva, pa ni izvorni odl- Republici Hrvatskoj, veÊ je to zakonsko pravo zadræao jevi. Dakle, samo je autor za æivota mogao oblikovati za sebe. Nakon njegove smrti autorsko je pravo pripalo autorsko djelo i svojom odlukom lijevati izvorni odljev. njegovoj supruzi Olgi MeπtroviÊ, roenoj KesterËanek, Nasljednici Ivana MeπtroviÊa nasljeivanjem su postali a nakon njezine smrti 1984. godine ono se nasljeivan- vlasnici izvornoga autorskog djela po kojemu je veÊ jem prenijelo na kÊer Mariju MeπtroviÊ, sina Matu autor lijevao primjerak u broncu. Ako se nositelji MeπtroviÊa te unuku Olgu ©repel, udanu Holmberg, i autorskog prava suglase da se po istom tom gipsanom unuka Stjepana MeπtroviÊa. Prema dokumentaciji u autorskom djelu lijeva bronËani primjerak, on nije Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu, Marija MeπtroviÊ imala je izvorni odljevak. ZnaËi li to da suglasnoπÊu nositelja punomoÊ sunasljednika iz 1988. godine da ih zastupa autorskog prava lijevanjem nastaje legalni odljevak, u svim pravnim poslovima pred sudovima i drugim treba li se taj legalni odljevak smatrati originalnim dræavnim organima u Hrvatskoj te je to potvreno djelom, kopijom ili replikom i nazivati se originalnim odl- 1991. godine, s naglaskom na autorskim pravima. U jevkom, kopijom ili replikom te koje bi odrednice taj Zakonu o Fundaciji Ivana MeπtroviÊa iz 1991. godine odljevak trebao zadovoljavati? Odgovor na ta i joπ Marija MeπtroviÊ se u Ëlanku 8. navodi kao predstavni- mnoga druga pitanja koja se odnose na autorsko djelo ca nasljednika Ivana MeπtroviÊa. Taj Zakon joπ je na trebali bi sveobuhvatno raspraviti umjetnici, povjesniËari snazi, ali su sunasljednici povukli svoje punomoÊi 2004. umjetnosti, zaπtitari kulturnih dobara i pravnici te godine. Autorsko pravo sadræava moralna i imovinska pokuπati usuglasiti terminoloπku i sadræajnu znaËajku prava autora, koja se nasljeuju. Iste odredbe vrijede svakoga kiparskoga i grafiËkog djela. kako za autora, tako i za nasljednike odnosno nositelje autorskog prava. Autorsko pravo traje 70 godina nakon 4. Ako ne postoji pisani dokument o izvornosti i legalno- autorove smrti. Upravo iz te Ëinjenice proizlazi dojam sti djela, provodi se struËna analiza kojom se odreuje “privatizacije” djela Ivana MeπtroviÊa, pa i u πirem kon- podrijetlo djela, vlasniπtvo, kvaliteta lijevanja, kemijski tekstu Fundacije Ivana MeπtroviÊa. sastav gipsa i bronce te plastiËnost izlivenog djela. Za crteæ ili litografiju obvezatno se radi analiza vrste papira. 76 pisivanja” te je teπko naslutiti naËelo njegova odabira djela na kojemu Êe ovjekovjeËiti svoje ime, bez obzira na to je li rijeË o gipsanome ili o bronËanom odljevu. Naæalost, nije uvedena praksa mjerenja teæine izvornih odljevaka odnosno autorskog djela, πto bi, dakako, bila vaæna kategorija odreivanja legalnosti odljevka. Nadalje struka nije definirala πto signatura treba sadræa- vati pri obiljeæavanju lijevanoga izvornog odnosno legalnog odljevka (potpis autora, godinu nastanka gipsanog izvornika, godinu lijevanja tog primjerka, broj odlivenog primjerka, potpis ili puncu ljevaonice i dr.). Radom na kataloπkoj obradi predmeta opÊeg kataloga djela Ivana MeπtroviÊa prikupljeni su podaci i o nekim nelegalnim odljevima nastalim za MeπtroviÊeva æivota te o nelegalnim odljevima u fundusima nekoliko muzejskih ustanova u Republici Hrvatskoj. Nelegalna su i djela koja vrlo vjerno oblikuju drugi autori oponaπajuÊi djelo Ivana MeπtroviÊa. Ti radovi najËeπÊe su realizirani u gipsu ili drvu, a potpisani su oponaπanjem autorova potpisa: I. ME©TROVI∆ ili I. M. Nadalje, tu su i suveniri, πto podrazumijeva da drugi autor oblikuje djelo Ivana MeπtroviÊa u manjoj formi, odnosno izrauje veÊi broj primjeraka suvenira za komercijalnu uporabu. O izradi suvenira takoer odluËuje nositelj autorskog prava. Nositeljica autorskog prava Marija MeπtroviÊ dala je suglasnost za izradu suvenira pokojnom kiparu I. PaviÊu, te su tradiciju sl. 26. Ivan MeπtroviÊ: Djevojka s lutnjom, proizvodnje suvenira preuzeli kiparovi nasljednici. Rim, 1918. Meutim, na naπem træiπtu postoji velik broj vrlo loπe U prethodnom tekstu pokuπala sam izdvojiti one realiziranih suvenira razliËitih autora izraenih po djelima podatke koji se odnose na izvorno, originalno i legalno Ivana MeπtroviÊa, Ëime se krπi Zakon o autorskom djelo Ivana MeπtroviÊa, a sljedeÊih se nekoliko reËenica pravu i drugim pravima. odnosi na nelegalna djela. O nelegalnom djelu moæe se I na kraju, postoje djela koja po stilsko-oblikovnim govoriti na osnovi dugogodiπnjeg iskustva, struËnih znaËajkama ne moæemo povezati sa znaËajkama analiza provedenih komparativnom metodom, pozna- MeπtroviÊeva izraza ili njegovih realiziranih djela. Ta su vanja opusa Ivana MeπtroviÊa, kataloπkih podataka djela potpisana imenom Ivana MeπtroviÊa ili se po djela te na osnovi skupljene pisane dokumentacije. predaji u obitelji vlasnika pripisuju Ivanu MeπtroviÊu. Stoga se postavlja pitanje koja djela ne zadovoljavaju sve zakonske i struËne kriterije potvrde originalnosti NajËeπÊe se pojavljuju nelegalni odljevci djela Djevojka djela Ivana MeπtroviÊa. s lutnjom (Rim, 1918.) i Studija za Vestalku (London, 1915.), koja se nalaze u privatnom vlasniπtvu, ali i u NajËeπÊe su to djela koja su nezakonito (bez dozvole muzejskim ustanovama u Hrvatskoj i Europi. Nadalje, iz autora ili nositelja autorskog prava) lijevana u broncu ili istih se podruËja pojavljuju vlasnici nelegalnih odljevaka gips prema izvornom gipsanom modelu. Dakle, sam djela Sv. Antun (1954.), Pieta (London, 1915.), Krist na model po kojemu se lijeva djelo je Ivana MeπtroviÊa kriæu (1939. - 1940.), Æena u molitvi (1917.) i druga. koje moæe, ali i ne mora imati legalnost lijevanja. Po Proteklih godina poveÊao se broj zainteresiranih za istom kalupu najËeπÊe se lijeva veÊi broj bronËanih odl- dobivanje certifikata, pa se godiπnje u Atelijeru jevaka, pa se time gubi plastiËnost djela, a detalji se MeπtroviÊu Zagrebu struËno obradi oko dvadesetak deformiraju ili potpuno gube. Napominjem da ima prim- djela. Na pisani zahtjev vlasnika provodi se struËna jeraka koji se lijevaju prema kalupu uzetome od analiza djela. Podaci o vlasniπtvu te ostala skupljena bronËanog modela, πto se oËituje razliËitoπÊu dimenzija dokumentacija o struËnim analizama dostupna je samo izvornoga gipsanog djela i odlivenog primjerka. struËnom osoblju Fundacije Ivana MeπtroviÊa. Nelegalna djela najËeπÊe nose signaturu odnosno potpis autora: I. ME©TROVI∆ ili I. M. Potpis Ivana Kako je Atelijer MeπtroviÊ muzejska ustanova, struËni MeπtroviÊa lako je oponaπati i urezuje se na lijevanom djelatnici moraju upozoriti na Zakon o autorskom pravu primjerku u ljevaonici. Nisu sva izvorna autorova djela i srodnim pravima u kontekstu muzeoloπke djelatnosti. potpisana MeπtroviÊevim potpisom. UnatoË nastojanji- Taj se zakon reflektira na odreene segmente djelat- ma, nisam uspjela otkriti zakonitost MeπtroviÊeva “pot- nosti Fundacije Ivana MeπtroviÊa koji moraju biti u sug- 77

sl. 27. Ivan MeπtroviÊ: Navjeπtanje, 1927.

sl. 28. Ivan MeπtroviÊ: Raspelo, 1939. - 1940. lasju s tim zakonom. Dakako, Fundacija Ivana nasljednika veÊ su sva Ëetiri navedena zakonska MeπtroviÊa nije jedina javna ustanova Ëija zakonitost nasljednika nositelji autorskog prava, a oni æive u rada ovisi i o Zakonu o autorskom pravu i srodnim razliËitim dijelovima svijeta. Time je davanje struËnog pravima. Stoga dræim da svi koji u svojim fundusima ili miπljenja o djelu potpuno onemoguÊeno, pa se svaka u pohrani imaju djela koja podlijeæu tom zakonu nailaze zainteresirana stranka upuÊuje na Ëetiri nositelja na iste “zapreke”. Tema o Zakonu o autorskom pravu i autorskog prava. StruËno osoblje daje kataloπke drugim pravima u Atelijeru MeπtroviÊ moæe se usmjeriti podatke o djelu te njegovu struËnu oblikovno-tematsku u nekoliko pravaca ali Êu se ograniËiti samo na djela analizu. Nadalje, struËnjaci Fundacije Ivana MeπtroviÊa Ivana MeπtroviÊa u fundusu Atelijera MeπtroviÊ te na ne smiju izdavati certifikate o originalnosti (izvornosti, pohranu149 odnosno na sve ono πto taj pojam legalnosti) djela a da se s odlukom o originalnosti ne podrazumijeva, a vlasniπtvo je nasljednika Ivana suglase nositelji autorskog prava, dok nositelj MeπtroviÊa. autorskog prava moæe davati certifikat originalnosti djela Ivana MeπtroviÊa bez struËnog miπljenja pozna- - Kao prvu grupu poslova izdvajam struËno miπljenje o vatelja MeπtroviÊeva djela. Imaju li time i pravo davanja autorstvu, izvornom autorskom djelu odnosno original- miπljenja o autorstvu i izvornosti autorskog djela? nosti djela. Tko ima pravo potvrditi autorstvo odnosno originalnost djela? StruËnjak ili nositelj autorskog prava - Popunjavanje fundusa odnosi se na umnoæivanje ili oboje zajedno? Pitanje se ponajprije odnosi na skulp- autorskog djela, za πto je potrebna suglasnog autora ili ture i reljefe. Da bi djelo bilo izvorno, originalno ili legal- nositelja autorskog prava, Ëak i ako je upravo to djelo no, treba zadovoljavati odreene oblikovne i zakonske navedeno u Darovnici ili je kupljeno od nekoga drugog odredbe. Iako sam veÊ nekoliko puta istaknula, ponavl- vlasnika. Ta se odredba odnosi nadalje, na svako djelo jam da to djelo mora biti lijevano prema izvornom izliveno u trajnome materijalu, ako autor u pisanu obliku autorskom djelu odnosno gipsanome modelu te mora nije drugaËije odredio. Stoga je za otkup takoer biti lijevano uz suglasnost autora ili nositelja autorskog potrebna pisana izjava nositelja autorskog prava da se prava. Prilikom donoπenja struËnog miπljenja struËnjaci ponueno djelo smatra izvornim ili legalnim djelom Atelijera MeπtroviÊ savjetovali su se s Ivanom Ivana MeπtroviÊa. U suprotnome muzej moæe kupiti MeπtroviÊem te kasnije s nositeljima autorskog prava. nelegalno lijevano djelo. Prema tome, legalnost svake Najduæa suradnja bila je s Marijom MeπtroviÊ, koja je akvizicije za fundus Atelijera MeπtroviÊo dnosno svake bila predstavnica nasljednika od 1988. do 2004. muzejske ustanove, ako ne postoji pisana autorova godine, kada su sunasljednici Ivana MeπtroviÊa povukli dokumentacija o legalnosti odljeva ili izvornosti djela, svoje punomoÊi. Time danas nije imenovan predstavnik mora potvrditi nositelj autorskog prava. Time je, 78 dakako, oteæano popunjavanje fundusa muzeja, a oni ugovor o pohrani svega onoga πto je ostalo u njihovu se gotovo iskljuËivo mogu popuniti zahvaljujuÊi dobro- vlasniπtvu a pohranjeno je u Fundaciji Ivana MeπtroviÊa hotnosti nositelja autorskog prava. i Gliptoteci HAZU u Zagrebu. U proteklih petnaest godina, prema naπoj dokumentaciji, ni jedno djelo Ivana - StruËna obrada grae podrazumijeva skupljanje MeπtroviÊa u vlasniπtvu nasljednika nije izvezeno iz odreene koliËine podataka unutar kataloπke obrade Hrvatske. Odreen broj gipsanih djela Ivana MeπtroviÊa predmeta u fundusu ili cjelovitog opusa Ivana u vlasniπtvu nasljednika izvezen je 80-ih godina150, ali MeπtroviÊa. To se ponajprije odnosi na podatke o djelu, tada je po jedan odljev u bronci od izvezenih primjera- broju odljevaka, godini lijevanja, radionici i mjestu lije- ka u gipsu ostao u fundusu muzejskih ustanova u vanja, vlasniku i smjeπtaju djela. StruËnjaci Fundacije Hrvatskoj. Naime, tada je vrijedilo pravilo da se iz obrauju cjelokupan opus Ivana MeπtroviÊa, time i djela dræave smije izvesti samo ono djelo koje ostaje u dræavi u vlasniπtvu nasljednika Ivana MeπtroviÊa te ostalih pri- u trajnom materijalu. Sudskom podjelom pohrane na vatnih osoba, koja se nalaze u Americi i Europi. Ëetiri zakonska nasljednika potrebno je potpisati ugovor Naæalost, nasljednici Ivana MeπtroviÊa nisu dostavili o pohrani sa svakim nasljednikom posebice, a pitanje popis ni fotografije djela u njihovu vlasniπtvu ni podatke podjele primjene autorskog prava ostaje otvoreno. o mjestu njihova smjeπtaja. Nisu dostavili ni podatke o djelima koja su prodali ili umnoæavali, podatke o vlas- - U proteklih pedesetak godina postojanja Atelijera nicima tih djela te mjestu njihova smjeπtaja. Stoga je MeπtroviÊdokumentacija, arhiva i fototeka popunjavali nuæna suradnja s nositeljima autorskog prava radi pop- su se zahvaljujuÊi Ivanu MeπtroviÊu ili njegovim nasljed- unjavanja kataloπkih podataka jer bez iscrpnih nicima. Oni su æivi svjedoci te time bogat izvor podata- kataloπkih podataka nije moguÊe realizirati struËne ka o æivotu i djelu Ivana MeπtroviÊa. izloæbe, razne publikacije niti adekvatno vrednovati Nadam se da je ovaj napis upozorio na sloæenost pris- djelo Ivana MeπtroviÊa. tupa obradi izvornoga, originalnoga, legalnoga, nele- - Zaπtita grae odnosi se kako na djela Ivana galnoga i kopiranog djela Ivana MeπtroviÊa. Stoga se MeπtroviÊa, tako i na pisano gradivo. O svakoj inter- nadam da Êe struËna javnost, kustosi i muzealci, venciji na djelu bilo da je to konzervatorsko-restaura- umjetnici i galeristi biti potaknuti na ozbiljniji pristup torski zahvat ili neka druga vrsta zaπtite, dogovara se s autorskom djelu, bez obzira na to je li rijeË o djelu Ivana nositeljem autorskog prava. MeπtroviÊa ili o nekom drugom pokojnom ili æivom autoru. - S obzirom na imovinska prava autora odnosno nositelja autorskog prava, mora postojati suglasnost za koriπtenje (uvid, fotografiranje, reproduciranje, objavlji- Primljeno: 20. lipnja 2006. vanje, izlaganje) djela Ivana MeπtroviÊa bez obzira na vlasniπtvo. Navedeno se pravilo ne odnosi na javne spomenike te na pisanu grau u vlasniπtvu nasljednika. LITERATURA Pisma iz arhive Ivana MeπtroviÊa tretiraju se prema 1. Barbić, Vesna. Supplement a la monographie d’ Ivan Meštrović. // Zakonu o obveznim odnosima. Nositelji autorskog Annales de l’ Institut francais de Zagreb, 2e Serie, broj 71, 22/23, Zagreb, 1970. prava moraju biti suglasni s fotografiranjem, reproduci- ranjem, objavljivanjem i izlaganjem djela Ivana 2. Barbić, Vesna. Hrvatski likovni umjetnici u iseljeništvu : Ivan Meštrović. // Katolička crkva i Hrvati izvan domovine. Zagreb, MeπtroviÊa. Napominjem da se djela izloæena u stal- 1980. nom postavu u vlasniπtvu muzeja mogu izlagati na 3. Barbić, Vesna. // Meštrović: Drniš - Otavice. Zagreb, 1983. izloæbama bez suglasnosti nositelja autorskog prava, ali 4. Barbić, Vesna. Meštrović u Rimu: Zbirka Signorelli. // Rad JAZU, pitam se πto napraviti kada se u toj prilici nositelj knj. 416, Razred za likovne umjetnosti, knj. XII, Zagreb, 1985. autorskog prava pozove na moralna prava autora 5. Barbić, Vesna. Meštrović i arhitekti. // Rad Jugoslavenske (ugroæenost stanja oËuvanosti djela i materijala, nead- akademije znanosti i umjetnosti, knj. 423, Razred za likovne ekvatnu zaπtitu, neadekvatan prostor i dr.). StruËnjaci umjetnosti, knji XIII, Zagreb, 1986. Fundacije Ivana MeπtroviÊa takoer moraju traæiti 6. Barbić, Vesna. Radovi Ivana Meštrovića u zbirci Wittgensteina u pisanu suglasnost od nositelja autorskog prava za Beču // Muzeologija, Sv. 36., Zagreb, 1999. reproduciranje i objavljivanje djela Ivana MeπtroviÊa. 7. Clegg, Elizabeth. Meštrović, England and the Great War. // The Nadalje, struËnjaci Fundacije Ivana MeπtroviÊa trebaju Bvrlingtin Magazine, volume CXLIV, number 1197, London, december 2002. traæiti suglasnost za koriπtenje i objavljivanje pisane 8. Clegg, Elizabeth. “A warrior fallen in a just cause” : a rediscovered grae koja je u vlasniπtvu Mate MeπtroviÊa i Ëuva se u Meštrović “Descent from the cross”. // The Bvrlington Magazine, vol- Atelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu, a za grau u Arhivu ume CXLVI, number 1221, London, december 2004. SveuËiliπta Notre Dame u SAD-u trebaju traæiti pisanu 9. Prančević, Dalibor. Crteži Ivana Meštrovića iz fundusa Galerije suglasnost, kako od Mate MeπtroviÊa, tako i od Arhiva. Ivana Meštrovića. Zagreb, Fundacija Ivana Meštrovića, 2004. (katalog izložbe) - IzluËivanje i izvoz djela u vlasniπtvu nasljednika Ivana 10. Čerina, Ljiljana. Četrdeset godina djelovanja i trideset godina MeπtroviÊa. Napominjem da nakon smrti Ivana stalnog postava Atelijera Meštrović u Zagrebu. // Muzeologija, Sv. 36., MeπtroviÊa s njegovim nasljednicima nije potpisan Zagreb, 1999. 11. Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, // 79 Zagreb, 2001., CD-ROM 12. Čizmić, Ivan. Ivan Meštrović u Americi : Umjetnikove izložbe i radovi u SAD 1924. - 1928. // Dubrovnik, NS, 3, 5, Dubrovnik 1992. 13. Grupa autora. Ivan Meštrović: A Monograph. // Williams and Norgate, London 1919. 14. Dumenčić, Ljubica. Spomen-galerija Ivana Meštrovića u Vrpolju - 27 godina djelovanja. // Muzeologija 36., Zagreb, 1999. 15. Hartmanov sveobći popis stanova sa podpunim adresarom oblasti, ureda, obrta i trgovaca, Zagreb, 1902. 16. Hrvatski biografski leksikon. tom 1, A - Bi, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983. 17. Hrvatska izložba u Beču. // Narodne novine, god. LXX, br. 99, Zagreb, 30. travnja 1904. 18. Iz jubilarne izložbe. // Narodne novine, god. LXXI, broj 105, Zagreb, 8. svibnja 1905. 19. Kečkemet, Duško. Dopune Meštrovićevih radova u Galeriji u Splitu. // Muzeologija 36., Zagreb, 1999. 20. Kečkemet, Duško. Ivan Meštrović u Italiji, Dani Ivana Meštrovića. // Universita degli Studi di Roma “La Sapienza”, Rim, 13. prosinca 2000. 21. Kličinović, Božena. Gipsani odljevi Ivana Meštrovića u Gliptoteci ME©TROVI∆ AND “ME©TROVI∆” HAZU u Zagrebu - kronologija pohrane. // Muzeologija 36., Zagreb, AUTHENTIC, ORIGINAL, LEGAL, ILLEGAL AND COPIED WORK OF IVAN 1999. ME©TROVI∆ 22. Književnost i umjetnost. // Narodne novine, god. LXX, br. 124, Zagreb, 1. lipnja 1904. The issue of the authenticity of a work of art, or the extent to which it is copied, has been a live one during the whole devel- 23. Kraševac, Irena. Ivan Meštrović : Beč - Muenchen - Prag : 1900. - 1910. // Zagreb, 2002. opment of human civilisation. The attitude towards a copied object has changed over the centuries, in both an artistic and a 24. Lovrić, Božo. Naši umjetnici u Beču. // Savremenik, god. IV, br. 5, Zagreb, svibanj 1909. statutory sense, in commerce and in use. As part of their regular work, experts of the Ivan MeπtroviÊ 25. Majstorović, Božo. Meštrović, Italija, Biennale. // Zor, Časopis za književnost i kulturu, god. 2, broj 1, Zagreb, 1996. Foundation carry out expert analysis of the works of Ivan 26. Meštrović, Ivan. Quelques souvenirs sur Rodin. // Annales de l’ MeπtroviÊ (1883, Vrpolje, Croatia - 1962, South Bend, Indiana, Institut Francais de Zagreb, god. 1, broj 1, IV.-VI. 1937. USA) or works that are attributed to him. The copious written 27. Meštrović, Ivan. Uspomene na političke ljude i događaje. // Zagreb, documentation bequeathed by the artist or collected in the last 1969. forty five years is the foundation for the research described in 28. Metamorphoses in Nineteenth-Century Scupture / katalog this account. izložbe/ Fogg Art Museum, Harvard University, 1975. - 1976. The problem of casting an authentic work is treated in two 29. Milčinović, Andrija. Iz umjetničkog svijeta. // Savremenik, god. periods - the lifetime of MeπtroviÊ, and the time since his V, br. 6, lipanj 1910. Zagreb death, or in legal terms, the period when the artist held the 30. Milačić, Karmen. Talijanska pisma Ivanu Meštroviću 1911-1921. // copyright, and the time when it was held by his heirs. Zagreb, 1987. Following the written documentation, it can be concluded that 31. Plazibat, Danica. Od doma do muzeja : Ivan Meštrović u Zagrebu, during his lifetime, MeπtroviÊ changed his attitude to the cast- // Zagreb, 2004. ing of his works. The decision to copy the work was influenced 32. Spomenica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu : by many factors, such as the material circumstances of the Prigodom 50. - godišnjice njenog osnutka (1907- 8 - 1957 - 8), artist and the protection of the actual work. Zagreb, 1958. As a young sculptor still with his name to make MeπtroviÊ per- 33. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu : 1907. - 1997. mitted a single work to be produced in several plaster casts, Zagreb, 2002. while later on he kept the plaster casts and allowed the casting of several bronze casts. He retained for casting rights for himself and his heirs. This also relates to works given by a deed of gift by MeπtroviÊ to the Republic of Croatia in 1952. The article draws attention to the problem of determining the authentic, original and legal work, and the problem of distin- guishing illegal and copied works. The Author’s Right Law and other laws as well as the MeπtroviÊ Deed of Gift of 1952 con- tain the legal provisions that define and determine the manner of carrying out the museological operations of staff members of the Ivan MeπtroviÊ Foundation (MeπtroviÊ Studio, Zagreb; Ivan MeπtroviÊ Gallery, Kaπtelet-Crikvine in Split, the Church of the Most Holy Redeemer in Otavice by Drniπ. IM 36 (1-2) 2005. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE UZ 80. OBLJETNICU GRADSKOG MUZEJA VARAÆDIN, 1925. - 2005. MUSEUM THEORY AND PRACTICE

LJERKA ©IMUNI∆ Gradski muzej Varaædin, Varaædin

sl.1. Gradski muzej Varaædin je 2005. obi- ljeæio 80. godina postojanja i rada Stari grad snimljen iz zraka

Nakon Zagreba, Splita i Osijeka, u Varaædinu je Osnovano je Muzealno druπtvo, a njegov je Privremeni poËetkom 20. stoljeÊa pokrenuta inicijativa za osnutak odbor pripremio Pravilnik Varaædinskog muzealnog muzeja. Velikom Kulturnohistorijskom izloæbom, druπtva Ëija je osnovna zadaÊa bila osnutak muzeja i odræanom tijekom ljetnih mjeseci 1923. godine u gim- skupljanje starina na podruËju grada Varaædina i nazijskoj zgradi, organizatori su pokazali svojim Varaædinske æupanije. sugraanima i mnogobrojnim gostima bogatstvo i »lanovi novoosnovanoga Muzealnog druπtva dijelili su raznolikost povijesnih i umjetniËkih predmeta Ëuvanih u se na poËasne Ëlanove, dobrotvore, utemeljitelje i gradu i njegovoj okolici. Izloæbu je organizirao Izloæbeni redovite Ëlanove. Muzej je trebao biti smjeπten u odbor sastavljen od 25 Ëlanova pod predsjedanjem gotiËko-renesansnoj utvrdi Stari grad, koja je bila u Nikole PeËornika. U tome su vaænu ulogu imali profe- vlasniπtvu grofovske obitelji Erdödy. Predvieno je bilo sori varaædinske gimnazije, a jedan od njih bio je da se Muzej sveËano otvori u jesen 1925. godine, u buduÊi dugogodiπnji tajnik Muzealnog druπtva i prvi povodu proslave 1000. obljetnice Hrvatskog ravnatelj Muzeja profesor Kreπimir FiliÊ. Tadaπnji tisak, Kraljevstva. Gradska uprava dodijelila je nekoliko soba domaÊi i inozemni, iscrpno je izvjeπtavao o izloæbi, u Starom gradu Muzealnom druπtvu tek u kolovozu njezinoj koncepciji, eksponatima i broju posjetitelja pro- 1925. godine. U kratkom vremenu sruπeno je nekoliko glasivπi je prvorazrednim kulturnim dogaajem godine. pregrada na hodnicima prvoga i drugog kata, otvorene Bilo je oËito da su u Varaædinu sazreli uvjeti za osnutak su dvoriπne arkade, ureene izloæbene prostorije, muzeja sa zadaÊom stalnog Ëuvanja i izlaganja povi- izraene vitrine te preventivno oËiπÊeni izloπci. jesnog i kulturnog blaga Varaædina (Narodni sporazum, 26. srpnja 1923.). Dana 16. studenog 1925. godine u deset sati ujutro otvoren je Gradski muzej Varaædin. Tom je prilikom na povijesnih portreta i grafika. Od sljedeÊe godine Muzej 81 juænoj gotiËkoj kuli utvrde otkrivena spomen-ploËa s je dobivao redovitu godiπnju subvenciju iz gradskog tekstom: U spomen tisuÊugodiπnjice hrvatskog kraljev- proraËuna (za 1926. g. 2 500 dinara), iako su vlastiti stva otvoren je 16. XI 1925. godine Varaædinski muzej. prihodi Muzeja bili mnogo veÊi. U deset godina djelovanja Muzeja (1925.-1935.) varaædinska gradska U lokalnom glasilu Glas Meimurja i Zagorja slikar Lujo opÊina financirala je Muzej s 89 000 dinara, dok su nje- Pihler istaknuo je da je osnutak Muzeja potpomogla govi vlastiti prihodi iznosili 310 000 dinara. O ugledu æupanijska i gradska vlast, predstavnici Crkve i Muzeja govori podatak da je godine 1928. Muzealno graanstvo. druπtvo imalo viπe od 300 Ëlanova koji su Ëlanarinama, O prvom stalnom postavu saznajemo iz ondaπnjeg donacijama i raznom drugom pomoÊi potpomagali nje- tiska. Godine 1928. profesor FiliÊ je detaljno opisao gov razvoj. stalni postav, izloπke i njihovo podrijetlo. Tek 1943. Prema rijeËima profesora FiliÊa, graani i posjednici godine, uz 20. godiπnjicu Muzealnog druπtva, objavljen imanja oko Varaædina poklanjali su Muzeju grau za je vodiË Varaædinski muzej autora Kreπimira FiliÊa. popunu fundusa. Koncepcijski, prvi muzejski postav slijedio je odrednice Pozitivni odjek u struËnoj javnosti i oduπevljenje postavljene na velikoj Kulturnohistorijskoj izloæbi iz Varaædinaca svojim muzejom bili su nagrada prvim 1923. godine. Osnovna mu je zadaÊa bila predstaviti muzealcima za obavljeni posao i poticaj za daljnje bogatstvo i raznolikost artefakata umjetniËkoga i povi- djelovanje jer je otvorenje Muzeja bio tek poËetak jesnog znaËenja kojima je obilovao Varaædin i okolna buduÊih opseænih radova na prikupljanju grae, dobi- podruËja, bogata profanom i sakralnom spomeniËkom vanju i ureenju preostalih prostora u Starom gradu, a baπtinom. kasnije i cijelih zgrada unutar gradske jezgre za nove, Izloæbene prostorije veÊim su dijelom bile na prvom sve brojnije zbirke. ZahvaljujuÊi donatorima i katu utvrde. U prostranoj kruænoj kuli nalazili su se dobroËiniteljima, zbirke su ubrzano rasle. S novim predmeti varaædinskih cehova: πkrinje, vrËevi, stari alati, prostorima situacija je postajala sve sloæenija jer je tre- cimeri i posebno atraktivne zastave, bogato oslikane i balo uvjeriti gradsku vlast da preostalim stanarima iz ukraπene vezom. Renesansna dvorana bila je, prema Staroga grada rijeπi stambeni problem kako bi se cijela pisanju suvremenika, posve ispunjena stilskim utvrda mogla urediti za muzejske potrebe. Iseljavanje namjeπtajem. U ostakljenim vitrinama Ëuvali su se povi- stanara teklo je sporo i uz dosta teπkoÊa, ali sustavno, jesni dokumenti, insignije, meu kojima je bio veliki sre- te su ubrzo otvoreni mala numizmatiËka zbirka i bider- brni peËatnjak grada Varaædina iz 1464. godine, majerski salon. raritetne knjige, nakit, lepeze i skupocjeni predmeti od PoËetkom tridesetih godina 20. stoljeÊa Muzealno stakla, porculana i kamenine. Meu reprezentativnim druπtvo upozorava na potrebu sustavnog prikupljanja i portretima isticali su se onaj Marije Terezije i Josipa II. U izlaganja predmeta tradicionalne kulture varaædinskog jednom su ormaru bili izloæeni prapovijesni nalazi, dok kraja koji, prema njihovu miπljenju, sve viπe propadaju i je dio sobe bio posveÊen Vatroslavu JagiÊu, filologu i nestaju. Godine 1933. u dvije sobe zapadnog krila jednome od najveÊih poznavatelja slavenskih jezika i Staroga grada otvoren je etnografski postav, zametak knjiæevnosti, roenom Varaædincu. buduÊeg Etnografskog odjela Muzeja. U susjednoj, omanjoj prostoriji nalazili su se izloπci Od 1930. godine gradske vlasti financiraju osiguranje vezani za ljekarniπtvo. Ta je prostorija ubrzo prozvana muzejskog fundusa i zgrade kod osiguravajuÊeg alkemijskom kuhinjom i svojim je sadræajem bila druπtva Ëija je ukupna vrijednost bila procijenjena na privlaËna brojnim posjetiteljima. 1 000 000 dinara. Renesansni hodnik πto zavrπava istoËnom okruglom SljedeÊih godina sustavno su se obnavljali pojedini kulom u kojoj je dvorska kapela svetog Lovre sa sakris- dijelovi utvrde nakon πto su iz njih iseljeni stanari. tijom bio je ispunjen oslikanim streljaËkim metama, dok Usprkos nedostatnim sredstvima iz gradskog se u kapeli bili sakralni predmeti - drvena renesansna proraËuna vrlo skromnim priljevima iz dræave, Muzealno skulptura raspetog Krista, kazule, svijeÊnjaci... je druπtvo namicalo znatna vlastita sredstva. Okupilo je U prizemlju juæne gotiËke kule, ukraπene mnoge ugledne i imuÊne Ëlanove koji su financijski kasnogotiËkom reljefnom plastikom i kamenim klupa- pomagali obnovu muzejskih prostora, a poklonima ma, smjeπtena je omanja zbirka kamenih spomenika: umjetniËkih i povijesnih predmeta obogaÊivali njegov skulptura Marije koja je nekad stajala ispred isusovaËke fundus (1934. godine Muzealno druπtvo ima 469 crkve Marijina uznesenja, nadgrobni spomenik Jurja Ëlanova). Tako je ureena sjeveroistoËna kula, prostor Jakopca i barokni kip nepoznatog muπkarca. pokraj kapelice sv. Lovre pretvoren je u sakristiju s S vremenom se stalni muzejski postav obogaÊivao velikim baroknim sakristijskim ormarom majstora novim izloπcima i πirio se na okolne prostorije Staroga Mathiasa Sauera. U prizemlje su premjeπteni kameni grada. U prosincu 1925. godine Muzej se proπirio na tri spomenici kao zametak danaπnjeg lapidarija koji veÊ nove prostorije juænog krila prvog kata sa zbirkama ima 30-ak eksponata. 82

sl.2. Kreπimir FiliÊ, prvi ravnatelj Gradskog muzej Varaædin sl.3. Prof. Mira IlijaniÊ, ravnateljica Gradskog muzeja Varaædin u razdoblju od 1957. do 1973.

Na prvom katu juæne okrugle kule smjeπtena je knjiæni- ca, koja je ujedno bila i ured. zbirke. Tako je od 1940. godine otkupljena prapovijes- Godine 1936. sastavljena je oporuka gradskog na zbirka Stjepana VukoviÊa, istraæivaËa spilje Vindije i vijeÊnika SreÊka Jacominija, posljednjeg potomka stare nalaziπta u okolici Varaædina. Na prvom katu sjevernog varaædinske obitelji, kojom cijelu svoju imovinu sastav- krila utvrde izloæeni su otkupljeni predmeti. To je bio ljenu od umjetnina, stilskog pokuÊstva, fotografija, naki- nukleus buduÊega Prethistorijskog odjela, kasnije pre- ta, oruæja, uporabnih predmeta i dokumenata nakon rasloga u Arheoloπki odjel Gradskog muzeja Varaædin. svoje smrti ostavlja Muzeju (oko 300 predmeta). SliËnu Uz poslove obnove dvorca ureivala se i okolica je oporuku tri godine prije sastavio Jacominijev roak Staroga grada, Kule straæarnice i PadovËeva trga –uro Ritz, izrazivπi æelju da se njegovi predmeti smjeste (danaπnji StanËiÊev trg). Gradska uprava suraivala je pokraj starinah moga roaka Felixa Jacominija (citat iz 1930-ih godina s nekoliko struËnjaka koji su ponudili oporuke). svoja prostorna i hortikulturalna rjeπenja ureenja cije- Uz 10. godiπnjicu Muzeja otvoren je salon u stilu dru- log okoliπa omeenog ulicama Vladimira Nazora, gog baroka, donacija varaædinskoga gradskog vijeÊnika Stanka Vraza i Urπulinskom ulicom. Inæenjer Gerhardt –ure Ritza, i promovirana je Spomenica Gradskog Gasser izradio je snimku Staroga grada s okolicom muzeja Varaædin, 1925.-1935. Spomenica je bila prva u koja je posluæila profesoru Bruni Baueru kao osnova za nizu kasnijih mnogobrojnih muzejskih publikacija Ëiji je izradu projekta parkovne arhitekture. Sustavna regu- pretisak ponovljen 1995. godine, uz proslavu 70. lacija terena i postupno pretvaranje u zeleni gradski obljetnice Muzeja, a publikacija je 1997. godine dopu- perivoj zapoËelo je 1938. godine, iako su sporadiËni njena recentnom Spomenicom. Sadræavala je vrijedne radovi provoeni desetak godina prije. Nekako u isto priloge iz povijesti Varaædina i varaædinskog kraja (K. vrijeme obavljali su se radovi na ureenju Kule straæar- FiliÊ: Varaædinski gradski suci /naËelnici/; A. Wissert: nice i okolnog prostora, ukljuËujuÊi i PadovËev trg. Biljeπke o nekim varaædinskim kuÊama, tekst poæun- Sruπena je ruπevna prizemnica, prigraena uz Kulu, skog statuta; dr. i mr. A. Krajanski: O statutu uklanjanjem zemlje oko njezina podnoæja otkriveni su Varaædinskog ceha ranarnika, brijaËa i kupaliπtara iz kameni klesani blokovi, izgraen je drveni pokretni god. 1557.; S. VukoviÊ: Istraæivanje prethistorijskog most na njezinoj istoËnoj strani s obzidanom pristup- nalaziπta u spilji Vindiji kod VoÊe). nom rampom, dok je s juæne strane napravljen drveni Velika i vrijedna zbirka s predmetima varaædinskih balkon. Okolni teren pretvoren je u parkove i zasaeno cehova dobila je 1937. godine svoj prostor u je crnogoriËno drveÊe. U Kulu se ulazilo drvenim pregraenoj kruænoj zapadnoj kuli. Naknadno ugraen stubiπtem s natkrivenim podestom sa sjeverne strane. ophodni drveni balkon, ograen balustradom, posluæio U obnovljenoj Kuli udomljena je 16. studenog 1939. je za izlaganje zastava, cimera i ostalih predmeta godine novoosnovana Moderna galerija hrvatske umjet- varaædinskih cehova. nosti. U vrijeme njezina osnutka bila je to treÊa galerija suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Varaædinskim Od samih poËetaka Muzej je prema svojim moguÊnos- muzealcima struËnu su i kolegijalnu pomoÊ pruæili tima otkupljivao grau, pojedinaËne predmete ili cijele umjetnici Ivo Reæek, Kamilo RuæiËka i Tomislav 83

sl.4. Stjepan VukoviÊ, voditelj Prethistorijskog odjela GMV

sl.5. Franjo pl. KoπËec, prvi voditelj Entomoloπkog odjela GMV

akademski slikar Pavao VojkoviÊ. Uz povijest Muzeja vodiË sadræava detaljan opis 23 sobe stalnog postava s izloπcima. Posljednjih dana Drugoga svjetskog rata savezniËka je bomba pogodila Kulu straæarnicu. Kroviπte i prvi kat bili su teπko oπteÊeni. Kad je nekoliko godina kasnije Kula obnavljana, nije joj bio vraÊen prethodni izgled, veÊ je dobila izgled rustikalnoga kamenog zdanja s otvorenim prostorom na katu. SljedeÊih 40-ak godina nije imala nikakvu konkretnu namjenu. U poslijeratnim uvjetima Muzej je nastavio prikupljati Krizman. U unutraπnjem prostoru prvog kata bile su grau otkupima i poklonima. Sukladno novim socijali- izloæene slike, a na otvorenom trijemu skulpture. Taj stiËkim zakonima, muzeji su bili ovlaπteni preuzimati prvi galerijski postav obuhvatio je djela renomiranih umjetniËke i povijesne predmete iz podræavljenih umjetnika Celestina MedoviÊa, Menci Klement CrnËiÊa, objekata. Usto, dræava je poËela sustavno otkupljivati Miroslava KraljeviÊa, Vladimira BeciÊa, Vlahe Bukovca i djela domaÊih likovnih umjetnika za muzeje i galerije. drugih, a bila su posuena iz fundusa zagrebaËke Na taj se naËin muzejski fundus iz godine u godinu Moderne galerije. U isto vrijeme Galerija je zapoËela znatno uveÊavao. sustavno prikupljati djela starih europskih i domaÊih Takoer je rastao broj posjetitelja, πto je potaknulo majstora te radove recentnih domaÊih umjetnika. muzejsku upravu da otvori Muzej javnosti nedjeljom i Danas, nakon gotovo πezdeset godina djelovanja praznicima od 9 do 12 sati. Tadaπnji tisak prati rad Galerije starih i novih majstora, od 1950. godine varaædinskog muzeja smatrajuÊi ga jednim od najbo- smjeπtene u baroknoj palaËi Sermage, njezin fundus gatijih i najureenijih u dræavi, spominjuÊi brojku od ima viπe od 2 000 umjetnina. 10 000 posjetitelja tijekom 1948. godine. Uz 15. obljetnicu Muzeja otvorena je u Starom gradu U Ilustriranom Vjesniku iz 1947. godine spominju se tri nova izloæbena jedinica s predmetima iz ostavπtina uËenjaka: Kreπimir FiliÊ, Stjepan VukoviÊ i botaniËar dvojice slavnih Varaædinaca; ilirca, povjesniËara i Franjo KoπÊec koji ureuju tri muzeja u Varaædinu naπega prvog konzervatora Ivana KukuljeviÊa (Kulturno-povijesni u Starom gradu, Prethistorijski i Sakcinskog, te filologa i slavista Vatroslava JagiÊa. buduÊi Entomoloπki odjel). Varaædinci su bili oduπevljeni izloæbom kukaca skupljaËa i kolekcionara Franje PoËetkom Drugoga svjetskog rata stalni je postav KoπÊeca, te je gradska uprava podræala prijedlog o Galerije premjeπten jer je Kula dobila vojni znaËaj. osnivanju novoga muzejskog odjela Ëiji bi fundus Ëinile Ratnih godina najviπe se radilo na ureenju parkova u njegove prirodoslovne zbirke. No tek je 1954. godine okolici starogradskog kompleksa, bedema i grabiπta, bio osiguran prostor na prvom katu ranoklasicistiËke æitnice i Kule straæarnice. palaËe Herzer za njihov smjeπtaj. Godine 1959. profe- Do 1941. godine Kreπimr FiliÊ sve je poslove u Muzeju sor KoπÊec ih je donirao gradu Varaædinu odnosno obavljao volonterski, uz svoj redoviti posao profesora Muzeju i postao prvim kustosom Entomoloπkog odjela. povijesti i zemljopisa u varaædinskoj gimnaziji. Napokon Do 1957. godine, kad je Kreπimir FiliÊ bio umirovljen a je odlukom tadaπnjeg Ministarstva premjeπten u Muzej, njegovom nasljednicom postala Mira IlijaniÊ, dotadaπnja a 1945. godine postavljen je na mjesto ravnatelja. kustosica i voditeljica kulturno-povijesnih i galerijskih Godine 1943., uz obiljeæavanje 20. godiπnjice zbirki, Gradski muzej Varaædin se, od poËetnih nekoliko Varaædinskoga muzealnog druπtva, promoviran je vodiË soba u Starom gradu, proπirio na πest odjela Varaædinski muzej na hrvatskom i njemaËkom jeziku. smjeπtenih u utvrdi i palaËama Herzer i Sermage te Tekst je potpisao Kreπimir FiliÊ, a likovnu opremu imao tendenciju kontinuiranog razvoja kako graom, 84

sl.6. Drugo dvoriπte Staroga grada iz prve Ëetvrtine 20. stoljeÊa sl.7. Otvorenje Gradskog muzeja Varaædin, 16. studenoga 1925. sl.8. Prvi stalni postav Gradskom muzeju Varaædin u Starome gradu

tako i novim prostorima i zaposlenicima. Umjesto prvih Nakon Drugoga svjetskog rata u cijeloj tadaπnjoj soci- muzealaca volontera, u Muzeju tada radi osam stalno jalistiËkoj Jugoslaviji zapoËinje obiljeæavanje postignuÊa zaposlenih i troje ugovornih djelatnika. Mira IlijaniÊ vodi- oslobodilaËkog rata i antifaπistiËke borbe i tekovina la je kulturno-povijesne i galerijske zbirke, Stjepan socijalistiËke revolucije. Diljem zemlje osnivaju se muzeji VukoviÊ prapovijesne, Franjo KoπÊec entomoloπke, a ili odjeli narodne revolucije. ZaËetak varaædinskog Josip Runjak etnografske zbirke i zbirke narodne rev- Muzeja narodne revolucije biljeæi se 1950., u palaËi olucije. Sermage, ali se ubrzo preselio u juæno krilo Starog grada. Godine 1960. bio je obnovljen prvi kat zgrade PovjesniËarka umjetnosti Mira IlijaniÊ koncepcijski je nekadaπnje isusovaËke gimnazije (dio isusovaËkog izmijenila stalni postav u Starom gradu. Primijenila je kompleksa sastavljenog od crkve Blaæene Djevice naËelo zaokruæenih vremenskih, tematskih i stilskih Marije u Nebo Uzdignute, nekadaπnjeg samostana i cjelina. Tada varaædinski muzej postaje prepoznatljiv po gimnazije). U tom je prostoru otvoren, za ono vrijeme ambijentalnim prostorima od renesanse do secesije, suvremen, stalni postav narodne revolucije varaædin- koji su imali cilj u posjetitelja stvoriti percepciju o naËinu skog kraja. Autor postava bio je kustos Josip Runjak, a æivota plemstva i graanstva tijekom pojedinih povijes- autor prostorne i likovne koncepcije akademski slikar nih razdoblja. 85

sl.9. Galerija starih i novih majstora (PalaËa Sermage) na SvaËiÊevom trgu sa skulpturama Duπana Dæamonje

sl. 10. i 11. Radovi na PalaËi Hertzer u kojoj se nalazi Entomoloπki odjel, 2005.

Pavao VojkoviÊ. Taj je postav 1983. godine novom zimi. U godiπnji program ugrauje sredstva potrebna za muzeoloπkom jedinicom Tito Varaædinu - Varaædin Titu arhitektonsko snimanje Tvre kako bi se utvrdile poje- bio proπiren na prizemlje zgrade. Odlaskom profesora dine faze gradnje. Runjaka na mjesto direktora varaædinske gimnazije kus- Godine 1961. Narodni odbor opÊine Varaædin postao je tosicom postaje profesorica povijesti Ivanka ©tager. osnivaË Gradskog muzeja Varaædin, sa Savjetom Ubrzo se u Muzeju zapoπljava povjesniËarka umjetnosti muzeja kao upravljaËkim tijelom. SljedeÊe godine Muzej Marija MirkoviÊ, zaduæena za obradu galerijskih zbirki je upisan u Registar muzeja, a 1966. godine u Registar slikarstva, kiparstva i grafika, a od 1965. Jasna ustanova sa zadaÊom sustavnog sreivanja, skupljanja, TomiËiÊ, za voenje kulturno-povijesnih zbirki. prouËavanja i izlaganja predmeta i zbirki predmeta Za vrijeme mandata ravnateljice Mire IlijaniÊ Muzej znaËajnih za kulturu, prosvjetu i znanost. postaje Ëlanom Nacionalnog komiteta ICOM-a. U Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina sporadiËno su se ICOM-ovoj pristupnici navodi se da je Muzej otvoren za provodili graevni i obrtniËki radovi u Starom gradu. posjetitelje svaki dan od 9 do 12 sati, da su struËna vodstva organizirana svaki puni sat i da je moguÊ pri- Profesorica Mira IlijaniÊ otiπla je u mirovinu 1973. jam grupa i izvan uredovnog vremena, uz prethodnu godine, a upravljanje Muzejom preuzela je prof. Jasna najavu. Cijena ulaznica za odrasle iznosila je 20 dinara, TomiËiÊ, koja je tu funkciju obnaπala do 1986. godine. a za djecu i vojnike 10 dinara. Kustosom Kulturno-povijesnog odjela iste godine postaje Miroslav Klemm. Profesorica IlijaniÊ u muzejske prostore uvodi suvremenu opremu i organizira stalnu Ëuvarsku sluæbu. Cjelovite obnove palaËe Sermage i starogradske ZapoËinje viπegodiπnje istraæivanje Staroga grada. utvrde, uz provedena konzervatorsko-restauratorska Surauje s muzejima i arhivima Austrije, NjemaËke, istraæivanja, najznaËajniji su projekti realizirani u vrijeme Maarske i Slovenije. Prepoznaje potrebu za novim Jasne TomiËiÊ. Za muzejsku struku jednako je vaæno depoima, preparatorskim radionicama, fotolaboratori- bilo osnivanje i opremanje preparatorskih radionica za jem, dvoranom za pedagoπko-didaktiËki rad. keramiku i metal te za drvo, kao i fotolaboratorija, te zaposlenje dvojice preparatora i fotografa. U brojnim dopisima gradskim i dræavnim tijelima upozorava na nedostatak struËnog osoblja s obzirom na velik Pedeseta obljetnica Gradskog muzeja Varaædin bila je broj muzejskih predmeta i potrebu njihova inventiranja i obiljeæena otvaranjem novih izloæbenih jedinica - stakla i struËne obrade, te hitno traæi sredstva za zaposlenje porculana u juænom krilu i arheoloπke izloæbe u podru- etnologa i povjesniËara umjetnosti. IstiËe vaænost mu istoËne kule. struËnog usavrπavanja muzealaca i nabavu struËne lite- Potres koji je 1982. godine pogodio varaædinsko rature. Tada je bio elektrificiran samo uredski prostor u podruËje uzrokovao je oπteÊenja mnogih objekata u Starom gradu dok se u ostali dio nisu mogli primati gradu i okolici. Posebno je teπko stradao Stari grad, posjetitelji u popodnevnim i veËernjim satima, osobito 86

sl.12. “Svijet kukaca u πumi” dio novoga stalnog postava Entomoloπkog odjela, 1998.

bila je dovedena u pitanje njegova statiËka stabilnost te struËnjaka razliËitih podruËja. Glavni projektant sanacije trebalo hitno sanirati nastale πtete. Prethodno prove- je, koji je ujedno obavljao i struËni restauratorski nad- deno arhitektonsko snimanje utvrde znatno je ubrzalo zor, bio je dipl. ing. arh. Zvonimir Matica, djelatnik izradu projektne dokumentacije obnove, sanacije i zagrebaËkog Restauratorskog zavoda Hrvatske. rekonstrukcije Staroga grada. Obnova se provodila u Graevinska tvrtka Zagorje iz Varaædina radovima na πest faza i trajala je od 1983. do 1989. godine. Starom gradu stekla je reference za obnovu mnogih Pojedina faza obuhvaÊala je jednu graditeljsku cjelinu nepokretnih spomenika kulture u zemlji i inozemstvu. od temelja do tavana. U sklopu prve faze zapoËeli su Poπto je Jasna TomiËiÊ 1986. godine postala direktori- radovi na zapadnom krilu, slijedila je zapadna kula, com zagrebaËkog Povijesnog muzeja Hrvatske, zam- zatim sjeverno krilo te sjeverni obrambeni zid i istoËna jenjuje ju akademski slikar Darko SaËiÊ, dotadaπnji kus- kula. Petom fazom bili su obuhvaÊeni radovi na velikoj tos Galerije slika. gotiËkoj kuli, dok su u posljednjoj, πestoj fazi bili obnovljeni juæna ulazna kula i jugozapadno krilo utvrde. Te godine Muzej je organizirao izloæbu Kulturno blago Sanacija starogradskog kompleksa obuhvatila je arheo- Varaædina (Kunstschätze in Varaædin) u austrijskim loπko i povijesno-konzervatorsko istraæivanje i ureenje gradovima Fürstenfeldu i Bad Radkersburgu, s izborom okolnog podruËja s bedemima i grabiπtima (u idejnom najvrednijih predmeta iz fundusa Muzeja. projektu - zelene povrπine) kao sedmu fazu i Kulu Paralelno s obnovom tvre pripremao se novi stalni straæarnicu kao osmu fazu obnove. postav Kulturnopovijesnog odjela. SveËano otvorenje Troπkovi istraæivanja, izrade projektne dokumentacije, obnovljenoga Staroga grada s novim stalnim postavom restauratorskih, graevnih, obrtniËkih i zavrπnih radova odræano je 16. studenog 1989. godine. U 33 muzeo- prerasli su moguÊnosti proraËuna lokalne zajednice, te loπke cjeline, s oko 450 izloæaka, novi je postav slijedio je OpÊina Varaædin potrebna sredstva namaknula osnovnu koncepciju prijaπnjega. SaËuvao je stilske i samodoprinosom za sanaciju πteta od potresa. tematske cjeline nastojeÊi ostvariti meusobno proæi- manje obiljeæja tvravskoga graditeljskog kompleksa, Obnova Staroga grada bila je po svojoj cjelovitosti, dvora kao mjesta stanovanja i ambijentalnih unutraπnjih opsegu i pristupu konzervatorskim istraæivanjima, prostora odreenih vremenskih razdoblja koji bi nam restauratorskim i graevnim rjeπenjima jedan od naj- trebali pribliæiti naËin æivota plemstva i graanstva u sloæenijih sanacijskih zahvata na spomeniku kulture u Varaædinu i okolici. To je moæda najbolje komentirao tadaπnjoj Jugoslaviji. Za vrijeme pripremnih radova te u Kenneth Hudson, predsjednik EMYA, prilikom obilaska rjeπavanju najrazliËitijih problema koji su se pojavljivali Kulturnopovijesnog odjela: Stalni postav izaziva u pos- tijekom izvoenja radova bio je ukljuËen velik broj jetitelju æelju da s koferom uπeta u Muzej spreman na 87

viπednevni boravak u njemu. Prilikom ponovnog otvorenja stalnog postava promoviran je VodiË Kulturnopovijesnim odjelom autora Miroslava Klemma, kustosa Odjela. U travnju 1990. godine v.d. ravnateljicom, a zatim i ra- sl.13. Detalj s izloæbe Varaædinske vnateljicom postaje Ljerka ©imuniÊ, dotadaπnja kustosi- urπulinke - 300 godina od dolaska u ca Kulturnopovijesnog odjela. Taj je posao obavljala do Varaædin srpnja 2004. godine. sl.14. Stalni postav Galerije starih i novih majstora, 1994. Na temelju saËuvane dokumentacije je 1994. godine rekonstruirana Kula straæarnica kao sedma faza sl.15. Renesansni kabinet i stolci, 16. st. (detalj renesansne sobe u stalnome obnove starogradskog kompleksa. VraÊen joj je izgled postavu Kulturnopovijesnog odjela) iz druge polovice 16. stoljeÊa, uz neke izmjene zbog novonastale situacije poput drvenog stubiπta jer viπe te prilagoen muzeoloπkim standardima, protuprovalni i nije bilo izravnog prilaza sa zemljanih bedema protupoæarni sustav. Izloæena su djela europskih slikara poruπenih u 19. stoljeÊu. Kula je napokon dobila nam- od 16. do kraja 19. stoljeÊa, s novim VodiËem na jenu - na kat su smjeπteni uredi, a u prizemlju je hrvatskome, njemaËkome i engleskom jeziku. Autorica otvoren mali izloæbeni prostor. novog stalnog postava i teksta VodiËa je Mirjana DuËakijeviÊ, voditeljica galerijskih zbirki. Naæalost, drugi Obnova i ureenje varaædinske gotiËko-renesansne dio postava s djelima domaÊih umjetnika 20. stoljeÊa, utvrde Stari grad bio je jedan od najzahtjevnijih projeka- predvien za prizemlje palaËe, nije realiziran do danas. ta zaπtite 1980-ih godina u Hrvatskoj, a nakon Gubitkom zgrade Povijesnog odjela (stara je varaædin- zavrπetka dobio je visoke ocjene domaÊe i inozemne ska gimnazija kao dio isusovaËkoga graditeljskog kom- struËne javnosti. Novi stalni postav za svoj je muzeo- pleksa predana novoosnovanoj Varaædinskoj biskupiji loπki pristup u prezentaciji kulturno-povijesnih zbirki, te za potrebe ordinarijata) te su zbirke i dokumentacija povijesnih i graditeljskih obiljeæja tvre nagraen Odjela “privremeno” smjeπtene u palaËu Sermage, u nagradom Pavao Ritter VitezoviÊ. Takoer je 1994. kojoj se nalaze i danas ËekajuÊi zavrπetak obnove godine nominiran kao prvi hrvatski muzej za nagradu palaËe Herzer u kojoj Êe se konaËno “udomiti”. Europski muzej godine (EMYA - European Museum of the Year Award djeluje pod okriljem VijeÊa Europe). Radovi na palaËi Herzer, odnosno na njezinu dijelu kojim se koristio Entomoloπki odjel naπeg muzeja Komitet EMYA imenovao je 1995. godine Ljerku obavljali su se tijekom 1990-ih godina uz odreene ©imuniÊ nacionalnom korespondenticom za Hrvatsku, zastoje i prekide. StatiËki problemi i nesigurnost za sa zadaÊom promicanja hrvatske muzeologije i za publiku potaknula je sloæene radove na statiËkoj kon- predstavljanje novoustanovljenih muzeja i muzeja s solidaciji objekta. Entomoloπke zbirke proπirile su se novim muzejskim postavima za nagradu Europski napokon na cijeli prvi kat palaËe, uz preuzimanje stana muzej godine. Tu je duænost obavljala do 2003. godine. dotadaπnjeg stanara JoviÊa. ZahvaljujuÊi odobrenim Devedesetih godina 20. stoljeÊa Muzej dobiva novi sredstvima Ministarstva kulture i Grada Varaædina, vizualni identitet. Akademski slikar Goran Merkaπ zapoËete su pripreme za novi, proπireni stalni postav oblikovao je logotip GMV-a u punom i inicijalnom Odjela. Uz obiljeæavanje Dana grada Varaædina, 6. obliku, memorandum, ulaznice za sve muzejske odjele, prosinca 1998. godine otvoren je Svijet kukaca, novi pozivnice, kataloge izloæbi, posjetnice, knjiæicu i stalni postav s 286 muzeoloπkih jedinica i 4 500 izloæa- iskaznicu πkolskog servisa. Tih je godina osmiπljen ka oblikovanih u osam tematskih cjelina. Izbor i struËnu edukativni projekt ©kolski servis GMV, namijenjen obradu izloæaka obavila je voditeljica entomoloπkih zbir- uËenicima osnovnih i srednjih πkola. ki GMV-a Antica BregoviÊ sa suradnicima iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, dok je oblikovanje Promjene doæivljava i galerijski stalni postav. U izloæbeni prostornih cjelina s vitrinama bilo povjereno akadem- prostor palaËe Sermage ugraen je novi sustav rasvje- 88 se kontinuirano provodi od 2001. godine. Na podruËju izloæbene djelatnosti realizirane su brojne tematske, monografske, retrospektivne, samostalne, obrazovne, informativne, meumuzejske, gostujuÊe izloæbe svih πest muzejskih odjela. Tako su Varaædinci i turisti mogli razgledati prikaze likovnih opusa Miljenka StanËiÊa, Ive Reæeka, Koste Angelija Radovanija, Vladimira GaπpariÊa Gape, Duπana Dæamonje, Draæena TrogrliÊa, Pavla VojkoviÊa, Nenada OpaËiÊa, Vande Tudja Strahonje, Ljube de Karine... pa sve do Darwina ButkoviÊa 2005. godine. Od tematskih izloæbi mnoge su, zahvaljujuÊi istraæivanji- ma i struËnoj obradi grae, pridonijele novim spoznajama na pojedinim podruËjima. To su: Plemstvo Æupanije varaædinske, Akvizicije GMV-a 1985. - 1995., PolitiËki i stranaËki æivot Varaædina 1861. - 1941., Æupanija varaædinska u srednjem vijeku, Varaædinska graanska Ëeta 1750. - 2000., Tragom æidovske povijesti i kulture u Varaædinu, Lepoglavska Ëipka, Sakralna zbirka Etnografskog odjela, Stari satovi u muzejima sjeverozapadne Hrvatske, Album malih naboænih sliËica, BoæiÊni obiËaji varaædinskog kraja, Ispod varaædinskih ploËnika, Varaædinske urπulinke - 300 godina od dolaska u sl.16. Dr. Vjekoslav Jarak, svojom donaci- Varaædin, Drava nekad i danas. jom suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika znaËajno je obogatio fundus Galerije Posebno je sveËano bila proslavljena 70. obljetnica starih i novih majstora GMV Muzeja. U Galeriji starih i novih majstora odræana je skom kiparu Draæenu TrogrliÊu. Tom je prilikom pro- sveËana sjednica Hrvatskoga muzejskog druπtva. U movirana knjiga posveÊena kolekcionaru i utemeljitelju renesansnoj dvorani Staroga grada predstavljen je Odjela Franji pl. KoπÊecu autora dr. Josipa BalabaniÊa. pretisak Spomenice Gradskog muzeja Varaædin iz Dvije godine kasnije tiskan je VodiË Svijetom kukaca u 1935. godine i bronËani reljef Stjepana VukoviÊa, rad hrvatskoj, engleskoj i njemaËkoj verziji autorice Antice akademskog kipara Mire Vuce. U prostoru BregoviÊ i dizajnerice akademske slikarice Lidije ©eler. Entomoloπkog odjela izloæene su akvizicije svih πest Po naËinu prikazivanja, ljepoti i slikovitosti KoπÊecovih odjela pristigle u Muzej posljednjih desetak godina. zbirki, Svijet kukaca zasigurno pripada meu najljepπe NaveËer je za brojne goste i posjetitelje organizirano stalne postave te vrste, πto potvruje i nedavna ICOM- noÊno razgledavanje Staroga grada. Put do utvrde bio ova godiπnja nagrada za najbolji muzejski CD-ROM s je osvijetljen bakljama, a stalni su postav osvjetljavale podruËja edukacije mladih. stotine svijeÊa. Varaædinski gradonaËelnik Alfred ObraniÊ poËasno je “zapovijedao” ponovno utemelje- Gradski muzej Varaædin vjerojatno je jedini hrvatski nom Varaædinskom graanskom gardom, popularnim muzej koji djeluje u pet objekata spomeniËke vrijednosti “purgarima” Ëiji su Ëlanovi, zajedno sa Ëuvarima u povi- u gradskoj jezgri i ima tri stalna postava, dok je Ëetvrti - jesnim kostimima, Ëuvali muzejske prostore i izloπke. Varaædin u pretpovijesti i povijesti, u pripremi. Nakon πto je Povijesni odjel Muzeja izgubio zgradu Naπa bivπa ravnateljica Mira IlijaniÊ oporuËno je 1999. stare gimnazije, zbirke su pohranjene u izloæbenom godine Muzeju darovala svoj stan u DraπkoviÊevoj ulici salonu Galerije starih i novih majstora. Za njihov 6, s namjenom da se tu smjesti zbirka vrijednih knjiga i konaËni smjeπtaj odreeni su preostali prostori palaËe muzejska knjiænica. Poπto se stan nalazi na katu Herzer, iz kojih su postupno iseljavani stanari. graanske kuÊe iz 18. stoljeÊa, zapoËeta su arhitekton- Istodobno su provoena arheoloπka i povijesno-kon- ska istraæivanja objekta na temelju propisanih uvjeta zervatorska istraæivanja palaËe, koja su prethodila izradi konzervatorske sluæbe u Varaædinu. projektne dokumentacije za njezinu sanaciju, rekon- Uz radove na obnovi zgrada i stalnih postava, GMV je strukciju i prezentaciju s buduÊom muzejskom nam- posljednjih desetak godina razvio bogatu i raznovrsnu jenom. Na prvom katu ostaje Entomoloπki odjel, dok aktivnost na svim podruËjima svog djelovanja. Êe se u dvoriπni objekt, tzv. bivπi golubinjak, smjestiti ured, Ëuvaonica, radionica i biblioteka Arheoloπkog Uz redovita arheoloπka istraæivanja i nadzor na odjela, a tavanski prostor bit Êe iskoriπten za zbirke, podruËju grada i okolice, posebno je vaæan projekt priruËnu knjiænicu i radni prostor Povijesnog odjela. U istraæivanja, zaπtite, konzervacije i prezentacije sred- podrumu, natkrivenom dvoriπtu i prizemlju oblikovat Êe njovjekovne utvrde Paka u novomarofskom kraju, koji se novi stalni postav s izloπcima obaju odjela pod nazivom Varaædin u pretpovijesti i povijesti. Radovi πto ih sufinanciraju Ministarstvo kulture RH i Grad Varaædin u tijeku su te se za dvije godine oËekuje otvorenje novog muzejskog postava, ali i primjereni smjeπtaj arheoloπkih i povijesnih zbirki.

LITERATURA 1. Grupa autora: Spomenica Varaždinskog muzeja, 1925. - 1935. 2. Krešimir Filić: Va r aždinski muzej, 1943., vodič Muzeja 3. Grupa autora: Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, 1975. (Jasna Tomičić: Pedeset godina Gradskog muzeja Varaždin, str. 5-12.) 4. Grupa autora: Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, 1985. (Jasna Tomičić: Šezdeset godina Gradskog muzeja Varaždin, str. 5-31.) 5. Grupa autora: Spomenica Gradskog muzeja Varaždin, 1997. (Anita Šestanj-Perić: Godine preporoda, Djelatnost Gradskog muzeja Varaždin 1990. - 1996., str. 49-55.)

Korištena tiskana i pisana građa čuva su u fundusu Kulturnopovijesnog odjela GMV-a.

Primljeno: 15. svibnja 2006.

sl.17. Novi vizualni indentitet muzeja MARKING THE 80th ANNIVERSARY OF VARAÆDIN CITY MUSEUM, osmislio je pokojni Goran Merkaπ 1925-2005 sl.18. Plakat za izloæbu Miljenka StanËiÊa After Zagreb, Split and Osijek came Varaædin in the early 20th objavljne uz retrospektivnu izloæbu 1996. century in launching an initiative for the founding of its own museum. In the great Culture History exhibition held during summer 1923 in the high school building, the organisers showed their fellow citizens and many visitors the rich diversi- ty of historical and artistic objects preserved in the city and surrounds. The exhibition was organised by the exhibition committee, composed of 25 members and chaired by Nikola PeËornik. An important role was played by teachers at the high school, and one of them was to be the long-term secretary of the museum association and the first director of VaraÊædin City Museum Kreπimir FiliÊ. The press of the time, from home and abroad, gave copious coverage to the exhibition, to its conception, exhibits and the number of visitors, calling it a first rate cultural event of that year. To mark the 80th anniversary of Varaædin City Museum, the author writes a review in which she leads us through the his- torically very detailed survey of the development of the museum and the changes that the permanent museum display underwent over the years, changes in museum experts, and the ripening of the institution into a modern establishment that keeps up with contemporary trends in museum activity. IM 36 (1-2) 2005. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE IZLOÆBENA I IZDAVA»KA DJELATNOST NARODNOG MUZEJA ZADAR U 2005. GODINI MUSEUM THEORY AND PRACTICE (UZ PREGLED EVIDENCIJE OVE DJELATNOSTI UNUTAR DOKUMENTACIJSKE SLUÆBE MUZEJA)

NATALI »OP Narodni muzej Zadar, Zadar

Uvod. Narodni muzej Zadar opÊi je, kompleksni muzej, Odjel Galerija umjetnina. Odjel Galerija umjetnina sluæbeno osnovan u prosincu 1962. godine spajanjem Narodnog muzeja oduvijek je imao primat u izlagaËkoj, samostalnih muzejsko-galerijskih institucija - pa i izdavaËkoj djelatnosti, πto proizlazi iz same naravi Prirodoslovnog muzeja, Etnografskog muzeja, Galerije struke i vrste grae kojom se Odjel bavi. U prvim godi- umjetnina, Muzeja grada Zadra i Muzeja revolucije u nama nakon Drugoga svjetskog rata, kada se Zadar osnivanju, koji su danas odjeli Muzeja. Osim svog pri- izdizao iz ruπevina, opÊinske su vlasti odluËile osnovati marnog poslanja, koje se ostvaruje skupljanjem, Ëuva- prvu javnu galerijsku ustanovu u Zadru (osnovana njem i istraæivanjem kulturne i prirodne baπtine Zadra i 1948., samostalno djelovala do 1962.) koja Êe svojom okolne regije, Narodni je muzej veÊ u prvoj godini tematikom obraditi naπu bogatu likovnu baπtinu i svoje osnutka zapoËeo komunikaciju s publikom putem djelovanje usmjeriti na upoznavanje πirokih narodnih povremenih i stalnih izloæbi te objavljivanjem razliËitih slojeva s tom umjetniËkom baπtinom.1 Nakon πto je u izdanja. Izloæbe Muzeja organiziraju se na Ëetiri lokacije poËetku svoju prezentaciju bazirala na vlastitom fun- na kojima su smjeπteni odjeli te u paviljonu Gradske dusu, od 1952. pokreÊe svoju izlagaËku misiju i u loæe. Prostorni problemi glavni su razlog nepostojanja suradnji s raznim galerijskim i kulturnim institucijama u stalnih postava pojedinih odjela. Kustosi taj nedostatak Jugoslaviji (ULUH-om, UNESCO-om, Modernom galeri- nadoknauju organiziranjem veÊeg broja povremenih jom JAZU, Galerijom umjetnina u Splitu i Rijeci…) i tematskih izloæbi u godini. samostalno organizira veÊi broj izloæbi u godini. Od 1952. do 2005. evidentirano je ukupno 378 izloæbi u Pregled izloæbene i izdavaËke djelatnosti Muzeja, s organizaciji i suorganizaciji Galerije umjetnina. posebnim osvrtom na 2005. godinu Od 1958. godine Galerija preuzima organizaciju Godina 2005. u Narodnome muzeju Zadar bila je meunarodne bijenalne izloæbe umjetniËke fotografije izuzetno bogata po izloæbenoj i izdavaËkoj djelatnosti. »ovjek i more, a od 1960. bijenale jugoslavenskog U izloæbenim prostorima odjela organizirano je ukupno slikarstva Plavi salon. Danas su obje manifestacije dio 29 izloæbi, od Ëega 10 vanjskih, πto znaËi da izloæba kulturne tradicije i zaπtitni znak ne samo Galerije umjet- nije financirana iz redovitog programa Muzeja, a kustosi nina, veÊ grada u cjelini. Tradiciju je stekao i Salon nisu sudjelovali u struËnoj koncepciji, veÊ je samo ustu- mladih, pokrenut 1977. godine u sklopu Pedagoπke pljen prostor za izloæbu i, eventualno, pruæena tehniËka akademije likovnog smjera kao smotra kojom se pro- pomoÊ pri njezinu postavljanju. moviraju mladi i neafirmirani zadarski stvaratelji u medi- ju slikarstva, kiparstva, grafike, primijenjene umjetnosti i U organizaciji i suorganizaciji odjela Muzeja prireeno je fotografije. Galerija preuzima organizaciju smotre 1980. ukupno 19 izloæbi, od Ëega je Galerija umjetnina ostva- godine, i otada izlagaËi struËnim æiriranjem dobivaju rila 11 izloæbi, Prirodoslovni odjel 3 izloæbe, odjel Muzej moguÊnost samostalnog izlaganja na sljedeÊem grada Zadra 2 izloæbe, Etnoloπki odjel i Salonu. Dokumentacijska sluæba po jednu izloæbu, a jedna izloæba odræana je u suorganizaciji Narodnog muzeja sa Danaπnja voditeljica Galerije umjetnina Ljubica Srhoj- Zadarskom æupanijom. »erina nastavlja galerijsko poslanje koje izloæbenim programom sustavno prati razvoj hrvatske i zadarske 1 Separat iz Zbornika Zadar, 1964. IzdavaËka djelatnost Muzeja u 2005. godini biljeæi Alfred Petričić, Galerija umjetnina likovne scene te godiπnje nastoji retrospektivno i znaËajne projekte. Publicirano je 9 izdanja, od Ëega 5 u Zadru. samostalno prezentirati eminentna imena hrvatske kataloga, jedan deplijan, jedna knjiga u suizdanju, jedan 2 Postav je raspoređen u pet umjetnosti kao i znaËajne zadarske likovne stvaratelje. izložbenih dvorana od 241 m2, što zbornik radova i jedno elektroniËko izdanje. Sva izdanja je ujedno i cjelokupni izložbeni vezana su za izloæbe (od toga se 2 izdanja odnose na S tim u vezi 1997. godine ponovno je otvoren privre- prostor Galerije umjetnina te se 6 izloæbi u sklopu 17. Plavog salona), a jedno izdanje je meni stalni postav pod nazivom Hrvatsko slikarstvo i pri organiziranju ostalih povre- 2 menih izložbi postav mora spre- zbog tehniËkih razloga objavljeno Ëetiri godine nakon kiparstvo 19. i 20. stoljeÊa. Postav Ëini izbor od 97 mati u depoe. izloæbe (knjiga Narodne noπnje sjeverne Dalmacije). umjetnina iz galerijskog fundusa koje kronoloπkim slije- 91

dom prikazuju razvoj hrvatske umjetnosti i zadarskih likovnih djelatnika od 19. st. do 80-ih godina 20. st. (a stilski obuhvaÊaju akademizam zadarskog slikara Franje Salghettija Driolija i historijsko slikarstvo s kraja 19. st., dio slikara ZagrebaËke πarene πkole, intimizam i poetski realizam iz prve polovine 20. st, razliËite umjet- niËke pravce iz druge polovice 20. st. (magiËni realizam, informel, apstraktno slikarstvo). Postav zavrπava hiperrealizmom, angaæiranom umjetnoπÊu grupe Biafra iz 70-ih i postmodernim izriËajem zadarskih slikara sl.1. Instalacija Ivane Franke, Gradska 80-ih godina). loæa, 2005. sl.2. Svjetlosna instalacija Viktora U 2005. godini stalni se postav mogao razgledati od PopoviÊa, 17. Triennale hrvatskog slikar- 21. travnja do 28. lipnja, kada je pohranjen u depo radi stva Plavi salon, 2005. priprema 17. triennala Plavi salon. kvalitete cjelokupnog likovnog stvaralaπtva mladih zadarskih autora. Pregled izloæbi i izdanja Galerije umjetnina u 2005. Prva u nizu galerijskih izloæbi u 2005. godini bio je 11. Izabrana su djela 19 autora koji su se javili na pozivni Salon mladih, odræan u Galeriji umjetnina i Gradskoj loæi natjeËaj te su skupno izloæena u prostoru Galerije od 10. veljaËe do 5. oæujka. Nakon jedanaestogodiπnje umjetnina pod nazivom 11. Salon mladih / Zadarska pauze Salon je obnovljen 2000. godine kao bijenalna situacija. Uz veÊ poznata fotoreporterska imena, izloæba mladih fotografa, a od 2005. godine obuhvaÊa i posebnu pozornost na izloæbi privukla je skupina auto- ostale likovne izriËaje, vraÊajuÊi se koncepciji ra kroz Ëija djela progovaraju, kako navodi voditeljica nekadaπnjih Salona. Dominacija fotografskog medija »erina u tekstu kataloga, individualna iskustva æivljenja i nad ostalim likovnim stvaralaπtvom specifiËna je pojava umjetniËkih strategija, dosljedan koncept i disciplina… u Zadru. To posebno dolazi do izraæaja u ratnom i Prva nagrada struËnog æirija - samostalna izloæba na poratnom razdoblju, kada stagnira likovna aktivnost, a 12. Salonu mladih, dodijeljena je Dubravki VidoviÊ za pojavljuje se veÊi broj mladih fotografa koji su “zanat dva rada kojima izraæava profinjenu proporciju prostora 3 ispekli” radeÊi kao fotoreporteri u brojnim zadarskim i lika u njemu. 3 Ljubica Srhoj-Čerina, 11. Salon tiskovnim medijima. Viπegodiπnje nepostojanje likovne U sklopu ovog Salona u Gradskoj se loæi samostalno mladih/Zadarska situacija, 11. Salon scene navelo je organizatore smotre da ispitaju razinu predstavio Goran MatoπeviÊ, prvonagraeni s 10. mladih, Zadar, 2005., str. 2. 92 Ta je manifestacija koncepcijski organizirana u dvije cjeline. U sklopu prve cjeline s nazivom Neomoderna ili joπ jedan prijelom stoljeÊa autora Vinka Srhoja u Galeriji umjetnina odræana je skupna izloæba od 18. kolovoza do 20. rujna te tri samostalne izloæbe u Gradskoj loæi. U prvoj koncepciji Plavog salona izbornik je æelio propi- tati status suvremenog slikarstva pa je pozvao umjet- sl.3. Samostalna izloæba Nine IvanËiÊ nike Ëija je likovna praksa iskoraËila izvan tradi- 17.P.S., Gradska loæa, 2005. cionalnog slikarstva i transformirala se uvodeÊi individu- sl.4. Samostalna izloæba Duje JuriÊa, alne pristupe neomodernizmu. Predstavljene autore ne Gradska loæa, 2005. veæe zajedniËka ideja ili kolektivni projekt. Pojavu neo- sl.5. 11. Salon mladih / Zadarska situacija, moderne izbornik je prepoznao u artefaktima Kristijana Galerija umjetnina, 2005. Koæula koji koketiraju izmeu postmodernog kiËa i Salona mladih, i to fotografskim ciklusom od 36 popartistiËkih kutija - zamki. MinimalistiËka svjetlosna fotografija u boji o Susku, koje su objavljene u National instalacija Viktora PopoviÊa bliska je poetici arte Geographicu, u sklopu reportaæe o tom otoku. povera, dok Ivan Skvrce neprivlaËan motiv πahtova u MatoπeviÊev rad pratimo od 9. i 10. Salona, kada mu maniri neo pop-arta pretvara u oku ugodan motiv. je fotografski interes bio usmjeren na modnu fotografi- Troslojne slike Danijele Pal tvore slikarsko-kompjutorski ju. Ovim je ciklusom pokazao zanimanje za svakod- efekt, a kromatske prostorne slike Dubravke Rakoci nevicu u fotoreporterskoj maniri. imaju korijene u ranom postmodernistiËkom neo-geu. Ciklus slika Roberta ©imraka u neo-popartistiËkoj verziji Obje izloæbe Salona prati jedinstveni katalog. U prvom donosi sablasne scene industrijskih postrojenja koje dijelu kataloga je tekst autorice Ljubice Srhoj-»erina sugeriraju civilizaciju u propadanju. koji prati skupnu izloæbu - Zadarska situacija i analizira proπle smotre te propituje stanje hrvatske likovne U Gradskoj se loæi od 18. kolovoza do 2. rujna u scene, s posebnim osvrtom na najmlai naraπtaj sklopu prve cjeline samostalno predstavila Nina IvanËiÊ zadarskih likovnih umjetnika koji upravo zavrπavaju ili su ciklusom slika s motivom zrakoplova Ëiji dizajn neodolji- zavrπili studij u Hrvatskoj i inozemstvu. Slijedi pet vo podsjeÊa na pop-art. kvalitetno reproduciranih fotografija nagraenih izlagaËa U Gradskoj loæi od 5. do 18. rujna slijedi samostalna i popis kataloπkih jedinica s kratkim biografijama. Drugi izloæba mladog slikara Matka VekiÊa, Ëija je neomoder- dio kataloga sadræava tekst kustosice Karmen Travirka nost izraæena u ironiËnosti motiva (svijet spektakla, MarËina uz samostalnu izloæbu Gorana MatoπeviÊa, te mode i reklame). dvije reproducirane fotografije. PrateÊi posljednja dva Prva koncepcijska cjelina zavrπava samostalnom Salona i MatoπeviÊev prijelaz iz modne u reportaænu izloæbom Duje JuriÊa u Gradskoj loæi od 20. rujna do 2. fotografiju, autorica je stekla dojam o profiliranju mlade listopada. Izloæivπi mobile i mobilne slike, izbornik je generacije zadarske fotografije koja kroz lokalne teme æelio upozoriti na postmodernu potku u JuriÊevu stva- progovara o univerzalnim æivotnim istinama.4 GrafiËko i ralaπtvu, istiËuÊi kako on geometrizmom propituje likovno oblikovanje omota i kataloga povjereno je stilske i ornamentalne moguÊnosti slike, a ne njezinu Viktoru PopoviÊu. Katalog je tiskan u nakladi od 400 racionalistiËku podlogu svojstvenu modernizmu. komada, na 16 stranica 300-gramskog mat kunstdruck papira, uvezan spiralnim uvezom. Druga koncepcijska cjelina nazvana Modernizacija moderne (Nova medijska praksa) autorice Ljubice Izloæbena ponuda 2005. godine obogaÊena je Srhoj-»erina prezentira autore Ëija se umjetniËka prak- znaËajnim, 17. po redu trijenalom hrvatskog slikarstva sa ostvaruje u oprostorenju slike, tj.u preobrazbi pros- Plavi salon. Ta manifestacija od 70-ih godina postaje tora ambijentima, svjetlosnim instalacijama i videoinsta- trijenalna, a revijalni salonski tip izlaganja slikarskih lacijama. U Galeriji umjetnina od 6. do 20. listopada opusa vezanih za temu mora ustupio je mjesto veÊem skupno su predstavljeni umjetnici koji svojim individual- broju individualnih izloæbi i tematskih cjelina unutar isto- nim pristupima Ëine iskorak iz dvodimenzionalnog svije- ga stilskog izraza. Od tada se i saËuvao osnovni cilj ta slike, ali se poetikama ne mogu svrstati pod zajed- Salona - da se prate stilske, tematske i problemske niËki nazivnik. Tako videorad Tomislava BrajnoviÊa pro- mijene, nekad jugoslavenske, danas hrvatske likovne pituje odnos duhovnoga i materijalnoga u polaganom scene. Iako tradicionalno slikarska manifestacija, od izgaranju drvene glave anela. Dalibor Martinis u video- 2002. prelazi granice slikarskog medija. 4 Karmen Travirka Marčina, radu Prizma razrauje odnos elektroniËke slike i Matoševićev foto-esej o Susku, 11. 17. triennale hrvatskog slikarstva Plavi salon ...ima za fiziËkog svijeta, a interaktivnim uratkom Koma poziva Salon mladih, Zadar, 2005., str. 12. cilj prepoznati fenomen prijeloma stoljeÊa, odnosno zbi- gledatelja da pritiskom gumba izazove elektroπok kojim 5 Vinko Srhoj, Neomoderna ili još vanja u vremenu kasne postmoderne i javljanja tzv. budi umjetnika iz dubokog sna u koji je zapao ËitajuÊi jedan prijelom stoljeća, 17. Plavi neomoderne.5 Plinija. Goran Petercol videoradom Tanjur tematizira salon, radni materijal, Zadar 2005., str. 2. svjetlo koje definira prostor i sjenu kao nusprodukt 93

sl.6. Video instalacija Sandre Sterle, Galerija umjetnina, 2005.

sl.7. Interaktivni video rad Koma, Dalibora Martinisa, Galerija umjetnina, 2005. svjetla, koja postaje konkretna forma. U interaktivnoj prirode i egzistencije umjetniËkog predmeta pod utje- videoinstalaciji Ksenije TurËiÊ, umjetniËin izazovni cajem novih medija i umjetniËkih praksi, zakljuËujuÊi monolog naglaπava ograniËenost medija i bezemotivnu, kako upotrebom novih medija suvremeni umjetnik sebi okrenutu komunikaciju u softverskom okruæju. transformira stvarnost, stvara iluziju prostora, naraciju i Viπekanalni videorad Sandre Sterle ironiËno komentira metaforu. Tekstovi su prevedeni na engleski jezik i naivni optimizam koji postoji u vezi europskih integraci- popraÊeni manjim reprodukcijama u boji. Svaka cjelina ja, ostavljajuÊi kod gledatelja osjeÊaj tjeskobe. KoristeÊi zavrπava serijom fotografija izloæenih radova uz koji stoji se fotografijom, ready madeom i zvukom, Mirjana naslov i ime autora. Autori fotografija su Zoran Alajbeg, Vodopija ostvarila je ambijent kojim izraæava idealiziranu Boris CvjetanoviÊ, Robert Leπ, Mladen RadoloviÊ Mrlja i viziju prirode i vlastite osobe, stiliziranu do simbolike. Fedor VuËemiloviÊ. GrafiËko oblikovanje kataloga pot- pisuje Viktor PopoviÊ. Katalog je tiskan na 150-gram- Samostalno izlaæuÊi u Gradskoj loæi od 6. do 20. skom mat kunstdruck papiru, na 92 stranice, u 600 listopada, u sklopu te cjeline, mlada umjetnica Ivana primjeraka. Franke posebno je za taj prostor konstruirala transparentnu ambijentnu instalaciju Raster, kojom propituje U organizaciji Galerije umjetnina u Gradskoj loæi od 19. granice naπe vizualne percepcije i stvara subjektivan srpnja do 7. kolovoza ostvarena je i izloæba fotografija doæivljaj prostora. Marija BeliÊa pod nazivom Plitvice - gdje voda stvara kamen. Izloæbu prati deplijan s tekstom Antuna Trijenale zavrπava samostalnim konceptualnim projek- Travirke, dvije fotografije te popis izloæbi i objavljenih tom mladog Zadranina Petra StanoviÊa pod nazivom fotografija autora. Architecton osmiπljenoga za prostor Gradske loæe od 25. listopada do 11. studenog. Instalaciju tvori kriæ od Prirodoslovni odjel. Prirodoslovni odjel Narodnog crnoga i crvenog tepiha koji se vertikalno izdiæe i izlazi muzeja sljednik je nekadaπnjeg najstarijeg izvan prostora Loæe aludirajuÊi na zemaljsku i nebesku Prirodoslovnog muzeja na naπem prostoru koji je osno- sferu. Na otvorenju je instalacija bila upotpunjena van 1905. godine. Selidbe muzeja i grae, ratne prilike videoprojekcijom uz zvukove hranjenja i scene iz filma i viπegodiπnja odsutnost struËnih voditelja uzrokom su The Belly of an Architect. nekontinuiranog razvoja muzejskih djelatnosti, pa tako i U povodu 17. Plavog salona publicirana su dva izda- izloæbene i izdavaËke. Prirodoslovni je odjel imao kon- nja. Katalog je zbog tehniËkih razloga otisnut uoËi dru- stantno otvorenu stalnu izloæbu od 1957. (tada joπ 6 gog dijela Plavog salona , dok je otvorenje prve cjeline samostalan muzej) do 1975. godine, koja je prikazivala popraÊeno radnim materijalom s tekstom Vinka Srhoja faunu Jadrana. Od povremenih izloæbi od 1957. do kojim objaπnjava fenomene na prijelazu stoljeÊa i kraja 2005. evidentirano je ukupno njih 28 u organizaciji pojavu neomoderne u suvremenoj umjetnosti. Radni i suorganizaciji Prirodoslovnog odjela. materijal sadræava devet crno-bijelih reprodukcija i Od 2002. Odjel vodi dr. sc. Snjeæana VujËiÊ-Karlo koja biografije umjetnika predstavljenih skupno i samostalno uz intenzivni istraæivaËki rad na terenu i u zbirkama unutar prve cjeline, te raspored izloæbi i autora obiju pokreÊe izloæbenu djelatnost. Kako Odjel zbog cjelina. Radni materijal ima dvanaest jednostrano otis- skuËenog prostora nema stalni postav, voditeljica nas- nutih stranica veliËine A4 u spiralnom uvezu. toji bijenalno organizirati veliku tematsku stalnu izloæbu Katalog izloæbe izdavaËki je projekt koji je uredila koja na neki naËin nadomjeπta tu prazninu. Cilj tih Ljubica Srhoj-»erina. Autori i izbornici izloæbi tekstovi- izloæbi je da se na edukativan naËin prikaæu razliËite ma su iscrpno obradili obje koncepcijske cjeline, uz ekoloπke teme, zaπtiÊena podruËja te raznolikost osvrt na izloæena djela svakoga pojedinog autora. Tekst staniπta biljnih i æivotinjskih vrsta s podruËja zadarske 6 Radi autentičnosti postava poje- Vinka Srhoja proπirena je verzija teksta iz radnog regije. Osim toga, u suradnji s prirodoslovnim muzejima dinih in situ instalacija, fotografi- materijala. Ljubica Srhoj-»erina analizira promjenu iz drugih gradova razmjenjuju se povremene izloæbe rane su u originalnom prostoru. 94

sl.8. Iz postava stalne izloæbe Park prirode Vransko jezero kojima se zadarska publika upoznaje s razliËitim priro- primjerci tipiËni za priobalje Jadrana (zelena krastaËa i doslovnim temama iz ostalih dijelova Hrvatske. Samo zelena æaba). Bogata ornitofauna doËarana je sa 60 od 2003. do kraja 2005. zabiljeæeno je 9 izloæbi u orga- preparata ptica (zviædara, mlakuπa, siva i bijela Ëaplja, nizaciji i suorganizaciji Prirodoslovnog odjela. pozviædaË, glavata patka, Êubasti gnjurac, blistavi ibis, æutokljuni labud i druge vrste). Svi su preparati iz fun- Pregled izloæbi i izdanja Prirodoslovnog odjela u dusa Prirodoslovnog odjela. 2005. Kalendarska godina zakljuËena je otvorenjem Atraktivnosti izloæbe pridonosi zamraËena atmosfera stalne izloæe Park prirode Vransko jezero, 29. prosinca koja uvodi posjetitelja u prvu dioramu kroz crni 2005. u organizaciji i prostoru Prirodoslovnog odjela. natkriveni hodnik diskretno osvijetljen s pet city light Autorstvo i koncepciju potpisuju voditeljica odjela fotografija tipiËnih biljnih i æivotinjskih vrsta iz jezera. Snjeæana VujËiÊ-Karlo i vanjski suradnici video umjetnik Daljnje kretanje posjetitelja po diorami teËe vijugavom Vlado ZrniÊ, akad. kipar Igor Maπtruko i Iva BurËul, koji stazom naizmjeniËno uokvirenom snopovima visokih su i suautori vizualnog izgleda izloæbe. Izloæba je trski koje zaklanjaju pogled i svjetlo, te niskih trski koje smjeπtena u tri prostorije, od kojih su dvije pretvorene u otvaraju pogled prema postavljenim preparatima. diorame. U prvoj, ulaznoj prostoriji doËarana je dnevna Umjesto difuzne stropne rasvjete, nisko su postavljeni atmosfera jezera putem uveÊanih fotografija postavlje- reflektori koji naglaπavaju pojedine skupine preparata, nih poput traka od poda do stropa. Tu je smjeπten Ëime je stvoren dramatiËan izgled Vranskog jezera informatiËki punkt na kojemu se moæe razgledati inter- noÊu. Vijugava staza nastavlja se do polovice druge aktivni CD-ROM kataloga izloæbe. Postav je podijeljen diorame, odakle posjetitelj ima pogled na simulirano tako da prva diorama prikazuje kopnena staniπta, a u jezero u kojemu voda leluja gibanjem skrivenih prope- drugoj su predstavljena staniπta uz vodu i oko nje te lera. Jezero okruæuje pjeπËana obala sa sitovima, krπki oblici koji se pojavljuju na rubovima moËvara. trskom i umjetnom stijenom po kojima su rasporeeni Kopneni kraljeænjaci predstavljeni su dermoplastiËnim preparati mnogih vrsta ptica, sisavaca, gmazova i preparatima vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca, vodozemaca. Æivost statiËnim preparatima daje osvijet- dok su beskraljeænjaci predstavljeni s 50 razliËitih suhih ljeni akvarij s ribama iz jezera, a tiπina je razbijena preparata kukaca. Faunu sisavaca na izloæbi predstav- zvuËnom videoprojekcijom koja reproducira snimljene ljaju tipiËni primjerci za Dalmaciju (Ëagalj, vidra, lasica, glasove ptica, dok slide show na zidu prikazuje scene s jazavac, jeæ, tvor, lisica i dr. ). Faunu vodozemaca Vranskog jezera. Posjetitelj se moæe koristiti albumom Vranskog jezera takoer predstavljaju karakteristiËni sa slikovnim legendama izloæenih preparata, uz koje je 95

sl.9. Dio postava izloæbe Olga OπtriÊ - prva etnologinja u sjevernoj Dalmaciji, prizemlje Gradske straæe, 2005./2006.

sl.10. Etnologinja Olga OπtriÊ naziv na hrvatskome i latinskom jeziku, a za detaljno tako je i prikaz pojedinih tema u postavu postajao upoznavanje hidrografskih, geomorfoloπkih i ekoloπkih cjelovitiji. Danaπnja voditeljica odjela Jasenka LuliÊ obiljeæja toga parka prirode na raspolaganju je raËunalo ©toriÊ 80-ih je godina izmijenila postav kako bi detaljni- za pregled CD-ROM-a kataloga izloæbe. Sadræaj i opis je prezentirala pojedine teme unutar etnologije tog digitalnog kataloga CD-ROM-a objavljen je u podruËja, pri Ëemu su nastale tematske cjeline u Prinovama knjiænice MDC-a, 12(2)2005., str. 26. postavu - svadbeni obiËaji, nakit i ukraπavanje. Od 2004. Odjel ponovno otvara vrata javnosti stalnom U gotovo scenskom ambijentu, uporabom multimedije izloæbom Etnoloπke osobitosti sjeverne Dalmacije, koja ostvarena je vrlo atraktivna izloæba πto doËarava to prezentacijom pojedinih ambijenata doËarava neke jedinstveno moËvarno podruËje koje je staniπte brojnih aspekte seoskog æivota jadranskoga i dinarskog æivotinjskih i biljnih vrsta te zbog toga vaæno za oËuva- podruËja (kuæina, konoba, kamara). nje bioloπke raznolikosti. Izloæba je namijenjena svim dobnim skupinama, ali je posebno edukativno usmjere- U bazi za evidenciju izloæbi poËevπi od 1962. do kraja na prema djeci kojoj je to moæda prvi kontakt s 2005. zabiljeæene su ukupno 33 izloæbe mnogim æivotinjskim vrstama iz svijeta moËvare. Etnografskog/Etnoloπkog odjela ostvarene samostalno ili suorganizacijom. Povremenim izloæbama prezentirane U organizaciji Prirodoslovnog odjela od 6. travnja do su najznaËajnije zbirke Odjela i problemski razraene 1. svibnja realizirana je izloæba u splitskom specifiËne etnoloπke teme tog kraja, a suradnjom sa Prirodoslovnom muzeju i Zoo vrtu pod nazivom struËnjacima izvan Zadra javnosti se prezentiraju i etno- ZaπtiÊena podruËja Zadarske æupanije - Paklenica i loπka obiljeæja kultura ostalih dijelova Hrvatske. TelaπÊica, πto je kompilacija dviju izloæbi predstavljenih u Zadru i Paklenici, a izloæba Svijet minerala ostvarena Pregled izloæbi i izdanja Etnoloπkog odjela u 2005. je suorganizacijom udruge Nova Akropola, Od 15. studenog 2005. do 31. sijeËnja 2006. voditelji- Prirodoslovnog muzeja i Zoo vrta Split i postavljena u ca Odjela Jasenka LuliÊ ©toriÊ u prizemlju Gradske Gradskoj loæi od 20. lipnja do 16. srpnja. straæe priredila je izloæbu Olga OπtriÊ - prva etnologinja u sjevernoj Dalmaciji. Izloæba je svojevrsna posveta Etnoloπki odjel. Etnografski je odjel7 osnovan 1945. osobi koja je prva zapoËela struËnu i znanstvenu godine, a za javnost je otvoren 1950. godine u obradu, organizirano prikupljanje i izlaganje predmeta Gradskoj straæi i otada ima stalni postav koji se uz tradicijske baπtine u tom dijelu Hrvatske. Izloæba putem izmjene odræao sve do ratne 1991. godine. Prva uveÊanih fotografija iz fototeke Odjela i iz privatne voditeljica odjela Olga OπtriÊ postav je bazirala na arhive na dokumentaran i kronoloπki naËin donosi prezentaciji vrijednih originalnih artefakata dinarskoga i dogaaje iz radnog vijeka prve etnologinje sjeverne mediteranskog kulturnog kruga, skupljenih na terenu, 7 Godine 1992. Statutom se mijen- Dalmacije. Poseban je naglasak na terenskome istraæi- darovanih ili otkupljenih od pojedinaca. Kako su se ja naziv odjela Etnografski u vaËkom radu i na dokumentaciji koju je gospoa OπtriÊ Etnološki. intenzivnim terenskim prikupljanjem zbirke popunjavale, 96

sl.11. Dio galerijskog stalnog postava, slikarstvo 19. stoljeÊa sl.12. Dio postava stalne izloæbe Muzeja grada Zadra Uspomene iz jednog Zadra izuzetno detaljno vodila. Osim toga, izloæen je i dio paËnoj osobi, a nadasve o osobi koja je utkala svoj dokumentacijskog materijala, izdanja Odjela, popis æivot u razvoj etnologije toga kraja. Zbornik je uredio i etnoloπkih filmova, maketa i projekt zgrade Stare bol- likovno opremio Antun Travirka. Pojedini su tekstovi nice koja je bila planirana, ali to nikad nije ostvareno, za prevedeni na engleski i francuski jezik. Zbornik je otis- smjeπtaj Odjela te pojedini predmeti iz fundusa. nut na 276 stranica u nakladi od 500 komada, a Izloæbom koja daje biografski presjek kroz 40-godiπnji uvezan je u tvrde korice. rad viπe kustosice Olge OπtriÊ raspoznaje se vrstan Etnoloπki je odjel u 2005. godini u suizdanju s Maticom muzealac, osoba koja je svoje profesionalne i osobne hrvatske objavio i knjigu Narodne noπnje sjeverne interese nesebiËno stavila u sluæbu razvoja etnologije Dalmacije, Ëiji je sadræaj opisan u publikaciji Prinove sjeverne Dalmacije. Na samom otvorenju izloæbe orga- knjiænice MDC-a, 12(2)2005., str. 31. nizirana je DVD projekcija s fotografijama iz radnog okruæja gospoe OπtriÊ, koja ih je osobno popratila Odjel Muzej grada Zadra. To je formalno najmlai odjel svojim komentarima. Narodnog muzeja koji svoje zaËetke ima u samostal- Kruna izloæbe je izdanje Zbornik radova Olge OπtriÊ. nome Muzeju grada Zadra, osnovanome 1960. godine RijeË je o autorskom projektu mr. sc. Jasenke LuliÊ imenovanjem kustosice Sofije Petricioli, ali bez prostora ©toriÊ koja sumira muzejsku i istraæivaËko-terensku dje- za rad. Integracijom iz 1962. taj muzej mijenja naziv u latnost pionirke etnologije sjeverne Dalmacije. Zbornik Kulturno-historijski odjel i sve do 1992. godine djeluje u objedinjuje sve objavljene i neobjavljene struËne tek- istim prostorima s Odjelom revolucije, a onda se oba stove Olge OπtriÊ nastale tijekom bavljenja pojedinim stapaju u odjel Muzej grada Zadra. etnoloπkim temama, a uz to su opisani svi etnoloπki Zbog prostornih problema Kulturno-historijski odjel nije filmovi snimljeni pod njezinim struËnim vodstvom, a imao stalni postav, πto je voditeljica Petricioli priloæene su i fotografije iz pojedinih faza njezina nadomjeπtala organiziranjem povremenih izloæbi u struËnog rada. Zbornik donosi dva autorska teksta i prizemlju upravne zgrade u kojoj je odjel smjeπten. jedan razgovor s Olgom OπtriÊ. Uvodni tekst Jasenke Tada su javnosti prezentirane sve vrijedne zbirke LuliÊ ©toriÊ esejistiËki je prikaz æivotnog puta i struËnog Odjela, kao i razne urbanistiËko-arhitektonske i kul- interesa i djelovanja gospoe OπtriÊ u specifiËnom turno-povijesne teme vezane za Zadar. poslijeratnom vremenu sustavnih promjena tradicijske kulture zadarskog zalea i otoka. Tekst prati kataloπki Odjel revolucije imao je postav od 1968. godine i on se popis izloæenih fotografija. prostirao na dva preostala kata zgrade, a bazirao se na prikazu Zadra i regije od narodnog preporoda do Tekst ©ime BatoviÊa prenesen je iz Vijesti muzealaca i NOB-a. konzervatora Hrvatske br. 1/2 , Zagreb 1988., str. 31- 33. a objavljen je uz 65. obljetnicu æivota i 40. obljet- Danaπnji odjel Muzej grada Zadra od 1998. godine ima nicu struËnog rada Olge OπtriÊ. Uz biografiju je dan stalnu izloæbu Uspomene iz jednog Zadra autorâ Sofije detaljan presjek njezina struËnog djelovanja od Petricioli i Hrvoja Perice, koja je ambijentalno koncipi- pripravniπtva u zagrebaËkome Etnografskom muzeju rana uporabom stilskog namjeπtaja, slika, skulptura, do umirovljenja u svojstvu viπe kustosice voditeljice inventara i dekora kojima se doËaravaju interijeri Etnografskog odjela Narodnog muzeja Zadar. Naveden zadarskih kuÊa od renesanse do neostilova. je popis objavljenih radova i broj predmeta po zbirkama Prostorni i organizacijski problemi trebali bi se rijeπiti u u trenutku njezina umirovljenja. skorijoj buduÊnosti adaptacijom kompleksa Kneæeve i Razgovor Sanje Potkonjak s Olgom OπtriÊ donosi nam Providurove palaËe za potrebe Narodnog muzeja, Ëime dojmove “iz prve ruke” o njezinim profesionalnim bi se Odjelu konaËno dao primjeren prostor za stalni iskustvima. Voen 2005. u neformalnom ozraËju, raz- postav i povremeno izlaganje, a povezanoπÊu s ostalim govor daje naslutiti da je rijeË o vrlo otvorenoj i pristu- odjelima Muzej bi zaæivio kao jedinstveni organizam. S tim ciljem pokrenut je i ambiciozni projekt koji vodi dr. Tomislav ©ola, a trebao bi rezultirati stvaranjem novog 97 muzeja kao srediπta komunikacije identiteta toga kraja. U bazi za evidenciju izloæbi od 1965. do kraja 2005. godine. zabiljeæeno je ukupno 78 izloæbi u organizaciji i suorganizaciji nekadaπnjeg Kulturno-historijskog odjela, Odjela revolucije i odjela Muzej grada Zadra.

Pregled izloæbi odjela Muzej grada Zadra u 2005. Od 1. do 15. srpnja voditelj odjela Muzej grada Zadra Vladimir Alavanja organizirao je u prostoru mlina u

Malom Iæu izloæbu Maslinarstvo otoka Iæa, na kojoj je sl.13 Dio postava retrospektivne izloæbe posjetitelj mogao pratiti tehnologiju prerade maslina, a Izloæbe i izdavaπtvo 1983. - 2004., Gradska usput doznati neπto viπe o maslini kao biljci i masli- loæa, 2005. narstvu naπeg kraja. sumirala u konaËnom godiπnjem izvjeπÊu o radu Suradnjom Odjela s FilatelistiËkim druπtvom u Gradskoj Muzeja, uz navoenje podataka o naslovu izdanja i loæi je od 21. do 27. studenog ostvarena izloæba Marke odjelu koji ga je uredio. republike Hrvatske kojom su predstavljene hrvatske Radi prikupljanja πto toËnijih informacija, zapoËeto je poπtanske marke od 1991. do 2005. Izloæba je bila dio kvantitativno skupljanje kataloga, deplijana, knjiga, obiljeæavanja 60. obljetnice Hrvatskoga filatelistiËkog monografija, plakata, pozivnica i dokumentacijskog druπtva i proslave Dana grada Zadra. materijala o izloæbama i izdavaπtvu koji je bio razasut na Ëetiri lokacije na kojima su smjeπteni muzejski odjeli Evidencija izloæbi i izdavaπtva u Dokumentacijskoj i uprava. Pretraæena je i arhiva muzejskih odjela, s sluæbi Muzeja. Dokumentacijska sluæba Narodnog posebnim osvrtom na godiπnja izvjeπÊa o radu i kore- muzeja Zadar osnovana je 2000. godine s ciljem orga- spondenciju, πto je, uz kataloge, bio najtoËniji izvor niziranja i planiranja dokumentacijskih poslova za sve podataka. U Znanstvenoj knjiænici Zadar pregledana je odjele Muzeja, πto obuhvaÊa voenje glavnog popisa lokalna periodika (Narodni list i Zadarski list), iz koje su muzejskih predmeta, knjige ulaska i izlaska predmeta skenirani novinski Ëlanci koji se odnose na navedene voenjem i obradom svih fondova sekundarne doku- djelatnosti. »lanci su naknadno obraeni i uvrπteni u mentacije. Od samog poËetka sluæbe, kojoj sam fond hemeroteke. voditelj, cilj mi je bio osnovati one fondove kojih u Muzeju do tada nije bilo, a bitni su za informacije o Time je stvoren korpus dokumentacijskog materijala i struËnom djelovanju Muzeja. Tako sam zapoËela sus- pridruæenih informacija koje su bile dovoljne da se kvali- tavno praÊenje i dokumentiranje izloæbene i izdavaËke tativno obrade i usustave u bazi podataka, πto je s vre- djelatnosti svih odjela Muzeja, vanjskih organizatora, menom rezultiralo idejom o organiziranju retrospektivne suorganizatora i suizdavaËa. izloæbe izdavaËke i izloæbene djelatnosti Muzeja od 1983. do 2004. godine. Kada je 2002. godine donesen Pravilnik o sadræaju i 8 naËinu voenja muzejske dokumentacije o muzejskoj Popis izloæbi i izdanja od 1953. do 1983. godine, grai (NN , 108/2002.) postao mi je osnova u katego- kako bivπih samostalnih muzeja, tako i integriranoga rizaciji podataka za dokumentiranje izloæbene i izda- Narodnog muzeja, objavio je nekadaπnji voditelj Galerije vaËke djelatnosti. SljedeÊi korak bilo je kreiranje baze umjetnina Antun Travirka u katalogu izloæbe prigodom za evidenciju tih djelatnosti u Microsoftovoj aplikaciji obiljeæavanja 150 godina organiziranog djelovanja 9 Access koja nudi relacijske moguÊnosti i prebacivanje zadarskih muzeja. podataka iz baze u neke druge aplikacije, ako bude U bazu za evidenciju izloæbi najprije sam unijela podatke potrebno. Baze su raene bez pomoÊi struËnjaka infor- od 1983. do kraja 2004., za koje je razdoblje evidenti- matiËara i zato su vrlo jednostavno strukturirane. Ipak, rano ukupno 325 izloæbi, od Ëega 211 u organizaciji one za sada zadovoljavaju potrebe sluæbe, olakπavaju odjela Muzeja, 70 izloæbi u suorganizaciji muzeja s dru- unos, pregled i ispis podataka prema æeljenim kategori- gim organizatorima i 44 izloæbe vanjskih organizatora. jama. Podaci s popisa prof. dr. Travirke za izloæbe od 1953. Organiziranog evidentiranja te djelatnosti u Muzeju do do 1983. unose se u bazu postupno jer popis za to sada nije bilo veÊ su voditelji odjela interno vodili evi- 30-godiπnje razdoblje sadræava samo naslov ili autora dencije o izloæbama, πto bi se na kraju godine u izloæbe, pa je potrebno detaljno istraæiti arhivu i peri- 8 Prof. Travirka započinje popis osnovnim crtama navelo u konaËnom izvjeπÊu o radu odiku, te pronaÊi kataloge kako bi se upotpunili podaci izložbi s 1953. godinom, kada je Muzeja putem podataka kao πto su naziv, mjesto i vri- i dao konaËan broj izloæbi. Taj popis ima ukupno 219 zabilježeno organiziranje jedne jeme odræavanja izloæbe i, eventualno vrsta i broj izloæa- izloæbi, ali pretraæujuÊi dostupnu dokumentaciju, izložbe tada samostalne institucije Galerije umjetnina. ka te broj posjetitelja. uoËeno je da ih je bilo i viπe. 9 Katalog izložbe Narodni muzej u IzdavaËka se djelatnost do 2000. godine na isti naËin PraÊenje izdavaËke djelatnosti Muzeja, kako je veÊ Zadru 1832. - 1982., 1982. 98 navedeno, do 2000. nije se sustavno vodilo. Jedan od razloga je i nepostojanje srediπnje muzejske knjiænice i bibliotekara koji bi izdanja obraivao prema biblioteËnim standardima. Danas je praÊenje izdavaπtva Muzeja povjereno dokumentacijskoj sluæbi. U bazi za dokumentiranje izdavaπtva od 1954.10 do kraja 2004. godine evidentirano je ukupno 271 izdanje, πto ukljuËuje i suizdanja. Kao πto je u muzejskoj praksi i najËeπÊi sluËaj, najveÊi dio tih izdanja odnosi se na kataloge i deplijane koji prate izloæbe. Postoje izdanja nevezana za izloæbe, uglavnom knjige, monografije i zbornici u kojima autori na struËno-popularan ili znanstven naËin cjelovito obrauju pojedine teme s podruËja likovnosti, arhitekture i urbanizma, kulturne povijesti, prirodoslovlja i etnologije Zadra i okolne regije.

Izloæba i izdanje Dokumentacijske sluæbe u 2005. Iako rad te sluæbe najËeπÊe nije eksponiran prema van kao rad odjela Muzeja, to ne iskljuËuje moguÊnost prezentiranja rezultata rada putem izloæbi. Izloæba nazvana Izloæbe i izdavaπtvo 1983. - 2004. nastala je kao rezultat istraæivanja izlagaËke i izdavaËke aktivnosti Muzeja. Retrospektivom otvorenom u Gradskoj loæi od 24. oæujka do 8. travnja dan je kronoloπki presjek izloæbene i izdavaËke djelatnosti Muzeja u razdoblju od 1983. do 2004. prezentacijom svih izdanja Muzeja u tom razdoblju, plakatima koji se izdvajaju dizajnom te kaπiranim posterima koji po godinama donose popis navedene djelatnosti, uz fotografije izloæbi i uveÊane novinske Ëlanke. Izloæbu prati istoimeni katalog s tekstom, kronoloπkim popisom izloæbi i izdanja Ëija sam autorica. Katalog je opremljen s 27 fotografija, tiskan na 32 stranice u nakladi od 250 komada. THE NATIONAL MUSEUM IN ZADAR - EXHIBITION AND PUBLISHING Osnovna uloga dokumentacijske sluæbe jest prikuplja- ACTIVITIES IN 2005 nje, obrada i voenje informacijsko-dokumentacijskih The National Museum in Zadar is a general and rather complex procesa svih struËnih djelatnosti Muzeja. Time museum that was officially opened in 1962 with the fusion of Dokumentacijska sluæba postaje poveznica primarnih several museum and gallery institutions - the natural history struËno-znanstvenih informacija o muzejskim zbirkama museum, the ethnography museum, the gallery of artworks, s ostatkom muzejskih djelatnosti. Cilj stvaranja digital- the museum of the city of Zadar and the museum of the revo- nih baza za evidenciju izloæbi i izdavaπtva jest olakπati i lution, all of which are today departments of the museum. automatizirati obrade tih fondova sekundarne doku- As well as the primary mission, which is realised by the collec- mentacije upotrebom informatiËke tehnologije, a u tion, keeping and investigation of the cultural and natural her- konaËnici stvaranje strukturiranih izvora podataka i itage of Zadar and surrounds, in the first year of its existence informacija koji svjedoËe o komunikacijskome i the National Museum started communications with the public edukacijskom poslanju proiziπlom iz te muzejske djelat- via occasional and permanent exhibitions and the publication nosti. of various editions. The exhibitions are organised at the four locations where the departments are quartered as well as in the pavilion of the city Primljeno: 11. srpnja 2006. loggia. Reasons of space are the main cause of the absence of permanent displays of the separate departments. Curators endeavour to make good this drawback by organising a large 10 Popis izdavaštva započinje s number of occasional thematic exhibitions a year. This article 1954. godinom, kada je tiskano by Natali KonatiÊ »op contains a review of all exhibition and prvo izdanje koje je pratilo izložbu, tada samostalne institucije publication activities of the National Museum in Zadar with a Galerije umjetnina. special reference to 2005. DOJMOVI IZ JAPANA - TAIZI HARADA ART MUSEUM, MUZEJ KOJI VAS PRIBLIÆAVA IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA ZAVI»AJU VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

KSENIJA PAVLINI∆-TOMA©EGOVI∆ Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb

U danaπnje se vrijeme sve viπe paænje posveÊuje hendikepiranim osobama i pronalaæenju naËina kako im omoguÊiti πto kvalitetniji æivot. To svakako obuhvaÊa i posjete kulturnim institucijama - muzejima, galerijama, knjiænicama, kazaliπtima i sl. Takve su institucije u Hrvatskoj uglavnom “udomljene” u starim zdanjima, bez liftova i odgovarajuÊih pristupa za hendikepirane osobe. Ipak, pojedini su muzeji uspjeli urediti pristup za osobe u invalid- skim kolicima jer su u zgrade ugradili liftove. Za vrijeme nedavnog boravka u Suwi, kada je Japanom poËela kruæiti putujuÊa izloæba Taizi Harada i njegovi hrvatski prijatelji, Ëiji je udio sudjelovanja naπih umjetnika zamiπljen i razraen u Hrvatskome muzeju naivne umjetnosti, impresioniralo me kako je Taizi Harada Art Museum posebno prilagoen za posjet hendikepiranih osoba i osoba starije æivotne dobi. Muzej se nalazi u gradu Suwi i smjeπten je na obali istoimenog jezera. Od æeljezniËke 100 postaje Kami-Suwa do Muzeja stiæe se za trideset minuta ugodne πetnje uz prekrasno jezero odnosno za nekoliko minuta autom ili autobusom. Izgraen je 1998. godine prema nacrtu arhitekta Kimiharua Uematsua, a detalje na proËelju i unutraπnjosti osmislio je Taizi Harada, japanski naivni umjetnik i dizajner Ëijem je stvaralaπtvu i posveÊena ta institucija. Zagrada je katnica koja obuhvaÊa 1 221 m2 - 300 m2 na prvom katu i 100 m2 u prizemlju pripada izloæbenom prostoru. U prizemlju Muzeja nalaze se recepcija, muzejska prodavaonica, izloæbena dvorana i sanitarne prostorije. Tu su smjeπtena i invalidska kolica namijenjena hendikepiranim posjetiteljima, naËinjena prema dizajnu Taizi Harade, koji je i sam invalid (nakon preboljene djeËje paralize u djetinjstvu). Iako je zgrada katnica, muzej ima lift. Na prvom su katu tri izloæbene prostorije, caffe-bar s pogledom na jezero te multimedijska dvorana za odræavanje predavanja, projekcija i sliËnih dogaanja. Jedan je dio te dvorane namijenjen slijepim osobama. Sliku Taizi Harade, prenesenu na brajicu, prate informacije o Muzeju i umjetniku. Uz Muzej je ureeno veliko parkiraliπte, predvieno za 80 automobila i 10 autobusa. Uz prilaz Muzeju s parkiraliπta posebno je mjesto odreeno za vozila invalidnih osoba. Muzej je do listopada 2005. godine razgledao 851151 posjetitelj, od toga 27 605 hendikepiranih osoba.

Primljeno: 29. ožujka 2006.

IMPRESSIONS FROM JAPAN - THE TAIZI HARADA ART MUSEUM, A MUSEUM WITH AN EXEMPLARY APPROACH TO ACCESS ISSUES In this time, increasing attention is being devoted to disabled persons and to finding a way in which to enable them to have a better quality way of life. This certainly covers visits to cultural institutions such as museums, galleries, libraries, theatres and so on. During her recent trip to Suwa, where the touring exhibition Taizi Harada and Fellow Painters from Croatia started its journey, the author was much impressed by the fact that the Taizi Harada Art Museum was particularly adapted to make visits easier for the handicapped and the elderly. KLASICI HRVATSKE NAIVE IZLAÆU U JAPANU IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA “Taizi Harada i njegovi hrvatski prijatelji”, The Taiji Harada Art Museum, Suwa: VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS (29. rujna 2005. - 8. sijeËnja 2006.) VLADIMIR CRNKOVI∆ Hrvatski muzej naivne umjetnosti Zagreb

Katsuta Miyasaka, predsjednik Skupπtine grada Suwe; Katsufumi Yamada, gradonaËelnik Suwe; Taizi Harada, japanski naivni umjetnik; Haruhito Kiyota, direktor Odjela kulturnih projekata i poslovnog razvoja Asahi Shimbuna; Ksenija PavliniÊ- TomaπegoviÊ, koordinatorica i pratiteljica izloæbe; Shinichi Nakajima, predsjednik Odbora za prosvjetu grada Suwe

U srijedu 28. rujna 2005. u Muzeju Taizi Harada u Suwi, u Japanu, otvorena je izloæba Taizi Harada and Fellow Painters from Croatia. To je veÊ treÊi projekt koji ugledna novinska kuÊa Asahi Shimbun iz Tokija realizira u suradnji s Hrvatskim muzejom naivne umjetnosti u protekla dva desetljeÊa. Na izloæbi su prikazana djela ovih naπih umjetnika: Ivana GeneraliÊa, Emerika Fejeπa, Matije Skurjenija, Ivana Rabuzina, Ivana VeËenaja, Mije KovaËiÊa, Ivana LackoviÊa i Josipa GeneraliÊa. Dakle, predstavljeni su naπi najvrsniji majstori naive, i to s najkarakteristiËnijim i ponajboljim djelima, Ëime se zorno predoËuje neprijeporna umjetniËka kvaliteta i neusporedivost hrvatske naive. Kao πto sâm naziv izloæbe kazuje, najveÊi broj izloæaka - ukupno 40 slika - ima Taizi Harada, ugledni japanski slikar i dizajner. Tematikom, stilistikom i poetikom blizak je naπoj naivi jer se koristi stanovitim realistiËkim transpozicijama, uz brojne simplifikacije, redukcije i stilizacije, a Ëesto je narativan te predoËuje motive tradicionalnoga i patri- jarhalnoga æivota svoje domovine. On je ne samo originalni umjetnik, nego i osvjedoËeni pobornik hrvatske naive te veliki prijatelj naπih slikara. Taizi Harada boravio je u Hrvatskoj nekoliko puta, a njegovo iskreno i duboko prijatelj- stvo, ponajprije s Rabuzinom i LackoviÊem, preraslo je u legendu. Spomenimo takoer da je 1987. u Japanu objavljena monografija Rabuzin / Harada autora Masayoshi Honme. Taizi Harada Izloæbu prati bogati katalog, na 120 stranica, s reprodukcijama svih djela, a tekstualni dio, u kojemu se govori o pojavi i razvoju naive u Hrvatskoj, uz biografske podatke te kraÊe opise i naznake znaËenja svih 26 slika naπih umjetnika, napisao je Vladimir CrnkoviÊ. Prvo sustavno i kritiËko predstavljanje hrvatske naive u Zemlji IzlazeÊeg Sunca bijaπe 1986., kada je prireena izloæba Eleven Naive Artists from Yugoslavia, otvorena u Setagaya Art Museumu u Tokiju i potom prenesena u Osaku. Uz osam majstora, Ëija su djela zastupljena i na sadaπnjoj smotri u Suwi, u Japanu tada bijahu joπ slike makedonskog umjetnika Vangela Naumovskog, srbijanskog Ilije Bosilja te hrvatske slikarice Marije BrusiÊ KovaËice. Godine 1987. i 1988., ponovno u organizaciji Asahi Shimbuna, prireena je velika putujuÊa izloæba Three Naive Artists from Yugoslavia and Japan - sa slikama Rabuzina, Harade i LackoviÊa - koja je obiπla osam muzejskih i galerijskih institucija u Japanu - od Tokija, Osake i Nagana do Yokohame, Nagoye, Chibe, Kyota i Hakate. 102

Pojedini naπi spomenuti autori uæivaju u Japanu iznimnu karizmu; tako je Ivan GeneraliÊ veÊ 1977. sudjelovao na prestiænoj izloæbi Peintres Naïfs u Musée National d’Art Moderne u Tokiju, koja je potom prenesena u Osaku. I taj je projekt sponzorirao Asahi Shimbun. ©to se Rabuzina tiËe, njegova velika sveËana zavjesa od 1980. resi tokijsko kazaliπte Takarazuka, a 1983. tapiserija tog umjetnika postavljena je u predavaonici Muzeja moderne umjetnosti Saitama u Urawi. K tomu, slike Rabuzina i LackoviÊa nalaze se u Muzeju Setagaya, jednoj od kljuËnih kolekcija za modernu umjetnost u tom dijelu svijeta. Sve to svjedoËi da je govor slika univerzalan, pa se ovim sadaπnjim projektom joπ jedanput pokazuje kako granice i razdaljine meu razliËitim ljudima, nacijama i kulturama nisu nepre- mostive, i kako ljudski duh, iskrenost i ljepote mogu spajati i otkrivati zajedniËko i u naizgled nespojivome. Nakon Suwe, izloæba je putovala Japanom do kraja svibnja 2006. godine - od Tokija i Osake do Fukuoke. Osim iz kolekcije Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, u tu su prezentaciju ukljuËene slike iz vlasniπtva Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja “Matija Skurjeni” u ZapreπiÊu, Podravke iz Koprivnice te privatnih zbirki Rabuzina, nasljednika Ivana i Josipa GeneraliÊa te Skurjenija i LackoviÊa.

Primljeno: 14. studenog 2005.

“TAIZI HARADA AND FELLOW PAINTERS FROM CROATIA”, CLASSICS OF THE CROATIAN NAÏVE ON SHOW IN JAPAN

The Taizi Harada Museum in Suwa, Japan, saw the opening of the exhibition Taizi Harada and Fellow Painters from Croatia, the third project that the leading newspaper Asahi Shimbun of Tokyo has put on with the Croatian Museum of Naïve Art in the last two decades. The exhibition showed works of the finest masters of the Naïve, with the best and most characteristic works of Ivan GeneraliÊ, Emerik Fejeπ, Matija Skurjeni, Ivan Rabuzin, Ivan VeËenaj, Mijo KovaËiÊ, Ivan LackoviÊ and Josip GeneraliÊ. As the name tells us, most of the exhibits were provided by Taizi Harada himself, distinguished Japanese painter and designer. In topic, style and poetics he is akin to Croatian naïve painting, because he uses certain transpositions of the realistic, along with numerous sim- plifications, reductions and stylisations, and is often narrative in presenting the motifs of the traditional and patriarchal life of his homeland. Taizi Harada has been in Croatian several times, and his sincere and deep friendships with, above all, Rabuzin and LackoviÊ, have become the stuff of legend. The exhibition was accompanied with an outstandingly produced catalogue, on 120 pages, with repro- ductions of all the works, while the textual part, discussing the appearance and development of the Naïve in Croatia, along with biographical details and short descriptions and hints as to the importance of all the 26 paintings by Croatian artists, was written by Vladimir CrnkoviÊ. REINWARDT AKADEMIJA U AMSTERDAMU IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

ANA BI©KO Zagreb

Godine 2001. i 2002., nakon zavrπenog studija povijesti umjetnosti, komparativne knjiæevnosti i dodatnog studija muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, izbor Amsterdama i Reinwardt akademije, iako mi ih je preporuËio profesor MaroeviÊ, bio je viπe sluËajan i odabran stjecajem okolnosti. Meutim, ni u jednom trenutku nisam pomis- lila da sam pogrijeπila. Ali najprije o samom imenu akademije. Caspar Georg Carl Reinwardt (1773.-1854.) roen je u Prusiji, ali je od 14. godine æivio u Nizozemskoj. Bio je profesor kemije i prirodopisa te direktor Kraljevskog kabineta za prirodopis. Reinwardt je umnogome pridonio organizaciji uprava za obrazovanje i javno zdravlje. Osnovao je poznati botaniËki vrt u Buitenzorgu i Ëesto putovao, pokazujuÊi talent za obogaÊivanje postojeÊih zbirki u Nizozemskoj. Sustavno dopunjujuÊi zbirke, istodobno je teæio πto boljoj dokumentaciji svojih predmeta, πto ga Ëini muzeologom avant la lettre. Reinwardt akademija osnovana je 1976. u Leidenu kao ustanova za visoko muzeoloπko obrazovanje. Od 1987. Akademija je dio Amsterdamske πkole za umjetnosti, a od 1992. i njezini su prostori smjeπteni u Amsterdamu. Reinwardt akademija jedina u Europi nudi visoko Ëetverogodiπnje obrazovanje na podruËju muzeologije, sa speci- jalizacijom u muzejskoj komunikaciji (edukaciji) i upravljanju zbirkama. Prve dvije godine svi studenti imaju jednak program, a na treÊoj godini opredjeljuju se za jedan od dva spomenuta smjera. Vaæan dio studija je i praksa u muzeju, koja traje cijelu πkolsku godinu. Nastavni jezik tog dodiplomskog studija je nizozemski, a godiπnje se upiπe najviπe 55 studenata. Od 1994. godine Reinwardt akademija zapoËela je s meunarodnim poslijediplomskim studijem muzeologije. Poslijediplomski studij traje 18 mjeseci, a nastava se izvodi na engleskom jeziku. U vrijeme kad sam ja studirala taj se studij odræavao u suradnji sa SveuËiliπtem iz Newcastlea (Muzejski studiji, Odsjek za arheologiju), pri Ëemu su se meusobno priznavale diplome.

PROGRAM POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA. Visoka znanstvena razina kombinirana s praktiËnim vjeπtinama znaËajke su tog studija, koji se temelji na teorijskim i praktiËnim iskustvima studenata, predavaËa i muzejskih djelatnika. 104 Znanstveni razvoj muzeologije tijesno je povezan sa stvarnim razvojem u muzejskom radu. Poslijediplomski studij muzeologije Reinwardt akademije postao je 1998. prvi meunarodni studij πto ga je priznao British Cultural Heritage National Training Organisation (bivπi Musem Training Institute)1. ZadaÊe poslijediplomskog studija jesu prenoπenje novoj generaciji muzeologa teorijskog znanja i praktiËnih vjeπtina, prikupljenih iskustvom i obrazovanjem; pomoÊ studentima u njihovoj æelji za stjecanjem novih znanja i novih pristupa, zajedno s pragmatiËnom filozofijom muzeologije te osiguranje studentima znanstvenog pristupa muzeologiji i njihova priprema za struËni rad i vodeÊe funkcije u muzejima. Od zavrπetka mog studija na Reinwardtu dogodile su se neke organizacijske promjene, ali ovdje Êu najprije opisati sustav po kojemu sam ja studirala, a zatim i nedavne promjene. Studij se sastoji od osam modula, od kojih se πest njih bavi raznim oblicima rada u muzejima. Navest Êu hrvatski prijevod, a u zagradama i engleski naziv modula:

Upravljanje informacijama (Information management); Konzervacija (Conservation); Obrazovanje/komunikacija (Museum communication); Istraæivanje posjeta (Visitors study); Upravljanje institucijama u kulturi (Manegement of cultural institutions); Planiranje izloæbe (Exhibition design). Kratki modul Metodologije znanstvenog rada upotpunjuje program studija, a Teorija muzeologije je leitmotiv studija - usklauje i povezuje sve module. Cjelina od osam modula daje studentu Ëvrsti temelj i znanje iz cjelokupne muzejske prakse. Moduli su popraÊeni materijalima za uËenje, a primjenjuje se niz metoda (predavanja, radionice, samostalni rad, studijska putovanja i posjeti dræavnim i meunarodnim organizacijama). PredavaËi su profesori Reinwardt akademije, s bogatim iskustvom muzejskog rada, zatim nizozemski struËnjaci i gostujuÊi inozemni predavaËi. Posjeti muzejima Ëesto prate i prezentacije njihova struËnog osoblja. Na kraju svakog modula piπe se seminarski rad od 2 000 do 3 000 rijeËi, koji se onda ocjenjuje, a na kraju uspjeπnog zavrπetka modula Akademija dodjeljuje studentu certifikat o poloæenom modulu. To je posebno korisno za one koji sluπaju samo jedan ili viπe modula, ali ne upisuju cijeli poslijediplomski studij. Studij zavrπava izradom magistarskog rada, nakon Ëega se dobiva titula Master of Arts (MA).

SADRÆAJ MODULA

Teorija muzeologije. Cilj je tog modula poveÊati svijest o aktualnim socijalnim, politiËkim i ekonomskim Ëiniteljima koji djeluju na muzejski rad, te utjecaj tih Ëinitelja na proπlost, sadaπnjost i buduÊnost; razviti temeljito razumijevanje aktualnih teorija i njihove uloge u funkcioniranju muzeja; poveÊati sposobnost prepoznavanja, opisivanja i anal- iziranja tendencija u muzejskim aktivnostima i stjecanje sposobnosti za rad sa sloæenom metodologijom analize muzejskih predmeta kao temelja teorije i prakse njihova Ëuvanja i komuniciranja s njima. Cilj modula je omoguÊiti studentima stvaranje opÊeg prikaza povijesti muzeja i muzejske profesije, prepoznavanje ideoloπke pristranosti u muzejskoj praksi i predlaganje poboljπanja praÊenjem naËela ICOM-ova Kodeksa profesionalne etike; opisati i analizirati druπtvenu ulogu, prostornu i organizacijsku strukturu muzeja, izloæbe i muzejske predmete. Na poËetku svakog modula sluπaju se predavanja iz Teorije muzeologije, vezano za sadræaj tog modula, a preda- vaË je Peter van Mensch.

Upravljanje informacijama. ZadaÊa je tog modula pruæiti studentima uvid u registraciju, dokumentaciju i pronalaæenje podataka o muzejskim zbirkama; unaprijediti razumijevanje i upravljanje tim informacijama te pokazati umijeÊe koriπtenja registracijom i dokumentacijom kao struËnim alatom za upravljanje kolekcijom, istraæivanje, organiziranje izloæbe, stvaranje informacija itd. Nakon zavrπetka modula studenti moraju usvojiti teoretsko znanje organizacije (raËunalnog) registriranja, dokumen- tiranja i pronalaæenja informacija u muzeju. Teme obuhvaÊaju osnove registracije, registraciju povijesnih predmeta i slikovnih zapisa, metode pretraæivanja, raËunalnu registraciju, organizaciju raËunalne obrade, postupke upravljanja zbirkom, postupke kontrole i posudbe, slike i tekst, multimediju i internet te promjene informacija o zbirci u muzeju. 1 Britanska nacionalna organizacija za obrazovanje u kulturnoj baštini Konzervacija. Modul prouËava utjecaj okoliπa na Ëuvanje muzejskih zbirki i daje opÊe znanje s podruËja konzer- (bivši Institut za muzejsko obrazo- vacije. Teme ukljuËuju preventivnu zaπtitu, nadzor okoline i kontrolu klime, opis stanja predmeta, mehanizme vanje). propadanja razliËitih materijala, procjenu πtete, upravljanje predmetima, metode znanstvenog istraæivanja, slikarske i restauratorske tehnike, zakonski i etiËki kontekst skupljanja, planiranje Ëuvaonica, transportiranje predmeta te 105 konzervaciju suvremenih umjetnina. Metodologija. Modul metodologije obuhvaÊa prouËavanje teorija koje teæe stvaranju interdisciplinarnog pristupa zaπtiti kulturne baπtine. Pristup je usmjeren na probleme. Na stvarnim primjerima prouËavaju se naËini na koje razne discipline (povijest umjetnosti, fizika, etika) utjeËu jedna na drugu. Modul ukljuËuje i radionicu Pisanje znanstvenog rada.

Obrazovanje/komunikacija. U tom se modulu studenti obuËavaju kako prepoznati i imenovati razliËite oblike medija i metoda muzejske (obrazovne) komunikacije; ocijeniti njihove jake i slabe strane u odreenim situacijama; napraviti detaljan opis razliËitih ciljanih skupina; razviti i organizirati obrazovne programe; sastaviti obrazovnu poli- tiku. Modul obuhvaÊa teme poput opÊih naËela muzejske komunikacije; razvojnu, odgojnu i obrazovnu psihologiju; definiranje ciljnih skupina; komunikacijske medije i metode te obrazovanje u muzejima.

Istraæivanje posjeta. Taj se modul koncentrira na komunikaciju s posjetiteljem, a njegov je cilj pruæiti studentu opÊi pregled metoda i razvoja istraæivanja muzejskih posjeta. PraktiËni rad sastavni je dio modula. Teme obuhvaÊaju vrste i ciljeve istraæivanja posjeta, metode i tehnike, istraæivanje, intervjue i upitnike, promatranje kao instrument za procjenu ponaπanja, eksperimentalno istraæivanje te zastupljenost i etiku istraæivanja posjeta.

Upravljanje institucijama u kulturi. Taj modul prenosi znanje i vjeπtine upravljanja primijenjene na specifiËne muzejske probleme. Studenti Êe nauËiti analizirati strukturu organizacije, razmiπljati na financijski odgovoran naËin, vrednovati sloæenu druπtveno-radnu dinamiku u muzeju i raditi s njom te planirati i provoditi vlastite vizije. ObuhvaÊa ove teme: voenje, organizaciju, uredsku dokumentaciju, upravljanje, upravljanje financijama, proraËun, financijsku odgovornost, sluæbenike, kadrovske poslove, marketing, prikupljanje novËanih sredstava, objekte i rizik te strateπko planiranje.

Planiranje izloæbe. Modul Êe pruæiti studentima uvid u organizaciju izloæbe, znanstvene discipline koje su u to ukljuËene, glavne praktiËne aspekte postavljanja izloæbe te primjenu “jezika izloæbe”. Studenti Êe steÊi znanje i vjeπtine organiziranja izloæbe koja Êe postiÊi maksimum komunikacije s obzirom na trenutaËnu razinu znanja na podruËju “jezika izloæbe”. Teme su: etape u postavljanju izloæbe, osnovni pojmovi i vjeπtine, funkcije i znaËenje izloæbenog predmeta i teksta, upotreba medija, grafiËke tehnike, boje, svjetlost, materijali, upotreba kontekstualnih i obrazovnih metoda.

DODATNI SADRÆAJI REINWARDT AKADEMIJE. U svojim prostorima Reinwardt akademija posjeduje niz specijaliziranih sadræaja poput laboratorija za konzervaciju i dokumentaciju, fotografskog studija i kompjuterske sobe s internetom i pisaËima. Svi studenti imaju svoju e-mail adresu. Knjiænica Reinwardt akademije studentima nudi viπe od 9 000 knjiga i preko 100 Ëasopisa. Tu se takoer Ëuvaju i magistarski i diplomski radovi studenata. Knjiænica ima digitalno obraen katalog, a studenti Reinwardta mogu se koristiti knjiænicom Amsterdamske πkole za umjetnosti i nekim knjiænicama SveuËiliπta u Amsterdamu.

NOVI SUSTAV. Od kraja 2004. poslijediplomski studij dobio je nizozemsku akreditaciju i upisan je u Srediπnji registar za diplomske studije viπeg obrazovanja. Moduli su promijenili nazive, ali njihov je sadræaj ostao isti. Novost je i obvezna praksa u muzejima.

MOJE ISKUSTVO STUDIRANJA NA REINWARDT AKADEMIJI. VeÊ sam spomenula kako studij daje Ëvrsti temelj i znanje cjelokupne muzejske prakse. Iako su neki studenti negodovali da ima premalo teorije i da im je praktiËni pristup pomalo banalan, meni je, nakon studija muzeologije u Zagrebu, koji je viπe teorijski usmjeren, taj naËin svakako dopunio znanja iz muzeologije. Seminari koje smo pisali na kraju svakog modula uvijek su morali imati stvaran problem kao podlogu, a s koliko Êemo se i kojim izvorima sluæiti pri rjeπavanju tog problema, ovisilo je o nama samima, πto je svakako kreativniji naËin uËenja nego propisivanje obvezne literature. Nove i drukËije ideje u predavaonicu su donosili i inozemni predavaËi, koji su veÊinom dolazili iz Velike Britanije i Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, ali i iz Vijetnama. Meu njima bih istaknula Patricka Boylana, Garyja Edsona i Gail Lord, poznata i priznata imena s podruËja muzeja i baπtine. Bogata knjiænica, raznovrsni struËni predavaËi i posjeti muzejima svakako su dragocjeni izvori znanja πto ga pruæa Reinwardt akademija, ali mislim da se jednako toliko nauËi i od studenata samih, i to ne samo u uËionicama (naime, Ëesto su odræavani seminari na kojima su studenti opisivali svoja iskustva ili vienja muzejske prakse) veÊ i izvan njih jer smo se svi doista Ëvrsto povezali i sprijateljili uza sve meusobne razlike. Jer, studenti Reinwardta 106 dolaze sa svih strana svijeta, razliËitih su rasa, vjera, godina i iskustva. Bilo nas je iz Japana, Tajlanda, Uzbekistana, ©panjolske, Estonije, Libanona, Jamajke, Kube itd. Neki su tek zavrπili fakultet, a drugi su bili dugogodiπnji muzejski djelatnici. Ali sve te razlike nisu nas razdvajale veÊ spajale i doista mislim kako su sami studenti jedno od najveÊih bogatstava i prednosti Reinwardt akademije.

Primljeno: 22. studenog 2005.

REINWARDT ACADEMY, AMSTERDAM In 2001 and 2002, after finishing a course in art history, comparative literature and an additional course of museology at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, the author of this article Ana Biπko spent a period at the Reinwardt Academy in Amsterdam. Her stay in Amsterdam prompted her to write this article, in which she talks of the curriculum of the post-graduate course and the contents of the modules the objectives of which are to enable students to create a general account of the history of museums and the museum profession, the recognition of ideological biases in museum practice, and the proposition of improve- ments by following the principles of ICOM’s Code of Ethics; to describe and analyse the social role, the spatial and organisational structure of the museum, the exhibition and museum objects. At the end of 2004 the post-graduate course was officially accred- ited in the Netherlands and entered into the central register for higher education degree courses. OBILJEÆAVANJE ME–UNARODNOG DANA MUZEJA, 2005. IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA TEMA: MUZEJI - SPONE KULTURA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

TON»IKA CUKROV Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

U Hrvatskoj je u 2005. 25. put obiljeæen Meunarodni dan muzeja 18. svibnja. Naslov teme bio je Muzeji - spone kultura, pa su mnogi muzealci, uz promociju rada svojih institucija, stavili naglasak na ulogu muzeja u stvaranju i izgradnji kulturnog identiteta. Muzejski dokumentacijski centar je osim iniciranja akcije meu muzejima i galerijama Hrvatske vodio i promociju cijele akcije. Po drugi je put organizirao natjeËaj za najbolji plakat, i u suradnji s Hrvatskim nacionalnim komitetom ICOM-a i Hrvatskim muzejskim druπtvom, izabrao i objavio 25. prigodni plakat (dizajner je Boris LjubiËiÊ, a temu je predstavio uporabom logotipa MUSEUM). Na prigodno sazvanoj konferenciji za tisak uz najavljene promotore bili su pozvani predstavnici muzeja i galerija koji su imali zanimljive projekte da ih sami predstave medijima. Prikupljene izvjeπtaje o realiziranim muzejskim dogaanjima MDC je, osim informiranjem javnosti, objavio na inter- netskim stranicama MDC-a, na adresi www.mdc.hr i poslani su i u ICOM u Pariz kako bi bili postavljeni na njihov web site. U proslavu su na razliËite naËine bile ukljuËene 83 institucije hrvatskih muzeja i galerija, a organizirano je 170 razliËitih zbivanja:

86 dogaanja (prezentacija, priredbi, promocija, predavanja, radionica, igraonica, koncerata, akcija, ekspertiza, Dizajn: Boris LjubiËiÊ izleta) 65 izloæbi (11 edukativnih, 1 instalacija, 1 performance, 2 restaurirane grae, 1akvizicija te ostale razliËitim temama) 3 otvorenja stalnih postava (zbirki) 3 nova izdanja (publikacije) 1 okrugli stol 8 promotivnih akcija 1 struËni skup 1 projekt 2 natjecanja.

PreporuËena tema Muzeji - spone kultura bila je predstavljena u 40 institucija, i to uglavnom izloæbama (42), ali su bila prireena i druga zbivanja kao πto su koncerti, predavanja, priredbe, okrugli stolovi i dr. Ilustriranju ovogodiπnje teme, posveÊene interkulturalnosti, muzeji i galerije Hrvatske pristupili su na razliËite naËine. Najbrojniji su primjeri kojima hrvatski muzeji svjedoËe suradnju s muzejima iz drugih dræava. U tom smislu posebno moæemo izdvojiti primjer Muzeja grada Bjelovara, koji je s pet izloæbi predstavio Rome i njihovu kulturu, a u tome je suraivao s Muzejom pokrajine Gemer - Malohont iz SlovaËke i Galerijom likovnih del mladih, Stari grad Celje iz Slovenije. Etnografski muzej u Zagrebu izradio je izloæbu naslovljenu Voda - plavo zlato / Wasser - das blaue Gold / Watter - Blue Gold, organiziranu u suradnji s Odsjekom za etnologiju / europsku etnologiju SveuËiliπta u Bambergu i Fränkische Schweiz Museuma iz Tüchersfelda. Predstavljene su i kulture drugih naroda i nacionalnih manjina Hrvatske u kontekstu oËuvanja i izgradnje identiteta. PremoπÊivanje spona odreenih jezikom, godinama, oblicima, umjetniËkim stilovima i sl. predstavila je Galerija Antuna AugustinËiÊa iz Klanjca tiskanjem viπenamjenskog vodiËa i postavljanjem instalacije Portal skulpture (bila je ukljuËena i u edukativni projekt Portal), a potpisivanjem ugovora sa sponzorom za tiskanje prvog muzejskog vodiËa za slijepe u Hrvatskoj Muzej grada Zagreba pridonio je joπ kvalitetnijem uspostavljanju komunikacije s osobama s posebnim potrebama. Znatan doprinos obiljeæavanju Meunarodnog dana muzeja dala je i Pedagoπka sekcija HMD-a, koja je u sklopu edukativne nagradne igre Portal, namijenjene djeci mlae dobi, odræala niz radionica i igraonica. Zapaæeni program realizirao je HNK ICOM organiziranjem prigodnih koncerata. Od ostalih dogaanja izdvajamo akcije restauracija i akvizicije muzejske grae koja se tradicionalno organizira u Gradskome muzeju Varaædin, ove godine i u ZaviËajnome muzeju Poreπtine, te projekt Prva muzejska staza πto ga je organizirao Samoborski muzej. 108 PREGLED DOGA–ANJA ORGANIZIRANIH U POVODU ME–UNARODNOG DANA MUZEJA 18. SVIBNJA 2005.

BIOGRAD ZaviËajni muzej Biograd na Moru Izloæba: Biogradska katedrala (21. travnja - 30. lipnja 2005.), suradnja s Muzejom hrvatskih arheoloπkih spomenika, Split Dogaanja / prezentacija: Sat povijesti u Muzeju. Za organizirane grupe osigurana su vodstva po izloæbi i Muzeju (18. svibnja 2005.) Promotivne aktivnosti / konferencija za tisak: Kulturna baπtina Biograda u funkciji turizma (18. svibanj 2005.)

BJELOVAR Gradski muzej Bjelovar (VIDJETI POSEBAN PRILOG)

CRES, VELI LO©INJ, MALI LO©INJ PuËko otvoreno uËiliπte / Creski muzej, Arheoloπka zbirka Osor / Muzejsko-galerijski prostor Kula, Veli Loπinj / UmjetniËka zbirka Maloga Loπinja Izloæba: Stare razglednice Veloga Loπinja iz Zbirke dr. Gorana IvaniπeviÊa iz Zagreba (Galerijski prostor Kula u Velom Loπinju) Dogaanje / promocija: VodiË po stalnom postavu Kule - Centralna proslava, odræana 18. svibnja 2005. u Muzejsko-galerijskom prostoru Kula u Velome Loπinju Promotivne aktivnosti: 1. Postavljanje zastava s prigodnim tekstom Meunarodni dan muzeja, 18. svibnja 2005. (PalaËa Arsan, Arheoloπka zbirka u Osoru, UmjetniËke zbirke Maloga Loπinja i Muzejsko-galerijski prostor Kula u Velome Loπinju) 2. Na sve oglasne muzejske ormariÊe na otoku nalijepljene su trake s tekstom Meunarodni dan muzeja, 18. svibnja te su postavljene u izlog Gradske knjiænice u Cresu 3. Postavljeni plakati uz Meunarodni dan muzeja, 18. svibnja 2005. u izdanju MDC-a 4. Programi proslave Meunarodnog dana muzeja proslijeeni su lokalnim medijima.

»AKOVEC Muzej Meimurja »akovec Izloæba: Plakati izdani za Meunarodni dan muzeja u nakladi MDC-a od 1989. - 2005. (18. svibnja 2005.). Izloæba je postavljena s idejom da ti plakati pridonesu izgradnji svekolikog hrvatskog identiteta u globaliziranom svijetu. Osim toga, oni pozivaju na dijalog u okrilju muzeja kako bi se stvorile spone izmeu razliËitih kultura.

DESINI∆ Muzeji Hrvatskog zagorja - Dvor Veliki Tabor Dogaanje / igraonica / radionica: Ulazi u Veliki Tabor nekad i danas - Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (16. travnja - 16. svibnja 2005.). Posjetom Muzeju, koji je smjeπten u dvorcu iz 16. st., posjetitelji su imali priliku upoznati se s tajnim prolazima dvorca, starim vratima, bravama, kljuËevima i sl. U takvom zabavnom stilu odræavale su se i radionice.

DUBROVNIK DubrovaËki muzeji / Kneæev dvor SveËana sjednica Upravnoga i StruËnog vijeÊa DubrovaËkih muzeja (18. svibnja 2005.); upoznavanje javnosti s ostvarenim planskim zadaÊama i rezultatima poslovanja u 2004., koju je obiljeæio povratak posjetitelja, viπe od 380 000 Dogaanje / promocija: Zbornik DubrovaËkih muzeja, I. (18. svibnja 2005.), posveÊen 130. obljetnici osnutka DubrovaËkih muzeja. Uz priloge posveÊene povijesti Ustanove Zbornik donosi i izvorne znanstvene i struËne radove muzejskih struËnjaka. Dogaanje / promocija: Æive slike iz proπlosti (autori: Renesansna udruga mladih Ravgusevm) - Projekt je bio namijenjen posjetiteljima Muzeja, a kostimirani su se glumci pojavljivali iznenada pred posjetiteljem i ubrzo nestajali 109 inscenirali su privienja iz proπlosti. Izloæba: Litografije Honoréa Daumiera (18. svibnja 2005. u 20 sati), gostovanje Muzeja grada ©ibenika

–UR–EVAC Galerija Stari grad –urevac Izloæba: Susret –urevËana s razliËitim kulturama istovremeno (18. svibnja - 11. lipnja 2005.). Na izloæbi su prikazane fotografije s putovanja u Tanzaniju, iz Strasbourga (Austrija) i Pariza (Francuska), destinacija koje su –urevËani prethodne godine posjetili. Predstavljeni su susreti razliËitih kultura i standarda - –urevËani su se sus- reli s kulturom u kojoj njezini stanovnici joπ uvijek æive tradicionalnim æivotom (u Tanzaniji: plemenska organizacija, skupljaËi - lovci, poligamija, nastambe od blata, balege i pruÊa), kao is kulturama europskih metropola.

GORNJA STUBICA Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej seljaËkih buna, Gornja Stubica Izloæba (edukativna): ©to je portal? Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja - 18. svibnja 2005.). Na izloæbi su bile predstavljene fotografije razliËitih portala Hrvatskog zagorja. Dogaanje /igraonica: ©to je portal? Uz izloæbu su se mali posjetitelji igrali slaæuÊi puzzle, rjeπavajuÊi pitalice, traæeÊi makete dvorca u stalnom postavu Muzeja. Sudionici igre imali su priliku i igrati se na kompjutoru na kojemu su u potrazi za portalom otkrivali virtualni svijet muzeja.

GOSPI∆ Muzej Like GospiÊ Izloæba: Zaπtita kulturne baπtine bez podjela i granica (18. - 31. svibnja 2005.). Na izloæbi je bila predstavljena graa iz Ëuvaonice Muzeja: 1. pokretni inventari iz pravoslavnih parohijskih crkava iz Medaka, RaduËa i GospiÊa, koja je tijekom Domovinskog rata bila zaπtiÊena od devastacija i pohranjena u Muzeju 2. narodna noπnja iz Vladimirca (Srbija i Crna Gora), zbratimljenoga grada GospiÊa.

ILOK Muzej grada Iloka Dogaanje / promocija: Mato BatoroviÊ, Zapisi i zanimljivosti o konjima (21. svibnja 2005.). Organizirano je u sklopu manifestacije Konji - kulturna baπtina Republike Hrvatske. Knjiga je izdana u suradnji Mizel-grafa iz Zagreba i Muzeja grada Iloka. Izloæba: –urica OrËiÊ / Ljepota proπlosti u sadaπnjosti (21. svibanj 2005.) - suradnja sa Suboticom, Srbija i Crna Gora.

KARLOVAC Gradski muzej Karlovac Dogaanje / priredba / igraonica: Turska opasnost - streliËarski turnir (15. svibnja 2005.). Turnir je po drugi put organiziran u povodu Meunarodnog dana muzeja, a ilustrira povijesnu crticu iz 1592., kada su se turske horde, voene Hasan-paπom PredojeviÊem pojavile pred vratima grada. Tim povodom graani su pozvani na obranu grada. Po uzoru na povijesni dogaaj na tom turniru graani su poduËavani u vjeπtinama gaanja lukom i stri- jelom, jahanju i lovu sa sokolovima. U organizaciju su bili ukljuËeni StreliËarski klub Dubovac, KonjaniËki klub Karlovac, karlovaËki sokolar Viktor ©egrt i Druæba vitezova Zlatnog kaleæa iz Donje Stubice. Dogaanje /priredba: Sajam vlastelinstva Dubovac (18. svibnja - 4. lipnja 2005.). Ta turistiËko-edukativna manifestacija bila je zamiπljena tako da u nju budu ukljuËeni uËenici osnovnih i srednjih πkola, koji su sudjelovali u razliËitim radionicama (licitarskoj, keramiËarskoj, kovaËkoj, stolarskoj, kulinarskoj i sl.) te u aktivnostima kao πto su streliËarstvo i ples. Sudjelovanjem u tim dogaanjima stekli su osobno iskustvo, koje im je omoguÊilo otkrivanje i valorizaciju baπtine njihova kraja.

KA©TEL LUK©I∆ Muzej grada Kaπtela Izloæba: Mila RadiπiÊ (18. svibnja 2005.). Na izloæbi su bili predstavljeni crteæi, grafike i skulpture inspirirane indij- skom kulturom i religijom. Na taj su naËin posjetitelji imali priliku upoznati i barem djelomiËno razumjeti æivot, poe- 110 ziju i filozofiju nama daleke i egzotiËne Indije. Dogaanje / radionica: Otmimo od zaborava kaπtelanske portale (15. travnja - 15. svibnja 2005.) Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (namijenjenu πkolskoj populaciji). Izloæba (edukativna): Muzejske radionice - Spojimo Miljenka i Dobrilu (10. svibnja - 6. lipnja 2005.), multimedijska izloæba koja je obuhvatila i niz razliËitih dogaanja, a organizirana je prema romantiËnoj legendi kaπtelanskog kraja iz 17. st. (koncert, radionice, igraonice, promocija kataloga...).

KLANJEC Muzeji Hrvatskog zagorja - Galerija Antuna AugustinËiÊa (VIDJETI POSEBAN PRILOG)

KNIN Kninski muzej Izloæba: Julija VojkoviÊ: 11 hrvatskih vladara / 11. stoljeÊa hrvatske glagoljske knjige (izloæba je postavljena u crkvi sv. Barbare, a otvorenje je bilo 13. svibnja 2005.). Organizatori su Kninski muzej i Dom HV-a Kralj Zvonimir (Knin).

KOPRIVNICA Muzej grada Koprivnice Dogaanje / predavanje: Æelimir Laszlo Za koprivniËki muzej 21. stoljeÊa - predavanje je organizirano i u povodu 60. godiπnjice osnutka Muzeja (1945. - 2005. πezdeset godina sjeÊajte se s nama). Izloæba (Muzej grada Koprivnice): Æidovi u Koprivnici Izloæba (Galerija Koprivnica): Velimir Trnski / Ljepota æene - izloæba slika objedinjenih ciklusom koji je nastao posljednjih godina u atelijerima Pariza, Den Haga i Boæjakovine.

KRAPINA Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej evolucije i nalaziπte praËovjeka Huπnjakovo Izloæba (edukativna): Æivot i kultura neandertalskog Ëovjeka (otvoreno do 4. svibnja 2005.) Dogaanje / radionice: Huπnjakovo - portal u pretpovijesti (18. travnja - 18. svibnja 2005.). Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal. Muzejske radionice modeliranja u glini i drugim materijalima organizirane su prema dogovoru. Dogaanje / natjecanje: Muzealci kuhaju (3. lipnja 2005.)

KRIÆEVCI Gradski muzej Kriæevci Dogaanje / predavanje: Jasminka Domaπ, Æidovstvo u svakodnevnom æivotu (18. svibnja 2005.). Uz predavanje, posjetitelji su imali priliku vidjeti neke od osnovnih predmeta vezanih za obiËaje i blagdane Æidova.

KUMROVEC Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej Staro selo Kumrovec Dogaanje / radionice: Portal bez portala. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (15. travnja - 18. svibnja 2005.). Sudionici igre upoznavali su obiËaje vezane za zagorsku svadbu te obiËaj kiÊenja ulaznih vrata za svadbena slavlja. Na radionici su izraivani suveniri - portali od slanog tijesta.

KUTINA Muzej Moslavine Dogaanje / prezentacija: Muzej Moslavine - 45. godina rada, dokumentarni film (18. svibnja 2005.) Izloæba: Tradicijska oglavlja i nakit Turopolja, Hrvatske Posavine i Moslavine

MAKARSKA Gradski muzej Makarska Izloæba (edukativna): More - portal u svijet. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (3. svibnja - 25. svibnja 2005.). Dogaanje / radionica: More - portal u svijet. Likovne radionice bile su namijenjene djeci iz makarskih djeËjih 111 vrtiÊa, a na njima su izraivali radove inspirirane morem.

NA©ICE ZaviËajni muzej Naπice Dogaanje / prezentacija: Muzeju u goste - tradicionalna akcija druæenja s djelatnicima Javnog poduzeÊa Hrvatske πume (18. svibnja 2005.). Gosti su posjetili ZaviËajni muzej i uz struËno vodstvo razgledali stalni postav i izloæbu Æivot i rad fra SreÊka MajstoroviÊa.

OSIJEK Galerija likovnih umjetnosti Osijek Dean MiculiniÊ: Pritajeni πarm Belgije (5. - 20. svibnja 2005.). Fotografije su nastale tijekom autorova petod- nevnog boravka u Belgiji. Izloæba: Æivot i djelo biskupa J.J. Strossmayera (otvorenje u MS-u Osijek 17. svibnja 2005. u 18 sati) - suradnja s Muzejom Slavonije, Osijek.

Muzej Slavonije Osijek Izloæba: Æivot i djelo biskupa J.J. Strossmayera (17. svibnja 2005.) (VIDJETI POSEBAN PRILOG)

Dogaanje / promocija: Arheoloπki klub Mursa: zapisnici sjednica 1933. - 1944. / priredio Ante GrubiπiÊ. Knjigu je predstavio dr. sc. Darko Vitek, Hrvatski institut za povijest (18. svibnja 2005.)

PAZIN Etnografski muzej Istre Izloæba: Makedonska ruralna arhitektura (31. oæujka - 22. svibnja 2005.) - gostovanje Narodnog muzeja, Skopje, Makedonija Izloæba: Makedonski narodni vez (31. oæujka - 22. svibnja 2005.) - gostovanje Narodnog muzeja, Skopje, Makedonija Dogaanje / koncert: Koncert Makedonskog kulturnog druπtva “KoËo Racin” iz Pule Dogaanje / radionice: Makedonski narodni vez / Makedonska ruralna arhitektura - susret djece O© iz Pazina i djece MKD “KoËo Racin”. Na izloæbi su bili predstavljeni radovi nastali na radionicama, koje su bile poticaj za interkulturalni dijalog. Dogaanje / radionice: Iza starih vrata. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (9. travnja - 13. svibnja 2005.). Polaznici radionice izraivali su vrata za konobu od starog papira i drugog materijala. Sudjelovanjem u radionicama polaznici su mogli osvojiti neku nagradu.

PETRINJA PuËko otvoreno uËiliπte, Hrvatski dom Petrinja, Galerija “Krsto HegeduπiÊ” Izloæba: Slako Jurinjak, 1926. - 1999. / Akvareli (18. svibnja 2005. - 12. lipnja 2005.)

PISAROVINA ZaviËajni muzej Donja KupËina Dogaanja / igraonica: Kako se nekada æivjelo iza ovih vrata? Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Ulaskom u Muzej posjetitelji su odπkrinuli vrata drvenih katnica zvanih Ëardaci i gospodarskih zgrada. Ukratko, saznali su kako se nekada æivjelo i πto se radilo iza svih tih starih vrata.

PORE» PuËko otvoreno uËiliπte, ZaviËajni muzej Poreπtine Izloæba: Restauracije i akvizicije u ZaviËajnom muzeja Poreπtine 2002. - 2004. (Galerija SinËiÊ, 17. svibnja 2005.). Izloæene knjige iz 16 st., kasnoantiËka i srednjovjekovna kamena plastika, tekstilni predmeti i antiËke kovanice restaurirani su donacijom Regije Veneto, Rotary kluba Trst i Udine, ZagrebaËke banke i sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske. 112 Seminari / struËni skup: Meunarodni znanstveni skup II. istarski povijesni biennale (19. -21. svibnja 2005.). Organizatori: Dræavni arhiv u Pazinu, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Puli i ZaviËajni muzej Poreπtine

PULA Arheoloπki muzej Istre Dogaanje / radionica: Pulski portali kroz stoljeÊa. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Sudionici radionica bila su djeca djeËjih vrtiÊa Pule. Oni su kroz igru i uËenje izraivali najljepπe portale grada. Izloæba: Pulski portali kroz stoljeÊa - izloæba radova nastalih na edukativnoj radionici (18. svibnja 2005.) Pozivnica za izloæbu Pulski portali kroz stoljeÊa RIJEKA Druπtvo povjesniËara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja Dogaanje / predavanje: Realizacija stalnih postava hrvatskih muzeja (20. svibnja 2005. / Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka).

Muzej grada Rijeke Dogaanje / koncert: Johann Zajitz i glazba AdamiÊeva doba (18. svibnja 2005.) - prvo predstavljanje glazbe “rijeËkoga Straussa”, zaboravljenog autora brojnih valcera. J. Zajitz podrijetlom je »eh, koji je u Rijeku doπao kao vojni kapelnik. Odgojio je prve naraπtaje rijeËkih glazbenika. U ranim 1830-ima poËeo je pisati valcere, kada se u BeËu po izvoenju takve glazbe proËuo Johann Strauss Otac.

Izloæba: Trst - sudbina luke i graana na razmeu 18. i 19 st. (30. oæujka - 29. lipnja 2005.), iz fundusa Gradskog muzeja povijesti i umjetnosti iz Trsta Izloæba: AdamiÊevo doba, 1780. - 1830. / Tragovi vremena ( 21. travnja - 29. lipnja 2005.).

Muzej moderne i suvremene umjetnosti (VIDJETI POSEBAN PRILOG)

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka Izloæba: Zbirka starog oruæja - iz fundusa Muzeja (18. svibnja 2005.). Zbirka je jedna od najbogatijih i najpotpuni- jih zbirki Muzeja. Na izloæbi je predstavljeno oruæje od 15. do 20. st., koje je pripadalo razliËitim vojnim postrojba- ma, od Venecije, NjemaËke, Austrije, Francuske, Italije, Turske itd. Oruæje je materijalni svjedok vremena u kojemu je nastalo, a kada izgubi svoju destruktivnu ulogu, pobjeuje ljepotom izrade i postaje odraz kulture sredine u kojoj je nastalo. Dogaanje / predavanje: Realizacija stalnih postava hrvatskih muzeja (20. svibnja 2005.). Organizator predavanja je Druπtvo povjesniËara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja.

ROVINJ ZaviËajni muzej grada Rovinja (VIDJETI POSEBAN PRILOG)

SAMOBOR Samoborski muzej Dogaanje / promocija: Otvorenje Samoborske muzejske staze: Galerija Prica, Foto galerija Lang, Muzej Marton, Samoborski muzej (srediπnja akcija obiljeæavanja Meunarodnog dana muzeja u Samoboru, 18. svibnja 2005.). Izdavaπtvo / promocija: Informativni letak / razglednica - ulaznica za Samoborsku muzejsku stazu (jedanput u Pozivnica za izloæbu Zbirka starog oruæja - iz fundusa Muzeja, Pomorski i povijesni tjednu posjetitelji Êe moÊi posjetiti sve muzejske institucije u Samoboru po povoljnijoj cijeni) muzej Hrvatskog primorja Rijeka Izloæba / performans: Prvi muzejski autobus (rad muzejskih roËnika) Dogaanje / promocija: Prvi muzejski autobus - film (rad muzejskih roËnika) Dogaanje / prezentacija: Muzejski suveniri - replike prapovijesnih posuda i novËiÊa pod nazivom samoborac, Belina povelja, Seemanova karta iz 1822., kraluπe, majice s natpisom Muzej je zakon, znaËke, katalozi i sl. (18. svibnja 2005.) Galerija Prica 113 Izloæba: Denis KraπkoviÊ i djeca samoborskih vrtiÊa

SENJ Gradski muzej Senj Izloæba: 400 godina dolaska Bunjevaca na podruËje grada Senja (18. svibnja 2005.). Otvorenjem izloæbe na kojoj je bio predstavljen dio zbirke Bunjevaca iz fundusa Muzeja zapoËela je manifestacija obiljeæavanja te velike obljetnice. Na izloæbi su predstavljeni predmeti materijalne i duhovne baπtine Bunjevaca od vremena njihova dolaska do danas (doselili su se u senjsku okolicu poËetkom 17. st. na poziv tadaπnjih vlasti radi obrane od Turaka).

SESVETE Muzej Prigorja Izloæba (edukativna): Izloæba = Portal - Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Na izloæbi su predstavljeni tradicijski obrti, znanja i vjeπtine na naËin kao da se te informacije pretraæuju na internetu.

SINJ Muzej Cetinske krajine Dogaanje /igraonica: Otvorimo vrata stare sinjske tvrave. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (18. travnja - 18. svibnja 2005.). Dolaskom u Muzej posjetitelji su se upoznali sa starom sin- jskom tvravom u kojoj su prije nekoliko godina arheolozi zapoËeli istraæivaËke radove. Dogaanje / radionica: Otvorimo vrata stare sinjske tvrave. Radionica je odræana u tvravi, gdje su polaznici istraæivali nekadaπnji izgled njezinih glavnih vrata.

Pozivnica za izloæbu 400 godina dolaska SISAK Bunjevaca na podruËje grada Senja Gradski Muzej Sisak Izloæba: Austrijski gradovi. Autor fotografija je Helmut Bichler, BeË. Dogaanje / predavanje: 50 godina Austrijskog kulturnog centra u Zagrebu

SLATINA ZaviËajni muzej Slatina Izloæba: Matica slovaËka u Miljevcima - Matica slovenska v Milevci (izloæeni su predmeti materijalne baπtine Miljevaca) Izloæba: Slovaci u Hrvatskoj (18. svibnja - 4. lipnja 2005.) Dogaanje / predavanje: Josip Waler: Matica slovaËka u Miljevcima Dogaanje / radionica: Tkanje platna - namijenjena mlaim posjetiteljima (18. svibnja 2005.) Dogaanje / promocija: Informativni vodiË tradicijskih djelatnosti slatinskog kraja (18. svibnja 2005.)

SLAVONSKI BROD Muzej Brodskog Posavlja Izloæba: ZaviËajnici: Dragutin Schwendemann - zlatar, draguljar, graver i slikar (21. travnja 2005.). Postavljena izloæba dio je projekta ZaviËajnici: malo spominjani, preπuÊivani i zaboravljani. Obitelj Schwendemann pripada zajednici podunavskih ©vaba, koja se krajem 19. st. doselila u Brod na Savi. Dragutin se πkolovao u Budimpeπti, BeËu i Münchenu te je nakon povratka u Brod postao jedan od stupova brodske graanπtine. Golem je njegov doprinos druπtvenom, kulturnom i sportskom æivotu Broda. Dogaanja / radionica: Izrada predloæaka za nakit - kombinirana tehnika: tuπ, akvarel (18. svibnja 2005.). StruËni tim Ëinili su voditeljica radionica, polaznici brodskih osnovnih πkola te Josip Piha, zlatar i graver. Dogaanja / radionica: Modeliranje i izrada nakita od glinamola (18. svibnja 2005.). StruËni tim Ëinili su voditeljica radionica, polaznici brodskih osnovnih πkola te Josip Piha, zlatar i graver. Promotivne aktivnosti: Prigodna prodaja muzejskih publikacija 114 SPLIT I. gimnazija Split Izloæba: Imaginarni portal: www.ljudi_more_buvina (Galerija Konzervatorskog odjela Uprave za zaπtitu kulturne baπtine, 2. - 15. svibnja 2005.). Meunarodna izloæba na kojoj su o temi ljudi izloæeni radovi uËenika nastali u sklopu radionica I. gimnazije Split i Astor College for the Arts, Dover Great Britain.

Arheoloπki muzej u Splitu Stalni postav: Stalni postav kamenih spomenika srednjovjekovne zbirke u Lapidariju (otvorenje 17. svibnja 2005.). U postavu je i konzervirana antiËka skulptura iz Augusteuma u Naroni (Vid kod MetkoviÊa), koja je bila nedostupna javnosti. Dogaanje / igraonica / radionica: Porta Cesarea - portal antiËkoga grada (18. travnja 2005. - 18. svibnja 2005.). Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal. Organizirana struËna vodstva za posjetitelje po lokalitetu antiËkoga grada Salone. Na likovnoj radionici polaznici su oslikavali svoj doæivljaj toga antiËkoga grada.

Etnografski muzej Split Dogaanje / igraonica: Splitski portali. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 18. svibnja 2005.). Etnografski muzej smjeπten je u novu zgradu u Severovoj ulici, u samoj Dioklecijanovoj palaËi. Pri dolasku u Muzej posjetitelji su trebali proÊi pokraj brojnih portala antiËkoga grada Splita, kao i u novom prostoru Muzeja.

Fundacija Ivana MeπtroviÊa / Galerija Ivana MeπtroviÊa Dogaanje / igraonica: Gdje se nalaze vratnice crkve Presvetog Otkupitelja kod Otavica? Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Na igraonici organiziranoj uz Meunarodni dan muzeja dijelili su se leci napravljeni za tu prigodu. Leci su sadræavali poruku namijenjenu πiroj zajednici: neka se vrate ukradene vratnice iz crkve Presvetog Otkupitelja, Otavice, kao i ostali spomenici kulture stradali za vrijeme Domovinskog rata.

Muzej grada Splita (VIDJETI POSEBAN PRILOG)

Hrvatski pomorski muzej Dogaanje / igraonica: Sloj do sloja bijelog kamena - πto pamti i priËa splitska utvrda. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Uz organizirano vodstvo i priËu posjetitelji su se upoznavali sa zgradom Muzeja smjeπtenog u tvravi Gripe, koja je sagraena u 17. st., kada je gradu prijetila opasnost od turskih osvajanja.

Muzej hrvatskih arheoloπkih spomenika Dogaanje / radionice: Kroz portal u portun povijesti. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (18. travnja - 18. svibnja 2005.). Polaznici likovne radionice izraivali su portal Muzeja prema njihovoj maπti i mjeri. U zasebnom dijelu akcije uËenici / sudionici igre na nekom su od likovnih medija izraivali portale povijesnih i suvremenih graevina. U akciji su sudjelovali arheoloπki muzeji u Hrvatskoj - Puli, Zadru, Splitu i Zagrebu.

Dogaanje / priredba: Portal - organizirana sveËanost za sudionike radionica Muzeja uz Meunarodni dan muzeja (18. svibnja 2005.)

Prirodoslovni muzej i zooloπki vrt Split Dogaanje / radionica: ©to kriju kuÊice iz mora? Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (1. oæujka - 20. lipnja 2005.). Na radionici su se sudionici upoznali s kuÊicama puæeva i πkoljkaπa.

©IBENIK Muzej grada ©ibenika Dogaanje / koncert: Vedran MiliÊ - izvedba uËenika Glazbene πkole “Ivan LukaËiÊ” u sklopu programa Hrvatske glazbene scene mladih (17. svibnja 2005.) Izloæba: PËela, Ëovjek, med i vosak u tradicijskoj kulturi Dalmacije (18. svibnja 2005.) - gostovanje Etnografskog 115 muzeja, Split Izloæba: Na tragovima vremena - Iz arheoloπke zbirke Mateja PavletiÊa (19. svibnja 2005.) - gostovanje Arheoloπkog muzeja iz Zagreba Dogaanje / izlet: Obilazak arheoloπkih lokaliteta ©ibensko-kninske æupanije - uz struËno vodstvo (11. svibnja 2005.) Izloæba (u prostoru crkve sv. Grgura): Djelo Jurja Dalmatinca izvan ©ibenika (18. svibnja - 30. rujna 2005.) Izloæba (u prostoru Kneæeve palaËe): Grb grada ©ibenika (18. svibanj - 30. rujan 2005.) Izloæba: Litografije Honoréa Daumiera (otvorenje 18. svibnja 2005.) - gostovanje u Dubrovniku, suradnja s DubrovaËkim muzejima / Kneæev dvor

TROGIR Muzej grada Trogira Dogaanje / radionica: Portal najbolji od svih. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (1. travnja - 18. svibnja 2005.). Radovanov portal na katedrali trenutaËno se restaurira pa je nedostupan posjetiteljima. Na radionici su uËenici oslikavali dvometarsko platno prema svom vienju portala, a platno je postavljeno na skelu ispred katedrale (18. svibnja 2005.) Izloæba: Portal majstora Radovana (16. - 22. svibnja 2005.). Na izloæbi su postavljene uËeniËke ilustracije nastale o temi Radovanova portala.

VARAÆDIN Gradski muzej Varaædin Dogaanje / akcija: Spasimo kulturnu baπtinu - Svoju uspjeπnost okrunite donacijom. Akcija kontinuirano traje nekoliko godina. Njezin je cilj da meu gospodarstvenicima Varaædina i Varaædinske æupanije pronae donatore koji bi osigurali sredstva za zaπtitu i restauriraciju predmeta iz fundusa Muzeja, ali i za lokalitete kulturne baπtine. Osim toga, akcija se proπirila na donacije za popunu zbirki (skupljena likovna djela varaædinskih slikara Vere Kuntner, Nenada OpaËiÊa, Pavla VojkoviÊa). Izloæba: Spasimo kulturnu baπtinu - Svoju uspjeπnost okrunite donacijom (18. svibnja). Na izloæbi su predstavljeni restaurirani eksponati, rezultati istraæivanja i iskopavanja na lokalitetu Paka pokraj Novog Marofa te donirane umjetnine.

VARAÆDINSKE TOPLICE ZaviËajni muzej Varaædinske Toplice Promotivne aktivnosti: Postavljanje modernih info ploËa. Postavljene su tri ploËe - na prvoj su ispisane informacije o Muzeju, na drugoj je novi logo Muzeja, a na treÊoj su informacije (trojeziËne) vezane za arheoloπki park Aquae Isae (Varaædinske Toplice). Izdavaπtvo: informativni listiÊ o Muzeju u obliku stripa (za djecu πkolske dobi)

Dogaanje / promocija: promocija informativnog listiÊa uËenicima O© Varaædinskih Toplica i vodstvo po arheo- loπkom parku Aquae Isae (18. svibnja 2005.)

VINKOVCI Gradski muzej Vinkovci Dogaanje / natjecanje: II. muzejska olimpijada istoËne Hrvatske (II. MOIH - Vinkovci - Sopot, 20. svibnja 2005.). Olimpijada se odræavala radi ËvrπÊega i neformalnog povezivanja i druæenja te komunikacije meu djelatnicima muzejsko-galerijskih ustanova istoËne Hrvatske i predstavljanja arheoloπkog parka Sopot kod Vinkovaca. Natjecanje je obuhvatilo mali nogomet na travi, odbojku na pijesku, potezanje konopa, sportske maratone, bad- minton, belot i pikado. Kao izvannatjecateljska disciplina organizirano je bacanje kamena s ramena (u sluËaju loπeg vremena bio je predvien πah). Tijekom natjecanja na raspolaganju je bila konjska zaprega kojom su se gosti vozili do srednjovjekovnog lokaliteta RokovaËke zidine i okolnih izletiπta uz Bosut.

VELIKA GORICA Muzej Turopolja Dogaanje / radionice: Vrata od krËa. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Na likovno-scenskoj radionici za djecu i mlade polaznici su se upoznavali s tradicionalnim poljodjelskim poslom krËenja zemlje, koje je u ovoj prigodi simboliziralo KrËka vrata. 116 VIROVITICA Gradski muzej Virovitica Tema obiljeæavanja Meunarodnog dana muzeja organizirana je sklopu obiljeæavanja 85. godiπnjice osnivanja »eπke besede u Virovitici i roendana Jana Vlaπimskog.

Dogaanje / okrugli stol: Djelovanje »EπKE BESEDE u Virovitici i Nove spoznaje o æivotu i djelu Jana Vlaπimskog (22. svibnja 2005.) Izloæba: »eπka beseda. Na izloæbi je predstavljena ta Ëeπka kulturna udruga i njezini osnivaËi J. Vlaπimsky i F. »ervenka (22. svibnja 2005.) Dogaanje / koncert: Proljetni zvuci Jana Vlaπimskog (29. svibnja 2005.)

VUKOVAR Gradski muzej Vukovar / Etnografska zbirka Rusina i Ukrajinaca, Petrovci Svi dogaaji organizirani su u suradnji sa Savezom Rusina i Ukrajinaca Republike Hrvatske u Vukovaru.

Dogaanje / priredba: SveËanost otvaranja za javnost Etnografske zbirke Rusina i Ukrajinaca Hrvatske (Petrovci); organizator Gradski muzej Vukovar i Savez Rusina i Ukrajinaca RH u Vukovaru Izloæba: 85 godina tradicije organiziranog i kulturnog rada Rusina u Petrovcima Izloæba: Tkani i vezeni radovi - izloæba primjene tradicijskih tehnika na uporabnim predmetima Dogaanje / koncert: Tradicijski napjevi i obiËaji uz svakodnevni æivot - KUD “Joakim Hardi”, Petrovci

ZADAR Arheoloπki muzej Zadar Dogaanje / igraonica: PreskoËite prag i... Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja do 18. svibnja 2005.). Sudionici igre ulaskom u Muzej - kroz portal, otkrivali su svijet u kojemu su kao mali arheolozi-istraæivaËi mnogo saznali o proπlosti.

ZAGREB Arheoloπki muzej u Zagrebu Izloæba: Makedonske bronce: Æeljeznodobni nalazi na podruËju Makedonije (18. svibnja 2005.) - suradnja s Muzejom Makedonije Skopje, Makedonija

Pozivnica za izloæbu Tkani i vezeni radovi Izloæba: Na tragovima vremena - Iz arheoloπke zbirke Mateja PavletiÊa (19. svibnja 2005.) - gostovanje u Muzeju grada ©ibenika Pozivnica za izloæbu Fedor Kritovac: Dogaanje / radionica: Ante portas. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. Zatvaraj vrata! svibnja 2005.). Prilikom posjeta Muzeju i njegovu postavu sudionici igre imali su zadatak neπto nacrtati ili ispisati na dobivenim papirima te to predati sluæbenoj osobi Muzeja. Dogaanje / radionica: Salve!, projekt arheoloπkih muzeja Hrvatske. »lanom je mogao postati svatko tko je nacrtao ulaz u Muzej i crteæ predao sluæbenoj osobi Muzeja. Dogaanje / radionica: Porta viva. Na radionici su izraivani portali od razliËitog materijala. Jedan od materijala za “gradnju” bila su tijela sudionika. Napravljeni su portali fotografirani, a fotografije su bile izloæene na posebnoj izloæbi. Dogaanje / radionica: Pedagogius musei ante portas. Na vratima Muzeja posjetitelje je doËekivao muzejski pedagog, koji je skupljao primjedbe, æelje i miπljenja o radu. Sudionici te radionice na taj su naËin dali svoj doprinos stvaranju buduÊih edukativnih projekata Muzeja.

Etnografski muzej Izloæba (edukativna): Fedor Kritovac: Zatvaraj vrata! (16. travnja - 15. svibnja 2005.). Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal. Dogaanje / radionica: Mala povijest brava - likovne radionice (od srijede do subote od 11 do 13 sati i Ëetvrtkom od 16 do 18 sati); bojanka na web stranicama Etnografskog muzeja u Zagrebu (http://www.etnografski- muzej.hr/novosti.html) Dogaanje / prezentacija: Donacija afriËkih maski Drage Muvrina gradu Zagrebu - organizirana vodstva (2. i 16. svibnja 2005.) Izloæba: Voda - plavo zlato / Wasser - das blaue Gold / Watter - Blue Gold (VIDJETI POSEBAN PRILOG) Galerija KloviÊevi dvori 117 Izloæba (edukativna): Otvori se predstavi se! Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (19. travnja - 16. svibnja 2005.). Na izloæbi su predstavljeni radovi oslikani na staklu, nastali na likovnim radionicama kao inspiracija umjetniËkim djelima. Sudionici igre mogli su pogledati dvije izloæbe koje su se odræavale u Galeriji: Ivan Picelj i Francuska renesansa. Dogaanje / promocija: Drugi katalog pedagoπke djelatnosti Mala likovna radionica, jesen 2003. - proljeÊe 2005. (17. svibnja 2005.) Dogaanje /koncert: Neven HrustiÊ - lutnja (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s HNK ICOM-om

Gliptoteka HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Dogaanje / igraonica: Radovanov portal. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Sudionici igre imali su zadatak potraæiti Radovanov portal u stalnom postavu te ispuniti prigodno pripremljeni listiÊ s jednostavnim pitanjem.

Hrvatski dræavni arhiv Dogaanje / igraonica: Otvaramo vrata proπlosti. Arhiv je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Dolaskom u Arhiv sudionici igre dobili su edukativni letak i æig. Svi koji su doπli utorkom u 10 sati ili Ëetvrtkom u 14 sati imali su priliku zaviriti iza vrata Arhiva i upoznati se s radom arhivista. Osim toga, posjetitelji su dobili informaciju i o moguÊnosti posjeta web portala HDA (www.arhiv.hr), gdje su takoer mogli saznati πto se sve nalazi iza vrata / portala Arhiva. Izloæba: Franz Thiard de Laforest i njegov veliki Album von Dalmatien (18. svibnja 2005.) - predstavljanje donacije i otvorenje izloæbe

Hrvatski muzej naivne umjetnosti Dogaanje / igraonica: Vrata u svijet naive. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 9. svibnja 2005.). Posjetitelji su dolaskom u Muzej upoznali najznaËajnija djela hrvatske naivne umjetnosti koja su izloæena u stalnom postavu. Tom prigodom bilo im je osigurano struËno vodstvo kustosa, ali su djela mogli i virtu- alno pregledati - na raËunalu, uz vodstvo djevojËice Naive. Dogaanje / radionica: Vrata u svijet naive (15. travnja - 9. svibnja 2005.). Polaznici radionice razgledali su u izloæbenom prostoru skulpture Sofije NaletiliÊ Penavuπe, a potom su inspirirani Penavuπinim radovima, izradili svoje umjetnine. Najbolji radovi bili su izloæeni u predvorju Muzeja.

Hrvatski povijesni muzej Dogaanje / igraonica: Port@l. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja - 18. svibnja 2005.). Dolaskom u Muzej sudionici igre su nakon razgledavanja izloæbe Æivot u palaËi, na kojoj je predstavljeno 15 zbirki Muzeja, pozvani da jedan dan postanu kustosi. Za tu ulogu trebali su osmisliti priËu i odabrati predmete za svoju izloæbu. Osim toga, sudionici igre pozvani su i na internetske stranice Muzeja, na adresu www.hismus.hr - mjesto susreta i razgovora s prijateljima. Dogaanje / koncert: Sanburst (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s HNK ICOM-om s poËetkom u 22 sata. U Muzeju, koji je bio otvoren do 24 sata, mogla se pogledati izloæba Æivot u palaËi te Ëuti pokoji plemiÊki traË uz glazbu blues benda.

Hrvatski prirodoslovni muzej Dogaanje / igraonica: Mamutov video kutak. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Tom prigodom predstavljeni su zabavni, dokumentarni ... videoradovi zagrebaËkih gim- nazijalaca. U Mamutovom video kutku posjetiteljima su na raspolaganju bile muzejske razglednice na koje su mogli upisati dojmove o Muzeju te ih poslati prijateljima.

Hrvatski πkolski muzej Izloæba: Stara πkola novu tuËe: Od straha Boæjeg do djeËjih prava. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (20. travnja - 19. svibnja 2005.) - gostovanje Slovenskog πolskog muzeja, Ljubljana, Slovenija Dogaanja / radionice: Da je iÊi u πkolu bio nimalo posao lak, πapnut Êe ti iz proπlosti ak! Odræavane su srije- dom od 10 do 13 sati (najava telefonom ili e-poπtom). Dogaanja / predavanje: Prof. dr. Ivan DumboviÊ, Povijesni pregled kazne u odgoju (4. svibnja 2005.) Dogaanje / promocija: Anali za povijest odgoja, Vol. 3 (23. svibnja 2005.). Anale su predstavili dr. sc. Vladimir JuriÊ, dr. sc. Vlatko PreviπiÊ i Sonja GaÊina ©kalamera, prof. 118 Hrvatski πportski muzej Izloæba (edukativna): Ulaz tjelovjeæbe i πporta u Hrvatsku. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja). U prostorijama Muzeja bila je prigodno postavljena izloæba o πportovima i tjelov- jeæbi od kraja 18. do kraja 19. st.

HT muzej Izloæba (edukativna): Portal kao vremeplov. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Na jednom osobitom portalu u Muzeju mogle su se pronaÊi najnovije vijesti iz 1881. PomoÊu njih moglo se viπe saznati kako se tada æivjelo, kakva je bila moda... Predstavljen je i jedan osobito vaæan dogaaj, a odnosio se na poslove kojima se bavi Muzej. Za posjetitelje je bio pripremljen edukativni listiÊ kojim su sudionici igre nakon njegova ispunjavanja bili ukljuËeni u nagradnu igru Muzeja.

Hrvatski æeljezniËki muzej (VIDJETI POSEBAN PRILOG)

Hrvatsko muzejsko druπtvo Dogaanje / priredba: Dodjela nagrada sudionicima muzejske edukativne akcije Portal (Muzej za umjetnost i obrt, 18. svibnja 2005.) Dogaanje / koncert: Koncert na pochËtte violini iz zbirke glazbala MUO (organizirano u Muzeju za umjetnost i obrt 18. svibnja 2005. s poËetkom u 21 sat).

Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a Dogaanje / koncert: Trio gitara (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Etnografskim muzejom, Zagreb Dogaanje / koncert: Sanburst (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Hrvatskim povijesnim muzejom, Zagreb Dogaanje / koncert: Neven HrustiÊ - lutnja (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Galerijom KloviÊevi dvori, Zagreb Dogaanje / koncert: Afion (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Etnografskim muzejom Istre, Pazin

Kabinet grafike HAZU Izloæba: Portal u proπlost: “Lude” tridesete. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (4. - 14. svibnja 2005.). Na izloæbi Pavla GavraniÊa, umjetnika plakata i ilustratora Ëasopisa Svijet, bio je predstavljen ele- gantni i dekorativni svijet Art decoa tridesetih. Za tu prigodu pripremljen je edukativni letak koji je zaokruæio virtual- no putovanje kroz vrijeme.

Muzej “Mimara” Dogaanje / igraonica: Portal. Muzej je bio ukljuËen u muzejsku edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Posjetitelji su ulaskom u Muzej i πetnjom kroz postav trebali odgovoriti na pitanje: ©to se promijenilo u spoznaji nakon prolaska kroz portal? Da li samo predodæba o muzeju ili...? Izloæba: Zbirke kineske i ostalih dalekoistoËnih umjetnosti Muzeja “Mimara” (18. svibnja 2005.) - obnovljen i dop- unjen stalni postav Promotivne aktivnosti: Muzej je bio otvoren do 22 sata.

Muzej suvremene umjetnosti Izloæba / projekt (edukativni): Glavu gore! Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Postavljena je instalacija - svijetleÊi ekran s porukama o umjetnosti, muzeju, o svijetu i vlastito- me mjestu u njemu... koje su djeca ispisala u suradnji s umjetnicom Magdalenom Pederin. Dogaanje / radionica: u Muzeju, bolnicama i djeËjim domovima odræavane su radionice pod istim naslovom s namjerom da se πto πiri krug mladih sudionika upozna s Muzejom i zainteresira za gradnju njegove nove zgrade o Ëijem Êe buduÊem funkcioniranju umnogome odluËivati oni sami. Izloæba: Kristina Leko / Amerika (19. svibnja - 12. lipnja 2005.). Izloæba se temelji na æivotnim priËama pet æena hrvatskog podrijetla: Marcelle Bonich, Miriam Busic, Nori Boni-Zorovich, Margaret Zgumbic i Ljubice Æic, koje desetljeÊima æive u Queensu, New York, jednome od srediπta hrvatskog iseljeniπtva u SAD-u. Pozivnica za izloæbu America Muzej grada Zagreba 119 Dogaanje / igraonica: Je li Zagreb imao vrata. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja - 18. svibnja 2005.). U stalnom postavu Muzeja trebalo je pronaÊi gradska vrata srednjovjekovnog Zagreba. Za tu prigodu bio je pripremljen radni listiÊ koji su sudionici ispunjavali. Zainteresirani su ulazili u Muzej i putem interneta s adrese www.mdc.hr/mgz Dogaanje / ostalo: sveËano potpisivanje sponzorskog ugovora sa ZagrebaËkom bankom za izradu i tiskanje prvoga muzejskog vodiËa za slijepe u Hrvatskoj (VIDJETI POSEBAN PRILOG) Dogaanje / priredba: izvedba predstave Na rubu pameti Miroslava Krleæe u adaptaciji i izvedbi glumca Dragana Despota Dogaanje / ostalo: Muzej je bio otvoren od 10 sati do 1 sat iza ponoÊi.

Muzej za umjetnost i obrt Dogaanje / igraonica: Vrata otvorena 125 godina. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 15. svibnja 2005.). Ulaskom u Muzej svaki je sudionik igre otvaranjem ulaznih vrata ujedno otvorio dio priËe o portalu, ali i jedan od izloæaka s buduÊe izloæbe Skriveno blago Muzeja za umjetnost i obrt (prireuje se u povodu 125. godiπnjice osnivanja Muzeja - jesen 2005.). Dogaanje / priredba: zavrπna sveËanost i nagradno izvlaËenje muzejsko-edukativne akcije Portal (18. svibnja 2005.). Dogaanje / koncert: Koncert na pochètte violini iz zbirke glazbala MUO (Hrvatsko muzejsko druπtvo, 18. svibnja 2005.). Koncertom na pochètte violini u izvedbi Laure Vadjon predstavljene su veze razliËitih kulturnih krugova, njihovi utjecaji i meusobna proæimanja, πto pridonosi integriranju civilizacijske svijesti. Tom je izvedbom najavljen poËetak suradnje Muzeja s reproduktivnim umjetnicima na starim instrumentima. Promotivne aktivnosti: Muzej je bio otvoren do 24 sata.

TehniËki muzej Dogaanje / igraonica: Ulaz ili Portal. Muzej je bio ukljuËen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (16. travnja - 16. svibnja. 2005.). Sudionici igre πetali su po zbirkama... i zabavljali se. A Ëinjenicom da su uπli u Muzej kroz ulaz ili Deplijan za koncert Koncert na pochètte violini iz zbirke glazbala MUO portal ostvarili su pravo sudjelovanja u igri.

ÆUPANJA ZaviËajni muzej Stjepana Grubera Izloæba: Umjetnost u slici slame (18. svibnja 2005.). Organizatori izloæbe: Grad Æupanja, ZaviËajni muzej Stjepana Grubera (Æupanja) i HKPD Matija Gubec - Sekcija slamarki (Tavankut, Srbija i Crna Gora) - gostovanje HKPD Matija Gubec, Tavankut, Srbija i Crna Gora

COMMEMORATING INTERNATIONAL MUSEUM DAY, 2005 / TOPIC - MUSEUMS BRIDGING CULTURES In 2005 International Museum Day was celebrated in Croatia for the twenty-fifth time, on May 18. The title of the topic was Museums Bridging Cultures, and many museum staff members, along with promoting the work of their institutions, placed the emphasis on the role of the museum in the creation and development of cultural identity. MDC, apart from initiating the campaign among the museums and galleries in Croatia, also handled the promotion of the whole event. For the second time, it organised a competition for the best poster, and in collaboration with the Croatian ICOM National Committee and the Croatian Museum Association selected and published the 25th commemorative poster (designer Boris LjubiËiÊ; the topic was presented with the use of the logo MUSEUM). At the press conference held to mark the event, as well as the promoters announced in advance, representa- tives of museums and galleries that had interesting projects were also invited, for them to present them to the press. Thus the festivity involved in various ways 83 institutions, Croatian museums and galleries, and 170 events were organised: 86 events (presentations, promotions, lectures, workshops, play rooms, concerts, actions, presentations of expertise, excursions); 65 exhibitions; 3 new publications; one round table; 8 promotional campaigns; one conference; two competitions. Various manners were adopted to illustrate this year’s topic, which was devoted to interculturalism and museums and galleries in Croatia. Most numerous were examples in which Croatian museums told of their collaboration with museums in other countries. IM 36 (1-2) 2005. AH, HTOMALE, KATAR TUME AVEN? AH, CIGANI, ODAKLE VI DOLAZITE? POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

DUBRAVKO ADAMOVI∆ Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar

Gelem, gelem lungune dromenca, Maladilem bahtale Htomenca, Ah, Htomale katar tume aven? E carenca bukhale shavohenca.

Išao sam išao dugim putovima, Sretao sam sretne Cigane, Ah, Cigani, odakle vi dolazite? Čergama i gladnom djecom.

Kada je Bog dijelio narodima zemlju, kaæe stara romska legenda, Ciganima je dao pravo prvoizbora, πto su oni, meutim, odbili te si time odredili sudbinu vjeËnih putnika, lutalica i stranaca... Ipak, kako bi ublaæio njihovu nepro- miπljenost, Bog im je iz saæaljenja podario viπe mudrosti i sposobnosti nego drugim narodima... Naslovno pitanje ovoga teksta stih je iz romske himne Gelem, gelem, Ëiji je refren mnogo puta premoπÊivao kultu- roloπke razliËitosti izmeu njezina nepoznatog autora i mnogobrojnih potiπtenih i tuænih, ili pak samo veselih i za pjesmu raspoloæenih interpreta diljem svijeta. ToËan izgovor i njezino stvarno znaËenje za cjelokupnu romsku zajednicu desetljeÊima su Ëekali svoje autohtone tumaËe koji Êe nas, izmeu ostaloga i objavom njezina prijevoda, potaknuti na poπtovanje i dublje razumijevanje te iznimno zanimljive i bogate kulture. U toj smo druπtvenoj, civi- lizacijskoj obvezi, kao vrijednosni instrument pribliæavanja i povezivanja kulturoloπkih razliËitosti, prije dvije godine prepoznali svoj dug i otvorili svoja vrata joπ uvijek nedovoljno istraæenoj kulturi naroda koji nema svoju matiËnu dræavu. U tom je smislu ovogodiπnja tema 25. Meunarodnoga dana muzeja sasvim sluËajno postala idealnim okvirom veÊ prije dogovorenih izloæaba s kojima smo æeljeli potvrditi postojanost potpore muzeja viπegodiπnjim nastojanjima sl.1. Detalj iz æivota Roma Lovara, iz kata- Ëlanova sve manje romske zajednice u Bjelovaru u stvaranju institucionalnoga oblika trajne skrbi o povijesti i kulturi loga izvornih, hrvatskih Roma Lovara. Iako je rijeË o preteæitoj veÊini u ukupnoj svjetskoj populaciji Roma (od ukupno 15 milijuna Roma 13 milijuna su Romi Lovari) i unatoË Ëinjenici da je od 1971. godine njihov jezik ujedno i sluæbeni jezik svih Roma koji æive u 62 dræave, Romi Lovari, Ëije se postojanje na ovim prostorima biljeæi od 14. stoljeÊa, postali su manjina unutar osam romskih skupina koje danas æive u Hrvatskoj. Meu dominantnim Kalderaπima, Bajaπima, ©ijacima, Kanjarima, Ludarima, Sintima i Horahajima samo je 1 420 Roma Lovara na kojima je povijesna, iznimno sloæena, zahtjevna i odgovorna obveza nastavka istraæivanja tragova koji Êe vjerodostojno svjedoËiti o njihovu identitetu za kojim veÊ stoljeÊima tragaju.

sl.2. Detalj s izloæbe Konj AH, HTOMELA, KATA TUME AVEN? OH, GYPSES, WHENCE ARE YOU COMING? When God divided the land out among the peoples, says the old Romany legend, he gave the Gypsies the first pick, but they refused the land, and determined thus their fate as eternal travellers, wanderers and aliens. Still, as if to palliate the results of their improvidence, God gave them more wisdom and capacity than other peoples. The title question of this text is a verse from the Napomena: Svi citati, podaci kao Romany anthem Gelem, gelem, the refrain of which has many times bridged cultural differences among its unknown author and i ilustracije u ovome tekstu preuzeti su iz kataloga stalne povi- the many sad and sorrowful, or perhaps just merry and in a mood for song, interpreters all round the world. The topic of jesno-dokumentarne izložbe International Museum Day 2005 - Museums as Bridges of Culture - by sheer accident became an ideal framework for exhibitions postavljene u novootvorenom negotiated in advance with which the exhibition authors wished to give evidence of the persistence of museum support to the Kulturno-edukacijskom centru Roma u Bjelovaru, čijim voditelji- endeavours of members of the ever-smaller Romany community in Bjelovar in the creation of an institutional form of lasting con- ma autor zahvaljuje na suradnji. cern for the history and culture of the original Croatian Lovar Romany. OBILJEÆAVANJE ME–UNARODNOG DANA MUZEJA 2005. U MUZEJU GRADA SPLITA IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

GORAN BOR»I∆ Muzej grada Splita, Split

sl.1. Izloæba Oruæje tvrave Klis, galerijski prostor Magazzini del Sale, Cervia, 2004.

sl.2. Posjetitelji razgledavaju postav izloæbe Talijanska keramika iz Dioklecijanove palaËe u Splitu, Cervia, 2004.

sl.3. Izloæbena dvorana, Loreto, 2004.

sl.4. Konferencija za tisak u povodu otvorenja izloæbe Oruæje tvrave Klis, Rim, 2004.

U obiljeæavanju ovogodiπnjeg Meunarodnog dana muzeja Muzej grada Splita sudjelovao je s izloæbom autora Gorana BorËiÊa Meunarodna kulturna suradnja Muzeja grada Splita 1999. - 2004. Na izloæbi je meunarodna suradnja Muzeja bila predstavljena na osamnaest panoa s viπe od stotinu fotografija odræavanja izloæbi u inozemstvu, izloæenih kataloga, plakata i pozivnica tih izloæbi, zahvala, priznanja i novinskih Ëlanaka, te s videopredstavljanjima s otvorenja svih izloæbi i dogaaja vezanih uz njih. Od prije nekoliko godina Muzej grada Splita viπe nastoji da se njegova djelatnost predstavi ne samo domaÊoj veÊ i inozemnoj kulturnoj javnosti. Zamisao je bila da se suradnja s inozemnim muzejskim ustanovama ostvari u obliku razmjene izloæbi i struËnim usavrπavanjem djelatnika Muzeja. Kako je podruËje cijele Dalmacije, a samim time i grad Split u svojim kulturno-umjetniËkim kontaktima tijekom svoje povijesti viπe gravitirao svom prekojadranskom susjedu, a umjetniËki su predmeti u vlasniπtvu Muzeja stilski i povijesno blisko povezani s onima na drugoj strani Jadrana, Muzej je svoju meunarodnu suradnju poËeo s gradovima s kojima je tijekom povijesti odræavao bogatije i ËeπÊe umjetniËke veze. Bliske veze s tim podruËjima odnose se na Serenissimu i njezino viπestoljetno upravljanje tim podruËjem obiljeæeno brojnim sukobima s Osmanskim Carstvom; na razmjenu keramiËkih, staklarskih i drugih proizvoda s talijanskim pokrajinama Abruzzo, Marche i Veneto; na gotovo istodobni stvaralaËki genij najveÊega hrvatskog pisca i oca naπe knjiæevnosti Marka MaruliÊa i najveÊega πpanjolskog pisca Miguela Cervantesa ili je pak rijeË o vezama s brojnim iseljeniËkim zajedni- cama Hrvata u »ileu. Muzej grada Splita u proteklih pet godina postavio je viπe izloæbi u inozemstvu i tako stekao bogato iskustvo o njihovoj organizaciji, ali sudeÊi po brojnim priznanjima domaÊina i posjetima postavljenim izloæbama, uspjeπno je predstavio grad Split, ali i obavio uspjeπnu promociju hrvatske kulture i povijesti u svijetu. Suradnja u organizaciji izloæbi poËela je najprije s talijanskim gradovima Rimom, Anconom, Treiom, Venecijom,

Pescarom i Cervijom, nastavila se s Koprom u Sloveniji i Bitolom u Makedoniji. Posebice su organizacijski zahtjev- sl.5. i 6. Vitrine s izloπcima oruæja, Ancona, na bila gostovanja s izloæbama u Alcalá de Henares, ©panjolska i u Punta Arenasu u »ileu. 2004. 122

sl.7. Palazzo Comunale u Ëijim je prostorijama postavljena izloæba Oruæje tvrave Klis, Treia, 2004. sl.8. Palazzo Comunale, pogled na jednu od izloæbenih prostorija

sl.9. Grupa iz Muzeja grada Splita koja je postavila izloæbu Knjige i oruæje hrvatske Renesanse; suradnik Valter FiriÊ, ravnatelj Goran BorËiÊ i restauratori Josip Miljak, Dina Vuletin i Mirko GelemanoviÊ u dvoriπtu Univerziteta, Alcalá de Henares, Madrid sl.10. Mnoge poznate osobe iz kulturnog, politiËkog i vojnog æivota Madrida i drugih gradova razgledale su izloæbu.

Vaæno je napomenuti da je organizacija izloæbi Muzeja grada Splita u inozemstvu potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture RH, Grada Splita, ali najveÊi dio troπkova gotovo svih izloæbi pokrivali su inozemni sponzori. Pojedine su izloæbe u cijelosti financijski pokrivene inozemnim sponzorima. Pri organizacijskim poslovima pomogli su i hrvatski sponzori: SEM Marina, Jadrolinija, Croatia osiguranje i TuristiËka zajednica grada Splita te im u ovoj prigodi zahvaljujemo.

Izloæbe Muzeja Grada Splita u inozemstvu, 2004.

Le armi della fortezza di Klis - Oruæje tvrave Klis; Rim, Ancona, Treia, Cervia Antiche ceramiche italiane tra due sponde dell’ Adriatico - AntiËka keramika sa dviju obala Jadrana, Pescara Letras y Armas en el Renacimiento Croata - Knjige i oruæje hrvatske Renesanse; Alcala de Henares, Madrid Antiche ceramiche italiane rinvenute nel Palazzo di Diocleziano - Talijanska keramika iz Dioklecijanove palaËe u Splitu; Cervia Emanuel VidoviÊ e le seduzioni di Spalato e Chioggia - Djela iz opusa Emanuela VidoviÊa, Cervia Dani Hrvatske kulture u Makedoniji, Bitola Keramika iz Dioklecijanove palaËe u Splitu, Kopar Split en la epoca de MaruliÊ - Split MaruliÊeva doba, Punta Arenas

Meunarodne izloæbe odræane u galeriji Muzeja grada Splita, 2004.

50 godina talijanske grafike International graphic art biennial Split 2003. (izloæba Mirka IliÊa Seks i laæi)

Meunarodni seminari odræani u Muzeju grada Splita, 2004.

Projekt Inovativni pristup kulturnoj baπtini Seminar Jadransko-jonska inicijativa Studijski susret s temom Kasnosrednjovjekovna i renesansna keramika sl.11. U Archivio di Stato Venezia direktor Paolo Selmi predloæio je suradnju Muzeja grada Splita s venecijanskim Arhivom. COMMEMORATING INTERNATIONAL MUSEUM DAY 2005 IN THE SPLIT MUNICIPAL MUSEUM In marking this year’s International Museum Day, Split Municipal Museum’s contribution was an exhibition by Goran BorËiÊ called International Cultural Collaboration of Split Municipal Museum 1999-2004. Starting a few years ago, Split Municipal Museum has attempted to present its activity just as much to the foreign as to the domestic cultural public. At this exhibition, the international collaboration of the museum was presented on 18 panels with more than a hundred photographs of exhibitions held abroad, cata- logues, posters and invitations relating to these exhibitions, letters of thanks, commendations and newspaper articles, as well as videos from the openings of all the exhibitions and events related to them. IZLOÆBA “ÆELJEZNI»KA VOZILA - DIO KOLEKTIVNOG IDENTITETA TEHNI»KE KULTURE” IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

HELENA BUNIJEVAC Hrvatski æeljezniËki muzej, Zagreb

sl.1. Izloæbeni postav u vestibulu Glavnog kolodvora Zagreb. Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniËki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ

sl.2. Izloæba “ÆeljezniËka vozila - dio kolektivnog identiteta tehniËke kulture” na vinkovaÊkom æeljezniËkom kolodvoru kao dio projekta VinkovaÊkih jeseni, 15. rujna 2005. Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniËki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ

sl.3. PutujuÊa izloæba zaustavila se je i u æeljezniËkom kolodvoru u Zadru, 22. srpnja 2005. Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniËki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ

sl.4. Na dan otvaranja izloæbe “ÆeljezniËka vozila - dio kolektivnog identiteta tehniËke kulture” u HÆ-ovoj galeriji “U predvorju”, 18. svibnja 2005. Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniËki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ

Slogan Muzeji - spone kultura, koji je ICOM predloæio kao tematsko odreenje obiljeæavanja Meunarodnog dana muzeja u 2005. godini inspirirao je Hrvatski æeljezniËki muzej za pripremu i oblikovanje izloæbe ÆeljezniËka vozila - dio kolektivnog identiteta tehniËke kulture. S obzirom na to da predloæeni slogan apelira na proæimanje globalnih kulturnih vrijednosti i njihovo oËuvanje u muzejskim i galerijskim ustanovama, Hrvatski æeljezniËki muzej æelio je istaknuti ulogu svoje ustanove u oËuvanju æeljezniËkih vozila koja viπe nisu u prometu, ali su vjerni svjedoci global- nog razvoja tehniËke kulture. Kao πto znamo, tijekom 145 godina duge tradicije æeljeznice u Hrvatskoj u æeljezniË- kom su prometu koriπtena vuËna vozila najrazliËitijih vrsta i mnogih serija, od onih na parni pogon do onih na elek- triËni i dizelski pogon. Vozila su izgraena u renomiranim tvornicama za izgradnju lokomotiva i drugih æeljezniËkih vozila u Austriji, Maarskoj, NjemaËkoj, Italiji, Poljskoj, Francuskoj, SAD-u te u hrvatskim tvornicama. Sva ta vozila bila su i jesu odraz tehniËkih dostignuÊa razdoblja u kojemu su nastala, a koja su se razvijala neovisno o dræavnim granicama i pojedinaËnim nacionalnim kulturoloπkim odreenjima. Na taj su naËin æeljezniËka vozila dio kolektivnog identiteta tehniËke kulture, pa je ta Ëinjenica iskoriπtena za naziv tematske izloæbe. Izloæba je bila postavljena u Zagrebu, u galeriji Hrvatskih æeljeznica “U predvorju”, koja na adresi u MihanoviÊevoj ulici 12 aktivno djeluje posljednjih desetak godina. Autori izloæbe Helena Bunijevac i Denis MarohniÊ æeljeli su ostvariti sublimirani prikaz najËeπÊih æeljezniËkih vuËnih vozila koja su u nekom razdoblju bila ili joπ uvijek jesu dio voznog parka Hrvatskih æeljeznica. U tu svrhu obradili su opseænu fototeËnu i dokumentaristiËku grau, koja sadræava tehniËka odreenja svake vrste vozila, vrijeme i mjesto njihove uporabe te fotografije. No da bi izloæba dobila na edukativnosti, ali i na zanimljivosti, napravljen je odmak od suhoparnog iznoπenja samo tehniËkih i drugih podataka, a vozila su oæivljena prikazom prema popularnim imenima koja su æeljezniËari davali vuËnim vozilima prema njihovim specifiËnim svojstvima. Tako je kroz 16 izloæbenih plakata veliËine 70x100 mm prezentiran æivo- topis Maarica, ©vabica, Unrinih lokomotiva, Marijana i Marjane, Srebrne strijele, –ureka, Kenedijevke, Brene, Litorina, Gomulka, Makoza, Francuza, ©veana, Swingwera. 124

sl.5. i 6. Na dan otvaranja izloæbe u HÆ- ovoj galeriji “U predvorju”, 18. svibnja 2005. Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniËki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ

Izloæbeni su plakati i grafiËki obraeni primjenom raËunalnih tehnologija, πto je izloæbi dalo dodatni izgled plastiËnosti, æivosti, posebnosti i sveobuhvatnosti. Potpunijem doæivljaju dokumentaristiËki obraenih æeljezniËkih vozila pridonijelo je i izlaganje 14 maketa æeljezniËkih vozila iz fundusa Hrvatskoga æeljezniËkog muzeja. Otvorenje izloæbe bilo je 18. svibnja, na Meunarodni dan muzeja. Tijekom tri tjedna izloæbu je u prostoru HÆ-ove upravne zgrade razgledao znatan broj ljudi koji svakodnevno poslovno kontaktiraju sa æeljeznicom. No kako bi izloæba bila dostupna i πiroj javnosti, odmah nakon skidanja postava u galeriji u predvorju izloæba je prilagoena uvjetima putujuÊe izloæbe, i veÊ je 15. lipnja bila postavljena u vestibulu æeljezniËkog kolodvora u Puli. Nakon toga izloæbu su mogli razgledati svi korisnici æeljezniËkih prijevoznih usluga i ostali graani i turisti u Rijeci, Zadru, ©ibeniku, Splitu, Vinkovcima, Zagrebu i Karlovcu. U æeljezniËkim kolodvorskim zdanjima tih gradova izloæba se smjenjivala u jednakim trotjednim intervalima. Do potpunog ostvarenja projekta putujuÊe izloæbe, izloæba Êe biti postavljena i u æeljezniËkim kolodvorima u Osijeku, »akovcu, Varaædinu i Slavonskom Brodu. Zanimanje za izloæbu bilo je zamjetno, to viπe πto je obraivana tematika specifiËna i rijetko dostupna πiroj javnosti. Kao trajni dokument s te izloæbe ostat Êe tiskani katalog, koji je ujedno i vrijedna obrada jednog segmenta povijesti æeljezniËkih vozila.

EXHIBITION RAILWAY VEHICLES - PART OF THE COLLECTIVE IDENTITY OF TECHNICAL CULTURE The ICOM slogan of Museums Bridging Cultures proposed as thematic outline for the commemoration of International Museum Day in 2005 inspired the Croatian Railway Museum to prepare and design the exhibition Railway Vehicles - Part of the Collective Identity of Technical Culture. Since the proposed slogan referred to the interfusion of global cultural values and their preservation in museum and gallery institutions, the museum wanted to highlight its role in the preservation of locomotives and rolling stock that is no longer being used but that is still a faithful testimony to the global development of the engineering culture. During the 145-year long tradition of the railways in Croatia, traction engines of the most diverse kinds and many series have been used in railway traffic, steam, electric and diesel. The engines were made in renowned locomotive building works and rolling stock factories in Austria, Hungary, Germany, Italy, Poland, France, the USA and in Croatian factories. All the vehicles have been and still are a reflection of the engineering achievements of the period in which they were created, that developed completely across borders, eliding individual national cultural definitions. In this manner, the railway vehicle is part of the collective identity of engineering culture, and it was this fact that was used for the title of this thematic exhibition. IZLOÆBA “ÆIVOT I DJELO JOSIPA JURJA STROSSMAYERA” IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

GRGUR MARKO IVANKOVI∆ Muzej Slavonije, Osijek

sl.1. Odora biskupa J. Josipa Strossmayera crno sukno finog tkanja, ljubiËasti i crni sviljeni rips, ljubiËasti konac i dugmad naËinjena od konca

sl.2. Olga JelaËiÊ, Portret biskupa Josipa Jurja Strossmayera oko 1900. ulje na platnu, 78,5 x 59,0

U svibnju 2005. godine, u povodu 190. obljetnice roenja i 100. obljetnice smrti biskupa Josipa Jurja Strossmayera, osjeËke su ustanove kulture Muzej Slavonije, Galerija likovnih umjetnosti i Dræavni arhiv u Osijeku, na poticaj Zavoda za znanstveni i umjetniËki rad HAZU u Osijeku, organizirale zajedniËku izloæbu pod nazivom Æivot i djelo Josipa Jurja Strossmayera. Izloæba je postavljena u Muzeju Slavonije, koji je ujedno izloæio i najveÊi broj od ukupno 121 eksponata. RijeË je o muzejskim predmetima iz Arheoloπkoga, NumizmatiËkoga i Povijesnog odjela, Odjela umjetniËkog obrta, Odjela muzealnih tiskopisa i hemeroteke. Iz pododjela Seobe naroda i Srednji vijek Arheoloπkog odjela izloæene su dvije podne keramiËke ploËice iz stare akovaËke crkve koje je biskup Strossmayer darovao Muzeju slobodnoga i kraljevskog grada Osijeka 1898. godine, a NumizmatiËki je odjel izloæio sedam medalja i plaketa s biskupovim likom. Povijesni je odjel izloæio 40 primjeraka grae iz GrafiËke zbirke, Zbirke fotografija, Zbirke skulptura i natpisa, Kulturno-povijesne zbirke i Dokumentarne zbirke, dok je Odjel umjetniËkog obrta izloæio dvije slike i odoru u koju je biskup bio odjeven prilikom portretiranja kod slikara Bele Csikosa Sessije. Odjel muzealnih tiskopisa izloæio je 33 knjige i prigodna izdanja, a hemeroteka je predstavila 8 primjeraka novina.

Dræavni je arhiv u Osijeku izloæio kopije dokumenata i nacrta, te fotografiju iz svoga fundusa, a Galerija likovnih sl.3. Izgradnja nove Æupne crkve sv. Petra i umjetnosti u Osijeku izloæila je tri slike, bistu i skulpturu s likom biskupa Strossmayera. Pavla u Osijeku Ottokar Rechnitzer, Osijek, 1896. Æivot i djelo naπeg OsjeËanina Josipa Jurja Strossmayera, biskupa akovaËko-bosanske i srijemske biskupije, do papir, karton, fotografija danas nisu primjereno valorizirani. Taj vizionar hrvatskom je narodu priskrbio najznaËajnije dræavne institucije znanosti, kulture, obrazovanja, vjere i mnoga druga duhovna i kulturna dobra pod osobnim geslom Sve za vjeru i za domovinu. Godine 1867. osnovao je Akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu, utemeljio suvremeno ZagrebaËko sveuËiliπte, otvoreno 1874. godine, kolekcionirao umjetnine iz Ëijeg je fundusa i donacije 1884. osnovana Strossmayerova galerija starih majstora pri Akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Na slavonskom je podruËju biskup Strossmayer, meu mnogobrojnim drugim sakralnim graevinama, podigao i potpomogao izgradnju dviju reprezentativnih historicistiËkih crkvenih graevina, od kojih je akovaËka katedrala druga, a osjeËka gornjogradska æupna crkva treÊa crkva po veliËini u Hrvatskoj i ujedno najveÊa æupna crkva u naπoj zemlji. Izgradio je i obnovio brojne sakralne graevine, a u baroknoj je osjeËkoj Tvri osnovao DjeËaËko sje- meniπte. Financijski je kontinuirano podupirao brojne kulturne i obrazovne ustanove te nadarene pojedince diljem domovine. 126

sl.4. Pozivnica za izloæbu Æivot i djelo Josipa Jurja Strossmayera Osim biskupske obnaπao je i politiËke funkcije, meu kojima je kratko vrijeme bio i veliki æupan VirovitiËke æupanije sa sjediπtem u Osijeku. Njegovom su zaslugom u naπoj zemlji ostvarena djela znaËajnih stranih arhitekata, od projektanta akovaËke katedrale Karla Roesnera, 1866. - 1882., preko arhitekta i profesora Fridricha Schmidta, koji je projektirao palaËu Akademije, 1877. - 1879., do arhitekta Franza Langenberga, projektanta æupne crkve u osjeËkom Gornjem gradu, 1894. - 1898. godine. Dio Strossmayerova djela na naπem podruËju diskretno je predstavljen na ovoj dvostrukoj obljetniËkoj izloæbi u biskupovu rodnom gradu Osijeku. Mnogobrojni izloæeni predmeti, od dokumenata, nacrta, knjiga, medalja, razglednica, novina, fotografija, odore i portreta u slikarskim i kiparskim tehnikama potvruju nam da je biskup Josip Juraj Strossmayer bio iznimno poπtovan i omiljen meu puËanstvom, a brojne ustanove i zgrade hrvatske kulture, znanosti i obrazovanja, koje su bile i vrlo Ëest motiv umjetniËkih djela, slika, grafika, fotografija, razglednica i sl. potvruju da je biskup u potpunosti predano djelovao u skladu sa svojim æivotnim geslom Sve za vjeru i za domovinu. Otvorenju izloæbe prethodila su kratka prigodna izlaganja dr. Stjepana Srπana, ravnatelja Dræavnog arhiva u Osijeku, mr. Branke Balen, muzejske savjetnice Galerije likovnih umjetnosti Osijek, prof. Grgura Marka IvankoviÊa, viπeg kustosa Muzeja Slavonije Osijek i mr. Dubravka Arbanasa knjiæniËara Muzeja Slavonije Osijek. Skup je otvorio prof. emeritus Julijo MartinËiÊ u ime Zavoda za znanstveni i umjetniËki rad HAZU u Osijeku. Prigodnom skupu i otvorenju izloæbe u Muzeju Slavonije prisustvovao je i akovaËko-srijemski biskup Marin SrakiÊ.

THE EXHIBITION THE LIFE AND WORK OF JOSIP JURAJ STROSSMAYER In May 2005, to mark the 190th anniversary of the birth and the centenary of the death of Bishop Strossmayer, the Osijek cultural institutions Museum of Slavonia, Fine Arts Gallery and Osijek State Archives, urged on by the Scientific and Artistic Work Institute of the Croatian Academy in Osijek, organised a joint exhibition entitled The Life and Work of Josip Juraj Strossmayer. It was set up in the Museum of Slavonia, which also gave the largest number of the all-told 121 exhibits. The life and work of our man from Osijek, Josip Juraj Strossmayer, Bishop of –akovo has still not been given its fitting historical evaluation. In 1867 he founded the Academy of Sciences and Arts in Zagreb, founded in its modern form Zagreb University, opened in 1874, collected artworks, from the holdings and donation of which in 1884 the Strossmayer Old Master Gallery was founded in Zagreb, as part of the Academy of Sciences and Arts. The many exhibition objects, including documents, drawings, books, medals, postcards, newspapers, photos, uniforms and portraits in painting and sculpture show us that Bishop Strossmayer was a man who was greatly respected and beloved among the ordinary people, and confirms him as a visionary who gave the Croatian people some of its most important national institutions of learning, culture, education and religion, as well as a great many other spiritual and cultural benefits. NOVI VODI» PO MUZEJU GRADA ZAGREBA IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

VESNA LEINER Muzej grada Zagreba, Zagreb

Muzej grada Zagreba nalazi se na Gornjem gradu, u nekadaπnjem samostanu klarisa, izgraenome u 17. st. Novi stalni postav otvoren je 1997. godine, a prezentira proπlost Zagreba od prapovijesti do kraja 20. st. Muzej prireuje i povremene izloæbe te organizira edukativne radionice za djecu predπkolske i πkolske dobi. U proteklim godinama Muzej je inicirao suradnju s udrugama koje skrbe o osobama s invaliditetom, a jedna od njih je i Hrvatska udruga gluhoslijepih Dodir. Tijekom suradnje s njom pokazala se potreba da im se, osim organiziranja edukativnih radionica, olakπa razgledavanje stalnoga postava. Tako je niknula ideja o izradi specijaliziranog vodiËa koji bi tom dijelu populacije omoguÊio samostalni kontakt s bogatom proπloπÊu grada Zagreba. Od ideje do realizacije protekle su tri godine. Kako je 2005. godina bila europska godina druπtvene odgovornosti, bila je to idealna prigoda da se projekt realizira. Uz novËanu potporu ZagrebaËke banke i u sklopu njezina programa druπtvene odgovornosti - Zajedno, Muzej grada Zagreba uspio je tijekom 2005. godine dovrπiti i tiskati VodiË po Muzeju grada Zagreba za slijepe, slabovidne, gluhoslijepe i sve one koji imaju poteπkoÊa s vidom. Tako je u sl.1. VodiË po Muzeju grada Zagreba povodu Meunarodnog dana muzeja 18. svibnja potpisan Ugovor izmeu Muzeja i ZagrebaËke banke te je, VodiË je namijenjen je slijepima, slabovid- 13. listopada - u povodu Meunarodnog dana bijelog πtapa - u Muzeju grada Zagreba VodiË predstavljen javnosti. nima, gluhoslijepima i svima onima koji imaju poteπkoÊe s vidom. Tiskanjem VodiËa za slijepe i slabovidne osobe, jedinoga takvog vodiËa po muzejskom postavu u Hrvatskoj, Muzej Muzej grada Zagreba, 2005. grada Zagreba dosegnuo je standarde muzejskih ustanova u Europskoj uniji. VodiË ima 90 stranica. Na 70 stranica tekstualno su prezentirane teme iz stalnog postava Muzeja, otisnute uveÊanim tiskom i Braillovim pismom. Nadalje, na 20 stranica nalaze se reljefno doraene fotografije predmeta iz postava i tlocrti Muzeja. Kada se posjetitelj upozna s tlocrtom Muzeja, VodiË ga usmjerava kroz stalni postav, odnosno kroz 45 izloæenih tema (npr. Slobodni kraljevski grad na Gradecu, Parkovi i πetaliπta, Doba hrvatskog narodnog preporoda, Ilica postaje glavna trgovaËka ulica, Zagreb u samostalnoj dræavi Hrvatskoj ...) te kroz Zbirku donacija gradu Zagrebu (August ©enoa i Zagreb, Kabinet glazbenih automata Ivana Gerersdorfera i dr.). Preko njih posjetitelj upoznaje poli- tiËki, crkveni, gospodarski, urbanistiËko-komunalni, kulturni i zabavni æivot Zagreba. Kako bi se olakπalo kretanje po Muzeju, unutar tekstova istaknut je i poloæaj predmeta u prostoriji te smjer kretanja (desno-lijevo, gore-dolje) i fiziËke prepreke. Takoer se tekstualno upozorava na predmet koji se moæe opipati te na mjesto gdje se on nalazi. Na kraju, u poglavlju Informacije, opisani su putovi kojima se iz Donjega grada dolazi u Muzej te navedeno radno vrijeme i servisne informacije. PomoÊu tog VodiËa, zacijelo prvi put, zahvaljujuÊi reljefnom tisku, slijepa osoba percipira izgled sramotne maske iz 17. st. i najstarijega kamenog grba slobodnoga i kraljevskog grada na brdu Gradecu iz 15. st. Nadalje, dostupan im je izgled putne torbe Ljudevita Gaja iz prve polovice 19. st. te konture lika profesora Baltazara i joπ 16 drugih predmeta iz stalnog postava. Treba istaknuti da je slijepim i slabovidnim osobama omoguÊen i ulaz u Muzej uz pratnju psa vodiËa. S namjerom da i nadalje skrbimo upravo o toj grupi posjetitelja i olakπamo im posjet Muzeju grada Zagreba, planiramo postaviti joπ suvremenih pomagala za njihovo lakπe kretanje po Muzeju. RijeË je o trakasto obiljeæenoj stazi te njima prilagoenom audiovodiËu. Usto, u izradi su replike odabranih, a njima nedostupnih predmeta iz stalnog postava koje Êe, inkorporirane u nj, slijepim i slabovidnim osobama omoguÊiti izravan doticaj s materijalnim svjedoËanstvima zagrebaËke povijesti.

A NEW GUIDE FOR THE BLIND AND VISUALLY CHALLENGED TO ZAGREB MUNICIPAL MUSEUM In recent years, Zagreb Municipal Museum has followed up on its collaboration with associations that look after the interests of special needs groups; one such is the Croatian association for the deaf-blind, Dodir, meaning Touch. While working with this group, the museum became aware of the need not only to organise educational workshops but also to facilitate “viewing” of the museum. This led to the idea of making a specialised Guide for the Blind and Visually Challenged, the only such guide to a museum display in Croatia. It already has 90 pages - on 70 pages there is a textual presentation of the themes of the permanent display of the museum, printed in large type and in Braille, and 20 pages include relief-enhanced photographs from objects from the display and of the Museum’s floor plans. IM 36 (1-2) 2005. PUTOVANJE SUPRUÆNIKA HÜTTEROTT U JAPAN 1884. - 1885. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

KATARINA MARI∆ ZaviËajni muzej grada Rovinja, Rovinj

sl.1. BronËani zmaj d. 65 cm, π. 27 cm

TraæeÊi razloge za izlaganje jednog dijela specifiËne grae iz fundusa ZaviËajnog muzeja grada Rovinja, a rijeË je o predmetima etnografske izvaneuropske zbirke iz arhiva obitelji Hütterott, nekadaπnjih vlasnika Crvenog otoka, u neposrednoj blizini Rovinja, nametnuo nam se jedan rukopisni sveæanj, oËito pisan rukom Marie Hütterott iz 1884./85., u kojemu se opisuje putovanje u Japan πto su ga poduzeli ona i njezin suprug, japanski konzul u Trstu Georg Hütterott. Upravo nam je taj rukopis dao objaπnjenje o podrijetlu te jedinstvene grae u naπemu muzeju, a istodobno i motiv da tu grau i izloæimo. Prireena izloæba povijest je jednog putovanja. Tijek putovanja rekonstruiran je uz pomoÊ fragmentarnih rukopisa Marie Hütterott, koji nas putopisom uvode u Ëaroban svijet tek reformiranog Japana osamdesetih godina 19. sto- ljeÊa. Okosnicu izloæbe Ëine predmeti iz Japana koje su supruænici Hütterott donijeli sa sobom kao suvenire. Svijest o velikoj i vaænoj kulturnoj tradiciji Japana pojavila se u naπim krajevima upravo s uporabnim predmetima koje su donosili pomorci i drugi putnici u svoje domove. Suveniri koji se pojavljuju na izloæbi kao elementi materijalne kulture u razliËitim oblicima zapravo su autentiËni dijelovi æivota Japana kako ga je vidjela Marie Hütterott, i meu njima ne nalazimo nove proizvode, replike ili minija- ture inspirirane tradicijom i karakteristiËnim motivima na kakve smo naviknuti kad pomislimo na rijeË suvenir. Japan je osamdesetih godina 19. stoljeÊa joπ uvijek bio priliËno zatvorena zemlja, pa su ti suveniri bili predmeti proizvedeni u sklopu starih obrta. Prijelaz od autentiËnog predmeta na suvenir dogodio se kada je taj isti predmet kupio putnik, stranac, turist te ga odnio u svoju zemlju promijenivπi mu funkciju. A supruænici Hütterott u Japanu su bili pravi turisti, traæili su smjeπtaj u Ëajanama i hotelima, putovali dæunkom i vlakom, koristili se uslugama vozaËa rikπi i vodiËa konja (bettosi), kupovali predmete za rodbinu, odlazili na kazaliπne predstave i satove maËevanja te obilazili prirodne i spomeniËke znamenitosti. Napomena: Podaci za legende preuzeti su iz kataloga izložbe S ministarskom potporom krenuli su supruænici Marie i Georg Hütterott na put iz Trsta 1. studenog 1883., ukrcavπi Putovanje u Japan 1884.-85. supružni- se na parobrod Austrijskog Lloyda “Orion”. BoæiÊ provode u kuÊi bremenskog trgovca Melchersa u Hong Kongu, ka Hütterot, Zavičajni muzej grada a u japansku luku Nagasaki stiæu 1. sijeËnja 1884. Ubrzo nakon dolaska u Japan Georg obolijeva od teπke upale Rovinja, svibnja 2005. Autorica Katarina Marić pluÊa, nakon Ëega se vraÊaju na dva mjeseca u klimatski povoljniji Hong Kong. Krajem travnja ponovno dolaze u 129

sl.2. “Geta” klompe za djevojËice koje se nose u posebnim prigodama drvo, svila, slama kraj 19. st., razdoblje Mei d. 17 cm, π. 10 cm, v. 8 cm

sl.3. NatikaËe za kupatilo slama, papir, koæa, konac v. 26 cm, d. 9 cm, π. 4 cm Japan i zapoËinje njihovo putovanje po unutraπnjosti otoka Honshu, od Kobea, Kyôta, Nare do Yokohame, od Tokija do Nikka. Sa sobom su vodili i prevoditelja, a bili su i poËaπÊeni pozivima brojnih visokih duænosnika Japana, te posjetom mjestima posebne vaænosti za kulturnu tradiciju Japana. Marie Hütterott bila je osobito oËarana figu- rom male japanske æene i njezinim poloæajem u druπtvu te pokazuje zanimanje za dogaanja oko kuÊe, za odgoj djece, πminkanje, frizure, japansku modu, ali i nadaleko poznatu ceremoniju pijenja Ëaja. Georg je na tom putovanju kupio samurajski oklop kakve su od 1876. pripadnici samurajskog staleæa prodavali jer su oklopi i sablje stav- ljeni izvan zakona te je veÊina ekonomski zaduæenih samuraja bila prisiljena prodavati svoju najdragocjeniju imovinu. Usto, poËeo je stvarati svoju bogatu zbirku japanskoga hladnog oruæja, zapravo maËeva, kopalja i lukova. Sudbina te bogate zbirke nije toËno poznata. Zbirku suvenira iz Japana Ëinilo je i nekoliko komada netzuke, kimono, djeËji kimono, lutke, razliËite vaze, lakirane kutijice, izmeu ostaloga i oËuvane velike samurajske lepeze te lutkarske lepeze, neπto nakita, ukrasni noæevi za pisma, fukuse, bogato opremljena kutija za maË i sl. Jedan dio predmeta donijeli su kao poklone za Ëlanove obitelji, dok je drugi dio vrijednih predmeta nestao nakon rata, od svibnja 1945. godine. Kako je i ostavπtina obitelji Hütterott u svakom smislu i dio naslijea kulturno-povijesne baπtine grada Rovinja, tako i dio tih egzotiËnih predmeta, koji su istodobno i dragocjeni i atraktivni, Ëini crticu u povijesti druπtvenih prilika Rovinja. Sama Ëinjenica da je na podruËju Rovinja postojala kuÊa u kojoj se nalazila “japanska soba” i dio okuÊnice bio ureen u japanskom stilu, πto je bilo moderno devedesetih godina 19. stoljeÊa u europskim gradovima, jedan je od razloga za muzeoloπku interpretaciju te grae. Putovanje i predmeti koji su kao autentiËni dijelovi æivota Japana stigli u ovaj kraj kao suveniri odredili su temu izloæbe. StruËna obrada predmeta uz pomoÊ suradnika etnografa Roberta BiliÊa prikazana je u katalogu predmeta koji su nam svojom veÊom (samurajski oklop iz Edo razdoblja) ili manjom vrijednoπÊu pribliæili kulturnu tradiciju Japana, iako nam je ona i danas priliËno daleka i nepoznata.

THE JOURNEY OF MR AND MRS HÜTTEROTT IN JAPAN, 1884-1885

Searching for reasons for the exhibition of part of some rather particular material from the holdings of Rovinj Local History sl.4. “Tosei gusaku” ili moderan oklop Museum, items from the non-European ethnographic collection from the archives of the Hütterott family, one-time proprietors of Signiran, 1830. Red Island / Sv. Andrija, just off Rovinj, it seemed to the authors that a bundle of manuscripts, clearly written by Maria Hütterott in v. 140 cm, d. 40 cm, π. 50 cm 1884/1885, in which she described the journey in Japan that she undertook with her husband, Japanese consul in Trieste Georg Hütterott, was of great importance. This manuscript actually provided an explanation of the origins of this unique material in the museum, and at the same time lent a motif for the material and its presentation at the exhibition The Journey of Mr and Mrs Hütterott in Japan 1884-1885. The journey, and the items, authentic parts of Japanese life, which arrived in this region as souvenirs, determined the topic for the exhibition. The very fact that in the area of Rovinj there was a house with a Japanese room and in which part of the garden was laid out in Japanese style, which was very fashionable in the 1890s, was one of the reasons for the museological interpretation of this material. IM 36 (1-2) 2005. PORTAL SKULPTURE / PREMOSNICA POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

BOÆIDAR PEJKOVI∆ Muzeji Hrvatskog zagorja - Galerija Antuna AugustinËiÊa, Klanjec

sl. 1-5. Detalji instalacije Portal skulpture / Premosnica Izloæbom Portal skulpture / Premosnica Galerija Antuna AugustinËiÊa odgovara temama obiju akcija u povodu Meunarodnog dana muzeja 2005. (onoj Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskoga muzejskog druπtva i onoj ICOM-a odnosno Muzejskoga dokumentacijskog centra) - temi Portal (instalacija je svojevrstan portal pojma skulpture) i temi Museums Bridging Cultures / Muzeji spone kultura (instalacija je spona/most izmeu likovnih umjetnosti, apstraktnoga i figurativnoga, vizualnoga i taktilnoga, osjeÊaja i opaæanja) - premoπÊujuÊi i teme i akcije. Skulpturalna instalacija u patiju Galerije Antuna AugustinËiÊa u Klanjcu - ukupne duæine 10, πirine 2,20 te visine 3,25 metra - naËinjena je od drva i sukane konopljine uæadi razliËite debljine. Instalacija se oslanja o æeljezno-drvenu konstrukciju pergole koja povezuje dvoja nasuprotna vrata izloæbenih dvorana: ritmiziranim stupnjevanjem mase i prostora stvoren je jedinstveni otvoreni skulpturalni volumen, koji je i izvana i iznutra potpuno dostupan vidu i dodiru. Ideja bridginga proæima i katalog izloæbe putem Linguistic Bridgesa / Jezikoslovne spone, prevoenjem teksta na latinski jezik, a nastavlja se i kao Virtual Time Bridges / Spone virtualnog vremena, kroz æivot Portala skulpture / Premosnice na internetu. Projekt je realiziran uz pomoÊ suradnika iz Muzejâ Hrvatskog zagorja te uz potporu Ministarstva kulture RH, Iskon Interneta d. d. i Konoplje d. d. iz Zagreba.

SCULPTURE PORTAL / BRIDGE

In its exhibition Sculpture Portal / Bridge the Antun AugustinËiÊ Gallery responded to the themes of both campaigns of International Museum Day 2005 - the theme Portal, which was set off by the Museum Education and Cultural Action Section of the Croatian Museum Association and the ICOM topic of Museums Bridging Cultures, the marking of which in Croatia was initiated by the Museum Documentation Centre. The installation is based on a steel and wood pergola construction linking the two opposite doors of the exhibition rooms: through a rhythmical gradation of mass and space, an unique open sculptural volume was created. The idea of bridging also permeates the catalogue of the exhibition via Linguistic Bridges, the translation of a text into Latin, and goes on as Virtual Time Bridges, through the life of the Sculpture Portal / Bridges on the Internet. IZLOÆBA “VODA - PLAVO ZLATO” IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

MIRJANA RANDI∆ Etnografski muzej Zagreb, Zagreb

sl.1.-5. Detalj za izloæbu “Voda - plavo zlato”

U povodu Meunarodnog dana muzeja 18. svibnja 2005. godine u Etnografskome muzeju u Zagrebu otvorena je izloæba Voda - plavo zlato. Ostvarena je u suradnji Odsjeka za etnologiju / europsku etnologiju SveuËiliπta u Bambergu, Fränkische Schweiz Museuma iz Tüchersfelda i zagrebaËkog Etnografskog muzeja. Samu izloæbu osmislili su studenti etnologije SveuËiliπta u Bambergu pod vodstvom profesora Rainera Hofmanna i profesorice Bärbel Kerkhoff-Hader. Prvi je put postavljena u Fränkische Schweiz Museumu u Tüchersfeldu 2001. godine, a 2003. gostovala je u Sloveniji, u Murskoj Soboti. Cijeli projekt gostovanja temelji se na ideji da se prihvati koncepcija izloæbe i dio eksponata, dok se u drugom dijelu dopunjuje lokalnim materijalom i temama karakteristiËnim za sredinu u kojoj se postavlja. S obzirom na komplek- snu temu, za ostvarenje izloæbe valjalo se obratiti struËnjacima s razliËitih podruËja koji se bave zaπtitom voda odnosno iskoriπtavanjem njezinih potencijala. Tako smo za postav izloæbe u Etnografskome muzeju suraivali s Gradskim muzejom u Varaædinu, TehniËkim muzejom u Zagrebu, Arheoloπkim muzejom u Zagrebu, ZaviËajnim muzejom Varaædinske Toplice u Varaædinskim Toplicama, Muzejom grada Rijeke, Gradskim muzejom u Sisku, Muzejom Meimurja u »akovcu, Dræavnim arhivom u Zagrebu, Dræavnim arhivom u Rijeci, Dræavnim hidrometeoro- loπkim zavodom, Pomorskim muzejom u Dubrovniku, Graevinskim fakultetom u Zagrebu, ©umarskim institutom Jastrebarsko, ZaviËajnom zbirkom u »abru, Nacionalnim parkom Plitvice, Indijskim veleposlanstvom, Muzejom grada Splita, Hrvatskim vodama, Javnom ustanovom Park prirode Velebit te s brojnim pojedincima. Izloæbom su se nastojala prikazati brojna znaËenja πto ih voda ima u ljudskom æivotu. Svijet vode posjetiteljima je predstavljen u sedam cjelina: Voda je æivot, Voda i krajolik, Iskoriπtavanje vode, Voda i svakodnevnica, Voda i pravo, Voda i duhovnost, Voda i razonoda. Voda je jedan od najvaænijih elemenata na Zemlji, prijeko potreban za æivot. U naπem SunËevu sustavu Zemlja je jedini planet na kojemu ima vode, pa prema tome i æivota. Ona je glavno obiljeæje naπeg “plavog planeta” i prekriva gotovo tri Ëetvrtine Zemljine povrπine. Ima je u rosi i kiπi, u morima, jezerima i rijekama, ona je temeljni element svih æivih biÊa. Naizgled postoji posvuda na Zemlji, no neravnomjerno je rasporeena. Pojavljuje se u krutom, tekuÊem i plinovi- tom stanju. »ak i ondje gdje je ima u izobilju nije potpuno iskoristiva. Tek manje od 1% cjelokupne slatke vode u svijetu dostupno je ljudima za uporabu. Postanak prvih ljudskih nastambi i kultura veæe se za vodu, civilizacije su nastajale i propadale zbog naËina njezina iskoriπtavanja. »ovjek je oduvijek æelio ukrotiti sirovu snagu vode. To je zahtijevalo goleme napore i rezultiralo velikim izumima koji su doveli i do kulturnog napretka. Meutim, nisu svi pokuπaji kroÊenja vodene sile uspjeli. Naprotiv, Ëovjekovi zahvati u prirodne sustave mogu izazvati i katastrofalne πtete. Posljedice toga Ëesto su gore od onoga πto bi prirodni procesi mogli uzrokovati bez upletanja ljudi. 132

sl.6.-8. Izloæba Voda - plavo zlato Etnografski muzej, Zagreb, 2005.

Voda ne postoji u neograniËenim koliËinama. Iako mi to joπ ne primjeÊujemo, nestaπica vode u svijetu postaje sve veÊi problem. Do 2050. godine polovica ËovjeËanstva neÊe imati dovoljno vode za osnovne æivotne potrebe. Zakonima o zaπtiti vode i akcijskim programom Europske unije o podzemnim vodama nastoji se provesti naËelo odræivog razvoja prema kojemu svako koriπtenje ili utjecaj na podzemne vode mora biti trajno usklaeno s okoliπem. Tijekom povijesti voda je bila element oko kojega su se stvarale predodæbe vezane za shvaÊanja bolesti i zdravlja. LijeËenje vodom sloæen je sustav koji podrazumijeva sklad izmeu Ëovjeka i prirode. DiveÊi se vodi, Ëovjek joj je pripisivao boæanska obiljeæja i prinosio ærtve, darivao i πtovao izvore. I danas u puËkoj poboænosti nailazimo na niz vjerovanja u kojima se isprepleÊu racionalni i simboliËni elementi uporabe vode. Voda je nadahnuÊe i pjesniËka slika, metafora prolaznosti i promjene, simbol plodnosti i vjeËnoga æivotnog ciklusa, ËistoÊe, uniπtenja, ali i ponovnog raanja.

THE EXHIBITION WATER - BLUE GOLD

In response to International Museum Day, May 18 2005, the Ethnography Museum in Zagreb opened the exhibition Water - Blue Gold. It was brought to fruition in association with the ethnology / European ethnology department of Bamberg University, Fränkische Schweiz Museuma of Tüchersfeld and Zagreb’s Ethnology Museum. The exhibition was devised by ethnology students of Bamberg University led by faculty members Rainer Hofmann and Barbel Kerkhoff-Hader. It was put on the first time in the Fränkische Schweiz Museum of Tüchersfeld and had a guest appearance in Slovenia, Murska Sobota. The whole guest-appearance project was based on the idea of accepting the conception of the exhibition and some of the exhibits, and providing a supplementary part of the show using local materials and topics characteristic of the setting it was being shown in. Because of the complexity of the topic, it was necessary to apply to consultants of various areas of expertise dealing with water conservation or the proper use of its potentials in order to put the exhibition on. The world of water was shown to visitors in seven units: Water Is life, Water and Landscape, Using Water, Water and Everyday Life, Water and Law, Water and the Life of the Spirit, Water and Leisure. TOMISLAV BRAJNOVI∆, “NULTA TO»KA” IM 36 (1-2) 2005. POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

Tema Meunarodnog dana muzeja Muzeji - spone kultura, upuÊuje na bitnu zadaÊu muzeja 21. stoljeÊa - na njegovanje interkulturalnosti, dijalog meu civi- lizacijama i razliËitim kulturama te na suradnju meu razliËitim konfesijama u oËuvanju i izgradnji identiteta u globaliziranom svijetu. Tema otvara brojne moguÊnosti interpretacije, bilo druπtveno-politiËkih, vjerskih, ideoloπkih ili drugih tema. Tomislav BrajnoviÊ hrvatski je suvremeni umjetnik srednje generacije koji u svojim radovima dosljedno kritiËki promiπlja pojave i anomalije suvremenog druπtva i beskompromisno propituje poloæaj i ulogu umjetnosti, institucija u kulturi, religije, politike i druπtvenih struktura moÊi. Na izloæbi prireenoj u Malom salonu u Rijeci (18. svibnja 2005. - 10. lipnja 2005.) prikazani su videoradovi Drveni aneo, Buddhas of Bamiyan i Pregate per la pace. Svi imaju zajedniËku poveznicu - cilj im je upozoriti na πtetnost i opasnost oboæavanja slika, ikona u smislu idolatrije, odnosno idolopoklonstva u kojemu sli- jepo oboæavanje postaje samo sebi svrhom pa zaustavlja dublje poniranje u vjeru i izravnu vezu s Bogom. U Starom zavjetu napisano je da nijedna slika ne moæe naslikati boæansku narav. PostojeÊe slike vjernicima su davale pogreπan dojam da poznaju ono πto je nespoznatljivo pa je πtovanje slike bilo zabranjeno. Vjerske i politiËke kontroverzije o πtovanju ikona, kulminirale su u 8. stoljeÊu pod nazivom ikonoklazam. O razmjeru sukoba ikonoklazama i ikonodula1 govori i to da je, kao pobuna protiv πtovanja ikona izbio Kriæarski rat koji je poprimio fanatiËnu okrut- nost. BrajnoviÊ u ljudskoj potrebi da vizualizira Boga vidi jedan od oblika neprihvaÊanja Boæjih zakona, πto je u konaËnici izvorom sukoba, raskola Crkve, ratova i razaranja. U tome prepoznaje i negativnu ulogu umjetnosti koja je uvelike teæila stvaranju sakralnih likovnih prikaza, pa je time poticala (namjerno ili ne) udaljava- nje od Boga. Stoga zagovara povratak na poËetnu poziciju, postizanje nulte toËke2 i djelovanje u suglasju s Boæjim zakonima. BrajnoviÊ svoje stavove izraæava sl.1.-4. Tomislav BrajnoviÊ: Pregate per la akcijom, pa svi videoradovi prikazuju proces i rezultat te akcije. Otuda simboliËno pace, 2005. spaljivanje glave drvene antikne skulpture anela (Drveni aneo), uniπtavanje ilus- sl.5.-7. Tomislav BrajnoviÊ: Buddhas of tracija iz Biblije (Buddhas of Bamiyan) i razbijanje tanjura s likovima povijesnih Bamiyan, 2003. liËnosti (Pregate per la pace). Sve su to paradigme ikonoklastiËnog ponaπanja. Videoradovi su prikazani u Malom salonu u Rijeci (18.5.-10.6.2005.) U svojim djelima BrajnoviÊ izraæava radikalni osobni stav i specifiËni individualno- anarhistiËki koncept koji programatski tumaËi, a s kojim se mnogi neÊe sloæiti. Vjerske kontroverzie utjecale su na nastanak serije radova od 1998. do danas (Shizma-mobil, Otkrovenje, Teatar zloËina, Hram mrtvih bogova, Obelisk, Arbre Magique). Ekscesni naËin djelovanja i ekstatiËne utopije πto ih primjenjuje svojstvene su avangard- nim metodama kojima je cilj provokacija i destrukcija vrijednosti tradicionalne umjetnosti, oficijelne kulture i druπtva te uspostavljenje novih odnosa. Tijekom izloæbe BrajnoviÊ je odræao javno predavanje o svom radu s projekcijama, a zvuËni zapis pohranjen je na CD nosaËu. Tiskan je dvojeziËni katalog s ilustracijama u boji, a za zbirku multimedije otkupljeni su svi videoradovi koji su prikazani na izloæbi. 1 Ikonoduli su smatrali da se slike smiju štovati, ali ne one same, već putem njih onaj koga predočuju. 2 Pojam nulte točke posudio je od TOMISLAV BRAJNOVI∆, “ZERO POINT” oca Marčela, a odnosi se na tekst I umjetnici na nultoj točki - od The topic of International Museum Day - - refers to the essential assignment of the 21st century muse- Museums Bridging Cultures makro idola do mikro esencija - od um - the cultivation of interculturalness, of a dialogue among civilisations and cultures, and collaboration among confessions in talismana do čipa - od drvene mar- the preservation and development of identity in the globalised world. This article gives a review of an exhibition of Croatian con- ije do drvene maternice Marčela temporary artist of the middle generation, Tomislav BrajnoviÊ, who has in his works given a consistent and critical consideration of Brajnovića, objavljen u katalogu izložbe Peto evanđelje, Galerija the phenomena and anomalies of contemporary society, and uncompromisingly tests out the role and position of art, institutions in suvremene umjetnosti, Celje, 2005. culture, religion, politics and social power structures. IM 36 (1-2) 2005. PROJEKT ZAVI»AJNICI - PORTRETI MALO SPOMINJANIH, POGLEDI, DOGA–AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS PRE©U∆IVANIH I ZABORAVLJANIH

DANIJELA LJUBI»I∆ MITROVI∆ Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod

sl.1. i 2. Dragutin Schwendenmann - draguljar, urar, optiËar i rezbar u i ispred duÊana koji je vodio sl.3. Diploma za Grand Prix i Zlatnu medalju osvojene na Meunarodnoj izloæbi u Richmondu, London, 1911. sl.4. Diploma za Zlatnu medalju dobivenu na TreÊoj internacionalnoj izloæbi modernog progresa u Parizu, 1911.

Poticaj ciklusu ZaviËajnici knjiga je prof. Stjepana Krpana ZaviËajnici - portreti malo spominjanih, preπuÊivanih i zaboravljanih, izdana u Slavonskom Brodu 1994. godine. Potaknula je ideju da se i u izloæbenoj djelatnosti zapoËne viπegodiπnji projekt kojim Êe se nastojati prikazati æivot i djelo zasluænih ljudi naπega kraja, nepravedno zaboravljenih, rijetko spominjanih i niz godina preπuÊivanih. Projekt je pokrenula Ivanka Cafuta, viπa kustosica Muzeja Brodskog Posavlja. Prva izloæba realizirana je 1995. godine. Prikaz je æivota trojice domoljuba Josipa GunËeviÊa (1895. - 1945.), Josipa MirkoviÊa (1906. - 1945.) i Josipa Pusztaja (1923. - 1944.). PosveÊena je 50. obljetnici bleiburπke tragedije. Druga izloæba iz projekta realizirana je 1997. pod nazivom Tomislav, vitez Pracny, a prikaz je æivota i djelovanja Tomislava Pracnyja (1874. - 1943.) uËitelja, πkolskog nadzornika, kulturnog djelatnika i dobrotvora, Ëovjeka koji je svojim radom zaduæio Broane. SljedeÊa u nizu izloæba je o Vilimu Buku (1891.- 1962.), brodskom tiskaru, izdavaËu i druπtvenom djelatniku. Izloæba o Vladimiru Prebegu, odvjetniku, narodnom zastup- niku, politiËaru i predsjedniku Hrvatske stranke prava realizirana je 2001. godine, uz obiljeæavanje 140. obljetnice Stranke prava. U travnju 2005. postavljena je izloæba iz istoimenog ciklusa pod nazivom Dragutin Schwendemann - zlatar, draguljar, graver i slikar. Autori izloæbe su Stribor Uzelac Schwendemann, unuk Dragutina Schwendemanna, i Danijela LjubiËiÊ MitroviÊ, kustosica Muzeja Brodskog Posavlja. Izloæeni predmeti u vlasniπtvu su obitelji, koja je nakon izloæbe donirala Ëetrnaest obiteljskih portreta i time znatno obogatila fundus Galerijskog odjela Muzeja Brodskog Posavlja. Izmeu dva svjetska rata Dragutin Schwendemann bio je jedan od stupova brodske graanπtine angaæiran u druπtvenome, kulturnom i sportskom æivotu grada. Naziv izloæbe determinira neka od interesnih polja toga svestra- nog Broanina. Osim intimnoga i profesionalnog konteksta, izloæba daje uvid i u njegovu najdraæu preokupaciju - slikarstvo. Obiteljsko podrijetlo Dragutina Schwendemanna pratimo od 18. stoljeÊa. U migracijskom pohodu od njemaËke pokrajine Pfalz u panonski prostor, obitelj Schwendemann pridruæila se zajednici podunavskih ©vaba i nastanila se u BaËkoj. Krajem 19. stoljeÊa Schwendemanni dolaze u Brod na Savi, gdje Dragutin pohaa puËku πkolu te izuËava zlatarski obrt. Joπ za vrijeme πkolovanja primijeÊen je njegov interes i talent za crtanje. Godine 1899. godine odlazi u Budimpeπtu, gdje nastavlja zlatarsko usavrπavanje. PoËinje sam dizajnirati nakit te vjeπto i maπtovito crta minijaturne predloπke. Iz Budimpeπte odlazi u BeË, a potom 1905. godine u München. Upoznaje se s Albertom Knabom, poznatim njemaËkim umjetnikom, litografom, slikarom i likovnim pedagogom, tada predsjed- 135 nikom Saveza njemaËkih ilustratora. Poznanstvo s Knabom i krugom ljudi oko njegova atelijera impresioniralo je Schwendemanna tako da je odluËio napustiti zlatarski obrt i posvetiti se iskljuËivo slikanju. Stribor Schwendemann u tekstu kataloga izloæbe piπe o nesporazumu izmeu Schwendemanna i njegova mentora. Knab je bio pripadnik internacionale duha i pokreta kreativnog odbacivanja preidealistiËkih i preestetiziranih konvencija stare generacije, a Schwendemann je intimno bio vjeran idealima toËnog reproduciranja oblika i akademskom realizmu koji ilustrira miran æivot i stabilan svijet i javno potvruje etiËke norme sitne buræoazije. Od slikarstva Dragutin Schwendeman nije uspijevao æivjeti te je bio prisiljen ponovno se vratiti zlatarskom obrtu. Iz Münchena odlazi natrag u BeË, a veÊ u proljeÊe 1906. vraÊa se kuÊi u Brod. Kao vrhunski majstor i obrtnik u Brodu nije imao konkurencije. Joπ 1905. godine na izloæbi beËkih zlatara Werkstalen Austelung Schewendemanov prsten od Ëetiri dijela nagraen je zlatnom kolajnom. I kasniji njegovi zlatarski radovi bit Êe zapaæeni i nagraivani. Na Svjetskoj izloæbi modernog progresa u Parizu 1911. godine nagraen je za zlatarsko umijeÊe i izloæene radove, a na meunarodnoj izloæbi Works of art u Londonu iste godine dobitnik je Grand prixa. Na velikoj Zanatskoj izloæbi Saveza hrvatskih obrtnika 1933. osvaja drugo mjesto i srebrnu plaketu za izloæeno remek-djelo majstorske vjeπtine - ruæu izraenu od srebra. Sudjelovao je u osnivanju brodske podruænice Saveza hrvatskih obrtnika 1909. godine, te je izabran za njezina poËasnoga doæivotnog predsjednika. Dragutin Schwendeman regrutiran je u Prvi svjetski rat 1914. godine, u kojemu je kao vojnik proveo neπto viπe od Ëetiri godine (1914. - 1918.). Sudionik je bitke na na Ceru i Zlatiboru. Godine 1915. prebaËen je na galicijsku fron- tu. Ondje ostaje do kraja rata. Vrlo su zanimljive njegove ratne dopisnice koje je slao obitelji, s crteæima ratne tematike te prizorima iz vojniËkog æivota. Na izloæbi su prikazane i Schwendemannove slike u tehnici ulja, koje tematski i vremenski pripadaju ratnom razdoblju. Izmeu dva svjetska rata Dragutin Schwendemann jedan je od nositelja druπtvenoga, kulturnoga i sportskog æivota grada. O tome svjedoËe brojne izloæene diplome i iskaznice druπtava kojima je bio osnivaË ili Ëlan. Jedan je od osnivaËa i Ëlan Hrvatskog sokola, utemeljitelj i Ëlan uprave Brodskog πportskog kluba Marsonija (1923.), aerokluba Naπa krila (1934.). Utemeljitelj je πahovskoga i filatelistiËkog kluba, a u Hrvatskome numizmatiËkom druπtvu bio je respektabilan Ëlan s najveÊom privatnom kolekcijom medalja i plaketa u Hrvatskoj. Podupirao je, donirao i bio inicijator osnivanja Gradskog muzeja (1934.). Jedan je od utemeljitelja Kulturnog druπtva BerislaviÊ (1942.). Bio je poËasni Ëlan pjevaËkog druπtva Davor i brodskoga Dobrovoljnog vatro- sl.5. Sastavljeni i rastavljeni prsten koji je gasnog druπtva te aktivni Ëlan Matice hrvatske. Utemeljitelj je i Ëlan brodskog Rotary Cluba 1935. godine. na Werkstälen Austelungu, 1905. u BeËu dobio Zlatnu medalju Odustajanjem od profesionalnoga slikarskog angaæmana, Schwendemann nije odustao i od slikanja, o Ëemu svje- doËi drugi dio izloæbe. Nakon 1906., tj. nakon povratka iz Münchena u Brod, naslikao je niz kompozicija u slikarskoj tehnici ulja na platnu od obiteljskih portreta do pejzaæa i mrtvih priroda. Svoje slikarsko umijeÊe usavrπavao je u dvije dopisne slikarske πkole: Mal und Zeichen Unterricht G.M.B.H. iz Berlina, a zatim i na Fernakademie Paul Linke iz Karlsruhea, te je 1921. godine stekao i diplomu crtaËa i slikara osobito u figuralnim i dekorativnim motivima. Bio je vjeπt karikaturist, a svoje radove objavljuje u humoristiËnim Ëasopisima Osa i Ondulirani jeæ. Osim brojnih crteæa olovkom, ugljenom i tuπem, ostavio je radove u tehnici pastela, akvarela, kolaæa i leporela, nekoliko crtaÊih blokova prepunih crteæa, a izuzetno je zanimljiva njegova autobiografija u stripu, koja se sastoji od crteæa s prizorima iz æivota, Ëesto popraÊenih duhovitim komentarima. Schwendemann se bavio i peda- goπkim radom. Od 1935. do 1938. godine bio je nastavnik predmeta struËno i prostoruËno crtanje u ©egrtskoj πkoli. Prijateljevao je s velikim brojem znamenitih Broana i gotovo sa svim predratnim profesorima crtanja u brod- skoj gimnaziji: Milanom CindriÊem, Ivanom Domcem, Jerolimom Miπeom, Olafom GloboËnikom, Julijem TomiÊem i Rizahom ©tetiÊem te sa slikarima Slavkom Tomerlinom i Josom Buæanom. Schwendemannov slikarski opus po svom se znaËenju pridruæuje slikarskoj ostavπtini Josipa MuraviÊa, Karla Feketea, Alberta Grubera, Radoslava Kerna te Vasilija Antipova, koji Ëine jezgru brodske likovnosti 20. stoljeÊa.

Primljeno: 28. veljače 2006.

THE PROJECT LOCAL PEOPLE - PORTRAITS OF THE LITTLE MENTIONED, OVERLOOKED AND FORGOTTEN

The spur to the cycle Local People was the book of Stjepan Krpan Local People - Portraits of Little Mentioned, Overlooked and Forgotten, published in Slavonski Brod in 1998, which set off the idea that exhibition work should start a several-year-long project to attempt to display the life and work of very meritorious people who have been unjustly forgotten, seldom mentioned and overlooked for numbers of years. The project was launched by Ivanka Cafuta, senior curator of the Museum of Brod Posavlje. The first exhibition was produced in 1995. In April 2005 and exhibition of the same cycle entitled Dragutin Schwendenmann - goldsmith, jeweller, engraver and painter was mounted. Between the two wars, Dragutin Schwedenmann was one of the pillars of the middle classes of Slavonski Brod and sl.6. Dragutin Schwendenmann, u BeËu, took a leading part in the social, cultural and sporting life of the town. srpanj 1907. IM 36 (1-2) 2005. IZ DOKUMENTACIJSKIH FONDOVA MDC-A IZ PERSONALNOG ARHIVA MDC-a: JASNA TOMI»I∆ FROM MDC’s DOCUMENTATION HOLDINGS

JOZEFINA DAUTBEGOVI∆ Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

Razgovor s Jasnom TomiËiÊ zakazala sam za 12. travnja u 10 sati, a ona mi je prethodno detaljno objasnila kojim autobusom se najlakπe stiæe na njezinu adresu. Rekla mi je takoer kako ima psa ali neka se ne plaπim jer je toliko star da neÊe ni zalajati. Gospoa TomiËiÊ me doËekala na kapiji svoje obiteljska kuÊe za koju mi je kasnije ispriËala da je graena polovicom XIX. stoljeÊa, da ju je gradio njezin pradjed i kako su viπe od stoljeÊa svi njezini æivjeli na LaπËini. KuÊa je lijepa, ali pomalo oronule i izbljedjele fasade. Bila je ponosna na svoje dvoriπte za koje je, skoro ispriËavajuÊi se, kazala kako je sada zapuπteno jer se sve preureuje, ali kako ona tu inaËe sadi puno cvijeÊa samo πteta πto trenutno traju graevinski radovi, a joπ uvijek je kiπovito i hladno, pa ni ono πto je posaeno nije prolistalo. Uvela me je u prizemni stan u kojemu æivi sama (sinovi su joj oæenjeni i æive u svojim stanovima). Stan je odisao predblagdanskom atmosferom. Naime, bilo je preduskrπnje vrijeme pa je Jasna TomiËiÊ veÊ imala na stolu πarene grane ukraπene plastiËnim jajima i maπnicama, a na trpezarijskom stolu stajala je puna koπarica raznobojnih pisani- ca. Jasna TomiËiÊ je bila odjevena u svijetlo smeu bluzu i crne hlaËe i izgledala je pristalo i lijepo. Ni u stanu, ni na njoj, niti u njezinu dræanju nije bilo niËega razmetljivoga, sve odmjereno. Iako se odliËno kontrolirala moglo se vidjeti kako je ipak na neki naËin iznenaena i uzbuena i kako joj je drago πto nije zaboravljena od muzejske zajednice. Moram priznati de je sve vrijeme prije intervjua pazila kakav dojam ostavlja, izraæavala se biranim rijeËima, pokreti su joj bile suzdræani. Rekla bih takoer da je u Ëitavom svom stavu imala neπto od veÊ zaboravljene diskretne otm- jenosti ranijih generacija. To se dræanje dalo primijetiti i dok sam je fotografirala. Vrlo koncentrirano je priËala o svemu πto je radila u Gradskom muzeju Varaædin, a najveÊi naglasak stavljala je na rekonstrukciju i graevinske radove na Starome gradu i palaËi Sermage, koja je obnovljenja dok je ona bila direktorica muzeja. U tijeku intervjua nisam morala postavljati puno dodatnih pitanja niti je podsjeÊati. Iako je o tom razdoblju svoga æivota govorila vrlo suz- dræano, s pomno odabranim rijeËima dalo se zakljuËiti kako je bila vrlo povrijeena Ëinjenicom da su je njezine matiËne kuÊe ili preπutjele ili zaboravile zato je njezino iznenaenje bilo veÊe kada sam je nazvala i rekla da s njome kao sa zasluænim muzealcem æelim obaviti razgovor za Personalni arhiv MDC-a. Poslije zavrπenog razgovora se priliËno kurtoazno i pomalo suzdræano oprostila, isprativπi me do ulazne kapije gdje me je bila doËekala. Ne znam je li to bilo zato πto sam je zamolila da onog psa s poËetka priËe zatvori u sobu dok ne zavrπimo intervju (a on je odande cvilio, πto smo obje Ëule i meni je bilo jako æao, ali intervju sam morala snimiti u miru) ili je to zato πto su joj u sjeÊanju joπ svjeæe gorke uspomene na kolege iz muzejske struke.

JOZEFINA DAUTBEGOVI∆: Dobar dan, go TomiËiÊ. JASNA TOMI»I∆: Dobar dan.

J. D.: Danas, 12. travnja 2006. razgovaramo u vaπem domu za Personalni arhiv MDC-a. Drago mi je πto ste tako lijepi, vedri i nasmijani. Kako se osjeÊate? J. T.: TrenutaËno dobro.

J. D.: Kad sam najavila svoj dolazak, o Ëemu ste razmiπljali? Je li vam to bilo optereÊenje, obveza ili ste se ipak obradovali πto vas nismo baπ posve zaboravili, mislim na muzejsku zajednicu. J. T.: Najprije - ovo posljednje. Mislim da sam vam to rekla i telefonom, poËaπÊena sam da ste se sjetili. A onda ste sl.1. Jasna TomiËiÊ kao maturantica mi stvorili problem jer ste rekli da trebate bibliografiju, a ja, naravno, viπe nemam popisa jer sam ga nekome dala. (snimljeno oko 1958.?) Morala sam traæiti po svojoj biblioteci, koju sam svojedobno veÊ izmasakrirala i mnogo toga bacila, tako da ona bib- sl.2. Jasna TomiËiÊ u baletnom kostimu, liografija koju Êete dobiti neÊe biti kompletna. PoËela sam traæiti i bila sam silno nervozna - to mi je bilo veliko snimljena u foto-studiju u Zagrebu snimljeno: 11. III. 1958. optereÊenje. Nasumce sam vadila Ëasopise i papire koje sam saËuvala. Naravno, trebat Êe malo viπe vremena da to sredim i da vam dostavim popis. sl.3. Jasna TomiËiÊ u narodnoj noπnji iz Nedeljanaca snimljeno: 4. II. 1965. J. D.: Voljela bih s vama razgovarati nekako od poËetka. Gdje ste roeni? J. T.: U Valpovu, 6. studenoga 1940. g. Nemam veze s Valpovom kao gradom, moji roditelji nisu iz toga grada. Moj je otac ondje bio kotarski lijeËnik i tako sam se, eto, sluËajno rodila u Valpovu, ali sam ostala vrlo kratko. Bio je Drugi 137

sl.4. Jasna TomiËiÊ u radnoj sobi u Povijesnom muzeju u Zagrebu snimio: Miroslav Juhant, Zagreb

sl.5. Jasna TomiËiÊ s kolegicom prije panoramskog leta iznad Varaædina (nije datirano) svjetski rat i otac je majku, mene i brata dovezao baki u Zagreb, tu na LaπÊinu, gdje sam i danas, gdje se moja mama teπko razboljela, pa mislim da nam je to na neki naËin spasilo i æivot.

J. D.: ©to je radila vaπa majka? J. T.: Majka je bila domaÊica. Kasnije, kad smo ostali sami, bez oca, radila je u raËunovodstvu nekoliko firmi kao likvidatorica i uzdræavala je sve nas, svoje roditelje i staru pratetu.

J. D.: Imate i jednog brata. J. T.: Da, imam brata koji je profesor tjelesne kulture. Radio je najprije u gimnaziji, a zatim su ga pozvali u Vojnu akademiju, a zatim je ponovno, do mirovine, radio u gimnaziji.

J. D.: Spomenuli ste svoje djetinjstvo. Kakvo je bilo, Ëega se sjeÊate? J. T.: Pa ne mogu reÊi da je bilo loπe. Bez obzira na to πto sam rasla bez oca, koji mi je straπno nedostajao i stalno sam oËekivala da Êe se odnekud pojaviti... Tu je brigu preuzeo moj djed. U sasvim ranoj mladosti bili su mi æivi joπ i pradjed i prabaka i æivjeli smo u istoj obiteljskoj zajednici. Puno sam se igrala imala sam mnoπtvo prijatelja u ulici koja je, naravno, bila mirnija nego danas. SjeÊam se igranja, pogotovo kod prve susjede. Imali su golemi vrt, igrali smo se meu rajËicama i paprikama od jutra do veËeri. SjeÊanje na rano djetinjstvo stvarno je vezano za igru, ne sjeÊam se niËega loπeg osim bolesti moje mame. Ali bila sam premala da bih to smatrala neËim tragiËnim. Onda je poËela πkola. Bila sam vrlo æalosna πto su moj brat i cijelo njegovo druπtvo krenuli godinu dana prije mene jer ja sam mlaa. Ali sam i ja iπla u istu πkolu - laπÊinsku puËku πkolu od Ëetiri razreda, a nakon toga sam krenula u VII. gimnaziju na Gornji grad, tada æensku gimnaziju. U πkoli nisam imala nikakvih problema, pogotovo ne u puËkoj. Imala sam kolegicu koja je jako voljela balet i ona je nagovorila moju mamu da se i ja poËnem njime baviti, pa sam poËela iÊi u pionirsko kazaliπte i dva puta u tjednu na klasiËni balet Meri ©embere, tada u PreradoviÊevoj ulici. Kasnije sam zavrπila u pionirskom kazaliπtu Maksimir, koje viπe ne postoji. Ne postoji viπe ni zgrada - sve je sruπeno, a od tamo nas je profesorica, Ëijeg se imena, naæalost, viπe ne sjeÊam, znam samo da je bila iz Sarajeva, uputila u baletnu πkolu, tako da sam paralelno s gimnazijom polazila i srednju baletnu πkolu.

J. D.: I, kako je napredovala karijera? J. T.: To je bila πestogodiπnja baletna πkola, a kad sam trebala iÊi na diplomski ispit, πto se toËno podudarilo s mojom maturom, oπtetila sam si na neki naËin palac i uplaπila sam se da Êu ostati bez palca, te nisam poloæila 6. razred baletne πkole. Tadaπnja direktorica Ines IvaniπeviÊ dopustila mi je da uz 8. razred gimnazije poloæim joπ jedanput 6. razred baletne πkole, i zapravo sam tu πkolu zavrπila zajedno s velikom maturom. Ipak sam uspjela, usprkos povrijeenoj nozi (vrlo sam disciplinirano leæala), otiÊi i na maturalno putovanje, koje je za ono vrijeme bilo neobiËno. Iπli smo u Veneciju, Milano, Pariz, Zürich, Insbruck, πto zahvaljujemo naπem razredniku Smolecu. Bilo je lijepo.

J. D.: Zavrπili ste baletnu πkolu i poslije se niste odluËili za... J. T.: Mislila sam da Êu se baletom baviti samo kao nastavnica, nikad nisam mislila da Êu plesati u kazaliπtu, nikad nisam iπla ni na kakvu audiciju jer mi je nakon zavrπetka baletne πkole direktorica ga IvaniπeviÊ rekla: - Jasna, mi æelimo da ti doeπ raditi kao nastavnica u baletnu πkolu. Æeliπ li ti to? - Moæete misliti. Naravno da æelim! Rekla mi je da moram upisati neki studij koji Êu moÊi pohaati paralelno s poslom u baletnoj πkoli. Ja, koja sam æel- jela studirati zemljopis, tog sam se trenutka odluËila za povijest umjetnosti i njemaËki jezik. Prva je godina dobro iπla - i balet i studij, ali druge godine studija dobila sam joπ jedan razred u baletnoj πkoli i morala sam odustati od 138 njemaËkoga jer nisam mogla prisustvovati svim satovima, kojih je u ono vrijeme bilo jako puno. Prof. Gamulin dopustio mi je da upiπem jednopredmetni studij, tako da sam od druge godina bila na jednopredmetnome studiju povijesti umjetnosti, a balet sam radila honorarno. Kasnije su me pozvali i u πkolu za ritmiku i ples gdje sam takoer dræala nastavu klasiËnog baleta. U roku Ëetiri godine sam diplomirala, i to u ljetnom roku, iπlo mi je dobro. I onda sam shvatila da sam zapravo izvrsno odabrala, da je to ono Ëime se æelim baviti.

J. D.: Je li neπto bilo presudno za odabir povijesti umjetnosti, nekakav dogaaj, poticaj, neπto πto vas je privuklo? J. T.: Rekla sam vam da sam razmiπljala o zemljopisu, koji mi je bio vrlo drag predmet. Povijest umjetnosti tada u πkoli nije postojala kao predmet. No mi smo u VII. gimnaziji na Gornjem gradu imali jednu sjajnu profesoricu koja je zakljuËila da nitko od nas u 5. razredu nije talentiran za slikanje, pa nam je dræala satove povijesti umjetnosti i vodila nas na izloæbe. Te godine bila je sjajna izloæba francuske tapiserije u Muzeju za umjetnost i obrt, Henry Moore i Ravenna. Povijest umjetnosti i povijest glazbe imala sam u baletnoj πkoli, tako da sam imala neka predznanja. I kada smo bili na maturalnom putovanju i hodali po Louvreu, ja sam prepoznavala poznata imena, a za nagradu (ima u tome neke simbolike) πto sam uspjeπno maturirala mama mi je kupila BatuπiÊevu Povijest umjetnosti, iako tada joπ nisam znala da Êu to studirati. Nisam trebala polagati prijamni jer sam maturirala s odliËnim uspjehom, a dodatni poticaj bio je nagovor profesorice IvaniπeviÊ da upiπem neπto πto Êu moÊi studirati uz baletnu πkolu. Ona je inzisti- rala da njezini nastavnici baleta i plesa imaju visoku struËnu spremu. Nije æeljela raditi s ljudima koji imaju zavrπenu samo gimnaziju.

J. D.: Zavrπili ste, diplomirali - i πto onda? J. T.: Onda sam shvatila da nemam posla. Iako sam stvarno sve ispite poloæila s odliËnom ocjenom. Tada je bilo malo ispita na povijesti umjetnosti, ali dobiti peticu od prof. Gamulina u ono je doba bilo neπto o Ëemu se priËalo. Dva puta sam bila na terenu s prof. Prelogom, koji me zapazio nakon treÊe godine. Obraivala sam grad Krk. A te godine, nakon diplome bila sam na terenu na jugu jadranske obale: u Stonu, Malom Stonu, Trstenom, a u jesen Ëak u Cavtatu. To su bila prekrasna vremena. Joπ neozbiljna, imala sam 22 godine i diplomu. I dalje sam radila u baletnoj πkoli. I u jednom sam trenutku Ëak imala i puni broj sati za redoviti radni odnos, tako da mogu reÊi da sam veÊ za vrijeme studija odraivala radni staæ. Ne dugo, ali... I sada sam u mirovini s 40 godina staæa. InaËe ne bih joπ bila. Radila sam u srednjoj baletnoj πkoli na Gornjem gradu i u πkoli za ritmiku i ples, a predavala sam povijest umjetnosti i povijest glazbe i u III. gimnaziji u Kuπlanovoj. Preko dr. Bauera (moji roditelji, i otac i majka, bili su dobri s njim i iπli smo mu u posjetu) sam upoznala direktoricu varaædinskog muzeja prof. Mirjanu IlijaniÊ, koja mi je ponudila mjesto kustosice u Gradskome muzeju Varaædin. To je bilo usred πkolske godine. Morala sam ostaviti svoje ake u baletnoj πkoli i πkoli za ritmiku i ples. Ipak sam odluËila otiÊi u Varaædin jer sam praktiËki bila bez posla dvije godine nakon diplome. Mislila sam otiÊi na dvije godine, Ëinilo mi se vrlo avanturistiËki otiÊi od kuÊe. Tada sam veÊ imala zaruËnika, ali mogla sam otiÊi. Iako, kad sam se naπla sama u podstanarskoj sobi... nije mi bilo baπ jednostavno. Soba je bila hladna, bez grijanja, imala sam samo malu elektriËnu peÊ. Meutim, poËela sam raditi, oboæavala sam Stari grad. Poseban je osjeÊaj otkljuËavati Stari grad, to je neπto πto moæete doæivjeti samo ako stvarno volite ono πto radite. I danas sam zaljubljena u varaædinski Stari grad i nikad mi nije bilo teπko iÊi tamo raditi, iako sam se naπla pred velikim problemom jer je moj prvi zadatak bio postaviti zbirku stakla. Ne znam kako je danas, ali u ono se vrijeme o umjetniËkom obrtu nije uËilo apsolutno niπta. A imala sam samo dvije knjige, jednu koja je govorila opÊenito o izradi stakla kroz povijest i jedan katalog bidermajerskog i arhivskog stakla negdje iz BeËa, bez ijedne slike. Onda sam, zajedno s jednom ËistaËicom, donijela sve staklo na stol u sobu. Moja je jedina procjena bila: ovo je æuto, ovo je plavo, ovo je bijelo... Niπta nisam znala. Ali - poËela sam raditi, opisivati. Razmiπljala sam: ako znam opisati jednu zgradu na terenu za prof. Preloga (πto mi je izuzetno pomoglo u radu kao kustosici), moÊi Êu opisati i Ëaπu. Ona ima svoju strukturu i svoju arhitekturu, i upravo sam je tako poËela opisivati. Literature uopÊe nije bilo, nije bilo ni hrvatskih naziva za opis takvog predmeta: πto je baza, πto je noga, πto je kupa? Bojim se da u hrvatskom jeziku struËnog nazivlja nema ni danas. Susrela sam se s jednim izrazom koji nisam znala. Pitala sam sve za koje sam pretpostavila da bi mogli znati πto to znaËi, a onda sama takvo staklo nazvala prelijevano staklo. I vidim da se kustosi danas koriste tim nazivom koji sam ja izmislila. Onda sam u opisu, u obradi, dakle u inventiranju predmeta upotrebljavala njemaËke izraze jer Nijemci imaju nazive baπ za sve. Prvi je moj posao bio vrlo lijep - obrada zbirke stakla uz proslavu 40. godiπnjice Gradskog muzeja Varaædin. Kasnije sam to objavila u godiπnjaku GMV-a, i to mi je bio struËni rad.

J. D.: Da se vratimo malo uvjetima rada u GMV-u. Lijepo je otkljuËavati Stari grad, Ëovjek se osjeÊa kao da je vlasnik dvorca ili grofica. Kako je bilo ljeti, kako zimi, kakve ste imali uvjete za rad? J. T.: To je posebna priËa. Nikakve. To je uæasno hladna zgrada u kojoj nijedan prozor nije “dihtao”. Gdje god ste stajali, bio je propuh. Grijalo se samo u kancelarijama, i to, naravno, drvima i ugljenom. Ja sam, doduπe, dolazila uvijek u toplo jer bi ËistaËice doπle prije mene. Imali smo ledenu kupaonicu, s ledenom vodom, i zahod. Samo je na tome mjestu u Starom gradu postojala voda. To je potrajalo sve do obnove Staroga grada. J. D.: Tko je sudjelovao u obnovi? 139 J. T.: Pa, bilo je nekih radova joπ u vrijeme prof. IlijaniÊ, onih najnuænijih. Kroviπte je bilo u uæasnom stanju, ruπili su se dimnjaci i ona je vrlo odluËno otiπla tadaπnjem predsjedniku Skupπtine grada i rekla mu da Êe on biti odgovoran ako na nekoga padne dimnjak. Ja se to u ono vrijeme ne bih usudila, ali ona jest, jer je ipak bila priznata struËnjakinja i cijenjena osoba u Varaædinu. I stvarno smo dobili novac. Ali u to se vrijeme krovovi nisu obnavljali kao danas, i kako sam ja kasnije radila jer mi je to bila dobra pouka. Izmijeπao se novi i stari crijep i promijenila poneka greda, tako da smo sve to morali baciti kad smo radili temeljitu obnovu. Ipak sam gledala kako ona to radi, uz nju sam uËila. Ona je dosta posla prepuπtala meni. Bilo joj je teπko s novim naËinom financiranja i izradom programa jer nije imala ni vremena - bavila se znanstvenim radom. Meni je na neki naËin omoguÊila da nauËim ravnateljske poslove. Pisala sam sve programe, sve izvjeπtaje. Morala sam raditi praktiËki s radnicima, a to mi je poslije, kad sam postala direktorica GMV-a, znatno pomoglo. Kad sam bila u dilemi prihvatiti mjesto direktorice Muzeja ili ne, samu sam sebe tjeπila time da sam sve to zapravo veÊ radila. Ako ne bude iπlo, odustat Êu. Meutim, eto, bila sam 13 godina direktorica. Ali da se vratim na ono πto ste me pitali - ljeti je posjetiteljima bilo ugodno doÊi u Stari grad. Kada su nas vidjeli kako po ljetnoj vruÊini sjedimo u Ëarapama i debelim suknjama, pitali su: Jeste li vi ludi? A nakon pola sata traæili su vestu...

J. D.: I vi ste se suoËili s organizacijom rada u muzeju, ravnateljskim poslovima, graevnim radovima... Kako ste se u tome snaπli? Koliko ste dugo bili ravnateljica? J. T.: Direktoricom sam postala 1973. i ostala sve do svog odlaska u Zagreb 1986,. Ëetvrti mandat veÊ je bio u tijeku...

J. D.: Mlada ravnateljica... J. T.: Da, u 33. godini. Profesorica IlijaniÊ morala je otiÊi u mirovinu, dvaput su joj produæivali mandat kao vrπiteljici duænosti, ali zakon nije dopuπtao viπe. Nitko se nije æelio kandidirati jer Grad ljudima nije nudio niπta - ni stan ni bilo πto drugo. Onda su me poËeli nagovarati da ja to prihvatim. U Muzeju nas je tada bilo malo - dvanaestero, a imali smo jako mnogo zgrada: Stari grad, palaËu Sermage, tadaπnji Muzej revolucije i Etnografski odjel - dakle Ëetiri mjesta i samo dvanaest zaposlenih, od toga samo pet struËnjaka s visokom struËnom spremom, svi smo morali biti “sveznajuÊi”. Recimo, ja sam se u Kulturno-povijesnom odjelu morala baviti staklom, porculanom, drvom, oruæjem, tepisima, svim i svaËim. Istodobno sam, s obzirom na to da nismo imali kustosa u Galeriji slika, morala postavljati sl.6. Jasna TomiËiÊ, snimljeno u veljaËi sve izloæbe u Galeriji. To je bio i najveÊi dio mog posla jer izloæba u Varaædinu ne moæe trajati tri mjeseca kao npr. u 1976. Zagrebu, nego se praktiËki svakih 14 dana mora mijenjati izloæba. Bilo je veoma mnogo fiziËkih poslova - sama sam sl.7. Jasna TomiËiÊ sa sinovima, snimljeno: stavljala grafike pod staklo, ali ih nisam dizala na zid. Radila sam svaki postav izloæbe i pisala sve tekstove katalogâ. IX. 1976. u Varaædinu To nisu tako veliki katalozi, ali svi katalozi svih izloæbi moj su rad. Mnogo je toga trebalo uËiniti, a i pisati izvjeπtaje o odræanim izloæbama. Tako sam u jednom trenutku odluËila da Êu napraviti kompletni inventar Galerije slika (djelo- miËno ga je napravila kolegica MirkoviÊ, koja je prije mene bila kustosica u Muzeju). To sam sve sredila i poËela obraivati grafiËku zbirku oko tisuÊu grafiËkih listova, uz sav ostali moj rad na staklu, porculanu i svemu ostalome. Ali svi zaboravljaju jedno: mi kustosi u ono smo vrijeme bili i vodiËi. Znala sam dnevno voditi devet grupa. Doπla bi cijela πkola, a prof. IlijaniÊ je zahtijevala da se svaki razred vodi posebno. Ja sam kao direktorica to kasnije ukinula, jer - doπla bi πkola i praktiËki bi projurila kroz muzej. Niπta nisu Ëuli, niπta ih nije zanimalo, ali su posjet morali “odra- diti”. Okupila bih ih oko zdenca u Starom gradu, kratko im ispriËala povijest grada Varaædina, rekla im πto Êe vidjeti u Muzeju i pustila ih da protutnje kroz muzej. Mislim da je to bila veÊa korist od voenja svake grupe zasebno, pri Ëemu se svaki put trebalo prilagoditi dobi uËenika i razredu. Uglavnom niπta nisu znali o Varaædinu i morali smo im sve tumaËiti. No bilo je i razreda iz Varaædina koji bi doπli dobro pripremljeni i s njima je bio uæitak raditi, ali to mi je oduzimalo viπe od pola radnog vremena, tako da je neki ozbiljniji znanstveni rad ili neπto sliËno jednostavno bilo nemoguÊe. To je bilo svaπtarenje. Mislim da je to sudbina svih muzeja u kojima struËnjak nema svoju zbirku kojoj bi se iskljuËivo posvetio i kasnije mogao magistrirati i doktorirati ako je ambiciozan. Morala sam se baviti i arhivskom graom. Kolegica IlijaniÊ i ja podijelile smo se i svaka je trebala obraditi jedno razdoblje povijesti Varaædina. Meni su dodijelili 18. st. na kojemu sam kasnije htjela doktorirati, ali nisam...

J. D.: Kako ste se uz toliki posao uspjeli udati? J. T.: To je bilo odmah nakon mojega dolaska u Varaædin. Moj je suprug bio arheolog i dobio je mjesto arheologa, takoer u Gradskome muzeju Varaædin. Nekako je bilo logiËno, kad smo veÊ u malom gradu, da ne æivimo odvo- jeno, da se ja brinem o njemu. I tako smo se vjenËali, ali nismo imali stan. Bili smo, naravno, podstanari. Nismo odmah imali djece, sina sam dobila kasnije, u 28. godini. No i dalje smo bili podstanari. Æivjela sam vrlo, vrlo skrom- no i vrlo teπko. Nisam imala ni tekuÊe vode. Dakle, pranje pelena u dvoriπtu nad pumpom... A doπla sam iz zagre- baËke sredine u kojoj sam sve to imala. Dok ste mladi, sve moæete. No onda smo dobili gradski stan i ipak je krenulo nabolje. Poslije smo dobili joπ jednog sina. A onda joπ jednog sina... 140

sl.8. Otvorenje retrospektivne izloæbe Gabrijela Horvata u Gradskom muzeju Varaædin, snimljeno: 26. IX. 1979. sl.9 Jasna TomiËiÊ i Antun Bauer u vrijeme izloæbe Æivjeti s ratom protiv rata, snimljeno: 1992. J. D.: Vratili ste se u Zagreb. Zaπto? J. T.: Ponajprije zbog obiteljskih razloga. Mama mi je ostala sama u kuÊi, a pobolijevala je. Nije htjela doÊi k meni u Varaædin. U to sam vrijeme imala lijep stan, s centralnim grijanjem i svim uvjetima. Djeca su imala druπtvo, dobre πkole, imala sam ugled u Varaædinu. Htjela sam ostati da otvorim Stari grad, to mi je bila velika æelja, a tada su preda mnom bile joπ dvije faze do zavrπetka njegove obnove. VeÊ sam Ëetvrti put bila izabrana za direktoricu Muzeja. Tada me nazvao kolega Gagro i rekao: - Jasna, ti moraπ dati molbu. Mi te Ëekamo da doeπ u Povijesni muzej Hrvatske. Taj muzej treba oæivjeti. Dao mi je priliku, razmiπljala sam neko vrijeme. Shvatila sam da neÊu moÊi financijski podnijeti studij svoga sina u Zagrebu, a nisam ga mogla prepustiti na brigu mojoj majci. Osim toga, imala sam 49 godina i, ako ostanem do kraja mandata da otvorim varaædinski Stari grad, nitko me viπe neÊe zaposliti u Zagrebu. I to je bilo presudno - donijela sam æivotnu odluku zbog koje se danas sama sebi divim jer je bila veliki rez. Otiπla sam iz tada jednog od najboljih muzeja u Jugoslaviji, varaædinskoga Gradskog muzeja (πto su svi rekli na proslavi njegove 60. godiπnjice). Kasnije je, kao πto znate, nominiran za osam najboljih muzeja u Europi, a mislim da je u tome i dio mojih zasluga. Doπla sam u Povijesni muzej Hrvatske koji je bio na poËetku ureenja. Privuklo me, naravno, to Povijesni muzej Hrvatske. Kad sam vidjela u kakvom je stanju, a veÊ sam donijela odluku i bila u tome muzeju, shvatila sam da sam na samom poËetku, kao πto sam bila u Varaædinu: da nema grijanja, ni tople vode, ni depoa, niËega. Sve πto sam veÊ uspjela napraviti u Varaædinu tu me ponovno oËekivalo.

J. D.: Da, samo πto ste u Varaædinu bili mladi i ambiciozni... J. T.: U to sam doba ja joπ uvijek bila mlada. Nisam osjeÊala godine, nisam imala nikakvih zdravstvenih problema, a voljela sam izazove i uvijek bih govorila: - ©to je teæe, to je meni lakπe. To je nevjerojatno, ali nije samohvala, stvarno je iπlo i kad je sve bilo bezizlazno. Znate πto, mislila sam da Êe mi biti lakπe u Zagrebu i da Êe mi sva vrata biti otvorena jer je to ipak nacionalni muzej. No sva su vrata bila zatvorena, i bilo je vrlo teπko. Jedino πto je bilo izuzetno pozitivno bilo je to πto sam imala sjajne struËnjake u Muzeju.

J. D.: Tko je zatvorio vrata? J. T.: Mislim da nije postojao nikakav interes da se Povijesni muzej razvija. I kao πto vidite, joπ i danas, 2006., Hrvatski povijesni muzej nacionalni je muzej bez stalnoga postava. Vi nigdje u Hrvatskoj ne moæete vidjeti izloæenu hrvatsku povijest, a to je bio moj cilj. Najprije sam mislila da Êe palaËa Rauch biti primjerena zgrada. Onda sam s vremenom shvatila da je to ipak nemoguÊe i da Muzej treba dobiti novu zgradu. Koliko se sjeÊam, Povijesni je muzej joπ za ondaπnje dræave bio jedan od Ëetiri prioriteta za izgradnju, uz SveuËiliπnu knjiænicu, Modernu galeriju i Arhiv. Ali...

J. D.: I sve je nekako napredovalo osim Povijesnog muzeja... J. T.: Da. A on je najstariji muzej u Zgrebu. Stariji su Zadar i Split. Godine 1846. osnovan je Narodni muzej. To je zapravo izvoriπte Povijesnoga muzeja. Iz njega su prvi krenuli prirodoslovci, koji su takoer “privremeno” otiπli u Teatar Amadeus i joπ su danas ondje. Drugi je Arheoloπki muzej, koji je dobro proπao jer je dobio palaËu Vraniczany (Vraniczany-Hafner, op.ur.). Povijesni je dio bio neko vrijeme u Strossmayerovoj galeriji. Ja to sve znam iz literature, niËega se toga ne sjeÊam. Tadaπnja ravnateljica Povijesnog muzeja rekla je da je oduπevljena dobivanjem zgrade palaËe Rauch i da je to rjeπenje. Ali zbirke su se popunjavale i Muzej se πirio. Bilo je sve manje prostora za izlaganje. Zapravo, Povijesni muzej je muzej-depo. Jer oni danas (a to sam radila i ja) postavljaju izloæbe u pet soba. A ako se radi velika izloæba, mora se postavljati u tuem prostoru. Tako je Stjepan RadiÊ bio u UmjetniËkom paviljonu (s kojim smo imali vrlo lijepu suradnju), a izloæba karata odræana je u Muzeju za umjetnost i obrt. 141

sl.10. Jasna TomiËiÊ kao mlada direktorica Gradskog muzeja Varaædin (nije datirano)

sl.11. Jasna TomiËiÊ na sveËanosti obil- jeæavanja neke vaæne obljetnice u Gradskom muzeju Varaædin (nije datirano) sa æupanom i gradonaËelnikom »ehokom J. D.: ©to ste vi preuzeli u Hrvatskome povijesnom muzeju, neku zbirku ili...? J. T.: Ne, ja sam preuzela samo mjesto direktorice, nisam preuzela nijednu zbirku. Sve su bile popunjene. Bila sam samo direktorica. Na neki sam naËin bila zaposlena samo zato da vodim radove na palaËi. Do tada je bilo gotovo kroviπte i glavna fasada, a mene je Ëekalo ureenje ostalih fasada, i to je trebalo biti gotovo do Univerzijade. Ipak, dosta sam nauËila tijekom radova na varaædinskom Starom gradu jer sam imala izvrsnoga nadzornog inæenjera uz kojega sam nauËila izuzetno mnogo, kao i uz kolege iz Restauratorskog zavoda Hrvatske, pokojnoga kolegu Maticu. I - odluËila sam da fasade neÊemo samo tako “obnavljati”. Prozorski su okviri bili u potpuno raspadajuÊem stanju, na svim krilima, i ja sam predloæila da temeljito obnovimo fasade i zamijenimo sve kamene okvire. Imali smo komisiju koja je to pratila i prihvatila moj prijedlog. Naravno, to je bljesnulo. Dobili smo takva Ëetiri obnovljena krila, ali su ostala tri unutraπnja. Tada smo radili sasvim novi plan. Trebalo je promijeniti postojeÊe zgrade. Na kraju, nakon obnove govorilo se o podzemnom objektu u dvoriπtu gdje bi trebali biti depoi, gdje bi trebale biti radionice, onda zbog skloniπta . . . No sve to danas vjerojatno viπe nije aktualno. Postojala je dvoriπna zgrada, nekada konjuπnica, ili tako neπto, koja samo πto nije otklizila u MesniËku ulicu. To sam shvatila kao odreenu fazu radova. Dobili smo dozvolu da je sruπimo i sagradili smo repliku. Na svu sreÊu, saËuvao se nacrt te zgrade u knjigama jer ono πto sam ja zatekla viπe nije sliËilo prvobitnoj zgradi. I dobili smo dozvolu da napravimo tri kata, a ona je izvana izgleda kao prizemnica. I tu smo onda smjestili sve kustose, biblioteku, uredski prostor, napravili smo kotlovnicu za tu zgradu i za palaËu - da oslobodimo palaËu. I onda smo radili u fazama... Sada kad sam Ëitala tekst svojega æivotopisa prisjetila sam se koliko su puta ti jadni ljudi u muzeju - tehniËko osoblje, kustosi, uglavnom muπkarci, prenosili muzejske eksponate iz jednog krila koje se ureivalo u drugo krilo, da bi opet sve to vraÊali, i to po 101 put.

J. D.: Znam da ste postavljali izloæbe, o tome Êemo kasnije priËati, ali Ëini mi se da ste vi cijeli æivot samo gradili, popravljali, da vas je nekako dopala gradnja. Jeste li se upitali zaπto je tako? Najprije u Varaædinu, pa u Zagrebu... J. T.: Ja mislim da je to zato πto veoma volim arhitekturu. Od svih umjetnosti arhitektura mi je najdraæa. Danas, kad putujem, ne idem gledati muzejske izloæbe ni postave, osim ako su u nekom dvorcu. Idem gledati graevine. I to je moja ljubav. Mislim da su prof. Prelog i kolegica Marija LonËar pridonijeli tome πto sam zaista zavoljela arhitekturu - nauËili su me Ëitati. To se stvarno stjeËe terenskim radom, a vjerojatno je i moja sklonost takva. Uvijek gledam kakve su zgrade danas, ali nemam smisla sebi neπto tako urediti, nisam imala moguÊnost da sebi neπto napravim. A to me straπno veseli. I danas kad doem u Varaædin, razveselim se kad vidim palaËu Sermage, koja je moj prvi obnoviteljski rad, a sad je opet derutna i trebala bi novu sanaciju - bila je veliki izazov za mene. Tek se tada poËelo raditi ozbiljnije istraæivanje fasade. Nekad bi doπli struËnjaci i rekli: - Ovo Êemo pofarbati ruæiËasto, a ovo æuto. S fasade palaËe Sermage stvarno se skidala æbuka i na jednom smo dijelu pronaπli tragove prema kojima smo mogli tako dobro obnoviti palaËu. Kad bih doπla u Graz i vidjela kako su mnoge barokne palaËe ureene, nisam vjerovala da bi to moglo postojati i u Varaædinu. Kad smo je obnovili u tri boje, stari su Varaædinci bili πokirani, a mladi oduπevljeni. A ja sam bila toliko zaljubljena u palaËu da su mi radnici rekli kako Êe mi donijeti radni stol i telefon na trg, da mogu sjediti pred njom, gledati u nju i uæivati. Ona mi je bila prvoroenËe, a Stari grad...

J. D.: ©to je vaπe æivotno djelo? U Ëemu ste dali najviπe sebe? J. T.: Vjerojatno je prva ljubav ona najjaËa, a to je Stari grad, iako ne mogu reÊi da se nisam davala i u svim ostalim poslovima koje sam radila s jednakim æarom i s istom ljubavi - i u Povijesnome muzeju.

J. D.: Kad smo razgovarale o vaπoj bolesti, rekli ste da je njezin uzrok bio vrlo veliki stres. Odnosi li se to na posao ili na privatni æivot? 142

sl.12. Jasna TomiËiÊ u dnevnoj sobi snimljena u vrijeme razgovora za Personalni arhiv MDC-a; snimila: Jozefina DautbegoviÊ, 12. IV. 2006. J. T.: Na posao. Moæda Êe oni koji to proËitaju imati drukËije miπljenje o tome, ali - imala sam osjeÊaj da sam kao muzealka u æivotu ipak neπto napravila. Radila sam puno poslova, postavljala zbirke, napravila bih nekoliko idejnih projekata izgleda Povijesnog muzeja Hrvatske uvijek kad bi se negdje pojavila moguÊnost nekoga novog prostora. Æao mi je da sam jedan takav prostor, ne bih ulazila u imena, spomenula pred osobom koju sam molila za pomoÊ za to da dobijemo tu zgradu, a u njoj je danas jedno ministarstvo. A ja sam nacrtala sve: ulaz, suvenirnicu, biblioteku - sve πto je u ono vrijeme bilo in. Dakle, danas je to otiπlo mnogo dalje. Isplanirala sam gdje bi sve bile potrebne radionice i depoi i kako bi oni izgledali. Sve sam ja to ucrtala i predoËila. A u jednom sam trenutku doæiv- jela da jedna osoba kaæe kako ja nemam viziju muzeja (ne znajuÊi zapravo pravi razlog zaπto se to meni radi). To je bio razlog zaπto nisam bila ponovno izabrana za ravnateljicu muzeja, a ja sam dala do znanja da ja to viπe i ne æelim. Naime, u jednom trenutku viπe to ne moæete... To je uvijek ispruæena ruka, uvijek nekoga neπto molite. Cijeli sam æivot traæila sponzore - za suvenire, za kataloge. Imala sam sreÊe i u Varaædinu, i kasnije u Zagrebu. Uvijek sam nalazila sponzore, Ëak i one koji su mi tiskali cijeli katalog. Znate πto znaËi tiskati katalog s mnogo stranica u boji... U Varaædinu su mi za izloæbe sve to radile tvornice - vozili su, dovozili i davali kad god je πto trebalo. Nije bilo problema ni kad je pukao jedan hidrant u Starome gradu i kad sam imala poplavu. To je nevjerojatno, o tome moæemo priËati - naπlo se i papira i krpa da moæemo suπiti tepihe u galeriji jer je bila veljaËa, nismo ih imali kamo staviti, a bili su u vodi cijelu noÊ... No moæda sam si utvarala, moæda drugi nisu tako mislili, ali mislim da sam neπto u svome muzejskom radu znaËila. A onda dobijete takvu pljusku. Poslije sam Ëula πto je istina a πto ne, ali se viπe time nisam optereÊivala. Cilj svega bio je zapravo dovesti nekoga drugog u muzej, a mene maknuti jer sam ljudima smetala. I to su napravili na vrlo ruæan naËin. A ja sam cijelo vrijeme mislila da se to ne dogaa meni i da Êe se sad pojaviti netko u liku ministra kulture koji Êe reÊi: - Zaboga, dosta! Ljudi, πto vi to radite? Meutim, to se nije dogodilo i ja sam dala ostavku. Tada mi je pao kamen sa srca, ali kako je za Hrvatski povijesni muzej vrijedio posebni zakon, mene je biralo Izvrπno vijeÊe. Dala sam ostavku Ministarstvu, ono Êe je proslijediti, mislila sam, sve Êe to biti gotovo za osam dana. Meutim, to je trajalo joπ tri mjeseca. Nisam mogla reÊi: Baπ me briga za Muzej! Mogla bih da nisam Jasna TomiËiÊ. Meutim, u Muzeju smo pripremali izloæbu Zastave kroz stoljeÊa, koja mi je izuzetno mnogo znaËila. Ja sam prolistala dosta literature, ali nisam naiπla na izloæbu zastava kao posebnu izloæbu nigdje u Europi jer je to vrlo komplicirano. I zato mi je drago da je moja posljednja izloæba, nisam je ja radila, ali sam od snimanja nadalje sve pripremala, upravo ta sjajna izloæba koja ima katalog na hrvatskome i engleskom jeziku. J. D.: ZnaËi, odliËno ste poentirali. 143 J. T.: Ja sam radila kao da Êu u Muzeju ostati joπ ne znam kako dugo, nije se znalo rjeπenje za mene, da bih u jednom trenutku zaista osjetila loπe ozraËje. Otiπla sam doktoru i molila da mi otvori bolovanje da se malo maknem od svega. Ali izloæba je bila gotova i sveËano je otvorena. Mislila sam da se mogu malo odmoriti. U meuvremenu mi se dogodila tragedija u obitelji - smrt moje prve unuËice, πto je moæda bila toËka na “i”. Dobila sam bolovanje - nikad dotad nisam bila na bolovanju, doktor mi je rekao: Odmorite se. Nakon dva tjedna doæivjela sam moædani udar. To je bio rezultat svega. Da sam dala ostavku odmah u poËetku, kad joπ nisam shvaÊala da se neπto protiv mene pokreÊe, moæda ne bih doæivjela moædani udar. A moæda i bih. To je danas teπko nagaati.

J. D.: Kad usporeujete svoj æivot i rad u Varaædinu s onim u Zagrebu, Ëini mi se da vaπe emocije, one pozitivne i lijepe (ne samo zato πto je Ëovjek bio mlad) odnose prevagu u korist Varaædina. Jesam li u pravu? J. T.: Pa, bilo je mnogo lakπe jer sam iz dana u dan na neki naËin struËno rasla, obiteljski rasla, prijateljski rasla - postajala sam graanka toga grada, stvarno cijenjena, sva su mi vrata bila otvorena. Tada se nije moglo bilo πto dogoditi u Varaædinu a da ja ne budem prisutna, a i meni je to bilo normalno. Danas mogu reÊi da je ipak bilo drukËije nego πto bi bilo da sam moæda bila u Zagrebu gdje bih bila jedna od muzealki u nizu mnogih muzeja u gradu. U Varaædinu su postojali kazaliπte, arhiv, knjiænica i muzej. I mi smo “drmali” kulturom grada Varaædina. U jednom je vremenu bilo izuzetno dobro - bio je raspisan samodoprinos za obnovu kulturnih dobara, πto je bio jedinstveni primjer tada u Jugoslaviji. Obnovili smo kazaliπte, dio Staroga grada, tada sam bila u Izvrπnom vijeÊu Grada i stvarno je sve iπlo dobro - stalno se neπto dogaalo i to vrlo lijepo, iako nije bilo lako. I u Zagrebu je bilo dobro, radile su se krasne izloæbe, mi smo uspjeπno radili - i najedanput je Povijesni muzej postao nezaobilazan. Nismo radili dvadeset izloæbi, radili smo dvije u godini, ali s krasnim katalozima. Borila sam se da katalog Muzeja postane prepoznatljiv, da ima svoj vizualni identitet i da se kao takav pojavljuje u svijetu. PoËeli smo slati kataloge u sve muzeje za koje smo mi bili zainteresirani i u razmjenu dobivali fantastiËnu literaturu. U tih nekoliko godina dok sam ja bila ravnateljica dobili smo oko 4 000 knjiga, πto je stvarno mnogo jer mi takvu literaturu ne bismo mogli kupiti.

J. D.: Odlazite li sad u Hrvatski povijesni muzej? J. T.: Dok sam joπ bila u radnom odnosu, iπla sam na sva otvorenja jer sam to smatrala svojom duænoπÊu.

J. D.: Odræavate li komunikaciju s Hrvatskim povijesnim muzejom? J. T.: S nekim ljudima da. Muzej mi πalje pozivnice za sva otvorenja kojih, naæalost, viπe nema mnogo. U prvo sam vrijeme dobivala i sve kataloge na poklon, ali πto vrijeme viπe odmiËe... Recimo, nisam osjetila potrebu da idem na predavanja koja su se sad odræavala u Povijesnome muzeju jer me ipak na neki naËin boli to πto se sa mnom dogodilo. Ne viπe tako jako, ali me ipak boli. Æeljela sam svoj oproπtaj, odlazak u mirovinu, na neki naËin obiljeæiti. Ja sam valjda jedina osoba koja je otiπla iz Muzeja a da se nije oprostila s kolegama. To visi negdje u zraku.

J. D.: Tko Vas je naslijedio? J. T.: Kolegica PandæiÊ, s kojom sam radila i “gurala” prvu izloæbu Stare karte i atlasi.

J. D.: Koja Vam je izloæba ostala u najljepπem sjeÊanju? Za koju mislite da je najuspjelija, da ste imali najbolji katalog, najbolje reakciju javnosti, da je bila najposjeÊenija...? J. T.: Takve su uglavnom sve izloæbe koje su odræane u Povijesnome muzeju jer su one bile vrlo znaËajne. Mislim da je posebno zanimanje i najbolji katalog Zastava kroz stoljeÊa. Vjerojatno bi taj uspjeh imala izloæba Stjepan RadiÊ da nije bila 1991. i da je nakon mjesec dana nismo morali zatvoriti.

J. D.: ©to biste htjeli poruËiti muzejskoj struci, πto je, po vaπemu miπljenju, iz Vaπega dugogodiπnjeg iskustva, naj- vaænije u muzejskome poslu? J. T.: Morate biti zaljubljeni u ono πto radite. Morate to voljeti. I ako imate sreÊu da radite samo zbirku, a ne morate pabirËiti kao πto sam ja morala, da tu zbirku stvarno volite, da je dobro obradite, da postanete superstruËnjak o toj zbirci, da moæete komunicirati s cijelim svijetom, a danas se to moæe, u moje se vrijeme nije moglo, te jednog dana o tome napiπete magisterij, doktorirate - osjetite zadovoljstvo, nagradu za svoj rad. Titula nije toliko bitna, bitno je koliko Êe vas kolege u svijetu cijeniti. Ja sam, recimo, u vrijeme Domovinskog rata prvi put shvatila da me cijene ne samo ljudi u Hrvatskoj nego i izvan nje. Pozivi da postavimo izloæbe o ratu u Hrvatskoj stizali su meni osobno i Muzeju iz cijelog svijeta. Ne znam kako su oni saznali za nas, kako se to proËulo. To je svojevrsna nagrada. Mislim da je velika Ëast kad vas muzealci iz Austrije zovu da im odræite predavanje kako saËuvati spomeniËku baπtinu u vri- 144 jeme rata. Oni su se pitali πto bi uËinili da stvarno do neËega doe. Ni mi nismo oËekivali rat, a kako smo se snaπli? Ja sam njima najedanput morala davati savjete πto i kako smo mi u ratu radili. Treba samo voljeti ono πto se radi, biti zaljubljen u svoju zbirku i ona Êe vam postati najvaænija u jednom razdoblju æivota. I onda je prezentirati javnosti, da je i drugi zavole. To sam i ja æeljela jer volim varaædinski Stari grad, volim i Povijesni muzej, u krajnjoj liniji, to nisu samo ljudi, to su i stvari: prekrasne zbirke koje smo otkupili - Zbirka JelaËiÊ, Zbirka MaæuraniÊ. To su krasne stvari koje su mi se dogodile u æivotu, æeljela sam da i drugi preko mene, preko mog govora, prezentacije, kroz izloæbe zavole isto to πto volim i ja. Eto, mislim da je to onda najveÊa nagrada koja se moæe dobiti.

J. D.: Gospoo TomiËiÊ u ime MDC-a, najsrdaËnije Vam zahvaljujem. J. T.: Hvala vama.

BIBLIOGRAFIJA

Katalozi izloæaba Slikari i kipari Hrvatskog zagorja i Meimurja (od 1965.-1974. Varaædinski motivi, 1970.) Ivan Rabuzin, 1971. Barok Varaædina, 1971. Tjedan kulture Varaædina u Kruπevcu, 1976. Sadika Berber, 1980. Keramika iz muzeja sjverozapadne Hrvatske . Galerija slika Varaædin, 4. - 22. lipnja 1980., Gradski muzej Varaædin, Varaædin, 1980. 800 godina Varaædina, 1981. OdjeÊa u proπlosti. 1181. - 1981. // Gradski muzej Varaædin, Varaædin, 1981. Stjepan Stolnik, Varaædin, 1981. Ivan Rabuzin - dizajn porculana i tekstila, 1981. Martin Dvorski, 1984. Retrospektiva Ivan Rabuzin, 1985. Heda Ruπec, 1986.

Katalozi Hrvatskog povijesnog muzeja (predgovori) Stare karte i atlasi Povijesnog muzeja Hrvatske. // Hrvatski povijesni muzej, 1987. Proπlost i baπtina Vinodola. // Hrvatski povijesni muzej, 1988. Pet stoljeÊa zemljopisnih karata Hrvatske. // Hrvatski povijesni muzej, 1989. Hrvatske zemlje i francuska revolucija. // Hrvatski povijesni muzej, 1989. Ivan MaæuraniÊ - ban puËanin. // Hrvatski povijesni muzej, 1990. Stari zagrebaËki obrti. // Hrvatski povijesni muzej, 1991. Odlikovanja I. dio. // Hrvatski povijesni muzej, 1991. Stjepan RadiÊ. // Hrvatski povijesni muzej, 1991. Narodni pokreti u Hrvatskoj. // Hrvatski povijesni muzej, 1993. Ratkaji - Velikotaborski u hrvatskoj povijesti i kulturi. // Hrvatski povijesni muzej, 1993. Znamenja vlasti i Ëasti u Hrvatskoj. // Hrvatski povijesni muzej, 1993. Kriæevi iz fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja. // Hrvatski povijesni muzej, 1994. »ime se branila Hrvatska u Domovinskom ratu. // Hrvatski povijesni muzej, 1994. Ferdo Quiquirez. // Hrvatski povijesni muzej, 1995. Grbovi, grbovnice i rodoslovlja Hrvatskog povijesnog muzeja. // Hrvatski povijesni muzej, 1995. Zastave kroz stoljeÊa. // Hrvatski povijesni muzej, 1996.

VodiËi Gradskog muzeja Varaædin (predgovori) Galerija slika Varaædin. Varaædin, 1981. Tito Varaædinu, Varaædin Titu: vodiË stalnim postavom. // Gradski muzej Varaædin, Varaædin, 1983.

Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin Staklari 18. st. u Varaædinu. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 4 (1970.), str. 73-83. Pedeset godina postojanja Gradskog muzeja Varaædin. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 5 (1975.), str. 5-11. Zbirka stakla Gradskog muzeja Varaædin. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 6 (1981.) ©ezdeset godina Gradskog muzeja Varaædin. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 7 (1985.), str. 5-30. Muzejski vjesnik - Glasilo muzeja sjeverozapadne Hrvatske 145 Galerija slika otvorena po treÊi put. // Muzejski vjesnik, 5 (1982.), str. 93-96. Varaædinska brvnara. // Muzejski vjesnik, 6 (1983), str. 55-57. Stari grad. // Muzejski vjesnik br.6. 1983. Obnova Muzeja narodne revolucije Varaædin. // Muzejski vjesnik, 7 (1984.), str. 25-27. Jubilej Gradskog muzeja Varaædin. // Muzejski vjesnik, 8 (1985.), str. 13-15. Zbirka Dobrovoljnog vatrogasnog druπtva Varaædin. // Muzejski vjesnik, 9 (1986), str. 41-42. Stari grad - Primjer odnosa jednog grada prema svojoj baπtini. // Muzejski vjesnik, 10 (1987.), str. 5-8. Leskoπek Vilim (in memoriam). // Muzejski vjesnik, 18/19 (1996.), str. 130-131.

Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske Stari grad u Varaædinu. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1/2 (1986.), str. 12-13. Obiljeæavanje 140. godina Narodnog muzeja. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1/2 (1987.), str. 26-27. Buda 1686.: izloæba u povodu tristote godiπnjice osloboenja Budima od Turaka. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 3/4 (1987.), str. 36-37. Star karte i atlasi Povijesnog muzeja Hrvatske: izloæba. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 3/4 (1987.), str. 27-28.

Informatica museologica ©esdeset godina Gradskog muzeja Varaædin. // Informatica museologica, 16, 1/2 (1985.), str. 26-29. Obnova palaËe OrπiÊ-Rauch i preprema za stalni postav Povijesnog muzeja Hrvatske. // Informatica museologica, 20, 1/2 (1989.), str. 51-52.

Novine Obnova Starog grada u Varaædinu. // Vjesnik, 1985. Mali Ivek postaje πoπtar. // Vjesnik VIK-A, svibanj 1986. Izloæba je kulturni dogaaj i takva treba ostat. // Glas Istre, 9. listopada 1994. Muzej star 50. godina. // Vjesnik u srijedu, 17. listopada 1975. 1981. godine ovaj Êe grad slaviti 800. godiπnjicu postojanja. // Borba, 1977.

»lanci u novinama Varaædinske vijesti Bogati likovni izraz Garskog. // Varaædinske vijesti, 6. rujna 1979. In memoriam Ivo Reæek. // Varaædinske vijesti, 13. rujna 1970. 7 berlinskih realista. // Varaædinske vijesti, 20. rujna 1979. Novi predmeti u Gradskom muzeju Varaædin. // Varaædinske vijesti, 10. oæujka 1980. Izloæba Sadike Berber. // Varaædinske vijesti, 13. oæujka 1980. Varaædinska tvornica sira. // Varaædinske vijesti , 2. listopada 1980. Pokladna korza i sunËanica. // Varaædinske vijesti, 19. veljaËe 1981. ZapoËela obnova Galerije slika. // Varaædinske vijesti, 5. veljaËe 1981. Kako (ni) su Varaædinci proslavili 700. godiπnjicu. // Varaædinske vijesti, 5. oæujka 1981. Kreacije na apstraktnim predmetima. // Varaædinske vijesti, 23. travanj 1981. Zagorska æeljeznica. // Varaædinske vijesti, 4. lipnja 1981. ©etnja kroz Varaædinsku povijest. // Varaædinske vijesti, 8. listopada 1981. Bogatstvo izloæaka. // Varaædinske vijesti, 15. listopada 1981. Zahvati na objektima kulture trajnog znaËaja. // Varaædinske vijesti, 19. studenoga 1981. Opet u punom sjaju palaËa Praπinsky - Sermage. // Varaædinske vijesti, 10. prosinca 1981. Prava muzika za pravi ambijent. // Varaædinske vijesti, 29. listopada 1981. Lik - figura u novijem hrvatskom slikarstvu. // Varaædinske vijesti, 8. travnja 1982. Meunarodni dan muzeja. // Varaædinske vijesti, 20. svibnja 1982. Rijeπena dilema oko starosti brvnare. // Varaædinske vijesti, 22. srpnja 1982. –uro MihinjaË - In memoriam. // Varaædinske vijesti, 9. rujna 1982. SaËuvajmo saËuvano. // Varaædinske vijesti, 24. veljaËe 1983. Izloæba Stanka Posavca. // Varaædinske vijesti, 5. svibnja 1983. Meunarodni dan muzeja. // Varaædinske vijesti, 26. svibnja 1983. Syntagma Musicum u Varaædinu. // Varaædinske vijesti, 11. listopada 1984. SaËuvane velike povijesne vrijednosti. // Varaædinske vijesti, 2. veljaËe 1985. Vaæno je saËuvati istine. // Varaædinske vijesti, 9. veljaËe 1985. Potres ubrzao sanaciju. // Varaædinske vijesti, 16. veljaËe 1985. Od grada grmlja do grada cvijeÊa (feljton u 3. nastavka), 8. oæujka, 15. oæujka, 22.oæujka 1985. 146 Muzej u muzeju. // Varaædinske vijesti, 2. lipnja 1985. Kontinuirani restauratorski radovi. // Varaædinske vijesti », 27. lipnja 1985. Vratiti prvobitan izgled. // Varaædinske vijesti, 4. srpnja 1985. Moderna galerija u Kuli. // Varaædinske vijesti, 11. srpnja 1985. Iz jednog dva izloæbena prostora. // Varaædinske vijesti, 18. srpnja 1985. Suradnja s udruæenim radom. // Varaædinske vijesti, 8. kolovoza 1985. Novi prostor Muzeja revolucije. // Varaædinske vijesti , 25. srpnja 1985. Neprekidan razvoj. // Varaædinske vijesti, 1. kolovoza 1985. Stalna briga o Starom gradu. // Varaædinske vijesti, 15. kolovoza 1985. Danaπnji uspjes - poticaj i obveza. // Varaædinske vijesti, 22. kolovoza 1985. ©ezdeset godina Gradskog muzeja Varaædin. // Varaædinske vijesti, 14. studenoga 1985. Meunarodni dan muzeja. // Varaædinske vijesti 15. svibnja 1986. O danima Kumanova u Vraædinu. // Varaædinske vijesti, 1979. Iz naπeg muzeja. // Varaædinske vijesti, 1980. (slijedi niz tekstova i fotografija znaËajnijih predmeta iz muzeja kroz niz izdanja) Varaædinski parkovi u proπlosti. // Varaædinske vijesti, 1984.

Mape serigrafija Miljenko StanËiÊ I. Miljenko StanËiÊ II. Ivan LovrenËiÊ Miroslav ©utej Vasilije Jordan Stari Varaædin grad

Emisije Gost urednik u emisiji “Panorama”, Nede Ritz Varaædin - tekst i sinopsis o povijesti Varaædina, urednik BuπiÊ

Film Sinopsis za film Varaædin 800, redatelj Petar VeËek

Katalozi Varaædinskih baroknih veËeri (prigodni tekstovi o izloæbama koje sam pripremila) Povijesni Varaædin, 1975. Stari kositar, 1977. Zbirka satova, 1978.

Razno Gradski muzej Varaædin, Monografija Varaædin, Varaædin 1975. Gradski muzej Varaædin, Monografija Varaædin, Varaædin, 1980. Stari i novi Varaædin: fotografije. // Gradski muzej Varaædin, Varaædin, 1981. 5 Theatralia u Gradskom muzeju Varaædin. // Kronika zavoda za knjiæevnost i teatrologiju JAZU, 1981.

6. Zbornik Ivan Rabuzin, Zagreb, 1992. (Objavljeni Ëlanci: Ivan Rabuzin (dizajn, porculan i tekstil), str. 162; Kreacije na upotrebnim predmetima, str.163.; Ivan Rabuzin - retrospektiva, str. 193. Neki vredniji parkovi u okolini Varaædina. // Hortikultura, 1973. Varaædinski parkovi u proπlosti. // Hortikultura, 1985.

Zaπtita umjetnina u ratnim dogaanjima. // Neues Museum, br.3/4 (1993.) Povijesni razvoj perivoja Varaædin do I.svj.rata. // Zbornik II. skupa o povijesnom nasljeu vrtne umjetnosti u Jugoslaviji, 1986. Kunstschatze aus Varaædin. // (predgovor katalogu), Furstenfeld, 1986.

Programska knjiæica kojom se Varaædin predstavio Kruπevcu s dva ( 2) teksta Kalendar Varteksa (u nekoliko godina razni tekstovi vezani uz fotografije (staklo, Varaædin, Hrvatsko zagorje) TuristiËki VodiË Varaædina (tekst o povijesti grada) IM 35 (1-2) 2005. PRIKAZ KNJIGE: MAROEVI∆, IVO. BA©TINOM U SVIJET // OGRANAK MATICE HRVATSKE PRIKAZ / REVIEW PETRINJA, 2004.

DRAGO MILETI∆ Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb

Knjiga koju danas predstavljamo Baπtinom u svijet objavljena je na hrvatskome i engleskom jeziku. Prije deset godina, uoËi Oluje, Ogranak Matice hrvatske Petrinja u progonstvu objavio je, na hrvatskome i njemaËkom jeziku, jednako oblikovanu kao i ova predstavljena knjiga, knjigu Ive MaroeviÊa Rat i baπtina na prostoru Hrvatske. Koliko je u tom trenutku knjiga bila angaæirana i znaËajna potvruje i podatak da je prvi tematski broj jedinoga struËnog Ëasopisa sluæbe zaπtite u Hrvatskoj Godiπnjaka zaπtite spomenika kulture Hrvatske s prvim radovima posveÊenim stradanju hrvatske kulturne baπtine u Domovinskom ratu, objavljen tek Ëetiri godine poslije. Ivo MaroeviÊ u svojim je radovima i javnim nastupima uvijek aktualan i angaæiran. Njegov se angaæman ne ograniËava samo na objavljivanje znanstvenih radova u struËnim Ëasopisima i na sudjelovanje na brojnim savjetovanjima u zemlji i inozemstvu. Uvijek je iznimno korisno i u πiroj javnosti zapaæeno njegovo trenutaËno reagiranje u dnevnom tisku na neka pogreπna razmiπljanja, postupke ili dogaaje, pri Ëemu se pojavljuje kao korektiv. Od njegovih brojnih nastupa izdvojit Êu samo jedan. Joπ u doba rata, kada je znatan dio zemlje bio okupiran, u Veneciji, Puli i Rovinju odræano je savjetovanje Povijest i kultura Istre i Dalmacije u kontekstu mletaËke i europske povijesti, koje je sufinanciralo Ministarstvo kulture, potaknuto nastojanjem za oËuvanje mletaËke baπtine u Istri i Dalmaciji. U doba kad nam je negirano pravo na velik dio domovine, mi smo se sami poËeli olako odricati dijela hrvatske kulturne baπtine u ostalom dijelu zemlje. Ivo MaroeviÊ u Vjesniku tada ispravlja pogreπku i upozorava da je to hrvat- Baštinom u svijet ska, a ne mletaËka kulturna baπtina, pri Ëemu ne spori nego naglaπava da je to i mletaËka umjetnost na hrvatskom Muzeološke teme - Zaštita spomenika - Arhitektura tlu. Brojna su i zapaæena njegova sliËna reagiranja u javnosti, pri Ëemu je nerijetko ostao usamljen. Da te njegove Glavni urednik: Davor Salopek pravodobne intervencije ne bi bile zaboravljene, pobrinuo se Ogranak Matice hrvatske u Petrinji, objavivπi ih u Nakladnik: Matica hrvatska, prethodnoj knjizi Ive MaroeviÊa Konzervatorsko novo iverje. Ogranak Petrinja Godina izdanja: 2004. U ovoj knjizi, u dijelu o zaπtiti spomenika, autor je izdvojio πest svojih izlaganja odræanih na savjetovanjima u Broj stranica: 272 inozemstvu, u rasponu od 1974. do 1999. Godine 1974. upoznao je svjetske struËnjake okupljene u Rotterdamu s ISBN 953-6668-15-7 dosezima naπih struËnjaka u naËinu sanacije zidne vlage, koja nuæno mora prethoditi skupim i dugotrajnim zaπtit- nim radovima na zidnim slikama i crkvenom inventaru. Na primjeru crkve sv. Marije Snjeæne u Belcu prezentirao je naËin sanacije zidne vlage elektroosmozom kao jednom od elektrofizikalnih metoda koja je tada prvi put primijenje- na na nekom spomeniku kulture u Hrvatskoj. »etiri godine poslije na savjetovanju u Pragu i Bratislavi, u referatu s naslovom Nova arhitektura kao dio novog æivota u povijesnim urbanim sredinama u Hrvatskoj, progovorio je o metodama koje se primjenjuju u izrazito delikatnom procesu interpolacije, a koje variraju u πirokom rasponu od fak- simila do kontrasta. Na savjetovanju u Krakowu, u referatu Stambena kuÊa - konstruktivni element naselja, govorio je o stambenoj kuÊi kao temeljnoj jedinici naselja, elementu bez kojega nema ni naselja, ni grada, elementu koji svojom tipologijom i svojim oblicima odreuje identitet naselja. Kao primjer vaænosti korektnoga i pravodobnog sagledavanja urbanistiËkih problema navodi Kostajnicu. Baπ na tom primjeru treba se prisjetiti njegova apela i proroËanske rijeËi izreËene gotovo dva desetljeÊa prije, a objavljene u Ëasopisu Æivot umjetnosti, kada je savrπeno toËno predvidio πto Êe se dogoditi ako se sav tranzitni promet usmjeri preko planiranoga novog mosta. VeÊ je tada upozoravao: Ovakvo prometno rjeπenje, djelomiËno prejudicirano gradnjom mosta, na kraju Êe morati, bar na ovom najuæem dijelu gdje se Djed strmo ruπi prema Uni, izbrisati tu mekanu umirujuÊu liniju obale, sruπiti kuÊe, proπiriti cestu i nadviti se nad rijeku kao pristaniπte, kao tvrdu zidanu obalu. A sitne prizemnice stisnute podno Djeda, utopljene u savijenu i krivudavu liniju ulice, bit Êe grubo izbaËene iz mjerila; postat Êe silom prilika kuÊe na obali, naÊi Êe se u sasvim suprotnoj funkciji i logiËno je da Êe izgubiti bitku u prostoru. Bit Êe nereprezentativna arhitektura na grubo eksponiranom mjestu i disproporcija Êe iz dana u dan biti veÊa, dok i njih ne zahvate gusjenice buldoæera. Kada je Ivo MaroeviÊ 1967. pisao taj upozoravajuÊi tekst, Kostajnica je tipoloπki bila grad s jednom koridornom uskom ulicom, leima okrenutoj rijeci, u Ëemu se Ëitala povijest tog grada. Kada je 1985. odræao spomenuto predavanje povijesna struktura grada joπ je djelomice bila oËuvana. Tipoloπki, to je danas grad s jednim jedinim nizom kuÊa okrenutih rijeci. Danas je to grad s kejom koji prati πiroka cesta, grad koji je izgubio svoj povijesni identitet. Naæalost, ta promjena nije bila rezultat ratnih stradanja na koja nismo mogli utjecati, nego iskljuËivo rezultat nerazu- mijevanja problema od onih koji su zaduæeni za rjeπavanje takvih problema. Godine 1985. na meunarodnom savjetovanju u Splitu, iznimno zgusnutom i slojevitom gradu koji se razvio iz rimske carske palaËe, Ivo MaroeviÊ je odræao referat Ëiji naslov veÊ dovoljno govori o vaænosti problema: Dokumentiranje graditeljskog naslijea, preduvjet, sastavni dio i izvor informacija za organiziranu zaπtitu povijesnih 148 gradskih srediπta. Zaloæio se za interdisciplinarni pristup, standardizaciju svih vrsta podataka, ne samo podataka relevantnih za zaπtitu spomenika kulture, nego demografskih, druπtvenih i ostalih podataka prikupljenih u INDOK centrima. Godine 1988. odræao je u Skopju, gradu koji je 1962. bio razoren potresom, predavanje Materijalna struktura i autentiËnost graditeljskog nasljea u svijetlu moguÊih zahvata na seizmiËkoj zaπtiti. Iskustva nataloæena nakon potresa u Skopju i, posebno, nakon potresa na crnogorskom primorju i u Dubrovniku, gdje je aktivno sudjelovao kao Ëlan savezne komisije za obnovu Dubrovnika, upuÊivala su na nuænost promjena u pristupu sanaciji konstrukcije povijesnih graevina. BuduÊi da pri takvim intervencijama nikada ne bi smjelo doÊi do gubitka ili djelomiËnoga gubitka autentiËnog karaktera spomenika, zalaæe se za to da, ako neπto takvo zaprijeti struËnom intervencijom, treba smanjiti stupanj seizmiËke zaπtite. Danas smo preËesto svjedoci drastiËnih intervencija u konstrukcije spomenika, nakon kojih se neminovno gubi dio njihove autentiËnosti, πto se oËitovalo ne samo nakon potresa u Stonu, nego i tijekom obnova i, posebno, prigodom adaptacija povijesnih zgrada za neku novu namjenu. U »eπkom Krumlovu Ivo MaroeviÊ odræao je 1995. predavanje Spomenik kulture kao dokument, u kojemu upozorava na to da pri zahvatu u spomenik kulture treba teæiti da se maksimalno umanje napetosti izmeu fiziËke i idejne autentiËnosti spomenika kako bi se saËuvala πto veÊa spomeniËka vrijednost. Svjestan sloæenosti mnogobrojnih, prije svega teoretskih i metodoloπkih moguÊnosti koje Êe se pojaviti odmah poËetkom obnove oπteÊenih i sruπenih spomenika kulture, posljednjem poglavlju u knjizi Rat i baπtina u prostoru Hrvatske, objavljenoj 1995., daje naslov MoguÊnosti i zamke obnove. Ubrzo nakon poËetka obnove Ivo MaroeviÊ je upozoravao na pogreπke koje su se mogle i morale izbjeÊi. Posljednje prezentirano predavanje u ovoj knjizi Ivo MaroeviÊ odræao je u inozemstvu, u Parizu 1999. - Regija Banovina u Hrvatskoj - Iskustva u obnovi proËelja povijesnih crkava nakon ratnih razaranja. Nakon teoretskog razmatranja moguÊnosti koje su postojale u obnovi, praktiËne rezultate obnove analizira na primjerima crkve sv. Lovre u Petrinji, crkve Uznesenja Blaæene Djevice Marije u Gori i drvene kapele sv. Barbare u Brestu Pokupskom. Novijom hrvatskom konzervatorskom literaturom dominiraju radovi koji prezentiraju rezultate provedenih istraæivanja i izvoenja konzervatorskih radova na pojedinaËnim spomenicima kulture. Razmjerno malo radova sintetizira sva ta brojna iskustva, pa je, posebno s obzirom na tu Ëinjenicu, nemjerljiv doprinos konzervatora Ive MaroeviÊa teoriji konzervacije.

BOOK REVIEW: MAROEVI∆, IVO. TAKING THE HERITAGE TO THE WORLD, MATICA HRVATSKE PETRINJA SECTION, 2004

This article is a review of part of the book Into the World with the Cultural Heritage, by Professor Ivo MaroeviÊ, which relates to the conservation of monuments of culture. The work of Professor MaroeviÊ is not restricted to the publication of scholarly papers in specialised journals and participation in conferences at home and abroad. His rapid reactions in the daily press to any erroneous thinking, procedures or events, in which he provides a corrective, are always extremely useful and well received in the general public. In this work, in the part about the conservation of monuments, the author picked out six of his papers given as addresses at conferences abroad between 1974 and 1999. Recent Croatian conservatorial literature has tended to be dominated by papers presenting the results of investigations and the execution of conservation works on individual monuments of culture. Relatively few papers have synthesised these numerous experiences, and, especially because of this, the contribution of the conservator Ivo MaroeviÊ to the theory of conservation is immense. The book contains articles in Croatian and in English. IM 35 (1-2) 2005. MUZEJI I KNJIÆEVNOST: INFO ©TO MUZEALCI I GRA–ANSTVO MISLE O MUZEJU HRVATSKE KNJIÆEVNOSTI?

SNJEÆANA RADOVANLIJA MILEUSNI∆ Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

Uvod. Muzejski dokumentacijski centar (MDC) popratio je 20. izloæbu izdavaËke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija 2001. godine meunarodnim struËnim skupom s temom Muzejske publikacije i novi mediji1. Velik interes i odaziv struËne publike te izlaganja 40 sudionika iz Hrvatske i inozemstva znatno su pridonijeli sagledavanju muzejskog izdavaπtva kao jedinstvene i specifiËne djelatnosti muzeja te upozorili na naprednu primjenu novih medija u muzeji- ma2. UoËi 25. jubilarne izloæbe izdavaËke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koja Êe se 2006. godine tradicionalno odræati u sklopu Interlibera, MDC je zapoËeo s pripremama novoga meunarodnog struËnog skupa kojim Êe otvoriti joπ jednu muzeoloπku temu koja proizlazi iz kontinuiranog praÊenja aktualne problematike i suvremenih muzeoloπkih tendencija. Skup Êe biti posveÊen muzejima knjiæevnosti, postojeÊim i moguÊim odnosima muzeja i knjiæevnosti te je i naslov- ljen Muzej(i) (i) knjiæevnost(i). Tom Êe se tematikom prvi put u hrvatskome muzejskom okruæenju nastojati aktuali- zirati problematika knjiæevne baπtine kao segmenta hrvatske pisane baπtine u muzejima, njezina muzealizacija prema suvremenim muzeoloπkim standardima, problemi knjiæevnih ostavπtina i donacija, projekti digitalizacije muzejske, arhivske i knjiæniËne baπtine, izrada jedinstvenih popisa knjiæevne baπtine, kao i druga srodna pitanja i problemi. Anketa. Pripremama za skup prethodilo je anketno istraæivanje provedeno u studenome 2005. godine. Kratkim se anketnim upitnikom æeljelo istraæiti koliko javnost poznaje veÊ postojeÊe knjiæevne muzeje i zbirke u Hrvatskoj, postoji li potreba za osnivanjem novih knjiæevnih muzeja posveÊenih pojedinim knjiæevnicima te postoji li potreba za osnivanjem muzeja hrvatske knjiæevnosti. Istodobno se nastojala ispitati zainteresiranost publike za tematiku muzeja i knjiæevnosti, te senzibilizacija javnost na tu specifiËnu kulturoloπku i muzeoloπku tematiku kao najavu struËnog skupa. Anonimnim anketnim upitnikom ispitanici su zamoljeni da na listiÊima odgovore na tri kratka pitanja. Prvim se 1 Muzejske publikacije i novi mediji: meunarodni struni skup, pitanjem æeljela ispitati upoznatost graana s postojanjem muzeja i/ili muzejskih zbirki u Hrvatskoj koje su Zagreb, Muzej “Mimara”, 12. i 13. posveÊene nekome hrvatskom knjiæevniku (1. Znate li neki muzej ili muzejsku zbirku posveÊenu hrvatskom studenog 2001., Muzejski doku- knjiæevniku?). Ispitanici su odgovarali potvrdno ili nijeËno, bez navoenja naziva muzeja odnosno muzejskih zbirki mentacijski centar, Zagreb, 2001. koje poznaju. U drugom su pitanju zamoljeni da upiπu imena i prezimena hrvatskih knjiæevnika odnosno nazive 2 Izlaganja sudionika objavljena su knjiæevnih djela koji bi prema njihovu miπljenju trebali imati svoj muzej ili muzejsku zbirku (2. Koji bi hrvatski u časopisu Informatica museologica. 32 (3/4) 2001. i 33 (1/2) 2002. knjiæevnik i/ili njegovo djelo trebalo imati svoj muzej ili muzejsku zbirku?). TreÊim, posljednjim pitanjem nastojalo se 3 Ispitanici muzejske struke anke- saznati miπljenje o potrebi osnivanja muzeja hrvatske knjiæevnosti (3. Treba li Hrvatskoj nacionalni muzej knjiæevno- tirani su u MDC-u, a bili su to sti?). Ispitanici su odgovarali zaokruæivanjem odgovora da ili ne. stručni djelatnici polaznici tečaja o preventivnoj zaštiti i MDC-ovci 3 4 Istraæivanjem su obuhvaÊeni ispitanici muzejskih struËnih zvanja te graani . Njihovi su se anketni listiÊi razlikovali (4. studenog 2005.), polaznici bojom papira. stručnog ispita za muzejska zvanja (13. prosinca 2005.), članovi Rezultati ankete. Analizirana su 62 valjano ispunjena anketna upitnika ispitanika muzejske struke i 116 odgovora Komisije za muzejske knjižnice graana. (16. prosinca 2005.). Na prvo pitanje 65% ispitanika muzejske struke odgovorilo je da poznaje neki muzej odnosno muzejsku zbirku 4 Tijekom održavanja 24. izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih posveÊenu hrvatskim knjiæevnicima, a 35% nije upoznato s tim. Usprkos oËekivanjima, graani su se pokazali muzeja (Zagrebački velesajam, 8. - informiranijima od muzejskih struËnjaka. Njih 78% poznaje neki od knjiæevnih muzeja/muzejskih zbirki u Hrvatskoj, 12. studenog 2005.), MDC je a 22% nije upoznato s tom vrstom muzeja (v. graf. 1.) proveo anonimno anketno istraži- vanje posjetitelja izložbenog pros- U odgovorima na drugo pitanje ispitanici su nabrojili 50-ak imena hrvatskih knjiæevnika koji bi prema njihovu tora MDC-a kao uzorak šireg miπljenju trebali imati svoj muzej ili muzejsku zbirku. Kao πto se vidi iz grafikona 2., najviπe glasova dobio je kruga građana. Dragutin TadijanoviÊ (32 glasa), koji je uoËi provoenja anketnog upitnika proslavio svoj stoti roendan. Slijede ga 5 Šterk, Slavko. Memorija Miroslav i po ukupnom broju glasova Miroslav Krleæa (31 glas), Tin UjeviÊ (28 glasova), August ©enoa i Antun Gustav Matoπ Bela Krleža (mali vodič) // Informatica museologica. 33, 1/2 (ujednaËeno, s 25 glasova), Ivana BrliÊ-MaæuraniÊ (23 glasa), Marija JuriÊ Zagorka (12 glasova) itd. (2002.), str. 78-84.; Memorija Miroslav i Bela Krleža. Meu 31 ispitanikom koji su smatrali da Miroslav Krleæa treba dobiti svoj muzej iako on postoji u Zagrebu, u zgradi URL:http://www.mdc.hr/mgz/hr/ na adresi Gvozd 235, Ëak je 14 ispitanika muzejske struke. Na popisu knjiæevnika koji bi trebali imati svoj muzej 6 Benyovsky, Lucija. Ivan Goran nalaze se takoer i Marin DræiÊ, kojemu je u Dubrovniku 1989. godine otvoren stalni postav Dom Marina DræiÊa te Kovačić i njegov zavičaj. Zagreb, Ivan Goran KovaËiÊ, Ëiji je Memorijalni muzej u Lukovdolu jedan od najnovijih i najsuvremenijih muzejskih postava6. Hrvatski povijesni muzej, 2003. 150

Grafikon 1. Znate li neki muzej ili muzejsku zbirku posveÊenu hrvatskom knjiæevniku

Rezultati pokazuju slabu upoznatost publike s postojeÊim memorijalima knjiæevnika u Hrvatskoj. Vrlo visok postotak ispitanika smatra da u Hrvatskoj treba osnovati jedinstveni muzej knjiæevnosti. »ak je 87% muzejskih struËnjaka i 92% graana dalo svoj glas za muzej koji ne postoji u Hrvatskoj, a po njihovu bi miπljenju trebao obogatiti hrvatsku muzejsku ponudu (v. grafikon 3.).

Grafikon 2.: Koji bi hrvatski knjiæevnik i/ili njegovo djelo trebalo imati svoj muzej ili muzejsku zbirku?

ZakljuËak. Visok postotak ispitanika koji poznaje neki od knjiæevnih muzeja potvruje njihov interes za tu vrstu muzeja. Opseæna pak lista knjiæevnih imena upuÊuje na poznavanje nacionalne knjiæevnosti i njezino visoko vrednovanje. No za muzeje je zabrinjavajuÊi postotak publike koja ne poznaje veÊ postojeÊe knjiæevne muzeje, πto upuÊuje na potrebu preispitivanja muzejske promidæbe i javne prezentacije muzejskog rada. Potreba za osnivanjem jednoga novog muzeja - specijaliziranoga za umjetnost rijeËi i umjetnike pera, poticaj su muzejskoj struci da svojim znanjem, uz pomoÊ financijaπa, postojeÊe grae te uz adekvatan prostor zadovolje iskazanu kulturnu potrebu svoje publike. 151

Grafikon 3. Treba li Hrvatskoj nacionalni muzej knjiæevnosti

Anketni rezultati koji su otvorili to pitanje ujedno su i poticaj za organizaciju i odræavanje struËnoga meunarodnog skupa o muzejima i knjiæevnosti. Najava skupa i tema. Na struËnom skupu nastojali bismo prvi put okupiti interdisciplinarnu skupinu koju bi Ëinili suvremeni hrvatski knjiæevnici, kompetentni knjiæevni teoretiËari i povjesniËari, struËnjaci i znanstvenici iz muzeja i drugih baπtinskih ustanova, HAZU te s filozofskih fakulteta. Javno bi se iznijela i raspravila njihova miπljenja, znanja i iskustva te prijedlozi i ideje vezane za knjiæevnu baπtinu. Pozvanim izlaganjima i prezentacijama namjerava se sagledati muzejska prezentacija knjiæevnika i knjiæevnih djela u Hrvatskoj te dati uvid u suvremena muzeoloπka dogaanja na temelju reprezentativnih primjera u europskim knjiæevnim memorijalima. Problematika Êe se obraditi unutar nekoliko πirih tematskih skupina:

Muzej i knjiæevnost - knjiæevnost u muzeju (uvrijeæena percepcija pojma muzeja i ruπenje predrasuda; muzej kao knjiæevna inspiracija; kako knjiæevnici zamiπljaju muzej knjiæevnosti; treba li knjiæevnost muzej), Primamo donacije i ostavπtine (donacije, ostavπtine i muzejska graa knjiæevnika), ©to viπe volite (muzejski postavi u ambijentalnom postavu, u novoj muzeoloπkoj realnosti ili virtualnom prostoru), On je naπ sugraanin / ona je naπa sugraanka (veliki nacionalni muzejski izloæbeni projekti ili prezentacije lokalnog znaËaja), Svako mjesto svoju legendu ima (puËko knjiæevno stvaralaπtvo u muzejskoj prezentaciji; radionice za djecu i sl.), Muzejske publikacije kao knjiæevna djela (muzejski doprinos nacionalnom knjiæevnom korpusu), Moæe i drugaËije (suradnja s knjiænicama, arhivima, kolekcionarima - lakπe, bræe, bolje), U potrazi za knjiæevnikom (kamo s graom i zaπto: u muzej, knjiænicu ili arhiv) Traæi se karta viπe (πto publika oËekuje i πto æeli, zna li πto joj sve moæemo pruæiti), Knjiæevno djelo - trajni izazov i inspiracija (inspiracija za filmsku, kazaliπnu, glazbenu i likovnu interpretaciju; da li i za izloæbenu prezentaciju) Je li moderno i suvremeno nuæno i bolje (primjena multimedije i drugih suvremenih pomagala u izloæbenim prezentacijama; suvremene izloæbene koncepcije i izvedbe), Spremimo knjige u muzej - imamo internet (je li suvremena tehnologija razlog za osnivanje muzeja knjiæevnosti) Zaπto nikoga nema (promidæba i prezentacija muzeja i muzejskih zbirki knjiæevnosti), Kako to rade drugi (iskustva inozemnih muzeja).

Uz zbornik saæetaka skup Êe pratiti i zbornik s integralnim izlaganjima svih sudionika. Nadamo se dobrom odazivu i joπ uspjeπnijem radu struËnog skupa Ëiji Êe rezultati, vjerujemo, pridonijeti novim muzeoloπkim spoznajama, joπ kvalitetnijem radu veÊ postojeÊih knjiæevnih muzeja, a moæda i otvaranju nekih novih. 152

MUSEUMS AND LITERATURE: WHAT MUSEUM OFFICERS AND THE PUBLIC THINK ABOUT A MUSEUM OF CROATIAN LITERATURE On the eve of the exhibition of the quarter-centenary old publishing work of Croatian museums and galleries held, following the tradition, in 2006 as part of the fair Interliber, the MDC started preparations of a new international conference to open up another museological topic for discussion, one stemming from the continuous monitoring of current issues and contemporary trends in museology. The conference was dedicated to literature museums, existing and possible relations between museums and literature and was entitled Museum(s) and/of Literature. Choosing this topic was aimed at bringing into focus the problem of the literary heritage in the Croatian museum environment, qua segment of the Croatian written heritage in museums, its musealisation according to contemporary museological standards, the problems of literary bequests and donations, issues related to the digitalisation of museum, archive and library heritages, the drawing up of comprehensive lists of the literary heritage, as well as similar issues and questions. The preparations for the conference were preceded by an opinion survey carried out in November 2005. The brief survey was aimed at finding out the extent to which the public was familiar with existing literary museums and collections in Croatia, whether there is a need to found new literary museums dedicated to individual writers, and to see whether it is necessary to found a general museum of Croatian literature. Part of the purpose of the research was to test public interest in the topic of museums and literature, and to sensitise the public to this particular cultural and museal topic, as forerunner for the conference.