Muzejski Dokumentacijski Centar, Zagreb 2012. INFORMATICA MUSEOLOGICA Adresa Uredništva / Editor’S Office 43 (1-4) 2012

INFORMATICA MUSEOLOGICA

Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb 2012. INFORMATICA MUSEOLOGICA Adresa uredništva / Editor’s Office 43 (1-4) 2012. Muzejski dokumentacijski centar, Ilica 44, Zagreb, Hrvatska ISSN 0350-2325 Museum Documentation Centre, Ilica 44, Zagreb, Croatia tel. + 385 1 48 47 897 faks + 385 1 48 47 913 URL: http://www.mdc.hr e-mail: [email protected]

Za izdavača / For Publisher Višnja Zgaga [email protected]

Urednica / Editor Lada Dražin-Trbuljak [email protected]

Redakcijski odbor / Editorial Board Sanja Acalija, Muzej grada Kaštela, Kaštel Lukšić; mr.sc. Goran Arčabić, Muzej grada Zagreba, Zagreb; Milvana Arko Pijevac, Prirodoslovni muzej Rijeka, Rijeka; dr.sc. Darko Babić, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb; Markita Franulić, Tehnički muzej, Zagreb; Vlasta Gracin, Centar za likovni odgoj Grada Zagreba, Zagreb; Jasna Jakšić, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; mr.sc. Željka Jelavić, Etnografski muzej, Zagreb; Mihaela Kulej, Gradski muzej Virovitice, Virovitica; dr.sc. Ljiljana Kolešnik, Institut za povijest umjetnost, Zagreb; Željka Kolveshi, Muzej grada Zagreba, Zagreb; Željka Miklošević, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb; Višnja Zgaga, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb; Lada Dražin-Trbuljak, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb.

Lektorica / Language Advisor Zlata Babić

Prijevod sažetaka / Translation Graham McMaster

Fotografija na naslovnici / Front and back cover Pogled na radove Li Guangxina u prvom planu; izložba “Tajna ljubav”, Ostasiatiska museet - Världskulturmuseern u Stockholmu, 21. rujna 2012. - 31. ožujka 2013. Autor fotografije: Karl Zetterström A view of the works of Li Guangxin in the foreground; the exhibition “Secret Love”, Ostasiatiska museet - Världskulturmuseern in Stockholm, September 21, 2012 – March 31, 2013 Photo: Karl Zetterström © Världskulturmuseerna [National Museums of World Culture], Stockholm/Gothenburg, Sweden

Dizajn, prijelom i priprema za tisak / Design, layout and prepress Igor Kuduz *pinhead Dizajn standarda prijeloma izrađen 2001. / Publication redesign, 2001 cavarpayer

Tisak / Printed by Kerschoffset, Zagreb

Naklada / Printing run 600

Tekstovi predani u tisak / Texts handed for printing listopad 2013. / November 2013

Svezak izlazi za 2012. / Issued printed for year 2012

Za stručne podatke i mišljenja odgovaraju autori / The authors are responsible for their data and options

Časopis su financirali i njegov izlazak iz tiska omogućili / This publication has been financed by Gradski ured za kulturu, Grad Zagreb i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske / The City of Zagreb, Department of Culture and the Ministry of Culture of the Republic of Croatia SADRŽAJ Contents TEMA BROJA Topic of This Volume / Muzeji svjetskih i europskih kultura Museums of World and European Cultures Iskustva hrvatskih muzeja u projektima EU fondova The Experience of Croatian Museums in Projects of the EU Funds

Sanne Houby-Nielsen Nacionalni muzeji svjetske kulture National Museums of World Culture 6

Jutta Engelhard Rautenstrauch-Joest-Museum – kulture svijeta u Kölnu Rautenstrauch-Joest-Museum - Cultures 15 of the World in Cologne

Elisabeth Tietmeyer Prikupljanje sadašnjosti: Strategije Muzeja europskih kultura u sklopu Nacionalnih muzeja u Berlinu 20 Collecting the present: Strategies of the Museum of European Culture in the Context of the Berlin State Museums

Wim De Vos Četiri muzeja u nadležnosti belgijske federalne znanstvene politike Four Museums in the 28 Competence of Belgian Federal Scientific Policy

Nataša Šuković Projekt digitalizacija suvremene umjetnosti The Digitising Contemporary Art Project (DCA) 35

Dunja Nekić Partage Plus - projekt digitalizacije secesijske baštine Partage Plus - Project for the Digitisation of 43 the Heritage of Secession

Zvjezdana Antoš Projekt Kultura EU: Karneval kralj Europe I i II (2007.-2009.; 2010.-2012.) Project Culture EU: 48 Carnival King of Europe I and II (2007-2009, 2010-2012)

Vesna Meštrić Bauhaus - umrežavanje ideja i prakse Bauhaus - Networking Ideas and Practice 52 Jadranka Vinterhalter

RIJEČ JE O... / Main Feature... Baština u fokusu The Heritage in Focus

Davor Stipan Kulturna baština kao žrtva vremena Cultural Heritage as Victim of Time 55

Marko Sjekavica Sustavno uništavanje baštine – prema pojmu kulturocida/heritocida Systematic Destruction of the 57 Heritage - Towards the Concept of Culturecide/Heritocide

Lidija Nikočević Konferencija “Javne politike prema muzejima u vremenima krize” Conference “Public Policies 76 Toward Museums in Times of Crisis’’

Grupa autora Lisabonska deklaracija The Lisbon Declaration 77 Apel europskom parlamentu i komisiji, parlamentima i vladama europskih zemalja te regionalnim i lokalnim upravama: “Poduprite kulturu i muzeje u suočavanju s globalniom krizom i u izgradnji budućnosti!” An Appeal to the European Parliament and the European Commission, to the Parliaments and Governments of European countries and to regional and local governments: “Support Culture and Museums to Face the Global Crisis and Build the Future!”

Jari Harju Muzeji i teška kulturna baština Museums and Difficult Cultural Heritage 79

IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE / Museum Theory and Practice

Lily Wang Slava i snovi – promišljanje o društvenom poslanju japanskih muzeja u doba Cyberspacea Fame and 83 Dreams – Considerations of the Social Mission of Japanese Museums in the Age of Cyberspace

Goranka Horjan Muzeji i izazovi digitalnog doba Museums and the Challenges of the Digital Age 88

Tamara Štefanac Obrada i digitalizacija Zbirke fotografija i njeno predstavljanje na mrežnim stranicama Hrvatskoga 92 željezničkog muzeja The Processing and Digitisation of a Collection of Photographs and its Presentation on the Web Site of the Croatian Railway Museum

Jasmina Brković Virtualni muzej Dotrščina The Dotrščina Virtual Museum 97 Dunja Vranešević Maja Šojat-Bikić Hrvatski muzeji i muzejske zbirke na mrežnim stranicama turističkih zajednica Croatian 101 Museums and Museum Collections on the Web Sites of Tourist Offices

Višnja Zgaga Kuća Dobrović The Dobrović House 105

Snježana Bogdanić, Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke: Muzeološka koncepcija The Marija Jurić Zagorka 110 Anastazija Cvitković, Mirna Memorial Apartment: Museological conception Draženović, Lea Fujs, Marijana Grgić, Martina Salaj, Natalija Stajić, Ana Tumpić, Petra Uremović, Karla Varzić

Silvija Brkić Midžić Kulturno-povijesno značenje Zbirke Anke Gvozdanović i njena uloga u kontekstu zagrebačkih 117 ambijentalnih zbirki The Cultural and Historical Significance of the Anka Gvozdanovic Collection and its Role in the Context of In-Situ Collections in Zagreb

Vlatka Mičetić Stanković Muzejska obrada zbirki (vodenih) kornjaša s posebnim osvrtom na njihovo trenutno stanje u 127 Iva Mihoci fundusu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja – promišljanja i smjernice Museum Processing of Collections of Aquatic Beetles with a Separate Review of their Current State in the Holdings of the Croatian Natural History Museum – Considerations and Guidelines

Lucija Šoda Oftamološka zbirka Tiflološkog muzeja: Od akvizicije do prezentacije The Ophthalmological 132 Collection of the Typhlology Museum: From Acquisition to Presentation

Morana Vouk Tamna soba Tiflološkog muzeja – pogled u mrak The Dark Room of the Typhlology Museum - 137 Gaze into the Dark

Diana Zrilić Podsjetnik: Galerija likovnih umjetnosti u Rijeci, obljetnica osnutka Memo: Gallery of Fine Arts 140 in Rijeka, the Anniversary of its Founding

Marija Lazanja Dušević Film “Merika ide u Meriku” Muzeja grada Rijeke: Dokumentaristički prikaz izložbe “Emigration 146 from Central Europe to America 1880.-1914.’’ The film “Merika ide u Meriku” of the Rijeka City Museum: A Documentary Review of the Exhibition “Emigration from Central Europe to America 1880-1914”

Martina Matijaško “Ah, ti kućanski poslovi!” – izložba Muzeja Slavonije u Muzeju grada Zagreba “Ah, these 150 household jobs!” - An exhibition of the Museum of Slavonia in Zagreb City Museum

Nikolina Hrust Retrospektivna izložba “Bela Csikos Sesia: Za psihom, sliko!” The Bela Csikos Sesia 153 Retrospective: “After (the) psyche, painting!”

Đurđa Petravić Originalna skulptura “Ecce homo” izložena prvi put na salonu u Parizu 1875.: Prilog istraživanju 156 opusa kiparice Marcello The Original Sculpture “Ecce home” First Exhibited at the Paris Salon in 1875: A Contribution to Research into the Oeuvre of the Sculptress Marcello

Vladimir Crnković O slici Ivana Generalića “Pomrčina sunca” On the Ivan Generalic Painting ”Eclipse of the Sun” 162

Dunja Šarić Tradicijska umijeća izrade licitara i drvenih igračaka Hrvatskog zagorja The Traditional 165 Hrvatsko zagorje Art of Making Ginger-Bread Shapes and Wooden Toys

Jadranka Belevski Film u Muzeju antičkog stakla Film in the Museum of Ancient Glass 171

Jelena Balog Stručni opis polja “Stanje predmeta” u integriranome infomacijskom sustavu M++ 179 Dajana Batinić (Hrvatski povijesni muzej i Muzej grada Zagreba) Expert Description of the Field “Condition of the Object” in the Integrated M++ Information System (Croatian History Museum and Zagreb City Museum)

Nina Sivec Novi ustroj Fototeke Tiflološkog muzeja The New Organisation of the Photographic Collection 181 of the Typhlology Museum Marica Popić-Filipović Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Posdaytonskoj Bosni i Hercegovini The National Museum of 185 Bosnia and Herzegovina in Post-Dayton Bosnia and Herzegovina

Svetlana Bajić Etnološko odjeljenje Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu (1888.-2012.) The 189 Ethnological Section of the National Museum of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo (1888- 2012)

IZ DOKUMENTACIJSKIH FONDOVA MDC-a / From the MDC Documentation Holdings

Jozefina Dautbegović Iz personalnog arhiva zaslužnih muzealaca: Nada Vrkljan-Križić Personal Archive of Meritorious 198 Museum Professionals: Nada Vrkljan-Križić

POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA / Views, Events, Experiences

Ivona Marić Istraživanje podrijetla umjetnina u Museum of Fine Arts u Bostonu Examination into the Provenance 209 Iva Validžija of Artworks in the Museum of Fine Arts in Boston

Lada Dražin Trbuljak Ai Weiwei: umjetnik koji se ne odriče odgovornosti Ai Weiwei: An Artist Who Does Not Relinquish 214 Responsibility

Ivan Samardžija Film u muzeju / Sinergija dokumentarnoga i igranog filma kao oblik obilježavanja života i rada 218 Ivana Zaninović jednog umjetnika Film in the Museum / Synergy of Documentary and Feature Film as Form for Recording the Life and Work of an Artist

Tončika Cukrov Obilježavanje Međunarodnog dana muzeja 2012. Marking International museum day, 2012 221 Tema: muzeji u svijetu promjena. Novi izazovi – nove inspiracije Theme: The Museum in a Changing World. New Challenges – New Inspirations

Željka Car ICT sustavi za osobe sa složenim komunikacijskim potrebama ICT Systems for Persons with 224 Complex Communications Needs

Nada Beroš Vodeni jastuci – spas u zadnji čas? Water pillows – Rescue at the Last Moment? 226 Kako su 17. muzejsku edukativnu akciju u organizaciji Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskoga muzejskog društva od samoukidanja spasili vodeni jastuci How Water Pillows Saved the 17th Museum Educational Action Organised by the Museum Education and Cultural Action of the Croatian Museum Association from Self-Dissolution.

Ivan Samardžija Meštrović: nove dimenzije Meštrovic: new dimensions 231 Meštrovic i Split u pro-ljetnom kinu Meštrović and Split in the Spring Cinema

Zlatko Špoljar Cilj: svaki dan presedan Objective: Every Day a Precedent 233

Maja Žepčević-Matić Zašto blog “Muzej u loncu” ili baš se nekad dobro jelo? Why the Blog “Museum in a Pot” or They 236 Really Ate Well Once

PRIKAZI / Review

Snježana Mikulčić Pavlaković Vladimir Zebec: Minerali rudnika Trepča / Stari Trg. Katalog mineraloške zbirke Trepča/Stari Trg 240 Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja u Zagrebu Vladimir Zebec: Minerals of the Trepča/Stari Trg Mines. Catalogue of the Mineralogical Collection from Trepca/Stari Trg of the Croatian Natural History Museum in Zagreb

IN MEMORIAM

Vladimir Crnković In memoriam: Nada Vrkljan Križić (1940.-2012.) 243 IM 43 (1-4) 2012. TEMA BROJA Nacionalni muzeji svjetske kulture TOPIC OF THIS VOLUME

SANNE HOUBY-NIELSEN Nacionalni muzeji svjetske kulture, Stockholm i Gothenburg, Švedska

Uvod. Vladina agencija Nacionalni muzeji svjetske kulture osnovana je 1999. g. s poslanjem prezentacije i oživlja- vanja svjetskih kultura. Tri muzeja u Stockholmu i jedan u Gothenburgu objedinjeni su u jednu organizaciju s ciljem isticanja našega zajedničkog kulturnog nasljeđa utemeljenoga na postojećim muzejskim zbirkama. Tim je potezom stvoren i novi tip interkulturalnog muzeja - muzej za svijet. Naš globalizirani svijet stvara nove prilike i zahtijeva nova rješenja. Svojim radom nastojimo unaprijediti međunarod- nu razmjenu i suradnju u bavljenju temom ljudi kao kul- sl.1.-10. Muzej drevnih kultura Sredozemlja i Bliskog istoka: izložbene dvorane, turnih bića, i u povijesnome i u suvremenom kontekstu. edukativna djelatnost To znači omogućivanje lakšeg pristupa našoj kulturnoj © Världskulturmuseerna [National baštini, podjednako za opću javnost, kao i za istraživače, Museums of World Culture], ali ujedno znači i unapređivanje prekogranične suradnje Stockholm/Gothenburg, Sweden među kulturnim ustanovama. Kako je agencija još relativno nova, treba je “uvesti” u svijet. U proteklih 13 godina organizacija je postupno objedinjavana - u Gothenburgu je sagrađen novi muzej, a muzejski su prostori u Stockholmu temeljito obnovljeni i osuvremenjeni. Godine 2010. u središtu Stockholma otvoren je Bergrummet, podzemni izložbeni prostor koji nudi nove mogućnosti za važnije inicijative. Usto valja spomenuti brojne izložbe što su bile otvorene, tisuće provedenih programskih aktivnosti i sve školske razrede koji su posjetili muzeje. Sve to pridonosi stalnom porastu broja posjetitelja. arheološke građe sa švedskih iskopavanja na području Sredozemlja, posebno sa švedske ciparske ekspedicije Muzej drevnih kulturA Sredozemlja i Bliskog istoka 1927. - 1931. g. Muzejske zbirke sadržavaju i predmete (MEDELHAVSMUSEET) što ih je prikupila švedska kraljevska obitelj, diplomati i Od 1982. Muzej drevnih kultura Sredozemlja i Bliskog putnici. istoka smješten je u elegantnoj zgradi bivše banke, iz- Smješten u središtu Stockholma, Muzej je prirodno mje- građenoj po uzoru na arhitekturu talijanske renesanse. U sto okupljanja za rasprave, debate i razmjenu kulturnih središnjoj dvorani izložena je naša bogata Ciparska zbirka iskustava, često s temeljitijim pogledima na današnje u monumentalnom postavu što su ga projektirali arhitekti događaje na Srednjem istoku, u Sjevernoj Africi i u Južnoj White Arhitektera. Zbirke iz stare Grčke i Rima izložene su Europi. u okolnim arkadama, a Egipatska izložba smještena je u starome trezoru banke. Muzej ima i bogate zbirke s Bli- Iz popularne muzejske kavane i restorana vide se skog istoka i iz islamskog svijeta, posebno iz Irana. stockholmski Ström, Kraljevska palača i Opera. Egipatska se izložba upravo renovira i ponovno će se otvoriti 2014. Muzej drevnih kultura Sredozemlja i Bliskog istoka g., kad Muzej bude slavio svoju 60. obljetnicu. osnovan je 1954. g., kad su se Ciparske zbirke spojile s Egipatskim muzejom. Zbirke se uglavnom sastoje od 7

O Muzeju drevnih kultura Sredozemlja i Bliskog istoka Za djecu: kreativne aktivnosti, vodstva pri obilasku, obiteljski obilasci izložbi. Stalne izložbe: 1 710 m2; Cipar kroz stoljeća, Stara Grčka i Rim, Muzej je udaljen pet minuta hoda od Glavnog kolodvora, Staroga Bliski istok, islamska umjetnost; Zlatna dvorana, ekspedicija te grada Stockholma i Sergels Torg trga. Nekoliko dana u tjednu, galerija za proučavanje. Egipatska je izložba zatvorena, a otvorit u večernjim satima, Muzej, njegova kavana i vinski bar postaju će se u proljeće 2014. univerzalno sastajalište za rasprave i debate o kulturi. Broj predmeta na stalnim izložbama: 4 400 Adresa: Fredsgatan 2, Gustav Adolfs torg Prostor za povremene izložbe: 150 m2 Suvenirnica, kavana i restoran. Dvorana sa 100 sjedala. 8

MUZEJ DREVNIH KULTURA ISTOČNE AZIJE Pionirska arheološka otkrića Johana Gunnara Andersso- (ÖSTASIATISKA MUSEET) na u Kini stvorila su temelje za osnivanje Muzeja 1929. Ostale osobe važne za povijest Muzeja jesu povjesničar Taj je muzej prirodni dio stockholmskoga kulturnog života. umjetnosti Osvald Sirén i sinologist Bernhard Karlgren, Smješten je u središnjem dijelu muzejskog otoka Skepps- kao i kralj Gustaf VI. Adolf, čija velikodušna donacija čini holmena, neposredno uz Moderna Museet i Nationalmu- ključni dio zbirki. seum. U samo nekoliko muzeja u Europi mogu se vidjeti slične zbirke iz Kine, Japana, Indije i Jugoistočne Azije Prema projektu arhitekta Nicodemusa Tessina, specija- kakve su izložene u Muzeju drevnih kultura Istočne Azije. lista za palače, zgrada je izvorno građena od 1699. do Među ostalim, na stalnim izložbama posjetitelji mogu 1704. g. kao konjušnica kraljevske garde Charlesa XII. pronaći teme o kineskoj povijesti starijoj od 5 000 godina. Tijekom godina služila je i Mornarici kao užarija i arsenal. sl.11.-20. Muzej drevnih kultura Istočne Muzej drevnih kultura Istočne Azije 2013. g. slavi svoju Azije: muzejska zgrada, izložbena Muzej je poznat i po svojim povremenim izložbama koje 50. obljetnicu na Skeppsholmenu. djelatnost, događanja u muzeju i izbor ponajprije prezentiraju suvremenu azijsku kulturu. Osim predmeta iz fundusa muzeja izložaba, Muzej nudi opsežne programe s mnogo prosto- © Världskulturmuseerna [National ra za raspravu i pomnije ispitivanje različitih tema. Museums of World Culture], Stockholm/Gothenburg, Sweden 9

sl.21.-28. Etnografski muzej : muzejska zgrada, otvorena čuvaonica, izložbena djelatnost, događanja u muzeju © Världskulturmuseerna [National Museums of World Culture], Stockholm/Gothenburg, Sweden

O Muzeju drevnih kultura Istočne Azije Za djecu: Atelje Draken - Studio Zmaja - vodstva, tematski dani, obiteljski obilasci izložaba. Prostor za stalne izložbe: 810 m2; Srednje kraljevstvo, Kina prije Muzej je smješten na otoku Skeppsholmenu, u srcu Stockholma, Kine, kineska povijest, budističko kiparstvo, kinesko slikarstvo, s pogledom na stockholmski Ström i na Kraljevsku palaču. Posjet Galerija Jugoistočne Azije, Galerija Koreje te Japan u predmetima Muzeju vikendom popularna je aktivnost građana Stockholma, a i slikama. turiste privlači cijelog tjedna. U istoj su zgradi smješteni i Moderna Broj predmeta na stalnim izložbama: 2 300 Museet i Arkitektmuseet. Prostor za povremene izložbe: 405 m2 Adresa: Tyghusplan, Skeppsholmen Suvenirnica, kavana i restoran. Dvorana sa 100 sjedala. 10 ETNOGRAFSKI MUZEJ (ETNOGFRAFISKA MUSEET) hotel, kao i neke od najpoznatijih sportskih arena u zemlji u kojima se održavaju velika međunarodna sportska na- Što znači biti čovjek u globaliziranom svijetu? U našemu tjecanja. To je samo nekoliko elemenata koji taj grad čine muzeju, u prekrasnome Muzejskom parku između kanala jednim od najpopularnijih švedskih turističkih odredišta. Djurgården i Gärdet, posjetitelji otkrivaju nove svjetove i alternativne životne stilove. Muzej nudi širok raspon sa- Stručnjaci nastoje Muzej svjetske kulture učiniti mjestom držaja za sve posjetitelje, uključujući veliku radionicu za iskustava, znanja i novih spoznaja. Izložbe, obrazovne djecu. aktivnosti i programi nude sadržaje koji potiču na razmi- šljanje i pobuđuju znatiželju posjetitelja. Glavni je naglasak Etnografski muzej otvoren je 1900. g., ali njegove zbirke na međudisciplinarnim perspektivama i vezama među obuhvaćaju i vitrine s prirodoslovnim izlošcima još iz 17. raznovrsnim oblicima umjetnosti i medija koji omogućuju st. Muzej ima i mnoštvo predmeta što su ih Linnaeu- globalne poglede na današnje doba, kao i na povijesna sovi učenici donijeli sa svojih putovanja u 18. st., kao i vremena. predmete s plovidbi oko svijeta u 19. st. te s ekspedicija Svena Hedina s početka 20. st. Osim toga, mnogi su Zbog vrlo modernoga arhitektonskog rješenja s četve- misionari, diplomati i pojedinci darovali Muzeju predmete rokatnim staklenim atrijem i širokim stubištem koje čini za različite zbirke. Većina tih predmeta može se vidjeti na jezgru zgrade, Muzej se često opisuje kao neomeđen. U stalnim muzejskim izložbama, posebno u Magasinetu - kombinaciji najrazličitijih aktivnostima naglasak je na težnji otvorenoj čuvaonici s više od 6 000 predmeta. da Muzej bude mjesto susreta na kojemu se svatko osje- ća kao kod kuće. U tome izuzetnom ozračju cijela obitelj Muzej nastoji održati ekološki profil, a prvi je u Stockhol- može uživati u kulturi i u dobroj hrani. mu uveo grijanje primjenom solarnih panela. U njegovu restoranu Matmekka goste istodobno poslužuju namirni- Muzej se sve češće spominje kao jedan od najposje- cama iz švedskoga lokalnog uzgoja i egzotičnim kulinar- ćenijih u gradu, a posebno je popularan među mladim skim specijalitetima, u ugodnom ozračju različitih kultura. ljudima. Stoga je 2009. g. u Švedskoj proglašen muzejom Tu je smještena i jedina japanska čajana na nordijskom godine. Ubrzo nakon što je 2004. g. osnovan, taj je muzej području, koja je popularna atrakcija u svako doba go- zbog svoje pionirske uloge stekao međunarodni ugled. dine. Dodijeljena mu je i nagrada Kasper Salin Prize za arhitekturu zgrade. O Etnografskome muzeju Muzej će 2013. i 2014. g. ostvariti veliki razvojni iskorak Stalne izložbe: 2 800 m2; Čuvaonica - Etnografsko blago, Ame- provedbom opsežnog programa kojemu je cilj da se velik rički domoroci, Sa svijetom u ruksaku, Japan - slika i slika o sebi, dio zbirki učini dostupnima javnosti u otvorenim čuvaoni- Komu oni pripadaju?, Umjetničko blago iz Benina, Priča o plesnoj cama i na tematskim izložbama, a uz pomoć instalacija maski, Autohtoni ljudi u tri klime, Misionarska izložba 1907. kreirat će prvorazredno svjetsko muzejsko iskustvo. Broj predmeta na stalnim izložbama: 8 000 Prostor za povremene izložbe: 800 m2 O Muzeju svjetske kulture Suvenirnica, kavana i restoran. Izložbena površina: 3 432 m2 Dvorana sa 150 sjedala. Broj stalno izloženih predmeta: 1 400 Za djecu: radionica, vodstva, obiteljski obilasci izložaba. U razdoblju 2013. - 2015. velik dio zbirki učinit će se dostupnima Zajedno s još nekoliko muzeja, uključujući Tekniska Museet (Naci- javnosti. onalni tehnički muzej), Idrottsmuseet (Sportski muzej) i Suvenirnica, kavana i restoran. Sjöhistoriska Museet (Pomorski muzej), Etnografiski muzej ispu- Za djecu: Jordlingar / Zemljani njava prekrasni Museiparken (muzejski park) u Gärdetu. Adresa: na Korsvägenu, neposredno uz Liseberg, Sveučilište i Adresa: Djurgårdsbrunnsvägen 34, Gärdet Švedski izložbeni i kongresni centar. Besöksadress: Södra Vägen 54 MUZEJ SVJETSKE KULTURE (VÄRLDSKULTURMUSEET GOTHENBURG) POSLOVANJE U samom središtu Skandinavije smješten je grad Gothen- Muzejom svjetske kulture u Gothenburgu te Etnograf- burg, drugi po veličini u Švedskoj i peti po veličini na skim muzejom, Muzejom drevnih kultura Istočne Azije i nordijskom području. Gothenburg nije samo vitalno Muzejom drevnih kultura Sredozemlja i Bliskog istoka u industrijsko, trgovačko i prometno središte već i središte Stockholmu upravlja agencija Švedski nacionalni muzeji kulturnih, sportskih i zabavnih događanja, da ne spomi- svjetske kulture. Ona organizira i povremene izložbe u njemo velike obrtničke sajmove i skupove. Bergrummetu na Skeppsholmenu, u Stockholmu. Muzej svjetske kulture nalazi se u ulici Korsvägen Street Osnovna se djelatnost Agencije ostvaruje unutar tri odjela: na Evenemangsstråketu, na ruti događanja, nadomak Izložbe, Muzejske vanjske službe te Istraživanja i zbirke. trgovačkoj ulici Avenyn i trgu Götaplatsen. Najbliži su mu Osim toga, pomoćno osoblje Agencije radi na nekoliko Swedish Exhibition and Congress Centre, Universeum područja. Science Discovery Center i najveći skandinavski zabavni park Liseberg. U Gothenburgu je i najveći skandinavski 11

sl.29.-31. Muzej svjetske kulture Gothenburg : muzejska zgrada © Världskulturmuseerna [National Museums of World Culture], Stockholm/Gothenburg, Sweden

ISTRAŽIVANJA I ZBIRKE IZLOŽBE Odjel Istraživanja i zbirke ima dvije primarne zadaće: Posao tog odjela jest prezentiranje i oživljavanje kultu- održavanje, popisivanje, obradu i razvoj zbirki te unapre- re svijeta, kao i nastojanje da održavanjem izložaba u đivanje znanja utemeljenoga na istraživanju, u suradnji sa Gothenburgu i Stockholmu zbirke cijele Agencije učini sveučilištima i drugim sjedištima visokog obrazovanja. dostupnima široj javnosti. Taj odjel djeluje na svim razinama Agencije i pridonosi razvoju sadržaja izložbi, programa i obrazovnih aktivnosti MUZEJSKE VANJSKE SLUŽBE u Stockholmu i Gothenburgu. Odjel Muzejske vanjske službe zadužen je da posjetiteljima omogući pristup zbirkama te da provodi obrazovne 12

sl.32.-34. Muzej svjetske kulture Gothenburg : pogled na izložbene dvorane © Världskulturmuseerna [National Museums of World Culture], Stockholm/Gothenburg, Sweden

aktivnosti, programe i druge vanjske aktivnosti. Osim toga, posao mu je promoviranje i obogaćivanje društvene rasprave na svom području djelovanja. Odjel je aktivan u svim muzejima u Gothenburgu i Stockholmu.

ZBIRKE POMOĆNO OSOBLJE Agencija Švedski nacionalni muzeji svjetske kulture trenu- Pomoćno osoblje radi na svim razinama Agencije. U tačno raspolaže s više od 460 000 predmeta. Većina ih upravljanju, potpori i promoviranju osnovne djelatnosti potječe s mjesta izvan područja današnje Švedske. Neki odjelima i generalnom direktoru pomažu ove jedinice: su dopremljeni ovamo još u 17. st., ali većina predmeta Ured (osoblje, financije, administracija, informatička prispjela je u Švedsku tijekom prošlih 250 godina. tehnologija), Zbirke čini građa s arheoloških iskopavanja i obuhvaćaju Komunikacije i marketing, predmete stare nekoliko tisuća godina. Najstariji takav Imovina i osiguranje, predmet star je oko 80 000 godina, a najnoviji su iz da- našnjeg doba. Mnogi predmeti potječu iz živih zajednica i Upravljanje ljudskim resursima, vitalni su izrazi identiteta cijelih skupina ljudi. Odnosi s javnošću. Agencija Nacionalni muzeji svjetske kulture posjeduje i opsežne zbirke fotografija, ukupno oko milijun njih. Do- 13

sl.35.- 40. Izložba Remek djela afričke umjetnosti izložena je u podzemnom izložbenom prostoru Bergrummet u špilji na otoku Skeppsholmen u Stockholmu od 7. rujna 2013. do 23. veljače 2014. Ova špilja sadržava impresivan sustav tunela od cca 1 000 četvornih metara koji su izvorno bili dio obrambenog sustava korišenog tijekom II. svjetskog rata u razdoblju od 1939.-1940. Sve do 1960. na otoku Skeppsholmen je bila smještena jedna od glavnih švedskih pomorskih baza. © Världskulturmuseerna [National Museums of World Culture], Stockholm/Gothenburg, Sweden datni vitalni izvor čine naše četiri specijalizirane knjižnice, dio našeg poslanja i prirodan odraz međunarodnog zna- koje su ponajprije usmjerene na antropologiju, arheologi- čenja naših zbirki. Stvaranje naših novih stalnih postava ju, etnografiju, povijest. umjetnost, muzeologiju, religiju i zbirki iz Koreje i s Cipra ne bi bilo moguće bez pomoći sociologiju. Knjižnica Muzeja drevnih kultura Istočne Azije Zaklade Korea i Zaklade A.G. Leventis, koja ujedno sufi- ima mnoštvo kineskih, japanskih i korejskih naslova. nancira glavni trogodišnji arheološki istraživački projekt o ciparskim zbirkama, zajedno s Riksbankens Jubileums- fondom i Kraljevskom švedskom akademijom književno- MEĐUNARODNA SURADNJA, MREŽE I PROJEKTI sti, povijesti i drevnih kultura (Royal Swedish Academy of U svakodnevnom radu agencije Nacionalni muzeji svjet- Letters, History and Antiquities). Gotovo sve povremene ske kulture surađuju s mnogim zemljama diljem svijeta, izložbe i mnoge programske aktivnosti rezultat su bliske kao i u specifičnijim prilikama i kontekstima. To je ključni suradnje sa stručnjacima, muzejima, ustanovama i mi- 14 nistarstvima cijelog svijeta, a nedavno je muzej započeo petogodišnju suradnju s kineskom provincijom Henan. Mreža muzeja na sredozemnom području (MEDMUS) i azijsko-europska mreža muzeja (ASEMUS) koje smo po- krenuli otvaraju nam dragocjene prilike za stalnu razmjenu iskustava i za zajedničke projekte. Samo ASEMUS obuhvaća oko 100 muzeja u Europi i Aziji, a u suradnji s etnografskim muzejima u Europi organizirali smo putujuću izložbu Fetish Modernity, koja će biti postavljena u Etnografskome muzeju u jesen 2013. g. U njemu je nedavno gostovala izložba Priče s rijeke Mekong, nastala na temelju rezultata petogodišnjeg projekta potpore što ga je financirala Švedska agencija za međunarodni razvoj i suradnju - SIDA, koju smo upravo mi povezali s muzejima u Laosu, Kambodži i Vijetnamu. Naša je agencija i točka za vezu sa švedskom mrežom Zaklada Anna Lindh.

S engleskoga prevela: Vesna Bujan

National Museums of World Culture The National Museums of World Culture is a government agency founded in 1999 with the mission of showcasing and bringing to life the cultures of the world. Three museums in Stockholm and one in Gothenburg were brought together in an organization aiming to highlight our common cultural heritage based on the museums’ existing collections. This move also created a new type of intercultural museum - a museum for the world. Our globalized world creates new opportunities and demands new solutions. We work to enhance international exchange and collaboration on the theme of humans as cultural beings, both historically and in the modern day. This means giving the general public and researchers alike greater access to our cultural heritage. It also means enhancing cross-border collaboration between cultural institutions. Since the agency is still relatively new, it needs to be “introduced” to the world. In these past 13 years, the organization has gradually been integrated, a new museum has been built in Gothenburg, and the museum environments in Stockholm have been extensively renovated and renewed. In 2010, Bergrummet opened in central Stockholm - an underground exhibition environment that opens new doors for major initiatives. Not to mention all the new exhibitions that have been created, the thousands of program activities that have been held and all the school classes that have visited the museums. All this has led to steadily growing visitor figures. IM 43 (1-4) 2012. RAUTENSTRAUCH-JOEST-MUSEUM - KULTURE SVIJETA U KÖLNU TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME dr. JUTTA ENGELHARD Rautenstrauch-Joest Museum, Köln, Njemačka

sl.1. Kulturquartier Köln. Ulaz u Rautenstrauch-Joest-Museum i u Museum Schnütgen. © Raimond Spekking / CC-BY-SA-3.0 (via Wikimedia Commons), 2011. Kölnski antropološki muzej, otvoren još 1906., danas je različitih razloga. Pri ponovnom otvorenju radna grupa Zahvaljujući svojoj smješten u novoj zgradi. Godine 1996. dovršen je europ- muzejskih znanstvenika osmislila je inovativni izložbeni prekrasnoj zbirci i ski arhitektonski natječaj i odlučeno je da se projektiranje koncept: posjetitelji su pozvani da pri obilasku sudjeluju u svojim pionirskim nove muzejske zgrade u središtu Kölna povjeri arhitek- posebnoj vrsti otkrivanja, pri čemu upoznaju nove i stare, izložbenim konceptima, tonskoj tvrtki Schneider & Sendelbach iz Braunschweiga. strane i bliske svjetove te svim osjetilima uživaju u aktiv- Rautenstrauch-Joest- Novi Rautenstrauch-Joest-Museum napokon je predstav- nom iskustvu. Museum već je dugo ljen javnosti u listopadu 2010. Taj je novi koncept odstupanje od uobičajenog predstav- jedan od vodećih Zahvaljujući svojoj prekrasnoj zbirci i svojim pionirskim ljanja glavnih zemljopisnih područja u sličnim muzejima, antropoloških muzeja u izložbenim konceptima, Rautenstrauch-Joest-Museum kakvo daje pogrešan dojam obuhvaćanja mnoštva kul- Zapadnoj Europi. već je dugo jedan od vodećih antropoloških muzeja u tura u različitim okruženjima, regijama, zemljama, pa i Zapadnoj Europi. Moderna muzejska zgrada na novoj na cijelim kontinentima, često tijekom mnogih stoljeća. lokaciji odgovara međunarodnim standardima: ima izlož- Postav u Kölnu, umjesto toga, slijedi tematski raspored u Pri ponovnom otvorenju beni prostor od 5 000 m2, višenamjensku dvoranu za kojemu posjetitelji mogu pristupati povezanim i individu- radna grupa muzejskih konferencije i događanja s 300 sjedala, javnu knjižnicu sa alnim temama zasebno ili u kombinaciji, ovisno o svojim znanstvenika osmislila zbirkom od 40 000 monografija i stručnih knjiga, muzej- osobnim interesima. Postav Ljudi u svojim svjetovima u je inovativni izložbeni sku prodavaonicu u kojoj se nude knjige, umjetnine, suve- samom je središtu toga pristupa. Prezentacija utemeljena koncept: posjetitelji su niri i rukotvorine, kafić te moderne radionice i spremišta. na temi propituje načine života u prostoru i vremenu. Te pozvani da pri obilasku teme povezuju ljude diljem svijeta i utječu na njih, ali im sudjeluju u posebnoj oni pristupaju na na svoj način, ovisno o značajkama vrsti otkrivanja, pri čemu Ljudi u svojim svjetovima svojeg kraja i kulture. Univerzalni aspekti životnih stilova upoznaju nove i stare, različitih kultura shvaćeni su kao paralelni ili supostavljeni. Izložbeni prostor na tri razine pokriva površinu od 3 600 strane i bliske svjetove te 2 Taj komparativni pristup naglašava različitost, jednakost m . U njemu je izloženo mnoštvo muzejskih vrijednosti svim osjetilima uživaju u iz cijelog svijeta prikupljenih u različito vrijeme i zbog i valjanost svih kultura te pokreće razmišljanje i potiče aktivnom iskustvu. sl. 2. Tradicijsko spremište za rižu iz Tane Toraje, sa Sulawesija, Indonezija, zaštitni znak novoga Rautenstrauch-Joest Museuma - Kulture svijeta, smješten je u središtu prostranog predvorja. Izrađeno je od drva, bambusa i ratana oko 1935. godine. © Atelier Brückner / photographer: Michael Jungblut razgovor. Uključivanje vlastite kulture u taj komparativni Svijet u izložbenoj vitrini - muzej. Antropološki muzeji pristup na neki se način kreće prema stavljanju vlastitog svojim zbirkama odražavaju susret s drugim kulturama. stajališta u perspektivu. Aspekti bliske kulture što nas Oni prikupljaju, čuvaju i istražuju materijalne umjetnine okružuje omogućuju približavanje individualnim temama: društava iz cijeloga svijeta i putem svojih izložbi prenose kad krenu s toga povoljnog europskog stajališta, posjeti- načine shvaćanja tih kultura. telji mogu steći uvide u druge svjetove. Problematika opažanja i prosudbe - umjetnost. Sljedeća Taj komparativni pristup Postav Ljudi u svojim svjetovima dočekuje posjetitelje mogućnost pristupa “stranoj” kulturi jest čisto estetsko naglašava različitost, prologom, a na kraju ih ispraća epilogom. Između toga su opažanje predmeta. Pri takvom shvaćanju, pod utjecajem jednakost i valjanost dva povezana tematska sklopa, Poimanje svijeta i Obli- europskog poimanja umjetnosti, važnost izvornoga funk- svih kultura te pokreće kovanje svijeta, unutar kojih je obrađeno nekoliko tema. cionalnog konteksta određenog djela sporedna je. No pristup “stranim” svjetovima najprije omogućuje sjajan razmišljanje i potiče Oblikovanje svijeta odnosi se na pet tema i sadržava gamelan, zbirka povijesnih indonezijskih glazbenih instru- razgovor. mnoštvo uvida u različite oblike organiziranja života u menata s Jave: Stvaranje pravog raspoloženja - glazba. prostoru i vremenu. Glazba je zajednički jezik čovječanstva i na mnogim se mjestima u svijetu gosti dočekuju glazbom. Instrumenti Životni prostori - načini života: stambeni prostori. Ljudi su blagdan za oči i uši, a, ako to zatraže, posjetitelji mogu svugdje stvaraju vlastite tipove stanovanja u skladu sa sudjelovati u radionici i svirati na njima prema uputama svojim prirodnim i društvenim okruženjem. Prostor u stručnjaka i pod njihovim nadzorom. kojemu živimo bitno utječe na naš identitet. U postavu Poimanje svijeta s europskog su stajališta Tijelo kao pozornica - odjeća i ukrasi. Odjeća ne služi obrađene sljedeće četiri razine susreta s drugim kultu- samo kao zaštita od klime i utjecaja okoliša. Pojedinci rama. diljem svijeta signaliziraju položaj koji imaju u društvu, ili bi Susret i prihvaćanje – prelaženje granica. U 19. st. ga htjeli imati, nošenjem određene vrste odjeće, dodataka putnici su utjelovljivali želju školovanih kozmopolitskih i ukrasa na tijelu. građana za proširivanjem vlastitog horizonta putem kultu- Uprizoreno zbogom - smrt i zagrobni život. Smrt utječe ralnih susreta daleko od svoje domovine. na sve - na pokojnike i na ožalošćene. Ona je bolan Iskrivljen pogled - predrasude. Predrasude se pojavljuju događaj u životu zajednice, kriza koju svi ljudi na svijetu u cijelome svijetu. Služe ugrađivanju “drukčijega” u vlastiti pokušavaju prevladati uz pomoć kulturološki specifičnih svjetonazor i određivanju granice između vlastite osobe i obreda. “drugoga”. Nerijetko im je cilj precjenjivanje vlastite osobe Raznolikost vjerovanja - religije. Religija je temeljni izraz i podcjenjivanje onoga drugog. svjetonazora. Ljudi su oduvijek nastojali pronaći odgo- 17

U središtu pozornosti je autentični predmet koji se čuva kao dio kulturnog naslijeđa čovječanstva.

vore na egzistencijalna pitanja. Obilježje svake religije jest središnji položaj jednoga ili nekoliko božanstava ili nekoga transcendentalnog načela.

Posrednički svjetovi - obredi. Ljudi obavljaju religijske obrede kako bi umilostivili nadnaravne sile. Pri tome maske često imaju ključnu ulogu. Maskirani lik nosi krinku i kostim. Njegova se moć često otkriva tijekom same izvedbe obreda: lik se kreće praćen glazbom i komunicira s publikom. Dizajn muzejske prezentacije ostvaruje se i medijem sce- nografije. Svaka je tema obrađena unutar svoje prostorije u kojoj predmeti razotkrivaju svoju auru. U središtu pozornosti je autentični predmet koji se čuva kao dio kulturnog naslijeđa čovječanstva. Sadržaj određenih tema naglašen sl.3. Posrednički svjetovi - obredi: Prizor je općim izgledom svake prostorije, kojemu pridonosi i koji omogućuje uvid u raznolikost i ljepotu cjelokupni arhitektonski dizajn koji obuhvaća pod, zidove, maski diljem svijeta. strop te osvjetljenje. © Martin Claßen and Arno Jansen, Köln Hijerarhijski raspoređene informacije što obuhvaćaju i sl.4. Unutrašnjost Rautenstrauch-Joest- Museuma. tekstove (na njemačkome i engleskome) i slikovne prikaze © Raimond Spekking / CC-BY-SA-3.0 omogućuju posjetiteljima da se udube u pojedina temat- (via Wikimedia Commons) ska područja. U prezentaciju je uklopljeno oko 2 500 sl.5. Ulaz u predvorje zgrade odakle fotografija i 50 kratkih filmova. Multimedijski ekrani nude posjetitelji kreću prema Rautenstrauch- mnogobrojne mogućnosti za stjecanje potpunijeg znanja. Joest-Museumu. Specijalne medijske jedinice - Blickpunkte - u tematskim © Raimond Spekking / CC-BY-SA-3.0 (via Wikimedia Commons), 2010. cjelinama pozivaju posjetitelje da se uključe u raspravu o problemima u našem društvu. Pri individualnim obilascima posebno se udovoljava djeci. Ponuda je usmjerena na sva njihova osjetila. Na raspolaganju im je i specijalni audiovodič za djecu. Usto, odvojeni Junior Museum nudi, posebno mladima, uzbud- ljive mogućnosti istraživanja odnosno posjet grupi od 18

sl. 6. Iskrivljen pogled - predrasude: Prizor klišeizirane vitrine - predložak prikaza predrasuda o Africi. © Martin Claßen and Arno Jansen, Köln sl.7. Gamelan, zbirka instrumenata iz područja Središnje Jave, Indonezija, jugoistočna Azija. © Raimond Spekking / CC-BY-SA-3.0 (via Wikimedia Commons)

Dva različita audiovodiča vode odrasle posjetitelje kroz Toraje (Sulawesi, Indonezija), majstorski izrađenoga oko tematsku prezentaciju odnosno do najistaknutijih pred- 1935. g. od drva, bambusa i ratana. Brojna događanja meta zbirke. Posjetitelji oštećena sluha mogu se osloniti čine posjetitelje osjetljivijima na načine shvaćanja drugih na videovodič. Naravno, na zahtjev posjetitelja, Muzej kultura te čine Muzej mjestom susreta, razgovora i sudje- nudi i osobna vodstva različitih vrsta na njemačkome, lovanja u društvu. engleskome i na drugim jezicima. Za to se u radne dane Novi je koncept dokazao svoju vjerodostojnost. Rauten- brine pedagoško osoblje, a vikendima i blagdanima rade strauch-Joest Museum - Kulture svijeta u Kölnu doslovno volonteri. Nadalje, mnogi volonteri pomažu u muzejskoj je preplavljen posjetiteljima od svojega otvorenja potkraj prodavaonici i na informativnom pultu za posjetitelje. 2010. g. Osvrt na protekle dvije i pol godine pokazuje Tematske postave dopunjuju događanja svih vrsta. Odr- da je novi muzej posjetilo oko 500 000 ljudi i da je Muzej žavaju se u multifunkcijskoj dvorani ili u prostranom pred- dobio izuzetne pohvale za inovativni koncept utemeljen vorju oko najvećega muzejskog izloška i zaštitnoga znaka na temama i njegov izvanredni scenografski postav. novog muzeja - prekrasnog spremišta za rižu iz Tane Muzej, očito, shvaća i zadovoljava potrebe svoje publike. 19

sl.8. Uprizoreno zbogom - smrt i zagrobni život: pogled sprijeda na lijes u obliku bika i lotosovo prijestolje što su služili tijekom kremiranja visokih svećenika na Baliju, Indonezija. © Martin Claßen and Arno Jansen, Köln

Zbog svoje poslovne izvrsnosti i visoke kvalitete svoje Rautenstrauch-Joest-Museum – cultures of the javne uloge novi Rautenstrauch-Joest-Museum - Kulture world IN Cologne svijeta dobio je dojmljiv broj nagrada, među kojima se The Cologne Anthropological Museum was opened back posebno ističe ona najuglednija - nagrada Vijeća Europe in 1906 but today is located in a new building. In 1996 a za muzej godine 2012. European architectural competition was completed and it was decided to confide the design of the new museum building in central Cologne to the architecture firm of Schneider Dr. Jutta Engelhard zamjenica je ravnatelja Rautenstrauch-Joest and Sendelbach from Braunschweig (Brunswick). The new Museuma - Kulture svijeta, Köln, direktorica projekta novoga Rautenstrauch-Joest-Museum was at length presented to the izložbenog koncepta Ljudi u svojim svjetovima i kustosica postava public in October 2010. Otočna jugoistočna Azija. Thanks to its lovely collection and its pioneering exhibition S engleskoga prevela: Vesna Bujan concepts, the Rautenstrauch-Joest-Museum has long been one of the leading anthropological museums in Western Europe. The modern museum building at its new sites meets international standards. It has an exhibition space of 5,000 square metres, a multipurpose conference and events hall with 300 seats, a public library with a collection of 40,000 books and reference works, a museum shop offering books, artworks, souvenirs and handicrafts, a cafe and modern workshops and storerooms. The three-level exhibition space has an area of 3,600 square metres. It shows a mass of valuable museum items from all over the world, collected in different times and for various reasons. In the reopening, the working group of museum scientists devised an innovative exhibition concept: the visitors are asked to take part while they are going round in a special kind of discovery, in which they get to know the old and the new, foreign and nearby worlds and with all their senses take part in an active experience. This new concept is a departure from the usual presentation of the main geographical areas in similar museums, giving a false impression of covering a mass of cultures in various settings, regions, countries and whole continents, often over many centuries. The Cologne display, instead of this, follows a thematic arrangement in which the visitors can access correlated and individual themes separately or in combination, depending on their own personal interests. IM 43 (1-4) 2012. TEMA BROJA PRIKUPLJANJE PREDMETA SADAŠNJOSTI TOPIC OF THIS VOLUME STRATEGIJE MUZEJA EUROPSKIH KULTURA U SKLOPU NACIONALNIH MUZEJA U BERLINU

ELISABETH TIETMEYER Muzej europskih kultura, Berlin, Njemačka

U 19. st. poticaj za prikupljanje stvari što dokumentiraju uvjete života različitih “naroda” ili grupa ljudi temeljio se na pojmovima njihova spašavanja ili očuvanja što su ih zagovarali tadašnji pokretači muzeja Adolf Bastian i Rudolf Virchow. Obojica su rođeni 1820-ih, a živjeli su u Berlinu. Bastian je utemeljio etnologiju kao znanstvenu disciplinu u Njemačkoj. Smatrao je da kulturu ljudi koji nisu imali pismo i koje su u to doba smatrali nehisto- rijskima, u samom njezinu preživljavanju ugrožavaju kulturalne promjene što ih je donio kolonijalizam. Zato je počeo čuvati njihovu kulturnu baštinu za buduće sl.1. Muzej europskih kultura (Museum Europäischer Kulturen), Berlin europske naraštaje. Njegov je projekt zatim 1873. insti- tucionaliziran osnivanjem Etnološkog muzeja (Museum Etnografski i kulturnopovijesni muzeji što se uglavnom für Völkerkunde), koji se temeljio na etnografskoj zbirci bave svakodnevnim životom u prošlosti danas su vrlo Kraljevskoga pruskog kabineta za umjetnost. Zbirka je zaokupljeni problemom kako prikupljati predmete već bila izlagana, zajedno s arheološkim predmetima sadašnjosti jer će oni ubuduće biti predmeti prošlosti. i umjetninama, na izložbama koje su obuhvaćale i 16 Najvažnija su pitanja: Kako možemo dokumentirati našu predmeta iz različitih europskih zemalja izloženih u vitrini nedavnu povijest i sadašnje vrijeme prikupljanjem kul- s legendom Europe. Ta vitrina, koja se može smatrati turne baštine i kako odabiremo što će se čuvati? Krajem “kolijevkom” Muzeja europskih kultura, u ono je doba 2011. Muzej europskih kultura (Museum Europäischer morala čamiti, u prostornome smislu, točno između Kulturen) ponovno je otvoren sa stalnim postavom s etnografske i prapovijesne zbirke, dok 1886. Etnološki temom Kulturalne veze - život u Europi i na temelju kul- muzej konačno nije dobio novu zgradu. turalne usporedbe prezentira predmete iz razdoblja od 18. st. do danas. Uzimajući u obzir sadašnjost, na toj Prije otvorenja zgrade Bastian i njegovi suradnici podu- smo izložbi prikupili predmete današnjeg načina života. zeli su nekoliko prikupljanja na terenu i ekspedicija, uglavnom u inozemstvo, s kojih su se vratili s mnogo predmeta s različitih područja života lokalnog stanov- Povijesne zbirke Muzeja ništva toga doba, a smatrani su čudnima i egzotičnima Muzej europskih kultura smješten je u jugozapadnom iz europske perspektive. S obzirom na Bastianovo dijelu Berlina, u Dahlemu, zajedno s Etnološkim muze- načelo o isključivom prikupljanju predmeta “nepismenih” jom i Muzejom azijske umjetnosti. Osnovan je 1999. naroda, kulture Europe nisu se baš dobro uklopile u spajanjem bivšega Muzeja njemačkog folklora i Europ- njihov koncept. skog odjela ondašnjega Etnografskog muzeja. Posve- Izuzimanje europskih “civiliziranih” društava, a najviše ćen je svakodnevnim kulturama i kulturnim kontaktima njegove vlastite, njemačke kulture, postalo je pred- unutar Europe. Međutim, cilj njegova rada zapravo nije metom kritike Bastianova najbližeg “druga po oružju” prezentiranje priručnika europskih “nacija” niti portre- - Rudolfa Virchowa. Kritika je izazvana činjenicom da tiranje posebnih društvenih grupa na svim različitim na otvorenju prve zgrade Muzeja na izložbi nije bilo područjima njihova života. To je, više ili manje, u suprot- nijednog predmeta iz Njemačke i Europe, usprkos nosti s onim što su osnivači i stručnjaci prednika Muzeja činjenici što je Etnološki muzej u to doba već imao 250 vjerojatno imali na umu tijekom prošlog stoljeća, kad su takvih predmeta. To je Virchowa navelo da 1889. na prikupljali predmete dokumentirajući uvjete života nižih privatnoj razini utemelji Muzej njemačkih narodnih nošnji i srednjih klasa 18. i 19. st., kao i specifičnih etničkih i proizvoda domaće radinosti (Museum für Deutsche manjina u Europi. Trachten und Erzeugnisse des Hausgewerbes). Muzej 21

na temelju usporedbe kultura. Nakon Drugoga svjetskog rata i podizanja Berlinskog zida, Muzej njemačkog se 1934. osamostalio unutar Državnoga muzeja (Staa- folklora podijeljen je na istočnu i zapadnu instituciju, za tliche Museen) u Berlinu kao Muzej njemačkoga folklora razliku od Etnološkog muzeja. Oba su muzeja folklora (Museum für Deutsche Volkskunde). nastavila skupljati predmete iz 19. st., usmjeravajući izložbe prema prikazivanju nižih i srednjih klasa u regi- Slično Bastianu, i Virchowa je motivirala potreba oču- jama njemačkoga govornog područja. Osoblje obaju vanja, u njegovu primjeru očuvanja predmeta što doku- muzeja ponajprije je pokušavalo nadomjestiti 80% građe mentiraju način života seoskog stanovništva sredine uništene u ratu prikupljajući slične predmete. 1900-ih godina, čiju je kulturu smatrao ugroženom razvojem industrijalizacije u Europi. Virchow i njegovi Ograničenje na predindustrijsku kulturu seljaka i obrtnika pomoćnici za novi su muzej napravili sustavnu zbirku u u oba je muzeja konačno prevladano u 1980-ima prida- kojoj su, radi usporedbe, njemačka kulturna dobra bila vanjem sve veće pozornosti kulturalnim promjenama u zajedno s europskim predmetima. Virchowljev su pristup doba industrijalizacije, pa i onima u životu gradskog sta- nakon toga, 1934. (dugo nakon njegove i Bastianove novništva. No središte zanimanja i dalje je bilo na 19. st. smrti) slijedili i zaposlenici Euroazijskog odjela, koji je u to i na početku 20. st. Nužnost bilo kakve opće skupljačke sl.2. Rekonstrukcija vitrine Europa (1999.), doba bio osnovan u Etnološkome muzeju. Uglavnom su politike koja bi zadirala u sadašnjost zadovoljena je u izložene od 1859. do 1886. u Neues Museumu skupljali predmete u istočnoj i južnoj Europi, stvari što su oba muzeja samo izoliranim primjerima poput skupljanja u Berlinu, Njemačka. služile seoskom stanovništvu, poput kućnih potrepština, karata, slikovnica ili predmeta iz školskog sustava. © Staatliche Museen zu Berlin, Museum Europäischer Kulturen / Ute Franz-Scarciglia obrtničkih alata i narodnih nošnji. Prema tome, oba su Nekadašnji Euroazijski odjel Etnološkog muzeja, koji je sl.3.-4. Fotografije izložaba iz tridesetih se prednika Muzeja europskih kultura prema svojim zbir- od 1950. nosio naziv Europa, zadržao je svoj regionalni godina: istočnofrizijska zimska kuhinja (iz kama odnosila na vrlo sličan način. kulturni pristup i tradicijska skupljačka načela uglav- sjeverne Njemačke), 1909. i etnografska građa s područja Njemačke. Predmeti koji su tada (tj. u ondašnjoj sadašnjosti) bili nom prikupljajući tradicijske nošnje i nakit, keramiku, © Staatliche Museen zu Berlin, Museum u svakodnevnoj uporabi klasificirani su prema kultu- kućne potrepštine te alat i pribor seoskog stanovništva, Europäischer Kulturen usmjeravajući se prema istočnoj, srednjoj i južnoj Europi. rološkoj regiji i/ili prema europskoj zemlji, a predmeti sl.5. Ženska nošnja, Olympos s njemačkoga govornog područja bili su strukturirani Prikupljanje je još obavljano na terenu, ali i uz pomoć (otok Karpathos), Grčka, 1970. - 1976. i izloženi prema kulturološkim krajobrazima. Dok je kolekcionara i donatora. To se odnosilo i na dva muzeja © Staatliche Museen zu Berlin, Museum Etnološki muzej, uključujući i Euroazijski odjel, nastavio folklora na istoku i zapadu, u izoliranome Zapadnom Europäischer Kulturen / Ute Franz-Scarciglia klasificirati predmete prema regionalnim i etničkim nače- Berlinu. Muzej njemačkog folklora potpuno je ovisio o sl.6. Muška kapa, Sápmi, Finska, 1970-e © Staatliche Museen zu Berlin, Museum lima, ondašnji se ravnatelj Muzeja njemačkog folklora prikupljanju predmeta u antikvarijatima, na sajmovima Europäischer Kulturen / Ute Franz-Scarciglia odmaknuo od toga i stvorio sustav popularnih kultura rabljenih stvari i od privatnih skupljača. radi klasificiranja predmeta u skupine koje bi se dodatno Kad su se nakon pada Zida 1989., 1992. dva muzeja definirale prema materijalu, obliku i području pripadnosti ponovno spojila u Muzej folklora u sklopu Nacionalnih 22

Razvoj je u to doba bio zaustavljen osnivanjem Euroazij- skog odjela u Etnološkome muzeju 1934., zbog čega je Etnološki muzej predao sve svoje njemačke predmete Muzeju njemačkog folklora, a on je pak sve nenjemačke Definicija Europe predmete predao Euroazijskom odjelu. No u Muzeju prihvaćena u Muzeju folklora postojala je i jedna istaknuta iznimka u obliku ekumenske komparativne zbirke s približno 15 000 europskih kultura povijesnih i suvremenih sakralnih predmeta iz Njemačke, slojevita je jer su u njoj Europe, Afrike, Latinske Amerike i jugoistočne Azije. kombinirana teritorijalna, Stroga podjela između europskih odjela Etnološkog povijesna i kulturna muzeja i Muzeja njemačkog folklora održavana je sve stajališta, kao i, u manjem dok te dvije institucije nisu stvarno počele surađivati radi opsegu, etnički i politički njihova spajanja u 1990-ima. nazori.

Metode i pristupi skupljanju Definicija Europe prihvaćena u Muzeju europskih kultura slojevita je jer su u njoj kombinirana teritorijalna, povijesna i kulturna stajališta, kao i, u manjem opsegu, sl.7. Uspomena vijetnamske migrantske obitelji u Berlinu, Njemačka, 1980-e etnički i politički nazori. Muzej od svoga osnutka nikad © Staatliche Museen zu Berlin, Museum nije polagao pravo na skupljanje svega, odnosno na Europäischer Kulturen / Ute Franz-Scarciglia dokumentiranje zemljopisnih, društvenih ili kronoloških sl.8. Dijelovi budističkog oltara u Berlinu, dimenzija europske kulture sa svim što bi iz toga proizla- Njemačka, 2002. zilo. Umjesto toga, cilj mu je bio raditi na kulturalno kom- © Staatliche Museen zu Berlin, Museum Europäischer Kulturen / Ute Franz-Scarciglia parativan način na razini Europe, s vlastitom kulturom kao polazištem, te pridavati više pozornosti procesnoj sl.9. Buditički oltar u jednom berlinskom dućanu, 2010. naravi kulture koju treba istraživati na način današnjih socioloških postupaka. Njegova “vlastita” kultura podra- muzeja u Berlinu (Museum für Volkskunde - Staatliche zumijeva način života u njemačkoj prošlosti i sadašnjosti, Museen zu Berlin), stvoren je plan za samonametnuto zemljopisno određen, s oko 230 000 predmeta, što čini ograničenje nacionalne sfere u novoj instituciji i njezino lavlji dio njegova ukupnog fundusa. To je točno područje stapanje s Europskim odjelom Etnološkog muzeja njena kojemu današnje skupljačke strategije “drže konce”, govim restrukturiranjem i podvrgavanjem paradigmat- s tim da one danas obuhvaćaju i nematerijalnu i materi- skoj promjeni. Ta su dva muzeja ipak dugo održavala jalnu kulturu. međusobne znanstvene veze zahvaljujući zajedničkom organiziranju konferencija i izložbi. Osim toga, imali su Politika prikupljanja Muzeja europskih kultura jednako je i zajedničku povijest, barem u početku, a zbirke su im slojevita kao i njegova definicija Europe. Podrazumijeva slijedile vrlo slične ciljeve. se da Muzej također nastavlja povećavati svoje već postojeće zbirke povezane s predmetima ili subjektima, Osnivanju Muzeja europskih kultura 1999. prethodile koje se smatraju središtem interesa sadržajnog pod- su mnoge rasprave među njemačkim stručnjacima za ručja. To se može odnositi na predmete iste subjektne folklor: kritizirali su “europeizaciju” Muzeja njemačkog skupine iz prošlosti, ali i iz sadašnjosti. U primjeru folklora. No europska su stajališta uvijek bila dio tog sadašnjosti nastoji se postići dokumentiranje potencijal- muzeja i njegovih prednika, osim u doba nacionalso- nih kulturoloških promjena, tako da se može govoriti i o cijalizma 1930-ih i 1940-ih, kada je muzejski rad bio procesom usmjerenom skupljanju. Ono može obuhva- ograničen na Njemačku i njemačko govorno područje. 23

ćati grupno ili zemljopisno orijentiranu zbirku predmeta tipičnih za grupu ili onih koji služe da bi se grupa oka- rakterizirala, npr. u materijalnom određivanju ljudi prema lokaciji, regiji ili nekoj državi. To je prikazano dvjema opsežnim muzejskim zbirkama što obrađuju etničke manjine Sámija (u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Rusiji) i krimskih Tatara (u Ukrajini). Međutim, predmeti iz sadašnjosti mogu se sustavno prikupljati isključivo provođenjem tematski usmjerenih projekata. Tako ostvarene akvizicije povećavaju se u obliku osobno orijentiranog skupljanja, pri čemu je sredi- šte interesa pretežno na subjektivnom smislu ili važnosti predmeta. Ti se projekti po pravilu bave sadašnjim problemima, poput teme migracije. Stoga se Muzej europ- sl.10.-11. Ženska oglavlja krimskih Tatara skih kultura od godine 2000. bavi suvremenom kultu- (bivši SSSR, sada Ukrajina), oko 1920. i 1994. rološkom raznolikošću unutar njemačkog društva kao sl.12. Budilica (donirao Ali Oksöy), Berlin, određenim izrazom kulturalnih veza. Takvo djelovanje Njemačka, 2008. Muzeja dobiva konkretan i sustavan oblik u dva projekta © Staatliche Museen zu Berlin, Museum EU što obuhvaćaju suradnju s različitim etnografskim i Europäischer Kulturen / Ute Franz-Scarciglia povijesnim muzejima, kao i s obrazovnim ustanovama To su uglavnom bile uspomene iz njihove domovine ili u Europi. suveniri što podsjećaju na njihova iskustva iz života u Cilj prvog projekta je razrada važnosti migranata i migra- inozemstvu. Drugi su predmeti kupljeni za izložbu uz cije za kulturne, tehničke i društvene promjene što ih pomoć tih migranata. To su bili svakodnevni predmeti u 20. st. doživljavaju različite europske regije i gradovi. u vezi s njihovim poslom ili aktivnostima u slobodno Pokazalo se da je pri tome u projekt vrlo važno uključiti vrijeme, kao što su pribor i posuđe za čaj i kavu, apa- same migrante kao stručnjake za vlastitu kulturu i povi- rati za proizvodnju, pripremu i prodaju tipične berlinske (...) predmeti iz jest. Muzej europskih kultura riješio je taj problem u naci- varijante kebaba te oprema za budističke i kršćanske sadašnjosti mogu se onalnom projektu organiziranjem događanja i izložbi koje obiteljske oltare, igre, ili rupci s ukrasnim dodacima. sustavno prikupljati dokumentiraju načine života i identitete migranata u Ber- Drugi projekt EU - Poduzetničke kulture u europskim isključivo provođenjem linu. Među inima je 2002. priređena i izložba fotografija gradovima - bio je usmjeren na informiranje javnosti, tematski usmjerenih s naslovom Dom u Berlinu? Fotografski dojmovi, u kojoj putem različitih lokalnih primjera, o inovacijskim poten- projekata. Tako ostvarene je od osam berlinskih fotografa različitih kulturoloških cijalima malih i srednjih poduzeća i njihovih vlasnika, akvizicije povećavaju korijena zatraženo da prikažu vlastiti osobni pogled na od kojih mnogi imaju migracijsku pozadinu, a svi žive se u obliku osobno različita područja života u tom gradu. Muzej je preuzeo u gradovima. Sljedeći je cilj bio ostvariti međusobni orijentiranog skupljanja, 80 izloženih fotografija i tako ažurirao svoju zbirku foto- razgovor javnosti, ljudi uključenih u projekt i posjetitelja pri čemu je središte grafija. Ta je izložba utrla put sljedećoj, koja je održana muzeja. Jedan od ključnih ciljeva cijeloga projekta bila je interesa pretežno na 2003., a naslovljena je Povijest migracije (migracija) u rasprava o pitanju kako se kulturno naslijeđe tih samo- subjektivnom smislu ili Berlinu, pri čemu su “biografije” osam predmeta poslu- zaposlenih poduzetnika i poduzetnica može prezentirati važnosti predmeta. žile za istraživanje izravnih i neizravnih tragova što su i očuvati u muzejskom kontekstu. ih u gradu ostavili migranti od 19. do početka 21. st. U tom je projektu Muzej europskih kultura prikazao Projekt je utemeljen na intervjuima s migrantima i njiho- izložbu radionica s nazivom Doner, isporuka i oblikova- vim potomcima koji su snimljeni i dodani fundusu zbirke nje - poduzetnici u Berlinu, na kojoj su pokazani rezultati kao izraz nematerijalne kulture. Potaknuo je sudjelovanje istraživanja života i rada 27 poduzetnika iz različitih zona migranata, pa su oni dali na posudbu ili čak donirali Berlina. Izložba je pratila putove i strategije tih poduzet- Muzeju različite predmete s kojima su se identificirali. 24

sl.13. Šešir hrvatskog navijača, 2010., Hrvatska © Staatliche Museen zu Berlin, Museum Europäischer Kulturen / Ute Franz-Scarciglia sl.14. Originalni dresovi njemački nogomet- nih reprezentativaca ne-njemačkih kulturnih korijena, 2010. nika na temelju njihovih biografija u kombinaciji s foto- je činjenica da se povijesna središta interesa zbirke uz grafijama i predmetima. Također je prilično promišljeno pomoć povjerenika-umjetnika nerijetko protežu u sadaš- izbjegla bilo kakve etničke klasifikacije, s namjerom da njost, kao u primjeru sljedećega istraživačkog i izložbe- ne potpiruje uobičajene stereotipe. Usmjerenje toga nog projekta što ga je pokrenuo i ostvario Muzej, nazva- sadržaja podudaralo se s istraživanjem ključne teme noga Patchwork rađen umetanjem u Europi od 1500. projekta - s prikupljanjem sadašnje materijalne i nema- do danas. Pri tome su u središtu zanimanja bili povijesni terijalne kulture. U tom su smislu u projekt bili uključeni i kulturni predmeti iz Europe koji su bili izrađeni sada spomenuti poduzetnici i poduzetnice jer su oni osigurali praktički zaboravljenom tekstilnom tehnikom kojom se predmete za izložbu, kao i one u muzejskoj zbirci, i to brojni komadi tkanine spajaju tako da se oblikuju različiti posudbom ili izravnom donacijom. Ti su predmeti imali figurativni prikazi i uzorci. U povezivanju te tehnike sa simbolično značenje u njihovu životu ili su bili povezani s sadašnjošću, tekstilnoj umjetnici Ursel Arndt povjerena njihovom strukom u širem smislu. Počeci Zbirke doner je proizvodnja jednog tekstilnog predmeta izrađenoga kebaba što su ugledali svjetlost dana u prvome projektu tom tehnikom, ali sa suvremenim likovnim prikazom. EU bili su nakon toga prošireni u drugome. Ta zbirka ne Ona je s timom drugih tekstilnih umjetnika svoj dizajn daje samo primjer brze hrane kao aspekta “zapadne” utemeljila na uličnim grafitima iz različitih europskih kulinarske kulture, već je tijesno povezana s Berlinom, gradova, koji su bili prevedeni u patchwork izrađen teh- mjestom na kojemu je 1970-ih turski radnički migrant nikom umetanja. Izrađeno umjetničko djelo, dimenzija izmislio doner kebab “sendvič”. 3 x 1,80 m, postalo je i ostalo dijelom muzejske zbirke. Dakle, takav komisijski orijentiran način prikupljanja Doner kebab danas uglavnom proizvode, isporučuju i uvijek se odnosi na pojedini predmet ili umjetninu nami- prodaju poduzetnici migrantskog podrijetla, ostvarujući jenjenu upoznavanju određene ideje ili tehnike. tisuće radnih mjesta u tom procesu. Predmeti, biografije i priče ispletene oko doner kebaba danas su već Spomenuti tematski orijentiran pristup skupljanju primije- postale dijelom specifične svakodnevne kulture Berlina, nili smo i na naš novi stalni postav, otvoren u studenome cijele Njemačke, a sad i Europe, čak SAD-a i Kine. Osim 2011. U njemu je prezentiran presjek muzejskih zbirki već spomenutih predmeta, odnosni muzejski fundus što dokumentiraju svakodnevni život. Unutar europskih obuhvaća i fotografije proizvođača donera i njihovih usporedbi izloženi su bitni predmeti različitih namjena, poslova, vlasnika zalogajnica te ostalih poduzetnika koji od raznovrsnog materijala i iz različitih razdoblja. U pro- su uključeni u širu proizvodnju donera, poput pekara i cesu smo usmjereni na današnje rasprave o društvenim prodavača opreme za doner lokale. Usto, dokumentirani pokretima i podjelama: u najširem smislu, na ponašanje su svi razgovori s njima. ljudi koji se sele unutar Europe i prema Europi, što rezultira kulturalnim susretima i sličnostima koji mogu dovesti Bavljenje sadašnjošću te njemačkim društvom u europ- do stvaranja globalnih kultura, ali se pritom postavlja skom kontekstu i te kako je dio profila Muzeja europskih pitanje o mogućim posljedicama za identitet pojedinaca kultura. To obuhvaća zbirke predmeta kao materijalizi- i grupa ljudi koji žele predvidjeti gubitke ili strah od gubi- rane izraze suvremenih područja života, ali i ispitivanje taka povlačeći granice i razvijajući identitete. Na nekima dijelova povijesnog fundusa u sklopu određenome od tih tematskih područja posebno su nam nedostajali suvremenim problemima ili vještinama. Posljedica toga sadašnji predmeti poput onih što pokazuju nacionalni identitet u svakodnevnoj kulturi. Zato smo zamolili sl.15. Izložba Zavičaj Berlin?, 2002. Njemački nogometni savez da nam ustupi opremu naj- (budistički svećenik, gradska četvrt Prenzlauer Berg, Berlin; fotografija: slavnijih nogometaša i nogometašica njemačke repre- Dong Ha Choe) zentacije, bez obzira na kulturalnu pozadinu. Prikupili smo nacionalne navijačke rekvizite, ponajprije uz pomoć naših hrvatskih i nizozemskih kolega. Gotovo svaka pojedina tema stalnog postava sastoji se od predmeta što potječu iz povijesnih i iz sadašnjih vremena. Svi ti različiti pristupi pokazuju da Muzej europskih kultura teži svemu osim strogoj politici skupljanja. Kad je osnovan 1999. već je posjedovao oko 270 000 predmeta, većinu njih iz 19. i s početka 20. st.. Neka pod- ručja tog fundusa selektivno su proširivana i obogaći- vana u smislu njihovih zemljopisnih i kronoloških dimenzija, ali uvijek na temelju aktualnih tema. Muzej danas ima oko 280 000 predmeta. U doba njegova nastanka nije nikad bilo nikakvih planova za sadašnju primjenu, odnosno proširenje skupljačkog koncepta njegova prednika, Muzeja njemačkog folklora na “folklore” svih u sklopu međunarodnih projekata u kojima sudjeluje Unutar europskih europskih zemalja. Nije bilo ni planova da se sustavno Muzej europskih kultura. Prije svega, Muzej je povezan usporedbi izloženi su dokumentira kultura sadašnjosti, kao što se u kasnim s gotovo svim tim muzejima putem institucionaliziranih ili bitni predmeti različitih 1970-ima pokušavalo u muzejskoj mreži SAMDOK u manje formalnih mreža koje služe zajedničkom organi- namjena, od raznovrsnog Švedskoj - općim projektom što nije bio bez problema, ziranju konferencija i izložbi ili čak jednostavnoj razmjeni materijala i iz različitih ali koji i danas, u svojemu promijenjenom obliku, ima informacija o specifičnim predmetima. Ono što još razdoblja. U procesu smo status uzora. nije ažurirano jest bilo kakva koordinacija s europskim usmjereni na današnje muzejima partnerima u vezi sa strategijama i politikama Pri komercijalnom skupljanju predmeta iz Europe za rasprave o društvenim skupljanja. kulturalno komparativne teme Muzej europskih kultura pokretima i podjelama: ponajprije bilateralno surađuje s kolegama što rade na Platformu za to treba osigurati Međunarodni komitet za u najširem smislu, na odgovarajućim područjima u gradskim, regionalnim ili skupljanje ICOM-a (International Committee for Collec- ponašanje ljudi koji se nacionalnim muzejima pojedinih zemalja. Spomenuti ting - COMCOL), imenovan u studenome 2010. Ta je sele unutar Europe i kolege skupljaju predmete na zahtjev Muzeja ili djeluju mreža oblikovana da bude poslužitelj za rasprave o prema Europi, što rezultira kao lokalni savjetnici pri skupljanju na terenu. U zaseb- praksi, teoriji i etičkim aspektima razvoja zbirki (prikuplja- kulturalnim susretima i nja) iz interdisciplinarne i multidisciplinarne perspektive. nim primjerima Muzej surađuje s privatnim skupljačima sličnostima koji mogu Unutar tog komiteta osnovane su radne grupe poput i otkupljuje njihove zbirke ili ih prihvaća kao donacije, u dovesti do stvaranja onih za skupljanje literature o određenoj temi, za mobil- dijelu koji se uklapa u skupljački profil Muzeja i dopunjuje globalnih kultura, ali se njegov fundus. nost zbirki ili za prikupljanje predmeta sadašnjosti (http:// www.comcol-icom.org/). Komitet svoja nastojanja pritom postavlja pitanje o posebno posvećuje sve važnijoj temi muzeja kao mjesta mogućim posljedicama Mogućnosti sudjelovanja. To se odnosi na promišljeno uključivanje za identitet pojedinaca ljudi čiji svakodnevni život treba imati ulogu u muzeju - i grupa ljudi koji žele Muzej europskih kultura možda je jedini među Nacio- oni doniraju predmete muzeju radi osnivanja novih zbirki predvidjeti gubitke ili strah nalnim muzejima u Berlinu koji se bavi svakodnevnom ili dopune postojećih, a pomažu muzejskim stručnjacima kulturom i pučkom umjetnošću, ali srodni se sadržaji od gubitaka povlačeći pri akviziciji onih predmeta koje smatraju važnima za preklapaju i povezuju s onima u drugim institucijama, granice i razvijajući svoju kulturu. Na taj način osnivanje nove zbirke koja posebno u spomenutome Etnološkome muzeju i Muzeju identitete. odražava kulturne teme suvremenog doba može podra- za umjetnost i obrt u sklopu Nacionalnih muzeja. Sva se zumijevati stvaranje kulturne baštine određene zajednice tri muzeja međusobno idealno upotpunjuju. No bilo bi u budućnosti. Imajući to na umu, COMCOL je organizi- poželjno, nakon što je to rečeno, da među tim instituci- rao svoju prvu konferenciju u Berlinu, u suradnji s među- jama bude više koordinacije s obzirom na odgovarajuću narodnim komitetima ICOM-a - CAMOC-om (Međuna- buduću politiku skupljanja predmeta. COMCOL je mreža rodnim komitetom za zbirke i aktivnosti gradskih muzeja) oblikovana da bude Slična područja skupljanja u vezi s Berlinom i Nje- i ICOM-ovim Regionalnim komitetom za Europu, s poslužitelj za rasprave mačkom mogu se naći u Njemačkome povijesnome temom Strategije sudjelovanja. Nakon završetka zajed- o praksi, teoriji i etičkim muzeju, Gradskome muzeju Berlina ili u Židovskome ničke konferencije održan je sastanak COMCOL-a usre- aspektima razvoja muzeju u Berlinu. Na europskoj razini Muzej surađuje dotočen na strategije prikupljanja predmeta sadašnjosti, zbirki (prikupljanja) i s nacionalnim etnografskim muzejima u Beču, Mar- čiji su zaključci objavljeni. seilleu, Zagrebu, Budimpešti, Tartuu i Stockholmu, da iz interdisciplinarne U Muzeju europskih kultura već se prilično dugo provodi spomenemo samo neke. Povijesni muzeji i gradski i multidisciplinarne tzv. sudioničko prikupljanje jer je ciljano upletanje pro- muzeji s vremenom se dodaju tom popisu partnera perspektive. 26

sl.16. Berlinski poduzetnici na izložbi Doner, isporuka i oblikovanje, Berlin, Njemačka, 2010. © Rita Klages

tagonista u muzejska događanja, odnosno međusobni 8. Kohlmann, Theodor. Museum für Deutsche Volkskunde. Staatliche susreti pod ravnopravnim uvjetima, dio profila Muzeja Museen Preußischer Kulturbesitz. Stuttgart/ Zürich, 1980. još od njegova osnutka 1999. Sada mu je cilj proširiti taj 9. Korff, Gottfried.Europa Exposé: Fragen an eine geplante Einrichtung pristup i na druga područja muzejskog rada. (1995.). In: Museumsdinge deponieren - exponieren, ed. by Mar- tina Eberspächer/ Gudrun Marlene König/ Bernhard Tschofen. Köln, 2007, pp. 365-376.

S engleskoga prevela: Vesna Bujan 10. Kulturkontakte - Leben in Europa / Cultural Contacts - Living in Europe (Exhibition catalogue), ed. by Elisabeth Tietmeyer; Irene Ziehe (Series of the Museum Europäischer Kulturen 10). Leipzig, 2011. Literatura 11. Meijer-van Mensch, Léontine; Tietmeyer, Elisabeth (eds.). 1. Das ABC des Luxuspapiers. Herstellung, Verarbeitung und Gebrauch Participative Strategies in Collecting the Present. (Berliner Blätter. Eth- 1860 bis 1930. (Exhibition catalogue), ed. by Christa Pieske with nografische und ethnologische Beiträge 63). Berlin, 2013. Konrad Vanja. (Series of the Museum für Deutsche Volkskunde 9). Berlin, 1983. 12. Steinmann, Ulrich. Die Entwicklung des Museums für Volkskunde von 1889 bis 1964. In: 75 Jahre Museum für Volkskunde zu Berlin 1889 2. Dienstbare, Geister. Lebens- und Arbeitswelt städtischer Dienstboten, - 1964, ed. by Staatliche Museen zu Berlin, Berlin, 1964., pp. 7-47. ed. by Heidi Müller. Ausstellungskatalog Museum für Deutsche Volkskunde (Series of the Museum für Deutsche Volkskunde 6). 13. Tietmeyer, Elisabeth. Wie gegenwartsorientiert können ethnologis- Berlin, 1981. che Museen Kulturen der Welt darstellen? In: Ethnografisches Arbeiten in Berlin. // Wissenschaftsgeschichtliche Annäherungen, ed. by Mar- 3. Erich, Oswald Adolf. Neukatalogisierung im Staatlichen Museum für tina Krause/ Dagmar Neuland-Kitzerow/ Karoline Noack (Berliner Deutsche Volkskunde. Jena, 1941, pp. 311-315. Blätter. Ethnografische und ethnologische Beiträge 31). Berlin, 4. Großstadtproletariat. Zur Lebensweise einer Klasse. (Exhibition 2003., pp. 75-83. catalogue 1983-1989), ed. by Museum für Volkskunde. Staatliche 14. Tietmeyer, Elisabeth. Materielle Kultur und Identität. Zur Ges- Museen zu Berlin, Berlin, 1983. chichte und Ethnografie der Krimtataren im Museum Europäischer Kul- 5. Heimat Berlin? Fotografische Impressionen. (Exhibition catalogue), turen - Staatliche Museen zu Berlin. In: Zwischen Orient und Okzi- ed. by Dagmar Neuland-Kitzerow/ Elisabeth Tietmeyer (Little dent. Studien zu Mobilität, Wissen, Konzepten und Praktiken. Series of the Freunde des Museums Europäischer Kulturen 2). Festschrift für Peter Heine, ed. by Anke Bentzin/ Henner Fürtig/ Berlin, 2002. Thomas Krüppner/ Riem Spielhaus. Freiburg, 2010., pp. 176-195. 6. Karasek, Erika;Tietmeyer, Elisabeth. Das Museum Europäischer 15. Tietmeyer, Elisabeth. Sammeln der Gegenwart. Strategien des Kulturen. Entstehung - Realität - Zukunft. In: Faszination Bild. Kultur- Museums Europäischer Kulturen - Staatliche Museen zu Berlin. In: Kontakte Europa. (Exhibition catalogue). (Series of the Museum Welche Zukunft hat das Sammeln? Eine museale Grundaufgabe in Europäischer Kulturen 1). Berlin, 1999, pp. 13-25. der globalisierten Welt (Beiträge der 19. Arbeitstagung “Sachkul- turforschung und Museum” in der dgv vom 26.-28.1.2011 im Ger- 7. Kistemaker, Renée E.; Tietmeyer, Elisabeth (eds.). Entrepreneu- manischen Nationalmuseum Nürnberg), ed. by Claudia Sehlheim. rial Cultures in Europe. Stories and Museum Projects from Seven Cities Nürnberg, 2012., pp. 72-83. (Series of the Freunde des Museums Europäischer Kulturen 10). Berlin, 2010. 27 16. Tuchintarsien in Europa von 1500 bis heute / Inlaid Patchwork from the lower and middle classes of the 18th and 19th centuries and 1500 to the Present. (Exhibition catalogue), ed. by Dagmar Neuland- of particular ethnic minorities in Europe. Kitzerow/ Salwa Joram/ Erika Karasek. (Series of the Museum Europäischer Kulturen 6). Regensburg, 2009. The definition of Europe accepted in the Museum of European 17. Walsted, Anne-Lise/ Ludvigsen (eds.). Peter Migration, Work Cultures is complex for it is a combination of territorial, his- and Identity. A History of European People in Museums. Selected Papers torical and cultural viewpoints, as well, to a lesser extent, of 2000 - 2003. Kopenhagen, 2003. ethnic and political stances. Since its foundation the museum 18. Westphal-Hellbusch, Sigrid. Zur Geschichte des Museums. In: has never laid claim to the right to collect everything or to the Hundert Jahre Museum für Völkerkunde, ed. by Kurt Krieger/ Gerd documentation of the geographical, social or chronological Koch (Baessler-Archiv 21), Berlin, 1973., pp. 1-99. dimensions of European culture with everything that might 19. Museum für Volkskunde (ed.): Wege nach Europa. Ansätze und derive from that. Instead of that, the objective was to work Problemfelder in den Museen. (11. Tagung der Arbeitsgruppe kulturhi- storische Museen in der Deutschen Gesellschaft für Volkskunde). in a culturally comparative way at the European level, with Berlin, 1995. one’s own culture as point of departure, and to pay more attention to the processual nature of culture, which needs to be explored in the manner of today’s sociological issues. Its Napomena: Ovaj se članak temelji na predavanju održanome u Muzejskome own culture takes for granted the manner of life in the past dokumentacijskom centru u Zagrebu, Hrvatska, 15. prosinca of Germany and the present, geographically located, with 2011. i revidirana je inačica članka Sammeln der Gegenwart objav- about 230,000 objects, making up the lion’s share of the total ljenoga 2012. holdings. This is the precise area in which today’s collecting strategies hold the threads, with the proviso that today they encompass both the intangible and the material cultures. The collecting policy of the Museum of European Cultures is just as complex as its definition of Europe. It is taken for granted that the museum will also continue increasing its already existent collections related with objects or agents that are considered the centre of interest of the content area. This can refer to objects of the same subject group from the past and from the present as well. In the example of the present, the aim is to achieve a documentation of potential cultural changes, and so it is possible to talk of a process of guided collection. However, objects from the present can be systematically collected only through the implementation of thematically oriented projects. Since 2000, the Museum of European Cultures has dealt with the contemporary cultural diversity in German society as a certain expression of cultural connections. This kind of activity acquires a concrete and systematic form in two EU projects that include collaboration with various ethnographic and history museums, as well as with educational institutions in Collecting the Present: Europe. Strategies of the Museum of European Culture, in the The Museum of European Cultures is perhaps the only one context of BERLIN STATE MUSEUMS among the Berlin State Museums to deal with everyday cul- At the end of 2011, the Museum of European Cultures ture and popular art, but cognate contents overlap and are (Museum Europäischer Kulturen) reopened its permanent connected with those in other institutions, particularly in the display with the topic of Cultural Connections – Life in Europe, mentioned Ethnological Museum and he Museum of Arts and presenting objects from the period since the 18th century in Crafts in the National Museums complex. The museum is cultural comparison. The Museum of European Cultures is connected with almost all these museums via institutionalised located in the south-west part of Berlin, in Dahlem, together or less formal networks that make use of the joint organisa- with the Ethnological Museum and the Museum of Asian Art. tion of conferences and exhibitions or even simple exchange It was founded in 1999 through the merger of the former of information about specific objects. What has not yet been Museum of German Folklore and the European department of brought up to date is any kind of coordination with European the then Ethnographic Museum. It is devoted to the everyday museum partners in connection with collection strategies cultures and cultural contacts inside Europe. But its work and policies. A platform for this has to be provided by the does not actually have as its objective the presentation of an International Committee for Collecting – COMCOL – of ICOM, manual of European nations or the portrayal of special social appointed in November 2010. This network is shaped in such groups in all the various areas of their lives. This is more or a way as to be a server for debates about the practice, theory less the opposite of what the founders and experts of the and ethical aspects of the development of collections (col- museum probably had in mind during the last century when lecting) from an interdisciplinary and multidisciplinary point they collected objects documenting the living conditions of of view. IM 43 (1-4) 2012. TEMA BROJA ČETIRI MUZEJA U NADLEŽNOSTI BELGIJSKE FEDERALNE ZNANSTVENE POLITIKE TOPIC OF THIS VOLUME

WIM DE VOS Ured federalne znanstvene politike, Bruxelles, Belgija

sl.1. Oceanografski brod Belgica, Institut royal des Sciences Naturelles de Belgique. sl.2. Musées royaux d’Art et d’Histoire, glavna zgrada u Parc du Cinquantenaire. sl.3. Musées royaux des Beaux-Arts de Belgique, glavna zgrada. Od 1970. g. Belgija je započela s procesom federaliza- cije. Tada je većina nadležnosti na području kulture bila prenesena na vlade federalnih jedinica, te su u sadaš- njem sustavu Vlade flamanske, francuske i njemačke Pokrajine predlažu i niz drugih inovativnih muzejskih zajednice autonomne u osmišljavaju svoje kulturne i inicijativa. Pokrajina Limbourg upravlja Galo-romanskim muzejske politike. muzejom u Tongerenu (Musée Gallo-Romain, www. galloromeinsmuseum.be), koji je 2011. osvojio najpre- Usto, svaka pokrajina i svaka općina nadležne su za stižniju muzejsku nagradu u Europi, European Museum kulturu na svojem području. Posljednih su godina razli- of the Year Award (EMYA) (www.europeanmuseumfo- čite instance u čijem je djelokrugu kultura vrlo aktivne u rum.org). provođenju muzejske politike. Iz cijelog niza aktivnosti možemo izdvojiti nekoliko primjera: Gradovi su također mnogo uložili u izgradnju i obnovu muzeja, često u želji da provedu reorganizaciju zbirki. obnova Muzeja likovnih umjetnosti u Anversu (Musée Možemo navesti primjer muzeja MAS - Museum Aan de des Beaux-Arts d’Anvers, flamanska zajednica, www. Stroom u Antwerpenu (www.mas.be), muzeja STAM - kmska.be); STAdsMuseum u Gentu (www.stamgent.be) ili muzeja MACs - Muzej suvremene umjetnosti (Musée d’Art Grand Curtius u Liègeu (www.grandcurtiusliege.be) te contemporain, francuska zajednica, www.macs.be); izuzetan primjer muzeja bivše bolnice Hôpital Notre- Dame à la Rose u Lessinesu (www.notredamealarose. IKOB - Muzej suvremene umjetnosti (Museum für com). Grad Bruxelles također posjeduje svoj muzej, Zeitgenössische Kunst, njemačka zajednica, www.ikob. Maison du Roi, smješten na glavnom trgu Grand-Place, be). 29

sl. 4. Kineski paviljon, Musées royaux d’Art et d’Histoire. nasuprot Gradskoj vijećnici (www.museedelavilledebru- xelles.be). sl. 5. Japanski toranj, Musées royaux d’Art et d’Histoire.

Cjelokupni popis muzeja Flandrije, Valonije i Bruxellesa sl. 6. Porte de Hal, Musées royaux d’Art et čitatelji mogu naći na internetskim stranicama FARO-a, d’Histoire. flamanskog portala kulturne baštine (www.faronet.be), sl.7. Unutrašnjost Porte de Hal, Musées institucije Muzeji i društva u Waloniji (MSW - Musées et royaux d’Art et d’Histoire. Société en Wallonie, www.msw.be) te Vijeća za muzeje i vojne povijesti (Musée royal de l’Armée et d’Histoire u Bruxellesu (Conseil bruxellois des Musées, www.bru- militaire, www.klm-mra.be) u djelokrugu je Ministarstva sselsmuseums.be). obrane. Kraljevski muzeji likovnih umjetnosti Belgije Pri prenošenju ovlasti na federalne jedinice neke su (Musées royaux des Beaux-Arts de Belgique, www.fine- znanstvene i kulturne institucije ostale u nadležnosti arts-museum.be), Kraljevski muzeji umjetnosti i povijesti Federacije. One djeluju na cijelom području Belgije te (Musées royaux d’Art et d’Histoire, www.mrah.be), Kra- su njihove zbirke baština svih belgijskih građana. Često ljevski belgijski institut za prirodne znanosti (Institut royal je riječ o svjetski poznatim zbirkama, cijenjenim među des Sciences naturelles de Belgique), Muzej prirodnih stručnjacima i u široj javnosti. Od svih znanstvenih usta- znanosti (Muséum des Sciences naturelles, www.scien- nova pet ih ima status muzeja. Kraljevski muzej vojske cesnaturelles.be) te Kraljevski muzej za Središnju Afriku U nadležnosti federalne vlade su i druge kulturne ustanove smještene u Bruxellesu, koje su aktivne i utjecajne u cijeloj zemlji te izvan njezinih granica. Riječ je o Palači likovnih umjetnosti (Palais des Beaux-Arts, www.bozar. be), Kraljevskom kazalištu de la Monnaie (Théâtre royal de la Monnaie, www.lamonnaie.be) i Nacionalnome belgijskom orkestru (Orchestre national de Belgique, www. onb.be). Kraljevski muzeji umjetnosti i povijesti (Musées royaux sl.8. Muzej glazbenih instrumenata, d’Art et d’Histoire, www.kmkg-mrah.be) ujedinjuju ne- unutrašnjost muzeja, Musées royaux d’Art et d’Histoire. koliko briselskih muzeja: Muzej du Cinquantenaire (Mu- sl.9. Muzej glazbenih instrumenata, Musées sée du Cinquantenaire), Muzej glazbenih instrumenata royaux d’Art et d’Histoire. (Musée des Instruments de Musique), Muzeje Dalekog istoka (Musées d’Extrême-Orient) i Porte de Hal. Ti mu- (Musée royal de l’Afrique centrale, www.africamuseum. zeji posjeduju jednu od najvećih i najraznolikijih zbirki u be) u nadležnosti su Javne službe Federalna znanstvena zemlji. politika. Muzej du Cinquantenaire ima veliku zbirku predmeta Druge federalne znanstvene ustanove, iako nemaju karakterističnih za svaki od pet kontinenata. Dio zbirki status muzeja, redovito organiziraju muzejske aktivno- posvećen je nacionaloj arheologiji (jedna od najpoznatijih sti i otvaraju svoja vrata široj javnosti. Glavni kraljevski zbirki u Belgiji) te antici. Drugi odjeli posvećeni su neeu- arhiv (Archives générales du Royaume) i Državni arhiv ropskim civilizacijama Azije, Amerike (pretkolumbijskim u Pokrajinama (Archives de l’Etat dans les Provinces) civilizacijama i današnjim tradicionalnim zajednicama), (www.arch.be) organiziraju izložbe o ključnim događaji- Oceanije (s prekrasnim izlošcima s Uskršnjih otoka) i ma belgijske povijesti, dok Kraljevska belgijska knjižnica islamskog svijeta te europskim primijenjenim umjetnosti- (Bibliothèque royale de Belgique, www.kbr.be) organi- ma, od srednjeg vijeka do 20. st. zira povremene izložbe o povijesnoj baštini te u svojim prostorijama ugošćuje Librarium, stalni muzejski prostor Muzej glazbenih instrumenata (www.mim.be), smješten posvećen povijesti knjige i pisma. Kraljevski belgijski op- na Mont des Arts, okuplja jednu od najvećih zbirki glaz- servatorij (Observatoire royal de Belgique; www.orb.be) bala u svijetu (oko 8 000 glazbala). Muzej je smješten u organizira posjete svojem Planetariju (Planétarium; www. zdanju Old England, izgrađenom u stilu art nouveau. planetarium.be) u blizini Atomiuma, u četvrti Heysel. 31

Muzeji Dalekog istoka, Japanski toranj (Tour japonaise) i Kineski paviljon (Pavillon chinois) koji izlažu predmete japanske umjetnosti iz razdoblja 18. - 20. st. i kinesku keramiku te Muzej japanske umjetnosti (Musée d’Art japonais) smješteni su u blizini Kraljevskog dvorca i Kra- ljevskih staklenika u Laekenu. U Porte de Hal, posljednjem ostatku drugoga srednjovjekovnog briselskog bedema, redovito se organiziraju izložbe, posebice s temom grada. Osim dokumentacijskih centara (biblioteke, fototeke, sl.10. Cryolophosaurus, Institut royal des Sciences naturelles de Belgique. radionice za otiske i arhiva), Kraljevski muzeji umjetnosti i povijesti posjeduju prostor pod nazivom Muzej za sli- sl.11. Jedan od iguanodona iz Bernissarta, Institut royal des Sciences naturelles de jepe osobe, u kojemu te osobe dodirom mogu otkrivati Belgique. različite predmete. muzeji likovnih umjetnosti Belgije i prije pokretanja ovog U Kraljevskim muzejima likovnih umjetnosti Belgije (MR- projekta potaknuli organiziranje tematskih predstavljanja BAB Les Musées royaux des Beaux-Arts de Belgique, svojih zbirki moderne umjetnosti. Dvorane koje nose www.fine-arts-museum.be) čuvaju se i proučavaju naziv Izbor kustosa redovito predstavljaju različite izbore zbirke od oko 20 000 slika, skulptura i crteža u pet djela 20. st. te je tako u ljeto 2012. organizirana izložba razdvojenih prostora: Muzeju antičke umjetnosti (Musée djela s temom Pisma. Riječi i slike. Znakovi i jezik. Takav d’Art ancien), Muzeju moderne umjetnosti (Musée d’Art pristup, osmišljen u kriznoj situaciji u kojoj su određene moderne), Muzeju Constantin Meuniera, Muzeju Antoine dvorane bile zatvorene, objedinjuje načela ograničenog Wiertza (Musée Constantin Meunier, Musée Antoine prostora, naizmjeničnog izlaganja djela, predstavljanja Wiertz) te u Muzeju Magritte (Musée Magritte). stalnih zbirki i logiku organiziranja privremenih izložbi. Muzej antičke umjetnosti izlaže djela iz razdoblja od 15. U sklopu Kraljevskih muzeja likovnih umjetnosti Belgije do 18. st. U zbirkama se posebice ističe slikarstvo bivše djeluju Muzej Wiertz (u ateljeu tog briselskog slikara iz južne Nizozemske (flamansko slikarstvo 15. i 16. st., 19. st.), Muzej Meunier (u kući kipara, slikara i grafič- Bruegel, Rubens, Jordaens...). kog umjetnika 19. st. Constantina Meuniera) te Maison Muzej moderne umjetnosti okuplja djela nastala od 19. Bruegel, kuća u kojoj je u 16. st. stanovao Pieter Bru- st, danas, posebice belgijsko i francusko slikarstvo 19. egel Stariji; kuća se nalazi u središtu grada, u svjetski i 20. st., od Rika Woutersa do suvremenih kretanja. U poznatoj četvrti Marolles. Muzej Magritte (www.musee- njemu su okupljene važne kolekcije Ensora, Spilliaerta i magrittemuseum.be) otvoren je 2009. g. zahvaljujući Delvauxa te vrlo zanimljiva djela Dalìja, Miròa, De Chirica pokroviteljstvu tvrtke GDFSuez. Muzej je u potpunosti i brojnih predstavnika pokreta Cobra. posvećen tom predvodniku nadrealističkog pokreta te je doživio veliki uspjeh među belgijskom i inozemnom Od jeseni 2012. zbirke art nouveaua (i, općenito, zbir- publikom. ke stvarane između 1860. i 1920. g.) bit će izložene u obnovljenim dvoranama koje će nositi naziv Muzej kraja U Kraljevskome belgijskom institutu za prirodne znanosti stoljeća (Fin de siècle Museum). Budući da su dvorane (IRSNB) (Institut royal des Sciences naturelles de Bel- s izloženim djelima moderne i suvremene umjetnosti gique; www.sciencesnaturelles.be) čuvaju se zoološke, zatvorene zbog hitnih radova obnove i održavanja, antropološke i geološke zbirke koje imaju oko 37 mili- trenutačno se razmatra mogućnost otvaranja novog juna primjeraka (od čega 30 milijuna kukaca). Muzej je muzeja moderne umjetnosti u Bruxellesu. Novi bi muzej istodobno vrlo aktivan centar za znanstvena istraživanja trebao biti plod suradnje federalne Vlade, nadležnih na području bioraznolikosti, evolucije i prirodnih staništa federalnih jedinica i grada Bruxellesa. No Kraljevski su koji se koristi suvremenim metodama poput amplifikacije sl.12. Neki od 30 milijuna vrsta kukaca, Institut royal des Sciences naturelles de Belgique. gena, elektronskih mikroskopa, radarske interferometrije poznavanju i održivom razvoju Afrike. Svake godine i optičke teledetekcije. stotine afričkih znanstvenika i studenata stažiraju u Mu- zeju ili se za njih osmišljava program potpore pri izradi Institut upravlja nacionalnim oceanografskim brodom diplomskih, magistarskih i doktorskih radova. Belgica za oceanografska istraživanja te arhivom geo- loških karata i karata ruda Belgije koji je na raspolaganju Kraljevski muzej Središnje Afrike važan je partner u pro- svim belgijskim znanstvenicima. gramu belgijske suradnje za razvoj. Najvažniji dijelovi tog projekta jesu podizanje svijesti belgijske javnosti, surad- Institut aktivno sudjeluje u međunarodnim konvencijama nja s afričkim institucijama i širenje znanja. Cilj raznolikih za upravljanje okolišem te je aktivan na području zaštite izložbi te edukativnih i kulturnih aktivnosti jest poticanje bioraznolikosti i edukacije lokalnih aktera u zemljama u međukulturalnog dijaloga i povećanje zanimanja široke razvoju, a usko surađujući i s Glavnom upravom za su- javnosti za Afriku. radnju i razvoj belgijske federalne Vlade. Godine 2013. muzej će biti zatvoren radi sveobuhvatne Baština te izvrsnost Instituta na području proučavanja obnove te će ponovno biti otvoren nekoliko godina ka- prirode i čovjeka predstavljena je kroz Muzej prirodnih snije, vjerojatno 2016. Obnovljeni će muzej važno mjesto znanosti (Muséum des sciences naturelles), posebice dati kulturalnom dijalogu, koji je već i sada glavna potka poznatoga po iguanodonima iz Bernissarta, koji su bili aktivnosti muzeja i ponuditi suvremeno viđenje afričkog i jedan od razloga izgradnje muzeja. Galerija dinosaura kontinenta. obnovljena je 2007. g., a zatim je 2009. sagrađena Ga- lerija evolucije, te 2011. otvorena dvorana posvećena bioraznolikosti u gradovima. Stalni postav nudi prikaz Uloga federalnih belgijskih muzeja u društvu 21. stoljeća kitova i drugih sisavaca, kukaca (s vivarijem), polarne faune i geoloških primjeraka. Izvrsnost znanstvenih i javnih službi. Iako se u prvi mah stječe dojam da su federalni muzeji izolirane administra- Kraljevski muzej Središnje Afrike (Musée royal de tivne cjeline, oni u svom svakodnevnom radu sustavno l’Afrique centrale, www.africamuseum.be) stvoren je od potiču suradnju, timski rad i partnerstva. dijela Svjetske izložbe posvećenog kolonijama, održane 1897. godine. Već od 1910. g. počeo je razvijati svoje Prateći europska i svjetska kretanja na području znan- aktivnosti te postao međunarodni institut za znanstvena stvene suradnje, znanstvenici u federalnim muzejima istraživanja, poznati muzej i mjesto susreta različitih kul- usko surađuju s belgijskim i stranim sveučilištima. Takva tura. U muzeju se čuva svjetski poznata baština, od et- se suradnja organizira putem znanstvenih programa koji nografskih zbirki i cjelovitog arhiva Stanleya do najveće se financiraju u sklopu federalne znanstvene politike. zbirke vrsta drveta u Europi i 10 milijuna zooloških vrsta. Novi istraživački programi u pripremi važno mjesto daju projektima s područja baštine. Istraživanja na području zoologije, kulturne antropologi- je, povijesti, šumarstva i poljoprivrede aktivno pridonose 33

sl.13. Chéri Samba, Reorganisation, 2002. 104x134 cm ulje na platnu © Musée royal de l’Afrique centrale Godine 2008. promijenjen je način ostvarivanja karijere Federalna je vlada posljednjih desetak godina uložila do- znanstvenika u federalnim muzejima te je njihov profesi- datna sredstva u tehničku opremu i strukture za prijam onalni put prilagođen stvarnosti rada u muzejima. Znan- u federalnim muzejima. U razdoblju proračunske štednje stvenici u federalnim muzejima i dalje mogu izabrati zva- uspjeli su nastaviti s programom obnove, doduše, nešto nje na području fundamentalnih istraživanja, no mogu sporijim ritmom, no ne ispuštajući iz vida dugoročne izabrati i karijeru znanstvenika na području primijenjenih projekte. Tako će se od 2013. do 2016. provesti am- znanosti. Tim se novim statusom omogućuje da vrhun- biciozna sveobuhvatna obnova Kraljevskog muzeja ski intelektualci prioritet daju istraživanjima i aktivnostima Središnje Afrike. nabave, očuvanja i popisivanja predmeta baštine, pri- Publika cijeni baštinu i izvrsnost usluga koje nude fede- premi i osmišljavanju stalnih i privremenih izložbi te aktiv- ralni muzeji. Godine 2002. sve su ustanove federalne nostima popularizacije znanosti poput radionica, grupnih znanstvene politike zajedno privukle su oko 1 000 000 posjeta, internetskih stranica i svih oblika komunikacije. posjetitelja; 2010. taj se broj povećao na 1700 000, To uvelike pridonosi velikoj kvaliteti muzejskih usluga. od čega gotovo 1 600 000 otpada na četiri federalna Promjenom statusa znanstvenika promijenjene su nji- muzeja. hove tradicionalne funkcije stručnjaka kompetentnih za svoja područja istraživanja koji svoje usluge nude vladinim institucijama ili, uz naknadu, privatnim tvrtkama. Očuvati i izložiti federalnu baštinu. Federalni su muzeji, u Građanin koji se obrati jednome od federalnih muzeja sa skladu s raspoloživim sredstvima, na sustavan način i specifičnim pitanjem dobit će odgovor koji uzima u obzir poštujući prioritete, usvojili politiku očuvanja i obnove najnovija znanstvena istraživanja, bez obzira na to je li svoje baštine. Kolekcije se dopunjuju i zaokružuju, a na riječ o pitanjima vezanima za baštinu, znanstvene dvoj- područjima na kojima bi moglo doći do tematskog pre- be ili pitanjima iz opće kulture. klapanja zbirki postoji stalna suradnja i dogovor među muzejima prilikom proširenja kolekcija. Federalni muzeji Usto, muzeji zapošljavaju stručnjake za pedagoške na tom području također usko surađuju s institucijama aktivnosti i animatore koji često potječu iz obrazovnog koje su u nadležnosti zajednica, pokrajina i gradova. sektora i iz svijeta udruga. Oni zajedno sa stručnjacima za komunikaciju u muzejima, sudjeluju u pripremanju Cjelokupna vrijednost baštine koja se čuva u federalnim svih aktivnosti namijenjenih širokoj publici. muzejima i drugim federalnim znanstvenim ustanovama procjenjuje se na više od 6 milijardi eura te čini 40% vrijednosti pokretnih dobara belgijske federalne države. 34 Od 2005. federalna znanstvena politika odlučila se za digitalizaciju svoje baštine kako bi zaštitila originale i omogućila znanstvenicima i široj publici iz cijelog svijeta pristup baštini putem interneta. Od 2005. do 2011. g. uloženo je 20 milijuna eura u digitalizaciju, što je omogućilo stvaranje baze podataka o umjetničkim i povijesnim zbirkama Kraljevskih muzeja likovnih umjetnosti Belgije (više na stranicama www. opac-fabritius.be). Kraljevski muzeji umjetnosti i povijesti digitalizirali su svoje zbirke o Egiptu, Bliskom istoku, Iranu, glazbenim instrumentima, folkloru, filmu i filmskoj opremi. Kraljevski belgijski institut za prirodne znanosti prioritet je dao belgijskim zoološkim vrstama, dok su se u Kraljevskome muzeju Afrike usredotočili na zračne fotografije Središnje Afrike, na fotografsku građu povijesnih zbirki i na zvučnu etnomuzikološku arhivsku građu. Federalna vlada upravo razmatra mogućnosti ubrzava- Four Museums in the Competence of Belgian Federal nja projekta masivne digitalizacije suradnjom s privatnim Scientific Policy sektorom. In 1970 Belgium started a federalisation process. At that time most of the competence in the area of culture was transferred to the governments of the federal units, and in Zaključak. Unatoč vremenima proračunske štednje i the current system of government, the Flemish, French and institucionalnom okviru u kojemu se često nađu izolira- Germany communities are autonomous in the devising of ni, belgijski federalni muzeji pokreću niz inicijativa koje their cultural and museum policies. In addition, each province nailaze na vrlo dobar odjek među publikom. Inicijative and each commune has the jurisdiction over the culture in its se provode u znanstvenom duhu, kojim se muzeji vode own region. In recent years, different levels of government u upravljanju, konzervaciji i izlaganju zbirki. Zahvaljujući in whose sphere culture lies have been very active in the svim tim čimbenicima, veliki federalni muzeji imaju važnu conduct of museum policies. ulogu u kulturnom životu prijestolnice Europe! Federal museums, in accordance with the available resources, systematically and respecting the priorities, have adopted a Wim de Vos, savjetnik je belgijskog federalnog ministra nadležnog policy to preserve and renovate their heritages. Collections za znanstvene ustanove od 2013. godine. Član je Izvršnog odbora are supplemented and completed, and in the areas in which ICOM-a, predsjednik ICOM Belgije, predsjednik Flamanskog there might be thematic overlapping of collections there is muzejskog društva, član savjetodavnog odbora Najbolji u baštini (Dubrovnik) i predsjednik žirija Nagrade za europski muzej godine constant collaboration and agreement among the museums (EMYA). when the collections are being expanded. Federal museums Prijevod s francuskog jezika: Ivana Germain in the area also work closely with institutions that are in the sphere of competence of the communities, provinces and cities. The whole value of the heritage that is kept in federal museums and other federal scientific institutions is valued at more than 6 billion euros and comprises 40% of the value of the movables of the Belgian federal state. Although at first glance one might get the impression that the federal museums are isolated administrative units, in their everyday work they systematically foster collaboration, team work and partnership. Keeping up with European and world trends in the area of scientific collaboration, scientists and scholars in the federal museums collaborate closely with Belgian and foreign universities. This kind of collaboration is organised via academic programmes financed under the aegis of federal scientific policy. The new research programmes in preparation give an important place to projects from the domain of the heritage. In spite of the times of budgetary cuts and an institutional framework in which they are often isolated, Belgian federal museums launch numbers of initiatives that are very well received among the public. IM 43 (1-4) 2012. PROJEKT DIGITALIZACIJA SUVREMENE UMJETNOSTI – DIGITISING CONTEMPORARY ART (DCA) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME

NATAŠA ŠUKOVIĆ Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka

Uvod. Projekt Digitalizacija suvremene umjetnosti - Digiti- Od 2007. g., zapošljavanjem stručnog djelatnika te s sing Contemporary Art (DCA) jedan je od brojnih europ- početkom računalnog vođenja primarne dokumentacije, skih projekata koji su u posljednje dvije godine nastali narasla su očekivanja pa i mogućnosti kojima se Muzej kao reakcija na pokretanje jedinstvene internetske arhive želio nametnuti i profilirati u ustanovu koja, koristeći se europske kulturne baštine, Europeane1. Pokrenuta u suvremenom komunikacijskom infrastrukturom, omogu- studenom 2008. s namjerom da postane središnje ćuje demokratičan pristup muzejskoj građi. Rezultat tih referentno mjesto online zastupljenosti europske kul- težnji ostvario se 2008. g., kada se Muzej profilirao kao turne baštine, Europeana je dio šire strategije Europske jedna od prvih muzejskih ustanova u regiji koja je digi- komisije za pomoć kulturnim institucijama na prijelazu u talizirani fundus predstavila javnosti putem online kata- digitalno doba, u tzv. novu renesansu - digitalnu rene- loga. Na taj je način stvorena platforma za jednostavniju sansu2. Stoga su digitalizacija i online dostupnost pre- prezentaciju muzejskog fundusa srodnim institucijama i poznate kao ključni elementi demokratizacije pristupa široj javnosti. Olakšanim i jednostavnijim pristupom građi kulturnoj i znanstvenoj baštini te, posljedično, elementi postignut je primarni cilj odgovarajuće razine zaštite, razvoja informacijskog društva i gospodarstva utemelje- a prilagodljivim ispisom, raznovrsnim oblikovanjem i noga na znanju. izvozom podataka olakšano je stvaranje sadržaja namijenjenoga distribuciji na različitim nosačima, formatima i Sukladno tome, kao jedan od strateških ciljeva Mini- tiskovinama. starstva kulture Republike Hrvatske, 2006. g. podržan je Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture Republike i muzejske građe3 koji je politiku digitalizacije kulturne Hrvatske, od 2009. g. započeti su jednogodišnji projekti baštine postavio na jedno od vodećih mjesta u izgradnji digitalizacije dijelova fundusa koji su prvi put svojom suvremenoga informacijskog društva. Na temelju Naci- kvalitetom mogli odgovoriti zahtjevima struke i vjerodo- onalnog programa, 2007. godine pokrenut je projekt stojno i autentično predstaviti izvornik. Tako je 2009. digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe Hrvat- g. digitalizirana muzejska fototeka, kao i dio Zbirke ska kulturna baština4 kojim se željelo potaknuti stvaranje Slavka Grčka, 2010. g. dijelovi Zbirke Romola Venuccija novoga digitalnog sadržaja radi zaštite kulturne baštine, i Zbirke crteža, a potom Zbirka skulptura. Paralelno s promocije sustavnoga i ujednačenog pristupa digitali- poboljšanjem kvalitete digitalnih reprodukcija, sustavno zaciji građe u kulturnim ustanovama i povećanja online je napredovala i razina njihove preventivne zaštite. Digi- dostupnosti i vidljivosti digitalnih zbirki prepoznatljivoga i talni masteri počeli su se pohranjivati na optičke medije nacionalno relevantnog sadržaja. u propisno zaštićenom prostoru ladičara u muzejskom spremištu te se, sukladno pravilima, godišnje provjeravaju i prema potrebi migriraju na nove medije. Dosadašnji projekti digitalizacije fundusa Muzeja moderne i Prezentacijske verzije digitalnog sadržaja, odnosno one suvremene umjetnosti dostupne javnosti, pohranjuju se na vanjskom posluži- Paralelno s uvođenjem računalnog programa M++, telju koji se nalazi u sustavu Grada Rijeke, dok se verzije Muzej moderne i suvremene umjetnosti počinje stvarati za internu upotrebu pohranjuju na vanjske hard diskove. cjelovitu vizualnu dokumentaciju muzejskih predmeta i njezino pridruživanje. Budući da u toj fazi nije raspolagao dovoljnim sredstvima koja bi mu omogućila sustavno i Obrada metapodataka 1 URL: http://www.europeana.eu kvalitetno digitaliziranje umjetničke građe te nije imao 2 URL: http://www.nsk.hr/Info. Metapodaci o digitalnim objektima, međutim, najčešće djelatnika koji bi se u potpunosti posvetio strategiji aspx?id=1268 su podrazumijevali postojeće opise izvora, tj. identifi- prema zadanim propisima i pravilnicima, primarna uloga 3 Nacionalni program digitalizacije kacijske podatke predložaka - fizičkih objekata, dok se tadašnjih digitalnih reprodukcija bila je stvoriti bazu iden- arhivske, knjižnične i muzejske tehnički, odnosno transakcijski metapodaci nisu ade- građe tifikacijskih fotografija namijenjenih vizualnoj dokumenta- kvatno kodirali ni pohranjivali. U sklopu pripremnih aktiv- http://daz.hr/bastina/projekti.htm ciji i prezentaciji fundusa. nosti projekta DCA, planiraju se prikupiti i sistematizirati 4 URL: http://www.kultura.hr/hr 36 tehnički metapodaci postojećih digitaliziranih objekata grama ICT PSP, čime se otvorila mogućnost uključivanja da bi započelo njihovo sustavno uvođenje u muzejsku u međunarodne projekte kojima je cilj poboljšati dostu- bazu podataka i pripremio teren za unos novoga digitali- pnost, korištenje i očuvanje bogate i raznolike europske ziranog sadržaja i pridruženih mu metapodataka nastalih kulturne i znanstvene baštine primjenom postojećih tijekom projekta. Uvođenje tehničkih metapodataka u suvremenih tehnologija. Tako je prošle godine objavljen muzejsku bazu S++ obuhvatit će opisne informacije o radni program ICT PSP-a za financiranje aktivnosti na sadržaju digitalnog objekta i njegovu čuvanju, s nagla- području digitalnih knjižnica, odnosno organiziranih skom na referentnim i kontekstualnim informacijama te zbirki digitalnog sadržaja koji su dostupni javnosti na podacima o podrijetlu i integritetu digitalnog objekta, putem kulturnih i znanstvenih institucija - knjižnica kao i podacima o pakiranju, odnosno pohrani digital- arhiva i muzeja, ili putem nositelja privatnih sadržaja, nog sadržaja, uz posebnu pozornost prema medijima npr. izdavača. Digitalni su se sadržaji u konkretnom i strukturi datoteka te opisnim informacijama vezanima primjeru mogli sastojati od svih vrsta “fizičke” građe koja za pretraživanje i dostupnost objekata u arhivi. Time će je digitalizirana (knjige, audiovizualni materijali, fotogra- se unaprijediti povezanost postojećih digitalnih objekata fije, dokumenti u arhivima i sl.) te građe koja je izvorno s njihovim fizičkim predlošcima, ali i poboljšati tretman nastala u digitalnom obliku. Naglasak je stavljen na one u muzejskim zbirkama sve brojnijih digitalno nastalih projekte koji obuhvaćaju aktivnosti što pridonose una- umjetnina koje zahtijevaju prilagođen pristup i zaseban pređenju Europeane, održavanju njezinih usluga, razvoju tretman, drukčiji od tretmana tradicionalnih oblika građe. funkcionalnosti, poboljšanju korisničkog iskustva, kao i koordinaciji mreže organizacija koje joj pridonose novim Budući da, osim zaštite i očuvanja umjetnine, digitaliza- sadržajima za uključivanje. Priprema novog sadržaja za cija podrazumijeva i povećanje njezine vidljivosti putem uključivanje odnosila se na prikupljanje i povećanje sadr- online dostupnosti, posebna će se pozornost posve- žaja koji već postoje u digitalnom obliku, kao i na digitali- titi kontekstualnoj, odnosno asocijativnoj vrijednosti zaciju sadržaja, s naglaskom na remek-djelima europske metapodataka koji, osobito kad je riječ o suvremenoj kulturne baštine. Time se nastojalo poduprijeti ciljane umjetnosti, postaju nositelji poruke, prenoseći ponekad aktivnosti digitalizacije koje dopunjuju već dostupne za široj javnosti nedostupne konceptualne vrijednosti zbirke Europeane i u sinergiji su s njima, odnosno oni umjetnine. Time bi digitalna zbirka prerasla dosadašnju prijedlozi koji podrazumijevaju objedinjavanje postojećih ulogu vizualnog obogaćivanja osnovnih informacija o sadržaja, uz uvjet da rezultat bude dodana vrijednost Muzeju i njegovim zbirkama te unaprijedila potporu objektima koji će se digitalizirati. osnovnim funkcijama ustanove, među kojima je promocija suvremenoga umjetničkog stvaralaštva i edukacija korisnika. Projekt Digitising Contemporary Art - DCA Navedene uvjete upravo je do detalja ispunjavao projekt Program ICT PSP u sklopu Okvirnog programa za konkuren- Digitising Contemporary Art - DCA koji je pokrenula tnost i inovativnost organizacija PACKED vzw13 iz Brisela (Belgija), osnovana 2005. g. s ciljem arhiviranja i čuvanja audiovizualne Program podrške politikama za primjenu informacij- 5 URL: http://ec.europa.eu/infor- umjetnosti koja je s vremenom prerasla u centar spe- skih i komunikacijskih tehnologija (ICT PSP)5, inicijativa mation_society/activities/ict_psp/ cijaliziran za digitalizaciju kulturne baštine. U travnju index_en.htm je Europske komisije pokrenula u sklopu Okvirnog 2010. dobili smo poziv za sudjelovanje u trogodišnjem programa za konkurentnost i inovativnost (CIP)6, osno- 6 URL: http://ec.europa.eu/cip/ projektu digitalizacije, sufinanciranome iz programa index_en.htm vanoga odlukom Europskog parlamenta i Vijeća u listo- ICT-PSP Europske Unije, s naputkom da unutar svoje 7 URL: http://ec.europa.eu/infor- padu 2006. g. Ukupnim proračunom od 730 milijuna kolekcije izaberemo građu koja čini najvažnija ostvarenja mation_society/activities/eten/ eura, u trajanju od 2007. do 2013. g., program ICT suvremenoga umjetničkog stvaralaštva u europskom index_en.htm PSP podupire akcije poticanja inovacija i konkurentnosti kontekstu. 8 URL: http://ec.europa.eu/infor- širim usvajanjem i što boljom primjenom informacijskih mation_society/eeurope/2005/ i komunikacijskih tehnologija među građanstvom, u Poseban naglasak stavljen je na remek-djela europske all_about/modinis/index_en.htm tijelima državne uprave i u gospodarskom sektoru. Kao kulturne baštine, djela izuzetne kreativnosti, vještine 9 URL: http://ec.europa.eu/infor- 7 8 mation_society/activities/econ- svojevrsni nastavak programa e-TEN , Modinis i eCon- ili izrade, djela koja su dobila mnogo pozitivnih kritika, tentplus/closedcalls/econtentplus/ tentplus9, obuhvaća projekte koji omogućuju jednak koja su naslijeđe fizičkih i nematerijalnih nestalih obilježja index_en.htm pristup informacijskom prostoru u smislu sigurnosti, neke grupe ili društva i koja su naslijeđena, čuvana u 10 http://ec.europa.eu/infor- većeg kapaciteta i infrastrukturne potpore, s ciljem pre- sadašnjosti i vrijedna očuvanja u budućnosti. Budući da mation_society/eeurope/i2010/ vladavanja prepreka u razvoju informacijskog društva, je suvremena umjetnost vrsta kulturne baštine koja još index_en.htm u skladu s ispunjenjem inicijative European Information uvijek nije osobito zastupljena u Europeani, vremenski 11 http://ec.europa.eu/information_ 10 11 okvir definiran je radovima nastalima nakon 1945. g., a society/eeurope/i2010/pc_post- Society i2010 i Post i2010 strategije Europske Unije i2010/index_en.htm za informacijsko društvo. zemljopisno je određuju umjetnici koji su svojim podrijetlom vezani za europski kulturni prostor ili su svojim 12 http://narodne-novine.nn.hr/ Stupanjem na snagu Memoranduma o razumijevanju12 clanci/medunarodni/2008_05_3_48. radom pridonijeli stvaranju europskoga kulturnog nasli- između Europske Zajednice i Republike Hrvatske, od html jeđa. Posebna napomena odnosila se i na odabir onih 2008. g. Hrvatska je postala punopravna članica pro- 13 URL: http://www.packed.be radova čija su autorska prava za digitalizaciju i online prezentaciju već raščišćena, odnosno radova čija će nadzirati kvalitetu realizacije glavnih projektnih isporuka i 37 prava biti raščišćena do kraja projekta 2013. g. osigurati njihovu evaluaciju. Odabir partnerskih institucija i organizacija koje bi Iako je razmjena s Europeanom konačni rezultat pro- činile DCA konzorcij temeljio se na kriteriju izbora onih jekta, glavna pitanja koja se trebaju riješiti jesu nalaženje kolekcija koje bi predstavljale dodatak već postojećim adekvatnih specifikacija za digitalizaciju i metapodatke, zbirkama, kao i novih kolekcija sadržaja kulturne baštine kao i nalaženje odgovarajućih rješenja implementacije koje još nisu dostupne putem Europeane. Upravo je građe u postojeće online kataloge partnerskih institucija povezivanje institucija koje predstavljaju tzv. mreže i Europeanu. Trogodišnje iskustvo stečeno zajedničkim najbolje prakse s institucijama koje su svojom građom djelovanjem 25 partnerskih institucija rezultirat će obja- u Europeani zastupljene s manje od 1% značilo ispu- vom smjernica i dokumentacije o najuspješnijim prak- njavanje kriterija dodane vrijednosti potporom razmjeni sama digitalizacije suvremene umjetnosti. iskustava dobre prakse programa ICT-PSP. Dodanoj Strukturirane prema mjesecima isporuke, obuhvaćaju: vrijednost pridonijela je i primjena tematskog pristupa odabira građe, u ovom primjeru suvremene umjetnosti lipanj 2011. - preporuke za izradu plana digitalizacije nastale nakon 1945. g., te odabir kolekcija kulturnih - smjernice za tijek digitalizacije odabranih umjetničkih ustanova iz različitih europskih zemalja koje raspolažu djela različitim vrstama građe što će se digitalizirati (npr. knjige prosinac 2011. - smjernice za implementaciju metapo- umjetnika, audiovizualna građa i tradicionalni umjetnički dataka digitaliziranih djela suvremene umjetnosti mediji) te postati dostupnom na web stranicama tih veljača 2012. - smjernice za strategije dugoročnog ustanova i na platformi Europeana. očuvanja digitalnih reprodukcija i metapodataka kolovoz 2012. - modul obogaćivanja online sadržaja i DCA konzorcij sastoji se od 25 partnerskih institucija program provjere inovativnog koncepta - POC iz 12 europskih zemalja strukturiranih prema sljedećoj listopad 2012. - smjernice za implementaciju digitali- podjeli. ziranog sadržaja i vodič za mapiranje podataka i agre- 1. Content Providers, koje čini 21 kulturna institucija gaciju (prilog 1.) koja će digitalizirati oko 27 000 suvremenih prosinac 2012. - preporuke za kontekstualizaciju i umjetničkih djela te gotovo 2 000 kontekstualnih doku- međusobno povezivanje digitaliziranih djela suvremene menta i nakon završetka projekta učiniti ih dostupnima i umjetnosti vidljivima putem vlastitih internetskih stranica i platforme travanj 2013. - smjernice za digitalizaciju radova suvre- Europeana, čime će se povećati javna dostupnost mene umjetnosti radova iz zbirki suvremene umjetnosti te poboljšati kori- travanj 2013. - najbolje prakse infrastrukture digitalne sničko iskustvo. pohrane. 2. Technical Managment Group - TMG, tj. Grupa za tehnički Sve projektne isporuke u obliku smjernica, preporuka menadžment koju čine: i vodiča aktivno će se objavljivati i prezentirati na web stranicama projekta, kao i na raznim međunarodnim voditelj i koordinator projekta - organizacija PACKED konferencijama o suvremenoj umjetnosti i digitalnoj (Belgija) kulturnoj baštini kao dio predviđenih aktivnosti unutar tehnički partneri (prilog 2.) - National Technical Uni- posebno strukturiranoga radnog paketa namijenjenoga versity of Athens - NTUA (Atena, Grčka), Ubiquitous širenju informacija o projektu. Intelligent Technical Solutions - UBITECH (Atena, Grčka) i Interdisciplinary Institute for Broadband Technology - IBBT(Ghent, Belgija), koji će umjesto osiguravanja sadr- Odabir radova žaja pružiti tehničku potporu partnerskim institucijama Ubrzo nakon poziva za sudjelovanje, sredinom 2010. g. voditelji radnih paketa (prilog 3.) - Royal Museums of u MMSU je organiziran sastanak na kojemu je voditelji- the Fine Arts of Belgium - MRBAB (Belgija) i Netherlands cama Zbirki predstavljen projekt i nimalo lagan zadatak Institute for Media Art - NIMk (Nizozemska), koji djeluju analize fundusa i pregleda građe. Kriteriji odabira bazi- kao kombinacija Content Providera, sudjelujući u digi- rani su na razmatranjima prezentacijskog aspekta digita- talizaciji građe i implementaciji u Europeanu, i tehničkih lizacije unutar samoga projekta s obzirom na proširenje partnera kojima je zadatak osigurati primjere najboljih korisničke populacije, kao i na mogućnostima stvaranja praksi i standarda digitalizacije dijeljenjem smjernica teh- novih aspekta vrijednosti putem načina prezentacije i ničkih parametara za izradu visokokvalitetnih digitalnih povezivanja građe na kontekstualnoj razini. reprodukcija (MRBAB) i smjernica za dugoročno očuva- Tako je prva razina odabira, prema prezentacijskom nje i upravljanje digitaliziranom građom (NIMk). ključu, obuhvaćala radove reprezentativnog statusa na 3. Steering group - Upravna grupa koju čine stručnjaci hrvatskoj suvremenoumjetničkoj sceni koji pokazuju s relevantnih područja (metapodaci, suvremena umjet- početke i logičan razvoj pojedinih umjetničkih tendencija nost, obrada slika i sl.), kao i predstavnici institucija u odnosu prema istodobnim tokovima razvoja europske, koji će biti savjetnici projekta, davati opće preporuke, odnosno svjetske umjetnosti. 38

sl.1. Online zbirka na mražnoj stranici Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. (screenshot preuzet s www.zbirka. mmsu.hr) Ista razina usto podrazumijeva radove međunarodno Problematika autorskih i srodnih prava renomiranih umjetnika, prepoznatih u krugovima kritičara U vezi s autorskim i srodnim pravima bilo je vrlo teško i stručnjaka, kao i regionalnih umjetnika koji predstavljaju dati procjenu mogućih ishoda u procesu raščišćavanja inovativne i eksperimentalne pristupe. I, konačno, tu su i prava jer se ugovori poprilično razlikuju po ograniče- radovi kulturnopovijesne i povijesnoumjetničke važnosti njima vezanima za umnožavanje, distribuciju i prezen- koji odražavaju umjetničke preokupacije, kao i kulturna, taciju građe. Katkad ugovora uopće nema, a doku- društvena i politička pitanja druge polovice 20. i početka mentacija ulaska rada u Muzej sadržava samo odluku o 21. st., koje odlikuju visoke estetske vrijednosti i visoka otkupnoj nagradi. Nerijetko su radovi, posebno nakon razina umjetničke metodologije. većih međunarodnih izložbi, ostavljani u Muzeju, a svaki Međutim, ubrzo su se iskristalizirali dodatni kriteriji pokušaj kontaktiranja umjetnika i regulacije statusa usmjereni na jednu od osnovnih funkcija ustanove - rada završio bi neuspješno tako da su radovi nakon zaštitu umjetnina koje još uvijek nisu digitalizirane, a čija određenog vremena jednostavno pripojeni muzejskom je digitalizacija prioritet u muzeološkom smislu. U sklopu fundusu. Kad i postoje ugovori o otkupu ili donaciji, navedenih kriterija voditeljice zbirki su pregledom građe nerijetko se prava na distribuciju radova radi njihove izabrale ukupno 200 radova iz Zbirke crteža i Zbirke promocije obuhvaćaju samo stavkama o pravu na izla- grafika, 150 iz Zbirke fotografija, 10 radova iz Zbirke ganje radova te pravu na objavljivanje reprodukcija rada plakata, 290 radova iz Zbirke slikarstva, 20 iz Zbirke u klasičnim papirnatim tiskovinama. Treba se uzeti u skulptura i 60 radova iz Zbirke instalacija i novih medija. obzir da su ti ugovori sastavljani u vrijeme kada digitali- Dakle, ukupno 730 radova koji čine najbolja postignuća zacija radova radi online prezentacije nije bila uobičajena u njihovim specifičnim medijima i u odnosu prema spe- muzejska praksa. Neke je ugovore za radove nastale cifičnom kontekstu u kojemu su se pojavili, pružajući suautorstvom dvoje ili više umjetnika potpisivao samo jedinstveni pregled kretanja umjetničkih tendencija u jedan autor, bez punomoći koje bi jamčile suglasnost suvremenoj umjetnosti. ostalih autora. Zbog navedenih razloga prije digitalizacije treba obaviti uporabi da bi se smanjilo učestalo rukovanje djelom i 39 zahtjevan proces ažuriranja kontakata autora, suautora spriječilo njegovo uništavanje; i nositelja njihovih prava, kao i dopunjavanja muzejske 2. prezentacijski cilj: baze podataka novim informacijama o nositeljima autorskog prava nakon autorove smrti. Trenutačno smo u istraživanje, npr. stvaranje digitalnih preslika visoke procesu izrade novih verzija ugovora, odnosno aneksa rezolucije koji će omogućiti velika povećanja radi prou- postojećim ugovorima koji će šire obuhvatiti uvjete pri- čavanja poteza kista na slici stupanja digitaliziranom sadržaju u skladu sa suvreme- muzejska web stranica i Europeana, tj. prezentacije nim načinima prezentacije muzejske građe. U skladu s kolekcije online korisnicima (najčešće u nižoj rezoluciji). preporukama konzorcija DCA, izradit će se specijalizirani Nakon analize i raščlambe svakoga predloženog rada ugovori za fotografe koji će raditi na digitalizaciji građe, a na komponente i njihova svojstva u skladu s prethodno uključivat će uvjete korištenja digitaliziranim sadržajem, određenim ciljevima, radove smo ponovno grupirani u ali i jamstva kvalitete digitalizacije u skladu s prethodno kategorije unutar plana digitalizacije odvojene prema definiranim smjernicama i parametrima. vremenskim segmentima. Plan je trebao obuhvaćati jasno specificirane ciljeve i proizvode projekta, plan Pripremna faza projekta - MMSU-ov plan digitalizacije aktivnosti, odgovornosti, resurse i postupke evaluacije. Svaki je segment trebao uključivati sve procese nužne Projekt je službeno započeo potpisivanjem Sporazuma za tip građe koji se u njemu obrađuje, s točno naznače- o odobrenju (Grant Agreement) između Europske komi- nim vremenskim okvirima u kojima je planirana realiza- sije i konzorcija DCA na sastanku u Briselu 25. siječnja cija aktivnosti. 2011. Prvih šest mjeseci predviđeno je za pripremne aktivnosti projekta koje su obuhvatile pregled građe i utvrđivanje svojstava izvornika na temelju nekoliko Uradi jedanput, uradi kako treba osnovnih metapodataka koja su se potom trebala Izreka koja se često provlači u smjernicama digitalizacije pojedinačno ispisati u tablice (prilog 3.): inventarni broj, ovoga projekta jest Scan one for every purpose, ili vari- naslov, godina, autor/umjetnik, tip građe (npr. skulptura, jacija Do it once, do it right!, što u slobodnom prijevodu slika), materijal/podloga ili nosač (ulje/platno; video/ znači Skeniraj jedanput za svaku potencijalnu upotrebu VHS), dimenzije/format, trenutačna lokacija (npr. muzej- ili Uradi jedanput, uradi kako treba!, a primjenjuje se kao sko spremište), mjesto gdje će se digitalizirati (muzejski metafora svih procesa digitalizacije, od skeniranja preko fotostudio ili vanjska lokacija), je li potreban prijevoz, fotografiranja do videodigitalizacije. Tako se predlaže kakvo je stanje rada, tj. jesu li potrebni restauratorski da isporuka uključi visokokvalitetne digitalne preslike zahvati, tko je nositelj autorskog prava (umjetnik/umjet- (master kopije) iz kojih se potom izrađuju korisničke nikova obitelj), jesu li prava već raščišćena za digitaliza- kopije kojima se pokušavaju predvidjeti sve potencijalne ciju, odnosno za online prezentaciju. Za audiovizualne upotrebe digitalne reprodukcije (npr. tisak, web). Na taj radove postavljena su dodatna pitanja koja su se se način smanjuje korištenje ne samo fizičkog izvornika odnosila na producenta rada, status materijala (master već i njegova digitalnog mastera. Zato je preporuka kopija, prezentacijska kopija), prava koja Muzej polaže da se digitalne preslike nastale fotografiranjem građe na djelo (prava prikazivanja u sklopu edukativnih pro- isporuče u pet različitih formata: grama, izložbi u našim prostorima i sl.), trajanje rada te na ostale tehničke parametre (je li zvuk mono ili stereo, 1. dng, za digitalne negative; taj otvoreni format stand- koliki je broj kanala; je li videofilm crno-bijeli ili u boji). ard je za .raw formate koji uvijek ovise o vrsti fotograf- Navedena svojstva izvornika višestruko su utjecala na skog aparata (zapravo, postoje deseci “sirovih” for- različite aspekte izrade trogodišnjeg plana digitalizacije: mata); pohrana .raw formata beskorisna je ako nemate od postavljanja ciljeva i planiranja resursa do odabira odgovarajući fotografski aparat da ga pročita; uz .dng tehnologije i specifikacije pojedinih postupaka. taj se problem izbjegava; Postavljanje ciljeva trebalo je obaviti na razini pojedinač- 2. nekomprimirani referentni IBM TIFF v6.0 CMYK, mini- nog djela, kao i na razini ukupnog procesa digitalizacije. mum 300 dpi u A2 formatu, bez interpolacija; CMYK Pri izradi plana stalno smo imali na umu dva cilja: datoteke služit će za tiskanje i usporedbu rezultata s izvornikom - kolor korekcije na tiskanome materijalu; 1. konzervacijski cilj: 3. nekomprimirani referentni IBM TIFF v6.0 RGB, iste supstitucija, npr. stvaranje digitalne kopije koja će rezolucije; RGB datoteka pogodna je za gledanje na služiti kao zamjena analognog videa zbog fragilnosti ekranu pa je potrebno prethodno kalibrirati monitore. izvornika (npr. VHS kasete), ali i zbog zastarijevanja nosača (npr. VHS rekordera) i nužnosti prebacivanja na Sljedeća dva formata pogodnija su za prezentacijske suvremenije medije korisničke kopije: dokumentacija radi konzervacije, npr. stvaranje viso- 4. jpg RGB 300 dpi u A5 formatu; npr. za internu kokvalitetnih digitalnih preslika za radove koji su u čestoj upotrebu na intranetu; 40

sl.2. Muzej moderne i suvremene umjetnosti u sklopu DCA na Europeani. (screenshot preuzet s www.digitisingcontemporaryart. eu/collections) 5. jpg RGB 72 dpi u A6 formatu; niska rezolucija za koji se potom integriraju u jednu fotografiju, registrirajući objavu na internetu. realne boje uz mnogo manje nagađanja nego što to čine uobičajeni single-shot fotoaparati. Međutim, važnije od Glavnu prepreku za isporuku tih tehničkih parametara samog fotoaparata i njegovih kromatskih kvaliteta jest, čini zahtjev za A2 formatom s minimalnom rezolucijom naravno, dobar fotograf, s osjećajem za specifičnosti 300 dpi, bez interpolacije, koji se mogu dobiti samo izvornika (npr. za boju i dvodimenzionalnost slike, za fotoaparatima koji se koriste multi-shot tehnikom snima- prostornost instalacije), ali i za cijeli proces koji slijedi nja nekoliko uzastopnih fotografija koje se kasnije inte- nakon samog fotografiranja. Ako želimo biti sigurni da griraju u jednu. Konkretnije, riječ je o četiri snimke koje ono što nam je isporučeno odgovara izvorniku i da odvojeno bilježe crvene - zelene - zelene - plave piksele Prilog 3. Pripremne tablice za plan digitalizacije Prilog 1. Muzeji i institucije uključene u projekt

Austrija ITEMS TO BE DIGITISED 1. Ars Electronica, http://www.aec.at Item no. MMSU-2246 Belgija 2. argos - centre for art and media (Bru- Title Fragile No. 001 ssels), http://www.argosarts.be 3. MAC’s - Museum of Contemporary Year 2002. Art of the French Community of Belgium (Grand-Hornu), http://www.mac-s.be Artist (s) / Creator Lada Sega 4. Mu.ZEE - Collection of the province of West Flanders and the City of Ostend Producer (in case of AV/sound work) The artist (Ostend), http://www.muzee.be Type Video 5. Royal Museum of Fine Arts of Belgium (Brussels), http://www.fine-arts-museum. Material & Carrier VHS (master), DVD, Betacam SP (2007) be Hrvatska Status of source material (in case of AV/sound work) Master and screening copy 6. MMSU - Museum of Modern and Contemporary Art Rijeka (Rijeka), http:// Rights you hold on source material (in case of AV/sound work) Non profit distribution/presentation within the www.mmsu.hr activity of the museum, promotion of the artist Njemačka and his work; preservation, documentation 7. EMAF - European Media Art Festival related to these activities (Osnabrück), http://www.emaf.de 8. HfG - Staatliche Hochschule für Sizes / format VHS, DVD Gestaltung Karlsruhe (Karlsruhe), http:// www.hfg-karlsruhe.de Other technical parameters (in case of AV/sound work) Sound, stereo, colour, Betacam SP (2007) 9. Transmediale (Berlin), http://www. transmediale.de Duration (in case of AV/sound work) 3 min Grčka Current location Storage room in museum 10. Frissiras Museum (Athens), http:// www.frissirasmuseum.com Where will it be digitised On the premises of the subcontracter 11. MMCA - Macedonian Museum of Contemporary Art (Thessaloniki), http:// Transportation required Yes www.mmca.org.gr 12. National Gallery-Alexandros Soutzos Condition of the work Good Museum (Athens), http://www.national- gallery.gr IPR owner The artist Island Rights already cleared for digitisation No 13. National Gallery of Iceland (Reykjavik), http://www.listasafn.is Rights already cleared for online publication No 14. RAM - Reykjavík Art Museum (Reyk- javik), http://www.artmuseum.is

Latvija nismo uzaludno potrošili novac predviđen za digitali- Trogodišnji plan digitalizacije MMSU-a 15. Latvian Centre for Contemporary Art zaciju na osrednje reprodukcije, moramo se upustiti u (Riga), http://www.lcca.lv Trogodišnji plan digitalizacije MMSU-a sastoji se od korekcije boja prema tiskanome materijalu. U protiv- Nizozemska četiri segmenta podijeljena u četiri osnovne kategorije nome, najčešći je scenarij da se digitalne preslike jedno- 16. Museum Boijmans Van Beuningen koje se odnose na raščišćavanje autorskih prava, meta- (Rotterdam), http://www.boijmans.nl stavno pohrane u spremišta sve dok u jednom trenutku 17. NIMk - Netherlands Institute for podatake, samu digitalizaciju te online implementaciju. ne zatrebaju radi tiskanja kataloga pa se nakon nekoliko Media Art (Amsterdam), http://www. Svaka je od tih komponenti dodatno razrađena unutar nimk.nl mjeseci ili godina neugodno iznenadimo činjenicom svog segmenta te obuhvaća vremenske okvire za svaku Poljska da digitalne reprodukcije imaju potpuno drugačije boje pojedinu stavku: uspostavu nazivlja datoteka, ažuriranje, 18. WRO Art Center (Wroclaw), http:// nego izvornik. Fotografi nam zatim tvrde da je problem u www.wrocenter.pl kodiranje i implementaciju metapodataka, pripremne tisku, grafičari tiska da je problem u fotografiji, a umjet- Portugal radove (restauraciju, čišćenje VHS kaseta, organizaciju nici da je problem u nama. Zbog toga je nužna provjera 19. Serralves (Porto), http://www.serral- transporta, sudjelovanje umjetnika u postavljanju), kon- ves.pt kvalitete digitalne preslike i njezine CMYK verzije tiskane zervacijske mastere i derivirane korisničke kopije (njihove Slovenija na kalibriranom printeru prema ISO 12647v2 standardu parametre i vremenske okvire u kojima će biti stvarani), 20. MG - Moderna Galerija (Ljubljana), i njezina usporedba s izvornikom u standardiziranim http://www.mg-lj.si postprodukciju (“kropanje” fotografija, izravnavanje pla- uvjetima gledanja kako bi se izbjegli svi učinci metame- Španjolska kata), kontrolu kvalitete isporuke (provjeru formata, kolor 21. Antoni Tapiès Foundation (Barcelona), rije (utjecaja svjetlosti na boje pigmenata). Kolor korek- korekcije, kontrolu datoteka od virusa), pohranu digi- http://www.fundaciotapies.org cije zahtijevaju ulaganja u osposobljavanje muzejskog talnog sadržaja, načine označavanja nosača (npr. hard osoblja, kupnju potrebnih softvera, printera, osvjetljenja, diska, digitalne betacam kasete) i implementaciju u web dakle ulaganje vremena i novca. Logika preporuka “naj- Prilog 2. Tehnički partneri stranicu Muzeja i Europeanu. boljih praksi” ne znači da se nužno moraju slijediti svi 1. NTUA - National Technical University of Athens (Atena, Grčka), http://www. preporučeni koraci, već da se odrede prioriteti na razini ntua.gr institucije kojima će se što više pokušati približiti načelu Zaključak. Neovisno o različitim načinima i razinama 2. Multimedia Lab Ghent University - IBBT Interdisciplinary Institute for Broad- Uradi jedanput, uradi kako treba. korištenja digitalnim sadržajem, omogućenoga pro- band Technology (Ghent, Belgija), http:// jektom DCA, potrebe korisnika često funkcioniraju na multimedialab.elis.ugent.be 3. Ubitech - Ubiquitous Intelligent Techni- sličan način - svi žele jednostavan i brz pristup originalu cal Solutions (Atena, Grčka), http://www. vjernim, visokokvalitetnim digitalnim reprodukcijama ubitech.eu 42 suvremenih umjetničkih djela, a ako nemaju komerci- The Digitising Contemporary Art Project (DCA) jalne namjere, onda će također očekivati da će ih dobiti DCA is one of the many European projects that in the last besplatno. Svatko će moći konzultirati novostvoreni two years has been created as a reaction to the launching of digitalni sadržaj na webu. Dolaskom na Europeanu i a unified Internet archive of the European cultural heritage, pritiskom na identifikacijsku sličicu (engl. thumbnail) bit Europeana. Started in November 2008, with the intention that će usmjereni na izvorni kontekst pronađenih umjetničkih it should become a central place of reference for the online djela (npr. na web stranice muzeja u čijoj se kolekciji presence of the European cultural heritage, Europeana is part djelo nalazi) kako bi prikupili dodatne informacije o origi- of the wider strategy of the European Commission to help nalnom radu i konzultirali poboljšane vizualne podatke. cultural institutions at the transition to the digital age, in what Takve će poveznice dodatno obogatiti iskustvo Europe- is called the digital renaissance. ane, povećati vidljivost web stranica partnerskih muzeja Digitisation and online accessibility have thus been identified i, posljedično, potaknuti razvoj novih web aplikacija as key elements in the democratisation of the approach to the koji će korisnicima omogućiti aktivno sudjelovanje, npr. cultural and scientific heritage and, as a result, elements of stvaranjem vlastitih virtualnih izložbi ili zbirki. To će u the development of the information society and a knowledge- konačnici rezultirati zanimljivijim prezentacijama zbirki based economy. Accordingly, in 2006 the National Programme suvremene umjetnosti pripadajućih institucija, oboga- for the Digitisation of Archival, Library and Museum Records ćenim iskustvom korisnika i povećanjem zanimanja za was backed as one of the strategic aims of the Ministry of suvremenu umjetnost. Culture of the Republic of Croatia. It places the digitisation of the cultural heritage in a leading place in the development of a contemporary information society. Napomena: Tekst Projekt digitalizacije suvremene umjetnosti - Digit- Thanks to the support of the Ministry of Culture of the Repub- autorice Nataše Šuković stručni je rad ising Contemporary Art (DCA) lic of Croatia, in 2009, one-year projects were started for the za zvanje dokumentaristice, 2011. Mentorica: Markita Franulić digitisation of parts of the holdings of the Museum of Modern and Contemporary Art in Rijeka that, for the first time, were able to be sufficiently qualitative to meet the requirements of the profession and credibly and authentically represent the original. Thus in 2009 the museum photographic collection was digitised, as well as a part of the Slavko Grčko Collection, in 2010 parts of the Romolo Venucci Collection the Drawing Collection and the Sculpture Collection. In parallel with an improvement in the quality of the digital reproductions the level of preventive protection was also systematically improved. Digital masters started to be stored on optical media in the properly protected spaces of filing cabinets in the museum stores and, in line with the rules, are checked out annually and if needed are migrated to new media. Independently of the various ways and levels of using digital contents enabled by the DCA project, the needs of users often function in a similar way – all wish to have a simple and rapid access to the original with true, high-quality digital reproductions of contemporary works of art, and if they have no commercial intentions, they also expect to have this for free. Everyone is able to consult the newly created digital contents on the Web. On arrival on the Europeana and clicking on a thumbnail, the visitor will be directed to the original context of the works of art found (for example, to the Web pages of the museum in the collection of which the work is found) in order to gather additional information about the original work and consult improved visual data. Such links will additionally enrich the experience of Europeana, enhance the visibility of the Web sites of partner museums and, in consequence, set off the development of new Web applications that will enable users to play an active part in for example creating their own virtual exhibitions of collections. This will ultimately result in more interesting presentations of collections of the contemporary art of the relevant institutions, enriched with the experience of users and an increase in the interest in contemporary art. IM 43 (1-4) 2012. PARTAGE PLUS - PROJEKT DIGITALIZACIJE SECESIJSKE BAŠTINE TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME

DUNJA NEKIĆ Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Zašto secesija? Secesija kao jedan od posljednjih univerzalnih stilova koji se očitovao u svim granama umjetnosti, posebice u primijenjenoj, bila je logičan odabir za pokretanje projekta koji bi ujedinio institucije iz cijele Europe. Inspiriran prirodom, s prepoznatljivom zakrivljenošću formi i orna- mentiranošću plošnih linija kako na fasadama zgrada, tako i na predmetima svakodnevne upotrebe, postao je obilježjem vremena koje je težilo spojiti umjetnost i obrt te na prijelazu stoljeća ujediniti Europu u jednom jedin- sl.1. Vaza, Antonija Krasnik, Muzej za stvenom stilu. Premda je s vremenom pomalo zaborav- umjetnost i obrt, Zagreb ljena zbog modernističkih stilova, popularnost secesije sl.2. Posuda za cvijeće, Antonija Krasnik, sada je veća no ikada. Dobro je zastupljena u muzej- Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb skim zbirkama, arhivima, knjižnicama i građevinama Zašto MUO? diljem Europe, a poznata je i pod nazivima art nouveau, Muzej za umjetnost i obrt vodeći je partner u projektu liberty, modernism, arte nova, Jugendstil. za područje Hrvatske, jer je, podsjećamo, potkraj 2003. Partage plus - Digitising and Enabling Art Nouveau for i početkom 2004. g. postavio izložbu Secesija u Hrvat- Europeana ima cilj objediniti i digitalizirati cjelokupnu skoj, koju je vidjelo više od 100 000 posjetitelja. Namjera europsku baštinu secesijskoga razdoblja te je približiti voditelja projekta1 jest uključivanje što većeg broja mu- brojnoj europskoj publici. U projektu, koji traje od 1. zeja, galerija, privatnih kolekcija i institucija u kulturi koji ožujka 2012. do 28. veljače 2014. godine, sudjeluju su pozvani da se svojim odabirom secesijskih predmeta 23 partnera iz 18 europskih zemalja. Cilj projekta je iz vlastitih fundusa uključe u predstavljanje secesije u digitalizacija više od 75 000 predmeta te izrada 2 000 Hrvatskoj na međunarodnoj razini i time dobiju priliku 3D modela stručno odabranih predmeta iz razdoblja sudjelovanja u jednome europskom projektu. Bjelovar, secesije. Važno je istaknuti kako će pretraživanje cjelo- Čakovec, Dubrovnik, Opatija, Osijek, Pula, Rijeka, Sa- kupnoga materijala, koji će višestruko povećati zastu- mobor, Sisak, Split i Zagreb samo su neka od središta pljenost secesijske građe na internetu, biti omogućeno u kojima djeluju muzeji i institucije u kulturi koja će biti preko vodećega mrežnog portala za kulturu Europske uključena u projekt Partage Plus. Unije - Europeane.eu, a pretraživanje sadržaja nastaloga 1 Stručni tim MUO čine Miroslav U planu je digitalizacija oko 5 000 predmeta i građevina Gašparović, ravnatelj MUO; dr. sc. spomenutim projektom bit će omogućeno na 17 europ- s područja cijele Hrvatske, a izradit će se i oko 200 Vesna Lovrić Plantić, voditeljica skih jezika zemalja koje sudjeluju u projektu, uključujući i projekta u MUO; Zoran Svrtan, 3D modela najpoznatijih umjetničkih djela. Za našu je hrvatski jezik. IT te suradnice Dunja Nekić i Iva zemlju izuzetno važno sudjelovanje u projektu jer će Meštrović. 44

sl.3. Stojeći sat, Hamburg - Amerikanische se na taj način velikom broju korisnika IT tehnologije zadao standarde digitalizacije projekta kojima određuje Uhrenfabrik. Muzej za umjetnost i obrt diljem svijeta približiti djela naših vrhunskih umjetnika i proces digitalizacije. Proces digitalizacije u projektu sl.4. Značka, Tomislav Krizman, Muzej za arhitekata poput Ivana Meštrovića, Roberta Frangeša Partage Plus djelomično je utemeljen na modelu što ga umjetnost i obrt, Zagreb Mihanovića, Bele Čikoša Sesije, Tomislava Krizmana, je u akademskom kontekstu razvio JISC Digital Media u sl.5. Vaza, Tomislav Krizman, Muzej za Antonije Krasnik, Aladara Baranyaija, Vjekoslava Bastla Ujedinjenom Kraljevstvu.2 umjetnost i obrt, Zagreb i drugih. Istodobno, proširit će se znanje naših korisnika Proces digitalizacije sastoji se od četiri faze. Prva, pripre- o opusima svjetski priznatih umjetnika - Galléa, Laliquea, mna faza (Preparation) obuhvaća prvih nekoliko mjeseci Van de Veldea, Tiffanyja, Alfonsa Muche... primjercima iz projekta u kojima se izrađuju popisi predmeta što se naših muzeja i drugih kulturnih ustanova. uključuju u projekt. U toj fazi potrebna je pomoć IT služ- be radi stvaranja što kvalitetnijega radnog materijala i popisa, ali i stručna pomoć kustosa, koji u dogovoru sa Digitalizacija? stručnim timom projekta provjeravaju stanje pojedinih Digitalizacija, suprotno uvriježenome mišljenju, ne sastoji dijelova zbirki i izrađuju raspored snimanja. Također, ne- se samo od fotografiranja i skeniranja materijala različitih zaobilazan je rad restauratora u pripremama predmeta vrsta građe (npr. umjetničkih djela, grafičkog materijala, prije snimanja, bilo samo u obliku čišćenja, ili u cjeloku- dekorativne umjetnosti, knjiga, audiovizualnog materija- pnim restauratorskim zahvatima. la, arhivskih podataka), već i stvaranja digitalnog opisa Druga faza odnosi se na snimanje predmeta ( - (metapodataka) o predmetu te njegova prilagođivanja Capture the ) koje je određeno minimalnim standar- standardima projekta. creation of archive dima kvalitete digitalnog sadržaja (slikovni, audiozapisi Projekt čiji je cilj obrada velike količine građe, poput pro- i videozapisi). Originalni digitalni sadržaj ovisi o uređaju jekta Partage plus, zahtijeva strogo definiranje ključnih koji se upotrebljava (npr. skener - RGB ili TIFF, fotoapa- koraka u procesu digitalizacije. Stoga je rad na projektu rat - Raw ili TIFF). Raw digitalni sadržaj pohranjuje kao podijeljen na radne pakete (work package - WP), od back-up arhiva (tzv. Master Archive), što omogućuje kojih svaki prati jedan od aspekata digitalizacije. naknadne izmjene i procese. Pet radnih paketa projekta organizirani su na sljedeći Treća je faza optimizacije (Optimization) u kojoj se provodi način. stručni rad na snimljenom Raw materijalu, a to osim provjere kvalitete uključuje i postupke poput prilagodbe veličine fotografije i njezino obrezivanje, promjene per- DIGITALIZACIJA (Digitalisation). KMKG (Koninklijke Musea spektive, provjeru i prilagodbu tona fotografije, čišćenje voor Kunst en Geschiedenis) partner je projekta odgo- 2 http://www.jiscdigitalmedia.ac.uk/ itd. te, na kraju, konverziju iz Raw ili high-bit TIFF forma- voran za prvi radni paket. U dogovoru s glavnim koordi- guide/generic-image-digitisation- ta u 24bit RGB Baseline uncompressed TIFF file format. workflow natorom projekta – CT-om (Collections Trust), KMKG je 45

Krajnji rezultati optimizacije trebali bi se također pohraniti kao zasebna back-up arhiva (tzv. Master Optimised Archive). Završna, četvrta faza odnosi se na stvaranje surogata prikaza (Surrogate creation) koji se stvaraju iz Master Optimi- sed Archive za različite namjene poput prezentacije na sl.6. Na babilonskoj rijeci, Ephraim Moses Lilien, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb monitoru (pritom je uključeno stvaranje thumbnaila za sl.7. Oslikao: Tomislav Krizman, Zagreb, pristup prikazu preko mrežnih stranica poput Europea- 1911. ne), zatim za radni materijal (in-house printing) kao i za Češka, Ostrov (Schlakenwerth), tvornica potencijalnu daljnju komercijalnu upotrebu. Svi predmeti Pfeiffer & Löwenstein, 1910. koji se uključuju u projekt i prikazuju na Europeani sva- porculan, crni slikani ukras kako moraju biti oslobođeni autorskih prava, sukladno konvertiranje metapodataka u Partage Plus metadata DEA (Data Exchange Agreement)3. model (LIDO) te mapiranje lokalnih terminologija u skladu s prihvaćenim referentnim terminologijama. Obrada i kontrola kvalitete provodi se tijekom cijelog projekta, obraća se pozornost na kalibraciju uređaja i ArhivPRO je agregator za MUO (kultura.hr) te služi kao pohranu sadržaja, a predmeti se nastoje snimiti u najve- servis za administriranje podataka prema Europeani. ćoj mogućoj kvaliteti kako bi se kasnije olakšala obrada i upotreba u različitim aplikacijama. OBOGAĆIVANJE METAPODATAKA (Metadata enrichment). UNIMAR (Das Deutsche Dokumentationszentrum für IZRADA I PREBACIVANJE NA EUROPEANU (Production and Kunstgeschichte - Bildarchiv Foto Marburg) projektni je delivery to Europeana). NTUA (National Technical Univer- partner odgovoran za treći radni paket te je u bliskoj su- sity of Athens) partner je projekta odgovoran za drugi radnji s NTUA. Jedan od zadataka UNIMAR-a jest razviti radni paket. Stručni tim pod vodstvom NTUA integrirao jedinstvenu stručnu terminologiju za sve projektne par- je sve nužne komponente u zajedničku platformu MINT, tnere koja bi se upotrebljavala za mapiranje podataka pri utemeljenu na ATHENA ingestion server. MINT (Parta- prijenosu na Europeanu. Drugim riječima, ako pri pretra- ge Plus metadata test system) omogućuje partnerima živanju predmeta iz projekta upišemo riječ razglednica, mapiranje vlastitih shema metapodataka u Partage Plus neovisno o jeziku i instituciji koja je uključila predmet u metadata model - LIDO.4 projekt, pretraživanje će nam pokazati sve razglednice, postcards, Ansichtskarte, carte postale, cartoline itd. na MINT omogućuje agregiranje metapodataka projektnih 17 jezika projekta. partnera i njihovu transformaciju u ESE - Europeana 3 http://pro.europeana.eu/web/ guest/data-exchange-agreement Semantic Elements i EDM - Europeana Data Model. Iako se posao stvaranja odgovarajuće kataloške jedinice 4 LIDO je shema za dostavu Mogućnost provjere uspješnosti mapiranja omogućuje čini prilično jednostavnim, u limitiranim uvjetima prvog metapodataka iz online baza korisnicima dostavu metapodataka u nekoliko formata, prijedloga projektne terminologije pokazao se gotovo pojedinih institucija do portala agregatora. 46 Obveza je svakoga projektnog partnera da u jednoj godini projekta održi barem jedno događanje vezano za Partage Plus projekt i/ili secesiju, da sudjeluje u barem četiri događanja putem izvještaja, postera, prezentacija ili osvrta te da objavi barem dva članka u nacionalnoj ili internacionalnoj periodici.

KOORDINACIJA PROJEKTA (Project Management and Coor- dination). CT (Collections Trust) koordinator je projekta što ga čini vodećim i najodgovornijim od 23 projektna partnera. Njegova je dužnost prema Europskoj komisiji praćenje rada svih partnera prema pojedinim radnim paketima, kao i praćenje financijske situacije na temelju izvještaja i provjera.

3D skeniranje sl.8. Kredenc, Viktor Kovačić, Muzej za 3D skeniranje jedna je od zanimljivosti projekta koja - umjetnost i obrt, Zagreb iako je dio prvoga radnog paketa - zaslužuje posebnu nemogućim. Tijekom cijelog trajanja projekta nastoji se pozornost. Steinbichler Optotechnik GmbH među vode- stvoriti optimalan terminološki aparat koji bi sadržavao ćim je tvrtkama u svijetu za optičko mjerenje i senzornu sve pojmove povezane s referentnim pojmovima na tehnologiju te je glavni partner za taj segment digitaliza- AAT-u5 i omogućio što kvalitetniju obradu predmeta i cije. Cjelokupni projekt rezultirat će izradom oko 2 000 njihovo mapiranje. 3D modela, dok će Hrvatska u tom broju participirati s oko 200 predmeta nacionalne važnosti i vrhunske Osnovna kataloška jedinica projekta ima samo osam umjetničke kvalitete. obaveznih polja (Classification, Function / Form, Object Title, Creator / Producer, Creation / Production Date, Pripreme za 3D snimanje rezultirale su stvaranjem lista Material / Technique, Repository Record Number, Re- prijedloga koje su se slale na odobravanje kako bi se source Information / Visual Surrogates), koja su stjeca- uključeni predmeti pripremili za snimanje. Suprotno foto- jem okolnosti izrađena pretežito za visoku, a manje za grafskom snimanju, za 3D snimanje bolje je da predmeti primijenjenu umjetnost koja prevladava u razdoblju se- nisu ulašteni kako bi se izbjegla refleksija, a nije poželjno cesije i u kojoj je provenijencija predmeta važna jednako ni da budu transparentni ili velikog obujma. Spomenuta kao i svi ostali podaci. Preporučene kataloške jedinice ograničenja ne ostavljaju mnogo mjesta u odabiru, no jesu Dimensions, Role of Creator / Role Producer, Spe- usprkos njima, u prosincu 2012. g. u MUO je snimljen cific Art Nouveau Style i Art Nouveau Exhibitions, dok veći dio predloženih predmeta. Zbog limitiranosti uređaja su opcijske Creation / Production Place, Other Events, kojim se obavljalo snimanje poseban je izazov bio snimiti Subject / Theme i Related Works. haljine kako zbog specifičnih uzoraka koji čine tekstil, tako i zbog volumena. Refleksija se također pokazala Rezultat rada unutar područja korištenja limitiranom jednim od problema pri snimanju metalnih i staklenih terminologijom - svojevrsnog tezaurusa secesije, ne- predmeta zbog loma laserske zrake na površini pred- prekidno je usuglašavanje kataloške obrade predmeta meta, dok se snimanje skulpture i namještaja moralo velikog broja institucija iz cijele Hrvatske koje na poziv provoditi u etapama zbog velikog volumena. MUO sudjeluju u projektu, i to prihvaćenom terminologijom projekta koja se prema potrebi i sukladno odobrenju Usprkos tome važnost 3D snimanja je dugoročna jer vodećih partnera proširuje, no sam proces prihvaćanja ono omogućuje prezervaciju, konzervaciju i restauraciju nužnih termina, prema iskustvu, nerijetko zna biti zamo- originalnog predmeta u slučaju moguće štete time što ran. se smanjuje potreba za rukovanjem pri obradi, a posebno u transportu. Također omogućuje bolji uvid za istraži- vanje, kao i mogućnost stvaranja online 3D galerija. DISEMINACIJA INFORMACIJA (Dissemination planning). IMM (Iparművészeti Múzeum) vodeći je partner za četvrti Partage plus i MUO do sada radni paket čija je projektna obveza širiti svijest o pro- U prvoj godini projekta MUO je digitalizirao 1 500 pred- jektu. To podrazumijeva koordinaciju informacija između meta iz svog fundusa, uključujući 3D snimanje oko projektnih partnera o njihovim obvezama i napretku, 200 predmeta iz raznih institucija koje se obavljalo u kao i informiranje javnosti o projektu te brigu o ažurira- prostorijama MUO u prosincu 2012. g. U lipnju 2012. 6 nosti podataka na glavnoj mrežnoj stranici projekta te projekt je prvi put predstavljen javnosti na konferenciji 5 http://www.getty.edu/research/ praćenje rada projektnih partnera vezanoga za širenje za tisak u MUO, a zatim drugi put predavanjem dr. sc. tools/vocabularies/aat/ informacija putem izvještaja koji se podnose koordinato- Vesne Lovrić Plantić u Muzejskome dokumentacijskom 6 http://www.partage-plus.eu/ ru projekta. centru u rujnu 2012. g. Na 16. seminaru Arhivi, knjižni- 47 ce, muzeji plakat koji predstavlja projekt osvojio je prvo mjesto. Daljnji rad na projektu zahtijeva digitalizaciju ostalih 3 500 predmeta koji će biti snimljeni i obrađeni diljem Hrvatske. Do sada je kontaktirano više od 120 muzejskih i kulturnih institucija i kolekcija koje su izrazile spremnost za sudjelovanja u projektu te je sljedeća faza posjet pojedinim regijama i odabir predmeta za uključi- vanje u projekt. Projekt je dobio sredstva EU Programa podrške politikama za primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT PSP) kao dijela Okvirnog programa za konkurentnost i inovativnost (CIP). Sudjelovanje MUO u projektu PARTAGE PLUS financijski će podržati Ministar- stvo kulture RH i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba.

Primljeno: 7. ožujka 2013.

Partage plus – Project for the Digitisation of the Heritage of Secession Secession, or Art Nouveau, one of the last universal styles reflected in all branches of art, particularly in the applied arts, was a logical choice for the launching of a project to unite institutions Europe-wide. Inspired by nature, with identifiable curvilinear forms and ornamentation of flat lines on the facades of buildings and on everyday use items, it became the characteristic of the time that aspired to combine art and craft and at the turn of the century to unite Europe in a single unique style. Although in time somewhat forgotten because of the styles of Modernism, Secession is now more popular than ever. It is well represented in museum collections, archives, libraries and buildings throughout Europe, and is known under the names of Art Nouveau, Liberty, Modernism, Arte Nova and Jugendstil. The object of Partage plus - Digitising and Enabling Art Nou- veau for Europeana is to unite and digitise the whole of the European heritage of the Art Nouveau period and make it more familiar to the large European public. The project, which will last from March 1 2012 to February 28, 2014, has 23 con- tributing partners from 18 countries of Europe. The Museum of Arts and Crafts is the leading partner in the project for the Croatian area, for, we recall, at the end of 2003 and the beginning of 2004, it put on the exhibition Secession in Croatia. The object of this project is to digitise more than 75.000 objects and to create 2.000 3D models of expertly selected objects from the Art Nouveau period. It is planned to digitise about 5.000 objects and buildings from the whole of Croatia, and to make about 200 3D models of the best known works of art. It is important to point out that it will be possible to search all the material, which will increase the accessibility of Art Nouveau materials on the Internet several-fold, via the leading Internet portal for culture of the European Union – Europeana. eu; searching for contents created in the project will be enabled in 17 European languages of countries taking part in the project, including Croatian. IM 43 (1-4) 2012. TEMA BROJA PROJEKT KULTURA EU: KARNEVAL KRALJ EUROPE I i II (2007–2009; 2010–2012) TOPIC OF THIS VOLUME

dr. sc. ZVJEZDANA ANTOŠ Etnografski muzej u Zagrebu, Zagreb

sl.1. Izložba Karneval Kralj Europe I u Etnografskome muzeju u Zagrebu, 2009. Snimila: Z. Antoš Projekt Carnival King of Europe – Karneval Kralj Europe žavaju u velikom broju ruralnih i postruralnih zajednica u I bio je projekt etnografskih muzeja koji je financirala Europi. Suradnja na projektu započela je sudjelovanjem Europska Unija u sklopu programa Kultura 2007. – na zajedničkim terenskim istraživanjima u Hrvatskoj, 2009. Voditelj projekta bio je Etnografski muzej Trentina Makedoniji, Italiji i Bugarskoj, koje smo proveli u siječnju (Museo degli Usi e Costumi della Gente Trentina) iz San i veljači 2008. godine, te u Francuskoj 2009. godine. Michelea u Adigeu (Italija), a partneri u projektu bili su Tijekom istraživanja prikupili smo brojne predmete za Etnografski muzej iz Zagreba (Hrvatska), Muzej europ- muzejske zbirke, ali i audiograđu i vizualnu građu (foto- skih i mediteranskih civilizacija (Musée des Civilisations grafije i videomaterijal) kojima smo zabilježili današnje 1 Za fundus Etnografskog muzeja de l’Europe et de la Méditerranée) iz Marseillesa (Fran- oblike pokladnih ophoda.1 Ta građa ima neprocjenjivu u Zagrebu otkupljeni su brojni cuska), Nacionalni etnografski muzej iz Skopja (Makedo- vrijednost u istraživanju i bilježenju pokladnih običaja kao predmeti – oprema zvončara s riječkog područja i Kastavštine nija) i Nacionalni etnografski muzej iz Sofije (Bugarska). izričaja materijalne i nematerijalne baštine. Prikupljena je (žejanskoga, rukavačkoga i građa izuzetno vrijedna zbog mogućnosti nove interpre- Cilj projekta, koji se sastojao od terenskog istraživanja, halubajskih). Obavljeni su intervjui tacije muzejskih predmeta i njihove kontekstualizacije s sa zvončarima, te za fundus realizacije filma, putujuće izložbe, web stranice www. današnjim vremenom i suvremenim trendovima karne- Etnografskog muzeja u Zagrebu carnivalkingofeurope.it i studijskih sastanaka, bio je vala. snimljeni ophodi i karnevali u utvrditi i istražiti zajedničke korijene europskog karnevala raznim europskim zemljama (mini DVD – 20 sati, 6 000 fotografija). u sklopu zimskih obreda plodnosti koji se još uvijek odr- Snimila: Z. Antoš. 2 Takav je primjer ophod rukavačkih zvončara i karneval u Vlafloriani, koji su po svojoj strukturi jednaki. On pokazuje solidarnost i identifikaciju sa seoskom zajednicom, što je vidljivo po okupljanju, ophodu i gostoprimstvu. Zadržan je uobičajeni komunikacijski postupak koji je iskazan stvaranjem povorke, glazbom, vinom i obilaskom svih zaselaka, a nakon povratka u selo organizira se zajednička večernja zabava za sve. Taj ophod ima izuzetnu tradicijsku vrijednost za lokalnu zajednicu, kako za sudionike ophoda, tako i za lokalnu zajednicu. Oni ne žele turiste, ne žele postati turistička atrakcija, nego im je želja sudjelovati u održavanju starog običaja i pri tome se dobro zabaviti. Drugo je, naravno, običaj tijekom mesopusnih dana koji se provodi u seoskoj zajednici obilaskom kuća i izvođenjem određenih magijskih radnji za sreću domaćina, koji su

sl.2. Izložba Karneval Kralj Europe II u Etnografskome muzeju u Zagrebu (Didi s Kamešnice, Gljev), 2012. Snimila: Z. Antoš

Pretpostavka za ovo istraživanje bila je konstatacija da na UNESCO-ovu listu svjetske nematerijalne baštine. po strukturi slični i u Kastavštini, se zimske poklade europskih naroda, odnosno sam kar- Nekad dominantna magijska funkcija karnevala ustupila i u Bugarskoj, i u Čmelniku. Na tim običajima nema turista, oni neval, zajedno s mnogim srodnim manifestacijama koje je mjesto isticanju i čuvanju lokalnog identiteta.3 nisu dobrodošli, očekuju se samo se održavaju od Svih svetih do početka proljeća, nadah- Rezultate istraživanja predstavili smo na zajedničkoj etnolozi! njuju zajedničkim ceremonijalnim imaginarijem i da imaju putujućoj izložbi Karneval Kralj Europe u San Michele 3 S obzirom na tradiciju i sličnu strukturu, često i iste likove, radnje i situacije, all’ Adige, Zagrebu4, Sofiji i Skopju od studenoga 2008. popularnost zvončarskih tradicija, kao da žele pokazati da je u njihovoj osnovi isti drevni na cijelom riječkom području do lipnja 2009, te na konferencijama u Trentu, Zagrebu organizirani su i lokalni karnevali obred, ista sveta drama. U toj ceremonijalnoj inscenaciji, i Ljubljani. Izložba Karneval Kralj Europe, Zimske maske poput Smotre zvončara i feštara u u čijem je središtu gotovo uvijek prikaz vjenčanja, odno- plodnosti u europskome etnografskom kontekstu Matuljima, Halubajskog karnevala u sno priča o sjedinjenju spolova kao očitoj evokaciji ideje Viškovu, manifestacije Grobnišćina nastala je na osnovi suradnje svih partnera u projektu zvoni u Čavlima i sl. U potrazi za plodnosti, uočavamo tri različite i susljedne faze, koje koji su izložili predmete iz svojega fundusa kako bi specifičnim kulturnim i turističkim zadržavaju svoj zadani poredak svugdje gdje je obred ilustrirali temeljnu koncepciju izložbe koja je trebala proizvodom koji je usko povezan s tijekom vremena zadržao svoju strukturu podijeljenu na lokalnom i regionalnom tradicijom, pokazati da je karneval kolijevka cjelokupne drame, bilo različite segmente. Od Iberije do Balkana, od Pireneja posljednjih 13 godina organizira se da je to commedia dell’arte, bilo ona koju nazivamo Smotra zvončara u Matuljima, koja do Alpa, od talijanskoga juga do srednje Europe, svaka humanističkom i eruditskom. Za commediu dell’arte je posvećena isključivo nastupu od tih faza postala je prepoznatljivom po istim obiljež- tradicijskih zvončarskih grupa. pokazali smo kako njezine glavne maske potječu iz kar- jima i istim simbolima – neizbrisivim tragovima drevnog Novija je priredba Grobnišćina zvoni, nevala, a iz karnevala u komediju nisu preneseni samo na kojoj su nastupili i sudionici obreda koji je u osnovi tih rituala. Stoga samo naizgled kostimi, nego i jezik, prostačke šale, satira, mimika, iz inozemstva, a cilj joj je dobiti kaotično i kratkotrajno kraljevstvo Karnevala možemo međunarodno značenje. akrobacije. Glavne maske, ali i gotovo sve ostale, iako smatrati jednim od najrasprostranjenijih i najtrajnijih kra- Takav je primjer i lokalnih karnevala pod drukčijim imenima, nisu ništa drugo nego varijante u Europi, poput Festivala kukera ljevstava u povijesti europskog kontinenta, koje oduvijek Harlekina, Zannija i Pulcinelle. Zbog te pretpostavke u Jambolu, na kojemu nastupaju teži uspostavi vlastite političke jedinice, a sam Karneval isključivo tradicijske zvončarske izložbeni je prikaz dizajniran poput kazališne scene na u toj perspektivi u našim očima postaje istinski i pravi grupe koje su svake godine sve kojoj se odigrava predstava u tri čina ( I. čin – o strahu, brojnije. No koncepcija festivala Kralj Europe. II. čin – obred, III. čin – o smijehu i smrti), odnosno u nešto je drugačija, odnosno svaka Istraživanja u projektu bila su usmjerena na ophode tri tematske cjeline i zadnjem, multimedijskom dijelu grupa pred međunarodnim žirijem mora izvesti 20-minutni program, maskiranih grupa koje nisu dio turističke prezentacije, izložbe. Posebnost te izložbe jest to što je svaki partner što produžuje trajanje festivala na nego na one koje predstavljaju autentičnu kulturnu prilagodio izložbu prema prostoru svog muzeja. Tako je gotovo šest sati. Zanimljivo je da baštinu.2 Sudionicima ophoda taj običaj danas ne znači postav izložbe bio dopunjen (predmetima i fotografijama) festival prati vrlo malo gledatelja i da se sudionici zapravo sami isto što je značio prethodnoj generaciji, ali zanimljivo je te prilagođen izložbenom prostoru Etnografskog muzeja zabavljaju dok čekaju obvezni dio da postupci i rekviziti ostaju isti, propisani tradicijom. u Zagrebu. Za potrebe projekta osmislila sam multime- priredbe. No mnogi su karnevali, Zvončarska tradicija Kastavštine prepoznata je kao dijski dio izložbe. U njemu su prikazani filmovi s teren- poput Riječkoga ili Smotre zvončara u Matuljima, osmišljeni kao dio živuće kulturne baštine koja se u praksi očituje u skih istraživanja u Italiji, Hrvatskoj, Bugarskoj, Francuskoj komercijalni projekti baštine, što ritualima i zato je zaštićena i od 2009. godine upisana i Makedoniji te film Karneval Kralj Europe. 5 je vidljivo iz njihova sadržaju. To 50

sl.3. Terensko istraživanje u okviru Projekta Karneval Kralj Europe II (Lastovski pokladari), 2012. Snimila: Z. Antoš sl.4. Karneval Kralj Europe II u Etnografskome muzeju u Zagrebu, 2009. Snimila: Z. Antoš najbolje potvrđuje primjer karnevala Posebna kvaliteta ovoga istraživanja i projekta jest kontekstu čini suradnja sa svim partnerima u projektu, u Coredu i Roumenu, na kojima mobilnost kustosa i mogućnost istraživanja u drugim koji su tijekom terenskih istraživanja u Italiji, Makedoniji, su nastupile dvije lokalne skupine iz susjednih gradova, uz paradu europskim zemljama. S obzirom na to da je riječ o Sloveniji, Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Španjolskoj suvremenih maskiranih grupa s etnografskim muzejima, uspostavljeni su temelji i drugih i Hrvatskoj, prikupili vrijednu audiovizualnu građu zbog alegorijskim kolima. Zanimljivo je oblika suradnje među pojedinim muzejskim instituci- čega je ona odabrana i izložena na izložbi. Izložba Kar- da imaju nekoliko mjesta na kojima neval Kralj Europe II bila je postavljena od 27. siječnja se zaustavljaju i izvode svoj dio jama, poput razmjene muzejskih izložbi. Tijekom istraži- programa koji prati mnogobrojna vanja za Muzeja europskih kultura i civilizacija-MNCEM -28.veljače 2012.u Etnografskom muzeju u Zagrebu. publika. Brojnosti publike u Marseillesu je za tamošnji muzej otkupljena maska Na izložbi je prikazan film Karneval Kralj Europe I-II kojim pridonijela su raznolika događanja halubajskog zvončara, kompletna oprema žejanskog i su dokumentirani i sintetizirani podaci o europskim tijekom cijelog dana (od izbora kraljice, maškaranih plesova ili šešir rukavačkog zvončara. To je bila jedna od prednosti karnevalima u sklopu zimskih obreda plodnosti. Postav zabava, kao i događanja povezanih ovoga istraživanja jer do sada u fundusu bivšeg Etno- izložbe Karneval Kralj Europe II osmišljen je i prilagođen sa sportom), koje prati besplatna grafskog muzeja -ATP-a u Parizu nisu bili zastupljeni izložbenom prostoru Etnografskog muzeja u Zagrebu. gastronomska ponuda pokladnih jela i pića jer je riječ o najbogatijoj predmeti iz Hrvatske. Rezultati projekta objavljeni su u Zato su u dijelu izložbe predstavljene maske i kom- regiji u Italiji. publikaciji sa znanstvenog skupa Karneval Kralj Europe pletna oprema likova Dida s Kamenščice iz Gljeva kod U Arles sur Techu, u francuskim u Trentu i na DVD-u na kojemu su snimljeni filmovi što Sinja i Lastovskog poklada iz otoka Lastova koje smo Pirenejima, odlučili su privući turiste u svoj kraj tijekom zimskih su nastali tijekom rada na projektu. ilustrirali fotografijama Ive Pervana. Izložba je gostovala mjeseci organizirajući karneval, i to tijekom 2012. godine u Etnografskim muzejima koji su Nakon uspješno realiziranog projekta Karneval Kralj prvi put prošle godine. Na njemu sudjelovali i u prvom dijelu projekta, odnosno u Skopju smo zabilježili izvedbu opisanog Europe I (2007-2009) dobivena su sredstva iz programa (Makedoniji) i Sofiji (Bugarskoj). običaja zaustavljanja maskiranih Europske unije Kultura za nastavak projekta (2010 – skupina i izvođenja dijela programa. 2012). Voditelj projekta je Etnografski muzej Trentina Projekt Karneval Kralj Europe II (2010-2012) tijekom Zadržali su se na jednom prikazu karnevala koji su obnovili prema (Museo degli Usi e Costumi della Gente Trentina) iz 2012. godine obuhvaćao je organizaciju istraživanja slikama toga običaja prije 50 godina, San Michelea u Adigeu (Italija). U projekt Karneval Kralj pokladnih običaja u Hrvatskoj za partnere u projektu, kada je zadnji put izveden. Prvi Europe II (2010-2012) osim postojećih partnera Etno- te sudjelovanje na terenskim istraživanjima u inozem- dan izveli su ophod dabrova koji 6 nagovješćuje proljeće, a drugi su grafskog muzeja iz Zagreba (Hrvatska), Nacionalna stvu . Rezultati istraživanja objavljeni su u zajedničkoj dan izveli običaj koji se odvijao Ustanova Muzej na Makedonija iz Skopja (Makedonija) publikaciji i DVD-ROM-u 2013. godine. Rezulate istraži- na četiri različita mjesta u selu i s i Etnografskog Instituta i muzeja iz Sofije (Bugarska), vanja predstavili smo na završnoj konferenciji projekta u različitom radnjom, možemo reći malom kazališnom predstavom. uključili su se Slovenski etnografski muzej iz Ljubljane Trentu od 26.-30. rujna 2012. Na kojoj je svaki partner Osobito je zanimljivo da je cijeli dan (Slovenija), Państwowe Muzeum Etnograficzne w War- predstavio istraživanja u svojoj zemlji uz mogućnosti bio prepun raznovrsnih događanja, zawie Varšave (Poljska), Complexul Naţional Muzeal nastavka provođenja istraživanja na drugim područ- od oponašanja koride ujutro, do 7 imitacije svadbe poslijepodne te Astra Sibiua (Rumunjska), i Euskal Museoa - Museo jima. Osobito je važan nastavak suradnje i sudjelovanje popratnih događanja tijekom cijelog Vasco iz Bilbaoa (Baskija, Španjolska). U nastavku u izložbi Maske i maskiranje u Europi i na Mediteranu dana. Karnevala je stekao posebnu projekta realizirana su zajednička terenska istraživanja, koju priprema Marie Pascale-Malle u Muzeju europskih popularnost među publikom zbog razmjenjene izložbe, snimljeni etnografski filmovi i objav- kultura i civilizacija 2014. godine, a na kojoj ćemo pred- svoje interaktivnosti – publici je bilo omogućeno sudjelovati, ljeni rezultati istraživanja u zajedničkoj publikaciji. staviti predmete, video filmove i sudjelovati prilozima primjerice, u potrazi za medvjedom u katalogu izložbe.8 Nova istraživanja omogućila su Posebnu vrijednost izložbe Karneval Kralj Europe II, ili u lovu na mladenku i sl. Vidljivo nove usporedbe među različitim područjima u Europi, je da turističke zajednice i pojedina Zimske maske plodnosti u europskome etnografskom društva imaju izuzetnu ulogu što je pridonijelo preciznijem ocrtavanju toga komplek- 51

u pokretanju karnevala. Takav je primjer i karneval u Soragi, koji se organizira u alpskom skijaškom središtu za hotelske goste. Zanimljivo je da maskirani ophodnici nose isključivo tradicijske maske koje su karakteristične za regiju Val di Fassa i ulaze u hotel određenim redom kako bi svaka maska došla do izražaja i pokazala svoju vrijednost. Na kraju pohod završava plesom s gostima i dobivanjem besplatnog piva od škrtih vlasnika hotela. Privlačnost maski, bučnog veselja, pića i jela toliko je velika da karneval nadživljuje zaboravljene poruke i značenja i manifestira se u novim oblicima poput Halubajskog karnevala ili karnevala u Coredu.

4 Od 22. studenog 2008. do 6. siječnja 2009. izložba je bila postavljena u Etnografskome muzeju Trentina, a od 15. siječnja do 25. veljače 2009. u Etnografskome muzeju u Zagrebu.

5 Film Karneval Kralj Europe Giovannija Kezicha i Michele Trentinija dobio je nagradu za najbolji znanstveni film na Festivalu snog ceremonijala te objašnjenju specifičnosti njegova etnografskog filma u Kyotu 2009. godine. podrijetla i utemeljenosti njegove tisućljetne povijesti. Planiramo nastavak projekta u 2014. godini u koji će se 6 Od 28.-30.1.2012. organizirano je terensko istraživanje pokladnih uključiti 13 europskih etnografskih muzeja. običaja u Gljevu (Sinj) na kojemu je sudjelovalo 5 istraživača. Za potrebe projekta snimljen je film „Sinjski ProjeCT CULTURE EU: CARNIVAL KING OF EUROPE, I AND II didi“ i obimna fotodokumentacija. Primljeno: 10 svibnja 2013. (2007 – 2009; 2010 – 2012) Od 18.-22.2.2012. organizirano je terensko istraživanje na otoku The project Carnival King of Europe started in 2007 on the Lastovu, u okviru kojega je initiative of the Museo degli Usi e Costumi della Gente Tren- promoviran filmKarneval Kralj tina in San Michele all’Adige (Italy), won the collaboration of Europe, te knjiga Lastovski poklad important European museums from France, Croatia, Bulgaria dr.sc. Ive Niemčić (promotori knjige bili su dr.sc. Zvjezdana Antoš and Macedonia in its first phase (2007-2009), and more re- i prof.dr.sc. Cesare Poppi), knjiga cently, (2010-2012) from the Basque Country in Spain, Slo- je bila promovirana 23.2.2012. u venia, Romania and Poland: Museo degli Usi e Costumi della Etnografskom muzeju u Zagrebu. Istraživanje je provodilo 8 Gente Trentina of San Michele all’Adige, organizer¸ Euskal istraživača, a za potrebe projekta Museoa, Bilbao; Museo Vasco of Bilbao; Slovenski etnografski snimljen je filmLastovski poklad i muzej of Ljubljana; Complexul Naţional Muzeal Astra of Sibiu; obimna fotodokumentacija. Projekt Państwowe Muzeum Etnograficzne w Warzawie of Warsaw; je promoviran na HRT1, u emisiji Europski magazin (objavljen je Etnografski muzej Zagrab of Zagreb; Ethnographic Institute intervju sa Zvjezdanom Antoš). and Museum, Bulgarian Academy of Sciences of Sofia; Na- 7 Od 26.-30.9. 2012. dr.sc. cionalna ustanova Muzej na Makedonija of Skopje. Zvjezdana Antoš sudjelovala je na završnoj konferenciji u Trentu sa The project received support from the Culture Program of izlaganjem o Lastovskom pokladu the European Union. Carnival King of Europe went to the four i Sinjskim didima, na kojoj su i corners of the continent to track down the surviving instances predstavljena široj javnosti oba filma of such rituals, and has gathered them in a comparative Michele Trentinija snimljena na terenskom istraživanju u Hrvatskoj. framework to shed light on their similarities and provide an interpretation of their common denominators. 8 Od 29.-31.5. 2012. dr.sc. Zvjezdana Antoš sudjelovala je Carnival King of Europe is a project of ethnographic research, kao članica znanstvenog vijeća MUCEM-a u Marseillesu i od 8. a website www.carnivalkingofeurope.it, a DVD film, and an do10. ožujka 2013. u Bincheu u entire video archive, besides the exhibition. Belgiji za navedenu izložbu. IM 43 (1-4) 2012. TEMA BROJA BAUHAUS - UMREŽAVANJE IDEJA I PRAKSE TOPIC OF THIS VOLUME

VESNA MEŠTRIĆ Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb JADRANKA VINTERHALTER Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Universalmuseumom Joannem Graz, Akademijom likovnih umjetnosti Sarajevo i Loškim muzejom Škofja Loka. Koordinatorica projekta je Vesna Meštrić, viša kustosica MSU, u suradnji s Jadrankom Vinterhalter, muzejskom savjetnicom MSU, koje su projekt koncipirale, razradile i pripremile za natječaj. Međunarodni istraživački i izložbeni projekt Bauhaus - umrežavanje ideja i prakse ( BAUNET) ima cilj cjelovito istražiti i prezentirati djelovanje umjetnika iz regije koji su se školovali na poznatoj međunarodnoj školi za arhitekturu, dizajn i vizualne umjetnosti Bauhaus, a dolaze iz Hrvatske: Otti Berger, arh. Gustav Bohutinsky, Ivana Tomljenović Meller, ili iz regije: August Černigoj iz Slove- nije i arh. Selman Selmanagić iz Bosne i Hercegovine. Projekt prati koncepte i pedagoške metode rada škole Bauhaus, osnovane 1919. u Weimaru, njezino djelovanje u Dessau (1925. - 1932.) i Berlinu do zatvaranja 1933. te njezine utjecaje na poslijeratnu suvremenu sl.1. Ivana Koka Tomljenović Meller umjetnost, dizajn i arhitekturu, s posebnim osvrtom Iz osobnog arhiva: Ausweis - Bauhaus na zagrebačku grupu EXAT 51, arhitektonsku praksu Dessau studenta Bauhausa arh. Huberta Hoffmanna u Grazu i 1929. g.- 1930. g. Iskaznica s fotografijom ljubljanskog Smjera B. 12 x 8,9 cm inv. br. MSU 2464 Projekt se u MSU pripremao sustavno i u kontinuitetu od 2008. U studenome 2012. organiziran je Potkraj veljače 2013. objavljeni su rezultati natječaja za međunarodni simpozij Bauhaus - umrežavanje ideja i Program kultura (2007. - 2013.) raspisanoga 2012., prakse, na kojemu su je predstavljeni dosadašnji rezul- prema kojima je potporu u kategoriji kratkoročne surad- tati istraživanja dvanaest stručnjaka - suradnika iz regije nje (1.2.1.) dobio projekt Bauhaus - umrežavanje ideja koji se bave temom Bauhausa i njegovih utjecaja. i prakse / Bauhaus - Networking Ideas and Practice (BAUNET). Projekt BAUNET započinje u listopadu 2013. sastankom svih koordinatora u Zagrebu i traje dvije godine, a obu- Nakon vrlo uspješnog projekta Digitizing Ideas (2010. - hvatit će arhivsko istraživanje, digitalizaciju građe, izradu 2012.), to je drugi projekt koji će biti realiziran uz potpo- BAUNET portala, bazu podataka kao središnjeg mjesta ru fondova EU a koji vodi zagrebački MSU. budućih istraživanja, realizaciju stručnih skupova i ra- BAUNET je jedini izabran od 19 projekta koje su na dionica te izložbu u MSU Zagreb 2015., koja će zatim natječaj prijavile institucije-voditelji iz Hrvatske. S obzi- biti prikazana i u ostalim zemljama partnerima: Austriji, rom na do sada najbrojniju i najjaču konkurenciju ( 2012. Bosni i Hercegovini i Sloveniji. prijavljeno je 476 projekata, od kojih je izabrano 114) te činjenicu da je po jedan projekt izabran i iz daleko većih zemalja - Poljske, Češke, Slovačke, potpora zagre- Vrijeme održavanja: 1. listopada 2013. - 30. rujna 2015. bačkom projektu BAUNET može se smatrati izuzetnim Autorice projekta: Jadranka Vinterhalter, Vesna Meštrić

uspjehom. Primljeno: 15. travnja 2013. Uz MSU Zagreb kao voditelja projekta, BAUNET će se realizirati u suradnji s institucijama partnerima 53

sl.2. Ivana Koka Tomljenović Meller Ernst Toller na Bauhausu 1930. g. c/b negativ 6x6 inv. br. MSU 2489 sl.3. Ivana Koka Tomljenović Meller Kantina u Bauhausu 1930. c/b negativ 6x6 inv. br. MSU 2479 sl.4. Ivana Koka Tomljenović Meller Ispred kantine 1930. g. c/b negativ 6x6 inv. br. MSU 2478 54

sl.5. Ivan Picelj; Vjenceslav Richter; Aleksandar Srnec; Zvonimir Radić Nacrti postava izložbe Autoput u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1950. g. tuš, tempera, kolaž / papir pojedinačna mjera: 49,8 x 70,9 cm inv. br. MSU 1326 (1-6) sl.6. Zvonimir Radić; Aleksandar Srnec; Vjenceslav Richter; Ivan Picelj Nacrti postava izložbe Autoput - Beograd 1950. g. tuš, tempera, kolaž / papir pojedinačna mjera: 50 x 70 cm inv. br. MSU 1327 (1-5)

Bauhaus – Networking Ideas and Practice The international research and exhibition project Bauhaus – Networking Ideas and Practice or BAUNET is aimed at an integral research into and presentation of the work of artists from the region who were trained at the well-known international school for architecture, design and visual arts, Bauhaus. They came from Croatia: Otti Berger, Gustav Bohutinsky and Ivana Tomljenović Meller; and from the wider region: August Černigoj from Slovenia and the architect Selman Selmanagić of Bosnia and Herzegovina. The project tracks the concepts and teaching methods of Bauhaus, founded in 1919 in Weimar, its work in Dessau (1925-1932) and in Berlin down to its clo- sure in 1933, and its influences on post-war contemporary art, design and architecture, with special reference to the Zagreb group Exat 51, the architectural practice of Bauhaus student Hubert Hoffmann in Graz and of the Ljubljana B(asic) Course. In the Museum of Contemporary Art (MCA) in Zagreb the project has been in continuous preparation since 2008. In Novem- ber 2012, an international symposium was held, Bauhaus – Networking Ideas and Practice, presenting the results to date of the research of 12 experts, associates from the region who deal with the topic of Bauhaus and its impacts. The BAUNET project started in October 2013, with a meeting of all the coordinators in Zagreb, and will last two years. It will comprise archival research, digitisation of material, the construction of the BAUNET portal, a database as central place of future research, the mounting of seminars and workshops, and an exhibition in the MCA in Zagreb, in 2015, which will then transfer to other partner countries: to Austria, Bosnia and Herzegovina and Slovenia. IM 43 (1-4) 2012. KULTURNA BAŠTINA KAO ŽRTVA VREMENA RIJEČ JE O ... / Main Feature / Baština u fokusu

DAVOR STIPAN Muzeji Ivana Meštrovića - Galerija Meštrović, Split

Kulturno nasljeđe izostavljeno je iz prijedloga natječaja njezino buduće njegovanje. Bez istraživanja ne postoje Europske komisije za 8. okvirni program (FP 8) za istra- mogućnosti čuvanja baštine na adekvatan način.3 živanje i inovacije (HORIZON 2020). Dok je 7. Okvirni program (FP 7) Europske komisije4 Kulturno nasljeđe koje posjedujemo i čiji smo baštinik unutar tematskih područja predviđao financiranje druš- vjekovima višestruki je civilizacijski kontekst koji nas tveno-ekonomskih i humanističkih znanosti s minimal- definira, identificira i izgrađuje. Njegova slojevita prot- nim iznosom (u usporedbi s ostalim tematskim područ- kanost i sveprisutnost diljem ekumene zadužuje nas jima)5, taj je iznos u prijedlogu natječaja za 8. Okvirni te predodređuje kao odgovorne čuvare svih njegovih program (FP 8) za potrebe istraživanja na područjima pojavnosti. Upućujući na elementarne humanističke, arheologije, povijesti umjetnosti, povijesti i sličnih disci- povijesne, religijske i općeljudske pretpostavke i na plina u potpunosti povučen. Takav čin može biti pogu- delikatan nas način definirajući kao individue svjesne ban, osobito za ugroženo područje zaštite i konzervacije svoje prošlosti, produkte kulture primorani smo na kulturnih dobara. Kulturna je baština u potpunosti egzaktan i stručan način valorizirati, zaštiti i konzervirati. izostavljena, ukinuti su svi fondovi koji su prethodno bili Ujedno, svoje spoznaje trebamo kontinuirano proširivati, dostupni za istraživanje na tom području te su samim probleme aktualizirati, a stečena znanja i metode zaštite time temelji za konzervaciju i očuvanje kulturnih dobara prenositi budućim naraštajima. Ako, zbog stanovitih ozbiljno uzdrmani. Iduće godine mogu višestruko ugro- razloga budemo lišeni potpore vodećih institucija na ziti, gotovo i obezvrijediti kulturna dobra ako ne dođe do kojima je golema odgovornost i bez čije svijesti i savjesti prijeko potrebne promjene takve odluke. Taj će korak 1. Naziv Horizon 2020 izabran je o vrijednosti kulturnih dobara ne možemo napredovati, značiti poražavajući skok unatrag za Europu kao kul- na javnom natječaju You name it, koji stigli smo do alarmantne situacije čije posljedice mogu turnu tvorevinu, a ostatku svijeta prezentirati će izrazito je raspisala Europska komisija, a predložile su ga dvije poljske učite- biti potencijalno katastrofalne. negativan signal pogrešno usmjerenih htijenja. ljice i tako pobijedile u konkurenciji HORIZON 2020 najnoviji je okvirni program unutar Na osnovi svega navedenoga, golema je zadaća od 1 600 predloženih naziva (Busi- ness.hr). kojega će se od 2014. do 2020. godine s 80 milijardi postavljena pred sve nas. Kolege i udruge diljem Europe 1 6 2. Od 1986. g. na međunarodnoj eura financirati istraživački i inovacijski projekti. već su pokrenule peticiju za promjenu spomenute je razini uspješno provedeno 200 odluke, te se njezinim potpisivanjem podržava nastoja- Sredinom 2012. g. u Okvirnom programu 7 (FP 7) ras- projekata, što čini Europu svjetskim nje da Europska Unija preuzme odgovornost, predloži liderom na tom području (European pisani su natječaji čija će uloga definirati premosnicu cultural heritage research community). taj problem visoko na svoju agendu te iznova uvede prema novom programu, a do kraja 2013. g. namjerava financiranje istraživanja kulturnog nasljeđa u Okvirni 3. Takva bi situacija vodila gubitku se usvojiti cjeloviti zakonodavni okvir kojim će se reguli- znatnog dijela našega kulturnog program. Pozitivan ishod odnosi se na svakoga, kako rati pravni i tehnički uvjeti njegove implementacije. Takvi identiteta, a i relevantnoga eko- na struku, tako i na sve građane Europe. Prihvaćajući nomskog pokazatelja koji iznosi Okvirni programi razrađivani su i definirani još od 1984. kulturna dobra kao općeživotni postament svake sre- 3,3% BDP-a u Europi, tj. oko 338 g., a financiranje istraživanja kulturne baštine do novoga milijardi eura prihoda od turizma. dine i pojedinca, naša će svijest o njihovoj vrijednosti i prijedloga (FP 8) nije izostajalo.2 Istraživački programi (European cultural heritage research potrebi njihova očuvanja, razmjerno spoznajama i sve financirani u navedenom razdoblju pridonijeli su izgradnji community). suvremenijim metodama zaštite, rasti, a mi ćemo se jedinstvene sveeuropske mreže koja međusobno uskla- 4. Za razdoblje od 2007. do 2013. takvim samounapređivanjem na ispravan način odužiti g. đuje profesionalne vještine, kao nužnu pretpostavku prošlosti, čiji smo čuvari i baštinici. za rješavanje urgentnih problema zajedničkog interesa. 5. Indikativan je dosadašnji iznimno nizak udjel društveno-ekonomskih i Samo uz pomoć sustavnog istraživanja moguće se suo- humanističkih znanosti u ukupnom čiti s kompleksnim izazovima koje čini zaštita kulturnih budžetu Okvirnih programa EU za Primljeno. 6. travnja 2012. dobara. Prema tome, financiranje istraživačkih projekata istraživanja i razvoj (1,03% u FP 5, 1,51% u FP 6, 1,23% u FP 7), iako unutar Okvirnih programa EU elementarni je impuls oko 30% znanstvenika u EU dolazi te istodobno jamči razvoj i provedbu najsuvremenijih iz tih znanosti (Institut za međuna- metoda čija je primjena žurno potrebna diljem Europe, rodne odnose). ne samo za konzervaciju kulturne ostavštine, već i za 6. Web stranica za potpis peticije: http://www.ipetitions.com/ 56

Cultural heritage as a victim of time Cultural heritage is one of the most important factors of human knowledge about itself. Preservation, protection and conservation of cultural heritage assumes a continuos research and scientific approach to this issue. For projects and actions that will lead to achieving of this aim, funding from the European Union is necessary. For many years the EU has financially supported the research and development projects within the Framework Programs for Research and Inovation. However, competition from the Euro- pean Commission proposal for 8th Framework Programme (FM 8) for Research and Innovation (HORIZON 2020) omitted the financial support for research of cultural heritage. According to this procedure, prevention and preservation of cultural property in the near and distant future is brought into question, and are also affected foundations of successful work in this area decades ago. Considering this procedure regressive and potentially disastrous to the cultural heritage, colleagues and organizations from across Europe have launched a petition for reconsideration of this problem and change decisions. IM 43 (1-4) 2012. SUSTAVNO UNIŠTAVANJE BAŠTINE – PREMA POJMU KULTUROCIDA/HERITOCIDA RIJEČ JE O ... / Main Feature / Baština u fokusu

MARKO SJEKAVICA Zagreb

A casser les statues on risque d’en devenir une soi-même. gitimitet i legalitet svojih postupaka. U fokusu ovog di-

Jean Cocteau, iz filma Le sang d’un poète, 1933. plomskog rada jesu okruženja ratnih sukoba i promjena društvenog poretka kao konteksti sustavnog uništavanja baštine. Uvod. Baštinski predmeti inkorporiranjem vrijednosti Ciljano uništavanje baštine neke grupe ili određenoga određene zajednice u sebi postaju materijalno tkivo po- baštinskog sloja pretpostavlja stanovito razumijevanje jedinih segmenata njezina identiteta. Oni nisu puki zbroj značenja, dosega, mehanizama i zakonitosti funkcionira- materijala od kojih su sastavljeni, nisu niti sama forma u nja baštine i njezine uloge u kolektivnom pamćenju. Bez kojoj su predstavljeni, ma kako impresivna i umjetnički toga bismo njezino uništavanje mnogo jednostavnije vrijedna ona bila, oni po prirodi u sebi sadržavaju i do- mogli protumačiti kao običan čin bezumlja i ignorancije datnu, ponekad vrlo tananu, memorijsku vrijednost koja kojemu je okidač postao nataloženi višak frustracije, osigurava kontinuiranje nekih dragocjenih i važnih poru- agresije i ludila. Uništavatelji baštine bezumnici su i ka u budućnost čovjeka i njegove zajednice. Svojevrsna ignoranti koji identitet doživljavaju kao separatorski, a su dogradnja čovjekove memorije i instrumenti kolektivne integrirajući činitelj, no i oni su morali spoznati snagu nog pamćenja zajednice. baštine da bi je mogli zloupotrijebiti. Sama intencija Budući da su usmjereni prema pamćenju, uz spomenike ugroze i zatiranja baštine podrazumijeva shvaćanje se često veže atribut memorijalni. Tako shvaćeni, oni baštine (njezina strukturnoga i funkcionalnog identiteta) lako nalaze svoje mjesto u sustavu potpune baštine. kao sređenoga i svrsishodnog sustava koji uvelike operi- Memorijalni se spomenici i pojmovno elegantno uklapaju ra na jednoj finijoj, tananijoj, nematerijalnoj, podsvjesnoj, u okrilje mnemozofije, znanosti o baštini, u središtu čije duhovnoj, simboličkoj razini. Stoga devastacija mjesta i se paradigme nalazi mneme. Pamćenje čovjeku omo- objekata pamćenja neke zajednice nije puki mehanički gućuje cijeli spektar prostorno-vremenskih prenošenja čin. Ona najčešće obuhvaća određeni predumišljaj (do- odrednica vlastitoga identiteta. lus praemeditatus), ne nužno izravnog počinitelja (ako je riječ o rušenju koje dolazi odozdo), ali zasigurno predu- Kada bi baštinski predmeti bili obične stvari, o njihovu mišljaj onoga tko idejno, ideološki i misaono orkestrira uništavanju ne bi bilo potrebno pisati. Razlozi uništava- baštinsko razaranje. Mjesta pamćenja su svaki značajan nja bili bi sasvim drukčije prirode i teško bi bilo govoriti entitet, bio materijalan, bio nematerijalan po svom sa- o toj vrsti organiziranosti, namjernosti i sustavnosti stavu, a koji snagom ljudi ili radom vremena, postaje destrukcije koju želimo izložiti, pokušati je protumačiti i simbolički element spomeničkog nasljeđa svake zajed- pozicionirati unutar promišljanja znanosti o baštini. nice.1 Kako Mumford jasno uočava i detaljnije elaborira, Uništiti baštinu znači pokušati modificirati, falsificirati, čovjeka kao takvog više determinira moć simboličke osakatiti, odstraniti i, in ultima linea, ubiti identitet odre- komunikacije nego tehnološki napredak, svojstven, do- đene društvene grupe kojoj ona pripada. Raznolikost duše, isključivo civilizaciji. društvenih grupa reflektira se u mnogostrukosti njihovih Identitet je vis vitalis stvari i ljudi2, a toga su, nažalost, identiteta. Identitet je pak dinamična i slojevita kategorija svjesni i uništavatelji baštine koji drugome žele osporiti za koju vrijedi pravilo da različite situacije aktiviraju razli- i oduzeti pravo na identitet. Iako pod tom sintagmom čite vrste i različite segmente identiteta. U toj dinamici to pravo nije poznato u pravnoj terminologiji, pa ni uže 1 Vujić. Žarka. Povijesna muzeologija društvenih odnosa identiteti se međusobno sukobljuju. na početku 21. stoljeća. u: Modeli gledano, u pravnom jeziku općeprihvaćenog popisa Identiteti, a time i baština putem koje se identiteti oči- znanja i obrada prirodnog jezika (ur. temeljnih čovjekovih prava pravo na identitet proizlazi iz tuju, postaju posebno ugroženi revolucijama, ratovima, M.Tuđman). Zagreb: Zavod za in- više izričito nabrojenih i međunarodno zaštićenih prava formacijske studije, 2003., str.145- socijalnim zbivanjima i drugim promjenama težišta druš- 164. kao što su pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, pravo tvene moći. Iza sustavnog uništavanja baštine obično na slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na sudjelovanje 2 Šola, Tomislav. Eseji o muzejima i stoji grupa s dovoljno jakom pozicijom moći, koja je njihovoj teoriji: prema kibernetičkom u kulturnom životu zajednice itd. sposobna nametnuti se kao dominantna i osigurati le- muzeju. // Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a, Zagreb, 2003., str. 27. 58 Baveći se muzeologijom rekoncilijacije i vodeći međuna- nike? I ponudio sljedeći odgovor: Zato što su tragovi rodne seminare s temom Muzeološki pristupi integralnoj vremena u prostoru. Svaki je spomenik svjedok vremena uporabi kulturne baštine u Interuniverzitetskom centru u i ljudi i svaki se može upotrijebiti u dokaznom postup- Dubrovniku, Ivo Maroević, jedan od naših prvih i najpre- ku (ako do njega dođe) o tome čija jeste i čija je bila danijih muzeoloških pedagoga, upozorio je na opasnost ova zemlja.8 Međunarodno kazneno pravo prepoznaje zloupotrebe baštine. U vremenu kad takva stajališta uništavanje kulturne baštine kao jedan od modaliteta nipošto nisu bila dominantna znanstvena i društvena počinjenja ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti te misao, upozoravao je na to da je baštinu moguće upo- pokušava razviti zaštitne mehanizme kojima je cilj spasiti trijebiti kao sjeme razdora, uništiti kao simboličku sliku kulturnu baštinu čovječanstva od njezine sve češće uti- drugoga i drugačijega, ali da baština ispravno shvaćena litarizacije kao moćnog oružja suvremenih sukoba. Ipak, može poslužiti razumijevanju i pomirbi.3 Upravo ispravno treba priznati da, unatoč cilju da te norme djeluju kao shvaćena baština može biti spona među različitostima. opća i specijalna prevencija prema eventualnim budućim Kulturni identitet je u sklopu nacije, jedan od osnov- počiniteljima ratnih zločina - uništavateljima baštine, one nih čimbenika nacionalnog identiteta, a u isto vrijeme najviše djeluju ex post facto, kada zločini, uključujući i predstavlja faktor univerzalizacije jer odnosna kulturna one prema spomenicima kulture, već budu učinjeni. područja nisu uvijek ista s nacionalnim teritorijima. Svaki U uništavanju spomenika Narodnooslobodilačkoj borbi nacionalni teritorij integrira različite kulturne krugove u koje se provodilo tijekom 1990-ih godina, stradale su svom horizontalnom geografskom opsegu i proizvodi mnoge skulpture, spomen-obilježja i spomen-ploče njihovu mješavinu u vertikalnoj povijesnoj stratifikaciji. Po posvećene borbi protiv mraka nacizma i fašizma. Pro- svojim kulturnim karakteristikama, svaka nacija može biti paganda ekstremno desne struje vlasti novoosnovane ili otvorena ili zatvorena za proces univerzalizacije, ovisno hrvatske države, koja je svoje korijene tražila u Neza- o interpretaciji svoje kulturne baštine.4 visnoj Državi Hrvatskoj i njezinoj ideologiji, bila je toliko Informacijska teorija koja u krug svoje znanstvene misli snažna da je u svijesti kritične mase uspjela zločinima i uključuje i teoriju baštine, baštinu vidi kao sređen sustav terorom počinjenima sous l’ancien régime (misleći pri- prijenosa informacija. Cilj heritologije kao opće teorije tom na zločine počinjene od partizana tijekom Drugoga baštine jest upotreba baštine u kontinuiranju identiteta.5 svjetskog rata i poraća te na opresiju koju je nad neisto- Naprotiv, cilj sustavnog uništavanja baštine jest diskon- mišljenicima provodio komunistički režim) u potpunosti tinuiranje identiteta. Baštinu možemo sagledati kao dio obojiti identitet koji su simbolizirali antifašistički spomeni- šireg pojma kulture, izgrađenoga od seta vrijednosti koje ci, tako da su oni, stigmatizirani i dezavuirani, postali res su prepoznate, istražene, zbrinute i komunicirane kao non gratae, koje je trebalo ukloniti od pogleda i uništiti. identitet.6 Pozitivne civilizacijske vrijednosti antifašističke borbe U nedavnoj prošlosti imali smo priliku svjedočiti razara- i dalje nastanjene u hladnome materijalnom supstratu njima kulturne baštine velikih razmjera, i to u dva oblika antifašističkih spomenika ostale su bez publike kojoj bi kojima će se ovaj rad u nastavku baviti: prvi se odnosio prenosile svoju snagu i značenje, dapače, izbrisane su 3 Id., Baština kao poziv i društveno na ratna razaranja nakon raspada bivše Jugoslavije, a iz javnog diskursa. Silovitost i brzina te promjene u zna- , u: Vujić, Žarka i Špikić, opredjeljenje drugi je bio povezan s promjenom društvene paradigme čenju identiteta sugerirala je da je za razumijevanje kon- Marko (ur.). Ivi Maroeviću baštinici 9 u spomen. // Zavod za informacijske - padom komunizma te popratnim uništavanjem antifa- cepta identiteta važan pojam ekologije identiteta , koji studije Odsjeka za informacijske šističkih spomenika Narodnooslobodilačkoj borbi. Kad bi se odnosio na okolinu u kojoj neki identitet egzistira. znanosti Filozofskog fakulteta Sveu- su bombardirani muzeji i spomenici, napadnut je alter Između pošiljatelja i primatelja poruke, a nas ponajprije čilišta u Zagrebu, 2009., str. 113. ego samog identiteta.7 Ratnim uništavanjem baštine nije zanimaju kulturne, memorijalne poruke, može doći do 4 Prevedeno iz: Maroević, Ivo. Museum Training to Develop the Social bila pošteđena nijedna baštinska ustanova: uništavani nesporazuma u komunikacijskom procesu, što dovodi Awareness of Cultural Identity in a su muzeji (Vukovar, Gradski muzej Vukovar - dvorac do toga da vrijednosti na početku i na kraju komunika- Time of Universalisation // Cuadernos Eltz), biblioteke Nacionalna i univerzitetska biblioteka cijskog procesa ne korespondiraju jedna s drugom. de museologia N° 6, Colombia, Bosne i Hercegovine u Sarajevu; u granatiranju i požaru, 1996., str. 31-32. Memorija u smislu kolektivnog pamćenja, kako je, uvo- 25. kolovoza 1992. g. izgorjele su stotine tisuća knjiga, 5 Šola, Tomislav. Ex cathedra // Filo- deći taj termin, definira francuski filozof i sociolog Mauri- časopisa i druge periodičke građe te unikatnih dokume- zofski fakultet u Zagrebu, 2007. ce Halbwachs, funkcionira kao komunikacijski odnos te nata; neki podaci govore o više od dva milijuna izgorenih 6 Id., The kiss of Mnemosyne, tekst se time razlikuje od individualnog pamćenja pojedinca. bibliotečnih jedinica), arhivi (oštećene su zgrade arhiva i iz kompendija tekstova za kolegij Primjer u kojemu se, promjenom društvene i političke Opća teorija baštine, Zagreb, 2005., dijelovi arhivske građe u Osijeku, Vinkovcima, Karlovcu, okoline, stubokom promijenila percepcija poruka koje str. 9-10. Dubrovniku itd.), spomenici - muzeji na otvorenome su antifašistički spomenici prenosili zorno prikazuje opi- 7 Id., Eseji o muzejima, cit., str. 85. (bombardiranje stare gradske jezgre Dubrovnika od srp- sanu pojavu. U svom djelu Sjećanja, snovi i razmišljanja 8 Vinterhalter, Jadranka. Zaštita u sko-crnogorskog agresora 6. prosinca 1991. g.; rušenje Carl Gustav Jung kaže da je doživljaj odvojen od svoje muzejima - prvi ratni zadatak, šest go- mostarskoga Starog mosta od Hrvatskog vijeća obrane dina poslije. // Pavić, Vladimira (ur.). supstancije, a supstanciju često zamijene puki nazivi koji 9. studenoga 1993. g.). Ratne štete na muzejima i galerijama u imaju tendenciju zauzimanja mjesta realnosti. Tako je u Hrvatskoj, Muzejski dokumentaci- Analizirajući razaranje spomenika tijekom Domovinskog tome određenom povijesnom trenutku doživljaj spome- jski centar, Zagreb, 1997., str. 21. rata, ugledni povjesničar umjetnosti, Radovan Ivančević nika antifašističke borbe sasvim odvojen od plemenitosti 9 Puhovski, Žarko. Ex cathedra // Filozofski fakultet u Zagrebu, 2009. postavio je pitanje: Zašto uništavaju posebno spome- ideja koje reprezentiraju, dok su atributi antifašistički, narodnooslobodilački i sl. poprimili novo, pejorativno upravo je ta spona čovjeka s prošlošću koja mu daje 59 značenje. Spomenike kao nositelje takvoga izobličenog mogućnost transcendiranja prostorno-vremenskih ba- značenja preostalo je još samo srušiti, a njihov identitet rijera i priliku za oplemenjivanje sadašnjosti i izgradnju izbrisati iz kolektivnog sjećanja i na njemu cijepiti novo- skladnije i humanije budućnosti. rođenu zajednicu, životno ugroženu kompleksnim sple- Čovjek kao pojedinac svoj identitet gradi na osobnim tom vanjskih i unutarnjih okolnosti. sjećanjima i uspomenama, a njih često održava na ži- Primjeri koje će ovaj rad problematizirati pokazatelji su votu skupljanjem materijalnih predmeta koji, osim svoje postojanja dihotomije između kulture sjećanja i kulture osnovne (katkad sasvim marginalizirane) uporabne funk- amnezije (ako se uopće o kulturi u tom smislu može cije, sadržavaju i jedan dodatni memorijski potencijal. govoriti). Osjećaj za skupljanje, zaštitu, proučavanje i po- Društvo, kao mreža pojedinaca povezanih zajedničkim pulariziranje baštinskih predmeta, a ujedno i vrijednosti etničkim, povijesnim, duhovnim, političkim, vrijednosnim, nematerijalne baštine te mogućnost sagledavanja bašti- kulturnim odrednicama, također izgrađuje svoj identitet ne u širemu, mnemozofskom horizontu svakako razumi- uz pomoć predmeta sjećanja, memorabilija u kojima se jeva i njegovanje kulture sjećanja. Uništavanje baštine, s inkorporira društveno, kolektivno pamćenje. Svi ti me- drugog kraja memorijskog spektra, veže uz sebe kulturu morijski predmeti sjajno su prikazani u Dalíjevim potpor- zaborava koja iz kolektivnog pamćenja želi izbrisati ne- njima koji svojom čvrstom, opipljivom i stabilnom mate- poželjna sjećanja. Ako je riječ o izoliranim, pojedinačnim rijalnom strukturom podupiru krhko i erozivno čovjekovo ili manje brojnim primjerima uništavanja baštinskih pred- sjećanje. Halbwachs12 je u svom djelu The Collective meta, to se može smatrati aktima kulturnog terorizma Memory iz 1922. g. opisao prostornu dimenziju kolek- kao posljedicama pojedinačnih frustracija i psihoza tivne memorije koja opstaje sidreći se u materijalnim uništavatelja (oštećenje Michelangelove Pietà 1972. g.), predmetima. Materijalni, memorijalni predmeti sidrišta su kolateralnim žrtvama sukoba identiteta ili manje ili više sjećanja. Ugrožene države zdušno čuvaju svoje fizičko legitimnom promjenom ukusa i vrijednosti društva. nasljeđe za koje osjećaju da utjelovljuje trajni javni identitet.13 Da bi se kolektivno pamćenje perpetuiralo, prenije- Ovaj će rad svoju diskusiju i zaključke temeljiti na prilo s generacije na generaciju, katkad začinjeno elemen- mjerima u kojima je razaranje baštine sustavno, ako je tima mita, katkad institucionalizirano i nacionalizirano, pritom riječ o sustavnom uništavanju baštine ekstremnih ono treba baštinu (kako materijalnu, tako i nematerijalnu) razmjera, s ciljem uništavanja identiteta cijele grupe, tu kao svoj neprikosnoveni prostorno-vremenski transmiter ćemo pojavu pokušati svesti pod pojam kulturocida, od- i komunikator. nosno heritocida. Pogled će biti proširen tematiziranjem mirnodopskoga, sustavnog uništavanja baštine u susta- Baština je uređeni sustav vrijednosti iz prošlosti koje pu- vu neoliberalnog kapitalizma, naglašenog konzumerizma tem kolektivne memorije nalaze svoju primjenu u sadaš- i prijeteće industrije turizma u kontekstu globalizacije i njosti i postaju obećavajućim zalogom za budućnost. zapadne supremacije. Kultura, kao nešto šira kategorija, sastoji se od onoga što jesmo i što bismo željeli postati. (...) Kultura sadrži Rad koji se bavi destrukcijom ima cilj svojom konstruk- baštinu kao set diseminiranih vrijednosti koje korespon- tivnom analizom i dobrohotnošću pridonijeti spasu umi- 10 Šola, Tomislav. diraju specifičnim potrebama i okolnostima određene Eseji o muzejima i rućih srca identiteta10 prezentiranih i populariziranih onim njihovoj teoriji - prema kibernetičkom zajednice ili grupe.14 dijelom baštinskih predmeta koje, slijedom dramatičnih muzeju. // Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a, 2003., cit., str. 339. društvenih procesa, dominirajući dio zajednice stigmati- Kultura i identitet, posebice kada je posljednji promatran zira i time životno ugrozi. u svojoj poziciji kulturnog identiteta, imaju evidentno 11 Lowenthal, David. Benefits and Burdens of the Past. // Lowenthal, tijesan i prožimajući odnos. Jednako kao i u kulturi, David. The Past is a Foreign Country, postojanje identiteta moguće je samo u odnosu na Cambridge University Press, Cam- Baština kao zrcalo identiteta i instrument kolektivnog zajednicu i u odnosu prema zajednici koja si pripisuje bridge, 1985., str. 41. pamćenja (u relaciji s kulturom, spomenikom, ideologijom i određen skup vrijednosti koje taj identitet označava. 12 U kontekstu ovog rada nije nevažno istaknuti da je Maurice propagandom) Spomenici i drugi baštinski predmeti i cjeline nositelji Halbwachs svoj život završio u naci- Sposobnost da se prisjetimo vlastite prošlosti i da se su i prenositelji kulturnog identiteta. Njihove značajke stičkome koncentracijskom logoru s njom identificiramo, egzistenciji daje smisao, svrhu i permanentno penetriraju u društvo u obliku znanstvenih Buchenwald 1945. g. vrijednost.11 Kako bi proširio svoju prirodnu sposobnost i kulturnih informacija (...). Identitet kao dio muzeološke 13 Lowenthal, op. cit. (bilj. 11), pamćenja, limitiranu na sebe kao pojedinca i na vlastiti poruke postaje element spoznaje o postojanju, o kori- str. 46. životni vijek, čovjek je razvio jezik i druge sustave zna- jenima koji sežu do različitih dubina prošlosti i prostora 14 Šola, Tomislav. The kiss of Mne- onih struktura koje su u nama (...)15, a koje se odnose na mosyne. // Cultural diversity in kova i simbola, a osnažio je i obogatio svoje sjećanje, contemporary Europe: proceedings poduprijevši ga mitologijom, javnom povijesnom sferom različite oblike pripadnosti. Muzeologija teorijski izučava of the Cultural Traditions Group i, dakako, baštinom kao nadgradnjama individualnih one oblike identiteta koje je moguće izraziti i oblikovati Conference 1997, Institute of Irish Studies, Queen’s University of Bel- memorijskih kapaciteta. Razvoj informacijske tehnologije u interpretaciji baštine i u muzejskom djelovanju i stvara fast, 1998., cit., str. 10. multiplicirao je obujam ljudskog pamćenja i otvorio nove, moguće kriterije za utvrđivanje osobina predmeta koje 15 Maroević, Ivo. Uvod u muzeologi- unutar muzealnosti pridonose izražavanju određenog neslućene horizonte napretka (tehnološkog zasigurno, ju. // Zavod za informacijske studije, a da li i duhovnoga?). Baština koju ovdje proučavamo identiteta.16 Zagreb, 1993., str. 99. 16 Ibid. 60 Da bi se dublje ušlo u predmetnu materiju, potrebno sa svoje odraze ostvaruje u materijalnom svijetu. Prema je objasniti pojam i značenje spomenika koji su, kao Karlu Marxu, ideologija i fetišizam pojavni su oblici ido- baštinski predmeti par excellence, nabijeni određenim latrije, od kojih je prvi njezina misaona, a drugi njezina identitetom i upravo stoga nose rizik da najčešće budu materijalna manifestacija. Fetišist svom fetišu pridaje izloženi sustavnom uništavanju koje ovdje namjeravamo svojstva živog objekta na način da na nj projicira svoj obrazložiti. Klasična definicija spomenikom naziva djelo život i svoju svijest oživljujući tako neživi predmet i odri- ljudske ruke podignuto u svrhu održavanja pojedinih čući se svog životnog daha da bi ga udahnuo u fetiš. I ljudskih podviga i vještina (ili sklopa više njih) u svijesti memorijalni spomenici, interpretirani u ovom radu, na budućih generacija17, a po svojoj se inkorporiranoj sličan način čine dio simboličkog instrumentarija kojemu vrijednosti mogu klasificirati kao umjetnički, povijesni je cilj odaslati određenu memorijalnu poruku, ideološki i komemorativni. Spomenik se također može odrediti obojenu, koja svjedoči o dominantnim vrijednostima kao znak koji doziva u sjećanje događaje, stvari i oso- jednog društva. be.18 Grčki ekvivalent za hrvatsku riječ spomenik (koja Radi potpunosti iznesenog diskursa, oportuno je u nj također sadržava korijen spomen u smislu prisjećanja, uvesti i pojam propagande, čiji je utjecaj neizbježan, spominjanja) jest riječ mnema, blisko povezana s riječju kako pri inauguriranju memorijalnih spomenika, tako koja u grčkom jeziku označava memoriju, pamćenje, i pri njihovu sustavnom uništavanju. Svojim suptilnim sjećanje: mnemé. Latinski naziv za spomenik - monu- metodama, koje se često baziraju na izgradnji unutarnje mentum, i sam uvelike definira označeni pojam. Naime, kohezije grupe i njezine društvene mobilizacije, podu- monumentum etimološki potječe od glagola monere, piranjem i jačanjem osjećaja straha prema vanjskim i koji znači upozoriti, podsjetiti, dakle prizvati u sjećanje ili drukčijim entitetima, a ujedno i obilnim iskorištavanjem u memoriju. Spona spomenika i memorije, i to ponajprije snage medija, propaganda postaje jedno od najja- javne, kolektivne memorije jest esencijalna, čvrsta i teš- čih oružja vlastodržaca. Opasnost da je oni, osim za ko raskidiva jer bez utjecaja na memoriju, s ciljem pre- politički legitimne svrhe, iskoriste za ostvarenje svojih nošenja poruka prošlosti, kako našemu vrlom, novom najmračnijih namjera pokazivala se u svoj svojoj punini svijetu sadašnjosti, tako i još vrlijem svijetu budućnosti, kroz cijelo 20. st. Kao putokaz u teškoćama poimanja spomenik gubi svoj smisao koji se očituje u pridonoše- horora holokausta uopće, koje posjetitelj može osje- nju održavanju i sačuvanju identiteta zajednice.19 Du- titi pri posjetu Jüdisches Museumu u Berlinu i nakon hovna dimenzija spomenika jest sama njegova intencija njega nakon ili, primjerice, pri posjetu Memorijalnome da smiri tjeskobu smrti i uništenja i bude zaštita protiv muzeju Spomen-područja Jasenovac, može poslužiti traumatizma egzistencije, određeni sigurnosni uređaj20 u misao samog monstruoznog uma, Adolfa Hitlera, koji svijetu koji nije idealan. je osmišljavao i u djelo provodio svoje “konačno rješe- Spomenici su kao takvi povezani s moći, a samim time i nje”, kada je u retoričkom zanosu rekao da se na masu s ideologijom grupe ustoličene u ulozi nositeljice moći u djeluje vjerom i osjećajima, a ne razumom. Materijalna, društvu. Parafrazirajući švicarskog povjesničara umjet- vrijednosna, duhovna i politička kriza društva idealno je nosti Darija Gambonija, zaključit ćemo da se spomenici tlo za pojavu propagande i upravo je takav otrovni koktel često iskorištavaju kako bi izrazili, nametnuli i legitimi- postao jednim od ključnih okidača rata pri raspadu bivše rali moć, a ti se isti spomenici ujedno zlorabe kako bi Jugoslavije. Stoga pri razmatranju problematike sustav- osporili, odbacili, dezavuirali i delegitimizirali nositelje nog uništavanja spomenika, kao jednoga od modaliteta moći čiju su ideologiju predstavljali. Jačina namjere ikonoklazma, moramo imati na umu umreženost poj- nekog režima da se spomenicima koristi kao političkim mova identiteta, ideologije, ikonoklazma, ikonodulstva i 17 Riegel, Alois. Moderni kult spo- propagande. menika, njegova bit, njegov nastanak. instrumentima, agitantima svoje ideologije i nositeljima režimske propagande u odnosu je proporcionalnosti sa // Špikić, Marko (ur.). Anatomija Ikonoklazam teži rušenju prethodno etabliranih kultova povijesnog spomenika, Zagreb, 2006., stupnjem opasnosti da ti spomenici, nakon što isti režim str. 351. štovanja određenih slikovnih i drugih materijalnih prikaza izgubi poziciju moći, postanu predmetom uništavanja i identiteta i upravo stoga postaje sastavnicom i oružjem 18 Quatremère de Quincy, Antoine- rušenja, odnosno sa stupnjem brutalnosti potencijalnog Chrysôstome. Restauriranje, Resta- mnogih revolucionarnih prevrata. Revolucionarne stu- ikonoklazma. Ikonoklazam, doživljen kao uništavanje urirati, Restituiranje, Ruina, Ruine. // dentske tendencije, najjače iskazane u toj, već mitskoj Spomenik. U: Špikić, Marko (ur.). spomenika, teži prije svega iskorjenjivanju neprijateljske 1968. godini u Parizu, trebale su čak zaobići ustaljeni Anatomija povijesnog spomenika, Za- ideologije. greb, 2006., str. 86. sustav medijske i umjetničke komunikacije na način da 19 Choay, Françoise. L’Allégorie du A kad je o ideologiji riječ, ovdje valja navesti da ona su ih potpuno ignorirale u svom prenošenju revoluci- patrimoine, Pariz, 1992., str. 15. označava strukturu vrijednosti i interesa koja nudi neko onarnih poruka. Prema mišljenju Jeana Baudrillarda, 21 23 20 Ibid. reprezentiranje stvarnosti. Međutim, korisno je iznijeti i trebalo je “razbiti odašiljače” i pronaći alternativne na- 21 Mitchell, W. J. T. Ikonologija: jednu vrijednosno obojeniju, dinamičniju definiciju ideo- čine prodiranja revolucionarnih poruka u šire društveno Slika, tekst, ideologija, Zagreb, 2009., logije, koja govori da je ona lažna svijest, sustav simbo- tkivo. I tu je ikonoklazam bio na djelu i pokazao je da str. 12. ličkih prikaza što oslikava povijesnu okolnost nadmoći se njegovo značenje proširilo i da osim uništavateljskog 22 Ibid. određene klase te služi za prikrivanje povijesne naravi i nagona prema slikama, posebice religijskima, taj pojam 23 Citirano prema Mitchell, W. J. klasne pristranosti tog sustava pod krinkom prirodnosti i u postmodernom kontekstu može podrazumijevati i T. Ikonologija: Slika, tekst, ideologija. univerzalnosti.22 Ideologija kao produkt misaonog proce- uništavanje drugih predmeta štovanja, a time i pamće- Zagreb, 2009., str. 209. nja, a iz posljednjeg primjera vidimo da se može odnositi ništvu pri kreiranju javne memorije i do otuđivanja prava 61 i na razbijanje nekih ustaljenih društvenih modela i kona vlastiti identitet koji, iako se razlikuje od prevladava- munikacijskih kanala, koji su očito nematerijalne prirode. jućeg identiteta, može biti uspješno interpoliran u tkivo Analogijom dolazimo do teze da je nematerijalna bašti- identiteta šire društvene zajednice i svojim posebnosti- na, primjerice glazbena, folklorna, jezična i sl. jednako ma pridonositi njegovu bogatstvu i različitosti, dakako uz izložena rušilačkim nagonima, usmjerenima protiv iden- uvjet da je riječ o društvu u kojemu varietas delectat. titeta koji se očituju u spomenutim baštinskim pojavnim Zanimljiv primjer koji dobro ocrtava upravo iznesenu oblicima. Neovisno o obliku u kojemu se pojavljuje, u situaciju jest postavljanje spomen-ploče Vladimiru Na- baštini se uvijek odražava identitet zajednice koja po- zoru i Ivanu Goranu Kovačiću na tratini parka u kojemu kušava pronaći način da izbjegne životnoj prolaznosti i se spajaju zagrebačke ulice te dvojice pjesnika, u sklopu transcendira vremenska i prostorna ograničenja vlastitog Queer Zagreb festivala 2007. g. Ta mnemé ploča, s tek- postojanja. Zrcaleći se u različitosti baštinskih oblika, stom konceptualnog umjetnika Željka Zorice, u prostor identitet zajednice pronalazi sigurnije sidrište, koje će mu kolektivnog pamćenja stavlja fragmente identiteta nepri- pomoći da sačuva nematerijalne vrijednosti, podložne hvaćene od establišmenta, zanijekane i osporene u su- gubitku i zaboravu, ali se ujedno izlaže i opasnostima stavu memorijalnih spomenika i prenošenja znanja. Mo- ugroze od vlastitih ideoloških oponenata, očitujući se gućnost homoerotičnosti kao odrednice odnosa tih neu- u vidljivim, materijalnim i društvenim najeksponiranijim pitnih velikana hrvatske književnosti uspješno je izlučena oblicima kolektivnog pamćenja kao što su memorijalni i isključena iz bogatoga i slojevitog kolaža hrvatskoga spomenici. nacionalnog identiteta, iz riznice nematerijalne baštine, školskih udžbenika književnosti ili povijesti. Reperkusije njezina prihvaćanja u kolektivno-memorijskim sferama Selekcija identiteta i posljedična inauguracija memorijalnih bile su u srazu s vrijednostima pretežno konzervativno- spomenika u procesu društvenog pamćenja ga, katoličkoga, politički desno orijentiranoga, patrijar- Nakon što smo zadali putokaze za područje na kojemu halnog društva. Iz ladica ispunjenih izgubljenim vreme- će se ta analiza kretati, da bismo detaljnije proučili ba- nom taj je prigušeni odraz identiteta pronašao put do štinske mehanizme perpetuiranja društvenog pamćenja društvene svijesti putem mementa što ga je inaugurirao i nasilne načine njegova dokidanja, valja postaviti pitanje festival koji je u području umjetničkog izričaja promovi- koji su to društveni procesi kroz koje se stvaraju ili iz rao različitost i istospolnu usmjerenost. Povijest nečijeg životne svakodnevice izuzimaju određeni predmeti kako života je dio međusobno isprepletenih priča; ona je uklo- bi se posvetili i (pre)namijenili na način da se stave u pljena u povijest onih grupa iz kojih pojedinci izvode svoj službu očuvanja identiteta zajednice. Koje su to druš- identitet.24 Iako je priroda toga memorijalnog spomenika tvene grupe koje imaju legitimitet njihove inauguracije i zbog odnosa nadležnih vlasti prema njemu bila privre- selekcije? Predmeti potrebne kvalitete svakako u sebi mena, zadržao se u javnom prostoru dulje od vremena nose tako snažne i za zajednicu odlučne memorijalne trajanja njegove dozvole, ali je uništen u rušilačkom poruke da se posredovanjem njih, kroz vrijeme i prostor, činu neznanog čuvara čistoće javne memorije. Paralelu mogu odašiljati željeni vrijednosni i identitetski narativi. možemo povući s nekim svjetski poznatim primjerima Političke grupe u demokratskim društvima svoj legitimi- puritanskog morala u akciji uništavanja umjetničkih djela: tet crpe iz izražene volje većine, a potom, kad se nađu sa sakaćenjem skulptura kipara Jacoba Epsteina, kako u poziciji moći, implementiraju svoja uvjerenja putem anđela s groba Oscara Wildea na groblju Père Lachaise aparata vlasti, koji im omogućuje dirigiranje sadržaja u Parizu, iz 1911./12., zbog, prema procjeni ćudorednih javne memorije. U toj ulozi vladajuće si grupe prisvajaju čistunaca, njegovih prevelikih testisa, tako i njegovih funkciju odabira reprezentirajućih identiteta zajednice i skulptura s londonske fasade središta Britanskoga me- pravo postavljanja memorijalnih spomenika, čije poruke dicinskog udruženja, nazvanih Majčinstvo, muškarac titraju na njima prikladnoj vrijednosnoj frekvenciji. i novorođenče, iz 1907./08., zbog njihove navodno Manjinske grupe, najčešće predstavljene organizacijama pretjerane seksualnosti i lascivnosti njihovih golih tijela, civilnog društva (advocacy groups / pressure groups), neprimjerene za postavljanje u javnom prostoru. vrše pritisak na vladajuće strukture, s ciljem da se pro- Baveći se društvenim pamćenjem kao načinom pre- stor javne memorije dogradi i upotpuni memorijalnim nošenja mudrosti te izgradnje i očuvanja određenih spomenicima koji su reprezentanti njihovih posebnosti i poželjnih i vrijednih identiteta, važno je naglasiti potrebu odraz njihova identiteta, katkad u bitnome različitoga od stalnoga i opreznog balansiranja između vještine pam- onih vrijednosti koje koreliraju nametnutoj poziciji većine. ćenja i vještine zaborava. Oba lica te dihotomije krajnosti U tom odnosu moći nerijetko se sukobljavaju različiti, pa su koje upućuju na društvene disfunkcionalnosti, lomove i suprotstavljeni memorijalni modeli, što u praksi, i to u i potrese koji mogu generirati manje ili veće društvene onom segmentu koji nam je ovdje bitan, može rezultirati sukobe. Muzeji, kao osnovne baštinske institucije, una- uništavanjem “manjinske baštine”, s ciljem unifikacije i toč njihovoj tranziciji prema kibernetičkim muzejima, još gušenja partikularizama, osnaživanja većinske kulture i uvijek najčešće ostaju pozornicama moći. Odnosi moći 24 Connerton, Paul. Kako se društva tradicije. Na taj način dolazi do deprivilegiranja u sudio- među društvenim grupama u neprekidnom su fluxusu, sjećaju. // Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2004., str. 33. 62 a promjenom njihova težišta dolazi do sukoba i s njim nakane da joj ospori legitimitet i umanji važnost oslobo- povezanoga sustavnog uništavanja baštine grupe koja đenja velikog dijela okupiranoga nacionalnog teritorija, je izgubila poziciju moći. Zadaća muzeja više nije da ali imajući za cilj odavanje pijeteta civilnim žrtvama koje samo pružaju ugodan bijeg od svakodnevnog života, su ciljano i sustavno protjerane, ubijene, lišene prava na niti su jednostavno skladišta sakupljene mudrosti. Mu- prošlost i na vlastiti etnički identitet. A upravo bi muzeji zeji su prešli u prvi plan borbe za reprezentaciju i za kao mediji metamorfoze, morali biti u stanju pretvoriti tu prepričavanje, revidiranje i predstavljanje prošlosti.25 multikulturnu nepriliku u bogatstvo i prednost.26 Rasprostranjeni su primjeri društvene amnezije, vezani Taj primjer jasno pokazuje nedostatak senzibiliteta za za stvaranje povijesnih mitova, paraistina i falsificirane pravo na participiranje manjinskih identiteta u kolektivnoj 25 Dubin, Steven C. Displays of prošlosti, u promoviranju kojih baštinske institucije, sklo- power: memory and amnesia in the memoriji i na učinkovitost javnih, posebice baštinskih ne autocenzuri i konformizmu, snose dio odgovornosti. American museum. // New York Uni- institucija, u perpetuiranju povijesne amnezije. versity Press, New York, London, Katkad je istina o prošlosti nepoželjna, zastrašujuća i 1999., str. 5. opasna za vladajuću društvenu grupu, pa ju je stoga Na suprotnoj strani spektra od amnezije, kao potpu- 26 Šola, Tomislav. Eseji o muzejima poželjno revidirati i mitologiziranjem povijesnih događaja noga gubitka i brisanja, u ovom primjeru kolektivnog i njihovoj teoriji: prema kibernetičkom stvoriti njezinu prihvatljivu verziju u kolektivnoj memoriji. pamćenja jedne zajednice, nalazimo hipermneziju, muzeju. // Cit., str. 86. Malobrojni su npr. muzeji u SAD-u koji će beskompromi- koja označava stanje pretjeranoga, nekontroliranoga, 27 Choay, Françoise, op. cit. (bilj. neobuzdanog pamćenja. Često je hipermnezija pove- 19), str. 18. sno progovarati o genocidu nad autohtonim američkim stanovništvom koji se dogodio u počecima stvaranja zana s razvojem tehnologije, masovnom proizvodnjom, 28 Tuđman, Miroslav. Memorijalni sveprisutnošću mas-medija, inflacijom konzumerizma. spomenici i javno znanje. // Vujić, SAD-a, kritički govoriti o žrtvama atomskih bombi bače- Žarka i Špikić, Marko (urednici). Ivi nih potkraj Drugoga svjetskog rata na Hirošimu i Naga- Gomilanje informacija, bez njihove sustavne obrade koja Maroeviću baštinici u spomen, Zagreb, saki ili, primjerice, kritizirati američki osnivački povijesni bi obuhvatila proces njihove selekcije, obrade i komuni- 2009., str. 16. mit o Zapadu. Kad tako nešto pojedini smioni muzeji kacije, dovodi do šumova u informacijskim kanalima, ali 29 Ibid., str. 13. i naprave, bivaju izloženi pritiscima različitih interesnih i do informacijskog zasićenja, babilona, kakofonije (koje 30 Ibid., str. 17. grupa, brojnim kritikama, pa čak i sankcijama. Iznimno iz muzeološke perspektive možemo prikazati u svjetlu 31 Sam metajezik, potreban za je teško osporiti legitimnost i oduzeti spomenički pijede- fenomena muzejskoga zamora). Nagomilavanje znanja uspješan komunikacijski proces stal različitih nacionalnih heroja čija imena ili likovi krase ne korespondira sa sve većom mudrosti. Je li moguć re- između izvora poruke i njezina nesansni homo universalis u doba postmoderne, u kojoj odredišta, može se razlikovati od ulice i trgove mnogih svjetskih gradova, pa i onda kad je korisnika do korisnika i dovesti do notorno riječ o pojedincima upitnih vrijednosti i kvalitete, se količina dostupnih informacija eksponencijalno po- različitih interpretacija emitiranih odgovornima za masovna stradanja i tragedije. Opće- većava? Kako među dostupnim informacijama odabrati memorijalnih poruka. Tuđmanovu one relevantne? Kako izbrusiti umijeće (grč. techné, lat. interpretaciju u citiranom članku, nito, u zapadnoj kulturi i tradiciji dominiraju spomenici str. 25., 26., u kojoj obrazlaže po- vojskovođama i ratnicima bitnima za jačanje i izgradnju ars) selekcije kulturnih informacija koje bi najbolje i naj- stavljanje Meštrovićeve skulpture nacionalnog identiteta, čije je herojstvo ipak katkad vjerodostojnije reprezentirale značajke određenog iden- Povijest Hrvata ispred zgrade titeta? Kako u toj selekciji ne upasti u zamku selektivnog Rektorata i Pravnog fakulteta Sveu- samo pitanje perspektive. Heroji jednih naroda krvnici čilišta u Zagrebu 1976. g. i tumači su drugih. Prikladan je možda primjer Napoleona, koji je pamćenja, odnosno sjećanja koje predstavlja opasan memorijalnu poruku koja se tom svojim vojnim pohodima u crninu zavio velik dio Europe. poremećaj i disfunkcionalnost, podložan zlouporabi i skulpturom željela odaslati, ovdje manipulaciji promidžbe? Kako postići balans između ćemo alternirati jednim drukčijim Muzeji će s mnogo susprezanja progovarati o identi- vještina pamćenja i zaboravljanja, jezičac vage postaviti tumačenjem. Dok on postavljanje tetima manjinskih, a time često i diskriminiranih grupa spomenute skulpture u prostor na idealnu udaljenost između amnezije i hipermnezije i supkultura. Rasne, nacionalne, vjerske, seksualne, vestibula, kao poveznice unutarnje- da bi društveno pamćenje bilo plemenito? Odgovori su ga i vanjskog prostora, ujedno i na političke i ine manjine (i njihovi narativi) ostaju zakinu- mnogostruki i kompleksni. Iz onoga što nas iskustvo, granicu javnog i društvenog prostora, te i u sudjelovanju u stvaranju društvenog pamćenja, povezuje s događanjima 1971. g. posebice kolektivno, uči, čini se ipak, da je za kvalitetnu na sličan način kao što su deprivilegirane u uživanju i s pokretom hrvatskoga proljeća te evaluaciju i selekciju informacija ključno mjerilo mudrost objašnjava kako upravo to pozici- njegovih blagodati. Paralela se nameće u isključenosti kao produhovljen odnos prema znanju i prema životu oniranje spomenika diktira čitanje marginaliziranih grupa iz konzumiranja muzejskih i drugih njegove memorijalne poruke na uopće. Mudrost se naslanja na ljubav, a kao što umjetni- baštinskih sadržaja. Taj je problem akcentirao švicarski način da povijest Hrvata može ca reče: La chose la plus important, c’est l’amour. Po- suvremeni umjetnik Thomas Hirschhorn svojim poznatim egzistirati unutar domene stručnog sthumanistički set vrijednosti, kao suvremena nadgrad- znanja, koje on smatra sinonimom umjetničkim projektom Musée Précaire Albinet, u sklopu društvenog znanja i diferencira ga nja humanizma i renesanse, u središtu svoje potrage za kojega je 2004. g. u privremeni muzej, smješten u pariš- od javnog znanja. Stoga je skulptura, mudrošću ima čovjeka, određenoga čovjekoljubljem. kom predgrađu Aubervilliers, lokalnoj zajednici servirao prema njemu, intencionalno postav- A mudrost je kvaliteta kojom bi se trebao odlikovati i ljena u prostor Sveučilišta, a ne u i približio vrhunska djela moderne umjetnosti iz kolekcija koja bi trebala biti vezivni element raznorodnih dijelova javni prostor kazališnog trga. Daka- Centre Pompidou i Fonds National d’art Contemporain. ko, određene su premise tog tuma- sustava društvenog pamćenja - sustava kontinuiranja Riječ je bila o približavanju umjetnosti i kulture grupama čenja održive i prihvatljive. Može društvenog identiteta, satkanoga od mnoštva zasebnih se povući i paralela s postavljanjem koje su od njih najudaljenije, možda samo i od njihove i povezanih identiteta. Memorijalni spomenici i drugi ba- spomenika Mihu Pracatu, kao jedi- institucionalne forme jer ih baštinske institucije nerado nom pojedincu, k tome i pučaninu, štinski objekti fizički su odraz te mnogostrukosti identi- vide kao svoju ciljnu grupu i poželjne korisnike. Primjeri- kojemu je Dubrovačka Republika teta. U svjetlu razvoja informacijske tehnologije, umjetne u prvoj polovici 17. st. podigla ce, i danas je u Hrvatskoj nezamislivo da bi jedan povi- inteligencije i sofisticiranih sustava koji omogućuju me- spomenik u atriju Kneževa dvora u jesni muzej ili muzej Domovinskog rata posvetio izložbu Dubrovniku, a ne na javnom trgu, moriranje enormnih količina informacija u minimalnom žrtvama vojno-redarstvene akcije Oluja, bez ikakve kako ne bi podržavala kult ličnosti. dijelu materije, neki autori smatraju da je svrha memori- Dakle, smješten je u atriju zgrade u jalnih spomenika ugrožena.27 Ona zaista može biti, i jest, opasne i dovesti do povijesnog revizionizma, društvenih 63 ugrožena, kao i sukus i kvaliteta memorijalne poruke nejednakosti pa i do oružanih sukoba. One mogu poslu- koja se baštinom želi prenijeti, ako se, u očaranju teh- žiti kao povod za inflaciju negativnih društvenih trendova nološkim napretkom, zanemare kriteriji mudrosti i huma- koji dovode do razdora, podjarmljivanja i konflikata, a u nosti. Tehnologija tada postaje sama sebi svrhom, ona osnovi su svake političke propagande i povijesnih mito- čovjeku donosi privid sreće i vodi ga u “vrli novi svijet”. va, koji eksponencijalno jačaju u razdoblju kriza, obilno Međutim, uloga spomenika nadrasta svoju čisto memo- hranjeni od vladajućih elita.34 Antipod tim negativnim rijsku namjenu i u sebi nosi i funkciju očuvanja i komu- procesima može se pronaći dobro sažet u Juvenalovu kojoj se nalazilo središte vlasti, a koji niciranja određenog identiteta. Spomenik zapravo jest načelu koje je kasnije preuzeo Rousseau: vitam impen- je dijelom bio dostupan javnosti jer minirasadnik mudrosti. Spomenik nije elektronička baza dere vero.35 Zato je vrijedno i bitno da “osobe koje se su ondje bili smješteni uredi javnih podataka, iako može biti i elektronički spomenik, poput ozbiljno bave baštinom ne mitiziraju prošlost niti njezinu službi, te je time na pažljivo promi- nekog videodjela Billa Viole, primjerice, ili elektroničkog interpretaciju - baštinu”36, već da im putokazi budu ple- šljen način odala priznanje velikom dobrotvoru Republike. Međutim, nadgrobnog spomenika na groblju Montparnasse u meniti. Mudrost nas uči o moći istine, istine koja može držimo da je prostor na kojemu je Parizu. Spomenik komunicira drukčijim jezikom od ono- oživjeti uništenu baštinu, istine koja same rušitelje spo- postavljen spomenik Povijest Hrvata ga pukih memorijskih pomagala suvremene tehnologije, menika osuđuje na zaborav. Razbijačima skulptura javna također javni prostor (vrlo vidljiv, re- prezentativan i uvijek dostupan) jer koji u usporedbi sa spomenikom imaju neusporedivo će memorija razbiti spomen. sveučilište jest javna, i to par excellen- veće memorijske kapacitete. Međutim, jezik spomenika ce javna ustanova (s posebnim uvje- Različiti korisnici na različite načine vrednuju memorijalne sadržava i mitološke, ceremonijalne, ritualne, magijske, tima članstva koji podrazumijevaju poruke i u većoj ili manjoj mjeri se identificiraju s njima izvjesnu izvrsnost), rasadnik misli i očuđujuće elemente. Svojom dominantnom pozicijom u te ih smatraju dijelom vlastitoga identiteta. Društvene, ideja, sjemenište mudrosti, tako da javnom prostoru on uistinu postaje snažan mehanizam postavljanje upravo tog spomenika i to ponajprije političke elite imaju dominantan utjecaj javne memorije. Iako spomenik u doba postmoderne te, 1976. g. na tako bitno javno na organizaciju javnog prostora, kojega su memorijalni mjesto možemo povezati, ne tako postaje i na neki način ostaje ugrožena vrsta izložena spomenici sastavni dio, a one ujedno najvećim dijelom naivno, s novim Ustavom SFRJ iz novim napadima, ne smatramo ga izgubljenim. Upravo određuju teksturu, kolorit i inklinaciju društvenoga pam- 1974. g., koji uvodi decentralizaciju u svijetu naglašene dehumanizacije, despiritualizacije, federacije, prenošenje više ovlasti ćenja, satkanoga, među ostalim, i od memorijalnih pona socijalističke republike kao fede- konzumerizma, dezorijentacije, alijenacije, individualiza- ruka koje ta vrsta spomenika prenosi. Te iste vladajuće ralne jedinice i liberalizaciju cjelo- cije te životarenja i tumaranja većine u spleenu tehno- elite imaju monopol nad uređivačkom politikom javnih kupnoga društvenog poretka. Čak i loške hiperprodukcije, prividne slobode demokracije i estetski, takvo je, ponešto diskretni- poruka koje putem te vrste komunikacijskih instrumena- neoliberalizma te rastućega ljudskog ega, uloga baštine je lociranje spomenika s obzirom na ta žele emitirati. njegove umjetničke i plastične kvali- postaje još izraženija i suvremenom čovjeku potrebnija. tete, bogatije simbolikom i adekvat- Baština viđena na taj način katalizator je očuvanja, ra- Stoga je razumljivo da promjenom društveno-političko- nije rješenje od njegova postavljanja zvoja i perpetuiranja humanističkog identiteta. ekonomskog poretka dolazi do tektonskih poremećaja u u žiži nekoga gradskog trga. Zbog strukturi društvenog pamćenja. Šumovi u komunikacij- svega navedenoga bitno je i ispravno iščitati i takvu memorijalnu poruku skim kanalima očekivani su jer su se pošiljatelji dominan- iz postavljanja spomenika Povijest Memorijalni spomenici i njihov položaj u razdobljima pro- tnih društvenih poruka sasvim promijenili, pa i poruke Hrvata, koju Miroslav Tuđman u mjene društvene paradigme koje se sada odašilju korisnicima, u smislu zajedničkih svojoj analizi izostavlja. društvenih vrijednosti, postaju stubokom drukčije. Stoga 32 Connerton, Paul. Kako se društva Memorijalni spomenici su prostorni i plastični objekti, // Izdanja Antibarbarus, Za- su memorijalni spomenici staroga režima neadekvatni sjećaju. ambijentalni objekti, koji su po svojoj komunikacijskoj greb, 2004. 28 za odašiljanje sada prihvatljivih i poželjnih memorijalnih formi trajni, nereplikabilni i analogni objekti. Oni su 33 Id., op. cit. (bilj. 24), str. 21- 23. poruka pa zato postaju suvišni, nepoželjni, pa čak i kodirano društveno pamćenje i ujedno su sastavni dio opasni u javnom prostoru. Atribucija značenja porukama 34 Exempli gratia: mit o superior- javnog znanja.29 Kao forme društvenog pamćenja30, nosti katoličke vjere u razdoblju koje su spomenici komunicirali uvelike se promijenila s emitiraju određene javne poruke za čiju percepciju ko- inkvizicije; mit o superiornosti promjenom društvene paradigme jer je nova vladajuća arijevske rase u temeljima nacizma; risnici moraju poznavati metajezik, uz pomoć kojega ih elita izdala nove općevažeće modele za korištenje me- mit o superiornosti bijelog čovjeka u mogu dekodirati, odnosno protumačiti njihov sadržaj.31 genocidu nad američkim Indijanci- morijalnim porukama. Publiciran je novi pravopis metaje- Njihova je funkcija društveno sjećanje na implicitna oče- ma ili u segregaciji Afroamerikanaca zika potrebnoga za razumijevanje značenja memorijalnih u SAD-u ili u vrijeme apartheida u kivanja društva, vrijednosti kojima određeni društveni poruka. I u novome i u starome društvenom poretku bila Južnoafričkoj Republici; inflacija i poredak teži, predodžbe koje društvo stvara i čuva.32 eksplozija agresivnog nacionalizma je riječ o ideološki intoniranom procesu, tako da su inau- Bitno je pritom uočiti razliku između društvenog sjećanja u ratnom sukobu pri raspadu SFRJ. guracijom novog poretka spomenici koji su u starom su- i povijesne rekonstrukcije događaja.33 Dok povijesna 35 Juvenal ga navodi u svom djelu stavu bili jedan od stupova društveno-političkog ustroja znanost svoje zaključke temelji na povijesnim tragovima Satire, a Jean-Jacques Rousseau u naglo postali, za vladajući pogled na svijet, opredme- Sanjarijama samotnog šetača. i izvorima, društveno sjećanje blisko je povezano s inter- ćenjem svega zla koje je l’ancien régime širio. Što su pretacijom prošlosti. Baštinu možemo smatrati upravo 36 Šola, Tomislav. Baština kao poziv potpunije težnje novog režima, to će direktivnije tražiti i društveno opredjeljenje. // U: Ivi interpretiranom prošlošću, jer predlošci memorijalnih Maroeviću baštinici u spomen (ur. uvođenje doba prisilnog zaborava.37 Rušenje spomenika poruka baštine, potrebni za percepciju, razumijevanje i Žarka Vujić i Marko Špikić), Zavod metafora je za rušenje režima koji ga je podigao.38 iskorištavanje informacija/poruka/znanja inkorporiranih za informacijske studije, Zagreb, 2009., str. 111. u toj istoj baštini, i jesu interpretacijske matrice uporabe Zbog promjene konteksta, u smislu idejne i ideološke 37 Connerton, Paul. op. cit. (bilj. baštinskih objekata, a zadaje ih aktualni društveni pore- okoline spomenika, nepotrebno i nepravedno, jednom 24), str. 20. dak. Interpretacije prošlosti, ako nisu srođene s idejama osmišljenom amnezijom i uništavanjem spomenika 38 Gamboni, Dario. The Destruction istine, pravde, ljubavi i mudrosti, mogu biti izuzetno anuliraju se ujedno i pozitivne vrijednosti koje su oni kao of Art, cit., str. 51. 64 memorijali u sebi nosili. Njihova poruka, koja je izvorno umjetničkih djela (i općenito spomenika) možemo pratiti mogla biti plemenita, proglašena je nepostojećom, kao kroz cijelu povijest ikonoklazma, do naše suvremenosti i i umjetnička vrijednost koju su mnogi od njih imali. Na- događaja kojima smo nedavno i osobno mogli svjedočiti dasve, potpuno se gubi njihovo reprezentiranje života u vlastitoj zajednici. jednoga razdoblja ako ih se, umjesto da ih se detronizira Za početak bi trebalo ukratko pokušati definirati ikono- i rekontekstualizira, sustavno uništava. Prema francu- klazam i staviti ga u kontekst tematike ovoga rada, uz skom filozofu Louisu Pierreu Althusseru, oni koji su u napomenu da su uzroci uništavanja umjetničkih djela ideologiji vjeruju da su po definiciji izvan nje, jedan je od raznorodni i da mogu biti estetske, vjerske ili političke učinaka ideologije praktično nijekanje vlastitih ideoloških naravi. Ikonoklazam, za naše potrebe shvaćen kao, obilježja posredstvom ideologije: ideologija nikad ne najjednostavnije rečeno, uništavanje umjetničkih i opće- kaže, “ja sam ideološka”.39 Tako je uništavanje antifaši- nito baštinskih predmeta, može biti iniciran i proveden stičkih spomenika u Hrvatskoj 1990-ih godina, koje će odozgo ili odozdo. Ta dihotomija ovisi o činjenici stoji li detaljnije biti izloženo infra, sebi atribuiralo antiideološke i iza njega državni aparat, odnosno nositelji političke moći aideološke premise, bez svijesti da zapravo reprezentira ili pak potječe iz široke baze društva i događa se manje agresivnu ideologiju koja, silom i razaranjem manjinskih ili više spontano, unutar same dinamike pojedinih kru- identiteta ima cilj postati društveno dominantna. Sim- cijalnih društvenih događaja poput revolucija, državnih bolika svrgnutog režima, čije su vrijednosti nekritički udara, ratova, velikih ekonomskih kriza i sl. (ali ipak pod potpuno odbačene i dezavuirane, kao da se ništa dobro utjecajem određene ideologije i propagande). Ikonokla- u njemu nikada nije dogodilo, često je toliko intenzivna u zam se pritom često pokazuje privilegijom pobjednika.45 tim spomenicima da ih, u emocijama snažno nabijenim razdobljima prevrata, nije dovoljno poslati u neki sekun- Historijat ikonoklazma, kao namjernog uništavanja darni kontekst, u ropotarnice prošlosti, složiti u depoe ili umjetnosti, spomenika i baštine seže dosta daleko u poredati u trenutačno nepopularne muzeje, već ih se želi prošlost, sve do vremena starih civilizacija. Primjerice, fizički uništiti, istaliti, minirati, spaliti. Ali, apsolutno novo radi lociranja nekih njegovih najstarijih zabilježenih očito- jest nepojmljivo.40 Iako apsolutno uništenje staroga nije vanja - u Egiptu, u vrijeme promjene kulta, za vladavine moguće, novi poredak, čiji je cilj dokidanje svega staro- faraona XVIII. dinastije, Amenofisa IV., kao i u razdoblju ga, uspješno mobilizira društveni mainstream, zavodeći koje je nakon toga uslijedilo, zbog revanšizma i brisanja ga poezijom trenutnog stvaranja “nove zemlje i novog te “krivovjerne” faze iz sjećanja, možemo uočiti odnos neba”, svojim radikalizmom.41 U srazu dvaju suprotstav- prema spomenicima i prema umjetničkim djelima koje ljenih modela dolazi do eksplozivnog momenta42, u koje- bismo današnjom terminologijom okarakterizirali kao mu novi model treba potpuno zamijeniti i poništiti učinke moduse ikonoklazma. staroga, koji je proglašen heretičkim, a time i neprihvat- Sam naziv ikonoklazam datira iz vremena Bizanta i po- ljivim s pozicije društvene memorije. Ipak, u civilizacija- znatog sukoba ikonoklasta i ikonodula, sukoba zbog ma zapadnog tipa (...) eksplozija razara tek dio slojeva ikona, u kojemu su se od 726. do 843. g. te pobožne kulture, čak i kada je taj dio vrlo znatan. Kontinuitet se slike, zbog različitih pogleda na kult i religiju, našle na isprepliće s eksplozijama stvarajući jedinstvenu povije- meti ikonoklasta, zajedno s njihovim štovateljima. Za- snu vezu. U binarnim strukturama momenti eksplozija nimljivo je iznijeti podatak da su se protiv ikona, a ne mogu razarati lanac kontinuiranih redoslijeda događaja, samo protiv njihovih poklonika, vodili sudski procesi u što neizbježno dovodi do dubokih kriza, ali i do temeljitih kojima su se prije njihova uništenja pokušavale izazvati i, obnova.43 Memorijalni predlošci mogu, dakle, međusob- dakako, osporiti njihove čudotvorne moći kako bi ih se no biti u linearnim odnosima kontinuiteta, a mogu biti i svelo na samu njihovu materijalnu dimenziju i tako desa- u eksplozivnim odnosima diskontinuiteta. U tom smislu kraliziralo, obezvrijedilo. kao posljedicu dubokih promjena društvenog konteksta Kada Giorgio Vasari spominje srednjovjekovno uništa- treba istaknuti mogućnost čišćenja, preslagivanja, preis- vanje spomenika antike, on ga ne tumači kao odraz 39 Citirano prema: Mitchell, W. J. pitivanja i obnove društvenih vrijednosti, koju eksplozija T., Ikonologija, Zagreb, 2009., str. nesnošljivosti prema umjetnosti, već kao želju za po- također implicira, a koja omogućuje kontinuiranje onih 212. niženjem i rušenjem poganskih božanstava koje su ti slojeva kulture staroga poretka koji bi, unatoč novom 40 Connerton, Paul, op. cit. (bilj. spomenici veličali i štovali. 24), str. 11. smjeru što ga je društvo izabralo, bili korisni i dragocjeni Reformacija je također, sa svojim animozitetom prema 41 Lotman, Jurij Mihajlovič. Kultura za njegovu sadašnjost i budućnost. i eksplozija. // Alfa, Zagreb, 1998., štovanju vjerskih slika, dala obol povijesnom kontinuitetu str. 195. ikonoklastičke tradicije. Reformirano poimanje kršćan- 42 Ibid. O pojmu i historijatu ikonoklazma stva i protestantska logika nisu bili skloni pretjeranoj 43 Ibid., str. 198. Neki su nam recentni primjeri pokazali da je zaključak raskoši Crkve, koja se često očitovala u bogatstvu litur- gijskih predmeta i svetih slika, koji su ponovno postali 44 Warnke, Martin, citirano prema: po kojemu su uvjeti što su tisućljećima ikonoklazam činili Gamboni, Dario. The Destruction of legitimnim načinom izražavanja danas zastarjeli44, ipak metom svojih ljutih protivnika. Art, Iconoclasm and Vandalism since the bio preuranjen. Suvremeni ratni sukobi, ali i pad komu- French Revolution. // Reaktion Books, Sljedeći neizostavan moment u povijesnom prikazu iko- London, 2007., str. 9. nizma u zemljama istočnoga bloka, dokazali su upravo noklazma jest Francuska revolucija, koja se svom sili- 45 Ibid., str. 23. suprotno: da načela i matrice sustavnog uništavanja nom obrušila na spomenike, umjetnost i građevine starog režima, ali je u isto vrijeme iznjedrila glas razuma ljudi izgubljenu slobodu. Jer, kao što s jednoga drugog ka- 65 koji su se svojim moralnim i intelektualnim autoritetom menog spomenika moto do danas ponosno kliče: Non založili za očuvanje i zaštitu baštine. Pojam baštine se bene pro toto libertas venditur auro. Razlozi dijela toga prema Andréu Chastelu, francuskom povjesničaru, prvi sustavnog uništavanja spomenika bliski su razlozima put i pojavljuje kao posljedica razaranja tijekom Revolu- koje spominje Victor Hugo u anegdoti o prefektu koji cije. Napore za zaštitu baštine od tog vremena možemo ruši opatiju iz 14. st. kako ne bi zaklanjala prozore nje- promatrati kao sustavne, organizirane i konzervatorski gova salona. Slična je sudbina snašla i romaničku krstio- elaborirane. Abbé Gregoire uvodi pojam vandalizam, nicu dubrovačke katedrale, koja je preživjela veliki potres razumijevajući pod njim sustavno uništavanje spomenika 1667. g., ali ne i ruku rušitelja baštine iz 1830. g. S tim i drugih umjetničkih predmeta. Tijekom 1792. g. promul- vremenom i logikom korespondira Haussmanovo ampu- girano je više dekreta kojima se naređuje uklanjanje ili tiranje dijelova tkiva staroga Pariza pod štitom moder- uništavanje svih spomenika feudalizma. Victor Hugo se nizacije, industrijalizacije i javne higijene. U mnogim se u svom kritičkom tekstu Rat rušiteljima obrušio na ruši- europskim gradovima poput Pariza, Beča i Zagreba ruše telje baštine, čije je uništavanje svega vezanoga za Mo- srednjovjekovni fortifikacijski sustavi zbog postupnog narhiju i feudalni društveni poredak u Francuskoj uzelo gašenja njihove izvorne obrambene funkcije, a sve to u maha tijekom prve polovice 19. st. Nekritički su se rušili ime napretka i implementacije moderne infrastrukture jer dvorci, srednjovjekovni bedemi i tvrđave, kipovi vladara. nije prepoznata njihova spomenička i baštinska vrijed- Rušitelji umjetničkih i arhitektonskih remek-djela i drugih nost, svijest o kojoj bi ih, možda, ili makar samo jednim vrijednih djela, jedinstvenih tragova svoga vremena, dijelom, sačuvala i spasila. svojim su nedjelima pokazali da su ponajprije neprijatelji Nacistički se režim u Njemačkoj 1930-ih godina osva- ljepote i kulture, koju su nemilosrdno satrli, vjerujući da jajući sve više političke i društvene moći i utjecaja, oko- se bore protiv tiranije staroga poretka, za koju su držali mio na avangardnu umjetnost, posebice na umjetnike da je uništavana djela reprezentiraju i žele kontinuirati. ekspresioniste i dadaiste, diskvalificirajući i uništavajući Srušena tvrđava Bastille jedan je od najzloglasnijih sim- njihova djela kao primjere degenerirane umjetnosti bola tiranije ancien régimea, kojoj je malo tko atribuirao (Entartete Kunst). Vichyjevska Francuska naredila je ili danas atribuira spomeničku vrijednost, a njezin se pad uklanjanje i topljenje velikog broja skulptura postavljenih već više od 220 godina slavi kao najveći nacionalni spo- u javnom prostoru, uz obrazloženje da postoji važna mendan u Francuskoj. Ostavljamo otvorenim pitanje ima potreba za metalom radi razvitka agrikulture i industrije, li takvo ciljano uništavanje obilježja uništavanja baštine ili dok se u zbilji obračunavala s formom i stilom koji su po se može smatrati povijesno opravdanim činom. službenom tumačenju reprezentirali degeneriranu umjet- Svrhovito je upozoriti na podatak da su Napoleonove nost. Fotografije Pierrea Jahana i tekst Jeana Cocteaua trupe nakon rušenja Dubrovačke Republike (koja se, u knjizi La mort des statues, objavljenoj u Parizu 1946. nota bene, odlikovala nekim na europskoj razini avan- g., živopisno svjedoče o toj neslavnoj pariškoj epizodi gardnim i duboko humanističkim zakonskim rješenjima u destrukcije umjetnosti. regulaciji ljudskih i socijalnih prava gotovo četiri stoljeća Svjetski ratovi, zahvaljujući razvoju sve ubojitijega, že- prije nego što je donesen Code civil) uvele konje u kla- šćega i razornijeg oružja, postali su primjeri bez premca ustar dominikanskog samostana, pretvorivši ga u ko- u povijesti ikonoklazma. Sustavno je uništavana baština njušnicu i izdubivši pritom rupe u renesansnoj kamenoj neprijatelja kako bi se uništio njegov moral i izbrisala plastici kako bi izradili in situ posude za napajanje svojih njegova prošlost te u konačnici osporio njegov identitet životinja. Zanimljivo je nadalje primijetiti da su ti ožiljci u kao zaseban i vrijedan entitet. Uništavanje vlastite ba- kamenu s vremenom i sami postali jednim od baštinskih štine koje su provodili protivnici često se iskorištavalo u slojeva na tkivu sakralnoga dubrovačkog zdanja. propagandne svrhe kako bi se stigmatiziralo neprijatelja Ovaj skraćeni povijesni pregled povijesti ikonoklazma kao barbarskog uništavatelja civilizacijskih proplamsaja. upotpunit ćemo i primjerom odnosa austro-ugarskih U toj dobro dokumentiranoj praksi nije zaostajala nijedna vlasti prema kulturnoj baštini nekadašnje Dubrovačke od zaraćenih strana. Otimanje umjetničkih kolekcija, Republike, koja je nakon pada Napoleona, odlukom posebice židovskoga sakralnog i umjetničkog blaga, ali i Bečkog kongresa iz 1815. g., pripojena Habsburškoj cijelih muzejskih zbirki poraženih naroda samo su djelići Monarhiji. U tom su razdoblju neke utvrde i građevine mozaika koji sam za sebe osuđuje strahote nacizma i iz srednjovjekovnog razdoblja poravnane sa zemljom fašizma. Ništa manju osudu ne zaslužuju ni saveznički jer su, navodno, prijetile sigurnosti građana. Pod pre- vandalizmi koji su u svojim neselektivnim bombardira- tekstom higijenskih razloga, popločeni su nadgrobni njima talijanskih i njemačkih gradova nepovratno uništili spomenici s grbovima domaćih vlastelinskih obitelji, vrijedne spomenike kulture tih dvaju naroda bogate i u dubrovačkim crkvama, kapelicama i samostanima. duge kulturne tradicije, čiji je utjecaj na zapadnu civiliza- Dakako, pravi je razlog bio uperen protiv lokalnog iden- ciju esencijalan i potpuno nesporan. titeta koji su uništeni spomenici odražavali i održavali Svi ti rušilački podvizi, pratitelji ratnih trublja, doveli su do na životu, a istodobno i protiv aspiracija Dubrovnika da postupnog razvoja međunarodnoga kaznenog prava, ponovno ustanovi Republiku i uskrsne njezinim padom koje je nakon Drugoga svjetskog rata pokušalo zaštititi 66 neke temeljne ljudske vrijednosti koje ni kaos rata ne kulturocida/heritocida. Pojam genocida definiran je Kon- bi smio dovesti u pitanje. Iako sporo u razvoju, gotovo vencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, pola stoljeća in statu nascendi, kritizirano kao selektivno usvojenom na Općoj skupštini Ujedinjenih nacija46 1948. i kao pravo koje jači nameću slabijima, humanitarno g. Prema toj definiciji, koju preuzimaju statuti među- pravo (primjenjivano i razvijano od ad hoc međunarodnih narodnih kaznenih sudova i mnoga nacionalna zako- kaznenih tribunala s kraja 20. st., kao i, u tom svjetlu nodavstva, genocid je zločin usmjeren na potpuno ili viđeno, osnivanje i razvoj stalnoga Međunarodnoga ka- djelomično uništenje zaštićene grupe kao takve. Riječ je znenog suda) jedino ima smisla i može ponuditi zaštitu o fizičkome ili biološkom uništenju nacionalne, etničke, ugroženih (u ovom primjeru baštinskih) vrijednosti, uz rasne ili vjerske grupe za koje je bitna genocidna namje- pretpostavku da pravo bude aproksimacija pravde i da ra počinitelja toga kaznenog djela. su temeljna čovjekova prava, u koja će biti integrirano Iako međunarodno kazneno pravo ne poznaje pojam i pravo na vlastiti identitet, neupitne civilizacijske vrijed- kulturnoga genocida, u literaturi nailazimo na srodan nosti. pojam etnocida, koji označava proces u kojem određeni Pravna regulativa, detaljnije izložena infra, u posebnom narodi ili etničke manjine tijekom ratova gube svoj rasni, poglavlju, unatoč plemenitim namjerama i istinskim etnički ili kulturni identitet.47 I neki nacionalni sudovi šire naporima pojedinaca i zajednica, i dalje je nedovoljno tumače pojam genocida, na način da on obuhvaća i jak instrument da bi (što bi bilo utopistički očekivati) “kulturni genocid”48, koji se odnosi na uništenje kultur- spriječio ili (iz nešto realnije perspektive) smanjio, sustavnog identiteta zaštićene grupe, ali bez njezina fizičkog na razaranja baštine. Unatoč postojanju adekvatnoga uništenja (primjer presude Saveznog suda u predmetu pravnog okvira i judikature koja osuđuje sustavno uni- Jorgić, iz 1999. g., kojom je njemačko pravosuđe, štavanje spomenika kulture, ikonoklastičke tendencije primjenjujući načelo univerzalne jurisdikcije, osudilo ratovanja i dalje ostaju izražene, pa čak i eskaliraju u bosanskog Srbina Nikolu Jorgića za genocid na kaznu suvremenim ratnim sukobima. O sustavnom uništa- doživotnog zatvora, a presudu je, postupajući prema vanju baštine u ratovima pri raspadu bivše Jugoslavije podnesku osuđenika, potvrdio i Europski sud za ljudska raspravljat će se također u nastavku. Ti i drugi tragični prava u Strasbourgu). ratni sukobi našega doba svjedoče o evoluciji, odnosno, Sustavno uništavanje kulturne baštine može se povezati preciznije rečeno, o degeneraciji ikonoklazma u njegove i s kaznenim djelima ratnih zločina, pod kojima se razu- ekstremne i najrazornije oblike koji se mogu obuhvatiti mijevaju teška kršenja međunarodnoga humanitarnog neologizmima etnocida, urbocida, kulturocida/heritoci- prava (najvećim dijelom inkorporiranoga u četiri Ženev- da. ske konvencije iz 1949. g. i njihova tri Dopunska protokola), počinjena u (ne)međunarodnim oružanim sukobima te kršenja zakona i običaja ratovanja. Prvi i drugi Do- Osnove pravnog okvira zaštite baštine u ratnim sukobima punski protokol Ženevskih konvencija izričito zabranjuju Pravo, kao sustav pravnih pravila kojima država propi- provedbu neprijateljstava prema kulturnim dobrima. suje prihvatljive načine ponašanja na svim područjima Precizniju definiciju kulturnih dobara daje Konvencija za ljudskoga života, dakako, ne zaobilazi ni područje koje zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i nje- je predmet ovog rada. Kako nacionalno, hrvatsko, tako zin Dopunski protokol, kojih je Republika Hrvatska, kao i međunarodno pravo svojim pravnim propisima štite pravna sljednica bivše SFRJ, potpisnica. Ta je konvenci- baštinu od ciljanoga i sustavnog razaranja. Mehanizmi ja donesena na zasjedanju UNESCO-a (United Nations zaštite uspostavljeni su sustavom nacionalnih i me- Educational, Scientific and Cultural Organization) u Den đunarodnih pravnih akata te normi međunarodnoga Haagu 1954. g., s ciljem da se u budućim sukobima običajnog prava koji propisuju kaznene sankcije za što više i što efikasnije sačuva svjetska kulturna baština. 46 Budući da pojmovi nacija i na- osobe koje, kršeći vrijednosti zaštićene međunarodnim rod nisu sinonimi, a pojam nacija Prema odredbama Konvencije, označena kulturna do- označava širu kategoriju, kod koje pravom, uništavaju kulturnu baštinu. Ako je riječ o su- bra, koja obuhvaćaju važne arhitektonske spomenike, je naglasak na političkoj i pravnoj stavnom uništavanju baštine u sklopu oružanih sukoba, umjetnička djela, knjige i manuskripte umjetničkoga i komponenti određene zajednice lju- kaznena odgovornost počinitelja propisana je granom di, najčešće nastanjene na području kulturnog značenja, muzeje, biblioteke, arhive, arheološ- nacionalne države, pravilnije je go- kaznenoga i, posebice, međunarodnoga kaznenog ke lokalitete i povijesne građevine, zaštićena su u ratnim voriti o instituciji Ujedinjenih nacija prava. Bitno je naglasiti da pritom nije riječ o kaznenim uvjetima. Visoke stranke ugovornice dužne su spriječiti nego o Ujedinjenim narodima, jer su djelima općeg kriminaliteta (primjerice, o kaznenom djelu narodi u toj organizaciji predstavlja- svaku akciju koja bi mogla ugroziti kulturna dobra te ni putem nacionalnih država. uništenja i oštećenja tuđe stvari), pod koje bi se mogli kazneno progoniti osobe i skupine koje izdaju naređenja svesti pojedinačni slučajevi u kojima, u mirnodopskim 47 Šulc, Branka. Muzeji u ratu. // U: kojima se mogu ugroziti ta dobra. Tako čl. 1. Konvencije Pavić, Vladimira (ur.). Ratne štete na uvjetima, bez nekoga orkestriranog načina djelovanja i govori o dobrima od velikog značaja za kulturnu baštinu, muzejima i galerijama u Hrvatskoj, uništavanja, stradavaju spomenici i baštinski predmeti. a čl. 53. Dopunskog protokola odnosi se na objekte koji Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, 1997., str. 14. Radi uspješnijeg definiranja pojma kulturocida, ovdje čine kulturnu i duhovnu baštinu. Kulturna dobra nabra- jaju i statuti međunarodnih sudova spominjući pritom 48 Stevančević, Jelena i Jovanović, se svakako, barem okvirno, trebamo dotaknuti zloči- Ivan (ur.). Vodič kroz Haški tribunal na genocida, koji je sadržajno povezan sa sustavnim zauzimanje, uništavanje ili namjerno oštećivanje vjerskih, - propisi i praksa, Beograd, 2007., uništavanjem baštine kao sadržajem mogućega pojma dobrotvornih i obrazovnih ustanova, umjetničkih zavoda str. 65. i znanstvenih ustanova, povijesnih spomenika te umjet- t. 9. propisuje da se ratni zločin može počiniti i usmje- 67 ničkih i znanstvenih djela. ravanjem napada protiv zgrada posvećenih vjeri, obrazovanju, umjetnosti, znanosti ili humanitarnim svrhama, Nürnberški i Tokijski procesi, vođeni pred ad hoc među- protiv povijesnih spomenika i kulturnih dobara, bolnica narodnim kaznenim tribunalima što su ih osnovali po- i mjesta na kojima se prikupljaju bolesni i ranjeni, pod bjednici u Drugome svjetskom ratu, kaznili su, prvi put u uvjetom da nisu vojni ciljevi. povijesti, pojedince optužene za uništavanje spomenika kulture i kulturno-povijesnih cjelina. Ad hoc tribunali koje U ovoj analizi valja imati na umu da pravo nije autono- je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a 1990-ih godina na- man sustav, već da je ono odraz šire društvene realnosti stavili su, na tom tragu, procesuirati osobe odgovorne u kojoj egzistira i koju regulira. Stoga, poput samog za namjerno uništavanje kulturne baštine. društva i njegova življenja, ni pravo nije savršeno. Una- toč svojoj stalnoj težnji pravdi, ono ostaje samo njezina U tom su smislu ilustrativni te u judikaturi i jurispruden- aproksimacija. Međutim, ta usmjerenost prava prema ciji međunarodnog humanitarnog prava važni predmet pravdi za sve poštene i mudre pravnike ostaje sine qua Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju non strukovna i vrijednosna orijentacija. Pravo neće protiv opt. Pavla Strugara i kazneni predmet protiv opt. iskorijeniti nepravde, zla i zločine, ali će im se suprot- Miodraga Jokića, koji su pravomoćno osuđeni, među staviti. Zlu širokog obuhvata i dalekosežnih posljedica, ostalim inkriminacijama, i za ratni zločin uništavanjem koje ugrožava društvo kao cjelinu, čak in extremis i kulturne baštine u napadu na povijesnu jezgru Dubrov- cjelokupnu civilizaciju, suprotstavlja se korpus pravnih nika 6. prosinca 1991. g. Sudsko je vijeće, pod pred- normi međunarodnoga kaznenog prava. Nikad se ne bi sjedanjem nizozemskog suca Alphonsa Oriea, u svojoj trebalo zaboraviti da je ovaj korpus prava, više nego ikoji presudi na temelju priznanja krivnje iz 2004. g., protiv drugi, rezultat mirijada malih ili velikih tragedija.52 Unatoč admirala Miodraga Jokića, zapovjednika 9. vojno-po- svojoj manjkavosti, jer djeluje ex post facto s obzirom na morskog sektora Jugoslavenske mornarice, među osta- sustavna i brutalna razaranja baštine, međunarodno hu- lim, zaključilo da je minobacački napad na Stari Grad manitarno pravo i dalje ostaje najmoćnije poznato i pri- bio napad protiv povijesti i baštine regije i također protiv mjenjivo oružje u suprotstavljanju baštinskim rušiteljima kulturne baštine čitavog čovječanstva.49 U presudi protiv u ratovima. U njegov mehanizam saniranja posljedica nekadašnjega generala JNA Pavla Strugara, iz 2005. g., već počinjenih krimena ugrađen je i izvjesni mehanizam raspravno vijeće, pod predsjedanjem australskog suca specijalne i generalne prevencije s obzirom na moguće Kevina Parkera, detaljnije se bavilo pravnom analizom buduće počinitelje odnosnih kaznenih djela. U sprezi “zločina uništavanja ili namjernog oštećivanja kulturne s odgojno-obrazovnim sustavom, ono može postići baštine”50 te je zaključilo da je predmetni artiljerijski na- konkretne i mjerljive rezultate. Daleko od svojstava pa- pad JNA na Stari grad, koji je trajao više od 10,5 sati, naceje, međunarodno humanitarno pravo, iako nekad bio namjeran napad počinitelja na civilno stanovništvo i viđeno u svjetlu pravde moćnih i pravde pobjednika, u civilne objekte Staroga grada za koje je optuženik, kao svojoj iskrenoj intenciji, ali i u sve sveobuhvatnijim poslje- zapovjednik 2. operativne grupe JNA, zapovjedno od- dicama, odraz je humanističkog svjetonazora, u kojemu govoran. baština i duhovne vrijednosti zajednice zaslužuju snažnu Osim međunarodnopravnih propisa, i nacionalni pravni zaštitu od razorne ugroze kojima u ratnim konfliktima sustavi, među kojima, dakako, i hrvatski, sadržavaju bivaju izloženi. 49 MKSJ, broj predmeta IT- pravna pravila kaznenog prava namijenjena zaštiti bašti- 01-42/1-S, Tužitelj versus Miodrag ne u ratnim sukobima. Jokić, str. 14. prvostupanjske presude. Sustavno uništavanje baštine u ratu u Hrvatskoj 1991. - Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (NN 53/91, 50 MKSJ, broj predmeta IT-01- 1995. 39/91 i 91/92), koji je bio na snazi za vrijeme Domo- 42-T, Tužitelj versus Pavle Strugar, vinskog rata, a koji se i danas primjenjuje u sudskim Krvavi rat u kojemu se raspala bivša SFRJ po svojoj je str. 131-135. prvostupanjske presude. procesima vezanima za ratne zločine počinjene u tom prirodi bio kompleksan i slojevit ratni sukob, najvećim 51 Tekst citiranoga zakonskog član- razdoblju, u čl. 130. regulirao je kazneno djelo “uništa- dijelom obilježen agresijom Srbije i Crne Gore na bivše ka glasio je: vanja kulturnih i povijesnih spomenika”. Kazneni zakon federalne jedinice koje su iskoristile svoje ustavno pravo 1) Tko kršeći pravila međunarodnoga iz 1997. g. (NN 110/97), izmijenivši terminologiju, ali na samoodređenje, zajamčeno socijalističkim republika- prava za vrijeme rata ili oružanoga su- zadržavši bit, u članku 167. propisivao je, u sklopu glave ma Ustavom SFRJ iz 1974. g. te proglasile neovisnost koba uništava kulturna dobra ili objekte kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarod- i međunarodnim priznanjem postale suverene države. namijenjene znanosti, umjetnosti, odgoju ili humanitarnim svrhama, kaznit će se nim pravom, kazneno djelo “uništavanja kulturnih doba- Rat je također bio obojen elementima građanskog rata kaznom zatvora najmanje jednu godinu. ra i objekata u kojima se nalaze kulturna dobra”.51 (kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini), pri čemu (2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. su, silom i zločinima, predstavnici političkih elita suko- Ponešto drukčiju pravnu regulativu, usklađenu s ra- ovoga članka uništen jasno prepoznatljiv bljenih naroda željeli postići etnički čiste prostore. Cilj objekt koji je kao kulturna i duhovna zvojem međunarodnoga kaznenog prava, donosi novi im je bio uništiti etnički identitet svojih protivnika. Čovjek baština naroda pod posebnom zaštitom hrvatski Kazneni zakon iz 2011. g. (NN 125/11), koji međunarodnoga prava, počinitelj će se je u toj “pogubi ljudske naravi” izgubio svoje neotuđivo inkriminacije dotad obuhvaćene supra citiranim zakon- kazniti kaznom zatvora najmanje pet pravo na vlastiti prostor koji je za njega osobno značio godina. skim člankom i zasebnim kaznenim djelom obuhvaća subjektivni, često neprimjetni spoj prirodnog i povijesnog kaznenim djelom ratnog zločina, pri čemu u čl. 91. st. 2. 52 Cassese, Antonio. International Criminal Law, Oxford, 2003., str. xv. 68 u prostoru i tako određivao dio njegova identiteta.53 vrijedni spomenik kulture pogođen je s nekoliko izravnih Kao odraz ratnih bestijalnosti, na koje se Stari kontinent minobacačkih pogodaka. Odredbe Haaške konvencije smatrao imunim još od vremena nakon strahota Dru- očito su ostale mrtvo slovo na papiru. Označeni spome- goga svjetskog rata, u pravnoj, ali i široj društvenoj misli nici kulture često su postali još uočljivijom i samim time nastao je i razvio se pojam etničkog čišćenja. Na prvi izloženijom i ranjivijom metom napada. U prilog toj tezi pogled elegantan sudionik tezaurusa neke znanstvene govore i primjeri masakriranja kipova svetica i svetaca discipline, pojmovno čist, kao što mu i ime implicira, iz crkava u mjestima koja je bio okupirao neprijatelj. Oni sadržajno je odiozan i ispunjen najvećim grozotama koje upućuju na to da baštinski predmeti nisu mrtve stvari, je lice Zemlje gledalo, nažalost, u svim epohama. Jer, već da u njima stanuje život koji je u ratnim okolnostima kao što mudrac reče: Nihil novi sub Sole. ugrožen jednako kao i ljudski. U agresiji na Republiku Hrvatsku, kojoj je cilj bio osva- Destruktivan odnos prema baštini nije momentum no- janje teritorija koji su sljedbenici velikosrpske političke vum upravo ovoga rata. Primjere oskvrnjivanja hramova, misli smatrali dijelom “srpskih zemalja”, perfidna taktika riznica, crkava, dvorova, sela i gradova, domova i foru- obuhvaćala je etničko čišćenje željenog područja od ma nalazimo kroz cijelu povijest ratovanja: Aleksandrij- nesrpskog stanovništva, a ujedno i čišćenje svih tragova ska biblioteka tri je puta opustošena; Kartaga, dvaput hrvatskog identiteta s tih prostora. To je značilo i (...) od Rimljana sravnjena sa zemljom, na poticaj zapam- uništavanje materijalnih potvrda nacionalnog identiteta ćenih govora senatora Katona Starijeg Ceterum censeo Hrvatske, jer su sustavno uništavani i oštećivani, osim Carthaginem esse delendam; pa potom, nakon što se povijesnih cjelina gradova, i sakralni objekti, tradicijska “kolo od sreće, uokoli vrteći se” zaokrenulo, paljenje arhitektura, napose sela, arheološka nalazišta, cijeli nekad neuništivoga Rima od horda Barbara; uništavanje kulturni krajolici, knjižnice i muzeji i druga ishodišta zajed- likova kršćanskih svetaca u podzemnim crkvicama Ka- ničke memorije (...).54 Pojam kulturocida, i njemu srodan padokije nakon najezde turskih osvajača; obezglavljenja pojam urbocida, u kontekstu karakterizacije tog rata, i obeskriljenja lavova Svetoga Marka duž Dalmatinske upotrebljava i Maroević, iako ne daje njegovu definiciju ni obale nakon pada Venecije pod Napoleonovu vlast; konkretniju teorijsku razradu.55 nacističko javno spaljivanje nepoćudnih, ponajprije ži- dovskih, a zatim socijalističkih i drugih neodgovarajućih U tekstu autorice Vlatke Pavić Registar ratnih šteta na knjiga58 u Berlinu, 1933. g.; uništavanje “degenerirane muzejima i galerijama utvrđeno je56 da je od 204 muzeja, umjetnosti” od totalitarnih režima, kakav je, primjerice, galerije i muzejske zbirke u RH oštećeno i uništeno 66 bio nacistički uništavateljski progon omražene Entartete 53 Maroević, Ivo. Rat i baština u muzejskih zgrada. Štete na muzejskoj građi zabilježene Kunst, ili pak uništavanje djela avangardnih umjetnika u prostoru Hrvatske. // Matica hrvatska su u 45 muzeja i zbirki, i to na način da je nestao 6 551 Ogranak Petrinja, 1995., str. 36. SSSR-u; nacističko bombardiranje i uništenje varšav- muzejski predmet, uništeno ih je 1 430, a oštećeno 728. skoga Starog miasta i savezničko uništavanje Dresdena, 54 Šulc, Branka. Muzeji u ratu. // U: Ratna šteta zabilježena je na 2 271 zaštićenom spome- Pavić, Vladimira (ur.). Ratne štete na oboje u Drugome svjetskom ratu; talibansko uništavanje niku kulture.57 Navedeni podaci upućuju na činjenicu da muzejima i galerijama u Hrvatskoj, više od 1 500 godina starih kipova Bude u Afganistanu Muzejski dokumentacijski centar, cilj tog rata nije bio samo uništiti fizički integritet ljudi koje 2001. g.; pljačka bagdadskog muzeja za vrijeme inter- Zagreb, 1997., str. 14. je trebalo protjerati s određenog prostora, već su se vencije SAD-a i saveznika u Iraku 2003. g. itd. 55 Maroević, Ivo. Rat i baština (cit.), trebali razoriti i zatrti tragovi kulture tog sada nepoželjno- str. 23. i Maroević, Ivo. Croatian mu- ga i anatemiziranoga (zbog odrednica njegova nacional- Međutim, u ratu ili, bolje reći, u ratovima u kojima je seums in the 1991-1992 war, u: Ivan- čević, Radovan (ur.). Cultural Heri- noga, vjerskog i političkog identiteta) čovjeka iz prostora nestala jugoslavenska federacija namjera da se uništa- tage of Croatia in the war 1991/92, koji je stoljećima nastanjivao, izgrađivao i oplemenjivao. vanjem baštine kao nositelja neprijateljeva identiteta Zagreb, 1993., str. 192. Spomenicima i drugim nositeljima kulturnog identiteta neprijatelj i ponizi, pokori, porazi i uništi postala je toliko 56 Pavić, Vladimira. Registar ratnih hrvatskog naroda neprijatelj je želio uništiti ne samo očita da je na neki način izbila u prvi plan ratovanja. šteta na muzejima i galerijama u Hr- fizički, strukturalni, već i onaj dublji, duhovni i simbolički Mnogi slojevi identiteta, protekom dugih razdoblja na- vatskoj. // U: Pavić, Vladimira (ur.). Ratne štete na muzejima i galerijama u identitet. Dakle, baština, u ovom primjeru, nije stradala taloženi na materijalnoj strukturi baštinskih predmeta, Hrvatskoj, Muzejski dokumentaci- kao slučajna posljedica borbi niti kao kolateralna žrtva u hipu su nepovratno izgubljeni u eksplozijama i paležu jski centar, Zagreb, 1997., str. 55. ratnog sukoba, već je u njemu namjerno i sustavno vihora rata. 57 Šulc, Branka. Muzeji u ratu. // U: uništavana. O tome svjedoče mnogobrojni primjeri na- Pavić, Vladimira (ur.). Ratne štete na Znanstvena ozbiljnost i moralni integritet zahtijevaju da mjernog razaranja spomenika kulture, od kojih ćemo muzejima i galerijama u Hrvatskoj, se na ovome mjestu osvrnemo i na činjenicu da se nisu kao svrsishodan spomenuti slučaj granatiranja ostataka Muzejski dokumentacijski centar, umnogome razlikovale metode koje je hrvatska strana Zagreb, 1997., str. 14. monumentalne fasade cistercitske opatijske crkve iz 13. primjenjivala nastojeći etnički očistiti dijelove svoga 58 Među paljevinama, les combusti- st. u Topuskom, koji je pošteđen granatiranja srpskog područja s većinskim srpskim stanovništvom ili dijelove bles, kako ih znakovito u istoime- agresora, sve dok na nj nije stavljena tzv. haaška za- nom literarnom djelu naziva suvre- područja Bosne i Hercegovine, u kojima je bošnjačka stava - znak raspoznavanja predviđen za obilježavanje i mena belgijska spisateljica Amélie etnička zajednica postala za Hrvate (i Srbe) nepoželjna. zaštitu spomenika kulture od napada zaraćenih strana, Nothomb, u lomačama promidžbe- Identične i neopravdive nakane imalo je Hrvatsko vijeće ne mašinerije nacističke Njemačke ugovornim normama humanitarnog prava, in concre- našla su se i djela Heinricha Heinea, obrane, potpomognuto Hrvatskom vojskom kad je, pri- to čl. 16. i 17. Haaške konvencije za zaštitu kulturnih koji je, zanimljivom sinkroničnošću, mjerice, 1993. g. razorilo poznati mostarski Stari most i dobara u slučaju oružanog sukoba. Kada je, međutim, stoljeće prije bio zapisao da se ondje brojne džamije te druge spomenike otomanske kulture gdje se pale knjige na kraju pale i obilježen na način propisan Haaškom konvencijom, taj ljudi. i življenja na istočnoj obali Neretve, u Mostaru. Namjera i metode bile su iste kao i one kojima se koristila srp- Sustavno uništavanje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 69 sko-crnogorska strana u zatiranju hrvatskog identiteta 1990. - 2000. na području Republike Hrvatske. Sustavan je i pomno U poraću Drugoga svjetskog rata, kao i tijekom cijelog osmišljen bio plan tadašnjih hrvatskih vlasti da sa svo- razdoblja postojanja jugoslavenske socijalističke fe- ga područja izbrišu srpski identitet koji se stoljećima u deracije, čiji je Hrvatska bila dio, inaugurirani su brojni Hrvatskoj izgrađivao. On više nije smatran bogatstvom antifašistički spomenici koji su jasno odražavali osnovne i odrazom isprepletanja raznolikih kulturno-povijesnih društvene vrijednosti i važeću društvenu ideologiju, ute- utjecaja, već je postao nepoželjan teret i opasan balast meljenu na antifašizmu i Narodnooslobodilačkoj borbi. kojega se po svaku cijenu trebalo riješiti. Granice su se Oko 6 000 antifašističkih spomenika i spomen-obilježja62 ponovno pretvorile u ograde i isključile su mogućnosti podignutih diljem Hrvatske imali su cilj sačuvati uspo- iskorištavanja prednosti što ih nude kulturne amalgama- menu na žrtve stravičnih zločina te veličati hrabrost cije svojim specifikumima. Dok je bjesnjela agresija na ljudi koji su poginuli boreći se protiv fašizma i nacizma, Hrvatsku, u kojoj je uništavanje hrvatske baštine uzimalo koji su već dobrano prijetili da svojim mrakom zarobe sve većeg maha, istodobno se događalo sustavno uni- svijet. Indikativan je podatak da nije postojalo nijedno štavanje manjinske, srpske baštine u Hrvatskoj, suoča- antifašističko spomen-obilježje na kojemu nije bila ukle- vanje s kojim do danas nije našlo pripadajuće mjesto ni sana riječ sloboda.63 Uspostavom neovisne i suverene spomen u memorijalnome, umjetničkome, medijskome Republike Hrvatske 1990. g., na demokratskim izborima ni, općenito, javnom prostoru i diskursu. Pošteno je izabrana nova vlast odlučila je radikalno raskinuti sve spomenuti i taj nečasni segment baštinskog razaranja veze s prethodnim društvenim poretkom i njegovim u kojemu su uništeni mnogi materijalni i nematerijalni vrijednostima. Bitno je naglasiti da se ta promjena eko- nosioci srpskog identiteta na području Hrvatske. Insti- nomsko-političkog poretka i društvene paradigme doga- tucionalizirano uništavanje bibliotečne ćirilične i srpske đala u ratnim uvjetima, u kojima je Hrvatska napadnuta knjižne građe59, miniranje i paljenje srpskih pravoslavnih od velikosrpskog agresora te je za vladajuće strukture crkava, manastira i drugih spomenika prisutnosti i uloge utoliko važnije bilo ujediniti i osnažiti hrvatsko nacionalno srpskog naroda u životu Hrvatske, nije bilo rijetkost i tek biće i obraniti ga od izravne ugroze. Nažalost, obrana je nedavno doživjelo osudu aktualne hrvatske političke hrvatskoga nacionalnog identiteta poprimila je zloćudne vlasti. oblike ugradivši u sebe veliku dozu etničke isključivosti Takvim i sličnim postupcima, kojima je hrvatska strana i ujedno tražeći vlastiti povijesni legitimitet i kontinuitet sudjelovala u zatiranju bošnjačkoga i srpskoga kulturnog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja je rasno istrijebljenje identiteta, Hrvatska je u stručnoj i široj javnosti dijelom bila ozakonila svojim pravnim poretkom i provodila ga izgubila opravdani status žrtve agresije kojoj je bila izlo- putem koncentracijskih logora, čiji je najzloglasniji pri- žena. Taj je rat pokušao zbrisati vjekovnu vezu između mjer bio Jasenovac. Ostaci i pobornici toga poraženog Hrvata i drugih ljudi i naroda koji su na hrvatskom tlu režima, i sami neonacisti i neofašisti po svojim vrijedno- stoljećima zajedno živjeli.60 snim opredjeljenjima koja su otvoreno i javno zagovarali, promicali, ali i realizirali, uspeli su se do najviših pozicija Muzeji nisu učinili apsolutno ništa da se odupru uzavreloj u državnom aparatu. U susjednim državama, Srbiji, srednjovjekovnoj kampanji “Blut und Boden” koja je ras- Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, nota bene, opisana je paljivala ratnu atmosferu.61 situacija bila gotovo pa zrcalno odražena, samo s dru- Ni međunarodna zajednica nije bila odveć učinkovita u gim imenima i odnosima moći, što je učinilo vrlo živima vrijeme kada su razarani spomenici, već tada uvršteni reminiscencije na stradanja iz Drugoga svjetskog rata, na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine: stara gradska koja su se nakon 50 godina ponovila. Razbješnjeli naci- jezgra Dubrovnika, Dioklecijanova palača u Splitu i onalizmi pokosili su ljudske živote i razorili baštinu. Spo- Plitvička jezera, ili oni poput šibenske katedrale svetog menici Narodnooslobodilačke borbe u novom su druš- Jakova, koji će tek kasnije biti uvršteni na Listu. Reakcija tvenom okruženju postali emitori pogrešnih poruka koje je stigla post festum, u obliku izdašne financijske i struč- je trebalo prigušiti ili potpuno utišati. Iako humanistički ne pomoći pri obnovi oštećene i uništene baštine, kao po svojoj prirodi i memorijalnoj poruci koju su prenosili, i pravdom MKSJ-a, koji je osudio napad na povijesnu postali su anatemizirani od političke elite, i to na način 59 Možda najpoznatiji primjer jezgru Dubrovnika 6. prosinca 1991. g. kao ratni zločin tog “knjigocida”, kako ga naziva da je stvoren komunikacijski šum te su u komunikacijski profesor Ante Lešaja, jest sustavno (v. supra ad. 5.). proces infiltirane poruke koje ti spomenici izvorno nisu uništavanje, pod krinkom otpisa, nosili, a činile su ih opasnima, nepoželjnima i prijetećima srpske bibliotečne građe u Narodnoj Iako je u smislu obnove mnogo napravljeno, proći će knjižnici općine Korčula. mnogo vremena dok se izliječe svi ožiljci rata na baštin- za novoinstaliranu vlast. Unatoč nedvosmislenoj poruci 60 Maroević, Ivo. Rat i baština, cit., skom tkivu Hrvatske. Obnova i ponovno uspostavljanje slobode, antifašističkim su spomenicima atribuirane str. 24. oštećenih i uništenih identiteta i kolopleta njihovih odno- poruke velikosrpstva, despotizma i totalitarističkih ug- 61 Šola, Tomislav. loc. cit. (bilj.7). sa još je mukotrpniji i dugoročniji proces kojemu ovaj rad njetavanja bivšeg komunističkog režima, koje je trebalo 62 Hrženjak, Juraj (ur.). Rušenje ukloniti iz kolektivnog pamćenja i iz javnog prostora. Kao želi u određenom segmentu pridonijeti. antifašističkih spomenika u Hrvatskoj što je srpskom narodu, nakon stoljeća života na prosto- 1990. - 2000., Zagreb, 2002., str. rima Hrvatske, novim hrvatskim Ustavom izbrisan status IX. 63 Ibid. 70 konstitutivnog naroda, mogućnost suživota izbrisana je Promjena imena Trga žrtava fašizma u središtu Zagreba i uništavanjem spomenika koji su proklamirali bratstvo i 1990. g. te veliki angažman organizacija civilnog društva jedinstvo južnoslavenskih naroda. i istaknutih aktivista, intelektualaca i umjetnika za njegov povratak, ostvaren tek 2000. g., ilustrativan je primjer. Jasno je da je u prethodnom režimu postojala inflacija te Imenovanje javnih prostora i podizanje spomenika vrste spomenika i da su često zloupotrebljavani u pro- ustaškim zločincima također govore o dominantnom pagandne svrhe, međutim alternativa nemilosrdnom uni- vrijednosnom setu i svoj povijesnoj i identitetskoj bre- štavanju svakako je bila muzealizacija dijela spomenika i menitosti hrvatskog društva. Crvena petokraka, izvorno dislokacija nekih od njih na manje dominantna mjesta u simbol slobode i borbe za slobodu, nakon društvenih javnom prostoru. promjena 1990-ih, počela se identificirati s posve dru- Nema sumnje da je uništavanje spomenika NOB-a u gim vrijednostima. Novi joj je poredak atribuirao sasvim Hrvatskoj od 1990. do 2000. g. bilo namjerno i sustavno izmijenjeno značenje, pri čemu je u dominantnoj kolek- te da se provodilo pod političkim patronatom tada vla- tivnoj svijesti postala simbolom velikosrpskog hegemo- dajuće političke stranke i najviših vojnih i političkih duž- nizma, unitarizma, komunističkog jednoumlja i totalitarne nosnika. Toj tvrdnji u prilog govori ponajprije masovnost opresije. Stoga je gotovo bez iznimke uklonjena iz uništavanja antifašističke baštine Hrvatske, ali i činjenica prostora javnog sjećanja. Anegdota koja može ilustrirati da su u uništavanju nekih spomenika upotrijebljene veli- snagu propagande i promjenjivost semiotičkog značenja ke količine eksploziva koji je tempore criminis bio defici- pojedinih simbola, u ovom primjeru crvene petokrake, tarna roba, dostupna vrlo ograničenom krugu ljudi, i to spominje dječaka koji je za vrijeme srpsko-crnogorskog uglavnom iz vojnih i policijskih struktura. U spomenutom napada na Dubrovnik u jesen 1991. g. pred skloništem, razdoblju u Republici su Hrvatskoj srušena, oštećena, zajedno s drugim dječacima i djevojčicama iz susjed- oskvrnuta ili iz javnog prostora uklonjena 2 964 spo- stva, gotovo ritualno spalio svoju pionirsku maramu, men-obilježja, od čega 731 spomenik i spomen-obilježje kapu i knjižicu te uništio crvenu petokraku. znatne umjetničke i kulturno-povijesne vrijednosti.64 Sustavno uništavanje antifašističkih spomenika nosilo je Pojedini od njih bili su remek-djela istaknutih umjetni- u sebi i želju za falsificiranjem povijesti jer su spomenici ka, poput Spomenika pobjedi naroda Slavonije autora ujedno povijesni izvori te dokumenti određenog vreme- Vojina Bakića, podignutoga u selu Kamenska kod Po- na, njegovih ljudi i događaja. Izbrisati žrtve i spomen na žege 1968. g., koji u njegovoj lisnatoj formi, Radovan zločine uništavajući spomenike, pokazatelj je opasnog Ivančević titulira kao nesumnjivo jedan od najsjajnijih nedostatka ljudskosti. Namjernost, organiziranost, su- apstraktnih spomenika u svijetu. Godine 1991. spome- stavnost i masovnost toj rušilačkoj epizodi daju kultoro- nik su minirali pripadnici HV-a, a ploče njegove oplate, cidno obilježje. Kulturocidna namjera usmjerena na uni- izrađene od nehrđajućeg čelika, iskorištene su u Slavon- štavanje antifašističke kulturne baštine jasno je vidljiva u skom Brodu za proizvodnju posuđa. U Dubrovniku je na uništavanju narodnooslobodilačkih spomenika 1990-ih Trgu oružja, unutar spomeničke gradske jezgre, 1954. godina. Njihova rehabilitacija, rekonstrukcija i restaura- g. podignut spomenik borcima Narodnooslobodilačkog cija, kao i općenito rehabilitacija antifašizma, nužno je rata, rad kipara Frana Kršinića. Polovicom prosinca potrebna hrvatskome društvu za vrijednosnu katarzu i 1992. g. spomenik je miniran, da bi potom lokalna HDZ- tranziciju prema pravednom društvu utemeljenome na ova vlast njegove ostatke i njegovo postolje trajno uklo- neohumanističkim vrednotama. Ako antifašističke vrijed- nila i time dala svoj blagoslov tome vandalskom činu. Ni nosti uništenih spomenika ne pronađu svoj vrijednosni nakon promjene lokalne vlasti 2009. g. u nekadašnjem korelat u našoj današnjici, njihova obnova i ponovno se rasadniku hrvatske kulture nije našla politička volja za postavljanje najreprezentativnijih i najvrednijih uništenih obnovu i povrat tog memorijalno važnog spomenika. primjeraka bit će samo odraz nostalgije i ljevičarske Sustavno uništavanje antifašističke baštine u Hrvatskoj melankolije, a njihovo osvježeno fizičko tkivo samo trag 1990-ih godina nije bilo usmjereno samo na materijalnu mrtve i izgubljene prošlosti.66 baštinu. Osim spomenika, umjetničkih djela, muzejskih zbirki, knjiga i arhivske građe, planskim brisanjem druš-

64 Ibid., str. XII. tvenog pamćenja stradala je i nematerijalna baština. Prema pojmu kulturocida/heritocida Antifašizam je prognan iz školskih udžbenika, nekritički 65 Ibid., str. XIV. Pojam kulturocida, u smislu sustavnog uništavanja su preimenovane ulice, trgovi, parkovi, javne ustano- 66 Prema: Scribner, Charity. Requi- kulture, a u sklopu nje svakako i baštine određene druš- ve i organizacije koje su imale bilo kakav antifašistički em for Communism. // MIT Press, tvene zajednice, češće nalazimo u kolokvijalnom govoru predznak. Samo u Zagrebu promijenjeno je oko 1 300 Chambridge (Massachusetts), Lon- i medijskom žargonu, dok je njegova zastupljenost u don, 2005. imena ulica, trgova i ustanova čije je ime bilo vezano za stručnoj literaturi mnogo manja. Iako ga posljednja uvodi 67 Maroević, Ivo. Rat i baština (cit., antifašističku tradiciju.65 Takve promjene imena i naziva i poznaje67, ipak ga detaljnije ne elaborira i ne uspostav- str. 9. i 21.); ili Jurković, Miljenko logična su posljedica promjene društvenog poretka, (str. 15., 40.); Marković, Vladimir lja niti razrađuje njegovu definiciju koja bi bila prihvatljiva međutim, ekstremizam i antihumanizam koji su ih pratili (str. 149.); Maroević, Ivo (str. sa stajališta muzeologije kao opće teorije baštine. 192.) u: Ivančević, Radovan (ur.), u našem primjeru zaslužuju kritiku i osudu. I u tom bi Cultural Heritage of Croatia in the slučaju pronalazak balansa između kolektivne amnezije i Pokušaja bavljenja definiranjem kulturocida bilo je u Wa r 1991/92., Hrvatska sveučilišna pravnoj domeni, međutim ni jurisprudencija nam ne pru- naklada, Zagreb, 1993. kolektivne hipermnezije bio vrlina i umijeće. ža njegovu detaljniju teorijsku razradu, a pravna praksa, iako neznatno, otvorena vrata nekom budućem, liberal- 71 što je i logično, još više u tome zaostaje. Poljski pravnik nijem i sveobuhvatnijem tumačenju genocida, uzimajući židovskog podrijetla, kasnije emigrant u SAD-u, Raphael u obzir i sadržaj onoga što smo prethodno definirali kao Lemkin, tvorac pojma genocid, još je 1933. g. na među- kulturni genocid.69 narodnoj razini isticao važnost prepoznavanja i pravnog Ovdje bismo željeli konstituirati i preciznije definirati po- sankcioniranja “sustavnog i organiziranog uništavanja jam kulturocid (cultura na latinskome označava uzgoj, umjetnosti i kulturne baštine”. Takve delikte u svome je razvoj, oplemenjivanje, usavršavanje), i to ne s nakanom radu nazvao vandalizmima ili vandalskim djelima (acts of uvođenja nove inkriminacije u smislu međunarodnoga vandalism) te ih je smatrao povredama međunarodnog kaznenog prava već, uzimajući u obzir ono što je pravna prava (delicta iuris gentium), koje je trebalo sankcionirati znanost i praksa do sada imala reći o genocidu i kultur- prema načelu koje danas nazivamo načelom univerzalne nom genocidu, želeći stvoriti i obrazložiti jedan, sa sta- nadležnosti. Kasnije je Lemkin, dalje razvivši svoju teo- jališta baštinske znanosti, prihvatljiv i koristan koncept. riju, tu vrstu zločina inkorporirao u širi pojam genocida Upravo izneseno pravno znanje, kao i sve prethodno kao jednu od njegovih komponenti (osim političke, so- izložene teorijske i praktične implikacije sustavnog uni- cijalne, ekonomske, biološke, fizičke, vjerske i moralne štavanja baštine, poslužit će nam da pokušamo sigurno komponente genocida). Dao je velik doprinos donošenju usidriti pojam kulturocida u tezaurus opće teorije bašti- Konvencije Ujedinjenih nacija o prevenciji i kažnjavanju ne. zločina genocida, koja je usvojena 1948. g., ali s mnogo užom definicijom genocida od one koju je on zagovarao. Kao i kod genocida zločin nije uperen protiv pojedinca Poučen strahotama holokausta, upozoravao je na važ- kao takvog već protiv osobe kao pripadnika/pripadnice nost nefizičkih, odnosno psiholoških odrednica genoci- određene grupe, tako i kod kulturocida baštinski pred- da, među kojima je isticao i kulturni genocid, npr. zatira- met ili djelo nematerijalne baštine bivaju uništeni ne kao nje jezika i sustavno uništavanje osnovnih manifestacija pojedinačnosti već, također, kao dio baštine određene kulture zaštićene grupe - knjiga, spomenika i sl. grupe. Uništavanje baštinskog predmeta (objekta) ili nematerijalne baštine, da bi preraslo u kulturocid, mora biti Genocid je pojam skovan od dvije riječi, jedne grčke, odraz namjere da se potpuno ili djelomično uništi kultura koja označava pleme, rod - genos, i druge latinske - jedne zajednice, njezin identitet. Uzorak tog uništavanja caedere, glagola koji znači ubiti. On obuhvaća element pritom mora biti prepoznatljiv, jasan i širokih razmjera svijesti poznat pod nazivom genocidna namjera, što te nesumnjivo upućivati na sustavnost, organiziranost i označava postupanje s ciljem potpunoga ili djelomič- ciljanost baštinskog razaranja. nog uništenja neke nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine. Uništavanje baštine kao bitne odrednice identiteta grupe često prati i fizičko istrebljivanje njezinih pripadnika, kako Kulturni pak genocid, prema definiciji, obuhvaća namjer- bi se neželjeni identitet što učinkovitije negirao, zasje- no uništavanje kulturne baštine neke zaštićene grupe nio, zatro, izbrisao, uništio, a stari poredak, u kojemu zbog političkih, vojnih, vjerskih, ideoloških, etničkih ili je ta grupa imala povlašten položaj, u odnosu prema rasnih razloga. Značenjski mu je srodan pojam etnocid, kreiranju kolektivne memorije, podvrgnuo mehanizmima koji se najčešće za uništavanje autohtonih kultura Indi- kolektivne amnezije. Stoga bi svoje opravdanje, a na- janaca u obje Amerike, Aborigina u Australiji, Maora u stavno na pojam mnemozofije70 koji bi označavao opću Novom Zelandu i sl. teoriju baštine u središtu koje jest pamćenje, i to ono Ipak, bitno je istaknuti da je kulturni genocid kao termin društveno, kolektivno, mogli sugerirati i pojam mnemo- 68 Za drukčije, šire tumačenje genocida, vidjeti Ad 6., str. 17., u pozitivno-pravnom smislu sporan i svojevrstan je cid (mneme na grčkome znači pamćenje) kao sustavno slučaj u kojemu su njemački sudovi contradictio in adjecto jer važeći pojam genocida, kako uništavanje pamćenja određene društvene skupine. uzeli u obzir i kulturnu komponentu ga dominantna judikatura tumači68, obuhvaća isključivo Upravo je nametanje kolektivne amnezije metodama genocida u predmetu protiv opt. Nikole Jorgića, pri čemu se na zašti- fizičko ili biološko uništenje određene grupe, dok se sustavnog uništavanja materijalne i nematerijalne baštine ćenu grupu gleda i kao na društvenu pridjev kulturni, upravo suprotno, odnosi na njezinu anuliranje identiteta zajednice brisanjem njezina zajed- (socijalnu) zajednicu s naglašenim duhovnu komponentu. Kulturni genocid je eksplicitno ničkog sjećanja. partikularizmom i izraženim osje- ćajem pripadnosti, uništenje kojih, i izostavljen pri redigiranju Konvencije UN-a o genocidu, Imajući na umu neadekvatnost pojma muzeologije u bez fizičkog uništenja grupe, može uz obrazloženje da bi takvo tumačenje genocida moglo postati genocid. smislu opće teorije baštine i postupno zaživljavanje dovesti do njegove političke zloupotrebe i razvodnjava- pojma heritologije71 (hereditas na latinskom jeziku znači 69 MKSJ je tako u predmetu protiv nja njegove osnovne namjere da sankcionira najokrutnije opt. Radislava Krstića (IT-98-33), nasljedstvo, ostavština, naslijeđe), koji se na termino- fizičko i biološko eliminiranje dijelova ili cijelih zajednica. iako je naveo da tvorci Konvencije loški adekvatniji način odnosi prema cjelovitom sustavu o genocidu nisu uzeli u obzir ideju Izostao je konsenzus zemalja oko predlaganoga eksten- baštine, predlažemo i pojam heritocid, koji bi se možda kulturnoga genocida, u obrazloženju zivnijeg tumačenja genocida, svakako i zbog kolonijalne presude naveo da napad na kulturnu čak i bolje od samog kulturocida pozicionirao u sustavu prošlosti, a u to doba i suvremenosti, pojedinih svjetskih i religijsku imovinu ugrožene grupe znanosti o baštini i distinkcijski se odnosio prema inkri- može biti, i u predmetnom slučaju sila, kao i njihova ne previše ljubaznog odnosa prema minacijama međunarodnoga kaznenog prava. Sama jest, dokaz genocidne namjere. autohtonim narodima, starosjediocima njihovih država. jukstapozicija kulture i baštine na neki se način presli- 70 Šola, Tomislav. Eseji o muzejima, Međutim, s razvojem međunarodnoga kaznenog prava, kava na odnose kulturocida i heritocida, pa će tako i cit., str. 37-38. posebice pravnom praksom ad hoc tribunala, ipak su, 71 Vidjeti Ad 1., str. 4. i bilješku 5. 72 mjesto koje sustavnom uništavanju baštine želimo dati nesenzibiliziranih i neočuđenih suvremenika, o kojemu u teoriji baštine i slojevi odnosa na koje njime želimo se, s ništa manje ogorčenja, borbenog žara i kriticiz- upozoriti presuditi u odabiru između ta dva predložena ma, može pisati i danas, pa i u ozbiljnim radovima koji termina. tematiziraju zaštitu baštine od sustavnog uništavanja i zatiranja. Heritocid bi u svom spektru, za razliku od kulturocida, osim kulturne, mogao obuhvatiti i sustavna uništavanja Istina je da društvo napreduje i razvija se (unatoč po- prirodne baštine. Prirodna okolina, uz onu kultiviranu i vijesnim momentima i fazama koje nas uvjeravaju u urbaniziranu, jedan je od bitnih formativnih čimbenika suprotno, u ponovna zaranjanja u razdoblja mraka, be- identiteta grupe koja na tom području živi. Fina i tanana zumlja, terora i agresije). Pojam lijepoga i prevladavajuće spona čovjeka i prostora, pretvara prostor u zavičaj, a estetsko iskustvo skloni su mijenama. Modernizacija i čovjeka čini uljuđenim i usklađenim s prirodom, a time i tehnički napredak nose sa sobom mogućnost lagodni- sa samim sobom. Brojna namjerna uništavanja prirodne jega, sretnijega i smislenijeg života (dakako, ako se ne baštine u ratnim sukobima, u kojima žrtvama artiljerije, zloupotrijebe i pretvore u sjeme rastućih nejednakosti metaka i paleža postaju i različite biljne i životinjske i sukoba, što, čini se, u našem svijetu postaje okrutna vrste, čijim se istrebljenjem degradira kvaliteta okoliša, realnost koja sve više pritišće “kolo od sreće” prema svjedoče o činjenici da su takva uništavanja, po svojim nužnosti drastične promjene paradigme svjetskog pore- krajnjim posljedicama uperena protiv identiteta ugrožene tka). Shvatljivo je da želja za napretkom, očaranost no- ljudske zajednice. Pritom stradavaju i kultivirani i uljuđeni vim, smjena generacija i epoha pregaze neke baštinske segmenti krajobraza, poput arboretuma, perivoja, grad- predmete i prakse kao dotrajale, istrošene, nepotrebne, skih parkova, vrtova. prevladane, besmislene. Predmetnost per definitionem podrazumijeva ograničenu trajnost i prolaznost kao Zar primjeri u Domovinskom ratu posječenoga starog prirodno stanje stvari u materijalnom svijetu. Cikličnost petrinjskog gradskog parka, s lipama posađenima u života zbiva se u spirali koja se zavrće od rođenja ili na- doba Napoleonovih Ilirskih provincija ili ratna spaljivanja stanka, preko razvoja i kulminacije, do degradacije, pro- pitomoga kraja Konavala i Dubrovačkog primorja na padanja i prestanka ili nestanka. A zatim ponovo slijedi ovom mjestu ne bi mogli poslužiti kao dobra ilustracija faza kreacije, i to nove vrijednosti, ukorijenjene u onoj heritocida, čiji spektar pokušavamo obuhvatiti. Krvnici prošloj, iščezloj. Upravo tada dolazi do izražaja važnost baštine gluhi su za stihove srpskog pjesnika Jovana i moć perpetuiranja identiteta, odnosno onih njegovih Jovanovića Zmaja koji kaže: Gdje god vidiš zgodno odrednica koje su bitne za razvoj i napredak zajednice. mjesto, tu drvo posadi, a drvo je blagorodno pa će da Vrijeme uništava stvari, ali su ideje koje se uz pomoć njih nagradi. Tehnološkim napretkom, pri kojemu ljudi ne- iskazuju i prenose trajne - one su te koje opstaju. primjetno postaju robljem sve sofisticiranije tehnologije, oni sve više gube vezu sa svojim izvorištem, prirodom. U svom zavičaju, poštujući vrijednost baštine, evidentno Nasilnim i sustavnim kidanjem tih živih i životnih veza isprepletene s prošlošću, čovjek kao kreativno i duhov- kidaju se i tragovi nekadašnjega harmoničnog odnosa no biće želi ostaviti svoj trag, izvjesni novum, te tako dati čovjeka i njegova prirodnog ambijenta, koji posredo- svoj doprinos kvaliteti prostora u kojemu i s kojim živi. vanjem baštine za budućnost prenosi neke od ključnih To nekad znači i nužne interpolacije u baštinsko tkivo ili poruka opstanka. zamjenu dijelova baštine koji su izgubili na važnosti i pre- stali biti nositelji neke referentne kulturne i memorijalne Heritocid možda na najprimjereniji način odgovara po- poruke. Stoga osim “negativnog” uništavanja spome- trebi sadržaja koji njime želimo obuhvatiti kada govorimo nika teorija poznaje i njihovo “pozitivno” uništavanje72. o sustavnom uništavanju baštine kao one kvalitete Piramidu muzeja Louvre, Centre George Pompidou, putem koje se mudrost kvalitetnoga i ispunjenog života Forum Les Halles u Parizu mnogi su smatrali (a neki još prenosi vremenskom i prostornom odrednicom zbilje. uvijek drže te pozicije) atakom na francusku kulturnu Za koji se god od predloženih pojmova - kulturocid, baštinu i na slavno naslijeđe prošlosti. Međutim, takva mnemocid, heritocid - možda pronađe razumijevanje i reprezentativna, avangardna zdanja, inkorporirana u konsenzus struke, njihova će daljnja teorijska artikulacija bogati i dragocjen povijesni milieu, progovaraju novim, u znanosti o baštini biti važna ne zbog samodostatnosti obećavajućim jezikom simbioze staroga i novoga, znanstvene misli i ekstenzivnoga skolastičkog umovanja, isprepletanja različitih stilskih i vremenskih odrednica te već, parafrazirajući Marxovu 11. tezu o Feuerbachu, prenose poruku o kompatibilnosti različitih identiteta i kako bi se svijet izmijenio suprotstavljanjem, i to oružjem uspješnosti temeljenja vrijednosti suvremenosti na saču- stručnosti i predanosti, sustavnom uništavanju baštine. vanim kvalitetama prošlosti. Za razliku od tih sretnih primjera harmonije staroga i Glad za profitom kao sustavni uništavatelj baštine u global- novoga, mnogo su češći primjeri baštinske devastaci- nom okruženju je, koja poprima sve šire i alarmantnije razmjere. Kada iza nje, kao u hrvatskom primjeru, stoji krupni kapital Victor Hugo u svom Ratu rušiteljima, nagoviješta proble- ratnih profitera i pljačkaša javnog dobra, potpomognut me zapuštanja i uništavanja baštine od neosviještenih, 72 Choay, op. cit. (bilj. 19), str. 22. uskogrudnim političkim interesima nemoralnih i neosvije- štenih pojedinaca i grupa, teško je vidjeti svjetlo na hori- Zaključak. Sami baštinski objekti tek su materijalno tijelo 73 zontu. Primjer Dubrovnika opet nam može poslužiti kao baštine, a znanost o baštini uči nas da je ona također vrijedan oris iznesenoga. Silovitim razvojem, najvećim naglašeno metafizička kategorija (koju su od zaborava dijelom masovnog turizma, kojemu je nakon poslijeratne čuvale božica Mnemozina i njezine kćeri muze) važna obnove grad ponovno uvelike usmjeren, ugrožena je za očuvanje u sadašnjosti ugroženih identiteta prošlosti vrijedna spomenička baština koja odražava vrijedno- i njihovo trajanje za generacije budućnosti. Njihova se- sti minulih vremena. Renesansni ideali međusobnog lekcija, kontekstualizacija i komunikacija čini baštinske dopunjavanja čovjeka i prirode te sklada arhitekture i objekte baštinom kao nositeljicom identiteta i motorom kultiviranog krajobraza, popularizirani spomeničkim sklo- napretka zajednice. Monumentum aere perennius u povima dubrovačke renesansne ladanjske arhitekture, osnovi je ipak sazdan od nečega čvršćeg od bronce, izgubili su svoje značenje za suvremenu zajednicu, po- kamena, čelika ili titana. najprije orijentiranu profitu. Proces globalizacije učinio je Svi oni predani i odgovorni stručnjaci s područja javne konzumerizam sveprisutnim trendom koji je sa Zapada memorije, zvani muzeolozima (dok se ne iznjedri priklad- obuhvatio cijeli svijet. Socijalne fluktuacije i promjena niji naziv za njih), koji istinski shvaćaju i žive baštinu kao težišta političke i ekonomske moći, svojstvene za rat u društveno opredjeljenje, bit će beskompromisni u borbi Hrvatskoj 1991. - 1995., bitno su pridonijele tom načinu protiv onih koji baštinu oskvrnjuju i zatiru pogodujući sustavnog obezvređivanja i uništavanja baštine, u žrvnju parcijalnim interesima, nejednakostima, agresiji, kolektiv- dehumaniziranog kapitalizma tranzicijskih društava. noj amneziji, gubitku duhovnosti. Čuvari baštine ostat će Biseri renesansnoga graditeljstva, ako nisu upregnuti nemilosrdni prema uništavateljima javnog dobra.76 u mašineriju industrije turizma i njegove popratne infra- Vječiti sraz “ljudi nazbilj i ljudi nahvao” u našoj suvreme- strukture, osuđeni su na propast. Lokalna vlast i gra- nosti poprima nove i mnogo složenije pojavnosti. Razvo- đevinski lobi uopće ne poimaju vrijednosti renesansne jem informacijske tehnologije, koja je donijela neslućene krajobrazne arhitekture, koja (kao što opetovano upozo- mogućnosti napretka čovječanstvu, opasnost njezine rava jedan od vodećih i najpredanijih naših krajobraznih zloupotrebe postala je vrlo konkretna i opipljiva. Apso- stručnjaka Bruno Šišić) ima, kao sljednica Firence, ali lutna kontrola nad pojedincem, nad cijelim njegovim i prethodnica Rima, šire, europsko značenje. Ti najo- životom, osim (zasada) nad onih nekoliko kubnih centi- pasniji rušitelji baštine današnjeg realiteta ne prezaju ni metara u lubanji77, suptilni načini infiltriranja vrijednosnog od kršenja zakona kako bi ostvarili svoj plan. Stoga je, sustava vladajuće elite putem moćnih medija, nevidljivi primjerice, očekivana praksa da komercijalnim centrom, oblici propagande78, inflacija karijerizma kao proizvoda garažom i parkingom pokušaju ubiti renesansnu parce- 20. st. a onda i s njim povezanoga konzumerizma, gu- lizaciju ljetnikovca obitelji Gundulić iz prve polovice 16. bitak veze s prirodom, neokolonijalizam, eurocentrizam i st. na obalama Gruškog zaljeva. Taj segment ugrožene mit o superiornosti zapadne civilizacije - nekad su to bile baštine jest potpuno samosvojno i prepoznatljivo vrtno- slutnje zlogukih proroka, a danas su to tendencije i pro- arhitektonsko naslijeđe, koje i danas predstavlja jedini cesi realnosti u kojoj živimo. Baš u takvoj unazađenoj i autentičan hrvatski vrtnoarhitektonski proizvod u sklopu oskvrnutoj zbilji želimo prepoznati, zaštititi, uživati i preni- cjelokupnog europskog vrtnog naslijeđa.73 Osim grubog jeti drugima blagodati baštine, baštine u ulozi svojevrsne neznanja i nemara za dosege naše lokalne renesanse, protuteže deziluzioniranom svijetu, u kojemu je privid kako možemo i očekivati da će isti uništavatelji baštine slobode visoke rezolucije zamijenio istinsku slobodu imati razumijevanja za neke malobrojne i znakovite spo- pojedinca. Da bismo se suprotstavili tim degenerativnim menike arhitekture moderne i funkcionalizma izložene društvenim procesima, među kojima heritocid stavljamo 73 Šišić, Bruno. Parking u Gunduli- jednakoj ugrozi? U nedostatku nekad razvijene urbani- ćevom renesansnom vrtu u Gružu? Ne! u fokus svog zanimanja, potrebno je detektirati srž pro- stičke svijesti i stručno osmišljenih propisa s tog pod- Nipošto!, Dubrovnik, 2011., str. 1. blema, definirati ga i, na kraju, razumjeti ga. ručja, dolazi do sve veće apartmanizacije cijele istočne 74 Hugo, Victor. Rat rušiteljima! U: Primjeri koji ilustriraju i podupiru u ovom radu iznesene Anatomija povijesnog spomenika, ur. obale Jadrana i nepovratne devastacije prirodnih ljepota Špikić, Marko, Institut za povijest teze odabrani su, na neki način, prema hic et nunc na- i s njima srođenih urbanističkih sredina. Hortikulturni (od umjetnosti, Zagreb, 2006., str. 68. čelu, zbog mišljenja da je lakše, uvjerljivije i živopisnije o latinskog hortus - vrt) aspekti gradskoga života bivaju 75 Ibid., str. 52. potpuno zanemareni, što vodi gubitku zelenih oaza, problematiziranoj temi progovoriti na temelju vremenski 76 Šola, Tomislav. i prostorno bliskih događaja. Takav pristup osigurava Baština kao poziv kako privatnih, tako i javnih vrtova u urbanom prostoru. i društveno opredjeljenje, U: Ivi Ma- čvrst temelj za izgradnju uopćenijih zaključaka i teza pri- roeviću baštinici u spomen. // Urednici Ma kakva bila vlasnička prava, ne smije se dopustiti da mjenom indukcijske metode te za uočavanje i iznošenje Žarka Vujić i Marko Špikić, Zavod ti sramotni spekulanti kojima je osjećaj časti zamagljen općevažećih zakonitosti. za informacijske studije, Zagreb, vlastitim interesima, uništavaju povijesne i spomeničke 2009., str. 131. građevine; ti slaboumni bijednici čak i ne shvaćaju da su Pomalo nestaju ustreptala srca mnogih identiteta. U 77 Orwell, George. 1984. // Izda- barbari!74 vremenu akcelerirajućega tehnološkog napretka kao da vački zavod Jugoslavije, Beograd, nestaju i gube se u zaboravu sve brže i brže. Damna- 1978., str. 32. Treba zaustaviti malj koji unakažava lice ove zemlje!75 tio memoriae zahvaća sve veće dijelove kolektivnog 78 Film američkog redatelja Johna Carpentera They Live iz 1988. daje pamćenja. U uvjetima društvenih lomova i naprasitih iznimno dobru kritiku suvremenoga prekida s tradicijom, praćenim “kulturnim eksplozijama” konzumerističkog društva i nevidlji- različitog intenziteta, sustavno uništavanje baštine ili, ve promidžbe mas-medija. 74 kao što želimo sugerirati, heritocid prikazuje se kao vrlo LITERATURA zastupljena društvena praksa. U ratnim sukobima i pri Cassese, Antonio. International Criminal Law // Oxford urušavanju starih i instaliranju novih društvenih poredaka University Press, Oxford, 2003. baština postaje mnogo više od kolateralne žrtve kon- flikta zaraćenih strana. Njezino razaranje postaje ubojito Cassese, Antonio; Acquaviva, Guido; Fan, Mary; Whi- oružje za odstrel identiteta napadnute skupine. Kult ting, Alex. International Criminal Law - Cases and Commen- konzumerizma dodatno devalvira baštinske predmete i tary // Oxford University Press, Oxford, 2011. prakse te ih tako čini lakšom metom uništavatelja koje Choay, Françoise. L’Allégorie du patrimoine // Seuil, Paris, podupire i potpomaže država. Jedna od posljedica 1992. napretka znanosti jest diseminacija novih želja putem propagande koja želi izjednačiti posjedovanje s blago- Connerton, Paul. Kako se društva sjećaju // Izdanja Anti- stanjem, a neprekidnu stimulaciju sa srećom.79 barbarus, Zagreb, 2004. Nestaju riječi, gube se imena stvari, nitko ne vodi bri- Corzo, Miguel Angel (ed.). Mortality Imortality? The Legacy th gu o malim biljkama što sahnu po zidovima, “lutajuće of 20 -Century Art // The Getty Conservation Institute, skulpture” rune se na pročeljima, vrtova je sve manje uz Los Angeles, 1999. palače, u bunarima je više tame nego vode, patine je na Dubin, Steven C. Displays of power: memory and amnesia in predmetima manje nego rđe, sutoni više nisu ono što the American museum // New York University Press, New su bili, a i neki vjetrovi su možda već iščezli ili promijenili York, London, 1999. pravce, velika slikarska djela su zamijenile su fotografije Gamboni, Dario. The Destruction of Art - Iconoclasm and u bojama80, Šćavuna više nema ili se pak drukčije zovu, Vandalism since the French Revolution // Reaktion Books, Lagunu manje posjećuju ličnosti nego grupe, Jadran London, 2007. više nije “Venecijanski zaljev”. Sama Venecija tone.81 S potonućem baštine i u njoj zapretanog identiteta poto- Hrženjak, Juraj (ur.). Rušenje antifašističkih spomenika u nut će i naš zalog pravednije i sretnije budućnosti. Stoga Hrvatskoj 1990-2000. // SABA RH, Zagreb, 2002. je važno oteti baštinu zaboravu, spasiti je od mraka Husedžinović Sabira. Dokumenti opstanka // Muzej grada ratnih razaranja i izuzeti je iz sveobuhvatnosti osvetničke Zenice, Zenica, 2005. amnezije prema svrgnutim režimima. Huxley, Aldous. After Many a Summer // Penguin Books, Obnovu uništene baštine treba shvatiti kao izazov. London, 1965. Kako razlučiti što želimo sačuvati, a što ćemo prepustiti Huxley, Aldous. Brave New World // Charnwood, Leice- nesretnoj sudbini, kako povući crtu između pamćenja i ster, 1983. zaborava? Obnova mora biti studiozna kako bi osigurala zaštitu, izlječenje, rekonstrukciju, rehabilitaciju, resurek- Ivančević, Radovan (ur.). Cultural Heritage of Croatia ciju ugroženoga, oštećenoga i uništenog identiteta. “Ob- in the war 1991/92 // Hrvatska sveučilišna naklada, nova je zapravo unošenje sadašnjosti u baštinu, sadaš- Zagreb,1993. njosti u prošlost; nužna intervencija uvjetovana nasilnim Lemkin, Raphael. Axis Rule in Occupied Europe: Laws of 82 prekidom povijesnog kontinuiteta.” Occupation - Analysis of Government - Proposals for Redress // Izostankom analitičkoga i sintetičkog pristupa nestručna Carnegie Endowment for International Peace, Washin- obnova dovodi do opasnosti promjene identiteta. Nekad gton, D.C., 1944. i ruševna baština poprima nove simboličke vrijednosti Lešaja, Ante. Knjigocid - uništavanje knjiga u Hrvatskoj 79 Huxley, Aldous. After Many a koje same po sebi imaju baštinsku vrijednost i tako Summer, London, 1965., str. 93. 1990-ih // Profil i SNV, Zagreb, 2012. utjelovljuju jedan novi, dodatni identitet. Nastaju tako (prev. a.). Lotman, Jurij Mihajlovič. // Alfa, “spomenici destrukcije”83. Heritocid kao posljedica rata Kultura i eksplozija 80 Zanimljiva je ambivalentnost Zagreb, 1998. prema izumu fotografije koju u ugrožava golu egzistenciju zajednica i za sobom ostavlja svojem radu elaborira Walter Benja- pustoš. A između povratka u izgubljeni zavičaj, ako on Lowenthal, David. The Past is a Foreign Country // Cam- min opisujući fotografiju kao odraz postane moguć, i opstanka nakon povratka, veliki je bridge University Press, Cabridge,1985. destruktivne, konzumerističke ide- korak, kao i onaj koji slijedi od preživljavanja do življenja. ologije kapitalizma, ali ujedno i kao Maroević, Ivo. Konzervatorsko novo iverje // Matica hrvat- medij u čijoj pojavi vidi demokratič- “Opustošenoj zemlji valja vratiti identitet. “84 ska u Petrinji, Petrinja, 2000. nost, dostupnost i revolucionarnost Konačni cilj baštinom prenošene memorije trebala bi biti proizvodnog procesa. Maroević, Ivo. Museum Training to Develop the Social mudrost kao sustav sređenoga i oplemenjenog znanja, 81 Matvejević, Predrag. Druga Vene- Awareness of Cultural Identity in a Time of Universalisation korisnoga za kvalitetnije življenje zajednice. Heritocid cija. // Zagreb, 2002., str. 80. // Cuadernos de museologia N° 6, Bogotá, Universidad koji je ovaj rad pokušao definirati i prikazati antonim je te 82 Ibid., str. 35. Nacional de Colombia, 1996. mudrosti. Nažalost, “oni koji grade strukture civilizacije, 83 Ivančević, Radovan, op. cit. (bilj. Maroević, Ivo. Zagreb // 55), str. 60. isti su kao i oni koji podrivaju strukture civilizacije. Ljudi Rat i baština u prostoru Hrvatske Matica hrvatska, Zagreb, 1995. 84 Maroević, Ivo. Rat i baština, cit., su svoji vlastiti termiti i ostat će svoji vlastiti termiti onoli- str. 25. ko dugo, dok nastave biti samo ljudi”.85 Maroević, Ivo. Uvod u muzeologiju // Zavod za informacij- 85 Huxley, Aldous, op. cit., str. 217. ske studije, Zagreb, 1993. (prev. a.). Systematic Destruction of the Heritage – towards the 75 Matvejević, Predrag. Druga Venecija // VBZ, Zagreb 2002. Concept of Culturecide / Heritocide Mitchell, W. J. T. Ikonologija: Slika, tekst, ideologija // Izda- Heritage structures are just the material body of the herit- nja Antibarbarus, Zagreb, 2009. age, and the science of the heritage tells us that it is also an Mumford, Lewis. Mit o mašini 1 - Tehnika i razvoj čovjeka // emphatically metaphysical category important for preserva- Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1986. tion in a present in which the identities of the past and their Orwell, George. 1984. // Izdavački zavod Jugoslavija, ability to endure for future generations are under threat. Their Beograd 1978. selection, contextualisation and communication makes heritage structures heritage as vehicle of identity and generator of Pavić, Vladimira (ur.), Ratne štete na muzejima i galerijama the progress of the community. Monumentum aere perennius u Hrvatskoj // Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, is at base nevertheless composed of something stronger than 1997. bronze and stone, steel and titanium. All the dedicated and Scribner, Charity. Requiem for Communism // The MIT responsible experts from the area of public memory, called Press, Chambridge (Massachusetts), London, 2005. museologists (until a more suitable title for them should be engendered) who genuinely understand and live the heritage Stevančević, Jelena i Jovanović, Ivan (urednici). Vodič as social commitment, will be uncompromising in the fight kroz Haški tribunal - propisi i praksa, Misija OEBS u Srbiji, against those who desecrate and efface the heritage for the Beograd, 2007. benefit of individual interests, inequality, aggression, collec- Šišić, Bruno. Parking u Gundulićevom renesansnom vrtu u tive amnesia and loss of spirituality. With the development Gružu? Ne! Nipošto!, Dubrovnik, 2011. of information technology, which has provided unguessed at possibilities for the advance of humanity, the dangers of Šola, Tomislav. Baština kao poziv i društveno opredjeljenje, u: abusing it have become very concrete and palpable. Absolute Vujić, Žarka i Špikić. Marko (ur.), Ivi Maroeviću baštinici u control of the individual, the whole of an individual’s life, spomen // Zavod za informacijske studije, Zagreb, 2009. apart from (for the moment) those few cubic centimetres Šola, Tomislav, Eseji o muzejima i njihovoj teoriji: prema within the skull, subtle ways of infiltrating the value system kibernetičkom muzeju // Hrvatski nacionalni komitet of the ruling elite via the powerful media, invisible forms of ICOM, Zagreb, 2003. propaganda, the inflation of careerism as product of the 20th century and then the consumerism associated with it, the Špikić, Marko (ur.). Anatomija povijesnog spomenika // Insti- loss of connection with nature, neo-colonialism, eurocentrism tut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006. and the myth of the superiority of Western civilization – these Tuđman, Miroslav. Memorijalni spomenici i javno znanje // were all once merely the presentiments of prophets of doom, u: Vujić, Žarka i Špikić Marko (urednici), Ivi Maroeviću but today these are the tendencies and process of the reality baštinici u spomen, Zavod za informacijske studije, Zagreb, in which we live. In just such a retrograde and desecrated 2009. reality we want to identify, protect, enjoy and transfer to others the blessings of the heritage, heritage in the role of a Vujić. Žarka. Povijesna muzeologija na početku 21. stoljeća. u: kind of counterbalance to the disillusioned world, in which Modeli znanja i obrada prirodnog jezika (ur. M.Tuđman). Za- the appearance of high resolution freedom has replaced the greb: Zavod za informacijske studije, 2003., str.145-164. genuine liberty of the individual. In order to oppose these Wikipédia, l’encyclopédie libre. www.wikipedia.org degenerative social process, among which we put heritocide in the focus of interest, it is necessary to detect the pith of the Napomena: Tekst Sustavno uništavanje baštine - prema problem, to define and ultimately to understand it.Damnatio pojmu kulturocida/heritocida diplomski je rad autora Marka memoriae takes in increasingly large parts of the collective Sjekavice (Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, memory. In conditions of social fractures and headlong breaks Odsjek za informacijske znanosti, Studij muzeologije). with tradition, accompanied by cultural explosions of vary- Mentor: dr.sc. Tomislav Šola ing violence, the systematic destruction of the heritage or, as Zagreb, listopad 2012. we would like to suggest, heritocide, is seen as a very widely represented social practice. In wars and in the implosions of old and the installation of new social systems the heritage becomes much more than collateral damage in the conflicts of the warring parties. The cult of consumerism additionally devalues heritage objects and practices and makes them an easier target for destroyers who are supported and abetted by the state. How are we to distinguish what we wish to preserve, and what shall we abandon to its unhappy fate, how are we to draw the line between remembering and forgetting? Renovation has to be well considered in order to ensure the protection, healing, reconstruction, rehabilitation and resurrection of identity that is threatened, damaged and destroyed. IM 43 (1-4) 2012. RIJEČ JE O ... / Main Feature / KONFERENCIJA “JAVNE POLITIKE PREMA MUZEJIMA U VREMENIMA KRIZE” Baština u fokusu

dr.sc. LIDIJA NIKOČEVIĆ Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a

U Lisabonu je 5 . i 6. travnja 2013. održana konferencija Muzeji su važni za jačanje javnog života. pod naslovom Javne politike prema muzejima u vreme- Nije nebitna niti njihova uloga u kulturnom turizmu, nima krize (Public policies toward museums in times of ali turisti često dođu i odu, ne ostavljajući onog traga crisis), gdje se raspravljalo o smjerovima i metodama kakvim rezultira rad sa zajednicama. rada muzeja u vrijeme krize, kao i o ulozi muzeja u druš- Muzeji mogu igrati i važnu ulogu u pomirbi i harmonizi- tvu u navedenom kontekstu. Konferenciju su organizirali ranju društvene stvarnosti. ICOM Portugal i ICOM Europa. Oni predstavljaju višeperspektivni pogled na kulturu i povijest, često praćen usporedbama na internacionalnoj Muzealci iz Grčke, Portugala, Belgije, Hrvatske, Francu- razini. ske, Brazila, Italije, Irske, Kanade i Španjolske govorili su Muzeji moraju imati i djelatnike koji se bave znanstve- o strategijama koje su se razvile u njihovim zemljama, nim radom, te muzeji u cjelini trebaju intenzivirati surad- a tiču se muzeja koji se suočavaju s globalnom (i lokal- nju sa Sveučilištima. nom) krizom. Osim tih izlaganja, bilo je prezentacija i Umjesto smanjivanja autonomije muzeja i nametanja govora o projektima i širim inicijativama koje se dotiču birokratskih pravila, treba raditi na većoj transparentnosti glavne teme Konferencije, poput NEMO http://www. i uključenosti kada je riječ o poslovanju muzeja. ne-mo.org/, ENCATC http://www.encatc.org te EUNA- Strategije pojedinih vlada i lokalnih tijela trebaju biti MUS http://www.eunamus.eu/ Uz navedeno, posebnu jasne i održive. su vrijednost imala pojedina plenarna predavanja, poput Muzealci trebaju napustiti koncept čovjek za sebe i onog stručnjaka za kulturnu politiku, profesora Luisa raditi samo u okviru svojih zbirki i užih zaduženja, te se Boneta sa Sveučilišta u Barceloni. trebaju umrežiti i aktivirati na projektima tipa bottom-up. Kriza se nije promatrala samo u okviru zemalja Europ- Muzeji trebaju osluškivati potrebe stanovništva. skog juga, niti se odnosila isključivo na manjak finan- Novac namijenjen za velike muzeje s puno projekata cijskih sredstava. Ona se prepoznavala i u oklijevanju valjalo bi preusmjeriti na male muzeje koji će se bez novih vlada da podrže muzejske projekte koje su začeli i financijskih sredstava ugasiti a imaju važnu ulogu u otpočeli njihovi prethodnici (kao u Francuskoj i Nizozem- lokalnim zajednicama: oni su dio našeg naslijeđa, fragilni skoj, na primjer) te u nastojanju onih na pozicijama moći su, a opet tako važni. da utječu na muzejsku politiku. Premda troškovi muzeja Muzeji su investicija za budućnost u nastojanju da se ne predstavljaju bitan postotak budžeta, čini se, naža- kreira održiva stabilnost. lost, da se upravo na njima počelo štedjeti. Pri tome se Glavna metoda u suočavanju s krizom treba biti zaboravlja da se time uništavaju veće vrijednosti no što UMREŽAVANJE, kojim se zajedničkim snagama, sred- se realno uštedi, jer je kultura zapravo svojevrsna kičma stvima i projektima mogu riješiti neki zajednički problemi, razvitka čovječanstva. Današnja se kriza nadovezuje potrebe i aktivnosti (zajedničke čuvaonice, internetske na krizu muzeja u nekadašnjim totalitarnim sredinama stranice izložbe itd.) s fragilnim civilnim društvom, siromašnim kulturnim i Krizu stoga treba shvatiti i kao motivaciju da se aktivira baštinskim sektorom, slabim kulturnim potrebama i kreativnost i inovativnost. sudjelovanjem te odsustvom javnih debata o kulturnim To je dijelom i sadržaj Lisabonske deklaracije, odnosno, i baštinskim politikama. Tamo i dalje često vladaju vrlo apela koji su potpisali predsjednici nacionalnih komiteta lokalna pravila i analize. ICOM-a Italije, Portugala, Hrvatske, Belgije, Grčke, Špa- Zaključci konferencije mogli bi se svesti na sljedeće: njolske, te predsjednik ICOM Europe i samog ICOM-a.

Muzeji obnašaju složene funkcije od kojih su (osim Apel je poslan svim Ministarstvima kulture u Europi onih temeljnih) osobito važne edukativne funkcije, kao i i lokalnim vlastima, u nadi da će se isti zamisliti nad rad sa zajednicama putem kojih one osnažuju i osvješta- ulogom i svrhom muzeja i postati njihovi suradnici i vaju svoju specifičnost. partneri u iznalaženju rješenja u krizi. IM 43 (1-4) 2012. LISABONSKA DEKLARACIJA RIJEČ JE O ... / Main Feature / Apel Europskom parlamentu i komisiji, parlamentima i vladama europskih zemalja te Baština u fokusu regionalnim i lokalnim upravama: Poduprite kulturu i muzeje u suočavanju s globalnom krizom i u izgradnji budućnosti!

ICOM (Međunarodni savjet muzeja) međunarodna je prenošenje znanja. Ne smije se zanemariti nijedna od tih organizacija muzeja i muzejskih stručnjaka s 30 000 zadaća muzeja. članova iz 137 zemalja. U ime stotina tisuća stručnjaka U kriznim se vremenima kultura, muzeji i baština često i volontera što trenutačno rade u muzejima u našim ze- smatraju luksuzom koji si društvo teško može priuštiti, mljama, uz punu potporu predsjednika ICOM-a Europa i no oni su zapravo prednost za održivi razvoj. Naše je predsjednika ICOM-a, potpisani predsjednici ICOM-ovih čvrsto uvjerenje da u takvim kritičnim trenucima kao europskih nacionalnih komiteta što su se susreli u Lisa- nacionalni komiteti europskih zemalja moramo promije- bonu 5. i 6. travnja 2013. na međunarodnoj konferenciji niti vlastita tradicijska stajališta, ne samo o financijama i Javna politika prema muzejima u kriznim vremenima gospodarstvu, već i o društvu i načinima života. apeliraju na europske nacionalne parlamente i vlade te na lokalne uprave da podupru kulturu i muzeje u ovim kriznim vremenima. 2. Kulturne aktivnosti i muzeji jedinstveni su resursi u gos- Želimo naglasiti da u mnogim zemljama Europe i Eu- podarskome i društvenom razvoju ropske Unije ekonomska kriza ima dramatične učinke Kultura i muzeji bitna su investicija za bolje društvo, a ne na kulturne aktivnosti i na muzeje. Muzeji su jedinstveni obveze koje se mogu ukinuti u kriznim vremenima. Naši resursi koji ne stvaraju samo znanje i obrazovanje već nacionalni i europski identiteti utemeljeni su na zajed- znatno pridonose i ekonomskome i društvenom razvoju. ničkome kulturnom naslijeđu koje nije puko sjećanje na Naš apel parlamentima i upravama navodi tri prioriteta prošlost, već glavni oslonac u razumijevanju sadašnjosti djelovanja u postupanju u krizi i deset prijedloga za odr- i planiranju budućnosti. živo upravljanje muzejima i kulturnom baštinom. Kultura, baština i, napose, muzeji pokreću gospodarski i društveni rast, kao i inovacije i povezanost zajednice. 1. Globalna ekonomska kriza ima dramatične učinke na Muzeji i baština trebaju biti financirani i u zemljama suo- kulturne aktivnosti i muzeje čenima s ozbiljnom ekonomskom krizom kako bi mogli i dalje pridonositi društvenoj povezanosti i razvoju. Na- U našoj zemlji i u mnogim drugim europskim zemljama žalost, u nekim je zemljama postotak bruto nacionalnog ekonomska je kriza prouzročila drastično smanjenje proizvoda za investiranje u kulturu, muzeje i baštinu ma- javne i privatne financijske potpore kulturi i muzejima. nji nego u drugim zemljama Organizacije za ekonomsku Pri nepromišljenim automatskim financijskim rezovima suradnju i razvoj (OECD-a). nema razlike u odnosu prema prolaznim inicijativama i prema ustanovama koje već dugo uspješno djeluju. Vjerujemo da vlade trebaju ublažiti taj trend i da se financijska sredstva dostupna za kulturu trebaju ponajprije Ti drastični rezovi ugrožavaju postojanje mnogih muzeja trošiti na aktivnosti kulturnih ustanova koje već dugo i njihovih zbirki te ugrožavaju radne uvjete stručnjacima, djeluju. posebno mlađima. Kolege ostaju bez posla, a mladi su stručnjaci potplaćeni, imaju samo nesigurne kratkoročne ugovore o radu ili ne mogu pronaći prikladno namješte- 3. Ekonomska kriza i nova uloga muzeja nje. Vrlo smo zabrinuti jer već svjedočimo pojavi da se u U posljednjih nekoliko godina muzeji u našim zemljama muzejima mora skraćivati radno vrijeme i reducirati ak- dramatično su se promijenili i mnogi od njih sada imaju tivnost ili su neki muzeji čak prisiljeni na zatvaranje zbog veću društvenu i lokalnu odgovornost. nedostatka financijskih sredstava. Drugi muzeji i ustanove danas ostaju bez svojih ravnatelja i svojih tehničkih Očuvanje i zaštita materijalne i nematerijalne kulturne timova. Provoditelji političkih odluka trebali bi shvatiti da baštine smatra se najvažnijom zadaćom muzeja i ona se su muzeji dugoročne međugeneracijske ustanove u ko- ne smije zanemariti. Međutim, današnji muzeji imaju šire jima su tijesno isprepletena istraživanja, zaštita baštine i ciljeve. Nude publici usluge i društvene aktivnosti, kao 78 i kulturu i znanje. Služe novoj, drukčijoj publici, govore Tražimo da naše vlade novim jezicima i koriste se novim medijima. Inovativni 4. Podupiru nužnu smjenu naraštaja muzejskog osoblja. muzeji potiču javnu svijest, promiču razumijevanje ba- štine i nude obrazovne usluge. Oni jačaju kulturne iden- 5. Štite i promiču muzejske stručne kompetencije, i u titete, podupiru društvenu povezanost i razvijaju posre- javnim i u privatnim ustanovama, te osiguraju da na po- dovanje među kulturama, a to su temeljne aktivnosti u ložaje u muzejima bude postavljeno stručno osoblje. kriznim vremenima. 6. Promiču školovanje muzejskog osoblja i osiguraju Muzeji stvaraju javne vrijednosti i oplemenjuju regionalne postizanje visoke kvalitete stručnih standarda. prednosti u globalnom svijetu. Brinu se o uslugama i 7. Provode programe zapošljavanja kompetentnih mla- resursima za lokalne, regionalne i nacionalne zajednice. dih stručnjaka u muzejima, uključujući i uvođenje finan- Ne stvaraju samo znanje i obrazovanje, već i prihod i cijskih potpora. radna mjesta. Muzeji i spomenici među najprivlačnijim su činiteljima turističke proizvodnje, vitalnoga gospodarskog sektora u svim našim zemljama. Ulaganje u muze- Treći prioritet je, njihove aktivnosti i njihove stručnjake najbolji je način Vlade i zajednice trebaju promicati volontersko sudjelo- razvoja i poboljšanja kvalitete kulturnog turizma. vanje građana u muzejskim aktivnostima i poticati siner- giju između javnih i privatnih organizacija i partnerstava kako bi osigurale održivo upravljanje muzejima i bašti- 4. Tri prioriteta i deset ciljeva u suočavanju s krizom i u pro- nom. Vlade trebaju poticati sve oblike suradnje među micanju vrijednosti muzeja i kulturne baštine školskim programima i muzejskim aktivnostima. Tražimo da naše vlade Prvi prioritet 8. Promiču suradnju u muzejskim i kulturnim aktivnosti- Muzeji i kulturna baština pozitivni su pokretači razvoja, a ma među ustanovama, javnim i privatnim tijelima, struč- ne izvori izdataka.To osobito vrijedi u kriznim vremenima, njacima i volonterima. kad se dugoročna strategijska pitanja moraju suprotsta- 9. Održavaju kulturne mreže na regionalnoj, nacionalnoj viti kratkoročnim prijedlozima. Nacionalne, regionalne i europskoj razini. i lokalne uprave trebaju to shvatiti i postupati u skladu s tim. Bez kulturnog razvoja nema održivog rasta. Uz 10. Poreznim olakšicama potiču donacije i aktivnosti autoceste, brze željeznice, zračne luke i telekomuni- korisne muzejima i kulturnoj baštini. kacijske usluge svim je područjima potrebna i kulturna infrastruktura. Radi promicanja regionalnog rasta i me- Hans-Martin Hinz, predsjednik ICOM đunarodne razmjene te radi poboljšanja kvalitete života Damodar Frlan, predsjednik ICOM Europa građana, potrebni su nam kulturna baština, muzeji, Wim de Vos, predsjednik ICOM Belgija knjižnice, arhivi, izvedbene umjetnosti, kazališta, koncer- Lidija Nikočević, predsjednica ICOM Hrvatska tne dvorane i izložbeni centri. Teti Hadjinicolaou, predsjednica ICOM Grčka Tražimo da naše vlade Alberto Garlandini, presjednik ICOM Italija 1. Ispune svoje javne obveze prema baštini i muzejima Luís Raposo, predsjednik ICOM Portugal te očuvaju naše kulturno naslijeđe za buduće naraštaje. Sofía Rodríguez Bernis, predsjednica ICOM Španjolska 2. Povećaju postotak svojih bruto nacionalnih proizvoda namijenjen kulturnim aktivnostima, osobito muzejima i Lisabon, 6. travnja 2013. baštini, radi postizanja prosječnih europskih standarda. S engleskoga prevela: Vesna Bujan 3. Povećaju resurse za muzeje kao trajne kulturne ustanove tako da oni mogu djelotvorno ispuniti svoje druš- tvene uloge i ponuditi brojnije aktivnosti koje pridonose zajednicama i lokalnom razvoju.

Drugi prioritet Vlade i zajednice trebaju štititi i promicati muzejske ljudske resurse. Mnogi su muzeji suočeni s ozbiljnim sma- njenjem znanstvene i tehničke stručnosti ili je čak gube. Bez znanstvenoga, administrativnoga i upravljačkog osoblja muzeji ne mogu djelotvorno pridonositi životu i razvoju društva, a neki su i ozbiljno ugroženi. IM 43 (1-4) 2012. MUZEJI I TEŠKA KULTURNA BAŠTINA RIJEČ JE O ... / Main Feature / Baština u fokusu

JARI HARJU Muzej grada Helsinkija (Helsinki City Museum), Finska

Uvod. Teško naslijeđe bavi se poviješću i temama iz obični, pri čemu se očitovalo osobno stajalište i izbor prošlosti koje se ne uklapaju lako u osjećaj identiteta kustosa. Osim starih muzejskih zbirki, pojavile su se i ljudske zajednice čiji su dio prošlosti ili povijesti. Umjesto potpuno nove, u kojima su današnji svakodnevni pred- afirmiranja pozitivnih slika o sebi, one ih mogu poremetiti meti pronašli svoje mjesto. ili zaprijetiti razotkrivanjem društvenih razlika i sukoba. Dobar primjer kako tešku kulturnu baštinu predstaviti Teško nasljeđe bavi se uznemirujućim povijesnim u muzejima pokazala je izložba Siromašni Luxemburg temama, a ne onim vrstama herojske povijesti ili povijesti (Poor Luxemburg), postavljena u Muzeju grada Luxem- napretka s kojima su muzeji i mjesta memorije tradicio- burga 2011. g. nalno bili dovođeni u vezu (Sharon Macdonald, 2009.). Izložba se bavila siromaštvom i siromašnima u Luxem- Navedeno razmišljanje Sharon Macdonald o značenju burgu, uspoređenima sa siromaštvom u najbogatijim teške kulturne baštine poslužilo je kao jedno od polazi- europskim državama. Muzej je za svoje zbirke želio pri- šta konferencije ICMAH-a (ICOM-a komiteta za povije- kupiti predmete povezane s temom siromaštva. Jedna sne i arheološke muzeje) održane 2011. g. u Helsinkiju. od središnjih tema izložbe bilo je prosjačenje, te su, Konferencija Muzeji i teška baština bila je organizirana primjerice, skupljeni natpisi prosjaka iz različitih dijelova kao forum na kojemu su muzejski stručnjaci iznijeli svijeta koji su uvršteni u muzejsku zbirku. Muzej je za razmišljanja o mogućnostima djelovanja muzeja koji potrebe izložbe od nizozemskog umjetnika Kaspara prezentira tešku kulturnu baštinu. Osim toga, željeli smo Königa naručio robot-prosjaka, koji je za vrijeme izložbe saznati kakve izazove muzejskim stručnjacima donosi bio izložen na javnim površinama i u trgovačkim cen- rasprava o teškoj kulturnoj baštini te kako se posjetitelji trima kako bi se testirao odnos ljudi prema prosjačenju. muzeja odnose prema izlaganju teških i kontroverznih Rezultati su pokazali da je robot-prosjaka osvojio više tema u muzeju. simpatija ljudi nego prosjaci. Na konferenciji je sudjelovalo oko stotinu muzejskih Kako očuvati fenomen svojega doba u muzejskim stručnjaka kojima je predstavljeno 18 izlaganja iz devet zbirkama, bila je osnovna preokupacija Irene van Ren- različitih država. Paasitorni, stara i tradicionalna radnička selaar iz Muzeja Rotterdama. Zato je osmišljen projekt kuća u Helsinkiju koja je 1918. g. bila i središnja pozor- roterdamskog muzeja City as Muse u kojemu se muzej nica građanskoga rata, poslužila je kao sjajan okvir za usredotočio na očuvanje i predstavljanje povijesti i tra- raspravu o teškoj kulturnoj baštini. dicije jednog dijela grada Veldena u kojemu su naseljeni uglavnom migranti i siromašni. Tijekom rada na projektu kustosica se upoznala sa stanovnicima Veldena Predstavljanje teških i kontroverznih tema iz povijesti sva- te sa stručnjacima raznih područja koji rade u tom kodnevice dijelu grada, poput projektanata i socijalnih radnika. Uz Predstavljanje teških i kontroverznih tema u kulturno- pomoć tih ljudi nastojala je stvoriti što potpuniju sliku povijesnim muzejima kustosica luksemburškoga o svakodnevici naselja. Najvažniji kontakt ostvaren je gradskog muzeja Marie-Paule Jungblut povezala je s s grupom od sedam žena koje su se sastajale svakog promjenom koja se dogodila s povećanom društvenom tjedna kako bi raspravljale o aktualnim problemima i ulogom muzeja. Tijekom druge polovice 20. st. kulturno- planirale različite aktivnosti u naselju. Osim informa- povijesni muzeji postupno su odustajali od svoje uloge cija dobivenih od žena, roterdamski je muzej skupio i nositelja kulture imućne i uspješne populacije. Proboj predmete za svoje zbirke. Ti predmeti pokazuju kako povijesti svakodnevice od početka 1970-ih iznio je na stanovnici izlaze na kraj s izazovima svakodnevice i kako vidjelo i očuvanje i izlaganje prošlosti drugih društvenih se povijest jednog dijela grada može ispričati kroz priče klasa u muzejima. Prezentiranje povijesti svakodnevice pojedinaca. Dobar je primjer i jedan od sačuvanih pred- imalo je velik utjecaj na muzejsku politiku skupljanja.. To meta - pregača Joycelin koja je podrijetlom s Kariba. je bilo osobito vidljivo kada su se za muzejske zbirke, Kolači i pite koje je Joycelin ispekla bili su poznati u cije- osim starih i vrijednih predmeta, počeli skupljati novi i 80 lom naselju i ona je sa svojom pregačom postala uobi- tema i način izlaganja izložbe bili drugačiji od uobičajene čajeni i poznati prizor na ulicama Veldena. Sama po sebi ponude helsinškoga gradskog muzeja, odlučili smo pro- pregača je vrlo običan svakodnevni predmet, ali s njom vesti temeljito istraživanje o mišljenju posjetitelja. Osim povezane fotografije i materijal intervjua daju joj dodatna uobičajenih pitanja, željeli smo saznati kako se posjeti- značenja muzejskog predmeta. Roterdamskom je telji odnose prema temi i načinu izlaganja. Može li muzej muzeju projekt City as Muse bio važan način uspostave u svojim izložbama zauzeti i prikazati svoj stav? Imaju li novih veza između muzeja i građana. Rad u Veldenu muzejske izložbe mogućnost utjecati na stajališta ljudi? usto je proširio znanja muzeja o svakodnevici ljudi u tom Iako je većina anketiranih smatrala da izložbe sa stavom naselju, a sliku o roterdamskoj gradskoj kulturi pokazao odgovaraju helsinškome gradskome muzeju, mnogi su višestrukom. Osim toga, projekt je produbio razumijeva- ipak bili skeptični glede toga da izložbe mogu utjecati na nje građana, posebno stanovnika Veldena, o značenju mišljenje ljudi. Na osnovi provedenog istraživanja posje- njihove lokalne kulture. titelja učvrstilo se shvaćanje da posjetitelji muzeja na izložbama uglavnom traže informacije. Mnogi su anketi- Ti primjeri pokazuju da se kontroverzne teme mogu rani posjetitelji utvrdili da su informacije najbolji način na pronaći i proučavanjem svoje svakodnevne okoline. Ne koji možete utjecati na stajalište ljudi. Na osnovi ankete postoji definicija teške kulturne baštine koja bi se mogla također se moglo utvrditi da posjetitelji teško razumiju primijeniti globalno, u svim državama i u svako vrijeme. primjenu ironije u izložbi, za njih je to teška tema. Izlož- U njezin okvir možemo ubrojiti sve one teme koje se beni se tekstovi gotovo bez iznimke čitaju kao činjenice, vrlo često ne prikazuju u muzejima, te njihova muzejska a predmeti se promatraju jednoznačno, kao prezentacija obrada nije sama po sebi jasna, jer su često povezane određene teme. Na temelju rezultata ankete može se s kontroverznim odrednicama. Tako ni tema siromaštva zaključiti da posjetitelj vrlo rijetko razmišlja o svojemu nije uobičajena tema u muzejima, pa ni u luksembur- odnosu prema predmetu ili sadržaju tekstova. Iako su škome gradskom muzeju, posebno ako se dovodi u mnogi doveli u pitanje mogućnosti utjecaja izložbe na vezu s vrlo aktualnim pitanjima kao što je prosjačenje. promjene stajališta, bilo je ohrabrujuće primijetiti pozi- Marie-Paule Jungblut smatra da bi muzej trebao djelo- tivan odnos anketiranih prema samom izboru teme. vati kao demokratski forum za raspravu na kojemu bi Posjetitelji su postavljanje izložbe i bavljenje romskom postojala mogućnost otvaranja i teških tema. Pri tome manjinom smatrali jasnim zauzimanjem stava muzeja. naglašava ulogu kustosa i njihovu odgovornost prema Dakle, muzej može utjecati na posjetitelje i izborom iznošenju teških tema. Sukladno tome, projekt roter- teme. damskog muzeja polazi od toga da bi muzej trebao S kojim se problemima muzej može susresti pri pred- predstaviti gradsku kulturu što je moguće svestranije. stavljanju povijesti manjina, problematizirala je Sally Svakodnevni život u Veldenu, naseljenom siromašnim Yerkowich analizirajući izložbu Hide/Seek, postavljenu ljudima i migrantima, otvara jednako važnu i zanimljivu 2010. g. u Muzeju grada Washingtona. Na izložbi su bila perspektivu s obzirom na povijest Roterdama, a ujedno predstavljena djela homoseksualnih umjetnika te portreti je i demonstracija povijesnih prekretnica. homoseksualnih osoba. Nekoliko tjedana nakon otvorenja u javnosti je počeo razgovor o pojedinim umjetni- Predstavljanje povijesti manjina i marginalnih skupina nama koje su se smatrale uvredama za kršćanstvo. Na udaru kritike posebno se našao videouradak pod nazi- Jedan od izazova muzeja jest razbijanje pravocrtnog vom A Fire in my Belly Davida Wojnarowicha. Na kraju je napretka, koji se događa zbog kronološkog shvaćanja pritisak javnosti postao tako snažan da je video maknut prošlosti. Iako je taj tradicionalni način pričanja publici s izložbe, što je pak izazvalo gnjev autora, podupiratelja jednostavniji za praćenje, izvan njegovih okvira ostaju izložbe, ali i nekih umjetnika. U ovom primjeru poka- teme koje su izuzetno važne za cjelovito predstavljanje zuje se koliko je muzej u početku javne rasprave bio naše kulturne baštine. Muzejski bi stručnjaci trebali nepripremljen, tj. stvorio se dojam da muzej nije shvatio razmisliti o tome kako bi se toj velikoj priči mogli dodati osjetljivost teme izložbe. Mnogi su se muzeji unaprijed složenost i kontroverze. S druge strane, usmjerenost pripremili na moguću kritiku pri izlaganju teške kulturne prema marginalnim skupinama vrlo je učinkovit način baštine. No u navedenom je primjeru cjelokupno oso- pričanja o vrijednostima i zasadama vladajuće kulture. blje, od voditelja do nadzornika dvorane, sudjelovalo u Ideja izložbe Watch Out Gypsies! - History of Misunder- razgovorima kako će muzej reagirati na moguće nega- standing, otvorene 2009. g. u Muzeju grada Helsinkija tivne kritike. Yerkowich smatra da je u sklopu izložbe nije bilo pričanje o povijesti i sadašnjoj situaciji romske Hide/Seek najveća pogreška muzeja bila njegova nedo- kulture, nego razmatranje odnosa romske kulture prema voljna aktivnost za vrijeme rasprave. Umjesto izbjegava- većinskom stanovništvu. U središtu pozornosti bili su nja rasprave, muzej ju je trebao potaknuti i zainteresirati strahovi, predrasude i stereotipi s obje strane. Izložba cjelokupnu javnost da iskaže svoj odnos prema temi. Pri je nastala na osnovi suradnje s Muzejom grada Luxem- bavljenju teškom kulturnom baštinom treba biti svjestan burga, a u Muzeju grada Helsinkija kustosi su izložbi da to izaziva snažna mišljenja koja nije lako međusobno dodali spoznaje o lokalnoj romskoj kulturi s čijim su pri- uskladiti i pripremiti se za to. padnicima surađivali i za trajanja izložbe. Budući da su Pri tome se nameće pitanje: Koje su uopće mogućnosti Autori su odlučili da se na izložbi mora čuti glas svih 81 muzeja za predstavljanje teške kulturne baštine? Muzeji protivnika diktature te onih grupa i pojedinaca čiji cilj ne djeluju odvojeno od društvenog okruženja i oni nei- nije bila parlamentarna demokracija. Istodobno, priča zbježno odražavaju i sadašnji skup vrijednosti. Naivno izložbe potiče viđenje službenog pisanja o događajima je tvrditi da su sve teme u svim uvjetima moguće i da je u godinama diktature i nudi složenu priču koja sadržava pri izboru tema izložbe bitna samo hrabrost muzejskih kontroverzne i proturječne elemente. Pri tome su autori stručnjaka, odnosno to jesu li su spremni suočiti se s izložbe uložili osobit trud kako bi postigli polifoniju. Pri različitim mišljenima koja će se pojaviti u javnosti. U planiranju sadržaja nisu se zadovoljili samo dokumenti- svakom slučaju, muzeji se pri izlaganju teške kulturne ranim izvorima nego su za izložbu nastojali prikupiti i vla- baštine suočavaju s različitim mogućnostima, ali i ogra- stita sjećanja i iskaze svjedoka koji su bili žrtve diktature. ničenjima. Sadržaj koji su napravili muzejski stručnjaci obrađivao se u grupi (Civil Society Monitory Committee) u kojoj su bili okupljeni predstavnici političkih stranaka i drugih grupa Ograničenja pri izlaganju teške kulturne baštine - protivnika diktature. Na konferenciji je otvoreno pitanje Jan Löfström s Helsinškog sveučilišta istraživao je na je li Political Amnesty Memorial uopće muzej? Jasno je koji se način Finci odnose prema isprikama zbog zločina da je javno navedeni zadatak Memorijala opsežniji od u prošlosti. Njega posebno zanimaju službene isprike zadatka samoga muzeja zato što se on ne usredotočuje sljedećih naraštaja za nepravde učinjene u prošlosti. isključivo na povećavanje zbirki, predstavljanje pred- Službena isprika Demokratske Njemačke za postupanje meta i istraživanje, nego Memorijal ima znatno akutniju prema Židovima u nacističkoj Njemačkoj vjerojatno je političku potrebu koja ga spaja s aktualnim društvenim najpoznatiji takav primjer u europskoj bliskoj prošlosti. I procesom demokratizacije. u prošlosti svake države sigurno se mogu naći razdoblja Možemo razmisliti i o tome jesu li, neovisno o trenutač- koja su ostavila otvorenu ranu u kolektivnom sjećanju. noj političkoj atmosferi, svojedobno nastajali, primjerice, U Finskoj je jedno takvo razdoblje bio krvavi Građanski mnogi nacionalni muzeji. Politički su prevrati često rat iz 1918. g. Prema Löfströmu, u Finskoj je na satima donosili potrebu ponovnog objašnjavanja prošlosti. U povijesti pri obradi Građanskog rata i ostale teške kul- tome zapravo nema ničega čudnog ni za osudu, ali turne baštine težište na samom učenju činjenica, pri muzejski stručnjaci moraju biti pažljivi kako se prošlost čemu moralna i etička razmatranja ostaju sasvim po ne bi podčinila legitimiranju sadašnjeg statusa quo. Iako strani. Samo sjećanje na godine i događaje nije dovoljno je napredak parlamentarne demokracije najbolji cilj, on ako se želi razumjeti povijesno značenje holokausta ili ne smije spriječiti iznošenje kritičkih stajališta. Građanskoga rata. Iz perspektive teške kulturne baštine Južnoafrikanac Bongani Ndhlovu razmatrao je položaj važnije je razmisliti zašto se to moglo dogoditi i bi li se muzeja u svojoj državi nakon rasnog ugnjetavanja u isto moglo ponoviti u sadašnjosti. Löfström smatra da demokratskom društvu i izrazio je potrebu istraživanja bi muzeji mogli imati važnu ulogu u bavljenju teškom prošlosti samoga muzeja za vrijeme rasnog ugnjetavanja kulturnom baštinom. Predmeti su snaga muzeja u i kolonijalizma u Južnoj Africi. Dok je pregledavao više nastojanju da stvore vezu između sadašnjosti i prošlosti. nego stogodišnju povijest svoga muzeja (Iziko South Uz pomoć predmeta posjetitelji muzeja imaju moguć- African Museums), Ndhlovu je ustanovio da je ona usko nost poistovjetiti se sa životom prošlih generacija i na vezana za tešku kulturnu baštinu države, za rasističku emocionalnoj razini. Löfström priznaje da iznošenje i nasilničku praksu prošlosti. Sačuvana je u zbirkama moralnih pitanja na muzejskim izložbama ipak nije baš mnogih južnoafričkih muzeja u kojima se pronalaze uobičajeno, jer u Finskoj postoji jaka tradicija pružanja tisuće ljudskih ostataka. Skupljanje kostiju umrlih ljudi informacija posjetiteljima. Muzejski stručnjaci moraju biti započelo je početkom 20. stoljeća, kada su Europljani, spremni ostaviti prostora i za drukčije poglede od svojih. ponukani rasističkim teorijama, istraživali lokalna ple- Autentični glasovi iz povijesti i komentari posjetitelja mena. Pomoć su im pružili kolonijalni službenici, crkveni muzeja važan su dio izložbe pri bavljenju teškom kultur- misionari i muzejsko osoblje. nom baštinom. U novoj političkoj i društvenoj situaciji južnoafrički muzeji U jednome od najzanimljivijih govora na konferenciji moraju objasniti svoje sudjelovanje u tom neetičnom Brazilci Paolo Abrao i Marcelo Torelly predstavili su Poli- istraživanju da bi mogli sudjelovati u demokratskom tical Amnesty Memorial koji će se otvoriti 2012. u Belo procesu koji je u tijeku. Muzeji najprije moraju napraviti Horizonteu, a koji se gradi u spomen na žrtve diktature inventuru ljudskih ostataka u zbirkama i o njima izvijestiti u godinama 1964.-1985. Cilj memorijala nije samo javnost. Osim toga, muzeji se moraju javno ispričati za predstavljanje povijesti poražene diktature, nego bi on svoje sudjelovanje u neetičnom istražnom i skupljačkom trebao biti sredstvo demokratskoga građanskog odgoja. radu te vratiti ljudske ostatke da bi sljedeći naraštaji Zadatak memorijala bio je i unapređenje otkrivanja istine mogli dostojno pokopati svoje pretke. Samo se na taj i moralnog opraštanja. Pri planiranju Memorijala kao način može stvoriti mogućnost za otvoren razgovor izazov se pokazala raznovrsnost grupa i strana koje su o institucionalnoj ulozi muzeja u demokratskoj Južnoj patile zbog diktature. Africi. Ndhlovu smatra da bi to muzejima omogućilo i 82 aktivniju i vidljiviju ulogu u unapređivanju ljudskih prava. Promjena je započela u beletristici i u povijesnom istraži- Primjer Južne Afrike izvrstan je podsjetnik da pri bav- vanju, ali se na znatnije promjene, primjerice u muzejima ljenju teškom kulturnom baštinom nije dovoljna sama i na njihovim izložbama, moralo čekati. Zapravo su se dobra namjera. Važno je biti svjestan prošlosti svoje finski muzeji u svojim izložbama tek nekoliko posljednjih institucije i na svjetlost dana iznijeti i manje laskava raz- godina bavili Građanskim ratom i njegovim posljedi- doblja iz prošlosti muzeja. Povjerenje posjetitelja teško je cama. Prema mojemu mišljenju, upravo to pokazuje steći ako muzejski stručnjaci ne primijete zraku u svom zašto se Građanski rat može s razlogom smatrati oku kada upere kritičan pogled prema drugim društve- teškom kulturnom baštinom. Teškoća se ne krije samo nim institucijama. u krvavim ratnim događanjima i fazama grubosti, nego više u poslijeratnom utjecaju Građanskoga rata na Najoštriju analizu konferencije o mogućnostima muzeja, finsko društvo. Što se dulje o tome šutjelo, to je iznoše- a posebno o ograničenjima, ponudili su Alexander nje gledišta kritičara službenog tumačenja postalo teže. Bounia i Theopisti Stylianou-Lambert, čiji se govor kon- No srećom, teška kulturna baština ne nestane nužno u centrirao na tešku povijesnu baštinu Cipra 1900-ih. Oni potpunosti, iako u djelovanju muzeja i drugih institucija su istraživali na koji će se način u četiri muzeja predsta- ne dobije veliki odjek. To potvrđuju odmah nakon rata viti borba za samostalnost Cipra i s njom povezani spor u zbirkama helsinškoga gradskog muzeja sačuvani između grčkoga i turskog stanovništva. Uvjerljivo su ručni radovi što su ih izrađivali u građanskom ratu pokazali načine na koje muzeji predstavljaju tijek doga- osuđeni crveni zarobljenici u zatvoreničkom logoru u đaja iz perspektive samo jedne strane, grčke ili turske. Suomenlinni. Muzejski su stručnjaci razumjeli povijesno Cilj tih muzeja bilo je davanje legitimiteta verziji o tijeku značenje tih predmeta, iako ih nisu imali hrabrosti izložiti događaja svoje grupe. U priči koja naglašava nasilje i na izložbi. sukobe stvorena je snažna konfrontacija junaka i pro- Kako ne bismo doživjeli naknadnu pamet, svatko se tivnika, nas i drugih. U priči nije ostavljeno prostora može sam zapitati: bih li ja djelovao drugačije u sličnoj pitanjima ni sumnji. Predmeti izložbe osobne su stvari situaciji? junaka koje podsjećaju na njihovo žrtvovanje i koje su uzdignute iznad svakodnevice, do razine svetih predmeta. Izbori predmeta i slika naglašavaju dramatičnu Literatura priču izložbe i njihov je zadatak usmjeren na osjećaje posjetitelja. Bounianova i Theopisti-Stylianounova ana- Sharon Macdonald (2009): Difficult Heritage: Negotiating the Nazi Past in Nuremberg and Beyond, Routledge, Oxford. liza otkriva ograničenja muzeja u obradi teške kulturne baštine. Dihotomija koja vlada na Cipru, podijeljenost na grčku i tursku polovicu, odražava se i u dvama različi- Prijevod s finskog jezika: Kirsti Špehar tim tumačenjima povijesti. Bilo bi naivno zažmiriti na tu Primljeno: 12. rujna 2012. činjenicu, ali Bounia i Theopisti-Stylianou se žele, bez obzira na to, osloniti na ulogu muzeja u ublažavanju dihotomije. Dokle god su na izložbama za predstavnike Museums and Difficult Cultural Heritage druge kulture na otoku rezervirane samo uloge protiv- Difficult heritage deals in unsettling histories rather than the nika i lopova, muzeji samo održavaju i produbljuju diho- kinds of heroic or progressive histories with which museums tomiju. Nije nerazumno od muzeja očekivati da krenu and heritage sites have more traditionally been associated u potragu za alternativnim načinima pričanja o teškoj (Sharon Macdonald, 2009). This thought about the signifi- kulturnoj baštini 1900-ih. Primjer Cipra na svoj užasni cance of the difficult cultural heritage served as one of the način upozorava na značenje muzeja u prezentiranju premises of the ICMAH conference (of the ICOM committee teške kulturne baštine. for historical and archaeological museums) held in Helsinki Zaključak. Muzeji mogu biti mjesta koja osnažuju vla- in 2011. dajuću situaciju i otežavaju razgovor o teškim temama, The conference Museums and Difficult Heritage was organ- ali ujedno mogu biti mjesta na kojima se iznose teške i ised as a forum at which museum experts put forward their kontroverzne teme koje izazivaju reakcije. Konferencija ideas about the possibilities of operations of museums pre- Museums and Difficult Heritage pokazala je da je u senting the difficult cultural heritage. mnogim državama muzej smisleni forum za iznošenje The objective of the conference was to find out what kind of osjetljivih, pa čak i prešućenih tema iz povijesti. No challenges were made to museum experts by a debate about jednako je tako na konferenciji naglašeno da muzeji ne the difficult cultural heritage and how the visitors of museums djeluju odvojeno od društvenog okruženja. U finskom se related to the exhibition of difficult and controversial topics društvu Građanski rat iz 1918. dugo sačuvao kao tema in a museum. About 100 museum experts took part in the o kojoj je predstavljena samo jedna priča, pobjednikova conference, and 18 lectures were given, from nine different istina. Tek je 1960-ih bilo moguće u javnom razgovoru states. Paasitorni, an old and traditional working class house iznijeti i alternativna viđenja a da se na njih ne gleda in Helsinki that in 1918 was the central stage of the civil war, kao na pokušaj gubitnika da dovede u pitanje političku served as a fine framework for a debate about the difficult i društvenu situaciju koja je nastala kao rezultat rata. cultural heritage. IM 43 (1-4) 2012. SLAVA I SNOVI – PROMIŠLJANJE O DRUŠTVENOM POSLANJU JAPANSKIH IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUZEJA U DOBA CYBERSPACEA MUSEUM THEORY AND PRACTICE

LI WANG Shaanxi History Museum, Xi’an, Kina

U jesen 2012. pozvali su me iz ICOM ASPAC-a 2012 u uprava zbog potrebe upravljanja nacionalnom imo- Wuhan da održim predavanje s naslovom Muzeji u doba vinom, prirodnim resursima, proizvodima, prinosima, Cyberspacea - interdisciplinarne dimenzije u globalnom industrijskim informacijama prikupljanim radi nacionalne selu te iz ICOM CECA-e 2012 u Erevan radi predavanja politike izvoza i razvoja industrije započela osnivanje Museum 2.0 - proširena izložba u Cyberspaceu na druš- muzeja diljem zemlje. Japanski muzeji rođeni su s “DNA” tvenim medijima. društvenoga gospodarskog razvoja. Godine 1936. osnovano je 320 muzeja, što obuhvaća deset muzeja u Termini cyberspace i društveni mediji iz tih predavanja Koreji i deset na Tajvanu. jednostavno su okupirali pozornost većine publike na obje konferencije. Nakon konferencije dobila sam brojne S obzirom na perspektive studiranja (muzejske struke), upite o utjecaju društvenih medija na društveno poslanje razdoblje od 1969. do 1989. može se smatrati zlat- i javnu ulogu muzeja, što me potaknulo da još dublje nim dobom razvoja muzeja. Svečanim programima u razmislim. Kao stručnjak u razmjeni imam prednost jer povodu 100. obljetnice Meiji Ishina (Restauracije) Japan razmišljam bez ograničenja kako bih objedinila i uspo- je dosegnuo svoj vrhunac u društvenome i gospodar- redila povijesno i sociološko proučavanje društvenog skom razvoju. Zavičaj, kultura i globalizacija postali su poslanja i javne uloge muzeja u Japanu s onima s prepoznatljivi znakovi u poticanju lokalne uprave da drugim zemljama. gradi nove muzeje. Sljedeći društveni trend u razvoju muzeja bili su korporativni spomen-muzeji i umjetničke Dippel je 2002. opisao ključne pokretače društvenog galerije. Korporativna kultura postala je krilatica u razvoju razvoja: politiku, gospodarstvo, znanje i medije. Već su zajednice. Središnja i lokalna uprava te glavne korpora- 1970. neki poznati sociolozi opisali budući trend: mi cije svake su godine popisu dodavale 150 novih muzeja. smo između dvaju doba, tj. u tranziciji iz staroga doba Godine 1977. broj muzeja dosegnuo je 3 289. - industrijskog društva, u novo doba - informacijsko društvo. Danas društveni mediji, digitalna pokretljivost i Da bi opisao razvoj kulture i zajednice, Toffler je 1980. cloud computing mijenjaju načine na koje su ljudi navikli osmislio teoriju o tri vala. razmišljati i raditi. Što se u posljednjih trideset godina Prvi je val obuhvatio naseljeno poljoprivredno društvo dogodilo u našemu muzejskom sektoru? Jesmo li kao koje je nakon neolitske revolucije prevladalo u većem muzejski stručnjaci spremni na tu društvenu promjenu? dijelu svijeta i koje je zamijenilo lovačko-skupljačke Japansko je gospodarstvo po svojem BDP-u postalo kulture. Drugi val je društvo industrijskog doba. Zapo- drugo po veličini u svijetu 1968., u vrijeme proslave 100. čeo je u Zapadnoj Europi s industrijskom revolucijom godišnjice Meiji Ishina (Restauracije). U Tokiju su od 10. i slijedom događaja proširio se diljem svijeta. Društvo do 24. listopada 1964. održane Ljetne olimpijske igre, drugoga vala industrijsko je i temelji se na masovnoj veliki međunarodni sportski događaj. Bila je to prva proizvodnji, masovnoj distribuciji, masovnoj potrošnji, Olimpijada ikad održana u Aziji. U Suiti, Osaka, od 15. masovnom obrazovanju, masovnim medijima, masovnoj ožujka do 13. rujna 1970. održavao se svjetski sajam rekreaciji,masovnoj zabavi i na oružju za masovno uni- Expo ‘70. Bio je to i prvi svjetski Expo sajam održan u štenje. Kombiniranje svega toga sa standardizacijom, Aziji, a tema mu je bila Napredak i sklad za čovječan- centralizacijom, koncentracijom i sinkronizacijom rezulti- stvo. Japan je kao prva azijska nacija sjajno ostvario rat će stilom organizacije što ga nazivamo birokracijom. svoj san jer je prvi primljen u klub industrijskih naroda. Treći je val postindustrijsko društvo. Toffler smatra da je Postao je azijska zvijezda u usponu. Stvorio je prvi do kraja 1950-ih godina većina zemalja prešla iz društva brand kvalitete i inovacije. drugoga vala u društvo trećega vala. Moderna muzejska inicijativa u Japanu može se pratiti Iskovao je mnoge riječi da bi ga opisao i spominje nazive još od 1861. (do 1951.). Ključno obilježje inicijative bilo što su ih stvorili drugi, poput informacijskog doba. je “administrativno upravljanje”. Japanska je državna 84 Naisbitt je 1982. u 57 zemalja prodao 14 milijuna primje- povezano s poslovima, tako smo svi naviknuli vjerovati. raka svoje knjige Megatrendovi - deset novih smjerova U vrijeme kad smo postupno napustili poljoprivredne što nam preoblikuju život (Megatrends - Ten New Direc- poslove stvorili smo proizvodne poslove. Nadalje, postu- tions Transforming Our Lives). pno smo zamijenili plave ovratnike, tj. fizičke proizvodne poslove, bijelim ovratnicima, odnosno službeničkim Usvojio je načelo istraživanja prema kojemu je razu- uslužnim djelatnostima. S digitalnom se preobrazbom i mijevanje sadašnjosti najpouzdaniji način predviđanja posljednji repozitorij radnih mjesta smanjuje - ubuduće budućnosti. Razvio je svoju stvarnu snagu na temelju bi manje nas moglo imati radna mjesta bijelih ovratnika u dugoročne perspektive načina na koji će informacijsko poslovnim procesima - te se suočavamo s problemom. društvo biti drukčije od onoga prošloga, industrijskog Pokušavam shvatiti kako je tijekom posljednja tri deset- društva. ljeća bilo u Japanu kad su se druge industrijske nacije Donosimo deset njegovih projektiranih megatrendova: transformirale od izgradnje mišićnog sustava prema 1. postajanje društva informacijskim nakon što je bilo razvoju živčanog sustava. Gradeći svoj mišićni sustav, industrijsko, Japan je izgradio mnoge primarne brandove poput 2. od tehnologije koja se primjenjivala silom prema Toyote, kao dominantne globalne igrače u proizvodnji. tehnologiji koja se prihvaća i primjenjuje jer je privlačna Čak i Amerikanci uče od Toyote, ne samo u tehnologiji ljudima, i inovaciji, nego i u sustavu upravljanja. Međutim, čini 3. od pretežno nacionalnoga gospodarstva prema gos- mi se da Japan neće biti jak kao nekad. Nekada je bio podarstvu globalnog tržišta, vodeći u ICT informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji. 4. od kratkoročnih prema dugoročnim perspektivama, Japan bi trebao stvoriti vlastiti Apple, kao što su Korejci 5. od centralizacije prema decentralizaciji, stvorili Samsung radi natjecanja s američkim Appleom. 6. od dobivanja pomoći od institucija poput državne Najnovije srozavanje kreditnog rejtinga Sonyja i Pana- uprave prema samopomoći, sonica gotovo do statusa smeća otkriva činjenicu da se 7. od predstavničke prema sudioničkoj demokraciji, japanska vodeća pozicija u inovativnosti brzo gubi. 8. od hijerarhija prema umrežavanju, Promotrimo što se događa u našemu muzejskom 9. od naginjanja prema sjeveroistoku do naginjanja sektoru. Od 1990. do 2000. središnja vlast i lokalna prema jugozapadu, uprava, kao i zajednica, povećale su broj muzeja za 10. od shvaćanja na načeli “ili-ili” prema više mogućnosti 200 novih. Upravljanje vizijom i poslanjem muzeja izgu- izbora. bljeni su u plimi muzejskog razvoja. Poremećaj u radu Nakon trideset godina Naisbittova su se predviđanja muzeja učinio je japanske muzealce svjesnima kamo ostvarila. Kakva je ta promjena? Je li to najveća pro- trebaju krenuti radi reforme. Javno i privatno partner- mjena od industrijske revolucije? stvo (Public and Private Partnership - PPP) uvedeno je Čvrsto vjerujem da je to najveća promjena u povijesti. putem mécénata (pokroviteljstva) radi potpore, ohrabre- Za tu promjenu nema ograničenja, nema točke na kojoj nja, povlastica ili financijske pomoći u razvoju muzeja i bi ona morala završiti. Arthur je 2011. opisao pojam umjetnosti. drugoga gospodarstva. Početkom industrijske revolucije Javnost je postala svjesna potrebe cjeloživotnoga - od otprilike 1760-ih, kad je izumljen Wattov parni stroj, učenja radi pripreme za 21. st.. Od godine 2000. Japan- do oko 1850. i nakon toga - gospodarstvo je razvilo ska akademija za upravljanje muzejima (JMMA - Japan mišićni sustav u obliku snage strojeva. Ono sada razvija Museum Management Academy) razvila je sustav živčani sustav. Oko 1990. kompjutori su počeli među- ocjenjivanja muzeja. Uvedeno je upravljanje putem sobno ozbiljno razgovarati i sva su se ta povezivanja izbalansiranog praćenja rezultata (score-card) i drugih počela događati. Pojedini su strojevi - poslužitelji - poput metodologija. Preporučuju se digitalizacija, razgovori i neurona, a aksoni i sinapse su komunikacijske staze i komunikacija za društvenu edukaciju u kojoj sudjeluju poveznice što im omogućuju da međusobno razgova- građani i zajednica. Unutar reforme obrazovanja u 2002. raju i da poduzmu odgovarajuću aktivnost. uveden je opći, zajednički predmet kao dio društvenog Početkom 20. st. poljoprivredni su poslovi postali obrazovanja za srednjoškolce. mehanizirani i potrebe za fizičkim radom su smanjene, a Međutim, javno i privatno financiranje i potpora muzej- nekoliko desetljeća nakon toga mehanizirani su i poslovi skom sektoru daleko su od toga da budu adekvatni. u proizvodnji pa su smanjene i potrebe za radom u tvor- Osobno vjerujem da bi se danas ponovno moglo nicama. Danas i poslovni procesi - mnogi na području primijeniti ono što je japanska središnja vlada provela usluga - postaju “mehanizirani”, te je potrebno manje krajem 19. st. Nacionalna inicijativa u planiranju kulturnih ljudi i stvara se sustavni pritisak na radna mjesta. resursa i upravljanju njima mogla bi uskladiti društveno Čemu nas je to poučilo? Kao jedan od ključnih pokre- poslanje i javnu ulogu muzeja s budućim nacionalnim tača 21. st., drugo gospodarstvo stvara blagostanje inovacijama. bez otvaranja brojnih radnih mjesta. Naše je društvo Promotrimo što je otkrilo državno vodstvo u Velikoj suočeno s golemim izazovom kako raspodijeliti blago- Britaniji. Traversov izvještaj iz 2006. prikazao je ažuri- stanje umjesto kako ga stvoriti. Bogatstvo bi trebalo biti rane analize brojnih gospodarskih i društvenih utjecaja na široku primjenu društvenih mreža poput Facebooka, 85 mnogih britanskih glavnih muzeja i galerija. Prema tom Twittera i YouTubea. Ono što nazivamo “opsežnijom izvještaju, muzeji imaju vodeću ulogu u poticanju razvoja izložbom” uz pomoć društvenih medija jest dodatni novi građanske svijesti i gospodarskom oporavku unutar način utjecaja na naše društvo, uz tradicijski definirane društva. U izvještaju se navodi da bi muzeji i galerije stalne ili povremene izložbe. Velike Britanije, s većim kapacitetom proširenja i pobolj- Jesu li muzeji i muzejski stručnjaci spremni surfati na šanja, omogućili toj zemlji da postane vodeća u svijetu valu informacijske tehnologije u doba cyberspacea? po kreativnosti i znanstvenom radu. Dicker je 2009. s grupom od 96 kustosa iz Australije, Pozitivna otkrića iz Traversova izvještaja: Velike Britanije, Sjedinjenih država, Norveške i Novog Zelanda proveo istraživanje o utjecaju blogova i drugih gospodarske koristi od glavnih muzeja i galerija Velike društvenih medija na život kustosa. Ono otkriva da Britanije procijenjene su na 1,5 bilijuna funti u godini, društveni mediji bitno utječu na ulogu kustosa u muzeju. uzimajući u obzir promet i potrošnju posjetitelja. Širi Danas blijede tradicijske uloge kustosa kao stručnjaka ili gospodarski utjecaji bili bi još veći; specijalista. Danas kustos istraživač ili posrednik na putu općenito, na svakih 1 000 funti u britanskom gospo- do znanja odista više ne odražava stvarnost. Društveni darstvu jedna se funta može izravno povezati s muzej- bi mediji mogli stvoriti nove komentare i nove glasove skim i galerijskim sektorom. koji bi mogli dati nove dimenzije upravljanju opsežnijom Australska vlada dobro je prepoznala važnost razvoja izložbom u cyberspaceu. kulture i inovacija. Cutler je u svojoj studiji o inovacijama Naši muzejski stručnjaci trebaju se odmah pozabaviti 2008. jasno povezao kulturu i umjetnost s ekonom- pitanjem kako sudjelovanje javnosti uključiti u megatrend skim razvojem. U izvještaju Ministarstvu za inovaciju, informacijske tehnologije s kojom se danas suočavamo. industriju, znanost i istraživanja Poduzetna Australija: Razvoj tehnologije stvorio je novu platformu za muzeje. razvojna snaga u inovaciji Cutler pokušava zaključiti kako Kako će to utjecati na kustose? Uključuju li oni druš- postoji dubok jaz između načina na koji kultura i umjet- tvene medije u svoju praksu? Ako je tako, kako kustosi nost shvaćaju sebe i službenih inovacijskih okvira, poli- međusobno djeluju u tim prostorima i kakvih to sve ima tika i programa. Na 203 stranice izvještaja on nije samo utjecaja na njihovu ulogu i na zbirke o kojima brinu? napravio studiju o drugim industrijskim nacijama, već je pridao pozornost rastućim ekonomijama poput Kine i Kustosi se susreću s izazovima sve većih zahtjeva dvo- Indije. U skladu sa shvaćanjem da je inovacija jedan od smjerne komunikacije, što je prije bila domena osoblja ključnih pokretača za 21. st., Cutler ističe: Svi Australci koje je radilo na javnim programima, dosegu ili uređiva- trebaju njegovati taj inovativni duh. nju web stranica. Koriste li se kustosi društvenim medijima u svome osobnom životu? Digitalizacija je dramatično promijenila način našega rada. Kad putujete u zemlje Trećega svijeta, poput Kine i Većina anketiranih ispitanika (80,5%) osobno se koristi Indije, neće biti nikakvo čudi vidjeti da se smartphoneom društvenim medijima. Najomiljenije platforme obuhva- služe čak i prodavači na ulici i na tržnici. Jasmin-revolu- ćaju Facebook, YouTube, Flickr, MySpace i komentiranje cija u Africi i na Srednjem istoku drugi je primjer načina blogova. Ostale čine LinkedIn i Ning. Kustosi što su se na koji internet čak može utjecati na razvoj demokracije. smjestili u cyberspaceu za osobnu uporabu radije će se Prema Neilsonovu izvještaju iz 2009., dvije trećine svjet- baviti umreženim svijetom društvenih medija. Društve- ske internetske populacije posjećuje društvene mreže nim se medijima u svome poslu ne koristi 36,7% anketi- ili stranice blogova, te ta aktivnost sada pokriva gotovo ranih kustosa. Kad su upitani zašto, prevladao je odgo- 10% vremena na internetu. vor da društveni mediji oduzimaju vrijeme koje kustosi jednostavno nemaju. Činjenica jest da bi njih 90% željelo Richardson je 2011. pronašao način prikupljanja poda- da im se na radnome mjestu ponudi više učenja o druš- taka s tri vodeće svjetske stranice društvenih mreža tvenim medijima. - Facebooka, Twittera i Klouta. Praćenjem 3 635 muzeja i galerija otkrio je da ih 11 863 882 ljudi “lajka” na Face- Mogli biste provjeriti je li web stranica vašeg muzeja na booku i 12 909 649 “slijedi” na Twitteru. To je znakovita stupnju Museum 2.0. Web stranica muzeja razvijala se pojava. Moć društvenih medija tako je golema da bitno od stupnja Museum 1.0, tj. od AOL stupnja, prema ovim utječe na društveni razvoj. No društvene su mreže dvo- glavnim obilježjima: omogućivanju ljudima da googla- sjekli mač. Želimo reći da svaki pojedini muzej u pro- njem pronađu vaš muzej, e-mailovima i izravnom pozivu sjeku ima 8 000 ljudi koji ga prate, poput volontera koji na komunikaciju te prema uključivanju u chatanje kad ne paze samo na naš svakodnevni rad u smislu davanja je sadržaj biran na AOL-u i Yahoou. Smatrajući web svog mišljenja o njemu, već i davanja glasova kojima ga izvorom informacija, muzejske su stranice oblikovane ocjenjuju. To je baš kao voda koja može stvoriti plovni za davanje informacija i planiranje putovanja, dok će na put, ali i prouzročiti potonuće broda. Tijekom posljed- stupnju Museum 2.0 ili Facebook stupnju potencijalni njeg desetljeća društvene mreže ne utječu tako djelo- posjetitelji naći vaš muzej putem svojih postova na tvorno samo na način komunikacije, već i na način raz- društvenim mrežama. Društveni su mediji ulaz na mrežu. mišljanja ljudi. Muzejski stručnjaci moraju posebno paziti Zajednice članova imaju velik utjecaj na društvo. Prisut- 86 nost na društvenim mrežama ključna je za muzeje radi Zbog današnjeg razvoja cloud computinga i društvenih stjecanja djelotvornog marketinškog alata. medija vjerujem da je došlo vrijeme šeste generacije - Museuma 6G kao središta za izvrsnost integracije i za Primjena Museuma 2.0 vrlo je slična primjeni upravljanje kulturnim resursima. Vjerujem da Japan kao Governmenta 2.0. Freeman i Loo su 2009. upozorili da vodeća nacija u suradnji s drugim azijskim zemljama postoje tri kategorije prednosti što ih državna uprava može preuzeti vlastitu društvenu odgovornost za prepo- može postići primjenom tehnologija Web 2.0 - djelo- rod i procvat regionalne kulture u 21. st. U industrijskom tvornost, praktičnost primjene i uključivanje građana. Na dobu Japan se proslavio s Toyotom radi snage mišićnog web stranicama muzeja sadržaj je usmjeren na davanje sustava. Japan će se ponovno proslaviti sa Sonyjem i informacija o muzeju, o izložbama, o smještaju i radnom Panasonicom radi snage živčanog sustava na prijelazu u vremenu te informacija o turističkom planiranju. Na web informatičko doba. stranicama državne uprave sadržaj je usmjeren na politiku i informiranje, obrazovanje i turizam. To bi trebalo biti poslanje naših muzeja i muzejskih stručnjaka u azijskoj pacifičkoj regiji. J. Kuzma je 2010. provela anketu u 50 azijskih zemalja. Otkrila je da se u Aziji samo 30% uprave koristi alatima Web 2.0. Taj je postotak mnogo veći u razvijenim S engleskoga prevela: Vesna Bujan zemljama. Većina uprava azijskih država ne shvaća važ- nost društvenih medija kao djelotvornog alata za komuniciranje sa svojim građanima. Zajednički je problem LITERATURA nedostatak strateškog smjera primjene alata Web 2.0. 1. World Development Indicators database, World Bank, 1 July 2011 Stajališta o alatima društvenih medija praćena strahom URL: http://siteresources.worldbank.org/DATASTATISTICS/ i zabrinutošću mogu utjecati na razvoj demokratskog Resources/GDP.pdf pokreta. Četiri su kategorije primjene: a) službeni kanali 2. The World Factbook, CIA, https://www.cia.gov/library/publicati- državne uprave, 46%; b) turizam/razvoj, 27%; c) akade- ons/the-world-factbook/ mije i obrazovanje, 11% i d) ostalo, 16%. 3. Wang, W. (2006), Scientific Outlook: Concept and Practice, Beijing, Central Party School Press U primjeni Governmenta 2.0 posebna se pozornost 4. Dippel, Tieman H. Jr. (2002), The Language of Conscience, Bren- pridaje cenzuri za e-Democracy Movement, pravednosti ham, Texas, Texas Peacemaker Publications, LLC za siromašne obitelji bez pristupa internetu, održivosti za 5. Wang, L. (2011), Challenges & Opportunities in Museum Deve- financiranje i kontinuitet rada te zaštiti privatnosti i sigur- lopment - A Historic- Sociological Perspective: China versus Japan, nosti građana. Zanimljivo je da jednostavno možemo Proceeding of ICOM CECA Zagreb, Croatia doći do sličnog zaključka zamijenimo li riječ uprava 6.Toffler, Alvin (1980),The Third Wave, New York, NY, U.S.A.: riječju muzej. William Morrow and Company 7. Naisbitt, John (1988), Mega Trends: Ten New Directions Transform Novi globalni trend jest promatranje muzeja kao izvora Our Lives, New York, NY, U.S.A., Grand Central Publishing znanja o civilizaciji, sa žarišnim točkama na savjesti, 8. Arthur, W. Brian (2011), The Second Economy, McKinsey Qu- mudrosti i umjetnosti (Wang, 2009.). Prema bečkom arterly, URL: http://www.mckinseyquarterly.com/The_second_ Statutu ICOM-a iz 2007., muzej je neprofitna, stalna economy_2853#AboutTheAuthor institucija u službi društva i njegova razvoja, otvorena za 9. Wang, L. (2009), Building Conscience Driven Culture by Regional javnost, koja prikuplja, konzervira, štiti, istražuje, posre- Heritage - Social Mission of Museums for the 21st Century, Proceeding duje i izlaže materijalnu i nematerijalnu baštinu čovječan- of ICOM ASPAC TOKYO 2009 stva i njegova okoliša s ciljem obrazovanja, proučavanja 10. Travers, Tony (2006), Museums and Galleries in Britain Economic, social and creative impacts, London, National Museum Directors’ i uživanja. Conference Vrlo sam optimistična kad je riječ o našemu muzejskom 11. Travers, Tony and Glaister, Stephen (2004), Valuing Museums: sektoru. Japanska akademija za upravljanje muzejima Impact and Innovation among national museums (JMMA) i ICOM Japan napravili su čudesan posao u 12. Cutler & Company Pty Ltd (2008), Report: Venturous Australia osvješćivanju javnosti za promjene. Tema konferencije - Building Strength in Innovation, Sydney, Ministry for Innovation, Industry, Science and Research ICOM ASPAC-a u Tokiju 2009. bila je Promišljanje o 13. Nielson (2009), Global Faces and Network Places: A Nelson Report temeljnim muzejskim vrijednostima i o zavičajnoj baštini on Social Networking’s New Global Footprints, Nielson Company Pacifičke Azije, a tema konferencije ICOM-a u Šangaju 14. Richardson (2011), The Top 50 - Museums in Social Media, 2010. - Muzeji i skladno društvo. URL: http://litot.es/museums-in-social-media/ Mizushima je 2010. razvio teoriju Museum 5G. Mi smo 15. Dicker, Erika (2009), The Impact of Blogs and Other Social Media na stupnju četvrte generacije muzejskog razvoja i pri- on the Life of a Curator, URL: http://www.museumsandtheweb.com/ mw2010/papers/dicker/dicker.html#ixzz29dRORoyN bližavamo se petoj generaciji, pri čemu se Museum 1G shvaća kao zbirka, Museum 2G kao konzervacija, 16. Freeman, Raoul J. and Loo, Peter (2009), Web 2.0 and E-government at the Municipal Level, 5th International Conference on Museum 3G kao izložba i obrazovanje, Museum 4G kao e-Government 2009, Boston, MA, U.S.A. digitalizacija za unos/rezultat i Museum 5G kao konver- ter za sudjelovanje. to conclude if there is, and if so what kind of, a gap between 87 the way in which culture and art understand themselves and official innovative frameworks, policies and programmes, and how museums apply social networks such as Facebook, Twitter and YouTube. The author gives a comparison of the historical and sociological study of the social mission and public role of museums in Japan with those in other countries. The modern museum initiative in Japan can be followed from 1861 (up to 1951). The key feature of the initiative was administrative government. The Japanese civil service, because of the need to manage national assets, natural resources, products, yields, industrial information collected for the sake of the national policy of exports and the development of industry, started to found museums all over the country Japanese museums were born with the DNA of social economic development in them. In 1936, 320 museums were founded, including ten in Korea and ten in Taiwan. The period from 1869 to 1989 can be considered a golden age for the development of museums. With celebratory programmes marking the 100th anniversary of the Meiji Restoration, Japan reached the culmination of its social and economic development. Native ground, culture and globalisation became recognisable signs in the encouragement of local administrations to build new museums. Following the social trend in the development of museums they were corporate memorial museums and art galleries. Corporate culture became catchword in the development of the community. Central and local government and the main corporations each year added 150 new museums to the list. In 1977, there were 3,289 museums. From 1990 to 2000 central government and local units, as well as the community, increased the number of museums by another 200. Concern for the vision and mission of the museums was lost in the high tide of museum development. But distortions in the work of museums made Japanese museum professionals aware in which way they needed to go for the sake of reform. Public and Private Partnership was introduced via patronage for the sake of support, encouragement, privi- lege or financial assistance in the development of museums and art. The public became aware of the need for lifelong learning for the sake of preparation for the 21st century. Since 2000, the Japan Museum Management Academy has developed a system for evaluating museums. Management has been introduced via a balanced score card and other methodologies. Digitisation, conversations and communication for social education in which citizens and the community take part are recommended. However, public and private financing and support for the museum sector are from being Fame and Dreams - Considerations of the Social adequate. Mission of Japanese Museums in the age of Cyberspace The author suggests that today what the Japanese central In this contribution the author gives a review of the observa- government carried out at the end of the 19th century could be tions of some authors (Dippel, Toffler, Naisbitt, Arthur, Neilso- reintroduced. The national initiative in the planning of cultural novu, Richardson, Dicker, Freeman and Loo, Mizushima and resources and the management of them could coordinate the J. Kuzma) who have described the key generators of social social mission and the public role of museums with future development: politics, economics, knowledge and the media, national innovations. The new global trend is to see museums have investigated the analyses of numerous economic and as a source of knowledge about civilisation, with the focal social influences of museums and galleries, have attempted points on conscience, wisdom and art (Wang, 2009). IM 43 (1-4) 2012. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUZEJI I IZAZOVI DIGITALNOG DOBA MUSEUM THEORY AND PRACTICE

GORANKA HORJAN Muzeji Hrvatskog zagorja, Gornja Stubica

Neupitno je da će u 21. st. i muzeji preispitivati svoju mnogim zemljama, poput Ministarstva kulture u Hrvat- viziju i poslanje te razmatrati kojom će se filozofijom skoj, zagovaraju projekte digitalizacije i dostupnost poslužiti kako bi odgovorili na izazove digitalnog doba. baštine online, i to ne samo radi mogućnosti pristupa Iako muzeji svoje korijene imaju u klasičnom naslijeđu, većeg broja korisnika fundusu već i radi zaštite origi- suvremeni ih trendovi vode u novom smjeru, a od struč- nalne građe. Naravno, to podrazumijeva obrađenost njaka se očekuju učinkovita rješenja za suvremene pro- muzejskih predmeta na način koji će u bazi biti koristan bleme. Odgovornost profesionalaca danas se širi izvan virtualnim posjetiteljima i korisnicima. Primjena suvre- uskog područja rada i zahtjeva; od muzealaca se oče- menih tehnologija učinkovita je i u arheologiji, počevši kuje povezivanje i razvijanje partnerstva na područjima od mogućnosti mapiranja lokaliteta iz zraka pa sve do s kojima nekad nisu imali mnogo zajedničkih aktivnosti, primjene 3D rekonstrukcija, uz pomoć kojih je moguće poput ekonomije ili novih tehnologija. No treba odmah prikazati kako su izgledale pojedine građevine tijekom naglasiti da povezivanje sa sektorom novih tehnologija različitih razdoblja. Na taj se način postižu velike uštede ne znači samo razvijanje novih informatičkih i tehnološ- pri rekognosciranju terena i prezentacijama nalazišta in kih kompetencija već je to i pitanje odnosa, razvoja nove situ. publike i načina komunikacije sukladne potrebama korisnika koje nisu identične onima prijašnjih generacija. Sve veći broj njih pripada generaciji koja je rođena s novim Iskustva Muzeja Hrvatskog zagorja tehnologijama i njihova se svakodnevna primjena podra- Muzeji Hrvatskog zagorja imaju iskustva s primjenom zumijeva kao obvezna praksa. novih tehnologija na nekoliko područja rada, ponajprije Kako se koristiti novim tehnologijama zasigurno je vezano za redovitu djelatnost i digitalizaciju baštine jer važno pitanje za rad muzeja u Hrvatskoj, a jedna od su se dva ustrojena muzeja - Galerija Antuna Augustin- osnovnih ideja vodilja za njihovu primjenu jest osiguranje čića i Muzej seljačkih buna, već uključila u projekt digi- dostupnosti građe korisnicima, što postaje sve važniji talizacije koji je pokrenulo Ministarstvo kulture. Podaci o pokazatelj kvalitete poslovanja. Naime, u stalnim posta- dvije digitalizirane zbirke - Majstorskih objektiva Galerije vima posjetitelji mogu vidjeti samo manji dio muzejskog Antuna Augustinčića i Zbirke razglednica i fotografija fonda, dok je najveći broj predmeta pohranjen u čuva- dostupni su na web stranicama Hrvatska kulturna 1 onicama i nedostupan je javnosti. Digitalizacija baštine baština. Zajedno s vanjskim suradnicima iz tvrtke Link2, jedan je od nužnih koraka u rješavanju problema dostu- stručnjaci Muzeja radili su na razvoju zasebne baze pnosti i mnogi hrvatski muzeji aktivno sudjeluju u inicija- podataka za novi Centar za tradicijske obrte i vještine, tivama što ih je uz pomoć vanjskih suradnika pokrenulo koji je u Muzeju Staro selo u Kumrovcu realiziran u 2 Ministarstvo kulture. Baština online omogućuje da osim sklopu EU-ova projekta CRAFTATTACT. stvarnih posjetitelja muzej ima i one virtualne, koji će se Neposredno iskustvo primjene novih tehnologija u stal- moći koristiti opcijama pregledavanja zbirki na suvremen nom postavu stekli smo prije svega zahvaljujući njihovoj način. Osim tvrtki koje se bave razvojem novih aplika- uporabi u novome Muzeju krapinskih neandertalaca. cija, kao važan čimbenik u procesu uočava se i potreba Autori projekta i realizacije muzeja - arhitekt Željko Kova- za novom reorganizacijom podataka, za razvojem novih čić i paleontolog Jakov Radovčić, ostvarili su odličan znanja i vještina zaposlenika, uz izazove praćenja, spoj arhitekture i postava koji na zanimljiv način posjeti- dopune i očuvanja digitalnih zapisa. teljima prenosi popularnu temu evolucije, a zahvaljujući Na području novih tehnologija znatna se sredstva ulažu suradnji s brojnim vrsnim multimedijskim stručnjacima, u istraživanja, a dobra se rješenja lako mogu prilagoditi taj se muzej koristi najsuvremenijim pomagalima. Ona 1 http://www.kultura.hr/Ustanove/ muzejskim potrebama. Novi sustavi povećavaju mobil- omogućuju da se publici na atraktivan i interaktivan GAA/Majstorski-objektivi-Galerije- način približe sadržaji vezani za senzacionalno otkriće Antuna-Augustincica nost i idealni su za određene ciljne grupe poput osoba u Krapini, za razvoj čovjeka te posjetitelju nudi različita 2 Centar je otvoren u prosincu s teškoćama u kretanju, kojima je pristup baštini često 2007. g. ograničen ili onemogućen. Stoga osnivači muzeja u objašnjenja koja o tome postoje. U postav su uključene multimedijske instalacije, filmovi, virtualne šetnje, holo- U 2012. g. prijavili smo i dva projekta za prekograničnu 89 grami i ostale nove tehnologije u opsegu koji u Hrvatskoj suradnju: IPA - OK ROK za Kumrovec, i HISTALE za još nije bio primijenjen u stalnim muzejskim postavima, Veliki Tabor, koji su u procesu evaluacije. Njima se pa ne čudi da je Muzej dobio brojne nagrade i priznanja također, iako u manjem opsegu, planira uvođenje novih upravo za ta multimedijska rješenja. tehnologija. Prošle su godine Muzeji Hrvatskog zagorja prijavili i nekoliko novih projekata u bazu razvojnih proje- Muzeji, kao riznice znanja i zanimljivih sadržaja, mogu kata. Dva su u Kumrovcu, Vila Kumrovec - svjedočan- biti inspiracija tvrtkama koje se bave novim tehnolo- stvo vremena te Muzej ljubavnih legendi i priča za kuriju gijama za stvaranje novih proizvoda. Na primjer, na Razvor, a prijavljeni su i na natječaj Ministarstva turizma. vidikovcu edukativne staze od Muzeja krapinskih nean- Digitalno doba podrazumijeva kontinuiran razvoj novih dertalaca do nalazišta Hušnjakovo postojeća tehnolo- atrakcija jer je zbog velike mobilnosti korisnika i turista gija vizualnog vremeplova nije zadovoljavala uvjete za danas u mnogo kraćem vremenu moguće obići muzeje izgradnju na vanjskoj lokaciji pa je tvrtka ART + COM i ostale atrakcije. Njihov je broj sve veći, pa je i konku- razvila novo rješenje koje bismo rado implementirali u rencija svakim danom sve jača. Naši projekti obuhvaćaju sklopu projekta Regija digitalnih muzeja sjeverozapadne sve jedinice u sastavu Muzeja, pa tako u Klanjcu plani- Hrvatske u kojemu sudjelujemo. ramo uređenje zgrade čuvaonice Galerije Antuna Augu- Naime, Muzeji Hrvatskog zagorja kvalitetno se pripre- stinčića koja će donijeti i nove kulturne sadržaje, kao i maju za korištenje europskim fondovima koji će Hrvat- novi projekt u Gornjoj Stubici - arheopark i multimedijski skoj stajati na raspolaganju nakon ulaska u Europsku postav Muzeja seljačkih buna. Uniju u srpnju ove godine. Svake godine provodimo Stalni nam je zadatak obogaćivanje svih lokacija Muzeja edukaciju dijela stručnog osoblja vezanu za izradu pro- Hrvatskog zagorja novim sadržajima te oblikovanje jektnih prijava. Svoje strateške investicije prijavili smo atraktivnih i suvremenih muzejskih postava koji će na u bazu razvojnih projekata za sufinanciranje iz struk- održiv način potaknuti ukupan razvoj područja, novo turnih fondova. Zahvaljujući tome, trenutačno radimo zapošljavanje i povezivanje s ostalim strateškim par- pripremnu dokumentaciju za projekt postava Dvora tnerima u ostvarivanju pozitivnih kulturnih, društvenih i Veliki Tabor i nastavak realizacije uređenja lokacije uz gospodarskih učinaka. Muzej krapinskih neandertalaca u Krapini. Prošle smo godine potpisali sporazum s Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske Unije o korištenju tehničke Novi trendovi pomoći i zajedno s nekoliko drugih sudionika iz sjeverozapadne Hrvatske započeli rad s konzultantima na Tehnološki razvoj može služiti kao poticaj za ostvarenje pripremi projektnog prijedloga Regija digitalnih muzeja sinergije s baštinom, ekonomijom i društvenim znano- sjeverozapadne Hrvatske. stima. U europskom prostoru već je definirano nekoliko strategija koje naglašavaju taj trend. Grad Krapina će kao vlasnik nekretnine biti investitor uređenja stare zgrade Muzeja evolucije u Krapini s okol- Europski muzejski forum, kojim trenutačno predsje- nim prilazima i parkom, a Muzej u projektu sudjeluje kao davam, partner je u projektu eCultValue, koji potiče ključni partner i korisnik. U vezi s Dvorom Veliki Tabor, suradnju ICT sektora s muzejima koristeći se primjerima koji je vlasništvo Republike Hrvatske, investitor su Muzeji dobre prakse. Iskustva muzealaca na tom su području Hrvatskog zagorja te se planira uređenje i oprema dvojaka. Neosporno je zadovoljstvo publike kada se postava prema autorskoj koncepciji Goranke Horjan, u muzeju susretnu sa sofisticiranim tehnološkim rješe- koja je sa suradnicima razradila i scenarij postava. U njima, zanimljivim aplikacijama i interaktivnim sadržajima. njemu su iscrpno definirane nove tehnologije i multi- Međutim, postoji i strana koju publika ne vidi - održa- medijska pomagala koja će se upotrijebiti. U tijeku je vanje, koje zadaje velike glavobolje onima koji svakod- provođenje drugog kruga konzultacija koji je usmjeren nevno moraju osigurati da sva primijenjena rješenja na analizu troškova i koristi te isplativosti investicije. Valja besprijekorno rade. naglasiti da je ovo prvi regionalni projekt koji, osim inve- Osim prilično visoke cijene uvođenja multimedije i ostalih sticija na svakoj od lokacija, ima i zajedničku kompo- suvremenih tehnologija u postave i projekte, održavanje nentu. To nije samo informatička potpora već planiramo je drugi čimbenik koji muzealce čini opreznima kada i zajedničku organizacijsku i marketinšku strukturu koja se razmišlja o takvoj investiciji. Stvarni troškovi održa- će pomoći da projekt postane uspješna tržišna niša. vanja često se spoznaju tek kad je sustav postavljen Zajedničke aplikacije i edukativne igre, promocije i pro- i zahtijeva obveznu vanjsku potporu stručnjaka, što grami svakoj će lokaciji osigurati dodanu vrijednost. muzeje ostavlja bez izbora i prisiljava ih prihvatiti ponu- Koordinacija sustava uz pomoć zajedničke strukture đene uvjete bez obzira na cijenu. Dodatne komplikacije pretpostavlja stvaranje svojevrsne mreže muzeja, a nastaju kada na primijenjenim rješenjima postoje autor- podrazumijeva se i oblikovanje itinerara koji obuhvaća ska prava, što je često pri izradi novih aplikacija. Tako- sve muzeje te edukaciju zaposlenih radi osiguranja đer je upitno koliko se dugo određena tehnologija može kvalitetnih usluga za korisnike. koristiti s obzirom na brzinu razvoja novih tehnologija i dinamiku novih sustava na ICT području. 90 Financijska je kriza dodatno otežala muzejima praćenje pri oblikovanju izložbi i planiranju aktivnosti muzej mora novih zahtjeva digitalnog doba. Istodobno je i nagnala voditi brigu o tome da način na koji se to čini bude muzejske ustanove da traže potporu na mjestima i na prihvatljiv televizijskim kućama, filmskoj industriji ili pak način kako to nisu običavali. Tehnologije u tome mogu zanimljiv novinama i časopisima. U toj komunikaciji nove ponuditi dobra rješenja i potporu inicijativama kao što tehnologije čine relevantan okvir. U veljači 2013. započeli su crowdsourcing, crowdfunding, cross-marketing, smo implementaciju projekta eCultValue, koji je dobio geo-caching i sl. Ti procesi nadilaze ono što se danas potporu iz europskih fondova u sklopu 7th Framework smatra interakcijom i muzejima, ali i drugima, naravno, Support Action Programme za poticanje inovacija i otvaraju mogućnost da pozovu javnost ne samo na kompetitivnosti. nov način otkrivanja muzeja već i na pružanje potpore ili Kao predsjednica Europskoga muzejskog foruma, pomoći malim prilozima za realizaciju novih programa. autorica članka aktivno sudjeluje u projektu koji istra- Američka udruga muzeja (The American Alliance of žuje mogućnosti novih tehnologija na području kulturne Museums, AAM: formerly the American Association baštine i muzeja. Prema European Competitiveness of Museums, nap.ur.) objavila je 2012. izvještaj o Report 2010, kulturne i kreativne industrije u Europi trendovima koji se bavi pitanjima kako se u vremenu jedan su od najdinamičnijih sektora, s 3,3% europskog financijskih kriza i smanjenih sredstava kojima raspo- GDP-a i 3% zaposlenih.5 Imaju još jednu važnu ulogu - lažu snalaze muzeji i koje će poslovne poteze povući.3 pokretač su promjena u načinu života, u stvaranju novih Nažalost, rješenja često ne daju dobre rezultate. U želji zanimanja i generator su međugeneracijskoga i interkul- da namaknu potrebna sredstva, muzeji se priklanjaju turalnog dijaloga. nepopularnim mjerama poput povećanja cijena ulaznica, Projekt eCultValue potiče primjenu novih tehnologija smanjenja programskih aktivnosti i sl. Iako to korisnici jer se shvaća njihov potencijal za razvoj novih pristupa mogu razumjeti, time se ipak stvara nezadovoljstvo. kulturnoj baštini i iskustvima koje ona može ponuditi u Politika izlazaka s programima izvan muzeja također stvarnome i virtualnom okruženju. je nešto što se vidi kao budući trend jer omogućuje Osim Europskoga muzejskog foruma, u implementaciji drukčije susrete s lokalnim stanovništvom. Događanja projekta sudjeluju istaknuti partneri poput Research and ili izložbe na otvorenome, najčešće na neočekivanim Innovation Centre in Information, Communication and mjestima, održavaju se prema predlošku koji su najprije Knowledge Technologies ATHENA (Grčka), European zacrtale izvedbene umjetnosti i različiti ulični perfor- Forum of e-Excellence (V. Britanija), Association for Cul- mansi.4 U izvještaju se navodi da je taj trend posljedica ture and Education KIBLA (Slovenija) Cultural Heritage nekoliko različitih društvenih i ekonomskih praksi kao on-line (Francuska) i ESOCE (Italija), koji je i glavni koor- što su oslabljena ekonomija, u kojoj je sve teže naći dinator. U sklopu projekta partneri će organizirati brojna korisnike koji mogu platiti usluge, sve slabiji utjecaj auto- događanja poput Dana dijaloga (eCult Dialogue Day) na riteta u kulturi, u kojoj zbog sve većeg izbora ponude kojima će se raspravljati o koristima što ih donose nove onoga što se danas naziva kulturom izostaje potreba da tehnologije, posebno u povećavanju dostupnosti muzej- se slijede bilo kakvi autoriteti, kao i općenito oživljavanje ske građe korisnicima. lokalizma kao reakcije na globalizacijske procese. Već je Kenneth Hudson u svom djelu koje se bavi muzejskom Kulturna je baština zapravo područje neograničenih praksom u 1980-im godinama isticao potrebu otvaranja mogućnosti te u kombinaciji s novim tehnologijama ima muzeja publici i ulogu regionalizma kao pozitivne kate- velik potencijal za postizanje ekonomskih i socijalnih gorije u njihovu radu. ciljeva naznačenih u strategiji Europe 2020. Nove tehnologije još nisu potpuno zaživjele u muzejima, i to ne Za muzeje je također važna komunikacija s različitim možda samo zbog tradicionalnog pristupa stručnjaka dobnim skupinama. Većinu publike u Muzejima Hrvat- u muzejima već i stoga što oni koji ih razvijaju nisu skog zagorja čini školska populacija, koja je rođena u dovoljno uočili potencijale i potrebe korisnika na tom digitalnoj eri pa očekuje muzejske sadržaje prezentirane području. Osim primjene u muzejima, i in situ lokacije na odgovarajući način. Nasuprot njima je druga velika uz pomoć tehnologija mogu dočarati fizički izgubljenu skupina posjetitelja koja pripada starijoj populaciji i koja baštinu. Tako publici postaju dostupna nova znanja koja se ne snalazi najbolje s novim tehnologijama. Stoga nije se mogu iskoristiti i u kulturnom turizmu. uvijek lako odabrati pravi način komunikacije i imple- mentirati rješenja koja će zadovoljiti korisnike različite Budući da je projekt eCultValue tzv. projekt potpore, on dobi. potiče razmjenu među sudionicima i drugim projektima te razumijevanje i identificiranje primjera dobre prakse. 3 Trends Watch Report dostupan je na njihovim web stranicama. Glavni mu je cilj povećati ili zadržati visok posjet muze- 4 Također navedeno u istom izvje- Projekt eCultValue jima, što je u razdoblju krize zaista velik izazov. U sklopu štaju. Jedan od osnovnih trendova u 21. st. jest povećanje projekta radi se eCult opservatorij kao online platforma 5 eCultValue - medijska obavijest. dostupnosti informacijama, pa i u muzejima. Interakcija i one-stop-shop za kulturnu baštinu, nove tehnologije (http://ecultvalue.files.wordpress. s korisnicima povezuje muzeje s drugim strukama. i razmjenu znanja. Stručnjaci će se koristiti iskustvima com/2013/03/ ecultvalue-1st-press- Europskoga muzejskog foruma i njihovih kandidata te release.pdf (24. travnja 2013.). Zanimljivo je da pojedini stručnjaci smatraju kako već i pobjednika na godišnjim natjecanjima za Europski muzej 91 godine. Prve intervjue organizirat ćemo tijekom sljedeće godišnje ceremonije u Belgiji, u svibnju 2013., dok će se prvi Dan dijaloga održati u Dubrovniku, u sklopu doga- đanja Najbolji u baštini 2013, u prostoru Umjetničke galerije. Projekt je inovativan jer usporedno sa stjecanjem novih znanja i vještina te poticanjem istraživačkog rada potiče uvođenje novih tehnologija. Donosi nove koristi povezi- vanjem muzeja s ITC-om s obzirom na povećanje kapaciteta korisnika koji primjenom novih tehnologija imaju mogućnost razviti nove vještine i steći nova znanja. Time se mijenja i društvena uloga muzeja koji uvodi nove pristupe u radu.

Primljeno: 17. travnja 2013. Museums and the Challenges of the Digital Age It is beyond doubt that in the 21st century museums will have to re-examine their vision and mission and consider what kind of philosophy they will have to use in order to respond to the challenges of the digital age. Although museums have their roots in the classical heritage, contemporary trends are taking them in a new direction, and experts are expected to have effective solutions for contemporary problems. The responsibility of professionals today is expanding outside the narrow area of their work and requirements; museum professionals are expected to make connections with and develop partnerships in areas with which they never had many common activities, like economics and the new technologies. But it has to be said at once that connecting up with the sector of the new technologies does not mean just the development of new computer and technological compe- tences, but is also an issue of attitudes, of the development of a new public and a manner of communication in line with the needs of the users, which are not identical to those of former generations. This article reviews the experience of the Museums of Hrvat- sko Zagorje with the application of new technologies in several areas of work, primarily related to regular activity and the digitisation of the heritage. Included in the display of the new Krapina Neanderthal Museum are multimedia installations, films, virtual tours, holograms and other new technologies to an extent that has never before been employed in Croatia in permanent museum displays, and it is not surpris- ing that the Museum should have won numerous prizes and commendations precisely for these multimedia approaches. As well as giving information about the good experiences of the Museums of Hrvatsko Zagorje, the article tells us of practices in Europe, where several strategies emphasising the trend have already been defined. The European Museum Forum is a partner in the project eCultValue, which encoura- ges collaboration between the ICT sector and museums, making use of examples of good practice. In the context of this project the partners will organise many events like eCult Dialogue Day at which there will be discussions of the advantages brought by the new technologies, particularly concerning increasing the accessibility of museum material to the users. IM 43 (1-4) 2012. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE OBRADA I DIGITALIZACIJA ZBIRKE FOTOGRAFIJA I NJEZINO PREDSTAVLJANJE MUSEUM THEORY AND PRACTICE NA MREŽNIM STRANICAMA HRVATSKOGA ŽELJEZNIČKOG MUZEJA

TAMARA ŠTEFANEC Hrvatski željeznički muzej, Zagreb

Hrvatski željeznički muzej Stvarni i virtualni posjetitelji Hrvatskoga željezničkog muzeja čitav jedan svijet muzeja i nacionalne baštine o čijem www.hzinfra.hr postojanju nisu niti slutili.2 Iako Hrvatski željeznički muzej (HŽM) postoji od 1991., do danas nije riješeno pitanje njegovog konačnog smje- štaja. Osnovna je inicijativa od osnutka bila smještanje Preduvjet prezentacije - digitalizacija. Digitalna kopija kao u radionička postrojenja TŽV-a Gredelj u zagrebačkom nužni dio obrade Trnju, neposredno iza Zagreb Glavnog kolodvora. TŽV Gredelj svoju je proizvodnju iselio, cijelo područje kupio Fototeka HŽM-a postoji od osnutka Muzeja. Većim je Zagrebački holding d.o.o., a pitanje smještaja HŽM-a je dijelom inventirana i opisana u inventarnoj knjizi i dalje je ostalo upitno. Privremeni izložbeni postav na audiovizualnih fondova - jedinica fototeke. Sadržava otvorenome ne smije biti konačno rješenje smještaja otprilike 7 000 iznimno raznolikih jedinica građe: nega- muzejskih vozila ponajprije radi njihove zaštite od vre- tiva, izvornika, otisaka fotografija iz vremena snimanja, menskih prilika, ali i zbog moguće devastacije. HŽM-ov kasnijih pozitiva, razglednica, kseroks-kopija, izrezaka fundus čine i drugi predmeti organizirani u različite iz novina. Podrijetlo im je također različito: autorske zbirke, koji su trenutačno smješteni u muzejskoj čuvao- donacije, donacije obitelji, fotografije nastale radom nici jer također ne postoji adekvatan izložbeni prostor za djelatnika Muzeja, otkupi. Pitanje podrijetla izravno vodi formiranje stalnog postava ili čak povremenih izložaba. do problema autorskih prava i prava imatelja, što pri Posljedice takve situacije su višestruke. Kao najvažniju digitalizaciji za potrebe muzeje nije upitno, ali postaje ističemo ugroženost muzejskih predmeta sa stajališta problemom pri javnom prikazivanju kao što je prezenta- zaštite i iznimno otežan rad s posjetiteljima. Povremene cija na internetu. izložbe organizirane u prostorima različitih institucija nisu Iz tako nastale fototeke krenulo se u razdvajanje građe dovoljne da se zainteresiranoj publici približi nasljeđe i stvaranje posebnih muzejskih zbirki i dokumentacijskih željezničkog sustava u Hrvatskoj. cjelina. Oblikuju se Zbirka razglednica i Zbirka fotografija. Razlog pokretanja projekta Prezentacija HŽM-a na Budući da se inventarna knjiga vodi računalno, obrada internetu i razrada posebne rubrike Digitalizirana građa predmeta zahtijeva i digitalnu fotografiju odnosno,kad je jest upravo želja za približavanjem posjetiteljima. Budući u pitanju fotografija kao predmet - digitalnu kopiju. Ske- da posjetitelji teško pronalaze put do HŽM-a, odlučili niranje se obavlja u Muzeju, a ishodi su digitalne kopije smo bogatstvo fundusa HŽM-a približiti zainteresiranoj različite namjene: matrica kao glavna kopija u visokoj publici. U nedostatku šire publike postali smo zani- rezoluciji, korisnička kopija te kopija namijenjena prikazu mljivi profiliranim posjetiteljima, ponajprije istraživačima na mrežnim stranicama. Zapravo je stvorena nova digi- željezničke povijesti, domaćim i inozemnim. Korištenje talna zbirka fotografija. One nisu samostalne nego su muzejskom građom i dokumentacijom posljednjih se inventarnom oznakom pojedinačno vezane za određenu godina naglo povećalo. Takvom tipu korisnika namije- stvarnu fotografiju. Ujedno je i negativ fotografije (ako je njena je digitalna korisnička kopija muzejskog predmeta sačuvan) inventarnom oznakom vezan za svoj pozitiv. i muzejske dokumentacije. Definirana misija HŽM-a jest Pritom se naglašava razlika zato što je trenutačno u čuvanje tragova željezničkog sustava u Hrvatskoj i nje- oblikovanju i zbirka digitalnih fotografija koje su izvorno govih materijalnih i drugih artefakata. Iako virtualni svijet born-digital dokumenti te će u tom obliku i dalje posto- ne može zamijeniti predmetni, može nam pomoći da jati. 1 Maroević, Ivo. Što prezentiramo u ga bolje objasnimo.1 Fotografska građa čija je osnovna muzeju - predmete ili ideje? // Zbornik radova “Težakovi dani”; ur. Lasić- tematika željeznica samo je jedna vrsta povijesnog traga Lazić Jadranka, Tkalac Slavko. željezničkog sustava koji se čuva u HŽM-u. U ovom Važan korak u obradi. Pitanje provenijencije dovodi do pita- Zagreb, 2002. razvojnom trenutku HŽM-a virtualni je svijet, nažalost, nja autorskih prava i prava korištenja i objave 2 Desvallées, André. Muzeji na kraju jedini oslonac i platforma preko koje možemo doprijeti Fotografije iz nekadašnje fototeke, sadašnje Zbirke drugog tisućljeća i budućnost muzeja. // Informatica Museologica 32(1-2) do različitih tipova korisnika. Kako je A. Desvallées fotografija godinama su prikupljanje u HŽM-u. Većinom 2001. MDC: Zagreb, str.100. zaključio, …sigurno je da će putem multimedije otkriti su dolazile kao autorske donacije i donacije obitelji, iz 93

sl.1. Screenshot preuzet s web stranice Hrvatskog željezničkog muzeja: Lokomotive i motorni vlakovi, URL: http://www.hzinfra. hr/hz_muzej/index.php/lokomotive-i- motorni-vlakovi (27.11.2013.) © Hrvatski željeznički muzej vlastitoga obiteljskog nasljeđa, a pronalažene su kao dužna je autoru prepustiti imovinsku korist stečenu odbačene pri terenskim istraživanjima. Dokumentacija ostvarivanjem njegova prava. Predstavljanje digitalizirane o nabavi nije detaljno vođena, niti su potpisivani ugovori građe na mrežnim stranicama HŽM-a trenutačno nema u kojima bi bila definirana prava muzeja glede korištenja nikakvu komercijalnu vrijednost. Ali planovi u budućnosti fotografijama. Čak su i autori fotografija većinom nepo- uključuju i mogućnosti kupnje pojedine digitalne inačice znati. i njezino korištenje u projektima koji bi imali komercijalnu vrijednost (suveniri, kalendari i sl.). U tom trenutku autor- Članak 12. Zakona o autorskim i srodnim pravima ska će prava biti na najvišoj skali važnosti. Zato se pri navodi kako je, ako autor nije poznat, nakladnik ima- obradi pojedine fotografije posebna pozornost pridaje telj prava na korištenje djela. Ali otkrivanjem identiteta upravo otkrivanju podrijetla fotografije i načina dolaska autora nakladnik, odnosno osoba koja je djelo objavila, 94 u muzej, te se poduzima i dodatno istraživanje. Osoba sadržaja i svoga slikovnog materijala, a HŽ Informatika od koje je muzej nabavio fotografiju ne mora biti i nositelj dizajn i izradu mrežne stranice. prava na korištenje, stoga je nužno otkriti autora. Kada Pri izradi novih mrežnih stranica vodili smo se načelima se dozna ime autora ili njegovih nasljednika, a da pri što ih je predložila radna skupina i koja su opisana tome nije prošlo 70 godina od autorove smrti i da foto- u MINERVI, u dokumentu Načela kvalitete za izradu grafija nije objavljena u nekoj drugoj prijašnjoj nakladi, internet stranica s područja kulture: Priručnik (Quality sastavlja se izjava kojom se reguliraju prava HŽM-a pri Principles for Cultural Websites: A Handbook). Kao korištenju fotografijama. Usporedimo li mrežne stranice glavna načela kvalitetne mrežne stranice neke kulturne inozemnih muzeja, vidljivo je kako su podaci o podrijetlu ustanove navode se sljedeći kriteriji: transparentnost, i pravima na korištenje jedni od osnovnih metapodataka učinkovitost, održavanje, dostupnost, usredotočenost pojedinoga muzejskog predmeta. na korisnika, pristupačnost, višejezičnost, interoperabil- nost, očuvanje.4 Svrha digitalizacije Načelo transparentnosti zahtijeva oblikovanje sučelja koje će korisnika već na prvi pogled upoznati s tim gdje Digitalizacija sama sebi ne bi smjela biti svrhom. Digi- se nalazi, tko se predstavlja na mrežnoj stranici i na kojoj talne kopije fotografija izrađuju se kao dio podataka o će stranici u najkraćem roku dobiti tražene informacije. predmetu radi zaštite izvornika, a time i radi korisničke upotrebe. Dostupnost dislociranim korisnicima putem Djelotvornost mrežne stranice odnosi se na obilježja interneta trenutačno je zadnji proizvod, odnosno zadnja sadržaja predstavljenoga na mrežnoj stranici, i to sa usluga nastala kao posljedica digitaliziranja muzejske stajališta krajnjeg korisnika. Sadržaj mora biti prikladan građe. i relevantan, točan i vjerodostojan, popraćen dodatnim informacijama i dobro prezentiran. Svojstvo naviga- Budući da HŽM posluje unutar tvrtke HŽ Infrastruktura cije stranicom također je jedan od elemenata prema kao jedna od organizacijskih jedinica, ima pristup mrež- kojemu će korisnik ocijeniti učinkovitost mrežne stranice. nom serveru HŽ Infrastrukture na kojemu pohranjuje Sukladno navedenim obilježjima, mrežna je stranica kopije digitaliziranih jedinica građe. Matrice su čuvane u HŽM-a oblikovana prema jasno određenim kategorijama TIFF formatu, u rezoluciji od 400 dpi. Inačice prikazane grupa i njihovih potkategorija te vođena idejom jedno- na internetu u JPEG su formatu u rezoluciji od 450x320 stavnosti u oblikovanju. piksela. Na primjer, orijentiranost prema korisniku HŽM-ovih mrežnih stranica vidi se u obogaćivanju sadržaja sli- Tri projekta istodobno: obrada Zbirke fotografija - projekt kovnim materijalom koji će biti zanimljiv posjetitelju koji Prezentacija HŽM-a na internetu - projekt Hrvatski želje- trenutačno nema namjeru posjetiti HŽM, a jasno organi- znički muzej - digitalizirana građa na Internetu zirane informacije o mogućnostima posjeta i dostupnost Do 2012. g. HŽM je imao svoj web kutak unutar ureda kontakata djelatnika biti će zanimljiv sadržaj publici koja Uprave HŽ Infrastrukture na službenim stranicama namjerava posjetiti HŽM. Publika na internetu aktivna tvrtke, na adresi www.hznet.hr je u usporedbi sa stvarnim posjetiteljima koji prolaze izložbom ili stalnim postavom upijajući znanje prezenti- Razlozi izrade novih mrežnih stranica višestruki su. rano najčešće u njegovu konačnom obliku. Internetska Danas je virtualan svijet postao zastupljeniji od stvar- publika aktivno traži nova znanja, umrežuje se među- noga i svoje postojanje nameće širokom krugu različite sobno i traži interaktivnost s prezentiranim informaci- potencijalne muzejske publike. Želja korisnika da mu jama. Namjena rubrika Sjećanja i Sudjelujte! Tražimo različit sadržaj bude dostupan na zaslonu njegova imena autora ili sudionike događaja! jest uključiti posjeti- računala snažan je imperativ koji se nameće različitim telje u stvaranje novih sadržaja na mrežnim stranicama, baštinskim zbirkama.3 Drugi su razlog upiti posjetite- i to putem formulara za komentare u koji će posjetitelji lja o dostupnosti podataka - informacija o samome moći napisati svoje mišljenje o muzeju ili izložbi odnosno muzeju na internetu i želja da se stvori aktivan kontakt dodati nove informacije o predmetima koji se predstav- s potencijalnim posjetiteljima. Treći je razlog stvaranje ljaju u kategoriji digitalizirane građe. Sadržaji koje dodaju mjesta s kojega će digitalizirana građa dolaziti u domove korisnici bit će uređivani kako bi se izbjegli neprikladni 3 Miletic-Vejzovic, Laila. Collection zainteresirane publike. Nove mrežne stranice i dalje sadržaji u smislu izjava koje upućuju na diskriminaciju management of special collections su dostupne u sklopu hznet domene, na adresi http:// material; emphasis on digital projects, bilo kakve vrste, odavanja osobnih podataka i sl. Takva www.hznet.hr/hz_muzej/. U planu je i zakup posebne in: Summer School in the Study of aktivnost između posjetitelja i muzeja može utjecati na Old Books Proceedings. Sveučilište domene. u Zadru: Zadar, str. 293. stvaranje povoljnog imidža ustanove i otvaranje prema Zbog navedenih razloga HŽM je krajem 2011. g. pokre- 4 Minerva Working Group 5 javnosti kojoj će biti olakšano shvaćanje važnosti i zani- (ed.), Quality Principles for Cultural nuo projekt Prezentacija HŽM-a na Internetu, a HŽ mljivosti čuvanja željezničke baštine. Ali dok se HŽM Websites: A Handbook, pristupljeno Informatika prihvatila je sudjelovanje u projektu. Voditelji kadrovski ne upotpuni, ne predviđa se pojavljivanje na na http://www.minervaeurope.org/ projekta su Goran Arbanas (HŽ Informatika) i Tamara nekoj od društvenih mreža. publications/qualitycommentary / qualitycommentary 050314final.pdf Štefanac (HŽM). HŽM je preuzeo izradu i implementaciju (20. travnja 2012.) 95

sl.2. Screenshot preuzet s web stranice Hrvatskog željezničkog muzeja: Signalni uređaji i elektroposrojenja URL: http://www. hzinfra.hr/hz_muzej/index.php/signalni- uredaji-i-elektropostrojenja (27.11.2013.) © Hrvatski željeznički muzej Važna je također usredotočenost na poštovanje autor- Ističe se kako su fotografije objavljene u dobroj namjeri, skih prava i obveza zaštite osobnih podataka. radi lakše dostupnosti korisnicima. Upravo se u kategoriji Digitalizirana građa želi postići što Osim na hrvatskome, svi tekstovi i metapodaci o sli- aktivnije uključivanje korisnika te je stoga inkorporiran i kovnome materijalu dostupni su i na engleskom jeziku. formular u kojemu bi posjetitelji iznosili svoja sjećanja, Izuzetak je građa iz kategorije Digitalizirana građa, čiji su znanja i mišljenja o događanjima prikazanim na foto- metapodaci dostupni samo na hrvatskom jeziku. grafijama, što bi sigurno i kasnija muzejska istraživanja Pretraživanje je omogućeno kao jednostavno pretraživa- uputilo u nove smjerove. Smješten je u rubriku nazvanu nje teksta. O dogradnji složenih vrsta pretraživanja odlu- Sjećanja. U formularu se od posjetitelja zahtijeva samo čit će se nakon određenog vremena prikupljanja stati- navođenje osobnog imena, dok se drugi podaci ne pri- stičkih podataka, nakon što se vidi u kojem je opsegu kupljaju i posjetitelju je omogućena anonimnost. Otvo- ono potrebno s obzirom na frekventnost korištenja. Od rena mu je mogućnost ostavljanja e-mail adrese HŽM-u, statističkih podataka prikupljat će se oni o broju posjeta ali se to ne postavlja kao uvjet komentiranja. i broju posjetitelja (prema IP adresama), broju dodanih Fotografije su organizirane prema tematskim cjelinama: slika, podatkovnom prometu, te o najtraženijim pojmo- željeznička vozila (s podgrupama Lokomotive i motorni vima i najtraženijim slikama. vlakovi, Putnički i teretni vagoni, Ostala željeznička vozila) Na naslovnoj stranici postavljen je anketni upitnik u željezničke pruge i pružni objekti (s podgrupama Želje- kojemu posjetitelji evaluiraju uporabljivost i dizajn stra- zničke pruge i pružna postrojenja, Mostovi, nadvožnjaci nice. i podvožnjaci) Na mrežnim stranicama digitalizirana je građa sadržana signalni uređaji i elektropostrojenja u posebnoj kategoriji nazvanoj Digitalizirana građa. U infrastrukturni objekti (s podgrupama Kolodvorske i uvodnom tekstu objašnjavaju se svrha i ciljevi projekta, druge službene zgrade, Skladišta, ložionice, radionice i ali se ističu i načela korištenja digitaliziranom građom. okretnice, Stambene zgrade, ostali željeznički objekti) tvornica željezničkih vozila Gredelj (s podgrupama Eksplicitno se navode ovi uvjeti: Radionički objekti, Proizvodi, Rad u brigadama, Službe- odobrava se upotreba fotografija u privatne i eduka- nici i naučnici, Sportske i kulturno-umjetničke aktivnosti) tivne svrhe željezničari (s podgrupama Obljetnice i skupovi, Želje- zabranjuje se objavljivanje na internetu ili u tiskanom znička kulturno umjetnička društva, Željeznička sportska obliku bez prethodnoga pisanog dopuštenja djelatnika društva i druga udruženja, Željezničke škole). HŽM-a Na svakoj je fotografiji digitalni vodeni žig sa znakom zabranjuje se komercijalna uporaba bez prethodnoga HŽM-a, i to radi lakšeg praćenja njezina pretpostav- pisanog dopuštenja HŽM-a. 96 ljenog putovanja internetom, jer je vodeni žig iluzorno smatrati nekom ozbiljnijom zaštitom od kršenja uvjeta upotrebe. Svaku je fotografiju pri pregledu moguće povećati. Fotografijama su pridruženi osnovni podaci: autor, naslov, godina, inventarna oznaka. Budući da će se nastaviti istraživanje i temeljito katalogi- ziranje Zbirke fotografija, moguće je pretpostaviti da će se doći i do podataka o podrijetlu i do novih opisa, što na temelju istraživanja u ustanovi, što putem povratnih informacija posjetitelja. S obzirom na to, u planu je i dodavanje detaljnog opisa. Kategorija Digitalizirana građa organizirana je kao svojevrsna vrlo jednostavna baza slikovnih informacija s osnovnim metapodacima, a ne kao virtualna izložba. Ponajprije je namijenjena zainteresiranim korisnicima i istraživačima željezničke povijesti. Praćenje ponašanja korisnika na HŽM-ovim internetskim stranicama odredit će daljnji razvojni smjer predstavljanja muzejske građe na internetu. Hoće li HŽM pokrenuti kvalitetniji i složeniji model prikazivanja digitaliziranih inačica ili će se orijentirati na virtualne izložbe, ponajviše The Processing and Digitisation of a Collection of ovisi o interesima internetskih korisnika. Photographs and its Presentation on the Web Site of the Croatian Railway Museum

Primljeno: 23. travnja 2012. Although the Croatian Railway Museum has existed since 1991, the issue of its ultimate housing has not been settled. The basic initiative from its foundation was location in the works of the Gredelj rolling stock factory in Trnje, Zagreb, immediately behind Zagreb Main Railway Station. Gredelj moved its production, and the whole area was bought by Zagreb Holding d.o.o. and so the question of the location of the Railway Museum is still in doubt. A temporary exhibition display in the open air must not be considered a final solution for the housing of museum vehi- cles, primarily because they have to be protected against weather and possible devastation. The Railway Museum holdings also consist of other objects, organised into various collections, currently located in the museum stores, for there is also no proper exhibition space for the formation of a permanent display or even of ad hoc exhibitions. The results of this kind of situation are manifold. The most important to be adduced are the threat to museum objects from the viewpoint of protection and the very difficult work with visitors. Temporary exhibitions organised in the premises of various other institutions are not able adequately to show the interested public something of the heritage of the railway system in Croatia. The reason for launching the project Presentation of the Croatian Railway Museum on the Internet and the elaboration of a special section Digitised Material is the wish to be better acquainted with the visitors. Since visitors find it difficult to get to the Museum, we have decided to bring the richness of the CRM holdings closer to the interested public. Photographic material, the basic theme of which is the railway, is just one kind of historical traces of the railway system kept in the CRM. At this moment of the development of the CRM, the virtual world is alas the only resource and platform via which we can reach various types of user. IM 43 (1-4) 2012. VIRTUALNI MUZEJ DOTRŠČINA IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE

JASMINA BRKOVIĆ Zagreb DUNJA VRANEŠEVIĆ Zagreb

Virtualni muzej Dotrščina www.dotrscina.hr

U djelu živih vaša djela traju (J. Kaštelan)

U posljednje vrijeme ponovno je aktualna tema kulturno-povijesna ostavština antifašizma. Turbulentno razdoblje Drugoga svjetskog rata iznjedrilo je brojne spomenike i memorijale proteklim događanjima, a samo je u Hrvatskoj u razdoblju od 1941. do 1990. godine podignuto šest tisuća takvih spomenika i spomen-obi- lježja. Memorijali su se najčešće podizali na mjestima zločina i masovnih grobnica s ulogom odavanja počasti sl.1.-2. Stihovi Ivana Gorana Kovačića i održavanja sjećanja na traumatičnu, ali herojsku proš- uklesani u kameni blok nasuprot skulpture lost uz obećanje sjajne budućnosti. Komemorativni elan Branka Ružića u Spomen-parku Dotrščina. stišao se krajem 1970-ih da bi 1990-ih, nakon raspada Snimila: Jasmina Brković Jugoslavije i početkom Domovinskoga rata, zavladao nemaju sustavnu politiku njihova zbrinjavanja, u novoj 1 Banjeglav, Tamara. animozitet prema obilježjima. Od tih je godina naovamo (Ne)kultura se generaciji ipak javljaju pojedinci – umjetnici, aktivisti i sjećanja: uloga memorijala i komemora- 1 uništena, oštećena ili uklonjena gotovo polovica , a skupine građana – koji apeliraju na važnost tih spome- tivnih praksi u post- konfliktnoj obnovi većina preostalih spomenika prepuštena je zaboravu i nika i širu javnost podsjećaju na njihovu ulogu. društva, Rad na suočavanju s prošlošću: prirodnom propadanju. priručnik za organizacije civilnog Umjetnik Siniša Labrović još je 2000. godine pokušao društva [ur. Emina Bužinkić]. Postavlja se pitanje što činiti s takvim spomen-obiljež- simbolično rehabilitirati minirani spomenik kipara Ivana Zagreb: Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću 2 jima koja su nesumnjivo od velike kulturno-povijesne, Mirkovića u Sinju akcijom Zavijanje ranjenika. Belgijski (2012./2013.), str. 55. a i umjetničke vrijednosti. Zapuštenim je spomenicima, fotograf Jan Kempnaers proveo je četiri godine doku- 2 URL: http://www.labrovic.com/ osim restauracije i konzervacije, potrebna revalorizacija mentirajući spomenike iz 1960-ih i 1970-ih na području hr/projekti/zavijanje-ranjenika, 3. i stavljanje u novi kontekst. I dok institucije u kulturi lipnja 2013. 98

sl.3. Skulptura Vojina Bakića u Spomen- parku Dotrščina. Snimila: Jasmina Brković država bivše Jugoslavije inspiriran njihovom estetikom i Jedan od takvih aktualnih primjera educiranja javnosti apstraktnošću, atipičnom za poslijeratnu utilitarnu umjet- o povijesti i značaju mjesta stradanja je i Virtualni muzej nost. Seriju fotografija nazvao je Spomenik3, a dosad Dotrščina (na internetskoj stranici www.dotrscina. je bila prikazana u Belgiji, Nizozemskoj i u Londonu. hr) kojemu je glavni cilj reprezentacija Spomen-parka 3 URL: http://www.jankempenaers. info/works/1/, 3. lipnja 2013. Umjetnica Tanja Deman i arhitektica Vesna Jovanović Dotrščina. Projekt je nastao 2012. godine kao rezultat http://www.dezeen. 2010. godine napravile su artist book pod nazivom suradnje začetnika Saše Šimprage s Documentom. Deserted utopia4 u kojoj su kroz niz kolaža prepoznat- com/2013/05/25/spomenik-pho- Autora projekta za osnivanje je stranice motivirala igno- tography-by-jan-kempenaers/, 3. ljive socijalističke zgrade i spomenike stavile u novi lipnja 2013. rancija građanstva i društva općenito, odnosno činjenica ambijent, a samim time i u novi kontekst. Izložba Muzeja da danas mnogi građani i građanke Zagreba ne znaju 4 URL:http://www.tanja-deman. suvremene umjetnosti Socijalizam i modernost (2011. com/Deserted-Utopia, 3. lipnja gdje se nalazi spomen-park Dotrščina, a još manje što – 2012.) istaknula je važnost i inovatorsku kvalitetu 2013. se ondje dogodilo (...)8. A upravo se za područje Dotr- modernih kipara kao što su Bakić, Džamonja i Angeli 5 Kolešnik, Liljana; Jakovina, ščine smatra da je tijekom fašističke okupacije od 1941. Radovani5 dok je izložba Spomenici u tranziciji – rušenje Tvrtko. Socijalizam i modernost – do 1945. godine bilo mjesto strijeljanja nekoliko tisuća umjetnost, kultura, politika 1950. spomenika NOB-e u Hrvatskoj kustoskoga kolektiva pripadnika antifašističkoga pokreta te građana Zagreba – 1974. Zagreb: Muzej suvremene WHW u Galeriji Nova krajem 2012. godine nastojala umjetnosti (2011.), str. 137. i okolice.9 Od ukupno više od osamnaest tisuća ubijenih prikazati što se sa spomenicima događalo od raspada 6 URL:http://www.kulturasjecanja. stanovnika zagrebačkoga područja uz Dotrščinu se Jugoslavije do danas. info/o-nama/, 20. svibnja 2013. najčešće veže brojka od čak sedam tisuća žrtava, no 7 Banjeglav, Tamara. Nav. dj., str. 52. Organizacije civilnoga društva osnovale su 2005. godine konačni je broj još uvijek neutvrđen.10 udrugu Documenta – Centar za suočavanje s prošlo- 8 Virtualni muzej Dotrščina, http:// Nesrazmjer između uloge povijesnoga prostora i nje- www.dotrscina.hr/, 20. svibnja 2013. šću s ciljem sustavnoga prikupljanja, dokumentiranja i gova nepoznavanja u društveno-kulturnim krugovima istraživanja građe o ratnim zbivanjima. Jedan od pro- 9 U vrijeme NDH šume Dotrščina još je više naglašen ako se nadoda da je Spomen-park i Stupnički lug služile su kao mjesta grama Documente je kultura sjećanja kojim se nastoji pojedinačnih, grupnih i masovnih Dotrščina najveći zagrebački gradski park i već od potaknuti javni dijalog o kulturi pamćenja i upoznavanje strijeljanja talaca. U Dotrščini su 1963. godine registrirano nepokretno kulturno dobro s politikama sjećanja, praksama obilježavanja mjesta bila pokapana i tijela mučenika iz Republike Hrvatske. ustaških zatvora i sa zatvorskih bol- stradanja te komemorativnom kulturom u Hrvatskoj.6 ničkih odjela. Isto, 20. svibnja 2013. Iako je s vremenskim odmakom i smjenom generacija 10 Raniji projekt istraživanja Dotr- ostavština antifašizma pala u zaborav ili se svela na Memorijalizacija zaboravljenoga pogubilišta ščine od 1967. do 1985. godine svojevrsni kuriozitet, njezin obrazovni potencijal i dalje provodio je Hrvatski državni arhiv u Smješten sjeveroistočno od Maksimirske šume, Spo- Zagrebu. Isto, 20. svibnja 2013. postoji. Documenta u svojem radu naglašava upravo men-park Dotrščina11 uređen je 1960-ih godina prema važnost edukacije o prošlim događajima koja omogu- 11 Park je naziv dobio po potočiću idejnom rješenju arhitekta Josipa Seissela, akadem- Dotrščini (Doktorščini) i istoime- ćava razvijanje tolerancije kako se traumatični događaji skoga kipara Vojina Bakića i književnika Jure Kaštelana nim brežuljcima. Isto, 20. svibnja ne bi ponovili.7 2013. 99

uz suradnju krajobraznih arhitektica Silvane Seissel, Sonje Jurković i Angele Rotkvić.12 Brojni planirani projekti uređenja predlagani 1960-ih i 1970-ih godina, poput spomenika Mađarskoj i Oktobar- skoj revoluciji, Španjolskom građanskom ratu i raznih drugih intervencija, svjedoče o tadašnjim nastojanjima da se ambijenti NOB-a zaštite i uklope u širi europski kontekst čime bi se ujedno iskoristile i njihove odgojno- obrazovne te turističke mogućnosti. Na prostoru parka bilo je predviđeno i podizanje sveobuhvatnoga Memo- rijalnog muzeja13 s mnoštvom popratnih sadržaja, no ambiciozne je planove pomutila promjena ekonomskih i političkih prilika.

U parku je tako danas izloženo ukupno pet monumen- Projekt virtualnoga muzeja sl.4.-5. Rad Spiegel im Spiegel autora talnih spomenika poginulim Zagrepčanima. Radovi su to Davora Sanvincentija za koji je 2013. godine Virtualni muzej Dotrščina, pokrenut uoči Svjetskoga dobio nagradu na javnom natječaju za istaknutih hrvatskih likovnih umjetnika Vojina Bakića (dva dana mira u rujnu 2012. godine, zamišljen je prven- odabir privremene umjetničke intervencije rada), Branka Ružića, Stevana Luketića i Koste Angelija stveno kao internetska stranica koja se nastavlja na na prostoru Spomen-parka Dotrščine. Radovanija nastali u razdoblju od 1960-ih do 1990-ih Snimila: Jasmina Brković ideju ondašnjih autora projekta uređenja o memorijali- godina. Na mramornim pločama uz puteljak uklesani sl.6.-7. Zvučna šetnja koja prati intervenciju zaciji prostora prizivajući povratak strahota povijesnoga su stihovi Jure Kaštelana i Ivana Gorana Kovačića, Spiegel im Spiegel. događaja u sjećanje društva. Podsjećajući konceptom Snimila: Jasmina Brković a postavljen je i niz kamenih oznaka koje ukazuju na na oglasnu ploču, na stranici su predstavljena dosa- ukopna mjesta. 12 Nacrti i arhivski materijal vezan dašnja saznanja o Dotrščini s ciljem poticanja daljnjega uz spomenutu planiranu izvedbu Gledajući s odmakom na uređenje parka, može se proučavanja. Objavljen je i abecednik oko 700 dosad u vlasništvu su Muzeja suvremene ustvrditi kako je današnji izgled parka bez napadnih pro- poznatih žrtava za koje se istraživanjem nedvojbeno umjetnosti u Zagrebu u sklopu stornih intervencija u boljem suglasju s idejom o dosto- utvrdilo da su stradale na spomenutome području.15 donacije Silvane Seissel. janstvenoj memorijalizaciji žrtava. Drugačije rečeno, No, Virtualni muzej Dotrščina nadilazi faktografski 13 Kancir, Ivana. O projektu Memo- rijalnog područja Dotršćina projektne realizacijom svih predloženih projekata od šume se ne prikaz povijesnih događaja iz toga vremena te uključuje grupe Seissel – Bakić // Anali Galerije bi vidjelo stablo. Meditativna šetnja Dotrščinom ovako niz drugih projektnih realizacija. Ideja virtualnoga pro- Antuna Augustinčića, 21-25 (2001. slijedi prirodni položaj terena te otkriva mjesta stradanja stora podrazumijeva sabiralište triju razina memorijala: – 2005.), str. 422. i komemoracije naznačena tek spomenicima javne pla- samoga parka u njegovu današnjem obliku, novih 14 Saša Šimpraga ističe razliku stike – opomenicima14 na navedene događaje – kojima umjetničkih intervencija na području parka i privremenih između riječi Mahnmal (u slobod- nome prijevodu opomenik) i Denkmal se poštuje ambijent područja. Minimalnim zadiranjem u postava u javnome prostoru grada. Manifestirajući se (spomenik) u njemačkome jeziku pri prirodu zadržana je autentičnost povijesnoga prostora te kroz nekoliko sastavnica koje se međusobno kompleti- čemu izraz opomenik smatra primje- mu je omogućeno da govori sam za sebe. raju, Virtualni muzej Dotrščina, dakle, djeluje kao doku- renijim u ovome slučaju. mentaristička platforma za raznovrsna ostvarenja čija je 15 Dokumentacija o žrtvama pre- polazišna ideja razvijanje kulture sjećanja. uzeta je iz Hrvatskoga državnog arhiva. Isto, 20. svibnja 2013. 100 Dokumentacija o posljednjoj intervenciji bit će pridružena ostalim obavijestima o Dotrščini na stranici Virtualnog muzeja, a zainteresiranima će zvučni zapis biti dostupan i na prostoru parka uz prethodnu najavu. Ovakvim se inspirativnim modelom sjećanje nastoji obnoviti i prevesti na suvremeni jezik uz istovremeno poticanje nove umjet- sl.8. Izlaganje u javnom prostoru. Istoga ničke produkcije. dana kada je pokrenuta internetska stranica Virtualnog muzeja Dotrščina na Razvoj kulture sjećanja u Hrvatskoj prate i razne druge Trgu bana Jelačića postavljeni su paneli inicijative poput postavljanja Paviljona za obilježavanje na kojima su predstavljeni istaknuti pisci i publicisti Otokar Keršovani, Božidar Adžija godišnjice proboja iz logora Jasenovac istoga autora i Ognjen Prica - osuđenici na strijeljanje, Saše Šimprage koji se predstavio na dislociranome pro- sahranjeni u Dotrščini 1941. godine. storu – Cvjetnom trgu u Zagrebu od 15. do 19. travnja Istoga dana kada je pokrenuta internetska stranica na 2013. godine – te zahtjeva za obnovom Spomen-parka Trgu bana Jelačića u sklopu su Virtualnog muzeja Dotr- Dudik u Vukovaru.17 Osim toga, organiziraju se okrugli ščina postavljeni paneli kojima su predstavljeni istaknuti stolovi s temama suvremenoga bilježenja sjećanja u pisci i publicisti Otokar Keršovani, Božidar Adžija i javnome prostoru. Kolektivni napori dosad su polučili i Ognjen Prica – osuđenici na strijeljanje sahranjeni u konkretne rezultate: na području Spomen-parka Dotr- Dotrščini 1941. godine.16 Izlaganje u javnome prostoru, ščina pokrenuta je obnova staza, postavljanje natpisa i u središtu grada, osmišljeno je kako bi se uspjelo obratiti restauracija spomenika. što široj publici i postići efekt iznenađenja i radoznalosti Iako Virtualni muzej Dotrščina egzistira izvan institucio- kod prolaznika. Postav je ujedno služio i kao uputnica na nalnih okvira u kulturi, on predstavlja aktivnu nezavisnu mjesto stradanja u parku na kojem je istovremeno bila platformu koja postupno profilira Spomen-park Dotr- izvedena privremena krajobrazna intervencija sa sedam ščina kao živo mjesto sjećanja. Doživljaj povijesnoga tisuća bijelih vrpci svezanih oko isto toliko stabala kao prostora očituje se u tome da se prostor prikaže kao opomena na brojnost žrtava. nositelj memorije, ali i odraz suvremenoga promišljanja.18 Nakon toga uslijedilo je godišnje raspisivanje javnoga U predstavljanju Dotrščine ne koriste se samo znan- natječaja za odabir privremene umjetničke intervencije stveni radovi, fotografije i ostali dokumentarni materijali na prostoru parka koja će ukazati na masovnost stra- već se organiziranjem privremenih izložbi i umjetničkih danja. Druga realizacija u parku postavljena je 2013. intervencija te drugim povremenim događanjima poku- godine uoči 8. svibnja, Dana oslobođenja Zagreba. Riječ šava oživjeti i današnjem čovjeku približiti i osvijestiti je o jednostavnom i nenametljivom zahvatu Spiegel im povijesnost toga područja. Na taj način, s Virtualnim Spiegel umjetnika Davora Sanvincentija, pobjednika muzejom kao svojevrsnom legendom posjetitelj parka prvoga javnog natječaja. Četrdesetak zrcala manjega može zaista doživjeti priču prostora koja time postaje i formata bilo je namješteno na stabla u visini očiju u dio pamćenja budućih naraštaja. drugom ili trećem redu otkrivajući se tek pozornijem pro- lazniku. Posjetiteljima je 8. svibnja i dva naredna dana Primljeno: 20. lipnja 2013. bila dostupna karta parka s naznačenim punktovima, a uz nju su priređene i slušalice s popratnim glazbeno- zvučnim zapisom. U zvučnu šetnju kretalo se od ulaza u park iznad Bakićeva spomenika. The Dotrščina Virtual Museum Zvučni zapis pridružen šetnji čine tri dijela. Isprva se nazire jedva čujni, podmukli šum i zujanje. Tjeskobni, ali The Dotrščina Virtual Museum is a project that was created atmosferični zvukovi zatim posustaju pred recitacijom together with Saša Šimpraga from Documenta – Centre for literarnoga uratka Ivane Sajko nakon koje slijedi vrhunac Dealing with the Past, the idea being to re-evaluate and izgrađen katarzičnom skladbom za klavir i violinu uz čiju present the Dotrščina Memorial Park, as well as the victims se pratnju posjetitelj spušta u Dolinu grobova. who were executed there during the fascist occupation from 16 Temu je osmislio Saša Šim- 1941 to 1945, to the general public. At issue is an Internet praga, a autorica postava je Nataša Slikovit naslov zvučne šetnje Zrcalo u zrcalu evocira site (www.dotrščina.hr) that serves as a platform for the Mataušić, muzejska savjetnica u beskonačnost, a minimalistički zahvat dojmljiv je upravo Hrvatskome povijesnom muzeju u documentation of historical events and contemporary inter- Zagrebu. Isto, 20. svibnja 2013. zbog svoje jednostavnosti. Branko Ružić ranije je pred- pretations of the events via diverse occasional artistic inter- lagao oblikovanje dijela parka u takozvanu Šumsku 17 URL: http://www.h-alter.org/ ventions in the park and in public spaces in the city. There vijesti/kultura/arhitektura-sjecanja- dvoranu, ali je ideja ostala nerealizirana. Sanvincenti se were great plans for laying out the park in 1960, but they fotogalerija, 5. lipnja 2013. svojim radom pak referira na tu ideju i Dolinu grobova u were gradually abandoned, and the activities of the Dotrščina http://dudik2.tumblr.com/, 10. koju postavlja najviše zrcala također naziva Šumskom Virtual Museum constitute the first systematic effort to turn lipnja 2013. dvoranom. Dio šume 1940-ih je godina bio posječen. the Memorial Park into a live site of memory. The most recent 18 Maroević, Ivo. Prostor kao nositelj Nova stabla koja se danas ondje mogu vidjeti predstav- example of activity is the announcement of a public competi- // Godišnjak zaštite spo- memorije ljaju „život izniknuo iz horora“, a zrcala na njima simbol tion for an intervention that thematises Dotrščina as a site of menika kulture Hrvatske, 29-30 (2005. - 2006.), str. 33-38. su ranije prekinutoga života žrtava. mass suffering. IM 43 (1-4) 2012. HRVATSKI MUZEJI I MUZEJSKE ZBIRKE NA MREŽNIM STRANICAMA TURISTIČKIH ZAJEDNICA IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE dr.sc. MAJA ŠOJAT-BIKIĆ Muzej grada Zagreba, Zagreb

UVOD. Internet je dominantna tehnološka infrastruktura Kultura povezivanja za razvoj različitih oblika umrežavanja na svim područ- Povezanost je osnovno obilježje hipertekstualnog jima života i rada, pa tako i na području predstavljanja modela weba. Zastupljenost muzeja i muzejskih zbirki kulturne baštine i promoviranja muzeja i muzejskih zbirki. te, općenito, baštinskog sektora na različitim mrežnim Danas su mrežne stranice uobičajen komunikacijski izvorima - navigacijskim servisima, jedan je od bitnih kanal za većinu državnih, regionalnih i lokalnih admi- aspekata digitalne kulture te, u krajnjoj liniji, promocije nistracija, institucija i organizacija. Službene mrežne lokalne, regionalne i nacionalne kulturne baštine. Albert- stranice turističkih zajednica (TZ-ova), osim pružanja 1 U istraživanje su bile uključene László Barabási potvrđuje danas već općepoznatu servisnih informacija turistima, mogu i te kako pridonijeti sve “muzealne institucije” koje dje- činjenicu: Mjera vidljivosti na webu je broj poveznica. luju na području RH. U mnogim se prezentaciji kulturne baštine na području svoje nadlež- Što je više ulaznih poveznica koje vode do vaše web- zemljama, posebice u Kanadi i Bel- nosti, referirajući se hipertekstualnim poveznicama na giji, pojmom “muzealna institucija” stranice, to je ona vidljivija.2 Broj poveznica koje vode do mrežne stranice muzeja i drugih baštinskih ustanova, (engl. museal institution, franc. institu- neke stranice temelj je Googleova algoritma rangiranja tion muséale) označuje ustanova koja kao i na mrežne stranice posvećene pojedinim baštin- rezultata pretraživanja (PageRank) kojim se pridaje važ- nema sva obilježja tradicionalnog skim fenomenima ili cjelinama (primjerice, tradicijskoj nost stranici. Kako primjećuje Nenad Prelog: U središtu muzeja iako obavlja muzealnu funk- baštini, arheološkim nalazištima, privatnim zbirkama, ciju skupljanja, čuvanja, istraživanja informacijskog svijeta caruju pretraživači, njima je sve i prezentiranja materijalne i nema- povijesnim osobama i događajima itd.). Osim toga, one podređeno, oni vode razvoj sve novijih tehnologija.3 terijalne kulturne baštine. Pod muze- bi morale imati i posebne rubrike posvećene kulturnoj Ponovimo već otrcanu frazu: što nije na Googleu, ne alnim institucijama podrazumijevaju baštini, lokalnoj povijesti, znamenitostima, zaslužnicima se neprofitne ustanove, muzeji, izložbe postoji. itd. Predstavljanjem kulturnih posebnosti mjesta, regija i interpretacijski centri, koji imaju Kad uredništvo neke stranice, pa tako i stranice TZ-a, zajedničku funkciju mjesta za učenje i i cijele zemlje službene mrežne stranice TZ-ova izravno diseminaciju znanja o umjetnosti, povi- pridonose razvoju kulturnog turizma. postavi poveznicu na drugu stranicu (u ovom primjeru jesti i znanosti, pored funkcija sabiranja, na stranicu muzeja), time jasno daje na znanje kako je čuvanja, istraživanja i upravljanja Većina informacija na webu nema institucionalno jam- povezana stranica, pa time i ustanova koja ju je krei- zbirkama koje neke među njima mogu stvo, a povjerenje u kvalitetu i vjerodostojnost sadržaja obavljati (Key Concepts of Museo- rala, vrijedna posjeta. Povezivanje je temeljno obilježje logy / Edited by André Desvallées iznimno je važno za korisnike. Prednost mrežnih stranica komunikacije na webu, a navođenje korisnika da sami and François Mairesse. Pariz: TZ-ova jest i njihova visoka rangiranost na pretraživaču pogledaju druge mrežne izvore, prema Yochaiju Ben- Armand Colin, 2010., str. 44.). Google te one mogu i te kako poslužiti za promociju kul- kleru, temelj je kulture online komunikacije.4 U kulturi 2 Barabási, Albert-László. U mreži: turne baštine i biti korisni navigacijski servisi do muzeja Zašto je sve povezano i kako misliti pogledajte sami (see for yourself), koja čini participativni mrežno u znanosti, poslovanju i sva- i muzejskih zbirki. Primjerice, upisom samo jednog 5 model akreditacije , bitna je, dakako, vjerodostojnost kodnevnom životu. Zagreb: Naklada pojma, Croatia, mrežne stranice Hrvatske turističke polazišnih stranica koje nešto preporučuju, a ona se i Jesenski i Turk, 2006., str. 65. zajednice (HTZ-a) pojavljuju se prve na popisu pretra- očekuje kad je riječ o službenim stranicama turističkih 3 Prelog, Nenad. Pretraživanje i živača Google, kao što se upisom pojma Dubrovnik na zajednica. pronalaženje informacija u virtualnom vrhu popisa pojavljuje TZ grada Dubrovnika. svijetu. // INFuture2007: Digital Information and Heritage / ure- Cilj ovog rada jest istražiti zastupljenost hrvatskih muzeja dili Sanja Seljan i Hrvoje Stančić. i muzejskih zbirki te zbirki vjerskih zajednica na službe- Kulturni turizam Zagreb: Odsjek za informacijske znanosti, Filozofski fakultet Sveuči- nim mrežnim stranicama TZ-ova. Također se istražuje Kulturni turizam kao razvojna strategija usmjeren je na lišta u Zagrebu, 2007., str. 58. sadržavaju li mrežne stranice hrvatskih muzeja pove- promicanje jedinstvenih kulturoloških fenomena mjesta, 4 Benkler, Yochai. The Wealth of znice na službene stranice TZ-ova, kako bismo utvrdili regija i zemlje u cjelini kako bi se privukli turisti koje zani- Networks: How Social Production postoji li reciprocitetna kultura povezivanja u online maju upravo takve posebnosti. Prema Alfredu Ronchiju, Transforms Markets and Freedom. New domeni. to mogu biti lokalna povijest i njezini materijalni ostaci, Haven; London: Yale University Press, 2006., str. 218. jezici i narječja, tradicije i folklor, proizvodni procesi i Istraživanje koje je provedeno u siječnju 2012. g. obu- 5 Isto, str. 219. hvatilo je 375 hrvatskih muzeja i muzejskih zbirki,1 od tehnologija, umjetnost i glazba, stilovi odijevanja, jedinstvena arhitektura, okoliš i prirodni resursi, obrazovni 6 Ronchi, Alfredo M. eCulture: kojih 300 ima stalni postav, otvoren u redovitom radnom Cultural Content in the Digital Age. vremenu ili prema najavi, 162 zbirke vjerskih zajednica te sustavi, vjerski obredi, aktivnosti u slobodnom vremenu, Berlin; Heidelberg: Springer-Verlag, 6 347 turističkih zajednica u Republici Hrvatskoj. obrti, gastronomija i priprema hrane, festivali i proslave. 2009., str. 360. 102 Veliki gradovi i njihove kulturne vrijednosti dobro su Može se reći kako je web virtualni prostor putovanja, poznati iz novina i časopisa, televizijskih emisija i turi- stoga bi turističke zajednice trebale povezati svoje

7 Oberländer-Târnoveanu, Irina. My stičkih brošura. Manja mjesta, uz iznimke turističkih mrežne stranice s muzejskim stranicama ako one Town is on the Net!: Presenting Cities odredišta na moru, manje su poznata široj javnosti. Web postoje. on the Internet. // Thessaloniki: A je prilika za prezentiranje njihova kulturnog identiteta Crossroads for People and Ideas: Presenting and Interpreting a City te su službene mrežne stranice TZ-ova put izlaska iz in the Museum and Beyond: ICOM- izolacije i povezivanja sa svijetom. Gotovo nema grada Turističke zajednice u Republici Hrvatskoj ICMAH Proceedings. Atena: ili općinskog središta bez povijesne jezgre, stare crkve, Osim Hrvatske turističke zajednice (HTZ-a), u Republici ICOM Greece, 2002., str. 58. spomenika ili tradicijske baštine. Kraći opis s ilustracijom Hrvatskoj djeluje 346 turističkih zajednica: 20 županij- 8 Parry, Ross. Recoding the ili barem spomen o tome na službenoj mrežnoj stranici skih, 10 regionalnih, 120 gradskih, 172 općinske te 24 Museum: Digital Heritage and the 14 Technologies of Change. London ; New TZ-a minimum je koji se očekuje. Dakako, poželjni su mjesne. Istraživanje je pokazalo kako 254 turističke York: Routledge, 2007., str. 61. i maštovitiji lokalni sadržaji. Time se i u online prostoru zajednice (73,2%) imaju službene mrežne stranice, od 9 Kirshenblatt-Gimblett, Barbara. stvara osjećaj pripadnosti i zajedništva te se, kako piše kojih je 188 (74%) višejezičnih. Destination Culture: Tourism, Museums, Irina Oberländer-Târnoveanu, potiču lokalni ponos i Mrežne stranice TZ-ova promoviraju Hrvatsku kao and Heritage. Berkeley ; Los Ange- samopoštovanje, promišljanje i briga za baštinu, turizam, les: University of California Press, turističku destinaciju. S obzirom na to da su posjetitelji raznolikost, specifičnost i globalna prisutnost.7 1998., str. 132. stranica TZ-ova u velikom broju i osobe iz inozemstva 10 Hooper-Greenhill, Eilean. Muse- koje namjeravaju posjetiti Hrvatsku, često su upravo ums and the Shaping of Knowledge. te mrežne stranice njihov prvi susret s Hrvatskom i London; New York: Routledge, Muzeji i kulturni turizam 1995., str. 204. zato je važno da potiču stvaranje pozitivne spoznajne Muzeji tradicionalno prikupljaju materijalna svjedočan- 11 Samo 116 (31%) hrvatskih percepcije (imagea) o zemlji. Image će se oblikovati na stva baštine ljudi i njihova okoliša i ponosni su na svoje muzeja i muzejskih zbirki imaju temelju svih raspoloživih informacija o zemlji, regijama i originalne, autentične predmete, koji im osiguravaju vlastite mrežne stranice. Još uvijek mjestima, među koje pripadaju i one o njezinim ljudima, 34 (30,6%) samostalna muzeja, regi- posebno mjesto u društvu, kulturi i turističkoj ponudi. povijesti, kulturi, baštini, tradiciji i sl. Stoga je neupitna strirana kao pravne osobe, nemaju Većina autora, među njima i Ross Parry, smatra kako je vlastite mrežne stranice. Muzeji i uloga muzeja i muzejskih zbirki u razvoju kulturnog prava stvar8 bitna razlika između muzeja i drugih turistič- muzejske zbirke RH predstavljeni turizma i stvaranju pozitivne spoznajne percepcije o su na portalu Muzejskoga dokumen- kih atrakcija. zemlji u cjelini. tacijskog centra. Muzejski dokumentacijski centar: Adresar muzeja Između muzeja i turizma postoji dublja i suptilnija veza [citirano: 2012-01-23]. Dostupno nego, primjerice, između državnih arhiva, knjižnica i na: http://www.mdc.hr/hr/muzeji- turizma. Barbara Kirshenblatt-Gimblett objašnjava zašto Pozicioniranost službenih mrežnih stranica TZ-ova na u-hrvatskoj/hvm-pregled-muzeja/ Googleu adresar-muzeja/?prikazi=adresar je tako: Turizam treba destinacije, a muzeji su prvora- 12 Od 162 zbirke vjerskih zajednica zredne atrakcije. [...] Muzeji su također događanja u Turističke se zajednice obraćaju ciljnim skupinama - u Hrvatskoj 37 (22,8%) pred- kalendaru. [...] Od svojih začetaka oni čuvaju suvenire s turistima, koji su potencijalni posjetitelji muzeja. Mrežne stavljeno je skromnim prilozima putovanja, o čemu svjedoče njihove zbirke biljaka, živo- stranice TZ-ova dragocjeni su navigacijski servisi do na stranicama samostana, župa ili crkvenih općina. Zbirke vjerskih tinja, minerala, umjetničkih predmeta i proizvoda kultura muzeja i muzejskih zbirki te zbirki vjerskih zajednica. zajednica predstavljene su na por- svijeta.9 Službene stranice svih županijskih TZ-ova nalaze se talu Muzejskoga dokumentacijskog na prvoj stranici pretraživača Google nakon upisa centra. Muzejski dokumentacijski Muzeji su, nedvojbeno, uvijek bili i turističke destinacije i centar: Adresar zbirki vjerskih kreatori nezaboravnih doživljaja te su, posve razumljivo, imena županije. Nakon upisa imena grada, općine ili zajednica [citirano: 2012-01-23]. zanimljiviji turističkim zajednicama nego državni arhivi i mjesta, na prvoj stranici Googleova popisa pronađenih Dostupno na: http://www.mdc.hr/ rezultata pojavljuje se 196 (87,1%) turističkih zajednica hr/muzeji-u-hrvatskoj/hvm-pregled- narodne knjižnice. Muzej može biti skromna etnokuća muzeja/adresar-zbirki-vjerskih- ili kompletna destinacija [...], dio paket-putovanja [...] gradova, općina ili mjesta. Zbog visoke pozicioniranosti zajednica/?prikazi=adresar-c koja se nalazi u istoj brošuri zajedno s drugim turističkim na Googleu službene mrežne stranice TZ-ova mogu biti 13 Tomljenović, Renata. Inter- atrakcijama.10 Kao kompletna destinacija muzej nudi niz korisni informacijski servisi za upoznavanje korisnika i netska stranica - platforma za dodatnih sadržaja: prostor za održavanje koncerata i potencijalnih turista s muzejima i muzejskim zbirkama te komuniciranje doživljaja. // 10. zbirkama vjerskih zajednica u RH. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: predstava, igraonicu, trgovinu s muzejskim suvenirima, mogućnosti suradnje u okruženju knjižaru, restoran, kavanu, parkirališna mjesta i dr. Manji, globalne informacijske infrastruk- skromniji muzeji vjerojatno nikad neće postati kompletne ture: zbornik radova / uredile Ivana Rezultati istraživanja Marinković Zenić i Mirna Willer. destinacije, ali zato mogu zaslužiti mjesto mikrodesti- Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko nacije i biti spomenute na mrežnoj stranici TZ-a. To je Od 375 muzeja i muzejskih zbirki u Republici Hrvatskoj društvo, 2007., str. 84. posebice važno jer većina muzeja i muzejskih zbirki u 283 (75,5%) prezentirani su na stranicama TZ-ova, a 14 Na službenim stranicama Mini- RH,11 a osobito zbirke vjerskih zajednica12, nemaju vla- četiri su zastupljena samo na stranicama TZ-a. Od 162 starstva turizma RH dostupni su stite mrežne stranice. zbirke vjerskih zajednica 80 (49,4%) prezentirano je na djelomice neažurni podaci o turi- stranicama TZ-ova, od kojih je šest predstavljeno samo stičkim zajednicama 118 gradova, Renata Tomljenović rezimira: Turizam organizira doživ- 165 općina te 22 mjesta [citirano: na stranicama TZ-a i ne nalaze se na drugim mrežnim ljaje tijekom putovanja, dok muzej izlaže zbirke stvarajući 2012-01-23]. Dostupno na: http:// izvorima. www.mint.hr/UserDocsImages/ određeni kulturni doživljaj. Dok turistička industrija za TZ-gradova.xls, http://www.mint. turiste oblikuje sadašnjost, [...] muzej oblikuje način na Službene stranice HTZ-a ukratko prezentiraju muzeje hr/UserDocsImages/TZ-opcina.xls, koji posjetitelji poimaju i doživljavaju dio povijesti.13 i muzejske zbirke te zbirke vjerskih zajednica u RH, odnosno http://www.mint.hr/User- DocsImages/TZ-mjesta.xls što odgovara očekivanjima. Svi županijski TZ-ovi imaju službene mrežne stranice, od kojih petnaest prezentira Izloženi rezultati istraživanja povezanosti muzejskog sek- 103 muzeje i muzejske zbirke, a sedam zbirke vjerskih zajed- tora i turističkih zajednica u online domeni pokazuju da i nica. Budući da sve županije na svojim područjima imaju muzealci i turistički djelatnici moraju uložiti više napora i muzeje, muzejske zbirke ili zbirke vjerskih zajednica, dio kreativnosti kako bi hrvatski muzeji i muzejske zbirke te županijskih TZ-ova još uvijek nije iskoristio svoje mrežne zbirke vjerskih zajednica bile vidljivije na službenim mrež- stranice za prezentiranje muzejskog sektora (v. grafikon). nim stranicama TZ-ova. Mrežne stranice TZ-ova trebale bi poticati građane da istražuju vlastitu baštinu, podizati Regionalni TZ-ovi na svojim područjima također imaju svijest o važnosti i dobrobiti kulturne baštine za život i muzeje, muzejske zbirke ili zbirke vjerskih zajednica. Na gospodarstvo lokalne zajednice te mobilizirati građane njihovim službenim mrežnim stranicama također nije na njezino očuvanje (primjerice, njegovanje tradicijske dovoljno iskorištena mogućnost prezentacije muzejskog materijalne i nematerijalne baštine, sudjelovanje u kultur- sektora. Kao što je iz grafičkog prikaza razvidno, regi- nim događanjima, posjećivanje muzeja, korištenje uslu- onalni TZ-ovi u većem postotku zanemaruju njegovu gama narodnih knjižnica itd.). Također bi trebale omogu- prezentaciju nego županijski TZ-ovi. ćiti stranim gostima i turistima lakše snalaženje i orijenta- U Republici Hrvatskoj 105 (82,7%) od 127 gradova te ciju u odabiru destinacija koje žele posjetiti. Dakako, sve 89 (20,7%) od 429 općina imaju muzeje ili muzejske bi turističke stranice morale biti višejezične kako bi bile zbirke. Osim toga, u 47 (37,0%) gradova i 36 (8,4%) dostupne i međunarodnoj korisničkoj populaciji. općina djeluju i muzeji ili muzejske zbirke vjerskih zajed- Međunarodno prezentiranje vlastite baštine važno je nica. Gradski i općinski TZ-ovi trebali bi i te kako promo- zbog doprinosa kulturnoj raznolikosti te promociji naci- virati lokalnu kulturnu baštinu, no, kao što se iz grafikona onalnoga, regionalnoga i lokalnoga kulturnog identiteta može iščitati, muzeji i muzejske zbirke prezentirane su te imagea zemlje u cjelini. Što se kulturna baština manje na 70,3% službenih mrežnih stranica gradskih TZ-ova, prezentira, to se čini manje važnom. Što više poveznica odnosno 25,2% općinskih. Zbirke vjerskih zajednica vodi do nje, to će ona biti vidljivija. U tom smislu važan je znatno su manje zastupljene. i doprinos službenih mrežnih stranica TZ-ova, njih 254, Također je istraženo njeguju li hrvatski muzeji kulturu od kojih je 74,0% višejezičnih, te su na taj način potenci- povezivanja u online domeni. Na samo 13 (11,2%) od jalno dostupne daleko većem broju korisnika. Suštinski, 116 samostalnih muzejskih mrežnih stranica postoje međutim, predstavljanje kulturne baštine i promocija poveznice na službene stranice TZ-a (uglavnom je riječ muzeja predmet su ljudske komunikacije, a tehnologija o istarskim muzejima). je uglavnom sredstvo potpore tom procesu. Izostane li ljudska komunikacija, informacijsko-komunikacijska tehnologija postaje prazna ili nedovoljno iskorištena ZAKLJUČAK. Republika Hrvatska turistička je zemlja infrastruktura. koja želi razvijati i kulturni turizam. Prezentacija kulturne baštine povezana je s turističkom ponudom, koja obuhvaća i segmente arhiva, knjižnica i muzeja, što se LITERATURA eksplicitno navodi i u službenom dokumentu o strategiji 1. Barabási, Albert-László. U mreži: Zašto je sve povezano i kako misliti kulturnog razvitka Hrvatska u 21. stoljeću Ministarstva mrežno u znanosti, poslovanju i svakodnevnom životu. Zagreb: Naklada kulture RH: Posebno su zanimljiva područja kulturnog Jesenski i Turk, 2006. turizma i kulturne baštine, gdje se upotrebom novih 2. Benkler, Yochai. The Wealth of Networks: How Social Production komunikacijskih tehnologija postiže učinke koji znatno Transforms Markets and Freedom. New Haven; London: Yale Univer- nadilaze dosadašnje dosege. U kulturnom je turizmu sity Press, 2006. jasno da upotreba web-servisa i virtualno kreiranih “obi- 3. Hooper-Greenhill, Eilean. Museums and the Shaping of Knowledge. lazaka” i razgledavanja odredišta [...] privlači klijentelu London; New York: Routledge, 1995. koja je do tog trenutka bila malo ili nikako zahvaćena 4. Hrvatska u 21. stoljeću: Strategija kulturnog razvitka / urednici 15 Biserka Cvjetičanin i Vjeran Katunarić. Zagreb: Ministarstvo kul- “klasičnim” marketinškim postupcima. ture, 2003. U desetogodišnjoj retrospektivi Seminara AKM Žarka 5. Key Concepts of Museology / Edited by André Desvallées and Vujić i Goran Zlodi navode kako se uz stalne teme - François Mairesse. Pariz: Armand Colin, 2010. 15 Hrvatska u 21. stoljeću: Strate- obrade građe, dokumentacijskih standarda, kontrole 6. Kirshenblatt-Gimblett, Barbara. Destination Culture: Tourism, gija kulturnog razvitka / urednici nazivlja i digitalizacije - kao možda najpopularnija radio- Museums, and Heritage. Berkeley; Los Angeles: University of Califor- Biserka Cvjetičanin i Vjeran Katu- nia Press, 1998. narić. Zagreb: Ministarstvo kulture, nica ustalila ona o temi kulturnog turizma: Izravnim odje- 2003., str. 123. 7. Ministarstvo turizma RH: Turističke zajednice gradova [citirano: kom AKM druženja i razgovaranja oko ove teme sva- 2012-01-23]. Dostupno na: http://www.mint.hr/UserDocsImages/ 16 Vujić, Žarka; Goran Zlodi. AKM kako valja smatrati osnutak Sekcije za kulturni turizam TZ-gradova.xls i muzejska zajednica u Hrvatskoj 1997. - 2006.: Odjeci, utjecaji, inte- Hrvatskog muzejskog društva pa i Zajednice za kulturni 8. Ministarstvo turizma RH: Turističke zajednice mjesta [citirano: rakcije... // 10. seminar Arhivi, knjiž- 2012-01-23]. Dostupno na: http://www.mint.hr/UserDocsImages/ turizam Hrvatske gospodarske komore koje predstav- nice, muzeji: mogućnosti suradnje TZ-mjesta.xls ljaju smislenije i produktivnije vezivanje muzeja i sličnih u okruženju globalne informacijske baštinskih ustanova s onima koji se bave turizmom na 9. Ministarstvo turizma RH: Turističke zajednice općina [citirano: infrastrukture: zbornik radova / ur. Ivana Marinković Zenić i Mirna različite načine.16 2012-01-23]. Dostupno na: http://www.mint.hr/UserDocsImages/ TZ-opcina.xls Willer. Zagreb: Hrvatsko knjižničar- sko društvo, 2007., str. 7. 104

9 (8,1%) općinske TZ (172) 28 (25,2%) 111 (64,5%)

28 (25,2%) gradske TZ (120) 28 (25,2%) 28 (25,2%)

28 (25,2%) regionalne TZ (10) 28 (25,2%) 28 (25,2%)

28 (25,2%) županijske TZ (20) 28 (25,2%) 28 (25,2%)

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 Grafikon.1. Zastupljenost muzeja, muzejskih zbirki i zbirki vjerskih zajednica na službenim mrežnim stranicama turističkih zajednica (TZ) ima mrežnu stranicu prezentira muzeje i muzejske zbirke prezentira zbirke vjerskih zajednica

10. Muzejski dokumentacijski centar: Adresar muzeja [citirano: of life and work, including in the area of the communication 2012-01-23]. Dostupno na: http://www.mdc.hr/hr/muzeji-u-hrvat- of the cultural heritage and the promotion of museums and skoj/hvm-pregled-muzeja/adresar-muzeja/?prikazi=adresar museum collections. Web pages are today the usual channel 11. Muzejski dokumentacijski centar: Adresar zbirki vjerskih of communication for most state, regional and local adminis- zajednica [citirano: 2012-01-23]. Dostupno na: http://www.mdc. trations, institutions and organisations. hr/hr/muzeji-u-hrvatskoj/hvm-pregled-muzeja/adresar-zbirki-vjerskih-zajednica/?prikazi=adresar-c The official Web sites of tourist offices may, in addition to 12. Oberländer-Târnoveanu, Irina. My Town is on the Net!: Presenting providing service information for tourists, contribute very Cities on the Internet. // Thessaloniki: A Crossroads for People and much to the presentation of the cultural heritage in the area of Ideas: Presenting and Interpreting a City in the Museum and their competence, referring with hypertextual links to the Web Beyond: ICOM-ICMAH Proceedings. Atena: ICOM Greece, 2002., str. 53-60. sites of museums and other heritage organisations, as well as 13. Parry, Ross. Recoding the Museum: Digital Heritage and the Techno- to Web sites dedicated to given heritage phenomena or units logies of Change. London; New York: Routledge, 2007. (for example, the traditional heritage, archaeological sites, 14. Prelog, Nenad. Pretraživanje i pronalaženje informacija u virtual- private collections, historical persons and events). In addition, nom svijetu. // INFuture2007: Digital Information and Heritage / they should have separate sections dedicated to the cultural uredili Sanja Seljan i Hrvoje Stančić. Zagreb: Odsjek za informa- heritage, local history, features of interest, celebrated persons cijske znanosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2007., and so on. By communicating the cultural features of the str. 51-59. place, region or country as a whole, the official Web sites of 15. Ronchi, Alfredo M. eCulture: Cultural Content in the Digital Age. Berlin; Heidelberg: Springer-Verlag, 2009. the tourist offices (TZs) contribute directly to the development of cultural tourism. Most of the information on the Web has no 16. Tomljenović, Renata. Internetska stranica - platforma za komuniciranje doživljaja. // 10. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti institutional warranty, and yet trust in the quality and truthful- suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: zbor- ness of the content is very important for users. The advantage nik radova / uredile Ivana Marinković Zenić i Mirna Willer. Zagreb: of the Web pages of the tourist offices is their high ranking Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2007., str. 82-90. in Google search results and they can be most useful for the 17. Vujić, Žarka; Goran Zlodi. AKM i muzejska zajednica u Hrvat- promotion of the cultural heritage and as navigation services skoj 1997. - 2006.: Odjeci, utjecaji, interakcije... // 10. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne infor- to museums and museum collections. For example, if just one macijske infrastrukture: zbornik radova / uredile Ivana Marinković idea, Croatia, is entered, the Web site of the Croatian Tourist Zenić i Mirna Willer. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, Board (HTZ) pops up first on a Google search, just as the entry 2007., str. 1-9. of the idea of Dubrovnik brings up the tourist office of the city of Dubrovnik first on the list. Primljeno: 7. ožujka 2012. The objective of this paper is to investigate the presence of Croatian museums and museum collections as well as the collections of religious communities on the official web sites Croatian Museums and Museum Collections on the of tourist offices. Also explored is whether the Web pages of Web Sites of Tourist Offices Croatian museums contain links to the official sites of the The Internet is the dominant technological infrastructure for tourist offices, in order to ascertain whether there is a recip- the development of various forms of networking in all spheres rocal culture of linking in the online domain. IM 43 (1-4) 2012. KUĆA DOBROVIĆ IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE

VIŠNJA ZGAGA Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

sl.1. Utemeljitelji i istomišljenici nove čitaonice “Hrvatsko kolo”, Jelsa, 1910. (?) U sredini s crnim šeširom otac Jurja Dobrovića, Luka, djed Juraj i brat Stjepan na desnoj strani stoje. JELSA U Hrvatskoj su, sredinom 19. st. čitaonice imale jaku društvenu, kulturnu i političku misiju i djelovale su kao Jelsa sredinom 19. st. bilježi snažan gospodarski uzlet. središta prosvjećivanja i širenja ideja narodnog prepo- Brodarstvo i pomorstvo ključne su aktivnosti koje su od roda. Jelšanska narodna čitaonica bila je prva takva ribarskoga i težačkog naselja pretvorile Jelsu u razvijeno ustanova na nekome od dalmatinskih otoka. mjesto na otoku Hvaru. Gradić je imao državno skla- dište soli, poštanski ured, oružničku postaju, narodnu Nakon političkog razmimoilaženja s upravom Narodne čitaonicu. Zapošljavao je učitelja i učiteljicu, liječnika i čitaonice, Dobrovići su sa svojim istomišljenicima otvorili ljekarnika. Reguliran je vodotok i isušene su močvare, drugu čitaonicu - Hrvatsko kolo, i smjestili je u svojoj izgrađeno je sigurno pristanište, lukobran i obala, kao kući na obali. Zahvaljujući političkim razmiricama i podje- i tipične stambene gradske dvokatnice. U tom preo- lama, Jelsa je tako imala dva kulturna okupljališta. bražaju Jelse od sela u gradić glavni su protagonisti bili Osim druženja i igara (šah, biljar, kartanje), u čitaonici članovi uglednih građanskih obitelji Duboković, Carić, su se mogle pročitati brojne novine i časopisi - Vienac, Peronja, Gamulin, Sučević i Dobrović.1 Krijes, Suvremenik, Danica, Starohrvatska prosvjeta... Nekoliko generacija obitelji slikara Jurja Dobrovića bili su Taj ambijent duhovno je obilježio djetinjstvo slikara Jurja trgovci tekstilom. Njezini istaknuti članovi, slikarov djed Dobrovića. Juraj, otac Luka i stric Stjepan, zagovarajući opće druš- tvene i humanističke vrijednosti koje su u to vrijeme bile 1. O razvoju Jelse vidjeti: Jelsa u sukus duhovnoga i kulturnog procvata, bili su jedni od hrvatskom narodnom preporodu Dalma- cije, Matica hrvatska Jelsa, 1994., ur. utemeljitelja Narodne čitaonice u Jelsi 1868. g. Pavao Palaversić. 106

sl.2. Crkva sv. Ivana i Kuća Dobrović, lijevo. sl.3. Predsoblje, I. kat Zgrada je dvokatnica, pokrivena četverovodnim krovom, sl.4. “Zeleni salon”, I. kat dograđena krajem 19. st. Na glavnoj fasadi, južnom sl.5. Spavaća soba, II. kat pročelju okrenuta prema renesansno-baroknoj crkvici sv. Ivana, naglašena je kamena plastika prozora, vrata, KUĆA DOBROVIĆ krovnog vijenca i balkona. Balkon je oslonjen na četiri Kuća Dobrović nalazi se na Trgu sv. Ivana, oko kojega kamene konzole koje oponašaju barokna rješenja. se u razdoblju od 14. do 19. st. formirala gradska Ograda je od ljevanog željeza, ukrašenoga neostilskim jezgra. Danas, za ljetnih večeri, taj prostor služi za kul- elementima. Rasporedom prostorija i opremom tipična turna događanja. je i dobro očuvana građanska kuća u Dalmaciji, a u Jelsi je jedan od najboljih primjera neobarokne stam- 107

sl.6. Kuhinjski ormar s posuđem

sl.7. Detalj zidnog oslika bene arhitekture. Kuća je registrirana kao spomenik Umjetnik je na svjetskoj i nacionalnoj umjetničkoj sceni kulture.2 U unutrašnjem dijelu nalaze se dvorište i terasa, prisutan već dulje od pola stoljeća. Bio je sudionik oplemenjeni malim, ali bujnim i raznolikim cvjetnjakom, avangardnoga umjetničkog međunarodnog pokreta đardinom, koji su pomno njegovale gospođe Dobrović. Nove tendencije, jednoga od najvažnijih priloga hrvatske Mirisi i boje limuna, vinove loze, palmi i đirana upotpu- umjetnosti međunarodnim umjetničkim gibanjima. njuju doživljaj autentičnoga mediteranskog ambijenta u Pripada likovnosti snažnoga analitičkog i metafizičkog kojemu se visoko cijene bujne oaze zelenila. naboja. Njegov umjetnički izričaj samostalno je i izdvo- U prizemlju zgrade svojedobno su bila skladišta i trgo- jeno mjesto hrvatske likovne scene druge polovice 20. vina tekstila. st. Svakodnevni život obitelji odvijao se na prvom katu, u Izlagao je na brojnim svjetskim i nacionalnim izložbama, kuhinji i tinelu (prostoru za blagovanje i dnevni boravak) a njegova djela nalaze se u mnogim muzejima/zbirkama koji izlaze na terasu, i u reprezentativnome, tzv. zelenom suvremene umjetnosti. salonu. Terasa je veliki dio godine bila prostor dnevnog Najvrsniji interpret i poznavalac Dobrovićeva opusa boravka. Jerko Denegri za njegovo stvaralaštvo smatra da bi to U tinelu se nalazi sačuvani dio obiteljske knjižnice sa zapravo u svojoj biti bila jedna duboko osobna i intimna stotinjak knjiga čiji sadržaji govore o duhovnom interesu umjetnost, umjetnost nastala iz neke vrlo jake unutrašnje i preokupacijama ukućana. U salonu sa sačuvanim potrebe, a dokaz čemu je i činjenica da ta umjetnost nije zidnim oslicima još iz 19. st. dominiraju neobarokna gar- u svome početku proizišla iz uobičajene profesionalne nitura za sjedenje, veliko zrcalo s pozlaćenim okvirom i umjetničke edukacije. Tome nasuprot, ustrajnim napo- portreti Marijete i Jurja Dobrovića, slikarove bake i djeda. rom samoizgrađivanja Dobrovićeva umjetnost napokon Tu se nalazi i bista Ante Starčevića, djelo kipara Ivana se utemeljila kao umjetnost koja se više nego estetikom Rendića, jedini sačuvani predmet iz čitaonice Hrvatsko nedvojbenih estetskih vrijednosti svojih tvorevina iznad kolo. sveg iskazala i dokazala etikom jednog ljudskog svjetonazora.3 Drugi je kat bio namijenjen obiteljskoj intimi - odmoru i spavanju. Kuću na Jelsi Dobrović je, niz godina obnavljao vlastitim angažmanom i novcem, bez ičije pomoći. Pritom

je strogo respektirao izvorni izgled kuće i interijera - od 2. Kuća DOBROVIĆ, Jelsa, preven- DONACIJA DOBROVIĆ škura, kvaka i podnih kamenih ploča do daščanih tivno je zaštićena 2009., kao spo- Slikar Juraj Dobrović rodio se u toj obiteljskoj kući 1928. podova i restauracije stilskog pokućstva i obiteljskih menik profane graditeljske baštine. Registar kulturnih dobara P-3762. g. Školovao se u Bolu, Splitu i Zagrebu. Završio je eko- slika. U autentičnim ambijentima tinela, predsoblja, 3. Denegri, Jerko. Juraj Dobrović. nomski i filozofski fakultet (povijest umjetnosti). Živi i radi salona i kuhinje sačuvani su predmeti odbljesak minulih Spiritualna i sublimna geometrija Jurja u Zagrebu. vremena; u njima pulsira životni ritam obitelji Dobrović Dobrovića, DAF, Zagreb/Galerija umjetnina, Split, str. 23. 108

sl.8. Polje/Field, 1965. 29x29 cm sitotisak sl.9. Reljef s unutarnjim preklapanjem br.11 / Relief with internal folding no.11, 1967. 40x40 cm lesonit, boja

i dalmatinskog podneblja u kontinuitetu od gotovo dva izraza. Umjetnine su izložene krajnje osmišljeno, stva- stoljeća. Prostor je to intenzivnih sjećanja na generacije rajući potpuno novi prostor interakcije, susreta njegove njezinih ukućana, na slike obiteljskih svakodnevnih ritu- umjetničke osobnosti koju obilježava racionalno, čisto, ala, na pojedinačne ljudske sudbine, na zaboravljene analitičko, mirno i kontemplativno s kulturno-povijesnim oblike društvenog života. ambijentom što ga je osmislilo i sačuvalo više generacija obitelji. Taj iznimno dinamičan suodnos djela i ambijenta Kulturno-povijesna, umjetnička i ambijentalna cjelina dokinuo je tipično muzejsko mirovanje i time stvorio koju čini Kuća Dobrović postala je, samim činom dari- novu razigranost, novu živost kuće. vanja zaštićenih spomenika kulture - Kuće Dobrović, Kulturno-povijesne zbirke i Zbirke grafika, slika i reljefa Postav djela nastavlja se, sada u klasičnim “galerijskim Dobrović - umjetničke zbirke, važna muzejska institu- uvjetima” na drugom katu. Prostor je potpuno ispra- cija.4 žnjen, zidovi su obojeni u bijelo, montirana je posebna 4. Ugovor o darovanju sklopljen rasvjeta. Tu se izlažu radovi prema određenim slikarskim Kulturno-povijesna zbirka sadržava predmete kojima 31. kolovoza 2010. (daroprimatelji preokupacijama, temama. Kronologija i homogenost Ana Kordić Galić, v.d. ravnateljice su generacije obitelji opremale svoj stambeni prostor. pojedinih ciklusa osnovna su načela postava, diskretno Muzeja Općine Jelsa u osnivanju i Riječ je o 257 eksponata grupiranih u sedam cjelina. To Ivo Milatić, načelnik Općine). Prije sugerirajući pitagorejsko naslijeđe što prožima rad tog su namještaj, rasvjetna tijela, posuđe, pribor i kuhinjski potpisivanja darovnice Kuća je otvo- umjetnika. U zapadnom krilu tematski raspored donekle rena javnosti 13. kolovoza 2010. pribor, slike, skulpture, fotografije, pisaći pribor, teh- prati i kronologiju nastanka radova; 1963. g. Dobrović uz prisutnost predstavnika lokalne nički predmeti i ostalo. Sve nabrojeno potječe iz 19. uprave, građana i turista. stvara seriju bijelih reljefa Polja, sustavno iznijansiranih i i prve polovice 20. st. i osvjetljava kulturu stanovanja raspoređenih polukuglica na kojima promjena svjetlosti 5. Zbirku su popisale Lukrecija građanstva srednjodalmatinskog otočja. Nakon stručne Domijan, konzervatorica i Vladi- daje toj jednoličnoj i tihoj površini novu ekspresiju. Slič- 5 mira Pavić, muzejska savjetnica. obrade ta je Zbirka upisana na Listu zaštićenih kulturnih nim postupkom, no s drukčijim gradbenim elementima, dobara Republike Hrvatske.6 6. Rješenje o upisu u Registar Dobrović će stvoriti ciklus Reljefa, Kolaža kao i mnogo kulturnih dobara - Lista zaštićenih Zbirka grafika, crteža i reljefa Jurja Dobrovića7 tako- stroži i reduciraniji, katkad konceptualni ciklus pod nazi- kulturnih dobara; kl.: UP-10-612- vom US (Ur-Strukture), unutar kojega gledatelj maštom 08/09-06/0113. Urbr: 532-04-01- đer je, prema istom protokolu, proglašena kulturnim 01/4-09-2, od 18. studenog 2009. dobrom. Sastoji se od 60 radova koji daju cjeloviti, povezuje i stvara nove rasporede i cjeline. Redni broj: 4369, MK RH. retrospektivni presjek svih bitnih sastavnica Dobrovićeva Pet reljefa s unutarnjim preklopom (od 1976. do 1978.) 7. Zbirka se sastoji od 60 umjet- umjetničkog izričaja i poetike - od seta bakrenih plad- na sjevernom zidu njegovi su posljednji trodimenzionalni ničkih radova. Rješenje o upisu njeva nastalih 1960-ih godina, do radova neokonstruk- u Registar kulturnih dobara RH radovi. Tematski ciklus crno-bijelih slika Dobrović stvara - Lista zaštićenih kulturnih dobara, tivističkog izričaja iz 1960-ih i 1970-ih i radova s obiljež- od 1977. g.: Rezane kocke, Rezane prizme, Rezani kl: UP-10-612-08/10-06/0005. jima neogeometrizma iz 1980-ih. Radove je umjetnik oblici, Preklopljeni kvadrat, Preklopljeni pravokutnik. Urbr.532-04-01-01/4-10-2, od 24. pomno odabrao težeći prikazati raspon stvaralaštva od veljače 2010. g. Redni broj: 4495; Triptih prema središtu pritajenim gibanjem priziva raniju početka 1960-ih do 2010. godine. MK RH. dinamiku Dobrovićeve struje koju je već 1965. Radoslav 8. U članku 3. Ugovora o darivanju Postav darovanih umjetnina ono je što Kuću Dobrović Putar lucidno označio …udivljenošću pred veličinom stoji: Darovatelj predaje u trajno vla- čini jedinstvenom i izuzetnom te joj pridaje dodatnu sklada u kome se dodiruju kretanje i mir. sništvo daroprimatelju svoje nekretnine muzeološku vrijednost. Dobrović je dio svojih radova i umjetnine uz uvjet da su svi radovi Donator-umjetnik sam je autor toga stalnog postava; postavljeni kao osmišljeni stalni postav, izložio unutar povijesnih ambijenata zelenog salona, osmišljen je prema njegovu doživljaju i interpretaciji vla- ne mogu biti drugačije razmješteni, niti tinela i hodnika prvoga kata, inzistirajući tako na odnosu stitog opusa. Kuriozum je da ga je Ugovorom o dariva- posuđeni (ustupljeni) za bilo kakvu autentičnoga stambenog prostora i svoga slikarskog izložbu osim eventualno stručno pripre- nju slikar zaštitio od tuđih intervencija.8 mljene retrospektive. 109

sl.10. Preklopljeni pravokutnik / Folded rectangle, 1995. 60 x 74,7 cm akril na platnu

Ovom jelšanskom donacijom Dobrović se pridružuje vrlo suženoj listi hrvatskih umjetnika čiji se opusi prikazuju u njihovim rodnim kućama, ateljeima ili stanovima. To su još Ivan Meštrović, Vlaho Bukovac, Ladislav Kralj Međimurec, Jozo Kljaković, Cata Dujšin Ribar i Robert Frangeš. U muzeološkoj je praksi rijetkost da se cjelovitiji likovni opusi pojedinih umjetnika izlože javnosti, bilo kao dio stalnog postava, bilo kao stalne izložbe u muzeju. Jedine prilike za takav obuhvatan prikaz, no nažalost kratkotrajan, jesu retrospektivne izložbe. Stoga će ova donacija, Kuća Dobrović, ubuduće biti ključno mjesto za upoznavanje Dobrovićeva opusa. THE Dobrović House Donacijom umjetnika završava privatni, obiteljski diskurs i započinje javno djelovanje, tj. javno korištenje Kuće The painter Juraj Dobrović was born in Jelsa in 1928. He was Dobrović. Zanimljivo je da je ta velika i vrijedna donacija educated in Bol, Split and Zagreb. He took degrees from the inicirala osnivanje muzejske institucije, Muzeja Općine economics and philosophy (art history) faculties. He lives and works in Zagreb. He is an artist who has figured on the world Jelsa. Taj je muzej obuhvatio i zbirke rasute na području and national art scene for more than half a century. He was a općine Jelsa; Zbirku novije povijesti NOB-a i etnografsku participant in the international avant-garde art project New Zbirku vinogradarstva i vinarstva u Spomen-domu u Tendencies, one of the most important contributions of Croa- Pitvama te zbirku Ribarskog muzeja Vrboska (osnovan tian art to international art trends. 1972. g.), kao i Memorijanu zbirku skladatelja Antuna Dobronića (osnovana 2007. g.) smještenu u obnovljenoj Dobrović is part of an art with a powerful analytical and meta- zgradi Općinskog doma.9 physical loading. His artist idiom is a distinct and independent place of the Croatian art scene of the second half of the 20th century. He exhibited at many world and national exhibitions, and his works are kept in m any museums and collections of contemporary art. For many years Dobrović renovated the house in Jelsa with his own work and money, without anyone’s help. In the authentic settings of the tinel [reception room], hall, salon and kitchen there are preserved objects reflecting bygone times. They pulse with the rhythm of life of the Dobrović family and the Dalmatian clime over an uninterrupted period of almost two centuries. It is a space of vigorous remembering of the 9. Budući da Muzej Općine Jelsa generations of the household, pictures of everyday family ritu- nije donio svoj Statut ni Pravilnik o unutarnjem ustroju institucije, als, individual human fates, forgotten forms of social life. nazivi pojedinih muzejskih zbirki The cultural and historical, artistic and environmental unit i izložbi navode se relativno proizvoljno. Dodatni se problem made up of the Dobrović House became, by the very act of the pojavljuje i zbog činjenice da je donation of protected monuments of culture – the Dobrović u kolovozu 2012. izbio požar u House, the cultural and historical collection and the Dobrović Spomen-domu Pitve te da Muzejski dokumentacijski centar nije dobio Collection of prints, paintings and reliefs - an art collection, an stručni izvještaj o stanju muzejske important museum institution. građe koja se ondje nalazila. IM 43 (1-4) 2012. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MEMORIJALNI STAN MARIJE JURIĆ ZAGORKE MUSEUM THEORY AND PRACTICE Muzeološka koncepcija

SNJEŽANA BOGDANIĆ, ANASTAZIJA CVITKOVIĆ, MIRNA DRAŽENOVIĆ, LEA FUJS, MARIJANA GRGIĆ, MARTINA SALAJ, NATALIJA STAJIĆ, ANA TUMPIĆ, PETRA UREMOVIĆ I KARLA VARZIĆ Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti, Zagreb

Uvod. Na adresi Dolac 8 danas se, na drugom katu Salaj, Natalija Stajić, Ana Tumpić, Petra Uremović i Karla zgrade, u istim prostorijama nalaze dvije instance - Varzić. Centar za ženske studije i Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. O opravdanosti njihova supostojanja i njihovoj 1. GLAVNA POLAZIŠTA OBLIKOVANJA MUZEOLOŠKE KONCEP- međusobnoj povezanosti mogli bismo govoriti kao o CIJE MEMORIJALNOG STANA MARIJE JURIĆ ZAGORKE nastavku mreže veza iz prošlosti - one u kojoj su se Oblikovanje ove koncepcije bilo je vođeno prepoznava- isprepletali Zagorka i njezin angažman na području knji- njem i proučavanjem identiteta vezanih za Zagorku, a ževnosti, feminizma i društvene kritike. Centar za ženske njih bismo mogli razdijeliti u dvije skupine: studije, prvi i jedini centar takve vrste u Hrvatskoj, osnovala je 1995. godine skupina teoretičarki i znanstvenica, a) identiteti vezani za njezine odlike i djelovanje, feministkinja, mirovnih aktivistkinja i umjetnica. Centar b) identiteti vezani za okolnosti njezina života i vremena. razvija multi/interdisciplinarni studij i ekspertna znanja o Prvu skupinu identiteta čine identiteti Zagorke kao ženskoj tematici u Hrvatskoj te postaje prostor susreta žene, književnice, novinarke i aktivistice. Svako je od akademskog diskursa, aktivističkog angažmana i umjet- tih područja njezina djelovanja, osim njezinim iznimnim ničke prakse. Osnovne aktivnosti Centra su obrazovanje, karakterom, u to vrijeme bilo izrazito rodno obilježeno. istraživanje, izdavaštvo, knjižnična djelatnost, kulturna Osim toga, svako je područje njezina djelovanja u događanja, javno zagovaranje politike rodne jednakosti i pojedinim fazama njezina života bilo manje ili više zastu- ženskih studija.1 pljeno, zbog čega je u nekima dominirao novinarski Sam je stan bio mjesto Zagorkina boravka i djelovanja rad, u nekima književni, dok su neka razdoblja najjače tijekom posljednja dva desetljeća njezina života. Nakon obilježena Zagorkinim društvenim i feminističkim anga- njezine smrti oporučno ga je naslijedio Nino Smolčić žmanom. Bitno je istaknuti da pojedina faza nije podra- da bi ga grad Zagreb, potaknut prijedlogom Centra za zumijevala djelovanje u samo jednoj sferi, već da je ženske studije, otkupio od Željka Cara. Stan je otkupljen bavljenje jednim područjem tek prevladavalo nad bavlje- zbog iznimne važnosti Zagorkina lika i djela, ali i s ciljem njem drugim područjima. Na primjer, u razdoblju između da se u njemu otvori memorijalni centar te da postane 1910. i 1930. Zagorkin je rad bio usmjeren na pisanje središte buduće zaklade Marija Jurić Zagorka. povijesnih romana. Nakon toga vraća se intenzivnijem Prvotna namjena tog prostora, boravljenje i djelovanje novinarskom radu, što ne znači da je u prethodnom, Marije Jurić Zagorke, djelomično je izmijenjena tako dominantno književnom razdoblju njezino djelovanje na da stan danas postoji kao mjesto sjećanja i djelovanja, području novinarstva bilo potpuno prekinuto. sjećanja na Zagorku i djelovanja Centra za ženske stu- Drugu skupinu identiteta čine identiteti uvjetovani kon- dije. S obzirom na to da sjećanje pretpostavlja određenu tekstom, a dijelimo ih na dvije razine. Na onoj široj razini koncepciju, a s namjerom da izmijeni postojeću, Centar toj skupini pripadaju povijesne, društvene, političke i za ženske studije povezao se s Katedrom za muze- gospodarske prilike druge polovice 19. i prve polo- ologiju i upravljanje baštinom Filozofskog fakulteta u vice 20. st. na ovim prostorima, dok je na užoj razini Zagrebu, točnije, s profesoricom Žarkom Vujić. Daljnjim čine okolnosti u kojima je Zagorka odrastala te prilike i konzultacijama dogovoreno je da studenti sa spome- neprilike koje su je tijekom života pratile. U širu razinu nute katedre oblikuju jednu verziju izgleda i koncepcije možemo svrstati ove elemente: problematiku hrvatsko- memorijalnog stana. Prikaz i opis koncepcije koji slijede ugarskih odnosa, nepovoljan položaj žena i nemoguć- rezultat su grupnog rada studentica u sklopu kolegija nost slobodnog izražavanja (uvjetovanu strukturom Muzejske izložbe, održanoga u ljetnom semestru aka- vlasti/moći). Najbitniji elementi uže razine jesu: one- demske godine 2009./2010. pod vodstvom profesorice mogućivanje daljnjeg školovanja u ranoj dobi, prisilna Žarke Vujić. U izradi ovog koncepta sudjelovale su udaja, djelovanje pod pseudonimima, omalovažavanje 1 Url: http://www.zenstud.hr/index. studentice Snježana Bogdanić, Anastazija Cvitković, Zagorkina novinarskoga i književnog rada, potplaćenost, php Mirna Draženović, Lea Fujs, Marijana Grgić, Martina glad i samoća. 111

sl.1. Informativni letak Centra za ženske studije koji je smješten na istoj adresi kao i Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. Svi spomenuti elementi tih dviju skupina identiteta činit (muzeja i galerija, zagrebačke katedrale, Markova trga i će priču o Zagorki koja će biti prezentirana u memorijal- sl.). S balkona stana pogled seže na najpoznatiju zagre- noj sobi (soba u kojoj su i do sada bili prezentirani pred- bačku tržnicu, Dolac, koja je svojedobno Zagorki služila meti iz Zagorkina života). Detaljnija objašnjenja tlocrta kao mjesto inspiracije. Tržnica se nalazi između Trga stana nalaze se u poglavlju 3.1. bana Josipa Jelačića, Kaptola i Gornjeg grada. Kombi- nacija je to otvorene (voće i povrće) i zatvorene tržnice (meso). Sjeverno od Dolca je Trg Petrice Kerempuha na 2. SMJEŠTAJ I OBILJEŽJA PROSTORA kojem se prodaje cvijeće, a on se na sjeveru nastavlja na Stan se nalazi na vrlo atraktivnoj, dinamičnoj i zanimljivoj Opatovinu, gdje se prodaju odjevni predmeti i razni obrt- nički proizvodi. Trg Bana Jelačića i Dolac povezuje ulica lokaciji. Riječ je o autentičnom prostoru smještenome 2 URL: http://hr.wikipedia.org/wiki/ 2 u blizini drugih pažnje vrijednih i posjećenih lokacija Splavnica, duž koje se također prodaje cvijeće. Dolac Dolac_%28Zagreb%29 112

sl.2. S balkona stana pogled seže na najpoznatiju zagrebačku tržnicu Dolac koja je svojedobno Zagorki služila kao mjesto inspiracije. sl.3. Bista Marije Jurić Zagorke izložena je u ambijentu memorijalnog stana. je i važno kulturno mjesto grada Zagreba, a kulturnoj balkon bi bio učinkovita početna orijentacijska točka. To baštini svakako može pridonijeti i Memorijalni stan Marije bi bilo postignuto postavljanjem plakata i/ili siluete Marije Jurić Zagorke, smješten tik uz tu najveću i najpoznatiju Jurić Zagorke na balkon. Plakat bi sadržavao puni zagrebačku tržnicu.3 naziv baštinske institucije (Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke) i Zagorkinu fotografiju. Moguće je od stabilnog materijala izraditi i Zagorkinu siluetu, koja bi bila naslo- 3. MUZEOLOŠKA KONCEPCIJA njena na ogradu balkona i “promatrala” prolaznike5. 3.1. Sadašnja funkcija prostorija. Tlocrt unutrašnjosti pro- Silueta bi bila s obje strane jednaka, tj. Zagorkin bi lik stora bio otisnut dvostrano kako bi se posjetitelji na balkonu mogli uz nju fotografirati. Pokraj nje, malo u pozadini, Misija i ciljevi Centra za ženske studije odgovaraju onima nalazio bi se stolić sa stolcima i šalicom, kao podsjetnik koje je prije 80-ak godina samoj sebi zadala Marija Jurić na mjesto njezine inspiracije i odmora. Priča o balkonu Zagorka. Misija Centra za ženske studije jest pružiti bila bi interpretirana u sobi za projekcije u obliku legende obrazovanje iz ženskostudijskih tema, djelovati na podi- koja bi stajala uz balkonska vrata, popraćena pogledom zanju svijesti žena u Hrvatskoj te poticati istraživanje i na balkon i Dolac. izdavaštvo vezano uz ženskostudijske teme. Isto tako, misija Centra je i osnažiti žene u političkim i civilnim inici- Sljedeći element koji će poslužiti kao smjernica za kre- jativama kroz obrazovanje na više razina te afirmirati kon- tanje posjetitelja jest zvono na ulaznim vratima zgrade, struktivne vrednote mira i solidarnosti, posebno putem uz koje bi također stajao puni naziv institucije, zajedno s međunarodnog umrežavanja i programa razmjene na oznakom kata na kojemu se stan nalazi. Radi dodatne području ženskih studija, zajedničkim kulturnim i civil- prepoznatljivosti, natpis uz zvono bio bi vizualno jednak nim projektima i izravne podrške ženama.4 Od 2007. g. onomu na balkonu. održavaju se i Dani Marije Jurić Zagorke koje je Centar Ovisno o suglasnosti ostalih stanara, u hodniku zgrade organizirao kako bi obilježio 50. godišnjicu Zagorkine bili bi postavljeni smjerokazi u obliku strelica ili u nekom smrti. Ta se manifestacija održava svake godine. drugom obliku, jednakog izgleda kao i natpis na balkonu U koncept Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke bile i natpis uz zvono na ulaznim vratima zgrade. Smjerokazi bi uključene spomen-soba, soba za projekcije, knjižnica, bi vodili do ulaznih vrata stana. balkon, hodnik i infopult. Ostale prostorije koje su u Ulazna vrata stana također je nužno učiniti prepoznat- službi Centra za ženske studije jesu toalet, dvije radne ljivima pa bi na njima trebao stajati već definirani puni sobe, spremište, degažman i čajna kuhinja. naziv Memorijalnog stana, kao i Centra za ženske studije.

3.2. Raspored tematskih cjelina i plan kretanja Na taj će način prostor postati uočljivim, prepoznatljivim i pamtljivim, a kretanje će biti olakšano. Inzistiranje na 3.2.1. Vanjska orijentacija ponavljanju istoga vizualnog elementa, onoga koji bi U oblikovanje vanjske orijentacije uključen je onaj prostor bio smješten na balkonu, uz zvono i u hodniku zgrade, 3 Tržnica je otvorena 1930. g. koji se odnosi na Memorijalni stan, ali ne i sam stan. To također bi pridonijelo prepoznatljivosti. na mjestu starih zidina koje su podrazumijeva sve što se nalazi do ulaznih vrata stana - srušene. Osim zidina, srušeno je i balkon, zvono na ulazu u zgradu, stubište i ulazna vrata nekoliko kuća u starome gradskom 3.2.2. Hodnik i infopult naselju Dolac. Lokaciju između stana. Svrha je tog prostora privući pozornost poten- crkve sv. Marije i Kaptola pred- cijalnih posjetitelja ili pak usmjeriti one koji su planirano Ulaskom u stan posjetitelj će se naći u hodniku, u ložio je arhitekt Viktor Kovačić. krenuli u obilazak Memorijalnog stana. (http://hr.wikipedia.org/wiki/ kojemu također treba biti vidljiv oblik fizičke ili intelektu- Dolac_%28Zagreb%29 ) Prvi element koji bi poslužio toj svrsi jest balkon. Zbog alne orijentacije. Tu bi funkciju imala bista Marije Jurić 4 URL: http://www.zenstud.hr/ šarolike i dinamične prirode užega okolnog prostora u Zagorke, koja bi se nalazila tik uz vrata na desnoj strani index.php?option=com_content&tas kojemu je stan smješten, a taj prostor čini tržnica Dolac hodnika koja vode u sobu za prijam te bi na taj način k=view&id=47&Itemid=57 okružena brojnim zgradama, te zbog činjenice da je upućivala na to kamo posjetitelj treba skrenuti. S lijeve 5 Sa spomenute slike bio bi preuzet u takvom okruženju privlačenje pozornosti otežano, bi se strane nalazili različiti plakati Centra za ženske samo lik Zagorke, ne i ostalih žena. studije. 113

Posjetitelji bi se na info-pultu informirali o svemu što ih sl.4.-5. U tematskoj cjelini memorijalnog stana koja je vezana za Zagorkino zanima. Ondje bi se također nalazile brojne publikacije novinarsko stvaralaštvo izložen je dio koje se mogu prolistati ili kupiti. Prednja strana infopulta namještaja i predmeta kojima se Zagorka bila bi podignuta u odnosu prema radnom dijelu, tj. pro- koristila za svojega života u tom prostoru od sredine 1930-ih do smrti 1957. g. Osobito storu iza pulta. Primarna zadaća djelatnika koji rade na su zanimljivi bidermajerski radni stol i infopultu jest ponuditi posjetitelju zanimljiv, ali i poučan pisaći stroj Remington. spoj uvodnih informacija o Centru za ženske studije i sl.6. Većina Zagorkinih romana izlazila Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke. je u nastavcima kao podlistak u raznim novinama, a često su tiskani i u sveščićima Na drugoj strani sobe za prijam, u kutu u kojemu se koji su izlazili tjedno. Kao nastavak romana nalazi kartoteka, bila bi dodana jedna ladica ili konstruk- Gordana u Jutarnjem listu je od 1937. do cija slična ladici kartoteke u kojoj bi se nalazile replike 1939. godine objavljivan povijesni roman nekih proizvoljno odabranih kartica iz kartoteke. Ladica Kraljica Hrvata. bi bila pričvršćena na zid i ne bi se mogla izvlačiti. Na taj smrti. Na taj način film bi kronološki pratio sadržaj pre- bi način posjetitelji mogli dobiti uvid u sadržaj kartoteke zentiran u memorijalnoj sobi te bi mogao poslužiti kao bez otvaranja ladice, što bi pridonijelo njezinu očuvanju. višejezična zamjena za vodiča. Nakon završetka filma Budući da kartice sadržavaju podatke o Zagorkinim ili dijaprojekcije nastavili bi se prikazivati najvažniji citati pretplatnicima, pokraj te ladice stajala bi i legenda s vezani za Zagorkin život. Njih bi posjetitelji mogli vidjeti i kratkim opisom izloženih predmeta, ali i pitanje upućeno nakon obilaska memorijalne sobe, iz koje bi se vraćali u posjetitelju: Je li netko od članova vaše obitelji ili prijatelja sobu za projekcije, gdje priča o Zagorki završava. bio jedan od pretplatnika? Prostor u kutu nasuprot kar- Desno od zida za projekcije bio bi uređen kutak za toteci, tj. u onom do ulaza u sobu za projekcije, poslužio novitete, u kojemu bi se izmjenjivali novi predmeti koji bi za odlaganje odjeće i ostalih predmeta. se odnose na Zagorku (dobiveni, pronađeni, kupljeni, posuđeni i sl.), novootkriveni podaci o njezinu životu i ostali noviteti. 3.2.3. Soba za projekcije i balkon Pokraj prozora bila bi postavljena legenda s osnovnim Kretanje prema sobi za projekcije ili memorijalno-javnom podacima o tržnici Dolac i balkonu. Na njoj bi bilo ista- prostoru ima logičan slijed - nakon prolaska hodnika i knuto kako je upravo taj pogled na vanjski svijet Zagorki infopulta, zbog čega nije potrebno postavljati dodatne služio kao inspiracija. Posjetitelji bi prozoru prilazili pro- smjernice. Soba za projekcije bit će na funkcionalnoj izvoljno, prije ili nakon gledanja filma, ili nakon obilaska razini izmijenjena samo utoliko što će dio njezina pro- memorijalne sobe, zbog čega to mjesto ne treba uvrstiti stora biti iskorišten za nastavak dijela priče o Zagorki, u neki uređeni plan kretanja. Na balkonu bi se posjeti- koja je započela u memorijalnoj sobi. Prostor će i dalje telji mogli fotografirati s već spomenutom Zagorkinom služiti za predavanja i projekcije Centra za ženske stu- siluetom. dije. Četvrto zaustavno mjesto bilo bi mjesto usporedbe i/ Soba za projekcije bila bi namijenjena prikazivanju kratili međusobnog odnosa Zagorke i drugih književnika/ kog filma o Zagorki koji bi posjetitelji gledali prije ulaska književnica (npr. Ivane Brlić Mažuranić, Augusta Šenoe, u memorijalnu sobu. Film ne bi trebao biti dulji od 10-ak Antuna Gustava Matoša, Miroslava Krleže...). Uspore- minuta, a mogao bi biti sastavljen od isječaka postoje- đivali bi se njihovi članci, teme djela, odnos prema liko- ćega dokumentarno-igranog filma o Zagorki (Zagorka, vima, pojedini citati, životne priče, priznanja, stilovi pisa- redateljica: Biljana Čakić-Veselić, 2008., trajanje 87’) ili bi nja i sl. To bi mjesto usmjeravalo posjetitelje na prostor bio koncipiran kao dijaprojekcija kojoj je pridodan audi- knjižnice i mogućnost korištenja njezinom građom. ozapis pripovjedača koji priča priču o Zagorkinu životu. Film bi obuhvatio Zagorkino djetinjstvo, školovanje i prve Posljednje bitno mjesto u sobi za projekcije bio bi kutak novinarske članke, neželjeni brak, novinarski rad usmje- s počasnim predmetima. U počasne predmete pripa- ren na politička zbivanja, književni rad, borbu za ženska daju različita priznanja koja veličaju Zagorku i njezin rad. prava i teške životne okolnosti koje su je pratile sve do To bi bili: 114 odnosima, zlostavljanjem, obrazovanjem koje joj je prekinuto, prisilnom udajom, lošim brakom i bijegom od supruga. Od predmeta tu bi se nalazio jedan veliki, trošni kovčeg koji bi simbolizirao njezine česte selidbe. Godine koje se nadovezuju na tu cjelinu: 1873. - rođena u plemićkoj kuriji Negovec pokraj Vrbovca 1883. - pohađa školu sestara milosrdnica u Zagrebu 1885./1886. - mijenja pozdravni govor na primanju u čast bana Hedervaryja te time izaziva politički incident 1890. - roditelji je prisilno udaju za mađarskoga želje- zničkog činovnika Andriju Matraya 1896. - napušta supruga i bježi u Zagreb, raskida sve veze s obitelji. Iduća bi cjelina bila vezana za Zagorkino novinarsko stvaralaštvo. Tu bi se nalazio pisaći stol s pisaćim stro- jem, a uz stol bi stajala pletena košara za smeće. Na sl.7. Marija Jurić Zagorka rođena je stolu bi se nalazile kopije njezinih djela koje bi se mogle 2. ožujka 1873. u plemićkoj kuriji Negovec pogledati te knjiga iskustava u koju bi posjetitelji upisivali u blizini Vrbovca, kao kći Josipe rođ. Domin i Ivana Jurića, kasatora dobra Negovec u vlastita iskustva vezana za Zagorku i njezin rad, djela i sl. posjedu Ivana grofa Erdoedyja djetetova Dio zida iza stola vizualno bi podsjećao na onaj iz vre- krsnog kuma sa suprugom. mena Zagorkina boravka u stanu - sa starim tapetama Marija Jurić Zagorka u grupi djevojčica te prepun uokvirenih fotografija i ostalih dokumenata. (stoji druga s lijeva s košaricom cvijeća u ruci). U tematskoj bi legendi bio istaknut Zagorkin politički a) legenda o nagradi Marija Jurić Zagorka, koja se aktivizam, prepreke na koje je nailazila kao prva hrvatska dodjeljuje najboljim novinarima, novinarka, sukobi s ostalim novinarima, uvjeti u kojima je b) uvećana poštanska marka s njezinim likom, pisala, razlozi zbog kojih prekida novinarsku karijeru i sl. c) lente koje je dobila za života. Godine vezane uz to razdoblje: Za izlaganje lenti poslužio bi jedan od dvaju za to nami- 1885./1886. - objavljuje vlastite Samostanske novine jenjenih ormara, dok bi se ostali predmeti, tj. legende o 1896. - u Obzoru izlazi anoniman članak Egy perz njima, nalazili pokraj ormara. (Jedan časak) u kojem Marija Jurić Zagorka piše o pro- blemu uporabe mađarskoga, odnosno hrvatskog jezika, nakon toga, zahvaljujući Strossmayeru, ulazi u redakciju 3.2.4. Memorijalna soba Obzora kao referentica za mađarsko-hrvatsku politiku Memorijalna bi se soba sastojala od četiri tematske 1903. - pet mjeseci zastupa glavnog urednika Obzora cjeline - djetinjstvo i odrastanje, novinarstvo, književni i kao članica Glavnog štaba sudjeluje u narodnom rad i feministički aktivizam. Svaka tematska cjelina bila pokretu protiv Khuen-Hedervaryja. Zbog sudjelovanja bi dodatno istaknuta postavljanjem naziva te cjeline na u demonstracijama uhićena je i odvedena u zatvor u određeni zid sobe. Petrinjskoj ulici, gdje je zadržana desetak dana Posjetitelji bi se u memorijalnoj sobi kretali slijeva nade- 1906. - u Budimpešti joj priređuju svečanu proslavu sno. Svaka bi od te četiri cjeline sadržavala tematsku uz njezinu desetogodišnjicu novinarskog rada. O njoj legendu u kojoj bi bilo sažeto opisano to razdoblje tada pišu talijanske, njemačke, ruske, francuske, bečke Zagorkina života, dok bi najbitnije godine pojedinog i američke novine razdoblja bile istaknute na posebnoj legendi. Na kraju 1909. - odbija novčanu ponudu austrijskog ministra svake tematske legende stajala bi svojevrsna poveznica vanjskih poslova kako bi širila lažne informacije o zastu- sa sadašnjošću, poput pitanja “Kako se danas sklapaju pnicima hrvatsko-srpske koalicije optuženima u namje- brakovi?” (uz cjelinu koja se odnosi na djetinjstvo), crtica štenome veleizdajničkom procesu o popularnoj kulturi ili internetskim blogovima (uz cjelinu 1910. - osnovano je Hrvatsko novinarsko društvo, u o književnom radu) i sl. Uz svaki bi predmet također bio kojemu je Zagorki povjereno pisanje proglasa za javnost kratak opis koji bi opravdavao smještanje tog predmeta i sindikalno organiziranje novinara u određenu cjelinu. Na zidovima bi se nalazile uokvirene 1918. - daje otkaz u Obzoru i pokreće ilustrirani tjednik fotografije, dokumenti, naslovnice Zagorkinih djela i sl. Zabavnik. (ovisno o kojoj je cjelini riječ). Treća tematska cjelina bila bi vezana za Zagorkin knji- Dio koji bi se odnosio na Zagorkino djetinjstvo i odrasta- ževni rad. Taj bi dio memorijalne sobe bio uređen poput nje upoznao bi posjetitelja s neprimjerenim obiteljskim književnog salona. U njemu bi se nalazio okrugli stolić, 115

sl.8. -9. Zagorka s brojnim buketima cvijeća ukrašenima vrpcama s porukama i imenima štovateljica i štovatelja. Vrpce se danas čuvaju i izložene su u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke na Dolcu 8 u Zagrebu. fotelja, trosjed i svjetiljka. Na stoliću bi bila maska za U zadnjoj bi se cjelini nalazio stalak za feminističke novine oči, koja simbolizira besane noći u kojima je Zagorka, i časopise, ali i njezine članke u kojima bi bili istaknuti s maskom na licu, osmišljavala likove svojih romana i neki važniji dijelovi, na primjer citati poput sljedećega: oblikovala njihove međusobne odnose. Na zidu bi se Žena se mora brinuti za političke i socijalne prilike oko nalazila bibliografija njezinih djela te naslovne stranice sebe. Mora već i stoga razloga, da mužu bude ne samo nekih romana. žena, nego i drugarica, s kojom se može razgovarati o takvim stvarima, koje se ne tiču kuhinje i služavka. Na Godine vezane uz tu cjelinu: samom izlazu iz sobe posjetitelj bi bio suočen sa zrca- 1886./1887. - u Bršljanu objavljuje svoju prvu crticu lom u kojemu se nakon te potresne životne priče treba Pod Sljemenom / piše prvu dramu Kalista i Doroteja pogledati i promisliti o svemu što je vidio, kao i o vlasti- 1887./1888. - piše prvu patriotsku dramu u stihovima tom životu. U tematskoj bi legendi bilo opisano posljed- Katarina Zrinska njih 30-ak godina Zagorkina života, njezino siromaštvo, 1899. - u Obzoru izlazi njezin prvi roman Roblje, koji je samoća i smrt. iste godine pretiskan u knjigu Važne godine iz tog razdoblja: 1901. - u Zemaljskome narodnom kazalištu u Zagrebu prikazuje se Zagorkin prvi publicirani dramski tekst i prvi 1897. - osniva Kolo radnih žena s tridesetak tiskarskih izvedeni komad - jednočinka Što žena umije radnica 1911./1912. - da bi opstala u Obzoru, prisiljena 1902. - u Domaćem ognjištu piše feministički into- je pisati povijesne romane koji izlaze u podlisku kao nirane crtice pod pseudonimom Iglica te surađuje u zabavno i patriotsko štivo. U Malim novinama počinje rubrici Iz ženskog svijeta pišući o inozemnim uspjesima izlaziti Tajna Krvavog mosta kao prvi povijesni roman iz ženskog pokreta i feminizma ciklusa Grička vještica 1909. - sudjeluje u polemici s Matošem o ravnoprav- 1932. - objavljuje prvu autobiografiju Poznata hrvatska nosti spolova spisateljica svojoj publici o svome radu 1925. - pokreće Ženski list, prvi časopis u Hrvatskoj 1947. - piše autobiografiju Što je moja krivnja, koja 50 namijenjen isključivo ženama godina ostaje u rukopisu 1936. - s 22 književnice mlađe generacije osniva Druš- 1953. - u Beogradu objavljuje memoare Kako je bilo. tvo hrvatskih književnica 1938. - nakon otkaza u Ženskom listu pokreće časo- Između književnog kutka i onoga koji se odnosi na pis Hrvatica Zagorkino feminističko djelovanje nalazi se prozor koji 1939. - u Hrvatici objavljuje Neznanu junakinju, studiju može poslužiti kao zaustavno mjesto i posjetiteljeva o povijesti žena u kojoj su opisane i ženske demonstra- veza sa stvarnošću i svakodnevicom. cije i akcije iz 1903. 1957. - umire u noći 30. studenog. 116 viši razredi osnovne škole srednjoškolci studenti (novinarstva, filozofskog fakulteta, Hrvatskih studija, srodnih fakulteta) sl.10. Od 1940. godine bila je začasna turisti članica rodoljubnog društva “Hrvatska čitatelji Zagorkinih romana i drugih djela žena’’ koje je djelovalo u razdoblju od (1021.- 1943.). aktivisti za ljudska prava, prava žena i sl. Društvo “Hrvatska žena’’ cijeneći svestran Naravno, ciljne skupine ne isključuju i sve ostale kao književni rad najhrvatskije i najplodnije hrvatske spisateljice i novinarke gospodje potencijalne posjetitelje. Isticanje ciljnih skupina služi Marije Jurić Zagorke jednoglasno je u znak samo kao orijentir vodičima i/ili marketinškom i promidž- osobitog priznanja i hvale izabralo svojom benom osoblju određene institucije. začasnom članicom.

3.2.5. Mogućnosti korištenja knjižnicom Primljeno: 6. listopada 2012. Centar za ženske studije posjeduje knjižnicu s oko 3 800 bibliografskih jedinica. Knjižnica bi trebala biti mjesto na kojemu bi korisnici mogli posuđivati građu i na svojevrstan način produžiti svoj obilazak, detaljnije se Marija Jurić Zagorka Memorial Apartment informirati o nečemu što ih posebno zanima ili se baviti Museological Conception istraživačkim radom. At the address Dolac 8, Zagreb, on the second floor of the building, there are two institutions – the Women’s Studies U prostor knjižnice ne bi se interveniralo, ona ostaje Centre and the Marija Jurić Zagorka Memorial Apartment. It onakvom kakva jest. Samo bi se uz pomoć legende would be possible to speak at length of the justification for koja bi stajala uz vrata knjižnice uputilo posjetitelje da se their coexistence and their interrelations, and the continuation knjižničnom građom mogu slobodno koristiti. Legenda of the network of relations from the past – involving Zagorka bi trebala sadržavati osnovne informacije o radnom and her work in the area of literature, feminism and social vremenu, članstvu i uvjetima posudbe. criticism. The Women’s Study Centre, the first and the only centre of its 3.3. Ciljevi, ciljne skupine i stručna vodstva kind in Croatia, was founded in 1995 by a group of women theorists and scholars, feminists, peace activists and artists. Osnovni ciljevi izložene koncepcije Memorijalnog stana The Centre develops multi- and interdisciplinary studies on Marije Jurić Zagorke jesu: the women’s issue in Croatia and has become a space for the očuvanje identiteta Marije Jurić Zagorke encounter of academic discourse, activist engagement and otkrivanje i upoznavanje posjetitelja sa svim aspektima art practice. The basic activities of the Centre are education, njezina života, vremena, lika i djela research, publication, library work, cultural events, public osvještavanje svih skupina korisnika o važnosti advocacy of the policy of gender equality and women’s stud- Zagorke za hrvatsku književnu, novinarsku i feminističku ies. povijest The actual flat was the place where Zagorka lived and worked poticanje daljnjih istraživanja i pobuđivanje zanimanja for the last two decades of her life. It was bought because za Zagorku of the great importance of Zagorka’s character and work, a stvaranje novih mogućnosti međusobnog djelovanja special objective being to open within it a memorial centre, for Centra za ženske studije i Memorijalnog centra Marije it to become a centre of the future Marija Jurić Zagorka foun- Jurić Zagorke. dation. The original purpose of the space, the residence and Iz tih osnovnih ciljeva, ovisno o prirodi, načinu, meto- work of Zagorka, was partially modified, so that the flat today dama i prioritetima djelovanja baštinske institucije, mogu exists as a place for memory and for activity, the memory of proizaći i mnogi drugi. U njih možemo ubrojiti: Zagorka and the operations of the Women’s Studies Centre. stvaranje novih oblika suradnje s drugim srodnim Since the act of memory presumes a certain conception, and institucijama (npr. s drugim memorijalnim stanovima na because it intended to modify the existing conception, the području Zagreba) Centre linked up with the museology and heritage manage- povezivanje s Turističkom zajednicom grada Zagreba ment chair, in fact with Professor Žarka Vujić. Consultations oblikovanje stručnih vodstava prilagođenih konkretnim led to the agreement that students from the department skupinama posjetitelja. should design a version of the appearance and conception of the memorial flat. Stručna vodstva podrazumijevala bi dograđivanje i The depiction and description of the conception that follow prilagođivanje osnovnog koncepta vodstva u skladu s are the result of group work of female students taking the karakteristikama određene skupine posjetitelja. Stručna museum exhibition course held in the summer term of the vodstva impliciraju postojanje ciljnih skupina, a njih bi academic year 2009/2010, under the guidance of Professor činili: Žarka Vujić. IM 43 (1-4) 2012. KULTURNO-POVIJESNO ZNAČENJE ZBIRKE ANKE GVOZDANOVIĆ I NJEZINA IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE ULOGA U KONTEKSTU ZAGREBAČKIH AMBIJENTALNIH ZBIRKI MUSEUM THEORY AND PRACTICE

SILVIJA BRKIĆ MIDŽIĆ Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Uvod. Zbirka Anke Gvozdanović u Visokoj ulici u Zagrebu sačuvana je kao autentična povijesna cjelina - palača s vrtnom arhitekturom te izvorna oprema i dekoracija stambenog prostora iz prvih desetljeća 20. st. koja reprezentativno svjedoči o duhu sredine i vremena, a sadržava 1 052 umjetnička i uporabna predmeta. Zbirku je Gradu Zagrebu darovala vlasnica Anka Gvozdanović 1966., a već sljedeće (1967.) godine predana je na upravljanje Muzeju za umjetnost i obrt, pod čijim je okriljem i danas. Zaštićena je Rješenjem o zaštiti 25. ožujka 1966. što ga je izdao Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba. od Palača je sagrađena na neka- dašnjemu gradskom bedemu na zapadnom obodu Gor- njega grada, u samoj povijesnoj jezgri Zagreba. Istočno krilo zgrade ima pročelje prema Visokoj ulici, a ispod starijega, zapadnog krila, na padini prema Tuškancu, uređen je vrt. Rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske iz 2003. utvrđuje se status kulturnog dobra za palaču Babočaj-Gvozdanović u kojoj se nalazi Zbirka sl.1. Zbirka Anke Gvozdanović (Palača Gvozdanović, kao i za vrt uz palaču. Babočaj-Gvozdanović) u Visokoj ulici u Zagrebu sačuvana je kao autentična povijesna cjelina - palača s vrtnom arhitekturom te izvornom opremom i Palača i Zbirka dekoracijom stambenog prostora iz prvih desetljeća 20. st. koja reprezentativno Kuća u Visokoj 8 (palača Babočaj-Gvozdanović) prvi se svjedoči o duhu sredine i vremena, a put spominje 1809. g. S dvorišnim krilom na sjevernoj sadržava 1052 umjetnička i uporabna strani i dvorištem prema ulici podignuta je na novofor- predmeta. miranoj parceli na nekadašnjemu gradskom bedemu graditelj Stjepan Uršić.4 Pri izvedbi su učinjene manje 1 Dobronić, Lelja. potkraj 18. ili na samom početku 19. st. Tijekom 19. st. Zagrebački preinake u obliku i namjeni prostorija. Dogradnja s Gornji grad nekad i danas. Zagreb: kao vlasnici se spominju gradski sudac Nikola Babočaj, pročeljem prema Visokoj ulici skladno je uklopljena u Jugoslavenska akademija znanosti i liječnik dr. Ivan Daubachy, obitelj Kamauf te književnik postojeću parcelu; ostakljenom verandom povezana umjetnosti, 1967. 1 Mirko Bogović. Dragutin Gvozdanović se u Visokoj 8 je sa starijim, zapadnim krilom. Dvorište je popločeno 2 Mihalić, Veljko. Donacije umjetničkih zbirki gradu Zagrebu - nastanio 1918. g., a nakon vjenčanja 1919. pridružila i prema susjednoj kući u Visokoj 10 ograđeno zidom. 2 inačica kulturnog razvoja: magistarski mu se supruga Anka. Na zapadnoj, tuškanačkoj fasadi iznad središnjega rad. Zagreb, 2007. Dogradnja palače u neobaroknom stilu izvedena je polukružnog balkona postavljen je obiteljski grb Gvozda- 3 Bagarić, Marina. Arhitekt Ignjat 1929. - 1930. g. Neohistoricističke prigradnje i adapta- novića. Vrtna arhitektura, također neobaroknih stilskih Fischer. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt: Meandar media, 2011., str. cije bile su uobičajene u Zagrebu početkom 20. stoljeća, obilježja, nažalost, do danas nije sačuvana u cijelosti. 166-170, 303. čime su naručitelji iskazivali svoju privrženost tradiciji, a Gornja polukružna terasa s balustradom, lođa s velikim 4 Državni arhiv u Zagrebu (DAZ), stupovima i samo stubište zadržali su prepoznatljiv izvodili su ih i ugledni arhitekti poput Ignjata Fischera, Zbirka građevne dokumentacije primjerice u Visokoj 22 (1911.) i Demetrovoj 3 (1924. - oblik, ali dvije donje terase, dijelovi ograde i dekorativni Poglavarstva grada Zagreba, sign. 1929.).3 elementi znatno su oštećeni. Na strmim padinama bilo HF-DAZG-1122, Građevna dozvola je zasađeno ukrasno grmlje i cvijeće, a u žardinjerama za izgradnju ulične ograde, terasa i pot- Anka Gvozdanović je 13. travnja 1929. dobila građevnu pornih zidova u vrtu kuće br. 8 Visoka palme. Prema obiteljskoj predaji, na srednjoj terasi bila je dozvolu za uređenje vrta prema Tuškancu, dok je za ulica, a spram Tuškanca, br. 31312, i fontana ukrašena skulpturom. O nekadašnjem izgledu XII. A. 1929.; Građevna dozvola za prigradnju jednokatnice u Visokoj 8 građevna dozvola vrta svjedoče stare fotografije i amaterski akvarel koji se prigradnju jednokatnice u Visokoj ul. br. izdana 31. svibnja 1930. Nacrte je potpisao ovlašteni 8, br. 48609, XVI. A. 1930. 118

sl.2. Zbirka Anke Gvozdanović: Predsoblje sl.3. Zbirka Anke Gvozdanović: Spavaća soba Anke Gvozdanović nalazi u spavaćoj sobi Anke Gvozdanović. U prizemlju skulpture - među kojima se ističu djela hrvatskih sli- palače sačuvana je oprema kuhinje - zidana peć i ugra- kara Nikole Mašića, Mencija Clementa Crnčića, Sonje đeni ormari - te oprema hodnika (vješalice, zrcala, zidne Kovačić-Tajčević i Ljube Babića. Predstavnik hrvatskog oplate). realizma Nikola Mašić zastupljen je sa čak sedam slika (Djevojčica, Vodonoša / Uz Savu, Pastir, dvije Lovačke Ambijentalnu zbirku u užem smislu čini stambeni pro- mrtve prirode, Cvijeće u vazi, Primorski pejzaž), od kojih stor na katu koji se sastoji od predsoblja, kupaonice, je prvih pet bilo izloženo u Umjetničkom paviljonu 2009. spavaće sobe, četiriju salona, hodnika, blagovaonice, 5 Historicizam u Hrvatskoj. Zagreb: g.8 Sonja Kovačić-Tajčević naslikala je portret svoje pri- plesne dvorane i verande. Prostorije su namještene i Muzej za umjetnost i obrt, 2000. jateljice Anke Gvozdanović (u Crnom salonu) i dva velika Katalog izložbe, sv. 2., kat. br. 693, opremljene u duhu historijskih stilova druge polovice portreta supružnika Gvozdanović, naručena za plesnu 856, 877, 891, 905, 965, 1038, 19. st.; namještaj, oprema i svi detalji unutarnjeg ure- 1039, 1058, 1089, 1090, 1108, dvoranu. Reprezentativna historicistička slika Seljanka đenja iz vremena života vlasnice u cijelosti su očuvani. 1109, 1131, 1139. iz okolice Zadra djelo je poznatoga talijanskog slikara Saloni - Crni, Crveni, Plavi i Zeleni - nazive su dobili 6 Oblici mirisa. Zagreb: Muzej za Antonia Zuccara (1825. - 1892.)9, dok primjere bečkog prema bojama zidova i namještaja koje daju osnovni umjetnost i obrt, 2002. Katalog akademizma čine slike Par na ljuljački i Gozba Karla izložbe, kat. br. 34, 56, 66, 69. ton ambijentu. Zidovi su obojeni uz pomoć matrica, što Schweningera ml. (1854. - 1903.). 7 Fotografija u Hrvatskoj 1848-1951. ostavlja dojam da su prekriveni tapetama. Garniture Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, namještaja u Zbirci nose obilježja neorenesanse (pred- Osim vrijednih umjetničkih djela, u Zbirci su sačuvani i 1994. Katalog izložbe, kat. br. 232, soblje, spavaća soba), second empirea (Crni salon), različiti detalji unutarnjeg uređenja, osobni predmeti te sl. str. 143.; kat. br. 490. empirea (Crveni salon), rokokoa i stila Luja XVI. (Plavi brojni suveniri s putovanja, a svaki detalj pridonosi onom 8 Kraševac, Irena. . Nikola Mašić salon), neobaroka (Zeleni salon) te neoklasicizma (plesna neusporedivom ozračju u kojemu na poseban način // Zagreb - München: hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih dvorana). Izuzetak čini namještaj blagovaonice, koji nosi osjećamo prisutnost ljudi koji su tu nekada živjeli. umjetnosti u Münchenu. Zagreb: oznake stila 1920-ih godina. Interijer Zbirke upotpunjen Umjetnički paviljon, 2009. Katalog je velikim brojem ukrasnih i uporabnih predmeta od izložbe, str. 66-69, 90, kat. br. 57, Obitelj Gvozdanović 58, 59, 60, 61. metala, keramike i stakla pretežito austrijske, njemačke, 9 Historicizam u Hrvatskoj. Zagreb: mađarske i češke provenijencije, koji su nastali od 18. Dragutin pl. Gvozdanović bio je pripadnik stare plemićke Muzej za umjetnost i obrt, 2000. do 20. st., a pojedini su bili izloženi na velikoj izložbi obitelji. Žumberački rod Gvozdanovića10 proslavio se na Katalog izložbe, sv. 2., kat. br. 581. Historicizam u Hrvatskoj (MUO, Zagreb, 2000.)5 i na raznim područjima: vojnome, političkome, crkvenome, 10 Hrvatski biografski leksikon, 5, izložbi Oblici mirisa (MUO, Zagreb, 2002.)6. Obiteljske znanstvenome, književnome, upravnome. Najugled- Gn-H. Zagreb: Leksikografski fotografije svjedoče o visokoj obrtničkoj i umjetničkoj niji preci Dragutina Gvozdanovića jesu podmaršal Vid zavod “Miroslav Krleža”, 1998., str. 346-349.; Bojničić, Ivan. Der Adel razini zagrebačkih fotoatelijera kao što su Foto Tonka barun Gvozdanović (1738. - 1802.) i general-bojnik von Kroatien und Slavonien. Nürn- i Foto Firšt.7 U Zbirci Anke Gvozdanović zastupljena Karlo Pavao pl. Gvozdanović (1763. - 1817.), vitezovi berg: Bauer & Raspe, 1899., str. 58, su i vrijedna djela lijepih umjetnosti - slike, grafike i reda Marije Terezije te Atanazije pl. Gvozdanović (1743. tabla 42. 119

sl.4. Zbirka Anke Gvozdanović: Crni salon

sl.5. Zbirka Anke Gvozdanović: Crveni salon

sl.6.-7. Zbirka Anke Gvozdanović: Plavi salon - 1806.), doktor filozofije i teologije, generalni vikar vić-Grabarska, jedna od tri Dragutinove sestre, bila je grkokatoličke Križevačke biskupije. Dragutinov otac, operna pjevačica. U Zbirci Anke Gvozdanović čuvaju se Dragutin stariji (1827. - 1901.), bio je sudac i veliki župan uokvireni grbovi plemićkih obitelji Gvozdanović i Reeh, Požeške županije; majka Marija bila je također plemki- portreti Dragutinovih predaka (podmaršala Vida baruna nja, iz nizozemske obitelji Reeh, a Marina Gvozdano- Gvozdanovića, generala Karla Pavla pl. Gvozdanovića, 120

sl.8. Zbirka Anke Gvozdanović: Blagovaonica pučkog tribuna Josipa pl. Gvozdanovića) te doktorska i podučavala sviranje glasovira. Sačuvani su arhivski diploma Atanazija pl. Gvozdanovića. podaci koji svjedoče da je kao glasovirska pratnja 11 Mihalić, Veljko. Donacije nastupila na nekoliko koncerata u Hrvatskome glazbe- umjetničkih zbirki gradu Zagrebu - Dragutin pl. Gvozdanović-Grabarski ml. (Pečuh, 1851. - nom zavodu.14 Nakon udaje za Dragutina Gvozdanovića inačica kulturnog razvoja: magistarski Zagreb, 1926.) studirao je pravo u Beču i Zagrebu. Kao rad, Zagreb, 2007. (1919.) bavila se dobrotvornim radom te je s djecom student prava radio je u kancelariji zagrebačkog odvjet- uvježbavala javne nastupe za dječje koncerte i koncerte 12 Predović, Milko. Žumberački rod nika Šrama. Godine 1875. službovao je u Zagrebu kao Gvozdanovića. // Žumberački kalen- slijepe djece, također u Hrvatskome glazbenom zavodu dar 1967. Zagreb: Milko Predović, sudbeni prislušnik, a nakon toga više nije radio u javnoj u Zagrebu. Bila je podupiruća članica Kluba likovnih 1967., str. 188-256. službi. Bio je osobni tajnik grofice Klotilde Buratti, rođ. umjetnica, osnovanoga 1927. g. u Zagrebu15, a usto 13 O glazbenom školovanju Anke barunice Vranyczany Dobrinović (1838. - 1912.) i upravi- i jedina žena koja je proglašena začasnom članicom Busch u Zagrebu vidjeti: Izvješće telj svih njezinih imanja, među ostalim, imanja Stražeman Glazbene škole Hrvatskoga Kluba “Kvak”, te je 1929., tri godine nakon smrti svog pokraj Požege. Nakon smrti grofice od grada Zagreba zemaljskoga glazbenog zavoda u supruga Dragutina - Kvakice, dobila šaljivu diplomu Zagrebu za školsku godinu 1900. dobio je u vlasništvo kuću u Visokoj 8 kao naknadu za s nadimkom Kvakičica. Diploma je izložena u Crnom - 1901., str. 14.; 1901.-1902., str. iseljenje iz palače Dverce.11 O aktivnom sudjelovanju salonu Zbirke Anke Gvozdanović. 15.; 1902. - 1903., str. 14.; Glaz- Dragutina Gvozdanovića u radu Hrvatsko-slavonskoga bena škola Hrvatskoga zemaljskoga glazbenog zavoda u Zagrebu, gospodarskog društva u Zagrebu svjedoči povelja U zajedničkom kućanstvu s Dragutinom i Ankom Imenik izvanrednih učenika i s fotoportretima članova Društva, izrađena 1911., u Gvozdanović živjeli su Ankina sestra Margita Čokel i učenica 1901. (pripravni tečaj), br. povodu 25. godišnjice predsjednikovanja grofa Miro- nećak Zvonimir (1909. - 1995.), doktor prava i gimna- 26; 1902. (niži tečaj), br. 27; 1903. (niži tečaj), br. 29, Hrvatski glazbeni slava Kulmera, koji mu je vlastoručno napisao posvetu zijski profesor engleskoga i francuskog jezika. Kad se zavod, Zbirka arhivske građe. u spomen zajedničkog rada za gospodarski napredak Zvonimir Gvozdanović oženio Nadom rođ. Krsnik (1916. 14 O nastupima Anke Gvozdanović Hrvatske. Dragutin je u neobjavljenom rukopisu prikupio - 2001.), također profesoricom engleskoga i francuskog kao glasovirske pratnje vidjeti građu za povijest i genealogiju obitelji Gvozdanović. jezika, stanovali su u prizemlju novijega, istočnog krila. programe koncerata: HGZ, Zbirka Umjetničke predmete koji se danas čuvaju u Zbirci nasli- arhivske građe, sign. III-PG, kut. 7-1934/33b; III-PG, kut. jedio je, kupio ili prikupio na putovanjima, što je nastavila 8-1935/36a; III-PG, kut. 8-1936/7. činiti i njegova supruga Anka nakon njegove smrti.12 Klub “Kvak” i društveni život u palači 15 Klub je, osim toga, imao i nekoliko Donatorica Anka pl. Gvozdanović rođ. Busch (Budim- Palača Gvozdanović imala je važnu ulogu u društvenom „podupirajućih“ članova (Zlatu Kova- životu Zagreba između dva rata kao prostor u kojemu čić, Anku pl. Gvozdanović i dr. Milana pešta, 1887. - Zagreb, 1968.), pijanistica i učiteljica gla- Rojca). Vidjeti: Peić Čaldarović, sovira, pohađala je osnovnu školu, gimnaziju i glazbenu su se okupljali ugledni Zagrepčani na koncertima i Dubravka. Klub likovnih umjet- školu u Zagrebu13, a zatim je s izvrsnim uspjehom zavr- domjencima, posebice članovi Kluba “Kvak” sa svojim nica: 1927. - 1941.: 70. obljetnica šila Konzervatorij u Budimpešti kod profesora Tomke. suprugama i pozvanim gostima na tzv. kvakačkim veče- prve izložbe 1928. - 1998. iz zbirke 16 dr. Josipa Kovačića: Galerija Ulrich, Njezina diploma na mađarskom jeziku, izdana 24. rujna rama. Zagreb, 1. travnja - 25. travnja 1908., izložena je u predsoblju Zbirke. Osim glazbenog Klub “Kvak” (osnovan 1879., prestao djelovati 1941.) bio 1998. Zagreb: LIKUM, Galerija Ulrich, 1998. Katalog izložbe. obrazovanja, Anka Gvozdanović učila je povijest umjet- je zagrebačko društvo za razbibrigu, koje je kao glavne nosti i talijanski jezik; govorila je usto engleski, francuski, krjeposti proklamiralo vedro raspoloženje, duševnost i 16 Iz zagrebačkog društva. // Svijet, knj. 6, god. 3(1928), br. 22, str. 572. njemački i mađarski. Priređivala je samostalne koncerte 121

sl.9. Zbirka Anke Gvozdanović: Zeleni salon

sl.10. Zbirka Anke Gvozdanović: Detalj Zelenog salona s garniturom keramike Zsolnay snošljivost, a zabranjeni su bili politički i religijski sadržaji. Podaci o članstvu i djelovanju društva zabilježeni su Donosimo dio teksta brošure Pravila Kvakača, objav- u neobjavljenom rukopisu (strojopisu) Povjest Kluba ljene u Zagrebu 1894.: “Kvak” o šezdesetgodišnjici njegovog opstanka 1879. - 1939. Iz tog izvora saznajemo da su se svakosubotnje § 1. Kvakači su skup prijatelja, koji u svojih sastancih uz kvakancije održavale u Demetrovoj 3. Navodimo neko- bezazlenu zabavu začinjenu pristojnom šalom podržaju liko fragmenata: družtvenost, a unapredjuju uljudbu, nu podnipošto ne predstavami, proizvodi i razgovori političkoga ili religio- Kvak je odgovarao uvijek prosjeku sastava zagrebačkog znoga obilježja. društva, uvijek na zamjernoj duševnoj visini. (...) § 2. Samo oni sastanci su kvakački, koji se u vlastitoj (...) U Kvaku nema oholosti i gizde, u Kvaku je jednakost. bari obdržavaju; te jedino za baru vriede ova pravila. Svi smo izrađeni iz veselog materijala, za to smo i mogli da postanemo kvakači. § 3. U bari mogu redovno samo mužkarci biti, bud ko članovi, bud ko gosti. Sastav članstva: § 4. U bari ima mjesta neprekoračno samo za dvadese- toricu, a svaki od ovih jest ili je bio najprije mukačem, tad I. bankari, industrijalci, privrednici 21 regačem, a onda kvakačem. II. naučenjaci, profesori, liječnici, umjetnici 23 § 5. Svim u bari su dužnosti jedne, a tako i prava, jedino III. činovnici, odvjetnici, časnici 27 ne mogu regači i mukači biti predsjedatelji, niti mogu biti birani u upravu bare. IV. slobodna zvanja, vlastela, poduzetnici 21 § 6. Svaki član bare prima ime, te nosi posebni grb svega 92 kvakački. Ime najavlja, čim ga u baru prime, a grb mora izvjesiti u bari najdulje u 3 mjeseca iza toga. Pozdravi i Svaki član nosio je odgovarajući klupski nadimak. uzklici kvakački su “kvak kvak” - regača “rege rege” - a Primjerice, slikar Menci Clement Crnčić imao je nadi- mukača “muk muk”. mak Slikokvak, dirigent Nikola Faller Glazbokvak, slikar Branko Šenoa Zagrebkvak, suradnik Agramer Zeitunga 17 Pravila Kvakača. U Zagrebu: § 7. Sastanci u bari su svake subote, te jedna subota Tiskara i litografija C. Albrechta, Antun Schlesinger Kvakograf i sl. Dragutin Gvozdanović je “redovitim” sastankom uz zajedničku večeru, a druga 1894. Fotokopija (original u “tihim” bez večere. Dva puta u godini smije se kvakački bio je član Kluba “Kvak” niz godina (1881. - 1926.) i stalnom postavu). (Muzej grada Zagreba, knjižnica, inv. br. 9181). sastanak udesiti na “svečani”. nosio je nadimak Kvakica. Spominje se u zapisnicima sa sastanaka Kluba, bilo kao pravi član, bilo kao počasni 18 Državni arhiv u Zagrebu § 8. Gosti smiju u baru mimo naročitog poziva samo gost18, a dobio je istaknuto mjesto i u Povjesti kluba (DAZ), Društvo “Kvak”, sign. HR- onda, ako su bar dvojici kvakača i trpezniku najavljeni. DAZG-1026, Zapisnici Kvakancija “Kvak”: Kvakica bijaše prototip jednoga, kako se ono veli Na svečane sastanke pozivaju se i žene kao gosti.17 od 5./XI. 1904. - 29./VI. 1907. 122

sl.11. Zbirka Anke Gvozdanović: Plesna “kraljevskog zemaljskog gospodina” sa svim odlikama juha, keiserice i salcštangle, crveno i belo vino gieshü- dvorana s portretima Gvozdanovića i sitnim slabostima. U Kvaku bijaše njegova domena, bler, razni bonboni, cigare i cigarete.20 sl.12. Grb obitelji Gvozdanović tu bijaše najveseliji i samo bolest mogaše ga spriječiti, Potpunijem uvidu u gastronomski repertoar večerā da ne dodje u kvakanciju. Njegovo gospodsko otmjeno kod Anke Gvozdanović pridonose recepti iz bilježnica vladanje i njegova dobra volja može se postaviti uzorom. Ankine kuharice Hanike Skurjeni koji su objavljeni u knjizi Kad bi ustao da govori, služio se biranom frazom i lije- Novodvorska kuharica (Hanika, rođ. Gašparič, pret- pom dikcijom. (...) Iza Kvakičine smrti naš je zaslužni hodno je radila kod grofice Anke Jelačić u zaprešićkim Slikokvak izradio Kvakičin portrait, koji sada ukrasuje Novim dvorima).21 U Visokoj 8 održavali su se također našu baru.19 Portret Dragutina Gvozdanovića koji je koncerti, plesovi, igrokazi, čajanke i vrtne zabave. Gosti naslikao Menci Clement Crnčić - Slikokvak (1926.) bio u domu obitelji Gvozdanović bili su članovi Kluba “Kvak”: je izložen u sjedištu Kluba u Demetrovoj 3. Nakon pre- slikar Menci Clement Crnčić; dirigent Nikola Faller; arhi- stanka djelovanja Kluba “Kvak” prenesen je u kuću Anke tekt i organizator glazbenog života Josip Vancaš; arhi- Gvozdanović i izložen u Crnom salonu. tekt Martin Pilar; pravnik i političar grof Miroslav Kulmer Sačuvan je rukopisni dnevnik Ankine sestre Margite, ml.; kazališni intendant Guido pl. Hreljanović; generalni koja je u razdoblju između 1927. i 1936. godine zapisi- direktor Prve hrvatske štedionice Milivoj Crnadak; arhi- vala datume održavanja užina i večera, imena uzvanika i tekt i poduzetnik Janko Grahor ml.; ravnatelj Hrvatske 19 Povjest Kluba “Kvak” o šezdesetgodišnjici njegovog opstanka cjelovite jelovnike. Donosimo (u sažetom obliku) primjer komercijalne banke Dragutin Vabić; predstojnik Orto- 1879. - 1939. Zagreb, 1939. Strojo- iz tog dnevnika: pedske klinike dr. Božidar Špišić; odvjetnik dr. Nikola pis. (Muzej grada Zagreba, knjižnica, Hoffer; inženjer i poduzetnik Josip Dubsky; ravnatelj inv. br. 6185). November 1932. Dioničke tiskare i novinar Dragutin Heumer; skladatelj, 20 Rukopisni dnevnik Margite 9.toga večera kvakačka glumac, pjevač i redatelj Gjuro Prejac; državni nadod- Čokel, dokumentacija Zbirke Anke Gvozdanović. Kratica “g. g.” znači g. g. Crnadak, Kulmer, Pilar, Leibenfrost, Vrbanić, Dr vjetnik dr. Viktor Aleksander; generalni tajnik Burze Špiro “gospodin i gospođa” - na večere Peičić, Dr Lušitsky, Dr Hofer, Faller, Dr Špišić, Švrljuga, Peručić; agronom, sveuč. profesor i ministar poljopri- su dolazile i supruge članova Kluba vrede dr. Oton pl. Frangeš; slikar i ravnatelj Umjetničke “Kvak”. Šenoa, Dr Peručić, Anka akademije dr. Branko Šenoa, ali i drugi ugledni Zagrep- 21 Novodvorska kuharica: što se jelo u Kaviar u ledu, sa putrom slanim keksom, i prženim čani, primjerice Maksimilijan Paspa, Zlatko Baloković, Dvorima bana Jelačića: šest kuharskih kruhom, govedska juha sa konzume, šil sa majonezom, bilježnica Hanike Skurjeni / priredile dr. Lušitsky, Miroslav Krleža, Rudolf Matz, dr. Srkulj, dr. puding od zeca, šnitzli od zeca i jetra od guske i sos od Božica Mirić i Ljerka Vladović. Ernesto Čimić, Ivo Mošinsky, dr. Rudolf Jagić, Teodor Zaprešić: Pučko otvoreno učilište divljači, šparge sa putersosom, purice sa kompotom Mallin, dr. Franjo Maixner, grof Schönfeld, Edo Šen, dr. Zaprešić, 2001. amerikanskim i raznom šalatom, vanili bomba i čokolad Bučar, dr. Artur Marić, Albert Deutsch, Oktavijan Miletić i 22 Nav. dj. u bilj. 18; rukopisni bomba sa vaferlom i olipnama, ananas torta i kafekrem mnogi drugi.22 Nikola Faller i Zlatko Baloković darovali su dnevnik, dokumentacija Zbirke torta, piškote, razni sir, razno voće, crna kava, kisela Anke Gvozdanović. 123

sl.13. Palača Gvozdanović imala je važnu ulogu u društvenom životu Zagreba između dva rata kao prostor u kojemu su se okupljali ugledni Zagrepčani na koncertima i domjencima, posebice članovi Kluba “Kvak” sa svojim suprugama i pozvanim gostima na tzv. kvakačkim večerama. Stol u blagovaonici postavljen za Kvakačku večeru 1920-ih godina.

sl.14. Fotografija Anke pl. Gvozdanović. Foto: Rudolf Firšt, 1929.

sl.15. Anka Gvozdanović - Kvakičica bila je jedina žena koja je dobila status začasne članice. Spomen povelja Kluba Kvak, 1929.

sl.16. Zbirka Anke Gvozdanović: Vrč za pivo, južna Njemačka, 19. stoljeće

nom salonu palače Gvozdanović 1952. godine nastupio Antonio Janigro.

Upravljanje Zbirkom od 1967. do danas Muzej za umjetnost i obrt preuzeo je upravljanje Zbir- Anki Gvozdanović svoje fotoportrete s posvetama, koji kom Anke Gvozdanović 1967. g., još za života vlasnice su izloženi na istaknutome mjestu u Zbirci - na njezinu i prema njezinoj izričitoj želji. Iste je godine sastavljena koncertnom glasoviru. prva inventarna knjiga koja je dva puta prilikom revizija Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Anka Gvozdanović (1994. i 1998.) dopunjena. U stručnoj obradi predmeta se preselila u prizemlje palače, a opremu i uređenje sudjeluju svi kustosi Muzeja. Kustosica - voditeljica prostorija na katu sačuvala je u cijelosti. Gradu Zagrebu Zbirke zadužena je za istraživanje i prezentiranje njezina uputila je darovni prijedlog već 1953. godine te je pro- kulturno-povijesnog aspekta te za neposredan nadzor stor Zbirke i prije formalno-pravnog preuzimanja dona- i primanje posjetitelja. Zbirka je sve do 1996. bila otvo- cije služio za reprezentativne svrhe, dok je vlasnica imala rena za javnost, ali samo od svibnja do listopada zbog status počasne kustosice. Zabilježeno je da je u glazbe- nemogućnosti grijanja. Ambijent Zbirke često je bio 124

sl.17.-18. U Državnom arhivu u Zagrebu (DAZ) čuva se Zbirka građevne dokumentacije Poglavarstva grada Zagreba, sign. HF-DAZG-1122. Anka Gvozdanović je 1929. g. dobila građevnu dozvolu za uređenje vrta prema Tuškancu. Nacrte je potpisao ovlašteni graditelj Stjepan Uršić. Vrtna arhitektura, neobaroknih stilskih obilježja nije sačuvana u cijelosti. korišten kao gotova scenografija za snimanje različitih cija i suvenira, radna soba kustosa, izložba popratne TV emisija, serija i filmova. Zbog nedostatnih sredstava dokumentacijske građe o povijesti kuće i obitelji, Klubu za investicijsko održavanje s vremenom su nastala “Kvak” i društvenom životu u palači između dva rata, znatna oštećenja na objektu, a sve su postojeće insta- prezentacija kuhinje kao dijela stalnog postava, s njezi- lacije dotrajale, što je dovelo do neprihvatljivog stanja sa nom izvornom opremom i popratnom izložbom o veče- stajališta zaštite te je Zbirka 1996. g. zatvorena. Tada rama u palači, jelovnicima, kuharici i njezinim receptima. je Muzej za umjetnost i obrt, u suradnji s Gradskim U potkrovlju će se urediti višenamjenski prostor površine uredom za kulturu grada Zagreba i Gradskim zavodom oko 120 m² za izložbe, predavanja, promocije i druge za zaštitu spomenika, započeo provedbu planirane društvene događaje. Ovisno o financijskim mogućno- obnove objekta te je otada Zbirka dostupna samo za stima, radovi bi trebali započeti 2014. g., a provodit će službene i stručne posjete. Izvedeni su brojni konzer- se postupno. vatorski zahvati na zgradi i kontinuirano se restauriraju predmeti iz Zbirke. Stručni tim Muzeja za umjetnost i obrt razradio je muzeološku koncepciju koja obuhvaća Uloga Zbirke Anke Gvozdanović u kontekstu zagrebačkih očuvanje spomeničke vrijednosti zgrade, vrta i interijera, ambijentalnih zbirki prezentiranje Zbirke javnosti kao baštine in situ te održa- Grad Zagreb vlasnik je 29 zbirki i ostavština kulturno- vanje koncerata i drugih kulturnih događaja kako bi se povijesne i umjetničke vrijednosti, koje su gradu od ponovno oživjela ta palača koja je različitim društvenim 1946. do danas darovali privatni kolekcionari, umjetnici, sadržajima obogatila kulturni život Zagreba u prvim ugledni građani ili njihovi pravni sljednici, a Grad Zagreb desetljećima 20. st.23 U 2011. godini, u suradnji s Hrvat- ih je povjerio na upravljanje muzejsko-galerijskim i skom televizijom, započeta je realizacija programa Glaz- drugim ustanovama.25 beni salon Gvozdanović - serije donatorskih koncerata Zbirka Anke Gvozdanović, kojom upravlja Muzej za istaknutih hrvatskih glazbenika međunarodnog ugleda. umjetnost i obrt, jedna je od osam ambijentalnih zbirki u Na poziv umjetničkog voditelja Salona Zlatka Madžara Zagrebu koje se nalaze u vlastitim prostorima, a saču- i Muzeja za umjetnost i obrt odazvali su se kontratenor vane su kao autentični ili djelomice preuređeni odnosno Maks Emanuel Cenčić, pijanistica Martina Filjak, mezzo- 23 Brkić, Silvija. Zbirka Anke rekonstruirani povijesni ambijenti. Memorijalnom zbirkom Gvozdanović: muzeološka koncepcija: sopranistica Renata Pokupić, violončelistica Monika Joze Kljakovića na Rokovu perivoju 4 upravlja Centar pismeni rad za polaganje stručnog Leskovar i gitarist Petrit Çeku.24 ispita za zvanje kustosa. Zagreb, za likovni odgoj grada Zagreba, a Zbirkom Vjenceslava 2005. U 2012. g. izrađen je glavni i izvedbeni projekt obnove Richtera i Nade Kareš-Richter na Vrhovcu 38a Muzej 24 Glazbeni salon Gvozdanović (arhitekt Željko Kovačić) koji obuhvaća rješenje svih suvremene umjetnosti. Pod upravom Muzeja grada 2011. Zagreb: Muzej za umjetnost instalacija, sustav klimatizacije, grijanja i hlađenja, Zagreba djeluju Memorijalna zbirka i stan arhitekta Vik- i obrt, 2011. (programska brošura); Madžar, Zlatko. Glazbeni salon konzervatorsko-restauratorske zahvate na objektu i u tora Kovačića u Masarykovoj ulici 21/III, Zbirka dr. Ivana Gvozdanović 2011. // Zagreb moj interijeru, rekonstrukciju vrtne arhitekture i hortikulture, Ribara i Cate Dujšin-Ribar u Demetrovoj 3/II, Memori- grad, 33 (V/2011) / Zagreb, 2011., uređenje podruma i terase u funkciji caffea za posjetite- jalni prostor Miroslava i Bele Krleže na Krležinu Gvozdu str. 46-47. lje, adaptaciju prostorija u prizemlju, gdje su predviđeni 23/I, Ambijentalna zbirka akademskog kipara profesora 25 Zagreb online, http://www.zagreb. dodatni sadržaji: recepcija s prodavaonicom publika- Roberta Frangeša-Mihanovića na Rokovu perivoju 2 te hr (19. rujna 2011.). 125

sl.19. Vrt palače Babočaj-Gvozdanović, fotografija iz ranih 1930-ih. © Fotodokumentacija: Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb ristivi prostor za prijam posjetitelja i za druge muzejske potrebe unutar istog objekta: prizemlje, podrum i pot- krovlje. U kontekstu zagrebačkih muzeja i zbirki općenito, Zbirka Anke Gvozdanović ima iznimno kulturološko, društveno, pedagoško i turističko značenje jer kao cjeloviti sačuvani Zbirka Margite i Rudolfa Matza u Mesničkoj 15, koja je, povijesni ambijent, uz dragocjene dokumente o nemate- za razliku od ostalih, izravno darovana Muzeju grada rijalnoj baštini, reprezentativno svjedoči o duhu sredine Zagreba. Prvih je pet spomenutih zbirki otvoreno, dok (Gornji grad) i vremena (početak 20. st.), te osim posjeta su dvije posljednje zbog radova na obnovi i uređenju još uz stručno vodstvo, omogućuje oživljavanje tradicije uvijek zatvorene za javnost. putem raznovrsnih društvenih i kulturnih događanja Zbirka Anke Gvozdanović s muzeološkog se stajališta (koncerata, predavanja, promocija, domjenaka, vrtnih razlikuje od svih ostalih spomenutih zbirki jer su one zabava i dr.). Stoga smatramo da će nakon obnove i ponajprije memorijalne, s naglaskom na biografijama otvaranja za javnost palača Gvozdanović postati neza- istaknutih osoba iz kulturnoga i umjetničkog života obilaznim odredištem gotovo svih ciljnih skupina muzej- Zagreba, a kad je riječ o palači Gvozdanović, naglasak skih posjetitelja, od stručne i kulturne javnosti, diplo- je na tradiciji društvenog života koji je u njezinim prosto- matskih i poslovnih predstavništava, školskih i turističkih rima bio osobito intenzivan u 1920-im i 1930-im godi- grupa do najšireg kruga građana. nama. U nastojanju da se konzervira posljednji održani sloj spomenika i dosljedno provede načelo “živuće povi- Primljeno: 19. travnja 2013. jesti” (living history - prema uzorima tzv. Historic Houses u Velikoj Britaniji)26, prezentacija te zbirke drugačije je Literatura osmišljena nego prezentacija ostalih zagrebačkih ambi- 1. jentalnih zbirki: nema suvremenih muzeografskih poma- Bagarić, Marina. Arhitekt Ignjat Fischer. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt: Meandar media, 2011. gala, a posjetiteljima je omogućen neposredan doživljaj 2. Bojničić, Ivan. Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg: 26 The National Trust. // Apollo, 494 povijesne ambijentalne cjeline kao da su privatni gosti Bauer & Raspe, 1899. (CLVII / 2003) / London, 2003. nekadašnjih domaćina u davno prošlom vremenu. Osim 3. Brkić, Silvija. Zbirka Anke Gvozdanović: muzeološka koncep- 27 Carlyle’s House, povijesna kuća usmenog izlaganja stručnog vodiča, izvor informacija je cija: pismeni rad za polaganje stručnog ispita za zvanje kustosa. s vrtom iz 19. stoljeća poznata praktični tiskani vodič Zbirke, ali i portfolio koji sadržava Zagreb, 2005. kao okupljalište viktorijanskoga opširnije podatke o palači, Zbirci, nekadašnjim vlasni- 4. Brkić, Silvija. Zbirka Anke Gvozdanović: dio izložbe Skriveno književnog društva, sačuvana je sa blago MUO - in situ. // Vijesti muzealaca i konzervatora, 4 (2005) / svim detaljima unutarnjeg uređenja, cima i njihovu društvenom životu, uz obilje ilustrativnog Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2006., str. a o njoj se brine The National Trust. materijala, a posjetitelj ga može prelistati udobno sjedeći Vidjeti: Campbell, Ian [ed.]. Carlyle’s 5. Brkić, Silvija. Zbirka Anke Gvozdanović. T-Hrvatski Telekom House. London: The National Trust, u salonu. Slična se prezentacija primjenjuje, primjerice, u službi hrvatske kulture. // Kontura art magazin, 88 (2006) / 2009. 27 Zagreb: Kontura, 2006., str. u Kući Carlyle u Londonu . Dodatna pogodnost koju http://www.nationaltrust.org.uk/ nemaju ostale ambijentalne zbirke jest slobodan isko- 6. Brkić, Silvija. Zbirka Anke Gvozdanović. Zagreb: Muzej za main/w-vh/w-visits/w-findaplace/w- umjetnost i obrt, 2010. Deplijan. carlyleshouse/ (19. rujna 2011.). 126 7. Brkić, Silvija. Građanski život u Visokoj 8: Zbirka Anke Gvozda- nović. // Zagreb moj grad, 33 (V/2011) / Zagreb, 2011., str. 48-53. 8. Campbell, Ian [ed.]. Carlyle’s House. London: The National Trust, 2009. 9. Dobronić, Lelja. Zagrebački Gornji grad nekad i danas. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1967. The Cultural and Historical Significance of the Anka 10 Fotografija u Hrvatskoj 1848. - 1951. Zagreb: Muzej za umjet- Gvozdanović Collection and its Role in the Context of nost i obrt, 1994. Katalog izložbe. In-Situ Collections in Zagreb 11. Gazivoda, Nina. Vila Frangeš na Rokovu perivoju u Zagrebu. Zagreb: Pop & Pop, 2008. Museum of Arts and Crafts - Anka Gvozdanovic’s Collection in 12. Glazbeni salon Gvozdanović 2011. Zagreb: Muzej za umjet- Visoka ulica, Zagreb, is preserved as an authentic historical nost i obrt, 2011. (programska brošura). unit – a palace with garden architecture and original furnish- 13. Historicizam u Hrvatskoj. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, ing and decorations of a residential space of the first decades 2000. Katalog izložbe. of the 20th century which gives an authentic testimony to the 14. Hrvatski biografski leksikon, 5, Gn-H. Zagreb: Leksikografski spirit of the milieu and the time, and contains 1052 artistic zavod “Miroslav Krleža”, 1998. and use objects. 15. Jelčić, Zrinka. Zbirka Margite & Rudolfa Matza: donacija Muzeju grada Zagreba. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2010. The collection was given to the city of Zagreb by its owner, Anka Gvozdanović, in 1966; the very next year, it was confided 16. Kraševac, Irena. Nikola Mašić. // Zagreb - München: hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu. Zagreb: to the management of the Museum of Arts and Crafts, under Umjetnički paviljon, 2009. Katalog izložbe. the aegis of which it operates today. 17. Kružić-Uchytil, Vera; Stanko Staničić. Zbirka Anke Gvozdano- vić. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1990. Deplijan. The palace was extended in neo-Baroque style in 1929-1930. Neo-Historicist extensions and conversions were common 18. Madžar, Zlatko. Glazbeni salon Gvozdanović 2011. // Zagreb th moj grad, 33 (V/2011) / Zagreb, 2011., str. 46-47. in Zagreb in the early 20 century, the clients thus express- 19. Maroević, Ivo. Uvod u muzeologiju. Zagreb: Zavod za informa- ing their affection for the tradition. They were carried out by cijske studije, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1993. distinguished architects such as Ignjat Fischer. 20. Mihalić, Veljko. Donacije umjetničkih zbirki gradu Zagrebu - The Anka Gvozdanović Collection differs in a museological inačica kulturnog razvoja: magistarski rad. Zagreb, 2007. point of view from the other collections donated to the city of 21. The National Trust. // Apollo, 494 (CLVII / 2003) / London, 2003. Zagreb, which are primarily memorial in nature, the emphasis being placed on the biographies of prominent people from 22. Novodvorska kuharica: što se jelo u Dvorima bana Jelačića: šest kuharskih bilježnica Hanike Skurjeni / priredile Božica Mirić i the cultural and artistic life of Zagreb. But in the case of the Ljerka Vladović. Zaprešić: Pučko otvoreno učilište Zaprešić, 2001. Gvozdanović Palace, the emphasis is laid on the tradition of 23. Oblici mirisa. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2002. Kata- social life that was particularly vigorous in its rooms in the log izložbe. 1920s and 1930s. In an attempt to conserve the last stratum 24. Peić Čaldarović, Dubravka. Klub likovnih umjetnica: 1927. of this heritage building and literally to carry out the principle - 1941.: 70. obljetnica prve izložbe 1928. - 1998. iz zbirke dr. of living history, the presentation of the collection is con- Josipa Kovačića. Zagreb: LIKUM, Galerija Ullrich, 1998. Katalog izložbe. ceived differently to that of other Zagreb in situ collections: 25. Pravila Kvakača. U Zagrebu: Tiskara i litografija C. Albrechta, there are no contemporary museum aids, the visitors being 1894. Fotokopija (original u stalnom postavu). Muzej grada afforded a direct experience of a historical setting as if they Zagreba, knjižnica, inv. br. 9181. were the private guests of the former hosts in that long past 26. Predović, Milko. Žumberački rod Gvozdanovića. // Žumbe- time. Apart from the words of the guide, the source of infor- rački kalendar 1967. Zagreb: Milko Predović, 1967. mation is a practical printed brochure about the Museum, as 27. Premerl, Nada. Stan arhitekta Viktora Kovačića. Zagreb: Muzej well as a portfolio that contains detailed information about grada Zagreba, 2000. the palace, the Collection, the former owners and their social 28. Šterk, Slavko ; Vesna Vrabec. Memorijalni prostor Bele i Miro- slava Krleže. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2009. life, along with an abundance of illustrative materials. The visitor can turn over its pages at his or her ease seated in 29. Vrabec, Vesna. Zbirka dr. Ivana Ribara i Cate Dujšin-Ribar: donacija Gradu Zagrebu. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2009. the drawing room. An additional advantage that other such collections do not have is the freely usable space for the reception of visitors and for other museum needs in the same Izvori structure: the ground floor, cellar and attic. Državni arhiv u Zagrebu (DAZ), Zbirka građevne dokumentacije Poglavarstva grada Zagreba In the context of Zagreb museums and collections as a whole, the Anka Gvozdanović Collection has outstanding importance Državni arhiv u Zagrebu (DAZ), Društvo “Kvak”, Zapisnici Kva- kancija in the contexts of culture, society, education and tourism: as Hrvatski glazbeni zavod (HGZ), Zbirka arhivske građe an integrated and well preserved historical setting, along with precious documents about the intangible heritage, it gives Muzej grada Zagreba, Knjižnica, Povijest Kluba “Kvak” o šez- desetgodišnjici njegovog opstanka 1879. - 1939., neobjavljeni a representative testimony to the spirit of the milieu (of the strojopis Upper Town) and the time (early 20th century). Reanimation of Muzej za umjetnost i obrt, Dokumentacija Zbirke Anke Gvozda- the tradition is possible not only via the medium of the guided nović, rukopisni dnevnik Margite Čokel tour, but also by diverse social and cultural events (concerts, lectures, launches, parties, garden parties and so on). IM 43 (1-4) 2012. MUZEJSKA OBRADA ZBIRKI (VODENIH) KORNJAŠA, S POSEBNIM OSVRTOM NA NJIHOVO IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE TRENUTAČNO STANJE U FUNDUSU HRVATSKOGA PRIRODOSLOVNOG MUZEJA – MUSEUM THEORY AND PRACTICE PROMIŠLJANJA I SMJERNICE dr. sc. VLATKA MIČETIĆ STANKOVIĆ Zoologijski zavod, Biološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb dr. sc. IVA MIHOCI Zoološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

UVOD. Sve razvijenija svijest o važnosti zaštite biološke raznolikosti daje prirodoslovnim muzejima važnu ulogu u čuvanju prirodoslovne kulturne baštine pojedine zemlje. U prirodoslovnim muzejima djelatnici sustavno prikupljaju i čuvaju, stručno i znanstveno obrađuju te izlažu prirodoslovne predmete (Kučinić, 1988.; Števčić, 1998.). Na temelju Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 143/08) i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja sl.1. Muzejski predmeti kornjaša prije i muzejske dokumentacije o muzejskoj građi (NN 108/02) nakon DNA analize. Primjerak A prikupljen je 1966. g.; prirodoslovni muzeji imaju nezaobilaznu ulogu u pro- primjerak B 2002. g.; vedbi obrade, čuvanja i izlaganja prirodoslovnih zbirki, primjerak C 1980. g. (prilagođeno iz Gilbert osobito ako je sustav prikupljanja, stručne i znanstvene i sur., 2007.) obrade te upravljanja zbirkama unutar standarda muzej- kornjaše (podred Polyphaga) u različitim zbirkama u ske i prirodoslovnih struka (Kružić i Arko-Pijevac, 2011.). fundusu Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Prirodoslovne zbirke pokretno su kulturno dobro, a definirane su Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 25/12) i Uredbom 3911/92 Europske komisije. Pri- Utvrđivanje sistematske pripadnosti muzejskih predmeta - rodoslovni se muzeji ne mogu smatrati ni isključivo kul- oštećivanje muzejske prirodnine? turnim ni samo znanstvenim, već kulturno-znanstvenim Kako se većina vodenih kornjaša određuje uz pomoć ustanovama. Isključivanje jedne od tih aktivnosti može spolnog organa (genitalnog aparata) koji je potrebno biti vrlo štetno, ne samo za muzeje, već i za znanost i izdvojiti iz tijela životinje, muzejski se predmeti donekle kulturu naroda (Števčić, 1998.). oštećuju. Genitalije se iz zadčanog dijela tijela kukca Predmeti prikupljeni u prirodi (muzejska “prirodnina”) izoliraju uz pomoć entomoloških iglica dimenzija 0 ili 00 čine prirodoslovne muzeje jedinstvenima među muzeji- te oštrih i tankih pinceta, pri čemu je potrebna praksa i ma kao kulturnim baštinicima (Balabanić, 1998.). Svaka upornost, što je uvelike podcijenjena vještina. Navede- muzejska prirodnina dokument je stvarnosti i nosilac na metoda utječe na cjelovitost morfologije muzejskog muzealnosti (Maroević, 1993., Uzelac, 2000.). Jedinke predmeta. donesene u muzej iz svojega prirodnog staništa (pred- Ako je način prikupljanja, konzerviranja i čuvanja pri- muzejski realitet) dokaz su raznolikosti i vrijednosti ne- rodnine u skladu sa stručnim i znanstvenim pravilima kog područja, kao i znak prirodnih procesa ili ekoloških muzeologije i temeljne znanstvene discipline, zaobiđene modela te uklapanjem u fundus postaju dijelom muzej- su prepreke koje onemogućuju izolaciju i analizu DNA ske stvarnosti. Posebno značenje u muzejskom fundusu iz muzejskih predmeta. Recentni radovi opisuju metode imaju tipovi, kao i primjerci rijetkih i ugroženih vrsta jer su izolacije DNA iz dijelova muzejskog materijala uz neznat- dokumenti realnosti nekog vremena i prostora, sa svim no oštećivanje morfološke strukture. Iako su do sada značajkama izvornosti i raznolikosti (Maroević, 1993., metode izolacije DNA iz muzejskih prirodnina bile pove- Balabanić, 1998.). Jednako tako, muzejska prirodnina zane s oštećivanjem muzejskog predmeta (članci nogu, u sebi nosi mnoštvo informacija čije otkrivanje ovisi o pokrilja/potkrilja), u istraživanju Gilbert i sur. (2007.) razvoju znanstvene metodologije i njezine adekvatne takvog oštećivanja nema (sl.1.). Gilbert i sur. (2007.) interpretacije (Šašić Kljajo i Mihoci, 2008.). sintetizirali su pufere u koje se uranja sav muzejski pred- Cilj ovog rada jest komentirati primjenjivost recentnog met, a nukleinska se kiselina izolira iz pufera. Muzejski znanja o metodologiji utvrđivanja sistematske pripad- predmet u puferu ostane morfološki neoštećen tijekom nosti vrsta, njihovu muzeološku obradu i čuvanje te 20 sati, potom se uklapa u 100%-tni etanol, suši na prikazati recentno stanje i probleme vezane za vodene zraku te vraća u zbirku. Na spomenuti način uspješno je 128

sl.2. Entomološka kutija s vodenim kornjašima iz Zbirke kornjaša Weingärtner (Mihoci, 2012.) sl.3. Zbirka kornjaša Igalffy Zbirka kornjaša Igalffy ima 14 569 predmeta suho prepariranih kornjaša, a nastala je skupljačkom aktivnosti dvojice entomologa - Imre i Konstantina Igalffyja u prvoj polovici 20. st., i to nakon višegodišnjeg prikupljanja na području Trnovca, ali i drugih lokaliteta u Hrvatskoj (Mihoci, 2011.). U zbirci su vodeni kornjaši zastupljeni s 235 jedinki. Oko 2% ukupnog broja primjeraka vodenih kornjaša nema priloženu etiketu na entomološkoj iglici. Zbirka kornjaša Redenšek obuhvaća 7 242 predmeta suho prepariranih kornjaša. Vladimir Redenšek - za- grebački entomolog amater, prikupljao je kornjaše i podzemnu faunu u prvoj polovici 20. st. (Mihoci, 2011.). Vodeni su kornjaši u zbirci zastupljeni s 343 jedinke izolirana DNA iz muzejskih predmeta starih od 2 do 94 koje su u prilično lošem stanju još od trenutka ulaska u godine. muzejski fundus. Više od 50% primjeraka nije određeno Vodeni kornjaši u fundusu Hrvatskoga prirodoslovnog mu- do vrste te nema priložene etikete (skupina podataka o zeja nastanku). U fundusu HPM-a vodeni su kornjaši uklopljeni u neko- Zbirka kornjaša Schlosser sadržava 17 984 predmeta liko zatvorenih zbirki nazvanih prema skupljačima od- suho prepariranih kornjaša. Zbirka je rezultat skupljačke nosno njihovim utemeljiteljima. Analizom svih muzejskih aktivnosti Dr. Josipa Schlosser-Klekovskog, entomolo- primjeraka vodenih kornjaša iz fundusa ustanovljeno je ga i prvog člana JAZU iz Zagreba. Materijal iz njegove da iz predmeta nije izdvojen genitalni aparat, što upu- zbirke znanstveno je obrađen u radu Fauna kornjašah ćuje na zaključak da su jedinke određivane na temelju Trojedine Kraljevine (1877. - 1879.), u kojemu se navodi vanjskih morfoloških značajki, koje nisu sigurna deter- 5 000 vrsta s područja Hrvatske, Slavonije i Dalmacije minacijska svojstva. Takva je naknadna redeterminacija (primjerke je dobivao iz bečkog Dvorskog muzeja od E. muzejskog materijala zahtjevnija jer je jedinke potrebno Reittera) (Mihoci, 2011.). Predmetima u toj zbirci nedo- najprije omekšati da bi se mogao izdvojiti genitalni staje skupina podataka o nastanku pa zbirka primarno aparat. Kako nije riječ samo o prirodnome, već i o kul- ima povijesnu vrijednost koja je izuzetna s obzirom na turnom dobru, sam proces redeterminacije izuzetno je vrijeme prikupljanja, broj primjeraka i razinu očuvanosti. osjetljiv. Zbirka kornjaša Novak ima 70 123 predmeta suho pre- Vodeni kornjaši sastavni su dio osam zbirki kornjaša pariranih kornjaša. U drugoj polovici 20. st. dr. sc. Petar Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Novak prikupljao je kornjaše Dalmacije i Primorja. O 129

sl.4. Zbirka kornjaša Koca

sl.5. Zbirka kornjaša Novak leopterologa, kao i prof. dr. sc. Antuna Korlevića, prvog profesora entomologije na Sveučilištu u Zagrebu (Miho- ci, 2011.). Vodeni su kornjaši u njoj zastupljeni s 365 jedinki, koje su pravilno etiketirane. Zbirka će u dogledno vrijeme biti presložena unutar postojećih entomoloških kutija koje su izuzetne kvalitete te ih ne treba mijenjati. Zbirka kornjaša Koča ima 9 157 predmeta prepariranih kornjaša, a ujedno je jedina zbirka kornjaša koja je u potpunosti inventirana i ima pripadajuću bazu podataka. Zbirka je nastala skupljačkom aktivnošću Gjure Koče na lokalitetima u Slavoniji, na Kvarneru, Velikoj Kapeli i drugdje (Mihoci, 2011.). Vodeni su kornjaši u njoj zastu- značenju njegova rada govori činjenica da je više od 20 pljeni s 275 jedinki. vrsta kornjaša dobilo njegovo ime. Vodeni su kornjaši u Zbirka vodenih kornjaša recentno je darovana zbirka Hr- zbirci zastupljeni sa 780 jedinki. U zbirci kornjaša Novak vatskome prirodoslovnome muzeju i obuhvaća 25 000 vodeni su kornjaši (uz zbirku kornjaša Weingärtner) u jedinki, a nastala je skupljačkom aktivnošću prvog au- najboljem stanju s gledišta prepariranja i očuvanosti tora na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne muzejskog predmeta - kukci su cjeloviti, a etikete jasne i Gore i Makedonije. U zbirci se osim suho prepariranih čitke. Ovogodišnjim planom rada dio zbirke pohranjen u vodenih kornjaša nalaze i uzroci pohranjeni u alkoholu s 50 kartonskih kutija bit će premješten u prikladne ento- ličinačkim stadijima. Trenutačno se provodi inventiranje mološke kutije. i fotodokumentiranje predmeta iz zbirke te se skupina Zbirka kornjaša Weingärtner obuhvaća 47 000 predmeta podataka o identifikaciji, nastanku i nabavi unosi u Excel suho prepariranih kornjaša a rezultat je 40-godišnje sku- bazu podataka. pljačke aktivnosti tog entomologa amatera i objedinjuje Posljednjih nekoliko mjeseci napravljeni su vidljivi po- primjerke prikupljene na području bivše Jugoslavije. maci u dokumentiranju svih kornjaša u fundusu HPM-a. Zbirka je nastala od 1895. do 1941. g. (Mihoci, 2011.). Odnedavno je dostupna fotodokumentacija svih zbirki Vodeni su kornjaši u njoj zastupljeni sa 110 jedinki, svi kornjaša koja čini temelj njihove buduće sustavne do- su pravilno etiketirani i s obzirom na čistoću kutikule, u kumentacije, a označene su i sve entomološke kutije solidnom stanju (sl.2). zbirki kornjaša, njih 793, na koje će se upisivati brojčano Središnja zbirka kornjaša združena sa zbirkom Korlević ima stanje predmeta u pojedinoj kutiji, u skladu s materijal- 34 747 predmeta suho prepariranih kornjaša. Nastala je nim sravnjivanjem stanja s recentnom revizijom. Revizija sredinom 20. st. prikupljačkom aktivnošću brojnih ko- građe zbirki kornjaša odnosi se na 236 722 predmeta i 130

sl.6. Zbirka kornjaša Redensek bit će završena do ožujka 2013. Rezultat će se iskazati vrstava u zbirke A (svjetskog značenja), B (regionalnog prema Pavić (2010.) na Popisu pronađenih inventiranih značenja), C (lokalnog značenja) i D kategorije (zbirke predmeta, Popisu nepronađenih inventiranih predmeta i bez znanstvenih svojstava, s povijesnim i obrazovnim Popisu zatečenih neinventiranih predmeta. Napravljen je značenjem). petogodišnji plan inventiranja fundusa iz zbirki kornjaša Mišljenja smo da navedeni kriteriji - svjetsko značenje, HPM-a, koji je započeo inventiranjem materijala u zbirci regionalno značenje, lokalno značenje pa čak i povijesno kornjaša Mikšić, a nastaviti će se inventiranjem materija- značenje mogu steći kriterij znanstvenosti nakon znan- la iz Zbirke podzemnih kornjaša Jalžić. stvene obrade predmeta koji su u njima pohranjeni, i to Smjernice u obradi i čuvanju vodenih kornjaša u fundusu na temelju sljedećih elemenata. - HPM a 1. Muzejske prirodnine nužno je prikupljati standardnim 1. Način čuvanja kornjaša treba prilagođivati novim spo- znanstvenim metodama za određeno područje tako da znajama o načinu i uvjetima pohrane. se predmeti ne oštećuju, već se neoštećeni unose u muzej radi preventivnog spremanja u karantenu. Važno 2. Muzejski predmeti (vodenih) kornjaša moraju se inje da u znanstvenoj zbirci prirodnine budu preparirane ventirati i katalogizirati. Time će se znatno olakšati mu- sukladno pravilima struke. zejska i znanstvena djelatnost u muzeju, barem u smislu dostupnosti dokumentacije o građi. 2. Potrebno je definirati muzejski predmet do razine vrste, što je osnovni kriterij u definiranju pripadnosti pri- 3. Muzejski predmeti vodenih kornjaša moraju biti rodnine. imenovani prema Međunarodnom kodeksu zoološke nomenklature (ICZN-u) jer postojećim nazivima ne prate 3. Dodijeljeno ime vrste mora biti u skladu s kodeksom recentna pravila entomološke struke (u imenima vrsta Zoološke nomenklature te mora biti recentno priznato. ima elemenata zastarjele nomenklature). 4. Predmeti unutar zbirke trebaju biti u skladu s recen- 4. Raspored predmeta unutar zbirki trebao bi pratiti tnom sistematskom i taksonomskom kategorizacijom. prihvaćenu sistematiku. Najprihvatljiviji način organiza- 5. Da bi predmeti nudili proširenu “znanstvenu” informacije zbirki i muzejskih predmeta vodenih kornjaša, ali i ciju, nužno je da budu vezani za podatke o nastanku i ostalih kukaca, trebao bi pratiti recentnu sistematsku nabavi (NN 108/02), što se odnosi na mjesto i vrijeme raspodjelu. uzorkovanja, kako bi se stekao uvid u znanstvenu infor- 5. Baze podataka o muzejskoj građi zbirki vodenih maciju o vremenskom i prostornom kontekstu u kojemu kornjaša mogle bi se prilagoditi kategorizaciji zbirki koja je predmet prikupljen, pri čemu dolazi do izražaja i njiho- treba biti jedan od zadataka provedbe matičnosti za pri- vo povijesno značenje. rodoslovne muzeje (Arko-Pijevac, 2008.). Kategorizacija 6. Svaki muzejski predmet mora biti muzeološki obra- zbirki prema Arko-Pijevac (2008.) studijske zbirke raz- đen počevši već od procesa inventiranja. ZAKLJUČAK. Nakon detaljnog uvida u muzejske predmete 131 vodenih kornjaša fundusa HPM-a može se zaključiti da analizirane zbirke čine značajno kulturno i znanstveno dobro. U zbirkama HPM-a nalaze se vrijedni muzejski predmeti vodenih kornjaša skupljenih s lokacija koje su danas izložene jakome antropogenom utjecaju ili su čak i nestale. U znanstvenom smislu muzejske su zbirke baza za komparativna istraživanja faune nekog područja. Kako je muzejska zbirka živa tvorevina koja se Museum processing of collections of aquatic beetles stalno mijenja i dopunjuje, pri nekim budućim obradama with a separate review of their current state in the i pohranjivanju vodenih kornjaša u muzejskoj praksi po- holdings of the Croatian Natural History Museum – jedini segmenti muzejske djelatnosti provode se prema considerations and guidelines standardima fundamentalne struke. Time će se znatno olakšati posao nekim budućim muzejskim djelatnicima i The ever more developed awareness of the importance of znanstvenicima. protecting biological diversity gives natural history museums an important role in the preservation of the natural historical cultural heritage of a given country. LITERATURA In the natural history museums, staff members systemati- 1. Arko-Pijevac, M., 2008. Kategorizacija zbirki Prirodoslovnog cally collect and preserve, professionally and scientifically muzeja Rijeka. I. kongres muzealaca Hrvatske, Zagreb, 12. - 14. studenog 2008.; usmeno priopćenje. study and exhibit natural history objects. Pursuant to the 2. Balabanić, J., 1998. Naš museum (zbornik radova), Hrvatski pri- Strategy and Action Plan for the Protection of Biological and rodoslovni muzej, Hrvatski povijesni muzej, Arheološki muzej u Landscape Diversity of the Republic of Croatia (OG 143/08) Zagrebu: 321-326. and the Regulations on the Contents and Manner of Keeping 3. Gilbert, M. T. P.; Moore, W.: Melchior, L.; Worobey, M., 2007. Museum Documentation about Museum Material (OG 108/02), DNA Extraction from Dry Museum Beetles without Conferring External natural history museums have an indispensable role in car- Morphological Damage. PLoS ONE 2(3): e272. doi:10.1371/journal. rying out the processing, preserving and exhibiting of natural pone.0000272. history collections, particularly if the system of collection, 4. Kružić, B.; Arko-Pijevac, M., 2011. Standardi dokumentacije prirodoslovnog muzeja Rijeka. U: Falater Tanacković, S. i Hasenay, professional and scientific processing and management of D. (ur.), Zbornik 14. seminara Arhivi, knjižnice muzeji: Moguć- collections is within the standards of the museum and natural nosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture. history disciplines. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo: 354-365. Natural history collections are a moveable cultural property, 5. Kučinić, M., 1988. Metode prikupljanja i muzejske obrade leptira. Stručni rad, 38 str. and are defined by the Law concerning the Protection and Preservation of Cultural Properties (OG 25/12) and Direc- 6. Maroević, I., 1993. Uvod u muzeologiju, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, Filozofski fakultet Sveu- tive 3911/92 of the European Commission. Natural history čilišta u Zagrebu, 286 str. museums cannot be considered either entirely cultural or 7. Šašić Kljajo, M.; Mihoci, I., 2008. Hrvatski prirodoslovni muzej: entirely scientific establishments, but cultural-and-scientific Središnja zbirka danjih leptira Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u institutions. It could be very harmful to exclude either of these Zagrebu - kulturno i/ili znanstveno dobro. 1. Kongres muzealaca activities, not only for the museums, but for the science and Hrvatske, 12. - 14. studenog 2008. Zagreb, knjiga sažetaka, Hrvat- sko muzejsko društvo; postersko priopćenje. culture of the nation. 8. Mihoci, I., 2011. Petogodišnji plan inventarizacije Zbirki kornjaša The objective of this paper is to comment on the applicability Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Hrvatski prirodoslovni muzej, of recent knowledge about the methodology of ascertaining Zagreb, 10 str. the systematic positions of species, their museological treat- 9. Mihoci, I., 2012. Baza podataka fotodokumentacije entomoloških ment and preservation and to review the recent condition and zbirki HPM-a. Zagreb, 1476 str. problems related with water beetles (suborder Polyphaga) 10. Pavić, V., 2010. Uputa o reviziji muzejske građe, Muzejski in the various collections within the holdings of the Croatian dokumentacijski centar (URL: http://www.mdc.hr/UserFiles/Image/ propisi/smjernice/Uputa_o_reviziji2012.pdf) Natural History Museum. After a detailed overview of museum objects of water beetles in the CNHM holdings, it can be 11. Števčić, Z., 1998. Naš museum (zbornik radova). Hrvatski prirodoslovni muzej, Hrvatski povijesni muzej, Arheološki muzej u concluded that the collections analysed do constitute valuable Zagrebu, Zagreb, 315-320. museum objects of water beetles collected from sites that are 12. Uzelac, A., 2000. IV Congreso internacional de informatica en today exposed to powerful anthropogenic impacts or have la cultura (ISBN 959-7160-01-3). Havana, IDICT: 2000. even vanished. In a scientific sense, the museum collections 13. NN 108/02: Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske are a base for comparative research into the fauna of some dokumentacije o muzejskoj građi; citirano 14. svibnja 2012. area. 14. NN 143/08: Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajo- Since a museum collection is a live creation that is constantly brazne raznolikosti Republike Hrvatske, citirano 14. svibnja 2012. being changed and supplemented according to the stand- 15. NN 25/12: Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, citi- ards of the fundamentals discipline. This will make the jobs rano 14. svibnja 2012. of some future museum professionals and scientists much easier. IM 43 (1-4) 2012. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE OFTALMOLOŠKA ZBIRKA TIFLOLOŠKOG MUZEJA MUSEUM THEORY AND PRACTICE OD AKVIZICIJE DO PREZENTACIJE

LUCIJA ŠKODA Tiflološki muzej, Zagreb

1. Kraljevska sveučilišna oftalmološka klinika u Zagrebu (1923.-1946.) © Tiflološki muzej, Zagreb: snimila Foto Tonka Izložba Documenta Ophthalmologica…priče iz očne korespondencije i kontakti sa zagrebačkim klinikama ordinacije otvorena je 20. prosinca 2011. u Tiflološkome u nadi da će se pronaći stara, otpisana medicinska muzeju u Zagrebu kao rezultat višegodišnjeg projekta oprema. Put nas je doveo do Kliničkoga bolničkog prikupljanja i istraživanja predmeta Oftalmološke zbirke centra Zagreb i dvojice predanih oftalmologa čijom je te zajedničkog rada kustosa i restauratora na njezinu zaslugom dio starog bolničkog inventara sačuvan. Prof. očuvanju, zaštiti i, konačno, predstavljanju. S obzirom Vjekoslav Dorn i primarijus Vladimir Dugački u svojoj na to da je riječ o novoj zbirci Tiflološkog muzeja, a su se dugogodišnjoj liječničkoj praksi, osim vrhunskom ujedno i jedinstvenoj cjelini uskospecijaliziranih predmeta kurativnom i preventivnom medicinom bavili i poviješću s područja oftalmologije, želja nam je bila tom izložbom medicine, napose medicinskih ustanova te biografijama javnosti pokazati taj vrijedan segment hrvatske, ali i istaknutih liječnika. Oba oftalmologa i sami su velik svjetske medicinske baštine. Idejni koncept izložbe pot- dio svoga radnog vijeka proveli obavljajući nebrojene pisuje Željka Bosnar Salihagić, dok je autorica izložbe preglede uz pomoć opreme koja je do danas gotovo Lucija Šoda, obje više kustosice Tiflološkog muzeja. pala u zaborav. Dizajn postava osmislio je studio za arhitekturu i dizajn Riječ je o starim oftalmološko-optičkim uređajima i Brigada d.o.o. pomagalima za dijagnostiku koji su osmišljeni krajem 19. i početkom 20. st., a većina ih je bila u uporabi kao sastavni dio Očne klinike Kraljevske sveučilišne Skupljanje predmeta za Oftalmološku zbirku oftalmološke klinike u Zagrebu od njezina osnutka 1923. Stvaranje Oftalmološke zbirke Tiflološkog muzeja g. Klinika je tada bila smještena u preuređenoj zgradi počinje promišljanjima o proširenju fundusa i širenju gradske građanske škole, na uglu Gajeve i Marulićeve zanimanja na nova područja kao što su dijagnostika i ulice (današnje Kovačićeve ulice). Bez obzira na to što liječenje očnih bolesti. Uslijedila su terenska istraživanja, sama zgrada arhitektonski nije potpuno udovoljavala 133

sl.2. 3D prikaz idejnoga arhitektonskog rješenja izložbe Documenta Ophthalmologica… priče iz očne ordinacije; autor: Studio za arhitekturu i dizajn Brigada d.o.o. bolničkoj i nastavnoj namjeni, zahvaljujući najmoderni- dio Zbirke predmeta. Zbog specifičnosti donacije i jed- jim dijagnostičkim aparatima, preciznoj dijagnostici i instvene cjeline koju predstavljaju predmeti se tijekom znanstvenom radu, Klinika je parirala drugim sličnim vremena izdvajaju iz navedene zbirke i osniva se nova znanstvenim centrima. U istim prostorijama Očna klinika Oftalmološka zbirka Tiflološkog muzeja. djeluje do 1946., kada je preseljena u Klinički bolnički Rješenjem Ministarstva kulture iz 2009. utvrđuje se centar Rebro, zajedno sa spomenutim inventarom. da je Oftalmološka zbirka, koja je upisana u jedinstvenu inventarnu knjigu Tiflološkog muzeja, zaštićena kao spomenik kulture i upisana u Registar pokretnih Od otpada do muzejskog predmeta spomenika kulture u Zagrebu pod brojem 144, te ima S vremenom su dijagnostičke uređaje i pomagala koji svojstvo kulturnog dobra u smislu Zakona o zaštiti i su nekad upotrebljavani u svakodnevnoj dijagnostici, očuvanju kulturnih dobara. prevenciji i liječenju bolesti oka potisnula nova tehnička Bliska suradnja s prof. Vjekoslavom Dornom osigurala je dostignuća. Predmeti se premještaju iz ordinacije u 2010. novu donaciju predmeta Kliničkog bolničkog cen- bolničke prostorije. Godine 2002. kreće se u obnovu i tra Zagreb te je tada Muzeju darovano 35 oftalmološko- proširenje Kliničkoga bolničkog centra Rebro, kada se optičkih uređaja i instrumenata s kraja 19. i početka 20. ruše i adaptiraju postojeći objekti, u kojima su, među st. Godine 2011. ista institucija daruje Muzeju daljnjih ostalim, bila i skladišta za pohranu otpisanog inventara. osam uređaja za dijagnostiku proizvedenih sredinom Od prvotne ideje o osnivanju Muzeja klinike, koja, 20. st., koji su otpisani nakon nabave suvremenije teh- nažalost, nije nikada zaživjela, uslijedile su godine u ko- nologije, ali većina njih i dalje je u funkciji. jima je stari inventar u potpunosti ostao bez adekvatnog Predstavljanje Oftalmološke zbirke javnosti potaknulo je i smještaja. Kako doista vrijedna kolekcija ne bi završila druge donatore da svoje privatne zbirke poklone Muzeju kao gradski glomazni otpad, uz veliko razumijevanje i na taj im način osiguraju primjerenu brigu, dokument- tajništva Medicinskog fakulteta te posredovanjem prof. aciju i opstanak. Dubravka Pavišić-Strache, kći našega Dorna i primarijusa Dugačkog, dio predmeta preseljen je uglednog oftalmologa akademika Zvonimira Pavišića najprije u podrum, a zatim na tavan stare zgrade Deka- donirala je Muzeju 29. veljače 2012. 40 predmeta iz nata Medicinskog fakulteta. privatne kolekcije. Većina predmeta upotrebljavana je Nakon pregovora s Klinikom za očne bolesti Kliničkog u privatnoj oftalmološkoj ordinaciji akademika Pavišića, bolničkog centra Zagreb Tiflološki je muzej 31. prosinca spec. oftalmologije, redovitog profesora i dugogodišnjeg 2002. preuzeo i pohranio 45 oftalmološko-optičkih predstojnika Klinike za očne bolesti u Zagrebu. uređaja za dijagnostiku. Većina uređaja djelo su poznatih U svibnju 2012. gospođa Marija Šercer darovala nam svjetskih izumitelja i proizvođača na području optike je 22 predmeta iz privatne ordinacije svojeg oca, prim. i oftalmologije kao što su Carl Zaiss, Richard Förster, dr. Ive Šercera, voditelja Očnog odjela Gradske bolnice Emile Javal i dr. u Subotici. Riječ je o oftalmološko-optičkim uređajima, pomagalima i instrumentima kojima se prim. dr. Ivo Oftalmološka zbirka danas Šercer koristio u svojoj privatnoj praksi. Pristigli predmeti ostaju u pohrani do 2006. kada aktom Kulturna i povijesna vrijednost prikupljenih predmeta o darivanju postaju trajno vlasništvo Muzeja kao sastavni nije samo u njihovoj uporabnoj funkciji i starosti, već 134

sl.3. Operacijska dvorana s elektromagnetom © Tiflološki muzej, Zagreb: snimila Foto Tonka sl.4. Operacija oka u staroj Klinici. © Tiflološki muzej, Zagreb: snimila Foto Tonka površinskim i dubinskim oštećenjima. Kako su uređaji većinom izrađeni od metala ili drva, s optičkim dijelovima od stakla, a nekima je za pravilno funkcioniranje potrebna i električna energija, već započeti proces korodiranja i raspadanja nije se mogao zaustaviti samo smještanjem predmeta u kontrolirane uvjete muzejske čuvaonice i promjenom načina njihova čuvanja. Bilo je potrebno ukloniti nastala korozijska i druga oštećenja koja imaju tendenciju nepovratnog razaranja materijala. Vođeni temeljnim načelima konzervacije takvih baštinskih predmeta, usmjerenima na strogo poštovanje i što bolje očuvanje izvornosti samog predmeta, odlučili smo oni čine cjelinu koja obuhvaća većinu uređaja tadašnje posljedice takvih djelovanja sanirati dobro osmišljenim dobro opremljene zdravstvene ustanove. Vrijedno je programom preventivne zaštite. spomenuti da su dijelovi nekih uređaja i pomagala proiz- vedeni u prvoj tvornici medicinskih instrumenata Jakoba Kako bi se očuvala novoosnovana zbirka nužno je bilo Hlavke u Zagrebu, ali većina ih je inozemne proizvodnje prikupiti materijalna sredstva i započeti restauraciju i te čine znatnu vrijednost u sklopu hrvatske, ali i eu- konzervaciju predmeta. Zbog prirode uređaja i obujma ropske baštine. Svrha i značenje Oftalmološke zbirke poslova zahvati se izvode s posebnom pažnjom i u jest prikupljanje i očuvanje važnih predmeta vezanih za nekoliko faza te je od 2008. do 2012. g. restaurirano povijest oftalmologije u Hrvatskoj, a time postaje cen- 80% prvotnog dijela Zbirke, a planira se i nastavak ra- tralizirani izvor podataka o povijesnome, društvenome i dova na najvrednijim i najugroženijim predmetima. Većini znanstvenom razvoju oftalmologije na ovim prostorima. obrađenih predmeta vraćen je prvobitni izgled te su Daljnjim istraživanjima nastoje se prikupiti fotografije i ponovno stavljeni u funkciju, što je bio jedan od ciljeva ostali predmeti koji ilustriraju mjesta uporabe tih pred- konzervacijsko-restauracijskog postupka. meta te na osnovi tih podataka izgraditi povijesni resurs za širu zajednicu. Istraživanje i prezentacija Nakon istraživačkog rada i uspješne restauracije većine Čuvanje i zaštita predmeta i njihova dovođenja u funkciju, odlučili smo Prikupljeni su oftalmološko-optički uređaji i pomagala ih predstaviti javnosti. Prezentacijom prikupljenih pred- tijekom dugogodišnje prakse svakodnevno bili izloženi meta, arhivskih materijala i knjižne građe koja se čuva raznim ugrozama kao što su vlaga, temperatura, fizička u Tiflološkome muzeju ostvarena je povremena izložba sila, onečišćenost zraka, ultraljubičasta zračenja i dr. Documenta ophthalmologica… priče iz očne ordinacije. Neprimjereni uvjeti pohranjivanja i zaštite, u kojima su Za realizaciju izložbe dio potrebnih sredstava odobrilo se tijekom godina nalazili stari uređaji dalje vode brojnih je Ministarstvo kulture, dok su za ostali iznos tražena 135

sl.5. S postava izložbe Documenta Ophthalmologica…priče iz očne ordinacije. © Tiflološki muzej, Zagreb: snimio Davor Šiftar

sl.6. Zrcalni refraktometar, proizvođač Berth &Neumann, Jena, Njemačka. sredstva od sponzora koji su svojom djelatnošću vezani za područje oftalmologije. Ostvarena je suradnja s klinikama, poliklinikama i Veleučilištem Velika Gorica, koje ima stručni studij očne optike, i svi su oni s različitim aktivnostima sudjelovali u realizaciji cjelokupnog projekta. Ideja je bila prikazati staru oftalmološku ordinaciju i uređaje, stupanj razvijenosti dijagnostike, prevenciju i liječenje očnih bolesti toga vremena. Naglasak je stavljen i na edukativno obilježje izložbe te se brojnim radionicama Muzej uklopio u svakodnevni život građana, čime je postao aktivnim sudionikom zajednice. Koncepcijski podijeljena u dva dijela, izložba nas vraća stotinjak godina u prošlost, na početak 20. st., u staru volumena izložbe i razgledati izdvojeni predmet koji oftalmološku ordinaciju kojoj je putem multimedijskih je, za razliku od ostalih, osim za dijagnostiku, služio i prikaza i tiskanih materijala suprotstavljena suvremena u operativne svrhe odnosno za vađenje magnetičnih oftalmologija. Prostorna organizacija izložbe slijedila stranih tijela iz oka. Uređaj je tijekom restauracijskog je prethodno osmišljeni koncept tako da se posjetitelji postupka stavljen u funkciju te smo posjetiteljima mogli usmjereno kreću kroz simulaciju stare oftalmološke demonstrirati način vađenja stranoga metalnog tijela ordinacije, i to kronološki, od početka 20. st. do da- iz oka. Na samom ulazu nalazio se natpis Za one koji nas. S ulaza se uočavao glavni volumen oko kojega je se usude vidjeti više koji upozorava na to da se unutar organizirano kružno kretanje posjetitelja. Dojam stare toga zamračenog prostora nalaze i slikovni prikazi koji ordinacije postignut je zidnom grafikom s autentičnom možda nisu ugodni oku svakog posjetitelja te je njima fotografijom ambulatorija u kojemu se izvorno upotre- bila prepuštena odluka žele li se suočiti s njima ili jed- bljavao izložbeni materijal. U toj su cjelini prikazane nostavno nastaviti obilazak. Na taj je način volumen osnovne informacije o Klinici, njezinu osnutku i pojedin- postao iskustvena komora u kojoj se, među ostalim, cima zaslužnima za njezin napredak i rad. Posjetitelji su demonstriraju vrlo detaljne grafike iz tadašnjih medicin- imali mogućnost sjesti u stolac za pacijenta te uz pomoć skih priručnika. Dio postava bila je i projekcija eduka- starih optotipa ili tablica koje su se nekada koristile, a i tivnog filma Čuvajte svoje oči Centralnog higijenskog danas se još upotrebljavaju, provjeriti oštrinu svoga vida zavoda NRH iz 1952. te nakratko doživjeti pregled kakav su obavljali naši stari. U drugoj su cjelini putem multimedijskog prikaza i tis- Oni koji su željeli saznati nešto više o medicinskoj teh- kanih materijala s osnovnim informacijama o bolestima nici toga doba mogli su ući u prostor unutar glavnog oka posjetiteljima ponuđene informativne smjernice o 136

sl.7. Radionica održana u suradnji s Veleučilištem Velika Gorica na kojoj su studenti stručnog studija Očne optike mjerili posjetiteljima oštrinu vida. tome kako ih prepoznati te kako ih spriječiti ili liječiti. Dani su odgovori na neka pitanja: Koje su nas očne bolesti mučile nekada, a koje nas muče danas? Možemo li i danas precizno pregledati vid starim aparatima, osmišljenima čak krajem 19. st? Koliko je napredovala ta grana medicine? Postignuta je interakcija u kojoj posjetitelj može pregledavati faksimile letaka, medicinskih priručnika ili članaka iz tiskovina toga doba u okruženju originalnih uređaja za dijagnosticiranje očnih bolesti. Unutar druge cjeline postava bio je uređen Dječji interaktivni kutak s izloženim faksimilima letaka i proglasa kojima se u to vrijeme struka borila protiv čestih očnih zaraznih bolesti koje su harale. Tiskani su letci s liječničkim preporukama o prevenciji i ranom otkrivanju očnih bolesti i smetnji vida. Muzej je izložbom nastojao, i to informiranjem i edukaci- jom djece, mladih i roditelja, senzibilizirati zajednicu za probleme vezane za bolesti oka, razviti osjećaj odgovornosti te razmijeniti iskustva i pridonijeti razvoju svijesti o prevenciji očnih bolesti. To neminovno vodi unapređenju The Ophthalmological Collection of the Typhlology kvalitete života pojedinca, kao i kvalitete života cijele Museum društvene zajednice. Ako ovladamo znanjem, bit ćemo From acquisition to presentation sposobni na vrijeme prepoznati rizične činitelje pojedinih The exhibition Documenta Ophthalmologica – Stories from bolesti ili grešaka oka te maksimalno umanjiti njihovo the Ophthalmological Surgery was opened in the Typhlology nepovoljno djelovanje. Museum in Zagreb. It was the outcome of a several-year-long project for the collection of and research into the objects of the ophthalmological collection and work carried out by LITERATURA curator and restorer on their preservation, protection and 1. Dugački, V. (2005.). Prva hrvatska tvornica medicinskih instrume- ultimately presentation. nata Jakoba Hlavke, Medicus, 14 (2): str. 347-350. Since this is a new collection of the museum, and also a 2. Katalog izložbe Documenta ophthalmologica …priče iz očne ordinacije unique unit of very specialised objects from this area of sci- (2011.) Zagreb: Tiflološki muzej. ence, our wish was to present to the public this valuable 3. Mairesse, F. (2010.). Collection strategies Now! Encouraging Col- lections Mobility - A Way Forward for Museums in Europe. Helsinki: segment of Croatian, and indeed of world, medicine in this Finnish National Gallery. exhibition. It endeavoured, through informing and educating 4. Maroević, I. (1983.). Uvod u muzeologiju. Zagreb: Zavod za children, young adults and parents, to sensitise the commu- informacijske studije. nity to the problems related to eye conditions, develop a sense 5. Matassa, F. (2010.). Active collections re-visiting our collection for of responsibility and exchange experience and contribute to more and better use. Encouraging Collections Mobility - A Way Forward the development of awareness about the prevention of eye for Museums in Europe. Helsinki: Finnish National Gallery. diseases. 6. Medicinska enciklopedija Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda (1970.). Zagreb: JLZ, sv. 5., 1970. This inevitably leads to an enhancement of the quality of life of individuals, and the quality of life of the community as a 7. Vujić, Ž. (2002.). Kvaliteta i politika sabiranja. Informatica Mu- seologica, 33 (3-4): 135-137. whole. If we are equipped with knowledge, we shall be capable of promptly recognising risk factors for given eye defects or complaints and reduce to the maximum their adverse Primljeno: 29. siječnja 2013. effects. IM 43 (1-4) 2012. TAMNA SOBA TIFLOLOŠKOG MUZEJA – POGLED U MRAK IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE dr. sc. MORANA VOUK Tiflološki muzej, Zagreb

Ulaskom u prostor Tiflološkog muzeja posjetitelj dolazi vidjeti i dodirnuti, osjetiti, suočiti se sa sljepoćom i razumjeti je. Jedna od cjelina stalnog postava, Tamna soba, od otvorenja novog postava do danas doživjela je više dopuna sadržaja. Svojim nazivom ona ponajprije budi asocijaciju vezanu za svijet fotografije. Latinska riječ camera obscura ili tamna soba pojam je iz vremena samih početaka fotografije, kada su uspomene postale vidljive i materijalizirane, a ljudi su ih nosili sa sobom cijeli život. Naziv sobe odabran je kako bi se učinilo “vidljivim” i osviještenim ono što se u mraku ne može vidjeti, a Mu- zej to novo iskustvo nudi kao “sliku” koju će posjetitelj ponijeti u sebi. Iako čovjek oduvijek govori, misli i sanja u slikama, današnje vrijeme s pravom možemo nazvati vizualnim dobom. Okružuje nas sve više blještećih reklama i velikih ekrana. Nastoje nas fascinirati bojama, efek- tima i sjajem. A mi pritom često zaboravljamo da svijet koji nas okružuje nije lijep samo zato što izgleda lijepo, već se ljepota nalazi i u onome što ne vidimo. Većina ljudi nema predodžbu o tome kako je biti slijep. Život bez svjetlosti, bez boja i oblika nešto je izvan naše imaginacije jer naši su najjači dojmovi upravo vizualne naravi. Katkad možda i bahato mislimo kako je vid jam- stvo za pristup svijetu u kojemu živimo. Upravo je Tamna soba zamišljena kao poziv posjetitelju na putovanje koje pobuđuje sve osjete. sl.1. Tamna soba (ulaz), Tiflološki muzej Cilj i svrha Tamne sobe jest dočarati stanje “nevida”, me učiniti), ali s obzirom na zadani prostor Tiflološkog odnosno situaciju bez mogućnosti primanja vizualnih muzeja, nije je bilo moguće proširiti. Usprkos tome, informacija. To je ujedno i multisenzorska soba. Naime, posjetitelj može osjetiti kako zvukovi ulice zvuče potpu- posjetitelj može dobiti približnu predodžbu o tome kako no drugačije kada se ulica ne vidi. U mraku postajemo je biti slijep samo ako ga dovedemo u situaciju u kojoj svjesniji poda po kojemu hodamo i osjećamo ga na se mora snaći bez vizualnih informacija. Istodobno može posve drugačiji način. Mirisi su također potpuno novo osvijestiti sva ostala osjetila (dodir, sluh, okus i njuh). iskustvo. Propuh koji možemo osjetiti u sobi nije onakav Na taj se način željelo djelovati i u smjeru senzibilizacije kakvog ga znamo. Kakav je miris lavande ili ružmarina? videćih posjetitelja prema osobama s oštećenjem vida, Možemo li prstima razlikovati rižu, pijesak ili brašno? a posredno i prema osobama s ostalim vrstama invalid- Znamo li opipom razlikovati limun od naranče? To su nosti. samo neka od pitanja koja si u užurbanoj svakodnevici nikada ne stignemo postaviti. Zato što svijet oko sebe Koncept Tamne sobe zapravo je vrlo jednostavan: po- vidimo i mislimo da nam je to dovoljno. sjetitelj se kreće prostorijom s predmetima i senzacijama s kojima se i inače svakodnevno susreće. No kad se Dimenzije Tamne sobe određene su samom veličinom 1 Središnji prostor označava prostor videća osoba nađe u mraku, ta svakodnevica postaje raspoloživog prostora i u dogovoru s arhitektom. Odlučili od 50 cm do 5 m u svim smjerovima, određen s nekoliko koraka u potpuno novo iskustvo. Soba je malena i u njoj se ne smo se za veličinu od otprilike 2,5 x 2,5 m, odnosno za bilo kojem smjeru, vrlo blizu bilo provodi mnogo vremena (iako će se možda tako neko- čovjekov središnji prostor1. To je najprikladnija veličina kojem polazištu ili referentnoj točki (Mršić, 1995.). 138 sobe s obzirom na to da osobe koje vide svakodnevno Od ulaza u sobu pa sve do izlaska iz nje po podu su funkcioniraju isključivo i dominantno putem vizualnih aplicirane podne taktilne trake, koje ne samo da usmje- informacija. Kako se u definiciji prostora (Welsh, Blasch, ravaju posjetitelje na ispravni put kretanja kroz sobu i na 1980.) implicitno operira trima fizičkim dimenzijama mjesta određenih zadataka, nego zahtijevaju i koncen- koje određuju prostor, a sadržane su u odnosu među traciju pri percepciji taktilnih informacija. Nakon ulaska objektima, s referentnom i terminalnom točkom, što kroz zavjesu posjetitelj se nađe u potpuno zamračenom naznačuje položaj osobe i njezin krajnji cilj u kretanju hodniku i treba pronaći sljedeću zavjesu kako bi ušao u prostorom, a tome je dodana i pripadajuća vremenska Tamnu sobu. Prema uputama koje je dobio prije ulaska dimenzija sadržana u relevantnim intervalima koji impli- ili prema uputama kustosa koji, ako posjetitelj to želi, ciraju određenu brzinu kretanja objekata te, primjereno ima ulogu vodiča kroz sobu, posjetitelj mora pronaći tome, naznačuju prostor kao dinamički sustav. U skladu mjesta na kojima može pobuditi određene osjete - sluh, s tim, soba ima ulaz kao referentnu točku (kroz hodnik opip, njuh… radi onemogućivanja vizualne percepcije unutarnjeg Važan korak u osmišljavanju sobe bila je i sigurnost prostora sobe pri otvaranju vanjskih zavjesa) i izlaz kao posjetitelja. Naime, “mrak” koji osoba zatječe i organi- terminalnu točku. zacija tog prostora ni na koji način nisu smjeli prouzročiti Glede oblika sobe, u peripatologiji2 vrijedi pravilo, kako ili omogućiti ozljeđivanje, nekontroliran osjećaj klaustro- u teoriji tako i u praksi, da su orijentacija i kretanje olak- fobije ili panike. Stoga je bio nužan i neizbježan video šani ako je riječ o ravnim površinama, skretanjima pod nadzor, odnosno ugrađena je kamera za noćno snima- pravim kutom i sl. Stoga je soba četvrtastog oblika i nje. Ujedno smo is koristili mogućnost da posjetitelju po- ravnih zidova koji se spajaju pod pravim kutovima. Svaki nudimo snimku njegova boravka u Tamnoj sobi na CD-u drugi oblik sobe posjetitelja bi nepotrebno zbunjivao koji može ponijeti sa sobom kao suvenir. “zagušujućim” informacijama i time otežao orijentaciju Na izlasku posjetitelj može sjesti za računalo i uz pomoć i kretanje. I situacije su koncipirane prema načelima kompjutorske animacije pronaći i saznati sve što ga za- orijentacije i mobiliteta, kako bi se posjetitelju omogućilo nima o osjetilu vida, od anatomije i fiziologije sustava za lakše kretanje. vid do vrsta oštećenja vida, uzroka oštećenja vida, stup- Spacijalna percepcija važna je zato što se čovjekovo njeva oštećenja vida, sljepoće za boje i optičkih varki. iskustvo organizira unutar prostornih i vremenskih di- Zbog nemalog broja posjetitelja koji ne vladaju hrvatskim menzija. Percepcija prostora razvija se na temelju taktil- jezikom animaciju smo preveli na engleski jezik kako bi no-kinestetičke percepcije, motoričkih akcija i auditivnih svi naši posjetitelji mogli dobiti cjelovitu informaciju. osjeta u prostoru. Slušanje vlastitog tijela pri orijentaciji Pozitivne reakcije posjetitelja našega stalnog postava i pokreti unutar prostora uvjetuju percepciju prostora, upozorile su nas na potrebu proširenja tema, pa je u pa je tako “prostor doživljaj koji se može predočiti i bez planu izrada tekstova i animacija o rehabilitaciji osoba vida, a prostorni su pojmovi internalizirani na temelju s oštećenjima vida, pristupu slijepoj osobi, o važnosti akcija” (Simpkins, 1979., prema Barraga, 1986.). Spa- intaktnih modusa percepcije, različitim načinima kretanja cijalna percepcija nije “povlastica” normalnog vida. Za slijepe osobe, psima vodičima i sl. oblikovanje mentalne mape kretanja kroz prostor i za reprodukciju prostornih oblika potrebno je razumijevanje S obzirom na to da je postav otvoren još 2008. g., taktilno-kinestetičko-auditivnog prostora kod slijepih. prije dvije godine počeli smo planirati dopune sadr- žaja Tamne sobe, uz istodobno zadržavanje njezine Prije ulaska u Tamnu sobu posjetitelj se upoznaje s osnovne zadaće. U tom je smislu napravljena dopuna namjerom, svrhom, veličinom i sadržajem sobe. Upute audiostimulacija zvukovima koji su svima dobro poznati su jasne i precizne. Posjetitelj ima mogućnost biranja želi i svakodnevni, ali zvuče neuobičajeno kada se nalazimo li se sa sadržajem upoznati auditivno, vizualno i/ili tak- u mraku, te na taj način osvješćuju značenje auditivne tilno. Dva uvodna panoa nalaze se na zidu u “hodniku” percepcije. Napravljen je i mirisni zid na kojemu su razli- ispred ulaza u Tamnu sobu, na mjestu gdje je osvjetlje- čiti geometrijski oblici koje je potrebno protrljati prstima i nje dovoljno jako da se može čitati. Panoi su postavljeni prepoznati mirise, koji su također svima dobro poznati. u visini očišta prosječno visoke osobe. Na prvom panou Slijede tri taktilna zida na koja su aplicirani različiti mate- nalazi se tekst o sadržaju i rasporedu sobe, zadacima te rijali i oblici koje treba prepoznati opipom. U sobi je, kao kretanju unutar nje, dok je na drugom panou prikazan još jedan od zadataka, i mjesto na kojemu su sadržaji taktilni tlocrt sobe3 2 Peripatologija ili orijentacija i koji se može čitati i taktilno i vizualno. modularni s obzirom na vrstu posjetitelja, sezonu ili go- mobilitet skup su vještina koje omo- Time se videćem posjetitelju dočarava način na koji dišnje doba, a mogu potaknuti ne samo osjetilo dodira gućuju osobi oštećena vida samo- slijepe osobe “uče” nepoznati prostor. Naravno, videći stalno, sigurno i učinkovito kretanje. već i osjetilo mirisa. Kako se sadržaj sobe proširio, soba posjetitelj tlocrt čita vizualno, ali je u mogućnosti iskušati je dobila i nove upute te novi, dopunjeni taktilni plan. 3 Taktilni tlocrt, odnosno taktilna i osvijestiti mogućnosti i ograničenja vlastite taktilnosti. karta sastavni je dio svake peripa- Reakcije i povratne informacije posjetitelja, kako onih tološke prakse. Bilo da prikazuje cje- Onima koji se zbog bilo kojeg razloga ne žele samo- linu, bilo segmente nekog područja, stalno kretati po sobi omogućeno je vodstvo stručne najmlađih, tako i odraslih, više su nego pozitivne. Ne- putnog pravca ili trase, upotrebljava osobe. rijetko se događa da posjetitelji posjete sobu i po dva i se kao pomoćno sredstvo u orijentaciji i mobilnosti slijepih. više puta, ako u prvom posjetu nisu uspjeli sve pronaći u 139 mraku. A trajni su dokaz tome zapisi iz knjige dojmova. Još je 1924. g. Vigotski rekao da sljepoća kao psihološ- ka realnost uopće nije nesreća, ali to će postati socijalna realnost. Oštećenje vida koje objektivno postoji ne treba negirati, ali ono ne umanjuje vrijednost ljudskog bića. Bilo bi previše pojednostavnjeno reći da je Tamna soba samo simulacija sljepoće. Ona je metafora i govori protiv marginalizacije i diskriminacije kojima su često izložene osobe oštećena vida. U Tamnoj sobi, kao i u cijelome Tiflološkome muzeju, omogućeno je ostvarivanje dijaloga sa sobom, s drugima koji dijele isto iskustvo i s osobama oštećena vida. Cilj nam nije bio samo simulirati sljepoću posjetitelju koji vidi, već prikazati mogućnosti i ograničenja vida te posjetitelja uvesti u priču koju priča- mo u ostatku postava. Izrazita inkluzijska nit Tiflološkog muzeja posebno je naglašena u Tamnoj sobi, koja ima svoju neposrednu namjenu - dočarati situaciju bez vizualnih informacija situacijskim učenjem na vlastitom iskustvu, kao i posre- dan cilj - senzibilizaciju videćih osoba. Ono što osobe oštećena vida isključuje iz društva jesu nedovoljno znanje okoline i predrasude koje u tom društvu prevladavaju. Stajališta nisu urođena nego stečena, među ostalim, i kao plod predrasuda i neznanja. Promjena stajališta složen je i dugotrajan proces koji se velikim dijelom zasniva i na vlastitom iskustvu. A ono je nešto što će posjetitelj nositi sa sobom cijeli svoj život. The Dark Room of the Typhlology Museum – Gaze into the Dark LITERATURA Entering the space of the Typhlology Museum the visitor 1. Welsh, Richard, Blasch, Bruce. Foundations of Orientation and comes to see and touch, to feel, to face up to blindness and Mobility // American Foundation for the Blind New York, 1980. to understand it. One of the units of the permanent display is 2. Sverlov, V. S. Prostorno orjentisanje slepih. // Zavod za slepu decu i the Dark Room, the name of which will at first be associated omladinu u Zemunu, Zemun, 1973. with photography. The name of the room was chosen to make 3. Mršić, Vjekoslav. Orijentacija i mobilitet u Hrvatskoj, Hrvatska visible and conscious what cannot be seen in the dark, and udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, Zagreb, 1995. the museum offers this new experience as an image that the 4. Vouk, Morana. Tamna soba u sklopu Stalnog postava Tiflološkog muzeja, interni materijal, Zagreb, Tiflološki muzej, Zagreb, 2005. visitor will take into him or herself. Most people do not have any idea of what it is to be blind. Life without light, without 5. Stančić, Vladimir. Oštećenja vida - biopsihosocijalni aspekti. // Škol- ska knjiga, Zagreb, 1991. colour and form is something outside our imagination for our strongest impressions are visual in nature. The Dark Room 6. Vouk, Morana. Tamna soba. // Katalog stalnog postava Tiflološkog muzeja Zagreb, 2008. is devised as an invitation to the visitor to a journey that will engage all the senses. 7. Smithsonian Guidelines For Accessible Exhibition Design, http:// www.si.edu/opa/accessibility/ (9. listopada 2005.). The objective and purpose of the Dark Room is to conjure up the state of non-seeing, a situation, that is, in which it is Primljeno: 19. listopada 2012. impossible to receive visual information. It is also a multi-sen- sory room. The visitor can achieve an approximate impression about what it is like to be blind only if we put him or her into a situation in which they have to cope without visual information. At the same time, all the other senses can be awakened - touch, hearing, taste and smell. The concept of the Dark Room is actually very simple: visitors move around the room with objects and sensations that they encounter anyway every day. All of this should act in such a way as to sensitise sighted visitors about persons with impaired vision, and indirectly about persons with other kinds of disability as well. IM 43 (1-4) 2012. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE PODSJETNIK: GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI U RIJECI, OBLJETNICA OSNUTKA MUSEUM THEORY AND PRACTICE

DIANA ZRILIĆ Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka

sl. 1. Dvorana 20. stoljeća, stalni postav Galerije likovnih umjetnosti, Dom kulture Vladimir Švalba Vid, Rijeka, 1951. Više od pola stoljeća muzej skuplja, čuva i valorizira skom djelovanju pokrenula format ambulantne izložbe s dokumentarnu građu u čijem su središtu pojave, piper reprodukcijama radova.4 Prvu takvu izložbu, Hrvat- kretanja i relacije vezane za Galeriju likovne umjetno- sko kiparstvo XIX i XX stoljeća u umjetničkoj fotografiji, sti - Modernu galeriju - Muzej moderne i suvremene mogli su 1949. vidjeti građani Istre, Rijeke i okolice, te umjetnosti. Svaki spomenuti činitelj ima izuzetnu važnost triju dalmatinskih gradova - Zadra, Splita i Dubrovnika. bez obzira na to za koje je razdoblje ili obljetnicu vezan. Koliko je svijest o potrebi likovnog odgoja u najširem Stoga je najbolje krenuti od početka i prisjetiti se prvih smislu te riječi imala ulogu u osmišljavanju programa deset godina povijesti Muzeja. instruktivnog karaktera5 govori i prva skupna izložba Osnovana prije 65 godina, nedugo nakon završetka Udruženja likovnih umjetnika iz Rijeke, koja je 1951. g., 1 O riječkoj galeriji likovnih umjetnosti, Riječki list, 2. veljače 1951. ratnog bezumlja i stradanja, Galerija likovnih umjetnosti prema već dobro uhodanom iskustvu, kao putujuća 2 Guvernerova palača, arhitekt započela je s izložbenom praksom kao žarište za popu- izložba posjetila istarske i slovenske gradove. Prema Alajos Hauszmann, izgrađena 1897. lariziranje našeg likovnog stvaralaštva.1 U čast 30-godiš- riječima Vilima Svečnjaka, prvog ravnatelja Galerije, na godine njice osnutka Komunističke partije Jugoslavije, otvorena izložbi su bila predstavljena 72 umjetnika s ciljem da 3 Ljubo Babić, Galerija u palači je za javnost 1949. g. na drugom katu Doma kulture se narod upozna sa stvaralačkim naporima savremene guvernera, Vjesnik, 22. travnja Vladimira Švalbe Vida u nekadašnjoj palači ugarskog hrvatske likovne umjetnosti.6 1953., prilog Vjesnika u srijedu. guvernera.2 Uz postav od 120 umjetnina i najavljena 4 MMSU - Pismohrana, arhivska Napori Galerije nisu se odnosili samo na izlaganje vodstva kroz izložbu, izvršila je svakodnevnu važnu kutija 1949. živuće, aktualne umjetnosti već i na predstavljanje funkciju u podizanju likovnog umjetničkog obrazovanja 5 MMSU - Pismohrana, arhivska zbirke. Godine 1953. pokrenuto je snimanje u boji 70 radnih ljudi.3 Galerija nije samo njegovala neposredan kutija 1951. najvažnijih djela iz zbirki, koja su kao ilustracije bila prikaz umjetničkog djela već je u izložbeno-program- 6 Isto. sastavni dio niza predavanja o likovnoj umjetnosti u 141

sl. 2. Grafički prijelom ulaznice za izložbu Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, Mali salon, Rijeka, 16. ožujka -1. travnja 1951.

sl. 3. Ravnatelj galerije Boris Vižintin vodi predstavnike civilne i vojne vlasti kroz izložbu Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, Kopar, 20. studenog 1951.

sl. 4. Posjetitelji izložbe Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, Buje, 12. studenog 1951. Galeriji ali i na Sveučilištu, u školama i srodnim ustano- u dva dijela unutar četiri dvorane: uvodni počasni dio s vama Rijeke i okolnih mjesta.7 radovima nastalim u razdoblju između dva rata i dio za suvremenike. Kroz izložbu su organizirana javna stručna Posebno mjesto od samog početka, unutar stalnog vodstva na hrvatskome i talijanskom jeziku, koja su osim postava i na samostalnim izložbama, zauzimaju slikari povjesničara umjetnosti vodili i umjetnici izlagači. Para- koji su živjeli i radili na riječkom području. U sklopu repu- lelno su na Narodnom sveučilištu u Rijeci likovni struč- bličkog Tjedna muzeja 1954. g. građani su na izložbi njaci, suradnici iz republičkih centara, držali predavanja Riječko slikarstvo XIX stoljeća imali prigodu vidjeti što se s projekcijama o temi Salona, dok su se u dnevnim i kako se stvaralo prije stotinu godina u Rijeci. Tu izložbu publikacijama mogle vidjeti reprodukcije radova s izložbe objedinjenoga kulturološkog, sociološkog i umjetničkog te čitati osvrti i eseji, ponajviše s temom suvremenoga sadržaja, koji se čuva i u zbirkama i u dokumentaciji, i apstrakcije. Naglašena pedagoško-didaktičkog pri- s pravom možemo označiti prvom tematskom izlož- stupa, s potporom gradskih i državnih tijela te srodnih bom. Izloženi radovi Fijumana upravo su zahvaljujući ustanova, to je bila prva službena izložba na kojoj su muzejskom pristupu postali predmetom mnogobrojnih izlagana djela apstrakcije. istraživanja i predstavljanja, na temelju čega je izgrađen današnji prepoznatljiv identitet ustanove i jezgra zbirke. Premda je u javnosti Salon 54 dobio epitet najzanimlji- vijega kulturnog događaja sezone koji je u produženom Kulminacija aktivnosti bio je Salon 54, originalno kon- trajanju od 23 dana razgledalo 5 000 posjetitelja, mišlje- cipirana i smjelo postavljena (od mnogih možda još ne nja o izloženim djelima bila su podijeljena. U dvorani iz shvaćena) izložba8 suvremenoga jugoslavenskog slikar- pakla12, kako su je nazivali neki posjetitelji, pred jednim stva i kiparstva. Naslovljena je po uzoru na zagrebački dijelom eksponata (naročito u posljednjoj dvorani, pred Proljetni salon9, a zamišljena je kao prva u nizu izložaba 7 Riječka galerija priprema zanimljivu radovima takozvanih apstraktista) gledalac ostaje veći- izložbu, Vjesnik, 13. kolovoza 1953. eksperimentalnog tipa koja će se održavati svake druge nom hladan, zatečen, u nedoumici13. Uz muzeografske i 8 Boris Vižintin, Likovni život u godine i u čijem će središtu zanimanja biti pojave i kreta- muzeološke propuste, uglavnom vezane za prostornost Rijeci, 15 dana, 1. listopada 1954. nja suvremenoga likovnog stvaralaštva koji nose obilježje i osvjetljenje dvorana historicističke Guvernerove palače, 9 Z. I., Jedna zanimljiva izložba, kreativnog iniciranja svježih oblika kao i aktualizacije studijskim pristupom, načinom i metodom rada te Riječki list, 14. ožujka 1954. doživljajnih tema.10 Prvi Salon organiziran je prema pra- popratnim publikacijama i materijalom, Salon je kvalite- 10 A. Čelebonović, “Salon 54” na vilima skupnih tematskih izložbi, s tijelima koja su odluči- Rijeci, Borba, 14. ožujka 1954. tan primjer muzejske, institucionalne prakse, prve takve vala i odabirala, a njegova je zanimljivost u tome što su vrste u zemlji, čiji je predložak kasnije preuzet i za druge 11 MMSU - Pismohrana, arhivska radovi studijski birani s obzirom na koncepciju izložbe te kutija 1954. važne događaje. što je to bila jedina izložba u zemlji takve vrste koju su na 12 Zdenko Kolacio, Novi izrazi, noge postavili i održali povjesničari umjetnosti i kritičari Iste je godine proslavljeno i prvih pet godina jedne od Riječki list, 21. ožujka 1954. a ne kreativni umjetnici.11 Izložba je didaktički osmišljena najstarijih galerija u Hrvatskoj koja je brojem akvizicija 13 Z. I., Jedna zanimljiva izložba, Riječki list, 14. ožujka 1954. 142

sl.5.-6. Postav izložbe Salon 54, Galerija likovnih umjetnosti, Dom kulture Vladimir Švalba Vid, Rijeka, 7.-29. ožujka 1954., autor fotografija Foto Žorž. sl.7. Postav izložbe Lojze Spacal, Galerija likovnih umjetnosti, Dom kulture Vladimir Švalba Vid, Rijeka, 21. studenog -12. prosinca 1954., autor fotografije Viktor Hreljanović. sl.8. Pripremni radovi Međunarodne izložbe drvoreza u boji, Galerija likovnih umjetnosti, zgrada Narodnog muzeja, Rijeka, 9.-31. srpnja 1955., autor fotografije Ervin Vesiak. isključivo domaćih autora i postavom prešla granice lokalne ustanove, ali i izložbenog prostora kojim je raspolagala - u sedam dvorana na drugom katu Doma kulture grupirana su tri odjela s više od 400 umjetnina: 19. i 20. st. i zbirka grafike. Grafika je kao uradak s karakterističnim prednostima u izložbenom smislu imala visoko mjesto u programskoj shemi koju je godinama potvrđivalo veliko zanimanje publike. Izložbu svjetski izlaganog slovensko-tršćan- skoga grafičara Lojza Spacala u tri je tjedna pogledalo 2 700 posjetitelja, a prema zapisima Borisa Vižintina i svjedočanstvima iz 1954. g., bila je riječ o tada najvećoj ono što je slijedilo godinu dana nakon toga - za preselje- retrospektivnoj izložbi jednog umjetnika.14 Koncepcijom nje u obnovljenu zgradu na Dolcu16. i suvremenim pristupom nadovezala se na prvi riječki Salon, dok su tiskom kataloga u boji i opremom postav- Smještanjem zbirki s više od 450 umjetnina te novim ljeni novi standardi izlaganja samostalnog autora kojega prostorima za postav, koje je Galerija 1956. g. dobila u su posjetitelji imali prigodu vidjeti u Zagrebu, Ljubljani i obnovljenoj zgradi nekadašnje osnovne škole, bitne su i 14 MMSU - Pismohrana, arhivska Novom Sadu. dvije inicijative koje nisu zaživjele, ali su naznačile htijenja kutija 1954. tadašnjeg vodstva: osnivanje zbirke umjetničke fotogra- Zanimanje publike očitovalo se još jedanput sredinom 15 Nekadašnji Dom kulture Vladi- fije te zbirke dječjih crteža, čiji se materijal skupljao tije- mir Švalba Vid / Guvernerova palača. ljeta 1955. g., kada je u prostorima Galerije u zgradi kom radionica i redovitih natječajnih izložbi dječjih crteža Narodnog muzeja15 i na Korzu otvorena putujuća Među- 16 Zgrada je izgrađena 1887. g. u organizaciji Galerije.17 S novim prostorima Galerija nije prema nacrtu arhitekta Giacoma narodna izložba drvoreza u boji. Nju je, posredovanjem otvorila vrata samo izložbenog dijela već je u suradnji s Zammattija za potrebe Ženske Komisije za kulturne veze s inozemstvom iz Beograda, osmogodišnje građanske škole Radničkim sveučilištem u Rijeci omogućila posjet gru- preuzela Galerija, u suradnji s Victoria i Albert muzejom Emma Brentari. Građevina je stradala pama zainteresiranih radnika koji su se željeli upoznati tijekom Drugoga svjetskog rata te je iz Londona, čiji je žiri odabrao radove na temelju prijed- s načinom i sadržajem rada jedne ustanove u kulturi.18 uništena u požaru. loga nacionalnih udruženja likovnih umjetnika, uključujući Planirano bijenalno izlaganje riječkog Salona ponovilo se 17 S. N., Galerija likovnih umjetnosti i naših osam grafičara. Prema sačuvanoj dokumentaciji, sa Salonom 56, ali uz nekoliko novina: izložba je zbog proširuje djelatnost, Novi list, 3. brodom iz Rotterdama stiglo je 25 sanduka, izloženo je ožujka 1957. umjetnika iz Pariza poprimila međunarodni predznak, a dvjestotinjak radova 130 umjetnika - vrlo impresivan broj 18 M. P., Sve raznovrsniji oblici rada, prvi put se na državnoj razini dodjeljuju nagrade za naj- za ondašnje uvjete rada, ali i kondicijska priprema za Borba 21. ožujka 1957. bolje slikarske i kiparski radove. 143

sl.9. Postav Međunarodne izložbe drvoreza u boji, Galerija likovnih umjetnosti, zgrada Narodnog muzeja, Rijeka, 9.-31. srpnja 1955., autor fotografije Viktor Hreljanović

sl.10. Stalni postav u novom prostoru Galerije likovnih umjetnosti na Dolcu, zgrada Sveučilišne knjižnice, Rijeka, 25. ožujka 1957., autor fotografije Kramaršić

sl.11. Grafički prijelom kataloga za izložbu Suvremeno hrvatsko slikarstvo i kiparstvo, Erlangen, 5.-25. rujna 1957.

Izložba je kao prilika za iskazivanje političko-društvenog utjecaja bila tada jedna od čestih verzija međukulturne suradnje podijeljenih svjetonazora. Uz inicijativu predstavnika Kunstvereine Erlangena i pomoć veleposlan- stva u Bonnu, 1957. prepoznata je kao godina dobre suradnje i veza te je Galerija pokrenula organizaciju revijalnog predstavljanja suvremenih hrvatskih slikara i kipara u Erlangenu, gradu Zapadne Njemačke, s ciljem razmjene izložbi i gostovanja njemačkih umjetnika u nas. Iz sačuvane se prepiske može iščitati značenje projekta koji nije imao samo umjetničku već političku i ideološku misiju te ne čudi što je Galerija morala osigurati potporu različitih razina državnog aparata, ali i dobiti dopušte- vijeća. Izložba Suvremeno hrvatsko slikarstvo i kiparstvo 19 nje za realizaciju takvoga povijesno važnog događaja. u javnosti i među publikom imala je vanredni odjek , a Nekoliko je puta izložba bila čak i odgađana, ali su pojedini su radovi bili i prodani. upornim i izravnim kontaktima ravnatelja galerije Borisa Nastojanja usmjerena na likovni (pre)odgoj te važne Vižintina u prostorima erlangenske oranžerije postavljena misije Galerije obilježili su i 10. obljetnicu osnutka, čije 19 MMSU - Pismohrana, arhivska 73 djela koja su izabrali članovi galerijskog umjetničkog je obilježavanje bilo vezano za riječko slikarstvo 19. st. kutija 1957. 144

sl.12. Postav izložbe Suvremeno hrvatsko slikarstvo i kiparstvo, zgrada oranžerije, Erlangen, 5.-25. rujna 1957. sl.13. Najava programa riječke Galerije likovnih umjetnosti, Globus, veljača, 1958.

nost Galerije. U “svoja” tri prostora23 Galerija je izlagala preuzete domaće i međunarodne putujuće revijalne izložbe kao dominantan oblik djelatnosti, ili je u koncep- cijskome i organizacijskom smislu realizirala svoj program - studijske tematske i samostalne izložbe, nerijetko retrospektivne, pretežno domaćih umjetnika poput Vla- dimira Udatnyja, Ede Murtića, Jakova Smokvine, Otona Glihe, Miljenka Stančića ... U internom radu Galerija je zacrtala muzejski pristup: stalni postav, uređene zbirke, kartoteka umjetnina, fototeka te zbirke negativa i dijapo- zitiva, stručna biblioteka, arhiv štampe te brojne aktivnosti vezane za promidžbenu i pedagošku djelatnost. Zacrtanim i metodično dosljednim programom u službi afirmacije ideologije novonastale države, u relaciji s i popraćeno nizom tematskih didaktičkih izložbi, od izvršnim gradskim i republičkim ustanovama te širim razvoja likovne umjetnosti počevši od kiča, putem kojih državnim aparatom, Galerija se pozicionirala kao jedno bi se djelovalo na odgoj u estetskom smislu.20 Zanimljiva od središta promocije likovne umjetnosti. Brojna dopisi- inicijativa savjeta Galerije u osmišljavanju tema odgojnih vanja i bilješke, čuvani u pismohrani današnjeg muzeja, izložbi bila je provođenje ankete među srednjoškolcima, govore o naporu, ustrajnosti i nastojanjima ustanove prema kojima su takve izložbe bile ciljano usmjerene jer da održi postignutu razinu jedne od najstarijih galerija u su mladi činili većinu posjetilaca svih likovnih manifesta- Hrvatskoj, unatoč čestom izostanku novčane i političke cija u našem gradu.21 Radi promocije i afirmacije rada potpore, nedostatnoj infrastrukturi i prostoru te slabom 20 Jubilarna godina riječke Galerije odazivu i nezainteresiranosti medija - tipičnim proble- likovnih umjetnosti, Novi list, 14. galerijske ustanove, ali i likovne umjetnosti, Galerija je siječnja 1958. pokrenula i inicijativu za suradnjom jadranskih galerija mima centara udaljenih od središta političke i kulturne moći. 21 Isto. u Zadru, Splitu i Dubrovniku - među kojima bi se raz- 22 MMSU - pismohrana, arhivska mjenjivale izložbe, objavljivala likovna izdanja te tiskala Nemoguće je u zadanom okviru sagledati ukupni kutija 1958.; š., Suradnja jadranskih zajednička programska knjižica.22 dinamični život i društvenu ulogu Galerije u vremenu u galerija, Novi list, 5. listopada 1959. U prvih deset godina ostvarilo se nekoliko vrsta pro- kojemu je nastala i razvijala se. Svaki dokument znak je 23 U sklopu izložbenih prostora mnogobrojnih događanja čiji su akteri, poznate i manje Galerija je imala i prostor na Korzu, grama prema kojima se može definirati izložbena djelat- današnji Mali salon. poznate osobe, osvjedočili zbivanja. Riječ je o vrijednoj 145

sl.14. Postav izložbe Gromače Otona Glihe u novom prostoru Galerije likovnih umjetnosti na Dolcu, zgrada Sveučilišne knjižnice, Rijeka, 2.-29. lipnja 1958. zbirci dokumentacije koja se sustavno skuplja i čuva te Miljenko Stančić… In its internal work, the Gallery defined predstavlja duh vremena i čini važnu kronološku arhivu its museum approach: a permanent display, well arranged razvoja djelatnosti i programske okosnice ustanove collections, a filing system of artworks, a photographic, nega- unutar formalne kulturne politike. Postavljajući se danas tive and slide collection, a library relating to the discipline, a u odnosu prema tadašnjoj galerijskoj praksi, ali i suvre- clippings collection and many activities related to promotion menim trendovima, popularno ili stručno, iščitavamo and education. da je riječ o građi koja u svakom trenutku daje sliku o With a defined and methodically consistent programme aimed istinitosti i važnosti, o različitim zgodama i nezgodama, at endorsing the ideology of the new state, well connected o legendama, ljubavi i mržnji, o nesnošljivosti i simpati- with the city and republican government bodies and the jama, podobnosti i nepodobnosti te svim materijalnim, wider state government, the Gallery gained a position as one vidljivim činjenicama dokumentacije. of the centres for the promotion of fine art. Numerous cor- respondence items and notes preserved in the files of today’s museum tell of the efforts, persistence and endeavours of Primljeno: 30. ožujka 2012. the establishment to retain the level it had attained as one of the oldest galleries in Croatia, in spite of the frequent lack Memo: Gallery of Fine Arts in Rijeka, Anniversary of of financial and political support, inadequate infrastructure its Founding and premises and poor responses from and lack of interest from the media – typical problems of centres distant from the Research from the Documentation Fonds of the Museum of centre of political and cultural power. Modern and Contemporary Art in Rijeka. On the 65th anniversary of the founding of the Gallery of Fine Founded 65 years ago after the end of a senseless and cata- Arts (today the Museum of Modern and Contemporary Art, strophic war, the Gallery of Fine Arts started its exhibition Rijeka), the author concludes that this is a valuable collec- practice as focus for the popularisation of Croatian artistic tion of documentation that has been systematically collected creativity. and preserved, and represents the spirit of the time and is an In the first ten years several kinds of programme were important chronological archive of the development of the established, according to which the exhibition activity of the activity. Looking at the gallery practice of the time and com- Gallery can be defined. In “its own” three spaces, the Gallery paring it with contemporary trends, popular or professional, exhibited touring review exhibitions, and this was its main we can see that this is material that at every moment gives activity. Alternatively, in a conceptual and organisational an impression about the truthfulness and importance, various sense, it put on its own programme – study, thematic and solo events and mishaps, legends, love and hate, intolerance and shows, quite often retrospectives, mainly of local artists such friendship, being in favour and out of favour, with all the mate- as Vladimir Udatny, Edo Murtić, Jakov Smokvina, Oton Gliha, rial, visible facts of the documentation. IM 43 (1-4) 2012. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE FILM “MERIKA IDE U MERIKU” MUZEJA GRADA RIJEKE MUSEUM THEORY AND PRACTICE Dokumentaristički prikaz izložbe “Emigration from Central Europe to America 1880. - 1914.”

MARIJA LAZANJA DUŠEVIĆ Muzej grada Rijeke, Rijeka

Yorku s izložbom Emigration from Central Europe to America 1880.-1914.2 Izložba je rezultat višegodišnjih priprema i stručnih istraživanja. Autor izložbe bio je Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja, a dizajner Klaudio Cetina, profesor na Nuova Accademia di Belle Arti u Milanu. Njujorško izdanje verzija je izložbe održane u Rijeci - Merika, iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. - 1914.3, koja je 2009. g. osvojila Godišnju nagradu Hrvatskoga muzejskog društva za najbolju izložbu.4 U pripremu njujorške verzije izložbe bili su uključeni brojni suradnici i institucije iz zemalja srednje i jugoistočne Europe, rezultat čega su tri opsežne monografije u izdanju Muzeja. Pripreme za cijeli projekt trajale su nekoliko godina, dok su za samu izložbu u New Yorku trajale nekoliko mjeseci. Tijekom višemjesečnih priprema koje su prethodile izložbi uočila sam potrebu prezentacije samih postupaka nastanka opsežnih projekta ili izložaba uopće. Često su ti procesi koje prethode završnoj fazi - prezentaciji izložbe, upravo najiscrpniji dio nastanka izložbe ili cijelog projekta. Upravo kao što u vezi s muzejskim predmetima cilj muzejskog djelovanja nije popuniti sl.1. Naslovnica kataloga From Central zapise sustava za upravljanje zbirkom već prolaznost, Europe to Amerika 1880.-1914. poznatost, trenutačnost i protočnost stvari koje prolaze 5 U devetnaestogodišnjem postojanju Muzeja grada učiniti vidljivima i dostupnijima javnosti, jednako se tako Rijeke održano je niz velikih projekata: Adamićevo doba ta ideja može primijeniti i u dokumentiranju muzejskih 1780.-1830., Merika - iseljavanje iz srednje Europe u projekata. Kako nastaje projekt koji uz samu izložbu Ameriku 1880 . -1914., Riječki torpedo - prvi na svijetu, obuhvaća i niz predavanja, promocija, koncerata? S Riječka luka, Čarobna igla i dr. Projekti su se, osim kojim se problemima susreću muzealci u ostvarivanju izložbenog dijela, uglavnom sastojali i od niza radionica, projekta? Kako ovjekovječiti sam proces nastanka pro- predavanja, povijesnih prezentacija, okruglih stolova i jekta? Treba li ostati trajni trag procesa nastanka izložbe promocija monografija. Muzejska praksa nalaže da se videoprezentacijom? Kako široj javnosti prezentirati sve 1 Riječki torpedo - prvi na svijetu; uz izložbe snimaju dokumentaristički prilozi s različitih aktivnosti koje prethode samoj izložbi? To su pitanja virtualna šetnja s audio vodičem, DVD, akcija, od konferencija za tisak pa do samog otvorenja koja su me potaknula da počnem snimati sve akcije oko MGR 2011. izložbe, što je bilo učinjeno i u ovome muzeju. Tako pripreme njujorškog izdanja izložbe Merika. Konačni 2 Merika - iseljavanje iz srednje Europe rezultat svih snimljenih kadrova bio bi kratak dokumen- u Ameriku 1880. - 1914. bi nakon završetka velikih projekata uglavnom ostali dokumentirani izložbeni postavi u obliku dokumentari- tarni film Merika ide u Meriku u trajanju od 15 minuta, 3 Izložba je bila postavljena u 1 zamišljen kao svojevrsni making of film samog projekta i Muzeju grada Rijeke od 10. pro- stičkih prikaza ili multimedijskih vodiča. Muzejske akcije sinca 2008. do 20. lipnja 2009. poput otvorenja izložaba, izložbenih postava, radionica, izložbe Merika - From Central Europe to America 1880. 4 Zajedno s izložbom Valiže & deštini promocija kataloga i sl. također bi se dokumentirale, - 1914. Snimljeni dokumentarni materijal trenutačno je u Etnografskog muzeja Istre, Pazin. međutim sam proces nastanka projekta malo bi se kad fazi pripreme za montažu i nabave financijskih sredstava 5 Konstantinos Arvanitis (2007.), dokumentirao videozapisom i prezentirao javnosti. za daljnju realizaciju. U idućih nekoliko mjeseci film bi Mobilna vrata: muzeji, mobilni telefoni trebao biti gotov do same produkcije. i dokumentacija svakodnevnog života, Muzej grada Rijeke gostovao je od 28. lipnja do 5. rujna Muzeologija 41./42., str. 301-316. 2012. u Immigration Museumu na Ellis Islandu u New 147

Tijekom sto dana priprema prije odlaska u New York i prije otvorenja izložbe, mini DV kamerom snimani su svi bitni trenuci - od odabira suradnika, pregovaranja o nabavi materijala, raspodjeli posla i interakciji među muzealcima, pribavljanju financijskih sredstava od sponzora, pa sve do otpreme izložbe u SAD, postavljanja izložbe u New Yorku, tiskovnih konferencija i samog otvorenja. Nekoliko su puta uzimane izjave protagonista o očekivanjima realizacije projekta. Glavnina radnje filma zbiva se u Muzeju grada Rijeke, izuzetak su kadrovi snimljeni u Muzeju Mimara pri prvoj tiskovnoj konferenciji za medije, zatim kadrovi snimljeni pri dolasku na Ellis Island,6 te u Immigration Museumu tijekom samog postavljanja i otvorenja izložbe. Uvjeti snimanja sužavaju mogućnosti upotrebe različitih redateljskih sredstava, ali stavljaju naglasak na samu srž filma, a to je prezentacija sl.2. Pogled na Immigration Museum, Ellis pripreme i nastanka projekta kao trajnog dokumenta Island, New York. vremena. sl.3. Pogled na Ellis Island iz zraka. Osnovni je pristup snimanju pomična, rjeđe statična uspješna izložba. Osim što je prezentirao gostovanje kamera. Pri statičnoj kameri gledatelji se nastoje usmje- riječke izložbe u New Yorku, film je i sublimirao sve riti na reakcije likova, njihove međusobne verbalne ključne trenutke samog projekta. Posebno je bio interakcije, katkad na izjave u kojima protagonisti govore zanimljiv građanima (gledateljima) koji nemaju uvid u prema kameri. Pomična se kamera koristi pri snimanju muzejski proces nastanka izložbe te su imali priliku prostora i akcija koje se zbivaju u prostoru, u trenu- zaviriti “iza kulisa” i vidjeti kako je nastala jedna od cima u kojima se mijenjaju odnosi među likovima, te u najposjećenijih hrvatskih izložaba u inozemstvu. Osim trenucima kada se izravnom usporedbom želi istaknuti trajnoj dokumentaciji, film je namijenjen i predstavljanju interakcija među likovima. Po trajanju prevladavaju dugi projekta Merika, koji će biti dio izložbe Akvizicije 2011. - kadrovi, kojima gledatelje nastojimo dodatno “uvući” 2014., na kojoj će se osim novih akvizicija što se odnose 6 Kadrovi snimljeni ispod Kipa na zbirke Muzeja, prezentirati i dokumentaristički rad u samu fazu izvođenja projekta. Najzastupljeniji plan u slobode i pogled na New York. filmu jest srednji, rjeđe krupni (pri snimanju izjava). u Muzeju u protekle četiri godine. Upravo bi muzeji 7 Bankogianni, Sophia; Kavakli, trebali dokumentirati svoje programe i logičku podlogu U filmu Merika ide u Meriku muzealci progovaraju o Evangela; Alexandra Bounia. Pred- na jednak način kako dokumentiraju svoje predmete7, meti iz prošlosti, priče za sadašnjost. problemima nastanka i ostvarivanja muzejskog projekta, jer stvaranje obogaćenih informacija zahtijeva mnogo // Muzeologija 41./42., MDC, a gledatelji imaju priliku vidjeti kako nastaje velika i 2004./2005., str. 113-122. 148

sl.4. Snimanje reportaže za prilog o izložbi Emigration from Central Europe to America 1880.-1914. koji je prikazan na HTV-u. sl.5. Dolazak kamiona s građom na Ellis Island, ispred Immigration Museuma. sl.6.-7. Postavljanje izložbe u Immigration Museumu. sl.8.-9. Izložba Emigration from Central Europe to America 1880.-1914. sl.10. S otvorenja izložbe Emigration from Central Europe to America 1880.-1914. sl.11. Dolazak posjetitelja na izložbu Emigration from Central Europe to America 1880.-1914. © Fotodokumentacija: Muzej grada Rijeke resursa institucije i drugo je najvažnije dobro muzeja je entuzijazma uloženo da bi nastala velika povijesna osim samih zbirki.8 Takav pristup obogaćenih muzejskih izložba koju je vidjelo više od 703 000 posjetitelja u New informacija promijenio je percepciju dokumentiranja u Yorku.9 Muzeju grada Rijeke, te će u budućem djelovanju biti 8 Grant, Alice, Cataloguing is Dead… dodatna informacija programu unutar informatičkog Long Live the Cataloguers. // MDA Literatura Information, 1999., str.19-25. sustava Muzeja. Film Merika ide u Meriku kao trajni dokumentaristički osvrt na zanimljiv će način široj 1. Muzeologija 41./42., MDC, 2004./2005. 9 Službeni podatak Ellis Island Immigration Museuma jest javnosti prikazati kako nastaje opsežna izložba te koliko 2. Grant, Alice. Cataloguing is Dead…Long Live the Cataloguers // 703 457. MDA Information, 1999, str.19-25. 149

sl.12. Izložba “Emigration from Central Europe to America 1880.-1914.” bila je postavljena u Immigration Museum, Ellis Island, New York, 2012.

3. Peterlić, Ante. Filmska enciklopedija, Zagreb: Jugoslavenski THE FILM “MERIKA IDE U MERIKU” OF THE RIJEKA CITY leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1986. - 1990. MUSEUM: A DOCUMENTARY REVIEW OF THE EXHIBITION “EMI- 4. Kragić, Bruno; Gilić, Nikica. Filmski leksikon: A - Ž, Zagreb: GRATION FROM CENTRAL EUROPE TO AMERICA 1880-1914” Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2003. In the period from June 30 to September 5, 2012, Rijeka City Museum made a guest appearance in the Ellis Island Immi- Primljeno: 27. studenoga 2012. gration Museum with the exhibition Merika – Emigration from Central Europe to America 1880-1914. The exhibition itself was the result of several years of preparation and research. It was created by Ervin Dubrović, the museum’s director, and designed by Klaudio Cetina, who teaches at the Nuova Accademia di Belle Arti in Milan. The New York edition is a version of the exhibition of the same name held in Rijeka that won the annual prize of the Croatian Museum Association for 2009. Numerous associates and institutions from the countries of CEE were involved in the preparation of the exhibition. The museum’s previous experience with big projects (Rijeka Port, the Adamić Period, Rijeka Torpedo) was such that after all big projects only museum actions such as the openings of exhibitions, workshops, launches of catalogues and so on would be documented. However, seldom was the process of the creation of the project able to be presented. This documentary film of the Merika project enables a more lasting documentary review of one of the most successful exhibitions of Rijeka abroad. During the 100 days before the departure for New York and before the opening of the actual exhibition, the camera recorded all the essential moments – selection of associates, negotiations, division of the tasks, obtaining funding and all the way down to the transportation of the exhibition, mounting it in New York and the opening. The task of this review is to present to the general public how a major project comes into being and how much effort was invested into the creation of a major historical exhibition that was seen by over 703,000 visitors in New York. IM 43 (1-4) 2012. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE “AH, TI KUĆANSKI POSLOVI!” – IZLOŽBA MUZEJA SLAVONIJE U MUZEJU GRADA ZAGREBA MUSEUM THEORY AND PRACTICE

MARTINA MATIJAŠKO Varaždin

sl. 1.-9. Serija fotografija izložbeAh, ti kućanski poslovi! u Muzeju grada Zagreba, 2012. © Fotodokumentacija: Muzej grada Zagreba Promatrajući stalne postave ili povremene izložbe povi- S tehničke strane, izložbeni je prostor uz pomoć brojnih jesne tematike u brojnim hrvatskim muzejima, posjetitelj visokih pregrada pretvoren u labirint u kojemu iza sva- stječe dojam kao da je život stao prije stotinjak godina. kog ugla čeka nešto novo. Prevladavaju čiste boje i siva, Sve važno dogodilo se tada, a predmeti koji svjedoče o što olakšava fokusiranje na predmete i temu. Uvodne kasnijim vremenima kao da su zaboravljeni i nezanimljivi. su legende kratke i informativne, dok je dio predmetnih Za razliku od muzealija vezanih za važna politička kreta- legendi obješen na podlogu u obliku daske za rezanje, nja ili umjetnost, predmeti svakodnevne upotrebe vrlo se što je izlošcima dalo šarm, ali i olakšalo razgledavanje rijetko izlažu. izložbe. Upravo su izložbom Muzeja Slavonije Osijek Ah, ti Najvažniji dio izložbe svakako je rekonstrukcija građan- kućanski poslovi! autorice Ksenija Katalinić, Radmila ske kuhinje iz prve polovice 20. st. Takav način prikazi- Biondić i Marina Vinaj pokazale koliku muzeološku sna- vanja, upotpunjen imitacijom tapeta i popločanog poda, gu nose upravo takvi predmeti. Postavljena u Muzeju uvijek će mnogo bolje nego bilo kakva vitrina pozvati Slavonije od prosinca 2009. do travnja 2010., izložba je posjetitelja na razgledavanje, komentiranje i uživljavanje prenesena u Muzej grada Zagreba, gdje je bila otvorena u atmosferu. Sličan je učinak postignut već na samom od 12. ožujka do 22. travnja 2012. g. Izložba nas vodi ulazu na izložbu, gdje je postavljena jednostavna prima- kroz sedam desetljeća dizajna, obiteljskog života, razvo- ća soba iz 1970-ih godina, sa zdjelom jabuka na stolu. ja tehnologije i mentaliteta, a sve uz ženski uzdah i suka- Nadalje, tu je uska, djelomično zaklonjena vitrina u kojoj nje rukava. Samo povremeno zalazeći u 19. st., autorice se krije mnoštvo sitnih kuhinjskih pomagala. Nevjerojat- su uspjele u svom naumu da uvuku posjetitelja u samu no je koliko je puta upravo tu izgovorena rečenica: Pa izložbu, nečemu ga pouče, ali i potaknu na razmišljanje. ovo ja imam doma! 151

Izložba nas dalje vodi kroz razvoj raznih kućanskih apa- trepština, stope uvoza te povijest marketinga i sl. (Mala rata i pomagala. Tu su šivaći strojevi, prvi hladnjaci, razli- zamjerka katalogu jest pogrešno otisnuti opis predmeta čita glačala i usisavači, da nabrojimo samo neke. Čudi- na kat. br. 49.) Osim kataloga, u Muzeju grada Zagreba mo se da je tvrtka Peugeot proizvodila mlince za kavu i moguće je kupiti plakat izložbe, a iskorak izvan muzeja glačala te kušamo legendarni 505 s crtom iz trgovinske čini poveznica s mrežnih stranica o izložbi na mrežne posude za slatkiše. Osim izloženih predmeta iz fundusa stranice Bakina kuharica. Muzeja Slavonije Osijek, na izložbi su predstavljeni i re- Mnoštvo je tema na koje upućuje ova izvrsna izlož- klamni materijali vezani za pojedina kućanska pomagala. ba. Za svakog muzealca svakako je zanimljivo pitanje Iznimno su zanimljive upute za upotrebu sredstva za prikupljanja modernih tehničkih uređaja i drugih pred- čišćenje Vim, pod nazivom Zlatna pravila za kućanstvo, meta u vremenu brzih promjena tehnologije i ukusa. napisane u stihovima. Izložba je također upotpunjena Sa sociološkog stajališta, otvara se tema usporednog videoprikazom popularnih reklama i programa edukativ- razvoja seoskih kućanstava i međusobne ovisnosti sela nog sadržaja iz različitih godina 20. st. i grada. Na kraju, tu je i ona negativna strana koju naj- Popratni je katalog iznimno kvalitetan, a služi kao dopu- češće karakteriziraju stereotipi o ulozi žene i muškarca na viđenome na izložbi. Prodaje se umotan u starinski u obitelji. Te teme, ali i brojne druge, proizlaze iz naslova trgovački papir s otisnutim logom izložbe, što je doista izložbe Ah, ti kućanski poslovi!, ali o njima ovdje neće originalna ideja. Autorice, svaka uz svoju temu, donose biti govora. kratak povijesni uvod, a zatim i katalog izloženih pred- Za kraj, autorica preporučuje recept za dobru crnu kavu meta. Time se zaokružuje priča o svakidašnjem životu, iz vremena domaćeg prženja i mljevenja tih blagotvornih ali se i širi na temu industrijalizacije Slavonije i Hrvatske, zrnaca. razvoj domaće proizvodnje kućanskih aparata i po- 152 3. Katalinić, K., Biondić, R. Vinaj, M. Ah, ti kućanski poslovi!. Osijek: Muzej Slavonije Osijek, 2009. 4. Zakonjšek, P. Praktična kuharica. Zagreb: Nakladno knjižarsko poduzeće Seljačka sloga, 1960.

Primljeno: 3. listopada 2012.

“Ah, these household jobs!” – an exhibition of the Museum of Slavonia in Zagreb City Museum Looking at the permanent displays or occasional exhibitions on historical subjects in the many Croatian museums, the visitor might get the impression that life stopped a hundred years ago. Everything important happened then, and the objects that tell of later times seem to have been forgotten and uninterest- ing. Unlike museum objects connected to important political trends or art, everyday use objects are seldom exhibited. In Crna kava. (...) Prži pažljivo! Kava ne smije biti previše, the exhibition of the Museum of Slavonia, Osijek, Ah, these a ni premalo pržena. Ispravno pržena kava je keste- household jobs, authors Ksenija Katalinić, Radmila Biondić njaste boje. Pri prženju odstrani ljuskice, koje otpadaju and Marina Vinaj shows the amount of museological power od zrnja. (...) Kuhaš li kavu u lončiću ili džezvi, ukuhaj je such objects have. u ključalu vodu, ostavi da 2-3 puta provrije, a tada je The exhibition takes us through seven decades of design, skloni s vatre i dodaj joj kavsku žlicu hladne vode, da se family life, the development of technology and mentality and slegne. Kava će biti ukusnija, ako joj dodaš mrvicu soli. all with women sighing and rolling up their sleeves. Only Možeš je ukuhati u oslađenu vodu, ili serviraj gorku. (...) occasionally dipping into the 19th century, they have suc- Na šalicu crne kave, računaj kavsku žlicu ili kocku šeće- ceeded in their intention to draw the visitor into the exhibition, ra, i kavsku žlicu kave. Kavu samelji onda, kada je kaniš teach something and stimulate reflection. There are many kuhati. (...)1 themes to which this excellent exhibition draws attention. For each museum professional, the question of collecting modern technical devices and other objects in times of rapid changes LITERATURA in technology and taste is certainly interesting. From a socio- 1. Ah, ti kućanski poslovi! (18. prosinca 2009.) URL: http://www. logical point of view, the theme of the parallel development of mso.hr/index.php?mact=News,cntnt01,detail,0&cntnt01articleid= village households and the interdependence of country and 74&cntnt01returnid=79. (27. ožujka 2012.). town is opened up. 1 Zakonjšek, P. 2. Katalinić, K., Biondić, R. Vinaj, M. Ah, ti kućanski poslovi! Praktična kuharica. At the end, there is a negative side that is most often charac- Zagreb: Nakladno knjižarsko podu- URL:http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/Ah,%20ti%20 zeće Seljačka sloga, 1960., str.133. ku%C4%87anski%20poslovi!,454.html (27. ožujka 2012.) terised by stereotypes of man and woman in the family. IM 43 (1-4) 2012. RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA “BELA CSIKOS SESIA: ZA PSIHOM, SLIKO!” IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE

NIKOLINA HRUST Umjetnički paviljon u Zagrebu, Zagreb

U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, od 19. siječnja do U tekstu Maroević, uz vlastita razmišljanja, daje kro- sl.1. Studija za sliku Mrtva straža, 1896. 11. ožujka 2012. g. održana je retrospektivna izložba nološki pregled i objašnjenja heterogenih valorizacija sl.2. Penelopa, 1895. hrvatskog slikara Bele Csikosa Sesije (1864. - 1931.) Csikoseve uloge u hrvatskoj umjetnosti, uz pojedinačne sl.3. Inocencija, 1927. Za Psihom, sliko! Tom je izložbom u Umjetničkom pavi- primjere umjetnikovih djela, citate i usporedbe viđenja ljonu nastavljena tradicija organiziranja retrospektiva kritičara, od paternalističkog zagovornika i savjetnika velikih umjetnika hrvatske moderne umjetnosti koje Izidora Kršnjavog, preko suvremenika Antuna Gustava se kontinuirano održavaju od utemeljenja te ustanove, Matoša, Vladimira Lunačeka i Ljube Babića, do suvre- a navest ćemo samo neke: retrospektiva Csikosevih menih interpreta Vinka Zlamalika - najustrajnijega istra- suvremenika Vlahe Bukovca (1988.), Mencija Clementa živača Csikoseva opusa, Matka Peića, Božidara Gagre, Crčića (1990.) Otona Ivekovića (1995.), Oskara Artura Željke Čorak i Grge Gamulina. Maroević u vrednovanju Alexandera (1998.), izložbe članova grupe Četvorica Csikoseva opusa posebnu pozornost pridaje djelima Vladimira Varlaja (1995.) te, u posljednjem desetljeću, povijesno-religijskih sadržaja koja je Csikos radio prema Vilka Gecana (2005.), Milivoja Uzelca (2008.) i Marijana narudžbi Izidora Kršnjavog, djelima nastalima za vrijeme Trepšea (2010.). boravka u talijanskom selu Bosco Tre Case, simbolistič- kim motivima, a posebice obrazlaže značenje slike Psiha U Umjetničkom paviljonu održana je i prva retrospek- (1898.), koju smatra apsolutnim remek-djelom i amble- tivna izložba Bele Csikosa Sesije 1925. g., a 1964. matičnim ostvarenjem Csikoseva opusa u kojemu se i 1976. održane su izložbe u zagrebačkoj Modernoj sabiru sve idejne i izvedbene silnice slikarevih nastojanja. galeriji. S obzirom na to da je od posljednje retospektive Na kraju teksta Maroević daje uvid u Csikosev opus proteklo 35 godina, u pripremu ove izložbe u Umjetnič- nakon povratka iz Amerike 1903. g. kada se njegova kom paviljonu uloženi su posebni napori kako bi ona što važnost u hrvatskoj umjetnosti više očitovala u pedagoš- temeljitije predstavila sve segmente Csikoseva umjetnič- koj djelatnosti u prvoj slikarskoj školi koju je osnovao s kog djelovanja. Mencijem Clementom Crnčićem pod nazivom Risarski i Akademik Tonko Maroević autor je teksta u katalogu slikarski tečaj1 nego u suvremenosti djela. U svom tekstu pod nazivom Za Psihom, sliko! Motivski zov i izrazni autor rezimira kako je, u usporedbi s drugim slikarima izazov Csikoseva slikarstva. U naslovu teksta Maroević toga doba, Csikosev slikarski, a pogotovo umjetnički, parafrazira stih Za orlom, strofo! pjesme Gnijezdo bez ulog u moderno hrvatsko slikarstvo podjednako pionirski sokola Antuna Gustava Matoša povezujući ga s Csiko- i nemimoilazan - dapače, ekskluzivniji u mjeri u kojoj se 1 Na temeljima te škole 1907. g. sevom slikom Psiha (1898.). uhvatio u koštac s nemogućim, želeći pronaći vizualni osnovana je Akademija likovnih korelativ graničnih stanja, likovni znak onostranoga. umjetnosti. 154 Kustos izložbe bio je Stanko Špoljarić, viši kustos 1893. g. Poveznica s ostalim izlošcima u zapadnoj Umjetničkog paviljona, koji je na pripremi izložbe radio dvorani bilo je vrijeme nastanka djela pod utjecajem i po dvije godine, tražeći Csikoseva djela u muzejsko-gale- narudžbi Izidora Kršnjavog, a najistaknutije mjesto imale rijskim, javnim ustanovama i u privatnim zbirkama, su slike naručene za Odjel za bogoštovlje i nastavu: istražujući i prikupljajući podatke o djelima, obrađujući Odisej ubija prosce, Marko Antonije nad mrtvim Cezaro- sadržaj biografije i bibliografije te sudjelujući pri osmiš- vim tijelom, Dante pred Čistilištem i Walpurgina noć (sve ljavanju postava izložbe. Zahvaljujući upravo bogatom 1898.), te Homer uči Dantea, Shakespearea i Goethea iskustvu, znanju kustosa Stanka Špoljarića, te njegovoj pjevati (1910.). upućenosti u Csikosev opus, za izložbu je prvotno Bočno uz taj ciklus postavljena su djela tematski srodne odabrano dvjestotinjak radova - crteža, skica, studija antičke i kršćanske ikonografije: Judita i Holoferno i slika pronađenih u Hrvatskoj. U drugoj fazi odabira, (1892.), slika koja se smatra Csikosevim prvim remek- s ciljem izlaganja najkvalitetnijih i najreprezentativnijih djelom. i njezina studija, Grčki borci (1893.), studija radova Csikoseva opusa. broj djela sveden je na 175, a za kompoziciju Grčki gymnasion, dvije studije Orfej u konačnici su izložena 142 eksponata. (1898. i 1902.), dvije slike Sapho (1908. i 1909.), dvije Slike i crteži posuđeni su od privatnih vlasnika iz verzije slike Penelopa (1895.), Saloma (prema Franku Zagreba, Rijeke i Osijeka, od muzejsko-galerijskih usta- von Stucku, 1909.), Angelus (1898.), Kain ubija Abela nova (Galerije likovnih umjetnosti, Osijek, Hrvatskoga (1911.), tri slike s motivom oplakivanja Isusa - dvije povijesnog muzeja, Hrvatskoga školskog muzeja, Kabi- slike Csikosevog remek-djela Pieta iz 1897. i slika istog neta grafike HAZU, Moderne galerije, Zagreb, Muzeja naziva iz 1923., dvije studije za zastor Hrvatskoga moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Muzeja za narodnog kazališta u Osijeku (1914.), Posljednji Bogumili umjetnost i obrt, Zagreb, Strossmayerove galerije starih (1913.), Anđeoski poljubac (1921.) i Anđeo (Madona) majstora HAZU), Hrvatskog instituta za povijest, Hrvat- Apokalipse (1920.). Uz navedene slike izložene su i skog sabora i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu skice Iz Danteovog pakla (1904.), Odisej ubija prosce i sport. te akvarelirani crteži Dante i Matelda (1904.), Jelengrad i Prozor, koje je Kršnjavi naručio za Milenijsku izložbu Autor arhitektonskog postava izložbe bio je Oleg Hržić, 1896. u Budimpešti, te Kraljevsko učilište Franje Josipa koji je izložbu podijelio na četiri dijela sukladno prostor- I. u Zagrebu (1899./ 1900.), kao podsjetnik na Csiko- noj organizaciji Umjetničkog paviljona. Središnje mjesto sevu pedagošku djelatnost, koje su zajednički izradili na izložbi imale su Csikoseve slike Atena i Psiha (1898.) Bela Csikos Sesia i njegova najpoznatija učenica Slava te Saloma (1919.), odabrane kao najbolji i najintrigantniji Raškaj. primjeri Csikoseva stvaralaštva. Slike su bile postavljene na istaknuto mjesto, nasuprot ulazu u izložbeni prostor, U središnjem dijelu dvorane bilo je izloženo i nekoliko na zakošene pregrade. Sa stražnje strane tih pregrada Csikosevih radova grafičkog dizajna izrazitih secesijskih postavljeni su rani radovi, crteži sestrične Justinije Siesta obilježja: pozivnica umjetnicima na budimpeštansku / Ma Cousine i bratića Dragutina Dolce far niente - Mon Milenijsku izložbu (1896.), najraniji hrvatski signirani Cousin, nastali 1886., prije Csikoseva odlaska na studij, plakat - plakat časopisa Mladost (1898.), natječajni te crteži i studije kompozicija povijesnih tema Gradnja predložak za novčanice od 100 kruna (1900.), crtež piramida (1889.), Našašće Mojsija (1889.) i Propast Ždralovi (1900.) i skica za sveučilišnu zastavu (1907.). Pompeja (1890.) iz vremena studija u Beču, u klasi U južnoj dvorani autori su predstavili Csikoseve slike s Juliusa Bergera. Te su studije izložene kao primjeri izni- ikonostasa grkokatoličke katedrale u Križevcima (1896.). mnoga Csikoseva talenta za kompoziciju, koji je bio očit S obzirom na to da nije bilo moguće izložiti originalne već i na studiju, kada je 1888., na prvoj godini, dobio slike, na izložbi su postavljene fotografije u mjerilu 1:1 Dessauerovu nagradu za kompoziciju Propast Troje, na sl.4. Autoportret, 1903. slika Krštenje Kristovo, Posljednja večera i Uskrsnuće drugoj godini studija dobio je nagradu za kompozicije sl.5. Portret supruge Justine Csikos, 1894. Krista, i to na povišenom položaju jednakog rasporeda Gradnja piramida i Egipćanke, na trećoj godini nagradu kao i na ikonostasu, te umanjena fotografija cijeloga za kompoziciju Odisej ubija prosce, te zlatnu Függerovu ikonostasa. Nasuprot fotografijama slika s ikonostasa medalju za kompoziciju Opći potop na četvrtoj godini postavljena je tematska cjelina od sedam pastela s studija. motivima Apokalipse (sve 1903.) te slike Krist s aposto- U bočnim dvoranama slike su bile postavljene na zidove lima na Maslinskoj gori (1897.) i Angelus (1898.). i na ukošene pregrade podignute u prostoru kako bi se Istočna izložbena dvorana bila je posvećena isključivo povećala površina za izlaganje djela i kako bi kretanje Csikosevim figurativnim slikama - aktovima, portretima i među izlošcima bilo dinamičnije. Razgledavanje izložbe povijesnim temama. počevši od ranih radova u glavnom prostoru bilo je usmjereno prema zapadnoj dvorani, u kojoj je postavljen Slijedom kretanja, kao kontrast literarnim, povijesnim i ostatak radova nastalih za vrijeme studiranja u Beču - mističnim motivima po kojima je Csikos bio najpoznatiji, niz studija i slika cvijeća, aktova, pejzaža i četiri vedute predstavljeno je dvanaest eksplicitno nacrtanih erotskih bečkog trga Naschmarkt, te ciklus od pet monotipija crteža s parovima u različitim pozama, vidljivih samo i osam slika naslikanih za boravka u Bosco Tre Case kroz uski prorez u montažnom zidu. Ti su crteži zbog 155

sl.6. Vodstvo po izložbi “Bela Csikos Sesija (1896.-1931.) Za psihom, sliko!” © Fotodokumentacija: Umjetnički paviljon u Zagrebu teme, ali i zbog duhovitog načina prezentacije, izazvali Utjecaj Vlahe Bukovca na slikanje Bele Csikosa Sesije posebno zanimanje publike. U nastavku predstavljanja na izložbi je predstavljen tehničkom izvedbom i po svi- erotskog opusa slijedili su ženski aktovi: osebujni sece- jetlim bojama prepoznatljivim slikama: Portret mladog sijski akt na leopardovu krznu iz 1910., studija i slika svećenika (oko 1899.), Poluakt žene (1895.) te dva Mrtva straža (1896.) te slike Sanjarenje (1903.) i Djevojka portreta supruge Justine Csikos (1893. i 1894.), a kao s velom (1921.). svjedočanstvo o prijateljstvu dvojice velikana hrvatskog slikarstva moderne izložena je mala, intimna slika Buko- Kao primjer kapitalnoga secesijskog, ali nestalog ciklusa vac slika Dubravku (1894.). Innocentija, zvanoga i Osamljeni otok i Legenda, izloženi su Dekorativni pano s prikazom Triumf nevinosti (1900.) Uz izložbu je tiskan dvojezični katalog s tekstom Tonka - jedina slika iz tog ciklusa u Hrvatskoj, Innocentia Maroevića, Csikosevom biografijom, izborom iz bibli- (1927.), koju je Csikos naknadno naslikao prema sje- ografije te kataloškim popisom i reprodukcijama 175 ćanju na sliku Smrt nevinosti, tri crteža i jedna studija iz djela. Dizajn kataloga izradili su Ante Rašić i Vedrana 1901. g., te slika Portret djevojke (1900.). Vrabec iz studija Rašić, a isti dizajnerski studio kreirao je i ostale tiskane materijale za izložbu (plakat, deplijan i Od kapitalnih slika nacionalne povijesne tematike izlo- pozivnicu, razglednice, transparente i oglase). ženi su Nikola Šubić Zrinski (1895.), inspirirana obnov- ljenom izvedbom opere Ivana pl. Zajca i naslikana u Autor fotografija 103 djela je Goran Vranić, a ostali dio povodu otvorenja Hrvatskoga narodnog kazališta u fotografija preuzet je iz fototeka Hrvatskoga povijesnog Zagrebu, slika Graničari (1905.) i njezina studija, Pokr- muzeja i Foto-arhiva HAZU. štenje Hrvata (Ćiril i Metod) (1907.) i tri studije za tu sliku. Katalog izložbe tiskan je u tiskari KerschOffset-Zagreb. Od portreta koje je Csikos radio prema narudžbama odabrano je devet muških portreta njegovih suvremenika: dva portreta Mirka Hermana (1915.), Bankar Primljeno: 23. rujna 2012. Neuman iz Osijeka / Portret muškarca s cigaretom (1924.), Milivoj Dežman (1907. - 1910.), Oton Kučera (1917.), Starac (1891.) Mladić sa slamnatim šeširom THE RETROSPECTIVE EXHIBITION “BELA CSIKOS SESIA: AFTER (1900./1901.), Napolitanac (1893.), četiri portreta muš- (THE) PSYCHE, PAINTING!” karaca (1905., dva iz 1909. i jedan nepoznate datacije), From January 19 to March 11 2012 the Art Pavilion mounted a uz njih je postavljen i Csikosev autoportret iz 1903. a retrospective exhibition of the Croatian painter Bela Csikos g. U istoj je cjelini izloženo i dvanaest ženskih portreta Sesija (1864-1931), After (the) Psyche, Painting! The show - Grofica Dubois (1894.), dva portreta sluškinje Dore was curated by Stanko Špoljarić, senior curator of the Art (1905.), portret kiparice Mile Wood (1909.), Portret dje- Pavilion, who worked for two years on the preparation, seek- vojke (1900. i 1912.), Ivanka Arko, rođena Škerl (1914.), ing Csikos works in museum-gallery institutions, in public šest portreta supruge Justine (Portret Justine Rayman u establishments and in private collections, researching and krznu, Portret Justine Rayman u profilu i Portret Justine collecting information about the works, processing the con- Rayman s knjigom (sve 1891.) te tri portreta supruge tent of the biography and bibliography and taking part in the Justine iz 1893., 1894. i 1909. g. devising of the exhibition design. IM 43 (1-4) 2012. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE ORIGINALNA SKULPTURA “ECCE HOMO” PRVI PUT IZLOŽENA NA SALONU U PARIZU 1875. MUSEUM THEORY AND PRACTICE Prilog istraživanju opusa kiparice Marcello

ĐURĐA PETRAVIĆ Moderna galerija, Zagreb

domaćih i stranih slikarskih i kiparskih djela (starih majstora) i suvremene produkcije 19. stoljeća, kako iz izvora u Hrvatskoj, tako i iz Europe. Stručnjaci u nas koji su se tijekom druge polovice 19. stoljeća i tijekom 20. stoljeća susretali s ovim djelom, bili su upoznati s osnovnim podatcima iz umjetničina života i rada, no njen opus, ugled i značenje koje ima u europskoj skulpturi 19. stoljeća nisu bili predmetom njihova većeg interesa. Iako cijenjena tijekom života, nakon svoje smrti 1879. godine Marcello je pala u zaborav kao i mnogi europski umjetnici koji pripadaju akademskoj tradiciji 19. stoljeća. Ponovno je otkrivena 70tih godina 20. stoljeća kada raste interes prema stvaralaštvu žena umjetnica i reva- lorizaciji umjetnosti akademske tradicije 19. stoljeća. Tako je ranih 80tih Marcello predstavljena javnosti kako u Europi tako i u Americi: retrospektiva 1980. u Musée d’Art et d’Histoire u Fribourgu u skraćenom je obimu prenesena u Musée Rodin u Parizu, a izložba Francusko kiparstvo 19. stoljeća održana je u Los Angeles County Museum of Art. Na retrospektivi u Fribourgu 1980. sl.1.-5. Marcello godine nije, međutim, bilo izloženo poprsje Ecce homo Ecce homo, 1875. izlagano na Salonu u Parizu 1875. Europska struka kararski mramor, 97 x 74 x 40 cm sign. na okruglom postolju: MARCELLO smatrala ga je izgubljenim. MG 80/MGP 1075 Ecce homo, datiran 1875. godinom, kiparičino je antolo- U drugoj polovici 19. stoljeća na izložbama u Londonu, gijsko djelo religiozne tematike i prva skulptura upisana Parizu, Münchenu, Rimu i Beču svoje je skulpture izla- u Inventar umjetnina Moderne galerije JAZU pod inv. gala švicarska kiparica i slikarica Marcello (Adèle d’Affry br. MG-80 sa slijedećim kataloškim podatcima: Autor: Castiglione Colonna) koja se ubraja među najistaknutije Castigione-Colonna-Marcello; Naziv umjetnine i signa- europske umjetnice druge polovice 19. stoljeća. Ne tura: Ecce homo, sign.: postament; Format: V. 0,800 želeći da njen spol i status vojvotkinje utječu na pri- m; Tehnika: kararski mramor; Ušla u zbirku: Sbr. 3; hvaćanje i ocjenu njenih skulptura odabrala je muški Opaska: u Gliptoteci-pohrana 1.6.1954.- br.114, ugovor pseudonim Marcello po kojemu će postati profesionalno broj 65. (voditelj inventara: Ruža Gliha, op.a.). Analiza poznata. Kiparica Marcello nije bila nepoznata niti u djela pokazuje iznimne likovne vrijednosti autoričine vrlo našoj sredini. U Zagrebu je tijekom 19. i u prvoj polovici osobne interpretacije. Kiparica magistralno interpretira 20.stoljeća javnost bila u prilici vidjeti njenu skulpturu temu iz ciklusa Pasije bez standardizirane ikonografije. Ecce homo, znanu i pod nazivom Krist i Otkupitelj Umjesto fizičke patnje koja se ocrtava na licu, čela svijeta, izloženu u arkadama Akademijske galerije što orošena kapljicama krvi i vezanih ruku u kojima je trska, govori o relevantnosti kiparice s aspekta društveno- Marcello uprizoruje Isusa u dostojanstvenoj patnji, u kulturnih kretanja, to jest povezanosti Hrvatske sa duhovnoj ekstazi, glave lagano zabačene u natrag i suvremenim europskim umjetničkim tijekovima. Biskup gore, mistično praznih očnih jabučica, kose složene u Josip Juraj Strossmayer koji je godine 1889. darovao splet punih oblih uvojaka, nagog poprsja u laganoj torziji mramorno poprsje Ecce homo, rad kiparice Marcello, ogrnutog valovitom elegantnom draperijom koja potcr- Akademijskoj galeriji u Zagrebu za njen postav, imao je tava ljepotu stava iz svih vizura. Preplet trnove krune u razdoblju od 1865. do 1905. ključnu ulogu u nabavi koja je atribut mučeništva Bogočovjeka i Otkupitelja 157

1 Flaschar Šamec, Indira. Akade- mička galerija slikah. Bibliografija priloga o Strossmayerovoj galeriji starih majstora Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti 1842.-1946., 15 HAZU 1861 – 2011, Zagreb, 2011., 000883, GALERIJA slika, str.152, U: Obzor – God. (30), br. 262 (1889-11-13), str. (3). 2 Katalog Akademijska galerija Strossmayerova, drugo izdanje JAZU, Zagreb, 1891., izloženo u Arkadah, str. 4, kat.br.3: Isus trnovom krunom ovienčan, boli shrvan, sjeća se čovječanstva; djelo se navodi u katalozima: Akademijska galerija Strossmayerova, JAZU, Zagreb, 1911, kat.br.3; 1917., Dr Petar Knoll. Akademijska galerija Stro- samayerova, JAZU, Zagreb, 1922., šesto izdanje, IV poglavlje, Popis umjetnina, 73, kat.br.3: Castiglione- pomno je i detaljistički bogato oblikovana. U nazivu djela kontekstu, pronalskom originalne skulpture Ecce homo, Colona (XIX vijek): Ecce homo; riječi su “ecce homo”/”evo čovjeka” koje izgovara Pon- isklesane u carrarskom mramoru, dimenzija 97 x 74 x Katalog Akademijske galerije Stro- cije Pilat dok izručuje Isusa pred glavarima svećeničkim 40 cm, s uklesanom signaturom MARCELLO na okru- samayerove, JAZU, Zagreb, 1932., br.330(3); Thieme-Becker Künstler i narodom koji povikaše : Razapni, razapni! Bičevan, glom postolju, znatno oštećenog prepleta trnove krune Lexikon, Allgemeines Lexikon Der ogrnut crvenim plaštem, okrunjen trnovom krunom, i postolja, opus kiparice Marcello proširuje se na remek- Bildenden Künstler, Ulrich Thieme, izrugivan je riječima “zdravo kralju židovski” i udaran djelo izlagano, kao što ćemo pokazati, na pariškom Sechster band (VI), Leipzig Verlag von E.A.Seemann, 1912., 166-167. trstikom. Obzor iz 1889. godine donosi opis skulpture: Salonu 1875. godine. Ecce homo se navodi kao izložak (uz navod literature o kiparici Casti- “U bielom hladnom mramoru živo je izražena bol trpe- u katalozima postava Akademijske galerije Strossmaye- glione-Colonna); Caterina Y. Pierre. ćega trnovim viencem okrunjena spasitelja, prikazana rove tiskanim 1891., 1911. i 1917., u popisu umjetnina The rise and fall of the Musée Marcello. Journal of the History žudijskomu narodu u tom užasnom stanju. Ovdje je u Katalogu Akademijine galerije Strossmayerove koji je of Collections, vol.18, no.2(2006), dlieto umjelo izraziti na licu sva božanska čuvstva za sastavio dr Petar Knoll 1922. i u akademičkom katalogu 211-223; Vanđura, Đuro. Stro- ljudski rod, svaku porugu podnosećega spasitelja. Naša iz 1932.godine. O kiparici Marcello i njenom stvaralaštvu ssmayerova donacija, europska umjetnost X.-XIX. stoljeća. galerija može se ovom tekovinom ponositi.1 Isus Krist nalazimo podatke u leksikonima, katalozima izložbi i HAZU i SGSM, Zagreb, 2006.; kao Otkupitelj grijeha svijeta velika je tema iz biblijske monografijama.2 Katalog izložbe Von Houdon bis povijesti čovječanstva i osobni izbor kiparice koja za Rodin-Französiche Plastik des 19. Marcello je, isklesala dvije različito oblikovane skulpture svoje teme uvijek odabire ličnosti herojskih osobnosti iz Jahrhunderts, Staatliche Kunsthalle istog sujeta: u vlasništvu Musée d’Art et d’Histoire u Karlsruhe, Kehrer Verlag Heidel- povijesti, mitologije i suvremenosti, rijetko muške likove Fribourgu mramorna je skulptura Ecce homo izložena burg und die Autoren, Bonn, 2007. i veoma rijetko vjerske sujete. Među malobrojnim dje- (Trauth, Nina. Pygmalions Schwe- u muzejskoj Galeriji Marcello, a u pohrani u Gliptoteci lima vjerskog sujeta je komorna mramorna bista Mala stern und Verlassene Psychen – HAZU u Zagrebu mramorno je poprsje Ecce homo (MG überlegungen zu Bildhauerinnen des Madona (38,5 x 25,2 x 16,5 cm, Marcello Foundation, 80; MZP 1107). Treća skulptura naziva Ecce homo ori- 18. und 19. jahrhunderts, 41-49; Fribourg) te nekoliko grafika. Stoga ovo jedinstveno djelo poglavlje: Marcello – der Körper der ginalni je gipsani odljev u vlasništvu Fondacije Marcello u visokih estetskih dosega kojim kiparica figurom trpećeg Künstlerin als Maskerade, 47-49, Fribourgu. Prije nego što je vidjela fotografiju zagrebačke 375, biografija: 256-257.); Caterina Isusa Krista ističe njegovu dostojanstvenost u patnji i skulpture, zamjenica direktora Musée d’Art et d’Histoire Y. Pierre. Genius Has No Sex. The feminilnu ljepotu ima posebno mjesto u njenu opusu. Sculpture of Marcello (1836-1879), u Fribourgu Caroline Schuster bila je mišljenja da je Za većinu domaće stručne javnosti djelo je nepoznato Editions de Penthes and infolio edi- njihova skulptura isklesana prema gipsanom odljevu iz tions, Museum of the Swiss Abroad, budući da od 1947. godine do danas nije bilo izlagano. Fondacije Marcello i dodaje kako sada, vidjevši našu Geneva, 2010., 91-93.(str. 93: Godine 1954. skulptura je predana u pohranu u Glip- skulpturu, ne može to sa sigurnošću tvrditi u ovoj fazi fotografija originalne skulpture Ecce toteku HAZU, ostavši do danas zaboravljena. Po prvi je homo izložene na Salonu u Parizu istraživanja. Sada ističe kako je svjesna da se originalna 1875.); Petravić, Đurđa. Skulptura put javno predstavljena nakon davne 1932. godine na skulptura nalazi u fundusu Moderne galerije u Zagrebu. Ecce homo izložena na Salonu u izložbi Kristova muka i otkupljenje, održane u Modernoj Parizu 1875., katalog izložbe Kri- galeriji u Zagrebu 2013. godine. Gledano u europskom Gdje je nabavljena pronađena skulptura koju u drugoj stova muka i otkupljenje, Moderna polovici 19. i prvim desetljećima 20. stoljeća zatičemo galerija, Zagreb, 2013., 23-25. 158 lom Voršakom (1836-1880) u Rimu i slikarom Ivanom Simonettijem (1817-1880) u Veneciji. Prema riječima Đure Vanđure “neprekinuta suradnja s Voršakom traje i nakon 1875., a djela nabavlja i preko Bertinija, tadašnjeg upravitelja Brere, iz milanskih antikvarijata”.4 Kako skulptura Ecce homo nije objavljena među anto- logijskim djelima kiparice na internetskoj stranici Fon- dacije Marcello i Galerije Marcello u Fribourgu, svoje sam spoznaje 2012. saopćila povjesničarki umjetnosti dr. Caterini Pierre, profesorici povijesti umjetnosti s Odsjeka za umjetnost na City University of New York, Kingsborough Community College, koja je 2010.godine publicirala knjigu Genius Has No Sex. The Sculpture of Marcello (1836-1879). Zbog navedene kiparičine prakse 3 Flaschar Šamec, Indira. Akade- repliciranja uputila sam joj upit postoje li možda verzije mička galerija slikah. Bibliografija poprsja Ecce homo, i ako da, koje je od njih original priloga o Strossmayerovoj galeriji starih majstora Hrvatske Akade- prema kojemu su ostale verzije klesane, no, ne dobivam mije znanosti i umjetnosti 1842. odgovor6. Na str. 92. navedene monografije objavljena – 1946., 15 HAZU 1861 – 2011, je fotografija originalne mramorne skulpture Ecce homo Zagreb, 2011., 000882 DAROVI izložene na Salonu 1875., koju autorica datira godinom jugoslavenskoj akademiji, str. 152, U: Vienac – God. 21, br. 46(1889), 1875., te navodi Fondaciju Marcello u Fribourgu koja je str. 736; Obzor. – God. (30), br. 262 u posjedu objavljene fotografije. Razvidno je da tijekom (1889-11-13), str. (3); svog istraživanja dr Pierre nije došla do spoznaje da 4 Vanđura, Đuro. Zbirka umjetnina se original nalazi u Modernoj galeriji u Zagrebu. Repro- biskupa Josipa Jurja Strossmayera, str. 21-22, predgovor u knjizi dukcija djela u posjedu Fondacije Marcello je tiskana u Strossmayerova donacija, europska specijaliziranoj Goupilovoj tiskarnici izvan Pariza. Trgovci umjetnost X.-XIX.stoljeća, HAZU i umjetninama Goupil et Cie bavili su se tiskanjem i pro- SGSM, Zagreb, 2006. u postavu Akademijske galerije, o čemu svjedoče već dajom reprodukcija umjetničkih djela, postavši poznatim spomenuti katalozi, i kojim to argumentima možemo 5 Caterina Y. Pierre. Genius Has diljem svijeta, a u tu svrhu su angažirali poznatog umjet- No Sex. The Sculpture of Marcello posvjedočiti njenu autentičnost, to jest da je riječ o nika Jean-Léon Gérôma. Usporedbom žive skulpture i (1836-1879), str. 91 izgubljenoj pronađenoj originalnoj skulpturi s kojom djela s fotografije u monografiji dr. Pierre očito je da je 6 U periodu 1870-1872. Marcello se Marcello predstavila na Salonu u Parizu 1875.? U zagrebački Ecce homo, izložen u Zagrebu u akademiji- je osmislila i razradila svoj san o katalogu izložbe Marcello Sculpteur autorice dr Hen- vlastitom muzeju, tijekom 70tih nim arkadama 1889., pronađena originalna skulptura s riette Bessis, održane u Fribourgu 1980., pronalazim osnovala Fond za održavanje kolek- kojom Marcello konkurira na pariškom Salonu 1875. cije i repliciranje svojih najuspješni- podatak o povijesti skulpture. Biskup J.J.Strossmayer jih skulptura u mramoru i bronci te naručio je od kiparice Marcello 24.7.1874., izravno iz Upravo je objavljena fotografija originalne mramorne u tu svrhu ostavila značajnu sumu od 55,000 švicarskih franaka. Kipara Rima, mramorno poprsje Ecce homo kojim Marcello skulpture Ecce homo izlagane na Salonu 1875. zna- Narcissea Jacquesa imenovala je konkurira na Salonu u Parizu 1875. Nakon Salona djelo čajan dokument na kojemu temeljimo našu spoznaju i za rad na mramornim replikama, a je vraćeno u Rim, te u ožujku 1876. poslano naručitelju argumentaciju. Izloženu skulpturu Ecce homo snimio ljevaonicu Thiebaut Freres u Parizu biskupu Strossmayeru koji ga 1889. daruje modernom je nepoznati fotograf na Salonu u Parizu 1875. Upravo za odljev svog najpoznatijeg djela Pitija. Kako od 1856.godine Mar- odjelu Akademijske galerije, a djelo se izlaže u galerijskoj komparativna analiza djela na fotografiji i žive skulpture cello radi skulpture u gipsu, glini i arkadi. U Viencu, rubrika Svaštice. Darovi jugoslavenskoj pokazuje je da je Ecce homo iz Moderne galerije u vosku koje potom odabrani klesar akademiji, baš kao i u ranije citiranom Obzoru, nalazimo Zagrebu skulptura s izvorne fotografije iz vremena njena prenosi u mramor a ljevač lijeva u bronci, mnogi njeni rani radovi, kao vrijedan je podatak o nabavi umjetnine: “Drugo veće i izlaganja. Osim znatnijih oštećenja/rana na skulpturi iz i oni iz kasnijeg razdoblja, postoje u savršenije djelo jest “Ece homo” od čuvene vajarice, pod Moderne galerije (preplet trnove krune i otkrhnuti dijelovi nekoliko verzija. Angažiranje profe- pseudonimom “Marcello” poznate kneginje Castiglione, na bazi okruglog postolja ), koja su rezultat pređenog sionalnih klesara kao pomagača bila je uobičajena praksa među kiparima izradjeno takodjer u kararskom mramoru u Rimu. Slavni životnog puta skulpture tijekom dva stoljeća, djela su i kiparicama tijekom devetnaestog naš mecena kupio je taj kip za 7.000 franaka”. Obzor identična u stavu, izrazu, obradi mramora i deskriptiv- stoljeća i kasnije.. prenosi vijest: “naš slavni mecena dao je za taj kip 7.000 nim pojedinostima. Čak su dvije žile u mramoru na bazi Caterina Y. Pierre je najviše zaslužna za promociju zaboravljene kiparice franaka”, kao i to da je djelo ovih dana “izpostavljeno okruglog postolja na istom mjestu i iste su dužine kako Marcello. Svojim znanstvenim i u akademičkoj palači izpod arkada”.3 Iako je interes na fotografiji tako i na pronađenom originalu. Prema stručnim radovima, rabeći različite biskupa Strossmayera usredotočen na kupnju slika, riječima Magnusa von Wistingausena, Wistinghausena diskurse, nakon stoljetnog zaborava oživjela je kiparicu Marcello razvidno je da je bio dobro obaviješten o kretanjima u člana Upravnog vijeća Fondacije Marcello u Fribourgu, sagledavši je u kulturološkom europskoj skulpturi i o vodećim umjetnicima 19. stoljeća. stručnjacima iz Upravnog vijeća Fondacije je poznato da kontekstu 19. stoljeća, istaknuvši Za nabavu umjetnina imao je svoje povjerenike “koji je u vlasništvu Moderne galerije mramorno poprsje Ecce nadasve njenu osobnost obilježenu homo. Gospodin Wistingausen Wistinghausen navodi ustrajnošću da se unatoč društveno su svoj izbor temeljili na važnosti prosudbi odabranih neprihvatljivoj ulozi izbori za poziv eksperata”, a i sam je ugovarao i kupovao umjetnine. Henriette Bessis koja ističe skulpturu povijest skulpture kiparice. Svoje izučavanje iznijela Poznata je tako biskupova suradnja s kanonikom Niko- Ecce homo u katalogu raisoneé Marcello: Sculpteur iz je u četiri poglavlja knjige Genius 1980., potom Fondaciju Marcello u čijem je vlasništvu 159 originalan gipsani odljev i različite studije koje su mu prethodile, te Musée d’Art et d’Histoire u Fribourgu koji je u posjedu mramornog poprsja Ecce homo izloženog u muzejskoj Galeriji Marcello. Iz kataloga dr Bessis razvidno je da na izložbi kiparice Marcello 1980. godine nije bilo izloženo originalno, iz kararskog mramora iskle- sano poprsje Ecce homo izlagano na Salonu u Parizu 1875., već drugačije oblikovano mramorno poprsje istog sujeta u posjedu Musée d’Art et d’Histoire iz Fri- bourga. Otkriće originala u vlasništvu Moderne galerije pobija, ili barem revidira pogrešku u identifikaciji djela u navedenom katalogu raisoneé dr Bessis. Povijest originalne skulpture koju je naručio biskup Strossmayer, a navodi ju dr Bessis, ne odnosi se na reproducirani izložak (kat.46, repr. M 14, str.180) u vlasništvu Muzeja u Fribourgu, već na pronađeni original u vlasništvu Moderne galerije u Zagrebu. Iznenađuje stoga da u povodu kiparičine retrospektive 1980. ni Modernoj galeriji, niti Gliptoteci HAZU u Zagrebu nije upućen upit za posudbu ovog antologijskog djela. U navedenom katalogu izložbe dr Henriette Bessis kao i u knjizi Genius Has no Sex . The Sculpture of Marcello Has No Sex autorice dr Catarine Y. Pierre reproducirana (1836-1879) : Kako je postala Marcello: obiteljska povijest i kratka je fotografija originalnog poprsja iz vremena izlaganja na biografija Adèle d’Affry vojvotkinje pariškom Salonu. Castiglione Colonna, 1836-1879; Portreti obitelji, prijatelja i suvre- Razriješivši tajnu izgubljene skulpture Ecce homo, nakon menika; Herojski značaj žene u ustrajnosti da privolim dr Schuster Cordone da se ori- zrelim radovima kiparice Marcello, društvenih zadaća i odlučuje se sasvim posvetiti kipar- 1863-1876; Skulptura i zvuci tišine: ginalna skulptura visokih umjetničkih dosega izloži na stvu. Godine 1858. nastanjuje se u Rimu gdje pristupa Marcello i glazba.. velikoj retrospektivi kiparice u Fribourgu 2014-2015., dr međunarodnom kiparskom kolektivu koji se okuplja u Vidjevši fotografiju skulptureEcce Schuster, potvrdivši prethodno utemeljenost istraživanja blizini Piazze di Spagna. Kako je ovisila o narudžbama homo dr. Pierre priopćava kako nije i istinitost ovog otkrića, odgovara kako na žalost, zbog znala “da mramorna verzija originala koje su joj omogućavale prihod, kao i većina kiparica financijskih poteškoća to neće biti moguće. postoji u Zagrebu”. Nije razvidno radila je tada popularne portretne biste. koje to djelo dr. Pierre smatra ori- ginalom. Godine 1861. nastanjuje se u Parizu. Kao ženi nije joj Kiparica Marcello - Cherchez la femme dozvoljeno upisati se na École des Beaux-Arts, no Nekoliko renomiranih europskih povjesničarka umjetnosti također uspijeva dobiti posebnu dozvolu kako bi mogla studirati Adèle d’Affry (Fribourg, 6.7.1836. - Castelammare blizu izučavaju život i djelo kiparice anatomiju i prisustvovati seciranju na École practique Marcello u kontekstu europske Napulja, 14.7.1879.) potomak je aristokratske obitelji de médecine, no pod uvjetom da bude odjevena kao skulpture, osobito stvaralaštva žena (otac kont Louis d’Affry i majka markiza Lucie de Maillar- umjetnica kasnog 18. i 19. stoljeća muškarac. doz) koja potječe iz kantona Freiburg u Švicarskoj. Adèle čije je umjetničko djelovanje bilo i mlađa sestra Cécile provode djetinjstvo u mjestu Givi- Prijateljstvo sklapa s glasovitim osobama iz umjetnič- minorizirano. Mnoge umjetnice hrabro su se nosile sa strogim druš- siez nedaleko Fribourga. U ranom djetinjstvu ostaju bez kih krugova – kompozitorom Giacomom Rossinijem, tvenim normama koje su sustavno oca, i pod majčinom brižnom skrbi se privatno školuju slikarom Eugenom Delacroixom, francuskim kiparom potkopavale njihovu najdublju primjereno njihovom visokom statusu. Adèle pohađa pri- Auguste Clesingerom i Jean-Baptiste Carpeauxom s intimu : uvjerenje da imaju, a nije im dano pravo, odabrati kategoriju vatnu poduku iz crtanja, slikanja akvarelom i kiparstva. kojim se upoznaje u Rimu 1861.godine i s kojim će je kojoj pripadaju i unutar koje će Kao sedamnaestogodišnjakinja kiparsku poduku dobiva tijekom života povezivati iskreno prijateljstvo. Njegovu živjeti i kreativno djelovati. Nina od švicarskog kipara Heinricha Maximilliana Imhofa u će osobnost, pred samu kiparevu smrt, ovjekovječiti u Trauth, jedna od povjesničarki umjetnosti koje istražuju opuse Rimu (1853.-1854.) gdje se oduševljava Michelangelom. portretnom poprsju izvedenom u gipsu 1875. Godine kiparica 19. stoljeća, u svom Godine 1856. u dobi od devetnaest godina udaje se u 1863., u dobi od dvadeset i sedam godina, po prvi put znanstvenom članku naslovljenom Rimu za Don Carla Colonnu, vojvodu od Castiglionea sudjeluje na pariškom Salonu izloživši tri skulpture, uklju- Pygmalions schwestern und verlassene psychen daje primjere jedanaest (potomka Vittorie Colonna, poetese i privržene družice čujući portretnu mramornu bistu Bianca Capello (vojvot- velikih kiparica kasnog 18. i 19. Michelangela Buonarottija), dobivši time naslov vojvotki- kinja od Toskane, vrijeme renesanse) nastalu 1863. koju stoljeća koje se izdvajaju iz povije- nje, a time i vrlo zahtjevne statusne zadaće koje je tre- kritika visoko ocjenjuje i kojom se Adèle Colonna po prvi sne datosti ženskih sudbina koja je mnoge potencijalne kreativne osob- balo uskladiti s izazovima kiparskog poziva. Ostaje udo- put potvrđuje kao profesionalna kiparica. Godine 1873. nosti osudila na samo djelomično vicom sedam mjeseci nakon udaje, nikada se više ne biste Bianca Capello i Abesinijski pogavica za svoju ostvarenu umjetničku egzistenciju. preudavši. Zbog obiteljskih nesuglasica i neispunjavanja zbirku kupuje Musée du Luxembourg javno ih izloživši. Svoj tekst završava njihovim živo- topisima. Nepotrebno je reći da je Don Carlove oporuke ostaje bez nasljeđa, zadržavši Time Marcello postaje jedinom kiparicom čiji su radovi jedna od “pygmalions schwestern” jedino status vojvotkinje. Adèle napušta frivolnost svojih izloženi u tom muzeju krajem devetnaestog stoljeća. upravo Adèle d’Affry de Castiglione Colonna znana kao Marcello. 7 Želja da u izrazu spoji prkos s Zbog velike želje da se profesionalno potvrdi kao kipa- identitet samosvjesne žene fiksirajućeg hipnotiziraju- dignitetom osobe bila joj je inspi- rica, svoje radove od godine 1863. počinje potpisivati ćeg pogleda i zmijolikih uvojaka, božicu lova Dijanu racijom za skulpturu Pitija - figuru muškim pseudonimom “Marcello”, imenom omiljenog joj (1862.,visoki reljef, crveni vosak, Fondacija Marcello, svećenice i proročice iz Apolonovog hrama u Delfima, koja opijena venecijanskog baroknog skladatelja Benedetta Marcella Fribourg) preobražava u androgini lik izduženog golog, svetim parama, egzaltirana moćima (1686-1739). Pseudonim Marcello sakrio je njen spol od mršavog tijela, otkrivenih grudi, pokrivenu i ovijenu boga proroštva Apolona, u transu šovinističkog žirija i omogućio da njen rad bude ocije- naboranom tkaninom od trbuha i bedara do koljena, izvija tijelo i proriče sudbinu. O genezi i sagledavanju skulpture njen na temelju kvalitete a ne spola ili reputacije. Iako je koja je usnula nakon čina izvršenog u svojevrsnom Pitija, o istraživanju kako je i zašto njen identitet ubrzo otkriven, kiparica nastavlja redovito transu. Marcello je vrlo eksplicitna : crvena boja voska prihvaćanje tog djela bilo uvjetovano izlagati pod muškim pseudonimom. Marcello postaje iz kojeg modelira usnulu božicu krv je koja se slijeva činjenicom da je autor skulpture poznatom u umjetničkim krugovima diljem Europe. Nižu po “lovcu”, prekriva ju sasvim, natapa tlo. Dijana je u žena, o kritici koja je s divljenjem prihvaćala umjetnice koje su znale se izložbe i priznanja: Exposition des beaux arts, Lille, mitologiji jedna od triju božica djevica čiji je glavni atribut stvoriti “muževne” skulpture, a 1866., Royal Academy, London, 1865. i 1867., Exposi- djevičanstvo koji ju čini simbolom čednosti. Marcello osuđivala ih zbog pokušaja stvaranja tion International des beaux arts, Münich, 1869., Expo- čednost (bjelinu djevičanstva) sagledava u kontekstu kiparske karijere na tom dominantnom muškom teritoriju, o mode- sition du Cercle de l’union artistique, Pariz, 1867., Expo- priče o lovu u kojoj krvarenje (crveno) ima ritualno i sim- lima koje je dijelila s kiparom Henri sition Universelle, Beč, 1873. Tijekom 1868. Marcello boličko značenje stanja bakanalijske opijenosti kojom se Regnaultom, o intrigantnoj tezi intenzivno putuje - posjećuje Genovu, Milano, Veronu, Dijana kroz subjektivnu žudnju odvaja od atributa djevi- da je za tijelo Pitije golih grudiju Marcello koristila sebe kao model, Beč, Firencu i Rim, te Španjolsku u društvu slikara Henri čanske čistoće. o vizualnim kodovima za isčitava- Regnaulta i Georgea Clairina. Sva ta putovanja bila su Sedamdesetih godina, oboljevši od tuberkuloze, preli- nje seksualnosti, vidi: Caterina Y. od velike važnosti za njen umjetnički razvoj (kopiranje Pierre. A new Formula for High jepa Marcello nalazi olakšanje u toploj i suhoj klimi u Italiji u muzejima, upoznavanje s umjetnicima, slikanje tije- Art: The genesis and Reception of i intenzivnije se posvećuje slikarstvu. Nadahnjuju ju djela kom putovanja). Godine 1869. umjetnički krug prijatelja Marcello’s Pythia. Nineteenth-Cen- bliskog prijatelja Eugena Delacroixa - godine 1873. crta tury Art Worldwide - a journal of proširuje na kompozitore Herberta Liszta i Charlesa nineteenth-century visual culture, studiju glave u olovci prema slici Smrt Sardinopolosa, Gounoda te književnika Prosper Mériméea. Prijateljuje volume 2, issue 3, 2003-2004. a za bistu u bronci Abesinijski poglavica (New York, sa slikaricom Berthe Morisot (1841-1895) koju portretira 8 Phoebe je epitet božice Artemis. Dahesh Museum of Art) iz 1870. inspiraciju pronalazi u nekoliko navrata i s kojom je povezuje sudbina žena U rimskoj mitologiji njen je ekvi- u crtačkom albumu Prizori iz Maroka. Dok se borila s valent božica lova Dijana. Artemis umjetnica. O njenoj ustrajnoj bitki za javnim priznanjem tuberkulozom koja je polako slabila njeno zdravlje, sve je personificira neovisan ženski duh, govori anegdota kako odbija Eduarda Maneta koji ju božica je djevica, ne podliježe emo- ozbiljnije razmišljala o budućnosti svojih skulptura i slika i želi portretirati, iz straha da će ju veza s protivnikom cijama i strastima, ljubavi i seksu- o mjestu njihove stalne prezentacije u javnosti. Osnivanju alnosti, aktivna je, usredotočene oficijelnog umjetničkog establishmenta kompromitirati. muzeja koji bi bio otvoren nakon njene smrti, posvetila svijesti, njen odabir je odvojiti se od Umjesto Maneta portretira ju Gustave Courbet 1870. svijeta muškaraca i njihova utjecaja je slijedeće dvije godine svog života. Osmislila je i razra- godine. U periodu između siječnja 1869. i travnja 1870. i ostvariti bliskost s drugim “femini- dila svoj san o Musée Marcello (Musée Colonna). Svoje koje provodi radeći u Rimu, umjetnica pokazuje iznimnu sticama”. Phoebe je božica britkog želje u detalje opisuje u pismu otposlanom svom šogoru intelekta, istraživačica, arhetip kreativnost koja dosiže vrhunac u skulpturi prirodne “divlje žene koja trči s vukovima”. barunu Maurice d’Ottenfelsu s potpunim povjerenjem veličine Pitija (Sibila) nastaloj u Rimu godine 1870. kojom Djelo je vlasništvo Muzeja umjetno- da će se on pridržavati njenog testamenta: “Moji dani su portretira suvremenu, energičnu, snažnu i moćnu ženu sti i povijesti u Fribourgu. odbrojeni. Skraćeni su bolešću i brigama neodvojivim provokativnog izgleda – tip femme-fatale. Charles Gar- 9 Za bistu Gorgone/Meduze od moje umjetničke karijere. Zatvorena unutar ograni- Marcello nalazi inspiraciju u operi nier koji je u Rimu vidio skulpturu modeliranu u glini, a čenja koja sputavaju moj daljnji umjetnički rast nisam Perzej francuskog skladatelja Jean nakon dvije godine u Parizu izlivenu u bronci, otkupljuje Baptiste Lullya (1632-1687). Glavu postigla sve ono o čemu sam sanjala. Zato je prirodno ju godine 1875. za parišku Operu Garnier i smiješta u Meduze modelira u glini prema da ono što nisam mogla učiniti kompenziram ostavljajući izrazu lica pjevačice koja pjeva ariju Grand Foyer, u nišu ispod reprezentativnog stubišta.7 kolekciju svojih radova, i da sva ta djela, sve kreacije iz Gorgone, a koja joj je bila modelom. Oprezno će hvaliti ovo jedino dekorativno djelo u čita- Prema kiparičinim riječima ljepota mog umjetničkog života budu izložene u mom rodnom vom zdanju koje izvorno nije bilo namijenjeno pariškoj Meduze spoj je prezira, bijesa i FreiburguFribourgu u Švicarskoj”.10 Shrvana tuberkulo- Operi. prkosa. Izlivena je u bronci u neko- zom kiparica Marcello tragično umire 16. srpnja 1879. liko varijanti. Ocijenivši značenje njena stvaralaštva Theophile Gau- Ženske portretne biste koje čine velik dio njena opusa, u dobi od 43 godine u mjestu Castellamare nedaleko tier prozvao je kiparicu Marcello prema riječima povjesničarke umjetnosti dr Caterine Y. Napulja, ne ostavivši u testamentu upute koja će djela “George Sand suvremenog kipar- Pierre “primjeri su ako ne feminizma, onda zasigurno biti izložena u njenu Muzeju. Spominje samo svoj slikarstva”. Djelo je u vlasništvu Muzeja umjetnosti i povijesti u Fribourgu. “profemale” estetike. U njima se primjećuje kiparičino ski portret autora Edouarda Blancharda iz 1877. Te iste Marcello je osobno poznavala unutarnje propitivanje vlastitih feminističkih nazora. godine napisala je svoju oporuku, a nešto ranije izradila cijenjenu književnicu poznatu pod Prema riječima dr. Pierre “njene su skulpture značajne i nacrt za svoju grobnicu. Prema vlastitoj želji pokopana je pseudonimom George Sand (1804- 1855) - pseudonim Aurore Dupin, od vitalnog značenja za studij feminizma u 19. stoljeću u mjestu Givisiez nedaleko Fribourga. budući da tematski predstavljaju herojske povijesne, u nekoliko navrata tijekom 1865. Muzej Marcello otvoren je za javnost 1881.g. u zgradi George Sand posjećuje Marcellov mitološke i suvremene žene koje su stekle izvjestan studio da bi vidjela njenu Gorgonu. Licea Koledža Sv. Mihovila u kiparičinu rodnom gradu stupanj moći i autonomnosti”. Nisu to bile samo velike O razlozima korištenja pseudonima Fribourgu a među 100 izložaka nalaze se skulpture, teme već i osobni autoričin izbor koji se temeljio na među književnica(i)ma i umjetnica(i) slike, grafike, djela bliskih prijatelja (Delacroix, Fortuny, ma vidi poglavlje Becoming Mar- značajkama emancipiranih ženskih mitoloških likova Courbet, Regnault, Carpeaux) i suvremenika, starih maj- cello: Pseudonyma, u Genius Has poput Phoebe8 čije osobine kiparica nalazi u kontesi No Sex. The Sculpture of Marcello stora, tapiserije i razni umjetnički predmeti. (1836-1879), str. 45-48, Éditions Mélanie de Portalès portretiravši je 1875. i nazvavši de Penthes, Museum of the Swiss djelo Phoebe. Gorgona/Meduza (1865., mramor)9 ima Abroad, Geneva, 2010. Muzej je zatvoren 1936. kada kiparičinu ostavštinu 161 nasljeđuje Musée d’Art et d’Histoire, iako je danas u njemu izložen tek manji broj njenih djela. Izgubila se tako originalna koncepcija ovog malog, nestalog muzeja, a The Original Sculpture “Ecce home” First Exhibited at inventar njenog studija, osobne stvari i korespondencija the Paris Salon in 1875. A contribution to research ostaju u obitelji. U vrijeme otvorenja, Musée Marcello bio into the oeuvre of the sculptress Marcello je jedan od prvih privatnih muzeja u Švicarskoj i jedini In the second half of the 19th century at exhibitions in London, muzej u Europi devetnaestog stoljeća kojeg je osnovala Paris, Munich, Rome and Vienna, Swiss painter and sculp- žena kiparica. tor Marcello (Adèle d’Affry Castiglione Colonna), among the most prominent female artists of Europe in the second half Kiparica Marcello izborila je mjesto svojoj skulpturi i of the 19th century, exhibited her works. Unwilling to have her mjesto za skulpturu općenito u Europi 19. stoljeća. gender and status as duchess prejudice the acceptance and Postavši Marcello ukazala je na širi društveni problem u evaluation of her sculptures, she adopted a male pseudonym, afirmiranju žena umjetnica u tadašnjem dominantnom Marcello, by which she became professionally known. muškom zanimanju, volju i hrabrost da kao kiparica posvjedoči kako “genij nema spola”. Fraza je danas The sculptress Marcello was not unknown in this milieu ušla u uporabu i primjenjuje se na žene čije stvaralaštvo either. In Zagreb, during the 19th and in the first half of the th dokazuje kako genij nikada nije bio, a neće ni postati 20 century, the public had the chance to see her sculpture rodna specifičnost. Ecce home, also known as Christ or Redeemer of the World, exhibited in the arcades of the Academy’s gallery, which tells Afirmirajući se u umjetničkim krugovima Pariza, Rima of the importance of this sculptress from the viewpoint of i Fribourga u samo dva desetljeća kiparica Marcello social and cultural trends, i.e. the connections between Croa- ostvarila je izvanredna djela neoklasicističke i eklektici- tia and contemporary European artistic movements. Bishop stičke morfologije koje su u njenu stvaralaštvu zapravo Josip Juraj Strossmayer, who in 1889 donated the marble stilska konvencija s obzirom na izrazitu slobodoumnost bust Ecce homo, the work of Marcello, the sculptress, to the kiparice u tematskom odabiru i sadržajnoj interpretaciji. Academy’s gallery in Zagreb for its display, had a key role Svojom najpoznatijom skulpturom Pitija, prema prosudbi in the 1865-1905 period in the procurement of domestic and dr. Pierre, kiparica Marcello svojim je kiparstvom nago- foreign works of painting and sculpture (old masters) as well vijestila simbolizam karakteristikama kao što su motiv, as contemporary (19th century) work, from both Croatian and dekadentnost i iracionalna duhovna stanja. wider European sources. Experts who came across this work in the country during Poslano: 17.12.2012. the second half of the 19th and during the 2oth century were aware of the basic facts about the artist’s life and work, but her oeuvre, reputation and importance in European 19th century were not a major subject of interest for them. Although valued during her lifetime, after her death in 1879, Marcello fell into oblivion, like many European artists who belonged to the 19th century tradition of academicism. She was rediscov- ered in the 1970s, when there was an increased interest in the work of female artists and the art of the academic tradition of the 19th century was revalued. Ecce homo, dated 1875, is the sculptress’ anthology piece in religious topics and was the first sculpture entered into the Inventory of Artworks of the Modern Gallery of the JAZU, inv. no. MG-80, with the following data: author: Castigione- Colonna-Marcello; title of the artwork and signature: Ecce homo, signature: pedestal; format: H. 0,800 m; technique: Carrara marble; entered the collection: Sbr. 3; note: in the Glyptotheque – safekeeping June 1, 1954 – no. 114, contract no. 65 [inventory kept by Ruža Gliha]. The article endeavours to reconstruct the path taken by the sculpture and acquaint us with the facts about where the sculpture was obtained. In the second half of the 19th and in the first decades of the 2th century we can find it in the 10 Nedatirano pismo, c. 1876- display of the Academy Gallery, as shown by the catalogues 7. Arhiv Fondacije Marcello, already mentioned. Also discussed are the arguments proving Freiburg,Fribourg, Švicarska. Cate- the authenticity of the sculpture, i.e., ascertaining that it is rina Y. Pierre: The rise and fall of the indeed the lost original sculpture that Marcello showed at the Musee Marcello. Journal of the History of Collections, vol. 18 no. 2 (2006), str. Paris Salon in 1875. 211-223 IM 43 (1-4) 2012. IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE O SLICI IVANA GENERALIĆA “POMRČINA SUNCA” MUSEUM THEORY AND PRACTICE

VLADIMIR CRNKOVIĆ Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb

sl.1. Ivan Generalić: Pomrčina Sunca, 1961. ulje na staklu 760 x 1 450 mm HMNU, Zagreb Ivan Generalić (1914. - 1992.), rodonačelnik Hlebinske je sve poopćeno, nadindividualno; sve se zbiva u idea- škole i hrvatske naive, jedan je od naših najznamenitijih liziranim prostranstvima, sve je prepuno bukolike i pro- slikara 20. st., ugledni predstavnik figurativnih tenden- žeto lirizmom. Prevladava romantični koncept ruralnog cija u doba prevlasti astratizma te klasik svjetske naive. krajolika. Očite su izmjene i u tehnici: sredinom 1930-ih Sustavno slika od 1930., a izlaže od 1931. g. Ivan Generalić umjesto uljem na platnu, kartonu ili dasci, počinje učestalo slikati temperama ili uljem na staklu. Njegove se najranije slike odlikuju elementarnim primiti- vizmom, strogim kompozicijama, sažimanjem na bitno, Početkom 1950-ih prvi se put pojavljuju mrtve prirode plošnošću, naglašenom stilizacijom i ritmizacijom; u kao zaseban motiv. To su svakodnevni elementi koloritu pratimo razvoj od lokalne boje prema tonskim seljačkih kuhinja - kruh, sir, povrće i voće, zdjele, ćupovi, odnosima. Predočuje tipične seoske motive, često zaklana perad, ponekad i cvijeće - redovito smješteni prožete socijalno-kritičkom notom. Likove prikazuje u bliskom i naglašenom prvom planu, dok se pozadine tipološki, izostavljajući osobnu karakterizaciju; ne pri- rastvaraju u široke i duboke simplificirane pejsažne kazuje pojedince individualnih crta nego predstavnike vizure. Sredinom 1950-ih u djela počinje unositi i određenog sloja, odnosno staleža. Figure su mu često niz simboličkih elemenata, što rezultira alegorijama i groteskne i burleskne. fantastikom. Ne slika više samo ono što vidi, nego i ono što zna i zamišlja o prikazanome: iako se i dalje inspirira U drugoj polovici 1930-ih godina očituju se mijene u nje- viđenim, pojmovna slika u njega sve više potiskuje govoj motivici, poetici i tehnici: umjetnik se usredotočuje vizualnu te počinje prevladavati imaginarno. na pejsaž, sve češće slika ugođaje, a sve rjeđe ljudske figure. Težište mu je na šumama, izdvojenom drveću, Slika Pomrčina Sunca, iz 1961., jedan je od najmar- travama, oranicama, žitu, razlivenim vodama i nebu s kantnijih primjera Generalićeva slikarstva s prijelaza oblacima. Riječ je o otkriću pejsažnog motiva koji je 1950-ih u 1960-e godine, kada autor radi niz velikih postao osnovni, a pokatkad i jedini nositelj napetosti formata, često vrlo bogate, gotovo kazališne scenično- slike. Autor se služi realističkim detaljima, ali njihovom sti. Dovoljno se prisjetiti Smrti Viriusa (1959.), Jelenskih proizvoljnom obradom i smještajem narušava realistički svatova (1959.) ili Rogatog konja (1961.) da se pojmi ustroj slika. Stoga to nikada nisu portreti krajobraza, jer ne samo vrsnoća tih djela, nego i njihova novìna u kontekstu stvaralaštva samog umjetnika, ali i hrvat- U lijevom lateralnom dijelu veliki je fragment sivoga i 163 skoga modernog slikarstva i naive općenito. Riječ je o bezlisnog stabla što se proteže po cijeloj visini slike, od sadržajno vrlo različitim rješenjima: prva slika, Pomrčina dna do vrha. Na vrhu tog stabla višestruko je uvećani Sunca, seoska je genre-scena izdignuta na razinu golovrati šareni pijetao glave okrenute prema pomrače- misterija; druga, Smrt Viriusa, izrazito je simbolička i nom Suncu, zacijelo simboličke uloge: i on sluti - i navje- dramatična, treća je dekorativna, a četvrta, Rogati konj, šćuje - nešto nesvakodnevno, neobično, čudesno. Na jedna je od najsugestivnijih i najmaštovitijih modernih grani ispod njega mala je siva kokoš, a na najnižoj lijevoj likovnih bajki, prepuna mističnoga i mitskoga, a znatno grani još jedna ptica široko raširenih krila. je utjecala na niz slikara Hlebinske škole. Tim iskoracima U desnom rubnom dijelu slike, ispred najbliže i najveće u novo, osvajanjem i prakticiranjem novih tema, slojevi- seoske kuće, uzdiže se jednako sivo bezlisno stablo, tošću i simbolikom, novim kompozicijskim i kolorističkim ali znatno manje; upravo tim malim stablom desno i odnosima te novom poetikom majstor je potvrdio ne golemim lijevo umjetnik ostvaruje iznimnu prostornost samo svoju iznimnu umjetničku personalnost, nego je scene (kada se uz jedan golemi oblik predoči isti takav ostvario i velik utjecaj na niz autora u tome osebujnom mali, to pojačava nagli prodor u dubinu i daje iluziju pro- sjevernohrvatskom slikarskom mikrokozmosu. stornosti). Na svim navedenim slikama postoje narativne kompo- U udaljenijim planovima pet je većih i desetak manjih nente, ali je ujedno očito svođenje svega predstavlje- raštrkanih seoskih kuća, iza njih tamni brežuljkasti kra- noga na najnužnije, što govori u prilog simplifikacijama jolik, a na crnom nebu, u desnom dijelu, crni kolut Mje- i sintezama. Umjetnik pritom višestruko povećava seca iza kojega se pomalja crvena pomračena sunčana formate, slika na sve većim staklima, a djela resi, uz već svjetlost. Sve se to događa na prostranim tamnozelenim prije osvojenu virtuoznost, niz monumentalnih obilježja. livadama, bez ikakvih puteljaka i staza. Upravo taj pro- Raniji romantični koncept i poetski realizam ustupili su stor bespuća pojačava dojam tjeskobnosti prizora. Taj mjesto simbolici, fantastici i/ili osebujnoj dekorativnosti. dojam pojačavaju i sablasno gole, bezlisne krošnje. U Pomrčini Sunca vidljiva je sinteza različitih narodnih O Generalićevu izuzetno uspješnom i inventivnom rješe- vjerovanja i patrijarhalnih priča, kolektivnih iskustava nju ove kompozicije zorno svjedoče tri glavna subjekta i običaja. U prvom je planu poprsje ostarjela seljana slike: poprsje seljaka u donjem dijelu, veliki pijetao na koji uzdignutim rukama izražava zastrašenost i traži najvišoj grani gore lijevo te pomračeno Sunce desno milost neba i Boga. Lijevo i desno od njega eliptično gore. Upravo tako formiranim inverznim trokutom umjet- su nanizane brojne figure seljaka, muškaraca i žena: nik je uspio ostvariti apsolutni stabilitet cijelog prizora. lijevo su dva lika, žena i seljak koji kleči, također visoko Harmoničnosti pridonosi i prevaga raznovrsnih crvenka- uzdignutih ruku, što također traže milost Svevišnjega. Iz stih tonova, i to ne samo na sva tri spomenuta subjekta, lijevoga rubnog središnjeg dijela slike dolazi mala proce- nego i na svim ostalim sudionicima slike. Uz crvene sija s uzdignutom tamnosmeđom zastavom na kojoj se tonove dominiraju tamnozelene zone livada te zamra- razabire lik lokalnog sveca zaštitnika u plavoj redovničkoj čeno, gotovo crno nebo. halji, habitu (kako je Generalić rodom iz Hlebina, vjerojatno je riječ o sv. Vidu); u pozadini se vidi i uzdignuto O Generalićevoj umješnosti komponiranja svjedoči i drveno raspelo. I ta je procesija u potrazi za zaštitom, i ti razmještaj nekoliko svakodnevnih predmeta iz seoskih ljudi traže pomoć nadnaravnih, božanskih bića. Sasvim domaćinstava poredanih uz dvije opisane skupine ljudi: desno u donjem dijelu dvije su seljanke što sa strahom ispred osam ženskih figura manja je drvena bačva, napuštaju selo; prva u rukama drži dva jastuka, očiti slijedi košara od pruća s nekom robom, zatim dojača, simbol popudbine, druga nosi nešto uvijeno u pregaču. najposlije tronožac za muženje; ispred para s djetetom U središnjem dijelu osam je vremešnih ženskih figurina, položenim na zemlju drvena je posuda za stepku, ple- također u panici i zatečenosti, neke i u izrazito dramatič- teni ceker te mali baril za vodu. Te su dvije skupine ljudi noj gestikulaciji; dva su lika s visoko uzdignutim rukama potpuno definirane i uravnotežene upravo tim predme- jer prisustvuju prizoru koji ne mogu i ne znaju objasniti, tima što ih ovalno omeđuju, s donje strane zatvaraju, dok jedna žena drži uzdignuto “garavo”, dimom i čađom čime umjetnik demonstrira svoje iznimno umijeće kom- zacrnjeno staklo kroz koje se može gledati (i kroz koje poniranja. se vidi) pomračenje Sunca. Lijevo od te grupe, a prema Iako je Generalićeva metoda svagda bliska realizmu jer centralno predočenoj kući, dva su udaljenija lika muš- on slika prepoznatljivo, on je istodobno vrlo udaljen od karca i žene, a pokraj njih, umotano u bijele ponjave i na bilo kakve klasične realističke transpozicije. Primjerice, zemlju položeno, njihovo (bolesno?) dijete; i oni namjera- dok je lice najbliže i najveće seljačke figure u donjem vaju pobjeći iz te zastrašujuće, “kataklizmičke” situacije, srednjem dijelu obrađeno portretno, a jednako je tako 1 Srdačno zahvaljujem kolegici o čemu svjedoči zavežljaj na muškarčevim ramenima. naslikano lice krajnje desne figure, očito ostarjele Rom- Mariji Mesarić, višoj kustosici Ukratko, slika prikazuje kolektivni strah - to je prizor kinje, kao i razrada spomenutoga golovratog pijetla na - etnologinji i antropologinji - u Muzeju grada Koprivnice ispunjen ozračjem nesvakodnevnoga, tajanstvenoga, najvišoj grani (na kojemu fascinira bogatstvo boja perja), na konzultacijama u svezi s čudesnoga, tjeskobnoga, zastrašujućega, tragičnoga i u ostalih sudionika registriramo namjerno narušavanje odčitavanjem nekih elemenata ove katastrofičnog.1 logičnih proporcija - figure su zdepaste, groteskne i bur- slike, ponajprije u vezi sa svecem na zastavi koju procesija nosi. 164 leskne te predočene poopćeno, bez individualnih zna- studenog 1965. g. Zaključno, bila je izložena na prestiž- čajki. Sve je pritom stilizirano i reducirano na najbitnije, noj izložbi Meister der naiven Kunst aus Jugoslawien čime se umjetnik dodatno udaljava od uobičajenoga / Ivan Generalic, Josip Generalic, Mijo Kovacic, što je, realističkog prosedea. također u Bischofbergerovoj organizaciji, održana u Kunstvereinu i Kunstmuseumu u St. Gallenu, u Švicar- Takve kompleksne, simboličke i bogate kompozicije nisu skoj, tijekom kolovoza i rujna 1967. Godine 1974. slika se mogle pojaviti prije negoli je autor počeo slikati na je reproducirana u monografiji Grge Gamulina I Pittori velikim površinama stakla. Veliki formati što su zaredali Naïfs della Scuola di Hlebine, u izdanju Mondadorija iz u Generalića od kraja 1950-ih godina nadalje omogu- Milana. Trideset i jednu godinu nakon toga ponovno je ćili su mu da zadovolji svoju strast za naracijom, a da predstavljena javnosti, kada je izložena i reproducirana u pritom gotovo nikad ne pretjera u nizanju pojedinosti, pa katalogu velike kritičke i monografske izložbe Umjetnost čak i kada predočuje više malih izdvojenih, samostalnih Hlebinske škole, što ju je Hrvatski muzej naivne umjet- priča u jedinstvenoj kompoziciji i temi (kao što to čini na nosti priredio u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu tijekom Pomrčini Sunca). ljeta 2005. g. Ova je slika vrijedna i zanimljiva ne samo pikturalno, ona Zaključno, spomenimo kako Hrvatski muzej naivne je podjednako dokument vremena i prostora jer svjedoči umjetnosti već desetljećima posjeduje predložak te slike o stanju hrvatskog sela i hrvatskih ljudi od srednjovje- što je izložen u stalnom postavu, pa nabava tog ulja ima kovlja do sredine 20. st., kada su posvuda dominirali iznimno edukativno značenje jer se njime može zorno patrijarhalni način života, bijeda, siromaštvo, zaostalost, pratiti kako nastaje slika na staklu - od predloška olov- neprosvijećenost, i kada se prirodni fenomeni nisu znali kom do uljane slike, te kako autor u procesu rada mije- ni mogli objasniti. Odatle u prikazu dominacija straha i nja određene elemente - nešto s predloška izostavlja, a okrenutost vjeri. ponešto dodaje. Upravo je u toj edukativnosti dodatna Uvodno je spomenuto kako je Generalićev Rogati konj vrijednost te slike za Muzej naive. Pomrčina Sunca znatno utjecao na slikarstvo Hlebinske škole. Pritom se otkupljena je za kolekciju Hrvatskog muzeja naivne ponajprije misli na otklone od realizma te priklone fanta- umjetnosti potkraj lipnja 2012. uz financijsku potporu stici, mirakuloznosti, mitskome, simboličkome i alegorij- Ministarstva kulture Republike Hrvatske. skome. Evidentno takva obilježja ima i Pomrčina Sunca, slika što je također ostavila duboki trag ne samo na stvaralaštvo nekolicine umjetnika Hlebinske škole, nego i Primljeno: 3. prosinca 2012. na znatno šira područja naive. Generalićev predložak za tu sliku, veliki crtež na pakpapiru, ima i precizno upisanu dataciju - 1. travnja 1961., što znači da je slika nastala u On the Ivan Generalić Painting “Eclipse of the Sun” prvom kvartalu te godine. Uslijedila je Pomrčina Sunca Ivan Generalić (1914-1992), the sire of the Hlebine School and Ivana Večenaja, također iz 1961. (novo i umjetnički the Croatian Naïve, is one of our most celebrated 20th century vrhunsko ostvarenje te tematske preokupacije autor je painters, a distinguished representative of figurative tenden- naslikao 1966.), zatim slika Mije Kovačića istog naslova cies in the age dominated by abstract art and a classic of iz 1964., te još nekoliko primjera drugih slikara iz kasnijih the world’s Naïve. He painted systematically from 1930, and desetljeća. Tom nizu valja pribrojiti i fascinantnu Pomr- exhibited from 1931 on. činu Sunca Matije Skurjenija, također iz 1961., kao i His earliest paintings are characterised by elementary primi- remek-djelo Ilije (Bosilja) Pomračenje iz 1961./62. g. Iako tivism, austere compositions, reduction to essentials, flatness, sam o svemu tome već više puta raspravljao, ovdje to pronounced stylisation and rhythm; in the handling of colour ponavljam kako bi se shvatilo da je Generalić svojim rje- we follow a development from local colours to tonal relation- šenjem stvorio ne samo određeni prototip, nego i jedno ships. He depicts typical rural motifs, often shot through with od najintrigantnijih rješenja te tematike u našoj modernoj a note of social criticism. He presents his figures typologically, umjetnosti.2 leaving out personal characterisation; he shows not individu- Ova vrhunska Generalićeva slika bila je rijetko izlagana als with individual traits, rather representatives of a given 2. Vidjeti: V. Crnković, Uvod u i još rjeđe reproducirana. Godine 1962. izlagana je class or estate. The figures are often grotesque or burlesque. Ilijino slikarstvo, predgovor katalogu na četiri umjetnikove samostalne izložbe - u Gale- izložbe Ilija Bosilj Bašičević, Galerija In Eclipse of the Sun a synthesis of various folk beliefs and savremene likovne umetnosti, Novi riji primitivne umjetnosti u Zagrebu tijekom ožujka; patriarchal stories, collective experiences and customs can Sad, 17. - 31. siječnja 1989., str na zajedničkoj izložbi Ivana i Josipa Generalića na be seen. This painting is valuable and interesting not only as 2-9.; ponovno objavljeno u knjizi: Zagrebačkom velesajmu sredinom travnja; potom je V. Crnković, Studije i eseji, recenzije a picture, but also as a document of the time and space, for it i zapisi, interpretacije 1983. - 1997., izlagana u Umjetničkom paviljonu u Sarajevu u svibnju; tells of the condition of the Croatian countryside and Croatian HMNU, DPUH, Zagreb, 2002., završno, u drugoj polovici lipnja izložena je u Salonu people from the Middle Ages to the mid-20th century, when str. 138. - Vidjeti također studiju: Moderne galerije u Beogradu. Pomrčina Sunca prvi je V. Crnković, Naiva u Hrvatskoj the patriarchal manner of life was omnipresent, when poverty, pedesetih godina, objavljenu u knjizi: put reproducirana u katalogu zajedničke samostalne misery, backwardness and lack of education prevailed, when V. Crnković, Studije i eseji, recenzije izložbe Ivana i Josipa Generalića što je priređena u the people did not understand and could not explain natural i zapisi, interpretacije 1997. - 2001., Galerie Friedrich und Dahlem, u Münchenu, u suradnji phenomena. Hence in the picture, fear and resort to religion HMNU, DPUH, Zagreb, 2002., str. 70-84. sa City-Galerie Brune Bischofbergera iz Züricha, potkraj are dominant. IM 43 (1-4) 2012. TRADICIJSKA UMIJEĆA IZRADE LICITARA I DRVENIH IGRAČAKA HRVATSKOG ZAGORJA IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE mr.sc. DUNJA ŠARIĆ Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej Staro selo Kumrovec, Kumrovec

Uvod. Temom ovoga rada obuhvaćena su znanja i vještine izrade drvenih dječjih igračaka i medičarskog/ licitarskog obrta stečena obiteljskim naslijeđem, neraskidivo utkana u kulturnih identitet Hrvatskog zagorja. U težnji rada da se postave stalne tematske izložbe bio je potreban dugotrajan terenski rad ispitivanja izvornosti, tradicije, opstanka i kontinuiteta tradicijskih vještina koje sve više uzmiču pred snažnom industrali- zacijom i digitalizacijom novog vremena. U originalnom ambijentu muzeja na otvorenome sredinom 80-ih godina 20. st. postavljene su stalne muzejske izložbe nazvane Izrada pučkih svirala i drvenih dječjih sl.1. Objekt s postavom Izrada pučkih svirala igračaka, Licitari-medičarski i svjećarski obrt, uređene i drvenih dječjih igračaka. predmetima i artefaktima vlastite izrade. Prezentaci- cijevi, sluškinje, postigli su izvornost izrade, ornamenti- jama i revitalizacijama tradicijskih obrta posjetiteljima ranja i bojenja (J. Ćaleta, 2001:34). je omogućen interaktivni rad s autentičnim majstorima in situ. Okruženi eksponatima u postavu, na otvore- Za obradu sviralica najpogodnije su bile deblje šibe nom trijemu, u ganku ili na okućnici objekta, predočuju javora, lijeske, bazge ili vrbe, a tanje grane klena, javora, djelomičnu izradu obiteljske tradicije, nerijetko na starim, topole i bukve sjekle su za igračke bez piska (korita, dobro održavanim napravama. Živopisnu cvjetnu i ge- plesača, tancera, kokota, leptira i dr.). U šumu su odla- ometrijsku ornamentiku nanose suvremenim kupovnim zili prije početka i nakon prestanka vegetacije, kada je bojama i papirnatim aplikacijama na jarko crvena srca drvo bilo u mirovanju, v mezgi. Pilom, žagom, sjekli su koja se prodaju kao atraktivni izvorni proizvodi zagorske jače štapove, a tanje grane rezali su nožem zaobljenog narodne baštine. sječiva, špičekom. Nasječeno su drvo složili u snop, gožvu, napravljen od grabova pruća te su ih na ramenu, na plečih, nosili do kuće. Analiza istraživanja U izradi alatki i jednostavnih naprava Lazani su bili Drvene dječje igračke. Seljani naselja Laz, smještenoga prisiljeni osloniti se na svoju spretnost i inventivnost, jer u na prijevoju šumovitog obronka Medvednice, oduvijek blizini Laza nije bilo pilane, a usluge stolara iz susjednih su vješto iskorištavali obilje drva za obradu predmeta sela nisu mogli platiti. Drvene drške izrađivali su sami, potrebnih u domaćinstvu i gospodarstvu. Duge sate dok su sječiva za alatke kupovali od obližnjih kovača. ispaše na udaljenim livadama kratili su kaljenjem Na dvorištu su nožem zaobljenog sječiva, beličem, svježih šiba i granja ili su piskanjem svojih jednostavnih odvajali koru sa svježih prutova i šiba, neravnine na aerofonih sviralica nastojali postići intonaciju melosa oguljenom, obelenom, drvetu otklanjali su alatkom narodnog izričaja svoga kraja. Jednocijevne, jedinke, s dvije drvene drške ravnoga i zaobljenog sječiva, dvocijevne, dvojke i trocijevne, trojke, u lokalnom izričaju obručnjakom. Drvodjeljske poslove ljeti su obavljali zvane fućke, žveglice, izrađivali su od jednog komada u manjoj improviziranoj prostoriji, radionici, ganjku ili drva djeci za igru (B. Širola, 1932:10). Jednostavnošću dvorištu, a zimi u stambenom prostoru, uz toplu kaljevu izrade jedinki (svirala s jednom cijevi, dupljom; štapova, peć najveće prostorije u kući, glavne hiže. batina, s okomitim rupicama za prebiranje i nasađenim dodatkom u obliku sjekirice ili ptičice u koji se urezivao Za svaku vrstu igračke izrađivali su kartonski ili drveni pisak, kontrabasa, ptica, tičeka, bajseka, čekića, kladiv- plošni predložak, mustru, koji su položili na obrađenu ca), zatim dvocijevnih dvojnica, primitivnog oblika flaute, daščicu te olovkom ili nekim oštrim predmetom iscrtavali stranjčice, i sviralice s rupicama za prebiranje na desnoj konturu igračke. 166

sl.2. Stalni postav - izrada pučkih svirala i drvenih dječjih igračaka. Kujsa je jednostavna naprava od hrastovih i bukovih ramenu jednocijevnu sviralu, batinu, s ovješenom kono- dasaka i trupaca. Daščicu ili oblicu s ucrtanim obrisima pljinom vrećom ili košarom napunjenom žveglicama. stavili su u utor između statičnoga i pokretnog dijela Stalna su im prodajna mjesta bila na Kaptolu, Dolcu i nezgrapne drvene glave, učvrstili stiskom na pedalicu, ispred crkve Sveti Duh.1 te pilili prema iscrtanim linijama. Izvježbanim osjećajem I danas su omiljene igračke za manju djecu leptiri, za odmjeravanje dimenzija određivali su dužinu i debljinu leptireki, na kotačima, koje djeca vuku, dok igračka igračke ravnanjem plohe drveta do željene debljine nap- pomičnim krilima lupa i stvara zvuk klopotanja. Dva krila ravom obručnjakom. Pulpu, srčiku za buduću sviralu spajali su komadićem kože pričvršćene čavlićima na izvlačili su vještim dubljenjem udubine uz pomoć svrdla, oblikovani trup tako da ostanu pomična. Okretanjem svedera, u osi štapa. Oštrim špičekom urezivali su rupe alatke, forvinte, s pričvršćenim spiralnim šiljkom, nalik glasnice, luknje, nastojeći napraviti što ravnomjerniji na šestar urezivali su kružiće za kotače. Dva kotačića razmak. U gornjem dijelu svirale koso su prerezali kraj spajali su tankom žicom i komadićem kože pričvršćene u koji se puše i u nj su ugrađivali pisak, pisk, s oblim čavlićima zakucavali na daščicu na trupu leptira. Na klinom, piščecom, koji je imao izravnane gornje rubne stražnjem dijelu igračke u izdubljenu su rupu usadili tanji stranice kako bi bolje pristajao u luknju u koju se puše. dulji štap. Na isti su se način izrađivali plesači, skakači Oštrim nožem dugačkog sječiva, strugom, izrađivali su i zatvorena i otvorena kolica. Igračke konjeke, same, žljebove, kanale, kojima je zrak dolazio do oštrog ruba sa zaprežnim kolima i konjeke u paru izrađivali su na rupe glasnice. Radi nesavršene izrade, svirale su imale kotačima, ali bez usađenog štapa. nečistu intonaciju, u dur-tonalitetu. Potaknuti plošnim igračkama majstora iz nedalekog sela Nekada su ukrašavali cijelu površinu svirale paljenom or- Vidovec, obojenima bijelom i žutom bojom s crvenim, namentikom izvodeći kose križiće, a kasnije su točkaste plavim i crnim ukrasima, lazanski žveglari počeli su paleže nanosili oko rupica za prebiranje i premazivali sredinom 20. st. izrađivati pojedine igračke s urezanim anilinskom žutom bojom dobivenom od korijenja bazge piskom, na kojima se moglo svirati: violončela, bajseke, ili žutike, žutikovine. Na osušenu žutu podlogu crvenom i čekiće, kladivce, kokote (A. Hajba, 2004:81). Pretočivši zelenom tintom nanosili su valovite linije. igračke u pištalice, žveglice, udahnuli su im originalnost Izvor dodatnih prihoda prepoznali su u prodaji tih i prepoznatljivost rukotvornog izražaja skulpturalnom predmeta na tjednim i mjesečnim sajmovima te na formom i vješto izvedenom ornamentikom. Ubrzo su proštenjima u nedalekoj Mariji Bistrici, a kasnije i u Za- na sajmovima i proštenjima nadmašili plošne igračke te grebu, Krapini i Varaždinu, podravskim mjestima i Mari- su stekli apsolutnu premoć nad majstorima iz Vidovca 1 Kazivanje Fabijana Šagota, Laz Bistrički, 1982. boru. Do Zagreba su pješačili preko Slemena, noseći na i Tugonice, sela gdje su se izrađivale i tamburice. U to 167

sl.3. Svirale - žvegle raznih oblika, Laz Stubički, foto K. Bezjak, travanj 2008.

sl.4. Današnje drvene igračke, izradio Drago Kunić, Laz. doba proširili su ponudu izradom raznovrsnijih igračaka prodavali su na sajmovima i proštenjima vezanima za nalik na umanjeni kućni inventar: stolove i stolce, škrinje, crkveni god. ormare, kolijevke, krevete (I. Biškupić-Bašić, 2001:185). Pri samom spomenu riječi licitar/medičar bude se asoci- Običaj da muškarci obrađuju igračke, a žene ih os- jacije na živopisna prodajna mjesta s naslaganim jestivim likavaju specifičnom cvjetnom ornamentikom, zadržao licitarskim srcima, bebama, konjanicima, krunicama, se do danas. medenjacima i svijećama različitih oblika i veličina te sa Na osušenu boju zaoštrenim su tuljcem (stisnuta prazna staroslavenskim pićima.3 Prema njihovoj raznolikosti lici- metalna kutija paste za cipele, omotana krpicom na- tarske proizvode možemo podijeliti u nekoliko skupina. punjenom željenom bojom), žugicom, crtali su cvjetne To su različiti kolačići od licitarskoga ili medenog tijesta, motive i valovite linije. ušećereni bomboni, zavjetni darovi - votivi, svijeće, gvirc i medica. Izradu licitara sinovi su nasljeđivali od očeva, Slijed vremena nošen novim običajima, navikama kasnije i kćeri ili udovice medičara. Svoje proizvode i potrebama zahtijevao je dogradnju raznovrsnijim izrađuju ručno te ih ukrašavaju svojstvenim načinom, oblicima i koloriranjem. Igračke su kasnije premazivali tako da je svaki licitar unikatni primjerak (I. Biškupić- kupovnim bojama u prahu (žutom, crvenom, zelenom, Basić, 2001: 195). plavom), s oslikanom vegetabilnom ornamentikom. Prije bojenja igračke su premazivali lakom, glazurom, Recepti za pripravljanje medičarskih proizvoda oduvi- kupljenom u pločicama, kako bi temeljna boja bolje jek su bili obiteljska tajna. Tijesto od kojega medičari prionula na drvenu podlogu i kako ne bi dobila sjaj.2 izrađuju licitarska srca, bebe, konje, konjanike, zvijezde, krunice - čisla, sastoji se od određene količine meda, Prilagođivanje današnjem vremenu očituje se u tome pšeničnoga ili raženog brašna, šećera, salakalije - lici- što igračke i sviralice, zbirnog naziva žveglice, prema- tarskog kvasca (amonijak-karbonat), vode i jaja. Sastojci zuju nitrolakom, na koji nanose željene pastelne boje i se izmijese kuhačom, brehalicom, i valjaju dok se ne flomastere. Uz tradicijske oblike obojene ružičastom i bi- postigne ujednačena željena debljina. Nekada su se jelom bojom, izrađuju i nove igračke poput automobila, pri izradi upotrebljavali teški kalupi od punog drva, s aviona, pušaka ili likova iz aktualnih crtanih filmova. urezanim motivima koji su se mijenjali prema ukusima stilova različitih vremena. Kasnije su u tijesto utiskivali Licitarski proizvodi i svijeće lakše gipsane ili glinene kalupe, zamijenjene praktičnijim i prikladnijim metalnim kalupima, šteherima, izrađivanima Na područje sjeverozapadne i panonske Hrvatske u limarskim radionicama prema kartonskim predlošcima, medičarski je obrt pristigao na prijelazu iz 16. u 17. st., mustrama, medičara. Sredinom 20. st. upotrebljavaju trgovačkim putovima u sklopu djelovanja Štajerskoga se kalupi od nehrđajućeg čelika, rostfraja, korišteni u licitarskog ceha. Proizvodnja svijeća i sitnih kolača slastičarskom obrtu i ugostiteljstvu. Šteherima obliko- ispečenih u drvenim, minuciozno izrezbarenim kalupima vane licitarske figure posipali su brašnom, štaubali, i prerasla je u obrt medičara i svjećara, i danas poveza- slagali u umašćenu plitku tavu, pleh. Kroz četvrtasta nih zajedničkim polazištem: saćem, voskom i medom. masivna vrata zidane peći, pleh s figuricama od tijesta U 19. st. licitarski se obrtnici udružuju se u ekonomski stavljali su u dobro zagrijanu peć. Proces pečenja nije moćne cehove koji su lakše donosili i štitili prava i pov- trajao dulje od nekoliko minuta, što je ovisilo o zagri- lastice medičarskih obrtnika (Lj. Ramušćak, 1976: 3). janosti peći i debljini tijesta. U novije vrijeme u uporabi Razdoblje zime iskorištavali su za izradu svijeća lojanica su električne ili plinske peći. Ohlađene su figurice kat- i voštanica, uglavnom za potrebe obreda u župnim kad premazivali anilinskim bojama u prahu koje su se, crkvama i za kućnu uporabu, dok su proljeće i ljeto 2 Kazivanje Marije Kunić, Laz miješane drvenim štapićima, rišajtlima, otapale u vodi i bili vrijeme za pripravu raznovrsnih kolača, bombona i Bistrički, 1985. alkoholu. U današnje vrijeme medičari nabavljaju želatinu karakterističnih pića na bazi meda. Šarene proizvode 3 Njem. Lebzelter - kolačar ili medi- koju miješaju s bojom za prehrambene proizvode. Na čar, obrtnik koji izrađuje i prodaje slatkiše s medom i medicu. 168

temeljnu crvenu boju nanosili su, cinfrali, ukrase sm- brašna, salakalije, jaja, vode i mirodija ili usitnjenog voća, jesom zvanom ajs ili snek, načinjenom od krumpirova a nakon pečenja sve su se vrste medenjaka glazirale brašna, bjelanca i sirupa pomiješanoga s bojama. preljevom od ukuhanog šećera. Danas na licitarskim prodajnim mjestima možemo naći samo neke vrste Najatraktivniji i najtraženiji licitarski proizvod oduvijek su medenjaka. Najtraženiji su medenjaci okruglog oblika bila srca različitih veličina, sa simboličkim značenjem različitih veličina, pusrli i piškoti ili štangle. odanosti, poštovanja i darivanja među zaljubljenima. U 17. st. motiv srca trgovačkim je putovima donesen Licitari su za djecu izrađivali omiljene bombone, karamel iz sjeverne Europe, najvjerojatnije u svezi s religijskim bombone i licitarske bombone, nekada rađene u drven- sl.5. Objekt sa stalnim postavom Licitari- medičarski i svjećarski obrtnici. prikazanjem Srca Isusova (M. Kus-Nikolajev, 1928: im ili mesinganim kalupima u obliku domaćih životinja. 2). Obojena su jarkom crvenom bojom s ružičastim, U kalupe se ulijevao prokuhani šećer, karamel, a kada sl.6. Drvena dječja igračka - leptirek, Gornja Stubica, foto Ž. Nikin, 20.9.2008. modrim, žutim i zelenim aplikacijama u obliku listića i se stvrdnuo, vadio se iz kalupa i umotavao u raznobojni sl.7. Svirale - žvegele majstora Gereci cvijeća. Ta barokna manira određuje vremensko podri- staniol. To su bili karamel bomboni u koje se, dok se Dragutina, Laz Stubički, foto K. Bezjak, jetlo i pristizanje licitarskog srca u naše krajeve, gdje šećer u kalupu nije potpuno skrutnuo, umetao štapić travanj 2008. se stopilo s autohtonim elementima višestoljetnog koji je dijete držalo u ruci dok je lizalo bombon. naslijeđa. Noviji je običaj lijepljenje sličice svetaca s Recepte za drevne napitke gvirc i medicu svaki je majs- ljubavnim porukama na srce. tor čuvao kao svoju naslijeđenu obiteljsku tajnu, tj. svaki Srca su uokvirena aplikacijama u obliku lišća, vitica i je medičar imao svoj proces izrade o kojemu je ovisila cvijeća, izvođenih uz pomoć tuljaca, škarnicla, smotanih kvaliteta napitka. Osnovni sastojci tih napitaka bili su od pergament papira sa željenom bojom. Licitarska srca med iz saća i voda. Piju se u ljetnim mjesecima, točena i ostale figurice ukrašavanjem su dobile konačan izgled iz bačvi s ledom, a tako rashlađena u vrućim ljetnim lice i ljepotu.4 U licitarsko tijesto za brojanice, čisla ili kru- danima okrepljuju. Budući da se u gvirc dodaje i hmelj nice stavlja se žuta i ružičasta prehrambena boja. Malim koji služi kao konzervans, on stvara pomalo gorak okus, okruglim kalupima, šteherima, oblikuju se kolutići, koji se dok je medica slađa, pa je radije piju djeca. U medice premazuju ružičastom i bijelom bojom te iglom nižu na se ne dopušta fermentacija, stoga je podložna kvarenju. konac u obliku krunice, s križem od istog tijesta. Medičari su u blizini kuće iskopali jamu, ledvenicu, u koju su zimi stavljali led prekriven slamom. Jamu su Na štandu licitara nekada je bilo izloženo i do sedam pokrivali voštanim platnom, ceradom, ili pokrovom od 4 Kazivanje Vere Hubicki Zozolly, vrsta medenjaka s različitim dodacima, npr. medenjaci istesanih dasaka s otvorom kroz koji je medičar silazio Marija Bistrica, 1983. s čokoladom, orasima, bademima i lješnjacima koji tijekom cijele godine po led.5 5 Kazivao Franjo Oslaković, Samo- se danas vrlo rijetko proizvode. Tijesto se dobivalo od bor, 1983. Na prodajnim mjestima bile su ovješene svijeće lojanice 169 i voštanice, danas svijeće od parafina, različitih duljina, debljina i ukrasa. Izrađivane su najčešće zimi, kada nema učestalih ljetnih proštenja, na nekoliko načina: lijevanjem u kalupe otopljenog loja, voska ili parafina, štipanjem, cvikanjem, i uz pomoć pokretnog kolotura - ringa, s metalnim kukama na koje se vješaju stijenj ili fitilj. sl.8. Današnji štand obitelji Zozolly s Grabilicom su otopljenu masu dva puta lijevali preko sti- medenjacima, piškotima, gvircom i medicom, u Mariji Bistrici. jenja, kako bi dobili željenu duljinu i debljinu svijeće. Prvo sl.9. Drvena igračka , izradio Dragutin polijevanje nazivali su forgus, a drugo ausgus. Još dok konjek Kunić, Laz. je svijeća bila topla, skidala se s ringa, te se polagala na sl.10. Licitarsko srce, Zozolly, Marija Bistrica stol, gdje su je rukama valjali da bi dobila što pravilniji oblik. Najbrži način izrade svijeća bio je onaj uz pomoć sl.11. Ukrašavanje licitarskog srca, Vera Zozolly, Marija Bistrica. stroja, tunkerice, koji može biti ručni i automatski. Stijenj se, kao i na ringu, ovjesi na metalnu kuku, a zatim se U prizemnoj brvnari, hiži mazanki, manjih dimenzija, svijeća umače, tunka, u vosak ili parafin. Da bi površina pravokutnog tlocrta obnovljenoj bez pregradnih zidova, svijeće bila jednolična, medičar je nekoliko puta svijeću uređena je stalna izložba Licitari - medičarski i svjećarski umakao, tunkao, u rastopljeni vosak. Kada se svijeća obrt. Rekonstrukcijom objekta zadržan je izvorni vanjski ohladi i očvrsne, skida se s kuke. Na ravnoj podlozi izgled, dok je zbog specifične muzejske koncepcije, svijeću valja kako bi postigao željenu glatkoću. unutrašnjost uređena bez pregradnih zidova da se ne naruši izvornost sačuvanoga ruralnog ambijentalnog Svijeće su se ukrašavale, cinfrale, utiskivanjem lista ili prostora interijera. Prostor je pregrađen staklenom cvijeta te lijepljenjem voštanih traka, plata, ukrašenih stijenom na dvije nejednake cjeline, a stijenu drži im- štipanjem. Danas se na tople svijeće od čistoga ili provizirana tradicijska drvena ograda s vratašcima za miješanog parafina, s manjim postotkom voska, lijepe muzejsko osoblje. Na taj je način onemogućen izravni sličice svetaca i trake od staniola. doticaj posjetitelja s neučvršćenim i krhkim izlošcima. Osim svijeća, medičari izrađuju baklje, svjetiljke, lampaše, i zavjetne darove ili votive, zagovore. U drvene, kasnije gipsane ili metalne, kalupe s izdubljenim oblikom Zaključak. Intencija Muzeja jest privući što veći broj pos- figure lijevali su rastopljeni vosak ili parafin. Kalupi su jetitelja na razgledavanje sadržaja koje nudi, uređenih izrađeni od dva dijela s istim likom, tako da se donji stalnih zložbi, prezentacija i revitalizacija tradicijskih kalup ispuni rastopljenom masom i poklopi drugim, obrta kako bi se u njih razvila svijest, posebice u mladih, identičnim dijelom. Kada se masa skrutne, ohladi, kalup o vrijednosti, opstojnosti i potrebi održivosti zaštićenih se uranja u hladnu vodu da bi se dijelovi mogli lakše pučkih kulturnih dobara koje za tržište kontinuirano razdvojiti. Svijeće su izrađivane u obliku ljudskih figura, izrađuju izvorni majstori. U ljetnim mjesecima Muzej dijelova tijela (ruka, noga, oči i dr.), domaćih životinja, priređuje organizirane prezentacije i revitalizacije izrade kružnice (protiv glavobolje) ili poput kuće i drugih pred- i oslikavanja tradicijskih drvenih igračaka i licitara radi meta, što je odražavalo simboličnu želju za ozdravljen- upoznavanja mladih o izuzetnom značenju opstojnosti jem i srećom u životu. zaštićenih tradicijskih obrtničkih vještina. Na uvijek dobro posjećenim tematskim muzejskim radionicama djeca se uče likovnom izražavanju, vrijednostima i potrebi Muzejski postavi očuvanja autentičnog rukotvorstva zagorske narodne Stalna izložba nazvana Izrada pučkih svirala i drvenih baštine. dječjih igračaka postavljena je u drvenoj prizemnici, hiži Radi istraživanja i izučavanja tradicijskih obrtničkih mazanki, s ganjkom, gajnčecom. Godina gradnje kućice znanja i vještina, Muzeji Hrvatskog zagorja osnovali © Sve fotografije u u vlasništvu su Muzeja nije poznata, ali stariji mještani spominju 1800. g., tako su, u sklopu Muzeja Staro selo Kumrovec, 2007. g. Staro selo Kumrovec i pohranjene su u da se kuća smatra jednom od najstarijih u Muzeju. U muzejski projekt Craftattract - Centar za tradicijske fotodokumentaciji Muzeja. vrijeme otkupa objekt je zatečen u devastiranom stanju obrte i vještine, koji sufinancira Europska Unija. Zadatak nastalome brojnim pregradnjama i dogradnjama obav- projekta je istraživanje i izučavanje tradicijskih obrtničkih ljanim tijekom života niza generacija. Konzervatorsko znanja i vještina. U bazi podataka pohranjeni su recentni - restauratorskim zahvatima prioritet je bio vratiti izgled podaci o majstorima proizvođačima dječjih igračaka objekta iz doba gradnje, stoga su radovima na starim i medičarima, evidentirane su mogućnosti korištenja pravokutnim temeljima na plitki ključ kućici vraćene njihovim znanjima, ne samo na području istraživanja tradicijske graditeljske manire toga kraja. Napravljene i muzejske prezentacije, nego na razini kulture, obra- su pregradne zidne stijene u tradicijskom rasporedu zovanja, turizma i ekonomske promidžbe, s ciljem pregradnje prostorija. Podovi te vanjski i unutarnji zidovi očuvanja, promicanja i prosperiteta nematerijalne kul- omazani su izvornom tehnikom i materijalom (ilovačom, turne baštine tog kraja. pljevom, balegom, vapnom, modrom galicom). 170 Za vrijeme kraće zabrane distribucije sredinom prošlog 17. Šarić, D. Revitalizacija starih obrta u Muzeju “Staro selo” Kumrovec. stoljeća, mještani naselja Laz i Marija Bistrica kon- Bulatović, V.; Nakić, M.; Šprem Lovrić, B.; Šarić, D. U: V. Bulatović tinuirano su izrađivali svoje proizvode, kojima su nakon (ur). Projekt marketing koncepcije daljnjeg razvoja Muzeja “Staro selo”. // U rukopisu, Muzeji hrvatskog Zagorja - Muzej Staro selo Kumrovec, zabrane nastavili opskrbljivati tržište. Saživljeni sa svo- Kumrovec, 1990., str. 5-9. jom poviješću, čuvari su i prenositelji tradicijskih znanja i 18. Širola, B. Kako se grade žveglice. U: D.B. (ur). Zbornik za narodni vještina kao sastavnog dijela kulture, tradicije i identiteta život i običaje Južnih Slavena. Knjiga XXVIII., sv. 2., Zagreb. Ju- svoga kraja. goslovenska akademija znanosti i umjetnosti, 1932., str. 145-158. Koloritni licitarski proizvodi i drvene igračake svojim 19. Uzelac, B. Biseri hrvatske baštine: izložba uz 45. Đakovačke vezove. // Muzej Đakovštine Đakovo, 2011., str. 3-10. oblicima i šarenilom još uvijek privlače pozornost, a 20. Šarić, D. Terenska istraživanja. // Neobjavljeno, 1982. - 1987., traženi su i dobro prodavani na brojnim sajmovima i Marija Bistrica, Klanjec, Samobor, Laz Bistrički, Laz Stubički, proštenjima, tržnicama i u trgovinama, gdje su izloženi Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej Staro selo Kumrovec. kao atraktivni suveniri i pokloni. Sve su zastupljeniji na mnogim turističkim i kulturnim događanjima i manifestacijama, na kojima objedinjavanjem tradicijskih i modernih elemenata prezentiraju prošlost i sadašnjost, povijest, kulturu i tradiciju naše narodne baštine.

LITERATURA

1. Albus, Lj. Obrti koji nestaju - Varaždinski licitari. // Gradski muzej Varaždin. Varaždin, 2000., str. 1-3. 2. Biškupić, I. Umijeća medičarsko-svjećarskog obrta. // Gornja Stu- bica: Muzej Seljačkih buna, Gornja Stubica, 1992. 3. Biškupić-Bašić, I. Razvoj medičarsko-svjećarskog obrta s posebnim prikazom života i rada majstora u Ludbregu. U: Podravski zbornik, 36/2012., Muzej grada Koprivnice, Koprivnica, str. 199-209. 4. Biškupić-Bašić, I. O proizvodnji dječjih igračaka. // U: Z. Vitez., A. Muraj (urednici), Hrvatska tradicijska kultura na razmeđi svijetova i epoha, Barbat, Zagreb, 2001., str. 185-187., 5. Biškupić-Bašić. I. Medičarsko-svjećarski obrt. // U: Z. Vitez., A. Muraj (urednici), Hrvatska tradicijska kultura na razmeđi svjetova i epoha, Barbat, Zagreb, 2001.,str. 195-196. 6. Ćaleta, J. Tradicijska glazbala. // U: Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu svjetova i epoha, ur. Z.Vitez., A.Muraj. Barbat, Zagreb, 2001., str. 423-436. 7. Gavazzi, M. Hrvatska narodna umjetnost. // U: Lijepa naša domov- ina, knjiga šesta, Zagreb: Hrvatski izdavački leksikografski zavod, 1944. Traditional Hrvatsko Zagorje Art of Making Ginger- breads and Wooden Toys 8. Hajba, A. Organizirana proizvodnja igračaka u Vidovcu kraj Zagreba. // U: Studia etnologica Croatica, ur. V. Belaj. Barbat, Zagreb: Filozof- After several years of field work in the middle of the 1980s, ski fakultet Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, 2004., the traditional skills and knowhow of making honey and wax str. 89-105. based products and wooden toys were presented in the Kum- 9. Jalšić-Ernečić, D. Mesarić, M., Bašić-Biškupić, I. (eds). Stara rovec Old Village Museum. Exhibitions of a permanent charac- umijeća i znanja: Medičari i svijećari u Koprivnici, // Muzej grada Koprivnice, Koprivnica, 2006. ter are arranged with the intention of providing an extremely credible visualisation of the household settings of those 10. Janković-Hapavel, J. Prilog poznavanju medičarstva u Podravini. // U: Ernečić, D. Podravski zbornik, broj 26/27., ur. Muzej grada who make wooden toys and honey or gingerbread products, Koprivnice, Koprivnica, 2000/2001., str. 255-259. combined with a stall with various colourful gingerbreads and 11. Kašpar, L. Medičarstvo varaždinskog kraja. // Gradski muzej candles. The distinctive artisans of the village of Laz breathed Varaždin, Varaždin, 1980., str. 1-8. originality into their handicraft expression, while the craft of 12. Kašpar, L. Topličko medičarstvo. // Muzej Varaždinskih Toplica, the candle makers and gingerbread makers arrived in our Varaždinske Toplice, 1980., str. 1-4. regions by the trade routes and were linked with the Church, 13. Kašpar, L. Karlovački licitari-medičarsko-voštarski obrt u Karlovcu. church feast days and market days. // Gradski muzej Karlovac, Karlovac, 1983., str. 3-18. Through the organisation of presentations of exhibitions 14. Kus-Nikolajev. M. O podrijetlu licitarskog srca. // U: Etnološka biblioteka, br. 3., Etnografski muzej Zagreb, Zagreb, 1928., str. 1-6. and work of authentic craftspeople, well informed about the making of the traditional craft products, the endeavours of our 15. Ramušćak, Lj. Licitarski zanat u Međimurju // stručna radnja, Muzej Međimurja, Čakovec, 1975., str. 2-13. museum have been directed to the education of the younger generation about the sustainability and continuity of the rare 16. Šarić, D. Licitari-medičarski i svjećarski obrt. // Muzeji Hrvat- skog zagorja - Muzej Staro selo Kumrovec, Gornja Stubica, 2002., vernacular cultural properties, worthy representatives of the str. 2-22. cultural and tourist product of the museum and the Krapin- sko-zagorska County. IM 43 (1-4) 2012. FILM U MUZEJU ANTIČKOG STAKLA IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE

JADRANKA BELEVSKI Muzej antičkog stakla u Zadru, Zadar

Muzej antičkog stakla u Zadru otvoren je 5. svibnja sl.1. Pogled na Muzej antičkog stakla u 2008. i pripada kategoriji novootvorenih muzeja u Hr- Zadru s novoizgrađenim aneksom. (Foto: Irena Fadić) vatskoj. U tri godine rada djelatnici Muzeja uspješno su uvrstili tu mladu instituciju u kulturnu mapu grada Za- dra, ali i cijele Hrvatske.1 Smješten u obnovljenoj palači Cosmacendi iz 19. st., na bastionu Moro, taj je muzej ponudio javnosti jedinstvenu kolekciju antičkog stakla i promovirao ideju otvorenosti i pristupačnosti umjetnosti stakla uopće. Muzej antičkog stakla je ponajprije arheo- loški muzej specijaliziran za stakleni materijal iz razdoblja antike. Staklo nas kao ključni element cijele te priče, ipak vuče, apsolutnom predanošću i sistematičnošću stručnjaka antičara, na ono prije, ali i na ono danas. Od izuma stakla, oko sredine 3. milenija prije Krista, vjerojatno na području Mezopotamije ili Egipta, do danas brojni su umjetnici zaokupljeni tim posebnim medijem. Muzej antičkog stakla u tom duhu ugošćuje brojne izložbe suvremenih umjetnika, kojima je zajednički rad sa staklom na bilo koji način.

Novi mediji Kako je Muzej otvoren za nove spoznaje u staklarstvu, tako je važno naglasiti da je otvoren i za nove medije. To Sama bit muzeja nije značajnije pogođena sve bogatijim 1 Vujić, Ž. Muzej antičkog stakla je jasno vidljivo u samom postavu Muzeja,2 koji je prožet načinima izražavanja, jer multimediji su, možda, samo u Zadru: od strukovnih dvojbi do ekranima na kojima se prikazuju videomaterijali vezani za povratak izvorima; no opasnost vreba u poremećenim suvremeno uređene i posjećene muzejske tematske dvorane stalnog postava. U prostoru Muzeja načinima komuniciranja, u kojima naša institucija može ustanove. // Vjesnik muzealaca i postoje i dvije izložbene dvorane u kojima se uglavnom izgubiti vlastitu dušu, ako ne i samu svoju bit.5 Iz današ- konzervatora, 1-4, Zagreb. 2009., 13-14. neprekidno održavaju gostujuće ili vlastite izložbe. Od nje perspektive, kada su nove tehnologije na velika vrata ušle u sve pore ljudskog života, takvo je propitivanje 2 Autor stalnog postava / muze- otvorenja 5. svibnja 2009. do prosinca 2012. u Muzeju ološki koncept: dr. sc. Ivo Fadić; antičkog stakla održane su 43 izložbe. Muzejska komu- danas potrebnije više nego ikad. Još 1992. na ICOM- likovni postav: Branko Silađin, dipl. nikacija izložbom posebna je jer se najčešće neposred- ovu trijenalu osnovana je Radna grupa za multimediju ing. arh. no koristi muzejskim predmetima, dok se njihovim medij- (CIDOC / MMWG) Međunarodnog komiteta za doku- 3 Maroević, I. Muzejska izložba - skim inačicama poput teksta, slike ili virtualne simulacije mentaciju ICOM-a. Tada su stručnjaci željeli predstaviti muzeološki izazov. // Informatica Museologica 34 (3-4), Zagreb, 3 potencijal novih medija, a danas možemo reći da je on u služi tek kao pomagalima. U tom kontekstu zanimljivo 2003., str.14. je obratiti pozornost na znatan udio videomaterijala pri potpunosti dobro iskorišten u muzejskoj praksi. Prema 4 Većina tih videomaterijala može predstavljanju određene građe ili teme na tim izložbama. strogoj definiciji, multimedija nastaje kad se kombiniraju se pogledati na mrežnoj stranici U stalnom je postavu muzeja devet filmova, a uz različite dva ili više digitalnih medija radi dobivanja podataka o muzeja www.mas-zadar.hr. 6 izložbe prikazano ih je još sedamnaest.4 nekoj temi. Multimedija olakšava pristup muzejskom 5 Desvallées, A. Muzeji na kraju predmetu, ona je način pitkog približavanja muzejske drugog tisućljeća i budućnost muzeja. // U jednom članku prije više od deset godina André građe širokoj publici, ali ne može zamijeniti sam pred- Informatica Museologica, 32 (1-2), Desvallées, tada glavni konzervator iz Pariza, propitivao Zagreb, 2001., str.95. met. Upravo iz toga proizlazi i određena bojazan, jer je stanje i budućnost muzeja u kontekstu sve opsežnije 6 ICOM/CIDOC-ova radna grupa muzejski prostor danas već vodi simboličnu bitku sa primjene multimedije i revolucije u telekomunikacijama za multimediju. Primjena multimedije cyberspaceom. u muzejima. // Informatica Museolo- te je izrazio određenu bojazan za budućnost muzeja. gica 35 (1-2), Zagreb, 2004., str.33. 172 kada nema nikakvih aktivnosti u tom prostoru, posjetitelji mogu pogledati film The Roman Furnace.13 Film je izvorno na engleskom jeziku, ali je za potrebe Muzeja i uz dozvolu autora sinkroniziran na hrvatski jezik, tako da su obje jezične varijante u upotrebi ovisno o govornom području posjetitelja. Prijevod izvornika je Rimska peć i na nadasve edukativan način uvodi nas u muzejsku građu, posebno zato što se ta dvorana nalazi uz prvu dvoranu stalnog postava, u kojoj je obrađena uvodna tema - Povijest staklarstva, s tri podteme: sirovine, alati, peći te tehnike izrade i tehnike ukrašavanja. Film je nastao 2005. u sklopu projekta The Roman Furnace Project, koji je pokrenula organizacija English Heritage s ciljem da se u duhu eksperimentalne arheologije re- konstruira autentični način proizvodnje stakla u pećima izrađenim prema arheološkim ostacima rimskih peći. Mark Taylor i David Hill izradili su replike dviju peći, koje su ložili tri tjedna topeći i izrađujući staklo što sličnije sl.2. Omot DVD-a za filmAntička nekropola Muzejski stalni postav staklu iz 1. i 2. st. Zanimljiv je koncept da posjet Muzeju Zadar / The Ancient Necropolis Zadar. počinje filmom o rekonstrukciji autentične rimske peći U Muzeju antičkog stakla multimedija je integralni dio sl.3. Omot CD-a s glazbom 2010 Staklena i puhanju stakla na antički način, a na drugom katu stalnog postava i ima važnu ulogu u prezentaciji samoga odiseja koja posjetitelje prati kroz cijeli Muzeja obilazak završava prezentacijom puhanja stakla, postav. muzejskog predmeta. Osim što daje mnoštvo dodatnih također na tradicionalan način, ali na modernijim peći- informacija o izlošku, njegovu povijesnom kontekstu i ma, sigurnijima za smještaj u srcu Muzeja, u muzejskoj obradi, novim tehnologijama muzej se može uspješno demo-radionici stakla. suprotstaviti vizualnoj monotoniji postava i na domišljat način zainteresirati posjetitelja. Pritom treba posebno Trgovina i trgovački putovi / Trade and Trade Routes istaknuti pedagošku komponentu jer se, posebice djeci naziv je filma koji se prikazuje u prvoj dvorani na katu nekim video-uratkom daje više informacija od običnog Muzeja, s istoimenom temom,14 a prikazuje smjerove i vođenja kroz postav. Prije nego što predstavimo vide- trgovačke rute kojima je uvezena staklena roba stizala omaterijale, važno je istaknuti još jedan medij, koji je na na naše prostore. To je prije svega istočno Sredozemlje, neki način postao i zaštitni znak Muzeja, a to je glazba. odnosno Egipat, Sirija i Palestina, Cipar i Grčka, zatim Naime, kroz cijeli muzejski postav posjetitelja prati suge- Apeninski poluotok, posebno središnja i sjeverna Ita- stivna glazba, skladana baš za taj prostor i nadahnuta lija. Nešto je manje uvoza potjecalo iz galsko-rajnskih 7 Djelo / Doživljaj stakla Impression staklom prije svega. Autor glazbe Milko Belevski skladao središta te iz panonskih radionica. Uz svako područje u of Glass sastoji se od dva dijela: Art of Glass (12’16’’) i Space of Glass je za otvorenje Muzeja djelo Doživljaj stakla / Impression filmu je prikazan dosta velik broj oblika koji se pripisuju (16’46’’). of Glass (2009.),7 a godinu dana nakon toga djelo 2010 staklarskim radionicama s tih područja. 8 8 Djelo 2010 Staklena odiseja / 2010 Staklena odiseja / 2010 A Glass Odyssey. Oba su Kroz dvoranu s trećom temom - Staklo u kozmetici, far- A Glass Odyssey sastoji se od tri djela izrazito modernog zvuka, ambijentalna glazba na dijela: Green (11’46’’), Red (14’24’’), maciji i medicini, dolazi se do najveće dvorane, u novom Blue (13’44’’). elektroničkoj podlozi, ali s jakim programskim prizvukom aneksu, s temom pokopavanja. Nekropola je ishodište koji crpi iz stakla kao inspiracije.9 Modernost pršti i iz 9 Dio djela Doživljaj stakla / Impre- nalaza cjelovitih staklenih predmeta, ali i fundusa Muzeja ssion of Glass može se poslušati na stare palače Cosmacendi, obnovljene u svom izvornom antičkog stakla. Upravo je bogatstvo nalaza sa zadarske 10 http://www.mas-zadar.hr/. obliku, prema svim pravilima konzervatorske struke , antičke nekropole osnova cijelog postava. U toj je dvo- 10 Konzervatorski projekt vodio je kako vizualno, s novim ekscentričnim aneksom, tako rani uz nalaze prikazana i rekonstrukcija nekoliko načina glavni konzervator Ministarstva kul- s modernim čistim linijama i minimalizmom u uređenju pokopavanja u antici, te nadgrobni spomenici. Tu temu ture Republike Hrvatske Miljenko interijera, ali i s modernim zvukom kojim su obavijeni Domijan, prof., a autor arhitekton- prati i film Antička nekropola Zadar / The Ancient Necro- skog projekta bio je Branko Silađin, svi ti posebni i vrijedni stakleni predmeti iz doba antike. polis Zadar.15 dipl. ing. arh. Upravo se na takav koncept izvrsno nadovezuju video- Film je nastao montiranjem materijala snimljenih za po- 11 Izgradnja i otvaranje Muzeja antič- materijali u stalnom postavu.11 kog stakla u Zadru, Zadar, 2009. trebe dokumentacije zaštitnih arheoloških istraživanja na Po ulasku u Muzej, u predvorju, posjetitelje dočekuje 12 Autor: Petar Fadić; trajanje: 50’’; lokalitetima nekropole Trgovački centar Relja, Vrt Relja, kolor; bez zvuka; 2009. Video-dobrodošlica, na hrvatskome i engleskom jezi- Zrinsko frankopanska ulica, Hypo banka i Polačište u ku, u vizualno zanimljivom kadru s izmjenom podloge 13 Autori: Mark Taylor, David Hill; više kampanja između 2005. i 2008. Odmah na početku 12 trajanje: 10’; kolor; Bye Jones Pro- od staklene površine različitih boja u krupnom planu. filma na zračnoj su snimci Zadra prikazane pozicije istra- ductions; 2005. Ulazeći dublje u muzejski prostor, prolazeći kroz pred- živanih lokaliteta. Film dokumentaristički prati sve faze 14 Autor: Petar Fadić; trajanje: vorje nekadašnjega glavnog ulaza palače i prvu dvoranu arheološkog istraživanja, i to od čišćenja terena, prona- 11’32’’; kolor; 2009. istočnog krila, dolazimo do male dvorane predviđene za laska grobova, čišćenja tih pozicija kroz slojeve i njihovo 15 Snimatelj: Ivo Fadić; montaža: povremene izložbe, predavanja te razna druga događa- dokumentiranje. Prikazani su skeletni ukopi te ukopi u Petar Fadić; trajanje: 14’55’’; kolor; nja. U toj je dvorani postavljena oprema za projekcije i 2009. keramičkim i kamenim urnama. Film prati proces čišće- 173

sl.4. Film Staklo u kućanstvu / Household Glass (foto: Irena Jukić) nja groba, crtanja po fazama, otvaranja kamenih urni stakla, dok u drugom filmu izbor staklenih predmeta iz te vađenje grobnih priloga i njihovo pohranjivanje. Osim drugih muzeja s područja Hrvatske promiče temeljnu prikaza tipologije ukopa, lijepo je vidljiva i sva raznolikost ideju poslanja Muzeja antičkog stakla kao središta za grobnih priloga, ponajprije staklenih i keramičkih.16 proučavanje antičkog stakla na području Hrvatske. Nadalje, kroz malu izložbenu dvoranu s temom stakle- Svi ti filmovi savršeno dopunjuju legende u postavu nog nakita, dolazimo do veće, s temom Staklo u kućan- i olakšavaju razumijevanje građe u širem kontekstu. stvu i svakodnevnoj upotrebi, u kojoj se prikazuje film Posljednji film s izborom stakla s područja Hrvatske na Staklo u kućanstvu / Household Glass.17 Film prikazuje neki način implicira zaključak da Muzej antičkog stakla u pojedinačne primjerke i grupe predmeta koji su se rabili Zadru ima poslanje da bude baza za izučavanje staklar- u svakodnevnoj upotrebi u dinamičnim i vizualno vrlo stva na nacionalnoj osnovi, a multimedija u tome uspješ- zanimljivim kadrovima, u kojima su predmeti prikazani iz no i brzo može zamijeniti muzejski predmet, koji fizički i svih kuteva.18 U tom su filmu i u sklopu te teme prikazani ostaje u svojoj matičnoj ustanovi. U planu je dovršenje i raritetni primjerci, koji su smješteni u zasebnoj dvorani, multimedijskoga stalnog postava koji će obuhvatiti vir- nakon dvorane s minijaturama, ali zbog upotrebne priro- tualnu šetnju Muzejom na touch screen ekranu, a bit će de tih predmeta i i oni ulaze u tu temu. dostupan i na mrežnoj stranici Muzeja. U dvorani s raritetima prikazuju se dva filma. Prvi je Antičko staklo Zadra, Nina i Aserije pohranjeno u Muzeju Film u izložbama stakla u Muranu (Museo Vetrario di Murano) - rariteti / Ancient Glass from Zadar, Nin and Asseria kept in the Izložbena je djelatnost Muzeja antičkog stakla u Zadru Museum of Glass in Murano (Museo Vetrario di Mura- kvantitetom, ali i kvalitetom na zavidnoj razini. Od če- no) - rare finds,19 a drugi Izbor antičkog stakla iz fundusa trdeset i tri održane izložbe u nešto više od tri godine rada, na osam je izložaba prikazano sedamnaest fil- Arheološkog muzeja u Splitu, Arheološkog muzeja u 16 URL: http://www.mas-zadar. Zagrebu, Arheološkog muzeja Istre u Puli, Muzeja gra- mova. Jedna od sigurno atraktivnijih i najposjećenijih hr/index.php/muzej-galerija/video- da Šibenika i Muzeja Slavonije u Osijeku / Selection of zasigurno je bila izložba Hrvatski Apoksiomen, otvorena galerija/182-nekropola-zadar Ancient Glass from the holdings of the Achaeological u ožujku 2010. u organizaciji Muzeja antičkog stakla u 17 Snimatelj: Ivo Fadić; montaža: Zadru, Hrvatskoga restauratorskog zavoda i Ministar- Petar Fadić; trajanje: 02’43’’; kolor; Museum in Split, Archaeological Museum in Zagreb, 2009. Archaeological Museum of Istria in Pula, Šibenik County stva kulture Republike Hrvatske. Iako je sam kip atleta 18 URL:http://www.mas-zadar.hr/ 20 dovoljan da nosi izložbu, uz njega je postavljena izložba Museum and the Museum of Slavonia in Osijek. U Mu- index.php/muzej-galerija/video- ranu pokraj Venecije nalazi se iznimna kolekcija antičkog o pronalasku, vađenju i konzervaciji, a uz nju je prika- galerija/179-staklo-u-kucanstvu zivana i snimka kipa u podmorju te film Apoksiomen, stakla, odnesena kao ratni plijen. Prije pada Italije 1943. 19 Autor: Petar Fadić; trajanje: g. iz Zadra je odneseno 420 primjeraka antičkog stakla koji je snimila ekipa Znanstveno-obrazovnog programa 9’44’’; kolor; 2009. 21 iz 1. i 2. st. Zbirka se čuvala u crkvi sv. Donata, a svi su HTV-a u sklopu ciklusa Hrvatska kulturna baština. Film 20 Autor: Petar Fadić; trajanje: primjerci pronađeni na području Zadra, Nina i Aserije. prikazuje širi povijesni kontekst nastanka kipa, stilsku 9’24’’; kolor; 2009. Danas su izloženi u prizemlju Muzeja stakla u Muranu. komparaciju s ostalim umjetničkim djelima toga doba 21 Redatelj: Luka Marotti; trajanje: Prvi film donosi izbor reprezentativnih primjeraka tog te pretpostavlja njegov put do našeg mora. Prikazan je 29’47’’; kolor; Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, 2006. 174

sl.5. Demonstracija izrade staklenih perli na plameniku (Foto: Marin Gospić) Izložila je radove u staklu, izvedene tehnikom fuzije. O sl.6. Nakit iz muzejske suvenirnice, autorice njezinu prebogatom opusu svjedoče i brojni dokumen- Antonije Gospić (Foto: Marin Gospić) tarni filmovi. Uz izložbu Staklo / Art Glass prikazivana su rad u podmorju, istraživanje nalazišta, izrada precizne tri filma. Prvi od njih - Umjetnost gline i vatre / The Art 27 dokumentacije i samo vađenje kipa. Atraktivni kadrovi of Clay and Fire iz 1983. jest dokumentarno animirani 22 U filmu govore akademik Nenad isprepleću se s komentarima stručnjaka, ponajprije po- film, realiziran metodom snimanja sličicu po sličicu, uz Cambi, Miljenko Domijan (konzer- vjesničara umjetnosti, arheologa i konzervatora.22 Drugi predstavljanje keramičkih uzoraka, film prikazuje i skrive- vator), Antonio Šerbetić (voditelj nu stranu nastajanja likovnog djela u tehnici keramike.28 Radionice za metal Hrvatskoga dio filma odnosi se na proces konzervacije, restauracije restauratorskog zavoda), Guliano i izrade precizne dokumentacije vezane uz te procese u Na vrlo suptilan lirski način, bez vizualnog prikaza au- Tordi (laboratorij Opificia delle Hrvatskome restauratorskom zavodu u Zagrebu. torice, prikazano je nastajanje jednoga likovnog djela, u Pietra Dure, Firenca). čemu je naglašena čista stvaralačka snaga, a samo je U listopadu 2010. Muzej antičkog stakla predstavio je 23 Riđički, B. Viaggio, Zagreb, djelo u prvom planu. Upravo izuzimanjem lika umjetnika, izložbu slika i instalacija Viaggio autorice Branke Riđički. 2010., str.2. čak i samih ruku koje stvaraju, prikazuje se gotovo nat- Projekt Viaggio je svojevrsna vizualna rekonstrukcija 24 Scenarij i režija: Branka Riđički, prirodno rađanje gole kreacije. Daniel Riđički; snimatelj: Daniel itinerera bosonogoga karmelićanina, lingvista i pionira Riđički; producent: Daniel Riđički; europske indologije Filipa Vezdina (1748 - 1806).23 Kako U drugom filmu - Keramika i slikarstvo s ljubavlju / The koproducent: Suren De Silva; skla- Art of Ljerka Njerš29 dan je upravo prikaz umjetnice kako datelj: Srđan Sacher; trajanje: 50’; je putovanje okosnica života te umjetnice, u sklopu kolor; 2003. projekta i u suradnji sa suprugom, filmskim snimateljem stvara. Film prikazuje sav trud oko nastanka jednog djela u keramici, uvjete u radionici, izravni dodir s vatrom 25 URL: http://www.danielridicki. i režiserom Danijelom Riđičkim, nastao je dokumentar- com/viaggio.html ni film o tom misionaru i njegovu životu u Indiji, koji je i rad na djelu. Sve je to praćeno i pojačano glazbom 26 Njerš, Lj. Staklo / Art Glass, prikazivan i tijekom trajanja izložbe u Muzeju antičkog koja prati svaki korak u tom procesu i miješa se sa zvu- Zagreb, 2010. stakla. Film Viaggio24 prati putovanje umjetnice od rod- kovima iz radionice. 27 Scenarij: Ljerka Njerš i Ernest nog Zverinca, otočića u zadarskom arhipelagu, preko Film iz 2007. Zapisi događanja ljepote 1966 - 200630 sa- Gregl; režija: Ernest Gregl; skla- Zagreba i pripreme za daleko putovanje. Mistični kadrovi datelj: Igor Savin; trajanje: 9’17’’; stavljen je od arhivskih snimaka iz kućne kolekcije Ljerke kolor; proizvodnja: Filmoteka 16, Indije prema Vezdinovu itineraru, uz sugestivnu glazbu, Njerš kao i fotografija s izložbi u tom dugom razdoblju. Zagreb, 1983. ali i uz neizostavan lik umjetnice, razgovore s ljudima, Mlada Ljerka Njerš prezentira se u nekoliko minuta, a 28 URL:http://www.ljerkanjers.com/ dirljive pejzaže i fascinantnu arhitekturu vode nas natrag razdoblje od osamdesetih godina, kada su uslijedila film.php kući, do otoka i obitelji.25 društvena priznanja, gotovo je najzastupljenije.31 S no- 29 Scenarij: Ljerka Njerš i Ernest Uz drugu godišnjicu Muzeja antičkog stakla 5. svibnja stalgičnim prizvukom Ljerka Njerš nas nekako intimno Gregl; režija: Ernest Gregl; sklada- pušta u svoj svijet, a Ernest Gregl, koji dobro poznaje telj: Antun Tomislav Šaban; trajanje: 2011. Zadru se prvi put predstavila slikarica i kerami- 8’15’’; kolor; proizvodnja: Zagreb čarka Ljerka Njerš svojom izložbom Staklo / Art Glass.26 umjetnicu, i ovaj put stvara materijal koji gotovo privile- film, Zagreb, 2001. 175

sl.7. Projekcija filmaIzrada reljefnog žiga / Making the Relief Stamp na izložbi Rimsko staklo Hrvatske / Radionički reljefni žigovi (Foto: Vendi Jukić Buča) gira promatrača kao aktivnog sudionika tog putovanja Muzej antičkog stakla kao dio današnjega modernog kroz prebogati opus te iznimne umjetnice. Zadra. Slijede kadrovi potpuno obnovljene palače i muzejskog interijera. Prikazan je stalni muzejski postav i Odmah nakon otvorenja izložbe Staklo / Art Glass Ljerke materijal izložen u Muzeju. Film je snimljen za izložbu Od Njerš djelatnici Muzeja antičkog stakla priredili su izložbu palače do muzeja, ali je nakon završetka izložbe postao Od palače do muzeja32 u povodu Međunarodnog dana dijelom videozapisa stalnog postava Muzeja antičkog muzeja 18. svibnja 2011. Izložba prati povijest obitelji i stakla u ulaznom dijelu. palače Cosmacendi sve do osnutka i otvorenja Muzeja antičkog stakla u njoj. Uz iscrpne tekstove na prigodnim Nastavljajući uspješan niz izložbi, djelatnici Muzeja an- posterima, uvećanja starih planova, tlocrta i fotografija, tičkog stakla, sa Zavičajnim muzejom Biograd na Moru, integralni dio izložbe čini film Od palače do muzeja / organiziraju još jednu važnu izložbu u rujnu 2011. g. From a Palace to a Museum.33 Osnovna misao vodilja Staklo iz morskih dubina / Brodolom kod Gnalića izložba tog filma jest povijesni kontinuitet palače Cosmacendi je dijela tereta s potopljenog broda kod otočića Gnalića. s kraja 19. st. na zadarskom bastionu Moro, koja je Taj važni podmorski lokalitet iz 16. st. nesretnim nam 30 Kompilacija: Ernest Gregl i danas otvorena javnosti kao Muzej antičkog stakla. Film je slučajem donijela jedna jaka nevera u Pašmanskom Ljerka Njerš; skladatelj: Igor Savin; je podijeljen u dva djela, kako vizualno, tako i glazbom. akvatoriju, a na jednome mjestu sačuvan je prebogati trajanje: 60’; kolor; 2007. U prvom dijelu filma kroz vedute Zadra i same palače sa teret trgovačkog broda. To su vrijedni nalazi sirovine, go- 31 URL: http://www.ljerkanjers. starih razglednica prati nas simfonijska pjesma Sunčana tovih i polugotovih uporabnih predmeta od stakla, kera- com/film.php polja iz (1919.) Blagoja Berse, skladatelja koji je u to mike, metala, skupocjenih rukotvorina, tekstila i odjeće.34 32 Od palače do muzeja, Zadar, 2011. vrijeme živio i stvarao u Zadru. Kadrovi se u vremen- Nalazište je istraživano više puta i donijelo je čudesan 33 Scenarij i režija: Petar Fadić; skom slijedu 19. i 20. st. pretaču u motive modernog stakleni materijal, koji je izložen na spomenutoj izložbi. U snimatelj: Ivo Fadić; glazba: Blagoje Bersa Sunčana polja (1919.) / Milko Zadra, stanja palače prije potpune obnove te arheološ- duhu temeljitog dokumentiranja arheoloških istraživanja Belevski, 2010 Staklena odiseja kih istraživanja bedema prije početka gradnje modernog snimljen je i film autorice Katarine Jelić,35 koji je prika- (2010.); trajanje: 10’04’’; kolor; aneksa za Muzej antičkog stakla. Tu su kadrovi stanja zivan uz izložbu. Snimanje je obavljeno kao jedna od 2011. unutrašnjosti palače prožeti arhitektonskim nacrtima aktivnosti koje se realiziraju u sklopu projekta Program 34 Staklo iz morskih dubina / Brodolom obnove i gradnje. Upravo slikama zapuštenosti zgrade obrazovanja u području nautičke arheologije i pomorske kod Gnalića, Zadar, 2011., str. 7. i započetih radova te uzdizanja novog aneksa muzeja povijesti; 16.-17. stoljeće, koji je podržan od UNESCO 35 Snimateljica: Katarina Jelić, završava prvi dio filma. Sugestivna suvremena glazba Participation Programme 2008-2009.36 Prikazan je rad trajanje: 51’09’’; kolor; 2011. 2010 Staklena odiseja autora Milka Belevskog najavljuje ronilaca na morskom dnu, ponajprije dokumentiranje 36 URL:http://www.maxdizajn.com/ ars-nautica/projekt.htm 176

sl.8. Program S++ / maska za unos i pregled zapisa. Fond videoteka nalazišta, mjerenje i snimanje te čišćenje i vađenje nala- gradnja i modernistički aneks, zatim staklena građa, ali za. Film nas odvlači na morsko dno, uz široke kadrove više od svega, demonstracija puhanja stakla.39 Staklo plavetnila, na mjesto odakle su potekli nalazi u vitrinama, kao medij dostupno je svima, ali sam proces izrade a posebno je impresvna ta podmorska tišina - čuje se staklenih predmeta donio je Zadru nešto sasvim novo. samo šum mora i disanje ronioca. Novost je bio i početak rada sa staklom na plinskim plamenicima, te izrada staklenih perli i ponuda unikatnih Kao svojevrsni nastavak te izložbe dva mjeseca poslije nakitnih predmeta u muzejskoj suvenirnici.40 Nakit je otvorena je izložba Staklena odiseja / Staklo u opremi i zastupljen u stalnom postavu Muzeja, u jednoj manjoj teretu broda, autorice Irene Radić Rossi, koja je obuhva- dvorani, a na tragu tog nakita, na plameniku se izrađuju tila stakleni teret s potopljenih brodova kod rta Glavata perle koje postaju dijelom raskošnih primjeraka inspiri- na Mljetu, otočića Sv. Petra kod Ilovika, kod rta Stobe ranih ponajprije antikom. U tom je kontekstu u povodu na Mljetu, brodolom u Koločepskom kanalu i sam Gna- održavanja Noći muzeja 2012. potkraj prosinca postav- lić.37 Obje su izložbe bile mjesec dana postavljene zajed- ljena izložba Ex igne - Iz vatre autorice Antonije Gospić s no, pa su posjetitelji mogli uživati u staklu iz podmorja, izloženim nakitom nastalim spomenutom tehnikom. Uz ali i u dva filma slične tematike. Naime, i izložba Staklena primjerke nakita u vitrinama postavljena je i fotoizložba, 37 Staklena odiseja / Staklo u opremi i odiseja / Staklo u opremi i teretu broda bila je oboga- te posteri s objašnjenom tehnikom izrade. Posebno teretu broda, Zadar, 2012., str. 9-11. ćena filmskom projekcijom. Prikazivan je film Brodolom za tu prigodu snimljen je film Staklene perle - Izrada na 38 Scenarij i režija: Marino Brzac; trgovačkog broda iz 17. stoljeća kod otoka Koločepa / plameniku / Glass Beads - Lampworking.41 Film prika- snimatelj: Marino Brzac; glazba: Shipwreck of the 17. century Trading Ship near Koločep Vjeran Šalomon; vokalna podloga: 38 zuje izradu staklenih perli na plameniku, demonstraciju Klapa Navalia, Novalja; trajanje: Island, koji dokumentira to vrijedno podmorsko nalazi- koju je svakodnevno moguće vidjeti u samome Muzeju. 11’58’’; kolor. šte. Širokim kadrom morskog dna s ostacima broda pri- Plamenik se koristi kombinacijom plina (butan - propan) 39 Marko Štefanac, djelatnik kazuju se polja stakla, vrijednog tereta što ga je, među i kisika kako bi se postigla temperatura viša od 1000˚C. Muzeja antičkog stakla svakodnevno ostalim, prevozio taj brod. Zanimljivo je vidjeti goleme održava demonstraciju puhanja Na moderan se način repliciraju oblici i motivi koji su količine prozorskih stakala, ali i nalaza ostalih uporabnih stakla u muzejskoj demo-radionici. srodni staklenom nakitu iz vremena antike. U procesu predmeta. Prikazan je i rad ronilaca na lokalitetu, od 40 Antonija Gospić, djelatnica izrade perli zagrijava se stakleni štapić, koji se omotava fotografiranja, mjerenja, ucrtavanja do vađenja pred- Muzeja antičkog stakla obučavala se na metalnu šipku, te se oblikuje u željeni oblik s različitim na radionicama u Muranu i Muzeju meta. Sugestivnom izvedbom klape Navalia na glazbu vrstama ukrašavanja. Nakon izrade perle je potrebno donijela jednu novu i važnu vještinu Vjerana Šalomona taj film osim dokumentarističke, ima i u radu sa staklom. postupno hladiti, pa se tek onda mogu upotrijebiti za umjetničku vrijednost. 41 Scenarij i režija: Marin Gospić; izradu nakitnih predmeta. Nakit s perlama izrađenima na snimatelj: Marin Gospić; glazba: Muzej antičkog stakla od samog je osnutka naišao na tim demonstracijama Antonija Gospić izrađuje u muzej- Milko Belevski, 2010 Staklena odi- iznimno zanimanje javnosti. Intrigantna je bila sama skoj radionici i sastavni je dio bogate ponude muzejske seja; trajanje: 17’17’’; kolor; 2012. suvenirnice. Upravo tim gotovim nakitnim primjercima i stakla kao moderne institucije otvorene novim teh- 177 završava film. nologijama, ali i novim načinima predstavljanja građe javnosti. U tom duhu vrijedno je naglasiti da je muzejski U svibnju 2012., u povodu obilježavanja trogodišnjice program, osim izložbama, tijekom ove tri godine rada otvorenja Muzeja organizirana je važna retrospektivna bio obogaćen i brojnim drugim događanjima kao što su izložba posvećena djelu jednoga od najeminentnijih ime- predavanja, kongresi, predstave, filmski festival, koncer- na u oblikovanju stakla u Hrvatskoj, kako umjetničkome ti, radionice, tribine, prezentacije, tiskovne konferencije i tako i industrijskome - akademskom slikaru Raoulu razne dodjele.46 Tih je događanja u prostoru muzeja od Goldoniju. Izložba Raoul Goldoni - Staklene skulpture42 otvorenja do kraja 2012. bilo nešto više od 70. u Zadar je donijela presjek umjetničkog rada Raoula Goldonija, čiji je impozantan korpus relevantan ne samo u nacionalnim okvirima, već i na svjetskoj razini. O liku Filmska događanja u MAS-u i djelu Roula Goldonija snimljeno je više dokumentarnih filmova, pa je tako velika i zahtjevna izložba, osim sta- Vezano za film i posebna događanja u Muzeju treba klenih skulptura i fotopovećanja publici ponudila i jedan spomenuti održavanje Film Forum Zadar international videouradak. Riječ je o razgovoru iz 1981. iz produkcije film festivala u Zadru u kolovozu 2010., tijekom kojega je Radiotelevizije Zagreb,43 koji je vodila Neda Ritz s umjet- dio filmskih projekcija održan u Muzeju antičkog stakla. nikom u njegovim poznim godinama, a osim razgovora (sl.14.) To je međunarodni filmski festival s fokusom na o staklu kao mediju i Goldonijevu umjetničkom izričaju, europskoj koprodukciji. Osnivač i umjetnički ravnatelj umjetnik je predstavio i jednu novost u svom opusu - toga zahtjevnog kulturnog projekta europski je redatelj i rad u bronci. Razgovor umjetnika i novinarke upotpunjen producent Sergej Stanojkovski, a suorganizator je Grad je prikazima staklenih i brončanih skulptura. Zadar. U Muzeju antičkog stakla prikazani su filmovi Tina Trapp EAVE Spotlight Zadar, Behind the couch, Digital Jedna od novijih izložbi u Muzeju antičkog stakla i vrlo bomb, Where is Garry, Erdbevegungen, Highlights of the vrijednih u arheološkom svjetlu jest izložba Rimsko sta- Lowlands, Ifakat, Reindeer spotting, Player, No distance klo Hrvatske / Radionički reljefni žigovi, postavljena u left to run - A film about the band Blur. rujnu 2012.44 Na njoj su predstavljeni primjerci staklenih predmeta s reljefnim žigom na dnu recipijenta s područ- Posljednja samostalna projekcija filma u 2012. održana ja cijele Hrvatske i to u velikom broju od 312 primjeraka je u studenome, kada je prikazan film Vukovar:15. po- 47 dostupnih za objavu. Velik dio tih predmeta potječe sa staja križnog puta Autor filma je Miljenko Dujela, dugo- širega zadarskog područja i iz fundusa Muzeja antičkog godišnji reporter i režiser talijanske državne televizije RAI, stakla, a posebno je važno naglasiti da se na području koji je prikazao sudbinu roditelja nestalih hrvatskih bra- Zadra sigurno nalazila staklarska radionica, što je potvr- nitelja Vukovara. Važan trenutak za nastanak tog filma đeno pronalaskom brojnih specifičnih radioničkih ozna- dogodio se 1996. Naime, Papa Ivan Pavao II. primio je ka koje se ne pojavljuju u drugim dijelovima Rimskog 18. studenog te godine u audijenciju majke Vukovara Carstva. U radionici Muzeja antičkog stakla u Zadru koje još uvijek traže svoju nestalu djecu. Film je za potre- snimljen je kratki film Izrada reljefnog žiga / Making the be RAI 2 snimljen pod naslovom Sjećaš li se Vukovara Relief Stamp45 u povodu postavljanja te izložbe. U duhu i prikazan je te godine u tjednu između Božića i Nove eksperimentalne arheologije pokrenuta je izrada što au- godine. Autor je dokumentarac kasnije priredio za Hr- tentičnijeg kalupa od gline za izradu kvadratičnog vrčića vatsku, pa je nastao film Vukovar - 15. postaja križnog te gravirane mramorne pločice za utiskivanje pečata. Uz puta. To je dokumentarni film bez naracije voditelja, a riječ je o emocionalnim ispovijedima majki i očeva ubi- što vjerniji oblik vrčića, željeni je cilj bio prikazati način na 42 Raoul Goldoni. Staklene skulpture, koji se utiskivao reljefni pečat s četiri latice i točkom u jenih, zatočenih i nestalih Vukovaraca. Sve priče u filmu Zadar, 2012. izuzetno su potresne i svjedoče o najstrašnijim zlostav- sredini. Film prati proces od sastavljanja stranica kalupa 43 Trajanje: 3’01’’; kolor; proizvod- prema crtežu originalnog predmeta, umetanja gravirane ljanjima i zločinima. Organizator projekcije bila je udruga nja: Radiotelevizija Zagreb, 1981. pločice s reljefnim žigom, zagrijavanja lule za puhanje Žene u Domovinskom ratu Zadarske županije. 44 Fadić, I., Štefanac, B. Rimsko do oblikovanja prvog mjehura od staklene mase iz Jedna od prednosti novih tehnologija jest mogućnost staklo Hrvatske / Radionički reljefni žigovi, Zadar, 2012. peći temperature 1 250˚C. Sljedeći je korak upuhivanje stvaranja izvrsnih baza podataka. Na taj se način i vodi 45 Scenarij i režija: Ivo Fadić, mase u pripremljeni kalup, potom ponovno zagrijavanje sva dokumentacija u Muzeju. Ostale prednosti vizualne Berislav Štefanac; snimatelj: Marin predmeta radi obrade oboda, izrada ručice i, na kraju, dokumentacije u digitalnom obliku jesu dodatna zaštita, Gospić; glazba: Milko Belevski, pohranjivanje predmeta u peć za ohlađivanje. Na kraju lakše upravljanje i dostupnost građe te višestruka upo- 2010 Staklena odiseja; trajanje: 05’05’’; kolor; 2012. filma uspoređeni su originalni predmeti rimskog stakla s raba materijala, odnosno datoteka.48 U obradi fondova autentičnim replikama nastalima u radionici Muzeja an- muzejske dokumentacije u Muzeju antičkog stakla ko- 46 Sve su aktivnosti popisane u katalogu izložbe Jadranka Belevski, tičkog stakla. Autori stručne koncepcije projekta izrade risti se program S++, posebno kreiran za sekundarnu Aktivnosti Muzeja antičkog stakla - 3 staklenog žiga jesu dr. sc. Ivo Fadić i mr. sc. Berislav muzejsku dokumentaciju, tako da su svi filmovi inven- godine rada. Štefanac, kalup je izradila Antonija Gospić, a puhač tarizirani u bazi S++, u fondu videoteka, koji sadržava 47 Režija: Miljenko Dujela, trajanje: stakla bio je Marko Štefanac. dvadeset i šest detaljno obrađenih jedinica, sa svim 41’; kolor; 1996. Tako znatan broj videomaterijala prikazivanih uz izlož- relevantnim podacima. 48 Zlodi, G. Muzejska vizualna dokumentacija u digitalnim obliku. // be različite tematike potvrđuje status Muzeja antičkog Muzeologija 40, 2003., str. 20-21. 178 S obzirom na bogatu izdavačku djelatnost Muzeja an- 7. Maroević, I. Uvod u muzeologiju. // Zavod za informacijeske tičkog stakla49, posebno treba naglasiti da sva tiskana studije Odsjeka za informacijske znanosti, Filozofski fakultet, izdanja dobivaju i svoju elektroničku inačicu. Brojni ti- Zagreb, 1993. skani katalozi izložbi objavljuju se i na CD-ROM-u, u pdf 8. Maroević, I. Upravljanje promjenama: Novi teoretski pristupi muzej- formatu, i postaju cijenom prihvatljiviji način promidžbe skoj praksi. // Informatica Museologica 33 (1-2), Zagreb, 2002. složenoga muzejskog proizvoda kao što je organizacija 9. Šola, Tomislav. Marketing i muzejsko izdavaštvo // Informatica Museologica 33 (1-2), Zagreb, 2002. izložbe i priprema kataloga za tisak. Na isti se način na DVD-u objavljuju brojni videomaterijali, pa se mnogi od 10. Zlodi, Goran. Muzejska vizualna dokumentacija u digitalnom obliku. // Muzeologija, 40, Zagreb, 2003. spomenutih filmova mogu kupiti kao suvenir u muzejskoj 11. Vujić, Žarka. Muzej antičkog stakla u Zadru: od strukovnih dvojbi trgovini, a većina tih izdanja dostupna je za pregledava- do suvremeno uređene i posjećene muzejske ustanove. // Vjesnik muzeala- nje i preuzimanje i na mrežnoj stranici Muzeja antičkog ca i konzervatora, 1-4, Zagreb, 2009. stakla.50 Tomislav Šola iscrpno je obradio fenomen marketinga i muzejskog izdavaštva, pa je u svom članku51 Primljeno: 18. prosinca 2012. naglasio važnost izdavaštva kao proizvoda, ali i sredstava promidžbe te svu složenost uspješnog balansa između gole prodaje i profita i kvalitetnoga muzejskog projekta. Muzej antičkog stakla uspješno balansira s tim parametrima i kvantitetu događanja i popratnih materijala drži na visokoj razini.

FILM IN THE Museum of Ancient Glass Zaključak. Marketing, odnosi s javnošću i vizualna prepoznatljivost važna su muzejsku strategija u suvreme- This paper discusses the presence of video materials in the museum activity, through the video works in the permanent nom društvu, s osnovnom idejom povratka posjetitelja display of the Museum of Ancient Glass, via films screened at u muzejske prostore. Edukacija s jakom znanstvenom occasional exhibitions, and finally organised screenings and osnovom postulat je koji treba poštovati, a nove teh- festivals. Also examined is the use of multimedia contents nologije prije svega ispunjavaju potrebe muzeja za os- in the museum and the relationship of the new technologies novnim poslanjem - komunikacijom s korisnicima. Nova with the basic conception of traditional museum displays. The tehnologija mijenja muzejski svjetonazor i postavlja nova Museum of Ancient Glass has had an exceptional number of pravila ponašanja razapeta između dvije krajnosti: samo- events in its three years of operations including a consider- dostatnosti i globalizacije.52 Balans između tih krajnosti able proportion of video materials that have been shown rezultira uspješnim radom u muzejskoj struci, poštujući at various exhibitions. Since its opening on May 5, 2009 to trend vremena u kojemu postoje i muzealci i suvremena December 2012, the Museum of Ancient Glass has put on muzeologija, moraju držati korak s novim dostignućima, 43 exhibitions. Nine films can be seen in the museum’s per- ali i s promijenjenom svijesti ljudi i percepcijom muzejske manent display, and another 17 have been screened in con- djelatnosti. Ja bih svakako stavila pozitivan predznak junction with various exhibitions. These are films of various ispred multimedijske modernizacije muzeja, posebno u themes supplementing and interpreting the material on show. kontekstu izrazito uspješnog iskustva Muzeja antičkog Number of films show work being created, such as the films stakla u Zadru. Zadovoljni posjetitelji koji odlaze s brojnih about the painter and ceramics artist Ljerka Njerš. izložbi bogatiji za nove spoznaje i nove informacije, šire The filmViaggio is a travelogue shot in India, and shows us dobar glas o radu muzeja općenito i vraćaju čovjeka the inspiration of painter Branka Riđički. We have three films među muzejske izloške. I htjeli mi to ili ne, dobar glas se on underwater archaeology (Apoxyomenos, Shipwreck off danas najbrže širi internetom. Gnalić, Wreck of a 17th century Merchantman off the island of Koločep), all of them created to document the research. Of the Literatura museum’s own productions, great importance attaches to two films created in the demonstration workshop of the museum: 1. Belevski, Jadranka. Aktivnosti Muzeja antičkog stakla - 3 godine Making a Relief Stamp and Glass Beads – Lampworking, rada, Zadar, 2012. which convey experimental archaeology, in which there is an 2. Desvallées, A. Muzeji na kraju drugog tisućljeća i budućnost muzeja. // endeavour to apply the old techniques and workmanship in 49 Izdane su 23 publikacije te 27 Informatica Museologica 32 (1-2), Zagreb, 2001. the making of replicas of antique specimens. digitalnih izdanja (CD-ROM-ova, 3. Fadić, I., Štefanac, B., Rimsko staklo Hrvatske / Radionički reljefni DVD-ROM-ova / videozapisa). žigovi, Zadar, 2012. The use of digital media has made work for the profes- 50 URL:www.mas-zadar.hr. 4. ICOM/CIDOC-ova radna grupa za multimediju. Primjena sion simpler, and for the public it facilitates contact with 51 Šola, T. Marketing i muzejsko izda- multimedije u muzejima. // Informatica Museologica 35 (1-2), Za- and understanding of the exhibit. One of the advantages of vaštvo. // Informatica Museologica greb, 2004. the new technologies lies in the ability to create outstand- 33 (1-2), Zagreb, 2002. 5. Izgradnja i otvaranje Muzeja antičkog stakla u Zadru, Zadar, 2009. ing databases. In this manner all the documentation in 52 Maroević, I. Upravljanje promje- 6. Maroević, I. Muzejska izložba - muzeološki izazov. // Informatica the museum is actually kept, and all printed editions have nama: Novi teoretski pristupi muzejskoj Museologica 34 (3-4), Zagreb, 2003. electronic versions. Marketing, PR and visual identity are an praksi. // Informatica Museologica 33 (1-2), Zagreb, 2002., str. 74. important strategy of the Museum of Ancient Glass in Zadar. IM 43 (1-4) 2012. STRUČNI OPIS POLJA “STANJE PREDMETA” U INTEGRIRANOME INFORMACIJSKOM SUSTAVU M++ IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE (HRVATSKI POVIJESNI MUZEJ I MUZEJ GRADA ZAGREBA) MUSEUM THEORY AND PRACTICE

JELENA BALOG VOJAK Hrvatski povijesni muzej, Zagreb DAJANA BATINIĆ Muzej grada Zagreba, Zagreb

Uvod. Cilj je ovog rada pokazati važnost kvalitetno ispu- Stare inventarne knjige njenog polja za opis stanja predmeta u inventarnoj knjizi, Hrvatski povijesni muzej. U najstarijoj inventarnoj knjizi neovisno o njezinu obliku. Nakon kraćih uvodnih raz- Hrvatskoga povijesnog muzeja, onoj iz druge polovice matranja o tome kako se to radilo nekada, u klasičnim 19. st., ne postoji posebno mjesto za upis podataka o knjigama, i što se promijenilo nakon uvođenja računalne stanju predmeta, već su oni, ako su upisani, sastavni obrade građe, slijedi stručna obrada samog polja Stanje dio opisa. Tek se u kasnijim knjigama, na jedanae- predmeta u integriranome informacijskom sustavu M++. stom mjestu pojavljuje rubrika Stanje / Zaštitni zahvati. Prema Zakonu o muzejima (NN 142/98), muzejska Rubrika je neredovito ispunjavana, no ipak daje odre- građa i muzejska dokumentacija štite se kao kulturno đeni uvid u problematiku. Mogućnosti upisa bile su dobro. Dokumentacija muzejske građe i muzejskih zbirki neograničene i često su to opisni unosi (npr: alka na trebala bi potpuno identificirati predmet. Podaci koji ga dnu kundaka nedostaje; željezni dijelovi potamnjeli, drvo identificiraju, uz fotografiju, jesu naslov, naziv, podaci o crvotočno; dobro, zlatna vrpca malo potamnila, i sl.) njegovu autoru i nastanku, podrijetlu i uporabi te stanju, koji daju dosta detaljan uvid u stanje predmeta. Neki zahvatu na predmetu i smještaju. od čestih pojmova koji se spominju jesu: dobro, loše, oštećeno, restaurirano, zaprljano, nedostaje kopča, veoma zahrđano itd. Ako je rađen zahvat na nekome od Općenito o stanju predmeta predmeta čije je stanje karakterizirano kao loše, ispod Polje pod nazivom Stanje predmeta sastavni je dio pojma loše, upisano je restaurirano (katkad i s datumom inventarne knjige muzejskih predmeta, neovisno o restauracije). načinu njezina vođenja (ručno ili računalno) prema Muzej grada Zagreba. U pojedinim inventarnim knjigama Pravilniku u sadržaju i načinu vođenja muzejske doku- koje su se ručno ispisivale postoji rubrika Stanje, zaštitni mentacije o muzejskoj građi (NN 108/16. rujna 2002.) i zahvati u kojoj se navode pojmovi: dobro, dobro saču- pripada skupini podataka o identifikaciji predmeta. Već vano, znatno oštećeno od vlage, napuknuta po duljini, pripadnost toj prvoj, najosnovnijoj skupini podataka o na poleđini crvotočina, rubovi oštećeni, zaprljano, vrlo predmetu govori o važnosti tih podataka za cjelokupnu loše stanje, restaurirano, mjestimice uništeno, lijepljeno, obradu muzejske građe. nečitljivo, loše, lijepljeno na poleđini, požutjeli papir, Za identifikaciju predmeta vrlo je bitno odrediti i opisati zagađeno od muha, srednje, oksidiralo, ispucano, zade- stanje predmeta, njegovu fizičku očuvanost - izgled, jer rano na pregibima, izjedeno od moljaca. taj podatak sadržava i posredne informacije. Podaci o Slobodno upisivanje teksta često je rezultiralo vrlo stanju predmeta mnogo govore o samom predmetu i dobrim opisom stanja predmeta. Jedan dobar opis njegovu životu prije nego što je dospio u muzej. Stanje stanja predmeta nalazimo npr. u inventarnoj knjizi iz predmeta može nam govoriti o odnosu prema pred- 1970. g., u kojoj se za stanje muzejskog predmeta, sta- metu, tj. o tome kako je prethodni vlasnik vrednovao taj jaćeg sata iz 1858. g. navodi da sat nije u pogonu, da je predmet, o čestoj, rijetkoj ili nikakvoj uporabi predmeta, kućište sata dobro sačuvano, a zvono sata na nekoliko o uvjetima u kojima je taj predmet bio. Prateći zahvate mjesta lijepljeno. koji se obavljaju na predmetima kada je to potrebno, i dalje pratimo stanje predmeta nakon što je ušao u muzej. Tako upisujemo konzerviranja, restauriranja i Integrirani informacijski sustav M++ oštećenja predmeta koja nastaju tijekom vremena. Muzejska građa u Hrvatskome povijesnome muzeju i Muzeju grada Zagreba obrađuje se u integriranome informacijskom sustavu M++, koji polja za upis (obradu) temelji na Pravilniku i CIDOC-ovim smjernicama te na individualnim potrebama kustosa. 180 Polje stanje predmeta u M++ pripada grupi podataka načelo opisivanja stanja predmeta kao u starim inven- Povijest, čime je, možda, djelomice umanjena važnost tarnim knjigama. Tako je dobivena tablica koja opisuje dana u Pravilniku, u kojemu su ti podaci smješteni u stanje predmeta s više stotina opisa, koji su bili posve grupu Skupina podataka o identifikaciji. nepretraživi. Zato je tu tablicu trebalo urediti, te su na Stručnom kolegiju kustosi, autori pojmova dogovorno Polje nema strogo ograničen broj znakova za unos odabrali kategorije podataka kojima će opisivati stanje te daje veliku slobodu upisa, čime se onda otežava predmeta: kvalitetno pretraživanje. Ispod samog polja za upis stanja predmeta nalazi se polje Sažetak, predviđeno za 1. dobro, detaljniji opis stanja. No korištenje baze pokazalo je da 2. djelomično oštećeno, polje za sažetak većinom ostaje prazno, dok kustosi sve 3. oštećeno, podatke upisuju u polje Stanje. 4. potrebna restauracija, 5. restaurirano, 6. konzervirano. Hrvatski povijesni muzej. U Hrvatskome povijesnome Svi detaljniji opisi dodaju se u sažetak. Uz stanje pred- muzeju računalna je obrada građe započeta 1998. g., meta važno je navesti i datum kada je ustanovljeno ali tek od 2004. možemo govoriti o jedinstvenoj inven- opisano stanje. Stanje predmeta se mijenja (restauracija, tarnoj knjizi u računalnom obliku. Razlozi za dijelom se konzervacija, čišćenje, propadanje), i ta se promjena mogu naći u vremenu potrebnome za prijelaz “s olovke također upisuje, ali obvezno kao idući zapis, kojemu na računalo”, a dijelom zbog problema funkcioniranja odgovara novo stanje i novi datum kada je to stanje Muzeja na dvije lokacije. Od 2004. uveden je jedinstveni upisano. inventar pa možemo govoriti o elektroničkoj inventarnoj knjizi. Navedeni pojmovi pokrivaju sve potrebe, s time da su postojeći upisi kopirani u polje Sažetak, kako bi ostali Kako u struci ne postoji prihvaćeni tezaurus, postoji sačuvani. Tako sistematizirano, polje je jednostavno i velika sloboda upisa. To je rezultiralo upisom čak 658 učinkovito pretraživo. Navedeni primjer pokazuje važ- pojmova za stanje predmeta u M++. To više, što je velik nost dobro uređenog tezaurusa jer se samo sistema- dio upisa posljedica prijepisa iz starih inventarnih knjiga, tizacijom i normiranjem zapisa može postići kvalitetna, u kojima je stanje predmeta često detaljnije opisivano. učinkovita i maksimalno pretraživa baza podataka za Nedostatak sustavnosti upisa uvelike otežava kvalitetno računalnu obradu muzejske građe. pretraživanje. U takvoj se situaciji nametnula potreba uređivanja polja Stanje predmeta. Kao moguće rješenje Primjerice, često su upotrebljavani pojmovi prljavo, odlučeno je da se zatvori polje za nove upise i ostavi oštećeno, ali oba pojma pripadaju kategoriji loše, čime samo nekoliko ponuđenih pojmova. Koristeći se pojmo- se proširuje broj predmeta koje će program pretražiti. Expert Description of the vima koje su kustosi već upisali i imajući na umu njihovu S obzirom na to da je pri pretraživanju potrebno upisati Field ''Condition of the učestalost, predloženo je da ostanu ovi: točan pojam, važno je da pojmovi budu što jednostavniji Object'' in the Integrated i lako pretraživi, kako bi se u svakom trenutku mogla 1. odlično, M++ Information System dobiti kvalitetna informacija o stanju u zbirci, ali i u fun- 2. restaurirano, (Croatian History Museum dusu cijelog muzeja. 3. dobro, and Zagreb City Museum) 4. nepotpuno / nedostaje dio, This paper discusses the problem 5. potrebno restaurirati, Zaključak. Sve navedeno teško je postići ako više kori- area of the expert nomenclature 6. konzervirano, snika stvara veliku količinu nesistematiziranih upisa. Kao in the M++ integrated informa- 7. loše. kvalitetno rješenje pokazalo se zatvaranje polja Stanje tion system in connection with Radi kvalitetnog pretraživanja, koje zahtijeva točan predmeta za svakodnevne nove upise, uz kreiranje the concept condition of objects. At the beginning, there is a unos pojma, važno je da pojmovi budu što jednostavniji ponuđenih pojmova u suradnji s kustosima. No to ne short note about the importance kako bi rezultat pretraživanja bio siguran i učinkovit. U znači da je polje trajno blokirano. Ako se uistinu pokaže of the use of the condition of Hrvatskome povijesnome muzeju taj je proces još u potreba za novim pojmom, on se može dodati na listu object field for the sake of the postupku. odabranih, ali uz dobro objašnjenje i dogovor stručnog description and the life of the vijeća muzeja. actual museum object. After that, S obzirom na različitu vrstu građe o kojoj se pojedini Muzej grada Zagreba. U Muzeju grada Zagreba od 2006. the condition of object field in muzej brine i s obzirom na njegove specifičnosti, vje- g. počela se voditi jedinstvena inventarna knjiga. Tada the M++integrated information rojatno će se i pojmovi koji opisuju stanje predmeta u se dogodio i prijelaz na računalni oblik inventiranja u system in the Croatian History pojedinim muzejima razlikovati. Muzej grada Zagreba i programu M++. Museum and the Zagreb City Hrvatski povijesni muzej imaju raznoliku i sličnu građu, Museum is discussed. In Zagreb Prelaskom na M++ trebalo je prijeći i na drukčiji sustav te se nadamo da smo u nedostatku propisanih teza- City Museum the field is con- opisa stanja predmeta jer računalni program ima svoje urusa ovim radom pomogli muzejima koji imaju dosta cluded for new entries, while in zakonitosti upisivanja koje moraju odgovarati zahtjevima posla s uređivanjem nazivlja i uputili ih na potrebu izrade the Croatian History Museum, pretraživanja. Taj proces i prilagodba na novi sustav tezaurusa. work is still ongoing. provodili su se postupno. Na početku upisa zadržano je Primljeno: 3. prosinca 2012. IM 43 (1-4) 2012. NOVI USTROJ FOTOTEKE TIFLOLOŠKOG MUZEJA IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE

NINA SIVEC Tiflološki muzej, Zagreb

sl.1. Fototeka Tiflološkog muzeja: Građevinska adaptacija TM Jedan od najstarijih popratnih dokumentacijskih fondova sti zadovoljiti propisane smjernice. Bilo ju je potrebno iz Tiflološkog muzeja je fototeka. Činjenica da je 1953. g. temelja preustrojiti, odnosno osmisliti Fototeku kao novu Muzej osnovan pod okriljem Saveza slijepih Jugoslavije dokumentacijsku zbirku. usmjerila je njegovu djelatnost i djelovanje. Stoga je Kako je Tiflološki muzej pod vodstvom nove uprave Muzej od svog početka pa do 1988. g. izdavao časopis započeo s projektom nove muzeološke koncepcije i Socijalna misao, koji je obrađivao teme vezane uz život i koncepcije novog stalnog postava te s građevinskom rad slijepih osoba na području cijele bivše države. Časo- adaptacijom prostora Muzeja, bilo je potrebno svu pis je uz članke objavljivao i fotografije koje su izvorno zatečenu građu zaštititi i adekvatno je pohraniti. U tom bile originalne, ali i preslike fotografija. Taj je fond činio procesu pronađene su fotografije (po slobodnoj procjeni fototeku Socijalne misli odnosno Fototeku Tiflološkog cca 1000 fotografija) koje nisu pripadale Fototeci. muzeja. Prestankom izlaženja časopisa, na takvu fototeku nastavilo se ažuriranje svih fotografskih materijala koji su na bilo koji način bili vezani uz djelatnost i dje- Novi ustroj fototeke lokrug rada Muzeja, a odlukom tadašnje uprave te su Za ustroj nove Fototeke bilo je potrebno odrediti način, fotografije automatizmom pridruživane Fototeci Tiflološ- odnosno etape na koji će se ustroj provoditi te učiniti kog muzeja. sljedeće: Potreba za novim ustrojem dokumentacijskog sustava uočena je nakon donošenja Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi. Fototeka kakva je postojala nije mogla u potpuno- 182

sl.2. Fototeka Tiflološkog muzeja: Izložba Petra Barišića Otvaranja

1. Pregled kompletne fotografske građe Rad slijepih (četkari, maseri i dr.) Pregled cjelokupne fotografske građe podrazumijevao Rehabilitacija je detaljan pregled svih postojećih fotografija i negativa Sport, šah i rekreacija slijepih fotografija te kartica fototeke zatečenih u Muzeju. Iz organizacija i ustanova vezanih uz slijepe Eksponati 2. Definiranje građe Izložbe Nakon uvida u fotografski materijal, građa se mogla Stalni postav točno definirati. Dio fotografija i crno-bijelih negativa Kultura činio je fototeku časopisa Socijalna misao. Oni su bili Umjetnost pohranjeni u vrećicama na kojima je bio ispisan isti Zapošljavanje inventarni broj kao i na pripadajućim inventarnim karticama koje su sadržavale još i identifikacijske fotografije Odgoj i obrazovanje različitih dimenzija. Iako u skladu s odlukom tadašnje Iz života i rada slijepih uprave i ondašnjom praksom, te fotografije prema Savez slijepih Hrvatske novom Pravilniku tematski nisu mogle pripadati doku- S obzirom da je odlukom uprave oformljena nova zbirka, mentacijskoj zbirci Fototeke jer nisu dokumentirale Zbirka fotografija, odlučeno je postojeći foto-fond popratne događaje u Muzeju, već su bile rezultat tadaš- podijeliti na novu fototeku, nazvanu Fototeka II. i Zbirku njih promišljanja i sustava koji je vrijedio i funkcionirao do fotografija, te su utvrđeni kriteriji razvrstavanja fotogra- donošenja novog Pravilnika. fija. Zbirku fotografija čine fotografije koje nisu izravno Ostale fotografije, uglavnom crno-bijele, različitih vezane uz djelatnost ili prostor Muzeja, već se odnose dimenzija, dokumentirale su razna događanja u Muzeju. na teme koje su djelomično zastupljene u Fototeci I. Posebnu skupinu činile su fotografije zatečene u Osnovni kriterij za formiranje Fototeke II. bile su teme Muzeju, ali za koje nisu pronađene evidencijske liste, koje fotografije obrađuju (npr. radionice, izložbe…) odnosno pisani trag nabave i porijekla.

4. Odvajanje građe koja je bila u staroj fototeci, a ne pripada 3. Određivane kriterija pripadnosti građe Fototeci joj po novim kriterijima Postojeća stara fototeka, koju smo nazvali Fototeka Izvršeno je odvajanje građe koja je bila u staroj fototeci, I., obuhvaćala je sljedeća tematska područja koja su a prema novim kriterijima joj ne pripada. S obzirom da ujedno pratila tematska područja tadašnje hemeroteke, je stara fototeka, fototeka Socijane misli, obuhvaćala a to su: teme koje nisu po novoj klasifikaciji pripale Fototeci II., odlučeno je da se te fotografije iz stare fototeke prebace 183 u Zbirku fotografija. Ove fotografije su zbog svojeg sadr- žaja i autentičnosti poprimile karakter muzealnosti pa su time vremenom postale muzejski predmeti, a odnose se na teme obrazovanja, rehabilitacije, zapošljavanja, kulturu, umjetnost, sport, udruge, ustanove, tiflopomagala, pse vodiče i drugo.

5. Određivanje tema ili grupa koje se odnose na sadržaj fotografija Odlučeno je da novoj Fototeci II. pripadaju one fotografije koje su izravno vezane uz djelatnost ili prostor Muzeja, a čine ih:

Baza fotografija muzejskih predmeta iz fundusa Fotografije stalnog postava Fotografije postava izložbi u Muzeju Fotografije postava izložbi izvan Muzeja Fotografije s otvorenja izložbi Fotografije predavanja Fotografije radionica i drugih akcija Fotografije stanja i promjena u prostoru muzeja

Fotografije koje se odnose na ostale teme ukoliko su sl.3. Fototeka Tiflološkog muzeja: Radionica potrebne za realizaciju muzejskih izložbi i publikacija uz izložbu Ukorak s čovjekom U Tiflološkom muzeju povremeno se organiziraju predavanja na razne teme iz djelokruga rada Muzeja. Foto- 6. Definiranje nove Fototeke II. grafije s predavanja, predavača i sudionika inventirat će Bazu fotografija muzejskih predmeta iz fundusa čine se u Fototeci, maksimalno deset fotografija. sve fotografije koje su snimljene i pohranjene u visokoj rezoluciji, a potom su reducirane i spremljene u bazu Sve radionice i druge akcije biti će fotografirane do M-medija iz koje se mogu prema potrebi pridružiti pred- deset fotografija po aktivnosti. metnim karticama u M++, u evidenciji o restauratorskim Kako je u Tiflološkom muzeju izvršena građevinska postupcima i sl. S obzirom da svaki predmet ima svoj adaptacija, prostor je snimljen u svim etapama radova. inventarni broj zbirke u kojoj se nalazi, njegova fotogra- Te su fotografije pohranjene u Fototeku s količinom od fija u fototeci dobiva drugi inventarni broj, broj fototeke. deset fotografija po svakoj etapi prostornog uređenja. Zbog lakšeg snalaženja i pronalaženja fotografije predmeta u Fototeci, upisivat će se, po sistemu tekućih Fototeku će činiti i fotografije koje su po procjeni brojeva, broj Fototeke kroz oznaku zbirke i njenog inven- kustosa relevantne, a odnose na ostale teme, ukoliko su tarnog broja, npr. F76/1103. potrebne za realizaciju muzejskih izložbi i publikacija.

2008. godine otvoren novi stalni postav pa Fototeka sadržava sve fotografije stalnog postava, slikanog poje- 7. Formiranje Zbirke fotografija od preostalih fotografija dinačno, po cjelinama i iz različitih rakursa. Od preostalih pronađenih starih analognih fotografija Tiflološki muzej također u svom prostoru organizira formirat će se nova muzejska zbirka, Zbirka fotografija, povremene izložbe. Fotografije postava povremenih koja će tematski obuhvatiti navedena područja te će se izložbi u vlastitom prostoru bit će pohranjene u Foto- inventirati u računalnom programu M++. teku. Nova digitalna tehnologija omogućila nam je velik broj fotografija, za razliku od analogne koja je financijski 8. Vođenje Fototeke prema Pravilniku o sadržaju i načinu ograničavala količinu snimaka. Iz tog razloga odlučeno vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi. je svaku izložbu popratiti izborom do deset fotografija u Fototeci. Odlučeno je da će se Fototeka II. voditi prema Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o Tiflološki muzej također organizira svoje izložbe izvan muzejskoj građi. Podaci koje će inventarna knjiga Foto- svog prostora pa će se u Fototeci inventirati i postav teke II. sadržavati su podaci navedeni u spomenutom izložbi izvan prostora Muzeja i to količinom do deset Pravilniku. fotografija. 184 Pojava digitalne fotografije omogućila nam je masovnije, brže i jeftinije snimanje fotografija visoke kvalitete. Pro- grami koji omogućuju računalnu obradu u cilju pobolj- šavanja fotografija (kontrast, intenzitet boje, oštrina itd.) doveli su do povećanja broja tehnički kvalitetnih fotografija, ali su nametnuli i potrebu za razumnim ograničava- njem njihova broja. Novi ustroj Fototeke Tiflološkog muzeja olakšava inven- tarizaciju, obradu i spremanje fotografija, lakše pretra- živanje i povezivanje s primarnom dokumentacijom u računalnom programu M++ i ostalim fondovima sekun- darne dokumentacije S++. Kriteriji koji određuju izbor fotografija po pojedinim temama još uvijek se preispituju. Primjenjujući načelo sveobuhvatnosti pokušali smo što objektivnije ograničiti broj fotografija pri unosu u Fototeku. Uživajući blagodati digitalne tehnologije nismo se odrekli onih fotografija koje prelaze broj zadanih u Fototeci, već smo ih saču- vali neovisno od Fototeke, za neke nove tehnologije u budućnosti.

Primljeno: 11. ožujka 2013.

The New Organisation of the Photographic Collection of the Typhlology Museum One of the oldest accompanying documentary fonds of the Typhlology Museum is the photographic collection. The fact that the Museum was founded in 1953 under the aegis of the Blind Association of Yugoslavia provided the direction for its activity and operations. The need for a new organisation of the documentation system was observed after the adoption of the Regulations on the contents and manner of keeping museum documentation about museum materials. The photo- graph collection that did exist could not entirely meet the set guidelines. It was necessary to reorganise it from the ground up, to devise the photographic collection as a new documentary collection. Since the Typhlology Museum, under the leadership of the new administration, had started a project for a new museological conception and a conception of the new permanent display as well as a physical conversion of the premises of the museum, it was necessary to protect and properly store all the material as found. In this process photographs were found (roughly estimated, about a thousand photographs) that did not belong to the photographic collection. The new organisation of the photographic collection of the museum facilitates inventorying, the processing and storage of photographs, easier searching and linkage with primary documentation in the M++ computer programme and with other fonds of secondary documentation S++. IM 43 (1-4) 2012. ZEMALJSKI MUZEJ BOSNE I HERCEGOVINE U POSTDAYTONSKOJ BOSNI I HERCEGOVINI IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE

MARICA POPIĆ-FILIPOVIĆ Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Portret muzeja Rad Muzeja u početku se praktično provodio unutar sl.1.-2. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine dva odjela - jednoga za istraživanje arheologije, povijesti 1913. g. Zemaljski muzej BiH (Landes Museum für Bosnien und umjetnosti i etnologije i drugoga za izučavanje biologije, die Herzegovina) najstarija je znanstvena i muzejska mineralogije i geologije. ustanova u Bosni i Hercegovini, osnovana 1. veljače 1888. na inicijativu Muzejskog društva oko kojega je bila Nakon zapaženog uspjeha na međunarodnim izložbama okupljena intelektualna elita Bosne i Hercegovine. Za u Pešti (1886.) i Beču (1891.) etnologija se nametnula prvog kustosa Zemaljskog muzeja BiH postavljen je dr. kao važna mlada znanstvena disciplina, tako da je već Ćiro Truhelka (povjesničar umjetnosti i arheolog), koji je, 1892. g. iz Odjeljenja za arheologiju, kao trećega odje- na poziv Muzejskog društva i inicijativu dr. Isidora ljenja, izdvojeno Odjeljenje za etnologiju, čiji su početni Kršnjavog, u Sarajevo došao 1886. g. fond činili predmeti izloženi na tim izložbama. Za prvog direktora tog muzeja imenovan je vladin savjet- Počeci znanstvenoistraživačke djelatnosti Zemaljskog nik Kosta Hörmann. muzeja BiH obilježeni su snažnim utjecajem razvoja znanosti i kulture u Europi 19. st., pri čemu je velika pažnja Od samog početka rada Zemaljski muzej BiH se razvijao pridavana istraživanju arheologije i prirodnih znanosti. kao kompleksna kulturna i znanstvena ustanova u kojoj se izučavalo više znanstvenih disciplina: arheologija Godine 1889. Zemaljski muzej BiH počeo je izdavati (prapovijesna, antička i srednjovjekovna), etnologija, časopis Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Herce- folkloristika, povijest umjetnosti, kao i prirodne znanosti. govine, a za zemlje Europe i svijeta Wissenschaftliche Istodobno je utemeljena i znanstvena knjižnica. Mitteilungen des Bosnisch-Herzegowinischen Lande- smuseums. 186 Zapažene rezultate na području arheologije postigli su Zahvaljujući nadljudskim naporima malog broja zaposle- Ćiro Truhelka, Franjo Fiala, Karl Patsch, Vaclav Radim- nih, SVI SU MUZEJSKI EKSPONATI SPAŠENI! sky i Filip Baliffa, čime su dali znatan doprinos izuča- U poslijeratnom razdoblju oporavak je tekao vrlo sporo. vanju antičke provincijalne kulture u ovim krajevima. Muzej se susreće s brojnim teškoćama, od kojih su Etnologijom se, ali samo u pauzama arheoloških iskopa- najteže nepotvrđen status ustanove i neredovito financi- vanja, bavio Ćiro Truhelka (a nakon 1900. i Vejsil Ćurčić), ranje. Broj zaposlenih je dostigao 65 ljudi, da bi do kraja pa je ta znanstvena disciplina po rezultatima znatno 2012. g. pao na 60, od čega samo jednu trećinu čine zaostajala za arheologijom i prirodnim znanostima. Zbog kustosi. nedostatka odgovarajućih stručnih i znanstvenih djelatnika rezultati su se u početku svodili na skupljačku i Zahvaljujući angažmanu švedskih organizacija SIDA izložbenu aktivnost. i NGO Kulturno naslijeđe bez granica (CHwB), u razdoblju od 1997. do 2005. g., obnovljene su tri zgrade Velika je važnost pridavana i prirodnim znanostima jer je (Prirodnjačko odjeljenje, Arheološko odjeljenje i Upravna zanimanje za prirodna bogatstva Balkana bilo vrlo veliko. zgrada). Zgrada Odjeljenja za etnologiju obnovljena je Važno je spomenuti dr. Friedricha Katzera, Otmara Rei- sredstvima Europske komisije. sera, Victora Apfelbecka, Karla Malya, jer su oni svojim dugogodišnjim radom u Zemaljskom muzeju BiH dali Svjetski kongres Katastrofe i zaštita od katastrofa u velik doprinos razvoju prirodnih znanosti. muzejima je 2001. g. okupio stručnjake iz cijelog svijeta i skrenuo pažnju na stradanje objekata Zemaljskog Prema projektu arhitekte Karla Paržika, od 1908. do muzeja BiH tijekom rata 1992. - 1995. g. Također, kon- 1912. g. izgrađen je novi muzej paviljonskog tipa s četiri gres je upozorio i na druge opasnosti za muzej (poplave, objekta i botaničkim vrtom u sredini. Novi je muzej za požari, krađe). javnost otvoren 4. listopada 1913. u čast obilježavanja 25. godišnjice rada. Svaki od tri odjela smješten je odvo- Osim angažmana na renoviranju zgrada, NGO Kulturno jeno u zasebnom paviljon, a izložbe su bile postavljene naslijeđe bez granica angažirala se i u organiziranju prema najmodernijim muzeološkim načelima. Knjižnica i međunarodnih skupova kao što su okrugli stol K moder- upravne prostorije smještene su u četvrtom paviljonu. nizaciji Zemaljskog muzeja BiH (1999.) te simpoziji Susret etnologije i muzeja (2005.) i Susret arheologije i Zastoj u terenskome istraživačkom radu, uzrokovan muzeja (2007.). događajima vezanima za dva svjetska rata i ekonomsku krizu 1930-tih godina, prevladan je tek 1950-ih i 1960-ih U razdoblju od 2000. do 2010. g. održani su brojni godina. U drugoj polovici 20. st. Zemaljski muzej BiH seminari iz muzeologije i menadžmenta za muzealce iz doživljava uspon u svim znanstvenim disciplinama. U zemalja zapadnog Balkana. njemu rade stručnjaci (arheolozi, etnolozi, folkloristi, geolozi, botaničari, zoolozi) koji provode brojna terenska Zakonski okvir istraživanja, a postignute rezultate objavljuju u Glasniku 1. veljače 1888. g. Zemaljska vlada za Bosnu i Herce- 1 Zemaljskog muzeja BiH ili u posebnim izdanjima. govinu osnovala je Zemaljski muzej za Bosnu i Herce- Iz Zemaljskog muzeja BiH izdvojene su i oformljene nove govinu. ustanove: Umjetnička galerija BiH; Institut za prouča- 1913. austrougarska je vlast Statutom potvrdila vanje folklora; Orijentalni institut; Balkanološki institut; državni status Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Zavod za zaštitu spomenika kulture. Od osnivanja do 1958. Narodna Republika Bosna i Hercegovina danas Zemaljski muzej BiH bio je temeljna institucija oko donijela je Zakon o muzejima kojim je reguliran status koje su se okupljali stručnjaci iz cijele Bosne i Hercego- Zemaljskog muzeja BiH kao republičke (državne usta- vine, jugoistočne Europe, ali i cijelog svijeta. nove). Stogodišnjicu rada (1988.) Zemaljski muzej BiH obi- 1967. donesen je Zakon o Zemaljskom muzeju BiH. lježava modernim izložbenim postavima, znanstvenim 1976. donesen je Zakon o muzejskoj djelatnosti, a kongresima i impozantnim brojem od 120 djelatnika. 1977. godine ponovo Zakon o Zemaljskom muzeju U svijetu najpoznatiji eksponat svakako je Sarajevska Bosne i Hercegovine. Hagada, manuskript iz 14. st. 1990. Zakonom o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti Devedesete godine 20. st., zbog ratnih su zbivanja u potvrđeno je da je Zemaljski muzej BiH znanstvena i 1. Spomenut ću samo neka imena: Bosni i Hercegovini obilježene stagnacijom na području muzejska ustanova od značaja za državu Bosnu i Her- A. Benac, B. Čović, Đ. Basler, P. istraživačkog rada u Zemaljskome muzeju BiH. Prioritet cegovinu i upisan je u tzv. Bijelu knjigu, u koju su upi- Anđelić, N. Miletić, Z. Marić, je dan muzeološkom radu i spašavanju muzejskih kolek- sane sve ustanove važne za našu domovinu. I. Čremošnik, D. Sergejevski, V. Paškvalin, Š. Kulišić, Z. Čulić, cija. C. Popović, V. Palavestra, Đ. Situacija danas Buturović, R. Kajmaković, R. Poslijeratni period (1996. - 2012.) Fabijanić-Filipović, A. Bugarski, Danas, nakon 125 godina rada, nažalost, situacija je Lj. Beljkašić-Hadžidedić, Č. Šilić, Završetak rata (1992. - 1995.) Zemaljski muzej BiH potpuno drugačija. R. Sijarić, S. Miškin, Ž. Bjelčić, T. dočekao je s izrazito devastiranim objektima, a broj Slišković, S. Obratil, S. Mehanović, E. Đurović i dr. zaposlenih pao je na jednu trećinu. 187

Ustavom Bosne i Hercegovine, koji je donesen nakon usvajanja Daytonskog sporazuma, potvrđen je kontinuitet Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine kao državne ustanove. Aneksom VIII. Daytonskog sporazuma utvrđena je sl.2. Zemaljski muzej BiH je 4. listopada odgovornost države za očuvanje kulturne baštine, iako 2012. godine, na stotu godišnjicu, zatvorio nije formirano Ministarstvo kulture na državnoj razini. svoja vrata za javnost.

Međutim, u praksi je kultura u Bosni i Hercegovini sl.3. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine prepuštena institucijama niže razine vlasti (entitetima i danas, 2013. županijama), a ustanove čija je djelatnost od značaja Putem projekata osigurana su sredstva za terenska za državu, “dodijeljene” su na brigu Ministarstvu civilnih istraživanja, tematske izložbe, izdavanje godišnjaka i poslova. posebnih muzejskih izdanja, kao i za obavljanje drugih Slijedom takve odluke, financiranje osnovne djelatnosti aktivnosti u Muzeju. Vlastitim je snagama je napravljena Zemaljskog muzeja BiH nije regulirano putem budžeta, digitalizacija muzejske građe (bez odgovarajućeg pro- nego putem granta, za koji se natječaj raspisuje svake grama za koji Muzej nije imao sredstava). godine. Sredstva dobivena putem granta (oko 400 000 U poslijeratnom razdoblju postavljen je velik broj eura) činila su 60% ukupno potrebnih sredstava za “nor- tematskih izložbi, putem kojih je javnost upoznata s malan” rad institucije (zaštitu i održavanje eksponata u muzejskom građom koja nije dostupna u sklopu stalnih depoima i na stalnim izložbama, nabavu opreme i znan- postava. Ali to su samo mrvice u usporedbi sa svim stvene literature, plaće). potrebama i mogućnostima koje pruža rad u ustanovi Napominjem da Muzej tijekom cijelog poslijeratnog kakva je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. razdoblja (od 1995. g. do danas), radi s prepolovljenim Teška financijska situacija kulminirala je tijekom 2011. i brojem osoblja. Ostatak sredstava Muzej je “zarađivao” 2012. g., kada Zemaljski muzej BiH nije dobio financij- projektima, iznajmljivanjem prostora i prodajom ulaznica. sku potporu za obavljanje osnovne djelatnosti. Bila je to U prvim poslijeratnim godinama, kada su čišćeni pred- izravna posljedica političke nestabilnosti u zemlji, kada meti i vraćani stalni postavi, osoblje Muzeja radi bez dulje od godinu dana nakon izbora nije formirana vlada centralnoga grijanja, iako je sustav grijanja priključen na Bosne i Hercegovine (2011.). zgradu Parlamenta BiH. Kasnije Muzej “dobiva” odobre- Godine 2012. uvjeti za dodjelu granta od Ministarstva nje za grijanje u trajanju od mjesec ili dva. Nakon 2005. civilnih poslova potpuno su izmijenjeni. Natječaj je ras- g. Parlament BiH odobrava centralno grijanje u trajanju pisan samo za projekte, i to u maksimalnom iznosu od od pet mjeseci (1. studenog - 31. ožujka 2005.). 170 000 eura po ustanovi. S obzirom na to da je ukinut 188 grant za redovitu djelatnost i s obzirom na činjenicu da se maksimalno 20% sredstava s projekta može iskoristiti za administrativne potrebe i plaće, Zemaljski muzej BiH nije se javio na natječaj. Kada su iscrpljene sve financijske mogućnosti i realizirani tekući projekti, Zemaljski muzej BiH je 4. listopada 2012. godine, na stotu godišnjicu otvaranja novih muzejskih objekata, zatvorio svoja vrata za javnost.

LITERATURA The National Museum of Bosnia and Herzegovina in 1. Spomenica uz stogodišnjicu Zemaljskog muzeja post-Dayton Bosnia and Herzegovina Bosne i Hercegovine (1888. - 1988), Sarajevo, 1988. The article presents the work of the National Museum of Bosnia and Herzegovina from its foundation to the present day (1888-2013), as well as the problems concerning the endorse- Primljeno: 27. travnja 2013. ment of the status of the establishment and securing the funding for the performance of the basic museum activity. The Land Museum of Bosnia and Herzegovina is the oldest scientific and museum establishment in Bosnia and Herzego- vina, and was founded on February 1, 1888, at the initiative of the Museum Association, around which the intellectual elite of Bosnia and Herzegovina was gathered. Dr Ćiro Truhelka, art historian and archaeologist, was appointed the first curator of the Land Museum; invited by the Museum Association and at the initiative of Isidor Kršnjavi, he arrived in Sarajevo in 1886. The first director of the museum was government adviser Kosta Hörmann. From the very beginnings of its work, the Land Museum of Bosnia and Herzegovina developed as a complex cultural and scientific establishment in which several scientific disciplines were studied: archaeological (prehistory, Antiquity, Middle Ages), ethnology, folk studies, art history and natural sciences. At the same time a science library was established. The work of the Museum at the beginning was in practice carried out in two departments – one for research into archaeology, art history and ethnology, and the other for the study of biology, mineralogy and geology. Today, 125 years later, the situation is, alas, very different. The Constitution of Bosnia and Herzegovina adopted after the ratification of the Dayton Agreement, confirmed the continuity of the Land (National) Museum of Bosnia and Herzegovina as a state institution. Annex VIII of the Dayton Agreement laid down the responsibility of the state for the preservation of the cultural heritage, although no ministry of culture at state level was established. However, in practice the culture of Bosnia and Herzegovina is left to institutions of lower levels of government (entities and counties) and establishments the work of which is important for the state as a whole are “allocated” to the care of the Ministry of Civil Affairs. The author of this text remarks that the Museum, in the whole of the post-war period, (since 1995) has worked with half of its staffing level. The remainder of its funding has been “earned” with projects, by renting out rooms and the sale of entrance tickets. Because the Ministry of Civil Affairs of Bosnia and Herzegovina ceased to fund the establishment, on October 4, 2012, the National Museum of Bosnia and Herzego- vina was closed. IM 43 (1-4) 2012. ETNOLOŠKO ODJELJENJE ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE U SARAJEVU (1888. - 2012.) MUSEUM THEORY AND PRACTICE

SVETLANA BAJIĆ Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Godine 2013. navršava se 125 godina od kada je organiziraju se seminari, radionice za njegovanje kul- Etnološko odjeljenje Zemaljskog muzeja BiH (dalje turnog naslijeđa, simpoziji, kongresi, koncerti i drugi EOZM i ZMBiH) počelo svoju djelatnost u tek utemelje- oblici kulturnoga i umjetničkog sadržaja. Ta se djelatnost nome Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sara- ostvaruje u sklopu dvaju odsjeka - Odsjeka za folklor, jevu. kasnije Odsjeka za duhovnu kulturu i Odsjeka za materijalnu kulturu, službe za dokumentaciju, preparatorsko- U dugom neprekinutom povijesnom razdoblju rada, u konzervatorske radionice te pedagoško-obrazovne različitim državnopravnim okvirima - austrougarskome, djelatnosti Muzeja. Bogatstvom i vrijednostima zbirki, u prvoj i drugoj Jugoslaviji, u kataklizmičnim razdobljima dostignućima stručne i znanstvene obrade materijala i Prvoga i Drugoga svjetskog rata i neviđene destrukcije predstavljanjem raznih oblika narodne kulture EOZMBiH s kraja prošlog stoljeća, u ovisnosti o brojnim činiteljima, (Etnološko odjeljenje Zemaljskog muzeja BiH) je u drugoj permanentno su popunjavane i povećavane njegove polovici 20. st. dosegnuo sam vrh razvijenosti sredn- muzejske zbirke. Muzejski je materijal dokumentiran, joeuropskih muzeja etnografskog sadržaja. Svestrano sređivan, obrađivan i prezentiran sukladno iskustvenim plodotvoran rad naprasno je prekinut neviđenom i razvojnim muzeološkim dostignućima utemeljenima katastrofom (1992. - 1995.) potkraj prošlog stoljeća. EO na znanstvenoistraživačkom radu iz kojega su proistekli kao dio ZMBiH-a ponovno je, kao i u nekim prijašnjim važni doprinosi etnološko-folklorističkoj znanosti. svojim razdobljima, o kojima će dalje biti riječi, podijelio Tijekom proteklih desetljeća uspostavljena je plodo- tešku sudbinu Bosne i Hercegovine. To je vrijeme nosna suradnja s brojnim kulturnim institucijama bivše možda jedno od najtežih razdoblja rada po posljedi- Jugoslavije i inozemstva. Godine 1889. pokrenut je cama i dimenzijama destrukcije, teškoća u održavanju Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, koji postojećih fundusa, posebno trenutačnoj sveopćoj nije samo najstariji muzejski časopis ovih prostora nego (financijskoj, kadrovskoj, istraživačkoj i izdavačkoj) bes- je svojim sadržajnim godišnjim serijalima (do 1990-ih perspektivnosti krajnje dezolatno, alarmantno opasno. godina), objavljenim znanstvenim i stručnim prilozima Radi bolje usporedbe prošlosti, sadašnjosti i budućnosti neupitno slovio kao jedna od najvažnijih publikacija u Odjeljenja, ukratko se prisjetimo što je postavilo osnove Bosni i Hercegovini, a i na širem prostoru. i utrlo puteve, zapravo stvorilo uvjete za konstituiranje, Stručnjaci i znanstvenici Etnološkog odjeljenja objav- organiziranje i djelovanje Etnološkog odjeljenja unutar ljivali su članke, studije i knjige unutar posebnih izdanja Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu. u Muzeju ili izvan njega te pisali brojne kataloge uz izložbe. Suradnici Odjeljenja preparatorsko-konzervatorske zaštite muzejskih predmeta i u pedagoško- Zbirke obrazovnoj djelatnosti postizali su značajne rezultate. Početak skupljanja i vrednovanja kulturnog naslijeđa Osim svojih primarnih programskih opredjeljenja u BiH datira još od daleke 1850. g., od ideja zagovo- Etnološko je odjeljenje - posebice u drugoj polovici 20. rnika osnivanja Bosanskog muzeja uglednog fratra st., zahvaljujući povećanim kadrovskim potencijalima, Ivana Frane Jukića. Zbog bojazni da bosanske starine razgranalo svoje djelovanje i na područja folkloristike i ne padnu u ruke pohlepnih inostranaca, on se obraća muzeologije, i to u više smjerova: pomaganjem mnogim javnosti u svom časopisu Bosanski prijatelj riječima: novoosnovanim muzejima diljem Bosne i Hercegovine Ja sam od nekoliko godina počeo ovakve stvari sabi- (u Doboju, Mostaru, Bijeljini, Tuzli, Bihaću, Trebinju, rati, zato molim sve Bošnjake gdje što god, opaze, da Zenici, Travniku i dr.), spomen-kućama, etnološkim otkupe na moje ime. Ako Bog da, s mojom zbirkom zbirkama u samostanima (Humac, Kraljeva Sutjeska, želim metnuti početak “Bosanskom muzeju”. Kreševo, Fojnica, Visoko, Tolisa, Livno, Tomislavgrad), kulturno-umjetničkim društvima i dr. Velika se pozornost Od tih Jukićevih prvih zamisli trebalo je proći punih 38 pridaje etnološkome dokumentarnom filmu, folklornim godina, kada je dr. Ćiro Truhelka nabavio prve etno- zapisima, kao i komunikaciji s javnošću (radio, tv, film), grafske predmete iz selâ i iz gradova utemeljivši time 190

sl.1. Fotografije izložaba koje su se održavale u razdoblju od 1913. - 1949. Izvor: Fotodokumentacija Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine zbirke EO-a. Počeo je prikupljati narodne nošnje. S tim sarajevske Ruždije, zvana “šarena soba”. Te se sobe ciljem organizirao je namjenska terenska istraživanja i danas nalaze u Odjeljenju kao dio stalnog post- u srednjoj Bosni, južnoj Hercegovini te u travničkome, ava i svjedočanstvo su gradske arhitekture 19. st. u banjalučkome i mostarskom okrugu. Tako se njegovom BiH. Osim otkupima na terenu, muzejske su zbirke zaslugom u zbirci EO-a našao vrlo lijep broj kompleta obogaćivane darovima pojedinaca i ustanova. Na prim- nošnji kako iz različitih krajeva BiH, tako i svih konfesija. jer, Zajedničko ministarstvo financija, nakon Peštanske Uz komplete nošnji nabavljani su i pojedinačni dijelovi izložbe (1895. g.) darovalo je Muzeju 400 predmeta, od koji danas čine impozantan fond na osnovi kojega se toga je Truhelka za EO odvojio 164 predmeta tekstilne može proučavati kulturno-povijesni razvoj nošnji u BiH industrije i 54 komada oružja. u 19. st. Samo četiri godine nakon osnivanja Muzeja Provodeći odluku sa sjednice ZMBiH-a od 15. listopada Odjeljenje je posjedovalo zbirku od 75 kompleta nošnji i 1910., Truhelka je organizirao i terenska istraživanja 50 kostima (dijelovi nošnji imućnih feudalaca i građana). za nabavu predmeta iz susjednih balkanskih zemalja, Zbirka etnografskog materijala postupno se povećavala, tako da se broj predmeta u zbirkama povećavao etno- pa se tada, osim nošnji, nabavlja i nakit kao proizvod grafskim predmetima iz Bugarske, Albanije, Grčke i s nadaleko poznatih bosanskohercegovačkih obrtnika Kosova. - kujundžija. Nabavljaju se proizvodi i drugih obrtnika: kazandžija, drvorezaca, terzija (krojača), sarača (remen- Osim Truhelke, osoba značajna za popunjavanje fonda ara), kovača, abadžija (suknara) i drugih koji danas čine zbirki u tom prvom razdoblju razvoja Odjeljenja, od zbirku gradskog pokućstva i obrta. 1910. g., bio je Vejsil Ćurćić, koji je zaslužan za nabavu velike zbirke rezbarenih drvenih predmeta iz Donjeg Otkupljene su bogate zbirke oružja, umjetnički Unca (preslice, vodjeri, čaše, ogledala, iglenice, praljače izrađenoga u upotrebi u nas za vrijeme osmanske i dr.) i glinenih posuda iz Orubice na Savi. uprave, rad domaćih i stranih obrtnika (puške, handžari, kubure, noževi, sablje i dr.). Od tekstilnih predmeta, Kada se Zemaljski muzej iz zgrade Penzionog fonda osim nošnji, treba spomenuti i nabavu ćilima, posebno (današnji Trg fra Grge Martića kod katedrale) 4. listo- fragmente velikog perzijskog ćilima iz 1635. g. koji se pada 1913. uselio u svoje raskošne zgrade, Odjeljenje sastoji od sedam dijelova i svjetski je raritet, ukrasnih za etnologiju smjestilo se u svoj današnji prostor s 4 131 ručnika i dr. predmetom i 127 kompleta nošnji. Odmah je započeto sustavno sređivanje zbirke predmeta, posebno tekstilne. Osim navedenih predmeta, Truhelka je za Odjeljenje Svi su predmeti uglavnom smješteni u metalne vitrine s nabavio i bogato u drvu izrezbarene sobe iz Sarajeva, ladicama, dok su gornji dijelovi vitrina služili za izlaganje. Jajca i Srebrenice, među kojima je najljepša ona iz 191

sl.2. Fotografije nakita iz fundusa muzeja Izvor: Fotodokumentacija Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine Za vrijeme Prvoga svjetskog rata fond predmeta nije se je obiđen velik dio BiH. Otkupljeno je mnogo predmeta povećavao, a zbirke Odjeljenja sačuvane su u cjelini. za zbirke seoskog pokućstva, proizvodnog oruđa, pol- Iako se za sadržaj zbirki u prvoj fazi razvoja Odjeljenja joprivrednih sprava, oruđa za lov i ribolov, pomagala (za vrijeme austrougarske uprave) ne može reći da su i sprava za proizvodnju tekstila, narodne nošnje i dr. ga nabavljali stručnjaci - etnolozi, mora se istaknuti Nakon spajanja Odjeljenja s Institutom za folklor 1958. da su svi predmeti koji su uvršteni u zbirke uglavnom g. napravljena je studiozna analiza zbirki kojom se stekla reprezentativni. Strancima su dočaravali “egzotiku slika o prazninama pojedinih kolekcija. Njezini su rezul- Bosne”, a stvarno su ne samo obogaćivali fond, nego tati poslužili za izradu prvoga strateškog plana otkupa su odonda do danas bili osnova za proširivanje i Odjeljenja (popularno nazvanoga Bijela knjiga BiH) te se kompletiranje zbirki, njihovo proučavanje i rasvjetljavanje otada otkupljuju i predmeti vezani za narodne običaje, kulturno-povijesnog naslijeđa svih naroda u BiH. narodnu medicinu i vjerovanja, glazbeni instrumenti i dr. Osim prioritetne nabave predmeta sa seoskih područja U međuratnom vremenu, tj. u prvoj Jugoslaviji (1918. cijele BiH, treba naglasiti otkupe i u sklopu djelatnosti - 1941.) Odjeljenje, kao i cijeli Muzej, stagnirali su kako Muzeja. Velik broj predmeta dobiven je i darovima. zbog financijskih teškoća i slabe nabave etnografskih Međutim, unatoč svim nastojanjima da se dođe do predmeta, tako i zbog nedostatka stručnog osoblja. nekih deficitarnih predmeta prema regionalnome i nacio- Nositelji poslova u tom razdoblju bili su Vejsil Ćurćić, nalnom kriteriju zbog jednostavnih i bizarnih razloga a od 1921. i Milan Karanović. Zahvaljujući kustosu nije se u tome uspjelo jer su određeni krajevi zemlje bili Karanoviću, etnografske su zbirke popunjene s ukupno opustošeni još tijekom Drugoga svjetskog rata (npr. 418 novih predmeta (dječje igračke, bešike (zipke), hod- istočna Bosna, Cazin, Kladuša i dr.). alice, dubak, zbirka gradskoga bošnjačkog veza i dr.) te dvjema kompletnim nošnjama iz Imljana. Analogno predmetima koje su otkupljivali uglavnom stručnjaci iz Materijalnog odsjeka (samo dva iz Duhov- Tijekom Drugoga svjetskog rata, prema inventarnim noga), ostali stručnjaci iz Odsjeka za duhovnu kulturu knjigama, upisano je samo 58 novih predmeta, a to skupljali su ili otkupljivali od pojedinaca zapise o narod- razdoblje inače je karakteristično po naporima zaposle- noj poeziji, prozi, glazbi, narodnoj medicini, etnogenezi nika za fizičkim očuvanjem zbirki (izložbene su prostorije i dr. Zapisi su skupljani ručno ili snimanjem na mag- zaštićene drvenim konstrukcijama, a tekstilni su pred- netofonsku vrpcu, i više imaju karakter arhivske nego meti u sanducima preneseni u podrume). muzeološke građe. Među tom građom o narodnim Poratno vrijeme druge Jugoslavije (1945. - 1992.) kara- običajima ima 572 primjera, iz vjerovanja i narodne kterizira podatak da tek 60 godina nakon osnivanja medicine 210 primjera, dok zapisa iz govornog folklora Odjeljenja u Muzej dolaze prvi stručnjaci - etnolozi, (poezije, proze, etnogeneze, sociologije sela) ima 16 koji kao primarni muzejski zadatak postavljaju otkup 120, a glazbenih je zapisa (s tekstom i plesom) 7 140. predmeta kojih nije bilo u zbirkama, a koji su činili Magnoteka broji oko 100 vrpci sa zapisima. materijalnu i duhovnu kulturu narodnog života. Otkup je bio osobito intenzivan od 1947. do 1957. g., kada 192

sl.3. Zbirka čevkena Zbirke, razvrstane prema vrstama materijala i temats- su zbirke u 20-godišnjem razdoblju popunjene sa samo kom sadržaju (gospodarstvo, seosko i gradsko 1 000 predmeta, od čega su 92 predmeta dobivena kao pokućstvo, gradska i seoska nošnja, pojedinačni dijelovi dar. Zbirka etnografskih predmeta danas sadržava 18 nošnje, obrti, nakit, glazbeni instrumenti, makete, 060 predmeta i 298 kompleta nošnji. običaji i vjerovanja, narodna medicina, dječje igračke, uzorci veza, oružje, pribor za pušenje i dr.), u sklopu kojih je primijenjen sustav regionalne sistematizacije, a Izložbe u ponekih i tipološke ili nacionalne (nošnje) do 1992. Prvi stalni izložbeni postav otvoren je 1888. g. u zgradi g. narasle su do 15 599 predmeta. Tom broju treba tadašnjega Penzionog fonda. Njegovim otvoren- dodati ilustrativni materijal (negative, foto-ploče, foto- jem promoviran je rad Muzeja, što je izazvalo veliko grafije, slike, crteže), arhivsku građu i druge vrste doku- zanimanje i privuklo pozornost javnosti iz BiH i sa mentacijskog materijala, koji je ponovno, drugi put u širih južnoslavenskih prostora. Ubrzo nakon te izložbe istom stoljeću, bio izložen ratnoj opasnosti od fizičkog obogaćene su zbirke omogućile sudjelovanje na oštećenja i uništenja. Stoga su od sredine lipnja 1992. izložbama u inozemstvu, koje su se nizale iz godine g. poduzete hitne mjere spašavanja najvrednijih pred- u godinu. U Beču je 1891. organizirana velika izložba meta, koji su premješteni u trezor banke, a ostale zbirke narodnih nošnji, s katalogom posebno tiskanim za sa svih izložbi (koje su demontirane) više su puta tijekom BiH; u ljeto iste godine Odjeljenje ponovno sudjeluje s rata preseljavane, uz strogu evidenciju s popisima, u nošnjama i odgovarajućim pokućstvom na izložbama sigurnije prostore Muzeja. Gotovo se istodobno radilo u Zagrebu i Temišvaru; 1896. na milenijskoj izložbi u i na zaštiti materijala, istina, u otežanim uvjetima i bez Budimpešti; 1897. na svjetskoj izložbi u Briselu, a 1898. odgovarajuće ambalaže i potrebnih sredstava. Možda na Jubilarnoj izložbi u Beču. Najveći je uspjeh postignut je suvišno naglašavati, ali sve su aktivnosti obavljane u na izložbi u Parizu 1900. g., gdje je Bosanski paviljon apsolutno neciviliziranim uvjetima života, s desetkovanim proglašen jednim od najljepših. I 1910. g. na Lovačkoj osobljem koje je u opkoljenom gradu, zajedno sa svim izložbi u Beču također je bilo naših predmeta. stanovnicima, bilo svakodnevno izloženo životnim opas- Sve su izložbe imale višestruko značenje: svaka je nostima. Svojevrsnom “ruskom ruletu” nadomak linije podrazumijevala nova istraživanja i nabavu predmeta, a razdvajanja dvaju frontova. njihovi su postavi bili koncipirani u duhu tadašnjih težnji Nakon rata, u postdejtonskom razdoblju, Odjeljenje za afirmacijom nacionalnih i kulturnih vrijednosti. nije nikada dobilo namjenska sredstva za otkup pred- Nakon završetka nove zgrade za Etnološko odjeljenje meta, pa nije ni izrađivalo plan otkupa. I dok su tijekom u sklopu kompleksa muzejskih zgrada 4. listopada rata i neposredno nakon njega, a često i sada, mnogi 1913. g. otvoren je prvi stalni izložbeni postav. Pred- građani nudili svoje predmete (često i deficitarne u meti su postavljeni prema tadašnjim najsuvremenijim našim zbirkama) na otkup, mnogi od njih završili su u muzeološkim načelima u nas i u svijetu. Nastojalo se rukama stranaca, isto kao i u prvoj polovici 19. st. Naše reprezentativno, atraktivno, gotovo blještavo tipološki 193

sl.4 Zbirka pojaseva

sl.5. Zbirka pojaseva

sl.6. Zbirka ćilima

sl.7. Zbirka ječermi izložiti što više predmeta (kao sistematske zbirke). Na Tim postavima započelo je novo razdoblje izlaganja katu zgrade bile su smještene originalne sobe bogato predmeta, pri kojemu se prije svakog novog postava rezbarene u drvu (njih osam, s lutkama u nošnjama studijski obrađivao etnološki problem, a zatim pred- raspoređenim prema zemljopisnim cjelinama, i to svih lagala koncepcija prikaza. Kako je izbor predmeta nacionalnosti (ukupno 38 muških i 42 ženske lutke). U poseban stručni zadatak jer se polazi od činjenice da iz posebnoj sobi bile su nošnje iz Albanije, Grčke i Bugar- dokumentarne vrijednosti proistječu asocijacije kojima ske. se tematske cjeline pretvaraju u edukativne sadržaje, te su izložbe stalno dopunjavane legendama na francus- U prizemlju lijevo, u dvorani su uglavnom predstavljeni kome i njemačkom jeziku, velikom kartom BiH s glavnim tekstilni predmeti iz sela i grada, a u desnoj su izloženi tipovima i varijantama narodnih nošnji s cijelog državnog obrtnički proizvodi. područja, alatima za izradu predmeta i dr. Te se izložbe nisu mijenjale do 1949. g. Izložba na katu, Zastarijevanjem te izložbene koncepcije stručnjaci sada pod nazivom Život i kultura gradskog stanovništva (od 1971. g.) rade na pripremi novog stalnog postava u BiH u 19. stoljeću, u poratnom je razdoblju (1949. (drugoga po redu), koji je trebao mnogo detaljnije prika- - 1992.) doživjela više dopuna u smislu osvježenja zati tradicijski život i kulturu našeg sela predstavljajući, ljepšim primjercima nošnji i pokućstva, posljednji put u naglašavam, također, sve nacionalnosti u BiH s njihovim postdejtonskom razdoblju (1998. g.), kada je izložba specifičnostima, kao i zajedničkim karakteristikama na ponovno otvorena. Ali ideja Huseina Karišika, pre- cjelokupnom području zemlje. paratora Odjeljenja, iz 1940. g. o prikazu momenata iz gradskoga (mahom bošnjačkog) života ostala je ista. Idejna koncepcija izložbe zasnovana na etničko- Prva poratna stalna izložba nakon 1945. g. postavljena regionalnom načelu, u sklopu koje su obuhvaćeni i je također u prizemlju Odjeljenja godinu dana nakon Bošnjaci i Srbi i Hrvati, i to u dinarskoj, posavskoj i dolaska prvih stručnjaka - etnologa, odnosno nakon srednjoistočnobosanskoj zoni, prezentirala je njihove nabave određenog broja potpuno novih predmeta, glavne odlike, specifičnosti, kao i zajednička obilježja posebno oruđa za proizvodnju. U jednoj dvorani u izražena u materijalnoj i duhovnoj kulturi. Za tako prizemlju otvorena je izložba Seoski život u BiH koja je zamišljenu izložbu sada je bilo već dovoljno predmeta, ilustrirala tradicionalni narodni život na selu u njegovim na njoj je radio veći broj stručnjaka, a bilo je i dovoljno različitim oblicima, ponajprije u njegovu gospodarsko- materijalnih sredstava koja su omogućila adaptaciju ekonomskom obliku, kao i u kulturno-umjetničkom postojećeg prostora, kao i suvremenu tehničku opremu stvaralaštvu. U drugoj izložbenoj dvorani predstavljani su za postavljanje izložbe. Izložba Seoska kultura u BiH Umjetnički zanati u BiH, sva njihova brojnost, raznovrs- otvorena je 1974. g. S vremenom je dopunjavana i nost i bogatstvo umjetničkog izražavanja kao jedno od muzeološki osuvremenjivana, a demontirana je 1992. g. glavnih obilježja gospodarskog života naše zemlje, oso- zbog rata. Svi su eksponati sačuvani, ali su fotografije bito razvijeno za vrijeme osmanske uprave. uništene, a kompletan je izložbeni prostor devastiran 194 jer je zgrada Odjeljenja, kako je već spomenuto, bila na jednog pionira, pa do ove današnje - Izložbena djelat- prvoj liniji razgraničenja. nost Odjeljenja za etnologiju 1992. - 2012.), bio je u uvjetovan, prije svega, izborom predmeta, njihovom Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma (jesen kvalitetom, prezentacijom, ali i dostignućima etnologije 1995.), dok su predmeti još bili u neadekvatnim prosto- i muzeologije, općim društvenim i kulturnim prilikama, rima (podrumima) počelo se razmišljati o novom post- brojem zaposlenih stručnjaka, kao i prostornim i materi- avu. U lipnju 1996. g. u manjem dijelu oštećene dvorane jalnim mogućnostima. Iza mnogih nije ostalo nikakva postavljena je manja tematska izložba Bjelašnica, koja je pisanog traga u obliku kataloga, ali je putem njih javnost tu ostala do sanacije Odjeljenja. upoznala obilježja materijalnoga i duhovnog stvaralaštva, Osim stalnih izložbi, stručnjaci Odjeljenja su od 1945. do odnosno bosanskohercegovačkim identitet. 1992. g. ostvarili velik broj povremenih tematskih izložbi Prvi katalog neke izložbe Odjeljenja, onaj objavljen koje se mogu kategorizirati kao studijske, znanstveno- uz izložbu Vođa kroz etnografski muzej autora M. popularne i vizualno-reprezentativne, od kojih velik Karanovića, izašao je 27 godina nakon postavljanja stal- broj ima edukativnu namjenu i usmjeren je prema užoj nih izložbi u Odjeljenju. Nakon 1945. g. izašla su četiri stručnoj i kulturnoj javnosti. Kao rezultat suradnje real- kataloga: 1963., 1970., 1979. i, posljednji, 1984. g. U iziran je, također, znatan broj izložbi s muzejima iz bivše postdejstonskom razdoblju, 1998. g., prilikom dovršenja Jugoslavije (iz Zagreba, Ljubljane, Maribora, Beograda, stalnoga izložbenog postava na katu, izrađen je flajer na Skoplja). bosanskome i engleskom jeziku te vodič 2008. g. Vrijedne su i izložbe koje su organizirane u mnogim europskim gradovima i SAD-u, za koje su naši stručnjaci izdvajali predmete prema zadanim temama. Preparatorsko-konzervatorska radionica Izložba Vez i nakit BiH, namijenjena isključivo inozem- Preduvjeti da se u tako aktivnoj izložbenoj djelatnosti noj publici, gostovala je od 1973. g. u više europskih Muzeja i Odjeljenja obrade razni oblici narodnog života država (Belgiji, Holandiji, Danskoj, Engleskoj, Francus- i umjetnosti nisu bile samo bogate zbirke raznovrsnih koj, bivšem Sovjetskom Savezu), a gostovala je i u Puli etnografskih predmeta i znanstvenoistraživački rad i Beogradu 1980. g. za vrijeme zasjedanja Generalne koji je prethodio njihovoj realizaciji nego i stalna briga skupštine UNESCO-a. na području preparatorsko-konzervatorske obrade bukvalno svakog predmeta. Iako se zaštiti etnograf- Kako Muzej nije imao prostor za primanje izložbi iz skih predmeta i u ranijim razdobljima razvoja Muzeja drugih muzeja bivše Jugoslavije i iz inozemstva, mnoge pridavala određena pozornost, ozbiljniji pristupi u izložbe razmjenom gostovale su u drugim prostorima u prezentiranoj zaštiti počinju tek uoči Drugoga svjetskog Sarajevu, a djelatnici Odjeljenja bili su organizatori. Osim rata, a puni zamah dobivaju tijekom druge polovice izlaganja u matičnoj kući, u razdoblju od 1995. do danas 20. st. Prvi preparator Tom Grossman izradio je vrlo izložbe su često zbog nemogućnosti korištenja naših precizne mehaničke modele vareškog majdana (rud- prostora gostovale i u drugim prostorima u gradu. nika), stolačkih stupa za valjanje ćebadi (deka) i visočke Na međunarodnoj razini važno je bilo sudjelovanje tabhane (štavionica kože) koji su i danas izloženi u našeg Odjeljenja na svjetskoj izložbi Expo-98, u Por- predvorju prizemlja. Prva preparatorska radionica (jedna tugalu te 1999. i 2001. u sedam gradova u Švedskoj, soba) utemeljena je 1937. g. u podrumu Etnološkog u organizaciji Kulturno naslijeđe bez granica s izložbom odjeljenja gdje je otprije bio smješten i sanduk za Bosna - islamska kultura u Europi. Ista je izložba gostov- dezinfekciju. Sav rad oko prepariranja i konzerviranja ala i u Norveškoj (od 2001. do 2003. g. u tri grada). Od predmeta do tada je obavljan u radionici Arheološkog 2003. do 2004. u više gradova bivše Jugoslavije, u Aus- odjeljenja. triji, Turskoj i Maleziji gostovala je izložba Stari most u Ubrzo nakon završetka Drugoga svjetskog rata osnivaju Mostaru. U istom razdoblju Odjeljenje je u sklopu surad- se dvije radionice (za tekstil te za drvo, metal i druge nje prihvatilo nekoliko izložbi iz inozemstva (iz Švedske, materijale). Srbije, Crne Gore itd.). Najveći broj izložbi Odjeljenja, od one prve u Penzionom fondu (1888. g.), pa do svih Napredovanje u zaštiti muzejskog materijala nastavljeno realiziranih do 1992. godine (Iz vremena naših pre- je kada je upotpunjen novi stručni tim, osposobljen ne daka; Nit pucaju puške nit topovi, samo sjajne sijevaju samo za preventivnu zaštitu nego i za poslove konzer- ćorde; Život i kultura stanovništva na planini Bjelašnici; vacije. Nakon završetka višemjesečnih preparatorskih Etnološke scene na fotografijama Franje Topića; Sara- tečajeva i studijskih boravaka u Ljubljani, Zagrebu i Beo- jevo između dvije carevine; Milan Karanović - Život i rad; gradu, susreti preparatora pri postavljanju mnogobrojnih Tradicionalni ribolov u Bosni i Hercegovini; U svijetu igre; izložbi bili su prilika za razmjenu iskustava i publikacija. Sviram kako pjesma kazuje; Darovani predmeti porodice Na studijske boravke u preparatorsko-konzervatorsku Ceković; Dani krompira i luka; Bosanskohercegovački radionicu Odjeljenja dolazile su ne samo kolege iz svih ćilimi iz zbirki Zemaljskog muzeja BiH; Koja je moja muzeja iz BiH (iz Banje Luke, Tuzle, Mostara, Doboja košulja; Budni snovi; Dr. Ćiro Truhelka - U spomen na i dr.) nego i iz drugih centara (npr. iz Splita), a gotovo nijedan muzej ili samostan u Republici BiH nije postavio 195 izložbu u kojoj nisu sudjelovali naši stručnjaci, kao što nijedna izložba u Odjeljenju, bilo stalna ili povremena, počevši od njezine pripreme (čišćenja, konzervacije i restauracije) pa do postava, nije prošla bez njihova angažmana. Uključivali su se kao pomoć nakon katastrofalnog potresa u Banjoj Luci. Iz Muzeja Bosan- ske krajine (1969.) preparatori su prihvatili, smjestili i sl.8. Zbirka đulevdana, hamam tasova i zaštitili sve predmete. kutija © Sve fotografije dio su fotodokumentacije Zahvaljujući ponajprije donacijama norveških, švicarskih, Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a zatim francuskih i švedskih institucija, Odjeljenje je prvi Sarajevo put nakon više od jednog stoljeća dobilo suvremenu Znanstvenoistraživačka djelatnost preparatorsko-konzervatorsku radionicu. Studijskim boravcima stručnjaka preparatorsko-konzervatorske Austrougarska vlast u BiH činila je određene napore radionice u Švedskoj, Norveškoj, Hrvatskoj i Austriji, usmjerene na proučavanje elemenata narodnog života. prisustvovanjem seminarima o zaštiti, konzervaciji i res- Kakva-takva manja (selo-grad) ili veća (regija, oblast, tauraciji povijesnog materijala u Sarajevu, u organizaciji rjeđe BiH kao cjelina) etnološka istraživanja, kao i pro- BHHR-a, Muzeja Ars Evi, usavršavanjem u sklopu cesi koji su se započinjali i trajali različitim intenzitetom u postdiplomskih studija te izuzetnom posvećenosti svim konfesionalnim sredinama, s vremenom su dobivali poslu postignuto je njihovo osobno napredovanje kao sve naglašenije nacionalne konotacije. Spomenuti stručnjaka, ne samo u preventivnoj zaštiti muzejskog procesi dugog trajanja bili su glavni razlog što kompe- materijala, poslovima konzervacije, restauracije, rekon- tentni organi (vlada, ministarstva) ili ličnosti, prije svih strukcije predmeta, nego i u podizanju razine toga B. Kalaj, nisu za njih iskazivali veće zanimanje. Situacija važnog segmenta muzeološke aktivnosti Etnološkog se nije bitno promijenila osnivanjem EO unutar Zem- odjeljenja - muzeja u struci, u cjelini. aljskog muzeja, Balkanološkog instituta (1905.) i pojave Glasnika. Ni novonabavljeni eksponati ni objavljeni radovi nisu mogli javnosti pružiti vjernu sliku etničkih i Dokumentacija nacionalnih odnosa. Uz respektabilna imena Kalajevih stručnjaka (Truhelke, Hörmana, Kube, Leopolda) trebao Nakon uspostave prve knjige inventara (14. ožujka se pojaviti niz prvih etnografa i folklorista poput Ćurčića, 1913.) na njemačkom jeziku, koja je sadržavala osnovne Ljubušaka, Lileka, Grđića (koji su organizirano počeli podatke o svakom predmetu s njegovim kraćim opisom, publicirati građu o narodnom životu i kulturi i koji su ubrzo je odlučeno da se inventarne knjige prepišu i na prepoznavali i istraživali život i etnološke karakteristike naš jezik. Osim tih knjiga, nije vođena nikakva druga Bosanaca i Hercegovaca. Do kraja tog razdoblja rad evidencija predmeta i tek je u međuratnom razdoblju na prikupljanju građe i proučavanju etnološke prošlosti (1918. - 1941.) ustanovljena fototeka etnografskih obavljao se posredno i neposredno pod patronatom snimaka s terena. Beograda, Zagreba (Cvijićeve antropogeografske škole, Od 1972. g. u Odjeljenju se osniva služba za doku- odnosno Osnova za istraživanje narodne kulture Antuna mentaciju i otada ona postaje stjecište svih dokume- Radića) i Beča. Od 1918. do 1945. etnološko djelovanje nata vezanih za obradu predmeta. Sveobuhvatno se u Zemaljskom muzeju uglavnom stagnira, a ni djelatnost uspostavlja sustav inventara i kartoteka, redoslijed kre- pojedinaca amatera ne daje rezultate. tanja i obrade predmeta - od ulaska predmeta u Muzej Nakon Drugoga svjetskog rata, s dolaskom prvih do smještaja u zbirke, izrađuju se odjelne i priručne kar- školovanih stručnjaka u Odjeljenje, stvorili su se uvjeti toteke predmeta i zapisa, radi se kompletna evidencija za daljnji razvoj i napredak etnološkog rada u BiH. Osim fototeke, kao i transkribiranje zapisa s magnetofonskih individualnih istraživanja monotematskog karaktera, kao vrpci, obrada filmskog materijala, uspostavlja se audiovi- i proučavanja više oblika narodne kulture koja je stalni zualna dokumentacija i dr. Tim se načinom obrađuju ne oblik znanstvenoistraživačkog rada, od 1958. g., nakon samo novonabavljeni predmeti već i stari fond predmeta pripajanja Instituta za folklor Odjeljenju za etnologiju, koji je do 1988. g., tj. u 100-godišnjoj praksi Muzeja, uvodi se timski rad za kompleksno proučavanje reinventarizacijom u 90%-tnom opsegu preveden u pojedinih područja u BiH. Rezultat tih ekipnih etnološko- novi sustav. U postdejtonskom razdoblju intenzivno folklorističkih istraživanja pojedinih geografsko-etno- se radi na reviziji kompletne dokumentacije, uvođenju grafskih cjelina jest činjenica da je do danas objavljeno kompjutorskih podataka i fotografiranju svih predmeta, ukupno devet monografija. posebno nakon povratka dokumentarista sa studijskog boravka u Zagrebu. Dosadašnjim proučavanjima pretežito je ispitivana tradicijska kultura, nešto manje suvremena, dok su proučavanja urbanih zajednica malobrojna. Zato je 1985. g. Odjeljenje počelo rezimirati dotadašnji 196 znanstvenoistraživački rad na području etnologije i Navođenjem objavljenih rezultata proučavanja u posljed- folkloristike u BiH, pa je s vanjskim suradnicima izrađen njem desetljeću djelovanja EO-a zašli smo i na područje perspektivni plan do 2000. g. Osim tradicionalnoga, tre- izdavačke djelatnosti, koja je najuže povezana sa svim balo je proučavati, potpunije nego do tada, i suvremenu vrstama stručnoga i znanstvenoistraživačkog rada. kulturu, s tim da se prate njezine promjene, tj. da urbana Upravo se 2012. g. navršava 123 godine od objav- kultura bude ravnopravno istraživana uz ruralnu. Prva ljivanja prvog Glasnika, u tri oblika; u poslijeratnom raz- faza realizacije novih projekata (o seoskim stambenim doblju izašlo je 47 svezaka. Od tada, dakle u posljednjih zgradama i kulturi stanovanja u BiH; proučavanju savre- 20 godina, izašla su samo tri Glasnika (zajednički svezak menih uticaja društveno-ekonomskih promjena na selu u za sva tri odjela Muzeja, pripremljen 1993., objavljen BiH; tradicijskoj seoskoj nošnji u Hercegovini; narodnim 1996. g.), 2000. g. tiskan je posebni etnološki svezak, a instrumentima i instrumentalnoj svirci u muzičkoj tradiciji 2004. reprint sveska iz 1991. g. koji je izgorio u tiskari. BiH; procesima etničke konsolidacije Muslimana BiH) Među zamjetnim brojem izuzetno kvalitetnih stručnih započinje 1987. g. i traje do 1991. g. Samo tri projekta - i znanstvenih priloga objavljenih do 1990. g. Glasnik Historijska narodna predanja u BiH, Muslimanska epika je nezaobilazan izvor znanja o bogatstvu materijalne i i Seoske stambene zgrade i kultura stanovanja u BiH duhovne kulture na području cijele BiH i svih njezinih ugledali su svjetlost dana kao posebne studije. naroda. U izradi većine spomenutih monografija nositelji poslova Osim GZM-a, 1893. g. u Beču su počela izlaziti Naučna bili su kustosi-istraživačkih odjela i kustosi zavičajnih saopštenja iz BiH, na njemačkom jeziku, kojima je cilj bio muzeja u BiH (iz Banje Luke, Zenice, Tuzle, Livna, Most- da upoznati svjetsku javnost s rezultatima istraživanja ara i dr.), na čijem su području provođena proučavanja, Zemaljskog muzeja, pa i našeg Odjeljenja. Taj je časopis kao i suradnici srodnih znanstvenih disciplina iz Sara- prestao izlaziti 1916. g. U poslijeratnom razdoblju izašla jeva. su tri broja, kao posebna izdanja Muzeja, a broj iz 1971. Među rezultatima individualnih istraživanja od 1945. g. bio je posvećen samo etnologiji. Godine 2000. izašao je velik je broj radova objavljen (građa, sinteza, studija) u jedan svezak za sva tri odjela Muzeja, koji je preveden Glasniku i drugim izdanjima. na engleski jezik. Iako je u našem okruženju bilo inicijativa još tije- Rezultati istraživanja Instituta za folklor objavljeni su u tri kom ratnih zbivanja (1992. - 1995.), da se nastave broja Biltena. terenskoistraživački radovi u Sarajevu (praćenje Usporedno s već navedenim ostvarenjima Odjeljenja, u suvremenih promjena, migracija, znakova smrti i dr.), drugoj polovici 20. st., osnivanjem Pedagoške službe, kasnije u Visokom, gdje su se provodila istraživanja u Muzej nastoji proširiti i upotpuniti svoje djelovanje međuratnom razdoblju, o miješanim (uvjetno) brakovima uspostavljanjem bližih veza sa školsko-obrazovnom i dr., rezultata zbog nerazumijevanja zajednice nije bilo. populacijom i širom javnošću, i to tumačenjem izložbi, Realizirana su četiri projekta: Etnološko-folkloristička održavanjem Nedjelje Muzeja, iniciranima od UNESCO- istraživanja Kraljeve Sutjeske i okoline; Etnološko- a, predavanjima s područja znanstvenih disciplina koje folkloristička istraživanja Prusca; Promjene u kulturi se proučavaju u Muzeju održavanima u muzejskim pros- stanovanja izbjeglog i raseljenog stanovništva Srebre- torima i izvan njih; satovima muzeologije, preparatorskim nice na primjeru sarajevskih naselja Vogošća i Osjek i tečajevima, organiziranjem godišnjih natjecateljskih Žene etnolozi sa ženama nosiocima tradicije (na primjeru školskih izložbi iz cijele BiH pod nazivom Kulturna Konjica), ali više kao rekognosciranje terena. baština zavičaja itd. U postdejtonskom razdoblju objavljeni su rezultati znan- Nakon 1996. g. ta aktivnost dobiva širi sadržaj, posebno stvenog rada pojedinaca u sklopu posebnih izdanja, a nakon održanoga okruglog stola Ka modernizaciji Zem- odnose se na nošnju (nošnja na Bjelašnici, u Saraje- aljskog muzeja (2000.), kongresa Katastrofe i zaštita vskom polju, Sanici); kulturu stanovanja i graditeljstvo od katastrofa u muzejima, u organizaciji Landemuseum (Tragovi ramskog graditeljstva, Bosanske brvnare, Jahaneum iz Insbrucka, i seminara održanoga 2004. g. Sjećanje na korijene), tekstilno rukotvorstvo (Tekstilne u organizaciji Kulturnog naslijeđa bez granica iz Švedske rukotvorine Hrvata u Rami), zatim znanstveni radovi te simpozija Susret etnologije i muzeja, kao i niza radi- o bošnjačkoj kulturi koji se mogu visoko vrednovati: onica s područja muzeologije, izložbene djelatnosti i Usmena proza Bošnjaka; Jednom bio car - antologija konzervacije. bošnjačkih bajki sa studijom; Antologija bošnjačkih usmenih priča; Zbornik usmenih Bošnjačkih predanja; Posljednjih deset godina u organizaciji Federalnog Usmena epika Bošnjaka; Narodne pjesme Bošnjaka u ministarstva kulture i sporta održano je niz znanstvenih BiH; Studija o Antunu Hangiju i dr. i monografije Ilidža; savjetovanja u sklopu manifestacije Dani evropskog Šipovo; Svrzina kuća; Pozdrav iz Sarajeva; Svjetlost naslijeđa, u radu kojih su sudjelovali stručnjaci Odjeljenja Europe u Bosni i Hercegovini; Visoko te prilog o nošnji u za etnologiju različitog profila. Također, naši su stručnjaci Berg Enciklopediji. sudjelovali u radu znanstvenih skupova, seminara i radionica u Austriji, Švedskoj, Norveškoj, Grčkoj, Albaniji, 197 Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, Velikoj Britaniji, jugoslavenskih etnologa i folklorista, Rogaška Slatina, Češkoj itd. 1983. Danas (2013. g.) u Odjeljenju za etnologiju zaposleni su 5. Kajmaković-Đenana Buturović, Radmila, Osnovni dr. Aiša Softić, znanstvena savjetnica; Marica Filipović, pravci etnoloških istraživanja u BiH // Zbornik referata muzejska savjetnica; mr. Lebiba Džeko, muzejska Međunarodnog simpozija BiH u tokovima istorijskih i kul- savjetnica; Bajić Svetlana, muzejska savjetnica; Ernis turnih kretanja u Jugoistočnoj Evropi, Sarajevo, 1988. Šljivo, kustos; Samir Avdić, kustos; mr. Nirha Efendić, znanstveni suradnik; Merdina Tekač, viša dokumentaris- 6. Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i tica; mr. Azra Bečević-Šarenkapa, viša konzervatorica; Hercegovine 1888. - 1988., Sarajevo, 1988. Damir Lazzari, viši preparator i Rasema Šalaka, manipu- 7. Više autora: Vlajko Palavestra, Naučni doprinos lantica. Zemaljskog muzeja na polju etnologije (1888. - 1945.); Đenana Buturović - Radmila Kajmaković, Naučni doprinos Zemaljskog muzeja na polju etnologije (1945. - 1988.); *** Vlajko Palavestra, Institut za proučavanje folklora u Sara- Ovaj je prilog, prema skromnom mišljenju autora, jevu; Zorislava Čulić, Muzeološki rad Etnološkog odjeljenja u artikuliran na temeljima 125-godišnjeg iskustva gene- razdoblju od sto godina (1888.-1988.). racija etnologa, a sadržava elemente vizije suvremene etnologije - specifične muzejske discipline koja bi u suvremenim uvjetima trebala i dalje vidljivo i sugestivno Primljeno: 25. travnja 2013. govoriti o materijalnim i duhovnim obilježjima našeg podneblja, identitetu ljudi koji unutar njega žive, bez obzira na to jesu li vjernici ili ateisti, klanjaju li se, krste ili križaju, jesu li politički angažirani ili nisu, da i dalje, ovisno o očito limitirajućim mogućnostima pridonose novim znanjima o kulturnom naslijeđu, svim onim specifičnostima, uostalom, svemu što je utkano u biće, kako pojedinačno, tako i nacionalno. Nažalost, 4. listopada 2012. g., točno nakon 124 godine rada, Zemaljski muzej BiH zatvorio je svoja vrata zbog neriješenog statusa i zbog teškoga materijalnog stanja. Zaposlenici Muzeja, njih 65, zbog neodgovor- nosti vlasti na svim razinama, ostali su, bukvalno rečeno, na ulici, bez osobnog dohotka (13 mjeseci), zdravstvene zaštite i mirovinskog osiguranja. Ustanova iza koje su tri rata, cijelo je stoljeće nabavljala i brinula se o četiri milijuna eksponata s područja arheologije, etnologije i prirodnih znanosti te o više od 250 000 znanstvenih publikacija. Zahvaljujući stručnosti, profesionalizmu i odgovornosti suradnika, ta je ustanova generacijama doživljavala uspone (proživljavajući i poneki pad) na području znanstvenoistraživačkoga, muzeološkoga i pedagoškog rada te postala usamljenik na Marijin dvoru The Ethnological DEPARTMENT of the National Museum u Sarajevu. of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo (1888-2012) Its formation characterised a time of work, existence and Literatura uninterrupted activity of a cultural and scientific institution that made a great contribution to the ethnology of Bosnia 1. Filipović, S. Milenko, Etnološki (etnografski) rad u and Herzegovina and SE Europe as a whole. (In Bosnia and BiH // Pregled, 10, Sarajevo, 1955. Herzegovina, there is neither an ethnological and folk stud- 2. Filipović, S. Milenko, Savremena etnologija ili etno- ies institute nor a university chair of ethnology). In this short grafija,Pregled , 3-4, Sarajevo, 1956. article, presented at a session of the Croatian Ethnological Society on February 26, 2013, the results of this work are 3. Filipović-Fabijanić, Radmila. Kratak pregled i karakteris- summarised, within the contexts of the characteristic histori- tike etnološkog rada u BiH u vremenu 1945.-1969. // Radovi cal phases: Austro-Hungary (1878-1918; the interwar period, I, Zenica, 1970. with reference to the work during World War II (1918-1945); 4. Beljkašić-Hadžidedić, Ljiljana, Razvojne tendencije the post-war period (1945-1992); the unparalleled catastrophe u etnologiji u SR BiH u periodu izgradnje socijalističkog at the end of the 20th century (1992-1995) and the post-Dayton društvenog uređenja u Jugoslaviji // Zbornik 1. kongresa phase of 1995 to 2012. IM 43 (1-4) 2012. IZ DOKUMENTACIJSKIH FONDOVA MDC-a PERSONALNI ARHIV ZASLUŽNIH MUZEALACA: NADA VRKLJAN-KRIŽIĆ FROM MDC’S DOCUMENTATION HOLDINGS

JOZEFINA DAUTBEGOVIĆ Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

JOZEFINA DAUTBEGOVIĆ: Dobar dan, nalazimo se u Muzeju suvremene umjetnosti i danas, 25. rujna 2002., razgova- ram s gospođom Nadom Vrkljan-Križić. Gospođo Vrkljan-Križić, kad biste se sami predstavljali, što biste prvo rekli o sebi? NADA VRKLJAN-KRIŽIĆ: To je teško pitanje. Što bih rekla o sebi? Mislim da sam na neki način osoba koja još uvijek voli sanjati i koja živi za neke velike ideale, premda sam se, naravno, mnogo puta razočarala, ali nikada ne gubim nadu u to da ima smisla uvijek tako živjeti, uvijek težiti nečemu boljemu, ljepšem, plemenitijem. Dakle, ja sam pravi humanist i čovjek koji iskreno voli umjetnost, baštinu - sve ono što je rezultat prije svega ljudskih emocija. Naravno, i uma, i talenta i drugih stvari, što još to sve može značiti, ali ponajprije emocija - ja sam emocionalno biće.

J. D.: Kakvo vam je bilo djetinjstvo? N. V.-K.: Obilježila ga je velika ljubav prema umjetnosti. Djetinjstvo, odnosno svoje pubertetske godine provela sam u Opatiji. To je bilo 1950-ih, točnije od 1950. do 1958. Jedino što smo tada imali bile su knjige. Nije bilo filmova. Postojao je samo jedan kino u kojemu se film mijenjao jedanput u mjesecu. Nije bilo ni televizije, ni svih ovih efemernih vrijednosti kojima nas danas obasipaju. Dakle, knjige. Čitala sam iznimno mnogo, samo sam čitala i čitala, gutala sam knjige. Obožavala sam francuski jezik i vrlo sam ga rano naučila. Još kao dijete, po majci sam govorila njemački, tako da sam mogla čitati i na njemačkome. Posebno sam, naravno, voljela poeziju. I slikarstvo. U starom hotelu u Opatiji, u koji je moj tata bio premješten iz Zagreba zbog neke više sile i u kojemu je bio direktor, jednom sam vidjela veliku reprodukciju Rembrandtove Noćne straže, a ondje su bile još neke reprodukcije djela drugih slikara, npr. Böcklinov Otok mrtvih. Bili smo dosta romantična i, rekla bih, pomalo samoubilačka generacija. U Opatiji je zimi bio mrak, danonoćno je padala kiša, nije bilo ljudi. Sezone su trajale kratko, uostalom, to je bilo klimatsko lječilište za rehabilitaciju ljudi koji su bili strašno siromašni i koji su došli iz rata. To, naravno, nije bio turizam današnjeg tipa. No u to sam se vrijeme susrela s tim velikim reprodukcijama. Moj je tata imao mnogo mapa s reprodukcijama slika Vermeera i Van Gogha. Mi smo ih kao djeca često gledali. Imala sam sestru blizanku i nas smo dvije zajedno uživale u tome. sl.1.-2. Nada Vrkljan-Križić I tako smo živjeli. Sve izvan normalne škole bio je isključivo svijet umjetnosti. Dakle, knjige i slike. U hotelu je bio Snimljeno: 25. rujna 2002. jedan stari glasovir. Željela sam svirati na njemu pa sam od jedne stare gospođe koja je živjela u susjedstvu nabavila Snimila: Jozefina Dautbegović neke note i sama sam učila svirati. Odlazila bih u praznu hotelsku zgradu jer je hotel zimi bio zatvoren. Inače sam bila dosta plašljiva, ali toga me nije bilo strah. I u hotelu sam svirala. I tako. U umjetnosti sam, zapravo, živjela od mladih dana.

J. D.: Imate li braće i sestara? N. V.-K.: Imam dvije sestre. Starija je sestra književnica Irena Vrkljan. Moja druga sestra, moja blizanka Vera Mihalović, već jako dugo živi u Njemačkoj, dulje od 30 godina. Ja sam jedina ostala vjerna Zagrebu, pogotovo zato što sam se u Zagreb vratila 1958,. kada sam upisala studij. Upisala sam ga potajno, zahvaljujući mojoj mami, jer je moj otac bio protiv toga da odem iz Opatije. U Rijeci se tada otvorio Medicinski fakultet i on je silom htio da studiram medicinu. Bio je direktor hotela Lakatoš, zapravo sindikal- nog odmarališta kojemu su mijenjali nazive. Moj je otac bio prokurist, službenik. Nije imao fakultet, ali je izuzetno mnogo čitao. On nam je prvi čitao, primjerice, Edgar Allana Poea na engleskome, još dok smo bili djeca. Zaljubila sam se u jezik i stih ne razumijevajući ga uopće. Uz to što je veoma volio čitati, moj je otac mnogo pisao. Živjeli smo u takvom okruženju. Irena je bila pjesnikinja i ona je ostala u Zagrebu. Ona i njezin tadašnji suprug Zvonimir Golob bili su pjesničke duše, bili smo okruženi time u obitelji. Eto - to je to.

J. D.: Jeste li prije nego što ste se zaposlili u Galeriji primitivne umjetnosti radili nešto drugo? N. V.-K.: Prije toga sam radila u Generalexportu, tj. u poslovnici Siemensa. Znala sam njemački još od djetinjstva. Moja je mama Bečanka pa smo taj jezik naučili još kao djeca. Radila sam kao inokorespondentica premda nisam imala nikakve službene potvrde da znam njemački. No na testu su me, naravno, odmah uzeli jer sam fluentno znala njemački. Još nisam bila diplomirala povijest umjetnosti. Doduše, diplomirala sam francuski jezik, ali s tom diplomom nisam našla posao. Tada sam već imala dvoje djece jer sam vrlo rano rodila svoju kćerku, 1962., pa sina 199

sl.3. Nada Vrkljan-Križić ispred ulaza u Muzej suvremene umjetnosti na Katarininom trgu 2 u Zagrebu. Snimljeno: 25. rujna 2002. Snimila: Jozefina Dautbegović 1966., a financijska je situacija bila teška i ja sam se 1966. zaposlila uz veliku traumu jer su djeca morala krenuti u vrtić i jaslice. Znate kako to već majke doživljavaju. Taj me posao jako veselio, “istesala” sam tehnički njemački jer sam prevodila samo tehničke tekstove o elektranama i zgradama Končara te sam bila simultana prevoditeljica na konzorcijima. Privatno sam radila kao simultana prevoditeljica za francuski jezik u Gradskoj vijećnici kad su bila neka primanja. Tako sam upoznala i naše tadašnje velike gradonačelnike kao što je bio Pero Pirker. U Siemensu sam radila šest godina, uglavnom samo kao prevoditeljica s njemačkoga na hrvatski i s hrvatskoga na njemački te s nekim povremenim angažmanima, a paralelno sam, naravno, završavala svoj studij povijesti umjetnosti, što je bilo prilično naporno. I dvoje djece - da ne pričam. 200

sl.4. Stručno putovanje povjesničara umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu u Italiju (San Gimignano), listopad 1962. Uglavnom, moj suprug Miro Križić bio mi je velika pomoć. Bavio se jazzom, tako da smo ušli i u glazbene vode. Pisali smo brojne emisije o glazbi. Bavila sam se francuskom šansonom, pisala o tome, a suprug me stalno podsje- ćao da moram završiti fakultet. Jednostavno, davao mi je veliku moralnu potporu, pa sam i završila studij. I onda se slučajno otvorilo jedno mjesto u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u kojemu je direktorica bila gđa Marija Baltić. Ona je to mjesto zapravo ponudila mom suprugu jer je i on završilo povijest umjetnosti. Među- tim, on je radio u Gradskoj skupštini. Rekao joj je da njega to ne zanima, ali da ima suprugu koja je također završila taj fakultet pa može primiti nju. I tako sam ja slučajno došla u Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture. Javila sam se na natječaj, imala sam sve uvjete. Znanje jezika dosta mi je koristilo, kao i na fakultetu. Nekada knjige nisu bile prevedene na hrvatski, mi smo sve čitali u originalu - na njemačkome, francuskome ili engleskome. I tako sam dobila posao, dodijeljen mi je sektor privatnih zbirki i izvoza umjetnina. Iz Regionalnog su zavoda neke osobe otišle, mislim da je tada otišla i Marija Mirković. Neka su se mjesta oslobodila i ja sam tako dobila posao.

J. D.: Koliko ste dugo bili u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture? N. V.-K.: Devet godina. Onda me jednog dana na Gornjem gradu susreo dr. Boris Kelemen, kojega sam, naravno, poznavala. Znali smo se dobro jer se dosta izvozila naiva - te su slike išle en masse. Upitao me: Čuj, Nada, bi li ti htjela doći k nama, otišao je jedan kolega iz Galerije primitivne umjetnosti, trebamo kustosa. Volio me i čitao je moje tekstove. Pisala sam, već onda, neke stvari. Rekla sam: Vrlo rado. Zapravo sam željela otići na neko novo mjesto jer mi je posao u Zavodu već postao nekako naporan. Psihički, više nego fizički. Naime, imala sam osjećaj bespo- moćnosti u raznim situacijama kad je trebalo pomoći ljudima, a nisam im mogla pomoći ili učiniti nešto konkretno za zaštitu baštine. Nismo baš mnogo toga mogli učiniti, tako da sam bila dosta razočarana. I rekla sam: Hoću. I tako sam skočila grlom u jagode, kako bi se reklo, u Galerije grada Zagreba odnosno u Galeriju primitivne umjetnosti.

J. D.: Kako ste doživjeli posao kustosa? N. V.-K.: Pa, bio mi je to veliki profesionalni izazov. Ponajprije, mnogo sam znala o toj nesretnoj naivi. Kažem nesretnoj jer je ona tada bila previše popularna - golem broj tih slika prošao je kroz moje ruke, ali sam htjela otkriti to čudo, saznati što se zapravo dogodilo. Istražiti korijene, saznati kako je sve to počelo. Nisu me zanimali silni komercijalni 201 uspjesi nego su me zanimale baš bitne stvari. Dr. Kelemen bio je sjajna osoba, bila sam vrlo sretna da mogu s njim raditi i da će mi on pomoći. Međutim, on se, nažalost, vrlo brzo razbolio tako da nismo uspjeli baš mnogo zajedno napraviti jer je već ubrzo nakon toga otišao pa sam ostala sama i morala sam se sama snalaziti. Imala sam krasnih prijateljstava s tim slikarima, svi su bili vrlo susretljivi prema meni, voljeli su me. Mislim da sam imala stvarno vrlo dobre ljudske kontakte, i to me istraživanje na mnogo načina oplemenilo. Naravno, iskristalizirale su se neke vrijednosti koje su ostale do danas.

J. D.: Jeste li bili zadovoljni na tom poslu? N. V.-K.: Bila sam vrlo zadovoljna jer sam tada nekoliko godina radila na velikoj monografiji naive. Zapravo sam željela u jednoj knjizi objediniti sve što se događalo u Galeriji primitivne umjetnosti: kako je nastala, tko je uopće u njoj radio, što su sve radili, koji su se projekti vrtjeli te kako su nekoliko godina organizirani međunarodni susreti naive. Nakon deset godina pauze, u kojima nije bilo međunarodnih izložbi naive, godine 1987. uspjela sam ponovno pokrenuti izlagačku djelatnost. To mi je bio veliki izazov, a prvi smo put pokazali i rad outsider umjetnika, i to zahva- ljujući kontaktu s prekrasnom gospođom Kinley iz Outsider Archive iz Londona. Tada sam ušla i u taj tajanstveni svijet outsider arta. To je ipak nešto drugo nego naiva. Tada su prvi put i oni sudjelovali na toj izložbi. Osim toga, u tom sam kontekstu rada u muzeju odnosno u galeriji u kojoj su se mogle organizirati izložbe, konačno imala priliku istražiti jednog slikara koji me pratio od moga ranog djetinjstva. To je bio Karl Sirovy, koji je bio prijatelj moga oca i tada je već dugo bio pokojni. Njegove smo tri slike imali u našem stanu otkad sam se rodila, a javnost nikad o njemu nije ništa znala. Niti je ikada išta izlagao. Ništa, ništa! Apsolutna enigma. E, nakon što sam došla u taj ambijent, započela sam to istraživanje. Zapravo sam ga nastavila jer sam se s tim umjetnikom prvi put ponovno susrela dok sam još bila u Regionalnome zavodu. Kada je jedna gospođa trebala odseliti u Izrael, došla sam pogledati njezine stvari i na zidu sam vidjela neke slike koje su me odmah povezale s tim umjetnikom. Rekla sam: Isuse Bože, pa to nije moguće, nije li to Sirovy? Onda je ona ostala zatečena kako ja uopće znam za njega. De facto, to je bio on, na zidu je bilo pet-šest njegovih slika. I tada se opet počela vrtjeti stara priča. S tim sam, srećom, mogla nastaviti u Galeriji primitivne umjetnosti, tako da sam ga prvi put pokazala na izložbi Naiva 87 - prvi izbor njegovih slika, jer sam upoznala njegovu sestru koja je još živjela u Bjelovaru. To mi je bilo veliko životno uzbuđenje.

J. D.: Tko vas se najjače dojmio? Jeste li imali uzore među svojim profesorima? N. V.-K.: Dok sam studirala, najviše me oduševljavao, moram priznati, Radovan Putar - bio je prekrasan čovjek. Tada je bio mlad, mi smo bili mladi, pamtim naše izlete. Tada smo prvi put išli posjetiti muzej u Beogradu u kojemu sam prvi put vidjela Moneta u originalu. Tada nismo često putovali, znate. Bili smo generacija koja je vrlo malo putovala. Prvi put sam bila u Parizu kada je moja kći imala trinaest godina i plakala sam u vlaku od sreće što sam mogla tamo otputovati. A kad sam diplomirala francuski, prof. Vinja me upitao, nakon što smo već obavili naš ispit: Jeste li bili u Francuskoj? Rekla sam da nisam. Pa kako možete doći k meni na ispit a da niste bili u Francuskoj? To ne postoji, nema čovjeka koji može diplomirati francuski a da nije bio u Francuskoj! Rekla sam: Oprostite, ja nisam imala pasoš, odnosno putovnicu, zbog mog oca itd. Nismo imali dokumente i nisam mogla putovati - nisam nikad bila tamo. Prof. Vinja me upitao: Ali sjajno govorite francuski, kako to? Obožavam francuski, obožavala sam ga od djetinjstva. Prema tome, postoji, valjda, nekakav talent, sluh, ne znam što, odgovorila sam. I onda sam prošla, dakle, na francuskome. Želim naglasiti da nismo mnogo putovali. Zatim, Radovan Ivančević nam je bio prekrasan profesor. I Gamulin, dobro, on je bio pjesnička nadgradnja. Prelog? Njega neću nikada zaboraviti. Bio je, mislim, jedan od najvećih, najznačajnijih profesora na našem fakultetu u moje doba. Stahuljak također. To su sve profesori starije generacije, danas više nema takvih ljudi. Mislim da danas to uopće više ne postoji jer su to bili znanstvenici opsjednuti svojom temom i svojim istraživanjima, svojim znanjem i svojim radom. Radilo se dvadeset četiri sata na dan, to su bili takvi ljudi. Oni su nam prenijeli mnogo znanja, entuzijazma, ljubavi i svega.

J. D.: Kad ste prešli u Muzej suvremene umjetnosti? N. V.-K.: Nisam prešla u Muzej suvremene umjetnosti. Naime, Galerije grada Zagreba su preimenovane. Već sam tada bila v. d. ravnateljice. Bila sam u Muzejskom savjetu. To je bila velika bitka, uvijek je u Zagrebu postojao netko tko nije želio Muzej suvremene umjetnosti, no neću sad govoriti o tome. Tako da smo se borili i za to da dobijemo ime - to je nešto stvarno nevjerojatno! Premda muzej ima fundus i sve što muzej treba imati - zvali su ga Galerijama grada Zagreba odnosno Galerijom suvremene umjetnosti i Galerijom primitivne umjetnosti. To je sve tako komplici- rano! Mnogi ljudi koji su dolazili k nama i na ulazu pročitali naziv Galerije grada Zagreba, mislili su da smo neka institucija koja pokriva sve galerije u gradu Zagrebu - što ne znači samo jednu kuću. Dakle, taj je naziv izazivao mnoge dubioze, a istodobno smo mi imali svoju instituciju i htjeli da se zovemo onim što jesmo - Muzejom suvremene 202

sl.5. Nada Vrkljan-Križić umjetnosti. Dakle, to je bila ista kuća, s tim da se preimenovala. I, naravno, tijekom 1990-ih godina naiva se odvojila u zasebni Hrvatski muzej naivne umjetnosti, odvojio se i Atelijer Meštrović, a bili su inače u sklopu Galerija grada Zagreba. Oni su postali posebne institucije, a nama je ostala Galerija suvremene umjetnosti, odnosno MSU, kako se od tada zovemo.

J. D.: Koji vas je posao najviše veselio, što smatrate svojim najvećim uspjehom? N. V.-K.: Mogu istaknuti samo jedan posao koji me beskrajno uzbudio, oduševio i kojim sam beskrajno zadovoljna. To je, naravno, Karl Sirovy. Kad sam počela istraživati Sirovyja - to je bilo ratnih godina, onih najstrašnijih, početkom 1990-ih, sve je bilo u potpunom kaosu. Naravno, mi smo radili normalno, sve što treba, a neka viša, meni potpuno iracionalna sila nagnala me u traženje nečega. Mnogo prije našla sam dnevnik svoga oca koji je zapisao neke misli o Sirovyju - to mi je bio jedini pisani trag. Tko je bio taj čovjek? Oni su se poznavali davno, 1920-ih godina. Onda sam odjednom, poput kakvoga policijskog inspektora, da ne kažem Sherlocka Holmesa, počela istraživati. Dakle, nisam imala ništa - ni izvod iz matične knjige rođenih odnosno rodni list, ni smrtovnicu. Ništa - nijedan dokument! I krenula sam tražiti. Kako je to bilo doba kad smo svi podizali domovnice i različite dokumente, i ja sam po raznim općinama morala obavljati mnogo drugih poslova. Nemam pojma kako, kažem da me nadahnulo nešto iracionalno i sinula mi je ideja: Pa ja ću sada usput pod tim imenom nešto tražiti! Tako sam počela skupljati građu. Naravno, postojala je i gospođa u Bjelovaru te jedan kolekcionar koji je s njom bio jako dobar. Mnogo smo slika našli - one su se već prodavale po antikvarijatima, pa je postupno ta građa počela izlaziti na svjetlost dana. Istraživala sam po svim arhivima, likovnim, ovim-onim, kazališnim, ne znam gdje sve nisam bila ne bih li pronašla kakav trag o tome je li Sirovy ikada igdje nešto izlagao ili bio negdje službeno zabilježen kao umjetnik. Naravno, nigdje nije bilo ničega. I konačno je 1993. g. sve to rezultiralo velikom izložbom. Tada smo još bili Galerija primitivne umjetnosti, tako da je izložba postavljena u Ćirilometodskoj 3. Bila je to vrlo opsežna izložba koja je obuhvatila stotine radova Karla Sirovyja. I tako sam od tri slike s kojima sam počela iz vlastitog života završila na nekoliko stotina, zapravo više od dvije tisuće slika i crteža. Mnogo se toga našlo, naravno, u Bjelovaru kad sam prvi put bila u kući sestre Karla Sirovyja. Zanimljivo je da, kad sam nakon godinu dana, 1991., opet došla u Bjelovar, te kuće više nije bilo - bila je srušena. Dakle, moram opet spomenuti djelovanje iracionalne snage. Nisam nikakav misti- čar, ali nešto je neobjašnjivo djelovalo na mene jer smo mi iz potkrovlja i tavana, iz prašine i zaborava iz tih sanduka spasili crteže, slike i mape, koje bi bile nepovratno nestale. Nitko ih ne bi spremio, rekli bi da su to iščrčkani papiri. Riječ je o malim formatima, to nisu velike slike. Veće slike koje su visjele na zidu kuće pokojna je gospođa Štefanija Sirovy darovala našemu Muzeju. One su tu kod nas u fundusu, premda to vlasništvo još nije definitivno jer netko osporava tu darovnicu, odnosno nisu je sudski priznali. Ne znam zašto, ali - dobro. Uglavnom, to je apsolutno bio moj životni projekt koji me na nekoliko razina uzbudio, i privatno, kao osobu, jer je vezan za moju obitelj (i moja je sestra Irena ponešto pisala o tom slikaru u svojim knjigama), ali i za istraživanje života u Zagrebu u tom razdoblju. 203

Karl Sirovy se, naime, ubio 1948. Iste godine kad smo se mi iz Zagreba preselili u Opatiju. Tada je moj tata izgubio sl.6. Japanski slikar Taiji Harada u posjetu vezu s njim, nije ni znao točnu godinu njegova samoubojstva. Njegova se supruga ubila dan nakon njega. Dakle, to GPU (Galerija primijenjenih umjetnosti) s Nadom Vrkljan Križić. je bilo doba mraka i užasa i nekakvih mračnih sila koje su djelovale na ljude, pogotovo na građane koji su uz to bili Snimljeno: svibanj 1986. i poligloti i intelektualci. Htjela sam to razdoblje rasvijetliti kroz Sirovyjevu sudbinu, a uz to definirati kulturnopovijesni sl.7. Nada Vrkljan Križić (stoji u sredini) okoliš. Dakle, vrijeme kada je on slikao bile su rane godine 20. st. - od 1920-ih do 1930-ih. To je razdoblje između sa slikarima (Ivan Lacković Croata, Taiji dva rata u kojemu se, naravno, osjećala njegova veza sa simbolizmom i romantizmom odnosno sa srednjoeurop- Harada, Ivan Rabuzin (sjede), snimljeno u skim miljeom. Imao je veliku biblioteku, čitao je Oscara Wildea, Edgara Allana Poea, Hoffmannove priče itd. Bio je Japanu 1986. u potpunosti izdanak srednjoeuropske kulture i to me posebno zaintrigiralo, kao i neke paralele koje sam mogla povući s nekim slikarima iz toga razdoblja i iz toga miljea. Mogu vam reći da su se, nakon te izložbe, tj. nakon 1993. g. još uvijek pojavljivale njegove slike. I dandanas ih pronalazim. To je pravo čudo. Mislim da je to što sam ga uspjela izvući iz zaborava i vratiti u hrvatsku povijest umjetnosti kao marginalnu pojavu, jer on nije bio likovno školovan, stvarno moj veliki uspjeh.

J. D.: Molim vas nabrojite nam neke izložbe koje ste organizirali. N. V.-K.: Teško je sve nabrojiti, mnogo sam toga radila. U Galeriji primitivne umjetnosti svake smo godine imali nekoliko izložbi, bila sam presretna kad smo iz inozemstva donijeli djela nekih autora, pogotovo kad mi je uspio Naive 1987. To mi je bilo veliko zadovoljstvo i veliki uspjeh. Na izložbi su bile zastupljene različite zemlje, imali smo Willema van Genka, sjajnog umjetnika iz Nizozemske. Žao mi je što su neke stvari, koje smo tada čak uspjeli otkupiti, ostale u njihovu fundusu, a pripadaju mojem outsider artu, no nisu tu. No dobro, nema veze, ako mi zatrebaju za izložbu, uvijek ih mogu posuditi. Usto, Drago Jurak mi je bio jedno prekrasno istraživanje, da ne govorim o starom Gene- raliću s kojim sam se družila i s njim radila. On je bio već onda dosta star, ali sam ga posjetila i u Primoštenu, i u Sigecu, i tako. Izložbi je doista mnogo. Vidjet ćete u tom katalogu, u njemu su opisane sve izložbe do mojeg dolaska ovamo. Naime, nisam željela ostati u Muzeju naivne umjetnosti iz nekih načelnih razloga. Činilo mi se neprirodnim da se umjetnost dijeli jer sam uvijek inzistirala na jednoj teoriji, odnosno na ideji da je sve to integralno zajedništvo suvremenog stvaralaštva 20. st.. i da ne treba u posebne ladice spremati naivu. Zajedno s kolegom Susovskim, čak sam napravila izložbu na kojoj smo uz Richtera i Dobrovića paralelno izlagali Rabuzina, pri čemu smo našli izravnu vezu. Mića Bašičević bio je vrlo veliki intelektualac i vrlo obrazovana osoba. Znao je čak i kanalizirati neke umjetničke ekspresije u tim smjerovima i objasniti kako “diše” suvremena umjetnost tog vremena. Dakle, postojale su dodirne točke i ja sam rekla kako bi bilo apsolutno glupo stavljati to u nekakav zatvoreni separat. Mislim da se danas i pokazuje kako je naiva ostala tamo samo kao jedan reprezentativni element, odnosno segment jedne povijesti, a da se baš mnogo toga i ne zbiva, zar ne? Bila sam protiv toga da se taj muzej izdvoji. Pritom sam ostala, naravno, i u MSU. Kako sam putem naive došla i do tzv. marginalne umjetnosti i do outsidera, rekla sam: Pa što!? Onda ćemo mi tu lijepo osnovati Odjel outsider arta, mene to baš zanima. Imala sam već mnogo veza i s inozemstvom, s mnogim ljudima koji vani istražuju tu umjetnost. U svijetu je vrlo poznata i priznata, a u nas uopće nije 204 postojao taj segment kao istraživački i zato je to tako. Do danas sam, zapravo, ostala sama u svom odjelu i jedina se time bavim.

J. D.: Jeste li surađivali s muzejima iz inozemstva? N. V.-K.: Bilo je mnogo takve suradnje. Dobro, u naivi mnogo više, ali, naravno, ove nesretne 1990-e godine grubo su zaustavile tu suradnju. Najprije smo postali nekakvo nesigurno područje, ljudi više nisu htjeli slati izložbe. Znate, to je zaustavilo cijelu priču, što je meni beskrajno žao jer imam osjećaj da je mnogo vremena izgubljeno. Mnogi su kontakti bili nemogući. Naime, mi smo pisali i dobivali smo odgovore, ali kad smo htjeli nešto dopremiti ovamo, to je bilo neizvedivo. To je, nažalost, tako. Sad, u posljednjih nekoliko godina, to se ipak malo popravilo tako da smo u našemu Muzeju imali izložbu Židovskog muzeja iz Amsterdama, Charlotte Salomon, pa smo, recimo, prošle godine iz Berlina imali izložbu Claudija Langea, samoukog slikara koji radi velike slike, premda možemo reći da radi u maniri outsidera. Uložila sam velik trud i postigla to da su tri naša umjetnika prošle godine sudjelovala na međunarodnoj izložbi u Beglesu te da je konačno jedan od njih, Krešimir Hlup, sad nedavno, tj. u proljeće ove godine, izlagao u Parizu, u muzeju naive. Taj se muzej posljednjih godina pretežno bavi l’art brutom i outsider artom, a naivu su uglavnom stavili u depoe, osim što povremeno izlažu one najeklatantnije, najvažnije primjerke. Ondje se održavaju vrlo dobre izložbe, a Krešimir Hlup bio je u Beglesu zajedno s Božidarom Štefom Golubom i Vinkom Maričevićem, i to je, mislim, bio veliki uspjeh i znak da se konačno opet otvaramo prema van. A, za sljedeću godinu iz istoga tog Beglesa, ondje djeluje jedan vrlo poznati muzej, jedan od najjačih u Francuskoj, zove se Musée de la Création Franche, odnosno Muzej iskrenog stvaralaštva, u program sam uvrstila njihovu izložbu u nas, tako da konačno prekinemo tu našu zatvorenost prema van, da i naši ljudi vide kako je to umjetnost koja se vani i te kako cijeni, kako postoje posebni muzeji tih djela, kao i onaj u Parizu, tj. Halle Saint Pierre, koji je definitivno posvećen outsider artu i eto - da malo drukčije dišemo.

J. D.: Čime se trenutačno bavite? N. V.-K.: Evo, sad ste me podsjetili, radim na projektu Graditelji imaginarnoga. To je projekt na kojemu radim već četiri i pol godine. Naime, već prije gotovo pet godina počeli su kontakti s jednim udruženjem za imaginarno stvaralaš- tvo, ali u graditeljstvu. To su opet outsideri, marginalci koji grade neke svoje građevine, kuće, obitavališta i svetišta iz snova. Blizu Pariza djeluje jedan centar, tj. udruga koja se bavi upravo istraživanjem tog fenomena. Oni su nam ponudili svoju multimedijsku izložbu koja ima i pet-šest videofilmova o različitim takvim lokalitetima. U Francuskoj ima mnogo takvih lokaliteta, mnogo fotografija i dokumentacije, a središnja je figura poštar Cheval, Ferdinand Cheval, koji je u životu stvarno bio poštar, a onda je, kad je otišao u mirovinu, počeo slučajno, stjecajem okolnosti, graditi jednu svoju palaču iz snova. Neću vam previše pričati, sve će se vidjeti u katalogu. Kasnije se ona zvala Idealna palača, to je poznata Le palais Idéal u Hauterivesu, blizu Lyona u Francuskoj. Doći će i veliki holeogram te palače na kojemu će se jedan njezin dio doživjeti potpuno virtualno, u igri svjetlosti koja se u mračnoj prostoriji rekre- ira u prostor, osjećaj, vrijeme, fantaziju. Dakle, to je put u potpunu imaginarnost. Mislim da će to biti vrlo zgodno. I, naravno, moći će se vidjeti velike fotografije, mnoštvo dokumentacije i videofilmovi o tim lokalitetima. To bi trebalo biti sada u studenome. Od samih početaka Francuski mi je institut davao veliku potporu, čak su mi obećali sudjelovanje u financiranju, a sad se njihov udio još i povećao, što je beskrajno važno. I, evo, nakon svih tih muka nikako nisam odustajala. Svake sam godine to ponovno upisivala u program rada i ove je godine uspjelo! Zahvaljujući činjenici da Francuski institut ove godine slavi 80. godišnjicu djelovanja u Zagrebu i da je postojao poseban odbor (gospođa Biserka Cvjetičanin posebno je zaslužna za to) koji je trebao napraviti nekakav program baš za muzeje i za ono što će muzeji u toj godini prikazati. Taj je program ušao u taj segment i na taj smo način došli do realizacije tog projekta.

J. D.: Jeste li surađivali s medijima? N. V.-K.: Jesam. Posebno sam mnogo surađivala na radiju, ponajprije u segmentu glazbenih emisija. Moj suprug i ja davnih smo godina, 1970-ih, napisali stotine i stotine emisija o glazbi. On o jazzu, o pjevačima bluesa, gospela i dr., a ja o francuskoj šansoni i o šansoni u svijetu. Obrađivala sam i njemačku šansonu, i baskijsku, i druge jer su to bile strane glazbene vrste nepoznate u našoj sredini. Emisije su se zvale Muzika bez reda vožnje i Portreti i profili. Ured- nica je bila Ilse Kalajdžić. Voljela je surađivati s nama, a emisije su bile rado slušane. Osim toga, moj je suprug držao predavanja o jazzu u Centru za kulturu i informacije. Još danas ga mnogi ljudi pamte po tome. Intenzivno smo živjeli u toj glazbenoj sferi, a kasnije smo surađivali i na televiziji, bila je riječ baš o šansoni, u emisiji Crno-bijelo u boji. Evo, to je bio moj drugi privatni život. I danas me još zovu u Vijenac, kad god izađe neki CD šansona: Daj, Nada, ti nešto napiši, jer malo ljudi piše o tome. Danas je to, naravno, već neka nostalgija za prošlim vremenom, ali još ima ljudi koji se time bave, hvala Bogu, poput Arsena Dedića, Ivice Percla i drugih. Ima još vrlo kvalitetne šansone, premda je ona za uski krug poštovatelja. Inače mnogo surađujem u Vijencu, pa sam nešto surađivala i sa Zarezom. Bavila sam se muzeološkim temama, a pogotovo arhitekturom. Kako smo svi mi bili u istom timu za izgradnju MSU, koji znate da planiramo u Zagrebu, posljednjih sam godina mnogo putovala, vidjela mnoge stvari, bila u Berlinu i drugdje. Inten- 205

zivno sam pratila baš tu scenu izgradnje novih muzeja u svijetu. Imala sam sreću posjetiti Bilbao, to je fascinantan sl.8. Nada Vrkljan Križić u društvu sa doživljaj. Mnogo sam pisala o tome kakva je uloga muzeja u tome našem novom svijetu 21. st. prijateljima i suradnicima: U donjem redu: Davor Matičević, Nena Dimitrijević, Slobodan Dimitrijević, Boris J. D.: Kakva je uloga muzeja? Što bi on morao biti? Kelemen N. V.-K.: Ponajprije bi morao biti maksimalno otvoren javnosti. Mora privlačiti najširi krug ljudi, ne samo usko stručni, U gornjem redu: Nada Vrkljan Križić, Rosa Lavin, Karmen Bašić mora pružati informacije i nuditi senzaciju. Dakle, današnji muzej ne može biti samo zatvorena znanstvena ustanova u koju će ući tri i pol posjetitelja da bi istražili samo usko područje svojeg interesa. On mora biti živo kulturno stje- sl.9. Nada Vrkljan Križić s Jaquesom Defertom, direktorom Francuskog instituta cište najrazličitijih interesa, u njemu se mora stalno nešto zbivati, on mora na neki način biti, rekla bih, čak i teatar, u Zagrebu, početkom 1993. i koncertna dvorana, i muzej, i izložbena dvorana, i dvorana za performanse. Mora biti maksimalno raznolik, mora Snimio: Damil Kalogjera imati raznovrsnu ponudu, naravno, koncentriranu oko svoje osnovne teme, odnosno prilagođenu tome o kojem je muzeju riječ. Muzeji suvremene umjetnosti danas su postali prava Meka za turiste svih profila, a kulturni je turizam uopće postao number one u turističkoj ponudi. U svijetu se to zna. Sad sam ponovno pisala neke tekstove o tome. Recimo, o velikim gradovima u Engleskoj koji su propali, tj. o nekadašnjim industrijskim gradovima, Manchester je najnoviji primjer. I Flora Turner o tome piše u posljednjem broju Vijenca. Kažu da samo u sklopu umjetnosti i kulture, samo tom ponudom ponovno privlače ljude. To današnjom čovjeku treba, bio on turist ili domaći posjetitelj. Naravno, za stvaranje muzeja koji bi svemu tome mogao udovoljiti treba mnogo novca kako bi se osigurali uvjeti za njegov rad, a treba mnogo novca i za program koji će se kasnije u njemu zbivati.

J. D.: Hoćemo li dobiti novi Muzej suvremene umjetnosti? N. V.-K.: Stalno pokušavam pisati o tome i moliti za to, odnosno apelirati na ljude koji mogu pomoći da se to ostvari. A sad, hoće li nam uspjeti? Vjerujem da hoće. Nisam jedina koja tako misli, naravno. Mnogi ljudi to znaju, putovali su okolo i znaju što je suvremeni muzej. Ali, hoće li to uspjeti, kada i kako - ne znam.

J. D.: Kakav je vaš način rada? Volite li timski rad? N. V.-K.: Volim raditi timski. Imali smo jedan prekrasan tim baš kad smo se bavili tom našom, već nesretnom, idejom muzeja. Obilazili smo okolo, čak smo imali jednu ideju s Paromlinom, pa smo se i za to zalagali. Uvijek smo bili grupa ljudi koja je to gurala. U jednoj fazi očajanja, kad smo vidjeli da nema mogućnosti za izgradnju, odabrali smo i zgradu RANS-a Moša Pijade (današnjega Otvorenog sveučilišta). Ona bi arhitektonski i položajem mogla zadovoljiti mnoge uvjete. Naravno, to nikad nije idealno, ali tko to zna? Paromlin bi sigurno bio idealan. Pogledajte Tate galeriju u Londonu. Takav se tip muzeja otvara u starim industrijskim objektima na najrazličitijim mjestima. Nedavno je u Dubrovniku prezentiran Cité de l’espace iz Toulousea. To čak nije muzej, to je zapravo mjesto na kojemu se istražuju prostori. Bila sam na prezentaciji u Dubrovniku (prikazano na manifestaciji The Best in Heritage; nap.ur.). Ondje su prikazani prostori takvih preuređenih zgrada koje su, jasno, dograđivane i preuređivane. Među ostalima, i jedan je muzej u Francuskoj uređen u nekadašnjoj tvornici tekstila s bazenom. U svijetu je poznato da su ti stari industrijski 206

sl.10. Otvorenje izložbe Karl Sirovy u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu, 23. svibnja 2005. (Nada Vrkljan-Križić, Miro Vilček, nećak K. Sirovyja i Davor Matičević) Snimio: Boris Cvjetanović sl.11. Otvaranje izložbe H. Schmalixsa u Galeriji suvremene umjetnosti 6. listopada 1983. Nada Križić treća s lijeva. objekti koji više ne rade i nemaju svoju osnovnu funkciju prikladni za muzeje jer imaju goleme hale, velike su visine, širine i dubine. I to košta. Nažalost, Paromlin je bio nesretna priča, nije nikako uspio. A novi Muzej suvremene umjetnosti? Mi smo apelirali, naravno, za međunarodni natječaj jer smo mislili da novi muzej treba biti apsolutno mjesto atrakcije i kao građevina. Nadajmo se da će projekt arhitekta Franića tome udovoljiti. Toplo se nadam. Mislim da je on na dobrom putu i pažljivo nas sluša te dobro surađuje s nama. Samo, kad će to biti - to ne znam.

J. D.: Kako je proveden taj natječaj? N. V.-K.: Sad je deplasirano govoriti o tome. U početku nismo bili zadovoljni jer je cijeli natječaj pogrešno proveden. On, prije svega, nije bio internacionalan, a i prekratko je trajao, tri mjeseca i jedan dan. Činilo se kao da je napravljen neki natječaj za studente završnog stupnja na arhitekturi, a ne za ozbiljne arhitekte. Neki se čak nisu ni javili. Napra- vili su neke skice, tu su bile neke male makete - to nije bio ozbiljan natječaj. U cijeloj toj ozbiljnoj situaciji kakva je već bila, neki su članovi žirija čak odustali od rada u njemu ili nisu ni došli na završne sastanke. Žiri je bio krnj, ali je odabrao taj rad. Zbog cijelog tog postupka nisam zadovoljna, iako nemam ništa protiv odabranog rada, dapače. Znate što, možda je to zapravo najbolje. Ne mogu sad više ulaziti u to. No u cijelome tom kontekstu sve je bilo pogrešno. Tako da nismo bili zadovoljni, ni ja ni moji kolege. Ali, eto. Vis maior! Sretni smo da se nešto zbiva i da nešto kreće. Međutim, prošlo je mnogo vremena od 1999., kad je natječaj završio.

J. D.: Biste li mijenjali svoj posao? N. V.-K.: Ne bih ništa drugo izabrala. Silno volim svoj posao, silno volim ljude i kontakte s ljudima, volim istraživati njihove umjetničke sudbine, dakle, ono što im se zbiva u glavi i u srcu, razloge zašto i kako dolazi do svega toga. Ali žao mi je zbog naše struke koja je u mnogim prilikama nekako vrlo netolerantna i nekolegijalna. Neke posebne, osobne taštine gaze sve pred sobom. To me jako deprimira.

J. D.: Kako je bilo prije? N. V.-K.: Slušajte, možda sam ja bila naivnija, kao nekakvo društveno biće nisam bila toliko involvirana u sve što nas okružuje. Rat nas je sve bacio u vrtlog i morali smo pratiti sve što se zbiva. Nisam se nikad bavila politikom, uopće me nije zanimala. Čak sam sjedila u USIZ-u kulture i bila vrlo zadovoljna što sam tamo jer smo mnogo radili. Bila sam baš u jednoj komisiji za muzeje u kojoj sam vrlo korektno i prijateljski radila zajedno s mnogim muzealcima. Rekla bih, bila je to dobra atmosfera. Naravno, s tim našim MSU nismo nikako mogli probiti led, ali smo se borili i zalagali, i išli dalje. Nije nam uspjelo, OK. Sad sam ili postala osjetljivija ili sam počela drukčije misliti. Imam osjećaj da su neke tolerancije eskalirale i da su eskalirale neke zle sile, a ne dobre. I to me jako razočarava, jako me muči i silno mi otežava život. Moram priznati.

J. D.: Što su prioriteti muzeja? N. V.-K.: Najvažnije je da muzej bude kuća u koju će svatko imati potrebu doći s veseljem i radošću. Ne da te netko prisiljava da odeš u muzej na neku izložbu, ili da u školi pokazuješ ulaznicu da si bio u toliko i toliko muzeja, sa štambiljem, kako bi dobio pozitivnu ocjenu. Svi bi trebali imati potrebu ići u muzej i naći u tome zadovoljstvo - od najmlađih naraštaja, dakle od vrtićke djece nadalje. Kao što i mala djeca i odrasli ljudi idu u Maksimir jer se vesele životinjama. To mora živjeti non-stop! Preduvjet za to su dobri ljudi koji muzej vode: humanisti i ljudi koji imaju što reći drugima. Dakle, koji su inspirirani, ljudi koji mogu bez hemunga iznijeti svoje emocije, čak možda i izreći neke svoje bedastoće, na načelu: što me briga, ispravit ću se ako govorim neku glupost, netko će me već naučiti. Dakle, ljudi koji mogu komunicirati s čovje- kom, a ne postaviti eksponat i komunicirati preko eksponata ili, ne daj Bože, kompjutora: lijepo si potraži što te zanima. Najvažniji je osobni kontakt! Dakle, muzej treba biti živo biće. J. D.: Posljednjih je godina upravo to svjetski trend? 207 N. V.-K.: Apsolutno. Sve se vraća na taj kontakt s čovjekom, pogotovo u današnjem svijetu u kojemu su ljudi potpuno otuđeni. To je već tako deplasirani termin - ali jesu! Tehnologija je zavladala svim segmentima života, već i mala djeca sjede pred računalom i ne komuniciraju međusobno. Dakle, mora se vratiti ljudskost. U sve.

J. D.: Je li bilo riječi o tome na The Best in Heritageu? N. V.-K.: Jako puno. To me oduševilo. Oduševilo me koliko su svi isticali važnost znanja, emocija i dobre komunikacije, dakle, međusobnog dodira. Osnovna uloga muzeja jest to da on bude mjesto prepoznavanja vlastitoga kulturološkog identiteta. Ne mogu svi muzeji biti isti i imati jednake sadržaje. Mi moramo imati zajednički nacionalni živi identitet s kojim se možemo identificirati, u kojemu se možemo prepoznati, koji nas oplemenjuje i koji nas vodi naprijed.

J. D.: Koji su to umjetnici outsideri? Navedite nam nekoliko imena. N. V.-K.: S naše hrvatske scene? Pa, ima ih dosta. Eto, vidite, ja imam sreću - upravo o tome govorim. Taj moj rad s outsiderima omogućuje mi upravo to: izravne kontakte sa živim bićima, kojima pokušavam maksimalno pomoći u najbanalnijim i najbedastijim situacijama, kao i u onim težima. Sigurna sam da bi oni rekli kako su uz moju pomoć našli svoj raison d’etre. Oni ne rade za to da bi postali slavni, da budu muzealizirani, da budu ne znam kakva svjetska čuda. Rade zato što imaju iskonsku potrebu za tim da se kreativno izraze. Ali kad netko prepozna taj rad i u njemu nađe nešto što ga intrigira, bilo ljepotu, bilo emociju, bilo ideju, autor je, naravno, sretan jer kaže: Evo, nisam baš potpuno sam. Oni su svi, zapravo, jako usamljeni, zatvoreni u svoje svjetove koji su nama katkad čudni i nepre- poznatljivi. I to mi je divno. Među njima ima fenomenalnih osoba. To su sve plemeniti i vrlo dobri ljudi. Među njima ne postoji zavist, nisu ljubomorni na uspjeh drugih - toga nema. Svatko živi na svojoj zvijezdi i svatko ima tu svoju zvijezdu koju tjera. To su: Dubravko Sertić iz Vinkovaca, Melita Kraus iz Bjelovara, Gojislav Kalapač Goja iz Zadra, vjerojatno sam nekoga zaboravila, ima ih sigurno još. U Zagrebu je to trešnjevačka grupa s kojom sam ja zapravo započela raditi: Božidar Štef Golub, Igor Vasić, Krešimir Hlup, Vinko Maričević. Sad je došao još jedan Krešimir, koji je putovao po Južnoj Americi. To su sve fantastični ljudi. Na primjer, Nenad Burcar, koji je pravi pjesnik, čovjek teatra, književnosti, umjetnosti, ljubavi - svega. Znate što, to su stvarno ljudi koji žive na korici kruha. Potpuno su siromašni, tako reći svi redom. Neki ipak nešto rade. Ta draga Melita Kraus radi u školi, predaje filozofiju i, naravno, također je jedno neshvaćeno biće. Mora si nekako osigurati egzistenciju, ali živi samo za umjetnost. Tu je još jedna prekrasna osoba - Margareta Vidmar u Zagrebu. Ima ih mnogo, teško mi se svih sjetiti. Drago Trumbetaš došao je iz Fran- kfurta gdje je “gulio” kao gastarbajter cijeli svoj radni vijek. Na neki je način blizak i naivi i outsider artu, u njega ima i jednoga i drugoga. On je svestran - prije svega crtač i tipograf, grafički djelatnik. Sudbina svakoga od njih jedan je roman. I inače je svaki ljudski život roman za sebe, ali oni uspijevaju taj život prenijeti slikom, kipom ili instalacijom, i u tome je ta kvaliteta, kvalitetna dogradnja što živi u kreativnom čovjeku koji ima potrebu da kaže nešto o sebi.

J. D.: Za kraj - kako bi trebao izgledati MSU? N. V.-K.: To sam sad napisala. Prijavila sam se za ovaj simpozij u Rijeci ( muzeološko savjetovanje Uloga i značaj prirodoslovnih muzeja i prirodoslovnih zbirki u održivom razvoju, Prirodoslovni muzej Rijeka, 23.-26. listopada 2002.; ; nap. ur.). Doduše, to su prirodoslovni muzeji, ali također imaju zajedničku temu - što su zapravo muzeji budućnosti i kako će muzej izgledati u budućnosti. U jednoj sam rečenici napisala (sad je možda neću moći bukvalno ponoviti) da osim tog znanstvenog rada, istraživačkoga i skupljačkoga, jer svaki muzealac ponajprije mora prikupljati građu, čuvati je i štititi u onom svom segmentu ozbiljnoga posla, i istraživati, muzealac mora biti pjesnik, pripovjedač, da nadasve mora biti humano biće koje može komunicirati s ljudima te da mora imati silnu imaginaciju, što je preduvjet te komunikacije. Silno mi se dopala rečenica Franza Schoutera I’m a storyteller. Ako se sjećate, to je rekao kad je bio u Zagrebu, a to su neki drugi ponovili sad u Dubrovniku, tj. ja pričam priču. Sjećam se jednoga predivnog prikaza Muzeja Anne Frank u Amsterdamu. Dakle, kako su oni koncipirali taj muzej s minimalnim inventarom što se tiče građe, to je nešto fascinantno. Svakako treba pogledati CD-ROM koji su izdali. Kroz prozor se može ući u svaku sobu i vidjeti što je u njoj, a paralelno se može vidjeti i što se određenog datuma dogodilo u tom gradu - postoji svojevrstan dokumentarni insert. Imali su nekoliko sličica s Annom Frank, no vrlo malo. Dakle, sve je u kontekstu prostora i vremena kada je što nastalo; ta priča mora obuhvatiti cijelo razdoblje nastanka. Slika ne može obuhvatiti područje ako visi na zidu sama za sebe i nema korelacije s vremenom i prostorom nastanka. Rekla bih da sam i sama, kad sam radila Karla Sirovyja, isto to pokušala primijeniti u svom katalogu, odnosno uspostaviti vezu s knji- ževnošću, s filmom i s kazalištem, s duhovnim miljeom u kojemu je čovjek živio i stvarao te objasniti zašto je odre- đena ideja nastala baš tada, a ne kasnije ni prije. To se mora dovesti u vezu. Dakle, vrijeme, prostor i djelo moraju se međusobno povezati. Kao i naš osobni odnos prema djelu jer ga danas možda čitamo drukčije nego što ga je umjetnik uopće zamislio. I bezbroj drugih stvari, ponajprije humanističke prirode. 208 J. D.: Kad biste imali još mnogo vremena, što biste još napravili kao krunu svojega posla? N. V.-K.: Pa, to već imam. Taj se projekt vuče već nekoliko godina, uvršten je u programe rada, nije još prihva- ćen, ali će valjda biti. Prvo i prvo, htjela bih objaviti knjigu o outsider artu jer imam golemu količinu građe, imam mnogo strane literature i dozvole da se koristim nekim podacima. Htjela bih napraviti jedno paralelno viđenje toga što se u svijetu događalo u kontekstu te umjetnosti, i kada, a što se događalo u nas - uvesti, dakle, našu priču u globalni kontekst da se outsider art prepozna kao vrlo zanimljiv fenomen. To je jedno što bih htjela napraviti, a drugo je zapravo završiti priču - ne završiti jer sigurno nikad nije završena - nastaviti priču o Karlu Sirovyju nakon te silne građe od 1600 (ili koliko već, ne znam više napamet) slika i crteža koje sam naknadno našla. Evo, sad smo nedavno, nakon 2-3 godine muke, uspjeli dobiti još slika, hvala Bogu i onima od kojih smo ih dobili. Od Gradskog ureda za kulturu otkupili smo 52 djela od jednog privatnog vlasnika koji ih je kupio u Grazu. Netko je prodavao svoj fundus i onda je on kupio tog Sirovyja. Prije nekoliko mjeseci to je konačno u sanduku došlo u Zagreb. Zbog toga sam sretna i presretna. A stalno se otkrivaju nove stvari, to je fascinantno. Njegov jedini nećak koji živi u Švicarskoj poslao mi je prije nekoliko mjeseci tri fotografije slika koje je našao kod jednoga svog kolege u New Yorku. Otkrivaju se slike čak i u svijetu... razumijete li me? To je toliko uzbudljivo, još se uvijek nešto otkriva, taj je čovjek toliko toga napravio, to je upravo nevjerojatno! Želim nastaviti tu priču. Te su mi dvije stvari ključne. A inače, intimno, za sebe već godinama pišem mnogo toga, pišem neke svoje zapise - nije to dnevnik ni autobiografija, to su razmišljanja o životu, o svemu što nas prati. Pa sad, hoću li to privatno napraviti ili neću, pitanje je, ne? Možda će mi uspjeti kad odem u mirovinu. (Smijeh.)

J. D.: Nadam se da ćete uspjeti u svemu što ste planirali. N. V.-K.: Ja sam optimist. Nakon svega užasa i grozote što smo ih preživjeli ja sam još uvijek optimist. I sad, što je najveći apsurd, ovih deset godina koje su nam svima jednako ukradene...naravno, da sam ih preskočila, ne osjećam da imam godina koliko ih imam, osjećam se kao da imam barem deset manje, ne? To je iluzija, naravno. Ali se tako ponašam, tako živim, tako dišem i to me drži.

J. D.: Hvala vam na optimizmu. U ime MDC-a zahvaljujem vam na razgovoru. N. V.-K.: Hvala vama.

Transkript: Vesna Bujan IM 43 (1-4) 2012. ISTRAŽIVANJE PODRIJETLA UMJETNINA U MUSEUM OF FINE ARTS U BOSTONU POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

IVONA MARIĆ Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb IVA VALIDŽIJA Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

U Zagrebu je od 10. do 15. ožujka 2013. g. održana radionica o istraživanju podrijetla umjetnina - Provenance Re- asearch Training Program (PRTP) - u organizaciji Europskog Shoah instituta za baštinu (European Shoah Legacy Institute, ESLI), te pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Kao suorganizatori programa i domaćini sudjelovali su Muzejski dokumentacijski centar i Hrvatski državni arhiv. ESLI je međunarodna ustanova sa sjedištem u Pragu, utemeljena 2010. g., a svojim je djelovanjem usmjerena na rješavanje pitanja iskrsnulih kao posljedice Drugoga svjetskog rata i holokausta, što se ponajprije odnosi na pitanje povrata umjetničkih djela i kulturne baštine koja je bila otuđena od židovskih vlasnika. Riječ je o milijunima konfisci- ranih predmeta, od kojih su mnoga vrijedna umjetnička djela neko vrijeme bila u privatnim kolekcijama nacističkih vođa, od Hitlera nadalje, dok su djela moderne umjetnosti, koja su smatrana izrazito nepodobnima, rasprodana na aukcijama te se mnogima gubi svaki trag. Pola stoljeća nakon završetka rata neka su se od ukradenih djela našla u postavima poznatih svjetskih muzeja. Potaknut sve većom dostupnošću dokumentacije u arhivima i razvojem baza podataka na internetu, ESLI je 2011. g. razvio projekt stručne izobrazbe o istraživanju podrijetla umjetnina - PRTP. Riječ je o programu interdisciplinarnog pristupa koji svojim polaznicima nudi povijesni pregled provedbe kulturne pljačke za vrijeme Trećeg Reicha te ih upoznaje s metodološkim alatima za istraživanje podrijetla muzejskih predmeta unutar državnih i međunarodnih zakon- skih okvira. Nakon Magdeburga, gdje je prošle godine održana prva takva radionica, Zagreb je drugi grad-domaćin odabran kao središnja točka za Srednju i Istočnu Europu. Iz niza predavanja međunarodnih stručnjaka, među ostalima pravnika, muzejskih djelatnika, voditelja baza podataka o ukradenim umjetninama, arhivista i povjesničara, kao posebno važna za muzejske djelatnike izdvojili bismo predavanja Victorije Reed, američke kustosice zadužene za istraživanje podrijetla umjetnina, koja od 2003. g. radi u Museum of Fine Arts (dalje MFA) u Bostonu. Govoreći na temelju američke muzeološke prakse, potreba za zapošljavanjem kustosa koji bi se isključivo bavio istraživanjem podrijetla nametnula se nakon 1998. g., kada je u Washingtonu održana Konferencija o dobrima iz razdoblja holokausta1 (Washington Conference on Holocaust Era Assets). Usto, potkraj 1990-ih objavljene su i muzejske smjernice, na primjer smjernice Američkog udruženja muzeja2 (American Alliance of Museums, AAM), prema kojima institucije-članice imaju obvezu istraživati i dijeliti stečene informacije o podrijetlu muzejskih predmeta čije je vlasništvo u razdoblju od 1933. do 1945. g. bilo nepoznato ili nerazjašnjeno. Uz standarde vezane za nezakonito prisvojene predmete za vrijeme nacizma, ustaljuju se i standardi za drugo problematično područje - za arheološki materijal i antičku umjetnost.

Museum of Fine Arts u Bostonu MFA je otvoren 1876. g. kao opći muzej s edukativnim pristupom. Njegov fundus, koji je u početku imao oko 6 500 umjetnina, danas broji više od 450 000 predmeta koje posjetitelji (njih milijun u godini!) mogu razgledati u zbirkama što obuhvaćaju razdoblje od pretkolumbovske Amerike do suvremene umjetnosti. Kustosi za istraživanje podrijetla umjetnina još su uvijek iznimno malobrojni u muzejskom svijetu, a MFA je upravo to radno mjesto otvorio 2010. g., zaposlivši na njemu Victoriju Reed. Uz istraživanje podrijetla predmeta iz fundusa MFA-e koji su u spornom vremenskom razdoblju (1933. - 1945.) mijenjali vlasnike, zadaci Victorije Reed jesu i istra- živanje, odnosno procjena potencijalnih akvizicija - građe koja je ponuđena na otkup ili kao donacija Muzeju (u 2012. 1 Nakon održavanja Konferencije g. za muzej je pribavljeno 1 630 predmeta) te istraživanje građe koja dolazi na posudbu, a u vlasništvu je drugih ustanovljene su opće smjernice ve- ustanova. zane za židovsku baštinu ukradenu za vrijeme vladavine Trećeg Reicha: Dio fundusa MFA-e koji je podvrgnut istraživanju obuhvaća oko 1 600 europskih slika te 21 000 skulptura i pred- Washington Conference Principles on Nazi-Confiscated Art http://www. meta umjetničkog obrta za koje je potrebno osigurati odgovarajuću dokumentiranost podrijetla, odnosno povijesti state.gov/p/eur/rt/hlcst/122038.htm vlasništva. Budući da je riječ o iznimno velikom broju umjetnina, prednost pri istraživanju uvijek imaju najosjetljiviji 2 URL: http://aam-us.org/resources/ slučajevi. Tako je nakon 1998. g. započela identifikacija predmeta za koje se sumnjalo da su možda bili židovsko ethics-standards-and-best-practices/ vlasništvo te da su konfiscirani ili pod prisilom prodani za vrijeme vladavine Nacionalsocijalističke stranke u Nje- characteristics-of-excellence-for-u-s- mačkoj.3 Riječ je o djelima nastalima zaključno do 1946. g. Materijal podložan istraživanju jesu akvizicije nabavljene museums/collections-stewardship nakon 1932. g. ili one koje su između 1932. i 1946. g. mijenjale vlasnika, a u navedenom su se razdoblju nalazile, ili 3 URL: http://www.mfa.org/collections/provenance 210

sl.1. The Metropolitan Museum of Art: na mrežnoj stranici u kategoriji ‘Research’ kao posljednja u nizu pojavljuje se podkategorija ‘Provenance Research Project’. URL: http://www.metmuseum.org/ research/provenance-research-project (25.11.2013.) su se mogle nalaziti, na području kontinentalne Europe. Istraživanje vlastite zbirke tako postaje još jedna muzejska zadaća zbog zakonski jasno definiranog prava vlasništva. Naime, glavno polazište američkog zakonodavstva jest da se ne priznaje vlasništvo nad ukradenim predmetom, bez obzira na to je li on ukraden 1901., 1941. ili prošle godine. Potraživanja pravih vlasnika, s kojima se MFA u posljednje vrijeme nerijetko susretao, rezultirala su (na štetu Muzeja) otpisom nekih vrijednih predmeta iz zbirki predmeta koji su bili znanstveno obrađeni i o kojima se možda deset- ljećima brinuo ili je, kao u nekim slučajevima, sklopljena financijska nagodba, prema kojoj je Muzej zapravo morao ponovno otkupiti određeno umjetničko djelo.

Pogreške koje su se pojavljivale tijekom 20. stoljeća pri akviziciji građe Na temelju svoga dosadašnjeg iskustva u istraživanju zbirki bostonskog MFA, Victoria Reed je uočila neke načine pogrešnog djelovanja muzejskih kustosa, od kojih su sljedeća tri bila najučestalija. 1. Nedostatak dosljednosti pri nabavi građe glede ispitivanja o vlasništvu nad umjetninom ili nepostavljanje “pravih” pitanja o vlasništvu koja su nužna za provjeru podrijetla. 2. Neprepoznavanje činitelja rizika, uključujući nedostatak povijesne perspektive i svijesti o ozbiljnosti krađe koja se događala za vrijeme Drugoga svjetskog rata, zbog čega je tržište umjetnina preplavljeno ukradenim predmetima; nepostojanje svijesti da ne postoji samo jedan, već da su činitelji rizika mnogobrojni. 3. Nedostatak pouzdane dokumentacije - vjerovanje na riječ prodavatelja ili donatora o vlasništvu, umjesto da se uspostavi papirnati trag.

Primjer slučaja istraživanja predmeta iz zbirke Museum of Fine Arts (MFA) Autoportret kao ratnika, muška glava od nepečene gline obojena temperom, jedinstveno je djelo u opusu Oskara Kokoschke iz 1909. g. Prema podacima o podrijetlu objavljenima na stranicama MFA-e u kolovozu 2005. g., postojala je praznina između 1909. g., kada je djelo bilo u posjedu arhitekta Adolfa Loosa u Beču i 1960., kada ga bostonski Muzej otkupljuje od World House Galleries iz New Yorka. Idući novi trag pronađen je u katalogu izložbe Kokoschka, održane u kasnu jesen 1941. g. u Buchholz Gallery u New Yorku. U njemu je na popisu izloženih djela bila i Muška glava iz 1908. g. - posudba od Bonestell Gallery, također iz New Yorka. Uzevši u obzir da je Loos kupio djelo na prvoj Međunarodnoj izložbi u Beču koja se održavala od svibnja do rujna 1909. g., te da je ono ostalo u njegovu vlasništvu do smrti 1933. g., istraživanje se sužava na razdoblje između 1933. i 1941. g. Zna se da je barem od 1941. do 1948. g. skulptura u posjedu Bonestell Gallery, a već je 1956. g. u privatnoj njujorškoj zbirci. Godine 1958. vlasnik su World House Galleries, koje djelo prodaju MFA-i. 211

sl.2. Museum of Fine Arts Boston: na mrežnoj stranici u kategoriji ‘Cellection’ pojavljuje se podkategorija ‘Provenance’. Slučaj je potpuno razjašnjen pronalaskom pisma gđe Helene Scheu-Riesz u arhivu Galerie Welz, datiranog 23. svibnja 1956. g. Ona i njezin suprug bili su prijatelji slavnoga arhitekta, nakon čije su smrti preuzeli vlasništvo nad skulpturom. Štoviše, H. Scheu-Riesz je 1937. g. emigrirala u SAD, ponijevši skulpturu sa sobom. Dok je djelo bilo u njezinu vlasništvu, posuđeno je Bonestell Gallery za izložbu Kokoschka, održanu 1941. g. u Buchholz Gallery te za Kokoschkinu retrospektivnu izložbu održanu 1948. u Bostonu i New Yorku. Nepoznato je da li se Bonestell Gallery brinula o bisti u vrijeme kad je pismo napisano, ali tada ga je, naime, Scheu-Riesz nudila na prodaju. Zanimljivo je to što se ilustracija Kokoschkina autoportreta nekoliko puta pojavljivala u njemačkim novinama kao primjer tzv. izopačene umjetnosti,4 te je čak navedena u katalogu istoimene izložbe koja se iste godine održavala diljem Njemačke, iako je tada djelo već bilo u SAD-u.

Načela provjere građe pripremljene za donaciju ili otkup Kao što je već rečeno, predmet se prihvaća samo ako ga muzej može zakonito posjedovati. Da bi se ostvario pri- jenos vlasništva u skladu sa zakonom, mora se najprije provjeriti je li donator ili prodavatelj također i zakoniti vlasnik predmeta. Predmet ne smije biti ukraden, odnosno ne smije biti ponuđen muzeju bez znanja mogućih drugih vlasnika - obitelji, a za arheološke predmete iz razdoblja antike važno je da su pribavljeni na legalan način, što isključuje mogućnost potraživanja zemlje iz koje oni potječu. Dakle, MFA je utvrdio svoju politiku otkupa i doniranja umjetnina koje su podložne vrlo strogim mjerama provjere, prema najvišim standardima etičke i profesionalne prakse, tako da se apsolutno ne podržava ulazak umjetnina upitnog podrijetla. Sve informacije o politici prikupljanja javnosti su dostupne na mrežnim stranicama MFA-e.5

4 S usponom nacizma umjetnost Dobri mehanizmi provjere podrijetla je dobila naglašenu propagandnu zadaću, s ideološkom pozadinom Pokretanje pozitivne prakse provjere podrijetla pri kupnji ili donaciji umjetnina; obvezno provjeravanje segmenta koja je isticala važnost rasne čistoće i nadmoći, a moderna je umjetnost podrijetla i njegovo inkorporiranje kao standard pri akviziciji. vizualno i tematski bila neshvatljiva, Postavljanje sustava upitnika radi omogućivanja sigurnije nabave umjetnina. Postavljanje pitanja, bilježenje svih stoga i neprihvatljiva. Izopačena umjetnost (Entartete Kunst) termin poznatih podataka, ali i nepoznanica, vođenje zapisnika o tome zašto je nabava umjetnine prihvatljiva i moguća. je kojim su u nacističkoj ideologiji Prikupljanje papirnatog traga za sve oblike upita i istraživanja. Ako se umjetnina pribavlja iz neke druge države, po- bila označena djela impresionizma, trebno je upoznati pravni okvir i praksu te zemlje. ekspresionizma, kubizma, dadaizma, apstraktne umjetnosti i nadrealiz- Preuzimanje odgovornosti, odnosno obvezno provjeravanje i istraživanje svih podatka nasuprot isključivom osla- ma, te su kao takva bila uklonjena njanju na dobivene podatke o umjetninama. Aukcijske kuće ili privatni kolekcionari, u usporedbi s muzejima, nisu iz javnih, ali i iz privatnih prostora. Mnogobrojne slike, skulpture i grafi- toliko izloženi javnom mnijenju i ne običavaju često detaljno provjeravati podrijetlo umjetnine. ke prikazane su na izložbi Izopačena umjetnost 1937. g., koja je trebala Svako istraživanje treba shvatiti kao pojedinačan slučaj. Iako u više primjera možda postoje dodirne točke, nikad upozoriti publiku na subverzivnost, ne treba primjenjivati istu ukalupljenu proceduru istraživanja za dva različita slučaja. nastranost i nemoralnost moderne umjetnosti. 5 http://www.mfa.org/collections/ art-past/acquisitions-and-provenance-policy 212

sl.3. Autoportret kao ratnika, Oskar Primjer istraživanja podrijetla nekog predmeta prije njegove akvizicije Kokoschka, 1909. Prilikom razmatranja kupnje njemačkog privjeska iz 17. st. na godišnjemu Europskom sajmu lijepih umjetnosti (TE- sl.4.-5. Primjer istraživanja podrijetla nekog predmeta prije njegove akvizicije: FAF) u Maastrichtu 2011. g., Muzeju je bila dostupna samo jedna informacija glede povijesti vlasništva tog predme- Na godišnjem Europskom sajmu lijepih ta. U pitanju je bio iznimno vrijedan primjerak, medaljon načinjen od dvostranoga Gnadenpfenniga, obrubljen njež- umjetnosti (TEFAF) u Maastrichtu, 2011. nim emajliranim okvirom. Ugledni londonski trgovac umjetninama, S. J. Phillips naveo je da je do 1969. g. privjesak godine se pojavio rijedan primjerak pripadao američkom kolekcionaru nakita Melvinu Gutmanu, koji ga je te godine, zajedno s cijelom zbirkom, prodao dvostranog Gnadenpfenninga privjeska iz 17. st. za koji se iz aukcijskih na aukciji kuće Sotheby’s. Uvidom u prodajni katalog Gutmanove zbirke, Reed je saznala da su Gutmanovoj prodaji kataloga saznalo da je bio u vlasništvu privjeska prethodile još dvije: jedna u Lucernu 1957. g., kada je privjesak prodan iz zbirke trgovca Jacoba Hirscha, a Schlossmuseuma u Gothi (pokrajina prije toga u New Yorku 1949. g., kada ga je prodavao trgovac Joseph Brummer. U sva tri aukcijska kataloga objav- Saksonija) te se smatrao nestalim u razdoblju II. svjetskog rata. ljeni su ilustracija i podrijetlo, uz navod da je privjesak podrijetlom iz Schlossmuseuma u Gothi, u pokrajini Saksonija, ali bez datuma i drugih konkretnih informacija. Istraživanjem arhiva Josepha Brummera došlo se do podatka da je privjesak 1947. g. kupljen od Galeries Berry-Hill iz New Yorka. Provjerom specijaliziranih baza podataka o ukradenim umjetninama utvrđeno je da nikakvi zahtjevi za privjeskom nisu zabilježeni u registru Art Loss Register, niti je on bio registriran u njemačkoj bazi www.lostart.de. Dodatna okolnost koju je trebalo razmotriti kao bitan činitelj u istraživanju bila je to da je Schlossmuseum 2011. g. uspio vratiti komade majolike izgubljene za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Stoga se MFA obratio izravno muzeju u Gothi. Uz odgovor su dobili stranice iz publikacije objavljene 1987. g. u kojoj se privjesak navodi kao gubitak iz Dru- goga svjetskog rata. Slučaj je, uz posredovanje Art Loss Registera, riješen 2011. g., kada S. J. Phillips - na početku spomenuti ponuđač predmeta - svojevoljno vraća privjesak muzeju u Gothi. Taj slučaj eksplicitno upućuje na opravdanost ulaganja truda i sredstava u istraživanje potencijalnih akvizicija jer se time izbjegava kupnja ukradenog predmeta, te, dugoročno gledano, otpadaju brojni troškovi - od konzervacije i restauracije predmeta do eventualnih sudskih postupaka.

Smjernice upitnika Museum of Fine Arts, Boston pri otkupu ili posudbi građe.

NAZIV DJELA I OPIS

Autor (ako je poznat)

Vremensko razdoblje nastanka djela

Vrijednost djela

Gdje je djelo nastalo? Ako lokacija nije poznata, napraviti listu zemalja koje bi to mogle biti

Tko djelo prodaje, donira ili posuđuje? Koja je adresa te osobe?

Tko je vlasnik umjetničkog djela?

Gdje je i od koga je sadašnji vlasnik pribavio djelo? (Provjeriti i sve prethodne vlasnike djela.)

Koji još dokazi o povijesti djela postoje? (Primjerice, vlasnike djela moguće je detektirati do određenog datuma u prošlosti, ali i manira kojom je djelo napravljeno/restaurirano možda upućuje na raniji datum.)

Ako je djelo uvezeno, provjeriti svu dokumentaciju o ulasku djela u zemlju (provjeriti dokumentaciju koja prati djelo pri izlasku iz zemlje podrijetla ili neke druge zemlje). 213 Izložbena povijest djela (katalozi, datumi)

Izdavačka djelatnost vezana za djelo (naslovi, datumi i svi podaci o podrijetlu ili vlasništvu)

Koji su mrežni izvori korišteni pri provjeri umjetnine (UNESCO, Interpol, Art Loss Register, web stranice država s podacima o kulturnoj baštini)?

Jeste li svjesni potraživanja prema djelu ili mogućnosti da u dogledno vrijeme netko potražuje djelo?

Postoje li fizička obilježja koja govore o tome da bi djelo moglo biti ukradeno ili da ima neprimjerenu prošlost?

Primljeno: 25. svibnja 2013.

EXAMINATION Provenance of Artworks in the Museum of Fine Arts in Boston The big museums in the world have been increasingly faced in recent years with the problems caused by imprudent and, one has to say, conscienceless ways of collecting museum material. Although many circumstances did perhaps favour such a practice in the past, today cases are increasingly emerging of well known artistic masterpieces, the symbols of the museum in which they are held, becoming the object of disputes between claimants with alleged title to the works, and the museums, to that moment the unquestioned owners of the objects. On the one hand, technological development enables increasing accessibility and flow of information on the Internet, particularly in the form of databases, with the possibility of researching documentation in numerous state archives, and on the other hand there are the statutory provisions that, naturally, are not the same everywhere, making every case a case for itself. But it can be said that the investigation of the provenance of artworks has today become an additional museum task that, depending on museological and legal practice of a given state, will in the near future even require a specialised museum expert – an investigator of the provenance of artworks. From the example of the Museum of Fine Arts in America, we can obtain a general idea of how this new and unprecedented job actually works – what the tasks and duties of the investigator, and the way the work is reflected in the whole work of the museum. The investigator of the Boston museum, Victoria Reed, presented the development and work of her job in three lectures held as part of the workshop Provenance Research Training Programme held this year in Zagreb. The focus of the workshop was investigation into artworks stolen from Jews during the time of Nazism in Europe. Victoria Reed presented cases from the MFA, in which some artworks were stolen from their Jewish owners during World War II, as well as cases of theft and smuggling of archaeological artefacts from the Near and Far East. Some of the objects had to be returned to their legal owners, some purchases had to be cancelled, while some of the objects investigated were shown to be legally present in the MFA, or could be legally purchased for its holdings. In the following article we shall provide examples of research into objects within the museum collection of the MFA and the research into objects by the museum just before they are about to be purchased. IM 43 (1-4) 2012. POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA AI WEIWEI: UMJETNIK KOJI SE NE ODRIČE ODGOVORNOSTI VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS Izložba “Ai Weiwei: Interlacing”, Kunsthaus, Graz, 17. rujna 2011. – 5. veljače 2012.

LADA DRAŽIN-TRBULJAK Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

sl.1. Privremeni pejzaži, 2002. - 2008.; pogled na izložbu Ai Weiwei: Preplitanje [Interlacing] Foto: Nicolas Lackner © Universalmuseum Joanneum, Kunsthaus Graz, Austrija Časopis ArtReview iz 2012. objavio je zanimljivu anketu u kojoj je rangirano sto najutjecajnijih osoba u svijetu suvremene umjetnosti; prema mišljenju anketiranih, prvo mjesto na toj listi dodijeljeno je suvremenome kineskom umjet- niku Ai Weiweiju. Prilika da se barem donekle, a ubrzo nakon objavljene ankete, upoznamo s djelomičnim opusom tog umjetnika pružila nam se na njegovoj samostalnoj izložbi u Kunsthausu Graz. Za one koji su vidjeli već nešto od njegovih izložbi i djela, na primjer onu spektakularnu u Tate Modern u Londonu 2010. g., a i za one koji su već otprije imali neku informaciju o njegovim djelatnostima ta će izložba u prvi trenutak djelovati pomalo šturo. Naime, na njoj su prikazani samo fotografski radovi. Nije izložena nijedna skulptura, pa čak nijedno zrno od onih sto milijuna “skulptura” oslikanih porculanskih zrna suncokretova sjemena koje je unikatno modeliralo i obojilo 1 600 vrijednih kineskih obrtnika za cijeli pod kojim je bio prekriven Turbine Hall u Tate Modernu. Ipak, strpljiviji gledatelj izložbe steći će dojam o posebnosti tog umjetnika. Ai Weiwei konceptualni umjetnik, kipar, fotograf, arhitekt, bloger, twitter, aktivist, čini to onako kako to nisu radili umjetnici do sada. Bilježi, komentira, raspravlja na blogovima i na Twitteru… Ovo je projekt koji prezentira i ukazuje na slojevitost njegova pristupa u kojemu se prepliću sadržaji njegovih video-radova, serija fotografija, blogova i eseja. Izložba u Grazu svoj će slijed nizanja radova, odmah na ulazu u prostor, započeti u velikom formatu. Taj će se slijed, doduše, malo razlikovati od onoga prikazanog u zajedničkom katalogu izložbi, od kojih je prva održana u Fotomuse- umu Winterhur, ove u Grazu, čiji smo bili posjetitelji i one koja se otvorila u veljači 2012. u pariškom Jeu de Paume. Dok katalog kronološki prati umjetnikov razvoj od njegovih ranih crno-bijelih radova manjeg značenja i formata, odmah nakon što se siđe s pokretne trake kojom publika ulazi u prostor galerije, izložba započinje novijim radovima impresivnih dimenzija. Na panou, zapravo za tu priliku izgrađenim unutrašnjim visokim i dugim “zidom”, mozaično su zalijepljeni printovi fotografija, jedan do drugoga, kao na oglasnim billboardima.

Izložba: Ai Weiwei Interlacing Fotografije u koloru kvadratičnog formata i monitori s kojih se projiciraju dva različita videa, odmah privlače pozor- Vrijeme održavanja: 17.9.2011. nost posjetitelja. Ti su monitori postavljeni simetrično po sredini toga golemog panoa, na međusobnom razmaku - 15.1.2012. od nekoliko metara, čineći tako s “tapetom” od fotografija zajedničku instalaciju. Na jednom je monitoru snimka Mjesto održavanja: Kunsthaus Graz, Austrija prometne ulice, s po tri trake u svakom smjeru, na kojima se kreću kolone vozila. Na drugome monitoru prikazana Kustosi: Urs Stahel, Ai Weiwei 215

sl. 2. Rad Fairytale, 2007.: pogled na izložbu Ai Weiwei: Preplitanje [Interlacing] Foto: Nicolas Lackner © Universalmuseum Joanneum, Kunsthaus Graz, Austrija je noćna snimka snimljena iz nekog vozila na jednako prometnim ulicama Pekinga. Sedamdesetak fotografija s te “fototapete” iza monitora svjedoče o galopirajućoj gradnji. Nova naselja pred sobom ruše sve staro mijenjajući tradicionalni kineski specifično građeni okoliš hutonga novim globalno poznatim pejzažem bezličnih nebodera. Nešto tradicionalno zamijenjeno je novim u ime napretka. Fotografije i video sugeriraju veliku dinamičnost zbivanja u suvremenoj Kini, a Weiwei to samo bilježi. On to na ovoj izložbi još ne komentira, osim, možda, naslovom. Serija se zove Privremeni pejzaži i aludira na krhkost i lošu kvalitetu gradnje tih objekata, izgrađenih na brzinu, opa- snih po život njihovih stanovnika, nasuprot onima koji su tu stajali prije, i to stoljećima. Te su zgrade loše, privremene te neće dugo opstati, ali što je s ljudima koji u njima trebaju živjeti? Što će biti s njima kada se taj “pejzaž” ponovo promijeni? I već na početku izložbe, iza jednostavne serije širokih veduta s nedovršenim zgradama i ostacima poru- šenih kuća skriva se Weiweijevo pitanje: A gdje su u svemu tome ljudi? Drugi takav, jednako veliki pano, s jednako nalijepljenim fotografijama i s po dva monitora ispred, zbog dramaturških je razloga postavljen u središnjem dijelu galerijskog prostora. Na fotografijama su ovaj put ljudi, snimljeni u cijeloj figuri u gradskim ambijentima. U vertikalnim nizovima fotografija zamjećujemo da je prostor isti, a da se izmjenjuju samo osobe, uglavnom mlađe, odjevene po suvremenoj “svjetskoj” modi. Ipak, to nije katalog neke robne kuće s manekenima već dio projekta Fairytale.S oba ekrana vrti se dvosatni video u kojemu se govori o bitci administracije i pojedinca. Fairytale je Ai Weiweijev enormno ambiciozan projekt u kojemu je 2007. za Documentu 12, kao svoj rad predložio prisutnost 1001 kineskoga građanina u Kasselu za vrijeme trajanja izložbe. Prve informacije o tom projektu objavljene su u tisku kao senzacionalna vijest znatno prije otvorenja izložbe. Ta je vijest zvučala kao dobra ideja koja je povezana s ionako samo apstraktnim predodžbama o mnogoljudnosti kineske nacije. U masi od 1,3 milijarde ljudi, što je za njih 1001 Kinez? Zamisao da se izložbom u Njemačkoj samo prošeće, ipak na kraju, toliko njegovih “navijača”, činila se stvarno zanimljivom. Međutim, pokazalo se da rad sadržava mnogo više od samo te ideje. Weiwei je iz dvadeset kineskih provincija odabrao različite ljude koji su najprije trebali dobiti putovnicu za izlazak iz Kine, a onda i stvarno posjetiti Kassel. Oni više nisu bili nedefinirana masa ljudi već ljudi s licima i razli- čitim sudbinama. Kada se čovjek prisjeti koliko plaćaju i trpe svi oni koji na različite načine ilegalno dolaze u Europu, taj legalni način za, doduše, samo kratki posjet što im ga je darovao Weiwei za njih je postao bajka. Na dva videomonitora oni govore o tome. Ali pritom vidimo i govor birokracije koja tu bajku za mnoge čini neostva- rivom. Sve te osobe na fotografijama koje su nam pokazane u punoj figuri različitih su profesija, a snimljene su u blizini ambasada u kojima su imale intervjue za dobivanje viza.Taj bi se projekt fotografiranja, dakle, gledajući samo u fotografskom smislu i zanemarujući krajnji cilj, mogao shvatiti i kao neka vrsta kolektivnoga portreta nacije. Po tome je on svojevrsni pandan onom “portretu nacije” koji je Nijemcima napravio August Sander 1920-ih i 1930-ih godina. 216

sl.3. 6/1/08, Wenchuan, China Blog Photographs, u razdoblju od 2005.- 2009. © Ai Weiwei sl. 4.-5. Pogled na dvije serije fotografija: Ispuštanje urne iz dinastije Han, 1995. i Studije perspektive - Tiananmen, 1995. - 2010. Foto: Nicolas Lackner © Universalmuseum Joanneum, Kunsthaus Graz, Austrija Ovi su kineski fotografski portreti u boji, a portretirani ne nose u rukama atribute svoga zanata kao oni na Sandero- vim crno-bijelim portretima. Ali po svemu ostalome vrlo su slični - širini kadra, sablasnoj ispražnjenosti ambijenta iza fotografiranih osoba, frontalnosti figura i nekoj nelagodnoj slutnji - koju sa Sandersovih fotografija danas iščitavamo sa sigurnošću - o posebnom trenutku u povijesti nacije. Zato se taj pano Fairytalea doima kao poantirani zaključak svega viđenoga na izložbi koji odgovora na ono pitanje s početka izložbe: A što je s ljudima? Da, Weiweia i te kako zanimaju ljudi, zapravo najviše, njegovi sunarodnjaci. Ostali radovi u prostoru galerije razlistavaju se pred nama nešto diskretnije. Serija ranih crno-bijelih fotografija manjeg formata, u malim serijama, tzv. njujorških fotografija, čak je pomalo skrivena gledateljevu oku na stražnjim stranama tih monumentalnih panoa. Navodno, sve što je fotografirao nije odmah pretvarao u fotografije već je na povratku u Kinu ponio oko 10 000 negativa i tek ih ondje razvio. Sam Weiwei priznaje da je gotovo dvanaest godina, od 1981. do 1993., proveo u New Yorku potpuno nesvjesno ili, možda bi bilo bolje reći, neosviješteno s obzirom na njegov kasniji aktivizam. U ovom su tekstu nekoliko puta naglašeni veliki brojevi i spektakularne dimenzije kojima Weiwei suvereno i sasvim prirodno barata. Ta je njegova sposobnost djelomice povezana i s trenutačnom nevjerojatnom ekonomskom ekspanzijom zemlje, ali je ta sposobnost i naslijeđena. Ona je stečevina golemog prostora njegove zemlje, njezine mnogoljudnosti te njezina tisućama godina starog osjećaja za monumentalno, pri čemu sve bitno mora biti uočljivo i s Mjeseca. Zbog te povijesne, pomalo teleskopske vizure gledanja na stvari, Weiwei smatra da njegova zemlja danas, napokon, treba otkriti, osvijestiti i drugu vizuru. Nazovimo to vizurom povećala. Tek promatrana povećalom, u masi ljudi svaka osoba ima svoje raspoznatljivo lice, ime i prezime, a onda i pravo na sudbinu, a sve to bez upleta- nja države. Svaki u potresu poginuli Kinez iz pokrajine Sichuan, od njih oko 70 000, kako se pretpostavlja, ima pravo da se nje- 217 govo ime i prezime, te pravi broj žrtava iskaže i objavi, smatra Weiwei. Za razliku od države koja to pravo na istinu poginulim Kinezima niječe, a i Ai Weiweiu, on previše inzistira na toj spoznaji i točnom broju. Teže ozljede glave koje zahtijevaju žurni kirurški zahvat ili njegov sa zemljom sravnjeni pekinški atelijer, koji kao da nikada nije postojao, samo su najdrastičnije posljedice njegova traženja istine. Zahvaljujući blogu koji Ai Weiwei piše, 5 385 žrtava potresa više nije anonimno već imaju ime i prezime. Na tom istom blogu, ali i na ostalim društvenim mrežama, Weiwei sada komentira kinesku stvarnost. Danas pratimo Ai Weiweijev rad ne samo kao autora velikih instalacija, skulptura, fotografija, filma, projekata arhitektonskoga (umjet- nički savjetnik Herzogu & de Meuronu na izgradnji Olimpijskog stadiona Ptičje gnijezdo, Peking, 2008.) ili likovnog sadržaja (Svjetlosna fontana kao parafraza Tatljinova tornja), već i kao čovjeka i aktivista, bloggera koji, propitujući osnovna ljudska prava svojih sugrađana i potencijal što ga umjetnik ima u kreiranju boljeg društva, na kocku stavlja svoju karijeru, pa gotovo i vlastiti život. No time se previše odmičemo od izložbe u Grazu i njezina fotografskog sadržaja i približavamo se onoj sferi, temama i razlozima po kojima je Weiwei ovih dana, ne bez zasluge, dobio titulu najutjecajnijeg umjetnika današnjice, što zaslužuje neki drugi tekst.

Primljeno: 15. rujna 2012.

Ai Weiwei: An Artist Who Does Not Relinquish Responsibility sl.6.-7. Ai Weiwei, From Bird’s Nest, Exhibition “Ai Weiwei: Interlacing”, Kunsthaus, Graz, 17th September 2011 – 5th February 2012 2005.-2008. C-Print, 46,5 x 60 cm © Ai Weiwei After its appearance in the Photography Museum in Winterthur, the first major exhibition of photographs and video installations of Ai Weiwei, Interlacing, was presented in Kunsthaus Graz. Ai Weiwei, conceptual artist, sculptor, photographer, architect, blogger and twitterer, does things in a way artists have not done before. He records, comments and discusses on his blogs and on Twitter. This is a project that presents and highlights the com- plexity of his approach, in which the contents of his video works, series of photographs, blogs and essays are interlaced. The series of photographs tell of the radical changes that are altering the visions of cities and suggest the great dynamism of occurrences in contemporary China and the people who are caught up in these changes. A large part of the space is occupied by the enormously ambitious project or work called Fairytale that Ai Weiwei did for Docu- menta 12 in Kassel, 2007. The first news about the project was released in the press as a sensation much before the opening of the exhibition. The story sounded like a good idea that was connected with the anyway only abstract ideas about populousness and the Chinese people. The idea of walking through the exhibition in Germany, at the end, seemed really interesting to many of his fans. However, it turned out that the work contained much more than just that idea, for we also follow in it the speech of the bureaucracy that makes the fairy tale unattainable for many. All these persons in the photographs shown to us life size have different callings. They were photographed close to embassies in which they had visa interviews. As a photography project, looking at it only from a photographic point of view, and ignoring the ultimate aim, this project could be understood as a kind of collective portrait of a nation. It is accordingly a match of a kind to the “portrait of a nation” that August Sander did for the Germans in the 1920s and 1930s. These Chinese photographic portraits are in colour, but the subjects do not hold in their hands any of the attributes of their trades as do those in the Sander black and white portraits. But in all other things, they are very similar – the width of the frame, the spectral vacuity of the setting behind the subjects photographed, the frontal position of the figures and some obscure premonition – which we can still for a certainty read off from Sander’s photographs today – of some special moment in the history of the nation. The other works in the space of the gallery unfold somewhat more discreetly: the selection from series of early black and white photographs in smaller sizes, the so-called New York photographs that document Weiwei’s stay in New York, everything that he had seen and wished in some form to take with him, which interested him as a phenomenon or moment of American social reality, his Chinese artist friends and the black and white photographs of Ai Weiwei, his family and friends in China. Today we follow Ai Weiwei not only as author of great installations, sculptures, photographs, films, designs that have some architectural (artistic adviser to Herzog and de Meuron on the construction of the Bird’s Nest Olympic Stadium in Peking in 2008) or visual art content (Luminous Fountain, a rephrasing of Tatlin’s tower) but also as man and activist, as blogger who, testing out the fundamental human rights of his fellow citizens and the potential that the artist has in the creation of a better society, gambled his career and almost his own life on the throw of a die. IM 43 (1-4) 2012. POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA FILM U MUZEJU / SINERGIJA DOKUMENTARNOGA I IGRANOG FILMA KAO OBLIK OBILJEŽAVANJA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS ŽIVOTA I RADA JEDNOG UMJETNIKA IVAN SAMARDŽIJA Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Meštrović, Split IVANA ZANINOVIĆ Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Meštrović, Split

Uloga filma u muzeju Film u smislu dokumentiranja umjetnosti i kulturne baštine fundusa koje muzeji čuvaju i prezentiraju, ali i ostalih čim- benika koji su dio konteksta izloženih djela, uvelike povećava učinkovitost predstavljanja muzejskog sadržaja. Ani- macija publike kao dio muzejske djelatnosti temelj je uvođenja filma u muzej, koji kao oblik komunikacije dopunjuje fundus. Popularnost medija filma usmjerena je na širu publiku, i to ponajprije na mlade kao potencijalne buduće aktivne korisnike muzeja. Dokumentarni film u muzejima kao oblik interpretacije muzejskog sadržaja ima cilj privući i publiku koja ne pripada među aktivne korisnike muzeja, a osnovna mu je uloga bolje razumijevanje baštine. Novi mediji, aspekt umjetnosti u kontekstu komunikacije djela i gledatelja, bio on ljubitelj umjetnosti ili ne, današnjoj su populaciji bliži od pojma umjetnosti u klasičnom smislu - upravo zbog toga medij filma danas je logičan način pribli- žavanja muzeja mlađoj populaciji. Ako dokumentarni film dokumentira fundus ili umjetnički opus nekog umjetnika, igrani film može imati edukativnu ulogu projiciranja vremena u kojemu je umjetnik živio i radio. Naime, igrani film, utemeljen na stvarnim ili nestvarnim događajima, uvijek vjerno predstavlja kulise mjesta na kojima je sniman; prenosi atmosferu vremena odnosno, u konkretnom smislu, dokumentira mjesto snimanja u tom vremenu.

Radionice dokumentarnog filma u Muzejima Ivana Meštrovića Primarno radi edukacije i animacije mladih, a s ciljem upoznavanja i suvremenog predstavljanja umjetničke baštine Ivana Meštrovića, autorica Ivana Zaninović osmislila je projekt koji podrazumijeva i filmske radionice s temom Ivana sl.1. Film FUNDUS 60, Galerija Meštrović, Meštrovića i njegove umjetnosti. Maturanti Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu, smjera medijski teh- detalj ničar, pod mentorstvom prof. Duške Boban, pohađali su jedanput u tjednu od siječnja do ožujka 2012. radionice sl.2. Film FUNDUS 60, Meštrovićev rodni u trajanju od tri do četiri školska sata. Na samom početku učenicima je u Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju kraj, detalj predstavljen projekt u obliku PowerPoint prezentacije. Prvi dio radionica zasnivao se na teorijskom dijelu, podjeli sl.3. Film FUNDUS 60, Atelijer Meštrović, scenarija i naracije o Galeriji Meštrović, Crikvinama - Kaštilcu i javnim spomenicima Ivana Meštrovića u Splitu, na Majka i dijete, detalj čemu se temeljilo stručno vođenje i upoznavanje Meštrovića i njegove umjetnosti u navedenim muzejima. Učenicima su dane upute o kronološkom slijedu filma, kao i smjernice na koje dijelove fundusa treba obratiti pozornost, a njima je ostavljena na izbor umjetnička sloboda izražavanja kamerom odnosno način na koji će snimiti određene kadrove. Autorica je odabrala i glazbenu podlogu (pretežno klasičnu glazbu uz ponešto filmskih soundtrackova), a naratori su bili sami učenici. Posljednja etapa - pregled i selekcija snimaka te montaža kreirani su u školi, na nastavnom satu, pod mentorstvom prof. Boban i autorice projekta. Rezultat tih radionica kratki su dokumentarni filmovi koji se kro- nološki referiraju na život i djelo Ivana Meštrovića, a nastali su kao samostalan ili timski rad učenika, od kojih su neki postali i maturalni radovi. Valja spomenuti i to da je u sklopu proslave Dana grada Splita, na izložbi učenika Škole za 1 Naziv filmaFUNDUS 60 prije svega naglašava šezdesetu obljetnicu dizajn, grafiku i održivu gradnju, u Muzeju grada Splita prezentiran i jedan od filmova nastalih u sklopu te radionice Meštrovićeve darovnice iz 1952. g. pod nazivom FUNDUS 60 / Splitski fundus Ivana Meštrovića1, rad učenika Dina Jurišića i Josipa Maleša. kojom je hrvatskom narodu ostavio obiteljsku kuću u Zagrebu (Atelijer Meštrović), vilu u Splitu (Galerija Meštrović), sakralni kompleks u FUNDUS 60 Splitu (Meštrovićeve Crikvine - Veći dio filmskih radionica tematski se odnosio na fundus Muzeja Ivana Meštrovića tako da su Antonio Lazarević Kaštilac), obiteljsku grobnicu u Ota- vicama (crkvu Presvetog Otkupite- i Petra Dajak, maturanti Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju, snimali film na četiri lokacije, pod redateljskom lja) i niz umjetnina koje danas čine palicom Ivane Zaninović i mentorstvom prof. Duške Boban. S ostalim učenicima sudjelovali su na radionicama u fundus Muzeja Ivana Meštrovića. Splitu, a osim toga, dva su dana snimali Atelijer Meštrović u Zagrebu te jedan dan crkvu Presvetog Otkupitelja u 2 Monumentalna javna plastika u Otavicama i Meštrovićev rodni kraj. Selekcija i montaža snimljenog materijala te sinkronizacija s glazbenom podlo- Splitu: Marko Marulić (1925.), Grgur gom i naracijom rezultirala je prikazom Meštrovićeve umjetnosti u suvremenim okvirima; kao narator je izabran mladi Ninski (1929.), koji su u međuvre- menu postali obilježja grada. splitski glumac Slavko Sobin, a glazbena podloga djelo je splitskih skladatelja suvremene glazbe - Gordana Tudora 3 Friderich Wilhelm Murnau, i Blaženka Juračića, okupljenih oko projekta *Splithesis. Rezultat je dokumentarni omnibus pod nazivom FUNDUS pravim imenom Friderich Wilhelm 60, koji se kronološki referira na život i djelo našeg kipara u domovini, a kadrovima postava Muzeja Ivana Meštrovića Plumpe (Bielefeld, Njemačka, i umjetnikova rodnog kraja ističe se Petrovo Polje kao mjesto u kojemu je kipar proveo djetinjstvo, Atelijer Meštrović 1888. - Santa Barbara, SAD, 1931.), jedan je od najznačajnijih redatelja u Zagrebu kao umjetnikovo dugotrajno boravište, Galerija Meštrović kao njegov budući dom, Kaštilac kao mjesto nijemog filma. Već u mladosti bio je kontemplacije i smještaja Meštrovićeva intimnoga sakralnog stvaralaštva, a crkva Presvetog Otkupitelja u Otavicama zainteresiran za umjetnost, osobito kao njegovo posljednje počivalište. za književnost i kazalište. Studirao je filologiju, glazbu i likovnu umjet- 219

sl.4. Financije velikog vojvode, filmski plakat Film je predstavljen javnosti u vrtu Galerije Meštrović na Međunarodni dan muzeja, 18. svibnja 2012. g., a prikazan je i u sklopu Festivala mediteranskog filma Split, u Kinoteci Zlatna vrata, i to izvan konkurencije.

Igrani film u muzeju nost u Berlinu i Heidelbergu. Debi- tira filmomDječak u plavom (Der U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana muzeja 2012. g. u Galeriji Meštrović dio filmskog programa bio je i Knabe in Blau, 1919.). U idućih pet igrani film Financije velikog vojvode, najstariji film snimljen na tlu Hrvatske. Projekt Meštrović: Nove dimenzije / Split godina snima 14 filmova, uglavnom i Meštrović u pro - ljetnom kinu obuhvatio je i sferu dokumentiranja Splita 1920-ih godina, koje su uvelike obilježene komercijalno usmjerenih - među 2 njima su Sotona (Satanas, 1919.) Meštrovićevim stvaralaštvom. U suradnji s Udrugom KINOFON iz Zagreba predstavljen je film njemačkog redatelja te Janusova glava (Der Januskopf, F.W. Murnaua3 iz 1924. g., koji je dio filma snimio u Splitu. Ugledni njemački redatelj F. W. Murnau, pritisnut finan- 1920.), piratska adaptacija Doktora cijskim teškoćama, napušta skupe filmske setove u Njemačkoj i dolazi na Jadran snimati film. Riječ je o komediji o Jekylla i gospodina Hydea. Većina tih filmova je izgubljena, ali se Velikom vojvodi kojemu pred bankrotom dvojica uzurpatora žele preoteti vojvodstvo. Film svjedoči kako su nekad pretpostavlja da su zbog njegove izgledali Split i Dalmacija, ali je ujedno i tipičan zabavni film po mjeri tadašnje publike. Opisujući scenu sa snimanja suradnje s istaknutim njemačkim na Peristilu, splitski je novinar izvijestio: Dječak je trkao s novinskim lecima, a glumci su glumili (bez glasa) pred stu- snimateljem Karlom Freundom te zbog Murnauova istančanoga povima naše katedrale, zvonika i rimskih spomenika. Nije čudo da se je znatiželjna svjetina sakupljala na trgu da vidi likovnog ukusa bili izrazito vizualno 4 kako izgledaju glumci u naravi. Po izvršenim slikama glumci i svijet su se razišli… atraktivni. Ugled jednoga od najda- rovitijih njemačkih redatelja stječe U dvije karakteristične scene filma mogu se vidjeti prizori s dva od tri najvažnija prostora okupljanja u tadašnjem svojim desetim filmom,Nosferatu Splitu - Peristil i Prokurative (treći je prostor Pjaca). Na Peristilu je 1929. g. postavljen Meštrovićev Grgur Ninski (Nosferatu-eine Symphonie des Grauens, (kasnije premješten pred Zlatna vrata Dioklecijanove palače), dok je 1905. g. na Prokurativama postavljen Luka 1922.). Tabu (1931.) posljednji je njegov film (sniman još od 1928. g. Botić (kasnije premješten na Marjan). U Splitu je Meštrovićeva prisutnost najbolje vidljiva po tim dvama spomenicima uz financije studijaParamount ). Samo koji su tijekom vremena premještani i postavljani na različita mjesta, a Grgur Ninski je svojim položajem svojedobno tjedan dana prije premijere redatelj izazivao niz polemika, kontroverza i veliko zanimanje javnosti. Dakle, u prvom prizoru filma iz 1924. g. vidimo Peristil je poginuo u automobilskoj nesreći. F. W. Murnau smatra se jednim od bez Grgura Ninskog (odnosno prije njegova postavljanja), dok nam drugi prizor s Prokurativa daje uvid u prostor bez najkreativnijih njemačkih autora iz Luke Botića koji je već premješten. Na taj način publici je prenesena svojevrsna paradigma odnosa grada i javnih razdoblja nijemog filma, ali i jednim spomenika, umjetnika i javnog prostora i, u konačnosti, sama uloga javnog spomenika u kreiranju kolektivne memo- od najvećih filmskih umjetnika rije stanovnika grada Splita. Igrani film koji u muzejima klasičnog tipa nije osobito zastupljen kao sredstvo komunika- uopće. (Preuzeto s http://www.filmski-pro- cije, na taj način može postati neposredan istraživački instrument u korist konteksta umjetnosti. grami.hr/redatelj) 4 Preuzeto iz teksta brošure manifestacije Meštrović: nove dimenzije. 220

sl.5. Financije velikog vojvode (prizor s Peristila) sl.6. Financije velikog vojvode (prizor s Prokurativa, Botićeva poljana) Film kao inspiracija Upravo se stvaranje dokumentarnog filma pokazalo novom inspiracijom u odnosu potencijalni mladi aktivni korisnik - kulturna baština. Sinteza filma, fotografije, riječi, glazbe i umjetnosti temeljna je okosnica doživljaja Meštrovićeva života i djela. Upravo su suradnja i entuzijazam mladih postali osnovni pokretači filma koji je ponajprije njihova vizija Meštrovićeva života i opusa dana putem sedme umjetnosti. Filmska umjetnost kroz Meštrovića, a Meštrovićevo djelo kroz film nova su inspiracija mladima za neki budući doživljaj umjetničke baštine koja nam je ostavljena u nasli- jeđe. Stvaranje suvremene kulturne forme u kontekstu navedene multimedije revitalizira Meštrovićevu umjetnost - potrudili smo se da umjetnikova ostavština još jedanput bude poticaj izražavanju mladih generacija i da živi kao što je i Meštar jednom zapisao: Stvaralaštvo je vječno. Ostanite pri njemu, a sve drugo zaboravite! Filmske radionice u Muzejima Ivana Meštrovića pokazale su edukativno zbližavanje i novo iskustvo za populariziranje umjetnosti koje je rezultiralo isticanjem klasičnih vrijednosti u skladu sa suvremenim okvirom. Dokumentarni film u muzeju ima nekoliko uloga (istraživačku, edukativnu, interdisciplinarnu) i stoga se može smatrati medijem revitalizacije i popularizacije fundusa interdisciplinarnom suradnjom, prezentacijom baštine u suvremenom kontekstu s ciljem obrazovanja i podizanja svijesti o kulturi stvaranjem suvremene kulturne forme diskursom filma artističke konotacije samog po sebi, sinergijom filmske umjetnosti kroz fundus i fundusa kroz film. Interpretacija baštine filmom osobito je zanimljiv pristup fundusu za mlađe generacije kao ciljnu publiku koja najmanje posjećuje muzeje jer im daje određen osjećaj sudjelovanja koji prati sloboda izražavanja, a to pridonosi razvoju njihove kreativnosti. Dokumentarni film u kontekstu filmskih radionica za srednjoškolce pokazao se kvalitetnim pristupom prouča- vanju, sagledavanju, interpretiranju i prezentaciji fundusa muzeja s tendencijom revitalizacije kulturnog života i među mlađom populacijom. Igrani film Financije velikog vojvode primjer je neposrednog povezivanja muzejske ustanove s određenim dijelovima filma koje bismo mogli označiti kao dokumentarne. Istodobno, muzej zadržava način edukacije filmske povijesti pa projekcija takvog filma može imati dualni karakter.

Film in the Museum / Synergy of documentary and feature film as form of recording the life and work of an artist A film evening was put on as part of the programme of International Museum Day 2012 in the Meštrović Gallery in Split, entitled Meštrović: New Dimensions / Meštrović and Split in a pre-summer cinema. The screenings of the documentary filmFundus 60 and the feature filmFinances of the Grand Duke gave the public, directly and indirectly, an insight into the life and work of Ivan Meštrović, our great artist. The role of feature and the documentary film in the museum context is based on two basic media stimuli, on their educational and simulative character, in other words, on the identical reactions of the public to the contents depicted. The documentary film, in the form of workshops for the young, proved to be a high quality aspect of museum education that resulted in the activity and creativity of potential active young users of the museum. The feature film, although it was not based directly on the artist’s life and work, has in a number of sequences a connection with the heritage, and at the same time can prompt a public discourse with the museum. A contemporary medium, film is likely to provide the most accessible and understandable message (concerning the high-quality representation of the holdings of a museum) to the younger generations, which might in the future become more active users of the museum. IM 43 (1-4) 2012. obilježavanje Međunarodnog dana muzeja 2012. POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA Tema: Muzeji u svijetu promjena. Novi izazovi – nove inspiracije VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

TONČIKA CUKROV Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb

Promjene u društvu u novije su vrijeme uvjetovane interakcijom fenomena globalizacijskoga procesa - neoliberal- nom ekonomskom politikom, modernim tehničko-tehnološkim napretkom i razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije te konzumerizmom. Ti su činitelji inicirali i nove oblike rada muzejskih institucija. Svjetska muzejska zajednica, vođena ICOM-om, svjesna novih društvenih okolnosti i nove pozicije muzeja, postavila je 2007. g. na 21. generalnoj konferenciji ICOM-a, održanoj u Beču, novu platformu usvajanjem drugačije definicije njihova djelovanja. Prema toj definiciji, muzej je neprofitna institucija u službi društva i njegova razvoja, otvorena za javnost, koja skuplja, čuva, istražuje, prenosi i izlaže materijalnu i nematerijalnu baštinu čovjeka i njegova okoliša radi obrazovanja, prou- čavanja i zabave.1 Te nove okolnosti stavljaju muzeje u situaciju drugačijeg promišljanja i djelovanja, stoga je ICOM za 2012. g. preporučio obilježavanje Međunarodnog dana muzeja s temom Muzeji u svijetu promjena. Novi izazovi - nove inspiracije. U manifestaciju je bilo uključeno oko 32 000 muzeja iz 129 zemalja. U Hrvatskoj je u obilježavanju Međunarodnog dana muzeja sudjelovalo oko 110 muzeja s više od 300 događanja. Programi povezani s tom manifestacijom razmatrali su ulogu muzeja u društvu u budućnosti, načine iskorištavanja potencijala baštine te njihov odnos prema održivosti, inovacijama i novim medijima. Realizirani projekti dali su doprinos neformalnoj edukaciji, interdisciplinarnome i interinstitucionalnom radu muzeja i umrežavanju te su u aktivnosti muzeja intenzivnije uključili lokalnu zajednicu. Uneseno je više inovativnosti u koncipiranje i realizaciju projekata te u komunikaciju s baštinom. Pojedini primjeri dobri su pokazatelji da hrvatska muzejska zajednica u osnovi slijedi ne samo trendove suvremene muzeologije već da razvija i vlastite modele pa se ističe originalnošću vrijednom pozornosti. Glavna događanja obilježavanja Međunarodnog dana muzeja održavala su se u dane oko 18. svibnja. Središnji događaj bila je izložba Srebro antičkih Vinkovaca - Arheološki nalaz ostave blaga na kojoj je predstavljeno jedno od najvažnijih arheoloških otkrića u Hrvatskoj - nedavno iskopano srebrno posuđe u Vinkovcima (rimskoj Cibaliji). Otvo- renje su uveličali Danijel Petković, ravnatelj Gradskog muzeja Vinkovci, u ime ekipe arheologa koji su vodili istraživa- nje, zatim domaćin izložbe Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, te prof. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture RH, koja je upozorila na značenje tog događaja za Hrvatsku te otvorila izložbu. Bogat prigodni program organiziran je u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Pojedina događanja na kreativan su i suvremen način ilustrirala temu obilježavanja dok su ostala bila sastavni dio atraktivno osmišljene završne sveča- nosti 17. muzejske edukativne akcije Voda (2. - 18. svibnja 2012.), koju je u ime organizatora - Sekcije za muzejsku edukaciju i kulturnu akciju HMD-a, koordinirao MSU. Svečanost je organizirana na platou ispred toga novog zagre- bačkog muzeja i održavala se do kasno u noć, a bila je namijenjena djeci, ali i svim članovima obitelji te mladima, bilo da su skejteri ili se zanimaju za rubne teme. Važno je napomenuti da je u akciju bilo uključeno 55 muzeja koji su taj “jednostavan” kemijski spoj, bez kojega život ne bi bio moguć, prezentirali uz pomoć vizure prirodoslovlja, umjetnosti, etnologije, tehnike i dr. Organiziran je niz alternativnih zabavnih i kreativnih radionica i igraonica, među kojima su bile i one ekološke, kojima je upozoreno na aktualne “vodene” probleme. Muzej grada Koprivnice proširio je krug svojih suradnika, tako da je uz institucionalnu suradnju komunikacija bila usmjerena i prema različitim kolekcionarima, ali i građanima. To je pridonijelo obogaćivanju sadržaja programa i povećanju broja ljubitelja baštine i prijatelja muzeja. Njihova ovogodišnja akcija nazvana Arheologija tehnologije predstavila je temu iz recentne prošlosti, a povezala je tri “tehničke” izložbe (Radio Luxembourg, Digitronsko doba i Računalni vremeplov) s multimedijskom izložbom skulptura i objekata. Projekt je privukao pozornost različitih skupina posjetitelja, kojima je, na njihovu radost, Muzej prilagodio radno vrijeme. Posebnost Međunarodnog dana muzeja 2012. bili su multimedijski projekti u kojima su se kao nositelji programa istaknuli mladi kustosi (Muzeji Ivana Meštrovića - Galerija Meštrović, Prirodoslovni muzej Dubrovnik). Internet i društvene mreže sve su češće alternativno mjesto komunikacije muzeja i modernizirane muzejske publike. Hrvat- ski muzej turizma i Hrvatski željeznički muzej predstavili su svoju građu u prostoru cyberspacea, a Gradski muzej Požega iskoristio je mogućnost toga istog medija i objavio internetsku publikaciju u obliku bloga i projekta u nasta- janju pod nazivom Muzej u loncu. On već neko vrijeme okuplja poklonike kulinarstva različitih generacija. Polazište su bila etnološka istraživanja, a uslijedilo je kuhanje, gastronomska zabava i natjecanje. Projektom su spojene edukacija, vještina i zabava, s ciljem obnove tradicije požeškog kraja. Od etnoloških tema treba spomenuti projekt Mali 1 http://icom.museum/the-vision/ školski kustosi Muzeja Međimurja, čiji je središnji događaj bio organiziranje uprizorenja Običaja sestrinstva u Doma- museum-definition/ (25. travnja šincu. Organizator je bila Osnovna škola Domašinec, a u programu su uz školsku populaciju i kulturnoumjetnička 2013.) 222 društva iz Domašinca sudjelovali i brojni mještani. Obnavljanje običaja za tu je malu zajednicu bila velika svečanost u kojoj je podsjećanje na zaboravljenu baštinu pobudilo snažne emocionalne reakcije prisutnih. I ove je godine bilo iznimno kreativnih projekata usklađenih s temom manifestacije. Među inima su izložba (u Pomor- skome i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja) i edukativna događanja (u HT muzeju) kojima je obilježena stogo- dišnjica potonuća Titanica, jedne od najvećih svjetskih pomorskih tragedija. Zahvaljujući njima, naša je javnost imala priliku podsjetiti se da su hrvatski mornari, koji su plovili na brodu Carpathia, spašavali stradale s Titanica. Osim toga, u hrvatskoj su muzejskoj praksi među eksponatima prvi put zaplesale balerine, koje su u sklopu realiziranog performansa bile i “eksponati” na izložbi Edgar Degas - skulpture (Galerija Klovićevi dvori). Bilo je obrađeno još neobičnih tema, kao predavanjem Voda i led na Marsu ili onim na kojemu je predstavljen pronalazak arhitekta Vjen- ceslava Richtera - objašnjenje trisekcijskoga kuta, kojim je Richter dao svoj doprinos teoriji geometrije (Muzej suvremene umjetnosti - Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš-Richter). Među inovacijama ovoga se puta posebno iskazao Tiflološki muzej, koji je za svoje potrebe izradio muzejski alternativno-augmentativni Govornik, pomagalo za komunikaciju na hrvatskome jeziku namijenjeno osobama s teškoćama u verbalnom izražavanju. Nekoliko je muzeja obilježavalo svoje obljetnice, pa je tako najstariji muzej - Narodni muzej u Zadru - širom otvorio svoja vrata i nizom projekata proslavio svoj 180. rođendan, dok su Dubrovački muzeji organiziranjem predavanja mr. sc. Tonke Marunčić podsjetili na 140. godišnjicu te ustanove. Obilježavanju se prvi put pridružila i nekolicina muzejskih zbirki (Zbirke donacija gradu Zagrebu, Zbirke u Kastvu i u Marčani) te privatni muzeji (Muzej Marton i Muzej Lauba u Zagrebu). Pojedina događanja uputila su na inovativne načine rada muzejskih institucija u skoroj budućnosti pa su tako prezentirani i novi muzejski projekti kao što je Kuća Striegl, Karlovački muzejski prostor za budućnost (projekt rekonstrukcije zgrade California unutar bivšega vojnog kompleksa Turanj-Karlovac) i Savska vodenica (projekt izgradnje Gradske galerije Županja). Poštujući preporuke o produljenju radnoga vremena na Međunarodni dan muzeja, nekoliko je muzeja za posjetitelje bilo otvoreno do ponoći. U tom su se duhu Gradski muzej Varaždin i nekoliko istarskih muzeja tradicionalno uključili u obilježavanje Europske noći muzeja (19. svibnja 2012.). Njima se ove godine pridružio i Muzej grada Zagreba u sklopu svoje manifestacije nazvane Tjedan u Muzeju grada Zagreba (14. - 19. svibnja 2012.) uzevši u obzir činjenicu da će sljedeće godine Hrvatska postati punopravnom članicom Europske Unije. Poseban doprinos temi obilježavanja manifestacije dala su dva okrugla stola: Izazovi u novim društvenim okolnostima, u organizaciji ICOM-a Hrvatske, te Novi izazovi: Muzeji i održivi razvoj, u organizaciji Muzejskoga dokumentacijskog centra. Prvi okrugli stol okupio je hrvatske muzejske stručnjake koji su upozorili na dostignuća i probleme svakodnevice te naznačili nove oblike rada njihovih ustanova. Na drugome okruglom stolu bili su okupljeni renomi- rani stručnjaci iz različitih područja djelovanja (uprave, muzejske struke, ekologije, arhitekture, umjetnosti i alternative) koji se bave ekologijom i održivim razvojem.2 Raspravljalo se o načinima na koje se danas gleda na održivi razvoj, o definiranju standarda za očuvanje biološke raznolikosti, zelenim inovacijama u arhitekturi i kulturi, ekomuzejima, ekodjelotvornosti te umjetničkim djelima nastalima na načelima održivosti. Osim toga, svatko od sudionika okru- gloga stola predstavio je svoje mišljenje o tome kako bi suvremeni muzej trebao djelovati unutar koncepta održivosti. Ponuđene su opće pozitivne ideje djelovanja za koje sudionici smatraju da su primjenjive i u muzejskoj struci. To su: 2 Govornici: dr. sc. Branka Pivčević važnost stvaranja kulturne politike za civilni javni i privatni sektor na načelu umrežavanja; Novak, voditeljica Odjela za opću politiku zaštite okoliša u Mini- jačanje svijesti o drugačijem pristupu izražavanju poslovnih rezultata koji obuhvaća uspjeh društvene zajednice i starstvu zaštite okoliša i prirode (MZOIP); Dragan Bukovec, geolog, svih zainteresiranih sudionika; muzejski savjetnik iz Hrvatskoga razmjena znanja i iskustva te isticanje pozitivnih primjera u muzejskoj struci; prirodoslovnog muzeja; Mladenka Dabac, dipl. ing. arh., dipl. ing. građ. zagovaranje dijaloga/razgovora među svim zainteresiranim sudionicima; DWB, ovlaštena arhitektica, kon- zultantica, profesorica na Katedri za poticanje suradnje (interdisciplinarno, interinstitucionalno) radi postizanja veće djelotvornosti; projektiranje i planiranje gradskih četvrti Arhitektonskog fakulteta podupiranje politike i usmjerenja koja pridonose novim održivim oblicima ponašanja i djelovanju u svim segmen- Karlsruhe, DE; Dragana Lucija tima društva; Ratković, suradnica za ekomuzeje u sklopu UNDP-ova projekta Coast zalaganje za društvenu odgovornost, otvorenost prema javnosti i ekološku djelotvornost (dvostruki učinak - dobit za održivi razvoj obale, direktorica za društvo i okoliš); Muze d.o.o.; Zlatko Pejić, stručnjak s područja prirodnih stilova življe- poštovanje pojedinca kao nositelja uspjeha društvene zajednice. nja, poticatelj osnivanja Poslovnog savjeta za održivi razvoj, organizator Predstavljena događanja organizirana u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana muzeja 2012. g. samo su djelo- umjetničkih projekata, dobitnik mična slika aktivnosti u hrvatskim muzejskim institucijama. Niz je kvalitetnih, kreativnih te inovativnih projekata koji UN-ove nagrade Earth Day Interna- tional; Ivan Ladislav Galeta, medijski su istodobno odraz i pojedinaca i visoke kvalitete rada određenog broja muzejskih institucija. To je posebno vidljivo umjetnik koji se bavi istraživanjima i u realizaciji ovogodišnje, 17. muzejske edukativne akcije kojom je napravljen zamjetan kvalitativni pomak. Time je eksperimentima te ekologijom. iznova potvrđeno da je muzejska pedagogija u nas odavno prestala biti samo “vodička” služba. Brojne radionice 223 i igraonice te drugi “zabavne” oblici prezentacije baštine koncipirani su edukativno za ciljane skupine polaznika. Brojnost je pritom limitirana, pa se i parametri valorizacije prilagođuju tome, a to se odnosi i na većinu realiziranih projekata. Komunikacijski i ekonomski diktati u kojima muzeji, kao i druge kulturne institucije, trebaju djelovati da bi zadržali svoju misiju imaju vrlo težak zadatak. Atraktivnost, bitnu odliku našega vremena u privlačenju pozornosti na odabrane sadržaje, potrebno je sve više ugrađivati i u promociju muzejskih sadržaja. Predstavljeni projekti, ali i niz drugih koji su dio te manifestacije, pokazuju da se sve više djeluje u zadanim okvirima. Rezultate takvog pristupa znat ćemo tek u budućnosti, stoga je urgentno djelovanje u kontekstu održivosti važno kako bi se očuvala naša vrijedna baština i identitet koji nam ona daje.

Primljeno: 9. svibnja 2013.

Marking International Museum Day, 2012. Theme: The Museum in a Changing World. New Challenges – New Inspiration Changes in society in recent times are brought about by the interaction of the phenomena of the process of globalisation – by the policy of neo-liberal economics, modern technical and technological advances and the development of information and communications technology as well as consumerism. These factors have initiated new forms of work in museums. The world museum community, guided by ICOM, aware of the new social circumstances and the new position of the museum, established a new platform at the 21st general conference of ICOM held in Vienna by adopting a different definition of the museum’s activity. According to this definition, the museum is a non-profit institution at the service of society and its development, open to the public, which collects, keeps, studies, conveys and exhibits the material and the intangible heritage of mankind and the environment for the sake of education, study and entertainment. These new circumstances have placed museums in the situation of needing to have a different way of thinking and acting, and according for in 2012 ICOM recommended that Interna- tional Museum Day should be commemorated with the topic Museums in a Changing World: New Challenges – New Inspiration. This event brought together about 32,000 museums from 129 countries. In Croatia about 110 museums took part in the celebration of International Museum Day, and there were more than 300 events. Programmes linked with the event considered the role of the museum in the society of the future, the ways of using the potentials of the heritage, and their attitude to sustainability, innovations and the new media. The projects produced made contributions to information education, interdisciplinary and inter-institutional work of museums and networking, and the local communities were more vigorously brought into the activities of the museums. More innovativeness was put into the conception and production of projects and into communication with the heritage. Some examples are good indicators of the Croatian museum society at base not only following the trends of contemporary museology but also developing their own models, and stand out for an originality worthy of attention. IM 43 (1-4) 2012. POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA ICT SUSTAVI ZA OSOBE SA SLOŽENIM KOMUNIKACIJSKIM POTREBAMA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

doc. dr. sc. ŽELJKA CAR Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb

Vrlo intenzivni napredak tehnologije omogućio je široku primjenu različitih uređaja kao što su računala, pametni telefoni i javni informacijski terminali koji većini korisnika olakšavaju svakidašnji život, povećavaju produktivnosti i učinkovitosti poslovanja te omogućuju nova iskustva, trenutačnu razmjenu informacija, aktivno sudjelovanje u druš- tvu i socijalno umrežavanje. Međutim, postoje osobe kojima je korištenje uslugama informacijskog društva otežano, poput ljudi s invaliditetom i starijih osoba. Stoga su se na europskoj i svjetskoj razini posljednjih godina intenzivirali napori za postizanje e-pristu- pačnosti (e-accesibility). Pod tim se pojmom razumijevaju svi napori pri razvoju i implementaciji neke ICT usluge ili aplikacije koji omogućuju da se tom uslugom mogu ravnopravno koristiti svi korisnici, neovisno o tome imaju li vizualnih, motoričkih, slušnih ili nekih drugih teškoća. Za ostvarenje e-pristupačnosti i potpune uključenosti svih korisnika u informacijsko društvo (e-inclusion), trebaju se ukloniti prepreke na koje osobe s teškoćama nailaze pri korištenju ICT uslugama ili aplikacijama. Jedno od temeljnih ljudskih prava upravo je pravo na komunikaciju, odnosno na primanje i slanje poruka. Postoje skupine ljudi koji zbog različitih razloga ne u mogu komunicirati osnovnim načinom komunikacije među ljudima - govorom. Navedene se osobe nazivaju osobama sa složenim komunikacijskim potrebama, a metode komunikacije koje podupiru i/ili nadomještaju njihov govor podrazumijevaju uporabu potpomognute komunikacije. Potpomognuta komunikacija (hrvatski termin za alternative and augmentative communication - AAC) omogućuje dopunu ili potpunu zamjenu govora i/ili pisanja primjenom simbola, pri čemu se komunikacija ostvaruje kombiniranjem simbola, odnosno grafičkih entiteta koji predočuju stvari i pojave iz svakodnevnog života. Nove tehnologije i pojava novih generacija pokretnih uređaja stvorile su široki spektar mogućnosti za razvoj usluga koje osobama sa složenim komunikacijskim potrebama pružaju potporu pri komunikaciji i uspješnijem obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Unutar Sveučilišta u Zagrebu, a na inicijativu Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER-a), sredinom 2010. g. pokrenuta je multidisciplinarna suradnja znanstvenika četiriju sastavnica Sveučilišta: FER-a, Edukacijsko-rehabilitacijskoga, Grafičkoga i Filozofskog fakulteta. To je prva suradnja u Hrvatskoj na području rješavanja problema osoba sa složenim komunikacijskim potrebama. Prepoznajući potrebe tih osoba u Hrvatskoj, putem kontakata s roditeljskim udrugama, ponajprije s udrugama OKO i Hrvatskom zajednicom za Down sindrom, započeta su istraživanja i rješa- vanje složenih problema potpomognute komunikacije zasnovane na informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji (ICT- u). Cilj suradnje znanstvenika jest stvaranje sinergije postojećih ekspertiza i primjena holističkog pristupa rješavanju problema s psihološkoga, edukacijsko-rehabilitacijskoga, logopedskoga i tehnološkog stajališta. Suradnja partnera intenzivirala se na projektu ICT sustavi za osobe sa složenim komunikacijskim potrebama, koji je financirao Fond za razvoj Sveučilišta u Zagrebu i koji je pokrenut u siječnju 2012. g. Osnovni su ciljevi projekta mobi- lizacija znanstvenih resursa i ojačavanje istraživačkih kapaciteta četiriju sastavnica Sveučilišta, razvoj modela komunikacije simbolima zasnovane na ICT-u i prijedlog tehnološke platforme za razvoj usluga e-inkluzije. Očekivani rezultati projekta jesu model komunikacije simbolima zasnovane na ICT-u, model platforme za razvoj e-pristupačnih komunikacijskih usluga, prijedlog osnovne galerije simbola za ciljnu skupinu korisnika te razvijena, implementirana i evaluirana pilot ICT-usluga namijenjena osobama sa složenim komunikacijskim potrebama radi njihova uključivanja u digitalno društvo. U tijeku je razvoj komunikacijske i edukacijske usluge za potpomognutu komunikaciju, a jedna od prethodno razvije- nih usluga - komunikator za iPad uređaje, u fazi je korisničke evaluacije unutar Centra za ranu dijagnostiku Edukacij- sko-rehabilitacijskog fakulteta. Također, jedan od već ostvarenih rezultata projekta jest katalog znanja o alternativnoj komunikaciji zasnovanoj na ICT-u te o uslugama e-inkluzije, s naglaskom na hrvatskim korisnicima i jeziku, koji je dostupan preko web-sjedišta projekta www.ict-aac.hr. Katalog je referentna točka za uvođenje čitatelja u problematiku potpomognute komunikacije i omogućuje kvalitetan i brz pristup pojedinim aspektima potpomognute komunikacije. Informacije koje su u njemu prilagođene su svim kategorijama čitatelja: znanstvenicima i studentima navedenih znanstvenih područja, potencijalnim korisnicima potpomognute komunikacije - roditeljima, rehabilitatorima, nastavnom osoblju, razvijateljima ICT usluga na tom područ- ju, kao i svima koji su zainteresirani za probleme pristupačnosti. Tijekom pripreme projekta i rada na njemu uspostavljeni su i kontakti s udrugom Amorevera i gospodinom Goranom 225 Karasom, predsjednikom Udruge, te su prepoznata područja od zajedničkog interesa i potencijali za buduću suradnju. Portal JA-KOM, što ga je razvila udruga Amorevera, primjer je roditeljskog entuzijazma i ulaganja vlastitih napora u rješavanju problema manjka usluga za potpomognutu komunikaciju u Hrvatskoj. Također, razvoj prvoga muzejskog AAC informatičkoga govornika (komunikatora) i njegova primjena u Tiflološkome muzeju1 uspjesi su koje svakako treba pozdraviti i poduprijeti jer samo zajedničkom suradnjom osoba sa složenim komunikacijskim potrebama, članova njihovih obitelji, stručnjaka na području logopedije, psihologije, edukacije i rehabilitacije, IT stručnjaka, ali i institucija, poput Tiflološkog muzeja, koje će prepoznati potrebe korisnika i potencijale korištenja uslugama potpomognute komunikacije - možemo učiniti važne i prepoznatljive pomake koji će ovo društvo doista učiniti društvom jednakih mogućnosti.

Primljeno: 1. lipnja 2012.

ICT Systems for Persons with Complex Communications Needs The extremely vigorous and rapid advances in technology have enabled the wide application of differing devices such as computers, smart phones and public information terminals that make the everyday lives of most users easier, increase the productivity and effectiveness of business operations and enable new experiences, the instant exchange of information, active participation in society and social networking. However, there are some persons who do not find it very easy to make use of the services of the information society – the elderly and persons with disabilities. Hence at a European and a world level in the last few years there have been major efforts at achieving e-accessibility. 1 Povodom Međunarodnog dana This concept implies all kinds of efforts in the development and implementation of some ICT services or applications that enable muzeja, 15. svibnja 2012. u Tiflo- all users to make use of the services on equal terms, independently of whether they have visual, motor, aural or some other loškom muzeju održano je predstavljanje prvog muzejskog alterna- problems. For the achievement of e-accessibility and total inclusion of all users in the information society (e-inclusion), all tivno augmentativnog Govornika obstacles that handicapped persons come upon in the use of ICT services or applications have to be removed. izrađenog na hrvatskom jeziku, koji omogućava osobama koje imaju In Zagreb University, at the initiative of the Faculty of Electrical Engineering and Computer Sciences (known as FER), in mid- poteškoće u verbalnom izražavanju 2010 a multi-disciplinary collaborative venture involving four university components – FER, and the faculties of Education and (autizam, moždani udar, traumatska Rehabilitation, Graphic Arts and Philosophy was launched. This was the first collaborative effort in Croatia in the area of solving ozljeda mozga...) komunikaciju s muzejskim sadržajima uz pomoć the problems of persons with complex communications needs. “slika koje govore”. The recognition of the needs of such persons in Croatia, via contacts with parents’ associations, above all with the OKO [Eye] AAC informatički Govornik pod nazivom JA-Muzej-KOM predstavili Society and the Croatian Down’s Syndrome Association, led to research into and solution of complex problems aided with com- su autori aplikacije, Nina Sivec, munication based on information and communication technology (ICT). kustosica Tiflološkog muzeja, Goran Karas, iz - udruge potpore osobama The development of the first museum AAC computer speaker (communicator) and its application in the Typhlology Museum are s intelektualno komunikacijskim successes that need to be hailed and supported, for only collaboration of persons with complex communication needs, mem- poteškoćama AmoReVera te mr. bers of their families, experts in speech therapy, psychology, education and rehabilitation, IT specialists and institutions like the med. sc. Mirjana Dobranović iz Typhlology Museum, capable of identifying the needs of users and the potentials for the use of services aided with communica- Udruge za promicanje istih moguć- nosti i doc.dr.sc. Željka Car s Fakul- tion can we make important and identifiable steps forward that will make this society truly an equal opportunity society. teta elektrotehnike i računarstva. IM 43 (1-4) 2012. POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA VODENI JASTUCI – SPAS U ZADNJI ČAS? VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS Kako su 17. muzejsku edukativnu akciju u organizaciji Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskoga muzejskog društva od samoukidanja spasili vodeni jastuci NADA BEROŠ Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Brojni su razlozi zbog kojih se 17. muzejska edukativna akcija Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskoga muzejskog društva (2. - 18. svibnja 2012.) odlučila poigrati vodom u muzejskom okruženju. Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, inicijator teme i domaćin akcije, predložio je vodu kao univerzalnu temu koju djeca i mladi - ciljna skupina te akcije - već dobro poznaju iz različitih školskih predmeta te znanstvenih, medij- skih, sportskih, turističkih i drugih sadržaja. Istodobno, vjerovali smo kako ta tema svojom višeslojnošću i višeznač- nošću može omogućiti raznovrsne priče i pristupe u hrvatskim muzejima i galerijama te na taj način privući mladu publiku na interakciju, ali ujedno pokrenuti nova istraživanja i otvoriti nove mogućnosti predstavljanja vode unutar različitih muzejskih sadržaja. Festivali vode, marketinške kampanje različitih agencija koje su trajale istodobno kad i naša akcija i bombastični novinski naslovi poput Voda je nafta 21. stoljeća bili su dodatna potvrda društvene važnosti teme koju smo odabrali za našu muzejsku akciju, što nas je uvjerilo u potrebu drugačijeg pristupa vodi od onih koji su dolazili iz komerci- jalnih sektora. Među ostalim, zanimalo nas je kako se koristimo izvorima vode i kakvi oblici ponašanja ugrožavaju njezine tokove i obale. Može li voda na Zemlji presahnuti? Može li je nadomjestiti virtualna voda? Kako se u svijetu prirode, tehnike, znanosti, umjetnosti i sporta, kroz povijest i suvremenost, gledalo na sve ono što nam voda nosi? I, konačno, kakva je uloga vode u budućnosti? Možemo li sačuvati vodu i prenijeti je kao jednu od najvažnijih poruka budućim naraštajima ili je već prekasno za to? Kao što i priliči vodi, otimala se i ponekad tekla nepredviđeno i neplanski, naplavivši sa sobom nekoliko važnih novosti s obzirom na prethodnih 16 akcija. Naime, posljednjih je godina primijećeno da uspjeh akcije i broj djece uključene u nju varira te da se pomalo gubi zanimanje, entuzijazam i kreativnost i među samim muzealcima. Stoga je odlučeno da akciju treba “renovirati” i “ažurirati” kako bi lakše mogla odgovoriti na promjene koje donose nove (muzejske) tehnologije i životni stilovi mladih. Sama tema Voda prihvaćena je i razrađena na sastanku Sekcije za muzejsku pedagogiju krajem veljače 2012. Premda su muzeji imali samo dva tjedna za osmišljavanje teme i uklju- 227

čivanje u akciju, očito je voda pala na plodno tlo jer je 55 muzeja, galerija i arhiva iz svih dijelova Hrvatske u iznimno kratkom razdoblju osmislilo vrlo kvalitetne, raznovrsne i privlačne muzejske sadržaje, izložbe, publikacije i prateće programe. Važno je naglasiti da je na sastanku muzejskih pedagoga prihvaćeno nekoliko novih ideja, među kojima je ključna bila proširivanje ciljne skupine posjetitelja, tako da je osim osnovnoškolskoj populaciji, akcija bila okrenuta i učenicima srednjih škola. Također smo odlučili skratiti vrijeme trajanja akcije na samo dva tjedna, sa željom da zgusnemo, intenziviramo sadržaje te ujedno povećamo kvalitetu događanja. Upravo se zbog uključivanja srednjoš- kolaca odustalo od tradicionalnog skupljanja žigova i “trčanja” po muzejima (a time i od nagradnog izvlačenja na završnoj priredbi/događanja 18. svibnja 2012.), a veća autonomija ostavljena je pojedinim ustanovama, da prema svojim mogućnostima i zanimanju mlade publike sami organiziraju nagrade, kvizove, lokalna završna događanja, publikacije i sl. Učinilo nam se posebno važnim da osim očekivanoga individualnog posjeta djece krenemo prema školama kao našim najvjernijim partnerima u edukativnim projektima te zatražimo pokroviteljstvo resornih ministarstava. Premda je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta odmah prepoznalo projekt vrijedan preporuke, puna dva mjeseca čekao se pismeni pristanak na pokroviteljstvo, i možda baš zbog te formalnosti nije moglo više utjecati na organizirani posjet škola i potporu ravnatelja i pedagoga. Zanimljivo da je odgovor Ministarstva zaštite okoliša bio znatno brži, ali neobičnog sadržaja: odgovorili su da podržavaju projekt i razumiju njegove ciljeve, ali ne mogu biti njegovim pokroviteljem jer politika voda nije u njihovu resoru! Istodobno smo pokušali pridobiti i neke marketinške odjele domaćih proizvođača i distributera vode te svih onih kojima je voda u “opisu posla”. Odaziv je bio primjeren s obzirom na kratkoću roka i već planirane i dogovorene marketinške akcije mnogih agencija. Nekoliko se partnera uključilo doniranjem proizvoda i darova za završnu pri- redbu uz Međunarodni dan muzeja, kada je u Muzeju suvremene umjetnosti održano čak 13 različitih programa u znaku vode. Krenuli smo i prema medijima kao potencijalnim sponzorima i kao medijskog pokrovitelja pridobili dnevne novine Jutarnji list, koji je tijekom akcije objavio nekoliko oglasa i plakat naše akcije. Dobra suradnja s medijima tijekom cijele akcije potvrđena je i na konferenciji za medije uoči početka akcije, koja je organizirana u Muzeju suvremene umjetnosti 26. travnja 2012., a okupila je tridesetak predstavnika medija i muzealaca - sudionika akcije iz brojnih hrvatskih muzeja. Istodobno s pristizanjem potvrda i tema iz pojedinih muzeja i galerija kristalizirala se ideja o vizualu i knjižici akcije Voda. Za razliku od velikog broja dotadašnjih knjižica u kojima su ustanove predstavljene njihovom poviješću, misi- 228

jom, fotografijama, ovoga smo ih puta odlučili predstaviti osnovnom informacijom, a koncentrirati se na sadržaj akcije i najavu napisanu na nepretenciozan način, jezikom bliskim djeci i mladima te na privlačan način predstaviti katkad vrlo složene programe. Angažirali smo mladu dizajnericu i ilustratoricu Tenu Leticu, koja je iznimno kreativno riješila znak akcije, plakat i knjižicu, povezujući ih kapljicom vode kao reflektirajućim zrcalom. Dotadašnji oblik knjižice raskoričila je i pretvorila u zemljopisnu kartu sa svim lokacijama, mjestima i muzejima/galerijama u kojima se provodila akcija, a koja se uz pomoć kaplje vode mogla zatvoriti u knjižicu. Zemljovid je bio obogaćen originalnim ilustracijama autorice, koje su na likovno jezgrovit i djeci primjeren način tematiku vode približile mladima, omogućivši im da već na prvi pogled prepoznaju o čemu je u pojedinome muzeju riječ. Tako su od Titanica preko brenta i špina, bunara, rimskih termi i patkica pa sve do dravskih komaraca duhovito najavljeni i popraćeni programi poput Savskog kupališta, Košar- kaškog Kolumba, Telekomunikacija i Titanica, Plavog planeta, Neistraženog svijeta, Pokreta u vodi, Priča iz morskih dubina, U muzeju kao riba u vodi, Grada na Dravi, Žeđi za životom, Vode i skulpture, Aquae Iassae i mnogih drugih. Zanimljivo je da je svaka ustanova predložila vrlo specifičnu temu vezanu za vodu i uz svoj kraj/regiju te da se nisu ponavljale slične priče. Primjerice, u Zavičajnome muzeju grada Rovinja u programu U potrazi za šternama, provodila se prava eko-etno- arheo akcija u kojoj su šterne - cisterne za skupljanje kišnice - mapirane kao važna graditeljska baština; u Grad- skome muzeju Korčula, u programu Voda na otoku, otkrivale su se prirodne lokve u pukotinama stijena; u Muzeju Prigorja tragalo se za još uvijek živim izvorima i starim bunarima; u Muzeju Turopolja za vodenim vilama; u Tiflološ- kome muzeju otkrivao se Zvuk vode; u Etnografskome muzeju Zagreb obrađivana je tema Rijeke i potoci na etnografskim fotografijama; u Prirodoslovnome muzeju Split Hrvatsko podmorje, u Prirodoslovnome muzeju Dubrovnik nastojala se dokučiti sudbina sedmopruge usminjače iz 1894.; u Stalnoj izložbi vodenog svijeta u Osijeku otkrivale su se Podvodne građevine čudesnih boja i oblika, a u Sisku je stotine papirnatih šiklji zaplovilo trima rijekama - Savom, Kupom i Odrom... Nemoguće je u ovom kratkom pregledu spomenuti sve akcije i inicijative koje su uvelike iskoračile iz uskih muzeo- loških sadržaja i aktivirale lokalnu zajednicu, škole, vrtiće... Organiziranjem posebnih izložaba, popratnih radionica, vodstava i predavanja koja su obuhvatila i odrasle, a tematizirala su prožimanje ekologije, povijesnoga i kulturnog nasljeđa (Muzej Triljskog kraja, Trilj, Muzej Cetinske krajine Sinj, Zavičajni muzej Stjepana Grubera iz Županje, Muzej Slavonije iz Osijeka, Zavičajni muzej Ozalj, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb i brojni drugi), 17. muzejska edukativna akcija Voda potvrdila je svoju vitalnost i potrebu daljnjeg nastavljanja. Zahvaljujući edukativnim publikacijama, 229

slikovnicama, radnim bilježnicama, deplijanima i sl., u mnogim je ustanovama, primjerice u Gradskome muzeju Korčula, u Muzeju krapinskih neandertalaca, Krapina, Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb, Hrvatskome muzeju naivne umjetnosti, ostao trajan trag o vodi. Muzej suvremene umjetnosti, domaćin akcije, u svojim je programima i u završnoj priredbi naglasio tri vode kojima je okružen - rijeku Savu, jezero Bundek i Bazen Utrina - povezavši svoje vodeno okruženje s umjetničkim djelima u stalnom postavu, poput skrivene fontane Mirosława Bałke ispred zgrade Muzeja, videoinstalacije Dalibora Martinisa Krugovi između površina, Bunara Magdalene Pederin i dr. Posebno za tu akciju osmišljena je izložba i interaktivna publikacija za mlade Zapisano na vodi, u kojoj je predstavljeno 12 djela modernih i suvremenih umjetnika, u različitim tehnikama i medijima, koja su integrirana u stalni postav Zbirke u pokretu. U pratećim programima, radionicama, vodstvima i predavanjima nastojali smo okupiti i integrirati sve skupine djece i mladih, od djece s invaliditetom do socijalno ugroženih skupina. To je osobito došlo do izražaja u završnom događanju na Međunarodni dan muzeja 18. svibnja, organiziranome u zagrebačkome Muzeju suvremene umjetnosti (i ispred njega) od 11 do 22 sata. Vodu smo nastojali predstaviti u svoj njezinoj širini i dubini, u različitim krutim stanjima (Ivan Kožarić: brončana skulptura Isječak rijeke) i tekućim pojavnostima (Ivan Ladislav Galeta Zagrebački akvarel) te ugasiti žeđ svih posjetitelja za znanjem. Svi su programi bili besplatni za sve posjetitelje, što je uobičajeno uz Međunarodni dan muzeja. No važno je naglasiti da su i svi izvođači nastupili besplatno, gotovo bi se moglo kazati - na vodeni pogon. Od Priča o vodi, izložbe dječjih radova u Školici MSU-a, preko predstave za djecu Kapljica i kamen i Mirisa kiše u Baltazar gradu do predstavljanja plivačkog performansa Dalibora Martinisa Sava kao Jang Ce, starih železnih Franceka - vodenih pumpi koje još uvijek postoje na periferiji Zagreba i opskrbljuju nas kvalitetnom vodom, izložbe “dasaka koje nam fale” da bismo mogli njima surfati po vodi, do predavanja Voda i led na Marsu te promatranja planeta teleskopom na južnoj platformi završili smo sviračkim performansom didgeridoo slapa i glazbenom plimom u večernjim satima. Svi ti događaji imali su svoju publiku i okupili su oko 1 000 posjetitelja angažiranih u različitim oblicima aktivnosti. Među njima je bilo i stotinjak djece i mladih koji su posebno za tu prigodu doputovali iz SOS Dječjeg sela Hrvatska i iz Donje Stubice. Oni su svojim radovima i akcijom oslikavanja 30-metarskog potoka pred MSU-om, u suradnji s Muzejom voda, znatno obogatili vizualni, akustični, mirisni i haptički doživljaj vode. Da zaključimo: 17. muzejska edukativna akcija, unatoč upola kraćem trajanju od dosadašnjih akcija, okupila je 20 838 malih i velikih posjetitelja u cijeloj Hrvatskoj. To je respektabilan broj jer je, podsjetimo, osnovni cilj akcije interakcija s publikom, a ne neprestana trka za rekordnim brojem posjetitelja, većim nego prethodne godine. Muzejski se pedagozi prije svega zalažu za participativni pristup u muzejima. Poznavajući njihovu kreativnost i napore koje su uložili u akciju Voda, vjerujemo da je velik dio od dvadesetak tisuća posjetitelja uistinu i doživio jedinstvenu muzejsku priču o vodi, zabavio se, kreirao ili naučio poneku novu činjenicu o misteriju zvanome voda. Također je važno naglasiti da je akcija s uspjehom održana u 55 muzeja, galerija i arhiva iz cijele Hrvatske i da je svojim programima animirala lokalne zajednice, gradove i gradiće, velike i male muzeje, galerije i zavičajne zbirke. Nekoliko je ustanova prvi put bilo uključeno u nju, poput Stalne izložbe vodenog svijeta iz Osijeka, Zavičajnog muzeja Stjepana Grubera iz Županje i Muzeja Triljskog kraja. Akcija je imala i dobar medijski odjek, osobito u elektroničkim medijima, na internetskim portalima, radiju i televiziji, s prilozima u popularnim emisijama poput Dobro jutro, Hrvat- ska i obrazovnim emisijama HRT-a (Školski sat, Puni krug, Stigla je pošta...). Nedvojbeno, uspjehu akcije i odzivu brojne publike pridonijela je sama tema vode svojom univerzalnošću i važnošću, brojnim oblicima u kojima se voda pojavljuje u prirodi, u tehnološkom svijetu, u gospodarstvu... bez koje je život na našem planetu nezamisliv. Također, uspjehu akcije pridonio je i njezin kontinuitet, prepoznatljivost u zajednici, motivacija i angažman muzealaca, profe- sionalnost i materijalne mogućnosti domaćina akcije, Muzeja suvremene umjetnosti. I posljednje, ali ne manje važno - dobra komunikacija i koordinacija s vodstvom Sekcije za muzejsku pedagogiju i Hrvatskim muzejskim društvom. 230 Vjerujemo da je akcija Voda poslužila i kao dobra injekcija samopouzdanja muzejskim pedagozima, kao neka vrsta vodenih jastuka u sudaru sa stvarnošću, koji su pomogli da se ni sljedećih godina ne odustane od zajedničke muzejske edukativne akcije, bez obzira na krizu, gospodarske prilike, muzejske trendove i sve prepreke koje bi se mogle naći na tom putu. Japanski i ruski znanstvenici tvrde kako voda, zahvaljujući molekularnoj strukturi, može “pamtiti” događaje od prije bilijun godina. Eksperimenti su pokazali da voda drugačije reagira na dobru, a drugačije na lošu riječ, mijenjajući svoju strukturu. Nadamo se da će sve ono dobro što smo zapisali na vodi u našoj 17. muzejskoj edukativnoj akciji biti trajnije od mjedi i ostati dugo zapamćeno u glavama mladih posjetitelja. Ili barem do trenutka dok, u težnji za nekim drugim spoznajama, ne otplove u nekom drugom smjeru...

NADA BEROŠ, autorica koncepcije, ujedno je bila i voditeljica akcije Voda.

Primljeno: 19. rujna 2012.

Water pillows – Rescue at the Last Moment? How Water Pillows Saved the 17th Museum Educational Action Organised by the Museum Education and Cultural Action of the Croatian Museum Association from Self-Dissolution. There are many reasons why the 17th Museum Educational Action of the Croatian Museum Association’s Museum Education and Cultural Action (May 2 to May 18, 2012) opted to play with water in the museum environment. The Museum of Contemporary Art in Zagreb, initiator of the theme and host of the action, proposed water as a universal theme with which children and young adults – the target group for the action - are already very familiar from school subjects and from science, the media, sports and tourism. We were at the same time convinced that this topic, with its many layers and multiple meanings, would enable hetero- geneous stories and approaches in Croatian museums and galleries, and accordingly encourage the youth audience to interact, as well as at the same time to generate new research and open up new possibilities for the presentation of water within various museum functions and activities. To conclude: the 17th Museum Educational Action, although it lasted about half as long as previous actions, brought together 20,838 little and big visitors Croatia-wide. It is also important to point out that the action was held with success in 55 museums, galleries and archives in the country, and that its programmes were able to animate local communities, cities and small towns, big and little museums, galleries and local history collections. IM 43 (1-4) 2012. MEŠTROVIĆ: NOVE DIMENZIJE POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA Meštrović i Split u pro-ljetnom kinu VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS IVAN SAMARDŽIJA Muzej Ivana Meštrovića, Galerija Meštrović, Split IVANA ZANINOVIĆ Muzej Ivana Meštrovića, Galerija Meštrović, Split

sl. 1. Izložba dječjih radova Mali meštar

sl. 2. Otvaranje pro-ljetnog kina

sl. 3. Predavanje o filmskoj povijesti Splita

sl. 4. Snimanje naracije za dokumentarni film FUNDUS 60 Tema Međunarodnog dana muzeja 2012. bila je Muzeji u svijetu promjena. Novi izazovi - nove inspiracije. Cilj je bilo upozoriti na nužnost inovativnog razvoja muzejskih institucija u vremenu koje dolazi, bez obzira na to je li riječ o velikim ili o malim muzejima. Ovogodišnji Međunarodni dan muzeja (MDM) u Galeriji Meštrović nastavak je već provjerenog branda Muzeja Ivana Meštrovića, Meštrović: nova dimenzija, prezentiranoga 2011. g. kao kombinacija live video projekcija uz pratnju DJ-a i projekcija neobjavljenih fotografija iz Meštrovićevih albuma na pročelju Galerije Meštrović, nastalih kao rezultat opsežnog projekta digitalizacije fototečne građe Galerije Meštrović. Puni naziv manifestacije glasi: Meštrović: nove dimenzije / Meštrović i Split u pro-ljetnom kinu. Koncept manifestacije temeljio se na interdisciplinarnom pristupu umjetničkoj i cjelokupnoj baštini Ivana Meštrovića i suradnji mladog tima Galerije Meštrović. Autori koncepcije i programa, kustosi-pripravnici Ivana Zaninović, Davor Stipan, Ivan Samardžija i Luka Mudnić, nastavljaju sada već Nove dimenzije u obliku izložbe dječjih radova, 3D animacije, projekcije igra- noga i dokumentarnog filma i projekcije fotografija - suvremenim pristupom inspirirani umjetnošću našega velikog umjetnika. Autore je ponajprije zanimalo kako će različiti pristupi opusu velikog umjetnika kumulativno i subverzivno utjecati na svijest posjetitelja odnosno na njihove reakcije. Manifestacija je započela izložbom dječjih radova nastalih kao rezultat likovno-edukativne radionice Mali Meštar na kojoj su sudjelovala djeca predškolske i osnovnoškolske dobi (OŠ Klis, OŠ Ravne njive, djeca doma Maestral i udruge Down 21 sindrom, te druge grupe djece predškolskog odgoja), uz stručno vodstvo muzejskog pedagoga Luke Mudnića. Modeliranjem u glini te crtanjem olovkom i kredom djeca su putem likovnoga govora pobliže upoznala rad Ivana Meštrovića te tako razvila senzibilitet za umjetničku baštinu i osjećaj za lijepo. Tijekom cijele manifestacije u atelijeru za glinu Galerije Meštrović, a u sklopu projekta Meštrovićeva arhitektura, pre- 232 zentirana je kontinuirana projekcija multimedijske 3D animacije umjetnikove vile na Mejama u Splitu pod nazivom MEŠTARCH 3D. Autor koncepta Davor Stipan koristio se računalnim programom uz pomoć kojega je omogućena virtualna šetnja unutrašnjošću ograđene parcele samoga objekta, a u animaciju je inkomponiran niz fotografija koje se kao isječci stvarnosti dijalektički odnose prema njoj, dok je cijeli doživljaj homogeniziran akustičnom podlogom. Sintezom triju posve različitih medija (animacija, fotografija i glazba) promatrač se dovodi u specifičan arhitektonski diskurs Meštrovićeva boravka i stvaranja. Na poticaj Muzeja Ivana Meštrovića i u suradnji sa Školom za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu snimljen je dokumentarni film FUNDUS 60, tematski podijeljen omnibus koji se kronološki referira na život i djelo Ivana Meštro- vića kroz funduse Galerije Meštrović i Crikvina - Kaštilca u Splitu, Atelijera Meštrović u Zagrebu i crkve Presvetog Otkupitelja u Otavicama, koji su utemeljeni zahvaljujući Meštrovićevoj darovnici čiju šezdesetu obljetnicu obilje- žavamo ove godine. Film su snimali i montirali Antonio Lazarević i Petra Dajak, maturanti spomenute škole, pod mentorstvom svoje profesorice Duške Boban i autorice projekta te redateljice navedenog filma Ivane Zaninović. Sinteza filma, fotografije, riječi, glazbe i umjetnosti temeljna je okosnica prikazanog doživljaja Meštrova života i djela. U sklopu navedenog projekta realiziran je i fotografski ciklus FUNDUS 60+, pretežno orijentiran na Meštrovićevu baštinu u Splitu. Dokumentarni film i fotografski ciklus prikazani su u obliku pro-ljetnog kina na velikom platnu u vrtu Galerije Meštrović. Drugi dio programa samog pro-ljetnog kina obuhvatio je polusatno predavanje filmskog povjesničara Leona Rizma- ula, koji je različitim videoisječcima predstavio najraniju filmsku povijest Splita. Publika je tako mogla doživjeti prostore grada Splita kojima je šetao sam Meštrović i prije negoli je zamislio kipove Grgura Ninskog ili Marka Marulića. Filmsko predavanje bio je svojevrstan uvod za projekciju najstarijega igranog filma snimljenoga u Hrvatskoj, Financije velikog vojvode (F.W. Murnau, 1924.). sl. 5. Plakat manifestacije Meštrović: nove dimenzije / Meštrović i Split u pro-ljetnom Manifestacija je završila ugodnim druženjem uz zvukove filmske glazbe, kako bi se upotpunio filmski doživljaj večeri. kinu Posjetitelji su tijekom bogatog programa uistinu mogli uživati u novim, različitim dimenzijama Meštrovićeva rada, © Fotodokumentacia j Muzeja Ivana Meštro- vića, Galerija Meštrović, Split života i odjeka njegova vremena.

Primljeno: 26. rujna 2012.

Meštrović: new dimensions Meštrović and Split in the Spring Cinema This year’s International Museum Day (2012) in the Meštrović Gallery is a continuation of the tried and tested brand of the Museums of Ivan Meštrović, Meštrović: New Dimension, presented in 2011 as a combination of a live video project with the accompaniment of a DJ and a projection of unpublished photographs from Meštrović’s albums on the facade of the Meštrović Gallery, created through an extensive project for the digitisation of the photographic collection of the Meštrović Gallery. The full title of the event was Meštrović: New Dimensions / Meštrović and Split in a pre-summer cinema. The concept of the event was based on an interdisciplinary approach to the artistic and the overall heritage of Ivan Meštrović and on the collaboration of a young team from Meštrović Gallery. The authors of the concept and the programme, the trainee curators Ivan Zaninović, Davor Štipan, Ivan Samardžija and Luka Mudnić are continuing the New Dimensions in the form of an exhibition of children’s works, 3D animations, screenings of a feature and a documentary film and projections of photographs – in a contemporary approach inspired by the art of our great artist. The creators of the event were interested in finding out how the diverse approaches to the oeuvre of the great artist would cumulatively and subversively influence the awareness of the visitors, that is, their reactions. IM 43 (1-4) 2012. CILJ: SVAKI DAN PRESEDAN POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

MARIJAN ŠPOLJAR Muzej grada Koprivnice, Koprivnica

Teme Međunarodnih dana muzeja nastoje se vezati za neke aktualne probleme i izazove s kojima se muzeji u svijetu danas suočavaju. Pri tome su one katkad tješnje vezane za internu muzejsku problematiku, a katkad zagovaraju zahvat u širinu različitih kontekstualnih odnosa. No uvijek se sugerira istraživanje, otvaranje problemskih niša, rasprava i indiciranje rješenja: muzejske akcije ne bi trebale biti samo programska stavka nego generatori promjena. Koliko god se ideje za nova rješenja fermentiraju unutar internih muzejskih laboratorija, njihova je praktična primjena moguća je tek kada naš sektor postane središte ili barem dio javnoga, društvenoga i medijskog interesa. Muzeji u svijetu promjena mogu jačati svoj položaj samo ako dokraja prihvate svoju ulogu i odgovore na izazove koje nameće vlastita odgovornost, te - uostalom - da istaknu i svoj kompleks više vrijednosti na drukčiji način nego što je godinama bilo uobičajeno: ne inzularnom samozadovoljnošću nego pozicioniranjem unutar zajednice. sl.1.-2. Mali posjetitelji Muzeja grada Koprivnice na Međunarodni dan muzeja Dakako, znamo da je dugotrajnom upotrebom navedeni tip natuknica poprimio frazeološki okus i da samo dobar, 2012. praktičan primjer može biti oslobođen sumnje u deklarativnost. Jer, nalazimo se, ili ćemo se uskoro naći, u polo- sl.3. Izložba Radio Luxembourg (zbirka žaju da svoju ulogu i značenje branimo samo načinom kojim djelujemo u konkretnom prostoru i vremenu. Prošlo starih radioaparata Nenada Matišića iz je, naime, vrijeme kada smo bili samorazumljivi: naše, muzejsko, postojanje koliko god inicirano i vođeno misijom Koprivnice) kulturno osviještenih pojedinaca, jamčila su moćna politička i administrativna tijela. Njihova je aktivnost danas sve manje određena inercijom i nepisanim pravilima odgovornosti - kao dokazima društvene svijesti i potvrde statusne pozicije - a sve je više pod utjecajem ekonomske i interesne volje, nerijetko i čiste pragmatike. Jamaca je nestalo, a država će kao garant za očuvanje temeljnih vrijednosti i za razvijanje strateških inicijativa teško moći pratiti razgra- natu mrežu kapilarnih poslova. Branili mi ovu ili onu poziciju, hvalili ili preklinjali sustav dogovorne kulturne politike, zazivali funkcionalnu kulturnu politiku ili se snebivali nad njom, jedno je sigurno: mnoge stvari nisu, a bit će još i manje, onakve kakve smo smatrali neminovnima, od države propisanima i za nju obvezujućim odnosima. To je činje- nica koja ne ovisi o interpretativnome modelu niti je njezin intenzitet određen stupnjem javne prihvaćenosti. Da sve ne bi otišlo u puki voluntarizam i ekonomistički determinizam, postoje, dakako, odgovorna društva koja pomažu u globalnom usmjeravanju, prakticirajući jače ili slabije regulativne oblike, izraženije u obliku financijskih injekcija nego skupa lijepih, ali neobvezujućih teza.

Promjena modela djelovanja Svjesni da promjene koje će zahvatiti hrvatske muzeje imaju specifičan karakter prekida s jednim modelom - koji se iz bivšeg sustava protegnuo preko tzv. tranzicijskog vremena neprirodno duboko do danas - Muzej grada Koprivnice nastojao je da moto Međunarodnog dana muzeja Muzeji u svijetu promjena, novi izazovi - nove inspiracije posve prilagodi konkretnim okolnostima. To znači da je sintagmu o promjeni shvatio integralno i dinamično, kao proces koji nije određen samo osmišljavanjem i pojačavanjem internih modela djelovanja, načinom rada i javnog nastupa, nego i prilagodbom promijenjenome vanjskom okviru i sustavu djelovanja. Budući da nije riječ ni o kakvoj revoluciji, već samo o modifikaciji, u komentaru se nećemo upuštati u velike riječi. Međutim, moramo istaknuti nekoliko činjenica, a odnose se na raskid sa starom proračunskom praksom financiranja, reprezentativnom ulogom i centripetalnim tipom rada muzeja. 234 Promjene o kojima govori Međunarodna asocijacija muzeja, kao što su nova društvena osjetljivost, odnos prema budućnosti, uspostavljanje nove ravnoteže unutar koncepta održivog razvoja, veza između muzeja i inovacija, muzeja i novih medija, u žiži su i naših interesa, ali su samo izvedenica ili operativna faza nakon što definiramo temeljne, strateške promjene. S tim opredjeljenjem Muzej grada Koprivnice krenuo je u organizaciju ovogodišnjeg Dana muzeja: ohrabren vlastitom sposobnošću organizacije (više od 100 sudionika ili izvođača u različitim tipovima programa), rezultatima (više od 2 600 posjetitelja) i javnom recepcijom slične manifestacije - Noći muzeja - muzejski je zadatak bio iskoristiti priliku za daljnje snaženje ideje otvorenoga, integriranoga, odgovornoga, inteligentnoga i slobodnoga muzejskog organizma. Iza nesumnjivo lijepih i učenih sintagmi, znali smo, stajat će samo fraze ako ne okrenemo paradigmu i umjesto programske stavke kao cilja, program uspostavimo kao sredstvo djelovanja. Ili, kako smo rekli nakon Noći muzeja, takvi programi nisu alibi niti zavisna stavka nego samo sredstvo da se dospije do jednoga od bitnih dijelova muzejskog sustava - do publike, korisnika, javnosti… Da bi cilj ipak opravdao sredstva, treba voditi brigu o granicama. Banalizacijom i estradizacijom programa postići će se kratkoročno zanimljivi učinci, ali će oni vrlo brzo potrošiti svoju ograničenu moć. U koncipiranju akcije i izložbi krenulo se od lociranja muzejskog interesa na jednu od glavnih izvedenica svijeta muzejske promjene, na inovativne tehnologije i nove medije, ali putem izložbenih tema, a ne primjenom njihovih recentnih primjera. Kako svaki ozbiljan program mora koherencijom dokazati valjanost svoje nakane, orijentirali smo se na temu Arheologija tehnologije, temu koja konceptualno može povezati vremena i meandrirati unutar nekoliko odvojenih prostora. Znamo da razvoj informacijske tehnologije i audiovizualnih sredstava pokazuje tendencije geometrijske progresije. Za ono što se još prije deset, a da ne govorimo o vremenima prije dvadeset ili trideset godina, činilo kao krajnja točka tehnološke progresije, danas je puki tehnološki otpad ili muzejski predmet. Ako je razumljivo da tehnički i slični muzeji primarno skupljaju upravo tu građu, nije li još razumljivije da je skupljaju i mali, lokalni muzeji, posebno oni koji imaju pretenziju da svoje tzv. stalne postave ne grade samo na bogatoj i slavnoj prošlosti, nego da povijesno vrijeme protegnu i do svakodnevnice recentnoga doba? Dakle, pokazati mijene života i karakter vremena nedavne prošlosti nemoguće je bez prikaza dominantne tehnološke dimenzije toga vremena. Kako malokoji muzej sistematski skuplja tu građu, suradnja s privatnim kolekcionarima ne samo da je dobrodošla, nego je i nužna. Tri izložbe koje su bile međusobno izravno - tematski i prostorno - povezane ili su se referirale jedna na drugu, pod nazivom Radio Luxembourg (zbirka starih radioaparata Nenada Matišića iz Koprivnice), Digitronsko doba (zbirka starih televizora, telefona, pisaćih strojeva i kalkulatora Jove Miljanovića iz Koprivnice) te Računalni vremeplov (izložba starih računala i kompjutorskih igara iz 1980-ih i 1990-ih iz zbirke Dalibora Vugrinca iz Koprivnice i Peek&Pokea iz Rijeke). Četvrta izložba - izložba skulptura i objekata zagrebačkog kipara Nevena Bilića, tehnološku je i digitalnu dimenziju interpretirala umjetničkim jezikom, primjenjujući sustav računalnih postupaka i načela generič- kih procesa. Istraživanje stanja, pronalaženje privatnih kolekcionara i suradnja s njima pokazala se kao korisno iskustvo. Prije svega, muzejske su akvizicije s područja tehnološkog standarda 1950-ih i 1960-ih godina, a posebno akvizicije računalne tehnologije iz 1980-ih vrlo su skromne, pa će za potrebe neke buduće izložbe ili budućega tzv. stalnog postava Muzeja biti potrebno uspostaviti suradnju s privatnim skupljačima. I vlasnik zanimljive zbirke radioaparata Nenad Matišić (koji već dvadesetak godina intenzivno prikuplja radioaparate te u zbirci ima gotovo sve modele radioaparata proizvedenih na području bivše Jugoslavije od kraja 1940-ih do kraja 1980-ih), i kolekcionar Jovo Miljano- vić (čiji su interesi vrlo široki, uz glavno usmjerenje prema skupljanju različitih oblika uredskih aparata), i Dalibor Vugri- nec (inače informatičar u Muzeju grada Koprivnice) spremni su na otvorenu suradnju i, ako bude interesa, doniranje dijelova zbirki.

Od teme do promjene sadržaja Kako su izložbe sadržajem i temom bile okrenute najrazličitijim interesnim skupinama, a rasporedom potencirale cirkuliranje posjetitelja između nekoliko prostora i muzejskih objekata, bilo je nužno promijeniti i radno vrijeme muzejskih objekata i obveze zaposlenika. To je iniciralo promjene koje su zbog kompleksnosti i izazovnosti morale dobiti novi programski okvir: prvotno pod sintagmom Deset dana (muzejskog) presedana, a zatim pod motom Mjesec dana presedana. Bitno je napomenuti da se presedan nastavlja i nakon predviđenih 30 dana, pa smo blizu praksi da ova promjena postane svakodnevnom normom izraženom krajnjim programskim ciljem sročenim u sintagmu Svaki dan presedan. Iskorak iz uobičajenog ritma i načina djelovanja obuhvatio je promjenu radnog vremena (produženo radno vrijeme, zgrada Muzeja i izložbe otvorene su svaki dan), pojačanu animaciju među različitim kategorijama korisnika (od dječjih vrtića do domova umirovljenika), obnovu muzejskog vrta i korištenje njime za različite nekonvencio- nalne radionice za osnovnoškolsku i srednjoškolsku populaciju, intenzivni kontakti s predstavnicima lokalne kulturne, političke i gospodarske javnosti, okrugli stolovi i razgovori s pojedinim specifičnim profilima korisnika i suradnika 235 (povjesničarima, terenskim suradnicima), suorganizaciju javnih tribina (Agora 21: Kultura i obrazovanje u Koprivnici u EU kontekstu) i dr. Međunarodni dan muzeja protegnuo se, dakle, u širinu, ali i koncentrirao prema dubini. Nakon točaka koje smo dosegnuli aktivnostima unutar akcije Mjesec dana presedana (ali i mnogim dinamičnim aktivnostima uz taj dan u prethodnim godinama) povratak na staro više i nije moguć.

Primljeno: 3. listopada 2012.

Objective: every day a precedent There is always an endeavour to link the theme of International Museum Day with some current problems and the challenges that museums in the world today are faced with. Sometimes they are fairly closely connected with the internal problems of museums, and sometimes encourage operations at a wider level of various contextual relations. But always research is sug- gested, the opening up of problem niches, discussions and the indication of solutions: museum actions should not be just an item on the programme but a generator of changes. However much ideas for new solutions do ferment within the internal museum laboratories, their practical application is possible only when the sector becomes a centre or at least a part of public, social and media interest. Museums in a changing world can strengthen their positions only if they accept to the full their role and response to the challenges that their own responsibilities impose on them, and – after all – if they express their superiority complex in a different way than has been common for years: not with insular smugness, but by positioning themselves within the community. Aware that the changes that will take hold of Croatian museums have a particular character of being a break with one model – which from the former system extended over the period of transition, as it is called – unnaturally deeply all the way to the present day – Koprivnica Municipal Museum has endeavoured to entirely harmonise the motto of International Museum Day, Muse- ums in a Changing World: New Challenges – New Inspiration to the concrete circumstances. With this commitment, the museum set out on the organisation of this year’s museum day: it has been much encouraged by its own ability to organise (more than 100 participants or executants in various types of programmes), with the results (more than 2,600 visitors) and the public reception of the event. Three exhibitions that were directly interlinked, in theme or in space, or which referred to each other , entitled Radio Luxembourg (a collection of old radios owned by Nenad Matišić of Koprivnica), Calculator Age (an exhibition of old televisions, telephones, typewriters and calculators by Jovo Miljanović of Koprivnica) and Computer Time Machine (exhibition of old computers and computer games from the 1980 and 1990s from the collection of Dalibor Vugrinec of Koprivnica and Peek&Poke of Rijeka). The fourth exhibition – a show of sculptures and objects from Zagreb sculptor Neven Bilić, interpreted the technological and digital dimension in the language of art, applying the system of computer procedures and principles of generic processes. IM 43 (1-4) 2012. POGLEDI, DOGAĐAJI, ISKUSTVA Zašto blog “muzej u loncu” ili baš se nekad dobro jelo? VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS

MAJA ŽEBČEVIĆ MATIĆ Gradski muzej Požega, Požega

sl.1.-2. Blog Muzej u loncu pokrenut na služ- benim stranicama Gradskog muzeja Požega pokazao se kao izvrstan međugeneracijski čuvar baštine. www.gmp.hr/blog Projekt Gradskoga muzeja Požega Muzej u loncu zaživio je “punim plućima” nošen idejama Međunarodnoga dana muzeja 2012. g. - Muzeji u svijetu promjena. Novi izazovi - nove inspiracije. Projekt je promišljan tako da se primjenom suvremenih medija i interdisciplinarnog pristupa, dislociranjem dijela programa u skladu s osnovnom temom - tradicijska jela Požege i Požeštine u prošlosti - dopre do posjetitelja svih naraštaja. Zahvaljujući univerzalnosti poruke koju je hrana prenosila kroz prošlost, požeški je muzej rezultate istraživanja tradicijskih jela na terenu kao nematerijalne kulturne baštine, u obliku nekoliko različitih programa (blog Muzej u loncu - www.gmp.hr/blog, izložba Baš se nekad dobro jelo, radionica tradicijske seoske hrane s osmoškolcima i degustacija zaboravljenih staropožeških gradskih jela), začuđujuće lako i s razmjerno dobrim uspjehom prenio starim i novim posjetiteljima.

Blog Muzej u loncu pokrenut na službenim stranicama Gradskog muzeja Požega (www.gmp.hr/blog), pokazao se kao izvrstan međugeneracijski čuvar baštine, odnosno suvremeni medij prikladan za neformalno obrazovanje. Na- ime, svako je zaboravljeno tradicijsko jelo pomno rekonstruirano na terenu, u autohtonome seoskom ili gradskom prostoru, i to zahvaljujući kazivačima. Na blogu je, uz povijesno-etnološku “lako čitljivu” priču i popis namirnica, dodan opis pripreme te niz fotografija samog procesa pripreme pojedinog jela. Na taj način posjetitelji te virtualne datoteke, muzejske čuvaonice prikupljenoga baštinskog znanja, mogu prema potrebi posegnuti i sami kod kuće isprobati pojedina jela. Uz tu novu tehnologiju Muzej u loncu, s etnološko-povijesnom temom tradicijske prehrane, postao je virtualni muzej s mogućnošću uključivanja znanja i građe svih svojih odjela. U taj muzej (na službenim internetskim stranicama Gradskoga muzeja Požega) svatko može doći kad god poželi. Uz mnoštvo povijesno-etnoloških priča iz Požege i Požeštine, fotografija predmeta, onih s terena te primamljivih fotografija pripravljenih starih jela, svatko će pronaći nešto za sebe i zasigurno će se (barem se tako čini prema komentarima s društvenih mreža) ugodno osjećati u toj tematski specijaliziranoj replici muzeja. Doživljavajući Muzej u loncu kao sjajnog promotora nematerijalne kulturne baštine Hrvatske, nameće se i potreba prevođenja na engleski jezik radi bolje reprezentativnosti i međunacionalnoga kulturnog razumijevanja u budućemu europskom suživotu, što je svakako korak koji će ciljeve i namjere Međunarodnog dana muzeja izdignuti do među- narodne razine. No premošćuje li doista blog Muzej u loncu međugeneracijski jaz koji nam je namjerilo suvremeno međuobiteljsko otuđenje od sredine 20. st., zbog čega se većina jela i počela nepovratno gubiti, pokušali smo ustanoviti na radionici pripreme tradicijske hrane u sklopu programa provedenog nekoliko dana prije samoga Međunarodnog dana mu- 237

zeja. Izabravši skupinu od devet učenika osmih razreda svih triju požeških osnovnih škola koje su se rado odazvale našemu kulturološkom eksperimentu, Muzej im je dao zadatak da uz pomoć projekta pokušaju, zajedno s profesionalnim kuharima u kuhinji restorana Grgin dol pripraviti tri tradicijska seoska jela: suhe kolače/peretce, masnu taranu i trgance s domaćim prilozima. Napominjemo da su profesionalni kuhari bili samo back up za snalaženje u kuhinji, a da su mladi kuhari sami organizirali i vodili pripremu jela, onako kako su ih navodile upute s bloga Muzej u loncu. Štoviše, ti su mladi ljudi, ne stariji od svojih prabaka u vrijeme kada su učile kuharske vještine od svojih majki, izra- đujući zadana jela spoznali što znači od relativno jednostavnih namirnica poput brašna, soli i vode načiniti različita, neobično fina i zasitna jela. Prezentacija gotovih jela održana je pred požeškim medijima, na Jauznu za novinare, koji su kao lakmus-papir javnosti, s iznenađenjem isprobavali zgotovljena jela načinjena uz dodatak već zaboravljenih, rukom rađenih namirnica, poput utrte tarane, meda od šećerne repe, zalivenih čvaraka ili pekmeza od šljiva bez šećera. Muzej je iskoristio priliku pa je okupljenim medijima u restoranu Grgin dol predstavio ostatak svog programa uz Međunarodni dan muzeja i pozvao buduće posjetitelje na suradnju. Objavljivanjem fotografija s “poprišta” radionice na internetskim stranicama škola čiji su učenici sudjelovali, znatno se proširio i broj posjetitelja virtualnog Muzeja u loncu, odnosno ostalih programa organiziranih uz Dan muzeja. Odabir lokacije za održavanje dijela muzejskog programa, radionica, a posebice degustacija zaboravljenih gradskih jela u dislociranom prostoru požeškog restorana - sve je to dio ciljnog izlaska iz Muzeja u prostore gdje će se postići veća interakcija s posjetiteljima. Muzej je računao na novu publiku koja će potaknuta ugodnim iskustvom posjeta programu, postati stalni posjetitelj budućih muzejskih događanja. Konačno, i u upravi restorana oduševljeno su prihvatili višednevnu pripremu njima nepoznatih jela prema starim recepturama, zadovoljni što i sami mogu biti dio kul- turnobaštinske priče i što će, koristeći se stečenim iskustvima pripreme zaboravljenih delicija, osvježiti i proširiti vlastitu ponudu. Gradski muzej Požega i u budućnosti će nastaviti pridobivati nove posjetitelje izlazeći iz svog prostora. Izložba Baš se nekad dobro jelo, postavljena u izložbenom prostoru kao dio programa Dana muzeja, nastavit će svoj život na gostovanjima u ugostiteljskim objektima diljem Slavonije, Baranje i šireg područja (uz suradnju lokalnih muzeja), uz predavanje o tradicijskoj hrani Požege i Požeštine te degustaciju jela, predstavljajući Gradski muzej Po- žega i zasigurno šireći krug svojih posjetitelja. Izložba postavljena na 20 velikih panoa predstavila je skraćenu i pojednostavnjenu verziju internetske publikacije Muzej u loncu. To znači da je 30-ak tradicijskih (uglavnom već zaboravljenih jela) predstavljeno fotografijama procesa pripreme na terenu, potrebnim namirnicama i opisom postupaka te, dakako, legendom koja objašnjava etnološko i povijesno značenje tih jela na ovim prostorima. Uz panoe, u dvije staklene vitrine decentno su postavljeni predmeti iz zbirki muzeja koji dočaravaju pripremu i serviranje jela između dva svjetska rata, a u dvije ležeće vitrine izloženi su vrijedni rukopisi i tiskani primjerci kuharica. Panoi koji nose najveći dio priče zamišljeni su kao pokretni i lako postav- ljivi u bilo kojim uvjetima. Dislocirajući svoje programe, Muzej želi, skinuti sa sebe stigmu nedodirljive ustanove. Isti se učinak postiže i oživlje- nom interakcijom s posjetiteljima bloga Muzej u loncu, koji su pozvani da komentiraju stare recepte, donose u Muzej svoje obiteljske gastropriče, tiskane i rukopisne kuharice te stare fotografije. 238 Uključivanjem različitih ustanova poput škola i restorana te turističkih udruga u program Muzej u loncu za Međuna- rodni dan muzeja nastojao se pokazati interdisciplinarni karakter manifestacije. Povezujući različite ustanove, Muzej je praktično-edukativnim pristupom svima koji su željeli omogućio da uče jedni od drugih. Djeca su u radionici imala priliku raditi s profesionalnim kuharima, profesionalni su kuhari naučili pripremati i pronalaziti tradicijska jela od muzealaca, škole su sudjelovanjem svojih učenika dobile “bubu u uho” o mogućnostima pripreme zdrave hrane u škol- skim kuhinjama, turističke udruge i ugostiteljski objekti ponukani su koristiti se rezultatima istraživanja tradicijskih jela u inovacijama unutar kulturnog turizma. Sumirajući opisano iskustvo, Muzej se nametnuo kao prenositelj povijesnih znanja, podučavajući sve sudionike kako na osnovi znanja iz prošlosti izgraditi održivu budućnost. Polazeći od činjenice da je održivo globalno društvo utemeljeno na poštovanju prirode, univerzalnih prava čovjeka, ekonomskoj pravdi i kulturi mira, projekt Muzej u loncu promiče i svojim posjetiteljima prenosi tradicijske vrijednosti odnosa prema hrani. Otkrivanjem starih zaboravljenih povrtnica (domaćeg kiseliša ili šparoge, kruške miholjače), samojestivoga zdravog bilja iskorištavanog u nekadašnjoj svakodnevnoj prehrani (kopriva, drijenak, lazarkinja, višnje- ve grančice), i rekonstrukcijom starih jela utemeljenih na zdravim namirnicama Muzej postaje primjer dobre prakse, inzistirajući na poštovanju prirode, održavanju prirodne ravnoteže, ekologiji i domaćoj ekonomiji (proizvodnja prirodnih namirnica poput mesa i masti od ekološki uzgojenih svinja). Štoviše, Gradski muzej Požega potrudio se smisleno, putem pojedinih dijelova programa za projekt Muzej u loncu, zainteresirati posjetitelje različitih naraštaja. Prije svega, od velike su koristi bili kazivači, ljudi starije dobi koji su svojim sjećanjem i iskustvom pomagali u istraživanju tradicijskih jela te u njihovoj rekonstrukciji. U samom gradu, ali i u selima Požeštine, uspostavljena je svojevrsna međusobna povezanost pripadnika najstarije populacije, ponajprije pri razmjenjivanju recepata i sjećanja. U želji da pomognu u prenošenju svojih znanja, koje je nakon dugo vremena netko počeo vrednovati, i sami su se nudili za suradnju. Srednja generacija, koja je najviše izgubila globalizacijom, kada je krajem 20. st. većina tradicionalnih jela počela nestajati, s najvećim je oduševljenjem prihvatila ideju projekta. To im je bila prilika da se prisjete starih jela iz djetinjstva, koristeći se prilikom da izravno na terenu prikupe recepte koji ih zanimaju. Ta generacija (spremna na kulinarsko eksperimentiranje i nova/stara znanja) najbolje je reagirala i na degustaciji gradskih zaboravljenih slastica poput kiflkoha, radecki riže, vinogradarskog ćevapa, različitih vrsta bazla- mača... U želji da degustaciju približe svim naraštajima, sudjelovanje posebnih gošći na degustaciji, Ivanke Biluš, najtiražnije autorice kuharica u bivšoj državi, voditeljice projekta Male tajne velikih majstora kuhinje, inače požeške maturantice, te Božice Brkan, vrsne gastro-poznavateljice, dalo je cijeloj akciji potrebnu razinu stručnosti. Poseban je izazov bila pomno izabrana populacija učenika osmih razreda koja je sudjelovala u radionici pripreme tradicijskih seoskih jela. Djelatnici Muzeja iz iskustva znaju da je najteže privući pozornost urbane djece te dobi, još uvijek nedefiniranih interesa, i zainteresirati ih za bilo kakav program ili projekt, a posebno za bilo što vezano za tradiciju i život na selu. No potaknuti ponuđenim iskustvom rada u pravoj profesionalnoj kuhinji te činjenicom da će njihov rad imati i epilog u procjenjivanju zgotovljenog jela (Jauzna za novinare), pri prijavljivanju za radionicu stvorila se velika gužva. Duh naslova Međunarodnoga dana muzeja - Muzeji u svijetu promjene, novi izazovi, nove inspiracije, svakako je poticaj Gradskome muzeju Požega da i nakon 18. svibnja svoj program nastavlja razvijati u projekt, iskušavajući vlastite nove mogućnosti. Jedna od mogućnosti opisanog projekta jest razvijanje u smjeru kulturnog turizma, u sklopu kojega će rezultati stručnoga, prije svega etnološkog istraživanja biti temelj inovativnih turističkih aranžmana koji bi na turističkoj razini trebali popularizirati gastronomske vrijednosti ovoga kraja. Sva novootkrivena jela imaju svoju zanimljivu povijesno- etnološku priču, turistički vrlo čitku. Nadalje, zaživljavanje tradicionalnih jela u ugostiteljskim objektima donijet će svježinu i originalnost u ponudi, danas prepunoj “miješanog mesa i ćevapčića”, “bečkih i zagrebačkih odrezaka”, te animirati lokalno malo gospodarstvo za izradu potrebnih, rukom rađenih namirnica od domaćih ekoloških sastojaka. Pritom se svakako kao logičan slijed nameće i mogućnost plasiranja gastronomskih (jestivih) suvenira, dopadljivo i praktično pakiranih, poput meda od šećerne repe, suhih kolača - požeških pijanaca, požeških pogačica od vina, peretaka ili bučina ulja. Štoviše, u već prilično razvijen vinski turizam (vinske ceste, posjeti podrumima, proslave vinogradarskih zaštitnika poput Vincekova i Martinja, ali i Dana grada - Grgureva, kada su istjerani Turci s požeških vinograda), mogu se vrlo logično uklopiti i gastrosuveniri - suhi kolači koji su bili tradicionalni pratitelji vinskih požeš- kih veselica. No u kojem se god daljnjem smjeru razvijao požeški Muzej u loncu, svjesni smo činjenice da je na skroman način, 239 svojim programima vođenima temom Međunarodnog dana muzeja, Gradski muzej Požega pokušao, i nakratko uspio, postati dio svijeta promjena i novih izazova.

Primljeno: 15. rujna 2012.

Why the Blog Museum in a Pot or They Really Ate Well Once The project of Požega Municipal Museum called Museum in a Pot came to life with gusto, borne on the ideas of International Museum Day 2012 – Museums in a Changing World: New Challenges – New Inspiration. The project was devised in such a way as to apply contemporary media and an interdisciplinary approach, with part of the programme shifted to another location in line with the basic theme, the traditional dishes of Požega and surrounding in the past so as to reach visitors of all generations. Thanks to the universality of the message that food has transmitted through the past, Požega Museum, managed with amaz- ing ease and relatively good success to transfer the results of research into traditional dishes in the field, as intangible cultural heritage, in the form of several different programmes (the blog “Muzej u loncu” – www.gmp.hr/blog, the exhibition Once People Ate Well, workshop of traditional rural food with elementary school children and tasting of forgotten old Požega city dishes) to visitors old and new. IM 43 (1-4) 2012. PRIKAZI Vladimir Zebec: Trepča/Stari Trg – Minerali rudnika Trepča/Stari Trg. Katalog REVIEW mineraloške zbirke Trepča/Stari Trg Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja u Zagrebu

mr.sc. SNJEŽANA MIKULČIĆ PAVLAKOVIĆ Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

sl.1. Makrofotografije uzoraka galenita

Kosovski rudnik Trepča/Stari Trg najveći je europski rudnik olova i cinka, no među mineralozima cijeloga svijeta poznat je prije svega po prelijepim kristalnim nakupinama - druzama rudnih minerala galenita (PbS) i sfalerita (ZnS), ali i brojnih drugih pratećih minerala. Znameniti po svojoj ljepoti i rijetkosti mineralnih kombinacija, te po obilju mineralnih vrsta u paragenezi, uzorci iz Trepče pronašli su svoje mjesto u gotovo svakoj mineraloški orijentiranoj ustanovi u svijetu. Međutim, literature, osobito one prilagođene i dostupne široj javnosti o trepčanskim paragenezama, praktički nigdje nema. Zbirka Trepča/Stari Trg Mineraloško-petrografskog odjela Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja datira od samih početaka većih rudarskih zahvata u rudniku, sve do početka sukoba na Kosovu i prestanka rada rudnika. Glavni dio zbirke prikupljen je nakon Drugoga svjetskog rata, kada je istražne radove u rudniku vodio rudni geolog prof. Friedrich Schumacher, koji je brojne pribavljene mineraloške uzorke predao na znanstvenu obradu tada već svjetski poznatom mineralogu prof. Ljudevitu Bariću, kustosu i kasnijem ravnatelju tadašnjega Mineraloško- petrografskog muzeja u Zagrebu. Profesor Barić je na tim uzorcima obavio detaljna i opsežna istraživanja, posebno vrlo rijetkih minerala vivijanita i ludlamita. Ti su rezultati objavljeni u dva vrlo važna znanstvena rada, a dobiveni su podaci ušli u svu priručničku svjetsku mineralošku literaturu. Nakon profesora Barića istraživanja mineralnih parageneza nastavili su njegovi učenici, poglavito mr. sc. Vladimir Zebec, koji je o tome objavio više znanstvenih radova baveći se ponajprije sukcesijom odlaganja sulfidnih minerala i njihovim orijentiranim srastanjima. Od 1980. do 1990. g. Zbirka je uvelike dopunjena darovima drugih rudnika, ali i otkupom izuzetno atraktivnih uzoraka na Međunarodnim sajmovima minerala u Tržiču (Slovenija) i Münchenu (Njemačka), potpomognutim sredstvima Grada Zagreba i Repu- blike Hrvatske. Zbirka danas ima 719 inventarnih brojeva i najvažnija je i mineraloški najpotpunije obrađena zbirka toga svjetski poznatog rudnika u kojemu su ključna mineraloška istraživanja obavili stručnjaci vezani za naš Muzej i mineralošku struku na zagrebačkim fakultetima. Odabrani reprezentativni uzorci trepčanskih mineralnih parageneza danas krase dvije vitrine Mineraloško-petrografskoga stalnog postava Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja unutar cjeline Carstvo minerala - Specijalističke zbirke (sl. 1). Mr. sc. Vladimir Zebec, dugogodišnji voditelj te zbirke i odnedavno umirovljeni muzejski savjetnik Mineraloško- 241 petrografskog odjela Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja posvetio je velik dio svoga stručnog i znanstvenog rada trepčanskim mineralima tijekom tridesetak godina. Obraditi zbirku koja obuhvaća više od 700 uzoraka na kojima je determinirano 79 mineralnih vrsta te razriješiti njihove pseudomorfoze i orijentirana srastanja nije bio nimalo lak posao. Naime, minerali, već i oni glavni, rudni, pokazali su nevjerojatno mnogo morfološke varijabilnosti, a pojavila su se i brojna nova, dosad neuočena orijentirana srastanja sulfida koja je trebalo kristalografski riješiti i definirati. Uz golemo iskustvo i uz uporabu mineraloškog stereopovećala i dvokružnoga refleksnog goniometra često je konačna determinacija mineralnih vrsta na uzorcima zahtijevala i primjenu raznovrsnih analitičkih metoda poput rendgenskih i termičkih metoda fazne analize te elektroničku mikroskopiju koja se provodila u suradnji s drugim ustanovama, tj. izvan Muzeja, uglavnom na kolegijalnoj osnovi (Mineraloško-petrološki zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Rudarsko-geološko-naftni fakultet). Iz godine u godinu posao se produljivao, a broj uzoraka povećavao, što je zahtijevalo i više posla oko pripadajuće muzejske dokumentacije. Također, sve je te minerale i njihove detalje valjalo digitalno snimiti, a veliki je izazov bila i izrada brojnih paralelnoperspektivnih crteža kristala, pogotovo kompliciranih sraslaca, za što su nakon obavljenih goniometrijskih mjerenja izvrsno poslužili računalni programi SHAPE for Windows, v. 6.0 Professional i Kristall2000. Bio je to golem posao kojim je nastalo više od 500 crteža kristala trepčanskih minerala. Usporedno sa svim time pisan je, dorađivan i dopunjavan osnovni tekst o utvrđenim spoznajama. Ono što je započelo svoj put 2005. godine kao Katalog s jednostavnim prikazom mineralogije rudnika Trepča/Stari Trg, postupno je poprimalo obilježja monografije, što je iziskivalo i zahtjevniju opremu pri tisku, pa je valjalo čekati i potrebna sredstva da se knjiga otisne. Na kraju tog, kako i sam autor mr. sc. Vladimir Zebec kaže, “putovanja”, potkraj 2012. knjiga je otisnuta, a Zbirka mineralne parageneze rudnika Trepča/ Stari Trg Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu zasluženo je dobila svoju stručnu literaturu - knjigu o Trepči, monografiju tog mineraloški detaljno obrađenoga znamenitog lokaliteta koja je unikatno i sveobuhvatno stručno i znanstveno djelo (sl. 2.). Monografija Trepča/Stari Trg tiskana je u 300 primjeraka, u izdanju Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja i Prirodo- slovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a za kvalitetan tisak zaslužna je tiskara Denona d.o.o. iz Zagreba. Monografija ima 416 stranica A4 formata i sastavljena je od dva međusobno povezana dijela: Minerali rudnika Trepča/Stari Trg i Katalog mineraloške zbirke Trepča/Stari Trg Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja u Zagrebu. Autor započinje monografiju pričom o počecima rudarenja, ljudskoj potrebi za rudama i dosezanju tih podzemnih bogatstava nazivajući rudnik Trepču/Stari Trg moćnim “divom” bilo po tonama iskopane rude i količini vrijednih metala olova, cinka i srebra u njoj, bilo po gotovo cijelom kilometru dubine na koju su se rudari spustili u potrazi za njima. Međutim, neprolaznu slavu taj je rudnik stekao, dakako, i po prelijepim kristalnim nakupinama, mineralnim druzama, čime autor nagovještava i nit vodilju knjige - morfologiju minerala. Kako je namijenjena i stručnjacima i nestručnjacima, u uvodnom dijelu autor navodi osnovni mineraloški pojmovnik, a nakon toga slijedi geografski, geološki, petrološki i genetski prikaz analiziranog područja. Djelo se nastavlja predstavljanjem bogatoga povijesnog okvira u kojemu se osvrće na utjecajne osobe i povijesne činjenice vezane za početak, razvoj, uspone i padove rudarenja na tom području, čak od srednjeg vijeka do danas. Posebnu perspektivu razvoja događaja u Trepči daje stavljajući je u povijesni okvir svjetskih događanja, podsjećajući što se u određeno vrijeme događalo u ostalim dijelo- sl.2. Naslovnica monografijeTrepča/Stari vima svijeta (izumi, društveno-politički poredci, razvoj gradova, slavne ličnosti, umjetnici i djela). Glavninu knjige čini Trg - Minerali rudnika Trepča/Stari Trg. iscrpan pregled 79 mineralnih vrsta dosad pronađenih i determiniranih u paragenezi mineralizacije rudnika, u sklopu Katalog mineraloške zbirke Trepča/Stari Trg Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu kojega su iznesene i najnovije spoznaje o trepčanskim mineralima. Navest ćemo samo neke: slikom, crtežom i riječju autora mr. sc. Vladimira Zebeca. opisane su nakupine pločastih heksagonalnih kristala pirhotita te različitih pseudomorfoza i orijentiranih srastanja sl.3. Slike kristala (Mn,Fe,Mg,Ca)-karbo- po pirhotitu s drugim mlađim sulfidima, zatim druzne nakupine sjajnih crnih kristala sfalerit-marmatita, najčešće nata dobivene skenirajućim elektroničkim velikih poput oraha, te niz perfektnih kristala rijetkih minerala poput vivijanita, ludlamita i childrenita. Vrlo su dojmljive mikroskopom. i tamošnje krupne polifazne karbonatne kristalne tvorbe, čak decimetarskih dimenzija. Stručnjacima će posebno biti zanimljiva i dva kraća prikaza doktorskih teza Željke Žigovečki Gobac i Sabine Strmić Palinkaš, u posljednje vrijeme obranjenih na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, vezanih upravo za mineralogiju i genezu rudišta Trepča/Stari Trg. Istraživanje trepčanskih mineralnih parageneza i dalje traje jer svako temeljito rješavanje nepoznanica rezultira i otkrivanjem mnogih novih. Autor ih u ovom djelu samo nagovještava i generacijama koje dolaze ostavlja da ih rješa- vaju. Na kraju prvog dijela knjige citirana je opsežna literatura od 311 navoda. Drugi dio knjige jest kataloški pregled uzoraka koji čine Zbirku mineralne parageneze Trepča/Stari Trg Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, u kojemu je dan opis pojedinačnih uzoraka sa svim nabrojenim mineralnim vrstama koje su na njemu determinirane, kao i navod stranice na kojoj je otisnuta njegova fotografija (sl. 3.). Bogati tekstovni dio monografije uravnotežen je s 1 205 priloga, među kojima dominiraju 523 paralelnoperspektivna crteža kristala trepčanskih minerala i njihovih orijentiranih srastanja (sl. 4.), 211 makrofotografija u boji (sl. 5.), od kojih su čak 52 otisnuta preko cijele stranice, a njih 96 preko polovice stranice. Tu je i 346 SEM fotografija napravljenih skenirajućim elektroničkim mikroskopom (sl. 6.). Iako se knjiga ponajprije bavi mineralogijom trepčanskih mineralnih parageneza, autorova ljubav i privrženost mineralima iz perspektive zaljubljenika u lijepo osjeća se kroz cijelo štivo. Za gotovo svaku mineralnu vrstu ili kristalnu 242 tvorbu dodaje neki svoj epitet ili metaforički opis, pa tako neke uspoređuje s ružicama, terasastim rižinim poljima i krajobrazima, a neke sa zupčanicima, zvjezdicama i prstenovima. Kompleksna orijentirana srastanja pojednostav- njuje i približava čitaču opisujući ih građevinskim rječnikom, navodeći skele kao kristalnu rešetku, kamen temeljac i cigle kao osnovne elemente, a spominje i građevne dozvole koje kristali-domaćini daju za rast mineralu-gostu u dopuštenoj orijentaciji. Čak i prvu rečenicu svakog poglavlja započinje SEM sličicom mikrokristalića kremena, igrom slučaja namještenoga u obliku odgovarajućega početnog slova, sa željom da i tekstualni dio knjige što više slikovno ukrasi. Gledajući tako, te s obzirom na broj priloga, moglo bi se reći da ta knjiga nije samo napisana, već i nacrtana i oslikana. Zbog toga će je zasigurno s pravim užitkom “čitati” stručnjaci, ali i oni koji to službeno nisu, tako da i njima, a i brojnim drugim estetima, kako i sam autor kaže, bude bliže srcu i dopadljiva zbog bezvremenske ljepote trepčan- skih minerala zatečene u tom svijetu starotrških dubina. I za kraj još nekoliko riječi iz monografije: ...Lako je pretpostaviti da će jednoga dana sav dostupni i ekonomski isplativi metal biti i iz ovog rudnika biti izvađen, rudnik napušten, ubrzo zavodnjen, kasnije i urušen, njegove dubine nedostupne, trepčansko olovo iz akumulatora izgubljeno tijekom silnih reciklaža a puščana tanad ispucana. Izvađeni cink korozija će malo-pomalo skinuti sa pocinčanih konstrukcija dalekovodnih stupova, krovnih oluka i odbačenih automobilskih dijelova. Srebro, ako se dijelom i sačuva, izgubit će svoj starotrški identitet. Od ekonomske slave ostat će samo suhoparne, većini ljudi nezanimljive i teško shvatljive brojke iz arhivirane građe. Za “vječnost” pak, ostat će trepčanske druze, ti mineralni buketi, uzorci minerala udomljeni po različitim zbirkama i muzejima diljem čitavog svijeta, njihovoj ljepoti divit će se i baštinit će je i generacije koje tek dolaze...

Vladimir Zebec: Trepča/Stari Trg – Minerals of the Mines Tepca/Stari Trg. Catalogue of the mineralogical collection of Trepča/Stari Trg of the Croatian Natural History Museum in Zagreb Vladimir Zebec, MSc, long-term manager of this collection and recently retired museum adviser of the Mineralogical and Petro- graphic Department of the Croatian Natural History Museum devoted a large part of his professional and scientific work to the Trepča minerals over thirty years. What started its journey in 2005 as a Catalogue with a simple review of the mineralogy of the Trepča/Stari Trg mine, gradually took on the characteristics of a monograph, which required a more demanding printing job, and so the necessary resources for the book to be printed had to be awaited. At the end of this journey, as the author himself says, the at the end of 2012 the book was actually printed, and the Collection of Mineral Parageneses of the Mine Trepča/Stari Trg of the Croatian Natural History sl.4. Uzorci iz Zbirke Trepča/Stari Trg u stalnom postavu Mineraloško-petrografskog Museum in Zagreb obtained its well deserved references – a book about Trepča, a monograph of this famed locality, studied in odjela Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. mineralogical details, a one of a kind and comprehensive professional and scientific work. IM 43 (1-4) 2012. IN MEMORIAM: Nada Vrkljan-Križić (1940. – 2012.) IN MEMORIAM

VLADIMIR CRNKOVIĆ Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb

U nedjelju 1. studenog 2012., nakon duge i teške bolesti umrla je Nada Vrkljan-Križić, ugledna povjesničarka umjetnosti i muzejska djelatnica, prevoditeljica s francuskoga i njemačkoga te uspješna autorica mnogobrojnih radijskih emisija o glazbi, poglavito o francuskoj šansoni i džezu. Rođena 8. siječnja 1940. u Beogradu, djetinjstvo je provela u Zagrebu i Opatiji, a zatim je studirala i diplomirala na zagrebačkome Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i romanistiku. Godinama je radila u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture, a potom, od kraja 1981. do sredine 1994., u Galerijama grada Zagreba, gdje je vodila Galeriju primitivne umjetnosti (danas Hrvatski muzej naivne umjetnosti). Posljednjih desetak godina, do umirovljenja 2005., bila je muzejska savjetnica u Muzeju suvremene umjetnosti, u kojemu je bila zadužena za zbirku marginalne (autsajderske) umjetnosti; od 1995. do 1999. obnašala je dužnost v.d. ravnateljice te institucije. Njezino najuspješnije i najplodonosnije razdoblje bilo je u Galeriji primitivne umjetnosti, gdje je priredila mnogobrojne izložbe s područja naive i autsajderske umjetnosti te potpisala predgovore u katalozima mnogih samostalnih izložaba, među inima, Mije Kovačića (1982.), Ivana Lackovića (1983., 1989.), Enrica Benassija (1985.), Vangela Naumovskog (1985.), Krešimira Trumbetaša (1985.), Josipa Generalića (1986.), Milana Stanisavljevića (1988.), Save Sekulića (1988.), Drage Juraka (1989)., Willema van Genka i Gorki Bollara (1991.) te Nikole Brkljačića (1992.). Napisala je kraći predgovor monografiji Ivan Generalić/Crteži (1984.), a bila je i suautorica istoimene izložbe koju je proširila i dopunila umjetnikovim djelima u ostalim tehnikama. Podsjetimo također da je koncipirala i postavila retrospektivnu izložbu Drage Trumbetaša u Muzeju suvremene umjetnosti 1997., gdje je godinu dana kasnije organizirala Nada Vrkljan-Križić, 1987. izložbu Outsideri/Umjetnici s onu stranu zrcala. Drugu takvu izložbu - Outsideri 2 - otvorila je 2000. g. Dakle, najviše se bavila aktualnim, recentnim stvaralaštvom suvremenika te radila na otkrivanju novih i manje poznatih pojava u umjetnosti. Manje se bavila klasicima, a više je bila orijentirana prema otkrivanju novih likovnih pojava. Priredila je, samostalno ili u suradnji, mnogobrojne panoramske izložbe jugoslavenske i/ili hrvatske naive u Francu- skoj (Les naïfs yougoslaves, Musée de Cahors, Cahors, 1983.), Švedskoj (Naiver från Kroatien, Lunds Konsthall, Lund; Jönköpings Landsmuseum, Jönköping, 1985.), Kini (Naive Art in Yugoslavia, China National Art Gallery, Peking; Huangpilu Art Gallery, Shanghai, 1986.), Japanu (Eleven Naive Artists from Yugoslavia, Setagaya Art Museum, Tokio; Daimaru, Shinsaibashi, Osaka, 1986.), Rusiji (Izložba naivnih slikara Jugoslavije, Ruski muzeji, Leningrad /St. Peterburg/ 1986.), Maleziji (Yugoslav Naive Art, National Art Gallery, Kuala Lumpur, 1987.), ponovno u Japanu (putujuću i iznimno uspješnu izložbu Three Naive Artists from Yugoslavia and Japan/Ivan Rabuzin, Taizi Harada, Ivan Lacković, Isetan Museum of Art, Shinjuku, Tokio; Daimaru Art Gallery, Shinsaibashi, Osaka; Kitazawa Art Museum, Nagano; Takashimaya Art Gallery, Yokohama; Mitsukoshi Art Gallery, Nagoya; Sogo Art Gallery, Chiba; Takashimaya Art Gallery, Kyoto; Daimaru Art Gallery, Hakata, 1987./88.); zatim u Argentini (4 pintores naïfs yugo- slavos de Croacia / Josip Generalić, Mijo Kovačić, Ivan Lacković, Ivan Rabuzin, Museo de Arte Moderno, Buenos Aires, 1988.), Španjolskoj (Diez artistas naïf de Yugoslavia, Centro Cultural de Conde Duque, Madrid, 1988./89.) itd. U tom kontekstu spomenimo i nekoliko izložaba u Zagrebu: Strani naivni umjetnici iz fundusa Galerije primitivne umjetnosti (GPU, 1983.), Jedanaest naivnih umjetnika iz Jugoslavije (GPU, 1987.) te Remek-djela hrvatske naivne umjetnosti (Muzej suvremene umjetnosti, 1992.). Podsjetimo i na međunarodnu megaizložbu Naivi 87 (1987.), što je održana u Zagrebu, u Galeriji primitivne umjetnosti, Galeriji suvremene umjetnosti i Gliptoteci JAZU, a neprijeporno je najveći i najkompleksniji projekt Nade Vrkljan-Križić. Zaključno spomenimo da je sudjelovala i u realizaciji izložbe 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti, što je bila postavljena u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu 1996., na kojoj je prezentirala i interpretirala dionice Generalića, Viriusa, Skurjenija, Rabuzina i Lackovića. Kao priznati connoisseur, poznavateljica naive i srodnih pojava, bila je angažirana kao autorica predgovora u više kataloga izložaba što su realizirane i postavljene izvan njezine matične institucije, primjerice u Galeriji “Mirko Virius” u Zagrebu (Krešimir Trumbetaš, 2003.; Drago Trumbetaš, 2008.), Galeriji Zvonimir u Zagrebu (Trešnjevački outsideri/ Ostajemo slobodni, 2002.) itd. Nada Vrkljan-Križić suautorica je monografije Naivna umjetnost / Naive Art (Muzej suvremene umjetnosti, Galerija primitivne umjetnosti i Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1991.), u kojoj su kronološki popisani i sustavno poredani svi realizirani projekti Galerije primitivne umjetnosti od 1952. do kraja 1990. g., te je prvi put objavljen kompletan popis svih djela iz fundusa te institucije. Kako su u monografiji precizno navedene sve izložbe, s naznakom tko je izlagao i gdje, tko je bio autor svakog pojedinog projekta i s kim se surađivalo, razvidno je koliko ta povjesni- čarka umjetnosti bijaše iznimno uspješna muzejska djelatnica. Razdoblje nešto dulje od jednog desetljeća, koliko je 244 provela u toj muzejsko-galerijskoj ustanovi, premrežila je gustim, uspješnim i raznovrsnim aktivnostima, osobito na međunarodnoj razini. Potpisala je u tom desetljeću i brojne izložbe stalnog postava Galerije primitivne umjetnosti. Autorica je i monografije te monografske izložbe Karl Sirovy (1993.), dotad potpuno nepoznatoga hrvatskog samoukog slikara iz prvih desetljeća 20. st. Nada Vrkljan-Križić pisala je brzo i lako, čak s ambicijama prema literarnom (pa i psihološkom) diskursu; u teksto- vima je osim svojih osobnih prosudaba uvijek podastirala i niz citata izjava umjetnika o kojima je raspravljala te brojne fragmente zapisa drugih kritičara i teoretičara. Služila se i dijalektičkom metodom, objašnjavala je pojedine opuse, često u širem kontekstu vremena i prostora u kojemu su se pojavili. Tako je Lackovićeve likovne eksperimente, njegova nagnuća prema apstraktnome i nadrealnome, povezivala s iskustvima Kandinskoga, Miróa i Andrèa Massona, pišući o Benassiju prizivala je Juraka i Feješa, raspravljajući o Sekuliću dala je vrijedne priloge o autsajderskoj umjetnosti pokušavajući naznačiti distinkciju između naive i autsajderskog stvaralaštva; za Krešimira Trumbetaša znakovito je ustvrdila da je napravio iskorak iz svijeta uobičajene naive, podržavala je apstraktne tendencije Naumovskog u akvarelima iz 1980-ih godina, bila je zagovornica “crne faze” Josipa Generalića, Jurakovu je slikarsku metodu dovodila u svezu s Jacksonom Pollockom, a unutar pojma autsajderske umjetnosti tumačila je i stvaralaštvo Drage Trumbetaša (izrijekom njegov konceptualistički ciklus Dragi Vincent) itd. U analima Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti bit će osobito zapamćena po tome što je za Muzej uspjela priskr- biti niz kapitalnih djela Save Sekulića, Milana Stanisavljevića i Willema van Genka, jer je prva sustavno uznastojala na odmaku od klasične naive te se usredotočila prema ostalim oblicima moderne samouke umjetnosti, ponajprije prema autsajderskom stvaralaštvu. Iako je u tom otklonu često bila odveć isključiva, jer su za nju novìne forme i tematike svagda bile iznad svih ostalih parametara pri procjenjivanju likovnosti, ta je izmjena znatno obogatila interes i djelatnost navedene institucije. Nada Vrkljan-Križić bijaše vrlo aktivna i u Hrvatskome muzejskom društvu; pet je godina predsjedavala tim udruže- njem (1997. - 2002.), kao što je godinama obnašala i dužnost glavne urednice časopisa Vijesti muzealaca i konzervatora, u kojemu je također objavila brojne priloge (izdvajamo zapis U baroknom dvorcu u Boennigheimu otvoren prvi muzej naivne umjetnosti u Njemačkoj, 1997.). Surađivala je i u nizu drugih stručnih časopisa, među inim, u Informatici Museologici (jedan od njezinih ključnih tekstova s područja naive Prvi muzej naivne umjetnosti u svijetu/ Uz tridesetogodišnjicu rada i postojanja Galerije primitivne umjetnosti u Zagrebu objavljen je 1982.), Kontura, L’Arte Naive (Reggio Emilia, Italija), kao i u više novina, tjednika ili dvotjednika (Vjesniku, Globusu, Vijencu itd.). Pisala je priloge i za Enciklopediju hrvatske umjetnosti (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1996.). S radošću i primjerenim pijetetom prisjećam se više projekata na kojima sam surađivao s kolegicom Vrkljan-Križić: sve je započelo mojom već citiranom Generalićevom monografijom i umjetnikovom samostalnom izložbom crteža 1984., nastavilo se kompleksnim i kritičkim projektom Save Sekulića, što je prikazan najprije u Muzeju naivne umetnosti u Svetozarevu (Jagodina), a potom u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu krajem 1988.; završno podsjećam na Rabuzinovu samostalnu jednodnevnu izložbu potkraj svibnja 1990. kojom smo svečano obilježili 30. godišnjicu umjetnikova prvoga samostalnog nastupa u Galeriji primitivne umjetnosti. Surađivali smo i na drugome, izmijenje- nom izdanju monografije Ivan Generalić/Crteži (1985.), a Galerije grada Zagreba i Galerija primitivne umjetnosti bili su nominalni (su)izdavači i moje monografije Ivan Rabuzin, Crteži/Drawings (1986.). Spomenimo, nadalje, priloge Nade Vrkljan-Križić u dvije knjige esejističkih i pjesničkih zapisa koje sam inicirao, uredio i realizirao: Hommage à Ivan Lacković Croata (Art studio Azinović, Zagreb, 1994.) i Hommage à Rabuzin (Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1996.). Zaključno navodim kako mi se nekoliko puta pridružila na mojim službenim putovanjima - tri smo puta zajedno bili u Srbiji, u jagodinskome Muzeju i u Beogradu, kod Save Sekulića i Milana Stanisavljevića, kada bijah svjedokom njezina odabira nekoliko umjetnina za zagrebačku Galeriju primitivne umjetnosti; krajem rujna 1996. pridružila mi se i na putovanju u Bönnigheim, nedaleko od Stuttgarta, na svečano otvorenje Muzeja Charlotte Zander. Nada Vrkljan-Križić bila je poznata i poštovana i u inozemstvu. Osim što je govorila njemački i francuski, služila se engleskim i talijanskim, što je zasigurno pomoglo u njezinoj komunikaciji s više europskih muzejsko-galerijskih djelatnika i eksperata. Surađivala je, primjerice, s Monicom Kinley, voditeljicom Victor Musgrave Outsider Archive iz Londona, Thomasom Grochowiakom, dugogodišnjim direktorom Städtische Kunsthallea iz Recklinghausena, Nje- mačka, Nicom van der Endtom, osnivačem i vlasnikom Galerie Hamer u Amsterdamu, Katarinom Čiernom, voditeljicom prestižnoga međunarodnog projekta Insita u Slovačkoj narodnoj galeriji u Bratislavi, Dinom Menozzijem, suo- snivačem i urednikom časopisa L’Arte Naive, Koviljkom Smiljković, direktoricom Muzeja naivne umetnosti u Jagodini itd. Prisjećam se svečane večere što bijaše upriličena nakon otvorenja Muzeja Zander, kada se - osim Dine Vierny, utemeljiteljice Fondation Dina Vierny, Musée Maillol, Pariz, Gisele Götte, direktorice Clemens-Sels-Museuma, Neuss, Katarine Čierne i autora ovih redaka - biranim riječima obratila Charlotti Zander čestitajući joj na svim postignućima, na putu od pasioniranog kolekcioniranja, preko 25 godina duge i uspješne galerijske djelatnosti u Münchenu, do otvorenja prvog muzeja naive, art bruta i autsajderske umjetnosti u Njemačkoj. Godine 1978. Nada Vrkljan-Križić provela je šest mjeseci na Kraljevskom institutu za umjetničku baštinu u Bru- 245 xellesu, na specijalizaciji s područja zaštite umjetničkih predmeta i izrade dokumentacije umjetničke baštine. Godine 2000., u organizaciji Maison des cultures du monde, boravila je na stručnom usavršavanju u Parizu kao stipendistica francuske vlade, a 2003. odlikovana je prestižnom nagradom Chevalier des Arts et des Letters Ministarstva kulture Francuske za doprinose promicanju francuske kulture i umjetnosti u Hrvatskoj. Smrću Nade Vrkljan-Križić Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Muzej suvremene umjetnosti, kao i cijela naša muzejska struka, ostali su bez svoje iznimne i cijenjene članice.

Primljeno: 22. siječnja 2013.

In Memoriam: Nada Vrkljan-Križić (1940-2012) After a long and grave illness, Nada Vrkljan-Križić died on Sunday, November 1, 2012. She was a distinguished art historian and museum professional, a translator from French and German, and a successful author of many radio programmes about music, particularly the French chanson and also jazz. She was born on January 8, 1940, in Belgrade, but spent her childhood in Zagreb and Opatija, and then read art history and Romance studies at the Faculty of Philosophy in Zagreb, at which she took her degree. For many years she worked in the Regional Institute for the Protection of Monuments of Culture, and from the end of 1981 to the middle of 1994 in the Galleries of the City of Zagreb, running the Gallery of Primitive Art (today’s Croatian Museum of Naïve Art). In the last ten years, down to her retirement in 2005, she was museum adviser in the Museum of Contemporary Art, in which she was charged with the collection of marginal or Outsider Art; from 1995 to 1999 she was acting director of the institution. Her most successful and most fruitful period was that in the Gallery of Primitive Art, where she put on numerous exhibitions from the area of Naïve and Outsider art and wrote the forewords in catalogues of many individual exhibitions. She was most engaged with current, recent work by contemporaries, and worked on the discovery of new and less known phenomena in art. 246 247 248