Lokice: Dodirni me (7” singl, PGP RTB, 1980.) Ivo Lesić: Ona voli Boban Petrović i Alma Ekmečić: Igor Savin i orkestar Dizajn Ranko Beljinac disko klub (7” singl, Zdravo: 'Ajmo na Seks Bomba Stanka Selaka: Jugoton, 1980.) žurku / Kuc–Guc– (LP, Jugodisk, 1982.) YU Disco Expres Cice-Mace: Disko-Baba / Šta se to događa Dizajn Čedo Pocrnić Štuc (7” Singl, Suzy, Dizajn Dragan S. (LP, Jugoton, 1979.) (7” singl, Jugoton, 1980.) Dizajn Dragan 1979.) Dizajn Mirko Stefanović Dizajn Boris Dučić Timotijević Belmondo Ilić

Fragmenti dizajnerske povijesti 184 Druga strana groznice subotnje večeri / Socijalistička disco kultura 1977.– 1983 : Vizualni jezik disca

Putovi zaborava i evaluacije jedne kulture — O vizualnom jeziku disca

Željko Luketić

HDD galerija Uništava li disko muzika sluh i kuda to Disco, kako to navodi The Secret Disco 8.– 25. 7. 2015. vodi disko zvuk? Pitao se 1979. godine Po- Revolution (2012.), dokumentarni film litikin ekspres u samo jednome primjeru Jamiea Kastnera, ne samo što mijenja Autor izložbe Željko Luketić društvenog otpora koji je pratio ulazak ime u boogie, nego ulazi i u tada tek Grafički dizajn Igor Kuduz ove subkulture u Jugoslaviju. Progresiv- formirane prve pred-taktove house, acid Postav izložbe Željko Luketić • Marko ni, mekani socijalizam lokalnoga tipa i techno glazbe. Zvijezde disca, poput Golub nije zadavao trendove, no barem ih je Amande Lear, Village People i Donne Produkcija i organizacija Marko Golub pratio u mjerljivom tempu, ponekad s Summer, mijenjaju i “osvježavaju” svoj / HDD više, a ponekad s manje kašnjenja. Za- zvuk. Međutim, ritmička baza koju je padni svijet tada je već završavao svoj 1977. postavio Giorgio Moroder upravo rasplesani glazbeno-društveni korak, za Donnin hit I Feel Love, ostat će teme- jer disco je upravo u godini gornjega ljac klupske glazbe. citata imao svoj kraj u znanoj čikaškoj stadionskoj paljevini ploča. Disco De- Izložbeni projekt Druga strana groznice molition Night organizirao je američki subotnje večeri | Socijalistička disco kul- anti-disko lobist i radijski voditelj Steve tura 1977.– 1983. krenuo je najprije u Dahl, boreći se tako protiv dominacije lociranje pozitivnih utjecaja ove plesne, ove glazbe u eteru. Pozvao je slušatelje glazbene i društvene “pošasti”. U glavne u Comiskey Park, naplatio im ulaznicu i emancipirajuće elemente, mapirane na obavezao ih da sa sobom donesu barem izložbi Utjecaji, uzori i inovatori u Kuli jednu disko ploču. U pauzama baseball Lotrščak (GKD, 30. svibnja – 8. srpnja utakmice, poveće lomače vinila, grafika 2015.) postavljeni su, osim inovatora, i i papirnatih omotnica bile su zapaljene dokumenti oslobađajućeg utjecaja disca na opću radost okupljenih sportskih i na žensku i mušku seksualnost. Njihova rock-fanova. Palež i nasilje prema pro- nova percepcija zadavala je glavobolje izvodu jedne kulture okupilo je brojne moralistima, pale su i neke “žrtve”. Na- poklonike linča — umjesto očekivanih pušten je koncept plesnjaka i uveden je desetak, pojavilo ih se 50.000. clubbing kakvog danas poznajemo, DJ je postao profesija, dogodila su se plesna Disco je, krenuvši početkom sedamde- natjecanja s inkluzivnom praksom na- setih u američkim underground gay klu- cionalnih i seksualnih etniciteta i ma- Milena Dravić: Aerobika sa Milenom Dravić bovima, bio prisiljen opet otići u ilegalu. njina. Žene više nisu skrušeno čekale da (kaseta, ZKP RTVL, 1983.) Dizajn Tone Mrzio ga je rock, mrzio ga je punk, novi ih kavalir pozove na ples, nego su same Stražišar val spremao se zaposjesti osamdesete. birale s kime će, što će i kada će. I naj-

185 3. Drugi rakurs važnije, kako će. Seksualnost je postala ske ABBA-e i počinje s reportažama o nje očekivane dijelove društva. Preko otvorenija ili se barem proklamirala raskalašenim zabavama u Studiju 54. Muharema Serbezovskog jugoslavenski takvom, pa je u svijetu Donna Summer Radnice i radnici, samoupravni djelat- disco ušao je u folk, Branko Miličević pjevala o teškom prekarnom radu jedne nici, inteligencija i misleća elita i ovdje 1983. izdaje dječju Disko Kockicu i nudi prostitutke, dok se u Zagrebu događala je našla svoj plesni melting pot. Disco je, ples najmlađima, dok zvijezde šlagera, “frka” sa Zdenkom Kovačiček koja je na svojoj ikonografskoj strani, odradio poput Zdenke Vučković, Mire Ungara, uz Kiru Mitreva uglazbila Konstataciju zanimljivu uslugu socijalizmu: inzi- Tereze Kesovije i Ljupke Dimitrovske, jedne mačke, knjigu poezije Slavice Ma- stirajući na šljokicama, sjaju i raskoši, izdaju disco u zasebnim, opreznim po- ras. Erotika egzistencijalnog prizvuka, polugolim tijelima i hedonizmu, jed- kušajima. Za razliku od svijeta, gdje ovaj pisalo je u jednoj recenziji, a upravo to nakosti spolova i seksualnih manjina, žanr označavaju sve duže i duže klupske označilo je i sveukupan jugoslavenski pružio je makar simbolički odmak od verzije, pretežući format objavljivanja dojam disca. svakodnevice obilježene ekonomskom ove glazbe u socijalizmu je singl-ploča. krizom, manjcima u trgovinama i odla- Pa ako upali, upali. Ako ne, bit će lakše Disco se Jugoslaviji događao i prije 1977., skom Maršala 1980. godine. U potonje- zaboravljeno. Tako je primjerice plesna no njegov proboj nije bio masovan nego mu valja tražiti i uzroke “produženog” teen zvijezda Dubravka Jusić, odlučila u tek sporadičan. Nastup “šest tigrica” iz trajanja disca na jugoslavenskim pro- današnjoj biografiji ne spominjati svoje The Love Machine u KD Lisinski prijelo- storima. Steve Dahl pisao mu je svjet- glazbene uspjehe, Tereza Kesovija ne mna je točka, jer tada i muzički tisak, sku osmrtnicu, no lokalno je disco bilo reprizira svoj medley Disco ’79, dok će poput Džuboksa, prestaje s egzotičnim kućno ime koje je kao novu mogućnost neki drugi izvođači reći da su oni izvo- izvještajima o iznimnom uspjehu šved- brze popularnosti inspiriralo i najma- dili — tek običnu “pop glazbu”.

Otvorenje izložbe, HDD galerija • Fotografija: Filip Beusan Fragmenti dizajnerske povijesti 186 Jedno od pitanja na koje odgovaramo na potpisuju, između ostalih, Ivan Ivezić izložbi jest i tko su bile zvijezde jugo- (Jugoton) i Ivan Ćulum (PGP RTB), još je slavenskog disca. Odgovor se prirodno češća praksa bila nekreditiranje samog nudi preko omiljenog komunikacij- dizajna, odnosno potpisivanje tek por- skog medija te glazbe, dakako ovitaka tretne fotografije (ZKP RTVL, Jugodisk). glazbenih izdanja i njihove strategije U letteringu se, međutim, znalo zaigrati da nipošto ne budu suzdržane, samo- i tu jest praćena ideja ljudskog tijela, zatajne ili sakrivene. Upravo suprotno oblih i mekanih rubova, plesa, pripadne i čak i danas, kada su te nove biografije estetike i koloristički, velikih svjetlećih popravljene i ušminkane, do tih izdanja natpisa koje su tu kao da upozore na nije lako doći zbog nekoliko razloga. ploču kao svojevrsni ulazak u seks-bar. Prvi je svojevrsni testni, probni karakter Socijalistički samoupravni socijalizam u tih ploča. Njima se opipavalo tržište, svojim omotima disca nije posve preu- odgovor medija i publike, te su se opre- Mirzino jato: Normalna stvar (7” singl, PGP zeo dva preostala svjetska trenda, muški zno lansirale u nevelikim nakladama. RTB, 1979.) Dizajn Mirsad Sarić akt kao objekt požude, ili vrlo rijetko, Drugi prostor tog eksperimenta bili potpuni izostanak “portretnog” dizajna su glazbeni festivali, poput ZagrebFe- Postav u HDD Galeriji ima primarnu i njegovu zamjenu apstrakcijom. Muš- sta, Splita ili Opatije. Zakopani izme- svrhu označiti vizualni jezik disca i ki akt je 1982. zaživio na stranicama đu standardnih opjeva galebova, mora, načine na koje je taj jezik komunicirao listova za odrasle (Extra Reporter), no sunca ili predivnih i tako jedinstvenih idejne postulate pokreta: seksualnu urednici izdanja ploča još su neko vrije- ljepota zagrebačkih ulica, nalazili su se emancipaciju, manjinsku inkluzivnost, me odlučili igrati na sigurno. Nešto ma- mali biseri, ekskurzije u nešto sasvim modernitet klupskog ambijenta, kao nje ziheraški postupak bila je zamjena drugačije, opušteno pomaknuto poput i društvene naglaske hedonizma kao izvođača neimenovanim, nepoznatim Robota Ljupke Dimitrovske: Dijelila sam protesta protiv socijalističke norme. “plesačima”. Kao vrlo zanimljiv naglasak ljubav s jednom napravom / nije znao niti Ovitak ploče, singla ili kasete imao je u motivima pojavljuje se i znanstvena k’o sam zapravo / kad treba da te shvati / tu zadaću publici u najkraćem mogu- fantastika, roboti, udaljene planete i otkažu mu svi aparati. ćem roku isporučiti svoju poruku. On svijet budućnosti. SF je, čini se, bio još je, ne samo za raspoznavanje, jer disko jedan izlaz u mjesta potpune slobode. Za Fenomen jugoslavenske scene bila je i estetika isticala se upravo nesuptilno- razliku od kolega iz diskografskih kuća, velika produkcija lažnih kompilacijskih šću, služio i kao marketinško oružje, autori angažirani izvana, poput Mirka albuma, na kojima se obrtao brzi novac. kao jedan od najučinkovitijih modela Ilića, koristili su tu slobodu i prostor Kuće poput Diskosa, ali i RTV Ljubljane oglašavanja. Kako i biva u toj branši, bez zadrške, stvarajući trajno vrijedna i PGP RTB-a, značajan su džeparac za- nekim je autorima uspjelo ostaviti au- umjetnička rješenja. rađivale izdanjima Disko hitovi albuma, torski pečat, neki su se pak odali rado- na kojima su objavljivane neoznačene sti bespogovornog dupliranja zadane I na koncu, što je bilo urezano na tim obrade svjetskih hitova. Radili su ih formule. A vizualna formula za disco vinilima? Konzistentnih, cjelovitih studijski muzičari, ali nekad i kom- uključivala je nekoliko (ne)obaveznih disco opusa u Jugoslaviji nije bilo, a i pozitorske zvijezde Jugoslavije pod elemenata: motivi disko kluba, plesnog dugosvirajuća LP izdanja opet su dio psuedonimom, jer se malim izmjenama podija, jakih reflektora i jarkog svjetla, glazbenih mijena izvođača koji bi brzo u naslovu ili kompoziciji izbjegavalo moda i kostimi koji su pripijeni, sjajni i zaključili kako taj zvuk više naprosto plaćati autorska prava. Dizajn tih plo- više otkrivaju nego što skrivaju. Prema nije “in”. Prve i najveće yu-disko zvijez- ča bio je najekstremniji u privlačenju Disco: An Encyclopaedic Guide to the Cover de, sastavljene prema receptu skupine pažnje, jer osim toga, one glazbeno Art of Disco Records (Soul Jazz 2014.) od Boney M, bili su sarajevsko Mirzino jato. nisu mogle svog kupca prevariti više artefakata, najpoznatija su dva ikonička Operni pjevač Mirza Alijagić, pjevači- od jedanput. Iako su nastale prema elementa disko dizajna — kugla i role. ce Zumreta Midžić i Gordana Ivandić, inozemnom uzoru, ovdje su bile izni- pod okriljem Seada Lipovače iz Divljih mno popularne jer im je cijena bila i Na omotnicama koje u jugoslavenskim jagoda, izdaju 1979. Šećer i med, najko- dvostruko manja nego ona regularnih uvjetima i tadašnjoj pripadnosti dizajne- mercijalniji jugoslavenski disko album. “originalnih” kompilacija. ra grafičkom odjelu diskografske kuće Idiom je obilno koristio i Zdravko Čolić,

187 3. Drugi rakurs Otvorenje izložbe, HDD galerija • Sve fotografije s otvorenja izložbe Filip Beusan

Fragmenti dizajnerske povijesti 188 koji je uz plesno-vokalni sastav Lokice pokorio i stadionske prostore. Zdrav- ko, koji je proboj u svijet pokušao pod imenom Dravco, bio je zvijezda koja je evocirala stilske postupke i izgled Johna Travolte. Formula se multiplici- rala dalje. Marjan Miše trebao je postati oporija verzija Čolića, Aske su trebale biti muzički kompetentnije Lokice, no zajedno su inspirirale cijelu potkulturu plesnih grupa koje tada bivaju očarane pojavom aerobika i fitnessa, sasvim pri- rodnog suborca koji je od disca uzimao plesne podloge za vježbaonice, dok mu je sa zahvalnošću vraćao lijepa i utegnu- ta tjelesa koja se nisu libila inzistirati na svojoj poželjnosti. Cice mace, Žeris, Spektar, Elektra i Arruba, Hamid Đogani, danas postiže kod mlađe publike. Aman- Disco Štrukla, kazete za vježbanje Vesne da Lear na najnovijem albumu pjeva “I Mimice, Milene Dravić i Gordane Magaš, Don’t like Disco”. Putevi zaborava disca dio su nove kulture plesa i natjecanja ili putevi evaluacije disca su odvojeni na kojima su briljirali Romi, Albanci i individualni, kao što i uspjeh disca i brojni drugi etnički autsajderi. Tada u Jugoslaviji nije bio samo kič, trash i uključeni bez i riječi naglašavanja, a camp. Ozbiljni glazbenici, na razmeđi danas žrtve nesretno aktualnog brojanja jazza, funka i soula, poput kompozitora krvnih zrnaca. Igora Savina, Alfija Kabilja, Kornelija Kovača, Tadeja Hrušovara, zatim Bo- Emancipacijski elementi disca danas su bana Petrovića, Miše Blama, Dejana nažalost zaboravljeni. Za razliku od no- Petkovića, Aleksandra Sanje Ilića, Darka vog vala, o njemu ne postoje istraživanja Lukača, Andreja Baše, Nenada Vilovića i znanstveni radovi. Pokrov kiča i neu- i drugih, objavili su vinilna izdanja čije kusa je ostao, za Village People se i dalje cijene danas kod kolekcionara dostižu i misli kako iz čista mira baš slučajno vole nekoliko stotina eura. Najmanje su pak nositi odore vojske, policije, kauboja i poznati oni koji su iznimne karijere Indijanaca. Sylvester, Patrick Cowley postigli u inozemstvu: Silvestar Levaj i Divine udaljeni su pripadnici jedne iz Subotice kao mastermind svjetski kulture koja, tek odnedavno u svijetu, slavne skupine Silver Convention (Fly prima posthumna priznanja. Divinea Robin Fly, 1975.) i Began Čekić, Albanac je u verziji za srednju struju u novoj iz Crne Gore, inače glazbenik iza gru- verziji Laka za kosu (Hairspray, 2007.) pa Brooklyn Express i Common Sen- glumio baš taj John Travolta, nedavno se. Neka od ovih imena naći će se na su pak otkriveni i reizdani elektron- posebnom izdanju koje završava ovaj ski radovi koje je autor hitova Do You izložbeni ciklus krajem 2015. godine. Wanna Funk i Megatron Man snimao za Long-play u izdanju etikete Fox & His porno-filmove. Village People još uvi- Friends, pod radnim naslovom Zvučni jek ne žele objasniti o čemu je zapravo arhiv socijalističkog disca, upozorit će na pjesma YMCA, pokojna Donna bacila se najmanje očekivane momente rasple- nakon disca u katoličku religiju, dok se sanog socijalizma. Ó Giorgio Moroder čudi uspjehu kojega i

189 3. Drugi rakurs Ivan Ivezić: “Za omotnice ploča nikad se nisam inspirirao glazbom“

Željko Luketić

Dva dana prije zatvaranja izložbe Socijalistička disco kultura 1977.– 1983.: Vizu- ŽL: Zanimaju me vaši počeci. alni jezik disca poseban gost HDD galerije bio je Ivan Ivezić, dizajnerski rekor- der zlatnog doba jugoslavenske diskografske industrije. Unatoč kiši i lošem II: Smiješno je, ali počeo sam snimajući vremenu, prostor galerije bio je ispunjen, a razgovor s Ivezićem, zahvaljujući sprovode. Tada sam počeo fotografirati. njegovoj duhovitosti i želji da demistificira svoj status živuće legende iz vre- Vidio sam da mi to ne ide, a i nije mi mena diskografskog mastodonta, izrazito opušten i zabavan. Iako će reći kako se svidjelo: morao sam fotografirati i nije nešto pretjerano oduševljen svojim opusom, autor je to nekoliko tisuća mrtvace u otvorenim ljesovima. Zatim grafičkih rješenja za omote ploča, ali i popratnih reklamnih materijala, koje je sam prešao na Televiziju Zagreb i radio gigant iz zagrebačke Dubrave izbacivao u impresivnim količinama. Sustavnog špice za dječje emisije i serije, onda me praćenja njegovog rada gotovo nikad i nije bilo, možda zato jer se u bivšoj državi nekako povuklo u Vjesnik, gdje sam bio omotnica ploče najprije smatrala funkcionalnim sredstvom za očuvanje vinila urednik za nedjeljno izdanje novina. Bio od oštećenja. Tek kasnije, kako piše Želimir Koščević u knjizi Diskografija u SR sam često dežurni i morao sam sve crtati, Hrvatskoj, shvatilo se da ploču, između ostaloga, prodaje i omot. jer tada naravno nije bilo kompjutera, zatim ručno sređivati slova i docrtavati Ivan Ivezić najčešće je spominjano vinjete ukoliko bi ostalo prostora na ime na omotima Jugotonovih ploča u stranici. U Vjesniku sam bio sve dok razdoblju od 1967. do 1991. godine ko- se nisam oženio. Tada sam odustao od liko sveukupno traje njegov angažman. tog posla, jer je to bio naporni noćni Izrađivao je omote kao grafičkione- rad. Kada se mlad oženiš, onda takav man-show, brinući se ne samo za idejna rad po noći naprosto ne ide. Mario Lo- rješenja, nego i pripremu i produkciju zić, čovjek koji je do tada bio zaposlen finalnih materijala. Zlatnih sedamdese- i radio u Jugotonu kao grafičar, bio je tih, kada potpisuje najveći broj omota, bolestan i nije sve mogao sam napraviti. radi i do tri potpuno različita projekta Povremeno sam mu pomagao i tako dnevno. Taj se broj nešto smanjuje po- je krenulo. On nakon toga nije dugo četkom osamdesetih kada za Jugoton izdržao, bio je teško bolestan, a ja sam počinju raditi i drugi dizajneri. Mijenja nastavio taj posao. Bio sam slobodnjak se estetika tipičnog jugoslavenskog i nikada se nisam u Jugotonu zaposlio, ovitka ploče, a umjetnička rješenja sve je bilo honorarno. Ne samo da mi postaju sve smjelija. Iveziću je fokus to nisu ponudili, nego sam već imao dugo bio portretni dizajn, no okušao status slobodnog umjetnika i ovako se i u apstraktnijim formama. Rođen sam mogao zarađivati bolje. je 1942. godine u Slavonskom Brodu. Razgovor koji slijedi zapis je više susreta ŽL: Radili ste nevjerojatnim tempom. s Ivezićem, prvog u njegovom studiju, ili barem onome što je od njega ostalo, II: Posao se širio sve više i više, dnevno te drugog, vođenog 23. srpnja u HDD sam radio i do tri omotnice, odnosno tri galeriji. zasebna grafička rješenja i pripadajuće reklamne materijale. Radio sam ih serij- ski, nekoliko njih bilo je na stolu i radile

Fragmenti dizajnerske povijesti 190 su se odjednom. Tada nije bilo letraseta, grafije. Bilo je pjevača koji su samo meni nego sam koristio foto-slova koja sam dopuštali da ih fotografiram, bio sam ručno rezao i tako lijepio naslove, zatim njihov ekskluzivac. Nikada ni jednog bih sve presnimio, povećavao i sma- prigovora sa njihove strane nije bilo, jer njivao po potrebi. Tako su se radila sva svaki pjevač u ono vrijeme je bio sretan rješenja. Kad su se pojavili kompjuteri, da mu ploča uopće i izađe. Kada sam koristio sam ih samo za naslove, tako da napravio omot za Robote, tiskao sam bih složio seriju i potom sređivao slova. ga u Italiji, oni su bili u čudu jer takvo Letraset i kompjutor su mi kasnije jako što još nisu vidjeli. Danas je takav omot pomogli i ubrzali posao. Sve fotografije možda i sramotno pokazati, ali tada je to korištene na mojim omotima sam sâm bilo doživljaj. Ima toliko tih omota koje snimao. Sve to u svojoj kući u Dubravi me je sram da sam radio. Ali naprosto se gdje sam imao i atelje. Čak i kad bih tako radilo nekad. Od urednika izdanja bio na godišnjem odmoru, radio sam dobio bih samo tekst koji ide na ploču, svakodnevno, odlazio na poštu i slao eventualno zahtjev da bude jednostruk materijale. Na isti način bi mi stizale i ili dvostruki gatefold. Čak i u slučaju narudžbe za nove omotnice. serijskih izdanja, nije se unaprijed znalo što će biti serija, nego se procjenjivalo ŽL: Završili ste Školu za primijenjenu je li nešto tržišno uspješno ili ne i za- umjetnost u Zagrebu. služuje li uopće nastavak ili seriju. To je odlučivala komisija unutar diskografske II: Upisao sam je samo zato jer je to bilo kuće u kojoj su bili i radnici svih odjela. jedino mjesto na kojemu su učenicima Glazbu koja se pojavljivala na izdanjima dopuštali da nose bradu i brkove. Šalim nisam slušao. Ideje za grafička rješenja se. Crtao sam potom rubriku Vjerovali sam ‘vadio iz glave’, nisam se nikad in- ili ne u tadašnjem Vjesniku. I stripovi- spirirao glazbom. Kud bih došao da sam ma sam se počeo baviti, no to mi nije išao slušati svako izdanje? Najpoznatija išlo baš najbolje. Zapravo, svašta sam imena sam znao, ali pogotovo narodnja- radio u to vrijeme. Otvorio sam i vla- VA: Zagreb 74 — 20. Festival zabavne glazbe ke nisam mogao slušati. A narodnjaka je stitu štampariju, sitotisak, i za Jugoton (LP, Jugoton, 1974.) i u početku Jugoton jako puno objavljivao. radio prve reklamne plakate. Nisu bili u VA: Vaš šlager sezone '82 (LP, Jugoton, Za njih sam radio i četiri do pet omota koloru, nego sve crno-bijelo, u situ smo 1982.) Dizajn Ivan Ivezić u istom danu. Njima omot nije bio ni ih štampali moja žena i ja. Za svakoga najmanje bitan. pjevača radili smo uz to i male razgled- više. Svega sam se riješio kad je počeo nice i naljepnice. Sve sam to radio sâm rat. Dao sam svu opremu, a bilo je jako ŽL: Nagrade struke vas ipak nisu mi- dok se nisu pojavile štamparije Jež i puno aparata, za svega par stotina mara- moilazile. Naša djeca, odnosno kada je uveden ka. Radio sam previše i više nisam htio. offset. Uvijek sam se prilagođavao na- Došli su mladi ljudi i nema potrebe da II: Od Oskara do Zlatnog Savropaka, po- rudžbama i tiskarama. Recimo, ne bih ja radim. Na posljednjim sastancima u brao sam vjerojatno sve takve nagrade nikad tražio “otisnite ljubičastu”, nego Jugotonu već su me zvali dedek. Svoju u Jugoslaviji. Nemam ih više, jer modeli “cijan i magentu” tj. plavu i crvenu pa bi penziju sam pošteno zaradio. i skulpture koje su dodjeljivane, sve je ispala kakva-takva ljubičasta. Označio ostalo u Jugotonu. Koji ih je pogubio. bih postotke određenih boja. Prije toga ŽL: Šezdesetih godina u Jugotonu još Današnji Croatia Records ih također sve je bilo knjigotisak. dominiraju tipske omotnice, tzv. factory nema, sve je nestalo. Često sam pratio covers. Međutim, vama je fotografija pjevače na glazbenim festivalima. Boom ŽL: Jeste li sačuvali te rane radove? bila ključna. festival u Ljubljani je bio jako intere- santan. Za taj omot sam također dobio II: Ništa od tih materijala više nemam, II: Namjerno sam htio raditi takve omot- nagradu. Nagrađena je i govorna ploča sve sam pobacao. Nemam ni fotoaparata nice jer sam tako koristio vlastite foto- Stjepana Radića koja je imala lijepljeni

191 3. Drugi rakurs reljef biste od papira. Istu varijaciju II: Zgodno mi je to izgledalo da se zove II: Za Bijelo dugme omotnicu je prvo sam koristio i za ploču Titovih govora. eksperimentalni atelje. Kao, ja nešto radio Stefanović, poslana je gotova, a ja Na omote sam stavljao čega god sam eksperimentiram. Jer nitko od naruči- sam drugu radio doslovno preko jedne se sjetio. Model je znala biti i moja su- telja nije znao što će dobiti. Ni festivali, noći. Već ujutro je išla u tisak. Bregović pruga. Ona se pojavljuje na barem 6–7 niti urednik izdanja u Jugotonu, nitko se malo ljutio jer je mislio da sam ja omotnica. Ovo što ste izvjesili na izložbi, nije znao što sam napravio dok već ne kriv. A nisam bio. Niti sam urednik, niti omotnice festivala i kompilacija zvanih bi stiglo završeno iz tiskare. Mogao sam izdavač. Niti sam je zabranio. Kasnije se Hitovi, tu je skoro cijela moja obitelj. Nije tako raditi, nije se na dizajn gledalo kao sve to smirilo. Bio je to jedan od rijetkih bilo teško nabavljati modele. Dao bi im danas. Ideje su dolazile same od sebe. primjera da je izdavač zabranjivao omot. koju sliku nakon snimanja i oni bi bili Morale su doći jer je posao čekao na Sa Stefanovićem sam se vidio svega sretni. Evo, ona disco omotnica Top Hits stolu. Spavao sam svega 4 sata dnevno. jednom, u Zagreb nije često dolazio, of the World koju ste izložili — noga na nego je svoje omote slao iz Sarajeva. koturaljki je od moje žene. Igrao sam se ŽL: Ipak, s omotnicom Bijelog dugmeta Nikad se nitko nije miješao u moj rad, tim fotografijama, stavljao ih u negativ, za album Bitanga i princeza dogodio se čak ni u slučaju omota revolucionarnih raster, mijenjao boju. Morao sam jako mali skandal. Jugoton je zabranio prvo i političkih ploča. Jedino sam u slučaju brzo raditi. Nije bilo vremena razmišljati, rješenje Dragana S. Stefanovića i tražio jedne singlice, ne mogu se sada sjetiti pogotovo ako ih radite tri dnevno. od vas da napravite novo. tko je bio izvođač, imao na omotu otisnutu fotografiju Velebita, pa mi ŽL: Je li to razlog što nište više eksperi- je kući došla policija i pitala tko je to mentirali i odlazili u apstrakciju? radio. Rekli su mi da su na fotografiji našli prikriveno slovo U. Projicirali smo II: Nije se onda takvo što niti tražilo. To to na zid, ravno sa negativa i ispalo je je bilo takvo vrijeme. Mogao sam raditi neko velebitsko grmlje koje u obrisu omotnice s drugim materijalima, koje nalikuje tom slovu. Kako je tisak bio su bile skuplje, ali tada to također nije loš nije se vidjelo grmlje nego samo bilo nikome bitno. Niti koliko košta. taj obris koji je podsjećao na U. To Naklade su bile takve da su pokrivale je bila jedina neugodna situacija, od svaki trošak produkcije. Obično bi kazali, svih omota koje sam napravio svih tih e to je kultura, pa neka ide. Fonoars i godina. Iz Jugotona također nije nikad Discothalia izdanja Jugotona, koja su se bilo problema. Samo bi pjevači ponekad bavila klasikom i kazalištem, mogla su komplicirali zbog fotografija, posebno biti takva. Za festivalska izdanja obično ako bi se na njima vidio neki njihov sam uzimao neki detalj prostora kojega tjelesni nedostatak. Retuširanja nije drugi fotografi nisu koristili. Svi bi tamo bilo, niti se moglo. Neću sada imenovati slikali zvijezde i pjevače, a ja sam odabi- kod koga, ali znalo se neke fizičke ne- rao lustere i bukete cvijeća. Razmišljao dostatke popravljati i selotejpom. Ako sam, pjevače možeš slikati kad god želiš i bi nekoj dami poprsje visilo, digli bi ga ne mora ih se uvijek slikati na pozornici, tako, špagom ili selotejpom. Recimo, kako se tada često radilo. Omotnice Oliver Dragojević je bio dosta težak za za festival u Krapini i operu Gubec Beg, fotografiranje. Jednom sam ga molio da koje su nagrađene, koriste jutu kojom ga slikam bez tih ogromnih cvikera, no je obložen papir. Na tkaninu se potom nije dao. Rekao je da ga samo njegova štampalo sitotiskom. Te omote lijepili žena može vidjeti bez naočala. Terezu su i sastavljali zatvorenici u Petrinjskoj. Kesoviju sam samo ja smio slikati. Odlazio sam u zatvor kontrolirati kako Ljupku Dimitrovsku također. Očito lijepe. Naravno, plaćen im je taj rad. smo se navikli jedni na drugoga. Kad Pro Arte: Pro Arte (LP, Jugoton, 1973.) i su imali problema, moja supruga bi ih ŽL: Atelier u Dubravi nazvali ste Ekspe- Elvira Voća: Top Ten 2: Internacionalni hitovi tješila. Stvorilo se tako prijateljstvo rimentalni studio. (LP, Jugoton, 1984.) Dizajn Ivan Ivezić među nama.

Fragmenti dizajnerske povijesti 192 ŽL: Redizajnirali ste logotip Jugotona. Ta je verzija korištena do njegovog kraja.

II: Prvi logotip je bio na notnim linija- ma. Izgledalo mi je to grdo, jer se sitne notne linije u tisku izgube. Maknuo sam linije i uokvirio slova. Slavko Drobnić je radio maskotu, pticu žunu, mi smo je malo preradili, iako mislim da je njegova bila bolja. Ne znam što se s Drobnićem dogodilo, odjednom je prestao dolaziti u Jugoton, pticu je predao, a je li dobio novac za nju ili nije, zaista ne znam. Mi smo je na kraju razradili u varijacije za ostale žanrove. Na primjer, za ozbiljnu glazbu smo žuni stavili violinu, za pop smo joj dodali bubnjeve. Obuhvatila je sva područja.

ŽL: Croatia Records još uvijek koristi tu pticu kao svoj znak.

II: To sve treba biti Jugoton i gotovo. Nikada nisu trebali prodati i baciti ma- [ d ]razgovor : Dizajn i pop glazba / šine za štampanje ploča. Odlazile su na Ivan Ivezić — Nevidljivi rekorder Jugotonovih vinila kile, otišle kao staro željezo. Svega par ih je ostalo u Tehničkom muzeju. Bio Moderator Željko Luketić je to izuzetno velik pogon. Ploče se da- 23. 7. 2015. nas opet proizvode, a oni ih nemaju na čemu raditi. Ove CD-e koje sad rade, sve to rade u Austriji. Imali su sve, a sada…

ŽL: Možda će zanimati današnje dizajnere, kakvi su tada bili honorari?

II: Onda su honorari bili strašno mali, ali ja sam radio puno, kao Kinez. Velika naklada značila je i veću zaradu. Znao sam sresti svoje kolege u gradu, pozvali bi me na kavu i pitali: za koliko radiš u Jugotonu? Pa bi mi rekli: Ja to nikad ne bih za te novce radio! Rekoh im, dobro, ti ne. No kad bi odlazili sa kave pitali bi me — imaš 200 dinara za posudit? I dao bih im. Jer sam taj dan napravio barem tri omota. Ó

Željko Luketić i Ivan Ivezić na [d]razgovoru • Fotografija: Marko Golub

193 3. Drugi rakurs