E-ISSN 1849-0719
.
8
201
/
5
1
broj
I
L
A
N
A
I
D
E
M MEDIANALI
Međunarodni znanstveni časopis za medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnostima i kulturu društva
Godište 12, broj 15, ožujak 2018. Međunarodni znanstveni časopis za medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnostima i kulturu društva International scientific journal of media, journalism, mass communication, public relations, culture and society
MEDIANALI E-ISSN 1849-0719 UDK 316.77 070 659.4
Izdavač / Publisher: Sveučilište u Dubrovniku / University of Dubrovnik Glavni urednik / Editor in Chief: doc. dr. sc. Đorđe Obradović /PhD
Uredništvo / Editorship: prof. dr. sc. Damir Boras, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu; doc. dr. sc. Mato Brautović, Sveučilište u Dubrovniku; doc. dr. sc. Danijel Labaš, Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu; doc. dr. sc. Đorđe Obradović, Sveučilište u Dubrovniku; prof.. dr. sc. Pero Maldini, Sveučilište u Dubrovniku; prof. dr. sc. Zlatko Miliša, Sveučilište u Zadru; doc. dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Maja Žitinski, Sveučilište u Dubrovniku.
Međunarodno uredništvo / International Editorial Board: prof. dr. sc. Thomas Bauer, Sveučilište u Beču, Austrija; prof. dr. sc. Inoslav Bešker, Sveučilište u Bologni, Italija; prof. dr. sc. Anne Gregory, Sveučilište Leeds Metropolitan, Velika Britanija, prof. dr. sc. Michael Kunczik, Sveučilište u Mainzu, Njemačka; prof. dr. sc. Najil Kurtić, Sveučilište u Tuzli, Bosna i Hercegovina; doc. dr. sc. Marko Milosavljevič, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija; Bill Mitchell, editor, Poynter Institute Faculty, SAD; prof. dr. sc. David Ostroff, Sveučilište Florida, SAD; prof. dr. sc. Lee Anne Peck, Sveučilište Northern Colorado, USA; prof. dr. sc. Sherry Ricchiardi, Sveučilište Indiana, SAD; prof. dr. sc. Orlin Spassov, Sveučilište u Sofiji, Bugarska; prof. dr. sc. Zoran Tomić, Sveučilište u Mostaru, Bosna i Hercegovina.
Tajnica uredništva / Editorial Board Secretary: Davorka Turčinović Grafička obrada / Graphic design: Katarina Banović, Sveučilište u Dubrovniku Lektura / Language editor: Nikolina Kuraica Prijevod sažetaka / Translation into English: Draženka Franić
Stručna klasifikacija članaka / UDK Clasification: Sveučilište u Dubrovniku
Adresa uredništva / Address: MEDIANALI, Sveučilište u Dubrovniku, Branitelja Dubrovnika 41, 20000 Dubrovnik, Hrvatska Tel. (385)20 446 017, E-mail: [email protected]
Časopis izlazi periodično i objavljuje se na www.unidu.hr/izdavastvo/medianali i u bazama podataka EBSCO (http://www.ebscohost.com/titleLists/ufh-coverage.htm) i Hrčak (http://hrcak.srce.hr/medianali).
MEDIANALI Međunarodni znanstveni časopis za medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnostima i kulturu društva
godište 12, broj 15, ožujak, 2018.
SADRŽAJ
broj 15, ožujak 2018.
MEDIJI / MEDIA Danijel Labaš, Petra Marinčić Mediji kao sredstvo zabave u očima djece Media as a source of entertainment in the eyes of children 1 Franceska Vlašić Radio i konvergencija medija: komparativna analiza HR Radio Dubrovnika i Central Coast Public radija KUSP Radio and media convergence: comparative analysis of public radio Radio Dubrovnik and Central Coast Public Radio KUSP 33 Irena Oroz Štancl Prikaz profesionalnih zanimanja na najgledanijim hrvatskim televizijskim postajama – odraz stvarnosti ili iluzija? Professional occupations in Croatian prime television stations - a reflection of reality or illusion? 49
ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS Ariana Violić Koprivec, Jelena Dubčić Facebook kao obrazovni alat u nastavi stranih jezika Facebook as an educational tool in foreign language classes 69 Bogdan Ivaşcu Revolucije društvenih medija: Usporedba između egipatskih i moldavijskih online društvenih pokreta Social media revolutions: A comparison between Egypt and Moldova’s online social movements 85
DRUŠTVO / SOCIETY Anuška Fjorović Etičnost studenata: percepcija nastavnika Sveučilišta u Dubrovniku Ethics of students: University of Dubrovnik's teachers perception 105 Silvija Batoš, Perica Domijan Interkulturno komunciranje europskih dijalekata Iner-cultural Communication of European Dialects 123
1
MEDIJI
Izvorni znanstveni članak UDK 316.77:379.82 Primljeno: 12. 10. 2016.
Danijel Labaš i Petra Marinčić
Mediji kao sredstvo zabave u očima djece
Sažetak
Masovni mediji informiraju, odgajaju, obrazuju i zabavljaju, ali i manipuliraju, oblikuju mišljenja, nameću određene dnevne teme te su jednostavno sastavni dio života. Što je s djecom i kako se ona snalaze u svijetu tradicionalnih i novih medija u kojem su izložena različitim medijskim sadržajima i ponudama ispitano je anketom na uzorku od 184 učenika sedmog razreda dviju zaprešićkih osnovnih škola. Autori su anketom željeli ispitati koriste li djeca medije najviše u zabavne svrhe. Rezultati su pokazali da mediji zauzimaju značajno mjesto u njihovom životu te da djeca najviše koriste medije u zabavne, a potom u informativne i na samom kraju u odgojno-obrazovne svrhe.
Ključne riječi: masovni mediji, djeca, tradicionalni i novi mediji, medijski sadržaji i ponude, anketa, zabavne, informativne, odgojno-obrazovne svrhe
Autor Danijel Labaš izvanredni je profesor na Odjelu za komunikologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu ([email protected]). Petra Marinčić diplomirala je povijest i komunikologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i glavna je urednica Televizije Zapad ([email protected]).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 2 MEDIJI / MEDIA
MEDIA
Original scientific paper UDK 316.77:379.82 Received: 12. 6. 2016.
Danijel Labaš i Petra Marinčić
Media as a source of entertainment in the eyes of children
Summary
Mass media informs, educates and entertains, but also manipulates, forms opinions and imposes certain daily topics; it is simply a part of life. A survey was conducted on a sample of 184 students of two elementary schools in Zaprešić, Croatia in order to find out how children cope in today's world of traditional and new media which exposes them to a wide range of content and offerings. The authors wanted to test the hypothesis that children use media primarily for entertainment purposes. The results concluded that media is an important part of children's lives, and the hypothesis was confirmed: it was found that entertainment was the main use of media among children, followed by information, with educational purposes coming on third place.
Key words: mass media, children, traditional and new media, media content and offers, survey, entertainment, information, educational purposes
Author Danijel Labaš has PhD and he is associate professor at Department of Communication Studies, Centre for Croatian Studies, University of Zagreb, e-mail:[email protected]. Petra Marinčić holds MA degree in Communication Studies and History, Centre for Croatian Studies, University of Zagreb, e-mail: [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 3
Informativna, odgojno-obrazovna i zabavna uloga medija
Suvremeni svijet nezamisliv bez masovnih medija bez obzira na rasu, obrazovanje ili imovno stanje pojedinca. Upravo u tom svijetu postoji bezbroj informacija koje se stvaraju, mijenjaju, prenose, kupuju i prodaju (Malović, 2007). Zvali ih četvrtom vlašću, našom svakodnevnom pojavom ili „čovjekovim produžecima“ kako ih naziva Marshall McLuhan (Labaš, Vizler, 2011), masovni mediji neosporno utječu na pojedinca i njegova razmišljanja, ideje i stavove. Čitatelji novina, slušatelji radijskih postaja, gledatelji televizije ili korisnici interneta svakodnevno primaju ogromnu količinu informacija. Sva zbivanja putem medija publici prenose novinari koji su „oči i uši milijuna primatelja masovnih medija“ (Malović, 2005). Novinar ostvaruje informativnu ulogu medija, jer ubrzava protok informacija, selektira ih i utječe na njihovo širenje, no mora voditi računa o kulturi dijaloga koji se uspostavlja u medijima i društvu u cjelini. Na prvome mjestu, mediji moraju promatrati okolinu jer nam jedino oni mogu pružiti potpuno izvješće o onom što se oko nas događa. Njihova je uloga „dobiti informaciju, pročistiti je i protumačiti pa pustiti u optjecaj“ (Bertrand, 2007: 17). Mediji moraju osigurati društvenu komunikaciju jer su forum na kojem se odvijaju rasprave, povezati pojedince s grupom koje dalje ujedinjuju u naciju i tako pridonose međunarodnoj suradnji. „Mediji su, naime, istodobno i industrija, i javna usluga i politička institucija. Tradicija im priznaje povlastice koje ih stavljaju u rang javnih usluga. Tim se zakonskim ili običajnim pravom mediji služe u ime građana“ (Bertrand, 2007: 28). Upravo zato što služe građanima, mediji imaju određeni utjecaj na njih. Ovisno o sadržajima, mediji imaju dobre i loše učinke. Maja Žitinski tvrdi da je upravo pogled na svijet i vlastiti način života uvelike određen medijima, odnosno onime što vidimo na vijestima ili pročitamo u novinama. Unatoč tomu, svakodnevno se izmijeni „tisuću potencijalno vrijednih događaja o kojima na vijestima ne čujemo ništa“ (Žitinski, 2009: 234). O tome što će utjecati na određenu temu da postane dio medija, pisali su Johan Galtung i Marie Holmboe Ruge u studiji „The Structure of Foreign News“ (1965), kao i Sherry Ricchiardi koja je navela da su relevantnost, korisnost i zanimljivost osnovni kriteriji za određivanje vijesti, a unutar toga postoje važni elementi koje treba sadržavati svaki
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 4 MEDIJI / MEDIA događaj: utjecaj, sukob, neobičnost, važnost, blizina, pravovremenost i publika (Malović, Ricchiardi, 1996: 4-5). Mediji su sredstvo prenošenja informacija i komuniciranja, a kada se upotrebljavaju kroz neku didaktičku funkciju, tada postaju nositelji i posrednici informacija u nastavi. Odabir odgovarajućeg medija može djelovati na učenike izrazito poticajno, probuditi interes i emocije, a upotreba medija u odgojno-obrazovnom procesu pridonosi boljoj obradi i pamćenju sadržaja. Prilikom primjene određenog medija, nastavnik mora biti svjestan „zlatnog pravila“ Jana Amosa Komenskog, koji je još u 16. stoljeću govorio da „u nastavi valja težiti tomu da se maksimalno angažira što veći broj učenikovih osjetila“ (Rodek, 2007: 169). Tena Martinić izdvaja šest funkcija masovnih medija: informacijsku, selekcijsku, eksplikacijsku, pedagošku, zabavnu i estetsku (Miliša, Vertovšek, prema Miliša, Tolić, Vertovšek, 2009: 14). Upravo ova zabavna podrazumijeva korištenje medija za odmor, opuštanje, razonodu. Djeca u dokoličarenju bježe od stvarnosti i organiziranog rada, pasivno se prepuštaju ponuđenim medijskim sadržajima te traže sadržaje koji će ih opustiti, zabaviti, rasteretiti od svakodnevnih problema i briga. Djeca su izložena sadržajima i emisijama stranog podrijetla, a pregledom sadržaja na internetu, radiju, televiziji i tisku, uočavamo da smo okruženi vijestima o skandalima u svijetu glazbene, modne i filmske industrije. Često se serviraju senzacionalne vijesti kojima je cilj privući korisnike kako bi mediji ostvarili profit i ojačali konzumerizam kod potrošača, odnosno korisnika medijskih sadržaja. Masovni mediji danas su također sredstvo prenošenja izričaja popularne kulture. Masovni mediji „omogućuju višestruko konzumiranje istih oblika popularne kulture – novine i časopisi mogu se čitati uvijek iznova, isti glazbeni spotovi na glazbenim se programima emitiraju više puta dnevno, televizijske kuće repriziraju popularne serije i filmove, odnosno upotrebom masovnih medija širi se i popularna kultura“ (Labaš, Mihovilović, 2011: 107). Upravo su glazbeni programi, serije, filmovi, novine, časopisi samo neki od dijelova popularne kulture koji zabavljaju mnogu djecu tijekom njihovog slobodnog vremena. Mediji koji plasiraju zabavne i manipulativne sadržaje pridobivaju mlađu publiku, ali opuštanje nude i odraslima. Mladi i odrasli prepušteni su medijima te ne traže kritičke tekstove, a urednici govore da je sve više lakših i opuštajućih sadržaja jer su to tako tražili njihovi čitatelji, slušatelji, gledatelji. Zlatko Miliša, Mirela Tolić i Nenad Vertovšek ističu
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 5 najznačajnije medijske manipulacije: „Površnost je lakša od dubine sadržaja, kraće teme je lakše prenijeti nego dublje i složene informacije, bizarno privlači više pozornosti od običnog, posredstvom medija šalju se poruke o potrošnji kao primarnoj ljudskoj potrebi“ (Miliša, Vertovšek, prema Miliša, Tolić, Vertovšek, 2010: 40). Stvarajući zabavne i manipulativne sadržaje mediji negativno utječu na djecu u njihovom svakodnevnom životu, primjerice putem oglašavanja i širenja konzumerizma, tabloidizacije, senzacionalizma te ostalih trendova, izloženosti nasilju te dječje pornografije.
Istraživanja o ulozi medija, svrhama korištenja te utjecaju medija u svakodnevnom životu djece
Razna hrvatska i inozemna istraživanja bavila su se ulogom medija, svrhama te učincima njihova korištenja. U Hrvatskoj su veliko istraživanje o ulozi medija u svakodnevnom životu djece još 2001. proveli Vlasta Ilišin, Ankica Marinović Bobinac i Furio Radin. Ispitali su koliko djeca koriste tisak, radio, televiziju i kompjutor, koje sadržaje preferiraju te koliko to ovisi o karakteristikama medija. Ovo veliko istraživanje na uzorku od 1.000 učenika od 5. do 8. razreda pokazalo je da djeca najviše koriste televiziju, radio, tisak za mlade te na kraju kompjutor. Informiranje, zabava, edukacija, savjeti, razvijanje socijalnih odnosa, bijeg iz stvarnosti samo su neki od privlačnih razloga čitanja časopisa. Djeca medije najčešće koriste za zabavu jer čitaju teme iz svijeta poznatih i slavnih (glazba i film), te savjete o prijateljstvu, što je potvrdilo i istraživanje Vlaste Ilišin i suradnika iz 2013. Istraživanjem „Utjecaj medija na hrvatsku obitelj“ od listopada 2003. do prosinca 2006. provedena je analiza sadržaja hrvatskog tiska i programa hrvatskih televizijskih postaja o objavama vezanim uz obiteljsku tematiku, a provedenom anketom nastojalo se ispitati medijske navike hrvatskih građana. Rezultati istraživanja pokazali su da hrvatski građani gledaju televizijski program najviše od 2 do 3 sata dnevno, od toga najviše informativne emisije, filmski program i serije. Pred televizijskim ekranima najčešće su stariji od 60 godina i mladi do 29 godina. Žene prate serije jer prikazuju drugačiji život od njihovog, pronalaze nove načine rješavanja problema, obrasce ponašanja i reakcije u kriznim situacijama. Čak 78,20 %
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 6 MEDIJI / MEDIA ispitanika od 18 do 59 godina reklo je da o muško-ženskim odnosima, bračnom i obiteljskom životu saznaju s televizije (Peran, 2010: 451). Važna istraživanja provela je i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba u suradnji s Hrabrim telefonom. Bavili su se nasiljem među djecom 2003., a rezultati istraživanja pokazali su da 27 % djece svakodnevno ili gotovo svakodnevno doživljava verbalno ili tjelesno nasilje u školi, dok se 16 % djece svakodnevno nasilno ponaša prema drugoj djeci. Ostala istraživanja nastojala su utvrditi koliko su djeca izložena zlostavljanju putem interneta (2004.) te koliko je raširena upotreba interneta, mobitela i drugih tehnologija među djecom (2008.). Rezultati istraživanja Zaklade Kaiser Family provedenog u listopadu 2006. na uzorku od 1.008 roditelja djece između 2 i 17 godina putem šest fokus grupa unutar šest različitih pokrajina Sjedinjenih Američki Država: Irvine, California, Dallas, Texas, Chicago, Illinois su pokazali da je većina roditelja veoma zabrinuta zbog količine seksualnih (55 %) i nasilnih sadržaja (43 %) koji se pojavljuju u medijima. Mnogi vjeruju da takav sadržaj ima konkretan utjecaj na ponašanje mladih. Kada je u pitanju oglašavanje, 36 % roditelja zabrinuto je zbog prevelike količine reklama koje se prikazuju na televizijskim programima i povezane su sa seksualnim ili nasilnim sadržajima, dok 11 % roditelja nije uopće zabrinuto zbog reklama. Oni koji su zabrinuti zbog oglašavanja proizvoda, smatraju da se najviše oglašavaju igračke (18 %), videoigre (17 %), odjeća (13 %), alkohol/pivo (11 %), hrana (10 %), filmovi (7 %), glazba (7 %). Jedna od ispitanih majki rekla je: „Moja petogodišnja kći odlazi u svoju sobu i izlazi odjevena u kratku suknju i čizme. Kada ju upitam zašto je tako odjevena, odgovara mi da je to vidjela na televiziji“ (Rideout, 2007: 8). U istraživanju „Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima“ koje je u Hrvatskoj proveo UNICEF 2010. u sklopu programa prevencije elektroničkog nasilja „Prekini lanac“, sudjelovalo je 5.215 učenika od 5. do 8. razreda, 2.484 roditelja i 759 učitelja. Istraživanje je pokazalo da 96 % djece ima vlastiti mobitel, 95 % djece ima računalo kod kuće, od čega njih 85 % ima pristup internetu od kuće. Zanimljiv je podatak da djeca svakodnevno pristupaju internetu, a koriste ga češće od svojih roditelja. Dječaci (50,45 %) značajno češće od djevojčica (45,91 %) pristupaju internetu svaki dan. Svrha korištenja interneta uglavnom je traženje zabavnih sadržaja te pristup društvenim mrežama za komunikaciju s prijateljima. Da korištenje interneta ima i negativne posljedice, poput elektroničkog zlostavljanja, pokazuje 5 %
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 7 učenika koji su doživjeli zlostavljanje, njih 29 % povremeno, a 66 % djece nikada nije iskusilo elektroničko zlostavljanje. Djeca su uglavnom bila zlostavljanja putem Facebooka ili neke druge društvene mreže (40 %) ili putem SMS poruka (30 %). Posljedice zlostavljanja uglavnom su problemi sa spavanjem, prehranom, glavoboljom, trboboljom te djeca na kraju izbjegavaju internet. Slijede zabrinutost, ljutnja i smanjena koncentracija. Djevojčice jače reagiraju na stres i imaju izraženije simptome zbog zlostavljanja, no one se i češće povjeravaju nekome, ne posjećuju stranicu na kojoj su bile izložene zlostavljanju ili službeno prijavljuju nasilje.1 Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba proveli su ove 2013. godine istraživanje o iskustvima i ponašanju djece na internetu i na društvenoj mreži Facebook, na uzorku od 1489 djece u Hrvatskoj, u dobi od 11 do 18 godina, u školama u ruralnim i u urbanim sredinama. Među djecom iz navedenoga uzorka, njih 12,1 % je doživjelo nasilje na Facebooku, a 9,6 % njih ponašalo se nasilno. Analizom skupine djece koja su na bilo koji način uključena u nasilje na Facebooku dobiven je postotak od 44,4 % njih koji doživljavaju nasilje, 29,7 % koji se ponašaju nasilno te 25,9 % djece koji i doživljavaju i čine nasilje na Facebooku. Bivši polaznici Komunikološke škole u suradnji s Odjelom za medije Matice hrvatske i Uredom pravobraniteljice za djecu na čelu s Milom Jelavić, proveli su 2010. prvo istraživanje u Hrvatskoj pod nazivom „Djeca u dnevnim novinama“. Uzorak su činila 3.454 novinska priloga iz sedam hrvatskih dnevnih novina2, a rezultati su potvrdili da mediji o djeci najčešće izvještavaju u negativnom kontekstu. Teme koje dominiraju su nasilje i zlostavljanje među djecom i nad djecom, seksualna zlostavljanja, kriminalne i prekršajne aktivnosti koje su počinila djeca. Uz izvještaj o samoubojstvu djece, mediji često donose oproštajna pisma, informacije o mjestu i načinu izvršavanja samoubojstva te otkrivaju identitet djece. Mediji nedovoljno promiču dječja prava, o čemu svjedoči 5,5 % priloga. Dnevne novine često su otkrivale identitet djece, ona su rijetko izvori informacija u člancima, a prilozi o djeci najčešće nisu objavljeni na naslovnoj stranici. Kada izvještavaju o djeci s teškoćama u razvoju, mediji posvećuju pozornost njihovim zdravstvenim problemima, a manje njihovim postignućima i uključivanju u svakodnevni život. Ovi rezultati ukazuju da novinari nužno moraju promijeniti pristup u izvještavanju o
1http://www.unicef.hr/upload/file/353/176706/FILENAME/Izvjestaj__Iskustva_i_stavovi_djec e_roditelja_i_ucitelja_prema_elektronickim_medijima.pdf, 25. srpnja 2013. 2 U istraživanju su korištene sljedeće dnevne novine: Večernji list (1.020), Slobodna Dalmacija (526), Novi list (504), Jutarnji list (390), 24 sata (352), Glas Slavonije (345) te Vjesnik (316).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 8 MEDIJI / MEDIA djeci te posvetiti pozornost pozitivnim događajima u kojima se spominju djeca. To nužno uključuje „češće promovirati dječja prava, smanjiti broj slučajeva u kojima se otkriva identitet djece u kojima bi trebao biti zaštićen te smanjiti senzacionalistički pristup izvještavanju o djeci“ (Ciboci, Jakopović, Opačak, Raguž, Skelin, prema Ciboci, Kanižaj, Labaš, 2011: 165). Kako ističe Lana Ciboci to je „do današnjih dana ostalo najopsežnije istraživanje o djeci u hrvatskim medijima“ (Ciboci, 2014: 95), a prvo istraživanje o mišljenju javnosti o medijskom odgoju u Hrvatskoj u lipnju 2013. proveli su agencija Ipsos Puls i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu. Ono je pokazalo da 62 % ispitanih građana smatra kako medijski odgoj treba uvesti u hrvatski odgojno-obrazovni sustav (Ciboci, Kanižaj, Labaš, 2015: 173). Zlatko Miliša sa svojim je suradnicima prvi puta proveo stručni projekt „Deset dana bez ekrana“ u hrvatskim školama u listopadu 2008. godine. Cilj je bio da učenici osmih razreda na deset dana ugase tri ekrana: mobitel, računalo i televizor. Zadaci ovoga projekta usmjereni su na smanjenje vremena uz ekrane kako bi se poboljšala komunikacija između djece i roditelja, kako bi se putem osmišljenih radionica stekle kompetencije za razvijanje kritičkog stava prema pojedinim medijskim sadržajima, te kako bi se kvalitetnije osmislilo slobodno vrijeme. Miliša tvrdi da su porazni podaci prema kojima šest posto predškolaca u Brodsko-posavskoj županiji ima svoj Facebook profil, a smatra da „kupovina tablet računala djeci za bolje praćenje nastave nema smisla jer šest posto škola u Hrvatskoj još uvijek radi u tri smjene, a na učenike padaju stropovi ili nemaju dvorane za tjelesni odgoj. Zato, djeci treba odgoj za medije pa je tako i sam projekt ponovljen svake godine, pri čemu se proširio na desetak škola u Hrvatskoj.“3 Rezultati su pokazali da desetodnevna apstinencija od svih medijskih sadržaja, osobito onih koji nisu obrazovnog karaktera, omogućuje povratak komunikacije u obitelj i u školu (Miliša, prema Miliša, Tolić, Vertovšek, 2009: 205-206). Mrežna informacijska kompanija Alexa objavila je u travnju 2008. listu najposjećenijih mrežnih stranica u svijetu (Gavranović, 2009: 97). Na prvom mjestu nalazi se Yahoo, a slijede YouTube, Windows Live, Google, MySpace, Facebook, MSN /Microsoft Network/, Hi5, Wikipedia te Orkut (društvena mreža Googlea). Kada se provjere podaci koji su nam bili dostupni na mrežnoj stranici Alexe 18. srpnja 2013., Facebook je u odnosu
3 http://www.novilist.hr/Sci-Tech/Tehnologija/E-skola-moze-biti-opasna-boli-glava-od-tableta, 13. kolovoza 2013.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 9 na svoje šesto mjesto iz 2008. preuzeo vodeće mjesto.4 Slijede Google, YouTube, Yahoo, Amazon.com, Baidu.com, Wikipedia, Windows Live, QQ. COM te Taobao.com, a nakon toga Twitter (na 12. mjestu), LinkedIn (na 14. mjestu) i eBay (na 21. mjestu). Što se tiče popularnosti društvenih mreža u Hrvatskoj, podaci iz 2011. govore da je broj Facebook korisnika iznosio 1.431.1205, što je smjestilo Hrvatsku na 66. mjesto u svijetu i 27. mjesto u Europi po broju registriranih korisnika. Na prvom mjestu po broju korisnika nalaze se Sjedinjene Američke Države, a slijede Indija, Indonezija i Velika Britanija.6 Agencija Gfk provela je istraživanje „Youth on line 2011“ na dobnoj skupini od 15 do 30 godina u proljeće 2011. godine. Rezultati su pokazali da najviše ispitanika vjeruje internetu (48 %), odnosno televiziji (29 %), dnevnim novinama (12 %), radiju (6 %) te ostalim masovnim medijima (5 %). Mlađa skupina od 15 do 24 godine nešto više vjeruje internetu (49%) od starije od 25 do 30 godina koja mu u 46 % slučajeva vjeruje. Kada su u pitanju uobičajene dnevne aktivnosti, mladi najviše vremena (između 5 i 8 sati) provode u školi ili na poslu, s obitelji oko 3 sata, odnosno 5 sati vikendom, slušajući glazbu (gotovo 3 sata), surfajući internetom (preko 2,5 sati), gledajući televiziju (gotovo 1,5 sati, vikendom oko 2 sata). Gotovo 70 % ima laptop/notebook u vlastitom kućanstvu, odnosno 60 % klasičan desktop ili manje od 10 % ima pocket PC/netbook. Svi koriste internet kod kuće (96 %), a čak 50 % njih putem mobilnog interneta. Više od polovice ispitanih mladih na internetu provode između 1 i 4 sata dnevno, a oko četvrtine preko 4 sata dnevno. Mladi vrijeme na internetu najčešće provode komunicirajući (preko 70 % putem društvenih mreža), prikupljajući informacije ili prateći novosti (preko 80 %), gledajući video klipove ili baveći se nekim oblicima učenja (preko 50 %). Što se tiče društvenih mreža, tek 20 % ne koristi nijednu društvenu mrežu. Najviše ispitanika koristi Facebook (80 %), a manjina još i Twitter i LinkedIn. Kada je riječ o učestalosti korištenja društvenih mreža, više od 90 % korisnika to čini barem jednom ili čak nekoliko puta dnevno, dok je više od 70% u srpnju 2013. posjetilo neku društvenu mrežu. Uz korištenje društvenih
4 http://www.alexa.com/topsites/global, 18. srpnja 2013. 5 Muškarci čine 51 %, a žene 49 % od ukupnog broja registriranih Facebook korisnika u Hrvatskoj. Što se tiče populacije, mladi od 18 do 24 čine 31 % Facebook korisnika. Oni od 18 do 34 godine čine čak dvije trećine Facebook korisnika u Hrvatskoj. (http://manjgura.hr/vijesti/broj-facebook- korisnika-u-hrvatskoj-i-regiji-statistike/, 9. kolovoza 2013.) 6 http://manjgura.hr/vijesti/broj-facebook-korisnika-u-hrvatskoj-i-regiji-statistike/, 9. kolovoza 2013.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 10 MEDIJI / MEDIA mreža, rezultati su pokazali da se svi ispitanici služe mobitelima, a mijenjaju ga nakon dvije godine.7 Još od osamdesetih godina 20. stoljeća kada je uslijedila masovna upotreba videoigara, istraživači pokušavaju utvrditi koji su pozitivni, a koji negativni učinci igranja. Nessia Laniado i Gianfilippo Pietra (2005) istaknuli su da računalne i videoigre poboljšavaju brzinu, koncentraciju, usredotočenost, potiču misaone procese, pospješuju koordinaciju pokreta. Ostali istraživači (Gibb, Bailey, Lambirth, Wilson, 1983.; Green, Bavelier, 2003.; Reisenhuber, 2004.; Satyen, 2005.) dodali su da igre pospješuju usklađivanje osjetila i motorike, oštrinu vida, prostornu orijentaciju pa čak i inteligenciju. Unatoč pozitivnim učincima igranja videoigri, važno je uočiti i one negativne. Na prvom je mjestu velika količina agresije koja je prisutna u igrama, jer čak 89 % igara ima nasilni sadržaj. Istraživanja (Gentile, Lynch, Walsh, 2002.) su pokazala da djeca mogu imitirati akcije i postupke likova iz igara u kretnjama, izrazima i karakteru. Prikupljanje bodova u igri može privući igrače te takve igre poručuju igračima da moraju ubijati protivnike kako bi skupili bodove, odnosno pobijedili i napredovali. Takve poruke utječu na stavove igrača, pa nasilna ponašanja i rješenja opravdavaju i primjenjuju u svakodnevnom životu, jer vide da su takvi obrasci ponašanja efikasni i postižu rezultate. Naravno, ako dijete igra računalne ili videoigre, to nužno ne znači da će biti agresivno prema svojim vršnjacima, ono može osjetiti adrenalin za vrijeme igranja koji obično prestaje završetkom igranja. Nema dokaza da igranje dovodi do agresivnog ponašanja, no ono ga može poticati.8 Igranje karakterizira i nefizička aktivnost i osamljenost, a oni koji neumjereno igraju socijalno se izoliraju te stvarne prijatelje zamjenjuju virtualnima. Treći negativni učinak igranja video igara odnosi se na produživanje vremena igranja, povećane vezanosti uz igre, a može dovesti sve do patološke uporabe. Ako su igrači zaokupljeni igrama, možemo zaključiti da igre koriste prekomjerno te zanemaruju školske i druge obveze zbog želje i potrebe za igranjem. Patološki igrači povećavaju količinu igranja, a ako ne igraju osjećaju nemir,
7 http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/008744/index.hr.html, 9. kolovoza 2013. 8 Srednjoškolac Eric Harris jedan je od počinitelja masakra u školi Columbine 1999. godine. Ubijeno je 15-ero, a ranjeno 23oje ljudi. Harris je bio ovisnik o videoigri DOOM, a prije masakra na svojoj mrežnoj stranici objavio je da će „učiniti DOOM stvarnom“. Uz Harrisa, četrnaestogodišnji Michael Carneal iz Kentuckyja ubio je troje i ranio petero učenika. Bio je ovisan o videoigricama. Zanimljivo je kako ni Harris ni Carneal prije masakra nikada nisu držali pištolj u ruci (Bilić, Gjukić, Kirinić, 2010: 202).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 11 razdražljivost ili jednostavno ne mogu prestati igrati (Bilić, Gjukić, Kirinić, 2010: 204). S obzirom na to da su djeca sve više i više okružena medijima, ne možemo zanemariti njihov utjecaj na ponašanje i djelovanje te djece. Važno je uočiti da su djeca svjesno izložena medijima, slušaju radijske postaje, čitaju novine ili časopise, slušaju glazbu, gledaju televizijske serije, odnosno djeca su aktivni korisnici masovnih medija te ih konzumiraju kako bi zadovoljili svoje potrebe za zabavom, informiranjem, razvijanjem socijalnih odnosa), no oni medijske sadržaje interpretiraju i vrednuju, pripisuju im značenja (Labaš, Vizler, 2005). To nam sve govori da su djeca aktivni primatelji sadržaja, stoga trebaju biti medijski pismena kako bi znala pravilno koristiti medije, informirati se o temama iz medija, shvatiti važnost medija u njihovom svakodnevnom životu pa samim time i u obrazovnom sustavu. Važnost medijske pismenosti očituje se u tome da je korisnik sposoban vrednovati, analizirati, procijeniti i razmijeniti informacije u svim svojim oblicima (Žitinski, 2009, prema Hybels i Weaver, 2000). Vrednovanje je važno za medijsku pismenost zbog uloge medija koju imaju u našem svakodnevnom životu. Korisnici su izloženi medijskim sadržajima te moraju biti medijski pismeni kako bi prosudili i vrednovali ulogu medija koju imaju u njihovom životu, medijski pismena osoba može svjesno koristiti medije te procijeniti kakve poruke mediji nose te kako su one prikazane (Žitinski, 2009). Kada govorimo o medijskoj komptenciji, mislimo na sve one sposobnosti koje pojedincu pomažu u kritičkoj refleksiji u današnjem društvu. Dieter Baacke je prvi objasnio pojam medijska kompetencija te je rekao kako za komunikaciju nije dovoljno imati samo jezičnu kompetenciju, nego pojedinac mora biti sposoban da ono što vidi i čuje sam producira i stvori novu sadržajnu formu. Stjecanje medijskih kompetencija preko medijskoga odgoja koji dovodi do medijske pismenosti u Hrvatskoj snažno promiče projekt „Djeca medija“ Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu u čijem su središtu djeca i mladi, roditelji, nastavnici i stručni suradnici u školama „kojima se želi pomoći da postanu ne samo svjesni i kritični u odabiru i korištenju medija, nego im se – posebno na području novih digitalnih medija – želi pomoći kako bi postali sigurni i odgovorni korisnici, ali i stvaratelji medijskih sadržaja“ (Labaš, 2015: 105). Nazočnost medija u nastavi ili podučavanje učenika o medijima i odgoju za medije, nužno pretpostavlja da bi učitelji ili medijski pedagozi u
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 12 MEDIJI / MEDIA svom medijskom obrazovanju trebali proći tri područja, a prema Pötingeru, Schillu i Thieleu riječ je o područjima opće medijske kompetencije, medijsko didaktičke kompetencije i kompetencije u području medijskog odgoja (Tolić, prema Miliša, Tolić, Vertovšek, 2010: 170-172).
Uloga medija u svakodnevnom životu djece
Metoda istraživanja i odabir uzorka
Kako bismo ispitali koliko djeca koriste medije u informativne, odgojno-obrazovne i zabavne svrhe, odabrali smo kvantitativnu metodu anketu, jednu od najomiljenijih i najrasprostranjenijih metoda u socijalnoj psihologiji i srodnim znanostima (Zvonarević, 1985). Istražili smo i koje medije najčešće koriste, zašto koriste medije, kako provode slobodno vrijeme, koliko vremena općenito provode koristeći masovne medije, jesu li svjesna učinaka korištenja medija, koliko o medijskim sadržajima razgovaraju s odraslim osobama te na kojoj je razini njihovo poznavanje pojmova medijski odgoj, medijska kompetencija i medijska pismenost. Prije ispitivanja postavili smo glavnu hipotezu: Djeca medije najviše koriste u zabavne svrhe u svakodnevnom životu. Ostale specifične hipoteze bile su: 1. Mobilni telefoni najkorišteniji su medij u svakodnevnom životu djece. Slijedi računalo i televizija. 2. Tisak ne čita više od polovice ispitane djece. 3. Djeca najčešće koriste medije zbog informacija. 4. Djeca svakodnevno provedu više vremena koristeći masovne medije nego tijekom jedne jutarnje ili popodnevne smjene u školi. 5. Najučestalija aktivnost kod djece u slobodno vrijeme je upotreba medija. 6. Djeca su svjesna potencijalnih negativnih učinaka korištenja medija, poput oglašavanja, izloženosti nasilju i pornografije. 7. Djeca rijetko razgovaraju o medijskim sadržajima koje gledaju sa svojim roditeljima i nastavnicima.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 13
8. Djeca ne poznaju pojmove: medijski odgoj, medijska kompetencija i medijska pismenost. Anketa je provedena tijekom svibnja i lipnja 2013. u dvije osnovne škole: Osnovnoj školi Ljudevita Gaja i Osnovnoj školi Antuna Augustinčića u Zaprešiću. Uzorak ankete činilo je 184 učenika i učenica. Anketu je činilo 44 uglavnom zatvorenih pitanja, ali i otvorenih te pitanja s mogućnošću više odgovora. Provedena je pismenim putem u školama tijekom svibnja i lipnja 2013. godine.
Rezultati ispitivanja
Metodom ankete ispitali smo 184 učenika i učenica dviju zaprešićkih osnovnih škola, a sudjelovalo je 76 učenika Osnovne škole Ljudevita Gaja i 108 učenika Osnovne škole Antuna Augustinčića. Anketu je ispunilo 50 % učenika i 50 % učenica u dobi od 13 (72,6 %) i 14 (27,4 %) godina.
Tabela 1: Koliko djeca koriste medije u informativne, odgojno-obrazovne i zabavne svrhe?
Odgojno- Odgojno- Informativna obrazovna obrazovna Zabavna
(škola) (kod kuće) vrlo često 19,60 % 2,20 % 2,70 % 63,40 %
često 35,90 % 13,80 % 24,60 % 27,30 %
ponekad 35,90 % 33,10 % 41,50 % 4,90 %
rijetko 8,70 % 14,90 % 22,40 % 4,40 %
nikada 0,00 % 0 % 8,70 % 0,00 %
Izvor: samostalna izrada
Djeca koriste medije u zabavne svrhe vrlo često (63,40 %), u informativne svrhe često (35, 90 %), dok u odgojno-obrazovne svrhe (kod kuće) nikada ne koriste medije. Kada je u pitanju korištenje medija u informativne svrhe, djeca često, odnosno ponekad koriste medije (35,9 %).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 14 MEDIJI / MEDIA
Djeca vrlo često koriste medije, dok 8,7 % djece rijetko koristi medije u informativne svrhe.
Tabela 2: Koji medij najčešće koristiš u informativne svrhe?
računalo 66,70 % televizija 24 % radio 1,60 % tisak 2,20 % mobilni telefon 19,10 % tablet računala 9,80 %
Čak 66,7 % djece informira se putem računala. Slijede televizija i mobilni telefoni s daleko nižim postotcima. U porastu je informiranje putem tablet računala koja koristi 9,8 % djece, dok se manjina služi radijem i tiskom. Djeca su davala višestruke odgovore što govori o tome da djeca kombiniraju različite medije kako bi se informirala. Mediji odgajaju i obrazuju, ali 35,9 % rijetko, odnosno 33,1 % djece ponekad koristi medije u tu svrhu u školi tijekom nastave. Slijede ona djeca koja nikada (14,9 %), često (13,8 %) ili vrlo često (2,2 %) koriste medije. S druge strane, rezultati su pokazali da se djeca puno više služe medijima u odgojno-obrazovnu svrhu kada su kod kuće. Iz rezultata je vidljivo da 41,50 % djece koristi medije ponekad, 24,60 % često, a rijetko 22,40 %. Manjina je rekla da vrlo često (2,70 %) ili nikada (8,70 %) ne koristi medije u odgojno-obrazovnu svrhu.
Tabela 3: Koji medij najčešće koristiš prilikom pisanja domaćih zadaća, seminara i ostalih zadataka za školu?
računalo 19,70 % Wikipedia 43,70 % udžbenik, radna bilježnica 47,50 % nešto drugo 2,20 %
Za pisanje domaćih zadaća, seminara i ostalih zadataka za školu djeca najčešće koriste udžbenik i radnu bilježnicu (47,5 %). S obzirom na
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 15 to da su djeca davala višestruke odgovore, pretpostavljamo da kombiniraju udžbenik i radnu bilježnicu s Wikipedijom, računalom (19,7 %) ili nečim drugom, no djeca nisu navodila što još koriste za pisanje domaćih zadaća i ostalih zadataka za školu.
Tabela 4: Koji medij najčešće koristiš u odgojno-obrazovne svrhe?
računalo 64,30 % televizija 21,40 % radio 0,50 % tisak 2,70 % mobilni telefon 12,10 % tablet računala 6,00 %
Djeca najčešće koriste računalo kada je u pitanju odgoj i obrazovanje. Slijede televizija, mobilni telefoni i tablet računala. Gotovo zanemariv je podatak da u spomenutu svrhu samo 2,70 % djece koristi tisak ili 0,50 % radio. Djeca vrlo često (63,40 %) koriste medije u zabavne svrhe, dok 27,3 % to čini često.
Tabela 5: Koji medij najčešće koristiš u zabavne svrhe?
računalo 60 % televizija 22,20 % radio 2,20 % mobilni telefon 33,30 % tablet računala 8,30 %
Računalo je najkorišteniji medij u zabavne svrhe (60 %). Djeca često pronalaze zabavne sadržaje na mobilnom telefonu9 ili televiziji. Manjina u zabavne svrhe koristi tablet računala i radio. Za razliku od
9 Podatke da 19,10 % djece koristi mobilni telefon u informativne, odnosno 12,10 % u odgojno- obrazovne ili 33,30 % u zabavne svrhe, možemo protumačiti kao pretpostavku da djeca koriste mogućnosti tzv. pametnih telefona (smartphone). Čak 20,2 % ispitane djece koristi 500 MB, 1GB ili više za korištenje interneta.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 16 MEDIJI / MEDIA prethodnih rezultata gdje je manjina za informiranje, odnosno odgoj i obrazovanje koristila i tisak, on je medij za koji djeca smatraju da ih ne može zabaviti. Djeca su u ovom pitanju davala višestruke odgovore. Kada smo ispitali djecu u koje svrhe najčešće koriste medije te koje medije koriste kada to čine, uslijedila su pitanja o razlozima korištenja određenih medija. Kada je u pitanju računalo, čak 89,7 % djece koristi društvene mreže, naposjećenija je Facebook, a slijede i ostale: Twitter i Skype. Djeci su društvene mreže zanimljive zbog jeftine komunikacije jer ne moraju trošiti novac na poruke i pozive putem mobitela (69,5 %). Na drugom je mjestu razmjena informacija za školu i školske/izvanškolske aktivnosti (46,3 %), a slijedi gledanje fotografija svojih prijatelja (13,4 %). Društvene mreže koriste najmanje kako bi na njima bili „ono što stvarno jesu“ (6,1 %). U ovom pitanju djeca su davala višestruke odgovore. Zabrinjavajući je podatak da čak 63 % djece smatra da podaci koje objavljuju na društvenoj mreži nisu zaštićeni. Rezultati ispitivanja pokazali su da čak 74,5 % djece igra računalne ili videoigre. Prednjače dječaci, no primjetno je da ih igraju i djevojčice. Sklonost zaprešićke djece slična je sklonostima njemačke djece o kojoj smo govorili u dijelu o istraživanjima najučestalijih igrica muškog i ženskog spola. S obzirom na to da je većina ovih igrica usmjerena na brzinu, pucanje, nasilje, postizanje velikog broja bodova, zanimljivi su odgovori djece o karakteristikama računalnih igri.
Tabela 8: Računalne igre
zbog računalnih igrica 12,20 % zanemarujem obveze u školi stvaraju nemir u meni ako igram 4,40 % potiču ovisnost 25,40 % potiču agresiju, nasilje i strah 7,20 % korisne su 8,30 % zabavljaju 84,50 %
Računalne igre zabavljaju više od polovice ispitane djece (84,5 %), dok najmanje djece primjećuje da računalne igre stvaraju nemir u njima ako ne igraju (4,4 %). Zanimljiv je podatak da su djeca prepoznala da računalne igre potiču ovisnost, a čak 12,20 % zbog njih zanemaruje svoje obveze u
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 17
školi. Manjina smatra da su računalne igre korisne, odnosno da potiču agresiju, nasilje i strah.
Tabela 7: Radio – tisak – tv
Radio Tisak Tv DA 54,30 % 56,50 % 82,60 % NE 44,60 % 42,40 % 13 %
Kada su u pitanju tradicionalni mediji, radio, tisak i televizija, djeca najčešće gledaju televiziju (82,60 %). Zanimljiv je podatak da više od polovice ispitane djece sluša radio i čita tisak. Najslušanija radijska postaja je Antena Zagreb, a slijede HIT FM, Narodni radio, Hrvatski radio – prvi program. S obzirom na to da je riječ o zaprešićkim učenicima, djeca su izdvojila Radio Zaprešić. Najčitaniji časopis je OK!, a odmah iza njega tabloid 24 sata. OK! je bio najčitaniji časopis među djecom 2001. kada su istraživanje proveli Ilišin, Marinović Bobinac i Radin. U pogledu televizije, prevladavaju humoristične serije10, a najgledanije su Teorija velikog praska, Dva i pol muškarca, Svi vole Raymonda, Puna kuća. Od informativnih emisija djeca su izdvojila Dnevnik, Vijesti, RTL danas. Najzastupljeniji su zabavni sadržaji, poput emisija Galileo, Ninja ratnici, InMagazin, Exkluziv tabloid, serija Naša mala klinika, Lud, zbunjen, normalan, Larin izbor, Ruža vjetrova, Sila, Sulejman Veličanstveni, Pod istim krovom, Malcom u sredini, Princ iz Bel-Aira, Prijatelji, Kako sam upoznao vašu majku. Manjina djece gleda Školski sat, te magazin Lige prvaka. Samo je jedan ispitanik istaknuo da gleda kviz Tog se nitko nije sjetio i emisiju Dobro jutro, Hrvatska. Rezultati o sadržajima koje djeca gledaju, odnosno humoristične serije i serije domaće i inozemne produkcije, poklapaju se s rezultatima istraživanja „Utjecaj medija na hrvatsku obitelj“ koje je pokazalo da je televizija vrlo korišten medij među svim populacijama, te da većina
10 Američke serije samo su jedan od izričaja popularne kulture o kojoj je bilo riječi u teorijskom dijelu. Mladi su vjerojatno emocionalno povezani s određenom skupinom likova serije, serije su dostupne svima, omogućuje običnom čovjeku da uživa u seriji, nisu rezervirane i namijenjene društvenoj eliti, pružaju zadovoljstvo onima koje ih konzumiraju (Labaš, Mihovilović, 2011).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 18 MEDIJI / MEDIA ispitanika gleda serije jer iz njih saznaje o muško-ženskim odnosima, bračnom i obiteljskom životu.
Tabela 9: Gledaš li najčešće?
CMC 10,50 % SPORTSKA TV 12,20 % DOMA TV 10,50 % RTL 2 61,90 % NOVA TV 36,50 % RTL 2 53,60 % HRT 3,30 %
U skladu s najzastupljenijim sadržajima koje djeca gledaju, a riječ je o humorističnim serijama, nije iznenadio podatak da djeca najčešće gledaju RTL 2 televiziju. Riječ je o specijaliziranom kanalu koji tijekom cijeloga dana prikazuje humoristične serije, poput Teorija velikog praska, Dva i pol muškarca, Svi vole Raymonda. Na ovom kanalu nema nijedne emisije koja izravno informira, odgaja ili obrazuje djecu. Slijedi RTL televizija, komercijalna televizija koja je prvenstveno usmjerena na zabavne sadržaje uz poneke informativne emisije, primjerice RTL danas koju su i sama djeca izdvojila ili zabavno-obrazovnu emisiju Galileo koja donosi različite znanstvene vijesti i priče. Na trećem je mjestu Nova TV, još jedna komercijalna televizija koja prikazuje većinu emisija i serija koju su djeca izdvojila, primjerice Sila, Sulejman Veličanstveni, Ninja ratnici, InMagazin. Razočaravajući, no ne i iznenađujući podatak je 3,30 % djece koja prate HRT, jedinu hrvatsku javnu televiziju koja pokriva trostruku ulogu medija, informativnu, odgojno-obrazovnu i zabavnu. Primjerice, Školski sat i Dobro jutro, Hrvatska dvije su emisije koje se prikazuju u jutarnjem terminu pa pretpostavljamo da ih djeca gledaju prije polaska u školu ili za vrijeme pisanja zadaća kada su u popodnevnoj smjeni u školi. Da je televizija tradicionalan medij koji djeca najviše koriste govori i rezultat da 74,9 % djece gleda filmove na televiziji. S obzirom na dostupnost računala u kućanstvima i pristup internetu, ne čudi da 25,1 % djece gleda filmove na računalu ili putem interneta. Filmovi na DVD-u su zanimljivi 11 % djece, dok odlazak u kino preferira samo 8 % djece. Djeca
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 19 su na ovo pitanje davala višestruke odgovore, pa ukupan postotak prelazi 100 %. Što se tiče korištenja medija u nastavi, djeca najviše koriste računalo (57 %). Zanimljivo je da nastavnici i dalje upotrebljavaju radio (23,2 %) putem kojega reproduciraju kazete ili puštaju cd s obrazovnim sadržajem. Film koristi tek 18,5 % nastavnika, a samo 4 % ih koristi novine, pri čemu možemo zaključiti da se novine uglavnom koriste na satovima hrvatskog jezika.
Tabela 10: Zašto najčešće koristiš medije?
zbog informacija 21,80 % zbog zabave 68,70 % zbog učenja 8,40 % zbog komunikacije s 35,20 % prijateljima
Djeca najčešće koriste medije zbog zabave (68,70 %), a taj nas podatak nije nimalo iznenadio. Manje od polovice ispitane djece koristi medije zbog komunikacije s prijateljima, dok manjina koristi medije kao sredstvo informiranja ili učenja (8,40 %). Djeca su u ovom pitanju davala višestruke odgovore pa postotak prelazi 100 %.
Tabela 11: Koliko su mediji od 1 do 5 značajni u tvom životu?
ocjena 1 2,20 % ocjena 2 6,70 % ocjena 3 29,80 % ocjena 4 40,40 % ocjena 5 21,30 %
Čak 40,4 % djece ocijenilo je medije vrlo važnima u svom životu, što govori da mediji zauzimaju značajno mjesto u svakodnevnom životu djece. Slijede djeca kojima su mediji važni, dok je manjina rekla da im mediji uopće ili nisu važni. Čak 21,3 % djece smatra da su mediji jako važni u njihovom životu.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 20 MEDIJI / MEDIA
Tabela 12: Najvažnije karakteristike medija
smanjuju kreativnost 12 % potiču agresiju i strah 5,50 % nameću svoja stajališta 10,40 % manipuliraju 13,10 % zabavljaju 86,90 % informiraju 72,10 % obrazuju i odgajaju 27,90 %
Djeca smatraju da mediji najčešće zabavljaju (86,90 %), zatim informiraju te na samom kraju, obrazuju i odgajaju. Trostruka uloga medija poznata je i dje ci. Manjina djece primjećuje da mediji ujedno i manipuliraju, smanjuju kreativnost, nameću svoja stajališta te potiču agresiju i strah (5,50 %). U ovom je pitanju dana mogućnost više odgovora pa ukupan postotak prelazi 100%.
Tabela 13: Koliko vremena svakodnevno provedeš koristeći medije?
između 1 do 2 sata 38,90 % od 2 do 3 sata 40,60 % od 4 do 6 sati 15 % više od 6 sati 5,60 %
Djeca svakodnevno provedu od 2 do 3 sata (40,60 %), uz medije, a slijede djeca koja koriste medije između 1 do 2 sata. Najmanje djece koristi medije više od 6 sati svakodnevno.
Tabela 14: Koliko prosječno vremena provodiš uz medije vikendom?
između 1 do 2 sata 13,40 % od 2 do 3 sata 43,60 % od 4 do 6 sati 29,10 % više od 6 sati 14,50 %
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 21
Odgovori djece iznenadili su s obzirom na to da najveći broj ispitane djece, njih 43,60 %, koristi medije od 2 do 3 sata vikendom, što znači da djeca jednako koriste medije svakodnevno i vikendom. Slijede djeca koja koriste medije od 4 do 6 sati. Vrlo je iznenađujući podatak da djeca češće koriste medije više od 6 sati od one djece koja to čine između 1 do 2 sata. Rezultati su pokazali da čak 8,90 % djece koristi medije više od 6 sati vikendom u odnosu na svakodnevno korištenje medija.
Tabela 15: Način korištenja slobodnog vremena
Druženje s obitelji 37,40 % Druženje s vršnjacima 56,60 % Korištenje medija 32,40 % Kreativne grupe 3,30 % Zbor u školi/izvan škole 4,40 % sport 67 %
Sport je najuobičajenija aktivnost kojom se u slobodno vrijeme bavi čak 67 % djece.11 Slijedi druženje s vršnjacima, korištenje medija pa druženje s obitelji. Djeca slobodno vrijeme najmanje provode pjevajući u školskom ili nekom drugom zboru ili u kreativnim grupama. Rezultat prema kojem mali broj djece sudjeluje u zborskim aktivnostima ili nekim kreativnim grupama unutar centra za mlade, veliki je izazov lokalnoj zajednici (u ovom slučaju Gradu Zaprešiću) koja bi trebala osigurati niz kvalitetnih sadržaja kojima će djeca ostvariti svoja prava i potrebe za odgojno-obrazovnim, kulturnim, socijalnim i razvojnim vrijednostima. Uz to, važno je sportske i kulturne sadržaje učiniti jednako dostupnima svima, te na taj način poticati djecu na kvalitetno ispunjavanje slobodnog vremena (Reić Kukoč, Pezo, prema Flego, 2010).
11 Bavljenje sportom sigurno je dobar odabir korištenja slobodnog vremena. Dijete se sportom izražava, zadovoljava svoje potrebe, istražuje, komunicira, raspolaže vremenom, određuje prioritete, nosi se s neugodom, pogreškama, izazovima i posljedicama loših odluka. Iz tih pozitivnih razloga, „poticanje djeteta na tjelesnu aktivnost kao stil života i stvaranje uvjeta za bavljenje sportom i rekreacijom odgovornost je roditelja, škole, lokalne zajednice i države, pri čemu djetetove sposobnosti, afiniteti i potrebe trebaju biti polazište za odluku o tome kojom će se aktivnošću i koliko intenzivno dijete baviti u području sporta i rekreacije“ (Gabelica Šupljika, prema Flego, 2010: 54).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 22 MEDIJI / MEDIA
S obzirom na visok postotak djece koja se u slobodno vrijeme druže s vršnjacima, zanimao nas je način na koji djeca najčešće komuniciraju međusobno. Čak 49,2 % djece govori da podjednako komunicira sa svojim prijateljima u školi i putem društvenih mreža. Njih 6,1 % reklo je da češće razgovara sa svojim vršnjacima putem društvenih mreža. Ovi rezultati ne iznenađuju jer se upravo „na mnogim društvenim mrežama korisnici ne 'umrežavaju', nego komuniciraju s osobama koje su već dio njihove društvene mreže, tj. s njima se druže i u stvarnosti“ (Labaš, prema Labaš, Polegubić, 2012: 68). Djeca su u ovom pitanju davala višestruke odgovore.
Tabela 16: Negativni učinci medija
Ima li korištenje Jesi li svjestan/svjesna medija negativne negativnih učinaka
učinke? korištenja medija? DA 68,30 % 79,30 % NE 31,70 % 19 %
Korištenje medija ima negativne učinke prema mišljenju 68,30 % djece. Više od polovice ispitanih (79,30 %) odgovorilo je da je svjesno negativnih učinka, dok je manjina (19 %) rekla kako toga nije svjesna.
Tabela 17: Koji su najveći problemi upotrebe medija?
Izloženost nasilju 51,10 % konzumerizam 20,70 % pornografski sadržaji 36,80 % oglašavanje 9,80 %
Izloženost nasilju (51,10 %) najveći je problem upotrebe medija. Slijede pornografski sadržaji, konzumerizam i oglašavanje (9,80 %). Djeca su u ovom pitanju davala više odgovora pa ukupni postotak prelazi 100%. Kada je u pitanju izloženost nasilju, vrijedni su podaci koje su djeca dala u
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 23 nastavku ankete. Čak 68,5 % gleda crtiće, a njih 46,40 % istaknulo je da su crtići i filmovi koje gledaju nasilni.12 Prevladavaju odgovori djece koja su rekla da sadržaji (filmovi, crtići) koje gledaju nisu nasilni (53,60 %). Već smo spomenuli da 74,5 % djece igra računalne ili videoigre, no samo 7,20 % primjećuje da računalne igre potiču agresiju, nasilje i strah. Ovakvi rezultati koji pokazuju da 53,60 % djece smatra da crtići koje gledaju nisu nasilni, podudaraju se s rezultatima brojnih istraživanja13. Iako djeca gledaju crtiće koji sadrže nasilje u sebi, primjerice Tom & Jerry, Dragon Ball, Pokemoni, publika nije toga svjesna pa ih ne doživljava kao nasilne. Takvo shvaćanje može dovesti do „desenzibiliziranja medijskih korisnika koji nasilje mogu početi doživljavati kao normalnu stvar, te posljedično ne shvaćaju bol koja se nasiljem uzrokuje kod drugih osoba, što može dovesti do povećanja agresivnog ponašanja tih korisnika. Ujedno je riječ o teoriji o navikavanju14, prema kojoj korisnici doživljavaju nasilje kao normalno, svakodnevno ponašanje, povećaju toleranciju prema nasilju i smanjuju prag sputanosti da sami budu nasilni“ (Ciboci, Kanižaj, prema Ciboci, Kanižaj, Labaš, 2011: 16-17).
Tabela 18: Razgovaraš li sa svojim roditeljima ili nastavnicima o korištenju medija i medijskim sadržajima?
DA 49,50 % NE 49,50 %
Ovo je pitanje pokazalo da djeca podjednako razgovaraju i ne razgovaraju s roditeljima ili nastavnicima o korištenju medija i medijskim sadržajima, dok 1 % ispitanika nije odgovorilo. Nerazumijevanje odraslih (47,5 %) najčešći je razlog nekomunikacije između roditelja ili nastavnika i
12 Djeca su izdvojila da gledaju sljedeće crtiće: Tom & Jerry, Štrumfovi, Teletubbiesi, Pokemoni, Ben 10, Medvjedići dobrog srca, Garfield, Madagaskar, Nemo, Power Rangers, Dragon Ball, Spužva Bob, Ledeno doba, Digimoni, Oggy i žohari. 13 U popisu literature donosimo listu korištenih radova, a ovdje izdvajamo dva teksta iz 2015. i 2000. godine kako bi se uočio nastavak i napredak u istraživanjima: Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D. (2015), Public Opinion Research as a Prerequisite for Media Education Strategies and Policies, u: Kotilainen, S., Kupiainen, R. (ur.), Reflections on Media Education Futures, Göteborg: Nordicom – University of Gothenburg, 171-182; Erjavec, K., Zgrabljić Rotar, N. (2000). Odgoj za medije u školama u svijetu: hrvatski model medijskoga odgoja, Medijska istraživanja, 6(1): 89-107. 14 Uz teoriju o navikavanju, razvile su se različite teorije koje objašnjavaju nasilje u medijima – teorija o katarzi, kultivacijske teorije, teorija o socijalnom učenju, prijenos stanja uzbuđenosti, priming teorija, skript teorija (Ciboci, Kanižaj, prema Ciboci, Kanižaj, Labaš, 2011: 17–19).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 24 MEDIJI / MEDIA djece. Slijede nedostatak vremena (25,3 %), nešto drugo (21,2 %) te strah (8,1 %). Kada je u pitanju nešto drugo, djeca su najčešće navela sljedeće razloge: „nisam razmišljao o tome“, „nemam potrebu“, „nemam vremena“, „jer me gnjave“, „ne da mi se“, „imam pametnijeg posla“, „jer ih nije briga“, „osjećam se glupo“, „mislim da nije potrebno“, „zbog srama“. Takve rezultate možemo potkrijepiti razmišljanjem Davida Buckinghama koji smatra da se smanjio broj tradicionalnih obitelji, da dolazi do sve više razvoda pa sve više djece često živi s jednim roditeljem, da je mnogo obitelji bez stalnih primanja što dovodi do razlika između siromašnih i obitelji. Takvo stanje mijenja odnose unutar obitelji, roditelji i djeca ne komuniciraju dovoljno niti dovoljno kvalitetno, roditelji sve duže rade, a djeca su prepuštena različitim ustanovama (Uldrijan, prema Labaš, 2011) i na kraju, svojim vršnjacima. Unatoč ovim razmišljanjima, vrijedi uzeti u obzir i druga stajališta. Mataušić smatra da su roditelji danas zbunjeni i ne znaju općenito kako odgajati djecu. Ta zbunjenost proteže se i na medije, roditelji nisu dovoljno pripremljeni, ne razumiju dovoljno zakonitosti medija da bi mogli kontrolirati djecu i objašnjavati im, a s druge strane, ne mogu kontrolirati djecu koja ostaju sama kod kuće dok roditelji rade (Rimić, 2007: 9).
Tabela 19: Razgovaraš li sa svojim vršnjacima o medijskim sadržajima?
DA 82,60 % NE 15,20 %
Djeca najčešće razgovaraju o medijima i medijskim sadržajima sa svojim vršnjacima, a 2,20 % ispitanika nije odgovorilo na pitanje. Ovakvi rezultati poklapaju se sa istraživanjima Ilišin, Marinović Bobinac i Radina koji su utvrdili da djeca imaju potrebu dijeliti s drugima svoje dojmove i razmišljanja o onome što su čitala, slušala ili gledala, a o tome najviše razgovaraju s vršnjacima. S obzirom na to da 82,60 % djece razgovara s vršnjacima, a 49,50 % s roditeljima ili nastavnicima, zabrinjavajuće je da roditelji propuštaju razgovor sa svojom djecom te „dopuštaju da mimo njih prolaze iskustva njihove djece s paralelnim medijskim svijetom u koji su svakodnevno više ili manje uključena, kao što propuštaju i gotovo idealnu prigodu za nenametljivu dodatnu edukaciju i vrijednosno umjeravanje djece“ (Ilišin, Marinović Bobinac, Radin, 2001: 152). Takvi rezultati govore o laissez faire
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 25 odgoju u kojem roditelji ne razgovaraju sa svojom djecom te ih prepuštaju većem utjecaju vršnjaka i šire okoline (Ilišin, Marinović Bobinac, Radin, 2001), a upravo na više razgovora zbog nedostatka medijskoga odgoja potiču Ciboci, Kanižaj i Labaš (2014).
Tabela 20: Skupina pitanja (41.-43.)
predmet knjige, pojam u školi enciklopedije DA 16,80 % 67,90 % 7,10 % NE 78,90 % 29,40 % 91,30 %
Više od polovice ispitane djece nije čulo za medijski odgoj, medijsku kompetenciju i medijsku pismenost. Dok 4,3 % ispitanih nije odgovorilo na pitanje, njih je 16,8 % čulo za pojmove, najčešće su navodili pojam medijski odgoj, a zatim slijedi medijska pismenost. Samo je jedan ispitanik odgovorio da je čuo za sva tri pojma. Kada se djecu upitalo bi li htjela imati predmet u školi koji se bavi medijima i odgojem za medije, njih 67,90 % odgovorilo je potvrdno, dok 2,70 % djece nije odgovorilo na pitanje. Razočaravajući je podatak da djeca, koja su okružena medijima i izložena medijskim sadržajima, ne čitaju knjige ili enciklopedije o medijima koje koriste. Manjina je pročitala takve knjige, a najčešće se radilo o korištenju interneta, o korištenju Facebooka za tinejdžere ili o tehnologiji, dok 1,60 % djece nije odgovorilo na pitanje.
Zaključak
Masovni mediji danas igraju veliku ulogu u svakodnevnom životu. Oni osim što informiraju, odgajaju i obrazuju te zabavljaju, sve češće manipuliraju, nameću svoja stajališta, potiču agresiju, nasilje i strah. Mediji postaju toliko neizbježni da se moramo braniti od njih i njihovog utjecaja na naše ponašanje, ideje, stavove i razmišljanja. U tome nam može pomoći dodatna edukacija, stjecanje medijske kompetencije i pismenosti kako bismo postali samostalni korisnici koji mogu prepoznati kvalitetan medijski sadržaj, vrednovati ga, te kritički pristupati medijima i biti oprezan prilikom njihovog korištenja. Sve nas ovo navodi na zaključak da je
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 26 MEDIJI / MEDIA potrebno ispitati kako se djeca u svom svakodnevnom životu snalaze uz medije kojima su izloženi sve više i više. Zbog toga smo i proveli anketno ispitivanje tijekom svibnja i lipnja 2013. godine u dvije zaprešićke osnovne škole, Osnovnoj školi Ljudevita Gaja i Osnovnoj školi Antuna Augustinčića. Uzorak je činilo 184 učenika i učenica u dobi od 13 i 14 godina. Glavna je hipoteza koju smo postavili prilikom ovog ispitivanja, Djeca najviše koriste medije u zabavne svrhe u svakodnevnom životu, potvrđena. To su pokazali odgovori djece koja su rekla da vrlo često koriste medije u zabavne svrhe (63,40 %) u odnosu na informativne svrhe (19,60 %). Kada je u pitanju često korištenje medija, 27,3 % djece ih koristi u zabavne svrhe, a 35,9 % u informativne svrhe. Prva specifična hipoteza, Mobilni telefoni najkorišteniji su medij u svakodnevnom životu djece. Slijedi računalo i televizija, djelomično je potvrđena. Zaista je riječ o tri najkorištenija medija među djecom, no računalo je najkorišteniji medij u svakodnevnom životu, o čemu nam govore podaci o korištenju tog medija u informativne (66,7 %), odgojno-obrazovne (64,3 %) te zabavne svrhe (60 %). Kada su u pitanju zabavne svrhe, čak 89,7 % koristi društvene mreže, a 74,5 % igra računalne igre. Na drugom je mjestu televizija koju djeca koriste 24 % za informiranje, 21,4 % za odgoj i obrazovanje te 22,3 % za zabavu. Korištenje mobilnih telefona je u porastu jer se koristi 19,1 % u informativne svrhe, 12,1 % u odgojno- obrazovne svrhe, no 33,3 % u zabavne svrhe. Druga je specifična hipoteza, Tisak ne čita više od polovice ispitane djece, opovrgnuta. Iznenađujući je podatak da 56,50 % djece čita tisak, a najčitaniji časopisi su OK!, tabloid 24 sata, slijede dnevne novine Večernji list, Jutarnji list i časopis Teen te Sportske novosti. Manjina djece je izdvojila da čita sljedeće časopise: Science, National Geographic, Reboot, Gloria, Košarka, Plavi oglasnik, Modru lastu, dok više od ovih navedenih časopisa djeca čitaju Playboy. Treća je specifična hipoteza, Djeca najčešće koriste medije zbog informacija, opovrgnuta. Djeca najčešće koriste medije zbog zabave, čak njih 68,70 %, u odnosu na 21,80 % djece koja koriste medije zbog informacija. Rezultati su pokazali da djeca u prosjeku provedu 6 sati tijekom jutarnje ili popodnevne smjene u školi, dok s druge strane, djeca svakodnevno koriste medije od 2 do 3 sata, pri čemu je četvrta specifična hipoteza Djeca svakodnevno provedu više vremena koristeći masovne medije nego tijekom jedne jutarnje ili popodnevne smjene opovrgnuta.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 27
Čak 67 % djece bavi se sportom, pri čemu je sport najučestalija aktivnost kod djece u slobodno vrijeme, te je opovrgnuta i peta specifična hipoteza Najučestalija aktivnost kod djece u slobodno vrijeme je upotreba medija. Upotreba medija je na trećem mjestu (32,40 %), a više od toga, djeca se druže s vršnjacima (56,60 %), a zatim s obitelji (37,40 %). Da korištenje medija ima negativne učinke smatra 68,30 %, dok je 79,30 % djece svjesno potencijalnih negativnih učinaka korištenja medija poput oglašavanja, izloženosti nasilju i pornografije. Time je potvrđena šesta specifična hipoteza: Djeca su svjesna potencijalnih negativnih učinaka korištenja medija, poput oglašavanja, izloženosti nasilju i pornografije. Najveći problem upotrebe medija je izloženost nasilju prema mišljenju 51,10 % djece. Na drugom mjestu su pornografski sadržaji (36,80 %). Zanimljivo je kako samo 9,80 % djece uočava oglašavanje kao problem upotrebe medija. Sedma specifična hipoteza Djeca rijetko razgovaraju o medijskim sadržajima koje gledaju sa svojim roditeljima i nastavnicima opovrgnuta je, jer rezultati pokazuju da 49,50 % djece razgovara s roditeljima ili nastavnicima, a isti je postotak za djecu koja ne razgovaraju. Djeca najčešće ne razgovaraju zbog nerazumijevanja odraslih, zatim zbog straha i nedostatka vremena. Znatno se ističu rezultati prema kojima 82,60 % djece razgovara o medijskim sadržajima s vršnjacima. Prije posljednje hipoteze, važno je uočiti podatke koje su djeca dala u anketi. Čak 40,4 % djece ocijenilo je medije vrlo važnim u svom životu, što govori da mediji zauzimaju značajno mjesto u svakodnevnom životu djece. Slijede djeca kojima su mediji važni, dok je manjina rekla da im mediji uopće ili nisu važni. Čak 21,3 % djece smatra da su mediji jako važni u njihovom životu. Kada su trebala odabrati više karakteristika medija, djeca su najčešće rekla da mediji zabavljaju (86,90 %), informiraju (72,10 %) te na samom kraju, odgajaju i obrazuju (27,90 %). Primjetno je da su mediji sastavni dio života djece te su ona izložena različitim medijskim sadržajima. Postavlja se pitanje kako se štite od različitih neprimjerenih sadržaja jer smo potvrdili osmu specifičnu hipotezu: Djeca ne poznaju pojmove medijski odgoj, medijska kompetencija, medijska pismenost. Čak 78,90 % djece nikada nije čulo za te pojmove, no ohrabruje činjenica da bi 67,90 % djece htjelo imati predmet koji bi se bavio medijima i odgojem za medije. Ovi posljednji rezultati mogu poslužiti nastavnicima i roditeljima kao putokaz kako postupati s djecom kada su u pitanju mediji. Nastavnici i roditelji trebali bi odvojiti vrijeme za djecu te razgovarati s njima o
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 28 MEDIJI / MEDIA medijima, njihovom korištenju i mogućnostima, te ukazati na opasnosti kojima su djeca izložena. Kako bi spriječili da mediji postanu najvažniji socijalizacijski agens u životima djece, roditelji bi se trebali sami informirati o medijima koje koriste njihova djeca. Nakon informiranja, djecu bi trebalo podučiti kako se kritički odnositi prema medijima kojima su izloženi da bi se oslobodili različitih medijskih manipulacija. S obzirom na to da su rezultati ispitivanja pokazali da djeca najviše koriste medije zbog zabave, nastavnici i roditelji trebali bi osvijestiti djeci da mediji mogu biti jednako korisni kao sredstvo informiranja i stjecanja novih znanja. Dijete na taj način može razvijati vještine pisanja, čitanja, slušanja, govorenja, kritičkog mišljenja, odvajanja bitnih od nebitnih činjenica. Kao i djeca, roditelji i nastavnici bi također trebali biti sposobni razumjeti medijski sadržaj, vrednovati njegov vizualni izgled kao i uspješno poznavati računalo i služenje internetom. Roditelji i nastavnici su najodgovorniji kada je u pitanju osmišljavanje slobodnog vremena djece. Ako je dijete prepušteno samom sebi jer roditelji rade, roditelji bi mogli kvalitetnije osmisliti njegovo slobodno vrijeme, naravno, uz dogovor s djetetom jer je važno da roditelji ne postavljaju različite uvjete i zabrane koje neće pridonijeti dječjem razvoju. Primjerice dijete može sudjelovati u filmskim radionicama, novinarskoj grupi uređujući školski list, vodeći radijsku emisiju ako škola to omogućuje. Ovo su samo neke od osnovnih smjernica koje bi djeci, roditeljima i nastavnicima mogle pomoći u daljnjem korištenju i razumijevanju medija. Također, preporuča se čitanje literature o navedenoj tematici te posjećivanje različitih mrežnih stranica koje mogu pomoći u informiranju djece, roditelja i nastavnika. U Hrvatskoj je više takvih stranica, a posebno želimo skrenuti pozornost na mediji.hr i ucitelji.hr, kao i na portalu www.djecamedija.org koji služi kao „sustavna edukacija o medijima, prvenstveno onima u Hrvatskoj“, te za „poticanje razvoja osviještenih korisnika koji s razumijevanjem i kritičkim odmakom konzumiraju medijske sadržaje koje sami odabiru“.15 Portal je koristan ne samo djeci, već i nastavnicima i roditeljima jer se na jednom mjestu mogu pronaći pozitivni i negativni primjeri iz medijske svakodnevice, pregled hrvatskih i inozemnih publikacija koje govore o medijima, korištenju medija, njihovoj ulozi i utjecaju medija na pojedince, pravni propisi, kodeksi i smjernice te ostali podaci o korisnim stranicama, igrama za djecu itd.
15 http://www.djecamedija.org/?page_id=8, 11. kolovoza 2013.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 29
Literatura
Bilić, V., Gjukić, D., Kirinić, G. (2010). Mogući učinci igranja računalnih igrica i videoigara na djecu i adolescente. Napredak 151 (2), 195-213. Bilić, V., Ljubin Golub, T. (2011). Patološko igranje videoigara: uloga spola, samopoštovanja i edukacijske sredine. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 47 (2), 1-13. Bertrand, C-J. (2007). Deontologija medija. Zagreb: Sveučilišna knjižara. Ciboci, L., Jakopović, H., Opačak, S., Raguž, A. (2011). Djeca u dnevnim novinama. Analiza izvještavanja o djeci u 2010., 103-167, u: Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D. (ur.) Djeca medija: od marginalizacije do senzacije. Zagreb: Matica hrvatska. Ciboci, L., Kanižaj. I. (2011). Kako je nasilje preko medija ušlo u naše domove. Utjecaji, učinci i posljedice nasilja na djecu i mlade, 11-34, u: Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D. (ur.) Djeca medija: od marginalizacije do senzacije. Zagreb: Matica hrvatska. Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D. (2014). Media education from the perspective of parents of preschool children: challenges and trends in free time media use, Medijska istraživanja, 20(2): 53-67. Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D. (2015). Public Opinion Research as a Prerequisite for Media Education Strategies and Policies, u: Kotilainen, S., Kupiainen, R. (ur.), Reflections on Media Education Futures, Göteborg: Nordicom – University of Gothenburg, 171-182. Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D. (2013). The Efficiency of Regulation and Self-regulation: Croatian Media’s Protection of Children’s Rights (2008 – 2012). CM – Časopis za upravljanje komuniciranjem – Communication Management Quarterly, 8(29):147-170. Ciboci, L., Labaš, D. (2015). Utjecaj medija na igru djece predškolske dobi (s Lanom Ciboci), u: Smajić, D. i Majdenić, V., Dijete i jezik danas. Dijete i mediji. Children and language today. Children and media, Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku – Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, 363-388. Ciboci, L., Osmančević, L. (2015). Kompetentnost nastavnika hrvatskoga jezika za provođenje medijske kulture u hrvatskim osnovnim školama, u: Car, V., Turčilo, L., Matović, M. (ur.), Medijska pismenost – preduvjet za
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 30 MEDIJI / MEDIA odgovorne medije, Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, 121-138. Erjavec, K., Zgrabljić Rotar, N. (2000). Odgoj za medije u školama u svijetu: hrvatski model medijskoga odgoja, Medijska istraživanja, 6(1): 89-107. Frau-Meigs, D. (2012). Transliteracy as the New Research Horizon for Media and Information Literacy, Medijske studije, 3(6): 14-27. Gabelica Šupljika, M. (2010). Sport i rekreacija u slobodno vrijeme djece – za sve ili samo za odabrane?, 47-54, u: Flego, M. (ur.) Dječja prava i slobodno vrijeme. Zagreb: Pravobranitelj za djecu Gavranović, A. (2009). Mediji: mitovi i stvarnost. Zagreb: Sveučilišna knjižara. Ilišin, V., (2003). Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim sadržajima, Medijska istraživanja, 9(2): 9-34. Ilišin, V. (2012). Roditelji kao medijski odgajatelji: komunikacija djece i roditelja o medijskim sadržajima, u: Zgrabljić Rotar, N. (ur.) Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo: Media Centar, 131-152. Ilišin, V., Marinović Bobinac, A., Radin, F. (2001). Djeca i mediji: uloga medija u svakodnevnom životu djece. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Kunczik, M. (2014). Masovni mediji i njihov utjecaj na društvo, u: Malović, S., Maletić, F., Vilović, G., Kurtić, N. (ur.), Masovno komuniciranje, Zagreb: Golden maketing-Tehnička knjiga – Sveučilište Sjever, 15-39. Labaš, D. (2015). „Djeca medija“ – mladi obrazuju mlade, u: Car, V., Turčilo, L., Matović, M. (ur.), Medijska pismenost – preduvjet za odgovorne medije, Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, 109-121. Labaš, D. (2015). Komunikacija odgaja – odgoj komunicira. Prijedlozi i smjernice za medijski odgoj, u: Brusić, R. i dr. (ur.) Komunikacija odgaja – odgoj komunicira. Emocionalna i medijska pismenost, Zagreb: Pragma, 61-68. Labaš, D. (2012). Komunikacija (u) novim medijima. Facebook – nova (župna) zajednica?, 59-81, u: Labaš, D., Polegubić, A. (ur.) Mediji i nova evangelizacija. Frankfurt am Main: Hrvatski dušobrižnički ured. Labaš, D., Mihovilović, M. (2011). Masovni mediji i semiotika popularne kulture. Kroatologija 2 (1), 95-122. Labaš, D., Vizler, A. (2005). Odgovornost primatelja u svjetlu medijske etike. Nova prisutnost 3 (2), 277-296.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 D. Labaš, P. Marinčić: Mediji kao sredstvo... 31
Maletić, F. (2014). Medijska pismenost, u: Malović, S., Maletić, F., Vilović, G., Kurtić, N. (ur.), Masovno komuniciranje, Zagreb: Golden maketing- Tehnička knjiga – Sveučilište Sjever, 135-213. Malović, S. (2007). Mediji i društvo. Zagreb: Sveučilišna knjižara. Malović, S. (2005). Osnove novinarstva. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. Masterman, L. (1985). Teaching the media, London – New York: Routledge. Mikić, K., (2002). Uloga medija u životu djeteta do desete godine starosti, Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, 4(1): 151-162. Miliša, Z., Tolić, M., Vertovšek, N. (2009). Mediji i mladi – prevencija ovisnosti o medijskoj manipulaciji. Sveučilišna knjižara. Zagreb. Miliša, Z., Tolić, M., Vertovšek, N. (2010). Mladi – odgoj za medije. M.E.P. d.o.o. Zagreb. Peran, S. (2010). Sapunice, telenovele i slika obitelji. Nova prisutnost 10 (3), 443-457. Potter, W. J. (2014). Guidelines for Media Literacy Interventions in the Digital Age, Medijska istraživanja, (20)2: 5-29. Reić Kukoč, B., Pezo, A. (2010). Uloga lokalne zajednice u ostvarivanju prava djece na kvalitetno slobodno vrijeme, 29-34, u: Flego, M. (ur.) Dječja prava i slobodno vrijeme. Zagreb: Pravobranitelj za djecu. Ricchiardi, S., Malović, S. (1996). Uvod u novinarstvo. Zagreb: Izvori. Rodek, S. (2007). Novi mediji i učinkovitost učenja i nastave. Školski vjesnik 56 (1-2), 165-170. Rimić, R. (2007). Mediji ne smiju zaboraviti odgojnu ulogu. Glas koncila 46 (20), 8-9. Rideout, V. (2007). Parents, children & media: a Kaiser Family Foundation survey. California: The Henry J. Kaiser Family Foundation. Špiranec, S., Banek Zorica, M. (2008). Informacijska pismenost: teorijski okvir i polazišta, Zagreb: Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tolić, M. (2009). Temeljni pojmovi suvremene medijske pedagogije, Život i škola, 55 (22): 97-103. Uldrijan, I. (2011). Zašto odgajati za medije? Mediji kao „odgojitelji“ u doba odgojno krize, 173-
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 32 MEDIJI / MEDIA
192, u: Labaš, D. (ur.) Komunikacija i mediji u krizi, Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Zgrabljić Rotar, N. (2011). Digitalno doba. Masovni mediji i digitalna kultura, Zadar: Sveučilište u Zadru i Naklada medijska istraživanja d.o.o. Zvonarević, M. (1985). Socijalna psihologija. Zagreb: Školska knjiga. Žitinski, M. (2009). Što je medijska pismenost? Obnovljeni život, 64 (2), 233- 246.
Mrežni izvori http://www.alexa.com/topsites/global, 18. srpnja 2013. http://www.djecamedija.org/?page_id=8, 11. kolovoza 2013. http://www.gfk.hr/public_relations/press/press_articles/008744/index.h r.html, 9. kolovoza 2013. http://manjgura.hr/vijesti/broj-facebook-korisnika-u-hrvatskoj-i-regiji- statistike/, 9. kolovoza 2013. http://www.novilist.hr/Sci-Tech/Tehnologija/E-skola-moze-biti-opasna- boli-glava-od-tableta, 13. kolovoza 2013. http://www.poliklinika-djeca.hr/istrazivanja/, 10. kolovoza 2013. http://www.unicef.hr/upload/file/353/176706/FILENAME/Izvjestaj__ Iskustva_i_stavovi_djece_roditelja_i_ucitelja_prema_elektronickim_mediji ma.pdf, 25. srpnja 2013.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 33
Pregledni rad UDK 316.77:659.14 Primljeno: 7. 9. 2016.
Franceska Vlašić
Radio i konvergencija medija: komparativna analiza HR Radio Dubrovnika i Central Coast Public radija KUSP
Sažetak
Rad donosi zbir podataka iz postojeće literature i relevantnih internetskih izvora, kao i istraživanje i usporedbu javnog radija Radio Dubrovnika i radija „zajednice“ Central Coast Public radija KUSP iz Monterey Baya u Sjedinjenim Američkim Državama. Community radio ili radio zajednice relativno je nepoznat i nedovoljno obrađen pojam u hrvatskoj literaturi, vjerojatno ponajviše zato što na ovom području i ne postoji. Iako spada u javni radio, u Hrvatskoj bi se, zbog načina financiranja i funkcioniranja, možda najbolje mogao usporediti s konceptom studentskog radija.
Ključne riječi: radio, javni radio, community radio, konvergencija
Autorica Franceska Vlašić je magistra javnih medija i studentica doktorskog studija Sveučilišta J.J.Strossmayera, Osijek, e-mail: [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 34 MEDIJI / MEDIA
Review article UDK 316.77:659.14 Received: 7. 9. 2016.
Franceska Vlašić
Radio and media convergence: comparative analysis of public radio Radio Dubrovnik and Central Coast Public Radio KUSP
Summary
The work presents the summary of data from existing literature and relevant Internet sources, as well as research and comparison of public radio Radio Dubrovnik and community radio Central Coast Public Radio from Monterey Bay in the United States. Community radio is relatively unknown and undertreated term in Croatian literature, probably largely because it doesn't exist in this area. Although it is a kind of public radio, in Croatia it could be, due to its funding and functioning, best compared to the concept of student radio.
Key Words: radio, public radio, community radio, convergence
Author Franceska Vlašić holds Master in Public Media degree and she is PhD student at University J.J.Strossmayer in Osijek, e-mail: [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 F. Vlašić: Radio i konvergencija... 35
Uvod
U suvremenim zahtjevima od javnog radija se očekuje da zadovolji interese različitih javnosti te osigura medijski prostor za javnu raspravu i slobodno izražavanje. Rasprava o načelima i definiciji modela javnih medija traje i danas, a vezuje se za pojmove kao što su javna korist, javna sfera, pretplata, zajedništvo, profesionalizam itd. Rad se bavi i fenomenom community radija, koji je vrlo popularan u svijetu, posebno u Americi, dok u Hrvatskoj nije zaživio. Obraća se posebna pozornost na način funkcioniranja i uređivanja programa javnog radija. Komparativna analiza radi se u lipnju 2012. na primjerima Radio Dubrovnika i Central Coast Public radija iz Monterey Baya u Sjedinjenim Američkim Državama (Radio KUSP). Radi se o lokalnim, javnim medijima - Radio Dubrovniku, kao jednom od lokalnih centara Hrvatskog radija koji predstavlja javni medij na lokalnoj razini te Central Coast Public radiju KUSP iz Monterey Baya, koji je community radio na tom području. Cilj istraživanja je nakon analiziranja programskih shema i internetskih portala doći do konstruktivnih prijedloga za promjenu i nadopunu postojeće programske sheme kao i izgleda portala Radio Dubrovnika. Inače, Monterey i Dubrovnik su gradovi prijatelji od 2007. godine, što je jedan od razloga biranja upravo Central Coast Public radija KUSP za usporedbu s Radio Dubrovnikom.
Radio
Svrha radija je obavještavanje slušateljske populacije, ali i zadovoljavanje njezinih kulturnih, zabavnih i drugih potreba. McLuhanovo antropološko razumijevanje radija blisko je shvaćanju radija kao zajedništva. Radio naziva „bubnjem plemena“, upućujući tom metaforom na njegovu sposobnost da u trenu „individualizam pretvara u kolektivizam“, okuplja i umiruje osjećajem pripadnosti grupi i anticipira ritualno vrijeme, vrijeme koje znači „prelazak iz subjektivnog, kronološkog, profanog vremena u društveno, sakralno vrijeme“. Taj prelazak iz profanog u sakralno vrijeme na ravni radnje zahtijeva ritual, ističe Leach istražujući kulturu komunikacije kroz povezivanje simbola u
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 36 MEDIJI / MEDIA međusobno udaljenim sustavima i razdobljima. Mnogi teoretičari istražuju veze između mita i medija, rituala i medija, osvjetljavajući simbolične dimenzije medija i uloge medija u svakodnevnom ljudskom djelovanju. Vrijeme vijesti ili nekih drugih emisija u medijima ima tako odlike sakralnog vremena. Prelasci iz profanog u sakralno vrijeme često su obilježeni elementima ritualnog, podložni su tabuima medija i medijskih ličnosti, puni simbolike i mnogoznačnosti. Komunikacija u masovnim medijima ima mnoga obilježja ritualnosti i „zajedništva“ i stoga je jedan od pravaca u proučavanju masovnih medija. (Zgrabljić-Rotar, 2007: 85) Upravo u tom shvaćanju radija kao „bubnja plemena“ mogu se naći uporišta za javni, a posebice community radio. U razumijevanju medijske prakse razlikuju se četiri osnovna koncepta emitiranja: državni, javni, komercijalni i community medijski model. S obzirom na javnost i javnu prirodu radija kao institucije kao i s obzirom na društvenu odgovornost medija, podložni su regulaciji, nadzoru i kontroli. Ponekad nadzor provodi javnost, što je slučaj kod javnih medija, ponekad to čini država ili vladajuća politika (državni radio), a ponekad interesne skupine na komercijalnoj osnovi (komercijalni radio). Osim toga, u nekim slučajevima nadzor mogu obavljati određene zainteresirane skupine društvene zajednice (community radio). (Zgrabljić- Rotar, 2007: 85)
Javni radio
Plaćanjem RTV pristojbe građani Republike Hrvatske omogućuju postojanje javnog RTV servisa, koji za razliku od komercijalnih radijskih ili televizijskih postaja ima prema njima posebne, zakonom precizno definirane obveze. Javni RTV servisi su danas u Europi potrebni više nego ikada kao jamci slobodnog formiranja javnog mišljenja u svim važnim dijelovima društva, jer ne moraju voditi brigu o interesima dioničara, već pružiti uslugu građanima. Sve vlade i države moraju imati dovoljno povjerenja same u sebe, kao i u zrelost svojih demokracija, kako bi izgradili samostalan javni RTV servis u službi svojih građana, koji ima mehanizme kontrole i ispravljanja pogrešaka, ali i slobodu i odgovornost kako bi radio objektivno, korektno i nepristrano. (www.hrt.hr) Javni radio treba biti prostor političkih rasprava i usuglašavanja te slušatelje promatrati kao javnost, a ne kao konzumente. „Osnovna definicija javne radiotelevizije, pa tako i Hrvatske radiotelevizije, jest u
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 F. Vlašić: Radio i konvergencija... 37 njezinoj službi građanima, a ne vlasti. Iako javni mediji u svijetu nisu jednaki, jer različita društva nude različite modele, u traganju za zajedničkim apstraktnim konceptom Dennis McQuail smatra kako je nekoliko stvari ipak zajedničko – univerzalnost, politička neutralnost, kontrola javnosti, demokratska odgovornost i kvaliteta sadržaja – što bi trebalo značiti da su javni mediji dostupni i služe svima, neovisni o vladajućoj politici, gospodarskim ili nekim drugim interesima, da se brinu o manje aktivnim ili gospodarski manje važnim društvenim skupinama i manjinama i da stalno teže kvaliteti i nastoje zadovoljiti sve potrebe različitih skupina građana – kulturne, znanstvene, zabavne i sve ostale.“ (Tomašić, 2012: 37) Javni radio i javna televizija moraju dakle ispunjavati jasan i točan zahtjev: biti televizija ili radio za sve, odnosno za svakog građanina zemlje u kojoj djeluju.
Radio zajednice (Community radio)
U znanstvenim teorijskim pristupima, pojam community medija može se primijeniti na tiskane medije, elektroničke medije i elektroničke mreže. Taj je koncept vrlo popularan u svijetu, ali u Hrvatskoj nije zaživio pa zbog toga nema ni službenog hrvatskog naziva za tu vrstu radija, a jedan od termina koji se koristi je „radio zajednice“. Naziva ga se i komunskim, alternativnim, aktivističkim, radikalnim pa i građanskim. Pri definiranju community radija obično se koriste pojmovi poput društvena korist, društveni ciljevi i društvena dobit. Community radio drukčije se razvijao na različitim područjima, pa stoga postoje i ponešto drukčija shvaćanja takvog radija. Uloga radija zajednice jest obogatiti, oživiti i uzdignuti lokalnu zajednicu ili grupu, vodeći računa o zaštiti njezina identiteta. Cilj mu je zastupati interese i olakšati pristup eteru običnim građanima, različitim nacionalnim, etničkim, kulturnim, dobnim ili političkim skupinama, koje su dio manjine s podzastupljenim društvenim pravima. (Zgrabljić-Rotar, 2007: 31)
Krovna organizacija, Državni savez community radija (National Federation for Community Broadcaster ili kraće NFCB), osnovana je 1975. godine. NFCB je programski usmjeren prema zajednici na čijem području emitira. Uz obveznih pet zaposlenika, koliko ih prema zakonu
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 38 MEDIJI / MEDIA mora imati svaka javna lokalna postaja, većinu programa osmišljavaju i provode volonteri. (Mučalo, 2010: 276) Community radijske postaje zbog velikog broja volontera imaju niže proračune od ostalih javnih postaja, pa većinu novca prikupljaju izravno od slušatelja ili ad hoc donacija s različitih lokalnih događaja kao što su festivali, koncerti, sajmovi, kazališne predstave i slične dobrotvorne priredbe.
Hrvatski radio Radio Dubrovnik
Radio Dubrovnik jedan je od osam regionalnih centara Hrvatskog Radija, uz Split, Zadar, Rijeku, Pulu, Osijek, Sljeme i Knin. Kao javni radio, ispunjava sve predviđene zadaće, te se u izvještavanju poštuju profesionalne norme i Etički kodeks HRT-a. Radio Dubrovnik ove godine slavi obljetnicu 70 godina postojanja, povodom čega je izdana i monografija „Radio Dubrovnik 70 godina - dokument jednog vremena, jednog grada i jednog radija“. Radio Dubrovnik zapošljava 32 djelatnika – novinare, tonske snimatelje i realizatore programa, spikere, glazbene urednike i djelatnike općih poslova, te emitira program 24 sata na dan. „Za ukupni doprinos javnom životu Grada uz sedamdesetu obljetnicu osnutka, uz Dan grada Dubrovnika i blagdan svetog Vlaha, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, 3. veljače 2012., Hrvatski Radio – Radiopostaja Dubrovnik dobio je Nagradu Dubrovnika za uspješno promicanje Dubrovnika.“ (Tomašić, 2012: 39)
Američka radiofonija
Radio kao javni servis nije zaživio u Americi sve do šezdesetih godina. Na samom početku uspostave američke radiofonije, kad se još nije moglo znati hoće li i koliko biti isplativa, javljale su se ideje o društveno odgovornijoj ulozi radija od pukog emitiranja glazbe i oglašavanja roba i usluga. Međutim, ubrzo nakon što se pokazao „zlatnim rudnikom“, velike su ga korporacije počele razvijati na komercijalnoj osnovi. Zbog njihova snažna utjecaja na ondašnju aktualnu političku vlast ni prvi zakoni kao ni prva nadzorna tijela nisu se jače angažirali oko uspostave drukčijih pravila.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 F. Vlašić: Radio i konvergencija... 39
Komercijalni se radio već od kraja dvadesetih godina počeo ugrađivati u proces koji danas znamo kao američku društvenu i političku tradiciju. (Mučalo, 2010: 273) Nakon mnogih neuspješnih pokušaja afirmacije ideje javnog servisa američki je Kongres 1967. godine usvojio Zakon o javnom emitiranju (Public Broadcasting Act) i osnovao Korporaciju za javno emitiranje (Corporation for Public Broadcasting ili CPB). Osnovni joj je cilj bio unaprijediti javni interes, što se prema FCC- ovim pravilima definiralo kao poznavanje i sudjelovanje u rješavanju problema regionalnih i lokalnih sredina. Činilo se da će se nova Korporacija uspješno pozicionirati ondje kamo nije stizao interes komercijalnih broadcastera. CPB je 1969. utemeljio Državni javni servis (Public Broadcasting Service ili PBS) i Državni javni radio (National Public Radio ili NPR). Međutim, došlo je znatnih promjena u zamišljenom modelu financiranja tih javnih službi. Odustalo se od zamišljenog europskog modela da se glavni izvor novca pronađe u postotku od prodanih uređaja, čime bi se osigurala svakovrsna nezavisnost. (Mučalo, 2010: 274) Suradnjom s nacionalnim i globalnim pružateljima informacijskih usluga kao što su NPR i BBC, postavljaju se uvjeti kvalitete i profesionalizma, što je pravi izazov članovima zajednice koji rade s njima. Upravo zbog toga, česte su rasprave o tome trebaju li biti izbirljiviji kod primanja suradnika, ali je veće i ulaganje u razvijanje njihovog znanja i vještina. Pomaže postojanje drugih community medija u neposrednoj blizini, tako da se publici nudi više razina suradnje i uključivanja. Tu su i dva četverogodišnja studija koji imaju medijske programe, otvorene i za članove zajednice, što njima puno znači.
Radio i novi mediji
„Digitalizacija je radiju priskrbila status „starog“ ili „klasičnog“ medija i teško je reći kakav će biti ishod te tehnološke revolucije. Zasad, na početku 21. stoljeća, radijski se medij uspješno prilagođava promjenama, ponovno poprimajući nove oblike poput internetskog radija ili radija na poziv. Nova mu tehnologija odgovara jer mu nosi, između ostalog, dodatno omasovljenje podjednako kao što su mu digitalni nosači zvuka dali novu audiokvalitetu.“ (Mučalo, 2010: 103)
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 40 MEDIJI / MEDIA
Stuart Allan zastupa gledište da je konvergencija medija pomogla u preživljavanju starim medijima. Oni ne samo da nisu „mrtvi“, nego prema njegovu mišljenju, nastavljaju živjeti u novom digitalnom okružju s posve prepoznatljivim značajkama. Allan ističe da potpuna konvergencija u sebi nosi i divergenciju medija, njihovo razilaženje i odvajanje koje im ostavlja prepoznatljivost u digitalnom okružju, a to dokazuje primjerima mrežnog izvještavanja o nekom događaju kad primatelj poruka bira koliko od ponuđenog medijskog sadržaja želi preuzeti. Ako samo pročita vijest, ili izvještaj o zbivanju, koristi mrežno glasilo kao tiskane medije s uobičajenim prilozima agencijskog i novinskoga izvješćivanja. Ukoliko ga zanima i audio zapis, onda se pretvara u slušatelja radija, a ako gleda video zapis, u televizijskoga gledatelja. (Obradović, 2010: 77)
Program i portal Radio Dubrovnika
Hrvatski radio Radiopostaja Dubrovnik emitira program 24 sata dnevno. Govorni dio programa započinje Jutarnjom kronikom u 7 sati, nakon čega slijedi jutarnji program Radio Dubrovnika, pa poslijepodnevni i večernji, a od ponoći preuzima Drugi program Hrvatskoga radija. Radio Dubrovnik ima svoje mjesto na službenoj internetskoj stranici (portalu) Hrvatske radiotelevizije, skupa s ostalim programima i regionalnim centrima. Uz programsku ponudu i live stream, nudi se servis Radio na zahtjev te tri zasebna programska kanala pod nazivom „Internetski programi HRA“. Sve radijske stranice imaju zajednička grafička rješenja odnosno dijele prepoznatljiv i tipiziran dizajn radiotelevizijskog portala. Servis „Radio na zahtjev“ nalazi se na naslovnici portala i nudi izbor emisija svih programa, Glasa Hrvatske te regionalnih studija u Puli, Osijeku, Rijeci i Zagrebu.
Program i portal Central Coast Public radija KUSP
Kako se navodi na internetskoj stranici, Radio KUSP je neovisan, neprofitni, interaktivni medij, okrenut zajednici, čiji glas predstavlja, u široj regiji Montereya. Njihova misija je informirati, uključiti i zabaviti zajednicu
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 F. Vlašić: Radio i konvergencija... 41 u kojoj djeluju, nudeći joj pažljivo osmišljeni miks vijesti, ponajviše pitanja od javnog interesa, umjetnosti i glazbe. Radio je osnovan 1972. i od tada se mnogo razlikuje od ostalih medija. (www.kusp.org) Program radija mijenjao se i evoluirao tijekom godina, reflektirajući promjene u zajednici kojoj se objavljuje program, ali i slijedeći promjene u medijskom okruženju. 1984. KUSP se pridružio National Public Radiju, 2003. Pacifica Radio Affiliates' udruženju i postao partner BBC-u i Marketplaceu 2008. godine. Od 1995. počeo se emitirati online i među prvima ponudio slušateljima mogućnost praćenja preko live streama. Kao svoju misiju KUSP ističe informiranje, angažiranje i zabavljanje zajednice u kojoj djeluje. To je neovisan, zajednici okrenut, interaktivni radio koji teži biti eminentan glas regije Monterey. Kako ističe glavni urednik Terry Green struktura KUSP radija je neobična jer se sastoji od volontera i povremenih neovisnih suradnika s kojima surađuju preko ugovora. Internetska stranica i društveni mediji su im jako važni i trenutno rade na aplikacijama za mobilne uređaje. KUSP radio ima račun na Twitteru i stranicu na Facebooku, te stranicu na Wordpressu. Green kaže da na KUSP-u duboko vjeruju u ideju community radija, okrenutog zajednici, ali i da je ponekad teško naći ravnotežu između onoga što nude zajednici u programskom smislu i ostajanje dijelom zajednice u kojoj žive i rade. KUSP se većinski financira iz sponzorstava i donacija slušatelja i lokalnih poslovnih subjekata, a 10% financijskih sredstava dobiva od Korporacije za javno emitiranje (Corporation for Public Broadcasting). Vrlo ima je važna potpora kalifornijskog Sveučilišta Santa Cruz. Više od 100 volontera pomaže stvarati program Radio KUSP-a, ali i objavljivati sadržaje na stranici i društvenim mrežama. Terry Green ističe direktnu povezanost financijskih sredstava KUSP-a s publikom, odnosno brojem slušatelja. Zbog tog izravnog utjecaja ne smiju popustiti ili pasti u kvaliteti i profesionalnosti jer im je većina prihoda ovisi upravo o broju i uključenosti slušatelja, koje ne smiju razočarati. Vijesti i informativni program emitiraju se u suradnji s NPR-om i BBC-ijem, na način da KUSP radio preuzima jutarnji program NPR-a, koje u kombinaciji s lokalnim vijestima vode i KUSP-ovi voditelji. Za vijesti je zaduženo troje volontera, a informativnim programom u širem smislu bavi se njih desetero. Treba uzeti u obzir činjenicu da se gotovo cijeli informativni program preuzima od NPR-a i BBC-a, a da KUSP-ovi djelatnici bave lokalnim segmentima.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 42 MEDIJI / MEDIA
KUSP radio na svojoj internetskoj stranici ima podjelu po rubrikama: Vijesti, Razgovori, Glazba, Umjetnost, Blogovi i NPR. Izbornik nudi i raspored programa, arhivu i podcaste te rubriku O KUSP radiju. Ono što je posebno istaknuto gornji je dio stranice Donate, koji nudi mogućnost doniranja sredstava KUSP radiju. Uz live stream, postoji mogućnost slušanja na zahtjev i preko podcasta. 13 emisija dostupno je preko usluge emisija na zahtjev, a 20 ih se može preuzeti kao podcast. Također, na internetskoj stranici KUSP radija moguće je preuzeti i emisije s NPR-a i Pacifica programa, koji se emitiraju u programu Radio KUSP-a. KUSP ima rubriku Highlights“ ili Izdvojeno, u kojoj su u dva niza objava izdvojene najzanimljiviji ili najnoviji prilozi na internetskoj stanici KUSP radija. KUSP ima aplikacije za slušanje programa na iPhoneu, iPodu i iPadu, račun na Twitteru i Facebooku koji sadrži poveznice na vijesti i informacije koje se objavljuju na internetskoj stranici i emitiraju u programu radija, a obnavljaju se na dnevnoj bazi.
Rasprava o rezultatima istraživanja
Osnovna znanstvena metoda u istraživanju bila je komparativna, korištena kako bi se usporedilo iste ili slične karakteristike proučavanih medija, odnosno utvrdilo razlike među njima. U oba istraživana radija u
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 F. Vlašić: Radio i konvergencija... 43 programskim shemama naglasak je na izvještavanju u skladu s javnim interesima. Koncepti emitiranja radija ponešto se razlikuju, dijelom zbog zemalja u kojima djeluju, a dijelom i zbog načina funkcioniranja. Svakako, ono što je najvažnije i što ih povezuje je što nisu vođeni profitom. Iako svojim programom ispunjavaju svoje obveze i svaki na svoj način nudi slušateljima ono što se od njih očekuje, treba priznati da to, po pitanju konvergencije mogu činiti bolje u današnje vrijeme. Istraživanje razina konvergencije pokazalo je kako Radio Dubrovnik ima tekstualni sadržaj, sažete najave vijesti, Forum (zajednički HRT-ov) i mrežni prijenos uživo, ali ne i mogućnost postavljanja korisničkih objava na novinarske priloge ni nizove fotografija, multimedijalne priloge, obrazovanje na daljinu, igranje igara na mreži ni pohranu podataka i uporabu programa. Po tome se može govoriti o zapravo jednoj ostvarenoj razini konvergencije i to prvoj te dvije podrazine: Forum i mrežni prijenos uživo. Treba istaknuti i da je opća učestalost objava vrlo rijetka i oskudna, te da se stranica ne „obnavlja“ redovito, unatoč tehničkim mogućnostima. Central Coast Public Radio KUSP ima više i potpunije ostvarene razine konvergencije i bolje je prilagođen multimediji. Radio KUSP ima tekstualni sadržaj, sažete najave vijesti, RSS i iTunes. KUSP ima i mrežni prijenos uživo i emisije na zahtjev te mogućnost njihovog preuzimanja i pohranjivanja, čime ispunjava obadvije podrazine osnovne kategorije istraživanja. Također, često ima poveznice na multimedijske priloge i foto- galerije. Ipak, Radio KUSP nema obrazovanje na daljinu, ni igranje igara na mreži. Moguće je pohraniti podatke, preko podcasta i tako koristiti program. KUSP nema mogućnost korisničkih objava. Najbolje se o interakciji može govoriti uzimajući u obzir društvene mreže, jer je tamo ta komunikacija dostupna na svakoj objavi. Svakako, KUSP ima više i potpunije ostvarene razine konvergencije. U oba primjera primjećuje se manjak interaktivnosti, nemogućnost postavljanja korisničkih objava na novinarske priloge ili napise, što nije dobro, jer je trend suprotan i publika je navikla imati tu mogućnost, pa je to svakako mana tih medija. Iako postoji svojevrsna alternativa u obliku direktnog kontaktiranja članova redakcije e-mailom, to se ne može izjednačiti s pravim uključivanjem javnosti, što bi trebao biti cilj javnih i community medija. Što se raznolikosti programskih sadržaja tiče, prednjači Radio Dubrovnik, koji uostalom ima tu obvezu kao javni radio. Uz informativni,
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 44 MEDIJI / MEDIA kulturni, glazbeni, znanstveni tu su i dječji, vjerski, kao i program za određene nacionalne manjine. KUSP radio većinu svog informativnog programa preuzima, kao dio National Public radija emitira poznate i cijenjene emisije poput Democracy now, Fresh air, a preuzima i BBC Newshour, što osigurava kvalitetan i sadržajan program, ali ipak bi bilo bolje da veći dio proizvode sami. U programskoj shemi KUSP radija svakako ima prostora za više lokalnih tema i programa, poput emisija Your call i Talk of the Bay, koje čini se ponajviše ispunjavaju funkciju radija zajednice. Radio Dubrovnik od takvih emisija ima Utorkom o Gradu i Poglede, tako da se može govoriti o podjednakom udjelu kontaktnog programa u oba radija. U programu KUSP-a prevladava glazbeni program, kojemu je posvećeno 27 glazbenih emisija u trajanju od 63 i pol sati, od ukupno 168 sati koliko se programa emitira u jednom tjednu. Programski sadržaji o kulturi i umjetnosti približno su jednakog omjera na oba radija. U prikazu 3 grafički su uspoređeni udjeli pojedinih vrsta programa na Radio Dubrovniku i Central Coast Public radiju KUSP. Vidljivo je da informativnih emisija u programima dvaju radija ima podjednako, a i udio emisija o kulturi se ne razlikuje previše. Međutim, KUSP ima vidno više glazbenih emisija, ali treba zabilježiti da u kategoriju „Ostalo“ na Radio Dubrovniku spada dobar dio glazbenog programa, iako nije razvrstan kao u programu Radio KUSP-a u specijalizirane emisije. KUSP radio ipak ima 27 glazbenih emisija u svom programu, dok ih Radio Dubrovnik ima gotovo upola manje.
Zaključak i preporuke
Analizirana internetska stranica Radio Dubrovnika trebala bi imati redovitija ažuriranja, a trebalo bi dodati i rubrike kako bi se postigla veća preglednost na stranici. Uputno je stavljati i tonske zapise i novinarske priloge uz tekstualne sadržaje. Trebalo bi uvrstiti i sadržaje poput rasporeda emitiranja i programske sheme, koje Central Coast Public Radio KUSP ima, a Radio Dubrovnik nema, iako bi bilo za očekivati da kao dio HRT-a nudi korisnicima bar raspored programa i rubriku O radiju. Osnovna kategorija, budući da se radi o radijskom mediju, je ispunjena, barem u mrežnom prijenosu uživo. KUSP radio prednjači s ponudom slušanja emisija na zahtjev te preuzimanja podcasta, koji se onda mogu
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 F. Vlašić: Radio i konvergencija... 45 preslušavati bilo kad. Među njima je zasigurno najvažnija interaktivna ponuda te mogućnost izbora i „spremanja“ određenih sadržaja. Preporuka je i Radio Dubrovniku osigurati barem uslugu „Radio na zahtjev“, koja ionako postoji u sustavu HRT-a. Svakako, treba ili reorganizirati redakciju tako da svi objavljuju svoje vijesti i priloge i na internetskoj stranici ili dovesti nove ljude, koji će se baviti izgledom portala i objavljivanjem vijesti redovito, a trebalo bi uvesti i funkciju urednika portala, koji bi bio odgovoran za izgled portala. Također, netko bi se trebao baviti i Facebook stranicom, na kojoj bi trebalo češće najavljivati programske sadržaje i objavljivati najzanimljivije vijesti. Ne bi bilo loše ni otvoriti račun na Twitteru, budući da se moguće povezati sa stranicom na Facebooku i automatski prenositi sve objave na obje društvene mreže. S obzirom na tešku situaciju po pitanju zapošljavanja na HRT-u, ipak je vjerojatnija opcija reorganizacija postojećeg kadra, za nadgledanje i osvježavanje portala, mogla bi biti zadužena daktilografkinja, kad je već imaju. Opcija je i dovesti studente koji bi na taj način odrađivali praktični rad, što bi bilo korisno i njima i radiju. Radio KUSP dobar je primjer za to, ali on cijeli počiva na volontiranju, pa je to tamo logično odrađivati tako. Svakako, uputno je koristiti mogućnosti koje internet pruža i ostvariti više razina konvergencije, nudeći publici novu dimenziju radija, koji je rado slušan i predstavlja već neku tradiciju, ali to ne znači da mora biti staromodan i klasičan medij, zatvoren za nove tehnologije, napredak i promjene, što tehnički, što sadržajno. Nije jasno zašto na stranici Radio KUSP-a ne postoji mogućnost postavljanja korisničkih objava, ali svakako bi je trebalo uvesti. U vrijeme multimedije i online komunikacije potencijal community radija u nuđenju efektnog dohvata diskusije postao je još veći. Korištenjem radija i interneta da bi se odgovorilo direktnim upitima slušatelja, dijeljenjem informacija i znanja preko tih medija – cijela je zajednica uključena i osnažena. Upravo zato u svijetu raste popularnost radija zajednice. Razlozi se mogu tražiti u želji za demokratizacijom i decentralizacijom, te smanjenjem medijskog monopola, kao i nezadovoljstvu komercijalnim radiopostajama. Preporuka Central Coast Public radiju KUSP svakako je proizvoditi što više vlastitog programa, po mogućnosti onog u kojem i slušatelji mogu sudjelovati. Posebno bi važno bilo dopuniti informativni program sa više lokalnog sadržaja. Trebalo bi biti više emisija kao što je Talk of the Bay, u kojem se iznose problemi i važna pitanja s tog područja. Bitno je obrazovati volontere, pa je preporuka i intenzivirati suradnju s
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 46 MEDIJI / MEDIA kalifornijskim sveučilištem. KUSP radio trebao bi poraditi i na ostvarivanju višesmjernog komuniciranja s korisnicima i omogućiti im postavljanje javnih objava na svojoj internetskoj stranici. Postojeća opcija Comments / Ideas nije dovoljna da bi se ostvarila komunikacija na željenoj razini i u skladu s mogućnostima koje internet pruža. Nužno je prilagoditi se novim medijima, ponuditi različite vrste informacija, drukčije načine obrade i prezentiranja sadržaja. Uz male promjene u redakcijama i preraspodjelu zaduženja moguće je poboljšati i osnovni medij i stvoriti novi, konvergirani.
Literatura
Bonin, Marie-Helen; Opoku-Medsah, Aida: What is community radio, 1998., AMARC Afrika Brautović, Mato: Online novinarstvo, 2011., Sveučilište u Dubrovniku, Školska knjiga, Zagreb Crisell, Andrew: Understaning radio - second edition, 1994., Routledge, London Fraser, Colin; Restrepo Estrada Sonia: UNESCO Community radio Handbook, 2001. Labaš, Danijel: Novi mediji - nove tehnologije - novi moral, 2009., Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Biblioteka komunikologija, Zagreb Maldini, Pero: Demokracija i demokratizacija, 2008., Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik Malović, Stjepan; Vilović, Gordana i Ricchiardi, Sherry: Etika novinarstva, 1998., Biblioteka Press, Izvori, Zagreb Malović, Stjepan: Mediji i društvo, 2007., ICEJ, Sveučilišna knjižara, Zagreb Malović, Stjepan: Osnove novinarstva, 2005., Sveučilište u Dubrovniku, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb Mučalo, Marina: Radio u Hrvatskoj, 2002., Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Zagreb Mučalo, Marina: Radio – medij 20. stoljeća, 2010. Tragom struke, AGM, Zagreb Mučalo, Marina i Frtalić, Anita: Radio na internetu: moda ili potreba?, Medianali 10, 12.2011.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 F. Vlašić: Radio i konvergencija... 47
Obradović, Đorđe: Nemedijsko zasnivanje medijske kulture, Kultura komuniciranja, 51-62, 2011. Obradović, Đorđe: Neravnopravnost glokalnih medija, Medijski dijalozi 6, vol. 3, 2010. Obradović, Đorđe: Prodor govora mržnje na mala vrata u velikim medijima, Medijska kultura, Civilni forum, Nikšić 1/2010. Rudin, Richard; Ibbotson, Trevor: Uvod u novinarstvo, osnovne tehnike i temeljna znanja, 2008. Zagrebačka škola tehnologije i menadžmenta, Zagreb Sapunar, Marko: Opća povijest novinarstva, 2002. Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, ITG, Zagreb Sapunar, Marko: Osnove znanosti o novinarstvu, 2004. Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Tomašić, Adriana: Radio Dubrovnik - 70 godina, Hrvatski radio – Radiopostaja Dubrovnik, 2012., Dubrovnik Zelenika, Ratko: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, 2000., Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka Zgrabljić-Rotar, Nada: Radio mit i informacija, dijalog i demokracija, 2007., Sveučilište u Zadru, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb
Mrežni izvori www.hrt.hr www.npr.org www.kusp.org www.bbc.co.uk thestory.org www.wikipedia.org www.matica.hr http://www.matica.hr/Kolo/kolo2005_2.nsf/AllWebDocs/smalovic preuzeto 25.6.2012. http://www.hrt.hr/index.php?id=186&tx_ttnews[cat]=96&tx_ttnews[tt_n ews]=326&tx_ttnews[backPid]=185&cHash=7a4a5cb205 preuzeto 25.6.2012. http://www.democracynow.org/, preuzeto 20.6.2012. http://www.kusp.org/story.shtml , preuzeto 16.5.2012.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 48 MEDIJI / MEDIA http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=5013, preuzeto 16.5.2012. http://www.npr.org/programs/morning-edition/, preuzeto 16.5.2012. http://www.npr.org/programs/all-things-considered/, preuzeto 16.5.2012. http://www.kusp.org/guide.html preuzeto, 14.5.2012. http://www.bbc.co.uk/programmes/p002vsnk preuzeto, 14.5.2012. http://www.hrt.hr/dubrovnik preuzeto, 14.5.2012.
Ostali izvori Intervju s Terryjem Greenom (Central Coast Public Radio KUSP) Etički kodeks HRT-a Statut HRT-a
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 49
Prethodno priopćenje UDK 316.77: 659.13 31.548 Primljeno: 24. 8. 2015.
Irena Oroz Štancl
Prikaz profesionalnih zanimanja na najgledanijim hrvatskim televizijskim postajama – odraz stvarnosti ili iluzija?
Sažetak
Kvantitativnom analizom sadržaja pokušalo se dati odgovore na pitanja o zastupljenosti profesionalnih zanimanja u televizijskom programu, načinu njihova prikaza i raspodjeli istih prema spolu, a sve u cilju utvrđivanja usklađenosti televizijskog prikaza i stvarne raspodjele zaposlenosti u Republici Hrvatskoj. Istraživanja koja analiziraju televizijski prikaz pojedinih kategorija (osoba, djece, žena i starijih) kao i njihovih zanimanja značajna su upravo zbog prisutnosti televizije u svakodnevnom životu ljudi te potencijalnom utjecaju ovog medija na naše životne stavove, očekivanja i doživljavanje socijalne stvarnosti.
Ključne riječi: Televizija, zanimanje, televizijski prikaz, medijski utjecaj, analiza sadržaja
Autorica Irena Oroz Štancl posjeduje akademsku titulu sveučilišnog specijalista logistike (univ.spec.logist.) i ujedno je doktorandica na poslijediplomskom doktorskom studiju Informacijske i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 50 MEDIJI / MEDIA
Preliminary communication UDK 316.77: 659.13 331.548 Received: 24. 8. 2015. Irena Oroz Štancl
Professional occupations in Croatian prime television stations - a reflection of reality or illusion?
Sažetak
Content analysis was conducted with the aim to provide answers to questions about the representation of professional occupations on television, the manner of their display and distribution according to gender. Basic objective was to determine compliance of television occupational portrayal and the actual distribution of employment in Croatia. Studies that analyze television portrayal of certain categories of people, children, women and the elderly as well as their occupation is significant because of the presence of television in our everyday lives and the potential impact of this media on our life attitudes, expectations and perception of social reality.
Key Words: Television, occupation, television portrayal, media influence, content analysis
Author Irena Oroz Štancl holds postgraduate degree in Human Resources and Logistics and she is PhD student at University of Zagreb, e-mail: [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 I. Oroz Štancl: Prikaz profesionalnih... 51
Uvod
Televizija, odnosno linearna audiovizualna medijska usluga, u Zakonu o elektroničkim medijima definirana je kao usluga koju osigurava pružatelj medijskih usluga za istodobno gledanje programa na osnovi rasporeda programa (NN 153/09, 84/11, članak 2, stavak 11). Specifičnost gledanja televizije prema Williamsu (1974), sastoji se u načinu na koji je koncipiran televizijski program koji se, prema njemu, sastoji od neprekinutog i stalno dostupnog toka sekvenci u kojemu se izmjenjuju serije, filmovi, reklame i najave programskog sadržaja s ciljem zadržavanja gledateljeve pažnje (Popović, 2012). Televizijski medij služi se kodovima koji su bliski onima pomoću kojih uočavamo stvarnost (Fiske, Hartley, 1992). Stručnjaci se slažu kako je televizija danas važan čimbenik dječje socijalizacije, a njezin značaj uspoređuju s utjecajem obitelji, škole, vršnjaka i drugih sličnih utjecaja (Belobrk, 2001). Televizija je, unatoč velikoj zastupljenosti interneta, vodeći medij u Hrvatskoj koji je (s manjim doprinosom radija) u 2008. godini imao 66% ukupnog tržišta oglašavanja(Peruško, 2009). Prema istraživanju Fakulteta političkih znanosti (2009) prosječan stanovnik je, u 2008. godini, trošio 200 minuta dnevno na gledanje televizijskog programa. Televizijsko tržište u Hrvatskoj je iste godine bilo izrazito koncentrirano budući da su 3 najvažnije postaje, od kojih je najjača bila HRT1, a zatim su je slijedile RTL postaja u vlasništvu RTL grupe te NOVA TV u vlasništvu CME, zajedno imale 74,9% udjela gledateljstva i više od 90% televizijskog oglašavanja na tržištu. Ostale 23 lokalne i regionalne televizije, uz različite strane kanale koji su se nudili na kabelskoj televiziji i ADSL-u, držali su manje od 10% televizijskog tržišta (Peruško, 2009). Zanimanje je skup poslova i radnih zadaća koji su svojim sadržajem i vrstom organizacijski i tehnološki srodni i povezani te ih obavlja jedan izvršitelj pod uvjetom da posjeduje odgovarajuće vještine, sposobnosti i znanja. Prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja iz 2010. godine, zanimanje je definirano kao posao (radno mjesto) koje osoba obavlja radi stjecanja sredstava za život. Televizijski prikaz zanimanja na hrvatskoj nacionalnoj postaji te na komercijalnim televizijskim postajama (RTL i NOVA TV) cilj je analize ovoga rada. Istraživanja koja analiziraju televizijski prikaz pojedinih kategorija osoba, djece, žena, starijih osoba kao i zanimanja, značajna su upravo zbog prisutnosti televizije u svakodnevnom životu ljudi te potencijalnom ujtecaju ovog medija na naše
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 52 MEDIJI / MEDIA
životne stavove, očekivanja i doživljavanje socijalne stvarnosti. Svijet rada ima centralno mjesto u životima većine ljudi stoga je i televizijski prikaz istoga značajan za razumijevanje ,,simboličkog ustrojstva vrijednosti i odnosa ispod površine'' (Fiske, Hartley, 1992:15) koje nam televizija predočuje.
Utjecaj televizije na odabir profesionalnih zanimanja
Pojam medijskog utjecaja obuhvaća sve procese ponašanja i doživljavanja koji upućuju na činjenicu da je čovjek recipijent masovne komunikacije (Maletzke 1963, 189id prema Kunczik, Zipfel, 2006). Dosadašnja istraživanja utjecaja medija nisu rezultirala jedinstvenom teorijom, a stavovi znanstvenika o medijskom utjecaju mijenjali su se tijekom dvadesetog stoljeća. Izravna veza između sadržaja medija i njegovog utjecaja nije pronađena budući da se medije ne može razgraničiti od socijalne sredine unutar koje se nalaze, a koja predstavlja izvor potencijalnih utjecaja (Kunczik, Zipfel, 2006). Čimbenici o kojima općenito ovisi utjecaj medija jesu: sadržaj komunikacije i vjerodostojnost komunikatora, recipijent i njegova socijalna mreža te situacijski uvjeti recepcije (Kunczik, Zipfel, 2006). U literaturi je široko zastupljena podjela na četiri faze u istraživanjima utjecaja medija. Prva faza, koja je okvirno trajala od 1900. do 1940. godine, bila je obilježena vjerom da se kroz medijski sadržaj može proizvesti reakcija pojedinca sukladna komunikatorovoj namjeri. U drugoj fazi istraživanja, koja okvirno obuhvaća razdoblje od 1940. do 1965. godine, individualne razlike u strukturi pojedinca te njegovo socijalno okruženje definirani su kao čimbenici koji modificiraju utjecaj medija čime se opovrgava deterministički model prve faze istraživanja. U razdoblju od 1965. do 1980. godine, utjecaj recipijenta, uz komunikatora i sadržaj, dobiva sve važnije mjesto te se ponovno, kao i u prvoj fazi, smatra da mediji imaju velik utjecajni potencijal. Četvrta faza, za koju se smatra da traje od 1980. godine i koju je 1994. godine definirao Denis McQuail, integrira ideju o jakoj poziciji medija ali i jakoj poziciji publike. Prema ovoj hipotezi, mediji nisu neutralni posrednici poruka, nego ovisno o čimbenicima unutar medijske organizacije, konstruiraju odgovarajuću sliku realnosti, a publika, pod ujecajem socijalnog okruženja i interakciji
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 I. Oroz Štancl: Prikaz profesionalnih... 53 konstrukcija koje mediji isporučuju, stvara vlastitu predožbu o socijalnoj zbilji (Kunczik, Zipfel, 2006). Teorija kultivacije, autora Georga Gerbnera i Larryja Grossa, kaže kako dugoročna izloženost televizijskom programu iskrivljuje sliku svijeta gledatelja tako da ona postaje usklađena s televizijskom realnošću. Prema Potteru (2001) utjecaj medija može se podijeliti na kratkoročne i duguročne, ovisno o tome kada se utjecaj medija pojavi, te smatra da mediji oblikuju stavove gledatelja o određenim pitanjima (Zgrabljić Rotar, 2005). Jedno od prvih značajnih istaživanja televizijskog sadržaja proveo je Smythe 1953. godine, kada je, između ostaloga, utvrdio da se likovi prikazani u dramskom programu u New Yorku najčešće bave profesionalnim zanimanjem srednje klase, a muških likova ima dva puta više nego ženskih (Fiske, Hartley, 1992). Analizom dramskog programa na američkom Srednjem zapadu, De Fleur je 1960. godine utvrdio da su jednostavna zanimanja zastupljena sa samo deset posto, iako ih obavlja polovina stvarne radne snage, dok su ugledni i dobro plaćeni poslovi bili pretjerano zastupljeni. De Fleur smatra da televizijski prikaz utječe na percepciju stvarnosti i očekivanja mladih što kasnije u životu vodi u razočaranja, odnosno da ,,televizija poučava dijete načinu života koji možda nije bjelodan čak ni pomnijem gledatelju...'' (De Fleur, 1964:6970 prema Fiske, Hartley, 1992). S druge strane, Hall (1973) smatra da televizijski sadržaj govori o društvenim odnosima, odnosno da stvarno nasilje i ono prikazano u dramskom programu nisu isto. Ovo drugo govori o društvenim odnosima i vrijednostima, a na konkretnom primjeru televizijskog nasilja o profesionalnom, vještom i hladnokrvnom ponašanju prilikom rješavanja problema. (Hall 1973. prema Fiske, Hartley, 1992). Na temelju takvog tumačenja, Fiske i Hartley (1992) zaključuju da rezultati koje je dobio De Fleur (1960) simboliziraju značenje koje društvo pridaje poslovima koji su povezani s prisilom, moći i pridržavanjem zakona (Fiske, Hartley, 1992). De Fleur (1964), proučavajući stajališta djece naspram pojedinih zanimanja, u drugom dijelu svog istraživanja otkriva da većina najviše cijeni mogućnost primjene moći nad drugima u sklopu svog zanimanja. Nakog toga slijede novac, ugled, putovanja, mogućnost da se pomogne drugome itd. Na temelju tako dobivenih rezultata, De Fleur razvija indeks moći pomoću kojeg zanimanjima dodjeljuje ocjene moći kako bi izrazio odnos nadređenih činova prema onim podređenim. Sva zanimanja vezana uz
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 54 MEDIJI / MEDIA provedbu zakona na ovaj su način dobila najviše ocjene pa su sudci, odvjetnici i policajci bili najmoćnija zanimanja na televiziji, odnosno jedino su ih nadzornici, rančeri i svećenici u tome nadmašili (De Fleur 1960 prema Fiske, Hartley, 1992). Istraživanje Medijskog instituta Washington (Media Institute of Washington) iz 1981. godine ukazuje na negativan televizijski prikaz profesionalnog svijeta, odnosno dvije trećine analiziranih likova bili su prikazani kao kriminalni, nemoralni i ignorantni. Samo jedna četvrtina likova bila je prikazana pozitivno, a samo njih 8% neutralno (Thomas, LeShay, 1992).
Metodologija
Kvantitativnom analizom sadržaja pokušalo se dati odgovore na pitanja o zastupljenosti profesionalnih zanimanja u dramskom, zabavnom i dokumentarom televizijskom programu, načinu njihova prikaza i raspodjeli istih prema spolu, a sve u cilju utvrđivanja usklađenosti televizijskog prikaza i stvarne raspodjele zaposlenosti u Republici Hrvatskoj. Rezultati istraživanja usporedit će se s aktualnim stanjem u Republici Hrvatskoj na temelju priopćenja Državnog zavoda za statistiku o raspodjeli zaposlenih prema djelatnostima u veljači 2013. i raspodjeli prema rodovima zanimanja u 2010. godini. Zanimanja pikazana u ovom radu temelje se na Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja 2010. – NKZ 10., na temelju članka 9. Zakona o službenoj statistici (NN, br. 103. i 75/09.), koja je objavljena u NN, br. 147/10. i 14/11. i primjenjuje se od 1. siječnja 2011. Struktura NKZ 10. predstavlja hijerarhijski sustav po rodovima od 0. do 9. i svaki rod se sastoji od četiri razine označene brojčanim oznakama prema kojima su razvrstana zanimanja. Analiza televizijskog sadržaja provedena je u lipnju 2013. godine. Analiziran je dramski, dokumentarni i zabavni televizijski program hrvatske nacionalne televizije (HRT1, HRT2) i komercijalnih postaja (RTL i NOVA TV) u razdoblju od 24. lipnja 2013. do 30. lipnja 2013. godine. Ove televizijske postaje odabrane su na temelju prethodnih istraživanja gledanosti koja su potvrdila da ove postaje na godišnjoj razini imaju više od 70% udjela gledateljstva (vidi Peruško, 2009).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 I. Oroz Štancl: Prikaz profesionalnih... 55
Rezultati i rasprava
Od ukupno 124 emisije analizirane u ovom radu, 67 je emisija dramskog karaktera (35 serija, i 32 filma), 32 dokumentarne emisije te 25 zabavnih emisija. Na hrvatskoj nacionalnoj televiziji emitirana je većina, odnosno 68% analiziranog programa. 17% programa emitirano je na RTL-u, a 15% na postaji NOVA TV. Navedeni podaci prikazani su u tablici br. 1:
Tablica br.1 Prikaz emitiranog programa
Zabavni Dokumentarni Serija Film Ukupno Postotak program program HRT1 i HRT 2 20 31 13 20 84 68% RTL 2 1 11 7 21 17% NOVA TV 3 0 11 5 19 15% Ukupno 25 32 35 32 124 100% Izvor: izradila autorica
Analizom sadržaja utvrđena je veća raznolikost programa hrvatske nacionalne televizije u usporedbi s komercijalnim televizijama u istom razdoblju, a isto potvrđuju prijašnja istraživanja u Europskim i drugim zemljama (vidi Peruško, 2009). Prema istraživanju stručnjaka za medije iz Vijeća Europe (2005), u sklopu komparativne analize medijske raznolikosti i koncentracije, HRT1 i HRT2 emitirale su 30% programa od društvene važnosti (vijesti, političke debate, dokumentarne emisije, aktualnosti, obrazovanje ili emisije iz kulture) dok je ova vrsta programa bila zastupljena s tek 5% na komercijalnim televizijama (RTL i NOVA TV). Prema istom istraživanju, u drugim analiziranim zemljama u 2005. godini, udio u društveno korisnim emisijama na javnoj televiziji bio je puno veći: 41% u Velikoj Britaniji, 44% u Norveškoj i 47% u IT-Alyju (Ward 2006:10 prema Peruško, 2009). Od 84 emisije emitirane na hrvatskim nacionalnim postajama, 37% se odnosilo na dokumentarne emisije, 24% na zabavni, a 39% na dramski program. Raspodjela prikazanih emisija na komercijalnim televizijama bila je u korist dramskog programa, odnosno 86% emisija na RTL-u bilo je dramskog karaktera dok je zabavni program bio zastupljen s 9,5%, a dokumentarni sa samo 4,5%. Na postaji NOVA TV taj je omjer bio sljedeći: 84% u korist dramskog programa, 16% u korist zabavnog i 0%, odnosno niti jedna emisija dokumentarnog karaktera.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 56 MEDIJI / MEDIA
Smatramo da ovdje prikazani rezultati proizilaze iz osnovne razlike između nacionalne televizije i komercijalnih televizija. Prva ima zadaću odnositi se prema pojedincima kao prema racionalnim političkim bićima, a dio dobiti investirati u produkciju, dok se komercijalne televizije prema gledateljima odnose prvenstveno kao prema potencijalnim potrošačima kako televizijskih emisija tako i proizvoda koje oglašavaju (Peruško, 2009). Javna televizija, pojavom privatnih komercijalnih televizija, ulazi u utrku za gledanošću koja postaje mjerilo uspješnosti televizijske postaje. Zrinjka Peruško (2005) smatra da je rezultat pritiska konkurencije na rad HRT-a vidljiv od 2003. godine u većoj komercijalizaciji, programima za masovnu publiku i padu kvalitete te ističe da je potrebno pronaći strategiju koja će obuhvatiti njegovu obvezu u području informativnog, kulturnog, obazovnog i zabavnog programa (Peruško, 2005).
Televizijski prikaz zanimanja u zabavnom, dokumentarnom i dramskom programu
Prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja, u Republici Hrvatskoj postoji 390 različitih skupina zanimanja. U jednom tjednu lipnja 2013. godine na hrvatskim televizijskim postajama prikazano je njih 891. Usporedba stvarne zaposlenosti u pojedinim zanimanjima u Republici Hrvatskoj i televizijskog prikaza zanimanja nalazi se u tablici br. 2. Zaposlenost, prema glavnim rodovima zanimanja iz 2010. godine, posljednje je takvo istraživanje Hrvatskog zavoda za statistiku dostupno autorici rada u trenutku provođenja istraživanja (DZS, 2010). Međutim, zaposlenost je u posljednjih nekoliko godina u stalnom padu, a smanjenje broja zaposlenih prisutno je u svim djelatnostima stoga autorica smatra da podaci predstavljaju reprezentativan uzorak stvarne raspodjele zaposlenosti u 2013. godini. Zanimanja iz roda 2, koja obuhvaćaju stručnjake i znanstvenike, u televizijskom su prikazu najzastupljenija, s čak 49,3%, a u stvarnosti je nešto manje od 15% osoba zaposleno u ovim zanimanjima. U ovom su rodu na televiziji prikazana 34 različita zanimanja među kojima je najviše
1 Rezultati televizijskog prikaza zanimanja nalaze se u prilogu br. 1
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 I. Oroz Štancl: Prikaz profesionalnih... 57 bilo glazbenih umjetnika, pjevača, pravnih zastupnika i doktora koji su zajedno činili 69% svih stručnjaka i znanstvenika. Uslužna i trgovačka zanimanja u televizijskom su prikazu zastupljena s 22 %, a 2010. godine u istom je zanimanju bilo zaposleno 13,5% radne snage. Zanimanja iz roda 6, 7, 8 i 9 koja obuhvaćaju poljoprivrednike, rukovoditelje strojeva, zanimanja u obrtu te jednostavna zanimanja s 2,2% zastupljenosti, u analiziranom programu smatramo podzastupljenima budući da je 29,7% radne snage u istim zanimanjima bilo zaposleno u 2010. godini. Kod uredskih i šalterskih službenika postoji sličan nesrazmjer, 14,5% zaposlenih u 2010. godini a samo 2,2% zastupljenosti u televizijskom prikazu. Na temelju dobivenih rezultata možemo zaključiti, nadovezujući se na razmišljanja Fiskea i Hartleyja (1992) da, ukoliko televizijski prikaz simbolizira poštovanje i važnost koje društvo pridaje određenim zanimanjima utoliko su glazbenici, pjevači, pravnici, doktori i sl. najviše rangirana i naprivlačnija zanimanja u suvremenom svijetu.
Tablica br. 2. Usporedba zaposlenosti u 2010. godini u Republici Hrvatskoj sa zastupljenosti istih rodova zanimanja u televizijskom prikazu tijekom lipnja 2013. godine
Zaposleni u 2010. Televizijski Rodovi zanimanja godini prikaz Broj u tis. Postotak Broj Postotak Vojna zanimanja (0) 78 5,1% 34 3,3% Čelnici i članovi zakonodavnih tijela i 163 10,7% 67 6,5% direktori (1) Stručnjaci i znanstvenici (2) 225 14,7% 509 49,3% Inžinjeri, tehničari i srodna zanimanja (3) 177 11,6% 150 14,5% Uredski i šalterski službenici (4) 221 14,5% 23 2,2% Uslužna i trgovačka zanimanja (5) 206 13,5% 227 22% Poljoprivredni, lovno-uzgojni, šumski 174 11,4% 7 0,7% radnici i ribari (6) Zanimanja u obrtu i pojedinačnoj 151 9,9% 5 0,5% proizvodnji (7) Rukovatelji strojevima, vozilima i 116 7,6% 5 0,5% sastavljači proizvoda (8) Jednostavna zanimanja (9) 12 0,8% 5 0,5% Ukupno 1528 100% 1032 100% Izvor: izradila autorica
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 58 MEDIJI / MEDIA
Analizom sadržaja, nadalje, utvrđeno je da su glazbenici i policajci dva najzastupljenija zanimanja u televizijskom programu. Glazbeni umjetnici u stvarnosti su zastupljeni s manje od 1,7%, odnosno u djelatnosti Umjetnost, zabava i rekreacija u 2013. godini zaposleno je 23.713 osoba što znači da je postotak zaposlenih glazbenika, koji predstavljaju samo dio zanimanja obuhvaćenih navedenom djelatnošću, još manji od navedenog. Policajci, koji prema NKZ-u 2010. spadaju pod rod 5, podvrstu 541 te skupinu 5412, u postotku pojavljivanja u televizijskom programu od 16%, predstavljaju drugo po redu najzastupljenije zanimanje na hrvatskim televizijskim postajama. Autorici rada nije bio dostupan podatak o točnom broju zaposlenih policajaca u Republici Hrvatskoj, međutim prema natpisima hrvatskih tiskovina i neslužbenim podacima ta brojka se kreće oko 20.000, što znači da je navedeno zanimanje u stvarnosti zastupljeno s okvirno 1,4%. Među deset najzastupljenijih zanimanja nalaze se još sportaši (7,3%), pjevači (6,9%), doktori medicine (5,8%), pravni zastupnici (4,2%), časnici (3,3%), poduzetnici (3,2%), sudci (2,9%) i medicinske sestre (2,8%).
Zanimanja prema izvoru
Veća raznolikost programa hrvatske nacionalne televizije rezultirala je i većom raznolikošću prikazanih zanimanja. Tako je na HRT1 i HRT2 prikazano 56,8% svih zanimanja u zadnjem tjednu lipnja ove godine. 27,6% zanimanja bilo je prikazano na RTL-u te 15,5% na postaji NOVA TV. U tablicama br. 3, 4 i 5 prikazani su rezultati raspodjele deset najzastupljenijih zanimanja ovisno o postajama.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 I. Oroz Štancl: Prikaz profesionalnih... 59
Tablica br. 3 Deset najzastupljenijih zanimanja na HRT1 i HRT 2; Izvor: izradila autorica
Naziv zanimanja Zastupljenost na HRT1 i HRT2 Postotak Glazbeni umjetnici/umjetnice 152 22% Sportaši/sportašice 71 10,3% Policajci/policajke 67 9,7% Pjevači/pjevačice 57 8,3% Pravni zastupnici/pravne zastupnice 38 5,5% Sudci/sutkinje 29 4,2% Doktori/doktorice medicine 26 3,8% Plesači/plesačice 17 2,5% Časnici/dočasnici tijela državne vlasti 16 2,3% Poduzetnici/poduzetnice 15 2,2%
Tablica br. 4 Deset najzastupljenijih zanimanja na RTL-u; Izvor: izradila autorica
Zastupljenost na Naziv zanimanja Postotak RTL-u Policajci/policajke 69 33,7% Doktori/doktorice medicine 28 13,7% Časnici/dočasnici tijela državne vlasti 10 4,9% Poduzetnici/poduzetnice 8 3,9% Medicinske sestre/medicinski tehničari 8 3,9% Glazbeni umjetnici/umjetnice 7 3,4% Pjevači/pjevačice 6 2,9% Vatrogasci/vatrogaskinje 6 2,9% Zaštitari/zaštitarke 5 2,4% Pravni zastupnici/pravne zastupnice 5 2,4%
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 60 MEDIJI / MEDIA
Tablica br. 5 Deset najzastupljenijih zanimanja na postaji NOVA TV; Izvor: izradila autorica
Naziv zanimanja Zastupljenost - NOVA TV Postotak Policajci/policajke 29 20,6% Glazbeni umjetnici/umjetnice 17 12% Poduzetnici/poduzetnice 10 7% Medicinske sestre/medicinski tehničari 9 6,4% Nastavnici/nastavnice 9 6,4% Časnici/dočasnici tijela državne vlasti 8 5,7% Čuvari/zaštitari 6 4,3% Pjevači/pjevačice 6 4,3% Doktori/doktorice medicine 6 4,3% Konabari/konobarice 4 2,8%
Zanimanje policajca nalazi se na prvom mjestu prema zastupljenosti na komercijalnoj postaji RTL, s udjelom od 33,7% te na postaji NOVA TV, s udjelom od 20,6% dok je na hrvatskoj nacionalnoj televiziji na trećem mjestu s udjelom od 9,7%. Glazbeni umjetnici su na postajama HRT1 i HRT2 najzastupljenije zanimanje (22%), dok se na postaji NOVA TV ovo zanimanje nalazi na drugom s 12%, a na RTL-u na šestom mjestu s 3,4% zastupljenosti. Sportaši, kao drugo po zastupljenosti zanimanje na nacionalnoj televiziji s 10,3%, jednako kao i sudci s 4,2% i plesači s 2,5%, nisu bili zastupljeni na komercijalnim postajama. Doktori medicine s 13,7% drugi su po zastupljenosti na RTL-u, a na HRT1 i HRT2 nalaze se na sedmom s 3,8% i devetom mjestu na postaji NOVA TV s 4,3%. Vatrogasci s 2,9% i zaštitari s 2,4% zastupljenosti na RTL-u ne pojavljuju se na ostalim analiziranim postajama, a nastavnici s 6,4% i konobari s 2,8% zastupljenosti na postaji NOVA TV nisu zastupljeni na HRT1, HRT2 i RTL-u. Zanimanja pjevača, pravnog zastupnika, časnika i poduzetnika zastupljena su na svim analiziranim postajama s različitim udjelima. Poljoprivrednici, obrtnici, industrijski radnici i radnici u jednostavnim zanimanjima ne nalaze se među 10 zanimanja niti na jednoj postaji, a u 2010. godini, prema podacima Hrvatskog zavoda za statitiku, u ova četiri roda zanimanja bila je zaposlena trećina hrvatske radne snage.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 I. Oroz Štancl: Prikaz profesionalnih... 61
Zanimanja prema žanru
Žanr podrazumjeva klasifikaciju medijskih tekstova prema zajedničkim karakteristikama po kojima se razlikuju od drugih žanrova što u najširem smislu prema Bakhtinu (1999) podrazumijeva temu, odnosno sadržaj, cilj te konteks u kojemu je nešto izraženo (Bakhtin, 1999 prema Popović, 2012). Creeber 2008. godine definira sljedeće kategorije televizijskog programa: dramu, vijesti, dokumentarce, dječje programe, popularnu zabavu, sapunice, komediju, reality televiziju i animaciju (Creeber, 2008 prema Popović, 2012). Tridesetak godina ranije, Williams (1974) je televizijske žanrove kategorizirao na sljedeći način: dramu, vijesti i sadržaje od javnog interesa, dokumentarce, dječji program, opći zabavni program, film, umjetnost i glazbu, obrazovni program, sport, religijski program, interne najave i promidžbe te propagandne poruke (Williama, 1974 prema Popović, 2012). Razlika u navedenim klasifikacijama žanrova ukazuje na promjene u produkciji i recepciji televizijskih formi u posljednjih nekoliko desetljeća. Najizraženiji je rast i razvoj zabavnih žanrova, kako starijih žanrova poput sapunica, komedija i talk show-ova tako i razvoj novih vrsta poput reality televizije (Popović, 2012). Žanrovi analizirani u ovom radu obuhvaćaju dramski program koji čine serije i filmovi, dokumentarni program te zabavni program koji obuhvaća talk show-ove, sportski te glazbeni program. Najzastupljenije zanimanje u dramskom programu su policajci s 23,9% udjela. Navedeni rezultati potvrđuju istraživanja utjecaja televizijskog nasilja prisutnog u filmovima i serijama koja pronalaze da su česte središnje teme oko kojih se gradi program unutar ovog žanra upravo kriminal, droga, obračuni i sukobi što onda likove policajaca i policajki stavlja u samo središte radnje (Valković, 2010). Doktori se nalaze na drugom mjestu prema zastupljenosti s 8,4%, a zatim slijede pravni zastupnici (6,2%), časnici (4,8%), poduzetnici (4,6%), sudci (4,3%), medicinske sestre (4,2%), pjevači (3%), glazbenici (2,8%), konobari 2,5%) i plesači (2,5%). U emisijama zabavnog karaktera najzastupljenije zanimanje su glazbeni umjetnici čiji je udio bio 51%. Nakon njih slijede sportaši s 22,3%, zatim pjevači s udjelom od 16,5% dok su ostala zanimanja znatno slabije zastupljena i to psiholozi s 1,3%, dužnosnici tijela državne vlasti i liječnici specijalisti s 1%, doktori medicine, kuhari, stručnjaci za nekretnine i industrijski i modni dizajneri s 0,7% zastupljenosti.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 62 MEDIJI / MEDIA
Prema Elliottovoj tipologiji različitih produkcijskih formi, koja se temelji na stupnju u kojemu isti prenose društvenu realnost, dokumentarne emisije nalaze se u sredini kontinuuma budući da predstavljaju društvenu realost uz određen stupanj intervencija medijskih djelatnika koji prema određenim kriterijima biraju i formiraju takve sadržaje. Sadržajima koji potpuno onemogućuju pristup relanosti smatra televizijske drame (Elliot u McQuail, 1987 prema Popović, 2012). U dokumentarnim emisijama na hrvatskim televizijskim postajama najviše je bilo dužnosnika državne vlasti prikazanih s udjelom od 17,8%, a zatim sportaša (15,6%), glazbenih umjetnika (11%) i znanstvenika (11%). Slabije zastupljeni bili su novinari (6,7%) i arhitekti, likovni umjetnici, književnici i fotografi s 4,4% zastupljenosti.
Način prikaza pojedinih zanimanja
Način televizijskog prikaza zanimanja analiziran je kroz tri sljedeće kategorije: zanimanja glavnih likova u dramskom programu, zanimanja sporednih likova u dramskom programu i vremensko trajanje priloga o pojedinim zanimanjima u zabavnom i dokumentarnom programu. Analiza prikaza zanimanja u dramskom programu dala je sljedeće rezultate: 1. Za glavne likove: 32,6% glavnih likova imali su zanimanje policajca, a 17,9% likova bili su doktori. Među deset najzastupljenijih zanimanja našli su se još poduzetnici (9,2%), pravni zastupnici (7%), pjevači (3,3%), medicinske sestre (3,3%), časnici (3,3%), glazbeni umjetnici (2,2%), mornari (2,2%) i tehničari (1,6%). 2. Za sporedne likove: najveći broj sporednih likova u analiziranom razdoblju, njih 20,6%, imali su zanimanje policajca. Ostalih devet zanimanja bilo je znatno slabije zastupljeno sa sljedećim udjelima: 5,9% pravni zastupnici, 5,9% časnici, 5,3% doktori, 4,9% medicinske sestre, 4,5% pjevači, 3,1% nastavnici, 3,1% plesači i poduzetnici s 2,9%. Jedina razlika u zastupljenosti zanimanja glavnih i sporednih likova je u sljedećem: glazbeni umjetnici, mornari i tehničari nisu zastupljeni među sporednim likovima, a plesača, nastavnika i sudaca nema među deset najzastupljenijih glavnih likova.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 I. Oroz Štancl: Prikaz profesionalnih... 63
3. Vremensko trajanje priloga o zanimanju u dokumentarnom i zabavnom programu: u posljednjem tjednu lipnja 2013. godine, 2.756 minuta emitiranog programa odnosilo se na zabavni i dokumentarni program. Glazbeni umjetnici bili su prikazani u 22,9% tog vremena. Sportaši, kao drugo najzastupljenije zanimanje, bili su zastupljeni s 19% ukupnoga vremena. Na trećem mjestu našli su se kuhari s 12,5%, a za njima slijede stučnjaci za nekretnine (9,6%), znanstvenici (6,8%) i doktori (6%). Ostala 4 zanimanja zastupljena su sa samo 2,6% za dužnosnike tijela državne vlasti te 2,2% za arhitekte, liječnike specijaliste i biologe. Raspodjela zanimanja prema spolu
Od ukupno 1032 televizijska lika s jasno definiranim profesionalnim zanimanjem, muških likova je bilo 715 a ženskih 317, što znači da su muškarci bili zastupljeni sa 69,3% a žene sa 30,7%. Najzastupljenija zanimanja za muškarce bila su policajac i glazbenik, a za žene glazbenice i pjevačice. Rezultati su prikazani u tablici br.6 i br.7.
Tablica br. 6. Deset najzastupljenijih zanimanja za muškarce
Naziv zanimanja Zastupljenost za muškarce Postotak Policajci/policajke 145 20,3% Glazbeni umjetnici/umjetnice 109 15,2% Sportaši/sportašice 56 7,8% Doktori/doktorice medicine 41 5,7% Časnici, dočasnici i ostali činovi 33 4,6% Pjevači/pjevačice 32 4,5% Pravni zastupnici/pravne zastupnice 26 3,6% Poduzetnik/poduzetnice 25 3,5% Sudci/sutkinje 18 2,5% Zaštitari/zaštitarke 13 1,8% Izvor: izradila autorica
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 64 MEDIJI / MEDIA
Tablica br. 7 Deset najzastupljenijih zanimanja za žene
Naziv zanimanja Zastupljenost za žene Postotak Glazbeni umjetnici/umjetnice 67 21% Pjevači/pjevačice 39 12,3% Policajci/policajke 20 6,3% Sportaši/sportašice 19 6% Medicinske sestre/medicinski tehničari 19 6% Doktori/doktorice medicine 19 6% Pravni zastupnici/pravne zastupnice 17 5,4% Pjevači/pjevačice 16 5% Plesači/plesečice 15 4,7% Sudci/sutkinje 12 3,8% Izvor: izradila autorica
Istraživanja o medijskom prikazu žena brojna su i većinom upućuju na činjenicu da su žene slabije zastupljenje u medijima. De Fleuer (1964) je u istraživanju medijskog prikaza svijeta rada utvrdio postojanje dominacije muških likova, budući da su čak 83,9% likova bili muškarci a samo 16,1% žene (De Fleuer, 1964 prema Garcia-Muroz i dr., 2011). U istraživanju iz 1980. Godine, Seggar i Wheeler utvrdili su da je došlo do povećanja ženskih likova u televizijskom prikazu iako je većina bila prikazana kao supruge i domaćice (Seggar i Wheeler, 1980 prema Popović, 2012). U Global Media Monitoring Projectu (2010), projekt koji se redovito provodi od 1995. godine i u kojemu sudjeluje i Hrvatska, u posljednjem istraživanju iz studenog 2009. godine zaključeno je da je pristunost žena na televiziji, radiju i tisku od 1995. godine porasla s 17% na 24% (Sever, Andraković, 2013). S obzirom na rezultate istraživanja prikazane u ovom radu, možemo zaključiti da su žene i dalje podzastupljene u televizijskom prikazu, barem što se tiče njihove prisutnosti u svijetu rada budući da su u posljednjem tjednu lipnja 2013. godine žene na hrvatskim televizijskim postajama u dokumentarnom, zabavnom i dramskom programu bile zastupljene sa 30,7% a muškarci sa 69,3%. Dva najzastupljenija zanimanja glavnih likova identična su i za ženske i za muške likove, a radi se o policajcima i doktorima. Ostalih osam zanimanja glavnih muških likova čine časnici (5,6%), poduzentnici (5,6%), nastavnici (4,8%), medicinski tehničari (3,2%), pravni zastupnici (2,4%), znanstvenici (2,4%), glazbenici (2,4%) i mornari (2,4%). Kod glavnih ženskih likova zanimanje pravne zastupnice bilo je prisutno s 14,5%, poduzetnice i pjevačice s 7,2% a znanstvenice, likovne umjetnice, nastavnice i konobarice bile su zastupljene s 2,9%.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 I. Oroz Štancl: Prikaz profesionalnih... 65
Najzastupljenije zanimanje sporednih likova za muškarce su policajci, a za žene su to medicinske sestre i plesačice. Ženski sporedni likovi imaju sljedeća zanimanja: sutkinje (8,8%), pjevačice (8%), konobarice (5,9%), pravne zastupnice (5%), doktorice (4,4%), policajke (3,7%), kućepaziteljice (2,9%) i dužnosnice tijela državne vlasti (2,9%), a muški sporedni likovi su časnici (6,4%), pravni zastupnici (5,7%), doktori (5,7%), poduzetnici (4,4%), sudci (4,4%), zaštitari (3,2%), sportaši (3%), dužnosnici (3%) i nastavnici (3%).
Zaljučak
Iako su se stavovi znastvenika o medijskom utjecaju mijenjali, a istraživanja do danas nisu rezultirala jedinstvenom teorijom, značaj televizije neosporan je u životu suvremenog čovjeka. Slijedom navedenog, provedena je analiza televizijskog sadržaja najgledanijih hrvatskih televizijskih postaja kojom je utvrđeno da su glazbenici i policajci bili dva najzastupljenija zanimanja u televizijskom programu. Glazbeni umjetnici u stvarnosti su zastupljeni s manje od 1,7%, odnosno u djelatnosti Umjetnost, zabava i rekreacija u 2013. godini zaposleno je 23.713 osoba što znači da je postotak zaposlenih glazbenika, koji predstavljaju samo dio zanimanja obuhvaćenih nevedenom djelatnošću, još i manji od navedenog. Policajci s 16% zastupljenosti u televizijskom programu predstavljaju drugo po redu najzastupljenije zanimanje na hrvatskim televizijskim postajama. Autorici rada nije bio dostupan podatak o točnom broju zaposlenih policajaca u Republici Hrvatskoj, međutim prema natpisima hrvatskih tiskovina i neslužbenim podacima ta brojka se kreće oko 20.000, što znači da je navedeno zanimanje u stvarnosti zastupljeno s okvirno 1,4%. Najveći broj likova, kako glavnih tako i sporednih, sa zanimanjem policajca pronađen je u dramskom programu. Ovaj podatak je razumljiv kada se uzmu u obzir istraživanja utjecaja televizijskog nasilja, prisutnog u filmovima i serijama, koja pronalaze da su česte središnje teme oko kojih se gradi program unutar ovog žanra upravo kriminal, droga, obračuni i sukobi čime su likovi policajaca i policajki stavljeni u samo središte radnje (Valković, 2010). S druge strane, glazbeni su umjetnici najzastupljeniji u zabavnom programu s 22,9% ukupnog emitiranog vremena u ovom žanru na sve 4 analizirane televizijske postaje.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 66 MEDIJI / MEDIA
Analizom sadržaja utvrđena je veća raznolikost programa hrvatske nacionalne televizije u usporedbi s komercijalnim televizijama u istom razdoblju, a isto potvrđuju prijašnja istraživanja u europskim i drugim zemljama (vidi Peruško, 2009). Veća raznolikost programa hrvatske nacionalne televizije rezultirala je, razumljivo, i većom raznolikošću prikazanih zanimanja. Tako je na HRT1 i HRT2 prikazano 56,8 % svih zanimanja unutar zadnjeg tjedna lipnja, 27,6% na RTL-u te 15,5 % na postaji NOVA TV. U analiziranom razdoblju, ukupno je 1032 televizijska lika imalo 89 različitih zanimanja. Najveća je razlika u televizijskom prikazu i zaposlenosti u pojedinim zanimanjima u Republici Hrvatskoj bila kod stručnjaka i znanstvenika koji su na televiziji bili prikazani s 49,3% udjela, a u stvarnosti je u ovom rodu bilo zaposleno 15% radne snage. Nešto manja razlika bila je kod uslužnih i trgovačkih zanimanja koja su bila prikazana s udjelom od 22% dok je u istom zanimanju bilo zaposleno 13,5% radne snage. Zanimanja iz roda 6, 7, 8 i 9 koja obuhvaćaju poljoprivrednike, rukovoditelje strojeva, zanimanja u obrtu te jednostavna zanimanja bila su podzastupljena, s obzirom da je 29,7% osoba bilo zaposleno u istim zanimanjima 2010. godine, a u televizijskom prikazu bili su zastupljeni sa samo 2,2%. Analizom je utvrđeno da su muškarci u navedenom razdoblju u televizijskom prikazu bili zastupljeni sa 69,3% a žene sa 30,7%. Najzastupljenija zanimanja za muškarce bila su zanimanja policajca i glazbenika dok su žene najviše zastupljene u zanimanjima glazbenice i pjevačice. Rezultati analize raspodjele zanimanja prema spolu navode na zaključak da su žene podzastupljene u televizijskom prikazu, a time se potvrđuju rezultati brojnih prethodnih studija televizijskog prikaza žena. Raspodjela zanimanja prema spolu za glavne i sporedne likove nije rezultirala značajnim razlikama. Najzastupljenija zanimanja za oba spola su policajci, doktori, pravni zastupnici te poduzetnici. Na temelju rezultata prikazanih u ovom radu možemo zaključiti, nadovezujući se na razmišljanja Fiskea i Hartleyja (1992) da, ukoliko televizijski prikaz simbolizira poštovanje i važnost koju društvo pridaje određenim zanimanjima utoliko su policajci, glazbenici, pjevači, pravnici i doktori najviše rangirana i naprivlačnija zanimanja u suvremenom svijetu.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 I. Oroz Štancl: Prikaz profesionalnih... 67
Literatura
Anderson, Paul: Economic Espionage Today, McGraw-Hill, New York, Chicago, San Francisco, 2009. Dungey, Nicholas: The Death of the Middle Class, Vimeo, „professor Dungey“, 1. 11. 2011. Falletti, Sébastien, Comment la Chine s’est imposée au monde en 30 ans, LE FIGARO, 17 aoút 2010. Potter, Leslie, Vaule Schift, John Wiley & Sons, Inc., New York, Chicago, 2009. Hanon, Paul: Foreign Spending by Business Lagging, The Wall Street Journal (Europe), July 27, 2011. Lynch, Steven: Turn off – drop out, New York Post, May 3, 2010. Stiglitz, Joseph: Globalization and Its Discontents, W. W. Norton & Company, New York, 2002. Šantić, Neven: Intervju s dr. Nikolom Visković: Globalizirat će nas preko noći, Novi list, 14. srpnja 2001. Surrounding Seattle, Los Angeles Times, December 3, 1999. Narodne novine, 50/2010. Zapisnik s 3. sjednice Nacionalnog odbora za odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo Vlade Republike Hrvatske održane 25. veljače 2011. Fishe, John; Hartley, John (1992). Čitanje Televizije, Zagreb, Barbat i Prova Kunczik, Michael; Zipfel, Astrid (2006). Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, Zagreb, Zaklada Friedrich Ebert Zgrabljić Rotar, Nada (2005). MEDIJI - Medijska pismenost, medijski sadržaji i medijski utjecaj, Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo, MediaCentar Belobrk, Miroslav (2001), Televizija kao čimbenik diferencijacije seoskih i gradskih obitelji, Društvena istraživanja Zagreb, god 10, br 1-2 (51-52): 213-230 Garcia-Muroz, Nuria; Fedele, Maddalena; Gomez-Diaz, Xiana (2011). The occupational roles of television fiction characters in Spain: distinguishing traits in gander representation, Comunicacion y sociedad, vol. XXV, Num 1: 349-366 Peruško, Zrinjka (2009). Javni interes i djelovanje televizije u Hrvatskoj, Medijska istraživanja, vol.15 No.2: 5-31
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 68 MEDIJI / MEDIA
Popović, Helena(2012). Popularni televizijski žanrovi kao refleksija suvremenog društva, Holon, 2(3):18-43 Sever, Irena; Andraković, Alen. (2013). Žena na javnoj televiziji, Nova prisutnost 1,1: 5-21 Škaljac Narančić, Gordana (2011). Etički prijepori i javna televizija. Studija slučaja: emisija Otvoreno emitirana 21. siječnja 2010. godine, Medijske studije, Vol. 2 No. 3-4:106-117 Thomas, Sari, LeShay, Steven (1992). Bad Business? Reexamination of Television's Portrayal of Businesspersons, Journal of Communication, Vo.42, Issue 1: 95-105 Valković, Jerko (2010). Oblici i utjecaj televizijskog nasilja, Nova prisutnost Vol. 8,No.1:67-87 Volčić, Zala (2000). Preživljavanje javne televizije, Medijska istraživanja, Vol.6 No.1: 41-62
Internetski izvori
Državni zavod za statistiku, Url: http://www.dzs.hr/ datum pristupa: 02.07.2013. Raspored televizijskog programa, Url: http://www.tvhr.net/ datum pristupa: 30.06.2013. Zakon o elektroničkim medijima, NN 153/09,84/11 Url: http://www.zakon.hr/z/196/Zakon-o-elektroni%C4%8Dkim-medijima datum pristupa: 05.07.2013. Rezultati Ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2010. – Europa 2010., Hrvatski zavod za statistiku Republike Hrvatske, Url: http://www.dzs .hr/Hrv_Eng/publication/2011/SI-1450.pdf datum pristupa: 15.07.2013.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 69
ODNOSI S JAVNOSTIMA
Prethodno priopćenje UDK 37.091.3 :004 Primljeno: 17. 11. 2014.
Ariana Violić Koprivec, Jelena Dubčić
Facebook kao obrazovni alat u nastavi stranih jezika
Sažetak
Pojava novih tehnologija mijenja način na koji ljudi žive, razmišljaju i rade što istovremeno rezultira potrebom za novim oblicima učenja i poučavanja. Kako bi današnje obrazovanje ispunilo zahtjeve generacija koje se često nazivaju Digital Natives, važno je uskladiti načine na koje učenici žive i uče. Budući da su društveni mediji već sastavni dio svakodnevnice učenika, nametnula se potreba promišljanja kako ih iskoristiti kao obrazovni alat. Ovaj rad se bavi primjenom Facebooka u nastavi stranih jezika te preispituje kako njegova upotreba utječe na razvoj kompetencija vezanih za jezik i kulturu. Provedeno je istraživanje na Sveučilištu u Dubrovniku s ciljem utvrđivanja u kojoj se mjeri društvena mreža Facebook koristi u nastavi s posebnim interesom za nastavu stranih jezika i kakva je percepcija studenata o korištenju Facebooka kao obrazovnog alata.
Ključne riječi: društveni mediji, Facebook, obrazovni alat, novi oblici učenja, nastava stranih jezika
Autorice su više predavačice Sveučilišta u Dubrovniku, Hrvatska, e-mail: ariana.violic- [email protected], [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 70 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
PUBLIC RELATIONS
Prethodno priopćenje UDK 37.091.3 :004 Received: 17. 11. 2014.
Ariana Violić Koprivec, Jelena Dubčić
Facebook as an educational tool in foreign language classes
Summary
The emergence of the new technologies has changed the way people live, think and work which at the same time results in the need for the new forms of teaching and learning. For contemporary education to fulfill the requirements of the new generations frequently addressed as «Digital Natives», it is important to establish connections between the ways students live and learn. Since the social media are already an integral part of many students’ e-routine, the need how to use them as an educational tool has been imposed. This paper examines the application of Facebook in foreign language classes and focuses on the way it influences the development of competencies related to target language and its culture. A research has been conducted at the University of Dubrovnik with the aim to find out to what extent the social network Facebook is used in classes with special interest in foreign language classes and the students’ perception of Facebook as an educational tool.
Key Words: social media, Facebook, educational tool, new forms of learning, foreign language classes
Authors are senior lecturers at University of Dubrovnik, Croatia, e-mail: ariana.violic- [email protected], [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Violić-Koprivec, J. Dubčić: Facebook kao obrazovni alat... 71
Uvod
Živimo u globaliziranom društvu u kojem su povezanost i komunikacija mogući 24 sata dnevno. Nove tehnologije utječu na sve aspekte života. Današnji učenici traže mogućnost stalne digitalne povezanosti i shvaćaju je kao način života. Često ih se naziva Digital Natives (Prensky, 2001). To znači da oni pripadaju generaciji koja uživa u korištenju digitalnih tehnologija koje su sastavni dio njihove svakodnevnice. Koriste Web 2.0 tehnologije u svrhu informiranja, praćenja različitih pitanja od društvene i nacionalne važnosti te u komunikacijske svrhe (Blattner & Fiori, 2009). Web 2.0 tehnologije omogućavaju stvaranje novih sadržaja i na taj način otvaraju nove komunikacijske kanale te mogućnost interakcije i suradnje s ljudima u cijelom svijetu. One su otvoren sustav kojem svatko može doprinijeti, nadograditi ga i prilagoditi. To znači da svatko istovremeno može biti i korisnik i autor informacije. Mnoga istraživanja potvrđuju da pojava Web 2.0 tehnologija nije isključivo tehnološka revolucija već i društvena transformacija (Blattner & Lomicka, 2012). Ona je uzrokovala promjene u načinu razmišljanja i načinu rada. Znači li ta promjena ujedno da učenici uče na drugačiji način i da ih se mora poučavati drugačije? Izvješće The Partnership’s report Learning for the 21st Century (2004:5) ističe sljedeće: „ Postoji opasnost da današnje obrazovanje izgubi na vrijednosti ukoliko se ne premosti jaz između načina na koji učenici žive i uče.“ 1 Isto izvješće navodi da učenici svakodnevno žive u skladu s Web 2.0 tehnologijama, a škole imaju odgovornost pomoći im da ih iskoriste za stjecanje i razvoj novih vještina, a ne samo za zabavu . „Područje stranih jezika je specifično u odnosu na učenje i poučavanje ostalih nastavnih predmeta, a glavni cilj učenja stranih jezika je i dalje komunikacijska kompetencija“ (Mihaljević Djigunović, 2009:52). Komunikacija je danas stekla mnoge različite aspekte značenja što je posljedica činjenice da živimo u modernom svijetu kojeg karakterizira vrtoglav razvoj tehnologije. Ova promjena se odražava i na komunikaciju u razrednom okruženju.
1 Today's education system faces irrelevance unless we bridge the gap between how students live and how they learn.(s engl. prevele autorice)
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 72 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
Cilj ovoga rada je utvrditi potencijalne koristi društvene mreže Facebook kao obrazovnog alata u kontekstu izazova koje 21. stoljeće postavlja, saznati može li pridonijeti razvoju kompetencija vezanih za jezik i kulturu učenika u nastavi stranih jezika i u kojoj se mjeri već koristi u nastavi s posebnim interesom za nastavu stranih jezika.
Nova pismenost
Pismenost danas ima drugačije značenje nego nekada. Biti pismen danas podrazumijeva stjecanje novih vještina, uključujući upotrebu tehnologije, razumijevanje znanosti, posjedovanje globalne osviještenosti, i najvažnije, kompetenciju za cjeloživotno učenje koja obuhvaća sposobnost sakupljanja, obrade, analize, sinteze i prezentacije informacija kao i sposobnost komuniciranja i suradnje. Besplatni online alati mogu odigrati važnu ulogu u pomaganju učenicima da ovladaju tim vještinama. 2 (The Partnership’s report Learning for the 21st Century, 2004:12) Stjepan Rodek (2011) autor brojnih znanstvenih i stručnih radova iz područja didaktike, medijske pedagogije i nastavne tehnologije, objašnjava da su novi mediji u obrazovanju često tijesno povezani s novom kulturom i novim oblicima učenja. Pojam nove kulture učenja Rodek razrađuje prema ranije izloženim idejama Botkina i njegovih suradnika koje su prikazane relacijama između sljedećih pojmova: Tradicionalno učenje – Novi oblici učenja Strogo vođeno učenje - Samostalno učenje Školsko učenje - Izvanškolsko učenje Rano učenje - Cjeloživotno učenje Adaptivno učenje - Anticipacijsko učenje Individualno učenje - Društveno učenje Nacionalno učenje - Globalno učenje
2 To be literate today involves acquiring new skills, including those of using technology, understanding science, having global awareness, and most important, having the ability to keep learning, which involves gathering, processing, analyzing, synthesizing, and presenting information as well as communicating and collaborating. Free onine tools can play a large role in helping students acquire these skills. (s engl. prevele autorice)
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Violić-Koprivec, J. Dubčić: Facebook kao obrazovni alat... 73
Rodek ističe da su novi oblici učenja duboko usađeni u upotrebu novih tehnologija. Oni potiču sudjelovanje i aktivnost studenata, njihovu veću samostalnost i odgovornost, kao i međusobnu suradnju. Zaključuje da su sve navedene komponente u pozitivnoj korelaciji s interesom i motivacijom studenata (Rodek, 2011). Novija istraživanja u glotodidaktici naglašavaju važnost izvornih iskustava, interesa, potreba i motivacije studenata. U istraživanju koje je provela Jelena Mihaljević Djigunović (2007:113), stručnjakinja u području glotodidaktike, zaključuje se kako su učenici „kao pozitivne aspekte nastave engleskoga jezika istaknuli komunikacijski pristup poučavanju, mogućnost da izražavaju vlastite stavove i mišljenja, priliku da budu izloženi autentičnim jezičnim situacijama (npr. gledanje filmova na engleskome bez prijevoda ) u razredu te organizacijske oblike koji zahtijevaju aktivni angažman (npr. grupni rad, rad na projektima)“. Geraldine Blattner (2009), stručnjakinja za upotrebu novih tehnologija u učenju i poučavanju stranih jezika, objašnjava da sociokulturalni pristup učenju stranih jezika percipira studente kao aktivne sudionike koji su uključeni u proces učenja kroz sudjelovanje u autentičnim situacijama. Slika 1. sažima spomenute komponente koje su preduvjet za uspješno ostvarenje novih oblika učenja.
Aktivno sudjelovanje Samostalnost
Odgovornost Motivacija
Suradnja Interes Izvorna iskustva Potrebe
Slika 1. Komponente novih oblika učenja
U spomenutom izvješću The Partnership’s report Learning for the 21st Century (2004:12) se zaključuje sljedeće: „ (...) nastavnici mogu kreirati kontekst za učenje prilagođen 21. stoljeću na način da: - približe sadržaj načinu života studenata - uvedu vanjski svijet u učionice - izvedu studente u stvaran svijet
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 74 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
- omoguće studentima da komuniciraju međusobno, s nastavnicima, te ostalim stručnjacima iz relevantnih područja kroz autentična iskustva” 3 Budući da su se način razmišljanja i društvene navike učenika promijenile, nastavnici trebaju nove strategije i alate za poučavanje. Društvene mreže se nameću kao mogući koristan alat za taj novi način poučavanja.
Facebook i razvoj kompetencija vezanih za jezik i kulturu
Kao što je već rečeno, ovladati komunikacijskom jezičnom kompetencijom jedan je od ciljeva učenja stranoga jezika. „U većini europskih kurikula stranih jezika prihvaćena je definicija Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike ( ZEROJ 2005) za komunikacijsku kompetenciju. Ona se definira u smislu jezičnoga znanja i sadrži tri elementa: lingvističku, sociolingvističku i pragmatičku kompetenciju“ (Mihaljević Djigunović, 2009:52). Istovremeno, u učenju stranoga jezika treba imati na umu važnost usvajanja interkulturalnih znanja i vještina odnosno razvoj interkulturalne kompetencije. „Ona podrazumijeva sposobnost uspješnog uspostavljanja odnosa između vlastite i strane kulture, svojevrsnu kulturalnu osjetljivost, te sposobnost identificiranja i korištenja različitih strategija za uspostavljanje kontakata s osobama iz drugih kultura. Prema Byramu (1997), pripadnici različitih kultura, kako bi ostvarili uspješnu komunikaciju, trebaju imati određena znanja o socijalnim zajednicama, njihovim produktima i običajima te općim procesima socijalnih i individualnih interakcija kako u vlastitoj tako i u sugovornikovoj kulturi“(Bilić-Štefan, 2008:231-232). Primjena Facebooka u nastavi pogoduje razvoju svih navedenih kompetencija, a njegovo korištenje je osobito prikladno za studente srednjeg i naprednog stupnja koji već posjeduju potrebnu razinu komunikacijskih sposobnosti.
3 (…) teachers can create a 21st century context for learning by: making content relevant to students’ lives; bringing the world into the classroom; taking students out into the world; creating opportunities for students to interact with each other, with teachers and with other knowledgeable adults in authentic learning experiences. (s engl. prevele autorice)
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Violić-Koprivec, J. Dubčić: Facebook kao obrazovni alat... 75
Eslami-Rasekh (2005), stručnjakinja u području sociolingvistike i pragmatike, naglašava da je razvoj pragmatičke i sociolingvističke kompetencije ključna komponenta u učenju stranoga jezika. Također ističe da se pri tome nastavnici često susreću s izazovima koji uključuju nedostatak prikladnih nastavnih materijala kao i nedostatno naglašavanje važnosti ovih kompetencija tijekom obrazovanja u području metodike nastave stranoga jezika. Blattner i Lomicka (2012) osvrću se na Kathleen Bardovi-Harlig (2001) koja ističe da udžbenici nisu pouzdan izvor pragmatičkih sadržaja za učenike stranih jezika jer obično pružaju ograničenu količinu informacija o konverzacijskim normama. Spomenuti autori smatraju da tradicionalno poučavanje u učionici ponekad ne uspijeva u potpunosti osposobiti studente za komunikaciju neformalnim svakodnevnim jezikom uz razvijenu sociopragmatičku svijest. Facebook omogućava učenicima stranih jezika sudjelovanje u specifičnim govornim situacijama i interakciju koja nedostaje u tradicionalnim udžbenicima i učionicama. Koristeći ga savladavaju ne samo standardni jezik već i jezične varijetete, jezične registre, kao i elektronički jezik. Također, njegova primjena u nastavi pomaže usvajanju interkulturalnih znanja, vještina i stavova koji podrazumijevaju poznavanje i uvažavanje društveno-kulturalnih sličnosti i razlika između vlastite zemlje i zemlje u kojoj se strani jezik govori. Stoga bi korištenje Facebooka u nastavi stranih jezika moglo biti od velike koristi u približavanju standardima učenja stranih jezika 21. stoljeća. Ti standardi obuhvaćaju pet međusobno povezanih kategorija: komunikaciju, kulturu, povezanost, komparaciju i zajedništvo (Standards for Foreign Language Learning in the 21st Century, 1999)(Slika 2.).
Slika 2. Standards for Foreign Language Learning in the 21st Century, (1999)
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 76 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
Facebook i njegova aplikacija Grupe
Facebook je najveća, najbrže rastuća i najpoznatija društvena mreža na Internetu. Facebook nudi veliki izbor različitih aplikacija za razmjenu informacija, poruka, slika itd. Facebook omogućava učenicima sudjelovanje u smislenoj interakciji s govornicima različitih jezika i upotrebu velike količine autentičnih informacija o najrazličitijim temama koje su vrlo često teško dostupne, osobito nastavnicima koji ne poučavaju engleski već ostale strane jezike. Jedan od značajnijih čimbenika u uspješnom učenju je aktivno sudjelovanje učenika u grupama za učenje. Kadum-Bošnjak (2012:181) pojašnjava: „ (...) sudjelovanjem u suradničkim skupinama: - postiže se jačanje individualne motiviranosti i ustrajnosti, - javlja se odgovornost prema drugima, poboljšava se komunikacija u grupi, - razvijaju se prijateljski osjećaji prema članovima grupe, - povećava se grupna učinkovitost i djelotvornost, te se - postiže bolje i kvalitetnije rješavanje socioemocionalnih problema članova grupe (Hare, 1976; prema: Bašić i sur., 1994)“.
Uzimajući u obzir navedene prednosti suradničkog učenja, nametnula se ideja korištenja Facebook aplikacije pod nazivom Grupe u obrazovne svrhe. Ova aplikacija je osmišljena kako bi se povezali korisnici na temelju svojih zajedničkih interesa. Prepoznat je njezin pedagoški potencijal te se ona može iskoristiti na različite kreativne načine. Nastavnik može vrlo jednostavno kreirati grupu za svoj kolegij te ograničiti pristup samo učenicima svojega kolegija. Sudjelovanje u grupi omogućava učenicima ovladavanje tipičnim elektroničkim diskursom i svakodnevnim korisnim izrazima. Također im omogućava da utvrde jezične norme stranoga jezika, steknu kulturološka znanja i donesu zaključke o suvremenim jezičnim tendencijama proučavajući autentične tekstove. Grupnim radom razvija se osjećaj zajedništva i suradnje, a to se smatra važnom komponentom u razvoju komunikacijske jezične kompetencije (Blattner, 2009). Prema sociolingvističkim istraživanjima utvđeno je da zajednice govornika ne koriste homogeni jezik nego više sociokulturno određenih
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Violić-Koprivec, J. Dubčić: Facebook kao obrazovni alat... 77 jezičnih varijeteta koji se razlikuju na više jezičnih razina (Škiljan, 1987). U svom radu Blattner (2010) pokazuje kako koristiti Facebook za razvoj sociolingvističkih i pragmatičkih kompetencija kroz učenje jezičnih varijeteta francuskoga jezika. Ayres-Benett (2001), kao što je navedeno u radu Blattner (2010), objašnjava da se varijeteti francuskoga jezika razlikuju na više jezičnih razina od standardnog francuskog koji se govori u Parizu i okolici. Najuočljivije razlike su na leksičkoj razini. Blattner proučava mnoge francuske grupe na Facebooku koje diskutiraju o jezičnim različitostima pojedinih geografskih regija. Sudionici jedne takve grupe pozvani su navesti standardni književni izraz uz regionalni. Jedan od primjera koje navodi prikazan je u tablici 1.
Tablica 1. Grupa Oui, je parle Suisse et alors,...(Blattner, 2010:18)
Regionalni izraz Standardni francuski ekvivalent Chenouille Vaurien, canaille Cradzet Petit Encouble Entrave, obstacle, empêchement Natel Téléphone cellulaire portable
Osim grupa zatvorenog tipa korisnici Facebooka mogu pronaći i brojne otvorene grupe namijenjene učenju stranih jezika. One okupljaju ljude iz različitih djelova svijeta koji kroz međusobnu komunikaciju unapređuju i usavršavaju svoje znanje jezika cilja. Primjeri takvih otvorenih grupa za učenje francuskoga jezika su grupe nazvane Learning French i Apprendre le français. Bilić-Štefan (2008:238) ističe: „Kako bi s vremenom postali uspješni interkulturalni govornici i mogli imati ulogu posrednika između vlastite i strane kulture, te bili sposobni za uspješno razrješavanje interkulturalnih nesuglasica i konfliktnih situacija i prevladavanje stereotipnih odnosa, učenici bi također trebali usvojiti vještine (savoir-faire) i stavove (savoire-être) potrebne za uspješno djelovanje u ciljnoj kulturi i uspješnu interkulturalnu komunikaciju“. Ona iznosi niz aktivnosti za usvajanje interkulturalnih znanja, vještina i stavova te razvoja tolerancije prema drugim kulturama kao na primjer: analiza fotografija ljudi u različitim situacijama, diskusija o njima, njihovoj odjeći, zanimanjima, omiljenoj hrani, glazbi, kućama u kojima žive, uspoređivanje sa stvarnim životima ljudi s fotografija te razmjena mišljenja o stereotipima (Bilić- Štefan, 2008). Za provedbu ovakvih aktivnosti u nastavi Facebook može
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 78 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS poslužiti kao koristan alat. Nadalje, učenicima se može dati zadatak da u okviru grupe kreiraju profil poznate ili povijesne osobe iz područja kulture jezika cilja, a na osnovu stvarnih podataka. Na primjer: može se izraditi Napoleonov profil na koji studenti dodaju informacije, slike, započinju diskusije i slično. Treba napomenuti da tehnologija sama po sebi nije dovoljna te da nastavnik sa svojim pedagoškim znanjima ima ključnu ulogu u konačnom uspjehu ovakvih zadataka. „Vrlo je važno da nastavnici steknu znanja i vještine za prilagođavanje novih tehnologija i multimedijskih nastavnih sredstava i sadržaja nastavi stranih jezika, odnosno da steknu takve multimedijske kompetencije koje će im omogućiti da kombiniraju različite tipove multimedijskih sadržaja i na taj način poboljšaju svoje nastavne vještine“ (Mikulan et al., 2011:84). Nastavnik mora budno pratiti integraciju tehnologije u nastavni proces i donositi odluke kada je bolje, a kada ne uključiti je u pojedine aktivnosti. Jako je važno da nastavnici upozore studente na pitanja privatnosti i sigurnosti pri korištenju Facebooka.
Nepovjerenje prema Facebooku kao obrazovnom alatu
Neki nastavnici osjećaju određeni skepticizam kada je riječ o upotrebi Facebooka u obrazovanju. Jedan od razloga bojazni je činjenica da neki od njih nisu dovoljno upoznati s novijom generacijom društvenih mreža. Uz to, boje se da bi upotreba Facebooka dovela do neprihvatljivo prisnog odnosa sa studentima (Blattner & Lomicka, 2012). Gledano iz pedagoške perspektive, upotreba društvenih mreža uvjetuje da se nastavnici prilagode novom načinu komuniciranja sa studentima i da modificiraju dosadašnju metodiku rada. Kao što su Matešić et al. (2009) u svom istraživanju uočili, neki nastavnici radije koriste platforme za učenje na daljinu, kao što je Moodle, koje nisu tako otvorene kao društveni mediji i stoga predstavljaju mnogo sigurnije okruženje za rad. Smatraju da nema potrebe za ostalim nesigurnim okruženjima koja mogu sadržavati neprovjerene informacije. Budući da je istraživanje pokazalo da studenti pretežno koriste društvene mreže za zabavu, a ne učenje, nastavnici se pribojavaju da njihov rad neće biti ozbiljno shvaćen. Također spominju da će daljnje uvođenje računala u nastavu smanjiti njezinu kvalitetu. Što se tiče bojazni studenata, oni također smatraju da će uvođenje računala u nastavu
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Violić-Koprivec, J. Dubčić: Facebook kao obrazovni alat... 79 smanjiti njezinu kvalitetu, a spominju i problem društvene izolacije, autorskih prava, nepouzdanih sadržaja i privatnosti.
Iskustva upotrebe Facebooka u nastavi stranih jezika
Postoji relativno mali broj istraživanja koja se bave pedagoškim implikacijama upotrebe Facebooka u nastavi stranih jezika. Blattner i Lomicka (2012) su provele relevantno istraživanje na američkom sveučilištu 2011. godine među studentima koji su pohađali kolegij francuskoga jezika srednjeg stupnja. Studenti su zajedno s partnerskom grupom studenata iz Francuske koristili grupu na Facebooku koja je bila kreirana ciljano za njihov kolegij. Unutar nje sudjelovali su u diskusijama koje su pratile teme iz udžbenika. Bilo je ukupno devet tema, a neke od njih su: Elections, Loisirs, Civilisation des loisirs, Immigration, Cinéma. S obzirom na to da su autorice ispitale mišljenje studenata o Facebooku prije i poslije ovog projekta, zaključile su da je njihova percepcija Facebooka kao obrazovnog alata prije ovog iskustva bila ograničena premda su svi već bili njegovi aktivni korisnici. Također, ispitivanje mišljenja prije projekta pokazalo je da gotovo nitko od studenata nije imao nikakvog iskustva u korištenju Facebooka u sklopu sveučilišnog kolegija, a ideja o njegovoj upotrebi u nastavi stranih jezika ih je iznenadila. Tijekom projekta uočeno je da postoje očite razlike između načina na koji ga koriste privatno (gledanje i stavljanje slika i poruka, razmjena linkova, praćenje statusa prijatelja itd.) i načina na koji ga koriste u nastavi (sudjelovanje u grupama i chatovima). Isto tako su primijetile da su studenti rijetko pratili status kolega i nastavnika u grupi, dok su često čitali komentare kolega na zadane teme. Zaključile su da su studenti reagirali pozitivno na upotrebu Facebooka u nastavi. Naročito im se svidjelo upoznavanje francuske kulture kroz razgovore s izvornim govornicima. Također im se svidjela mogućnost izražavanja mišljenja kroz diskusije. Odgovarala im je ležerna atmosfera i diskusija bez posebnog naglaska na gramatičku točnost, s obzirom na to da je cilj projekta bio potaknuti studente na komunikaciju. Naveli su da su puno naučili u interakciji sa svojim kolegama, a osobito s kolegama u Francuskoj, da nisu osjećali nelagodu u izražavanju mišljenja i da im projekt nije oduzeo previše vremena. Autorice su zaključile da se pozitivne strane upotrebe Facebooka u nastavi mogu svesti na dvije osnovne točke: olakšavanje komunikacije između studenata i između
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 80 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS studenata i nastavnika, odnosno njihovo povezivanje kako na društvenoj tako i na akademskoj razini, te jezična i kulturna razmjena. Također su ukazale na činjenicu da pozitivan rezultat istraživanja nije nužno uvjetovan boljim rezultatima učenja već samim interesom studenata za tehnologiju, te da zbog toga treba provesti dodatna istraživanja koja će to potvrditi.
O upotrebi društvenih medija u obrazovanju u Hrvatskoj
Brojni seminari i okrugli stolovi organizirani na temu korištenja društvenih medija u obrazovanju upućuju na činjenicu da u hrvatskim obrazovnim institucijama nastavnici koriste društvene medije za nastavne i izvannastavne aktivnosti. Posljednjih godina u Hrvatskoj postoji očita tendencija za intenzivnijim raspravljanjem o upotrebi društvenih medija u obrazovanju. Hrvatske obrazovne institucije većinom nemaju službenu politiku o njihovom korištenju u nastavi (CARNet-E-learning akademija, 2012). Svijest o potrebi promišljanja ovoga pitanja snažno je prisutna. Jedan od primjera je okrugli stol u organizaciji CARNetove E-learning akademije koji je održan u svibnju 2012. pod nazivom „Institucionalne politike obrazovnih ustanova u Hrvatskoj o korištenju društvenih medija u obrazovanju“ koji je imao za cilj osmisliti preporuke za njihovo korištenje u nastavi i to na način koji bi bio zanimljiv, poticajan i ujedno siguran za učenike. Također, Matešić et al.(2009) proveli su istraživanje u Hrvatskoj s ciljem utvrđivanja utjecaja društvenih medija na rad sveučilišnih nastavnika i studenata kao i njihov stav prema tome. U zaključku navode da se društveni mediji još uvijek ne koriste u obrazovanju u onoj mjeri u kojoj bi se to danas moglo očekivati. Razlog tome vide u činjenici da nastavnici nedovoljno poznaju brojne mogućnosti društvenih medija kao obrazovnog alata, premda je istovremeno očita njihova otvorenost prema primjeni društvenih medija u nastavi.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Violić-Koprivec, J. Dubčić: Facebook kao obrazovni alat... 81
Istraživanje o upotrebi Facebooka u nastavi na Sveučilištu u Dubrovniku
U kontekstu promišljanja prisutnosti društvenih medija u obrazovanju u Hrvatskoj, u prvom semestru akademske 2012./2013. godine provedeno je istraživanje na Sveučilištu u Dubrovniku. Cilj istraživanja bio je saznati u kojoj se mjeri društvena mreža Facebook koristi u nastavi na Sveučilištu u Dubrovniku s posebnim interesom za nastavu stranih jezika i kakva je percepcija studenata o korištenju Facebooka kao obrazovnog alata. Istraživanje je provedeno na uzorku od 110 studenata različitih nefiloloških studijskih grupa (Mediji i kutura društva, Poslovna ekonomija, Primijenjeno računarstvo, Restauracija i konzervacija) i različitih godina preddiplomskog studija. Studenti su ispitani tijekom redovne nastave, a metoda prikupljanja podataka bio je anketni upitnik sastavljen od šest pitanja izrađenih za potrebe ovog istraživanja. Anketni upitnik je sadržavao pitanja otvorenog i zatvorenog tipa o korištenju Facebooka u nastavi na Sveučilištu u Dubrovniku, načinima njegova korištenja, mišljenju ispitanika o tome i stavu ispitanika o eventualnoj budućoj primjeni Facebooka u nastavi stranih jezika te u nastavi ostalih kolegija. Obrada podataka izvršena je analizom postotaka. Rezultati ankete pokazali su sljedeće: 89% studenata ima Facebook profil i gotovo svi su njegovi aktivni korisnici; 7% njih tvrdi da koristi Facebook u obrazovne svrhe i većina njih bi ga željela nastaviti koristiti. Međutim, iz njihovih komentara je vidljivo da ne koriste Facebook za izvršavanje određenih aktivnosti i zadataka u sklopu kolegija niti za komunikaciju s nastavnicima. Navode da ga većinom koriste za prikupljanje korisnih informacija o kolegijima, razmjenu bilježaka, praćenje obavijesti o terminima ispita, konzultacija i promjena u rasporedu nastave, što znači za međusobnu komunikaciju ili komunikaciju s administrativnim osobljem; 49% ispitanih studenata željelo bi koristiti Facebook u nastavi stranih jezika, a 41% bi ga željelo koristiti u nastavi ostalih kolegija. Iako visok postotak ispitanih studenata ima Facebook profil i tvrdi da ga aktivno koristi, postotak onih koji tvrde da ga koriste u obrazovne svrhe vrlo je malen. Otprilike polovica ispitanika željela bi koristiti Facebook i u obrazovne svrhe. Ipak, značajno je primijetiti da bi veći postotak ispitanih studenata želio koristiti Facebook u nastavi stranih jezika nego u nastavi ostalih kolegija. Sve ovo pokazuje da se njihova percepcija Facebooka kao obrazovnog alata još uvijek razvija i da njegov
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 82 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS obrazovni potencijal još uvijek nije u potpunosti prepoznat. K tomu, činjenica da ispitani studenti nemaju dostupne obrazovne resurse na Facebooku u okviru kurikula nijednog kolegija otvara prostor za provedbu dodatnog istraživanja koje bi ispitalo percepciju nastavnika o korištenju Facebooka kao obrazovnog alata. Treba naglasiti i to da većina nastavnika ovog sveučilišta već koristi platformu za učenje na daljinu Moodle, što može biti jedan od mogućih razloga smanjenoga interesa za upotrebu ove društvene mreže u nastavi.
Zaključak
Upotreba Facebooka u nastavi stvara dinamično i interaktivno okruženje i pruža priliku učenicima stranoga jezika da sudjeluju u autentičnom kontekstu komunicirajući s izvornim govornicima. Takvo okruženje pogoduje razvoju njihove komunikacijske kompetencije, osobito njene pragmatičke i sociolingvističke komponente. Budući da su jezici ukorijenjeni u društveni kontekst, učenici istovremeno razvijaju i interkulturalnu kompetenciju. Uz navedene prednosti Facebook stavlja učenike u središte procesa učenja, pozitivno utječe na njihovu motivaciju i interes, te razvija osjećaj zajedništva među njima. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je tehnologija sama po sebi neutralna. Rezultat upotrebe Facebooka ovisit će o tome kako se on primjenjuje i uključuje u proces učenja i poučavanja. Provedena istraživanja pokazuju pozitivno mišljenje o primjeni Facebooka u nastavi stranih jezika, iako njegova upotreba istovremeno izaziva određenu dozu nepovjerenja i skepticizma. Također, istraživanja pokazuju da učenici koriste Facebook uglavnom za zabavu i da je njihova percepcija Facebooka kao obrazovnog alata još uvijek ograničena. Zbog toga trebaju pomoć pri odabiru strategija učenja koje će im pomoći da najbolje iskoriste ovo inovativno okruženje. Uz to, nastavnici trebaju biti osposobljeni za ovakvu vrstu poučavanja kako bi uspješno usmjerili učenike. Potrebna su dodatna istraživanja koja će omogućiti nastavnicima saznanja o tome kako ga najbolje primijeniti i iskoristiti u nastavi.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Violić-Koprivec, J. Dubčić: Facebook kao obrazovni alat... 83
Literatura
Ayres-Benett, W., (2001), Socio-historical linguistics and the history of French, French Language Studies, 11, pp. 159-177. Bardovi-Harlig, K., (2001), Evaluating the empirical evidence: Grounds for instruction in pragmatics, In Kasper, G., & Rose, K. (Eds.), Pragmatics in language teaching, Cambridge: Cambridge University Press, pp. 13-32. Bilić-Štefan, M., (2008), Interkulturalna komunikacijska kompetencija u udžbenicima za engleski jezik u osnovnoj školi, Odgojne znanosti, 10(1), pp. 231-240. Blattner, G., (2011), Web 2.0 Technologies and foreign language teaching, In V. Wang (Ed.). Encyclopedia of E-Leadership, Counseling and Training. Hershey, Pa: IGI Global. Blattner, G., (2010), Facebook: a valuable tool to develop L2 socio- pragmatic awareness. Report for the Commission on Telematics and New Technologies, National Bulletin, American Association of Teachers of French, 35 (4), pp. 17-19. Blattner, G. & Fiori, M., (2009), Facebook in the Language Classroom: Promises and Possibilities. Instructional Technology and Distance Learning, 6(1), pp. 17-28. Eslami-Rasekh, Z., (2005), Raising the pragmatic awareness of lanugage learners, ELT Journal, 59(3), pp. 199-208. Kadum-Bošnjak, S., (2012), Suradničko učenje, Metodički ogledi, 19(1), pp. 181-199. Matešić, M. et al., (2009), Social Software: Teaching Tool or Not?, INFuture2009: “Digital Resources and Knowledge Sharing”, pp. 433-442. Mihaljević Djigunović J., (2007), Afektivni profil, aspiracije i zadovoljstvo nastavom, Metodika, 8(1), pp. 104-114. Mihaljević Djigunović J., (2009), Strani jezici u kurikulu: europski modeli i hrvatske težnje, Metodika 18, 10(1), pp. 51-79. Mikulan, K., et al., (2011), Pozitivni i negativni aspekti platformi za učenje na daljinu Moodle i WebCT u nastavi stranih jezika, Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, 2(1), pp. 83-94. Prensky, M., (2001), Digital natives, digital immigrants: A new way to look at ourselves and our kids, On the Horizon, 9(5), pp.1-6.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 84 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
Rodek, S., (2011), Novi mediji i nova kultura učenja, Napredak, 152(1), pp. 9-28. Škiljan, D., (1987), Pogled u lingvistiku, Zagreb: Školska knjiga Blattner, G. & Lomicka, L. (2012), Facebook: The Social Generation of Language Learners., Alsic (Apprentissage des Langues et Systèmes d'information et de communication) journal “social media and language learning: (r)evolution ?”,15 (1),
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 85
Izvorni znanstveni članak UDK 316.77 : 004 (478) (620) Primljeno: 23. 10. 2016.
Bogdan Ivaşcu
Revolucije društvenih medija: Usporedba između egipatskih i moldavijskih online društvenih pokreta
Sažetak
Tehnološke inovacije u IT i u poljima mobilne komunikacije su transformirale sredstva komunikacije između pojedinaca. Ova činjenica je omogućilo rast prilagodljivosti pojedinca na nepredviđene situacije unutar modela umreženog društva (Castells , 1996 : Van Dijk : 2006). S nastankom internet, ovaj novi tip društva je započeo pokazivati fleksibilnost koja se nije nikada susretala u prijašnjim društvenim modelima. Ponašajući se poput socijalnog barometra, društveni mediji nude pojedincu mogućnost djelovanja na društvenu stvarnost unutar umjetne zone. Dakle, svjedoci smo rađanja mehanizma koji ima potencijal za generiranje utjecaja u procesu građanskog angažmana za dobrobit društva i pojedinca. U posljednji godina, društveni pokreti i grupe podrške su našle unutar društvenih medija novu sredinu izražavanja iz koje mogu izraziti svoje ciljeve i kordinirati svoje postupke bez potrebe za prostornom blizinom. Imajući ovu novu društvenu stvarnost kao polazište, ova studija predlaže da se utvrde neki aspekti odnosa između građanskog angažmana i uloge koju imaju društveni mediji, posebno društvena stranica Twitter, tijekom društvenih pokreta u Moldaviji (travanj 2009.) i Egiptu (siječanj 2011). Studija će također pružiti usporedbu između Twitterovih uloga i u Moldaviji i Egiptu. Osim toga, analiza nudi novi pristup nedavnim
Autor. Bogdan Ivaşcu je izvanredni profesor na Nacionalnoj školi za političke studije i javnu upravu, Odjel za komunikaciju i odnose s javnošću, Bukurešt, Rumunjska, e-mail: [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 86 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS društvenim pokretima, pridonoseći akademskoj literaturi koja se bavi proučavanjem povećanja građanskog i političkog korištenja Twittera, izvan njegovog primarnog djelokruga. Kako bismo ovo učinili, prvo smo predložili teorijsko objašnjenje da bismo pojasniti ključne pojmove.
Ključne riječi: društveni mediji, Twitter , građanski angažman, umreženo društvo
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 B. Ivaşcu: Revolucije društvenih medija... 87
Original scientific paper UDK 316.77 : 004 (478) (620) Received: 23. 10. 2016.
Bogdan Ivaşcu
Social media revolutions: A comparison between Egypt and Moldova’s online social movements
Summary
Technological inovations in the IT and mobile communication fields transformed the means of communication between individuals. This fact allowed the growth of the individual’s adaptability to unforseen situations within the network society model (Castells:1996, Van Dijk: 2006). With the emergence of the internet, this new type of society began manifesting a flexibility never before encountered in previous societal models. Behaving like a social barometer, social media offers to the individual the possibility of action upon social reality from within an artificial zone. Thus, we witness the birth of a mechanism that has the potential to generate leverage in the process of civic engagement, for the benefit of society and individuals alike. In recent years, social movements and support groups found within social media a new environment of expression, from where to voice their objectives and coordinate their actions without the need of spatial proximity. Having this new social reality as a starting point, this study proposes to identify some aspects of the relation between civic engagement and the role played by social media, specifically the social networking site Twitter, during the social movements in Moldova (April 2009) and Egypt (January 2011). The study will also provide a comparison between Twitter’s roles in both Moldova and Egypt. Additionally, the analysis offers a new approach of recent social movements, contributing to the academic literature studying Twitter’s increasing civic and political usage, beyond its
Bogdan Ivașcu is associate professor, National School of Political Studies and Public Administration, Department of Communication and Public Relations, Bucharest, Romania, e-mail: [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 88 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS initial socializing scope. In order to do so, we first propose a theoretical incursion to clarify key concepts.
Key Words: social media, Twitter, civic engagement, network society
Theoretical framework of the research
The network society and the Information Age
One of the most frequent namings for the current social development stage is „the Information Age”. Manuel Castells (1996) considers its apparition possible largely due to the co-existence of three elements: 1. The unprecedented development of the information technology, 2. The crisis of the capitalist and communist systems and 3. The apparition of significant social movements, with potential of development and transformation of the social construct (such as environmentalism and feminism). Together, the three processes (technological, economic-political and social) co-operate towards designing a new social construct: the network society. „Functions and processes of the Information Age are organised incrementally in networks. Networks represent the new social morphologies and the diffusion of the network logic modifies substantially the mechanics and the result of the production, experience, power and culture processes. Although the network shape of social organisation existed in other times and spaces, the paradigm of the new information society offers the premise of its expansion in the totality of social structures” (idem.). The network society paradigm describes a series of changes that occur inside the socio-cultural structures due to the development of networks and information technologies. Chronologically, the first usage of the „network society” term belongs to Dutch researcher Jan Van Dijk (2006). For Van Dijk, the network society underlines „the form and organization of information processing and exchange. An infrastructure of social and media networks takes care of this. So the network society can be defined as a social formation with an infrastructure of social and media networks enabling its prime mode of organization at all levels (individual, group/organizational and societal). Increasingly, these networks link all
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 B. Ivaşcu: Revolucije društvenih medija... 89 units or parts of this formation (individuals, groups and organizations).” (Van Dijk: 2006, p. 20). The conceptualisation of the network society is further shaped in connection to the definition of power in the information society. Castells considers power is no longer concentrated in institutions (the state), organisations (private companies) or symbolic controllers (churches, mass- media). It is diffused within the global networks of power, information and images, that flows within a variable geometry and disembodied geography (Castells: 1997). According with this interpretation, the new power is no longer the asset of institutions, but of informational and visual codes produced by networks. These codes and images reflect the dominant logic of the network society. As macro-level transformations work faster, movements of individual or cultural identity at micro-level are more engaged, either civically, politically or economically.
Civic engagement and social media
Literature review on the concept of civic engagement
Sociological and political research perspectives of civic engagement fail to offer a unique definition of the concept. Traditionally, the idea of citizens united to cooperate in order to reach a common social goal stems from Alexis de Tocqueville’s seminal analysis of American civil life, Democracy in America (2010). Tocqueville saw in the voluntary associations specific to American townships an alternative to the centralized, absolutist European governments of the time. It is precisely this decentralized nature of the associations, Tocqueville argued, as well as the voluntary participation of their members, which gives power to the democratic system. Tocqueville’s analysis distinguishes three forms of association: industrial associations, religious associations and legal or voluntary associations. Another integral part of the system’s efficiency is the freedom of expression that Tocqueville found to be most evident in the prominence of newspapers. However, “civic engagement” is never used by Tocqueville as a term describing voluntary associations in early 19th century America. Later research made the connections, either including civic engagement within
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 90 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS the broader concept of social capital, or by analyzing the role of voluntary associations in modern America, as well as worldwide (Putnam, Leonardi, Nanetti: 1993, Putnam: 1995, Skocpol: 1997). The American Psychological Association’s definition provides a synthetic definition of civic engagement, which is described as “individual and collective actions designed to identify and address issues of public concern. Civic engagement can take many forms, from individual voluntarism to organizational involvement to electoral participation. It can include efforts to directly address an issue, work with others in a community to solve a problem or interact with the institutions of representative democracy” (Delli Carpini, http://www.apa.org/education/undergrad/civic- engagement.aspx). Ehrlich (2000, p. iv) emphasizes the role of civic engagement as a community developing process: “Civic engagement means working to make a difference in the civic life of our communities and developing the combination of knowledge, skills, values and motivation to make that difference. It means promoting the quality of life in a community, through both political and non-political processes”. Social movements for democratization in developing countries, such as those in Moldova and Egypt, may be included under this particular interpretation of civic engagement, as socio-political change can be considered a form of enhancing the quality of life. Analyzing civic engagement from the citizen’s perspective, Keeter et. all (2002, p. 23) describe the quality of being „civically engaged” as depending of the participation in two or more of the following activities: regular volunteering for an organization other than a candidate or political party, working with others to solve a community problem, raising money for charity, through a run/walk and actively participating in a group or association. Levine (2008, pp. 119-120) points towards three arguments in favor of civic engagement’s necessity in generating and maintaining what the author calls “a good society”. Firstly, civic engagement stimulates institutions into working more efficiently. The strength of civic engagement determinates the way a government interacts with its citizens. Active citizens check corruption and mismanagement. On the other hand, strong governments with weak civil societies are, without exceptions, corrupt and tyrannical. Secondly, social outcomes are more likely to be just
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 B. Ivaşcu: Revolucije društvenih medija... 91 when participation is equitable. Thirdly, some crucial public problems can only be addressed by people’s direct public work, not by legislation. According to Milner (2009, pp. 821-824), civic engagement is channeled through three forms of citizenship: informed, purposeful and active citizenship. Informed citizenship implies the basic understanding of the reasons for democratic decision making, and of citizenship within a global context. Purposeful citizenship refers to a citizen’s ability of self- identifying his personal sense of civic identity and purpose, and understanding the diversity of beliefs and values of other individuals and groups. Active citizenship represents the ability to collaborate effectively when participating in group inquiries and community activities, as well as demonstrating knowledge of different types of citizenship participation and involvement.
Social media as catalyst for civic engagement
The evolution of information technologies and the rise of the Internet has enable the emergence of new means of manifestation of civic engagement. Communities and associations are no longer dependent of spatial proximity, ideas are shared through networks of online information, in addition to offline participation. New and diverse forms of communication appear, influenced by new technologies, and social sedia is one of them. The term „social media” is, certainly, very vast. The way it integrates, like an umbrella-concept, many forms of online communication generated a diversity of definitions. Lon Safko and David K. Brake offer a general definition of social media – the totality of activities, practices and behaviors of groups and communities of the online medium, more precisely those activities and practices that generate and broadcast information through Web 2.0. Safko and Brake use the term „conversational media” to describe those elements of Web 2.0 that facilitate the creation of informational content, traditionally known as User Generated Content: words, images, video and audio sequences or combinations of all (Safko & Brake: 2009, p. 6). We can assimilate to this description aplications such as YouTube or Flickr, that allow the interactive transfer of videos, images and posting comments on those materials, interactive encyclopedias (Wikipedia) or blogging platforms such as Wordpress. However, Safko and Brake consider the social networking
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 92 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS sites, such as MySpace, Twitter and Facebook, as the most significant representants of the social media concept. Boyd and Ellison (2007, p. 1) define social networking sites as “web-based services that allow individuals to (1) construct a public or semi-public profile within a bounded system, (2) articulate a list of other users with whom they share a connection, and (3) view and traverse their list of connections and those made by others within the system.” In other words, social networking allows the individual to articulate online his offline social connections. While this definition doesn’t convey the relationship between social networking sites and civic engagement, it outlines the basic functions that allow for civic action to be directed through these sites. Analyzing social networking sites, Ellison, Lampe and Steinfield (2009) identified two more usage trends, beyond their main function of managing and connecting users’ social networks. First, there is the need of discovering information about the others; the public identity information displayed in user profiles functions as an area of commonality with acquaintances, lowering interaction barriers. Second, social networking usage mobilizes action. Social network sites can assist in coordinating and mobilizing offline social action and adding a new layer of engagement to pre-existing civic engagement structures. Briggs (2008) analyzes social media through the Tocquevillean perspective of civic life in the United States. He points out that the pre- social media internet of the 1990’s is closer to the role Tocqueville attributed to the newspaper: a decentralized method of spreading information without the need of physical interaction. Social media, with its collaborative frame, easy-access tools that allow users to become content creators and the ability to easier maintaining relationships, is closer to Tocqueville’s description of the American township. Users do not just relay information from one to another, but also become more actively involved in organized group activities through social media use. Social media usage for civic and political purposes has become more pronounced in the past five years. Civic engagement movements in support of emergent democratic systems have demonstrated a predilection for social media use in support of their objectives. Analyzing social media in relation to the 2009 Guatemalan protests against the alleged government sanctioned murder of journalist Rodrigo Rosenberg, Harlow (2011, p. 14) indicates that the topical subframe of most online comments about the movement was protest-related and the functional subframe a call for
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 B. Ivaşcu: Revolucije društvenih medija... 93 action, illustrating that the online component of the movement was focused on generating offline participation. Using Facebook as the main communication tool, users posted comments to mobilize an online and offline movement, organize protests, showcase photos of protests, and actively show their support for the movement. However, it was Moldova’s 2009 protests, triggered by accusations of rigging elections by the ruling Communist Party, that decisively attracted the attention of media and analysts on the relationship between social media and civic engagement. Morozov (2009) points out a few specifics regarding Twitter’s role in the Moldovan social movement. First, while Twitter usage inside the country is rather low, Moldovans abroad played an important role by participating in the protests remotely, via Twitter. Second, the choice of Twitter played itself an important part, as it is one of the most used social networking sites. Third, the use of Twitter has been limited to mobilization of some local supporters and raising international awareness. It didn't really help much in coordinating actions of people who were protesting in the square, in part because they were offline. Dubbed by some commentators “the Twitter revolution”, the movement was characterized by “the involvement – sometimes far from the centre of Chişinău, in front of a computer connected to the internet – of a group of educated young people and of ascending professionals capable to use new media and communicate within the networks with their peers and with the representatives of the general public” (Negură: 2010, p. 102). Tunisia and Egypt’s social movements of 2011, soon followed by fellow Arab states, challenged the repressive, anti-democratic nature of their respective regimes. Social media, along with online bloggers and mobile telephony, all played an important role in communicating the events and coordinating the movement, while at the same time providing an information alternative to the state controlled national media. Noticeably, Arab youth adoption of social media represented a key factor in its usage as a civic platform. Addressing the issue of civic engagement through social media usage, Cottle (2011, p. 650) argues that “Young people, plugged into western media and immersed in wider cultural flows that normalize democratic practices and civil rights as well as conspicuous consumption, have become an established communications backdrop in much of the
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 94 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
Arab world notwithstanding the tensions and contradictions this poses to ‘embattled’ religious authorities and patriarchal structures of domination.”
Research methodology
Research questions
The study’s objective was the analysis of the connection between civic engagement and the role played by social media, specifically the social networking site Twitter, during the social movements in Moldova (April 2009) and Egypt (January 2011). Two research questions were designed in order to reach the proposed objective: RQ1: Taking into consideration Briggs’ (2008) analysis of online engagement, are Egypt and Moldova’s Twitter messages more likely to be classified as a form of newspaper, or township council? RQ2: What kinds of engagement topical categories are identifiable in the two social movements’ Twitter messages?
Research method
In order to understand the phenomenon of civic engagement through social media, we used the research method of content analysis. The analysis focused on Twitter, as it has been the main social media platform in Moldova and one of the most important platforms, besides Facebook and blogs, in Egypt. Messages from the main Twitter hashtags (community-content tags) used by the two movements, #pman (Moldova) and #jan25 (Egypt), were taken into consideration as units for the analysis. The time frame during which the hashtags were analyzed corresponds with the two movements’ offline peak: April 7 to April 12, 2009 in Moldova and January 25 to February 6, 2011 in Egypt. A convenience sample of 100 messages/day was selected for the study. The first research question followed Briggs’ (2008) classification of online engagement through Toqueville’s perspective: either as a form of information disseminator (newspaper), or as a form of township council.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 B. Ivaşcu: Revolucije društvenih medija... 95
In order to do so, the Twitter messages were coded into four thematic frames, two for each form of classification: an agency frame (participation or inciting action), a values frame (high-level abstraction ideals of justice, democracy, national security, patriotism, familial safety, or good of the community), an adversarial frame (portraying the movement as good versus evil, or specifying heroes and villains), a reflective frame (discussions of antecedents, consequences, or media coverage) (Noakes and Johnston: 2005). The agency and values frame are closer in their description to the roles and functions of the township. Reflective and adversarial frame, with their narrative and informative attributes, are closer to Tocqueville’s definition of the newspaper. Messages that couldn’t be included in either category were classified as “other”. The second research question focused on the engagement topical categories identifiable in the Twitter feeds, expanding on Harlow’s topical categories concerning the Guatemalan social media protests (2011): call to action/protest, informational – media sources, informational – personal, informational – concerning Internet access, anti-president/government, solidarity with movement, government censorship, related to other movements, comments on media coverage and other.
Research limitations
The main limitation for the analysis of the Egyptian Twitter messages was the language barrier, as none of the authors were fluent in Arabic and a considerable part of the analyzed messages were written in that language. Therefore, the Arabic language messages included in the research were classified in the “Other” category. Further study of these messages is recommended, provided an English translation. Also, the medium itself could be considered limitative. Twitter is but a part of the social media phenomenon, with its specific way of engaging individuals, as a text-based micro-blogging platform. Other components of social media, such as Facebook, blogs, LinkedIn etc., have different tools for interaction and user content creation, as well as different usage reasons. Due to those factors, the results of this study cannot be extended towards social media as a whole, even if they do offer an in- depth look of Twitter usage for civic engagement purposes.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 96 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
Data analysis
Results for RQ 1
The content analysis showed that 50% of the Moldovan messages within the sample fell into the reflective frame category (discussions of antecedents, consequences, or media coverage), while 16% were classified as „other”, 13,25 % agency frame (participating or inciting action), 10% values frame and 9,83% adversarial frame, as seen in figure 1.
Thematic frames Twitter Moldova
50%
16% 13,25% 10% 9,83%
Reflective Other Agency Values Adversarial frame frame frame frame
Figure 1 Frequencies Moldova (%)
Daily percentages show that messages within the reflective frame were highest on the April 9 and 10, with 88% and 84%, respectively. Agency frame messages had their highest percentage on April 8, the second day of protests, with 22,5%. Adversarial and values frame, although with lower percentages, had their peak on April 11 and April 12, respectively, both with 18,5%. Overall, an inverse-proportional relationship can be noticed between agency and reflective frames – with action-inciting messages stronger in the first days of protest, and a considerable increase of reflective messages in the third and fourth day (see Figure 2).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 B. Ivaşcu: Revolucije društvenih medija... 97
Figure 2 Daily percentages thematic frames Moldova
Egypt’s Twitter messages have a similar configuration, however the reflective frame frequency is higher than the Moldovan counterpart, with 74,35%. Messages who couldn’t be coded in any frame have a frequency of 15,1%. This category included tweets in Arabic or other foreign languages that the authors didn’t master (i.e. German, Spanish), information not directly related to protests (such as “thank you for your support” tweets) and information completely unrelated to the protests, but included in the message trends. Agency, adversarial and values frames percentages were lower than those in Moldova.
Thematic frames Twitter Egypt
74,35%
15,10% 7,75% 2,35% 0,45%
Reflective Other Agency Adversarial Values frame frame frame frame
Figure 3 Frequencies Egypt (%)
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 98 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
As for daily percentages, the same inverse-proportional relationship between action-inciting and informative frames as in the Moldovan Twitter posts was identified: agency and values frame were higher during the first two day of protests, while reflective frame was higher starting from the third day of protests.
Figure 4 Daily percentages thematic frames Egypt
Results for RQ 2
Content analysis of engagement topical categories for the Moldovan #pman hashtag showed that informative content was predominant, with 29,5% of the messages falling in the informative – media sources category, followed by informational – personal, with 25,67%. The only informational topic that scored less than 5% was the one concerning internet access during the media blackout – only 2%. Information classifiable as “other” (unrelated to any topic) amounted at 23,08%. Topical categories related to direct action and debating consequences and causes of the protests had the lowest frequency percentage, 5% or less.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 B. Ivaşcu: Revolucije društvenih medija... 99
Topical Categories Twitter Moldova 29,50% 25,67% 23,08%
5,00%5,00%5,00% 2,25%2,00%2,00% 1%
Figure 5 Frequencies Moldova (%)
Conveying information was the main topical category of the Egypt messages as well, either by relaying media links or quotes (35,05%), or by relating events as they happened from the demonstrations (26,95%). 19,7% of the messages were classified as “other”, however it should be noted that, in the case of the Egyptian tweets, the language barrier contributed to some of these messages being classified as such, being in Arabic, without translation. Call to action/protest messages amounted to 4,7%, almost the same percentage as in Moldova. Informational – concerning internet access scored the lowest, with 1,4%.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 100 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
Topical categories Twitter Egypt
35,05% 26,95% 19,70%
4,70% 3,20%2,55%2,50%2,50%1,45%1,40%
Figure 6 Frequencies Egypt (%)
Discussion
In relation to RQ1, the content analysis results indicate that the messages from both Twitter hashtags are predominantly classifiable within the reflective frame (50% #pman - Moldova, 74,35% #25jan – Egypt). As stated in the research method section, the reflective and adversarial frame, with their narrative and informative attributes, are closer to Tocqueville’s definition of the newspaper. Although the adversarial statements had a smaller percentage (2,35% in Egypt, slightly higher in Moldova – 9,83%), together with the reflective frame messages constitute the majority. The results suggest Twitter had primarily an informative function during the two social movements. Reported to RQ1, these results reveal that civic engagement during Moldova and Egypt’s social movements is predominantly classifiable as a form of newspaper. The social media tool was used to spread information about the recent developments of the protests. An important characteristic of the messages within the reflective frame is the adaptation of the user’s speech to closely mirror journalistic speech. A large number of reflective tweets in the #jan25 hashtag used the “Breaking” or “Breaking news” expression in the beginning of a message which was considered important information-wise. To exemplify, a tweet
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 B. Ivaşcu: Revolucije društvenih medija... 101 dated January 30 states: “Breaking: Al Jazeera Arabic issues new coordinates for NileSat: 10949 Vertical FEC 3/4 Tell others now”. Likewise, some reflective messages were structured as flash news, like in this example: “the villagers of Corjeuti are being guarded by soldiers with AK47-s, nobody is allowed to leave - commies block people from leaving”. Adversarial tweets conveyed their “good versus evil” content by using descriptive phrases similar to journalistic titles. One of the Egyptian adversarial tweets stated: “Unbelievable video of Egyptian protesters staring down a police water cannon http://t.co/ALhOC7F”. This is but an example of the Twitter users increased proficiency in a journalistic approach of their messages during the two social movements. Overall, the analysis of RQ1 parameters reveals some new information regarding the thematic frames used to code the two forms of engagement, in report with previous studies. Unlike Harlow’s study (2011) of Guatemalan social media civic movements, which revealed the agency frame (related to participating or inciting action) to be predominant, Moldova and Egypt Twitter messages were preponderantly reflective. Although this might suggest a contradiction between the two sets of research data regarding civic engagement through the use of social media, we consider that the results suggest a specialization of social media tools usage for civic purposes. While this study analyzed Twitter usage, the Guatemalan social movement used primarily Facebook. Twitter, being a text-based micro-blogging website, facilitates by design an informative, reflective, almost journalistic approach of user generated content, making it closer to Tocqueville’s definition of the newspaper. Facebook, being a more complex and engaging social networking site, were text, pictures and videos all interact to offer the user a constantly updated virtual interface of its various social networks, is more prone to call for action messages. This type of active, person-to-groups social interaction brings Facebook closer to the township form of engagement first identified by Tocqueville. This specialization of social media tools usage constitutes a direction for future research, which could be applied to movements where Facebook and Twitter were used in conjunction, such as the ones in Egypt and Tunisia. The results for RQ2 enforce the premise that Twitter is primordially an informative tool for engagement. Two informational topical categories (“media links and sources”, personal) had the highest percentage for both social movements. This comes to at least partially confirm Morozov’s statement that Moldova’s “Twitter Revolution” has been limited to mobilization of some local supporters and raising
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 102 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS international awareness, but didn't really help much in coordinating actions of people already on the square (2009). Extending this argument to both movements, data from the content analysis does indeed show that the primary goal of the Twitter messages was awareness, accomplished through the use of informative topics. Media links and quotes, as well as personal accounts from the protests posted by users, indicate that Twitter’s main functions were to convey information and activate support for the two hashtags. Another topic, “solidarity with movement”, although with lower percentages, was mostly present in the second part of the protests’ timeline, indicating international support and awareness as result of initial informative efforts by participants in the movements. However, “call to action/protest”, which is essentially a mobilizing topic, was the fourth ranking for both movements. Its percentages were also significantly lower (5% in Moldova, 4,7% in Egypt), suggesting a lesser effectiveness in rallying support for the causes, contradicting the mobilization function implied by Morozov’s study.
Conclusions
Overall, data resulting from both research questions point towards several conclusions. First, the prominence of informative topics points out that Twitter is still in the “newspaper” (as defined by Tocqueville) phase of online civic engagement. Twitter is primarily used to inform in a decentralized manner about the latest developments of social movements. It doesn’t have the attributes of a Tocquevillean township, partially because its format simplifies interaction to text-based communication. The impact of the format upon engagement could constitute a potential direction for future research Second, the usage reasons and topical categories of the two social movements are quite similar. This implies an equal degree of “social media literacy” in both countries, and a potential for future coordination of offline movements through social media tools in the years to come. In both countries, Twitter usage showed another important aspect of social media’s impact. Individuals that posted messages concerning both movements showed a certain degree of proficiency in the journalistic
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 B. Ivaşcu: Revolucije društvenih medija... 103 discourse. Three elements specific to journalistic discourse are identifiable in the two movements’ messages: 1. Users managed their information flow, removing irrelevant information and broadcasting only information they considered to be meaningful in the context of the protests; 2. The speech used in the tweets mimicked, to a certain degree, journalistic reporting. This is particularly relevant in the messages falling in the “informational – personal” topical category (e.g. - “Breaking: Al Jazeera Arabic issues new coordinates for NileSat: 10949 Vertical FEC 3/4 Tell others now”). Other messages mimicked press headlines (“Unbelievable video of Egyptian protesters staring down a police water cannon http://t.co/ALhOC7F”); 3. Users cited their sources in their tweets. This implies that Twitter can be used as a platform for citizen journalism. The image resulted from this study is reductible to only a small part of the social media phenomenon, Twitter. However, the findings show an increasing usage of Twitter, as a social media tool, for civic purposes, an aspect of social media that is imperative to be further studied.
Bibliograpy
Boyd, Danah, Ellison, Nicole B. (2007), Social network sites: Definition, history, and scholarship, in Journal of Computer-Mediated Communication, vol. 13, no. 1 Briggs, Christian (2008), The Tocqueville Lens – Informing the Design of the New Township, in Proceedings of the North American Computing and Philosophy Conference, Bloomington, Indiana Castells, Manuel (1996), The Information Age: Economy, Society and Culture. The Rise of the Network Society, Vol. I., Oxford, UK: Blackwell Castells, Manuel (1997), The Information Age: Economy, Society and Culture. The Power of Identity, Vol. II. Cambridge, MA; Oxford, UK: Blackwell Cottle, Simon (2011), Media and the Arab uprisings of 2011: Research notes, in Journalism, vol. 12, no. 5, pp. 647-659 de Tocqueville, Alexis (2010), Democracy in America. Historical-Critical Edition of De la démocratie en Amerique, edited by Eduardo Nolla, Liberty Fund, Indianapolis Delli Carpini, Michael, Definition of Civic Engagement, http://www.apa.org/ education/undergrad/civic-engagement.aspx, retrieved on 21.11.2011
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 104 ODNOSI S JAVNOSTIMA / PUBLIC RELATIONS
Ehrlich, Thomas (2000), Civic Responsibility and Higher Education, The American Council on Education and The Oryx Press, Phoenix, Arizona Harlow, Summer (2011), Social media and social movements: Facebook and an online Guatemalan justice movement that moved offline, in New Media & Society, pp. 1-19 Keeter, Scott, Zukin, Cliff, Andolina, Molly, Jenkins, Krista (2002), The Civic and Political Health of the Nation: a Generational Portrait, The Center for Information and Research on Civic Learning and Engagement Levine, Peter (2008), A public voice for youth: The audience problem in digital media and civic education, in W. L. Bennett (Ed.), Civic life online: Learning how digital media can engage youth, pp. 119–138, MIT Press, Cambridge, Massachusetts Milner, Henry, (2009), Youth Electoral Participation in Canada and Scandinavia, in J. Youniss, P. Levine (Eds.), Engaging Young People in Civic Life, Vanderbilt University Press, Nashville, Tennessee Morozov, Evgeny (2009), More analysis of Twitter’s role in Moldova, http://neteffect.foreignpolicy.com/posts/2009/04/07/more_analysis_of_ twitters_role_in_moldova, retrieved on 24.08.2011 Negură, Petru (2010), The Avatars of a Chat and Stones Revolution, in A. Ciubotaru (Ed.), Twitter Revolution. Episode One: Moldova, ARC Publishing House, Știința Publishing & Printing Enterprise, Chișinău Noakes, John A., Johnston, Hank (2005), Frames of protest: A road map to a perspective, in H. Johnston, J.A. Noakes (Eds.), Frames of Protest: Social Movements and the Framing Perspective, pp. 1-29, Rowman & Littlefield, Lanham, Maryland Putnam, Robert D., Leonardi Robert, Nanetti, Rafaella Y. (1993), Making Democracy Work: Civic traditions in modern Italy, Princeton University Press, Princeton, New Jersey Putnam, Robert D. (1995), Bowling Alone: America’s Declining Social Capital, in Journal of Democracy, vol. 6, no. 1, pp. 65-78 Safko, Lon, Brake, David K. (2009), The Social Media Bible: Tactics, Tools and Strategies for Business Success, John Wiley & Sons, Hoboken, New Jersey Skocpol, Theda (1997), The Tocqueville problem. Civic Engagement in American Democracy, in Social Science History, vol. 21, no. 4, pp. 455-479 Van Dijk, Jan (2006), The Network Society – Second Edition, London: Sage
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 105
DRUŠTVO
Prethodno priopćenje UDK 17: 378 Primljeno: 8. 8. 2016.
Anuška Fjorović
Etičnost studenata: percepcija nastavnika Sveučilišta u Dubrovniku
Sažetak
Anketom provedenom među nastavnicima triju Odjela Sveučilišta u Dubrovniku utvrđeno je da studenti, prema percepciji nastavnika, gotovo svakodnevno krše moralne i etičke principe kako bi postigli što bolji uspjeh tijekom studiranja – pritom se najčešće misli na prepisivanje te plagiranje radova. Ne ulazeći u eventualnu krivnju današnjeg društva i njegovu “blagonaklonost” prema neetičkim postupcima u cjelini, anketa pokazuje da bi postojanje jasno definiranog Etičkog kodeksa za studente vjerojatno predstavljalo dobar početak za studente, kako bi uopće shvatili definiranje neprihvatljiva ponašanja u akademskoj zajednici.. Osviještenost studenata mora odgovarati ponašanju nastavnika, koji bi, češćim posezanjem za stegovnim mjerama, onda kada je to potrebno, jasno poručili svim studentima da su zloupotreba i kršenje etičkih načela strogo zabranjeni. Isto tako, ukoliko od svojih studenata očekuju poštivanje visokih moralnih normi, nastavnici bi svojim ponašanjem trebali, bez iznimke, biti uzori etičkog ponašanja.
Ključne riječi: etika, studenti, akademsko nepoštenje, prepisivanje, plagiranje
Autorica Anuška Fjorović, mag. nov. je asistentica na Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku i doktorandica na poslijediplomskom sveučilišnom studiju Informacijske i komunikacijske znanosti, Sveučilište u Zagrebu, e-mail: [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 106 DRUŠTVO / SOCIETY
SOCIETY
Original scientific paper UDK 17: 378 Received: 8. 8. 2016.
Anuška Fjorović
Ethics of students: University of Dubrovnik's teachers perception
Summary
A survey among teachers of the three Departments of University of Dubrovnik has been found that students, according to teachers' perception, almost daily violate moral and ethical principles in order to achieve the best success during the study - while the most commonly thought of copying and plagiarism works. Without going into the possible guilt of today's society and its "good will" towards unethical practices as a whole, the survey shows that the existence of a clearly defined code of ethics for students is likely to represent a good start for students to understand the general definition of unacceptable behavior in the academic community. Awareness of students must match the behavior of the teacher, who would frequently resort to disciplinary measures, when necessary, a clear message to all students that the abuse and violation of ethical principles is strictly prohibited. Also, if their students are expected to observe high moral standards, teachers should be role models for ethical behavior.
Key Words: ethics, students, academic dishonesty, plagiarism
Author Anuška Fjorović is teaching assistant at University of Dubrovnik and PhD student at University of Zagreb, e-mail: [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Fjorović: Etičnost studenata: percepcija... 107
Uvod i istraživački problem
Sveučilište, kao vrhunska znanstvena i obrazovna institucija, trebala bi predstavljati uzor cijelome društvu u moralnom pogledu. Učeći studente etičkim principima i moralnom rasuđivanju, obrazovne institucije mogu ispuniti jednu od svojih povijesno važnih obveza – uzgajanje morala. S jedne strane, nastavnici moraju biti svjesni da obrazovni sustav presudno utječe na oblikovanje mladih osoba, studenata, no ni nastavnici nisu sami u tom procesu. Ovaj je proces dvostran – etičke norme nastavnika na Sveučilištu odgovaraju, ili bi barem trebale odgovarati etičkim normama studenata. U ovom će se radu sagledati značenje etike i etičkih dvojbi u današnje vrijeme, s posebnim osvrtom na etiku studenata. Ovaj se problem kod nas do sada nije proučavao, zbog toga je literatura oskudna. Izuzev Sveučilišta u Rijeci, u Hrvatskoj ne postoje etički kodeksi koji se odnose isključivo na studente. Za razliku od SAD-a, gdje je takva praksa normalna, kod nas još ne postoje jasno definirana neprihvatljiva ponašanja na svim fakultetima. Zbog toga je početna hipoteza rada da je Sveučilištu u Dubrovniku, kao svojevrsnoj paradigmi svih Sveučilišta u Hrvatskoj (izuzev riječkog) potreban Etički kodeks za studente, što će se pokušati dokazati uz pomoć istraživačke metode – ankete, provedene na prigodnom uzorku nastavnika triju najdulje postojećih Odjela Sveučilišta u Dubrovniku. Rad će tako upozoriti na percepciju nastavnika o etičnosti studenata, s posebnim naglaskom na najčešću vrst akademskog nepoštenja- prepisivanje i plagiranje. Na taj će način rad pokušati rasvijetliti neke od do sad zanemarivanih tema, (prisutnih, doduše, u tisku), a uz to će pokušati dati i smjernice za rješavanje i smanjivanje ovih, očito gorućih problema, s kojima se susreću nastavnici na Sveučilištima.
Etika i etičke dvojbe danas
“Etičke dileme su svuda oko nas i kao sastavan dio svakodnevnog života predstavljaju konstantan izazov našem osjećaju za etiku. Na primjer, imam li moralnu obvezu prijaviti kolegu koji laže?” (Dej, 2004., 19.), ovo je
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 108 DRUŠTVO / SOCIETY jedno od ključnih pitanja koje postavlja Dej, a koje se izravno naslanja na problematiku etičkih principa i moralnog rasuđivanja, najviše izraženih upravo u obrazovnim institucijama poput Sveučilišta, koje mora njegovati moral. Ovu su važnost prepoznali i drugi autori, pa tako Žitinski navodi kao je “obrazovna profesija prva pozvana prepoznati vrhunsku važnost istinoljubivosti i predanosti težnji prema izvrsnome u nastojanju da se u društvu produbi razumijevanje moralnih standarda” (Žitinski, 2006., 2.). No najprije valja razlučiti što je zapravo etika i u čemu se razlikuje od morala? Riječ moral izvedena je iz latinske riječi mos, moris, što znači (između ostalog) način života ili postupanje (Dej, 2004., 20). Ona se često povezuje s religijskim vjerovanjem i osobnim ponašanjem. Riječ etika, s druge strane, izvedena je iz grčke riječi Ethos, što znači običaj, upotreba ili karakter. O etici se često misli kao o racionalnom procesu primjene postojećih principa prilikom sudara dva moralna ograničenja. Prema Deju, najteže etičke dileme nastaju kada dođe do sukoba dva “ispravna” moralna ograničenja. Zato etika često podrazumijeva ravnotežu suprotstavljenih ispravih odgovora tamo gdje nema onih “točnih”. Isti autor navodi primjer učenika koji se obveže na šutnju kad mu kolega prizna da je varao. Ako nastavnik pokuša od prvog učenika izvući priznanje da je drugi varao, prvi učenik mora odmjeriti lojalnost prijatelju (kao moralnu vrijednost) prema posvećenosti istini (kao drugoj moralnoj vrijednosti). Unatoč povijesnoj razlici između morala i etike, ta su dva koncepta u posljednje vrijeme gotovo istoznačna. Etika je zapravo grana filozofije koja se bavi moralnom komponentom ljudskog života i obično se naziva filozofija morala. Također, kako navode Malović, Ricchiardi, Vilović, etika se definira kao pokušaj da se odredi što je ispravno (2006., 47.). Profesionalno etičko ponašanje, ne može se, dakle, razdvojiti od općih moralnih standarda društva, zato se etika često opisuje i kao skup principa ili kodeks moralnog ponašanja. Etika podrazumijeva procjenu i primjenu moralnih vrijednosti koje društvo ili kultura prihvaćaju kao svoje norme (Dej, 2004., 20).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Fjorović: Etičnost studenata: percepcija... 109
Etika studenata
Etičke se odluke uvijek donose u nekom konkretnom kontekstu, koji uključuje političku, društvenu i kulturnu klimu. Ova bi se rečenica, preslikana na političku, društvenu i kulturnu klimu hrvatskog društva, gledano s pozicije studenata, mogla shvatiti na nekoliko različitih načina. Iako je dobro poznato što se smatra časnim, a što nečasnim ponašanjem, sve upućuje na to da u svijesti studenata još nije došlo do “razvijenog “ gledanja na ovakvu situaciju, kao primjerice, u američkom sustavu, u kojemu studenti prepisivanje smatraju narušavanjem vlastitog rezultata i bez razmišljanja će (zbog društvene klime) upozoriti na kolegu studenta koji se takvim sredstvima služi, bez bojazni da će ga se osuditi za takvo ponašanje. U Hrvatskoj bi takav student bio prozvan “tužibabom”. Uz SAD, u Velikoj je Britaniji, te u brojnim drugim “razvijenim” zemljama, kod samih studenta vrlo razvijena svijest da je prepisivanje (ovdje se misli na prepisivanje i na provjerama znanja, te u seminarskim, diplomskim, te magistarskim radovima) oblik varanja. U Hrvatskoj je, pak, prepisivanje još uvijek, ne samo u percepciji studenata, nego nažalost, i pojedinih nastavnika, shvaćeno tek kao snalažljivost, što upućuje na ozbiljan nedostatak negativnih konotacija ovoga pojma. Dnevni list Vjesnik u nekoliko je navrata donosio napise o poplavi kupljenih ili pak plagiranih diplomskih radova diljem hrvatskih Sveučilišta. Iako Pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata (kojeg ima gotovo svaki fakultet, a o čemu će više riječi biti u sljedećim poglavljima rada) predviđa i najoštrije sankcije za studente koji se drznu, nevažno iz kojeg razloga, upotrijebiti kažnjive oblike ponašanja, “profesori idu linijom manjeg otpora pa nitko još zbog prepisivanja nije izbačen s fakulteta”. Tekst je to koji je Vjesnik objavio u svibnju 2011., krajem tadašnje akademske godine. Zato se može pretpostaviti je da će se Sveučilište s istim problemima suočiti i u sljedećim akademskim godinama. U tekstu se također navodi da se pokazalo da “profesori ne žele komplicirati život sebi i studentima i idu linijom manjeg otpora pa ne provode proceduru do kraja«, prema riječima prodekana Fakulteta političkih znanosti Berta Šalaja. Na ovom je fakultetu, navodi se u tekstu, kao i na nekim drugima, na snazi Pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata. Prema njemu, predaja seminarskog ili diplomskog rada čiji je sadržaj djelo nekog drugog studenta ili treće osobe, odnosno prepisan iz literature ili izvora na internetu bez navođenja tko je stvarni autor sadržaja, smatra se težim stegovnim prijestupom. Pravilnik predviđa i
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 110 DRUŠTVO / SOCIETY sankcije, tj. stegovne mjere, a to su ukor, opomena pred isključenje sa studija, zabrana polaganja ispita ili pohađanja nastave do šest mjeseci, isključenje sa studija do godinu dana te, najteža mjera, trajno isključenje s fakulteta. Unatoč jasnim sankcijama, niti jedan student dosad nije izbačen sa studija zbog lažiranja diplomskog rada. Prodekan FPZ-a smatra da se prema tom problemu akademska zajednica nije dobro postavila. Na ovom fakultetu, piše Vjesnik, posljednjih godina pokušavaju popraviti siituaciju, pa su tako uveli rigoroznija pravila za predaju diplomskih radova, prema kojima student mora, ne samo predati rad u elektroničkom obliku, nego je obvezan i potpisati izjavu u kojoj pod moralnom odgovornošću potvrđuje da je riječ o njegovu djelu. I sam prodekan navodi da rješenje problema nije u donošenju pravila i sankcija. “Nije problem u kazni, već u činjenici da studenti nisu dovoljno osviješteni. Naravno da im govorimo o akademskom poštenju, no činjenica je da nismo proveli do kraja deset procedura i tim primjerom jasno poručili ostalim studentima da su zloporaba i kršenje etičkih načela strogo zabranjeni”, riječi su prodekana zagrebačkog FPZ-a. Što se studentu događa ako na stranom sveučilištu preda rad koji nije njegovo vlasništvo, Vjesniku je objasnila Jelena Jurišić, profesorica s Hrvatskih studija, navodeći kako su svi studenti na Moskovskom državnom sveučilištu Lomonosov, gdje je i sama studirala, koji su bili uhvaćeni u plagiranju, izbačeni s tog fakulteta, a uz to im je zabranjeno i studiranje na drugim fakultetima u zemlji. Profesorica navodi i da je ozračje na tamošnjim fakultetima takvo da se studenti ne usude varati i prepisivati na kolokvijima. Sveučilišna autonomija je nepovrediva, zato bi svaki fakultet unutar svoje institucije trebao rješavati ovaj problem, jer primjerice, kupljeno radovi nisu u nadležnosti Ministarstva, a naročito ne policije. Stajalište kako je nužno raditi na podizanju svijesti koliko su takvi postupci neetični i nepošteni te da se radi o intelektualnom kriminalu, kako Vjesniku tvrdi prorektorica Sveučilišta u Zagrebu Blaženka Divjak, je općeprihvaćeno u akademskoj zajednici, alio problem je što to mora biti i stav cjelokupnog društva, a ne samo profesora i studenata. Ovdje je potrebno spomenuti činjenicu da je u Hrvatskom društvu stav prema nepoštenju bilo koje vrste, pa tako u ovom slučaju i akademskom, prilično. “labav”. No to nije samo krivica hrvatskoga društva, jer je na takve pojave na globalnoj razini upozorio i sam Dej. ”Dokazi sve više ukazuju da kao društvo na svijet sve više gledamo iz
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Fjorović: Etičnost studenata: percepcija... 111 perspektive moralnog relativizma. Čak i oni među nama koji ne odobravaju laganje, svjesno često nisu spremni javno priznati postojanje jasne crte razdvajanja između istine i laži. U tom smislu, uobičajeni refren glasi ”to nije moj problem”. (Dej, 2004., 101). Ovaj Dejev “refren” jasno je vidljiv u ponašanju naših studenata, koji, ne samo da neće upozoriti na kolegu studenta koji čini neku nepriličnu radnju u domeni akademskog nepoštenja, nego će i sami raditi slično, jer je to “popularno” učiniti. Tako je ovdje vidljiv Dejev “unutarnji sukob koji stavove naše savjesti o tome što bismo trebali učiniti dovodi u moralni sukob s onim što je popularno učiniti”. Nažalost, u svijesti ovdašnjih studenta akademsko nepoštenje je vrlo “popularno” sudeći prema rezultatima ankete koja će biti iznesena na sljedećim stranicama rada. Tome u prilog govori i činjenica da je, kada su na oglasnoj ploči FER-a, još u veljači 2006., objavljena imena studenata koji prepisuju na ispitima te su dobili opomenu pred isključenje s nastave, reakcije studenata bile su kako se radi o “javnom linču, koji ubija svaku kolegijalnost studenata”?! (Portal Jutarnji hr, 2006.). Ovakvi komentari studenata jasno ukazuju na stav da je prepisivanje i došaptavanje te pomaganje na ispitima kod nas shvaćeno kao “kolegijalnost”, a ne težak prijestup. Govoreći o posljedicama ovakvog ponašanja, važno je reći da, etički sudovi svakako stvaraju posljedice: pozitivne ili negativne, kako za onoga koji ta djela čini, tako i za one na koje ta djela utječu. Te se posljedice, prema Deju, kreću u rasponu od poticanja svijesti do javnog prihvaćanja ili neodobravanja određene vrste ponašanja. Za početak, valja reći da je kodificiranje normi i naznaka odgovornosti, ukoliko se one prekrše, možda ipak dobar početak za društvo poput našega, gdje su visoka moralna načela, nažalost, još u povojima.
Kodificiranje normi u Hrvatskoj - Etički kodeksi za studente
Odabir zajedničkih vrijednosti, koje svi dijele, često se odražava u kodificiranju normi, a ti kodeksi mogu poslužiti barem da pruže određenu ideju o crti koja razdvaja prihvatljivo od neprihvatljivog ponašanja.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 112 DRUŠTVO / SOCIETY
Iako je sasvim jasno da kodeksi nisu spasonosan lijek ni u jednoj profesiji, pa tako ni kodificiranje normi studenata neće nužno podići njihovu etičnost, zanimljivo je da Etički kodeks za studente u Hrvatskoj posjeduje jedino Sveučilište u Rijeci. Ostala Sveučilišta, poput Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, preuzela su neke dijelove Etičkog kodeksa Sveučilišta u Rijeci, koje je svoj kodeks, vidljivo je iz citirane literature, razvio po uzoru na praksu u SAD-u. Ostala su Sveučilišta neke od ovih normi ugradila u svoje Pravilnike o stegovnoj odgovornosti studenata te Pravilnike o studiranju. Riječki Kodeks ponašanja studenata dio je cjelovitog i suvremenog etičkog kodeksa koji još sadržava Etički kodeks te dodatak koji uređuje rad i postupke Vijeća časti Sveučilišta u Rijeci. Etički kodeks za studente donesen je još 2006., a prema riječima tamošnjeg rektora, akademika Daniela Rukavine, taj važan dokument odražava činjenicu da je Sveučilište vrhunska znanstvena i obrazovna institucija koja treba poticati i promovirati visoka moralna načela, koja moraju osigurati da Sveučilište u moralnom pogledu bude uzor cijelome društvu. Znajući da obrazovni sustav presudno utječe na oblikovanje ličnosti mladoga čovjeka i određuje moralne vrijednosti koje će on ponijeti u život, kako navodi Rukavina, donesen je Etički kodeks koji jasno ističe neprihvatljivo i doista, u Etičkom kodeksu za studente, uz definiranje prava studenta/studentica koje Sveučilište podupire i štiti, jasno su definirani pojmovi poput akademskog nepoštenja, fizičkih povreda i zlostavljanja, uznemiravanja, diskriminacije, upotrebe droge i alkohola, standarda ponašanja u objektima Sveučilišta, sigurnosti i zaštite, te pomaganja, poticanja i pokušaja. Ovaj se Etički kodeks oslanja na američke kodekse ponašanja, koji u svojem sustavu obrazovanja od najranije dobi osuđuju sve oblike neetičkog ponašanja koji se u Hrvatskoj još uvijek smatraju “normalnim”. Pojam na koji se obraća najviše pozornosti i u Etičkom kodeksu za studente Sveučilišta u Rijeci, i u ovom radu je pojam akademskog nepoštenja. Zbog toga slijede temeljne naznake definicije ovoga pojma, koje su korištene i u anketi o etičnosti studenata Sveučilišta u Dubrovniku: akademsko nepoštenje ugrožava kvalitetu obrazovanja i obezvređuje istinska postignuća članova/članica akademske zajednice. Akademsko nepoštenje predstavlja bilo koju vrstu prijevare vezane za postupak prijavljivanja, ispitivanja ili druge vrste provjere znanja (što uključuje, među ostalim: upotreba ili namjera upotrebe bilješki, podataka, računala za
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Fjorović: Etičnost studenata: percepcija... 113 vrijeme ispita, lažno predstavljanje i predstavljanje tuđega rada kao svojega), plagiranje i krivotvorenje radova ili dijelova radova drugih osoba te iznošenje ideja drugih osoba kao vlastitih, bez znanja autora ili navođenja izvora, stvaranje situacija u kojima će drugi studenti/studentice biti nepravedno zakinuti za akademska dobra ili u kojima student(ica) stvara nepoštenu akademsku prednost pred drugim studentima/studenticama, utjecanje ili pokušaj utjecanja na nepristranost vrednovanja nastavnika, neprimjereno ponašanje vezano uz nastavni proces (namjerno ometanje ili prekidanje nastave). Postoji još niz povreda Etičkog kodeksa, no ovaj rad i anketa ne bave se, primjerice, povredama Etičkog kodeksa kao što su fizičke povrede i zlostavljanje, diskriminacija, droga i alkohol. Sveučilište u Dubrovniku, na čiji se dio odnosi anketa o etičnosti studenata, nema poseban Etički kodeks za studente, no, kao sva Sveučilišta u Hrvatskoj, posjeduje Pravilnik o studijima i studiranju, te Pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata, u kojima se, gotovo u svim slučajevima, na slične načine propisuju načini borbe s neetičnosti. Članak 3. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti studenata Sveučilišta u Dubrovniku donosi klasifikaciju opće neprihvatljivih ponašanja koja podliježu stegovnim mjerama, pa se tako i ovdje nalaze pojmovi poput ometanja nastave, upotrebe nedopuštenih pomagala na ispitima, dok se posebno neprihvatljivim ponašanjem smatra prezentiranje tuđega rada kao svojega, nedopuštena radnja na ispitima, nepristojan i nekorektan odnos prema nastavnicima i ostalom osoblju Sveučilišta ili studentima. Važno je naglasiti da se došaptavanje i prepisivanje na ispitima smatra težim stegovnim djelom, za koje su stegovne mjere, kako slijedi: opomena, javna opomena, opomena pred isključenje, zabrana polaganja ispita i/ili određenih oblika nastave do 6 mjeseci, isključenje sa studija do dvije godine te trajno isključenje sa Sveučilišta. Govoreći konkretno o prepisivanju na ispitima (provjerama znanja) prema Pravilniku o studijima i studiranju na Sveučilištu u Dubrovniku, donesenom 29. rujna 2011., u dijelu koji se odnosi na provjeru znanja, ispite i ocjene, postoji odredba (članak 76.) prema kojoj nastavnik ocjenjuje ispit studenta ocjenom nedovoljan (1): - ako student nakon pisanog dijela ispita ne pristupi usmenom dijelu ispita, - ako student napusti prostoriju u kojoj se održava pisani dio ispita ili odustane od već započetog usmenog ispita,
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 114 DRUŠTVO / SOCIETY
- ako student radi nedoličnog ponašanja, ometanja drugih studenata ili upotrebe nedopuštenih pomagala bude udaljen s ispita. Dakle, i pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata, i Pravilnik o studijima i studiranju najstrože ocjenjuju prepisivanje. Student koji je primijećen u toj nečasnoj radnji trebao bi biti, za početak, udaljen s ispita, a potom i podnijeti neku od stegovnih mjera, no, pravo je pitanje koliko nastavnika uopće udaljuje studente s ispita. Neki niti ne mogu ući u trag sofisticiranim načinima prepisivanja (“bubicama” u uhu, satovima posebno namijenjenim za prepisivanje, koji se “zaključavaju” kada nastavnik pokuša provjeriti sadržaj na zaslonu 1 …), no, neki nastavnici svjesno zatvaraju oči pred nedoličnostima studenta, da ne bi stvarali probleme kako studentima, tako ni samima sebi. No ovo je pitanje za neki drugi rad. Anketa provedena na Sveučilištu u Dubrovniku zadržava se na etičnosti studenata i njihovu ponašanju.
Istraživačke metode
Za dokazivanje početne hipoteze o potrebi postojanja Etičkog kodeksa za studente, te točniji uvid u studentsko poštivanje etičkih normi (prema percepciji nastavnog osoblja), provedena ja anketa o etičnosti studenata među nastavnicima na Sveučilištu u Dubrovniku. Izabrana su tri Odjela Sveučilišta koja bilježe najdulje postojanje, kako bi se u uzorku povećao broj osoba koje samostalno obavljaju nastavu dugi niz godina, te, kao takve, imaju veće iskustvo u ocjenjivanju (ne)etičnosti studenata. Radi se o Odjelu za komunikologiju, ekonomiju i poslovnu ekonomiju, te Pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku. Anketom je, kako su pokazali rezultati, obuhvaćeno čak 53% nastavnika koji samostalno održavaju nastavu više od 10 godina, 30% onih koji to čine od 5- 10 godina, dok je postotak onih koji samostalno održavaju nastavu manje od 5 godina tek 3%. Anketni upitnik je, uz prateće pismo, poslan na ukupno 87 mail- adresa, od čega je na Odjel za komunikologiju poslan na 31 adresu, na Odjel za ekonomiju na 38 adresa, te na Pomorski odjel na 18 adresa nastavnika u radnom odnosu.
1 http://www.hr.24kupi.com/, 5.listopada 2011.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Fjorović: Etičnost studenata: percepcija... 115
Anketiranje je provedeno krajem rujna 2011., a rok za odgovaranje bio je tjedan dana. Na anketu je odgovorilo 34 nastavnika. Razlozi odbijanja odgovaranja na anketni upitnik nisu poznati, no najvjerojatnije se radi o prezasićenosti nastavnika ovakvom formom ispitivanja za potrebe Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i činjenicom da odgovaranje nije obvezno, odnosno, temelji se samo na dobroj volji ispitanika, u ovom slučaju nastavnika. Nastavnici su odgovarali na 17 anketnih pitanja, od čega 11 zatvorenih, te 6 otvorenih pitanja.
Rezultati istraživanja i rasprava
Od 34 nastavnika na trima Odjelima Sveučilišta u Dubrovniku koji su ispunili anketni upitnik, 20 je osoba ženskog spola, 14 muškog spola. Ovaj je podatak važan, zato što se u odgovorima na većinu pitanja stavovi žena i muškaraca zorno razilaze. Zbog toga prvotna namjera razdvajanja anketiranih u obradi rezultata ankete prema duljini samostalnog održavanja nastave u visokoškolskom obrazovanju nije provedena, jer su rezultati pokazivali puno veće razdvajanje po spolu, nego po duljini rada. Primjerice, već u trećem pitanju: Primjećujete li razliku u poimanju pojma etičnosti kod studenata prije nekoliko godina i sada?, na koje je čak 53% ispitanika odgovorilo potvrdno, vidljivo je da čak 70% nastavnika ženskog spola smatra kako se pojam etičnosti promijenio. Odgovor na sljedeće, eksplicitno pitanje: Smatrate li da su današnji studenti manje etični od nekadašnjih? naznačuje na koji se način pojam etičnosti, po mišljenju nastavnika, promijenio: 50% nastavnika smatra da su današnji studenti manje etični od nekadašnjih, dok opet čak 70% nastavnika ženskog spola daje potvrdan odgovor. Ovakav se trend nastavlja i u daljnjim pitanjima ankete. Na upit: Koliko ste se često, kod svojih studenata, susretali s akademskim nepoštenjem- bilo kojom vrstom prijevara vezanom za postupak provjere znanja- upotrebom bilješki za vrijeme ispita, lažnim predstavljanjem, predstavljanjem tuđega rada kao svoga?, 70% nastavnika ženskog spola izabire odgovor često, a to čini i 57% muškaraca. Skupno, 65% nastavnika tvrdi da se često susreću s akademskim nepoštenjem, 20% njih zaokružilo je odgovor rijetko, dok 9% nastavnika
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 116 DRUŠTVO / SOCIETY tvrdi da se nikada nije susrelo s ovom oblikom nepoštivanja etičkih načela ( dva muškarca i jedna žena). Prvo otvoreno pitanje u anketi: Navedite najčešći slučaj akademskog nepoštenja s kojim se susrećete tijekom postupka provjere znanja: donosi gotovo unificirane odgovore: prepisivanje na ispitima, uz nedozvoljeno korištenje bilješki, popularno zvanih “šalabahtera”, navodi gotovo svaki ispitanik. Ostali su odgovori također slični i ponavljaju se kod nekoliko ispitanika:, korištenje mobitela tijekom pismene provjere znanja, a jedan ispitanik/ispitanica navodi i korištenje “bubice” u uhu koja olakšava nedozvoljenu radnju prepisivanja. Korištenje nedozvoljenih materijala, a potom i negiranje uočenog, neki su od odgovora. Nekoliko je ispitanika navelo i da su se susretali s praksom pokušaja pisanja ispita za nekog drugog studenta/studenticu. Koliko se često, kod svojih studenata, susrećete s plagiranjem ili krivotvorenjem radova ili dijelova radova drugih osoba, te iznošenjem ideja drugih osoba kao vlastitih?, pitanje je na koje je opet 50% ispitanika odgovorilo: često, 38% rijetko, dok se 3% ispitanika nikada nije susrelo s ovakvim ponašanjem studenata. Ženski spol opet prevladava s odgovorom često u čak 55% primjera. Samo 9% ispitanika je na pitanje Primjećujete li među svojim studentima stvaranje situacija kojima mogu namjerno zakinuti kolege studente/studentice?, odgovorilo često, dok je veliki broj ispitanika, njih 38%, izabrao odgovor rijetko, a njih 17% odgovor nikada. U odgovorima na sljedeće otvoreno pitanje: Navedite najčešći slučaj, ako postoji, zakidanja kolega studenata /studentica? vidljivo je da ni sami nastavnici prepisivanje ne smatraju zakidanjem kolega studenata/ica. Naime, samo je jedna osoba od svih ispitanika prepisivanje navela kao zakidanje kolega. Ova činjenica može pokazati nedovoljnu svjesnost nastavnika o konzekvencama prepisivanja, koje u konačnici utječe na bolji rezultat i završno vrednovanje studenta/ice koji je prepisivao, i time zapravo oštetio kolegu/icu. Većina nastavnika nije niti odgovorila na ovo pitanje, a manji broj odgovora odnosi se na: ogovaranje kolega/ica studenta, omalovažavanje u raspravama, prezentiranje tuđeg učinka na zajedničkim projektima kao vlastitog. Posebno je zanimljiv odgovor ispitanika/ice koji jasno pokazuje kako neki nastavnici imaju visoko izražene etičke kriterije koje počesto ne nalazimo kod studenata, pa tako u odgovoru na ovo pitanje piše: egocentrizam i nezainteresiranost za pravdu u prilici kad je tuđe pravo povrijeđeno. Primjećujete li kod studenata pokušaj utjecanja na nepristranost vrednovanja nastavnika?, pitanje je na koje prevladava, s čak 50%, odgovor rijetko, a
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Fjorović: Etičnost studenata: percepcija... 117 samo 20% nastavnika/ca tvrdi da se s ovim problem susreće često. Opet su u većem postotku žene, među kojima je odgovor često zastupljen u 25% slučajeva, dok je u muškaraca zastupljen u 14% slučajeva. Zanimljivo je kako čak 21% muških ispitanika tvrdi da se nikada nisu susreli s ovom pojavom. U traženju da nastavnici navedu najčešći način pokušaja utjecanja s kojim su se susreli, prevladavaju odgovori poput: pokušaji opravdavanja neznanja i nerada raznim (lažnim) razlozima uz molbe za propuštanje na ispitu ili upisom na sljedeću godinu; komentiranje ocjena i vrednovanja nastavnika; neprikladno uspoređivanje s drugim studentima; isticanje i izmišljanje raznih bolesti; pokušaj pozivanja na prijateljske i rodbinske veze; otvoreno traženje više ocjene; javno iznošenje primjera pristranog ponašanja konkretnog profesora; sažaljenje; interveniranje preko “utjecajnih”; uvjeravanje nastavnika da je student/ica točno odgovorio/la na pitanje, iako je istina suprotna; navođenje imena studenata za koje se misli da im se “popustilo” na neki način; lažne radne obveze; ucjenjivanje stipendijom za veću ocjenu; inzistiranje, dovođenje nastavnika u neugodnu situaciju: plač, otvorena ljutnja, drsko protestiranje...čine većinu odgovora. Na pitanje: Koliko se često susrećete s neprimjerenim ponašanjem vezanim uz nastavni proces (namjerno ometanje ili prekidanje nastave), opet prevladava (50%) odgovor rijetko, dok je 29% ispitanika navelo odgovor često. Gledajući spolnu strukturu, žene su opet dale više odgovora često (32%) od muškaraca. Zanimljivo je da je odgovor nikada izabralo čak 36% muškaraca, a samo 5% žena! Jeste li se, tijekom svog rada sa studentima, susretali s uznemiravanjem (neprimjerenim ponašanjem koje je povrijedilo Vaše dostojanstvo, ili omelo kvalitetu obavljanja zadataka), pitanje ja na koje je prevladava odgovor (41%) rijetko, a samo se 8% ispitanika susrelo s uznemiravanjem ove vrste od studenata. Ohrabruje činjenica da je čak 44% ispitanika odgovorilo da se nikada nije susrelo s uznemiravanjem. U ovom pitanju nema baš velike razlike između muških i ženskih ispitanika. No, na eksplicitno pitanje o najčešćem oblik uznemiravanja s kojim ste se dosad susretali nalazimo šarolike odgovore koji upozoravaju na činjenicu da nastavnici uznemiravanje većinom povezuju s izvođenjem nastave, odnosno u odgovorima se najčešće radi o načinima ometanja nastave: razgovor za vrijeme nastave, čitanje novina, nekontrolirano brbljanje (ali s napomenom: bez loše namjere); glasnije diskusije s kolegama, napuštanje predavaonice za vrijeme predavanja bez isprike, zamjerke na raspored predavanja, zamjerke na odnos Sveučilišta
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 118 DRUŠTVO / SOCIETY prema studentima, drskost tijekom nastave, ulazak nakon početka nastave, nepristojne upadice, dobacivanje komentara, upadanje u riječ predavaču, javljanje na mobitel, žamor… Iz odgovora nastavnika na ovo pitanje i njihovih opaski jasno je vidljivo da nastavnici dijelom opravdavaju ovakvo ponašanje, jer smatraju da je studentima teško održavati koncentraciju, što je preslika današnjeg (užurbanog) vremena, a ne njihove neetičnosti, smatraju mnogi. Postojanje Etičkog kodeksa za studente nužnim smatra čak 85% ispitanika, s naglaskom na činjenicu da nijedan ispitanik nije zaokružio odgovor ne (izuzev 14% onih koji ne mogu ocijeniti smatraju li to nužnim ili ne). Ipak, valja istaknuti rezigniranost nekih ispitanika, koju su kao opasku naveli činjenicu da etički kodeks ništa neće promijeniti, jer je neetično ponašanje studenata, pišu, samo preslika stanja u društvu, u kojem zakoni i kodeksi postoje samo zato da bi postojali, a nitko ih ne poštuje. Na upit što nastavnicima najviše smeta kod ponašanja studenata, a vezano je uz neetičnost, odgovori su slični kao i u prethodnim pitanjima: nastavnici se najviše žale na prepisivanje i plagiranje, dok neki navode i: neodgojenost, pokušaj da se neadekvatnim metodama dobije više ocjena, bahato ponašanje, traženje visokih ocjena bez adekvatnog znanja, pisanje pismenog za druge osobe, glasno ometanje na predavanjima, omalovažavanje, pomanjkanje želje za znanjem, konformizam, nespremnost za korektnost ako nije korisna, nedostatak poštovanja prema nastavnicima, inertno prihvaćanje neetičnog ponašanja pojedinaca- kolega (promatranje takve pojave kao normalne, a ponekad i gotovo jedino moguće), neprimjereno odijevanje, ne isključivanje mobitela tijekom nastave ni nakon napomene, preslobodno ponašanje, nepoštivanje autoriteta…no postoji i pohvalan slučaj ispitanika /ice koji je kazao kako se nije susreo ni s jednim primjerom studentskog ponašanja koje bi nazvao neetičnim. Što bi se, po vašem mišljenju, moglo sustavno učiniti kako bi se stalo na kraj prepisivanju na ispitima? posljednje je pitanje anketnog upitnika, a odgovori bi se mogli podijeliti u dvije skupine: dio nastavnika smatra da su za prepisivanje krivi isključivo oni sami te da oni sami mogu puno toga i učiniti da se takvo ponašanje spriječi, dok drugi dio smatra da je takvo ponašanje ukorijenjeno i da ga mogu spriječiti samo oštre sankcije. Navest ćemo većinu odgovora, kako bi se jasnije vidjela razmišljanja nastavnika o ovom problemu: pitanja na ispitima strukturirati tako da memoriranje
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Fjorović: Etičnost studenata: percepcija... 119 trivijalnih činjenica ne bude na najvišoj cijeni, najbolje ocjenjivati korektno i kreativno mišljenje prezentirano na osnovi poznavanja stvari; onemogućiti prepisivanje izborom prostorija, rasporedom sjedenja, primjećivanjem pokušaja i nedozvoljavanjem prepisivanja; uvođenje sankcija u obliku zabrane pristupa ispitu na određeno vrijeme; raditi kontinuirano na povećanju razine kulture ponašanja studenata kako bi usvojili novi sustav vrijednosti primjeren akademskoj zajednici i vlastitim primjerom upozoriti na obrasce ponašanja primjerene ustanovi u kojoj nastavnici rade; profesori trebaju usuglasiti kriterije; smanjiti grupe; pametnije sastavljati ispitna pitanja, fizički odvajati studente u prostoriji, strože kontrolirati tehnička pomagala: mobitel, I-phone…sankcioniranje s dalekosežnim posljedicama; pooštrivanje kazni; zabranjivanje izlaska na sljedeći rok, usmeno ispitivanje, kazneni bodovi i nabavljanje posebne aparature za otkrivanje tzv. bubica; opomene, studente koji to rade staviti na svojevrstan stup srama; po uzoru na SAD, studenti bi trebali prokazati kolegu/icu koji se služi nedozvoljenim sredstvima. Maksima: ocjena je isključivo rezultat učenja i znanja; određenije sankcije; uvesti polaganje kroz duel sustav, opremiti za to posebne učionice s računalima gdje će se snimati cijeli proces ispita; formulirati pitanja tako da nije lako napraviti „šalabahter“; dobra tehnička organizacija (raspored sjedenja, torbe, jakne i ostalo na posebnom mjestu, manje grupe i ograničeno vrijeme za odgovore). Izrada detaljnog etičkog kodeksa kojim bi se takvo ponašanje karakteriziralo kao nedopustivo i strogo kažnjivo. Rigorozne kazne; ništa sustavno, sve do predmetnog nastavnika i njegove pažnje da to svede na najmanju mjeru; biti dosljedan i beskompromisan; svi nastavnici trebaju dosljedno provoditi pravila studiranja i udaljavati s ispita studente koji pokušavaju prepisati te im u tom roku upisati negativnu ocjenu. Ne bi smjeli intervenirati kod kolega, naročito onih nižeg znanstveno-nastavnog zvanja i uzimati u zaštitu studente koji su pokušavali prepisivati ili varati na ispitu. Edukacija: upozoravanje na to da je plagiranje tuđih ideja ili rada krađa, jednako neprihvatljiva kao i krađa novca te stroge i sustavne disciplinske mjere (sustav SAD-a kao uzor). Dubljom analizom odgovora na pitanja anketnog upitnika, u oči upada činjenica da osobe ženskog spola koje održavaju nastavu na Sveučilištu u Dubrovniku imaju većih problema s (ne)etičnošću studenata. Također, vidljivo je kako više primjedbi imaju osobe koje su kraće u nastavi, od onih koje nastavu drže dulje vremensko razdoblje. Ovaj rezultat vjerojatno se može objasniti činjenicom kako stariji nastavnici posjeduju, barem vizualno, veći autoritet u percepciji studenata, zbog toga
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 120 DRUŠTVO / SOCIETY u njihovom slučaju (naročito ako se radi o nastavniku muškog spola) studenti manje posežu za nedozvoljenim i neetičnim sredstvima, kao što su prepisivanje, uznemiravanje ili utjecaj na vrednovanje nastavnika, što je opet odraz življenja u (još uvijek) patrijarhalnoj sredini. No, potreba za izradom detaljnog etičkog kodeksa kojim bi se neetični postupci strogo kažnjavali, zasigurno je činjenica koju potvrđuje ova anketa.
Zaključak
Iako u dobu relativizma, gdje se na optužbe o moralnim prijestupima najčešće odgovara riječima “sve je relativno”, ili “to nije moj problem”, istina bi trebala biti temeljna etička vrijednost. Ta istina je, ako je suditi prema rezultatima provedene ankete, danas najmanje na cijeni kod studenata, koji, prema percepciji nastavnika, gotovo svakodnevno krše moralne i etičke principe kako bi postigli što bolji uspjeh tijekom studiranja. Pritom se najčešće misli na prepisivanje i plagiranje radova. I sve to, nažalost, uz “blagoslov” institucija koje, počevši od nastavnika, zatvaraju oči na takve postupke. Ako po strani ostavimo činjenicu da se možda zaista najprije radi o krivnji današnjeg društva i njegovoj svojevrsnoj blagonaklonosti prema neetičkim postupcima u cjelini, sudeći prema rezultatima ankete, postojanje jasno definiranog Etičkog kodeksa za studente, na čije bi se postojanje, nota bene, trebalo i upozoriti, vjerojatno bi predstavljalo dobar početak za mlade ljude, u ovom slučaju studente, kako bi uočili neprihvatljiva ponašanja u akademskoj zajednici čiji su nedjeljivi dio, i što ona zapravo znače. Ukoliko studenti, ali i svi sudionici obrazovnog procesa žele (p)ostati moralna bića, u privatnom i profesionalnom životu, moraju biti spremni braniti odstupanja s puta istine na osnovi nekih čvrstih moralnih temelja. Zbog toga je Etički kodeks za studente, koji bi velikim dijelom uspio dovesti, najprije do osviještenosti studenata, možda najbolja inicijalna točka ovoga puta k činjenjem Sveučilišta pravom moralnom vertikalom društva, što ono svakako stremi biti. Postignuće osviještenosti studenata mora odgovarati ponašanju nastavnika, koji bi, češćim posezanjem za stegovnim mjerama, onda kada je to potrebno, jasno
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 A. Fjorović: Etičnost studenata: percepcija... 121 poručili svim studentima da su zlouporaba i kršenje etičkih načela strogo zabranjeni. Jednako tako, nastavnici bi svojim ponašanjem trebali, bez iznimke, biti uzori etičkog ponašanja, ukoliko od svojih studenata očekuju poštivanje visokih moralnih normi.
Literatura
Dej, Luis Alvin (2004.), Etika u medijima- primeri i kontroverze, Beograd, Medija centar Malović- Ricchiardi-Vilović (2007.), Etika novinarstva, ICEJ Žitinski, Maja (2006.), Poslovna etika, Sveučilište u Dubrovniku Etički kodeks za studente Sveučilišta u Rijeci (2006.), Sveučilište u Rijeci Pravilnik o studijima i studiranju na Sveučilištu u Dubrovniku ( 2011.) Pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata Sveučilišta u Dubrovniku (2006.)
Internetski izvori
Lilek, Mirela (2011.), Profesori priznali: studenti prepisuju diplomske, a mi ih ne prijavljujemo: iako pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata predviđa i najoštrije sankcije, profesori idu linijom manjeg otpora pa nitko još zbog prepisivanja nije izbačen s fakulteta. Vjesnik, 21. svibnja 2011., u: http://www.vjesnik.hr /Article.aspx?ID=71FA7320-81EC-443F-B773-908217783C71, 4. listopada 2011. Lilek, Mirela. (2011.), Studenti masovno kupuju diplomske radove na Internetu: U Agenciji za znanost kažu da bi se prodajom diplomskih radova trebala pozabaviti policija, u Ministarstvu loptu prebacuju na Sveučilište, na kojem najavljuju da će na problem upozoriti dekane i Studentski zbor. Vjesnik, 14. svibnja 2011., u: http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=040ec85a-85e3-44ad-ac82-2d4ccf 044c36, 4. listopada 2011. Portal Jutarnji.hr (2006.) FER na webu objavio imena studenata koji prepisuju, Jutarnji list, 2. siječnja 2006., u: http://www.jutarnji.hr/fer-na-webu- objavio-imena-studenata-koji-prepisuju/9611/, 5. listopada 2011. http://www.hr.24kupi.com/, 5.listopada 2011.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15
123
Prethodno priopćenje UDK 81'282.3 Primljeno: 20. 9. 2016.
Silvija Batoš, Perica Domijan
Interkulturno komunciranje europskih dijalekata
Sažetak
Inovacije i rasprostranjenost dijalekata u društvu ovise o brojnim čimbenicima kao što su zemljopisne prepreke, migracije, društvena raslojenost, tehničke inovacije i dr. Dugo su hrvatski urbani dijalekti bili prepoznatljivi po svojim specifičnostima, ali je nastala promjena masovnim useljavanjem različitih skupina stanovništva iz neurbanih sredina. Urbani dijalekti mijenjaju svoju strukturu. S jedne strane, hrvatska norma sve više dolazi pod utjecaj stranih jezika, najčešće engleskog, dok s druge strane neurbani dijalekti pokušavaju naći svoje mjesto u hrvatskoj jezičnoj normi. Dubrovački govor je stoljećima bio obilježje grada-države, prepoznatljiv po leksici i akcentu, svojoj bogatoj književnoj tradiciji. Multidisciplinarna istraživanja kojima se bave lingvisti, sociolingvisti, geolingvisti i dijalektolozi u Hrvatskoj, Europi i svijetu, doprinose razjašnjavanju problema nestajanja tradicijskih dijalekata
Ključne riječi: urbani i neurbani dijalekti, izjednačavanje dijalekata, lingvistička područja, lingvističke inovacije, dubrovački govor
Autorice mr.sc. Silvija Batoš,prof. i Perica Domijan, prof. su nastavnice na Sveučilištu u Dubrovniku, e-mail: [email protected] i [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 124 DRUŠTVO / SOCIETY
Preliminary communication UDK 81'282.3 Received: 20. 9. 2016.
Silvija Batoš, Perica Domijan
Iner-cultural Communication of European Dialects
Summary
Innovation and distribution of dialects in society depend on many factors such as geographic barriers, migrations, social stratification, technical innovations etc. European languages and dialects had been recognized by their lexical and grammatical constructions, but changes are caused by migrations and intercultural communication. Standard norms have come under a strong influence of English in particular, with dialects trying to find their place within the norm. Multidisciplinary research in Croatia, other European countries, and all around the world, as well, contribute to clarify the issue. The research among the students of the University of Dubrovnik will answer the question: Is the dialect of Dubrovnik, as the basics of Croatian Standard, still the young population mean of communication?
Key Words: European dialects, intercultural communication, innovations, the dialect of Dubrovnik
Authors Silvija Batoš and Perica Domijan are lecturers at University of Dubrovnik, e-mail: [email protected] and [email protected]
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 125
Uvod
Mnogi čimbenici utječu na rasprostranjenost i inovacije dijalekata u društvu. Često se granice regionalnih dijalekata podudaraju s prirodnim zemljopisnim preprekama. Inovacije koje nastaju u višim društvenim slojevima ne moraju se odraziti na govor nižih društvenih slojeva. Lingvističke razlike urbanih i ruralnih područja u današnje vrijeme su većinom rezultat širenja tehničkih inovacija. Neke se lingvističke inovacije šire brže od drugih. Dominantne demografske, kulturne i lingvističke regije su orijentirane prema većim urbanim centrima
Urbani i neurbani dijalekti u Velikoj Britaniji
Tradicijski pristup proučavanju ove problematike navodi uz socijalne razlike i zemljopisne udaljenosti, te mobilnost, kao čimbenike koji utječu na inovacije i rasprostranjenost dijalekata u društvu.1 Inovacije koje nastaju u govoru urbanog centra kao što je London, kasnije će utjecati na govor Belfasta, koji je uz zemljopisnu udaljenost, odvojen i Irskim morem. Na govor nižih društvenih slojeva ne moraju se uopće odraziti inovacije koje nastaju u najvišim društvenim slojevima. Granice regionalnih dijalekata često se podudaraju s prirodnim zemljopisnim preprekama, kao što su planine, mora, jezera, močvare ili rijeke (Trudgill 2000)2. Kad se nove riječi, izgovor ili običaj pojave na odredenom mjestu, uobičajeno je da se šire u druga najbliža područja. Primjer lingvističke inovacije je gubitak /r/ u engleskom jeziku, u riječima cart i car. Iako je istraživanje Harolda Ortona3, sa Sveucilista u Leedsu, provedeno 1950- tih i 1960- tih godina bilo ograničeno na samo dvije riječi, ipak daje podatke za ruralne lingvističke varijante. Temelji se na istraživanju tradicijskih konzervativnih ruralnih dijalekata.4 Istaknuta su ona područja Engleske gdje nije došlo do gubitka /r/ u izgovoru riječi farm i yard. U urbanim područjima, osobito u većim gradovima, stanje je sasvim drugačije, kao npr u Liverpoolu, gdje se r sasvim izgubio u izgovoru (Orton et al.).5
1W. Downers, Language and Society. (Cambridge:UP, 2000). 2Peter Trudgill, Sociolinguistics. (London:Penguin, 2000). 3Harold Orton, Survey of English Dialects. (Leeds: E.J.Arnold, 1962). 4R.A.Hudson, Sociolinguistics. (Cambridge:UP, 1996). 5M. Wakelin, English Dialects. (London:Routledge, 2000).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 126 DRUŠTVO / SOCIETY
Danas su lingvističke razlike između urbanih i ruralnih područja rezultat širenja tehničkih i komunikacijskih inovacija, te stoga i lingvističkih iz jednog urbanog centra u drugi, a tek kasnije u okolicu. Takva pojava nastaje zbog opće gospodarske, demografske i kulturne dominacije urbanih centara nad neurbanima, potaknute strukturom komunikacijskih mreža. Stoga, suvremene lingvističke inovacije koje nastaju u urbanim centrima, kao što je London, vrlo vjerojatno će prije utjecati na govor ljudi u Bristolu, potom u okolnom ruralnom području Wiltshire. Govor Manchestera sličniji onome iz Londona nego tradicijskom ruralnom. Zašto se neke lingvističke inovacije šire brže od drugih? Još uvijek je to predmet daljnjih sociolingvističkih istraživanja. Razlika u izgovoru između londonskog [Λ] i [υ] u Manchesteru (brush, such, tough) nije rezultat izgovora [υ] koji je zamijenjen novim izgovorom [Λ], započetim kao inovacija u Londonu, vjerojatno u šesnaestom stoljeću. Ova inovacija se širila prema sjeveru i zapadu, ali tako sporo da još nije stigla do Manchestera ili drugih područja sjeverne Engleske (Trudgill2000).
Slika 1. Područja modernog engleskog dijalekta
Slika 1. predstavlja važnu ulogu gradova pri širenju lingvističkih inovacija u okolicu. Prikazuje glavno narječje i naglasak područja
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 127 suvremenog engleskog, tj. engleski koji većina ljudi danas govori, za razliku od tradicijskih narječja (Trudgill 2000)6. Dominantna demografska, kulturna i lingvistička područja, orijentirana su prema većim urbanim centrima: North-east: Newcastle, Merseyside: Liverpool, North-west Midlands: Manchester, West Midlands: Birmingham, Central South-west: Bristol, Home Counties: London. Ostala područja usmjerena su na manje urbane centre: Central Lancashire: Blackburn, Humberside: Hull, North-east Midlands: Lincoln, Upper-South-west: Gloucester, Lower South-west: Plymouth, East Anglia: Norwich. Glavna podjela je na sjever i jug koja na karti odgovara izgovoru riječi tough s južnjačkim [Λ] nasuprot sjevernjačkom [υ]. Podjela na jugu na istok i jugozapad temelji se na zadržavanju jugo-zapadnjačkog /r/, yard. Ovo područje je manje od onoga koje se odnosi na tradicionalne dijalekte kojima se koriste većinom starije osobe u izoliranim ruralnim područjima. Jednako je i s područjem Central Lancashire, jedinim područjem gdje se do danas zadržao takav izgovor. Lingvističke osobitosti šire se od osobe do osobe, od skupine ljudi do skupine, a čitav proces predstavlja 'putovanje', ponekad vrlo dugo i na velike udaljenosti (Trudgill and Britain 2000)7. Slika 1. prikazuje situaciju u Engleskoj izrazito različitu od one prije stotinu godina. Tada su granice između dijalekata bile drugačije raspoređene, a područja gdje se govorilo tim dijalektima bila su znatno manja. Povećana prostorna pokretljivost tijekom dvadesetog stoljeća dovela je do nestanka mnogih dijalekata kroz proces kojeg možemo nazvati 'izjednačavanje ili niveliranje dijelekata' uz smanjivanje ili potpuno nestajanje razlika. Ova činjenica je vrlo zanimljiva za suvremene sociolingviste, koji istražuju tijek lingvističkog razvoja u različitim zemljama. Situacija u Engleskoj je složena. Tradicijska narječja nestaju (Hyde), dok se moderni dijalekti ukorjenjuju i šire. Npr. Merseyside područje karakteriziraju prilično dramatične promjene izgovora u kojem suglasnici /p,t,k/ postaju frikativi, stoga se izgovaraju kao škotska riječ Loch, ili sasvim nestaju, kao /t/ u riječi bat.8
6Peter Trudgill,The Dialects of England. (London:Blackwell,2000). 7Peter Trudgill and D Britain, Dialects in Contact (London:Blackwell,2000). 8Peter Trudgill, Sociolinguistics. (London:Penguin,2000).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 128 DRUŠTVO / SOCIETY
Američke migracije i dijalekti
Druga važna metoda kojom se šire različite lingvističke forme su migracije stanovništva. Slika 2. prikazuje takvu pojavu u SAD i Kanadi, utemeljenu na radu Williama Labova i njegovih suradnika. Većina linija na karti koje dijele pojedine regije različitih dijalekata protežu se vodoravno s lijeva na desno onako kako su europski doseljenici naseljavali Sjevernu Ameriku, od istoka prema zapadu. Istočna obala je područje ranih anglofonskih naseobina, gdje se usavršio dijalekt koji se kasnije daljnjim migracijama stanovništva prema zapadu, prenosio po cijeloj zemlji.
Slika 2. Područja modernog sjevernoameričkog dijalekta
Većina linija na karti koje dijele pojedina područja različitih dijalekata protežu se vodoravno s lijeva na desno onako kako su europski doseljenici naseljavali Sjevernu Ameriku, od istoka prema zapadu. Istočna obala je područje ranih anglofonskih naseobina, gdje se usavršio dijalekt koji se kasnije daljnjim migracijama stanovništva prema zapadu, prenosio po cijeloj zemlji. Zemljopisna karta sa Slike 2. razlikuje se od Engleske sa Slike 1. Osim gradova, kao što su New York i Boston, na primjeru istočne Nove
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 129
Engleske, nema gradova koji bi imali ključnu ulogu pri širenju dijalekata.9 U Americi su mnogo prostranija područja koja su podijeljena prema dijalektima nego u Engleskoj. To je odraz činjenice koliko se dugo neki govor održao na određenom prostoru. Engleski se govori u Engleskoj više od 1500 godina, a u Sjevernoj Americi tek 300. Nije prošlo dovoljno vremena kako bi u Sjevernoj Americi jezične promjene formirale manja područja. To je razlog zašto su područja dijalekata na istoku Sjeverne Amerike manja od onih, u novije vrijeme, naseljenih na Zapadu. Pri usporedbi10 sa situacijom u Australiji, koja je geografski jednako velika kao i SAD, ali još nema lingvističku regionalnu podjelu, iako postoje naznake takve pojave u govoru mladih.
Europski primjeri širenja lingvističkih pojava
Lingvističke inovacije šire se ne samo iz jedne regije u drugu ili društvene klase istog jezika , već se mogu širiti iz jednog jezika u drugi, što se dogodilo kod širenja /r/ izgovora u različite europske jezike. Pretpostavlja se kako su do šesnaestog stoljeća svi europski jezici koristili /r/ koji se izgovara danas u škotskom engleskom izgovoru. U sedamnaestom stoljeću se javlja novi izgovor /r/, koji je postao moda u francuskom jeziku visokog pariškog sloja. Bez obzira na jezične granice, taj izgovor se proširio u mnoge druge dijelove Europe, tijekom posljednjih 300 godina (Slika 3.). U današnje vrijeme takav izgovor koristi većina urbanih i obrazovanih francuskih govornika, kao i većina obrazovanih Nijemaca. Koriste ga i nizozemski govornici, kao i skoro svi Danci, južni Šveđani, te stanovnici južne i zapadne Norveške gdje se još uvijek taj izgovor širi, kamo je stigao iz Francuske, preko Njemačke i Danske, ali se ne koristi u Bavarskoj, kao ni u većem dijelu švicarskoga njemačkog govornog područja, te talijanskoga, s izuzetkom maloga područja sjeverozapadne Francuske. Osobito se koristi u lokalnom engleskom, u područjima Northumberland i Durham.
9J.K.Chambers, Sociolinguistic Theory. (Oxford UK&Cambridge USA: Blackwell, 1995). 10Peter Trudgill, Sociolinguistics. (London:Penguin, 2000).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 130 DRUŠTVO / SOCIETY
Slika 3. Uvular r u Europi
Lingvistički procesi koji uključuju gramatiku, vokabular, fonetiku i fonologiju, mogu dovesti do nastajanja pojedinih lingvističkih područja. Termin se odnosi na ona područja gdje se govori nekoliko jezika, koji ne moraju biti usko povezani, a posjeduju zajedničke karakteristike nastale kao posljedica širenja inovacija preko jezičnih granica. Primjer je Balkan.11 Leksičke jedinice određenoga značenja pojavljuju se i na mnogo većim udaljenostima. Riječi mogu biti posuđene iz jednoga jezika u drugi, bez obzira na udaljenost. Ako je neki jezik dominantan u određenom polju ljudske djelatnosti, ostale jezične skupine usvajaju riječi toga jezika. Primjerice, mnogi engleski termini iz područja glazbe su talijanskoga podrijetla, kao adagio, allegro, crescendo. Sportski su termini u većini jezika engleskog podrijetla, kao football, goal, sprint, kao i oni povezani s pop- glazbom i jazzom. Zanimljivo je da posuđene riječi katkad imaju uže značenje nego u jeziku iz kojeg se posuđuju. Primjerice riječ house u francuskom ima određeno značenje kao ‘dom za starije i nemoćne osobe’, dok je riječ look u mnogim europskim jezicima imenica koja se odnosi na specifični ‘trendovski image’ ili ‘moderan stil’, vis-à-vis je na engleskom apstraktni
11Peter Trudgill, Sociolinguistics. (London:Penguin, 2000).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 131 pojam, dok na francuskom ima vrlo konkretno značenje ‘na suprotnoj strani ulice’. Ponekad jezici posuđuju riječi koje ne postoje, stvarajući nove na poznatoj osnovi. Prema analogiji s engleskom riječi pullover , u njemačkom jeziku je stvorena nova riječ Pullunder. Engleski jezik je postao danas lingua franca, t eizvor brojnih riječi koje se koriste u mnogim drugim jezicima, osobito u Europi. Rezultat je to globalizacijskoga procesa u kojemu dominantnu ulogu zauzimaju Velika Britanija i Amerika, predvodeći međunarodne komunikacije, političke, ekonomske, obrazovne i znanstvene sustave.
Francuske lingvističke studije
U Francuskoj, načini govora pokazuju kontinuitet koji ide od narječja patois do standardnog jezika. Postoji li regionalna razina jezika u francuskim gradovima kao u gradovima onih zemalja gdje je korištenje engleskog jezika najstarije (Velika Britanija i SAD)? Sociolingvističke studije velikih gradova sjeverne Francuske (Boughton 2005) pokazuju da stanovnici teško mogu lokalizirati naglasak nepoznatih sugovornika iz nekog drugog grada sa sjevera, dok su ih, s druge strane, često sposobni klasificirati društveno, na osnovi istih podataka. Prema Armstrongu (2001)12, različiti dijalekti imaju svoje korijene u velikim kretanjima stanovništva izazvanih industrijalizacijom i drugim društvenim promjenama koje bi u Francuskoj trebale biti vrlo recentne da bi mogle proizvesti učinke. S obzirom na to trebalo bi pričekati još nekoliko generacija da bi se vidjela različitost u francuskim urbanim naglascima. No, smatra se da regionalne razlike koje se mogu otkriti s pomoću instrumentalne fonetike u Francuskoj itekako postoje. To pokazuju Labovljeve studije13 kod Lenniga (1978 o Parizu)14, Arnaudove
12 N. Armstrong et T . Poole, Social and Linguistic Change in European French.( Basingstoke, Royaume- Uni : Palgrave Macmillan,2010). 13William Labov, Principles of Linguistic Change, Volume 1: Internal Factors. (Malden, MA, États-Unis et Oxford, Royaume-Uni : Blackwell, 1994). William Labov, Principles of Linguistic Change, Volume 2: Social Factors. (Malden, MA, États-Unis et Oxford, Royaume-Uni: Blackwell, 2001). William Labov, S. Ash, et C. Boberg, The Atlas of North American English: Phonetics, Phonology and Sound
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 132 DRUŠTVO / SOCIETY
(2006 o regiji Franche-Comté)15 ili Hallove (2008 o Normandiji)16. Fonetski primjeri koji otkrivaju čvrste razlike donosi Hall (2008, održanje ili ne kontrasta između [a] (pattes) i [ɑ] (pâtes) u Normandiji). Održavanje suprotnosti na razini osobe pokazalo se promjenljivim, ali prema klasičnim mjerilima dobi, društvenoekonomskog statusa i spola, u svim skupinama srednji položaj [a] i [ɑ] zadržava kontrast. Još neočekivaniji ishod je izgovor [a] i [ɑ] gdje dva samoglasnika ostaju odvojena, ali uzlaze u vokalski prostor (prema sredini); ovaj izgovor se čuje kod najmlađih i najstarijih u urbanim središtima, dok radno sposobne skupine imaju izgovor [a] i [a] niži i standardniji. Ove razlike između [a] i [ɑ] je teško otkriti slušanjem, naročito u razgovornom kontekstu, ali ih fonetska mjerenja jasno registriraju. Vrijedno je instrumentalno proučiti regionalni francuski. Nevažna je činjenica da se zna unaprijed je li različitost u francuskome postoji ili ne na zadanoj razini. Ako izoglose ponovno sijeku regije, uspostavit će se regionalne fonologije; ako pak izoglose pokazuju veće ili manje cjelovitosti, pronašla bi se razilaženja (različitosti) na jednoj drugoj razini, čemu će pridonijeti Novi lingvistički atlas Francuske17, novi projekt francuske dijalektologije, započet prije nekoliko godina. Atlas istražuje gradove Sjeverne Amerike od 50.000 stanovnika i više. Prema američkom modelu, može se pretpostaviti da naglasak jednoga grada nije bitno drukčiji od
Change: a Multimedia Reference Tool. (Berlin, Allemagne et New York, NY, États-Unis : Mouton de Gruyter, 2006). 14M. Lennig, Acoustic Measurement of Linguistic Change: the modern Paris vowel system. (Thèse doctorale, Université de Pennsylvanie, États-Unis ; Pennsylvania Dissertation Series, no.1., 1978). 15V. Arnaud, La Dimension Variationniste du Français en Usage à Saint-Claude (Haut-Jura) : une étude acoustique des voyelles orales des « gens d’en haut ». (Thèse doctorale non publiée, Université Laval., 2010). 16Damien Hall, ˮLe français de Rouen (Haute-Normandie, France): une variété de français qui représente bien sa villeˮ. Bulletin PFC 7: 171-191: 2007 Téléchargeable de http://www.projet- pfc.net/bulletins-etcolloques/cat_view/918-bulletins-pfc.html Damien Hall, A Sociolinguistic Study of the Regional French of Normandy. (Thèse doctorale non publiée, Université de Pennsylvanie, 2008). 17ˮVers un Nouvel Atlas Linguistique de la Franceˮ n’est qu’une simple traduction du titre primaire du projet, qui est en anglais, puisque le projet est financé par une agence britannique (The Leverhulme Trust) et basé dans une université britannique (l’Université de Kent). La traduction n’est pas censée se référer explicitement au projet des Nouveaux Atlas Linguistiques de la France par régions, les buts linguistiques des deux projets n’étant pas les mêmes, malgré certaines similarités d’approche. (ˮVers un Nouvel Atlas de la France: aspects de méthodologie sociolingustique et dialectologie.ˮ Damien Hall, Université de Kent, Royaume-Uni, juin 2011. Article en accès libre placé sous licence Creative Commons Attribution 2.0; htpp://creativecommons.org/licences/by/2.0)
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 133 naglaska okoline, stoga se mogu povući izoglose koje pokrivaju okolno područje i pretpostaviti da je povezanost tih izoglosa točna, tj. kako većina ljudi te regije ima isti akcent. Može li se isto odnositi i na Francusku? Ruralna Francuska je još neistražena, bez osnovnih obilježja. Akcenti ruralne Francuske često su drukčiji od onih okolnih gradova. Ruralni naglasci bili su većinom predmet francuske dijalektologije do radova Martineta18 pa čak i kasnije. Nova studija neće dokumentirati autohtone romanske varijetete, nego regionalne razlike koje se nalaze u francuskom jeziku. Bez sumnje je da određeni broj različitosti dolazi iz neke nefrancuske razine i ako se pojavi takav slučaj, on će biti zabilježen. Štoviše, ispitivanje ruralne zone bi otkrilo narječje ili miješane varijetete između francuskoga i autohtonog varijeteta. Kako bi se izbjegla mogućnost registriranja govora koji nisu u potpunosti francuski, izvjestitelji će biti mladi ljudi koji ne govore dijalekt. Konačno, važno je reći da se Atlas ne zadržava samo na lingvističkoj geografiji Sjeverne Amerike. Naprotiv, autori se nadaju da će služiti kao temelj budućih studija koji će ispuniti praznine između velikih gradova i produbiti rezultate Atlasa zatvorenih gradova. Uvjereni su da ishodi u pogledu fonološke strukture neće biti oboreni, a nadaju se da će ih budući radovi i dopuniti. To isto misle i za ovaj francuski projekt, koji iako se izvodi posebice u anglo-saksonskoj liniji, itekako može služiti francuskoj lingvistici, ali i izvan lingvistike, npr. u nastavi, obrazovanju i za daljnja multidisciplinarna istraživanja.
Fonetska mjerenja za fonološki plan i klasifikaciju
Fonetička mjerenja ove studije će se vršiti i na samoglasnicima i suglasnicima; bit će dopunjena nefonetskim mjerenjima (perceptivnim, na primjer), no fonetika će pretstavljati stup anlize. Što se tiče mjerenja varijabli, prethodni sociolingvistički radovi ih već ukazuju, ali namjera je pokazati zadanu varijablu samo ako se raspolaže sa sigurnim i produktivnim sredstvom da se može fonetski mjeriti. Možda ovaj pristup nije moguć za sve varijable: to bi naročito mogao biti slučaj sa glasom /r/, u vezi kojega spor o njegovim glavnim karakteristikama traje već više
18A. Martinet, Éléments de Linguistique Générale.( Paris:Armand Colin. Première édition 1960 ; cinquième édition 2008). A. Martinet et H. Walter, Dictionnaire de la Prononciation Française dans son Usage Réel. (Paris : France Expansion, 1973).
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 134 DRUŠTVO / SOCIETY desetljeća, a koji se još dodatno komplicira i činjenicom da r ne ide uvijek u isti razred s glasovima iz jednoga jezika u drugi. Tvrdnje mnogih istraživača fonetskih atributa glasa /r/ u engleskom ne podudaraju se, primjerice, s francuskim /r/. Nazalni samoglasnici mogli bi također praviti probleme jer su fonetski prikladni – i puno osjetljiviji kod različitosti koje stvaraju ne-lingvistički čimbenici (npr. fiziološki). Izoglose otkrivene ovim metodama trebale bi naći svoje mjesto u sociolingvističkim i dijalektološkim radovima. To bi potvrdilo korist metode. Ako se ostvari djelimično, što je najvjerojatnije, studija će pribaviti sociolingvistima i dijalektolozima perceptolozima nove podatke, koji će razjasniti novootkrivene podjele. Zanimljiv budućim istraživanjima bio bi aspekt koji nije dio ove studije, a razjašnjava problem podudaraju li se otkrivene izoglose s opažanjima (nejezičnih) govornika francuskog jezika u svezi podjele naglasaka.
Hrvatski primjer: Postoji li još dubrovački govor?
Masovnim useljavanjem različitih skupina stanovništva iz neurbanih sredina dolazi do promjena u specifičnostima hrvatskih urbanih dijalekata. Urbani dijalekti mijenjaju svoju strukturu. Dubrovački dijalekt19, koji je stoljećima bio obilježje grada-države, prepoznatljiv i po leksiku i akcentu, dijalekt plodne književne tradicije (Rešetar 1933. i Brbora- Majstorović 1999.)20, jedan je od najočitijih primjera gubitka svoga identiteta. Današnji urbani dijalekti pod snažnim su utjecajem neurbanih dijalekata. Kako se u navedenoj situaciji održava hrvatska jezična norma? S jedne strane sve više dolazi pod utjecaj stranih jezika, najčešće engleskog, dok s druge strane, neurbani dijalekti pokušavaju naći svoje mjesto u hrvatskoj jezičnoj normi. Mediji bi trebali biti zrcalo hrvatske jezične norme, a lokalno nastojati sačuvati dijalekte. Naprotiv, nekritički promiču
19 Dalibor Brozović, 1992. ,,O dijalektološkom aspektu dubrovačke jezične problematike’’. Dubrovnik 3, 316—324; Brbora-Majstorović, Sanja. 1998. ,,Nacrt za dubrovački rječnik’’. Filologija30—31, 179—184; Josip Lisac, 2001. ,,Dijalektalne značajke dubrovačkog područja’’. Dubrovnik,12, 214—219. 20Milan Rešetar. 1933. ,,Jezik Marina Držića’’. Rad JAZU 248, Zagreb, 99–240. Sanja Brbora-Majstorović. 1999. ,,O dubrovačkim obilježjima Vojnovićeva jezika’’. Dubrovnik 10, 42—52.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 135 u javnosti sve što je novo, uvode strane riječi, često narušavajući hrvatsku jezičnu normu, kao i urbane dijalekte.
Dubrovački govor u svakodnevici
Istraživanje razumijevanja i korištenja dubrovačkoga govora, pod nazivom ‘Dubrovački govor u svakodnevici’, provedeno na Sveučilištu u Dubrovniku, akademske godine 2012./13., u mnogočemu je potvrdilo, ali i opovrgnulo dosadašnje tvrdnje o izumiranju dubrovačkoga dijalekta. Anketa je provedena na uzorku od 139 studenata, preddiplomskih i diplomskih studija, kojima je postavljen trostruki zadatak: 1. Popuniti obrazac o: a) svojoj spolnosti (M, F); b) podrijetlu (iz Grada, okolice ili izvan dubrovačkoga kraja); c) od koga su naučili dubrovački govor (uže/šire obitelji, prijatelja i susjeda ili u školi) 2. Razvrstati riječi iz svakodnevice u tri kategorije (150 riječi): STANOVANJE, PREHRANA, POMORSTVO 3. Napisati značenje tih istih riječi, kao i još dodatnih 140 glagola (pola s dijalekta na hrvatski; pola s hrvatskog na dijalekt). Prema prvom zadatku dobili smo ove pokazatelje: između 139 studenata, 81 su ženskog spola, a 58 muškog. Podrijetlom su većinom iz dubrovačke okolice, 79, a manji broj ih potječe iz samoga Grada, 27. Izvan dubrovačkoga kraja ih dolazi 33. Ovakva struktura anketiranih studenata prikazana je na grafikonima 1. i 2.
Grafikon 1. Anketirani studenti
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 136 DRUŠTVO / SOCIETY
Grafikon 2. Podrijetlo studenata
Odgovori na pitanje od koga ste naučili dubrovački govor, prikazani su na grafikonu 3. Najviše odgovora odnosi se na obitelj, gdje se uz roditelje, obvezno spominju bake i djedovi, koji u većini slučajeva žive u dubrovačkoj okolici. Na drugo mjesto ispitanici stavljaju školu, odnosno obrazovanje, osobito poznavanje drugih stranih jezika, preko kojih su mogli naučiti i dubrovački vokabular. Komuniciranje s prijateljima i susjedima doprinosi upoznavanju dubrovačkoga govora kod 26 ispitanika.
Grafikon 3. Tko ih je naučio dubrovački govor
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 137
U drugom zadatku uočene su razlike između ženskog imuškog dijela ispitanika. Naime, ženske su najbolje svrstale riječi koje spadaju u kategoriju STANOVANJE, 83 %, a muški su ispravno svrstali 64% izraza, dok su bili bolji pri svrstavanju riječi u kategoriju POMORSTVO, 92%, a ženske su postupile ispravno u 52% slučajeva. I jedni i drugi su pokazali izvrsno poznavanje pojmova koji se odnose na kategoriju PREHRANA, 91 % ženske i 88% muški.
Grafikon 4. Svrstavanje riječi prema kategorijama
Iz ovoga izvodimo zaključak kako se dubrovački govor u svakodnevici još koristi, osobito u obiteljskom okruženju pri svakodnevnim obvezama, povezanima s obitavanjem ili tradicijskim poslovima, kao što su oni povezani s morem. Bilo da se radi o obveznom zaposlenju ili slobodnom vremenu koje se provodi na moru, lokalni pomorski izrazi prevladavaju u izvornoj komunikaciji.
Tablica 1. Dubrovačke riječi: STANOVANJE
Dubrovačke riječi 1. STANOVANJE 1. abain – krovni prozorčić; tal. abbaino 2. abitat – stanovati, prebivati; tal. abitare 3. afitat – iznajmljivati; tal. affittare 4. alođ – smještaj u nečijem stanu; tal. alloggio 5. apanat – orositi, zamagliti kuhanjem; tal. appannare
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 138 DRUŠTVO / SOCIETY
6. apartamenat – apartman; tal. appartamento 7. balatur – balkon; tal. ballatoio 8. balustrada – ograda uz stepenice; tal. balaustrata 9. banja – kupaonica; tal. bagno 10. bao, bauo, baul – škrinja za pospremanje stvari; tal. baule 11. broka – kanta; tal. brocca 12. bronzin – lonac od bronce s drškom; tal. bronzino 13. koltrina – zavjesa; tal. cortina 14. fumar – dimnjak; tal. fumario, fumaiolo 15. funjestra – prozor; tal. finestra 16. fustanj –flanel; tal. fustagno, flanella 17. inkarat – žbuka; tal. intonaco 18. intimela – jastučnica; tal. federa 19. kamara – soba; tal. camera 20. kanavac – kuhinjska krpa; tal. conavaccio 21. kandilijer - svijećnjak; tal. candeliere 22. komin –kuhinja s ognjištem; tal. camino 23. kominata – dimnjak; tal. caminata, caminetto, (comignolo) 24. komončin – noćni ormarić; tal. comodino 25. kredenca – ormar u kuhinji ili dnevnoj sobi; tal.credenza 26. korta – ulazni hodnik (manji), portun (veći); tal. corte 27. krpatur – pokrivač, tal. coperta 28. kušin – uzglavlje; tal. cuscino 29. lastra – prozorsko staklo, ili u okviru vrata; tal. lastra 30. lavandin – kadin, prijenosni umivaonik; tal. lavandino 31. lavaman - ugrađeni umivaonik, tal. lavamano 32. lanterna – svjetiljka, tal. lanterna 33. lincul, lincun, lincuo – plahta; tal. lenzuolo 34. matun – cigla, opeka; tal. mattone 35. mir – zid; tal. muro (miri – zidine; tal. mura) 36. mobilja – namještaj; tal. mobili 37. persijana – kapak na prozoru ili vratima; tal. persiana 38. picej – čipka; tal. pizzo 39. poltrona- naslonjač, fotelj; tal. poltrona 40. pumpa – sisaljka; tal. pompa
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 139
41. pucio, puco – bunar s kamenim ukrasom ili krunom ; tal. pozzo 42. puč – bunar bez krune, samo s otvorom u podu i poklopcem ; tal. pozzo (gustijerna – cisterna, čatrnja ; tal. cisterna) 43. raštio od đardina – vrtna vrata ; tal. uscio del giardino 44. ružina – (h)rđa ; tal. ruggine 45. skalin – stepenica; tal. scalino 46. škrabica, škafetin - ladica ; tal. cassetto 47. šufit – potkrovlje; tal. soffitta 48. taulin – stol(ić); tal. tavolino 49. tinel – dnevna soba; tal. tinello 50. vetrina – stakleni ormar, vitrina; tal. vetrina
Tablica 2. Dubrovačke riječi: PREHRANA
Dubrovačke riječi 2. PREHRANA 1. agrodolče – kiseo-sladak; tal. agrodolce 2. aldente – tvrdo kuhano; tal. al dente 3. antipasta – predjelo; tal. antipasto 4. apetitoz prid. – privlačan za jelo; tal. appetitoso, gustoso 5. balančana – patlidžan; tal. melanzana 6. beškot – dvopek; tal. biscotto 7. beškotin – tvrdi keks; tal. biscottino 8. bevanda – vino pomiješano s vodom; tal. bevanda 9. bibita – piće, sok; tal. bibita 10. bićerin – mala čaša za alkoholno piće; tal. bicchierino 11. bira – pivo; tal. birra 12. boti(l)ja – boca; tal. bottiglia 13. butiga – prodavaonica; tal. bottega 14. bumbit – piti; tal. bere, sorseggiare, sbevucchiare 15. cukar – šećer; tal. zucchero 16. đelatina – hladetina; tal. gelatina 17. kukumar – krastavac; tal. cocomero 18. mjendulata – slatkiš od badema; tal. mandorlato 19. pipun – dinja; tal. melone, popone 20. đelat – saladoled; tal. gelato 21. gulozece, gulozarije – ukusna i skupa hrana; tal. delicatezze; golosità
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 140 DRUŠTVO / SOCIETY
22. kanjela – cimet; tal. cannella 23. kaštradina – ovčji but; tal. carne di castrato 24. kotonjata – pekmez od dunja; tal. cotognata 25. lardo – svinjsko salo; tal. lardo 26. lonza – svinjski kare, pečenica; tal. lonza 27. lemunata – limunada; tal. limonata 28. lešada – kuhano meso; tal. lessata 29. manđat – jesti; tal. mangiare 30. muka – brašno; tal. farina 31. muštarda – senf; tal. mostarda 32. napica – stolnjak; tal. tovaglia 33. pandišpanj – vrsta kolača; tal. pan di Spagna 34. pasta – tjestenina, tal. pasta 35. patata – krumpir; tal. patata 36. pomadora – rajčica; tal. pomodoro 37. pantarul, pantaruo, pirun – vilica (viljuška); tal. punteruolo, forchetta 38. placa, pjaca – trg, tržnica; tal. piazza 39. pjat – tanjur; tal. piatto 40. pjatanca – obrok, jelo; tal. pietanza 41. popriguša, prikla – prženo tijesto; tal. frittura, frittata, frittella 42. polpeta – valjušak, okruglica od mljevenog mesa; tal. polpetta 43. pozata – pribor za jelo; tal. posata 44. prokula – mladica kupusa, tal. broccolo 45. rizi, rizot – riža, jelo s rižom; tal. riso, risotto 46. rozata – karamelizirana krema, začinjena ružinom vodicom; tal. rosato 47. rozolin – liker od ružinih latica; tal. rosolio 48. rusica – vrsta malog okruglog peciva; tal. rosetta 49. salsa – umak; tal. salsa 50. šug – umak; tal. sugo
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 141
Tablica 3. Dubrovačke riječi: POMORSTVO
Dubrovačke riječi 3. POMORSTVO 1. abrivat – ubrzati, zaploviti punom brzinom; tal. abbrivare 2. abrum – mamac, primama za ribe (abrumat); tal. attrarre 3. abarat – rastjerati, preplašiti ribu; tal. barattare 4. akostat – pristati brodom; tal. accostare 5. anio – metalni prsten za vezivanje barki i brodova; tal. anello 6. ankora – sidro; tal. ancora 7. arbul, arbuo – jarbol; tal. albero 8. argola – drvena drška kojom se upravlja kormilom barke ili broda; tal. barra del timone 9. armatur – brodovlasnik; tal. armatore 10. armiž – ukopano stalno sidro, kolpomorto; tal. armeggio 11. bagaja – prtljaga, tal. bagaglio 12. barka – čamac; tal. barca 13. barkarijol – brodar, lađar; tal. barcaiolo 14. barbeta – konop na pramcu za vezivanje barke za obalu; tal. barbetta 15. bava – lagani vjetar; tal. bava 16. bova – plutača; tal. boa 17. busola, busula – kompas; tal. bussola 18. butarag, butarga – riblja ikra; tal. bottarga 19. cima – konop za vezivanje broad; tal. cima 20. ciminjera – brodski dimnjak; tal. ciminiera 21. dizaram – remont broad; tal. disarmo 22. fortuno – nevrijeme na moru s jakim vjetrom; tal. fortunale 23. fero – feral; tal. fanale 24. imbarkat, inbarkat – ukrcati se na brod ili barku; tal. imbarcare 25. kalafatat – popunjavat rupe na drvenom brodu; tal. calafatare 26. kaić – mali čamac na vesla; tal. caicco 27. kalamoća – ribarski štap; tal. canna per pescare 28. kanočo – dalekozor, dvogled; tal. cannocchiale 29. kapetan – zapovjednik; tal. capitano 30. mandrač – zaštićena lučica suhozidom, za jednu do dvije barke; tal. mandracchio
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 142 DRUŠTVO / SOCIETY
31. navegavat – biti na moru kao pomorac, snalaziti se u određenoj situaciji; tal. navigare 32. ofičal –časnik; tal. ufficiale 33. orsan – brodogradilište; tal. arsenale 34. partenca – odlazak; tal. partenza 35. peskarija – ribarnica; tal. pescheria 36. peškafondo – umjetni mamac za lov na ribe; tal. pescafondo 37. porat – luka; tal. porto 38. portoč – prirodna lučica, kao na Lokrumu; tal. porticciuolo 39. prova – pramac; tal. prua 40. rota – smjer plovidbe, ruta; tal. rotta 41. salvađente – pojas za spašavanje; tal. salvagente 42. seka – hrid ispod same površine mora; tal. secca 43. šijun – pijavica, zračni vrtlog; tal. tromba marina 44. škaf – pokrov, paluba pramca na barci; tal. scafo 45. škar – brodogradilište, škver; tal. cantiere (navale) 46. škaram – držač vesala na barci, vrsta ribe; tal. scalmo 47. valiža – kovčeg; tal. valigia 48. vapor - brod; tal. vapore 49. voga – morska trava; tal. voga 50. zaburdižat – brzo otploviti; tal. bordeggiare
U trećem zadatku kod razumijevanja značenja pojedinih termina bilo je problema, osobito kod pronalaženja odgovarajućih riječi na hrvatskom jeziku. Izgleda da se zadržala uporabna vrijednost više od značenjske. Grafikon 5. prikazuje da su od ukupno 290 riječi ženski ispitanici pokazali nešto bolje poznavanje značenja kod prevođenja s hrvatskog jezika na dubrovački govor, u iznosu od 68%, a s dubrovačkog govora na hrvatski jezik nešto je lošiji rezultat 60%. Muški ispitanici s hrvatskog na dubrovački imaju rezultat od 66%, a s dubrovačkog na hrvatski 54%
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 143
Grafikon 5. Prevođenje s hrvatskog jezika na dubrovački govor i obratno
Svi ispitanici zajedno su pokazali poznavanje dubrovačkoga vokabulara u iznosu od 188 riječi ili 65 %. Stoga, možemo zaključiti kako dubrovački govor još ne nestaje iz svakodnevne komunikacije. Osobito je značajno što ga koriste mladi, koji su u ovom istraživanju sudjelovali punim žarom i nadom da ćemo se na svim razinama angažirati u riješavnju problematike dubrovačkoga govora, kako bismo ga sačuvali od zaborava.
Tablica 4. Dubrovačke riječi: GLAGOLI
Dubrovačke riječi 4. GLAGOLI 1. abandunat – napustiti, ostaviti na cjedilu, zapostaviti; tal. abbandonare 2. aboliškat – abolirati, oprostiti neko prekršajno djelo; tal. abolire 3. abonat - pretplatiti se; tal. abbonarsi 4. aćenat – dati nekome znak, signalizirati; tal. accennare 5. adoravat – obožavati; tal. adorare 6. afrontat – uvrijediti, suočiti; tal. affrontare 7. ađitat – uznemiriti, uzrujati; tal. agitare 8. ađungat – produljiti; tal. aggiungere 9. ađustat – poravnati; tal. aggiustare 10. akomodat – udobno se smjestiti, prilagoditi se situaciji;tal. accomodarsi 11. akompanjat – pridružiti se, ispiratiti; tal. accompagnare 12. akumulat – nagomilati; tal. accumulare 13. alarmat – alarmirati, upozoriti; tal. allarmare
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 144 DRUŠTVO / SOCIETY
14. alevavat – podizati, othraniti (djecu); ta.l allevare 15. anojavat – dosađivati; tal. annoiare 16. arestat – lišiti slobode, uhititi; tal. arrestare 17. arivat – doći; tal. arrivare 18. armat – naoružati, spremiti nekoga ili nešto za određeni događaj; tal. armare 19. avancat – napredovati, unaprijediti; tal. avanzare 20. avertiškat – obavijestiti, dati informaciju, tal. avertire 21. bacilat – brinuti se za nekoga; tal. vacillare 22. banjat – kupati se; tal. bagnarsi 23. bendat – mariti, voditi brigu; tal. aver premura di, provvedere 24. bjestimat – psovati; tal. bestemmiare 25. cukarat – šećeriti; tal. (in)zuccherare 26. čamit – čekati sam, iščekivati; tal. attediarsi, languire 27. dećidat – odlučiti; tal. decidere 28. degradat – degradirati, poniziti; tal. degradare 29. denjat – udostojati se; tal. degnarsi 30. disperat – izgubiti nadu; tal. disperare 31. disturbavat – smetati; disturbare 32. divertiškat – zabaviti se; tal. divertirsi 33. edukat – odgajati; tal. educare 34. ereditat – nasljediti; tal ereditare 35. fatigat – raditi, truditi se; tal. faticare, fare fatica 36. fermat – prestati, stati; tal. fermare 37. festižat – slaviti; tal. festeggiare 38. finut – završiti; tal. finire 39. fumat – pušiti; tal. fumare 40. godit – uživati; tal. godere 41. gustat – sviđati se; tal. gustare 42. guvernat – upravljati, vladati; tal. governare 43. imbrokat – podvaliti, uvaliti; tal. imbroccare 44. impampanat – izludjeti nekoga ako ne učini nešto određeno, smesti, zbuniti; tal. impappinare 45. impačat – uplitati se kao smetnja; tal. impacciare 46. impariškat – činiti se, izgledati; tal. parere 47. inbalunat – opiti se; tal. ubriacarsi, inebriare
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 145
48. inbrujat – prevariti; imbrogliare 49. inđenjat – truditi se, snaći se; tal. ingegnarsi 50. infetat – inficirati, tal. infettare 51. infisat – umisliti; tal. infiggere 52. infotat – naljutiti se; tal. fare fotta 53. ingropat – svezati u čvor;tal. far groppo 54. inkalumat – uvaliti, podvaliti, pridružiti se neželjeno, tal. calumare 55. inkaputat –toplo se obući; tal. incappucciarsi 56. inpicat, impicat - namjerno nekoga naljutiti, nahuškati kroz šalu; tal. impicciare 57. inpjegat, impjegat – zaposliti; tal. impiegare 58. inkontrat – (su)sresti, naići na nešto ili na nekoga; tal. incontrare 59. insoljetat – biti drzak prema nekome, bezobzirno odgovarati; tal. insolentire 60. intavulat – uknjižiti; tal. intavolare 61. intendit – razumjeti se u nešto; tal. intendersi 62. interesat se – zanimati se; tal. interessarsi 63. intermedzat – miješati se u nešto; tal. intermezzare 64. inventat - izmisliti, smisliti; tal. inventare 65. invitat – pozvati; tal. invitare 66. iskalašit – dobiti nešto besplatno; tal. cercar di carpire (o spillare) 67. iskat – tražiti; tal. cercare 68. iskečit – iscriviti; tal. storcere 69. ispentrat – popeti se; tal. arrampicarsi 70. ispeštat – istući, natući, pretući; tal. pestare 71. isprdeljuskat – išamarati; tal. schiaffeggiare 72. isprigat – ispržiti; tal. friggere 73. ispugat – iscijediti; tal. scolare 74. išempijat – izludjeti; tal. far impazzire (od tal. scempio – glup, budalast) 75. izdurat – izdržati; tal. perdurare 76. spaventat – prestrašiti, tal. spaventare 77. izmačat – izmrljati; tal. macchiare 78. izmortifikat – izgnjaviti; tal. mortificare 79. kastigat – kainiti; tal. castigare 80. kalat , kalmat – spustiti, izgubiti na težini, tal. calare 81. kantat – pjevati, koštati; tal. cantare
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 146 DRUŠTVO / SOCIETY
82. kapirat – razumjeti; tal. capire 83. karati (se) – svađati se; tal. altercare, rissare, litigare 84. karecat – milovati; tal. (ac)carezzare 85. kolpat – udariti; tal. colpire 86. komandat – zapovijedati, tal. comandare 87. kontrestat – svađati se, suprotstavljati se; tal. contestare 88. konvenjat – dogovarati, slagati se, pristati; tal. convenire 89. laprdat (ćakulati) – blebetati; tal. chiacchierare 90. legat – čitati; tal. leggere 91. liberat – osloboditi se; tal. liberarsi 92. lombrat – stvarati buku pomicanjem svari; tal. far rumore 93. londrat, landrat – besciljno lutati, tal. vagare, errare 94. mahnitat – skakati, bijesniti; tal. far pazzie, folleggiare, smaniare 95. manižat – rukovati; biti vješt; tal. maneggiare 96. mankat – nedostajati; tal. mancare 97. maškarat – staviti obrazinu, maskirati, tal. mascherare 98. miritat – zaslužiti; tal. meritare 99. mortifikat – mučiti; tal. mortificare 100. namurat – zaljubiti se; tal. innamorarsi 101. obadat – obraćati pozornost; tal. badare 102. ofenđat –uvrijediti; tal. offendere 103. parlat – govoriti; tal. parlare 104. pasat – proći, prijeći, tal. passare 105. penđat –trošiti; tal. spendere 106. pensat (imađinat) – misliti, zamisliti; tal. pensare, immaginare 107. petat – staviti; tal. mettere 108. pituravat – (o)bojati; tal. pitturare 109. prešit – žuriti, tjerati; tal. pressare (affrettare) 110. prezentat – prikazati; tal. presentare 111. profulat, falit –promašiti; tal. fallire 112. proventat – prozračiti; tal. ventilare 113. profundat – urušiti, propasti kroz nešto, tal. sprofondare 114. refat, rekuperat –ozdraviti, oporaviti se, prikupiti snagu; tal. rifarsi, ricuperare 115. remučat – nositi reški teret; tal. rimorchiare
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 147
116. rebambiškat – podjetiniti, sići s uma, izvjetriti; tal. rimbambire 117. regalat – pokloniti, darovati; tal. regalare 118. rendat – teturati; tal. barcollare 119. respetat – poštovati; tal. rispettare 120. rimarkat, oservat – primijetiti; tal. rimarcare, osservare 121. rizikat – riskirati; tal. rischiare 122. salvat – spasiti; tal. salvare 123. senjat – zabilježiti, obilježiti; tal. segnare 124. skadit – isteći (rok); tal. scadere 125. skopijat – buknuti, izbiti; tal. scoppiare 126. skoprit – otkriti, shvatiti; tal. scoprire 127. skuzat se – ispričati se; tal. scusarsi 128. sparenjat – štedjeti, tal. risparmiare 129. spenđat – trošiti, tal. spegnere 130. spjegat – pojasniti; tal. spiegare 131. studijat – učiti, studirati; tal. studiare 132. šnjuhat, njorgat, grintat, brontulat – prigovarati, gunđati, tal. mormorare, brontolare, borbottare 133. toćat, banjat – dugo namakati u vodi, uživati kupajući se dugo; tal. ammollare, tenere in molle, bagnare 134. tokat – ticati se (koga što); tal. toccare 135. tradiškat – izdati, iznevjeriti; tal. tradire 136. tradukat – prevoditi, prevesti; tal. tradurre 137. tratat – (po)častiti; tal. trattare 138. vagiđat – očijukati s kim, udvarati se; tal. vagheggiare 139. vijađat – putovat; tal. viaggiare 140. vizitat – posjetiti; tal. visitare
Zaključak
Dijalekti su geografski ograničeni. Razlikovanje urbanih sredina prema dijalektima ima svoje korijene u velikim kretanjima stanovništva što je uzrokovala industrijalizacija i druge društvene promjene. Lingvističke inovacije se mogu prenositi iz jednog dijalekta u drugi. Širenje gramatičkih i fonoloških inovacija karakteristično je za bliža zemljopisna područja.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 148 DRUŠTVO / SOCIETY
Dugotrajan je to i spor proces. Za nadati se je da će europski i svjetski sociolingvisti, geolingvisti i dijalektolozi koji rade na studijama novoga sociolingvističkog atlasa, bolje razjasniti ovu problematiku. Iako se projekt izvodi posebice u anglosaksonskoj sredini, itekako može služiti kao model francuskoj lingvistici, a koristit će i drugim lingvistima, te izvan lingvistike pri multidisciplinarnim istraživanjima. Regionalne razlike su u sjevernoameričkom engleskom a javljaju se po načelu jezičnog niveliranja gradova. Gradovi, kao prva središta naseljavanja, bili su i prva sociolingvistička sjedišta odakle su se određeni dijalekti širili prema ostalim regijama. Suvremene promjene u hrvatskim urbanim dijalektima nastaju masovnim useljavanjem različitih skupina stanovništva iz drugih sredina i globalnim tehnološkim napretkom koji je promijenio današnji način komuniciranja. Što se događa u takvim uvjetima s dubrovačkim govorom, prepoznatljivom po svojoj leksici i akcentu, koji je bio važan uzor pri standardizaciji hrvatskog jezika? Kakav je utjecaj novih komunikacijskih tehnologija na taj govor? Gubi li svoj identitet? Prema mnogim pokazateljima odgovor je potvrdan. Međutim, istraživanje među studentima Sveučilišta u Dubrovniku dokazuje suprotno jer se pojavljuju izvjesne razlike u odnosu na uobičajeno mišljenje. Naime, istraživanjem je utvrđeno kako većina dubrovačkih studenata, iako živi u gradu, potječe iz neurbanih sredina dubrovačke okolice. Oni pokazuju dobro poznavanje dubrovačkoga govora, jer ga svakodnevno koriste u svojim obiteljima, kao i u komunikaciji sa svojim susjedima i prijateljima. Štoviše, vole čitati staru dubrovačku književnost ili je slušati na predstavama Dubrovačkoga teatra i Ljetnih igara oživljavajući govor svojih predaka. Zanimljiva je činjenica kako je taj govor danas bolje sačuvan u ruralnim područjima dubrovačkoga kraja. Što su udaljeniji, kao otoci dubrovačkoga akvatorija, izvorni tradicijski govor je bolje sačuvan, nego u Gradu, u koji je izloženiji različitim stranim utjecajima.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 S. Batoš, P. Domijan: Interkulturno komunciranje... 149
Literatura
Armstrong, Nigel et Pooley, Tim. 2010. Social and Linguistic Change in European French. Basingstoke, Royaume-Uni: Palgrave Macmillan. Arnaud, V. 2006. La Dimension Variationniste du Français en Usage à Saint- Claude (Haut-Jura) : une étude acoustique des voyelles orales des « gens d’en haut ». Thèse doctorale non publiée, Université Laval. Brbora-Majstorović, Sanja. 1998. ,,Nacrt za dubrovački rječnik’’. Filologija 30—31: 179—184. Brbora-Majstorović, Sanja. 1999. ,,O dubrovačkim obilježjima Vojnovićeva jezika’’. Dubrovnik 10: 42—52. Brozović, Dalibor. 1992. ,,O dijalektološkom aspektu dubrovačke jezične Problematike’’. Dubrovnik 3: 316—324. Lennig, Metthew. 1984. Acoustic Measurement of Linguistic Change: the modern Paris vowel system. Thèse doctorale, 1878. Université de Pennsylvanie, États- Unis; Pennsylvania Dissertation Series, no.1. Lisac, Josip. 2001. ,,Dijalektalne značajke dubrovačkog područja’’. Dubrovnik, 12: 214—219. Chambers, Jack. 1995. Sociolinguistic Theory. Oxford UK&Cambridge USA: Blackwell Downers, William.2000. Language and Society. Cambridge: UP Hudson, Richard. 1996. Sociolinguistics. Cambridge: UP Hall, Damien. 2007. „Le français de Rouen (Haute-Normandie, France): une variété de français qui représente bien sa ville’’. Bulletin PFC 7: 171- 191. Téléchargeable de http://www.projet-pfc.net/bulletins- etcolloques/cat_view/918-bulletins-pfc.html Hall, Damien. 2008. A Sociolinguistic Study of the Regional French of Normandy. Thèse doctorale non publiée, Université de Pennsylvanie. Labov, William. 1994. Principles of Linguistic Change, Volume 1: Internal Factors. Malden, MA, États Unis et Oxford, Royaume-Uni : Blackwell.
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 150 DRUŠTVO / SOCIETY
Labov, William. 200). Principles of Linguistic Change, Volume 2: Social Factors. Malden, MA, États-Unis et Oxford, Royaume-Uni: Blackwell. Labov, William. ; Ash, S. ; et Boberg, C. 2006. The Atlas of North American English: Phonetics, Phonology and SoundChange: a Multimedia Reference Tool. Berlin, Allemagne et New York, NY, États Unis: Mouton deGruyter. Martinet, A.1960 / 2008. Éléments de Linguistique Générale. Paris: Armand Colin. Première édition 1960 ; cinquième édition 2008. Orton, Harold.1962. Survey of English Dialects.Leeds: E.J.Arnold Rešetar, Milan. 1933. ,,Jezik Marina Držića’’. Rad JAZU 248: 99–240. Trudgill, Peter. 2000. Sociolinguistics. London: Penguin Trudgill, Peter. 2000. The Dialects of England. London: Blackwell Trudgill, Peter and Britain, D. 2000. Dialects in Contact. London: Blackwell Wakelin, M. 2000. English Dialects. London: Routledge
Rječnici
Deanović, M., Jernej, J. 2002.Talijansko-hrvatski rječnik. Zagreb: Školska knjiga Deanović, M., Jernej, J. 1975.Hrvatsko-talijanski rječnik.Zagreb: Školska knjiga Klaić, B. 2001. Rječnik stranih riječi. Tuđice i posuđenice. Priredio Željko Klaić. Zagreb: NZ Matice hrvatske. Martinet, A. et Walter, H. 1973. Dictionnaire de la Prononciation Française dans son Usage Réel. Paris: France Expansion. Zingarelli, N. 1973. Vocabolario della lingua italiana. Bologna: Zanichelli
Medianali, Vol. 12 (2018), No. 15 UPUTE AUTORIMA
Medianali izlaze dva puta godišnje i objavljuju autorske priloge koji podliježu anonimnom recenzentskom postupku, a odluku o kategorizaciji donosi Uredništvo na osnovi pribavljenih recenzija. Radovi i prilozi primaju se i objavljuju na hrvatskom i engleskom jeziku. Radovi se dostavljaju uredništvu na e-mail: [email protected], napisani u programu Word for Windows. Treba koristiti tip slova Garamond i veličinu slova 12 točaka. Maksimalan opseg rada je 27 tisuća znakova. Na prvoj stranici rada obvezno je navesti naslov rada, ime i prezime autora, akademske titule, e-mail adresu, naziv ustanove u kojoj je autor zaposlen, te radno mjesto. Slike, tabele i grafikoni koji su sastavni dio rada moraju biti jasno urađeni i pripremljeni za crno-bijeli tisak, te imati naslov, izvor i broj. Slike treba pripremiti u JPEG ili TIFF formatu, najmanje rezolucije 150 dpi. Fotografije moraju biti jasne i kontrastne. Ukoliko se dostavljaju na posebnim listovima papira u radu treba označiti mjesta gdje dolaze. Popis literature treba dati na kraju rada, a u njega ulaze djela na koja se autor poziva u radu s tim da je složen po abecednom redu prezimena autora navedenih djela, a podaci o djelu moraju sadržavati i izdavača, mjesto i godinu izdavanja. Za citiranje se koristi harvardski sustav, a u popis literature treba uvrstiti samo citirana djela. Svaki rad mora imati sažetak i pet ključnih riječi. U sažetku treba dati suštinu rada (informaciju metodološkog karaktera) i objasniti rezultat rada. Sažetak može imati najviše 10 redaka. Sažetak dolazi iza naslova, a mora biti jasan i pisan u trećem licu na hrvatskom i engleskom jeziku. Autor dobiva besplatan primjerak časopisa u kojem je njegov rad objavljen.
Uredništvo
INSTRUCTIONS TO CONTRIBUTORS
Medianali are published twice per year. The articles published in the Medianali are categorized by the Editorial Staff and submissions are chosen based on anonymous review procedures. Papers are received and published in Croatian and English. The paper, written in Word for Windows, is to be sent to the Editorial Staff e-mail: [email protected]. It has to be written using Garamond font, 12 pt. Maximum number of characters is 27000. The first page must contain the title of the article, name and surname of the author, academic title, e-mail, name of the employing institution and place of work. Pictures, tables and graphs in the article must be black and white, clearly presented, having titles, source and number. Image file formats JPEG or TIFF should be used, and in the resolution of 150 dpi. Photos must be clear and with proper contrast.If they are forwarded on separate sheets, their place in the work must be duly noted. Bibliography is to be given at the end of the article, and it includes references listed in alphabetical order by the author's surname with information about the publisher, place and year of publication. Harvard system citation is required. Each article must have a summary no longer than 10 rows and 5 key words. The summary provides an overview (methodological information) and a result of the article. It must be clear and written in the third form, in Croatian and English. The author receives a comlementary copy of the periodical in which his article is published.
Editorial Board