Tajne Predanog služenja
Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, Osnivač acarya Međunarodnoga društva za svjesnost Krsne Satsvarupa dasa Goswami Gopiparanadhana dasa Adhikari
Uvod
Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je 1967. godine preveo i napisao komentare za 13 od 84 stiha (Srila Prabhupada ih je nazvao „kodovi“) Narada- bhakti-sutre. Na godišnjem skupu 1989. godine, rukovodeće tijelo (GBC - Governing Body Commision) Međunarodnog društva za svjesnost Krsne (ISKCON), predložilo je da ja završim knjigu. Bio sam počašćen tom odlukom te sam je prihvatio prvenstveno zbog mog sudjelovanja u početku Srila Prabhupadovoga prevođenja Narada-bhakti-sutre.
U drugoj polovici 1966. godine bio sam dio male grupe tragača koji su se pridružili Srila Prabhhupadu, u njegovom hramu u običnom uličnom lokalu u Second Avenue broj 26, u New York Citiju. U jednom smo trenutku počeli dijeliti Gita press, izdanje Naradine Filozofije ljubavi – Narada-bhakti-sutru. Neki su od nas bili privučeni nektarom i jednostavnošću stihova. Tih dana nije bilo neobično za nas naivne sljedbenike da prihvatimo sve vrste prijevoda sanskrtskih indijskih knjiga. Mislili smo da je bilo prihvatljivo i unutar svjesnosti Krsne, sve što je Hindu. Nije dugo prošlo kada nam je Srila Prabhupada objasnio da moramo praviti razliku. Mnoge knjige koje smo proučavali bile su djela mayavadija, vrste ateista u odjeći swamija, gurua i znanstvenika. Bilo je teško prestati proučavati neke od tih knjiga, ali smo učinili što nam je Srila Prabhupada razjasnio, da određene knjige ili gurui nisu bili vjerodostojni.
Kada sam pokazao Srila Prabhupadu Narada-bhakti-sutru i rekao da volim tu knjigu, ohrabrio me i rekao da će je možda prevesti.
U našem je izdanju Narada-bhakti-sutre bila prekrasna ilustracija Sri Sri Radha Krsne u boji. Izgledali su mladoliko, kao osmogodišnjaci otprilike, a graciozno su stajali na obali rijeke Yamune s kravama u pozadini. Odnio sam ilustraciju kod fotografa i napravio tucet kopija. S odobrenjem Srila Prabhupada dao sam fotografiju svakome od njegovih iniciranih učenika. Ta je fotografija postala svojevrsna članska iskaznica ISKCON-a, a bhakte su je stavljali na svoje osobne oltare.
Kada je Srila Prabhupada napustio naš dom u New Yorku 1967. godine i otišao u San Francisco, pisao sam mu zamolivši ga da prevede Narada-bhakti-sutru. Slijedi njegov odgovor s datumom 10. veljače, 1967. godine:
Da, molim te pošalji mi odmah jednu kopiju Bhakti-sutre (s izvornim sanskrtskim tekstom). Odmah ću početi pisati komentare.
Na početku je Srila Prabhupada brzo prevodio Narada-bhakti-sutru. Poštom je slao vrpce na koje je snimao prijevod, a ja sam ih prepisivao zajedno s vrpcama prijevoda njegovog glavnog djela, Učenja Gospodina Caitanye. Odmah je bilo jasno da je Narada-bhakti-sutra bilo dodatno opterećenje za Srila Prabhupada, ali to je imalo svoj poseban šarm, a Prabhupada ga je iskazao na svoj neponovljiv način. Bio sam iznenađen kada sam primio prijevod prvoga stiha i kada sam vidio kako je Srila Prabhupada preveo riječ bhakti. U izdanje koje je on koristio bhakti se prevodilo kao „predanost“ ili Božanska Ljubav“, ali Srila Prabhupada je preveo bhakti kao „predano služenje“. Tim je riječima dao naslutiti da je bhakti aktivna i osobna. Nije tolerirao niti jednu pomisao da je bhakti stanje impersonalne „Ljubavi“.
Značajno je to što je Srila Prabhupada započeo svoj prvi komentar ističući Bhagavad-gitu, najvažniji spis za učenje bhakti-yoge. Narada-bhakti-sutra ili bilo koje drugo djelo koje govori o predanosti Bogu, moraju biti potkrijepljeni učenjima Gospodina Krsne koje je On osobno iznio u Bhagavad-giti. Sutre, prirodno, zahtijevaju objašnjenja. Gospodin Caitanya je objasnio da, diskutirajući Vedanta-sutru, stihovi imaju doslovno značenje, ali njihova kratkoća omogućuje neiskrenim komentatorima mijenjanje značenja krivim interpretacijama. Kako smo se osjećali sigurno kada smo čitali Bhaktivedantine komentare Narada-bhakti-sutre i u kakvoj smo opasnosti bili čitajući te iste stihove interpretirane od onih koji nisu imali čistu predanost Svevišnjoj Osobi!
Kao i u njegovim drugim djelima, Srila Prabhupadovi komentari u Narada-bhakti-sutri su u potpunom skladu s učenjima param-para ili duhovnog nasljeđa, a istovremeno su puni i njegovih osobnih spoznaja.
Dio koji je posebno privukao moju pažnju jest njegov osvrt na entuzijazam u bhakti. Komentirajući petu sutru Srila Prabhupada je usporedio entuzijazam s moćnom mašinom koja se treba pravilno koristiti. Pisao je, „Kada netko postane razočaran svojim predanim služenjem Svevišnjega Gospodina, takvo razočaranje treba biti odbačeno.“ Kao bhakta početnik bio sam svjestan opasnosti depresivnog stanja, koje smo mi u ISKCON-u nazivali biti „spržen“. Kao što ozbiljni praktikant obuzdava jezik i druga osjetila, tako se isto ne bi trebao odavati depresijama i razočarenjima. Bile su utješne Srila Prabhupadove riječi i uvjerenje da je to pod našom kontrolom – nismo bespomoćni na nebrojenim valovima depresije.
Jednostavno treba strpljivo slijediti pravila i propise i „doći će dan kada će, iznenada, dostići savršenstvo predanog služenja.“
Moram priznati da sam bivao privučen Srila Prabhupadovom Narada-bhakti-sutrom dok sam sretno gledao kako napreduje prijevod. Primijetio sam da su se neki od prijevoda, koje je Srila Prabhupada stavio u Učenja Gospodina Caitanye, našli i u Narada-bhakti-sutri, ali u tome nisam vidio ništa loše. U određenom je trenutku Srila Prabhupada možda počeo smatrati da je Narada-bhakti-sutra bila suvišna, jer je istovremeno radio na Učenjima Gospodina Caitanye. Mogao sam to i očekivati kada je napisao u komentaru 12. sutre, „Postoji mnogo autoritativnih knjiga o duhovnom znanju, ali sve su više-manje dodatci Bhagavad-giti i Srimad-Bhagavatamu. Čak je i Narada-bhakti-sutra sažetak Bhagavad-gite i Srimad- Bhagavatama. Dakle, početak predanog služenja je slušanje transcendentalnog znanja iz te dvije knjige.“
I tada, u ožujku 1967. godine, dok je još uvijek bio u San Franciscu, Srila Prabhupada mi je napisao pismo:
Molim te, primi moje blagoslove. Vidio sam prepiske Narada-bhakti-sutre, kao i Učenja Gospodina Caitanye. Oboje je lijepo napravljeno. Mislim da bismo prvo trebali završiti Učenja Gospodina Caitanye, a nakon toga ponovo uzeti Narada-bhakti-sutru. Materija koja se nalazi u Naradinim sutrama, već je i u Učenjima Gospodina Caitanye.
Poslao sam ti materijale za drugi dio Učenja pa te molim da mi pošalješ tvoje prepiske. Bit će mi drago čuti tvoje mišljenje.
I tako je Srila Prabhupadov rad na Narada-bhakti-sutri stao i nikada se nije završio. To je bila osobna odluka autora koji se želio usredotočiti na Učenja Gospodina Caitanye, ali ne bismo to trebali gledati kao odbacivanje Narada-bhakti-sutre. Srila Prabhupada je imao namjeru „ponovo uzeti Narada-bhakti-sutru“. Više od dvadeset godina kasnije ponovo smo počeli raditi na tome, pod autoritetom Srila Prabhupada. Sve što smo napisali kako bismo završili djelo, napisali smo kao Srila Prabhupadovi učenici, koristeći njegove prijevode komentara iz Srimad Bhagavatama, Bhagavad-gite i Caitanya-caritamrte te njegove sažete studije Bhakti- rasamrta-sindhua (Ambrozija predanosti) i 10. pjevanja Bhagavatama (Krsna, Svevišnja Božanska Osoba).
Postoji određeni šarm Narada-bhakti-sutre u svojoj jasnoći, univerzalnosti i isticanju potpune predaje Gospodinu Krsni. Stihovi su snažni, lako pamtljivi i mogu se pouzdano koristiti u raspravama i propovijedanju. Srila Prabhupada se u svojim pisanjima nekoliko puta osvrnuo na Narada-bhakti-sutru, primjerice u Učenjima Gospodina Caitanye: „U Narada-bhakti-sutri je rečeno da onaj tko je vrlo ozbiljan u razvijanju svjesnosti Krsne, milošću Gospodina će ispuniti svoju želju za spoznajom Krsne vrlo brzo.“
Vrlo je važno da je još jedno literarno djelo Srila Prabhupada, za njegovu stalno rastuću publiku, sada dostupno u obliku ove knjige. Zahtjev GBC-a Gopiparanadhana Prabhuu i meni da završimo Narada-bhakti-sutru posebna nam je milost. Molili smo se da ne odstupimo od Srila Prabhupadovih namjera te da ovo izdanje Narada-bhakti-sutre donese zadovoljstvo i prosvjetljenje srcima sviju koji ga čitaju.
Satsvarupa dasa Goswami
Napomena urednika: Navodi iz djela „Krsna, Svevišnja Božanska Osoba“ i „Učenja Gospodina Caitanye“ su iz djela „Veliki klasici Indije“, izdanje iz 1985. godine. Navodi iz „Nektara devocije“ su iz izdanja iz 1982. godine.
Poglavlje 1
Vrijednost predanog služenja
Sutra 1 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
athato bhaktim vyakhyasyamah atha – sada; atah – zato; bhaktim – služba predanog poštovanja; vyakhyasyamah – trebamo pokušati objasniti.
Sada ću pokušati objasniti proces predanog služenja.
SMISAO: Predano služenje Svevišnje Božanske Osobe je objašnjeno u Bhagavad-giti, gdje Gospodin kaže da je samospoznata osoba uvijek na transcendentalnoj razini znanoj kao brahma-bhuta, a karakterizira je radosno raspoloženje. Kada netko postane samospoznat, postaje radostan. Drugim riječima, oslobođen je materijalne zagađenosti jadikovanja i žudnje. U materijalnoj egzistenciji uvijek jadikujemo za izgubljenim i žudimo za nečim što nemamo. Samospoznata osoba je sretna jer je slobodna od takvog jadikovanja i žudnje.
Samospoznata osoba također vidi sva živa bića jednakima. Za takvu osobu nema razlike između visokog i niskog oblika života. Također je rečeno da učena osoba ne pravi razliku između brahmane i psa jer vidi dušu u tijelu, a ne samo vanjsko tijelo. U svom savršenstvu samospoznata osoba postaje dostojna razumijevanja bhakti ili predanog služenja Gospodina.
Bhakti je toliko objedinjujuća, da samo pomoću nje možemo shvatiti uzvišeni položaj Gospodina. To je jasno objašnjeno u Bhagavad-giti (18.55): bhaktya mam abhijanati. „Osoba može shvatiti Svevišnjeg Gospodina samo kroz predano služenje, a ne kroz bilo koji drugi proces.“ Postoje razni procesi shvaćanja Apsolutne Istine, ali netko želi shvatiti Svevišnjeg Gospodina kakv On jest, mora prihvatiti proces bhakti-yoge. Postoje drugi mistični procesi, kao karma-yoga, jnana-yoga i dhyana-yoga, ali pomoću njih nije moguće shvatiti Svevišnjeg Gospodina, Božansku Osobu, osim kroz predano služenje. To je objašnjeno u četvrtom poglavlju Bhagavad-gite (4.3), gdje saznajemo da Krsna izgovara Bhagavad-gitu Arjuni zato što je Arjuna Njegov predanik i prijatelj. Bhagavad-gita poučava proces bhakti-yoge, a Gospodin Krsna je objašnjava Arjuni jer mu je on vrlo predan. Kako prihvaćamo duhovni život, postajemo predani Gospodinu, što je najviše savršenstvo života.
Ljudi su općenito zavedeni čarima energije materijalne prirode. Unutar materijalnog svijeta postoji bezbroj živih bića, a samo neka od njih su u ljudskom obliku. Prema vedskoj literaturi, postoji 8.400.000 vrsta živih bića. U Padma purani je navedeno da postoji 900.000 vodenih vrsta, 2.000.000 vrsta biljaka, 1.100.000 vrsta insekata i gmazova, 1.000.000 vrsta ptica, 3.000.000 vrsta zvijeri i samo 400.000 vrsta ljudi. Ljudi su, dakle, najmalobrojniji.
Sva živa bića se mogu podijeliti u dvije skupine: pokretna i nepokretna bića, kao primjerice drveće. Neke vrste lete nebom, neke žive u vodi, a neke na kopnu. Među živim bićima koja žive na kopnu, samo je 400.000 ljudskih vrsta i od tih 400.000 vrsta mnoge su necivilizirane ili nečiste, nemaju civilizacijske standarde. Najciviliziraniji ljudi u povijesti bili su Arijci, a među Arijcima, Indijci su bili posebno civilizirani. Među Indijcima brahmane su bili najstručniji u poznavanju Veda.
Vedska kultura se cijenila diljem svijeta i uvijek je bilo ljudi koji su je željeli proučavati. Najviši, savršeni stupanj razumijevanja vedske kulture objašnjen je u petnaestom poglavlju Bhagavad-gite (15.15), gdje Gospodin objašnjava da je smisao svih vedskih spisa shvatiti Njega (Sri Krsnu). Sretni su oni koji su privučeni vedskom kulturom.
Hindusi sebe nazivaju sljedbenicima Veda. Neki kažu da slijede Sama Vedu, drugi Rg Vedu. Različiti ljudi slijede različite dijelove Veda, ali, u stvarnosti, u velikoj mjeri oni nisu sljedbenici Veda jer ne slijede pravila i propise Veda. Gospodin Caitanya je rekao da dok takozvani sljedbenici Veda čine sve vrste grješnih djelatnosti, broj stvarnih sljedbenika je sve manji. Od tih malobrojnih sljedbenika, većina prakticira proces u vedskim spisima opisan kao karma-kanda, gdje osoba koja slijedi te propise može dostići savršenstvo ekonomskog razvoja.
Striktni sljedbenici karma-kande izvode razna žrtvovanja za obožavanje raznih polubogova, kako bi dobili određene materijalne rezultate. Od mnogo milijuna takvih obožavaoca, neki od njih prihvaćaju proces shvaćanja Svevišnjeg, Apsolutne Istine. Oni se zovu jnaniji. Savršenstvo za jnanije predstavlja dostizanje brahma-bhuta razine ili samospoznaje. Tek nakon što dođe do samospoznaje, počinje razina razumijevanja predanog služenja. Možemo zaključiti da osoba počinje proces predanog služenja ili bhakti, kad postane samospoznata. Onaj tko je na tjelesnom konceptu egzistencije, ne može shvatiti proces predanog služenja.
To je razlog da Narada-bhakti-sutra počinje „Stoga, sada ću pokušati objasniti proces predanog služenja.“ Riječ „stoga“ ukazuje da je proces predanog služenja za samospoznatu dušu, za onoga tko je već oslobođen. Slično tome, Vedanta-sutra počinje athato-brahma- jijnasa. Riječ brahma-jijnasa se odnosi na raspitivanje o Svevišnjoj Apsolutnoj Istini i preporučena je onome tko se izdigao s niže razine ovisnosti o karma-kanda dijelu Veda, na poziciju zainteresiranosti za jnana-kanda dio. Tek kada je osoba savršeno utemeljena u realizaciji da nije tijelo već duhovna duša, može početi proces bhakti ili predanog služenja.
Sutra 2 (prijevod i komentar HDG A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
sa tv asmin parama-prema-rupa sa – to; tu – i; asmin – za Njega (Svevišnjeg Gospodina); parama – najviša; prema – čista ljubav; rupa – ima kao svoj oblik.
Predano služenje se manifestira kao najviša, čista ljubav prema Bogu.
SMISAO: Kao što je rečeno prije, nakon dostizanja najvišeg stupnja samospoznaje, osoba postaje utemeljena u predanom služenju Gospodina. Savršenstvo predanog služenja je dostizanje ljubavi prema Bogu. Ljubav prema Bogu uključuje Svevišnju Božansku Osobu, predanika i proces predanog služenja. Samospoznaja, brahma-bhuta razina, je početak duhovnog života; to nije savršena razina. Ako osoba shvati da nije svoje tijelo i da nema ništa s ovim materijalnim svijetom, postaje oslobođena materijalne vezanosti. Ali, ta spoznaja nije savršena. Savršena razina počinje s aktivnostima na samospoznatoj razini, a te aktivnosti se temelje na razumijevanju da je živo biće vječni podređeni sluga Svevišnjeg Gospodina. U suprotnom, nema govora o samospoznaji. Ako je netko toliko umišljen idejom da je Svevišnji Brahman, ili da će se sjediniti s Narayanom, ili da će se stopiti sa sjajem brahmajyotija, tada nije shvatio savršenstvo života. Kao što piše u Srimad-Bhagavatamu (10.2.32):
y 'nye 'ravindaksa vimukta-maninas tayy asta-bhavad avisuddha-buddhayah auhya krcchrena param padam tatah ptanty adho 'nadrta-yusmad-anghrayah
Osobe koje lažno umišljaju, da će postati oslobođene jednostavno razumijevanjem svog prirodnog položaja kao Brahmana ili duhovne duše, još uvijek su zagađene. Njihova inteligencija je nečista jer nemaju razumijevanje Božanske Osobe i na kraju će pasti sa svoje umišljene pozicije.
Prema Bhagavatamu (1.2.11) postoje tri razine transcendentalista: samospoznati poznavaoci oblika Apsolutne Istine kao impersonalnog Brahmana; poznavaoci Paramatme, lokalni aspekt Svevišnjeg koji se može spoznati procesom mistične yoge; i bhakte, koji imaju znanje o Svevišnjoj Božanskoj Osobi i uključeni su u Njegovu službu predanim poštovanjem. Oni koji jednostavno razumiju da živo biće nije materija, već duhovna duša i tko se želi stopiti sa Svevišnjom Duhovnom Dušom, na najnižoj je transcendentalnoj razini. Iznad njih su mistični yogiji, koji meditacijom mogu vidjeti unutar vlastita srca Paramatmu ili Nad-dušu u obliku četverorukog Visnua. Ali, osobe koje se druže sa Svevišnjim Gospodinom, Krsnom, najviši su među svim transcendentalistima. U šestom poglavlju Bhagavad-gite (6.47) Gospodin to potvrđuje:
yoginam api sarvesam mad-gatenantar-atmana sraddhavan bhajate yo mam sa me yukta-tamo matah
„Od svih yogija, onaj tko s velikom vjerom uvijek prebiva u Meni, tko u sebi uvijek misli na Mene i transcendentalno Me služi s ljubavlju, najprisnije je sjedinjen sa Mnom u yogi i najviši je od svih yogija. To je Moje mišljenje.“ To je najviša savršena razina, poznata kao prema ili ljubav prema Bogu.
U Bhakti-rasamrta-sindhu (1.4.15-16), Srila Rupa Goswami, veliki autoritet u liniji predanog služenja, opisuje različite stupnjeve približavanja točci ljubavi prema Bogu:
adau sraddha tatah sadhu-sango 'tha bhajana-kriya tato 'nartha-nivrttih syat tato nistha rucis tatah athasaktis tato bhavas tatah premabhyudancati sadhakanam ayam premnah pradurbhave bhavet kramah
Prvi uvjet je da osoba treba imati dovoljnu vjeru da je bhakti, predano služenje Gospodina, jedini proces dostizanja ljubavi prema Bogu. Kroz cijelu Bhagavad-gitu Gospodin Krsna podučava da osoba treba napustiti sve druge procese samospoznaje i potpuno se predati Njemu. To je vjera. Onaj tko ima potpunu vjeru u Krsnu (sraddha) i predao se Njemu, kvalificiran je za uzdizanje na razinu preme, koju je Gospodin Caitanya smatrao najvišim savršenim stupnjem ljudskog života.
Neke osobe su odane materijalistički motiviranoj religiji, drugi ekonomskom razvoju, zadovoljavanju vlastitih osjetila ili ideji o oslobođenju od materijalne egzistencije. Ali prema, ljubav prema Bogu, iznad je svega toga. Ta najviša razina ljubavi je iznad svjetovne religioznosti, iznad ekonomskog razvoja, iznad zadovoljavanja vlastitih osjetila, i iznad oslobođenja ili spašenja. Takva ljubav prema Bogu počinje snažnom vjerom da onaj tko se uključi u potpuno predano služenje, dostiže savršenstvo u svim tim procesima. Sljedeći stupanj u procesu uzdizanja ljubavi prema Bogu jest sadhu-sanga, druženje s osobama koje su već na razini ljubavi prema Bogu. Onaj tko izbjegava takvo druženje i bavi se mentalnom špekulacijom ili takozvanom meditacijom, ne može biti uzdignut na savršenu razinu. Onaj tko ima društvo čistih bhakta ili je u uzvišenoj zajednici predanog služenja, odlazi na sljedeću razinu – bhajana-kriya ili prihvaćanje regulativnih principa obožavanja Svevišnjeg Gospodina. Onaj tko se druži s čistim bhaktama Gospodina prirodno prihvaća duhovnog učitelja i dok početnik u duhovnom životu prihvaća čistog bhaktu kao duhovnog učitelja, dužnost takvog duhovnog učitelja je da obuči početnika principima reguliranog predanog služenja ili vaidhi-bhakti. Na toj razini služba bhakte se temelji na njegovom kapacitetu služenja Gospodina. Visokokvalificirani duhovni učitelj uključuje svoje sljedbenike u službu tako da će postupno razvijati njihovu svjesnost služenja Gospodina. Zato je početna razina razumijevanja preme, ljubavi prema Bogu, prići čistom bhakti, prihvatiti ga kao duhovnog učitelja i obavljati regulirano predano služenje pod njegovim vodstvom.
Sljedeća razina se zove anartha-nivrtti u kojoj su sve dvojbe materijalnog svijeta prevladane. Osoba postupno dostiže tu razinu pravilnim izvršavanjem osnovnih principa predanog služenja pod vodstvom duhovnog učitelja. Postoji mnogo loših navika koje smo stekli druženjem u materijalnom zagađenju, a najlošija je nedozvoljene seksualne veze, jedenje životinjskog mesa, prepuštanje intoksikaciji i kockanje. Prva stvar koju vjerodostojni duhovni učitelj čini kada uključuje svog učenika u regulirano predano služenje, jest to da daje upute kako se treba uzdržati od tih četiri principa grješnog života.
Budući da je Bog savršeno čist, osoba se ne može uzdići na najviši savršeni stupanj ljubavi prema Bogu dok nije pročišćena. U Bhagavad-giti (10.12), kada Arjuna prihvaća Krsnu kao Svevišnjeg Gospodina, on kaže pavitram paramam bhavan – „Ti si najčišći od čistih“. Gospodin je najčišći, a svatko tko Ga želi služiti mora, također, biti čist. Dok osoba nije čista, ne može shvatiti tko je Božanska Osoba, niti se može uključiti u predano služenje s ljubavlju,