Vojne Operacije U Istočnoj Bosni Tijekom Zime 1941.-1942
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
FILOZOFSKI FAKULTET Amir Obhođaš VOJNE OPERACIJE U ISTOČNOJ BOSNI TIJEKOM ZIME 1941.-1942. DOKTORSKI RAD Mentori: dr. sc. Ivica Šute dr. sc. Davor Marijan Zagreb, 2017. FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES Amir Obhođaš MILITARY OPERATIONS IN EASTERN BOSNIA DURING THE WINTER OF 1941- 1942 DOCTORAL THESIS Supervisor: Ph. D. Ivica Šute Ph. D. Davor Marijan Zagreb, 2017. Predgovor U kontekstu Drugog svjetskog rata, napad sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju u travnju 1941. predstavljao je sporedan događaj koji je Njemačkoj trebao osigurati mir na jugoistoku Europe tijekom njezinog vojnog pohoda na SSSR. Međutim, kratkotrajni Travanjski rat bio je samo začetak mnogo većeg i kompleksnijeg sukoba, koji je zahvatio čitav prostor nekadašnje Jugoslavije i koji se pod okriljem Drugog svjetskog rata vodio sve do njegovog kraja. Globalni rat velikih sila razbio je krhki okvir Kraljevine Jugoslavije i pokrenuo višeslojni unutarnji sukob u kojem su se sučeljavale nadnacionalna Jugoslavenska ideja s idejom nacionalne države i tijekom kojeg se vodio nesmiljeni međunacionalni sukob između Hrvata i Srba, te revolucionarni klasni rat. Težište ovog sukoba nalazilo se na područje Bosne i Hercegovine, gdje je i otpočeo srpski nacionalni ustanak usmjeren protiv Nezavisne Države Hrvatske, a nešto kasnije izbio je i ustanak na području Srbije koji se vodio protiv njemačkih okupacionih snaga. Raspad Jugoslavije najtragičnije su doživjeli Srbi jer su u tome vidjeli kraj svoje nacionalne slobode, pa je shodnu tomu ustanak u početku imao čisto srpsko nacionalno obilježje ali se ustanku ubrzo priključila i Komunistička partija Jugoslavije, koja je u borbi protiv okupacije vidjela mogućnost za provedbu svojih revolucionarnih ideja i promjenu društvenog uređenja jugoslavenske države. I dok su njemačke snage uz velike napore uspjele primiriti ustanak u Srbiji, na području NDH stanje je bilo znatno složenije. Isključivost Ustaškog pokreta prema srpskom pitanju i nedovoljna ustrojenost oružanih snaga NDH onemogućavali su njegovom vodstvu da samostalno suzbije ustanak. Zbog oprečnih interesa nominalnih saveznica Italije i NDH nije bilo moguće uspostaviti jedinstveno djelovanje protiv ustaničkih snaga, a Njemačka je na ovo bojište gledala kao sporedno i nije mogla izdvojiti dovoljno snaga za njegovo smirivanje. Ustanak se stoga ubrzano širio, a ako bi se i uspjelo ugasiti jedno žarište uskoro se javljalo novo. Dolaskom zime najjače ustaničko žarište nalazilo se u istočnoj Bosni, gdje su se u tom trenutku našle izravno sučeljene oružane snage NDH, Njemačke i Italije, te snage Narodnooslobodilačkog pokreta i Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sile Osovine smatrale su će uništenje ustaničkih snaga na ovom području dovesti do gušenja ustanka u cjelini, radi čega su planirale i izvele niz vojnih operacija koji su svojim obimom bile najveće operacije izvedene do tada na području NDH. 1 Kako su borbe u istočnoj Bosni tijekom zime 1941.-1942. imale znatan utjecaj na daljnji razvoj rata, smatram da ih je neophodno sagledati u njihovoj cjelini. U jugoslavenskoj historiografiji o ovim borbenim djelovanjima pisalo se većinom jednostrano i s gledišta Narodnooslobodilačkog pokreta, dok su namjere ostalih zaraćenih strana gotovo u potpunosti izostale. Među ovim radovima kvalitetom i znanstvenom obradom ističe se knjiga Rasima Hurema "Kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i početkom 1942.", međutim, ovaj rad obrađuje problematiku prvenstveno iz političkog aspekta, dok borbenim djelovanjima posvećuje malo pažnje. Sličnu ocjenu dijeli i rad Zdravka Antonića "Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941." a najbolji rad koji obrađuje vojne operacije u ovom razdoblju jest knjiga Ahmeta Đonlagića i Miše Lekovića, "Njemačka ofanziva na istočnu Bosnu, januar – februar 1942.", ali u kojoj se nedovoljno sagledavaju djelovanja oružanih snaga NDH i usredotočena je na samo na prva dva mjeseca 1942. godine. Ovdje treba spomenuti i rad Marka Attile Hoarea, "Genocide and Resistance in Hitler's Bosnia, The Partisans and the Chetniks 1941-1943", do sada najopsežnije djelo na engleskom jeziku koje obrađuje problematiku zbivanja na prostoru Bosne i Hercegovine u prvoj polovici Drugog svjetskog rata, međutim i ovaj rad najmanje pažnje posvećuje vojnim djelovanjima, te sadržajno ne odstupa previše od puta koji je zacrtala jugoslavenska historiografija. Za istraživanje ove teme među najznačajnije izvore svakako spadaju "Zbornici dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda", gdje su objavljeni izvorni dokumenti svih sudionika u ovim borbama. Povijest pojedinih partizanskih postrojbi koje su sudjelovale u borbama na području istočne Bosne, poput knjige "Prva proleterska brigada" Miloša Vuksanovića, temelje se na ovim radovima i objavljenim izvorima, te ne donose bitna nova saznanja, a većina ovih povjesnica predstavljaju zapravo mememoarske radove, poput izdanja "Prva proleterska brigada-zbornik sećanja" ili "Beogradski bataljon Prve proleterske brigade 1941-1945." Ustanak koji je izbio u lipnju 1941. na području istočne Hercegovine u ovim radovima je vrlo površno obrađen, a inače je u jugoslavenskoj historiografiji ovoj temi dano vrlo malo pažnje. Ovaj događaj je iznimno bitan za razumijevanje prirode ustanka u njegovom početnom razdoblju, a jedini rad koji je sustavno obradio navedenu problematiku jest članak Davora Marijana "Lipanjski ustanak u istočnoj Hercegovini 1941. godine" objavljen u Časopisu za suvremenu povijest, br. 2./35. O prirodi ustanka pisao je i Mario Jareb u radu "Prilog raspravi o karakteru ustanka od 27. srpnja 1941. godine" isto tako objavljen u Časopisu za suvremenu povijest, br. 2./43. 2 O Ustaškom pokretu i oružanim snagama NDH prvi je pisao povjesničar Mladen Colić, koji prvi sustavno obradio ustroj Hrvatskog domobranstva u svojoj knjizi "Takozvana Nezavisna Država Hrvatska 1941", ali samo njezino početno razdoblje. Ovu problematiku cjelovito je obradio Nikica Barić u svojoj knjizi "Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Države Hrvatske", gdje je osim ustroju Hrvatskog domobranstva velika pažnja dana i odnosu oružanih snaga NDH sa svojim saveznicama Italijom i Njemačkom, te prema Ustaškoj vojnici, a obradio je i pojedine operacije koje su izvodile snage NDH. Ustroj oružanih snaga NDH obradio je i Damir Jug u knjizi "Oružane snage NDH, sveukupni ustroj", koja osim ustroja Hrvatskog domobranstva obrađuje i ostale sastavnice oružanih snaga NDH, a Davor Marijan iznio je osnovu cjelokupnog ustroja Ustaške vojnice u neobjavljenom magistarskom radu "Ustaške vojne postrojbe 1941-1945". Pojedine manjkavosti u ovim radovima prvenstveno proizlaze iz oskudno i fragmentarno sačuvanog arhivskog gradiva, ali predstavljaju temelj za daljnje istraživanje vojno operativne povijesti NDH. Detaljan pregled političkih zbivanja vezanih uz NDH obradio je Bogdan Krizman u svojim radovima "Pavelić između Hitlera i Mussolinija", "Ustaše i Treći Reich" i "Pavelić u bjekstvu". Historiografski je najslabije obrađena problematika vezana uz djelovanje četničkih snaga u BiH, odnosno Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVUO), kako je glasio njihov službeni naziv od siječnja 1942. U knjizi Joze Tomaševića "Četnici u drugom svjetskom ratu", autor snagama JVUO u BiH daje minimalnu pažnju, a slično je postupio i Kosta Nikolić, koji se u svojoj knjizi "Historija Ravnogorskog pokreta" prvenstveno usredotočio na djelovanje JVUO u Srbiji. Od tema vezanih uz djelovanje četnika u istočnoj Bosni jedino je uloga i djelovanje Jezdimira Dangića obrađena na zadovoljavajući načini i to u radovima autora Veljka Đurića, "Novi prilozi za biografiju vojvode Jezdimira Dangića" i Antuna Miletića "O saradnji komandanta četničkih odreda istočne Bosne Jezdimira Dangića sa Nemcima". Inače najviše radova na temu djelovanja četničkih snaga u istočnoj Bosni objavljeno je u tisku srpske emigracije, ali je riječ prvenstveno o memoarskim djelima poput "Cersko-Majevička grupa korpusa pukovnika Dragoslava S. Račića" autora Dušana Trbojevića i "Na službi kod Dangića" autora Steve Voinovića, u kojima autori iznose svoja subjektivna siječanja na događaje iz istočne Bosne. Iako se u ovim radovima osjeća snažna pristranost, oni ipak predstavljaju značajan izvor jer pružaju rijetko svjedočanstvo o djelovanju četničkih snaga na području istočne Bosne. Od ostalih memoarskih radova naveo bih knjige Todora Vujasinovića, "Ozrenski partizanski odred" i Rodoljuba Čolakovića "Zapisi iz oslobodilačkog rata", u kojima oni iznose svoje viđenje događaja u kojima su bili sudionici tijekom Drugog svjetskog rata na prostoru BiH. 3 Nacionalne sukobe u pravilu prate stravično nasilje i zločini i nedvojbeno je da ti zločini zahtijevaju pomno izučavanje, pri čemu je nužno razmotriti i sve okolnosti u kojima su se dogodili. Opseg i kompleksna narav ovih zločina udaljili bi nas od osnovne teme, stoga sam u ovom radu spominjao samo ratne zločine koji su neposredno vezani uz izvođenje vojnih operacija, što naravno ne umanjuje ili negira postojanje zločina koji su se događali na čitavom prostoru NDH. Iako je tema ratnih zločina bila predmet izučavanja mnoštva historiografskih radova oni još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri istraženi i danas možemo svjedočiti da se ova manjkavost iskorištava u dnevno političke svrhe. Od djela koji su se bavili ovom problematikom izdvojio bih rad Vladimira Dedijera i Antuna Miletića "Genocid nad Muslimanima", Zdravka Dizdara "Četnički zloćini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945." i rad koji je objavio u suautorstvu s Mihaelom Sobolevskim "Prešućivani Četnički zloćini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini