MONUMENTA SREBRENICA Istraživanja, Dokumenti, Svjedočanstva KNJIGA 5
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
MONUMENTA SREBRENICA Istraživanja, dokumenti, svjedočanstva KNJIGA 5. SREBRENICA KROZ MINULA STOLJEĆA SREBRENICA KROZ MINULA STOLJEĆA Recenzenti: Prof. dr. sc. Enver Halilović Prof. dr. sc. Jusuf Žiga Doc. dr. sc. Anita Petrović Urednik: Prof. dr. sc. Adib Đozić Prevod na engleski: Doc. dr. sc. Selma Kešetović Izdavač: JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona Štampa: OFF-SET Tuzla Tiraž: 500 kom Tuzla – Srebrenica 2016. ISSN 2233-162X 2 SADRŽAJ Riječ urednika..................................................................................................5 Dr. sc. Edin Mutapčić, vanredni prof. DUHOVNO - VJERSKO PRILIKE U SREBRENICI I OKOLINI U XV STOLJEĆU ........................................................................................................ 9 Dr. sc. Adib Đozić, redovni prof., Mr. sc. Rusmir Djedović MUSALA, VAROŠ I CIGANLUK U GRADU SREBRENICI KRAJEM 19. STOLJEĆA ............................................................................................ 59 Mr. sc. Rusmir Djedović, Dr. sc. Adib Đozić, redovni prof. NASELJA ORAHOVICA, VIOGOR I BUĆE KOD SREBRENICE – KRAJEM 19. STOLJEĆA ........................................................................... 85 Mr. sc. Hodzić Nusret NASELJE SUĆESKA DRUŠTVENO-HISTORIJSKE I DEMOGRAFSKE CRTICE KONTINUITETE ŽIVLJENJA .................................................. 135 PRILOZI Mihailo J. Dinić SREBRNIK KRAJ SREBRNICE ...............................................................153 DOKUMENTI Dr. sc. Rasim Muratović, docent PRESUDA HAŠKOG TRIBUNALA RADOVANU KARADŽIĆU - POTVRDA VELIKOSRPSKE IDEOLOGIJE, POLITIKE I PRAKSE U BOSNI I HERCEGOVINI ..........................................................................175 mr. Muamer Džananović, viši stručni saradnik ZLOČINI NAD DJECOM U GORAŽDU TOKOM OPSADE 1992-1995 .. 211 3 Riječ urednika Pred Vama je, poštovani čitaoci, peta knjiga pod nazivom Srebrenica kroz minula stoljeća, Vama već, nadam se, poznate edicije Monumenta Sre- brenica. Zašto kažem poznate? Razlog je jednostavan. Ovo je peta godina redovnog izlaženja i peta knjiga Edicije što predstavlja mali jubilej kojim se ne mogu pohvaliti mnogi naučni i kulturni projekti. Ovaj rezultat ostvaren je uz mnogo napora, rada, truda i razumijevanja, ne samo autora radova, iz- davača, prevodilaca, već i članova Redakcionog odbora Edicije, na čelu sa dr. sc. Sadikom Ahmetovićem i Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine, godišnjice genocida nad Bošnjacima ,,Sigurne zone UN-a Srebrenica” na čelu sa Ćamilom Durakovićem. Posebno veliki trud i znanje uložila je docentica dr. sc. Selma Kešetović prevodeći tekstove sa bosanskog na engleski jezik. Koristimo ovu priliku da se svima najsrdačnije zahvalimo. Naravno i Vama dragi čitaoci, jer bez vaše želje i interesa edicija Monumenta Srebrenica ne bi imala smisla. Rezultat našeg petogodišnjeg rada sadržan je u 36 objavljenih naučnih radova, od kojih je 30 originalnih, prvi put objavljenih, naučnih radova i šest radova koji su već bili objavljeni a koje smo objavili kao priloge. U pisanju radova iz različitih naučnih oblasti do sada su učestvovala 23 autora sa različitim naučnim i akademskim stažom, a najviše je univer- zitetskih nastavnika u naučnim zvanjima od docenta do redovnog profesora. U ovoj, petoj knjizi, nalazi se sedam radova strukturiranih tako da slijede već „uhodanu” formu Edicije. U prvom, najobimnijem dijelu knjige, nalaze se četiri originalna naučna rada i to: Duhovno-vjerske prilike u Srebrenici i okolini, autora Edina Mutapčića; zatim slijede dva rada autora Adiba Đozića i Rusmira Djedovića − Musala, Varoš i Ciganluk u gradu Srebrenici krajem 19 stoljeća i rad Naselja Orahovica, Viogor i Buće krajem 19. stoljeća. Četvrti rad ovog dijela knjige je Naselje Sućeska: Društveno-historijske i demografske crtice kontinuiteta življenja, autora Nusreta Hodžića. U drugom dijelu knjige kao prilog objavljujemo rad Srebrenik kraj Serbrenice, autora Mihajla J. Diničića objavljen 1934., u izdanju Srpske kraljevske akademije. U prvobitno objavljenom tekstu 1934. godine Diničić nije prevodio navedene izvore sa latinskoga jezika. Mi smo to, kao pomoć našim čitaocima, radi boljeg razumijevanja teksta, sada uradili. Prijevod dijelova teksta sa latinskog 5 na bosanski jezik uradio je Benjamin Hasanović. U trećem dijelu knjige do sada smo objavljivali originalne dokumente presuda domaćih i međunarodnih sudova za zločin genocida nad Bošnjacima ,,Zaštićene zone UN Srebrenica”, jula mjeseca 1995. godine. Ovoga puta smo se odlučili da u trećem dijelu knjige objavimo dva naučna rada. Prvi je rad Rasima Muratovića − Presuda Haškog tribunala Radovanu Karadžiću-potvrda velikosrpske ideologije, politike i prakse u Bosni i Hercegovini. Smatramo ovaj pristup, u ovom momentu, potpuno opravdanim jer je presuda Radovanu Karadžiću za udruženi zločinački poduhvat, koji unutar sebe sadrži i zločin genocida, preobimna za cjelovito objavljivanje. Drugi razlog opravdanosti ovakve interpretacije Presude jeste taj da će čitaoci lakše razumjeti suštinu Presude, te motive, namjere i ciljeve udruženog zločinačkog poduhvata na čijem je čelu stajao Radovan Karadžić1 i za što je prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu 24. marta 2016. godine. Drugi rad u ovom dijelu knjige nosi naslov Zločin nad djecom Goražda tokom opsade 1992-1995., autora Muamera Džananovića. Ovaj rad nam pomaže da shvatimo svu brutalnost, nemilosrdnost, težinu i nadasve necivilizacijski i nehumani karakter rata protiv bosanskohercegovačkog društva i države 1992-1995. godine koji je rezultirao genocidom nad Bošnjacima, ne samo u Srebrenici, već širom Bosne i Hercegovine.2 Ovim radom držimo obećanje dato čitaocima, još prilikom izrade ovoga projekta, da se nećemo u istraživanjima osloniti samo na uži prostor Srebrenice već ćemo se baviti širim prostorom bosanskog Podrinja u što spada i Goražde sa okolinom. Odlučili smo se da u ovom dijelu knjige damo jedan dokumentarni prilog koji se odnosi na bosanski jezik. Radi se o naslovnici udžbenika Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole Dio I. i II., izdanje iz 1890. godine. Radimo ovo iz razloga što još uvijek, nažalost, vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, osporavaju Bošnjacima i ostalim građanima ovog entiteta da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim imenom bosanski jezik što nije osporavala ni okupaciona austrougarska vlast u devetnaestom stoljeću. Ovom prilikom ističemo samo nekoliko historijskih činjenica koje 1 Optuženi je bio jedan od osnivača SDS-a i njegov predsjednik od jula 1990. do jula 1996. Bio je predsjedavajući Savjeta za nacionalnu bezbjednost Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a 12. maja 1992. izabran je za predsjednika Predsjedništva Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Od 17. decembra 1992. bio je jedini predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant oružanih snaga Republike Srpske. 2 O presudama za zločin genocida nad Bošnjacima od 1992-1995. godine, širom Bosne i Hercegovine, a ne samo u Srebrenici jula mjeseca 1995., opširnije pročitati : Vedad Gurda (2015), Procesuiranje genocida u Bosni i Hercegovini pred međunarodnim, domaćim i inostranim sudovima, u: Edicija Monumenta Srebrenica, Srebrenica kroz minula stoljeća, Knjiga 4., JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla-Srebrenica, str. 32-68. 6 neumoljivo potvrđuju višestoljetno postojanje bosanskog jezika kao zasebnog lingvističkog subjekta, potpuno ravnopravnog hrvatskom i srpskom jeziku kao i ostalim južnoslavenskim jezicima. Prvi poznati spomen bosanskog jezika nalazi se u jednom notarskom spisu grada Kotora, kada je mletački knez 3. jula 1436. godine kupio djevojku ,,bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom (istakao A.Đ.) Djevenu”. U mnoštvu činjenica koje potvrđuju višestoljetni kontinuitet bosanskog jezika Senahid Halilović ističe, između ostalih, sljedeće: ,,Konstantin filozof (pisac s kraja 14. i početka 15. v.) u spisu ,Skazanie izjavljeno o pismeneh’ spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski. (…) Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra Arsenigu bosanskim jezikom. (...) Bosanskim jezikom su ga zvali (uz slovinski, ilirički/ilirski, hrvatski) i mnogi pisci od 17. vijeka naovamo: Matija Divković (...), Stjepan Matijević, Stjepan Margitić, Ivan Frano Jukić, Martin Nedić, Anto Knežević... (...) Uz češki, poljski, hrvatski srpski, i dr., bosanski jezik spominje i spisatelj Matija Antun Reljković (1732-1798.).”3 S pravom piše Alija Isaković: ,,Dakle, za razliku od onoga što se danas podrazumijeva kao srpski književni jezik i hrvatski književni jezik, bosanski jezik je imao najmanje kulturnohistorijskih razdjelnica, meandriranja, unutarnjih opiranja, regionalnoga i stranog uplitanja, i najmanju razliku između narodnoga i književnog jezika. ,Bošnjaci su nešto posebno i njihov je jezik među drugima zaseban’, piše M. Hevaija 1631. godine. Jezik ovoga alhamijado pjesnika i bosanski jezik u njegovom tursko-bosanskom rječniku Potur-Šahidija (Magbūli ‘ărif) iz 1631, jezik Fejze Softe iz 18. v., jezik u baladi ‘Hasanaginica’, objavljenoj 1774. u Veneciji, jezik Mustafe Firakije u njegovoj peticiji ‘Mahzar piše bosanska fukara’ iz 1815, jezik u poeziji Umihane Čuvidine iz prve polovice 19. v., s izuzetnim progresivnim kontinuitetom produžava se u jezik bosanskomuslimanskih pisaca s početka ovoga vijeka (E. Mulabdić, S. Bašagić, M. S. Ćatić).”4 Isticanjem ovih nekoliko historijskih činjenica o bosanskom